Professional Documents
Culture Documents
Gnosticki Tekstovi Apokriifi Nag Hammadi
Gnosticki Tekstovi Apokriifi Nag Hammadi
Sta je Gnosis?
/5
Apokalipsa po Adamu
/8
Hipostaza Arhonata
/16
Apokrif Jovanov
/23
Pismo Eugnostovo
/37
Tumacenje duse
/44
Jevandelje istine
/51
Rasprava 0 vaskrscnju
/63
Jevandeljc po Filipu
/67
Jevandelje po Tomi
/89
Knjiga Tomina
/102
Biblioteka SVJETLOST
Nakladnik TELEdisk d.o.o
Za nakladnika Davor Imenjak
Urednik biblioteke Darko Imenjak
Naslov izvornika: The Nag Hammadi Library in English
Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrt
PRVO HRVATSKO IZDANJE
KNJINICA
NAG HAMMADI
EVANELJE PO TOMI, OSTALA GNOSTIKA
EVANELJA I SPISI PRONAENI KOD
NAG HAMMADIJA
Sadraj
UVOD
TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA
EVANELJE ISTINE
RASPRAVA O USKRSNUU
EVANELJE PO TOMI
EVANELJE PO FILIPU
O PODRIJETLU SVIJETA
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
GROM: SAVRENI UM
DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA
OTKRIVENJE PO PETRU
PETROVA POSLANICA FILIPU
ALOGEN
EVANELJE PO MARIJI
1
Napomena izdavaa
Godine 1945. u piljama Gornjeg Egipta pronaeni su spisi danas
poznati kao "Knjinica Nag Hammadi". Iako su odmah izazvali veliku
panju strune javnosti, do prvih prijevoda s koptskog jezika na kojem
su napisani pronaeni izvornici, prolo je niz godina. Prof. Hans Jonas,
ugledni autoritet za gnosticizam, ovako je 1962. godine opisao razlog:
"Za razliku od Svitaka s Mrtvog mora, otkrivenih tih godina, gnostiki
nalaz iz Nag Hammadija je od poetka pratilo, a to traje do dana
dananjeg, uporno prokletstvo politikih prepreka, prepirke i iznad
svega, akademska ljubomora i borba "tko e prije" (ovaj posljednji faktor
je ve prerastao u istinski cronique scandaleuse suvremenog akademskog
svijeta)."
U filmskom zapletu koji se stvorio oko otkria spisa, ispreplitale su se
sudbine arapskih seljaka osvetnika, krijumara starinama na svjetskim
crnim burzama, sitnih i krupnih kriminalaca, sa sudbinama uglednih
akademika, sveenika i politiara. U meuvremenu, u prvih trideset
godina od dana otkria, kako je precizno zapisano u Nag Hammadi
Bibliografiji profesora D. M. Scholera, o tajanstvenim spisima je napisano
skoro 4.000 knjiga, edicija, lanaka i prikaza objavljenih irom svijeta.
Prvu pravu priliku da se svjetskoj javnosti konano prikae izvorno i
cjelovito duhovno blago iz Nag Hammadija izborio je prof. James. M.
Robinson. On je, uz pomo autoriteta UNESCO-a, okupio meunarodni
tim strunjaka za gnosticizam i osigurao uvjete za prijevod svih
pronaenih spisa. Rezultat njihovog dugogodinjeg rada konano je
objavljen 1977. godine pod naslovom "The Nag Hammadi Library in
English".
A ova knjiga posluila je kao izvornik za prvo hrvatsko izdanje koje je
pred vama. Stoga zahvaljujemo profesoru Robinsonu na doputenju da
koristimo engleski prijevod njegove Meunarodne komisije za Nag Hammadi Kodekse, te kompetentne uvode i osvrte koji prate svaki prevedeni
spis. Ovi osvrti svojevrsna su struna revizija povijesti gnosticizma i
2
Uvod
JAMES M. ROBINSON
1. Smisao tekstova
Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se
meusobno veoma razlikuju po autorstvu, mjestu i vremenu nastanka.
Razlike postoje ak i u gleditima, do te mjere da se ne moe smatrati da
su potekli od jedne skupine ili pokreta.
Pa ipak, taj je raznoliki korpus morao sadravati neka zajednika
obiljeja koja su skupljae tekstova potaknula da odaberu upravo ta
djela i saberu ih u ovu zbirku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli
tom jedinstvu, pronalazei u tekstovima skrivena znaenja koja nisu
uvijek postojala u izvornih pisaca. Konano, jedan od tekstova,
Evanelje po Tomi, zapoinje rijeima upuenima mudrome:
"Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."
Tekstovi se, stoga, mogu dvojako tumaiti: kao stvarne poruke
izvornih pisaca i kao skrivene poruke proizale iz kasnijih tumaenja.
Osnovna obiljeja zbirke su otuenje od ovjeanstva u cjelini, uzdizanje idealnoga poretka koji posve nadilazi ivot u smislu u kojemu ga
Prvo pitanje s kojime se valja pozabaviti jest ono idovskoga gnosticizma. ini se da je miljenje hereziologa prema kojemu neke kranske
hereze potjeu iz idovskih sljedbi povijesno utemeljeno. Konano, i
samo se kranstvo iznjedrilo iz judaizma, te je posve prirodno
odraavalo razliite struje judaizma toga doba. Prvobitno kranstvo nije
bilo posve neokaljan pokret. idovsko kranstvo prvoga narataja, koje
se razvilo u Galileji i iz kojega potjeu izreke sadrane u evaneljima po
Mateju i Luki, i sam je Pavao, kao i helenisti, mogao smatrati heretikim.
Pavao je oito odbacivao kranske "judaizere" kao heretike. U drugoj
polovici 1. stoljea sve su razliite struje idovskoga kranstva bile
iskljuene iz judaizma, kada se "normativni" judaizam iznjedrio kao
odgovor na prijetnju idovskom identitetu, poslije pada Jeruzalema, 70.
godine.
Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju
kransku predaju, nego se temelje na Starom zavjetu, koji je, naravno,
bio i idovska Biblija. No, sama ideja o idovskom gnosticizmu ponekad
se odbacuje kao pojmovno protuslovlje. Kako su idovi mogli svoga
Boga smatrati silom koji je u svojoj zaslijepljenosti i neznanju stvorio
svijet, Bogom koji nije znao za skrivenoga dobroga Boga iznad sebe?
Budui da krani tuju istoga Boga kao i idovi, taj se argument mogao
iskoristiti protiv same ideje kranskoga gnosticizma. No, budui da su
ranokranski lovci na heretike gnostike smatrali kranima, iako
heretikim, koncepcija kranskoga gnosticizma bila je vrsto
utemeljena. Po drugoj analogiji, imun Mag, jedan od najranijih
poznatih gnostika, bio je iz Samarije, iako su Samarijanci na svoj nain
tovali istoga Boga kao i idovi i krani. Ovdje je razvidna koncepcija
idovskoga gnosticizma, iako je sporna utemeljenost izraza idovski,
kranski ili samarijanski. Naravno, nisu nam poznati gnostici koji su
svoj nauk temeljili na idovskim ili starozavjetnim predajama, dostupni
su nam samo tekstovi koji sadre te predaje, stoga bismo mogli rei
kako, govorei o idovskom gnosticizmu, ustvari govorimo o idovskim
predajama bez vidljivog kranskoga tkiva. Daljnja identifikacija
nositelja tih tradicija nije nam mogua.
Otkrie svitaka s Mrtvoga mora ve je skrenulo pozornost na
pluralizam teolokih orijentacija judaizma prvoga stoljea koji je
ukljuivao brojne meusobno razliite skupine ili sljedbe. Prije otkria
svitaka s Mrtvoga mora, eseni su, poput gnostika prije otkria knjinice
11
2. Rukopisi
Knjinica Nag Hammadi znaajna je i zato to sadri koptske
prijevode mnogih izgubljenih grkih djela. Ona takoer osvjetljava i sam
proces nastanka koptskih knjiga, iz ega moemo zakljuiti neto o
ljudima koji su ih prepisivali, itali i, konano, zakopali.
Knjinica Nag Hammadi sastoji se od dvanaest knjiga, uz osam
listova koji su naknadno odstranjeni iz trinaeste knjige i umetnuti u
korice este knjige. Tih osam listova sadre cjelovit tekst, samostalnu
raspravu izvaenu iz zbirke eseja. Zapravo, svaka knjiga, osim desete,
sadri zbirku relativno kratkih djela. Stoga se moe govoriti o ukupno
pedeset i dvije rasprave. Budui da jedna knjiga obino sadri nekoliko
rasprava, mogli bismo zakljuiti da su, poput biblijskih knjiga, bile
predodreene za mali format, te da je veliki format upotrijebljen u doba
13
15
18
Kodeksa VII nije bio proizveden prije 348. godine. Dokument pronaen
u kartonai Kodeksa I spominje "Diospol[is] u blizini Chenobos[kije]." U
ostalim se kartonaama spominju i drugi lokaliteti na istom irem
podruju. ini se da je dio kartonae iz uveza Kodeksa VII pripadao
redovniku imena Sansnos, zaduenog za skrb o stoci, to nedvojbeno
upuuje na njegovu povezanost s proizvoaem konih uveza. Sredite
Pahomijeva reda u Pabau, gdje se nalazila bazilika sv. Pahomija, kao i
trei pahomijanski samostan u Chenoboskiji, gdje je sam Pahomije
zapoeo svoj pustinjaki ivot, samo su 8,7 i 5,3 km udaljeni od mjesta
na kojemu je bila zakopana knjinica. Tako se podrijetlo kodeksa iz Nag
Hammadija esto izjednaavalo s pahomijanskim monakim redom, iji
je program, izmeu ostaloga, ukljuivao i opsene studije knjievnosti.
No, objavljivanje ove kartonae 1981. potaknulo je preispitivanje dokaza
koji su se pokazali manje sigurnima nego to se do tada mislilo. No, za
razliku od drugih ponuenih teorija, veza kodeksa iz Nag Hammadija s
pahomijanskim pokretom ostaje i dalje ozbiljna mogunost.
S obzirom na ortodoksiju pahomijanskih samostana koju odraava
ivot sv. Pahomija i druge monake legende, neki su znanstvenici bili
neskloni povezivati knjinicu Nag Hammadi s tim samostanima, osim u
sluaju da su bili prepisivani za potrebe pobijanja hereze. No, branitelj
kranskoga pravovjerja ne bi se trudio skupljati nekranske tekstove
sadrane u knjinici Nag Hammadi. Osim toga, neki kranski tekstovi
nisu izriito "heretiki", te nisu morali biti ukljueni u tu zbirku. Sama
injenica da je knjinica nastala kombinacijom nekoliko manjih zbirki
upuuje na kranske gnostike ili samostane kao proizvoae pojedinih
knjiga ili malih zbirki za potrebe njihova vlastitog duhovnog
prosvjetljenja, prije nego na lovce na heretike. Budui da je poznata antiheretika knjievnost uglavnom grka, ne bismo smjeli odmah
pretpostaviti da je ista tendencija vladala u koptskoj knjievnosti.
Pahomijanska knjievnost koja se prenosila samostanskim kanalima bila
je prilino nezanimljiva.
S obzirom na to da je proizvodnja knjiga bila jedna od vjetina
svojstvenih samostanima, mogue je da su redovnici trgovali knjigama
kako bi pribavili sredstva za ivot. Mogli bismo takoer pretpostaviti da
su neispisane knjige bile proizvodene u samostanima i prodavane
gnosticima (ili nekom drugom) koji su ih potom sami ispunjavali. No,
postoje neki dokazi iz toga razdoblja koji upuuju na to da su knjige
20
22
24
25
Sa svake strane doline Nila uzdiu se strme litice. Dio litice na desnoj
obali, koja oznauje
granicu doline Nila i pustinje izmeu Chenoboskije i Pabaua, naziva se
Jabal al-Tarif. Strea stijena koja podsjea na stalagmit u pretpovijesno
je doba otrgnuta od stijene i ostala leati na talusu (nagnutoj stjenovitoj
zaravni koja se tijekom vremena oblikuje u svojevrstan potporanj u
podnoju litice). Ispod sjeverne strane jednoga od velikih, poput bave
oblikovanih komada toga slomljenoga potpornja, bila je skrivena posuda
s knjinicom Nag Hammadi.
Na stijeni, na vrhu talusa, na koji se lako moe popeti, u drevno su
doba bili opljakani grobovi Pepija I. i II., vladara VI. dinastije (2350.2200. god. pr. Kr.). Te su grobnice postale hladne pilje u kojima se
redovnik mogao povlaiti u samou, poput samoga Pahomija, ili je u
njima pustinjak mogao pronai svoje prebivalite. Grke molitve Zeusu
Serapisu, uvodne reenice biblijskih Psalama na koptskom, te kranski
krievi, sve je to crvenom bojom naslikano na zidovima pilja, te
svjedoe o njihovoj uporabi. Moda su i uvari knjinice Nag Hammadi
rabili te pilje, to bi objasnilo odabir upravo toga skrovita za pohranu
dragocjenih tekstova. Posuda je ondje poivala tisuljee i pol...
26
3. Otkrie
Seljaci iz podruja Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu u prosincu gnoje
zemlju talusom Jabala al-Tarifa, prenosei ga na devama do svojih polja.
Dva brata, Muhamed i Kalif `Ali iz klana al-Samman, natovarili su svoje
deve na junoj strani leeega kamenog bloka i, kopajui oko njegova
podnoja, otkrili posudu. Muhamed `Ali izvijestio je kako se isprva
bojao razbiti posudu, iji je poklopac moda bio zapeaen smolom,
mislei da je u njoj zatvoren div. No, pomislivi kako posuda moda
sadri zlato, skupio je hrabrost i razbio je pijukom. U zrak su odletjela
svjetlucava zrnca - ni divovi ni zlato, ali moda komadii papirusa!
Zamotao je knjigu u svoju tuniku, prebacio je preko ramena, odvezao
devu i krenuo kui, u kolibu u seocetu al-Qasr, drevnoj Chenoboskiji,
gdje je Pahomije zapoeo svoj kranski ivot.
Pola godine poslije toga, u noi 7. svibnja, 1945., dok je kao noni
uvar straario nad opremom za navodnjavanje polja, otac dvojice brae,
imena `Ali, ubio je razbojnika. Sljedeega je jutra sam bio ubijen u krvnoj
osveti. Otprilike mjesec dana poslije otkria knjiga, seljak imena Ahmed
zaspao je za dnevne ege uz pranjavu cestu u blizini kue Muhameda
`Alija, stavivi uza se posudu melase od eerne trske, koju je kanio
prodati. Neki mu je susjed dojavio da je ubojica njegova oca Muhamed
`Ali. Smjesta je otrao kui i vijest priopio svojoj brai i obudovjeloj
majci koja je sedmorici svojih sinova naloila neka naotre svoje pijuke.
Obitelj se potom obruila na svoju rtvu, odsjekavi Muhamedu udove,
iupavi mu srce i prodrijevi ga, kao zavrni in krvne osvete.
Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanoga ovjeka koji je bio
postavljen za elnika al-Qasra, iako je pripadao plemenu Hawara, iji se
lanovi nisu smatrali Arapima, iako su za se tvrdili da potjeu izravno
od Proroka. Selo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabala alTarifa, te se Muhamed `Ali bojao vratiti na mjesto otkria. Naime,
Ahmedov brat osvetio se ubivi dva lana klana al-Samman. ak deset
godina poslije, Ahmedov sin, tada tinejder, uo je da e u al-Qasru biti
pogreb jednoga lana obitelji Muhameda `Alija. Svoju je muevnost
dokazao uavi kradomice u grad i pucajui na pogrebnu povorku.
Jednoga je lana ubio a jednoga ranio. Muhamed `Ali ponosno je
27
30
UVOD
Tajna knjiga Jakovljeva djelo je nepoznatoga autora, koje je prevedeno s
grkoga na koptski. Prema podatku sadranom u evanelju, ta je
poslanica koju je napisao Jakov, Gospodinov brat; ime navodnoga
primatelja je neitljivo, no moda je bila upuena ranokranskom
heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri tajni zapis ili
"apokrif- odatle i na naslov. Taj je apokrif namijenjen nekolicini
izabranih - meu uenicima samo Jakovu i Petru - no spasenje je
obeano onima koji prime poruku.
"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim
pismom, te spominje jo jedan, mnogo znaajniji apokrif, koji je Jakov
ve poslao. Te su pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatinosti.
Apokrif, koji sadri veinu naeg teksta, navodi kako se Isus ukazao
svojim uenicima 550 dana poslije uskrsnua, te da je izabrao Petra i
Jakova kako bi ih "ispunio" i dao im, u nizu govora, svoje konano i
definitivno uenje, koje je do tada iznosio samo "u parabolama". Isus
potom uzlazi do Oeve desne ruke, pri emu ga Jakov i Petar
bezuspjeno pokuavaju slijediti. Ovdje zavrava apokrif; poslanica se
potom nastavlja, navodei kako otkrivenje nije bilo namijenjeno
Isusovim uenicima, nego "djeci" koja e poslije "biti" roena. Iako su
uenici povjerovali u otkrivenje, bili su gnjevni zbog djece koja e doi
poslije, stoga ih je Jakov odaslao u druge zemlje. To bi moglo objasniti
zato ovaj tekst nije bio ukljuen u apostolske propovijedi (ili kanon?).
Isusovi govori sadrani u apokrifu djelomice su pievo djelo, iako
ukljuuju i stariji materijal koji je, kako se ini, proizvod sloene usmene,
31
32
33
kao to je i meni uinio onaj koji je zao. Zar ete tedjeti tijelo, vi koje
Duh okruuje poput zidina? Ako razmiljate o tome koliko je dugo svijet
postojao [prije] vas, i koliko e dugo postojati poslije vas, znajte da je va
ivot kao jedan dan, a vae patnje kao jedan sat. Jer, dobro nee ui u
svijet. Stoga, prezirite smrt i mislite na ivot! Sjetite se moga kria i moje
smrti, i ivjet ete!"
No, ja sam mu rekao: "Gospodine, ne spominji nam kri i smrt, jer oni
su daleko 6 od tebe."
Gospodin mi odgovori: "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spaen
ako ne vjeruje u moj kri. No, kraljevstvo Boje pripada onima koji su
vjerovali u moj kri. Stoga, traite smrt, poput mrtvih koji trae ivot;
jer, ono to trae bit e im otkriveno. to im moe nauditi? A vi, kada
istraujete smrt, ona e vas poduiti izboru. Zaista, kaem vam, nitko
meu onima koji se boje nee biti spaen; jer, kraljevstvo [Boje] pripada
onima koji se prepuste smrti. Postanite boljima od mene; postanite
poput sina Duha Svetoga!"
Ja ga potom upitah: "Gospodine, kako emo proricati onima koji od
nas trae da im proriemo? Jer, mnogi to trae i od nas oekuju
proroanstvo."
Gospodin odgovori: "Zar ne znate da je proroka glava odsjeena s
Ivanom?"
No, ja ga upitah: "Gospodine, zar se proroka glava moe odstraniti?"
Gospodin mi odgovori: "Kada saznate to 'glava' znai, i da proroanstvo dolazi iz glave, (tada) ete razumjeti to znai "Njegova je glava bila
7 odstranjena." Isprva sam vam govorio u usporedbama, i niste
razumjeli; sada vam govorim otvoreno, i jo uvijek ne razumijete. Pa
ipak, vi ste mi sluili kao usporedba u usporedbama, i kao ono to je
otvoreno u (rijeima) koje su otvorene.
35
36
u njemu ele prebivati? O, odmetnici i bjegunci, jao vama, jer bit ete
uhvaeni! Moda mislite da Otac ljubi ljudski rod, ili da ga se moe
pridobiti bez molitava, ili da nekome udjeljuje otputenje u korist
drugoga, ili da usliava onoga koji trai?
Jer, on poznaje udnju, kao i potrebe tijela!
(Mislite li) da ovo (tijelo) ne zasluuje duu? Jer, bez due tijelo ne
grijei, kao to 12 dua ne moe biti spaena bez duha. No, ako je dua
spaena (kada je) liena zla, i ako je duh takoer spaen, tada je tijelo
osloboeno od grijeha. Jer, duu uzdie duh a tijelo je ubija; odnosno,
ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem vam, on ni u kojemu sluaju
dui nee oprostiti grijeh, niti tijelu krivicu; jer, nitko od onih koji su
nosili tijelo nee biti spaen. Mislite li da su mnogi pronali kraljevstvo
nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvrtoga na nebu!"
Kada smo uli te rijei, obuzeo nas je nemir. No, vidjevi kako smo se
uznemirili, rekao je:
"To vam govorim kako biste sami sebe spoznali. Jer, kraljevstvo je
nebesko poput proklijaloga zrna. Kada proklija, ono baca svoje sjeme i
ini da zemlja rodi i sljedee godine. Tako i vi pourite, kako bi u vama
proklijao ivot i kako biste se ispunili kraljevstvom!"
"Dok sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali, kada vas napustim, sjeajte me se. I sjeajte me se zato to me niste poznavali dok sam
bio s vama. Blagoslovljeni oni koji su me poznavali; jao onima koji su
uli, ali nisu povjerovali! Blagoslovljeni oni koji 13 [su povjerovali] ne
vidjevi!
"Jo jednom [vas uvjeravam], jer razotkrio sam se vama koji gradite
kuu, veoma korisnu, jer u njoj nalazite utoite, (kuu, op. prev.) koja e
ostati stajati pokraj kue vaih susjeda, kada se ona pone ruiti. Zaista,
kaem vam, jao onima zbog kojih sam ovdje poslan; blagoslovljeni oni
koji uzau k Ocu! Jo jednom vas opominjem, vas koji jeste; postanite
poput onih koji nisu, kako biste bili s onima koji nisu.
38
39
Kada smo proli iznad toga mjesta, svoje smo umove uzdignuli jo
vie i svojim oima vidjeli i svojim uima uli himne i aneoske
blagoslove i aneosku radost. I nebeska su velianstva pjevala hvalu, i
mi smo se, takoer, radovali.
Poslije toga, opet smo poeljeli svoj duh uzdignuti do Velianstva, a
kada smo uzali, nije nam bilo doputeno ita uti, jer su nas drugi
uenici dozivali i zapitkivali:
"to ste uli od Gospodara? to vam je rekao? Kamo je otiao?"
Mi im odgovorismo:
"Uzaao je i zavjetovao nam se i svima nam obeao ivot. Razotkrio
nam je djecu (?) koja e doi poslije nas, zahtijevajui 16 [od nas] da ih
ljubimo, jer emo za njih biti [spaeni]."
Kada su (to) uli, povjerovali su u otkrivenje, no bijahu nezadovoljni
zbog onih koji e biti roeni. Stoga, ne elei ih povrijediti, svakoga sam
od njih poslao na drugo mjesto. Ja sam otiao sam u Jeruzalem, molei
da dobijem dio meu ljubljenima koji e biti otkriveni.
Molim se da poetak doe od vas, jer u tako biti spaen, budui da e
oni kroz mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vjerom) koja
je bolja od moje, jer ja bih elio da je moja manja. Stoga, gorljivo nastojte
uiniti sebe poput njih, i molite da dobijete dio meu njima. Zbog onoga
to sam rekao, Spasitelj nam nije dao otkrivenje za njihovu korist. Mi
doista objavljujemo dio s onima za koje je objava dana, onima koje je
Gospodin uinio svojim sinovima.
40
EVANELJE ISTINE
(1,3 i XII,2)
UVOD
Evanelje istine je kranski gnostiki tekst koji jasno odraava
Valentinov nauk, nudei profinjen i dirljiv opis Isusove osobe i djela.
Izvoran rukopis nema naslova, te je poznat po svojim uvodnim rijeima.
Mnoga druga drevna djela, poput "evanelja" po Marku i "otkrivenja"
Ivanova, takoer su se identificirala prema uvodnim rijeima.
Valentinovsko djelo naslovljeno "Evanelje istine" spominje se u
Irenejevu djelu Adversus Haereses (Protiv hereza, 3.11.9). Naalost,
hereziolog ne otkriva mnogo o sadraju "evanelja", naznaivi samo da
se znaajno razlikuje od kanonskih evanelja. S obzirom na
valentinovske afinitete izraene u tekstu Kodeksa I, veoma je mogue da
je upravo to djelo koje je bilo poznato Ireneju. Ako je doista tako, mogli
bismo ga datirati u sredinu 2. stoljea (izmeu 140. i 180. god. po Kr.).
Na temelju knjievnih i konceptualnih slinosti izmeu toga teksta i
fragmentarnog Valentinova teksta, neki su strunjaci pretpostavili da ga
je napisao sam gnostiki uitelj. Ta mogunost i dalje postoji, iako se
nita ne moe sa sigurnou ustvrditi. Bez obzira na toan datum
nastanka i autorstvo djela, sigurno je da ga je izvorno sastavio spretan
knjievnik, na grkom jeziku, u opirnom retorikom stilu.
Unato svom naslovu, to djelo nije evanelje poput novozavjetnih,
budui da ne iznosi kontinuiranu pripovijest o Isusovim djelima, nauku,
muci i uskrsnuu. Rije "evanelje", kojom zapoinje tekst, valja
protumaiti u njezinu izvornom smislu, kao "radosnu vijest". Ona
definira temu teksta, ne anr, koji bismo mogli shvatiti kao homiliju.
41
42
43
EVANELJE ISTINE
(I 16, 31-43, 24)
Evanelje istine je na radost onima koji su od Oca istine dobili dar da
Ga upoznaju snagom Rijei iz plerome, koja je u mislima i u umu Oca,
odnosno, onoga kojeg zovemo 'Spasiteljem', zbog djela koje e uiniti za
otkupljenje onih koji 17 nisu upoznali Oca. U imenu evanelja sadrana
je objava nade, jer ono je otkrie onih koji Ga trae.
Kada je sveukupnost krenula u potragu za onim iz kojega su potekli a sveukupnost je bila u njemu, neogranienom, nedokuivom, boljem od
svake misli - neznanje o Ocu prouzroilo je patnju i strah. Patnja je
postala gusta poput magle, i nitko nije mogao vidjeti. Stoga je pogreka
postala mona; djelovala je na vlastitu tvar, jer nije znala istinu. Zapoela
je sa stvaranjem, pripremajui u snazi i ljepoti zamjenu za istinu.
Time, meutim, neogranien i nedokuiv nije bio ponien, jer, patnja,
zaborav i stvorenje obmane nitavni su u usporedbi s nepromjenjivom i
postojanom istinom, savrenom u svojoj ljepoti. Stoga, prezirite
pogreku.
Ona [pogreka] nema korijena; pala je u maglu [neznanja] o Ocu,
inei djela i irei zaborav i strah, kako bi na taj nain zavela i zarobila
one u sredini.
Zaborav pogreke nije razotkriven. On nije 18 [...] od Oca. Zaborav
nije nastao od Oca, iako je nastao zbog njega. No, ono to nastaje u
njemu jest znanje, ija je svrha nestanak zaborava i spoznaja Oca. Budui
da je zaborav nastao zbog neznanja o Ocu, od trenutka spoznaje Oca
zaborav prestaje postojati.
44
45
sjena i utvara noi." Kada svjetlost obasja strah, tada ovjek shvaa da je
strah bezrazloan.
Tako oni nisu znali za Oca, kojeg 29 nisu vidjeli. Iz straha, nemira,
nepostojanosti, dvojbi i podjela iznjedrili su se mnogi prividi i isprazne
matarije, kao da su bili u duboku snu, sanjajui jezive snove. Kao da od
nekoga bjee, ili se iscrpljeni vraaju iz potjere. Kao da zadaju udarce ili
trpe udarce. Kao da padaju s visina, ili polijeu u zrak, iako nemaju krila.
Ponekad se ini da ih ljudi ubijaju, iako ih nitko ne goni. Katkada se,
pak, ini da oni ubijaju svoje susjede, jer su umrljani njihovom krvlju.
Kada se oni koji prolaze te strahote probude, oni koji su bili u sreditu
tih nemira ne vide nita, jer su sami nitavni. Takav je put onih koji su
odbacili neznanje poput sna, smatrajui ga nitavnim. Njegova djela
takoer smatraju 30 nestvarnima, te ih odbacuju poput sna u noi.
Znanje o Ocu smatraju zorom. Na taj je nain svatko postupio, kao da je
razdoblje neznanja bilo san, a znanje buenje. [I] blago onome koji e se
vratiti i probuditi. Blagoslovljen onaj koji e otvoriti oi slijepima.
I Duh pohita za njim, da ga probudi. Pruivi ruku onome koji je
leao na zemlji, postavio ga je na noge, jer ovaj jo nije ustao. Dao im je
mogunost spoznaje znanja o Ocu i otkrivanja njegova Sina. Jer, kad su
ga vidjeli i uli, dopustio im je da kuaju, pomiriu i dodirnu ljubljenoga
Sina.
Kada se pojavio, poduavajui ih o nespoznatljivom Ocu, kada je u
njih udahnuo ono to je u misli, vrei njegovu volju, kada su mnogi
primili svjetlost, okrenuli su se 31 njemu. Jer, oni tvarni bili su stranci i
nisu vidjeli njegovu sliku niti su ga upoznali. On je doao u tjelesnom
obliku, i nita mu nije prijeilo put, jer je nepokvarljivost otporna.
Govorio je nove stvari, govorio je o onome to je u srcu Oca, donosei
savrenu rije.
Kada je svjetlost progovorila njegovim ustima i njegovim glasom koji
je rodio ivot, dao im je misao i razumijevanje, milost, spasenje i moan
duh, iz beskonanosti i slatkoe Oca. Uinivi da okonaju kazne i muke
- jer su one koji su udjeli za milosrem odvraale od njegova lica i
vodile ih u pogreku i ropstvo - unitio ih je svojom moi i pobijedio
znanjem. On je zalutalima postao put, a neznalicama znanje. Za one koji
49
razgrauje. Ako je dah povue, ona postaje vrua. Hladni mirisi, dakle,
potjeu iz podjele. Zato je dola vjera; ona razgrauje podjelu, donosei
toplu pleromu ljubavi, kako se hladno ne bi vratilo i kako bi postojalo
jedinstvo savrene misli.
To [je] evanelje otkria plerome, za one koji oekuju 35 spasenje koje
dolazi s visina, dok njihova nada, koju oekuju, sama eka - oni ija je
slika svjetlo bez sjene - tada, u to vrijeme, pleroma nastavlja dolaziti.
[Nedostatak] tvari nije nastao kroz neogranienost Oca, koji dolazi kako
bi dao vrijeme za nedostatak, iako nitko ne moe rei da e nepokvarljivi
tako doi. No, dubina Oca bila je umnoena, a s njime nije postojala
misao o pogreci. To je stvar koja pada, to je stvar koja se lako (ponovno)
uspravlja u otkriu njega koji je doao onome kojeg e vratiti nazad. Jer,
vraanje nazad naziva se pokajanjem.
Iz toga je razloga nepokvarljivost pustila dah; ona je proganjala grijenika kako bi ovaj mogao poivati. Jer, oprost je ono to preostaje za
svjetlo u nedostatku, rije plerome. Lijenik odlazi ondje gdje je bolest, to
je volja koja je u njemu. Tko ima nedostatak ne skriva ga, jer posjeduje
neto to drugome nedostaje. Stoga je pleroma, koja nema nedostatak,
nego ga popunjava, ono to je on 36 izvukao iz sebe kako bi popunio
svoj nedostatak i tako primio milost. Jer, kada je imao nedostatak, nije
imao milost. Zato je na mjestu na kojemu nema milosti postojalo
smanjenje. Kada je primljeno ono to je bilo smanjeno, on je otkrio ono
to mu je nedostajalo, pleromu; to je otkrie svjetlosti istine koje ga je
obasjalo jer je nepromjenjivo.
Oni su meu sobom govorili o Kristu, kako bi nemirni mogli primiti
vraanje nazad, i kako bi ih on mogao pomazati pomau. Pomast je
milost Oca koji e prema njima biti milostiv. No, oni koje je pomazao su
oni koji su postali savreni. Jer, obino se pomazuju pune posude. No,
kada se pomast jedne (posude) rastopi, ona se isprazni, a razlog
nedostatka je stvar koja se pomazuje. Jer, tada je dah uvlai, stvar (je, op.
prev.) u moi onoga to je s njome. No, s onoga koji nema nedostataka
ne skida se nikakav peat, niti se on prazni. Ono to mu nedostaje,
savreni mu Otac ponovno ispunjava. On je dobar. On poznaje svoje
zasade, jer ih je zasadio u svom raju. Njegov je raj njegovo mjesto
poinka.
51
52
No, netko e zasigurno rei svome blinjemu: "Tko je taj koji e dati
ime onome koji je postojao prije njega. Zar potomci ne dobivaju imena
40 od onih koji (ih) rode?" Razmislimo o tome. to je ime? To je ime u
istini; to, dakle, nije ime od Oca, jer je to pravo ime. On nije primio ime
na zajam, poput drugih, u skladu s oblikom u kojemu e svaki od njih
biti stvoren. To je pravo ime. Nitko mu ga nije dao. No, on (je) neizreciv,
neopisiv, sve dok onaj koji je savren ne progovori o njemu samom. On
ima mo izgovoriti i vidjeti njegovo ime.
Kada je, dakle, zaelio da njegovo voljeno ime bude njegov Sin, dao
mu je ime - onome koji je doao iz dubine - progovorivi (tako, op. prev.)
o svojim tajnama, znajui da je Otac bie bez zla. Zato ga je doveo, kako
bi progovorio o mjestu i njegovu prebivalitu iz kojega je potekao, 41 te
kako bi slavio pleromu, veliinu njegova imena i slatkou Oca. On e
govoriti o mjestu iz kojeg je svatko potekao, i pourit e nazad, u predjel
gdje je primio svoje ustolienje i gdje e - na mjestu na kojemu je stajao primiti okus, hranu i rast. A njegovo je poivalite njegova pleroma.
Stoga, sve su Oeve emanacije plerome, a korijen svih njegovih emanacija je u onome koji ih je pustio da u njemu rastu. On im je dodijelio
sudbine. Svaka od njih je oitovana, kako bi se kroz njihovu vlastitu
misao [...]. Jer, mjesto na koje alju svoju misao, to mjesto, njihov korijen,
je ono to ih uzdie u visine, k Ocu. One posjeduju njegovu glavu, koja
za njih poiva, i one su podrane, pribliavajui mu se, te bi se moglo
rei da su poljupcima sudjelovale u njegovu licu. No, one se ne oituju
42 na taj nain, jer same nisu uzdignute; pa ipak, ne nedostaje im slava
Oca, o kojemu ne misle kao o malenom, grubom ili gnjevnom, nego
(kao) o biu bez zla, nepokolebljivom, slatkom, koje je sve prostore znalo
prije nego to su nastali, te ga ne treba poduavati.
To je nain onih koji posjeduju (neto) odozgo, od neizmjerne veliine,
oekujui jednoga i savrenog, onoga koji je ondje zbog njih. Oni ne
silaze u Had, niti je u njima zavist, tuga ili smrt. Oni poivaju u onome
koji poiva, ne trsei se i ne udaljavajui se od istine. Sami su istina; Otac
je u njima i oni su u Ocu, savreni, nepodijeljeni u istinski dobrom. Nita
im ne nedostaje, spokojni su i svjei u Duhu. Oni e njegovati svoj
korijen. Oni e se baviti stvarima u kojima e on pronai svoj korijen, te
nee trpjeti gubitak njegove due. To je mjesto blagoslovljenih; to je
njihovo mjesto.
53
54
RASPRAVA O USKRSNUU
(I,4)
Uvod: Malcolm L. Peel
Preveo na engleski: Malcolm L. Peel
Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Znaaj ovoga kratkog didaktikog pisma jest u tome to ono svjedoi
o iznimno neortodoksnom tumaenju kranskoga uenja o ivotu
poslije smrti. Krajem 2. stoljea, kada je pismo vjerojatno i nastalo,
krani - bilo gnostiki ili ortodoksni - bavili su se odreenim izazovima
i pitanjima. Je li takav ivot filozofski dokaziv (kao to je tvrdio Sokrat u
Fedonu)? Kakav je njegov oblik? (Besmrtnost due? Uskrsnue tijela?
Reinkarnacija?) Kada nastupa to iskustvo? (Prilikom smrti? Prilikom
Kristova konanog povratka? Moda ak i prije smrti?) Novozavjetni je
nauk prilino neodreen po nekima od tih pitanja, iako unutar velike
crkve postoji suglasnost o barem dva pitanja: prototip i temelj takvoga
ivota bilo je uskrsnue Isusa Krista, a uskrsnue pojedinaca ujedno
znai njihovo odbacivanje osobnoga identiteta.
didaktian pouan, koji pouava
Meutim, anonimni autor Rasprave o uskrsnuu tvrdio je da je svoje
znanje primio od Krista (49; 50), te da mu je ono omoguilo da ponudi
izravne i nedvojbene odgovore na takva pitanja, pitanja koja mu je, u
ovom sluaju, uputio njegov uenik, Reginos (43).
Prvo, uskrsnue je stvar vjere u stvarnosti uskrsnua Isusa Krista i
njegove pobjede nad smru (46). Ono nije posljedica filozofskoga
"uvjeravanja", a veina filozofa su skeptici.
Drugo, oblik ivota bit e "uskrsnue", koje se ne shvaa kao ponovno
stvaranje duhovnoga tijela u Kristovoj Parusiji (1 Korinanima 15
55
57
RASPRAVA O USKRSNUU
(I 43, 25-50, 18)
Reginose, sine moj, neki ele nauiti mnoge stvari. Zaokupljeni su
pitanjima bez odgovora. Uspiju li u tome, obino o sebi imaju veoma
visoko miljenje. No, ne mislim da su stajali u Rijei Istine. Prije bih
rekao da trae vlastiti mir, koji smo mi primili kroz naega Spasitelja,
naega Gospodina Krista. 44 Primili smo ga kada smo upoznali istinu i
oslonili se na nju. No, budui da nas ljubazno pita o uskrsnuu, piem ti
da je ono nuno. Naravno, mnogi ne vjeruju u uskrsnue, no nekoliko ga
je pronalo. Stoga, raspravimo o tom pitanju.
Kako je Gospodin objavio stvari dok je postojao u tijelu i nakon to se
otkrio kao Sin Boji? ivio je na ovom mjestu, na kojemu ti ostaje, govorei o Zakonu Prirode - no, ja ga zovem "Smrt". A (taj, op. prev.) Sin
Boji, Reginose, bio je Sin ovjeji. On ih je oboje zagrlio, posjedujui
ljudskost i boanstvenost, kako bi, s jedne strane, pobijedio smrt kao Sin
Boji, dok bi se istodobno, kroz Sina ovjejeg, dogodio povratak
Pleromi; jer je, kao sjeme Istine, potjecao odozgo prije nego to je nastalo
58
61
EVANELJE PO TOMI
(II,2)
UVOD
Evanelje po Tomi je zbirka Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku,
ili skupinu izreka (njih 114 nije pronaeno u rukopisu, nego je taj broj
proizvod suglasnosti dananjih znanstvenika) u veini sluajeva glasi:
"Isus (im) ree," dok same izreke ponekad predstavljaju odgovore na
pitanja ili izjave uenika. Samo u jednom sluaju (13) izreka se proiruje
u poduu raspravu izmeu Isusa i uenika. Postoji nekoliko vrsta izreka
sauvanih u Evanelju po Tomi: mudre izreke (poslovice), parabole,
eshatoloke izreke (proroanstva), te pravila namijenjena zajednici. U
tom se dokumentu pojavljuju redoslijedom koji ne otkriva nikakav
poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojavljuju
zajedno, zbog meusobne slinosti po obliku ili asocijacijama.
Koptsko Evanelje po Tomi prevedeno je s grkoga. Fragmenti toga
evanelja u izvornoj, grkoj verziji, sadrani su u Papirusima
Oxyrhyncus 1, 654 i 655, koji su otkriveni i objavljeni poetkom 20.
stoljea, no kao dijelovi Evanelja po Tomi identificirani su tek poslije
otkria koptske knjinice Nag Hammadi. Prvi od tih grkih papirusa
sadri izreke 26-30, 77, 31-33 (tim redoslijedom!), druga dva sadre
izreke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grkih fragmenata proizlazi iz
rukopisa napisanog prije 200. god. po Kr., to znai da je grka verzija
toga evanelja bila u uporabi u Egiptu ve u 2. stoljeu.
62
63
64
svega to je od ovoga svijeta (npr. izreke 21, 37, 56). Uenici moraju "biti
prolaznici" u sadanjem pokvarljivom postojanju (npr. 42). Postojanje
idealnoga gnostikog uenika opisano je izrazom "samac", koji se odnosi
na ovjeka koji je za sobom ostavio sve to ljudsko bie vee uz svijet
(npr. izreke 16, 23, 30 i 76). ak i ene mogu postii taj cilj, ako postignu
"mukost" samakoga postojanja (izreka 114).
EVANELJE PO TOMI
(II 32, 10-51, 28)
Ovo su tajne rijei koje je Isus ivi kazao i koje je zapisao Juda Toma
Blizanac.
(1)
Isus ree: "Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."
(2)
Isus ree: "Tko trai, neka ne prestane traiti dok ne nae. Kada
nae, zapanjit e se; zapanjen, zadivit e se. I tada e vladati nad
svime."
(3)
Isus ree: "Ako vam oni koji vas vode kau, Gledajte, Kraljevstvo
je gore na nebu, pretei e vas ptice nebeske. Ako vam kau, U
moru je, ribe e vas pretei. Kraljevstvo je u vama, i ono je izvan
vas. Prepoznate li sebe, bit ete prepoznati 33 i shvatit ete da ste
djeca Oca ivoga. Ali ako se ne prepoznate, ivite u siromatvu,
i vi ste siromatvo."
(4)
(5)
65
(6)
(7)
(8)
(9)
Isus ree: "Evo, izie sija, zagrabi sjeme - razbaca ga. Jedno
pade na put; dooe ptice i pozobae ga. Drugo pade na stijenu,
i ne uhvati korijena u zemlji i ne pusti klasja k nebu. A drugo
pak pade u trnje; ovo ugui sjeme, i crv ga pojede. A jedno pade
na dobro tlo i k nebu dade dobar urod, od ezdeset i sto
dvadeset mjera."
(10) Isus ree: "Bacio sam vatru na svijet, i gle, sada bdijem nad njim
dok se ne zapali."
(11) Isus ree: "Ovo nebo e proi. I onaj iznad njega proi e; i koji
su mrtvi ne ive, i koji su ivi nee umrijeti. U dane kad jedete
mrtvo, inite ga ivim. Kad postanete svjetlost, to ete uiniti?
U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, to
ete uiniti?"
(12) Uenici rekoe Isusu: "Znamo da e nas napustiti; tko e postati
velik nad nama?" Isus im ree: "Tamo kamo budete ili, prii
ete Jakovu Pravedniku, za kojega su stvoreni Nebo i Zemlja."
(13) Isus ree svojim uenicima: "Usporedite me i recite mi komu
sam nalik." Simon Petar mu ree: "Anelu pravedniku." Matej
mu ree: 35 "Nalik si mudrom filozofu." Toma mu ree:
66
67
68
(25) Isus ree: "Ljubi brata svojega kao duu svoju; bdij nad njim kao
nad zjenicom svojom."
(26) Isus ree: "Vidi trun u oku brata svojega, a balvan u vlastitom
ne vidi. Kada izvadi balvan iz svojega oka, jasno e vidjeti
kako da izvadi trun iz bratova."
(27) <Isus ree:> "Ako se ne liite svijeta, kraljevstvo neete nai; ako
ne slavite sabat kao sabat, Oca neete vidjeti."
(28) Isus ree: "Stajah usred svijeta i oitovah im se u tijelu. Sve ih
naoh opijene - ednoga meu njima ne naoh, i moja dua se
raalosti nad sinovima ovjejim, jer slijepi su u svojemu srcu i
ne vide da su na svijet doli prazni, i prazni ga ele napustiti.
No, sada su opijeni. Kada se ostave svojega vina, kajat e se."
(29) Isus ree: "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je udo. Ali kada se
duh pojavi radi tijela, tada je to udo nad udima. Ali ja, ja se
udim tome 39 kako je to veliko bogatstvo stanovalo u tom
siromatvu."
(30) Isus ree: "Gdje su tri boga, tamo su bogovi; gdje su dva ili
jedan, tamo u biti s njime."
(31) Isus ree: "Nitko nije prorok u svojemu selu, i nijedan lijenik ne
lijei one koji ga poznaju."
(32) Isus ree: "Grad sagraen na brdu, visok i utvren, ne moe
pasti niti se moe sakriti."
(33) Isus ree: "Ono to svojim uima uje, neka i druge ui uju razglasi to s vaih krovova. Jer nitko ne pali svjetiljku da je
poklopi posudom; nego je postavi na svijenjak, da svatko tko
ue i izie vidi njezino svjetlo."
(34) Isus ree: "Kada slijepac vodi slijepca, obojica padnu u jamu."
69
70
71
72
73
(68) Isus ree: "Blago vama, kada e vas mrziti i progoniti, nee
pronai mjesto kamo su vas progonili."
(69) Isus ree: "Blago progonjenima u svojim srcima - to su oni koji
su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer e se eljnome
trbuh napuniti."
(70) Isus ree: "To to imate spasit e vas, ako ga porodite u sebi. To
to nemate u sebi ubit e vas - ako ga nemate u sebi."
(71) Isus ree: "Ja u [ovu] kuu razoriti, i nitko je nee moi [opet]
izgraditi." 46
(72) [Jedan ovjek] mu [ree]: "Kai mojoj brai da imanje mojega oca
podijele sa mnom." Ree mu: "O, ovjee, tko je mene postavio
za onoga koji dijeli?" Okrene se svojim uenicima. Ree im:
"Jesam li ja onaj koji dijeli?"
(73) Isus ree: "etva je obilna, no poslenika je malo. Molite zato
Gospoda da poalje poslenike za etvu."
(74) On ree: "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, ali nikoga u
bunaru."
(75) Isus ree: "Ima mnogih koji stoje pred vratima, ali samci su ti
koji e ui u svadbenu lonicu."
(76) Isus ree: "Kraljevsvo Oevo isto je to i trgovac koji je imao robu
(i) naiao na biser. Trgovac bijae mudar. Proda svu robu, kupi
samo biser. Traite i vi blago koje ne prolazi i koje je trajno, tamo
kamo moljac ne dolazi da izjeda niti crv da razara."
(77) Isus ree: "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve; sve se iz mene
stvorilo i sve se k meni vratilo. Rascijepite drvo, i ja sam ondje.
Podignite kamen, i tamo ete me nai."
74
(78) Isus ree: "Zato ste izili van na polje? Vidjeti trsku kako se na
vjetru njie? I ovjeka u meke haljine obuena? [Vidite vae]
kraljeve i plemenite, 47 oni nose meke haljine, a ne [mogu]
prepoznati Istinu."
(79) Jedna ena iz mnotva mu ree: "Sretna utroba koja te nosila i
njedra koja te dojila!" On joj ree: "Sretni oni koji su uli Oevu
rije i u istini je ouvali. Jer doi e dani kada ete govoriti:
Sretna utroba koja nije zaela i njedra koja nisu dojila!"
(80) Isus ree: "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo. A tko je otkrio
tijelo, svijet ga nije dostojan."
(81) Isus ree: "Tko je postao bogat, neka vlada. A tko ima mo, neka
je se odrekne!"
(82) Isus ree: "Tko je blizu mene, taj je blizu vatri. A tko je od mene
daleko, daleko je od Kraljevstva."
(83) Isus ree: "Ljudima su vidljive slike, a svjetlo u njima skriveno je
u slici Oeva svjetla. Ono e postati vidljivim, a njegova slika
skrivena je njegovom svjetlou."
(84) Isus ree: "Kad vidite svoje slike, radovat ete se. Ali kada
budete vidjeli svoje slike koje su postojale prije vas, i koje ne
umiru niti se pokazuju, koliko ete podnijeti?"
(85) Isus ree: "Adam je nastao iz velike snage i iz velikoga
bogatstva, a ipak vas nije bio dostojan; jer da vas je bio dostojan,
[ne bi] [okusio] smrti."
(86) Isus ree: "[Lisice 48 imaju jazbine] i ptice imaju [svoja gnijezda],
ali sin ovjeji nema gdje da nasloni glavu [i] otpoine."
(87) Isus ree: "Jadno tijelo koje ovisi o tijelu, i jadna dua koja o ta
oba ovisi."
75
(88) Isus ree: "Aneli i proroci e doi k vama i dat e vam ono to je
vae. A vi sami, dajte im ono to je u vaim rukama (i) kaite
sami sebi: U koji dan e doi da prime ono to je njihovo?"
(89) Isus ree: "Zato perete vanjtinu ae? Zar ne vidite da je onaj
koji je stvorio nutrinu isti onaj koji je stvorio vanjtinu?"
(90) Isus ree: "Doite k meni, jer moj je jaram ugodan a moje
gospodstvo blago, i nai ete sebi spokoja."
(91) Kazae mu: "Reci nam tko si, da u tebe vjerujemo." On im ree:
"Pomno ispitujete lice neba i zemlje, a onoga pred sobom niste
prepoznali, niti ovaj trenutak znadete ispitati."
(92) Isus ree: "Traite i nai ete; ali ono to ste me ovih dana bili
pitali i to vam nisam rekao, sada vam elim rei - a vi ne
pitate."
(93) <Isus ree:> "Ne dajte psima ono to je sveto, da ga ne bace na
smetlite. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga ne [izgaze]."
(94) Isus [ree]: "Tko trai, nai e. [Tko kuca] otvorit e mu se."
(95) [Isus ree:] "Ako imate novca, 49 ne dajte ga na lihvu, ve ga
dajte onomu koji vam ga nee vratiti."
(96) Isus ree: "Kraljevstvo Oevo isto je to i [jedna] ena. Uzme
neto kvasca, [sakrije] ga u tijesto [te] iz njega izmijesi velike
hljebove. Tko ima ui neka uje."
(97) Isus ree: "Kraljevstvo [Oevo] isto je to i ena koja nosi up
pun brana. Ide irokim putem, drka upa pukne i brano se za
njom rasu po Putu. Nije to znala, nezgodu nije primijetila. Kada
doe kui, stavi up na pod (i) nae ga praznim."
(98) Isus ree: "Kraljevstvo Oevo isto je to i ovjek koji hoe ubiti
monika. Izvue ma u vlastitoj kui, zarije ga u zid kako bi
doznao je li mu ruka (dovoljno) snana. Zatim ubije monika."
76
77
(109) Isus ree: "Kraljevstvo je isto kao ovjek koji je u svojemu polju
imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi
ga u nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin o (tom blagu) nije znao;
preuze polje 51 te ga proda. A onaj koji ga je bio kupio doao je;
orao je (i) [pronaao] blago; (i) stade davati novac uz kamate
kome god mu bijae volja."
(110) Isus ree: "Tko je pronaao svijet (i) obogatio se, neka ga se
odrekne!"
(111) Isus ree: "Nebesa e se pred vama (poput svitka) odmotati, a
isto tako i Zemlja. I ivi (koji je proiziao) iz ivoga nee vidjeti
smrti ni (straha)." Jer Isus kae: "Tko sebe pronae, svijet ga nije
dostojan."
(112) Isus ree: "Jao tijelu koje je ovisno o dui; jao dui koja je ovisna
o tijelu!"
(113) Uenici mu kazae: "Na koji e dan doi Kraljevstvo?" <Isus
ree:> "Nee doi zato to ga oekujemo; nee se kazati: Evo ga
ovdje, ili: Eno ga ondje; nego se kraljevstvo Oevo razastire
Zemljom a ljudi ga ne vide."
(114) imun Petar im ree: "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu
dostojne ivota." Isus ree: "Evo, ja u je privui da je uinim
mukom, pa da i ona postane Duhom ivim, poput vas
mukaraca. Jer svaka ena koja sebe naini mukom ui e u
Kraljevstvo nebesko."
78
EVANELJE PO FILIPU
(II i 3)
Uvod: Wesley W. Isenberg
Uvod prevela: Julijana trok
Tekst prevela: Maria Spitzer
UVOD
Evanelje po Filipu je zbirka izreka koje se prvenstveno odnose na
znaenje i vrijednost sakramenata, u kontekstu Valentinove koncepcije
ljudskih dvojbi i ivota poslije smrti.
Poput evanelja novozavjetnoga kanona, te se izreke pojavljuju u
razliitim knjievnim oblicima, kao aforizmi, analogije, parabole,
pareneze, polemike, narativni dijalozi, biblijske egzegeze i dogmatske
postavke. Meutim, Evanelje po Filipu nije poput novozavjetnih
evanelja.
Ono povremeno spominje neke Isusove rijei ili djela, te sadri
sedamnaest Isusovih izreka, od kojih su devet navodi i tumaenja
Isusovih rijei sadranih u kanonskim evaneljima (55; 57; 68; 72; 77; 83;
84; 85). Nove izreke (55; 58; 59; 63; 64; 67; i 74), identificirane prema
uvodnoj formuli ("on ree", "Gospodin ree", ili "Spasitelj ree"), kratke
su i zagonetne, te ih je najbolje tumaiti iz gnostike perspektive.
Takoer postoji i nekoliko pripovijesti o Isusu; one su sline predaji iz
ranokranskih apokrifnih evanelja.
Tijekom otkrivenja na planini, on se ukazao svojim uenicima, natprirodno velik (57).
Tri njegove enske pratiteljice zvale su se Marijama (59), iako je oito
bio osobito naklonjen Mariji Magdaleni (63).
Kada je u Levijevoj bojarnici sedamdeset dvije boje stavio u jednu
posudu, one su se stopile u bijelu (63, 25-30).
79
Navodno je apostol Filip izvor prie prema kojoj je tesar Josip nainio
kri na kojemu je njegov potomak poslije bio razapet (73).
kanon crkveni propis; nepromjenljivi dio katolike liturgije
paraneza
Meutim, tih nekoliko izreka i pripovijesti o Isusu nisu postavljene u
pripovjedaki okvir poput onoga novozavjetnih evanelja. Ustvari,
Evanelje po Filipu nije organizirano na nain koji se moe prikladno
ocrtati. Iako je isti kontinuitet postignut kroz asocijaciju ideja (npr. 51;
52), nizanje suprotnosti i doskoice (npr. 77; 78, rije ljubav), linija misli je
prilino nasumina i nepovezana. Uobiajeno je preskakanje s jedne na
drugu temu.
Tekst daje utisak logine koherentnosti zbog ponavljanja odreenih
tema (npr. znaenje Isusovih imena, 56; 62; 63; potreba za
doivljavanjem uskrsnua prije smrti, 56; 57; 66; 73; zaodijevanje
svjetlou kao nain bijega od neprijateljskih moi, 70; 76; 77; 86), no ta
koherentnost je vjerojatno samo sluajna.
Mogue je da je sastavlja ove zbirke hotimice rastavio izvorne
odlomke i njihove dijelove umetnuo na razliita mjesta u tekstu. ista se
misao moe razluiti sastavljanjem 70 sa 76-77 i 66, tim redoslijedom.
Neodreene zamjenice tako dobivaju primjerene rodove. Slino tome,
izreka 75 predstavlja temu koja je dalje razradena u 61; 62. U 63
nalazimo analogiju koja prethodi tvrdnji izraenoj u 70.
S obzirom na nesustavnost Evanelja po Filipu, njegov se sadraj
najbolje moe razmatrati na temelju saetaka pojedinih izjava. Izjava 69
odnosi se na otajstva lonice, te razlikuje one koji smiju sudjelovati slobodne mukarce i djevice - od onih kojima to nije doputeno ivotinje, robovi i oskvrnavljene ene.
Oni koji su iskljueni iz lonice posve su ocrnjeni. Izmeu ostaloga
doznajemo kako ivotinje i mukarci moraju biti odvojeni (78; 75). No,
"Mnogo je ivotinja na svijetu koje nose ljudski oblik"(81). Ako je netko
"ivotinja", on mora ostati "izvan ili ispod", ne "iznad" ili "unutar" (79).
80
82
EVANELJE PO FILIPU
(II 51, 29-86, 19)
Mukarac Hebrej stvara Hebreje; i takve (lju)de zovu prozelitima. Ali
p(roze)lit ne stvara prozelite. (Neki lju)di su takvi kakvi su nastali i jo
stvaraju dru(ge); 52 (drugim ljudima) mora (ve i to) biti dovoljno da su
(uope) nastali.
(R)ob tei samo za time da postane slobodan, a ne tei za bogatstvom
svojega gospodara. Ali sinu nije (dovoljno) da je tek sin, nego zahtijeva i
nasljedstvo svojega oca.
Oni koji nasljeuju mrtve i sami su mrtvi i nasljeuju (samo) mrtve.
Oni koji nasljeuju ivoga, ivi su i nasljeuju i ivoga i mrtve. (Sami)
mrtvi nita ne nasljeuju. Jer kako bi netko tko je mrtav (uope) mogao
naslijediti? Kada mrtav naslijedi ivoga, tada taj (zbog toga) nee
umrijeti, nego e, naprotiv, mrtav doi u ivot.
Poganin ne umire. Jer on nikada nije ivio, da bi mogao umrijeti. Onaj
tko je doao do vjere u istinu, taj je pronaao ivot. I takav lebdi u
opasnosti od umiranja. Ali, otkada je doao Krist, on ivi.
Svijet se stvara. Gradovi se ukraavaju. Onaj tko je mrtav sklanja se s
puta.
Kada smo bili Hebreji, bili smo siroad i imali smo (samo) nau majku.
Ali kada smo postali krani, dobili smo i oca i majku 1.
1 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 105.
Isus ree: "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice."
Oni koji zimi siju, anju ljeti. Zima je ov(aj) svijet. Ljeto je drugi Eon.
Sijmo zimi da bismo ljeti eli! Zato nam ne dolii da ve zimi traimo
(nagradu). 2 Ono to slijedi zimu, ljeto je. Ali ako netko (ipak) zimi anje,
taj (uope) nee (odista) eti, nego e (samo) iupati.
83
84
Jedno se jedino ime ne izgovara u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu,
uzvieno iznad svega, a to je ime Oca. Jer Sin ne bi postao Otac da se nije
odjenuo u ime Oca. Oni koji imaju to ime, ti ga dodue znaju, ali o njemu
ne govore. Ali oni koji ga nemaju, ti ga ne znaju.
Ali istina je pustila da imena u svijetu nastaju zbog nas, jer nju nije
mogue upoznati bez tih imena. Jedna je jedina istina. A ona je i mnogo
toga, i to zbog nas, da bi pouila o sebi samoj u ljubavi kroz mnotvo.
Arhonti su htjeli zavesti ovjeka, jer su vidjeli da je on odista u
srodstvu s dobrim. Uzeli su ime dobroga i stavili ga uz nedobro, kako bi
ga (prvo) imenom zaveli i za nedobro vezali, i da bi ga onda, kao da mu
ine milost, potaknuli da se iz 'nedobrog' udalji, pa da ga premjeste u
'dobro', koje im je bilo poznato. Jer su htjeli uzeti slobodnoga, kako bi ga
uinili svojim robom sve do u vjenost.
Postoje moi koje ovjeku donose kor(isti samo) zato jer ne ele da
(bude spa)en, kako bi njihovo postojanje bilo od t(rajnost)i. Jer kada se
ovjeka spa(si), tada se vie (ne) rtvuje. (Bilo je rtava), i to su se
ivotinje 55 prinosile moima - jer ivotinje su (i) te kojima se prinosi
(rtva). Kao ive su bile prinesene - ali su pri prinosu bile usmrene.
ovjek je (nasuprot tomu) bio (istinskom) Bogu prinesen kao mrtvac, i
pri tome je uziao u ivot.
Prije nego to je Krist doao, u svijetu nije bilo kruha, upravo kao to
je u raju, mjestu gdje je bio Adam, bilo mnogo stabala da hrane ivotinje,
ali nijedno zrnce nije postojalo za ovjeka. ovjek se hranio kao
ivotinje. Ali kada je doao Krist, savren ovjek, tada je donio kruha s
neba, da bi se ovjek hranio hranom ovjejom.
Arhonti su mislili da ono to rade ine svojom snagom i svojom
voljom. Ali Duh Sveti je potajno kroz njih uinio sve kako je htio.
Istina se svagdje sije, ona koja postoji od samoga poetka. I mnogi
vide kako se sije. Ali malo ih je koji vide kako se anje.
Neki su govorili: "Marija je zatrudnila od Duha Svetoga." Varaju se!
Ne znadu to govore! Je li ikada neka ena zatrudnila od neke ene? 3
85
86
87
88
89
reanin zato znai '(ovjek) Istine' 18. 'Krist' je onaj koji je bio mjeren.
'Nazareanin' i 'Isus' su oni koji su (ga) 19 mjerili.
16 mh i u smislu 'mjeriti'.
17 Tumaenje Jeu'a kao jeuca.
18 U manuskriptu stoji 'istina'.
19 U manuskriptu stoji "njih".
Kada se biser baci u blato ( ), on ne postane manje vrijedan, niti ne
postane vrijedan (onda) kada se pomae balzamovim uljem. On uvijek
ima (istu) vrijednost u oima svojega vlasnika. Isto tako je i s djecom
Bojom, gdje god bila. Imaju jo (istu) vrijednost u oima svojega Oca.
Kada kae: "Ja sam idov", nitko se nee tresti. Kada kae: "Ja sam
Rimljanin", nitko se nee zbuniti. Kada kae: "J(a sam) Grk", "barbar",
"rob", "(slo)bodan", nitko se nee uznemiriti. (Kada) ti (kae:) "Ja sam
Krist, tada e (svijet) drhtati. Neka (ga i ja isto primim), njega, ije ime
(svijet) ne moe podnijeti (da uje).
Bog je 63 ljudoder. Zato se o(vjek) za njega (ko)lje. Prije nego to je
ovjek bio zaklan, klalo se ivotinje. Jer nisu bili bogovi ti za koje se
klalo.
I posude od stakla i posude od gline nastaju uz pomo vatre. Ali kada
se staklene posude razbiju, tada ih se iznova izradi - jer su nastale
dahom. Ali kada se razbiju glinene posude, one se unite - jer su nastale
bez daha.
Magarac koji je okretao mlinski kamen stotinu je milja prehodao.
Kada su ga oslobodili, vidio je da je jo uvijek na istom mjestu. Ima ljudi
koji prou mnogim putevima, a da se ne priblie nekom cilju. Kada ih je
iznenadila veer, nisu vidjeli ni grada ni sela, ni ita to je stvoreno ili
prirodno. Nema moi (koja pomae); nema anela. Uzalud su se ti
jadnici trudili.
Euharistija je Isus. (Ona) 20 na sirijskom, naime, znai 'Pharisatha', to
znai 'ono raireno'. Jer Isus je doao da svijetu bude razapet.
92
deru, jer nisu pronale hranu. Ali sada su pronale hranu, jer je ovjek
poeo obraivati zemlju.
Kada netko sie u vodu i opet uzie gore bez da je neto primio i
kae: "Ja sam Krist", primio je ime u zajam. Ali kada primi Duha
Svetoga, tada ime posjeduje kao dar. Tko je dar primio, tomu se nee
oduzeti. Ali ako je netko dobio neto u zajam, od toga e se traiti
povrat. Tako se dogodi i nama kada se netko podvrgne misteriju.
Misterij svad(be je) velik 23. Jer bez nje svij(et ne) bi postojao. Jer
opstanak svijeta (su lju)di. A opstanak (ljudi je sva)dba. Prepoznajte
(koliko je velika) snaga (neok)aljanog odnosa! Njezin odslik 65 sastoji se
od okaljan(osti).
23 Usp. Ef 5:32: "Ta je sveta tajna velika. A govorim s obzirom na
Krista i skuptinu."
Meu oblijima neistoga duha ima i mukih i enskih. Muka su ona
koja se sjedinjuju s duama koje stanuju u enskome obliju; a enska su
ona koja se sjedinjuju s onim koje stanuju u mukom obliju, kroz jednog
neposlunog (Adama). I nitko njima ne moe izmai, jer ga vrsto dre ako ne primi muku snagu i ensku snagu, naime, mladoenju i mladu.
A prima (ih) se iz odslikane brane lonice.
Kada glupe ene vide mukarca kako sjedi sam, dolaze mu, ale se s
njim i okaljaju ga. Isto tako, kada glupi mukarci vide kako lijepa ena
sjedi sama, nagovore je i ine joj nasilje, jer je ele okaljati. No, kada vide
mukarca i njegovu enu kako sjede zajedno, tada ene ne mogu prii
mukarcu, niti mogu mukarci prii eni (niti se itko drugi ne moe
usuditi prii mukarcu ili eni). Isto vrijedi kada se odslik i aneo
sjedine.
e napustiti svijet i koga se, zato to je bio u svijetu, ne moe dulje
zadrati - taj je oito uzvien iznad strasti ( ) i straha. Taj je Gospodin
nad ( ). Taj je nadmoan zavisti. Kada ( ) doe, epaju ga i dave. I kako
bi (on) mogao umaknuti (velikim grabeljivim moima)? Kako bi (se
pred njima) mogao sakriti?
94
esto ima ljudi koji (kau:) "Mi smo vjernici", kako (ih ne bi uznemiravao) 66 neisti duh ili demon. Kada bi, naime, imali Duha Svetoga, tada
ih nijedan neisti duh ne bi smetao.
Ne smije se bojati tijela niti ga smije ljubiti! Ako ga se boji, tada e
tobom vladati. Ako ga ljubi, onda e te progutati i oslabiti.
I tako je on (ovjek) ili u ovome svijetu, ili u uskrsnuu, ili u srednjim
mjestima 24 - neka me ne zgodi da me u njima pronau. U ovome
svijetu ima i dobra i zla. Njegovo (od svijeta) dobro nije dobro; i njegovo
zlo nije zlo. No, postoji zlo iza ovog svijeta, koje jest uistinu zlo, (naime)
to to se naziva 'sredina'. To je smrt. Dok se mi nalazimo u ovome
svijetu, pristoji nam da steknemo uskrsnue, da kada svuemo tijelo,
budemo pronaeni (na mjestu) mira i da ne lutamo u sredini. Zaista,
mnogi na putu zalutaju.
24 U neoplatonikoj gnostikoj tradiciji znalo se o paklu govoriti kao o
"sredini".
Zaista, dobro je napustiti svijet prije nego li se sagrijei.
Ima ih koji niti ele niti mogu; i drugih koji, kada ele, nemaju
nikakva probitka, jer nisu dovrili. Jer ih (njihova volja) ini grenicima.
A i kada ne ele, pravednost e se pred njima skrivati - u oba sluaja. Jer
volja je opet (ono to prevae), ne dovravanje.
Apostolski ovjek imao je vienje nekih (ljudi), oni su bili zakljuani u
goruu zgradu, vezani goruim (lancima) i baeni (u) vatreni ( ) u (svojoj
krivoj vjeri). I bilo mu 25 je reeno: ("Ovi su due) mogli spasiti, (ali) nisu
htjeli. (Tako) su dospjeli do (ovog mjesta) kazne." - koji je zvan vanjskom
tamom, jer je ( ).
25 U manuskriptu stoji "njima".
Iz vode i vatre nastale su dua i duh. Iz vode, vatre i svjetla (nastao)
26 je sin brane lonice. Vatra 67 znai pomazanje, svjetlo znai vatru.
Ne mislim na ovu (zemaljsku) vatru, koja je bez oblika, nego na onu
95
drugu, (nebesku), iji je oblik bijeli, koja je bljetavo lijepa i koja daje
ljepotu.
26 U manuskriptu je glagol zabunom izostavljen.
Istina nije dola na svijet gola, nego je dola u simbolima i slikama.
Svijet je ne moe drugaije primiti.
Postoji ponovno roenje i odslik ponovnog roenja. Zaista je potrebno
biti ponovno roen kroz odslik.
Koje li je vrste uskrsnue! I odslik mora kroz odslik uskrsnuti. Mladoenja i odslik moraju kroz odslik ui u istinu, koja je apokatastasis 27.
27 Grka rije apokatastasis znai vraanje u predanje stanje,
iznovino stvaranje svijeta.
(Tako) se to prilii onima koji ne samo da steknu ime Oca, Sina i Duha
Svetoga, nego su ih (za sebe) 28 sami stekli. Ako se njih ne stekne za
sebe, tada e i ime biti oduzeto. Ali ih se dobiva pomazanjem pomau
snage kria. Tu (snagu) apostoli su zvali 'desno i lijevo'. Takav, naime,
vie nije kranski nego Kristov.
28 U manuskriptu zabunom "tebi".
Gospod je sve ostvario u misteriju: krtenje, pomazanje, euharistiju,
izbavljenje, i branu lonicu.
Zato je rekao: "Doao sam da uinim da doljnje bude jednako gornjem
i vanjsko jednako nutarnjem 29 (i da) ih na (onom) mjestu sjedinim." (Ali
on je na ovim) mjestima govorio kroz simbole i slike.
29 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22: "Isus vidje djeicu kako ih doje.
Ree svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u
kraljevstvo." Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u
kraljevstvo?" Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje
bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz
mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a ensko
96
nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo
umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u kraljevstvo."
Oni koji kau: ("Postoji jedan nebeski i) postoji jedan (iznad njega"),
varaju se. Jer onaj koji se zatekne vidljivim, 68 onaj nebeski, taj je koji se
zove 'doljnji'; a onaj kome pripada skriveno, to je onaj koji se nalazi
iznad njega.
Jer s pravom je reeno: "Nutarnje, vanjsko i ono to je izvan vanjskog."
Zato je Gospodin propast nazvao 'vanjska tama' 30, nema vie nijedne
druge izvan nje.
30 Usp. Mt 8:12: "dok e sinovi kraljevstva biti baeni van u tamu.
Ondje e biti njihov pla i krgut zuba."
Mt 22:13: "Tada je kralj rekao svojim slugama: "Sveite mu ruke i
noge i izbacite ga van u tamu. Ondje e biti njihov pla i krgut zuba."
Mt 25:30: "A beskorisnog roba izbacite van u tamu. Ondje e biti
njegov pla i krgut zuba."
On je rekao: "Moj Otac koji u skrivenom jest." On je rekao: "Ui u
svoju sobu, zatvori vrata i moli se svojemu Ocu koji je u skrivenom" 31,
to znai - onaj koji je unutar njih svih. Ali onaj koji je unutar njih svih,
taj je pleroma 32. Povrh nje ne postoji nita drugo unutar njega. Taj je
onaj o kojemu je reeno: "Onaj koji je iznad njih".
31 Usp. Mt 6:6: "A ti, kad se moli, ui u svoju skrovitu sobu i, kad
zatvori svoja vrata, pomoli se svom Ocu koji je u tajnosti; tada e ti tvoj
Otac, koji vidi u tajnosti, uzvratiti."
32 Grka rije pleroma znai punina.
Prije Krista neki su doli odanle kamo vie nisu mogli ui; a uli su
tamo otkuda vie nisu mogli izii. Ali Krist je doao. One koje su uli
iznio je, a one koji su izili unio je.
Kada je Eva bila (u Adamu), nije bilo smrti. Kada se (od) njega bila
odvojila, ula je smrt u bivanje. Kada (ona) 33 opet (u njega) unie, i on
(je) primi, nee vie biti smrti 34.
97
98
Kroz Duha Svetoga ponovno smo roeni. Ali kroz Krista roeni smo
u obima. Duhom smo pomazani. Kada smo se rodili, bili smo sjedinjeni.
Nitko se ne moe vidjeti, bilo to u vodi, bilo u ogledalu, bez svjetla;
niti se, pak, moe vidjeti u svjetlu bez vode ili ogledala. Zato je
potrebno obima se krstiti, i u svjetlu i u vodi. No, svjetlo je pomazanje.
Bile su tri zgrade u Jeruzalemu u kojima se moglo rtvovati: jedna,
koja je gledala prema zapadu, zvala se 'Sveto'; druga, koja je gledala
prema jugu, zvala se 'Sveto od Svetog'; trea, koja je gledala prema
istoku, zvala se 'Sveto od Svetih', gdje je samo visoki sveenik smio ui.
Krtenje je 'sveta' kua. Izbavljenje je 'Sveto od Svetog'. 'Sveto od svetih'
je brana lonica. Krtenju slijedi uskrsnue (i) izbavljenje. Izbavljenje se
dogaa u branoj lonici. Ali, brana se lonica nalazi u onome to je
vie od (njih) kojima pripadamo. Ne moe pronai nita to mu je nalik.
Oni koji ( ) su ti koji se (u duhu i istini) klanjaju 36. (Oni se ne klanjaju u)
Jeruzalemu. Ima ljudi u Jeruzalemu (koji, dodue, mole u Jeruzalemu),
(ali) koji (ekaju na misterije) koji e se izrei: 'Sveto od Svetih', ono (iji
zastor) se razdro. (Nita) drugo nije naa brana lonica nego odslik
(brane lonice koja) je 70 gore. Zato se njegov zastor razdro odozgo do
dolje. Jer za neke odozdo bilo je potrebno da odu gore.
36 Usp. Iv 4:23: "Ali dolazi as, i sad je tu, kad e pravi oboavatelji
oboavati Oca duhom i istinom, jer Otac trai takve da ga oboavaju."
to se tie onih koji su odjenuli savreno svjetlo, njih moi ne mogu
vidjeti i (radi toga) nisu u stanju da ih zadre. Ali to svjetlo odijevat e se
u misteriju, u sjedinjenju.
Da se ena nije odvojila od mukarca, tada ne bi umrla zajedno s
mukarcem. Odvajanje od njega postalo je porijeklom smrti. Zato je
doao Krist, da ukloni odvajanje koje je postojalo od poetka, i da ih
oboje opet sjedini, da bi onima koji su umrli (za vrijeme) odvajanja dao
ivot i opet ih sjedinio.
Ali se ena s muem sjedinjuje u branoj lonici. No oni koji su se sjedinili u branoj lonici vie se ne mogu odvojiti. Zato se Eva odvojila od
Adama, jer se s njime nije sjedinila u branoj lonici.
99
100
plodova (stabla ivota, koje) pretvara u ljude, tada (bi se bogovi) klanjali
ljudima.
K(ao to je) Bog stvorio ovjeka, da bi ovjek stvorio Boga 39, tako
svijetu ljudi stvaraju bogove; i klanjaju se svojim stvorenjima. Bilo bi
primjereno da se bogovi klanjaju ljudima.
39 Moda treba korigirati u "tovao".
Istina je da djela ovjekova nastanu njegovom snagom. Zato se ona
zovu 'snage' - njegova su djela. A njegova djeca nastala su iz tiine. Zato
(vrijedi:) njegova snaga stanuje u njegovim djelima - ali tiina je vidljiva
djeci. I vidjet e da to dostie vjernu sliku. Da, to je vjerna slika
ovjekova. Iz svoje snage ini djela - ali iz tiine stvara djecu.
U ovom svijetu robovi slue slobodnima. U Kraljevstvu Nebeskom
slobodni e sluiti robovima: djeca brane sobe sluit e djeci sva(dbe).
Djeca brane lonice imaju jedno te isto ime: tiina. Kada su zajedno, ne
trebaju uzeti nikakav oblik. Uvidom posjeduju ( ) (s)hvaanje. Vie su
meu onima koji ( ) su tamo u ( ) uzvienosti svih (uz)vienosti ( ) oni ne
( ).
( ) (si)ao je dolje do vo(de da bi ju ispu)nio i oistio 40. ( ) ispunili su
se, koji su (primili krtenje) u njegovo ime. Jer on je rekao: "(Na taj na)in
trebamo svi ispuniti 73 pravednost." 41
40 Usp. Ef 18:2: ???
41 Usp. Mt 3:15: "A Isus mu je, odgovarajui, rekao: "Pusti sada, jer
nam dolikuje da na taj nain izvrimo sve to je pravedno." Tada ga je
prestao odvraati."
Oni koji govore da e prvo umrijeti, a (tek onda) uskrsnuti, varaju se.
Ako prvo ne prime uskrsnue jo za ivota, nee primiti nita kada
umru. Na taj se nain i govori o krtenju, pri emu se kae: "Krtenje je
veliko, jer kada ga se primi, ivjet e se."
Apostol Filip rekao je: "Josip, stolar, zasadio je vrt, jer je trebao drvo
za obrt. On je taj koji je stvorio kri od stabala koja je zasadio. I tako je
101
102
nad onima koji su od njega jeli. Jer kada je on rekao: "Jedite ovo, ne jedite
ovo", tada je postalo izvor smrti.
Pomazanje je nadmono krtenju. Jer na temelju pomazanja nazvani
smo krsanima 46, ne zbog krtenja. I Krist se zbog pomazanja tako
nazvao. Jer je Otac pomazao Sina. A Sin je pomazao apostole. A apostoli
su pomazali nas. Tko je pomazan, posjeduje sve. Posjeduje uskrsnue,
svjetlost, kri i Duha Svetoga.
46 Kranin od Krist (pomazanik) (op. prev.).
Otac mu ga je (Duha Svetoga) dao u branoj lonici, i on ga je primio.
Otac je stanovao u Sinu i Sin u Ocu. To je to Kraljevstvo Nebesko. Dobro
je kaza(o) Gospodin: "Neki su smijui se uli u Kraljevstvo Nebesko i
(smi)ju(i) se izili su van." A (ne)tko drugi je kazao: "(To je) jedan Krist."
Ka(zao je op)et: "I odmah (nakon to je on) u vodu (siao), iziao je (gore
kao Gospodi)n nad svime. Zato nije (izbavljenje neto z)a smijati se,
ne(go zato to) je taj dro(njak pre)zira(o, uao je smijui se) u Kraljevstvo
Nebesko. Ako prezire (tijelo) i ako ga odbija kao neto smije(no, tada
e) smijui se izii opet van."
Tako je 75 i s kruhom i s kaleom i s uljem, iako postoji drugi misterij
koji je jo vei od ovih.
47 Usp. 1 Kor 10:16: "aa blagoslova koju blagoslivljamo nije li
zajednitvo u Kristovoj krvi? Kruh koji lomimo nije li zajednitvo u
Kristovom tijelu?"
Svijet je nastao nehotice. Jer onaj koji ga je stvorio, htio ga je stvoriti
neprolaznim i besmrtnim. Nije uspio i nije postigao ono emu se bio
nadao. Jer ne bi neprolaznosti svijeta i ne bi neprolaznosti onoga koji ga
je stvario.
Jer nema neprolaznosti djela, nego djece. I nijedno djelo ne moe
primiti neprolaznost, ako ne postane dijete.
103
104
Nije jedno ili drugo. Nego su oboje jedno te isto. To je ono to ne moe
doi ni u jedno tjelesno srce. 48
48 Usp. 1 Kor 2:9: "Nego, kao to je napisano: "to oko nije vidjelo ni
uho nije ulo, niti je dolo ovjeku u srce, to je Bog pripremio onima koji
ga ljube."
Ne mora li svatko tko sve posjeduje sve to i poznavati? Oni koji to ne
poznaju, nee ni uivati u onome to posjeduju. Ali oni koji su to
upoznali, ti e to i uivati.
Savrenoga ovjeka ne samo da se ne moe zadrati, nego ga se ne
moe ni vidjeti. Jer kada ga se vidi, tada e ga se zadrati. Nitko ovaj dar
ne moe drugaije stei, nego da se zaodjene savrenim svjetlom (i da
s)am postane savreno svj(etlo. O)naj koji se njime zaodjene, taj e u(i u)
( ) . To je savreno ( ).
(Potrebno je) da postanemo (po)tpuni ( ) prije nego to svij(et na)pustimo.
Onaj koji bude sve primao, (ali sebe ne) <oslobodi> ovih mjesta, ne
moe <imati udjela u> onom mjestu, nego e kao nesavren ii (u
s)redinu. 77 Samo Isus poznaje njegov svretak.
Sveti ovjek je potpuno svet, ukljuivi vlastito tijelo. Jer kada uzme
kruh, uinit e ga svetim, ili kale, ili sve drugo to uzme, to istom
proisti. Pa kako ne bi i tijelo proistio?
Kao to je Isus vodu krtenja napunio (duhom) 49, tako ju je ispraznio
od smrti. Zato (vrijedi:) mi silazimo dolje u vodu, ali mi ne silazimo
dolje u smrt.
49 Usp. Ignatius, Eph. 18,2; i tome H.Sclier, Religionsheschichtliche
Untersuchungen zu den Ignatiushriefen, BZNW 8, 1929, str. 43-48.
(Zbilo se tako) da ne budemo ispranjeni duhom svijeta. Kada on
pue, ini da dolazi zima. Kada pue Duh Sveti, tada dolazi ljeto.
105
Tko posjeduje spoznaju istine, taj je slobodan 50. Ali, onaj koji je slobodan ne grijei. Jer (kae se:) "Onaj koji ini grijeh, taj je rob grijeha." 51
Istina je majka (slobodnog), a spoznaja je (otac) 52. One kojima grijeiti
nije doputeno svijet zove 'slobodnima'. To su oni kojima nije doputeno
grijeiti. 'Spoznaja' istine 'uznosi' 53, to znai: ona ih oslobaa i
dozvoljava im da se uznesu iznad cijeloga mjesta. "Ali ljubav izgrauje"
54. Ali zbog ljubavi se onaj tko je postao slobodan kroz spoznaju ini
robom onima koji slobodu spoznaje jo ne mogu primiti. Ali spoznaja ih
ini (za to) sposobnima, time to (puta) da budu slobodni.
50 Usp. Iv 8:32: "i upoznat ete istinu, i istina e vas osloboditi."
51 Usp. Iv 8:34: "A Isus im je odgovorio: "Zaista, zaista vam kaem:
Svatko tko ini grijeh, rob je grijeha."
52 U manuskriptu stoji kao posljedica greke u pisanju jednog slova,
bezmisleno "suglasnost".
53 1 Kor 8:1: "A to se tie hrane prinesene idolima: znamo da svi
imamo spoznaju. Spoznaja nadima, a ljubav izgrauje." - Prema Pavlu,
"uznosi" kao "napuhuje", odnosno ini oholim, obijesnim. Ovaj odlomak
kao da raspravlja s Pavlom. (op. red.).
54 Usp. 1 Kor 8:1: "A to se tie hrane prinesene idolima: znamo da svi
imamo spoznaju. Spoznaja nadima, a ljubav izgrauje."
Ljubav ni za to (ne kae) da (joj pripada, iako joj sve) pripada. Ona ne
ka(e): ("To je moje"), ili "ovo je moje", ne(go: "Sve) to pripada (meni),
pripada tebi."
Duh(ovna) ljubav je vino i miris (pomast)i. 78 U njoj ui(vaju) svi koji
e se njome pomazati. U njoj uivaju i oni koji su u njenoj blizini, sve dok
tamo stoje pomazani. Kada se oni balzamom pomazani od njih povuku i
odu, ostanu oni koji nisu pomazani i koji su samo stajali u njihovoj
blizini i opet u svojemu (vlastitom) smradu.
Samarijanac ranjenome nije dao nita osim vina i ulja 55. To ne znai
drugo nego pomast. I ona je izlijeila rane. Jer, (reeno je:) "Ljubav
pokriva mnotvo grijeha." 56
106
107
108
110
111
to svjetlo bude primio, taj ne moe biti vien niti se njega moe zadrati.
I nitko ga ne moe uznemiriti, ak i ako hodi u svijetu. I opet vrijedi:
kada napusti svijet, tada je u odslicima istinu ve primio. Svijet je postao
Eon; jer za njega je Eon dovrenje. I on je to na ovaj nain: on je samo
njemu vidljiv, ne skriven u mraku i noi, nego skriven u savrenom
danu i svetom svjetlu.
113
114
115
O PODRIJETLU SVIJETA
(II,5 i XIII,2)
Uvod: Hans-Gebhard Bethge
Preveli na engleski: Hans-Gebhard Bethge i Bentley Layton
Societas Coptica Hierosolymitana
Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Tekst ove rasprave veoma je dobro sauvan, te predstavlja saet
prikaz sredinjih gnostikih ideja, osobito o kozmogoniji, antropogoniji i
eshatologiji. Temeljei se na razliitim izvorima i predajama, rasprava je
djelomice izloena u poluznanstvenom stilu, s brojnim etiologijama i
etimologijama. Sastavljena je u obliku apologetikoga traktata
namijenjenog privlaenju sljedbenika. Uvelike je zanemarena zemaljska
povijest, kao i opis gornjega svijeta, ukljuujui njegov razvoj. Na
temelju nakane neimenovanog i nepoznatog autora, koja je izraena na
samom poetku a nastavlja se itavim tekstom, znanstvenici su tom
dokumentu dodijelili hipotetiki naslov O podrijetlu svijeta. Ima valjanih
razloga za pretpostavku da je posrijedi savjesno i dobro promiljeno
knjievno djelo bez opirnih sekundarnih izmjena, prije nego proizvod
dugotrajnog procesa prenoenja predaje. Poetak 4. stoljea vjerojatno je
vrijeme njegova nastanka. Izvanredna mjeavina razliitih idovskih i
manihejskih elemenata, kranskih ideja, grkih filozofskih koncepcija,
te likova iz grke ili helenistike mitologije, magije i astrologije, kao i
jasno pozivanje na egipatsku misao, sve to upuuje na Aleksandriju, kao
vjerojatno mjesto nastanka izvorne rasprave O podrijetlu svijeta. Proces
prevoenja na koptski jezik vjerojatno se sastojao od nekoliko faza.
Fragmentarnost mnogih odlomaka koja zahtijeva nadopunu, uz druge
veoma teke, esto jedva razumljive dijelove, moe se objasniti
pretpostavkom da se tekst jo uvijek nalazi u poetnoj fazi prijevoda.
Stoga bi se rasprava O podrijetlu svijeta mogla uzeti kao "opus
imperfectum" (B. Layton).
116
Autor se slui razliitim gnostikim i negnostikim izvorima i predajama, koje je veoma teko poblie odrediti u okvirima knjievne
kritike, a jo tee rekonstruirati. Posljedice toga su mnoge nedosljednosti
i oprenosti, budui da barem nekoliko tih predaja ili djela
pretpostavljaju vlastiti sustav, ili sadre druge tendencije, poput setijanizma, valentijanizma, pa ak i manihejstva. O podrijetlu svijeta ne nudi
vlastiti zatvoreni sustav, niti predstavlja neki od poznatih gnostikih
sustava. Autor barata izravnim ili neizravnim navodima, naznakama,
saecima, objanjenjima i etimologijama, koji se otro suprotstavljaju
inae prevladavajuem pripovjedakom stilu. Takva obrana vlastitoga
stajalita pozivanjem na druga djela, predstavlja uinkovitu i uvjerljivu
argumentaciju. O podrijetlu svijeta ima mnogo slinosti s Hipostazom
arhonata, to upuuje na blisku vezu izmeu dva teksta. Pa ipak, razlike
izmeu spomenutih dokumenata, osobito one koje se odnose na gledita
o svijetu, kao i brojne razlike u pojedinostima, ine izravnu knjievnu
vezu prilino nevjerojatnom. Taj paralelizam vjerojatno proizlazi iz
koritenja istoga izvora.
Kozmogonija i antropogonija koje slijede polu-filozofskom poetku,
djelomice su orijentirane prema Postanku 1-2, no i na koncepcije poput
onih sadranih u Knjizi jubileja, Knjizi Henokovoj i Knjizi
Henokovih tajni. Openito uzevi, karakteristino idovski utjecaji
dominiraju u angelologiji, demonologiji, eshatologiji i etimologijama.
Gnostika reinterpretacija primljenoga korpusa znatno varira. Ona se
kree od korijenitog ponovnoga vrednovanja, npr. u sluaju
demijurgove presumpcije (pri emu je kao izvor sluio Izaija 45:5; 46:9) i
onoga to se opisuje u Postanku 3, do relativno tonog preuzimanja
idovskih ideja i motiva, poput prikaza raja.
Primordijalna povijest naglaava arhontsko stvaranje zemaljskoga
ovjeka, u svezi s uenjem o prvobitnom ovjeku, koje je veoma teko
shvatiti zbog razliitih motiva i heterogenih koncepcija. S druge strane,
primordijalna povijest ve inicira priu o otkupljenju od strane Pistis
Sofije ili Sofije Zoe, koje se susreu ili djeluju na razliite naine.
Meutim, u toj kompleksnoj soteriologiji Isus Krist nema sredinju, nego
marginalnu ulogu. Iz tih razloga O podrijetlu svijeta pripada gnostikim
tekstovima iz Nag Hammadija, koji su sutinski nekranski.
117
O PODRIJETLU SVIJETA
(II 97, 24-127, 17)
Uvidjevi da svi, bogovi i ljudi, kau da nita nije postojalo prije
kaosa, ja u dokazati da grijee, jer ne znaju nita o podrijetlu kaosa i
njegovim korijenima. Evo kako ja to tumaim. Ljudima je najlake rei 98
da je kaos vrsta tame! No, kaos ustvari proizlazi iz sjene, koja se naziva
"tamom". A sjena proizlazi iz tvorevine koja postoji od samoga poetka.
tovie, jasno je da je postojala prije kaosa, te da je kaos nastao poslije
prve tvorevine.
Pozabavimo se, stoga, injenicama vezanima uz tvar, te prvom
tvorevinom iz koje je proizaao kaos.
Na taj emo nain doi do istine.
118
119
veliku mo ali nije znao odakle je potekao. Kada ga je Pistis Sofija vidjela
kako se pokree u dubinama, rekla mu je: "Dijete, doi ovamo," a
njegovo je ime yalda baoth".
Od toga dana, naelo govora prisutno je meu bogovima, anelima i
ljudima. Ono to je nastalo kao posljedica govora zavrili su bogovi,
aneli i ljudi. to se Jaldabaota tie, on ne poznaje snagu Pistis: on nije
vidio njezino lice, samo je u vodi vidio njezinu sliku koja mu se obratila.
Zbog toga glasa on je sebe nazvao "Jaldabaot". No, savreni ga zovu
"Ariel", jer bijae poput lava. Kada je dobio vlast nad tvari, Pistis Sofija
povukla se u svoje svjetlo.
Kada je vladar vidio svoju veliinu - a vidio je samo sebe, nita drugo,
osim vode i tame - zakljuio je da samo on postoji. Njegovo [...] bijae
zavreno govorom: 101 pojavilo se kao duh koji se gibao nad vodama.
Kada se taj duh pojavio, vladar je razdvojio vodenu tvar. Ono to je bilo
suho, ponovno je razdvojio. Od tvari je sebi nainio prebivalite i nazvao
ga "nebesima". Od tvari je vladar sebi nainio podnoje i nazvao ga
"zemljom".
Nadalje, vladar je imao misao - svojstvenu njegovoj prirodi - te je
putem govora stvorio dvospolca. Otvorio je svoja usta i zahukao. Ovaj je
otvorio oi, pogledao u svoga oca i rekao mu: "Eee!" Njegov ga otac
nazva Eee-a-o (Jao"). Potom stvori drugoga sina. Zahukao je. Ovaj je
otvorio oi i rekao svome ocu: "Eh!" Njegov ga otac nazva "Eloai". Potom
stvori i treega sina. Ovaj je otvorio oi i rekao svome ocu: "Asss!"
Njegov ga otac nazva Astafaj". To su tri oeva sina.
Sedmoro se dvospolaca pojavilo u kaosu. Oni imaju muka i enska
imena. ensko je ime Pronoia (Razboritost) Sambatas, to je "tjedan".
I njegov se sin zove Yao: njegovo ensko ime je Gospodstvo.
Sabaoth: njegovo ensko ime je Boanstvo.
Adonai: njegovo ensko ime je Kraljevstvo.
Elai: njegovo ensko ime je Ljubomora.
Orai: njegovo ensko ime je Bogatstvo.
I Astafai: njegovo ensko ime 102 je Mudrost (Sofija).
120
123
124
126
128
129
130
131
135
UVOD
Rukopis naziva ovaj zapis Otkrivenjem po Jakovu. Mi ga ovdje
nazivamo (Prvo) otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga razlikovali od
sljedeega teksta (V,4) kojeg rukopis takoer naziva Otkrivenjem po
Jakovu. Nae je otkrivenje izvrstan primjer "dijaloga otkrivenja".
Sudionici toga razgovora su Gospodin i Jakov, Gospodinov brat (iako se
za potonjega kae da je bio Gospodinov brat samo u duhovnom smislu).
U prvom dijelu teksta (24-30) Jakov Gospodinu postavlja pitanja koja
odraavaju njegovu zabrinutost zbog patnji koje e ubrzo snai i njega i
Gospodina, a Gospodin mu prua utjehu, u obliku standardnog
gnostikoga nauka o ovjekovu mjestu u svemiru. Nejasan i veoma
kratak osvrt na raspee (30), predstavlja prekretnicu pripovijesti. Poslije
ponovnoga ukazanja Gospodina, pripovijeu dominira niz formula koje
bi Jakovu trebale pomoi u njegovu sueljavanju s izazovima
neprijateljskih sila koje e pokuati sprijeiti njegov uzlazak
"Prvobitnome", poslije njegova muenitva (32-36). Te formule
predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pojavljuju drugdje u
kontekstu obreda bojanja, u obliku valentinovskoga gnosticizma (Irenej,
Haer, 1.21.5; Epifan, Pan 36.3.1-6). Meutim, valja napomenuti kako
barem jedna karakteristina reenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam
stranac, sin Oeve rase") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3).
Druga zanimljiva pitanja koja se pojavljuju u drugom dijelu otkrivenja,
ukljuuju naputke o tajnom prenoenju znanja (36-38), komentare o
znaaju ena kao uenica (38-41), Jakovljevu opomenu dvanaestorici
136
137
njih. Kako bi mogao razumjeti tko su [oni] i kakvi su, ti e [...]. I sluaj.
Oni nisu [...] nego [arhonti...]. Ta dvanaestorica [...] dolje [...] arhonte [...]
26 na njegov vlastiti hebdomad."
Jakov ree: "Rabbi, zar postoji dvanaest hebdomada, a ne sedam kao
to kazuju knjige?"
Gospodin odgovori: "Jakove, tko govori o knjigama malo toga
razumije. Meutim, otkrit u ti to je proizalo iz onoga koji nema broja.
Dat u ti znak o njihovu broju. A o onome to je iz njega proizalo, iz
njega koji je neizmjeran, dat u znak o njihovoj mjeri."
Jakov ree: "Rabbi, evo, primio sam njihov broj. Postoje sedamdeset
dvije mjere!"
Gospodin odgovori: "To su sedamdeset dva neba koja su im
podreena. To su moi njihove snage, koje su oni uspostavili; to su oni
koji su posvuda, postojei samo pod [vlau] dvanaest arhonata.
Unutarnja mo meu njima [skupila je] za se anele [i] nebrojenu
vojsku. Onaj Koji Jest primio je [...] za [...] Onoga Koji Jest [...] oni su
neizmjerni. 27 eli li im znati broj, [nee] moi [to uiniti] dok ne
odbaci slijepu misao, tu vezu s tijelom koje te okruuje. Tada e
dosegnuti Onoga Koji Jest. I vie nee biti Jakov; ti si Onaj Koji Jest. A
svi nebrojeni bit e imenovani."
[Jakov ree:] "Rabbi, kako u dosegnuti Onoga Koji Jest, ako su sve te
moi i sve vojske protiv mene?"
On mi odgovori: "Te moi nisu ustale protiv tebe, nego protiv
drugoga. One su ustale protiv mene. Naoruane su drugim [moima].
Okrenule su se protiv mene da mi sude. Nisu mi dale [...] u tome [...]
kroz njih [...]. Na ovome mjestu [...] patnje, ja u [...]. On e [...] 28 i ja ih
neu porei. U meni e biti tiina i skriveno otajstvo. No, pred njihovim
sam gnjevom slab."
Jakov ree: "Rabbi, zar nema krivnje ako su se one okrenule protiv
tebe?"
140
Doao si sa znanjem,
kako bi porazio njihov zaborav.
Doao si sa sjeanjem,
kako bi porazio njihovo neznanje.
No, ja bijah zabrinut za te.
Jer, siao si u veliko neznanje,
no, nita te u njemu nije oskvrnulo.
Jer, siao si u veliko bezumlje,
ali, tvoje je sjeanje ostalo.
Hodao si u blatu,
ali, tvoja je odjea ostala neokaljana,
i nisi bio zakopan u njihovoj prljavtini,
i nisu te uhvatili.
A ja nisam bio poput njih, iako sam odijenuo sve to je njihovo.
U meni je zaborav,
pa ipak, sjeam se svega to nije njihovo.
U meni je [...],
a ja sam u njihovoj [...].
[...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...] No, obuzeo me strah
[pred njima], jer oni su vladari. Ta, to e 29 uiniti? to e rei? to u ja
rei? Koju u rije izgovoriti kako bih od njih pobjegao?"
Gospodin ree: "Jakove, tvoje razumijevanje i strah su za pohvalu.
Ako se i dalje bude bojao, ne brini ni za to drugo do li za svoje
otkupljenje. Jer, evo, zavrit u ovu sudbinu na ovoj zemlji, kao to sam
rekao iz nebesa. I otkrit u ti tvoje otkupljenje."
Jakov ree: "Rabbi, kako e se poslije toga ponovno nama ukazati?
Kada te uhvate i kada zavri ovu sudbinu, otii e gore, k Onomu Koji
Jest."
141
142
Ali, Jakov je bio plah (i) zaplaka. Obuzela ga je velika alost. Obojica
su sjeli na kamen.
Gospodin mu ree: "Jakove, tako e proi te patnje. No, ne alosti se.
Jer, tijelo je slabo. Ono e primiti to mu je namijenjeno. No, ti ne budi
[plah] i ne boj se." Gospodin [stane].
Kada je Jakov to uo, obrisao je suze u [svojim oima] i veoma gorko
(?) [...] to je [...].
Gospodin ree [: "Jakove], evo, 33 otkrit u ti tvoje otkupljenje. Kada
[te] zarobe, i kada bude prolazio te patnje, mnotvo e se protiv tebe
naoruati kako <bi> te uhvatili. Trojica e te zarobiti - skupljai poreza
koji (ondje) sjede. Osim to zahtijevaju porez, oni takoer kradu due.
Kada padne u njihovu mo, jedan od njih, straar, upitat e te: `Tko si i
odakle dolazi?' Odgovorit e mu: `Ja sam sin, i dolazim od Oca.' On e
te upitati: `Kakav si ti sin, i kojemu ocu pripada?' Ovako e mu
odgovoriti: `Dolazim od Prvobitnoga Oca, i sin sam u Prvobitnome.'
[Kada] te [upita], [...], ti [mu odgovori, ...] u [...] kako bih mogao [...].
"[...34 od] stranih stvari?" Ti e mu rei: `One nisu posve strane,
nego su od Ahamota, koji je ena. I njih je stvorila kada je donijela rasu
od Prvobitnoga. Stoga, one nisu strane, nego nae. One su doista nae,
jer je od Prvobitnoga ona koja njima gospodari. One su istodobno strane,
jer se Prvobitni nije s njom sjedinio, kada ih je donijela.' Kada te upita i
ovo: "Kamo e otii?", ti mu reci: "Na mjesto odakle sam doao, tamo u
se vratiti.' Ako tako bude govorio, izbjei e njihove napade.
"Kada doe k [toj] trojici zatoitelja [koji] na tome mjestu kradu
due [...] njima. Ti [...] posudu [...] mnogo vie od [...] 35 od one koju [...]
za [...] njezin korijen. I ti e biti trijezan [...]. No, pozvat u neiezivo
znanje, koje je Sofija koja je u Ocu (i) koja je majka Ahamotina. Ahamot
nije imala oca, niti muke utjehe, nego je ona ena od ene. Ona vas je
stvorila bez mukarca, budui da je bila sama (i) nije imala znanja o
onome to [ivi kroz] njezinu majku, jer je mislila da samo ona postoji.
No, [ja] u njezinoj majci uputiti krik. A tada e meu njima zavladati
pomutnja (i) okrivit e svoj korijen i rasu [od] njihove majke. [Ali] ti e
otii gore u [ono to je] tvoje [...] ti e [...] 36 [Prvobitnoga].
143
UVOD
etvrti tekst iz Kodeksa V nosi naslov (Drugo) otkrivenje po Jakovu,
kako bismo ga mogli razlikovati od prethodnoga teksta, budui da oba
dokumenta nose isti izvoran naslov: Otkrivenje po Jakovu. Dvadeset
stranica teksta sauvano je u fragmentima. Knjievni je oblik teko opisati. Prema naslovu teksta, rije je o otkrivenju, no prva ga reenica
opisuje kao govor. S obzirom da Jakov govori o otkrivenju koje je primio
145
147
"Sada sam ponovno bogat znanjem [i] imam jedinstveno [razumijevanje], koje se dobiva samo odozgo i [...] dolazi od [...]. Ja sam [...] kojega
sam poznavao. Ono to mi je otkriveno bilo je skriveno od sviju, i bit e
otkriveno (samo) kroz njega. Ovu dvojicu koji vide ja <...> (i) oni su ve
objavili kroz ove [rijei]: "Njemu e se suditi s [nepravednikom]." Onaj
koji je ivio [bez] bogohulja, umro je zbog [bogohulja]. Onoga koji je bio
protjeran, oni [...].
" ` "[...48 to] tijelo [i] putem znanja ja u doi iz [tijela]. Umirem, i to je
sigurno, no, bit u pronaen u ivotu. Uao sam u red kako bi mogli
suditi [...ja] u doi [u...] sucu [...ja] ne nameem krivicu slugama
njegova [...] pourit u da ih oslobodim i eljet u ih odvesti iznad njega
koji njima eli vladati. Ako im se pomae, ja sam tajni brat, koji se moli
Ocu [dok on...] u [...] 49 vladavini: [...neiezivost...] prvi u [...].
Ja [sam] prvi [sin] koji je roen.
On e unititi vladavinu sviju [njih].
Ja sam ljubljen.
Ja sam pravednik.
Ja sam sin [Oca].
Ja govorim iako [sam] sluao
Ja zapovijedam iako sam [primao] zapovijed.
Ja vam pokazujem iako sam [pronaao].
Govorim, evo, kako bih mogao doi. Obraajte na me pozornost, kako
biste me mogli vidjeti!
" ` "Ako sam postao, tko sam? No, <nisam> doao ovakav kakav
jesam, niti bih se pokazao takav kakav jesam. Jer, nekada sam postojao
kratko [...]." 50
" ` "Kada sam jednom sjedio razmiljajui, [on] je otvorio vrata. Onaj
kojeg si mrzio i progonio doao je k meni. Rekao mi je: "Pozdravljam te,
brate moj; brate moj, pozdravljam te." Kada sam podignuo svoje [lice]
kako bi gledao u nj, (moja) mi je majka rekla: "Ne boj se, sine, jer on ti je
rekao: `Brate'. Jer, hranilo vas je isto mlijeko. Zato me zove `majkom'. On
nije stranac. On je tvoj [polubrat...]."
148
" `No, vi ste sudili [sami sebi], i zbog toga ete ostati u njihovim lancima. Vi ste sami sebe ugnjetavali, i pokajat ete se, (ali) neete se okoristiti. Gledajte onoga koji govori i traite onoga koji uti. Spoznajte onoga
koji je ovamo doao, i shvatite onoga koji je (odavde) otiao. Ja sam
Pravednik, i ja <ne> sudim. Stoga, ja nisam gospodar, nego pomaga.
On je bio odbaen prije nego to je ispruio svoju ruku. Ja [...].
" `[...] 60 i on mi doputa da ujem. Zasvirajte u trube, frule i harfe
[ove kue]. Gospodin vas je oslobodio iz zarobljenitva Gospodinova,
zatvorivi vae ui, kako ne bi mogle uti zvuk moje rijei. Pa ipak [moi
ete se] pokloniti u svojim srcima, [i] zvat ete me "Pravednikom". Stoga,
kaem vam: `Evo, dao sam vam vau kuu, za koju kaete da ju je
izgradio Bog - tu (kuu) u kojoj vam je obeao dati naslijee. Tu u
(kuu) osuditi na unitenje i ismijat u sve neznalice. Jer, oni koji sude
misle [...].' 61"
"Toga dana svi se [Ijudi] uznemirie, i pokazae da nisu uvjereni. I on
ustade i pone [tako] govoriti. Istoga je dana (ponovno) uao i govorio
nekoliko sati. A ja sam bio sa sveenicima i nisam otkrio nita o tome,
budui da su svi uglas govorili: `Doite, kamenujmo Pravednika.' I oni
ustadoe, govorei: "Da, ubijmo toga ovjeka, da vie ne bude meu
nama. Jer, on nam nee biti ni od kakve koristi.'
"Pronali su ga gdje stoji pokraj stupova hrama, pokraj monoga
ugaonog kamena. Odluili su baciti ga s visine, i bacie ga. I oni [...] oni
[...].
62 Zarobili su ga i [udarali], vukui ga po zemlji. Polegnuli su ga na
tlo i na njegov trbuh stavili kamen. Stavili su svoja stopala na nj,
govorei: `Grijeio si!'
"Kako je jo bio iv, opet ga podigoe i natjerae da iskopa rupu.
Natjerali su ga da ue u nju. Zakopali su ga do pojasa i kamenovali.
"A on je ispruio svoje ruke i izgovorio ova molitvu - ne (onu) koju je
obino izgovarao:
152
153
GROM: SAVRENI UM
(VI, 2)
Uvod: George W. MacRae
Preveo na engleski: George W. MacRae
Uredio: Douglas M. Parrot
Uvod prevela: Julijana trok
UVOD
ini se da ovaj tekst nosi dva naslova. "Grom" nije sintaktiki povezan
sa "Savrenim umom", nego je od njega odvojen dvotokom. U tekstu se
"savreni um" uope ne spominje (osim ako rekonstruiramo "[savreni]
um" u 18).
Sadraj teksta Grom: Savreni um jedinstven je u itavoj knjinici Nag
Hammadi, te je veoma neobian. Posrijedi je otkrivenje dano od enske
osobe koja, osim u naslovu, nije specificirana. Djelo ne posjeduje jasnu
strukturalnu podjelu, nego je napisano u prvom licu, kombinirajui tri
vrste izjava: objave u obliku "ja sam", upozorenja o nunosti obraanja
pozornosti na govornika, prijekori upueni onima koji ne sluaju i ne
ljube, itd. Najistaknutije obiljeje teksta je da su objave u stilu "ja sam"
esto antitetike, pa ak i paradoksalne. Paralelizam oblika upuuje da
su one izvorno bile dio himnike strukture.
Isti se anr (diskurs otkrivenja) moe pronai u brojnim drugim
izvorima. U tekstu naslovljenom O podrijetlu svijeta (II,5; 114-1115)
nebeska Eva daje himniku objavu o sebi, veoma slinu onoj u Gromu
(13-14), a tragovi istoga materijala, iako ne u obliku samoobjave,
pojavljuje se u slinom kontekstu u Hipostazi arhonata (II, 4; 89). Znaajno
je i to da se taj odlomak iz Groma ne ponavlja dalje u djelu, dok se mnoge
druge samoobjave u Gromu pojavljuju nekoliko puta, ponekad u
razliitim oblicima. U drugim tekstovima iz knjinice Nag Hammadi,
poput Trimorfne Protenoje (XIII, 1) i podui zavretak Tajne knjige Ivanove
154
155
GROM: SAVRENI UM
(VI 13, 1-21,32)
157
a i vi se meni otkrivate.
Ali kad god se sakrijete,
Ja u sebe otkriti 17
A kad god se otkrijete,
Ja u vam se sakriti.
Oni koji imaju ....bezosjeajno
Razumiju me iz patnje.
I uzmite me k sebi iz mjesta koja su runa i u ruevinama,
i otmite od onih koji su dobri pa makar i u runoi.
Izvan srama, uzmite me k sebi besramno,
i izvan besramnosti i srama, upijte moje dijelove u sebe.
I doite pred mene vi koji me znate
i vi koji poznajete moje dijelove,
i postavite velike meu mala prva stvorenja.
Doite naprijed u djetinjstvo,
i ne prezirite ga jer je siuno i malo
I ne odvrnite veliine u nekim dijelovima od malenkosti
jer malenkosti se poznaju po veliinama.
Zato me proklinjete i tujete
Ranili ste me i imali samilosti.
Ne odvajajte me od prvih 18 koje ste znali.
[. .].
I ne protjerujte nikoga niti se okreite od ikoga,
ne odbacujete nikoga a da ga niste spoznali
to je moje...
Ja znam prve i oni poslije njih znaju mene
Ali ja sam um toga i poinak toga...
Ja sam znanje i propitivanje,
i pronalaenje onih koji za mnom tragaju,
i zapovijed onih koji pitaju za me,
i mo moi u mom znanju
anela koji su poslani na moj svijet,
i bogova u njihovim dobima po mom savjetu,
160
163
UVOD
Druga rasprava velikoga Seta je dijalog otkrivenja koji je navodno vodio
Isus Krist pred auditorijem "savrenih i nepokvarljivih", odnosno,
gnostikih vjernika.
Osim u naslovu, ime Set ne pojavljuje se drugdje u tekstu, iako su
moda Isusa Krista s njime poistovjeivali. Jednostavno i saeto,
rasprava podastire istinitu priu o tome kako je nebeski Zbor poslao
Spasitelja, te o njegovu silasku na zemlju, susretu sa svjetovnim silama,
prividnom uskrsnuu i povratku Pleromi. Toj prii o Spasitelju
pridodano je uzdizanje Spasiteljevih sljedbenika i obeanje buduega
blagoslova. Kao to Spasitelj kae gnostikim vjernicima na zavretku
svoga izlaganja: "Stoga, poivajte zauvijek sa mnom, moji bliski duhovi i
moja brao."
Nema dvojbe da je Druga rasprava velikoga Seta djelo koje je istodobno
kransko i gnostiko. S jedne strane, kranski su elementi utkani u
samu raspravu. Rasprava prihvaa Novi zavjet, ili barem njegove
dijelove, predstavljajui se kao otkrivenje Isusa Krista. tovie, raspee
ima sredinju ulogu u raspravi; zapravo, opisuje se u tri odvojene scene.
S druge strane, Druga rasprava velikoga Seta takoer je izrazito gnostika:
znanje je sredstvo spasenja. Bog ovoga svijeta je zao i neuk, te se moe
poistovijetiti s Bogom Staroga zavjeta; osim toga, svi njegovi minioni
samo su krivotvorine i predmeti podsmijeha. Tumaenje raspea ono je
gnostika Bazilida, kakvim ga predstavlja hereziolog Irenej: imun iz
Cirene razapet je umjesto Isusa koji se tomu smije.
164
Svrha Druge rasprave velikoga Seta je polemika. itav prvi dio (49-59)
posveen je istinskoj povijesti Isusa Krista, te naglaava, nasuprot
ortodoksnom kranstvu, njegovu docetiku muku. Drugi dio rasprave
(59-70) je odbacivanje ortodoksije kao istinske crkve. Unato suenjima i
progonima koje je oito potaknula ortodoksna crkva i neuki "koji misle
da napreduju u ime Krista", gnostiki e vjernici uivati istinsko bratstvo
na zemlji i zablistati u radosti i jedinstvu vjenoga ivota.
njima kroz one koji su moji, i gorljivo gazio one koji su 57 prema njima
grubi, i gasio plamen. Sve sam to inio elei ispuniti ono to sam kanio
ispuniti po volji Oca koji je gore.
I Sina Velianstva, koji bijae skriven u donjim podrujima, mi smo
donijeli na visinu gdje sam [bio] u svim tim eonima s njima, (visinu) koju
nitko nije vidio niti poznavao, gdje je svadba svadbene odore, nove, ne
stare, i ne iezava. Jer, to je nova i savrena brana odaja neba, kao to
sam otkrio (da) postoje tri puta: neoskvrnuto otajstvo u duhu ovoga
eona, koje ne iezava, niti je djelomino, a o njemu se ne moe govoriti;
ono je nepodijeljeno, univerzalno i stalno. Jer, dua, ona iz visina, nee
govoriti o pogreci koja je ovdje, niti se premjestiti iz tih eona, budui da
e se premjestiti kada postane slobodna i kada se ispuni plemenitou
svijeta i stane 58 pred Oca snana i neustraiva, (za)uvijek pomijeana s
Nusom moi (i) oblika. Oni e me gledati sa sviju strana bez mrnje. Jer,
budui da me vide, oni bivaju vieni (i) pomijeani s njima. Budui da
me ne sramote, ni sami se ne sramote. Budui da me se ne boje, bez
straha e proi pokraj svakih vrata i postati savreni u treoj slavi.
Bio je to moj odlazak u otkrivenu visinu koju svijet nije prihvatio,
moje tree krtenje u otkrivenoj slici. Kada su pobjegli od vatre sedam
Vlasti i kada je zalo sunce moi arhonata, tama ih je uzela. I svijet je
postao siromaan kada su njega bacili u lance. Pribili su ga na drvo
pomou etiri avla od mjedi. Vlastitim je rukama rastrgao koprenu
svoga hrama. Kaos zemlje poeo je podrhtavati, jer su due koje su dolje
spavale bile osloboene. I one su ustale. Hodale su ponosno, odbacivi
59 gorljivo sluenje neznanju i neukosti, postavivi novoga ovjeka,
budui da su spoznale toga savrenog Blagoslovljenog od vjenoga i
neshvatljivoga Oca i beskonane svjetlosti, mene, jer sam doao svojima i
sjedinio ih sa mnom. Rijei su suvine, jer je naa Enoja bila s njihovom
Enojom. Znali su o emu govorim, jer smo se posavjetovali o unitenju
arhonata. Izvrio sam, stoga, volju Oca, koji je ja.
Potom smo napustili na dom i sili u ovaj svijet. Ovdje smo zaivjeli
u tijelima, mrzili su nas i progonili ne samo neznalice, nego i oni koji
misle da napreduju u ime Krista, budui da su prazni u neznanju, ne
znajui tko su, poput nijemih ivotinja. Progonili su one koje sam
oslobodio, jer ih mrze - oni koji bi, da zaute, plakali i jadikovali jer 60
me nisu posve upoznali. Umjesto toga, sluili su dvojici, ak i mnotvu
168
169
Ja sam Krist, Sin ovjeji, onaj od vas koji je meu vama. Mene
preziru zbog vas, kako bi vi zaboravili razliku. I ne postanite enama,
kako ne biste rodili zlo i (njegovu) brau; zavist i podjelu, ljutnju i gnjev,
strah i podijeljeno srce, te praznu, nepostojeu udnju. No, ja sam za vas
neizrecivo otajstvo.
Prije utemeljenja svijeta, kada se itav zbor okupio na podruju Ogdoada, 66 kako bi se posavjetovao o duhovnom vjenanju koje je u
jedinstvu, ime je on ivom rjeju bio usavren u neizrecivim
podrujima, neoskvrnuto vjenanje bilo je ispunjeno kroz Isusova
Mezota koji ih nastanjuje i posjeduje, koji prebiva u nepodijeljenoj
ljubavi moi. A okruujui ga, ukazuje mu se kao Monada njih sviju,
misao i otac, budui da je jedan. I on stoji pokraj njih, budui da je kao
cjelina doao sam. I on je ivot, budui da je doao iz Oca neizrecive i
savrene Istine, (oca) onih koji su ondje, jedinstva Mira i prijatelja dobrih
stvari, i ivota vjenog i neoskvrnute radosti, u velikom skladu ivota i
vjere, kroz ivot vjeni oinstva i majinstva i sestrinstva i razumne
mudrosti. Oni su se suglasili s Nusom, koji se protee (i) protezat e se u
radosnom jedinstvu, te je pouzdan 67 i vjerno slua. I on je u oinstvu i
majinstvu i razumnom bratstvu i mudrosti. I to je vjenanje istine, te
spokoj neiskvarenosti, u duhu istine, u svakom umu, te savrena
svjetlost u neizrecivom otajstvu. No to nije, niti e se dogoditi meu
nama u bilo kojem podruju ili na bilo kojem mjestu u podjeli i krenju
mira, nego (u) jedinstvu i mjeavini ljubavi, koji su savreni u onome
koji jest.
To se takoer dogodilo na mjestima pod nebom, za njihovo
pomirenje. Oni koji su me poznavali u spasenju i slozi, i oni koji su
postojali za slavu oca i istine, nakon to su bili odvojeni, stopili su se u
jedno kroz ivu rije. I ja sam u duhu i istini majinstva, kao to je i on
bio ondje; ja sam meu onima koji su sloni u prijateljstvu vjenih
prijatelja, koji ne poznaju neprijateljstva ni zla, nego su ujedinjeni 68
mojim Znanjem u rijei i miru koji postoji u savrenstvu sa svima i u
svima njima. A oni koji su uzeli moj oblik, uzet e oblik moje rijei.
Doista, oni e doi u vjenoj svjetlosti, i (u) meusobnom prijateljstvu u
duhu, budui da su u svakom pogledu (i) nepodijeljeno znali da je ono
to jest Jedno. I svi su oni jedno. Stoga e uiti o Jednom, kao to je (uio)
Zbor i oni koji u njemu prebivaju. Jer, otac sviju postoji, neizmjeran (i)
171
172
OTKRIVENJE PO PETRU
(VII, 3)
Uvod: James Brashler
Preveli na engleski: James Brashler i RogerA. Bullard
Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Otkrivenje po Petru je kranski gnostiki tekst napisan pod
pseudonimom, koji sadri pripovijest o otkrivenju koje je doivio
apostol Petar i koje je protumaio Isus Spasitelj. Progon Isusa predstavlja
model za razumijevanje dijela ranokranske povijesti koji se odnosi na
ugnjetavanje vjernoga gnostikog kruga od "onih koji sebe nazivaju
biskupima i akonima".
Dokument pripada knjievnom anru otkrivenja. Organiziran je u tri
vienja koja se pripisuju Petru. Vienja tumai Spasitelj, koji djeluje kao
aneoski tuma, figura koja se obino pojavljuje u zapisima o
otkrivenjima. U nizu proroanstava koja zapravo odraavaju prole
dogaaje, rana Kranska Crkva opisana je kao podijeljena na razliite
frakcije koje se suprotstavljaju gnostikoj zajednici. Svijet je za besmrtne
due (gnostike) neprijateljsko okruje. Te besmrtne due izvana nalikuju
smrtnim duama (negnosticima), no iznutra se od njih razlikuju po
svojoj besmrtnoj biti. Obdarene znanjem o svome nebeskom podrijetlu,
gnostici ude za povratkom nebeskomu Sinu ovjejemu, koji e doi
kao eshatoloki sudac, kako bi sudio tlaiteljima i osvetio gnostike.
Ovaj tekst rabi otkrivenje u svrhu predstavljanja gnostikoga
shvaanja kranskih predaja o Isusu. Tradicionalni element je vjeto
protumaen u skladu s gnostikom teologijom. Iz prvoga vienja, koje
opisuje napad sveenika i naroda na Isusa (72), zakljuujemo kako je bilo
barem est neprijateljskih skupina, takozvanih "slijepaca koji nemaju
vodia." Veina tih skupina bila je iz ortodoksne crkve, no neke se od
njih mogu shvatiti kao suparnike gnostike sljedbe. Druga scena (81)
173
OTKRIVENJE PO PETRU
(VII 70, 13-84, 14)
Otkrivenje po Petru
Dok je Spasitelj sjedio u hramu, u tristotoj (godini) saveza i
sporazuma desetoga stupa, i budui zadovoljan brojem ivoga,
nepokvarljivoga Velianstva, rekao mi je: "Petre, blagoslovljeni oni gore,
koji pripadaju Ocu koji je otkrio ivot onima iz ivota, kroz mene, jer
sam (ih) podsjetio, njih koji su izgraeni na onome to je snano, da
mogu uti moju rije i razluiti rijei nepravde i krenja zakona od
pravednosti, jer 71 su iz visine svake rijei ove plerome istine, a onaj
kojeg su kraljevstva traila prosvijetlio ih je u draesti. No, nisu ga
pronali, niti su ga spominjali mnogi narataji proroka. On se sada
pojavio meu njima, u onome koji se pojavio, koji je Sin ovjeji, koji je
uzdignut iznad nebesa, bojei se ljudi slinih sebi. Ali ti, Petre, postani
savren, u skladu sa svojim imenom, sa mnom, onim koji te izabrao, jer
u tebe uiniti temeljem dijela koji sam pozvao u znanje. Stoga, budi
snaan pred lanom pravednou - jer te onaj koji je pravedan pozvao
da ga spozna na ispravan nain, i zato to su ga odbacili, i zbog snage
174
175
177
179
UVOD
Petrova poslanica Filipu obuhvaa najvei dio Kodeksa VIII. Smjetena
odmah poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu zapoinje podnaslovom
(132), koji proizlazi iz pisma koje tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko
drugih tekstova iz knjinice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu,
Rasprava o uskrsnuu, Eugnostos), Petrova poslanica Filipu djelomice je
predstavljena kao pismo. Osim tih pisama iz knjinice Nag Hammadi,
druga su pisma takoer bila u uporabi u gnostikim krugovima
(primjerice, Ptolemejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima
Arabljanina, i, moda, Marcionova). Nadalje, kao to je velianstvena
epistulama predaja satkana oko Pavla i pavlinske kole, tako se i neto
skromnija zbirka pisama pripisuje Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove
poslanice ukljuuju, uz Petrovu poslanicu Filipu, katolike Petrove
poslanice sadrane u Novome zavjetu, Epistula Petri ("Petrovu
poslanicu"), u uvodu u pseudo-Klementove, te moda i jo jednu
Petrovu poslanicu poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa.
Od tih poslanica, osobito je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova
poslanica Filipu. Ona nije znaajna samo kao dio zbirke tekstova koji se
odnose na Petra, nego i zato to svjedoi o Petrovoj vlasti. Na zavretku
poslanice, Contestatio zapoinje naznakom o primatelju - Jakovu
Pravedniku - koji je proitao i odgovorio na poslanicu, slino kao i Filip
u Petrovoj poslanici Filipu (133). Meutim, Petrovu poslanicu Filipu ne
smijemo poistovjeivati ni sa jednom poslanicom koja se pripisuje Petru,
te ona mora predstavljati novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.
180
U svom sadanjem obliku, Petrova poslanica Filipu oito je kranskognostiki tekst. U cjelini uzevi, trebala bi se smatrati dijelom predaja o
Petru: Petar je voa, glasnogovornik, propovjednik meu apostolima, te
ga se moe opisati kao vou vlastite skupine uenika (139). Jedini
apostol koji se poimence spominje jest Filip, koji je spreman prihvatiti
Petrovu vlast i ije mjesto u tekstu ima naglasiti Petrovo vrhovnitvo.
Petar i apostoli okupili su se na Maslinskoj gori, gdje ih je poduio
uskrsli Spasitelj. Vrativi se u Jeruzalem, apostoli su poduavali u hramu
i obavljali izlijeenja. Drugim rijeima, uloga Petra, kao i itav scenarij,
upuuju da je Petrova poslanica Filipu po nekim znaajkama istovjetna
prvom dijelu (o Petru) Djela apostolskih (1-12).
Nedvojbeno je da je pisac Petrove poslanice Filipu crpio iz kranske
predaje. Naime, postoje mnoge slinosti izmeu toga teksta i prve
polovice Djela apostolskih, ukljuujui scene, teme i izraze koji su
prisutni u oba dokumenta. ak im je i knjievni anr slian - pripovijest
o Petru i apostolima koja sadri otkrivenja, liturgijske i redakcijske
elemente - iako je u sluaju Petrove poslanice Filipu pripovijest nazvana
Petrovim pismom. Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu poznaje, osim
materijala o Luki, i druge kranske predaje. Spasiteljevo drugo
otkrivenje (136; 137) nalikuje Ivanovoj himni Logosu (Iv 1, 1.18), ali
slinosti se ne smiju suvie isticati. Nadalje, tradicionalna kerigmatika
(vjerovjesnika) formula u kredu mise (139) upuuje na slinu formulu
koja je iroko prisutna u ranokranskoj knjievnosti (paralele u Iv 19
osobito su bliske kredu iz Petrove poslanice Filipu), a malo "Ukazanje" iz
Petrove poslanice Filipu (140) slino je Ivanovu izvjeu (Iv 20, 19-23).
Dapae, autor ovoga teksta takoer spominje prethodno Spasiteljevo
otkrivenje (135; 138; 139), tj. rijei koje je Isus izgovorio dok je bio u
tijelu. Moda se ta otkrivenja utjelovljenoga Spasitelja odnose na nauk
koji je sadran u kanonskim evaneljima, a "etiri rijei" koje se
spominju u 140, mogle bi se shvatiti kao etiri evanelja odaslana na
etiri strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge pretpostavlja da je izvoran
tekst iz 140 glasio "etiri smjera", te da su "etiri rijei" kasnija
modifikacija.) Autor Petrove poslanice Filipu oito je bio upoznat s
ranokranskim tekstovima, elei uspostaviti kontinuitet s tom starijom
predajom.
181
182
koji su mrtvi. I sve moi svijeta radovahu se zato to su roene. 136 No,
one nisu poznavale prvobitnoga [Oca], budui da su mu strane. Ali,
ovome su dale mo, i sluile ga u slavi. No, zbog te slave Obijesni je
postao drzak. Postao je zavidnik, elei nainiti sliku na mjestu
(umjesto?, op. prev.) [slike] i oblik na mjestu (umjesto?, op. prev.) oblika.
I naredio je moima u svojoj vlasti da naine smrtna tijela. I one
postadoe iz pogrene slike, iz slinosti koja je izronila.
Nadalje, o pleromi: ja sam onaj koji je poslan u tijelu, zbog sjemena
koje je otpalo. I ja sam siao u njihovu smrtnu tvorevinu. No, nisu me
prepoznale (moi, op. prev.), mislei da sam smrtan. I govorio sam s
onime koji mi pripada, i on me sluao, kao to vi danas sluate. I dao
sam mu vlast, kako bi mogao ui u nasljedstvo svoga oinstva. I uzeo
sam 137 [...] oni bijahu ispunjeni [...] u njegovu spasenju. A budui da je
(on) bio nedostatak, postao je pleroma.
Zadrani ste zato to mi pripadate. Kada sa sebe svuete ono to je
pokvareno, tada ete postati prosvjetitelji meu smrtnicima.
Borit ete se sa zlim silama zato to [one], za razliku od vas, nemaju
spokoja, te ne ele da budete spaeni."
Tada apostoli ponovno poee moliti, govorei: "Gospodine, reci nam:
Na koji emo se nain boriti protiv arhonata, budui da su arhonti iznad
nas?"
Tada ih glas dozva iz ukazanja, govorei: "Sada ete se protiv njih
boriti na ovaj nain, jer, arhonti se bore protiv unutarnjega ovjeka. A vi
ete se protiv njih boriti ovako: Okupite se i propovijedajte svijetu
spasenje i obeanje. Naoruajte se snagom moga Oca, i objavite svoju
molitvu. A on, Otac, pomoi e vam, kao to vam je pomogao poslavi
mene. 138 Ne bojte se, [ja sam s vama dovijeka,] kao to sam [vam] prije
rekao, dok sam bio u tijelu." Potom nebesa zatutnjae gromovima i
munjama, i ono to se pred njima na tome mjestu pojavilo, otilo je u
nebesa.
Tada apostoli stadoe zahvaljivati Gospodinu i blagoslivljati ga. I
vratie se u Jeruzalem. Na putu su razgovarali o svjetlosti koja se
185
186
ALOGEN
(XI, 3)
Uvod: Antoinette Clark Wire
Preveli na engleski: John D. Turner i Orval S. Wintermute
Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Rasprava Alogen je diskurs otkrivenja, u kojemu izvjesni Alogen
prima boanske posjete i doivljava vienja, te ih biljei za svoga "sina"
Mesosa. Na fiktivnu narav toga ponovljenog Alogenova obraanja
Mesosu upuuje samo ime Alogen, to znai "stranac", ili "od druge
rase", a u doba nastanka rasprave esto se njime oznaavao Set ili
predstavnik Setove duhovne rase. Tako se itatelja potie na
identifikaciju s Mesosom i na uenje od Alogena o tome kako se
nadvladavaju strah i neznanje koje je u poetku on sam osjeao, te o
potpunom ostvarenju duhovnoga jastva s boanskim.
Iako se Alogen predstavlja kao jedna rasprava otkrivenja, mogue ju je
podijeliti na dva dijela. Prvi dio (45-57) naglaava pet otkrivenja
enskoga boanstva Juel. Njezina su otkrivenja kompleksni mitoloki
opisi boanskih moi, osobito eona Barbela. Drugi dio (57-69) opisuje
filozofskim jezikom Alogenovo uzdizanje, kao progresivno otkrivenje
nebeskih prosvijetljenih. Posljednja faza, "prvobitno otkrivenje
Nepoznatoga", razotkriva transcendentnoga Boga kao nevidljivoga,
neuhvatljivoga, neshvatljivoga, kao "duhovnu, nevidljivu Trostruku
Mo" koja je "najbolja od najboljih" te postoji, to je paradoksalno, kao
"Postojanje nebia".
Razlike izmeu ta dva dijela rasprave Alogen mogu se objasniti
razliitim izvorima kojima se sluio autor. Teorije o podrijetlu pokuavaju ustanoviti odakle potjeu odreene predaje i kako su se tako brzo
razvile. Mitologija o Barbelu iz Prvoga dijela sadrana je takoer u
Apokrifnom evanelju po Ivanu (BG 8502,2; NHC II,1; III,1; IV,1), gdje se
187
ALOGEN
(XI 45, 1-69, 20)
(Nedostaje 5 redaka)
... budui da su savreni i zajedno ive, sjedinjeni s umom, uvarem
kojeg sam im dodijelio, koji vas je poduio. U vama je mo koja se esto
irila kao rije iz Trostruko Monoga, Jednoga od onih koji istinski
postoje s Neizmjernim, vjena Svjetlost Znanja koje se pojavilo, muka
djevianska Mladost, prvi meu Eonima od jedinstvenog trostruko
monoga Eona, Trostruko Moni koji uistinu postoji, jer kad on bijae
oblikovan, bijae proiren, a kada bijae proiren, postao je savren,
primivi mo od sviju. On poznaje sebe i savrenog Nevidljivog Duha. I
on posta u Eonu koji zna da ona zna Jednoga. I ona postade Kaliptos,
djelujui u onima koje poznaje. On je savren, nevidljiv, noetiki
Protofan-Harmedon. Dajui mo pojedincima, ona je Trostruki
Mukarac. A budui da je sama 46...
(nedostaje 5 redaka)
... iako pojedinci, oni su sjedinjeni, budui da je ona njihovo postojanje
i uistinu ih vidi. Ona sadri boanskog Autogena.
Kada je spoznala svoje Postojanje i kada je ustala, donijela je Ovoga,
vidjevi ih kako, poput njega, pojedinano postoje. A kada oni postanu
poput njega, vidjet e boanskog Trostrukoga Mukarca, mo koja je
vea od Boga. On je Misao sviju koji zajedno postoje. Ako ih on misli, on
misli velikoga mukarca [...] noetikog Protofana, njihov slijed. Kada to
vidi, takoer vidi one koji uistinu postoje i slijed onih koji su zajedno. A
kada ih je vidio, vidio je Kaliptos. Kada vidi jednoga od skrivenih, tada
189
Kada sam uo o tim stvarima, Mesose, sine moj 50, obuzeo me strah,
te sam se okrenuo mnotvu [...] misao [...] daje mo onima koji su
sposobni spoznati te stvari otkrivenjem koje je mnogo vee. Iako
tjelesan, i ja sam to mogao. Od tebe sam uo o tim stvarima, kao i o
nauku koji je u njima, budui da je misao u meni prepoznala stvari koje
su neizmjerne i nespoznatljive. Stoga strahujem da je moj nauk moda
postao neprikladan.
Potom mi se, sine moj, Mesose, ponovno obratila Jedna, najslavnija,
Juel. Dala mi je otkrivenje i rekla: "Nitko ne moe uti ove stvari, izuzev
velikih moi, o, Alogene. Dana ti je velika mo, kojom te Vjeni Otac
Svega obdario prije nego to si ovdje doao, kako bi prepoznao one
stvari koje je teko prepoznati, te kako bi spoznao stvari koje su mnotvu
nepoznate i kako bi pobjegao (u sigurnost) Jednoga koji je tvoj, koji je
prvi spaen i kojemu spasenje nije potrebno...
(nedostaje 5 redaka)
... 51 tebi oblik i otkrivenje nevidljivoga, duhovnog Trostruko
Monog, izvan kojeg prebiva nepodijeljeno, netjelesno, vjeno znanje.
Kao i svi Eoni, i Eon Barbela sadri vrste i oblike onih koji uistinu
postoje, slika Kaliptos. Obdaren njihovom razumnom rjeju, on nosi
noetikog mukog Protofana kao sliku, te djeluje u pojedincima, bilo
umjenou, vjetinom ili djelominim nagonom. On sadri boanskog
Autogena, poput slike, i poznaje svakoga od ovih. On djeluje odvojeno i
zasebno, nastavljajui ispravljati neuspjehe iz prirode. On je obdaren
boanskim Trostrukim Mukarcem kao spasenje sviju, u suradnji s
Nevidljivim Duhom. On je rije iz savjeta, [on] je savrena Mladost. I te
hipostaza je 52 [...] (nedostaje 6 redaka)
... moja je dua malaksala, i ja pobjegoh, veoma uznemiren. Okrenuh
se sebi i ugledah svjetlost koja me okruivala, i Boga u sebi, postadoh
boanski.
Najslavnija, Jedna, Juel, ponovno me pomazala i dala mi mo. Rekla
je: "Budui da je tvoja poduka zavrena, i budui da si spoznao Boga u
191
192
196
... neto [...] je vrsto sjelo na [...], ljepota i prva pojava mirnoe i tiine
i spokoja i neizrecive veliine. Kada se on pojavio, nije mu bilo potrebno
vrijeme niti [je uzeo svoj dio] vjenosti. Jer, on je sam neizmjerno
neizmjeran. On se ne pokree kako bi mirovao. On nije postojanje, stoga
ne udi. U pogledu prostora, on je tjelesan, dok je po sebi bestjelesan. On
je postojanje ne-bia. On postoji za sve njih u sebi, bez elja. No, on je od
svake veliine vei. On je vei od svoje mirnoe, jer 66 [...]
(nedostaje 15 redaka)
... vidio ih je i dao im mo, iako oni uope ne razmiljaju o Jednome.
Meutim, onaj koji od njega prima, ne prima mo. Nita ga ne pokree u
skladu s Jedinstvom koje miruje. Jer, on je nespoznatljiv; on je neogranieno mjesto bez zraka. Budui da je neogranien, nemoan i nepostojei,
on ne daje Bie, nego sve njih sadri u sebi, mirujui (i) izvan onoga koji
stalno stoji, budui da se pojavio Vjeni ivot, Nevidljiv i Trostruko
Moni Duh koji je u svima koji postoje. On ih okruuje, vei od sviju.
Sjena 67 [...]
(nedostaje 15 redaka)
... bijae ispunjen moi. I on je stajao pred njim, dajui im mo, i sve ih
je ispunio."
Sigurno si uo o tim stvarima. Ne trai nita vie, nego idi. Mi ne
znamo ima li Nespoznatljivi anele ili bogove, ili sadri li Jedan u sebi
bilo to osim mirnoe, a sam je mirnoa, stoga se ne umanjuje. Nije
potrebno dalje traiti. Bilo je prikladno da (sa)znate, i da oni razgovaraju
s drugim. No, primit ete ih 68 [...]
(nedostaje 5 redaka)
... i ree mi: "Zapii ono to u ti rei i ono na to u te podsjetiti, zbog
onih koji e poslije tebe biti dostojni. Ovu e knjigu ostaviti na planini i
zazvat e uvara: "Doi, Strani".
Kada je izgovorio (te rijei), odvojio se od mene. No, bijah ispunjen
radou, te sam napisao ovu knjigu koja mi je dana u zadatak, kako bih
ti, Mesose, sine moj, otkrio (stvari) koje su preda mnom bile objavljene, u
mojoj nazonosti. Prvi sam ih put primio u tiini, te sam se pripremao u
samoi. To su stvari koje su mi otkrivene, o, 69 Mesose, sine moj...
197
(nedostaje 13 redaka)
... objavi ih, o, Mesose, sine moj, kao peat svih knjiga Alogenovih.
EVANELJE PO MARIJI
(BG 9502, 1)
Uvod: Karen L. King
Preveli na engleski: George W. MacRae i R. McL. WiIson
Uredio: Douglas M. Parrot
Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Postojei tekst Evanelja po Mariji moe se podijeliti na dva dijela. Prvi
dio (7-9) opisuje dijalog izmeu (uzaloga) Spasitelja i uenika. On
odgovara na njihova pitanja o tvari i grijehu. Oslanjajui se na egzegezu
Poslanice Rimljanima 7, kao to je pokazala Anne Pasquier, Spasitelj
tvrdi da grijeh nije moralna, nego kozmoloka kategorija; on nastaje
zbog neprikladnog mijeanja materijalnog i duhovnog. Sve e stvari na
kraju biti vraene svomu korijenu. Zavravajui izlaganje, Spasitelj ih
pozdravlja i upozorava neka se uvaju onih koji bi ih mogli zavesti na
pogrean put, dajui im u zadatak da propovijedaju evanelje o
kraljevstvu. Meutim, poslije njegova odlaska, uenike izjedaju dvojbe i
nemir. Marija Magdalena ih tjei, okreui njihova srca prema Bogu i
potiui ih neka razmisle o Spasiteljevim rijeima.
Drugi dio teksta (10; 15-19) sadri Marijin opis posebnoga otkrivenja
koje joj je dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona uenicima pripovijeda o
stvarima koje su im bile skrivene. Temelj njezina znanja je njezino
vienje Gospodina i razgovor s njim. Naalost, na ovom mjestu
198
nedostaju etiri stranice teksta, stoga nam je poznat samo poetak i kraj
Marijina otkrivenja.
Otkrivenje je izloeno u obliku dijaloga. Marija najprije eli znati
kako se vienje moe vidjeti. Spasitelj joj odgovara da dua gleda
umom koji je izmeu due i duha. Ovdje se tekst prekida. U nastavku
(15), Marija pripovijeda o Spasiteljevu otkrivenju o uzdizanju due iznad
etiriju moi. etiri moi su najvjerojatnije sutinski izrazi etiri
materijalna elementa. Prosvijetljena dua, sada osloboena svojih spona,
uzdie se iznad etiri moi, nadjaavi ih svojom gnozom, i postie
vjean, tih poinak.
gnoza znanje, spoznaja
Kada Marija zavri s prepriavanjem svoga vienja, Andrija i Petar
suprotstavljaju joj se po dva pitanja. Kao prvo, kae Andrija, taj je nauk
stran. Kao drugo, propitkuje Petar, bi li Spasitelj te stvari doista otkrio
eni, zatajivi ih svojim mukim uenicima. Levi opominje Petra neka se
prema eni ne odnosi kao prema neprijatelju, te priznaje da ju je Spasitelj
ljubio vie od ostalih uenika. Umjesto da se sramote propitkujui
postupke savrenoga ovjeka, moraju, prema Spasiteljevim naputcima,
krenuti u svijet i propovijedati. Uenici smjesta odlaze i tekst zavrava.
Sukob Marije s Petrom, scenarij koji takoer nalazimo u Evanelju po
Tomi, Pistis Sofiji te Evanelju po Egipanima, odraava neke tenzije koje
su bile prisutne u kranstvu drugoga stoljea. Petar i Andrija
predstavljaju ortodoksna stajalita koja poriu znaaj ezoterinoga
otkrivenja, te odbacuju vjerodostojnost ene kao uitelja. Evanelje po
Mariji suprotstavlja se takvim stajalitima kroz portret Marije
Magdalene. Ona je Spasiteljeva ljubljena, posjednica znanja i nauka koji
je nadmoan onomu javne apostolske predaje. Njezina je nadmonost
utemeljena na vienju i osobnom otkrivenju, te na njezinoj sposobnosti
da u poljuljane uenike ulije snagu i okrene ih Gospodinu.
Tekst pripada anru gnostikoga dijaloga. Meutim, takoer se
klasificirao kao apokalipsa, zbog nekoliko obiljeja koja dijeli s drugim
tekstovima toga anra: dijalog, vienje, skraena kozmogonija, opis
199
EVANELJE PO MARIJI
(BG 7, I-19, 5)
[...] (nedostaju stranice 1.-6.) hoe li tvar biti [unitena] ili ne?"
Spasitelj ree: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u
drugima i jedni s drugima, te e se ponovno vratiti svojim korijenima.
Jer, priroda tvari vraa se (korijenima) svoje vlastite prirode. Tko ima ui
da uje, neka uje."
Petar ga upita: "Budui da si nam sve objasnila, reci nam jo i ovo: `to
je grijeh svijeta?"'
Spasitelj ree: "Nema grijeha, nego vi grijeite kada inite stvari poput
preljuba, koji se naziva `grijehom'. Zato je Bog doao meu vas, u
200
Tada Marija zaplaka i ree Petru: "Petre, brate moj, ta to misli? Misli
li da sam sve to u svome srcu zamislila, ili da laem o Spasitelju?"
Levi se obrati Petru, govorei: "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vidim
da se prema eni odnosi kao prema neprijateljima. Ako ju je Spasitelj
uinio dostojnom, zato je onda odbacuje? Sigurno je Spasitelj dobro
poznaje. Zato ju je ljubio vie nego nas. Neka nas bude stid, prigrlimo
savrenoga ovjeka kao to nam je zapovijedio, i propovijedajmo
evanelje ne smiljajui nikakvih drugih pravila ni zakona uz one koje je
ustanovio Spasitelj."
Kada je 19 [...] i oni odoe objavljivati i propovijedati.
203
"
#$
& '
( !
" ( ! ) $*
$
!
"
#
#
%
&
$
) *
#
%
'
#
#
#
$
%
,-,#
. /011 " 2
3
,
/010
4
4
# 1/51
4
6
2
&
$ 7
. 8
&9 5:0,-,;5:/,:- <
&9 5:0,-,;5:/5:= >
#
$
#
?3"
<3
@<>7< &' <
" <3
@<>7? &' <
<3
@<>7< &' <
<3
@<>7< " A > ?
" <3
@<>7? " A > ?
<3
@<>7< " A > ?
& " 2<4 ?&? " ?& 2& ?B?
" & ? 2<4 ?&? " ?& 2& ?B?
& " 2<4 ? " ?& 2& ?B?
"
?C
"2 & 2 3 "
" ?C
?C
<3
@<>7< " '"
" <3
@<>7? " '"
<3
@<>7< " '"
7 4 '" < 9"2. D
23< &'3"
"
7 D '" < 9"2. D
23< &'3"
7 4 '" < 9"2. D
23< &'3"
<3
@<>7< "
2 7
" <3
@<>7? "
2 7
<3
@<>7< "
2 7
/0=;
#
#
&
$
(
$
%
"
%
#
$
#
"
#
!
( #
!
#
!
!
(
#
%
#
(
!
$
"
"
#
( #
$
(
(
$
#
(
% #
#
%
(
#
#
#
%
%
'
#
#
%
#
#
'
%
!
E'
#
*
'
'
(#
E)
"
$
(
F
(
# (
% #
%
%
F
?
#
%
(
% #
#
E
$ #
'
"
(
E:
% #
%
(
#
(
#
$
%
$
!
G
%
#
(
$
:(
E
#
%
E
E#
"
#
+
(
E
"
#
#
#
$
$
$
#
%
!
#
E
"
#
#
E
$
"
"
E
%
#
#
$ (
% #
$
#
% #
E
#
(
(
E
E
E &
E#
E
#
#
3 %
#
(
#
"
#
#
?
&
(
#
%
%
&
#
:
#
&
'
% E#
#
#
#
(
E
# &
#
'
(
$
$
$
"$ # &
"
" $# & #
(
&
#
(
"
#
?
#
#
$
E&
"$
E#
E
%
(
&
E" $E
%
%
"
"$
E& E
E
%
#
(
&
(
'
#
E
"$
#
!
!
<
#
%
& E#
$
&
E&
(
E
&
"$ E#
#
'
'
E
E
&
E#
#
9 (
E&
E&
E "
E
'
"$
&
#
&
E
E
"
(
E
#
9 (
E
(
'
#(
$
%#
&
#
#
#
'
#
(
&
"$
'
%
&
(E
(
$
'
$ E
'
#
&
# &
#
%
%
&
#
$
"
#
9 " $
" $#
" $
% $
#
#
# )
*#
F C
# (
#
"$
#
"$ #
" $
#
#9 (
%
$
&
%
F
" $
& #
%
C
#
(
7
#
E9 (
(
E&
+
'
9
F 2
7 #
(
D
#
#
#
#
E&
%
$
#
#
E#
% #
%
!
% %
(#
'
9 (
& #
#
E
<
#
"$
7
(
#
%
#E
8
#
(
%
$
#
%
!
#
FC
(
#
(
#
F
#
%F
%
&
#
(
#
(
9 (
!
'
(
%%
( %
&
F C
#
$
#
#
#
'
(
(
FD
(
(
#
#
(
(
! #
#
(
#
E9 (
F +
?
$ E
!
(
'
%
"
#
#
#
&
%
#
(
#
&
#
#
'
% #
%
% #
$
% #
'
$ #
$
#
"
?
(
"
H
I
E#
(
%#
%
#
+(
- +(
'
%
(
3
E"$
#
"
!
"
%
"
"$
'
9
(
% #
"
9
!
%
9
:
9
#9 (
7 #9
"$
% F
&
%
(
(
#
!
(
!
!
%#
"
#
E#
#(
F "
$
?
%
9
E#
#
"$ #
'
#
(
% #
%
#
'
#
&
(
#
%
#
"
#
%
#
7 #
% #
'
%
(
#
9
%
#
&
#
%
"
%
#
$
"
$
"$
7 #
"
$ #
#
"$
)
(
<
% #
?
*
% #
#
$#
#
'
E(
"
%
%
%
#
(
#
( %
"$
%
#
'
"$
%
$
!
&
#
%
#
#
!
+
7 #
7
"$
"
"
#
(
"$
'
$
#9 (
! #
"$
#
#
#&
"$
#
#
#
#
#
"$
(
" $# " $
"
#
(
%
7
#
#
"$
E(
#
% #
#
#
"$ #
#
#
!
" $
#
(
( E#
E
$
%
>
"$
&
&
(
( #
$
%
%
E
"$
"
$
#
#
"
>
7 #
"$ #
"$
!
%
"
E
#
"$
"$
" $
&
7
&
"$
"$
E ?
"$
"$
+
%
#
!
(
<
#
(
?
&
(
#
%
%
&
9
#
#
%
9
"
!
'
"$ #
(
(
(
&
#
+
"$
"$ #
$
% #
#
9
"
"$ #
"$
%
"$
"$
"
%
"$
9
#
% #
"$
#
9 (
#
(
'
"$
#(
%
% #
(
#
%
" $ ?
&
<
( %
"$
%
E
&
"$ # &
#
$ I
E
%
% #
&
"
$
#
%
E
E
%
#
%
%
(
"$ # E $ E
"$ #
E# E
7
" $ E
E "$
" $
#
#
E
&
" $#
E
#
!
"
#
#&
#2
(
(
$ #
#
"$ #
"$
%
#
#
+
"
"$
#9
'
(
8
#
#
(
&
%
#
"$ #
#
(
%
?
#
E
'
'
$ E#
%
E
%
9
!
9
"$ E
%
$
+(
<
"$
#
&
7
&
"$ #
<
&
#
"$
"$
( )"$ *
&
D
#
#
) $
*
#
%
3
&
#
#
7
"$ #
*
#
% )
)$
)
#
*
$
"
"
2
9
'
'
(
(
"$
#
" $ 9
?
"
"$
<
"$
!
! "$ #
)" $*
#
#
$
)& *
#
*#
%%
# " $#
! #
#
# #
7
)"$ *#
)
"$
"$
*#
"
#
?
#(
#
"$ F &
"
'
"
#
"$
'
$*
'
"$
9
?
$
(
(
)
% *
* D
#
7
#
#
'
#
"$ #
'
'
" $
#
#
"$
"
"
J "
% )
&
!
)
"$
#
(
"$
%
)
#
#
"
%
)
%
7
"
9
(
'
*#
#
#
'
'
' (
" # )
( %#
" $ %
F'
)" $*
)
" $
* 7
#
"$ #
&
"
"
&
% #
#
#
"$ #
*
#
'
#
)
<
%
"
*
#
#
&
#
# "$
"$
#
"
<
# )
% *
)
)&
*#
#
#
'
"
"
"$ #
$
$#
#
)"$ *#
!
)
*#
#
#
&
#
&
% "$
#
#
*
<
&
$
$
#)
"
"
#
#
$
7
#
(
*#
)
"$ #
"$
" $
*#
"$
)
(
#
#
#
*
*
%
%
#
?
'
#
#
&
!
!
#
# (
)
"
"$
"$
7
"$ #
"
"$
"
%#
%
"
<
'
"$
"
$ #
&
"$ #
" $
" $
*
#
7
#
" (
&
&
#
(
(
#
7
'
$
)
#
%
"$ #
*
(
#
#
!
3 %
%
%
*
&
E#
G E7
% #
*G
D
G E7
!
#
%*
%
$
#
#
!
$ #
#
'
'
% #
$
'
'
#
'
(
(
'
#
#
&
( %
)
#
#
#
*
&
"$
#
#
#
%
'
#
)
"$
"$
)"$ *#
#
G
)
*
( %
%
'
*#
"$
)& *
&
#
"$ #
2
%
( $ #
"
$
)
*#
*
&
)
"$
)&
'
"
"
&
$
(
%#
'
%
#
#
(
%
#
( #
(
(
)
%
$
#
*
$
#
%
* 7
"
+
"
#
#
$
%
% #
%
#
)
"$
)
#
#
$ "$
$
#
!
#
"$
" $
%
(
* "
)
'
9
%
"
(
#
#
)
)"$ *# )
'
* 3
%
* 2
#
'
#
"
%
"$
#
%
*
3 %
'
#
(
F
! "$
%
#
"$
#
&
* ' (
$
7
'
#
#
#
'
#
#
'
$
%
( #
#
"
% %
%
!
'
*
%
%#
"
'
&
" $
"$
&
#
)
* " $
E#
3
" $
"$
#
#
( )
$(
" $
" $
&
?
'
F
%
#
&
7
(
"$
(
(
"$
F
*
*
&
#
7
3 %
"$
&
$
" $
)
)
#
#
"$
(
%
#
"
#
#
7
#
" $
#
<
)
&
'
&
"$
*#
F
"$
&
" $
"
"
4
E#
% %
)& *
FE
'
"$
#
)"$ *#
)& *
" $
"$ #
"$
# $
"
&
)"
%
%
)
*
&
$
$
#
%
% #
)
(
(
#
&
?
"$
&
*
$ #
3 %
#
#
&
"$ #
F"
&
"$
&
"$ F E'
(
#
)& *
!
) % * "
)"$ * &
"$
)" $*
" $
# %
G E
$
"$ #
&
%
)" $*
" $
)&
$
#
"$ #
#
"
'
#
$
#
#
" $
%
"
#
7
"$
$
%
"$
)"$ *
)" $*
" $
"$
#
(
#
"
3 %
'
(
#
"
$
$
)
)&
* 7
*
*
$
<
<
9
E
!
&
E"$ E#
#
E
E
(
(
(
#
(
"
%
#
#
"
(
"
$
#
#
E"$ E#
(
!
(
#
%
:
#
"
G
$ #
#
% #
(
%
(
$
%
#
#
#
#
#
"$
#
#
'
(
<
"
#
#
# "$
7 #
&
E# E
E# E
(E# E
E# E
G E
% E
E# E
E
E#
#
&
#
#
"
#
!
<
%
%
:
%
'
(
E#
"
GE
GE
$
#
#
%
#
#
#
E ?
#
%
$
#
+
%
'
!
!
!
%
(
#
&
#
#
( G
'
%
%
!
#
A
%
"
(
L
(
#
%
L
9
!
#
"$
L
(
&
"
'
%
<
(
#
(
#
%
"
(
(
$ #
#
"
(
#
(
#
%
$
(
(
(
'
$
%
"
"
?
'
%
%
&
#
$#
%
(
G
E(
E# E
#
E
E
#
#
(
(
'
"$
#
!
&
(
$
#
&
<
L
A
'
%
!
"$ #
&
$ %
% G
#G
#
#
"
!
(
" $
#(
(
& #
#
'
#
'
#
(
"$
(
(
'
(
#
(
$
'
%
" $# &
%
(
(
4 !
?
#
'
%
$
#
#
&
(
? <
&
&
%
(
%
(
(
9
!
% %
#
#
"
#
"$
"
#
(
!
$
& #
#
(
#
$ #
G E
%
(
"
%
%
'
#
$
#
%
!
#
(
$ G
#
#
%
$ #
"
&
%#
)" $
* "
G
%
:
7
7
7
$
%
(
'
%
&
F<
#
&
A
%
%
#
#
%
&
#
#
!
(
(
?
$ #
E '
E
<
!
#
#&
%
%
E
%
#
#
"
#
E(
$
(
#
2
#
%
!
&
&
$
E
($ G
(
G
&
?
G
%
%
<
&
#
$
#
#
$
% #
G
:
(#
#
#
%
%
(
#
"
"
%
#
%
%
% #
E %
$ E
#
#
'
$#
'
% #
(
'
% #
%
%
%
#
#
#
(
%
(
E
!
#
#
#
$ EG
#
&
(
"
"
%
#
%
% #
'
<
!
#
A
G
G
"$
#
"$ #
#
< #
%
E#
2
"$
$ #
?
#
G " $# &
:
%
?
'
# (
%
"$
'
#
#
G
%
#
#
#
G
G:
(
"
#
!
%
'
%
#
'
(
&
"
%
(
#
(
#
'
E(
!
(
#
(
E
'
G
#
'
&
#
(
! #
#
#
'
#
!
(
(
#
7
!
!
#
#
9
. 4 7
#
#
<
% #
A
%
%
)
(
$
$
#
%
*
#
%
'
#
%
?
%
!
:
!
%
#
&
$<
#
#
(
#
#
#
$
(
(
#
%
%
#
%
%
$
$
% #
(
"
%
"
"
&
" $#
&
#
#
G
'
#(
(
%
!
'
#
%
(
%
#
+
E&
E
#
%
:" $
#
%
'
(
(
$
%
(
(
(
#
$
'
%
$
#
9
$
(
"
$
#
$
&
9
E
#
#
%
%
9
#
" $
#& #
'
(
%
% #
( #
"
#
%
#
%
#
(
<
)< *
)
)
(
!
$
9
'
%
#
#
E
% #
E "
%
(
#
9
?
#
%
9
#
F ?
G
#
#
%
#
"$ #
#
( #
%
%
%
"$ #
&
#
'
%
+
E#
%
G
#
$
#
(
% F"
#
&
%
#
"
%
(
%
(
<
$
#
A
)
'
#
#
#
#
$
9 (
#
(
#
"
G$
$ G
"
"
'
( *#
(E
7
#E
#
!
$
G E7
#
#
G
(
$ #
#
G
#
#
#
#
! #
(
#
(
(
(
#
#
%
#
#
#
%
#
#
(
(
#
$
(
( #
( #
#
(
%
!
#
%
#
(
"$ #
(
(
'
#
&
"
(
!
#(
!
(
!
(
%
#
"
" (
7
#
#
*
#
*
%
)
(
# )
)
&
% (
"
>
&
$ )
#
D
'
*
*
$
# (
%
2
#
"
!
"
'
% E# E$
#
E
'
E
#
# )(
#
E" $E# E& E# E
%
&
E# E(
E# E
E#
%
(
7
7
#
"$
'
"$
&
" $
" $
&
"
#
#
7
#
'
)
#
)L
#
* &
)
)
*#
(
(
*
%
)
G
)(
#
)
(
(
*
* )
)
*
*
(
#
(
)
% *
% *
(
$
+
#
3
&
#
%
%
%
"
(
*
*(
)
(
*
)
'
F
%
"
$ #
4
)
E
E
E
*#
%
E
$ # )
* $
G E)3
"
%
#E
E
E )E
L
# )
" $
GE
% "$
#* !
$E 4
E*
E
E
E#
E
(
(
( E
%
E#
E )E
E*
E4
#
E )&
E.
%
E
#
'
"
( )
$
E
E
(
$
*#
"$
"
&
% #
% *
'
&
"
9 (
#
(
(
F'
F"
'
%
( G E'
( G E'
JE
( G
E
:
E7
G #
E"
#
#
)
?
*#
*#
'
#
%
#
)
)
7
&
#
% * 7
&
G E'
!
&
#
'
)
"
G'
$
" $
%
#
'
%
%
'
$
%
)
#
)
'
&
*
$
#
"
*
)
"$
"$
" $
&
&
*
%
&
&
4
#
'
$
%
$ *
#
'
4
)&
G E
&
(
%
$
&
(
G
9
#)
* D
G E
%
*#
*#
"
%
$ #)
"$ #
!
&
&
#
" $
&
'
7
)&
D
<$
<$
)&
<$
%
(
(
(
(
#
&
$
&
%
7
% #
#
)"
#
#&
%
(
&
$ #
#
#
&
:
(
9
'
$#
%
(
%
%
#
'
#
+
'
(
'
E
(
<$
*
$ #
3 %
$
"$ #
#
7
3
" $
#
(
(
#
#
"
E
E
E
#
E E
E:E
E
GE
E# E
%
#
%
E
%
#
(
E# E
E
E
E
ED
G
E
'
"
9 (
"$
(
"
E
L
%
%
( E
) %
*
#
(
9
%
(
%
%
)
* 7
E
*#
(
E
*
#
E
E#
#
(
# )
*#
J
7
(
(
%
"
# (
#
#
#
%
)
'
#
%#
#
#
'
E
#
$
E#
4
$
4
"
F 7
*#
#
&
GE
G ED
$
G E9 (
( #
%)
M, )
*#
%
FE
?
GE
E )
4
(
(
$ >
2
$
E
*
"
!
E
% (
)
*#
#(
( GE
E#
&
#
%
*
)
#
%
$ #
%
)
(
*
%
L
*#
#
$
9
#
$
%
(
!
%
(
!
(
(
$
$(
* '
9
>
+
)
$
7
#
&
$#
%
%
)
"
#
*
$ *
%
F?
GE
7
%
#
% #
E#
! $
'
#
! $
#
!
(
(
(
(
#
% > (
* )
'
)9
*
G E
* "
'
*E
&
?
#
*
#
#
(
!
C
!
!
% F
%
F
%
'
'
$ #
"
#
%
E
%
$
#
$ E 7
%
#
)
# )
*
"
(
*#
G
$
GE
#
*
E
"
E
2
&
*
E "
"
"
G4
E "
E"$ #
$ #
E#
GE
"$ #
E:
#
%#
)
(
#
<
9 ( #
JE 9
"
( #
#
#
*
9 ( # 4
# )
"
#
E
%
%
#
!
'
%
%
!
!
&
!
D
? 7
&
(
% #
E '
E&
#
#
E&
#
#
7
7
&
&
&
7
E&
E 9
&
%
"
#
G
#
"
#
&
%
)
**
!
&
'
(
D
*#
# (
*#
( #
#
(
#
)
#
%
#
"
#
(
#
#
#
"
<
#
#
)"
%
!
" #
"
"
!
"
! #
G
$
*#
$
:
)
*
'
"
%
)
* &
#
$ G
*
$ #
7
#
(
"
2
$
(
(
)&
(
#
%
'
9
(
&
% * '
%#
(
# )
#
$
%
%E
*
%
?
9
+
!
$
(
?
( %
D
% $
$
"
)" #
#
"
!
G E'
"
EF
( G
#
'
#
'
#
% #
%
( G E3
E )
#
%
#
%(
*
A
)
#
&
G7
( *#
(
'
"
&
&
#
%
#
% #
9
'
+
$
$ 9
"
!
%
(
&
(
)(
G E"
% G E+
%
#
#
*
&
&
E# )
% #
)(
"
#
7
*
(
##
%
*#
%
7
%
!
#
&
" $
&
#
'
" $
&
"$
&
&
'
G
E'
!
%
$
#
#
$
&
)
#
*#
)
)
( #
(
" $
!
%
% #
*#
% %
)
%
#
*#
"
$
&
7
#
)9 ( *
"
)9 ( *
#
'
(
"
( #
L
#
%
$
%
% (
#
*#
(
#
# 9
'
!
%
)'
*#
E# E
$
$
)
) % *
#
#
)?
*
#
* 7
$*#
)(
%
*
$
9
#
# (
&
(
#
&
(
!
#
&
'
#
(
*#
*#
% %
%
#
%
! #
&
&
(#
F
#
#
#
'
'
#
G
(
)
$ " #
$
$ #
#
E
#
>
"
"
( G E'
>
(
( #
#
)E
E*
"
( G E7
'
'
#
:
&
$ #
#
#
#
3
#
$
$ #
%#
$ #
#
#
#
$
"
#
#
#
+
3
+
#
'
#
#
%
# %
$#
%
#
"
'
'
%
#
9 (
)
9 (
"
2
?
#
#
"
% )
( #
)
*#
% #
'
!
"
G
$
$ #
# $
#
#
(
%
#
$
#
#
#
#
%
#
E#
>
E
?
'
(
(
#
#)
" %
$
(
#
#
%
%
$
& $
#
( #
2
&
%
#
&
#
9
'
#
'
&
)&
!
'
!
! #
E
$ #
!
#
%
"
"
#
%#
(
$
$#
(
$
$ #
&
#
(
G E'
&
#
$
'
&
'
"
&
$ #
$
*#
J
(
($
'
(
#
'
#
(
#
#
'
'
#
%
#
( G E&
#
%
*#
E&
"
$ J
%
$
#
#
%
!
#
E
( #
'
#
#
&
%
&
% #
'
"
" #
"
(
#
#
(
7
%
GE
#
# (
(
E'
G E"
'
"
7
#
% %
%
> ! %
)2
*
%
&
'
"
& #
#
%
%
#
#
)
2
#
" $#
#
#
$ %
E
%
!
#
E&
'
%
* :
"
"
'
#
#
"
*#
% 3
'
&
% #
(
%
"
%
#
#
#
#
#
%
( #
"
-++ -
"
%
#
?
%
#
-+-
+ -.-
-+
+ -.-
7
%
#
#
%
(
#
%
(
GC
"
#
#
G
% #
E ?
% E
(
% #
&
% #
% #
E#
E
%
+
#
'
E(
%
%
(
:
% #
( G
"
-+
#
#
"
#
%
%
G
(
'
( #
%
(
"
#
%
%
'
#
%
#
(
!
?
7
+
#
!
*#
!
(
%
<
%
"
"
(
GE
'
#
%
C
<
7
% #
%
?
7
?
!
GE
'
( G4
#
"
% E
%
'
+
'
%
D
% #
"
!
#
#
#
(
#
#
G
'
"
%
E
E
$
% #
$
#
E#
#
$
#
(
#
#
#
%
E
#
"
( G
% #
#
!
E
'
E
%
(
% #
(
%
( G
%
>
#
%
# E
&
% F'
#
(
E
%
"
'
&
+
#
% #
"
9 (
#
(
E
#
#
%
9 (
!
%
#
D
(
?
#
*
!
7
#
(
%
4
)
+ -.%
?
% #
&
-+
#
(
#
(
*#
$
'
&
'
)
9
"
#
*#
(
#
(
"
)
:
( *
)
*
% #
'
#
:
G
$ #
(
'
#
%
#
% *
* '
%
F
! )
"
%G"
*
"
'
(
%
)
%
*
%
(
J'
#
F
#
#
#
$ :
D
"
&
(
#
'
( $
#
#
#
%
D
F D
&
%
% #2
#
F
*
G
#
!
%
(
#
#
#)
!
?
%
#
#
)7
"
C
#
'
#
$
<
G
% F '
#
%
<
"
% #
#
F &
"
>
#
%
'
#
:
#
(
(
(
$
&
'
#
7
#
(
(
% #
#
%
#
%#
%
%
4
#
"
"
#2
%
'
&
#
(
-/
+
(
!
E
$ E
(
E#
:
"
%
$
%
!
!
$
%
&
(
&
#
%
#
(
%
%
E
$ E#
$ #
( #
E
# !
E '
(
%
!
$
( #
%
#
$ E#
#
#
:
F 4
(
(
(
$ #
#
#
%
E
!
G
#
(
#
&
#
% #
-/
#
$ E
(
(
(
(
'
E '
$
#
#
E
#
#
(
$
(
(
% #
!
E#
"$ &
(
!
!
% #
&
"$
!
#
* &
(
(
#
%
G
%
%
#
#E
(
#
"
#
%
!
%
$ #
%
E
E#
% $
#
G ) $
*G E
#
%
!
#
-/
$
(
% #(
"
"$
$
$
#
$
#
(
$
$:(
(
$
#
$
$
#
#
#
"
$ #
(
#
" $#
#
#
$
( G E&
%
E
% #
#
#"
#(
&
$ #
!
"
'
F
(
%#
$ J
$
"
'
%
FD
$
#
#
7
#
%
G
#
$ #
"
$
%
%
%#
(
4
<
E )8
G E
#
#
G
(
(
,# ,:M*
(
$
/ '
/-# ,5:,-*
$ <
#
#
#
#
#
F3
$#
#
E )8
$
$
#
%G L
JE )
'
&
#
#
#
#
J
=# 5*
G E+
#
*
*
%
$
(
'
$ :
8
*#
5 /:=*
$
%
$
'
( G L
#
%
J :
!
(
JE )7
G E
#
G E7
4
E )<
G E
'
&
$
E )/
;# 0*
-# /,*
#
#
(
#
$
'
$
#
(
%
(
"$ #
#
'
#
%
#
$
'
#" $
$ "
%
"
"
#
&
%#
#
(
%
%
% "$
3
"$
( 3
"
7
%
(
D
E4
"
"$
)
(
,# ,=* 7
"$
"
D
)/
(
#
E)
#
#
*
* 3 %
$
$
(
(
G E"
JE
( #
5# /-*
"
"
#
!
%
'
E)
%
#
G E
E )/
/,# /*
) *
!
&
%
'
"$
%
#
#
! G
/N5# /:;*
#
*#
'
#
(
) (
GE
#
%
$ #
#
%
#
2
#
" $
-# ==*
E)
'
G E8
#
J 8
!
%
!
%
'
2
"$
%
E)
'
#
'
%#
#
#
#
(
#
#
G E9 (
#
#
"$
"
#
(
"
%
"$
'
#
=;# /N://*
%
#
#
G E+
%
9 (
-# ,/*
(
)>
( !
G'
!
/=# ,-*
D
)>
7
#
2
(
#
"
J " %
4
%
$ *
G
"
)
$
'
G&
**
(
%
# =1:;0*
G
#
$
#
( !
?
)
##
%
)
:
$G
G
H
"
%
5N# /;*
E )7
2
"
E )7
5N# /0:,N*
% #
(
9
#
7
$
% #
#
"
#
%
(
( G E7
" %
&
G E'
#
E
#
" $
#
G E2 $
<
"
3# 5-N:,-=*
($
%
%
# %
G E7
#:
9
#
#
#
#
%
#
4
% E)
#
"
# 4
#
#
$#
-# -:0*
# 9
# 9
(
<
"$
&
'
G#
%
:
#
(
$
%
#
$
"
:
(
#
#
&
%
$
%
!
?
$
'
"
#
)
E#
E
E#
E
#
E(
(
E#
!
E#
!
)
* )=M*
$
)//*
(
);-*K
(
)-1# -0 *G
)MN*K
%
)-/*G
#
%
#
#
#
#
(
"$
%
%
)1;*
)M0*G
%
#
#
(
'
(
#
"$
%
'
%
! #
( #
#
E(
#
//=
E#
)5N* 2
#
%
%
#
&
$
$
E
E
#
),,*
( #
!
!
F&
JD
%
E
%
E#
E#
#
#
$ #
%
(
#
!
E
?
(
3
),,*
'
!
% #
)M* &
#
)15*
E(
E#
#(
E
$# (
#E
E#
$#
E(
#
E " #
#
(
E
!
F
:
)1# M-*G
)0-*G
)=-*
EF '
E
%
$#
E#
%
'
(
);5*#
(
(
G E&
EJ &
#
&
#
),/# /
#
)-# /=*
%
F7
)10*#
E#
E
%
# (
#
* "
#
$
#
E#
)=,* "
#
#
#
%
:
#
%
)0;*
#
!
E E#
#
%
#
)-5* "
)5-*
G
#
)/=*
EG +
E
E4
E
%
E
E&
#
#
"$
% )=N*
:
#
' %
)0*#
%
$
"
"$
$
#
);=*G
(
G
#
% )0=*#
)-=*
F
#
%
(
#
(
#
(
#
%
E
),*#
% #
E#
%
%
%
(
"$ :
E
(
% G $
#
E#
!
)5* 8 %
:
(
#
%
%
(
#
!
E#
G " $#
#
E
%
(
"$
(
!
EG
)5*
+
"$
E#
(
E
E )/0* ?
)/*
(
#
(
#
%
)/1* E
%
"
G
(
"
)=* 7
(
#
%
#
G
:
(
(
&
%
#
( $
E#
#
#
%
% #
&
#E
);*
( G
),M* 7
+
#
!
( #
G
);;*
%
%
#
%
!
G 9 (
"
);1* &
#
G
E#
%
),0*
(
:
!
#
#
"
),5* :
%
'
E
(
(
% #
)05* "
#
%
E
%
#
F"
(
#
%
'
)/N0* '
#
#
%
"$ )5M*
F "
#
)/0*
'
#
#
$
(
%
'
E#
#
E#
(
)=0*#
)-,*
( E
E
( #
$ "
G
(
E
#
E#
" $
' %
),5* :
G
);N*
$ E:
E
%
%
G
" $
#
%
$
#
!
:
"$ E
:E
)/NN*
$ E: )-,* "
"
'
(
#
)0M* 7
:
%
#
$ )5=*
%
%
'
),/# ,
$
#
#
%
$ (
E
)/N5*
#
% E
" $ )-M*
#
)-N*
% #
)5;*
#
#
#
)01*
%
"$
)
)55*
! E E
E#
)11*
&
$
'
#
(
#
#
% %
(
%
"
EC
)M1*#
(
#
E )/M*#
%
# %
"
%
9%
#
),=*#
)MM* '
% #
$
#
#
)/N# 1,N#
#
%
$
%
)/-*G
)M/*
"$
#
(
#
*
)M,*
%
!
#
%G
)/N1*
$
#
#
#
(
"
#
(
(
(
),1*
$
#
#
G
(
(
$#
)5/*
$
#
%
#
% #
% #
)50# /N,*
(
%
$
#
(
)=5*
(
(
$
#
(
(
(#
#
#
$
!
#
E
#
$
$ E )/N;*
%
G
E
);/* ?
$#
E
!
"$
)/5*
#
#
%
#
)0/*
$ (
%
#
)/,*
'
'
( $
);,* "
E&
)==*
>
7
$
&
#
%
"$
&
%#
!
$ E#
$
)-;# --* '
#
$E#
)" % #
% *
E
#'
#
!
$E
E#
#
%
"
E
!
#
<
'
$E#
#
!
% #
!
'
$#
'
%
#
G"
*
( G'
"$
G C
E );N*
"
(
(
F"
9
F2 $
#
#
'
%
!
#
'
#
#
G
"$ F "
(
/ "
#(
'
G"
,
5
%
G"
! #
( G3
!
%
:
( G"
3 %
% (
$E#
&
"$
7
;
G
G
$
%
F
#
%
#
M
G 9 (
>
(
*
1
G+
'
%
% )
!
#
0
'
G3
'
#
#
'
"
$
# -N /,N
/N
G9 $
//
(
G"
?
#
%
#
*#
%
#
%
#
F ?
#
#
%
%
F
/, ?
! F
#
%
G4
'
#
/5
2
$
&
G '
%#
!
(
F '
#
G ?
'
'
(
$
#
7
#)
G
#
G '
*#
/-
$
!
G
G 7
/=
/;
G>
" $
! #
$
/M
% '
,N ?
#
7
G 9 (
$
%
F7
'
%
$ #
7
%
$ #
G2 $
/0
/1 ?
$
3 %
9 (
$ %
$
G
%
G2 $
G "
"
#
#
$
,/
G
$#
$F "
#
"
%G "
#
(
!
%
$
7
!
'
$
% #
#
"
"
# %
#
%
#
#
$
,,
G "
F
(
G
G
# $
,5
G 7
%
,=
G
"
G'
,;
G>
,-
G'
,M
,0
% %
&
#
#
&
#
'
K4
) %
*#
5/
"$
5N
)
$ *
(
#
!
%
?
#
G&
&
&
,1
&
5,
*#
G 4
( (
G7
55
7
#
#
%
5=
5;
% #
(
$ #
!
'
%
5-
%
5M
G
(
F
#
&
%
51
G+
50
&
GA
=N
G+
%
#
%
=/
$
%
G '
#
$#
=,
%
%
"$ #
%
%
#
G
=5
$
G
G '
#
#
#
(
#
%F
F 3
==
G'
=;
7
*
"$ #
&
&
G "
!
%
=M
G
'
#
G '
% #
!
% #
#
)
'
"
=!
(!
7
#
#
#
!
=1
=0
%#
G 9 (
% %
#
;N
#
*#
$ G
G C
G
#
G"
$ )
G
9
*#
&
;/
F "
"$
$G
#
( G )'
"$
G
%
#
;, 2
(
$G
"
#
;5
$
#
;=
G9 (
;;
G '
G9 (
;0
&
$ #
$
7
F*
'
-N
"
"$
%
;1
"
"
$ J 7
G8 %
G'
$
#
#
(
"
"
G .
F "
G'
;M
;-
G )'
%
%
G )C
'
-/
G
(
'
&
G '
G 7
#
&
"$
G7
)
(
G & (
FD
G '
* 9
#
"
-=
(
*
G9
%
G7
$ :
-5
# )
G 2
-,
#
& *
# (
'
'
G7
#
"
&
"
"
(
&
&
G & #
$
% %
#
! #
&
)
'
(
#
#
G
"$
G7
%
G
-;
G
&
* :
#
3
G
#
4
(
#
'
--
"
$
-M
-1
G 9 (
#)
-0
(
%
$ *#
G9 (
7
%
"$
-0
G9 (
MN
G
#
#
M/
"
M=
M-
G"
'
' (
G 2 $
%
G
#
#
G 4
M;
%
G "
$
GL
(
#
#
M, 7
M5
G7 %
F'
$
$
$#
$
#
#
#
MM
&
G 7
"
%
%
M1
%
3
G2
F
F
M0 2
#
#
G&
#
"$
1N
"
%
#
#
G&
G '
#
%G &
#
1/
1,
G'
#
*
G'
$
15
G &
#
"$
1=
%F
1;
1-
1M
7
G > $
#
G9
#
$
&
11
$ %
$
F
#
*#
10
G D
0N
%
%
$
#
G
F D
%#)
0/ "
3
G2 $
0,
G' (
#
#
&
05
$
0=
G'
0;
)
% %
$*
F"
%#
#
(#
$ #
$#
0-
%
G "
"
'
0M
G"
* 9
01
(
#
G "
"
#
$
#)
#
% #
%
00 ?
$
G "
"
G '
"
#
%
/NN
"
/N/
"$ #
"$
G.
(
#9
G'
$
"$
/N,
#
%
%
%
G 7
#
/N5
'
!
G9 (
(
/N= 2
#
)
#)
E&
(
/NM
#)
*F
G '
/N-
% #
%
#
/N;
)
*#
* "$
$ E
G
G9
#
#
G.
&
%
#
"
$G 3
/N1
G '
/N0
G.
#
'
#
)
%*
"
"
!
#
#
$
//N
G '
%
///
%
G
(
! #
//,
//5 2
.
%G
G7
* )7
#
#
//= C
(
$
%F
#
$
%
$
! G
G
#
# % %
%
#
#
G
(
G '
$G .
(
$
(
#
#
(
E'
$
$ ?
+(
1
+(
'
<
'
'
(
'
!
#
'
<
'
#
#
#
(
$
%
#
%
%
(
&
$
#
(
#
#&
G >
% #(
%
:
(
:
!
'
'
E
(
"$ E
"
(#
E#
#
*#
%
F"
#
E
!
#
#
9
9
%
%
'
EF
"
!
&
G "
#
E
$ #
%
#
(
'
G
2
(
?
(
%
"
! '
$
%
#
#
E
#
(
%
%
E
#
#
(
"
%
#
E#
(
E#
G
#
(
"
&
$
$
$
(
(
#
(
$
%
%
$
"
(
(
%
(
(
(
$
$
(
#
#
"
%
#
"$
(
"
#
#
'
$
#
#
#
#
#
(
'
'
E
#
% #
!
#
#
%
$
F3
#
(
#
%
G E
%
GE
% #
E
%#
&
#
#
#
7
#
'
'
'
'
+(
G E9
L
&
&
7
% F
E
'
&
G E
#
&
E
G E&
#)
#
&
#
'
G
(
%
%
'
G E
$
!
$#
F
F&
#
#
G E&
G E4
FE
G E9 (
$ #
%
#4
JE
&
'
%# 4
"
#
#
'
!
#
#
$
% %
&
G E"
#
%
(#
$
$
(
$ )
%
( G &
%
% #
(
"
&
% )
(
% #
G E4
( #
%
#
%
7
* 2
'
#
J "
" %
JE
7
E
GE
%#
#
$
#
7
'
"
(
?
%
(
%
$
'
%
$ #
%
)"
G)
*
(
G ED
GE
#
! #
E
$
#
'
!
&
E
G E
%
G
!
#
#
'
#
!
'
! #
#
'
"
&
(
E
G E9 (
'
G E7
*#
&
"
$
(
$#
#
% %
#
(
G ED
!
*E
#
( G
(
)
J
*
(
#
%
'
%
%
)
"
#
%
#
#
*
%
)D
(
#
#)
*#
%
%
'
GE
# 4
F7
E
&
GE
!
7
(
FE
'
#
&
G E+
#
E
%
G E'
# 4
%#
"
%
%
#
#
%
#
#
#
E
'
G E
$
#
#
F&
&
# 4
( #
( #
%
E
G ED
$
#
G '
(
%
%
#
%
)
%*:
!
#
%
#
% %
#
%
)"
#
9
#
!
$#
#
#
3
#
F )D
*#
3
7
#
J 7
*#
!
3
#
$
3
)
!
#
J7
%
#
*
#
(
%
%
J 7
( %
( J" %
( $
%
F'
% %
G E7
#
%#
#
&
)
%* %
% *
"
)'
% E
*#
)(
F*
(
(
(
(
'
!
%
(
% J 7
7
J7
#
$#
#
#
%
%
% #
J 7
$
#
(
F' %
J'
#
$
! #
F
$
$ %
$
#
#
)
$
(
#
% #
#
#
"
#
#
G E7
#
* 3
)
)
#
#
#
(
4
#
9
(
(
% %
#
3
#
E
"
'
?
!
!
!
%
'
$
?
#
$
#
!
!
%
#
:
$
(
(
$
#
%
%
$
# E
#
"
(
4
%
#
'
'
#
(
%
G&
"
'
(
#
!
$
#
!
%
F D
$ #
#
'
F &
#
#
7
$
!
G
'
#
(
%
#
#
#
'
#
!
(
#
# E
#
#
%
#
#
&
#E
"
%
>
#
#
(
%#
%
"
%
#
#
$
!
7
#
E
"
%
#
G
%
E "
"
#
#
#
#
#
'
%
% #
#
$
#
?
(
$#
% #
(
%
#
* 2
%
&
( #
#
#
'
(
#
(
#
E#
"
#
$ #
% %
% #
$
#
E#
:
E:
#
&
#
% G
%
$ #
$ #
%
G
%
"
$
"
!
% #
#
: E
# E% E
#
#
3 %
%
$
#
&
" # E
%
%
?
%
#
(
(
E
#
!
$
E
#
% #
#
(
%
"
#
( #
$ E#
%
#
"$ #
#
)
E9
:
%
#
!
'
(
:
%
E
(
E
!
$ #
#
'
'
G '
E#
$ #
(
&
E
(
7
G'
# (
(
E#
'
#
'
(
7
#
!
(
#
'
#
#
% #
#
(
#
(
% #
#
#
"
"
$
$
%
#
%
% #
&
E#
"
#
(
#
"
"
E#
$ #
(
!
#
#
?
7
(
#
E
9
#
%
$
E
!
!
%
F D
!
(
F '
# E
#
E#
# 7 #
E$
#:
E
E 7
%# (
#
#
$
%
G
#
F
#
(
G' #
(
!
(
!
%
(
$ #(
E#
$
E
#
D
%
E
$
%
#
&
%
#
"
"$
%
#
!
(
%
%#
#
$
&
!
:
"
"
$
"
#
%
%
(
E#
%
(
E#
"
#
%
#
(
&
4
$
#
#
$ J
#
%
&
#
!
(
% #
#
?
E#
#
$#
$
$
(
#
E>
E#
%
# E(
% #
'
$
#
'
!
!
(
(
#
$
#
#
#
"
"
#
#
:
:
(
% #
#
(
(
(
#
) *
E
&
E&
FE
G
#
(
7
#)
* '
G
E
FE
&
E
#
G
9
'
2
E2
#
%
) * '
#
$
G
7
#
'
JE
(
&
!
G O
$
#
(
J "
J
$
#
JO#
&
( # % %
'
E
"
%
! :
#
#
%
!
JE )
(
! *
%G
%
#
&
&
G E&
(
2 $
&
!
%
$
G E9
7
G E4
#
#
#
G E"
)% *#
JE
FE
$ E ) *
E
D
( F'
JE
G
#
E7
)'
$ #
% #
4
$ E "
7
E4
&
F ?
JE
$
%
%
#
%
"
(
G ED
%
#
%
#
F7
%
#
"
(
'
+
%
$
)
'
E"
"
#
FE
EC
(
G
#
#)
"
% %
&
G
F 7
(
F'
E
&
E
(
*:
#
E2 $
!
"
'
?
#
$
>
#
FE
G
FD
FE
G
(
$
F&
#
2
%
#
#
>
#
!
E
%
GNOSTIKA
IZVORNI
KOPTSKI
TEKSTOVI
Nag Hammadi Codices
i
Papyrus Berolinensis
THE NAG HAMMADI LIBRARY IN ENGLISH
TRANSLATED AND INTRODUCED BY MEMBERS OF THE
COPTIC GONSTIC LIBRARY PROJECT OF THE INSTITUTE
FOR ANTIQUITY AND CHRISTIANITY CLAREMONT, CALIFORNIA - James M. Robinson, General Editor
THIRD, COMPLETELY REVISED EDITION WITH AN AFTERWORD BY Richard Smith, Managing Editor Harper San Francisco
1990.
EQ@2009
Sadraj
6
Predgovor
Oznake u tekstu
10
UVOD
11
39
41
EVANELJE ISTINE
49
(I,3 i XVII,2)
61
66
IVANOV APOKRIF
EVANELJE PO TOMI
124
(II,2)
EVANELJE PO FILIPU
138
(II,3)
HIPOSTAZA ARHONATA
159
(II,4)
167
185
(II,6)
193
202
(III,2 i IV,2)
8502,3)
DIJALOG SPASITELJA
107
235
(III,5)
246
250
258
266
(VI,1)
275
GROM: SAVREI UM
KONANO UENJE
292
(VI,3)
283
(VI,2)
(VI,4)
588A-589B (VI,5)
323
SILVANOVO UENJE
(VII,2)
(VII,3)
379
418
(IX,2)
(IX,3)
442
(XI,1)
VALENTINIJANSKO TUMAENJE
i O EUHARISTIJI A i B
458
(XI,3)
HIPSIFRONA
468
(Xl,4)
IZREKE SEKSTOVE
FRAGMENTI
(XII,1)
TRIMORFNA PROTENOJA
EVANELJE PO MARIJI
470
476
(XII,3)
DJELO PETROVO
421
431
(X,1)
TUMAENJE ZNANJA
ALOGEN
406
412
SVJEDOANSTVO ISTINE
MARSANES
(VIII,2)
(IX,1)
MISAO NOREJE
352
374
(VIII,1)
MELKISEDEK
343
358
(VII,4)
(VII,5)
307
315
(VII,1)
OTKRIVENJE PO PETRU
304
313
(VI,7)
21-29 (VI,8)
EMOVA PARAFRAZA
ZOSTRIJAN
(VI,6)
298
(XIII,1)
(BG 8502,1)
(BG 8502,4)
479
488
492
496
PREDGOVOR
Ova je knjiga temeljito revidirano izdanje Knjinice Nag Hammadi
na engleskom. Prvo izdanje, objavljeno 1977., oznailo je kraj jedne i
poetak druge faze znanstvenog izuavanja Nag Hammadija. U prvoj
se fazi ilo za tim da ova zbirka tekstova postane dostupna; drugu su fa
zu obiljeile rasprave i tumaenja tih tekstova.
Zbirka papirusnih rukopisa iz etvrtog stoljea sastoji se od dvana
est kodeksa i osam listova iz trinaestog kodeksa, te sadri pedeset i dva
odvojena traktata, odnosno, etrdeset i pet naslova izuzmemo li dupli
kate. Kako veina traktata iz knjinice potjee od helenistiih sekti koje
danas zovemo gnosticima, i to u koptskom prijevodu, zbirka je dobila
naziv Koptska gnostika knjinica. Znanstvenika rivalstva, te situaci
ja u Egiptu u godinama nakon otkria knjinice 1945., znatno su omeli
rad na rukopisima. Dvadeset godina nakon otkria obraen je i preve
den samo mali broj tekstova, i to uglavnom od strane europskih znan
stvenika, a na engleski je jezik prevedeno manje od deset posto zbirke.
Godine 1966., tim ljudi odgovornih za nastanak ove knjige po prvi put
se okupio u sklopu "Projekta koptske gnostike knjinice" ("The Co
ptic Gnostic Library Project"), iji je pokrovitelj bio Institut za antiku i
kranstvo iz Claremonta u Kaliforniji.
Ureivanje i prevoenje knjinice moglo se nastaviti tek nakon to
su rukopisi postali dostupni. Godine 1970. Ministarstvo kulture Arap
ske Republike Egipta imenovalo je, u suradnji s UNESCO-om, Me
unarodni odbor za kodekse iz Nag Hammadija. Za tajnika je izabran
predstavnik Sjedinjenih Drava, James M. Robinson. Primarni je zada
tak odbora bio nadgledati izdavanje fotografiranih pretisaka. Cjeloku
pna je knjinica tako objavljena izmeu 1972. i 1977. u seriji Pretisak
kodeksa iz Nag Hammadija (The Facsimile Edition of the Nag Hamma
di Codices), izdava E. J. Brill iz Leidena. Uslijedilo je izdavanje Kartonae 1979., a potom i Uvoda 1984., ime je dvanaestsveano izda
nje Pretiska kompletirano. Tom su izdavakom poduhvatu potpomogli
OZNAKE U TEKSTU
[ ] Zagrade koje oznaavaju mjesta u rukopisu na kojima nedosta
je dio teksta. Gdje tekst nije bilo mogue rekonstruirati, unutar zagra
da stavljene su tri toke, bez obzira na veliinu praznine; etvrta toka
u tom sluaju oznaava kraj reenice. Izuzetak je od ovog pravila mjes
timina upotreba manjeg ili veeg broj toaka, kao procjene nedostat
ka slova nekog imena. U nekoliko sluajeva tri toke stavljene su bez
zagrada, i to na mjestima gdje niz koptskih slova nije tvorio prevedivu
smislenu cjelinu. Zagrada nije stavljana na pola rijei, osim u sluajevi
ma imena ili rijei odvojenih crticom. Sve ostale rijei u potpunosti su
ostavljene unutar ili izvan zagrada, ovisno o itljivosti odreenih kopt
skih slova, ili razumljivosti odreene rijei.
< > Zagrade koje oznaavaju ispravak pisarskog ispusta ili pogre
ke. Prevoditelj je na tim mjestima nadopisao slova koja je pisar nehoti
ce ispustio, ili zamijeno slova koja su grekom upisana.
{ } Zagrade koje oznaavaju suviak slova ili rijei, nastao grekom
pri prepisivanju.
( ) Zagrade koje oznaavaju grau koju je u tekst inkorporirao ured
nik ili prevoditelj. Iako se nuno ne nadovezuje na tekst, ta graa prua
itatelju korisne podatke.
UVOD
JAMES M. ROBINSON
1. Smisao tekstova
Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se po pi
tanjima autorstva, vremena te mjesta nastanka meusobno uvelike raz
likuju. Razlike postoje ak i u gleditima, i to do te mjere da je nemo
gue sa sigurnou ustvrditi da su tekstovi potekli od jedne skupine ili
pokreta. Pa ipak, taj je raznoliki materijal morao imati neka zajedni
ka obiljeja koja su potaknula sakupljae da ih odaberu za ovu zbir
ku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu, pronalazei u tekstovima skrivena znaenja koja izvornim autorima ponekad i ni
su bila na umu. Naposljetku, jedan od tekstova, Evanelje po Tomi, i za
poinje savjetom: "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt".
Tekstovi se, dakle, mogu itati na dvije razine: na razini poruke koju je
izvorni autor vjerojatno namjeravao prenijeti, te na razini kasnijih tu
maenja koja su proizala iz te poruke.
Obiljeja koja ujedinjuju zbirku su: otuenje od veeg dijela ovje
anstva, sklonost idealnom poretku koji posve nadilazi ivot kakav po
znajemo, te radikalni otklon od uobiajenog naina ivota, koji je uklju
ivao odricanje od svih dobara za kojima ljudi obino ude, i nagnue
ka konanom osloboenju. Nema tu nekog htijenja za agresivnom re
volucijom, ve prije odbijanja sudjelovanja u zagaivanju koje unita
va jasnou vienja.
Kao takvo, usmjerenje ove zbirke srodno je prvobitnim kranstvom
i istonjakim religijama, te poveznice sa "svetim ljudima" svih vreme
na, i sekularnijim ekvivalentima dananjice, kao to su, primjerice, subkulturni pokreti iz ezdesetih godina 20. st. Odbacivanje dobara potro
akog drutva, povlaenje u komune istomiljenika daleko od guve i
uurbanosti velikih gradova, neprihvaanje kompromisa politikih pro-
U knjinici Nag Hammadi nalazimo ak tri teksta - Rasprava o uskrsnuu, Egzegeza due i Evanelje po Filipu - u kojima se zagovara gledite da se kransko uskrsnue ve dogodilo kao duhovna stvarnost!
No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da je
odbacivanje bilo uzajamno; krani koji se ondje nazivaju "hereticima"
po svoj su prilici oni koje smatramo "ortodoksnima". Otkrivenje po Petru
stavlja u Isusova usta rijei kritike upuene glavnoj struji kranstva:
Oni e odavati poast imenu mrtvog ovjeka, mislei da e tako postati is
ti. No, okaljat e se i pasti u ime pogreke, past e u ruke zlog, lukavog ovje
ka i viestruke dogme, past e pod vladavinu hereze. Jer neki e od njih huli
ti istinu i objaviti nauk zla. I govorit e zlo jedni protiv drugih ... A mnogi dru
gi, koji se protive istini i glasnici su pogreke, svoju e pogreku i svoje zako
ne usmjeriti protiv mojih istih misli, gledajui iz jednog (kuta), mislei da do
bro i zlo potjeu iz istog (izvora). Oni trguju mojom rijeju ... A bit e i onih
koji su izvan naeg broja i koji se nazivaju biskupima i akonima, kao da su
svoju vlast od Boga primili. Klanjaju se svojim vladarima. Ti su ljudi kao pre
suena korita.
Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kranstvo u njegovu konvencionalnijem obliku, izgledi za opstanak gnostikog kranstva - onakvog,
primjerice, kakvog nalazimo u knjinici Nag Hammadi - znatno su se
smanjili. Ciparski biskup Epifan, ije je najznaajnije djelo svojevrsna
"kutija prve pomoi" u sluajevima hereze, opisuje svoj prvi susret sa
gnosticizmom koji se odigrao u Egiptu, i to otprilike u doba nastajanja
zbirke Nag Hammadi:
Naiao sam na ovu sljedbu sam, ljubljeni, i osobno sam ove stvari uo iz
ustiju gnostika. Ne samo da su mi te zabludjele ene otkrile svoj nauk, ve su
me u svojoj besramnoj smjelosti pokuale i zavesti... No, milostivi me Bog
spasio od njihove zloe - proitavi i njih i njihove knjige, te shvativi njihove
prave nakane, nisam se dao zavesti i navui na mamac. Pobjegao sam, i ne gubivi asa odmah obavijestio tamonje biskupe, te pronaao one koji su se kri
li unutar crkve. I tako su protjerani iz grada, njih otprilike osamdesetero, i grad
je naposlijetku oien od toga korova.
Odreeni oblici gnosticizma uspjeli su se ouvati van granica preobraenog Rimskog Carstva. Na nemirnim podrujima Iraka i Irana i da
nas postoji mala sekta "mandejaca", u prijevodu "znalaca" iliti "gnostika".
Isto to povlaenje u unutarnji svijet ili oajavanje nad svijetom, od
kojeg nastaje gnostika misao, nije se samo proirilo ranim kran
stvom i stvorilo kranski gnosticizam, ve je openito dominantno u
kasnom antikom razdoblju, stvarajui oblike gnosticizma i van kran
stva. Meu povjesniarima religije jo uvijek traju rasprave treba li se
gnosticizam shvatiti iskljuivo kao pokret nastao unutar kranstva, ili
kao mnogo iri, samim time neovisan pokret, koji je moda ak i stari
ji od kranstva. Zahvaljujui zbirci Nag Hammadi ta je debata moda
na pragu razjanjenja, i to u korist shvaanja gnosticizma kao fenome
na mnogo ireg nego to je to kranski gnosticizam kakvog su doku
mentirali hereziolozi.
Tu je, za poetak, pitanje idovskog gnosticizma. ini se da postoji
izvjesna povijesna utemeljenost tvrdnji hereziologa po kojima neke kr
anske hereze vuku korijen iz idovskih sekti. Konano, i samo se kr
anstvo razvilo unutar judaizma, i bilo bi neobino da u sebi nije reflek
tiralo razliite struje onodobne judaistike misli. Ni samo prvotno kr
anstvo nije bilo jedinstven pokret. Prva generacija idovskih krana
u Galileji, koja je razvila zbirku izreka ukljuenih u Evanelja po Mateju i Luki, vjerojatno je smatrana heretikom od strane Pavla i helenista, a mogue je i daje osjeaj bio obostran. Pavao je jasno odbacio kr
anske "judaizere" kao heretike. U drugoj polovici prvog stoljea razli
ite struje idovskog kranstva iskljuene su iz judaizma, a u isto vrije-
Knjinica Nag Hammadi sadri dva takva naslova, rasprave Zostrian i Alogen, moda upravo one koje su napadali Amelije i drugi neoplatonisti. Po filozofskoj su im orijentaciji slini i neki drugi tekstovi iz
2. Rukopisi
Znaaj je knjinice Nag Hammadi u tome to sadri mnoga izgublje
na grka djela u koptskom prijevodu. Ona osvjetljava i proces nastan
ka samih koptskih knjiga, to nam otkriva poneto o ljudima koji su ih
prepisivali, itali i naposljetku zakopali.
Knjinicu Nag Hammadi sainjava dvanaest knjiga, te jo osam lis
tova koji su odstranjeni iz trinaeste knjige u kasnoantikom periodu, da
bi kasnije bili umetnuti u prednje korice este knjige. Ovih osam listo
va sadri cjelovit tekst, samostalnu raspravu izvaenu iz knjige sabra
nih eseja. Ustvari, sve se knjige, osim desete, sastoje od zbirki relativno
kratkih djela. Ukupno je rije o pedeset i dvije rasprave. Budui da jed
na knjiga sadri nekoliko rasprava, moglo bi se zakljuiti da su, poput
biblijskih knjiga, ovi tekstovi bili predodreeni za mali format, no da
je u razdoblju kada su nastali postojei prijepisi ipak upotrijebljen ve
i format. Razlog tomu mogao bi se objasniti kratkim uvidom u povi
jest izrade knjiga.
Svitak je bio uobiajen oblik knjige sve do prvih stoljea nove ere,
kada ga poinje zamjenjivati ekonominiji format koji je omoguavao
pisanje na obje strane, odnosno oblik suvremene knjige odvojenih lis
tova. Struno reeno, knjigu u obliku valjka nazivamo "svitak" ili "vo
lumen" (od latinske rijei za glagol "kotrljati"), dok knjigu u suvreme
nom obliku zovemo "kodeks", (lat. codex, pl. codices), prema latin
skom nazivu za set drvenih tablica premazanih voskom i svezanih po
put crtaeg bloka, pretee kasnijih knjiga sastavljenih od listova papi
rusa, pergamenta ili papira.
I premda su se knjievna djela nastavila pisati u otmjenijem obliku
svitaka, krani (ali ne i idovi) vrlo su brzo usvojili ekonominije ko
dekse. Kodeks je bio i praktiniji od svitka, kao to vjerojatno zna sva
tko tko je ikad radio sa mikrofilmom. Potekoe pri koritenju svitka,
i njegovo troenje pri svakom odmotavanju i namotavanju kada se eli
nastaviti s itanjem ili potraiti neki podatak, dovele su do njegove po
stupne zamjene kodeksom, isto kao to se i danas javlja trend zamjene
mikrofilma u rolama filmom u arcima.
U Egiptu se kao materijal za pisanje najee koristio papirus. Tro
kutasta stabljika papirusa ispunjena je vlaknastom srikom koja se mo
e guliti ili rezati u duge tanke trake. Te su se trake polagale jedna po-
red druge, a potom bi se na njih pod pravim kutom polagao i drugi sloj.
Preanjem, suenjem i latenjem ovih traka dobivala se fleksibilna, glat
ka i postojana povrina za pisanje. Takvi listovi papirusa obino su bili
dugaki samo dvadesetak centimetara, no oni iz knjinice Nag Hammadi esto su premaivali metar duljine. Budui da je takav proizvod pred
stavljao tehnoloko postignue tog doba, on upuuje na vanost koju su
knjigama pridavali njihovi tvorci.
Nekoliko takvih povrina za pisanje od papirusa polagale su se jedna
uz drugu, i to tako da se, na mjestima gdje se lijepe, preklapaju nekoli
ko centimetara. Rezultat je bio svitak papirusa, esto dug oko tri metra.
Listovi irine od 20 do 40 cm izrezivali bi se potom iz takvih svitaka, od
desnog kraja svitka prema lijevom. Trebalo je razrezati dosta svitaka da
bi se dobio snop od 20 do 40 listova, koji su preklopljeni po sredini tvo
rili knjigu kodeksa. injenica da je bilo potrebno od dva do est svitaka
za izradu jednog jedinog kodeksa pomae objasniti zato je kodeks mo
gao sadravati vie od jednog teksta, ako znamo da se svaki tekst izvor
no sastavljao imajui u vidu veliinu svitka.
Budui da svaka traka papirusa ima vlaknasti uzorak koji je jedin
stven poput otiska prsta, fragmentarnije knjige iz knjinice Nag Hammadi ponovno su sastavljane tako da je lociran poloaj vlakana fragmen
ta ili lista na izvornom listu papirusa nainjenom od traka papirusa. Na
taj se nain mogao odrediti njegov poloaj u svitku i, konano, u ko
deksu.
Koptski muzej u Kairu, gdje se uva knjinica Nag Hammadi, sva
ku je knjigu oznaio brojem. Numeracija je trebala oznaavati redosli
jed po kojem e se knjige objavljivati, ime je u svakom sluaju izraen
svojevrstan vrijednosni sud u smislu vanosti i stanja ouvanosti poje
dinih tekstova. Iznimku u odnosu na tu tendenciju predstavlja samo vr
lo fragmentarna etvrta knjiga, koja je svoju relativno visoku poziciju
dobila zahvaljujui tome to su dvije rasprave koje sadri duplikati ras
prava u treoj knjizi. Radi lakeg snalaenja, rasprave su u svakoj knji
zi konsekutivno numerirane. Iako je sistem numeracije knjiga, raspra
va, pa ak i stranica varirao u velikoj mjeri tijekom posljednjih par de
setljea, numeracija koja se ovdje koristi jest ona iz Koptskog muzeja i
Pretiska kodeksa iz Nag Hammadija, te bi stoga trebala zamijeniti sta
rije numeracije.
ski ivot kao pustinjak, udaljeni su samo 8,7 odnosno 5,3 kilometra od
mjesta gdje je knjinica bila zakopana. Iz tog se razloga porijeklo ko
deksa iz Nag Hammadija esto povezivalo sa pahomijskim monakim
redom, koji je, izmeu ostalog, imao razgranat literarni program u vri
jeme nastanka kodeksa iz Nag Hammadija. No, objavljivanje ove kartonae 1981. g. potaknulo je kritiko preispitivanje dokaza, koji su se po
kazali manje sigurnima nego to se to ranije smatralo. Povezanost ko
deksa iz Nag Hammadija i pahomijskog pokreta ostaje i dalje zamamna
mogunost, jer, iako je ta veza konkretnija od svih drugih ponuenih,
ipak je jo uvijek daleko od provjerene.
S obzirom na ortodoksiju pahomijskih samostana koja je vidljiva u
ivotu Sv. Pahomija i drugim redovnikim legendama, neki znanstve
nici oklijevaju povezati knjinicu Nag Hammadi i te samostane, osim
ako se tekstovi nisu prepisivali u svrhu borbe protiv hereze. No brani
telj kranskog pravovjerja ne bi se trudio sakupljati nekranske tek
stove koje nalazimo u knjinici Nag Hammadi. Osim toga, neki kran
ski tekstovi nisu eksplicitno "heretiki", pa je malo vjerojatno da bi bili
ukljueni na takovu crnu listu. Sama injenica da je knjinica vjerojatno
nastala spajanjem nekoliko manjih zbirki, upuuje na individualne kr
anske gnostike ili samostane koji su pojedine knjige ili manje zbirke
stvarali za potrebe vlastita duhovnog prosvjetljenja, prije nego na pre
pisivaku kampanju lovaca na heretike. Budui da je poznata anti-heretika knjievnost na grkom jeziku, sa rezervom bi se trebala uzeti pret
postavka o tako rairenoj anti-heretikoj aktivnosti i na koptskom jezi
ku. Tu je takoer i injenica da je pahomijska knjievnost koja se pre
nosila putem samostana mnogo nezanimljivija.
Vrlo je vjerojatno da je izrada knjiga u to doba bila jedan od uobi
ajenih samostanskih obrta kojima se proizvodila roba za razmjenu ili
prodaju da bi se namaknula sredstva za ivot. Mogue je stoga zakljui
ti da su se neispisane knjige izraivale u samostanima, a zatim prodava
le gnosticima (ili bilo kome drugome) da ih ispisu po elji. No, postoje
neki dokazi da su se u to doba knjige prvo ispisivale, a potom uveziva
le, to se vidi u sluajevima gdje linija pisanja prelazi preko pregiba na
hrptu. Osim toga, u knjigama iz Nag Hammadija mrlje se najee na
laze na prvim i zadnjim stranicama, ali ne i drugdje, to se moda moe
objasniti vlanou ljepila u kartonai u trenutku uvezivanja, a to opet
upuuje da su papiri bili ispisani prije uvezivanja.
ivot Sv. Pahomija pripovijeda kako je "filozof iz Panopolisa (Akhmima), mjesta gdje je Pahomije podigao samostan samo 108 km niz
vodno od mjesta ukopa knjinice Nag Hammadi, doao da provjeri redovnikovo "razumijevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svog po
monika Teodora da ga doeka:
Filozof mu postavljae pitanja na koja nije bilo teko dati odgovor, "Tko se
nije rodio, ali je umro? Tko se rodio ali nije umro? Tko je umro a da nije vonjao po raspadanju?" Teodor odgovori da se Adam nije rodio ali je umro, Enoh
se rodio ali nije umro, a Lotova ena je umrla, no pretvorivi se u stup soli, ni
je vonjala po raspadanju. Filozof prihvati te odgovore i ode.
JAKOVLJEV APOKRIF
I I , 1-16,30
[Jakov] pie [...] thos: Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi,
[milost od ] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetog ivota!
Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koja je meni i Petru
otkrivena od Gospodina, nisam te mogao odbiti niti te osporiti (?), ve
[sam] je [napisao] hebrejskim slovima i poslao tebi, i samo tebi. Kako
si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se ne ponavljati ovaj tekst
drugima - ovo to Spasitelj nije elio razotkriti ni svima meu nama,
dvanaestorici njegovih uenika. No, blagoslovljeni oni koji budu spa
eni kroz vjeru u ove rijei.
Prije deset mjeseci poslao sam ti jo jednu tajnu knjigu koju mi Spa
sitelj bijae razotkrio. S obzirom na okolnosti, meutim, smatraj tu
knjigu kao otkrivenje meni, Jakovu; dok ova 2 [neprevedivi fragmen
ti] dvanaestorica [su] uenika sjedila zajedno, prisjeajui se to je Spa
sitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui
to] u knjige - [No ja] sam zapisivao ono to je bilo u [mojoj knjizi] gle, Spasitelj se ukaza [nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledali
za njim. I pet stotina i pedeset dana nakon njegova uskrsnua iz mrtvih,
rekosmo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"
No, Isus ree: "Ne, ali otii u na mjesto odakle sam doao. Ako e
lite poi sa mnom, poite!"
"Pourite nai svoj spas prije nego vas pritisne nunost! Budite gor
ljivi po vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije mene; Otac
e vas voljeti zbog toga.
"Zamrzite licemjerje i zlu misao; jer misao je ta koja raa licemjerje;
no licemjerje je daleko od istine.
"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer ono je poput pal
mina drveta iji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) puste li
e, i kad proklijaju, ve su isuili svoje utrobe. Tako je i s plodom koji
izraste iz tog jednog korijena; kada je bio ubran (?), plod su nosili mno
gi (?). On (plod) je svakako bio dobar, (i) da moete sada stvoriti nove
biljke, <vi> biste ga pronali.
"Budui sam ve proslavljen na taj nain, zato me zadravate kada
elim otii? 8 Jer, nakon [muke], iznudili ste od mene da ostanem jo
osamnaest dana zbog parabola. Nekima je bilo dovoljno <da uju> ue
nje i razumiju 'Pastire', 'Sjeme', 'Graevinu', 'Svjetiljke djevica', 'Nad
nicu radnika', 'Dvodrahmu' i 'enu'.
"Shvatite rije ozbiljno! Jer, prvi dio rijei je vjera; drugi, ljubav;
trei, djela; iz toga dolazi ivot. Jer, rije je poput zrna penice; kad ga
je zasijao, netko je vjerovao u nj; kada je niknulo, netko ga je volio jer
je umjesto jednog vidio mnogo zrna. A kada je uinio djelo, naao se
spaen, jer dio mu je posluio za hranu, a dio je ostavio da ga nanovo
zasije. Tako i vi moete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga ne primite
znanjem, neete ga moi pronai.
"Stoga, kaem vam, budite trijezni; ne dajte se obmanuti! I mnogo
sam vam puta rekao, svima skupa, i tebi posebno, Jakove, 'Budite spa
eni!' I zapovjedih ti da me slijedi, i poduih te kako da govori pred
arhontima. Evo, siao sam, i govorio, i velike kunje proao, i krunu
sam svoju nosio 9 nakon to vas spasih. Jer, siao sam da bih meu va
ma boravio, kako biste vi zauzvrat mogli boraviti sa mnom. I, naav
i vae kue bez krovova, smjestio sam se u kuama koje su me mogle
primiti, tad kada sam siao.
"Imajte, stoga, vjere u mene, brao moja; shvatite to je velika svjet
lost. Ocu nisam potreban, - jer ocu sin nije potreban, ve je sinu potre
ban otac - pa ipak, ja idem k njemu. Ocu Sina vi niste potrebni.
"Posluajte rije; shvatite znanje; ljubite ivot, i nitko vas nee pro
ganjati, niti e vas tko ugnjetavati, osim vas samih.
"O vi jadni; O vi nesretni; O, laci; O krivotvoritelji znanja; O vi grenici protiv Duha: moete li jo sluati, kad vam je otpoetka doliilo
govoriti? Moete li spavati, kada vam je od poetka doliilo biti budni
ma, kako bi vas kraljevstvo nebesko moglo primiti? 10 Zaista je, kaem
vam, lake istome u kal pasti, i ovjeku svjetlosti pasti u tamu, nego
vama vladati ili ne vladati.
"Vaih sam se suza sjetio, vaih jadikovki i vae boli, (kad kaete)
'Daleko su iza nas'. Ali sada, vi koji ste izvan Oeva nasljedstva, plaite kad je potrebno i jadikujte i propovijedajte to je dobro, jer Sin uzla
zi kako mu i prilii. Zaista, kaem vam, da sam bio poslan onima ko
ji me sluaju, i da sam s njima govorio, nikada na zemlju ne bih siao.
Sramite se zbog toga.
"Znajte, napustit u vas i otii, i ne elim vie ostati s vama, kao to
ni vi to niste eljeli. Stoga, slijedite me, brzo. Iz tog razloga vam go
vorim, 'zbog vas sam siao'. Vi ste voljeni; vi ste oni koji e u drugi
ma potaknuti ivot. Prizivajte Oca, usrdno se i esto molite Bogu, i on
e vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s Njime, kad je On bio
proglaen meu anelima i slavljen meu svecima; va je ivot. Raduj
te se i budite sretni kao 11 sinovi Boji. uvajte volju njegovu da biste
mogli biti spaeni; prihvatite moj prijekor i spasite se. Zauzimam se za
vas kod Oca, i on e vam oprostiti."
Kad smo uli te rijei, ispuni nas zadovoljstvo, jer, alili smo zbog
rijei koje ranije spomenusmo. No, im nas je vidio radosne, on ree,
"Jao vama koje nitko ne zagovara! Jao vama koji udite za milou!
Blagoslovljeni oni koji otvoreno progovorie i sami zasluie milost.
Usporedite se sa strancima; kakvi su oni u oima vaeg grada? Zbog e
ga ste uznemireni kada se svojom voljom odmeete i odvajate od svog
grada? Zato svojom voljom naputate svoje prebivalite, ostavljajui
ga onima koji u njemu ele prebivati? O, vi otpadnici i bjegunci, jao va
ma, jer bit ete uhvaeni! Ili mislite moda da Otac ljubi ljudski rod, ili
da ga bez molitvi pridobiva, ili da nekome udjeljuje otpust u korist dru
goga, ili da usliava onoga koji trai? - On poznaje udnju i potrebu ti
jela! - (Ili mislite moda) da ovo (tijelo) ne udi za duom? Bez due ti
jelo ne grijei, kao to 12 ni dua nije spaena bez duha. No, ako je du
a spaena (kad je) liena zla, i ako je duh takoer spaen, tad tijelo po
staje slobodno od svih grijeha. Jer, duh je taj koji die duu, a tijelo je
ubija; odnosno, ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem vam, on du
i nee zaboraviti nikakvog grijeha, niti tijelu njegove krivnje; jer, ni
tko tko je od krvi i mesa nee biti spaen. Mislite li da su mnogi nali
kraljevstvo nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvrto
ga na nebu!"
Kada smo posluali te rijei, obuze nas nemir. Ali, vidjevi da smo
uznemireni, on ree, "Govorim vam ovo da biste sami sebe spoznali.
Jer, kraljevstvo nebesko je poput klasa penice koji nikne u polju. Na
kon to sazori, razbacuje svoje sjeme uokolo, i nanovo puni polje klas
jem za sljedeu godinu. Vi, isto, urite ponjeti klas ivota da biste se
ispunili kraljevstvom!
"Dok god sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali kad odem
od vas, sjeajte me se. Sjeajte me se zbog toga to me, dok sam bio s
vama, niste poznavali. Blagoslovljeni oni koji 13 nisu vidjeli, [pa ipak
vjeruju]!
"Jo jednom [vas uvjeravam], jer vama sam se razotkrio u gradnji
kue, veoma korisne, jer u njoj nalazite utoite, i ona e ostati staja
ti pored kue vaeg susjeda, kad zaprijeti uruavanjem. Zaista, kaem
vam, jao onima zbog kojih sam ovamo poslan; blagoslovljeni oni koji
e uzai do Oca! Jo jednom vas opominjem, vi koji jeste; postanite kao
oni koji nisu, da biste mogli biti s onima koji nisu.
"Ne inite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni
zbog svjetlosti koja obasjava, ve prema sebi budite onakvi kakav sam
ja prema vama. Jer, radi vaeg sam spasenja pristao biti proklet."
Na te rijei Petar odgovori i ree, "Gospodine, as nas svesrdno upu
uje na kraljevstvo nebesko, as nas od njega odvraa; as nas uvje
rava i pribliava vjeri, i obeava nam ivot, a onda nas izbacuje iz
kraljevstva nebeskog."
No Gospodin odgovori i ree nam, "Mnogo sam vam puta dao vje
ru; tebi sam se, 14 Jakove, uz to i razotkrio, a vi me niste upoznali. Sa
da vas opet vidim kako se radujete; i pored ushienosti nad obeanjem
ivota, jeste li tuni, alite li to ste upueni u kraljevstvo? Kroz vjeru
[i] znanje vi ste primili ivot. Prezrite, stoga, odbacivanje kad ga ujete,
ve se tim vie radujte kad zaujete obeanje. Zaista, kaem vam, onaj
tko primi ivot i vjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti, ak ni
ako ga Otac poeli istjerati.
"To sam vam za sada elio rei; sada u, meutim, uzai na mjesto
odakle sam doao. Ali vi, vi ste me odbacili kada sam poelio otii, i
umjesto da mi se pridruite, vi ste me progonili. No, obratite pozornost
na slavu koja eka na me, i otvorenih srca sluajte himne koje me e
kaju na nebesima; jer, danas moram zauzeti (svoje mjesto kraj) Oeve
desne ruke. Rekoh vam svoju posljednju rije, i sada vas naputam, jer
me koija duha uzdie uvis, i ovoga u se trenutka svui da bih se mo
gao odjenuti. Ali, obratite pozornost; blagoslovljeni su oni koji su na
vijestili Sina prije njegova silaska, kako bih, kada doem, mogao (po
novo) uzai. Trostruko su blagoslovljeni 15 oni koje [je] navijestio Sin
prije no to postadoe, kako biste vi imali udjela meu njima."
To izrekavi, on nesta. A mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stado
smo zahvaljivati i slati naa srca u nebesa. Svojim uima zausmo, i svo
jim oima ugledasmo tutnjavu ratova, i zvuk trublji, i velika previranja.
Proavi to mjesto, poslasmo svoje umove jo vie, i svojim oima
ugledasmo, i svojim uima zausmo himne i aneoske blagoslove i an
eosku radost. Nebeska velianstva pjevahu hvalu, i nas, takoer, uhva
ti radost.
I opet, poslije toga, poeljesmo otposlati svoj duh nagore, do Veli
anstva, a nakon to uzaosmo nije nam bilo doputeno ita uti ili vid
jeti, jer ostali nas uenici stadoe dozivati i ispitivati, "to ste uli od
Gospodara? to vam je rekao? Gdje je otiao?"
Mi im odgovorismo, "Uzaao je, i zavjetovao se i svima nam obeao
ivot, i razotkrio nam je djecu (?) koja e doi poslije nas, zahtijevajui
16 [od nas] da ih volimo, jer za njih emo biti [spaeni]."
I kada su [to] zauli, povjerovae doista u otkrivenje, no bijahu zlo
voljni zbog onih koji e se tek roditi. I tako, ne eljevi ih povrijediti,
odaslah svakoga od njih na drugo mjesto. Ja sam otioh u Jeruzalem,
molei za svoj udio meu voljenima, koji e se jasno prepoznati.
I molim da poetak doe od vas, jer tako u biti spaen, budui da
e oni kroz mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vje
rom) koja je bolja od moje, jer bih elio da je moja manja. Stoga, revno
nastojte biti sliniji njima, i molite da dobijete udio meu njima. Zbog
onoga to sam rekao, Spasitelj nam nije dao otkrivenje poradi njih. Mi
doista objavljujemo udio meu onima za koje je objava dana, onima ko
je je Gospodin uinio svojim sinovima.
Kada je sveukupnost krenula u potragu za onim iz kojega svi iznikoe - a sveukupnost bijae u njemu, neogranienom, nedokuivom, nje
mu koji je nadmoan svakoj rijei, svakoj misli, nepoznavanje Oca do
nese patnju i strah; i patnja postade gusta poput magle, i nitko vie nije
mogao vidjeti. Iz tog razloga zabluda postade mona; inei sve na svo
ju volju i lakoumno, ne poznajui istinu. I zapoe sa stvaranjem, pripre
majui u snazi i ljepoti zamjenu za istinu.
No, onaj koji je neogranien i nedokuiv ne bi time ponien, jer ta
patnja, zaborav i stvorenje obmane bijahu nitavni u usporedbi s nepro
mjenjivom i postojanom istinom, savrenom u svojoj ljepoti. Iz ovog
razloga prezrite zabludu.
Ona stoga bjee bez korijena, i pade u maglu obzirom na Oca, pri
premajui djela i zaborav i strah, kako bi uz pomo njih mogla zavesti i
namamiti i zarobiti one u sredini.
Zaborav zablude ne bjee razotkriven. Ona nije 18 [...] od Oca. Za
borav nije bio nastao od Oca, iako uistinu nastade zbog njega. No, ono
to nastaje u njemu je znanje, koje se pojavilo kako bi zaborav nestao
i kako bi se Otac spoznao. Budui da zaborav nastade zbog neznanja o
Ocu, od trenutka kad se Otac spozna, zaborav prestaje postojati.
Kroz ovo, evanelje onoga za kojim se traga, koje <je> otkriveno
onima koji su savreni, milou Oca, skriveno otajstvo, Isus, Krist, pro
svijetlio je one koji bijahu u tami zaborava. On ih je prosvijetlio, on
(im) je pokazao put; a put je istina koju im je prenio.
Zabludu zbog toga obuze gnjev, i stade ga zato progoniti sve dok,
ojaena, ne ieznu. Njega pribie na drvo (i) on tako posta plodom
znanja o Ocu. To to ga izjedoe nije meutim uzrokovalo propast, ve
je onima koji su jeli dalo (razlog) sree zbog otkria, i on ih otkri u se
bi samom, a oni u sebi otkrie njega.
A u nespoznatljivom, nezamislivom, savrenom Ocu, stvoritelju
sveukupnosti, u njemu je sveukupnost i sveukupnost za njime udi. I,
iako je u sebi zadrao njihovo savrenstvo, koje je uskratio sveukupno
sti, Otac ne bjee ljubomoran. Kakva uope ljubomora (moe postoja
ti) izmeu njega i njegovih udova? 19 Jer, da je ovaj eon [primio] nji
hovo [savrenstvo], oni ne bi mogli doi [...] Ocu. Njihovo je savren
stvo on zadrao u sebi, darujui im ga kao povratak njemu i kao savr-
tu misao < ... >. Jer mjesto na koje oni alju svoju misao, to mjesto, nji
hov korijen, jest ono to ih sve uzvisuje do visina Oevih. One posjedu
ju njegovu glavu, koja im je oslonac, i podrava ih dok mu se priblia
vaju, i reklo bi se da su u licu njegovu sudjelovale poljupcima. No one
ne postaju ukazanje 42 na ovaj nain, budui da same jo nisu uzvie
ne; (pa) ipak, ni jednoj ne nedostaje slava Oca, niti ga smatraju malim,
ni grubim, ni gnjevnim, ve ga smatraju biem bez zla, mirnim, slatkim,
biem koje zna sve prostore prije nego su uope postojali, i koga ne tre
ba poduavati.
Ovako postupaju oni koji posjeduju (neto) odozgo od neizmjerne
veliine, dok oekuju jednoga i savrenoga, koji je ondje zbog njih. I
oni ne silaze u Had niti je u njima zavist, tuga ili smrt, ve poivaju u
onome koji poiva, i ne trse se oko istine, niti ih se oko nje okree. Oni
su sami istina; i Otac je u njima i oni su u Ocu, savreni i nepodijeljeni
u istinski dobrom, i nita im ne nedostaje, i spokojni su i svjei u Duhu.
I njegovat e svoj korijen. Brinut e se za one stvari u kojima on nalazi
svoj korijen, i nee trpjeti gubitak svoje due. To je mjesto za blagoslov
ljene, to je njihovo mjesto.
to se ostalih tie, neka znaju, na svojim mjestima, da mi ne dolii
43 govoriti o iemu drugome, sad kad stigoh do svog poivalita. U nje
mu u uistinu postati, i u svako doba (dostoji) mi baviti se Ocem sve
ga, i istinskom braom, onima na koje Otac izlijeva svoju ljubav, i me
u kojima ga ne nedostaje. Oni su ti koji se pojavljuju u istini, budui
da postoje u istini i vjenom ivotu, i da govore o svjetlu koje je savr
eno i ispunjeno sjemenom Oca, koje je u njegovu srcu i u pleromi, dok
se Duh njegov u njoj raduje i slavi onoga u kojem je postojao jer je on
dobar. I njegova su djeca savrena i vrijedna imena njegova, jer on je
Otac: takvu djecu on ljubi.
Vanost ovog kratkog, osam stranica dugog didaktikog pisma jest u tome to ono
prua uvid u izrazito neortodoksnu interpretaciju kranskog uenja o ivotu poslije
smrti. Krajem drugog stoljea, kada je pismo po svoj prilici i nastalo, krani - bilo
gnostiki ili ortodoksni - bili su zaokupljeni odreenim pitanjima i izazovima. Da li
je ivot poslije smrti filozofski dokaziv (kao to je tvrdio Sokrat u Fedonu)? Kakav bi
bio njegov oblik? (Besmrtnost due? Uskrsnue tijela? Reinkarnacija?) Kada nastupa
to iskustvo? (U trenutku smrti? Poslije Kristova konanog povratka? Moda ak prije
smrti?) Novozavjetno je uenje prilino neodreeno po nekima od tih pitanja, iako je
unutar velike crkve postojala suglasnost o barem dva: prototip i temelj nade za takav
ivot uskrsnue je Isusa Krista, a uskrsnue pojedinaca ujedno bi znailo i odbaciva
nje njihovog osobnog identiteta.
Anonimni autor Rasprave o uskrsnuu ustvruje, meutim, da mu znanje dobive
no od samog Krista (49,41-50,2) omoguuje da ponudi jasne i izravne odgovore na ta
pitanja, pitanja koja mu je u ovom sluaju postavio njegov uenik, Reginos (43,25).
Kao prvo, pitanje uskrsnua stvar je vjere u stvarnost uskrsnua Isusa Krista i njegove
pobjede nad smru (46,14-19). Ono ne moe biti rezultat filozofskog "razmiljanja",
i veina filozofa na ovome svijetu zapravo su skeptici.
Kao drugo, oblik ivota nakon smrti bit e "uskrsnue", koje se ne shvaa kao po
novno stvaranje duhovnog tijela u Kristovoj Parusiji (usp. 1 Kor 15 passim), ve u
trenutku svoje bioloke smrti "izabrani" vjernik doivljava odvajanje svojih unutar
njih, "ivuih udova", ija se intelektualna priroda objanjava referencama na "um" i
njegovu "misao", od vanjskoga "tijela" "propadljivih", "vidljivih", vanjskih "udova"
(43,38-48,2; 45,39-46,2; 45,19-21). ak i tada, to "uskrsnulo tijelo", prekriveno no
vom "puti" (47,4-8) ili "ruhom od svjetlosti" ("zraka" u 45,30-31) zadrava prepo
znatljiva osobna obiljeja, kao to to potvruju i ukazanja Ilije i Mojsija prilikom Kris
tove preobrazbe (Mk 9,2-8). Takvo je "duhovno uskrsnue" koje "guta" (tj. unita
va, ili ini besmislenim) uskrsnue bilo gole "due", bilo prozainog "tijela" (46,3946,2). Prepoznatljiva je ovdje dualistika doktrina o vanjskom/unutarnjem koja nadi
lazi pavlinsku antropologiju.
Kao tree, za razliku od rane crkve, koja se u svojoj nadi za uskrsnuem dra
la "eshatoloke odgode" (tj. ideje da e do potpunog uskrsnua kranskog pojedin
ca doi tek nakon Kristova konanog povratka), autor Rasprave o uskrsnuu dri da
bi izabranom vjerniku, koji je proleptiki sudjelovao u Kristovoj patnji (smrti), uskrs-
nuu i uzaau (45,24-28), morala biti jasna nova stvarnost: uskrsnue postoji ve
sada. Ukratko, na pisac, poput Himeneja i Fileta koji bivaju prozvani u Drugoj po
slanici Timoteju 2,18, pouava da se uskrsnue ve dogodilo! On to potkrepljuje svo
jevrsnim egzistencijalnim dokazom: vjernik koji zna za neminovnost smrti trebao bi
se smatrati ve umrlim, ime, pak, ve sudjeluje u uskrsnuu (49,16-30). Vjernik za
to mora posjedovati "vjeru" u stvarnost Kristove pobjede nad smru i njezino jam
stvo (45,14-46, 4,14-17; 46,8-13), kako bi izbjegao "sumnju" (47,36-48,3), "upo
znao" "Sina ovjejeg" i istinu o njegovu uskrsnuu (46,13-17, 30-32), kako bi "vje
bao" osloboenje od neprijateljskih kozmikih sila (49,30-33) putem ispravne mis
li, i kako bi shvatio mistino jedinstvo izmeu Spasiteljevog i vjernikovog iskustva
(45,15-46,2).
Opsenim je studijama ovog teksta utvreno kako je njegov autor kransko-gnostiki uitelj na kojeg je, posve oito, snano utjecao valentinski gnosticizam. Do
kaz te teze nalazimo u paralelama izmeu nauka ove rasprave da se duhovno uskrs
nue ve odigralo, i izvjeima o Valentinovoj "ostvarenoj eshatologiji" u Tertulijanu (De praes. haer. 33.7; De res. mort. 19,2-7) i Ireneju (Haer. 2.31.2). U Raspravi
o uskrsnuu nalazimo, osim toga, i izvjesne konceptualne komplekse svojstvene valentinizmu, kao, na primjer, ideju o primordijalnoj pleromi koja je pretrpjela izrai
vanje i konzekventni "nedostatak" (46,35-47,1; 49,4-5), koji Spasitelj mora "obno
viti" (44,30-33).
Za oekivati je, stoga, da su u tekstu prisutne i srednjoplatonistike ideje koje su,
kako pokazuju ranija znanstvena istraivanja, utjecale na sam valentinizam. Njih, prim
jerice, nalazimo u ideji razlikovanja svijeta bia (koji ukljuuje i samog Boga) i sfe
re nastajanja i propadanja, kao i u razlici izmeu "razumskog" i "osjetilnog" svije
ta (46,35-17,1). Platonske su takoer ideje i o prapostojanju dua (46,38-47,1; usp.
47,4-6; 49,30-36) i o "pripremi" za umiranje (49,28-33).
Meutim, prilino je neplatonistika odsutnost bilo kakva spomena ultimativne
potrage za ekstatinim vienjem/sjedinjenjem sa konanim Jednim, kao i naglasak na
zadravanju prepoznatljivih osobnih obiljeja u post mortem uskrsnuu.
Budui da Isus Krist zauzima sredinje mjesto u tekstu, i budui da se pisac, da bi
potkrijepio svoje dokaze (usp. 43,34; 45,4, 24-28; 48,6-11), poziva na Novi zavjet
kao najvii autoritet, moemo zakljuiti da je autor kranski gnostik na iju su mi
sao utjecaj izvrile srednjoplatonistike ideje filtrirane kroz kasniji i poneto opskur
niji valentinski gnosticizam.
Openiti je kritiki stav da Raspravu o uskrsnuu nije napisao sam Valentin. Pro
uavanje razvojne faze novozavjetnog kanona koju anonimni autor oito poznaje, za
tim mjesta koje uenje Rasprave o uskrsnuu zauzima u kontekstu ranocrkvenih ras
prava o uskrsnuu, te konano tipa u njoj sadranih srednjoplatonistikih ideja, za
jedno ukazuju da je djelo vjerojatno sastavljeno koncem drugog stoljea. to se, pak,
mjesta nastanka tie, ne postoje nikakvi unutarnji ili vanjski dokazi pomou kojih bi
ga bilo mogue odrediti.
Jo uvijek je sporno predstavlja li ovo djelo autentino didaktino pismo kojem
nedostaje praescriptio s autorovim imenom (kao to su to Epistula Apostolorum ili
Ptolomejevo pismo Flori) i pripadajui elementi dijatribnog stila, ili je ono prvenstve-
RASPRAVA O USKRSNUU
I 43,25-50, 18
Postoje ljudi, Reginose, sine moj, koji ele nauiti mnoge stvari. Taj
im je cilj na pameti kad ih zaokupe pitanja koja nemaju odgovora. Uspi
ju li pronai odgovor, tad obino imaju veoma visoko miljenje o sebi.
No, ja ne drim da su takvi uistinu stajali u Rijei Istine, ve bih prije
rekao da oni trae vlastiti mir, koji mi primismo kroz naega Spasitelja,
naega Gospodina Krista. 44 Primili smo ga (tj. Mir) kada smo spoznali
Istinu i oslonili se na nju. No budui da nas ljubazno pita o uskrsnuu,
piem ti (da ti kaem) kako je ono nuno. Mnogi, dodue, ne vjeruju u
nj, no malobrojni su oni koji ga nau. Raspravimo stoga o tom pitanju.
Kako je Gospodin objavio stvari dok je postojao u tijelu i nakon to
se razotkrio kao Sin Boji? ivio je na ovome mjestu na kojem i ti po
stoji, govorei o Zakonu prirode - kojeg ja, meutim, zovem "Smrt"!
A Sin Boji, Reginose, bjee Sin ovjeji. On ih oba bjee prigrlio, po
sjedujui i ljudskost i boanstvenost, kako bi u jednu ruku, kao Sin Bo
ji, pobijedio smrt, a u drugu kroz Sina ovjejeg pomogao da se poja
vi Pleroma; jer je, kao sjeme Istine, izvorno potjecao odozgo, prije ne
go to nastade ovakvo (kozmiko) ustrojstvo. Kroz to (ustrojstvo) na
stadoe mnoga gospodstva i mnoga boanstva.
Znam da o rjeenju govorim 45 teko razumljivim rijeima, ali nita
nije teko u Rijei Istine. No, budui da se Rjeenje pojavilo tako da ni
ta ne ostane skriveno, ve da otkrije sve o postojanju - unitenje zla u
jednu ruku, otkrivenje izabranih u drugu. Ovo (Rjeenje) jest emanacija Istine i Duha, Milost je od Istine.
Spasitelj je progutao smrt - (to) zasigurno zna - jer je odbacio propadljivi svijet. Preobrazio se [u] neiezivog Eona i uzdigao se progu
tavi vidljivo nevidljivim, i otvorio nam put ka besmrtnosti. Doista, kao
to ree Apostol, "Patili smo s njim, i uzdigli smo se s njim, i s njim smo
otili u nebo". Ako se na ovome svijetu ukazujemo nosei ga, mi smo
analizi trodiobe ovjeanstva nastale slobodnim izborom svakog pojedinca pri ukaza
nju Spasitelja; i u nadi da e se konano iskupljenje pruiti i obinim kranima. Ovo
smjelo preispitivanje valentinskih spekulacija temelj je opsenog teolokog iskaza
sastavljenog da privue ne samo lanove izolirane sekte, ve i crkvu u cjelini.
TRIPARTITNI TRAKTAT
I 51, 1-138,27
Prvi dio
1. Uvod
to se tie uzvienih stvari, najprilinije je poeti od Oca, koji je
korijen Sveukupnosti i onaj od kojega smo primili milost da o njemu
govorimo.
2. Otac
On postojae i prije nego je ita osim njega nastalo. Otac je sam i
jedan, poput broja, jer on je prvi i jedini jest sam po sebi. Pa ipak, on
nije poput nekoga tko je sam za sebe, jer kako bi u tom sluaju mogao
biti otac? Jer gdje god postoji "otac", slijedi i ime "sin". No onaj jedan,
koji je jedini Otac, jest poput korijena sa stablom, granama i plodom.
Za njega se kae da je otac u pravome smislu, jer je neusporediv i ne
promjenjiv. Zbog toga je on u pravom smislu sam, i zbog toga je Bog,
jer nitko njemu nije Bog niti mu je itko otac. On nije zaet i ne postoji
nitko tko ga je zaeo ili stvorio. Jer tko god je nekome otac ili stvoritelj,
taj i sam ima oca i stvoritelja. Takvome je mogue biti ocem i stvori
teljem onoga koji je iz njega nastao i kojega je on stvorio, jer on nije
otac u pravom znaenju niti je Bog, budui da postoji 52 netko tko [ga]
je zaeo [i] stvorio. Jedini je Otac i Bog u pravom znaenju onaj kojeg
nitko nije zaeo. A to se Sveukupnosti tie, on je taj koji ih je zaeo i
stvorio. On nema poetka niti kraja.
I ne samo da nema kraja - On je iz tog razloga besmrtan, jer nije zaet
- ve je takoer nepromjenjiv u svojem vjenom postojanju, u onome
to jest, u onome ime je uspostavljen i u onome po emu je velik. Niti
3. Sin i Crkva
Ba kao to Otac postoji u pravom smislu rijei, kao onaj prije koje
ga [ne bjee nijednog] drugog, i [onaj] osim [kojeg] nema drugog nezaetog, tako i [Sin] postoji u pravom smislu rijei, kao onaj prije kojega
nema nijednog i nakon kojega nijedan drugi sin ne postoji. Prema tome,
on je prvoroeni i jedini Sin, "prvoroeni" zato jer nitko prije njega ne
postoji, i "jedini Sin", zato to nakon njega nema nikoga. On, tovie,
ima svoj plod, koji je zbog svoje nenadmane veliine nespoznatljiv. Pa
ipak, on je elio da se za njega zna, zbog bogatstava njegove slatkoe.
I zato je otkrio neobjanjivu mo, spojivi s njome golemo obilje svoje
velikodunosti.
I ne samo da je Sin postojao od poetka, ve je i Crkva takoer od
poetka postojala. Onaj, meutim, tko smatra da otkrie kako je Sin
jedini sin proturjei izjavi (o Crkvi) - zbog otajstvenih svojstava mate
rija tomu nije tako. Jer kao to je 58 Otac jedinstvo te se za sebe sama
razotkrio kao Otac, tako je isto i Sin samome sebi brat, u svjetlu inje
nice da je nezaet i da nema poetka. Sebi se on divi [zajedno s] Ocem
i [sebe] slavi i tuje i [ljubi]. tovie, on je takoer onaj kojega i sam
pojmi kao Sina, u skladu s time to je "bez poetka" i "bez kraja". Tako
je materija neto to je vrsto odreeno. Budui da je nebrojivo i ne
ogranieno, njegovo je potomstvo nedjeljivo. Oni koji postoje, postali su
od Sina i Oca kao poljupci, zbog brojnosti onih koji ljube jedan drugoga
uz dobru, nezasitnu misao, budui da je poljubac jedinstvo, iako uklju
uje mnoge poljupce. Drugim rijeima, to je Crkva, koja se sastoji od
mnogo ljudi i koja je postojala i prije eona te je u pravom smislu rijei
nazivamo "eonima eona". Takva je priroda svetih, neunitivih duhova,
na kojima Sin poiva, budui da je to njegova bit, kao to i Otac poiva
59 na svojem Sinu.
4. Emanacije eona
[...] Crkva postoji u stanjima i svojstvima u kojima postoje i Otac i
Sin, kao to sam na poetku i rekao. Ona, dakle, ustraje raanjem ne
brojenih eona. Isto tako i [oni] neogranieno zainju, po svojstvima i
stanjima po kojima i ona (Crkva) [postoji]. Oni [tvore] svoj odnos jedan
spram drugoga i [spram onih] koji iznikoe iz [njih] prema Sinu, u iju
slavu oni postoje. Stoga umu njega nije mogue zamisliti - On bjee sa
vrenstvo tog mjesta - niti ih govor moe izraziti, jer oni su neizrecivi,
neopisivi i nezamislivi. Samo oni imaju sposobnost imenovati i pojmiti
sebe same, jer na tim mjestima oni nisu imali korijenja.
Oni sa tog mjesta su neopisivi (i) nebrojivi u sustavu koji je i nain i
veliina, radost, veselje i zadovoljstvo nezaetog, bezimenog, neimeno
vanog, nepojmljivog, nevidljivog, neshvatljivog. To je punoa oinstva
i njegovo obilje zainje 60 [...] eone.
Oni su oduvijek postojali u misli, jer Otac im bijae kao misao i mjes
to. Kad nastadoe njihovi narataji, onaj koji ima potpuni nadzor poe
lio je dohvatiti i razotkriti ono to bjee nepotpuno u [..., i iznio je] one
[...] njega. No budui jest [kakav] jest, [on je] vrelo koje nikad ne slabi
vodom koja obilno iz njega tee. Dok bijahu u Oevoj misli, to jest, u
skrivenoj dubini, dubina ih je znala, no oni nisu bili sposobni spoznati
dubinu u kojoj su se nalazili niti im je bilo mogue spoznati same sebe
ili bilo to drugo. To znai da oni bijahu s Ocem; nisu postojali sami
po sebi. Postojali su prije kao to postoji sjeme, tako da se otkrilo da su
postojali kao zametak. Poput rijei on ih je zaeo da postoje kao sjeme,
a oni koje je tek trebao zaeti jo nisu bili nastali 61 iz njega. Otac, koji
je prvi na njih pomislio - ne samo zato da bi postojali za njega, ve i
zato da bi postojali za sebe, da bi postojali u [njegovoj] misli kao misa
ono bivstvo i da bi isto tako postojali za sebe - posijao je misao poput
sjemena. Da bi mogli saznati [to postoji] za njih, on im je dobrostivo
[udijelio] poetni oblik, dok im je zato da bi mogli [prepoznati] tko je
Otac koji [za njih] postoji dao ime "Otac", glasom im objavivi da ono
to postoji postoji kroz to ime, koje oni dobie na osnovi injenice da su
postali, jer se uzvienje, koje oni nisu opazili, nalazi u imenu.
Djetece, dok jo ima oblik zametka, ima dovoljno za sebe, prije ne
go uope vidi onoga tko ga je zasijao. Stoga je njihov jedini zadatak bio
da tragaju za njim, da spoznaju da on postoji, u vjeitoj elji da saznaju
to postoji. No budui da je savreni Otac dobar, kao to ih uope nije
sasluao jer je elio da postoje (samo) u njegovoj misli, ve je radije
dopustio da i oni takoer postanu, isto e im tako udijeliti milost da spo
znaju to postoji, on koji sebe na vjenost poznaje, 62 [...] oblik da [spo
znaju] to postoji, ba kao to su ljudi zaeti na ovome mjestu: kada se
rode, oni su u svjetlosti, da mogu vidjeti one koji su ih zaeli.
Prvi kojemu se molio i prvi kojega se sjetio bio je onaj koji je u Pleromi; potom (se sjetio) svoje brae, pojedinano a (ipak) uvijek jednoga
s drugim; a potom svih njih skupa; no prije svih njih sjetio se Oca. 82
Molitva sporazuma bila mu je na pomo pri njegovu povratku i (pri
povratku) Sveukupnosti, jer je uzrok tome to se sjetio onih koji su od
poetka postojali bio taj to su se oni njega sjetili. Ovo je misao koja
zove izdaleka, vraajui ga nazad.
Sva njegova molitva i sjeanje bile su brojne moi u skladu s tom gra
nicom. Jer u njegovoj misli nema nieg jalovog.
Moi bijahu dobre i vee od moi prilika. Jer one koje pripadaju pri
lici takoer pripadaju naravi [lanosti]. Iz privida slinosti i ohole misli
dogodilo se da su postale to su postale. A porijeklo svoje vuku iz misli
koja [ih] je prva poznavala.
Kome ta spomenuta bia pripadaju? Ona su poput zaborava i tekog
sna; poput onih koji sanjaju uznemirujue snove i kojima san nadolazi
dok im - njima koji sanjaju - veliki teret lei na grudima. Druga su za
njega poput nekih bia od svjetlosti, eljna izlaska sunca, jer u njemu su
vidjela snove koji su bili doista slatki. 83 To je odmah zaustavilo emanacije misli i one vie nisu imale svoje bivstvo niti su vie imale asti.
Iako nije jednak onima koji su prapostojali, ako ovi bijahu nadmoni
prilikama, samo su po njemu bili uzvieniji od tih drugih, jer oni nisu
od dobre namjere.
Oni nisu stvoreni iz bolesti koja nastade, od koje je dobra namjera,
ve (iz) onoga koji je traio prapoetno. Kada se pomolio, uzvisio je
sebe sama do dobroga i posijao u njih sklonost ka traganju i molitvi
velianstvenome prapoetnom te je posijao u njih misao o njemu, tako
da misle da je neto vee od njih prije njih postojalo, iako oni nisu raz
umjeli to je to bilo. Zainjui sklad i uzajamnu ljubav kroz tu misao,
postupali su u jedinstvu i slozi, budui da su iz jedinstva i sloge primili
i svoje vlastito bie.
I bijahu jai od onih koji su udjeli za moi, jer bili su tovaniji 84 od
onih prvih, koji su isprva bili uzdignuti iznad njih. Oni se jo nisu poni
zili. Miljahu o sebi da su bia koja potjeu samo od sebe i koja su bez
izvora. Kako su isprva stvarali u skladu sa svojim vlastitim roenjem,
dva su se reda meusobno napala, borei se za prevlast zbog naina
svojeg bivanja. Kao posljedica toga bijahu uronjeni u sile i naravi u
osjea patnju. Oni su, meutim, slike svega to se oituje. Stoga pre
uzimaju djeljivost iz obrasca, budui da su oblik uzeli za nasad koji je
ispod [nebesa]. Isto tako, ovo 117 sudjeluje u zlu koje postoji na mjes
tima koja su dosegli. Jer volja je drala Sveukupnost pod grijehom
kako bi po toj volji on bio milosrdan prema Sveukupnosti te bi oni
mogli biti spaeni, dok je jedan jedini odreen da daje ivot, a svi ostali
trebaju spasenje. Zbog takvog (razloga) poe se primati milost kako bi
se primile asti koje Isus bijae proglasio, a koje bijahu doline da ih
on objavi ostalima, budui da je bilo postavljeno sjeme obeanja Isusa
Krista, kojemu smo sluili u (njegovu) otkrivenju i zajednitvu. Obea
nje je sadravalo poduku i povratak onome od ega su isprva potekli,
od kojega imaju kap, kako bi se njemu vratili, a to je ono to zovemo
"iskupljenje". Ono je osloboenje iz suanjstva i prihvaanje slobode.
Na njegovim mjestima vlada suanjstvo onih koji bijahu robovi nezna
nja. Sloboda je znanje o istini koja je postojala prije nego je neznanje
zavladalo, zanavijek bez poetka i kraja, kao neto dobro i spasenje
stvari, kao osloboenje iz ropske prirode u kojoj su patile.
Oni koji su stvoreni u niskoj misli tatine, to jest (misli) koja ide ka
zlim stvarima 118 kroz misao koja ih nadolje [vue] ka elji za moi,
oni u posjed primie slobodu, iz obilja milosti koja je odozgo gledala dje
cu. To je, meutim, bilo uzburkavanje strasti i unitenje onoga to je on
u poetku od sebe odbacio, kada ih je Logos od sebe odvojio, (Logos)
koji bijae razlog njihove predodredenosti za unitenje, iako <ih> je
zadrao na kraju ustrojstva i dopustio im da postoje jer ak i oni bijahu
potrebni za ono to je bilo ureeno.
14. Trodioba ovjeanstva
ovjeanstvo nasta u tri osnovna tipa, duhovnom, duevnom i ma
terijalnom, to odgovara trostrukoj naravi Logosa, iz kojega su stvoreni
i materijalni i duhovni i duevni. Svaki od tri osnovna tipa znan je po
svome plodu. Za njih se nije isprva znalo, ve tek po dolasku Spasitelja,
koji obasja svece i otkri to svaki jest.
Duhovna rasa, koja je poput svjetlosti iz svjetlosti i poput duha iz du
ha, kada joj se glava ukazala, potra odmah njemu ususret i odmah posta
tijelo svojoj glavi. Znanje je primila odjednom u otkrivenju. Duevna
koju je razotkrio [...]. Kao to i njegov [...] koji e biti [...] tako isto i
njegov [gospodar] [dok] je samo mijena u onima koji su se promijenili.
137 koja [...] po njemu [...] [...] ree, dok e hilici ostati sve do kraja
zbog unitenja, jer nee odati svoja [imena], ako [se budu] ponovno
vratili k onome to [nee biti]. Dok su bili [...] nisu bili [...] ali bijahu od
koristi [u] vrijeme dok su [u tome] bili s njima, iako nisu bili [...] ispr
va. Ako [...] initi neto drugo to se tie nadzora nad pripremama, [...]
prije njih. - Jer iako neprestano koristim te rijei, njegov smisao nisam
razumio. - Neki [starjeine ...] njega [veliinu.] 138 svi [...] aneli [...]
rije i [zvuk] trublje on e objaviti veliki i potpuni oprost sa prelijepog
istoka, iz nevjestine lonice koja je ljubav Boga Oca [...] u skladu s
moi koja [...] veliine [...] slatkoe [...] njega, jer on sebe razotkriva
veliajnostima [...] svoje dobrote [...] hvala, vladavina, [i] [slava] kroz
[...] Gospodina Spasitelja, Iskupitelja svih onih koji pripadaju onome
koji je ispunjen Ljubavlju, kroz njegova Duha Svetoga, od danas pa na
vijeke vjekova. Amen.
IVANOV APOKRIF
(II,1,III,1, IV,1 i BG 8502,2)
Uvod:
FREDERIK WISSE
Ivanov apokrif znaajno je djelo mitolokog gnosticizma. Uzimajui kao okvir ot
krivenje koje uskrsli Krist predaje Ivanu, sinu Zebedeja, ovaj traktat nudi vrlo jasan
prikaz stvaranja, pada i spasenja ovjeanstva; mitoloki je opis u velikoj mjeri nastao
po uzoru na prva poglavlja Knjige Postanka. Zapisi crkvenih otaca ukazuju na to da
su neki od njih bili upoznati sa sadrajem Ivanovog apokrifa: uenja izvjesnih gnostika koje je opisao Irenej vrlo su slina kozmolokim uenjima u ovome traktatu. Iako
Irenej po svemu sudei nije poznavao Ivanov apokrif u ovome obliku, izvjesno je da je
glavni dio uenja iz traktata postojao prije 185. g. n. e., kad je nastalo Irenejevo djelo
Protiv hereza. Ivanov apokrif koristio se u Mezopotamiji sve do VIII. stoljea.
Ivanov apokrif nudi odgovore na dva osnovna pitanja: Koje je porijeklo zla? Kako
moemo pobjei od zala ovoga svijeta i vratiti se u na nebeski dom? Kozmogonija,
usprkos egzotinim detaljima, takoer trai odgovore na ova pitanja. Najvie se bo
anstvo definira uz pomo apstraktnog grkog koncepta savrenstva, savrenstva koje
iskljuuje antropomorfizam i bilo kakvu upletenost u svijet. Iz ovog vrhovnog boan
stva emaniraju bia svjetlosti, ukljuujui i Krista i Sofiju.
Po Ivanovu apokrifu do pada je dolo kada je Sophia poeljela roditi bie bez odo
brenja mua ili velikog Duha, stvorivi tako monstruoznog stvoritelja-boga Yaldabaotha, koji je posjedovao neto od majinih moi svjetlosti. Yaldabaoth stvori ane
le da vladaju svijetom i pomognu u stvaranju ovjeka; sam ovjek stvoren je na sliku
savrenog Oca, koja se odrazila u vodi. ovjek je oivio kada Yaldabaoth na prijeva
ru biva naveden da udahne u njega mo svjetlosti. Time izmeu moi svjetlosti i moi
tame otpoinje neprekidna borba za vlast nad onime to je u ovjeku boansko. Zle si
le smjetaju ovjeka u materijalno tijelo kako bi ga drale zatoenim, te stvaraju enu
i seksualnu udnju kako bi se ono boansko im vie rasprilo i otealo mu bijeg. Na
posljetku Krist biva poslan na zemlju da spasi ovjeanstvo, podsjeajui ljude na nji
hovo nebesko porijeklo. Samo se oni koji posjeduju ovo znanje i koji su ivjeli asket
skim ivotom mogu vratiti u kraljevstvo svjetlosti; ostali se uvijek iznova raaju sve
dok konano ne prihvate spasonosno znanje.
Poznate su nam tri verzije Ivanovog apokrifa. III,1 i BG,2 predstavljaju neovisne
koptske prijevode kraeg grkog revidiranog teksta. Ovdje je preveden onaj dui re
vidirani tekst. Brojevi stranica i redaka dani su za II,1, osim u IV,1 ouvanog teksta,
to je zbog pisarske greke bilo izostavljeno iz II,1.
IVANOV APOKRIF
II
izuzev onoga koji je [od] njega potekao, (od) Oca. On [sam] nam je to
[rekao]. On je taj koji sebe vidi u njegovu svjetlu, svjetlu koje [ga] oba
vija, svjetlu koje je izvor vode ivota. On je taj koji na svaki nain ispu
njava [sve] [eone], (i) koji svoju sliku [vidi] u izvoru [Duha]. On je taj
koji je svoju udnju stavio u [vodu]-svjetlost, [to je] izvor [iste svjet
losti] - voda [koja] ga okruuje.
I [misao je njegova stvorila] djelo i otkrila se, [ukazala] pred njim u
[sjaju] svjetlosti. Ovo je prva [mo, koja bijae] prije svih (i) [koja potee] iz njegova uma, Ona [je pretea Svega] - njezina svjetlost [svijet
li poput njegove] svjetlosti - [savrena] mo koja je prikaz nevidljivog,
djevianski Duh koji je savren. [Prva mo], slava Barbelo, savrena 5
slava u eonima, slava otkrivenja, slavila je djevianski Duh, i izricala
mu hvale, jer zbog njega je nastala. To je prva misao, njegova slika; i
ona je sve rodila, jer ona je ta koja je prije sviju njih, Majka-Otac, prvi
ovjek, Duh sveti, trostruko muki, trostruko moni, trostruko imeno
vani androgin, i vjeni eon meu nevidljivima, prvi koji je potekao.
"<Ona> zatrai od nevidljivog, djevianskog Duha - Barbelo - da
joj podari predspoznaju. I Duh pristade. Kako on [pristade], tako predspoznaja nasta, i stade uz predmisao; potekavi iz misli nevidljivog,
djevianskog Duha. I slavila je njega [i] njegovu savrenu mo, jer
zbog nje je ona nastala.
"I ona zatrai ponovo da joj se podari [neunitivost], i on pristade.
Kako on [pristade], tako je neunitivost [nadola], i zauzela svoje mjes
to uz misao i predspoznaju. I slavila je Onoga koji je nevidljiv i Barbe
lo, zbog koje oni nastadoe.
"I Barbelo zatrai da joj se podari ivot vjeni. I nevidljivi Duh pri
stade. I kako je pristao, vjeni ivot nadoe, i [oni mu pristupe] i stado
e slaviti nevidljivog [Duha] i Barbelo, nju zbog koje oni nastae.
"I ona jo jednom zatrai da joj se podari istina, i nevidljivi Duh pri
stade. (IV 8, 24f.: I [kako] on pristade), istina se pojavi i oni pristupie i
stadoe slaviti nevidljivog, 6 vrsnog Duha i njegovu Barbelo, nju zbog
koje svi oni nastae.
"To je pet eona Oevih, koji je prvi ovjek, slika nevidljivoga Du
ha; to je predmisao koja jest Barbelo, i misao, i predspoznaja, i neuni
tivost, i ivot vjeni, i istina. To je androginih pet eona, to ini deset
eona, to je Otac.
eona, ve iznad svoga sina, kako bi ostala u nonadi dok ne ispravi svoj
nedostatak.
"I glas se zau od uzvienog eona-neba: 'ovjek postoji, i sin ov
jeji.' I zau to glavni arhont Yaldabaoth, i, ne znajui otkud dolazi,
pomisli da je to glas njegove majke. A on ih poui, svetog i savrenog
Majku-Oca, cijeloj predspoznaji, i slici nevidljivoga koji je Otac sve
ga i zbog kojeg sve nastade, on, prvi ovjek. Jer otkri sebe u ljudskom
obliku.
"I cijeli eon glavnog arhonta zadrhta, i zatresu se temelji ponora. I
u vodama koje bijahu iznad tvari, dno se zasvijetli ukazanjem njego
ve slike koja se razotkrila. I kada su pogledali monici i glavni arhont,
vidjeli su dno u bijeloj svjetlosti, i kroz svjetlo oni vidjee sliku u vodi.15
"I on ree svima koji su do njega doli, "Stvorit emo ovjeka na sli
ku Boga i po naemu obliju, kako bi lik njegov nama postao svjetlo.'
I stadoe stvarati svak od svojih moi i svojstava koja mu bjehu dana, i
svaki je od njih unio neto svoje u lik kojeg je vidio u njegovu prirod
nu (obliku). I stvorie bie prema obliju prvoga, savrenoga ovjeka,
i rekoe, 'Nazvat emo ga Adam, kako bi njegovo ime za nas postalo
mo svjetlosti.'
"I zaponu moi: prva, dobrota, stvori kost-duu; druga, predspoznaju, stvori mii-duu; trea, boanstvenost, stvori tijelo-duu; etvrta,
gospodstvo, stvori kotanu sr-duu; peta, kraljevstvo, stvori krv-duu;
esta, zavist, stvori kou-duu; sedma, razumijevanje, stvori kosu-duu.
I pride mu mnotvo anela, i prime od moi sedam tvari prirodna (obli
ka) kako bi pravilno rasporedili udove i pobrinuli se da svi dijelovi ti
jela pravilno rade.
"Prvi poe stvarati glavu. Eteraphaope-Abron mu stvori glavu. Meniggesstroeth stvori njegov mozak; Asterechme (stvori) desno oko;
Thaspomocha stvori lijevo; Yeronumous (stvori) desno uho; Bissoum (stvori) lijevo; Akioreim (stvori) nos; 16 Banen-Ephroum (stvori)
usne; Amen (stvori) zube; Ibikian (stvori) kutnjake; Basiliademe (stvo
ri) krajnike; Achcha (stvori) resu u drijelu; Adaban (stvori) vrat; Chaaman (stvori) kraljeke; Daercho (stvori) grlo; Tebar (stvori) (IV 25, 45:
desno rame; [.... (stvori)]) lijevo rame; Mniarcon (stvori) (IV 25 6-7:
desni lakat; [... (stvori)]) lijevi lakat; Abitrion (stvori) desnu podlakti
cu; Evanthen (stvori) lijevu podlakticu; Krys (stvori) desnu aku; Beluai
(stvori) lijevu aku; Treneu (stvori) prste desne ruke; Balbel (stvori)
prste lijeve ruke; Kriman (stvori) nokte na rukama; Astrops mu (stvori)
desnu stranu prsa; Barroph mu (stvori) lijevu; Baoum (stvori) desno ra
me; Ararim (stvori) lijevo rame; Areche (stvori) trbuh; Phthave (stvo
ri) pupak; Senaphim (stvori) abdomen; Arachethopi (stvori) desna reb
ra; Zabedo (stvori) lijeva rebra; Barias (stvori) (IV 25, 19-20: desni
kuk; Phnouth) lijevi kuk; Abenlenarchei (stvori) modinu; Chnoumeninorin (stvori) kosti; Gesole (stvori) eludac; Agromauna (stvori) sr
ce; Bano (stvori) plua; Sostrapal (stvori) jetru; Anesimalar (stvori) sle
zenu; Thopithro (stvori) crijeva; Biblo (stvori) bubrege; Roeror (stvo
ri) tetive; Taphreo tijelu (stvori) kraljenicu; Ipouspoboba (stvori) ve
ne; Bineborin (stvori) arterije; Atoimenpsephei, od njeg je dah koji je
u svakome od udova; Entholleia (stvori) svo meso; Bedouk (stvori) li
jevu stranu stranjice (?); Arabeei (stvori) lijevi penis; Eilo (stvori) tes
tise; Sorma (stvori) genitalije; Gorma-Kaiochlabar (stvori) desno bed
ro; Nebrith (stvori) lijevo bedro; Pserem (stvori) bubrege desne noge;
Asaklas (stvori) lijevi bubreg; Ormaoth (stvori) desnu nogu; Emenun
(stvori) lijevu nogu; Knyx (stvori) 17 desnu goljenicu; Tupelon (stvo
ri) lijevu goljenicu; Achiel (stvori) desno koljeno; Phnene (stvori) lije
vo koljeno; Phiouthrom (stvori) desno stopalo; Boabel na njemu (stvo
ri) prste; Trachoun (stvori) lijevo stopalo; Phikna na njemu (stvori) pr
ste; Miamai (stvori) na stopalima nokte; Labernioum -.
"A nad svima njima postavljeni bijahu: Zathoth, Armas, Kalila, Jabel, (IV 26, 19-20: Sabaoth, Kain, Abel). A u udovima posebno dje
lovae glava Diolimodraza, vrat Yammeax, desno rame Yakouib, lije
vo rame Verton, desna ruka Oudidi, lijeva ruka Arbao, prsti desne ru
ke Lampno, prsti lijeve ruke Leekaphar, desna strana prsa Barbar, lijeva
strana prsa Imae; grudni ko Pisandriaptes, zglob desnog ramena Koade, zglob lijevog ramena Odeor, desna rebra Asphixix, lijeva rebra Synogchouta, trbuh Arouph utrobu Sabalo, desno bedro Charcharb, lijevo
bedro Chthaon, sve genitalije Bathinoth, desna noga Choux, lijeva noga
Charcha, desna goljenica Aroer, lijeva goljenica Toechtha, desno kolje
no Aol, lijevo koljeno Charaner, desno stopalo Bastan, prsti na njemu
Archentechtha, lijevo stopalo Marephnounth, prsti na njemu Abrana.
"I oni stadoe ispred onoga to zovu drvom spoznaje dobra i zla, to
je Epinoja svjetlosti, stadoe tamo kako (Adam) u svojoj potpunosti ne
bi pogledao navie i ugledao golotinju svoje sramotnosti. No, ja bijah
taj koji ih je naveo da jedu."
Rekoh spasitelju, "Gospodine, zar nije zmija bila ta koja je Ada
ma pouila da jede?" Spasitelj se nasmijei i ree, "Zmija ih je poui
la da jedu iz bezbonog stvaranja, poude (i) unitenja, kako bi im on
(Adam) bio od koristi. A on (Adam) je znao da je njemu (glavnom arhontu) neposluan zbog svjetlosti Epinoje koja je u njemu, zbog koje su
njegove misli ispravnije od misli glavnog arhonta. I (taj potonji) poelje
povratiti mo koju mu je sam dao, i baci stoga zaborav na Adama.
Upitah spasitelja, "to je to zaborav?" A on ree, "Ne kako je Mojsije rekao (i) kako si ti uo. U svojoj prvoj knjizi on ree, 'Tada Jahve,
Bog, pusti tvrd san na ovjeka' (Post 2, 21), no (to bijae) njegovo opa
anje. Jer on isto tako kroz proroka ree, 'Oteaj salom srce tom naro
du, oglui mu ui, zaslijepi oi, da oima ne vidi, da uima ne uje i sr
cem da ne razumije' (Iz 6, 10).
"Epinoja svjetlosti sakrila se tada u njemu (Adamu), a glavni je arhont poelje izvaditi iz njegova rebra. No Epinoia svjetlosti neuhvatlji
va je, i iako ju je tama progonila, nije ju dohvatila. I izvukao je iz njega
samo dio moi, i stvorio jo jedno bie, u obliju ene, nalik Epinoji ko
ja mu se ukazala. I u ensko je stvorenje unio dio koji je 23 oduzeo od
moi ovjeka, a ne kao to je Mojsije rekao, 'njegovo rebro'.
"I on (Adam) ugleda enu pored sebe. I u toj mu se eni ukazala
svjetlosna Epinoja, i podigla je veo s njegova uma. I on se otrijezni od
opijenosti tamom, i prepozna odraz nasuprot sebi, i ree, 'Ovo uistinu
jest kost moje kosti i tijelo moga tijela.' I zato e ovjek ostaviti oca i
majku, da prione uza svoju enu, i bit e njih dvoje jedno tijelo. Oni e
mu poslati druicu, i on e napustiti svog oca i svoju majku. {....}
"Naa je sestra Sophia u svojoj nevinosti sila kako bi ispravila ne
dostatak. Ona se stoga zove ivot, i majka je svih ivih, u predspoznaji
o vladavini nebesa (IV 36, 18-20: i [ ] njemu [ ].) I kroza nju okusili
su savreno Znanje. I ukazah se u obliju orla na drvetu spoznaje, koje
je Epinoja iz predznanja o istoj svjetlosti, kako bi ih pouio i probudio
ih iz dubina sna. Jer, oboje bijahu pali i prepoznali svoju golotinju. Epi
noja im se ukazala u obliku svjetlosti (i) probudila njihovu misao.
u tijelu, kojeg oni nose dok, u nadi oekuju trenutak kada e se susresti
26 sa primateljima (tijela). Takvi su vrijedni neunitivoga, vjenog i
vota i poziva. Jer, oni e sve izdrati i sve e istrpjeti, kako bi okonali
dobru bitku i naslijedili ivot vjeni."
Rekoh mu, "Gospodine, to je s duama onih koji to ne ine, (a) na
koje se mo i Duh spustio, (IV 40,24-25: hoe li biti odbijene?" On mi
odgovori i ree, "Ako) se Duh (IV 40, 24-25: na njih spustio), one e
svakako biti spaene i promijenit e se (na bolje). Mo e se spustiti na
sve ljude, jer bez nje se ne moe opstati. I nakon to se rode, ako ojaa
Duh ivota, i mo nadoe i okrijepi duu, tad je nitko ne moe navesti
na put zla. No, oni na koje se lani duh spusti, bit e njime privueni i
skrenut e s pravoga puta."
Upitah, "Gospodine, kamo e otii due takvih kada napuste svoje ti
jelo?" On se nasmijei i ree mi, "Dua, u kojoj mo nadjaa lani duh,
jaka je i bjei od zla, i uz pomo vjenoga biva spaena i uznesena da
poiva meu eonima."
Upitah, "Gospodine, gdje e otii due onih koji, usprkos tome, ni
su spoznali kome pripadaju?" A on mi ree, "Nizak je duh u takvima 27
dobio na snazi kada su posrnuli. On optereuje takvu duu i navodi je
na zla djela, i baca je u zaborav. I nakon to izae iz (tijela), preuzima
ju je oni koji su nastali iz arhonta, bacaju je u lance i zatvaraju, i uz nju
su sve dok se ona ne oslobodi zaborava i primi znanje. I ako tako doseg
ne savrenstvo, ona biva spaena."
Rekoh, "Gospodine, kako se dua moe smanjiti i vratiti u priro
du svoje majke ili u ovjeka?" A on se obradova to ga to upitah, i re
e mi, "Ti si uistinu blagoslovljen, jer razumije! Dua treba pratiti dru
gu, jer u njoj je Duh ivota. Kroza nju ona biva spaena, i ne prelazi vi
e u drugo tijelo."
Rekoh, "Gospodine, gdje e zavriti due onih koji isto nisu znali,
a okrenuli su se na drugu stranu?" On mi ree, "Na mjesto gdje odla
ze aneli siromatva bit e odvedene, na mjesto gdje ne postoji okajanje. Tamo e i ostati, a oni koji su hulili duh bit e mueni, i vjenom
kaznom kanjeni."
Rekoh, "Gospodine, odakle je doao lani duh?" On mi na to ree,
"Majka-Otac neizmjerne milosti, Duh Sveti, koji je milostiv i 28 ko
ji s vama suosjea, to jest, Epinoja predspoznaje svjetlosti, on je podi-
"I zato sam se ja, savrena Pronoja svega, prometnuo u svoje sjeme,
jer prvi sam postojao, posvuda. Ja sam bogatstvo svjetlosti; ja sam sje
anje plerome.
"I uputih se u kraljevstvo tame, i ustrajah sve dok se nisam obreo
usred tog zatvora. I temelji su se kaosa potresli, a ja se sklonih od njih i
njihove bezbonosti, i oni me nisu prepoznali.
"I vratih se ponovo, drugi put. Od onih sam koji pripadaju svjetlos
ti, ja, sjeanje Pronoje. I uniem u sredite tame, u Had, sa eljom da
(ispunim) svoju zadau. I temelji su se kaosa potresli, kako bi se uruili
na one koji su u kaosu, i kako bi ih unitili. I ja opet pobjegoh do svojeg
korijena svjetlosti kako ovaj ne bi bio uniten prije vremena.
"I vratih se ponovo, trei put - ja, svjetlost koja u svjetlosti postoji,
i sjeanje Pronoje - kako bih uniao u sredite tame i u 31 Had. I lice
svoje ispunih svjetlou upotpunjenja njihovog eona. I uniavi u sredi
te njihova zatvora, koji je zatvor njihova tijela, rekoh, 'Tko uje, nek
ustane iz svog dubokog sna.' A on zaplaka, i gorke suze briui, ree,
'Tko me to zaziva, i odakle je dola ova nada, meni koji sam u zatvor
skim uzama?' Rekoh mu, 'Ja sam Pronoja iste svjetlosti; ja sam misao
djevianskog Duha, koji te do asnoga mjesta uznio. Ustani, i upamti
to si uo, i slijedi svoj korijen, mene, milostivog, i uvaj se anela si
romatva i demona kaosa, i svih onih koji te obmanjuju, i uvaj se du
bokog sna i zatvora Hada.'
"I, uzdigavi ga, zapeatim ga u svjetlosti vode sa pet peata, kako
smrt vie ne bi nad njime vladala.
"A sad, kad sam ti sve rekao, sad u uzii do savrenog eona. Sve to
rekoh, rekao sam kako bi ti to mogao zapisati, i u potaji prenijeti svojim
srodnim duama. Jer, to je otajstvo nepokolebljive rase."
I spasitelj mu to iznije, da ovaj to zapie i uva. I ree mu, "Proklet
neka je svatko tko ovo zamijeni za neki dar, ili hranu, pie ili odjeu, ili
bilo to drugo." 32 I nakon to mu je ovo potajno iznio, on nesta. Ovaj
potom ode do drugih uenika, i prenese im sve to mu je spasitelj re
kao.
Isus Krist, Amen.
Ivanov apokrif
Evanelje po Tomi zbirka je Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili skupinu
izreka (svih 114 izreka nije pronaeno u rukopisu, no veina dananjih znanstvenika
slijedi tu numeraciju) u veini sluajeva glasi, "Isus (im) ree", a ponekad i sa pita
njem ili konstatacijom uenika. Samo je u jednom sluaju(13) izreka produljena u po
duu raspravu izmeu Isusa i uenika. Postoji nekoliko vrsti izreka sauvanih u Evan
elju po Tomi, mudre izreke (poslovice), parabole, eshatoloke izreke (proroanstva),
te pravila namijenjena zajednici. U ovome se dokumentu pojavljuju redoslijedom ko
ji ne otkriva nikakav poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojav
ljuju zajedno zbog slinosti po obliku ili asocijacijama.
Koptsko Evanelje po Tomi prevedeno je s grkoga. Fragmenti tog evanelja u
izvornoj, grkoj verziji, sadrani su u Papirusima Oxyrhynchus 1, 654 i 655, koji su
otkriveni i objavljeni poetkom 20. stoljea, no koji su prepoznati kao dijelovi Evan
elja po Tomi tek po otkriu koptske knjinice Nag Hammadi. Prvi od tih grkih pa
pirusa sadri izreke 26-30, 77, 31-32 (tim redoslijedom!), a druga dva sadre izre
ke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grkih fragmenata proizlazi iz rukopisa napisa
nog prije 200. g. n.e, to znai da se grka verzija tog evanelja u Egiptu koristila ve
u drugom stoljeu.
Autorstvo evanelja pripisuje se Didymosu Judi Tomi, odnosno, Judi "blizancu"
(i aramejska rije toma i grka didymos znae "blizanac"). U Sirijskoj crkvi, (Juda)
Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebice u Edesi (prema neto kasnijoj predaji, on je putovao ak do Indije). Drugi kranski spisi
istonih crkava takoer su se pripisivali tom apostolu; primjerice Djela Tomina, a naj
vjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjinice Nag Hammadi (II,7).
Potonji zapis, kao i Evanelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani u Siriji. Dvojbe
no je, meutim, da li je izvorno sastavljen na aramejskom, a tek potom prevedeni na
grki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz kanonskih evanelja, najprije
kruile na aramejskom, Isusovom jeziku.
Za velik broj izreka iz Evanelja po Tomi nalazimo paralele u novozavjetnim
evaneljima, u sinoptikim evaneljima (po Mateju, Marku i Luki), kao i u Evane
lju po Ivanu (slinosti s potonjim osobito su znaajne; usp. npr. izreke 13, 19, 24, 38,
49, 92). Poznato je da se neke izreke nalaze i u nekanonskim evaneljima, posebice
u Evanelju po Hebrejima (usp. izreku 2), te Evanelju po Egipanima (usp. izreka
22), koja su kruila u drugom stoljeu, to potvruje i Klement Aleksandrijski (oko
180-200.). Izravna veza Evanelja po Tomi s drugim nekanonskim evaneljem ipak
EVANELJE PO TOMI
II 32, 10-51,28
Ovo su tajne rijei koje je ivi Isus izrekao a Juda Toma Blizanac
zapisao.
(1) I on ree, "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt."
(2) Isus ree, "Neka onaj tko trai ne prestane traiti sve dok ne nae.
Kada pronae, nai e se zapanjen, i vladat e nad svime."
(3) Isus ree, "Ako vam oni koji vas vode kau, 'Gledajte, kraljev
stvo je gore na nebu', tada e vas ptice nebeske pretei. Ako vam kau,
'Ono je u moru', tada e vas pretei ribe. Kraljevstvo je zapravo u va
ma, i ono je izvan vas. Kada sebe prepoznate, bit ete prepoznati, 33 i
shvatit ete da ste sinovi ivog oca. No, ako se ne prepoznate, tad ivi
te u siromatvu, i sami ste to siromatvo."
(4) Isus ree, "ovjek u poodmakloj dobi pitat e bez oklijevanja di
jete staro sedam dana za mjesto ivota, i on e ivjeti. Jer mnogi koji su
prvi postat e posljednji, i postat e jedan jedini."
(5) Isus ree, "Prepoznaj ono to ti je pred oima, i otkrit e ti se ono
to je skriveno. Jer, ne postoji nita skriveno to nee izai na vidjelo."
(6) Njegovi ga uenici upitae i rekoe, "eli li da postimo? Kako
da se molimo? Da dajemo milodare? I kako da se hranimo?"
Isus ree, "Ne laite, i ono to vam je mrsko ne inite; jer, sve je ot
kriveno pred licem neba; ne postoji nita skriveno to nee izai na vid
jelo, i nema te tajne koja nee biti otkrivena."
(7) Isus ree, "Blago lavu koji postane ovjek kada ga ovjek pojede;
proklet je ovjek kojega lav pojede i postane ovjekom."
(8) I on ree, "ovjek je nalik mudrom ribaru koji je bacio svoju
mreu u more i odatle je izvukao punu sitnih riba; i meu njima prona
ao jednu veliku ribu. Mudri je ribar sve sitne ribe 34 bacio u more i bez
napora izabrao veliku ribu. Tko ima ui da uje, neka uje."
(9) Isus ree, "I sija izie, zagrabi (sjeme), i razbaca ga. Neto sje
menja pade na put; dooe ptice i pozobae ga. Jo sjemenja pade na sti
jenu, ne uhvati korijena u zemlji, i ne pusti klasja. Drugo, pak, pade u tr
nje; ovo ugui sjemenje, i crvi ga pojedu. A neto sjemenja pade na dob
ro tlo, i dade dobar urod, od ezdeset i sto dvadeset mjera."
(10) Isus ree, "Bacio sam vatru na svijet, i evo, sada bdijem nad
njome dok se ne rasplamti."
(11) Isus ree, "Ovo nebo e proi, i ono iznad njega e proi. Mrtvi
nisu ivi i oni koji su ivi nee umrijeti. Kada ste pojeli ono to je mrt
vo, uiniste ga ivim. Kad naete svoj poinak u svjetlosti, to ete i
niti? Na dan kada ste bili jedno, postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje,
to ete initi?"
(12) Uenici rekoe Isusu, "Znamo da e nas napustiti. Koga da sli
jedimo nakon to se to dogodi?"
Isus im ree, "Gdje god bili, krenite ka Jakovu Pravedniku, za kojeg
su stvoreni nebo i zemlja."
(13) Isus ree svojim uenicima, "Usporedite me s neim i recite mi
komu sam nalik."
imun Petar mu ree, "Nalik si anelu pravedniku."
Matej mu ree, 35 "Nalik si mudrome filozofu."
Toma mu ree, "Uitelju, moja usta uope ne mogu izrei komu si
nalik."
Isus ree, "Nisam ja tvoj uitelj, jer si se ti opio sa zapjenjena vrutka
kojeg sam ja otvorio."
I on ga uze, povue ga na stranu, i ree mu tri rijei. Kad se Toma
vratio drugovima oni ga upitae, "to ti je Isus rekao?"
Toma im ree, "Kad bi vam kazao samo jednu rije koju mi ree,
uzeli biste kamenje i bacili ga na me; i iz kamenja bi buknula vatra i
spalila vas."
(14) Isus im ree, "Postite li, u vama e se probuditi grijeh; molite li,
bit ete prokleti; dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad ode
te u druge zemlje i prolazite njezinim predjelima, ugoste li vas, jedite
to vam poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer, ono to ue u vaa
usta nee vas ukaljati, ve e vas ukaljati ono to izae iz vaih usta."
(15) Isus ree, "Kada ugledate onog koji nije roen od ene, prostrite se licem prema zemlji i klanjajte mu se. Taj je va Otac."
(16) Isus ree, "Ljudi moda misle da sam doao svijetu donijeti mir.
Ne znaju da sam neslogu doao donijeti zemlji, vatru, ma i rat. Jer, pe
tero e ih biti 36 u kui, troje e biti protiv dvoje, i dvoje e biti protiv
troje, otac e biti protiv sina i sin protiv oca. I oni e stajati samotno."
sjeme zasijao korov. ovjek nije dozvolio da taj korov poupaju; ree
im, 'Brinem se da ete, upajui korov, s njim poupati i penicu'. Jer,
na dan etve korov e postati vidljiv; i tad e ga poupati i spaliti."
(58) Isus ree, "Blago onome koji je patio, jer on je pronaao ivot."
(59) Isus ree, "Gledajte ivoga dok ste ivi, kako ga ne biste posli
je smrti uzaludno pokuavali nai."
(60) <Vidjee> Samaritanca kako nosi janje na putu ka Judeji. On
ree svojim uenicima, "Zato ovaj ovjek nosi janje?"
Odgovorie mu, "Da ga ubije i pojede."
On im ree, "On ga nee pojesti dok je ono ivo, nego tek kada ga
ubije i kada ono postane le."
Rekoe mu, "Drugaije to ne moe uiniti."
On im ree, "I vi isto, potraite sebi mjesto pokoja, kako ne biste po
stali le i bili pojedeni."
(61) Isus ree, "Dvoje e na jednom krevetu poivati, jedno e umri
jeti, drugo e ivjeti."
Saloma upita, "Tko si ti, ovjee, da ... na moj krevet lijee i za mo
jim stolom jede?"
Isus joj ree, "Ja sam onaj koji je postao od nepodjeljivog. Dano mi
je neto od mog Oca."
<...> "Tvoja sam uenica."
<...> "Zato kaem, ako je uniten, bit e ispunjen svjetlom, no ako se
podijeli, postat e ispunjen tamom."
(62) Isus ree, "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44
mojih] otajstava. Ono to ini tvoja desnica, neka ti ljevica ne zna."
(63) Isus ree, "Bio jednom bogat ovjek, koji je imao mnogo nov
ca. Rekao je, 'Upotrijebit u svoje bogatstvo da sijem, anjem, sadim, i
punim svoja skladita plodom, da mi nita ne nedostaje'. Tako je mislio
u svojemu srcu - i te je noi umro. Tko ima ui neka uje."
(64) Isus ree, "Neki ovjek je imao goste. Kad je pripravio veeru,
poslao je slugu da pozove goste. Sluga poe prvome, i ree mu, 'Moj
gospodar te poziva'. A ovaj ree, 'Potraujem novac od nekih trgovaca
i oni veeras k meni dolaze, da prime moj nalog. Morat u, uz ispriku,
izostati sa veere'. Sluga poe drugome, pa mu ree, 'Moj Gospodar te
(111) Isus ree, "Nebo i zemlja pred vama e se smotati, i onaj tko
ivi od ivoga nee iskusiti smrti." Ne kae li Isus, "Tko sebe pronae,
svijet ga nije dostojan"?
(112) Isus ree, "Jao tijelu koje je ovisno o dui; jao dui koja je ovis
na o tijelu."
(113) Uenici mu rekoe, "Kada e doi Kraljevstvo?"
<Isus ree,> "Nee doi zato to ga oekujemo. Nee se govoriti,
'Evo ga ovdje', ili, 'Eno ga ondje'. Kraljevstvo se Oevo razastire zem
ljom, ali ljudi ga ne vide."
(114) imun Petar im ree, "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu
dostojne ivota."
Isus ree, "Ja sam u je voditi da je uinim mukom, kako bi i ona
postala ivim duhom poput vas mukaraca. Jer, svaka ena koja sebe
uini mukom, ui e u Kraljevstvo nebesko."
Evanelje po Tomi
-25). Da je ulje za pomast prilikom krizme bilo toplo i mirisno, upuuju opisi kriz
me kao vatre (67,5-9; 57,27-28), i ulja kao mirisa (77,36-78,7; 82,15-23). Trodijelna se formula moda koristila u trenutku pomazanja (67,19-24). Sveenik posveuje
kruh i kale za euharistiju (77,2-8). Posveeni kale sadri vino pomijeano s vodom
(75,14-21). Posveeni je kruh "kruh s neba", hrana primjerena inicijantu (55,10-14).
Uzimanje kruha i kalea predstavlja primanje "tijela i krvi" Isusove (56,26-57,22;
usp. 63,21-24). Spominje se i ritual zvan otkup ili izbavljenje, no bez ikakvih pojedi
nosti. Ova se faza inicijacije usporeuje sa "svetim od svetog" u jeruzalemskom hra
mu, a navodi se da se odvijala u branoj lonici (69,23-27).
Uzevi u obzir sadraj, nesustavnost pripovijedanja, te raznolikost knjievnih
oblika, mogue je da je Evanelje po Filipu zbirka izvadaka uglavnom iz kransko-gnostike sakramentalne kateheze. Ono objanjava znaenje sakramentalnih obreda
inicijacije, znaenje svetih imena, osobito Isusovih, te navodi pareneze koje se odnose
na ivot iniciranoga. Evanelje tumai odlomke iz Biblije, osobito iz Knjige Postan
ka, slui se historijskom i sakramentalnom tipologijom, a raspravu, poput kateheta, te
melji na analogijama i parabolama. U tom, kao i u nekim drugim pogledima, Evane
lje po Filipu nalikuje ortodoksnim katekizmima iz razdoblja od 2. do 4. stoljea.
Naslov ovog teksta moda jednostavno proizlazi iz injenice da je u njemu Filip
jedini imenovani apostol (73,8), premda je Filip, skupa sa Tomom i Matejem, uivao
izuzetan ugled meu gnosticima kao privilegirani primatelj i uvar Gospodinova ot
krivenja. Koptski je tekst nedvojbeno prijevod grkog teksta, napisanog po svoj prilici
u drugoj polovici treeg stoljea. Zbog naznaenog zanimanja za znaenja odreenih
sirijskih rijei (63,21-23; 56,7-9), naklonjenosti istonjakoj sakramentalnoj praksi i
katekizmu, kao i asketskoj etici, mogue je daje djelo nastalo u Siriji.
EVANELJE PO FILIPU
1151,29-86, 19
umre budui da je iv. Kad je Krist doao, svijet je stvoren, i gradovi ure
eni, a mrtvi izneseni. Dok bijasmo Hebreji, bili smo siroad koja ima
samo majku, no otkad postadosmo krani, dobili smo i oca i majku.
Oni koji siju zimi, anju ljeti. Zima je ovaj svijet, dok je ljeto ono
vjeno kraljevstvo (eon). Sijmo na svijetu da bismo u ljeto eli. Zbog
ovoga nam ne dolikuje da ne molimo zimi. Nakon zime dolazi ljeto. No
ako bi itko zimi eo, taj ne bi uistinu eo, ve bi samo upao, budui da
za pravu etvu takav ovjek nee dobiti priliku. Nije samo [...] da e [...]
proizai, ve takoer ni na Sabat [...] nema ploda.
Krist je doao 53 jedne da otkupi, druge da spasi, ostale da iskupi.
Otkupio je one koji bijahu stranci, i uinio ih je svojima. Svoje je oda
slao, onima kojima se po svojoj volji zavjetovao. Svoj ivot nije drago
voljno poloio kad se ukazao, ve je on to uinio na samome poetku
svijeta. Tada je prvi put doao da ga uzme, budui da mu je bio dan
kao zavjet. No, dospio je u ruke pljakaima, i bje zarobljen, no On ga
je spasio. Iskupio je sve dobre ljude na ovome svijetu, kao i zle.
Svjetlo i tama, ivot i smrt, desno i lijevo, jedno su drugome neraz
dvojna braa. Zbog ovoga, niti su dobri dobri, niti su zli zli, niti je ivot
ivot, niti je smrt smrt. Iz ovog e se razloga svi rastvoriti u svoj prvotni
oblik. No oni koji su uzvieni iznad svijeta, nerastoivi su i vjeni.
Imena dana onima od ovog svijeta varljiva su, jer skreu nae misli
od onoga to je ispravno, prema onome to nije. Onaj, stoga, koji uje
rije "Bog" ne uvia to je tono, ve uoava ono netono. Tako je isto
i sa rijeima "Otac", "Sin", "Duh Sveti", "ivot", "Svjetlo", "Uskrsnu
e", "Crkva", i svima ostalima - ljudi ne uviaju ono to je tono, ne
go ono to je netono, [osim] ako sami nisu spoznali sto je tono. [Ime
na koja se uju] u svijetu, [... 54 varljiva su. Da su] u eonu vjenog kra
ljevstva, tada se na ovome svijetu ne bi nikad spominjala, niti bi se po
stavljala meu stvari od ovoga svijeta. Njihov je svretak u vjenom
kraljevstvu.
Jedno jedino ime ne izgovara se u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu;
to je ime uzvieno nad svime, ime Oca. Jer, Sin ne bi postao Otac da se
nije ogrnuo Oevim imenom. Oni koji to ime imaju, to znaju, no o nje
mu ne govore. No, oni koji ga nemaju, ti ga ne znaju.
Istina je dovela do postanka imena u svijetu zbog nas, jer nju nije
mogue bez tih imena upoznati. Istina je jedna i jedina; ona je mno-
tvo zbog nas, kako bi nas tim mnotvom u ljubavi pouila o ovoj jednoj
stvari. Vladari (arhonti) htjedoe zavesti ovjeka, jer vidjeli su da je on
u srodstvu s onima koji su istinski dobri. Uzeli su, stoga, ime od onih
dobrih i dali ga onome koji nije dobar, kako bi ga kroz ime zaveli i ve
zali za nedobro. Kakvu su im uslugu uinili! Potaknuli su ih da se uda
lje od onih koji nisu dobri, i smjeste medu one koji su dobri, koji su im
poznati, jer, htjeli su uzeti slobodnoga ovjeka i uiniti ga svojim ro
bom na vjenost.
Postoje sile koje [...] ovjeku, jer ne ele da bude [spaen], budui
da bi tad mogle [...] jer, ako je ovjek [spaen, tad vie nema nikakvih]
rtvovanja [...] i ivotinje se silama 55 ne nude. rtve su se, zapravo,
prinosile ivotinjama. Donosile su se, tovie, ive, i usmrtile bi se tek
pri samome prinoenju. Nasuprot tome, ovjeka ponudie Bogu mrtva,
i on oivje.
Prije nego je Krist doao, na svijetu nije bilo kruha. Tako je isto i u
Raju, mjestu gdje je ivio Adam, bilo mnogo stabala da hrane ivotinje,
a nije bilo penice da nahrani ovjeka. ovjek se hranio kao ivotinja,
no kad je Krist doao, savreni ovjek, on je sa nebesa donio kruh, ka
ko bi se ovjek hranio hranom ovjejom. Vladari miljahu da ine to
to ine svojom voljom i vlastitom moi, no, Duh Sveti je potajno kroza
njih inio sve kako je htio. Istina, koja postoji od poetka, sije se posvu
da. I mnogi vide kako se sije, no malo ih je koji vide kako se anje.
Neki rekoe, "Marija zae od Duha Svetoga", no, varaju se. Vara
ju se, i ne znaju to govore. Kad je ena ikad zaela od ene? Marija je
djevica koju niti jedna sila nije oskvrnula. Ona je velika anatema Hebrejima, koji su apostoli i apostolski ljudi. Ova djevica, koju niti jedna
sila nije oskvrnula [...] moi same oskvrnjuju. I Gospodin ne [bi] rekao
"[Oe moj koji jesi na] nebesima" (Mt 6,17) da nije imao i drugog oca,
ve bi rekao samo "[Oe moj]".
Gospodin ree uenicima, "[...] 56 iz svake kue donesite u kuu
Oevu. No ne uzimajte (nita) iz kue Oeve, niti ita iz nje iznosite."
"Isus" je skriveno ime, "Krist" je ime koje je otkriveno. Iz ovoga raz
loga "Isus" ne pripada niti jednom jeziku; njega se uvijek zove imenom
"Isus". No to se "Krista" tie, njegovo je ime na sirijskom "Mesija",
a na grkom se zove "Krist". I svi ga drugi u skladu sa svojim jezikom
Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su ga ovim imenima: "Isus, Nazorenac, Mesija", odnosno, "Isus, Nazorenac, Krist." Zadnje ime je "Krist",
prvo ime je "Isus", ono u sredini je "Nazareanin". "Mesija" ima dva
znaenja, i "Krist" i "izmjereni". "Isus" na hebrejskom znai "iskuplje
nje". "Nazara" je "istina". "Nazareanin" zato znai "istina". "Krist" ...
bio izmjeren. "Nazareanin" i "Isus" su ti koji bijahu izmjereni.
Kada se biser baci u blato, on gubi na vrijednosti, i ne postaje nita
vredniji ak i ako se pomae balzamovim uljem. No, u oima onoga tko
ga posjeduje, on e uvijek imati vrijednost. Usporedi sa sinovima Bo
jim, gdje god bili. U oima Oca, oni e uvijek imati vrijednost.
Ako kae, "Ja sam idov", nitko nee ni trepnuti. Ako kae, "Ja
sam Rimljanin", nitko se nee uznemiriti. Ako kae, "Ja sam Grk, barbarin, rob, slobodan ovjek", bit e svima svejedno. Ali [ako kae], "Ja
sam kranin", [...] e zadrhtati. Kad bih i ja mogao [...] tako - onaj i
je je ime [...] nee moi podnijeti [to uti].
Bog je 63 ljudoder. Iz ovog se razloga ljudi njemu podnose [kao rt
va]. Prije nego su se na rtvu nosili ljudi, rtvovale su se ivotinje, jer
oni kojima se rtva upuivala nisu bili bogovi.
I boce od stakla i vrevi od gline nastaju uz pomo vatre. Kada se
staklene boce razbiju, one se ponovo izrauju, jer nastale su uz pomo
daha. No, kada se razbiju vrevi od gline, oni se unite, jer bijahu stvo
rene bez pomoi daha.
Magarac koji je okretao mlinski kota prehodao je stotinu milja. Ka
da su ga odvezali, uvidio je da jo uvijek stoji na istome mjestu. Posto
je ljudi koji mnogo putuju, a da se nikad ne priblie nekom cilju. Kada
ih je veer zatekla, nisu vidjeli ni grada ni sela, ni ita to je ljudskom
rukom ili od prirode stvoreno, niti moi, niti anela. Uzaludan bjee tih
bijednika sav trud.
Euharistija je Isus, to se na sirijskome zove "Pharisatha", to znai
"onaj raspeti", jer Isus je doao da razapne svijet. Gospodin je doao u
Levijevu bojadisaonicu. Uzeo je sedamdeset i dvije razliite boje, i ba
cio ih u isti lonac. Sveto je iz lonca izvadio bjee bijelo. I on ree, "Ta
ko je Sin ovjeji doao [kao] bojadisa."
Mudrost, koju zovu "jalova", majka je anela. I druica [...] Mari
ja Magdalena. [... ljubio] nju vie nego [ostale] uenike [i obiavao je]
ljubiti [esto] njezine [...]. Ostali [uenici 64 ...]. Rekoe mu, "Zato nju
voli vie nego nas?" Spasitelj odgovori i ree im, "Zato vas ne volim
kao nju? Kada su ovjek koji vidi i slijepac u tami, oni se ne razlikuju.
Kada doe svjetlo, tada e onaj koji vidi svjetlo ugledati, a onaj koji je
slijep ostat e u tami."
Gospodin ree, "Blagoslovljen je onaj koji jest prije nego je postao.
Jer, onaj koji jest, bio je, i bit e."
Nadmo ovjeka oku nije vidljiva, ve lei u onome to je skriveno
od pogleda. Zato je on gospodar ivotinjama koje su od njega jae i ve
e, po mjerama vidljivoga i skrivenoga. To im omoguuje da preive.
No, ako se ovjek odvoji od njih, one se meusobno ubijaju i grizu. I
prodirale su jedna drugu zato jer nisu nalazile hranu. No, sada su pro
nale hranu, jer ovjek je poeo obraivati zemlju.
Kada netko ude u vodu i izae bez da je ita primio, i kae, "Ja sam
kranin", on je to ime posudio uz kamate. No, ako primi Duh Sveti, on
to ime dobiva na dar. Onaj koji je primio dar, ne mora ga vratiti, no od
onoga koji ga je uz kamatu posudio, oekuje se isplata. To se isto [do
gaa onome] koji iskusi otajstvo.
Brak je veliki misterij! Jer, [bez] njega, svijet ne bi [postojao]. Po
stojanje [svijeta...], i postojanje [... braka]. Pomisli na [... odnos], jer on
posjeduje [...] mo. U njezinu je odrazu 65 [oskvrnue].
Meu oblicima zlog duha nalaze se muki i enski. Muki su oni koji
se sjedinjuju sa duama koje nastanjuju enski lik, a enski su oni koji
se mijeaju s onima u mukome obliju, kroz onoga koji bijae neposlu
an. I nitko im ne moe utei, jer oni ga vrsto dre dok ne primi muku
i ensku snagu, naime, mladoenju i mladu. - Prima ih odraz brane
lonice. - Kada raskalaene ene vide mukarca kako sam sjedi, one
skau na njega, i igraju se s njime, i oskvrnjuju ga. Tako isto i razbludni
mukarci, kada vide lijepu enu koja sama sjedi, oni je opsjedaju i pro
gone, u elji da je oskvrnu. No, ako vide mukarca i njegovu enu kako
jedno pored drugoga sjede, tada ena ne moe doi u mukarca, niti mo
e mukarac doi u enu. Tako, ako su odraz i aneo ujedinjeni jedno s
drugim, niti jedno od njih ne moe ui niti u mukarca niti u enu.
Onaj koji e napustiti svijet, i kojeg se, zbog toga to je u svijetu bio,
vie ne moe zadravati, taj je oito uzdignut nad eljom za [...] i stra
hom. On je gospodar nad [...]. On je iznad zavisti. Ako [...] doe, oni
[ga] grabe i gue. I kako bi [on] mogao utei [velikim...] silama? Kako
bi on mogao [...] postoje neki [koji kau] "Mi smo vjerni", kako ih [,..
66 neisti duhovi] i demoni. Jer, kad bi imali Duh Sveti, tada ih nijedan
neisti duh ne bi progonio. Ne boj se tijela, niti ga ljubi. Ako ga se boji,
tada e tobom vladati. Ako ga ljubi, progutat e te i onemoati.
I tako je on ili na ovome svijetu, ili u uskrsnuu, ili negdje izmeu.
Boe, sauvaj me da tamo ne zavrim! U ovome svijetu postoji dobro
i zlo. Njegovo dobro nije dobro, a njegovo zlo nije zlo. No postoji zlo
nakon ovoga svijeta, koje je istinsko zlo - ono to se zove "sredina". To
je smrt. Dok smo na ovome svijetu, dolikuje nam da steknemo uskrsnu
e, tako da se, kad zbacimo sa sebe tijelo, naemo u pokoju, i ne luta
mo u sredini. Mnogi na tom putu zalutaju. Dobro je otii sa ovoga svi
jeta prije negoli se sagrijei.
Ima nekih koji niti ele niti mogu. I drugih koji, ako i ele, nema
ju od toga koristi: oni nisu nita uinili, budui da (vjeruju), [...] ini ih
grenicima. A ako ne ele, pravda e ih u oba sluaja zaobii: [to je]
uvijek pitanje volje, ne ina.
Apostolski je ovjek u viziji vidio ljude zatvorene u goruoj kui,
vezane vatrenim [...], lai [...], plamtei [...] njih u [...] vjeri [...]. I oni
im rekoe, "[...] biti spaeni?" [...] "Oni to nisu eljeli. Primili su [...]
kaznu, ono to se naziva 67 '[...] tama', jer je on [...]"
Iz vode i vatre nastali su dua i duh. Iz vode je, i vatre, i svjetla (nastao)
sin brane lonice. Vatra je pomazanje, svjetlo je vatra. Ne govorim o
vatri koja nema oblik, ve o onoj drugoj, bijelog oblija, bljetavoj i
prekrasnoj, koja daje ljepotu.
Istina nije na ovaj svijet dola gola, nego u raznim simbolima i obli
cima. Niti na jedan drugi nain svijet nee primiti istinu. Postoji ponov
no roenje i njegov odraz, i svakako je neophodno biti ponovo roen
kroz odraz. Kakav? Kroz uskrsnue. I odraz mora kroz odraz uskrsnuti. Brana lonica i odraz moraju kroz odraz proi do istine: to je obno
va. To moraju uiniti ne samo oni koji stvaraju ime Oca i Sina i Duha
Svetoga, ve <i oni koji> ih stvorie za vas. Tko to ne prihvati, oduzet
e mu se i naziv ("kranin"). Pomazanje [...] dobiva se kroz snagu kri
a. Ovu mo apostoli zovu "desno i lijevo", i ta osoba vie nije kra
nin, ve Krist.
Gospodin je u otajstvu sve [inio], krtenje, pomazanje, priest i
iskupljenje, i branu lonicu.
[...] on ree, "Doao sam da [ovo ispod] uinim nalik onome [iznad,
i ono] vanjsko nalik onome [nutarnjem. Doao sam ih spojiti] na tome
mjestu." [...] ovdje kroz [simbole...]. Oni koji kau, "[Postoji nebeski
ovjek i] postoji onaj koji je iznad [njega"], varaju se. - Jer, prvog od te
dvojice nebeskih [ljudi], onog koji se razotkrio, 68 oni zovu "onaj koji
je dolje"; a onaj kojem sve to je skriveno pripada (trebao bi biti) taj ko
ji je iznad njega. No, bilo bi bolje da kau, "Unutarnji i vanjski, i izvan
onog izvanjskoga". Zbog ovog Gospodin nazva unitenje "vanjskom
tamom": izvan nje ne postoji vie nita. On je rekao, "Moj otac, koji
jest u skrovitosti." On ree, "Ui u svoju sobu, zatvori vrata, i pomoli
se svomu Ocu, koji je u skrovitosti" (Mt 6,6), on koji je u svima njima.
No ono to je u svima njima jest punina. Povrh nje nema u njemu nita
drugo. To je onaj o kojem je reeno, "Onaj koji je iznad njih".
Prije Krista, neki su doli iz mjesta u koje vie nisu mogli ui, i oti
li tamo otkuda vie nisu mogli izai. Potom je doao Krist. One koje su
uli on je iznio, a one koji su izali, on je unio.
Dok je Eva bila u Adamu, smrt nije postojala. Kada je od njega od
vojena, nastala je smrt. Ako on ponovo ue, i postane kao ranije, smrt
vie nee postojati.
"Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" (Mk, 15,34 i paralele).
Na kriu je ove rijei izgovorio, jer mjesto to bijae napustio.
[...] koji bjee roen iz njega koji [...] od Boga. [...] iz mrtvih. [...]
bio, ali sada [...] savren. [...] tijelo, no ovo [...] jest istinsko tijelo. [...]
nije istina, ve [...] samo odraz istine. 69
Brana lonica nije za ivotinje, niti za robove, niti za oskvrnute e
ne; ona je za slobodne ljude i djevice.
Kroz Duh Sveti mi se ponovo raamo, no kroz Krista, mi se raamo
u oboma. Pomazanje dobivamo od Duha. Pri roenju bijasmo sjedinje
ni. Nitko se ne moe vidjeti u vodi ili zrcalu bez svjetla. Zbog toga nam
je potrebno krstiti se u oboma, svjetlu i vodi. Svjetlo je pomazanje.
U Jeruzalemu postojahu tri mjesta na kojima se rtvovalo. Ono ko
je je gledalo na zapad zvalo se "sveto". Ono koje je gledalo na jug zva
lo se "sveto od svetoga". Tree, koje je gledalo na istok, zvalo se "sveto
od svetih", i na to su mjesto samo najvii sveenici mogli ui. Krtenje
je "sveto" mjesto. Iskupljenje je "sveto od svetoga". Brana je lonica
"sveto od svetih". Krtenje ukljuuje uskrsnue [i] iskupljenje; iskup-
nalazi se drvo spoznaje. Ono je ubilo Adama, ali ovdje je drvo spoznaje
probudilo ovjeka u ivot. Zakon bijae to drvo, drvo koje daje spoznaju
dobra i zla. Niti ga je udaljilo od zla, niti ga je postavilo u dobro, ve je
za one koji su s njega jeli stvorilo smrt. Jer, kada je rekao, "Jedi ovo, ne
jedi ono", to bijae poetak smrti.
Pomazanje je iznad krtenja, jer, zbog "pomazanja" (khrisma) smo
mi nazvani "kranima", ne zbog "krtenja" (baptizein). Iz tog razloga
i "Krist" (Pomazanik) nosi svoje ime. Jer, Otac je pomazao Sina, Sin je
pomazao apostole, a apostoli su pomazali nas. Tko je pomazan, posje
duje sve. On posjeduje uskrsnue, svjetlo, kri, Duh Sveti. Otac mu je
to dao u branoj lonici; ovaj je primio (dar). Otac bijae u Sinu, i Sin
bijae u Ocu. To je kraljevstvo nebesko.
Gospodin je dobro rekao: "Neki uoe u kraljevstvo smijui se, a
izaoe [...] jer [...] kranin, [...] im je [... uao u] vodu, izaao [...]
sve (od ovoga svijeta), [...] jer [...] sitnica, no [... pun] prezira za [...]
kraljevstvo [nebesko ...]. Ako on prezire [...] i ismijava kao sitnicu, [...]
van smijui se. Isto je tako 75 sa kruhom, i kaleom i uljem, iako i nad
time postoji neto uzvienije.
Svijet je nastao iz pogreke. Onaj koji ga je stvorio namjeravao ga
je stvoriti vjenim i besmrtnim, no nije uspio postii to to je elio. Jer,
svijet nikad nije bio neprolazan, kao to to nije ni onaj koji ga je stvorio.
Ne postoje trajne stvari, trajna su samo djeca. I nita nee postati nepro
lazno, ako prvo ne postane dijete. Ali, kako onaj koji nije bio u stanju
primiti moe biti sposoban dati?
Kale molitve sadri vino i vodu, to slui kao simbol krvi na kojoj
se zahvaljujemo. I pun je Duha Svetoga, i pripada u cijelosti savrenom
ovjeku. Kad ovo pijemo, mi primamo savrenog ovjeka. iva voda
je tijelo. I neophodno je da ivoga ovjeka njome ogrnemo. I kada tako
ulazi u vodu, on svlai odjeu kako bi se ogrnuo savrenim ovjekom.
Konj stvara konja, ovjek stvara ovjeka, Bog stvara Boga. Uspore
di sa mladoenjom i [mladom]. Oni dolaze iz [...]. Nijedan idov [...]
[...] postojao. A [...] od idova. [...] krani [...] ovi [...] spominju se kao
"izabran narod [...]" 76 i "Istinski ovjek" i "Sin ovjeji" i "Sjeme Si
na ovjejeg". Ova je istinska rasa u svijetu poznata. ...da sinovi bra
ne lonice poivaju.
koji stoje blizu pomazanih. No, kad odu oni pomazani, ti nepomazani
koji su kraj njih stajali, ostaju u svojemu smradu. Samaritanac ranjeni
ku nije dao nita osim vina i ulja, a to je pomast. Ona je zalijeila rane,
jer "ljubav pokriva mnotvo grijeha" (1 Pt 4,8).
Djeca koju ena nosi nalikuju ovjeku koji je ljubi. Ako je ljubi nje
zin mu, ona njemu nalikuju. Ako je ljubi preljubnik, ona nalikuju preljubniku. Dogaa se, kad ena iz prisile spava sa svojim muem, a srce
joj je kod preljubnika s kojim se inae sjedinjuje, da dijete koje ona ro
di nalikuje preljubniku. Vi koji ivite sa Sinom Bojim, ne ljubite svi
jet, ve Gospodina, kako oni koje zanete ne bi nalikovali svijetu, ve
Gospodinu.
Ljudsko se bie sjedinjuje sa ljudskim biem. Konj se sjedinjuje s
konjem, magarac sa magarcem. Jedinke se unutar jedne vrste obino
spajaju [sa] sebi srodnima. I duh se tako mijea sa duhom, misao opi
sa milju, a [svjetlo] se sjedinjuje [sa svjetlom. Ako si] roen kao ljud
sko bie, tada e te [ljudsko bie] ljubiti. Ako postane [duh], duh e
se s tobom sjediniti. Ako postane misao, misao e se s tobom 79 izmi
jeati. Ako postane svjetlo, svjetlo e se s tobom spojiti. Ako posta
ne jedan od onih koji na nebu obitavaju, tada e oni koji na nebu obi
tavaju uz tebe poinuti. Ako postane konj, ili magarac, ili bik, ili pas,
ili ovca, ili bilo koja druga od ivotinja koje su izvan ili ispod, tada te
niti ljudsko bie, niti duh, niti misao, niti svjetlo nee moi ljubiti. Ni
tko od onih koji pripadaju gore ili unutar, nee moi u tebi poinuti, ni
ti e ti u njima biti.
Onaj koji je rob protivno svojoj volji, postat e slobodan. Onaj ko
ji je postao slobodan voljom svog gospodara, i koji se potom prodao u
ropstvo, nee vie moi biti slobodan.
Poljodjelstvo na ovome svijetu zahtijeva usklaenost etiri osnovna
elementa. Samo zbog prirodnog djelovanja vode, zemlje, vjetra i svjet
la biva etva u itnicu skupljena. I Boje se poljodjelstvo odvija zbog
etiri elementa - vjere, nade, ljubavi i spoznaje. Vjera je naa zemlja, u
kojoj mi primamo korijenje. [A] nada je voda koja nas othranjuje. Lju
bav je vjetar od kojeg rastemo. Spoznaja je svjetlo kroz koje [sazrije
vamo]. Milost je [etverostruka: ona je] zemaljska; ona je [nebeska;...]
najvieg neba; [...] u [...].
[zaeti], ini to skriven od pogleda. Nitko [ne moe] znati kad [mu] 82
i ena jedno s drugim ope, izuzev njih dvoje. Uistinu, vjenanje je na
ovome svijetu misterij za one koji su se oenili. Ako je oskvrnuti brak
tako tajan, kakav je tek misterij onaj neoskvrnuti! Taj nije tjelesan, ve
ist. On ne dolazi od elje, nego od volje. On ne pripada tami ili noi,
ve danu i svjetlosti. Ako je brak svaijem oku dostupan, on tad postaje
bludilite, a nevjesta nije bludnica samo kad sa drugim ovjekom zane,
ve ak i ako napusti branu lonicu i bude viena. Neka se pokazuje
samo pred ocem, majkom, prijateljem mladoenjinim, i mladoenjinim
sinovima. Njima je dozvoljeno svaki dan ui u branu lonicu. No dru
gi nek samo eznu da uju njezin glas i osjete miris njezine pomasti, i
neka se hrane mrvicama koje padnu sa stola, poput pasa. Mladoenja i
mlada pripadaju u branu lonicu. Nitko ne bi smio vidjeti mladoenju
sa mladom, osim ako i sam [nije] jedno od njih.
Kada je Abraham [...] vidio to mu je bilo za vidjeti, [obrezao je] ko
u s vrha uda, pouivi nas da tijelo treba unititi.
[Veina stvari] na ovome svijetu ivi dokle god im je [nutrina] skri
vena. [Ako se razotkrije], oni umiru, kao to je sluaj sa vidljivim ov
jekom. [Dokle god je] utroba ovjekova skrivena, ovjek ivi; 83 ka
da se utroba njegova pokae i iz njega izie, ovjek umire. Isto je ta
ko i sa stablom: dok mu je korijen skriven, ono nie i raste. Ako kori
jen postane vidljiv, stablo e se sasuiti. Tako je sa svime to je na ovo
me svijetu roeno, ne samo sa vidljivim, ve i sa skrivenim: sve dok je
korijen zla skriven, ono to je roeno snano je, no im postane vidljiv,
ono propada. Zato rije kae, "Ve je sjekira poloena na korijen stabli
ma" (Mt 3,10). Ono nee biti samo sasjeeno - to je sasjeeno, pono
vo e izrasti - nego sjekira prodire duboko dolje, sve dok ne izvue ko
rijen. Isus je iupao korijen cijeloga svijeta, dok su ostali to inili samo
djelomice. to se nas tie, neka svatko od nas kopa do korijena zla ko
je je u njemu, i neka ga s korijenom iupa iz svog srca. Ako ga prepo
znamo, ono e biti iupano, no ako ga ne prepoznamo, ono e u nama
pustiti korijenje i roditi svoje plodove u naemu srcu. Ono je nad nama
gospodar. Mi smo njegovi robovi. Ono nas ini robljem i navodi da i
nimo ono to [ne] elimo; i da [ne] inimo ono to elimo. Ono je mo
no, jer ga mi nismo prepoznali. Dok [postoji], ono djeluje. Neznanje je
majka [svega zla]. Neznanje e zavriti u [smrti, jer] ono to iz [nezna-
nja] izie nikad nije bilo, niti jest, niti e biti. [...] 84 e biti savreni ka
da se sva istina otkrije. Jer, istina je poput neznanja: dok je skrivena, u
sebi poiva, no kada se otkrije i prepozna, ona biva slavljena utoliko to
je od neznanja i zablude snanija. Ona daje slobodu. Rije ree, "Ako
upoznate istinu, istina e vas osloboditi" (Iv 8,32). Neznanje je ropstvo.
Znanje je sloboda. Ako spoznamo istinu, pronai emo plodove istine u
sebi. Ako se s njome sjedinimo, ona e nam donijeti ispunjenje.
O onome to je stvoreno i vidljivo, mi danas kaemo, "Oni koji su
snani i cijenjeni, veliki su ljudi. Oni slabi i prezreni, nitavni su." Uspo
redi s vidljivim stvarima istine: one su slabe i prezrene, dok je sve ono
to je skriveno, snano i cijenjeno. Tajne istine otkrivaju se samo kao
simboli i odrazi. Brana lonica, meutim, ostaje skrivena. Ona je sveta
u svetome. Veo je isprva skrivao Boje upravljanje stvaranjem, no ka
da se veo raspara i otkrije pogled u unutranjost, ova e kua biti napu
tena, ili bolje rei, [unitena]. I (nie) e boanstvo pobjei [od]avde,
no nee otii u sveto [od] svetih, jer nee se moi izmijeati sa istim
[svjetlom] i [bezgrenom] puninom, ve e se nai pod krilima kria [i
ispod] njegovih ruku. Ova e arka biti njihov spas, kada potop 85 za
prijeti da ih proguta. Oni koji pripadaju redu sveenstva, oni mogu ui
kroz veo sa visokim sveenikom. Iz ovog razloga veo nije rasparan sa
mo pri vrhu, jer bi tad bio otvoren samo onima gornjima; niti je raspa
ran samo pri dnu, jer bi tad bio otkriven samo onima donjima. On je ras
paran od vrha do dna. Oni gornji rastvorili su ga nama donjima da bi
smo mogli ui u tajnu istine. A to je ono istinski cijenjeno (i) snano!
No, unii emo uz pomo niskih simbola i oblika slabosti. Oni su uisti
nu prijezira vrijedni kada se usporede sa savrenom slavom. Postoji sla
va koja nadilazi slavu. Postoji mo koja nadilazi mo. Ono savreno na
ma se otvorilo, skupa sa onim skrivenim od istine. I sveti od svetih se
otkrie, i brana nas lonica pozva unutra.
Dokle god je prikriveno, zlo je jalovo. Ono nije, meutim, odstranje
no iz sjemena Duha Svetoga, koje je, stoga, rob zla. No, kada se otkrije,
savreno e svjetlo tada potei odasvud. I svi oni koji se u njemu nadu,
[primit e pomazanje]. Robovi e postati slobodni, [i] zatoenici otkup
ljeni. "[Svaki] nasad [koji ne] posadi Otac moj nebeski, [biti e] isko
rijenjen" (Mt 15,13). Oni koji su razdvojeni, biti e sjedinjeni [...] i bit
e ispunjeni. Svatko tko [ue] u branu lonicu, upalit e [svjetlo], jer
[...] kao i u brakovima koji su [...] dogaa po noi. Ta vatra [...] samo
86 nou, i onda se gasi. No, otajstva ovog braka usavrena su po danu
i svjetlu. Niti taj dan, niti to svjetlo nikada ne tonu. Tko postane dijete
brane lonice, primit e svjetlo. Tko ga tamo ne primi, nee ga nigdje
moi primiti. Tko primi to svjetlo, taj ne moe biti vien, niti ga se mo
e zatoiti. I nitko nee moi takvoga muiti, makar on ivio na ovome
svijetu. A kada ovaj svijet napusti, on je ve primio istinu u odrazima.
Svijet je postao vjeno kraljevstvo (eon), jer vjeno je kraljevstvo za nje
ga punina, i to na ovaj nain: njemu samome se otkriva, ne skriveno u
tami ili noi, ve skriveno u savrenome danu i svetoj svjetlosti.
Evanelje po Filipu
Nakon kratkog uvoda u kojem se navode rijei "velikog apostola" Pavla, Hipostaza Arhonata razvija svoju mitoloku narativu. Glavni su likovi u ovoj mitolokoj dra
mi slijepi vladar Samael, takoer zvan Saklas ("budala") i Yaldabaoth, koji huli pro
tiv boanskog; potom duhovna ena, koja budi Adama i nadmudruje pohlepne vlada
re; Zmija, Poduavateljica, koja savjetuje mukarca i enu da jedu plodove stabla ko
je su vladari zabranili; te Noreja, Evina ki, nevina u naravi i uzviena u znanju. Na
stranici 93 ovoga traktata narativni fokus prelazi na velikog anela Eleletha, koji Noreji otkriva podrijetlo i sudbinu arhontskih sila.
Hipostaza Arhonata potvruje, kao to i sam naslov govori, realnost arhontskih
vladara: daleko od toga da su fiktivne, te su sile i vie nego stvarne, one odista posto
je. Uasavajua je to stvarnost za gnostike, koji vlastitu duhovnu prirodu definiraju u
suprotnosti s pojmom vlasti koja porobljava. No, kao to ovaj spis obeava, za kran
ske gnostike ipak postoji nada, jer njihova e duhovna priroda biti trajnija od arhontske, a njihova nebeska sudbina slavnija. Vladari e na kraju nestati, a gnostici, djeca
svjetlosti, spoznat e i slaviti Oca.
HIPOSTAZA ARHONATA
II 86, 20-97, 23
Ali Noreja se okrenu njima, i ree, "Vi ste Arhonti tame; vi ste oni
koji su prokleti. I niste moju majku poznavali; to bijae vama srodan lik
enskog oblija. Ja ne potjeem od vas, ve od svijeta odozgo." Oho
li se Arhont okrenu, u svoj svojoj snazi, [i] njegovo lice posta poput cr
ne [...]; i nabusito ree, "Mora nam sluiti, [kao to je to inila] i tvoja
majka Eva; jer dano mi je (') [...]."
Ali Noreja se okrenu, i snagom [...]; glasno viknu i zazva Svetog Bo
ga Sveukupnosti, 93 "Spasi me od Arhonata zla, i izbavi me iz njiho
vih kandi - smjesta!"
<Veliki> aneo spusti se sa nebesa i ree, "Zato zaziva Boga?
Otkud tolika smjelost spram Duha Svetog?"
Noreja ree, "Tko si ti?"
Arhonti zla se povuku i udalje od nje. On ree, "Ja sam Eleleth, ve
liki aneo razboritosti, koji uz Duha Svetog stoji. Bijah poslan da s to
bom govorim, i izbavim te iz ruku onih zlih. I pouit u te o tvome ko
rijenu."
- to se tog anela tie, nemogue mi je govoriti o njegovoj moi:
lik je njegov poput istog zlata, a ruho kao snijeg. Moja usta uistinu ne
mogu izrei rijei koje bi opisale njegovu snagu, i lice njegovo!
Eleleth, veliki aneo, ree mi, "Ja sam taj koji je razumijevanje. Ja
sam jedan od etiri luonoe koji stoje uz veliki, nevidljiv duh. Misli li
da ovi Arhonti imaju ikakve moi nad tobom? Nijedan od njih ne mo
e nadvladati korijen istine; jer, zbog toga se on ukazao pred posljednje
dane; i ove e sile biti obuzdane. I te sile ne mogu oskvrnuti tebe, niti
ovaj narataj; jer va je dom u vjenosti, gdje djevianski duh obitava,
onaj koji je iznad sila kaosa i njihova svijeta."
No, ja rekoh, "Gospodaru, poui me o [moima] tih sila - [kako] su
nastale, kakav je njihov postanak, [i] od 94 kakve je tvari, i tko je stvo
rio njih i njihovu mo?"
I veliki aneo Eleleth, razumijevanje, ree mi, "U beskrajnom kra
ljevstvu obitava vjenost. Sofija, koja se naziva Pistis, eljela je neto
stvoriti, sama i bez svog druga; i od njezinog djela nasta nebesko bie.
Postoji veo izmeu nebeskog svijeta, i prostranstava koja su ispod;
i ispod vela nasta sjena; i ta sjena postade tvar; i sjena ta bi odbaena.
I to to je stvorila postade stvorenje u tvari, poput pobaenog zametka.
Tekst ovoga traktata prilino je dobro ouvan. Djelo je svojevrsni kompendij sre
dinjih gnostikih ideja, naroito o kozmogoniji, antropogoniji i eshatologiji. Teme
ljei se na razliitim izvorima i predajama, rasprava je djelomice izloena u poluznanstvenom stilu, s brojnim etiologijama i etimologijama. Napisana je u obliku apologetikog traktata, sa namjerom privlaenja novih sljedbenika. Uvelike je u njoj zanema
rena zemaljska povijest, ali i opisi gornjega svijeta, ukljuujui i njegov razvoj. Na te
melju nakane neimenovanog i nepoznatog autora, koja se na poetku jasno izraava,
a potom provlai i kroz ostatak teksta, znanstvenici su tekstu dodijelili hipotetiki
naslov O podrijetlu svijeta.
Postoje valjani razlozi za pretpostavku da je posrijedi svjesno i dobro promiljeno
knjievno djelo koje nije pretrpjelo veih sekundarnih izmjena, ve je rezultat dugog
procesa prenoenja predaje. Djelo je vjerojatno nastalo poetkom 4. stoljea. Izvan
redna mjeavina raznovrsnih idovskih gledita, manihejskih elemenata, kranskih
ideja, grkih filozofskih koncepcija, i likova iz grke ili helenistike mitologije, magi
je i astrologije, kao i jasno pozivanje na egipatsku misao, sve to upuuje na Aleksandriju kao vjerojatno mjesto nastanka grkog izvornika rasprave O podrijetlu svijeta.
Mogue je da se proces prevoenja na koptski sastojao od nekoliko faza. Loe stanje
brojnih odlomaka koji zahtijevaju ispravke, zajedno sa drugim vrlo tekim, jedva it
ljivim dijelovima, mogue je objasniti pretpostavkom da je tekst koji se nalazi pred
nama iz poetne, provizorne faze tog procesa prevoenja. O podrijetlu svijeta bio bi
stoga "opus imperfectum" (B. Layton).
Autor se slui razliitim izvorima i predajama, od kojih su neke gnostike a neke
nisu, koje je teko poblie odrediti u okviru knjievne kritike, ajo tee rekonstruirati.
Tekst je stoga, na dijelovima neujednaen ili kontradiktoran, budui da barem nekoli
ko tih predaja ili djela pretpostavljaju vlastite sustave, ili sadre neke druge tendenci
je, npr. setijanske, valentinijanske ili ak manihejske. O podrijetlu svijeta nema nikakav
vlastiti zatvoreni sustav, niti predstavlja neki od poznatijih gnostikih sustava. Autor
rabi izravne ili neizravne navode, reference, saetke, objanjenja i etimologije, koji
stoje u snanoj opreci prema dominantnom narativnom stilu. Namjera ovakve obrane
vlastitih stajalita, pozivanjem na neka druga djela, jest izlaganje sadrajne i uvjerlji
ve argumentacije. O podrijetlu svijeta sadri brojne paralele sa Hipostazom Arhonata, to upuuje na blisku povezanost dvaju tekstova. Pa ipak, razliita priroda dvaju
dokumenata, drukiji pogledi na svijet i brojne razlike u pojedinostima navode na za
kljuak da je direktna literarna povezanost malo vjerojatna. Paralelizam je vjerojatno
rezultat koritenja grae iz istoga izvora.
O PODRIJETLU SVIJETA
II 97,24-127,17
ostalim vrstama drvea, svih vrsta, koje u sebi imaju svoje sjeme iz 110
sjemenja vladara i njihovih anela.
Pravda je potom stvorila Raj, neizmjerno divan i izvan putanje mje
seca i putanje sunca u Zemlji Razuzdanosti, na istoku meu kamenjem.
I udnja je usred prekrasnih, plodom bogatih stabala. A drvo vjenog
ivota, kako se ukazalo po volji Bojoj, nalazi se na sjeveru raja, kako
bi darivalo vjenost duama istih, koji e proizai iz uoblienih oblika
siromatva na kraju vremena. Boja stabla ivota je poput sunca, a grane
su njegove prekrasne. Njegovo lie je poput listova empresa. Plod je
njegov poput grozda kada je bijel. Drvo see visinom svojom sve do ne
besa, a pored njega nalazi se drvo znanja (gnosis), koje posjeduje snagu
Boga. Njegova je slava poput Mjeseca u punome sjaju, a grane su nje
gove prekrasne. Lie je njegovo poput lia smokve, a plod poput ukus
ne datulje. I ovo je drvo na sjeveru Raja, kako bi moglo podii due iz
demonskoga mrtvila, kako bi se one pribliile drvetu ivota i jele od
njegova ploda, i osudile vladare i njihove sile, i njihove anele.
Uinak tog drveta opisan je u Svetoj knjizi, to jest: "Ti si drvo zna
nja koje je u Raju, od ijeg je ploda prvi ovjek jeo, i koje mu je otvo
rilo um; on je volio svoju druicu i osudio 111 ostale, strana oblija, i
prezreo ih".
Nakon toga, izniklo je stablo masline, koje je imalo proistiti kralje
ve i visoke sveenike pravednosti, koji e se pojaviti na kraju vremena,
jer stablo masline proizalo je iz svjetlosti prvog Adama, radi pomaza
nja koje e oni primiti.
I prva dua (psyche) voljela je Erosa koji je bio uz nju, i izlila je svo
ju krv na njega i na zemlju. I iz te krvi iznikla je prva rua, iz zemlje, iz
trnovitog grma, kako bi bila izvor radosti za svjetlost koja se imala po
javiti u grmu. Nakon toga, prekrasno mirisavo cvijee izniklo je iz zem
lje, razliitih vrsta, od svake pojedine djevice meu kerima Pronoje. I
one su, kada su se zaljubile u Erosa, izlile svoju krv na njega i na zemlju.
Nakon toga, svakojako je bilje izniklo iz zemlje, razliitih vrsta, imaju
i u sebi sjeme sila i njihovih anela. Nakon ovoga, sile su iz voda stvo
rile sve zvijeri, gmazove i ptice, razliitih vrsta, koje su u sebi nosile
sjeme vladara i njihovih anela.
No prije svega ovoga, kada se on prvoga dana pojavio, proboravio je
na zemlji otprilike dva dana, i ostavivi niu Pronoju na nebu, uzaao u
Egzegeza due kratka je pripovijest (na deset stranica papirusa) koja pripovijeda
gnostiki mit o dui, od njezina pada u ovaj svijet do povratka na nebo. Dua, ija je
priroda enska - imala je ak i maternicu - bila je djevianska i androgina u svome
obliku kada je sama sa svojim Ocem obitavala na nebu, no nakon pada u ovaj svijet i
u tijelo, oskvrnuli su je mnogi ljubavnici. Ti su ljubavnici razbojnici i nitkovi koji se
prema dui odnose kao prema kurvi, da bi je potom napustili. U svojoj patnji, ona tra
i uvijek nove ljubavnike koji e je prevariti, pretvarajui je u robinju za vlastiti spol
ni uitak. Posramljena, dua ostaje u ropstvu, ivei u javnoj kui, odlazei od jedne
do druge trnice. Jedini dar koji dobiva od svojih ljubavnika njihovo je okaljano sje
me: njezina djeca su slijepa, nijema, boleljiva i slaboumna.
Dua ostaje u tom seksualnom i psihikom uznitvu sve dok jednoga dana ne uvi
di vlastitu situaciju, i ne pokaje se. Ona tad trai pomo svoga Oca, koji joj se smilu
je. On ini dvije stvari kako bi pomogao dui: prvo izokree njezinu maternicu kako
bi dua povratila svoja prava svojstva: "maternica due je izvana, poput mukih spol
nih organa, koji su izvanjski" (131,1927). Ovo izokretanje titi duu od daljnjih do
dira njezinih ljubavnika. Potom, Otac dui alje mladoenju sa nebesa, koji je njezin
brat, prvoroenac iz Oeve kue.
Obnovljena i proiena, dua se ureava u svojoj lonici, iekujui zarunika. Po
njegovu dolasku, oni se strasno vole. Njihova ljubav, koja je duhovna i vjena, opisa
na je senzualnim jezikom kakvim se obino opisuje tjelesna ljubav. Plod ovoga braka
dobra su i lijepa djeca (alegorija za dobre, kreposne ideje: usp. Filon, Cher. 44). Dua
konano biva obnovljena i vraena u svoje prijanje stanje.
Pria o dui u Egzegezi due u glavnim crtama slijedi valentinijanski mit o Sofiji, pos
ljednjem eonu koji naputa Pleromu u potrazi za novim vidicima. Od bludnitva do
pokajanja u suzama, od pokajanja do povratka u Oevu kuu, put due gotovo je isto
vjetan Sofijinom putovanju.
Originalnost Egzegeze due uvelike proizlazi iz naina na koji se pristupilo mitu.
Umjesto kompleksne, filozofske obrade, mit je gotovo romansiran, i kao takav privla
i itateljsku pozornost.
Dvije bliske knjievnosti i tradicije izvrile su snaan utjecaj na autora ovoga dje
la: helenistika i idovska ljubavna knjievnost. Ljubav i avantura glavni su sastojci
helenistikih romana, pri emu je ljubav uvijek pokreta radnje. U tim je romanima
dominantan uvijek isti motiv: tragian rastanak dvoje ljubavnika, i njihov ponovni sus
ret nakon brojnih peripetija (prijevara, susreta s razbojnicima i mutnim likovima koji
dovode u iskuenje estitost due, usp. grke romane Ahileja Tatija, Haritona, Heliodora, Longa Sofista i Ksenofonta Efekog).
Meutim, dvije znaajke ove gnostike pripovijesti nemaju nikakve veze sa gr
kim ljubavnim romanom. Kao prvo, duaje jedini glavni lik u Egzegezi due, i njezin
zarunik igra tek malu ulogu u naraciji, nasuprot grkome romanu u kojemu je nagla
sak uvijek na ljubavnom paru. Kao drugo, grke su heroine uvijek djevice i kreposnice, dok heroina u Egzegezi due (kao i u drugim gnostikim djelima) vodi ivot blud
nice, i tek naknadno dobiva natrag svoje djevianstvo.
idovski je utjecaj neto snaniji. Budui da je dua prikazana kao ena, Egzegeza
o dui je enska pripovijest, prilino velika rijetkost u antikoj knjievnosti. U idov
skoj emo knjievnosti, meutim, nai takova djela, naroito u Apokrifi i Pseudoepigrafi. Pripovijest o putu due od bludnitva, preko pokajanja, do djevianstva, podsje
a na idovske pripovijesti o grenicama Rahabi, Tamari, Ruti i Bat-ebi (usp. J, Ju
bileji, Zavjet Judin, Ruta, 2 Kr).
Egzegeza due nije jedini tekst u zbirci Nag Hammadi posveen enskome liku.
Usporedbe se mogu povui sa Konanim uenjem, Gromom, Norejom, Trimorfnom
Protenojom, te s nekim drugim gnostikim djelima u kojima nalazimo krae enske
pripovijesti. Skriven pod razliitim imenima i fizionomijama uvijek je jedan te isti
lik: dua u potrazi za svojim nebeskim porijeklom. Zajedniko obiljeje koje pove
zuje sve ove enske likove jest oprenost, i to u obliku polariteta "djevica-bludnica".
Obnavljanje se postie ponovnim stjecanjem izvorne istoe, koja je nuna za posti
zanje znanja.
Naglasak na okaljanju u Egzegezi o dui pokazuje u kojoj je mjeri na njezina au
tora utjecao apokrifni judaizam. Snano isticanje motiva okaljanja tipino je za esensku psihologiju (Zavjeti dvanaest patrijarha i kumranska literatura). U Egzegezi due,
kao i u esenskoj duhovnosti, proienje i pokajanje jedini su lijekovi za okaljanost.
Izokretanje maternice moe se usporediti sa duhovnim obrezivanjem; oba su izraz vo
lje da se napusti vanjsko, kao simbol sveg iskuenja ovoga svijeta.
Autor Egzegeze due ilustrira mit o dui nizom biblijskih citata, i sa dva navoda iz
Homera. Navodi su sastavni dio pripovijesti i strogo su uz nju vezani: autoru oni ak
slue za daljnje razvijanje tema vezanih uz mit o dui. Dijelovi ovih navoda svrstani su
zajedno kako bi se stavio naglasak na tri faze puta due: bludnitvo, pokajanje, povratak
Ocu. Ove grupe citata nije sakupio autor, ve su preuzete iz antologije ije tragove nala
zimo u nekih kranskih autora iz Aleksandrije: Klementa, Didimosa i Origena.
Ta injenica pomae u odreenju autorova okruenja. On je proizvod akademske
kulture u kojoj su florilegiji i antologije igrale vanu ulogu u intelektualnome obra
zovanju.
Upotreba citata iz Biblije i Homera pokazuje nam da je grka i idovska mudrost
imala jednak proroanski znaaj za autora. Obje izlau gnostiku doktrinu na nain
razumljiv kako kranskom, tako i idovskom ili poganskom itatelju. Sve to ukazu
je daje gnostiki autor Egzegeze due pripadao kultiviranom, sinkretistikom okrue
nju, dobro upoznatom sa idovskim i grkim spisima. Rije je najvjerojatnije o Aleksandriji s poetka treeg stoljea n. e. Iako je posuivao iz idovskih i, gdjekad, kr
anskih i poganskih tradicija, autor je uspio nanovo ih protumaiti u svjetlu nove gnos
tike poruke.
EGZEGEZA DUE
II 127, 18-137,27
Stari mudraci dali su dui ensko ime. Uistinu ona je, ak i po svojoj
prirodi, enskoga roda. Ona ima ak i maternicu.
Sve dok je bila sama sa svojim ocem, bila je djevica i androgina u
svojemu obliku. No kada je pala u tijelo i dospjela u ovaj ivot, dograbie je mnogi razbojnici. I pohotnici su je jedan drugome predavali i [...]
ju. Neki je iskoristie [silom], dok su drugi to inili privoljevi je prvo
darom. Ukratko, oni su je obeastili, i ona [... svoje] 128 djevianstvo.
I svojim je tijelom ona bludniila i podavala se svakome i svima,
smatrajui svakoga s kim bi lijegala svojim muem. I kada se podava
la pohotnim, nevjernim preljubnicima da je iskoriste, uzdisala je teko
i kajala se. No, kada bi se i okrenula od tih preljubnika, trala je odmah
drugima, koji bi je primoravali da s njima ivi i da im, u posteljama nji
hovim, slui kao gospodarima. Od srama ona se vie ne usuuje otii od
njih, a oni je dugo zavaravaju, hinei da su vjerni, pravi muevi, i daje
veoma potuju. I nakon svega, ostavljaju je, i odlaze od nje.
Ona tad postaje sirota, oajna udovica, bez ikoga da joj pomogne; ni
ti mjerica hrane nije joj ostala od te njezine nevolje. Jer, od njih ona nije
dobila nita osim to su je, opei s njome, okaljali. I njezina djeca od
tih preljubnika gluha su, slijepa i boleljiva. I slaboumna su.
No, kada je otac odozgo posjeti, i kada je vidi gdje uzdie - u patnji
svojoj i sramoti - i kaje se zbog svog bludnienja, i kad ona pone za
zivati [ime njegovo] da joj pomogne, [...] iz sveg srca, govorei, "Spasi
me, oe, i ja u se prepustiti sudu [tvome, jer sam napustila] svoj dom i
129 pobjegla iz svojih djevojakih odaja. Uzdigni me ponovo do sebe."
Kada je on vidi u tom stanju, tek tada e je smatrati dostojnom svoje mi
losti, jer mnoge su je nevolje snale kad je napustila svoj dom.
Duh sveti na mnogim mjestima propovijeda o bludnom podavanju
due. Kod proroka Jeremije on govori (3,1-4),
Ako mu otpusti enu svoju i ona ode od njega te se uda za dru
goga, ima li ona pravo da se nakon toga njemu vrati? Nije li ta e
na sasvim oskvrnuta? "A ti si bludniila s mnogim milosnicima,
goga. No, ovaj brak [...]. No, [jednom] kad se [jedno s drugim] sjedine,
oni postaju jedan ivot. 133 Prorok stoga ree (Post 2,24) o prvom o
vjeku i prvoj eni,
Oni e postati jedno tijelo.
Jer, oni izvorno bijahu jedno s drugim povezani, dok su bili s ocem,
prije nego je ena zavela mukarca, koji je njezin brat, na krivi put.
Ovaj ih je brak ponovo spojio, i dua je tako spojena sa svojom istin
skom ljubavi, sa istinskim svojim gospodarem, kao to je i zapisano
(usp. Post 3,16; 1 Kol 11,1; Ef 5,23),
Jer gospodar enin njezin je mu.
S vremenom, ona e ga prepoznati, i jo se vie radovati, plaui
pred njim kada se prisjeti sramote svog negdanjeg udovitva. I jo e
se vie resiti, kako bi mu udovoljila, i kraj sebe ga zadrala.
I prorok ree u Psalmima (45,10-11),
Pouj, keri moja, pogledaj i upravi k meni uho svoje, zaboravi
narod svoj i kuu oca svojega, jer kralj je poelio tvoju ljepotu,
jer on je tvoj gospodar.
On trai od nje da se odvrati od svog naroda, i mnotva milosnika me
u kojima je nekada bila, i da se posveti samo svome kralju, pravome
gospodaru, i da zaboravi kuu zemaljskoga oca, u kojoj joj je krenulo
loe, ve da se sjeti svoga oca koji je na nebu. Reeno je, stoga, (Post
12,1) Abrahamu,
Idi iz zemlje svoje i od roda svoga, i iz kue oca svoga.
Kada je dua, stoga, [uresila] sebe ponovo u svojoj ljepoti [...] ivje
la u svom ljubljenom, i [on je isto] ljubio nju. A kada se s njime spoji
la, primila je 134 od njega sjeme, to je duh koji udahnjuje ivot, kako
bi mu rodila djecu koja su dobra, i kako bi ih othranila. Jer, ovo je ve
liko savreno udo roenja. I ovaj je brak, stoga, uinjen savrenim vo
ljom oevom.
Dui sad pristoji obnoviti sebe i postati ponovo kakva je jedno bi
la. Dua sad sve ini sama. I prihvaa boansku prirodu od svog oca za
svoje pomlaivanje, kako bi mogla biti vraena do mjesta gdje je izvor
no bila. Ovo je uskrsnue iz mrtvih. Ovo je izbavljenje iz suanjstva.
Ovo je put uzaaa u nebo. Ovo je nain da se uzie do oca. Prorok sto
ga ree (Ps 103,1-5),
Knjiga Tome Athletesa sedma je i posljednja rasprava u Kodeksu II koptske gnostike knjinice iz Nag Hammadija. Posrijedi je dijalog otkrivenja izmeu uskrslog
Isusa i brata mu blizanca Jude Tome, koji je toboe zabiljeio Mathaias (apostol Matej?), a koji se odvija neto prije Isusova uzaaa. Knjievno je to uoblienje preda
ja iz sirijske Edesse o apostolu Judi, drugog imena Toma, misionaru u Indiju. Djelo
je najvjerojatnije nastalo u prvoj polovici treeg stoljea n. e. Dva su izdanka ove iste
predaje datirana s prilinom sigurnou: Evanelje po Tomi je napisano izmeu 50. i
125 g., a Djela Tomina oko 225. g. n. e. Oba su, po svemu sudei, nastala u okruju
asketskog, predmanihejskog kranstva Osroene (istona Sirija, izmeu Edesse [mo
derna Urfua] i Messene). Knjiga Tome Athletesa vjerojatno zauzima sredinje mjesto,
izmeu Evanelja po Tomi i Djela Tominih, i to po: 1) datumu nastanka, 2) znaaju
uloge Tome u samim djelima, 3) samom razvoju, od zbirke izreka koju zapisuje To
ma (Evanelje po Tomi), preko dijaloga izmeu Isusa i Tome (Knjiga Tome Athlete
sa), do potpuno razvijene pripovijesti o Tominim misionarskim podvizima (Djela To
mina). Ova je koptska verzija po svoj prilici prijevod s grkog, jer, u suprotnom, o tek
stu nema spomena u zapisima iz tog vremena.
Izvorni naslov oznaava djelo kao "knjigu Tome athletesa" (tj, "onoga koji se bo
ri" s vatrenim tjelesnim strastima) upuenu savrenima, dok poetni reci oznaavaju
djelo kao zbirku "tajnih izreka" koje je Isus izrekao Judi Tomi, a koje je Matej, uv
i njihov razgovor, zapisao. Sama oznaka "izreke" ustvari nema veze sa anrom dje
la, budui da je ipak posrijedi dijalog otkrivenja. Ovaj se tip dijaloga razlikuje od pla
tonskog dijaloga, u kojem se do raanja znanja dolazi postupno, kroz konverzacijski
proces argumenta, protuargumenta i razjanjenja. Dijalog otkrivenja, pak, slijedi knji
evnu formu zvanu eratapokriseis ("pitanja i odgovori"), u kojem su iskuenici izvo
enjem zakljuaka otkrivali istinu od duhovnog autoriteta u obliku katehetskih odgo
vora na aktuelna pitanja. Takve dijaloge otkrivenja nalazimo u mnogim poganskim
hermetikim, i gnostikim kranskim tekstovima, ukljuujui i mnoge iz zbirke Nag
Hammadi (Ivanov apokrif, Sofija Isusa Krista, Rasprava o Osmom i Devetom, Dija
log Spasitelja, Petrova poslanica Filipu). Ti su dijalozi smjeteni u vremenski okvir
izmeu uskrsnua i uzaaa, kada se Spasitelj na zemlji ukazao u svom pravom bo
anskom obliku, tako da su i on i njegov nauk izabranim apostolima dostupni u obliku
s kojeg je podignut oblak materijalnoga, koji - smatralo se - zamuuje duhovni znaaj
njegova prilino parabolinog zemaljskog nauka prije uskrsnua. Ovaj poseban nauk
moe biti prosvjetljujui komentar njegovog manje jasnog zemaljskog nauka, ili ak
nova otkrivenja odreenim apostolima. Kao Spasiteljev brat blizanac, Toma je imao
pravo izravnog uvida u prirodu samog Spasitelja i njegova nauka. "Upoznavi sebe"
Toma e takoer upoznati "dubinu svekolikosti", iz koje je Spasitelj doao i u koju e
se vratiti, postajui tako misionar koji posjeduje istinski Isusov nauk.
Pokazuje se kako ovaj istinski Isusov nauk strogo slijedi naelo askeze. Osnovni
je njegov motiv, i rije koja se opetovano ponavlja, "vatra": vatra tjelesnih strasti ko
je mue duu, vatra pakla kao njezin pandan - svatko e biti kanjen na nain na koji
je i zgrijeio. Oko te glavne teme okupljene su brojne pojmovne opozicije. Naravno,
prisutnost Spasitelja kao poslanika svjetla prosvjetljuje oi, kako bi one mogle vidje
ti nevidljivu stvarnost unutar onoga to je dotad bilo vidljivo jedino osjetilima, i stoga
iluzorno. Rasprava, stoga, iskazuje platonistiki dualizam radikalnog asketskog tipa,
i moe se s pravom smatrati prije asketskim djelom u irem smislu, nego gnostikim.
Gnostiki mit o stvaranju svijeta boanskom pogrekom ili zlim silama niti se spo
minje niti podrazumijeva, a dualizam rasprave je vie antropoloki (tijelo/dua) nego
kozmiki (iznad/ispod). Prikladnije bi, stoga, bilo odrediti ovu doktrinu kao kristijaniziranu mudrost sa asketskom primjenom: izrazito su prisutne mudrosne teme potra
ge, pronalaenja, muke, spokoja, vladanja (usp. Evanelje po Tomi, izreka 2, itd.), ko
je su stavljene u slubu velianja asketskog ivota putem platonskog dualizma izmeu
vidljivog-strasnog-prividnog, i nevidljivog-duhovnog-stvarnog.
Danas postoje dvije sukobljene teorije o pitanju nastanka Knjige Tome Athlete
sa. Novija, koju je iznio H. M. Schenke, dri daje njezin izvor vjerojatno nekranska helenistiko idovska mudrosna rasprava, koja je kasnije kristijanizirana postav
ljanjem lika Isusa na mjesto boanske mudrosti koja nudi otkrivenje, dodatkom fra
ze "Knjiga Tomina" naslovu, te preradom cijelog djela iz anra rasprave tumaenja,
u dijalog otkrivenja. Tekst je razlomljen na manje cjeline u kojima se tumaenje stav
lja u usta uskrslog Isusa; samo je tumaenje izmijenjeno u odgovore na tobonja pi
tanja koja mu postavlja apostol Toma, a koja su ubaena tek kao izlika za Spasitelje
ve odgovore.
Ranija teorija, koju je razvio autor ovog uvoda, temeljila se na injenici da sam di
jalog izmeu Tome i Isusa zauzima tek prve tri petine rasprave (138,4-142,21), dok
preostale dvije petine (142,21 - do kraja) zapravo ine podui Spasiteljev monolog,
u kojem Toma vie ne igra nikakvu ulogu. Ovo, kao i otkrie prijelaznog urednikog
'ava' u 142,21, navodi na zakljuak daje Knjiga Tome Athletesa moda nastala spa
janjem dvaju odvojenih djela. Prvo od ta dva djela, dijalog Tome i Isusa od kojeg su
nastale prve tri petine djela, moda je imalo naslov "Knjiga Tome Athletesa Upuena
Savrenima". Preostale dvije petine sainjavaju Spasiteljeve izreke koje su moda bi
le sakupljene u homiletikoj zbirci naslova "Tajne rijei koje je Spasitelj izgovorio, a
koje sam ja, ak i ja, Matej, zapisao". Redaktor je kasnije stavio dijalog ispred izreka,
a na sam poetak stavio tu poetnu reenicu, pojaanu spomenom Tome kao primate
lja tajnih rijei, i Mateja kao pisara, no kasnije je ispod posljednje reenice dodao na
slov koji oznaava Tomu kao autora cijeloga djela.
Premda su obje ove teorije jo uvijek otvorene, nema nikakve dvojbe da je Knjiga
Tome Athletesa u svojoj povijesti pretrpjela mnoge redaktorske intervencije. S druge
Tajne rijei koje je Spasitelj rekao Judi Tomi koje sam ja, ak i ja
Mathaias, zapisao, dok sam hodao, oslukujui njihov razgovor.
Spasitelj ree, "Brate Toma, dok si jo na ovome svijetu, posluaj
me, i ja u ti otkriti ono o emu si duboko promiljao.
"Budui da je reeno da si moj blizanac i istinski sljedbenik, ispitaj
samoga sebe i spoznaj to jesi, na koji nain postoji, i kakav e posta
ti. Budui da e te zvati bratom mojim, ne prilii da samoga sebe ne po
znaje. Znam da si razumio, jer ve si i prije razumio da sam ja znanje o
istini. I dok me prati, iako ne shvaa, ti si (u stvari) ve spoznao, i zvat
e te 'onaj koji sebe poznaje'. Jer, onaj koji sebe nije spoznao, nita nije
spoznao, a onaj koji je sebe spoznao istovremeno je ve primio znanje
o dubinama svega. Ti si zato, brate moj Toma, vidio ono to je ljudima
nepoznato, to jest, ono o to, u neukosti svojoj, posru."
Toma tad ree Gospodinu, "Preklinjem te da mi odgovori na ono
to u te pitati prije tvog uzlaska, i kada ujem od tebe o stvarima skri
venim, tad u o njima moi govoriti. Jasno mi je da je istinu doista te
ko objaviti ljudima."
Spasitelj odgovori, i ree, "Ako su ti vidljive stvari nejasne, kako
moe sluati o stvarima koje nisu vidljive? Ako su djela istine koja su
vidljiva svijetu vama teko izvediva, kako ete onda izvesti ona koja se
odnose na uzvienu visinu i na pleromu koja nije vidljiva? I kako e vas
onda zvati 'radnicima'? U tom pogledu vi ste jo naunici i niste jo pri
mili visinu savrenstva."
Toma tad odgovori, i ree spasitelju, "Kazuj nam o tim stvarima za
koje veli da nisu vidljive, [a] koje su nama skrivene."
Spasitelj ree, "[Sva] tijela [...] zvijeri se raaju [...]... oita je poput
[...] ... [...] ... ovo, takoer, oni koji su iznad [...] stvari koje su vidljive,
no vidljive [su] 139 u svome vlastitome korijenu, a njihov ih plod hra
ni. Ta vidljiva tijela preivljavaju jer prodiru stvorenja slina sebi, pri
emu se tijela mijenjaju. No, to se mijenja, propast e i nestati, i nema
mu vie nade za ivot, budui da je to tijelo zvijeri. I kao to tijela zvi
jeri propadaju, tako e isto i ova oblija propasti. Ne proizlaze li ona iz
snoaja koji je nalik ivotinjskom? Ako i ono (tijelo) isto proizlazi iz
snoaja, kako bi mogla raati ita drugo osim zvijeri? Iz tog ste razloga
vi dojenad, sve dok ne postanete savreni."
A Toma odgovori, "Kaem ti, stoga, Gospodine, da su oni koji govo
re o stvarima nevidljivim i teko objanjivim, nalik onima koji odapinju
svoje strijele u metu u crnoj noi. Oni zasigurno odapinju svoje strijele
kao to bi to svatko uinio - jer, gaaju u metu - ali ona se ne vidi. No,
kada dan svane i prekrije tamu, svaije djelo tad e postati jasno. A ti,
svjetlosti naa, prosvijetli, o Gospode."
Isus ree, "Svjetlost u svjetlosti postoji."
Toma progovori, rekavi, "Gospode, zbog ega ovo vidljivo svjetlo
koje sja zbog ljudi izlazi i zalazi?"
Spasitelj ree, "O, blaeni Toma, naravno da ovo vidljivo svjetlo sja
zbog vas - ne zato [da] biste vi ovdje ostali, ve da biste krenuli dalje i kada sve to je izabrano napusti ono ivotinjsko, ovo e se svjetlo po
vui navie u svoju bit, i njezina e je bit pozdraviti, budui da je ona
dobar sluga."
Spasitelj tad nastavi i ree, "O neistraiva ljubavi za svjetlom! O gor
ino vatre koja raspiruje svoj plam u tijelima ljudi i njihovoj sri, razgarajui u njima obdan i obno, udove im spaljujui i [inei] da njiho
vi umovi postanu opijeni i due njihove smetene [...] ih i meu mukar
cima i enama... [...] noi i primiui ih, [...]... potajno i bjelodano. Jer,
mukarci se [primiu ... enama] i ene [mukarcima. Stoga je] 140 re
eno, 'Svatko onaj tko trai istinu od istinske mudrosti, nainit e sebi
krila kako bi odletio, i pobjegao od poude koja pali duhove ljudske'. I
nainit e sebi krila da se udalji od svakog vidljivog duha."
A Toma odgovori, rekavi, "Gospodine, upravo te o tome pitam, jer
sam razumio da si ti onaj koji je prema nama dobrostiv, kao to i kae.
da] svi vi prebivate meu onima koji [...] [...] vas kao da [vi...]. 144 Du
e ste svoje krstili u vodi tame! Ili ste voeni vlastitim hirom!
"Jao vama koji ste u zabludi, nesvjesni da svjetlost sunca koje sudi
i odozgo na sve gleda krui oko svih stvari, kako bi porobilo neprijate
lje. Ne primjeujete ak ni mjesec, kako i nou i danju promatra odoz
go, zbrajajui tijela iza vaih pokolja!
"Jao vama koji volite intimnost sa enskim rodom, i oskrnavljeni s
njima imate odnos!
"Jao vama koji ste od sila svojih tijela u vrstome stisku, jer one e
vas muiti!
"Jao vama koji ste u vrstome stisku demonskih sila!
"Jao vama koji udove svoje mamite vatrom! Tko je taj koji e spus
titi na vas kiu osvjeujue rose da ugasi golemu vatru iz vas i vaeg
izgaranja? Tko je taj koji e uiniti da vas sunce obasja i rastjera tamu
u vama, da ukloni tamu i oneienu vodu?
"Sunce i mjesec dati e vam miris, zajedno sa zrakom, duhom, zem
ljom i vodom. Jer, ako sunce ne obasja ta tijela, ona e usahnuti i nes
tati, poput korova ili trave. Ako ih sunce obasja, on e prevladati i po
eti guiti vinovu lozu; no ako loza prevlada i zasjeni taj korov [i] svo
ostalo grmlje koje kraj njega raste i [iri se] i cvjeta, ona sama nasljeu
je zemlju na kojoj raste; i vlada nad svime to zasjenjuje. A kada naras
te, ona vlada svom zemljom, i obilje nosi svom gospodaru, i ini ga jo
radosnijim, jer, mnogo bi boli trpio zbog tih biljki dok ih sve ne iupa.
No, vinova je loza sama uklonila i zaguila to bilje, i ono je umrlo i po
stalo kao zemlja."
Isus tad nastavi i ree im, "Jao vama, jer niste primili nauk, i oni koji
su [...] propovijedat e [...]. I [vi] hrlite u ... [...] [...] poslat e [ih] dolje
... [...] ubijate ih svakodnevno 145 kako bi ustali iz mrtvih.
"Blago vama koji ve posjedujete znanje o kamenu spoticanja i ko
ji bjeite od stranih stvari.
"Blago vama koji trpite pogrde i uvrede zbog ljubavi koju Gospodin
prema vama osjea.
"Blago vama koji jecate i koje ugnjetavaju oni koji ne posjeduju na
du, jer vi ete biti osloboeni svih uza.
"Pazite i molite da ne zavrite u tijelu, ve da izaete iz svih uza gor
ine ovoga ivota. I kroz molitvu, vi ete nai mir, jer ostavili ste iza
EVANELJE PO EGIPANIMA
III 40, 12-4,28
IV 55, 20-60, 30
III 49, 1-69, 20
[Providnost tad nasta iz tiine], i [iva tiina] Duha, [i] Rije [od]
Oca, i svjetlost. [Ona... pet] 59 znamena koje [Otac bjee iznjedrio], i
prola [kroza] sve eone, koje ranije spomenuh. I ustoliila je prijestolja
slave [i mirijade] anela kojima [nema] broja, [koji] ih okruie, [sile i
neunitive] slave, koje [pjevaju] i veliaju, pjevajui hvalu [jednoglas
no] i jednoduno, [glasom] koji nikad nee utihnuti [...] Ocu, i [Maj
ci i] Sinu [... i svim] pleromama [koje ranije] spomenuh, koji je [veli
ki] Krist iz [tiine, koji] je [neunitivo] dijete Telmael Telmachael [Eli
Eli] Machar Machar [Set], mo koja uistinu i zapravo ivi, [i kreposniku] koji je s njime, Youelu, [i] Esphechu, uvaru slave, [djetetu] djete
ta, [i kruni] njegove slave [...] pet znamena, pleromi [koju ranije spo
menuh].
Ondje 60 [nastade] velika, samoroena iva [Rije], istinski [bog],
neroeni physis, ime kojeg u izrei kada kaem, [...] aia [ ]
thaothosth[..], koji [je] sin [velikoga] Krista, koji je sin neizrecive tii
ne, [koji] je doao iz velikog [nevidljivog i neunitivog [Duha]. [Sin] ti
ine i [tiina] pojavie se [... nevidljiv ... ovjek i] sva blaga njegove sla
ve. I on se [tad] ukaza u objavljenome [...]. I [uspostavi] etiri [eona].
Rjeju ih je [on] uspostavio.
Izrekao je [hvalu] velikom, [nevidljivom], djevianskom Duhu, [ti
ini Oca] u tiini ive tiine [od tiine], mjestu gdje ovjek poiva. [...]
kroz [...].
I nastade potom [na (ili: iz)] III 49 tog (tome) [mjesta (mjestu)] ob
lak velike svjetlosti, iva mo, majka svetih, neunitivih, velika mo,
Mirothoe. Ona rodi onoga ije ime ja kazujem, kada kaem, ien ien ea
ea ea, tri puta. IV 61
Jer ovaj, [Adamas], [svjetlost] je koja zrai [iz svjetlosti; on je] oko
[svjetlosti]. Jer, [to je] prvi ovjek, III 49 on kroz kojega i kojemu sve
postade, (i) bez kojeg nita nije postalo. I nespoznatljivi, neshvatljivi
Otac je doao. Saao je s nebesa radi unitenja nedostatka.
I veliki se Logos, boanski Autogen, i nepropadljivi ovjek Adamas
izmijeae tad jedan s drugim. I nasta Logos ovjeka. No, sam ovjek
nastade kroz rije.
Pjevao je hvale velikom, nevidljivome, neshvatljivome, djevianskome Duhu, kreposniku, i trostruko mukom djetetu, 50 i [kreposniku] Youelu, i Esephechu, uvaru slave, djetetu djeteta i kruni njegove
EUGNOST BLAENI
*
Bilo mu je dosadno? {p.p.} --->
Sa Besmrtnim se ovjekom
pojavio prvi naziv, naime, bo
anstvo i kraljevstvo, jer, otkrio
ga je Otac, koji se zove "Samo-Otac". Za vlastitu je velianstve-
(Stranice 79 i 80 nedostaju. Za
mijenjene su ovdje odgovaraju
im stranicama iz Eugnosta - Ko
deks V, poetak kojeg se donekle
razlikuje od posljednje reenice
prethodnog dijela III 78.)
V[7] Ovakav je ustroj [koji] po
stoji meu besmrtnicima: monada i misao ono je to pripada
[Besmrtnome] ovjeku. Milje
nja [su] za dekade, [uenja] za
stotine, savjetovanja [za tisue],
a moi za deset-tisue. Oni [ko
ji] dolaze [iz...] postoje sa svojim
[...] [u] svakome eonu [...] [...] [8]
[... U poetku, misao] i miljenja
[pojavili su se iz] uma, uenja
[potom] nastadoe [iz] miljenja,
savjetovanja [iz uenja], (a) si
le [iz savjetovanja]. I nakon svih
[svojstava], sve to [bijae otkri
veno] pojavilo se iz [njegovih
moi]. [Iz] onoga to je stvoreno,
pojavilo se ono to je [oblikova
no]. to je uoblieno, pojavilo se
iz onoga to je [oblikovano]. to
je imenovano pojavilo se iz ono
ga to je uoblieno, dok se razli
itost iz roenih stvari pojavila iz
onoga to je [imenovano], od po
etka do kraja, iz moi svih eona.
No, Besmrtni ovjek pun je sve
kolike vjene slave i neizrecive
radosti. Cijelo njegovo kraljev
stvo raduje se u vjenome ushie-
SOFIJA ISUSA
DIJALOG SPASITELJA
III 120, 1-147,23
Dijalog Spasitelja
(1) Spasitelj ree svojim uenicima, "Vrijeme nam je ve dolo, bra
o, da ostavimo svoj rad i otpoinemo. Jer onaj tko otpoine, poivat
e zauvijek. I kaem vam, [budite] uvijek [iznad ...] vremena ... [...] ...
vama [...] strahujte [od ...] ... vi... [...] ... gnjev [je] strahotan [...] budi
gnjev ... [... jest...] no budui da vi ... [...] ... [...] oni prihvatie ove ri
jei uz [strah] i drhtaj, i on ih postavi uz vladare, jer iz njega nita nee
izai. No, kada sam ja doao, otvorio sam put i pouio ih o njihovu pu
tovanju, njih, izabranike i usamljenike, 121 [koji su spoznali Oca, povjerovavi] u istinu i [sve] hvale, dok ste vi zahvaljivali."
(2) "A kada mu zahvaljujete, inite to ovako: uj nas, Oe, kao to
si uo svog sina jedinca, primio ga [i] pruio mu pokoj od mnogih ... [...
jest...]... svjetlost [...]... ivi [...]... dodir ... [...] ... rije ... [...] pokaja
nje ... ivot [...] ... tebi. Ti si promiljanje i [cio] spokoj osamljenika. I
ponovo: [uj] nas kao to si uo izabrane. Tvojom e [rtvom oni] ui;
svojim su [dobrim] djelima oni spasili due svoje od ovih slijepih [udo
va], kako bi mogle vjeno postojati 122. Amen
(3) "Pouit u vas. Kada doe vrijeme nestajanja, nadvit e se ponad
vas prva sila tame. No, ne bojte se, nego recite, 'Evo! Doao je as!'
I kada ugledate jednu motku ... [...] ... ovo ... [...] ... [...] ... [...] ... [...]
shvatite ... [...] ... djelo ... [...] i upravitelji... [...] nadviti se nad vama ...
[...]. Zaista, strah je [mo ...] .... Ako budete, stoga, osjeali [strah] od
onoga to e se nad [vama] nadviti, ono e vas progutati. Jer, ne postoji
meu njima niti jedan koji e vas potedjeti ili imati za [vas] milosti. No
ovako, pogledajte [...] u nj, budui da ste na zemlji savladali svaku rije.
Ono 123 [... uznijeti] gore do ... [...mjesta] gdje nema vlasti [... tirana].
Kada [...] vidjet ete one koji [...]... i isto tako ... [...rei] vam ... [...] ...
mo razuma [...] mo razuma ... [... mjesto] istine [...] ... no ... [...]. No
vi [...] ...istinu, ovu [...]... ivu ... [... i] vau radost [...]. Tako [...]... ka
ko bi [...] vae due [...] kako ne bi [...] rije [
] ... ustalo ... [...] ...
[...] ... [...] ... [...] ... vae ... [...] ... [...] ... [...] .... Jer raskrije 124 [pred
vama] je strahotno. No vi, [s] jednim umom, vi ete proi! Jer dubina
je njegova iznimna; visina [je njegova] neizmjerna [...] jedan um ... [...]
i vatra ... [...] ... [... sve] sile [...]... vi, one ... [...] i [sile...] one ... [...]...
[...] ... dua ... [...] ... [...] u svakome [... vi] ste ... [...] i... [...]... zabora
viti...[...]... sin ...[...] i vi [...]...[...] vi...[...]... [...]."
(4) [Matej] ree, "[Kako
125 ...]?"
(16) Gospodin ree, "Bijae tama, i bijae voda, i 128 duh nad [vo
dom]. I kaem [vam,... to] traite [...] pitajte za ... [...] u sebi... [...] ...
mo i [otajstvo ...] duha, jer iz... [...] opakost [...] dola... [...] um ... [...]
gle ...[...] ...[...]."
(17) [...] ree, "[Gospodine], kai nam gdje [... uspostavljena] i gdje
postoji [istinski um]."
(18) Gospodin [ree], "Vatra duha nastala je ... [...] oboje. Zbog to
ga, [...] nastadoe, i [istinski] um nastade [u] njima [...]. Tko [duu svo
ju] uzdigne, [tek tada e postati] uzvien."
(19) I Matej [ga upita 129 ...] ... uzme ... [...] ... on je taj koji ...
[...]."
(20) Gospodin [ree], "[... jai] od ... [...]... vi... [...]... [...] ... da sli
jede [vas] i sva djela [...] vaa srca. Jer, kao i to vaa srca [...], tako
[...] naini da se pobijede sile [odozgo] kao i one odozdo [...]. Kaem
vam, nek' se onaj [koji posjeduje] mo nje odrekne, [i nek' se pokaje].
I [nek'] onaj koji [...] traiti i nai i [radovati se]."
(21) Juda [ree] "Evo! Vidim kako sve stvari postoje [...] kao zname
ni na [...]. I iz tog se razloga to dogodilo."
(22) Gospodin [ree], "Kada je [Otac uspostavio] kozmos, on [...]
vodu iz njega [i njegova] je Rije iz toga proizala 130 i nastanila mno
ge ... [...]. Ona bijae via od [puta ... okruuje] cijelu zemlju ... [...] ...
[skupljena] voda [...] postoji izvan njih. [...] ... voda, velika vatra koja
ih [opasuje] poput zida. ... [...] ... vrijeme jedno kada su mnoge stvari
odvojene [od onoga] to je unutar. Kada [...] je ustanovljena, on je po
traio ... [...] i rekao, 'Idi, i ... [...] iz sebe, kako bi ... [...] nedostajalo,
od narataja do [narataja, i] od vijeka do vijeka.' [Tada ono] iznjedri
vrutke mlijeka i [vrutke] meda, ulja i [vina] i [krasnoga] voa, slatkoga
okusa i dobrog korijenja, [kako mu ne bi] nedostajalo, od narataja [do]
narataja, od vijeka [do vijeka].
(23) "I ono je iznad ... [... 131 ...] stojei [...] ... svojoj ljepoti... [...]
... i izvana [bijae veliko] svjetlo, silno [...] ... nalikuje, jer [...] ... vlada
nad [svim] eonima [iznad] i ispod, [...je] uzeta iz vatre ... [...] ... rasu
ta po [...] ... iznad i [ispod. Sva] djela [koja] o njima ovise, oni su ti [...]
nad nebom iznad [i dolje nad] zemljom. O njima ovise sva [djela]."
(24) [I] kada [Juda] u ove rijei, on pade niice i [...] slaviti Gospo
dina.
(25) [Marija] pozdravi svoju brau, [i ree], "Gdje ete smjestiti sve
[ovo] to ste pitali sina ... [...]?"
(26) [Gospodin] joj [ree], "Sestro, [...] moi pitati o tim stvarima
[osim onoga tko] ih ima kamo 132 smjestiti u svome [srcu ...] ... da do
e [...] i ue u ... [...] ... [...] kako ne bi prijeili ... [...] ovaj osiromae
ni kozmos."
(27) [Matej] ree, "Gospodine, elim [vidjeti] to mjesto ivota [...]
gdje nema zla, [nego] samo isto [svjetlo]!"
(28) Gospodin [ree], "Brate [Mateju], nee ga moi vidjeti [dokle
god] tijelo nosi."
(29) [Matej] ree, "Gospodine, [ako ga i neu moi] vidjeti, dopusti
da [ga spoznam]!"
(39) Gospodin [ree], "[Svatko] tko je sebe spoznao vidio [ga] je [u]
svemu to mu je dano da ini [...] ... i dolo je [...] u svojoj [dobroti]."
(31) [Juda] odgovori i ree, "Kai mi, Gospodine, [kako to da ...] ...
koje se trese, zemlja se pomie."
(32) Gospodin podigne [kamen], isprui ga i [ree, 133 "to] je ovo
to drim [u] svojoj [ruci]?"
(33) On ree, "[To je] kamen."
(34) On im [ree], "to podupire [zemlju], podupire i nebo. Kada Ri
je doe iz Uzvienosti, ona e doi na ono to podupire nebo i zemlju.
Jer, zemlja se ne pomie. Kad bi se pomicala, pala bi. No, ona se ni
ti pomie niti pada, kako Prva Rije ne bi pretrpjela neuspjeh. Jer, to je
ono stoje ustanovilo kozmos, naselilo ga, i mirise iz njega udisalo. Jer,
... [...] ... koji se ne pomiu ja [...] ... vas, svih sinova [ljudskih. Jer] vi
ste od [tog] mjesta. [U] srcima onih koji govore iz [radosti] i istine, vi
postojite. ak i ako doe u [tijelu] Oca meu ljude, i ne bude primljena,
ipak ona [...] vraa na svoje mjesto. Tko [ne] zna [djela] savrenosti, ne
[zna] nita. Tko ne stoji u tami, nee moi vidjeti svjetlost. 134
(35) [Tko] ne [razumije kako] je nastala vatra, u njoj e goriti, jer ne
zna njezin korijen. Tko isprva ne razumije vodu, nita ne zna. Jer, od
kakve mu je onda koristi da se u njoj krsti? Tko ne razumije kako je na
stalo puhanje vjetra, vjetar e ga otpuhati. Tko ne zna kako je tijelo ko
je nosi nastalo, s njime e [propasti]. I kako bi netko tko [ne] zna [Si
na] mogao spoznati [Oca]? Onome tko ne zna [korijen] svih stvari, one
ma u skladu! Jer, [kaem] vam, uistinu, ivi Bog [...] ... u vama 138 ...
[...] ... u njemu."
(45) [Juda ree, "Doista] elim [...]."
(46) [Gospodin] mu [ree], "[...] ivi [...] prebiva [...] ... itav ... [ne
dostatak...]."
(47) [Juda ree], "Tko ...[...]?"
(48) Gospodin ree, "[...] sva djela koja ... [...] ostatak, ono je [to vi
...] ... [...] ...."
(49) Juda ree, "Evo, upravitelji su ponad nas, to znai da nad na
ma i vladaju!"
(50) Gospodin ree, "Vi ste ti koji vladate nad njima! I kada se oslo
bodite zavisti, tada ete se ogrnuti svjetlou i ui u branu lonicu."
(51) Juda ree, "Na koji emo nain dobiti [svoje] ruho?"
(52) Gospodin ree, "Postoje oni koji e se za vas pobrinuti, i postoje
drugi koji e primiti [...]. 139 Jer, [oni su] ti [koji e vam dati] vae ru
ho. Jer, tko moe dosegnuti to mjesto [koje] je nagrada? No, ruho ivo
ta dano je ovjeku jer on poznaje put kojim e krenuti. ak ga je i me
ni teko dosegnuti!"
(53) Marija ree, "To se, prema tome, odnosi na 'svakodnevno zlo', i
'radnika koji zavreuje svoju hranu', i 'uenika koji nalikuje uitelju'."
Izgovorila je ovo kao ena koja u potpunosti razumije.
(54) Uenici mu rekoe, "to je punina, a to nedostatak?"
(55) On im ree, "Vi ste iz punine, a prebivate u mjestu gdje je nedo
statak. I gle! Njegova se svjetlost odozgo izlila na mene!"
(56) [Matej] ree, "Reci mi, Gospodine, kako mrtvi umiru, [i] kako
ivi ive." 140
(57) [Gospodin] ree, "Pitao [si me] da kaem [...] koju oko nije vid
jelo, [niti] sam za to uo, osim od vas. Ali kaem vam, kad se ukloni
ono to krijepi ovjeka, njega se naziva 'mrtvim'. A kada ono to je i
vo ode sa onime to je mrtvo, ono to je ivo bit e pozvano."
(58) Juda ree, "Zbog ega jo, po istini, oni <umiru> i ive?"
(59) Gospodin ree, "to je roeno od istine, ne umire. to ena ro
di, to umire."
(60) Marija ree, "Reci mi, Gospodine, zbog ega sam ovamo dola
da dobijem ili izgubim."
(61) Gospodin ree, "Razjanjava svo obilje objavitelja!"
(62) Marija mu ree, "Gospodine, postoji li takvo mjesto koje je ...,
ili gdje nedostaje istina?"
(63) Gospodin ree, "Ondje gdje ja nisam!"
(64) Marija ree, "Gospodine, ti si strahotan i [prekrasan], 141 a ...
[...]
oni koji [te] ne znaju."
(65) Matej ree, "[Zbog ega odmah] ne otpoinemo?"
(66) Gospodin ree, "Tek kad odloite to breme!"
(67) Matej ree, "Kako se malen udruuje sa velikim?"
(68) Gospodin ree, "Tek kad odbacite ono to vas ne moe slijedi
ti, tada ete otpoinuti."
(69) Marija ree, "elim razumjeti sve [upravo onako] kako jest."
(70) [Gospodin] ree, "Onaj koji e traiti ivot! Jer, to je njihovo
blago. Jer, ... [...] ... ovoga kozmosa jest [...], a zlato njegovo i srebro
navode na [krivi put]."
(71) Njegovi [uenici] mu rekoe, "to da uinimo kako bi nae dje
lo bilo savreno?"
(72) Gospodin im [ree], "Budite [spremni] na sve. [Blaen] je onaj
koji je naao 142 ... [...] ... da ospori... svoje oi. [Niti] je ubio, niti je
bio ubijen, ve je izaao kao pobjednik."
(73) [Juda] ree, "Reci mi, Gospodine, to je poetak puta."
(74) On ree, "Ljubav i dobrota. Jer, da ijedno od to dvoje postoji
meu vladarima, zlo nikada ne bi nastalo."
(75) Matej ree, "Gospodine, bez imalo zabrinutosti si govorio o
kraju svega."
(76) Gospodin ree, "Razumjeli ste sve to sam vam rekao, i sve ste
prihvatili u vjeri. Ako ste to spoznali, tad je to [vae]. Ukoliko niste, tad
vam to ne pripada."
(77) Oni mu rekoe, "Kakvo je to mjesto kamo idemo?"
(78) [Gospodin] ree, "Budite u onome to moete dosei!"
(79) Marija ree, "Sve to je uspostavljeno postaje, dakle, vidljivo."
ili vladar ... On zapravo pripada Ocu] i [Sinu, jer su] oni obojica jedno
[... I] vi [ete] ii [putem] kojeg ste [upoznali]. ak i ako postanu izuzet
no veliki, [oni ga] nee moi dosegnuti. [No, poujte!] [Kaem] vam,
ak gaje i meni teko [dosegnuti]!" 146
(97) [Marija] ree [Gospodinu], "Kada djela [...]
[...koje] uni
tava [djelo]."
(98) [Gospodin ree, "Tono. Jer] vi znate [...] ... ako mene nestane
[...] ... poi e do njegovog [mjesta]."
(99) Juda ree, "Kako se vidi [duh]?"
(100) Gospodin ree, "Kako [se vidi] ma?"
(101) [Juda] ree, "Kako se vidi [svjetlost]?"
(102) Gospodin ree, "...[...] u njemu zauvijek."
(103) [Juda] ree, "Tko oprata ija [djela]? [Djela] koja ... [...] koz
mos [...] ... [... koji] oprata [djela]."
(104) Gospodin [ree], "[Tko...]...? To dolikuje svakome tko je raz
umio [djela] [volje] Oeve. A to se [vas tie, teite za time] da [se]
oslobodite [gnjeva] i [ljubomore], i da [svuete] sa sebe svoje [...] ...e,
a ne da ... [... 147
] ... [...] ... [...] ... [...] ... [...] ... [...] ... prekorava
[...]. Jer, kaem ... [...] ... uzimate ... [...] ... vi... [...] tko je traio, ima
jui [...] ovo, on e ... [...] ivjet e [zauvijek. I] kaem [vam...]... kako
ne biste duh svoj i duu svoju odveli u zabludu."
[Dijalog] Spasitelja
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Prvo od etiri otkrivenja u Kodeksu V izrazito je sinkretika, gnostika verzija Pav
lova uzaaa i prolaska kroz nebesa. Ne postoje nikakve literarne poveznice sa gr
kim djelom istoga naslova, iako potonja takoer obrauje Pavlovu viziju suda na ne
besima. Nemogue je rei jesu li postojale neke slinosti sa danas izgubljenim "Pavlo
vim uzaaem" kojeg su, po Epifanu, rabili "gnostici", no vrijedi istaknuti da se, po
Epifanovim rijeima, u "Uzaau" spominju samo tri neba, dok je ovo djelo upravo
jedinstveno po tome to opisuje Pavlovo iskustvo od etvrtoga do desetoga neba; tre
e se spominje samo kao polazite.
Otkrivenje po Pavlu zapoinje pripovijeu o tome kako je Pavao, na svome pu
tu za Jeruzalem, na "brdu Jerihon" susreo maleno dijete. Dijete, koje je Pavlov duh
vodi, ili aneo koji tumai, i koje se na nekim mjestima u tekstu naziva Duh Sve
ti, uznosi ga do nebesa kako bi se susreo sa ostalim apostolima, koji ga prate pri da
ljem njegovom uzlazu. Na etvrtome nebu Pavao svjedoi suenju duama; na peto
me, anele kako vode due do suda. esto je nebo osvijetljeno svjetlou odozgo, a na
sedmome Pavao susree starca na sjajnome prijestolju koji mu prijeti da e sprijeiti
njegov daljnji uzlaz. On, meutim, nastavlja dalje u Ogdoad, deveto i deseto nebo, i
kada dosegne posljednje, biva utoliko transformiran da ne pozdravlja vie svoje dru
gove apostole, ve svoje srodne duhove. Pripovijest prelazi iz treeg u prvo lice jedni
ne u 19,8, ponovo u tree lice u 19,18, i konano, u prvo licejednine od 20,5 nadalje.
Nedosljednost je moda prije posljedica nemara nego razliitosti izvora, jer u tim se
dijelovima pripovijesti ne primjeuju nikakvi "avovi".
Analize radi, sadraj Otkrivenja po Pavlu moe se podijeliti u tri epizode: prizor
bogojavljanja, prizor suda i kazne, te nebesko putovanje. U prvoj epizodi, maleno di
jete koje susree Pavla na gori i daje mu otkrivenje, oznaava bogojavljanje uskrsloga Krista, koji se ponekad opisuje kao maleno dijete (npr. Iv. Ap. (BG,2) 20,19-21,4). Ovo iskustvo, kao to sugerira aluzija na Gal 1,15 (Jr 1,5) u 18,15-16, funk
cionira kao poziv Pavlu da postane apostol, ime se tumai Gal 1, 11-17. Nebeski
posjetitelj ne samo da nudi otkrivenje Pavlu, ve ga i vodi do (nebeskog) Jeruza
lema, do apostola, ime se takoer tumai Gal 2, 1-2. Sam uzlaz nastavlja se na 2
Kor 12, 2-A.
Prizor suda i kanjavanja dua na etvrtom i petom nebu svoju najbliu parale
lu ima u idovskoj apokaliptinoj knjievnosti, naroito u Zavjetu Abrahamovom 10
(due revidirano izdanje), a jo bliu u koptskoj verziji kraeg izdanja, koja je u nekim
pojedinostima prilino osebujna. Meutim, autor Otkrivenja po Pavlu svoj opis tri an
ela koji se, vodei due do suda, jedan s drugim nadmeu u njihovu bievanju (22,5-10), ipak duguje nekim drugim predajama. Posrijedi je jasna evokacija Erinija iz gr
ke mitologije. Isto tako, uvar vrata koji istovremeno i sudi duama, pripada babilon
skoj i helenistikoj astrologiji. Prizor je, dakle, nastao kao posljedica sinkretizma.
Trei glavni element u djelu, nebesko putovanje, najveim se svojim dijelom odvi
ja na estom i sedmom nebu. Mogue je da je tema uzlaza posuena iz idovske apokaliptine predaje, no gnostika je nota primjetljiva u opisu "starca" na prijestolju na
sedmome nebu (Dn 7,13; 1 Enoh 46-47), Pavlu nenaklonjenog lika koji nastoji spri
jeiti uzlaz gnostike due u Ogdoad i via nebesa. Ispitivanja Pavla takoer podsjea
na sline dijaloge ili formule iz drugih gnostikih djela (npr. / Otkrivenje po Jakovu
(V,3), Evanelje po Mariji (BG,7), Evanelje po Tomi (11,2, izreka 50).
Datum i mjesto nastanka djela ne moe se sa sigurnou utvrditi. Da ono potjee
iz gnostikih krugova koji su gajili anti-idovski stav, potvruje nam negativan pri
kaz boanstva na sedmome nebu. Prikaz Pavla koji je uzvien ak i nad ostalim apos
tolima tipian je za gnosticizam drugoga stoljea, naroito valentinizam, a, po Ireneju (Haer. II.30.7), postojala je i gnostika predaja o Pavlovu iskustvu u 2 Kor 12, 2-4. Nita nas u Otkrivenju po Pavlu ne navodi na pomisao o eventualnom kasnijem
datumu nastanka.
OTKRIVENJE PO PAVLU
V 17, 19-24,9
ru estoga neba, "[Otvori] meni i Duhu [Svetome] [koji je] ispred [me
ne]." I on [mi] otvori.
[Uzaosmo tad] do sedmoga [neba, i ja ugledah] starca [...] svjetlos
ti [i kojem ruho] bijae bijelo. [Prijestolje njegovo], koje je na sedmo
me nebu, [bijae] [sedam] puta sjajnije od sunca. 23 Starac progovori,
i ree mi, "Kuda si se uputio, O blaeni, i od majine utrobe odvojeni
Pavao?" Ja pogledah Duha, a on mi kimnu i ree, "Odgovori mu!" I ja
odgovorih starcu, "Idem do mjesta iz kojeg sam potekao." A starac od
vrati, "Odakle dolazi?" I ja mu odgovorih, "Idem dolje u svijet mrtvih,
kako bih u ropstvo odveo ropstvo koje je odvedeno u ropstvo Babilo
na." A starac mi ree, "Kako e od mene pobjei? Pogledaj te knee
vine i vladare." I Duh ree, "Daj mu znamen, i [on e] ti otvoriti." I ja
[mu] dadoh znamen, a on spusti svoj pogled dolje ka onome to je stvo
rio, i ka svojim vladarima.
I <sedmo> se nebo tad otvori, i mi uosmo u 24 Ogdoad. I ja ugledah
dvanaest apostola. I kad su me pozdravili, mi krenusmo dalje u deveto
nebo. Sve one koji bijahu na devetome nebu radosno sam pozdravio, i
mi poosmo dalje na deseto nebo. I ja pozdravih svoje srodne duhove.
Otkrivenje po Pavlu
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Rukopis naziva ovaj zapis Otkrivenjem po Jakovu. Mi ga ovdje nazivamo (Prvo)
otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga razlikovali od teksta koji mu slijedi (V,4) kojeg
rukopis takoer naziva Otkrivenjem po Jakovu. Tekst je izvrstan primjer "dijaloga ot
krivenja". Sudionici toga razgovora su Gospodin i Jakov, Gospodinov brat (iako se
za potonjega kasnije kae da je bio Gospodinov brat samo u duhovnom smislu). U pr
vome dijelu teksta (23,1030,11) Jakov Gospodinu postavlja pitanja koja odraava
ju njegovu zabrinutost zbog patnji koje e ubrzo snai i njega i Gospodina, a Gospo
din Jakovu prua utjehu u obliku standardnog gnostikog nauka o ovjekovom mjes
tu u svemiru. Nejasan i veoma kratak osvrt na raspee (30,12-13) predstavlja pre
kretnicu u pripovijesti. Nakon ponovnog ukazanja Gospodina, pripovijeu dominira
niz formula koje bi Jakovu trebale pomoi u njegovu sueljavanju s izazovima nepri
jateljskih sila koje e pokuati sprijeiti njegov ulazak "Prvobitnome" nakon muenitva (32,23-36,1). Te formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se
pojavljuju drugdje, u kontekstu obreda bojanja u oblicima valentinskog gnosticizma
(Irenej, Haer., 1.21.5; Epifan, Pan. 36.1-6). Valja, meutim, napomenuti kako barem
jedna karakteristina reenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam stranac, sin Oeve ra
se") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3). Druga zanimljiva pitanja koja se po
javljuju u drugom dijelu otkrivenja ukljuuju naputke o tajnom prenoenju znanja
(36,13-38,11), komentare o znaaju ena kao uenica (38,15-41,18), spomen Jakovljeva prijekora dvanaestorici uenika (42,20-24) i relativno dugaku pripovijest (da
nas veim dijelom unitenu) o Jakovljevu muenitvu, koja zakljuuje tekst.
Oznaavanje Jakova kao "Jakova Pravednika" (32,2-3; usp. 43,19) upuuje na kon
takt sa idovsko-kranskom predajom (usp. Hegezip, u Euzebiju, H.E.2.23.4,7; Evan
elje po Hebrejima, u Jerome, De viris ini. 2; Evanelje po Tomi, izreka 12). Ukljui
vanje Addaija (36,15-24) u spisak osoba koje e u tajnosti predati nauk, upuuje na do
ticaje sa Sirijom, a time i na mogui semitski oblik kranstva (usp. Euzebije, H.E 1.13).
Neki su znanstvenici isticali kako brojne druge teme ovog otkrivenja takoer odraava
ju utjecaj idovsko-kranske teologije. No, osim znaaja koji se pridaje Jakovu Praved
niku, u samome tekstu nema dovoljno valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst pripisali utjecaju idovsko-kranske teologije. Postoji, stoga, mogunost da su sami gnostici odluili iskoristiti lik Jakova kao prigodnog nositelja njihovog nauka.
Otkrivenje po Jakovu
Gospodin mi ree: "Otkupljenje se moje blii kraju. Dao sam ti znak,
Jakove, brate moj. Jer, nisam te uzalud zvao bratom, iako mi nisi stvarni
brat. No, ti mi nisi stranac; stoga, kad ti dam znak - pouj i upamti.
"Nita nije postojalo osim Onoga Koji Jest. Njemu je nemogue da
ti ime, i on je neizreciv. I meni samome ime se ne moe nadjenuti, me
ni koji sam od Onoga Koji Jest, iako su mi [dana] mnoga imena - dva
od Onoga Koji Jest. A ja, [ja] sam pred tobom. Budui da si me [pitao]
o enskosti, enskost je postojala, no enskost nije bila [prva]. I za [se]
je pripremala moi i bogove. No, [ona nije] postojala [kada] sam ja do
ao 25, budui da sam ja odraz Onoga Koji Jest. No, donio sam [njegov]
odraz kako bi sinovi Onoga Koji Jest mogli znati koje su stvari njihove,
a koje su (im) strane. Evo, razotkrit u ti sve o toj tajni. Jer, prekosutra
e me oni uhvatiti. No moje se iskupljenje blii."
Jakov ree, "Rabbi, rekao si, 'Uhvatit e me'. No, to ja mogu uini
ti?" On mi odgovori, "Ne strahuj, Jakove. I ti tebe e oni uhvatiti. No,
napusti Jeruzalem. Jer, on je taj koji uvijek donosi gorinu sinovima
svjetlosti. On je prebivalite velikog broja arhonata. No, tvoje e iskup
ljenje biti sauvano od njih. Kako bi mogao razumjeti tko su oni [i] kak
vi su, ti e [...]. I sluaj. Oni nisu [...], nego [arhonti...]. Ta dvanaestori
ca [...] dolje [...] arhonte [...] 26 na njegov vlastiti hebdomad."
Jakov ree, "Rabbi, zar postoji dvanaest hebdomada, a ne sedam ka
ko stoji u svetim spisima?" Gospodin ree, "Jakove, onaj koji je govo
rio u svetim spisima malo je toga razumio. Ja u ti, meutim, otkriti ono
to je dolo od njega koji nema broja. Dat u ti znak o njihovu broju. A
o onome to je od njega dolo, njega koji je neizmjeran, dat u znak o
pravoj mjeri."
Jakov ree, "Rabbi, evo, primio sam njihov broj. Postoje sedamde
set i dvije mjere!" Gospodin odgovori, "To su sedamdeset i dva neba
koja su im podreena. To su moi njihove snage; i one su ih uspostavi
le; i to su oni koji su posvuda, i postoje pod [vlau] dvanaest arhona-
ta. Manja mo meu njima [stvorila je] za se anele [i] nebrojene voj
ske. Onaj Koji Jest primio je, meutim, [...] za [...] Onoga Koji Jest [...]
oni su neizmjerni. 27 eli li im dati broj, [nee] moi (to uiniti) dok
ne odbaci od sebe slijepu misao, okove tijela koji te okruuju. Tek ta
da e dosegnuti Onoga Koji Jest. I nee vie biti Jakov; ve Onaj Ko
ji Jest. A svi nebrojeni bit e imenovani."
<Jakov ree,> "Rabbi, na koji u nain dosegnuti Onoga Koji Jest,
ako su sve te moi i sve vojske protiv mene?" On mi odgovori, "Te mo
i nisu ustale protiv tebe, nego protiv drugoga. One su ustale protiv me
ne. I naoruane su dragim [moima]. No, okrenule su se protiv mene da
mi sude. Nisu dale [...] u tome [...] kroz njih [...]. Na ovome mjestu [...]
patnje, ja u [...]. On e [...] 28 i ja ih neu prekoriti. U meni e biti tii
na i skriveno otajstvo. No, pred njihovim sam gnjevom slab."
Jakov ree, "Rabbi, ako se one protiv tebe okreu, zar nema krivnje?
Doao si sa znanjem,
Kako bi prekorio njihov zaborav.
Doao si sa sjeanjem,
Kako bi prekorio njihovo neznanje.
No, ja bijah zabrinut za te.
Jer, siao si u veliko neznanje,
No, nita te u njemu nije oskvrnulo.
I siao si u veliko bezumlje,
No, tvoje je sjeanje ostalo.
Hodao si u blatu,
No, haljine tvoje nisu se okaljale.
I nisi ostao zakopan u njihovoj prljavtini,
I nisu te uhvatili.
Ja nisam bio poput njih, no odjenuo sam sve to je njihovo.
U meni je zaborav,
Pa ipak, sjeam se onoga to nije njihovo.
U meni je [...],
I ja sam u njihovoj [...].
[...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...]. No, obuzeo me strah
[pred njima], budui da oni vladaju. to 29 e uiniti? to u ja rei?
Koju rije da kaem kako bih im pobjegao?"
Gospodin ree, "Jakove, pohvaljujem tvoje razumijevanje i tvoj
strah. Ako i dalje bude strahovao, ne brini se ni za to drugo doli za
svoje otkupljenje. Jer, evo, zavrit u ovu sudbinu na zemlji, kao to
sam rekao iz nebesa. I otkrit u ti tvoje iskupljenje."
Jakov ree, "Rabbi, kako e se poslije svega opet nama ukazati?
Kada te uhvate i kada dovri ovu sudbinu, otii e gore k Njemu Ko
ji Jest." Gospodin ree, "Jakove, sve u ti otkriti nakon toga, ne samo
zbog tebe samog, ve i zbog ljudske nevjerice, da u ljudima zaivi [vje
ra]. Jer, mnogi e [pristati] uz vjeru [i] narasti [u...]. 30 A poslije toga,
pojavit u se pred arhontima, kako bi ih ukorio. I otkrit u im da on ne
moe biti zarobljen. Ako ga zarobe, on e svakoga od njih nadjaati.
No, idem sad. Upamti ono to sam ti rekao i pusti ih neka odu gore pri
je tebe." Jakov ree, "Gospodine, pourit u kako si mi rekao." Gospo
din ga pozdravi i ispuni ono to je valjalo ispuniti.
Kada je Jakov uo o njegovim patnjama i duboko se raalostio, oni
su ekali znak njegova dolaska. I on je doao poslije nekoliko dana. I
Jakov je poao uz brdo zvano "Gaugelan" sa uenicima svojim, koji su
ga sluali [jer bijahu oaloeni], a on je [...] tjeio, [govorei], "To je
[...] drugo [..." Tada se] skupina rasprila, no Jakov je ostao [...] molitvi
[...], kao to je 31 i obiavao.
I Gospodin mu se ukaza. Prekinuo je (svoju) molitvu i zagrlio ga.
Poljubio ga je, i rekao, "Rabbi, pronaao sam te! uo sam o patnjama
koje si trpio, i velika me alost obuzela. Poznaje moje suosjeanje. Razmislivi, shvatio sam da te ljude ne elim vidjeti. Njima se mora sudi
ti zbog onoga to su uinili. Jer, njihova se djela protive onome to je
primjereno."
Gospodin ree, "Jakove, ne brini za me, ni za te ljude. Ja sam onaj
koji je bio u meni. Nikada nisam patio, niti bio oaloen. I ti mi ljudi
nisu naao uinili. No, ti su (ljudi) postojali [kao] vrsta arhonata, i to za
sluuje da bude [uniteno] kroz njih. No, [...] arhonti, [...] koji su [...] ali
budui daje ona [...] ljuta na [...] Pravednik [...] 32 njegov je sluga. Ime
je tvoje, stoga, "Jakov Pravednik". Vidi kako si otrijeznio kada si me
ugledao. I prekinuo si svoju molitvu. Budui da si pravednik Boji, za-
grlio si me i poljubio. Zaista, kaem ti, silan si gnjev i bijes time protiv
sebe izazvao. No, (to se dogodilo) kako bi oni drugi mogli postati."
Ali, Jakov bijae plah, (i) zaplaka. I silna ga alost obuze. Obojica
sjedoe na kamen. Gospodin mu ree, "Jakove, proi e te patnje. No,
ne alosti se. Jer, tijelo je slabo. Ono e primiti to mu je namijenjeno.
No, ti ne budi [plah] i ne boj se." Gospodin tad [stade].
Kada je Jakov to uo, obrisao je suze iz [svojih oiju] i veoma gor
ko (?) [...] to je [...]. Gospodin [mu ree, "Jakove], evo, 33 otkrit u ti
tvoje iskupljenje. Kada [te] uhvate, i kada bude prolazio patnje, mno
tvo e se protiv tebe podii kako <bi> te dohvatili. Trojica e te zarobi
ti - oni koji (ondje) sjede kao sakupljai poreza. No, ne samo to zah
tijevaju porez, ve oni takoer kradu i due. Kada padne pod njihovu
mo, jedan od njih koji je straar upitat e te, 'Tko si i odakle dolazi?'
Odgovorit e mu, 'Ja sam sin, i dolazim od Oca.' On e te upitati, 'Ka
kav si ti sin, i od kojega si oca?' Ovako e mu odgovoriti, 'Od Prapoetnoga sam Oca, i sin sam u Prapoetnome.' [Kada] te [upita], [...], ti
[mu odgovori,...] u [...] kako bih ja mogao [...].
"[... 34 od] stranih stvari?" Ti e mu rei, 'One nisu posve strane,
nego su od Ahamota, koji je ena. I njih je stvorila kada je donijela ra
su Prapoetnoga. One, stoga, nisu strane, nego nae. One su doista na
e, jer je ona koja njima gospodari od Prapoetnoga. One su istodobno
i strane, jer se Prapoetni nije s njome sjedinio, kada ih je stvorila.' Ka
da te upita i ovo, 'Kamo e otii?', ti mu kai, 'Na mjesto odakle sam
i doao, tamo u se vratiti.' Ako tako bude govorio, izbjei e njiho
ve nasrtaje.
"Kada doe k [toj] trojici uzniara [koji] na tome mjestu kradu du
e [...] njima. Ti [...] tijelo [...] mnogo vie od [...] 35 od one koju [...] za
[...] njezin korijen. I ti e biti trijezan [...]. No, pozvat u nepropadljivo
znanje, koje je Sofija u Ocu (i) koja je majka Ahamotina. Ahamot nije
imala oca, niti mukog druga, nego je ona ena od ene. Stvorila vas je
bez mukarca, budui da je bila sama (i) nije imala znanje o onome to
[ivi kroz] njezinu majku, jer mislila je da samo ona postoji. No, [ja]
u zazvati njezinu majku. A tada e meu njima zavladati pomutnja (i)
okrivit e svoj korijen i rasu [od] njihove majke. [No] ti e otii gore u
[ono to je] tvoje [...] ti e [...] 36 [Prapoetnoga].
"[Oni su] oblik dvanaestorice uenika i dvanaest parova, [...] Ahamot, koja je, prevedena, 'Sofija'. Oni su znali i skrivali u sebi tko sam
ja, i (tko) je neieziva Sofija, kroz koju e biti iskupljen, i (tko su) svi
sinovi Onoga Koji Jest. <Te e stvari> skrivati u sebi i utjeti. No, razotkrit e ih Addaiju. Kada [ode], odmah e biti [pokrenut] rat protiv
ove zemlje. [Plai], stoga, za onime koji prebiva u Jeruzalemu. Ali, ne
ka Addai te stvari uzme k srcu. U desetoj godini neka Addai sjedne, i
zapie ih. A kada ih zapie [...] oni e mu dati [...] on ima [...] 37 on [se
zove] Levi. On e potom donijeti [...] rije [...] od [ono to sam] prije
kazao [...] ena [...] Jeruzalem u njezinu [... i] on kroz nju zane [dva]
sina. [Oni e] to naslijediti, kao [i] razumijevanje njega koji [...] uzdie.
I oni e primiti [...] kroz njega iz njegova uma. Mlai od njih je vei. I
neka te stvari ostanu u njemu skrivene dok ne navri sedamnaest godina
[...] 38 poetak [...] kroz [njih]. Oni e ga neprestano progoniti, budui
[da su] od njegovih [...] pratitelja. On e [kroz] njih biti objavljen, i [oni
e] objaviti njegovu rije. [Tada e on postati] sjeme [...]."
Jakov ree, "[Ja sam] zadovoljan [...] a oni su [...] moja dua. Pa
ipak, [jo u te neto] upitati: tko su [sedam] ena koje su [bile] tvoje
uenice? I, gle, sve te ene blagoslivljaju. I mene udi kako su [nemo
na] tijela postala snana zbog outa koji je u njima." Gospodin [ree],
"Ti [...] dobro [...] 39 duh [od ...], [duh] misli, [duh] savjeta [od ...], du
ha [...] duh znanja [...] njihova straha. [...] proavi kroz [dah] [tog] arhonta kojemu [je ime] Adonaj [...] njega i [...] on je bio u neznanju [...]
kada sam izaao iz njega, [on] se prisjetio da sam njegov sin. [Prema
meni] kao svome sinu tada je bio milostiv. I tad, prije nego <sam se>
ovdje pojavio, <on> ih je bacio meu [te] ljude. I iz [mjesta] nebeskog
proroci [...]." 40
Jakov [ree], "Rabbi, [...] ja [...] svi zajedno [...] u njima osobito
[...]." Gospodin ree, "[Jakove], pohvaljujem [te ...] ide zemljom [...]
rijei dok on [...] na [...]. Otkloni od [sebe] kale pun ui. Jer, neki iz
[...] okrenuli su se protiv tebe. Jer, [ti si poeo] razumijevati [njihove
korijene] od poetka do kraja. Otkloni od sebe sve bezakonje. I pazi da
ti ne pozavide. Kada govori ove rijei o [outu], ohrabri ovu [etvor
ku]: Salomu, Marijam, Martu i Arsinoju ...] 41 budui da on uzima ne
to [...] meni on je [...] rtve paljenice i [...]. No, ja [...] ne na taj nain;
ali [...] prve plodove od [...] prema gore [...] kako bi se pojavila mo
Otkrivenje po Jakovu
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
etvrtom traktatu iz Kodeksa V u novije je vrijeme dan naslov (Drugo) otkrivenje
po Jakovu, kako bi ga se razlikovalo od traktata koji mu prethodi, budui da oba tek
sta nose isti izvoran naslov, Otkrivenje po Jakovu. Dvadeset stranica teksta sauva
no je tek u fragmentima. Njegov je knjievni oblik teko opisati. Prema naslovu tek
sta, rije je o otkrivenju, no prva ga reenica opisuje kao govor. S obzirom da Jakov
govori o otkrivenju koje je primio od ukrsnulog Isusa, tekst moemo nazvati govo
rom otkrivenja. Meutim, tekst je po strukturi dvodijelni izvjetaj koje Theudi, Jakovljevu ocu, iznosi Mareim, sveenik i roak Theudin, koji je, ini se, prisustvovao ka
menovanju Jakova.
Tekst sadri barem etiri umjetniki ureena dijela. Zbog njihove ravnotee i sti
lizirana oblika, moemo ih opisati kao "harmoninu prozu" koja posjeduje "himninu
kvalitetu". Tri dijela su aretalogije. Jedna od njih (49,5-15) niz je izreka uskrslog Isu
sa o samome sebi, u prvome licu jednine. Druga (582-20) je niz Jakovljevih tvrdnji o
uskrsnulome Isusu, u treem licu jednine. U sljedeoj aretalogiji (5515-56,13), uskrs
nuli Isus u drugome licu jednine opisuje osobitu ulogu Jakovljevu. itav opis u treoj
aretalogiji upuuje na to da je Jakovu namijenjena uloga gnostikog otkupitelja.
etvrta cjelina (62,16-63,29) je molitva koja se pripisuje Jakovu. Po njezinu po
stojeem obliku valjalo bi je shvatiti kao molitvu muenika neposredno prije njegove
smrti. No, nije sigurno da je sadanji oblik molitve izvoran. Osim svog konteksta, ona
posjeduje obiljeja molitve koja bi mogla posluiti u nekom buduem razdoblju pro
gona ili suenja. Zahtjev iznesen u 62,21-22 upuuje na nadu u daljnje zemaljsko po
stojanje. Graa u 63,23-24 govori i o neem drugom osim o bolnoj smrti (ve spome
nutoj u 63,5-6), dajui naznake o suenjima i patnjama koje se mogu oekivati.
U cjelini uzevi, tekst je oito gnostiki, no, unato tome vrlo je suzdran u obra
di uobiajenih gnostikih tema. Uz to, ne moe ga identificirati niti sa jednim pozna
tim gnostikim sustavom iz drugog stoljea. S druge strane, autor je uvelike crpio iz
idovsko-kranskih predaja. Jakov, koji je u idovsko-kranskim krugovima zauzi
mao poseban poloaj, smatran je posjednikom posebnog Isusova otkrivenja, te mu se
u gnostikoj predaji dodjeljuje uloga koja ak nadilazi ulogu Petra u kanonskoj pre
daji. Primjerice, Jakov je "pratnja" koja gnostika vodi kroz vrata nebeskog kraljev
stva, te ga nagrauje (55,6-14; usp. 55,15-56,13). Opis je slian Petrovoj ulozi uva
ra kljueva neba (Mt 16, 19).
to se tie datuma i mjesta nastanka ovog djela, malo se toga sa sigurnou moe
rei. Na temelju idovsko-kranskih predaja sadranih u tekstu, njegovo bi se podri
jetlo vjerojatno moglo povezati sa idovsko-kranskim krugovima. Nedostatak na
znaka o kasnije razvijenim gnostikim sustavima, i gotovo posvemanja odsutnost na
znaka koje se odnose na novozavjetnu predaju, upuuju na raniji datum nastanka.
Prisutnost i poredak dvaju Jakovljevih otkrivenja u Kodeksu V nedvojbeno su po
sljedice smiljene pisarske organizacije. Dva otkrivenja naglaavaju razliite aspekte
predaje o Jakovu, te su zapravo meusobno komplementarna. Struktura (Prvoga) ot
krivenja po Jakovu stavlja naglasak na razdoblje prije Jakovljevih muka, dok (Drugo)
otkrivenje po Jakovu opisuje njegove muke i smrt, u skladu sa predvianjima iz (Pr
voga) otkrivenja po Jakovu.
Otkrivenje
po [Jakovu]
Ovo je govor Jakova Pravednika u Jeruzalemu, [kojeg] je zapisao
Mareim, jedan [od] sveenika. On ga je prenio Theudi, ocu Pravednika,
budui da je bio njegov roak. I ree, "[Pouri]! Poi s [Marijom], e
nom svojom i svojim roacima [...] 45 stoga [...] od ovoga [...] k [nje
mu, on e] razumjeti. Jer, evo, mnogi su uznemireni zbog njegova [...],
i veoma su ljuti [na nj. ...] i mole [...]. Jer [on je] i drugima esto znao
tako govoriti.
"Obiavao je tako govoriti dok je mnotvo sjedilo. No (taj je put) on
uniao i <nije> po obiaju, sjeo na svoje mjesto, ve je sjeo iznad pe
tog reda stepenica, [koji] se (veoma) cijeni, dok je sav na narod [...] ri
jei [...].
'"[...]. 46 Ja sam onaj koji je primio otkrivenje iz Plerome Nepropadljivosti. (Ja sam) onaj kojeg je onaj koji je velik prvoga pozvao, i koji se
pokorio [Gospodinu] - onaj koji je proao [kroz] [svjetove...] onaj ko
ji [... onaj koji] je [sebe] razodjenuo i hodao gol, onaj koji je pronaen
u propadljivom (stanju), iako je imao biti uznesen u nepropadljivost. Ovaj Gospodin koji je prisutan [doao] je kao sin koji vidi, i kao brat
[bio je traen]. On e doi kako bi [...] njega su stvorili jer [...] i on sjedi
njuje [...] ini ga slobodnim [...] 47 u [...] on koji je doao [kako bi...].
tebe otvaraju dobra vrata. I slijede te; oni ulaze [i ti] ih prati unutra, i
nagradu daje svakomu tko je spreman.
Jer ti nisi iskupitelj
Niti pomo strancima.
Ti si prosvjetitelj i iskupitelj
Onih koji su moji,
A sada i onih koji su tvoji.
Ti e (im) otkriti;
Ti e meu sve njih donijeti dobro.
Tebi [e se oni] diviti
Zbog svakog monog (djela).
Ti si onaj kojeg nebesa blagosilju.
Tebi e on zavidjeti,
On [koji se] prozvao tvojim [Gospodinom].
Ja sam [...] 56
[oni koji] su s [tobom]
upueni u te (stvari).
Zbog tebe
Njima e [ove (stvari)] biti reene,
I pronai e spokoj.
Zbog tebe
Oni e vladati,
[i] postati e kraljevima.
Zbog [tebe]
Imat e milosti
Za sve koje ale.
Jer kao to si ti prvi
Koji je sebe odjenuo,
Ti si isto tako prvi koji e se razodjenuti,
I postat e kakav si bio
Prije nego si se razodjenuo."
"T on poljubi moja usta. Primi me, i ree, "Ljubljeni moj! Evo, ot
krit u ti (stvari) koje (ni) nebesa ni arhonti nisu znali. Evo, otkrit u
ti (stvari) koje on nije znao, on koji [se hvalisao, ... nema] 57 drugo-
ga osim mene. Zar nisam iv? Budui da sam otac, [nemam li mo] za
sve?" Otkrit u ti, evo, sve, ljubljeni. [Shvati] i spoznaj sve [kako] bi
mogao doi poput mene. Evo, otkrit [u] ti onoga koji [je skriven]. No,
isprui sad svoju [ruku]. Sada me primi." [I] ja sam ispruio svoje ruke,
ali ga nisam pronaao gdje sam mislio (da e biti). No, uo sam ga ka
ko govori, "Shvati i primi me." Tada sam razumio, i strah me obuzeo. I
obuzela me velika radost.
"Kaem vam, stoga, suci, vama je sueno. I niste tedjeli, ali sami
ste bili poteeni. Budite razboriti i [...] 58 niste [znali].
On je bio taj kojeg onaj koji je stvorio nebo i zemlju,
i ondje obitavao, nije vidio.
On je bio [taj koji] jest ivot.
On je bio svjetlo.
On je bio taj koji e postati.
I on e ponovo zavriti
ono to bijae zapoeto
i zapoeti e ono emu se pribliava kraj.
On je bio Duh Sveti i Nevidljivi, koji nije
siao na zemlju.
On je bio krepostan, i ono to poeli njemu se dogaa.
Vidjeh ga da je bio gol, i na njemu nije bilo nikakva ruha.
Ono to on poeli njemu se dogaa [...]. 59
'"[Odrecite se] ovog tekog puta, koji je (tako) vijugav, [i] idite u
skladu s njime koji eli [da] postanete slobodni ljudi [sa] mnom, na
kon to se uzdignete iznad svake [vladavine]. Jer, on (vam) nee [sudi
ti] zbog (stvari) koje ste uinili, ve e imati milosti prema vama. Jer,
(niste) ih vi uinili, ve ih (je uinio) [va] Gospodin. [On nije] gnje
van, ve blag Otac.
'"No, vi ste [sami] sudili, i zbog ovoga ete ostati u njihovim negvama. Sami ste sebe ugnjetavali, i pokajat ete se, (ali) to vam nee biti od
koristi. Gledajte onoga koji govori, i tragajte za onim koji uti. Spoznaj
te onoga koji je doao na ovo mjesto, i shvatite onoga koji je (iz njega)
otiao. Ja sam Pravednik, i ja <ne> sudim. Ja nisam gospodar, ve po
maga. On je izgnan prije nego je pruio svoju ruku. Ja [...].
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Otkrivenje po Adamu Adamova je pripovijest sinu Setu o otkrivenju koje je pri
mio od tri nebeska posjetitelja. On objanjava kako su on i Eva izgubili spasonosno
znanje (pad), kako je ono prenijeto Setu i njegovu potomstvu, te o njegovu ouvanju,
usprkos pokuajima stvoritelja-boga da uniti ovjeanstvo potopom i vatrom, do tre
nutka treeg dolaska spasiteljskoga lika, "Prosvjetitelja". Potonjeg progone sile svije
ta, no on ih u konanici pobjeuje. Po spomenu njegova dolaska slijedi dugaak himniki odlomak (77,27-83,4), koji je moda interpolacija u originalno otkrivenje, u ko
jem je trinaest pogrenih ili nedostatnih objanjenja njegova podrijetla sukobljeno sa
jednim istinitim koje zastupa "narataj bez kralja", tj. gnostici. Ovaj neobian odlo
mak izuzetan je primjer gnostikog sinkretizma.
U pogledu knjievne forme, ovo djelo sadri itav niz tradicionalnih oblika koji
se vezuju uz otkrivenja. Kao prvo, otkrivenje Adamu dolazi kao snovienje (65,24-66,23), u kojem nije jasno naznaeno vidi li on budue dogaaje ili mu se oni samo
prepriavaju. Tu je, potom, element Adamova pripovijedanja Setu, oblik tajne preda
je oca sinu (85,19-22). Kao tree, iako nisu zapisane ni u kakvu knjigu, ove se rije
i sakrivaju na visoku planinu (85,3-11). Konano, budui da se Adamovo otkrivenje
odigrava neposredno prije njegove smrti, djelo poprima oblik oporuke. Iako se pozi
va na neke epizode iz Postanka koje esto nalazimo u gnostikoj literaturi otkrivenja,
Otkrivenje po Adamu ne slijedi vjerno tekst Postanka, kao primjerice Hipostaza Arhonata (II,4) ili Ivanov apokrif(II,l).
Najistaknutija znaajka ovog djela odsustvo je bilo kakvih eksplicitnih ili vidlji
vih posudbi iz kranske tradicije. To je navelo brojne prouavatelje na zakljuak da
je rije o primjeru nekranskog gnosticizma koji sadri ve razvijen mit o iskupitelju. S druge strane, njegova bliska povezanost sa idovskom apokaliptikom preda
jom navodi na pomisao da je moda rije o prijelaznom stupnju u razvoju od idov
ske do gnostike apokalipse. Mogue je da je u ovome sluaju posrijedi vrlo rano dje
lo, vjerojatno iz prvog ili drugog stoljea, iako ne postoje jasne naznake o tonom da
tumu nastanka. Otkrivenje po Adamu je setijansko djelo, u smislu da su Set i njego
vo potomstvo uvari znanja; nema, meutim, veih slinosti sa opisom setijanaca ko
jeg nalazimo kod Hipolita (Ref. V.19-21) ili Epifana (Pan. 39). Unutar same zbir
ke Nag Hammadi djelo ima mnogo toga zajednikog sa Evaneljem po Egipanima
(III,2), koje je vjerojatno kristijaniziram verzija prie. Zbog koritenja tri niza ane-
oskih imena koja ne susreemo esto u gnostikim djelima (Abrasax, Sablo i Gama
liel, 75,22-23; Micheu, Michar i Mnesinous, 84,5-6; Iesseus Mazareus Iessedekeus,
85,30-31), postoje slinosti izmeu Otkrivenja po Adamu i Neimenovanog teksta iz
Bruce Kodeksa, Evanelja po Egipanima, Zostrijana (VIII, 1) te Trimorfne Protenoje (XIII, 1). Uz to, neki od ovih tekstova dijele interes za lik Seta, te brigu oko tuma
enja krtenja, iskazujui tako barem udaljenu vezu sa (idovskim) baptistikim kru
govima.
Postoje reference na "otkrivenja Adamova" u zapisima hereziologa Epifana (4.
st.), a i manihejski zapisi spominju "otkrivenje Adamovo", no ni u jednome od ova
dva sluaja ne moemo nai nikakvih izravnih poveznica sa ovim traktatom.
(George W. MacRae)
Mogunost daje trei iluminator, opisan u 76,8-77,18, u stvari Krist, i dalje ostaje
otvorena. Pobornici te teorije spore da je upravo neodreenost aluzija ono to se mo
e oekivati od apokaliptinog djela. Apokaliptina predaja nije, meutim, sprijeila
autora da bude prilino odreen u pogledu Potopa. Isto tako, pojedinosti koje se nazi
ru iz opisa iluminatora samo djelomino odgovaraju tradicionalnim opisima Kristo
va dolaska: On e doi u velikoj slavi, donijeti znanje o vjenome Bogu, i izvesti u
da. Bog sila razgnjevit e se, i u tom trenutku slava e se povui. Tijelo ovjeka koji
je bio iluminator dok je bio u slavi, bit e kanjeno. Ne saznajemo oblik kazne niti je
li zavrila smru, a ne spominje se niti uskrsnue. U pitanju je, dakle, opis karizmatinog lika koji je doao u sukob sa vlastima i zbog toga bio kanjen. Ne postoji neki
uvjerljivi razlog za identificiranje tog lika sa Kristom.
'avovi' u tekstu otvorili su prostor strunjacima zainteresiranima za prouava
nje izvora. Osim gore spomenute pretpostavke daje dugi himniki dio (13 Kraljevstava) izvorno bio samostalno djelo, valja spomenuti jo dvije pretpostavke. Jedna
od njih je da je traktat izvorno zavravao sa 84,3, i da je ostatak naknadno dodan (i
ni se, naime, da ima vlastitu temu - protivljenje krtenju vodom). Druga je da je trak
tat nastao spajanjem dvaju razliitih tekstova-izvornika od strane redaktora, koji je i
sam dodao svoj prilog. Sljedei pasusi za koje se tvrdi da se nalaze na poetku poje
dinih tekstova-izvornika, podupiru potonju teoriju: (A) 64,6-65,23; 66,12-67,11; (B)
65,24-66,12; 67,12-67,21).
(Douglas M. Parrott)
OTKRIVENJE PO ADAMU
V 64, 1-85, 32
Otkrivenje po Adamu
Otkrivenje koje je Adam u sedamstotoj godini ispripovijedao svo
me sinu Setu, rekavi, "Pouj moje rijei, Sete, sine moj. Kada me Gos
podin stvorio od zemlje zajedno sa tvojom majkom Evom, iao sam s
[... koja je] mrtva [...] 77 Seta. I on e stvarati znamene i uda u znak
prezira spram sila i njihova vladara.
"Bog sila tad e se uznemiriti, i rei, 'Kakva je mo ovoga ovjeka
koji je uzvieniji od nas?' I veliki e gnjev tada potaknuti protiv tog ov
jeka. Slava e se povui i prebivati u svetim kuama koje je za se odab
rala. I sile je nee moi vidjeti, niti e vidjeti iluminatora. I kaznit e ta
da tijelo ovjeka kojem je doao duh sveti.
"I aneli i svi narataji sila izgovarat e ime u zabludi, pitajui 'Odak
le ona (zabluda) dolazi?' ili 'Odakle dolaze rijei prijevare, to nijed
na sila nije otkrila?
"Prvo kraljevstvo [o njemu kae]
[da] je doao [iz...]. 78 Duh [...] u nebo.
Na nebesima je othranjen.
Primio je njihovu slavu i mo. Doao je na grudi svoje majke.
I tako je doao do vode.
"Drugo kraljevstvo o njemu kae
da je potekao od velikoga proroka. I ptica je dola, uzela novoro
ene, i odnijela ga na visoku planinu.
I othranile su ga ptice nebeske. I aneo je doao, i rekao mu,
'Ustani! Bog ti je podario slavu.'
Primio je slavu i mo.
I tako je doao do vode.
"Tree kraljevstvo o njemu kae
da je doao iz djevianske utrobe. Bijae izgnan iz svog grada, on
i njegova majka; i doveden je na naputeno mjesto.
Ondje bijae othranjen.
Doao je i primio slavu i mo.
I tako je doao do vode.
"[etvrto] kraljevstvo [o njemu] kae
[da] je doao [iz djevice. ...Solomon 79] ju bijae [traio], on i
Phersalo i Sauel i njegove vojske, koje je otposlao. Sam Solo
mon posla svoju vojsku demona da potrae djevicu. I oni nisu
nali onu koju su traili, ve djevicu koja im je dana. Nju su oni
uhvatili. I Solomon ju uze. Djevica zanije i rodi dijete ondje.
"No mi, mi smo bezumno ispunili sva djela sila. Razmetali smo se
grijesima [svih] svojih djela. [Vikali] smo protiv [Boga istine] zbog
njegovih djela [...] 84 je vjean. Ovi su protiv naih duhova. Jer, sad
smo spoznali da e nam i due u samrtnom asu umrijeti."
"Glas tad do njih doe, i ree, 'Micheu i Michar i Mnesinous, vi ko
ji ste proli sveto krtenje i ivu vodu, zato ste vikali protiv ivoga Bo
ga razularenim glasovima i jezicima nad kojima nema zakona, i duama
punim krvi i opakih [postupaka?] Puni ste djela koja nisu istinita, no va
i su postupci puni radosti i veselja. Okaljavi vodu ivota, povukli ste
je u volju sila kojima ste dani da im sluite.
'"I misao vaa nije kao misao onih ljudi kojima sudite [...] udnja
[...]. 85 Plod njihov ne vene. No, znat e se za njih sve do velikih eona,
jer rijei koje su uvali, o Bogu eona, nisu sauvane u knjizi, niti su za
pisane. Aneoska e (bia) njih donijeti, njih za koje svi narataji ljudi
nee znati. Jer, oni e biti na visokoj gori, na stijeni istine. I bit e, sto
ga, nazvani "Rijei Nepropadljivosti [i] Istine", za one koji znaju vje
noga Boga u mudrosti i znanju i uenju anela zanavijek, budui da on
sve znade.'"
Ovo su otkrivenja koje je Adam prenio sinu svome Setu, i sin je o
njima pouio svoje sjeme. Ovo je skriveno znanje Adama, koje je dao
Setu, to je sveto krtenje onih koji znaju vjeno znanje kroz one roe
ne od rijei i nepropadljivih iluminatora, koji su doli iz svetoga sjeme
na: Yesseusa, Mazareusa, [Yesse]dekeusa, [ive] Vode.
Otkrivenje po Adamu
Prijevod:
DOUGLAS M. PARROTT i R. MCL. WILSON
Naslov se ovog djela pojavljuje tek na kraju traktata. Na prvi pogled javlja se do
jam da je rije o trinaest apostola (Petru i dvanaestorici drugih), no iitavanjem tek
sta postaje jasno da je najvjerojatnije rije o dvama razliitim "djelima": djelima Pet
ra (1,30-5,5) i djelima skupine apostola (5,5-12,19). Naslov je, ipak, manje vaan,
budui da je brojka dvanaest proturjena eksplicitnim tvrdnjama u tekstu da je ueni
ka bilo jedanaest (9,20-21).
Traktat moemo podijeliti u etiri vee cjeline:
1. Uvodni dio, koji postavlja narativni okvir. Prvih sedam redaka vjerojatno je sa
dravalo neke naznake o prvotnom okviru radnje i svrsi. Pripovjeda je Petar (1,30),
a posrijedi je razdoblje nakon raspea, budui da apostoli kreu na putovanje na vlas
titu inicijativu, i Isus nije sa njima. injenica, meutim, da je prisutno samo jedanaest
uenika navodi na zakljuak da jo nije dolo do uzaaa. Odluivi zajedno krenuti
na put propovijedanja, apostoli pronalaze brod i isplovljavaju (1,16-26), preputajui
Gospodinu da im odabere odredite. Brod pristaje u otokom gradu koji se zove Na
seobina, i Petar odlazi raspitati se za smjetaj.
2) Petar susree trgovca biserima i saznaje kako ga doivljavaju bogati a kako si
romani (2,10-5,18). On primjeuje kako mu bogati okreu lea dok izvikuje svoju
robu na prodaju, jer smatraju daje zapravo i nema. Siromani, naprotiv, hrle do njega
iako nemaju ime kupiti njegovu robu, jer, bili bi zadovoljni samo i da vide biser. Tr
govac im obeaje pokloniti jedan biser ako pou u njegov grad. Siromani ispituju Pe
tra o opasnostima koje vrebaju na putu u grad. Petar im kazuje ono to je uo, i okre
e se trgovcu, raspitujui se za njegovo ime i o tekoama na putu. Trgovac mu odgo
vara da mu je ime Lithargoel, to je u tekstu protumaeno kao lagani kamen, nalik ga
zeli (odnosno, sjajan poput gazelina oka), po svoj prilici biser.
3) Putovanje Petra i njegovih prijatelja u Lithargoelov grad (5,19-8,11), po Lithargoelovim uputama. Jedini nain da se pripreme za putovanje u grad "devet dveri"
jest potpuno odricanje od svih posjeda, i strogo pridravanje posta, kako ne bi posje
dovali nita to bi pljakai mogli poeljeti (5,19-6,8). Sve to trebaju Isusovo je ime
(6,9-19). Petar potom doivljava viziju gradskih bedema okruenih valovima. Zna
enje vizije protumaeno je u kratkom razgovoru Petra i jednog starca. Petar i njego
vi uenici kreu na put u grad.
4) Lithargoel se pojavljuje kao lijenik, razotkriva se kao Isus Krist i daje zada
tak jedanaestorici uenika (8,11-12,9). Lithargoel izlazi iz grada preruen u lijeni
ka i kazuje da e im pokazati gdje ivi Lithargoel (8,11-35). Meutim, umjesto da to
uini, on se razotkriva kao Isus Krist (9,1-19), u razgovoru sa Petrom kojeg nalazimo
kod Mateja 16,13-19. Uenici padaju niice u znak tovanja i pokazuju spremnost da
izvre njegovu volju. Krist, koji se nadalje naziva Gospodin, daje im kutiju i torbu s
lijekovima, te ih upuuje da se vrate u Naseobinu, grad iz kojeg su doli. Zadaa im je
poduavati i propovijedati vjernima, naroito siromanima (9,1-10,13). Petar primje
uje kako im nemaju to dati, budui da su se svega odrekli, no Gospodin istie ka
ko imaju njegovo ime, koje je vrednije od svega (10,13-30). Nakon rasprave, razgo
vor zavrava Kristovom opomenom da izbjegavaju bogate. Uenici prihvaaju naput
ke i Gospodin odlazi.
Tekst je kompozitan, to se moe primijetiti na mjestima gdje se razliiti odsje
ci ne podudaraju. Tako, primjerice, izmeu drugog i treeg dijela itatelj oekuje da
e siromani otii u grad trgovca biserima, no to ine samo uenici; dva su razliita
objanjenja za Petrove upite o putu; itatelj je nepripremljen za Petrov upit o trgovevu imenu, te ostaje iznenaen to se put do otokog grada moe prijei pjeice. Ne
koliko je primjera problema izmeu etvrtog dijela i ranijih dijelova: iznenadni prela
zak u tree lice pripovijedanja; podatak da se od uenika oekuje da nastave svoj put
propovijedanja kranima (10,46) (na poetku se stjee dojam da su uenici kreta
li u misiju u nekranski svijet), kao i prisutnost eksplicitnih pravila crkvenog ivo
ta u zakljuku traktata.
ini se da je urednik sabrao etiri izvorno neovisne pripovijesti. Tri su vjerojat
no poinjale kao parabola ili alegorija, nalikujui donekle onima iz Pastira Hermasa:
pria o trgovcu biserima kojeg bogati odbacuju a siromani prihvaaju; pripovijest o
gradu Naseobini okruenom bedemima (u treem dijelu, gore), te pripovijest o puto
vanju za iji je uspjean svretak potrebno u potpunosti se odrei hrane i svih dobara.
etvrta pripovijest govori o tome kako je Krist uputio uenike da prihvate slubu pro
povijedanja i iscjeljivanja siromanih i bolesnih krana. Ove pripovijesti meusobno
povezuje prisutnost Petra i drugih uenika, i kao i ime Lithargoel, koje povezuje tr
govca biserima u drugom dijelu sa onime koji daje upute za put u treem dijelu, a kas
nije i sa Kristom, u etvrtom dijelu, koji uenike stavlja u slubu.
ini se da je pripovjedaka namjera posljednjeg urednika bila da opie priprema
nje uenika za apostolska djela. Tijekom pripovijedanja, urednik mijenja vremenski
okvir od najranijeg apostolskog razdoblja do svog vlastitog vremena. Kao posljedi
ca toga, na kraju posljednjeg dijela uviamo da se ne radi zapravo o poslanju izvornih
uenika, nego o njihovim nasljednicima. Stjee se dojam da je namjera urednika bila
podsjetiti crkvene oce svog vremena na njihovu istinsku misiju.
Mogue je da je Lithargoel izvorno bio nekransko boanstvo, no budui da ni
je sauvan nikakav pismeni trag o kultu Lithargoela, ini se loginijim da je namjera
te kovanice bila poistovjeenje sa Isusom Kristom (9,8-15). (Vidi Djela Petrova 20
i Otk 2, 17). Prikaz Krista kao lijenika moda je bio odgovor na rairenost Asklepijevog kulta.
Pretpostavke da je ovaj traktat gnostiki vie su se temeljile na injenici da je pro
naen u zbirci Nag Hammadi nego na obiljejima samoga teksta. Kao o je ve spo
menuto (vidi uvod u Asklepija 21-29 [VI,8]), kodeks u kojem je pronaen nije sam po
sebi gnostiki, ve prije zbirka raznorodnih duhovnih djela o konanoj sudbini due.
U samom traktatu ne moe se pronai mnogo toga to bi se kosilo sa doktrinom ras
tue ortodoksije. Kristologija se temelji na liku boanskoga sina; raspee i Isusova
smrt, iako se ne spominju, dane su u naznakama (vidi 2,14). Temu apostolskog siro
matva nalazimo i u Evaneljima, kao i polemiku protiv bogatih. Umjeren enkratitski
naglasak vidljiv je u zabrani jedenja mesa, no nita nije reeno o seksualnoj aktivnosti
ili braku. Ne ini se, stoga, da je traktat namijenjen ili da je iznikao unutar neke odre
ene ranokranske sekte. Urednik ideoloki radije ostaje u okvirima ire crkve i za
lae se za povratak apostolskog djelovanja crkvenih voa.
Malo je vjerojatno da je ovaj traktat dio izgubljenog dijela apokrifnih Djela Petro
vih, kako se pretpostavljalo (vidi uvod u Djelo Petrovo [BG,4]).
Djela Petrova i dvanaestorice apostola pripada u skupinu apokrifnih Djela iz dru
gog i treeg stoljea; s onima kasnijima ima vrlo malo toga zajednikog. Slinosti ne
kih njegovih dijelova sa Pastirom Hermasom upuuju na drugo stoljee kao datum na
stanka.
DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA
VI 1,1-12, 22
[...] koja [...] svrha [... : nakon ...] nas [...] apostoli. Otplovismo [...]
tijela. [Drugi] nisu utjeli tjeskobu u [svojim srcima]. I u srcima svojim,
mi bijasmo kao jedan. Sloili smo se ispuniti slubu koju nam je Gos
podin dodijelio. I obvezasmo se jedan drugome.
Poli smo do mora u pogodan as, koji nam je Gospodin poslao. Na
osmo na obali usidren brod, spreman za ukrcaj, i sa mornarima se dogovorismo o naem dolasku na brod. Voljom Bojom, oni bijahu izuzet
no prijazni prema nama. I nakon to smo se ukrcali, plovili smo cijeli
dan i cijelu no. Vjetar je tad napuhao jedra, i to nas je odvelo do male
noga grada usred mora.
I ja, Petar, raspitah se o imenu tog grada meu graanima koji su
stajali u pristanitu. 2 [Jedan ovjek] meu [njima] mi odgovori, [i re
e, "Ime] ovoga [grada jest Naseobina, to jest] Temelj [...] ustrajnost."
I voa [meu njima drao je] palminu granu na rubu [pristanita]. Na
kon to smo pristali i iskrcali se [sa] svojom prtljagom, [pooh] u grad
da se raspitam o smjetaju.
I pojavi se ovjek opasan suknenim povezom kojeg je krasio zlatni
pojas, a na prsima [mu] bijae svezana marama koja mu se protezala
preko ramena, i pokrivala mu glavu i ruke.
Gledao sam u tog ovjeka, jer bijae prekrasan u liku i tijelu. Samo
sam etiri dijela njegova tijela mogao vidjeti: tabane, dio prsa, dlanove
na rukama i njegovo lice. Samo sam ovo mogao vidjeti. U lijevoj je ru
ci drao korice poput (onih) na mojim knjigama, a u desnoj drveni tap.
Glas mu bijae zvonak dok je polako izgovarao, viui kroz grad, "Bi
seri! Biseri!"
Pomislih, uistinu, da je on iz tog grada, i rekoh, "Brate moj i prijate
lju!" 3 [On mi odgovori, i ree, "Dobro] si rekao, '[Brate moj i] prijate
lju'. to je to to [eli] od mene?" Rekoh mu, "Da te [pitam] o smje
taju za mene [i] moju brau, jer smo stranci u ovome gradu." On mi re
e, "Iz ovog razloga i rekoh maloas, 'Brate moj i prijatelju', jer i ja
sam stranac ovdje, kao i vi."
I rekavi ovo, on povie, "Biseri! Biseri!" Bogatai iz tog grada uli
su njegov glas, i izvirili iz svojih soba. I neki su provirili iz odaja u svo
jim kuama, a drugi sa prozora na katu. I nisu vidjeli (da bi) ita od nje
ga (mogli dobiti), jer, nije imao torbu na leima, niti ikakav zaveljaj
ispod svojih halja. I, s prijezirom, odbie ak i svratiti pozornost na nj.
A on sam nije im se otkrio. I vratie se u svoje odaje, i rekoe, "Ovaj
nam se ovjek ruga".
A siromani [tog grada] zauli su njegov 4 [glas, i sjatili se] oko ov
jeka [koji prodaje bisere. I rekoe mu], "Molimo te, [pokai nam] biser,
[kako bismo ga vidjeli] svojim (vlastitim) oima. Jer, mi smo siroma
ni, i nemamo toliko [...] cijena da ga platimo. Ali [pokai nam] kako bi
smo mogli rei prijateljima svojim da [smo vidjeli] biser svojim (vlas
titim) oima." On im odgovori, i ree, "Ako je mogue, doite u moj
grad, pa u vam ga ne samo pokazati, nego i pokloniti."
Siromani tog grada, uvi ovo, rekoe, "Budui da smo prosjaci, mi
znamo da nitko ne daje biser prosjaku, ve (se) obino daje kruh i no
vac. Veliku bi nam ljubaznost ukazao da nam pokae biser, da ga vi
dimo, kako bismo svojim prijateljima s ponosom rekli da smo vidje
li biser, (vlastitim) oima" -jer, takvo to ne via se meu siromani
ma, naroito ne meu prosjacima (poput njih). On odgovori, (i) ree
im, "Ako je mogue, doite u moj grad, pa u vam ga ne samo pokaza
ti, nego i pokloniti." I sirotinja i prosjaci obradovae se zbog 5 ovje
ka [koji poklanja].
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Tekst po svemu sudei ima dva naslova: "Grom" nije sintaktiki povezan sa "Sa
vrenim umom" ve je razdvojen dvotokom. U tekstu o njemu nema spomena (osim
ako se ne rekonstruira "[savreni] um" na 18,9)
Sadraj teksta Grom: Savreni um jedinstven je u itavoj knjinici Nag Hammadi, i veoma je neobian. Posrijedi je otkrivenje dano od enske osobe koja, osim u na
slovu, nije specificirana. Djelo ne posjeduje jasnu strukturalnu podjelu, nego je napi
sano u prvom licu, kombinirajui tri vrste izjava: objave u prvome licu jednine, upo
zorenja o nunosti obraanja pozornosti na govornika, prijekori upueni onima koji
ne sluaju i ne ljube itd. Najistaknutije obiljeje teksta je da su samoobjave esto antitetike, pa ak i paradoksalne. Paralelizam oblika upuuje na to da su one izvorno bi
le dio himnike strukture.
Isti se anr (diskurs otkrivenja) moe pronai u brojnim drugim izvorima. U djelu
O podrijetlu svijeta (II,5) 114,7-15, nebeska Eva iznosi himniku samoobjavu, veo
ma slinu onoj u Gromu (13,19-14,9), a tragovi iste grae, dodue ne u obliku samo
objave, pojavljuje se u slinom kontekstu u Hipostazi Arhonata (II,4) 89,14-17. Zna
ajno je da se taj odlomak iz Groma u djelu ne ponavlja, dok se mnoge druge samo
objave u Gromu pojavljuju nekoliko puta, ponekad u razliitim oblicima. U nekim dru
gim tekstovima iz zbirke Nag Hammadi, kao primjerice u Trimorfnoj Protenoji (XIII,1), i
poduem zavretku Ivanovog apokrifa (II,1: 30,11-31,25), nalazimo primjere samoobjava u prvome licu jednine, no van antitetikog konteksta. Postoje tri zanimljive
paralele Gromu, po sadraju ili/i stilu, van korpusa djela iz Nag Hammadija. Jedan je
primjer poznata "Himna Kristova" iz Djela Ivanovih 94-96, u kojoj Krist pjeva o se
bi u nizu antiteza i kontrasta, no bez uporabe formule "ja sam". Drugi je primjer odlo
mak iz mandejske Ginze R, Knjige VI, takozvane "Knjige Dinanuktove", za koju se
openito smatra daje jedan od starijih dijelova Ginze. U njoj duh Evat izgovara for
mulu koja sadri antiteze sline, no ne i istovjetne, onima iz Groma: "Ja sam smrt, ja
sam ivot. Ja sam tama, ja sam svjetlost. Ja sam zabluda, ja sam istina, itd." Trei je
primjer niz odlomaka iz drevne indijske knjievnosti, u kojoj Boanstvo daje kontrastne ili kontradiktorne izjave bilo u prvom (Bhagavad-Gita IX, 16-19), ili drugom i tre
em licu jednine (Atharva-Veda X, viii, 27-28; Svetasvatara Upanishad IV, 3). Ti prim
jeri ukljuuju kako osobne ("Ti si ena, ti si mukarac"), tako i neosobne kategorije
("Smrt sam i besmrtnost, ono to nije i ono to jest").
GROM: SAVRENI UM
(VI 13, 1-21,32)
Grom: Savreni um
Ja poslana sam iz moi,
I dola sam k onima koji me promiljaju,
Pronali su me oni koji za mnom tragaju.
Pogledajte me, vi koji me promiljate,
I vi to sluate, poujte.
Vi koji na me ekate, uzmite me k sebi.
I ne isputajte me iz vida.
I neka me va glas ne mrzi, niti nek ui vae to ine.
Nemojte za me ne znati, nigdje, nikada. Budite na oprezu!
Nemojte za me ne znati.
Jer ja sam prva i posljednja.
Ja sam aena i obeaena.
Ja sam kurva i svetica.
Ja sam supruga i djevica.
Ja sam <majka> i ki.
Ja sam dio svoje majke.
Ja sam nerotkinja
I mnogi su sinovi njezini.
Ja sam ona ije je vjenanje velianstveno,
I ja sam ona koja nije uzela mua.
Ja sam primalja i ona koja ne raa.
Ja sam utjeha svojih poroajnih boli.
Ja sam mladoenja i mlada,
I mu je moj onaj koji me zaeo.
Ja sam majka svoga oca,
I sestra svoga mua,
A on je moj sin.
I robinja sam onoga koji me pripremio.
Vladarica 14 sam potomstvu svome.
No, on je taj koji [me zaeo] prije vremena roenja.
On e biti moj potomak,
I moja je mo od njega.
Ja sam potpora njegove moi u mladosti njegovoj,
[a] on je meni potpora u mojoj starosti.
I to je volja njegova, meni je stvarnost.
Ja sam neshvatljiva tiina
I ideja koje se prisjea esto.
Ja sam glas iji je zvuk mnogostruk
I rije koja se viestruko javlja.
Ja sam izraz svoga imena.
Zato me ljubite vi koji me mrzite
I mrzite one koji me ljube?
Ja [u se sakriti] od vas.
Oni koji imaju [...] tome [...] nerazumno [...].
Uzmite me [... razumijevanja] iz patnje,
I uzmite me k sebi iz razumijevanja [i] patnje.
I uzmite me k sebi iz mjesta koja su neugledna i ruevna,
I otmite od onih koji su dobri, makar i u runoi.
Iz srama, uzmite me k sebi besramno;
I iz besramnosti i srama, izgrdite moje dijelove u sebi.
I priite mi, vi koji me znate
I vi koji znate moje dijelove,
I postavite velike meu mala prva stvorenja.
Doite u djetinjstvo,
I ne prezirite ga to je maleno i neznatno.
I ne odbacujte veliinu u nekim dijelovima iz neznatnosti,
Jer neznatnosti se poznaju po veliinama.
Zbog ega me proklinjete i tujete?
Ranili ste me i imali ste milosti.
Ne odvajajte me od prvih 18 za koje ste [znali].
[I] ne izopujte, [niti] se od ikoga okreite
[...] okrenuti vas i [... upoznati] ga neete.
[...].
to je moje [...]
Ja znam one koji su [prvi], a oni poslije njih mene [poznaju].
Alija sam um [...] i poinak [...].
Ja sam znanje propitkivanja o sebi,
I pronaeno onih koji za mnom tragaju,
I zapovijed onih koji za me pitaju,
I mo moi u svome znanju
O anelima, koji na moj nalog bijahu poslani,
I o bogovima u njihovim dobima mojim savjetom,
I o duhovima svakog ovjeka koji sa mnom postoji,
I o enama koje u meni prebivaju.
Ja sam ona koja je tovana i slavljena,
I koja je s gnuanjem prezrena.
Ja sam mir,
I rat je zbog mene doao.
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Trei traktat u Kodeksu VI nema jasne veze ni s onima koji mu prethode, ni sa
onima koji mu slijede. Rije je o izrazito metaforikom prikazu porijekla, stanja i ko
nane sudbine due. Uzevi u obzir sadraj djela, moemo ga smatrati kolekcijom ili
zbirkom vie objanjenja o porijeklu due, njezinom padu, i pobjedi nad materijalnim
svijetom. U 25,26 dolazi do prekida, i pripovijest se vraa do Oevog svijeta, gdje je
(kako se ini) i poela, i od 26,20 nadalje nekoliko je dijelova koji sadre tvrdnje u pr
vome licu mnoine. tovie, veliki broj proirenih metafora uspjeno objanjavaju isti
fenomen, stanje due u svijetu, iako se neke kljune metafore, poput onih o hrani, li
jeku i branome odnosu, javljaju na razliitim mjestima u djelu. Neke od tih metafora
vrlo su uobiajene u knjievnosti rimsko-helenistikog razdoblja, kao to je primjeri
ce mladoenja i ivot nalik atletskom natjecanju, dok su neke vrlo osebujne i gotovo
bez premca u svojoj sloenosti, poput one o ribaru i trgovcima tijelima.
Konano uenje ne sadri tipine gnostike kozmogenske mitove - osim ako se
na njih ne aludira u odlomcima koji su danas izgubljeni zbog nekih starijih praznina u
tekstu - ali se ini da djelo pretpostavlja ope gnostiko, odnosno, antikozmiko, dualistiko shvaanje sudbine due u materijalnom svijetu. Postoji niz paralela s ostat
kom djela iz knjinice Nag Hammadi, naroito sa Evaneljem po Filipu (II,3), Egzegezom due (II,6), Silvanusovim uenjem (VII,4) i hermetikim traktatima iz Kodeksa
VI, kao i sa Corpusom Hermeticumom. Meutim, nita u Konanom uenju ne upu
uje na to da je rije o hermetikom djelu. Ono se izrazito razlikuje od djela De anima iz prvih stoljea kranstva, bilo Tertulijanovih ili njegovih izvora, bilo Porfirijevih ili Jamblihovih, utoliko to je u potpunosti nefilozofsko po svom obliku i izriaju.
Izuzev nekoliko izraza kao to su "evanelisti", "sluanje propovijedi" i slinih, nema
nieg izrazito kranskog u djelu, a ne postoji niti ikakvih naznaka oslanjanja na i
dovsku misao, kao u tolikim drugim traktatima iz Nag Hammadija.
Trag njegovog porijekla, iako prilino nesiguran, moda se moe pronai u reci
ma 33,4-34,34, koji sadre polemiku protiv nerazumnika, koji se razlikuju i od "nas"
s kojima se autor identificira, i od pogana, za koje se bar, uzevi u obzir njihovo ne
znanje, moe pronai neko opravdanje. Pomislili bismo da je rije o kraninu ko
ji grdi idove zbog njihovog propusta da uju poruku koja im je bila propovijedana,
no ne postoji nikakvih jasnih aluzija bilo na kranska, bilo na idovska vjerovanja
ili obrede. Zbog naglaavanja zle naravi materijalnoga svijeta, nebeskoga porijekla
due, i spasonosne uloge otkrivenoga znanja, Konano uenje se ini gnostikim dje
lom. No, nedostaje mu nota samouvjerenosti i pouzdanja, gotovo oholosti, koja karak
terizira mnoga neosporno gnostika djela. Dua je u neprestanoj opasnosti da poklek
ne pred "neprijateljem", ili pred varavom privlanosti materijalnoga, i ona nepresta
no mora odravati budnost.
(George W. MacRae)
Od kad je George W. MacRae napisao ovaj tekst, poduzeti su brojni napori da se
tonije odredi skupina odgovorna za nastanak traktata. Neki spore da su uistinu po
srijedi gnostici, koji su gnostiki mit u traktatu obradili samo u onolikoj mjeri koli
ko je bilo potrebno. Neki, pak, tvrde da se temeljna razlika izmeu gnostika i tradici
onalnih krana moe vidjeti u 33,4-34,34, gdje se gnostiki "tragai" suprotstavljaju
"nerazumnim" kranima, koji su "pronali" put, u sterilnoj varijanti religije slijepog
vjerovanja. Drugi vjeruju da je traktat nastao meu kranskim srednjim platonistima
drugog stoljea, pronalazei u tekstu brojne odjeke novozavjetnih knjiga, te ukazujui
na tipino srednjoplatonistiku doktrinu dvije due (duhovne i razumske). Sam tekst,
meutim, ne potkrepljuje nijednu od ove dvije, u osnovi antitetike, pozicije da bi se
opravdalo naputanje oprezne procjene koju je iznio MacRae.
(Douglas M. Parrott)
KONANO UENJE
VI 22, 1-35,24
[...] na nebu [...] u njemu [...] svatko se ukazuje [...] skrivenim nebe
sima [...] ukazuje, i pojavio se [pred] nevidljivim, neizrecivim svjetovi
ma. Iz ovih je dola nevidljiva dua pravednosti, srodnik, srodno tijelo
i srodni duh. I kada silazi, i kada je u Pleromi, ona se od njih ne odvaja,
ve je oni vide, i ona vidi njih u nevidljivim svjetovima.
Njezin ju je mladoenja potajice uzeo. I prinio ju je njezinim ustima
da je jede poput hrane, i nanio je rije na njezine oi poput lijeka, kako
bi umom svojim vidjela, i opazila svoj rod, i nauila o svome korijenu,
i kako bi se mogla vrsto primiti za granu s koje je isprva potekla, i ka
ko bi mogla primiti to je njezino i odrei se [tvari].
[...] 23 on [je obitavao ...] imajui [...] sinove. Sinovi [...] istinski, oni
koji iz njegova sjemena [potekoe], sinove od ene zovu "svojom bra
om". Ovako je upravo i duhovna dua, nakon to je baena u tijelo, po
stala bratom pohoti, i mrnji, i zavisti, i materijalnoj dui. Tijelo je, sto
ga, postalo iz udnje, a udnja je nastala iz materijalne tvari. Iz ovog je
razloga dua postala njihovim bratom.
A (to se) onih koji se s nama bore tie, onih koji su nam protivni
ci to se s nama bore, mi emo pobijediti njihovo neznanje svojim zna-
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Pojam Nae Velike Moi kransko je gnostika "povijest spasenja". Poevi s po
stankom, ona biljei djelovanje Boje pravde i milosti u sukobu dobra i zla, i zavr
ava s konanim blaenstvom. Traktat je, neuobiajeno za gnostika djela, "apokaliptian", odnosno kulminira u dramatinom opisu svretka svijeta. Ipak, neke tipi
ne gnostike znaajke i ovdje su prisutne, kao na primjer karakteristino gnostiki ot
klon od vjerovanja u sveope uskrsnue, te vjerovanje u nemogunost spasenja bilo
ega materijalnog.
"Naa velika mo" iz djela jest vrhovni Bog. On je transcendentan i "iznad svih si
la" - ukljuujui i starozavjetnog Boga, "Oca tjelesnosti". On se, meutim, ipak upli
e u tijek povijesti; on je taj koji gradi korablju i spaava Nou od potopa.
Ve se u prvih nekoliko redaka traktata jasno daje do znanja da ovjekovo spa
senje ovisi iskljuivo o poznavanju nae velike moi. Budui da je naslov vjerojatno
preuzet iz prvoga retka, moe ga se shvatiti kao "razumijevanje nae velike moi", ili
ak "znanje o naoj velikoj moi".
Na nain karakteristian za apokalipsu, traktat cijelu povijest dijeli u tri "eona".
Prvi, "eon tjelesnosti" zavrava s potopom. U drugome, "psihikom eonu" pojavljuje
se objavitelj. Posrijedi je, oito, novozavjetni Krist, iako autor djela izbjegava to ime,
kao to izbjegava i eksplicitno spomenuti da je objavitelj razapet.
Drugi eon zavrava ratom izmeu zlih aneoskih vladara - "Arhonata" - pojavom
lika antikrista, i nestankom svijeta u plamenu. Iako vatra prodire tvar, ona proia
va due; zajedno sa "svecima", proiene due ive zauvijek u "neunitivom eonu"
velike moi.
Iako je na prvi pogled poruka traktata jasna, u pojedinostima je on poesto zago
netan. Neki likovi poznati iz ostatka gnostike teologije - kao to je, primjerice, "Maj
ka" - spominju se tek uzgred, i ne igraju nikakvu znaajniju ulogu u pripovijesti. Neki
se dogaaji ponavljaju, ili se javljaju na neoekivanim mjestima - tako se, na primjer,
moe shvatiti da je vatra dvaput unitila svijet. Prijelazi izmeu pojedinih epizoda ne
oekivani su i nagli; isto kao i promjene u licu zamjenice, glagolskom licu i glagol
skom vremenu. Na nekim je dijelovima, kao posljedica toga, tekst jedva razumljiv.
Neki se problemi jednostavno mogu rijeiti paljivim iitavanjem, budui da je,
prema novim tumaenjima, traktat jedna, samodostatna cjelina. Drugi istraivai, me-
utim, dre da je tekst pretrpio i vie od jedne redakture, ili da su mu, u najbolju ruku,
pridodane brojne biljeke. U svakom bi sluaju valjalo razjasniti je li se u nekim dije
lovima djelo nadograuje na izvornu, idovsku apokalipsu.
I sam jezik traktata, mjeavina sahidikog i subakmimikog dijalekta koptskog,
zahtijeva objanjenje. Mogue je daje pisar koji je govorio sahidiki jednostavno po
kuao prevesti subakmimiki spis na svoj vlastiti dijalekt. Neki, meutim, smatraju
da je jezik traktata "proto-sahidiki", starija varijanta koptskoga jezika od, primjeri
ce, sahidikog Novog zavjeta.
Pitanja o datumu i mjestu nastanka traktata isprepliu se sa pitanjima o jeziku na
kojem je sastavljen i njegovoj literarnoj pozadini. Ako se ispostavi daje jezik protosahidiki, tad je datum nastanka traktata vjerojatno raniji. U tekstu se, meutim, jas
no spominje anomejska hereza; tko je sklon vjerovati da taj navod potjee od izvor
nog autora, da, drugim rijeima, nije naknadno dodan, djelo e smjestiti u etvrto sto
ljee n. e.
Sline dvojbe poprilino oteavaju tono odreenje porijekla teksta. Ako tvrdnja
da se "Rije pojavila prvo na istoku" potjee od izvornog autora, mogue je da je mjes
to nastanka djela negdje u Maloj Aziji. Ako su, pak, navedene rijei naknadno doda
ne, manje je razloga da ovu pretpostavku drimo moguom.
Mo Razumijevanja
Pojma (ili: Misli) Nae Velike Moi
Onaj tko spozna nau veliku mo postat e nevidljiv, i vatra ga nee
moi prodrijeti. No, ona (vatra) proistit e i unititi sve to posjeduje
te. Svatko onaj u kojem se moj lik pojavi bit e spaen, od dobi od se
dam dana do stotinu i dvadeset godina. (Oni) koje sam naveo da sakupe
sve to je palo, - sve spise o naoj velikoj Moi, kako bi ona (Mo) mog
la upisati tvoje ime u nae veliko svjetlo - i da bi njihova djela i misli
njihove mogle biti zakljuene, kako bi bile proiene i rasprene, i uni
tene, i sakupljene na mjestu u kojem nitko ne vidi. No, vi ete me vidje
ti, i vi ete pripremiti svoja prebivalita u naoj velikoj Moi.
Spoznajte kako je ono to je otilo nastalo, kako biste znali na koji
nain razabrati ono to ivi da postane: kakve je pojavnosti taj eon, ili
37 kakve je vrste, ili kako [e] nastati. [Zato] ne pitate kakva ete vrs
ta postati, (ili) bolje, kako ste nastali?
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Traktat VI,5 koptska je verzija dijela (588A-589B, a ne, kao ranije, 588B) Sokratove parabole u devetoj knjizi Platonove Drave, u kojoj se ljudska dua usporeuje
sa trihotomnim hibridom razliitih sila: hibridom koji se sastoji od zvijeri sa mnogo
glava, koja predstavlja prizemne strasti; lava, koji predstavlja plemenitiju strast, hrab
rost; i ovjeka, koji predstavlja onaj krajnji element, razum. Ekscerptiranje parabole u
zasebno djelo, moda izvorno za potrebe kakve filozofske antologije, moe se objas
niti njezinom velikom popularnou meu kasnoantikim autorima, prije svega neoplatonistima koji iz nje esto navode ili se na nju pozivaju. Neto je tee bilo procije
niti u kolikoj se mjeri koptska verzija razlikuje od grkoga originala. Da su posrijedi
znaajne razlike od onoga to je Platon zapisao, dokazuje injenica da prvi urednici
ovoga traktata (1971. godine) nisu ni prepoznali ovo djelo kao njegovo. Razilaenje
se pokualo objasniti na dva naina. Prvo je objanjenje da je rije o slabom prijevo
du (Schenke, koji je prvi, 1974. godine, prepoznao traktat kao Platonov, te Brashler).
Drugo je objanjenje da je posrijedi gnostika redaktura grkoga originala, redigirana
verzija koja je kasnije prevedena na koptski (Orlandi). Naravno da ova objanjenja ni
su meusobno iskljuiva, i da je istina moda negdje u sredini (Jackson i Painchaud).
Dodatni je element zacijelo i nemogunost koptskog jezika da izrazi sloenost i finese
Platonova stila. Nema jednoznanog odgovora na pitanje tko je bio gnostiki redak
tor, budui da su mnoge kasnoantike skupine koje su negirale pojavni svijet i bile
sklone askezi tovale Platona i koristile zajedniku terminologiju. Moda su u pitanju
hermetici, budui da nekoliko hermetikih traktata (VI,6,7,8) slijedi iza ovoga, a to bi
znailo da su tekstovi VI,5-8 do koptskoga prevoditelja moda doli u grupi. S dru
ge strane, gnostiki tekstovi prethode tekstu VI,5, a opetovane aluzije na, primjerice,
"lik" i reference u 50,24-33 na slabosti ovjeka (ili [prvobitnog] ovjeka) u pogledu
likova zle zvijeri i lava, i njegovog prvotnog pada u njihove ralje, skupa sa uputom da
odbaci i zgazi likove, sugeriraju tipino gnostiki okvir, tonije, manihejski.
[...] neprijateljstvo [...]. I u borbi, oni jedno drugo prodiru. Da, tako je
on govorio svakom onom koji hvali djelo nepravde."
"Znai li to da nema koristi za onoga koji govori pravino?"
"I ako ini te stvari i govori u njima, one se vrsto dre u ovjeku.
Naroito zbog toga on nastoji skrbiti se za njih, i hraniti ih kao to poljodjelac svaki dan hrani svoje povre. No divlje zvijeri spreavaju nji
hov rast."
Iako mu je naslov izgubljen, ovaj je traktat identificiran kao hermetiki zbog upo
trebe imena Trismegistus i Hermes, te velike slinosti sa ve poznatim hermetikim
traktatima. Naslov je izvuen iz samoga djela, iz fraze koja se pojavljuje u 53,24-26.
U formi dijaloga, u djelu se opisuje proces kojim duhovni vodi (mistagog) uvodi
iskuenika u mistino iskustvo.
Osmo i Deveto oznaavaju osmu i devetu sferu koje okruuju zemlju. U drevno se
doba vjerovalo da su prvih sedam sfera mjesta gdje se nalaze sunce, mjesec i planeti,
nie sile iji utjecaj na ljudski rod nije nuno dobrohotan. Osma i deveta sfera, stoga,
oznaavaju poetak boanskoga svijeta, razine izvan kontrole niih sila. Nakon smr
ti, dua bi putovala kroz sedam sfera, i po uspjenom putu dosegnula osmu i devetu
sferu, razine na kojima bi iskusila istinsko blaenstvo. Isto tako, osma i deveta sfera
mogu oznaavati i vie stupnjeve duhovnoga razvoja. Mogue je da traktat podrazu
mijeva postojanje jo jedne sfere, vie, desete sfere, gdje prebiva sam Bog, iako to ni
je potpuno jasno.
Traktat zapoinje uvodnom raspravom (52,2-53,21) u kojoj iskuenik dobiva odob
renje mistagoga da zatrai iskustvo Osmog i Devetog, a potom ga i formalno zamoli
(53,24-27). Uvoenje u samo iskustvo poinje poukom, a ona kulminira paljivo sro
enom molitvom, koju moda izgovaraju oba sudionika (53,28-57,25). U samoj sri
molitve nalazi se zamolba za vizionarskim iskustvom (57,3-9). Nakon zagrljaja isku
enika i mistagoga, iskuenik ulazi prvo u Osmo, a potom u Deveto (58,22-60,1).
Mistagog potom upozorava iskuenika da bude tih, i pouava ga kako nastaviti put
mistinog iskustva (60,1-10). Traktat zavrava iskuenikovom himnikom zahvalom,
i napucima o zapisivanju i uvanju prikaza iskustva (60,10-63,32).
Traktat pretpostavlja odreeni stupanj duhovnog razvoja; nita se o tome konkret
no ne spominje u samome djelu, no jasno je da su potrebne dvije stvari da bi netko bio
spreman za iskustvo Osmoga i Devetoga: postizanje istoe ivota u skladu s mjeri
lima boanskoga zakona (56,27-57,1), i protjerivanje neukosti ovladavanjem znanja
koje se moe pronai u odreenim knjigama (54,6-18).
Da bi iskuenik savladao posljednja dva stupnja inicijacije, potrebno je da mista
gog ve posjeduje iskustvo, i tako postane utjelovljenje univerzalnoga uma, koji je
Deveto (58,1-22). Iskuenik tad ulazi u Osmo, prepoznajui prisustvo univerzalno
ga uma, odaziva se na nain da se pridruuje zboru Osmoga, i pjeva tihu himnu u sla
vu univerzalnoga uma. On dosee Deveto tek kada iskusi jedinstvo sa univerzalnim
umom, i primi potvrdnu viziju, u kojoj mu zbor Osmoga pjeva (59,24-60,1).
Ovaj i druge hermetike traktate vjerojatno su koristile male grupe posveene taj
nome znanju i mistinom iskustvu, pri emu bi oni koji su bili napredniji pouavali i
vodili neofite, i pri emu su se upranjavali odreeni obredni rituali (molitve i himne
nalazimo kroz cijeli hermetiki korpus). Traktati su pritom sluili kao osnova za ras
prave, i kao tekstovi za individualnu meditaciju.
Dokaz da je Rasprava o Osmom i Devetom sastavljena u Egiptu nalazimo u refe
rencama na grad Diospolis, kao i u hijeroglifima i licima bogova i ivotinja koje nala
zimo u dijelu koji poinje retkom 61,18. Nazivanje mistagoga Hermesom i Trismegistusom takoer upuuju na Egipat. Mogue je da je djelo nastalo u drugome stoljeu,
budui da posjeduje odreene slinosti sa misli srednjoplatonista Albina.
"Sine moj, oni su duhovni. Oni postoje kao sile koje podiu druge
due. Zato i kaem da su oni besmrtni."
"Rije tvoja je istinita; od sada je vie neu pobijati. Oe, otponi
govor o osmom i devetom, i ukljui i mene sa braom mojom."
"Pomolimo se, sine moj, ocu univerzuma, sa braom tvojom, koja su
moji sinovi, kako bi on podario duh krasnorjeivosti."
"Oe, kako oni mole, kada su udrueni s naratajima? Bit u poslu
an, oe."
54 [...] "No, [nije...]. Niti [je] [...]. No, on je [s] njome zadovoljan. I
valjalo bi da upamti napredak koji si primio putem mudrosti iz knjiga.
Sine moj, usporedi sebe sa najranijim godinama ivota. Ti si, poput dje
teta, postavljao besmislena, nerazumna pitanja."
"Oe moj, napredak moj i predspoznaja koju sam primio iz knjiga,
koje nadilaze nedostatak - ovo su stvari koje su meni najpree."
"Sine moj, kada shvati istinu svoje tvrdnje, nai e svoju brau,
koja su moji sinovi, kako s tobom mole."
"Oe, ne shvaam nita drugo osim ljepote koja mi je dola iz knjiga."
"Ovo to zove ljepotom due, duevna je izgradnja koja je u tebi bi
la postupna. Neka razumijevanje u tebe ue, i ti e pouavati."
"Razumio sam, oe moj, svaku od knjiga. A naroito 55 [...] koja je
u [...]."
"Sine moj, [...] u hvalama [onih] koji su [ih] uznosili."
"Oe, od tebe u primiti [mo] iz govora kojeg e iznijeti. Reeno
nam je oboma da molimo, oe moj."
"Sine moj, ono to nam prilii jest moliti se Bogu, svim svojim
umom, i svim srcem svojim, i duom svojom, i moliti ga da se dar
osmoga do nas prui, i da svaki od nas primi iz njeg ono to je njegovo.
Tvoja je zadaa, dakle, da razumije; moja je da budem sposoban pre
nijeti govor iz vrela koje tee prema meni."
"Pomolimo se, oe: Zazivam te, tebe koji vlada kraljevstvom moi,
ija rije dolazi poput roenja svjetla. I rijei su njegove besmrtne. One
su besmrtne i nepromjenjive. On je taj ija volja rada ivot za oblike u
svakome mjestu. Njegova priroda tvari daje oblik. On 56 pomie due
iz [osmoga i] anele [...] one koji postoje. Njegova se providnost prua
do svakoga [...] svakog raa. On je taj koji [...] eon medu duhovima. On
je sve stvorio. On, koji je samodostatan, za sve se brine. On je savren,
nevidljiv Bog kojem se govori u tiini - njegov lik pomie se kada ga
se usmjeri, i on upravlja - silna mo, koja je uzviena iznad velianstva,
koja je bolja od onih (onih) potovanih Zoxathazo a oo ee ooo eee oooo
ee oooooo ooooo oooooo uuuuuu oooooooooooo ooo Zozazoth.
"Gospodine, podari nam mudrost iz svoje moi koja se do nas pru
a, kako bismo sami sebi opisali viziju osmog i devetog. Ve smo na
predovali do sedmog, budui da smo poboni i kroimo u skladu s tvo
jim zakonom. I volju tvoju uvijek vrimo. Mi smo kroili 57 [tvojim pu
tem, i ] odrekli smo se [...], kako bi tvoja [vizija] nadola. Gospodine,
podari nam istinu u liku. Dozvoli nam da kroz duh vidimo oblije lika
koji nema nedostatka, i da primimo odraz plerome iz sebe, putem svo
je hvale.
"I priznaj duh koji je u nama. Jer, kroz tebe je univerzum primio du
u. Iz tebe, neroenog, roeni je nastao. Roenje samoroenog je kroz
tebe, roenje svih roenih stvari koje postoje. Primi od nas ove duhov
ne rtve, koje ti aljemo svim svojim srcem, i duom, i snagom svojom.
Sauvaj ono to je u nama, i dozvoli nam besmrtnu mudrost."
"Zagrlimo se sad u ljubavi, sine moj. Raduj se zbog ovog! Jer, ve
nam stie iz moi koja je svjetlost. Ja vidim! Vidim neopisive dubine!
Kako da ti to opiem, 58 sine moj? [...] iz [...] mjesta. Kako [da opiem]
univerzum? Ja [sam Um i] vidim drugi um, onaj koji [pomie] duu!
Vidim onoga koji me odmie iz istog zaborava. Daj mi mo! Vidim
sebe! elim govoriti! Strah me sputava. Pronaao sam poetak moi
koja je ponad svih moi, onu koja nema poetka. Vidim vrelo u kojem
kljua ivot. Rekao sam, sine moj, da sam Um. Vidio sam! Jezik nije to
sposoban prenijeti. Jer, cijelo osmo, sine moj, i due koje su u njemu, i
aneli, pjevaju himnu u tiini. I ja, Um, razumijem."
"Kako se pjeva himna kroz nju (tiinu)?"
"Zar si postao takav da se s tobom ne moe govoriti?"
"utim, oe moj. elim pjevati himnu tebi dok utim."
"Tad zapjevaj, jer ja sam Um."
"Razumijem Um, Hermese, kojeg se ne moe protumaiti, jer on se
dri za se. I radujem se, oe moj, jer vidim da se i ti smijei. I univer-
I ime tvoje zazivam, ono koje je skriveno u meni: a o ee o eee ooo iii
oooo ooooo ooo ooo uuuuuu oo ooooooooo ooooooooo oo. Ti si onaj
koji postoji u duhu. I pjevam ti himnu pun potovanja."
"Sine moj, napii ovu knjigu za hram u Diospolisu u hijeroglifskom
pismu, i naslovi je 'Osmo Otkriva Deveto'."
"Uinit u, <oe> moj, kao to si mi zapovijedio."
"<Sine> moj, zapisi jezik ove knjige na stele od kornjaevine. Si
ne, prilii da ovu knjigu zapie na stele od kornjaevine u hijeroglif
skom pismu. Jer, Um sam postao je nadglednikom 62 ovih. Ukazujem
ti, stoga, da se ovo uenje uree u kamen, i da ga postavi u moje sveti
te. Osam uvara neka ga uva sa [...] Sunca. Muki s desna imaju ab
lja lica, a enske s lijeva lica maja. I postavi veliki etvrtasti kamen u
podnoje ploa od kornjaevine, i zapisi na aurnu kamenu plou ime
u hijeroglifskom pismu. Sine moj, uinit e ovo kada sam u Djevici,
kada je sunce u prvoj polovici dana, i kada me proe petnaest stupnje
va."
"Oe moj, sve to si rekao, savjesno u ispuniti."
"I zapisi zakletvu u knjigu, kako oni koji je itaju ne bi zlorabili je
zik, i kako ga ne bi (iskoristili) protiv ina vjere. Nek se radije poko
re Bojem zakonu, i nek uope ne grijee, i u istoi nek zamole Boga
za mudrost i znanje. I onaj koji 63 nije roen na poetku od Boga, na
stat e iz opih i rasprava vodilja. On nee moi proitati stvari zapi
sane u ovoj knjizi, iako je savjest u njemu ista, budui da ne ini ni
ta sramotno, niti se s time slae. On e, ustvari, postupno napredovati
i ui u put besmrtnosti. I potom, on ulazi u razumijevanje osmoga ko
je otkriva deveto."
"Tako u i uiniti, oe moj."
"Ovo je zakletva: Onaj tko eli itati ovu svetu knjigu morat e se
zakleti nebom, i zemljom, i vatrom, i vodom, i sedmoricom vladara tva
ri, i duhom stvaranja koji je u njima, i <neroenim> Bogom, i samoroenim, i onime koji je bio roen, da e uvati stvari koje je Hermes re
kao. I oni koji odre ovu zakletvu, pomirit e se s Bogom, i svima osta
lima koje smo imenovali. No, gnjev e snai onoga tko prekri zaklet
vu. Ovo je savreni koji jest, sine moj."
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Ova kratka, gotovo savreno ouvana hermetika molitva liturgijskim je jezikom
paljivo sroen izraz hvale onoga koji je primio obogotvorujue znanje. Naslov "Ovo
je molitva koju oni izrekoe", iako ukraen dekoracijama poput veine naslova teksto
va iz kodeksa iz Nag Hammadija, izvorno je bila samo uvodna reenica. Zajedno sa
zakljunom reenicom, ovaj naslov oblikuje narativni okvir molitve.
Pisareva biljeka, koja slijedi odmah iza Molitve zahvalnosti, otkriva nam da je
molitvu u korpus tekstova ukljuio prepisiva koji je raspolagao zbirkom hermetikih
materijala. Po svoj je prilici predmnijevao da je molitva prigodan nain da se zaklju
i prikaz mistikoga iskustva u VI,6. Biljeka nam otkriva da je, nakon to je prepisao
molitvu, prepisiva dvoumio da li je to trebao uiniti, te da je neizravno pokuao oprav
dati svoj postupak (umjesto smjelosti, biljeka otkriva izrazitu suzdranost!). Njegov
je in moda odgovoran za neobinu nagomilanost koptskih tekstova na preostalim
stranicama kodeksa. Teorija da se pisareva biljeka odnosi na VI,8 bila je utemeljena
na pogrenoj pretpostavci da je biljeka napisana na mjestu izbrisanoga naslova tek
sta VI,8 nakon to je VI,8 prepisan (vidi uvod VI,8).
Verzija VI,7 jedna je od,tri verzije hermetike Molitve zahvalnosti. Kontekst mo
litve u svakom je pojedinanom sluaju razliit. U grkome tekstu Papyrus Mimaut,
ona je dio dulje molitve prikljuene magijskome tekstu. U latinskome Asklepiju, ona
zakljuuje traktat. I ovdje je ona pridodana drugome hermetikome traktatu. Sve to
navodi na zakljuak da je izvorno bila neovisan dio predaje.
Molitva zahvalnosti ima poseban znaaj kao jasan dokaz postojanja hermetikih
obreda bogosluja. Sam jezik molitve svojom odmjerenou upuuje na njezinu litur
gijsku uporabu. Uz to, zakljuna reenica spominje ritualni zagrljaj ili poljubac (to
takoer nalazimo u VI,6 na 57,26-27) nakon molitve, kao i obredno jelo. Spominjanje
obrednih obiaja upuuje nas na to da je prvotni Sitz im Leben u Molitvi zahvalnosti
bila hermetika zajednica posveena poticanju vizionarskoga iskustva koje se spomi
nje u 64,16-17 i ouvanju mistikoga znanja dobivenog putem tog iskustva. I premda
je tim zajednicama nemogue pridodati bilo kakve datume, moe se pretpostaviti da
je njihov procvat vezan uz drugo i tree stoljee n. e., a mogue i ranije.
MOLITVA ZAHVALNOSTI
VI 63, 33-65, 7
ASKLEPIJE 21-29
VI 65, 15-78,43
"I ako eli vidjeti zbiljnost ovoga otajstva, tada mora vidjeti div
no predoenje odnosa koji se dogaa izmeu mukarca i ene. Jer, ka
da sjeme doivi vrhunac, ono izbija naprijed i u tom trenutku ena pri-
maljski umiru, i oni koji su od] tijela [prestaju...] od zla [...] s ovima.
Jer, ovi ovdje nisu nalik onima ondje. Tako isto i demoni koji [...] ljude,
oni usprkos [...] ondje. Zbog toga to nije isto. No, zaista, bogovi koji su
ovdje kaznit e vie onoga koji je to ovdje svaki dan sakrivao."
"Trismegistuse, kakva je ondje narav opaine?"
"Ti misli, Asklepije, da je onaj tko iz hrama neto uzme, bezbonik,
da je kradljivac i razbojnik. To se odnosi na bogove jednako kao i na
ljude. No, ne usporeuj ove ovdje sa onima ondje. elim da ovaj moj
razgovor s tobom ostane povjerljiv; niti jednom se njegovom dijelu ne
e vjerovati. Jer, due koje su ispunjene zlom nee poi u zrak, ve e
biti odvedene na mjesta demona, koja su ispunjena boli, (i) koja su uvi
jek ispunjena krvlju i pokoljem, i njihovom okrepom, koja je pla, na
ricanje i stenjanje."
"Trismegistuse, tko su ti (demoni)?"
"Asklepije, oni su ti koji se zovu davitelji, koji bacaju due u blato,
koji ih mue, i bacaju u vodu, i u vatru, i koji ljudima nanose boli i ne
volje. Oni nisu iz boanske due, niti iz razumske due ovjeje, ve su
oni iz strahovita zla."
maljskog Isusa). Alegoriji koja slijedi, o tome kako je Reboueli odrubljena glava, svr
ha je da objasni noeticima znaenje raspea: ono nema uinak proienja krsne vo
de, ve na vidjelo iznosi raskol izmeu svjetlosti i tame. Kao to je Rebouel progla
ena blaenom jer joj je odrubljena glava, tako ni noetici ne bi trebali oklijevati da se
odcijepe od Velike Crkve koja prakticira krtenje, i da uu u zajednicu onih koji po
sjeduju gnosis.
Prijanji radovi ukazivali su na slinosti izmeu emove parafraze i traktata naslov
ljenog Setova parafraza, kojeg spominje Hipolit u svom prikazu setijanaca. No, raz
like izmeu te dvije doktrine, pogotovo u odnosu na antropologiju, prevelike su da
bi potvrdile pretpostavke o bilo kakvoj direktnoj ili indirektnoj povezanosti tih dvaju
djela. Isto tako, novija istraivanja uglavnom ne smatraju Setovu parafrazu kristijaniziranom verzijom emove parafraze, koja bi u tom sluaju bila svjedoanstvo predkranskog gnosticizma.
EMOVA PARAFRAZA
VII 1, 1-49,9
emova parafraza
Parafraza o neroenom Duhu.
Ono to je Derdekeas otkrio meni, emu, po volji Uzvienoga. Mi
sao iz mojega tijela otrgla me od mog naroda, i uznijela na vrh svijeta,
koji je blizu svjetlosti to obasjava cijeli taj predio. I ne vidjeh nijedan
ljudski lik, ve samo svjetlost. I misao se moja odvojila od tijela Tame,
kao da sniva.
Zauh glas kako mi govori, Seme, budui da si od nemijeane sile,
i prvo bie na zemlji, pouj i zapamti to to u ti sad rei o velikim si
lama koje su na poetku postojale, prije nego sam se ja pojavio. Bijae
Svjetlost i bijae Tama, a izmeu njih bijae Duh. Budui da si zabora
vio svoj korijen - njega koji je neroeni Duh - otkrivam ti istinu o si
lama. Svjetlost bijae misao puna sluanja i rijei, koje bijahu sjedinje
ne u jedan oblik. Tama bijae 2 vjetar u vodama, uma obavijenog vatre
nom stihijom. A Duh izmeu njih bijae njena, ponizna svjetlost. Ovo
su tri korijena, koji vladahu svaki u sebi, sami, i koji pokrivahu jedan
drugoga svojim moima.
No Svjetlost, budui da posjeduje veliku mo, znala je za ponienje
Tame i njezin nemir, da korijen, naime, nije prav. Iskrivljenost Tame
bijae nedostatak opaaj a, naime, (privid da) nema niega iznad nje. I
dokle god je mogla izdrati pod tim zlom, bila je prekrivena vodom. I
ona je uzburka. I Duh se uplai tog zvuka, i uzdigne se do svoga mjesta,
i ugleda veliku, tamnu vodu. I njemu pozli. Misao Duha pogleda nado
lje; i ugleda beskrajnu svjetlost. No, gnjili ju je korijen previdio. I vo
ljom velikoga Svjetla tamna se voda razdvoji. I Tama se uzdigne oba
vijena zlim neznanjem, i (dogodilo se tako) kako bi se um, kojim se po
nosila, mogao od nje odvojiti.
I kada je uzburkavala, 3 ukaza joj se svjetlost Duha, i ona osta zapa
njena time to je vidjela. Nije znala da iznad nje ima druge Sile. I ka
da uvidje da je lik njezin taman u usporedbi s Duhom, osjeti bol. I u
boli svojoj uzvisi do visina udova Tame svoj um, koji je oko gorine
zla. I uini da um njezin uzme oblik u udu predjela Duha, mislei kako
e, ako pogleda (dolje) u svoje zlo, biti jednaka Duhu. No, nije u tome
uspjela. eljela je uiniti nemogue, i to se nije dogodilo. No da um Ta
me, koji je oko gorine zla, ne bi bio uniten, budui daje stvoren dje
lomino slian, ona se uzdignu i obasja vatrenom svjetlou cijeli Had,
kako bi jednakost sa bezgrenim Svjetlom postala vidljiva. Jer, Duh je
iskoristio sve oblike Tame, budui da se ukazao u svojoj velianstvenosti.
I uzviena se, beskrajna Svjetlost ukaza, u velikoj radosti, poeljev
i se razotkriti Duhu. I oblije se uzviene Svjetlosti ukaza neroenomu
Duhu. 4 Ja sam se pojavio. [Ja] sam sin neunitive, beskrajne Svjetlos
ti. Ukazao sam se u obliju Duha, jer ja sam zraka sveope Svjetlosti. I
on mi se ukazao kako um Tame ne bi ostao u Hadu. Jer, Tama je u di
jelu svojih udova uinila sebe nalik svom umu. Kada sam se ja, (o), e
me, pojavio u njemu (obliju), kako bi Tama potamnila, u skladu s vo
ljom Velianstva -I kako bi se oslobodila od svakog vida moi koju je
posjedovala - um je povukao vatrenu stihiju, kojom je bio prekriven, iz
sredita Tame i vode. I iz Tame voda posta oblak, a oblak se uoblii u
utrobu. I vatrena stihija, koja je zastranjenje, poe onamo.
I kada ju je Tama vidjela (utrobu) ona posta razbludna. I kada je
uzburkala vodu, protrljala je utrobu. Um se njezin rastoio sve do dubi
na Prirode, i izmijeao se s moi gorine Tame. I njezino (utrobino) oko
raspuklo se pred zlom, kako ne bi vie mogla izroditi um. Jer bijae to 5
sjeme Prirode iz mranoga korijena. I kada je Priroda pomou mrane
sile preuzela um, sva oblija u njoj preuzee oblik. I kada je Tama stek
la oblije uma, nalikovala je Duhu. Priroda ustade da je iskljui; bila je
nemona protiv nje, budui da nije posjedovala oblik iz Tame. Jer, rodi
la ga je u oblaku, i oblak je zasjao. I um se pojavio u njemu, poput stra
nome, tetne vatre. On se (um) sukobio sa neroenim Duhom, budu
i da je od njega posjedovao oblije. Kako Priroda ne bi postala prazna
vatrenom stihijom, Priroda je smjesta podijeljena u etiri dijela. Oni postadoe oblaci razliitih oblika. Zvali su se Djevinjak, Posteljica, Mo
(i) Voda. Djevinjak, Posteljica i Mo bijahu vatrene stihije. A on (um)
bijae povuen iz sredita Tame i vode - budui da um bijae usred Pri
rode i tamne sile - kako se tetne vode za nj ne bi primile. 6 Zbog ovoga
je Priroda podijeljena, u skladu s mojom voljom, kako bi se um mogao
vratiti svojoj moi koju je tamni korijen, koji je s njime (s umom) bio
izmijean, od njega uzeo. I on se (tamni korijen) pojavi u utrobi. I pri
podjeli Prirode, on se odvoji od tamne sile koju je posjedovao iz uma. I
(um) poe u sredite moi - u srednje podruje Prirode.
I Duh svjetla, kada ga je um obremenio, osta zapanjen. I sila njego
ve Zaudnosti odbacila je breme. I ono se (breme) vratilo svojoj topli
ni, i ogrnulo se svjetlom Duha. I kada se Priroda udaljila od moi svjet
la Duha, breme se vratilo. Zaudnost svjetla odbacila je breme, i ono se
primilo za oblak Djevinjak. I svi su oblaci Tame zavapili, svi oni ko
ji su se odvojili od Hada, zbog strane Moi. Ona je Duh svjetlosti ko
ji je u njih uao. I voljom Velianstva Duha, on je pogledao u beskraj
nu Svjetlost, kako bi se njegovoj svjetlosti smilovala i oblije njegovo
izvukla iz Hada.
I kada je Duh pogledao, ja se izlih 7 -ja, sin Velianstva - poput vala
jarke svjetlosti, kao kovitlac besmrtnoga Duha. I zapuhao sam iz obla
ka Djevinjaka na Zaudnost neroenoga Duha. On se (oblak) odvojio,
i svjetlou obasjao oblake. Ovi su se razdvojili, kako bi se Duh mogao
vratiti. Iz ovog je razloga um uzeo oblik. Mir je njegov razbijen. Jer,
Djevinjak Prirode bijae oblak koji se ne moe razumjeti; on je velika
vatra. Slino tome, Posteljica Prirode oblakje tiine; on je uzviena vat
ra. I Mo koja se izmijeala sa umom, i ona bijae oblak Prirode koji se
zdruio s Tamom, i Prirodu nagnao na blud. A tamna voda bijae strahotan oblak. I korijen Prirode, koji je ispod, bje iskrivljen, budui obremenjen i tetan. Korijen je bio slijep u pogledu svjetlosnih uza, koje su
nedokuive budui da posjeduju mnogo oblika.
nu, sve dok nije dola do srednjeg podruja. I voljom Velianstva, svjet
lo se s njime pomijealo, <to jest> s Duhom koji postoji u tiini, njime
koji je odvojen od Duha svjetlosti. Odvojen je od svjetlosti oblakom ti
ine. Oblak se uznemirio. On je taj koji je pruao utoite plamu vatre.
Ponizio je tamnu utrobu kako ne bi vie mogla otkriti drugo sjeme iz
tame. Zadrao ih je u srednjem podruju Prirode, na njihovu mjestu, u
oblaku. Oni su se uznemirili jer, nisu znali gdje se nalaze. Jer, jo uvi
jek nisu posjedovali sveope razumijevanje Duha.
I kada sam se molio Velianstvu, prema beskrajnoj Svjetlosti, da se
kaotine sile Duha uskomeaju, i da tamna utroba postane jalova, i da se
lik moj pojavi u oblaku Djevinjaka, kao da sam umotan u svjetlost Du
ha koja je prije mene pola, i voljom Velianstva i kroz molitvu doao
sam u oblak kako bi kroz moje ruho - koje je od moi 14 Duha - pleroma rijei mogla donijeti mo udovima koji su je posjedovali u Tami.
Jer, zbog njih sam se pojavio na ovom beznaajnom mjestu. Jer, ja
pomaem svakome kome je dano ime. Kada sam se pojavio u oblaku,
svjetlost Duha poela je bjeati od strahotne vode, i (od) oblaka vatre
koji su se odvojili od tamne Prirode. I dadoh im vjeno tovanje kako
se ne bi opet upustile u te neiste navade.
I svjetlost koja bje u Djevinjaku uznemiri se od moje moi, i pro
e kroz moje srednje podruje. I ispuni se sveopom Misli. I kroz ri
je svjetlosti Duha vratila se u svoj pokoj. Primila je oblik u svome ko
rijenu i zasjala bez nedostatka. I svjetlost koja je s time nadola iz tii
ne, pola je u srednje podruje i vratila se do mjesta. I oblak je zasjao.
Iz njega se pojavi neugasiva vatra. I dio koji se odvojio od zaudnosti
odjenuo se zaboravom. Bijae zavaran vatrom Tame. I udar njegova zauenja stresao je i odbacio breme 15 oblaka. Ono je bilo zlo, budui
okaljano. I vatra se izmijeala sa vodom, kako bi vode postale tetne.
I uznemirena Priroda smjeta je ustala iz tihih voda. Jer, njezin uzlaz
bio je sramotan. I Priroda uze za se mo vatre. Postala je snana zbog
svjetlosti Duha koji je u Prirodi. Njezin se odraz pojavio u vodi u obli
ku strahotne zvijeri sa mnogo lica, koja je dolje iskrivljena. I svjetlost
se spustila dolje u kaos, ispunjen izmaglicom i prahom, kako bi nako
dila Prirodi. I svjetlost Zaudnosti, koja je u srednjem podruju, dola
je k njoj nakon to je odbacila breme Tame. I radovala se kada je Duh
ustao. Jer, pogledao je iz oblaka dolje na tamne vode nad svjetlosti, ko
ja je bila u dubinama Prirode.
odjenuo ga. I pooh dolje u kaos spasiti svetu svjetlost iz njeg. Jer, bez
moi Tame ne bih se mogao suprotstaviti Prirodi. I otpoinuh u njenom
nepominom oku, koje bijae svjetlost iz Duha. Jer, Duh je za me to pri
premio kao ruho i pokoj. Kroz mene on je pogledao dolje u Had, i udi
jelio na odreeno vrijeme Prirodi svoj glas.
Moje ruho vatre, u skladu s voljom Velianstva, polo je dolje do
onoga to je snano, i do neistih dijelova Prirode koje je prekrivala
mo tame. I ruho je moje protrljalo Prirodu u njezinu pokrovu. Njezina
neista enskost bijae snana. I gnjevna utroba doe 19 i uini um su
him, i nalik ribi koja posjeduje kap vatre, i mo vatre. I kada je Priroda
odbacila um, ona se uznemiri i zaplae. I povrijeena i u suzama, odba
ci mo Duha (i) postade kao ja. A ja sam se ogrnuo svjetlou Duha, i
otpoinuo sa svojim ruhom zbog vida ribe.
I kako bi se djela Prirode mogla osuditi, budui da je ona slijepa,
mnoge ivotinje izaoe iz nje u skladu sa brojem brzih vjetrova. Sve
oni nastale su u Hadu u potrazi za svjetlou uma koji je poprimio oblik.
Nisu mu se mogli suprotstaviti, i ja sam se radovao njihovu neznanju.
Pronali su me, mene, sina Velianstva, ispred utrobe koja ima mnogo
oblika. Poprimio sam oblik zvijeri i zamolio da nebesa i zemlja nasta
nu, kako bi se cijela svjetlost mogla uzdii. Jer, ni na jedan drugi nain
mo Duha ne bi mogla biti spaena iz uza, osim da joj se ukaem u liku
ivotinje. Iskazala mi je, stoga, milost 20 kao da sam njezin sin.
Zbog moje molbe, Priroda se uzdigla budui da posjeduje mo Du
ha i Tame, i vatru. Jer, odbacila je sve svoje oblike. I kada ih je odbaci
la, zapuhala je na vodi. I stvoreno je nebo. I iz pjene neba nastade zem
lja. I mojom voljom nastanu sve vrste hrane, u skladu sa brojem zvije
ri. I rodi se rosa iz vjetrova zbog vas i onih koji e po drugi put biti ro
eni na zemlji. Jer, zemlja je posjedovala mo vatrene stihije. I rodila je
stoga svakojako sjeme.
I kada su stvoreni nebo i zemlja, moje ruho vatre uzdiglo se usred
oblaka Prirode (i) zasjalo na cijeli svijet, sve dok se Priroda nije usuila. Tama koja bje u njezinom (zemljinom) ruhu odbaena je u tetne vo
de. I srednje podruje oieno je od Tame. No utroba je bolno alovala
zbog svega to se dogodilo. Uvidjela je u svojim dijelovima to je vo
da, kao u zrcalu. I kada je (to) vidjela, upitala se kako je nastala. I osta
la je, stoga, udovicom. Isto tako bijae 21 zauena (to) to nije u njoj.
lje. I rodili su svaku vrst bluda. I mjesto gdje je sam vjetar otiao bijae
zasieno bludnou. Neplodne su ene nastale iz toga, i jalovi mukar
ci. 24 Jer, kako su roeni, tako i raaju.
Zbog vas, lik Duha pojavio se na zemlji i u vodi. Jer, vi ste poput
Svjetlosti. Vi posjedujete dio vjetrova i demona, i misao iz svjetlosti
moi Zaudnosti. I sve to je ona iz utrobe svoje donijela na ovaj svijet
nije bilo za nju dobro, ve u znaku muke i jauka, zbog lika koji se u va
ma pojavio iz Duha. Jer, vi ste uzvieni u svojim srcima. Blaenstvo je,
Seme, ako je nekome dan dio, i ako on otie iz due da (ode) do mis
li Svjetlosti. Jer, dua je breme Tame, i oni koji znaju od kuda je doao
korijen due, moi e traiti i Prirodu. Jer, dua je djelo bluda i (pred
met) prijezira za misao Svjetlosti. Ja sam taj koji je otkrio sve o ono
me neroenom.
I kako bi se ispunio grijeh Prirode, nainio sam utrobu, koja je uzne
mirena, ugodnom - slijepa mudrost - kako bih je unitio. I kad sam to
poelio, 25 ona se urotila s vodom Tame, i Tamom, kako bi povrijedi
la svaki oblik vaeg srca. Jer, voljom svjetla Duha oni su vas okruili;
okovali su vas Vjerom. I kako bi se njezin plan izjalovio, on posla de
mona da bi plan njezine opakosti mogao biti objavljen. I on je prouzro
io poplavu, i unitio vau rasu, kako bi uzeo svjetlost i uzeo od Vjere.
No, ja sam smjesta objavio kroz usta demona da e toranj niknuti sve
do estice svjetlosti koja je ostavljena u demonima i njihovoj rasi - ko
ja je voda - kako bi demon bio zatien od vrtoglavog kaosa. I utroba je
ovo sve osmislila u skladu s mojom voljom, kako bi se mogla potpuno
izliti. Toranj je iznikao kroz demone, i Tama se uznemirila zbog svog
gubitka. I opustila je miie utrobe. Demon koji je imao ui u toranj bio
je zatien, kako bi rase mogle nastaviti i kako bi stekle suvislost kroz
njega. Jer, on posjeduje mo iz svakog oblika.
Vrati se, stoga, 26 o, eme, i raduj se zbog svoje rase i vjere, jer bez
tijela i potrebe, ona je zatiena od svakog tijela Tame, i svjedoi o sve
tim stvarima uzvienosti koja je otkrivena u njihovoj misli, mojom vo
ljom. I oni e otpoinuti u neroenom Duhu bez ala. No ti, eme, ti si
zbog ovoga ostao u tijelu izvan oblaka svjetlosti, kako bi ostao s Vje
rom. Vjera e ti doi. Njezina e misao biti uzeta i dana tebi, sa svijeu
o svjetlosti. Rekao sam ti sve ovo za dobrobit tvoje rase iz oblaka svjet
losti, i slino u ti rei o svemu; otkrit u ti potpuno, kako bi ti mogao
otkriti onima koji e drugi put doi na zemlju.
nog Duha. Oni koji se pokaju nai e svoj pokoj u dovrenju i Vjeri, u
Djevinjaku. To je Vjera koja e ispuniti ono to je ispranjeno. No, oni
koji ne sudjeluju u Duhu svjetlosti i Vjeri, rastoit e se u [Tami], mjes
tu do 36 kojeg pokajanje nije dolo.
Ja sam otvorio vjena vrata koja bijahu zatvorena od poetka. Onima
koji ude najbolje od ivota, i onima koji su vrijedni pokoja, on ih je ot
krio. Udijelio sam opaaj onima koji uviaju. Otkrio sam im sve misli
i nauk pravednika. I nisam uope postao njihovim neprijateljem. Kada
sam istrpio gnjev svijeta, izaao sam kao pobjednik. Nijedan od njih ni
je me znao. Vatrene dveri i beskrajan dim otvorili su se protiv mene. I
svi vjetrovi ustadoe protiv mene. I gromovi i munje ustat e protiv me
ne, i sruit e na mene svoj gnjev. A to se mene u skladu s tijelom tie,
oni e vladati nad njima ovisno o vrsti.
I mnogi koji nose greno tijelo, poi e dolje do tetnih voda, kroz
vjetrove i demone. Oni su okovani vodom. A on e lijeiti beskorisnim
lijekom, i vodit e sve na krivi put, i bacit e svijet u uze. A oni koji ine
po volji Prirode, njihova e uloga [...] 37 dva puta na dan vode, i oblika
Prirode. I nee im biti udovoljeno, kada ih Vjera uznemiri kako bi se
bi uzela pravednike.
O eme, neophodno je da Rije pozove misao, kako bi uze moi Du
ha mogle biti spaene od strahotne vode. Blaenstvo je ako je nekome
udijeljeno da razmatra uzvienoga, i da spozna uzvieno vrijeme i oko
ve. Jer, voda je beznaajno tijelo, i ljudi se ne putaju, budui da su oko
vani vodom, kao to je od poetka svjetlo Duha okovano.
O eme, njih obmanjuju mnogostruki demoni, i oni misle da e se
kroz krtenje neistom vodom, koja je tamna, slabana, jalova (i) uzne
mirujua, rijeiti grijeha. Oni ne znaju da su od vode do vode uze, i za
bluda, i bludnost, zavist, ubojstvo, preljub, lano svjedoenje, krivovjer
je, pljaka, udnja, nesuvislost, gnjev, gorina, velika [...]. 38 Mnoge
su, stoga, smrti koje terete njihovu misao. I proriem to onima koji ima
ju srca. Oni e se ustegnuti od neistog krtenja. A oni koji uzmu srce
iz svjetlosti Duha nee imati veze s tim neistim postupkom. I njihovo
srce nee zgasnuti, niti e proklinjati. A voda - <niti> e ih se tovati.
Jer, gdje je proklinjanje, tamo je nedostatak. A sljepoa je ondje gdje je
tovanje. Ako se izmijeaju sa zlima, oni e postati prazni u tamnoj vo
di. Jer, gdje se spominje voda, ondje je Priroda, i kletva, i la, i gubitak.
I ja, em, probudio sam se kao iz dugog sna. Bijah zadivljen kada
sam primio mo svjetlosti i cijelu njezinu misao. I nastavio sam s vje
rom koja je sjala sa mnom. Pravednik nas je pratio s mojim nepobjedi
vim ruhom. I sve to je rekao da e se na zemlji dogoditi, dogodilo se.
Priroda je predana Vjeri, kako bi je ona (Vjera) mogla svrgnuti, i kako
bi ona (Priroda) mogla stajati u tami. Ona je rodila 42 veliki preokret
dok je lutala nou i danju, ne nalazei odmora s duama. Ovo je ispu
nilo njezino djelo.
Radovao sam se tada u misli Svjetlosti. Doao sam iz Tame, i iao u
Vjeri ondje gdje su oblici Prirode, sve do vrha svijeta, do stvari koje su
pripremljene.
Tvoja je Vjera na zemlji cijeli dan. Ona okruuje Prirodu obdan i
obno, kako bi sebi uzela pravednika. Jer, Priroda je obremenjena i
uznemirena. Nitko nee moi otvoriti oblike Utrobe osim samog uma
kojem su povjerena njihova oblija. Jer, strahotna su njihova dva obli
ka Prirode, od kojih je jedno slijepo.
No, oni koji imaju slobodnu savjest bjee od nesuvislosti Prirode.
Oni e svjedoiti univerzalnome svjedoanstvu; i svui e sa sebe bre
me Tame; i zaodjenut e se Rjeju Svjetlosti; i nee biti ostavljeni 43
na beznaajnome mjestu. I ono to posjeduju od moi uma dat e Vjeri.
Bit e prihvaeni bez ala. I vatrena stihija koju posjeduju bit e postav
ljena u srednje podruje Prirode. I njih e primiti moja ruha, ona koja
su u oblacima. Ona su ta koja vode njihove udove. Otpoinut e u Du
hu bez patnje. I zbog ovoga se na zemlji Vjera pojavila samo na krat
ko, dok joj Tama ne bude oduzeta, i dok se ne otkrije njezino svjedo
anstvo, koje sam ja otkrio. Oni koji dokau da su iz njezinog korijena,
svui e Tamu i vatrenu stihiju. Zaogrnut e se svjetlou uma, i postat
e svjedocima. I sve to sam rekao mora se dogoditi.
Kada vie ne budem na zemlji, i kada se povuem u svoj pokoj, ve
lika, zla zabluda snai e svijet, i mnoga zla u skladu s brojem oblika
44 Prirode. Nastupit e zla vremena. A kad se era Prirode priblii svo
me unitenju, tama e zavladati zemljom. Broj e biti malen. I demon
oblija vatre doi e iz moi. On e podijeliti nebo, (i) poinut e u du
binama istoka. I cijeli e se svijet zatresti. I obmanuti svijet bit e ba
en u pomutnju. Mnoga e mjesta biti poplavljena zbog zavisti vjetrova
i demona koji imaju besmisleno ime: Phorbea, Chloerga. Oni su ti koji
prijatelj i nama slian, budui da donosim rije slave naega Oca, kroz
njegovu dobrotu, kao i misao koja ne propada; Rije koja je u njemu u ropstvu emo s Kristom mrijeti - i vjenu i neoskvrnjenu misao, ne
shvatljivo udo, pismo neizrecive vode koja je naa rije. Ja sam taj koji
je u vama, i vi ste u meni, kao to je Otac u vama u 50 nevinosti.
Okupimo se u zbor. Posjetimo ono to je stvorio. Poaljimo nekoga
onamo, kao to je on posjetio Enoje, donja podruja. I rekoh ove stvari
itavu mnogobrojnom zboru radosnog Velianstva. itava se kua Oca
Istine radovala to sam onaj koji je od njih. Iznjedrio sam misao o Enojama, koje nastadoe iz neoskvrnuta Duha, o silasku na vodu, odnosno,
na donja podruja. I svi oni imali su jedan um, budui da je iz jednoga.
Povjerili su mi to, jer bijah voljan. Doao sam kako bih razotkrio slavu
sebi slinima, i srodnim duhovima.
Jer, one koji su bili u svijetu pripremala je volja sestre nae Sofije
- one koja je bludnica - zbog nevinosti koja nije bila izgovorena. I od
Svekolikosti ona nije traila nita, kao ni od uzvienosti Zbora ili Plerome. Budui da je bila prva, dola je 51 kako bi pripremila monade i
mjesta za Sina Svjetla, i pomagae koje je uzela od donjih elemenata,
kako bi izgradila za njih tjelesna prebivalita. No, zaivjevi u praznoj
slavi, oni bijahu uniteni u svojim prebivalitima, budui da ih je pri
premila Sofija. I spremni su primiti ivotvornu rije neizrecive Monade
i uzvienosti zbora svih ustrajnih, i onih koji su u meni.
Posjetio sam tjelesno prebivalite. Izbacio sam onoga koji je u nje
mu prije bio, i uniao. I uznemirilo se itavo mnotvo arhonata. I sva
tvar arhonata, kao i sve roene moi zemlje, bijahu uzdrmane kada je
ugledalo oblije Slike, budui daje bilo izmijeano. A ja sam bio u njoj,
ne nalikujui onome tko je u njoj prvi bio. Jer on bijae 52 zemaljski
ovjek, a ja, ja sam iz predjela iznad nebesa. Njih ne odbih ni da posta
nem Krist, no nisam im se otkrio u ljubavi koja je iz mene proizlazila.
Otkrio sam da sam stranac predjelima odozdo.
I nastade velika uznemirenost na cijelome zemaljskome podruju,
strka i bijeg, a to se dogodi i arhontima. I neki su se uvjerili, kad su vid
jeli uda koja sam izveo. I svi ovi, s rasom koja je sila dolje, bjee od
njega koji je s prijestolja pobjegao Sofiji nade, budui da je ona rani
je dala znak o meni i onima koji su uz mene - onima od rase Adonaja.
I drugi takoer pobjegoe, kao od Kozmokratora i onih koji su s njima.
znanja. Vi to ne znate, jer vas zasjenjuje oblak puti. No, ja sam prijatelj
sam Sofije. Ja sam bio u njedrima oca od samoga poetka, na mjestu si
nova istine i Uzvienosti. Poivajte stoga sa mnom, srodne moje due i
brao moja, zauvijek.
Druga rasprava
velikoga Seta
OTKRIVENJE PO PETRU
VII 70, 13-84, 14
Otkrivenje po Petru
Dok je Spasitelj sjedio u hramu, u tristotoj (godini) saveza i spora
zuma desetog stupa, i budui da je bio zadovoljan brojem ivoga, nepropadljivoga Velianstva, on mi ree, "Petre, blagoslovljeni oni gore,
koji pripadaju Ocu koji je otkrio ivot onima iz ivota, kroz mene, jer
ja sam (ih) podsjetio, njih koji su izgraeni na onome to je snano, da
mogu uti moju rije i razluiti rijei nepravde i krenja zakona od pra
vednosti, jer 71 su iz visine sve rijei ove plerome istine, prosvijetlje
ne od onoga kojeg su kraljevstva traila. No, oni ga nisu pronali, niti
su mnogi narataji proroka spominjali. On se sada pojavio meu njima,
u onome koji se pojavio, koji je Sin ovjeji, koji je uzdignut iznad ne
besa, strahujui od ljudi sline biti. No ti, Petre, postani savren, u skla
du sa svojim imenom, sa mnom, onim koji te izabrao, jer tebe u uiniti
temeljem za ostale koje sam pozvao u znanje. Budi, stoga, snaan pred
lanom pravednou - onaj koji te pozvao, pozvao te da ga spozna na
ispravan nain, to je vrijedno truda i zato to su ga odbacili, i zbog sna
ge njegovih ruku i nogu, i zato to su ga okrunili oni iz srednjeg predje
la, i zbog tijela njegova sjaja koje donose u nadi 72 da e za asnu na
gradu sluiti -jer, on e te iskuati tri puta ove noi."
Dok je to govorio, ja vidjeh sveenike i narod kako tre prema nama
s kamenjem u rukama, kao da im je namjera ubiti nas; i obuze me strah
da emo umrijeti.
I on mi ree, "Petre, mnogo sam ti puta kazao da su oni slijepci ko
ji nemaju vodia. eli li spoznati njihovu sljepou, pokrij dlanovima
(svoje) oi - haljom svojom - i reci to vidi."
Uinivi kako mi je rekao, nita nisam mogao vidjeti. I rekoh, "Nit
ko (tako) ne vidi."
I on mi ree, "Uini tako jo jednom."
I obuze me tad strah pomijean s radou, jer vidjeh novo svjetlo,
snanije od svjetlosti dana, kako se sputa na Spasitelja. Rekoh mu to
sam vidio.
SILVANOVO UENJE
VII 84, 115-118,7
118,8-9
Silvanovo uenje
Izbacite djetinjastost iz ivota, i skupite snagu uma i due, pojaajte
svoju borbu protiv svih ludosti ljubavnih strasti i obinog zla, i ljubavi
za hvalom, i naklonosti prema svai, i protiv mrske ljubomore i gnjeva,
i bijesa i udnje za pohlepom. uvajte svoje tabore, oruja i koplja. Na
oruajte sebe i sve vojnike, koji su rijei, i zapovjednike, koji su savje
ti, i um 85 svoj kao vodee naelo.
Sine moj, izbaci sve razbojnike kroz svoja vrata. uvaj svoja vrata
zubljama, koje su rijei, i pronai e kroza sve ovo miran ivot. Onaj
koji to ne uva, postat e poput osvojenog i opustoenog grada. I sve e
ga divlje zvijeri gaziti, jer, misli koje nisu dobre, zle su i divlje zvijeri.
Grad e tvoj biti pun razbojnika, i nee nai mir, ve samo sve vrste
pobjenjelih, divljih zvijeri. Onaj Opaki, tiranin, gospodar je sviju ovih.
Upravljajui njima, on (Opaki) ispod je gustoga blata. I cijeli grad, ko
ji je tvoja dua, nestat e.
Udalji se od ovih stvari, bijedna duo. Dovedi vodia svoga i uite
lja. Um je vodi, no razum je uitelj. Oni e te izvesti iz unitenja i svih
opasnosti.
Posluaj, sine, moj savjet! Ne okrei neprijatelju svome lea, i ne
moj bjeati, ve ih, [snaan], progoni. 86 Ne budi ivotinja koju ljudi
progone; ve budi ovjek, i sam progoni zle, divlje zvijeri, kako te ne
bi savladale i izgazile kao mrtvog ovjeka, kako ne bi nestao zbog nji
hove opakosti.
O, bijedni ovjee, to e uiniti ako padne u njihove ruke? Zati
ti sebe kako ne bi pao u ruke neprijatelja. Prihvati ova dva prijatelja,
razum i um, i nitko te nee savladati. Neka Bog obitava u tvome tabo
ru, neka Duh njegov uva tvoja vrata, i neka um boanskoga titi zidi
ne. Neka sveti razum bude zublja u tvome umu, plamom prodirui dr
vo koje je svo od grijeha.
Ako ovo uini, sine moj, pobijedit e sve svoje neprijatelje, i oni
nee moi zaratiti protiv tebe, niti e se moi oduprijeti, niti e ti sta
ti na put. I ako ih pronae, prezret e ih, jer oni poriu istinu. Oni e
ti se obraati, [laskom] i zavoenjem, ne zbog toga to [strahuju] 87 od
tebe, ve zato to strahuju od onih koji prebivaju u tebi, uvara boan
stva i uenja.
Sine moj, prihvati obrazovanje i nauk. Ne bjei od obrazovanja i na
uka, ve s radou prihvati pouku. I kada primi obrazovanje, uini to
je dobro. Krunu obrazovanja ispleti kao svoje vodee naelo. Ogrni se
svetim uenjem kao haljom. Dobrim vladanjem oplemeni um svoj. Do
segni trijeznost dobre discipline. Mudro sebi samome sudi. Ne skrei s
puta moga uenja, niti budi neuk, kako ljude svoje ne bi poveo na krivi
put. Ne bjei od boanskoga i uenja koje je u tebi, jer onaj koji te po
uava veoma te ljubi. Batinit e od njega vrijednu trijeznost. Izbaci iz
sebe ivotinjsku prirodu, i ne dozvoli niskoj misli da u te ue. Jer ... ti
zna put koji ja poduavam.
Ako je dobro vladati nad [nekolicinom], kako ti dri, [koliko] li ti je
tek bolje 88 vladati nad svima, budui da si ti uzvien nad svim kongre
gacijama i svim ljudima, istaknut u svakome pogledu, i boanski raz
um, jer si savladao svaku mo koja ubija duu.
Sine moj, eli li itko biti rob? Zbog ega se onda mui?
Sine moj, ne boj se nikoga osim Boga, Vinjega. Odbaci od sebe vra
ju lanost. Prihvati svjetlost za svoje oi, i odbaci od sebe tamu. ivi u
Kristu i blago e u nebesima stei. Nemoj postati kobasica (nainje
na) od mnogih stvari koje su beskorisne, i ne postani vodi svojoj sli
jepoj neukosti.
Sine moj, sluaj moj nauk koji je dobar i koristan, i okonaj taj te
ak san. Napusti zaborav koji te ispunjava tamom, jer da nisi sposoban
to uiniti, ne bih ti ove stvari rekao. Krist je doao kako bi ti dao taj dar.
Zbog ega slijedi tamu, kad ti je svjetlost dostupna? Zbog ega pije
ustajalu vodu, kad ti je svjea voda dostupna? Mudrost [te] doziva, 89 a
I shvati ovime da onome tko je u tami nee biti mogue vidjeti nita
ako ne primi svjetlost, i pomou nje ne povrati svoj vid. Ispitaj samoga
sebe kako bi vidio ima li svjetlost u potpunosti, da bi, bude li upitao
o ovim stvarima, mogao spoznati kako da pobjegne. Jer, mnogi trae u
tami, na slijepo, elei razumjeti, budui da za njih nema svjetla.
Sine 103 moj, ne dopusti umu svom da gleda nadolje, ve ga radije
pomou svjetlosti upravi ka stvarima koje su gore. Jer, svjetlost e vaz
da odozgor dolaziti. ak i ako je on (um) na zemlji, neka promilja o
onome to je gore. Prosvijetli um svoj svjetlou nebeskom, kako bi se
njoj mogao vratiti.
Ne odustaj od kucanja na vrata razuma, i koraaj ustrajno putem Kris
tovim. Koraaj njime, kako bi mogao primiti poinak za svoj trud. Ako
drugim putem krene, od toga nee biti koristi. Jer, svi oni koji koraaju
irokim putem, na koncu e zavriti dolje, u prokletstvu kala. Jer, Pod
zemni je svijet irom otvoren za duu, i mjesto prokletstva je ogromno.
Prihvati Krista, ui put. Jer on je patio, i trpio boli za tvoje grijehe.
O ustrajna duo, u kakvoj neukosti postoji! Tko je tvoj vodi u ta
mu? Koliko je oblija Krist preuzeo zbog tebe? Iako je bio Bog, (na
li su ga) 104 kako medu ljudima ide kao ovjek. On je siao u Podzem
ni svijet, i oslobodio djecu smrti, djecu koja su tegobno radila, kao to
i kae sveta knjiga Boja. I on je zapeatio (samo) srce (Podzemnoga
svijeta). I on je u potpunosti slomio njegove (od Podzemnoga svijeta)
lukove. I kada su ga sile vidjele, one su pobjegle, kako bi te on izvukao,
o bijedna duo, iz Ponora, i kako bi za te umro, otkupljujui grijehe tvo
je. On te oslobodio snanoga stiska Podzemnoga svijeta.
Ti sama, (koliko god to bilo) teko, daje mu osnovni pristanak, (ma
kar kao) natruhu, da te s radou uzdigne gore. Osnovni izbor, koji je
poniznost srca, dar je Krista. Skrueno srce prihvatljiva je rtva. Ako se
ponizi, postat e izuzetno uzvien; ako samoga sebe uzvisi, biti e
izuzetno ponien.
Sine moj, uvaj se zla, i ne dopusti Duhu Opakosti da te baci dolje u
Ponor. Jer, on je lud i ogoren. On je zastrauju, i on svakoga baca do
lje u blatnu jamu.
Velika je i dobra stvar ne ljubiti blud, niti uope misliti na jadnu tvar
105, jer misliti na nju znai smrt. Niti za jednog ovjeka nije dobro da
padne u smrt, jer dua naena u smrti nee imati razum. Bolje je uope
ne ivjeti nego stei ivotinjski ivot. uvaj se kako ne bi gorio u vatra
ma bluda, jer, mnogi koji su u vatru baeni, sluge su njezine, koje ti ne
prepoznaje kao neprijatelje.
O sine moj, svui sa sebe staro ruho bludnosti, i odjeni ruho koje je
isto i sjajno, kako bi u njemu bio prekrasan. I kada odjene ovo ru
ho, dobro ga uvaj. Oslobodi se svih uza kako bi stekao slobodu. Ako
odbaci od sebe udnju, ije su varke mnogovrsne, oslobodit e se gri
jeha poude.
O duo, posluaj moj savjet. Ne postani brlog zmijski ili lisiji, niti
jama puna guja i otrovnica, niti obitavalite lavova, niti utoite za baziliske. Kada ti se dogode ove stvari, o duo, to e uiniti? To su sile
106 Neprijatelja. Sve to je mrtvo, ui e u te kroz njih (sile). Jer, oni se
hrane svime to je mrtvo i neisto. Dokle god su one u tebi, hoe li ita
ivo ui u tebe? ivi e te aneli prezreti. Bila si hram, (no) od sebe si
nainila grobnicu. Prestani biti grobnicom, i postani ponovo hram, ka
ko bi estitost i boanstvenost u tebi prebivali.
Zasvijetli svjetlom koje je u tebi, i ne ugasi ga. Jer, nitko ne pali svje
tiljku da dozove divlje zvijeri ili njihovu mladunad. Uzdigni mrtve ko
ji su umrli, jer oni su ivjeli i umrli za te. Podari im ivot. Oni e pono
vo ivjeti.
Krist je Stablo ivota. On je Mudrost. Zato jer je Mudrost, on je isto
tako i Rije. On je ivot, Mo, i Vrata. On je Svjetlost, i Aneo, i Boji
Pastir. Sebe povjeri njemu, koji je zbog tebe postao sve.
Pokucaj na sebe kao na vrata, i koraaj u sebi kao da ide ravnim pu
tem. Jer, bude li iao putem, nee moi zastraniti. 107 Ako pokuca
na ovu (Mudrost), pokucat e na skrivena blaga.
Budui da je on (Krist) Mudrost, on nerazboritog ovjeka ini mud
rim. Ona (Mudrost) sveto je kraljevstvo i sjajna halja. Jer, ona (Mud
rost) zlato je koje te iznimno asti. Mudrost Boja postala je nerazbori
ta zbog tebe, kako bi te mogla uzdignuti, o nerazboriti ovjee, i uiniti
te mudrim. I ivot je umro za tebe, kada je on (Krist) bio nemoan, ka
ko bi kroz svoju smrt on mogao dati ivot za tebe koji si umro.
Povjeri sebe razumu i udalji se od ivotinjskoga. Jer, ivotinja koja
ne posjeduje razum tako se i oituje. Mnogi misle da posjeduju razum,
no ako ih pozornije promotri, njihov je govor ivotinjski.
Ako od njega bjei, postat e hrana neprijateljima. Jer, svi oni koji su
niski, bjee od svog gospodina, i (ovjek) prizeman u vrlini i mudrosti
bjei od Krista. Jer, svaki ovjek koji je (od njega) odvojen, pada u ra
lje divljih zvijeri.
Spoznaj tko je Krist, i neka ti on postane prijatelj, jer to je vjeran prija
telj. On je, isto tako, Bog i uitelj. I on, budui da je Bog, postao je ovjek
zbog tebe. On je taj koji je slomio eljezne reetke i bronane zasune
Podzemnoga svijeta. On je taj koji je napao i sruio sve ohole tirane. On
je taj koji se oslobodio lanaca i uzdignuo bijedne iz Ponora, i alobnike
iz Podzemnoga svijeta. On je taj koji je ponizio ohole sile; koji je poniznou posramio oholost; koji je bacio snane i hvalisave u slabost; koji
je prezreo ono to je 111 smatrano au, kako bi poniznost radi Boga
mogla biti visoko uzviena; on je taj koji je prigrlio ovjeanstvo.
Pa ipak, boanska Rije je Bog, onaj koji uvijek strpljivo s ovje
kom trpi. On je elio dovesti poniznost u uzviene. On (Krist), koji bje
e uzvien ovjek, postao je nalik Bogu, ne zato da bi doveo Boga do
lje k ovjeku, ve da bi ovjeka uznio do Boga.
O velika dobrostivosti Boja! O Kriste, Kralju koji si otkrio ov
jeku Uzvieno Boanstvo, Kralju svih vrlina, Kralju ivota, Kra
lju vjekova koji si Uzvien na nebesima, pouj rijei moje, i opros
ti mi!
On je, tovie, oitovao veliku ljubav za Boanstvo.
Gdje je ovjek (koji je) mudar ili moan u umnosti, ili ovjek koji
mnogo toga znade zbog toga to poznaje mudrost? Neka onda govori
mudro; doista, nek se hvasta! Jer, svaki je ovjek postao nerazborit i go
vorio je iz svog (vlastitog) znanja. No, on (Krist) sputao je savjete luka
vih ljudi, i nadvladao je one koji su po vlastitom miljenju mudri.
Tko moe otkriti savjet Svemogueg, ili govoriti o Boanstvu, ili to
tono objaviti? 112 Ako nismo znali razumjeti savjete drugova svojih,
tko od nas moe shvatiti Boanstvo ili boanstva nebeska? Ako jedva
nalazimo stvari na zemlji, tko e traiti stvari nebeske? Velika Mo i
Velika Slava uinile su svijet znanim.
I ivot Nebeski eli sve obnoviti, kako bi izbacio sve to je slabo,
i u svakom crnom obliku, i kako bi svatko zasjao u nebeskome ruhu, i
oitovao zapovijed Oevu, (koja) je nadasve velianstvena, kako bi on
(Krist) mogao okruniti one koji se ele dobro boriti. Krist, budui sudac
borbe, taj je koji je svakoga okrunio, pouavajui svakoga borbi. Onaj
koji se prvi borio, primio je krunu, dobio posjed, i ukazao se, dajui
svjetlost svakomu. I svi smo mi obnovljeni kroz Duha Svetoga i Um.
O Boe Svemogui, kako da Te slavim? Nikome nije bilo mogu
e Boga slaviti kako dolikuje. Ti si taj koji je slavu iskazao Rijei
svojoj, kako bi svakoga spasio, o Milostivi Boe. Onaj koji je iz
Tvojih usta doao, i iz tvog srca ustao, Prvoroeni, Mudrost, Pro
totip, Prvo Svjetlo.
Jer, on je svjetlost iz 113 Boje moi, on je emanacija iste slave
Svemoguega. On je zrcalo bez mrlje djela Bojeg, i on je slika njego
ve dobrostivosti. On je Svjetlost Vjene Svjetlosti. On je oko koje gleda
nevidljivog Oca, vazda sluei i oblikujui, po volji Oevoj. On sam bje
zaet od Oca iz njegova zadovoljstva. On je neshvatljiva Rije, i on je
Mudrost i ivot. On ivot daje, i hrani sva iva bia i sile. Kao to dua
daje ivot svim udovima, on s moi vlada svime, i svima ivot daje. On
je svakomu poetak i kraj, uvajui ga i pratei. On pati zbog svakoga,
i raduje se, i isto tako aluje. U jednu ruku, on aluje za one kojima je
dodijeljena kazna, no isto tako, on pati zbog svakoga kojeg je mukotrp
no pouavao. No, on se i raduje nad svakim koji je u istoti.
uvaj se, stoga, kako ne bi pao u ruke razbojnicima. Ne dozvoli snu
na oi svoje, niti umor vjeama svojim, kako bi bio spaen, kao gazela
iz mree, kao ptica 114 iz zamke.
Bori se u velikoj borbi dokle god borba traje, dok sve sile u te gleda
ju - ne samo oni sveti, ve i sile Neprijatelja. Jao tebi ako bude pobije
en pred svima onima koji te gledaju! No, ako se bori, i pobijedi sile
koje se protiv tebe bore, veliku e radost donijeti svima svetima, i ve
liku alost neprijateljima svojim. Sudac (ti) tvoj pomae u potpunosti,
budui da on eli da izae kao pobjednik.
Sluaj sine moj, i dobro nauli ui. Uzdigni sebe kada ostavi svog
starca iza sebe, poput orla. Strahuj od Boga u djelima svojim, i slavi
ga u svojim dobrim djelima. Ti zna da je svaki ovjek, koji Bogu nije
ugodan, sin nesree. On e pasti dolje u Ponor Podzemnog svijeta.
O strpljenje Boje, koje sa svakime jesi, koje eli da svatko onaj
tko je postao rtva grijeha bude spaen!
Nitko ne moe sprijeiti njega (Boga) da ini ono to eli. Jer, tko je
snaniji od njega da bi ga mogao sprijeiti? On je taj koji dotie zemlju,
i ini da ona zadrhti. On je taj koji ini da iz planine dim prokulja. On
je taj koji je takvo veliko more sakupio, 115 kao u svoju konu trobu, i
izvagao sve vode na svojim vagama. Ruka je Gospodinova jedina koja
je stvorila sve ove stvari. Ta ruka Oca jest Krist, i ona sve oblikuje. Po
mou nje, sve je nastalo, budui da je ona postala majka svega. Jer, on
je uvijek Sin Oca.
Razmisli o ovim stvarima o Bogu Svemoguem koji navijek posto
ji: on nije uvijek bio kralj strahu da bi bio bez boanskoga sina. Jer, svi
prebivaju u Bogu, (to jest), stvari koje su nastale putem Rijei koja je
Sin, kao slika svoga Oca.
Bog je blizu; on nije daleko. Sve boanske granice pripadaju Bo
jem kuanstvu. Ako se boansko, stoga, s tobom u bilo emu djelomi
no sloi, znaj da se sve Boansko s tobom slae. No ovo boansko nije
zadovoljno ni sa im to je zlo. Jer, ono pouava sve ljude onome to je
dobro. To je ono to Bog dade ljudskoj rasi, kako bi, iz tog razloga, sva
ki ovjek mogao biti izabran pred anele i arhanele.
Bogu ne treba da ikoga stavlja pred kunju. 116 On znade sve stvari
prije nego to se dogode, i on poznaje stvari skrivene srcu. Sve je nje
mu otkriveno, i sve je u njegovoj prisutnosti. Neka nikad nitko ne kae
da je Bog neuk. Ne valja staviti Stvoritelja svih bia u neukost. Jer, ak
i stvari koje su u tami, pred njim su poput (stvari u) svjetlosti.
Nema, dakle, nikog drugog tko je skriven, osim Boga. On se svako
mu otkriva, a ipak, on je vrlo skriven. On se otkriva zbog toga to Bog
sve zna. I ako to ne ele potvrditi, njihovo e ih srce ispraviti. On je skri
ven zbog toga to nitko ne moe dokuiti ono to je Boje. Jer, nemogu
e je shvatiti i dokuiti savjet Boga. Teko je, tovie, shvatiti ga, i teko
je nai Krista. Jer, on je taj koji na svakome mjestu prebiva, a da istovre
meno ni na jednome mjestu nije. Jer, nitko tko to eli nee moi spoznati
Boga kakav on zapravo jest, niti Krista, niti Duha, niti zbor anela, ak
niti arhanele 117, kao niti prijestolja duha, ili uzviena gospodstva, ili
Veliki Um. Ako ne spozna [sebe], nee moi spoznati niti ove.
Otvori za se vrata, kako bi mogao spoznati Onoga koji jest. Pokucaj na
sebe, kako bi se Rije za te mogla otvoriti. Jer, on je Vladar Vjere i Otar
Ma, postavi sve za svakoga, budui da eli imati milosti za svakoga.
Tri Setove stele pruaju nam rijedak uvid u obredne obiaje setijanske gnostike
zajednice. Ovi su gnostici identificirali svoje uenje sa prvotnim Bojim otkrivenjem
Adamu, otkrivenjem koje je Set kasnije prenio svojim potomcima. Vjekovima izgub
ljena i zaboravljena, ova je setijanska gnoza bila potom nanovo otkrivena. Oni ko
ji su primali to obnovljeno otkrivenje sebe su smatrali "ivom i nepokolebljivom ra
som" (118,12-13), istinskim modernim potomcima Seta (otud i moderna oznaka setijanskog gnosticizma). Tri Setove stele predstavljene su kao dio ovog obnovljenog ot
krivenja, koje je ovdje pripisano Dositeju, navodnom utemeljitelju gnosticizma iz Samarije.
Tekst, u kojemu nema znakova kranskog utjecaja, mnogo duguje idovskoj i neoplatonistikoj tradiciji. U Postanku, Set oznaava novi poetak nakon traginog suko
ba izmeu Kajina i Abela (Post 3,25-5, 8). Postavljen od Boga da zamijeni Abela, on
je sin nalik ocu svome Adamu, kao to je i Adam nalik Bogu, i upravo su u njegovo
vrijeme "ljudi poeli zazivati ime Gospodnje". Prema idovskom povjesniaru iz pr
vog stoljea Josipu (Ant. I,67-71), Setovi su potomci slijedili njegov put bogobojaz
noga ivota punih sedam narataja, no potom su i oni polako otklizili u nemoralnost i
izopaenost. Tijekom tog vremena, meutim, oni su ouvali i pridonijeli znanju koje
je Adam prenio Setu. Upozoreni na prijetnju boanskoga suda vodom i vatrom, sau
vali su to znanje za budue narataje na dvije stele, jednoj od kamena koja bi pretrpje
la potop, i jednoj od opeke koja bi preivjela vatru.
Ta predaja objanjava prisutnost ovog teksta na stelama koje se pripisuju Setu
(usp. Zostrijan 130,1-4 i Evanelje po Egipanima 68,10-23). Promjena sa izvorne
dvije stele iz idovske predaje na tri, nastala je pod utjecajem neoplatonistikog kon
cepta boanske trijade. Tri stele ili himnike molitve u ovome tekstu upravljene su
trostrukoj prirodi boga: Samoroenome Sinu, mukoj djevici Barbelo (majci) i Ne
roenome Ocu.
Ekstatino nebesko putovanje motiv je koji se esto javlja u setijanskome gnosti
cizmu. Setijanski traktati Zostrijan i Alogen, primjerice, opisuju takva putovanja, i to
upravo onih vidovnjaka po kojima su traktati i naslovljeni. Ova svjedoanstva, meu
tim, biljee samo ono to je vidovnjaku otkriveno prilikom njegova uzlaska; boan
ska se trijada spominje tek usputno, kao, na primjer, u Zostrijanovom navodu "Pri
druili im se i blagoslovili Kalyptos eon, djeviansku Barbelo i Nevidljivi duh. I postadoh potpuno savren." U Tri Setove stele ovi su blagoslovi i himnike molitve za
biljeene u cijelosti.
Budui da se Alogen moe protumaiti kao drugo ime za Seta, mogue je da oba
traktata slave uspomenu na uzlaz utemeljitelja svoje zajednice do boanske trijade.
Dok Alogen, meutim, iznosi ono to je vidovnjaku otkriveno kao moralna pouka, Tri
Setove stele uvaju njegove invokacije kao prototip koji ima sluiti iduim narataji
ma setijanske zajednice u njezinom liturgijskom predoenju njegova uzlaska. Iako su
himnike molitve u traktatu predstavljene kao Setove molitve, koritenje prvog lica
mnoine u tekstu (npr. 124,17-18) otkriva nam da su se molitve koristile u zajedni
kom bogosluju. Tekst je Hansa Martina Schenkea naveo na pretpostavku o postoja
nju setijanskog otajstva uzaaa. Tri cjeline samoga teksta korespondirale bi pritom
sa tri stupnja ili tri razine vjernikova uzaaa do trostruke prirode boga, budui da se
u zakljuku traktata ustvruje da se s treeg vraa ponovo na drugi, a potom prvi.
Neoplatonistika se filozofska terminologija obilno koristi u tekstu, pogotovo bo
anska trijada Postojanje-ivot-Um. Ista se terminologija takoer nalazi u srodnim
traktatima Zostrijan, Alogen i Marsanes, koji zajedno sainjavaju skupinu setijanskih
gnostikih tekstova kou su usko vezani uz neoplatonizam. I Zostrijan i Alogen spomi
nju se u Porfirijevom ivotu Plotinovom kao tekstovi koje je Plotin pobijao u svojim
predavanjima "Protiv gnostika" 265-266 g. n. e. Taj nam, stoga, datum moe pomo
i pri vremenskom odreivanju ovog stupnja razvoja setijanskog gnosticizma, a i da
tuma nastanka traktata Tri Setove stele. Mjesto nastanka manje je sigurno, iako nas fi
lozofska narav samoga teksta upuuje na Egipat i Aleksandriju.
Postoje dva tumaenja za pisarevu biljeku na kraju traktata (127,28-32), po koji
ma je ona ili dodana samom tekstu Tri Setove stele, ili kodeksu kao cjelini.
Blagoslovi me, Oe. Zbog tebeja postojim; zbog Boga ti postoji. Zbog
tebe ja sam s njime. Ti si svjetlost, jer ti vidi svjetlost. Ti si otkrio svjet
lost. Ti si Mirotheas; ti si moj Mirotheos. Blagosiljam te kao Boga; blagosiljam tvoju boanstvenost. Velik je i dobar Samoroeni koji posto
jae, Bog koji ve postojae. Doao si u dobroti; ukazao si se, i otkrio
dobrotu. Izustit u ime tvoje, jer ti si prvo ime. Ti si neroeni. Pojavio
si se kako bi nam otkrio one vjene. Ti si onaj koji jesi. I ti si, stoga, ot
krio one koji uistinu jesu. Taj si onaj kojeg glas izgovara, no umom se
tebe slavi, tebe koji svagdje vlada. I osjetilni svijet tebe poznaje, zbog
tebe i sjemena tvojega. Ti si milostiv. 120
Ti si od druge rase, a mjesto je njezino iznad druge rase. Ti si, dakle,
od druge rase, a [mjesto je] njezino iznad druge rase. Ti si od druge ra
se, jer ti si drukiji. I milostiv si, jer si vjean. I mjesto je tvoje iznad ra
se, jer ti si razlog rasta sviju njih; i zbog sjemena moga. Jer, ti si taj ko
ji ga poznaje, da je mjesto njegovo u raanju. No, oni su od drugih ra
sa, jer oni su drukiji. A mjesto je njihovo iznad drugih rasa, jer je mjes
to njihovo u ivotu. Ti si Mirotheos.
Blagosiljam mo njegovu koja mi je podarena, koja je uinila da mukost koja uistinu jest postane trostruko muka; on koji je razdijeljen u
pentadu, on koji nam je dan u trostrukoj moi, on koji je zaet bez za
ea, on koji je nastao iz onoga to je izabrano; zbog onoga to je poniz
no, on je izaao.
Ti si Otac kroz Oca, rije iz zapovijedi. Blagosiljamo te, Trostru
ko Muko, jer ti si Svekolikost sjedinio kroz sve njih, jer, ti si nam dao
mo. Ustao si iz jednoga; iz jednoga si doao; jednome si doao. [Ti] si
spasio, ti si spasio, ti si nas spasio, o nositelju krune, ti koji krunu da
je! 121 Na vjenost te blagosiljamo. Blagosiljamo te, kada smo spae
ni, kao savrena stvorenja, zbog tebe savreni, oni koji su [postali] sa
vreni s tobom koji si potpun, koji upotpunjuje, savren kroz sve ove,
koji si posvuda isti.
Trostruko Muko, ti si postojao. Ti si ve postojao. I posvuda ti bje
razdijeljen. I nastavio si biti jedan. I koje si elio, ti si spasio. No, ti e
li da spaeni budu svi koji su vrijedni.
Ti si savren! Ti si savren! Ti si savren!
Prva
Setova stela
Druga Setova
stela
Velik je prvi eon, muka djevianska Barbelo, prva slava nevidljivo
ga Oca, ona koja se zove "savrena".
Ti si prva vidjela onoga koji uistinu prapostoji budui da je ne-bie. I
iz njega i kroz njega ti si vjeno prapostojala, ne-bie iz nedjeljive, tro
struke [moi], ti moi trostruka, [ti] velika monado iz iste monade, 122
ti izabrana monado, prva [sjeno] svetoga Oca, svjetlo iz svjetlosti.
Blagosiljamo te, stvoriteljice savrenstva, stvoriteljice eona. Ti si
[vidjela] one vjene, jer oni su iz sjenke. I postala si brojiva. I pronala
si, i nastavila si biti jedna; postavi izbrojiva u podjeli, ti si trostruka. Ti
uistinu jesi triput, ti jedna od jednoga. I ti si iz sjene njega, ti Skrivena,
ti koja si svijet razumijevanja, znajui one koji su od jednoga, da su iz
sjene. I oni su tvoji u srcu.
Zbog njih si ti podarila mo vjenima u bivanju; podarila si mo bo
anstvu u ivotu; podarila si mo znanju u dobroti; u blaenosti, poda
rila si mo sjenkama koje se izlijevaju iz jednoga. Podarila si mo (ovo
me) u znanju; drugome si podarila mo u stvaranju. Podarila si mo
onome koji je jednak i onome koji nije jednak, onome koji je slian, i
onome koji nije slian. Podarila si mo u raanju, i (podarila) si oblike u
[onome to] postoji za druge. [... Ti si] podarila mo 123 ovima. - On je
onaj Skriveni [u] srcu. -I [ti si] dola njima, i [iz] njih. Ti si podijeljena
[meu njima]. I postala si velika muka [noetika] Prvoukazana.
Boanski Oe, boansko dijete, stvoritelju mnogostrukosti u skladu
s podjelom sviju koji uistinu jesu, ti si se svima njima ukazao u rijei. I
sve njih ti posjeduje bez raanja i zbog sebe vjeno si neunitiva.
Spasenje nam je dolo; od tebe potjee spasenje. Ti si mudrost, o,
znanje; ti si istinitost. Zbog tebe postoji ivot; od tebe ivot potjee.
Zbog tebe um postoji; od tebe um potjee. Ti si um, ti si svijet istinitos
ti, o trostruka moi, o trostruka. Ti uistinu jesi triput, eon eona. Samo ti
isto vidi prve vjene i neroene.
No, prve su podjele nalik podjelama tvojim. Sjedini nas kako si i ti
sjedinjena. Poui nas [onome] to vidi. Podari [nam] mo kako bismo
124 bili spaeni u ivot vjeni. Jer [svaki] od [nas] sjena je tebe, kao to
si i ti sjena [onog] prvog prapostojeeg. Posluaj nas. Mi smo vjeni.
[zae], [Asi]neu(s)a. [...Jephneu(s), Optaon, Elemaon velika mo, Emouniar, Nibareu(s), Kandephor(os), Aphredon, Deiphaneus, ti koji jesi me
ni Armedon, zaetnik moi, Thalanatheu(s), Antitheus, ti koji jesi u se
bi postojao, ti koji jesi prije samoga sebe - i nakon tebe, nitko vie ni
je uao u djelovanje.
I kako da te blagoslovimo? Mi nemamo tu mo. No, mi ti zahvalju
jemo, i ponizni smo pred tobom. Jer, ti si nam zapovjedio, kao onaj ko
ji je izabran, da te slavimo koliko nam to moi nae doputaju. Vazda
te slavimo. Iz ovog te razloga slavimo, kako bismo bili spaeni vjenim
spasenjem. Blagoslovili smo tebe, jer imamo mo. Bili smo spaeni, jer
tvoja je volja da to uinimo.
To smo i uinili. [...] ne kroz [... 127 eon. ...], onaj koji bijae [...],
mi i oni koji [...]. Onaj koji e ove pamtiti i vazda slaviti, postat e sa
vren meu onima koji su savreni i nedohvatni, onkraj svega. Jer, svi
njih slave pojedinano i zajedno. I nakon svega, oni e utihnuti. I, kao
to bje odreeno, oni e uzai. Nakon tiine, oni e sai sa treega. Oni
blagosiljaju drugo; nakon toga prvo. Put uzlaza put je silaska.
Znaj stoga, kao oni koji ive, da si stigao. I pouio si sebe stvarima
beskrajnim. Divi se istini koja je u njima, i otkrivenju.
Tri Setove stele
Ova knjiga pripada oinstvu.
Sin je taj koji ju napisa.
Blagoslovi me, O oe. Blagosiljam te
O oe, u miru.
Amen.
ZOSTRIJAN (VIII,;)
Uvod:
JOHN N. SIEBER
postoje razliite vrste dua, ivotinja ili ljudi. Odgovori njegovih aneoskih uitelja
jasno daju do znanja da je svaki sloj svemira oblikovan po uzoru na sloj koji je iznad
njega, i da je svaki idui sloj manje savren od svog uzora. Naroiti se interes iskazu
je za identificiranje tri eona Barbelo sa filozofskom trijadom postojanja, uma i ivo
ta. Zbog ove i nekih drugih pojedinosti gotovo je nedvojbeno da je ovaj traktat isto
vjetan onome koji se spominje kod Porfirija (Vit. Plot., 16), kao jedno od lanih ot
krivenja koja su kruila u Plotinovo vrijeme, pobijanje kojih je on dao u zadatak svo
me ueniku Ameliju.
U svojoj je filozofiji i mitologiji Zostrijan slian trima traktatima iz zbirke Nag
Hammadi: Tri Setove stele (VII,5), Marsanesu (X,1) i Alogenu (XI,3). Postoje tako
er i neke mitoloke veze, naroito u pogledu imena u Autogenovu sustavu, sa nekim
vie kranskim djelima kao to su Evanelje po Egipanima (III,2 i IV,2) i Ivanovim
apokrifom (11,7 et al.) te sa Neimenovanim tekstom iz Kodeksa Bruce.
Izuzmemo li nekoliko aluzija na Novi zavjet i kranstvo u postojeem tekstu, ne
ini se da se autor Zostrijana posebno zanimao za kranstvo. On odbacuje 'naine
onih drugih', svojih protivnika, ali nejasno je je li rije o kranima ili platonistima,
ili moda nekoj drugoj skupini. Njegova upotreba liturgijskih formula, krtenja i ma
gijskih nizova samoglasnika upuuje na to da je knjiga moda koritena za obrede ili
kontemplativne vjebe neke gnostike zajednice, no na osnovu zapisa kranskih hereziologa, nemogue nam je identificirati tu skupinu.
ZOSTRIJAN
VIII 1, 1-132,9
[...] od [...] svjetova [...] ive zauvijek, ove sam ja [...] Zostrijan [...]
i [...] i Iolaos, kada bijah u svijetu za ovakve nalik meni i [one] koji e
doi nakon mene, ive izabranike. Kako Bog ivi, [...] istinu istinom, i
znanje i vjenu svjetlost.
Nakon to napustih tjelesnu tamu u sebi, i duevni kaos u umu, i en
sku udnju [...] u tami, nisam je vie upotrijebio. Kada sam pronaao
beskrajan dio svoje tvari, prekorih mrtvo stvorenje u sebi i boanskoga
Kozmokratora outilnog (svijeta) snanom propovijedi o Svekolikosti
onima sa stranim dijelovima.
Iako sam iskuao njihov put jedno kratko vrijeme nakon to me nu
nost zaea dovela otkrivenome, ne bijah nikada njime zadovoljan, i
uvijek sam se od njega odvajao, jer ja nastadoh putem svetog [...], a
ipak izmijean. Kada sam doveo u red svoju bezgrenu duu, okrijepih
2 tad svoj umni [...] i [...] u [...] mog Boga [...] [...] ja, uinivi [...] ja
am u duhu svetome vie od boga.
njihove moi? Ili, jesu li oni ti, ali im se imena meusobno razlikuju?
Postoje li due drukije od dua? Zbog ega se ovjek od ovjeka razli
kuje? Zato i na koji su nain oni ljudi?'
Veliki vladar s visina, Authrounios, ree mi, 'Pita li o onima kraj
kojih si proao? I o ovoj nematerijalnoj zemlji, zbog ega ona posjedu
je svoj kozmiki predloak? I o kopijama eona, koliko ih je, i zbog ega
[ne] pate u boli? I o Izgnanstvu i Pokajanju i svemu od [eona] stvoreno
me, i svijetu koji [...] uistinu [...] tebi, o [...] meni, njima [...] niti [...] ti
[...] nevidljivi [duh ...] i [...] od [...] [...] [...] [...] i [...] [...] kada ja [...]
9 Veliki vladar s visina, Authrounios, ree mi, 'Nematerijalna je zem
lja nastala iz jedne rijei, pa ipak, roenima se i propadljivima ona ot
kriva svojom neunitivou. to se dolaska velikih sudaca tie, (oni do
oe) kako ne bi okusili outa i bili ukljueni u stvaranje, i kada su do
li i vidjeli kroza nj djela zemaljska, osudili su njegova vladara na smrt,
jer on bijae predloak za taj svijet, [...] i porijeklo tvari zaete od izgub
ljene tame.
Kada je Sofija pogledala [...] njih, ona je stvorila tamu, kad je [...
ona] je pokraj [...on je] predloak [...] biti [...] oblik [...] liku [...] ja [...]
Svekolikost [...] [...] [...] tama [...] [...] kae [...] sile [... eona] [stvara
nja] da vidi bilo kojeg od vjenih. 10 On vidje odraz. Po odrazu kojeg je
u njem vidio, on je stvorio svijet. Odrazom odraza on je stvarao svijet,
a tad je ak i odraz koji pripada vidljivoj stvarnosti njemu oduzet. No,
Sofiji je dano mjesto poinka u zamjenu za njezino pokajanje. U njoj,
stoga, ne bijae ranijeg odraza, prethodno istog u svojoj biti.
Nakon to su ve kroza nj nastali, on iz zamiljaja svoga stvori osta
le, jer, lik Sofijin uvijek se gubio budui da joj lice bje varljivo. No, Arhont [...] i stvori tijelo koje [...] u pogledu velikog [...] dolje [...] kada
vidjeh [...] k srcu [...] [...] on, imajui [...] [...] [...] [...] [...] savren kroz
[...] [...] [...] kroz njega, kada je 11 [otkrio] unitenje svijeta svojom [nepromjenjivou]. Kopije eona postoje na sljedei nain. Oni nisu dobi
le oblik niti jedne moi. Oni posjeduju vjenu slavu, i obitavaju na mjes
tima suda svake od moi.
No kada due obasja svjetlost koja je u njima i model koji u njima
esto nastaje bez patnje, ona ne pomilja da je vidjela [...] i vjene [...] u
blaenome [...] svaka pojedina [...] svaka [...] svjetlost [... svega], i ona
[...] cjelinu, i ona [...] i [...] i ona [...] ona koja [...] [...] [...] [...] pokaja-
smjeten, s njime kojega trai, njime kojega okruuje [...] svagdje [...]
iz istine [...] uzima njega koji [...] postoji [...] djelovanju [...] ivot [...]
njegova rije isto tako [...] ovi su za kojima [...] oni postae [...] [...] [...]
[...] [...] [...]
[...] 17 i mo je sa Biti i Postojanjem Bia, kada voda postoji. No,
ime u kojem se peru rije je vode. Prva savrena voda trostruke moi
Autogena ivot [je] savrene due, jer ona je rije savrenoga boga dok
nastaje [...], jer, Nevidljivi Duh vrelo je sviju njih. Ostali su, dakle, iz
[znanja ...] kao njegova oblija. [No] onaj koji sebe poznaje [...] kakve
vrste i kakve [...] iv u jednome trenutku [...] ivi sa [...] on je [...] i
vot, u [...] postaje [beskrajan ...] njegov [... njegovo] [vlastito ...] ime
[...] [...] [...] [...] 18 on uistinu postoji. On je taj budui da sebe ograni
ava. Oni prilaze vodi u skladu s njegovom jedinstvenom moi i obli
jem poretka.
Veliki muki nevidljivi Um, savreni Protophanes, posjeduje svo
ju vlastitu vodu kao to e [i vidjeti] kada dospije na to mjesto. Isto
je tako i sa neroenim Kalyptosom. U skladu sa svakim od njih posto
ji djelomina tvorevina s prvim oblikom, kako bi na ovaj nain oni po
stali savreni; jer, samoroeni eoni etiri su savrene tvorevine. Stvore
nja svesavrenih [...] njih kao savrena stvorenja. I [...] eon [...] Autoge
na [...] za sve [...] [savreni] muki [...] za sve [...] [savreni bog ... tro
struko] muki [...] [savreni] stvor [...] u [...] [...] [...] [...] [...] [...] 19 sa
vreni, oni koji postoje u skladu s oblikom, rasom, Svekolikosti i djelo
minom razlikom. Tako je isto i sa putem uzlaska, koji je uzvieniji od
savrenih i Kalyptosa.
Autogen je glavni arhont svojih vlastitih eona i anela kao svojih di
jelova, jer oni koji su etiri stvorenja pripadaju njemu; oni zajedno pri
padaju petome eonu. Peti eon postoji u jednom; etiri [su] peti, dio po
dio. No ova [etiri] u potpunosti su posebna [jer oni] imaju [...] isto je
tako [...] sa [trostruko mukim] stvorom [...] jer on je [...] od [...] boga,
nevidljivog [Protophanesa] [... muki] um [...] koji postoji [...] [...] [...]
[...] [...] [...] 20 ivi i savreni dijelovi.
(O) Svekolikosti i svesavrenoj rasi, i onom koji je uzvieniji od sa
vrenih i blagoslovljenih. Samoroeni Kalyptos je prapostojao, budu
i da je on porijeklo Autogena, bog i praotac, uzrok Protophanesa, otac
udova koji su njegovi. Kao boanskog oca, njega se predspoznaje: no
gima [...] njih samih, jer [...] vrste su koje postoje u [...] sa onima koje
su poinile sve grijehe, i pokajale se. One su ili dijelovi, ili su to poeljele vlastitom odlukom. Njihovih je, stoga, est eona, u skladu sa mjes
tom koje je dolo ka svakoj od njih. Trea (vrsta) su due samoroenih, jer one posjeduju rije neizrecive istine, one koje postoje u znanju
i [moi] iz njih samih, i [ivota] vjenog. Meu njima razlikujemo eti
ri, kao i meu anelima koji postoje: one koje ljube istinu; one koje se
nadaju; one koje vjeruju da posjeduju [...]; one koje su [...]. One posto
je, budui da je on [...] samoroenih [...] on je taj koji pripada [savre
nom ... ivotu]; druge su [...] [...] znanje [...] etvrte su one koje [pripa
daju] besmrtnim [duama...]
29 etiri Svjetla poivaju [ondje] na sljedei nain. [Armozel] je u
prvome eonu. (On je) obeanje boje, [...] istine i spajanja due. Oroiael, mo (i) prorok istine, nalazi se iznad drugoga. Daveithe, vienje
znanja, nalazi se u treem. Eleleth, gorljiva elja i priprema za istinu,
nalazi se u etvrtome. etiri postoje jer su izrazi istine i znanja. Oni po
stoje, iako ne pripadaju Protophanesu ve majci, jer ona je misao savr
enog uma svjetlosti, kako bi besmrtne due same mogle primiti zna
nje. [...] kod ovih, Autogen [...]rse[...]oas, ivot [...] sve on je rije [...]
neizreciva [...] istinu onaj koji kae [...otkrivenje] o [...] da postoji kao
[...] postoji gore u [...] 30 [...udrueni] u svojemu sjedinjenju u svjetlos
ti, i misli u njegovu [...].
Budui da je Adamas, savreni ovjek, oko Autogena, njegovo je
znanje to koje shvaa da je boanski Autogen rije savrenog uma isti
ne. Sin Adamov, Set, dolazi svakoj od dua. Kao znanje, on je za njih
dostatan. ivo [sjeme], dakle, nastaje iz njega. Mirothea je [...] boan
skoga Autogena, [...] iz nje i [...], budui da je ona misao savrenoga
uma zbog svojega postojanja. Kakvo je ono? Ili, postoji li ona? [...] ona
postoji? Boanski je Autogen, stoga, rije i znanje, i znanje [... rijei].
Stoga [...] Adama[s ...] [jednostavnih] kada se ukazala [...] mijene dua
[...] ona sama jest [...] [...] savrena.
to se tie [savrenoga ...] aneoska bia 31 [...] [postaje tad] [due]
[umiru...] [... svijet...] [...] preslici [...] uistinu [...] koji [postoji] [...] po
kajanje [...] na ovo mjesto [...] koje postoji [...] eoni, ako [...] i ona ljubi
[...] ona stoji u [...] eonu, posjedujui Svjetlo [Ele]leth [...] postaje [...]
boji prorok. [No] ako se nada, ona tad uvia. I [...] rasa [...] ona stoji
u [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] 32 [...] ona je izabrana [...] [...] [...]
svjetlost Arfmozel].
[...] tko [...] [blagoslov] u [moi...] kojoj stoji [...] svjetlost koja [...]
i bez mjere [...] eon je velik [...] [...] oni sami [...] iz savrenoga [...] ta
mo [...] mogla, i [...] mogla [...] due njegove [...] outilno [...] ne s [...]
[...ve] si ti [...] pojedinano [...] ondje, budui da nita [...] njega [...]
koje on [...] [...] [...] [...] [u...] 33 i [...] na svakog [...] svaki [...] [...] bez
oblika [...] [...] i ovaj [...] i ovaj [predloak ...] [...] i neki [...] vjeni, ni
ti [...] sve [...] raste iz ovog [...] on je svjetlost [...] jer, nedostajao mu je
[...] savreni um [...] nepodijeljen [...] savreno svjetlo [...] i on je u [...]
Adamas [...] Autogen [...] i on ulazi [...] um [...] boanski Kalyptos [...]
znanje [...] no [...] dua [...] [...] [...] [...] [...] 34 [...] postojanje [...] ona
posjeduje [...] [...] druge moi i [...] i neke tree [...] ukazuju [...] koje
[...] [...] dua [...].
I eoni [...] prebivalite [...] dua i [...] bogova [...] vii od boga [...]
samoroenih [...] Autogen [...] prvi [...] aneo [...] nevidljiv [...] neki
[...] dua i [...] eoni [...] a duama [...] aneo [...] [...] [...] [...] [...] [...] 35
ona [...] vjena [...] vremena. I [...] [...] i ako [...] naime, dua [...] po
staje [aneo...], i [...] svijet [...] anela i [...] onaj sveti [...] i eon koji [...
Autog]en ima [...] ih, [...] [...] arhont [...] oni posjeduju [...] razlika koja
[...] ona nije, da kazuje [...] [...] i [...] boanski Autogen [...] to postoji
[...] uje [...] Autogen [...] [...] [...] [...] [...] [...] 36 [...] ima [...] postojanje [...] ivot [...] postoji, u pogledu [...] rijei [...] dijete [...] muko za
stvaranje [...] [...] nevidljivog duha [...] u savrenome [...] [...] i porijek
lo [...] ljubav i [...] od Barbelo [...] i [...] [...] um [...].
Ova su dva [...] misao [...] iz [...] u Barbelo [...] i Kalyptosu [...] svi
ovi [...] djevica [...] ona [se ukazuje] u [...] i [...] [...] [...] [...] 37 u tome
[...] moi [...] [ona nije] iz [njega, ve...] (jest) iz moi onoga [... uisti
nu ... postoji], ona [...] je njegova [...] budui da su prvi [...] njega [...]
i on je [...] on sam [...] daje mu dovoljno [...] njemu [...] sve, on prua
[...] kroz [...] jer, [zbog] njega neki [...] kako bi mogli [...] i onaj koji [...]
njega [...] nepodijeljen [...] Barbelo [...] kako bi mogao [...] blaenost
[...] [...] sve [...] on dolazi [...] [...] [...] [...] 38 [...] savrenog [uma...] i
on [...] savren duh [...] savren, on ivi zanavijek [...] njemu, i [...] on
postoji [...] od [...] to je [rije] iz [...] koja je u [...] sviju njih [...] vjena
[...] [...] u trostruko [monome] u [...] [...] oni koji [su savreni] [...] Pro-
tophanes [...] um, no [...] ist [...] i on [...] slike [...] ukazuje [...] i [...]
[...] njega [...] [...] [...] [...] [...] [...] 39 [...] [...], naime [...] [...] [...] zbog
njega oni [...] oznaujem to [...] on je jednostavan [...] jer, on je [...] dok
postoji [...] to se drugoga [...] to jest, [...] potrebit.
U pogledu [...] trostruko-mukog [...] uistinu postoji od [...] znanja
uma[...] oni koji postoje [...] koje je on [...] uistinu postoji [...] i [...] [...]
i ona [...] drugo [...] savren koji [...] ukazuju [...] u njemu da [...] Kalyptos [...] [...] [...] [... vrste ...] [...] [...] 40 [...] [...] [...] [...] druga vrsta
[...] znanje [...] [Protophanes ...] [muki...] on je [...] postojanje [...] ne
roeni, oni {...] tree [...] [... on] je [...] znanje i [...] postoje zajedno [...]
svesavreni [...] blaeni, budui da ne postoji [...] [...] [...]bog [...] s nji
me [...] [...] savreni [...] od [...] Kalyptosa [...] [...] [...] [...] [...] 41 [...]
zna [...] o [...Protophanesu ...] [...] um [...] sile [...] sve [...] i on [posto
ji] [...] ovo znanje.
[...] boanski, Autogen. Boanski [Autogen] [...] dijete [...] trostru
ko muko, ovo muko [...] jest [...] i vrste [...] savren, jer ne posjeduje
[...] u [...] znanje poput onoga [...] bie stvorenja [i] jedinstveno znanje
stvorenja [...] u skladu sa svime [...] savreno. No, muko [...] um Ka
lyptosa, [no] [...] boanski Kalyptos [...] i mo [...] sviju ovih [... uisti
nu ...] [...] [...] [...] [Protophanes ...] [...] 42 [Protophanes ...] [...] um [...]
[...] ona pripada svima [...] neroenim [...] ljudima [...] oni s onime koji
[...] i onaj koji [...] koji prebiva [...] [...] u opaajnome [svijetu...] on je
iv sa onim mrtvim [...] [...] svi [...] postiu spasenje [...] tog mrtvog.
I nisu svi od njih trebali spasenje [...] prva, ve su oni sigurni i vr
lo ponizni. (O) ovjeku onih koji su mrtvi: njegova dua, [um] njegov
i njegovo tijelo [mrtvi su]. Patnje [...] oeva [...] tvar [...] vatre [...] [...]
[...] [...] [...] 43 ona prelazi. I drugi je ovjek besmrtna dua u onima ko
ji su mrtvi. Ako se brine za sebe, tada, [kad trai] ono to je korisno [u
skladu ...] svakim od njih, [tada] ona proivljava tjelesne patnje. Oni
[...] i ona [... jer] ima vjenoga boga, udruuje se s demonima.
O ovjeku u Izgnanstvu; kada u sebi on otkrije istinu, on je daleko
od djela drugih koji [krivo] postoje, (i) posru. (O) ovjeku koji se kaje:
kada se odrekne djela svojih, i poeli ono to postoji zbog besmrtnoga
uma i besmrtne due, on prvo [...] ispituje o tome, ne o postupcima, ve
o njihovim djelima, jer od njega on [...] [...] i [...] postie [...] 44 i da je
onaj koji e biti spaen isti onaj koji trai njega i um njegov, i koji na-
[Kada sam] krten peti [put] u ime Autogena, od svake od ovih moi,
postah boanstven. Stajao sam na petome eonu, pripremi sviju [ovih],
(i) vidjeh sve ove koji pripadaju Autogenu koji uistinu postoji. Bijah kr
ten pet 54 puta [...] i [...] od [...] zareu[s]a od [...] koji [...] savren [...] i
uzviena [...] slava, ona koja pripada [...] [...] bogu, [...] ukazuje [...] sa
vren koji je udvostruen [...] ona koja pripada svim vrstama [...] mu
ke, samostojna slava, majka [...] slava, Youel, i [etiri] Svjetlosti [ve
likoga] Protophanesa, Um, Selmen, [i one] s njime, bogo[objavitelje]
Zach[thosa] i Yachtosa, Sethe[usa] i Antiphan[te]sa, [Sel-] dao i Ele[n]nosa [...] 55 [...] [...] idu [...] [...] njihova [...] oblija [...postoje] kao
[...] iz [...], jer [...] vide [...] [...] eon [...] vie [...] Svjetlost [...] vie sla
va [...] ovi koji slijede u skladu su sa [svakime] od eona: iva [zemlja]
i [iva] voda, i zrak sainjen od svjetlosti, i rasplamsala vatra koja ne
moe [gorjeti], i iva bia, i stabla, due [i] umovi, i ljudi [i] svi oni koji
su [s njima], no nema bogova [ili] moi ili anela, jer svi su oni 56 [...]
i [...] i [...] postoje [...] sve [...] sve [...] [...] sve [...] [...] budui da su oni
[...] i budui da su oni [...].
[...] i [...] [i] oni [...] njega, Autogena. [Ja] primih oblije [sviju]
ovih. Eoni Autogena otvorie se, (i) [velika Svjetlost] proizae iz njih
[...] iz eona [trostruko] mukog, i oni ih stadoe [slaviti]. etiri eona po
eljela su u [...] eonu [...] ustroj [...] postoji jedinstveni [...] A E[phesek], dijete djeteta [...] 57 [...] [...] [...] [...] [...Yesseus] Maza [reus Yessede]keus [...] [...] iz [... peat...] na nj [...] i Gabrijel [...] [...] peat [...]
etiri rase.
I preda me doe ona koja pripada [slavama], muki i [djevianski
...] Yoel. Promiljao [sam] o krunama, (a) ona mi ree, "Zbog ega [je]
duh tvoj promiljao [o] krunama i [peatima] na njima [...] krune su ko
je krijepe svaki [duh ...] i svaku duu, i peati koji su [na] trostrukim ra
sama i [...] nevidljivi duh 58 su [...] [...] [...] [...] i [...] [djevianski ...]
[...] i [...] [...] trai [...] [...] u [...] [u] njima [...] [...] i [...] [...] on je [okrijepio] i peati [...] rase, oni su koji pripadaju Autogenu, i Protophanesu i Kalyptosu.
[Nevidljivi je] Duh duevna i umna mo, onaj koji posjeduje i zna
nje i predspoznaju. On je, stoga, sa [Gabrielom] duhotvorcem [kako bi],
kada daje duh sveti, njega mogao zapeatiti krunom, i okruniti ga, [ima
jui] bogove [...] 59 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] duh [...] onoj [...]
[...] oni postoje [...] i nisu [u] njima bili kako bi [postali] jednostavni, i
kako [ne bi] bili udvostrueni [ni po kojemu] ustroju. [Ovi] su, dakle,
jednostavni, savreni stvorovi. [...] i svi ovi [...] od eona [...] njega, svi
ovi [...] koji postoje na mjestu [...] svesavren, zahtijevao je veliku [...]
da ih vidi, jer [...] 60 [...] [...] [...] savreni [...] [...] [...] [...] svaku [...]
postoji [...] on je [...] [uje] ga [...] [...] i [...] u misli [...] prva misao [...]
budui [...] je u moi, ona je savrena [...] prilii ti da [...] o svemu, i [...]
one koje e sluati kroz misao o onima viima od savrenstva, i isto ta
ko one koje e [spoznati] u dui savrenih."
[Kada] je ovo izrekla, ona [me krstila] 61 [...] [...] [...] [...] [...] [...]
[...] prvog [... i] ja primih mo [...] [...ja] primih oblik [...] primih [...]
[...] koja postoji nad mojom [...] primih duh sveti, [ja] nastadoh u [istinskome] postojanju. I odvede me potom u veliki [eon], gdje (je) savre
ni trostruko-muki. I ja vidjeh nevidljivo dijete u nevidljivoj Svjetlosti.
I krstila me potom opet u 62 [...] [...] [...] [...] [...] njezin [...] [...] [i] ja
[...] mogao sam [...] [...] uzvienog [...] i savrenog [...].
Yoel, koja pripada svim [slavama], ree mi, "[Primio] si sva [kr
tenja] u kojima prilii [biti] krten, i postao si [savren] [...] sluanje
[...] svekolikosti. Sad [zazovi] nanovo Salamexa i [...] i svesavrenoga
Ar[...] Svjetlosti [eona] Barbelo i neizmjerno znanje. Oni e otkriti 63
[...] [...] nevidljiv [...] [...] [...] [...] koji [...] [...djevica] Barbelo [i] Nevid
ljiv [trostruko] moni Duh."
[Kako] je Youel, koja pripada svim slavama, ovo [izrekla], ona [me
spusti] i ode, i stane pred Protophanesa. I ja potom [...] nad svoj duh,
molei se usrdno velikoj Svjetlosti u misli. I stadoh zazivati Salamexa
i Se[...]en i svesavrenog [...]e. I vidjeh slave koje su vee od moi, [i]
primih od njih pomazanje. Mogao sam 64 [...] u svojoj [...] i [...] [...].
[...] prekrila je [...] sve [...] Salamex [i] oni [koji] su [mi] sve otkrili,
rekavi, "Zostrijane, [ui] o stvarima o kojima si pitao. [...] i [on je] je
dan [koji] postojae prije [sviju] ovih koji uistinu postoje, [u] neizmjer
nom i nerazdjeljivom Duhu [...] [...] Svekolikost koja [postoji] u njemu,
i [...] [...] i ta koja nakon njega. Samo je on taj koji je prelazi [...].
65 [...] [...] [...] [...] [...] svi ovi [...] on je [...] [...] prvi [...] [...od] misli
[...] o svakoj moi [...nadolje] [...] on je ustolien [...] postoji, on [prela
zi] na put do mjesta [...] i beskrajno. On je daleko uzvieniji od svakog
onog koji je nedokuiv, pa ipak, on daje [...] veu od bilo kojeg tijela,
koji uistinu [postoji] [...] postoji u [...] ona, budui odraz [...] u preokre
tu [...] mo da se udrui sa njegovom [...] ona je, vidjevi [...] koje je po
stojalo [...] svesavren [...] taj, jer on [...] prapostojae i [...] poivaju u
svima ovima, on [...] prapostojae, znan kao trostuko moan.
Nevidljivi Duh nikada nije [bio] neuk. On je uvijek znao, i uvijek je
bio savrenstvo [i] blaenstvo [....] 81 Ona je postala neuka [...] i ona
[...] tijelo i [...] obeanje [...] svjetlost [...] [...] ona postoji [...] [...] kako
vie ne bi nastala niti postala izvan savrenstva. Ona je znala sebe sa
mu i njega. I ustavi, ona je poinula zbog njega, jer ona bjee [iz] nje
ga koji uistinu postoji, {ona bjee iz njega koji uistinu postoji}, i sviju
njih. Ona, stoga, samu sebe poznaje, i njega koji prapostojae.
Slijedei ga, oni su nastali u postojanju {oni su nastali u postojanju},
pojavljujui se kroz one 82 [koji pra]postoje. I [...] kroz [...] budui da
su se pojavili [...] dva [...] pojavili su se [... onaj] koji ga ve zna, kao
vjeni prostor, budui da je postao njegovo drugo znanje, znanje njego
va znanja, neroeni Kalyptos. [Oni] su stajali nad njime koji uistinu po
stoji, jer ona je znala za njega, kako bi oni koji ju slijede mogli nastati
posjedujui svoje mjesto, i kako oni koji nastanu (iz nje) ne bi bili prije
nje, ve kako bi postali sveti (i) jednostavni. Ona je shvaanje boga 83
koji pra[postoji. Ona] je poivala [...] jednostavnome [...] spasenje [...]
[...] on [...] [...] svjetlost koja bje predspoznaja]. Ime joj je bilo Barbe
lo, budui (da je misao); trostruka [rasa] (koja je) muka, djevianska
(i) savrena, i njezino znanje, kroz koje je ula u postojanje, kako oni ne
bi [...] nju dolje, i kako vie ne bi nastala kroz one koji su u njoj, i one
koji ju slijede. Ona je, zapravo, jednostavna kako bi mogla spoznati bo
ga koji prapostojae, budui da je nastala kao dobar (stvor) od njega,
jer je [...] 84 [...] neplodnost [...] tree [...] dva [...] ovog naina [...] [...]
i muki [...] [...] [...] i [...] neplodnost [...] [...] ona je druga [...] ona postojae [...] prva od stvarnosti [koja] uistinu postoji [...] [...] blaenost
[...] [Duha] Nevidljivog, znanje [...] prvom postojanju u jednostavno
sti nevidljivog Duha, i jednosti. U toj je istoj jedinstvenosti on nalik, i
[...] vrstama. I onaj koji [...] postoji [...] 85 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...]
i zna [...] i [...] i [savrenstvo] i [...] stvara i [...] prvoga Kalyptosa [...]
sve njih, postojanje i djelovanje, boanstvo, rasu i vrste.
No, jesu li moi jedno? Na koji je nain on jedan, to jest, ne djelo
mian, ve (jedan od) onih iz Sveukupnosti? to je jednost koja je jed-
nost? Je li on iz [...] djelovanja [...] ivota i [...] [...]. i [...] 86 [...] [...]
[...] [...] [...] [...] [...] moi [...] kao [...].
[...] opaajan [...] [...] svesavren [...] [...] ona ree, [...] "Ti si velik,
Aphr[edone]. Ti si savren Neph[redone]." Njegovu postojanju ona ka
e, "Ti si velik Deiphaf...]. Ona [je] njegovo djelovanje, ivot i boan
stvo. Ti si velik, Harmedone [...], koja pripada svim slavama, Epiph[a- i
njegovo blaenstvo, i savrenstvo jedinstvenosti [...] svega [...]" 87 [...]
[...] [...] [...] [...] [...] [...] zauvijek [...] umna [... savrena] [djevica Barb]elo kroz jednostavnost blaenosti trostruko monog Nevidljivog Du
ha. Ona koja je znala njega, znala je sebe. A on, budui da je onaj koji
je svugdje, budui da je nepodjeljiv, imajui [...] ima [...] i ona je spo
znala [sebe kao] njegovo djelovanje [...] i on je spoznao [...] znanje [...]
unutar 88 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] blagoslovi [...] [...] Be[ritheus, Erignaor], Or[imeni]os, Ar[amen], Alphl[ege]s, Elilio[upheus], Lalamenu[s], Noetheus [...] uzvieno je tvoje ime [...] je snano. Onaj tko
(to) spozna, sve znade. Ti si jedan, ti si jedan, Siou, E[...], Aphredone,
ti si [eon] eona savrenog, uzvienog, prvoga Kalyptosa [...] djelovanja,
i [...] on je [...] njegov odraz [...] njega, on [...].
89 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [... postojanje] [...] i on [...] [...]
[...] u [...slavi] [...] slava [...] [...] u [...] [...] [...] [...] eon [...] [...] [...] 90
[...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] postoji [...] [...] [...] i [...] [...] [...] [bla
en ...] [...] [savren...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] 91 [...] [...] [...] [...]
[...] [...] [...] [...] [...] bog [...] [...] [...] [...] prvi [...] i sile [... svesavreni], oni su [...] sviju njih, i [sviju] njih uzrok, [...] Barbelo [...][...] njega
i [...] sviju njih [...] on, budui da ne [...] i njegov [...] postaje [...] no 92
[...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [!...][...] [...] i [...] u [...] u
skladu s [misli] koja uistinu [postoji...] koja postoji kao [...] ime [...] [...]
Kalyptos [...] [...] trostruko [...] [...] no [...] 93 njega imenuje.
Svi ovi nastadoe iz njega, iz njega koji je ist. Ako zbog njega sla
vite, i ako [...] postojanje [...] njegove [...] [...] jednostavan [...] [...] [...]
on e [...] [...] da onaj [... spozna] njega [...] [...] savren, budui [... sa
vren] i [...] [...] savren [...] [...] njegov [...] [...] njega [...] [...] 94 nije
ju mogao vidjeti. Nemogue je, stoga, primiti njega na ovaj nain, u ve
lianstvenoj istoi kao savrenu glavu, [njega koji] je u [...] [...] koja
[...spoznaje] u pogledu [...] kae [...] [...] [...] koja [...] [...] [...] koja [...]
jer [...] [...postoji] skupa [...] i [...] [...] [...] [...] [...] [...] niti [...] 95 razli-
du s [...] koji [...] [...] [...] [...] [...] koji [...] [...] [...] (nedostaje otprilike
etiri retka) 107 njih [...] [...] i [...] postojanje [...] [...] i [...] postoji kao
[...] odraz [...] prvoga [...] [...] prvi [...] [...] [...] [...] on [...] [...] [...] [...]
[...] [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike est redaka) 108 [...] nisu, pru
ajui [...] [...] on koji postoji [...] [...] svi i on [...] mnotvo [...] stvaranju [...] i [...] [...] [...] [...] [...] u [...] ovih [...] [...] [...] ivih [...] [...] [...]
[...][...] u [...][...]
(Stranice 109-112 su izgubljene)
113 i aneli i demoni, umovi i due, iva bia i drvee i tijela i oni
koji bijahu prije njih: oni od jednostavnih elemenata i jednostavnoga
porijekla, i oni koji su u [...] neizmijeanoj pomutnji, zraku [i] vodi i zem
lji i broju i sjedinjenju, pokretu i [...] i poretku i dahu, i svemu ostalo
me. One su etvrte moi koje su [u] etvrtome eonu, one [koje] su u [...]
i [...] savrenom od [...] moi [...] moi [...] [...] [...] aneli anela, due
dua, iva bia ivih bia, stabla [stabala...] [...] i [...] [...] [...] 114 nje
gove vlastite.
Postoje oni koji su kao roeni, i oni koji su iz neroenoga raanja, i
oni koji su sveti i vjeni, i oni nepromjenjivi u smrti, i unitenje u ne
unitivosti; a postoje i oni koji su poput Svekolikosti; postoje oni [koji
su] rase, i oni koji su [u] svijetu i poretku; postoje oni u [neunitivosti],
i postoje prvi [koji postoje], i drugi [u] svima njima. [Svi] oni [koji] su
od njih i [oni koji] su [u] njima, i [od] onih koji ih [slijede] [...] [...] oni
[...] i etvrti eoni stajae [...] [...] postojei [...] [...] [...] 115 u njima, bu
dui da on bijae posvuda raspren. Oni se ne gomilaju jedni protiv dru
gih, ve su, naprotiv, oni ivi, postojei u sebi, i u slozi jedni s drugima,
budui da dijele isto porijeklo. Oni ive u skladu, jer svi su oni u jedno
me eonu Kalyptosa, [...] razliiti u moi, jer oni postoje u skladu sa sva
kime od eona, povezani sa onime koji je do njih dosegnuo.
No, Kalyptos je jedan eon; on ima etiri razliita eona. U skladu sa
svakime od eona oni imaju moi, ne nalik prvim i drugim (moima), jer
ove [su] vjenosti, [ve] se one razlikuju [...] i poredak i slava [...] ko
ja postoji [u...] etiri eona i [...] koji prapostojae [...] bog [...] [...] oni
su [...] [...].
116 Svi oni postoje u jednome, obitavajui zajedno, pojedinano
usavreni u drugarstvu, i ispunjeni eonom koji uistinu postoji. Posto
je meu njima oni (koji) prebivaju u biti, i oni (koji) su bit u dranju ili
[patnji], budui da su oni u drugome zbog nemogunosti stvaranja nestvorenoga, koji uistinu postoji. Kada su nestvoreni nastali, mo je nji
hova nastala; bestjelesna bit postoji sa neiezivim [tijelom]. I [nepro
mjenjivi] koji [uistinu] postoji. Budui da se [kroz] mijenu mijenja, [...]
u unitivoj vatri postoji sa [svima] [ovima...] [...] onaj [...] 117 on posto
ji. Sva iva bia ondje obitavaju, postojei pojedinano, (a ipak) zdru
eni. Znanje znanja ondje je skupa sa poecima neznanja. Kaos je on
dje, i savreno mjesto za sve njih, i oni su strani. Istinska je Svjetlost
(ondje), a isto tako i prosvijetljena tama, zajedno sa onime koji ne po
stoji uistinu - [on] uistinu ne postoji. [...] ne-bie koje uope ne postoji.
No, iz Dobroga potjee dobro i sve to je ugodno i boansko; (on je taj)
iz [kojega] dolazi Bog, i onaj koji [...], onaj koji je uzvien. Jer [...] u di
jelu [...] oblik i Bog koji [...] i onaj [...] [...] bog [...] [...] svi ovi [...] [...]
tama [...] [...] 118 i rasa. On se ni sa ime nije izmijeao, ve on ostaje
sam u sebi, i poiva u svojoj bezgraninoj granici. On je Bog onih koji
uistinu postoje, vidovnjak i objavitelj Boga.
Kada je okrijepila njega koji ju [je znao], eon Barbelo, znanje Nevid
ljivog Trostruko Monoga Savrenog Duha, kako bi [...] njoj, i ree,
"On [...] ivot. Ja sam iv u [...]. Ti, Jedna, ti si iva. On je iv, [on] ko
ji je tri. Ti si ta kojaje tri, koja su tri [udvostruena] e e e. Prvi od se
dam [...] trei [...] drugi [...] e e e e a a a a a a a [...] [...] dva, no on [e
tiri...] [...] znanje [...] [...].
[...] 119 dio? Kakva vrsta uma, i kakva vrsta mudrosti? Kakva vrsta
razumijevanja, kakva vrsta uenja? Njegova Svjetla zovu se (ovako):
prvo [je Arme]don, i ona kojaje s njim, [...]; drugo je Diphane [...i] ona
koja je s njim, Dei- ph[a...]; tree je [Malsed]on i ona koja je s njim [...];
etvrto je [...]s i ona koja je s njim, Olmis.
Kalyptos postoji posjedujui [...] s njegovim Oblikom. On je svi
ma njima nevidljiv kako bi ih okrijepio [...] [...] on postoji u [...] svesavren jer [posjeduje] etiri postojea [...] [...] niti u skladu s [...] sam
[...B]arbelo [...] [...] [...] 120 njega znaju, i onog koji je iznad drugoga.
Prvi od eona jest Harmedon, otac-slava. Drugo Svjetlo (je) ono kojeg
[on] ne [zna], no sva [stvorenja], mudrost [...] postoji u etvrtome eonu
koji je otkrio [sebe], i sve slave. [Tree] Svjetlo (je) onaj [...] ne njega,
kao rije svih [oblika] i druga [slava], razumijevanje, [onaj koji je] tre
i [eon]. etiri su u Malsedonu i [...] niosu. etvrto Svjetlo je ono koje
[...] svih oblika koji postoje [...] uenje i slava [...] i istina [etiriju eo
na], Olmis [...] i [...] [...] [...] 121 peto.
Prvi (je onaj) koji je drugi, odnosno, svesavreni Kalyptos, jer eti
ri Svjetlosti postoje. Kalyptos je taj koji je donio podjelu, i oni postoje
zajedno. I svi oni koji znaju te koji postoje kao slave, savreni su. Onaj
[...] znade sve o svima njima, svesavren je. Iz njega je svaka mo, sva
ka, i cio njihov eon, jer sve one dolaze k njemu, i dolaze iz njega, iz
moi sviju njih (i) izvora sviju njih. Kada je saznao [za njih], on posta
de [...] eon i mo stvaranja. [...] drugi eoni [u...] [...] [...] [...] 122 posta
la Barbelo, on postaje prvi eon, zbog vjenosti Nevidljivog Duha, dru
ge moi stvaranja.
Ovo su sve slave: bezgranini Aphredons, [...] neizrecivi, objavitelji,
svi [...] nepromjenjivi, objavitelji slave, dvaput objavljeni Marsedons,
bezgranini Solmises, samoobjavitelji koji su [puni] slave, oni koji [e
kaju na] slavu, blagoslovitelji, M[arse-] dons, Kalyptoi koji [...] granice
[...] do granica [...] oni koji postoje [...] [...] [...] [...] (nedostaje jedan ili
dva retka) 123 deset tisua slava u njima.
On je, stoga, savrena slava kako bi, kad god se pridrui (drugima)
i prevlada, on postojao savren. Stoga, ak i ako on ue u tijelo i smrt
(koja dolazi) od tvari, oni ne primaju veu poast zbog vlastite svesavrenosti, iz koje su svi ovi potekli, budui da su savreni, skupa sa svima
onima koji su s njime. I doista, svaki od eona u sebi ima deset tisua eo
na, kako bi, postojei skupa, on postao savreni eon.
On postoji u [Blaenstvu] Trostruko [Monog] Savrenog Nevidlji
vog [Duha ...] tiina [...] koji posta prvi [...] i znanje [...] [...] [...] 124
cjelini, tiina drugog znanja, prva misao u volji Trostruko Monog, bu
dui da je zapovjedio da ga se spozna, kako bi postao svesavren i savr
en u sebi. Po jednostavnosti i blaenosti on je znan. [I ja primih] dob
rotu od tog sljedbenika eona Barbelo, koji sam od sebe postaje. [...] ni
je mo, ve ona koja pripada njemu.
Eoni koji uistinu postoje, postoje u tiini. Postojanje je nedjelovanje,
a znanje o samoustolienome Kalyptosu, neizrecivo je. Doavi [iz] et
vrtoga, [...] misao, Proto[phanes], kao Savreni Muki [Um] [...] [...]
125 on je njegov odraz, njemu jednak u moi i slavi, no po poretku on
je uzvieniji od njega, (iako nije uzvieniji) u eonu. Poput njega, i u nje-
mu ive (i) prebivaju svi ovi (udovi), zajedno u jednome. Skupa sa eonom u eonima, on je etverostruko razliit od sviju ostalih ondje.
No, Kalyptos doista postoji, i s njime je ona koja pripada slavama,
Youel, muka djevianska slava, kroz koju se vide svi svesavreni. Oni
koji pred njim stoje trostruko su [...] dijete, trostruko [...], Autogen [...].
On je [...] u jednome [...jednome] koji prevladava nad [...], postojei u
[...] 126 deset tisua puta.
Prvi eon u njemu, iz kojeg je prva Svjetlost, (jest) Solmis i objavitelj
Boga, budui da je on od beskrajne vrste u eonu Kalyptosa i Doxomedona. Drugi eon (jest) Akremon, neizrecivi, skupa sa drugom Svjetlo
u Zachthosom i Yachtosom. Trei eon je Ambrosios, kreposnik, sku
pa sa treom Svjetlou Setheusom i Antiphantesom. etvrti eon je blagoslovitelj [...] rase sa etvrtom Svjetlou [Seldaoom] i Elenosom.
[...] njega [...] [...] Am[edon] [...] 127 phoe zoe zeoe ze[...] zosi zosi zao zeooo zesen zes- en - stvorenja i etiri koja su osmerostruka, i
vi su. eoooo eaeo - ti koji si prije njih, i ti koji si u svima njima. Oni su
unutar savrenog mukog Armedona Protophanesa sviju njih koji za
jedno prebivaju. Budui da su svi postojali kao savreni, Djelovanje
sviju njih ukazalo se kao boanski Autogen.
On postoji u eonu, budui da unutar njega postoje etiri razliita samoroena eona. Prvi eon u njemu prva je Svjetlost [Harmoze]l-Orneos-Euthrou- nios. [On] se zove [...][...]. Drugi [eon] kao [druga Svjetlost
jest] [Oraiael ...]-udas[...]os, Ap[...] 128 Arros[...]. Trei (eon) tree
Svjetlosti (jest) Daveithe-Laraneus- Epiphanios-Eideos. etvrti (eon)
kao etvrta Svjetlost (jest) Eleleth-Kodere- Epiphanios-Allogenios. Svi
ostali koji su u tvari, bijahu (ondje) ostavljeni. Zbog znanja o uzvienosti, smionosti i moi, oni nastae, i naoe utjehu. Zbog toga to nisu
spoznali Boga, oni e nestati. Evo, Zostrijane, uo si sve o neukosti bo
gova, i ono (to) je anelima beskrajno."
Osmjelih se, i rekoh, "Htio bih [jo] znati o Trostruko Monome Ne
vidljivom Savrenom Duhu: kako postoji za sebe, [kako ini da] sve
[...] koji uistinu postoji [...] stoje [...][...] i [...][...][...] 129 vrlo [...] oni
[me] spustie (i) ostavie.
Apophantes i Aphropais, Djevianska svjetlost, doe preda me i
odvede me u Protophanes, veliki muki savreni Um. I vidjeh sve njih
kako postoje u jednome. Pridruih im se, (i) blagoslovili Kalyptos eon,
Petrova poslanica Filipu obuhvaa najvei dio Kodeksa VIII. Smjetena odmah
poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu zapoinje podnaslovom (132,10-11),
izvuenim iz poslanice koja tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko drugih tekstova iz
knjinice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu, Rasprava o uskrsnuu, Eugnostos),
Petrova poslanica Filipu jednim je svojim dijelom poslanica. Osim tih poslanica iz
knjinice Nag Hammadi, druga su pisma takoer bila u uporabi u gnostikim krugo
vima (primjerice, Ptolomejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima Arabljanina, a moda i Marcionova). Budui da je cijela velianstvana epistolarna predaja sa
tkana oko Pavla i pavlinske kole, tako se i ova, neto skromnija zbirka pisama, pri
pisala Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove poslanice ukljuuju, uz Petrovu poslanicu
Filipu, katolike Petrove poslanice sadrane u Novome zavjetu, Epistula Petri ("Pet
rovu poslanicu"), u uvodu u pseudo-Klementove, te moda i jo jednu Petrovu po
slanicu poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa. Od tih poslanica, osobito
je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova poslanica Filipu. Ona nije znaajna samo
kao dio zbirke tekstova koji se odnose na Petra, ve i zbog toga to svjedoi o Petro
vom autoritetu. Na zavretku poslanice, Contestatio zapoinje naznakom o primatelju
- Jakovu Pravedniku - koji je proitao i odgovorio na poslanicu, slino kao i Filip u
Petrovoj poslanici Filipu (133,811). Ne treba, meutim, poistovjeivati Petrovu po
slanicu Filipu niti sa jednom od ovih poslanica koje se pripisuju Petru, budui da ona
predstavlja novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.
U svom sadanjem obliku, Petrova poslanica Filipu oito je kransko-gnostiki
tekst. U cjelini uzevi, nju bi valjalo promatrati kao dio predaje o Petru; Petar je vo
a, glasnogovornik, propovjednik meu apostolima, te ga se moe opisati kao vou
vlastite skupine uenika (139,10). Jedini apostol koji se poimence spominje jest Fi
lip, koji je spreman prihvatiti Petrovu vlast i ije mjesto u tekstu treba naglasiti visoki
Petrov autoritet. Apostoli se, sa svojim voom, Petrom, okupljaju na Maslinskoj gori,
i primaju ondje pouku od uskrslog Spasitelja. Vrativi se u Jeruzalem, apostoli pod
uavaju u hramu, bave se iscjeliteljstvom, a kasnije, ispunjeni duhom svetim, kreu
na svoj put propovijedanja. Ne samo uloga Petra, ve i itav okvir pripovijesti upuu
ju na to da je Petrova poslanica Filipu po nekim znaajkama istovjetna prvom dijelu
(o Petru) Djela apostolskih (1-12).
Nedvojbeno je daje autor Petrove poslanice Filipu crpio iz kranske predaje. Po
stoje, naime, mnoge slinosti izmeu ovog teksta i prve polovice Djela apostolskih,
ukljuujui prizore, teme i izraze koji su prisutni u oba teksta. Slian im je ak i knji
evni anr - pripovijest o Petru i apostolima, koja sadri otkrivenja, liturgijske i pou-
vijed, njegovi e sljedbenici patiti zbog "grijeha majke" (139,23). Ova faza podsjea
na predaju o padu majke Eve, te se, po kransko-gnostikom autoru, odnosi na maj
ku koja se esto naziva Sofija u drugim verzijama mita. Ona se takoer naziva "maj
kom" i u 135,12, a njezin tragian pad smatra se izvorom ljudskih patnji. Naznaka o
"grijehu majke" moda predstavlja jo jednu dodirnu toku izmeu likova Eve i Sofi
je u gnostikoj knjievnosti.
Mogue je, stoga, postaviti openiti okvir knjievne povijesti Petrove poslanice
Filipu. Na temelju paralela s Ivanovim apokrifom i djelima Irenejevim, pretpostavlja
se da je Petrova poslanica Filipu napisana krajem drugoga ili poetkom treeg stolje
a. Sudei po prisutnosti grkih posuenica i idioma, autor teksta vjerojatno je pisao
na grkom jeziku. On je, ini se, bio kranski gnostik dobro upoznat s kranskom
predajom, i tu je predaju rabio i tumaio na kransko-gnostiki nain. Konstruiran
je i gnostiki dijalog, iako je taj dijalog prije govor otkrivenja koji se temelji na Kris
tovim odgovorima na pitanja apostola. U njega je ukljuen gnostiki materijal koji je
nekranskog ili tek marginalno kranskog porijekla; materijal je usvojen kao otkri
venje uskrsnulog Krista. Na temelju kranskih i gnostikih predaja s kojima je bio
upoznat, autor je sastavio pripovijest koja je usredotoena na otkrivenje. Sama je po
slanica stavljena na poetak pripovijesti kako bi se naglasio Petrov autoritet, i Petrova
poslanica Filipu tek je naknadno dobila svoj sadanji naslov. Konano, grki je tekst
preveden na koptski, te ukljuen u Kodeks VIII knjinice Nag Hammadi.
Prema izvjetajima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga koptska ver
zija Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom kodeksu koji do danas, meutim,
jo nije objavljen, niti je dostupan za prouavanje.
mrtvih. Brao, Isusu je strana ta patnja. No, mi smo ti koji su patili zbog
grijeha majke. I zbog ovoga, on je inio sve poput nas. Jer, Gospodin
Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je naeg ivota. Brao moja, ne
pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u 140 [... I] Petar [tad okupi
i druge], i ree, ["O, Gospodine Isuse] Kriste, koji nam daje pokoj, po
dari nam duh razumijevanja, kako bismo i mi mogli initi uda."
I Petar i ostali apostoli tad [ga] ugledae, i ispunie se svetim du
hom. I svaki od njih poeo je iscjeljivati. Razioe se kako bi propovi
jedali rije Gospodina Isusa. Okupili su se, i jedan drugoga pozdravi
li, "Amen."
Isus se tad pojavi, i ree im, "Mir [svima] vama i svakome tko vjeru
je u moje ime. Kada otiete, neka s vama bude radost, i milost i mo. I
ne bojte se, jer, ja sam s vama dovijeka."
I apostoli se razioe jedan od drugoga, u etiri rijei, kako bi propo
vijedali. I pooe, opunomoeni od Isusa, u miru.
MELKISEDEK (IX,7)
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Ovaj je traktat jedini spis u korpusu Nag Hammadi koji spominje, ak imenuje, ta
janstvenog "sveenika Boga Preuzvienog" kojeg, prema Post 14,18 (usp. Ps 110,4)
susree patrijarh Abraham. Naslov djela djelomino je sauvan na jednome od frag
menata koji ine prvu stranicu Kodeksa IX. Kodeks je, na nesreu, u vrlo loem sta
nju. U potpunosti je ouvano samo 19 redaka (od otprilike 745) traktata Melkisedek,
a niti metodom rekonstrukcije na osnovu pretpostavke nije mogue bilo obnoviti vi
e od 50 posto teksta. Budui da ne postoji drugi primjerak ovoga traktata, ostaje nam
vrlo nesavren prikaz njegova sadraja, tako da to to je ouvano podlijee i vie nego
jednoj interpretaciji. Sve to treba imati na umu prilikom itanja ovoga djela.
U pogledu knjievnog anra, ovaj je traktat otkrivenje, tonije "otkrivenje Melkisedekovo", kojeg Melkisedeku navodno dadoe nebeski posrednici, a koje on potom
prenese privilegiranoj nekolicini. itatelj se implicite poziva da sebe promatra kao jed
noga od privilegiranih, i da sudjeluje u ovim posebnim otkrivenjima.
Traktat se sastoji od tri glavna dijela:
I. 1,1 (?)14,5: Traktat, ini se, poinje Melkisedekovim obraanjem Isusu Kris
tu, no ubrzo slijedi tree otkrivenje, koje Melkisedeku prenosi nebeski posrednik, ime
kojeg je rekonstruirano kao "Gamaliel" (5,18). Znaajan dio ovoga otkrivenja ini
proroanstvo o poslanju, smrti i uskrsnuu Spasitelja, Isusa Krista, upueno "sveeni
ku Boga Preuzvienog" (12,10-11; usp. Post 14, 18). Ono takoer sadri i jedan izu
zetan odlomak u kojem se predvia dolazak docetikih heretika koji e porei tjelesnu
stvarnost Isusova dolaska, smrti i uskrsnua (5,1-11). Sam Melkisedek igra ulogu u
ovome otkrivenju, budui da mu je obeano mjesto visokog sveenika (5,11-17). Pr
vo otkrivenje zavrava proroanstvom konane pobjede nad smru (14,8-9).
II. 14,15-18,11 (?): Melkisedek nakon toga radosno ustaje i izvodi nekoliko ritu
alnih inova, iz kojih doznajemo neto o obrednom ivotu zajednice za koju je spis u
cjelini i namijenjen: molitve zahvalnosti, krtenje, primanje sveenikog imena, i pod
noenje duhovnih rtvi. Ovaj liturgijski odlomak ukljuuje i podui niz invokacija,
koje zapoinju sa frazom "ti si Svet", a koje su upuene pripadnicima nebeskoga svi
jeta (16,16-18,7; usp. 5,27-6,10). Ono to je ovdje naroito zanimljivo jest da se vei
na imena ovih boanskih bia - Barbelo, Harmozel, Oroiael, Daveithe, Eleleth, i dru
ga - pojavljuje u traktatima koji se vezuju uz setijanski gnosticizam, kao npr. u Iva
novu apokrifu.
III. 18,11(?)27,10: Drugi niz otkrivenja prenosi Melkisedeka u budunost, usre
dotoujui se opet na raspee i uskrsnue Isusa Krista. Ovaj put, meutim - ako je na-
MELKISEDEK
IX 1, 1-27, 10
Melkisedek
Isus Krist, Sin [Boji...] iz [...] eona, kako bih [prenio] svim eonima,
i [kako bih] u svakome od eona [iznio] prirodu eona, kakva ona jest, i
* Ovaj rukopis poznat kao 2 Enoch (ili: Henok) otkriven je 1886. u arhivima beogradske
Narodne biblioteke, a otkrio gaje profesor Sokolov. 2 Enoch obino se naziva "Slavonik Enoch"
(vidi: http://yourgoingtohell.com/enoch.html.)
kako bih odjenuo prijateljstvo i dobrotu kao ruho, o brate [...] i [...] nji
hov kraj [...]. I on e [im otkriti] istinu [...] u [...] izreci (izrekama) [... 2
isprva] u parabolama [i zagonetkama ...] ih objaviti. Smrt e [zadrhta
ti] i razgnjeviti se, i ne samo ona, ve i [sudruzi] njezini, arhonti koji
gospodare svijetom, [i] kraljevi i vladari, enski bogovi i muki bogo
vi, zajedno sa arhanelima. I [...] svi oni [...] vladari svijeta [...] svi oni,
i svi [...], i svi [...].
I rei e [... o] njemu, i o [...] i [...] oni e [...] skrivena [otajstva...] 3
iz [...] Sveukupnosti. Oni e [...] ovo, [odvjetnici] e ga brzo [pokopa
ti]. I nazvat e ga "ovjekom bezbonim, [okaljanim], koji gazi zakon".
I [treega] dana on [e ustati iz] mrtvih [...4 svetim uenicima. I] Spa
sitelj [e im otkriti svijet] koji daje ivot [Sveukupnosti].
[No], oni koji su na nebesima izrekoe [mnoge] rijei, zajedno s oni
ma na zemlji [i onima] ispod zemlje. [...]. 5
[to] e se dogoditi u njegovo ime. Rei e o njemu, [tovie], da je
neroen, iako je bio roen, (da) ne jede, iako jede, (da) ne pije, iako pi
je, (da) je neobrezan, iako bje obrezan, (da) je bestjelesan, iako je bio
doao u tijelu, (da) nije patio, <iako> je patio, (da) nije ustao iz mrtvih,
<iako> je iz mrtvih ustao.
[No], [istinu] e govoriti sva [plemena i] svi [narodi] koji primaju
od [tebe], o [Melkisedek], Sveti, [Visoki Sveenice], savrenu nadu,
[i] [darove] ivota. [Ja sam Gamaliel] koji je [poslan] [...] zboru Setove
[djece], koji su iznad [tisua] tisua, i [mirijada] mirijadi eona [...] su
tina [eona a] ba [...] aiai ababa. O boanski [...] [... prirode... o Majko]
eona, [Barbelo, o prvo]roeni od eona, 6 velianstveni Doxomedone,
Dom[...] o uzvieni, Isuse Kriste, o glavni zapovjednici svih svjetlosti,
vi [sile] Armozele, Oroiaele, Daveithe, Elelethe, i ti, ovjee od svjet
losti, besmrtni Eonu Pigeradamase, i ti, dobri boe dobrostivih svjeto
va, Mirocheirothetou, kroz Isusa Krista, Sina Bojeg. To je onaj kojeg
navjeujem, utoliko to je [posjetio Onoga koji] uistinu postoji, [me
u onima koji] postoje [...] ne [postoji], Abel Baruch - [kako] bi ti [bilo
dano] znanje [o istini...] da je on [od] rase Visokog Sveenika, [koji je]
iznad [tisua od tisua], i [mirijada] mirijadi eona. Zli [duhovi] ne zna
ju niti za njega, niti za svoju (vlastitu) propast. I ne samo (to, ve) sam
doao i zato da vam [otkrijem] istinu [koja je] meu [braom]. Sebe je
on ukljuio [meu] ive, [ponudivi rtvu] skupa sa tvojim [potomci
ma]. I u [rtvu] ih je on [ponudio] Svekolikosti. [Jer, nije] stoka [to] to
ve koji se klasificiraju kao setijanski, u smislu da dijele bitne znaajke zatajnog gnostikog sustava koji je prigodno oznaen kao setijanski. (Hans-Martin Schenke glavni
je zagovara ovakve klasifikacije, koja se odnosi na sljedee tekstove iz korpusa Nag
Hammadi: Ivanov apokrif, Hipostaza Arhonata, Evanelje po Egipanima, Otkrive
nje po Adamu, Tri Setove stele, Zostrijan, Misao Noreje, Marsanes, Alogen i Trimorfna Protenoja) Setijanski sustav ukljuuje sljedee kljune elemente: 1) gnostiku
trijadu Oca, Majke i Sina; 2) etiri "svjetla" koja su podreena Sinu; i 3) lik Seta i/ili
njegovog enskog pandana, Noreje. Sve te elemente nai emo u ovome traktatu.
U tekstu ne postoje nikakve jasne indikacije kranskog utjecaja, a idovski utje
caj koji nalazimo pripada ranijim formulacijama setijanskog sustava koje se u njemu
reflektiraju.
Najzanimljivija znaajka Noreje spasiteljski je lik koji se u njoj pojavljuje, sama
Noreja. Taj se lik javlja u mnogim djelima gnostike knjievnosti, setijanske i nesetijanske, dok pisanje njezinog imena u znatnoj mjeri varira: Noreja, Orea, Noraia, Oraia, Horaia, Nora, Noria, Nuraita, Nhuraita. U toj je knjievnosti ona predstavljena kao
ki Adama i Eve, sestra-ena Setova, ili kao ena Noe ili ema. Ponekad se prikazu
je i kao rtva silovanja od strane zlih arhonata, kao u Hipostazi Arhonata (II,4), tek
stu koji je u bliskoj vezi sa Norejom. Komparativna analiza gnostikih tekstova, sku
pa sa odreenim predajama iz idovske hagade koje govore o kajinitskoj eni Naamah (usp. Post 4, 22), pokazuju da je Noreja gnostiki derivat lika Naamah. U grkome se jeziku njezino ime izvorno pisalo Horaia, to je semantiki ekvivalent idov
skoga Na 'amah ("ugodna, ljupka").
Noreja je, dakle, u ranijim idovskim predajama figurirala kao nestana djevojka,
Naamah, koja ljubuje sa palim "sinovima Bojim" (Post 6, 2). U Hipostazi Arhona
ta dobivamo potpuno drukiju sliku Noreje, koja je ondje predstavljena kao neokalja
na djevica i duhovni pomaga (gnostikome) ovjeanstvu (II 91,34-92,2; usp. Post
2, 18). Takvom je Noreja prikazana i u ovome traktatu. Iz Noreje je, tovie, potpuno
izostavljen spasiteljski lik Seta; Noreja je ta kojaje gnostiki "spaeni spasitelj". Kao
takvu, moemo je smatrati simbolikim ekvivalentom Sofiji ("mudrosti"), kao i sim
bolom gnostike due kojoj je potrebno iskupljenje i povratak boanstvu.
Nemogue je sa potpunom sigurnou odrediti mjesto porijekla ovoga traktata, no
vjerojatno je rije o Siriji ili Egiptu. Vjerojatan datum nastanka kasno je drugo ili rano
tree stoljee. Autor djela ostaje nepoznat, no Noreja pripada onim traktatima iz zbir
ke Nag Hammadi za koje postoji mogunost da je gnostiki autor ustvari bila ena.
MISAO NOREJE
IX 27, 11-29,5
II. Dodaci su se nalazili u dijelu Kodeksa IX koji je pretrpio znatna oteenja, pri
emu je dosta tekstova izgubljeno. Bez obzira na to, jasno je da se polemiki ton izra
en u homiliji sastoji od gnostikog midraa o zmiji iz Postanka 3 (45,23-19,10). On
pripovijeda priu o Raju, i to na nain da je zmija prikazana kao objaviteljica ivo
ta i znanja, a Bog (Stvoritelj) kao zao i neuk demon. Graa je vjerojatno utemeljena
na ranijem izvoru, a autor Svjedoanstva istine dodao je nekoliko urednikih zahvata,
ukljuujui i alegorijsko tumaenje zmije kao simbola za Krista (49,7).
Drugi zanimljivi dio djela, naalost u vrlo fragmentarnom stanju, sastoji se od po
lemika protiv uenja nekih drugih gnostika, na primjer Valentina (56,2-5), Bazilida i
njegova sina Izidora (57,6-8), te simonita (58,2-3). Pretpostavlja se da je autor Svje
doanstva istine doivljavao te uitelje i zajednice heretikima na osnovu njihove eti
ke i obrednih praksi. Valentinitima se, primjerice, kritika upuuje zbog njihova kori
tenja sakramenta krtenja (55,7-9); krtenje vodom se u Svjedoanstvu istine opeto
vano osuuje (66,7-24; usp. 30,18-30). Simonite se, pak, kritizira zbog enidbe i ra
anja djece (58,2-4), to se odnosi i na sljedbenike Valentina i Bazilida.
Ukratko, ovaj je traktat od poetka do kraja ispunjen polemikama uitelja koji je
iskreno vjerovao daje njegova verzija kranske vjere i prakse jedina istinska, pamfletiara ija je mrnja spram "hereze" gotovo istovjetna onoj Ireneja, Hipolita ili Tertulijana. Njega, ustvari, moemo smatrati zrcalnim odrazom velikih hereziologa Crk
ve, pravim predstavnikom druge strane.
Tko je bio taj ovjek? Po onome to doznajemo iz samoga traktata, on je vjerojat
no bio iz Aleksandrije, i na njegovo su gnostiko kranstvo uvelike utjecale razne
aleksandrijske gnostike tradicije, posebice valentinizam. On je, meutim, odbacio
odreene znaajke valentinske doktrine i prakse. U zapisima Klementa iz Aleksan
drije pronalazimo opis gnostikog uitelja koji odgovara opisu autora ovoga djela:
njegovo ime je Julius Cassianus. Taj je ovjek "otiao iz Valentinove kole" (Strom.
III,93) i prigrlio strogi enkratizam, osuujui brak i spolni odnos. Od svih heretika i
ja su nam imena znana iz antikih izvora, Julius Cassianus je najizgledniji kandidat za
autorstvo Svjedoanstva istine.
ak i u sluaju da Julius Cassianus nije njegov autor, gotovo je sigurno da je djelo
nastalo u Aleksandriji, potkraj drugog ili poetkom treeg stoljea.
SVJEDOANSTVO ISTINE
IX 29, 6-74, 30
dii, poput uenika]. Oni se ukrcae [na brod, (i), na oko trideset stadi
ja [vidjee Isusa kako hoda] po [moru. Ovi] su [isprazni] muenici, bu
dui da svjedoe samo sebi samima. A ipak, oni su bolesni, i nisu se u
stanju 34 uzdignuti.
No, kada se "usavre" (muenikom) smru, ovo je misao koja im se
javlja u umu: "Ako se prepustimo smrti u ime Imena, bit emo spae
ni." To se ne rjeava na taj nain. I posredstvom lutajuih zvijezda oni
tvrde da su "usavrili" svoj [jalov] "put", i [...] kau, [...]. No ovi [...]
oni su [se predali...]. I oni nalikuju [...] njih. Oni ne posjeduju rije ko
ja da je [ivot].
[I] neki kau, "Posljednjega dana svakako [emo] ustati 35 [u] uskrs
nuu." No, oni ne [znaju to] govore, jer posljednji je dan [kada] oni
koji pripadaju Kristu [...] zemlju koja je [...]. Kada se [vrijeme] primaklo svome kraju, on je unitio [njihovog arhonta tame ...] dua (due)
[... on je stajao ...] oni upitae [ime su to bili] sputani, [i kako bi se]
mogli [toga osloboditi]. I [dooe do toga da su] sami sebe [spoznali],
[to jesu], ili tonije, gdje su [sada], i kakvo je to [mjesto 36 u] kojemu
e otpoinuti od vlastitog bezumlja, [i doi] u znanje. [Ove] e Krist
uznijeti do [visina], budui da su se [odrekli] nerazboritosti, (i budui)
da su napredovali do znanja. A oni koji [posjeduju znanje ...] velikom
[... uskrsnuu ...on je] spoznao [Sina ovjejeg], odnosno, [on je] spo
znao [sebe. I to] je savreni ivot, [da] ovjek [sebe] spozna putem Sve
kolikost!.
[Ne] oekujte, stoga, tjelesno uskrsnue, 37 koje [je] unitenje, [i
ono (tijelo) nije svueno sa onih koji] grijee [oekujui] [uskrsnue]
koje je prazno. [Oni] ne [znaju] mo [Boga], niti [razumiju tumaenje]
svetih spisa, [zbog svoje vlastite] neodlunosti. [Otajstvo] o kojem je
[Sin ovjeji besjedio ...] kako bi [...] unitio [...] ovjeka koji [... knji
gu] koja je napisana [...] jer [oni] su [...blagoslovljeni ...] u [njima, i
oni] obitavaju pred [Bogom pod jarmom svjetlosti. Oni koji ne] posje
duju [rije koja daje ivot] u svojim [srcima, umrijet e]; i u misli [svo
joj] oni su se oitovali [Sinu] ovjejem, u skladu sa [svojim] djelima i
svojom [bludnjom ...] 38 ove vrsti. Oni [...] budui da on razdvaja [...] i
oni [ne] razumiju [da Sin] ovjeji dolazi iz njega.
No [kada su doli do] [...] rtvu, oni umiru [na] ljudski [nain], i
[predaju] se [...] smrt [...] oni koji [...] njih je mnogo [...] svaki [...] iskriv-
veta i jela; dala je i svome muu koji bijae s njome. I oni smjesta spo
znae da su goli, i uzee smokvina lia i stavie ga oko pasa.
No, Bog s veeri doe, i pojavi se usred Raja. Kada ga je Adam ugle
dao, on se skrio. I Bog ree, "Adame, gdje si?" Ovaj odgovori, i re
e, "Pod stablom sam smokve." I tog trenutka Bog [spozna] da je ovaj
jeo sa stabla za koje mu je zapovjedio, "Ne jedi s njega." I on mu ree,
"Tko je taj 47 koji te pouio?" I Adam odgovori, "ena koju si mi dao."
I ena ree, "Zmija je ta koja me pouila." I on prokle zmiju i nazva ju
"avlom". I ree, "Evo, Adam posta nalik nama, poznajui dobro i zlo."
I ree tad, "Izbacimo ga iz Raja, kako ne bi uzeo ploda s drveta ivota,
i jeo, i ivio zauvijek."
No, kakav je ovaj Bog? Najprije je pakosno zabranio Adamu da jede
sa drveta znanja, a potom je rekao, "Adame, gdje si?" Taj Bog ne posje
duje predznanje; (jer), ne bi li u tom sluaju znao od poetka? [I] kas
nije je on rekao, "Izbacimo ga odavde, kako ne bi jeo sa drveta ivota,
i ivio zauvijek." Uistinu, pokazao je daje pakostan i kivan. I 48 kakav
je to Bog? Velika je sljepoa onih koji itaju, a nisu ga spoznali. On je
rekao, "Ja sam ljubomoran Bog; sruit u grijehe otaca na djecu sve do
treeg (i) etvrtog narataja." I rekao je, "Uinit u da im srca otvrdnu, i
umovi oslijepe, kako ne bi mogli spoznati ni shvatiti ono to je reeno."
Ovo je on rekao onima koji u njega vjeruju [i] koji mu slue!
[Na jednome] mjestu Mojsije pie, "[On] uini avla zmijom <za>
[one] koje ima u svome stvaranju." Isto tako, u knjizi koja se zove
"Knjiga Izlaska" zapisano je (usp. 7, 8-12): "Protiv [vraara] se bo
rio, kada sve bijae puno [zmija] zbog njihove [opakosti; i tap se], ko
ji bijae u ruci Mojsijevoj, pretvori u zmiju, (i) ona proguta zmije vraarske."
Isto tako, zapisano je (Br 21,9), "On napravi zmiju od bronce (i) po
stavi je na stup 49 [...] koja [...] jer [onoga koji e pogledati] u [ovu zmi
ju] od bronce, nitko [nee unititi], a onaj koji e [vjerovati u] ovu bron
anu zmiju [bit e spaen]."
Ovo je Krist; [oni koji] su u njega povjerovali, [primili su ivot]. Oni
koji nisu povjerovali [umrijet e].
to je, dakle, ova [vjera? Oni] ne [slue ... i vi ...] mi [... 50 i] vi [ne
razumijete Krista duhom svojim kada kaete], "Mi [vjerujemo] u Kris
ta." [To] je [nain] na koji Mojsije pie u svakoj knjizi. [Knjiga] stva-
MARSANES (X,1)
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
filozofima. Prouavanje iznimnog njegovog djela o religijskim ritualima, De mysteriis, otvara neke zanimljive mogunosti za pristup enigmatinim ritualnim aluzijama u
Marsanesu. Marsanes bi, stoga, mogli promatrati kao djelo u kojem gnostika teurgija ima kljunu ulogu.
Primjere zaokupljenosti Marsanesa ritualnim pronalazimo u grai o "trinaest pe
ata" (2,12-4,23), to je vjerojatno vezano uz gnostiki ritual uzlaska. (Usp. Tri Se
tove stele, koje sadre molitve i invokacije koje su se koristile pri takvim ritualima).
Graa o slovima alfabeta i nazivima bogova i anela (str.19-40) takoer je vezana uz
ritual uzlaska, i vjerojatno je ukljuivala ritualni pjev i posebne naputke koji su trebali
pomoi dui pri njezinom uzlasku. Zagonetno spominjanje "votanih likova" i "sma
ragdnih oblija" (35,1-3) podsjea nas na Jamblihovu raspravu u uporabi kamenja, bi
ljaka i slinog u teurgijskim ritualima (De mysteriis V.23). ak i ve spomenuto krte
nje (55,20; 66,1-5) moemo shvatiti kao dio rituala uzlaska. (To je vjerojatno sluaj i
sa krtenjem u Zostrijanu; vidi npr. VIII 5,14-7,22.)
Traktat Marsanes vjerojatno je napisan tijekom treeg stoljea. Postoji snano
uporite za pretpostavku da je njegov gnostiki autor bio podrijetlom iz Sirije, gdje je
vjerojatno i ivio. Lako je mogue da je djelovao u bilo kojoj od sredozemnih zemalja
i gradova, Rimu ili Egiptu moda, no najizglednije je da je to ipak bila Sirija. Izvorna
je grka verzija prenijeta kasnije u Egipat i prevedena na koptski.
MARSANES
X 1, 1-68, 18
ni, kako biste ih uvidjeli, da i oni mogu traiti i saznati [to] jesu, bilo
sami [...] ili jedan s drugim, ili da [otkriju] sudbine koje od poetka bi
jahu odreene, bilo s obzirom na sebe same, ili na ovog drugog, kao to
jedan s drugim [oni] postoje u zvuku, bilo djelomino ili prividno.
[Njima je] naloeno da se prepuste, ili [dio] njihov biva stvoren i pri
vidan. (Njima zapovijedaju) ili [dugi] (samoglasnici) ili oni [dvostruke
vremenske vrijednosti, ili] [kratki (samoglasnici)] koji su mali [...] 30
ili oksitone, ili oni srednji, ili baritone.
I suglasnici postoje sa samoglasnicima, i pojedinano im se zapovi
jeda, i oni se pokoravaju. Oni sainjavaju nazivlje anela. Suglasnici su
samodostatni, i kako se mijenjaju, <oni> se pokoravaju skrivenim bo
govima, pomou ritma, visine, tiine i poticaja. [Oni] prizivaju poluvokale, koji im se svi [jednoduno] pokoravaju; jer, jedino [nepromjenji
vi] dvostruki (suglasnici) postoje u suivotu sa poluvokalima.
No, aspirate [i inaspirate], i [srednji] sainjavaju [bezglasne (suglas
nike). I... oni] se spajaju [jedni s drugima, i] oni se odvajaju 31 jedno
od drugoga. Njima se zapovijeda, oni se pokoravaju, i oni sainjavaju
neuko nazivlje. I oni postaju jedan, ili dva, ili tri, ili [etiri], ili pet, ili
est, sve do sedam, bivajui [jednostavnoga] zvuka, <zajedno> sa oni
ma koji [imaju] dva [zvuka],... mjesto [sedamnaest suglasnika. Meu]
prvim imenima, neka su manja. I budui da ona nemaju bivanje, ona su
ili jedan nain bivanja, [ili] dijele prirodu uma koji [je muki] (i) ko
ji je [srednji].
A ti takve [postavi] meu one koji nalikuju jedni drugima [sa] sa
moglasnicima [i] suglasnicima. Neki su bagadazatha, begedezethe,
[begede] zethe, [bigidizithi, bogo] dozotho, [buguduzuthu], bogodozotho.
[A] ostali [...] ba[bebebibobubo]. 32 No, ostali su drukiji: abebebi bob,
kako bi ih mogao [sakupiti], i odvojiti se od anela.
Nekoliko je uinaka ovoga. Ona prva, koja je dobra, iz trijade je.
Ona [...] ima potrebu za [...] njihovim oblicima. Dijada i monada nie
mu ne nalikuju, no one su prve postojale. Dijada, budui razdvojena,
razdvojena je [od] monade, [i ona] pripada hipostazi. No, tetrada je pri
mila [elemente], i pentada je primila slaganje, a [heksada] je samu sebe
usavrila. [Hebdomad] je primio ljepotu, [a] ogdoad [je primio ...] spre
man [...] izuzetan. 33 A [dekada] je otkrila cijelo mjesto. No, jedanaest
i [dvanaest] skrenuli su [...] nemajui [...] ona [je via...] sedam [... ime-
Jer, [...] koji [... vas nije] znao [...] jer [... djelomice ...] 63 u [...] osta
tak dolje [...] zemlji. I oni [govorahu] poput anela [...] on bijae nalik
divljim [zvijerima].
I on ree, [... do] vijeka [...] iz [...] broja [...] ja vidjeh [...] i njegov
[...] [glas ...] i [...] njegov 64 [...] jer [vidjeh] sve [svjetlosti] oko [sebe,
kako plamte] u vatri. [I...] mene meu njih [...] aneli [koji...] kraj me
ne. [I...] [onaj ...] Gamailel, [onaj] koji zapovijeda [duhovima] koji [...]
65 aneli [...] koji primie [sve njih ...] sa kojima [... i] on me [uze] [...
okona ...] udove [njezine] [...] [nevidljiv ... sud ...] baen [...] svatko
[... koje se nalazi... vrelu] [besmrtnosti...] ivi [...] dva [... tiho ... bo
govi)] 66 peru je od [... Boji...] onaj kojeg su [zapeatili] bje ureen
[peatom] nebeskim. [...] njegovome [...] veliki [...].
I ja [vidjeh ... neizmijeane...] one koji [...] 67 oni e postati [...] Bo
ga [...] ena [...] dok je u [mukama poroajnim ...], kada raa, [...] sa
[...] svim [...] ono [...] ljudi [...] i [...] ene [i mukarci ove vrste ... ni
tko] <od> onih [koji] zemljom [hodaju] nije [znao] da [...] svakoga [...]
njih, [i oni e se] njima smilovati, [zajedno sa] onima roenima, jer ovi
e [platiti...] Bog [...] [...] eon(i) [...] 68 s onima koji e [...] koji su [...]
Boga [...] od [poetka...] u [...] strahu [... ime(na)... otajstva] u [...] Bo
gu [...] oituje [...] oni koji e [ga] spoznati.
[M]arsanes
TUMAENJE ZNANJA
XI 1, 1-21,35
Bog [shvaa pomou] udova svojih. [On ih je znao] prije nego to bija
hu zaeti, i [oni e njega spoznati]. I onaj koji je [zaeo sve] njih [ispr
va, bit e] u njima. On e [nad njima vladati]. Jer, [neophodno] je [sva
kome 3 ...] Spasitelj [je otiao], jer je tako valjalo. I Rije, tovie, ko
ja ga [uze] za mua [nije ignorantska, ve tjelesna]. I [on] je taj koji po
stoji [kao slika], budui da i [on postoji], kao i ona koja nas [rodi]. [I
ona je uinila] da on spozna [da] je ona Utroba. To [je] njezino udo,
[to] ini da mi nadiemo [strpljenje. No, i ovo je] udo: on [ljubi ono
ga koji] prvi bijae [dopustio] djevici [...]. I prilii [...] njoj [...] do smrti
[...udnju] da ini 4 [...]. I [ona] mu stoga [dopusti] na [svoj put]. On bi
jae [prvi koji je usmjerio] na pogled [na ovu] djevicu, [koja je raspe
ta] na [kri] na tim [mjestima. I] mi vidimo [da je] njezina voda ta [ko
ju] je vrhovni vladar [udijelio] onome [koji] nosi znamen. [To je] voda
[besmrtnosti koju] mu velike [sile] [udjeljuju dok je on] dolje [u prilici]
njezina [mladog sina. Ona nije] zbog njega [stala]. Ona [...][...] on posta
[...] u [...] rije koja [se ukazala], [...] rije koja se ukazala [...]. On [nije
...5 ...] u [...] kroz [...] doao sa tih mjesta. [Neki] putem [padoe]. Dru
gi [padoe na stijene]. Neke druge on je [posijao u trnje]. Nekima dru
gima [dao je da piju ...] i sjenka. Evo [...] on [.... I] ovo je [vjena stvar
nost] prije nego izau due onih koji su ubijeni.
No njega su na tom mjestu progonili, tragom kojeg je ostavio Spasi
telj. I on bi razapet, i on umre - ne vlastitom [smru, jer] on [uope] ni
je zasluio umrijeti [za] crkvu smrtnika. [Njega su pribili], kako bi ga
[oni] mogli zadrati u crkvi. [On joj je s poniznou] odgovorio, budu
i da je [na taj nain] on patio dok je patnju [trpio]. Jer, Isus je zbog nas
oblije 6 [...] ovo [...] cijeli [ustroj] i [...velika] gorina [svijeta ...] nas
sa [...] zbog tatova [...] [robovi ...dolje] do Jerihona [...] oni [primie ...].
Jer, [... dolje] do [onih koji] e ekati, dok [ih] itav nedostatak ne ap
ne, do [konane] stvarnosti koja je [njihova] sudbina, budui da nas je
on dolje [doveo], sputavi nas u zamke tijela. Budui da je tijelo privre
meno prebivalite koje je dom vladarima, ovjek u njemu, [nakon] to
je zatoen u lanost, [pade] u veliku [patnju. I], primoravi [ga] da im
slui, oni su ga sputali da slui snagama. Oni su raspolutili Crkvu, ka
ko bi naslijedili 7 [...] mo da [...] i [...] i [...] [dotaknuvi ...] prije [...]
ljepota je ta koja e [...] poeljela [... i] biti sa [...] borei se [jedan pro
tiv drugoga ...] poput drugih [...] djevica [...] da uniti [...] ranu [...] no
ona [...ona ini] sebe [nalik] [...] nju budui da su udarili [...] nepropad-
ljiv. Ovaj [...] da ostane [...] djevica. [...] njezina ljepota [...] vjernost
[...].i stoga [... nju ...]. On je pohitao [...] nije istrpio [...] oni preziru [...].
Jer, kada je Majka [8 ...] Majka [...] neprijatelja svog [...] uenju [...] si
le [...] priroda [...] vidje djevicu [...] njemu nije mogue [...] prvo [...]
suprotno. No kako je on [...] djevicu [...] nije mogao [...] on [posta ...]
ubie [ga ...] iv [...] smatrao njezin [...] bolji od ivota [...] budui da
je znao da ako [...] svijet stvorio [...] kako bi [ga] uzdigao [...] iz [...] do
predjela [...onih] kojima vladaju [...]. No [...] otposlae ga [...] on pre
biva u njemu [...] Ocu Svekolikosti [...] biti vie njoj [...] njemu. On [9
...] poput [...] u [...] on [posjeduje] njih [...] njih [...] svak [e biti] vrije
dan [...] uzme i [...] uitelju bi se valjalo skriti [kao da je bog] [koji] e
prigrliti [djela] njegova, i njih unititi. Jer, [on] je govorio s Crkvom, i
[postao] njezin uitelj besmrtnosti, i [unitio] ohole [uitelje], [poua
vajui] je da [umre].
[I ovaj je uitelj stvorio ivu] kolu, jer [taj uitelj ima] drugu kolu:
dok nas [ona pouava] [mrtvim] spisima, on nas je, naprotiv, potaknuo
da [se udaljimo] od [zasienja] svijeta; bili smo poueni svojoj smr
ti kroz njih.
Ovo je nauk: Ne zazivaj zemaljskoga oca. Otac tvoj, koji je na ne
bu, jedini je otac. Ti si svjetlost svijeta. Oni su moja braa, i sudruzi
moji koji vre volju Oevu. Jer, od kakve ti je koristi da dobije svijet,
ako prepusti duu svoju? Kada smo bili u mraku, zazivali smo mno
ge "oeve", budui da smo ignorirali pravoga Oca. I ovo je velika mi
sao o [svim] grijesima 10 [...] uitak. Mi smo poput [...] njemu da [...]
duu [...] ljudi koji [...] [prebivalite]. [to] je [vjera koju daje] gospo
dar, koji ga je [oslobodio velike ignorancije i [tame ignorantskog oka?]
On ga je podsjetio na dobre stvari njegova [Oca], i rase. Jer, on [mu] je
rekao, "Svijet nije tvoj; [ne dri] oblik koji je u njemu korisnim; [(od
njega), naprotiv, nema koristi], i on je [kazna]." Primi sad [uenje ono
ga koji bje] prekoren - probitak i [korist] za duu - [i] primi [oblik nje
gov. Taj] oblik postoji u prisustvu [Oca], rije i uzvienost, kako bi ga
upoznao prije nego zastrani dok si u ovome tijelu osude. Tako isto i ja
postadoh malen, kako bih te kroz poniznost svoju mogao uzdii u visi
ne, odakle si pao, baen u ovu jamu. Ako vjeruje u me, ja u te uznijeti u nebo pomou ovoga oblika kojeg vidi. Na svojim u te ramenima
ponijeti. Ui kroz rebro odakle si i doao, i sakrij se od zvijeri. Breme
koje nosi nije tvoje. Kad god ide 11 [...] iz njegove slave [...] isprva.
Zbog toga to [je ubrojen] meu one enske, [san je iznio] [sabat] koji
je svijet. Jer, kada je [ubrojen] sa Ocem, san je izveo [sabat] i [odlazak]
iz [svijeta zvijeri]. Jer, [svijet] je od [zvijeri], i on je [zvijer]. I onaj koji
bje izgubljen, [pribrojen je] onome lukavome, a [on je] od [zvijeri] koje
dooe. I [njega] su odjenuli u ruho osude, jer ona koja je enska [nije]
imala drugog ruha u koje bi [odjenula] svoje sjeme, osim onoga koje je
sama iznjedrila na sabat. Jer, nijedna zvijer ne postoji u Eonu. Otac ne
dri sabat ve potie Sina, i kroz Sina on sebi priskrbljuje Eone. Otac
posjeduje ive razumske elemente koje na [udove] moje on stavlja kao
ruho. ovjek 12 [... to] je ime. [... On] je [sebe] otposlao, i [onoga ko
ji je prekoren. Onaj koji bijae] prekoren izmijenio je ime (svoje) i, [za
jedno sa onim to e biti] nalik prekorenome, on se [pojavio] u tijelu. I
[onaj ponieni nije] opremljen. On [nema] potrebu za [slavom koja] ni
je njegova; on ima svoju vlastitu [slavu] s [imenom], koje je Sin. On je
doao, kako bismo mi postali veliajni [kroz] ponienoga [koji] prebiva
na [mjestima] ponienja. I kroz [njega koji bijae prekoren, mi prima
mo [oprost] za nae grijehe. I kroz njega [koji] bijae prekoren, i onoga
koji je [iskupljen], mi primamo milost.
No, tko [je taj] koji je iskupio onoga koji je prekoren? To je emanacija imena. Jer, kao to tijelo nema potrebu za imenom, takvo je isto i
tijelo Eona kojega je Mudrost otposlala. Ono je primilo velianstvo ko
je silazi, kako bi Eon mogao ui u onoga koji je prekoren, i kako bismo
mi pobjegli od sramote trupla, i bili obnovljeni u tijelu [i] krvi 13 [...]
sudbine. On [...] i Eona [... oni] su prihvatili Sina [iako je on] bio potpu
na tajna [... svakome] od svojih [udova ...] milost. [Kada je zavapio], on
je odvojen od Crkve, kao [dijelovi] tame iz Majke, dok su [stopala] nje
gova ostavljala tragove, spaljujui put uzlaska do Oca.
No, [kako je i na koji nain] ona postala [njihova Glava]? Ona je na
inila [prebivalite kako bi donijela] svjetlost [onima] koji u njemu pre
bivaju, da vide Crkvu koja [uzlazi]. Jer, Glava je sebe samu izvukla iz
jame; ona se sagnula na kriu, i pogledala dolje u Tartar, kako bi oni ko
ji su dolje mogli pogledati ka nebu, kao kada, primjerice, netko u [ne
koga] pogleda, i kada lice onoga koji je dolje pogledao pogleda prema
gore. Isto je tako i Glava pogledala s [visina] svojih dolje u udove svo
je, i udovi su nai [poli] u visine, ondje gdje je Glava. A kri je [trpio]
udarce avala zbog udova, samo zato da bi oni mogli 14 [...] imaju [...]
budui da bijahu [nalik ...] robu. Kraj [je ovakav: Onaj] na kojeg je ona
pokazala [usavrit] e onoga na koga ona pokae. I sjeme koje preosta
ne, [trpjet e] sve dok se Svekolikost ne odvoji i [uzme] oblik.
I ukaz e tako biti ispunjen, jer, kao to i ena koja poast prima dok
ne umre [ima] vrijeme u svoju korist, [tako e isto] i ona roditi. I ovaj
potomak primit [e tijelo] koje mu je dodijeljeno, [i postat e savren].
On je plemenite [prirode, budui] da Sin Boji u [njemu] prebiva. I ka
da primi Svekolikost, to god bude posjedovao <progutat e> vatra, bu
dui da prezire i razbjenjuje Oca.
Kada je veliki Sin poslan svojoj maloj brai, on je posvuda razglasio
proglas svoga oca, prkosei Svekolikost!. I uklonio je stare uze duga,
uze osude. Ovo je njegov proglas: Oni koji su dopustili biti poroblje
ni, osueni su u Adamu. Oni bijahu [izvedeni] iz smrti, i primie oprost
za grijehe svoje, i bijahu iskupljeni 15 [...] budui da smo vrijedni [...]
i [...] no, ja kaem [...] i ovi [...]. Jer, [...] vrijeanje [...] Boga. I Otac
[...] Krist se udaljio [od] sviju ovih, budui da on ljubi [udove] koji pri
padaju, svim svojim srcem. [Onaj koji je ljubomoran] njih navodi jedne
protiv drugih, no ako nije ljubomoran, on [nee] biti udaljen od [drugih
udova i], onog dobrog to vidi. [Kada imamo] brata [koji] nas smatra
samome sebi ravnima, mi slavimo [onoga koji nam] milost svoju [pru
a]. I prilii [svakome] od nas da [uiva] u daru od [Boga, i] da ne bude
ljubomoran, budui da znamo da je onaj koji ljubomoru osjea, (samo
me) sebi prepreka na [putu], budui da samo sebe s darom on unitava,
i da je ignorant Boga. Valjalo bi mu radovati se, biti zadovoljan, i ui
vati u milosti i dareljivosti. Tko ima dar proricanja, neka ga bez okli
jevanja s drugime podijeli. Ne pristupaj bratu svome s ljubomorom, ni
ti 16 [...] izabrani budui da su [...] prazni dok [bjee ...] ispali iz svojih
[...] ignoranti su da [... na taj nain oni] posjeduju [...] ih u [...] kako bi
bezuvjetno [promiljali] o stvarima o kojima eli [da razmiljaju], dok
o tebi [misle]. Brat tvoj ima svoju milost: [Ne] omalovaavaj sebe, ve
se [raduj i] duhom pjevaj hvale, [i] moli za njega [kako bi] mogao dije
liti milost koja u njemu [prebiva]. I ne smatraj ga [strancem], ve radi
je kao nekoga tko je tvoj, kojega je svatko od <sudruga> tvojih primio.
[Ljubei] Glavu koja ga posjeduje, ti posjeduje onoga iz kojeg dolaze
izljevi ovih darova meu tvoju brau.
Napreduje li netko u Rijei, ne zadravaj ga u tome, i ne govori:
"Zbog ega on govori, a ja ne govorim?", jer, ono to on govori (i) tvoje
ga [...] budui [...] vau duu. On e [...] dadosmo mu tebe [...]. Ako je
proisti, [ona u] meni [ivi]. Ako je ogradi, tad [ona pripada] avlu.
[ak] i ako [ubije] njegove sile, [on e] biti s tobom. Jer, [dua] je mrt
va, pa ipak su [o njoj odluivali] vladari i [silnici].
Na to misli kada si duh? Ili, [zbog ega] ljude [ove] vrste progo
ne do smrti? Moda nisu zadovoljni biti s duom, pa je trae? Jer, lju
di Boji svako mjesto za njih [zabranjuju], dokle god u tijelu postoje. I
ako ih ne vide, budui da oni (ljudi Boji) ive duhom, oni se razdvajaju
kao da ih mogu pronai. No, kakva im je od toga korist? Oni su bezum
ni, ludi! Oni istrauju oko sebe! Oni kopaju zemlju! 21 [...] njega [...]
sakrije [...] postoji [...] proisti [...] meutim, [...] nakon Boga [...] nas
ugrabi [...] no, mi koraamo [...]. Jer, ako su grijesi [mnogobrojni, koli
ka] li je tek [ljubomora Crkve] Spasiteljeve. Jer, [svatko] je sposoban za
[obje (vrste)] sagrjeenja, [naime, grijeh koji ini upuenik], i (grijeh)
obinoga ovjeka. To je [jo] uvijek jedinstvena [sposobnost] koju oni
posjeduju. A mi, mi smo usvojitelji Rijei. Ako protiv [nje] zgrijeimo,
mi tad grijeimo vie nego pogani. No, ako nadiemo svaki grijeh, pri
mit emo krunu pobjede, jer nau Glavu sam Otac slavi.
Tumaenje Znanja
VALENTINIJANSKO TUMAENJE
XI 22, 1-39, 39
[...] ui [...] obilje [...] oni koji [... izrei u] otajstvo svoje [onima
koji su] moji, i [onima koji e biti moji]. Oni su, tovie, ti koji su [spo
znali njega], Oca, to [jest, Korijen] Svekolikosti, [Neizrecivoga koji]
prebiva u Monadi. [On prebiva sam] u tiini, [a tiina je] spokoj, budui
da, na koncu konca, [on jest] Monada, i nikoga ne [bje] prije njega. On
prebiva [u Dijadi] i u Paru, a Par njegov je Tiina. I on posjeduje Sve
kolikost koja u njemu prebiva. A to se Namjere i Ustrajnosti, Ljubavi
i Postojanosti tie, one doista jesu neroene.
Nastade Bog: Sin, Um i Svekolikost, to jest, ak je i Misao njego
va proklijala iz Korijena Svekolikosti, budui da ovoga (Sina) on ima
u Umu. Zbog Svekolikosti on je prihvatio stranu Misao, budui da ne
bje nieg prije njega. Iz tog je mjesta on koji je pokrenuo 23 [...] iknuo
O POMAZANJU
XI 40, 1-29
[...] u skladu sa [...] vrsta [...] njega vidi. I dolikuje [ti sada] poslati
Sina svoga Isusa, i dati nam pomazanje, kako bismo mogli gaziti [zmi
je], i [glave] korpiona, i [sve] sile avolske, budui da je on pastir [sje-
O KRTENJU A
XI 40, 30-41,38
O KRTENJU B
XI 42, 1-43, 19
0 EUHARISTIJI A
XI 43, 20-38
[...] u [...] [rije] o [...] onaj sveti je [...] hrana i [pie ...] Sin, budui
da si [...] hranu [...] nama [...] u [ivotu ...] on se [ne hvasta ...] to jest
[...] Crkva [...] ti si ist [...] ti si Gospodin. [I kada] umre ist, bit e
ist kako bi ga [...] svatko onaj koji ga [vodi] do jela i [pila]. Slava bu
di tebi zanavijek. Amen.
ALOGEN (XI,3)
Uvod:
ANTOINETTE CLARK WIRE
Traktat Alogen rasprava je otkrivenja, u kojemu izvjesni Alogen prima boanske
posjete i vizije, te ih biljei za svoga "sina" Mesosa. Na fiktivnu narav ovog ponovlje
noga Alogenova obraanja Mesosu upuuje samo ime Alogen, to znai "stranac", ili
"od druge rase", koje je u ono doba esto oznaavao Seta ili predstavnika Setove du
hovne rase. itatelja se tako potie da se identificira s Mesosom i ui od Alogena ka
ko nadvladati strah i neznanje koje je u poetku i on sam osjeao, te kako u konanici uzai u potpuno ostvarenje duhovnog jastva unutar boanskog.
Iako se Alogen predstavlja kao jedna rasprava otkrivenja, mogue ju je podijeliti
na dva dijela. Prvi dio (45,1-57,23) naglaava pet otkrivenja enskog boanstva Youel Alogenu. Njezina su otkrivenja kompleksni mitoloki opisi boanskih moi, osobito
onih eona Barbelo. Drugi dio (57,24-69,19) filozofskim jezikom opisuje Alogenov
uzlaz kao progresivno otkrivenje nebeskih prosvjetitelja. Posljednja faza, "prvotno ot
krivenje Nepoznatoga", razotkriva transcendentnog Boga kao nevidljivoga, neuhvat
ljivoga, neshvatljivoga, kao "duhovnu, nevidljivu Trostruku Mo" koja je "najbolja
od najboljih" te postoji, paradoksalno, kao "nebivajue Postojanje".
Razlike izmeu ta dva dijela rasprave Alogen mogu se objasniti ili razliitim izvo
rima kojima se sluio autor, ili namjerom jednoga od autora. Teorije o porijeklu po
kuavaju ustanoviti odakle potjeu odreene predaje i kako su se tako brzo razvile.
Mitologiju o Barbelo iz prvog dijela nalazimo takoer i u Ivanovom apokrifu (BG
8502,2; NHC II,1; III,1; IV,1), gdje se ona povezuje s pripovijeu o Sofiji koja je u
svemir unijela nedostatak. Alogenov Barbelo-gnosticizam, poput onog u Zostrijanu
(VIII,1) i Tri Setove stele (VIII,5), ne zanima kako je zlo poelo, nego se usredoto
uje na pozitivno otkrivenje boanske stvarnosti. Drugi dio Alogena slian je Ivano
vom apokrifu po opirnom opisu transcendentnoga Boga, kojim se navodi sve to Bog
nije, no Alogen se i tu odvaja od predaje, u istom smjeru kao i Zostrijan i Tri Seto
ve stele, predstavljajui to znanje kao obred uzlaska, na nain hermetikog gnosticiz
ma (Corp. Herm. I,24-26 i NHC VI,6). Autor je oito preuzeo i barbelovski gnostici
zam i filozofski monizam iz iste ope predaje kao i Ivanov apokrif, koristei i jedno i
drugo u istu svrhu.
Pretpostavljajui da se itatelj ve oslobodio od zla, pisac u osobi Alogena nastav
lja svoj nebeski put, hvalei boansko, ulazei u blagoslov znanja, ivotnost ivota
i, konano, u postojanje koje je nepostojanje. Hermetiki obredi uzlaska povremeno
spominju ivot zajednice, a u Tri Setove stele na svakoj se razini uzlaska u hvali Bogu
koristi prvo lice mnoine. Ovdje se, meutim, naputci daju jednoj osobi, itatelju, te bi
ih se moglo smatrati naputcima za samopomo u individualnoj potrazi za Bogom.
ALOGEN
(XI 45, 1-69, 20)
ni, kao veliko otajstvo, jer o tome se ne govori nikome, osim dostojni
ma, onima koji su sposobni uti; i nije prikladno neupuenome nara
taju pripovijedati o Svekolikom koji je uzvieniji od savrenog. No, ti
<to> posjeduje zbog Trostruko Monog, Onog koji postoji u blaen
stvu i dobroti, Onog koji je za sve njih odgovoran.
"U njemu je iznimna veliina. Jer, to je Onaj u 53 [...] od [Prve Misli,
koja] ne naputa [one koji prebivaju] u razumijevanju, [znanju i shvaa
nju. I] Taj se nepomino kretao u onome to upravlja, kako ne bi poto
nuo u bezgranino zbog drugog djelovanja Umnosti. I on je u sebe uao,
i pojavio se, sveobuhvatan, Svekolik, uzvieniji od savrenog.
"To to on prethodi znanju, nije do mene. I premda ga nije mogu
e posve pojmiti, on (ipak) biva spoznat. Razlog tome je trea utnja
Umnosti, i drugo nepodijeljeno djelovanje koje se pojavilo u Prvoj Mis
li, to jest, Eonu Barbelo, zajedno sa Nedjeljivim od djeljive slinosti,
Trostruko Monim, i netvarnim Postojanjem."
[Potom] se pojavila mo, pomou djelovanja koje miruje, i koje je ti
ho, iako izgovara ovakav zvuk: zza zza zza. No kada je ona ula mo, i
ona je bila ispunjena 54 [...] ti si [...], Solmis! [...] po ivotnosti, [koja
je tvoja, i] prvom djelovanju koje potjee od boanstva: Ti si velik, Armedone! Ti si savren, Epifane!
"I u skladu s tvojim djelovanjem, druga mo i Umnost koja potje
e iz blagoslovljenosti: Autoer, Beritheus, Erigenaor, Orimenios, Aramen, Alphleges, Elelioupheus, Lalameus, Yetheus, Noetheus! Ti si ve
lik! Tko [tebe] poznaje, poznaje Svekolikog! Ti si Jedan, ti si Jedan,
Onaj koji je dobar, Aphredone! Ti si Eon Eona, Onaj koji vjeno jest!"
I stade slaviti Svekolikoga, govorei: "Lalameus, Noetheus, Senaon,
Asin[eus, ...]riphanios, Mellephaneus, Elemaoni, Smoun, Optaon, Onaj
Koji Jest! Ti si Onaj Koji Jest, Eon Eona, Neroeni, koji si uzvieniji
od neroenih, Yatomenos, ti sam za kojeg su zaeti svi neroeni, Onaj
Neizreciv! 55 [...] znanje."
[I kada sam] to uo, [vidjeh slave savrenih] stvorenja [i] onih svesavrenih, koji zajedno [postoje], i [one svesavrene koji] bijahu prije
savrenih.
[I opet mi] Ona koja je najslavnija, Youel, ree, "O, Alogene, u [ne
spoznatljivom znanju] ti zna da [Trostruko Moni] postojae prije [sla
va.] One ne postoje [meu onima koji postoje]. One ne postoje [za-
jedno] s onima koji postoje, [niti (s) onima koji] uistinu postoje, [nego
sve one] postoje kao [boanstvenost], i blagoslov, i postojanje, [i kao]
netvarnost i nebivajue [postojanje]."
[I ja je tad] zamolih za [otkrivenje]. A naj[slavnija] Youel mi ree,
"[O, Alogene], naravno, [Trostruko] Muki je iznad tvari, pa ipak, [da
je netvaran 56...] oni koji postoje [zajedno] s naratajem onih koji [uis
tinu] postoje. [Samoroeni postoje] s [Trostruko Mukim].
"[Trai li uz savreno] traenje, tada e spoznati [da je Dobro] u te
bi; tada e spoznati i [samoga sebe], (kao) onoga koji [potjee od] Bo
ga [koji uistinu prapostojae]. [Jer], nakon [stotinu] godina [doi] e ti
otkrivenje Njega, putem [Salamexa] i Semena i [...] Svjetlosti [Eona]
Barbelo. Isprva nee znati vie od onoga [to prilii] da spozna, ka
ko tvoja vrsta ne bi [ispatala]. I ako tad [primi] ideju [o Njemu], bit
e ispunjen rijeju u potpunosti. Tada [e postati boanstven] i [savr
en. Ti ih prima] [...] 57 traenje [...] Postojanje [...] ako ita [spozna
je], [spoznaje ga] upravo onaj koji je spoznat. I tko shvati i spozna, po
staje vei od onoga koji je shvaen i spoznat. No, sie li u svoju priro
du, on je tad manji, jer netjelesne prirode nisu povezane ni sa kakvom
veliinom; imajui tu mo, one su svugdje i nigdje, budui da su vee
od svake veliine, i manje od svake siunosti."
I kada je Ona koja je najslavnija, Youel, ovo izrekla, odvojila se od
mene, i napustila me. No, ja nisam oajavao zbog rijei koje sam uo.
Bio sam pripremljen, i stotinu sam godina promiljao. Neizrecivo sam
se radovao, budui bijah u velianstvenoj svjetlosti i na blagoslovlje
nom putu, jer oni koje sam bio dostojan vidjeti, kao i oni koje sam bio
dostojan uti, oni (su) koje same velike moi 58 [...] [Boga].
Kada je isteklo stotinu godina, bijah blagoslovljen vjenom nadom
ispunjenom dobrim znacima. Vidio sam dobrog boanskog Autogena;
i Spasitelja, koji je mladoliko, savreno Trostruko Muko Dijete; i nje
govu dobrotu, noetikog savrenog Protophanesa-Harmedona; i blago
slovljenu Kaliptos; i prvotno porijeklo blagoslova, Eon Barbelo ispu
njen boanstvenou; i prvobitno porijeklo onoga koji je bez porijekla,
duhovnog, nevidljivog Trostruko Monog, i Svekolikog koji je uzvieniji od savrenog.
I kada bijah konano uznijet vjenom Svjetlou iz ruha koje sam
nosio, i kada sam bio uznesen na sveto mjesto ije se oblije ne mo-
onih koji e poslije tebe biti dostojni. Ovu e knjigu ostaviti na plani
ni, i zazvat e uvara: 'Doi, Strahotni'."
Kako je (te rijei) izrekao, on se odvojio od mene. No, ja bijah ispu
njen radou, i napisah ovu knjigu koja mi je dana u zadatak, kako bih
ti, Mesose, sine moj, otkrio (stvari) koje su mi objavljene. Prvi sam ih
put primio u tiini, i stajao sam, pripremajui se, u samoi. To su stvari
koje su mi otkrivene, o, 69 sine moj, [Mesose ... objavi ih, o], Mesose,
sine moj, kao peat svih [knjiga] Alogenovih.
Alogen
HIPSIFRONA (XI,4)
Uvod:
JOHN D. TURNER
Hipsifrona, to znai "visoko umna" ili moda "ona uzviene misli", etvrta je i
posljednja rasprava Kodeksa XI koptske knjinice iz Nag Hammadija. Od samoga
su djela ouvana etiri vea i dva manja fragmenta donjih dijelova vanjske i unutar
nje margine dva lista papirusa, koja su, po svoj prilici, izvorno sadravala cjelokupan
tekst. Rukopis pisara istovjetan je onome iz Alogena, mnogo dueg i bolje ouvanog
traktata iz istog Kodeksa, premda nema drugih zamjetljivih veza izmeu ova dva spi
sa. Hipsifrona je, za razliku od drugih tekstova iz Kodeksa XI, napisana na standar
dnom sahidikom koptskom dijalektu. Naslov iznad teksta glasi "Hipsif[rona]"; dru
gi dio naslova rekonstruiran je na osnovu ponavljanja unutar samoga teksta. Budui
da zakljuak djela vie ne postoji, ostaje neizvjesno je li se naslov nalazio i ispod
teksta.
Osim to je sam spis u loemu stanju, o sadraju djela ne doznajemo mnogo niti
iz njegova kriptikog naslova. Incipit "Knjiga (ili svitak) [o stvarima] koje Hipsifrona
vidje [otkrivene] u mjestu [njezina] djevianstva" ne pomae mnogo. Iako se spomi
nje razgovor vie osoba, ne ini se da je tekst dijalog. Prije bi se reklo da je posrijedi
govor Hipsifrone, koja pripovijeda kako je primila odreena otkrivenja tijekom svog
uzlaska iz "mjesta svoga djevianstva" u svijet. Jedini lik kojeg Hipsifrona spominje
jest Phainops, "onaj bljetava pogleda", koji, kako se ini, gospodari nad vrelom krvi,
iz kojeg dahom svojim stvara vatru.
Mogli bismo nagaati, i rei da Hipsifrona predstavlja neki oblik personificirane
misli visokog boanstva koja naputa svoje obitavalite u sferi transcendentalnog, gdje
ne postoje razlike izmeu spolova, i silazi dolje u zemaljski svijet, gdje upravo nasta
je ovjeanstvo. Ondje ona susree Phainopsa, vjerojatno u samom trenutku stvaranja
ovjeanstva, kako oblikuje "[ovjeka iz oblija] krvi" u svom vatrenom vrelu krvi.
Usprkos nedovoljnoj ouvanosti teksta, ono to je sauvano moemo svrstati u
grupu gnostikih tekstova koje oznaavamo setijanskima. Sto se samog imena Hipsi
frona tie, mogue je da je rije o setijanskome liku Eleletha, nazvanog Phronesis u
Hipostazi Arhonata (93,8-97,21), jednome od etvorice iluminatora iz setijanske pre
daje, ije ime moda vue korijen iz aramejske rijei 'illith', "visoki". Mogue je da
je ta rije, pri prijenosu u grki, postala hipsifrona.
Vrelo krvi moglo bi se odnositi na nebeskoga Adamasa, ili na nebeski arhetip Ada
ma, opisanog u O podrijetlu svijeta (108,2-31) kao "onaj prosvijetljeni krvavi" (igra
rijei na hebrejskom, 'adam, "ovjek", dam, "krv"). U tom sluaju, Hipsifrona bi bila
Iluminator Eleleth, koji je u nekim setijanskim tekstovima opisan kao dom Sofije i ne-
kih "pokajnikih dua", dok se u drugima (Trimorfna Protenoja, Evanelje po Egipanima) smatra odgovornim za ono to se obino pripisuje Sofiji: za in stvaranja demijurga Yaldabaotha. Eleleth/Hipsifrona bi isto tako bila odgovorna i za nastanak Adamasa, slike Boga po kojoj je stvoren zemaljski Adam. Hipsifrona je, u svakom slua
ju, lik slian liku Sofije koja je sila i bila obnovljena. Phainops, "onaj sjajnoga lica",
moglo bi u tom sluaju biti ime ili prosvijetljenoga arhetipskog Adamasa, ili, budui da
je jasno naznaena razlika izmeu njega i "vrela krvi", ime vatrenog anela Sabbaotha,
brata zlog demijurga kojeg je iz svoga daha stvorila Zoe, ki Pistis Sofije, u nastoja
nju da zatoi demijurga (Hipostaza Arhonata, 95,5-96,4). Iako se, dakle, u samome
djelu za navedene likove ne rabe tradicionalna setijanska imena, mogue je da je Hip
sifrona u vrlo bliskoj vezi sa drugim setijanskim tekstovima.
HIPSIFRONA
XI 69, 21-72, 33
Hipsifrona
Knjiga [o stvarima] koje Hipsifrona vidje [otkrivene] u mjestu [svo
ga] djevianstva. [Ona slua] brau svoju [...] Phainops i [...] i oni go
vore [jedan s drugime] u [otajstvu].
Ja [bijah prva po] poloaju [...] 70 nastah [u mjestu] svoga [djevi
anstva] i spustih se dolje u [svijet]. Oni koji prebivaju u [mjestu] mo
ga [djevianstva] rekoe mi tad [o] njima.
I kad sioh [u svijet], oni mi rekoe, ["Evo], Hipsifrona [se povukla]
izvan [mjesta svoga] djevianstva." I onaj [koji] je uo, Phainops, [ko
ji die] u [njezino vrelo] krvi, rasprostre se za nju.
[I] ree, ["Ja sam Phainops...] 71 grijei [...] udnja [...broj] samo
[ljudskih] ostataka, ili kako bih vidio [ovjeka, oblije od krvi, ili...] od
[...vatre] i [... u] rukama njegovim.
A [ja, ja mu rekoh], ["Phainops] nije za me [doao]; on [nije] zastra
nio. [... vidi] ovjeka [...] njega [...] 72. Jer, [...] to ree [...] Phainops
ovo [...].
I kada ga ugledah, on mi [ree], "Hipsifrono, [zbog ega prebiva]
izvan mene? [Slijedi me] i ja u ti rei [o njima]." I ja ga stadoh slijedi
ti, budui da bijah u [velikome] strahu. I on mi [ispripovijeda] o vrelu
[krvi] koje [biva otkriveno] iz vatre [...] on ree [...].
Prije otkria fragmentarne koptske verzije u Kodeksu XII knjinice Nag Hammadi, Izreke Sekstove bile su poznate iz latinskog, sirijskog, armenskog i gruzijskog pri
jevoda, kao i iz dva rukopisa na izvornom grkom jeziku. Izuzmemo li nekoliko patristikih citata, ova je koptska verzija daleko najstarije svjedoanstvo ove zbirke mud
rih izreka. Sam tekst ini se kao vjeran i dosljedan prijevod sa grkog, i blii je kri
tikom tekstu Henryja Chadwicka (The Sentences of Sextus; A Contribution to the
History of Early Christian Ethics, Texts and Studies 5, Cambridge: The University
Press, 1959), nego to su to dva grka teksta, ili druge verzije. Samim tim, njegova je
vrijednost za studij teksta i sadraj dokumenta od izuzetnoga znaaja.
Od otprilike trideset i devet izvornih stranica traktata, sauvano je tek deset. Mo
gue je, stoga, pretpostaviti da koptska verzija nije sadravala vie od 451 izreke ko
liko ih ima u Rufinovom latinskome prijevodu. Numeracija izreka slijedi Chadwickovo izdanje.
Iako je veina izreka nekranskoga porijekla, one su uivale veliku popularnost u
kranskim krugovima, pa i ne udi njihova prisutnost meu tekstovima iz Nag Hammadija. Izreke dijele asketski svjetonazor sa mnogim drugim spisima iz zbirke. to
vie, dominantan asketski ton cjelokupne zbirke Nag Hammadi upuuje na pomisao
da su sastavljai i korisnici ovih knjiga moda pripadali ranijem monakom pokretu u
Egiptu. Za dodatnu raspravu o moralnom uenju Sekstovih izreka, itatelj se upuu
je na Chadwickovo izdanje.
IZREKE SEKSTOVE
XII 15, 1-16, 28; 27, 1-34,28
(331) Uvjeri nerazumnog brata [da ne] bude nerazuman; ako je lud,
zatiti ga.
(332/334) Gorljiv budi u nastojanju da svakoga pobijedi u razbori
tosti; budi samodostatan.
(333) Ne moe zadobiti razumljenje ako najprije ne zna da <ga>
posjeduje. Ova se izreka na sve odnosi.
(335) Udovi tijela teret su za svakoga tko ih ne koristi.
(336) Bolje je sluiti drugima, nego primorati druge da ti slue.
(337) Onaj kojeg Bog nee izvui iz tijela, neka samome sebi ne na
mee breme.
(338) Ne dri do onoga od ega potrebiti nemaju koristi, [niti] slu
aj takve misli.
(339) Onaj koji daje [neto bez] potovanja, ini teku krivdu.
(340) Ako preuzme [skrb nad] siroadi, bit e otac mnoge djece,
(i) 30 ljubljen od Boga.
(341) Onoga [kojega slui] iz [asti], slui za plau.
(342) Ako si [dao] ono to ti je na ast..., nisi dao ovjeku, ve za
svoje vlastito zadovoljstvo
(343/344) Ne [izazivaj] bijes gomile. [Znaj] to sretnome ovjeku
prilii [initi].
(345) Bolje je umrijeti [nego] zbog neumjerenosti trbuha dopustiti
da ti dua potamni.
(346) Umom (svojim) reci da [je] tijelo ruho due; uvaj ga, stoga,
istim, budui da je nevino.
(347) togod dua uini dok je u tijelu, ona ima svjedoka kada sta
ne pred sud.
(348/349) Neisti demoni polau pravo na okaljanu duu; vjernoj (i)
dobroj dui zli demoni ne mogu stati na put koji je vodi do Boga.
(350) Ne daj rije Boju svakome.
(351) One [koji su] [slavom] iskvareni ne umiruje [uti] o Bogu.
(352/353) Nije mala [opasnost] [govoriti] istinu o Bogu; [ne govori
31 nita o] Bogu prije nego si od [Boga] nauio.
(354/356) [Ne] govori s bezbonikom [o] Bogu; ako si [zbog] neis
tih djela okaljan, [ne] govori o Bogu.
(380) Tko misli da nikoga nema u prisutnosti Boga, taj nije dostatno
ponizan spram Boga.
(381) Onoga koji se umom svojim nastoji pribliiti Bogu koliko god
mu je to mogue, taj Boga uistinu asti.
(382) Bogu nita ne treba, no on se raduje nad onima koji daju potre
bitima.
(383) Punovjerni ne govore mnogo, no djela su njihova brojna.
(384) Punovjeran ovjek eljan uenja, onaj je koji radi za istinu. 34
(385) [Ispravi...] tetu kako bi [...].
(386) [Ako] nikomu ne uini zla, ni od koga nee strahovati.
(387) Tiranin nee moi oduzeti sreu.
(388) to valja uiniti, s voljom to uini.
(389a) to ne valja initi, ni na koji nain ne ini.
(389b) Radije sve obeaj umjesto da kae, "Ja sam mudar."
(390) Kad neto dobro radi, umom svojim reci da [je] Bog taj ko
ji to radi.
(391) Nije mudar nitko tko <gleda> samo u zemlju i u stol.
(392) Ne treba tovati filozofa koji je vanjsko tijelo, ve onoga koji
je filozof u skladu sa unutarnjim ovjekom.
(393) uvaj se laganja: postoji onaj koji obmanjuje, i postoji onaj
koji biva obmanut.
(394/395) Spoznaj tko je Bog, i tko je taj koji misli u tebi; dobar je
ovjek dobro Boje djelo.
(396) Kukavni su oni zbog kojih se [rije] huli.
(397) Smrt [nee] unititi (str. 35. do kraja nedostaju).
FRAGMENTI (XII,3)
Uvod:
FREDERIK WISSE
Nemogue je sa sigurnou ustvrditi potjeu li dva fragmenta koja slijede iz istoga
traktata. Budui da ne postoji naslov, i da je sauvan samo malen njegov dio, sam trak
tat ostaje nam nepoznanica, no pretpostavlja se da je rije o etikome uenju u religij
skom kontekstu. U tekstu se koristi prvo lice jednine i mnoine, a govornik se obraa
"svome Ocu", to upuuje na Isusa. On sebe i svoje sljedbenike suprotstavlja 'drugi
ma', stavljenima ovdje u tree lice mnoine, koji ive bezbonim ivotima i ine zla
djela. Nita u fragmentu ne upuuje da je traktat gnostiki. Ovaj je koptski tekst ne
dvojbeno prijevod sa grkog.
FRAGMENTI
XII 1A, 6-29
IB, 6-29
2A,24-29
2B, 24-29
(Fragment 1A) [...] nas kao to [prilii...] jedan drugoga, no [...] puk
da primi [...] oni govore zlo [...] ive bezbono [...] [...] zla djela ine da
[...] dobra djela, i oni [...] ine to to ine [...] stranci. Postoje [...] ine
to to ine [...] djela koja [... mi] sami inimo [... djela] onih [...] zla dje
la [...] koja emo [...] djela koja [...] koja [...] svatko [...]
(Fragment 1 B) [...]. Ja govorim [...] spozna [Boga...] dao im [...] blud
nji. No [...] oni su vrijedni [...] u Bogu [...]. I oni ve posjeduju [...] ne
znanje [...] pravednosti [...] ovi bijahu vrijedni [...]. On [...] moj Otac
koji [...] njima nije otac [...] drim da [...] ovo koje [...] kaem opet [...]
oprataju [...] izgovorili [...] to [...]
(Fragment 2A) [...] filozof [...] oni nisu kadri da [...] filozof [...] svijet [...]
(Fragment 2B) [...] nju [...] njega zae [...] misli da [...]
rezultiraju tek djelominim oslobaanjem, dok trei za posljedicu ima konano bue
nje i spasenje onih koji suje primili. Slino je strukturiran i Ivanov prolog, koji je, iako
nije barbelitski, vjerojatno rezultat sline mudrosne misli. Tri silaska otkrivenja tuma
ila su se kao jedinstveni prilog barbelita, i to u pogledu prvotne boanske trijade Oca,
Majke i Sina, u pogledu teorije postupnoga otkrivenja, gdje u svakom narednom uka
zanju objavitelja otkrivenje dobiva na jasnoi i konanosti (Glas, Govor i Rije), i tre
e, uz vezivanje konanog silaska sa likom Logosa, koji donosi konano prosvjetljenje u obliku transcendentaliziranoga obreda krtenja, nazvanog Pet Peata.
Evidentno je da je Trimorfna Protenoja naknadno kristijanizirana. Tri glose koje
identificiraju Autogenova Sina sa Kristom u prvome dijelu (37,[31]; 38,22; 39,6-7)
vjerojatno potjeu iz tradicionalnog barbelitskog teogonijskog materijala kojeg susre
emo i u Ivanovu apokrifu i kod Ireneja, Haer. 1.29., oko kojega je autor izgradio prvi
narativni umetak. Ove kranske glose nastale su moda radi izjednaavanja kran
ske oznake za Krista, monogenes, i, kako se ini, predkranskog oznaavanja treeg
lana barbelitske trijade Otac-Majka-Sin, Samoroenog (autogenes) Sina.
Trei dio traktata pripovijeda o tajnom silasku Protenoje kao Rijei, preruene u
likove vladara, sila i anela, i kulminira njezinim otkrivenjem u ljudskome obliku, no,
ini se, uz dodatak kasnije, tendenciozne kristoloke interpretacije. U treem dijelu na
svjesno se docetiki nain polemizira o tradicionalnim kristolokim nazivima Krist,
Ljubljeni i Sin Boji (tj. "Sin Arhigenetora"), i sugerira se da su ti neprikladni nazivi
za ovjeka Isusa nastali u okrilju apostolske crkve. Drugim rijeima, implicira se da
je apostolski Isus ustvari Krist zlih arhonata; da je apostolski ljubljeni ustvari Ljublje
ni arhonata; apostolski Sin Boji Sin neukog stvoritelja svijeta; a apostolski Sin ov
jeji obino ljudsko bie meu sinovima ovjejim.
Zanimljivo je da se poante veine tih reinterpretacija kristologije apostolske crkve
u Trimorfnoj Protenoji temelje na nekim kljunim odlomcima iz Evanelja po Iva
nu. Klju za razumijevanje povezanosti ova dva teksta po svemu sudei lei u injeni
ci da je Trimorfna Protenoja nastajala u barem tri faze. Prije svega, tu je izvorna tri
jada Protenojinih aretolokih samopotvrenja kao Glasa, Govora i Rijei, koja je vje
rojatno nastala tijekom prvog stoljea, nastavljajui se na idovsku mudrosnu tradici
ju, ili moda na slinu Protenojinu aretalogiju iz Ivanova apokrifa; ovdje ne nalazi
mo nieg konkretno gnostikog, kranskog, setijanskog ili barbelitskog. Ovome su,
potom, bilo od strane istoga ili razliitih autora, dodani razliiti pripovjedni doktrinalni odlomci, utemeljeni na tradicionalnoj barbelitskoj teogonijskoj grai kakvu nala
zimo i u Ivanovom apokrifu, i kod Ireneja, Haer. 1.29. Nakon to je u ovome obliku
jedno vrijeme kruila kao blagi kransko-barbelitski tekst, Trimorfna Protenoja pro
la je i kroz konanu, treu fazu nastanka, koja je ukljuivala pripojenje namjerno po
lemike kranske grae (konkretno, kranske po uzoru na Ivana), u aretologiju tre
ega dijela. Treu razvojnu fazu Trimorfne Protenoje moglo bi se vremenski smjesti
ti u period kada su se vodile rasprave oko tumaenja kristologije u etvrtome evane
lju, o kojima svjedoe novozavjetna Ivanova pisma, to e rei u prvu etvrtinu ili pr
vu polovicu drugoga stoljea.
TRIMORFNA PROTENOJA
XIII 35, 1-50, 24
[Ja] sam [Protenoja], Misao koja [prebiva] u [Svjetlosti. Ja] sam kre
tanje koje obitava u [Svekolikosti, ona u kojoj] Svekolikost postoji, [prvo]roena meu onima koji su [nastali, ona koja postojae] prije Sve
kolikosti. [Ona (Protenoja) zove se] trima imenima, iako sama prebiva,
[budui da je savrena]. Ja sam nevidljiva u Misli o Nevidljivome. Ot
krivam se u (stvarima) neizmjernim, neizrecivim. Ja sam neshvatljiva, i
prebivam u neshvatljivome. U svakome se stvorenju ja kreem.
Ja sam ivot svoje Epinoje, koja prebiva u svakoj Moi i svakom
vjenom kretanju, (u) nevidljivim Svjetlostima i u Arhontima, i Ane
lima, i Demonima, i svim duama koje prebivaju u [Tartaru], i (u) svim
materijalnim duama. Ja prebivam u onima koji su nastali. Ja se kreem
u svakome, i rujem u sve njih. Ja hodam uspravno, a one koji spavaju ja
[budim]. Ja sam vid onih koji u snovima obitavaju.
Ja sam ona Nevidljiva u Svekolikosti. Ja savjetujem one koji su skri
veni, budui da poznajem Svekolikost koja u tome postoji. Ja sam nad
svime bezbrojna. Neizmjerna sam, neizreciva, a ipak, kad [zaelim, ja]
se otkrivam svojom voljom. Ja [sam glava] Svekolikosti. Ja postojim
prije [Svekolikosti, i] ja jesam Svekolikost, budui da [postojim u] sva
kome.
Ja sam Glas [koji tiho govori]. Ja postojim [od poetka, i prebivam]
u Tiini [koja okruuje svakoga]. 36 I [skriveni Glas] u [meni prebiva],
[u] neshvatljivoj, neizmjernoj [Misli, unutar] neizmjerne Tiine.
Ja [sioh u] sredite podzemnoga svijeta i zasjah [dolje u] tamu. Ja
bijah ta koja je izlila [vode]. Ja sam ta koja je skrivena usred [blistavih]
voda. Ja sam ta koja je postupno iznjedrila Svekolikost svojom Misli.
Ja sam ta koja je ispunjena Glasom. Iz mene je nastala Gnoza. [Ja] pre
bivam u onima neizrecivima i nespoznatljivima. Ja sam opaaj i zna
nje, i ja izgovaram Glas putem misli. [Ja] sam istinski Glas. Ja vapim
u svakome, i oni ga (glas) prepoznaju, budui da je sjeme u [njima]. Ja
sam Misao Oca i kroz mene protjee Glas, to jest, znanje o stvarima
vjenim. Ja postojim kao Misao za [Svekolikost] - spojena sa nespo
znatljivom i neshvatljivom Milju - i ja se otkrih - da, ja - meu oni
ma koji me prepoznaju. Jer, ja sam ona koja je spojena sa svakim, pu-
[O Sudbini: Dva]
Ja sam [Rije] koja prebiva [u] neizrecivom [Glasu]. Ja prebivam u
neoskvrnutoj [Svjetlosti], i Misao [se otkrila] opaajno kroz [uzvieni]
Govor Majke, iako je muki potomak taj [koji je], nalik temelju, [moj
potporanj]. I on (Govor) postoji od poetka u temeljima Svekolikosti.
No, u Tiini skrivena postoji Svjetlost, i ona je prva potekla. Dok ona
(Majka) sama postoji u Tiini, ja sama sam Rije, neizreciva, neokalja
na, neizmjerna, nepojmljiva. Ona (Rije) skriveno je Svjetlo koje nosi
Plod ivota, izlijevajui ivu Vodu iz nevidljivog, neoneienog, ne
izmjernog Vrela, to jest, neponovljiva Glasa Majine slave, slave sina
Bojeg; muku Djevicu zbog skrivenoga Uma, to jest, Tiinu skrivenu
od Svekolikosti, neponovljivo, neizmjerno Svjetlo, izvor Svekolikosti,
Korijen itavoga Eona. Temelj koji silnoj Slavi pripada taj je koji po
dupire svaki pokret Eona. To je Temelj svakoga temelja. To je Dah Si
la. To je Oko Triju Postojanosti, koje postoje kao Glas zbog Misli. I to
je Rije zbog Govora; ona bje poslana kako bi prosvijetlila one koji pre
bivaju u [tami].
Evo, [otkrit u] vam sad [svoja otajstva], budui da ste vi moja su[braa, i vi ete] spoznati sve njih [...]. 47 [Svima sam njima ispripovi
jedala otajstva svoja] koja postoje u [nepojmljivim], neizrecivim [Eonima]. Pouila sam ih [otajstvima] putem [Glasa koji postoji] u savrenoj
Umnosti, [i] ja postah temeljem Svekolikosti, i [dadoh im snage].
Drugi sam put ja dola u [Govoru] svoga Glasa. I dala sam oblik oni
ma koji oblik [uzee], sve do svoga kraja.
Trei put otkrih sebe [u] atorima njihovim kao Rije, i otkrih im se
u njihovu obliju. I svaiju sam halju odjenula, i u njima se skrivala, i
[oni] nisu spoznali njega koji me osnauje. Jer, ja prebivam u svim Vla
darima i Silama i u Anelima, i u svakom pokretu [koji] postoji u svoj
tvari. I u njima sam se skrivala sve dok se [brai] svojoj nisam otkrila. I
nijedna me od njih (Sila) nije znala, [iako] sam ja ta koja u njima djelu
je. I, budui da su ignoranti, one [miljahu] da su one same stvorile Sve
kolikost, ne znajui [svoj] korijen, mjesto iz kojega su izrasle.
[Ja] sam Svjetlost koja prosvjetljava Svekolikost. Ja sam Svjetlost
koja se raduje [u svojoj] brai, jer ja sam u ovaj svijet smrtnika sila
zbog Duha koji postoji [u] onome to je [silo] (i) koji je potekao [iz]
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Postojei tekst Evanelja po Mariji moe se lako podijeliti u dva dijela. Prvi dio
(7,19,24) iznosi dijalog izmeu (uskrslog) Spasitelja i uenika, pri emu On odgova
ra na njihova pitanja o tvari i grijehu. Oslanjajui se na egzegezu Poslanice Rimljani
ma 7, kao to pokazuje Anne Pasquier, Spasitelj ustvruje da grijeh nije moralna, ve
kozmoloka kategorija; on nastaje zbog neprikladnog mijeanja materijalnog i duhov
nog. Na koncu svega, sve e biti vraeno svom pravome korijenu. Zavravajui izla
ganje, Spasitelj ih pozdravlja, i upozorava da se uvaju onih koji bi ih mogli zavesti
na krivi put, dajui im u zadatak da idu i propovijedaju evanelje o kraljevstvu. Po
njegovu odlasku, meutim, uenike u njihovoj alosti izjedaju dvojbe i nemir. Marija
Magdalena ih tjei i okree njihova srca prema Bogu, potiui ih da razmisle o Spa
siteljevim rijeima.
Drugi dio teksta (10,1-23; 15,1-19,2) sadri Marijin opis posebnog otkrivenja ko
je joj je dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona uenicima pripovijeda o stvarima koje su
im bile skrivene. Temelj njezina znanja njezino je vienje Gospodina i razgovor koji
je s njime nasamo vodila. Na ovom mjestu, na alost, nedostaju etiri stranice teksta,
te nam je poznat samo poetak i kraj Marijina otkrivenja.
Samo otkrivenje izloeno je u obliku dijaloga. Prvo pitanje koje Marija upuuje
Spasitelju jest na koji se nain doivljava vienje. Spasitelj odgovara da dua gleda
umom koji se nalazi izmeu due i duha. Ovdje se tekst prekida, i na mjestu gdje se
nastavlja (15,1), Marija pripovijeda o Spasiteljevu otkrivenju vezanom uz uzdizanje
due iznad etiri moi, pri emu su one najvjerojatnije sutinski izrazi za etiri mate
rijalna elementa. Prosvijetljena dua, osloboena svojih spona, uzdie se iznad etiri
moi, nadvladava ih svojom gnozom, i postie vjean, tih poinak.
Nakon to Marija dovrava prepriavanje svog vienja, Andrija i Petar suprotstav
ljaju joj se po dva pitanja. Kao prvo, kae Andrija, taj je nauk stran. Kao drugo, propit
kuje Petar, bi li Spasitelj te stvari doista otkrio eni, zatajivi ih svojim mukim ue
nicima. Levi opominje Petra neka se prema eni ne odnosi kao prema neprijatelju, te
priznaje da ju je Spasitelj ljubio vie od ostalih uenika. On poruuje uenicima da
bi se zbog takvih rijei trebali stidjeti, i da bi im valjalo umjesto toga, prema Spasiteljevim naputcima, krenuti u svijet i propovijedati. Uenici smjesta odlaze na svoj put
propovijedanja, i tekst time zavrava.
Marijin sukob s Petrom, motiv koji nalazimo i u Evanelju po Tomi, Pistis Sofiji te
Evanelju po Egipanima, odraz je tenzija koje su bile prisutne u kranstvu drugoga
stoljea. Petar i Andrija predstavljaju ortodoksna stajalita svojim poricanjem znaa
ja ezoterinog otkrivenja, i odbacivanjem vjerodostojnosti ene kao uitelja. Evane
lje po Mariji energino se suprotstavlja tim stajalitima u svom opisu Marije Magda
lene. Ona je Spasiteljeva ljubljena, posjednica znanja i nauka koji je nadmoan ono
mu javne apostolske predaje. Njezina je nadmonost utemeljena na vienju i osobnom
otkrivenju, kao i u njezinoj sposobnosti da u uenike rastrgane dvojbom ulije snage i
okrene ih Gospodinu.
Tekst pripada anru gnostikog dijaloga, no, bio je takoer klasificiran i kao ot
krivenje, i to zbog nekoliko znaajki koje nalazimo i u drugim tekstovima tog anra:
zbog dijaloga otkrivenja, vienja, skraene kozmogonije, opisa svjetova onkraj ovo
ga i uzlaska due (iako nebesko putovanje kao takvo izostaje), posljednjih naputaka,
te kratkog narativnog zakljuka. Potekoe u odreivanju anra djelomice proizlaze iz
injenice da je tekst proao sekundarnu redakturu. Znanstvenici se uglavnom slau da
su dva gore opisana dijela teksta izvorno bile odvojene i zasebne (usmene ili pismene)
pripovijesti, koje su umjetno spojene u postojeu cjelinu. Uloga Marije na kraju prvo
ga dijela i neslaganje izmeu uenika predstavljaju narativnu vezu.
Evanelje po Mariji izvorno je napisano na grkom jeziku, tijekom drugog stolje
a. Naalost, dva postojea primjerka Evanelja po Mariji veoma su fragmentarna.
Stariji tekst sastoji se od samo jednog, loe ouvanog lista koji je ispisan na grkom
jeziku, i koji potjee s poetka treeg stoljea (P. Rylands III 463 [22:16,1-19,4]). Du
i je tekst sadran u koptskom kodeksu iz petog stoljea (P. Berolinensis 8502,7), iako
je i on prilino fragmentaran. Od ukupno osamnaest stranica, sauvano je samo osam
(7-10 i 15-19). Premda se tekst grkoga fragmenta znatno razlikuje od koptske ver
zije, on se ipak podudara s koptskim stranicama 17-21 i 18-19, zbog ega se ne mo
e smatrati novim materijalom.
EVANELJE PO MARIJI
(BG 7, 1-19,5)
[...] (str. 1-6 nedostaju) hoe li tvar biti [unitena] ili ne?" Spasitelj
ree: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u drugima i
jedni s drugima, i sve e se ponovno vratiti svome korijenu. Jer, priro
da tvari vraa se (korijenu) svoje vlastite prirode. Tko ima ui da uje,
neka uje."
Petar ga upita: "Budui da si nam sve objasnio, reci nam jo i ovo:
to je grijeh svijeta?" Spasitelj ree: "Nema grijeha, nego vi grijeite
kada inite stvari poput preljuba, koji se naziva 'grijehom'. Iz tog je raz
loga Bog doao meu vas, u (sutinu) svake prirode, kako bi je vratio
njezinim korijenima." Ree jo i ovo: "Zato [oboljevate] i umirete, jer
[...] 8 onoga koji [...Onaj koji] razumije, neka razumije. [Tvar je rodila]
strast kojoj nema ravne, koja je proslijedila iz (neega) protivnog pri
rodi. Tada se u cijelome tijelu pojavio nemir. Zato vam kaem 'Budi
te hrabri', a ako se obeshrabrite (neka vas) ohrabri prisutnost razliitih
oblika prirode. Tko ima ui da uje, neka uje."
Kada je blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavi:
"Mir s vama. Primite moj mir. Ne dajte da vas na krivi put zavedu oni
koji kau: 'Gledaj ovdje!' ili 'Gledaj ondje!' Jer, Sin ovjeji je u va
ma. Slijedite ga! Tko ga trai, nai e ga. Idite, stoga, i propovijedajte
evanelje o kraljevstvu. Ne 9 smiljajte drugih pravila uz moja, i ne do
nosite zakone poput zakonodavaca, kako vas isti ne bi ograniili." I ka
da je to rekao, on otie.
No, oni se raalostie, i zaplakae, govorei, "Kako da odemo meu
neidove i propovijedamo evanelje kraljevstva Sina ovjejega? Ako
nisu potedjeli njega, kako e potedjeti nas?" Tada ustane Marija, po
zdravi ih i ree brai svojoj, "Ne plaite i ne tugujte, i ne budite neodlu
ni, jer njegova e milost biti s vama i tititi vas. Radije slavimo njego
vu veliinu, jer on nas je pripremio i uinio ljudima." Kada je Marija to
rekla, njihova se srca okrenue Dobru, i oni poee raspravljati o [Spa
siteljevim] rijeima. 10
Petar ree Mariji, "Sestro, znamo da te uitelj ljubio vie od ostalih
ena. Reci nam, po sjeanju svojemu, koje su bile rijei Spasitelja - ri
jei koje ti zna (a) mi ih ne znamo, niti smo ih uli." Marija odgovo
ri, "to je od vas skriveno, ja u vam objaviti." I poe im pripovijeda
ti sljedeim rijeima: "Ja", ree, "ja sam vidjela Gospodina u vienju, i
rekla mu, 'Gospodine, danas sam te vidjela u vienju.' On mi odgovo
ri, i ree, 'Blagoslovljena ti koja se nisi uplaila kada si me vidjela. Jer,
gdje je um, ondje je blago.' Upitah ga, 'Gospodine, vidi li onaj koji ima
vienje <pomou> due <ili> duha?' Spasitelj mi odgovori i ree, 'On
ne vidi ni duom ni duhom, ve umom koji [je] izmeu njih - to je [ono]
to vidi vienje i to je [...].' (stranice 11-14 nedostaju)
"[...] 15 to. I poeli ovo, 'Ja te nisam vidio kako silazi, no vidim te
sada kako uzlazi. Zato lae, kada mi pripada?' Dua odgovori, 'Vid
jela sam te. Ti mene nisi vidio, i nisi me prepoznao. Sluila sam ti kao
ruho, a ti me nisi poznavao.' Kada je to rekla, otila je u velikoj radosti.
Djelo Petrovo kazuje pripovijest o tome kako je boanskim uplivom ouvana kre
post Petrove keri, i spaena Ptolomejeva dua. Radnja Djela Petrovog odvija se u ne
djelju (mjesto se ne spominje), na dan kada je, kako se ini, Petar obiavao vriti is
cjeljenja. Na izazov jednoga iz gomile promatraa, Petar uz pomo Boje moi lijei
svoju ker od paralize, da bi je odmah potom vratio u isto stanje (128,7-131,9). Pet
rova pripovijest, koja sainjava ostatak Djela Petrovog, poinje objanjenjem kako je
njegova ker postala oduzeta. Kada je stasala do spolne zrelosti, djevojka je bila to
liko privlana da je bogati Ptolomej izgarao od udnje daje oeni. Njezina je majka
odbila dati blagoslov, nakon ega ju je Ptolomej oteo. Uzmu li se u obzir idovski za
koni, Ptolomejeva je svrha vjerojatno bila silom izvui od njezinih roditelja dopute
nje da ju oeni (vidi Dt 22, 28-29). Petrove molitve prouzroile su njezinu oduzetost
prije nego ju je Ptolomej imao prilike obljubiti, i njezino je djevianstvo tako ouva
no (131,12-135,17). Ptolomej je oslijepio od tuge, no od samoubojstva ga je odvrati
la vizija, pomou koje je spoznao svu svoju krivnju. Vizija ga potom upuuje ka Pet
ru, gdje mu se vid povratio, i gdje mu je dua konano progledala (135,17-138,10).
Nakon toga, on je ivio uzornim ivotom, i poslije smrti ostavio Petru i njegovoj ke
ri komad zemlje. Petar je zemlju prodao, a zaradu darovao sirotinji (138,12-139,17).
Petar naglaava pouku da se Bog brine za one koji su njegovi, i cijela pripovijest za
vrava tako to se, razdijelivi kruh sirotinji, Petar povlai u svoj dom.
Iako u tekstu nije spomenuto gdje se radnja odigrava, vjerojatno je rije o Jeruza
lemu, budui da se spominje Petrov dom (141,6), u kojem ivi sa svojom enom i ke
ri (135,1-6). Druga je mogunost Rim, no dolje spomenuta Djela Petrova biljee pre
daju po kojoj se on u Rim ipak uputio sam. Dodajmo jo i to daje zakon koji je posri
jedi, kao stoje i spomenuto, vjerojatno idovski.
Djelo Petrovo vjerojatno je bilo dijelom inae izgubljenog poetka tree u nizu
apokrifnih pripovijesti poznatih pod nazivom Djela Petrova. Postoje mnoge koncep
tualne i knjievne slinosti izmeu Djela Petrovog i ostatka Djela Petrovih, a posto
ji li dovoljno bliska veza izmeu Djela Petrovog i spisa Djela Petrova i dvanaestori
ce apostola (VI,1) iz zbirke Nag Hammadi, tek treba vidjeti.
Koncepcijski, naglasak Djela Petrovog umjereno je enkratitski. Brak se, sam po
sebi, ne osuuje (Petar je, primjerice, oenjen i ivi sa enom). Ono to se osuu
je jest Ptolomejeva pouda, koja ga vodi sve do pokuaja da silom oskrnavi kran
sku djevicu (137,1-11). Enkratizam se, stoga, u ovome traktatu sastoji od zagovara
nja rigoroznog samosvladavanja vlastite spolnosti, to je stajalite koje je bilo uobia-
jeno meu kranima drugog stoljea. Nema sumnje, meutim, da je nedostatak bilo
kakvog oitovanja o poanti same pripovijesti ostavilo dosta prostora i za ekstremni
ja tumaenja.
Postoje pretpostavke da je to to je Djelo Petrovo ukljueno u kodeks meu tri izra
zito gnostika traktata, rezultat pisareva nastojanja da ispuni stranice nakon to je ve
prepisao prva tri traktata, te da ga je Djelo Petrovo privuklo svojom prigodnom du
ljinom i enkratitskim obiljejima. Ipak, uzmemo li u obzir koliinu eksplicitno gnostikog materijala koji je bio dostupan, postavlja se pitanje zbog ega bi pisar izabrao
djelo koje s gnosticizmom ima tek djelomine veze. Na urednika je moda utjecao
prethodni traktat, Sofija Isusa Krista, koja u svom zakljuku, nakon to Krist naputa
svoje uenike, ustvruje kako oni nakon toga "poee propovijedati Evanelje Boga,
vjenog Oca" (129,5-9), te je moda pomislio da bi pripovijest o apostolskom djelo
vanju bila prikladna. No budui da je u opticaju bilo mnogo slinih tekstova, vjerojat
no postoje dodatni razlozi za izbor ovog traktata.
Djelo Petrovo izabrano je moda zbog svog izuzetnog alegorijskog potencijala
za gnostike. Ptolomej moe u tom smislu posluiti kao alegorija due, ija ju strast
za stvari svjetovne (predstavljene ljepotom Petrove keri) odvlai u neznanje (alost
i sljepoa), i smrt, koju u ovom sluaju spreava pojava svjetlosti istinskoga znanja
(U Djelu Petrovom, vizija svjetlosti i glasa Kristovog [136,17-137,17]), koje uklanja
njegovu sljepou (138,7-10). Oduzetost Petrove keri moda je predstavljala mo bo
anskoga znanja nad silama ovoga svijeta; i, naravno, lik keri moe se protumaiti
i kao lik pale Sofije. (Za sline gnostike ideje u BG, usp. Sofija Isusa Krista [BG,5]
103,10-106,9; 117,13-126,16.) Mogue je, dakle, da su gnostikog sastavljaa ovoga
kodeksa ka ovome tekstu privukla ba ta dublja znaenja.
Djela Petrova datiraju se na kraj drugoga stoljea, to znai da je Djelo Petrovo
tada ve vjerojatno postojalo, iako je mogue daje kao samostalan tekst kruio i ra
nije od tog datuma.
DJELO PETROVO
BG 128, 1-141,7
Petar se nasmijei, i ree im, "Sine moj, samo Bog zna zbog ega
njezino tijelo nije zdravo. Znajte i to da Bog nije bio slab ili nemoan
da prui svoj dar mojoj keri. No, kako bi se due vae uvjerile, i kako
bi ovi koji su ovdje imali vie vjere, -". 130 On tad pogleda ker svoju
i ree joj, "Ustani sa svog mjesta! I neka ti nitko osim Isusa u tomu ne
pomogne! Ustani i hodaj, izlijeena, pred svim ovim (ljudima)! Doi k
meni!" I ona usta, i krenu ka njemu. I gomila se stade radovati zbog to
ga to se dogodilo. Petar im ree, "Evo, srca su se vaa mogla uvjeriti
da Bog nije nemoan u pogledu bilo ega to od njeg traimo". I oni se
stadoe jo vie radovati i hvaliti Boga.
I Petar tad ree 131 svojoj keri, "Idi do svoga mjesta, sjedi, i postani
opet bogalj, jer je to za tebe i za mene dobro". Djevojka se vrati na mjes
to, i sjedne, i postade opet kakva je i prije bila. I gomila stade plakati, i
preklinjati Petra da je uini zdravom. Petar im ree, "Jer Gospodin ivi,
ovo je dobro za mene i za nju. Jer, na dan kada mi se ona rodila, primio
sam vienje u kojem mi Gospodin ree, 'Petre, rodilo ti se danas veli
ko iskuenje 132. Jer, ova (ker) ranit e mnoge due ako njezino tijelo
ostane zdravo.' No, mislio sam da mi se vienje izruguje.
"Kako je djevojka dosegla dob od deset godina, mnoge je due stala
dovoditi u napast. I ovjek bogat posjedima, Ptolomej, nakon to vid
je djevojku kako se s majkom svojom kupa, posla po nju, kako bi je
uzeo za svoju enu. No, majka njezina nije na to pristala. I on posla po
nju mnogo puta. I nije mogao odustati [...] (stranice 133-134 izgublje
ne su. Smisao ovih stranica, meutim, mogue je izvui iz konteksta uz
pomo kratke biljeke Augustinove, iz njegove rasprave uperene pro
tiv Adimanta, u kojoj on spominje apokrifno djelo 'o keri Petrovoj ko
ja posta bogalj zbog molitve njezinog oca'. ini se dakle, da je Ptolo
mej u svojoj strastvenoj udnji oteo djevojku, kanei je silom obljubiti,
kada je ona iznenada postala oduzeta, Bojom pomoi za koju je Petar
molio u svojoj molitvi.) 134
"[Sluge] 135 Ptolomejeve [vratile] su djevojku, spustile je pred ku
u, i otile. I kada smo ja i majka njezina to uli, poosmo do nje i vid
jesmo kako je cijela strana njezinog tijela, od nonih prstiju do glave,
oduzeta i sasuena. Podigosmo je sa tla, i zahvalismo Bogu to je nju
koja mu slui potedio oskvrnua, [i] okaljanja, i [unitenja]. To je raz
log zbog ega je djevojka do dana dananjeg takvom ostala.
"No, valjalo bi nam jo ispripovijedati to se dalje dogodilo sa Ptolomejem. 136 Srce njegovo bijae slomljeno, i on je tugovao obdan i
obno zbog toga to mu se dogodilo. I zbog svih suza koje je isplakao,
on naposlijetku oslijepi, i stade pomiljati da se objesi. No, u devetu
uru toga dana, dok je sam bio u svojoj spavaoj sobi, [on] ugleda ve
liko svjetlo kako obasjava cijelu kuu, i zau glas kako mu 137 govo
ri, 'Ptolomeju, Bog nije dao tijela da se ona kvare i skrnave. No, bilo je
potrebno, budui da si vjerovao u me, da ne oskvrne moju djevicu, ko
ju si trebao prepoznati kao sestru svoju, budui da sam jedan Duh ja po
stao za vas oboje. Ustani sad, i pohitaj ka kui Petra apostola, i vidjet
e moju slavu. On e ti sve objasniti.'
"I Ptolomej nije oklijevao. Zapovjedio je svojim slugama 138 da ga
vode, i k meni dovedu. I kada je doao, ispripovijedao mi je sve to mu
se dogodilo u moi Isusa Krista naeg Gospodina. I progledao je tad
oima svoga tijela, i oima due svoje. Mnogi se nadaju u Kristu. On im
je mnogo dobra uinio, i udijelio im je dar od Boga.
Nakon toga Ptolomej umre. Napustio je ovaj ivot i otiao svome
Gospodinu. 139 I u oporuci svojoj, komad je zemlje pripisao na ime
moje keri, budui da je zbog nje povjerovao u Boga i bio spaen. I ja
preuzeh poslove koji su mi povjereni. Prodao sam zemlju, i sam Bog
zna, niti ja, niti ker moja {zemlju prodavi} nismo zadrali nita od ta
ko zaraenih novaca, ve sam cijelu svotu ja udijelio sirotinji.
"Znaj, zato, o slugo Krista Isusa, da Bog 140 [uva one koji] su nje
govi i za svakoga od njih priprema ono to je dobro. A mi, mi mislimo
da nas je Bog zaboravio. Budimo, brao, stoga skrueni i budni, i mo
limo se. Boja e se dobrota spustiti na nas odozgo - a mi emo je do
ekati." I svima njima Petar stade kazivati nauk. Slavei ime 141 Kris
ta Gospoda, on im razdijeli kruh, a kada ga je razdijelio, on ustade i ue
u svoju kuu.
Djelo Petrovo
Pogovor
RICHARD SMITH:
Yeatsova poznata, vrlo neobina pjesma "Drugi dolazak" historizira ovu antitezu i predvia dolazak zemaljskog duha koji oznaava no
vo, postkransko doba.
Jamano, otkrivenje nam se blii;
Jamano, Drugi Dolazak se blii.
Drugi dolazak! Tek izrekoh rijei,
Kad golema mi slika iz Spiritus Mundi
Zabljeti zjene...
... al sada znademDvadeset stoljea se kamenoga sna
Budi u zipci, to ih je odnjihala
Da vide moru. I kakva surova zvijer,
Kad konano joj kucnuo je as,
Sad pue prema Betlehemu da se rodi?
Gnostike motive pronalazimo i u znanstvenoj fantastici, tom najvizionarskijem od svih modernih knjievnih anrova. Povjesniar Willi
am Irwin Thompson pronalazi gnostiki mit u filmu ovjek koji je pao
na zemlju Nicholasa Roega i u romanu Hodoae ene Henderson.
Obje prie govore o likovima iji boravak na ovome planetu predstav
lja traginu odvojenost od njihovog pravog doma. Bolno otueni, oni
se bore da kroz sjeanje povrate identifikaciju sa svojim viim porijek
lom. Superman je takoer, iako mu ne nedostaje dom, stranac na ovo
me planetu, koji se bori protiv sila zla. Dobro i zlo u "Mitu o Supermanu", napisao je Umberto Eco, "jasno su podijeljeni u podruja manihej
ske nepobitnosti." No, gnosticizam je ipak najsvjesnije koriten u znanstveno-fantastinim romanima plodnoga pisca Philipa K. Dicka. U Valisu, objavljenom 1981., godinu dana prije Dickove smrti, glavni lik do
ivljava susret sa boanstvom, koje "ispaljuje podatke u njegovu gla
vu pomou zrake ruiastog svjetla". Boanstvo je "Um", ali Um je po
dijeljen protiv sebe, na dva suprotna principa, kao i izofreni glavni lik
romana. "Od gubitaka i boli Um je postao poremeen", kae on. "I mi
smo, stoga, kao dio svemira, Mozga, djelomino poremeeni." Ovaj
lik, koji se zove Horselover Fat (Konjoljubac Debeli), vodi sljedei raz
govor sa svojim psihoterapeutom:
"Vjerujete li da je ovjek stvoren na boju sliku?"
"Da," rekao je Debeli, "ali na sliku stvaralakoga boanstva, a ne pravoga Boga."
"to?"
"To je Yaldabaoth", ree Debeli. "Ponekad se naziva i Samael, slijepi bog.
On je poremeen."
"O emu ti dovraga govori?"