POGOVOR

Izazov 'pred koji me je stavio' izdava ovog iroj javnosti

gotovo u potpunosti nepoznatog rukopisa Luke Jukia nije bio
jednoznaan. Vie od stoljea stari rukopis1 jezino, stilski i
pravopisno, ini nam se, bilo je korektno ostaviti netaknut,
izvoran, ba onakav kako ga je Juki 1912. u zatvoru napisao. A
rukopis Fate, u kontekstu svojeg dugogodinjeg bavljenja
Josipom Horvatom, prigodom jednog posjeta Nenadu Gollu,
uoio je Branko Matan te ga je, kao faksimil, 25. 10. 2011. objavio
na portalu asopisa Gordogan.
Zbog toga smo za sve tuice, arhaizme i regionalizme
pokuali pronai odgovarajue znaenje i pri tom smo se najvie
koristili Hrvatskim jezinim portalom nakladnike kue Znanje,
Zagreb. Nadamo se kako smo u ovom uspjeli, ali ostavljamo
odreenu rezervu jer, na primjer, pojam 'erma' u kontekstu u
kojem ga koristi Juki, ostavlja dvojbu o kojem dijelu muke
narodne nonje se radi. Takoer smo svjesni manje
nedosljednosti kod formiranja Rjenika tuica, arhaizama i
regionalizama, jer (kako smo naveli) sluei se s vie izvora, za
neke rijei je navedeno i odakle i preko koga su dole i to uz
fonetski izvornik rijei, dok za manji dio nismo imali te podatke.
Sam Luka Juki, kojeg hrvatska historiografija razlono
atribuira prvenstveno kao 'atentatora', na spomen kako je u
pripremi njegova knjiga, danas, meu nekim suvremenim
1

Kronologija rukopisa:
a. Juki ga pie 1912. u zatvoru
b. rukopis se pojavljuje 2010. u arhivi Nenada Golla
c. Branko Matan ga tada, 2010., odluuje skenirati i na taj nain pokuati osigurati da ga se sauva.
d. Matan ga 2011. objavljuje putem interneta. Borislav Stipi 2016. s Gordoganova portala skida tekst i
prireuje ga za tisak.
e. Iza prvotiska staje Juro Aneli, privatna naklada
f. to se zbivalo izmeu 1912. i 2010. na alost nije poznato

historiografima, izaziva razliita i podijeljena miljenja. Mi smo se

rukovodili 'domoljubnim autoritetom' Antuna Gustava Matoa u
kojega ni jedan 'pravovjerni Hrvat' ne sumnja. Stoga smo, meu
ostalim dodacima, u knjigu uvrstili i cjeloviti tekst njegova eseja
Sakrament krvavog krsta.
Radujemo se to je mladi povjesniar Mario Tomas kroz
svoj esej Luka Juki, idealist i revolucionar na procjepu vremena
uspjeno kontekstualizirao ivot, politiko i revolucionarno
djelovanje Luke Jukia. Tako se dekonstruira uvrijeeni, u osnovi
jednostavni, povijesni narativ o Luki Jukiu kao 'srbijanskom
plaeniku'
i
jugoslavenskom
nacionalistu
kojem
je
jugoslavenstvo bilo ispred hrvatstva. Dakako, ovom ocjenom ne
elimo i ne moemo obezvrijediti injenicu zajednikih ideja,
stavova i revolucionarnih djelovanja generacije unuka nasuprot
pasivnosti oeva (prema: A. Cesarec - Pismo knjievniku
Vladimiru erini objavljeno u znanstvenom radu Stanka
Dvoraka Knjievni odrazi Jukieva atentata) a protiv austrijskih
i maarskih satrapa (prema: Josip Horvat Pobuna omladine
1911-1914, priredio Branko Matan, izdava asopis Gordogan,
2006).
S motrita povijesti knjievnosti jasno je kako ovo Jukievo
neobjavljeno djelo, za razliku od samog ina atentata na bana
Cuvaja, nije imalo nikakav utjecaj na druge autore pa tako ni na
razvitak knjievnosti. Ni ta injenica, kao ni moja, vjerujem ne
prestroga, ocjena kako se u spjevu-drami Fata ne radi ni o
vrhunskim estetskim dometima, nisu imale bitnoga utjecaja na
odluku izdavaa, gospodina Jure Anelia, i mene kao urednika,
da se krene u ovaj projekt. Naime, kljuni motivi bili su nam
sauvati od zaborava jednoga od znaajnijih zaviajnika
svilajskoga, sjeverno-bosanskoga i posavskoga kraja
pripadnika hrvatskog narodnog korpusa.

Vanost Luke Jukia, u vremenu u kojem je ivio, najbolje

ocrtava spomenuta knjiga Josipa Horvata, ali i injenica utjecaja
njegovog politikog i revolucionarnog utjecaja te sinergije
zajednikog djelovanja s itavim nizom znaajnih suvremenika.
Dogaaji koje je inicirao i sam u njima sudjelovao, imali su
razliit, ali svakako velik odjek u onodobnim medijima irom
Europe.
Obzirom na jednu marginaliju na 10. stranici rukopisa,
razlono je vjerovati kako je Juki spjev-dramu Fata zamislio i
namijenio glazbeno-scenskom izvoenju, kao svojevrsnu
'traginu pastoralu' koja se, dodue, od renesansnih uzora
razlikuje i metrikom i brojem inova i traginom fabulom.
Kad je o ovom zadnjem rije, iako je ljubav, kao ideja i ideal,
kako je to na svoj nain determinirala autorica knjievnog
predgovora Darija Matai Agii, dominantna, Juki kroz tekst
provlai ili, makar, samo dotie itav niz drugih, uvijek i zacijelo
osobito u njegovo vrijeme aktualnih ideja od slobode, hrabrosti,
pravde, preko izdaje domovine, sluganstva, do prava ene,
pratanja te (danas i svjetski aktualnog) pitanja integracije i
naturalizacije izbjeglica.
Kao urednik, osobno, ne mogu se oteti dojmu kako je Fata,
upravo s obzirom na dominantu, ljubav, svojevrsna inverzija,
obrat u Jukievom misaonom sklopu. Naime, dok je svojim
revolucionarnim djelovanjem aktivno promovirao ideju
pravednosti individualne odmazde u kojoj je podloga ljubav
prema domovini, narodu, socijalnoj pravdi, u zatvoru, piui (ili
dovravajui) Fatu, Juki ljubav supremira osveti, ljubav je razlog
pratanju.

Raduje nas spoznaja kako je, ve u najavi, ova drama koju

je Luka Juki zavrio u zatvoru 18. listopada 1912., pobudila
interes kod buduih itatelja i skloni smo vjerovati kako nee
trebati dugo ekati do uprizorenja ovog spjeva-drame o 'krvavim
svatovima' pa makar to bilo i na amaterskim kazalinim
daskama.
Takoer nas raduje to smo, radei na pripremi knjige, uz
blagonaklonu suradnju vie osoba, doli do podataka o izvorima
koji detaljnije opisuju ivot i djelo Luke Jukia. Posebnu
zahvalnost izraavamo piscu, knjievnom uredniku i publicistu
Branku Matanu te svima koji su vlastitim tekstovima obogatili ovaj
prvotisak Jukieve Fate.
Borislav Stipi, urednik