Stjepan II Kotromani

Stjepan II Kotromani (prije 1295 - umro u septembru

1353) bio je jedan od najznaajnijih banova u bosanskoj
historiji. Njegovi roditelji su bili bosanski ban Stjepan I
Kotromani i srpska princeza Jelisaveta Nemanji.

u Bosni smatran za zakonitog nasljednika meu plemstvom, ali uslijed borbi koje su voene protiv ubia irom Bosne nije bio u stanju da preuzme vlast. Meutim iscrpljujui rat u Bosni i sve vee zaotravanje stanja
na ostalim stranama primorale su Mladena II da promjeni politiku svog svog oca Paval I i da potpunu kontrolu
nad Bosnom proba da ostvari preko podrke banu Stjepanu, umjesto orujem poto se ta metoda i pored svih
uspjeha na bojnom polju pokazala kao privremeno i nefunkcionalno reenje. Tako su Mladen i Stjepan prekinuli
borbu svojih oeva, Stjepan se obavezao na vazalne obaveze prema Mladenu, a ovaj je povukao vojsku iz Bosne,
poslije ega je Stjepan bez muka preuzeo vlast. O vrstim odnosima koji su meu njima vladali, najbolje govori injenica da je buduu Stjepanovu mladu izabrao lino
Mladen. Izbor je pao na kerku grofa Majnharda Ortenburkog koji je imao posede u Korukoj, koja je bila katolikinja ime je Mladen probao da povea rimokatoliki
uticaj na Stjepana i zadovolji papu koji je stalno ukazivao
na postojanje heretika tj. bogumila u Bosni. Da je Mladen dobro procjenio uticaj ovog braka, moe se videti na
osnovu prepiske koja je tim povodom voena sa papom
da dozvoli sklapanje tog braka, poto su Kotromanii i
Ortenburki bili daleki roaci. Papa je dozvolio sklapanje braka 1319. godine.

Za njegove vladavine Bosna je doivjela, do tada, najveu

teritorijalnu ekspanziju. Pametnom vladavinom i dobrim
diplomatskim vezama uspostavio sve uslove da Tvrtko
I Kotromani napravi od Bosne najjau samostalnu junoslavensku dravu u historiji. Stjepan II Kotromani je
bio pokopan u franjevakom samostanu u Milama, kod
Visokog, 1353. godine.[1]

Porodica

Stjepan II se rodio u porodici bana Stjepana I i srpske

kraljevne Jelisavete Nemanji, kerke kralja Dragutina.
Mogue je da je ban Stjepan I Kotromani bio oenjen
enom prije princeze Elizabete. Treba uzeti u obzir da je
ban Stjepan I roen oko 1232, a oenio se princezom u
jesen 1284. godine, to znai da je ban imao 52. godine
prilikom enidbe. Iz ovog braka, pored Stjepana, roeno
je dosta djece:
Miroslav
Ninoslav, roen u Jajcu 1288. i preminuo prije
1310.

3 Sukobi sa Mladenom II

Katarina, roena oko 1294. i preminula u Bribiru

1355, bila je supruga humskog upana Nikole (njeni
sinovi: Vladislav i Bogia)
Vladislav, roen 1295. i preminuo 1354. godine.
Marija, najmlae djete roeno iz ovog braka,roena
oko 1308. i bila je udata za izvjesnog Ludovika.
Za vrijeme vladiavine bana Stjepana I, Bosna je bila pod
vlau monih ubia, dok je ban drao samo podruje
Srebrenika. Nakon njegove smrti 1314. Elizabeta, Stjepanova majka, je preuzela de facto vlast ali nije mogla
odrati se na vlasti pa krajem 1314. sa djecom bjei u
Dubrovnik. Nije poznato koliko je ban ostao u Dubrovniku s majkom.
Blizna, mjesto gdje se odigrala bitka.

Poetak vladavine

Iako ga je Mladenova podrka dovela na vlast, Stjepan je

jasno mogao da vidi kako se razvija situacija u kraljevini
Kao najstariji sin bana Stjepana koji se ve tada nalazio Ugarskoj, ali i to da Mladen ima drugaije dugorone plau godinama da moe samostalno da preuzme vlast, on je nove za Bosnu, jer se u njegovoj tituli nalazilo i da je ban
1

Bosne. im se ukazala prva prilika da se rijei Mladenovog uticaja, Stjepan ju je iskoristio i ve oko 1320. godine se pribliio Karlo Robertu. Ve krajem 1321. godine
on pojaava svoje vojno prisustvo na granici ka banovini
Hrvatskoj po Karlovom nareenju, kao to je uradio i ban
Slavonije Ivan Baboni, jer je zategnutost odnosa unutar
banovine Hrvatske jasno govorila da e doi do sukoba
izmeu bana i vlastele. Oruani sukob je planuo tokom
proljea 1322. godine i u odluujuoj bici, nedaleko od
Skadrina u kome je stolovao Mladen II, vlastela je odnijela jasnu pobjedu i Mladen se povukao u utvreni Klis.
Zavrnu rije u celoj prii imao je kralj Robert koji je doao u Knin i pozvao Mladena II da izae pred njega. Kada
se pojavio u Kninu bio je zarobljen i sproveden u tamnicu na sjeveru kraljevine Ugarske, po Karlovom nareenju
koji je potom za novog bana postavio Ivana Babonia,
dotadanjeg bana Slavonije. Istovremeno su Stjepanove
pljakake ete poele da upadaju u Hum koje se tada de
facto nalazilo u sklopu kraljevine Srbije, tako da se od te
godine u Stjepanovoj tituli javlja Hum.[2]

SAMOSTALNA VLADAVINA

enju vezan za konja i tako survan u klisuru. Procjenivi

da je Stefan Deanski zauzet na jugu kraljevine Srbije,
on nastavlja da alje svoje ete u Travuniju i Polimlje, ali
ih mladi Duan potiskuje 1329. godine i tom prilikom je
i sam Stjepan II jedva izvukao ivu glavu, poto mu je u
borbi ubijen konj, ali mu je svog konja ustupio Vuk Vukoslavi (kome je 1322. godine poklonio neke posjede),
tako da se Stjepan spasao bjekstvom, dok je sam Vuk
poginuo. Najverovatnije je u vezi sa ovim napadima i
Stjepanova druga enidba sa nepoznatom erkom jednog
od bugarskih careva (u to doba su u Bugarskom carstvu
bile borbe, tako da se ne moe sa sigurnou rei ija je
zapravo kerka bila), poto je na taj nain najverovatnije elio da uz podrku saveza Bugarske i Bizanta proiri
svoje posede u Primorju. Meutim, taj savez je propao
na Velbudu 1330. godine, a sa njim i Stjepanove nade
da se u tom trenutku dokopa Travunije.

Samostalna vladavina

Poslije sloma Mladena II, Stjepan je nastavio da uvruje svoju vlast u Bosni u emu mu je kao neka vrsta savladara pomagao mlai brat knez Vladislav. Istovremeno se situacija u banovini Hrvatskoj nije smirivala, poto
su vlast preuzeli Nelipii koje je 1323. godine probao
da suzbije novi titularni ban Hrvatske Nikola Omodejev,
ali bez uspjeha. Meutim naredne godine se stvara iroka koalicija ubia i Frankopana, kojoj su se pridruili
Zadar i ban Stjepan, ali njihove trupe tokom ljeta 1324.
godine bivaju potuene kod slapova Krke. Iste godine
Stjepan, uz saglasnost Karla Roberta, preuzima kontrolu nad zapadnim oblastima Vladislava Nemanjia. Neki
ovo povezuju sa nekom vrstom miraza koji je Stjepan dobio uz svoju treu suprugu sa kojom se oenio po Karlovom predlogu, ali je izvesnije da mu je kralj to prepustio
iz drugih razloga, poto se Stjepanov trei brak realizovao
tek 1335. godine. Naredne godine, novi titularni ban Hrvatske Mikac Mihaljevi kree na Nelipie uz Stjepanovu podrku, ali i pored toga to je postigao izvestan uspeh,
Mikac se 1326. godine povlai neobavljena posla. Za to
vreme Stjepan preuzima kontrolu nad tzv. Donjim Krajima (prostor izmeu Sane i Vrbasa), Glamoem, Livnom,
Duvnom, Imotskim i uem Cetine, dok je Robert preuzeo utvreni Omi. U meuvremenu je izgladio nesuglasice koje je imao sa Dubrovakom republikom, da bi
iste godine u savezu sa njima slomio vlast Branivojevia, koji su se otcjepili od kraljevine Srbije tokom borbi
oko vlasti, poslije smrti srskog kralja Milutina, u Zahumlju i Krajini (Neretvanska oblast),koje je pripojio svojoj
dravi, tako da je od te godine drao pod kontrolom cjelokupno jadransko primorje od Cetine do Dubrovnika.
Petar Toljenovi je pokuao da mu se suprotstavi u Zahumlju, ali u toj borbi je poraen i zarobljen, posle ega
je, prema pisanju Mavra Orbinija, po Stjepanovom nare-

Kopija povelje bana Stjepan II iz 1333.

Stjepan nije zaustavio samo na posjedima kraljevine Srbije, ve je 1331. godine otpoeo da sa pokuajima da
ovlada Braom i Korulom koji su se nalazili u sastavu
Mletake republike, ali se ti planovi nisu ostvarili. Nakon to je 22. januara 1333. godine kralj Duan prodao Dubrovakoj republici Ston, Peljeac) i priobalje do
Dubrovnika i sam Stjepan je 15. marta iste godine pod
Srebrenikom izdao povelju kojom im prodaje istu tu teritoriju, ime su se Dubrovani obezbedili od eventualnih
sukoba i pretenzija izmeu banovine Bosne i kraljevine
Srbije. Godine 1335. Stjepan se eni po trei put i to
po prijedlogu kralja Karla Roberta, koji mu je za enu
izabrao dalju roaku svoje supruge Elizabete, kerku kujavskog kneza Kazimira III, Elizabetu . irenje Bosne,
nije odgovaralo knezu Nelipcu koji je vladao prostorom
banovine Hrvatske, tako da je on iskoristio papine elje
da se iskorjene heretici u Bosni i uz njegov blagoslov otpoeo 1337. godine pripreme za kriarski pohod na Bosnu, nadajui se da e uspeti da je pokori i proiri svoju
vlast. Meutim Stjepan II nije sijedio skrtenih ruku i
uz pomo ubia koji su se rodbinski povezali sa Kotromaniima, pokrenuo je sukobe u samoj banovini Hrvatskoj. Nelipac je i ovog puta uspio da savlada ubie, ali
su svi njegovi planovi u vezi Bosne morali da budu odloeni, pogotovo to se sve ee pominjala pojava Karla Roberta u Dalmaciji i konano okonavanje sukoba u
tom delu njegove drave. Tokom svoje posjete kraljevini Ugarskoj, franjevaki general Gerard 1339. godine po
nalogu Karla Roberta odlazi u banovinu Bosnu, ne bi li
utvrdio pravo stanje stvari na terenu. Stjepan II ga saekuje jo na granici, lijepo ga prima i uspjeva da ga ubjedi
da se hereza u Bosni ne moe istjerati orujem zbog bli-

3
zine pravoslavne kraljevine Srbije, ve da je za to neophodan trajan boravak i djelovanje katolikog svetenstva.
Gerard usvaja njegove procjene i o tome poetkom 1340.
godine izvetava papu koji se takoe saglaava sa procjenom, tako da se od 1340. do 1343. godine na prostoru
banovine Bosne franjevci podiu vei broj svojih samostana i udaraju temelje svom prisustvu u tom dijelu Balkanskog poluostrva.
Poslije smrti Karla Roberta 1342. godine vlast preuzima maloletni Ludovik I, kralj Ugarske u ije ime vlada
njegova majka Elizabeta Pjast. Ovu promjenu Stjepan
odluuje da iskoristi i da se potpuno odvoji od Ugarske,
tako da se ve od 1343. godine u Veneciji nalaze njegovi predstavnici koji se dogovaraju o zajednikoj akciji,
poto su Mleani u stalnom sukobu sa Ugarima oko dalmatinskih gradova. Neka vrsta dogovora je stvorena, ali
vrst savez nije formiran, poto to u tom trenutku nije
u potpunosti odgovaralo Mletakoj republici koja je bila
zauzeta sukobom sa knezom Nelipcem. Naredne godine
Nelipac umire, a vlast nad njegovim posedima preuzima
njegova udovica Vladislava u ime njihovog sina Ivana.
Ludovik I je elio da iskoristi trenutak i poslao je odmah
bana Nikolu Bania da ih primora na prihvatanje kraljeve volje, a da je dobro procjenio situaciju najbolje govori
injenica da je bio dovoljan samo dolazak Nikole sa trupama pod utvreni Knin, da bi ona popustila. Meutim
nakon Nikolinog povlaenja, ona posle obeanja podrke
od strane Mleana i drugih hrvatskih velikaa odbija da
ispuni kraljeve zahtjeve i sukob se nastavlja. Ludovik I
nije dva puta napravio istu greku i sam je pokrenuo svoju vojsku ka jugu, a kao njegova prethodnica pod Knin su
pristigli banovi Nikola i Stjepan II sa oko 10.000 vojnika. Ovoga puta nainjen je dogovor da Nelipii predaju
odmah Unac, Poitelj, Srb i Stolec, a da Knin i Bra zadre pod kontrolom dok im se ne predaju Cetina i Klis,
a jedan od potpisnika i garanata ovog sporazuma bio je
i Stjepan II sa dvanaest svojih vitezova. Kralj je stigao
sredinom 1345. godine sa oko 30.000 vojnika, potvrdio
ugovor, sproveo ga u djelo i krajem godine se povukao
nazad, iako se oekivalo da se akcija nee zaustaviti na
Nelipiima, ve da e i Mleani biti protjerani iz Dalmacije, ali se to nije dogodilo. Pojava Ludovik na Jadranu
dovela je do toga da Zadar, koji su 1202. godine krstai
IV krstakog pohoda zauzeli za Mleane, prizna vrhovnu vlast kralja Ugarske. Mletaka republika je odmah
odreagovala i sa vojskom je opsjela grad, ali ni Ludovik
I nije sjedio skrtenih ruku, ve je naredio banovima Nikoli i Stjepanu da sa svojih 10.000 trupa probiju opsadu.
Meutim kada su njih dvojica pristigla, oko opsjednutog
grada ve se nalazilo veliko drveno mletako utvrenje sa
28. kula. Umjesto borbe, banovi su otpoeli pregovore
i poslije nekakvog dogovora su se povukli,to su Zadrani smatrali Stjepanovom izdajom, iako se on Ludoviku I.
opravdao da su Mleani bili suvie jaki da bi njih dvojica sami mogli da probiju opsadu. Ludovik je poslije
ovoga otpoeo sa pripremama da sam razbije opsadu Zadra. Paralelno sa pripremama, otpoeli su i pregovori, u
kojima su posredovali Stjepan i Stefan Duan,no su oni

na kraju propali,ali je za svoje uee u njima Stjepan

od Mleana dobio 1000 dukata.Kralj je u proljee 1346.
godine stigao pod opsjednuti Zadar i otpoeo sa probijanjem opsade. Tokom tih borbi Mleani su vodili pregovore sa jednim djelom vojskovoa kralja Maarske, ali
su svi oni pali u vodu 1. jula kada je izvren veliki napad
na Mleane koji se zavrio potpunim porazom, posle ega su se Ludovikove snage povukle iz dalje borbe, a sam
Zadar se krajem iste godine predao Mleanima. Teko
je proceniti stepen Stjepanovog uea i odgovornosti u
deavanjima oko opsade Zadra, ali treba imati u vidu da
su ga Zadrani optuivali za izdaju.

5 Sukobi sa Srbijom
Velika osvajanja Duanu Silnom nisu dozvoljavala da dopusti da Bosna ve dvije decenije dri Hum,tako da je
stalno insistirao kod bana Stjepana da mu taj prostor vrati. Ban Bosne, sa druge strane, je odbijao bilo kakve razgovore, raunajui na Duanovu zauzetost na jugu, tako
da je prvo otpoeo sa graenjem utvrde na uu Neretve,
ignoriui Duanove pritube, da bi potom 1349. godine njegove pljakake ete opustoile Konavle i Travuniju sa Trebinjem i Gackom, stigavi do Boke. Duan
1350. godine priprema svoju vojsku na banovinu Bosnu.
Stjepanu je ve u poetku bilo jasno da se on i njegove snage ne mogu nositi u otvorenoj borbi sa Duanovim
snagama koje su osvojile ogromne djelove Bizanta, tako
da se on odluio za jednu drugu vrstu taktike. Njegov
plan je bio da se povlai pred Duanom i da ga na tekom i nepristupanom terenu izmori stalnim napadima i
slomi iznenadnim protivudarom. Meutim Duan je bio
vojskovoa, ali i politiar, tako da je sa napredovanjem
kroz Bosnu na svoju stranu privlaio i lokalnu vlastelu,
pa je Stjepan uskoro ostao bez podrke i trupa, a njegova
prijestolnica,Bobovac, nala se pod pasivnom opsadom,
poto Duan nije uspeo da ga zauzme na juri. Duan je
dio vojske ostavio da blokira grad, deo je poslao ka Cetini i Krki, a sam se sa preostalim dijelom trupa uputio
u Hum, nadajui se da e Stjepan II ponuditi pregovore. Meutim u trenutku dok su njegove trupe kontrolisale vei dio banovine Bosne, bizantijske snage su napale
june granice Srpskog carstva, tako da je on odmah povukao svoje snage i krenuo ka jugu, tako da je Stjepan
i pored oigledno bezizlazne situacije i praktino izgubljenog rata uspio da sauva svoju dravu. Car Duan je
poslije ovoga pokuao da enidbom svog sina Uroa sa
Stjepanovom kerkom Elizabetom, kasnijom suprugom
Ludovika , povrati Hum kao njen miraz, ali je ban odbio
ovu ponudu.

6 Posljednje godine vladavine

Posljednje godine svoje vladavine Stjepan II proveo je
u miru, izuzev manjih raspravi sa Dubrovakom i Mle-

10 BRAK I POTOMSTVO
14. vijeka stvorili su uslove za unutranju stabilizaciju
drave. U ovo vrijeme, tanije 1354. godine, se po prvi
put spominje i staleko tijelo stanak sve zemlje Bosne i
Donjih Krajeva i Zagorja koji predstavlja politiko tijelo bosanske vlastele. Bio je prvi bosanski vladar koji je
kovao vlastiti novac.

8 Tekst povelje bana Stjepana II

Kotromania Dubrovanima

Smrt bana Stjepana, detalj sa krinje sv imuna u Zadru.

takom republikom oko opljakanih karavana po Bosni.

Meutim ve tada je bio teko bolestan i umro je u 28.
septembra iste godine, a vlast je predao svom neaku
Tvrtku odnosno svom bratu i savladaru knezu Vladislavu
kao regentu. Za grobno mjesto izabrao je crkvu u sklopu
franjevakog samostana u Milama kod Visokog.Godine
1354. godine, se po prvi put spominje i staleko tijelo
stanak sve zemlje Bosne i Donjih Krajeva i Zagorja
koji predstavlja politiko tijelo bosanske vlastele.

Znaaj vladavine bana Stjepana

Utvrdi zakon ki je prvo bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki clovjek, koji
je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bosnjaninu - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu
ne bude odgovoriti.
Ako Bosnjanin zapsi da nije duzan - da mu
na-rece priseci samosestu, koje ljubo postavi
banj rod. A kto Dubrovcanin ubije ali posjece
u Bosni ili Bosnjanin Dubrovcanina - ta pravda
da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih. Ako bude svadja Bosnjanina
z Dubrovcaninom u Dubrovnici - da sudi knez
dubrovacki i sudje a globa opcini. Ako Bosnjanin bude duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom
- da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana! Ako Bosnjanin izme dobitak dubrovacki
na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez
i sudje poslju da je knjiga prava da je vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez prestavstine!
Ako rat bude, casa Bog uslisi, medju Bosnom
i Dubrovnikom, da gospodin ban da rok Dubrovcaninom sest mjeseci, da podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina bana
Stjepana! A Dubrovcane da zivu u Humskom
zemljom u njih zakonu - u prvom...
Stjepan Kotromanosc 15. Avgusta 1332.
godina

9 Titula bana Stjepana

Novac bana Stjepana

U toku jedne decenije ban Stjepan II je uveao teritoriju

bosanske drave ime je bio zavren jedan vaan period
njenog razvoja i ime su stvoreni uslovi za njen daljnji
razvoj u drugoj polovini XIV. vijeka. Stjepan II je u to
vrijeme, kako je zabiljeeno na kraju jedne njegove povelje, drao svu zemlju od Save do mora i od Cetine do
Drine". Teritorija zemlje je udvostruena, a svoj ugled
potvrdio je 1353. udajom kerke Elizabete za ugarskog
kralja Ludovika I Anuvinca, jednog od najistaknutijih
evropskih vladara 14. vijeka. Uspjesi u proirivanju dravne teritorije, kao i dug period mira u prvoj polovini

Po milosti Boga, Stjepana gospodin Bosne, Usore, Soli, Zagorja, Donjih kraja i Humske zemlje[3]

10 Brak i potomstvo
Ban Stjepan II se enio tri puta. Za njegov prvi brak s
ortenburkom grocom, ije ime nije poznato, bio je potreban otpust od pape zbog bliskog srodstva. S ortenburkom grocom Stjepan je imao dva sina koja su ivjela
kratko. [4]
Stjepanova druga supruga po redu bila je kerka nekog
bugarskog cara. Nije zabiljeeno ni ime carevne-banice,

5
ni ime cara.
Trea Stjepanova supruga bila je Elizabeta Pjast. S njom
je imao dva sina koja su ivjela kratko, te dvije kerke.[4]
Njihove kerke su bile:
Elizabeta Kotromani (1339-1387), kraljica Ugarske i Poljske, supruga Ludovika I Anuvinca
Katarina Kotromani, groca celjska, supruga
Hermana I Celjskog
Ban Stjepan je imao sina Vuk koji je ivio kratko. Mogue je da je ki bana Stjepana princeza Marija Kotromani. Preko Elizabete Stjepan danas nema potomke, ali
preko Katarine ima, i to na prijestoljima svih dananjih
evropskih monarhija.

11

Takoer pogledajte

Spisak bosanskih vladara

12

Reference

[1] Boris Nilevi (1990). Srpska pravoslavna crkva u Bosni i

Hercegovini do obnove Peke patrijarije 1557. godine.
Veselin Maslea. " .
- .16
II
.
, ...
[2] Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka
[3] ; (2008).
: 13-16. . . " II
,
-
.
"
...
[4] Dominik Mandi, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandia : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Dravna i vjerska
pripadnost sredovjene Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.

13

Vanjski linkovi

14

14
14.1

TEXT AND IMAGE SOURCES, CONTRIBUTORS, AND LICENSES

Text and image sources, contributors, and licenses

Text

Stjepan II Kotromani Izvor: https://bs.wikipedia.org/wiki/Stjepan_II_Kotromani%C4%87?oldid=2655582 Saradnici: E.B., HarunB,

Emir Kotromani, Hara, Pavone, YurikBot, Palapa, Mhare, Demicx, Emx, SashatoBot, EmxBot, Smooth O, C3r4, AnToni, Sargon~bswiki, Amsal, Eastonwest, WizardOfOz, Feriz, MystBot, Luckas-bot, CERabot, FriedrickMILBarbarossa, Xqbot, WikitanvirBot,
IvanS123, EdinBot, Kolega2357, Helmy oved, Addbot, Zij4, Munja-x64 i Anoniman: 31

14.2

Images

Datoteka:Blizna_(Croatia),_naselje_u_zaleu_Trogira.jpg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/02/Blizna_

%28Croatia%29%2C_naselje_u_zale%C4%91u_Trogira.jpg Licenca: CC BY-SA 3.0 Doprinijeli: Vlastito djelo Originalni umjetnik:
Silverije
Datoteka:Commons-logo.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Commons-logo.svg Licenca: Public domain Doprinijeli: This version created by Pumbaa, using a proper partial circle and SVG geometry features. (Former versions used to be
slightly warped.) Originalni umjetnik: SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by 3247, based on the earlier PNG version,
created by Reidab.
Datoteka:Relikvi_sv._Simeona_detail.png Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/15/Relikvi%C3%A1%C5%
99_sv._Simeona_detail.png Licenca: Public domain Doprinijeli: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/07/Tafel_082c_
Zara_-_Dom_Reliquiar%2C_Francesco_Milano_1380_Hl._Simeon_-_Heliografie_Kowalczyk_1909.jpg Originalni umjetnik: Denkmler der Kunst in Dalmatien, Herausgegeben von Georg Kowalczyk, mit einer Einleitung von Cornelius Gurlitt. Autor Georg Kowalczyk
1909
Datoteka:Stephen_II_of_Bosnia.jpg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/11/Stephen_II_of_Bosnia.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: http://mek.niif.hu/00800/00893/html/img/nagy/21c5.jpg Originalni umjetnik: Szilgyi Sndor
Datoteka:Stephenkotromanicthesecond.PNG
Izvor:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/52/
Stephenkotromanicthesecond.PNG Licenca: Public domain Doprinijeli: ? Originalni umjetnik: Unknown<a href='//www.wikidata.
org/wiki/Q4233718' title='wikidata:Q4233718'><img alt='wikidata:Q4233718' src='https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/
thumb/f/ff/Wikidata-logo.svg/20px-Wikidata-logo.svg.png' width='20' height='11' srcset='https://upload.wikimedia.org/wikipedia/
commons/thumb/f/ff/Wikidata-logo.svg/30px-Wikidata-logo.svg.png 1.5x, https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/
ff/Wikidata-logo.svg/40px-Wikidata-logo.svg.png 2x' data-le-width='1050' data-le-height='590' /></a>
Datoteka:Text_of_a_charter_of_Stephen_II,_Ban_of_Bosnia.png Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f2/
Text_of_a_charter_of_Stephen_II%2C_Ban_of_Bosnia.png Licenca: Public domain Doprinijeli: Originally from en.wikipedia Originalni
umjetnik: Jwalker on en.wikipedia
Datoteka:Wikiquote-logo.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/fa/Wikiquote-logo.svg Licenca: Public domain Doprinijeli: Vlastito djelo Originalni umjetnik: Rei-artur

14.3

Content license

Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0