STVARANJE

PATRIJARSI I PROROCI
Elen G. Vajt

NASLOV ORIGINALA:

THE STORY OF PATRIARCH AND PROPHETS

BY ELLEN G. WHITE

SADRAJ
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.

ZATO JE DOPUTENA POJAVA GRIJEHA? ..............................................................................

STVARANJE ............................................................................................................................................
KUANJE I PAD .....................................................................................................................................
PLAN OTKUPLJENJA ..........................................................................................................................
KUANJE KAJINA I ABELA ...............................................................................................................
SET I ENOH ............................................................................................................................................
POTOP ......................................................................................................................................................
POSLIJE POTOPA .................................................................................................................................
DOSLOVNA SEDMICA ........................................................................................................................
BABILONSKA KULA ...........................................................................................................................
POZIVANJE ABRAHAMA ..................................................................................................................
ABRAHAM U HAANANU ...................................................................................................................
ISPIT VJERE ...........................................................................................................................................
UNITENJE SODOMA .........................................................................................................................
ISAKOVA ENIDBA .............................................................................................................................
JAKOV I ISAV .........................................................................................................................................
JAKOVLJEV BIJEG I IZGNANSTVO ................................................................................................
NO BORBE ...........................................................................................................................................
POVRATAK U HAANAN ....................................................................................................................
JOSIF U EGIPTU ....................................................................................................................................
JOSIF I NJEGOVA BRAA ..................................................................................................................
MOJSIJE ....................................................................................................................................................
EGIPATSKA ZLA ...................................................................................................................................
PASHA ......................................................................................................................................................
IZLAZAK IZ EGIPTA ............................................................................................................................
OD CRVENOG MORA DO SINAJA ..................................................................................................
IZRAEL PRIMA ZAKON .....................................................................................................................
IDOLOPOKLONSTVO NA SINAJU ..................................................................................................
SOTONINO NEPRIJATELJSTVO PREMA ZAKONU .................................................................
ATOR OD SASTANKA I NJEGOVE SLUBE .............................................................................
GRIJEH NADABA I ABIHUA .............................................................................................................
ZAKON I SAVEZ ....................................................................................................................................
OD SINAJA DO KADEA ....................................................................................................................
DVANAEST UHODA ............................................................................................................................
KORAHOVA BUNA ..............................................................................................................................
U PUSTINJI .............................................................................................................................................
UDARCI PO STIJENI ............................................................................................................................
PUTOVANJE OKO EDOMA ...............................................................................................................
OSVAJANJE BAANA ..........................................................................................................................
BAALAM ..................................................................................................................................................
2

4
10
15
22
27
31
37
45
49
53
57
61
69
75
83
87
91
97
101
106
110
121
129
137
140
145
152
159
167
174
182
185
191
198
203
209
212
217
223
226

41. OTPAD KOD JORDANA ......................................................................................................................

42. PONOVLJENI ZAKON .........................................................................................................................
43. MOJSIJEVA SMRT ................................................................................................................................
44. PRIJELAZ PREKO JORDANA ...........................................................................................................
45. PAD JERIHONA .....................................................................................................................................
46. BLAGOSLOVI I PROKLETSTVA ......................................................................................................
47. SAVEZ SA GIBEONCIMA ...................................................................................................................
48. PODJELA HAANANA ..........................................................................................................................
49. POSLEDNJE JOUINE RIJEI ...........................................................................................................
50. DESETINE I PRINOSI .........................................................................................................................
51. BOJE STARANJE ZA SIROMANE ...............................................................................................
52. GODINJI PRAZNICI ...........................................................................................................................
53. PRVE SUDIJE .........................................................................................................................................
54. SAMSON ..................................................................................................................................................
55. DIJETE SAMUEL ...................................................................................................................................
56. ELI I NJEGOVI SINOVI ........................................................................................................................
57. FILISTEJCI ZAROBLJAVAJU ZAVJETNI KOVEG ....................................................................
58. PROROKE KOLE ..............................................................................................................................
59. PRVI IZRAELSKI KRALJ ....................................................................................................................
60. AULOVA DRSKOST ...........................................................................................................................
61. ODBACIVANJE AULA .......................................................................................................................
62. POMAZANJE DAVIDA ........................................................................................................................
63. DAVID I GOLIJAT .................................................................................................................................
64. DAVID KAO BJEGUNAC .....................................................................................................................
65. DAVIDOVA VELIKODUNOST ........................................................................................................
66. AULOVA POGIBIJA ............................................................................................................................
67. DREVNO I SAVREMENO VRAANJE ...........................................................................................
68. DAVID U SIKLAGU ..............................................................................................................................
69. DAVID POZVAN NA PRIJESTO .......................................................................................................
70. DAVIDOVA VLADAVINA ...................................................................................................................
71. DAVIDOV GRIJEH I POKAJANJE ....................................................................................................
72. ABALOMOVA BUNA .........................................................................................................................
73. DAVIDOVE POSLJEDNJE GODINE ................................................................................................
DODATAK ........................................................................................................................................................

234
239
243
249
252
258
261
264
270
273
276
280
284
292
297
301
305
311
316
324
329
335
338
342
348
355
359
363
367
370
377
383
393
399

1. poglavlje

ZATO JE DOPUTENA POJAVA GRIJEHA?

Bog je ljubav. (1 Iv 4,16) Njegova priroda, njegov Zakon je ljubav. On je to uvijek bio i
uvijek e biti. Jer ovako govori Vinji i Uzvieni, koji vjeno stoluje, ije su staze od
vjenosti, On se ne mijenja. U Njega nema promjene, ni zasjenjenja zbog mijene. (Iz 57,15;
Hab 3,6; Jak 1,17)
Svaki je prikaz stvaralake sile izriaj beskonane ljubavi. Boji suverenitet obuhvata
puninu blagoslova za sva stvorena bia. Psalmist kae:
Tvoja je miica snana, ruka vrsta, desnica dignuta.
Pravda i Pravednost temelj su prijestola tvoga,
Ljubav i Istina koraaju pred tobom.
Blago narodu vinu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega,
Jahve, u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.
Jer si ti ures moi njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naa.
Jer Jahve je tit na,
Svetac Izraelov kralj je na. (Ps 89,14-19)
Istorija velike borbe izmeu dobra i zla, od svog poetka na Nebu pa sve do konanog
unitenja pobune i iskorjenjivanja grijeha, prikaz je i Boje nepromjenjive ljubavi.
Vladar svemira nije bio sam u svom djelu dobroinstva. On je imao pomonika saradnika koji je cijenio njegove namjere i mogao dijeliti njegovu radost u pruanju sree
stvorenim biima. U poetku bijae Rije, i Rije bijae kod Boga i Rije bijae Bog. Ona u
poetku bijae kod Boga. (Iv 1,1.2) Hristos, Rije, jedinorodeni Boji Sin, bio je jedno s
vjenim Ocem jedne prirode, karaktera i namjere, jedino bie koje je moglo sudjelovati u
svim Bojim namjerama i savjetovanjima. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni,
Knez mironosni. (Iz 9,5) Njegov iskon je od davnina, od vjenih vremena. (Mih 5,1) A Boji
Sin o sebi kae: Jahve me stvori kao poelo svoga djela, kao najraniji od svojih ina, u
pradoba; oblikovana sam od vjenosti... kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao
graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajui pred njim sve vrijeme. (Izr 8,22-30)
Otac je kroz svog Sina sudjelovao u stvaranju svih nebeskih bia. Jer je u njemu sve
stvoreno - sve na nebu i na zemlji... bilo prijestoli, bilo gospodarstva, bilo poglavarstva, bilo
vlasti, sve je stvoreno po njemu i za njega. (Kol 1,16) Aneli su Boje sluge, koji odsjajuju
svjetlou koja se iri iz njegove prisutnosti i brzo ire krila da izvre njegovu volju. Ali Sin,
Boji pomazanik, otisak njegove biti, odsjev njegova sjaja, koji svemir uzdrava svojoj
silnom rijei, ima vrhovnu vlast nad svima njima (Heb 1,3). Slavan prijesto dignut od
davnina, to je nae sveto mjesto (Jer 17,12), ezlo pravde, ezlo njegova kraljevstva (Heb
1,8). Slava je i velianstvo pred Njim, sila i sjaj u Svetilitu njegovu. (Ps 96,6) Ljubav i Istina
koraaju pred tobom. (Ps 89,15)
Budui da je Zakon ljubavi temelj Boje vladavine, srea svih razumnih bia zavisi o
njihovoj savrenoj usklaenosti s njegovim naelima pravednosti. Bog eli da mu sva
4

stvorenja slue iz ljubavi, slubom koja izvire iz potovanja prema njegovu karakteru. On ne
nalazi zadovoljstvo u prisilnoj poslunosti i On svima daruje slobodnu volju da mu ona mogu
dragovoljno sluiti.
Sve dok su sva stvorena bia prihvatala vjernost iz ljubavi, irom Bojeg svemira
vladao je savreni sklad. Ispunjavanje Bojih namjera je bila radost nebeskih vojski. One su
uivale odraavati njegovu slavu i iskazivati mu hvalu. Dok je vladala ljubav prema Bogu,
meusobna ljubav je bila puna povjerenja i nesebina. Nije bilo tragova nesklada koji bi
remetio nebeski sklad. Meutim, ovakvo sreno stanje se promijenilo. Jedno je bie
zloupotrijebilo slobodu koju je Bog dao svojim stvorenjima. Grijeh je nastao u onome kome je
Bog, osim Hrista, dao najveu ast i koji je od Boga primio najveu silu i slavu meu
stanovnicima Neba. Lucifer, sin Zorin, bio je prvi meu heruvima zaklanjaima, svet i
neokaljan. On je stajao u prisutnosti velikog Stvoritelja, a na njemu su poivale zraci slave koji
okruuju vjenog Boga. Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bjee uzor savrenstva, pun
mudrosti I udesno lijep! U Edemu, vrtu Bojem, ti ivljae, krasio te dragulj svaki... Postavih
te kao raskriljena heruvima zatitnika: bio si na svetoj gori Bojoj, hodio si posred ognjena
kamenja. Savren bjee na putima svojim od dana svojega roenja dok ti se u srcu ne zae
opaina. (Ez 28,12-15)
Lucifer je malo po malo poputao elji za samouzvienjem. Sveto pismo kae: Srce ti se
uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost tvoju zanemari zbog svojega blaga! (Ez 28,17) U svom si
srcu govorio: Uspeu se na nebesa, povrh zvijezda Bojih prijesto u sebi dii... biu jednak
Vinjemu. (Iz 14,13-14) Premda je sva ova slava dolazila od Boga, ovaj moni aneo poeo je
smatrati da ona pripada njemu. Nezadovoljan svojim poloajem on se usudio udjeti za au
koja je pripadala samo Stvoritelju. Umjesto da nastoji uzvisiti Boga u osjeajima i vjernosti
svih stvorenih bia, on se trudio da njihovu slubu i odanost osigura za sebe. udei za slavom
koju je beskonani Otac darovao svom Sinu, ovaj aneoski knez teio je za moi koja je bila
Hristovo iskljuivo pravo.
Tako je poremeen savreni sklad Neba. Luciferova tenja da slui samom sebi umjesto
svom Stvoritelju pobudila je osjeaj straha u onima koji su smatrali da Boja slava treba biti
najuzvienija. Boji Sin mu je pokazao Stvoriteljevu veliinu, dobrotu i pravednost, te svetu,
nepromjenjivu prirodu njegova Zakona. Sam Bog je uspostavio nebeski poredak, i naputajui
ga, Lucifer bi obeastio svog Stvoritelja i unitio sebe. Ali upozorenje, dano u beskonanoj
ljubavi i milosti, samo je podstaklo duh otpora. Lucifer je dopustio da ljubomora prema Hristu
prevlada i jo se vie uvrsti.
Osporavanje prvjenstva Bojem Sinu, a time i sumnja u Stvoriteljevu mudrost i ljubav,
postao je cilj kneza anela. On je odluio snage svoga uma usmjeriti prema ovom cilju, uma
koji je, osim Hristovog, bio prvi meu nebeskim biima. Ali Onaj, koji je elio da sva njegova
stvorenja imaju slobodnu volju, nije nikoga ostavio nezatiena od zbunjujueg mudrovanja
kojim e se pobuna nastojati opravdati. Prije poetka velikog sukoba svi su trebali dobiti uvid
u njegovu volju, ija su mudrost i dobrota bili izvor sve njihove radosti.
Kralj svemira je okupio sva nebeska bia da u njihovoj prisutnosti moe objasniti pravi
poloaj svog Sina i pokazati kakav odnos odrava sa svim stvorenim biima. Boji Sin je dijelio
Oev prijesto, a slava vjenog, samopostojeeg Boga okruivala je obojicu. Oko prijestola su se
okupili sveti aneli, veliko, nebrojeno mnotvo - deset tisua puta deset tisua i tisuu puta
tisuu (Otk 5,11), najuzvieniji aneli, kao sluge i podanici, radujui se svjetlosti koja ih je
obasjavala iz boanske prisutnosti. Pred okupljenim stanovnicima Neba Kralj je objavio da
5

samo Hristos, Boji jedinorodni Sin, moe u cijelosti shvatiti njegove namjere te je Njemu bilo
povjereno da izvri mone naredbe njegove volje. Boji Sin je stvaranjem svih nebeskih bia
izvrio Boju volju, a Njemu je, kao i Bogu, pripadalo njihovo potovanje i vjernost. Hristos je
tek trebao pokazati boansku silu u stvaranju Zemlje i njenih stvorenja. Ali pored svega ovoga
On nije traio mo ili ast za sebe protivno Bojem planu, ve je uzdizao Oevu slavu i
izvravao njegove nakane dobrote i ljubavi.
Aneli su s radou priznali Hristovu vrhovnu vlast, i klanjajui se do zemlje pred Njim,
pokazivali svoju ljubav i divljenje. Lucifer se poklonio s njima, ali u njegovom srcu odigravao
se udesan, estok sukob. Istina, pravda i odanost su se borili sa zaviu i ljubomorom. inilo
se da je za neko vrijeme uticaj svetih anela na njega djelovao. Dok su odzvanjali melodini
zvui pjesme hvale, pojaani hiljadama razdraganih glasova, inilo se da je duh zla nestao, da
je neizreciva ljubav pokrenula cijelo njegovo bie, a njegova je dua, zajedno s bezgrenim
oboavaocima, iskazala ljubav Ocu i Sinu. Ali on se ponovno ispunio ponosom i vlastitom
slavom. Vratila se njegova enja za vrhovnom vlau, i jo jednom se prepustio zavisti prema
Hristu. Lucifer nije cijenio veliku ast koja mu je darovana kao Boji naroiti dar, i stoga nije
bio zahvalan svom Stvoritelju. On se zanosio svojim sjajem i teio da se izjednai s Bogom.
Nebeska bia su ga voljela i potovala, aneli su sa zadovoljstvom izvravali njegove zapovijesti, a on je bio obdaren mudrou i slavom veom od svih njih. Ipak, Boji Sin je bio iznad
njega, kao onaj koji je s Ocem dijelio mo i vlast. On je sudjelovao, u Oevim savjetovanjima,
dok Lucifer nije bio upoznat s Bojim namjerama. Zato, pitao se ovaj moni aneo, Hristos
mora imati svu vrhovnu vlast? Zato se Njemu ukazuje vea ast nego Luciferu?
Naputajui svoje mjesto u neposrednoj blizini Oca, Lucifer je otiao iriti duh
nezadovoljstva meu anelima. On je djelovao u tajnosti, i za neko vrijeme skrivao svoju
stvarnu namjeru obavijenu potovanjem prema Bogu. Poeo je unositi sumnju u pogledu na
Zakon kojim se upravljalo nebeskim anelima, govorei da premda su zakoni nuni za
stanovnike svjetova, aneli, budui da su uzvieniji, ne trebaju takva ogranienja jer je njihova
vlastita mudrost dovoljna kao vodi. Oni nisu bia koja su mogla obeastiti Boga, sve su
njihove misli bile svete, oni, kao ni Bog, nisu mogli pogrijeiti. Jednakost Sina Bojeg s Ocem
prikazivana je kao nepravda prema Luciferu, kojemu, tvrdio je, takoe pripada potovanje i
ast. Kad bi ovaj knez anela dosegao svoj pravi, uzvieni poloaj, cijelo mnotvo anela
primilo bi veliki blagoslov, jer je njegov cilj svima osigurati slobodu. Ali sada je i sloboda koju
su dotada uivali zavrena, jer je nad njima imenovan apsolutni vladar, i svi su morali
potovati njegov autoritet. Tako su vjete bile prijevare koje su se uz pomo Luciferova
lukavstva brzo irile nebeskim dvorovima.
Hristov poloaj ili vlast nije se promijenila. Luciferova zavist i pogreno prikazivanje
Hrista te njegove tvrdnje o jednakosti s Njim zahtijevale su objanjenje o istinskom poloaju
Bojeg Sina, ali je poloaj ostao isti od poetka. Meutim, mnogi su aneli bili zaslijepljeni
Luciferovim prijevarama.
Iskoritavajui ljubav i odano povjerenje koje su mu davala sveta bia pod njegovim
zapovjednitvom, on je u njihove umove vjeto usadio svoje vlastito nepovjerenje i nezadovoljstvo te ona nisu pronikla njegov rad. Lucifer je Boje namjere prikazao u pogrenom
svjetlu - pogreno ih tumaei i iskrivljujui da bi podstakao nezadovoljstvo i nesuglasice. On
je lukavo privukao svoje sluaoce doputajui im da izraze svoje miljenje, a onda ih je on
ponavljao kad su sluile njegovom cilju, kao dokaz da se aneli ne slau u cijelosti s Bojom
vladavinom. Tvrdei da je osobno savreno odan Bogu, on je isticao da su promjene u poretku
6

i zakonima Neba nune za stabilnost Boje vladavine. Tako, dok je nastojao podstai
protivljenje Bojem Zakonu i usaditi vlastito nezadovoljstvo u anele pod njegovim
zapovjednitvom, on je prividno radio na uklanjanju nezadovoljstva i mirenju nezadovoljnih
anela s poretkom Neba. Dok je tajno irio neslogu i pobunu, on je s krajnjim umijeem
stvarao privid da je njegova jedina namjera promicanje odanosti i ouvanje sklada i mira.
Ovako zapaljen duh nezadovoljstva obavljao je svoj poguban posao. Premda nije bilo
otvorene pobune, meu anelima se neprimjetno razvijao osjeaj podjele. Bilo je onih koji su s
odobravanjem gledali na Luciferove insinuacije protiv Boje vladavine. Premda su dotada bili
u savrenom skladu s poretkom koji je Bog uspostavio, oni su sada postali nezadovoljni i
nesreni jer nisu mogli proniknuti u njegove namjere; oni su bili nezadovoljni sa Bojom
namjerom u uzvisivanju Hrista. Bili su spremni podrati Luciferove zahtjeve za jednakom
vlau s Bojim Sinom. Ali aneli koji su bili odani i vjerni uvali su mudrost i pravednost
boanskih naredbi i nastojali pomiriti ovo nezadovoljno bie s Bojom voljom. Hristos je bio
Boji Sin, On je bio jedno s Njim prije no to su stvoreni aneli. On je uvijek stajao s desne
strane Ocu, njegova vrhovna vlast, prepuna blagoslova za sve one koji su bili pod njenim
blagotvornim nadzorom, dotada nije dovoena u pitanje. Sklad Neba nikada nije bio prekinut,
zato je sada dolo do nesloge? Odani aneli su vidjeli samo strane posljedice ovog razdora,
pa su s usrdnim molbama savjetovali nezadovoljne da se odreknu svoje namjere i pokau
odanost Bogu vjernou njegovoj vladavini.
Bog je u velikoj milosti, u skladu sa svojim karakterom, trpio Lucifera. Duh
nezadovoljstva i nevjere nikada ranije nije bio poznat na Nebu. Bio je to novi element, udan,
tajanstven i neobjanjiv. Sam Lucifer nije na poetku bio upoznat s prirodom svojih osjeanja,
i on se neko vrijeme bojao izraziti svoje zamisli i namjere, ali ih ipak on nije odbacio. On nije
vidio kuda to vodi. Uloeni su napori, koje samo neograniena ljubav i milost moe naumiti, da
ga se uvjeri u njegovu zabludu. Njegovo se nezadovoljstvo pokazalo bezrazlono i njemu je
pokazano to e biti posljedice tvrdokorne pobune. Lucifer je bio uvjeren da je u zabludi. On je
uvidio da je Jahve pravedan... na svim putovima svojim (Ps 145,17), da su nebeski zakoni
pravedni, te da ih on kao takve mora priznati pred cijelim Nebom. Da je to uinio, on je mogao
spasiti sebe i mnoge anele. On u tom trenutku jo nije u cijelosti odbacio pokornost Bogu.
Premda je napustio svoju dunost heruvima zaklanjaa, da je bio voljan vratiti se Bogu
priznajui Stvoriteljevu mudrost i zadovoljio se poloajem koji mu je dodijeljen u Bojem
velikom planu, on bi bio vraen na bivi poloaj. Dolo je vrijeme za konanu odluku, on se
morao u cijelosti pokoriti boanskoj suverenosti ili otpoeti s otvorenom pobunom. Zamalo je
donio odluku da se vrati, ali mu to nije dopustio ponos. rtva je bila prevelika za nekoga ko je
bio tako uzvien da prizna kako je bio u zabludi, kako su njegove zamisli bile pogrene, i da se
pokori autoritetu koji je pokuao prikazati nepravednim.
Samilosni Stvoritelj, s eznutljivom samilou prema Luciferu i njegovim sljedbenicima, nastojao ih je ponovno privui iz ponora propasti u koji samo to nisu pali. Ali njegova je
milost bila pogreno protumaena. Lucifer je ukazao na Boje strpljenje kao na dokaz svoje
vlastite nadmoi, pokazatelj da e Kralj svemira popustiti njegovim zahtjevima. Ako aneli
vrsto ostanu uz njega, tvrdio je on, oni mogu dobiti sve ono za im eznu. On je tvrdoglavo
branio svoj vlastiti stav i u cijelosti se posvetio velikom sukobu protiv svog Stvoritelja. Tako je
Lucifer, svjetlonoa, sudionik u Bojoj slavi, koji je stajao pored njegova prijestola, prestupom
postao Sotona, neprijatelj Boga i svetih anela i unitavatelj onih koje je Nebo povjerilo
njegovom vostvu i uvanju.
7

Odbacujui s prezirom dokaze i molbe vjernih anela on ih je proglasio obmanutim

robovima. Prednost koju su dali Hristu on je proglasio inom nepravde i prema sebi i svim
nebeskim biima, te objavio da se vie nee pokoravati napadu na njegova i njihova prava. On
nikada vie nee priznati Hristovu nadmo. On je odluio zahtijevati ast koja mu je trebala
pripasti i preuzeti zapovjednitvo nad svima onima koji e postati njegovi sljedbenici, a onima
koji se pridrue njegovim redovima on je obeao novu i bolju vladavinu u kojoj e svi uivati
slobodu. Velik broj anela izrazio je namjeru da ga prihvati kao svog vou. Polaskan
naklonou s kojom su prihvaena njegova nastojanja, on se nadao da e za sebe privoljeti sve
anele, postati jednak s Bogom i iznuditi poslunost svih nebeskih bia.
Ipak, odani aneli su pozivali njega i njegove simpatizere da se pokore Bogu i pokazali
im neizbjene posljedice ako odbiju. Onaj koji ih je stvorio moe unititi njihovu mo i odluno
kazniti njihovu pobunjeniku smjelost. Nijedan se aneo ne moe uspjeno protiviti Bojem
Zakonu, koji je svet kao i On sam. Oni su sve upozorili da se oglue na sva Luciferova
prijevarna razmiljanja i pozvali njega i njegove sljedbenike da bez odlaganja pristupe Bogu i
priznaju zabludu u pogledu na dovoenje u pitanje njegove mudrosti i autoriteta.
Mnogi su bili skloni prihvatiti ovaj savjet, pokajati se zbog svog nezadovoljstva i
zatraiti da ponovno prime milost Oca i njegova Sina. Ali Lucifer je spremio jo jednu
prijevaru. Moni pobunjenik je sada objavio da su aneli koji su mu se pridruili otili
predaleko da bi se vratili, da je on upoznat s boanskim Zakonom, te da zna da Bog nee
oprostiti. Izjavio je da e svi koji se pokore autoritetu Neba biti lieni asti i uklonjeni s
poloaja. A on sam je bio odluan da nikada vie ne prizna Hristov autoritet. Jedini izlaz koji je
preostao njemu i njegovim sljedbenicima, tvrdio je on, jest da brane svoju slobodu i silom
ostvare prava koja im nisu dragovoljno dodijeljena.
Kad je Sotona u pitanju, istina je da je on otiao predaleko da bi se vratio. Ali tako nije
bilo s onima koji su bili zaslijepljeni njegovim prijevarama. Njima su savjeti i molbe odanih
anela otvorili vrata nade, i da su prihvatili upozorenje, mogli su se osloboditi Sotoninih
zamki. Ali oni su dopustili da prevlada ponos, ljubav prema njihovom voi i enja za
neogranienom slobodom, i molbe nebeske ljubavi i milosti su zauvijek odbaene.
Bog je Sotoni dopustio da nastavi svoje djelo dok se duh nezadovoljstva nije pretvorio
u otvorenu pobunu. Bilo je nuno da se njegovi planovi u cijelosti razviju kako bi svi vidjeli
njihovu istinsku prirodu i pravac kretanja. Lucifer, pomazani heruvim, bio je uzvien, nebeska
bia su ga veoma voljela i on je vrio snaan uticaj na njih. Boja vladavina nije samo
obuhvatala stanovnike Neba ve i sve svjetove to ih je On stvorio, i Lucifer je zakljuio da, ako
moe povesti nebeske anele u pobuni, on moe povesti i sve svjetove. On je vjeto iznosio
svoju stranu problema koristei se izvrtanjem injenica i prijevarom da bi pridobio
sljedbenike. Njegova mona prijevara bila je velika. Prikrivajui se pod ogrtaem neistinitosti
on je ostvario prednost. Sva njegova djela bila su zaodjenuta tajanstvenou da je anelima
bilo teko predstaviti istinsku prirodu njegovog djela. Sve dok se nije razvila u cijelosti, nije se
mogla razotkriti zla priroda njegovog djela, i njegovo nezadovoljstvo nije se smatralo
pobunom. ak ni vjerni aneli nisu u cijelosti mogli razluiti njegov karakter i uvidjeti kuda
vodi njegovo djelo.
Lucifer je prvo kuao tako to je on sam ostao neodreen. Anele koje nije u cijelosti
mogao pridobiti na svoju stranu on je optuio za ravnodunost prema interesima nebeskih
bia. Za djelo to ga je on sam radio optuivao je vjerne anele. Njegov pristup je bio da
vjetim dokazima izaziva nedoumicu u vezi s Bojim namjerama. Sve to je bilo jednostavno
8

on je prekrio platom tajanstvenosti i vjetom iskvarenou i dovodio u pitanje najjasnije

Jahvine izjave. Njegov visoki poloaj, tako usko povezan s boanskom vladavinom, inio je
njegova izlaganja jo uvjerljivijim.
Bog je mogao koristiti samo ona sredstva koja su bila u skladu s istinom i pravdom.
Sotona je mogao koristiti ono to Bog nije mogao laskanje i prijevaru. On je nastojao lano
prikazati Boju rije, kao i njegov plan vladavine, tvrdei da Bog nije pravedan kad svoje
zakone namee anelima te da On zahtijevajui pokornost i poslunost od svojih stvorenja
samo nastoji uzvisiti sebe. Stoga je bilo nuno prikazati pred stanovnicima Neba, i svih
svjetova, da je Boja vladavina pravedna, a njegov Zakon savren. Sotona je prikazivao sebe
kao jedinog koji nastoji promicati dobro u svemiru. Svi moraju razumjeti istinski karakter
otimaa i njegov stvarni cilj. Moralo je proi vrijeme da se otkrije u svojim zlim djelima.
Za neslogu koju je njegovo djelovanje prouzroilo na Nebu Sotona je optuio Boju
vladavinu. On je tvrdio da je sve zlo posljedica boanske uprave. Tvrdio je da je njegov cilj
poboljanje Jahvinih uredbi. Stoga mu je Bog dopustio da prikae prirodu svojih tvrdnji i
rezultate predloenih promjena u boanskom Zakonu. Osuditi ga je moralo njegovo vlastito
djelo. Sotona je od poetka tvrdio da se on nije pobunio. Cijeli svemir je morao vidjeti
razotkrivanje varalice.
ak kad ga je zbacila s Neba, beskonana Mudrost nije unitila Sotonu. Budui da Bog
moe prihvatiti samo slubu ljubavi, odanost njegovih stvorenja mora poivati na povjerenju
u njegovu pravednost i dobrotu. Stanovnici Neba i svih svjetova, nespremni da shvate prirodu
i posljedice grijeha, tada ne bi mogli vidjeti Boju pravednost u unitenju Sotone. Da je on
odmah uniten, neki bi Bogu sluili iz straha, a ne iz ljubavi. Uticaj varalice ne bi bio u cijelosti
uniten niti bi dvih pobune bio sasvim iskorijenjen. Poradi dobrobiti cijeloga svemira tokom
beskrajnih vjekova, on u cijelosti mora razviti svoja naela da sva stvorena bia mogu u
istinskom svjetlu razmotriti njegove optube protiv boanske vladavine, te da se nikada ne
dovodi u pitanje Boja pravda i milost i nepromjenjivost njegova Zakona.
Sotonina je pobuna trebala biti pouka svemiru u buduim vjekovima, trajno
svjedoanstvo o prirodi grijeha i njegovih stranih posljedica. Rezultati Sotonine vladavine,
njen uticaj na ljude i anele, pokazali bi kakve su posljedice odbacivanja boanskog autoriteta.
Ona e svjedoiti da je dobrobit svih bia to ih je On stvorio povezana s njegovom
vladavinom. Tako je istorija ovog stranog iskustva pobune trebala biti trajno jamstvo svim
svetim biima koje e ih sprijeiti da ih prevari priroda prijestupa te ih spasiti od grijeha i
njegovih posljedica.
Onaj koji vlada Nebom onaj je koji vidi kraj od poetka, onaj pred kim su tajne prolosti
i budunosti jednako poznate, koji usprkos boli, tami i unitenju koje je donio grijeh, vidi
ostvarenja vlastitih namjera ljubavi i blagoslova. Premda oblak i tama obavijaju njega, pravda
i pravo temelj su prijestola njegova. (Ps 97,2) I ovo e stanovnici svemira, odani i neodani,
jednog dana razumjeti. ... djelo mu je savreno, jer pravi su svi njegovi putovi: Bog je on
vjeran i bez zloe, pravedan je on i pravian. (Pnz 32,4)

2. poglavlje

STVARANJE
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 1 i 2.
Jahvinom su rijeju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. Jer on
ree - i sve postade, naredi - i sve se stvori. (Ps 33,6.9) Zemlju je stavio na stupove njene:
nee se poljuljati u vijeke vjekova. (Ps 104,5)
Kad je Zemlja izala iz ruku svog Tvorca, bila je osobito lijepa. Povrina joj je bila
prekrivena planinama, brdima i ravnicama, protkana mirnim rijekama i prekrasnim jezerima,
a planine i brda nisu bili vrletni i kreviti, prepuni strmina i ponora kao danas; otri, kreviti
rubovi stijena bili su zakopani ispod plodne zemlje po kojoj je posvuda raslo bogato zeleno
raslinje. Nije bilo odvratnih movara ili neplodnih pustinja. Oi su na svakom mjestu gledale
draesno grmlje i njeno cvijee. Visoravni su bile okrunjene stablima velianstvenijim od
onih koja danas postoje. Zrak je bio ist i zdrav. Cijeli krajolik ljepotom je nadmaivao
ukraene vrtove najponosnijih palata. Aneoska su bia sa zadovoljstvom posmatrala ovaj
prizor i radovala se prekrasnim Bojim djelima.
Nakon to je stvorena zemlja sa ivotinjskim i biljnim svijetom, na pozornicu je
doveden ovjek, krunsko djelo Stvoritelja, onaj za koga je ova prekrasna Zemlja bila
namijenjena. Njemu je dana vlast nad svim to oko moe vidjeti, jer ree Bog: nainimo
ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar... svoj zemlji... Na svoju sliku stvori Bog
ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih.
Ovdje je jasno izneseno porijeklo ljudskog roda, a boanski je zapis jasno napisan tako
da nema razloga za pogrene zakljuke. Bog je ovjeka stvorio na svoju sliku. Ovdje nema
tajne. Nema osnove za pretpostavku da se ovjek postupno razvio od niih oblika ivotinjskog
i biljnog svijeta. Ovakva uenja sputaju veliko Stvoriteljevo djelo na razinu ovjekovih
ogranienih, zemaljskih zamisli. Ljudi su tako skloni iskljuiti Boga iz suvereniteta nad
svemirom da oni poniuju ovjeka i liavaju ga dostojanstva njegova porijekla. Kad je On koji
je stvorio zvjezdane svjetove i umjetniki obojio poljsko cvijee, koji je nebo i zemlju ispunio
udesima svoje sile, doao okruniti svoje slavno djelo i u njegovo sredite postaviti nekoga ko
e biti gospodar ove divne Zemlje, nije propustio stvoriti bie dostojno ruke koja mu je dala
ivot. Rodoslovlje nae rase, kao to ga iznosi nadahnue, ide unatrag do velikog Stvoritelja, a
ne do niza razvojnih klica, mekuaca i etveronoaca. Premda nainjen od praha Adam je bio
sin Boji.
On je, kao Boji predstavnik, postavljen nad niim biima. Ona ne mogu razumjeti ili
priznati Boju suverenost, ali ipak ona su nainjena sa sposobnou da ljube ovjeka i slue
mu. Psalmist kae: Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloi...
zvijeri poljske, ptice nebeske... i to god prolazi stazama morskim. (Ps 8,6-8)
ovjek je trebao odraavati Boje oblije, vanjskim izgledom i karakterom. Samo je
Hristos otisak njegove biti (Heb 1,3), ali ovjek je stvoren na sliku Boju. Njegova priroda
bila je u skladu s Bojom voljom. Njegov je um bio osposobljen da shvati boanske predmete.
Njegove su misli bile iste, njegov apetit i elje pod nadzorom uma. On je bio svet i sretan to
je stvoren na sliku Boju i za poslunost njegovoj volji.
10

Kad je ovjek izaao iz ruku svog Stvoritelja, on je bio plemenita stasa i savrena
sklada. Njegov je izraz lica imao rumeni ton zdravlja i zraio radou ivota. Adam je bio vii
od ljudi koji danas ive na zemlji. Eva je bila neto nieg stasa, ali ipak je njen izgled bio
plemenit, prepun ljepote. Bezgrean par nije nosio umjetnu odjeu, ve su bili odjeveni
svjetlou i slavom koju nose aneli. Sve dok su ivjeli ivotom polunosti Bogu, oni su bili
zaodjenuti ovom odjeom svjetlosti.
Nakon stvaranja Adama sva su stvorenja dovedena pred njega da ih on imenuje, i on se
pobrinuo da svaka ima druga, ali meu njima ovjeku se ne nade pomo kao to je on. Meu
svim stvorenjima koja je Bog stvorio na zemlji nijedno nije bilo jednako ovjeku. I ree Jahve,
Bog: Nije dobro da ovjek bude sam: nainit u mu pomo kao to je on. ovjek nije stvoren
da ivi sam, on je trebao biti drutveno bie. Bez druga prekrasni prizori i ugodni posao u
Edemu ne bi donijeli savrenu sreu. ak i zajednica s anelima nije mogla zadovoljiti njegovu
enju za razumijevanjem i drutvom. Nije bilo nikoga s istom prirodom koga bi on volio i ko
bi volio njega.
Sam je Bog dao Adamu druga. On mu je dao pomo - pomonika koji mu je
odgovarao, nekoga ko mu je odgovarao kao drug, nekoga ko e biti jedno s njim u ljubavi i
razumijevanju. Eva je stvorena od rebra uzeta iz Adamovih prsa, upuujui na to da ga ona ne
treba nadzirati kao gospodar, niti treba biti podreena, ve jednaka s njim, da je on voli i titi.
Kao dio ovjeka, kost njegovih kostiju, meso od njegova mesa, ona je bila njegova druga
priroda, iskazujui usko zajednitvo i njenu odanost koja je trebala obiljeavati ovaj odnos.
Bez sumnje, niko nikada nije mrzio svoga tijela. Naprotiv, hrani ga i njeguje... (Ef 5,29) Stoga
e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu, i bit e njih dvoje jedno tijelo.
Bog je proslavio prvi brak. Tako je Stvoritelj svemira bio utemeljitelj ove institucije.
enidba neka bude u asti. (Heb 13,4) Brak je bio jedan od prvih Bojih darova ovjeku, i
jedna od dviju institucija to ih je, nakon pada, Adam ponio sa sobom izvan rajskih vrata. Kad
se njegova naela uvide i sluaju, brak je blagoslov, on uva istou i sreu ljudskog roda,
ispunjava ovjekove drutvene potrebe i uzdie njegovu fiziku, intelektualnu i moralnu
prirodu.
I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edemu, i u nj smjesti ovjeka koga je napravio. Sve
to je Bog nainio bilo je savrenstvo ljepote i inilo se da nita ne nedostaje to bi pridonijelo
srei svetog para, ali ipak, time to je nainio vrt, Stvoritelj im je pokazao jo jedan znak svoje
ljubavi. U ovom su se vrtu nalazile razline vrste stabala, od kojih su mnoga donosila mirisno i
ukusno voe. Prekrasna je vinova loza rasla uvis, najotmjenijeg izgleda, s lozama koje su se
savijale pod teretom privlanih plodova najbogatijih i najrazlinijih boja. Posao je Adama i Eve
bio da oblikuju loze kako bi stvorili sjenice i tako nainili prebivalite od ivog drvea
pokriveno liem i voem. Raznolikih je, mirisnih cvjetova bilo u obilju. U sreditu je vrta
stajalo drvo ivota, ija je slava nadmaivala sva ostala stabla. Njegovi su plodovi izgledali
poput zlatnih i srebrnih jabuka i imali su silu da daju ivot.
Stvaranje je tada bilo gotovo. Tako bude dovreno nebo i zemlja sa svom svojom
vojskom. I vidje Bog sve to je uinio, i bijae veoma dobro. Edem je cvao na zemlji. Adam i
Eva su imali slobodan pristup drveni ivota. Nijedna mrlja grijeha ili sjena smrti nije remetila
ljepotu stvaranja. Dok su klicale zvijezde jutarnje i Boji uzvikivali dvorjani. (Job 38,7)
Veliki Jahve postavio je temelje Zemlji, On je cijeli svijet odjenuo odorom ljepote i
ispunio ga svime to je korisno za ovjeka. On je stvorio sva udesa na zemlji i u moru. Veliko
djelo stvaranja je bilo zavreno za est dana. I Bog poinu u sedmi dan od svega djela koje je
11

uinio. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poinu od svega djela svoga koje
uini. Bog je sa zadovoljstvom posmatrao djelo svojih ruku. Sve je bilo savreno, dostojno
svog Tvorca, i On se odmarao, ne od iscrpljenosti, ve zadovoljan plodovima svoje mudrosti i
dobrote i prikazima svoje slave.
Nakon odmaranja sedmog dana Bog je posvetio ili odvojio sedmi dan kao dan odmora
za ovjeka. Slijedei primjer Stvoritelja i ovjek se trebao odmarati na ovaj sveti dan, da
posmatranjem neba i zemlje moe razmiljati o Bojem velikom djelu stvaranja, te da se
posmatranjem dokaza o Bojoj mudrosti i dobroti njegovo srce ispuni ljubavlju i potovanjem
prema svom Stvoritelju.
Time to je posvetio sedmi dan Bog je u Edemu postavio spomenik svom djelu
stvaranja. Subota je dana Adamu, ocu i predstavniku cijele ljudske porodice. Njeno je
svetkovanje trebalo biti in zahvalnog priznanja, svih onih koji e ivjeti na zemlji, da je Bog
njihov Stvoritelj i njihov pravini Vladar, da su oni djelo njegovih ruku, podloni njegovu
autoritetu. Tako je ova institucija, komemorativne prirode, bila darovana cijelom ovjeanstvu. U njoj nije bilo niega nejasnog ili ograniavajueg za bilo koga.
Bog je uvidio da je subota potrebna ovjeku, ak i u raju. ovjek je sedmog dana trebao
odloiti svoje vlastite interese i dunosti da bi predanije mogao razmiljati o Bojim djelima, o
njegovoj moi i dobroti. Njemu je bila potrebna subota da ga jasnije podsjeti na Boga i potakne
na zahvalnost jer je sve u emu je uivao i to je posjedovao dolo iz Stvoriteljeve dobre ruke.
Bog je odredio da subota usmjerava umove ljudi na razmiljanje o njegovim stvorenim
djelima. Priroda govori njihovom razumu objavljujui da postoji ivi Bog, Stvoritelj, vrhovni
Vladar svega. Nebesa slavu Boju kazuju, svod nebeski glasi djelo ruku njegovih. Dan danu to
objavljuje, a no noi glas predaje. (Ps 19,1.2) Ljepota koja prekriva zemlju znak je Boje
ljubavi. Mi je moemo vidjeti u drevnim brdima, visokim stablima, u pupoljcima i njenim
cvjetovima. Sve nam govori o Bogu. Subota, koja uvijek upuuje na Onoga koji ju je stvorio,
nudi ljudima otvorenu veliku knjigu prirode i time pokazuje Stvoriteljevu mudrost, mo i
ljubav.
Nai su prvi roditelji, premda stvoreni bezgrjeni i sveti, mogli pogrijeiti. Bog ih je
stvorio kao slobodna, moralna bia, sa sposobnou da cijene mvidrost i dobrotu njegova
karaktera i pravednost njegovih zahtjeva, i s potpunom sposobnou posluaju ili pak uskrate
svoju poslunost. Oni su trebali uivati u zajednitvu s Bogom i svetim anelima, ali prije no
to se njihova sigurnost mogla ovjekovjeiti, njihova je odanost trebala biti ispitana. Na
samom je poetku ovjekova postojanja njegova elja za poputanjem vlastitim strastima
stavljena pod nadzor, ta fatalna elja koja je bila temelj Sotoninog pada. Drvo poznanja dobra i
zla koje je raslo u blizini drveta ivota nasred vrta trebalo je biti provjera poslunosti, vjere i
ljubavi naih prvih roditelja. Premda im je bilo doputeno da slobodno jedu sa svakog drveta,
po cijenu im je smrti bilo zabranjeno jesti s drveta poznanja dobra i zla. Oni su takoe trebali
biti izloeni Sotoninim kusanjima, ali ako izdre ispit, oni e se nai izvan njegove moi i
uivati u beskonanoj Bojoj naklonosti.
Bog je ovjeka stavio pod vlast zakona kao nuan uslov njegova postojanja. On je bio
podloan Bojoj vladavini, a vladavina ne moe opstati bez zakona. Bog je mogao stvoriti
ovjeka bez mogunosti da prestupi njegov Zakon, On je mogao zadrati Adamovu ruku da ne
dodirne zabranjeno voe, ali u tom sluaju ovjek ne bi bio slobodno moralno bie, ve puki
automat. Bez slobode izbora njegova poslunost ne bi bila dragovoljna, ve prisilna. Razvitak
karaktera ne bi bio mogu. Takav razvitak dogaaja bio bi suprotan Bojem planu za
12

postupanje s drugim svjetovima. To bi bilo nedostojno ovjeka, ovjeka kao inteligentnog bia,
i potvrdilo bi Sotonine optube o Bojoj samovoljnoj vladavini.
Bog je stvorio potena ovjeka, On mu je dao plemenite karakterne crte, bez sklonosti k
zlu. Obdario ga je visokom intelektualnom moi i dao mu najsnaniji mogui povod da ostane
odan. Poslunost, savrena i beskonana, bila je uslov vjene sree. On je uz taj uslov trebao
imati pristup drvetu ivota.
Dom je naih prvih roditelja trebao biti uzor ostalim domovima iz kojih bi izlazila djeca
i naseljavala zemlju. Taj dom, uljepan rukom samog Boga, nije bila blistava palata. Ljudi, u
svom ponosu, uivaju u velianstvenim i skupim graevinama i likuju u djelima vlastitih ruku,
ali Bog je Adama smjestio u vrtu. Bilo je to njegovo prebivalie. Modro je nebo bilo njegov
svod, zemlja s njenim cvjetovima i tepih od ivog zelenila njegov pod, a lisnate grane
draesnog drvea bile su njegov krov. Njegovi su zidovi bili nainjeni od najvelianstvenijih
ukrasa, runog rada velikog Umjetnika.
U okruenju svetog para je bila pouka za sva vremena, da se istinska srea ne nalazi u
poputanju ponosu i bogatstvu, ve u zajednici s Bogom kroz njegova stvorena djela. Kad bi
ljudi manje panje posveivali umjetnom i kultivirali veu jednostavnost, oni bi bili blie
odgovoru o tomu koji je cilj imao Bog kad ih je stvorio. Ponos i ambicije se nikada ne mogu
zadovoljiti, ali oni koji su doista mudri nai e istinsko i oplemenjujue zadovoljstvo u
izvorima zadovoljstva to ih je Bog stavio nadohvat svih nas.
Briga za vrt bila je povjerena stanovnicima Edema, da ga obrauje i uva. Njihovo ih
zanimanje nije umaralo, ve zadovoljavalo i krijepilo. Bog je odredio rad kao blagoslov za
ovjeka, da zaposli njegov um, ojaa njegovo tijelo i razvije njegove sposobnosti. Adam je u
umnoj i fizikoj aktivnosti naao jedno od najveih zadovoljstava svog svetog postojanja. A
kad je, kao posljedica njegove neposlunosti, bio istjeran iz svog prekrasnog doma i prisiljen
da se bori s tvrdim tlom da bi privrijedio svoj hljeb, taj isti rad, premda vrlo razliit od
ugodnog zanimanja u vrtu, bio je tit protiv kunje i izvor radosti. Oni koji rad smatraju
prokletstvom i pristupaju mu kao dosadi i tegobi, njeguju zabludu. Bogati esto s prezirom
gledaju na radniki sloj, ali to je sasvim suprotno Bojoj namjeri prilikom stvaranja ovjeka.
to su imeci najbogatijih u poreenju s nasleem koje je primio gospodar Adam? Ipak, Adam
nije bio besposlen. Na Stvoritelj, koji zna to je potrebno za ovjekovu sreu, odredio je
Adamu posao. Istinsku radost ivota nalaze samo ljudi i ene koji rade. Aneli su marljivi
radnici, oni su Boje sluge za djecu ovjeju. Stvoritelj nije ostavio prostora za nazadnjaki
obiaj nemarnosti.
Adam i njegova pratilja trebali su vladati zemljom i ostati vjerni Bogu. Njima je dana
bezgranina kontrola nad svim ivim biima. Lav i janje su mirno hodali oko njih ili zajedno
leali pored njihovih nogu. Sretne ptice leprale su oko njih bez straha, i dok se njihovo
draesno cvrkutanje uzdizalo u hvalu njihovom Stvoritelju, Adam i Eva su im se pridruili u
zahvaljivanju Ocu i Sinu.
Sveti prvi par nisu bila samo djeca pod Bojom oinskom brigom, ve studenti koji su
primali pouke od sveznajueg Stvoritelja. Njih su posjeivali aneli, a darovana im je zajednica
s njihovim Tvorcem bez vela koji bi ih dijelio. Oni su bili puni krjeposti koju su dobivali iz
drveta ivota, a njihova umna snaga je bila samo malo manja od aneoske. Tajne vidljivog
svemira - udesa to su znanja savrenog (Job 37,16) pruala su im neiscrpan izvor pouka i
zadovoljstva. Beskonani Tvorac i Graditelj obznanio je ljudskim umovima zakone i djelovanje
prirode koji su predmet ljudskog prouavanja ve est hiljada godina. Oni su razgovarali s
13

listom i drvetom, upoznajui se s tajnama njihovog ivota. Adam je poznavao svako ivo
stvorenje, od monog levijatana koji se igrao u vodi do moljca koji je uivao na sunevim
zrakama. On je svima dao ime i upoznao se s njihovom prirodom i navikama. Boja slava na
nebesima, bezbrojni svjetovi i njihov redoslijed kretanja, stvaranje oblaka, tajne zvuka i
svjetlosti, dana i noi - sve je to bilo dostupno za prouavanje prvim roditeljima. Na svakom
listu u umi, na svakom kamenu u planinama, na svakoj sjajnoj zvijezdi, na zemlji, u zraku ili
nebu napisano je bilo Boje ime. Red i sklad stvaranja govorili su im o neogranienoj mudrosti
i sili. Oni su uvijek iznova otkrivali privlanosti koje su njihova srca ispunjavala dubljom
ljubavlju i poticala ih na nove izraze zahvalnosti.
Sve dok su ostali vjerni boanskom Zakonu njihova sposobnost da spoznaju, uivaju i
ljube trebala je rasti. Oni bi neprekidno sticali nova blaga znanja, otkrivali nove izvore sree i
sticali sve jasniju, potpuniju predodbu o nemjerljivoj, nepresunoj Bojoj ljubavi.

14

3. poglavlje

KUANJE I PAD
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 3.

Kad Sotoni vie nije bilo doputeno poticati pobunu na Nebu, njegova je mrnja prema
Bogu nala novi izraz u smiljanju propasti ljudskog roda. U srei i miru svetoga para u Edemu
on je gledao prizor sjaja koji je on zauvijek izgubio. Pokrenut zaviu on ih je odluio poticati
na neposlunost i na njih navui krivnju i kaznu grijeha. On je njihovu ljubav elio pretvoriti u
nepovjerenje, a pjesme hvale u ponienje pred njihovim nebeskim Tvorcem. To ne samo da bi
ovim nevinim biima donijelo bijedu koju je on sam podnosio, ve bi obeastilo Boga i
prouzroilo alost na Nebu.
Nai prvi roditelji nisu bili ostavljeni bez upozorenja na opasnost koja im je prijetila.
Nebeski vjesnici su im predoili istoriju Sotoninog pada i njegovu zavjeru radi njihova
unitenja, predoujui cjelovitije prirodu boanske vladavine koju je knez zla pokuavao
sruiti. Sotona i njegova vojska su pogrijeili zbog neposlunosti pravednim Bojim
zapovijestima. Kako je onda bilo vano da Adam i Eva potuju taj Zakon kojim se jedino mogao
odravati red i pravinost.
Boji Zakon je svet kao i sam Bog. To je otkrivenje njegove volje, prijepis njegova
karaktera i izraz boanske ljubavi i mudrosti. Sklad stvaranja zavisi o savrenoj suglasnosti
svih bia, svega, ivog i neivog, sa Stvoriteljevim Zakonom. Bog je uspostavio zakone
vladavine ne samo za iva bia, ve za cjelokupno djelovanje prirode. Sve je podlono
nepromjenjivim zakonima koji se ne mogu omalovaiti. Ali dok prirodni zakoni upravljaju
svime u prirodi, samo je ovjek, od svih stanovnika zemlje, podloan moralnom Zakonu. Bog je
ovjeku, krunskom djelu stvaranja, dao mo da razumije njegove zahtjeve, shvati pravednost i
dobrotu njegova Zakona i njegove svete zapovijesti za ovjeka, te da se od ovjeka oekuje
nepokolebljiva poslunost.
I stanovnici Edema su, poput anela, stavljeni na ispit; svoj su sretni posjed mogli
zadrati samo vjernou Stvoriteljevu Zakonu. Oni su mogli ili posluati i ivjeti ili ne posluati
i umrijeti. Bog ih je nainio primateljima bogatih blagoslova, ali ako oni zanemare njegovu
volju, On koji nije potedio anele koji su pogrijeili nije mogao potedjeti ni njih. Prijestupom
bi proigrali njegove darove i donijeli sebi bijedu i propast.
Aneli su ih upozorili da se uvaju Sotoninih varki, jer e on neumorno ulagati napore
da ih zavede. Sve dok su posluni Bogu Zli im ne moe nanijeti zlo, jer bi svaki aneo, ako je
potrebno, bio poslan njima u pomo. Ako oni vrsto odbiju njegove prve napade, oni e biti
sigurni kao i nebeski vjesnici. Ali ako samo jednom popuste kunji, njihova e priroda postati
tako izopaena da nee imati mo i sklonost da se odupru Sotoni.
Drvo je poznanja dobra i zla stvoreno da ispita njihovu poslunost i ljubav prema Bogu.
Bog je smatrao prikladnim dati im samo jednu zabranu vezanu uz koritenje svega to je u
vrtu, ali ako oni zanemare njegovu volju u jednom detalju, oni e navui na sebe krivicu
prijestupa. Sotona ih nije trebao neprekidno kuati, on im je mogao prii samo kod
zabranjenog drveta. Ako pokuaju ispitati njegovu prirodu, oni e biti izloeni njegovim
15

lukavstvima. Oni su bili savjetovani da obrate panju na upozorenje koje im je Bog poslao i
zadovolje se poukama koje im je Bog smatrao prikladnim dati.
Da bi neopaeno ostvario svoje djelo, Sotona je izabrao zmiju za svog posrednika prikladna maska za prijevaru. Zmija je bila jedno od najmudrijih i najljepih stvorenja na
zemlji. Imala je krila, i dok je letjela zrakom, njen je zasljepljujui sjaj bio Poput boje i odsjaja
poliranog zlata. Dok se odmarala u plodovima optereenim granama zabranjenog drveta i
naslaivala njegovim ukusnim plodovima, bio je to privlaan i ugodan prizor za oko
posmatraa. Tako se u miru vrta skrivao unitava, vrebajui svoju rtvu.
Aneli su upozorili Evu da se ne odvaja od svog supruga dok je on bio zaokupljen
dnevnim radom u vrtu; s njim je opasnost od kunje bila manja nego kad je bila sama. Ali
zaokupljena svojim ugodnim zadatkom, ona je nesvjesno odlutala od njega. Kad je primijetila
da je sama, osjetila je strah od opasnosti, ali ga ona nije uvaila i odluila da je njena mudrost i
snaga dostatna da razlui zlo i suprotstavi mu se. Ne razmiljajui o aneoskom upozorenju,
ona je ubrzo posmatrala zabranjeno drvo s mjeavinom radoznalosti i divljenja. Plodovi su bili
prekrasni i ona se pitala zato ih je Bog zabranio. To je bila kuaeva prilika. On joj se obratio
kao da ita njene misli: Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?
Eva je bila iznenaena i zapanjena jer joj se inilo da uje odjek svojih misli. Ali zmija je
nastavila, melodinim glasom, laskajui njenoj nenadmanoj ljepoti, i njene rijei nisu bile
neugodne. Umjesto da pobjegne s tog mjesta, Eva je zadivljena ostala da uje kako zmija
govori. Da joj se obratilo bie poput anela, njen bi se strah pojaao, ali ona nije ni pomislila da
bi arobna zmija mogla postati posrednik palog neprijatelja.
Na kuaevo zavodljivo priznanje ona je uzvratila: Plodove sa stabala u vrtu smijemo
jesti. Samo za plod sa stabla to je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da
ne umrete! Nato e zmija eni: Ne, neete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s
njega jeli otvorit e vam se oi, i vi ete biti kao bogovi, koji razluuju dobro i zlo.
Uzimanjem plodova s ovog drveta, objasnila je ona, oni e dosegnuti viu razinu
postojanja i primiti uvid u ire podruje znanja. Ona je sama okusila sa zabranjenog drveta, i
kao rezultat, stekla mogunost govora. I tako je indirektno rekla da im je Bog ljubomorno to
zabranio, da se ne bi oni uzdigli i postali jednaki s Njim. Zbog ovih prekrasnih svojstava,
mudrosti i sile, On im je zabranio da ga kuaju i ak dodirnu. Kua je dao znati da se boansko
upozorenje zapravo nee ispuniti, jer je njegova svrha samo zastraivanje. Kako je mogue da
oni umru? Zar nisu okusili s drveta ivota? Bog ih je pokuao sprijeiti da dostignu plemenitiji
stupanj razvitka i nadu veu sreu.
Takvo je Sotonino djelo od Adamova vremena do danas, i on ga obavlja s velikim
uspjehom. On kua ljude da ne vjeruju Bojoj ljubavi i sumnjaju u njegovu mudrost. On
neprekidno pokuava podstai duh neograniene radoznalosti, nemirne, ljubopitljive elje da
se prodre u tajne boanske mudrosti i moi. U naporima da istrae ono to je Bog odluio
zadrati, mnotvo previda istine to ih je On otkrio bitne za spasenje. Sotona kua ljude na
neposlunost navodei ih da vjeruju kako zakorauju u jedno prekrasno, novo podruje
znanja. Ali sve je to prijevara. Poneseni idejama napretka, oni, gazei Boje zahtjeve, koraaju
putem koji vodi k degeneraciji i smrti.
Sotona je svetom paru rekao da e krenjem Bojeg Zakona biti dobitnici. Zar i mi
danas ne ujemo slino razmiljanje? Mnogi govore o uskogrudnosti onih koji sluaju Boje
zapovijesti, dok sami tvrde da posjeduju ire ideje i uivaju veu slobodu. to je ovo ako ne
odjek glasa iz Edema: Onoga dana kad budete s njega jeli... - kad prekrite boanske zahtjeve
16

- vi ete biti kao bogovi. Sotona je tvrdio da je primio velika dobra jedui sa zabranjenog
drveta, ali on nije dopustio da se vidi kako je zbog prijestupa postao odbaenik s Neba.
Premda je shvatio da su posljedice grijeha vjeni gubitak, on je prikrio svoju vlastitu bijedu da
bi i druge doveo u isti poloaj. Tako prijestupnik sada pokuava prikriti svoj istinski karakter;
on moe tvrditi da je svet, ali njegovo ispovijedanje uzvienosti samo ga ini opasnijim
varalicom. On je na Sotoninoj strani, gazei Boji Zakon, navodei druge da ine isto, na svoju
vjenu propast.
Eva je doista vjerovala Sotoninim rijeima, ali je njena vjera nije spasila od kazne
grijeha. Ona nije vjerovala Bojim rijeima, i to je prouzroilo pad. Ljudi na sudu nee biti
osueni jer su svjesno vjerovali lai, ve stoga to nisu vjerovali istini, jer su zanemarili
mogunost da spoznaju to je istina. Uprkos Sotoninom izvrtanju injenica neposlunost Bogu
je uvijek pogubna. Mi moramo usmjeriti svoja srca na spoznaju istine. Sve pouke to ih je Bog
zapisao u svojoj Rijei slue nama za upozorenje i pouku. One su nam dane da nas spase od
prijevare. Njihovo e zanemarivanje dovesti do osobne propasti. Moemo biti sigurni da sve
to se suproti Bojoj rijei potie od Sotone.
Zmija je ubrala plod sa zabranjenog drveta i stavila ga u ruku Eve koja je oklijevala.
Onda ju je Sotona podsjetio na njene vlastite rijei, kako im je Bog zabranio da ga dodirnu, da
ne bi umrli. Ona nee pretrpjeti vie zla, tvrdio je on, ako ga okusi nego to ga je iskusila
dirajui ga. Budui da nije vidjela posljedice onoga to je uinila, Eva se ohrabrila: Vidje ena
da je stablo dobro za jelo, za oi zamamljivo, a za mudrost poeljno: ubere ploda njegova i
pojede. Okus je bio prekrasan, i dok je jela, inilo joj se da osjea silu koja oivljuje i zamiljala
kako kroi u vii stupanj postojanja. Ona je bez straha ubrala plod i poela ga jesti. I sada,
budui da je pogrijeila, ona je postala Sotonino orue u djelu unitenja svog supruga. U stanju
udesnog, neprirodnog uzbuenja, s rukama punim zabranjena voa, ona ga je potraila i
ispriala sve to se dogodilo.
Izraz alosti prekrio je Adamovo lice. Izgledao je zapanjen i oprezan. Na Evine rijei on
je odgovorio da to mora biti neprijatelj na kojeg su bili upozoreni, te da prema boanskoj
presudi ona mora umrijeti. Kao odgovor ona ga je nagovarala da jede, ponavljajui zmijine
rijei da oni zasigurno nee umrijeti. Ona je to smatrala istinom jer nije primjeivala znake
Bojeg nezadovoljstva, ve naprotiv, iskusila je divan, osvjeavajui uticaj koji njene
sposobnosti proima ivotom kakav, zamiljala je ona, nadahnjuje nebeske vjesnike.
Adam je shvatio da je njegova druica prekrila Boju zapovijest, zanemarila jedinu
zabranu koja im je dana da ispita njihovu vjernost i ljubav. U njegovom se umu odvijala
strana borba. alio je to je dopustio da Eva odluta od njega. Ali djelo je bilo uinjeno, on e
morati biti odvojen od osobe ije mu je drutvo donosilo radost. Kako se pomiriti s tim? Adam
je uivao u druenju s Bogom i svetim anelima. On je posmatrao slavu Stvoritelja. Razumio je
sudbinu koja je stajala na raspolaganju ljudskom rodu ako ostane vjeran Bogu. Ipak, on je
izgubio iz vida sve ove blagoslove u strahu da e izgubiti jedan dar koji je u njegovim oima
bio vredniji od drugih. Ljubav prema Evi je nadjaala sve - ljubav, zahvalnost i odanost
Stvoritelju. Ona je bila dio njega i on nije mogao izdrati pomisao da se rastavi od nje. On nije
shvatio da je ta ista neograniena sila koja ga je stvorila iz praha zemaljskog, ivog, prekrasna
izgleda, i iz ljubavi mu dala druicu, mogla stvoriti drugu. On je odluio dijeliti njenu sudbinu,
on e umrijeti s njom. Moda su, razmiljao je on, rijei mudre zmije istinite? Eva je bila pred
njim, lijepa i oito nevina kao i prije ina neposlunosti. Ona je izrazila veu ljubav prema
njemu nego prije. Na njoj se nije vidio znak smrti i on je odluio snositi posljedice. Uzeo je plod
17

i brzo ga pojeo.
Nakon prijestupa Adamu se prvo inilo kako ulazi u vii stupanj razvitka. Ali ga je
uskoro pomisao na grijeh ispunila strahom. Grjenom paru se zrak, koji je dotada bio blag i
podjednake temperature, sada uinio hladniji. Mir i ljubav koji su njemu pripadali sada su
nestali i umjesto toga oni su imali osjeaj grjenosti, strah od budunosti, golotinju due.
Odora od svjetlosti koja ih je okruivala sada je nestala, a da bi je nadomjestili, oni su pokuali
nainiti pokrivalo, jer, neodjeveni, nisu mogli izai na oi Bogu i svetim anelima.
Oni su sada poinjali uviati istinsku prirodu svog grijeha. Adam je ukorio svoju
druicu to ga je nerazumno napustila i dopustila da je zmija prevari, a oboje su se uvjeravali
da e Onaj koji im je pruio tako mnogo dokaza svoje ljubavi oprostiti ovaj prijestup, ili da
nee biti podloni tako stranoj kazni kao to su se bojali.
Sotona je likovao zbog uspjeha. On je naveo enu da ne vjeruje Bojoj ljubavi, da
posumnja u njegovu mudrost i prestupi njegov Zakon, a preko nje je prouzroio i Adamov pad.
Ali veliki Zakonodavac samo to nije obznanio Adamu i Evi posljedice njihova
prijestupa. Boanska prisutnost se oitovala u vrtu. U svojoj nevinosti i svetosti oni su s
radosnom dobrodolicom pozdravljali dolazak svog Stvoritelja, ali sada su pobjegli od straha i
pokuali se sakriti u najskrovitije predjele vrta. Ali Jahve, Bog, zovne ovjeka: Gdje si? ree
mu. On odgovori: uo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih. Nato mu
ree: Ko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti?
Adam nije mogao porei ni izgovoriti se za svoj grijeh, i umjesto da pokae kajanje, on
je pokuao krivicu prebaciti na svoju enu, a time i na samog Boga: ena koju si stavio uza me
- ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo. On koji je, iz ljubavi prema Evi, namjerno odluio
odbaciti Boju naklonost, svoj dom u raju i vjeni ivot radosti, pokuao je sada, nakon svog
pada, svoju druicu, pa ak i samog Stvoritelja, proglasiti odgovornim za prijestup. Mo grijeha
je tako strana.
Kad je ena upitana: to si to uinila? ona je odgovorila: Zmija me prevarila, pa sam
jela. Zato si stvorio zmiju? Zato si je doveo u Edem? to su bila pitanja to ih je
podrazumijevao njen izgovor za grijeh. Tako je ona, kao i Adam, Boga inila odgovornim za
njihov pad. Porijeklo duha samoopravdanja je u ocu lai; nai prvi roditelji su mu popustili im
su popustili uticaju Sotone, a pokazuju ga svi Adamovi sinovi i keri. Umjesto da ponizno
priznaju svoje grijehe, oni su se pokuali zatititi okrivljujui druge, okolnosti ili Boga pretvarajui njegov blagoslov u priliku za prigovore protiv Njega.
Gospod je onda izrekao presudu nad zmijom: Kad si to uinila, prokleta bila meu
svim ivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svom puzat e i zemlju jesti sveg ivota
svog! Budui da je koritena kao Sotonino orue, zmiji je izreena boanska presuda. Od
najljepe ivotinje na zemlji, kojoj su se svi najvie divili, ona je trebala postati najnia i
najomraenija od svih, ivotinja koju mrze i od koje se boje i ljudi i zvijeri. Rijei koje su
slijedile direktno su se odnosile na samog Sotonu, upuujui na njegov konani poraz i
unitenje: Neprijateljstvo ja zameem izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojega i roda njezina:
ona e ti glavu satirati, a ti e mu vrebati petu.
Evi je prikazana alost i bol koja je morala biti njen udio. Gospod je rekao: Trudnoi
tvojoj muke u umnoiti, u mukama djecu e raati. udnja e te muu tjerati, a on e
gospodariti nad tobom. Bog je Evu prilikom stvaranja izjednaio s Adamom. Da su ostali
posluni Bogu - u skladu s njegovim Zakonom ljubavi - oni bi uvijek bili u meusobnom
skladu, ali grijeh je unio neslogu, i sada se njihovo zajednitvo i sklad moe ouvati samo
18

pokornou ene muu. Eva je prva pogrijeila, i ona je popustila kuanju time to se odvojila
od svog druga, protivno boanskoj uputi. Adam je zgrijeio zbog njenog moljenja i ona je sada
bila podreena svom muu. Da je pali ljudski rod cijenio naela propisana Bojim Zakonom,
ova bi se presuda, premda posljedica grijeha, pokazala blagoslovom, ali ovjekova zloupotreba
poloaja ispunila je mnoge ene gorinom i njihov ivot uinila teretom.
Eva je bila savreno sretna pored svog supruga u njihovom domu u Edemu, ali kao
nemirne savremene Eve, ona se zanosila nadom da e zakoraiti u viu sferu postojanja od one
koju joj je Bog odredio. Pokuavajui se uzdignuti iznad prvotne razine, ona je pala nie. Slian
e rezultat ostvariti svi oni koji nisu voljni radosno preuzeti svoje ivotne dunosti u skladu s
Bojim planom. U svojim naporima da dostignu poloaj za koji ih On nije osposobio, mnogi
ostavljaju prazna mjesta na kojima bi mogli biti blagoslov. U elji za viim sferama ivota
mnoge su ene rtvovale istinsko ensko dostojanstvo i plemenitost karaktera, te ostavile
neobavljen posao koji im je Nebo odredilo.
Gospod je rekao Adamu: Jer si posluao glas svoje ene te jeo sa stabla s kojega sam ti
zabranio jesti rekavi: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom
e se od nje hraniti svega vijeka svog! Raae ti trnjem i korovom, a hranie se poljskim
raslinjem. U znoju lica svoga hljeb svoj e jesti dokle se u zemlju ne vrati: ta iz zemlje uzet si
bio - prah si, u prah e se vratiti.
Boja volja nije bila da bezgrjeni par upozna zlo. On im je slobodno dao dobro, a
uskratio zlo. Ali, protivno njegovoj zapovijesti, oni su okusili sa zabranjena drveta, i sada e
oni nastaviti jesti s njega, poznavati zlo tokom cijelog svog ivota. Od toga trenutka Sotonine
kunje e nanositi bol ljudskom rodu. Umjesto ugodnog rada koji mu je odreen, briga i napor
trebali su biti njegovo nasljee. Oni e biti podloni razoaranju, alosti i boli, a naposljetku i
smrti.
Pod prokletsvom grijeha cijela priroda je ovjeku trebala biti svjedok naravi i
posljedica pobune protiv Boga. Kad je Bog nainio ovjeka, On ga je postavio vladarom nad
Zemljom i svim ivim stvorenjima. Sve dok je Adam bio odan Nebu, cijela mu je priroda bila
podlona. Ali kad se pobunio protiv boanskog Zakona, nia su se stvorenja pobunila protiv
njegove vladavine. Tako je Gospod, u velikoj milosti, pokazao ovjeku svetost svojih zakona i
naveo ga da, kroz njegovo vlastito iskustvo, uvidi opasnost naputanja Zakona, ak i u
najmanjoj sitnici.
ivot napora i brige koji je otada trebao biti ovjekovo nasljee odreen je iz ljubavi.
To je bila disciplina koju je zahtijevao njegov grijeh, da bi se nadziralo poputanje apetitu i
nagonima te da bi se razvila navika samokontrole. Bio je to dio Bojeg plana za ovjekovu
obnovu od unitenja i ponienja prouzroenih grijehom.
Upozorenje dano naim roditeljima: U onaj dan u koji s njega okusi, zacijelo e
umrijeti (Post 2,17), nije podrazumijevalo da su oni trebali umrijeti istog dana kad su okusili
zabranjene plodove. Ali toga je dana neopoziva kazna morala biti izreena. Besmrtnost im je
obeana uz uslov poslunosti, a ako prekre Zakon, oni e se odrei vjenog ivota. Tog istog
da oni su bili osueni na smrt.
Da bi ivio vjeno, ovjek mora nastaviti jesti s drveta ivota. Lien ovoga njegova
vitalnost postupno slabi, sve dok se ivot ne ugasi. Sotonin je plan bio da Adam i Eva
neposlunou navuku na sebe Boje nezadovoljstvo, a onda, ako ne uspiju dobiti oprost, on
se nadao da e okusiti s drveta ivota te tako nastaviti ivot grijeha i bijede. Ali nakon
ovjekova pada, sveti su aneli odmah bili zadueni da uvaju drvo ivota. Ove su anele
19

okruivali bljesci svjetlosti koji su izgledali poput bljetavih maeva. Nikome iz Adamove
porodice nije bilo doputeno prijei ovu prepreku i okusiti s ovog ivotodavnog drveta - zato
ne postoji besmrtni grjenik.
Plimu jada to je potekla iz prijestupa naih prvih roditelja mnogi smatraju previe
stranom posljedicom za tako mali grijeh i oni optuuju Boju mudrost i pravednost u
postupanju s ljudima. Ali kad bi malo dublje razmotrili ovo pitanje, oni bi uvidjeli svoju
zabludu. Bog je stvorio ovjeka po svojoj slici, slobodna od grijeha. Zemlja je trebala biti
naseljena biima samo malo manjim od anela, ali njihovu je poslunost trebalo provjeriti, jer
Bog ne bi dopustio da svijet bude naseljen ljudima koji ne obraaju panju na Boji Zakon.
Ipak, u velikoj milosti On Adamu nije odredio teak ispit. A i sama malenkost zabrane uinila
je grijeh iznimno velikim. Ako Adam nije mogao poloiti najlaki ispit, on ne bi mogao izdrati
teke kunje da su mu povjerene vee odgovornosti.
Da je Adam iskuan nekim teim ispitom, onda bi se oni ija srca tee k zlu izgovarali
rijeima: Ovo je nevana stvar, a Bog nije sitniav. I Zakon bi se neprekidno prestupao u
naoko nevanim stvarima koje ljudi ne ukoravaju. Ali Bog je jasno obznanio da Njega vrijea
svaki grijeh.
Evi se inilo da je neposlunost Bogu, kuanje ploda sa zabranjenog drveta nevana
stvar, kao i navoenje svog supruga na grijeh, ali njihov je grijeh otvorio brane jada u svijetu.
Ko u trenutku kunje moe znati strane posljedice koje e doi kao rezultat jednog pogrenog
koraka?
Mnogi koji ue da Boji Zakon nije obavezujui za ljude, tvrde da je nemogue posluati
njegove uredbe. Ali ako je ovo istina, zato je Adam pretrpio kaznu prijestupa? Grijeh naih
prvih roditelja donio je krivicu i bijedu na svijet, a da nije bilo Boje dobrote i milosti,
ovjeanstvo bi dospjelo u beznadan oaj. Ne zavaravajmo se. Jer je plata grijeha smrt. (Rim
6,23) Boji Zakon se ni sada ne moe prestupati nekanjeno kao ni kad je presuda izreena
nad ocem ovjeanstva.
Nakon njihovog grijeha Adam i Eva vie nisu mogli stanovati u Edemu. Oni su usrdno
molili da ostanu u domu svoje bezgrjenosti i radosti. Oni su priznali da su odbacili sva prava
na to sretno prebivalite, ali su se obavezali na striktnu poslunost Bogu u budunosti. Ali
njima je reeno da je grijeh izopaio njihovu prirodu, da su umanjili svoju snagu da se odupru
zlu i otvorili vrata Sotoni da im se lake priblii. Oni su u svojoj bezgrjenosti popustili
kuanju, i sada, u stanju svjesne krivice, oni bi imali manju mo da ouvaju svoju
besprijekornost.
U poniznosti i neizrecivoj alosti oni su pozdravili svoj prekrasni dom i poli da ive na
zemlji na kojoj je poivalo prokletstvo grijeha. Temperatura zraka, nekad tako blaga i
ujednaena, sada je bila podlona znaajnim promjenama, i Gospod im je milostivo dao odjeu
od koa da ih zatiti od vruine i hladnoe.
Kad su na uvelom cvijeu i padanju lia vidjeli prve znake raspadanja, Adam i njegova
druica su vie plakali nego to danas ljudi oplakuju svoje mrtve. Smrt slabih, njenih cvjetova
bila je uzrok alosti, ali kad prekrasna drveta odbacuju svoje lie, prizor ivo podsjea na
neumoljivu injenicu da je smrt dio svega to ivi.
Edemski vrt je ostao na zemlji dugo nakon to je ovjek prognan s njenih ugodnih
staza. Palom ovjeanstvu je dugo bilo doputeno da posmatra bezgrjean dom, jer su aneli
uvari sprjeavali samo ulaz. Kod vrata raja koja su uvali heruvimi otkrivana je boanska
slava. Ovdje su Adam i njegovi sinovi dolazili da slue Bogu. Oni su ovdje obnavljali svoje
20

zakletve o poslunosti Zakonu zbog ijeg su prijestupa bili istjerani iz Edema. Kad je plima zla
preplavila svijet i pokvarenost ljudi odluila o njihovom unitenju potopom, ruka koja je
stvorila Edem povukla ga je sa zemlje. Ali prilikom konanog obnovljenja, kad nastanu novo
nebo i nova zemlja (Otk 21,1), i on e biti obnovljen i ljepe ukraen nego u poetku.
Tada e oni koji su drali Boje zapovijesti udisati dah besmrtnosti ispod drveta ivota,
i tokom beskrajnih vjekova stanovnici bezgrjenih svjetova e u vrtu radosti posmatrati uzor
savrenog djela Bojeg stvaranja, netaknutog prokletstvom grijeha - uzor onoga to bi postala
cijela zemlja da je ovjek ispunio Storiteljev slavni plan.

21

4. poglavlje

PLAN OTKUPLJENJA
ovjekov je pad cijelo Nebo ispunio alou. Svijet koji je Bog nainio bio je uniten
prokletstvom grijeha i nastanjen biima osuenim na bijedu i smrt. inilo se da nema izlaza za
one koji su prekrili zakon. Aneli su prestali pjevati pjesme hvale. irom nebeskih dvorova
alovalo se zbog propasti koju je donio grijeh.
Boji Sin, velianstveni nebeski Zapovjednik, bio je pokrenut saaljenjem prema palom
ljudskom rodu. Kad se bijeda izgubljenog svijeta pokazivala pred Njim, njegovo je srce bilo
ganuto beskonanim saaljenjem. Meutim, boanska je ljubav stvorila plan kojim je ovjek
mogao biti otkupljen. Boji je prekreni Zakon zahtijevao ivot grjenika. U cijelom je svemiru
postojala samo jedna osoba koja je mogla, umjesto ovjeka, ispuniti zakonske zahtjeve. Budui
da je boanski Zakon svet kao i sam Bog, pomirenje je za njegov prekraj mogao izvriti samo
onaj koji je jednak s Bogom. Niko osim Hrista nije mogao otkupiti palog ovjeka od prokletstva
Zakona i vratiti ga u sklad s Nebom. Hristos je na sebe odluio uzeti krivnju i sramotu grijeha,
grijeha koji je tako mrzak svetom Bogu da je rastavio Oca od njegova Sina. Hristos se trebao
spustiti do najveih dubina ljudske bijede da bi spasio pali ljudski rod.
On je pred Ocem molio u korist grjenika dok su nebeske vojske oekivale rezultate s
napetou koja se rijeima ne moe izraziti. Taj tajni razgovor je dugo trajao - savjet mirni
(Zah 6,13 DK) za pali ljudski rod. Plan spasenja je zaet prije stvaranja svijeta, jer je Hristos
zaklano jagnje (Otk 13,8), a ipak se i Kralj svemira borio sam sa sobom prije no to je dao
svog Sina da umre za okrivljene ljude. Ali Bog je tako ljubio svijet da je dao svog
jedinorodenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni (Iv 3,16). O,
kakva tajna otkupljenja! Boja ljubav za svijet koji ga nije ljubio! Ko moe spoznati dubinu
ljubavi koja nadilazi spoznaju (Ef 3,19)? Tokom beskrajnih vjekova besmrtni umovi e
pokuavajui shvatiti tajnu te neshvatljive ljubavi, postavljati pitanja i diviti joj se.
Bog se trebao objaviti u Hristu da pomiri svijet sa sobom (2 Kor 5,19). Grijeh je tako
duboko ponizio ovjeka da je njemu samom bilo nemogue pomiriti se s Onim ija je priroda
istota i dobrota. Ali Hristos, nakon to je otkupio ovjeka od osude grijeha, moe dati
boansku silu da je udrui s ljudskim naporima. Tako pokajanjem pred Bogom i vjerom u
Hrista pala Adamova djeca mogu jo jednom postati sinovi Boji (1 Iv 3,2).
Jedini plan koji moe osigurati ovjekovo spasenje obuhvatio je cijelo Nebo u
beskonanoj rtvi. Aneli se nisu mogli radovati kad im je Hristos predoio plan otkupljenja,
jer su uvidjeli da e ovjekovo spasenje njihov dragi Zapovjednik platiti neizrecivom boli. U
tuzi i uenju oni su sluali njegove rijei dok im je On objanjavao kako mora napustiti
istou i mir Neba, njegovu radost, slavu i vjeni ivot i doi u dodir s pokvarenou Zemlje, da
iskusi njenu bol, sramotu i smrt. On je trebao stati izmeu grjenika i kazne za grijeh, pa ipak
e ga malo njih prihvatiti kao Sina Bojeg. On je trebao napustiti svoj uzvieni poloaj kao
Velianstvo Neba, sii na Zemlju i poniziti se kao ovjek, i osobno iskusiti alost i kunje koje
ovjek mora proivjeti. Sve e ovo biti nuno da bi on mogao pomoi onima koji stoje u
kunji (Heb 2,18). Kad se njegov zadatak uitelja zavri, On e biti predan u ruke bezbonika i
biti izloen uvredama i muenju na koje ih samo Sotona moe nadahnuti. On e morati
22

umrijeti najsurovijom smru, biti uzdignut izmeu Zemlje i Neba kao okrivljeni grjenik. On e
morati proi kroz duge sate agonije, tako strane da je aneli nee moi posmatrati, ve e
zakloniti svoje lice. On e morati pretrpjeti tjeskobu due, odvojenost od Oeva lica, dok a na
Njemu biti krivica za prijestup - teina grijeha cijeloga svijeta.
Aneli su se bacili pred noge svog Stvoritelja i ponudili oni postanu rtva za ovjeka.
Ali aneoski ivot nije mogao platiti dug, ovjeka je mogao otkupiti samo njegov Stvoritelj.
Ipak, aneli su trebali odigrati svoj dio u planu otkupljenja. Hristos je trebao biti uinjen
niim od anela (Heb 2,9). Kad uzme ljudsku prirodu, njegova mo nee biti jednaka njihovoj,
i oni su mu trebali sluiti, da ga utjee i ublae njegovu patnju. Oni su takoe trebali biti
slubujui duhovi koji su poslani da slue onima koji e postati nasljednici spasenja (Heb
1,14). Oni e uvati primatelje milosti od sile zlih anela i od tame kojom ih Sotona
neprekidno okruuje.
Kad aneli budu svjedoci agonije i ponienja njihova Gospoda, oni e se ispuniti jadom
i ogorenjem te e ga eljeti osloboditi od njegovih ubica, ali oni nisu trebali posredovati da bi
sprijeili ono to su trebali vidjeti. Dio plana otkupljenja zahtijeva da Hristos pretrpi porugu i
zlostavljanje zlih ljudi, i On se s tim sloio kad je postao Otkupitelj ljudi.
Hristos je uvjerio anele da e On svojom smru otkupiti mnoge i unititi onoga koji je
imao silu smrti. On e povratiti kraljevstvo koje je ovjek izgubio prijestupom, i otkupljeni e
ga naslijediti zajedno s Njim i ivjeti u njemu zauvijek. Grijeh i grjenici e biti izbrisani da
nikada vie ne remete mir Neba i Zemlje. On je pozvao aneosko mnotvo da ostane u skladu s
planom koji je njegov Otac prihvatio te da se raduje to e, njegovom smru, pali ljudi biti
pomireni s Bogom.
Tada je Nebo ispunila radost, neizreciva radost. Slava i blagoslovlenost otkupljenog
svijeta nadmaila je ak i tjeskobu i rtvu Kneza ivota. irom nebeskih dvorova odjekivali su
prvi zvui pjesme koja e odzvanjati iznad betlehemskih breuljaka - Slava Bogu na visini i na
zemlji mir ljudima koje ljubi! (Lk 2,14) Razdraganost je bila vea od ushita za stvaranja kad
su klicale zvijezde jutarnje i Boji uzvikivali dvorani (Job 38,7).
ovjeku je prva najava otkupljenja saoptena u presudi koja je izreena nad Sotonom u
vrtu. Gospod je objavio: Neprijateljstvo ja zameem izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojega i
roda njezina: on e ti glavu satirati, a ti e mu vrebati petu. (Post 3,15) Ova presuda, izreena
u prisutnosti naih prvih roditelja, za njih je bila i obeanje. Premda je najavila rat izmeu
ovjeka i Sotone, u njoj je najavljeno da e mo velikog neprijatelja naposljetku biti slomljena.
Adam i Eva su stajali kao zloinci pred pravednim Sucem oekujui presudu koju su zasluli
prijestupom, ali prije no to im je saopteno o ivotu naporna truda i jada koji je trebao postati
njihov dio, ili o zapovijesti o povratku u prah, oni su sluali rijei koje nisu mogle a da im ne
prue nadu. Premda e morati patiti zbog sile svog monog neprijatelja, oni mogu s nadom
oekivati konanu pobjedu.
Kad je Sotona uo za neprijateljstvo izmeu njega i ene, izmeu njegova sjemena i
njenog sjemena, on je znao da e njegovo djelo izopaivanja ljudske prirode biti prekinuto, da
e na neki nain ovjek biti osposobljen da se suprotstavi toj sili. Ipak, kako se plan spasenja
sve jasnije otkrivao, Sotona i njegovi aneli su se radovali to, uzrokujui ljudski pad, mogu
prisiliti Bojeg Sina da napusti svoj uzvieni poloaj. On je tvrdio da su time ispunjeni njegovi
planovi na Zemlji i da e Hrista, kad na sebe uzme ljudsku prirodu, moi pobijediti i tako
sprijeiti otkupljenje ovjeanstva.
Nebeski aneli su naim prvim roditeljima jasnije prikazali plan stvoren za njihovo
23

spasenje. Adam i njegova pratilja su uvjeravani da oni, uprkos svom velikom grijehu, nee biti
preputeni Sotoninom nadzoru. Sin Boji je ponudio da vlastitim ivotom plati otkup za
prijestup. Oni e proi razdoblje kunje, i pokajanjem i vjerom u Hrista oni e ponovno moi
postati Boja djeca.
rtva koju je zahtijevao njihov prijestup otkrila je Adamu i Evi sveti karakter Bojeg
Zakona, i oni su shvatili, kao nikada ranije, krivicu grijeha i njegove strane posljedice. Zbog
grinje savjesti i strepnje oni su molili da kazna ne padne na Onoga ija je ljubav bila izvor sve
njihove radosti, nego na njih i njihovo nasljedstvo.
Reeno im je kako se, s obzirom na to da je Jahvin Zakon temelj njegove vladavine na
Nebu kao i na Zemlji, ak ni ivot anela ne moe prihvatiti kao rtva za njegov prijestup.
Nijedan od njegovih propisa nije mogao biti ukinut ili promijenjen da bi se prilagodio
ovjekovu palom stanju, ve ih je Sin Boji, koji je stvorio ovjeka, mogao pomiriti sa sobom.
Kao to je Adamov prijestup donio nesreu i smrt, tako je Hristova rtva trebala donijeti ivot
i besmrtnost.
Zbog grijeha nije samo ovjek, ve i Zemlja, dola pod vlast neastivoga te ju je trebalo
obnoviti planom otkupljenja. Za stvaranja Adamu je dana vlast nad Zemljom. Ali poputanjem
kunji on je dospio pod Sotoninu vlast. ... jer pobijeeni robuju pobjedniku. (2 Pt 2,19) Kad je
ovjek postao Sotonin zatoenik, kraljevstvo kojim je on upravljao predano je njegovom
osvajau. Sotona je tako postao bog ovoga svijeta (2 Kor 4,4). On je preoteo vlast nad
Zemljom koja je prvotno dana Adamu. Ali Hristos, plaajui svojom rtvom kaznu grijeha, ne
samo da je trebao otkupiti ovjeka, ve povratiti ono to je on izgubio. Sve to je prvi Adam
izgubio, drugi Adam je trebao povratiti. Prorok kae: I ti Kulo stada, Ofele Keri sionske, opet
e se tebi vratiti prijanja vlast. (Mih 4,8) A apostol Pavle upuuje na zalog naeg naslea za
otkupljenje (Ef 1,14). Bog je stvorio Zemlju da bude prebivalite sretnih, svetih bia. Gospod
je oblikovao i sazdao zemlju, koju je uvrstio i nije je stvorio pustu, ve ju je uobliio za
obitavanje (Iz 45,18). Svrha e biti ispunjena, kad, obnovljena Bojom silom, i osloboena od
grijeha i patnje, ona postane vjeno prebivalite otkupljenih. Zemlju e posjedovati
pravednici i ivjet e na njoj zauvijek. Nee biti vie nita prokleto. Prijesto Boji i Jagnjetov
bie u gradu. Sluge Boje klanjat e se Bogu i gledae njegovo lice. (Ps 37,29; Otk 22,3)
Adam je, u svojoj bezgrjenosti, uivao u neposrednom zajednitvu sa svojim Tvorcem,
ali je grijeh razdvojio Boga i ovjeka, i samo je pomirenje moglo premostiti provaliju i
omoguiti primanje blagoslova i spasenja s Neba na Zemlju. ovjeku je i dalje bio uskraen
izravan pristup njegovom Stvoritelju, ali Bog je trebao komunicirati s njim kroz Hrista i
anele.
Tako su Adamu bili otkriveni vani dogaaji u istoriji ovjeanstva, od trenutka kad je
boanska presuda izreena u Edemu i potopa i sve do prvog dolaska Bojeg Sina. Njemu je
pokazano da e mnogi izabrati ivot grijeha radije nego ivot pokajanja i poslunosti, premda
e vrijednost Hristove rtve biti dovoljna za spasenje cijeloga svijeta. Broj zloina e se tokom
narednih narataja poveati, a prokletstvo e grijeha sve vie pritiskati ljudski rod, ivotinjski
svijet i zemlju. Prokletstvo grijeha e skratiti ljudski vijek, oslabit e ovjekovo tjelesno
zdravlje, izdrljivost kao i moralnu i intelektualnu snagu, sve dok se svijet ne ispuni bijedom
svake vrste. Kroz poputanje apetitu i strastima ljudi e postati nesposobni da cijene velike
istine plana otkupljenja. Ipak Hristos, vjeran namjeri zbog koje je napustio Nebo, i dalje e se
zanimati za ljude i pozivati ih da svoje slabosti i nedostatke sakriju u Njemu. On e ispunjavati
potrebe svih onih koji mu vjerom prilaze. A uvijek e biti onih koji e sauvati znanje o Bogu i
24

ostati neoskvrnjeni usred sveopteg bezakonja.

Bog je uspostavio rtvene prinose da budu ovjekov trajan podsjetnik i pokajniko
priznanje njegovog grijeha i ispovijedanje vjere u obeanog Otkupitelja. Njihova je svrha bila
da grjenoj rasi usade istinu da je grijeh taj koji je uzrokovao smrt. Za Adama je rtvovanje
prve rtve bio najbolniji doivljaj. Njegova se ruka morala podii da oduzme ivot i on je znao
da je bio posluan Bogu, smrti ovjeka ili ivotinje ne bi bilo. Dok je klao nevinu rtvu, on je
drhtao pri pomisli da e krv bezgrjenog Jagnjeta Bojeg morati biti prolivena. Ovaj mu je
prizor pruao dublji i jasniji osjeaj vlastitog prijestupa, koji nita osim smrti dragog Bojeg
Sina nije moglo okajati. On se divio beskonanoj dobroti koja e platiti ovakav otkup da spasi
krivce. Zvijezda nade je rasvjetljavala mranu i stranu budunost i rastereivala je od
potpune pustoi.
Ali plan otkupljenja je imao iri i dublji smisao od spasenja ovjeka. Hristos nije samo
zbog toga doao na Zemlju, ne samo zbog toga da stanovnici ovog malog svijeta potuju Boji
Zakon onako kako bi ga trebali potovati, ve da pred svemirom opravda Boji karakter.
Hristos je mislio na ovaj rezultat svoje velike rtve, na uticaj na razum bia na drugim
svjetovima kao i na ljudski razum kad je rekao: Sad je sud ovome svijetu! Sad e knez ovoga
svijeta biti baen van! A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve u ljude privui k sebi. (Iv
12,30-32) Hristov in umiranja za ovjekovo spasenje nije mu samo trebao omoguiti pristup
Nebu, ve i pred cijelim svemirom opravdati Boga i njegovog Sina i njihovo postupanje prema
Sotoni i njegovoj pobuni. On e uspostaviti vjenost Bojeg Zakona i otkriti prirodu i
posljedice grijeha.
Od poetka velika se borba vodila oko Bojeg Zakona. Sotona je pokuavao dokazati da
je Bog nepravedan, da je njegov Zakon pogrean, te da dobro svemira zahtijeva njegovu
promjenu. Napadajui Zakon on je namjeravao sruiti autoritet njegovog Autora. Borbom se
trebalo prikazati da li su boanski zakoni nedostatni i predmet promjene ili su savreni i
nepromjenjivi.
Kad je Sotona zbaen s Neba, on je odluio da ovu zemlju naini svojim kraljevstvom.
Kad je iskuao i pobijedio Adama i Evu on je mislio da je osvojio ovaj svijet, jer, kazao je on,
oni su me izabrali kao svog vladara. Tvrdio je da je grjeniku nemogue darovati oprost, te
da su stoga ljudi njegovi zakoniti podanici, a da svijet pripada njemu. Ali Bog je dao svog
dragog Sina - koji je bio jednak Njemu - da snosi kaznu prijestupa i time osigurao put kojim
ljudi mogu zadobiti njegovu milost i biti vraeni u Edemski dom. Hristos se prihvatio
otkupljenja ovjeka i spaavanja svijeta iz Sotoninog naruja. Velika borba koja je poela na
Nebu trebala se privesti kraju na tom istom svijetu, na istom podruju koje je Sotona prisvajao
za sebe.
Hristovo ponienje za spasenje palih ljudi bilo je uenje cijelog svemira. Da On koji je
iao od zvijezde do zvijezde, od svijeta do svijeta, nadgledajui sve, zadovoljavajui potrebe
svih bia u svom nepreglednom stvaranju svojim provienjem, da se On sloi da napusti svoju
slavu i uzme na sebe ljudsku prirodu bila je tajna koju su bezgrjena bia s drugih svjetova
eljela razumjeti. Kad je Hristos siao na ovu zemlju u ljudskom obliku, svi su bili zainteresovani da ga slijede dok je korak po korak koraao okrvavljenom stazom od staje do Golgote.
Nebo je biljeilo uvrede i izrugivanje koje je On primao i znali su da je to Sotonin poticaj. Oni
su pratili razvoj sukoba, Sotonine neprekidne pokuaje da ovjeanstvo obavije tamom,
alou i patnjom, kao i Hristovo suprotstavljanje. Oni su posmatrali kako bitka izmeu svjetla
i tame postaje sve ea. I dok je Hristos u smrtnoj agoniji na krstu povikao: Svreno je (Iv
25

19,30), povik pobjede odjeknuo je svim svjetovima i samim Nebom. Veliki sukob koji je tako
dugo trajao u ovom svijetu sada je bio odluen i Hristos je bio pobjednik. Njegova je smrt
odgovorila na pitanje je li ljubav Oca i Sina bila dostatna da se ovjek odrekne sebe i ivi
duhom portvovanja. Sotona je otkrio svoj istinski karakter laljivca i ubice. Uoeno je da bi on
istim duhom kojim je vladao ovjeanstvom koje je bilo pod njegovim nadzorom, ako mu se
dopusti, nadzirao nebeska bia. Odani svemir se ujedinio u velianju boanske vladavine.
Da je Zakon mogao biti promijenjen, ovjek bi mogao biti spaen bez Hristove rtve, ali
injenica da je bilo nuno da Hristos da svoj ivot za palo ovjeanstvo dokazuje kako Boji
Zakon nee osloboditi grjenika od svojih zahtjeva. Pokazano je da je plata za grijeh smrt. Kad
je Hristos umro, osigurano je Sotonino unitenje. Ali da je na krstu ukinut Zakon, kao to
mnogi tvrde, onda bi Boji dragi Sin pretrpio bol i agoniju da se Sotoni da upravo ono to je
traio; tada bi Knez zla pobijedio, a njegove optube protiv boanske vladavine bile bi
potvrene. Sama injenica da je Hristos ponio kaznu za ovjekov prijestup moan je dokaz
svim stvorenim biima da je Zakon nepromjenjiv, da je Bog pravedan, milostiv i spreman na
samoodricanje; i da se beskrajna pravednost i milost sjedinjuju u primjeni Njegove vlasti.

26

5. poglavlje

KUANJE KAJINA I ABELA

Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 4,1-15.

Kajin i Abel, Adamovi sinovi, karakterno su se veoma razlikovali. Abel je imao duh
vjernosti Bogu, on je u Stvoriteljevu postupanju prema palom ovjeanstvu vidio pravednost i
milost i sa zahvalnou je prihvatio nadu u otkupljenje. Ali, Kajin je gajio osjeaj pobune i
prigovarao je Bogu zbog prokletstva to ga je izrekao nad zemljom i ljudskim rodom nakon
Adamova grijeha. On je dopustio da njegov um pode istim putem koji je doveo do Sotoninog
pada - poputajui elji za samouzvienjem i dovodei u pitanje boansku pravednost i
autoritet.
Oba brata bila su kuana kao to je i Adam bio iskuan prije njih, da bi se pokazalo hoe
li vjerovati i sluati Boju rije. Oni su bili upoznati s planom za ovjekovo spasenje i shvatili
rtveni sistem koji je Bog uspostavio. Oni su znali da ovim rtvama izraavaju vjeru u
Spasitelja koga su rtve prikazivale, a istodobno priznaju da u cijelosti zavise o Njemu za
oprost. Znali su da oni ovakvim pokoravanjem boanskom planu za njihovo otkupljenje
pruaju dokaz svoje poslunosti Bojoj volji. Bez prolijevanja krvi nije moglo biti oprosta
grijeha, i oni su trebali pokazati svoju vjeru u Hristovu krv kao rtvu pomirnicu prinosei na
rtvu prvine od stada. Osim toga Gospodu su trebali prinositi i prve plodove zemlje kao rtvu
zahvalnicu.
Dva su brata podigla svoje rtvenike i svaki je donio svoju rtvu. Abel je prinio rtvu od
stada u skladu s Bojom uputom. Bog milostivo pogleda na Abela i njegovu rtvu. Vatra
spustila s neba i spalila rtvu. Ali Kajin je, zanemarujui Boju jasnu i direktnu zapovijest,
prinio samo rtvu od zemaljkih plodova. Nije bilo znaka s neba koji je pokazivao da je rtva
prihvaena. Abel je molio svog brata da Bogu pristupi boanski propisan nain, ali njegova
preklinjanja samo su Kajina uinila jo odlunijim da slijedi svoju osobnu volju. Kao stariji, on
je smatrao da ga brat ne treba opominjati te je prezreo njegov savjet.
Kajin je izaao pred Boga sa srcem punim nezadovoljstva i nevjernosti u vezi s
obeanom rtvom i nunosti prinoenja rtava. Njegov dar nije izraavao pokajanje zbog
grijeha. On je smatrao, kao to mnogi i danas smatraju, da bi tano slijeenje plana to ga je
Bog nainio, povjerenje u njegovo spasenje i pomirenje u obeanom Spasitelju, bilo priznanje
slabosti. On je izabrao put oslanjanja na sebe. On je doao s osobnim zaslugama. On nije donio
jagnje i njegovu krv pomijeao sa rtvom, ve je prinio svoje plodove, proizvode svog rada. On
je prinio svoju rtvu kao uslugu koju je inio Bogu, da uz pomo nje dobije Boje odobrenje.
Kajin je posluao kad je izgradio rtvenik, posluao kad je prinio rtvu, ali on je pokazao samo
djelominu poslunost. On je izostavio kljuni dio, priznanje potrebe za Otkupiteljem.
Do tada su, roenjem i vjerskom obukom, dva brata bila jednaka. Obojica su bili
grjenici i obojica su prihvatili Boje zahtjeve za potivanjem i oboavanjem. Vanjski je oblik
njihove religije do odreenog trenutka bio isti, ali osim toga, razlika je bila velika.
Vjerom Abel prinese Bogu bolju rtvu nego Kajin. (Heb 11,4) Abel je shvatio velika
naela otkupljenja. On se smatrao grjenikom i uvidio da grijeh i njegova kazna stoje izmeu
27

njegove due i zajednice s Bogom. On je donio zaklanu rtvu, rtvovani ivot i time priznao
zahtjeve Zakona koji je bio pogaen. On je kroz prolivenu krv posmatrao buduu rtvu, Hrista
koji umire na krstu Golgote, i vjerujui u pomirenje koje e amo biti ostvareno, on je primio
svjedoanstvo da je opravdao, a njegova rtva prihvaena.
Kajin je kao i Abel imao istu mogunost da naui i prihvati te istine. On nije bio rtva
samovoljne namjere. Jedan brat nije bio predodreen da ga Bog prihvati, a drugi da ga Bog
odbaci. Abel je izabrao vjeru i poslunost, a Kajin nevjerstvo i pobunu. U tome je bila sva
razlika.
Kajin i Abel su predstavljali dvije grupe koje e postojati na svijetu sve do kraja
vremena. Jedna se grupa koristi propisanom rtvom za grijeh, a druga se osmjelila osloniti na
vlastite zasluge, njihova je rtva bez vrijednosti boanskog posredovanja, te stoga ne moe
ovjeka dovesti u sklad s Bogom. Na prijestup moe biti oproten samo Isusovim zaslugama.
Oni koji ne osjeaju potrebu za Hristovom krvlju, koji osjeaju da oni, bez vostva boanske
milosti, svojim vlastitim djelima mogu osigurati Boje odobrenje, ine istu pogreku koju je
uinio Kajin. Ako ne prihvate krv koja isti, oni su pod osudom. Nema drugog naina kojim se
mogu osloboditi suanjstva grijeha.
Grupa oboavatelja koja slijedi Kajina obuhvata velik dio svijeta, jer se gotovo svaka
lana religija temelji na istom naelu - da se ovjek moe spasiti oslanjajui se na vlastite
napore. Neki tvrde da ovjeanstvu ne treba otkupljenje, ve razvitak, da se moe oplemeniti,
uzdii i obnoviti. Kao to je Kajin mislio da e stei boansku naklonost rtvom kojoj je
nedostajala rtvena krv, tako i oni oekuju da e uzdignuti ovjeanstvo do razine boanskog
mjerila, bez pomirenja. Kajinova istorija pokazuje kakve e to rezultate donijeti. Ona pokazuje
to e ovjek postati bez Hrista. ovjeanstvo nema snage da se samo obnovi. Ono ne
napreduje, ve nazaduje prema onom to je sotonsko. Hristos je naa jedina nada. Spasenja
nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se
treba spasiti. (Dj 4,12)
Istinska vjera, koja se u cijelosti oslanja na Hrista, otkriva se vi poslunosti svim Bojim
zahtjevima. Od Adamova vremena do danas velika se borba usredotoavala na poslunost
Bojem Zakonu. U svim je vjekovima bilo onih koji su zahtijevali pravo na Boju naklonost,
dok su zanemarivali neke njegove zapovijesti. Ali Sveto pismo kae da je vjera uz pomo djela
postala savrena, a bez djela ona je mrtva u samoj sebi (Jak 2,22.17). Onaj ko tvrdi da
pozna Boga a ne vri njegovih zapovijesti, laac je, i u njemu nema istine (1 Iv 2,4).
Kad je vidio da je njegova rtva odbaena, Kajin se razgnjevio na Gospoda i Abela. Bio je
ljut to Bog nije prihvatio ovjekovu zamjenu umjesto boanski odreene rtve, i ljut na brata
to je izabrao posluati Boga umjesto da mu se pridrui pobuni protiv Njega. Uprkos Kajinovu
nepotivanju boanske zapovijesti Bog ga nije prepustio samom sebi, ve se ponizio da
razgovara s ovjekom koji se pokazao nerazumnim, fospod je rekao Kajinu: Zato si ljut?
Zato ti je lice namrgoeno? Aneoski vjesnik je izrekao boansko upozorenje: Jer ako pravo
radi, vedrinom odsijeva. A ne radi li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu to na te vreba.
Izbor je bio na Kajinu. Da je vjerovao u zasluge obeanog Spasitelja, i posluao Boje zahtjeve,
on bi mogao uivati u njegovoj milosti. Ali ako ustraje u nevjerovanju i prijestupima, njegov e
prigovor biti neosnovan jer ga je Gospod odbacio.
Ali umjesto da prizna svoj grijeh, Kajin je nastavio prigovarati Bojoj nepravdi i gajiti
ljubomoru i mrnju prema Abelu. On je ljutito ukorio svog brata i pokuao ga uvui u sukob
oko Bojeg postupanja prema njima. Ponizno, ali ipak neustraivo i odluno, Abel je branio
28

Boju pravednost i dobrotu. On je istaknuo Kajinovu zabludu i pokuao ga uvjeriti da je

pogreka bila u njemu. Ukazao je na Boju dobrostivost time to je potedio ivot njihovih
roditelja, iako ih je mogao kazniti trenutnom smru, i istaknuo da ih Bog ljubi jer On ne bi dao
svog Sina, nevinog i svetog, da primi kaznu koju su oni na sebe navukli. Sve je ovo jo vie
raspalilo Kajinov gnjev. Razum i savjest su mu govorili da je Abel u pravu, ali on je bio gnjevan
to se onaj koji je bio sklon sluati njegov savjet sada nije s njim slagao, i to nije s njim
saosjeao u pobuni. U naletu bijesa on je ubio svog brata.
Kajin je mrzio i ubio svog brata, ne zbog grijeha koji je uinio, ve Kajin, koji, jer je bio
od Zloga, umori svoga brata (1 Iv 3,12). Tako bezbonici u svim vremenima mrze one koji su
bolji od njih. Abelov je ivot poslunosti i nepokolebljive vjere za Kajina bio stalan prijekor.
Svako ko ini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. (Iv 3.20) to
je jaa svjetlost koju odraavaju karakteri Boji vjerernih slugu, to se grijesi bezbonika jasnije
otkrivaju i oni e ulagati odlunije napore da unite one koji remete njihov mir.
Ubistvo Abela bio je prvi primjer neprijateljstva koje e, kako je Bog rekao, postojati
izmeu zmije i enina potomstva - izmeu Sotone i njegovih podanika i Hrista i njegovih
sljedbenika. Sotona je kroz ovjekov grijeh stavio ovjeanstvo pod svoj nadzor, ali Hristos e
ga osposobiti da odbaci ovaj jaram. Sotonin se gnjev raspali uvijek kada se vjerom u Boje
Jagnje dua odrekne slube grijehu. Abelov sveti ivot je svjedoio protiv Sotoninih tvrdnji da
je ovjeku nemogue drati Boji Zakon. Kad je Kajin, pokrenut duhom Zloga, uvidio da ne
moe nadzirati Abela, on se tako razbjesnio da je ugasio njegov ivot. I gdje god postoje oni
koji ivotom brane pravednost Bojeg Zakona, i protiv njih se pokazuje isti duh. To je duh koji
je tokom vjekova podizao lomae i palio Hristove sljedbenike. Surovosti koje stiu Hristove
sljedbenike potie Sotona i njegova vojska jer ih ne mogu prisiliti da se podine njihovoj vlasti.
To je bijes poraenog neprijatelja. Svaki Isusov muenik je umro kao pobjednik. Prorok kae:
Oni su ga pobijedili [staru Zmiju koja se zove avo - Sotona] Jagnjetovom krvi i rijeju svoga
svjedoanstva, jer su prezreli svoj ivot sve do smrti. (Otk 12,11.9)
Kajin, ubica, uskoro je pozvan na odgovornost zbog svog zloina. Potom Jahve zapita
Kajina: Gdje ti je brat Abel? Ne znam - odgovori. Zar sam ja uvar brata svoga? Kajin je
otiao tako daleko u grijeh da je izgubio osjeaj stalne Boje prisutnosti i njegove veliine i
svemogunosti. Stoga je on pribjegao neistini da bi prikrio svoju krivicu.
I Jahve se ponovno obratio Kajinu: to si uinio? Sluaj! Krv brata tvoga iz zemlje k
meni vie. Bog je dao Kajinu priliku da prizna svoj grijeh. On je imao vremena da razmisli. On
je znao teinu djela to ga je poinio, i neistine koju je izrekao da ga prikrije, ali on je i dalje bio
neposluan i presuda se vie nije mogla odgoditi. Boanski glas koji je preklinjao i opominjao
sada je izrekao strane rijei: Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s
ruke tvoje krv brata tvoga! Obradivae zemlju, ali ti vie nee davati svoga roda. Vjeni e
skitalica na zemlji biti!
Uprkos tome to je Kajin zbog svog zloina zasluio smrtnu presudu, milostivi
Stvoritelj je potedio njegov ivot i pruio mu mogunost pokajanja. Ali Kajin je ivio tako da
mu je srce jo vie otvrdnulo, poticao je pobunu protiv boanskog autoriteta i postao otac
narataju drskih, odbaenih grjenika. Ovaj otpadnik, kojim je upravljao Sotona, postao je
kua drugih, a njegov primjer i uticaj vrili su izopaujuu silu sve dok zemlja nije postala
tako pokvarena i prepuna nasilja da je morala biti unitena.
Potedom ivota prvog ubice Bog je pred cijelim svemirom iznio pouku u vezi s
velikom borbom. Kajinova mrana istorija i njegovi potomci su ilustracija onoga to bi se
29

dogodilo kad bi se grjenicima dopustilo da zuvijek ive i nastave s pobunom protiv Boga.
Boje strpljenje je samo uinilo grjenike hrabrijim i prkosnijim u njihovoj pokvarenosti.
Petnaest stoljea nakon izricanja Kajinove kazne svemir je bio svjedok plodova njegovog
uticaja i primjera u zloinima i nemoralu koji su preplavili zemlju. Pokazalo se da je smrtna
presuda izreena nad palim ovjeanstvom zbog prijestupa Bojeg Zakona bila i pravedna i
milostiva. to je ovjek due ivio u grijehu, to je postajao sve poroniji. Boanska presuda
koja je sprijeila razuzdanu pokvarenost i oslobodila svijet od uticaja onih koji su otvrdnuli u
pobuni bila je blagoslov, a ne prokletstvo.
Sotona neprekidno radi, s velikom energijom i pod hiljadama maski, da pogreno
predstavi Boji karakter i vladavinu. On radi po sveoptem, dobro organiziranom planu i s
udesnom silom da stanovnike Zemlje zadri pod okriljem svojih prijevara. Bog, beskonani i
premudri, vidi kraj od poetka i u postupanju sa zlom njegov je plan sveobuhvatan i
dalekosean. Njegova je namjera bila ne samo da ugui pobunu, ve da cijelom svemiru
pokae priroda pobune. Boji se plan razvijao i pokazao njegovu pravednost i milost te u
cijelosti opravdao njegovu mudrost i pravednost u postupanju sa zlom.
Sveti stanovnici drugih svjetova su s najveim zanimanjem posmatrali dogaaje koji su
se zbivali na Zemlji. Oni su u stanju svijeta prije potopa vidjeli prikaz posljedica vladavine koju
je Lucifer pokuao uspostaviti na Nebu kad je odbacio Hristov autoritet i Boji Zakon. U ovim
bahatim grjenicima iz pretpotopnog svijeta oni su vidjeli podanike pod Sotoninim uticajem.
Svaka je pomisao njihovog srca uvijek bila samo zloa (Post 6,5). Svaka tenja, svaki poriv i
pomisao bila je u sukobu sa boanskim naelima istoe, mira i ljubavi. Bio je to primjer
strane pokvarenosti koja je dola kao posljedica Sotonine namjere da Boja stvorenja
oslobodi ogranienja njegovog svetog Zakona.
Na temelju injenica koje su se otkrivale tokom velike borbe Bog e prikazati naela
svoje vladavine koju su Sotona i svi oni koje je on prevario pogreno prikazali. Cijeli svijet e
priznati njegovu pravednost premda e priznanje doi suvie kasno da bi se pobunjenici
spasili. Bog ima naklonost i saosjeanje cijelog svemira dok korak po korak njegov veliki plan
napreduje prema konanom ispunjenju. Bit e oito da su svi oni koji su odbacili boanske
uredbe stali na stranu Sotone u borbi protiv Hrista. Kad se bude sudilo Knezu ovoga svijeta, i
kad svi koji su se ujedinili s njim budu dijelili njegovu sudbinu, cijeli e svemir kao svjedok
presude uzviknuti: Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda. (Otk 15,3)

30

6. poglavlje

SET I ENOH
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 4,25 do 6,2.

Adam je dobio drugog sina, da bude nasljednik boanskog obeanja, batinik duhovnog
priroenog prava. Ime sina, et, znailo je odreeni ili naknada, jer majka je rekla: Bog mi
dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin. et je bio plemenitijeg izgleda od Kajina i
Abela, a sliio je Adamu vie od prva dva sina. Imao je uzoran karakter i hodio je Abelovim
stopama. Ipak, on po prirodi nije naslijedio vie dobrote od Kajina. O Adamovu stvaranju stoji
napisano: Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, ali ovjek, nakon pada, rodi sina njemu slina.
Dok je Adam stvoren bezgrjean, na sliku Boju, et je, poput Kajina, naslijedio palu prirodu
svojih roditelja. Meutim, on je takoe primio spoznaju o Otkupitelju i pouke o opravdanju.
On je boanskom milou sluio i slavio Boga, i radio je, kao i Abel dok je bio iv, da vrati
umove grjenih ljudi potovanju i poslunosti njihovom Stvoritelju.
Setu se rodi sin, komu on nadjene ime Eno. Tada se poelo zazivati ime Jahvino.
Vjerni su oboavali Boga i prije, ali kako su se ljudi mnoili, razlika izmeu ovih dviju grupa je
Postajala sve izrazitija. Jedni su otvoreno izraavali svoju odanost Bogu, dok su drugi
pokazivali prezir i neposlunost.
Nai prvi roditelji prije pada su drali subotu, koja je uspostavljena u Edemu, a nastavili
su je svetkovati i nakon izgnanstva iz raja. Oni su okusili gorke plodove neposlunosti i nauili
da svi oni koji gaze Boje zapovijesti prije ili kasnije naue da su boanske uredbe svete i
nepromjenjive te da e kazna za prijestup sigurno biti izvrena. Subotu su svetkovala sva
Adamova djeca koja su ostala vjerna Bogu. Ali Kajin i njegovi potomci nisu slavili dan u koji se
Bog odmarao. Oni su izabrali svoje vlastito vrijeme za rad i odmor usprkos Jahvinoj izriitoj
zapovijesti.
Nakon to je uo Boje prokletstvo Kajin je otiao iz kue svog oca. On je prvo izabrao
zanimanje poljodjelca, i sada je osnovao grad koji je nazvao imenom svog najstarijeg sina. On
je napustio Boju prisutnost, odbacio obeanje o obnovljenom Edemu da bi potraio materijalna dobra i uivanje na zemlji pod prokletstvom grijeha, i time se stavio na elo velike grupe
ljudi koji oboavaju boga ovoga svijeta. Njegovi su potomci postali poznati po svemu to se
odnosi na zemaljski i materijalni napredak. Meutim, oni se nisu obazirali na Boga i protivili
su se njegovim namjerama za ovjeka. Ubistvu, to ga je Kajin zapoeo, Lameh, peti potomak,
dodao je mnogoenstvo, a onda s hvalisavom razmetljivou priznao Boga samo da bi svoju
sigurnost temeljio na injenici da je Kajin poteen osvete. Abel je ivio pastirskim ivotom,
ivei u atorima ili kolibama, i Setovi su potomci poli istim puteni smatrajui se tuincima i
putnicima na zemlji, a sad, oni tee za boljom, to jest nebeskom [domovinom] (Heb 11,1316).
Ove dvije grupe su neko. vrijeme bile odvojene. Kajinovi su potomci, irei se iz svog
prvog naselja, naselili doline i ravnice gdje su prebivala Setova djeca, a oni su se, da bi pobjegli
od otrovna uticaja, povukli u planine i tamo nainili sebi dom. Sve dok je trajala odvojenost
oni su odravali istou slube Bogu. Ali kako je vrijeme prolazilo, oni su se malo-pomalo
31

odvaili i pomijeali se sa stanovnicima dolina. Ovo je druenje donijelo najgore posljedice.

Opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale. Setovi su sinovi, privueni ljepotom keri
Kajinovih potomaka, razgnjevili Boga uzimajui ih za ene. Mnogi su oboavatelji Boga
podlegli grijehu zbog ari koje su sada stalno bile pred njima i oni su izgubili svoj naroit, svet
karakter. Mijeanjem s grjenicima oni su im postali slini u duhu i djelima, zanemarili su
ogranienja sedme zapovijesti i oni ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli. Setova su
djeca pola putem Kajinovim (Juda 11), oni su usmjerili svoje umove na zemaljski napredak
i uivanje te zanemarili Gospodnje zapovijesti. Jer iako su ljudi upoznali Boga, nisu mu
iskazali ni slavu ni zahvalnost, ve su postali isprazni u mislima svojim i njihovo je
nerazumno srce potamnjelo (Rim 1,21). Stoga ih je Bog predao pokvarenom shvatanju (28.
redak). Grijeh se rairio zemljom kao smrtonosna guba.
Adam je gotovo hiljadu godina ivio meu ljudima, kao svjedok posljedica grijeha. On je
vjerno pokuao zaustaviti plimu grijeha. Njemu je bilo zapovjeeno da svoje potomke poui
putovima Gospodnjim, i on je pozorno uvao ono to mu je Bog otkrio i ponavljao to narednim
naratajima. Svojoj djeci i unucima, do devetog narataja, on je priao o ovjekovom sretnom i
svetom ivotu u Edemu te ponovio istoriju svog pada govorei im o patnji kojom ga je Bog
uio nunosti pomnog slijeenja njegova Zakona i objasnio im milostivi plan za njihovo
spasenje. Ipak, malo je bilo onih koji su obratili panju na njegove rijei. On se esto suoavao
s gorkim ukorima zbog grijeha koji je navukao toliko patnje na njegovo potomstvo.
Adamov je ivot bio ivot alosti, ponienja i kajanja. Kad je napustio Edem, pomisao
da mora umrijeti ispunjavala ga je strahom. On je prvi put upoznao stvarnost smrti u ljudskoj
porodici kad je Kajin, njegov prvorodeni sin, postao ubica svog brata. Ispunjen snanom
grinjom savjesti zbog vlastita grijeha, dvostruko oaloen smru Abela i Kajinovim
odbacivanjem, Adama je slomila tjeskoba. On je bio svjedok sve vee pokvarenosti koja je
najposlije dovela do unitenja svijeta potopom, i premda se smrtna presuda koju je izrekao
njegov Tvorac u poetku inila strana, ipak je nakon to je gotovo hiljadu godina posmatrao
posljedice grijeha on smatrao da je Bog bio milostiv to je okonao ivot patnje i jada.
Uprkos pokvarenosti pretpotopnog svijeta to doba nije, kao to se esto pretpostavlja,
bilo doba neznanja i barbarizma. Ljudima je pruena mogunost da dosegnu visok standard
moralnih i materijalnih postignua. Oni su posjedovali veliku tjelesnu i mentalnu snagu, i
njihove sposobnosti religijske i naune spoznaje bile su nedostine. Pogreno je pretpostaviti
da su njihovi umovi kasno sazrijevali samo zato to su doivljavali duboku starost, njihove su
intelektualne sposobnosti bile razmjene u ranoj mladosti, a oni koji su gajili strah Boji i ivjeli
skladu s njegovom voljom nastavili su napredovati u znanju mudrosti. Kad bi znamenite
naunike naeg vremena usporedili sa ljudima iste dobi koji su ivjeli prije potopa, oni bi
mentalno i tjelesno bili daleko slabiji. Kako se ovjekova duina ivota skraivala, smanjivala
se i njegova tjelesna snaga i mentalne sposobnosti. Danas postoje ljudi koji se od dvadesete do
pedesetih godina posveuju prouavanjima, i svijet im se divi zbog njihovih dostignua. Ali
kako su ova dostignua ograniena u poreenju s ljudima ije su se tjelesne i mentalne snage
razvijale stoljeima!
Istina je da se ljudi u savremeno doba koriste dostignuima svojih prethodnika. Veliki
umovi, koji su planirali, prouavali i pisali, ostavljali su svoja djela onima koji su ih naslijedili.
Ali ak i u ovom pogledu, i kad je u pitanju samo ljudsko zna nje, kolika je bila prednost ljudi iz
drevnih vremena! Oni su u svojoj sredini godinama imali onoga koji je bio stvoren na sliku
Boju, nekoga koga je sam Stvoritelj proglasio dobrim - ovjeka kojeg je sam Bog pouio u
32

mudrosti vezanoj uz materijalni svijet. Adam je od Stvoritelja nauio istoriju stvaranja, a sam
je tokom devet stoljea bio svjedok mnogih dogaaja i svoje znanje prenosio na potomstvo.
Pretpotopni ljudi nisu imali knjige, ni pisane izvjetaje, ali s velikom tjelesnom i mentalnom
snagom oni su imali dobro pamenje te su mogli razumjeti i zapamtiti ono to im je prenoeno
i zauzvrat to prenijeti neumanjeno na svoje potomstvo. Stotinama godina na Zemlji je
istodobno ivjelo sedam narataja s mogunou meusobnog savjetovanja, koritenja znanja
i prijenosa iskustva.
Prednosti u sticanju znanja o Bogu kroz njegova djela koje su imali ljudi onog vremena
nikada vie nisu bile iste. To nije bilo doba religiozne tame, ve razdoblje velikog
prosvjetljenja. Cijeli se svijet mogao pouavati od Adama, a one koji su se bojali Gospoda
pouavao je i Hristos i njegovi aneli. Boji je vrt ljudima takoe bio tihi svjedok istine koji je
stoljeima nakon toga ostao meu njima. Na vratima raja koja su uvali heruvimi otkrivala se
slava Boja i tu su dolazili prvi svetkovatelji Tu su podizali svoje rtvenike i prinosili svoje
rtve. Ovdje su Kajin i Abel donosili svoje rtve i Bog se spustio da s njima razgovara.
Nevjernici nijesu mogli osporiti postojanje Edema dok je, s ulazom koji su uvali aneli
uvari, stajao neposredno pred njihovim oima. Redoslijed stvaranja, svrha vrta, istorija dvaju
drveta usko povezana s ovjekovom sudbinom bili su neporecive i njenice. Postojanje i
vrhovna vlast Bojeg autoriteta, obaveznost njegova Zakona bile su istine koje ljudi nisu esto
dovodili u pitanje dok je Adam bio meu njima.
Uprkos sveoptoj pokvarenosti postojao je niz svetih ljudi, uzvienih i oplemenjenih
zajednicom s Bogom, koji su ivjeli u zajednici s Nebom. Bili su to ljudi velikog intelekta,
prekrasnih osobina. Njihov zadatak je bio velik i svet - da razviju karakter pravednosti, da
iznose pouku o pobonosti, ne samo ljudima svog vremena ve i buduim naratajima. Samo
je nekoliko najpoznatijih ljudi spomenuto u Svetom pismu, ali tokom vjekova Bog je imao
vjerne svjedoke, svetkovatelje iskrena srca.
O Enohu je zapisano da je nakon ezdeset pet godina ivota dobio sina. Nakon toga on
je tri stotine godina hodio s Bogom. Tokom svojih ranih godina Enoh je ljubio i bojao se Boga i
vrio njegove zapovijesti. On je bio jedan od onih u svetom nizu, uvar istinske vjere, praotac
obeana sjemena. On je s Adamovih usana nauio alosnu priu o padu, te radosnu priu o
Bojoj milosti i obeanju. On se oslanjao na Otkupitelja koji je trebao doi. Ali nakon roenja
svog prvog sina Enoh je doivio jo dublje iskustvo jer je produbio svoj odnos s Bogom. On je
potpunije shvatio svoje vlastite obaveze i odgovornosti kao Bojeg sina. Dok je gledao djeju
ljubav prema ocu, njegovo jednostavno povjerenje u njegovu zatitu, dok je osjeao duboku,
eznutljivu njenost vlastitog srca prema svom prvoroenom sinu, on je nauio dragocjenu
pouku o prekrasnoj Bojoj ljubavi prema ljudima kroz dar njegova Sina i o povjerenju to ga
Boja djeca mogu imati u svog nebeskog Oca. Neograniena, neshvatljiva Boja ljubav kroz
Hrista postala je predmetom njihova razmiljanja danju i nou, i sa arom u svojoj dui on je
nastojao otkriti ovu ljubav ljudima meu kojima je prebivao.
Enoh nije hodao s Bogom u transu ili vienju, ve u dunostima svakodnevna ivota.
On nije postao pustinjak, izolirajui se u cijelosti od svijeta, jer je u svijetu morao obaviti posao
za Boga. U porodici i osobnom ophoenju prema ljudima, kao otac, suprug, prijatelj i graanin,
on je bio postojan i nepokolebljiv sluga Gospodnji.
Njegovo je srce bilo u skladu s Bojom voljom, jer: Idu li dvojica zajedno da se ne
dogovore? (Am 3,3) I ovaj je sveti hod trajao tri stotine godina. Ima malo hriana koji ne bi
bili daleko revniji ili posveeniji kad bi znali da je ivot kratak ili da Hristos samo to nije
33

doao. Ali kako su vjekovi prolazili, Enohova je vjera postajala snanija, a njegova ljubav
vatrenija.
Enoh je bio ovjek snana i vrlo kultivirana uma, velika znanja, i Bog ga je poastio
posebnim otkrivenjima, a ipak u neprekidnoj zajednici s Nebom, s osjeajem boanske
veliine i savrenstva uvijek pred sobom, on je bio jedan od najponiznijih ljudi. to je veza s
Bogom bila bliskija, njegov je osjeaj vlastite slabosti i nesavrenstva bio dublji.
Uznemiren porastom pokvarenosti neznaboaca, i strahujui da e njihova nevjernost
umanjiti njegovo potovanje prema Bogu, Enoh je neprekidno izbjegavao da se s njima drui,
te provodio velik dio vremena u samoi, molei se i razmiljajui. Tako je on izlazio pred
Gospoda, traei jasnije poznavanje njegove volje, da bi je mogao vriti. Za njega je molitva
bila disanje due, on je ivio u atmosferi samoga Neba.
Bog je preko svetih anela Enohu otkrio svoju namjeru da svijet uniti potopom, a
potpunije mu je prikazao i plan otkupljenja. Duhom prorotva On ga je vodio kroz narataje
koji su trebali ivjeti nakon potopa, i pokazao mu velike dogaaje povezane s drugim
Hristovim dolaskom i krajem svijeta.
Enoha je uznemiravala smrt. inilo mu se da se i pravedni i bezboni zajedno vraaju u
prah te da je to njihov kraj. On nije vidio ivot pravednika nakon groba. Njemu je u prorokom
vienju objanjena Hristova smrt, pokazan mu je njegov dolazak u slavi, praen svetim
anelima, da otkupi svoj narod iz groba. On je takoe vidio pokvareno stanje svijeta za drugog
Hristovog dolaska, da e postojati hvalisav, drzak, samovoljan narataj koji e se odricati Boga
i Gospoda Isusa Hrista, gaziti po Zakonu i prezreti pomirenje. Vidio je pravedne kako su
okrunjeni slavom i au, a bezboni udaljeni iz Gospodnje prisutnosti i uniteni vatrom.
Enoh je postao propovjednik pravednosti obznanjujui ljudima to mu je Bog otkrio.
Oni koji su se bojali Boga traili su ovog svetog ovjeka, da uju njegove pouke i molitve. On je
i javno radio, nosei Boju poruku svima koji su htjeli uti rijei upozorenja. Njegov rad nije
bio ogranien na Setove potomke. U zemlji u koju je Kajin pobjegao od boanske prisutnosti,
Boji je prorok objavljivao prekrasne prizore to ih je primio u vienju. Pazite! Dolazi Gospod
sa svojim svetim desettisuama da sudi svima i da kazni sve bezbonike za sva niihova
bezbona djela koja bezbono poinie. (Jd 14.15)
On je neustraivo ukoravao grijeh. Dok je ljudima svog vremena propovijedao Boju
ljubav u Hristu i molio ih da odbace svoje grjene putove, on je ukoravao sveopu pokvarenost
i upozoravao ljude svog narataja da e na prijestupnike sigurno doi sud. Hristov je Duh
govorio kroz Enoha, a taj se Duh ne prikazuje samo u izrazima ljubavi, saaljenja i moljenja;
sveti ljudi ne govore uvijek samo ugodne stvari. Bog stavlja u srca i usta svojih vjesnika istine
koje su bespotedne i otre kao dvosjekli ma.
Oni koji su sluali osjeali su Boju silu koja je djelovala kroz njegovog slugu. Neki su
obratili panju na upozorenje i odrekli se svojih grijeha, ali mnotvo se rugalo sveanoj vijesti
i jo smjelije nastavilo hoditi svojim bezbonim putovima. Boje e sluge nositi slinu vijest
svijetu u posljednjim danima, i ona e takoe biti primljena s nevjerovanjem i porugom.
Pretpotopni je svijet odbacio rijei upozorenja onoga koji je hodio s Bogom. Tako e i
posljednji narataj olako shvatiti upozorenja Bojih vjesnika.
U ivotu neumorna rada Enoh je istrajno odravao zajednicu s Bogom. to je vei i tei
bio njegov posao, njegove su molitve bile arkije i postojanije. On se s vremena na vrijeme
izdvajao iz drutva. Nakon to je neko vrijeme boravio meu ljudima, djelujui meu njima
primjerom i pouavanjem, on bi se povlaio da provede neko vrijeme u samoi, gladan i edan
34

boanskog znanja koje samo Bog moe dati. Boravei u zajednici s Bogom, Enoh je sve vie
odraavao boanski lik. Njegovo je lice odzrcavalo svetu svjetlost, svjetlost koja je sjala s
Hristova lica. Kad se nakon susreta s Bogom vraao meu ljude, ak su i bezbonici sa
strahopotovanjem posmatrali otisak Neba na njegovu licu.
Ljudska bezbonost je dosegla takve razmjere da je na njima izreena osuda. Kako su
prolazile godine, plima ljudske krivice je postajala sve dublja, a oblaci boanskog suda sve
tamniji i tamniji. Ipak se Enoh, svjedok vjere, odrao na svom putu, upozoravajui, molei,
preklinjui, nastojei preokrenuti plimu krivice i sprjeiti osvetu. Premda su grjenici, ljudi
koji vole tjelesna zadovoljstva, zanemarili njegova upozorenja, on je imao svjedoanstvo to
ga je Bog odobrio i vjerno se nastavio boriti protiv sveopteg zla, dok ga Bog nije prenio iz
svijeta zla u istu radost Neba.
Ljudi tog narataja su se rugali njegovoj ludosti jer nije nastojao sakupljati zlato i
srebro ili kupovati posjede. Ali Enohovo srce je teilo za nebeskim blagom. On je gledao
nebeski grad. On je vidio Kralja u njegovoj slavi nasred Siona. Njegov um, njegovo srce, njegov
razgovor bili su na Nebu. to je pokvarenost bila vea, njegova tenja za Bojim domom bila je
sve snanija. On je ve na Zemlji vjerom prebivao u kraljevstvu svjetlosti.
Blago onima koji su ista srca jer e Boga gledati. (Mt 5,8) Enoh je tri stotine godina
teio oistiti svoju duu da bi bio u skladu s Nebom. Tokom tri stoljea on je hodio s Bogom.
On je stajao na pragu svijeta vjenosti, i samo ga je korak dijelio od zemlje blagoslova, a sada
su se portali otvorili i hod s Bogom, koji je tako dugo trajao na Zemlji, nastavio se kad je
proao kroz vrata Svetoga grada, kao prvi ovjek koji je tamo uao.
Njegov odlazak osjeao se na Zemlji. Nedostajao je glas svakodnevnog upozorenja i
pouavanja. Neki pravednici i bezbonici su bili svjedoci njegova odlaska, i nadajui se da je on
prenesen na jedno od njegovih mjesta odmora, oni koji su ga voljeli marljivo su ga traili kao
to su kasnije proroki sinovi traili Iliju, ali uzalud. Donijeli su izvjetaj da je nestao jer ga je
uzeo Bog.
Enohovim uznesenjem Gospod je elio pruiti jednu vanu pouku. Postoji opasnost da
ljudi popuste obeshrabrenju zbog zastraujuih rezultata Adamova grijeha. Mnogi su bili
spremni uzviknuti: Kakva je korist to smo se bojali Boga i drali njegove zapovijesti kad
veliko prokletstvo poiva na ljudskom rodu, a smrt je udio svih nas? Ali upute to ih je Bog
dao Adamu, koje je et ponovio, a Enoh pokazao primjerom, uklonile su tamu i sjetu i ovjeku
dale nadu da e, kao to je kroz Adama dola smrt, preko obeanog Otkupitelja doi ivot i
besmrtnost. Sotona je ljudima nametao vjerovanje da nema nagrade za pravednike ili kazne za
bezbone, te da je ljudima nemogue sluati boanske uredbe. Ali Enohovim sluajem Bog
objavljuje: Jer onaj koji eli pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrauje one
koji ga trae. (Heb 11,6) On pokazuje to e uiniti za one koji dre njegove zapovijesti. Ljudi
ueni da je mogue sluati Boji Zakon i da se milou Bojom mogu, dok ive usred grjene i
pokvarene Zemlje, oduprijeti kunjama i postati isti i sveti. Oni su na njegovu primjeru mogli
vidjeti blagoslovljenost takvog ivota, a njegovo je uznesenje bilo dokaz u prilog istinitosti
njegova proroanstva o budunosti, s njenim nagradama radosti, slave i besmrtnosti za
ooslune, i osudom, jadom i smru za prijestupnike.
Enoh je vjerom bio prenesen tako da nije vidio smrti; Prije, naime, nego bijae
prenesen, primi svjedoanstvo da je ugodio Bogu. (Heb 11,5) Usred svijeta koji je zbog svoje
pokvarenosti bio osuen na unitenje Enoh je ivio ivotom bliske zajednice Bogom te mu nije
bilo doputeno doi pod vlast smrti. Poboan karakter ovog proroka predstavlja stanje
35

svetosti to ga moraju imati oni koji e biti otkupljeni sa zemlje (Otk 14,3) u vrijeme drugog
Hristovog dolaska. I tada e, kao i svijet prije potopa, prevladavati pokvarenost. Slijedei
porive svojih pokvarenih srca i uenja prijevarnih filozofija, ljudi e se pobuniti protiv
autoriteta Neba. Ali Boji e narod, poput Enoha, teiti k istoi srca i pokornosti njegovoj volji
sve dok ne bude odraavao Hristov lik. Oni e kao i Enoh upozoravati svijet na Hristov drugi
dolazak i sud koji e doi na prijestupnike, te svojim svetim razgovorom i primjerom osuivati
grijehe bezbonika. Kao to je Enoh bio uznesen na Nebo prije unitenja svijeta potopom, tako
e ivi pravednici biti uzeti sa Zemlje prije njenog unitenja vatrom. Apostol kae: Svi neemo
umrijeti, ali emo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube. Jer e
sam Gospod sa zapovjednikim zovom, s glasom arhanela i sa zvukom trube Boje sii s
neba, i najprije e uskrsnuti umrli u Hristu. Zatim emo mi ivi, mi preostali, biti skupa s njim
odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodu. I tako emo zauvijek biti s Gospodom. Stoga,
tjeite jedan drugoga tim rijeima. (1 Sol 4,16-18)

36

7. poglavlje

POTOP
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 6 i 7.

U Noino vrijeme nad Zemljom je poivalo dvostruko prokletstvo kao posljedica

Adamova prijestupa i Kajinova ubistva. Ipak, to nije u velikoj mjeri promijenilo vanjski izgled
prirode. Bilo je oitih znakova propadanja, ali Zemlja je jo uvijek bila lijepa i bogata darovima
Bojeg provienja. Brda su bila okrunjena velianstvenim stablima po kojima su se penjale
vinove loze koje su se savijale pod teretom plodova. Prostrane ravnice, sline vrtovima, bile su
prekrivene zelenilom i ispunjene mirisom hiljada cvjetova. Plodovi zemlje su bili raznovrsni i
gotovo bezbrojni. Drveta su po veliini, ljepoti i savrenim mjerama daleko nadmaivala ona
koja danas poznajemo, njihovo je drvo bilo delikatne grade, tvrdo, vrlo slino kamenu i samo
malo meke. Zlata, srebra i dragog kamenja bilo je u obilju.
Ljudski rod ipak je zadrao vei dio svoje prvobitne snage. Prolo je svega nekoliko
narataja otkad je Adam mogao pristupiti drvetu koje je produljivalo ivot, a duina se
ovjekova ivota jo uvijek mjerila stoljeima. Da su se ti dugovjeni ljudi, sa svojim
jedinstvenim sposobnostima planiranja i djelovanja, posvetili slubi Bogu, oni bi proslavili ime
svog Stvoritelja po cijelom svijetu i ispunili svrhu zbog kojeg im je On dao ivot. Meutim, oni
su propustili da to uine. Bilo je mnogo divova, ljudi visoka rasta i velike snage, poznatih po
svojoj mudrosti, vjetih izumitelja prekrasnih i umjenih djela, ali njihova krivnja zbog
poputanja uzdama pokvarenosti bila je srazmjerna njihovoj vjetini i umnim sposobnostima.
Bog je ove pretpotopne ljude obasuo bogatim darovima, ali oni su iskoristili njegovu
dareljivost da proslave sebe i pretvorili je u prokletstvo usmjeravajui svoju ljubav na darove
mjesto na Darodavca. Oni su upotrebljavali zlato i srebro, drago kamenje i probrano drvee za
gradnju svojih domova, nastojei nadmaiti jedan drugog uljepavajui svoje domove
umjenijim djelima. Nastojali su zadovoljiti ponos vlastitih srca i uivati u prizorima
zadovoljstva i bezbonosti. Budui da nisu eljeli spoznavati Boga, oni su ubrzo poeli poricati
njegovo postojanje. Divili su se prirodi umjesto Bogu prirode. Veliali su ljudski genij,
oboavali djela vlastitih ruku i svoju djecu uili da se klanjaju rezanim kipovima.
U zelenim poljima i sjeni krasnih drveta oni su svojim kipovima podizali rtvenike.
Prostrane zimzelene lugove posveivali su oboavanju lanih bogova. S ovim su lugovima bili
povezani i prekrasni vrtovi, a njihova duga etalita bila su zasaena plodonosnim drveem
svih vrsta i ukraena kipovima i svime to je moglo zadovoljiti osjeaje i sluiti osjetilnim
prohtjevima te ih tako primamiti da sudjeluju u idolopoklonikom bogosluenju.
Ljudi su zanemarili znanje o Bogu i oboavali djela svog uma, a posljedica je bila da su
postajali sve pokvareniji. Psalmist opisuje uticaj idolopoklonikog bogosluenja na
oboavatelje: Takvi su i oni koji ih napravie i svi koji se u njih uzdaju. (Ps 115,8) Zakon
ljudskog uma je da se gledanjem mijenja. Ljudi se nee uzdii vie od svog koncepta istine,
istote i svetosti. Ako se um nikada ne uzdigne iznad razine ovjeanstva, ako ga vjera ne
uzdigne da razmilja o beskonanoj mudrosti i ljubavi, ovjek e neprekidno tonuti sve dublje.
Oboavatelji lanih bogova pridavali su svojim boanstvima ljudske osobine i strasti, i tako je
37

mjerilo njihova karaktera srozano do oblija grjenog ovjeanstva. Posljedica je bila njihova
pokvarenost. Vidje Jahve kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka
pomisao u njihovoj pameti uvijek samo oca... u oima Bojim zemlja se bila iskvarila;
nepravdom se napunila. Bog je ljudima dao svoje zapovijesti kao pravilo ivota, ali oni su
prestupili njegov Zakon, a posljedice su pojava svih vrsta grijeha. Ljudska je pokvarenost bila
otvorena i smjela, i avda je gaena, a vika se potlaenih podizala do neba.
Protivno prvobitnoj boanskoj uredbi mnogoenstvo je rano uvedeno. Gospod je
Adamu dao jednu enu i time pokazao svoju volju u tom pogledu. Ali ljudi su nakon pada
odluili slijediti svoje grjene elje, a kao posljedice toga, brzo su se irili zloin i bijeda. Nisu
se potovali ni brani odnosi ni vlasnika prava. Ko god je udio za enom ili posjedom svog
blinjeg, uzimao ih je silom, i ljudi su likovali u svojim nasilnim djelima. Uivali su u ubijanju
ivotinja, a koritenje mesa u prehrani inilo ih je jo surovijim i krvoednijim, sve dok se i
prema ljudskom ivotu nisu poeli odnositi sa zapanjujuom ravnodunou.
Svijet je jo bio u povojima, a pokvarenost je postala tako duboka i sveopta da Bog to
vie nije mogao podnositi, te je rekao: Ljude koje sam stvorio izbrisau s lica zemlje. On je
obznanio da njegov duh nee dovijeka ostati u grjenom ovjeku. Ako svojim grijesima ne
prestanu obeaivati svijet i njegova bogata blaga, On e ih izbrisati sa stvorena svijeta i
unititi sve s ime ih je On uivao blogosiljati. On e unititi ivotinje u polju i zelenilo koje je
prualo tako bogate koliine hrane, pretvoriti prekrasnu zemlju u jedan golemi prizor pustoi
i unitenja.
Usred sveopte pokvarenosti Metuselah, Noa i mnogi drugi nastojali su sauvati znanje
o istinskom Bogu i zadrati plimu moralne pokvarenosti. Sto dvadeset godina prije potopa
Gospod je uz pomo svetih anela Noi objavio svoju namjeru i naredio mu da izgradi lau. Dok
je gradio lau, on je trebao propovijedati da e Bog vodom poplaviti Zemlju i unititi
bezbonike. Oni koji povjeruju ovoj vijesti i pripreme se za taj dogaaj pokajanjem i
promjenom ivota, trebali su primiti oprost i izbavljenje. Enoh je ponovio svojoj djeci ono to
mu je Bog pokazao u vezi s potopom, a Metuselah i njegovi sinovi, koji su uli Nou kako
propovijeda, pomagali su u gradnji lae.
Bog je Noi dao tane mjere barke i jasne, detaljne upute u vezi s njenom gradnjom.
Ljudska mudrost nije mogla izmisliti lau tako velike vrstoe i trajnosti. Bog je bio njen
dizajner, a Noa glavni graditelj. Sagraena je tako da je izgledala vie kao trup broda, koji
moe ploviti, ali je u nekim detaljima bila slinija kui. Imala je tri sprata, ali je imala samo
jedna vrata na boku. Svjetlost je dolazila odozgo, a razliite prostorije bile su tako rasporeene
da su sve bile osvijetljene. Za gradnju barke koriten je empres, drvo koje se moglo stotinama
godina oduprijeti truljenju. Gradnja ovakve velike barke zahtijevala je dug i naporan rad. S
obzirom na veliinu i ostale osobine drveta trebalo je mnogo vie rada da se pripremi graa,
iako su ondanji ljudi bili snaniji. Ljudi su uinili sve da barka bude savrena, a ipak ona sama
ne bi odoljela oluji koja je trebala zadesiti Zemlju. Samo je Bog mogao sauvati svoje sluge na
razbjenjelim valovima.
Vjerom Noa, obavijeten od Boga o jo nevienim stvarima, pobonim potovanjem
sagradi lau da spasi svoju porodicu. Vjerom osudi svijet i postade nasljednikom pravednosti
koja pripada vjeri. (Heb 11,7) Dok je Noa propovijedao svijetu vijest upozorenja, njegovo je
djelo svjedoilo o njegovoj iskrenosti. Tako je on usavravao i obznanjivao svoju vjeru. On je
svijetu dao primjer vjere u ono to Bog kae. Sve to je posjedovao on je uloio u lau. Kad je
na suhom tlu poinjao graditi ogromnu barku, mnotvo je dolazilo sa svih strana da vidi udan
38

prizor i uje arke, gorljive rijei usamljena propovjednika. Svaki udarac na lai bio je
svjedoanstvo narodu.
inilo se da su u poetku mnogi prihvatili upozorenje, a ipak se nisu obratili Bogu i
istinski se pokajali. Oni se nisu bili voljni odrei svojih grijeha. Tokom vremena koje je
prethodilo dolasku potopa njihova je vjera bila iskuana i oni nisu izdrali kunju. Svladani
sveoptim nevjerstvom, oni su se naposljetku pridruili svojim bivim istomiljenicima u
odbacivanju ove sveane poruke. Neki su bili duboko osvjedoeni i obratili bi panju na
opomene, ali poruga i ismijavanje su bili tako snani da su i oni podlegli istom duhu, odbili
poziv milosti i uskoro se nali meu najsmjelijim i najprkosnijim rugaima, jer niko nije tako
bezobziran i ne ide tako daleko u grijeh kao oni koji su nekada imali svjetlost ali su odbacili
uvjeravanja Bojeg Duha.
Nisu svi ljudi tog narataja bili, u punom smislu rijei, idolopoklonici. Mnogi su tvrdili
da oboavaju Boga. Tvrdili su da su njihovi kipovi predstave boanstva, te da kroz njih ljudi
mogu dobiti jasniju predstavu o boanskom biu. Ova je grupa ljudi je prednjaila u
odbacivanju Noina propovijedanja. Dok su nastojali Boga prikazati materijalnim sredstvima,
njihovi umovi su bili slijepi za Njegovo velianstvo i silu te su prestali shvatali svetost Njegova
karaktera, ili svetu, nepromjenjivu prirodu Njegovih zahtjeva. Kako se grijeh sve vie irio, on
se inio sve manje zlim i ljudi su naposljetku ustvrdili da boanski Zakon vie nije na snazi, da
je kanjavanje prijestupnika protivno Bojem karakteru i poricali dolazak Njegova suda na
zemlju. Da su ljudi tog narataja posluali boanski Zakon, oni bi u upozorenjima njegovog
sluge prepoznali Boji glas, ali njihovi umovi bili su tako zaslijepljeni odbacivanjem svjetlosti
da su povjerovali kako je Noina vijest obmana.
Mnotvo ili veina nije bila na strani pravde. Svijet se svrstao u bojne redove protiv
Boje pravednosti i Zakona, a Nou su smatrali fanatikom. Kad je nagovarao Evu da se usprotivi
Bogu, Sotona je rekao: Ne, neete umrijeti! (Post 3,4) Isto su ponovili i veliki, potovani i
mudri ljudi onoga svijeta. Svrha Boje prijetnje je, govorili su oni, zastraivanje i ona se
nikada nee obistiniti. Ne trebate se uznemiravati. Dogaaj kao to je Boje unitenje svijeta i
kanjavanje bia koja ja stvorio nikada se nee obistiniti. Budite mirni, ne bojte se. Noa je
fanatik. Svijet se ismijavao zbog ludosti obmanuta starca. Umjesto da ponize svoje srce pred
Bogom, oni su nastavili s neposlunou i bezbonou, kao da im Bog nije progovorio kroz
svoga slugu.
Meutim, Noa je stajao kao stijena usred oluje. Okruen prezirom i ismijavanjem on se
razlikovao svojim svetim integritetom i nepokolebljivom vjernou. Njegove su rijei imale
silu jer je Boji glas govorio ljudima kroz njegovog slugu. Povezanost s beskonano silnim
Bogom i njemu je davala snagu, dok je tokom stotinu dvadeset godina njegov sveani glas
punio ui tog narataja u vezi s dogaajima koji se, prema ljudskoj mudrosti, nisu mogli
dogoditi.
Svijet je prije potopa smatrao da su zakoni prirode stoljeima bili nepromijenjeni.
Promjena godinjih doba se odvijala svojim redoslijedom. Kia dotad nikada nije padala, a
zemlju je natapala rosa ili magla. Rijeke se nikada dotad nisu izlile iz svojih korita, ve su
sigurno svoje vode odvodile u mora. Nepromjenjivi su zakoni prijeili vode da preplave
zemlju. Ali ovi mudraci nisu prepoznali ruku Onoga koji je zadravao vode govorei: Dotle, ne
dalje... (Job 38,11)
Kako je vrijeme prolazilo, bez oite promjene u prirodi, ljudi ija su srca ponekad
drhtala od straha postali su samouvjereni. Oni su razmiljali, kao to i danas mnogi
39

razmiljaju, da je priroda iznad Boga prirode, da su njeni zakoni tako postojani da ih ni sam
Bog ne moe promijeniti. Shvatajui da bi priroda, ako je Noina poruka tana, promijenila svoj
tok, oni su ovu poruku, u umovima ljudi u svijetu, prikazali kao obmanu - veliku prijevaru. Oni
su pokazali svoj prezir prema Bojim upozorenjima ivei kao to su ivjeli prije iznoenja
upozorenja. Nastavili su sa svojim proslavama i pohlepnim gozbama, oni su jeli i pili, sadili i
gradili, te planirali drei na umu dobit koju su se nadali ostvariti u budunosti, i oni su poli i
korak dalje u svojoj bezbonosti i prkosnom omalovaavanju Bojih zahtjeva, pokazujui da se
ne boje Beskonanog. Tvrdili su da ako ima istine u onome to je Noa govorio, poznati bi,
mudri, razboriti, veliki ljudi shvatili problem.
Da su pretpotopni ljudi vjerovali upozorenju i pokajali se zbog svojih zlih djela, Gospod
bi zaustavio svoj gnjev kao to je kasnije uinio s Ninivom. Ali ovaj narataj je svojim
tvrdoglavim odupiranjem ukorima savjesti i upozorenjima Bojeg proroka navrio mjeru
svoje pokvarenosti i sazreo za unitenje.
Razdoblje njihove kunje samo to nije isteklo. Noa je vjerno slijedio upute to ih je
primio od Boga. Svaki dio barke je bio izraen onako kako je Gospod naredio i ona je bila
napunjena hranom za ljude i ivotinje. Onda je Boji sluga ljudima uputio svoj posljednji,
sveani poziv. Sa arkom enjom koju rijei ne mogu izraziti on ih je preklinjao da potrae
zaklon dok ga mogu nai. I oni su ponovno odbacili njegove rijei i podigli svoj glas ruganja i
podsmijeha. Onda je meu rugaima iznenada zavladala tiina. Sve vrste ivotinja, najljue kao
i one najpitomije, dolazile su s planina i iz uma i tiho prilazile lai. Zaula se buka poput
dolazeeg vjetra i ptice su doletjele iz svih pravaca, prekrivi nebo, i one su u savrenu
redoslijedu prile lai. ivotinje su posluale Boju zapovijest, a ljudi su ostali neposluni.
Vodeni svetim anelima po dvoje od svega neka ude k tebi da preivi, a od istih ivotinja po
sedam parova. Svijet ih je posmatrao u udu, a neki i sa strahom. Pozvani su i filozofi da
objasne ovaj jedinstveni dogaaj, ali uzalud. To je bila tajna koju oni nisu mogli shvatiti. Ljudi
su tako otvrdnuli zbog svog upornog odbacivanja svjetlosti da je i ovaj prizor ostavio samo
trenutaan dojam. Dok je osuena rasa posmatrala sunce to je sjalo u svojoj slavi, a zemlja
bila odjevena u Edemsku ljepotu, ona je zatomila svoj strah bunom zabavom, a svojim
nasilnim djelima na sebe navukla Boji gnjev.
Bog je zapovjedio Noi: Ui ti i sva tvoja porodica u barku, jer sam uvidio da si ti jedini
preda mnom pravedan u ovom vremenu. Svijet je uo Noino upozorenje, ali njegov uticaj i
primjer donijeli su blagoslov samo njegovoj porodici. Kao nagrada za njegovu vjernost i
integritet Bog je zajedno s njim spasio sve lanove njegove porodice. Kakvo je to ohrabrenje
roditeljskoj vjernosti!
Milost je prestala moliti grjeni ljudski rod. Poljske su ivotinje i ptice ule u zaklon.
Noa i njegova porodica su bili unutar barke i: Onda Jahve zatvori za njim vrata. Vidio je
bljesak zasljepljujue svjetlosti i oblak slave vidljiviji od munje siao je s neba i lebdio iznad
ulaza u barku. Masivna vrata, koja oni unutra nisu mogli zatvoriti, polako su zatvorile
nevidljive ruke. Noa je bio zatvoren, a oni koji su odbacili Boju milost ostali su vani. Na
vratima je bio Boji peat, Bog ih je zatvorio i samo ih je on mogao otvoriti. Isto e se tako
zatvoriti vrata milosti kad Hristos, prije svog dolaska na nebeskim oblacima, okona svoje
posredovanje za ljude. Tada boanska milost vie nee zadravati bezbonike, a Sotona e
imati potpunu kontrolu nad onima koji su odbacili milost. Oni e nastojati da unite Boji
narod, ali kao to je Noa bio zatvoren u barci, tako e pravednike tititi boanska sila.
Sedam dana nakon to su Noa i njegova porodica uli u barku nije bilo znaka dolazee
40

oluje. Ovo je razdoblje bilo ispit njihove vjere. Za vanjski je svijet to bilo vrijeme pobjede. Oito
je odlaganje potvrdilo njihovo vjerovanje da je Noina vijest bila obmana te da potop nikada
nee doi. Uprkos tome to su bili svjedoci sveanim prizorima - ulasku ivotinja i ptica u
barku i anelovu zatvaranju vrata - oni su nastavili sa svojim zabavama i bunim pijankama,
rugajui se ak i jasnim prikazima Boje sile. Mnotvo se okupilo oko barke, ismijavajui one
unutra s drskostima koje se nikada ranije nisu usudili initi.
Ali osmog dana nebo su prekrili mrani oblaci. Zatim su slijedili udarci groma i bljesci
munja. Uskoro su poele padati velike kapi kie. Svijet nikada nije vidio neto slino, i ljudska
je srca preplavio strah. Svi su se potajno pitali: Zar je mogue da je Noa ipak bio u pravu te da
je svijet osuen na unitenje? Nebo je postajalo sve mranije, a kia je padala sve bre.
ivotinje su lutale u divljem strahu, a njihovi neujednaeni krici kao da su oplakivali vlastitu
sudbinu i sudbinu ovjeka. Onda navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.
inilo da se golemi slapovi vode sruuju iz oblaka. Rijeke su izale iz svojih korita i preplavile
doline. Mlazovi su vode izbijali iz zemlje s neopisivom silinom, bacajui goleme stijene vie od
trideset metara u zrak, koje su se u padu zabijale duboko u zemlju.
Ljudi su prvo posmatrali unitenje djela vlastitih ruku. Munje s neba su unitavale
sjajne graevine, prekrasne vrtove i lugove u kojima su oni drali svoje kipove, a ruevine su
bile razbacane nadaleko. Raskomadani su rtvenici na kojima su se prinosile ljudske rtve, a
oboavatelji su drhtali od straha pred silom ivoga Boga, znajui da je njihova pokvarenost i
idolopoklonstvo uzrok njihova unitenja.
Kako je oluja postajala sve snanija, drvee, zgrade, stijene i zemlja letjeli su u svim
pravcima. Strah ljudi i ivotinja bio je neopisiv. Jauk ljudi koji su prezreli Boji autoritet
nadjaavao je urlanje oluje. Sam Sotona, koji je bio prisiljen ostati usred uskomeanih
elemenata prirode, strahovao je za svoj vlastiti ivot. On je uivao u vladanju tako monom
ljudskom rasom i elio da ive kako bi i dalje inili svoja gnusna djela i nastavili s pobunom
protiv Vladara neba. On je sada izgovorio kletve protiv Boga optuujui ga za nepravdu i
surovost. Mnogi ljudi su, poput Sotone, hulili na Boga, i da su mogli, oni bi ga skinuli s
prijestola. Drugi su, izbezumljeni od straha, pruali ruke prema barci molei da ih se pusti
unutra. Ali njihova su preklinjanja bila uzaludna. Savjest se napokon probudila i oni su
spoznali da postoji Bog koji vlada Nebom. Oni su ga revno prizivali, ali On nije sluao njihove
povike. U tom stranom trenutku oni su uvidjeli da je prijestup Bojeg Zakona prouzroio
njihovu propast. Ipak, premda su zbog straha od kazne oni priznali svoj grijeh, oni nisu
osjeali istinsko pokajanje ili gaenje prema zlu. Da je kazna bila uklonjena, oni bi ponovno
prkosili Nebu. Kad Boji sudovi zadese Zemlju, nepokajani e prije vatrene stihije znati kada i
to je bio njihov grijeh - prezir Prema njegovu svetom Zakonu. Ipak, oni se nee istinski
pokajati kao ni grjenici drevnog svijeta.
Neki su iz oaja pokuali silom prodrijeti u barku, ali vrsto sagraena konstrukcija
odoljela njihovim pokuajima. Drugi su se drali barke sve dok ih nije odnijela nadolazea
voda ili su popustili u sudaru sa stijenjem ili drveem. Svi su sastavi masivna kovega
podrhtavali pod udarcima nemilostiva vjetra i bacanjem od vala do vala. Krici ivotinja unutra
izraavali su njihov bol i strah. Meutim, usred ovih ratobornih prirodnih elemenata ona je
nastavila sigurno ploviti. Aneli iznimne snage bili su zadueni da je sauvaju.
ivotinje, izloene oluji, potrale su prema ovjeku kao da su od njega oekivale pomo.
Neki su ljudi zavezali sebe i svoju djecu za snane ivotinje znajui da su one izdrljive u borbi
za ivot te da e se penjati na najvie vrhove da bi pobjegle od nadolazee vode. Neki su se
41

privezali na golema drveta na vrhovima brda ili planina, ali drveta su iupana iz korijena i
zajedno sa ivim teretom baena u uzburkane valove. Jedno za drugim naputana su mjesta
koja su obeavala sigurnost. Dok je voda rasla sve vie, ljudi su traili zaklon na najviim
planinama. esto su se ivotinja i ovjek borili zajedno za uporite dok ih valovi ne bi oboje
odnijeli.
S najviih vrhova ljudi su gledali na ocean bez obala. Sveana upozorenja Bojeg sluge
vie se nisu inila predmetom ruganja i prezira. Kako su ovi osueni grjenici eznuli za
prilikama koje su zanemarili! Kako su molili za vrijeme probe, jo jedan trenutak milosti, jo
jedan poziv s Noinih usana! Ali oni vie nisu uli slatki glas milosti. Ljubav, kao i pravda,
zahtijevale su da Boji sudovi zaustave grijeh. Osvetnike vode preplavile su i posljednje
utoite i oni koji su prezirali Boga nestali su u mranim dubinama.
Oni hotimino zaboravljaju da su davno postala nebesa skupa sa zemljom, koja je iz
vode i meu vodama iskrsla na rije Boju. Njima je ondanji svijet, potopljen vodom, uniten.
A sadanja nebesa i sadanju zemlju ista je rije pohranila za oganj i uva ih za dan Suda i
propasti bezbonika. (2 Pt 3,5-7) Dolazi jo jedna oluja. Zemlja e ponovno biti preplavljena
Bojim gnjevom koji pustoi, i grijeh i grjenici e biti uniteni.
Grijesi koji su zahtijevali osvetu nad pretpotopnim svijetom i danas postoje. Boji strah
je iezao iz srca ljudi, a s njegovim se zakonom postupa s ravnodunou i prezirom. Izrazita
svjetovnost ljudi onog vremena jednaka je svjetovnosti narataja koji danas ivi. Hristos je
rekao: Kao to su ljudi jeli pili, enili se i udavali u vrijeme to je prethodilo potopu, i to sve
do dana kad Noa ude u lau, da nita nisu nasluivali dok doe potop i sve ih odnese, tako e
biti i za dolaska Sina ovjejega. (Mt 24,38.39) Bog nije osudio pretpotopne ljude zbog
jedenja i pijenja, On im je dao plodove zemaljske u velikom obilju da bi zadovoljio njihove
tjelesne potrebe. Njihov se grijeh sastojao u uzimanju ovih darova bez zahvalnosti prema
Davaocu i obeaivanju samih sebe neogranienim poputanjem apetitu. enidba je bila
zakonita. Brak je bio Boja uredba, bila je to jedna od prvih institucija to ih je On uspostavio.
On je dao posebne uredbe u vezi s ovim obredom, odijevajui ea u svetost i ljepotu, ali ove su
uredbe zaboravljene, brak je izopaen te se koristi kao sluga, strastima.
Slino je stanje i danas. Ono to je samo po sebi zakonito pretvara se u razuzdanost.
Apetitu se poputa bez ikakva ogranienja. Navodni Hristovi sljedbenici danas jedu i piju s
pijancima, dok su njihova imena zapisana u poasnim crkvenim izvjetajima. Neumjerenost
umrtvljuje moralne i duhovne snage i priprema put poputanju niskim strastima. Mnotvo ne
osjea moralnu obavezu da obuzdava svoje tjelesne strasti i oni postaju robovi poude. Ljudi
ive za zadovoljstva, samo za ovaj svijet i ovaj ivot. Pretjerivanje proima sve slojeve drutva.
Integritet se rtvuje za rasko i isticanje. Oni koji ure da se obogate izvru pravdu i tlae
siromane, a tijela i due ljudi jo se uvijek kupuju i prodaju. Prijevara, potkupljivanje i
kraa prolaze bez opomene u viim i niim drutvenim krugovima. Tisak je prepun izvjea o
ubistvima - zloinima tako hladnokrvnim i bezrazlonim da se ini kako je ieznuo svaki
osjeaj ovjenosti. I ovi zloini su postali tako uobiajena pojava da oni gotovo i ne izazivaju
komentar ili iznenaenje. Duh anarhije proima sve narode, a neredi koji s vremena na
vrijeme izazovu zgraanje svijeta samo su pokazatelji nagomilane vatre strasti i bezakonja
koji e, jednom kad izmaknu kontroli, Zemlju ispuniti jadom i pustoi. Slika o pretpotopnom
svijetu koju daje nadahnue predstavlja istinsko stanje ka kojem ide savremeno drutvo. ak i
sada, u ovom stoljeu u hrianskim zemljama zloini koji se danas ine jednako su mrani i
strani kao oni zbog kojih su uniteni grjenici drevnog svijeta.
42

Prije potopa Bog je poslao Nou da upozori svijet, da povede ljude putem pokajanja,
kako bi izbjegli prijetnji unitenja. Kako se vrijeme drugog Hristovog dolaska blii, Gospod
svijetu alje svoje sluge s upozorenjem da se pripreme za ovaj veliki dogaaj. Mnotvo ivi
prestupajui Boji Zakon i On ga sada milostivo poziva da poslua njegove svete uredbe.
Svima koji vjerom u Hrista ostave svoje grijehe i pokaju se pred Bogom nudi se oprost. Ali
mnogi smatraju da ostavljanje grijeha zahtijeva preveliku rtvu. Budui da se njihov ivot ne
slae s istim naelima Boje moralne vladavine, oni odbacuju njegova upozorenja i poriu
autoritet njegova Zakona.
Od velikog broja stanovnika na Zemlji prije potopa preivjelo je samo osam ljudi, oni
koji su povjerovali i posluali Boju rije upuenu kroz Nou. Sto dvadeset godina ovaj je
propovjednik pravednosti upozoravao svijet o skoranjem unitenju, ali njegova je vijest bila
odbaena i prezrena. Tako e biti i danas. Prije no to doe Zakonodavac da kazni neposlune,
prijestupnici su upozoreni da se pokaju i vrate prvotnoj odanosti, ali e za veinu ova
upozorenja biti uzaludna. Apostol Petar kae: Na koncu vremena pojavit e se izrugivai, koji
e ivjeti prema vlastitim poudama i pitati: Gdje je njegov obeavani dolazak? Otkada su
umrli nai oevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od poetka stvorenja (2 Pt 3,3-4) Zar mi ne
ujemo kako ove rijei ponavljaju ne samo bezbonici, ve i mnogi koji stoje iza
propovjedaonica u naoj zemlji? Nema razloga za uznemiravanje, uzvikuju oni. Prije no to
Hristos doe, cijeli e svijet biti obraen, a pravednost e vladati hiljadu godina. Mir! Mir! Sve
ostaje isto kao to je bilo od poetka. Neka nikoga ne uznemiruje uzbudljiva vijest ovih
vjesnika nesree. Meutim, ovaj nauk o mileniju nije u skladu s uenjem Hrista i njegovih
apostola. Isus je postavio znaajno pitanje: Ali, hoe li Sin ovjeji, kada doe, nai pouzdanja
na zemlji? (Lk 18,8) Kao to smo ve vidjeli, On kae da e stanje svijeta biti kao u Noine
dane. Pavle nas upozorava da e bezbonost rasti kako se bude bliio kraj: Duh izriito veli da
e u posljednja vremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i avolske
nauke. (1 Tim 4,1) Apostol kae da e u poslednje doba nastati teka vremena (2 Tim 3,1). I
on daje zapanjujuu listu grijeha to e ih initi oni koji imaju oblije pobonosti.
Kako se bliio kraj kunje, pretpotopni su se ljudi predali uzbudljivim zabavama i
bunim proslavama. Oni koji su imali uticaj i vlast nastojali su zaokupiti umove ljudi
zadovoljstvima i smijehom, da posljednje sveano upozorenje ne bi uticalo na njih. Zar mi ne
vidimo da se isto ponavlja i danas? Dok Boje sluge iznose vijest da se svemu pribliio kraj,
svijet je zaokupljen zabavom i traenjem zadovoljstava. Neprekidan niz uzbuenja koji dovodi
do ravnodunosti prema Bogu prijei da na ljude utjeu istine koje ih jedino mogu spasiti od
budueg unitenja.
U Noino vrijeme filozofi su tvrdili da je unitenje svijeta vodom nemogue, i tako i sada
postoje naunici koji nastoje dokazati da se svijet ne moe unititi vatrom i da to nije u skladu
sa zakonima prirode. Ali Bog prirode, Stvoritelj i Vladar njenih zakona, moe upotrijebiti djela
svojih ruku za ispunjenje svog cilja.
Kad su veliki i mudri ljudi onog vremena dokazali da je unitenje svijeta vodom
nemogue, kad su stiali strah ljudi, kad su svi smatrali da su Noina proroanstva obmana a on
fanatik, tada je doao Boji trenutak. Navalie svi izvori bezdana, rastvorie se ustave
nebeske, a rugae je progutao potop. Ljudi su prekasno shvatili da je njihova mudrost,
zajedno s njihovom hvalisavom filozofijom, ludost, da je Zakonodavac vei od zakona prirode,
te da Svemoguem ne nedostaje naina da ostvari svoj cilj. U vrijeme kad doe Sin ovjeji
bie kao to je bilo u Noino doba. (Lk 17,26.30) Ali e doi dan Gospodnji kao lopov; u taj e
43

dan nebesa ieznuti s velikom lomljavom, poela e se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim
ostvarenjima nee vie nai. (2 Pt 3,10) Kad miljenja filozofa odagnaju strah od Bojeg suda,
kad vjerski uitelji budu stavljali naglasak na dugo razdoblje mira i napretka, i kad svijet bude
zaokupljen poslom i zadovoljstvima, sadenjem i graenjem, zabavama i veseljem, odbacujui
Boja upozorenja i vrijeajui njegove vjesnike, tada e ih iznenada sustii unitenje i oni nee
umai (1 Sol 5,3).

44

8. poglavlje

POSLIJE POTOPA
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 7,20 do 9,17.

Voda je rasla do oko petnaest lakata iznad najviih planina. Porodici unutar barke esto
se inilo da e i oni propasti dok je tokom pet dugih mjeseci njihova barka bila noena tamoamo, prividno u milosti vjetra i valova. Bila je to teka kunja, ali Noina se vjera nije
pokolebala jer je on bio uvjeren da je boanska ruka za kormilom.
Dok su se vode povlaile, Gospod je uinio da barka doplovi do mjesta zatiena
grupom planina to ih je On sauvao svojom silom. Mala je udaljenost dijelila ove planine i
barka je uplovila u ovo malo sklonite i vie nije bila gonjena nepreglednim oceanom. Ovo je
bilo veliko olakanje umornim i olujom izmuenim putnicima.
Noa i njegova porodica su sa zabrinutou oekivali opadanje vode jer su eznuli da
ponovno hodaju po zemlji. etrdeset dana nakon to su vrhovi planina postali vidljivi oni su
pustili gavrana, pticu s razvijenim osjetilom mirisa, da ispita je li se zemlja osuila. Budui da
nije nala nita osim vode, ptica je odlijetala i dolijetala do barke. Sedam dana kasnije poslana
je i golubica, koja se, ne naavi suha tla, vratila u barku. Noa je ekao jo sedam dana i
ponovno pustio golubicu. Kad se ona uveer vratila s maslinovom granicom u kljunu, nastalo
je veliko veselje. Kasnije, Noa skide krov s barke i pogleda: povrina suha. Ipak, on je
strpljivo ekao u barci. Kao to je i uao na Gospodnju posebnu zapovijest, on je ekao na
posebnu uputu da je napusti.
Napokon je aneo siao s Neba, otvorio masivna vrata i zapovjedio patrijarhu i
njegovim ukuanima da pou zemljom i sa sobom povedu sva iva bia. U radosti osloboenja
Noa nije zaboravio Onoga ija ih je milostiva briga sauvala. Njegov je prvi in nakon
naputanja barke bio gradnja rtvenika i prinoenje rtve od svih istih ivotinja i ptica,
pokazujui na taj nain svoju zahvalnost Bogu za osloboenje i vjeru Hrista, veliku rtvu. rtva
je bila ugodna Bogu i slijedio je blagoslov ne samo za patrijarha i njegovu porodicu ve za sve
koji e ivjeti na zemlji: Jahve omirisa miris ugodni pa ree u sebi: Nikad vie neu zemlju u
propast strovaliti zbog ovjeka... Sve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vruine, ljeta,
zime, dani, noi nikada prestati nee. Ovo je bila pouka svim buduim naratajima. Noa je
izaao na opustoenu zemlju, i prije no to je poeo sebi graditi kuu on je Bogu podigao
rtvenik. Njegovo je stado bila malo, sauvano uz veliku cijenu, a on je ipak radosno dao
Gospodu dio kao priznanje da je sve njegovo. Na slian nain naa bi prva briga trebala biti da
Bogu prinosimo dragovoljne rtve. Svaki prikaz njegove milosti i ljubavi prema nama treba
zahvalno prepoznati inom posveenja i darovima za napredak njegova djela.
Da se pri svakoj naoblaci i padanju kie ljudi ne bi bojali drugog potopa, Gospod je
ohrabrio Noinu porodicu obeanjem: A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vaim
potomstvom poslije vas... nikada vie vode potopne nee unititi iva bia, niti e ikad vie
potop zemlju opustoiti... Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeu mene
i zemlje. Kad oblake nad zemlju navuem i duga se u oblaku pokae, spomenut u se Saveza
svoga, Saveza izmeu mene i vas i stvorenja svakoga ivog.
45

Kako je velika Boja panja i samilost prema njegovim grjenim biima kad je stavio
prekrasnu dugu u oblake kao znak svog Saveza s ovjekom! Gospod kae da kad pogleda na
dugu on e se sjetiti svog zavjeta. To ne znai da e ga On zaboraviti, ve nam On govori naim
jezikom da bismo ga mi bolje razumjeli. Boja je namjera bila da ako djeca kasnijih narataja
upitaju za znaenje prekrasnog luka koji presvouje nebo, njihovi roditelji trebaju ponoviti
priu o potopu i rei im da je Svevinji postavio dugu u oblacima kao jamstvo da voda nikada
nee preplaviti Zemlju. Tako e ona od narataja do narataja stajati kao svjedoiti o
boanskoj ljubavi prema ovjeku i uvrstiti njegovo povjerenje u Boga.
Znak duge na Nebu okruuje prijesto i nadsvouje Hristovu glavu. Prorok kae: Taj
blijesak na sve strane bijae poput duge to se za kinih dana javlja u oblaku. To bijae neto
kao slava Jahvina. (Ez 1,28) Ivan otkriva: I gle: u nebu je stajalo prijesto, i na prijestolu je
sjedio Neko... A oko prijestola bio sjajan krug, slian dugi, na pogled kao smaragd. (Otk 4,2.3)
Kad ovjek svojom velikom pokvarenou zaziva boanski sud, Spasitelj, koji posreduje pred
Ocem u njegovu korist, upuuje na dugu u oblacima, na dugu oko njegova prijestola i ponad
svoje glave, kao znak Boje milosti prema pokajanom grjeniku.
Bog je s jamstvom danim Noi u vezi s potopom povezao jedno od najdragocjenijih
obeanja svoje milosti: Bit e mi kao za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine nee vie
preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se vie neu na tebe srditi nit u ti prijetiti. Nek se
pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav moja nee odma od tebe, nit e se pokolebati
moj Savez mira, kae Jahve koji ti se smilovao. (Iz 54,9.10)
Dok je Noa posmatrao snane krvolone ivotinje kako s njima izlaze iz barke, on se
bojao da e one unititi njegovu porodicu koja je brojala samo osam osoba. Ali Gospod je svom
sluzi poslao anela s porukom sigurnosti: Neka vas se boje i od vas strahuju sve ivotinje na
zemlji, sve ptice u zraku, sve to se po zemlji kree, i sve ribe u moru: u vae su ruke predane.
Sve to se kree i ivi nek vam bude za hranvi: sve vam dajem kao to vam dadoh zeleno bilje.
Prije ovoga Bog ovjeku nije dao doputenje da jede ivotinjsko meso, njegova je namjera bila
da se ljudski rod iskljuivo hrani plodovima zemlje, ali sada kad je sve zelenilo bilo uniteno,
On im je dopustio da jedu meso istih ivotinja koje su bile sauvane u barci.
Potop je promijenio cijelu povrinu zemlje. Kao posljedica grijeha, tree strano
prokletstvo je poivalo na zemlji. Kad je voda poela kopniti, brda i planine su ostale okruene
nepreglednim, nemirnim morem. Posvuda su se nalazili leevi ljudi i ivotinja. Gospod nije
dopustio da ostanu i da raspadanjem zagauju zrak te je stoga od zemlje nainio golemo
groblje. Snaan vjetar, poslan da isui vode, odnosio je leeve, a ponekad i cijele vrhove
planina i drveem, kamenjem i zemljom zatrpavao mrtva tjelesa. Na isti su nain zlato i srebro,
probrana drveta i drago kamenje, koji su prije potopa obogaivali i ukraavali zemlju, i koje su
stanovnici oboavali, skriveni od ljudskih pogleda. Snano gibanje vode nanijelo je zemlju i
kamenje na ova blaga, a u nekim sluajevima iznad njih stvorilo planine. Bog je uvidio da to je
vie bogatio i unapreivao grjene ljude, njihovi su putovi postajali sve pokvareniji.
Oboavana su blaga koja su ih trebala navesti da slave dobrog Darodavca, a Bog je bio
obeaen i prezren.
Zemlja je bila ispremetana i opustoena, neopisiva izgleda. Planine, nekad tako krasne i
savrena sklada, postale su nepravilna i okrnjena izgleda. Kamenje, grebeni i otro stijenje bili
su razasuti po zemaljskoj povrini. Nestala su neka brda i planine, ne ostavljajui tragove svog
negdanjeg postojanja, a na mjestu nekadanjih ravnica sada su se uzdizali planinski lanci. Ove
su promjene na nekim mjestima bile vidljivije. Tamo gdje su se nekada nalazila najbogatija
46

nalazita zlata, srebra i dragog kamenja, znakovi prokletstva su bili najvidljiviji. U zemljama
koje nisu bile nastanjene ili tamo gdje je zloin bio manji i prokletstvo je bilo manje.
U to vrijeme zakopane su i goleme praume. One su se kasnije pretvorile u ugljen,
stvarajui velike naslage ugljena koje danas postoje, kao i velike koliine nafte. Ugalj i nafta se
esto zapale pod povrinom zemlje. Stijene se tada griju, izgara krenjak, a eljezna ruda se
topi. Djelovanje vode na krenjak jo vie poveava temperaturu i uzrokuje potrese, vulkane i
stvara usijanu lavu. Kad voda i vatra dolaze u dodir s otrim rubovima stijena i eljeznom
rudom, dolazi do velikih podzemnih eksplozija koje zvue poput priguene grmljavine. Zrak je
vru i zaguljiv. Slijede erupcije vulkana, a i oni esto ne daju dovoljno oduka zagrijanim
elementima, zemlja se trese, tlo se die i sputa poput morskih valova, pojavljuju se velike
pukotine, a ponekad nestaju gradovi, sela i gorue planine. Ove zapanjujue pojave bit e sve
uestalije i strasnije prije samog drugog Hristovog dolaska i kraja svijeta, znaci njenog brzog
unitenja.
Dubine zemaljske su Gospodnji arsenal iz kojeg je on uzimao oruje za unitenje
drevnog svijeta. Vode koje su izbijale iz zemlje zajedno vdom s neba zavrile su djelo
pustoenja. Od potopa, kao i voda bili su Boja orua za unitenje bezbonih gradova. Ovi
sudovi dolaze da bi oni koji omalovaavaju Boji Zakon i gaze njegov autoritet drhtali pred
njegovom silom i priznali njegovu pravednu suverenost. Dok su ljudi posmatrali kako gorue
planine izbacuju vatru i plamen, a bujice istopljenje lave isuuju rijeke, gutaju gusto naseljene
gradove sijui posvuda unitenje i pusto, najtvra srca su ispunjena strahom, a nevjernici i
hulnici su bili prisiljeni priznati beskonanu Boju silu.
Govorei o ovakvim prizorima, drevni prorok je rekao: O da razdere nebesa i sie,
da ime svoje objavi neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali
narodi, kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha. inei djela strahotna,
neoekivana, silazio si, i brda su se tresla pred tobom! (Iz 64,1.2) Jahve je spor u gnjevu, ali
silan u moi. Ne, Jahve nee pustiti krivca nekanjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su
praina koju podiu njegovi koraci. Prijeti moru i isuuje ga, presuuje sve rijeke. (Nah 1,3.4)
Najstraniji prizori koje svijet jo nije vidio odigrat e se prilikom drugog Hristovog
dolaska. Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim provaljuje, krug
zemaljski i sve to u njem stanuje. Ko moe izdrati pred bijesom njegovim? Ko e odoljeti
pred gnjevnom srdbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim
kidaju. (Nah 1,5.6) Jahve, nagni svoja nebesa i sidi, takni bregove: i zadimit e se! Sijevni
munjom i raspri dumane, odapni strijele i raspri ih! (Ps 144,5.6)
Uiniu udesa gore na nebesima, a znakove dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje
dima. (Dj 2,19) Uto udare munje, grmljavine, gromovi i velik potres zemlje, kakav nikad ne
bi otkada se ljudi pojavie na zemlji - tako velik bijae taj potres, tako snaan. Svi otoci
ieznue a gora nestade. I grad veliki - teka kao talenat! - spusti se s neba na ljude. A ljudi su
psovali Boga zbog zla od grada, jer je nesrea to velika veoma. (Otk 16,18.20.21)
Kad se munje s neba udrue s vatrom na zemlji, planine e gorjeti kao pe i iz njih e
tei potoci gorue lave, gutajui vrtove i polja, sela i gradove. Hlaenjem rastopljene lave u
rijekama uzavree voda i bacati s neopisivom silinom u zrak velike stijene razbacujui
komadie po zemlji. Rijeke e se isuiti. Zemlja e podrhtavati, a posvuda e biti strani potresi
i erupcije.
Bog e tako ukloniti bezbonike sa zemlje. Ali pravednici e biti sauvani u ovom
meteu kao to je Noa bio sauvan u barci. Bog e biti njihovo utoite i oni e se skloniti pod
47

njegova krila. Psalmist kae: Jer Jahve je zaklon tvoj, Vinjega odabra sebi za okrilje. Nee te
snai nesrea... (Ps 91,9.10) U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u
skrovitu atora svoga, na hridinu on me uzdie. (Ps 27,5) Boje obeanje glasi: Izbaviu ga
jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. (Ps 91,14)

48

9. poglavlje

DOSLOVNA SEDMICA
Sedmica je, kao i subota, nastala prilikom stvaranja, a biblijska ju je istorija uvala i
prenosila sve do naih dana. Sam je Bog izmjerio prvu sedmicu kao uzorak svim sedmicama ili
tjednima sve do svretka vremena. Ona se, poput ostalih, sastojala od sedam doslovnih dana.
Stvaranje je trajalo est dana, a sedmog se Bog odmarao, blagoslovio ovaj dan i odvojio ga kao
dan za ovjekov odmor.
U Zakonu danom na Sinaju Bog je naglasio vrijednost sedmice i injenice na kojima ona
poiva. Nakon to je dao zapovijest: Sjeti se da svetkuje dan subotni, i jasno odredio to
treba raditi tokom est dana, a to ne treba raditi sedmog dana, On daje razlog za ovakav stav
prema sedmici i upuuje na svoj vlastiti primjer: Ta i Jahve je est dana stvarao nebo, zemlju i
more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan
subotni. (Izl 20,8-11) Ovaj se razlog ini uvjerljivim i privlanim kad znamo da su dani
stvaranja doslovni dani. Prvih est dana u svakoj sedmici dani su ovjeku za rad, jer je Bog
koristio isto razdoblje u prvoj sedmici u djelu stvaranja. Sedmog dana ovjek se treba
uzdravati od rada u sjeanju na Stvoriteljev odmor. Meutim, pretpostavka da je za dogaaje
u prvoj sedmici bilo potrebno hiljade i hiljade godina direktno potkopava etvrtu zapovijest.
Ona prikazuje Stvoritelja kako ljudima zapovijesta da svetkuju doslovnu sedmicu u spomen na
neko nepregledno, neogranieno vremensko razdoblje. Ovo ne slii njegovu nainu
postupanja s njegovim stvorenjima. Takvo poimanje ini neodreenim i nejasnim ono to je
On jasno obznanio. To je najodmukliji oblik nevjerstva, a stoga i najopasniji, njegova stvarna
priroda je tako prikrivena da je prihvataju i ue mnogi koji ispovijedaju vjeru u Bibliju.
Jahvinom su rijeju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. Jer On
ree i sve postade, naredi i sve se stvori. (Ps 33,6.9) Biblija ne poznaje duge vjekove
nekom kojih je iz kaosa postupno nastajala Zemlja. Sveti zapisi kau da se svaki naredni dan
stvaranja sastojao od veeri i jutra, kao i svi drugi dani nakon toga. Na kraju svakog dana
iznosi se rezultat Stvoriteljeva djelovanja. Izvjee na kraju prve sedmice kae: To je
postanak neba i zemlje, tako su stvarani. (Post 2,4) Ali tu se ne iznosi zamisao da su dani
stvaranja bili neto drugo osim doslovni dani. Svaki od tih dana je nazvan danom stvaranja, jer
je Bog svakog dana stvorio neto novo.
Geolozi tvrde da su u samoj Zemlji nali dokaze da je ona daleko starija no to ue
Mojsijevi zapisi. Otkrivene su kosti ljudi i ivotinja, kao i oruja, okamenjeno drvee, daleko
vee od dananjeg, ili od onog koje je postojalo hiljadama godina, i iz toga zakljuuju da je
ljudska vrsta naseljavala Zemlju prije vremena o kojem se govori u izvjetaju o stvaranju,
vrsta koja je bila daleko vea od dananjih ljudi. Takvo je razmiljanje navelo one koji vjeruju
u Bibliju da prihvate tvrdnju kako su dani stvaranja bili duga, neograniena vremenska
razdoblja. Meutim bez biblijske istorije geologija ne moe nita dokazati. Oni koji s
uvjerenjem zakljuuju na osnovi njenih otkria nemaju dostatno poimanje o veliini ljudi,
ivotinja i drvea prije potopa, ili o velikim promjenama koje su se tada dogodile. Ostaci
pronaeni u zemlji jesu dokazi o ivotu koji se u mnogim vidovima razlikovao od dananjeg,
ali se samo iz nadahnutih spisa moe znati neto o vremenu u koje su ove razlike postojale. U
49

istoriji o potopu Nadahnue je objasnilo ono to geologija nikada ne moe shvatiti. U Noinim
su danila zakopani ljudi, ivotinje i drvee daleko vei od onih koji danas postoje, i tako
sauvani kao dokazi kasnijim naratajima da je potop unitio pretpotopni svijet. Bog je elio
da ova otkria utvrde vjeru u nadahnutu istoriju, ali ljudi, s njihovim ispraznim razmiljanjem,
padaju u istu zabludu kao i ljudi prije potopa - stvari koje im je Bog dao kao blagoslov oni
pogrjenom primjenom pretvaraju u prokletstvo.
To je jedno od Sotoninih orua kojim on navodi ljude da povjeruju izmiljotinama
nevjernika, jer time moe Boji Zakon uiniti nerazumljivim, Zakon koji je sam po sebi jasan i
ohrabriti ljude na pobunu protiv boanske vladavine. Njegovi su napori posebno usmjereni
protiv etvrte zapovijesti, jer ona jasno upuuje na ivog Boga, Tvorca neba i zemlje.
Ulau se neprekidni napori da se djelo stvaranja objasni prirodnim uzrocima, te ak i
vjerni hriani prihvataju ljudske zakljuke suprotne jasnim injenicama Svetog pisma. Mnogi
koji se protive prouavanju proroanstava, posebno proroanstvima u knjigama Daniel i
Otkrivenje, tvrdei da su ona tako nejasna da ih mi ne moemo razumjeti, ipak ovi ljudi
spremno prihvataju pretpostavke geologa koje proturjee Mojsijevim zapisima. Ali ako je ono
to je Bog otkrio tako teko razumjeti, kako je nedosljedno prihvatiti puke pretpostavke u vezi
s onim to On nije otkrio!
to je skriveno, pripada Jahvi, Bogu naemu, a objava nama i sinovima naim zauvijek,
da vrimo sve rijei ovoga Zakona. (Pnz 29,28) Bog nikada ovjeku nije otkrio kako je
ostvario djelo stvaranja, ljudska nauka ne moe ispitivati tajne Svevinjega. Njegova
stvaralaka sila isto tako je neshvatljiva kao i Njegovo postojanje.
Bog je dopustio da kroz nauku i umjetnost svjetlost obasja svijet, ali kad naunici
posmatraju ove predmete samo s ljudske take motrita, oni e sigurno doi do pogrenih
zakljuaka. Spekulacije o onome to nam Boja Rije nije otkrila mogu biti bezazlene, ako se
nae teorije ne protive injenicama koje se nalaze u Svetom pismu, ali oni koji ostavljaju Boju
Rije i trae objanjenja za njegova stvorena djela u naunim naelima plutaju po nepoznatom
okeanu bez mape ili kompasa. Najvei umovi, ako ih u njihovu istraivanju ne vodi Boja Rije,
postaju zbunjeni u pokuajima da nadu vezu izmeu nauke i otkrivenja. Budui da su
Stvoritelj i njegova djela tako daleko iznad nae sposobnosti shvatanja da ih ne mogu objasniti
prirodnim zakonima, oni biblijsku istoriju smatraju nepouzdanom. Oni koji sumnjaju u
pouzdanost zapisa u Starom i Novom zavjetu ii e i korak dalje i posumnjati u Boje postojanje, a onda, budui da su izgubili sidro, oni su preputeni da se razbiju o hridi nevjerstva.
Takve osobe izgubile su jednostavnost vjere. Vjera u boanski autoritet Boje svete
Rijei treba biti nepokolebljiva. Biblija se ne moe provjeravati ljudskim naunim idejama.
Ljudsko znanje je nepouzdan vodi. Skeptici koji itaju Bibliju da bi u njoj otkrili greke, mogu,
zbog nesavrena shvatanja ili nauke ili otkrivenja, tvrditi da su nali proturjeja, ali kad se ova
prividna proturjeja pravilno shvate, ona su u savrenom meusobnom skladu. Mojsije je
pisao pod vostvom Bojeg Duha, i ispravna teorija geologije nikada nee iznositi dokaze koji
se ne mogu pomiriti s njegovim izjavama. Sva istina, u prirodi ili otkrivenju, dosljedna je sama
sebi u svim svojim objavama.
Boja Rije postavlja mnoga pitanja na koja najvei naunici nikada nee moi
odgovoriti. Panja se skree na stvari u svakodnevnom ivotu, koje ogranieni umovi, sa svom
svojom hvalisavom mudrou, nikada ne mogu u cijelosti razumjeti.
Ipak, naunici smatraju da mogu razumjeti Boju mudrost, ono to je On uinio ili to
moe uiniti. Prevladava ideja da je On ogranien svojim vlastitim zakonima. Ljudi ili poriu ili
50

ignoriraju njegovo postojanje, ili misle da sve mogu objasniti, ak i djelovanje njegovog Duha
na ljudsko srce i vie ne potuju njegovo ime niti se boje njegove sile. Oni ne vjeruju u
nadprirodno, i ne razumiju Boji Zakon ili njegovu neogranienu silu kojom u njima ostvaruje
svoju volju. U svojoj uobiajenoj upotrebi izraz zakon prirode sadri ono to su ljudi dosad
otkrili u vezi sa zakonima koji upravljaju materijalnim svijetom, ali kako je samo njihovo
znanje ogranieno, a kako je ogromno podruje u kojem Stvoritelj moe djelovati u skladu sa
svojim vlastitim zakonima, a da to bude potpuno neshvatljivo ogranienim biima
Mnogi ue da materija posjeduje ivotodavnu silu, da tvar prima odreena svojstva
koja je onda preputena da djeluje svojom vlastitom energijom, te da se djelovanje prirode
oduvijek u skladu s nepromjenjivim zakonima na koje ni sam Bog nemoe uticati. Ovo je lana
nauka koju ne potvruje Boja Rije. Priroda je sluga svog Stvoritelja. Bog ne ponitava svoje
zakone ili djeluje protiv njih, ve ih neprekidno koristi svoja orua. Priroda svjedoi o
inteligenciji, prisutnosti, aktivnoj energiji koja djeluje u i kroz njene zakone. U prirodi se vidi
neprekidno djelovanje Oca i Sina. Hristos kae: Otac moj neprestano radi, zato i ja radim. (Iv
5,19)
Leviti su u svojoj pjesmi koju je zapisao Nehemija pjevali: Ti si, Jahve, Jedini! Ti si
stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve to je na njoj, mora i to je u
njima. Ti sve to oivljava... (Neh 9,6) Boje djelo stvaranja zemlje je zavreno. Tako su djela
njegova dovrena od postanka svijeta. (Heb 4,3) Ali njegova energija jo uvijek odrava
njegova stvorenja. Ne zbog toga to mehanizam koji je jednom uspostavljen nastavlja raditi
vlastitom energijom, primjerice disanje ili otkucaji pulsa, ve je svaki udisaj, svaki otkucaj srca
dokaz njegove sveopte brige u kojoj ivimo, miemo se i jesmo (Dj 17,28). Zemlja ne donosi
plodove, godinu za godinom, ili nastavlja kruenje oko Sunca zbog neke uroene sile. Boja
ruka vodi planete i odrava ih na njihovim nebeskim putanjama. On koji na broj izvodi vojsku
njihovu, i koji ih sve zove po imenu (Ps 40,26). Njegovom silom raste bilje, pupa lie i cvijee
cvate. On oblacima prekriva nebesa i zemlji kiu sprema (Ps 147,8) i On ini doline plodnim.
Lavii riu za plijenom i od Boga hranu trae... i svako ivo bie, od najmanjih insekata do
ovjeka, svakodnevno zavisi o njegovom provienju i brizi. Psalmist to izraava prekrasnim
rijeima: I sva ova bia eljno ekaju da ih nahrani na vrijeme. Daje im, tada sabiru: otvara
li ruku, nasite se dobrima. (Ps 104,27.28) Njegova rije nadzire prirodne sile, On nebo
prekriva oblacima i priprema kiu za zemlju. Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput
pepela. (Ps 147,16) Kad mu glas zaori, hue vode na nebesima, oblake die s kraja zemlje;
stvara kii munje, vjetar izvodi iz skrovita njegovih. (Jr 10,13)
Bog je temelj svega. Sve istinske nauke su u skladu s njegovim djelima, svaki istinski
odgoj vodi k poslunosti njegovoj vladavini. Nauka nam otvara nove vidike, ona visoko see i
istrauje nove dubine, ali ona ne iznosi nita to se suproti boanskom otkrivenju. Neznanje
moe, pozivajui se na nauku, nastojati podrati lano razumijevanje Boga, ali knjiga prirode i
pisana Rije rasvjetljuju jedna drugu. Mi smo tako vodeni da se divimo Stvoritelju i da
razumom vjerujemo u njegovu Rije.
Nijedan ogranieni um ne moe u cijelosti shvatiti postojanje, silu, mudrost ili djela
Beskonanog. Sveti pisac kae: Moe li dubine Boje proniknuti, dokuit savrenstvo
Svemonoga? Od neba je vie: to jo da uini? Od eola dublje: to jo da mudruje? Due je
od zemlje - ire je od mora! (Job 11,7-9) Najmoniji intelekti na zemlji ne mogu razumjeti
Boga. Ljudi mogu uvijek istraivati, uvijek uiti, ali ipak beskonanost ostaje.
Djela stvaranja svjedoe o Bojoj sili i veliini. Nebesa slavu Boju kazuju, navijeta
51

svod nebeski djelo ruku njegovih. (Ps 19,1) Oni koji uzimaju pisanu Rije kao svog savjetnika
shvatie da je nauka pomo u razumijevanju Boga. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva,
njegova vjena mo i boanstvo, posmatrana po njihovim djelima, opaaju od postanka
svijeta. (Rim 1,20)

52

10. poglavlje

BABILONSKA KULA
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 9,25-27 i 11,1-9.

Da bi ponovno naselio opustoenu zemlju, koju je potop nedavno oistio od moralne

pokvarenosti, Bog je sauvao samo jednu, Noinu porodicu, za koju je rekao: ... jer sam uvidio
da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. (Post 7,1) Meutim, Noini sinovi
ubrzo su razvili iste osobine viene u pretpotopnom svijetu. em, Ham i Jafet, koji su trebali
biti oci ljudske rase, dali su naslutiti karakter njihova potomstva.
Noa je, govorei pod boanskim nadahnuem, unaprijed opisao istoriju triju velikih
rasa koje su proistekle iz ovih oeva ovjeanstva. Nabrajajui Hamovo potomstvo, po
sinovljevoj lozi, a ne oevoj, on je rekao: Nek je proklet Hanaanac, brai svojoj najnii sluga
nek bude! Hamov je odvratni zloin pokazao da u njegovoj dui nije bilo sinovljevskog
potovanja i otkrio bezbonost i podlost njegova karaktera. Ova zla obiljeja razvila su se u
Hanaanu i njegovu potomstvu, iji su neprekidni prijestupi navukli na njih Boju osudu. S
druge strane, potovanje koje su em i Jafet pokazali prema svom ocu, a time i prema
boanskim uredbama, obeavali su svijetlu budunost za njihovo potomstvo. O ovim dvama
sinovima je reeno: Blagoslovljen Jahve, emov Bog, Hanaanac nek mu je sluga! Nek Bog
rairi Jafeta, da prebiva pod atorima emovim, Hanaanac nek mu je sluga. emova loza je
trebala biti izabrani narod, Boji savez, i iz nje je trebao izai obeani Otkupitelj. Blago
narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog. (Ps 144,15) A Jafet da prebiva pod
atorima emovim. Potomci Jafetovi posebno su trebali imati udjela u blagoslovima
evanelja.
Hanaanovo je potomstvo usvojilo najnii oblik bezbonosti. Premda ih je proroko
prokletstvo osudilo na robovanje, osuda je stoljeima odgaana. Bog je trpio njihovo
bezbotvo i pokvarenost sve dok nisu prekoraili granicu boanskog strpljenja. Onda su
razvlateni i postali su kmetovi emu i Jafetu.
Noino proroanstvo nije bila samovoljna obznana gnjeva ili objava milosti. Ona nije
odredila karakter ili konano odredite njegovih sinova, ve je pokazala kakva e biti
posljedica ivotnog pravca koji su oni osobno izabrali i karaktera to su ga razvili. Bio je to
izraz Boje namjere za njih i njihovo potomstvo u svjetlu njihova karaktera i ponaanja. Kao
po pravilu, djeca nasljeduju prirodu i sklonosti svojih roditelja i slijede njihov primjer, i tako iz
narataja u narataj ine grijehe svojih roditelja. Tako je Hamovo potomstvo nastavilo s
njegovim bezbotvom i nepotovanjem, donosei im prokletstvo u naratajima koji su slijedili.
... ali jedan grenik pokvari mnogo dobra. (Prop 9,18)
S druge strane, kako je emovo potovanje bilo bogato nagraeno, i kakav je slavan niz
svetih ljudi ponikao u njegovu narataju! Jahve se brine za ivot estitih. ... na njegovu je
potomstvu blagoslov. (Ps 37,18.26) Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji
dri svoj Savez i milost svoju iskazuje onima koji ga ljube i dre njegove zapovijesti. (Pnz 7,9)
Noini potomci za neko vrijeme nastavili su prebivati u planinama gdje je barka stala.
Kako je njihov broj rastao, otpad je uskoro doveo do podjele. Onima koji su nastojali
53

zaboraviti svog Stvoritelja i odbaciti ogranienja njegovog Zakona neprekidno je smetalo

uenje i primjer njihovih sunarodnjaka koji su se bojali Boga, i nakon nekog vremena oni su se
odluili odvojiti od onih koji su slavili Boga. U skladu s tim oni su otili do doline inar, na
obali rijeke Eufrat. Njih je privukla ljepota okoline i plodnost tla, i oni su u toj ravnici odluili
zasnovati svoj dom.
Tu su odluili izgraditi grad, a u gradu kulu takve zapanjujue veliine da ona postane
bila da se sprijei raseljavanje ljudi. Bog je ljudima naredio da irom Zemlje, da je napue i
pokore, ali su graditelji Babilona odluili drati narod zajedno, i osnovati monarhiju koja bi
naposletku obuhvatila cijelu Zemlju. Tako bi njihov grad postao metropola sveopteg imperija,
njena bi slava izazivala divljenje i potovanje cijeloga svijeta, a njene osnivae uinila
slavnima. Velianstvena kula, koja je sezala do neba, trebala je stajati kao spomenik sile i
mudrosti njenih graditelja, prenosei njihovu slavu u budue narataje.
Stanovnici ravnice inar nisu vjerovali Bojem savezu da nee opet potopom unititi
Zemlju. Mnogi su meu njima poricali Boje postojanje, a potop pripisali djelovanju prirode.
Drugi su vjerovali u Nadprirodno bie i da je On bio taj koji je unitio pretpotopni svijet, a
njihova su se srca, kao i Kajinova, pobunila protiv Njega. Jedan je cilj graenja kule bio da se
ouva vlastita sigurnost u sluaju drugog potopa. Diui graevinu iznad razine koju je
dosegao potop, oni su mislili da e biti izvan dohvata opasnosti. I budui da bi tako trebali
dospjeti do oblaka, nadali su se da e utvrditi i uzrok potopa. Svrha je cijelog pothvata bila da
se vizdigne ponos njenih graditelja i umovi buduih narataja odvrate od Boga i da ih se
povede u idolopoklonstvo.
Kad je kula bila djelimino gotova, jedan su njen dio nastanili graditelji, a ostali stanovi,
bogato namjeteni i ukraeni, bili svi posveeni njihovim kipovima. Ljudi su se radovali svom
uspjehu, slavili zlatne i srebrne bogove i suprotstavljali se Vladaru neba i zemlje. Meutim,
posao koji je tako dobro napredovao iznenada je stao. Aneli su bili poslani da osujete
namjere graditelja. Kula je sezala u visine te je tako radnicima na vrhu bilo nemogue direktno
komunicirati s onima u podnoju. Stoga su na razliitim takama postavljeni ljudi da primaju
poruke i onima ispod sebe prenose zapovijesti o potrebnom materijalu ili ostale upute u vezi s
poslom. Dok su vjesnici prenosili poruke jedan drugom, njihov se jezik pomijeao, tako da su
traili gradu koja nije bila potrebna, a esto su je slali u suprotnom smjeru. Nastala je
zbunjenost i pometnja. Cijeli posao je stao. Nije vie bilo sklada i saradnje. Graditelji nisu
mogli objasniti udno meusobno nerazumijevanje, i u svom bijesu i razoaranju oni su se
meusobno ukoravali. Njihova saradnja zavrila je sukobom i prolijevanjem krvi. Munje s
neba, kao dokaz Bojeg nezadovoljstva, sruile su gornji dio kule i bacile ga na zemlju. Ljudi su
bili prisiljeni da shvate kako postoji Bog koji vlada Nebom.
Sve do tog trenutka ljudi su govorili istim jezikom, a sada su se oni koji su se
meusobno mogli razumjeti udruili u grupe i otili u jednom ili drugom pravcu. Tako ih
Jahve rasu odande po svoj zemlji. Ovo raseljavanje je bio nain da se Zemlja naseli i time
ostvari Gospodnji cilj onim istim nainom koji su ljudi koristili da sprijee njegovo ispunjenje.
Meutim, kakav je to bio gubitak za one koji su se usprotivili Bogu! Njegova namjera je
bila da ljudi, kad pou u razliite dijelove Zemlje i osnuju nacije, sa sobom ponesu znanje o
Bojoj volji tako da svjetlost istine moe nesmanjeno obasjavati i budue narataje. Noa, vjerni
propovjednik pravednosti, ivio je tri stotine i pedeset godina nakon potopa, em pet stotina
godina, te su se tako njihovi potomci mogli upoznati s Bojim zahtjevima i povijeu njegova
postupanja s njihovim oima. Ali oni nisu bili voljni sluati ove neugodne istine, oni nisu imali
54

elju sauvati znanje o Bogu, a pometnjom jezika njima je, u velikoj mjeri, onemogueno da
razgovaraju s onima koji su im mogli dati svjetlost.
Graditelji Babilona su popustili prigovorima protiv Boga. Umjesto da se sa zahvalnou
sjeaju njegove milosti prema Adamu i njegova milostiva saveza s Noom, oni su prigovarali
zbog njegove otrine za istjerivanja prvog para iz Edema i unitenja svijeta potopom.
Meutim, dok su oni prigovarali protiv samovoljnog i grvibog Boga, sami su prihvatali
vladavinu najsurovijih tirana. Sotona je nastojao da oni preziru rtvene prinose koji su bili
predslika Hristove smrti, i kad je idolopoklonstvo pomrailo ljudske umove, on ih je naveo da
krivotvore ove rtve i na rtvenike svojim bogovima prinose svojvi vlastitu djecu. Kako su se
ljudi odvraali od Boga, boanska obiljeja - pravda, istoa i ljubav - zamijenjene su
tlaenjem, nasiljem i surovou.
Babilonci svi bili odluni da uspostave kraljevstvo nezavisno od Boga. Meutim, meu
njima je bilo nekih koji su se bojali Boga, i koje su bezbonici prijetvornou prevarili i
ukljuili u svoje planove. Zbog ovih vjernih ljudi Bog je odloio svoju kaznu i dao ljudima
vremena da otkriju svoj istinski karakter. Dok su se njihovi planovi razvijali, Boji su ih sinovi
nastojali odvratiti od njihovih namjera, ali su ljudi bili ujedinjeni u svom izazovu Neba. Da ih
se nije zaustavilo, oni bi pokvarili svijet jo u povojima. Njihov savez temeljio se na pobuni, a
kraljevstvo je bilo namijenjeno samouzvienju, gdje Bog nije trebao ni vladati niti se slaviti. Da
je ovaj savez bio doputen, mone bi sile uguile pravednost, a time i mir, sreu i sigurnost na
Zemlji. Umjesto boanskih uredbi, koje su svete, pravedne i dobre (Rim 7,12), ljudi su
nastojali usvojiti zakone koji ce odgovarati njihovim vlastitim sebinim i surovim srcima.
Oni koji su se bojali Gospoda zazivali su ga da posreduje. Jahve se spusti da vidi grad i
toranj to su ga gradili sinovi ovjeji. Iz milosti prema svijetu On je sprijeio namjeru
graditelja kule i sruio spomenik njihova prkosa. Bog dugo trpi ljudsku pokvarenost, dajui im
obilje prilika da se pokaju, ali On biljei sva njihova orua za odbacivanje autoriteta njegovog
pravednog i svetog Zakona. S vremena na vrijeme nevidljiva se ruka koja dri vladarsko ezlo
prua da obuzda pokvarenost. Nude se nepogrjeivi dokazi da je Stvoritelj svemira,
beskonaan u mudrosti, ljubavi i istini, Vrhovni vladar neba i zemlje, te da niko ne moe
nekanjeno prkositi njegovoj sili.
Planovi babilonskih graditelja zavrili su sramotom i porazom. Vrhunac njihova ponosa
je postao spomenik njihove ludosti. Ipak, ljudi su neprekidno ili istim pravcem oslanjajui se
na sebe i odbacujui Boji Zakon. To isto naelo je Sotona pokuao provesti na Nebu, isto
naelo je rukovodilo Kajinom u prinoenju njegove rtve.
I u naem vremenu postoje graditelji kula. Nevjernici grade svoje teorije na temelju
navodnih naunih zakljuaka i odbacuju otkrivenja Boje Rijei. Oni si uzimaju slobodu da
prosuuju Boju moralnu vladavinu. Oni preziru njegov Zakon i hvale se dostatnou ljudskog
razuma. Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono initi zlo. (Prop 8,11)
U takozvanom hrianskom svijetu mnogi naputaju jasna uenja Biblije, stvaraju svoj
kredo na temelju ljudskih spekulacija i ugodnih pria, i oni upuuju na svoju kulu kao put do
Neba. Ljudi se dive rjeitosti dok ona ui da prijestupnik nee umrijeti i da se spasenje moe
primiti bez poslunosti Bojem Zakonu. Kad bi navodni Hristovi sljedbenici prihvatili Boje
mjerilo, ono bi ih ujedinilo, ali podjele i osipanje e postojati sve dok se ljudska mudrost
uzdie iznad njegove Rijei. Postojea pometnja protivrjenih vjerovanja i sekti prikladno je
predstavljena pojmom Babilon koje proroanstvo (Otk 14,8; 18,2) primjenjuje na crkve
poslednjih dana koje ljube svijet.
55

Mnogi nastoje sebi stvoriti Nebo stjeui bogatstvo i vlast. Oni se podsmjehuju i
zlobno govore, nasiljem prijete odozgo (Ps 73,8) gazei po ljudskim pravima i obezvreujui
boanski autoritet. Moda e ponositi ostati na vlasti za neko vrijeme, i moda uspiju u svemu
to poduzmu, ali na kraju oni mogu biti samo razoarani i jadni.
Blizu je vrijeme Boje istrage. Svevinji e sii s Neba da vidi to su sinovi ovjeji
izgradili. Otkrie se njegova suverena vlast, a djela ljudskog ponosa e biti zbaena. Gospod
motri s nebesa i gleda sve sinove ovjeje. Iz svoga prebivalita motri sve stanovnike
zemaljske. Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. Naum Jahvin dovijeka
ostaje, i misli srca njegova od koljena do koljena. (Ps 33,13.14.10.11)

56

11. poglavlje

POZIVANJE ABRAHAMA
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 12.

Nakon raseljenja iz Babilona idolopoklonstvo je ponovno postalo gotovo sveopta

pojava, i Gospod je naposljetku dopustio okorjelim prijestupnicima da slijede svoje zle putove,
a On je izabrao Abrahama, emova potomka, da za budue narataje sauva njegov Zakon.
Abraham je odrastao usred praznovjerja i paganstva. ak su i ukuani u domu njegova oca,
koji su sauvali znanje o Bogu, poputali varljivim uticajima koji su ih okruivali i sluili
drugim bogovima osim Jahve. Ali istinska se vjera nije smjela ugasiti. Bog je uvijek sauvao
Ostatak koji je Njemu sluio. Adam, et, Enoh, Metuselah, Noa, em, u neprekinutom nizu,
uvali su tokom vjekova dragocjena otkrivenja njegove volje. Terahov je sin postao nasljednik
ove svete ostavtine. Idolopoklonstvo ga je mamilo sa svih strana, ali je sve bilo uzalud. Vjeran
meu nevjernima, nepokvaren sveopim otpadom, on se ustrajno drao oboavanja jednog,
istinitog Boga. Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. (Ps
145,18) On je Abrahamu saoptio svoju volju i jasno mu obznanio zahtjeve Bojeg Zakona i
spasenja koje e se ostvariti kroz Hrista.
Abrahamu je dano obeanje, posebno dragocjeno ljudima onoga doba, o brojnom
potomstvu i nacionalnoj veliini: Velik u narod od tebe uiniti, blagoslovit u te, ime u ti
uzvisiti, i sam e biti blagoslov. Ovome je jo dodano i obeanje, koje je ovom nasljedniku
vjere bilo dragocjenije od svih ostalih, da e iz njegova potomstva doi Otkupitelj svijeta: Sva
pio naena na zemlji tobom e se blogosiljati. Ipak, zahtijevala se rtva, ispit vjere, kao uslov za
njihovo ispunjenje.
Bog je Abrahamu uputio poruku: Idi iz zemlje svoje, iz zaviaja i doma oinskog, u
krajeve koje u ti pokazati. Da bi Bog mogao osposobiti Abrahama za djelo uvanja svetih
proroanstava, on se morao rastati s prijanjim nainom ivota. Uticaj roaka i prijatelja
ometao bi obuku koju je Gospod namjeravao dati svom sluzi. Sada kad je Abraham u
posebnom smislu bio povezan s Nebom, on je morao ivjeti meu strancima. Njegov je
karakter morao biti poseban, razliit od cijeloga svijeta. On ak nije mogao ni svojim
prijateljima objasniti svoje postupke tako da ga oni razumiju. Duhovne se stvari mogu samo
duhovno razumjeti, a njegov idolopokloniki rod nije razumio njegove motive i postupke.
Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u
nasljedstvo. (Heb 11,8) Abrahamova neupitna poslunost jedan je od najoitijih dokaza vjere
u cijeloj Bibliji. Vjera je za njega bila jamstvo za ono emu se nadamo, dokaz za one stvarnosti
kojih ne vidimo (Heb 11,1). Oslanjajui se na boansko obeanje, bez vanjskog dokaza o
njegovu ispunjenju, on je ostavio dom, roake i domovinu i poao naprijed, ne znajui kamo,
tamo gdje ga je Bog vodio. Vjerom se preseli u obeanu zemlju kao u tuu i nastani se u
atorima skupa s Isakom i Jakovom, sunasljednicima istog obeanja. (Heb 11,9)
Ispit koji je Abraham proao nije bio lagan, od njega se nije zahtijevala mala rtva.
Snane su ga veze vezale uz zemlju, roake i dom. Ali on nije oklijevao odazvati se pozivu. On
nije postavljao pitanja o obeanoj zemlji, je li zemlja bila plodna a klima zdrava; ima li zemlja
57

ugodan okoli i prua li mogunost za bogaenje. Bog ga je pozvao i njegov je sluga morao
posluati; za njega je najsretnije mjesto na svijetu bilo ono mjesto gdje je Bog elio da on bude.
Mnogi, kao i Abraham, prolaze kroz iste kunje. Oni ne uju izravan glas koji govori s
Neba, ali On ih poziva uenjem svoje Rijei i djelima svojeg provienja. Od njih e se moda
oekivati da napuste karijeru koja obeava bogatstvo i ast, da ostave korisne i prikladne veze
i rastanu se od svojih roaka, te da pou putem samoodricanja, tekoa i rtve. Bog za njih
irna posao koji trebaju obaviti, a lagan ivot i uticaj prijatelja i roaka sprijeio bi razvitak
osobina nunih za njegovo ostvarenje. On ih poziva da ostave ljudski uticaj i pomo, i navodi
ih da osjete potrebu za njegovom pomoi, da samo o Njemu zavise, da bi im se On otkrio. Ko je
spreman na poziv Provienja odrei se omiljenih planova i prisnih veza? Ko e prihvatiti nove
dunosti i poi u nova polja obavljajui Boje djelo odluna i voljna srca, smatrajui dobitkom
gubitke zbog Hrista? Onaj koji e to uiniti ima Abrahamovu vjeru i dijelit e s njim
izvanredno veliku i vjenu slavu zbog koje patnje sadanjeg vremena nisu dostojne
poreenja (2 Kor 4,17; Rim 8,18).
Abraham je primio prvo poziv s Neba dok je ivio u Uru Haldejskom i on je posluao i
preselio se u Haran. Do Harana ga je pratila oeva porodica, jer su oni pored svog
idolopoklonstva oboavali i istinitog Boga. Abraham je ovdje ostao do Terahove smrti. Ali
nakon oeve smrti Boji mu je glas zapovjedio da pode dalje. Njegov brat Nahor s lanovima
svoje porodice nije se elio rastati od svog doma i kipova. Osim Sare, Abrahamove ene, samo
je Lot, sin Harana koji je odavno umro, odluio sudjelovati u patrijarhovom putnikom ivotu.
Ipak, u Mesopotamiju se uputila velika grupa. Abraham je ve posjedovao velika stada,
bogatstva Istoka, a okruivao ga je vei broj sluga i pratilaca. On je naputao zemlju svojih
otaca da se nikada ne vrati, i sa sobom je ponio sve to je imao, i svu imovinu to su je
namakli i svu eljad koju su stekli u Haranu. Meu njima je bilo onih koji su se rukovodili
viim obzirima od slube i osobnog interesa. Tokom svog boravka u Haranu i Abraham i Sara
su druge poticali na sluenje i oboavanje istinitog Boga. Ovi su se pridruili patrijarhovom
domu i slijedili ga u obeanu zemlju. I pooe svi u zemlju Hanaansku. Kad su stigli u
Hanaan...
ekem je bio prvo mjesto na kojem su se zaustavili. Tu u sjeni hrastova u Mori, u
prostranoj, travnatoj dolini, s maslinicima i ivim izvorima, izmeu planine Ebal i Gerizim,
Abraham je podigao svoj logor. Patrijarh je doao u dobru i bogatu zemlju - zemlju potoka i
vrela, dubinskih voda to izviru u dolinama, i bregova; zemlju penice i jema, loze, smokava i
ipaka, zemlju meda i maslina (Pnz 8,7.8). Meutim, oboavateljima Jahve sjena je prekrivala
umovite bregove i plodnu dolinu. Hanaanci su onda bili u zemlji. Abraham je stigao do cilja
svojih nada da bi naao zemlju idolopoklonstva u kojoj su ivjeli stranci. U lugovima su bili
sagraeni rtvenici lanim bogovima, a na okolnim su se uzvisinama prinosile ljudske rtve.
Premda se oslanjao na boansko obeanje, on je podizao atore s munim predosjeajem.
Onda Jahve se javi Abramu mu ree: Tvome u potomstvu dati ovu zemlju. Obeanje
boanskoj prisutnosti, da nije preputen nemilosti bezbonika ojaalo je njegovu vjeru.
Abram tu podigne rtvenik Jahvi koji mu se objavio. Nastavljajui svoj put on je uskoro
doao do mjesta u blizini Betela, ponovno podigao rtvenik i prizvao ime Boje.
Abraham, prijatelj Boji, nama je ostavio vrijedan primjer. Njegov je ivot bio ivot
vjere. Kad god je podizao svoje atore, u blizini je podizao i rtvenik i pozivao sve u logoru na
jutarnje i veernje rtve. rtvenici su ostajali i nakon to su atori uklonjeni. U godinama koje
su slijedile meu Hanaancima je bilo onih koje je Abraham pouio u vjeri, i kad su oni doli do
58

rtvenika, oni su znali ko je tu bio prije njih, a kad je on podizao svoj ator, on bi popravljao
rtvenik i sluio ivome Bogu.
Abraham je nastavio putovati prema jugu, i njegova je vjera ponovno bila iskuana.
Nebo je uskratilo kiu, dolinama su prestali tei potoci, a na brdima se osuila trava. Stada
nisu mogla nai panjaka te je glad zaprijetila cijelom logoru. Je li patrijarh dovodio u pitanje
vostvo provienja? Je li s enjom posmatrao bogatstva Haldejskih ravnica? Dok su se
tekoe nizale, svi su znatieljno gledali da vide to e Abraham uiniti. Sve dok se njegovo
povjerenje inilo vrsto, oni su se nadali, oni su bili sigurni da je Bog njegov Prijatelj i da ga On
jo uvijek vodi.
Abraham nije mogao objasniti vostvo Provienja, njegova oekivanja nisu se ostvarila,
ali on se vrsto drao obeanja: Blagosloviu te, ime u ti uzvisiti, i sam e biti blagoslov. On
se revno molio i razmiljao kako da sauva ivot svojih ljudi i stada, ali nije dopustio da
okolnosti uzdrmaju njegovu vjeru u Boju rije. Da bi izbjegao glad, On je otiao u Egipat. On
nije odbacio Hanaan, ili se okrenuo prema Haldejskoj zemlji iz koje je doao, gdje hljeba nije
nedostajalo, ve je traio privremeni zaklon to blie obeanoj zemlji, namjeravajui se uskoro
vratiti tamo gdje ga je Bog postavio.
Gospod je u svojem provienju pustio ovu kunju na Abrahama da bi ga pouio
pokornosti, strpljenju i vjeri poukama koje e biti zapisane za one koji e kasnije biti pozvani
da iskuse muenje. Bog svoju djecu vodi putem koji ona ne poznaju, ali On ne zaboravlja ili
odbacuje one koji u Njega vjeruju On je dopustio da nesree zadese Joba, ali ga nije napustio
On je dopustio da ljubljeni Ivan bude protjeran na Patmos, ali Boji Sin ga je tamo naao, i
njegova su vienja bila ispunjena prizorima besmrtne slave. Bog doputa da kunje pogode
njegov narod, da se obogati postojanou i poslunou te da njegov primjer bude primjer
drugima. Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - rije je Jahvina - naume mira, a
ne nesree: da vam dadnem budunost i nadu. (Jr 29,11) Ona ista iskuenja koja najvie
kuaju nau vjeru pribliavaju nas Hristu kako bismo svoj teret poloili pred njegove noge i
iskusili mir koji nam on daje u zamjenu.
Bog je uvijek iskuavao svoj narod u pei nevolja. Troska se odvaja od pravog zlata
hrianskog karaktera u uarenoj pei. Isus posmatra iskuenje; On zna to je potrebno da se
proisti dragocjeni metal, da moe odraavati sjaj njegove ljubavi. Bog disciplinira svoje sluge
pokusnim kunjama. On vidi da neki imaju sposobnosti koje se mogu upotrijebiti za napredak
Njegovog djela i kua ove osobe, On ih u svojem provienju dovodi u poloaj koji kua njihov
karakter i otkriva nedostatke i slabosti koji su skriveni od naeg znanja. On im prua
mogunost da isprave ove nedostatke i pripreme se za slubu Njemu. On im pokazuje njihove
vlastite slabosti i ui ih da se oslone na Njega jer je On jedina njihova pomo i uvar. Tako On
postie svoj cilj. Oni su obrazovani, obueni, disciplinirani i pripremljeni za ispunjenje velikog
cilja zbog kojeg su i dobili te sposobnosti. Kad ih Bog poziva na rad oni su spremni, a nebeski
im se aneli mogu pridruiti u djelu koji treba ostvariti na zemlji.
Tokom svog boravka u Egiptu Abraham je pruio dokaz da on nije slobodan od ljudskih
slabosti i nesavrenstva. Prikrivajui injenicu da je Sara njegova ena, on je iznevjerio
boansko povjerenje i pokazao nedostatak uzviene vjere i hrabrosti to ih je svojim ivotnim
primjerom tako esto i plemenito pokazivao. Sara je bila svijetle boje koe te je on posumnjao
da e tamnoputi Egipani poeljeti lijepu strankinju te da se u naporima da je dobiju nee
ustruavati ubiti njenog supruga On je smatrao da nije kriv za la ako Saru predstavi kao svoju
sestru jer je ona bila kerka njegovog oca, ali ne i njegove majke. Meutim, prikrivanje je
59

stvarnog stanja bila prijevara. Bog ne moe odobriti odstupanje od strogog integriteta. Sara se
nala velikoj opasnosti zbog Abrahamovog nedostatka vjere. Kad je saznao za njenu ljepotu,
egipatski ju je kralj doveo u svoju palatu namjeravajui je uzeti za enu. Ali je Gospod, u svojoj
velikoj milosti, zatitio Saru poslavi kaznu na kraljevske ukuane. Kralj je na ovaj nain
saznao istinu i ljut zbog prijevare ukorio Abrahama i vratio mu njegovu enu rijeima: to si
nam uinio?... Zato si rekao: Ona mi je sestra, pa je ja uzeh sebi za enu? A sad, evo ti ene;
uzmi je i hajde!
Abraham je bio posebno omiljen kralju, i faraon ak ni tada nije dopustio da se njemu
ili njegovoj grupi uini neto naao, ve je naredio vojnicima da ga otprate na sigurno izvan
njegovog kraljevstva. U to vrijeme doneseni su zakoni kojim se Egipanima zabranjivao odnos
s pastirima strancima i bilo kakva prisnost kao to je jedenje ili pijenje. Faraonovo otputanje
Abrahama bilo je ljubazno i velikoduno, ali on mu je naredio da napusti Egipat jer se nije
usudio da mu dopusti boravak. On mu je umalo iz neznanja nanio ozbiljnu uvredu, ali Bog je
posredovao i spasio monarha da ne uini tako veliki grijeh.
Faraon je u ovom strancu vidio ovjeka koga je Bog nebeski potivao te se uplaio imati
u kraljevstvu nekoga ko je tako oito bio pod zatitom boanske milosti. Da je Abraham ostao
u Egiptu, njegovo bogatstvo i ast vjerojatno bi izazvali zavist i poudu Egipana, te su mu
mogli nanijeti neko zlo za koje bi kralj bio odgovoran i koje bi ponovno na kraljevsku kuu
navuklo kaznu.
Upozorenje koje je dobio faraon pokazalo se kao zatita u njegovim kasnijim odnosima
s neznabocima, jer se ta stvar nije mogla drati tajnom. Tako se vidjelo da e Bog, kome je
Abraham sluio, zatititi svog slugu te da e zlo koje mu se nanese biti osveteno. Opasno je
nanijeti zlo nekome od djece nebeskog Kralja. Psalmist spominje ovo poglavlje u
Abrahamovom iskustvu kad kae, govorei o izabranom narodu, da Bog kanjavae zbog njih
kraljeve: Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima. (Ps 105,14.15)
Postoji zanimljiva slinost izmeu Abrahamovog iskustva u Egiptu i njegovog
potomstva, stoljeima kasnije. Oboje su otili u Egipat zbog gladi i oboje su putovali. Izlijevanje
boanskih sudova u njihovu korist unijelo je strah u Egipane, i obogaeni neznaboakim
darovima, oni su otili s velikim blagom.

60

12. poglavlje

ABRAHAM U HAANANU
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 13 do 15; 17,1-16 i 18.

Abraham se vratio u Hanaan veoma bogat stokom, srebrom i zlatom, Lot je jo uvijek
bio s njim, i oni su ponovno doli u Betel, podigli svoje atore pored rtvenika koji su ranije
sagradili. Uskoro su uvidjeli da vie imetka donosi vie tekoa. Za vrijeme tekoa i kunji oni
su ivjeli zajedno u skladu, ali u blagostanju je leala opasnost od sukoba. Nije bilo dovoljno
panjaka za stada obojice, a este su svae njihovi pastiri iznosili pred gospodare da ih oni
rjeavaju. Postalo je oito da se moraju rastati. Abraham je bio stariji, pravo prvenstva je imao
i po poloaju i bogatstvu, a ipak on je bio prvi koji je predloio plan za ouvanje mira. Premda
mu je sam Bog dao cijelu zemlju, on se velikoduno odrekao tog prava.
Neka ne bude svae izmeu mene i tebe, rekao je on. izmeu pastira tvojih i mojih
ta mi smo braa. Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Krene li ti nalijevo, ja u
nadesno; ako e ti nadesno, ja u nalijevo.
Ovdje se pokazao Abrahamov plemenit, nesebian karakter. Koliko njih bi se u slinim
okolnostima, usprkos svim opasnostima, dralo svojih osobnih prava i sklonosti! Koliko se
domova upravo zbog toga rasulo! Koliko se crkava podijelilo, a istina je meu neznabocima
postala primjer neeg loeg i sramotnog! Neka ne bude svae izmeu mene i tebe, rekao je
Abraham, ta mi smo braa, ne samo rodbinski ve i kao oboavatelji istinitog Boga. Boja
djeca u cijelom svijetu jedna su porodica, i treba ih voditi isti duh ljubavi i pomirenja. Ljubite
srdano jedan drugoga bratskom ljubavi! (Rim 12,10) uenje je naeg Spasitelja. Prijateljska
naklonjenost, voljnost da drugima inimo ono to elimo da drugi ine nama uklonile bi
polovicu zala u ivotu. Duh samouzvienja je Sotonin duh, a srce koje gaji Hristovu ljubav imat
e milost koja ne trai svoje. Takvi e obratiti panju na boanski nalog: Ne gledajte pojedini
samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih! (Fil 2,4)
Premda je Lot svoj napredak dugovao vezi s Abrahamom, on nije pokazao zahvalnost
prema svom dobroinitelju. Ljubaznost je zahtijevala da izbor prepusti Abrahamu, ali on je
umjesto toga sebino nastojao uzeti sve prednosti. On je podigao oi svoje i vidje kako je
dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska
prema Soaru. Jordanska je dolina bila najplodniji dio Palestine, posmatrae je podsjeala na
izgubljeni raj, a po ljepoti i plodnosti bila je jednaka ravnici koju je natapao Nil, a koju su oni
nedavno napustili. Tamo je bilo i gradova, lijepih i bogatih, ije su krcate trnice obeavale
uinkovitu trgovinu. Zaslijepljen prizorom svjetovnog dobitka Lot je previdio moralna i
duhovna zla s kojima e se tamo sueliti. Stanovnici su doline bili veoma opaki, sami grjenici
protiv Jahve. Meutim, on ovo nije znao, ili ako je znao, nije tome pridavao vanost. On
izabere za se svu Jordansku dolinu i razape svoje atore do Sodome. Kako je slabo
predvidio strane posljedice tog sebinog izbora!
Nakon odvajanja od Lota Abraham je ponovno od Gospoda primio obeanje o
nasljeivanju cijele zemlje. On se uskoro nakon toga preselio u Hebron, podiui svoje atore
pod hrastovima Mamre, a pored toga i rtvenik Gospodu. Na istom zraku ovih ravnica, s
61

maslinjacima i vinogradima, itnim poljima i prostranim panjacima okruenih brdima, on je

ivio zadovoljan jednostavnim, patrijarhalnim ivotom ostavljajui Lotu opasne udobnosti
Sodomske ravnice.
Okolni su narodi potovali Abrahama kao monog kneza, mudrog i sposobnog vodu. On
svojim susjedima nije uskraivao svoj uticaj. Njegov je ivot i karakter, sasvim razliit od
ivota oboavatelja kipova, vrio oit uticaj u prilog istinitoj vjeri. Njegova odanost Bogu bila
je nepokolebljiva, dok je njegova mudrost i dobrohotnost nadahnjivala povjerenje i
prijateljevo, a njegova neizvjetaena veliina ulijevala potovanje i ast.
On nije uvao svoju vjeru kao dragocjeni kamen koji treba ljubomorno uvati i u kojem
iskljuivo uiva onaj koji ga posjeduje. Istinska se vjera tako ne moe uvati jer se takav duh
protivi naelima evanelja. Sve dok Hristos stanuje u srcu nemogue je prikriti svjetlost
njegove prisutnosti ili je ugasiti. Naprotiv, ona e postajati sve sjajnija i sjajnija kako dan za
danom blistave zrake Sunca Pravde rastjeruju magle sebinosti i grijeha koje okruuju nau
duu.
Boji narod je Njegov predstavnik na Zemlji i On eli da oni budu svjetlost u moralnoj
tami ovog svijeta. Rasuti irom Zemlje, u gradovima, velegradovima i selima oni su Boji
svjedoci, kanali kroz koje On nevjernom svijetu prenosi znanje o svojoj volji i uda svoje
milosti. Njegov je plan da svi oni koji sudjeluju u spasenju budu njegovi misionari. Hrianska
pobonost predstavlja mjerilo prema kojemu svijet prosuuje o evanelju. Kunje koje se
strpljivo podnose, blagoslovi koji se primaju sa zahvalnou, krotkost, ljubaznost, milost i
ljubav koji se redovito pokazuju jesu svjetlost kojom pred svijetom blista karakter otkrivajui
suprotnost spram tame koja dolazi iz sebinosti srca.
Bogat vjerom, plemenit u velikodunosti, nepokolebljiv u poslunosti i ponizan u
jednostavnosti svog putnikog ivota Abraham je bio i mudar diplomat i hrabar i vjet u ratu.
Uprkos tome to je bio poznat kao uitelj nove vjere, tri kraljevska brata, vladari amorejskih
visoravni na kojima je boravio, pokazali su svoje prijateljstvo tako to su ga pozvali da se
pridrui njihovu savezu zbog vee sigurnosti, jer je zemlja bila puna nasilja i tlaenja. Uskoro
se pojavila prilika da se okoristi ovim savezom.
Kedor-Laomer, kralj Elama, napao je prije etrnaest godina Hanaan i prisilio ga na
plaanje danka. Nekoliko se knezova pobunilo i elamski je kralj zajedno s etvoricom
saveznika ponovno uao u zemlju da ih prisili na pokornost. Pet Hanaanskih kraljeva udruilo
je snage i izilo u susret napadaima u Sidimskoj dolini, ali su bili potpuno poraeni. Veliki je
dio vojske bio isjeen, a oni koji su pobjegli potraili su sigurnost u planinama. Pobjednici su
pljakali gradove u ravnici i otili s bogatim plijenom i mnogim zarobljenicima, meu kojima
je bio Lot i njegova porodica.
Abraham je, ivei u miru u hrastovom umarku kod Mamre. od jednog bjegunca dobio
izvjetaj o bici i nesrei koja je zadesila njegova sinovca. On nije pamtio Lotovu nezahvalnost.
Probueni su svi njegovi osjeaji prema Lotu i on ga je odluio spasiti. Traei prvo boanski
savjet Abraham se pripremio za rat. Iz svog je vlastitog logora uzeo tri stotine osamnaest
obuenih sluga, ljude pouene strahu Bojem u slubi svog gospodara i vjete oruju. Njegovi
saveznici, Kedor-Laomer, Tidal i Amrok, pridruili su mu se sa svojim naoruanim grupama i
oni su zajedno poeli progoniti napadae. Elamiti i njihovi saveznici ulogorili su se kod Dana,
na sjevernoj granici Hanaana. Ohrabreni pobjedom, ne strahujui od napada od poraena
neprijatelja, oni su se prepustili slavlju. Patrijarh je podijelio svoje snage tako da je logor
napao iz etiriju razliitih pravaca, i to nou. Njegov napad, odluan i neoekivan, doveo je do
62

brze pobjede. Ubijen je kralj Elama, a njegova je vojska zahvaena panikom bila potpuno
razbijena. Lot i njegova porodica, sa svim zatoenicima i njihovim dobrima, vraeni su, a u
ruke pobjednika pao je bogat plijen. Pobjeda je pripadala Abrahamu, kojeg je vodio Bog.
Oboavatelj Jahve nije samo uinio veliku uslugu zemlji ve se pokazao i kao sran, hrabar
ovjek. Pokazalo se da pravednost nije kukaviluk, te da je vjera Abrahama uinila odvanim u
uvanju pravde i obrani potlaenih. Njegov mu je junaki in osigurao velik uticaj meu
okolnim plemenima. Po povratku sodomski je kralj izaao s pratnjom da ukae ast
pobjedniku. Zapovjedio mu je da uzme dobra traei samo da ostavi zatoenike. Po ratnim
pravilima plijen je pripadao pobjednicima, ali Abraham je u ovaj pohod krenuo bez namjere
da se okoristi, te je odbio okoristiti se nesreom, traei samo da njegovi saveznici prime dio
koji im je pripadao.
Malo je onih koji bi se, izloeni ovakvoj kunji, pokazali plemenitim kao Abraham. Malo
njih bi odoljelo kunji da uzmu tako bogat plijen. Njegov primjer je ukor koristoljubivom,
plaenikom duhu. Abraham je potovao zahtjeve pravednosti i ljudskosti. Njegovo ponaanje
ilustrira nadahnuto pravilo: Ljubi blinjega kao samog sebe. (Lev 19,18) Ruke uzdiem
pred Jahvom, Svevinjim, rekao je on, Stvoriteljem neba i zemlje, da neu uzeti ni konia. ni
remena od obue, niti ita to je tvoje, da ne kae: na meni se Abram obogatio. On im nije
elio dati prigodu da misle kako je on poao u rat zbog koristi, ili da njegov napredak pripisuju
njihovim darovima i milosti. Bog je obeao blagosloviti Abrahama i Njemu je trebalo pripisati
ast i slavu.
Melhisedek, kralj alema, bio je jedan od onih koji su doli pozdraviti pobjednikog
patrijarha i iznijeti hljeb i vino da okrijepi njegovu vojsku. Kao svetenik Boga Svevinjega
on je izrekao blagoslov nad Abrahamom i zahvalio se Gospodu koji je kroz svog slugu donio
tako veliko osloboenje. Abraham mu je dao desetinu od svega.
Abraham se zadovoljno vratio u svoje atore i svom stadu, ali su ga obuzimale
nespokojne misli. On je bio ovjek mira, ovjek koji se koliko je mogue klonio sukoba i
neprijateljstva, i on se sa strahom prisjeao prizora pokolja kojima je bio svjedok. Narodi koje
je porazio nedvojbeno e ponovno napasti Hanaan, a on e biti predmet posebne odmazde.
Time to se upleo u sukobe naroda mir je njegova ivota bio naruen. Nadalje, on nije postao
nasljednik Hanaana niti se nadao nasljedniku kroz kojeg bi se obeanje moglo ispuniti.
U nonom vienju ponovno se zauo boanski glas. Ne boj se, Abrame, bile su rijei
Kneza nad knezovima, ja sam ti zatita; a nagrada tvoja bit e vrlo velika. Ali njegov um je
bio toliko optereen predosjeajima da on tada nije mogao shvatiti obeanje s neupitnim
povjerenjem kao kasnije. Molio se za neki opipljiv dokaz da e ono biti ispunjeno. I kako e se
ostvariti zavjetno obeanje, dok mu nije darovan sin? Jahve, rekao je on, emu mi tvoji
darovi, kad ostajem bez poroda? Onda je on predloio da usvoji povjerljiva slugu Eliezera kao
svog sina i uini ga nasljednikom nad svime to posjeduje. Meutim, Bog ga je uvjerio da e
njegovo vlastito dijete biti njegov nasljednik. Onda ga je izveo iz atora i rekao mu je da
pogleda bezbrojne zvijezde kako sjaje na nebu, i kad je to uinio, izgovorio je rijei: Toliko e
biti tvoje potomstvo. Vjerova Abraham Bogu, i to mu se urauna u pravednost. (Rim 4,3)
Patrijarh je i dalje molio za neki vidljiv znak kao potvrdu njegove vjere i kao pokazatelj
kasnijim naratajima da e se ostvariti Boje milostive namjere za njih. Gospod se ponizio da
sklopi savez sa svojim slugom, koristei se obiajima koji su bili uobiajeni meu ljudima za
ratifikaciju sveanih saveza. Prema boanskoj uredbi Abraham je rtvovao junicu, kozu, ovna.
sve od tri godine, raspolovio ih na pole i poslagao jedne nasuprot drugima. Njima je dodao jo
63

i grlicu i golubicu koje nije rasjekao. Kad je to uinio, on je proao izmeu rtvenih komada
sveano se zaklinjui na trajnu poslunost Bogu. Zatim je ostao budan i nepokolebljiv pored
tijela zaklanih ivotinja sve do zalaska sunca uvajui da ih ptice grabljivice ne oskvrnu i
pojedu. Pred zalazak sunca obuzeo ga je dubok san, a onda se na nj spusti gust mrak, pun
jeze. uo se Jahvin glas objanjavajui da ne oekuje brz primitak Obeane zemlje, upuujui
na patnju njegova potomstva prije osvajanja Hanaana. Tada mu je otkriven plan otkupljenja
kroz Hristovu smrt, veliku rtvu i njegov dolazak u slavi. Abraham je takoe vidio Zemlju kojoj
je vraena Edemska ljepota, koju je trebao dobiti u vjeno vlasnitvo, kao konano i cjelovito
ispunjenje obeanja.
Kao znak saveza Boga s ovjekom, izmeu rasjeenih komada proli su zadimljena pe i
gorua zublja, simboli boanske prisutnosti, i progutali ih u cijelosti. Abraham je ponovno uo
glas koji je potvrdio da je Hanaan dar njegovim potomcima, od Rijeke u Egiptu, do Velike
rijeke, rijeke Eufrata.
Kad je Abraham u Hanaanu proveo gotovo dvadeset pet godina, ukazao mu se Gospod i
rekao: Ja sam El adaj - Bog Svemoni, mojim hodi putem i neporoan budi. Patrijarh se iz
strahopotovanja poklonio licem do zemlje, a poruka se nastavila: A ovo je savez moj s
tobom: postat e otac mnogim narodima. Kao znak ispunjenja ovog saveza, njegovo je ime,
Abram, tada promijenjeno u Abraham, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. Saraji je
ime promijenjeno u Sara, princeza, jer e se, dodao je nebeski glas, narodi od nje razviti,
kraljevi e narodima od nje potei.
Abrahamu je u to vrijeme dan obred obrezanja kao jamstvo pravednosti koja dolazi od
vjere i koju je postigao jo kad bijae neobrezan (Rim 4,11). Patrijarh i njegovi potomci su ga
trebali drati kao znak da su oni posveeni slubi Bogu, odvojeni od idolopoklonika, te da ih je
Bog prihvatio kao naroito blago. Ovim su se obredom oni obavezali da e ispuniti uslove
saveza koji je nainjen s Abrahamom. Oni nisu smjeli stupati u brak s bezbonicima, jer ako to
uine, oni e izgubiti potovanje prema Bogu i njegovom svetom Zakonu, i bit e u kunji da
sudjeluju u grjenim obiajima neznaboaih naroda i navedeni na idolopoklonstvo.
Bog je Abrahamu dao veliku ast. Nebeski su aneli hodali i razgovarali s njim kao
prijatelj s prijateljem. Kad je trebalo izvriti kaznu nad Sodomom, ta injenica nije skrivena od
njega, i on je postao posrednik pred Bogom za grjenike. Njegov razgovor s anelima takoe
prua prekrasan primjer gostoljubivosti.
U arkom ljetnom poslijepodnevu patrijarh je sjedio na vratima svog atora,
posmatrajui mirni pejza, kad je u daljini ugledao kako dolaze tri posjetitelja. Prije no to su
doli do njegova atora stranci su zastali, dogovarajui se naoko kojim putem krenuti. Ne
ekajui da oni zatrae uslugu Abraham je brzo ustao, i dok su oni oito poli u drugom
smjeru, on je pourio za njima i privolio ih s najveom ljubaznou da mu ukazu ast time to
e se kod njega osvjeiti. On je vlastitim rukama donio vodu da nakon putovanja operu
prainu s nogu. On im je sam izabrao hranu, i dok su se odmarali u sjeni, hrana je pripremljena
i on je iz potovanja stajao pored njih dok su oni uivali u njegovu gostoprimstvu. Bog je ovaj
in ljubaznosti smatrao dovoljno vanim da ga zapie u svojoj Rijei, a hiljadama godina
kasnije spomenuo ga je i nadahnuti prorok: Gostoljubivosti ne zaboravljajte, jer su njom neki,
a da nisu znali, pogostili anele. (Heb 13,2)
Abraham je u svojim gostima vidio samo tri umorna putnika, ne razmiljajui da je
meu njima Onaj koga moe oboavati a da ne zgrijei. Ali tada se otkrila istinska priroda
nebeskih vjesnika. Premda su putovali kao sluge gnjeva, oni su Abrahamu, ovjeku vjere, prvo
64

govorili o blagoslovima. Premda je Bog strog u igosanju pokvarenosti i kanjavanju

prijestupa, On ne uiva u odmazdi. in unitenja je za Njega neobian posao, Njemu koji je
bekonana ljubav.
Prisan je Jahve s onima koji ga se boje. (Ps 25,14) Abraham je potovao Boga i Gospod
je potovao njega, upuujui ga u svoje namjere i otkrivajui mu svoje ciljeve. Zar da skrivam
od Abrahama to u uiniti? rekao je Gospod. Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov
grijeh preteak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tuba to je do mene stigla. elim
razvidjeti. Bog je dobro znao mjeru sodomske krivice, ali On se izrazio ovjejim jezikom da
bi se razumjela pravednost njegovih postupaka. Prije no to izvri kaznu nad prijestupnicima
On je osobno doao da ispita njihovo ponaanje, i da im - ako nisu preli granicu boanske
milosti - daruje priliku za pokajanje.
Dva su nebeska vjesnika otila ostavljajui Abrahama samog s Onim koga je poznavao
kao Sina Bojeg. ovjek vjere je molio za stanovnike Sodome. On ih je jednom spasio svojim
maem, a sada ih je pokuao spasiti molitvom. Tamo su jo uvijek stanovali Lot i njegovi
ukuani, i nesebina ljubav koja je potakla Abrahama da ih spasi od Elamita sada ih je
pokuala spasiti, ako je Boja volja, od oluje boanskog suda.
S dubokim potovanjem i poniznou on je iznio svoju molbu: Ja se, evo, usuujem
govoriti Gospodu... Ja, prah i pepeo! U njemu nije bilo samouvjerenja, hvalisanja vlastitom
pravednou. On nije traio milost na temelju svoje poslunosti ili rtava koje je prinio vrei
Boju volju. Premda je sam bio grjenik, on se molio u korist grjenika. Abraham je pokazao
povjerenje djeteta koje moli voljena oca. On se pribliio nebeskom vjesniku i gorljivo iznio
svoju molbu. Premda je Lot stanovao u Sodomi, on nije sudjelovao u pokvarenosti njenih
stanovnika. Abraham je mislio da u tom gusto naseljenu gradu mora biti drugih oboavatelja
istinitog Boga. U svjetlu ovoga on se molio: Daleko to bilo od tebe, da ubija nevinoga kao i
krivoga, tako da i nevini i krivi prou jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni sudija svega
svijeta ne radi pravo? Abraham nije pitao samo jednom, ve mnogo puta. Postajui sve
hrabriji kako su mu zahtjevi ispunjavani, on je nastavio dok se nije uvjerio da e grad biti
poteen ako se nade samo deset pravednika.
Abrahamovu je ljubav nadahnjivala ljubav prema duama koje su propadale. Premda je
mrzio grijehe tog pokvarenog grada, on je eznuo da grjenici budu spaeni. Njegovo iskreno
zanimanje za Sodomu pokazuje brigu koju mi trebamo imati prema nepokajanima. Mi
trebamo mrziti grijeh, a saalijevati i voljeti grjenike. Svuda oko nas su due koje odlaze u
propast jednako beznadnu, stranu kao ona koja je zadesila Sodomu. Svakog je dana za neke
proba okonana. Svakog sata neki se nadu izvan dosega milosti. Gdje su glasovi upozorenja i
moljenja koji pozivaju grjenike da bjee od ove strane sudbine? Gdje su ispruene ruke da ih
otrgnu od smrti? Gdje su oni koji s poniznou i ustrajnom vjerom mole Bogu za njih?
Abrahamov je duh bio Hristov duh. Sam Boji Sin je veliki Posrednik u korist grjenika.
On koji je platio cijenu za njihovo otkupljenje zna vrijednost ljudske due. Hristos je s
neprijateljstvom prema zlu koje moe pokazati samo priroda besprijekorno ista pokazao
ljubav prema grjeniku koju moe imati samo beskonana ljubav. On se u agoniji raspea, sam
optereen stranim teretom grijeha cijelog svijeta, molio za svoje rugae i ubice: Oe, oprosti
im, jer ne znaju to ine! (Lk 23,34)
Za Abrahama je zapisano da postade Boji prijatelj, da bude otac sviju koji vjeruju
(Jak 2,23; Rim 4,11). Boje svjedoanstvo o ovome vjernom patrijarhu jest: Abraham je
sluao glas moj, i uvao zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje. Na drugome mjestu
65

kae: Jer znam da e zapovjediti sinovima svojim i domu svojemu nakon sebe da se dre
puteva Gospodnjih, i da ine to je pravo i dobro, da bi Gospod navrio na Abrahamu to mu je
obeao. Abrahamu je bila ukazana velika ast, da bude otac naroda koji su stoljeima bili
uvari i povjerenici Boje istine za svijet, naroda kroz koji e dolaskom obeanog Mesije svi
narodi na Zemlji biti blagoslovljeni. Onaj koji je pozvao patrijarha smatrao ga je dostojnim. To
su rijei to ih je Bog izgovorio. On koji razumije misli i ispravno prosuuje ljude kae: Jer
znam za njega. Abraham nije izdao istinu zbog sebinih ciljeva. On je drao Zakon i postupao
ispravno i pravedno. On ne samo da se bojao Boga ve je u svom domu uvao vjeru. On e
pouiti svoju porodicu u pravednosti. Boji je Zakon bio pravilo u njegovu domainstvu.
Abrahamovo domainstvo brojalo je vie od hiljadu dua. Oni koje je istinito
bogosluenje potaklo da oboavaju jednog Boga nali su dom u njegovu logoru, i ovdje, kao u
koli, oni su primali pouke koje su ih pripremile da budu predstavnici istinske vjere. Na njima
je poivala velika odgovornost. On je obuavao glave porodica, a njegove metode upravljanja
provoene su u domainstvima kojima su oni upravljali.
U drevnim vremenima otac je bio vladar i svetenik vlastite porodice, i on je imao
autoritet nad svojom djecom, ak i nakon to su oni osnovali svoje vlastite porodice. Njegovi
potomci su naueni da se ugledaju na njega kao svog vodu u svjetovnim i vjerskim pitanjima.
Abraham je nastojao odrati ovaj patrijarhalni nain uprave jer se tako uvalo znanje o Bogu.
Bilo je nuno povezati lanove porodice da bi se podigao zid protiv idolopoklonstva koje se
posvuda rairilo i uhvatilo duboko korijenje. Abraham je pokuavao uiniti sve to je u
njegovoj moi da lanove svog domainstva sauva od mijeanja s neznabocima i gledanja
njihovih idolopoklonikih obiaja, jer je znao e dobro poznavanje zla i nesvjesno pokvariti
naela. On najvie brinuo da odstrani svaki oblik lane religije i u umove tisne velianstvo i
slavu ivog Boga kao istinski predmet oboavanja.
Bio je to mudar poredak koji je sam Bog nainio da svoj narod ogradi, koliko je mogue,
od veza s neznabocima, uinivi ih samostalnim narodom koji nije pripadao drugim
narodima. On je odvojio Abrahama od idolopoklonikih srodnika da patrijarh moe uiti i
odgajati svoju porodicu dalje od prijevarnih uticaja koji bi ih okruivali u Mesopotamiji i da
njegovi potomci, od narataja do narataja, ouvaju istotu vjere.
Abrahamova ljubav prema djeci i ukuanima navela ga je da uva njihovu vjeru, da
njima, a preko njih i svijetu, usadi znanje o boanskim uredbama, kao najdragocjenije nasljee
koje im moe prenijeti. Svi su ueni da nad njima vlada Bog nebeski. Nije trebalo biti
roditeljske prisile, niti neposlunosti djece. Boji je Zakon svima odredio njihove dunosti, i
oni su samo poslunou mogli osigurati sreu i napredak.
Njegov vlastiti primjer, tihi uticaj njegovog svakodnevnog ivota, bila je trajna pouka.
Nepokolebljivi integritet, dobrohotnost i nesebina ljubaznost koja je izazivala divljenje
kraljeva, pokazivani su i u domu. Miris takva ivota, plemenitost i ljubaznost njegova
karaktera, svima je otkrivala da je on bio povezan s Nebom. On nije zanemario duu
najmanjeg sluge. U njegovu domu nije postojao jedan zakon za gospodara, a drugi za slugu,
kraljevski put za bogate, a drugi put za siromane. Prema svima se postupalo pravedno i sa
saaljenjem, kao prema onima koji su s njim njegovali milost ivota.
On e zapovjediti domu svojemu nakon sebe. Nije bilo grjene nemarnosti koja ne bi
obuzdala zle navike svoje djece, ni slabe, kolebljive, nemudre, popustljive pristranosti, ni
poputanja dunostima zbog zahtjeva pogreno shvaene ljubavi. Abraham ne samo da je
pravilno poduavao ve je i odravao vladavinu pravednog Zakona.
66

Kako je samo malo onih koji mogu slijediti njegov primjer! Mnogi roditelji pokazuju
slijep i sebian sentimentalizam, pogreno nazvan ljubavlju, koji se pokazuje preputanjem
djece, zajedno s njihovim nedozrelim rasuivanjem i nekontroliranim strastima, nadzoru
njihove vlastite volje. Ovo je prava surovost prema mladima i velika teta za svijet. Roditeljsko
poputanje uzrokuje nered u porodici i u drutvu. To u mladima potie enju da slijede
sklonosti, umjesto da se pokore boanskim zahtjevima. Oni tako odrastaju sa srcem punim
protivljenja Bojoj volji te oni svoj svjetovni, nepokorni duh prenose na svoju djecu i djecu
njihove djece. Roditelji bi, kao i Abraham, trebali upravljati svojim domom. Neka uenje i
provoenje poslunosti roditeljskom autoritetu bude prvi korak k poslunosti Bojem
autoritetu.
Veliko zlo nastaje kad se ak i vjerske vode olako odnose prema Bojem Zakonu. Uenje
koje je postalo tako raireno da boanski propisi nisu vie obavezni za ljude ima isti uinak na
moral ljudi kao i idolopoklonstvo. Oni koji pokuavaju umanjiti zahtjeve Bojeg svetog Zakona
direktno potkopavaju temelje porodice i naroda. Religiozni roditelji, koji ne dre njegove
propise, ne zapovijedaju svojoj porodici da se dre puta Gospodnjega. Boji Zakon nije za njih
pravilo ivota. Djeca, kad osnuju svoje vlastite domove, ne osjeaju obavezu da svoju djecu ue
ono to ni oni nikada nisu nauili. Zato postoji tako mnogo bezbonih porodica, zato je
pokvarenost tako duboka i rairena.
Sve dok se roditelji cijelim srcem ne dre Gospodnjeg Zakona oni nee biti spremni
voditi svoju djecu. U ovom je pogledu potrebna reforma, reforma koja e biti temeljita i
sveobuhvatna. Roditelji se trebaju promijeniti, propovjednici se trebaju promijeniti, oni
trebaju Boga u svojim domovima. Ako ele promijeniti sadanje stanje, oni u svoje porodice
moraju unijeti Boju Rije i prihvatiti Njega kao svog Savjetnika. Oni moraju uiti svoju djecu
da se Boji glas njima obraa, te da ga trebaju bezuslovno posluati. Oni bi strpljivo trebali
uputiti svoju djecu, uiti ih ljubazno i neumorno kako ivjeti da bi ugodila Bogu. Djeca su iz
takva doma pripremljena da se suprotstave lukavstvima nevjerstva. Oni prihvataju Bibliju kao
temelj svoje istine, i imaju temelj koji se ne moe pomaknuti dolazeim valom skepticizma.
U mnogim domovima se zanemaruje bogosluenje. Roditelji smatraju da nemaju
vremena za jutarnja i veernja bogosluenja. Oni ne mogu odvojiti nekoliko trenutaka da se
zahvale Bogu za obilje njegove milosti - za blagoslovljenu sunevu svjetlost i kiu, koje ine da
zelenilo raste, i za anele uvare. Oni nemaju vremena da se mole za boansko vostvo i za
stalnu Isusovu prisutnost u svom domu. Oni odlaze i rade kao volovi ili konji, bez pomisli na
Boga ili Nebo. Oni imaju tako dragocjene due da je Boji Sin dao svoj ivot da ih otkupi, radije
nego da dopusti da budu beznadno izgubljeni, ali oni cijene njegovu veliku dobrotu samo malo
vie od ivotinja.
Oni koji tvrde da ljube Boga trebali bi poput drevnih patrijaraha podizati rtvenike
Gospodu tamo gdje podiu svoje atore. Ako je ikada bilo vrijeme kad je svaka kua trebala
biti kua molitve, onda je to dananje vrijeme. Oevi i majke bi esto trebali podii svoja srca
Bogu u poniznoj molitvi za sebe i svoju djecu. Neka otac, kao svetenik doma, na Boji rtvenik
polae jutarnje i veernje rtve, dok se njegova supruga i djeca pridruuju u molitvi i hvali.
Isus e se rado zadravati u takvoj kui.
Iz svakog hrianskog doma trebala bi zraiti sveta svjetlost. Ljubav se treba otkrivati
na djelu. Ona bi trebala proimati sve porodine odnose, pokazujui se u obazrivosti,
ljubaznosti i njenoj, nesebinoj ljubavi. Postoje domovi gdje se ova naela provode, domovi
gdje se Bog slavi i gdje vlada istinska ljubav. Iz ovih se domova podiu jutarnje i veernje
67

molitve Bogu kao slatki kad, a njegova se milost i blagoslovi sputaju na molitelje kao jutarnja
rosa.
Dobro ureeno hriansko kuanstvo snaan je dokaz u prilog stvarnosti hrianske
vjere - dokaz koji nevjernik ne moe osporiti. Svi mogu vidjeti da u porodici djeluje uticaj koji
djeluje na djecu i da je s njima Bog Abrahamov. Kad bi hrianski domovi imali pravi
hrianski karakter, oni bi vrili moan uticaj na dobro. Oni bi doista bili svjetlost svijetu.
Nebeski Bog govori svakom vjernom roditelju rijeima koje je uputio Abrahamu: Jer znam da
e zapovjediti sinovima svojim i domu svojem nakon sebe da se dre puteva Gospodnjih i da
ine to je pravo i dobro, da bi Gospod navrio na Abrahamu to mu je obeao.

68

13. poglavlje

ISPIT VJERE
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 16; 17,18-20; 21,1-14; 22,1-19.

Abraham je bez pitanja prihvatio obeanje o sinu, ali nije ekao da Bog ispuni svoju
rije u svoje vrijeme i na svoj nain. Da bi se ispitala njegova vjera u Boju silu, doputena je
odgoda, ali on nije izdrao kunju. Sara je, smatrajui da je nemogue imati dijete u njenim
godinama, predloila, kao plan kojim bi se mogla ispuniti boanska namjera, da Abraham
uzme jednu od njenih slukinja za drugu enu. Mnogoenstvo je bilo tako raireno da se
prestalo smatrati grijehom, ali time se nita manje nije krio Boji Zakon, a bilo je i pogubno za
svetost i mir porodinih odnosa. Abrahamov brak s Hagarom donio je zlo, ne samo njegovom
vlastitom domu ve i buduim naratajima.
Polaskana au novog poloaja Abrahamove ene, i nadajui se da e postati majka
velikog naroda koji treba potei od Abrahama, Hagara je postala hvalisava i ponosna i s
prezirom se poela odnositi prema svojoj gospodarici. Obostrana ljubomora poremetila je mir
nekada mirnog doma. Prisiljen da slua prigovore obiju ena Abraham je uzalud pokuavao
obnoviti sklad. Premda ga je Sara arko preklinjala da se oeni Hagarom, ona ga je sada
ukoravala kao da je to bila njegova vlastita pogreka. eljela je otjerati svoju suparnicu, ali je
Abraham to odbio, jer je Hagara, nadao se on, trebala biti majka njegovog obeanog sina.
Meutim, ona je bila Sarina sluavka i on ju je i dalje ostavio pod nadzorom njene gospodarice.
Hagarin ponosan duh nije podnosio otrinu grubog ponaanja to ga je izazvala svojom
drskou. Sara je postupala prema njoj tako loe da ona od nje pobjee.
Hagara se uputila u pustinju, i dok se odmarala pored izvora, sama i bez prijatelja, pred
njom se pojavio aneo Gospodnji u ljudskom obliju. Obraajui joj se sa Hagaro, slukinjo
Saraje, da bi je podsjetio na njen poloaj i dunost, on joj je zapovjedio: Vrati se svojoj
gospodarici i pokori joj se! Ipak, s rijeima ukora upuene su joj i rijei utjehe. Jahve u jad
tvoj. Tvoje u potomstvo umnoiti; od mnotva se nee moi ni prebrojiti. I kao trajan
podsjetnik njegove milosti, zapovjeeno joj je da svog sina nazove Jimael, jer Jahve u...
Kad je Abraham bio gotovo stotinu godina star, ponovljeno mu je obeanje o sinu, s
uvjerenjem da e budui nasljednik biti Sarin sin. Meutim, Abraham jo uvijek nije razumio
obeanje. Njegov se um odmah okrenuo Jimaelu, drei se vjerovanja da se kroz njega trebaju
ostvariti Boje milostive namjere. Iz ljubavi prema svom sinu on je uzviknuo: Neka tvojom
milou Jimael pozivi! Zatim je ponovno dobio obeanje rijeima koje se nisu mogle
pogreno razumjeti: Ipak e ti tvoja ena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Isak. Savez svoj s
njim u sklopiti, Savez vjeni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. Ipak, Bog nije
zanemario oevu molitvu: I za Jimaela usliah te. Evo ga blogosiljam: rodnim u ga uiniti i
silno ga razmnoiti... i u velik e narod izrasti.
Roenje Isaka, ispunjenje njihovih najdraih nada nakon ekanja gotovo cijelog ivota,
ispunilo je atore Abrahama i Sare velikom radou. Meutim, ovaj je dogaaj za Hagaru
znaio propast njenih briljivo njegovanih oekivanja. Jimaela, sada ve djeaka, svi su u
logoru smatrali nasljednikom Abrahamova bogatstva i nasljednikom blagoslova koji su obea69

ni njegovim nasljednicima. A sada je on iznenada stavljen na stranu, i razoarana majka i njen

sin zamrzili su Sarino dijete. Sveopta radost samo je poveala njihovu ljubomoru, sve dok se
Jimael nije usudio javno vrijeati nasljednika Bojeg obeanja. Sara je u Jimaelovu
neobuzdanom stavu vidjela trajan izvor nesloge, te se obratila Abrahamu s molbom da Hagaru
i Jimaela istjera iz logora. Patrijarh je bio duboko povrijeen. Kako je mogao istjerati
Jimaela, svog sina, koga je i dalje volio? Zbunjen, on je traio boansko vostvo. Gospod mu je
preko svetog anela rekao da ispuni Sarinu elju, njegova ljubav prema Jimaelu i Hagari nije
smjela biti prepreka, jer je samo tako mogao obnoviti sklad i sreu u svojoj porodici. Aneo
mu je dao utjeno obeanje da Bog nee ostaviti Jimaela uprkos odvojenosti od roditeljskog
doma, njegov e ivot biti sauvan i on e postati otac velikog naroda. Abraham je posluao
aneosku rije, ali s dubokom boli. Oevo je srce bilo ispunjeno neizrecivom alou dok je
slao Hagaru i njenog sina.
Uputa dana Abrahamu u vezi sa svetou branog odnosa trebala je biti pouka za sve
vjekove. Ona obznanjuje da se prava i srea ovog odnosa moraju pozorno uvati, ak i po
cijenu velike rtve. Sara je bila jedina prava Abrahamova ena. Njena prava kao ene i majke
nije mogla dijeliti nijedna druga. Ona je potovala svog mua i ona je zbog toga u Novom
zavjetu opisana kao dostojan primjer. Ali ona nije bila voljna dopustiti da Abrahamovi osjeaji
pripadaju drugoj eni i Gospod je nije ukorio to je zahtijevala istjerivanje njene suparnice. Ni
Abraham ni Sara nisu imali povjerenja u Boju silu, i upravo je ova zabluda dovela do braka s
Hagarom.
Bog je pozvao Abrahama da bude otac vjernih, a njegov je ivot stajao kao primjer vjere
buduim naratajima. Ali ova vjera nije bila savrena. On je pokazao nepovjerenje u Boga kad
je prikrio injenicu da je Sara njegova ena, i, ponovno, svojim brakom s Hagarom. Da bi
dosegao najvie mjerilo, Bog ga je podvrgao drugom ispitu, jednom od najteih koje je ovjek
pretrpio. Reeno mu je u nonom vienju da pode u zemlju Moriju i tamo rtvuje svog sina
kao rtvu paljenicu na brdu koje e mu biti pokazano.
U vrijeme kad je primio ovu zapovijest Abraham je ve imao sto i dvadeset godina.
Njega je ak i njegov narataj smatrao starcem. U prijanjim godinama on je bio dovoljno
snaan da izdri tekoe i suprotstavi se opasnostima, ali sada je snaga njegove mladosti
prola. Neko se u snazi muevnosti moe hrabro suprotstaviti tekoama i mukama koje
kasnije u ivotu, kad ve koraa prema grobu, mogu slomiti njegovo srce. Meutim, Bog je
posljednji, najtei Abrahamov ispit uvao sve dok mu teret godina nije postao teak, a on
eznuo za odmorom od rada i briga.
Patrijarh je prebivao kod Beer Sebe, okruen au i blagostanjem. Bio je vrlo bogat, a
zemaljski su ga vladari potovali kao monog kneza. Hiljade ovaca i goveda prekrivali su
proplanke koji su okruivali njegov logor. Posvuda su se nalazili atori njegovih pratilaca,
domovi stotina njegovih vjernih sluga Sin obeanja je pored njega izrastao u ovjeka. inilo se
da je Nebo svojim blagoslovom okrunilo ivot rtve i strpljive ustrajnosti u odgoenoj nadi.
Abraham je poslunom vjerom napustio svoju domovinu, ostavio grobove svojih otaca i
zemlju svog roda. Kao stranac lutao je zemljom svog nasljedstva. Dugo je ekao na roenje
obeana nasljednika. Na Boju zapovijest on je istjerao svog sina Jimaela. A sada, kad je
dugooekivani sin postajao ovjek, kad se inilo da patrijarh moe gledati plodove svog
nadanja, pred njim je bila kunja vea od svih drugih.
Zapovijest je izraena rijeima koje mora da su oevom srcu nanijele veliku bol: Uzmi
svoga sina, jedinca svoga Isaka koga ljubi, i... prinesi kao rtvu paljenicu. Isak je bio svjetlost
70

njegova doma, utjeha u njegovoj starosti, a nadasve nasljednik obeanog blagoslova. Bol zbog
gubitka takvog sina nesreom ili boleu slomila bi oevo srce, ali njemu je bilo zapovjeeno
da vlastitom rukom prolije krv svog sina. Njemu se to inilo nemogue.
Sotona je bio blizu da apne kako je prevaren, jer boanska zapovijest kae: Ne ubij, a
Bog ne bi zahtijevao ono to je jednom zabranio. Izaavi iz svog atora Abraham je posmatrao
sjaj vedrog neba i sjetio se obeanja koje mu je dano prije gotovo pedeset godina, da se
njegovo potmstvo, kao ni zvijezde na nebu, nee moi izbrojiti. Ako se ovo obeanje trebalo
ispuniti u Isaku, zato ga je on trebao usmrtiti? Abraham je bio u kunji da povjeruje kako je
on moda obmanut. U sumnji i boli on se sagnuo do zemlje i kao nikada prije molio za potvrdu
zapovijesti da mora izvriti ovu stranu dunost. Sjeao se anela poslanih da mu otkriju
Boju namjeru o unitenju Sodoma, koji su mu donijeli obeanje o ovom istom sinu Isaku, i on
je otiao do mjesta na kojemu je nekoliko puta susreo nebeske vjesnike nadajui se da e ih
ponovno susresti i primiti dodatne upute, ali mu niko nije doao u pomo. Okruivala ga je
samo tama, a Boja zapovijest odjekivala je u njegovim uima: Uzmi svoga sina, jedinca svoga
Isaka koga ljubi. Zapovijest se morala posluati i on se nije usuivao odgaati. Svitao je dan i
on je morao poi na put.
Vrativi se u svoj ator on je otiao do mjesta na kojenm je Isak spavao dubokim,
mirnim snom mladosti i nevinosti. Otac je za trenutak posmatrao drago lice svog sina, a onda
se drhtei okrenuo. Otiao je do Sare koja je takoe spavala. Da li da je probudi, da jo jednom
zagrli svog sina? Treba li joj rei o Bojem zahtjevu? Teio je da rastereti svoje srce i s njom
podijeli ovu stranu odgovornost, ali ga je zadrao strah da e ga ona omesti. Isak je bio njena
radost i ponos, njen ivot je bio vezan uz njegov i majinska bi ljubav mogla odbiti rtvu.
Abraham je napokon probudio sina i saoptio mu zapovijest o prinoenju rtve na
udaljenom brdu. Isak je esto odlazio sa svojim ocem da slui Bogu na nekom od razliitih
rtvenika koji su obiljeavali njegova lutanja tako da ovaj poziv nije izazvao uzbuenje. Brzo
su obavili pripreme za put, drva su pripremljena i natovarena na magarca, i oni su poli s
dvojicom slugu.
Otac i sin, jedan pored drugog, putovali su u tiini. Patrijarh, razmiljajui o svojoj tajni,
nije imao rijei. Njegove su se misli bavile ponosnom, dragom majkom, i danom u koji e joj se
vratiti sam. Dobro je znao da e no probosti njeno srce kad oduzme ivot njenom sinu.
Taj dan, najdui u Abrahamovu ivotu, polako se bliio kraju. Dok su njegov sin i sluge
spavali, on je no proveo u molitvi, jo uvijek se nadajui da e moda doi nebeski vjesnik i
rei da je kunja zavrena, te da se mladi moe nepovrijeen vratiti svojoj majci. Meutim,
olakanja za njegovu izmuenu duu nije bilo. Slijedio je jo jedan dan, jo jedna no ponienja
i molitve, a zapovijest koja e ga ostaviti bez djece i dalje je odzvanjala u njegovim uima.
Sotona je bio u blizini da apue sumnju i nevjerovanje, ali je Abraham odbacio njegove
prijedloge. Kad se treeg dana putovanje nastavilo, patrijarh je, gledajui prema sjeveru,
ugledao obeani znak, oblak slave koji je lebdio nad brdom Morijom i znao da je glas koji mu je
progovorio bio s Neba.
On ak ni sada nije prigovarao Bogu, ve je snaio svoju duu razmiljajui o dokazima
Gospodnje dobrote i vjernosti. Ovaj je sin doao neoekivano, i nije li Onaj koji je darovao ovaj
dragocjeni dar imao pravo uzeti svoje? Vjera je ponavljala obeanje: Po Isaku e imati
potomstvo - potomstvo bezbrojno kao zrna pijeska na obali. Isak je bio dijete uda, a nije li
sila koja mu je dala ivot mogla i vratiti ivot? Gledajui iza onoga je bilo vidljivo Abraham je
shvatio boanske rijei: Mislio je da Bog moe i mrtvace uskrisivati. (Heb 11,19)
71

Ipak, niko osim Boga nije mogao razumjeti veliinu oeve rtva kad svog sina predaje
smrti. Abraham je elio da samo Bog bude svjedok ovog prizora rastanka. Zapovjedio je
slugama da ih ostave rijeima: Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i djeak odosmo gore da se
poklonimo, pa emo se vratiti k vama. Isak je ponio drva, za onoga koji je trebao biti rtvovan,
otac je uzeo no i vatru, i oni su zajedno poli prema vrhu planine. Mladi se pitao otkuda e
doi rtva kad su tako daleko od stada i torova. Naposljetku je i on progovorio: Oe, evo
kremena i drva... ali gdje je jagnje za rtu paljenicu? Kakav je to bio ispit! Kako je ova draga
rije oe probola Abrahamovo srce! Ne sada, jo mu nije mogao rei. Bog e ve providjeti
jagnje za rtvu paljenicu, sine moj.
Oni su na odreenom mjestu izgradili rtvenik i poloili drva na njega. Onda je
Abraham, s drhtavim glasom, otkrio svom sinu nebesku poruku. Isak je u strahu i
zaprepatenju saznao svoju sudbinu, ali se nije opirao. Da je tako odluio, on je mogao izbjei
svoju propast, jer starac izmuen bolom, iscrpljen borbom tokom ova tri dana, ne bi se mogao
suprotstaviti volji snanog mladia. Ali Isak je od mladosti bio nauen da spremno i s vjerom
slua, i on se dragovoljno pokorio kad mu je otkrivena Boja namjera. On je bio sudionik u
Abrahamovoj vjeri i osjeao se poaen time to je bio pozvan da svoj ivot da na rtvu Bogu.
On je njeno pokuao olakati oevu alost i ohrabriti njegove iznemogle ruke da zaveu
konopac koji e ga privezati za rtvenik.
Onda su izgovorili posljednje rijei ljubavi, prolili posljednje suze i posljednji se put
zagrlili. Otac je podigao no da usmrti svog sina, kad je iznenada neto zadralo njegovu ruku.
Boji je aneo pozvao Abrahama s neba: Abrahame! Abrahame! On je brzo odgovorio: Evo
me! Ponovno se zauo glas: Ne sputaj ruku na djeaka - ree - niti mu to ini! Sad, evo,
znam da se Boga boji, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svog.
Tada je Abraham ugledao prizor: ovan, rogovima se zapleo u grmu, brzo je donio
novu rtvu i prinio je mjesto svog sina. Iz zahvalnosti i radosti Abraham je ovom svetom
mjestu dao novo ime:
Bog je na brdu Moriji obnovio svoj Savez potvrujui sveanom zakletvom blagoslove
Abrahamu i njegovu potomstvu u svim buduim naratajima: Kunem se samim sobom,
izjavljuje Jahve: Kad si to uinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina svoj u blagoslov na te izliti
i uiniti tvoje potomstvo brojno poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji e
potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budui da si posluao moju zapovijest, svi e se
narodi zemlje blogosiljati tvojim potomstvom.
Abrahamov veliki in vjere stoji kao stup svjetlosti, osvjetljujui put Bojih slugu u svim
buduim vjekovima. Abraham se nije pokuao izgovoriti da ne izvri Boju volju. Tokom tog
trodnevnog putovanja on je imao dovoljno vremena da razmisli, da sumnja u Boga, ako je bio
sklon sumnji. On je mogao rei da e ga drugi zbog prolijevanja sinovljeve krvi smatrati
ubicom, drugim Kajinom, da e to uzrokovati da ga oni odbace i preziru njegova uenja, te
tako unite njegovu sposobnost da ini dobro svojim blinjima. Mogao je odbiti poslunost
pozivajui se na starost. Ali patrijarh se nije posluio ni jednim od ovih izgovora. Abraham je
bio ovjek, njegovi osjeaji i sklonosti su bili poput naih, ali on nije zastao i dovodio u pitanje
nain na koji e obeanje biti ispunjeno ako Isak umre. On nije odlagao da se raspravi sa
svojim ranjenim srcem. Znao je da su Boji zahtjevi pravedni i on je izvrio zapovijest do
posljednje rijei.
Vjerova Abraham Bogu, i to mu se urauna u pravednost. (Jak 2,23) Pavle kae: ...
sinovi su Abrahamovi oni koji vjeruju. (Gal 3,7) Meutim, Abrahamova vjera pokazala se u
72

njegovim djelima. Zar nije bio na otac Abraham djelima pokazan opravdanim kad je prinio
na rtvenik svoga sina Isaka? Vidi li da je vjera zajedniki djelovala s njegovim djelima i da je
vjera uz pomo djela postala savrena. (Jak 2,21.22) Mnogi ne razumiju odnos izmeu vjere i
djela. Oni kau: Samo vjerujte u Hrista, i vi ste sigurni. Vi nemate nikakave veze s dranjem
Zakona. Meutim, istinska vjera e se pokazati u poslunosti. Hristos je rekao nevjernim
Jevrejima: Kada biste zbilja bili djeca Abrahamova... postupali biste prema djelima
Abrahamovim. (Iv 8,39) Gospod kae o ocu vjere: ... zato to je Abraham sluao moj glas i
pokoravao se mojim zapovijestima, mojim zakonima i odredbama. (Post 26,5) Apostol Jakov
kae: Tako je i s vjerom: ako nema djela, mrtva je u samoj sebi. (Jak 2,17) A Ivan, koji se tako
mnogo bavi ljubavlju, kae: Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vrimo njegove
zapovijesti. (1 Iv 5,3)
Bog pomou simbola i obeanja unaprijed navijesti Abrahamu ovo dobro. (Gal 3,8)
Patrijarhova vjera je bila usmjerena na Otkupitelja koji je trebao doi. Hristos je rekao
Jevrejima: Abraham, otac va, treptio je od radosti u elji da vidi ovaj Dan. Vidio ga je i
obradovao se. (Iv 8,56) Ovan prinesen umjesto Isaka predstavljao je Bojeg Sina, koji je
trebao biti rtvovan umjesto nas. Kad je ovjek bio osuen na smrt zbog prijestupa Bojeg
Zakona, Otac je, gledajui svog Sina, rekao grjenicima: ivite, naao sam otkup.
Bog je Abrahamu zapovjedio da prinese svog sina kako bi u njegov um utisnuo
stvarnost evanelja, a isto tako da iskua njegovu vjeru. Bol koju je iskusio tokom mranih
dana tog stranog iskustva bila je doputena da bi na temelju vlastita iskustva razumio
veliinu rtve koju je Bog prinio za ovjekovo otkupljenje. Nijedna druga kunja nije mogla
toliko izmuiti Abrahamovu duu kao rtvovanje njegovog sina. Bog je svog Sina predao
agoniji i sramoti smrti. Anelima koji su bili svjedoci ponienja i duevne boli Bojeg Sina nije
bilo doputeno da posreduju, kao u sluaju Isaka. Nije bilo glasa koji je povikao: Dosta je. Da
bi spasio pali ljudski rod, Kralj slave je predao svoj ivot. Moe li se dati vei dokaz o Bojoj
beskonanoj ljubavi i saaljenju? On koji ak nije potedio vlastitog Sina, ve ga predao za sve
nas, kako nam nee dati sve ostalo s njime? (Rim 8,32)
rtva koja se od Abrahama zahtijevala nije bila samo za njegovo dobro, niti je ona
iskljuivo koristila buduim naratajima, ve je ona sluila kao pouka bezgrjenim biima na
Nebu i drugim svjetovima. Podruje borbe izmeu Hrista i Sotone - podruje na kojem je
izvren plan otkupljenja - pouka je svemiru. Budui da je Abraham pokazao nedostatak vjere u
Boja obeanja, Sotona ga je pred anelima i pred Bogom optuio da nije uspio ispuniti uslove
Saveza te da nije dostojan njegovih blagoslova. Bog je pred cijelim Nebom elio dokazati
vjernost svog sluge, pokazati da On moe prihvatiti samo savrenu poslunost i potpunije im
otkriti plan spasenja.
Nebeska bia su bila svjedoci Abrahamove vjere, a ispitana je i Isakova vjernost. Kunja
je bila daleko tea od one koju je Adam proao. Pokornost zabrani koja je dana naim prvim
roditeljima nije ukljuivala patnju, a zapovijest Abrahamu je zahtijevala najbolniju rtvu.
Cijelo je Nebo s uenjem i divljenjem posmatralo Abrahamovu nepokolebljivu poslunost.
Cijelo je Nebo odalo priznanje njegovoj vjernosti. Sotonine su se optube pokazale lanima.
Bog je rekao svom sluzi: Sad, evo, znam da se Boga boji, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca
svoga. Boji Savez, potvren Abrahamu zakletvom pred biima drugih svjetova, svjedoio je
da je poslunost nagraena.
ak je i anelima bilo teko shvatiti tajnu spasenja - razumjeti da Zapovjednik Neba,
Boji Sin, mora umrijeti za grjena ovjeka. Zapovijest Abrahamu da prinese svog sina
73

pobudila je zanimanje cijelog Neba. Ono je s velikom ozbiljnou pratilo svaki korak u
ispunjenju ove zapovijesti. Kad je na Isakovo pitanje: ...ali gdje je jagnje za rtvu paljenicu?
Abraham odgovorio: Bog e ve previdjeti jagnje za rtvu paljenicu, i kad je oeva ruka
zastala prije no to je htio zaklati svog sina, i prinesen ovan za kojeg se Bog pobrinuo umjesto
Isaka - tada je svjetlost rasvijetlila tajnu otkupljenja, i ak su i aneli jasnije shvatili divni plan
to ga je Bog nainio za ovjeje spasenje. (1 Pt 1,12)

74

14. poglavlje

UNITENJE SODOMA
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 19.

Sodom, smjetena u ravnici kao kakav vrt Jahvin po svojoj je ljepoti i plodnosti bila
najljepi grad meu gradovima Jordanske doline. Tu je bilo izobilje bogate tropske vegetacije.
Tu su rasle palme, masline i vinova loza, a cvijee je irilo svoj miris tokom cijele godine.
Bogata je ljetina prekrivala polja, a stada ovaca i goveda okolna brda. Umjetnost i trgovina
pridonosili su bogaenju ponosnog grada u ravnici. Blago Istoka ukraavalo je njegove palate,
a pustinjske su karavane donosile svoje tovare s dragocjenostima i opskrbljivale njene trgove i
prodavaonice. S malo promiljanja i rada svaka se ivotna elja mogla ispuniti, a cijela je
godina izgledala kao niz praznika.
Opte izobilje je pridonijelo raskoi i ponosu. Dokonost i bogatstvo otvrdnuli su srca
koja nikada nisu bila optereena oskudicom ili tugom. Bogatstvo i dokolica podsticali su elju
za tjelesnim uivanjima i ljudi su se predali zadovoljavanju osjetilnih strasti. Evo, kae
prorok, opaina tvoje sestre Sodome: gizdavo, u izobilju hljeba i bezbrino ivljae ona i keri
njezine, a sirotinju i bijednike ne pomaganu. Uzoholie se i gadosti pred oima mojim injahu,
i zato ih zatrijeh, kao to vidje! (Ez 16,49.50) Ljudi nisu eljeli nita vie od bogatstva i
dokoliarenja, to je urodilo grijesima zbog kojih su uniteni gradovi u ravnici. Njihov
beskoristan, dokon ivot uinio ih je rtvama Sotoninih kunji i oni su izobliili Boji lik i
postali sliniji Sotoni nego Bogu. Dokolica je najvee prokletstvo koje moe snai ovjeka, jer
ona uzrokuje porok i zloin. Ona slabi um, izopauje razumijevanje i uniava duu. Sotona je u
zasjedi, spreman da uniti one koji ne strae, one ija mu dokolica daje mogunost da im se
prikae pod nekom privlanom maskom. On nikada nije uspjeniji nego kad ljudima prilazi u
njihovim dokonim trenucima.
U Sodomu je bilo bunog veselja, zabavi, gozbi i pijanevanja. Ljudi nisu sputavali svoje
najnie i najodvratnije strasti. Ljudi su otvoreno prkosili Bogu i njegovom Zakonu i uivali u
djelima nasilja. Pemda su pred sobom imali primjer pretpotopnog svijeta, i znali kako je
njihovo unitenje prikazalo Boji gnjev, oni su ipak ili istim putem bezbotva.
U vrijeme Lotova dolaska u Sodomu pokvarenost nije bila sveopta, i Bog je u svojoj
milosti dopustio da zrake svjetlosti svijetle u moralnoj tami. Kad je Abraham izbavio
zatoenike od Elamita, panja ljudi je usmjerena na istinsku vjeru. Abraham nije bio stranac za
ljude u Sodomu, njegovo oboavanje nevidljiva Boga bio je predmet njihova izrugivanja, ali
njegova pobjeda nad daleko nadmonijim snagama i njegov velikoduan stav prema
zatvorenicima i plijenu izazvala je uenje i divljenje. Dok su uzdizali njegovu vjetinu i
hrabrost, niko ih nije mogao osloboditi uvjerenja da ga je boanska sila uinila pobjednikom.
Njegov plemenit i nesebian duh, tako stran sebinim stanovnicima Sodoma, bio je jo jedan
dokaz nadmoi religije kojoj je on svojom hrabrou i vjernou ukazivao ast.
Melhisedek je, izgovarajui blagoslov nad Abrahamom, priznao Jahvu kao izvor njegove
snage i tvorca njegove pobjede: Od Boga Svevinjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abrahamu blagoslov! I Svevinji Bog, to ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio! Bog je tim
75

ljudima govorio kroz svoje provienje, ali i posljednja zraka svjetlosti je odbaena kao i sve
prije toga.
I sada se bliila poslednja no Sodoma. Oblaci odmazde su ve nadvili svoje sjene nad
osuenim gradom. Meutim, ljudi to nisu primjeivali. Dok su se aneli iji je zadatak bio
unitenje pribliavali, ljudi su sanjali o blagostanju i zadovoljstvima. Ovaj je posljednji dan bio
kao i svaki drugi. No se spustila nad prizorom ljepote i sigurnosti. Krajolik neusporedive
ljepote kupao se u zrakama zalazeeg sunca. Svjeina veeri izmamila je stanovnike graa, a
grupe eljne uivanja etale su se odlune da uivaju u ljepoti trenutka.
U sumrak su se dva stranca pribliila gradu. Oni su oito bili stranci koji su doli da
ovdje provedu no. Niko u ovim skromnim putnicima nije mogao prepoznati mone vjesnike
boanskog suda, a vesela, bezbrina gomila nije ni sanjala da e te noi svojim postupcima
dosegnuti vrhunac krivice koja je osudila ovaj ponosni grad. Meutim, jedan je ovjek
ljubazno postupio prema strancima i pozvao ih u svoj dom. Lot nije znao njihovu istinsku
prirodu, ali ljubaznost i gostoljubivost bile su njegove navike, dio njegove religije - pouke to
ih je nauio iz Abrahamovog primjera. Da nije gajio duh ljubaznosti, on je, zajedno sa
Sodomom, mogao biti preputen unitenju. Mnogi domovi su, zatvarajui vrata strancima,
zatvorili vrata Bojim vjesnicima koji bi tom domu donijeli blagoslov, nadu i mir.
Svako djelo u ivotu, naoko malo, utjee na dobro ili zlo. Vjernost ili nemarnost u
naizgled malim dunostima mogu otvoriti vrata najbogatijim blagoslovima ili najveim
nesreama u ivotu. Male stvari provjeravaju karakter. Bog se raduje malim, nepatvorenim
djelima svakodnevnog odricanja, uinjenim iz radosna, dragovoljna srca. Mi ne trebamo ivjeti
samo za sebe ve i za druge. Mi moemo svoj ivot uiniti blagoslovom jedino samoodricanjem, njegujui duh ljubaznosti i pomaganja. Mala djela, mala, jednostavna djela ljubaznosti
uvelike pridonose ivotnoj srei, a njihovo zanemarivanje ljudskoj bijedi.
Videi zlostavljanje kojem su stranci bili izloeni u Sodomu, Lot je preuzeo na sebe
zadatak da ih odmah po dolasku uzme u zatitu, nudei im gostoprimstvo u svom domu. On je
sjedio kod vrata kad su putnici stigli, i kad ih je primijetio, on je ustao da ih susretne, i
ljubazno se naklonivi, rekao: Molim, gospodo, svrnite u kuu svoga sluge da no provedete i
noge operete. inilo se da oni odbijaju njegovu gostoljubivost rijeima: Ne, no emo
provesti na trgu. Cilj ovog odgovora je bio dvostruk - da provjere Lotovu iskrenost i da ostave
dojam da ne poznaju prirodu ljudi u Sodomu, kao da su pretpostavljali da je nou sigurno
ostati na ulici. Njihov odgovor je Lota uinio jo odlunijim da ih ne ostavi na milosti i
nemilosti rulje. On je ustrajao u svom pozivu dok nisu s njim uli u kuu.
On se nadao da e svoje namjere sakriti od dokoliara na Vratima tako to je strance
uveo u svoju kuu okolnim putem, ali zbog njihova oklijevanja i odgaanja i njegovog upornog
Pozivanja, oni su ih primijetili i prije no to su poli na spavanje ispred kue se okupila rulja
bezakonika. Bila je to velika grupa mladih i starih koje su najpokvarenije strasti podjednako
raspalile. Stranci su se raspitivali o osobinama ovoga grada, i Lot ih je upozorio da nou ne
izlaze izvan kue, kad su zauli uzvike i poruge rulje koja je zahtijevala da im se izvedu stranci.
Znajui da oni, ako ih izazove, mogu jednostavno provaliti u njegovu kuu, Lot je izaao
da ih pokua primiriti. Brao moja - ree on - molim vas, ne inite toga zla! koristei izraz
brao u smislu susjeda i nadajui se da e ih umiriti ili posramiti zbog njihovih pokvarenih
namjera. Ali njegove rijei su bile poput ulja na vatru. Njihov bijes postao je poput olujne
tutnjave. Vrijeali su Lota kao onog koji se nad njima postavlja sucem i oni bi ga rastrgnuli da
ga Boji aneli nisu spasili. Nebeski vjesnici prue ruke van, povukoe Lota sebi u kuu i
76

zatvore vrata. Dogaaji koji su slijedili otkrili su karakter gostiju to ih je on primio. A ljude
pred vratima, mlade i stare, zabljetie tako da nisu mogli nai vrata. Da nisu bili pogoeni
dvostrukom sljepoom, i tvrdoom srca, Boja kazna bi u njima izazvala strah i oni bi odustali
od svog zlodjela. Ove posljednje noi oni nisu grijeili vie od prethodnih, ali milost koja je
tako dugo bila prezirana najposlije je prestala djelovati. Stanovnici Sodome su preli granicu
boanskog strpljenja, nevidljivu granicu izmeu Bojeg strpljenja i Bojeg gnjeva. Vatra
njegove odmazde samo to se nije zapalila u Sidimskoj dolini.
Aneli su Lotu otkrili cilj svojeg zadatka. Jer mi emo zatrti ovo mjesto: vika je na njih
pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga unitimo. Stranci koje je Lot nastojao
zatititi sada su obeali da e zatititi njega, i spasiti sve lanove njegove porodice koji
pobjegnu s njim iz ovog bezbonog grada. Rulja se izmorila i razila, a Lot je otiao da upozori
svoju djecu. On je ponovio rijei anela: Na noge! Odlazite iz ovog mjesta, jer e Jahve unititi
grad. Ali njima se inilo da se on ruga. Oni su ismijavali ono to su nazivali njegovim
praznovjernim strahom. Njegove keri su bile pod uticajem svojih mueva. Njima je bilo dobro
tu gdje su se nalazile. One nisu mogle vidjeti znakove opasnosti. Sve je bilo kao i prije. Bili su
veoma bogati i nisu mogli vjerovati u mogunost unitenja prekrasne Sodome.
Lot se vratio alostan i ispriao priu o svom neuspjehu. Tada su mu aneli zapovjedili
da ustane, uzme svoju enu i dvije kerke koje su jo bile u kui i napusti grad. Ali Lot je
oklijevao. Premda se svakodnevno muio gledajui djela nasilja, on nije imao stvarnu
predodbu o poniavajuoj i odvratnoj pokvarenosti koja je vladala u tom izopaenom gradu.
On nije razumio potrebu da Boja kazna zaustavi grijeh. Neka njegova djeca su ostala u
Sodomu, a njegova ena je odbila poi bez njih. Pomisao da ostavi one koji su mu na zemlji bili
najdrai njemu se inila nepodnoljivom. Teko je bilo napustiti raskoan dom i sve bogatstvo
to ga je sticao cijelog ivota i poi kao bijedni lutalica. Optereen alou on je oklijevao,
nemajui elje da pode. Da nije bilo Bojih anela, svi bi nestali u ruevinama Sodoma.
Nebeski aneli su uzeli njega, njegovu enu i kerke za ruku i izveli ih iz grada.
Tu su ih moni aneli ostavili i vratili se u Sodomu da zavre svoje djelo unitenja. Onaj
koga je Abraham molio sada se pribliio Lotu. U svim gradovima u ravnici nije se moglo nai ni
deset pravednih osoba, ali kao odgovor na patrijarhovu molitvu jedan je ovjek koji se bojao
Boga bio otrgnut od unitenja. Zapovijest je izreena sa zapanjujuom estinom: Bjei, da
ivot spasi! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjei u brda da ne bude zatrt!
Oklijevanje je ili odgaanje moglo biti pogubno. Samo jedan eznutljiv pogled na osueni grad,
premiljanje zbog alosti to ostavljaju tako predivan dom, stajalo bi ih ivota. Oluja boanske
kazne ekala je da ovi bijedni bjegunci pobjegnu.
Ali Lot, zbunjen i prestraen, tvrdio je da ne moe uiniti ono to se od njega zahtijevalo
da ga zlo ne pretekne i usmrti. Zbog ivota u tom pokvarenom gradu, usred nevjerstva,
njegova je vjera oslabila. Knez Neba bio je na njegovoj strani, a on je ipak molio za svoj ivot
kao da Bog, koji mu je pokazao takvu brigu i ljubav, nije mogao sauvati njegov ivot. On je u
cijelosti sebe trebao povjeriti boanskom Vjesniku, predajui bez sumnje i pitanja svoju volju i
ivot u Gospodnje ruke. Ali kao i mnogi drugi, on je sam nastojao planirati svoj ivot: Eno
onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bjeim mjesto je zbilja maleno - daj da ivot spasim. Grad koji se ovdje spominje bio je Soar. Grad je
bio samo nekoliko kilometara udaljen od Sodome, jednako pokvaren i osuen na unitenje. Ali
Lot je molio da bude poteen, tvrdei da je to samo mali zahtjev, i njegova je elja ispunjena.
Gospod ga je uvjerio: Usliiu ti molbu, i neu zatrti grad o kojemu govori. Kako je velika
77

Boja milost prema grjenim stvorenjima!

Jo jednom je ponovljena sveana zapovijest da pouri, jer je vatrena oluja odloena, ali
samo nakratko. Meutim, jedan se bjegunac usudio pogledati na osueni grad i ona je postala
spomenik Bojeg suda. Da Lot nije oklijevao posluati boansko upozorenje, i da je pobjegao u
planine bez rijei moljenja ili primjedbe, i njegova bi ena pobjegla. Uticaj njegovog primjera
spasio bi je od grijeha koji je zapeatio njenu sudbinu. Ali njegovo oklijevanje i odlaganje nju je
navelo da olako shvati boansko upozorenje. Iako je tijelom bila u ravnici, njeno je srce bilo u
Sodomi, a ona je zajedno s njom unitena. Ona se pobunila protiv Boga jer je njegova kazna
obuhvatila njeno bogatstvo i njenu djecu. Premda joj je bila pokazana velika naklonost time
to je pozvana iz bezbonog grada, ona je smatrala da se prema njoj otro postupalo jer je
njeno bogatstvo, koje se godinama sticalo, moralo biti preputeno unitenju. Umjesto da
zahvalno prihvati osloboenje, ona se drsko okrenula alei za ivotom onih koji su odbacili
boansko upozorenje. Njen je grijeh pokazao da je ona nedostojna ivota, jer nije bila zahvalna
to joj je ivot bio sauvan.
Moramo paziti da ne postupamo olako prema Bojem milostivom planu za nae
spasenje. Postoje hriani koji kau: Nije me briga hou li biti spaen ako moja ena i djeca
nisu spaeni zajedno sa mnom. Oni misle da za njih Nebo nee biti Nebo bez onih koji su im
tako dragi. Ali, da li oni koji ovako misle imaju ispravnu predodobu o vlastitom odnosu s
Bogom, u svjetlu njegove velike dobrote i milosti prema njima? Jesu li oni zaboravili da ih za
slubu njihovom Stvoritelju i Otkupitelju veu najsnanije veze ljubavi, asti i odanosti? Poziv
milosti upuen je svima, i budui da nai prijatelji odbacuju Spasiteljevu ljubav koja moli,
hoemo li se i mi okrenuti? Otkupljenje due je dragocjeno. Hristos je platio beskonanu cijenu
za nae spasenje, i ko cijeni vrijednost ove velike rtve ili vrijednost due nee prezirati Boju
ponuenu milost zato to su drugi odluili tako uiniti. Sama injenica da drugi zanemaruju
njegove pravedne zahtjeve treba nas podstai na veu revnost, da sami sluimo Bogu, i da sve
one na koje moemo izvriti uticaj povedemo da prihvate njegovu ljubav.
Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar... inilo se da zrake jutra
gradovima u ravnici donose samo blagostanje i mir. ivot se budio na ulicama, ljudi su tog
dana poli svojim putovima, za poslom ili zabavom. Lotovi su se zetovi ismijavali strahu i
upozorenjima senilnog starca. Ali oluja je poela iznenada i neoekivano, kao udarac groma iz
vedra neba. Gospod je pustio kiu sumpora i vatre s neba na gradove i plodnu dolinu. Sve
njene palate i hramovi, skupe graevine, vrtovi i vinogradi, i gomila koja je traila zadovoljstva
i samo no prije uvrijedila nebeske vjesnike - sve je bilo uniteno. Dim poara se podizao kao
dim iz velike pei. Divna je Sidimska dolina postala pusto, mjesto koje nikada nee biti ni naseljeno ni izgraeno, svjedok svim naratajima o sigurnosti Boje kazne nad prijestupnicima.
Plamen koji je progutao gradove u ravnici baca svoju svjetlost upozorenja sve do
dananjih vremena. To nas ui zastraujuoj i sveanoj pouci da premda Boja milost dugo
trpi prijestupnike, postoji granica preko koje ljudi vie ne mogu grijeiti. Kad se napuni mjera,
tada se povlae ponude milosti i poinje izvrenje presude.
Otkupitelj svijeta obznanjuje da postoje vei grijesi od onih zbog kojih su uniteni
Sodoma i Gomora. Krivnja onih koji uju kako evanelje poziva grjenike na pokajanje, i ne
obraaju panju na njega, vea je pred Bogom od stanovnika Sidimske doline. A jo je vei
grijeh onih koji tvrde da poznaju Boga i dre njegove zapovijesti, a ipak svojim karakterima i
svakodnevnim ivotom poriu Hrista. U svjetlu Spasiteljeva upozorenja, sudbina Sodome je
svean ukor, ne samo onima koji su krivi za irenje grijeha ve svima koji se igraju sa
78

svjetlou i prednostima to su im upuene s Neba.

Istiniti Svjedok govori crkvi u Efesu: Ali imam protiv tebe to to si svoju prvu ljubav
ostavio. Prema tome, sjeti se odakle si pao, obrati se i opet poni initi prva djela! Inae, ako se
ne obrati, doi u k tebi i ukloniti tvoj svijenjak s njegova poloaja. (Otk 2,45) Spasitelj eka
odgovore na svoje ponude ljubavi i oprosta s njenijim saaljenjem od onoga koje pokree
srce zemaljskih roditelja da oproste zalutalom, izmuenom sinu. On ovim rijeima doziva
zalutale: Vratite se meni, i ja u se vratiti vama. (Mal 3,7) Ali ako oni koji su u zabludi uporno
odbijaju obratiti panju na njegov glas koji ih poziva s njenom, saaljivom ljubavlju, oni e
naposljetku biti ostavljeni u tami. Srce koje je tako dugo zanemarivalo Boju milost, otvrdne u
grijehu i vie ne osjea uticaj Boje milosti. Strana e biti sudbina due za koju e Spasitelj
naposljetku rei da se: ... udruila s idolima: pusti ga. (Ho 4,17) Gradovima iz ravnice e biti
lake na dan suda nego onima koji su poznavali Hristovu ljubav, a ipak se okrenuli i izabrali
zadovoljstva grjena svijeta.
Vi koji prezirete ponude milosti, razmislite o velikom broju zapisa koji se gomilaju
protiv vas u nebeskim knjigama, jer se tamo uvaju zapisi o bezbonosti naroda, porodica i
pojedinaca. Bog moe dugo trpjeti dok se izvjetaj nastavlja, pozivati na pokajanje i nuditi
oprost, no ipak e doi vrijeme kad e izvjetaj biti zavren, kad e njegova odluka odrediti
ovjekovo konano odredite. Tada e se dati znak da pone izvrenje presude.
Religiozno stanje dananjeg svijeta daje povod za uzbunu. Boja milost slui za igru.
Mnogi obezvrjeuju Jahvin Zakon dok nauavaju kao moju nauku zapovijesti ljudske (Mt
15,9). Nevjerstvo prevladava u mnogim crkvama u naoj zemlji, ne nevjernost u sveoptem
smislu, otvoreno poricanje Biblije, ve nevjernost koja je obuena u odjeu hrianstva, dok
potkopava vjeru u Bibliju kao Boje otkrivenje. arko posveenje i pobonost zamijenjeni su
ispraznim formalizmom. Posljedice su prevladavanje otpada i ulne tjelesnosti. Hristos je
rekao: Bie tada kao u vrijeme Lotovo... Isto e se tako dogoditi u onaj Dan u koji se pojavi Sin
ovjeji. (Lk 17,28.30) Svakodnevni zapisi o dogaajima svjedoe o ispunjenju njegove rijei.
Svijet brzo sazrijeva za unitenje. Uskoro e Boji sudovi biti izliveni i grijeh i grjenici uskoro
uniteni.
Spasitelj je rekao: Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva
i tjeskobnih briga za ivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka, jer e doi na sve
stanovnike cijele zemlje - na sve iji su se interesi usredotoili na ovaj svijet. Bdijte i molite
svaki as, da biste mogli umai svemu onomu to se ima dogoditi i odrati pred Sinom
ovjejim. (Lk 21,34-36)
Prije unitenja Sodoma Bog je Lotu poslao poruku: Bjei, da ivot spasi! Ne obaziri se
niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjei u brdo, da ne bude zatrt! Hristovi su uenici prije
razorenja Jerusalema uli isti glas upozorenja: A kad vidite Jerusalem opkoljen vojskom, onda
znajte da je blizu njegovo opustoenje. Koji tada budu u Judeji, neka bjee u gore! (Lk
21,20.21) Oni nisu smjeli gubiti vrijeme spaavajui svoj imetak, ve su trebali iskoristiti
priliku za bijeg.
Bio je to izlazak, promiljeno razdvajanje od bezbonika, bijeg da bi se spasio ivot.
Tako je to bilo u vrijeme Noe i u vrijeme Lota, tako je bilo s uenicima prije unitenja
Jerusalima, i tako e biti i u posljednjim danima. Boji se glas ponovno uo u poruci
upozorenja, zapovijedajui njegovom narodu da se odvoji od sveopte pokvarenosti.
Stanje pokvarenosti i otpada koje e u posljednjim danima vladati u vjerskom svijetu
prikazano je proroku Ivanu u vienju o Babilonu: Veliki grad koji kraljuje nad kraljevima
79

zemlje. (Otk 17,18) Prije njegovog unitenja uputie se poziv: Iziite iz nje, moj narode, da
ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala! (Otk 18,4) Kao i u
danima Noe i Lota mora postojati oita razlika izmeu grijeha i grjenika. Ne moe biti
kompromisa izmeu Boga i svijeta, nema spaavanja svjetovnih blaga. Niko ne moe sluiti
dvojici gospodara... (Mt 6,24)
Poput stanovnika Sidimske doline ljudi sanjaju o blagostanju i miru. Bjei, da ivot
spasi, upozorenje je Bojih anela, ali uju se i drugi glasovi kako govore: Ne uzbudujte se,
nema razloga za uzbunu. Mnotvo vie: Mir i sigurnost, dok Nebo objavljuje da unitenje
samo to nije dolo na prijestupnike. U noi prije njihova unitenja gradovi u ravnici su uivali
u zadovoljstvima i rugali se strahu i upozorenjima Bojih vjesnika, ali ti su rugai nestali u
plamenu, te iste noi vrata milosti su se zauvijek zatvorila za bezbone, bezbrine stanovnike
Sodome. Boga se ne moe uvijek vrijeati, s Njim se nee nioi jo dugo igrati. Dolazi
nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pusto zemlju prometne, da istrijebi iz nje
grenike. (Iz 13,9) Velik dio svijeta e odbaciti Boju milost i zahvatit e ga brzo i nepovratno
unitenje. Ali oni koji obrate panju na upozorenje prebivae pod zatitom Svemoguega i u
sjeni Svemoguega. Njegova e istina biti njihov tit i obrana. Njima je namijenjeno obeanje:
Nasitiu ga danima mnogim, Pokazat mu spasenje svoje. (Ps 91,1.2.16)
Lot je kratko vrijeme ivio u Soaru. I tamo je prevladala pokvarenost kao i u Sodomi, te
se on bojao ostati da grad ne bi bio uniten. Nedugo zatim i Soar je bio uniten kao to je Bog i
namjeravao. Lot se uputio u planine i ivio u peini lien svega zbog ega se usudio svoju
porodicu izloiti uticaju bezbonog grada. Meutim, prokletstvo Sodome ga je i tamo slijedilo.
Grjeno je ponaanje njegovih kerki bilo posljedica zlog uticaja tog pokvarenog mjesta.
Njegova moralna pokvarenost je toliko proimala njihov karakter da one nisu mogle
razluivati dobro od zla. Lotovo jedino potomstvo, Moabci i Amonci, bili su pokvarena,
idolopoklonika plemena, pobunjenici protiv Boga i ljuti neprijatelji njegovog naroda.
Kakve li suprotnosti izmeu Abrahamova i Lotova ivota! Oni su nekada bili drugovi,
bogoslubujui na jednom rtveniku, stanujui jedan pored drugog u svojim atorima, ali kako
su sada bili udaljeni! Lot je izabrao Sodomu zbog zadovoljstava i zarade. Ostavljajui
Abrahamov rtvenik i njegove svakodnevne rtve ivom Bogu, on je svojoj djeci dopustio da
se mijeaju s pokvarenim i idolopoklonikim ljudima, ali on je ipak u svom srcu sauvao strah
Boji jer u Pismu kae da je on bio pravedan ovjek, a njegovu pravednu duu su muili
pokvareni razgovori to ih je svakodnevno morao sluati, nasilje i zloin koji nije mogao
zaustaviti. On je napokon bio spaen kao glavnja iz ognja izvuena (Zah 3,2), ali lien svoje
imovine, lien ene i djece, ivei u peini, kao divlje zvijeri, osramoen u starim danima, a
svijetu nije dao narod pravednih ljudi, ve dva idolopoklonika naroda, u neprijateljstvu s
Bogom i ratvi s njegovim narodom, sve dok se aa pokvarenosti nije napunila, a oni odreeni
za unitenje. Kako su strane bile posljedice potekle iz jednog pogrenog koraka!
Mudri ovjek kae: Ne trudi se sticati bogatstvo; okani se takve misli. Ko se grabeu
oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, ivjee. (Izr 23,4; 15,27) Apostol Pavle kae: A oni koji
ele da postanu bogatai upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne elje to
strovaljuju ljude u propast i unitenje. (1 Tim 6,9)
Kad je Lot doao u Sodomu, on se u cijelosti namjeravao uzdravati od pokvarenosti i
zapovijediti svojoj porodici da ga slijedi. Meutim, on oito nije uspio. Pokvareni uticaji oko
njega djelovali su na njegovu vjeru, a druenje njegove djece sa stanovnicima Sodome
djelimino je povezalo njegove interese s njihovima. Posljedice su pred nama.
80

Mnogi jo uvijek ine istu pogreku. Birajui dom oni vie gledaju na prolazne
prednosti koje mogu imati nego na moralni i drutveni uticaj koji e okruivati njih i njihove
porodice. Oni biraju divnu i plodnu zemlju, ili se sele u neki grad u razvitku nadajui se da e
sebi osigurati blagostanje, ali njihova su djeca okruena kunjama i ona preesto stvaraju
prijateljstva koja nisu pogodna za razvitak njihove pobonosti i oblikovanje pravednog
karaktera. Okruje rasputena morala, nevjerstva, ravnodunosti prema religiji, obino djeluje
protiv roditeljskog uticaja. Primjeri pobune protiv roditeljskog i boanskog autoriteta uvijek
su pred mladima, a mnogi postaju bliski s nevjernicima i neznabocima i udruuju se s Bojim
neprijateljima.
Kad biramo dom, Bog eli da prvo razmatramo moralne i vjerske uticaje koji e
okruivati nas i nae porodice. Moda emo biti u kunji jer mnogi ne mogu nai okruje koje
ele, a kad nas dunost poziva, Bog e nas osposobiti da ostanemo nepokvareni, ako pazimo i
molimo se, vjerujui u Hristovu milost. Meutim, mi se ne trebamo nepotrebno izlagati
uticajima koji su nepovoljni za razvitak hrianskog karaktera. Kad mi svojom voljom
odlazimo u svjetovno i nevjerniko okruje, mi Boga inimo nezadovoljnim i iz svojih domova
tjeramo svete anele.
Oni koji svojoj djeci osiguravaju bogatstvo i ast na tetu njihovog vjenog dobitka, na
kraju e uvidjeti da su ove prednosti bile straan gubitak. Mnogi, kao i Lot, gledaju propast
svoje djece, i jedva uspijevaju spasiti svoje vlastite due. Njihovo je ivotno djelo izgubljeno,
njihov je ivot alostan neuspjeh. Da su sluali istinsku mudrost, njihova su djeca mogla imati
manje svjetovnog blagostanja, ali ona bi stekla pravo na besmrtno nasljedstvo.
Nasljedstvo koju je Bog obeao svom narodu ne pripada ovom svijetu. Abraham nije
imao zemlje, ni jednu stopu zemlje. (Dj 7,5) On je bio bogat zemaljskim dobrima, i on ih je
koristio na slavu Bogu i dobro svojih blinjih, ali on ovaj svijet nije smatrao svojim domom.
Gospod ga je pozvao da ostavi svoje idolopoklonike zemljake, s obeanjem o Hanaanu kao
vjenom nasljedstvu, a ipak ni on ni njegov sin ili unuci nisu ga primili. Kad je Abraham elio
imati grob za svoje mrtvace, on ga je morao kupiti od Hanaanaca. Njegova jedina imovina u
obeanoj zemlji bila je ta kamenita makpelska pilja.
Meutim, Boja rije nije iznevjerila, niti se ona konano ispunila kad je jevrejski narod
osvojio Hanaan. A obeanja su dana Abrahamu i njegovu Potomku. (Gal 3,6) Sam je Abrahani
trebao sudjelovati u ovom nasljeu. Moda se inilo da Boje ispunjenje kasni jer je u oima
Gospodnjim jedan dan kao hiljada godina (2 Pt 3,8), da je ono odloeno, ali u odreeno
vrijeme stie polako... jer doista e doi i nee zakasniti (Hab 2,3). Dar Abrahamu i njegovom
potomstvu nije samo obuhvatao Hanaansku zemlju, ve cijelu Zemlju. Apostol kae: Obeanje
Abrahamu ili njegovu potomstvu da e biti nasljednik svijeta nije dano zavisno od nekog
zakona, ve od pravednosti vjere. (Rim 4,13) Biblija jasno ui da e se obeanje dano
Abrahamu ispuniti u Hristu. Svi oni koji su Hristovi jesu Abrahamovo potomstvo, nasljednici
po obeanju, nasljednici neprolaznog, neokaljanog, neuvelog naslea - zemlje osloboene
od prokletstva grijeha. (Gal 3,29; 1 Pt 1,4) Jer kraljevstvo, vlast i velianstvo pod svim
nebesima dae se narodu Svetaca Svevinjega, i Zemlju e posjedovati krotki, obilje mira oni
e uivati. (Dn 7,27; Ps 37,11)
Bog je Abrahamu dao uvid u ovo besmrtno nasljedstvo i on je bio zadovoljan ovom
nadom. Vjerom se preseli u obeanu zemlju kao u tuu i nastani se u atorima skupa s
Isakom i Jakovom, sunasljednicima istog obeanja, jer je oekivao grad s temeljima kojemu je
Bog graditelj i tvorac. (Heb 11,9.10)
81

O Abrahamovom potomstvu je napisano; U vjeri umrijee svi ovi ne primivi to je

obeano, ve to izdaleka vidjee i pozdravie te priznadoe da su tudinci i putnici na zemlji.
(13 redak) Mi ovdje moramo ivjeti kao stranci i putnici kao da emo primiti bolju, to jest
nebesku domovinu (16. redak). Oni koji su Abrahamova djeca trait e grad koji je i on traio,
grad kojemu je Bog graditelj i tvorac.

82

15. poglavlje

ISAKOVA ENIDBA
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 24.

Abraham je ostario i uskoro oekivao smrt, ali mu je ostalo da obavi jo jedno djelo
kako bi svom potomstvu osigurao ispunjenje obeanja. Bog je Isaka odredio za nasljednika
koji e drati njegov Zakon i oca izabranog naroda, ali on je jo uvijek bio neoenjen.
Stanovnici Hanaana su se predali idolopoklonstvu, a Bog je zabranio svom narodu da s njima
stupaju u brak, znajui da e takvi brakovi voditi k otpadu. Patrijarh se bojao pokvarenih
uticaja koji su okruivali njegova sina. Abrahamova vjera u Boga i pokoravanje njegovoj volji
odraavali su se u Isakovu karakteru, ali osjeaji ovog mladog ovjeka bili su snani, a on je
bio blage i popustljive prirode. Ako bi se udruio s onima koji se nisu bojali Boga, on bi bio u
opasnosti da zbog sloge rtvuje naela. U Abrahamovu umu izbor ene za njegova sina bilo je
pitanje od najvee vanosti. Nastojao je da on oeni osobu koja ga nee odvoditi od Boga.
Sklapanje brakova u drevnim vremenima obino su obavljali roditelji, a to je bio obiaj i
meu onima koji su oboavali Boga. Ni od koga se nije oekivalo da oeni nekoga koga nije
volio, ve su iskusni, bogobojazni roditelji svojom sposobnou prosuivanja vodili mlade u
izboru osobe kojoj e dati svoje osjeaje. Protivljenje ovom obiaju smatralo se nepotovanjem roditelja, ili ak i zloinom.
Isak je, vjerujui u mudrost i ljubav svog oca, bio zadovoljan to njemu moe prepustiti
ovo pitanje, vjerujui da e ga Bog voditi u izboru. Patrijarhove su se misli okrenule rodu
njegova oca u Mesopotamiji. Premda nisu bili slobodni od JH lopoklonstva, oni su ouvali
znanje i slubu istinitom Bogu. Isak, nije smio napustiti Hanaan i poi k njima, ali mogue je da
se meu njima moe nai osoba koja e htjeti napustiti svoj don i pridruiti mu se u ouvanju
istinskog oboavanja ivog Boga. Abraham je ovo vano pitanje povjerio svome najstarijem
sluzi, pobonu ovjeku, iskusna i zdrava rasuivanja, koji mu je dugo i vjerno sluio. On je od
ovog sluge zahtijevao da poloi sveanu zakletvu pred Gospodom, da njegovom sinu Isaku
nee nai enu meu Hanaancima, ve u Nahorovoj porodici u Mesopotamiji. On ga je
obavezao da Isaka ne vodi tamo. Ako se ne nade djevojka koja e napustiti svoj rod, tada e on
biti slobodan od svoje zakletve. Patrijarh ga je ohrabrio u njegovom tekom i osjetljivom
pothvatu uvjerenjem da e Bog njegov zadatak okruniti uspjehom. Jahve, Bog nebesa, rekao
je on, koji me je odveo iz kue moga oca i rodnog kraja... pred tobom e poslati svog anela.
Poslanik je poao bez odlaganja. Uzimajui sa sobom deset deva za potrebe njegove
grupe i za djevojinu pratnju koja e se moda s njim vratiti, kao i darove za buduu enu i
njene prijateljice, on je poao na dugi put iza Damaska, prema bogatim ravnicama koje granie
s velikom rijekom na istoku. Kad je stigao u Haran, Nahorov grad, zastao je izvan gradskih
zidova, blizu izvora na koji su ene uvee dolazile po vodu. Bio je zabrinut. Iz odluke koju on
donese mogu se izroditi ozbiljne posljedice, ne samo za njegova gospodara ve i za budue
narataje, a kako mudro izabrati meu potpunim strancima? Sjeajui se Abrahamovih rijei,
da e Bog poslati svog anela, on se arko molio za vostvo. U porodici svog gospodara
navikao je na neprekidne izraze ljubaznosti i gostoljubivosti, te je on sada zamolio da mu se
83

jednim inom utivosti ukae na djevojku koju je Bog izabrao.

Jedva da je izgovorio molitvu prije no to je primio odgovor. Meu enama koje su se
okupile na izvoru, njegovu je panju privuklo utivo ponaanje jedne od njih. Dok je odlazila
sa izvora, stranac joj je izaao u susret traei vodu iz kraga na njenom ramenu. Ona je
ljubazno odgovorila na zahtjev i ponudila da zahvati vodu i za deve, slubu koju su i kneevske
keri obiavale obavljati za stada svojih oeva. Tako je on dobio eljeni znak. Djevojka je bila
divna i njena utiva spremnost pruila je dokaz o ljubaznom srcu i aktivnoj, djelotvornoj
prirodi. Dosad je boanska ruka bila s njom. Nakon to je bogatim darovima odao priznanje
njenoj ljubaznosti, poslanik ie upitao za njeno porijeklo, i kad je saznao da je kerka Betuela,
Abrahamova neaka, on se duboko nakloni da iskae potovanje Jahvi.
ovjek je zamolio za gostoprimstvo u kuci njenog oca, i izraavajui svoju zahvalnost,
otkrio svoju vezu s Abrahamom. Djevojka je, vrativi se kui, ispriala to se dogodilo, a Laban,
njen brat, odmah je pourio da dovede stranca i njegove pratioce i ukae im gostoprimstvo.
Eliezer nije elio jesti sve dok nije objasnio svoj zadatak, ispriao o molitvi na izvoru i
svim okolnostima. Onda je rekao: A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome
gospodaru, recite mi: ako li ne, to mi kaite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.
Odgovor je bio: Od Jahve to dolazi; mi tu ne moemo rei ni da ni ne. Rebeka je, eto, pred
tobom: uzmi je pa idi, neka bude enom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.
Nakon to je dobio odobrenje porodice pitao je i Rebeku da li eli poi tako daleko od
doma svoga oca i udati se za Abrahamova sina. Ona je vjerovala, na osnovi onoga to se
dogodilo, da ju je Bog izbrao za Isakovu enu i ona je odgovorila: Hou.
Sluga je, predosjeajui radost svog gospodara zbog uspjeha njegovog zadatka, bio
nestrpljiv da poe, i oni su ujutro poli na put kui. Abraham je ivio u Beer Sebi, a Isak, koji je
uvao stada u okolnim podrujima, vratio se u oev ator da eka povratak vjesnika iz Harana.
U predveerje izae Isak da se poljem proeta; die oi i ugleda deve gdje dolaze. Kad Rebeka,
podigavi svoje oi, opazi Isaka, sjaha s deve pa zapita slugu: Ko je onaj ovjek to poljem ide
nama u susret? A sluga odgovori: Ono je moj gospodar. Nato ona uze koprenu te se pokri.
Sluga ispria Isaku sve to je uinio. Tada Isak uvede Rebeku u svoj ator i uze je sebi za enu.
U ljubavi prema njoj Isak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
Abraham je znao za poslijedice sklapanja brakova izmeu onih koji su se bojali Boga i
onih koji nisu, od Kainova do njegova vremena. Pred njima su bile poslijedice njegovog braka s
Hagarom, kao i branih veza Imaela i Lota. Abrahamov i Sarin nedostatak vjere doveo je do
roenja Jimaela, do mijeanja pravednog potomstva s bezbonicima. Uticaj majinog
idolopoklonikog roda i Jimaelove veze s paganskim enama spreavale su oev uticaj na
sina. Hagarina ljubomora i ene koje je ona izabrala Jimaelu okruili su njegovu porodicu
preprekama to ih je Abraham uzalud pokuavao prei.
Abrahamova uenja u mladosti nisu ostala bez uinka na Jimaela, ali uticaj njegovih
ena doveo je do idolopoklonstva u njegovoj porodici. Odvojen od svog oca i ogoren
sukobima i prepirkama u domu lienom ljubavi i straha Bojeg, Jimael je bio prisiljen da
izabere divlji, pljakaki ivot pustinjskog vode, ruka e se njegova dizati na svakoga, i svaija
ruka na njega. (Post 16,12) U svojim kasnijim godinama on se pokajao zbog svojih zlih puteva
i vratio se oevom Bogu, ali karakterni peat koji je dao svom potomstvu ostao je. Narod koji
je proiziao iz njega bio je nemiran, pagan narod, koji je Isakovim potomcima uvijek bio
smetnja i muka.
Lotova ena je bila sebina i nevjerna, a njen uticaj je njenog mua razdvojio od
84

Abrahama. Da nije bilo nje, Lot ne bi ostao u Sodomu, lien savjeta mudrog patrijarha koji se
bojao Boga. Da nije bilo vjernih pouka to ih je ranije primio od Abrahama, uticaj njegove ene
i veze s tim bezbonikim gradom navele bi ga na otpad od Boga. Lotov brak i njegov izbor
Sodoma kao svog doma bili su prve karike u nizu dogaaja koji su u narednim naratajima
svijetu donosili zlo.
Niko ko se boji Boga ne moe se bez opasnosti povezivati s onima koji ga se ne boje.
Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore? (Am 3,3) Srea i blagostanje branog odnosa zavise
o jedinstvu obiju strana, a meu vjernicima i nevjernicima postoji radikalna razlika u ukusima,
sklonostima i ciljevima. Oni slue dva gospodara meu kojima ne moe biti sloge. Bez obzira
koliko su neija naela ista i ispravna, uticaj nevjernog branog druga e uvijek odvoditi od
Boga.
Onaj koji je uao u brani odnos dok je bio neobraen, nakon obraenja ima veu
obavezu vjernosti svom branom drugu, bez obzira na razliitost u vjeri, ali ipak Boji zahtjevi
trebaju biti iznad svih zemaljskih odnosa, premda to moe dovesti do progona i iskuenja. S
duhom ljubavi i krotosti ova vjernost moe uticati na obraenje nevjernika. Meutim, Biblija
zabranjuje brak hriana s nevjernima. Gospodnja zapovijest glasi: Ne budite s nevjernicima
pod jednim te istim jarmom. (2 Kor 6,14.17.18)
Bog je Isaku ukazao veliku ast time to ga je uinio nasljednikom obeanja kroz koje je
svijet trebao biti blagoslovljen, a ipak kad je navrio etrdeset godina, on se pokorio oevoj
odluci kad je on odredio iskusnog, bogobojaznog slugu da mu izabere enu. Posljedica je tog
braka, kako ga Biblija opisuje, njena i divna slika porodine sree: Tada Isak uvede Rebeku u
svoj ator i uze je sebi za enu. U ljubavi prema njoj Isak je nalazio utjehu nakon smrti svoje
majke.
Kakva suprotnost izmeu Isakovog naina ivota i ivota koji vode mladi dananjeg
vremena, ak i hriani! Mladi ljudi preesto smatraju da je davanje njihovih osjeaja pitanje o
kojem iskljuivo oni moraju odluiti, odluka koji ni Bog ni njihovi roditelji ne trebaju nadzirati.
Prije nego to postanu mukarci ili ene oni sebe smatraju sposobnim da donose vlastite
odluke, bez pomoi svojih roditelja. Nekoliko godina braka su obino dovoljne da im ukazu na
njihovu greku, ali tada je obino prekasno da se sprijee njegove pogubne posljedice. Istom
nedostatku mudrosti i samokontrole koji je uzrokovao prenagljen izbor doputa se da povea
zlo sve dok brak ne postane mrzak jaram. Mnogi su tako unitili svoju sreu u ovom ivotu i
nadu u ivot koji e doi.
Ako postoji neko pitanje koje treba pozorno razmatrati i za koje treba traiti savjet
starijih i iskusnijih osoba, to je pitanje braka. Ako je ikada Biblija bila potrebna kao savjetnik,
ako se ikada treba traiti boanski savjet u molitvi, onda je to prije no to napravimo korak
koji dvije osobe vee zajedno za cijeli ivot.
Roditelji nikada ne trebaju izgubiti iz vida vlastitu odgovornost za buduu sreu
njihove djece. Isakova je pokornost oevoj odluci bila posljedica odgoja koji ga je nauio voljeti
ivot poslunosti. Dok je Abraham zahtijevao da njegova djeca potuju roditeljski autoritet,
njegov svakodnevni ivot je svjedoio da taj autoritet nije bila sebina ili samovoljna kontrola,
ve da je utemeljen na ljubavi, a cilj mu je bio srea i dobrobit.
Oevi i majke bi trebali znati da na njima poiva dunost da usmjeravaju osjeaje
mladih, da bi ih oni usmjerili na one koji e postati prikladni brani drugovi. Oni bi trebali
smatrati svojom dunou da, vlastitim uenjem i primjerom, uz pomo Boje milosti, tako
oblikuju djeji karakter od najranijih godi. na da oni budu isti i plemeniti i da ih privlai
85

dobrota i istina. Slino se meusobno privlai, slini cijene sline. Neka ljubav prema istini,
istoi i dobroti bude rano usaena u duu, i mladi e traiti drutvo onih koji posjeduju iste
karakteristike.
Neka roditelji nastoje, svojim vlastitim karakterom u ivotu u domu, primjerom
pokazati ljubav i dobrohotnost nebeskog Oca. Neka dom bude ispunjen sunevom svjetlou.
Ovo e za vau djecu biti daleko vrednije od zemlje ili novca. Neka ljubav iz doma ivi u
njihovim srcima, da se doma svog djetinjstva sjeaju kao mjesta mira i sree, odmah nakon
Neba. lanovi porodice nemaju svi isti karakter i esto e se javljati prilike za vjebanje
strpljenja i ustrajnosti, ali ljubavlju i samodisciplinom svi mogu biti ujedinjeni u najprisnijoj
zajednici.
Istinska ljubav je visoko i sveto naelo, u prirodi potpuno razliito od one ljubavi koju
bude porivi i koja iznenada iezava kad se nade pred ozbiljnim iskuenjem. Vjernou
dunosti u roditeljskom domu mladi se pripremaju za vlastite domove. Neka tu vjebaju
samoodricanje i pokazuju ljubaznost, utivost i hriansku saosjeajnost. Tako e se ouvati
plamen ljubavi u srcu, i oni koji izlaze iz takvog doma da postanu glave vlastite porodice znae
kako da promiu sreu onih koje su izabrali kao druga u ivotu. Brak, umjesto da bude kraj
ljubavi, bit e njen poetak.

86

16. poglavlje

JAKOV I ISAV
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 25,19-34 i 27.

Jakov i Isav, Isakovi blizanci, predstavljaju oitu suprotnost u karakteru i ivotu. Boji
je aneo prije njihova roenja prorekao ovu nejednakost. Kad je kao odgovor na Rebekinu
zabrinutu molitvu objavio da e dobiti dva sina, on joj je otkrio njihovu budunost, da e svaki
od njih postati glava monog naroda, da e jedan biti vei od drugoga te da e mladi imati
prvenstvo.
Isav je odrastao uivajui u samozadovoljstvu i usredsreivanju svih svojih interesa na
sadanjost. Ne podnosei ogranienja, on je uivao u divljoj slobodi lova te je rano izabrao
ivot lovca. Ipak, on je bio oev miljenik. Tihog, miroljubivog pastira privukla je smjelost i
snaga starijeg sina, koji je bez straha prolazio planinama i pustinjom, vraajui se kui s
ulovom za svog oca i uzbudljivim izvjeima o svom pustolovnom ivotu. Jakov, ozbiljan,
marljiv, brian, uvijek razmiljajui vie o budunosti nego o sadanjosti, bio je zadovoljan
ivotom kod kue, zaokupljen brigom oko stada i obradom zemlje. Njegova je majka cijenila
njegovu strpljivu ustrajnost, marljivost i oprez. Njegovi su osjeaji bili duboki i snani, a
njegova njena, neprekidna panja vie je pridonosila njenoj srei nego Isavova plahovita i
povremena ljubaznost. Rebeka je vie voljela Jakova.
Isak i Rebeka su obeanja dana Abrahamu i njegovom sinu smatrali velikim ciljem
svojih nada i enji. Jakov i Isav su bili upoznati s ovim obeanjima. Oni su ueni da pravo
prvorodstva smatraju vanim, jer je to obuhvatalo ne samo nasljedivanje zemaljskog
bogatstva ve i duhovnog prvorodstva. Prvjenac je trebao biti svetenik porodici, a iz loze
njegovih potomaka na svijet je trebao doi Otkupitelj. S druge strane, na prvoroencu su
poivale i obaveze. Onaj koji naslijedi njegove blago, slove, mora posvetiti svoj ivot Bogu. On,
kao i Abraham, mora biti posluan boanskim zahtjevima. Prilikom enidbe, u porodinim
odnosima i u javnom ivotu on se morao pozivati na Boju volju.
Isak je svojim sinovima obznanio ove prednosti i uslove i jasno rekao da Isav, kao
najstariji, ima pravo prvorodstva. Ali Isav nije ljubio pobonost i nije imao sklonosti prema
vjerskom ivotu. Zahtjeve koji su dolazili s duhovnim prvorodstvom smatrao je nepoeljnim,
ak i mrskim ogranienjima. Boji Zakon, koji je bio uslov boanskog saveza s Abrahamom,
Isav je smatrao ropskim jarmom. Sklon samozadovoljstvu, on ni za im nije toliko teio kao za
slobodom da ini ono to eli. Srea je za njega bila u moi i bogatstvu, slavlju i uivanju.
Uivao je u neogranienoj slobodi divljeg, skitnikog ivota. Rebeka je pamtila rijei anela, i
ona je imala jasniji uvid u karakter svog sina od njenog mua. Bila je uvjerena da je Jakovu
namijenjeno nasljedstvo boanskog obeanja. Ona je Isaku ponovila anelove rijei, ali oevi
su osjeaji bili usredotoeni na starijeg sina, i on je ostao nepokolebljiv u svojoj namjeri.
Jakov je od svoje majke saznao o boanskom nagovjetaju da bi prvorodstvo trebalo
pripasti njemu i to ga je ispunilo neizrecivom eljom za prednostima to ih je ono donosilo. On
nije teio za oevim bogatstvom, ve je predmet njegove enje bilo duhovno prvorodstvo.
Razgovarati s Bogom kao pravedni Abraham, prinositi rtve pomirenja za svoju porodicu, biti
87

praotac izabranog naroda i obeanog Mesije, naslijediti vjeno blago obuhvaeno blagoslovom
Saveza - to su bile prednosti i ast koje su zapalile njegove najdublje enje. Njegov je um
uvijek gledao u budunost, pokuavajui razumjeti nevidljive blagoslove.
On je sa skrivenom enjom sluao sve to je njegov otac rekao o duhovnom
prvorodstvu i pozorno uvao ono to je u od svoje majke. Ovaj je predmet danju i nou
zaokupljao njegove misli dok nije proeo sve njegove ivotne interese. Ali premda je vjene
blagoslove cijenio vie od zemaljskih, Jakov nije iz iskustva poznavao Boga koga je potovao.
Boanska milost nije preobrazila njegovo srce. On je vjerovao da se obeanje koje se odnosilo
na njega nije moglo ispuniti sve dok pravo prvorodstva pripada Isavu, te je neprekidno
razmiljao o nainu kojim bi mogao osigurati blagoslove to ih je njegov brat tako olako
uzimao, a koji su njemu bili tako dragocjeni.
Kad je Isav, vrativi se jednog dana kui iscrpljen i umoran od lova, zatraio hranu koju
je Jakov pripremao, ovaj potonji, u ijem je umu bila samo jedna misao, iskoristio je prigodu i
ponudio da zadovolji bratovu glad u zamjenu za prvenatvo. Evo me skoro na smrti; to e mi
prvorodstvo! rekao je nepromiljeni, popustljivi lovac. I zbog variva od lee Isav je prepustio
svoje prvorodstvo i prijenos potvrdio zakletvom. Hranu je za vrlo kratko vrijeme mogao dobiti
u atoru svog oca, ali da bi trenutno zadovoljio svoju elju, on je bezobzirno trgovao sa
slavnim nasljedstvom koju je sam Bog obeao njegovim oima. Njega je zanimala samo
sadanjost. On je bio spreman rtvovati nebesko za zemaljsko, zamijeniti budue dobro za
trenutno zadovoljstvo.
Tako Isav pogazi svoje prvorodstvo. On je osjetio olakanje kad ga se oslobodio. Sada
nije bilo prepreka na njegovu putu, mogao je raditi to je elio. Koliko je mnogo onih koji zbog
ovih divljih zadovoljstava, pogreno nazvanih sloboda, jo uvijek prodaju svoje pravo
prvorodstva na isto i neokaljano nasljedstvo, vjeno nebesko naslee!
Budui da je uvijek bio podloan vanjskim, zemaljskim privlanostima, Isav je uzeo
dvije ene meu hetitskim kerima. One su sluile lanim bogovima, a njihovo je
idolopoklonstvo Isaku i Rebeki donosilo teku bol. Isav je pogazio jedan od uslova Saveza, koji
je zabranjivao brane veze izmeu izabranog naroda i neznaboaca, a Isak je jo uvijek bio
nepokolebljiv u svojoj odluci da mu podari prvorodstvo. Rebekino razmiljanje, Jakovljeva
snana elja za blagoslovom i Isavova ravnodunost prema vlastitim obavezama nisu mogle
promijeniti oevu namjeru.
Prole su godine dok Isak, star i slijep, oekujui skoru smrt nije odluio da vie ne
odlae blogosiljanje starijeg sina. tim znajui za protivljenje Rebeke i Jakova, on je odluio
obaviti ovaj sveani obred u tajnosti. U skladu s obiajem da se u takvoj prigodi priredi gozba,
patrijarh je zapovjedio Isavu: Idi u pustaru i ulovi mi divljai. Onda mi pripremi ukusan
obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego
umrem.
Rebeka je predosjetila njegovu namjeru, i bila je uvjerena da je to protivno onome to
je Bog otkrio u svojoj volji. Isak je bio u opasnosti da na sebe navue boansko nezadovoljstvo
i lii svog mlaeg sina poloaja na koji ga je Bog pozvao. Ona je uzalud pokuavala razgovarati
s Isakom te je sada odluila pribjei lukavstvu.
im je Isav otiao na svoj zadatak, Rebeka je poela ostvarivati svoju namjeru. Rekla je
Jakovu to se dogodilo, zahtijevajui trenutno djelovanje kako bi sprijeila da Isav primi
blagoslove konano i nepovratno. Uvjerila je svog sina da e, ako slijedi njene upute, moi
dobiti ono to je Bog obeao. Jakov nije odmah pristao na plan koji je ona predloila.
88

Uznemirila ga je pomisao da prevari svog oca. Smatrao je da e takav grijeh navui

prokletstvo, a ne blagoslov. Meutim, njegova nedoumica je uskoro prevladana i on je poao
da izvri majine prijedloge. Namjera mu nije bila da izrekne potpunu la, ali jednom kad se
naao u prisutnosti svog oca, inilo mu se da je otiao predaleko da bi se povukao te je
prijevarom primio eljeni blagoslov.
Jakov i Rebeka su uspjeli u svojoj namjeri, ali prijevara im je donijela samo tekoe i
alost. Bog je objavio da Jakov treba primiti prvorodstvo, i njegova bi se rije ispunila u
vrijeme kad On odlui, da su oni vjerom ekali da On radi za njih. Poput mnogih koji danas
tvrde da su Boja djeca, oni nisu bili voljni prepustiti stvari u njegove ruke. Rebeka se gorko
kajala zbog pogrenog savjeta koji je dala sinu, a to je dovelo i do njihova rastanka i ona ga
nikada vie nije vidjela. Od trenutka kad je primio prvorodstvo Jakov je osuivao samog sebe.
Zgrijeio je svom ocu, svom bratu, vlastitoj dui i Bogu. U jednom trenutku on je uinio ono
zbog ega e se kajati cijelog ivota. Ovaj mu je prizor u kasnijim godinama stalno bio pred
oima kad je bezboan nain ivota njegovih sinova pritiskao njegovu duu.
im je Jakov izaao iz oeva atora, uao je Isav. Premda je prodao svoje prvorodstvo i
prijenos potvrdio sveanom zakletvom, on je bio odluan da osigura njegove blagoslove bez
obzira na bratovo pravo. S duhovnim su prvorodstvom bili povezani i zemaljski blagoslovi
koje bi mu donijeli to poglavarstvo u porodici to dvostruko vei dio oeva bogatstva. Bili su
to blagoslovi to ih je on cijenio. Ustani, oe moj, rekao je on, da jede od lovine svog sina,
da me onda mogne blagosloviti!
Drhtei od zaprepatenja i boli, slijepi, stari otac je saznao za prijevaru koja mu je
uinjena. Njegove dugo i s ljubavlju gajene nade bile su osujeene, i on je osjeao razoaranje
koje e iskusiti njegov stariji sin. Ipak, on je bio osvjedoen da je Boje provienje osujetilo
njegove namjere i ostvarilo upravo ono to je on nastojao sprijeiti. Sjeao se aneoskih rijei
upuenih Rebeki, i uprkos grijehu koji je Jakov nosio, on je u njemu vidio onoga koji je bio
najspremniji za ostvarenje Bojih namjera. Dok su rijei blagoslova bile na njegovim usnama, I
on je osjetio nadahnue Duha, i sada, znajui sve okolnosti, I on je potvrdio blagoslov koji je
nehotice dao Jakovu: Onoga sam blagoslovio i blagoslovljen e ostati.
Isav je malo cijenio blagoslov kad mu je bio nadohvat ruke, ali je sada, kad ga je
zauvijek izgubio, eznuo da ga ima. Probudila se sva snaga njegove neobuzdane, osjeajne
prirode i njegova alost i bijes su bili strani. Kriknuo je glasno i bolno: I mene blagoslovi,
oe! Zar za me nisi sauvao nikakva blagoslova? Ali blagoslov je dan da nikada ne bude
opozvan. Prvorodstvo koje je tako nepromiljeno prodao sada nije mogao vratiti. Za jedno
jelo, za trenutno zadovoljenje apetita koji nikada nije obuzdavao, Isav je prodao svoje
nasljee, ali kad je uvidio svoju ludost, bilo je prekasno da povrati svoj blagoslov. ... jer nije
naao mogunost za promjenu odluke, iako ju je sa suzama traio. (Heb 12,16.17) Isav nije
bilo lien prednosti da pokajanjem zatrai Boju milost, ali on nije mogao povratiti
prvorodstvo. Njegova alost nije dolazila iz svijesti o grijehu i nije teio da se pomiri s Bogom.
On je alio zbog posljedica grijeha, ali ne i zbog samog grijeha.
Zbog svoje ravnodunosti prema boanskim blagoslovima i zahtjevima Sveto pismo
Isava naziva bludnikom (16. redak). On predstavlja one koji malo vrednuju otkupljenje to
ga je Hristos za njih platio, te su spremni rtvovati svoje pravo na Nebo zbog propadljivih
zemaljskih stvari. Mnogi ive za sadanjost, ne razmiljajui i ne brinui se za budunost.
Poput Isava oni viu: Jedimo i pijmo, jer sutra mremo! (1 Kor 15,32) Njih nadziru njihove
sklonosti, i oni e radije zapostaviti najvrednija obeanja nego pribjei samoodricanju. Ako se
89

moraju odrei jednog, zadovoljavanja pokvarenog apetita ili nebeskih blagoslova obeanih
samo onima koji se odriu sebe i boje Boga, prevladava zahtjev apetita, a Bog i Nebo se
doslovno preziru. Koliko je mnogo onih koji se, kao hriani, odaju zadovoljstvima koja tete
zdravlju i otupljuju osjeaje due. Oni se vrijeaju kad se od njih trai da se oiste od svake
neistoe tijela i duha, i usavravaju svetost u strahu Bojem. Oni vide da ne mogu zadrati
tetna zadovoljstva i osigurati Nebo, te zakljuuju da, budui da je put u Nebo tako uzan, oni
njime vie nee hodati.
Mnogi prodaju svoje prvorodstvo zbog tjelesnih uivanja. rtvuje se zdravlje, slabe
umne sposobnosti, gubi se Nebo, a sve zbog pukih privremenih zadovoljstava - istovremeno
slabei i uniavajui karakter. Kao to se Isav probudio i uvidio ludost svoje nepromiljene
zamjene kad je bilo kasno da povrati gubitak, tako e u dan Gospodnji biti s onima koji su
prodali svoje nasljedstvo nebesko za sebina zadovoljstva.

90

17. poglavlje

JAKOVLJEV BIJEG I IZGNANSTVO

Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 28 do 31.

Jakovu je prijetila smrt zbog Isavova gnjeva te je otiao iz oeva doma kao bjegunac, ali
je sa sobom ponio oev blagoslov. Isak mu je ponovio zavjetno obeanje i zapovijedio da kao
nasljednik enu potrai u majinoj porodici u Mesopotamiji. Ipak, Jakov je poao na put s
dubokim nemirom u srcu. Sa samo nekoliko stvari u rukama on je morao putovati hiljadama
kilometara podrujem u kojem su ivjela divlja, skitnika plemena. Zbog grinje savjesti i
plahosti on je nastojao izbjegavati ljude da ga njegov gnjevni brat ne bi naao. Strahovao je da
je zauvijek izgubio blagoslov koji mu je Bog namjeravao dati, a Sotona je bio pored njega da ga
pritiska kunjama.
Uvee drugog dana on se naao daleko od oevih atora. Osjeao se izoptenim, ali je
znao da je njegov vlastiti grijeh uzrok svih ovih tekoa. Tama oaja pritiskala je njegovu duu
i on se jedva usudio moliti. Bio je tako usamljen da je kao nikada ranije osjeao potrebu za
Bojom zatitom. On je s plaem i dubokom poniznou priznao svoj grijeh i usrdno molio za
dokaz da nije u cijelosti odbaen. Ipak, njegovo optereeno srce nije osjetilo olakanje. On je
izgubio povjerenje u sebe bojei se da ga je Bog njegovih otaca odbacio.
Ali Bog nije napustio Jakova. Njegova je milost jo uvijek bila nad njegovim grjenim,
nepovjerljivim slugom. Gospod je milosrdno otkrio upravo ono to je Jakov trebao - Spasitelja.
On je pogrijeio, ali njegovo je srce bilo ispunjeno zahvalnou kad je vidio otkriveni put kojim
ponovno moe primiti Boju milost.
Iscrpljen od putovanja, lutalica je legao na zemlju, s kamenom umjesto jastukom. Dok je
spavao, ugledao je ljestve, svijetle i bljetave, ije je podnoje sezalo do zemlje, a vrh do neba.
Po ljestvama su se penjali i silazili aneli, iznad njih je stajao Gospod slave, a s neba je zauo
glas: Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Isakov. Njemu i njegovu potomstvu
obeana je zemlja na kojoj je leao kao izbjeglica i bjegunac, zajedno s obeanjem: Tobom e
se i tvojim potomstvom blogosiljati svi narodi zemlje. Abraham i Isak su primili ovo obeanje,
a sada je ono ponovljeno i Jakovu. Onda su se iz posebnog obzira prema njegovoj trenutnoj
usamljenosti i nemiru zaule rijei utjehe i ohrabrenja: Dobro znaj: ja sam s tobom; uvau te
kamo god pode i doveu te natrag u ovu zemlju; i neu te ostaviti dok ne izvrim to sam ti
obeao.
Gospod je znao za zlo koje je okruivalo Jakova i opasnosti kojima je bio izloen. On je u
milosti otkrio budunost pred pokajnikim bjeguncem da bi on mogao razumjeti boanske
namjere s njim i biti spreman oduprijeti se kunjama koje e ga sigurno zadesiti kad se nade
sam meu idolopoklonikim i lukavim ljudima. Pred njim e uvijek biti visoko mjerilo ka
kojem mora teiti, a spoznaja da Bog kroz njega ostvaruje svoje namjere uvijek e ga poticati
na vjernost.
U ovom vienju Jakovu je prikazan plan otkupljenja, ne u cijelosti, ve oni dijelovi koji
su u tom trenutku bili bitni. Tajanstvene ljestve to ih je vidio u snu bile su one iste to ih je
Isus spomenuo u svom razgovoru s Natanaelom. On je rekao: ... vidjet ete otvoreno nebo i
91

anele Boje gdje uzlaze i silaze nad Sinom ovjejim. (Iv 1,51) Sve do trenutka ovjekove
pobune protiv Boje vladavine ovjek je nesmetano odravao vezu s Bogom. Meutim,
Adamov i Evin grijeh je rastavio Nebo od Zemlje, tako da ovjek ne moe odravati zajednicu
sa svojim Tvorcem. Ipak, svijet nije preputen samoi i bespomonosti. Ljestve predstavljaju
Isusa koji je odreen kao nain komuniciranja. Da On nije sa svojim vlastitim zaslugama pre
mostio ponor to ga je prouzroio grijeh, slubujui aneli ne bi mogli odravati zajednicu s
palim ovjekom. Hristos povezuje ovjeka u njegovoj slabosti i bespomonosti s izvorom
beskonane sile.
Sve je ovo otkriveno Jakovu u snu. Premda je njegov um u tom trenutku shvatio samo
dio otkrivenja, njegove velike i tajanstvene istine bile su predmet njegova razmiljanja cijelog
ivota i on je postupno sve vie razumijevao.
U dubokoj tiini noi Jakov se probudio iz sna. Nestao je bljetavi prizor njegova
vienja. Pred njegovim su oima bili samo nejasni obrisi usamljenih brda, a iznad njih nebo
osvijetljeno zvijezdama. Ali on je imao svean osjeaj da je Bog bio s njim. Nevidljiva je
prisutnost ispunila njegovu samou. Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam
znao! Zaista, ovo je kua Boja, ovo su vrata nebeska.
Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen to ga bijae stavio pod glavu, uspravi ga kao stup
i po vrhu mu izlije ulja. U skladu s obiajem obiljeavanja vanih dogaaja Jakov je podigao
spomenik Bojoj milosti, tako da kad proe ovim putem moe zastati na ovom svetom mjestu
da slui Gospodu. I on je ovo mjesto nazvao Betelom ili kuom Bojom. S dubokom
zahvalnou on je ponovio obeanje da e Boja prisutnost biti s njim, a zatim izrekao sveanu
zakletvu: Ako Bog ostane sa mnom i uuva me na ovom putu kojim idem, dade mi hljeba da
jedem i odijela da se oblaim, te se zdravo vratim kui svoga oca, Jahve e biti moj Bog. A ovaj
kamen koji sam uspravio kao stup, bit e kua Boja. A od svega to mi bude davao, za te u
odlagati desetinu.
Jakov se ovdje nije pokuao pogoditi s Bogom. Gospod mu je ve obeao blagostanje, te
je ova zakletva potekla iz srca ispunjena zahvalnou za jamstva Boje ljubavi i milosti. Jakov
je smatrao da je Bog imao posebne zahtjeve prema njemu koje on mora ispuniti te da na
posebne znake boanske milosti treba neim uzvratiti. Svaki blagoslov koji primamo poziva
nas da uzvratimo Tvorcu svake dobrote. Hriani bi esto trebali preispitati svoj proli ivot i
sa zahvalnou se podsjetiti dragocjenih Bojih izbavljenja, potpore u kunjama, otvaranja
izlaza kad je sve izgledalo mrano i neprolazno, osvjeavajui ih kad su gubili snagu. Oni ih sve
trebaju smatrati dokazom brige nebeskih anela. U svjetlu ovih bezbrojnih blagoslova oni se
esto trebaju pitati s poniznim i zahvalnim srcem: to da uzvratim Jahvi za sve to mi je
uinio? (Ps 116,12)
Nae vrijeme, darovi, sredstva trebali bi biti posveeni Onome koji nam je s
povjerenjem dao ove blagoslove. Kad god nas Bog izbavi, ili kad primimo nove, neoekivane
blagodati, mi trebamo odati priznanje Bojoj dobroti i izraziti svoju zahvalnost ne samo
rijeima ve, kao i Jakov, darovima i prinosima za njegovo djelo. Dok neprekidno primamo
Boje blagoslove, mi trebamo i neprekidno davati.
A od svega to mi bude davao, rekao je Jakov, za te u odlagati desetinu. Hoemo li
mi koji uivamo u punoj svjetlosti i prednostima evanelja biti zadovoljni davanjem Bogu
manje od onih u prethodnim vremenima koji su manje primili? Ne, to su vei blagoslovi to ih
uivamo, ne rastu li usporedno s tim i nae obaveze? Ali kako je slaba procjena, kako je uzalud
nastojati matematiki izmjeriti pravila, vrijeme, novac i ljubav u poreenju s nemjerljivom
92

ljubavlju i darom tako neshvatljive vrijednosti. Desetina za Hrista! O, kakve li milostinje,

sramotne nadoknade za ono to je tako mnogo stajalo! Hristos nas s krsta Golgote poziva na
neogranieno predanje. Sve to imamo, sve to jesmo, treba biti posveeno Bogu.
S novom i ustrajnom vjerom u boanska obeanja, osvjedoen u prisutnost i zatitu
nebeskih anela, Jakov je nastavio put u zemlju istonu (Post 29,1). Ali kako je njegov
dolazak bio razliit od Abrahamova poslanika prije gotovo stotinu godina! Sluga je doao s
pratiocima koji su jahali na devama, i s bogatim darovima u zlatu i srebru, a sin je bio
usamljen putnik ranjavih nogu, bez imetka, osim osobne prtljage. Kao i Abrahamov sluga,
Jakov je zastao pored izvora, i tu je susreo Rahelu, Labanovu mladu kerku. Sada je Jakov bio
taj koji je ponudio uslugu, da ukloni kamen s izvora i napoji stada. Kad je obznanio svoje
porijeklo, Laban ga je s dobrodolicom pozvao u svoj dom. Premda je doao bez pratnje i
imetka, za nekoliko sedmica pokazao je svoju marljivost i vjetinu, i on je pozvan da ostane.
Dogovoreno je da za Rahelinu ruku slui Labanu sedam godina.
U drevnim vremenima obiaj je zahtijevao da mladenac, prije no to se potvrde zaruke,
ocu budue ene plati novani iznos ili isti iznos u imetku, zavisno o okolnostima. To se
smatralo zatitom brane veze. Oevi nisu smatrali mudrim da sreu svojih keri povjere
ljudima koji se nisvi pobrinuli za dobra kojima e izdravati porodicu. Ako nisu bili dovoljno
tedljivi ili snani da vode poslove i steknu goveda ili zemlju, strahovalo se da e se njihov
ivot pokazati bezvrijednim. Meutim, postojalo je i pravilo za one koji nisu imali ime platiti
za enu. Njima se doputalo da rade kod oca iju su kerku voljeli, a duina vremena
odreivala se prema vrijednosti miraza. Ako je prosac bio vjeran u svom poslu i pokazao se
vrijedan u drugim vidovima ivota, on je dobivao kerku za enu, a miraz koji je dobivao otac
obino je on davao prilikom vjenanja. Meutim, u sluaju Rahele i Lee Laban je sebino
zadrao miraz koji im je trebao dati, a one su to spomenute kad su prije samog odlaska iz
Mesopotamije rekle: Ta on nas je prodao, a onda je pojeo novac to ga je za nas dobio!
Drevni je obiaj, premda se nekad zloupotrebljavao kao u Labanovu sluaju, donosio
dobre rezultate. Zahtjev da prosac slui da bi dobio zarunicu spreavao je nepromiljene
brakove, a bilo je i prilike da se provjeri dubina njegovih osjeaja kao i njegove sposobnosti da
se brine za porodicu. Mnoga su zla nastala u nae vrijeme jer se radi upravo suprotno. est je
sluaj da osobe prije braka imaju malo prilike da se upoznaju s navikama i sklonostima jedno
drugoga, a s obzirom na dananji nain ivota, oni su stranci kad se njihov ivot ujedini pred
oltarom. ena i djeca esto pate zbog oeve i muevljeve nemarnosti i nedjelotvornosti ili
opakih navika. Kad bi se priroda prosca ispitala prije braka, prema drevnim obiajima, mnogo
bi nesrea bilo sprijeeno.
Jakov je za Rahelu dao sedam godina vjerne slube, a godine koje je proveo sluei
njemu su se inile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. Ali sebini i lakoumni Laban,
elei zadrati tako vrijednog pomonika, surovo ga je prevario zamijenivi Rahelu Leom.
injenica da je sama Lea bila sudionik u prijevari pridonijela je da je Jakov nije mogao voljeti.
Na njegov ljutiti ukor Laban je uzvratio ponudom da narednih sedam godina slui za Rahelu.
Ali otac je traio da Lea ne bude odbaena, jer bi to nanijelo sramotu porodici. Jakov se tako
naao u munom i tekom poloaju, ali je naposljetku odluio zadrati Leu i oeniti Rahelu.
Rahela je uvijek bila vie voljena, ali njegova sklonost prema njoj izazivala je zavist i
ljubomoru, i njegov je ivot bio zagoran suparnitvom izmeu dviju sestara i ena.
Jakov je u Mesopotamiji ostao dvadeset godina, sluei Labanu, koji je, zanemarujui
rodbinske veze, nastojao izvui to vie koristi iz ove rodbinske veze. On je za svoje dvije
93

kerke zahtijevao etrnaest godina rada, a tokom preostalog razdoblja slube on je Jakovu
deset puta mijenjao plau. Ipak, Jakov je sluio marljivo i vjerno. Njegove rijei upuene
Labanu u njihovu posljednjem razgovoru ivo opisuju njegovu neumornu budnost kojom je
sluio svom zahtjevnom gospodaru: Za ovih dvadeset godina to sam ih s tobom proveo, ni
tvoje ovee ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. Ono to bi zvijer
razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene traio,
bilo da je nestalo danju ili da je nestalo nou. esto sam danju skapavao od ee, a obno od
studeni. San je bjeao od mojih oiju.
Pastir je morao paziti stado danju i nou. Prijetili su im kradljivci, kao i divlje zvijeri,
koje su bile brojne i hrabre, esto sijui smrt meu stadima koja nisu vjerno uvana. Jakov je
imao mnogo pomonika koji su se brinuli za Labanova brojna stada, ali samo je on bio
odgovoran za sve njih. Tokom nekih dijelova godine bilo je vano da on uvijek bude sa stadom,
da ga uva kako za vrijeme sue ne bi uginulo od ei, a tokom se hladnih mjeseci smrznuto u
noima s jakim mrazom. Jakov je bio glavni pastir, a sluge su zaposlene kod njega bile
potpastiri. Ako je neka ovca nestala, glavni je pastir nadoknaivao gubitak, a sluge je kojima je
povjerio brigu za stado pozivao na odgovornost ako se stado nije poveavalo.
Pastirski ivot marljivosti i brige, njegovu njenu samilost prema bespomonim
stvorenjima koja su mu bila povjerena na brigu, koristili su nadahnuti pisci da prikau neke od
najdragocjenijih istina evanelja. Hristov odnos s njegovim narodom usporeen je s pastirom.
Nakon pada u grijeh On je vidio svoje ovce na mranim putovima grijeha, osuene na propast.
Da bi spasio one koji lutaju, On je ostavio slavu i ast u kui svog Oca. On kae: Potraiu
izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, poviu ranjenu i okrijepiti nemonu, bdjeti nad pretilom i
jakom - pau ih pravedno. Ja u izbaviti ovce svoje, da vie ne budu plijenom. ... i zvijeri ih
vie nee derati. (Ez 34,16.22.28) uo se njegov glas kako ih zove u svoje stado: I sjenica da
zasjenjuje danju od pripeke, tit i utoite od pljuska i oluje. (Iz 4,6) On se neumorno brine za
svoje stado On snai slabe, lijei bolesne, i uzima jaganjce u naruje i nosi ih u svom krilu.
Njegove ga ovce vole. Za tuinom sigurno nee ii, ve bjee od njega, jer ne poznaju tuega
glasa. (Iv 10,5)
Hristos kae: Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje ivot svoj za ovce. Najamnik, koji
nije pastir i komu ne pripadaju ovce, kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bjei, te ih vuk
grabi i razgoni. To je zato to je najamnik i to mu nije stalo do ovaca, ja sam pastir dobri,
poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene. (11-14. redak)
Hristos, glavni Pastir, brigu je za svoje stado povjerio propovjednicima kao
potpastirima, i On im zapovijesta da slue s istom brigom koju je i On pokazivao i imaju isti
osjeaj svete odgovornosti za posao koji im je povjerio. On im je sveano zapovjedio da budu
vjerni, da hrane stado, da snae slabe, podiu iznemogle i tite ih od gladnih vukova.
Isus je da bi spasio svoje ovce poloio svoj ivot i On upuuje pastire na rtvu koju je
tada pokazao, kao na njihov primjer. Ali onaj koji je najamnik i... nije mu stalo do ovaca nema
stvarnog zanimanja za stado. On radi samo zbog dobiti i brine se samo za sebe. On gleda samo
svoju dobit, i on e u vrijeme opasnosti bjeati i ostaviti stado.
Apostol Petar opominje potpastire: Pasite stado Boje koje je meu vama i nadzirite
ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Bojoj volji; ne iz tenje za prljavim dobitkom, nego iz
oduevljenja! Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim vam dijelovima Crkve, nego uvijek
nastojte biti uzorom stadu! (1 Pt 5,2.3) Pavle kae: Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas
Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Boju koju sebi stee krvlju svojom. Znam
94

da e poslije mog odlaska provaliti meu vas okrutni vuci koji nee tedjeti stada. (Dj
20,28.29)
Sve koji brigu i teret koji pripadaju vjernim pastirima smatraju zadatkom koji nije
dobrodoao, apostol ukorava: ... ne na silu, nego dragovoljno, prema Bojoj volji; ne iz tenje
za prljavim dobitkom, nego iz oduevljenja. (1 Pt 5,2) Sve takve nevjerne sluge glavni e
Pastir dragovoljno osloboditi. Hristova crkva je kupljena njegovom krvlju, i svaki pastir bi
trebao shvatiti da su ovce pod njegovom brigom plaene beskonanom rtvom. On bi ih
trebao smatrati neprocjenjivim blagom i neumorno ulagati napore da ih ouva zdrave i
napredne. Pastir koji je proet Hristovim duhom oponaae njegov primjer samoodricanja,
neprekidno raditi za dobrobit njegova stada, a stado e napredovati pod njegovom brigom.
Svi e biti pozvani da daju taan izvjetaj o svojoj slubi Gospodar e svakog pastira
pitati: Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje? Jr 13,20) Onaj koji se nae vjeran
primie nagradu. I kad se pojavi vrhovni pastir, primiete neuveli vijenac - slavu. (1 Pt 5,4)
Kad je Jakov, iscrpljen sluenjem kod Labana, predloio da se vrate u Hanaan, rekao je
svom tastu: Pusti me da idem u svoj zaviaj! Daj mi moje ene za koje sam te sluio, i moju
djecu, da mogu otii: ta dobro zna kako sam te sluio. Ali Laban mu je uzvratio: Ne idi, ako
si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagosiljao zbog tebe. On je vidio da se njegov imetak
poveao dok se za nj brinuo njegov zet.
Jakov je odgovorio: Ti dobro zna to je moja sluba znaila za te i kako je tvome blagu
bilo sa mnom. Malenkost to si je imao prije nego sam ja doao, poveala se vrlo mnogo. Ali
kako je vrijeme prolazilo, Laban je postao sve zavidniji zbog Jakovljeva napretka koji se tako
silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i slukinje, deve i magarad. Labanovi sinovi su
takoe zavidjeli kao i njihov otac i njihove su zle rijei doprle do Jakovljevih uiju: Sve dobro
naega oca uze Jakov; i od onoga to bi moralo pripasti naemu ocu namaknuo je sve ono
bogatstvo. A opazi Jakov i na Labanovom licu da se on ne dri prema njemu kao prije.
Jakov bi odavno napustio svog lukavog roaka da se nije plaio susreta s Isavom.
Osjeao je da opasnost dolazi od Labanovih sinova, koji su, smatrajui njegovo bogatstvo
svojim, mogli ga pokuati nasilno uzeti. On je bio u velikoj nedoumici i uznemiren, ne znajui
kuda poi. Ali imajui na umu milostivo obeanje u Betelu on je svoj sluaj iznio pred Boga i od
Njega traio upute. Njegova je molitva odgovorena u snu: Vrati se u zemlju svojih otaca, u
svoj zaviaj, i ja u biti s tobom.
Labanova odsutnost je pruila priliku za odlazak. Brzo je sakupio stada ovaca i goveda i
poslao ih naprijed, a Jakov je sa svojim enama, djecom i slugama, preao Eufrat idui prema
Gileadu, na granici Hanaana. Laban je nakon tri dana uo za njihov bijeg, poao u potjeru i
sustigao ih nakon sedam dana. On je kipio od bijesa namjeravajui ih vratiti natrag, i nije
sumnjao da to moe uiniti, budui da je njegova grupa bila nadmonija. Bjegunci su stvarno
bili u velikoj opasnosti.
To to on nije izvrio svoju neprijateljsku namjeru moe se zahvaliti injenici da je sam
Bog posredovao da zatiti svog slugu U mojoj je ruci da s tobom loe postupim. Ali Bog tvoga
oca noas mi ree: Pazi da protiv Jakova ne poduzme nita, ni dobro ni zlo, to jest, on ga nije
smio prisiljavati da se vrati ili da ga mami laskanjem.
Laban je zadrao brani miraz svojih keri i uvijek je prema Jakovu postupao lukavo i
surovo, a sada ga je s uobiajenom dvolinou ukorio zbog tajnog odlaska, zbog kojeg otac
nije imao priliku da priredi oprotajnu gozbu i pozdravi se sa kerkama i njihovom djecom.
Jakov je u svom odgovoru jasno istaknuo Labanovo sebino i gramzivo postupanje i
95

prozvao ga kao svjedoka vlastite vjernosti i potenja. Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog
Abrahamov, Strah Isakov, rekao je Jakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao
moju nevolju i trud mojih ruku, te je sino dosudio.
Laban nije mogao porei iznesene injenice pa je predioio da sklope savez mira. Jakov
se sloio s prijedlogom te je podignuta gomila kamenja kao znak saveza. Laban je tom stupu
dao ime Mispa, svjedok, i rekao: Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugoga ne
budemo vidjeli.
Potom Laban ree Jakovu: Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio
izmeu sebe i tebe: ova gomila i ovaj stup neka bude jamac da ja u zloj namjeri neu ii na te
iza ove gomile i ovog stupa. Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu nai sudije! Jakov se
zakune Bogom - strahom svog oca Isaka. Da bi potvrdile savez, obje su strane priredile gozbu.
Tu su no proveli u prijateljskom odnosu, a u svitanje Laban i njegova pratnja su otili. S ovim
rastankom je prestala svaka veza izmeu Abrahamove djece i stanovnika Mesopotamije.

96

18. poglavlje

NO BORBE
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 32 i 33.

Premda je Jakov napustio Padan-Aram iz poslunosti prema boanskoj uputi, on je sa

zlim slutnjama ponovno poao putem kojim je, kao bjegunac, proao prije dvadeset godina.
Pred njim je uvijek bio njegov grijeh, prijevara njegova oca. Znao je da je njegovo izgnanstvo
bilo direktna posljedica tog grijeha, i o njemu je razmiljao dan i no, a ukori savjesti koja ga je
optuivala inila je putovanje munim. Patrijarhovo je srce bilo dirnuto kad su se u daljini
ukazala brda njegove domovine. Cijela istorija uskrsla je pred njim. Zajedno sa sjeanjem na
grijeh dola je misao o Bojoj milosti prema njemu i boanskom obeanju o pomoi i vostvu.
Kako se putovanje bliilo kraju, pomisao na Isava izazvala je mnoge uznemirujue
predosjeaje. Nakon Jakovljeva bijega Isav je sebe smatrao jedinim nasljednikom oeve
imovine. Vijest o Jakovljevu povratku mogla je pobuditi strah da on dolazi traiti svoj dio
nasljea. Isav je sada mogao svom bratu nanijeti zlo, ako je elio, mogao mu se suprotstaviti
nasiljem, ne zbog elje za osvetom, ve da sebi osigura nasljedstvo nad bogatstvom to ga je
on tako dugo smatrao svojim.
Gospod je ponovno Jakovu dao znak o boanskoj brizi. Dok je putovao prema jugu od
brda Gilead, dvije grupe nebeskih anela ile su ispred i iza njegove grupe, kao njihova zatita.
Jakov se sjeao vienja u Betelu u prolosti, i njegovo je optereeno srce osjetilo olakanje
zbog dokaza da su boanski vjesnici koji su mu donijeli nadu i hrabrost za bijega iz Hanaana i
sada bili njegovi uvari za njegova povratka. I on je rekao: Ovo je Boje logorite! Zato nazva
ono mjesto Mahanajim.
Ipak, Jakov je smatrao da mora neto uiniti da bi bio siguran. On je stoga poslao
vjesnike s pomirljivim pozdravom svom bratu. On ih je uputio kojim e se rijeima obratiti
Isavu. Prije roenja dvojice brae proreeno je da e stariji sluiti mlaem, i da sjeanje na to
ne bi prouzroilo gorinu, Jakov je rekao slugama da ih alje svome gospodaru. Kad dou
pred njega, oni su svog gospodara trebali nazvati sluga tvoj Jakov, a kako bi uklonio strah da
se on, usamljeni lutalica, vraa traiti oevo nasljee, Jakov je pozorno uobliio svoju poruku:
Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i slukinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li
naao naklonost u njegovim oima.
Ali sluge su se vratile s vijestima da se Isav pribliava s etiri stotine ljudi i da nije
odgovorio na prijateljsku poruku. inilo se sigurnim kako se on dolazi osvetiti. Strah je
zavladao logorom. Jakov se silno uplai. Nije se mogao vratiti, a bojao se poi naprijed.
Njegova grupa, nenaoruana i nezatiena, bila je posve nepripremljena za ovakav
neprijateljski susret. On ih je podijelio u dvije grupe, tako da bude li jedna napadnuta, druga
ima priliku pobjei. On je iz svoga golemog stada poslao velikodune darove Isavu s
prijateljskom porukom. Uinio je sve to je bilo u njegovoj moi da se iskupi za zlo to ga je
uinio svom bratu i odstrani opasnost koja je prijetila, a onda je s poniznou i pokajanjem
zatraio boansku zatitu: O Jahve, koji si mi naredio: Vrati se u svoj rodni kraj, i ja u ti biti
dobrostiv! Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo
97

sam sa svojim tapom neko preao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva logora. Izbavi me
od aka mog brata, od aka Isavovih! Inae se bojim da bi mogao doi i umlatiti i mene, i
majke, i djecu.
Pribliili su se potoku Jaboku, i dok se no sputala, Jakov je svoju porodicu poslao
preko rijenog pliaka, dok je on sam ostao na drugoj strani. Odluio je provesti no sam u
molitvi, elio je biti sam s Bogom. Bog je mogao omekati Isavovo srce. Patrijarhove su nade
poivale u Njemu.
Bilo je to u pustom, planinskom predjelu, lovitu divljih Zvijeri i mjestu gdje su vrebali
ubice i pljakai. Sam i nezatien, Jakov se sagnuo do zemlje duboko potresen. Bila je pono.
Sve to mu je ivot inilo dragim bilo je daleko od njega, izloeno opasnosti i smrti. Najtea je
od svega bila pomisao da je njegov grijeh navukao ovu opasnost na nevine. On se s usrdnim
povicima i suzama molio Bogu. Iznenada ga je dotakla snana ruka. Pomislio je da mu
neprijatelj pokuava oduzeti ivot, te se pokuao othrvati stezi napadaa. Njih su se dvojica
borila u tami. Nisu rekli nijednu rije, ali Jakov je upotrijebio svu snagu ne poputajui ni
trenutak u svojim naporima. Dok se tako borio za ivot, osjeaj krivice je pritiskao njegovu
duu, a pred njim su se pojavili njegovi grijesi da bi ga odvojili od Boga. Ali on se i u ovom
najteem trenutku sjetio Bojih obeanja i cijelim srcem zatraio njegovu milost. Borba se
nastavila sve do svanua, kad je stranac dotaknuo njegovo bedro i odmah ga uganuo. Patrijarh
je tada razabrao prirodu svog protivnika. On je znao da se bori s nebeskim vjesnikom i zato
njegovi gotovo nadovjeanski napori nisu donijeli pobjedu. Bio je to sam Hristos, Aneo
zavjeta, koji se otkrio Jakovu. Patrijarh je sada bio onesposobljen patei od estokih bolova,
ali nije posustajao. Slomljen i pokajan, on se drao anela, plakao i zaklinjao (Ho 12,5),
molei za blagoslov. On je morao biti osvjedoen da je njegov grijeh oproten. Fizika bol nije
bila dovoljno snana da ga odvrati od ovog cilja. Postajao je sve odluniji, a njegova vjera sve
gorljivija i ustrajnija, do posljednjeg trenutka. Aneo se pokuao osloboditi rekavi: Pusti me,
jer zora svie! ali Jakov je odgovorio: Neu te pustiti dok me ne blagoslovi. Da je to bila
hvalisava, drska uvjerenost, Jakov bi trenutno poginuo, ali on je svojim povjerenjem priznavao
vlastitu nedostojnost, dok je istodobno imao povjerenje u Boga koji dri Savez.
Jakov se s Anelom borio i nadvladao ga (Ho 12,4). Poniznou, pokajanjem i
predanjem samog sebe ovaj grjeni, zabludjeli smrtnik nadvladao je Velianstvo Neba. On se
drhtavom rukom vrsto drao Bojih obeanja i Srce beskrajne Ljubavi nije se moglo ogluiti
na grjenikove molbe.
Zabluda koja je dovela do Jakovljeva grijeha kojim je prijevarom pridobio pravo
prvorodstva sada je jasno stavljena pred njega. On nije vjerovao Bojim obeanjima, ali je
svojim naporima pokuavao ostvariti ono to bi Bog dao na nain i u vrijeme koje On izabere.
Kao dokaz da mu je oproteno, njegovo je ime, to je podsjealo na njegov grijeh, promijenjeno
u ime koje podsjea na njegovu pobjedu. Vie se nee zvati Jakov, rekao je Aneo, nego
Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i ljudima, i nadvladao si.
Jakov je primio blagoslov za kojim je eznula njegova dua. Njegov grijeh, prijevara i
nepoteno istiskivanje s poloaja bili su oproteni. Kriza njegova ivota je prola. Sumnja,
smetenost i grinja savjesti zagoravali su njegov ivot, ali sada se sve promijenilo, i mir je
nakon pomirenja s Bogom bio sladak. Jakov se vie nije bojao susresti svog brata. Bog, koji je
oprostio njegov grijeh, mogao je pokrenuti i Isavovo srce da prihvati njegovu poniznost i
pokajanje.
Dok se Jakov borio s Anelom, drugi je nebeski vjesnik poslan Isavu. Isav je u snu vidio
98

svog brata koji je dvadeset godina bio prognan iz kue njihova oca, vidio ga je okruena
boanskim vjesnicima. Isav je vojnicima ispriao san zajedno sa zapovijesti da ne povrijedi
Jakova, jer je s njim Bog njegovih otaca.
Dvije grupe su se napokon susrele, pustinjski glavar koji je vodio svoje vojnike, i Jakov
sa svojim enama i djecom, kojeg su pratili pastiri i sluge, kao i duga karavana ovaca i goveda.
Oslanjajui se na svoj tap patrijarh je izaao u susret grupi vojnika. Bio je blijed i
onesposobljen zbog nedavne borbe te je hodao polako i s bolom, zastajkujui na svakom
koraku, ali je njegovo lice bilo osvijetljeno radou i mirom.
Kad je ugledao ovog osakaenog muenika, Isav mu potra u susret. Zagrli ga padnuvi
mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. Posmatrajui ovaj prizor, ak su i srca Isavovih vojnika bila
pokrenuta. Uprkos tome to im je ispriao san, oni nisu mogli objasniti promjenu koja se
dogodila njihovom vodi. Premda su vidjeli patrijarhovu nemo, nisu ni pomiljali da je njegova
slabost bila njegova snaga.
U svojoj noi patnje pored Jaboka, kad se unitenje inilo na domaku, Jakov je nauio
kako je ovjeja pomo uzaludna, kako je povjerenje u ljudsku mo neutemeljeno. On je uvidio
da mu pomo mora doi od Onoga protiv koga je tako teko zgrijeio. Bespomoan i
nedostojan, on je molio za Boje obeanje milosti prema pokajnikom grjeniku. Obeanje je
bilo njegova sigurnost da e mu Bog oprostiti i prihvatiti ga. Prije bi nebo i zemlja proli no to
bi njegova rije ostala neispunjena, i upravo ga je to odravalo tokom ovog stranog sukoba.
Jakovljevo iskustvo tokom noi borbe i boli predstavlja kunju kroz koju e Boji narod
morati proi prije samog Hristovog dolaska. Prorok Jeremija je, gledajui sve do naeg
vremena u svetom vienju, rekao: ujem krik uasa: strava je to, a ne mir... Zato su sva lica
izobliena i problijedjela? Jao, jer velik je dan ovaj, slina mu ne bi! Vrijeme je nevolje za
Jakova, ali e se izbaviti iz nje. (Jr 30,5-7)
Kad Hristos zavri svoju posredniku slubu u ovjekovu korist, tada e poeti vrijeme
nevolje. Tada e se odluivati o sluaju svake due, a krv pomirenja vie nee istiti od grijeha.
Kad Isus napusti svoj poloaj ovjekovog posrednika pred Bogom, ut e se sveana obavijest:
Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se neisti i dalje oneiuje; neka pravednik
i dalje ivi pravedno; neka se sveti i dalje posveuje! (Otk 22,11) Tada e Boji Duh biti
povuen sa Zemlje. Kao to je gnjevni brat Jakovu prijetio smru, tako e i Boji narod biti u
opasnosti od bezbonika koji e ih nastojati unititi. Kao to se patrijarh cijelu no borio za
izbavljenje iz Isavovih ruku, tako e i pravednici vikati Bogu nou i danju za izbavljenje od
neprijatelja koji ih okruuju.
Sotona je, Jakova se nije moglo odvratiti. On je nauio da je Bog milostiv i on se
prepustio njegovoj milosti. On je istaknuo svoje pokajanje za grijeh i molio za izbavljenje.
Kritiko preispitivanje njegovog ivota natjeralo ga je u oaj. ali on se vrsto drao Anela, i s
gorljivim, moleivim uzvicima ponavljao svoju molbu dok nije nadvladao.
Takvo e biti iskustvo Bojeg naroda u njihovoj posljednjoj bici sa silama zla. Bog e
ispitati optuio Jakova pred Bojim anelima, traei pravo da ga uniti zbog njegova grijeha.
On je potaknuo Isava da pode na njega, a tokom patrijarhove duge noi borbe Sotona mu je
nastojao nametnuti osjeaj krivice da bi ga obeshrabrio i slomio njegovo pouzdanje u Boga.
Kad je izmueni Jakov uhvatio Anela i sa suzama zavapio, nebeski ga je Vjesnik, da bi iskuao
njegovu vjeru, podsjetio na njegov grijeh i pokuao otii od njega. Meutim, njihovu vjeru,
njihovu ustrajnost, njihovo povjerenje u njegovu silu da ih izbavi. Sotona e ih nastojati
prestraiti mislima da su njihovi sluajevi beznadni, da su njihovi grijesi preveliki da bi im bilo
99

oproteno. Oni e biti duboko svjesni svojih nedostataka i dok budu posmatrali svoje ivote,
njihova e nada tonuti. Meutim, prisjeajui se veliine Boje milosti i vlastitog iskrenog
pokajanja, oni e traiti obeanja to ih je On dao kroz Hrista bespomonim, pokajnikim
grjenicima. Njihova vjera nee popustiti premda nee odmah primiti odgovor na svoje
molitve. Oni e se uhvatiti za Boju snagu, kao to se Jakov drao Anela, i rijei e njihove
due biti: Neu te pustiti dok me ne blagoslovi.
Da se Jakov nije ranije pokajao za svoje grijehe kad je prijevarom dobio prvorodstvo,
Bog ne bi uo njegovu molitvu i milostivo sauvao njegov ivot. Ako u vrijeme nevolje u
Bojem narodu bude nepriznatih grijeha dok ih bude muio strah i briga, oni e biti svladani,
oaj e unititi njihovu vjeru i oni nee imati vjeru da mole Boga za izbavljenje. Premda e
imati dubok osjeaj nedostojnosti, oni nee imati skrivenih grijeha koje treba otkriti. Hristova
krv pomirenja obrisat e njihove grijehe i oni ih se nee moi sjetiti.
Sotona mnoge navodi na vjerovanje da e Bog previdjeti njihovu nevjernost u malim
stvarima u ivotu, ali Bog u svom postupanju s Jakovom pokazuje da On ne moe u svojoj
mudrosti snositi ili previdjeti zlo. Svi koji nastoje prikriti ili izgovoriti svoje grijehe i dopustiti
da ostanu u nebeskim knjigama, nepriznati i neoproteni, Sotona e ih pobijediti. to se vie
smatraju pobonim, a njihov je poloaj vei, vee je njihovo prokletstvo u Bojim oima, a
pobjeda velikog neprijatelja sigurnija.
Ipak Jakovljeva istorija prua sigurnost da Bog nee odbaciti one koji su navedeni na
grijeh, a koji su mu se vratili i istinski se pokajali. Jakov je osobnim predanjem i iskrenom
vjerom dobio ono to nije dobio svojom snagom u borbi. Bog je svog slugu pouio da mu samo
boanska milost i sila mogu dati blagoslov za kojim je teio. Tako e biti i s onima koji e
ivjeti u posljednjim danima. Kad ih okrue opasnosti i oaj okrui duu, oni moraju iskljuivo
zavisiti o zaslugama Otkupitelja. Mi sami nita ne moemo uiniti. U svojoj bespomonoj
nedostojnosti mi moramo vjerovati u zasluge raspetog i uskrslog Spasitelja. Ko ovo ini,
nikada nee propasti. Dugi, crni spisak naih prijestupa pred oima je Beskonanog. Zapisi su
potpuni, i nijedan od naih grijeha nije zaboravljen. Ali Onaj koji je uo molbe svojih drevnih
sluga, ue molitvu vjere i oprostiti nae prijestupe. On je obeao i On e ispuniti svoju Rije.
Jakov je nadvladao jer je bio ustrajan i odluan. Njegovo je iskustvo svjedoanstvo o sili
ustrajne molitve. Mi sada moramo nauiti pouku o ustrajnoj molitvi, nepopustljivoj vjeri.
Najvee pobjede Hristove Crkve ili pojedinanih hriana nisu one koje se postiu
obdarenou ili znanjem, bogatstvom ili uslugama ljudi, ve su to pobjede ostvarene u
razgovoru s Bogom, kad se gorljiva, usrdna vjera dri mone ruke.
Oni koji nisu voljni ostaviti svaki grijeh i traiti Boje blagoslove nee ih primiti. Ali svi
koji se, poput Jakova, dre Bojih obeanja i budu ustrajni i iskreni kao on, uspjet e kao to je
i on uspio. Pa da Bog zbilja ne brani svoje izbranike koji dan i no vapiju prema njemu? I da
zategne s njihovom stvari? Kaem vam, brzo e ih obraniti. (Lk 18,7.8)

100

19. poglavlje

POVRATAK U HAANAN
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 34; 35 i 37.

Preavi Jordan Jakov sretno stigne u grad ekem, koji se nalazio u zemlji Hanaanskoj
(Post 33,18). Tako se ispunila patrijarhova molitva da ga Bog u miru dovede u njegovu zemlju.
On je neko vrijeme ivio u ekemskoj dolini. Abraham je upravo ovdje, prije vie od stotinu
godina, prvi put podigao logor i rtvenik u obeanoj zemlji. A komad zemlje na kojoj je
postavio svoj ator kupi od sinova Hamora, ekemova oca, za stotinu kesita. Tu podie
rtvenik i nazva ga El, Bog Izraelov. (19.20. redak) Jakov je, kao i Abraham, pored svog
atora podigao rtvenik Gospodu, pozivajui sve lanove svog doma na jutarnje i veernje
rtve. On je ovdje takoe iskopao izvor na koji je, sedamnaest stoljea kasnije, doao Jakovljev
Sin i Spasitelj, i pored kojeg je odmarajui se od podnevne ege svojim zauenim sluaocima
govorio o vodi to struji u vjeni ivot (Iv 4,14).
Boravak Jakova i njegovih sinova kod ekema zavrio je nasiljem i prolijevanjem krvi.
Jedna je ker iz njihova doma osramoena i oaloena, dva brata su bila kriva za ubistvo, a
cijeli je grad bio uniten i poklan iz odmazde zbog nezakonitog postupka jednog
nepromiljenog mladia. Poetak koji je doveo do tako stranih posljedica bio je djelo jedne od
Jakovljevih keri koja izae da posjeti neke ene onoga kraja, stupajui tako u vezu s
nevjernima. Oni koji trae zadovoljstvo meu onima koji se ne boje Boga stupaju na Sotonino
podruje i izazivaju njegove kunje.
Svirepa surovost Simeuna i Levija je bila izazvana, ali oni su ipak svojim postupanjem
prema ekemljanima teko zgrijeili. Od Jakova su briljivo sakrili svoje namjere, a vijest o
njihovoj odmazdi ispunila ga je strahom. Klonuo duhom zbog prijevare i nasilja svojih sinova,
samo je rekao: Uveli ste me u nepriliku omrazivi me stanovnicima zemlje... Ako se ujedine
protiv mene i napadnu me, dok nas je ovako malo na broj, istrijebit e me s mojim domom.
Meutim, bol i odvratnost s kojom je on gledao na njihovo krvavo djelo vidi se u rijeima to
ih je, gotovo pedeset godina kasnije, izgovorio dok je leao na samrtnoj postelji u Egiptu:
Simeun i Levi braa su prava! Maevi su im orue nasilja. Na njihova vijeanja ja ne silazio, u
njihovim zborovima udjela ne imao... Prokleta im srdba, jer je preestoka, prokleta im obijest,
jer je preokrutna. (Post 49,5-7)
Jakov je smatrao da postoji razlog za duboku poniznost. Karakteri njegovih sinova su
otkrili surovost i prijevarnost. U njegovom je logoru bilo lanih bogova, i idolopoklonstvo je
donekle nalo uporite i u njegovoj kui. Nee li ih Gospod, ako postupi prema njihovim
zaslugama, prepustiti odmazdi okolnih naroda?
Dok su Jakova optereivale nevolje, Gospod mu je naredio da krene juno prema
Betelu. Pomisao na ovo mjesto podsjeala je patrijarha ne samo na njegovo vienje o anelima
i o Bojem obeanju milosti ve i na zakletvu koju je tamo uinio, da e Gospod biti njegov Bog.
Odluio je da prije polaska na ovo sveto mjesto oisti svoj dom od svake neistote
idolopoklonstva. On je stoga izdao zapovijest svima u logoru: Odbacite tue idole koji se
nalaze u vaoj sredini: oistite se i preobucite. Idemo gore u Betel; ondje u nainiti rtvenik
101

Bogu, koji me usliao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio.
Jakov je duboko uzbuen ponovio izvjetaj o svom prvom posjetu Betelu, kad je
napustio oev ator kao usamljeni lutalica, bjeei da spasi svoj ivot, i kad mu se Gospod javio
u nonom vienju. Dok je on razmatrao Boje prekrasno postupanje prema njemu, njegovo se
srce smekalo, a njegovu je djecu ganula Boja sila. On je upotrijebio najdjelotvorniji nain
kako bi ih pripremio da mu se pridrue u oboavanju Boga kad stignu u Betel. Oni predaju
Jakovu sve tue idole to su ih imali i naunice to su bile o njihovim uima, pa ih Jakov zakopa
pod hrast kod ekema.
Bog je pustio strah na stanovnike zemlje tako da oni nisu pokuali osvetiti pokolj
ekemljana. Putnici su nesmetano doli u Betel. Ovdje se Gospod ponovno javio Jakovu i
obnovio s njim obeanje o Savezu. Ondje sagradi rtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se
ondje Bog objavio...
U Betelu je Jakov oplakao gubitak Debore, Rebekine dojkinje, osobe koja je dugo bila
potovani lan njegove porodice, koja je svoju gospodaricu pratila od Mesopotamije do
Hanaana. Prisutnost ove stare ene za Jakova je predstavljala dragocjenu vezu s njegovim
prijanjim ivotom, a posebno s majkom prema kojoj je gajio tako njenu i duboku ljubav.
Debora je pokopana s izrazima velike alosti, a hrast pod kojim je iskopan grob nazvan je
Tuni hrast. Ne treba proi nezapaeno ni injenica da se sjeanje na njen ivot vjerne slube
i oplakivanje ove porodine prijateljice smatralo vrijednim zapisivanja u Boju Rije.
Od Betela je do Hebrona trebalo samo dva dana putovanja, ali ta su dva dana Jakovu
donijela veliku bol, jer je umrla Rahela. On je za nju odradio dva puta po sedam godina slube,
a njegova ljubav prema njoj sve je ove napore uinila lakim. Kako je to bila duboka i trajna
ljubav pokazalo se kasnije na Jakovljevoj samrti, kad je Josif doao posjetiti svog oca, a stari
patrijarh osvrui se na svoj ivot rekao: Kad sam se, naime, vraao iz Padana, na moju alost,
tvoja majka Rahela umrije na putovanju u Hanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od
Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadanji Betlehem. (Post 48,7) U porodinoj
istoriji njegovog dugog i tekog ivota on se prisjetio samo gubitka Rahele.
Rahela je prije svoje smrti rodila drugog sina. Na izdisaju ona ga je nazvala Ben Oni, jer
umirae Rahela. Ali njegov otac ga je nazvao Benjamin, desna ruka ili moja snaga. Rahela
je pokopana na mjestu na kojem je umrla, a na njezinu grobu podignut je spomenik da sauva
sjeanje na nju.
Na putu do Efrate jo je jedan zloin uprljao Jakovljevu porodicu, koji je sprijeio
Rubena, sina prvoroenca, da primi prednost i ast prvorodstva.
Jakov je napokon zavrio svoje putovanje i doe k svom ocu Isaku u Maniru u Kirjat
Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Isak kao pridolice. On je ovdje ostao tokom
posljednjih godina oeva ivota. Za Isaka, slabog i slijepog, ljubazna panja ovog dugo
odsutnog sina bila je utjeha u godinama usamljenosti i alosti.
Jakov i Isav su se susreli na samrtnoj postelji svog oca. Stariji brat je nekada gledao na
ovaj dogaaj kao priliku da se osveti, ali otada su se njegovi osjeaji uvelike promijenili. A
Jakov, zadovoljan duhovnim blagoslovima prvorodstva, prepustio je starijem bratu oevo
bogatstvo - jedino nasljee to ga je Isav traio i vrednovao. Mrnja i ljubomora ih vie nije
otuivala, ali oni su se ipak rastali i Isav je otiao u Seir. Bog, koji je bogat blagoslovima, dao je
Jakovu zemaljska bogatstva, pored vieg dobra to ga je traio. Imetak se dvojice brae, naime,
jako uvea te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdravati zbog
njihova blaga. Ovo razdvajanje je bilo u skladu s boanskom namjerom za Jakova. Budui da
102

su se braa tako razlikovala u pogledu na svoju vjeru, za njih je bilo bolje da ive odvojeno.
Isav i Jakov su primili istu spoznaju o Bogu, obojica su imala slobodu da slijede njegove
zapovijesti i prime njegovu milost, ali nisu obojica odluila to uiniti. Dva brata su hodila
razliitim putovima koji su se nastavili sve vie i vie razilaziti.
Bog nije donio proizvoljnu odluku kojom je Isav bio lien blagoslova spasenja. Dar
njegove milosti u Hristu je besplatan za sve. Nema predestinacije, osim osobne odluke zbog
koje svako moe propasti. Bog je u svojoj Rijei iznio uslove na temelju kojih e svaka dua biti
odreena na vjeni ivot - poslunou njegovim zapovijestima, vjerom u Hrista. Bog je
izgradio karakter u skladu sa svojim Zakonom i svi koji dosegnu ovo mjerilo ui e u nebesko
kraljevstvo slave. Sam je Hristos rekao: Ko vjeruje u Sina, imat e ivot vjeni; a ko ne vjeruje
Sinu, nee vidjeti ivota. (Iv 3,36) Nee svaki koji mi govori: Gospode, Gospode! ui u
kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vri volju moga nebeskoga Oca. (Mt 7,21) A u Otkrivenju
On kae: Blago onima koji peru svoje haljine tako da dobiju pravo na stablo ivota i da mognu
ui u grad na vrata! (Otk 22,14) Ovo je jedina odluka iznesena u Bojoj Rijei u vezi s
konanim spasenjem ovjeka.
Izabrana je svaka dua koja gradi svoje spasenje sa strahom i drhtanjem. Izabran je
onaj koji e obui oklop i boriti se u dobroj borbi vjere. Izabran je onaj koji strai s molitvom,
koji prouava Sveto pismo i bjei od kunji. Izabran je onaj koji ima ustrajnu vjeru, i koji je
posluan svakoj rijei koja izlazi iz Bojih usta. Plan otkupljenja je besplatan za sve, a u
plodovima otkupljenja uivat e oni koji su se pokorili ovim uslovima.
Isav je prezreo blagoslove Saveza. On je vie vrednovao prolazno od duhovnog, i primio
ono za im je teio. On se odvojio od Bojeg naroda svojom vlastitom odlukom. Jakov je
izabrao nasljee vjere. On ga je pokuao dobiti lukavstvom, prijevarom i laima, ali Bog je
dopustio da ga njegov grijeh potakne na promjenu. Ipak, tokom svih gorkih iskustava u
kasnijim godinama njegova ivota Jakov nikada nije odstupio od svoje namjere ili porekao
svoj izbor. Nauio je da se pribjegavanjem ljudskoj vjetini i lukavstvu da dobije blagoslov on
borio protiv Boga. Nakon noi borbe na potoku Jaboku Jakov je postao drugi ovjek.
Iskorijenjena je samouvjerenost. Njegovo se lukavstvo otada vie nije vidjelo. Umjesto
lukavstva i prijevare njegov je ivot bio obiljeen jednostavnou i istinom. On je nauio
pouku o jednostavnom oslanjanju na Svemonu ruku, u kunjama i tekoama on se ponizno
pokoravao Bojoj volji. Niske osobine njegova karaktera izgorjele su u ognjenoj pei, istinsko
je zlato preieno dok se u Jakovu nije pojavila nepomuena vjera Abrahama i Isaka.
Jakovljev grijeh, i niz dogaaja koji su ga prouzroili, izvrili su svoj uticaj na zlo, uticaj
koji je svoje gorke plodove pokazao u karakterima i ivotu njegovih sinova. Kad su sinovi
odrasli, oni su pokazali ozbiljne nedostatke. U njihovim su domovima bile oite posljedice
mnogoenstva. Ovo strano zlo isuuje same izvore ljubavi, a njen uticaj slabi i najsvetije
odnose. Ljubomora nekoliko majki zagorala je porodine odnose, i kad su odrasla, djeca su
bila svadljiva i nepodlona kontroli, a oev je ivot bio pomraen brigom i jadom.
Meutim, karakter Rahelinog sina Josifa, ija je rijetka osobna ljepota odraavala
nutarnju ljepotu uma i srca, bio je sasvim razliit. ist, vrijedan i radostan, ovaj je mladi
pruao dokaze o moralnoj vrstoi i ozbiljnosti. On je sluao oeve pouke, a volio je sluati
Boga. Osobine kojima se kasnije isticao u Egiptu - blagost, vjernost i istinitost - pokazale su se
ve u svakodnevnom ivotu. Budui da je njegova majka umrla, njegovi osjeaji su bili vezani
za njegovog oca, a Jakovljevo je srce u starosti bilo privreno ovom djetetu. On je volio Josifa
vie nego ijednog svog sina.
103

Meutim, ovi su osjeaji kasnije postali uzrok problema i alosti. Jakov nije bio mudar
kad je pokazao naklonost prema Josifu, i time izazvao ljubomoru ostalih sinova. Posmatrajui
zlo ponaanje svoje brae Josif je bio vrlo uznemiren te ih se usudio blago ukoriti, ali time je
samo potaknuo osjeaj mrnje i zlovolje. On nije mogao izdrati gledajui kako grijee protiv
Boga, te je ovu stvar iznio pred svog oca, nadajui se da e ih njegov autoritet navesti na
promjenu.
Jakov je paljivo izbjegavao da svojom otrinom i strogou izazve njihov gnjev.
Duboko uzbuen on je izrazio zabrinutost za svoju djecu i molio ih da potuju njegove sijede
kose i ne donose sramotu njegovom imenu, a nadasve da ne obeauju Boga zanemarujui
njegove uredbe. Osramoeni otkrivanjem njihove bezbonosti mladii su se naoko pokajali, ali
oni su samo prikrili svoje stvarne osjeaje koji su, nakon razotkrivanja, postali jo gori.
Njima se oev nepromiljeni dar Josifu, skupa haljina, kakvu su obino nosile samo
ugledne osobe, inio kao dokaz njegove pristranosti te je izazvao sumnju da on namjerava
zaobii stariju djecu i prenijeti pravo prvorodstva na Rahelinog sina. Njihova se zloba dodatno
poveala kad im je jednog dana mladi ispriao san koji je usnio. Pomislite, rekao je on,
vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se
vai snopovi okupe okolo i duboko se poklone mome snopu.
Kani li nad nama zakraljevati? Hoe li nam biti gospodar? uzviknula su njegova braa,
ljuta i zavidna.
On je uskoro usnio jo jedan san, slina sadraja, koji im je takoe ispriao: Pazite!
Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu! Kad je to ispriao svomocu, ukori
ga otac i ree mu: to znai taj san to si ga usnio? Zar emo doi ja, tvoja majka i tvoja braa
pa ti se do zemlje klanjati? Jakov je uprkos otrini svojih rijei vjerovao da je Gospod Josifu
otkrio budunost.
Dok je mladi stajao pred svojom braom lica ozarenog Duhom Nadahnua, oni nisu
mogli zadrati svoje dviljenje, ali se nisu odluili odrei svojih zlih putova te su mrzili istou
koja je ukoravala njihove grijehe. Isti duh koji je poticao Kajina gorio je i u njihovim srcima.
Braa su se morala kretati od mjesta do mjesta da bi osigurala panjake za svoja stada
te su esto mjesecima bila odsutna od kue. Nakon upravo opisanih dogaaja ona su otila do
mjesta to ga je njihov otac kupio kod ekema. Prolo je neko vrijeme, a vijesti o njima nisu
pristizale, i otac se poeo bojati za njihovu sigurnost zbog njihove surovosti prema
ekemljanima. On je stoga poslao Josifa da ih nade i donese mu vijest o njima. Da je Jakov znao
stvarne osjeaje svojih sinova prema Josifu, on im ga ne bi povjerio, ali oni su ih brino prikrili.
Josif je poao radosna srca, ni starac ni mladi nisu sanjali to e se dogoditi prije no to
se ponovno susretnu. Kad je nakon dugog i samakog putovanja stigao u ekem, Josif nije
mogao nai svoju brau i njihova stada. Nakon to se raspitao za njih poao je u Dotan. Ve je
putovao vie od pedeset milja, a sada je pred njim bilo jo petnaest, no on je ipak pourio,
zaboravljajui na svoju iscrpljenost pri pomisli da e olakati brigu svom ocu i susresti brau,
koju je uprkos njihovoj neljubaznosti jo uvijek volio.
Braa su ga vidjela kako prilazi, ali pomisao na njegovo dugo putovanje da bi ih naao,
pomisao na iscrpljenost i glad, njegovo pravo na njihovo gostoprimstvo i bratsku ljubav, nije
omekalo gorinu njihove mrnje. Pogled na haljinu, znak oeve ljubavi, ispunio ih je
bezumljem. Eno stie onaj sanjar! uzvikivali su uvredljivo. Njih je kontrolirala zavist i osveta
koju su dugo potajno gajili. Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu atrnju! rekli su.
Moemo kazati da ga je prodrla divlja zvijer. Vidjeemo to e biti od njegovih snova!
104

Da nije bilo Rubena, oni bi izvrili svoj naum. On se zgrozio pri pomisli na ubistvo svog
brata i predloio da Josifa ivog bace u jamu i ostave ga da umre, namjeravajui ga potajno
spasiti i vratiti njegovom ocu. Kad je sve nagovorio da se sloe s njegovim planom, Ruben ih je
ostavio strahujui da nee uspjeti kontrolirati svoje osjeaje te da e oni otkriti njegove
stvarne osjeaje.
Josif je doao, ne slutei opasnost, razdragan to je ostvario cilj svoje duge potrage, ali
umjesto oekivanih pozdrava, prestraili su ga gnjevni i osvetniki pogledi na koje je naiao.
Uhvatili su ga i svukli mu haljinu. Ismijavanja i prijetnje otkrili su njihove stvarne namjere.
Ogluili su se na njegova preklinjanja. On je u potpunosti bio u vlasti tih izbezumljenih ljudi.
Grubo su ga vukli prema dubokoj jami, bacili ga u nju, a onda ga ostavili da umre od gladi, dok
su oni sjeli da ruaju.
Meutim, neki meu njima nisu bili mirni, jer nisu osjeali zadovoljstvo koje su
oekivali od osvete. Uskoro su ugledali karavanu koja dolazi. Bila je to karavana Jimaelaca iza
Jordana, na putu u Egipat s mirodijama i drugim trgovakim proizvodima. Juda je predloio da
prodaju svog brata tim paganim trgovcima umjesto da ga ostave da umre. Tako e ga se
osloboditi, a svoje ruke nee uprljati njegovom krvlju, dodao je on, jer on je na brat, nae
meso. Svi su se sloili s ovim prijedlogom i Josifa su ubrzo izvukli iz jame.
Kad je ugledao trgovce, Josif je shvatio stranu istinu. Ropstvo je bilo sudbina koje se
trebalo bojati vie od smrti. U agoniji straha on je upuivao molbe svakom svom bratu, ali
uzalud. Neki su se saalili, ali bojei se ismijavanja, oni su preutjeli; svi su smatrali da su otili
predaleko da bi se povukli. Ako potede Josifa, on e nedvojbeno izvijestiti oca, koji nee
previdjeti njihovu surovost prema njegovom omiljenom sinu. Zatvarajui svoja srca na
njegova preklinjanja, oni su ga predali u ruke paganskih trgovaca. Karavana je pola i uskoro
nestala iz vida.
Ruben se vratio do jame, ali Josifa tamo nije bilo. Uasnut, ukoravajui samog sebe, on
je razderao svoje haljine, naao svoju brau i povikao: Djeaka nema! Kamo u ja sad? Kad je
saznao Josifovu sudbinu, i da ga je sada nemogue povratiti, Ruben se sada pridruio ostalima
u pokuaju da prikriju svoju krivicu. Zaklali su jare, umoili Josifovu haljinu u krv i odnijeli je
ocu, rekavi mu da su je nali u polju, te da se boje da pripada njihovom bratu. Gledaj, kazali
su, je li ovo haljina tvoga sina ili nije. Oni su sa strahom iekivali ovaj prizor, ali nisu
oekivali bol koja razdire srce, potpuno odavanje tuzi koje su bili prisiljeni gledati. Haljina je
moga sina! rekao je Jakov, Divlja ga je zvijer rastrgla! Njegovi su ga sinovi i keri uzalud
pokuavali utjeiti. On razdere svoje haljine, stavi pokorniku kostrijet oko bokova, i dugo
vremena oplakivae svoga sina. inilo se da vrijeme ne moe olakati njegovu bol. Ne, sii u
svome sinu u eol tugujui! bio je njegov oajniki uzvik. Mladii, uasnuti onim to su uinili,
ali bojei se i oevih ukora, u svojim su srcima skrivali znanje o svojoj krivnji, koja se ak i
njima inila velikom.

105

20. poglavlje

JOSIF U EGIPTU
Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 39 do 41.

Josif je u meuvremenu bio na putu u Egipat. Dok je karavana putovala na jug, prema
granicama Hanaana, mladi je u daljini mogao vidjeti brda na kojima se nalazio ator njegova
oca. Gorko je plakao pri pomisli na patnju i usamljenost voljenog oca. U sjeanje mu se
ponovno vratio prizor iz Dotana. Vidio je gnjevnu brau i na sebi osjetio njihove ljutite
poglede. U njegovim su uima odzvanjale poruge i uvrede kojima su oni odgovarali na njegova
prestraena preklinjanja. Sa strepnjom je gledao u budunost. Kakva promjena okolnosti - od
brino njegovana sina do prezrena, bespomona roba. Sam i bez prijatelja, kakva e biti
njegova sudbina u zemlji u koju je putovao? Josif se neko vrijeme predao nekontroliranoj
alosti i strahu.
Meutim, u Bojem provienju, ak je i to iskustvo za njega trebalo biti blagoslov. On je
za nekoliko sati nauio ono za to bi mu moda trebale godine. Oeva snana i njena ljubav
nanijela mu je zlo svojom pristranou i popustljivou. Ova nerazumna naklonost razljutila je
njegovu brau i izazvala ih na surovo djelo koje ga je razdvojilo od njegova doma. Njeni su se
uinci oitovali i u njegovu vlastitu karakteru, jer su podupirani nedostaci koji su sada morali
biti ispravljeni. On je postajao samodostatan i zahtjevan. Naviknut na njenost oeve brige,
osjeao se nespreman da se suoi s tekoama koje su ga ekale u gorkom, surovom ivotu
stranca i roba.
Onda su se njegove misli okrenule Bogu njegova oca. U djetinjstvu je bio nauen da
ljubi i da se boji Boga. esto je u atoru svog oca sluao prie o vienju to ga je Jakov primio
dok je bjeao iz svog doma kao bjegunac i izgnanik. uo je o Gospodnjim obeanjima Jakovu i
nainu na koji su se ona ispunila, kako su, u trenutku potrebe, Boji aneli doli da ga poue,
utjee i zatite. Saznao je o Bojoj ljubavi koja je ljudima dala Otkupitelja. Sada se jasno sjeao
svih ovih pouka. Josif je vjerovao da e Bog njegovih otaca biti njegov Bog. On se tada u
cijelosti predao Bogu i molio se da uvar Izraela bude s njim u zemlji njegova izgnanstva.
Njegova je dua bila uzbuena zbog odlunosti da ostane vjeran Bogu i da u svim
okolnostima djeluje kao podanik nebeskog Kralja. Odluio je sluiti Bogu nepodijeljena srca,
hrabro se suoiti s kunjama ivota i vjerno vriti sve dunosti. Iskustvo tog dana donijelo je
prekretnicu u Josifovom ivotu. ivotna je nesrea omiljeno dijete pretvorila u promiljenog,
hrabrog i samostalnog ovjeka.
Stigavi u Egipat Josif je prodan Potifaru, zapovjedniku faraonove tjelesne strae, u ijoj
je slubi ostao deset godina. Tu je bio izloen naroitim kunjama. On se nalazio u sreditu
idolopoklonstva. Lana bogosluenja bila su praena kraljevskom raskoi, bogatstvom i
kulturom najcivilizovanijeg naroda koji je tada postojao. Ipak, Josif je ouvao svoju
jednostavnost i povjerenje u Boga. Posvuda su oko njega bili prizori i zvui poroka, ali on kao
da nita nije uo ni vidio. On nije mislima doputao da poivaju na zabranjenim predmetima.
elja da stekne naklonost Egipana nije ga navela da prikrije svoja naela. Da je bio u kunji da
to uini, kunja bi ga nadvladala, ali on se nije stidio vjere svojih otaca i nije ulagao napore da
106

prikrije injenicu da je oboavatelj Jahve.

Jahve je bio s Josifom, zato je u svemu imao sreu... Vidje njegov gospodar da je Jahve s
njim i da svemu to mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh. Potifarovo povjerenje u Josifa je
svakodnevno raslo, i on ga je naposljetku imenovao za svog dvoranina i upravitelja sveg svog
imetka. I postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.
Oit napredak koji je pratio sve to je bilo u Josifovoj brizi nije bilo posljedica direktnog
uda, ve njegove marljivosti i brige, a njegovi su napori bili okrunjeni boanskim
blagoslovima. Josif je svoj uspjeh pripisao Bojoj milosti, a ak je i njegov idolopokloniki
gospodar prihvatio to kao tajnu njegova besprimjerna napretka. Bez ustrajnih, dobro
usmjerenih napora, nikada ne bi mogao postii uspjeh. Bog je bio proslavljen vjernou svog
sluge. Boja je namjera bila da se vjernik u Boga razlikuje istoom i pravednou od
oboavatelja idola i da nebeska milost svijetli u tami paganstva.
Josifova blagost i vjernost trebali su biti provjereni u vatri kunje. ena je njegova
gospodara pokuala navesti mladia da prestupi Boji Zakon. On je dotada ostao neuprljan
pokvarenou koja je vrvjela u toj paganskoj zemlji, ali kako se suprotstaviti ovoj kunji, tako
iznenadnoj, tako snanoj, tako zavodljivoj? Josif je dobro znao kakve e biti posljedice
suprotstavljanja. S jedne su strane bili prikrivanje, milost i nagrade, a s druge, nemilost,
zatvor, a moda i smrt. Njegov je cijeli budui ivot zavisio o trenutnoj odluci. Hoe li naela
pobijediti? Hoe li Josif i dalje ostati vjeran Bogu? Aneli su s neopisivom brigom posmatrali
ovaj prizor.
Josifov odgovor otkriva silu vjerskih naela. On nije elio iznevjeriti povjerenje svog
zemaljskog gospodara, a bez obzira na posljedice elio je ostati vjeran svom Gospodaru na
Nebu. Mnogi sebi pred budnim oima Boga i njegovih anela uzimaju slobodu da uine neto
to nikada ne bi uinili pred svojim blinjima, ali Josif je prvo pomislio na Boga: Pa kako bih ja
mogao uiniti tako veliku opainu i sagrijeiti protiv Boga?
Kad bismo mi gajili uvjerenje da Bog vidi i uje sve to inimo i vjerno zapisuje nae
rijei i djela i da se s njima moramo suoiti, mi bismo se bojali grijeiti. Neka mladi uvijek dre
na umu da su u Bojoj prisutnosti bez obzira gdje se nalazili ili to inili. Nijedan dio naeg
ponaanja ne ostaje nezamijeen. Mi ne moemo sakriti nae putove od Svevinjega. Ljudski
se zakoni, premda su katkad strogi, esto prestupaju a da to niko ne otkrije i tako prolaze
nekanjeno. Ali tako nije s Bojim Zakonom. Ni najcrnja no ne moe sakriti krivca. On moe
misliti da je sam, ali nevidljivi svjedok vidi svako djelo. Pred boanskim pogledom otkrivene
su pobude njegova srca. Svaki in, svaka rije, svaka pomisao, pozorno se biljei kao da postoji
samo jedna osoba na svijetu i kao da je panja Neba usmjerena samo na nju.
Josif je patio zbog svoje estitosti, jer se zavodnica osvetila optuujui ga za gnusni
zloin, zbog ega je baen u zatvor. Da je Potifar vjerovao optubi svoje ene, mladi bi izgubio
svoj ivot, ali skromnost i pravednost koja je dosljedno obiljeila njegovo ponaanje bili su
dokaz njegove nevinosti, ali ipak, da bi se spasio ugled gospodareve kue, on je dospio u
nemilost i baen je u zatvor.
Tamniari su u poetku prema Josifu postupali vrlo surovo. Psalmist kae: Sputae
uzama noge njegove, u gvode mu vrat stavie, dok se ne ispuni prorotvo njegovo, Jahvina ga
rije potvrdi. (Ps 105,18.19) Meutim, Josifova stvarna priroda svijetlila je ak i u mraku
tamnice. On se vrsto drao svoje vjere i strpljenja, i premda mu je surovo uzvraeno za
godine vjerne slube, njega to ipak nije razoaralo, niti je izgubio vjeru. Imao je mir koji dolazi
kao posljedica nevinosti, i on je svoj sluaj povjerio Bogu. On se nije prepustio mislima o
107

svojim vlastitim pogrekama, ve je zaboravio na svoju alost pomaui u olakavanju alosti

drugih. On je i u zatvoru naao posao koji je trebalo obaviti. Bog ga je pripremao u koli patnje,
da bude korisniji, i on nije odbacio discipliniranje koje mu je bilo potrebno. U zatvoru je,
gledajui posljedice tlaenja i tiranije i uinke zloina, nauio pouku o pravdi, saosjeanju i
milosti, koja ga je pripremila da vlada s mudrou i saaljenjem.
Josif je postepeno zadobivao povjerenje tamniara te mu je naposljetku povjerena
odgovornost za sve zatvorenike. Njegov rad u zatvoru - estitost njegovog svakodnevnog
ivota i njegova suut za one koji su bili u tekoama i muci - otvorio je put za njegov budui
napredak i ast. Svaka zraka svjetlosti kojom osvjetljujemo druge odraava se u nama. Svaka
ljubazna i saosjeajna rije izgovorena oaloenima, svaki in kojim pomaemo drugima, i
svaki dar onima koji su u potrebi, ako ga potiu prave pobude, donijee blagoslove darodavcu.
Kralj je zbog nekog prijestupa bacio u zatvor glavnog peharnika i pekara i Josif je bio
odgovoran za njih. Jednog jutra, videi da su alosni, on ih je ljubazno zapitao za uzrok, na to
su mu oni odgovorili da je svaki usnio san i da arko eli saznati njihova znaenja. Zar
tumaenje ne spada na Boga? rekao je Josif. Dajte priajte mi! Kad je svaki od njih ispriao
svaj san, Josif im je rekao njihovo znaenje. Za tri dana faraon je trebao vratiti peharnika na
bivi poloaj, da kao i ranije prua faraonu pehar, ali glavni je pekar po kraljevoj zapovijesti
trebao biti objeen. U oba sluaja snovi su se ispunili upravo onako kako su proreeni.
Kraljev peharnik je izrazio najdublju zahvalnost Josifu, i zbog ohrabrujueg tumaenja
njegovog sna i za mnoga djela ljubaznosti, a zauzvrat je ovaj potonji, govorei na najdirljiviji
nain o svom nepravednom zatoenitvu, preklinjao da se njegov sluaj iznese pred kralja.
Kad ti opet bude dobro, rekao je on, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi uini ovu uslugu:
spomeni me faraonu i pokuaj me izvesti iz ove kue. Glavnom peharniku se ispunio svaki
detalj iz sna, ali kad mu je vraena kraljevska milost, on vie nije mislio na svog dobroinitelja.
Josif je jo dvije godine ostao u zatvoru. Nada koja se zapalila u njegovom srcu polako se
gasila, a svim ostalim kunjama dodan je i gorak osjeaj nezahvalnosti.
Ali boanska ruka samo to nije otvorila zatvorska vrata. Egipatski je kralj u samo
jednoj noi usnio dva sna, koji su oito upuivali na isti dogaaj i naoko nagovjetavali neku
veliku nesreu. On nije mogao odrediti njihovu vanost, ali su oni unijeli nemir u njegov um.
Magi i mudraci u njegovu kraljevstvu nisu mogli protumaiti san. Kraljeva su se zbunjenost i
briga poveali, a palatom se irio strah. Sveopta zabrinutost podsjetila je peharnika na
okolnosti njegovog vlastitog sna, na Josifa, to je prouzroilo grinju savjesti zbog
nezahvalnosti i zaboravnosti. Odmah je obavijestio kralja kako je jevrejski zatvorenik
protumaio njegov san i san glavnog pekara i kako su se njegova tumaenja ispunila.
Faraonu je bilo ponienje da se okrene od maga i mudraca u vlastitom kraljevstvu i
obrati se strancu i robu, ali on je bio spreman prihvatiti uslugu najniega ako e to umiriti
njegov uznemireni um. Odmah su poslali po Josifa. Obukao je zatvorsku odjeu i obrijao se jer
je njegova kosa narasla tokom razdoblja nemilosti i tamnovanja. Onda je doveden u kraljevu
prisutnost.
Onda faraon ree Josifu: Usnio sam san, a niko ga ne moe protumaiti. uo sam o tebi
da moe protumaiti san im ga uje. Nita ja ne mogu - odgovori Josif faraonu - nego e
Bog dati pravi odgovor faraonu. Josifov odgovor kralju otkriva njegovu poniznost i vjeru u
Boga. Skromno je porekao ast koja je njemu pripisivala posjedovanje vee mudrosti. Nita ja
ne mogu. Samo Bog moe objasniti ove tajne.
Faraon je tada nastavio iznositi svoj san: U svom snu stojim na obali Nila. I gle! iz Nila
108

izae sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po au. Poslije njih izae drugih sedam krava.
Bile su mrave, vrlo rune i kotunjave. Jo nikad ne vidjeli onako runih krava u svoj zemlji
egipatskoj! I sedam mravih i runih krava prodru prvih sedam debelih krava. Pa iako su ih
progutale, nije se vidjelo da im je to u trbuhu: bile su rune kao i prije. Uto se probudim.
Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. Ali poslije
njih uzraste sedam klasova zgrenih, turih, istonjakom opaljenih. I turi klasovi prodru
sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraarima, ali nema nikoga da mi razjasni.
Faraonov san je samo jedan, rekao je Josif, Bog javlja faraonu to kani uiniti.
Trebalo je doi sedam godina obilja. Polja i vrtovi e biti plodniji nego ikada ranije. A nakon
ovog razdoblja trebalo je doi sedam godina gladi. Kako glad bude harala zemljom, nee se ni
znati da je u zemlji obilje - zbog gladi koja e doi - jer e biti vrlo velika. Ponavljanje sna bilo
je dokaz da e se doista uskoro ispuniti. Zato, nastavio je on. neka faraon izabere sposobna i
mudra ovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. Nadalje, neka se faraon pobrine da
postavi nadglednika u zemlji koji e kupiti petinu sve etve u zemlji egipatskoj za sedam
godina obilja. Neka skupljaju od svakog ita za sedam dobrih godina to dolaze; neka s
ovlatenjem faraonovim sabiru ito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. Neka zalihe slue
za hranu u zemlji za sedam godina gladi to e snai zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja
ne propadne.
Tumaenje je bilo tako razumno i dosljedno, a postupak koji je preporuio tako valjan i
otrouman da se nije moglo sumnjati u njegovu tanost. Ali kome povjeriti izvrenje ovog
plana? O mudrom izboru zavisio je ivot cijele nacije. Kralj je bio uznemiren. Za neko je
vrijeme razmatrao pitanje imenovanja. Od glavnog peharnika faraon je saznao o mudrosti i
razboritosti koju je Josif pokazao u voenju zatvora, i bilo je oito da on posjeduje
administrativne sposobnosti u najvioj mjeri. Peharnik, ispunjen samoprijekorom, nastojao je
ispraviti svoju nezahvalnost time to je pohvalio svog dobroinitelja, a daljnje kraljevo
ispitivanje je potvrdilo tanost ovog izvjetaja. Josif je u cijelom kraljevstvu bio jedini ovjek
obdaren mudrou da ukae na opasnost koja je prijetila kraljevstvu i nune pripreme da bi se
s njome suoili, i kralj je bio uvjeren da je on najsposbniji da izvri planove to ih je predloio.
Bilo je oito da je s njim bila boanska sila, te da meu kraljevim slubenicima nije bilo
nijednog tako dobro osposobljenog da vodi poslove naroda u krizi. injenica da je on Jevrej i
rob bila je od male vanosti u poreenju s oitom mudrou i valjanim rasuivanjem. Zar
bismo mogli nai drugoga kao to je on, ovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Bojim?
rekao je kralj svojim savjetnicima.
Donesena je odluka o imenovanju i Josifu je saoptena zapanjujua vijest: Otkako je
sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao to si ti. Ti e biti upravitelj moga
dvora: sav e se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestolom ja u biti vei od
tebe. Kralj je nastavio s ceremonijom predaje znakova njegovog budueg visokog poloaja.
Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peatni prsten i stavi ga Josifu na ruku. Zatim zaodjene
Josifa odjeom od najljepe tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. Vozio se on u kolima kao
njegov zamjenik, a pred njim klicahu: Abrek! Na koljena!
Za domaina ga stavi kui svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, da velikae
njegove po volji ui i starce njegove mudrosti vodi. (Ps 105,21.22) Josif je iz tamnice doveden
na mjesto vladara cijele zemlje egipatske. Bio je to poloaj od visoke asti, ali i optereen
tekoama i opasnostima. Niko ne moe stajati na visokom poloaju bez opasnosti. Kao to
oluja ostavlja netaknutim mali cvijet u dolini, dok iz korijena upa visoko stablo na vrhu
109

planine, tako i oni koji su ouvali estitost u ivotu poniznosti mogu zbog kunji koje prate
svjetovni uspjeh i ast pasti u duboki ponor. Ali Josifov karakter je izdrao ispit nevolja i
napretka. On je u faraonovoj palati pokazao istu vjernost Bogu kao i u zatvorenikoj samici. On
je jo uvijek bio stranac u neznaboakoj zemlji, odvojen od svog roda, oboavatelja Boga, ali
on je u cijelosti vjerovao da boanska ruka vodi njegove korake, i neprekidnim oslanjanjem na
Boga on je vjerno vrio dunosti na svom poloaju. Josif je panju kralja i velikih ljudi u Egiptu
usmjerio na istinitog Boga, i premda su , se oni i dalje drali svog idolopoklonstva, oni su
nauili potovati naela otkrivena u ivotu i karakteru oboavatelja Jahve.
Kako je Josif uspio postii takvu vrstou karaktera, pravednost i mudrost? On je u
svojim ranim godinama slijedio dunost radije nego sklonosti, a estitost, jednostavno
povjerenje i plemenita priroda u mladosti donose plodove u djelima zrelog ovjeka.
Jednostavan i ist ivot je pridonio i snanom razvitku fizikih i intelektualnih sposobnosti.
Zajednica s Bogom kroz njegova djela i razmiljanje o velikim istinama povjerenima
naslednicima vjere uzdigli su i oplemenili njegovu duhovnu prirodu, razvijajui i jaajui
njegov um vie od bilo kojeg prouavanja. Savjestan i vjeran dunosti na svakom poloaju, od
najnie do najuzvienije, vjebao je sve svoje sposobnosti za najveu dunost. Onaj koji ivi u
skladu sa Stvoriteljevom voljom osigurava sebi najistiji i najplemenitiji razvitak karaktera.
Strah Gospodnji - eto to je mudrost; zla se kloni - to ti je razumnost. (Job 28,28)
Malo je onih koji razumiju uticaj malih stvari u ivotu na razvoj karaktera. Nita ime se
mi bavimo nije beznaajno. Razliite okolnosti s kojima se suoavamo svakog dana dane su da
ispitaju nau vjernost i osposobe nas za vee povjerenje. Vjernou naelima u obavljanju
zadataka u svakodnevnom ivotu um se navikava da zahtjeve dunosti smatra veim od
zahtjeva zadovoljstava i sklonosti. Umovi koji su tako obueni ne kolebaju se izmeu dobra i
zla kao trska koja se ljulja na vjetru, ve su oni vjerni dunosti jer su stekli naviku pouzdanja i
vjernosti. Vjernou u onome to je najmanje oni stjeu snagu da budu vjerni u velikim
stvarima.
Pravedan karakter ima veu vrijednost od ofirskog zlata. Bez njega niko ne moe
postati dostojanstven ovjek. Ali karakter se ne nasljeuje. On se ne moe kupiti. Moralna
vrsnoa i plemenite umne odlike nisu posljedica sluaja. Najdragocjeniji darovi su bezvrijedni
ako ih se ne unapreuje. Oblikovanje plemenitog karaktera je ivotno djelo i dolazi kao
posljedica marljivih i ustrajnih napora. Bog prua mogunosti, a uspjeh zavisi o tome kako ih
mi iskoristimo.

110

21. poglavlje

JOSIF I NJEGOVA BRAA

Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 41,54-56 te 42 do 50.

S poetkom rodnih godina poele su i pripreme za dolazak gladi. Pod Josifovim su

zapovjednitvom sagraena golema skladita u svim vanijim mjestima u Egiptu, a donesene
su i opsene mjere za uvanje vikova oekivane etve. Isti se postupak nastavio primjenjivati
tokom sedam plodnih godina, sve dok se koliine itarica vie nisu mogle izmjeriti.
A onda je dolo sedam gladnih godina, u skladu s Josifovim proroanstvom. U svim
zemljama bijae glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijae hljeba. A kad je i sva zemlja egipatska
osjetila glad, narod zavapi faraonu za hljeb; a faraon ree Egipanima: Idite k Josifu, i to god
vam rekne, inite! Kad se glad proiri po svoj zemlji, Josif otvori skladita, te je Egipane
opskrbljivao itom, jer je glad postala estoka i u zemlji egipatskoj.
Glad se proirila i na Hanaan, a osjetila se i u onom dijelu zemlje u kojem je prebivao
Jakov. Kad su uli o bogatim zalihama hrane to ih je osigurao egipatski kralj, deset Jakovljevih
sinova je polo na put da tamo kupe ita. Po dolasku poslani su kod kraljeva predstavnika te
su i oni s ostalim kupcima izali pred vladara zemlje. ... i poklone mu se licem do zemlje.
Iako je Josif prepoznao svoju brau, oni njega nisu prepoznali. Njegovo jevrejsko ime bilo je
zamijenjeno imenom koje mu je dao kralj, a izmeu upravitelja Egipta i mladia kojeg su
prodali Jimaelcima bilo je male slinosti. Kad je Josif ugledao svoju brau kako se klanjaju i
iskazuju potovanje, sjetio se svog sna, a prizori iz prolosti oivjeli su pred njegovim oima.
Posmatrajui grupu njegovo je otro oko primijetilo da Benjamin nije s njima. Je li i on postao
rtva podmukle surovosti ovih neukrotivih ljudi? Odluio je saznati istinu. Vi ste uhode!
otro im se obratio. Doli ste da vidite slaba mjesta ove zemlje.
Oni mu odgovore: Ne, gospodaru! Tvoje su sluge dole da nabave hrane. Svi smo
sinovi jednog oca; poteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode. elio je saznati imaju
li jo uvijek isti ponositi duh kao kad je on bio s njima i doznati neke pojedinosti o njihovom
domu, premda je dobro znao kako njihove izjave mogu biti varljive. Ponovio je optubu, a oni
su odgovorili: Nas, tvojih slugu, bijae dvanaestero brae - sinovi jednog oca, u zemlji
Hanaanskoj; najmlai je sad s ocem, a jednoga vie nema.
Izraavajui sumnju u istinitost njihove prie i dalje ih smatrajui uhodama, upravitelj
je obznanio da e ih iskuati zahtjevom da ostanu u Egiptu dok jedan od njih ne pode i dovede
najmlaeg brata. Ako ne pristanu na to, prema njima e se postupati kao prema uhodama.
Meutim, Jakovljevi sinovi se nisu mogli sloiti s ovakvim prijedlogom, budui da bi zbog
vremena potrebnog za njegovo izvrenje njihova porodica gladovala, a ko bi od njih poao
sam na put ostavljajui brau u zatvoru? Kako bi se neko mogao pojaviti pred ocem u takvim
okolnostima? inilo se izvjesnim da e biti pogubljeni ili e postati robovi, a ako dovedu
Benjamina moda e i on dijeliti njihovu sudbinu. Odluili su ostati i zajedno trpjeti radije
nego da gubitak njegovog jedinog sina ocu nanese bol. Oni su stoga baeni u zatvor gdje su
ostali tri dana.
U godinama nakon to je Josif bio odvojen od svoje brae karakter Jakovljevih sinova se
111

promijenio. Oni su bili zavidni. nemirni, varljivi, surovi i osvetljivi, ali sada iskuani nesreom
oni su se pokazali nesebini, odani jedni drugima, odani svom ocu, podloni njegovu
autoriteti, premda su i sami bili sredovjeni ljudi.
Tri dana u egipatskom zatvoru za brau su bili dani gorke alosti dok su razmiljali o
prolim grijesima. Ako ne dovedu Benjamina, sigurno e ih proglasiti uhodama, a imali su
malo nade da e pridobiti oca da pristane na Benjaminovu odsutnost. Josif je treeg dana
zapovjedio da brau izvedu pred njega. Nije se usudio da ih due zadrava. Moda njegov otac
i porodica ve pate zbog nedostatka hrane. Izvrite to, i ostaete na ivotu, jer sam ja ovjek
bogobojazan. Ako ste poteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite ito
svojim izgladnjelim domovima. Poslije toga dovedite mi svog najmlaeg brata, tako da se
obistine vae rijei te da ne izginete. Oni su prihvatili ovaj prijedlog, premda su imali malo
nade da e njihov otac dopustiti da se Benjamin vrati s njima. Josif je razgovarao s njima uz
pomo prevoditelja, i ne pomiljajui da ih upravitelj razumije, oni su slobodno razgovarali u
njegovoj prisutnosti. Oni su se meusobno optuivali zbog postupanja prema Josifu: Jao
nama! Stie nas kazna zbog naeg brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost,
ali ga nismo usliali. Ruben, koji je nainio plan za njegovo izbavljenje, dodao je: Zar vam
nisam govorio: Ne ogreujte se o mladia! Ali vi niste sluali. Sad se trai raun za njegovu
krv. Josif, sluajui ih, nije mogao suzdrati svoje osjeaje, te je izaao i plakao. Nakon to se
vratio zapovjedio je da pred njima svezu Simeuna i ponovno ga odvedu u zatvor. Simeun je bio
glavni zagovornik i izvritelj surovog postupanja prema njihovom bratu i zbog toga je on
izabran.
Prije no to je pustio da braa pou Josif je dao upute da im se da ito, a novac svakog
ovjeka potajno vrati u njegovu vreu. Primili su i popudbinu za svoje ivotinje za putovanje
kui. Putem se jedan iz grupe, otvorivi svoju vreu, iznenadio kad je opazio srebro u svojoj
vrei. Kad je to saoptio drugima, oni su se uznemirili i zabrinuli te rekoe jedan drugome:
to nam ovo Bog uradi! Da li da to smatraju dobrim znakom od Gospoda ili je On to dopustio
da ih kazni za njihove grijehe i izloi ih jo veim patnjama? Oni su priznali da je Bog vidio
njihove grijehe i da ih je sada kanjavao.
Jakov je zabrinuto oekivao povratak svojih sinova, a kad su stigli, cijeli se logor okupio
oko njih dok su ocu priali sve to se dogodilo. Nemir i strepnja ispunili su svako srce. inilo
se da ponaanje egipatskog upravitelja nagovjeuje zle namjere, a njihov je strah potvren
kad su otvorivi svoje vree nali novac koji je pripadao svakom vlasniku. Ostarjeli otac je u
boli uzviknuo: Mene vi ostavljate bez djece!... Josifa je nestalo, Simeuna nema, a sad biste
odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje! Ruben je odgovorio: Ubij moja dva sina ako ti ga
natrag ne doveden! Predaj ga u moje ruke, i ja u ti ga vratiti. Ove nepromiljene rijei nisu
Jakovu donijele mir. Njegov je odgovor bio: Moj sin nee s vama! - uzvrati on. - Njegov pravi
brat ve je mrtav, i on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji ete poi snala nesrea, u tuzi
biste otpravili moju sijedu glavu dolje u eol.
Meutim, sua se nastavila, a zalihe ita koje su donijeli iz Egipta vremenom su se
gotovo iscrpile. Jakovljevi su sinovi dobro znali da bi bilo uzalud vraati se u Egipat bez
Benjamina. Nade da e promijeniti oevu odluku bile su male te su utke oekivali to e se
dogoditi. Sjena gladi je postajala sve vea, a stari je ovjek na zabrinutim licima sviju u logoru
itao njihovu potrebu te je naposljetku rekao: Idite opet i nabavite nam malo hrane.
Juda je uzvratio: Onaj nam je ovjek jasno rekao: Ne smijete preda me ako va brat ne
bude s vama. Ako si dakle voljan s nama poslati naeg brata, mi emo otii dolje i kupit
112

emo ti ita. Ali ako njega ne pusti s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj
zaprijetio: Ne smijete preda me ako va brat ne bude s vama. Videi da se njegov otac poeo
kolebati, on je dodao: Pusti djeaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako emo
preivjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naa djeca, i on je ponudio da e jamiti za svog brata i
cijelog vijeka nositi krivicu ako Benjamina ne vrati njegovu ocu.
Jakov vie nije mogao uskratiti svoj pristanak te je zapovjedio sinovima da se pripreme
za putovanje. On im je takoe zapovjedio da vladaru ponesu dar od stvari koji je mogla
priutiti zemlja pogoena glau, neto balzama, neto meda i mirodija, mirisne smole, pa
ljenjaka i badema, i dvostruki iznos novca. Uzmite svoga brata, dodao je on, pa se opet
zaputite onom ovjeku. Dok su se njegovi sinovi pripremali da pou na putovanje, ostarjeli je
otac ustao, podigao desnu ruku prema nebu i pomolio se: Neka Bog Svemogui, El adaj,
podstakne onog ovjeka na milosre prema nama te vam pusti i drugog brata i Benjamina. A
ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem.
Oni su ponovno otputovali u Egipat i izali pred Josifa. Kad je ugledao Benjamina, sina
vlastite majke, on je bio duboko ganut. Prikrio je svoje osjeaje i naredio da ih se odvede u
njegovu kuu i da se obave pripreme za zajedniki ruak. Kad su odvedeni u upraviteljevu
palatu, braa su se uvelike uznemirila, strahujui da e ih pozvati na odgovornost zbog novca
koji su nali u svojim vreama. Smatrali su da je novac tamo namjerno stavljen da bi se
stvorile okolnosti koje e od njih uiniti robove. Zabrinuti, oni su razgovarali s upraviteljem
kue objanjavajui mu okolnosti svog posjeta Egiptu, a kao dokaz svoje nevinosti oni su
donijeli novac koji su nali u svojim vreama kao i novac za kupovinu hrane, a zatim su dodali:
Mi ne znamo ko nam je stavio novac u nae vree. Upravitelj je odgovorio: Ne bojte se! Bog
va i Bog vaeg oca stavio je blago u vae vree. Va je novac k meni stigao. To je ublailo
njihovu zabrinutost, a kad im se pridruio Simeun koji je bio puten iz zatvora, oni su smatrali
da je Bog doista milostiv prema njima.
Kad ih je upravitelj ponovno susreo, oni su mu dali svoje darove i ponizno do zemlje
mu se poklone. On se ponovno sjetio svojih snova, a kad je pozdravio svoje goste, on se
pourio da ih upita: A je li dobro va stari otac o kome ste mi govorili? Je li jo dobra
zadravlja? Sluga tvoj, otac na, dobro je i jo je dobra zdravlja, glasio je odgovor dok su se
ponovno duboko naklonili. Onda se njegov pogled zaustavio na Benjaminu i on je upitao: Je li
ovo va najmlai brat o kome ste mi govorili? Bog ti je bio milostiv, sine moj! ali svladan
osjeajem njenosti, on nije vie nita mogao rei. Ue u jednu sobu i tu se isplaka.
Nakon to je doao k sebi, on se vratio i ruak je poeo. Prema klasnim zakonima,
Egipanima je bilo zabranjeno jesti s pripadnicima neke druge narodnosti. Jakovljevi sinovi su
stoga imali zaseban stol, dok je upravitelj, zbog svog visokog poloaja, jeo sam, a Egipani za
odvojenim stolovima. Kad su svi sjeli, braa su bila iznenaena to su bili poreani tano
prema starosti. Josif je naredio da jela ispred njega nose njima, ali Benjaminov obrok je bio
pet puta vei od ostalih. On se nadao da e ovim znakom milosti prema Benjaminu vidjeti
postupaju li oni i prema mlaem bratu sa zaviu i mrnjom koju su pokazali prema njemu.
Braa su i dalje pretpostavljajui da Josif ne razumije jezik slobodno razgovarala i njemu se
pruila dobra prilika da sazna njihove stvarne misli. Ipak, elio ih je jo provjeriti, te je prije
njihova odlaska naredio da se njegov vlastiti srebrni pehar sakrije u vrei najmlaeg brata.
Oni su radosno poli na put. Simeun i Benjamin su bili s njima, njihove ivotinje
natovarene itom i svi su smatrali da su izbjegli opasnosti koje su ih naoko okruivale. Ali tek
su stigli do predgraa grada, kad ih je sustigao upraviteljev sluga koji je izrekao optubu:
113

Zato uzvraate zlo za dobro? Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne ita iz njega
proricanje? Zlo ste uinili. Smatralo se da pehar ima neku naroitu osobinu otkrivanja otrova
koji se u njega stavljaju. U to vrijeme takvi su pehari bili vrlo cijenjeni kao zatita protiv
ubistva trovanjem.
Putnici su na slugine optube odgovorili: Zato nam gospodar govori tako? Daleko bilo
od slugu tvojih da uine takvo to! ak i novac koji smo nali u svojim vreama donijeli smo ti
natrag iz zemlje Hanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kue tvoga
gospodara! Onaj u koga se od tvojih slugu nade, neka se usmrti, a mi drugi postat emo robovi
tvome gospodaru.
Premda je ono to predlae pravo - preuzme on - ipak e samo onaj u koga se
ukradeno pronae biti moj rob, a ostali ete biti slobodni.
Odmah je poela pretraga. Bre spustie vree na zemlju i svaki svoju otvori, a sluga
je svaku pregledao, poevi od Rubenove pa redom sve do najmlaega. Pehar je naen u
Benjaminovoj vrei.
Braa su razderala svoje haljine kao znak najvee alosti i polako se vratila u grad.
Prema njihovom vlastitom obeanju, Benjamin je bio osuen na ivot roba. Slijedili su slugu
do palate, a kad su tamo nali upravitelja, oni se bace pred njega. Kakvo je to djelo to ste ga
uinili? upitao ih je. Josif ih je nastojao navesti na priznanje njihova grijeha. On nikada nije
prisvajao sposobnost proricanja, ali je htio da povjeruju kako on moe itati tajne njihovih
srca.
Juda je odgovorio: to bismo mogli rei svome gospodaru? to moemo kazati, ime li
se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru jednako nas kao i onog u koga se naao pehar.
Daleko od mene da uinim tako! glasio je odgovor. Nego, onaj u koga se naao pehar
bit e moj rob, a vi drugi poite mirno k svome ocu.
Juda se s dubokom boli primakao i uzviknuo: Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi
svojem da rekne rije uima gospodara svojega, i neka se tvoja srdba ne razlijeva na tvog
slugu. Ta ti si ravan faraonu. On je dirljivim rijeima opisao oevu alost zbog gubitka Josifa i
njegovo oklijevanje da pusti Benjamina s njima u Egipat, jer je on bio jedini sin svoje majke
Rahele koju je Jakov toliko volio. Ako sad doem, rekao je on, k tvome sluzi, ocu svome, a
mladi - iji je ivot tako povezan s njegovim - ne bude s nama, on e svisnuti kad vidi da
djeaka nema s nama; tako e tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca naega,
u eol. Jer tvoj je sluga zajamio ocu svome za djeaka, rekavi: Ako ti ga ne vratim, biu kriv
svome ocu svega vijeka. Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a
djeak neka ide natrag s braom. Jer, kako mogu k svome ocu ako djeaka nema sa mnom! Ne
bih mogao gledati u jad to bi snaao moga oca.
Josif je bio zadovoljan. U svojoj je brai vidio plodove istinskog pokajanja. Nakon to je
uo Judinu plemenitu ponudu naredio je da svi ljudi izau, a onda je plaui glasno rekao: Ja
sam Josif... Otac mi je dakle jo na ivotu!
Njegova braa su ostala nepomina, zapanjena i nijema od straha. Josif, njihov brat,
vladar je Egipta kome su zavidjeli i koga bi ubili, ali su ga naposljetku prodali kao roba. Sjetili
su se svih prolih zlostavljanja. Sjeali su se kako su prezirali njegove snove i radili na
sprjeavanju njihovih ispunjenja. Ipak, oni su igrali ulogu u ostvarivanju njegovih snova, a
sada su u cijelosti bili u njegovim rukama, a on e se, nema sumnje, osvetiti za nepravdu koju
je pretrpio.
114

Videi njihovu zbunjenost, on je ljubazno rekao: Primaknite se k meni! A kad su se

primakli, on je nastavio: Ja sam Josif, va brat; onaj koga ste prodali u Egipat. Ali se nemojte
uznemiravati i prekoravati to ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao
da vas odri u ivotu. Smatrajui da su ve dosta patili zbog svoje surovosti prema njemu, on
je plemenito pokuao ukloniti njihov strah i ublaiti gorinu njihovih samoprijekora.
Dvije su ve godine, nastavio je on, to je glad dola na zemlju, a jo pet godina nee
biti ni oranja ni etve u zemlji. Zato me Bog poslao pred vama da vam se sauva ostatak na
zemlji te da vam ivot spasi velikim izbavljenjem. Tako niste vi mene poslali ovamo, nego Bog;
on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom
zemljom egipatskom. urite se k mome ocu te mu recite: Ovo ti poruuje tvoj sin Josif: Bog me
postavio gospoda rem nad svim Egiptom; sidi k meni bez oklijevanja. Nastanie se u kraju
Goenu. Tako e biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unuad, tvoje ovce i goveda i sve to je
tvoje. Ondje u se za te brinuti, jer e glad potrajati jo pet godina. Tako nee oskudijevati ni
ti, ni tvoja porodica, niti iko tvoj. Ta svojim oima moete vidjeti, kao to vidi i moj brat
Benjamin, da vam to moja usta govore. Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je
i Benjamin obisnuvi mu se oko vrata. Izljubi zatim svu svoju brau, u naruju im se rasplaka.
Oni su ponizno priznali svoj grijeh i preklinjali ga za oprost. Njih je dugo muila briga i grinja
savjesti, a sada su se radovali to je jo uvijek bio iv.
Vijesti o onome to se dogodilo brzo su stigle do kralja koji je, eljan da pokae svoju
zahvalnost prema Josifu, potvrdio upraviteljev poziv njegovoj porodici rijeima: Ja u vam
dati najbolju zemlju u Egiptu. Braa su otila bogato natovarena zalihama, kolima i svime
potrebnim za selidbu njihovih porodici i slugu u Egipat. Josif je Benjaminu darovao vrednije
darove nego drugima. Onda, bojei se svaa na putu do kue, on im je prije samog polaska
rekao: Nemojte se putem svaati.
Jakovljevi sinovi su se vratili svom ocu s radosnim vijestima: Josif je iv i ak vlada nad
svom zemljom egipatskom. Starca su prvo svladali osjeaji, nije mogao vjerovati ono to je
uo, ali kad je vidio dugu kolonu kola i natovarenih ivotinja, a Benjamin je ponovno bio s
njim, on se uvjerio i uzviknuo prepun radosti: Doista... Sin moj Josif jo je iv! Moram poi i
vidjeti ga prije nego umrem.
Pred braom je bio jo jedan in poniznosti. Oni su tada priznali ocu prijevaru i
surovost koja je tako dugo godina zagoravala njegov i njihov ivot. Jakov nije posumnjao da
su oni uinili tako gnusan grijeh, ali je uvidio da je sve izalo na dobro, te je oprostio i
blagoslovio svoju grjenu djecu.
Otac i njegovi sinovi, sa svojim porodicama, stadima, brojnim slugama uskoro su bili na
putu za Egipat. Oni su putovali s radou u srcu, a kad su doli do Beer Sebe, patrijarh je prinio
rtvu zahvalnosti i preklinjao Boga da mu kae kako e biti s njima: Ne boj se sii u Egipat, jer
u ondje od tebe proizvesti velik narod. Ja u sii u Egipat s tobom i sam u te vratiti ovamo;
a Josif e ti svojom rukom oi sklopiti.
Obeanje Ne boj se sii u Egipat, jer u ondje od tebe proizvesti velik narod bilo je
znaajno. Abraham je dobio obeanje o potomstvu nebrojenom poput zvijezda, ali zasad se
izabrani narod polako umnoavao. Hanaanska zemlja sada nije nudila prostora za razvitak
naroda kakav je bio proreen. Hanaanom su vladala mona paganska plemena, ali oni nisu
trebali biti lieni svog posjeda do etvrtog narataja. Da su Izraelovi potomci trebali ovdje
postati velik narod, oni bi morali ili istjerati stanovnike zemlje ili se naseliti meu njima. Prvo,
prema boanskoj uredbi, nisu mogli uiniti, a da su se pomijeali s Hanaancima, doli bi u
115

opasnost da ih oni navedu na idolopoklonstvo. Meutim, Egipat je nudio potrebne uslove za

ispunjenje boanskog cilja. Dio zemlje, dobro navodnjen i plodan, bio im je na raspolaganju,
pruajui sve prednosti za njihov brz rast. A gaenje s kojim su se trebali suoiti u Egiptu, jer
je svaki pastir odvratan Egipanima, trebalo im je pomoi da ostanu zaseban i odvojeni
narod i sprijeiti ih da sudjeluju u egipatskom idolopoklonstvu.
Kad je stigla u Egipat, grupa se odmah uputila u Goen. Tamo je doao i Josif u svojoj
dravnikoj koiji i s prinevskom pratnjom. Zaboravio je dostojanstvo svog poloaja i
bogatstvo koje ga je okruivalo, a samo je jedna misao ispunjavala njegov um, samo jedna
enja je dirala njegovo srce. Kad je ugledao putnike kako dolaze, ljubav koja je tokom mnogo
godina bila potiskivana vie se nije mogla zaustaviti. On je skoio sa svoje koije i pourio
naprijed da pozdravi svog oca. Stupivi preda nj, pade mu oko vrata, i dugo je tako plakao.
Onda Izrael ree Josifu: Sada, poto sam roenim oima vidio da si jo iv, mogu umrijeti.
Josif je uzeo petoricu svoje brae da ih izvede pred faraona i od njega prime zemlju za
njihov budui dom. Zahvalnost prema svom upravitelju navela bi monarha da ih imenuje na
dravne dunosti, ali Josif, vjeran oboavanju Jahve, nastojao je spasiti svoju brau od kunji
kojima bi bili izloeni na paganskom dvoru, te ih je stoga savjetovao, kad ih kralj zapita, da
iskreno kau ime se bave. Jakovljevi sinovi posluali su njegov savjet, i spomenuli da su u ovu
zemlju doli kao putnici, a ne da bi postali stalni stanovnici, te su tako zadrali pravo da odu
ako to ele. Kralj im je dodijelio dom, kao to je i ponudio, najbolju zemlju u Egiptu,
goensku zemlju.
Nedugo nakon dolaska Josif je i svog oca izveo pred faraona. Patrijarh je u kraljevskoj
palati bio stranac, ali usred mirnih prizora prirode on je razgovarao s monijim Kraljem, i sada
svjestan svoje nadmoi, on je podigao svoju ruku i blagoslovio faraona.
Jakov je u svom prvom pozdravu Josifu govorio kao da je s ovim radosnim svretkom
njegovog dugog razdoblja brige i alosti bio spreman umrijeti. Meutim, u mirnom zaklonu
Goena njemu je darovano jo sedamnaest godina. Za razliku od prethodnih, ovo su bile sretne
godine. U svojim je sinovima vidio dokaz istinskog pokajanja, gledao je svoju porodicu
okruenu svim uslovima nunim za razvitak velikog naroda, i on se vjerom drao obeanja o
njihovom buduem naseljavanju Hanaana. On sam je bio okruen ljubavlju i milou to ih je
samo upravitelj cijelog Egipta mogao dati, i sretan u drutvu svog dugo izgubljenog sina on je
u miru siao u grob.
Kad je osjetio da mu se blii smrt, on je poslao po Josifa. Drei se vrsto Bojeg
obeanja o nasljedstvu Hanaana, on je rekao: Kad legnem dolje sa svojim oima, prenesi me iz
Egipta gore, i sahrani me u njihovu grobnicu. Josif je obeao da e to uiniti, ali Jakov nije bio
zadovoljan te je zatraio da se sveano zakune da e ga poloiti pored njegovih otaca u
Makpelskoj pilji.
Jo je jedna vana stvar zahtijevala njegovu panju. Josifovi sinovi nisu bili slubeno
uvrteni meu djecu Izraelovu. Josif je, dolazei na posljednji razgovor s ocem, sa sobom
doveo Efrajima i Manaea. Ovi mladii su preko svoje majke bili povezani s najviim
egipatskim svetenikim redom, a oev poloaj im je otvorio sve putove bogatstva i asti, ako
se odlue povezati s Egipanima. Meutim, Josifova je elja bila da se ujedine sa svojim
narodom. On je pokazao vjeru u zavjetno obeanje te se u ime svojih sinova odrekao asti koje
je nudio egipatski dvor za mjesto meu prezrenim pastirskim plemenima kojima su bila
povjerena Boja proroanstva.
Ree Jakov Josifu... Oba tvoja sina to su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam
116

ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manae neka budu moji kao i Ruben i
inom! Oni su trebali biti posvojeni kao njegova vlastita djeca i postati glavari zasebnih
plemena, lako je jedno od prava prvorodstva kojih se Ruben odrekao dodijeljeno Josifu,
dvostruki dio u Izraelu.
Jakovljev vid je zbog starosti oslabio, i on nije bio svjestan prisutnosti dvojice mladia,
ali sada kad je vidio njihove obrise, on je upitao: Ko su ovi? Kad mu je reeno, on je dodao:
Dovedi mi ih da ih blagoslovim. Kad su se pribliili, patrijarh ih je zagrlio i poljubio, a zatim
sveano poloio svoje ruke na njihove glave. Onda je izrekao molitvu: Bog, ijim su putovima
hodili oci moji Abraham i Isak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, aneo koji
me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Vie nije bilo duha samopouzdanja ili
oslanjanja na ljudsku silu i lukavstvo. Bog je bio njegov izbavitelj i njegova potpora. On nije
prigovarao zbog zlih vremena u prolosti. Kunje i bol vie nije smatrao neim to je bilo
protiv njega. On je pamtio samo njegovu milost i Ijubaznu dobrotu koja je bila s njim tokom
njegova putovanja.
Blagosiljanje se zavrilo, Jakov je svom sinu dao obeanje, a buduim naratajima u
dugim godinama ropstva i muke ostavio svjedoanstvo o svojoj vjeri: Ja u, evo, skoro,
umrijeti; no Bog e biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaih otaca.
Napokon su se svi Jakovljevi sinovi okupili kod njegove smrtne postelje. Jakov ih je
pozvao i rekao: Skupite se, da vam kaem to e vas snai u kasnije vrijeme. Okupite se,
ujte sinovi Jakovljevi, ujte oca svog Izraela! On je esto i s brigom mislio o njihovoj
budunosti i pokuavao sebi predoiti istoriju razliitih plemena. Sada kad su njegova djeca
ekala da prime njegov blagoslov, Duh nadahnua ga je ispunio i pred njim je u prorokom
vienju otkrivena budunost njegovih potomaka. On je jedno za drugim spominjao imena
svojih sinova, opisivao karakter svakoga od njih i ukratko prorekao budunost svakog
plemena.
Ti, Rubene, moj prvorodene,
snaga ti si moja,
prvenac moje mukosti.
Istie se ponosom,
snagom se istie...
Tako je otac opisao kako je trebao izgledati Rubenov poloaj kao prvorodenca, ali
njegov gnusni grijeh u Migdal-Ederu uinio ga je nedostojnim prvenakog blagoslova. Jakov je
nastavio:
... no, poput vode nabujao,
nee vie imati prvenstva.
Svetenstvo je dodijeljeno Leviju, kraljevstvo i obeanje o Mesiji Judi, a dvostruki dio
nasljedstva Josifu. Rubenovo pleme nikada nije steklo ugled u Izraelu, nije bilo tako brojno kao
pleme Judino, Josifovo i Danovo, a bilo je jedno od prvih odvedeno u ropstvo.
Sljedei po starosti poslije Rubena bili su Simeun i Levi. Oni su se udruili u surovosti
prema ekemljanima, a bili su i najodgovorniji za prodaju Josifa. O njima je reeno:
Razdijeliu ih po Jakovu,
Izraelom raspriti.
Prilikom prebrojavanja Izraela, prije samog ulaska u Hanaan, Simeunovo je pleme bilo
najmanje. Mojsije, u svom posljednjem blogosiljanju, nije ni spomenuo Simeuna. Prilikom
naseljavanja Hanaana ovo je pleme dobilo samo mali dio Judina dijela, a porodice koje su
117

kasnije postale mone naselile su se izvan granica svete zemlje. Ni Levi nije primio nasljee,
osim etrdeset osam gradova razasutih u razliitim dijelovima zemlje. Meutim, vjernost ovog
plemena Jahvi, kad su druga plemena otpala, osigurala im je imenovanje na svetu slubu u
Svetilitu, te je tako prokletstvo pretvoreno u blagoslov.
Krunski blagoslov prvorodstva prenesen je na Judu. Znaenje imena, koje znai
hvaljenje, otkriveno je u prorokoj istoriji ovog plemena.
Judo! Tvoja braa slavie te;
svagda ti je aka na vratu dumana,
sinci oca tvoga tebi e se klanjati.
Judo, laviu mali!
Plijenom si se, sine, udebljao;
poput lava, poput lavice legao potrbuke!
Ko bi ga draiti smio?
Od Jude ezlo se kraljevsko,
ni palica vladalaka od nogu njegovih udaljiti nee
dok ne doe (iloh) onaj kome pripada kome e se narodi pokoriti.
Lav, kralj praume, prikladan je simbol ovog plemena, iz kojeg je doao David, a
Davidov sin, onaj kome pripada, istinski lav plemena Judina, kome e se sve sile
naposljetku pokloniti i svi narodi iskazati potovanje.
Jakov je veini svoje djece prorekao naprednu budunost. Na kraju je dolo i Josifovo
ime i oevo je srce bilo preplavljeno osjeajima dok je izgovarao blagoslov nad onim koji je
izmeu brae posveen.
Josif je stablo plodno,
plodno stablo kraj izvora,
grane svoje grana preko zida.
Strijelci njega saletjeli,
strijeljali ga, opljakali.
Ali luk mu vrst ostaje,
miice mu ojaale,
rukom Jakog Jakovljeva,
imenom Pastira, Stijene Izraela,
Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomae,
Svemonim koji te blogosilje
blagoslovom ozgo sa nebesa,
blagoslovom ozdo iz dubina,
blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!
Blagoslovom klasja i cvjetova,
blagoslovom drevnih brda,
elja vjenih breuljaka nek se oni spuste na Josifa,
izmeu brae posveenog!
Jakov je uvijek bio ovjek dubokih, gorljivih osjeaja, njegova ljubav prema sinovima je
bila snana i njena, a njegovo svjedoanstvo prije same smrti za njih nije bio izraz
pristranosti i srdbe. On im je svima oprostio i volio ih do posljednjeg trenutka. Njegova
118

oinska njenost bi izrekla samo rijei ohrabrenja i nade, ali na njemu je poivala Boja sila, i
pod uticajem nadahnua on je bio prisiljen da kae istinu, bez obzira kako bolna ona bila.
Kad je izrekao posljednji blagoslov, Jakov je ponovio molbu u vezi sa svojim ukopom:
Naskoro u se pridruiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca,... u pilji na polju
Makpeli. Ondje je sahranjen Abraham i njegova ena Sara, sahranjeni su ondje Isak i njegova
ena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. Tako je njegovo posljednje djelo u ivotu trebalo
pokazati njegovu vjeru u Boje obeanje.
Jakovljeve posljednje godine bile su kao vee mira i spokojstva nakon munog i
iscrpljujueg dana. Oblaci su se gomilali iznad njegovog puta, ali zalazak sunca je bio ist,
svjetlost nebeska rasvijetlila je njegove posljednje trenutke. Sveto pismo kae: U vrijeme
veeri bie svjetlo. (Zah 14,7) Posmatraj estita i gledaj neporona: mirotvorac ima
potomstvo. (Ps 37,37)
Jakov je grijeio i mnogo patio. Prole su mnoge godine napora, brige i alosti od dana
kad je zbog svog velikog grijeha morao pobjei iz atora svog oca. Bjegunac bez doma, odvojen
od svoje majke koju nikada vie nije vidio, radei sedam godina za onu koju je volio, da bi bio
podlo prevaren, radei dvadeset godina u slubi lakomog, pohlepnog roaka. Videi kako se
bogatstvo uveava, a sinovi rastu oko njega, on je nalazio malo radosti u svaalakoj i
podijeljenoj kui. Bio je potresen sramotom svoje keri, odmazdom njene brae, smru Rahele,
neprirodnim Rubenovim grijehom, Judinim grijehom, surovom prijevarom i zlobom prema
Josifu - kako je duga bila lista grijeha koji su se pruali pred njegovim pogledom. On je uvijek
iznova ubirao plodove tog prvog pogrenog ina. On je opetovano ponavljao svojim sinovima
grijehe zbog kojih je nosio krivicu. Ali bez obzira kako je disciplinovanje bilo gorko, ono je
postiglo svoju svrhu. Ovo kanjavanje, iako bolno, urodilo je plodom punim mira pravednost (Heb 12,11).
Nadahnue vjerno biljei pogreke dobrih ljudi, onih kojima je darovana Boja milost.
Doista, njihove greke su jasnije prikazane nego njihove vrline. Ovo je mnogima bio predmet
uenja, a nevjernicima je pruilo priliku da se rugaju Bibliji. Meutim, to je jedno od najjaih
dokaza o istinitosti Biblije, injenice nisu uljepavane, a grijesi glavnih likova nisu umanjeni.
Umovi ljudi su podloni predrasudama, tako da nije mogue da ljudska istorija bude posve
nepristrana. Da su Bibliju napisali nenadahnuti ljudi, ona bi nedvojbeno prikazala karaktere
svojih velikih ljudi u boljem svjetlu. Ali ovako, mi imamo toan opis njihovih iskustava.
Ljude kojima je Bog dao milost, kojima je povjerio velike odgovornosti, ponekad su
nadvladale kunje i grijeili su, kao to i mi danas ulaemo napore, kolebamo se i esto
grijeimo. Njihovi ivoti, sa svim svojim grekama i glupostima, stoje otvoreni pred nama, za
nae ohrabrenje i upozorenje. Da su oni prikazani bezgrjenim, mi, s naom grjenom
prirodom, mogli bismo oajavati zbog vlastitih greaka i propusta. Ali kad vidimo da su i drugi
proli kroz slina obeshrabrenja, da su oni popustili pod kunjama kao i mi, a ipak su se
ohrabrili i pobijedili milou Bojom, mi se hrabrimo dok teimo k pravednosti. Kao to su se
oni, premda nekada pobijeeni, podigli i Bog ih je blagoslovio, tako i mi Hristovom silom
moemo postati pobjednici. S druge strane, zapisi o njihovim ivotima mogu posluiti kao
upozorenje za nas. Oni pokazuju da Bog nikada nee opravdati grjenika. On vidi grijeh u
onima koje najvie ljubi, i s njima postupa stroe nego s onima koji imaju manje svjetla i
odgovornosti.
Nakon Jakovljeva ukopa strah je ponovno ispunio srca Josifove brae. Uprkos njegovoj
ljubaznosti prema njima svijest o krivici uinila ih je sumnjiavim i nepovjerljivim. Moda je
119

on odloio svoju odmazdu iz potovanja prema njihovom ocu, i moda e ih sada pohoditi
dugo odlaganom kaznom za njihov zloin. Oni se nisu usuivali pokazati pred njim osobno,
ve su poslali vjesnika: Pred svoju smrt tvoj otac je naredio: Ovako recite Josifu: Oprosti
brai svojoj zlo i grijeh to su onako okrutno prema tebi postupili. Oprosti, dakle, uvredu
slugama Boga svoga oca! Ova je poruka Josifa natjerala na pla, i ohrabreni ovim, njegova su
braa dola, pala pred njim i rekla: Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi! Josifova ljubav
prema njegovoj brai bila je duboka i nesebina, i zaboljelo ga je to su oni mislili kako on gaji
duh odmazde prema njima. Ne bojte se! odgovorio je. Ta zar sam ja namjesto Boga! Osim
toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uini to se
danas zbiva - da spasi ivot velikom narodu. Zato se ne bojte! Ja u se brinuti za vas i za vau
djecu.
Josifov ivot pokazuje Hristov ivot. Josifovu je brau zavist potakla da ga prodaju kao
roba, nadajui se kako e sprijeiti da postane vei od njih. A kad je odveden u Egipat, oni su
sebi laskali da ih vie nee uznemiravati njegov san i otklonili su svaku mogunost da e se on
ispuniti. Meutim, Bog je promijenio njihove postupke i ostvario upravo ono to su oni
pokuali sprijeiti. Isto tako su i jevrejski svetenici i starjeine zavidjeli Isusu, strahujui da e
od njih preuzeti panju naroda. Oni su ga ubili kako bi sprijeili da postane kralj, ali oni su
upravo time pridonijeli da On to postane.
Josif je svojim ropstvom u Egiptu postao spasitelj oeve porodice, ali ipak ova injenica
nije umanjila krivnju njegove brae. Tako su Hristovi neprijatelji raspeem Njega uinili
Otkupiteljem ovjeanstva, Spasiteljem pale ljudske rase i Vladarem cijeloga svijeta, ali zloin
njegovih ubica je bio jednako podmukao kao da Boja ruka provienjem nije upravljala
dogaajima za njegovu vlastitu slavu i dobro ovjeka.
Kao to su Josifa njegova vlastita braa prodala neznabocima, tako je i Isusa jedan od
njegovih uenika prodao njegovim najogorenijim neprijateljima. Josif je bio lano optuen i
baen u zatvor zbog svojih vrlina, a Hristos je bio prezren i odbaen jer je njegov pravedni
ivot samoodricanja bio ukor grijehu, premda nije grijeio. On je optuen na temelju
svjedoanstva lanih svjedoka. Josifovo strpljenje i poniznost uprkos nepravdi i tlaenju,
njegova spremnost da oprosti i njegova dobrota prema brai predstavlja Spasiteljevo
neupitno trpljenje zlobe i zlostavljanja zlih ljudi i njegov oprost, ne samo svojim ubicama ve
svima koji mu dolaze priznajui svoje grijehe i traei oprotaj.
Josif je ivio pedeset pet godina due od svog oca. On je doivio da vidi Efrajimovu
djecu do treeg koljena; a raala se djeca i Makiru, Manaeovu sinu, na Josifovim koljenima.
On je bio svjedok rasta i napretka svog naroda, a tokom svih tih godina njegova je vjera u
Boje vraanje Izraela u zemlju obeanja ostala nepokolebljiva.
Kad je vidio da mu se pribliio kraj, on je dozvao svoje roake. Premda je bio potovan
u zemlji faraona, Egipat je za njega bio mjesto izgnanstva, a njegov posljednji in je bio da
pokae kako je njegova sudbina povezana sa sudbinom Izraela. Njegove su posljednje rijei
bile: Ali e se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju to ju je pod
zakletvom obeao Abrahamu, Isaku i Jakovu. On je sveano zakleo djecu Izraelovu da ponesu
njegove kosti s njima u Hanaansku zemlju. Josif umrije kad mu bijae sto deset godina;
balzamirae ga i u Egiptu poloie u lijes. Ovaj je lijes, tokom stoljea napora koja su slijedila,
svjedoio Izraelu da su u Egiptu samo putnici i zapovijestao im da svoju nadu usmjeravaju na
zemlju obeanja, jer e vrijeme izbavljenja sigurno doi.
120

22. poglavlje

MOJSIJE
Ovo poglavlje zasniva se na Izlasku 1 do 4.

Da bi osigurali hranu tokom gladi, egipatski narod je kralju prodao svoju stoku i zemlju,
a naposletku su i sebe predali u doivotno kmetstvo. Josif je mudro uredio njihovo osloboenje, te im omoguio da postanu kraljevi zakupci i radom na kraljevoj zemlji plaaju godinji
porez ili petinu prihoda svog rada.
Meutim Jakovljeva djeca nisu morala prihvatiti takve uslove. Zbog slube koju je Josif
obavio za egipatski narod, njima nije samo darovan dio zemlje kao njihov dom ve su bili
osloboeni od poreza, a tokom gladi obilno su opskrbljivani hranom. Kralj je javno priznao da
je milostivim posredovanjem Josifovog Boga Egipat uivao u obilju, dok su drugi narodi
umirali od gladi. On je takoe uvidio da je Josifovo upravljanje u velikoj mjeri obogatilo
kraljevstvo te je iz zahvalnosti Jakovljevu porodicu okruio kraljevskim privilegijama.
Ali kako je vrijeme prolazilo, i veliki ovjek koji je toliko zaduio Egipat i narataj koji je
bio blagoslovljen njegovim radom pomrli su. Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije
poznavao Josifa. On ne da nije znao za Josifove zasluge za narod, ve ih nije elio priznati i
koliko god je mogue htio ih je prepustiti zaboravu. I ree on svome narodu: Eto, sinovi su
Izraelovi postali narod brojan i moniji od nas. Hajde da postupimo mudro s njima; sprijeimo
im porast, da se u sluaju rata ne pridrue naim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon
ne odu iz zemlje.
Izraelci su ve postali brojni; oni su bili rodni, namnoili se i silno ojaali, tako da su
napuili zemlju. Zahvaljujui Josifovoj brizi i naklonosti kralja koji je tada vladao, oni su se
brzo irili zemljom. Meutim oni su ostali poseban narod i nisu imali nita zajednikog s
obiajima i vjerom Egipana, a njihov je broj poeo izazivati strah kralja i njegovog naroda da
se u sluaju rata ne pridrue egipatskim neprijateljima. Ipak, dravna politika nije doputala
njihovo protjerivanje iz zemlje. Mnogi su od njih bili sposobni i marljivi radnici, a kralju su bili
potrebni takvi radnici za podizanje njegovih velianstvenih palata i hramova. On ih je zbog
toga svrstao u isti poloaj s Egipanima koji su sebe, zajedno s imetkom, prodali kraljevstvu.
Uskoro su nad njima postavljeni nadzornici i time je okonano njihovo porobljavanje. I
Egipani se okrutno obore na Izraelce. Ogoravali su im ivot tekim radovima: pravljenjem
meljte i opeke, razliitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno
nametahu. Ali to su ih vie tlaili, oni se jo vie mnoili, napredovali i irili se.
Kralj i njegovi savjetnici nadali su se da e Izraelce pokoriti tekim radom i time
smanjiti njihov broj i slomiti njihov nIsavisan duh. Kad nisu uspjeli ostvariti svoj cilj, oni su
preli na surovije mjere. Izdali su naredbu enama iji je posao omoguavao izvedbu te
zapovijesti da ubijaju jevrejsku muku novoroenad. Sotona je bio pokreta ove mjere. On je
znao da e Izbavitelj izai iz Izraela, i podstiui kralja na unitenje njihove djece on se nadao
da e sprijeiti boanski cilj. Meutim, babice su se bojale Boga te se nisu usuivale izvriti
ovu surovu naredbu. Gospod je odobrio njihov postupak i obdario ih potomstvom. Kralj, ljutit
zbog neuspjeha svoje namjere, izdao je jo hitniju i dalekoseniju naredbu. Cijeli je narod bio
121

pozvan da lovi i ubija bespomone rtve. Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu:
Svako muko dijete koje se rodi Jevrejima bacite u Rijeku! Na ivotu ostavite samo ensku
djecu.
Dok je ova naredba bila na snazi, Amramu i Jokebedi, posveenim Izraelcima iz
Levijeva plemena, rodio se sin. Dijete je bilo krasno, a roditelji, vjerujui da se bliilo vrijeme
Izraelova osloboenja i da e Bog podii izbavitelja svoga naroda, odluili su da ne rtvuju
svog sina. Vjera u Boga je jaala njihova srca, i ne pobojae se kraljeve odredbe (Heb 11,23)
Majka je tri mjeseca uspijevala sakrivati dijete. Onda, shvatajui da mu vie ne moe
pruiti sigurnost, ona je nainila malu koaricu od papirusove trske i oblijepila je smolom i
paklinom, poloila je dijete u nju i spustila je u trstiku uz rijenu obalu. Nije se usudila ostati
da ga uva, da ne bi svoj ivot i ivot djeteta izloila opasnosti. Meutim njegova sestra Mirjam
je ostala u blizini, naoko ravnoduna, brino motrei da vidi to e se dogoditi s njenim malim
bratom. A tu su bili i drugi uvari. Majine gorljive molitve predale su dijete Bojoj brizi, a
nevidljivi su aneli letjeli iznad njegovog skromnog mjesta. Aneli su faraonovu ker usmjerili
upravo na to mjesto. Mala je koarica poveala njenu radoznalost, a kad je u njoj ugledala
dijete, ona je odmah shvatila to se dogaa. Suze novoroeneta probudile su njeno saaljenje,
i ona je sasojeala s nepoznatom majkom koja je pribjegla ovakvim sredstvima da sauva ivot
svog dragocjenog sina. Odluila ga je spasiti time to e ga usvojiti kao svog sina.
Mirjam je potajno posmatrala svaki pokret, a kad je shvatila da se prema njemu
postupa njeno, ona se pribliila i napokon rekla: Hoe li da ti potraim dojilju meu
Jevrejkama, da ti dijete doji? I dobila je doputenje.
Sestra je pourila majci s radosnom vijeu, i bez odlaganja se vratila s njom k
faraonovoj keri. Uzmi ovo dijete - kazala joj je faraonova ki - i odgoji mi ga, a ja u ti
plaati.
Bog je uo majine molitve, i njena je vjera bila nagraena. Ona je tada s velikom
zahvalnou zapoela svoj radosni zadatak. Vjerno je koristila priliku da odgoji dijete za Boga.
Bila je uvjerena da je dijete sauvano za neko veliko djelo, a znala je i da ga uskoro mora dati
njegovoj kraljevskoj majci, gdje e biti okrueno uticajima koji e ga pokuati udaljiti od Boga.
Sve ju je ovo uinilo jo marljivijom i brinijom u poduavanju ovog djeteta u odnosu na njenu
ostalu djecu. Ona je nastojala usaditi u njegov um strah Boji, ljubav prema istini i pravdi, te se
arko molila da bude sauvan od pokvarenih uticaja. Ona mu je pokazala ludost i grijeh
idolopoklonstva, i rano ga nauila da se klanja i moli ivom Bogu koji ga moe uti i pomoi
mu u svakoj krizi.
Zadrala je djeaka dok je mogla, ali se obavezala da e ga dati kad navri oko dvanaest
godina. Iz svog skromnog doma on je odveden u kraljevsku palatu, faraonovoj kerki koja ga
posini. Ipak, on nije izgubio znanje to ga je primio u djetinjstvu. Pouke to ih je nauio kod
svoje majke nisu se mogle zaboraviti. One su bile tit od ponosa, nevjernosti i poroka koji su
cvali u raskoi dvora.
Koliko je po svojim posljedicama bio dalekosean uticaj te Jevrejke, ene prognanice i
robinje? Cijeli budui Mojsijev ivot, veliki zadatak koji je on obavio kao voa Izraela, svjedoi
o vanosti uticaja hrianske majke. Nema drugog posla koji se s njim moe izjednaiti. Majka
u velikoj mjeri u svojim rukama dri sudbinu svoje djece. Ona se bavi umom i karakterom u
razvitku, i radi ne samo za sadanje vrijeme ve i za vjenost. Ona sije sjeme koje e izniknuti i
donijeti plodove, ili na dobro ili zlo. Ona ne mora naslikati prekrasni lik na platnu ili ga
isklesati u mramoru, ve u ljudsku duu usaditi boanski lik. Na njoj poiva odgovornost da,
122

naroito u ranim godinama, oblikuje karakter svoje djece. Uticaj koji se izvri na umove koji se
razvijaju ostat e s njima cijelog ivota. Roditelji trebaju rukovoditi odgojem i poukom svoje
djece s ciljem da ona postanu hriani. Ona su predana nama u starateljstvo da je uimo, ne
kao nasljednike nekog zemaljskog imperija, ve kao Boje kraljeve, da vladaju u vjenosti.
Neka svaka majka smatra da su njeni trenuci neprocjenjivi, a njeno e djelo biti ispitano
na sveani dan suda. Tada e se saznati da su mnoge greke i zloini ljudi i ena uinjeni zbog
neznanja i zanemarivanja onih ija je dunost bila da njihove djeje stope vode ispravnim
putem. Tada e se ispostaviti da mnogi koji su svijet blagoslovili svjetlou genijalnosti, istine i
svetosti, duguju naela koja su bila izvor njihova uticaja i uspjeha molitvama hrianske
majke.
Mojsije je na faraonovu dvoru primio vrhunsko graansko i vojno obrazovanje. Monarh
je odluio da svog usvojenog unuka uini nasljednikom prijestola, te je mladi obuavan za
ovaj poloaj. Tako Mojsije bijae pouen u svoj mudrosti egipanskoj. I bijae silan u svojim
rijeima i djelima. (Dj 7,22) Njegova sposobnost vojskovoe uinila ga je omiljenim u
egipatskoj vojsci, a smatrali su ga ovjekom osobite prirode. Sotonin cilj je bio osujeen. Bog je
iskoristio zapovijest kojom su jevrejska djeca osuena na smrt da bi buduem vodi njegova
naroda pruio odgoj i obrazovanje.
Aneli su objavili izraelskim strajeinama da je blizu vrijeme njihova osloboenja, te da
je Mojsije bio ovjek koga je Bog upotrijebio da ostvari svoje djelo. Aneli su pouili Mojsija da
ga je Jahve izabrao da raskine ropske veze njegovog naroda. On je, pretpostavljajui da e oni
svoju slobodu ostvariti vojnom silom, oekivao da predvodi jevrejsku vojsku protiv egipatskih
vojski, i drei to na umu, on je suzdravao svoje osjeaje da ga privrenost drugoj majci ili
faraonu ne sprijei u izvravanju Boje volje.
Prema egipatskim zakonima svi oni koji su trebali sjesti na faraonov prijesto morali su
postati lanovi svetenike kaste, a Mojsije je, kao zakoniti prestolonasljednik, trebao upoznati
tajne nacionalne religije. Ova je dunost preputena svetenicima. Meutim, premda je on bio
neumoran i revan uenik, oni ga nisu mogli pridobiti da sudjeluje u oboavanju bogova.
Prijetili su mu gubitkom krune i upozorili ga da e ga se princeza odrei ako ostane privren
svojoj jevrejskoj vjeri. Ali on je bio nepokolebljiv u svojoj odluci da ne oboava nikoga osim
jednog Boga, Tvorca neba i zemlje. On je raspravljao sa svetenicima i drugim oboavateljima
razotkrivajui ludost njihova praznovjerna oboavanja mrtvih predmeta. Niko nije mogao
pobiti njegove dokaze ili promijeniti njegovu namjeru, a ipak neko vrijeme oni su tolerirali
njegovu odlunost zbog visokog poloaja i naklonosti kralja i naroda.
Vjerom Mojsije, kad odraste, odbi da ga nazivaju sinom faraonove keri. Radije je
odabrao da bude zlostavljan zajedno s Bojim narodom nego da ima asovito greno uivanje.
Sramotu Hristovu smatrao je veim bogatstvom od egipatskog blaga, jer je gledao na
(obeanu) nagradu. (Heb 11,24-26) Mojsije je bio osposobljen da zauzme istaknuto mjesto
meu velikanima na Zemlji, da blista na dvoru najslavnijeg kraljevstva i dri ezlo njegove sile.
Njegova intelektualna snaga uzdie ga iznad velikih ljudi svih vjekova. Kao istoriar, pjesnik,
filozof, vojni general i zakonodavac, njemu nema ravna. Ipak, premda je svijet bio pred njim,
on je imao moralne snage da odbije laskavu priliku da stekne bogatstvo, veliinu i slavu, i
radije je odabrao da bude zlostavljan zajedno s Bojim narodom nego da ima asovito greno
uivanje.
Mojsije je bio pouen o konanoj nagradi koju e primiti ponizne i poslune Boje sluge,
i svjetovni je dobitak u poreenju s njom postao beznaajan. Velianstvene faraonove palate i
123

kraljevski prijesto koristili su kao mamac za Mojsija, ali on je znao da se u tim kraljevskim
odajama nalaze grjena zadovoljstva zbog kojih ovjek zaboravlja Boga. On je gledao iznad
blistave palate, iznad kraljevske krune na visoke asti koje e primiti sveci Svevinjega u
kraljevstvu neuprljanom grijehom. On je vjerom vidio neprolaznu krunu koju e Kralj Neba
staviti na glave pobjednika. Ova ga je vjera navela da okrene leda zemaljskim vladarima i
pridrui se poniznom, siromanom, prezrenom narodu koji je odluio sluati Boga radije nego
da slui grijehu.
Mojsije je ostao na dvoru sve do svoje etrdesete godine. Njegove misli esto su
poivale na bijednom stanju njegova naroda, i on je posjeivao svoju brau u ropstvu i hrabrio
ih obeanjem da Bog radi na njihovu izbavljenju. esto je, ozlojeen prizorima nepravde i
tlaenja, gorio od elje da osveti njihove nepravde. Jednog dana dok je bio vani, on je, videi
kako Egipanin tue Izraelca, skoio i ubio Egipanina. Osim Izraelca, niko nije bio svjedok
ovog djela, a Mojsije je odmah zakopao tijelo u pijesak. On se sada pokazao spremnim da se
zauzme za sluaj svog naroda, te se nadao da e oni ustati da vrate svoju slobodu. Mojsije je
mislio da e njegova braa razumjeti da im Bog po njemu alje osloboenje. Ali oni ne
razumjee. (Dj 7,25) Oni jo nisu bili spremni za slobodu. Sljedeeg dana Mojsije je ugledao
dva Jevreja kako se svaaju, a jedan je od njih oito bio kriv. Mojsije je ukorio prijestupnika,
koji mu je odmah uzvratio, odriui mu pravo da se mijea i drsko ga optuujui za jueranji
zloin: Ko te postavi za starjeinu i suca naega? Namjerava li ubiti i mene kako si ubio onog
Egipanina?
Cijeli se dogaaj uskoro prouo meu Egipanima, i uvelian, on je uskoro doao do
faraonovih uiju. Kralju je on prikazan kao znaajan in, kao Mojsijeva namjera da povede
narod protiv Egipana, srui vladu i preuzme prijesto i da zbog toga kralj nije siguran dok je
on iv. Monarh je odmah odluio da Mojsije mora umrijeti, ali je on, shvativi opasnost,
pobjegao u pravcu Arabije.
Gospod ga je vodio na njegovu putu i on je naao dom kod Jitra, midjanskog svetenika
i kneza, koji je oboavao Jahvu. Nakon nekog vremena Mojsije se oenio jednom od Jitrovih
kerki, i tu je, u slubi svog tasta, ostao etrdeset godina.
Ubistvom Egipanina Mojsije je pao u istu zabludu koju su tako esto inili njegovi oci,
u zabludu preuzimanja u vlastite ruke djela to ih je Bog obeao izvriti. Boja volja nije bila
da ratovanjem izbavi svoj narod, kao to je Mojsije mislio, ve vlastitom monom silom tako
da se slava moe pripisati samo Njemu. Ipak, Bog je i ovaj preuranjeni postupak iskoristio da
ostvari svoj cilj. Mojsije nije bio spreman za svoje veliko djelo. On je tek morao nauiti istu
pouku vjere koju su Abraham i Jakov nauili, da se za ispunjenje Bojih obeanja ne oslanja na
ljudsku snagu ili mudrost, ve na njegovu silu. Bilo je i drugih pouka to ih je Mojsije trebao
primiti u samoi planina. U koli samoodricanja i tekoa on se trebao nauiti strpljenju i
obuz-davanju svojih strasti. Prije no to bude mogao mudro vladati, on je morao nauiti
sluati. Njegovo vlastito srce mora biti u skladu s Bogom prije no to Izrael pone uiti Bojoj
volji. On se kroz vlastito iskustvo morao nauiti oinskoj brizi za sve kojima je bila potrebna
njegova pomo.
Ljudi bi se rado rijeili dugog razdoblja napora i neizvjesnosti, smatrajui to velikim
gubitkom vremena. Meutim, neograniena Mudrost je pozvala onoga koji je trebao postati
voa svog naroda da provede etrdeset godina kao ponizni pastir. Navike staranja,
samoodricanja i njene revnosti za stado koje je tada stekao pripremile su ga da postane
saosjeajan i dobroduan pastir Izraela. Ovo iskustvo nije mogla zamijeniti nijedna prednost
124

koju su ljudsko uenje ili kultura mogli dati.

Mojsije je nauio mnogo toga od ega se morao oduiti. Uticaji koji su ga okruivali u
Egiptu, ljubav prema njegovoj drugoj majci, prema vlastitom uzvienom poloaju kraljeva
unuka, rasputan ivot, istananost, suptilnost i misticizam lane religije, sjaj idolopoklonikog bogosluenja, sveano velianstvo arhitekture i kipova, sve je to ostavilo dubok dojam na
razvitak njegova uma i oblikovalo, do odreene mjere, njegove navike i karakter. Vrijeme,
promjena okoline i zajednica s Bogom mogli su izbrisati ove dojmove. Od Mojsija se oekivala
borba, poput borbe za ivot, da bi se odrekao zabluda i prihvatio istinu, ali Bog je trebao biti
njegov pomonik kad je sukob postao jai od ljudske sile.
U svima koji su izabrani da ostvare Boje djelo vidi se ljudski element. Ipak, oni nisu
bili ljudi stereotipnih navika i ponaanja koji su bili zadovoljni da ostanu u tom stanju. Oni su
arko eljeli da od Boga prime mudrost i naue raditi za Njega. Apostol kae: Ako kome od
vas nedostaje mudrosti, neka ite od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat e mu
je. (Jak 1,5) Ali Bog nee ljudima dati boansku svjetlost sve dok oni ele ostati u tami. Da bi
primio Boju pomo, ovjek mora prepoznati svoje slabosti i nedostatke, on svoj um mora
prilagoditi velikoj promjeni koja se u njemu dogaa, on mora biti potaknut na arku i ustrajnu
molitvu i napore. Pogrene navike i obiaji moraju se odbaciti, a samo se odlunim naporima
mogu ispraviti zablude i slijediti ispravna naela kako bi se postigla pobjeda. Mnogi nikada ne
dosegnu poloaj koji bi mogli zauzeti jer ekaju da Bog za njih uini ono za to im je On dao
silu da sami uine. Svi koji su upotrebljivi moraju proi kroz najotriju umnu i moralnu
disciplinu, a Bog e im pomoi tako to e boansku silu ujediniti s ljudskim naporima.
Okruen bedemom planina Mojsije je bio sam s Bogom. Praznovjerje i zablude
velianstvenih egipatskih hramova vie nisu uticali na njegov um. U sveanom velianstvu
vjenih planina on je posmatrao velianstvo Svevinjega, i shvatio kako su egipatski bogovi
bili bespomoni i beznaajni. Posvuda je bilo napisano Stvoriteljevo ime. inilo se da Mojsije
stoji u njegovoj prisutnosti zasjenjen njegovom silom. Ovdje je nestao njegov ponos i
samodostatnost. U jednostavnosti pustinjskog ivota nestale su posljedice lakog i raskonog
ivota u Egiptu. Mojsije je postao strpljiv, bogobojazan i ponizan, veoma skroman ovjek,
najkrotkiji ovjek na zemlji (Br 12,3), a ipak je on imao vrstu vjeru u monog Boga
Jakovljevog.
Kako su godine prolazile lutajui sa stadom po usamljenim mjestima, razmiljajui o
potlaenom stanju svog naroda, on se prisjeao Bojeg postupanja s njegovim oima i
obeanja koja su bila nasljedstvo izabranog naroda, a njegove molitve za Izrael uzdizale su se
nou i danju. Nebeski aneli su ga obasjavali svojom svjetlou. Ovdje je on, pod nadahnuem
Svetog Duha, napisao knjigu Postanje. Duge godine provedene u pustinjskoj samoi bile su
bogat blagoslov, ne samo za Mojsija i njegov narod ve za svijet u vjekovima koji su slijedili.
Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su jo stenjali u ropstvu. Vapili
su, a njihov vapaj za pomo sred ropstva uzlazio je k Bogu. Bog je uo njihovo zapomaganje i
sjetio se svog Saveza s Abrahamom, Isakom i Jakovom. I pogleda Bog na Izraelce, i zauze se za
njih. Dolo je vrijeme za Izraelovo izbavljenje. Meutim, Boja namjera se trebala ostvariti
tako da se ponizi ljudska oholost. Izbavitelj je trebao doi kao ponizni pastir, samo sa tapom
u rukama, ali Bog je ovaj tap trebao pretvoriti u simbol svoje sile. Dok je jednog dana uvao
svoja stada blizu Horeba, brda Bojeg, Mojsije je ugledao grm u plamenu, granice, lie i
stablo je gorjelo, ali naizgled nije izgaralo. Pribliio se da pogleda ovaj prekrasni prizor, kad je
glas iz plamena prozvao njegovo ime. Odgovorio je drhtavim usnama: Evo me! Upozoren je
125

da ne pristupa a da ne iskae potovanje: Izuj obuu s nogu! Jer mjesto na kojem stoji sveto
je tlo... Ja sam - nastavi - Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Isakov, Bog Jakovljev. Bio je to
Onaj koji se, kao Aneo zavjeta, otkrio oima u prolim vjekovima. Mojsije zakloni lice: bojao
se u Boga gledati.
Poniznost i strahopotovanje trebaju obiljeiti ponaanje svih koji dolaze u Boju
prisutnost. Mi pred Njega moemo stupiti sa sigurnou u Isusovo ime, ali ne smijemo
pristupati s drskom uobraenou, kao da je On ravan nama. Postoje oni koji se velikom,
svemonom, svetom Bogu, koji stanuje u nepristupanoj svjetlosti, obraaju kao nekome ko je
jednak ili ak i podreen njima. Postoje i oni koji se u njegovom domu ponaaju onako kako se
ne bi ponaali u odaji za prijam zemaljskog kralja. Oni bi trebali znati da se nalaze u
prisutnosti Onoga koga oboavaju serafimi, pred kim aneli prekrivaju svoje lice. Bogu
pripada najvea slava, a svi koji istinski osjeaju njegovu prisutnost pred Njim e se ponizno
pokloniti i, kao Jakov dok je primao Boje vienje, povikati: Kako je strano ovo mjesto!
Zaista, ovo je kua Boja, ovo su vrata nebeska!
Dok je Mojsije sa strahopotovanjem ekao pred Bogom, zauo je rijei: Vidio sam jade
svog naroda u Egiptu - nastavi Jahve - i uo mu tubu na tlaitelje njegove. Znane su mi muke
njegove. Zato sam siao da ga izbavim iz aka egipatskih i odvedeni ga iz te zemlje u dobru i
prostranu zemlju - zemlju kojom tee med i mlijeko... Zato, hajde! Ja te aljem faraonu da
izbavi narod moj, Izraelce iz Egipta.
Zapanjen i prestraen zapovijesti Mojsije je ustuknuo, rekavi: Ko sam ja da se uputim
faraonu - odgovori Mojsije Bogu - i izvedem Izraelce iz Egipta! Odgovor je glasio: Ja u biti s
tobom - nastavi. - I ovo e ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvede narod iz Egipta, Bogu
ete sluiti na ovome brdu.
Mojsije je mislio na tekoe s kojima e se suoiti, o sljepoi, neznanju i nevjerovanju
njegova naroda, od kojih mnogi gotovo da nisu poznavali Boga. Mojsije je na to odgovorio:
Ako doem k Izraelcima pa im kaem: Bog otaca vaih poslao me k vama, i oni me zapitaju:
Kako mu je ime? - to u im odgovoriti? Odgovor je glasio:
JA SAM KOJI JESAM. Ovako kai Izraelcima: JA JESAM posla me k vama.
Mojsiju je prvo zapovijeeno da sakupi izraelske starjeine, najplemenitije i
najpravednije meu njima, koji su ve dugo tugovali zbog svog ropstva i objaviti im vijest od
Boga s obeanjem o izbavljenju. Onda je sa starjeinama trebao izai pred kralja i rei mu:
Objavio nam se Jahve, Bog Jevreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da
ondje prinesemo rtvu Jahvi, Bogu svojemu.
Mojsije je unaprijed bio upozoren da e faraon odbaciti poziv da pusti Izraelce. Ipak,
hrabrost Bojeg sluge nije smjela oslabjeti, jer je Bog to elio iskoristiti kao prigodu da pred
Egipanima i pred svojim narodom pokae svoju silu. Zato u ja pruiti svoju aku i pritisnuti
Egipat svakovrsnim udesima to u ih u njemu izvesti. Poslije e vas pustiti.
On je takoe primio uputu u vezi s pripremama to ih treba obaviti za putovanje.
Gospod je rekao: Dobro u raspoloiti Egipane prema ovome narodu, pa kad poete, neete
poi praznih ruku. Svaka e ena zatraiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kui nakita
srebrnog i zlatnog, i odjee. Egipani su se obogatili radom na koji su nepravedno prisilili
Izraelce, tako da je, kad su ovi potonji trebali poi na put u svoj novi dom, bilo ispravno da oni
zatrae nagradu za godine rada. Oni su trebali traiti vrijedne stvari, koje su bile lako
prenosive, a Bog je uticao da nadu milost kod Egipana. Mona udesa uinjena za njihovo
izbavljenje unijet e strah meu tlaitelje tako da e zahtjevi robova biti ispunjeni.
126

Mojsije je pred sobom vidio tekoe koje su izgledale nepremostive. Kakav je dokaz
mogao dati narodu da ga je doista Bog poslao? Ali ako mi ne povjeruju i ne posluaju me, nego
mi reknu: Jahve ti se nije objavio? Tada je dobio dokaze koji su uticali na njegov um. Reeno
mu je da baci tap na zemlju. Kad je to uinio, on se pretvorio u zmiju. Mojsije pred njom
uzmae. Zapovjeeno mu je da je uzme, i u njegovoj ruci ona je postala tap. Zatim mu je
reeno da stavi ruku u njedra. Posluao je, a kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela
kao snijeg. Kad mu je reeno da je ponovno stavi u njedra, ona je postala kao i prije. Gospod je
ovim znacima uvjerio Mojsija da e njegov vlastiti narod, kao i faraon, biti uvjereni da se njima
ukazao Onaj koji je moniji od egipatskog kralja.
Ali Boji sluga je i dalje bio dojmljen udnim i prekrasnim djelima koja je vidio. U
strahu i brizi on je kao izgovor naao nedostatak rjeitosti: Oprosti, Gospode! - nastavi
Mojsije Jahvi. - Ja nikad nisam bio ovjek rjeit; ni prije ni sada kad govori svome sluzi. Ja sam
u govoru spor, a na jeziku teak. On dugo nije ivio meu Egipanima te tako vie nije dobro
poznavao i teno govorio njihov jezik kao kad je bio s njima.
Ko je dao ovjeku usta? - ree mu Jahve. - Ko ga ini nijemim ili gluhim; ko li mu vid
daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve! Ovome je dodao i obeanje o boanskoj pomoi:
Idi, dakle! Ja u biti s tobom kad bude govorio, i kazivat u ti to e govoriti. Meutim,
Mojsije je jo uvijek molio da se izabere sposobnija osoba. Ovi su izgovori u poetku proizlazili
iz poniznosti i ustruavanja, ali kad je Gospod obeao da e ukloniti sve tekoe i dati mu
konani uspjeh, tada su daljnje oklijevanje i prigovori o nespremnosti bili izraz nepovjerenja u
Boga. Time se podrazumijevao strah da ga Bog ne moe osposobiti za djelo na koje ga je
pozvao, ili da je njegov izbor osobe pogrean.
Mojsije je onda upuen na Arona, njegovog starijeg brata, koji je, koristei se
svakodnevno egipatskim jezikom, mogao savreno govoriti. Mojsiju je reeno da mu Aron
dolazi u susret. Sljedee su Jahvine rijei bile bezuslovna zapovijest:
Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijei. Ja u biti i s tobom i s njime dok budete
govorili; kazivat u obojici to ete raditi. Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on e tebi
biti mjesto usta, a ti e njemu biti mjesto Boga. Uzmi ovaj tap u ruku. Njim izvodi znamenja.
On se vie nije mogao odupirati, jer su uklonjeni svi razlozi za izgovor.
Boanska je zapovijest Mojsija zatekla bez povjerenja u sebe, sporog na jeziku i
malodunog. Svladao ga je osjeaj nesposobnosti da bude Boji glasnogovornik u Izraelu. Ali
kad je prihvatio ovo djelo, on ga je otpoeo s cijelim srcem, s potpunim povjerenjem u
Gospoda. Veliina njegovog zadatka zahtijevala je koritenje najveih umnih sposobnosti. Bog
je blagoslovio njegovu spremnost da poslua, i on je postao rjeit, pun nade, pribran i
osposobljen za najvee djelo koje je ikada dano ovjeku. Ovo je primjer onoga to Bog ini da
osnai karakter onih koji mu se u potpunosti povjere i bez suzdravanja se predaju njegovim
zapovijestima.
ovjek e dobiti silu i uinkovitost kad prihvati odgovornosti koje mu Bog daje i kad se
cijelim biem nastoji osposobiti da ih ispravno nosi. Bez obzira na ogranienost njegovih
sposobnosti ili poloaja, ta e osoba postati istinska veliina koja, vjerujui u boansku snagu,
nastoji vjerno obaviti svoj posao. Da se Mojsije oslonio na svoju snagu i mudrost, on bi jasno
uvidio svoju nesposobnost za ovaj posao. injenica da ovjek vidi svoju slabost je, ako nita
vie, dokaz da shvata veliinu povjerenog djela i da e prihvatiti Boga kao svog savjetnika i
snagu.
Mojsije se vratio svom tastu i izrazio elju da posjeti brau u Egiptu. Dobio je Jitrov
127

pristanak zajedno s blagoslovom: Poi u miru! Mojsije je poao na put sa enom i djecom.
Nije se usudio obznaniti cilj svog zadatka da im se ne zabrani da pou s njim. Meutim, prije
nego to su stigli u Egipat on je sam shvatio da je najbolje poslati ih kui u Midjan.
Potajni strah od faraona i Egipana, iji je bijes zapalio jo prije etrdeset godina,
doprinio je da Mojsije oklijeva s povratkom u Egipat, ali kad je poao da poslua boansku
zapovijest, Gospod mu je otkrio da su njegovi neprijatelji mrtvi.
Na putu iz Midjana Mojsije je primio zapanjujue i strano upozorenje o Gospodnjem
nezdovoljstvu. Pred njim se pojavio aneo u prijeteem stavu, kao da e ga odmah unititi.
Nije dobio objanjenje, ali Mojsije se sjetio da je zanemario jednu od Bojih zapovijesti.
Poputajui nagovorima svoje ene on je zanemario izvriti obred obrezanja na svom
najmlaem sinu. On se nije pokorio uslovu koji e njegovom sinu dati pravo na blagoslove
Bojeg Saveza s Izraelom, a takav nemar izabranog voe mogao je samo umanjiti silu
boanskih uredbi za narod. Sipora, strahujui da e njen mu biti ubijen, sama je obavila
obred, a aneo je tada dopustio Mojsiju da nastavi put. Zbog zadatka koji je trebao obaviti
pred faraonom Mojsije se trebao nai u velikoj opasnosti i samo su aneli mogli sauvati
njegov ivot. Ali dok je ivio zanemarujui poznatu dunost, on nije bio siguran jer ga Boji
aneli nisu mogli tititi.
U vrijeme nevolje, pred sam Hristov dolazak, pravednike e spasiti sluba nebeskih
anela, ali za prijestupnike Bojeg Zakona nee biti zatite. Aneli ne mogu zatititi one koji
zanemaruju jednu od boanskih uredbi.

128

23. poglavlje

EGIPATSKA ZLA
Ovo poglavlje zasniva se na Izlasku 5 do 10.

Aron je dobivi upute od anela poao u susret svom bratu, od kojeg je tako dugo bio
razdvojen, i oni su se susreli usred pustinjske samoe, u blizini Horeba. Ondje su zajedno
razgovarali, a Mojsije je obznanio Aronu sve to mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu
je naredio da ih uini (Izl 4,28). Zajedno su otputovali u Egipat, a kad su stigli u Goen, okupili
su izraelske starjeine. Aron im je ponovio sve to je Bog rekao i uinio Mojsiju, a oni su
narodu pokazali znake to ih je Bog dao Mojsiju. Narod je bio uvjeren, i poto ue da je Jahve
pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadae niice i poklonie se. (31. redak)
Mojsije je takoe bio zaduen da kralju prenese poruku. Dva su brata ula u faraonovu
palatu kao predstavnici nebeskog Kralja i oni su progovorili u njegovo ime: Ovako veli Jahve,
Bog Izraelov: Pusti narod moj da ode i u moju ast slavi svetkovinu.
Ko je taj Jahve da ga ja posluam... i pustim Izraelce? pitao je kralj. Ja toga Jahvu ne
znam niti u pustiti Izraelce.
Njihov je odgovor glasio: Bog Jevreja objavi nam se... Zato nas pusti da odemo tri dana
hoda u pustinju i prinesemo rtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili
maem.
Vijesti o njima i zanimanje to su ga pobuivali meu narodom ve su dospjele do
kralja. I to je raspalilo njegov bijes. Mojsije i Arone, zato odvraate svijet od njegovih
dunosti? rekao je on. Idite na svoj posao.
Kraljevstvo je ve pretrpjelo gubitke zbog mijeanja ovih stranaca. Pri pomisli na to on
je dodao: Sad kad se svjetina tako umnoila - nastavi faraon - vi biste ih od posla odvratili?
Izraelci su u ropstvu djelomino izgubili spoznaju o Bojem Zakonu i odstupili od
njegovih propisa. Subota je bila zanemarivana, a zahtjevi njihovih poslodavaca uinili su njeno
svetkovanje gotovo nemoguim. Meutim, Mojsije je pokazao svom narodu da je poslunost
Bogu prvi uslov za njihovo izbavljenje, a njihovi su tlaitelji zamijetili njihove napore da se
obnovi svetkovanje subote.1
Kralj je, duboko uznemiren, osumnjiio Izraelce za namjeru da se odmetnu iz njegove
slube. Nezadovoljstvo je bilo posljedica dokolice, te je odluio ne ostaviti im vremena za
opasno planiranje. On je odmah uveo mjere da stegne njihove okove i slomi njihov nIsavisan
duh. Istog su dana izdane zapovijesti koje su njihov posao uinile jo surovijim i teim.
Uobiajeni je graditeljski materijal u toj zemlji bila glinena opeka suena na suncu. Od te su
grade podizali najljepe graevine, a zatim ih oblagali kamenjem, i stoga je za proizvodnju
opeka trebao biti zaposlen velik broj robova. Da bi bila vra, sjeena se slama mijeala s
glinom, a za posao su bile potrebne velike koliine slame. Meutim, kralj je sada naredio da im
se slama vie ne daje, ve da je radnici moraju sami nai i uz to proizvoditi istu koliinu opeka.
Ova naredba irom zemlje je prouzrokovala veliku zabrinutost meu Izraelcima.
Egipatski nastojnici su imenovali jevrejske zapovjednike da nadgledaju rad naroda, a oni su
1

Vidi dodatak, primjedba br. 1.

129

bili odgovorni da oni koji su im bili podreeni obave posao. Kad je kraljev zahtjev stupio na
snagu, ljudi su se rairili po zemlji, ali je bilo nemogue nainiti uobiajenu koliinu opeka.
Zbog ovog su neuspjeha jevrejske zapovjednike surovo tukli.
Ovi zapovjednici su pretpostavili da ih tlae njihovi nastojnici, a ne kralj, pa su sa
svojim albama otili kralju. Faraon je njihove pritube doekao prijekorom: Lijentine ste vi!
Lijentine!... Stoga i kaete: Hajdemo da prinesemo rtvu Jahvi! Nareeno im je da se vrate na
posao, s vijeu da se njihov teret nikako nee smanjiti. Na povratku oni su susreli Mojsija i
Arona te povikali: Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam! - dobace im. - Omrazili ste nas kod
faraona i njegovih dvorana; dali ste im ma u ruke da nas pobiju.
Dok je Mojsije sluao ove ukore, vrlo se uznemirio. Patnja naroda se poveala. irom
zemlje povici oaja dolazili su od starih i mladih, a svi su se ujedinili u optubi da je on
prouzroio ovu stranu promjenu njihova stanja. S gorinom u dui on je izaao pred Boga i
uzviknuo: Zato, Gospode, nanosi tetu svome narodu? Zato si me poslao? Otkad sam ja
stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on jo gore postupa s ovim narodom. A ti
nita ne poduzima da izbavi svoj narod. Odgovor je glasio: Uskoro e vidjeti kako u ja s
faraonom! Pod jakom rukom pustie ih da odu; pod jakom rukom sam e ih iz svoje zemlje
istjerati. Ponovno ga je Bog podsjetio na Savez to ga je On nainio s njegovim oima i obeao
mu da e biti ispunjen.
Tokom svih godina ropstva u Egiptu meu Izraelcima je bilo onih koji su ostali vjerni
oboavanju Jahve. Oni su bili ozbiljno uznemireni kad su vidjeli da su njihova djeca
svakodnevno svjedoci paganskih gadosti i poklonstva lanim bogovima. Oni su u svom jadu
vikali Bogu za izbavljenje od egipatskog jarma, da bi se oslobodili od pokvarena uticaja
idolopoklonstva. Oni nisu skrivali svoju vjeru, ve su Egipanima obznanili da je predmet
njihova oboavanja Tvorac neba i zemlje, jedini istinski i ivi Bog. Oni su ponavljali dokaze o
njegovu postojanju i sili, od stvaranja sve do Jakovljeva vremena. Egipani su tako imali
prigodu upoznati se s jevrejskom religijom, ali prezirui pouku svojih robova, oni su
oboavatelje Boga pokuali zavesti nagradama, a ako to nije uspijevalo, prijetnjama ili
surovou.
Izraelske starjeine nastojale su odrati sve slabiju vjeru svoje brae, ponavljajui
obeanje dano njihovim oima i Josifove proroke rijei prije smrti kojima je prorekao
izbavljenje iz Egipta. Neki su sluali i povjerovali. Drugi se, gledajui na okolnosti koje su ih
okruivale, nisu htjeli nadati. Egipani su se, kad su saznali to se dogaa meu njihovim
robovima, rugali njihovim oekivanjima i prezirno nijekali silu njihovog Boga. Upuivali su na
njihovu situaciju kao ropskog naroda i prijekorno govorili: Ako je va Bog pravian i milostiv,
i posjeduje silu veu od egipatskih bogova, zato vas on ne uini slobodnim narodom?
Skretali su njihovu panju na njihovo stanje. Oni su oboavali bogove koje su Izraelci nazivali
lanim, a ipak su bili mona i bogata nacija. Oni su tvrdili da su ih njihovi bogovi blagoslovili
napretkom, dali im Izraelce kao robove i uivali su u moi da tlae i unitavaju Jahvine sluge.
Sam faraon se hvalisao da ih jevrejski Bog ne moe izbaviti iz njegovih ruku.
Ovakve rijei unitile su nadu mnogih Izraelaca. Cijeli im se sluaj inio upravo
onakvim kakvim su ga Egipani prikazivali. Bila je istina da su oni bili robovi i da moraju
podnositi sve zlo koje im njihovi surovi gospodari odlue nanijeti. Njihovu su djecu lovili i
ubijali, a vlastiti im je ivot bio teret. Ipak, oni su oboavali nebeskog Boga. Ako je Jahve doista
bio iznad ostalih bogova, On ih ne bi tako ostavio u ropstvu idolopoklonika. Meutim, oni koji
su ostali vjerni Bogu razumjeli su kako je to bilo zbog toga to je Izrael odstupio od Njega,
130

zbog njihove sklonosti da se ene s paganskim narodima i tako se priklone idolopoklonstvu,

kako je Gospod dopustio da postanu robovi, te su sa sigurnou uvjeravali svoju brau da e
On uskoro slomiti tlaiteljski jaram.
Jevreji su oekivali da e slobodu stei bez nekog naroitog ispita vjere ili bez stvarne
patnje i tekoa. Ipak, oni jo nisu bili spremni za izbavljenje. Oni su imali malo vjere u Boga i
nisu bili voljni strpljivo izdrati svoje muke dok On ne bude smatrao prikladnim da ih
oslobodi. Mnogi su bili zadovoljni da ostanu u ropstvu radije nego da se suoe s tekoama
koje prate selidbu u stranu zemlju, a navike nekih su postale toliko sline navikama Egipana
da su oni vie voljeli ostati u Egiptu. Zbog toga ih Gospod nije oslobodio prvom manifestacijom
svoje sile pred faraonom. On je tako upravljao dogaajima da su oni razotkrili tiranski duh
egipatskog kralja, a i On se otkrio svom narodu. Posmatrajui njegovu pravednost, silu i ljubav
oni e odluno napustiti Egipat i predati se Njemu u slubu. Mojsijev bi zadatak bio daleko
laki da mnogi Izraelci nisu postali toliko pokvareni da nisu bili voljni napustiti Egipat.
Gospod je zapovijedio Mojsiju da ponovno ide narodu i ponovi obeanje o izbavljenju
zajedno s novim obeanjem o boanskoj milosti. Otiao je kako mu je zapovjeeno, ali oni nisu
htjeli sluati. Sveto pismo kae: ... ali ga ne htjedoe sluati: duhovi su im bili pomueni od
tekog ropstva. Mojsije je ponovno primio boansku vijest: Idi i reci faraonu, kralju
egipatskom, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje. Ali, razoaran, on je odgovorio: Kad me
Izraelci nisu sluali, kako e me, spora u govoru, sasluati faraon! Reeno mu je da sa sobom
povede Arona, izae pred faraona i ponovi zahtjev da pusti Izraelce iz Egipta.
Obavijeten je da monarh nee popustiti sve dok Bog ne bude sudio Egiptu i posebnim
prikazom svoje sile ne izvede izraelski narod. Prije svakog zla Mojsije je trebao opisati njegovu
prirodu i uinak, da bi se kralj mogao spasiti ako to odlui. Nakon svake kazne slijedit e jo
otrija, sve dok se njegovo ponosno srce ne ponizi i on prizna Tvorca neba i zemlje kao
istinskog i ivog Boga. Bog je Egipanima dao priliku da vide kako je isprazna mudrost
njihovih monika, kako je slabana sila njihovih bogova kad se protive Jahvinim zapovijestima.
On e kazniti Egipane zbog njihova idolopoklonstva i stiati njihovo hvalisanje blagoslovima
to su ih navodno primili od svojih mrtvih bogova. Bog e proslaviti svoje ime da bi drugi
narodi uli o njegovoj sili i drhtali pred njegovim silnim djelima, te da bi odvratio svoj narod
od idolopoklonstva i oni mu odali slavu.
Mojsije i Aron su ponovno uli u raskone dvorane egipatskog kralja. Tamo, okrueni
visokim stupovima i svjetlucavim ukrasima, skupocjenim slikama i isklesanim likovima
paganskih bogova, pred kraljem ondanje najmonije nacije stajala su dva predstavnika
porobljena naroda, da bi ponovili zapovijest Boju o osloboenju Izraela. Kralj je zahtijevao
udo, kao potvrdu njihovog boanskog poslanja. Mojsije i Aron su bili upueni kako se
ponaati ako se suele s takvim zahtjevom, te je Aron uzeo tap i bacio ga pred faraona. tap je
postao zmija. Monarh je poslao po svoje mudrace i vraare, koji svojim vraanjem uine
isto: svaki baci svoj tap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov tap proguta njihove tapove.
Tada je kralj postao jo odluniji i izjavio da je sila njegovih mudraca jednaka sili Mojsija i
Arona. Gospodnje sluge je proglasio varalicama i smatrao je razboritim odbaciti njihove
zahtjeve. Ipak, dok je prezirao njihovu poruku, boanska ga je sila zadrala da im ne nanese
zlo.
Boja ruka je inila uda to su ih Mojsije i Aron prikazali pred faraonom, a ne neki
ljudski uticaj ili sila koju su oni posjedovali. Svrha ovih znaka i uda bila je da se faraon uvjeri
da je veliki JA JESAM poslao Mojsija, te da je kraljeva dunost bila pustiti Izraelce da mogu
131

sluiti ivom Bogu. Vraari nisu doista pretvorili svoje tapove u zmije, ve su magijom, uz
pomo velikog varalice, uspjeli oponaati udo. Pretvaranje je tapova u ive zmije izvan
Sotonine moi. Knez zla, premda posjeduje svu mudrost i mo palog anela, nema silu da
stvara ili daje ivot, jer ta prednost pripada samo Bogu. Meutim, Sotona je uinio sve to je
mogao uiniti - krivotvorinu. U ljudskim su oima tapovi pretvoreni u zmije. Faraon i njegov
dvor vjerovali su da se to dogodilo. Njihov izgled ni po emu ih nije razlikovao od zmija to ih
je nainio Mojsije. Premda je Gospod uinio da su stvarne zmije progutale lane, ipak faraon to
nije smatrao djelom Boje sile, ve nekom vrstom monije magije od one njegovih sluga.
Faraon je elio opravdati svoju tvrdoglavost u odbijanju boanske zapovijesti i stoga je
traio neki razlog da zanemari uda to ih je Bog uinio preko Mojsija. Sotona mu je dao
upravo ono to je elio. Djelujui preko vraara, on je kod Egipana stvorio privid da su
Mojsije i Aron samo vraari i gatari, a da se poruka koju su donijeli ne moe potovati kao ona
koja dolazi od nekog uzvienijeg bia. Tako je Sotonina krivotvorina ostvarila svoj cilj,
ohrabrila Egipane u njihovoj pobuni i otvrdnula faraonu srce da ne povjeruje. Sotona se
takoe nadao da e poljuljati vjeru Mojsija i Arona u boansko porijeklo njihovog zadatka, da
bi njegova orua pobijedila. On nije htio da djeca Izraelova budu osloboena iz ropstva da bi
sluila ivom Bogu.
Meutim, knez zla je prikazivanjem svojih uda kroz vraare elio ostvariti jo vei cilj.
On je dobro znao da je Mojsije, slamajui jaram ropstva izraelske djece, bio predslika Hrista
koji je trebao slomiti vladavinu grijeha nad ljudskom porodicom. Znao je da e se prigodom
Hristova dolaska pojaviti mona uda kao dokaz svijetu da ga je poslao Bog. Sotona je strepio
za svoju vlast. Krivotvorei djelo to ga je Bog uinio preko Mojsija on se nadao da e ne samo
sprijeiti izbavljenje Izraela ve i ovim uticajem tokom buduih vjekova unititi vjeru u
Hristova uda. Sotona neprekidno nastoji krivotvoriti Hristovo djelo i ostvariti svoju vlast i
zahtjeve. On navodi ljude da Hristova uda objasne kao posljedice ljudske vjetine i moi. On
tako unitava vjeru u Hrista, Sina Bojeg, u umovima mnogih ljudi i navodi ih da odbace
ponude milosti u planu otkupljenja.
Mojsije i Aron su upueni da sljedeeg jutra posjete obalu rijeke po kojoj se kralj
obiavao etati. Budui da je izlijevanje Nila bilo izvor hrane i bogatstva za Egipat, rijeka se
smatrala boanstvom i monarh joj je svakog dana dolazio ukazati poast. Ovdje su mu dva
brata ponovila vijest, a onda ispruila tap i udarila po vodi. Sveta voda je postala krv, ribe su
pomrle, a rijeka se usmrdjela. Voda u kuama i zalihe u cisternama takoe su se pretvorile u
krv. Ali egipatski vraari svojim vraanjem uinie isto, i faraon se okrenu i ode u svoj dvor,
ne uzimajui ni to k srcu. Zlo je trajalo sedam dana, ali bez uinka.
Ponovno su pruili tap iznad rijeke, pa su iz nje izale abe i prekrile zemlju. Ule su u
kue, spavae sobe, pa ak i u pei za hljeb i nave. Egipani su abe smatrali svetim te ih nisu
eljeli unitavati, ali ljigave napasti su postale nepodnoljive. Skakale su i po faraonovoj palati,
a kralj je nestrpljivo ekao da ih se ukloni. Vraari su naoko stvorili abe, ali ih nisu mogli
ukloniti. Kad je faraon to vidio, on se malo ponizio. Poslao je po iMojsija i Arona i rekao:
Molite Jahvu da ukloni abe od mene i moga naroda, a ja u pustiti narod da prinese rtvu.
Nakon to su podsjetili kralja na prijanje hvalisanje, oni su zahtijevali da on odredi vrijeme u
koje bi se oni trebali moliti za uklanjanje aba. On je odredio sljedei dan, potajno se nadajui
da e u meuvremenu abe i same nestati i tako ga spasiti od gorkog ponienja zbog
pokoravanja izraelskom Bogu. Meutim, zlo je trajalo do odreena vremena, kad su irom
Egipta abe poumirale, ali su njihova odvratna tijela zagaivala zrak.
132

Gospod je mogao uiniti da se one u trenutku vrate u prah, ali On to nije uinio da kralj
i njegov narod njihovo uklanjanje ne bi proglasili posljedicom vraanja, kao i prethodna djela
vraara. abe su uginule i oni su ih sakupljali na hrpu. Tako su kralj i cijeli Egipat primili dokaz
koje njihova isprazna filozofija nije mogla pobiti, da ovo udo nije djelo magije, ve kazna
nebeskog Boga.
Kad je faraon vidio da je nastupilo olakanje, srce mu otvrdnu. Aron je na Boju
zapovijest pruio svoju ruku i praina se zemaljska pretvorila u komarce irom cijele
egipatske zemlje. Faraon je pozvao vraare da uine isto, ali oni to nisu mogli uiniti. Boje se
djelo tako pokazalo nadmonijim od Sotoninog. Sami su vraari priznali: To je prst Boji! Ali
kralj je ostao uporan.
Pozivi i upozorenja nisu bili uinkoviti i slijedila je jo jedna kazna. Vrijeme je njenog
dolaska proreeno tako da se ne moe rei da je dola sluajno. Obadi su ispunili kue i zemlju,
tako da je zemlja nastradala od obada. Ovi su kukci bili veliki i otrovni, a njihov je ubod bio
vrlo bolan za ljude i ivotinje. Kao to je bilo proreeno, ova kazna nije pogodila goensku
zemlju.
Faraon je sada Izraelcima dao doputenje da rtve prinose u Egiptu, ali oni su odbili
prihvatiti ovaj uslov. Ne dolikuje da tako uinimo - odgovori Mojsije. - rtve koje mi
prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipane su svetogre. Kad bismo, dakle, na njihove oi
prinosili rtve koje su Egipanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali? ivotinje koje su
Jevrejima bile potrebne za rtvovanje Egipani su smatrali svetim, a oboavaje koje su imali
prema njima bilo je takvo da ako bi ko samo jednu sluajno ubio, za njih bi to bio zloin
kanjiv smru. Za Jevreje bi bilo nemogue prinositi rtve u Egiptu a da ne povrijede svoje
gospodare. Mojsije je ponovno predloio da pou na trodnevno putovanje u pustinju. Monarh
se sloio i preklinjao Boje sluge da uklone zlo. Oni su obeali da e to uiniti, ali su ga
upozorili da ih ne vara. Zlo je bilo uklonjeno, ali zbog uporne pobune kraljevo je srce
otvrdnulo i on nije htio popustiti.
Slijedio je jo strasniji udarac - pomor sve stoke u Egiptu koja se zatekla u polju. I svete
i teglee ivotinje, krave, volovi, ovce, konji i deve, magarci, sve je bilo uniteno. Jasno je
reeno da e Izraelci biti izuzeti, a faraon, nakon to je poslao vjesnike u izraelske domove,
potvrdio je istinitost ove Mojsijeve izjave. Od Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. Ipak, kralj
je ostao tvrdoglav.
Mojsiju je nakon toga nareeno da uzme pepeo iz pei i da ga pred faraonovim oima
baci prema nebu. Ovo je bio vrlo znaajan in. Bog je prije etiri stotine godina pokazao
Abrahamu tlaenje njegova naroda u budunosti, slikom zadimljene pei i gorue zublje. On
je objavio da e kazniti tlaitelje, a robove izvesti s velikim blagom. Izrael je u Egiptu dugo bio
u pei nevolje. Ovaj je Mojsijev in njima bio obeanje da se Bog sjea svog saveza te da je
dolo vrijeme njihova izbavljenja.
Dok se pepeo uzdizao prema nebu, a fina se praina irila egipatskom zemljom,
otekline s irevima prekrie ljude i ivotinje, svuda gdje je padao pepeo. Svetenici i vraari
su dosad hrabrili faraona u njegovoj tvrdoglavosti, ali sada je kazna stigla i njih. Pogoeni
odvratnom i bolnom boleu, njihova ih je hvalisava sila inila jo jadnijima i oni se vie nisu
mogli boriti protiv Izraelova Boga. Cijeli je narod mogao vidjeti ludost vjere u vraare kad oni
ak ni sami sebe nisu mogli zatititi.
Ipak, faraonovo je srce postalo jo tvrde. Onda mu je Gospod poslao poruku izjavljujui:
Ako ih ne pusti, sva zla svoja navaliu ovaj put na te, na tvoje slubenike i tvoj narod, tako da
133

spozna da nema nikoga na svoj zemlji kao to sam ja... Potedio sam te da ti pokaem svoju
mo i da se hvali ime moje po svoj zemlji. Bog mu nije zbog toga dao ivot, ve je njegovo
provienje upravljala dogaajima da ga dovede na prijesto u vrijeme odreeno za Izraelovo
izbavljenje.
Premda je ovaj oholi tiranin svojim djelima odbacio Boju milost, ipak je njegov ivot
sauvan da Gospod kroz njegovu tvrdoglavost u egipatskoj zemlji prikae svoja uda. Boje
provienje upravlja dogaajima. On je na prijesto mogao postaviti milostivijeg kralja, koji se
ne bi usudio suprotstaviti monim prikazima boanske sile. Ali u tom sluaju Bog ne bi
ostvario svoje namjere. Njegovom je narodu bilo doputeno da iskusi tlaiteljsku surovost
Egipana, da ga ne prevari poniavajui uticaj idolopoklonstva. U svom postupanju prema
faraonu Gospod je pokazao svoju mrnju prema idolopoklonstvu i odlunost da kazni
surovost i tlaenje.
Bog je o faraonu rekao: ... premda u ja tvrdim uiniti njegovo srce, tako te nee pustiti
narod da ode. (Izl 4,21) Uticaj nadprirodne sile nije otvrdnuo kraljevo srce. Bog je faraonu
dao najupeatljivije dokaze o boanskoj sili, ali monarh je tvrdoglavo odbacivao upozorenja
svjetlosti. Svaki prikaz beskonane mudrosti koji je on odbio, uinio ga je jo odlunijim u
njegovoj pobuni. Sjeme pobune to ga je posijao kad je odbio prvo udo donijelo je plodove.
Dok je nastavio hoditi vlastitim putem i postajao sve tvrdoglaviji, njegovo je srce postajalo sve
tvrde, dok nije bio pozvan da posmatra hladno, mrtvo lice prvorodenca.
Bog govori ovjeku kroz svoje sluge, upozoravajui, opominjui i ukoravajui grijeh. On
svakome prua priliku da ispravi svoje pogreke prije no to one postanu dio karaktera, ali ako
ih ko odbije ispraviti, boanska sila ne posreduje da bi se suprotstavila smjeru njegova
djelovanja. Takvoj osobi je lake ponoviti isto djelo. Njegovo je srce tvrde na djelovanje
Svetoga Duha. Daljnje odbijanje svjetlosti dovodi ga u stanje u kojem je i daleko jai uticaj
neuinkovit i ne moe izvriti trajniji dojam.
ovjek koji je nekada poputao kunji drugi put e biti jo spremniji. Svako ponavljanje
grijeha umanjuje njegovu sposobnost da mu se odupre, osljepljuje oi i gui uvjerenje. Svako
sjeme popustljivosti rodit e plodove. Bog ne ini uda da bi sprijeio etvu. to ko sije, to e i
eti. (Gal 6,8) Onaj koji pokae drskost nevjernika, ravnodunost prema boanskoj istini,
samo anje etvu koju je sam posijao. Tako se dogaa da mnotvo sa stoikom ravnodunou
dolazi sluati istine koje su nekada pokretale njihovu duu. Oni su posijali nemar i odbacivanje
istine, i takva je etva koju anju.
Oni koji umiruju nemirnu savjest milju da zle navike mogu promijeniti kad oni to
odlue, da se mogu igrati s pozivima milosti, a ipak uvijek iznova biti pod njenim uticajem,
ine to na vlastitu odgovornost. Oni misle da e, nakon to su sve svoje sposobnosti predali
velikom pobunjeniku, u trenutku najvee opasnosti promijeniti vodu. Ali to nije lako i uiniti.
Iskustvo, obrazovanje, disciplina ivota grjenog poputanja, tako temeljito oblikuju njihov
karakter da oni ne mogu usvojiti Hristov lik. Da svjetlost nije obasjala njihov put, sluaj bi bio
razliit. Milost moe posredovati i pruiti im priliku da prihvate njene ponude, ali nakon to
neko dugo odbacuje i prezire svjetlost, ona e se naposljetku povui.
Faraon je zatim upozoren da e slijediti grad: Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje
blago i sve to je vani, na otvorenu. Sve to se nade u polju, bilo ovjek ili ivine, ne bude li
uvedeno unutra, poginut e kad grad zaspe po njima. Grad nije bila uobiajen u Egiptu, a
proreeno nevrijeme nikada ranije nije vieno. Vijest se brzo proula i svi koji su vjerovali
Jahvi sakupili su svoju stoku, dok su oni koji su prezirali njegova upozorenja ostavili stoku u
134

polju. Tako se Boja milost pokazala usred kazne, ljudi su iskuani i pokazalo se koliko je njih
prikaz Boje sile naveo da ga se boje.
Oluja je dola kako je bilo proreeno, grmljavina i grad, pomijeana s munjama.
Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. Grad pobi po svemu
Egiptu sve to je ostalo vani, ljude i ivotinje; uniti sve bilje po poljima i sva stabla poljska
polomi. Pusto i propast je obiljeila put anela koji je unitavao. Samo je goenska zemlja
bila poteena. Egipanima je pokazano da ivi Bog nadzire zemlju, da prirodne sile sluaju
njegov glas, te da je jedina sigurnost u poslunosti Njemu.
Cijeli Egipat je drhtao pred zastraujuim izlivom boanskog suda. Faraon je brzo
poslao po dvojicu brae i povikao: Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj
narod krivo. Molite Jahvu da ustavi gromove i grad, a ja u vas pustiti da idete. Neete vie
dugo ostati. Odgovor je glasio: Kad iziem iz grada... dii u ruke prema Jahvi, pa e gromovi
prestati, a ni grada vie nee biti, tako da zna da zemlja pripada Jahvi. Ali ni ti ni tvoji dvorani,
znam ja, jo se ne bojite Boga Jahve.
Mojsije je znao da sukob nije zavren. Faraonova priznanja i obeanja nisu donosila
neke temeljitije promjene uma i srca, ve su bila prouzrokovana strahom i brigom. Meutim,
Mojsije je obeao da e ispuniti njegov zahtjev jer mu nije elio pruiti priliku za daljnju
tvrdoglavost. Prorok je poao, ne obzi ruci se na oluju koja je bjesnila, a faraon i svi njegovi
slubenici su bili svjedoci Jahvine sile da zatiti svog vjesnika. Kad je izaao iz grada, Mojsije
podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i grad, a ni kia vie nije padala na zemlju. Ali
im se kralj oslobodio straha, njegovo se srce ponovno izopailo.
Onda je Gospod rekao Mojsiju: Idi k faraonu. Uinio sam da njemu i njegovim
slubenicima otvrdne srce, da izvedem sva znamenja meu njima; da moe pripovijedati
svome sinu i svome unuku to sam uinio Egipanima i kakva sam znamenja izvodio meu
njima, kako biste znali da sam ja Jahve. Gospod je pokazivao svoju silu da bi utvrdio vjeru
Izraela u Njega kao jedinog i ivog Boga. On je htio pruiti neoborive dokaze o razlici koju je
vidio izmeu njih i Egipana, te uiniti da svi narodi znaju kako su Jevreji, koje su oni prezirali
i tlaili, pod zatitom nebeskog Boga.
Mojsije je upozorio monarha da e, ako ustraje u svojoj tvrdoglavosti, doi skakavci koji
e prekriti lice zemlje i izjesti zelenilo to je ostalo. Oni e ispuniti kue, ak i samu palatu, i
bie takva napast kakvu ne vidjee ni tvoji oevi ni oevi tvojih oeva u ovoj zemlji od svojih
vremena do danas.
Faraonovi savjetnici su ostali uasnuti. Narod je pretrpio velike gubitke zbog pogibije
stoke. Grad je pobio mnogo ljudi. ume su bile opustoene, a polja unitena. Oni su brzo gubili
sve to su im Jevreji donijeli svojim radom. Glad je prijetila cijeloj zemlji. Knezovi i dvorani su
navaljivali na kralja i ljutito zahtijevali: Dokle e nam ovaj ovjek biti zamka? Pusti te ljude
neka idu poslue Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidi kako Egipat srlja u propast?
Monarh je ponovno dozvao Mojsija i Arona i rekao im: Idite! Sluite Jahvi, svome Bogu!
A ko e sve ii?
Odgovor je bio: Svi idemo... i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim
kerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo odrati sveanost Jahvi.
Kralj se razbijesnio. Jahve bio s vama isto kao to i ja pustio da s vama pou djeca! odgovori im. - Oito se vidi da vam nakana nije ista. Neemo tako! Nego mukarci neka odu i
poslue Jahvi. To ste i traili. I otjeraju ih od faraona. Faraon je nastojao unititi Izraelce
tekim radom, ali sada se pretvarao da se duboko zanima za njihovu dobrobit i njeno se brine
135

za njihovu djecu. Njegov je stvarni cilj bio da zadri djecu i ene kao jamstvo da e se mukarci
vratiti.
Mojsije je onda pruio svoj tap nad zemljom i juni je vjetar donio skakavce. Toliko ih
mnotvo nikad prije nije bilo niti e kada biti. Prekrili su nebo tako da se od njih zacrnjela
zemlja, a pojeli su sve preostalo zelenilo. Faraon je brzo poslao po proroka i rekao: Sagrijeio
sam protiv Jahve, vaeg Boga, i vas! Oprostite mi uvredu jo samo ovaj put i molite Jahvu, Boga
svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bi! Oni su to uinili i snani je zapadni
vjetar odnio skakavce prema Crvenom moru. Ipak, kralj je i dalje ustrajao u svojoj tvrdoglavoj
odluci.
Egipani su bili na rubu oaja. inilo se da zla koja su ih ve zadesila ne mogu izdrati,
te ih je ispunio strah za budunost. Narod je oboavao faraona kao boanskog predstavnika,
ali sada su mnogi vjerovali da se on protivi Onome koji je sve prirodne sile uinio slugama
svoje volje. Jevrejski robovi, tako udesno tieni, sve su vie vjerovali u svoje izbavljenje.
Njihovi ih se nadstojnici nisu usudili tlaiti kao dotada. irom Egipta se irio potajni strah da
e se porobljena rasa podignuti i osvetiti za nepravdu. Ljudi su suzdrana daha pitali: ta je
sljedee?
Iznenada je tama prekrila zemlju, tako gusta i crna da se inilo da e se moi opipati.
Ne samo to su ljudi bili lieni svjetlosti ve je i zrak bio vrlo teak, to je oteavalo disanje.
Tri dana nisu ljudi jedan drugog mogli vidjeti, i niko se sa svog mjesta nije micao. A u
mjestima gdje su Izraelci ivjeli sjala je svjetlost. Sunce i Mjesec su bili egipatska boanstva, a
u ovoj misterioznoj tami i ljudi i njihovi bogovi bili su podjednako pogoeni silom koja se
zauzimala za robove.2 Premda je tama bila strana, ovo je zlo bilo dokaz Boje samilosti i
njegova nastojanja da ne unitava. On je ljudima htio dati vrijeme za razmiljanje i pokajanje
prije no to na njih pusti posljednje i najstranije zlo.
Strah je naposljetku prisilio faraona na daljnje ustupke. Na kraju je treeg dana pozvao
Mojsija i sloio se s odlaskom ljudi uz uslov da ostanu stada. Ni papak nee ostati ovdje,
uzvratio je odluni Jevrejin. Od njih nam valja izabrati za rtvovanje Jahvi, Bogu naemu, a ne
znamo, dok onamo ne stignemo, to moramo Jahvi prinijeti. Kralj je poeo neobuzdano
bjesniti: Odlazi! - vikne faraon na Mojsija - i da mi vie na oi ne dolazi! Onog dana kad mi se
opet pojavi na oi, poginue!
Odgovor je bio: Dobro si kazao!... Lica tvoga vie neu vidjeti!
Mojsije postane vrlo uvaen u egipatskoj zemlji, u oima faraonovih slubenika i u
oima naroda. Egipani su se prema Mojsiju odnosili sa strahopotovanjem. Kralj ga se nije
usudio povrijediti, jer su ljudi smatrali da samo on ima mo da ukloni zla. eznuli su da se
Izraelcima dopusti da odu iz Egipta. Kralj i svetenici su se protivili posljednjim Mojsijevim
zahtjevima.

Vidi dodatak, primjedba br. 2.

136

24. poglavlje

PASHA
Ovo poglavlje zasniva se na Izlasku 11; 12,1-32.

Kad je kralju prvi put iznesen zahtjev za osloboenje Izraela, on je upozoren i na

najstranija zla. Mojsiju je nareeno da kae faraonu: Ovako kae Jahve: Izrael je moj
prvoroenac. Traim od tebe da mi pusti sina da mi poslui. Ako odbije da ga pusti, ja u
ubiti tvoga prvoroenca. (Izl 4,22.23) Premda su Egipani prezirali Izraelce, Bog ih je veoma
cijenio time to su bili izabrani da budu uvari njegova Zakona. Oni su u ovim naroitim
blagoslovima i prednostima koje su im bile dane imali prvenstvo meu narodima kao
prvoroeni sin meu svojom braom.
Kazna na koju je Egipat prvo bio upozoren trebala je doi kao posljednja mjera. Bog
dugo trpi i obiluje milou. On prema biima koja je stvorio na svoju sliku postupa s njenom
brigom. Da je gubitak etve i stada naveo Egipane na pokajanje, djeca ne bi bila pobijena, ali
oni su tvrdoglavo odbijali boanske zapovijesti i sada ih je morao stii i posljednji udarac.
Mojsiju je bilo zabranjeno, pod prijetnjom smrti, da se pojavi pred faraonom, ali
pobunjenikom monarhu je trebalo prenijeti posljednju Boju poruku i Mojsije je izaao pred
njega sa stranom vijeu: Ovako poruuje Jahve: O ponoi proi u Egiptom. Svaki e
prvoroenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvoroenca faraonova, koji bi trebao sjediti na
njegovu prijestolu, do prvoroenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut e i sve
prvine od stoke. U svoj e zemlji egipatskoj nastati velik jauk, kakva nije bilo niti e kad poslije
biti. Meu Izraelcima ni pas nee zalajati na ivo stvorenje: ni na ovjeka ni na ivotinju. Po
tome ete znati da Jahve lui Izraelca od Egipanina. Onda e svi ovi tvoji dvorani k meni doi
preda me se baciti i vikati: Gubi se i ti i sav narod koji za tobom ide! Poslije toga u otii.
Prije izvrenja ove kazne Gospod je preko Mojsija dao upute izraelskoj djeci u vezi s
odlaskom iz Egipta, a posebno u vezi sa zatitom od skoranjeg suda. Svaka porodica, sama ili
udruena s drugima, trebala je zaklati jagnje ili jare bez mane i sa strukom isopa pokropiti
oba dovratnika i nadvratnik kue da aneo koji je trebao doi oko ponoi ne ue u kuu. Oni
su nou trebali jesti peeno meso s beskvasnim hljebom i gorkim zeljem, kao to je Mojsije
rekao: opasanih bokova, s obuom na nogama i sa tapom u rukama. Jedite ga urno: to je
Jahvi na pasha.
Gospod je objavio: Te u naime noi ja proi egipatskom zemljom i pobiti sve
prvoroence u zemlji egipatskoj, i ovjeka i ivotinju. Ja, Jahve, kazniu i sva egipatska
boanstva... Krv neka oznaava kue u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proi u vas;
tako ete vi izbjei biu zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku.
Za uspomenu na ovo veliko izbavljenje izraelski je narod trebao svetkovati godinji
praznik u svim buduim naratajima. Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao
praznik u ast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. Kao to su trebali
svetkovati praznik, oni su isto tako trebali ponavljati svojoj djeci izvjetaj o velikom
izbavljenju kao to je Mojsije zapovjedio: Ovo je pashalna rtva u ast Jahvi koji je prolazio
mimo kue Izraelaca kad je usmrivao Egipane, a nae kue poteivao.
137

Nadalje, Gospodu su pripadali prvoroeno dijete i ivotinja, a otkupljivali su se

otkupom kao priznanjem da bi za pomora egipatskih prvorodenaca izraelski prvorodenci,
premda milostivo zatieni, bili izloeni istoj opasnosti da nije bilo rtve pomirenja. Meni,
naime pripada svaki prvorodenac. Gospod kae: Onog dana kad sam pobio sve prvence u
zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroence u Izraelu, i od ljudi i od stoke. Oni su
moji. Ja sam Jahve. (Br 3,13) Nakon to je uspostavio slubu u atoru od sastanka Gospod je
umjesto prvoroenaca izabrao Levijevo pleme za slubu u Svetilitu. Jer oni su izmeu
Izraelaca meni potpuno darovani. (Br 8,16) Meutim, od svih se ljudi trailo da, kao priznanje
Boje milosti, otkupe svoju prvoroenu djecu (Br 18,15.16).
Pasha je trebala imati komemorativnu i simbolinu prirodu, ona nije samo upuivala na
izbavljenje iz Egipta ve i u budunosti na vee izbavljenje to ga je Hristos trebao ostvariti
oslobaajui ljude iz ropstva grijeha. rtveno Jagnje predstavlja Jagnje Boje u kome je sva
naa nada u izbavljenje. Apostol kae: ... jer je rtvovano nae pashalno jagnje - Hristos. (1
Kor 5,7) Nije bilo dovoljno prinositi samo pashalno jagnje, njegova se krv morala kropiti na
dovratnike. Tako su se zasluge Hristove krvi morale pripisati dui. Mi moramo vjerovati ne
samo da je On umro za svijet, ve da je umro i za nas pojedinano. Mi sami moramo prihvatiti
vrline rtve pomirenja.
Isop koji se koristio za kropljenje bio je simbol oienja, a koristio se za ienje
gubavaca i onih koji su bili oneieni diranjem mrtvaca. Njegov je znaaj vidljiv iz molitve
psalmista: Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg oisti! (Ps 51,4)
Jagnje se moralo pripremiti cijelo, bez lomljenja kostiju, a tako se i Bojem Jagnjetu
umrlom za nas nije smjelo slomiti kost (Iv 19,36). Time je predstavljeno savrenstvo Hristove
rtve.
Izraelci su meso trebali jesti. Nije dovoljno samo vjerovati Hristu za oprost od grijeha,
mi vjerom stalno moramo primati duhovnu snagu i hranu od Njega i njegove Rijei. Hristos je
rekao: Ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, neete imati ivota u sebi.
Ko jede tijelo moje i pije krv moju, ima ivot vjeni. (Iv 6,53-54) A da bi objasnio to je mislio,
On je rekao: Duh je onaj koji oivljava, a tijelo ne vrijedi nita. Rijei koje sam vam ja rekao
jesu duh i ivot. (63. redak) Isus je prihvatio Zakon svog Oca, primjenjivao njegova naela u
vlastitom ivotu, pokazivao njegov duh i njegovo blagotvorno djelovanje u srcu. Ivan kae: I
Rije tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo posmatrali slavu njegovu, slavu koju
ima kao Jedinorodenac od Oca - pun milosti i istine. Hristovi sljedbenici moraju biti sudionici
njegova iskustva. Oni moraju primiti i usvojiti Boju Rije tako da ona postane pokretna sila
njihovog ivota i djela. Oni Hristovom silom moraju poprimiti njegov lik i odraavati nebeske
osobine. Oni moraju jesti tijelo i piti krv Sina Bojeg ili u njima nee biti ivota Hristov duh i
djelo mora postati duh i djelo njegovih uenika.
Jagnje se trebalo jesti s gorkim eljeni upuujui tako na gorinu ropstva u Egiptu. Tako
se i mi, zbog svojih grijeha, trebamo hraniti Hristom sa skruenou u srcu. Upotreba
beskvasnog hljeba takoe je bila znaajna. Ona je izrazito nareena u zakonu o Pashi, a Jevreji
su ga se strogo pridravali u svojim obiajima, tako da se tokom ovog praznika u njihovim
kuama nije moglo nai kvasca. Na slian nain kvasac grijeha moraju ostaviti svi oni koji od
Hrista ele primiti ivot i hranu. Stoga Pavle pie korintskoj crkvi: Oistite se od starog
kvasca, da budete novo tijesto... jer je rtvovano nae pashalno Jagnje - Hristos. Zato trajno
svetkujmo praznik ne sa starim kvascem, ni sa kvascem zloe ili pokvarenosti, ve s
beskvasnim hljebom istoe i estitosti. (1 Kor 5,7.8)
138

Robovi su prije osloboenja morali pokazati svoju vjeru u veliko izbavljenje koje se
uskoro trebalo ostvariti. Krvni je znak morao biti na njihovim domovima, a oni i njihove
porodice morali su se odvojiti od Egipana i okupiti se u svojim domovima. Da su Izraelci
zanemarili neku od danih uredbi, da su zaklali jagnje a zanemarili pokropiti dovratnike
krvlju, ili da su izali iz svojih kua, oni ne bi bili sigurni. Oni su mogli iskreno vjerovati da su
uinili sve to je bilo potrebno, ali iskrenost ih ne bi spasila. Svi koji su zanemarili upozorenja
Gospodnjih uredbi izgubili su svog prvorodenca od ruke anela koji je unitavao.
Narod treba poslunou pruiti dokaz o svojoj vjeri. Tako svi oni koji se nadaju da e
biti spaeni zaslugama Hristove krvi moraju shvatiti da oni sami moraju sudjelovati u
osiguranju svog spasenja. Premda nas samo Hristos moe otkupiti od kazne prijestupa, mi
moramo ostaviti grijeh i okrenuti se poslunosti. ovjek se spaava vjerom, a ne djelima, a
ipak se njegova vjera mora pokazati na djelu. Bog je dao svog Sina da umre kao pomirenje za
grijeh, On je pokazao svjetlost istine, put ivota, dao mogunosti, uredbe i prednosti, a ovjek
sada treba suraivati s oruima spasenja, on mora cijeniti i koristiti pomo koju je Bog dao,
vjerovati i sluati sve boanske uredbe.
Dok je Mojsije Izraelcima ponavljao Boje odredbe za njihovo spasenje, narod pade
niice i pokloni se. Draga nada u osloboenje, strana spoznaja o kazni koja je trebala snai
njih tlaitelje, brige i poslovi oko iznenadnog odlaska, sve se ovo za neko vrijeme utopilo u
zahvalnosti njihovom milostivom Osloboditelju. Mnogi su Egipani bili ponukani da priznaju
jevrejskog Boga kao jedinog istinitog Boga, i oni su sada molili da im se dopusti da nadu
utoite u domovima Izraelaca kad aneo koji unitava bude prolazio zemljom. Oni su
primljeni s dobrodolicom i oni su prisegnuli da e odsada sluiti Boga Jakovljevog i poi iz
Egipta s njegovim narodom.
Izraelci su posluali upute to ih je Bog dao. Pripreme za odlazak obavili su tajno i brzo.
Porodice su se okupile, zaklano je pashalno jagnje, meso je ispeeno na vatri, a beskvasni hljeb
i gorko zelje pripremljeni. Otac i svetenik doma kropio je krv na dovratnike, a zatim se
pridruio porodici u kui. Pashalno jagnje su jeli urno i u tiini. Ljudi su sa
strahopotovanjem molili i gledali, a srca prvorodenaca, od najstarijeg ovjeka do najmanjeg
djeteta, drhtala su od neopisiva straha. Oevi i majke su vrsto grlili svoje ljubljene
prvoroence pri pomisli na zastraujuu nesreu koja se trebala dogoditi te noi. Meutim,
aneo nije posjetio nijednu izraelsku kuu. Znak krvi, znak Spasiteljeve zatite, bio je na
njihovim vratima, i aneo nije ulazio.
O ponoi straan se jauk razlijegao Egiptom: ne bijae kue u kojoj nije leao mrtvac.
Svi prvoroenci u zemlji od prvoroenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolu, do
prvoroenca sunja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke, usmrtio je aneo zatornik. irom
golemog egipatskog kraljevstva uniten je ponos svakog doma. Zrak je bio ispunjen kricima i
zapomaganjima oaloenih. Kralj i dvorani, blijedih lica i drhtavih usana, ostali su
zaprepateni ovim uasnim dogaajem. Faraon se sjeao kako je nekada uzviknuo: Ko je taj
Jahve da ga ja posluam... i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti u pustiti Izraelce! On
je sada, s ponosom kojim je nekad izazivao nebo, leao u praini i pozva Mojsija i Arona te im
ree: Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vai Izraelci! Idite! Posluite Jahvi, kako ste
traili. Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene
blagoslovite! I kraljevi savjetnici su preklinjali Izraelce da bre idu iz zemlje, jer izgibosmo
svi, govorahu oni.
139

25. poglavlje

IZLAZAK IZ EGIPTA
Ovo poglavlje zasniva se na Izlasku 12,34-51 i 13 do 15.

Opasani, sa sandalama na nogama i tapom u ruci, izraelski je narod stajao i tiho i sa

strahopotovanjem ekao kraljevsku naredbu o polasku. Krenuli su prije svanua. Tokom zala,
dok je manifestacija Boje sile razgorjela vjeru u srcima robova i unijela strah u srca njihovih
tlaitelja, Izraelci su se postupno okupljali u Goenu, i uprkos iznenadnosti njihova odlaska
obavljene su neke nune pripreme za organizaciju i nadzor mnotva u pokretu. Bili su
podijeljeni na grupe nad kojima su imenovane voe.
Prilikom izlaska bilo je oko est stotina tisua pjeaka, osim ena i djece. U tom
mnotvu nisu samo bili oni koje je pokrenula vjera u Boga Izraelova, ve mnogo onih onih koji
su eljeli pobjei od zala ili koji su slijedili mnotvo iz puke radoznalosti i uzbuenja.
Izraelcima je ova grupa ljudi uvijek bila smetnja i zamka.
Narod je sa sobom poveo i mnogo stoke, krupne i sitne, koja je bila izraelsko
vlasnitvo budui da oni, za razliku od Egipana, svoj imetak nikada nisu prodali kralju. Jakov i
njegovi sinovi su sa sobom u Egipat donijeli svoju stoku, gdje se ona umnoila. Prije
naputanja Egipta narod je po Mojsijevoj naredbi zatraio nadoknadu za neplaeni rad, a
Egipani ih nisu mogli odbiti jer su ih se toliko eljeli osloboditi. Robovi su otili natovareni
plijenom svojih tlaitelja.
Tog dana okonala se istorija koja je stoleima ranije otkrivena Abrahamu u
prorokom vienju: Dobro znaj da e tvoji potomci biti stranci u tuoj zemlji; robovat e i biti
tlaeni etiri stotine godina, ali narodu kojem budu sluili ja u suditi; i konano e izai s
velikim blagom. (Post 15,13-14)3 Ove etiri stotine godina su se navrile. ... tano onoga
dana - sve ete Jahvine izioe iz zemlje Egipatske. Izarelci su prilikom izlaska iz Egipta
ponijeli dragocjeno naslee, Josipove kosti, koje su tako dugo ekale ispunjenje Bojeg
obeanja, a koje su, tokom mranih dana ropstva, bile podsjetnik na njihovo osloboenje.
Umjesto da pou najkraim putem u Hanaan, kroz filistejsku zemlju, Gospod ih je
usmjerio prema jugu, prema obali Crvenog mora. Bog je, naime, rekao: Mogao bi se narod
predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje. Da su pokuali proi kroz filistejsku zemlju,
naili bi na protivljenje, jer Filistejci, smatrajui ih robovima koji bjee od svojih gospodara, ne
bi oklijevali napasti ih. Izraelci su bili slabo pripremljeni za sukob s tako monim i ratobornim
narodom. Oni su nedovoljno poznavali Boga i imali malo vjere u Njega te bi se obeshrabrili i
prestraili. Oni su bili nenaoruani i nenavikli na rat, njihov je duh bio oslabljen dugim
robovanjem, a imali su i ene, djecu, sitnu i krupnu stoku. Vodei ih prema Crvenom moru
Gospod se pokazao kao saaljiv i razuman Bog.
Krenuvi iz Sukota, ulogorili su se u Etamu, na kraju pustinje. Jahve je iao pred njima,
danju u stupu od oblaka, da im put pokazuje, a nou u stupu od ognja, da im svijetli. I nije
ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja nou. Psalmist kae: Razastro
je oblak kao pokrov, i oganj da se obno sja. (Ps 105,39, vidi takoe 1 Kor 10,1.2) Stup
3

Vidi Dodatak, primjedba br. 3.

140

njihovog nevidljivog Voe uvijek je bio pred njima. Oblak je danju usmjeravao njihovo
putovanje ili se irio kao svod nad mnotvom. On je sluio kao zatita od sunane ege, a
svojim hladom i vlagom pruao osvjeenje u isuenoj, ednoj pustinji. Nou je postajao stup
od ognja koji je osvjetljavao tabor i neprekidno svjedoio o boanskoj prisutnosti.
U jednom od najljepih i najutjenijih odlomaka u Isaijinim proroanstvima, spominje
se stup od oblaka i ognja koji predstavlja Boju brigu za njegov narod u posljednjoj velikoj
borbi protiv sila zla: Sazdat e Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima to ondje budu
zborovali oblak s dimom danju, a nou sjaj ognja arkoga. Jer, vrh svega Slava e biti zaklon i
sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, tit i utoite od pljuska i oluje. (Iz 4,5.6)
Putovali su preko sumornog postranstva slinog pustinji. Ve su se poeli pitati kuda ih
vodi taj put, naporan ih je put iscrpljivao, i u nekim se srcima poeo javljati strah od
egipatskog napada. Ali oblak je iao naprijed, a oni su ga slijedili. Onda je Gospod zapovjedio
Mojsiju da skrenu u stjenoviti tjesnac i ulogore se pored samoga mora. Otkriveno mu je da e
faraon poi u potjeru, ali da e se Gospod proslaviti njihovim osloboenjem.
Egiptom se proirila vijest da su djeca Izraelova umjesto da se zadre na bogosluju u
pustinji urila prema Crvenom moru. Faraonovi savjetnici rekli su kralju da su robovi pobjegli
da se nikada vie ne vrate. Narod je alio zbog svoje ludosti kad je smrt prvoroenaca pripisao
Bojoj sili. Njihovi velikani, im su se oslobodili straha, objasnili su da su uzrok zala bile
prirodne sile. to ovo uinismo! - rekoe. - Pustismo Izraelce, i vie nam nee sluiti.
Faraon je okupio svoje snage, est stotina izabranih svojih kola i ostala kola po Egiptu,
konjanike, zapovjednike i pjeake. Sam kralj, praen velikim ljudima iz svog kraljevstva, vodio
je vojsku. Da bi umilostivio bogove i time osigurao uspjeh svog pothvata, s njim su poli i
svetenici. Kralj je bio odluan da Izraelce prestrai velikim prikazom svoje sile. Egipani su se
bojali da ih njihovo prisilno pokoravanje izraelskom Bogu ne izloi poruzi drugih naroda, ali
ako sada pokau svoju silu i vrate bjegunce, oni e opravdati svoju slavu i vratiti robove u
slubu.
Jevreji su se ulogorili pored mora, ija se voda njima inila kao nepremostiva prepreka,
dok su na jugu krevite planine prijeile njihov daljnji napredak. Iznenada su u daljini ugledali
odsjaj oruja i koije kao izvidnicu velike vojske. Kad su se ratnici pribliili, vidjelo se da je
egipatska vojska pola za njima u potjeru. Strah je ispunio srca Izraelaca. Neki su povikali
Gospodu, ali vei dio je pourio Mojsiju sa svojim prigovorima: Zar nije bilo grobova u
Egiptu... pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uinio to si nas izveo iz
Egipta! Zar ti nismo rekli ba ovo u Egiptu: Pusti nas! Sluiemo Egipane! Bolje nam je i njih
sluiti nego u pustinji poginuti.
Mojsija je uveliko uznemirilo to to je njegov narod pokazao tako malu vjeru u Boga,
uprkos injenici da su iznova bili svjedoci prikaza njegove sile. Kako su ga mogli optuiti za
opasnosti i tekou njihove situacije kad je on izriito slijedio Boju zapovijest? Istina, nije bilo
mogunosti za osloboenje osim ako sam Bog ne posreduje u njihovom osloboenju, ali
budui da se naao u ovoj situaciji zbog poslunosti boanskim uputama, Mojsije nije osjeao
strah od posljedica. Njegov miran i uvjerljiv odgovor je glasio: Stojte vrsto pa ete vidjeti to
e vam Jahve uiniti da vas danas spasi. Jahve e se boriti za va. Budite mirni!
Nije bilo jednostavno drati izraelsko mnotvo u iekivanju pred Gospodom. Budui
da im je nedostajalo discipline i samosvladavanja, oni su postali nasilni i nerazumni. Oekivali
su da e brzo pasti u ruke svojim tlaiteljima, te su iz svega glasa jaukali i oplakivali. Slijedili su
prekrasan stup od oblaka kao Boji znak da idu naprijed, ali sada su se pitali da to nije bio
141

predznak neke velike nesree, jer ih je odveo na pogrenu stranu planine, neprohodnim
putem. Tako je zavednim umovima Boji aneo izgledao kao pretea propasti.
Meutim, dok su im se Egipani pribliavali, oekujui da e biti lak plijen, stup od
oblaka se velianstveno podigao u nebo, iznad Izraelaca i spustio izmeu njih i egipatske
vojske. Zid tame se preprijeio izmeu progonitelja i progonjenih. Egipani vie nisu mogli
razabrati izraelski logor te su se morali zaustaviti. Ali kako je no postajala sve mranija, stup
od oblaka je Hebrejima bio veliko svjetlo, osvjetljavajui cijeli tabor dnevnom svjetlou.
U srca se Izraelaca vratila nada. Mojsije je podigao svoj glas prema Gospodu. Zato
zapomaete prema meni? - ree Jahve Mojsiju. - Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni
svoj tap, isprui svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje, da Izraelci mogu proi posred
mora po suhu.
Psalmista je, opisujui izraelski prolazak kroz more, pjevao: Kroz more put se otvori
tebi i tvoja staza kroz vode velike, a tragova tvojih niko ne vidje. Ti si svoj narod vodio kao
stado rukama Mojsija i Arona. (Ps 77,19.20) Kad je Mojsije pruio svoj tap, voda se
razdijelila, a Izrael je poao sredinom mora, suhim, dok je voda poput zida stajala sa svake
strane. Svjetlost Bojeg stupa odsjajivala je o zapjenjene valove i osvjetljavala put, koji je bio
poput velike brazde u morskoj vodi, i gubio se u daljini suprotne obale.
Egipani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za
jutarnje strae pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na more na egipatsku vojsku i u njoj
stvori zbrku. Tajanstveni se oblak pred njihovim zapanjenim pogledima pretvorio u stup od
oblaka. Udarali su gromovi i sijevale munje. Oblaci prosue vode, oblaci zatutnjie gromom, i
tvoje strijele poletjee. Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetlie krug zemaljski,
zemlja se zatrese i zadrhta. (Ps 77,18,19)
Egipane je obuzeo strah i zbunjenost. Usred pobjenjelih sila prirode, uli su glas
ljutitog Boga, i pokuali se vratiti i pobjei na obalu s koje su poli. Ali Mojsije je pruio svoj
tap i nagomilana voda itei, tutnjei, eljna svog plijena, sruila se i povukla egipatsku
vojsku u svoje mrane dubine.
Svanue je izraelskom mnotvu otkrilo sve to je ostalo od njihovih nekada monih
neprijatelja: oklopljena tijela razbacana na obali. Jedna no je bila dovoljna da nakon
najstranije opasnosti doe potpuno izbavljenje. Golemo, bespomono mnotvo, robovi
nenavikli na borbu, ene, djeca, stoka - a more pred njima i mona egipatska vojska iza njih
vidjeli su kako im se otvara put kroz vode i slom njihovih neprijatelja u trenutku kad su oni
oekivali pobjedu. Sam Jahve je donio izbavljenje i njihova su se srca iz zahvalnosti i
povjerenja okrenula Njemu. Njihovi osjeaji nali su svoj izriaj u pjesmi hvale. Boji je Duh
siao na Mojsija i on je poveo narod u pobjednikoj pjesmi zahvalnosti, najranijoj i
najuzvienijoj od svih pjesama poznatih ljudima:
U ast Jahvi zapjevau, jer se proslavio,
konja i konjanika u more on je vrgao.
Moja je snaga, moja pjesma - Jahve
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja u slaviti,
on je Bog oca moga, njega u veliati.
Jahve je ratnik hrabar,
Jahve je ime njegovo.
Kola faraonova i vojsku mu u more baci;
142

cvijet njegovih titonoa More crveno proguta.

Valovi ih prekrie;
poput kamena u morske potonue dubine.
Desnica tvoja, Jahve, snagom se podii;
desnica tvoja, Jahve, raskomada dumana. ...
Tko je kao ti, Jahve medu bogovima,
tko kao ti ija u svetosti,
u djelima straan, divan u udesima? ...
Milou svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen,
k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio.
Kada to ue, prodrhtae narodi; ...
Strah i prepast na njih se obaraju;
snaga tvoje ruke skamenila ih je
dok narod tvoj, Jahve, ne proe,
dok ne proe narod tvoj koji si otkupio.
Dovee ih i posaditi na gori svoje batine,
na mjestu koje ti, Jahve, svojim uini boravitem,
Svetliitem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim...
(Izl 15,1-18)
Ova je velianstvena pjesma odjeknula medu izraelskim mnotvom, kao glas iz velikih
dubina. Prihvatile su ga izraelske ene, koje je predvodila Mirjam, Mojsijeva sestra, dok su
napredovali sa sviralima i igranjem. Pustinjom i morem je odjekivao radostan pripjev, a
planinama su odjekivale rijei njihove hvale: U ast Jahvi zapjevat u, jer se slavom proslavi.
Ova pjesma i veliko izbavljenje na koje ona podsjea ostavili su trajan utisak koji
nikada nee biti izbrisan iz sjeanja izraelskog naroda. Proroci i pjevai u Izraelu vjekovima su
je ponavljali, svjedoei da je Jahve njihova snaga i izbavljenje onima koji mu vjeruju. Ova
pjesma ne pripada samo izraelskom narodu. Ona upuuje na propast svih neprijatelja pravde i
na konanu pobjedu Bojeg Izraela. Prorok s Patmosa gleda mnotvo obueno u bijelo,
pobjednike, kako stoje na staklenom moru s citrama Bojim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija,
sluge Bojega i pjesmu Janjeta. (Otk 15,2.3)
Ne nama, o Jahve, ne nama, ve svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje.
(Ps 115,1) Takav je duh proimao izraelsku pjesmu izbavljenja, a to je duh koji treba prebivati
u srcima svih koji se boje i ljube Boga. Oslobaajui nae due iz ropstva grijeha Bog nam je
dao vee izbavljenje od izbavljenja Hebreja kod Crvenog mora. Kao i izraelsko mnotvo mi
duom, srcem i glasom trebamo hvaliti Gospoda za dobrotu njegovu, za udesa njegova
sinovima ljudskim. One koji razmiljaju o velikoj Bojoj milosti i ne zaboravljaju mala djela
dobrote, On e opasati radou i u njihova srca staviti pjesmu Gospoda. Svakodnevni
blagoslovi koje primamo iz Boje ruke, a iznad svega Isusova smrt koja nam donosi radost, a
nebo stavlja nadohvat ruke, trebali bi biti predmet trajne zahvalnosti. Kakvo je saaljenje,
kakvu neusporedivu ljubav, Bog pokazao prema nama, izgubljenim grjenicima, kad nas je
povezao sa sobom da budemo njegovo naroito blago! Kakvu je rtvu podnio na Otkupitelj,
da se mi moemo zvati djecom Bojom! Mi trebamo hvaliti Boga za blagoslovljenu nadu koju
nam daje velikim planom otkupljenja, mi ga trebamo hvaliti zbog nebeskog nasljedstva i
njegovog bogatog obeanja, hvaliti ga to Isus ivi da bi posredovao za nas.
Pravo me potuje onaj, kae Stvoritelj, koji prinosi rtvu zahvalnu. (Ps 50,23) Svi
143

stanovnici Neba udruuju se u hvaljenju Boga. Nauimo sada pjesmu anela, da je moemo
pjevati kad se pridruimo njihovim redovima. Kaimo sa psalmistom: Hvaliu Jahvu sveg
ivota svojega, dok me bude, Bogu svom u pjevati. Neka te slave narodi, Boe, svi narodi
neka te slave! (Ps 146,2; 67,5)
Bog je u svojem provienju doveo Izraelce u planinski usijek blizu mora da bi u
njihovom izbavljenju mogao prikazati svoju silu i poniziti ponos njihovih tlaitelja. On ih je
mogao spasiti na drugi nain, ali je izabrao ovaj nain da bi ispitao njihovu vjeru i ojaao
njihovo povjerenje u Njega. Narod je bio iscrpljen i preplaen, ali da nisu poli naprijed kad im
je Mojsije naredio da pou, Bog im nikada ne bi otvorio put. Oni vjerom prijedoe Crveno
more kao po suhoj zemlji (Heb 11,29). Marirajui prema hladnoj vodi oni su pokazali da
vjeruju Bojoj rijei koju je Mojsije izrekao. Oni su uinili sve to je bilo u njihovoj moi, a
Svemogui Izraelov je onda podijelio more da utre put njihovim nogama.
Velike pouke koje se ovdje ue pouke su za sva vremena. Hrianski ivot je mnogo
puta pritisnut opasnou, a dunost je naizgled nemogue obaviti. Mata stvara sliku propasti,
ropstva ili smrti koja slijedi. Ipak, Boji glas jasno kae: Poite naprijed! Mi trebamo
posluati ovu zapovijest, premda nae oi ne mogu vidjeti kroz tamu a oko stopala osjeamo
hladne valove. Prepreke koje spreavaju na napredak nikada nee nestati pred duhom koji
sumnja i oklijeva. Oni koji odlau posluati sve dok ne iezne i posljednja sjena nesigurnosti,
nikada nee ni posluati. Nevjera ape: ekajmo dok nestanu prepreke i jasno vidimo na
put, ali vjera nas hrabri da napredujemo, ona sve vjeruje, svemu se nada.
Oblak koji je Egipanima bio zid tame, za Jevreje je bio velika rijeka svjetlosti koja ja
obasjavala cijeli tabor i rasvjetljavala put pred njima. Djelovanje provienja na slian nain
nevjernicima donosi tamu i oaj, dok dui koja vjeruje ono je puno svjetlosti i mira. Put kojim
nas Bog vodi moe voditi kroz pustinju ili more, ali to je siguran put.

144

26. poglavlje

OD CRVENOG MORA DO SINAJA

Ovo poglavlje zasniva se na Izlasku 15,22-27 i 16 do 18.

Preavi Crveno more, izraelski je narod pod vostvom stupa od oblaka opet nastavio
putovanje. Prizor je oko njih bio sumoran: ogoljele, puste planine, neplodne ravnice, more
koje se prualo u daljini, na njegovim obalama razbacana tijela neprijatelja, a oni su ipak bili
puni radosti, svjesni slobode, i svaka pomisao na nezadovoljstvo bila je uguena.
Meutim, oni ni nakon tri dana putovanja nisu mogli nai vode. Zalihe koje su ponijeli
sa sobom bile su potroene. Nije bilo vode da ugase ed dok su iscrpljeno hodali suncem
spaljenom ravnicom. Mojsije, koji je poznavao ovaj kraj, znao je ono to drugi nisu, da u Mari,
najbliem mjestu gdje su se mogli nai izvori, voda nije pitka. On je s velikom zabrinutou
posmatrao oblak koji ih je vodio. Srce ga je boljelo kad je uo kako razdragani povici: Voda!
Voda! odjekuju kolonom. Ljudi, ene i djeca radosno su pourili i nagomilali se oko izvora kad
se iz naroda razlijegao bolan povik: voda je bila gorka.
U strahu i oaju oni su ukoravali Mojsija to ih je poveo ovim putem, zaboravljajui da
je njih kao i njega vodila boanska prisutnost u tom tajanstvenom oblaku. Oaloen njihovom
nevoljom, Mojsije je uinio ono to su oni zaboravili uiniti - zavapio je Bogu za pomo. Jahve
mu pokae neko drvo. Baci on to drvo u vodu, i voda postane slatka. Ovdje su Izraelci preko
Mojsija primili obeanje: Bude li zduno sluao glas Jahve, Boga svoga, vrei to je pravo u
njegovim oima; bude li pruao svoje uho njegovim zapovijestima i drao njegove zakone,
nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipane na vas neu putati. Jer ja sam Jahve koji dajem
zdravlje.
Narod je iz Mare poao prema Elimu gdje su nali dvanaest izvora i sedamdeset
palmi. Tamo su se zadrali nekoliko dana prije no to su uli u pustinju Sin. Svoj su prvi logor
u pustinji podigli mjesec dana nakon izbivanja iz Egipta. Njihove zalihe su poele nestajati.
Zelenilo je u pustinji bilo oskudno, a stada su se smanjivala. Kako se mogla nai hrana za ovo
golemo mnotvo? Sumnja je ispunjavala njihova srca i oni su ponovno poeli gunati.
Prigovorima protiv voa koje je Bog imenovao pridruili su se ak i narodni upravitelji i
starjeine: Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca
s mesom i jeli hljeba do mile volje! rekoe im. Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo
mnotvo pomorite!
Premda jo nisu gladovali, a njihove su tadanje potrebe bile zadovoljene, oni su se
bojali budunosti. Nisu mogli razumjeti kako ovo veliko mnotvo moe preivjeti putovanje
kroz pustinju i u svojim mislima oni su gledali kako njihova djeca umiru. Gospod je dopustio
da ih okrue tekoe i da se smanji zaliha hrane da bi se njihova srca okrenula Njemu koji je
dotada bio njihov Izbavitelj. Da su u potrebi prizvah Njega, On bi im dao oit znak svoje ljubavi
i brige. On im je obeao da ih nijedna bolest nee sustii ako posluaju njegove zapovijesti.
Oekivanje da e oni ili njihova djeca umrijeti od gladi bilo je grjeno nevjerstvo.
Bog je obeao da e biti njihov Bog, da e ih uzeti kao svoj narod i odvesti u prostranu i
dobru zemlju, ali oni su se obeshrabrivali na svakoj prepreci na koju su nailazili na putu do te
145

zemlje. On ih je na udesan nain izveo iz egipatskog ropstva da bi ih uzvisio, oplemenio i

uinio hvalom na zemlji. Meutim, bilo je nuno da se suoe s tekoama i iskuse neimatinu.
Bog ih je podizao iz stanja ponienosti i pripremao ih da zauzmu poasno mjesto meu
narodima i prime vane i svete istine. Da su vjerovali u Njega, drei na umu sve to je uinio
za njih, oni bi radosno podnosili neprilike, oskudicu, pa ak i stvarnu patnju, ali oni nisu bili
voljni vjerovati Gospodu, osim kad su bili svjedoci stalnih dokaza o njegovoj sili. Oni su
zaboravili gorinu robovanja u Egiptu. Zaboravili su Boju dobrotu i silu koje im je pokazao
kad ih je izbavio iz ropstva. Zaboravili su kako su njihova djeca bila poteena kad je aneo
pobio sve prvorodence u Egiptu. Zaboravili su velike prikaze boanske sile kod Crvenog mora.
Zaboravili su da je neprijateljsku vojsku koja ih je pokuala slijediti, dok su oni sigurno hodili
putem koji im se otvorio, preplavila morska voda. Oni su vidjeli i osjeali samo trenutne
tekoe i kunje i umjesto da kau: Bog je uinio velike stvari za nas, dok smo bili robovi, On
od nas stvara veliki narod, oni su govorili o tekoama i pitali se kad e se njihovo putovanje
zavriti.
Istorija izraelskog ivota u pustinji zapisana je za nauk Bojeg Izraela do kraja
vremena. Zapis o Bojem postupanju s putnicima u pustinji, njihovom napretku i nazadovanju,
izloenosti gladi, ei i iscrpljenosti, i oitom prikazu njegove sile za njihovo osloboenje,
prepuno je upozorenja i uputa za njegov narod u svim vremenima. Razliita su izraelska
iskustva bila kola pripreme za njihov obeani dom u Hanaanu. Bog eli da njegov narod u
ovom vremenu s poniznim srcem i prijemivim duhom razmilja o kunjama kroz koje je
prolazio drevni Izrael, kako bi se pouili u pripremi za nebeski Hanaan.
Mnogi posmatraju Izraelce i ude se njihovu nevjerovanju i gunanju mislei da oni ne
bi bili tako nezahvalni, ali kad njihova vjera doe u kunju, oni ne pokazuju vie vjere i
strpljenja od drevnih Izraelaca. Kad se nadu u tekoama, oni prigovaraju zbog naina na koji
ih je Bog odluio oplemeniti. Premda su njihove sadanje potrebe zadovoljene, mnogi nisu
voljni Bogu povjeriti svoju budunost i oni se neprekidno brinu da ne bi osiromaili i da
njihova djeca ne bi bila preputena patnji. Neki uvijek predviaju zlo ili uveavaju stvarne
tekoe, tako da ne vide mnoge blagoslove koji zahtijevaju njihovu zahvalnost. Prepreke na
koje oni nailaze, umjesto da ih potaknu da trae pomo od Boga, jedinog Izvora snage,
odvajaju ih od Njega, jer u njima bude nemir i nezadovoljstvo.
Je li dobro da budemo tako nevjerni? Zato moramo biti nezahvalni i nepovjerljivi? Isus
je na prijatelj, cijelo se Nebo zanima za nau dobrobit, a nae brige i strah oalouju Bojeg
Svetog Duha. Mi se ne trebamo prepustiti zabrinutosti koja nas nagriza i iscrpljuje, a ne
pomae nam da podnosimo kunje. Ne trebamo dati mjesta nepovjerenju u Boga koje nas tjera
da pripreme za budue potrebe postanu glavnim ivotnim zadatkom, kao da je naa srea u u
zemaljskim stvarima. Boja volja nije da njegov narod optereuje briga. Ali na Gospod nam ne
kae da na naem putu ne postoje opasnosti. On ne predlae da uzme ljude iz svijeta grijeha i
zla, ve nas upuuje na utoite koje nikada nije iznevjerilo. On poziva sve umorne i
natovarene: Doite k meni svi koji ste umorni i optereeni, i ja u vas okrijepiti. Ostavite
jaram strepnje i svjetovne brige koje ste stavili na svoja leda i: Uzmite jaram moj na se i uite
od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ete nai pokoj svojim duama. (Mt 11,28,29)
Mi moemo nai odmor i mir u Bogu i svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas
(1 Pt 5,7).
Apostol Pavle kae: Pazite, brao, da se sluajno u koga od nas ne nade pokvareno,
nevjerno srce, tako da otpadne od Boga ivoga. (Heb 3,12) Drei u vidu sve to je Bog za nas
146

uinio, naa vjera treba biti snana, iva i ustrajna. Umjesto gunanja i prigovaranja, rijei
naeg srca bi trebale biti: Blogosiljaj Jahvu, duo moja, i sve to je u meni, sveto ime njegovo!
Blogosiljaj Jahvu, duo moja, i ne zaboravi dobroinstva njegova. (Ps 103,1.2)
Bog nije zanemario potrebe Izraelaca. On je rekao njihovim voama: Uiniu da vam
dadi hljeb s neba. Narodu su dane upute za svakodnevno prikupljanje hrane, i o sakupljanju
dvostruke koliine svakog estog dana, da bi se ouvala svetost subote.
Mojsije je uvjerio zajednicu da e njihove potrebe biti zadovoljene: Veeras e vam
Jahve dati mesa da jedete, ... a ujutro hljeba do mile volje. Onda je dodao: to smo mi? Vi ne
mrmljate protiv nas, nego protiv Jahve. Zatim je naredio Aronu da im kae: Reci svoj
izraelskoj zajednici: Skupite se pred Jahvu, jer je uo vae gunanje! Dok je Aron govorio, oni
se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava. Velianstvo kakvo nikada
nisu vidjeli simboliziralo je boansku Prisutnost. Prikazom koji je uticao na njihova osjetila,
oni su trebali primiti spoznaju o Bogu. Trebali su nauiti da je Svevinji, a ne samo Mojsije, bio
njihov voa, te da se boje njegova imena i sluaju njegov glas.
Predvee su logor okruila velika jata prepelica, dovoljno da se nahrani cijelo mnotvo.
Ujutro je na zemlji bio tanak sloj, neto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.
Bijae kao zrno korijandera. Narod je to nazvao mana. Mojsije je rekao: To je hljeb koji
vam je Jahve pribavio za hranu. Narod je sakupljao manu i shvatio da je ima u obilju za sve.
Oni su je trli kamenom na kamenoj ploi ili stupali u stupi. Kuhali je u loncu i od nje pravili
kolae. (Br 11,8) ... a imala je ukus medenog kolaia. Reeno im je da svakog dana sakupe
oko gomer po osobi i nisu nita trebali ostavljati za sljedee jutro. Neki su pokuali stvoriti
zalihe za sljedei dan, ali ona sljedeeg dana nije bila jestiva. Mana za taj dan se morala
sakupljati ujutro, jer je sunce istopilo sve to je ostalo na zemlji.
Prilikom sakupljanja mane neki su sakupili vie, a neki manje, od odreene koliine, ali
kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije nita preteklo onome koji bijae nakupio mnogo,
a niti je nedostajalo onome koji bijae nakupio manje. Pavle u Drugoj poslanici Korinanima
objanjava ove retke i daje njihovu praktinu pouku. On kae: Nije namjera da se drugima
pomogne, a vi zapadnete u nevolju, ve da bude jednakost: u sadanjoj prigodi neka va
(zemaljski) suviak pritee u pomo njihovoj oskudici, da bi i njihov (duhovni) suviak pritekao u pomo vaoj oskudici, kako bi zavladala jednakost, prema onome to stoji pisano: Ko je
mnogo skupio, nije mu preteklo, a ko je malo skupio, nije mu nedostajalo. (2 Kor 8,13-15)
estog dana narod je sakupljao dva gomera za svaku osobu. Vode su pourile da
upoznaju Mojsija s onim to je bilo uinjeno. Njegov odgovor je glasio: Ovo je zapovijest
Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posveena. Ispecite to elite pei;
skuhajte to elite kuhati. Sve to vam pretee ostavite za sutra. Oni su to i uinili i uvidjeli da
se nije pokvarilo. Jedite to danas - ree im Mojsije - jer je ovaj dan subota u ast Jahve; danas
neete nai mane u polju. est je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, nee je biti.
Bog zahtijeva da se danas kao i u doba Izraela potuje svetost sedmog dana. Svi
hriani trebaju smatrati da je zapovijest dana Izraelcima Jahvina zapovijest upuena njima
osobno. Dan koji prethodi suboti treba biti dan pripreme da bi sve bilo spremno za njene
svete trenutke. Nikako se ne smije dopustiti da na posao krnji ovo sveto vrijeme. Bog je
naredio da se brinemo za bolesne i napaene, a posao pomaganja njima je djelo milosra i nije
prekraj subote, premda treba izbjegavati sav nepotreban posao. Mnogi nepromiljeno odlau
do poetka subote male poslove koji se mogu obaviti na dan pripreme. To ne treba initi.
Posao koji se ostavi do poetka subote treba ostati neobavljen dok ona ne proe. Ovakav
147

postupak moe pomoi nepromiljenima i uiniti ih paljivijim u obavljanju poslova tokom

est radnih dana.
Svake sedmice tokom njihovog dugog putovanja pustinjom Izraelci su bili svjedoci
trostrukog uda koje je u njihove umove trebalo utisnuti svetost subote: dvostruka koliina
mane je padala estog dana, a sedmog je dana nije bilo; koliina potrebna za subotu ostala je
slatka i ista, a kad su je uvali prekovremeno u neko drugo vrijeme, ona bi se pokvarila.
Okolnosti u vezi s davanjem mane pruaju nam jasne dokaze da subota nije
uspostavljena, kao to mnogi tvrde, prilikom davanja Zakona na Sinaju. Izraelci su prije
dolaska na Sinaj razumjeli obavezu svetkovanja subote. Obavezom da svakog petka skupljaju
dvostruku koliinu mane kao pripremom za subotu kad mana nije padala, njima je stalno
predoavana sveta priroda dana od odmora. A kad su neki ljudi izali u subotu da skupljaju
manu, Gospod je upitao: Dokle ete odbijati da se pokorite mojim zapovijestima i mojim
zakonima?
Izraelci su se hranili manom etrdeset godina, sve dok nisu doli u naseljenu zemlju:
jeli su manu do dolaska na granicu zemlje Hanaanske. Ovo ih je udesno opskrbljivanje
svakog dana tokom etrdeset godina podsjealo na Boju neprestanu brigu i njenu ljubav.
Prema rijeima psalmista Bog im je dao hljeb nebeski. ovjek jeae hljeb Jakih (Ps
78,24.25), to jest hranu koju su im aneli davali. Hranjeni hljebom nebeskim, oni su svakoga
dana uili da su im, imajui Boje obeanje, osigurane ivotne potrebe kao da su bili okrueni
itnim poljima na plodnim Hanaanskim ravnicama.
Mana, koja je padala s neba da nahrani Izraelce, bila je predslika Onoga koji je doao od
Boga kako bi svijetu dao ivot. Isus je rekao: Ja sam hljeb ivota... Ovo je onaj hljeb to s neba
silazi... Ako ko jede od ovog hljeba, ivjet e zauvijek. Hljeb koji u ja dati jest tijelo moje - za
ivot svijeta. (Iv 6,48-51) A meu obeanjima o blagoslovima za Boji narod u buduem
ivotu pie: Pobjedniku u dati skrivene mane. (Otk 2,17)
Nakon to su napustili pustinju Sin, Izraelci su se ulogorili u Refidimu. Tamo nije bilo
vode i oni su ponovno pokazali nepovjerenje u Boje provienje. U svojoj sljepoi i drskosti
narod je doao Mojsiju sa zahtjevom: Daj nam vode da pijemo! Ali njegovo strpljenje nije
iznevjerilo. Zato se sa mnom prepirete? Zato kuate Jahvu? Oni su ljutito povikali: Zato si
nas iz Egipta izveo? Zar da nas eom pomori, nas, nau djecu i nau stoku? Kad su imali
obilje hrane, sa stidom su se sjeali svog gunanja i nevjerovanja te obeali da e u budunosti
vjerovati Gospodu, ali su uskoro zaboravili svoje obeanje i pali na prvoj kunji vjere. inilo im
se da stup od oblaka koji ih je vodio skriva neku stranu tajnu. A Mojsije - ko je pak on? pitali
su se oni, i to eli postii time to ih je izveo iz Egipta? Sumnja i nepovjerenje ispunjavali su
njihova srca i oni su ga drsko optuili da oskudicom i tekoama namjerava ubiti njih i njihovu
djecu kako bi se mogao obogatiti njihovim imetkom. U napadu bijesa i ogorenja oni su ga
pokuali kamenovati.
Potresen, Mojsije je zavapio Gospodu: to u s ovim narodom? Reeno mu je neka
uzme izraelske starjeine, tap kojim je inio uda u Egiptu i izae pred narod. I Gospod mu je
rekao: A ja u stajati pred tobom ondje, na peini na Horebu. Udari po peini: iz nje e potei
voda, pa neka se narod napije. On je posluao i potekao je mlaz ive vode koji je obilno
opskrbio cijeli logor. Umjesto da zapovjedi Mojsiju da podigne tap i na vode ovog bezbonog
gunanja prizove strana zla, poput onih u Egiptu, Gospod je u svojoj velikoj milosti tap
uinio sredstvom u djelu izbavljenja.
U pustinji stijene prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. Iz stijene izbi potoke te
148

izvede vode kao velike rijeke. (Ps 78,15.16) Mojsije je udario stijenu, ali Sin Boji je bio taj
koji je, prikriven stupom od oblaka, stajao pored Mojsija i uinio da potee ivotodavna voda.
Cijela zajednica, a ne samo Mojsije i starjeine, stajali su na odstojanju i posmatrali Gospodnju
slavu. Ali da je oblak bio uklonjen, njih bi ubila svjetlost Onoga koji u njemu prebivao.
Narod je zbog ei kuao Boga rijeima: Je li Jahve meu nama ili nije? Ako nas je
Gospod ovamo doveo, zato nam ne daje vodu i hljeb? Nevjerovanje koje su tako pokazali bilo
je zloin i Mojsije se bojao da e ih Bog pohoditi svojim kaznama. I on je mjesto nazvao Masa,
kunja, i Meriba, prepirka, kao spomenik njihovog grijeha.
Onda im je zaprijetila nova opasnost. Zbog njihovog gunanja Gospod je dopustio da ih
napadnu njihovi neprijatelji. Amaleani, divlje, ratniko pleme koje je prebivalo u tom kraju,
izalo je na njih i pobilo one koji su, umorni i oslabljeni, zaostali. Mojsije je, znajui da je
mnotvo naroda nespremno za bitku, naredio Joui da iz razliitih plemena izabere vojnike i
sutra ih povede protiv neprijatelja, dok je on sam trebao stajati na jednoj uzviici u blizini s
Bojim tapom u ruci. Joua i njegova grupa je stoga napala neprijatelje, dok su Mojsije, Aron i
Hur stajali na uzviici s koje se moglo posmatrati bojno polje. S rukama uzdignutim prema
nebu, drei Boji tap u ruci, Mojsije se molio za uspjeh izraelske vojske. Kako je bitka
napredovala, primijetili su da je Izrael pobjeivao sve dok su njegove ruke bile podignute, a
kad bi ih spustio, pobjeivao je neprijatelj. Kad se Mojsije iscrpio, Aron i Hur su drali njegove
ruke sve do zalaska sunca kad je neprijatelj natjeran u bijeg.
Aron i Hur su podupiranjem Mojsijevih ruku pokazali narodu svoju dunost da ga
podre u njegovom napornom poslu, dok je on trebao primati i iznositi rije od Boga. Mojsijev
in je takoe bio znaajan jer je time pokazao da Bog u svojoj ruci dri njihovu sudbinu. Dok
su mu oni ukazivali svoje povjerenje, On se borio za njih i pokoravao njihove neprijatelje, ali
kad se oni nisu drali Njega i vjerovali u svoju vlastitu snagu, oni bi postali slabiji od onih koji
nisu poznavali Boga i njihovi bi ih neprijatelji pobjeivali.
Kao to su Izraelci pobjeivali dok je Mojsije pruao svoje ruke prema nebu i
posredovao za njih, tako je Boji Izrael pobjeivao kad se vjerom drao sile svog monog
Pomonika. Ipak, boanska snaga se treba udruiti s ovjejom. Mojsije nije vjerovao da e Bog
pobijediti njihove neprijatelje ako Izrael ostane neaktivan. Dok je njihov veliki voa vapio
Gospodu, Joua i njegovi hrabri sljedbenici ulagali su najvee napore da poraze Boje i
izraelske neprijatelje.
Nakon poraza Amaleana Bog je zapovjedio Mojsiju: Zapisi ovo u knjigu na sjeanje, i
utuvi u ui Joui da u ja spomen na Amaleane sasvim izbrisati pod nebom! Neposredno
pred svoju smrt veliki voa je svom narodu dao sveanu naredbu: Sjeaj se onoga to ti je
uinio Amalek dok ste bili na putu poto ste izali iz Egipta; kako te doeka na putu i pobi u
tvom zaleu sve nemone kad si bio umoran i iscrpljen, jer se nije Boga bojao... izbrii pod
nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi! (Pnz 25,17-19) Gospod je o ovim bezbonim
Ijudima rekao: Jahvin je boj protiv Amaleana od narataja do narataja! (Izl 17,16)
Amaleani nisu bili neupueni u pogledu Bojeg karaktera ili njegove suverenosti, ali
umjesto da ga se boje, oni su se odluili usprotiviti njegovoj sili. uda to ih je Mojsije uinio
pred Egipanima, Amaleanima su bila predmet izrugivanja, a ismijavali su se i strahu okolnih
naroda. Oni su se zakleli svojim bogovima da e unititi Izraelce tako da nijedan ne pobjegne, a
hvalisali su se da je izraelski Bog nemoan da im se suprotstavi. Izraelci im nisu nanijeli
uvredu niti im prijetili. Njihov napad nije niim bio izazvan. Oni su htjeli pokazati svoju
mrnju i prkos prema Bogu tako to su nastojali unititi njegov narod. Amaleani su dugo bili
149

bahati grjenici, njihovi su zloini vikali Bogu za osvetu, a ipak ih je njegova milost pozivala na
pokajanje. Ali kad su amaleki vojnici napali iscrpljene i nezatiene izraelske redove, oni su
zapeatili sudbinu svog naroda. Boja briga poiva nad njegovom najslabijom djecom. Nebu ne
promakne nijedan in surovosti i tlaenja. Njegova se ruka prua nad svima onima koji ga se
boje i koje ljubi jer On dri ma pravde.
Nedaleko od mjesta na kojem su se Izraelci ulogorili nalazio se dom Jitra, Mojsijevog
tasta. Jitro je uo o izbavljenju Izraelaca i uputio se da ih posjeti i Mojsiju vrati njegovu enu i
dva sina. Vjesnici su obavijestili velikog vodu o njihovom dolasku te je on s radovi izaao da
ih susretne i nakon pozdrava uveo ih u svoj ator. On je poslao natrag svoju porodicu kad se
na putu u Egipat suoio s opasnostima u vezi s osloboenjem Izraela, ali sada je ponovno
mogao uivati u udobnosti i utjesi njihovog drutva. On je Jitru ispriao o prekrasnom Bojem
postupanju s Izraelom i patrijarh se radovao i blagoslovio Gospoda, te se pridruio Mojsiju i
strajeinama u prinoenju rtava i sveanom prazniku u sjeanje na Boju milost.
Dok je Jitro boravio u logoru on je uskoro vidio da na Mojsiju poiva veliki teret. Da bi
odrao disciplinu i red meu velikim, neobrazovanim i nepoduenim mnotvom bio je doista
teak zadatak. Mojsija su prihvatali kao vodu i suca te su pred njega iznosili ne samo opte
interese i dunosti naroda ve i nesporazume meu ljudima. On je to doputao jer mu je to
prualo priliku da ih podui, kao to je rekao: Ja onda rasudim izmeu jednoga i drugoga;
izloim im Boje zakone i odredbe. Meutim Jitro se tome usprotivio rijeima: Taj posao je
za te preteak; sam ga ne moe obavljati. I ti i taj narod s tobom potpuno ete se iscrpsti. I
on je posavjetovao Mojsija da imenuje tisunike, stotnike, pedesetnike i desetnike. To su
trebali biti ljudi sposobni, bogobojazni i pouzdani, koji mrze mito. Oni su trebali suditi u
lakim sluajevima, dok su najvanije i najtee sluajeve trebali i dalje iznositi pred Mojsija
koji je, prema Jitrovim rijeima, trebao initi sljedee: Pouavaj ih o zakonima i odredbama;
svraaj ih na put kojim moraju ii, upuuj ih na djela koja moraju vriti. Prihvaen je savjet
koji nije samo Mojsiju donio olakanje ve je doveo do uspostavljanja savrenijeg poretka
meu narodom.
Gospod je posebno cijenio Mojsija i njegovom rukom uinio mnoga udesa, ali injenica
da je on bio izabran da druge ui nije ga navela na zakljuak da njemu samom nije bila
potrebna pouka. Izabrani izraelski voa je rado posluao prijedlog pobonog midjanskog
svetenika i usvojio njegov plan kao mudru uredbu.
Narod je od Refidima nastavio svoje putovanje slijedei kretanje stupa od oblaka. Put ih
je vodio preko neplodnih ravnica, strmih uspona i stjenovitih klisura. esto su putujui preko
pjeanih pustoi posmatrali pred sobom ogromne planine, poput ogromnih prepreka, koje su
se uzdizale na njihovom putu i naizgled sprjeavale daljnje napredovanje. Ali kad su se
pribliili, u planinskim su se stijenama otvarali prolazi, a pred njihovim se pogledom pruala
sljedea ravnica. Proli su kroz jednu duboku, prijeteu klisuru. Bio je to velianstven, dojmljiv
prizor. Izmeu stjenovitih uzvisina koje su se uzdizale stotinama stopa s obje strane, dokle je
oko moglo dosei, tekla je iva rijeka izraelskog naroda sa svojim stadima. A onda se pred
njima u sveanom velianstvu uzdizala planina Sinaj. Stup od oblaka je stao na njenom vrhu, a
narod je rairio svoje atore u ravnici. To je trebao biti njihov dom u narednih godinu dana.
Stup od vatre nou je osiguravao boansku zatitu, a dok su oni bili svladani snom, hljeb s
neba je polako padao na logor.
Svanue je pozlaivalo tamne planinske rubove, sunevi zlatni zraci su probijali duboke
klisure, a iscrpljenim putnicima one su se inile kao zrake milosti s Bojeg prijestola. Izgledalo
150

je da ogromne, krevite hridi svojim velianstvom govore o vjenoj strpljivosti i velianstvu.

ovjek se osjeao neznatan i slab u prisutnosti Onoga koji je mjericom izmjerio zemlju, i
planine na mjerila, a tezuljom bregove (Iz 40,12). Ovdje je Izrael trebao primiti najljepe
otkrivenje koje je Bog ikada dao ovjeku. Bog je ovdje sakupio svoj narod da u njihove umove
utisne svetost svojih zahtjeva objavljujui vlastitim glasom svoj sveti Zakon. U njima su se
trebale dogoditi velike i svete promjene, jer poniujui uticaj ropstva i dugorono
posmatranje idolopoklonstva ostavilo je traga na njihovim navikama i karakteru.
Obznanjujui im sebe Bog ih je nastojao uzdii na vei moralni nivo.

151

27. poglavlje

IZRAEL PRIMA ZAKON

Ovo poglavlje zasniva se na Izlasku 19 do 24.

Ubrzo nakon to su se ulogorili kod Sinaja Mojsije je bio pozvan na planinu da se

susretne s Bogom. On se sam penjao strmim, krevitim putem i pribliio se oblaku koji je
oznaavao mjesto Jahvine prisutnosti. Izrael je sada trebao stupiti u blizak, poseban odnos sa
Svevinjim, da se sjedine kao crkva i narod pod Bojom upravom. Poruka je Mojsiju za narod
bila:
Vi ste vidjeli to sam uinio Egipanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k
sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i drali moj Savez, vi ete mi biti
predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet! - vi ete mi biti kraljevstvo svetenika,
narod svet.
Mojsije se vratio u logor, i nakon to je sazvao izraelske starjeine, ponovio im je
boansku poruku. Njihov je odgovor glasio: Vriemo sve to je Jahve naredio. Tako su oni
uspostavili svean Savez s Bogom i obavezali se da e ga prihvatiti kao svog vladara, ime su
oni u posebnom smislu postali podloni njegovu autoritetu.
Njihov se voa ponovno popeo na planinu i Gospod mu je rekao: Ja u, evo, doi k tebi
u gustom oblaku, da narod uje kad budem s tobom govorio, i da ti zauvijek vjeruju. Kad su se
na putu suoili s tekoama, oni su bili skloni gunanju protiv Mojsija i Arona, optuujui ih da
vode izraelski narod iz Egipta kako bi ga unitili. Gospod je pred njima elio ukazati ast
Mojsiju da bi vjerovali njegovim uputama.
Bog je namjeravao da objavljivanje svog Zakona uini velianstvenim prizorom, u
skladu sa svojim uzvienim karakterom. Narod je trebao shvatiti da svemu to je povezano sa
slubom Bogu treba pristupati s velikim potovanjem. Gospod je rekao Mojsiju: Poi narodu...
i posveuj ga danas i sutra. Neka operu svoju odjeu; neka bude gotov prekosutra, jer e
prekosutra sii Jahve na brdo Sinaj naoigled sveg naroda. Tokom narednih dana svi su se
trebali baviti sveanim pripremama za izlazak pred Boga. Njihovo tijelo i odjea morali su biti
oieni. A kad Mojsije bude upozorio na njihove grijehe, oni su se trebali poniziti, postiti i
moliti da bi se njihova srca oistila od bezakonja.
Obavljene su pripreme u skladu sa zapovijeu, a sluajui naknadna uputstva, Mojsije
je naredio da se oko planine postave granice, tako da ni ovjek ni ivotinja nisu mogli stupiti
na sveto podruje. Ako ga se ko samo usudio dotaknuti, kazna je bila trenutna smrt.
Ujutro treeg dana, dok su pogledi naroda bili uprti u planinu, njen vrh je bio pokriven
gustim i mranim oblakom koji je silazio niz planinu sve do podnoja, dok cijela planina nije
bila obavijena tamom i stranom tajanstvenou. Onda se zauo zvuk trube koji je pozivao
narod na susret s Bogom, i Mojsije ga je poveo do podnoja planine. ive munje su sijevale iz
guste tame, a udarci groma odjekivali su meu okolnim vrhuncima. Brdo Sinaj zavilo se u
dim, jer je Jahve u oblaku ognja siao na nj. Dizao se dim kao dim iz pei. Sve se brdo silno
treslo. U oima okupljenog mnotva slava Gospodnja je bila poput vatre koja prodire, dok je
zvuk trube bivao sve jai. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Znak Jahvine
152

prisutnosti je bio tako straan da je izraelski narod drhtao od straha te su pali na koljena pred
Gospodom. ak je i Mojsije uzviknuo: Prestraen sam i drhtim. (Heb 12,21)
Onda je grmljavina prestala, trube se vie nisu ule, a zemlja je bila mirna. Neko je
vrijeme vladala tiina, a onda se zauo Boji glas. Govorei iz guste tame koja ga je okruivala
dok je stajao na planini, okruen pratnjom anela, Gospod je obznanio svoj Zakon. Mojsije je,
opisujui ovaj prizor, rekao: Doe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja.
Zbog njih doe od kadekih zborova, sa svoga juga sve do Obronaka. Ipak ti ljubi narode, svi
sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su leali nogama, ili tobom predvoeni. (Pnz
33,2.3)
Jahve se otkrio, ne samo u stranom velianstvu suca i zakonodavca ve i kao milostiv
uvar svoga naroda: Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue
ropstva. Onaj koga su oni ve poznavali kao svog Vodia i Izbavitelja, koji ih je izveo iz Egipta,
utirui im put kroz more, pobjeujui faraona i njegovu vojsku, On koji je tako pokazao da je
jai od svih egipatskih bogova, sada je izgovarao svoj Zakon.
Zakon tom prilikom nije objavljen iskljuivo zbog Izraelaca. Bog ih je poastio uinivi
ih straarima i uvarima svog Zakona, ali oni su ga trebali smatrati svetim zalogom
namijenjenim cijelom svijetu. Uredbe Dekaloga su prilagoene cijelom svijetu, a svima su dane
za pouku i pokoravanje. Deset zapovijesti, saete, sveobuhvatne i autoritativne, bave se
ovjekovom dunou prema Bogu i blinjima, a sve se zasniva na velikom temeljnom zakonu
ljubavi. Ljubi Gospoda Boga svoga odgovori - svim srcem svojim, svom duom svojom, svom
snagom svojom i svom pameu svojom a svoga blinjega kao samoga sebe! (Lk 10,27; vidi
takoe: Pnz 6,4.5, Lev 19,18) Ova naela su detaljno izloena u Deset zapovijesti i primijenjena
na ovjekovo stanje i okolnosti.
Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Samo Jahvi, vjenom, samopostojeem, jedinstvenom, koji je sam izvor svega i koji
odrava sve, pripada najvee potovanje i oboavanje. ovjeku je zabranjeno da svojom
slubom i naklonostima na prvo mjesto stavi neto drugo. Mi stvaramo boga od svega to
volimo tako da ono umanjuje nau ljubav prema Bogu ili ometa nau slubu Njemu.
Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u
vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui.
Druga zapovijest zabranjuje oboavanje kipova ili slika istinitog Boga. Mnoge
neznaboake nacije tvrde da su njihovi kipovi samo slika ili simbol s pomou kojeg oni
oboavaju svoje boanstvo, ali Bog je takvo bogosluenje proglasio grijehom. Pokuaj da se
Vjeni prikae materijalnim tvarima umanjuje ovjekovu predodbu o Bogu. Um bi se tako
odvraao od beskrajnog savrenstva Jahve i okretao stvorenjima, a ne Stvoritelju. A to je
ovjekova predstava o Bogu nia, On se vie poniava.
Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Blizak i svet odnos Boga s njegovim
narodom prikazan je slikom braka. Idolopoklonstvo je duhovna preljuba, a Boje nezdovoljstvo njome prikladno je opisano kao ljubomora.
Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena...
Neizbjeno je da djeca snose posljedice roditeljskih grijeha, ali njih se ne kanjava zbog
roditeljske krivice, osim ako ona sudjeluju u njihovu grijehu. Meutim, djeca obino hode
stopama svojih roditelja. Zbog nasljea i primjera, sinovi postaju sudionici u oevim grijesima.
Pogrene sklonosti, izopaeni apetit i iskvaren moral, kao i fizike bolesti i poremeaji,
prenose se kao nasljee od oca na sina, do treeg i etvrtog narataja. Ova je zastraujua
153

istina trebala biti sveana sila koja prijei ljude da hode putem grijeha.
... a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijesti. Zabranjujui
oboavanje lanih bogova druga zapovijest implicitno nareuje oboavanje istinitog Boga.
Onima koji mu vjerno slue obeana je milost, ne samo do treeg i etvrtog narataja, kao u
sluaju kazne kojom se prijeti onima koji ga mrze, ve tisuama narataja.
Ne izgovaraj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji
uzalud izgovara ime njegovo.
Ova zapovijest ne zabranjuje samo lano zaklinjanje i ruenje ve i nepromiljeno
koritenje Bojim imenom bez obzira na njegovo znaenje. Mi ga ne potujemo nepromiljenim spominjanjem Bojeg imena u svakodnevnim razgovorima, prizivanjem u beznaajnim
razgovorima, i estim i nepromiljenim ponavljanjem njegova imena. Sveto je i asno ime
njegovo! (Ps 111,9) Svi trebaju razmiljati o njegovu velianstvu, njegovoj istoi i svetosti,
da srce shvati njegov uzvieni karakter, a njegovo sveto ime treba izgovarati s potovanjem i
sveano.
Sjeti se da svetkuje dan subotni. est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A
sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla
nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina tvoja, ni
doljak koji se nade unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je za est dana stvarao nebo, zemlju i
more i sve to je u njima, a sedmoga dana poinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio
dan subotni.
Subota nije uspostavljena kao neka nova institucija, ve kao ona koja je uspostavljena
za stvaranja. Trebamo je se sjeati i svetkovati kao spomenik na Stvoriteljevo djelo. Upuujui
na Boga kao Stvoritelja neba i zemlje, ona razluuje izmeu istinitog Boga i lanih bogova. Svi
koji svetkuju sedmi dan tim inom govore da su oboavatelji Jahve. Tako je subota znak
ovjekove odanosti Bogu sve dok god postoji na zemlji neko ko mu slui. etvrta zapovijest
jedina je od deset u kojoj se nalazi i ime i titula Zakonodavca. Ona jedina pokazuje ijim je
autoritetom objavljen Zakon. Ona tako sadri Boji peat koji dokazuje autentinost i
obavezujuu silu njegovog Zakona.
Bog je ovjeku dao est dana za rad i zahtijeva da svoj posao obavi tokom est radnih
dana. Subotom je doputeno obavljati nune poslove i initi milost, za bolesne se treba brinuti
sve vrijeme, ali posao koji nije nuan treba obavezno izbjegavati. Zadri li nogu da ne
pogazi subotu, i u sveti dan ne obavlja poslove; nazove li subotu milinom a asnim dan
Jahvi posveen; asti li ga odustajui od puta... (Iz 58,13) Meutim, zabrana tu ne prestaje:
... bavljenja poslom i pregovaranjem, kae prorok. Bog one koji razgovaraju o poslovnim
pitanjima ili stvaraju planove u subotu smatra da se oni zapravo bave tim poslom. Da bi drali
subotu svetom, mi ak ne trebamo dopustiti naim umovima da poivaju na predmetima
svjetovne prirode. A ovo predanje obuhvata sve unutar naih zidova. Ukuani trebaju odloiti
svoje svjetovne poslove tokom svetih trenutaka. Svi se trebaju ujediniti u potovanju Boga
dragovoljnom slubom na njegov sveti dan.
Potuj oca svoga i majku svoju, da imadne dug ivot na zemlji koju ti da Jahve,
Bog tvoj.
Roditeljima pripada odreena mjera potovanja i ljubavi koja ne pripada nijednoj
drugoj osobi. Sam Bog, koji je na njih stavio odgovornost za due u njihovoj brizi, uredio je da
tokom ranih godina ivota, roditelji zauzimaju mjesto Boga kod djece. I oni koji odbacuju
autoritet svojih roditelja odbacuju Boji autoritet. Peta zapovijest od djece zahtijeva ne samo
154

da potuju svoje roditelje, pokoravaju im se i sluaju ih ve da im daju ljubav i njenost, da

olakaju njihove brige, uvaju njihov ugled, te im priteknu u pomo i utjee ih u starosti. Ona
takoe nareduje potovanje prema propovjednicima i vladarima, i svima onima kojima je Bog
dao autoritet.
To je, kae apostol, prva zapovijest popraena obeanjem. (Ef 6,2) Za Izrael, koji je
uskoro oekivao da e ui u Hanaan, to je bilo jamstvo poslunima o dugom ivotu u toj dobroj
zemlji. Ali ona ima i ire znaenje i ukljuuje sav Boji Izrael i obeava vjeni ivot na Zemlji
osloboenoj od prokletstva grijeha.
Ne ubij!
Sva djela nepravde koja skrauju ivot; duh mrnje i osvete, ili poputanja strastima
koji navode na tetna djela drugima ili nas potie da im elimo zlo (jer ko se ljuti na svoga
brata, bie odgovoran sudu); sebino zanemarivanje brige prema napaenima i onima kojima
je ona potrebna; svako ugaanje sebi ili nepotrebno uskraivanje, ili pretjerani rad koji teti
zdravlju, sve je ovo, u veoj ili manjoj mjeri, krenje este zapovijesti.
Ne uini preljube!
Ova zapovijest zabranjuje ne samo neista djela ve i tjelesne misli i elje, ili svako
djelo koje ih podstie. Ne zahtijeva se samo istota u vanjskom ivotu ve i istota tajnih
namjera i osjeanja. Hristos, koji je uio sveobuhvatnu obavezu Bojeg Zakona, izjavio je da su
zle misli ili pogled grijeh kao i nezakonito djelo.
Ne ukradi!
Ova zabrana obuhvata i javne i line grijehe. Osma zapovijest osuuje krau ljudi,
trgovanje robovima, a zabranjuje i osvajake ratove. Ona osuuje kradu i pljaku i zahtijeva
strogo potenje u najmanjim detaljima poslovanja. Ona zabranjuje prekomjernu zaradu u
trgovini i zahtijeva potenu isplatu dugova i plata. Ona kae da se prema nebeskim knjigama
svaki pokuaj da se neko okoristi tuim neznanjem, slabou ili nesreom smatra prijevarom.
Ne svjedoi lano na blinjega svoga!
Ovim je obuhvaen svaki oblik lanog svjedoenja, svaki pokuaj ili namjera da se
blinji prevari. Namjera da se prevari jest ono to svjedoanstvo ini lanim. Pogledom oiju,
pokretom ruke, izrazom lica moe se svjedoiti lano jednako uinkovito kao i rijeima. Svako
svjesno pretjerivanje, svaki nagovjetaj ili ulagivanje s namjerom da se ostavi pogrean ili
pretjeran dojam, ak i injenina izjava izreena na takav nain da ostavlja pogrean dojam
lano je svjedoenje. Ova naredba zabranjuje sve napore da se naudi dobrom glasu blinjeg
pogrenim prikazivanjem ili zlim sumnjama, klevetanjem ili priama. ak i namjerno
prikrivanje istine, ime se moe nanijeti teta drugima, krenje je devete zapovijesti.
Ne poeli kue blinjega svoga! Ne poeli ene blinjega svoga; ni sluge njegova, ni
slukinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvojega.
Deseta zapovijest udara u sam korijen svih grijeha, zabranjujui sebine elje iz kojih
proistie grjean in. Onaj koji se iz poslunosti Bojem Zakonu uzdrava od poputanja
grjenoj elji za onim to pripada drugima nee biti kriv za neko zlo djelo prema svojim
blinjima.
To su bile svete uredbe Dekaloga, izreene usred grmljavine i plamena, prekrasnog
prikaza sile i velianstva velikog Zakonodavca. Bog je objavljivanje svog Zakona popratio
prikazom svoje sile i slave da njegov narod nikada ne zaboravi taj prizor te da ih dojmi
duboko potovanje prema Piscu Zakona, Stvoritelju neba i zemlje. On je svim ljudima elio
pokazati svetost, vanost i postojanost svog Zakona.
155

Izraelski je narod svladao strah. Strana mo Gospodnjih uredbi njima se inila jaom
od onoga to su njihova drua srca mogla podnijeti. Kad im je izneseno Boje veliko mjerilo
pravednosti, oni su kao nikada ranije shvatili uvredljivu prirodu grijeha i svoju vlastitu krivicu
u oima svetoga Boga. Ustuknuli su u strahu i s dubokim potovanjem. Mnotvo je povikalo
Mojsiju: Ti nam govori, a mi emo sluati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!
Odgovor je glasio: Ne bojte se... Bog je doao da vas samo iskua; da strah pred njim ostane s
vama te da ne grijeite. Meutim, narod je ostao podalje posmatrajui prizor sa strahom, dok
Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio.
Umovi naroda, zaslijepljeni i ponieni paganstvom i ropstvom, nisu bili spremni da u
cijelosti cijene dalekosena naela Bojih Deset zapovijesti. Da bi potpunije razumjeli i vrili
Deset zapovijesti, dane su dodatne uredbe koje su ilustrirale i Primjenjivale naela Deset
zapovijesti. Ove su se uredbe zvale zakoni jer su zasnovani na beskonanoj mudrosti i
jednakosti, a sudije su ih koristili da bi na temelju njih izricali presude. Za razliku od Deset
zapovijesti. Mojsije ih je osobno primio, a za tim ih je on trebao obznaniti narodu.
Prvi se od ovih zakona odnosio na sluge. U drevna vremena sudije su zloince prodavali
u ropstvo, u nekim sluajevima kreditori su prodavali svoje dunike, a siromatvo je navelo
neke osobe da sebe i svoju djecu prodaju u ropstvo. Meutim, Izraelca se nije moglo prodati
na doivotno robovanje. Duina njegove slube bila je ograniena na est godina, a sedme je
trebao biti puten na slobodu. Kraa ljudi, ubistvo s predumiljajem, pobuna protiv
roditeljskog autoriteta, kanjavali su se smru. Doputalo se dranje robova koji nisu bili
roeni Jevreji, ali njihov ivot i osobnost bili su strogo zatieni. Kanjavalo se ubistvo robova,
a povrede koje bi gospodar nanio, moda samo gubitak zuba, omoguavale su mu slobodu.
Izraelci su i sami nedavno bili sluge, a sad kad su sami trebali imati sluge, trebali su se
uvati poputanja duhu surovosti i iskoritavanja zbog kojeg su patili pod egipatskim
nadzornicima. Sjeanje na gorinu njihova vlastita robovanja trebalo ih je osposobiti da se
stave na mjesto sluge te da ih to navede da budu ljubazni i saaljivi, da prema drugima
postupaju onako kako bi eljeli da se postupa prema njima.
Posebno su tiena prava udovica i siroadi, a nareen je i njean obzir prema njihovom bespomonom stanju. Ako ih ucvijeli i oni zavape k meni, sigurno u njihove vapaje
usliiti. Moj gnjev e se raspaliti, i maem u vas pogubiti. Tako e vam ene ostati udovice a
djeca siroad. Pridolice koji se pridrue Izraelu trebali su biti zatieni od zla i tlaenja. Ne
tlai pridolicu niti mu nanosi nepravde, jer ste sami bili pridolice u zemlji egipatskoj.
Uzimanje kamate od siromaha bilo je zabranjeno. Odjea ili pokriva siromaha, koji su
se uzimali kao jamstvo, morali su se vratiti prije noi. Kradljivac je ukradeno morao vratiti
dvostruko. Nareeno je i potovanje prema sudijama i upraviteljima, a sudije su upozoreni
protiv izvrtanja pravde, prihvatanja lanih dokaza i primanja mita. Zabranjeno je bilo lano
optuivanje i klevetanje, a nareena djela ljubaznosti, ak i prema osobnim neprijateljima.
Narod je jo jednom opomenut na svetu obavezu u pogledu na subotu. Odreeni su
godinji praznici, na kojima su se svi mukarci iz naroda okupljali pred Gospodom donosei
mu svoje rtve zahvalnosti i prve plodove njegova obilja. Obznanjen je i cilj ovih uredbi. One
nisu proistekle iz puke, samovoljne suverenosti, ve su dane za dobro Izraela. Gospod je
rekao: Budite narod meni posveen!, dostojni da vas sveti Bog prizna.
Mojsije je trebao zapisati ove zakone i pozorno ih uvati kao temelje nacionalnog
Zakona i oni su zajedno s Deset zapovijesti koje su ilustrirali bili uslov ispunjenja Bojih
obeanja Izraelu.
156

Onda im je Jahve poslao poruku: aljem, evo, svog anela pred tobom, da te uva na
putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Potuj ga i sluaj! Ne buni se protiv njega, jer vam
nee opratati prekraje: ta moje je ime u njemu. Ako mu se bude vjerno pokoravao i bude
vrio sve to sam naredio, ja u biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim
protivnicima. Tokom svih izraelskih lutanja Hristos je, u stupu od oblaka i ognja, bio njihov
Voa. Premda su postojale predslike koje su upuivale na dolazak Spasitelja, On je takoe bio
prisutni Spasitelj, koji je Mojsiju davao upute za narod i stajao pred njima kao jedini kanal
blagoslova.
Nakon silaska s planine: Doe Mojsije i kaza narodu sve rijei Jahvine i sve odredbe. A
sav narod odgovori u jedan glas: Sve rijei to ih Jahve ree, vriemo. Mojsije je ovo
jamstvo, zajedno s Gospodovim rijeima koje su ih obavezivale da ih posluaju, zapisao u
knjigu.
Onda je slijedilo potpisivanje Saveza. U podnoju je planine izgraen rtvenik, a pored
njega je podignuto dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih, kao svjedoanstvo
njihovog prihvatanja Saveza. Tada su mladi Izraelci izabrani za ovu slubu prinijeli rtve.
Mojsije, nakon to je krvlju pokropio rtvenik, prihvati zatim Knjigu Saveza pa je
narodu glasno proita. Tako su sveano ponovljeni uslovi Saveza i svi su bili slobodni da
izaberu hoe li im se pokoriti. Oni su prvo obeali da e sluati Boji glas, ali sada im je
proitan njegov Zakon, a njegova su naela detaljno iznesena tako da znaju to sve ovaj Savez
obuhvata. Narod je ponovno jednoglasno uzvratio: Sve to je Jahve rekao, izvrit emo i
posluat emo. Kad je Mojsije saopio svemu narodu svaku zapovijest, kako je pisalo u
Zakonu, uze krvi... te pokropi i samu knjigu i sav narod govorei: Ovo je krv saveza koji vam
je Bog propisao. (Heb 9,19.20)
Tada je trebalo izvriti pripreme za potpuno organiziranje izabranog naroda pod
Jahvom kao njihovim kraljem. Mojsije je primio zapovijest: Uadi k Jahvi - ti, Aron, Nadab i
Abihu i sedamdeset izraelskih starjeina. Poklonite se izdaljega! Neka se sam Mojsije
primakne k Jahvi! Dok je narod bogoslubovao u podnoju, ovi izabrani ljudi su bili pozvani
da se popnu na planinu. Pozvano je sedamdeset starjeina da pomognu Mojsiju u upravljanju
Izraelom, a Gospod im je dao Duh i poastio ih prikazom svoje slave i veliine. Oni vidjee
Boga Izraelova: podnoje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem
nalik na samo nebo. Oni nisu vidjeli Boga, ve su vidjeli slavu njegove prisutnosti. Ranije oni
ne bi mogli podnijeti ovaj prizor, ali prikaz Boje slave je izazvao strahopotovanje i naveo ih
na pokajanje. Oni su razmiljali o njegovoj slavi, istoi i milosti sve dok se nisu mogli pribliiti
Onome koji je bio predmet njihovog razmiljanja.
Mojsije i njegov pomonik Joua su onda pozvani da se susretnu s Bogom. Budui da
su neko vrijeme trebali biti odsutni, voa je imenovao Arona i Hura, da ga uz pomo starjeina
zamijene. Zatim Mojsije uzade na brdo, a onda oblak prekri brdo. Slava se Jahvina nastani na
Sinajskom brdu. Oblak je est dana prekrivao planinu kao znak posebne Boje prisutnosti, a
On se nije otkrio ili objavio svoju volju. Mojsije je sve to vrijeme ekao da bude pozvan u
prisutnost Svevinjega. Njemu je nareeno: Popni se k meni na brdo i priekaj ondje, i
premda su njegovo strpljenje i poslunost bili kuani, ekanje ga nije iscrpilo i nije napustio
svoje mjesto. Razdoblje ekanja je za njega bilo vrijeme pripreme, temeljitog samoispitivanja.
ak ni Boji omiljeni sluga nije odmah mogao stupiti u njegovu prisutnost i izdrati prikaz
njegove slave. Njemu je trebalo est dana da bi sebe posvetio Bogu ispitujui svoje srce,
razmiljajui i molei se prije nego to je bio spreman za direktnu komunikaciju sa svojim
157

Tvorcem.
Sedmog dana, u subotu, Mojsije je pozvan u oblak. Gusti oblak se otvorio pred oima
cijelog Izraela i Gospodova slava se pokazala kao vatra koja saie. etrdeset dana i etrdeset
noi boravio je Mojsije na brdu. etrdeset dana boravka na brdu nije obuhvatilo est dana
pripreme. Joua je tokom est dana bio s Mojsijem, te su zajedno jeli manu i pili iz potoka koji
je tekao s planine. Ali Joua nije uao s Mojsijem u oblak. On je ostao vani i nastavio jesti i piti
oekujui Mojsijev povratak, ali Mojsije je postio tokom svih etrdeset dana.
Mojsije je tokom svog boravka na gori primio upute za izgradnju Svetilita u kojem e
se posebno prikazati boanska prisutnost. Neka mi sagrade Svetilite da mogu boraviti meu
njima, (Izl 25,8) bila je Boja zapovijest. Svetkovanje subote je zapovjeeno po trei put.
Neka je ona znak, zauvijek, izmeu mene i Izraelaca, saoptio je Jahve, da budete svjesni da
vas ja, Jahve, posveujem. Drite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta... ko bude u njoj radio
ikakav posao, neka se odstrani iz svoga naroda. (Izl 31,17.13.14) Budui da su upravo tada
dane i upute za trenutno podizanje Svetilita za slubu Bogu, narod je mogao zakljuiti da je,
zbog toga to je cilj koji su imali pred sobom bio slava Boja i zbog velike potrebe za mjestom
bogosluenja, opravdano raditi na gradnji subotom. Da bi ih sauvao od takve pogreke oni su
primili upozorenje. Ni svetost i hitnost ovog posebnog djela za Boga nije ih smjela navesti da
pogaze Njegov sveti dan odmora.
Narod je otada trebao biti poaen stalnom prisutnou svog Kralja. Ja u prebivati
meu Izraelcima i biti njihov Bog, Ja u posvetiti ator sastanka... (Izl 29,45.43) bilo je
obeanje dano Mojsiju. Kao simbol Bojeg autoriteta i utjelovljenje njegove volje Mojsije je
primio primjerak Deset zapovijesti to ih je Boji prst urezao na dvije kamene ploe (Pnz 9,10;
Izl 32, 15.16), da budu uvane u Svetilitu, koje je, kad se naini, trebalo biti vidljivo sredite
narodnog bogosluenja.
Izrael je od ropskog naroda uzvien iznad svih ostalih naroda da bude posebno blago
Kralja nad kraljevima. Bog ih je odvojio od svijeta da bi im dao sveti zadatak. On ih je uinio
mjestom polirane njegovog Zakona i kroz njih je namjeravao meu ljudima sauvati znanje o
Njemu. Tako je svjetlost s Neba trebala blistati u svijetu okruenom tamom, i trebao se uti
glas koji Poziva sve narode da ostave idolopoklonstvo i slue ivom Bogu. Ako Izraelci
opravdaju povjerenje oni e postati svjetska sila. Bog e biti njihova odbrana i On e ih uzdii
iznad svih naroda. Kroz njih e se otkrivati njegova svjetlost i istina i oni e ivjeti pod
njegovom svetom i mudrom vladavinom kao primjer nadmoi Njegovog bogosluenja nad
svim drugim oblicima idolopoklonstva.

158

28. poglavlje

IDOLOPOKLONSTVO NA SINAJU
Ovo poglavlje zasniva se na Izlasku 32 do 34.

Mojsijeva odsutnost za Izrael je bilo vrijeme iekivanja i neizvjesnosti. Narod je znao

da je on s Jouom otiao na planinu i uao u oblak gustog mraka koji se mogao vidjeti iz doline,
a poivao je na vrhu planine. S vremena na vrijeme osvjetljavale su ga munje boanske
prisutnosti. eljno su oekivali njegov povratak. Naviknuti jo u Egiptu na materijalni prikaz
boanstva, njima je bilo teko vjerovati u nevidljivo bie, te su oslonac za svoju vjeru nalazili u
Mojsiju. Sada je on bio uzet od njih. Prolazili su dan za danom, sedmica za sedmicom, a on se
nije vraao. Usprkos oblaku koji je i dalje bio na vidiku, mnogima se u logoru inilo da ih je
njihov voa napustio ili da ga je unitila vatra koja saie.
Razdoblje ekanja je za njih bilo vrijeme razmiljanja o Bojem Zakonu koji su uli i
pripreme srca da prime daljnja otkrivenja koja im je On trebao dati. Nikada nije bilo previe
vremena za ovaj posao, i da su traili jasnije razumijevanje Bojih zahtjeva i ponizili svoja srca
pred Njim, oni bi bili zatieni od kunji. Ali oni to nisu uinili te su uskoro postali
nepromiljeni, nepaljivi i skloni bezakonju. Ovo se posebno odnosilo na svjetinu. Oni su bili
nestrpljivi to su se nalazili na putu u obeanu zemlju, zemlju u kojoj je teklo mlijeko i med.
Dobra zemlja im je obeana samo pod uslovom poslunosti, ali oni su to izgubili iz vida. Neki
su predloili da se vrate u Egipat, ali bez obzira hoe li poi naprijed u Hanaan ili natrag u
Egipat, mnotvo je odluilo da vie ne eka Mojsija.
Osjeajui se bespomoni u odsutnosti voe, oni su pribjegli starim praznovjerjima.
Svjetina je bila prva u poputanju, gunanju i nestrpljivosti i oni su postali voe otpada koji je
slijedio. Vo ili tele su bili neke od ivotinja koje su Egipani smatrali simbolom svog boanstva,
i na prijedlog onih koji su prakticirali ovaj oblik idolopoklonstva u Egiptu, nainjeno je tele i
oni su mu se poeli klanjati. Bog nije dao nikakav prikaz sebe, a zabranio je i bilo kakvo
materijalno prikazivanje s ovim ciljem. Svrha monih uda u Egiptu i kod Crvenog mora bila je
da utvrdi vjeru u Njega kao nevidljiva, svemona Izraelova Pomonika, jedinog istinitog Boga.
elja za vidljivim prikazom njegove prisutnosti prikazana je stupom od oblaka i ognja koji je
predvodio mnotvo i prikazivanjem njegove slave na gori Sinaj. Meutim, iako je oblak
njegove prisutnosti jo uvijek bio pred njima, oni su svoja srca predali egipatskom idolopoklonstvu, a slavu nevidljivog Boga prikazali kipom teleta!
U Mojsijevoj odsutnosti sudska vlast je predana Aronu te se ogromno mnotvo okupilo
pred njegovim atorom sa zahtjevom: Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne
znamo to se dogodi s tim ovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.4 Oblak,
kazali su oni, koji ih je dotad vodio, sada je trajno stajao na brdu i vie ih nee predvoditi u
njihovim putovanjima. Oni moraju imati kip umjesto njega, i ako se odlue vratiti u Egipat,
kako je odlueno, oni e nai milost kod Egipana nosei pred sobom kip i prihvatajui ga kao
svog boga.
Ovakva je kriza zahtijevala ovjeka vrste, odlune, nepromjenjive hrabrosti, nekoga ko
4

Vidi Dodatak, primjedba br. 4.

159

bi potovanje Boga smatrao vrednijim od popularnog javnog miljenja, line sigurnosti i

vlastitog ivota. Ali tadanji izraelski voa nije imao takav karakter. Aron je neodluno
prigovorio narodu, a njegovo oklijevanje i bojaljivost u odlunom trenutku njih je uinilo jo
odlunijim. Mete se poveavao. Izgledalo je da je slijepa, nerazumna izbezumljenost ovladala
mnotvom. Bilo je i onih koji su ostali vjerni Savezu s Bogom, ali vei dio naroda se pridruio
otpadu. Prema nekolicini koja se usudila predloeni kip nazvati idolopoklonstvom grubo se
postupalo, i oni su u tom meteu i uzbuenju izgubili svoje ivote.
Aron se uplaio za svoj ivot i umjesto da plemenito ustane u obranu Boje asti, on je
popustio zahtjevima mnotva. Njegovo je prvo djelo bilo naredba da sav narod sakupi zlatni
nakit i donese ga njemu, nadajui se da e ih ponos navesti da odbiju ovu rtvu. Ali oni su
dragovoljno predali svoje ukrase i on je od njih izlio tele, imitaciju egipatskog boga. Narod je
povikao: Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske. Aron je neasno dopustio
ovu uvredu Jahve. A onda je otiao jo dalje. Videi s kakvim je zadovoljstvom zlatno tele
prihvaeno, on je pred njima izgradio rtvenik i objavio: Sutra neka se priredi sveanost u
ast Jahvi! Trubai su irom logora, od plemena do plemena najavljivali sveanost. Sutradan
rano ustanu i prinesu rtve paljenice i donesu rtve priesnice. Onda svijet posjeda da jede i
pije. Poslije toga ustade da se zabavlja. Pod izgovorom da odravaju sveanost u ast Jahvi,
oni su se prepustili jedenju i razvratnom uivanju.
Kako se esto u dananje vrijeme ljubav prema zadovoljstvima prikriva oblijem
pobonosti! Religija koja ljudima doputa da se istodobno s obavljanjem svojih bogoslubenih rituala posvete sebinim ili tjelesnim zadovoljstvima i danas godi mnotvu kao i u
Izraelovo doba. Jo uvijek postoje popustljivi Aroni koji e, dok obnaaju odgovorne dunosti
u crkvi, popustiti eljama neposveenih i tako ih ohrabriti na grijeh.
Prolo je svega nekoliko dana otkad su Izraelci sklopili sveani Savez s Bogom da e
sluati njegov glas. Stajali su drui od straha pred planinom sluajui Gospodnje rijei:
Nemoj imati drugih bogova uz mene! Boja slava je jo uvijek lebdjela iznad Sinaja na vidiku
zajednice, ali oni su se okrenuli i zatraili druge bogove. Nainie tele na Horebu, klanjahu se
liku od zlata salivenu. Zamijenie Slavu svoju likom bika to prodire travu. (Ps 106,19.20)
Kako se mogla iskazati vea nezahvalnost ili ponuditi smionija uvreda Onome koji im se otkrio
kao njeni Otac i svemoni Kralj!
Mojsije je na planini bio upozoren na otpad u logoru i nareeno mu je da se bez
odlaganja vrati. Pouri dolje, bile su Boje rijei, narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske,
poao je naopako. Brzo su zali s puta koji sam im odredio Napravili su sebi tele od
rastopljene kovine, preda nj pali niice. Bog je mogao sprijeiti ovaj pokret od samog poetka,
ali je dopustio da se razvije do ovog stupnja da bi ih pouio kaznom za njihovu izdaju i otpad.
Boji Savez s njegovim narodom bio je poniten i On je rekao Mojsiju: Dobro vidim...
da je ovaj narod tvrde ije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda
u od tebe razviti velik narod. Izraelski narod, a naroito svjetina, stalno su bili skloni pobuni
protiv Boga. Oni bi takoe mrmljali protiv svojih voa te bi ga alostili svojim nevjerstvom i
tvrdoglavou. Voditi ih u obeanu zemlju bio bi teak posao, pun kunji. Oni su svojim
grijesima ve izgubili pravo na Boju milost, a pravda je zahtijevala njihovo unitenje. Gospod
je stoga predloio da ih uniti te da od Mojsija naini velik narod.
Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim, bile su Boje rijei. Da je
Bog namjeravao istrijebiti Izrael, ko bi se za njih mogao moliti? Koliko bi bilo onih koji bi
grjenike jednostavno prepustili njihovoj sudbini? Koliko bi njih rado zamijenili napor, teret i
160

rtvu, naplatili nezahvalnost i gunanje, za poloaj asti i uivanja, kad je Bog bio taj koji je
nudio osloboenje?
Meutim, Mojsije je vidio razlog za nadu tamo gdje se inilo da postoji samo
obeshrabrenje i gnjev. On nije Boje rijei: Pusti sada, razumio kao zabranu, ve podsticaj na
posredovanje, rijei koje su podrazumijevale da nita drugo osim Mojsijeve molitve ne moe
spasiti Izrael, i ako ga on zamoli, Bog e potedjeti njegov narod. On je zapomagao pred
Jahvom, Bogom svojim, i govorio: O Jahve! emu da gnjevom plamti na svoj narod koji si
izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom!
Bog je naznaio da se odrekao svog naroda. On je Mojsiju govorio o njima kao o
narodu tvom, koji si izveo iz zemlje egipatske. Meutim, Mojsije se ponizno odrekao tvrdnje
da je on vodio Izrael. Oni nisu bili njegovi, ve Boji, svoj narod koji si izveo... silom velikom i
rukom jakom! Zato bi, pozivao je on, Egipani morali rei: U zloj ih je namjeri i odveo, tako
da ih smakne u brdima i izbrie s lica zemlje.
Tokom nekoliko mjeseci otkad je Izrael napustio Egipat izvjetaj o njihovom
prekrasnom izbavljenju rairio se meu svim okolnim narodima. Strah i mrani predosjeaji
poivali su na neznabocima. Svi su posmatrali da vide to e izraelski Bog uiniti za svoj
narod. Ako ih sada uniti, njihovi e neprijatelji pobijediti i Bog e biti obeaen. Egipani e
tvrditi da su njihove optube bile istinite, umjesto da je poveo narod da prinese rtve, On je
uinio da oni budu rtvovani. Oni nee razmiljati o grijesima Izraelaca. Unitenje naroda to
ga je On tako jasno nagradio tetilo bi ugledu njegova imena. Kako velika odgovornost poiva
nad onima koje je Bog tako velianstveno uzvisio da proslave njegovo ime na zemlji! Kako bi
se oni trebali brinuti da se sauvaju od grijeha, da ne navuku njegovu kaznu i tako meu
neznabocima obeaste njegovo ime!
Dok je Mojsije posredovao za Izrael, njegova bojaljivost je ustupila mjesto njegovoj
predanosti i ljubavi prema onima koji su, u Bojim rukama, bili orue preko kojeg je tako
mnogo uinjeno. Gospod je sluao njegove zamolbe i udovoljio njegovoj nesebinoj molitvi.
Bog je kuao svog slugu, On je provjeravao njegovu vjernost i ljubav prema tom grjenom,
nezahvalnom narodu i Mojsije je plemenito izdrao kunju. Sebini motivi nisu bili izvor
njegovog zanimanja za Izrael. Njemu je napredak Bojeg izabranog naroda bio drai nego
osobna ast, drai nego prednost da postane otac velikog naroda. Bog je bio zadovoljan
njegovom vjernou, jednostavnou njegova srca, njegovim integritetom, i On mu je kao
vjernom pastiru predao veliku odgovornost da Izrael vodi u obeanu zemlju.
Kad su Mojsije i Joua sili s planine, a Mojsije nosio ploe Svjedoanstva, uli su viku
i vrisak uzbuenog mnotva, oito u stanju divljeg orgijanja. Joua, vojnik, prvo je pomislio da
su logor napali neprijatelji. Bojna vika u logoru! rekao je on. Ali Mojsije je bolje prosudio
prirodu ovog komeanja. Vika nije bila bojna, ve vika bune pijanke. Niti viu pobjednici, niti
tue pobijeeni: tu ja samo pjesmu ujem. Dok su prilazili logoru, ugledali su narod kako vie
i plee oko svog kipa. Bio je to prizor neznaboake pijanke, oponaanje idolopoklonikih
egipatskih praznika. Kako se to razlikovalo od sveanog oboavanja Boga! Mojsije se
razgnjevio. On je upravo doao iz prisutnosti Boje slave, i premda je bio upozoren na ono to
se dogaalo, on nije bio spreman za takav straan prizor izraelskog ponienja. Njegov je bijes
kljuao. Da bi pokazao gnuanje prema njihovom zloinu, bacio je kamene ploe i one su se
raspale pred oima naroda, oznaavajui time da kao to su oni raskinuli svoj Savez s Bogom,
tako je i Bog raskinuo svoj Savez s njima.
Mojsije je ulazei u logor proao kroz mnotvo razvratnika, zgrabio kip i bacio ga u
161

vatru. Kasnije ga je atro u prah, prosuo po vodi i naredio narodu da piju tu vodu. Time je
pokazao potpunu bezvrijednost boga kojeg su oni oboavali.
Veliki je voa pozvao svog brata i otro ga zapitao: to ti je ovaj narod uinio... da si
tako veliki grijeh na nj svalio? Aron se pokuao zatititi objanjavajui zahtjeve naroda i da bi
ga ubili da se nije pokorio njihovim eljama. Neka se moj gospodar srdbom ne raspaljuje odgovori Aron - sam zna kako je ovaj narod na zlo sklon. Rekoe mi: Napravi nam boga, pa
neka pred nama ide! Ne znamo to se dogodi s tim ovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje
egipatske. Na to im ja rekoh: Ko ima zlata, neka ga skine! Tako mi ga dadoe, a ja ga bacili u
vatru, te izae ovo tele. On je elio da Mojsije povjeruje da se dogodilo udo, da je zlato
baeno u vatru te da se nadprirodnom silom pretvorilo u tele. Meutim, njegovi izgovori i
okolianje bili su uzaludni. On je s pravom smatran glavnim krivcem.
Ono to je njegov grijeh inilo tako mrskim jest injenica da je Aron bio blagoslovljen i
poaen daleko vie od ostalog naroda. Aron je bio taj koga posveti Jahve (Ps 106,16), a on
je nainio kip i proglasio sveanost. On je bio imenovan Moj-sijevim glasnogovornikom, a sam
je Bog posvjedoio o njemu: Znam da je on vrlo rjeit. (Izl 4,14) On je propustio sprijeiti
idolopoklonike u njihovoj namjeri da izazivaju Nebo. On, preko koga je Bog donio kaznu na
Egipane i njihove bogove, ravnoduno je sluao izjavu pred livenim kipom: Ovo je tvoj Bog,
Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske. On je bio s Mojsijem na planini i tamo posmatrao
Gospodnju slavu, on je vidio da u prikazu te slave nije bilo niega prema emu se mogao
nainiti kip. On je bio taj koji je tu slavu pretvorio u kip teleta. On kome je Bog predao vostvo
naroda u Mojsijevoj odsutnosti podravao je njihovu pobunu. I na Arona se Jahve veoma
razgnjevio, htio ga unititi. (Pnz 9,20) Meutim, kao odgovor na Mojsijevo predano
posredovanje, njemu je poteen ivot. Kajanjem za svoj veliki grijeh i poniznou on je
ponovno stekao Boju milost.
Da je Aron imao hrabrosti zaloiti se za pravdu bez obzira na posljedice, on je mogao
sprijeiti otpad. Da je nepokolebljivo ustrajao u svojoj odanosti Bogu, da je podsjetio narod na
odgovornost preuzetu na Sinaju, na sveani zavjet s Bogom da e sluati njegov Zakon, zlo bi
bilo zaustavljeno. Ali njegovo udovoljavanje eljama naroda i sigurnost s kojom je nastavio
izvravati njihove planove, ohrabrilo ih je da idu dalje u svom grijehu no to su provobitno
namjeravali.
Kad se Mojsije, po povratku u logor, suprotstavio pobunjenicima, njegovi otri ukori i
ljutnja koju je pokazao razbijanjem ploa Zakona bili su u opreci s ugodnim rijeima i
dostojanstvenim dranjem njegovog brata, i simpatije naroda su bile na strani Arona. Aron je,
da bi se opravdao, nastojao uiniti narod odgovornim za njegovu slabost u poputanju
njihovom zahtjevu, ali usprkos tome, oni su se divili njegovoj blagosti i strpljenju. Ali Bog ne
gleda na ono to ljudi gledaju. Aronov popustljivi duh i elja da udovolji zaslijepili su njegove
oi da ne vidi veliinu zloina koji je podravao. Njegovo ponaanje kojim je uticao na grijeh
Izraela hiljade je kotalo ivota. U kakvoj je suprotnosti bilo Mojsijevo ponaanje, koji je, dok
je vjerno izvravao Boje sudove, pokazao da mu je dobrobit Izraela draa nego napredak,
ast ili ivot.
Od svih grijeha koje e Bog kazniti nijedan nije tei u njegovim oima od onoga koji
ohrabruje druge da ine zlo. Bog je elio da njegove sluge dokau svoju odanost revnim
ukoravanjem grijeha, bez obzira kako to moe biti bolno. Oni koji su poaeni boanskim
poslanjem ne smiju biti slabi, popustljivi, zavisno o vremenu u kojem se nalaze. Oni ne trebaju
teiti samouzvienju ili se kloniti spornih dunosti, ve obavljati Boje djelo s nepokolebljivom
162

vjernou.
Premda je Bog ispunio Mojsijevu molitvu tako to je potedio Izraela unitenja, njihov
je otpad trebao biti primjereno kanjen. Da bezakonje i nepokornost do kojih je dolo s
Aronovim doputenjem nisu bili brzo slomljeni, oni bi se pretvorili u otvorenu bezbonost i
donijeli narodu nepovratnu propast. Zlo se mora odstraniti najstroim mjerama. Stojei na
vratima logora Mojsije je pozvao narod: Ko je za Jahvu, k meni! Oni koji nisu sudjelovali u
otpadu trebali su stati Mojsiju s desne strane, a oni koji su se pokajali zbog svog grijeha, na
lijevu. Zapovijest je bila izvrena. Ispostavilo se da Levijevo pleme nije sudjelovalo u
idolopoklonikom bogosluenju. Iz drugih je plemena bilo mnogo onih koji su uprkos grijehu
pokazali svoje pokajanje. Ali velik broj, veinom svjetina koja je traila da se naini tele,
tvrdoglavo je ustrajao u svojoj pobuni. Mojsije je u ime Jahve, Boga Izraela, zapovjedio onima
s desne strane, koji nisu sudjelovali u idolopoklonstvu, da izvuku maeve i pobiju sve koji su
ustrajali u pobuni. I toga dana pade naroda oko tri tisue ljudi. Bez obzira na poloaj, pleme,
prijateljstvo, vode pobune su bili pobijeni, a poteeni su svi koji su se ponizili i pokajali.
Oni koji su izvrili ovaj strani in suda izvrili su ga na temelju boanskog autoriteta,
izvrujui presudu Kralja nad kraljevima. Ljudi se moraju kloniti da u svojoj ljudskoj sljepoi
ne sude i osuuju svoje blinje, ali kad im Bog zapovjedi da izvre njegovu presudu nad
bezakonjem Njega treba posluati. One koji su obavili ovaj bolan in i tako pokazali svoje
gaenje prema pobuni i idolopoklonstvu i posvetili se cjelovitijoj slubi istinitom Bogu,
Gospod je nagradio, i njih i njihovu vjernost tako to je Levijevu plemenu dao posebno odlije.
Izraelci su bili okrivljeni zbog izdaje i to protiv Kralja koji im je dao blagoslove i iji su
autoritet dragovoljno odluili sluati. Da bi se odrala boanska vladavina, pravda se mora
izvriti na izdajnicima. Ipak, i ovdje je Bog pokazao svoju milost. Premda je potovao svoj
Zakon, On je svima dao slobodu izbora i mogunost za pokajanje. Pobijeni su samo oni koji su
ustrajali u pobuni.
Bilo je nuno kazniti ovaj grijeh kao svjedoanstvo okolnim narodima o Bojem
nezdovoljstvu idolopoklonstvom. Izvrujui pravdu na krivcima Mojsije je, kao Boje orue,
morao ostaviti zapis o sveanom i javnom prosvjedu protiv njihova zloina. Kad su Izraelci
kasnije trebali osuditi idolopoklonstvo okolnih plemena, njihovi bi ih neprijatelji optuili da je
narod koji uzima Jahvu za svog Boga nainio tele i oboavao ga na Horebu. Oni bi onda,
premda prisiljeni da priznaju sramotnu istinu Izraela, mogli ukazati na stranu sudbinu
prijestupnika kao dokaz da njihov grijeh nije bio ni odobren ni oproten.
Ljubav nita manje od pravde zahtijeva da se ovakav grijeh kazni. Bog je uvar kao i
vrhovnik svog naroda. On uklanja one koji su ustrajni u pobuni da druge ne povedu u propast.
Time to je potedio Kajinov ivot Bog je svemiru pokazao kakve su posljedice doputanja da
grijeh proe nekanjen. Uticaj koji je on svojim ivotom i uenjem izvrio na svoje potomke
doveo je do pokvarenosti koja je zahtijevala unitenje cijelog svijeta potopom. Istorija pretpotopnih ljudi svjedoi da dug ivot za grjenika nije blagoslov, Gospodnje veliko strpljenje nije
sprijeilo njihovo bezbotvo. to su ljudi due ivjeli, postajali su sve pokvareniji.
Tako je bilo i s otpadom na Sinaju. Da prijestup nije bio brzo kanjen, ponovno bi se
vidjele iste posljedice. Zemlja bi ponovno postala pokvarena kao i u Noino vrijeme. Da su
prijestupnici bili poteeni, razvilo bi se zlo vee od onoga koje se rairilo nakon to je Kajin
poteen. Boja milost zahtijeva da hiljade pate kako bi se sprijeila potreba da se milioni
kazne. Da bi spasio veinu, On mora kazniti manjinu. Nadalje, kad je narod odbacio vjernost
Bogu, on se odrekao boanske zatite i liio se njegove obrane, i tako je cijeli narod bio izloen
163

sili svojih neprijatelja. Da zlo na vrijeme nije uklonjeno, oni bi uskoro postali rtve svojih
brojnih i monih neprijatelja. Bilo je potrebno da se za dobro Izraela, a takoe i kao pouka
narednim naratajima, zloin na vrijeme kazni. To nije bila nita manja milost za grjenike to
je njihovo grjeno ponaanje sprijeeno. Da je njihov ivot bio poteen, isti duh koji ih je
potakao da se pobune protiv Boga pokazao bi se u meusobnoj mrnji i sukobima, i oni bi
naposljetku sami sebe unitili. Zloin je kanjen brzo i sa strahovitom otrinom iz ljubavi
prema svijetu, iz ljubavi prema Izraelu i prijestupnicima.
Kad je narod naposljetku shvatio veliinu svoje krivice, strah je obuzeo cijeli logor.
Strahovali su da e svi prijestupnici biti ubijeni. alei njihovu muku Mojsije je obeao da e
jo jednom moliti Gospoda za njih.
Teak ste grijeh poinili. Ipak u se Jahvi popeti. Moda za va grijeh oprotenje
pribavim. On je otiao i u svojoj ispovijedi Bogu rekao: Jao! Narod onaj teak je grijeh
poinio napravivi sebi boga od zlata. Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nee, onda i mene
izbrii iz svoje knjige koju si napisao. Odgovor je glasio: Onoga koji je protiv mene sagrijeio,
izbrisat u iz svoje knjige. Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Aneo e moj pred
tobom ii. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova u ih grijeha kazniti.
Mojsijeva molitva usmjerava nae umove na nebeske zapise u kojima su zapisana
imena svih ljudi, gdje su vjerno zapisana njihova djela, bila dobra ili zla. Knjiga ivota sadri
imena svih koji su ikada sluili Bogu. Ako ga ko od njih napusti i tvrdoglavom ustrajnou u
grijehu konano otvrdne na uticaj njegovog Svetog Duha, na sudu e njegovo ime biti
izbrisano iz Knjige ivota i on e biti predan unitenju. Mojsije je shvatio kako je strana
grjenikova sudbina, a ipak ako Gospod odbaci izraelski narod, on je elio da se i njegovo ime
izbrie s njihovim. On nije mogao izdrati da vidi kako kazna stie one koji su tako milostivo
bili izbavljeni. Mojsijevo posredovanje u korist Izraela prikazuje Hristovo posredovanje za
grjene ljude. Ali Gospod nije dopustio Mojsiju da kao Hristos nosi krivicu prijestupnika.
Onoga koji je protiv mene sagrijeio, rekao je On, izbrisat u iz svoje knjige.
Narod je duboko oaloen pokopao svoje mrtve. Tri hiljade su pale od maa, nakon
ega se u logoru pojavio pomor, a onda je dola poruka da ih boanska prisutnost vie nee
pratiti na njihovim putovanjima. Jahve je objavio: Ja s vama neu poi - jer ste narod tvrde
ije - da vas putem ne istrijebim. Izdana je zapovijest: Stoga skinite svoj nakit, a ja u vidjeti
to u s vama uiniti. Cijeli je logor tugovao. U kajanju i poniznosti od brda Horeba Izraelci
su bili bez nakita.
Po boanskoj naredbi ator koji je sluio kao privremeno mjesto bogosluenja bio je
uklonjen izvan logora. Ovo je bio jo jedan dokaz da je Bog povukao svoju prisutnost izmeu
njih. On se otkrivao Mojsiju, ali ne ovakvom narodu. Ukor je bio bolan, a mnotvo je s grinjom
savjesti oekivalo vee nesree. Da nije Gospod izdvojio Mojsija iz logora kako bi ih mogao
potpuno unititi? Meutim, oni nisu bili bez nade. ator je bio podignut izvan logora, ali
Mojsije ga je nazvao ator sastanka. Svi koji su se istinski pokajali, i eznuli da se vrate
Gospodu, pozvani su da se upute tamo, priznaju svoje grijehe i trae njegovu milost. Kad su se
vratili u svoje atore, Mojsije je uao u ator. Narod je sa ivim zanimanjem traio neki znak
da je njegovo posredovanje za njih prihvaeno. Ako se Bog udostoji sresti s njim, mogu se
nadati da nee u cijelosti biti uniteni. Kad se stup od oblaka spustio, narod je plakao od
radosti i svako bi se duboko klanjao na vratima svog atora.
Mojsije je dobro poznavao pokvarenost i sljepou onih koji su mu bili povjereni na
brigu. Znao je s kakvim se tekoama mora suoiti. Ali on je nauio da ako eli vladati
164

narodom, mora dobiti pomo od Boga. Molio se za jasnije otkrivenje Boje volje i za obeanje
njegove prisutnosti: Vidi, ti si meni rekao: Povedi ovaj narod, ali mi nisi objavio koga e sa
mnom poslati. Jo si mi rekao: Znam te po imenu, i ti uiva moju blagonaklonost. Stoga, ako
uivam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove, da te shvatim i da i dalje uivam tvoju
blagonaklonost. Promisli takoe da je ova svjetina tvoj narod.
Odgovor je glasio: Ja u lino s tobom poi... i poinak ti priutiti. Ali Mojsije jo uvijek
nije bio zadovoljan. Njegovu je duu pristiskao predosjeaj o stranim posljedicama ako Bog
prepusti Izrael tvrdokornosti i nepokajanosti. Nije mogao podnijeti da njegovi interesi budu
odvojeni od interesa njegove brae te je molio da Bog svom narodu vrati naklonost i da ih
znak njegove prisutnosti nastavi voditi na njihovom putu: Ako ti ne pode... odavde nas i ne
izvodi. Ta kako e se znati da uivamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tom to ide s nama.
lime emo se samo razlikovati ja i tvoj narod meu svim narodima koji su na licu zemlje.
I Gospod je odgovorio: I ovo to si zatraio, uiniu... jer ti uiva moju blagonaklonost,
jer te po imenu poznajem. Ipak, prorok nije prestajao moliti. Primio je odgovor na svaku
molitvu, ali je on bio edan veih znakova Boje naklonosti. On je tada zatraio neto to
nijedno ljudsko bie nije zatrailo: Pokai mi svoju slavu.
Bog ga nije ukorio smatrajui njegov zahtjev drskim, ve mu je milostivo progovorio:
Dopustiu da ispred tebe proe sav moj sjaj. Nijedan ovjek, smrtnik, ne moe vidjeti i
preivjeti otkrivenje slave Boje, ali On je Mojsiju obeao da e vidjeti onoliko boanske slave
koliko moe podnijeti. Ponovno je pozvan na vrh planine, a onda je ruka koja je nainila svijet,
ruka koja brda premjeta, a ona to ne znaju (Job 9,5), uzela ovo stvorenje od praha, ovog
monog ovjeka vjere, i stavila ga u pukotinu peine, dok je slava Boja i sva njegova dobrota
prolazila pred njim.
Ovo iskustvo, a iznad svega obeanje da e boanska prisutnost biti s njima, Mojsiju je
bilo obeanje o uspjehu u djelu koje je bilo pred njim, a on je to smatrao daleko veom
vrijednou od sveg znanja egipatskog ili svih svojih dostignua kao dravnika ili vojskovoe.
Nijedna zemaljska sila ili znanje nisu mogli nadomjestiti Boju stalnu prisutnost.
Za prijestupnika je strano kad dospije u ruke ivog Boga, ali Mojsije je sam stajao u
prisutnosti Vjenog i nije se bojao jer je njegova dua bila u skladu s voljom njegovog
Gospodara. Psalmist kae: Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi usliio Gospod. (Ps 66,18) Ali
prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. (Ps 25,14)
Bog se objavio: Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev, bogat ljubavlju i
vjernou, iskazuje milost tisuama, prata bezakonja, grijeh i prijestup, ali krivca nekanjena
ne ostavlja, nego kanjava opainu otaca na djeci - i na unucima do treeg i etvrtog koljena.
Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. On je ponovno vapio da Bog oprosti svom
narodu opainu i uzme ga kao svoje nasljedstvo. Njegova molitva bila je ispunjena. Gospod je
milostivo obeao obnoviti svoju naklonost prema Izraelu i uiniti mu uda koja nikada prije
nisu uinjena ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu.
Mojsije je na planini ostao etrdeset dana i noi, i sve to vrijeme, kao i prvi put, njegov
ivot se odravao udom. Nijednom ovjeku nije bilo doputeno da poe s njim, a tokom
njegove odsutnosti niko nije smio pristupiti planini. On je na Boju zapovijest pripremio dvije
kamene ploe i ponio sa sobom na vrh i Gospod je na ploe ispisao rijei Saveza - Deset
zapovijesti.5
5

Vidi Dodatak, primjedba br. 5

165

Tokom dugog razdoblja to ga je proveo u zajednici s Bogom Mojsijevo lice je

odsjajivalo slavu boanske prisutnosti. On nije znao da iz njegova lica izbija svjetlost dok je
silazio s planine. Takva je svjetlost obasjavala Stefanovo lice kad je izveden pred sudije: Nato
svi koji su sjedili u Velikom vijeu upru pogled u Stefana i opaze da mu je lice poput lica
aneoskog. (Dj 6,15) Aron i narod su uzmaknuli pred Mojsijem i ne usudie se k njemu
pristupiti. Videi njihov strah i zbunjenost, a ne znajui razlog, on ih je pozvao da mu priu.
Pruio im je znak Bojeg pomirenja i uvjerio ih u njegovu obnovljenu naklonost. U njegovom
glasu nisu primijetili nita osim ljubavi i moljenja i napokon se jedan od njih usudio pristupiti.
Previe zadivljen da bi govorio on mu je tiho ukazao na njegov izgled lica, a onda prema nebu.
Veliki je voa shvatio to oni ele rei. Svjesni svoje krivice, osjeajui i dalje boansko
nezadovoljstvo, oni nisu mogli podnijeti nebesku svjetlost, koja bi ih ispunjavala radou da su
bili posluni Bogu. Krivica donosi strah. Dua koja je slobodna od grijeha nee eljeti da se
sakrije od svjetlosti neba.
Mojsije im je mnogo toga elio rei, i alei njihov strah, on je stavio koprenu preko lica
i nastavio je koristiti kad god se vraao u logor nakon zajednitva s Bogom.
Bog je ovom svjetlou namjeravao uvjeriti Izrael u sveti, uzvieni karakter svoga
Zakona i slavu evanelja otkrivenog u Hristu. Dok je Mojsije bio na planini, Bog mu nije samo
dao ploe Zakona ve i plan spasenja. On je vidio da su predslike i simboli izraelskog razdoblja
slikovito predoavali Hristovu rtvu, a nebeska svjetlost s Golgote je, nita manja od slave
Bojeg Zakona, obasjavala Mosijevo lice. Ova boanska svjetlost predstavljala je slavu
razdoblja iji je Mojsije bio vidljivi posrednik, predstavnik jednog istinskog Posrednika.
Slava koja je izbijala s Mojsijeva lica prikazuje blagoslove koje e kroz Hristovo
posredovanje primiti narod koji dri Boje zapovijesti. Ona svjedoi da to je prisnija naa
zjednica s Bogom, mi emo jasnije poznavati njegove zahtjeve, potpunije se pokoravati
boanskoj slici i biti spremniji da postanemo sudionici u boanskoj prirodi.
Mojsije je bio predslika Hrista. Kao to je Izraelov posrednik zaklanjao svoje lice, jer
narod nije mogao podnijeti da posmatra njegovu slavu, tako je Hristos, Posrednik, zaklanjao
svoju boansku prirodu s ljudskom kad je doao na zemlju. Da je doao obuen u sjaj Neba, on
ne bi mogao pristupiti ljudima u njihovom grjenom stanju. Oni ne bi mogli podnijeti slavu
njegove prisutnosti. On je stoga ponizio sam sebe i doao u obliju grenog tijela (Rim 8,39),
da moe pristupiti palom grjenom rodu i uzdii ga.

166

29. poglavlje

SOTONINO NEPRIJATELJSTVO PREMA ZAKONU

U poetku se inilo kako e Sotonini napori da meu bezgrjenim stanovnicima Neba
srui Boji Zakon biti okrunjeni uspjehom. Prevaren je bio velik broj anela, ali Sotonin je
prividan uspjeh bio uzrok poraza i gubitka, odvajanja od Boga i progonstva s Neba.
Kad se sukob ponovio na Zemlji, Sotona je ponovno naizgled bio u prednosti. ovjek je
zbog prijestupa postao njegov rob, a i ovjekovo kraljevstvo je palo u ruke zaetnika pobune.
Sada se inilo da je Sotoni otvoren put za osnivanje nIsavisnog kraljevstva i protivljenju
autoritetu Bojeg Sina. Meutim, plan spasenja je ponovno ovjeku omoguio da doe u sklad
s Bogom i postane posluan njegovom Zakonu, te da naposljetku i ovjek i Zemlja budu
osloboeni od Sotonine sile.
Sotona je ponovno poraen i ponovno je pribjegao prijevari u nadi da e svoj poraz
pretvoriti u pobjedu. Da bi potaknuo pobunu meu palim ljudskim rodom, Sotona je Boga
prikazao kao nepravednog to je ovjeku dopustio da prestupi njegov Zakon. Zato je Bog,
pitao je vjeti kua, znajui posljedice dopustio da ovjek bude iskuan, da pogrijei i donese
bijedu i jad? Adamova djeca, zaboravljajui veliko strpljenje koje je ovjeku dalo novu priliku,
i bez obzira na zapanjujuu, stranu rtvu koju je njegova pobuna donijela nebeskom Kralju,
posluala su kuaa i prigovarala protiv jedinog Bia koje ih je moglo spasiti od Sotonine
razorne moi.
I danas postoje hiljade onih koji Bogu upuuju isti pobunjeniki prigovor. Oni ne vide
kako bi liavanje slobode izbora ovjeku oduzelo prerogative razumnog bia i od njega
nainilo puki automat. ovjek je stvoren kao slobodno moralno bie. Poput stvorenja drugih
svjetova, on se morao podvrgnuti ispi. tu vjernosti, ali nikada nije doveden u takav poloaj da
mora popustiti zlu. Nijedna kunja ili ispit ne dolaze na ovjeka a da im on ne moe odoljeti.
Bog je ovjeku pruio toliko mogunosti da u sukobu sa Sotonom nikada nije trebao biti
poraen.
Kako se broj ljudi na Zemlji poveavao, gotovo se cijeli svijet pridruio redovima
pobunjenika. inilo se da je Sotona jo jednom odnio pobjedu. Ali svemona sila je ponovno
sprijeila djelo bezbotva i potopom je sa Zemlje uklonjena moralna neistoa.
Prorok kae: Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, ue se pravdi stanovnici kruga
zemaljskog. Ako se pomiluje opaki, on se ne ui pravednosti... i ne obazire se na velianstvo
Jahvino. (Iz 26,910) Tako je bilo nakon potopa. Nakon to su osloboeni njegove kazne,
stanovnici zemlje su se ponovno pobunili protiv Gospoda. Svijet je dva puta odbacio njegov
Savez i uredbe. Pretpotopni ljudi i Noini potomci odbacili su boanski autoritet. Onda je
Gospod nainio savez s Abrahamom i izabrao sebi narod koji e postati uvar Njegovog
zakona. Da bi prevario i unitio ovaj narod, Sotona je ponovno postavio svoje zamke.
Jakovljeva djeca bila su izloena kunji sklapanja braka s neznabocima i oboavanja njihovih
kipova. Ali Josif je bio vjeran Bogu i njegova vjernost je bila trajno svjedoanstvo o istinskoj
vjeri. Da bi ugasio ovo svjetlo, Sotona je djelovao kroz zavist Josifove brae da bi ga prodali
kao roba u neznaboaku zemlju. Ali Bog je tako upravljao dogaajima da su Egipani
upoznali Njega. I u Potifarovu domu i u zatvoru Josif je primio obrazovanje i pouku koji su ga
167

zajedno sa strahopotovanjem prema Bogu pripremili za najvii poloaj vladara egipatske

nacije. Njegov se uticaj iz faraonove palate osjeao irom zemlje, a posvuda se irilo znanje o
Bogu. Izraelci su u Egiptu takoe postali napredni i bogati, a oni koji su ostali vjerni Bogu irili
su velik uticaj. Idolopoklonike svetenike je ispunio strah kad su vidjeli kako nova religija
pridobiva naklonost. Nadahnuti Sotoninim vlastitim neprijateljstvom prema nebeskom Bogu,
oni su nastojali ugasiti ovo vidjelo. Svetenicima je bilo povjereno obrazovanje prestolonasljednika, i ovaj duh tvrdokornog protivljenja Bogu i revnost prema idolopoklonstvu oblikovali
su karakter budueg vladara i uzrokovale tlaenje Izraelaca i surovost prema njima.
Tokom etrdeset godina nakon Mojsijeva bijega iz Egipta inilo se da je idolopoklonstvo pobijedilo. Godinu za godinom nade Izraelaca su blijedile. I narod i kralj su likovali u
svojoj snazi i vrijeali izraelskog Boga. Kad je izraelski voa izaao pred kralja s porukom od
Jahve, Boga Izraelova, odgovor nije bio rezultat nepoznavanja istinskog Boga, ve
protivljenje njegovog sili: Ko je taj Jahve da ga ja posluam - odvrati faraon - i pustim
Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam... Od poetka do kraja faraonovo protivljenje boanskoj
zapovijesti nije bilo rezultat neznanja, ve mrnje i protivljenja.
Premda su Egipani tako dugo odbacivali spoznaju o Bogu, Gospod im je ipak pruio
mogunost da se pokaju. U Josifovim danima Egipat je za Izraelce bio utoite, Bog je bio
poaen ljubaznou prema njegovu narodu, a sada je Onaj koji dugo trpi, koji je spor na
srdbu i bogat ljubavlju dopustio da svako zlo djeluje. Egipani koje su muili predmeti
njihova oboavanja primili su dokaze o Jahvinoj sili, i svi koji su htjeli mogli su se pokoriti
Bogu i izbjei njegove sudove. Kraljevo licemjerstvo i tvrdokornost doveli su do irenja
spoznaje o Bogu i naveli mnoge Egipane da se predaju u njegovu slubu.
Budui da su Izraleci bili tako skloni povezivanju s nezna-bocima i oponaanju
njihovog idolopoklonstva, Bog je dopustio da odu u Egipat, gdje se posvuda osjeao Josifov
uticaj i gdje su bile povoljne okolnosti da mogu ostati poseban narod. Tamo su ih odvratno
idolopoklonstvo Egipana i njihova surovost i tlaenje u kasnijem razdoblju izraelskog
boravka trebali nadahnuti odvratnou prema idolopoklonstvu i navesti ih da u Bogu svojih
otaca nadu utoite. Sotona je iskoristio ovo provienje da poslui njegovom cilju zamraujui
umove Izraelaca i navodei ih da oponaaju obiaje njihovih paganskih gospodara. Zbog
egipatskog praznovjernog oboavanja ivotinja, Izraelcima, tokom ropstva, nije bilo
doputeno da prinose rtve. Ova ih sluba stoga nije usmjeravala na veliku rtvu i njihova je
vjera oslabila. Kad je dolo vrijeme za Izraelovo izbavljenje, Sotona se odluio usprotiviti
Bojim namjerama. On je bio odluan da ovaj veliki narod, vie od dva miliona ljudi, ostane u
neznanju i praznovjerju. Narod koji je Bog obeao blagosloviti, umnoiti i uiniti od njega silu
na zemlji, kroz koji je On trebao otkriti svoju volju, narod koji je htio uiniti uvarima svog
Zakona, taj isti narod je Sotona nastojao zadrati u neznanju i ropstvu, da bi iz njihovih umova
izbrisao sjeanje na Boga.
Kad su pred kraljem uinjena uda, Sotona je bio tamo da bi sprijeio njihov uticaj, kao
i faraona da ne prizna Boju nadmo i poslua njegovu zapovijest. Sotona je uinio sve to je
bilo u njegovoj moi da krivotvori Boja djela i suprotstavi se njegovoj volji. Time je otvoren
put za vee prikaze boanske sile i slave, a Izraelcima i cijelom Egiptu je postalo oitije
postojanje i suverenost istinitog i ivog Boga.
Bog je izbavio Izrael monim prikazima svoje sile i kaznama nad svim egipatskim
bogovima. Narod svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje... da uvaju naredbe
njegove i zakone da mu paze. (Ps 105,43-45) On ih je spasio iz ropstva da bi ih odveo u dobru
168

zemlju, zemlju koja je njegovom provienjem pripremljena za njih kao utoite od neprijatelja,
gdje su mogli stanovati u sjeni njegovih krila. On ih je elio dovesti k sebi i uzeti ih u svoje
vjene ruke, a kao uzvrat za sve njegovo dobro i milost, od njih se zahtijevalo da osim Njega,
ivoga Boga, nemaju drugih bogova i da uzvise i proslave njegovo imena Zemlji.
Tokom ropstva u Egiptu mnogi Izraelci su u velikoj mjeri izgubili spoznaju o Bojem
Zakonu i njegove uredbe pomijeali s paganskim obiajima i tradicijama. Bog ih je doveo do
Sinaja i tamo im svojim vlastitim glasom obznanio svoj Zakon.
Sotona i zli aneli su bili tamo. Dok je Bog narodu objavljivao svoj Zakon, Sotona je
kovao zavjeru kako bi ga naveo na grijeh. Sotona je odluio da pred oima Neba otme narod
koji je Bog izabrao. Navodei ga na idolopoklonstvo on je namjeravao unititi mo
bogosluenja, jer kako se ovjek moe uzdii ako oboava ono to nije uzvienije od njega i
moe se prikazati djelima vlastitih ruku? Ako ljudi mogu postati slijepi na silu, velianstvo i
slavu beskonanog Boga prikazujui ga klesanim kipom, ili ak i ivotinjom ili kukcem, ako
mogu zaboraviti svoju boansku vezu s oblijem svog Tvorca i pokloniti se ovim gnusnim i
neivim objektima, zle strasti srca e biti neukrotive i Sotona e preuzeti potpunu vlast.
U samom podnoju Sinaja Sotona je poeo izvravati svoj plan ruenja Bojeg Zakona,
obavljajui tako isto djelo to ga je inio na Nebu. Tokom etrdeset dana dok je Mojsije bio na
planini s Bogom, Sotona je bio zaposlen poticanjem sumnje, otpada i pobune. Dok je Bog
ispisivao svoj Zakon, koji je trebalo predati njegovom zavjetnom narodu, Izraelci su, poriui
svoju vjernost Jahvi, zahtijevali bogove od zlata! Kad se Mojsije vratio iz velianstvene
prisutnosti boanske slave, sa zakonskim uredbama koje su obeali da e posluati, on ih je
naao kako se otvoreno protive njegovim zapovijestima, klanjajui se pred izlivenim kipom.
Sotona je planirao unititi Izrael navodei ih na ovu drsku uvredu i bogohulnitvo
Jahve. Budui da su se pokazali tako izopaenima, izgubivi svaki osjeaj o prednostima i
blagoslovima koje im je Bog nudio, i o vlastitim sveanim, ponovljenim obeanjima o odanosti,
Gospod e ih, vjerovao je on, napustiti i prepustiti unitenju. Tako bi on osigurao unitenje
Abrahamova sjemena, sjemena obeanja koje je trebalo sauvati spoznaju o ivom Bogu i kroz
koje je trebao doi On, istinsko sjeme, koji je trebao pobijediti Sotonu. Veliki pobunjenik je
planirao unititi Izrael i time osujetiti Boju namjeru. Ali on je ponovno poraen. Sinovi
Izraelovi, bez obzira na njihov grijeh, nisu bili uniteni. Oni koji su tvrdoglavo stali na
Sotoninu stranu bili su istrijebljeni, a narodu koji se ponizio i pokajao milostivo je oproteno.
Istorija ovog grijeha trebala je biti trajno svjedoanstvo o krivici i kazni idolopoklonstva, o
pravednosti i dugom Bojem trpljenju.
Cijeli je svemir bio svjedok prizora na Sinaju. U djelovanju dviju uprava vidjela se
suprotnost izmeu Boje i Sotonine vladavine. Bezgrjeni stanovnici drugih svjetova ponovno
su posmatrali rezultate Sotoninog otpada i vladavine koju bi on uspostavio na Nebu da mu je
bilo doputeno djelovati.
Navodei ljude da kre drugu zapovijest Sotona je namjeravao obeastiti njihovu
predodbu o boanskom biu. Zanemarujui etvrtu zapovijest on ih je elio navesti da u
cijelosti zaborave Boga. Boji zahtjev za potovanjem i oboavanjem temelji se na injenici da
je On Stvoritelj te da sva druga bia Njemu duguju ivot. Biblija tako govori. Prorok Jeremija
kae: A Jahve je pravi Bog. ivi je on Bog i Kralj vjeni... Bogovi koji nisu stvorili nebo ni
zemlju moraju nestati sa zemaljskog lica i ispod neba. On stvori zemlju snagom svojom,
mudrou svojom uspostavi krug zemaljski, i umom svojim razape nebesa. Svakom ovjeku
pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima
169

duha! Isprazni su oni, smijene tvorevine, propae u dan kazne. Jakovljev dio nije kao oni: jer
je on sve stvorio. (Jer 10,10-12,14-16) Subota, kao spomenik Boje stvaralake sile, upuuje
na Njega kao tvorca neba i zemlje. Stoga je ona trajan svjedok i podsjetnik na njegovu veliinu,
mudrost i ljubav. Da je subota uvijek bila svetkovana, nikada ne bi bilo nijednog ateista ili
idolopoklonika.
Institucija subote, koja potie iz Edema, stara je kao i sama zemlja. Svetkovali su je svi
patrijarsi, od stvaranja nadalje. Izraelce su tokom ropstva u Egiptu njihovi nadglednici
prisiljavali da kre subotu i oni su u velikoj mjeri izgubili svijest o njenoj svetosti. Kad je na
Sinaju objavljen njegov Zakon, prve rijei etvrte zapovijesti su glasile: Sjeti se da svetkuje
dan subotni, pokazujui tako da subota nije tada uspostavljena, ve se upuuje na njeno
porijeklo tokom stvaranja. Sotona je, da bi izbrisao Boga iz ljudskih umova, namjeravao sruiti
ovaj veliki spomenik. Ako moe navesti ljude da zaborave svog Stvoritelja, oni nee ulagati
napore da se odupru sili zla i sigurno e postati Sotonine rtve.
Sotonino neprijateljstvo prema Bojem Zakonu natjeralo ga je u rat protiv svake
uredbe u Deset zapovijesti. S velikim naelom ljubavi i odanosti Bogu, Ocu sviju, usko je
povezano i naelo bratske ljubavi i poslunosti. Prezir prema roditeljskom autoritetu brzo
vodi do prezira prema Bojem autoritetu. Zato Sotona ulae napore da umanji obavezu pete
zapovijesti. Paganski narodi su obraali malo panje na uredbu koja zapovijeda ovo naelo. U
mnogim narodima roditelji su bili ili odbacivani ili ubijani im su zbog starosti bili nesposobni
da se brinu za sebe. U porodicama se prema majci postupalo s malo potovanja, a nakon smrti
njenog mua od nje se zahtijevalo da se pokori autoritetu najstarijeg sina. Mojsije je naredio
sinovsku poslunost, ali kad su Izraelci odstupili od Gospoda, oni su zajedno s ostalima
zanemarili petu zapovijest.
Sotona je bio ubica ljudi od poetka (Iv 8,44) i im je dobio vlast nad ljudskim rodom,
on ne samo to ih je podsticao da se mrze i meusobno ubijaju, ve je on, da bi se jo hrabrije
suprotstavio Bojem autoritetu, krenje este zapovijesti nainio sastavnim dijelom njihove
religije.
Na temelju iskvarenih predstava o boanskim osobinama paganske nacije su povjerovale da su ljudske rtve nune da bi se osigurala naklonost boanstava. Tako su se u raznim
oblicima idolopoklonstva vrila najsurovija djela. Meu njima je bio obiaj da se djeca provode
kroz oganj pred kipom. Kad bi neko dijete prolo neozlijeeno, ljudi su smatrali da je njihova
rtva prihvaena. Smatralo se i da dijete koje bi se izbavilo ima naroitu naklonost bogova, te
su ga okruivali blagoslovima i uvijek visoko cijenili, i bez obzira na njegove zloine njega se
nikada nije kanjavalo. Ali ako je neko dijete bilo opeeno, njegova je sudbina bila zapeaena.
Vjerovalo se da se gnjev bogova moe ublaiti samo oduzimanjem ivota te su ga stoga
prinosili kao rtvu. U vrijeme velikog otpada ovakve opaine su u odreenoj mjeri prevladavale i meu Izraelcima.
U ime religije vrlo se rano poela kriti sedma zapovijest. Najodvratniji su i najgnusniji
obiaji postali dio paganskog bogosluenja. Bogovi su prikazivani kao pokvareni, a njihovi
oboavatelji su se predavali najninim strastima. Prevladavali su neprirodni poroci, a vjerske
praznike obiljeavala je sveopta i otvorena pokvarenost.
Mnogoenstvo je rano uhvatilo korijene. To je bio jedan od grijeha koji je navukao Boji
gnjev na pretpotopni svijet. Ipak, ono se ponovno rairilo i nakon potopa. Sotonin smiljen
napor je bio da iskvari ustanovu braka, oslabi njegove obaveze i umanji njegovu svetost, jer
nije mogao nai sigurniji nain da obeasti Boje oblije u ovjeku i otvori vrata jadu i
170

porocima.
Od poetka velike borbe Sotonina je namjera bila da pogreno prikae Boji karakter i
izazove pobunu protiv njegovog Zakona, i inilo se da je to djelo bilo okrunjeno uspjehom.
Mnotvo je slualo Sotonine prijevare i usprotivilo se Bogu. Ali usred djelovanja zla Boje se
namjere neprekidno ispunjavaju. On svim stvorenjima obznanjuje svoju pravednost i dobrotu.
Sotoninim kuanjem cijelo je ovjeanstvo prestupilo Boji Zakon, ali rtvom njegovog Sina
otvoren je put kojim se ono moe vratiti Bogu. Hristovom milou ljudi mogu biti osposobljeni
za poslunost Oevom Zakonu. Tako Bog u svako doba, usred pobune i otpada, okuplja narod
koji mu je vjeran, narod kom je moj Zakon u srcu (Iz 57,7).
Sotona je prijevarom zaveo anele, a on je u svim razdobljima nastavio meu ljudima
obavljati ovo djelo, a nastavit e varati sve do kraja vremena. Kad bi on otvoreno priznao da se
bori protiv Boga i njegovog Zakona, ljudi bi pazili, ali on se prikriva i mijea istinu sa
zabludom. Tako se prihvataju zablude koje zarobljavaju i unitavaju duu. Sotona na ovaj
nain vodi svijet za sobom, ali dolazi dan kad e njegova pobjeda bili zauvijek okonana.
Boje postupanje prema pobuni dovest e do potpunog razotkrivanja djela koje se tako
dugo potajno obavljalo. Posljedice Sotonine vladavine, plodovi zanemarivanja boanskih
uredbi, bit e predoene pred svim stvorenim biima. Boji Zakon bie potpuno opravdan.
Vidjee se da je Bog uvijek postupao na vjeno dobro njegovog naroda i dobro svih svjetova
to ih je stvorio. Sam e Sotona, u prisutnosti svemira kao svjedoka. priznati pravednost Boje
vladavine i njegovog Zakona.
Nije daleko trenutak kad e Bog ustati da opravda svoj uvrijeeni autoritet. Jer, gle,
izii e Jahve iz svog prebivalita da stanovnike zemljine kazni to se o njeg ogrijeie. (Iz
26,21) Ali ko e podnijeti dan njegova dolaska i ko e opstati kad se on pojavi? (Mal 3,2)
Izraelskom je narodu, zbog njegovih grijeha, bilo zabranjeno pristupiti planini prije no to se
Bog spustio da objavi svoj Zakon, da ih ne saee gorua slava njegove prisutnosti. Ako su
ovakvi prikazi njegove sile obiljea vali mjesto objavljivanja njegovog Zakona, kako e straan
biti njegov sud kad doe da ispuni svoje svete uredbe! Kako e oni koji su gazili njegov
autoritet izdrati njegovu slavu na veliki dan suda? Strah podno Sinaja narodu je trebao
prikazati prizore suda. Zvuk trube je pozvao Izrael na susret s Bogom. Glas arhanela i truba
Boja pozvat e ive i umrle iz cijele zemlje u prisutnost njihova Suca. Otac i Sin, praeni
mnotvom anela, bili su prisutni na gori Sinaj. Na veliki Dan suda Hristos e doi u slavi Oca
svoga, u pratnji anela (Mt 16,27). On e tada sjesti na prijesto svoje slave, a pred njim e se
okupiti svi narodi.
Kad se boanska prisutnost prikazala na Sinaju, slava Gospodnja je u Izraelovim oima
bila poput vatre koja saie. Ali kad Hristos doe u slavi sa svetim anelima, cijela e zemlja
bljetati od strane svjetlosti njegove prisutnosti. Bog na dolazi i ne uti. Pred njim ide oganj
to prodire, oko njega silna bjesni oluja. On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu
svojemu. (Ps 50,3.4) Pred Njim e tei ognjena rijeka koja e rastopiti poela zemaljska, kao i
Zemlju, a i djela koja su na njoj takoe e biti spaljena. ... kad se u plamenom ognju objavi s
neba Gospod Isus u pratnji svoje aneoske vojske, koji e se osvetiti onima koji nee da
priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o naem Gospodu Isusu. (2 Sol 1,7.8)
ovjek nikada, od svog stvaranja, nije bio svjedok takvog prikaza boanske slave kao
kad je na Sinaju objavljen Zakon. Tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao
pred Bogom, Bogom Izraela. (Ps 68,9) Usred najstranijih potresa prirode iz oblaka se, poput
trube, zauo Boji glas. Brdo se zatreslo od podnoja do vrha, a mnotvo Izraelaca se, blijedo i
171

drui od straha, poklonilo licem do zemlje. Onaj iji je glas potresao zemlju objavljuje: Ja u
jo jednom ne samo potresti zemlju nego i nebo. (Heb 12,26) Sveto pismo kae: Jahve ree
sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, nebo se i zemlja tresu. (Jer 25,30; JI 4,16) U taj veliki
dan nebo e ieznuti kao knjiga koja se smota (Otk 6,14). Svaka planina i otok e se
pomaknuti sa svog mjesta. Zemlja e zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko
e joj oteati bezakonje njeno da e pasti i nee vie ustati. (Iz 24,20)
Svako ljudsko srce klone, strava ih je obrvala, trudovi boli ve ih spopadaju, i gre se
ko rodilja, sva e lica biti izobliena i problijedjela. Kazniu svijet za zlou, kae Gospod,
dokrajiu ponos oholili, poniziti nadutost silnika. (Iz 13,7.8.11; Jer 30,6)
Kad se Mojsije vratio iz boanske prisutnosti s planine na kojoj je primio ploe
svjedoanstva, grjeni Izrael nije mogao podnijeti svjetlost koja je obasjavala njegovo lice.
Kako e satno prijestupnici gledati Sina Bojeg kad se pojavi u slavi svog Oca okruen
nebeskim vojskama, da sudi prijestupnicima njegova Zakona i onima koji su odbacili njegovo
pomirenje. Oni koji su zanemarili Boji Zakon i gazili Hristovu krv, zemaljski kraljevi, velikai,
vojskovoe, bogatai, mogunici, sakrit e se u piljama i gorskim peinama i oni e govoriti
gorama i peinama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolu i od
Jagnjetove srdbe, jer doe veliki dan njihove srdbe! Ko moe opstati? (Otk 6,15-17) U dan
onaj: bacie svaki svoje srebro i zlatne idole... kad utee u upljine peina i u raspukline stijena
pred uasom Jahvinim, pred sjajem velianstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. (Iz
2,20.21)
Tada e se vidjeti da je Sotonina pobuna protiv Boga uzrok njegove propasti i propasti
svih onih koji su odluili postati njegovi podanici. On je prikazivao da e prijestup donijeti
veliko dobro, ali tada e se vidjeti da je plata za grijeh smrt. Jer evo dan dolazi poput pei
uaren; oholi i zlikovci bit e kao strnjika: dan koji se blii spalit e ih - govori Jahve nad
Vojskama - da im nee ostati ni korijena ni granice. (Mal 3,19) Sotona, korijen svakog
grijeha, i svi zli, koji su njegove grane, bit e u potpunosti uniteni. Grijeh e biti dokrajen
zajedno sa svakim jadom i propau koje je on donio. Psalmist kae: Ti pokara pagane, pogubi
bezbonika, ime im izbrisa dovijeka. (Ps 9,6)
Ali usred bure boanskog suda Boja djeca nee imati razloga za strah. Ali je Jahve
utoite svome narodu i zatita sinovima Izraela. (Jl 3,16) Dan koji e prijestupnicima Bojeg
Zakona donijeti strah i unitenje, poslunima e donijeti klicanje od veselja neizrecivom i
proslavljenom radosti. (1 Pt 1,8) Saberite mi sve pobonike koji rtvom Savez sa mnom
sklopie! Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudija. (Ps 50,5.6)
I tada ete opet razlikovati pravednika od grenika, onoga koji slui Bogu od onoga
koji mu ne slui. (Mal 3,18) Posluajte me, vi koji poznate pravo, narode kom je moj Zakon u
srcu. Iz ruke ti, evo, uzimam au opojnu, pehar gnjeva svojega: nee ga vie piti. Ja, ja sam
tjeitelj va. (Iz 51,7.22.12) Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav moja nee
odmai od tebe, nit e se pokolebati moj Savez mira, kae Jahve koji ti se smilovao. (Iz 54,10)
Veliki plan otkupljenja donosi potpunu obnovu Boje naklonosti prema svijetu.
Obnovljeno je sve to je izgubljeno zbog grijeha. Otkupljen je ne samo ovjek ve i Zemlja da
bude vjeno prebivalite poslunih. Sotona se tokom est hiljada godina borio da Zemlju
zadri u svom vlasnitvu. A sada je ostvaren Boji prvobitni cilj stvaranja. Ali e od njih
kraljevstvo preuzeti Sveci Svevinjega, i oni e ga posjedovati za vijeke vjekova. (Dn 7,18)
Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino! fps 113,3) I Jahve e biti kralj
nad svom zemljom. (Zah 14,9) Sveto pismo kae: Dovijeka, o Jahve, rije tvoja ostaje, stalna
172

poput nebesa. Stalne su sve naredbe njegove, utvrene za sva vremena. (Ps 119,89;
111,7.8) Svete uredbe koje je Sotona mrzio i nastojao unititi bit e potovane irom
bezgrjenog svemira. Kao to zemlja tjera svoje klice, kao to u vrtu nie sjemenje, uinie
Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. (Iz 61,11)

173

30. poglavlje

ATOR OD SASTANKA I NJEGOVE SLUBE

Ovo poglavlje zasniva se na Izlasku 25 do 40 i Levitskom zakoniku 4 i 16.

Mojsije je primio zapovijest dok je bio na gori s Bogom: Neka mi sagrade Svetilite da
mogu boraviti meu njima, a onda mu je On dao cjelovite upute za izgradnju atora sastanka.
Izraelci su svojim otpadom odbacili blagoslove boanske prisutnosti i za neko vrijeme
onemoguili podizanje Svetilita za Boga u svojoj sredini. Ali nakon to su ponovno primili
naklonost Neba, veliki je voa nastavio s ostvarivanjem boanske zapovijesti.
Bog je posebno obdario izabrane ljude vjetinama i mudrou za gradnju svete
graevine. Sam je Bog dao Mojsiju plan graevine s posebnim uputama u vezi s veliinom i
oblikom, gradom koju treba upotrijebiti i svakim komadom namjetaja koji je trebala
sadravati. Sveta mjesta su trebala biti slike nebeskih stvarnosti (Heb 9,23.24), mala
predodba nebeskog Hrama u kojemu Hristos, na veliki Svetenik, nakon to je prinio svoj
ivot kao rtvu, slui u korist grjenika. Bog je Mojsiju na planini dao prikaz nebeskog
Svetilita i zapovjedio mu da sve naini prema uzorku koji mu je pokazan. Mojsije je pozorno
zabiljeio sve ove upute, a zatim ih prenio narodnim voama.
Za gradnju Svetilita nune su bile velike i skupe pripreme, potrebna je bila i velika
koliina najskuplje i najdragocjenije grade, a Gospod je prihvatao dragovoljne darove. ... a vi
primajte ove darove u moju ast od svakoga koji daje od srca, bila je boanska zapovijest koju
je Mojsije ponovio narodu. Posveenje Bogu i duh rtve bili su prvi zahtjevi u pripremi
prebivalita za Svevinjega.
Cijeli narod se jednoduno odazvao. A onda svako koga je srce vuklo i dua poticala,
doe nosei svoj prinos u ast Jahvi za gradnju atora sastanka, za svaku slubu u njemu i za
posveena odijela. trcae se muevi i ene: svi koje je srce vuklo donesoe zapinjaa,
naunica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi koji bijahu zavjetovali
kakvu zlatninu u ast Jahvi.
Svi kod kojih se nalo ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana,
uinjenih ovnujskih koa ili finih koa, donesoe svoje. Nadalje, svako ko je mogao dati kakav
dar u srebru ili tuu, donese to kao prinos u ast Jahvi. Svako u koga se nalo bagrenova drva
za upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga.
Sve ene koje su bile vjete prele su svojim rukama i donosile to bijahu oprele:
ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Sve opet ene koje je njihovo
srce poticalo zbog njihove vjetine, prele su kostrijet.
Glavari su donosili oniksa i drugog dragog kamenja za umetanje u opleak i naprsnik;
pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni tamjan. (Izl 35,23-28)
Dok je gradnja Svetilite napredovalo, narod, stari, mladi i djeca, nastavili su donositi
svoje priloge sve dok zadueni za posao nisu shvatili da ih je dosta, ak i vie no to se moe
upotrijebiti. To je podstaklo Mojsija da irom logora objavi: Neka vie nijedan ovjek ni ena
ne donosi nikakva priloga za Svetilite! Tako ustave narod, te nije donosio novih darova.
Prigovaranje Izraelaca i Boje kazne su zapisane kao upozorenje kasnijim naratajima. A
174

njihovo predanje, njihova revnost i portvovnost primjer su vrijedan oponaanja. Svi koji
ljube sluenje Bogu i cijene blagoslove njegove svete prisutnosti pokazat e isti duh
portvovnosti u gradnji doma u kojem e se s Njim moi sastajati. Oni e htjeti Gospodu
donijeti najbolje priloge koje imaju. Dom izgraen Bogu ne treba ostati u dugovima jer time
Njega obeaujemo. Iznos dovoljan da se obavi posao treba dragovoljno darovati, da radnici
mogu rei kao to su tekli graditelji atora sastanka: Neka vie nijedan ovjek ni ena ne
donosi nikakva priloga.
ator je bio tako sagraen da su ga Izraelci mogli rastaviti i nositi na svojim
putovanjima. On je stoga bio mali, ne dui od pedeset i pet stopa, a visok i irok osamnaest
stopa. Ipak, bila je to velianstvena graevina. Bagremovo drvo, koriteno za njegovu gradnju i
namjetaj, bilo je najotpornije na truljenje od svega drvea koje se moglo nai na Sinaju. Zidovi
su bili nainjeni od uspravno postavljenih dasaka, ugraenih u srebrno postolje, vrsto
povezani stupovima i poprenim prijevornicama, a sve je bilo okovano zlatom, ostavljajui
dojam da je graevina nainjena od zlata. Krov se sastojao od etiri sloja zastiraa, od kojih je
najdonji bio od prepredenog lana i ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva. Na njima
bijahu izvezeni heruvimi, a ostali od kozjih, ovnujskih i jazavjih koa, tako postavljeni da
pruaju potpunu zatitu. Graevina je podijeljena u dva dijela bogato izvezenim, prekrasnim
zavjesama, ili zastorima, koji su visjeli na zlatom obloenim stupovima, a slian je zastor
zatvarao ulaz u prvo odjeljenje. Ovi, kao i unutarnji pokriva koji je sainjavao krov, bili su
napravljeni od najljepih boja, plave, ljubiaste i purpurne, prekrasno usklaeni. Na njima su
zlatnim i srebrnim nitima bili izvezeni heruvimini koji su predstavljali aneoske vojske
povezane s radom nebeskog Svetilita, a slubeni su duhovi Bojem narodu na zemlji.
Sveti ator je bio okruen otvorenim prostorom nazvanim dvoritem, ograen
zavjesama, ili zastorima, od finog lana koji su bili objeeni na mjedenim stupovima. Ulaz u ovo
predvorje bio je s istone strane, zavoren zavjesama od skupog materijala i prekrasne izrade,
premda ne kao one u samom Svetilitu. Zastori predvorja su bili upola nii od zidova atora i
ljudi izvana su jasno mogli vidjeti graevinu. U predvorju, i najblii izlazu, nalazio se rtvenik
za rtve paljenice obloen tuem. Na ovom su rtveniku prinoene sve rtve paljenice
Gospodu, a njegovi su rogovi bili pokropljeni krvlju pomirenja. Izmeu rtvenika i vrata
atora nalazio se umivaonik od tua, nainjen od ogledala koja su ene izraelske dragovoljno
dale. Svetenici su u umivaoniku prali svoje ruke i noge kad god su u ulazili u sveta odjeljenja
ili pristupali rtveniku da Gospodu prinesu rtve paljenice.
U prvom odjeljenju, ili Svetinji, nalazili su se stol s prinesenim hljebovima, svijenjak i
kadioni rtvenik. Sto s prinesenim hljebovima bio je postavljen na sjeveru, obrubljen rezbarenim vijencem i obloen istim zlatom. Svetenici su na stol svake subote stavljali dvanaest
hljebova, u dvije gomile i kropili ga tamjanom. Hljebove su nakon uklanjanja mogli jesti samo
svetenici jer su se smatrali svetim. Na jugu se nalazio sedmokraki svijenjak sa sedam
svjetiljaka. Njegovi su krakovi bili nainjeni od posebno izrezbarenih aa u obliku bademova
cvijeta, a bio je nainjen od jednog talanta istog zlata. Budui da na atoru nije bilo prozora,
svjetiljke se nikada nisu sve gasile, ve su svijetlile danju i nou. Pred samim zastorom koji je
dijelio Svetinju od Svetinje nad svetinjama i Boje neposredne prisutnosti stajao je kadioni
rtvenik. Svetenici su svakog jutra i veeri na ovom rtveniku palili tamjan, njegovi rogovi su
pomazivani krvlju rtve za grijeh, a na Dan pomirenja kropljeni krvlju. Sam Bog je zapalio
vatru na ovom rtveniku i ona je pozorno odravana. Sveti se miris irio danju i nou cijelim
Svetilitem i dalje od atora.
175

Iza unutranje zavjese nalazila se Svetinja nad svetinjama, u ijem je sreditu bila
simbolina sluba pomirenja i posredovanja, koja je stvarala vezu izmeu Neba i Zemlje. U
ovom se dijelu nalazio Koveg, od bagremova drveta, izvana i iznutra obloen zlatom, a izvana
okovan zlatnim pojasom. On je nainjen kao spremite za kamene ploe na kojima je sam Bog
napisao Deset zapovijesti. Stoga se zvao Koveg svjedoanstva ili Saveza jer su Deset
zapovijesti bile temelj Saveza izmeu Boga i Izraela.
Pokriva svetog Kovega zvao se Pomirilite. On je nainjen od komada istog zlata i
natkriljen zlatnim heruviminima koji su stajali jedan nasuprot drugom. Jedno je krilo svakog
heruvima bilo podignuto, dok je drugo zaklanjalo tijelo u znak potovanja i poniznosti (Vidi Ez
1,11). Poloaj heruvimina, s licima okrenutim jedan prema drugom i pogledom punim
potovanja prema Kovegu, predstavljali su strahopotovanje s kojim su nebeske vojske
drale Boji Zakon i njihovo zanimanje za plan spasenja.
Iznad prijestola milosti nalazio se oblak slave, prikaz boanske Prisutnosti, a Bog je
meu kreubinima obznanjivao svoju volju. Glas iz oblaka je ponekad velikom sveteniku prenosio boanske poruke. Ponekad je svjetlost obasjavala anela na desnoj strani, oznaavajui
potvrdu ili prihvatanje, a ponekad je oblak ili sjena poivala na heruviminu s lijeve strane,
oznaavajui odbacivanje ili protivljenje.
Boji Zakon u Kovegu bio je veliko mjerilo pravednosti i suda. Zakon je izricao smrt
nad prijestupnikom, ali se iznad Zakona nalazilo prijesto milosti nad kojim se otkrivala Boja
prisutnost s kojeg se slubom pomirenja darovao oprost pokajanom grjeniku. Tako e se i u
Hristovoj slubi za nae otkupljenje, koje simbolizira sluba u Svetilitu, Ljubav i Vjernost
sastati, Pravda i Mir zagrliti.
Nijedan jezik ne moe opisati velianstven prizor unutar Svetilita, zlatom obloene
zidove koji su odsjajivali svjetlou zlatnog svijenjaka, raskono prelijevanje boja bogato
izvezenih zavjesa s blistavim likovima anela, stol, kadioni rtvenik, sveti Koveg sa svojim
tajanstvenim heruviminima, a iznad njega sveti oblak, vidljivi prikaz Jahvine prisutnosti, a
ipak samo blijedi prikaz slave Bojeg nebeskog Hrama, velikog sredita slube za ovjekovo
otkupljenje.
Izgradnja atora trajala je oko pola godine. Mojsije je po svretku pregledao rad
graditelja i usporedio ga s uzorkom koji mu je bio prikazan na gori i uputama to ih je primio
od Boga. Tako Mojsije uini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako uinio. Mnotvo se s
velikim zanimanjem okupilo da vidi svetu graevinu. Dok su posmatrali prizor sa
zadovoljstvom i strahopotovanjem, stup od oblaka se spustio i prekrio Svetilite. I slava
Jahvina ispuni Prebivalite. Bog je otkrio svoje velianstvo a Mojsije neko vrijeme nije mogao
ui unutra. Narod je s dubokim osjeajima posmatrao znak da je djelo njihovih ruku
prihvaeno. Nije bilo glasnih izraza radosti. Svi su bili obuzeti sveanim strahopotovanjem.
Ali radost u njihovim srcima pokazivala se u suzama radosti, i oni su tiho aptali rijei
zahvalnosti to je Bog siao da meu njima prebiva.
Prema boanskoj zapovijesti pleme Levijevo je bilo odvojeno za slubu u Svetilitu. U
prijanjim vremenima svaki je ovjek bio svetenik u svom domu. U Abrahamovo vrijeme
svetenstvo se smatralo pravom prvorodenog sina. A sada, umjesto svih prvorodenaca u
Izraelu, Gospod je prihvatio pleme Levijevo da radi u Svetilitu. On je ovom oitom au
pokazao privrenost njihovoj vjernosti, zbog privrenosti njegovoj slubi i izvrenju njegove
kazne kad je Izrael otpao oboavajui zlatno tele. Meutim, svetenstvo je bilo ogranieno na
Aronovu porodicu. Samo je Aronu i njegovom sinu bilo doputeno sluiti pred Gospodom, a
176

ostatku plemena je bila povjerena briga za ator i njegov namjetaj, a oni su trebali pratiti
svetenike u njihovoj slubi ali nisu smjeli prinositi rtve, paliti tamjan ili gledati svete stvari
prije no to ih se pokrije.
U skladu sa svojom dunou svetenicima je propisana posebna odjea. Boanska
zapovijest Mojsiju bila je da naprave lijepo izraeno ruho za slubu u Svetilitu; naprave
svetu odjeu Aronu, kako je Jahve naredio Mojsiju. Odjea je obinog svetenika bila od
bijelog lana, iz jednog komada. Pruala se gotovo do stopala, a oko struka je bio opasan
pojasom od ljubiastog, crvenog i plavog prediva. Laneni opleak je upotpunjavao njihovu
vanjsku odoru. Mojsiju je kod gorueg grma bilo nareeno da skine svoje sandale jer je zemlja
na kojoj je stajao bila sveta. Stoga svetenici nisu smjeli ulaziti u Svetilite s obuom na
nogama. Praina koja se zadrava na njima obeastila bi sveto mjesto. Oni su svoju obuu
trebali ostavljati u dvoritu prije no to udu u Svetilite i prati noge i ruke prije slube u
atoru ili kod rtvenika za paljenice. Tako su oni neprekidno uili pouku da se s onih koji
dolaze u Boju prisutnost mora odstraniti sva neistoa.
Odjea je velikog svetenika bila nainjena od skupe tkanine, prekrasno izraena, a bila
je prikladna njegovu uzvienu poloaju. Osim lanene odjee obinog svetenika, on je nosio
plavu haljinu, koja je takoe bila satkana od jednog komada. Koulja je bila ukraena zlatnim
zvoniima, ukrasima u obliku nara u plavoj, purpurnoj i crvenoj boji. Opasivao se prekrasno
izvezenim pojasom istih boja. Opleak je bio bez rukava, a na njegovim poramenici i tkanici od
zlata nalazila su se dva oniksa na kojima su bila ispisana imena dvanaest Izraelovih plemena.
Preko opleka se nosio naprsnik, najsvetiji dio svetenike odore. Izraen je bio od
istog materijala kao i opleak. Bio je etverouglast, pedalj dug, objeen o ramena plavom
vrpcom koja je prolazila kroz zlatne kolutie. Rubovi su mu bili ukraeni dragim kamenjem, u
etiri reda, na kojima su kao i na opleku bila urezana imena plemena. Gospodnja je uredba
glasila: Neka tako Aron, kad god ulazi u Svetilite, na svome srcu nosi imena sinova Izraelovih
na naprsniku za presudivanje, da ih uvijek doziva u sjeanje pred Jahvom. (Izl 28,29) Tako i
Hristos, Veliki svetenik, prinosei svoju krv pred Ocem za grjenike, nosi na svom srcu ime
svake due koja se kaje i vjeruje. Psalmist kae: Bijedan sam ja i nevoljan, al Jahve se brine za
me. (Ps 40,18)
Na desnoj i lijevoj strani naprsnika nalazila su se dva velika, sjajna kamena. Zvali su se
Urim i Tumim. Bog je s pomou njih velikom sveteniku objavljivao svoju volju. Kad su pred
Gospoda iznoena pitanja na koja je trebalo dati odgovor, svjetlosni krug koji bi okruio dragi
kamen na desnoj strani bio je znak boanskog odobravanja, dok je oblak koji bi zasjenio
kamen na lijevoj strani bio znak negodovanja ili protivljenja.
Mitra velikog svetenika bila je nainjena od bijelog lanenog turbana na kojoj je plavom
uzicom bila privezana zlatna ploa s natpisom: Posveen Jahvi. Sve to je bilo u vezi sa
svetenikom odjeom ili dranjem trebalo je u posmatrau usaditi osjeaj Boje svetosti,
svetosti njegova bogosluenja i istoe koja se zahtijevala od onih koji su dolazili u njegovu
prisutnost.
Nije samo Svetilite trebalo sluiti slici i sjeni nebeskih stvarnosti ve i slubujui
svetenici (Heb 8,5). Ovo je bilo od velike vanosti, i Gospod je preko Mojsija dao jasne i
odreene upute o svakoj taki ove tipske slube. Sluba u Svetilitu je imala dva dijela, dnevnu
i godinju slubu. Dnevna sluba se obavljala na rtveniku za paljenice u dvoritu Svetilita i u
Svetinji, a godinja sluba u Svetinji nad svetinjama.
Nijedno smrtno ljudsko oko, osim velikog svetenika, nije smjelo vidjeti unutranjost
177

Svetinje nad svetinjama. Svetenik je ondje mogao ui samo jednom godinje i to nakon
najsveanije i najpozornije pripreme. On je drui izlazio pred Boga, narod je u tiini i
strahopotovanju oekivao njegov povratak, a njihova su se srca uzdizala u molitvi za
boanski blagoslov. Veliki svetenik je pred prijestolom milosti vrio pomirenje za Izrael, a
Bog se susretao s njim u oblaku slave. Njegov boravak due od uobiajena vremena
ispunjavao ih je strahom da ga Gospodnja slava ne bi ubila zbog njegovih ili njihovih grijeha.
Dnevna sluba se sastojala od jutarnje i veernje rtve, rtvovanja tamjana na zlatnom
rtveniku i posebnih rtava za pojedinane grijehe. Postojale su takoe rtve subotom,
mladinama i posebnim praznicima.
Svakog jutra i veeri na rtveniku se prinosilo jagnje od godine, s propisanom hranom,
to je simboliziralo svakodnevno posveivanje naroda Jahvi i njihovu neprekidnu zavisnost o
Hristovoj pomirbenoj krvi. Bog je izriito naredio da svaka rtva koja se prinosi za slubu u
Svetilitu treba biti bez mane (Izl 12,5). Svetenici su trebali pregledati sve ivotinje koje su
donoene kao rtva i odstraniti one na kojima su otkrili manu. Samo je rtva bez mane
mogla biti simbol njegove savrene istoe, njega koji se trebao prinijeti kao nevino i bez
mane Jagnje (1 Pt 1,19). Apostol Pavle upuuje na ove rtve kao prikaz onoga to Hristovi
sljedbenici moraju postati. On kae: Zaklinjem vas, brao, milosrem Bojim da prinesete
sebe kao rtvu ivu, svetu i ugodnu Bogu - kao svoje duhovno bogotovlje. (Rim 12,1) Mi se
trebamo predati slubi Bogu i nastojati prinijeti to savreniju rtvu. Bog se nee zadovoljiti s
manjim od onog najboljega to mi moemo ponuditi. Oni koji ga ljube cijelim srcem eljet e
mu posvetiti najbolji dio svog ivota te e neprekidno nastojati uskladiti sve sile svog bia sa
zakonima koji e izgraivati nae sposobnosti da inimo njegovu volju.
Svetenik je prinoenjem tamjana dolazio u neposredniju Boju prisutnost nego bilo
kojim drugim inom dnevne slube. Budui da unutarnja zavjesa nije sezala do stropa
graevine, Boja se slava koja se otkrivala iznad prijestola milosti, djelomino mogla vidjeti iz
prvog odjeljenja. Kad je svetenik prinosio tamjan pred Gospodom, on je posmatrao Koveg, i
dok se oblak tamjana dizao, boanska se slava sputala na prijesto milosti i ispunjavala
Svetinju nad svetinjama, a esto je ispunjavala oba odjeljenja tako da je svetenik bio prisiljen
povui se do vrata Svetilita. Kao to je svetenik u toj tipskoj slubi vjerom gledao prijesto
milosti koje nije mogao vidjeti, tako i Boji narod sada treba usmjeravati svoje molitve Hristu,
svom Velikom sveteniku, koji, nevidljiv za ljudsko oko, moli u nau korist u nebeskom
Svetilitu.
Tamjan, koji se dizao s molitvama Izraelaca, predstavlja Hristove zasluge i
posredovanje, njegovu savrenu pravednost koja se vjerom pripisuje njegovom narodu i koja
jedino moe bogosluenje grjenih ljudi uiniti prihvatljivim Bogu. Pred zavjesom svetinje nad
svetinjama nalazio se rtvenik stalnog posredovanja, a pred Svetinjom rtvenik stalnog
pomirenja. Bogu se pristupalo krvlju i tamjanom, simbolima koji su prikazivali velikog
Posrednika kroz kojeg grjenici mogu pristupiti Jahvi i kroz kojeg dua koja se moli i kaje
moe primiti milost i spasenje.
Dok su svetenici svakog jutra i veeri ulazili u Svetinju u vrijeme prinoenja tamjana,
dnevna je rtva bila spremna za prinoenje na rtveniku u dvoritu. Bilo je to vrijeme posebne
panje za narod koji se okupljao pred atorom. Prije no to su stupili u Boju prisutnost kroz
slubu svetenika, oni su ozbiljno trebali ispitivati svoja srca i priznati svoje grijehe. Udruivali su se u tihoj molitvi licima okrenuti prema Svetinji. Tako su se njihove molitve dizale s
tamjanom dok je rtva pomirenja zorno prikazivala vjeru u zasluge obeanog Spasitelja.
178

Vrijeme odreeno za jutarnju i veernju rtvu smatralo se svetim i potovalo se kao propisano
vrijeme bogosluenja u cijelom izraelskom narodu. Kad su u kasnijem razdoblju Jevreji bili
rasuti u udaljenim zemljama, oni su i dalje u odreeno vrijeme okretali svoje lice prema
Jerusalemu i prinosili svoje molitve izraelskom Bogu. Ovaj obiaj je za hriane primjer
jutarnje i veernje molitve. Premda Bog osuuje puki obred, bez duha bogosluenja, On s
velikim zadovoljstvom gleda na one koji ga ljube, klanjajui se jutrom i veerom, i trae oprost
za uinjene grijehe i iznose svoje zahtjeve za potrebnim blagoslovima.
Beskvasni hljebovi su uvijek stajali pred Gospodom kao trajna rtva. Oni su bili dio
dnevne rtve. Zvali su se hljebovi prisutnosti ili prineseni hljebovi, jer su uvijek bili poloeni
pred Gospodnjim licem. Oni su bili priznanje ovjekove zavisnosti o Bogu za tjelesnu hranu i
duhovne blagoslove. I mana i beskvasni hljebovi upuivali su na Hrista, Hljeb ivota, koji je
zbog nas uvijek prisutan pred Bogom. On je sam rekao: Ja sam ivi hljeb koji je siao s neba.
(Ivan 6,48-51) Hljebovi su kropljeni tamjanom, a kad su ih svake subote uklanjali da bi ih se
zamijenilo svjeim, na rtveniku je paljen tamjan kao spomenik pred Bogom.
Najvaniji dio dnevne slube bila je sluba koja se obavljala u korist pojedinaca.
Pokajani grjenik je donosio svoju rtvu do vrata atora i stavljajui svoju ruku na glavu rtve
ispovijedao svoje grijehe i tako ih slikovito prenio sa sebe na nevinu rtvu. ivotinju je klao
svojim vlastitim rukama, a svetenik je krv unosio u Svetinju i njome kropio ispred zavjese
iza koje se nalazio Koveg sa Zakonom koji je grjenik prestupio. Ovim obredom grijeh je
krvlju prenoen u Svetilite. U nekim sluajevima krv se nije unosila u Svetinju,6 ve je
svetenik jeo meso, kao to je Mojsije naredio Aronovim sinovima, rijeima: To vam je dao
Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice. (Lev 10,17) Oba obreda su prikazivala prenoenje
grijeha od pokajnika na Svetilite.
Takva je bila sluba koja se svakodnevno obavljala tokom godine. Grijesi Izraela su
tako unoeni u Svetilite, Svetinja je postajala neista te je bila potrebna posebna sluba za
uklanjanje grijeha. Bog je zapovjedio da se izvri pomirenje za svako sveto odjeljenje, kao i za
rtvenik i: Tako e ga oistiti od neistoa Izraelaca i posvetiti. (Lev 16,19)
Jednom godinje, na veliki Dan pomirenja, svetenik je ulazio u Svetinju nad svetinjama
da oisti Svetilite. Tim se inom zavravao godinji ciklus slube.
Na Dan pomirenja pred vrata su donoena dva jareta, i nad njima su bacane kocke, te
jednog odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu. Jarac na kojeg je prvo pala kocka trebao je
biti zaklan kao rtva za grijeh za narod. Svetenik je njegovu krv trebao unijeti iza zavjese i
njome pokropiti prijesto milosti. Tako e obaviti obred pomirenja nad Svetilitem zbog
neistoa Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka uini i za
ator sastanka to se meu njima nalazi, usred njihovih neistoa.
Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca,
sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Poloivi ih tako jarcu na glavu, neka ga poalje u
pustinju s jednim prikladnim ovjekom. Tako e jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u
pusti kraj. Narod se nije smatrao slobodnim od tereta grijeha sve dok jarac nije bio puten u
pustinju. Svaki je ovjek trebao ispitivati svoju duu dok se obavljalo djelo pomirenja. Odlagao
se svaki posao, i cijela je izraelska zajednica provela dan u sveanoj poniznosti pred Bogom, u
molitvi, postu i ispitivanju srca.
Ova godinja sluba je narod uila vanim istinama o pomirenju. rtvama za grijeh koje
6

Vidi Dodatak, Primjedba br. 6

179

su se prinosile tokom godine prihvatana je zamjena za grjenika, ali krv rtve nije u cijelosti
uklanjala grijeh. Ona je bila samo sredstvo kojim je grijeh prenoen u Svetilite. rtvujui krv
grjenik je priznavao autoritet Zakona, priznavao krivnju zbog svojih prijestupa i izraavao
vjeru u Onoga koji je trebao uzeti grijehe svijeta. Ali on nije bio u cijelosti slobodan od osude
Zakona. Na Dan pomirenja veliki je svetenik, nakon to je prinio rtvu za zajednicu, s krvlju
ulazio u Svetinju nad svetinjama i njome kropio prijesto milosti, iznad ploa Zakona. Tako su
zahtjevi Zakona, koji je zahtijevao grjenikov ivot, bili zadovoljeni. Onda u ulozi pomiritelja
svetenik je na sebe uzimao grijehe i naputajui Svetilite nosio teret Izraelova grijeha. Na
vratima Svetilita on je polagao ruke na glavu Azazelovog jarca i ispovjedi sve krivnje
Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Poloivi ih tako jarcu na glavu... Kad je
jarac koji je nosio ove grijehe puten u pustinju, smatralo se da se narod trajno oslobodio
grijeha. Ova sluba je obavljana samo po slici i sjeni nebeskih stvarnosti (Heb 8,5).
Kao to je ve reeno, Mojsije je zemaljsko Svetilite izgradio prema uzorku koji mu je
pokazan na gori. Bio je to slikovit dokaz za sadanje vrijeme - prema kojem se prinose darovi
i rtve; njegova su dva odjeljenja bila slike nebeskih stvarnosti, a Hristos, Veliki svetenik,
jest slubenik Svetilita i pravog atora, onoga koji podie Gospod, a ne ovjek (Heb 9,9.23;
8,2). Kad je apostol Ivan u vienju posmatrao Boji Hram, on je tamo ugledao: Pred
prijestolom gori sedam zubalja. Vidio je anela kako drei zlatni kadionik, doe i stade na
rtvenik. I bijae mu dano mnogo kada da ga prinese u prilog molitava svih svetih na zlatni
rtvenik pred prijestolom. (Otk 4,5; 8,3) Ovdje je proroku bilo doputeno da posmatra prvo
odjeljenje Svetinje na Nebu i tamo je vidio sedam zubalja, zlatni rtvenik koji je u
zemaljskoj Svetinji bio prikazan zlatnim svijenjakom i kadionim rtvenikom. Uto se otvori
Hram Boji to se nalazi na nebu (Otk 11,19) i on je pogledao iza zavjese, na Svetinju nad
svetinjama. Tamo je ugledao Koveg zavjeta (Otk 11,19), koji je simbolizirao sveti koveg
koji je Mojsije nainio za uvanje Bojeg Zakona.
Mojsije je nainio zemaljsko Svetilite prema uzorku koji je vidio. Pavle kae da su
ator i svi predmeti odreeni za slubu Boju kad su zavreni, bili slike nebeskih
stvarnosti (Dj 7,44; Heb 9,21.23). Ivan kae da je vidio Svetilite na Nebu. To Svetilite, u
kojem Isus slui u nau korist, veliki je original, a Svetilite koje je Mojsije izgradio njegov je
preslik.
Nebeski Hram je prebivalite Kralja nad kraljevima, gdje tisuu tisua sluahu njemu,
mirijade stajahu pred njim (Dn 7,10), ispunjeno slavom vjenog prijestola, gdje serafini,
njegovi bljetavi uvari, zaklanjaju svoje lice iz potovanja, i nijedna zemaljska graevina ne
moe prikazati njegovu veliinu i slavu. Meutim, zemaljsko Svetilite i njegovi obredi
poduavali su vane istine u vezi s nebeskim Svetilitem i velikim djelom otkupljenja koje se
tamo obavljalo za ovjeka.
Nakon Spasiteljeva uznesenja, On je poeo sluiti kao na Veliki svetenik. Pavle kae:
Hristos, naime, nije uao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika
prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Bojim. (Heb 9,24) Kao to se
Hristova sluba trebala sastojati od dva dijela, a svaki dio je trajao odreeno vrijeme i
zauzimao posebno mjesto u Svetilitu, tako se i tipska sluba sastojala od dva dijela, dnevne i
godinje slube, a svakoj je bilo posveeno jedno odjeljenje u Svetilitu.
Kao to se Hristos nakon svog uznesenja pojavio u Bojoj prisutnosti da prinese svoju
krv za pokajane grjenike, tako je svetenik tokom dnevne slube kropio krv rtve u Svetinji
u korist grjenika.
180

Hristova krv, premda je oslobaala pokajnikog grjenika od osude Zakona, nije

uklanjala grijeh. On je ostajao zapisan u Svetilitu sve do konanog pomirenja, a tako se i
tipskom krvlju rtve za grijeh pokajani grjenik oslobaao grijeha, ali je on ostajao u Svetilitu
do Dana pomirenja.
Na veliki dan konanog suda mrtvaci e biti sueni prema onome to je napisano u
knjigama, po svojim djelima (Otk 20,12). Onda e zaslugama Hristove pomiriteljske krvi
grijesi grjenika koji su se istinski pokajali biti izbrisani iz nebeskih knjiga. Svetilite e time
biti osloboeno, ili oieno od zapisa o grijehu. Slubama na Dan pomirenja, ienjem
zemaljskog Svetilita, prikazivalo se ovo veliko djelo pomirenja ili brisanje grijeha, koji su ga
oskrvnjivali, a uklanjali su se rtvom za grijeh.
Kao to e prilikom konanog pomirenja grijesi iskreno pokajanih biti izbrisani iz
nebeskih knjiga, da ih se vie ne pamti ili priziva u sjeanje, tako su oni u tipskoj slubi
odnoeni u pustinju i tako zauvijek odvojeni od zajednice.
Budui da je Sotona zaetnik grijeha, neposredni zaetnik svih grijeha koji su
uzrokovali smrt Sina Bojeg, pravda zahtijeva da Sotona primi konanu kaznu. Hristovo djelo
otkupljenja ovjeka i oienje svemira od grijeha bit e okonano uklanjanjem grijeha iz
nebeskog Svetilita i polaganjem na Sotonu koji e primiti konanu kaznu. Tako se i u
zemaljskoj slubi godinji ciklus obreda zavravao ienjem Svetilita, priznavanjem grijeha
na glavi Azazelovog jarca.
Tako je u slubi u atoru, i u Hramu koji je kasnije zauzeo njegovo mjesto, narod
svakodnevno uio o velikim istinama u vezi s Hristovom smru i slubom, a jednom godinje
njihovi su umovi usmjeravani na zavrne dogaaje u velikoj borbi izmeu Hrista i Sotone,
konano ienje svemira od grijeha i grjenika.

181

31. poglavlje

GRIJEH NADABA I ABIHUA

Ovo poglavlje zasniva se na Levitskom zakoniku 10,1-11.

Nakon posveenja atora sastanka i svetenici su bili posveeni za svoju svetu slubu.
Ove slube su trajale sedam dana, a svaka je bila obijeena posebnim obredom. Svoju slubu
su otpoeli osmoga dana. Aron, kome su pomagali njegovi sinovi, prinio je rtvu koju je Bog
traio, podigao ruke i blagoslovio narod. Sve je bilo obavljeno kako je Bog zapovjedio, i On je
prihvatio rtvu i na jedinstven nain otkrio svoju slavu - vatrom koja je sila od Gospoda i
spalila rtvu na rtveniku. Narod je sa strahopotovanjem i velikim zanimanjem posmatrao
ovaj prekrasan prikaz boanske sile. Oni su u njemu vidjeli znak Boje slave i naklonosti te su
zajedno izrazili zahvalnost i divljenje i poklonili se licem do zemlje kao da se nalaze u
neposrednoj Jahvinoj prisutnosti.
Ali uskoro nakon toga porodicu velikog svetenika zadesila je iznenadna i strana
nesrea. Za bogosluenja, dok su se hvale i molitve naroda dizale Bogu, dva su Aronova sina
uzeli svoje kadionike i u njih stavili tamjan, da ga prinesu pred Gospodom. Meutim, oni su
prekrili njegovu zapovijest o upotrebi neposveene vatre. Oni su za prinoenje tamjana
uzeli obinu, a ne posveenu vatru koju je sam Bog zapalio i zapovjedio da se koristi u ovu
svrhu. Zbog ovog grijeha pred Gospodom je izbila vatra i progutala ih pred narodom.
Nadab i Abihu su zauzimali najvii poloaj pored Mojsija i Arona. Gospod ih je posebno
uzvisio tako to im je dopustio da sa sedamdeset starjeina posmatraju njegovu slavu na gori
Sinaj. Zbog toga se preko njihovog grijeha nije moglo olako prijei ili nai izgovor. Sve ovo je
njihov grijeh uinilo jo teim. Neka si ljudi ne laskaju da mogu nekanjeno grijeiti, te da Bog
nee strogo kazniti njihovo bezakonje jer su bili posebno uzvieni, jer su primili veliku
svjetlost, i kao izraelske starjeine, bili na gori i imali prednost razgovarati s Bogom i boraviti
u svjetlosti njegove slave. To je sudbonosna prijevara. Darovanje velike svjetlosti i prednosti
zahtijeva da uzvratimo vrlinama i svetou u skladu s primljenim vidjelom. Bog ne moe
prihvatiti nita manje od toga. Veliki blagoslovi i prednosti nikada nam ne trebaju davati lanu
sigurnost ili initi nas bezbrinim. Oni nam nikada ne smiju dati odobrenje da grijeimo ili
navesti njihove primatelje da smatraju kako Bog prema njima nee biti savjestan. Sve
prednosti koje Bog daje njegov su nain da udahne gorljivost u na duh, revnost u nae napore
i silu u vrenju njegove volje.
Nadab i Abihu nisu u svojoj mladosti stekli naviku samokontrole. Oeva sklonost
poputanju, nedostatak postojanosti u pravdi, naveli su ga da zanemari discipliniranje svojih
sinova. Njegovim sinovima je bilo doputeno da slijede svoje sklonosti. Navike poputanja sebi
toliko su zagospodarile njima da to nisu mogle promijeniti ni odgovornosti najsvetije slube.
Oni nisu nauili potovati svog oca i nisu razumjeli nunost stroge poslunosti Bojim
zahtjevima. Aronovo grjeno poputanje svojim sinovima pripremilo ih je da postanu meta
boanskog suda.
Bog je htio pouiti narod da mu moraju pristupiti sa strahopotovanjem i na nain koji
je On odredio. On ne moe prihvatiti djelominu poslunost. Nije bilo dovoljno da u tom
182

sveanom razdoblju bogosluenja gotovo sve bude uinjeno onako kako je On naredio. Bog je
izrekao prokletstvo nad onima koji odstupe od njegovih zapovijesti i ne razluuju izmeu
obinih i svetih stvari. On preko proroka kae: Jao onima koji zlo dobrim nazivaju, a dobro
zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu... Jao onima koji su mudri u svojim
oima i pametni sami pred sobom... koji za mito brane krivca, a pravedniku uskrauju
pravdu!... Jer odbacie Zakon Jahve nad Vojskama i prezree rije Sveca Izraelova. (Iz 5,2024) Neka se niko ne vara vjerovanjem da neka Boja zapovijest nije bitna, ili da e On
prihvatiti zamjenu za ono to zahtijeva. Prorok Jeremija kae: Ko je rekao neto i zbilo se?
Nije li Gospod to zapovjedio? (Tu 3,37) Bog u svojoj Rijei nije zapisao zapovijest koju ljudi
mogu posluati ili ne posluati zavisno o svojoj volji, a da ne snose posljedice. Ako ljudi
izaberu neki drugi put, a ne put stroge poslunosti, oni e shvatiti da on na kraju vodi k smrti
(Izr 14,12).
Poslije toga Mojsije ree Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i Itamaru: Ne
raupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina, da ne poginete... jer na vama je Jahvino
ulje pomazanja. Veliki voa je podsjetio svog brata na Boje rijei: Po onima koji su mi blizu
svetim u se pokazati; pred svim u se narodom proslaviti. Aron je outio. Smrt njegovih
sinova, bez upozorenja, u tako stranom grijehu, grijehu za koji je znao da je posljedica
njegovog zanemarivanja dunosti, ispunjavala je oevo srce jadom, ali on nije izrazio svoje
osjeaje. On nikakvim izrazom alosti nije smio pokazati saosjeanje s grijehom. Nije smio
navesti zajednicu da prigovara protiv Gospoda.
Gospod je htio nauiti svoj narod da prizna pravednost njegovog naina popravljanja,
kako bi se drugi bojali. U Izraelu je bilo onih koje je upozorenje o ovoj stranoj kazni moglo
spasiti da, oslanjajui se na Boje strpljenje, i oni ne zapeate svoju sudbinu. Boanski ukor je
upuen lanom saosjeanju za grjenika koji nastoji opravdati svoj grijeh. Uinak grijeha je
umrtvljivanje moralnih osjeaja tako da grjenik ne shvata veliinu svog prijestupa i lien sile
Duha Svetog, on ostaje djelomino slijep na svoj grijeh. Dunost Hristovih sluga je da upozore
ove grjenike na opasnost. Oni koji unitavaju uinak upozorenja zatvaranjem oiju grjenika
pred stvarnom prirodom i posljedicama grijeha esto si laskaju da time pokazuju svoje
milosre, ali oni se direktno protive i spreavaju djelovanje Bojeg Svetog Duha. Oni
uspavljuju grjenika na rubu propasti, oni sudjeluju u njegovoj krivnji i na sebe navlae
stranu odgovornost za njegovu okorjelost. Mnogi, mnogi su propali zbog ovog lanog,
varljivog saosjeanja.
Nadab i Abihu nikada ne bi poinili taj sudbonosni grijeh da se prethodno nisu
djelomino opili obilnim uzimanjem vina. Oni su razumjeli da je prije ulaska u Svetilite, gdje
se ukazivala boanska prisutnost, potrebna najpozornija i najsveanija priprema, ali ih je
njihova neumjerenost onesposobila za ovu svetu slubu. Misli su im bile pomuene, a moralno
opaanje otupjelo, tako da nisu mogli razluiti izmeu svetog i obinog. Aronu i njegovim
preivjelim sinovima upueno je upozorenje: Kad ulazite u ator sastanka, nemojte piti vina
niti opojnoga pia, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neete poginuti. To je trajan zakon za
vae narataje; da moete luiti posveeno od obinoga, isto od neistoga; da moete uiti
Izraelce svim zakonima to ih je Jahve predao preko Mojsija. Upotreba alkoholnih pia slabi
tijelo, pomuuje misli i uniuje moral. Ono prijei ljude da shvate svetost svetih stvari ili
obaveze Bojih zahtjeva. Svi koji zauzimaju poloaj svete odgovornosti moraju biti strogo
umjereni ljudi da bi im prilikom razluivanja pravde od nepravde um bio bistar, da mogu biti
naelni i posjedovati mudrost za izvrenje pravde i pokazivanje milosti.
183

Ista obaveza poiva na svakom Hristovom sljedbeniku. Apostol Petar kae: Vi ste,
naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svetenstvo, sveti narod, narod odreen za Boju svojinu.
(1 Pt 2,9) Bog zahtijeva da sve svoje snage ouvamo u najboljem stanju kako bismo svojom
slubom mogli ugoditi naem Stvoritelju. Kad se koriste opojna pia, doi e se do istog uinka
kao i u sluaju ovih izraelskih svetenika. Savjest nee vie biti osjetljiva na grijeh, a gotovo
sigurno e otvrdnuti na bezakonje, dok razlika izmeu svetog i svjetovnog ne izgubi svoj
znaaj. Kako onda moemo dosegnuti mjerilo boanskih zahtjeva? Ili zar ne znate da je vae
tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da
pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom! (1 Kor 6,19.20)
Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da to drugo inite, sve inite na slavu Boju!
(1 Kor 10,31) Hristovoj crkvi u svim vjekovima je upuena sveana i strana opomena: Ako
ko razara hram Boji, njega e Bog razoriti, jer je svet hram Boji, a taj ste vi. (1 Kor 3,17)

184

32. poglavlje

ZAKON I SAVEZ
Adam i Eva su za stvaranja poznavali Boji Zakon, oni su bili upoznati s njegovim
zahtjevima, a njegove uredbe su bile napisane na njihova srca. Kad je ovjek pao u grijeh,
Zakon se nije promijenio, ve je ustanovljen sistem spasenja koji e ih vratiti poslunosti.
Obznanjeno je obeanje o Spasitelju i uspostavljeno prinoenje rtvi koje su upuivale na
Hristovu smrt kao veliku rtvu za grijeh. Ali da nisu prestupili Boji Zakon, ne bi bilo smrti, ne
bi bilo potrebe za Spasiteljem i za rtvama.
Adam je svoje potomke uio Bojem Zakonu i tako su ga iz narataja u narataj
prenosili s oca na sina. Ali uprkos milostivoj prilici za ovjekovo otkupljenje malo je bilo onih
koji su ga prihvatili i sluali. Svijet je zbog prijestupa postao tako pokvaren da se izopaenost
morala ukloniti potopom. Noa i njegova porodica ouvali su Zakon, a Noa je svoje potomke
uio Deset zapovijesti. Kad su ljudi ponovno odstupili od Boga, Gospod je izabrao Abrahama
za koga je rekao: A to zato to je Abraham sluao moj glas i pokoravao se mojim
zapovijestima, mojim zakonima i odredbama! (Post 26,5) On je primio obred obrezanja, znak
da su oni koji su ga primili odvojeni za slubu Bogu, znak da nee prihvatiti idolopoklonstvo i
da e vriti Boji Zakon. Propust Abrahamovih potomaka da odre ovo obeanje, kao to se
pokazalo u njihovoj sklonosti da stvaraju saveze s neznabocima i usvajaju njihove obiaje, bio
je uzrok boravka i ropstva u Egiptu. Ali tokom njihova odnosa s idolopoklonicima i prisilne
pokornosti Egipanima pokvarena su i surova neznaboaka uenja jo dodatno iskvarila
boanske uredbe.
Stoga je Gospod, kad ih je izveo iz Egipta, siao na Sinaj, obavijen slavom i okruen
anelima, kako bi u zapanjujuem velianstvu izgovorio svoj Zakon da ga uje sav narod. On
ak ni tada nije svoje uredbe povjerio pamenju naroda koji je bio sklon zaboravljanju
njegovih zahtjeva, ve ih je napisao na kamene ploe. On je od Izraela elio ukloniti svaku
mogunost mijeanja neznaboakih tradicija s njegovim svetim uredbama ili zamjene
njegovih zahtjeva s ljudskim zakonima ili obiajima. On im nije samo dao Deset zapovijesti.
Pokazalo se da je narod jednostavno zavesti te nije htio ostaviti otvorena nijedna vrata kunje.
Mojsiju je nareeno da zapie, kao to mu Bog bude zapovijestao, zakone i kazne s detaljnim
uputama o onome to se zahtijeva. Ove uredbe u vezi s dunostima naroda prema Bogu,
jednih prema drugima i tuincima bile su samo detaljnije, na odreeniji nain, iznesena naela
Deset zapovijesti, tako da niko ne pogrijei. Njihova je namjera bila da uvaju svetost Deset
zapovijesti urezanih na kamenim ploama.
Da je ovjek drao Boji Zakon, onakav kakav je Adam primio nakon svog pada, Noa
sauvao, a Abraham drao, obred obrezanja ne bi bio potreban. Da su Abrahamovi potomci
drali Savez, iji je znak bilo obrezanje, oni nikada ne bi bili navedeni na idolopoklonstvo i ne
bi morali robovati u Egiptu. Oni bi u mislima drali Boji Zakon i ne bi ga bilo potrebno
objavljivati sa Sinaja ili pisati na kamene ploe. Da je narod drao naela Deset zapovijesti,
nepotrebne bi bile dodatne upute to ih je Mojsije primio.
Njegovi potomci su izopaili i rtveni sistem koji je Adam primio. Praznovjerje,
idolopoklonstvo, surovost i razvratnost iskvarili su jednostavnu i smislenu slubu koju je Bog
185

odredio. Tokom dugog odnosa s idolopoklonicima izraelski je narod pomijeao mnoge

neznaboake obiaje sa svojim bogosluenjem, stoga im je Gospod na Sinaju dao jasne upute
o rtvenom sistemu. Nakon zavretka atora sastanka On je s Mojsijem razgovarao iz oblaka
slave iznad prijestola milosti i dao mu potpune uredbe o rtvenom sistemu i obliku
bogosluenja koje treba odravati u Svetilitu. Mojsije je primio obredni zakon i on ga je
zapisao u knjigu. Meutim, sam Bog je izgovorio Deset zapovijesti na Sinaju i napisao ih na
kamenim ploama koje su se uvale u Kovegu.
Postoje mnogi koji pokuavaju stopiti ova dva sistema koristei retke koji se odnose na
obredni zakon da dokau kako je moralni Zakon ukinut, ali to je krivo tumaenje Svetoga
pisma. Obredni zakon se sastojao od simbola koji su upuivali na Hrista, njegovu rtvu i
svetenstvo. Ovaj su obredni zakon, sa svim rtvama i uredbama, Izraelci trebali drati sve
dok se predslika nije ostvarila u slici, u smrti Isusa Hrista, Jagnjetu Bojem koje je na se uzelo
grijehe svijeta. Tada su trebale prestati sve obredne rtve. Ovaj je zakon Hristos prikovao na
krst (Kol 2,14). Ali Psalmist kae o Deset zapovijesti: Dovijeka, o Jahve, rije tvoja ostaje,
stalna poput nebesa. (Ps 119,89) Sam Hristos je rekao: Nemojte misliti da sam doao ukinuti
Zakon i Proroke!... Jer, zaista, kaem vam, naglaavajui to je vie mogue, dok opstoji nebo
i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrica slova iz Zakona sigurno nee nestati, a da se sve ne
ostvari. (Mt 5,17.18) On ovdje ne ui samo to su bili zahtjevi Bojeg Zakona, ve i da ti isti
zahtjevi vrijede sve dok postoji nebo i zemlja. Boji je zakon nepromjenjiv kao i njegov
prijesto. Njegovi e propisi biti obavezni za ovjeanstvo u svim vremenima.
Nehemija o Zakonu objavljenom na Sinaju kae: Na goru si Sinajsku siao i s neba im
govorio; i dao si im pravedne naredbe, vrste zakone, zapovijesti izvrsne i uredbe. (Neh 9,13)
A Pavle, apostol neznaboaca, kae: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijest i sveta, i
pravedna, i dobra. (Rim 7,12) To ne moe biti nita drugo nego Deset zapovijesti, jer je to
Zakon koji kae: Ne poeli! (7. redak)
Premda je Hristova smrt ukinula zakon predslika i sjena, to nije umanjilo obavezu
dranja moralnog Zakona. Naprotiv, sama injenica nunosti da Hristos umre kako bi nas
otkupio zbog prijestupa tog Zakona dokazuje njegovu nepromjenjivost.
Oni koji tvrde da je Hristos doao ukinuti Boji Zakon govore o izraelskom dobu kao o
vremenu tame, a izraelsku religiju prikazuju kao da se sastoji od pukih obreda i obiaja. Ali tu
je pogreka. Na svakoj stranici svete istorije, gdje su zapisani Boji postupci prema izabranom
narodu, nalaze se sveti tragovi velikog Ja sam. On sinovima ljudskim nikada nije dao jasniji
prikaz svoje sile i slave kao kad su samo Njega priznavali kao svog vladara i kad je svom
narodu dao Zakon. To ezlo nije drala ljudska ruka, a velianstveni nastupi izraelskog
nevidljivog kralja bili su neopisivo velianstveni i zapanjujui.
U svim ovim otkrivenjima boanske prisutnosti Boja slava se otkrivala kroz Hrista. Ne
samo za Spasiteljeva dolaska ve u svim vjekovima nakon pada i obeanja o otkupljenju, Bog
bijae onaj koji je u Hristu pomirio svijet sa sobom (2 Kor 5,19). Hristos je bio temelj i
sredite rtvenog sistema u razdoblju patrijaraha i u vrijeme Izraelaca. Od pada u grijeh naih
prvih roditelja nije bilo neposrednog razgovora izmeu Boga i ovjeka. Otac je svijet predao u
Hristove ruke da On svojim posrednikim djelovanjem otkupi ovjeka i opravda autoritet i
svetost Bojeg Zakona. Kroz Hrista se ostvarivala svaka zajednica izmeu Neba i palog
ovjeanstva. Boji Sin je naim prvim roditeljima dao obeanje o otkupljenju. On se prvi
otkrio patrijarsima. Adam, Noa, Abraham, Isak, Jakov i Mojsije razumjeli su evanelje. Oni su
traili spasenje u ovjekovoj Zamjeni i Jamcu. Ovi sveti, drevni ljudi odravali su zajednicu sa
186

Spasiteljem koji je trebao doi na ovaj svijet u ljudskom tijelu, a neki od njih su razgovarali
licem u lice s Hristosom i anelima.
Hristos ne samo to je bio voa Izraelaca u pustinji, aneo ije je ime bilo Jahve, i koji je,
obavijen u stupu od oblaka, iao pred mnotvom, ve je On bio taj koji je Izraelu dao Zakon.7
Usred zapanjujue slave na gori Sinaj Hristos je u prisutnosti cijelog naroda objavio Deset
zapovijesti iz Zakona svog Oca. On je bio taj koji je Mojsiju dao ispisane ploe Zakona. Hristos
je bio taj koji je kroz proroke govorio svom narodu. Apostol Petar, piui hrianskim
crkvama, kae: ... proroci koji su vama prorekli odreenu milost. Dok su ispitivali na koje i na
kakvo je vrijeme upuivao Hristov duh - koji bijae u njima - kad je unaprijed navjeivao
Hristu odreene patnje i proslavljanje to e doi poslije njih. (1 Pt 1,10.11) Hristov glas je taj
koji nama progovara kroz Stari zavjet. Proroki je duh, zapravo, svjedoanstvo Isusovo. (Otk
19,10)
Isus je, dok se lino nalazio meu ljudima, svojim uenjima usmjeravao umove naroda
na Stari zavjet. On je Jevrejima rekao: Vi istraujete Pisma u kojima mislite da ima ivot
vjeni. I upravo ona svjedoe za me. (Iv 5,39) U to su vrijeme knjige Starog zavjeta bile jedina
Biblija koja je postojala. Boji Sin je opet rekao: Imaju Mojsija i proroke. Neka njih sluaju. A
onda dodao: Ako zaista ne sluaju Mojsija i proroka, nee vjerovati ni ako ko od mrtvih
uskrsne. (Lk 16,29.31)
Hristos je dao obredni zakon. ak i nakon to se vie nije morao vriti, Pavle je
Jevrejima prikazao njegovu istinsku vrijednost i poloaj, upuujui na njegovo mjesto u planu
otkupljenja i povezanost s Hristovim djelom. I ovaj veliki apostol je ovaj Zakon proglasio
slavnim, dostojnim njegova boanskog Tvorca. Sveana je sluba u Svetilitu bila predslika
velikih istina to ih je trebalo otkriti narednim naratajima. Oblak tamjana koji se uzdizao s
izraelskim molitvama predstavljao je njegovu pravednost koja je jedino mogla grjenikovu
molitvu uiniti prihvatljivom Bogu. rtva koja je krvarila na rtveniku svjedoila je o
Otkupitelju koji e doi, a iz Svetinje nad svetinjama blistao je znak boanske prisutnosti. Tako
je u srcima odravana vjera tokom razdoblja tame i otpada dok nije dolo vrijeme za dolazak
obeanog Mesije.
Isus je bio svjetlost svom narodu, svjetlost svijeta, prije no to je doao na svijet u
ljudskom obliku. Prva zraka svjetlosti koja je probila tamu u koju je grijeh zavio svijet, dola je
od Hrista. I od Njega dolazi svaka zraka nebeske svjetlosti koja obasjava stanovnike zemaljske.
U planu otkupljenja Hristos je Alfa i Omega, poetak i svretak.
Otkad je Spasitelj prolio svoju krv za oprost grijeha i uznio se na Nebo da posreduje za
nas pred licem Bojim (Heb 9,24) svjetlost zrai s krsta Golgote i iz Svetinje i Svetinje nad
svetinjama u nebeskom Svetilitu. Ali vea svjetlost koja je nama dana ne treba nas navesti da
preziremo ono to je u prolim vremenima objavljeno u simbolima o Spasitelju koji dolazi.
Hristovo evanelje baca svjetlost na jevrejsko ureenje i daje smisao obrednom zakonu. Kako
otkrivamo nove istine, a ono to smo znali postaje jasnije, Boji karakter i namjera se pokazuje
u njegovim postupcima prema izabranom narodu. Svaka dodatna zraka svjetlosti koju
primamo prua nam jasnije razumijevanje plana spasenja koji je izvrenje boanske volje za
spasenje ovjeka. Mi sada vidimo ljepotu i snagu nadahnute rijei i prouavamo njene stranice
s dubljim i veim zanimanjem.
Mnogi misle da je Bog odvojio Jevreje od ostalog svijeta, da je njegova ljubav i briga u
7

Vidi Dodatak, Primjedba br. 7

187

velikoj mjeri bila povuena od ostatka svijeta i usredotoena na Izrael. Ali Boja namjera nije
bila da njegov narod podigne zid podjele izmeu sebe i svojih blinjih. Srce beskonane
Ljubavi dosee do svih stanovnika zemaljskih. Premda su ga oni odbacili, On im se neprekidno
nastoji otkriti i uiniti ih sudionicima svoje ljubavi i milosti. Izabrani narod je primio njegov
blagoslov da bi mogao blagosloviti druge.
Bog je pozvao Abrahama, ukazao mu ast i uinio ga naprednim, a patrijarhova je
vjernost bila svjetlost narodima u svim zemljama u kojima je boravio. Abraham se nije ogradio
od ljudi oko sebe. On je odravao prijateljske odnose s kraljevima okolnih naroda, a neki od
njih su prema njemu postupali s velikim potovanjem. Njegovo potenje i nesebinost, njegova
hrabrost i dobronamjernost prikazivali su Boji karakter. Bog se kroz svog predstavnika
otkrivao u Mesopotamiji, Hanaanu, Egiptu, pa ak i stanovnicima Sodoma.
Tako se Bog kroz Josifa prikazao Egipanima i svim narodima povezanima s tim
monim kraljevstvom. Zato je Bog odluio uzdignuti Josifa tako visoko meu Egipanima? On
je mogao nai neki drugi nain da ostvari svoje namjere za Jakovljevu djecu, ali njegova je elja
bila da Josifa uini vidjelom i smjesti ga u kraljevsku palatu kako bi se nebeska svjetlost mogla
proiriti blizu i daleko. Svojom milou i pravednou, istoom i dobronamjernou u svakodnevnom ivotu, svojim predanjem interesima naroda, i to idolopoklonikog naroda, Josif je
bio Hristov predstavnik. Neznaboaki je narod u svom dobroinitelju, kome je cijeli Egipat
ukazivao hvalu i slavu, vidio ljubav njegovog Stvoritelja i Otkupitelja. Bog je isto tako kroz
Mojsija postavio vidjelo pored prijestola najveeg kraljevstva na zemlji, da svi koji mogu
spoznaju istinitog i ivog Boga. Egipani su primili sve ovo svjetlo prije no to je Bog digao
svoju ruku da ih kazni.
Tokom izbavljenja Izraela iz Egipta nadaleko se rairilo znanje o Bojoj sili. Ratoborni
narod u Jerihonskoj utvrdi je drhtao. Kad smo uli sve to, zastalo nam srce, rekla je Rahaba,
i niko da smogne snage da vam se suprotstavi, jer Jahve, Bog va - on je Bog gore na nebesima
i dolje na zemlji. (J 2,11) Stoljeima nakon izlaska filistejski su svetenici podsjetili svoj
narod na egipatska zla i opomenuli ih protiv protivljenja izraelskom Bogu.
Bog je pozvao Izraela, uzvisio ga i blagoslovio, ne da oni poslunou Zakonu prime
naklonost i postanu iskljuivi primatelji njegovih zapovijesti, ve da se kroz njih On otkrije
svim stanovnicima zemaljskim. Da bi ostvario ovu namjeru, On im je zapovjedio da ostanu
odvojeni od idolopoklonikih naroda oko njih.
Bogu su odvratni idolopoklonstvo i svi grijesi koji iz njega proistjeu te je On
zapovjedio svom narodu da se ne mijea s drugim narodima, da ne ine ono to oni ine i
tako zaborave Boga. On im je zabranio enidbu s idolopoklonicima da se njihova srca ne bi
odvojila od Njega. Onda je kao i danas bilo potrebno da Boji narod ostane ist, uvati samog
sebe istim od ovog svijeta. Oni moraju biti slobodni od njegovog duha, jer se on protivi istini
i pravednosti. Meutim, Bog nije namjeravao da se njegov narod, u samodostatnoj
iskljuivosti, zatvori od svijeta tako da ne moe uticati na njega.
Hristovi sljedbenici, poput njihova Gospodara, trebaju u svako doba biti svjetlost
svijetu. Spasitelj je rekao: Nije mogue sakriti grad koji stoji na gori. Ne ee se svijea da se
stavi pod variak, nego na svijenjak da svijetli svima u kui, to jest u svijetu. I On dodaje:
Vae vidjelo neka tako zasja pred ljudima da vide vaa djela ljubavi te slave vaeg Oca
nebeskog. (Mt 5,14-16) Upravo je to ono to su Enoh, Abraham, Josif i Mojsije inili. Bog je
namjeravao i da Izrael, njegov narod, to ini.
Njihovo vlastito nevjerno srce, koje je Sotona nadzirao, navelo ih je da sakriju svoju
188

svjetlost umjesto da njome obasjavaju okolne narode. Isti licemjerni duh naveo ih je da slijede
izopaene obiaje neznaboaca i da se ograde ponosom iskljuivosti, kao da je Boja briga i
ljubav bila samo nad njima.
Kao to Biblija opisuje dva zakona, jedan vjeni i nepromjenjiv, a drugi privremen i
prolazan, tako postoje i dva saveza. Savez milosti je prvo sklopljen s ovjekom u Edemu kada
je nakon pada u grijeh primio boansko obeanje da e enino sjeme satirati zmijinu glavu.
Ovaj Savez je svim ljudima nudio oprost i pomo milosti Boje da u budunosti budu posluni
vjerom u Hrista. On im je takoe obeavao vjeni ivot uz uslov vjernosti Bojem Zakonu.
Tako su patrijarsi primili nadu u spasenje.
Isti Savez je obnovljen s Abrahamom u obeanju: Svi e se narodi zemlje blogosiljati
tvojim potomstvom. (Post 22,18) Ovo obeanje je upuivalo na Hrista. Tako ga je razumio
Abraham (vidi Gal 3,8.16), i vjerovao da e Hristos oprostiti grijehe. Ovo je bila vjera koja mu
je uraunata kao pravednost. Ovaj zavjet s Abrahamom je podupirao autoritet Bojeg Zakona.
Gospod se ukazao Abrahamu i rekao: Ja sam El adaj Bog Svemoni, mojim hodi putem i
neporoan budi. (Post 17,1) Boje svjedoanstvo o njegovom vjernom sluzi bilo je: Abraham
je sluao moj glas i pokoravao se mojim zapovijestima, mojim zakonima i odredbama! (Post
25,6) I Bog mu je rekao: Savez svoj sklapam izmeu sebe i tebe - Savez svoj za vjekove: ja u
biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. (Post 17,7)
Premda je ovaj Savez sklopljen s Adamom i obnovljen s Abrahamom, on nije mogao biti
potvrenim sve do Hristove smrti. On je postojao na temelju Bojeg obeanja od prvog
nagovjetaja otkupljenja, a prihvatan je vjerom. Ipak, kad ga je Hristos potvrdio, nazvan je
novim Savezom. Boji Zakon je bio temelj Saveza koji je jednostavno bio dogovor za vraanje
ljudi u sklad s boanskom voljom, stavljajui ih u poloaj u kojem mogu sluati Boji Zakon.
Prvi sporazum, koji Sveto pismo naziva stari Savez, sklopljen je izmeu Boga i Izraela
na Sinaju, a potvren je krvlju rtava. Abrahamov savez je potvren Hristovom krvlju i naziva
se drugi ili novi Savez, jer je krv kojom je zapeaen prolivena nakon krvi prvog Saveza. Da je
novi Savez vrijedio u Abrahamovo vrijeme, ogleda se u injenici da je potvren i obeanjem i
Bojom zakletvom, dvjema nepromjenjivim stvarima u kojima Bog ne moe prevariti (Heb
6,18).
Ali ako je Abrahamov Savez sadravao obeanje o otkupljenju, zato je na Sinaju
sklopljen drugi Savez? Narod je u ropstvu u velikoj mjeri zaboravio Boga i naela Abrahamova
Saveza. Bog mu je izbavljenjem iz Egipta pokuao otkriti svoju silu i milost kako bi ga naveo da
ga ljubi i vjeruje mu. On ga je preveo preko Crvenog mora, gdje je, zbog Egipana koji su ga
progonili, bijeg izgledao nemogu, da bi razumio svoju bespomonost i potrebu za boanskom
pomoi, a onda mu je donio izbavljenje. Tako su Izraelci bili ispunjeni ljubavlju i zahvalnou
prema Bogu i povjerenjem da e im njegova sila pomagati. On ih je vezao za sebe kao njihov
Izbavitelj iz tjelesnog ropstva.
Ali u njihove umove je trebalo usaditi jednu veu istinu. ivei usred idolopoklonstva i
pokvarenosti oni nisu imali istinsku predodobu o Bojoj svetosti, o veliini grijeha u vlastitim
srcima, njihovoj potpunoj nesposobnosti da sami posluaju Boji Zakon i potrebi za
Spasiteljem. Oni su sve ovo tek trebali nauiti.
Bog ih je doveo do Sinaja, pokazao im svoju slavu, dao im svoj Zakon s obeanjem o
velikim blagoslovima uz uslov poslunosti: Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i drali
moj Savez,... vi ete mi biti kraljevstvo svetenika, svet narod. (Izl 19,5.6) Narod nije shvatio
grjenost svojih srca, da je bez Hrista nemogue drati Boji Zakon te su oni spremno sklopili
189

Savez s Bogom. Uvjereni da sami mogu postii pravednost, oni su izjavili: Sve to je Jahve
rekao, izvriemo i posluaemo. (Izl 24,7) Oni su bili svjedoci objavljivanja Zakona u
zapanjujuem velianstvu, da su drhtali od straha u podnoju gore, a ipak samo nekoliko
sedmica kasnije oni su raskinuli Savez s Bogom i klanjali se livenim kipovima. Nisu se mogli
nadati primanju Boje naklonosti kroz Savez koji su prekrili, i sada uviajui svoju grjenost i
potrebu za oprostom, oni su osjetili potrebu za Spasiteljem koji se otkrio u Abrahamovom
Savezu i kojeg je rtveni sistem nagovjetavao. Oni su se sada vjerom i ljubavlju bili vezali s
Bogom kao svojim Izbaviteljem iz ropstva grijeha. Sada su bili spremni cijeniti blagoslove
novog Saveza.
Uslovi starog Saveza su bili: posluaj i ivi: Ko ih vri, u njima e nai ivot. (Ez 20,11;
Lev 18,5) Ali, Proklet bio koji ne bude drao rijei ovoga Zakona i vrio ih. (Pnz 27,26) Novi
Savez je bio utemeljen na boljim obeanjima, na obeanju o oprostu grijeha i milosti Bojoj
koja obnavlja srce i dovodi ga u sklad s naelima Bojeg Zakona. Nego, ovo je savez to u ga
sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - rije je Jahvina: Zakon u svoj staviti u duu
njihovu i upisati ga u njihovo srce... jer u oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih vie
neu spominjati. (Jer 31,33.34)
Isti Zakon koji je bio napisan na kamenim ploama Sveti Duh je napisao na ploama
srca. Umjesto da pokuavamo postii svoju vlastitu pravednost, mi prihvatamo Hristovu
pravednost. Njegova krv isti nae grijehe. Njegova se poslunost pripisuje nama. Tada e srce
obnovljeno Svetim Duhom donijeti plodove Duha. Mi emo Hristovom milou ivjeti ivotom
poslunosti Bojem Zakonu koji je napisan na naim srcima. Budui da imamo Hristov Duh, mi
emo hodati kao to je On hodio. On je preko proroka o sebi rekao: Milo mi je, Boe moj, vrit
volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim. (Ps 40,8) Dok je ivio meu ljudima, On je
rekao: On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek inim to je njemu ugodno. (Iv 8,29)
Apostol Pavle jasno pokazuje odnos izmeu vjere i Zakona u novom Savezu. On kae:
Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naem Gospodu Isusu Hristu. Ukidamo li
tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrujemo. Doista, ono to je bilo
nemogue Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoan, on nije mogao opravdati ovjeka jer ovjek
zbog svoje grjene prirode nije mogao drati Zakon, ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha,
svoga vlastitog Sina u obliju grenog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama, koji ne
ivimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona. (Rim 5,1; 3,31; 8,3.4)
Boje djelo je u svima isto, premda postoje razliiti stupnjevi razvitka i razliiti prikazi
njegove sile da bi udovoljio potrebama ljudi u razliitim vremenima. Poevi s prvim
obeanjem evanelja, od doba patrijaraha do izraelskog razdoblja, ak i do dananjih dana, u
planu otkupljenja se postupno otkriva Boja namjera. Spasitelj, slikovito prikazan obredima i
propisima jevrejskog zakona, isti je onaj koji se otkrio u Evaneljima. Oblaci koji su obavijali
njegov boanski lik su nestali, i Isus se, Otkupitelj svijeta, otkrio. On koji je objavio Zakon sa
Sinaja i Mojsiju dao uredbe obrednog zakona isti je onaj Isus koji je izgovorio propovijed na
Gori. Velika naela Boje ljubavi, koja On iznosi kao temelj Zakona i Proroka, samo su
neprestano ponavljanje onoga to je On preko Mojsija rekao izraelskom narodu: uj, Izraele!
Jahve je Bog na, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duom
svojom i svom snagom svojom. (Pnz 6,4.5) Ljubi blinjega svoga kao samog sebe. (Lev
19,18) U oba razdoblja uitelj je isti. Boji su zahtjevi isti. Naela njegove vladavine su ista. Jer
sve proizlazi iz Njega, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene (Jak 1,17).
190

33. poglavlje

OD SINAJA DO KADEA
Ovo poglavlje zasniva se na Brojevima 11 i 12.

Izrael nije poeo s gradnjom Svetilita odmah po svom dolasku na Sinaj. Sveta je
graevina podignuta na poetku druge godine nakon izlaska. Nakon toga je slijedilo
posveenje svetenika, proslava Pashe, prebrojavanje naroda i zavretak razliitih priprema
nunih za graansko i vjersko ureenje, tako da su kod Sinaja bili ulogoreni gotovo godinu
dana. Ovdje je bogosluenje poprimilo odreeniji oblik, dani su zakoni za upravljanje
narodom, a uvedena je i uinkovitija organizacija kao priprema za ulazak u Hanaansku zemlju.
Temeljna organizacija, njena savrenost i jednostavnost, bila su obiljeja izraelske
uprave. Red koji se tako upadljivo oitovao u savrenstvu i ureenju Bojih stvorenih djela
oitovao se i u izraelskom ureenju. Bog je bio sredite autoriteta i uprave, Izraelov vladar.
Mojsije je bio njihov vidljivi voa koga je Bog imenovao da u njegovo ime provodi zakone.
Kasnije je izmeu plemenskih starjeina izabran savjet sedamdesetorice da bi pomagali
Mojsiju u opim narodnim poslovima. Zatim su dolazili svetenici koji su komunicirali s
Gospodom u Svetilitu. Poglavari ili knezovi su upravljali plemenima, a njima su bili
podloeni: tisunici, stotnici, pedesetnici, desetnici i vai plemenski nadglednici (Pnz 1,15).
Izraelski logor je bio detaljno ureen. Podijeljen je bio na tri velika dijela, i svaki je dio
imao odreeno mjesto u logoru. U sreditu se nalazio ator, stalno prebivalite nevidljivog
Kralja. Oko njega su bili smjeteni svetenici i Leviti, a oko njih su bila ulogorena ostala
plemena.
Levitima je bila povjerena odgovornost za ator i sve to je njemu pripadalo u logoru
kao i tokom putovanja. Kad su kretali na put, oni su trebali sklopiti sveti ator, a kad su doli
do mjesta logorovanja, oni su ga morali podizati. Nijednoj osobi iz drugog plemena, pod
prijetnjom smrti, nije bilo doputeno da prie blizu. Leviti su bili podijeljeni na tri grupe,
potomci tri sina Levijeva, a svakoj je bio dodijeljen poseban poloaj i posao. Ispred atora,
najblie njemu, bili su Mojsijev i Aronov ator. Na jugu su bili Kehatovci, ija je dunost bila da
se brinu za Koveg i ostali namjetaj. Na sjeveru su bili Merarijevci, koji su bili odgovorni za
stupce, prjeice, trenice, a iza atora su bili Geroniti, kojima je bila povjerena briga za zavjese
i pokrivala.
Odreen je i poloaj svakog plemena. Svako pleme je u logor ulazilo pod svojim
stijegom kao to je Gospod zapovjedio: Neka Izraelci logoruju svaki kod svoje zastave, pod
znakovima svojih pradjedovskih domova. Kako logoruju, onako neka i stupaju: svako pod
svojom zastavom. (Br 2,2.17) Svjetini koja se pridruila Izraelu iz Egipta nije bilo doputeno
stanovati na istom prostoru s ostalim plemenima, ve su morali stanovati na rubu logora, a
njihovi su potomci bili iskljueni iz zajednice sve do treeg narataja (Pnz 23,7.8).
U cijelom logoru i njegovoj okolini bila je propisana stroga istoa i red. Sprovodili su
se strogi higijenski zakoni. Svakoj neistoj osobi ulazak je u logor bio zabranjen. Ove mjere su
bile neizostavne da bi se meu ogromnim mnotvom ouvalo zdravlje. Da bi Izrael mogao
uivati u prisutnosti svetog Boga, nuan je bio savreni red i istoa. On je rekao: Ta Jahve,
191

Bog tvoj, ide posred tvoga logora da te titi i da ti predaje tvoje neprijatelje. Stoga i tvoj logor
treba da bude svet. (Pnz 23,15)
Na svim Izraelovim putovanjima Koveg Jahvina saveza iao je pred njima... da im
potrai mjesto odmora (Br 10,33). Na elu je stupao sveti Koveg s Bojim Zakonom kojeg su
nosili Kehatovi sinovi, koji je sadravao Boji Zakon. Pred njim su ili Mojsije i Aron, a
svetenici koji su nosili srebrne trube nalazili su se u blizini. Mojsije je ovim svetenicima
davao upute koje su oni zvucima trube prenosili narodu. Dunost svakog plemenskog
nadglednika je bila da prui jasne upute o pravcu kretanja koji su trube naznaile. Ko god je
zanemario da se pokori danim uputama, bio je kanjen smru.
Bog je Bog reda. Sve to je u vezi s Nebom u savrenom je redu, a podreenost
disciplini obiljeuje kretanje aneoskih vojski. Uspjeh dolazi samo uz red i skladno djelovanje.
Bog danas zahtijeva red i sistem u svom Djelu kao i u vrijeme Izraela. Svi koji rade za Njega
trebaju razumno raditi, a ne na nepromiljen i neplanski nain. On eli da se njegovo Djelo
obavlja vjerno i s tanou da On na njega moe staviti svoj peat odobrenja.
Bog je vodio Izraelce na njihovim putovanjima. Sputanje stupa od oblaka oznaavalo
je mjesto njihova logorovanja, i sve dok su trebali ostati u logoru, oblak je poivao nad
atorom. Kad su trebali nastaviti svoje putovanje, on se uzdizao iznad svetog atora.
Zaustavljanja i polasci su obiljeavani sveanim prizivanjem Gospoda. Kad bi Koveg polazio,
Mojsije bi rekao: Ustani, Jahve! Neprijatelji tvoji neka se raspre! Koji tebe mrze, neka bjee
pred tobom! A kad bi se zaustavljao, kazao bi: Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si kao bezbroj
tisua! (Br 10,35.36)
Razdaljina od jedanaest dana putovanja dijelila je Sinaj od Kadea, na granici Hanaana.
Kad je oblak dao posljednji znak da se krene naprijed, izraelski je narod ponovno poao na put
s milju da e brzo ui u dobru zemlju. Jahve je uinio uda da bi ih izveo iz Egipta, a kakve
blagoslove trebaju sada oekivati kad su slubeno sklopili zavjet da prihvataju Njega kao svog
Suverena, a On ih priznao kao izabrani narod Svemonoga!
Ipak, mnogi su s oklijevanjem napustili mjesto gdje su tako dugo logorovali. Oni su ga
gotovo poeli smatrati domom. U zaklonu ovih granitnih zidova Bog je okupio svoj narod,
odvojen od ostalih naroda, da mu ponovi svoj sveti Zakon. Oni su voljeli posmatrati svetu
planinu, na ijim se grubim vrhovima i ogoljelim grebenima tako esto prikazivala boanska
slava. Prizor je bio tako usko povezan s prisutnou Boga i svetih anela da se inilo previe
svetim za odlazak u lakomislenom raspoloenju ili s veseljem.
Meutim, kad su trubai dali znak, cijeli je logor poao naprijed, sa atorom u sredini, a
svako se pleme nalazilo na odreenom mjestu pod svojim znakom. Sve su oi bile usmjerene
da vide u kojem e ih pravcu oblak povesti. Kad je krenuo prema istoku, gdje su se nalazile
samo gomile planina, mrane i puste, u mnogim se srcima pojavio osjeaj alosti i sumnje.
Kako su napredovali, put je postajao sve tei. Put je prolazio kroz stjenoviti kr i
neplodnu pustinju. Posvuda oko njih je bila pustinja: po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po
zemlji mranoj i suhoj, po zemlji kojom niko ne prolazi, nit se ko nastanjuje (Jer 2,6).
Kamenite klisure, blizu i daleko, bile su preplavljene mukarcima, enama, djecom,
ivotinjama i kolima, dugim kolonama stada. Napredovali su sporo i naporno, a mnotvo,
nakon dugog razdoblja logorovanja, nije bilo spremno izdrati opasnosti i tekoe putovanja.
Nakon tri dana putovanja uli su se otvoreni prigovori. Oni su dolazili iz svjetine, od
koje se mnogi nisu posvema sjedinili s Izraelom i koji su neprekidno traili povod za zamjerke.
Prigovarai nisu bili zadovoljni pravcem kretanja te su neprekidno traili pogreke na putu
192

kojim ih je Mojsije vodio, premda su dobro znali da je on, kao i oni, slijedio oblak koji ih je
vodio. Nezadovoljstvo je bilo zarazno te se uskoro rairilo logorom.
Ponovno su poeli vikati traei da jedu mesa. Premda je mane bilo u obilju, oni nisu
bili zadovoljni. Izraelci su, tokom svog robovanja u Egiptu, bili prisiljeni ivjeti na najjednostavnijoj hrani, ali apetit oblikovan oskudicom i tekim radom uinio ju je ukusnom. Meutim,
mnogi Egipani koji su bili s njima, navikli su se na bogatu hranu i oni su prvi prigovorili.
Prilikom davanja mane, neposredno prije Izraelovog dolaska na Sinaj, Gospod im je dao meso
kao odgovor na njihove povike, ali samo za jedan dan.
Bog im je jednostavno mogao dati meso kao to im je dao manu, ali je ovo ogranienje
bilo za njihovu dobro. Njegova je namjera bila da im da hranu koja je prikladnija za njihove
potrebe od teke hrane na koju su se navikli u Egiptu. Iskvareni apetit je trebalo uiniti
zdravijim da mogu uivati u hrani koja je prvotno dana ovjeku, u plodovima zemlje to ih je
Bog dao Adamu i Evi u Edemu. To je bio razlog zbog kojeg je Izrael u velikoj mjeri bio lien
ivotinjske hrane.
Sotona ih je kuao da ovo ogranienje smatraju nepravednim i surovim. Poticao ih je da
ude za zabranjenim stvarima, jer je vidio da neobuzdano poputanje apetitu doprinosi
odavanju osjetilnim zadovoljstvima, a na taj nain moe lake nadzirati ljude. Tvorac bolesti i
jada hvata ljude tamo gdje moe ostvariti najvei uspjeh. Kunjama apetita on je, u velikoj
mjeri, naveo ljude na grijeh od vremena kad je naveo Evu da jede sa zabranjenog drveta. On je
na isti nain navodio Izrael da mrmlja protiv Boga. Neumjerenost u prehrani i pijenju, koja
uzrokuje poputanje niskim strastima, priprema put da ljudi zanemare sve moralne obaveze.
Kad ih napadnu kunje, oni nemaju snage oprijeti im se.
Bog je Izraelce izveo iz Egipta da bi ih naselio u Hanaanskoj zemlji kao ist, svet i sretan
narod. Da bi ostvario ovaj cilj, On ih je za njihovo dobro i dobro njihova potomstva podvrgnuo
disciplini. Da su bili voljni odrei se apetita, iz poslunosti njegovim mudrim ogranienjima,
slabost i bolesti ne bi im bile poznate. Njihovi bi potomci bili tjelesno i mentalno snani. Oni bi
imali jasno razumijevanje istine i dunosti, otru sposobnost razluivanja i zdravo rasuivanje. Ali njihova nevoljnost da se pokore Bojim ogranienjima i zahtjevima u velikoj ih je mjeri
sprijeila da dostignu visoko mjerilo koje je On elio da oni dostignu i prime blagoslove to ih
je On bio spreman dati.
Psalmist kae: Boga su kuali u srcima svojim itu jela svojoj pohlepnosti. Prigovarali
su Bogu i pitali: Moe li Gospod stol u pustinji prostrti? Eno, udari u hrid, i voda potee i
provree potoci: a moe li dati i hljeba i mesa pruiti svome narodu? Kad to zau Jahve,
gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdba se razjari protiv Izraela. (Ps 78,1821) Tokom putovanja od Crvenog mora do Sinaja gunanja i bune su bile este, ali iz
saaljenja prema njihovu neznanju i sljepoi Bog nije elio kazniti njihov grijeh. Ali otada On
im se otkrio na brdu Horeb. Oni su primili veliku svjetlost jer su bili svjedoci Bojeg
velianstva, sile i milosti, te je njihovo nezadovoljstvo i nevjerovanje navuklo na njih veu
krivicu. Nadalje, oni su se zavjetovali da e prihvatiti Jahvu kao svog kralja i sluati njegov
autoritet. Njihovo gunanje je sada bilo pobuna, i kao takvo, ono je moralo biti strogo i oito
kanjeno ako je Izrael trebalo sauvati od anarhije i propasti. Jahvin oganj izbi meu njima i
spali jedan kraj logora. Najvei su krivci meu onima koji su prigovarali pobijeni munjama
koje su sijevale iz oblaka.
Narod je u strahu vapio Mojsiju da se moli Gospodu za njih. On je to i uinio, a vatra se
ugasila. Kao spomenik na ovu kaznu, on je ovo mjesto nazvao Tabera, vatra.
193

Meutim, zlo se uskoro pogoralo. Umjesto da preivjele navede na poniznost i

pokajanje, ova strana kazna je naizgled samo poveala njihovo gunanje. Narod se sa svih
strana okupljao pred vratima svojih atora, plaui i nariui. Svjetinu koja se oko njih
skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje, govorei: Ko e nas
nasititi mesom! Sjeamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prase, luka i
enjaka. Sad nam ivot vene; nema niega, osim mane pred naim oima. Oni su tako
pokazali svoje nezadovoljstvo hranom koju im je Stvoritelj davao. Ipak, oni su stalno primali
dokaze da je ona prilagoena njihovim potrebama: usprkos tekoama kroz koje su prolazili u
njihovim plemenima nijedan nije onemoao.
Mojsijevo srce se raalostilo. On se molio da Izrael ne bude uniten, premda je njegovo
vlastito potomstvo moglo postati velik narod. Iz ljubavi prema njima on se molio da njegovo
ime bude izbrisano iz knjige radije nego da oni budu uniteni. On je sve doveo u opasnost zbog
njih, a to je bio njihov odgovor. Oni su za sve ove tekoe, ak i njihove zamiljene patnje,
optuivali njega, a njihovo bezbono prigovaranje teret je brige i odgovornosti pod kojim je
teturao inio dvostruko teim. On se u svojoj alosti naao u kunji da posumnja i u Boga.
Njegova molitva je zvuala gotovo kao prigovor: Zato zlostavlja slugu svoga - upravi Mojsije
rije Jahvi. - Zato nisam stekao milost u tvojim oima, kad si na me uprtio teret svega ovog
naroda?... Odakle meni meso da ga dam svemu ovom narodu koji plae oko mene govorei: Daj
nam mesa da jedemo! Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteko je to za me.
Gospod je odgovorio na njegovu molitvu i naredio mu da okupi sedamdeset starjeina
izraelskih, ljude koji su, osim to su bili najstariji, imali dostojanstvo, zdravo rasuivanje i
iskustvo. Dovedi ih u ator sastanka, pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. On je
rekao: Ja u sii i ondje s tobom govoriti; uzet u neto duha koji je na tebi i stavit u ga na
njih. Tako e s tobom nositi teret naroda, da ga ne nosi sam.
Bog je dopustio Mojsiju da sam izabere najvjernije i najdjelotvornije ljude s kojima e
zajedno nositi odgovornost. Njihov e mu uticaj pomoi da obuzdava nasilje naroda i smiruje
pobune, a ipak je na kraju njihovo imenovanje bilo uzrok ozbiljnog zla. Oni nikada ne bi bili
izabrani da je Mojsije pokazao vjeru u dokaze o Bojoj sili i dobroti koje je vidio. Ali on je
uveliao svoj vlastiti teret i slubu i gotovo izgubio iz vida injenicu da je on bio samo orue
kojim je Bog radio. Nije bilo ni najmanjeg izgovora za njegovo poputanje duhu prigovaranja
koji je bio izraelovo prokletstvo. Da se on u potpunosti oslonio na Jahvu, Gospod bi ga
neprekidno vodio i dao mu snagu za sve krize.
Mojsiju je nareeno da pripremi narod za ono to je Bog s njima namjeravao uiniti:
Za sutra se posvetite, i jest ete mesa, jer ste mrmljali u ui Jahvi govorei: Ko e nas nasititi
mesa? U Egiptu nam je bilo dobro. Jahve e vam, dakle, dati mesa da jedete. Neete ga samo
jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, nego cio mjesec, sve
dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meu vama,
mrmljajui pred njim rijeima: Zato smo uopte odlazili iz Egipta!
Narod u kojem se nalazim, uzviknuo je Mojsije, ima est stotina tisua pjeaka, a ti
kae: Mesa u im dati da jedu mjesec dana. Moe li im se naklati sitne i krupne stoke da im
dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?
On je ukoren zbog nepovjerenja: Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad e vidjeti hoe li
se obistiniti moja rije ili nee.
Mojsije je zajednici ponovio Gospodnje rijei i obznanio imenovanje sedamdeset
starjeina. Govor velikog voe ovim izabranim ljudima moe sluiti kao uzorak sudskog
194

integriteta sudijama i zakonodavcima savremenog doba: Sasluajte svoju brau; sudite

pravedno izmeu ovjeka i njegova brata pridolice. U suenju nemojte biti pristrani;
sasluajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Boji. (Pnz 1,16.17)
Mojsije je onda sazvao sedamdesetoricu kod atora. Jahve side u oblaku i poe s njim
govoriti. Zatim uze od duha koji bijae na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starjeina.
Kad duh poinu na njima, poee prorokovati, ali to vie nikad ne uinie. Kao uenici na Dan
Duhova, i oni su bili obdareni silom odozgo. Bog ih je na taj nain htio pripremiti za njihov
posao i ukazati im ast u prisutnosti naroda da bi u njih imali povjerenja kao u boanski
izabrane ljude koji su se trebali pridruiti Mojsiju u upravljanju Izraelom.
Bio je to jo jedan dokaz o plemenitom, nesebinom duhu velikog voe. Dvojica od
sedamdesetorice, ponizno se smatrajui nedostojnim ovog odgovornog poloaja, nisu se
pridruili svojoj brai u atoru, ali Duh Boji je siao na njih tamo gdje su bili te su i oni
prorokovali. Kad je to Joui reeno, on je elio provjeriti ovu nepravilnost strahujui da to
potie na podjelu. Ljubomorno uvajui ast svog gospodara, on je rekao: Mojsije, gospodaru
moj, uutkaj ih! Odgovor je glasio: Zar si zavidan zbog mene? Oh kad bi sav narod Jahvin
postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svog duha!
Snaan vjetar koji je duvao s mora donio je jata prepelica, na dan hoda i s ove i s one
strane logora, na dva lakta iznad zemlje (Br 11,31). Narod je radio cijeli taj dan i no te
sljedei dan, skupljajui hranu koja mu je bila tako udesno dana. Prikupljene su ogromne
koliine. Onaj koji ih je skupio najmanje imao je deset homera. Sve to se nije moglo
trenutno troiti ouvano je suenjem tako da je zaliha, kao to je obeano, bila dovoljna za
cijeli mjesec.
Bog je dao narodu ono to nije bilo za njihovo najvee dobro jer su oni to ustrajno
eljeli. Oni nisu bili zadovoljni onim stvarima koje bi im koristile. Njihove su pobunjenike
elje ispunjene, ali oni su morali snositi posljedice. Jeli su bez ogranienja i njihova je
neumjerenost ubrzo kanjena. Jahve udari narod stranim pomorom. Velik broj ljudi je umro
od groznice dok su najvei krivci meu njima pobijeni im su okusili hranu za kojom su
udjeli.
U Haserotu, sljedeem mjestu logorovanja nakon naputanja Tabere, Mojsija je ekalo
jo vee razoaranje. Aron i Mojsije su zauzimali vodee, uzviene poloaje u Izraelu. Obojica
su bili obdareni prorokim darom, a Bog ih je ujedinio s Mojsijem u izbavljenju Izraelaca. ...
poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu (Mih 6,4), bile su Gospodnje rijei kroz
proroka Miheja. Snaga Mirjaminog karaktera se rano pokazala kad je kao dijete, pored Nila,
pazila malu koaricu u kojoj je bilo skriveno dijete Mojsije. Bog je njenu samokontrolu i
taktinost iskoristio kao orue za ouvanje izbavitelja njegovog naroda. Bogato obdarena
pjesnikim darom i pjevanjem Mirjam je predvodila izraelske ene u pjesmi i igranju na
obalama Crvenog mora. Prema naklonosti naroda i asti Neba Mirjam je bila druga do Mojsija i
Arona. Ali zlo koje je unijelo neslogu na Nebu pojavilo se u srcu ove izraelske ene i ona nije
propustila da nade pristae u svom nezadovoljstvu.
Mirjam i Aron nisu pitani za savjet prilikom imenovanja sedamdeset starjeina i to je
izazvalo njihovu zavist prema Mojsiju. U vrijeme Jitrova posjeta, dok su Izraelci putovali
prema Sinaju, Mojsijevo spremno prihvatanje tastova savjeta izazvalo je u Aronu i Mirjam
strah da je njegov uticaj na velikog vou vei od njihovog. Oni su smatrali da je uspostavljanjem savjeta sedamdesetorice starjeina njihov poloaj i autoritet zanemaren. Mirjam i Aron
nikada nisu iskusili teret brige i odgovornosti koja je poivala na Mojsiju, ali budui da su oni
195

bili izabrani da mu pomognu, smatrali su da jednako dijele teret vostva te su imenovanje

dodatnih pomonika smatrali nepotrebnim.
Mojsije je, kao nijedan drugi ovjek, osjeao vanost velikog djela koje mu je bilo
povjereno. On je uvidio svoje vlastite slabosti te je Boga uinio svojim savjetnikom. Aron je
vie cijenio sebe, a manje vjerovao Bogu. On je popustio kad mu je bila povjerena
odgovornost, pruajui dokaze o slabosti karaktera svojim sramotnim pristajanjem na
idolopokloniko bogosluenje kod Sinaja. Ali Mirjam i Aron su, zaslijepljeni ambicijama i
zaviu, izgubili to iz vida. Bog je naroito poastio Arona kad je njegovu porodicu imenovao
za svetu sveteniku slubu, meutim ak i to je sada uvealo njegovu elju za samouzvienjem. Zar je samo Mojsiju govorio Jahve? - rekoe mu. - Zar i nama nije govorio? Smatrajui
da im je Bog odao jednaku ast, oni su smatrali da imaju pravo na isti poloaj i autoritet.
Poputajui duhu nezadovoljstva Mirjam je nala razlog za prigovor u dogaajima
kojima je upravljao sam Bog. Mojsijev brak njoj nije bio po volji. To to je on izabrao enu iz
drugog naroda, umjesto da uzme enu meu Izraelkama, bila je uvreda njenoj porodici i
nacionalnom ponosu. Prema Zipori su postupali s loe skrivenim prezirom.
Premda je nazvana Kuanka (Br 12,1), Mojsijeva je ena bila Midjanka, potomak
Abrahama. Njen se izgled razlikovao od izgleda Izraelaca u tome to je boja njenog lica bila
neto tamnija. Premda nije bila Izraelka, Zipora je oboavala istinitog Boga. Ona je bila
stidljive, povuene prirode, njena i osjeajna, i vrlo osjetljiva na prizore patnje. Zbog toga se
Mojsije, na putu za Egipat, sloio da je vrati u Midjan. elio ju je potedjeti boli koju bi gledala
kad kazne sustignu Egipane.
Kad se Zipora ponovno pridruila svom muu u pustinji, ona je vidjela da je teret
odgovornosti iscrpljivao njegovu snagu i saoptila Jitru svoj strah, a on je onda predloio
mjere za njegovo olakanje. To je bio glavni razlog Mirjaminog neslaganja sa Ziporom. Patei
zbog navodnog zanemarivanja Arona i nje, ona je smatrala da je Mojsijeva ena uzrok tome i
zakljuila da ga je njen uticaj sprijeio da se, kao i ranije, savjetuje s njima. Da je Aron odluno
stao na stranu pravde, mogao je sprijeiti zlo, ali umjesto da ukae Mirjami na grjenost
njenog ponaanja, on je saosjeao s njom, sluao njene prigovore i tako postao sudionik u
njenoj zavisti.
Mojsije je bez prigovora podnio njihove optube. Bilo je to iskustvo koje je stekao
tokom godina rada i ekanja u Midjanu, gdje se razvio duh poniznosti i strpljivog ekanja, koji
je Mojsija pripremio da se strpljivo suoi s nepovjerenjem i gunanjem naroda, ponosom i
zaviu onih koji su trebali biti njegovi nepokolebljivi pomonici. Mojsije je bio veoma
skroman ovjek, najskromniji ovjek na zemlji, i stoga je njemu od svih drugih darovana
boanska mudrost i vostvo. Sveto pismo kae: On ponizne u pravdi vodi i ui malene putu
svome. (Ps 25,9) Gospod vodi ponizne jer prihvataju pouke, jer su voljni uiti. Oni imaju
iskrenu elju da saznaju i vre Boju volju. Spasiteljevo obeanje glasi: Ako ko htjedne vriti
volju njegovu, znae da li je moja nauka od Boga. (Iv 7,17) Preko apostola Jakova On kae:
Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ite u Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora,
i dat e mu je. (Jak 1,5) Ali njegovo obeanje je upueno samo onima koji su u cijelosti voljni
slijediti Gospoda. Bog ne vri pritisak ni na iju volju, stoga On ne moe voditi one koji su
previe ponosni da bi nauili, koji tvrdoglavo idu svojim putem. O ovjeku koji sumnja, koji
eli slijediti svoju volju, premda tvrdi da ini Boju volju, reeno je: Takav ovjek neka ne
misli da e to primiti od Gospoda. (Jak 1,7)
Bog je izabrao Mojsija i dao mu svog Duha, a Mirjam i Aron su svojim gunanjem bili
196

nevjerni ne samo prema svom izabranom vodi ve i prema samom Bogu. Buntovni aptai su
pozvani pred ator i suoeni licem u lice s Mojsijem. U stupu oblaka side Jahve te stade na
ulazu u ator. Zovnu Arona i Mirjamu. Njihov proroki dar nije osporavan, i Bog im je moda
govorio u vienjima i snovima. Ali Mojsije, kojeg je Bog proglasio: Od svih u kui mojoj
najvjerniji je on, imao je bliskiji odnos. Bog je s njim razgovarao iz usta u usta. Kako se
onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija? Uskipjevi gnjevom na njih, Jahve ode.
Oblak je nestao iz atora kao znak Bojeg nezadovoljstva, a Mirjam je oboljela. Mirjam
ogubavi, kao snijegom posuta. Aron je bio poteen, ali mu je Mirjamina kazna bila ozbiljan
ukor. Sada kad je njihov ponos bio slomljen Aron je priznao njihov grijeh i molio da Bog ne
dopusti da njegova sestra umre od ove odvratne i smrtonosne bolesti. Kao odgovor na
Mojsijeve molitve guba je oiena. Meutim, Mirjam je sedam dana bila izdvojena iz logora.
Simbol Boje naklonosti se nije ponovno spustio na ator sve dok ona nije izoptena iz logora.
Iz potovanja prema njenom visokom poloaju i oaloena udarcem koji je primila, cijela je
zajednica ostala u Haserotu, oekujui njen povratak.
Ovaj prikaz Bojeg nezdovoljstva imao je za svrhu da opomene cijeli Izrael i sprijei
irenje duha nezadovoljstva i nepokornosti. Da Mirjamina zavist i nezadovoljstvo nisu bili
vidljivo kanjeni, to bi uzrokovalo veliko zlo. Zavist je jedna od najpodlijih osobina ljudskog
srca i jedna s najpogubnijim uincima. Mudri ovjek kae: Jarost je okrutna i srdba estoka a
ko e odoljeti ljubomori? (Izr 27,4) Ljubomora je prva izazvala neslogu na Nebu, a poputanje
njoj judima je donijelo neizrecivo zlo. Jer gdje je zavist i sebinost, ondje je javni nered i svaka
vrsta zla djela. 0ak 3,16)
Ogovaranje ili osuivanje neijih motiva i djela ne smije se olako uzimati. Ko ocrnjuje
svoga brata ili sudi svoga brata, ocrnjuje Zakon i sudi Zakon. A ako sudi Zakon, nisi vrilac
Zakona, nego njegov sudija. (Jak 4,11) Postoji samo jedan sudija, On e rasvijetliti to je
sakriveno u tami i objaviti nakane srdaca, i tada e svako primiti zasluenu pohvalu od Boga.
(1 Kor 4,5) A svi koji sude i osuuju svoje blinje, nezakonito prisvajaju Stvoriteljeva prava.
Biblija nas posebno ui da se uvamo olakog iznoenja optubi protiv onih koje je Bog
pozvao da budu njegovi predstavnici. Apostol Petar, opisujui grupu odbaenih grjenika,
kae: Oni, obijesni i drski, ne boje se uvredljivim rijeima napadati Slave, dok aneli, iako su
od njih jai i snaniji, ne izriu uvredljive osude protiv njih kod Gospoda. (2 Pt 2,10.11) Pavle,
pouavajui vode crkve, kae: Tube protiv svetenika ne primaj osim na osnovu dvaju ili
triju svjedoka. (1 Tim 5,19) On koji je voama i uiteljima svoga naroda povjerio teak teret
odgovornosti pozvat e na odgovornost ljude zbog naina na koji su postupali prema njegovim
slugama. Mi moramo potovati one kojima je Bog ukazao ast. Kazna koja je snala Mirjam
treba biti ukor svima koji poputaju ljubomori i govore protiv onih kojima je Bog povjerio
teret njegovog djela.

197

34. poglavlje

DVANAEST UHODA
Ovo poglavlje zasniva se na Brojevima 13 i 14.

Jedanaest dana nakon silaska s gore Horeb izraelski se narod ulogorio kod Kadea, u
Paranskoj pustinji, nedaleko od granica obeane zemlje. Ovdje je narod predloio da se
poalju uhode radi izvianja zemlje. Mojsije je ovu stvar iznio pred Gospoda i dobio
doputenje s naredbom da se izabere po jedan od glavara iz svakog plemena. Ljudi su izabrani
kako je bilo naloeno i Mojsije im je naredio da pou i izvide zemlju, kakva je, njen poloaj i
prirodna bogatstva, narod koji je u njoj ivio, jesu li snani ili slabi, veliki ili mali, te da ispitaju
kakvou zemlje, njenu plodnost i donesu plodove zemlje.
Oni su otili i izvidjeli cijelu zemlju, uavi na junu i nastavivi prema sjevernoj
granici. Vratili su se nakon to su bili odsutni etrdeset dana. Izraelski je narod gajio velike
nade, arko ih oekujui. Vijest o povratku uhoda rairila se od plemena do plemena i svi su je
radosno pozdravili. Narod je pourio u susret uhodama koji su izbjegli opasnosti ovog smjelog
pothvata. Uhode su donijeli uzorke voa koji su pokazivali plodnost tla. Bilo je to vrijeme
dozrijevanja groa i oni su donijeli tako velik grozd da su ga nosila dva ovjeka. Donijeli su i
smokava i mogranja kojih je bilo u obilju.
Narod se radovao to e u posjed dobiti dobru zemlju i pozorno sluao dok je Mojsije
primao izvjetaj, da im ne promakne nijedna rije. Ili smo u zemlju u koju si nas poslao,
poeli su uhode. Zaista njome tee med i mlijeko. Evo njezinih plodova. Narod je bio
oduevljen, eljan da poslua Gospodnji glas i odmah pode i zauzme zemlju. Meutim, nakon
to su opisali ljepotu i plodnost zemlje, svi, osim dvojice uhoda, poeli su iznositi tekoe i
opasnosti koje su se nalazile pred Izraelcima ako krenu u osvajanje Hanaana. Nabrajali su
mone narode naseljene u razliitim dijelovima zemlje, rekavi da su gradovi veliki i utvreni,
a narod koji u njima ivi vrlo jak te da bi ih bilo nemogue pokoriti. Oni su takoe izjavili da su
vidjeli divove, sinove Anakove, te da je beskorisno razmiljati o zauzimanju zemlje.
Sada se prizor promijenio. Dok su uhode iznosili miljenje svojih nevjernih srca koja je
Sotona ispunio obeshrabrenou, nada i hrabrost su ustupili mjesto kukavikom oajanju.
Njihova nevjera bacila je tamnu sjenu na zajednicu, a mona Boja sila, koja je tako esto
djelovala u korist izabranog naroda, bila je zaboravljena. Narod nije ekao da razmisli, nisu
mislili da e im Onaj koji ih je dosad vodio sigurno dati zemlju, nisu se prisjetili kako ih je Bog
prekrasno oslobodio iz ropstva, otvarajui put kroz more i unitavajui faraonovu vojsku koja
ih je gonila. Ostavili su Boga postrani kao da iskljuivo zavise o vlastitoj snazi.
Oni su svojim nevjerstvom ograniili Boju silu i nisu vjerovali ruci koja ih je dosad
pouzdano vodila. Oni su ponovili svoju prijanju greku i mrmljali protiv Mojsija i Arona: To
je dakle kraj svim naim nadama, rekli su oni. To je dakle zemlja radi koje prevalismo put
ak iz Egipta da bismo je dobili. Optuili su svoje vode da varaju narod i Izraelu donose
tekoe.
Narod je oajavao u svom razoaranju i beznau. Zaulo se jadikovanje praeno
gunanjem. Haleb je shvatio situaciju i ohrabrio se da stane u obranu Boje rijei. On je uinio
198

sve to je bilo u njegovoj moi da se suprotstavi zlom uticaju svojih nevjernih saradnika.
Narod je za trenutak zastao da poslua njegove rijei nade i ohrabrenja o dobroj zemlji. On
nije porekao ono to je prethodno reeno: zidovi su bili visoki, a Hanaanci snani. Ali Bog je
Izraelu obeao zemlju: Krenimo ne oklijevajui i zauzmimo je, jer je moemo nadvladati!
pozivao je Haleb.
Ali desetorica, koja su ga prekinula, prikazala su prepreke jo crnjim bojama nego
ranije. Ne moemo ii na onaj narod, jer je jai od nas, izjavili su oni. Sav narod to ga u njoj
vidjesmo ljudi su krupna stasa. Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova.
inilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.
Jednom kad su ovi ljudi poli pogrenim putem, oni su se tvrdoglavo usprotivili Halebu,
Joui, Mojsiju i Bogu. Svaki naredni korak inio ih je jo odlunijim. Oni su bili odluni da
osujete sve napore da se osvoji Hanaan. Iskrivljavali su istinu da bi odrali svoj opaki uticaj.
Zemlja kroz koju smo proli da je izvidimo zemlja je to prodire svoje stanovnike, kazali su
oni. To nije bio samo zao ve i laan izvjetaj. Izvjetaj je bio nedosljedan samom sebi. Uhode
su rekli da je zemlja plodna i napredna, narod visokog rasta, a sve bi to bilo nemogue da je
klima bila tako nezdrava da se moglo rei kako prodire svoje stanovnitvo. Ali kad narod
popusti nevjerstvu, oni se stavljaju pod Sotoninu kontrolu i niko ne moe rei kako daleko e
ih ona odvesti.
Tada zagraja sva zajednica i poe vikati. I te noi narod plakae. Uskoro je slijedilo
protivljenje i otvorena pobuna. Sotona je imao potpuni nadzor, a narod je izgledao lien
razuma. Proklinjali su Mojsija i Arona, zaboravljajui da Bog slua njihove zle rijei i da je
Aneo njegove prisutnosti, okruen stupom od oblaka, svjedok njihovog stranog izljeva
bijesa. Oni su ogoreno vikali: Kamo sree da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo
pomrli u ovoj pustinji! Onda su se njihovi osjeaji podigli protiv Boga: Zato nas Jahve vodi u
tu zemlju, da padnemo od maa, a ene nae i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje
da se vratimo u Egipat! Jedan je drugome govorio: Postavimo sebi vodu i vratimo se u
Egipat! Oni time nisu optuili za prijevaru Mojsija, jer im je obeao zemlju koju ne mogu
primiti. Otili su tako daleko da su imenovali vodu da ih vodi u zemlju njihove patnje i ropstva
iz koje ih je izbavila snana ruka Svemonoga.
Ponieni i pogoeni, Mojsije i Aron padoe niice pred svom okupljenom izraelskom
zajednicom, ne znajui to da ine kako bi ih odvratili od njihove prenagljene i nerazumne
namjere. Haleb i Joua su pokuali stiati galamu. U pocijepanoj odjei kao znaku alosti i
ogorenja oni su zali meu narod, a njihovi su glasovi nadglasali buru njihovog jadikovanja i
pobunjenikog alovanja: Zemlja kroz koju smo proli da je istraimo izvanredno je dobra.
Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu e nas zemlju dovesti, i dat e nam je. To je zemlja u kojoj
tee med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on
je zalogaj za nas. Oni su bez zatite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!
Hanaanci su napunili mjeru svoje pokvarenosti i Gospod ih vie nije htio trpjeti. Budui
da je On uklonio svoju zatitu, oni bi bili laka rtva. Zemlja je Bojim zavjetom bila osigurana
Izraelu. Ali oni su prihvatili lani izvjetaj nevjernih uhoda, i tako je cijela zajednica bila
obmanuta. Izdajnici su dobro obavili svoj posao. Da su samo dva ovjeka donijela loe
izvjetaje, a ostalih deset ih ohrabrili da osvoje zemlju u Gospodnje ime, oni bi ipak posluali
savjet one dvojice usprkos desetorici, zbog njihovog bezbonog nevjerstva. Ali samo su
dvojica zastupala pravdu, dok su desetorica podravala pobunu.
Nevjerni uhode su glasno proklinjali Haleba i Jouu, a zauli su se povici da ih se
199

kamenuje. Nerazumna rulja je zgrabila kamenje da pobije ove vjerne ljude. Nasrnuli su s
mahnitim povicima, ali kad im je iznenada kamenje ispalo iz ruku, oni su uutjeli i poeli
drhtati od straha. Bog je posredovao da sprijei njihove ubilake namjere. Slava njegove
prisutnosti, poput gorue svjetlosti, osvjetljavala je ator. Sav je narod posmatrao Gospodnji
znak. Otkrio im se neko ko je bio moniji od njih i niko se nije usudio usprotiviti. Uhode koji su
donijeli zle izvjetaje prestraeno su se povukli i suzdravajui uzdahe potraili svoje atore.
Onda je ustao Mojsije i uao u ator. Gospod mu je rekao: Udariu ih pomorom i
istrijebiti, a od tebe u uiniti narod vei i moniji od njega. Ali Mojsije je ponovno molio za
svoj narod. Nije se mogao sloiti da budu uniteni, a da on sam stvori moniji narod.
Pozivajui se na Boju milost, on je rekao: Zato neka se snaga moga Gospoda uzvisi, ako si
najavio rekavi: Jahve je spor na srdbu, a bogat milosrem... Oprosti krivnju ovome narodu
po veliini svoga milosra, kao to si vodio ovaj narod od Egipta dovde.
Gospod je obeao da e potedjeti Izrael od neposrednog unitenja, ali zbog njihovog
nevjerstva i kukaviluka On nije mogao pokazati svoju silu i pokoriti njihove neprijatelje. On
im je onda u svojoj milosti naredio da, kao jedini siguran put, krenu prema Crvenom moru.
Narod je u svojoj pobuni povikao: Kamo sree da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da
smo pomrli u ovoj pustinji! Sada je njihova molitva bila usliena. Gospod je rekao: ... kako ste
na moje ui govorili, tako u vam i uiniti. U ovoj pustinji popadae vaa mrtva tijela: svih vas
koji ste ubiljeeni u bilo koji va popis od dvadeset godina pa naprijed,... a vau djecu, o kojoj
kaete da bi postala roblje, njih u uvesti da nastane zemlju to ste je vi prezreli. A za Haleba
ree: A slugu svog Haleba, jer je u njemu drukiji duh i jer mi bijae posluan, njega u ja
dovesti u zemlju u koju je iao, i njegovi e je potomci zaposjesti! Kao to su uhode putovale
etrdeset dana. tako je izraelski narod trebao lutati pustinjom etrdeset godina.
Kad je Mojsije narodu obznanio boansku odluku, njihov se bijes pretvorio u tugovanje.
Znali su da je njihova kazna pravedna. Deset nevjernih uhoda su odmah bili pomoreni pred
oima cijelog Izraela, a u njihovoj sudbini narod je gledao svoju sudbinu.
Sada su izgledali kao da su se iskreno pokajali zbog svog grjenog ponaanja, ali oni su
alili zbog posljedica svog zlog ponaanja, a ne zbog osjeaja nezahvalnosti i neposlunosti.
Kad su shvatili da Bog nije povukao svoju naredbu, ponovno se pojavila njihova samovolja i
oni su se usprotivili povratku u pustinju. Zapovijedajui im da se udalje od zemlje svojih
neprijatelja, Bog je provjeravao njihovu navodnu pokornost i dokazao da je ona nestvarna. Oni
su znali da su ozbiljno pogrijeili kad su dopustili da ih nadziru njihovi nepromiljeni osjeaji i
kad su pokuali pobiti uhode koje su ih pozivale da posluaju Boga. Ali oni su se uplaili tek
kad su shvatili da su uinili kobnu pogreku ije e posljedice biti pogubne po njih. Njihova se
srca nisu promijenila i njima je trebao samo izgovor da ponove slinu pogreku. Prilika se
ukazala kad je Mojsije po Bojoj naredbi zapovjedio da se vrate u pustinju.
Naredba da narednih etrdeset godina Izrael nee ui u Hanaan za Mojsija, Arona,
Haleba i Jouu bila je gorko razoaranje, a ipak su bez prigovora prihvatili boansku odluku.
Meutim, oni koji su prigovarali zbog Bojeg postupanja prema njima, izjavljujui da e se
vratiti u Egipat, plakali su i tugovali kad su saznali da im je oduzet blagoslov koji su prezreli.
Oni su bezrazlono prigovarali, a Bog im je sada dao razlog za oplakivanje. Da su plakali zbog
svojih grijeha kad su im vjerno predoeni, ova presuda ne bi bila izreena, ali oni su plakali
zbog presude. Njihova alost nije bila pokajanje i nije im mogla donijeti promjenu presude.
No su proveli u oplakivanju, ali s jutrom je dola i nada. Odluili su iskupiti svoj
kukaviluk. Kad im je Bog zapovjedio da pou i osvoje zemlju, oni su odbili, a sada kad im je
200

naredio da se povuku, oni su se jednako protivili. Bili su odluni da napadnu i osvoje zemlju.
Moda e Bog prihvatiti njihov rad i promijeniti svoju namjeru za njih.
Bog im je dao prednost i dunost da zaposjednu zemlju u vrijeme kad On to odredi, ali
svojim svojevoljnim zanemarivanjem ovo doputenje je bilo povueno. Sotona je postigao svoj
cilj kad ih je sprijeio da udu u Hanaan, a sada ih je podsticao da upravo to uine uprkos
boanskoj zabrani, a to nisu htjeli uiniti kad je Bog zahtijevao. Veliki varalica je pobijedio
kad ih je po drugi put poveo u pobuni. Oni nisu vjerovali da e se Boja sila udruiti s njihovim
naporima u osvajanju Hanaana, a ipak su sada namjeravali svojom vlastitom snagom ostvariti
cilj bez boanske pomoi. Sagrijeili smo protiv Jahve, povikali su, poi emo gore i boriti se
kako nam je Jahve, Bog na, zapovjedio. (Pnz 1,41) Njihov prijestup ih je tako strano
zaslijepio. Bog im nikada nije zapovjedio da pou i da se bore. Njegova namjera nije bila da
zemlju osvoje borbom, ve strogom poslunou njegovim zapovijestima.
Premda se njihova srca nisu promijenila, narod je bio naveden da prizna grjenost i
nerazumnost svoje pobune nakon izvjetaja uhoda. Oni su uvidjeli vrijednost blagoslova koji
su tako nepromiljeno odbacili. Priznali su da ih je njihovo nevjerovanje sprijeilo da udu u
Hanaan. Jer smo zgrijeili, rekli su, priznajui da je pogreka bila u njima, a ne u Bogu, koga
su tako bezbono optuili to nije ispunio svoje obeanje. Premda njihovo pokajanje nije
proisteklo iz istinskog pokajanja, ono je posluilo da opravda Boju pravednost u postupanju
prema njima.
Gospod i dalje djeluje na slian nain da bi proslavio svoje ime tako to navodi ljude da
priznaju njegovu pravednost. Kad oni koji kau da ga ljube prigovaraju zbog Njegovog
provienja, preziru njegova obeanja i poputajui kunjama udruuju se sa zlim anelima da
sprijee Boje namjere, Gospod esto tako upravlja okolnostima da se ove osobe uvjere u svoj
grijeh, premda se iskreno ne kaju, da priznaju bezbonost svojih postupaka i Boju
pravednost i dobrotu u postupanju prema njima. Bog djeluje na ovaj nain da bi razotkrio
djela tame. I premda se duh koji potie na zlo bitno ne mijenja, priznanje se izrie da se zatiti
Boja ast i opravdaju oni koji vjerno ukoravaju, kojima su se ljudi protivili i pogreno ih
prikazivali. Isto e tako biti prilikom konanog izlijevanja Bojeg gnjeva. Kad doe Gospod sa
svojim svetim Desettisuama da sudi svima, tada e kazniti sve bezbonike za sva njihova
bezbona djela. (Jd 14.15) Svaki e grjenik uvidjeti i priznati pravednost svoje osude.
Bez obzira na boansku presudu Izraelci su se pripremali da osvoje Hanaan. Opremljeni oklopima i orujem, oni su, prema vlastitoj procjeni, bili potpuno spremni za sukob, ali u
oima Boga i njegovih oaloenih sluga izgledali su jadno. Kad je Gospod, gotovo etrdeset
godina kasnije, naredio Izraelcima da pou i zauzmu Jerihon, On im je obeao da e biti s
njima. Pred vojskom je noen Koveg zavjeta s Bojim Zakonom. Vode koje je On imenovao
trebali su pod boanskim nadzorom upravljati narodom. S takvim vostvom nita im se nije
moglo dogoditi. Ali sada, usprkos Bojoj zapovijesti i sveanoj zabrani njihovih voa, bez
Kovega i Mojsija, oni su izali da se suprotstave neprijateljskoj vojsci.
Truba je oznaila pokret, a Mojsije je pourio za njima s upozorenjem. Zato krite
zapovijest Jahvinu? Neete uspjeti. Ne penjite se, da vas ne potuku vai neprijatelji, jer Jahve
nije meu vama. Jer ondje se pred vama nalaze Amaleani i Hananci, te ete od maa pasti.
Hanaanci su uli za tajanstvenu silu koja je uvala ovaj narod i o udima koja je uinila
za njih, te su oni okupili monu vojsku da bi odbili napadae. Osvajaka vojska nije imala
vojskovou. Bogu nije prinesena molitva da im daruje pobjedu. Oni su poli s oajnikom
namjerom da preokrenu svoju sudbinu ili umru u bici. Premda nisu bili obueni za rat,
201

naoruanih je ljudi bilo mnogo pa su se nadali da e snanim i iznenadnim napadom slomiti

obranu. Drsko su izazivali neprijatelja koji se nije usudio da ih napadne.
Hanaanci su se smjestili na stjenovitu zaravan kojoj se moglo prii nepristupanim
prilazima, strmim i opasnim usponom. Ogroman broj Izraelaca mogao je svoj poraz uiniti
samo strasnijim. Polako su se penjali planinom, izloeni smrtnim strijelama njihovih
neprijatelja. Ogromne stijene su se kotrljale obiljeavajui put krvlju poginulih. Oni koji su
stigli do vrha, iscrpljeni usponom, bili su odluno potueni i natjerani na povlaanje s velikim
gubicima. Bojno je polje bilo prekriveno leevima, a izraelska vojska potpuno poraena.
Unitenje i smrt su bili posljedica ovog buntovnog pokuaja.
Prisiljeni na pokornost, preivjeli su se najzad vratili i plakali pred Jahvom, ali Jahve
nije sluao njihov glas (Pnz 1,45). Neprijatelje je ova oita pobjeda nad Izraelom nadahnula
odlunou da im se suprotstave. Sva izvjea koja su uli o udesnim djelima to ih je Bog
uinio za svoj narod, sada su smatrali lanim, te su povjerovali da nema razloga za strah. Prvi
Izraclov poraz je nadahnuo Hanaancc hrabrou i odlunou i uvelike poveao tekoe
osvajanja zemlje. Izraelu nije nita preostalo ve da se pred pogledima pobjednikih
neprijatelja povue u pustinju znajui da e tamo biti grob cijelog narataja.

202

35. poglavlje

KORAHOVA BUNA
Ovo poglavlje zasniva se na Brojevima 16 i 17.

Kazne koje su sustigle Izrael neko su vrijeme sluile da obuzdaju njihovo prigovaranje i
nepokornost, ali u njihovim je srcima i dalje bio duh pobune te je naposljetku donio gorke
plodove. Prethodne pobune su bile puke galame izazvane iznenadnim porivima razjarene
gomile, ali sada je stvorena smiljena zavjera, posljedica odlunog nastojanja da se srui
autoritet voa koje je sam Bog imenovao.
Korali, vodea linost ovog pokreta, bio je Levit, iz Kehatove porodice, i Mojsijev roak.
On je bio sposoban i uticajan. Premda je bio odreen za slubu u atoru, bio je nezdovoljan
poloajem i teio je za svetenikom au. Dodjela svetenike slube Aronu i njegovoj
porodici, koja je ranije pripadala svakom prvoroenom sinu u porodici, dala mu je povod za
ljubomoru i nezadovoljstvo, i Korah se neko vrijeme tajno protivio i Mojsijevom i Aronovom
autoritetu, premda se nije usudio otvoreno pobuniti. On je naposljetku smislio smion plan za
ruenje i graanske i vjerske vlasti. On nije propustio nai istomiljenike. Blizu atora Korana i
Kehatovaca, na junoj strani atora, bilo je logorite Rubenovog plemena, atori Datana i
Abirama, dva plemenska kneza. Ovi su se knezovi spremno pridruili njegovim ambicioznim
planovima. Budui da su bili potomci najstarijeg Jakovljevog plemena, tvrdili su da njima
pripada graanska vlast, a s Koranom su odluili podijeliti sveteniku ast.
Raspoloenje naroda je pomagalo Korahovim planovima. U gorini svog razoaranja
njihova ljubomora, sumnja i mrnja se povratila, te su ponovno svoje prigovore uputili protiv
svog strpljivog voe. Izraelci su neprekidno gubili iz vida injenicu da su bili pod boanskim
vostvom. Zaboravili su da je Aneo Saveza bio njihov nevidljivi voa, da je, obavijena stupom
od oblaka, Hristova prisutnost ila pred njima te da je Mojsije sve upute primao od Njega.
Oni se nisu bili voljni pokoriti stranoj kazni prema kojoj svi moraju umrijeti u pustinji,
i stoga su bili spremni upotrijebiti svaki izgovor da povjeruju kako je Mojsije, a ne Bog, taj koji
ih vodi i koji im je izrekao presudu. Najbolji napori najskromnijeg ovjeka na zemlji nisu mogli
umiriti nepokornost ovog naroda, premda su znaci Bojeg nezadovoljstva zbog ranijih opaina
jo uvijek bili pred njima: njihovi su redovi bili razbijeni, a neki pobijeni, no oni ovu pouku
nisu uzeli k srcu. Kunja ih je ponovno nadvladala.
Mojsijev ponizni pastirski ivot je bio daleko mirniji i sretniji od trenutnog poloaja
vode ove ogromne grupe nemirnih duhova. Ipak, Mojsije se nije usudio birati. Umjesto
pastirskog tapa, njemu je dana palica vlasti koju nije mogao odloiti dok ga Bog ne oslobodi.
On koji ita tajne svih srca uoio je namjere Koraha i njegovih sljedbenika te svom
narodu dao takve upute i upozorenja kako bi ih osposobio da umaknu prijevari ovih
podmuklih ljudi. Oni su vidjeli Boju kaznu nad Mirjam zbog njene ljubomore i prigovora
protiv Mojsija. Gospod je objavio da je Mojsije vei od proroka. Iz usta u usta njemu ja
govorim. Kako se onda, dodao je On, niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija? (Br
12,8) Ove pouke nisu bile namijenjene samo Mirjam i Aronu ve cijelom Izraelu.
Korah i njegovi zavjerenici su bili ljudi kojima je Bog pokazao naklonost posebnim
203

otkrivenjem svoje sile i veliine. Oni su bili meu onima koji su s Mojsijem otili na goru i
posmatrali boansku slavu. Ali otada se dogodila promjena. Prvo su popustili maloj kunji koja
je jaala sve dok Sotona nije preuzeo nadzor nad njihovim umovima i oni se usudili javno
izraziti svoje nezadovoljstvo. Izraavajui veliko zanimanje za dobro naroda, oni su prvo
meusobno aputali o svom nezadovoljstvu, a zatim i izraelskim voama. Njihove insinuacije
su tako brzo prihvaene da su se oni usudili poi dalje, dok naposljetku i sami nisu povjerovali
da je to revnovanje za Boga.
Uspjeno su zaveli dvije stotine pedeset knezova, ljude od ugleda u zajednici. S ovim
monim i uticajnim pristaama oni su bili uvjereni da e ostvariti radikalnu promjenu u
nainu vladavine i uvelike poboljati Mojsijevu i Aronovu administraciju.
Ljubomora je izazvala zavist, a zavist pobunu. Oni su raspravljali o pitanju Mojsijevog
prava na tako veliku vlast i ast, dok nisu poeli smatrati da on zauzima zavidan poloaj koji bi
svako od njih mogao zauzeti. Obmanjivali su sebe i druge mislei da su Mojsije i Aron sami
zauzeli poloaje na kojima su se nalazili. Nezadovoljni su rekli da su se ovi vode uzdigli iznad
Gospodnje zajednice preuzimajui na sebe svetenstvo i upravu, premda njihovi domovi nisu
imali vea prava od ostalih u Izraelu. Oni nisu bili svetiji od ostalih ljudi i trebali bi se
zadovoljiti time to e biti na istom nivou sa svojom braom kojima je Bog jednako tako
pokazao naklonost svojom naroitom prisutnou i zatitom.
Sljedei posao zavjerenika je bilo obraanje narodu. Onima koji su pogrijeili, koji
zasluuju ukor, nema nita ugodnije nego uti saaljenja i hvale. Korah i njegovi sljedbenici su
tako privukli panju i pribavili potporu zajednice. Optuba da je gunanje naroda na njih
navuklo Boji bijes proglaena je grekom. Rekli su da zajednica nije pogrijeila budui da nisu
traili nita vie od svojih prava, te da je Mojsije bio prestrog voa, da je ukorio narod kao
grjenike, a oni su bili sveti narod i Gospod je bio meu njima.
Korah se osvrnuo na istoriju njihovog putovanja kroz pustinju, kako su bili dovedeni u
teke okolnosti i mnogi pomrli zbog svog gunanja i neposlunosti. Njegovi su sluaoci mislili
kako su jasno uvidjeli da su se njihove tekoe mogle sprijeiti da je Mojsije poao drugim
putem. Odluili su da je on odgovoran za sve njihove neuspjehe te da je liavanje Hanaana
posljedica pogrenog Mojsijevog i Aronovog vostva, te da ako Korah postane njihov voa i
ohrabri ih naglaavajui njihova dobra djela, umjesto da ih ukorava za grijehe, oni e biti vrlo
miroljubivi i imati uspjeno putovanje. I umjesto da lutaju tamo-amo po pustinji, oni e poi
direktno u obeanu zemlju.
Meu pobunjenikim je dijelovima zajednice bilo vee jedinstvo i sloga u izraavanju
nezadovoljstva nego ikada ranije. Korahov uspjeh kod naroda ulio mu je samopouzdanje i
utvrdio ga u uvjerenju da e Mojsijevo otimanje vlasti biti pogubno za slobodu Izraela, ako se
ne sprijei. On je takoe tvrdio da mu je to Bog otkrio i ovlastio ga da promijeni vlast prije no
to bude prekasno. Ali mnogi nisu bili spremni prihvatiti Korahove optube protiv Mojsija.
Sjetili se se njegovog strpljivog, portvovnog rada i njihova je savjest bila uznemirena. Stoga je
bilo nuno Mojsijevom predanom zanimanju za Izrael pripisati neku sebinu pobudu te je
ponovljena stara optuba da ih je izveo da pomru u pustinji kako bi prigrabio njihov imetak.
Oni su neko vrijeme radili tajno. Meutim, im je pokret postao dovoljno snaan da
jami otvorenu pobunu, Korah se stavio na elo frakcije i javno optuio Mojsija i Arona za
prisvajanje vlasti na koju su Korah i njegovi sljedbenici imali jednako pravo. Nadalje, optueni
su da su narod liili slobode i nIsavisnosti. Vi prelazite mjeru! rekli su zavjerenici. Sva je
zajednica, svi njezini lanovi, posveena, i meu njima je Jahve. Zato se onda uzvisujete iznad
204

zajednice Jahvine?
Mojsije nije nasluivao ovu tajanstvenu zavjeru, a kad se iznenada suoio s njenim
stranim uticajem, on je pao niice u tihoj molitvi Bogu. Kad je ustao, bio je alostan, ali miran
i snaan. Darovano mu je boansko vostvo. Sutra e, rekao je on, Jahve pokazati ko je
njegov, i ko je posveen, i kome doputa da mu se priblii. Provjera je trebala biti odloena do
sutra tako da svi mogu imati vremena za razmiljanje. Onda su oni koji su polagali pravo na
sveteniku slubu trebali doi s kadionicima i prinijeti tamjan u atoru u prisutnosti naroda.
Zakon je izriito govorio da u Svetilitu mogu sluiti samo oni koji su bili posveeni za slubu.
ak su i svetenici Nadab i Abihu bili ubijeni jer su se usudili prinijeti neposveenu vatru
suprotno boanskoj zapovijesti. Ipak, Mojsije je izazvao svoje tuitelje da, ako se usude
odgovoriti na tako opasan poziv, iznesu stvar pred Boga.
Obraajui se Korahu i njegovim Levijevcima Mojsije je rekao: Zar vam je malo to vas
je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice, da vas priblii k sebi te da vrite slubu u
Jahvinu prebivalitu, i da stojite pred zajednicom sluei joj? Promaknuo je tebe i s tobom svu
tvoju brau Levijevce, a vi jo traite i svetenitvo! Ti i sva tvoja druina, dakle, sjatili ste se
protiv Jahve; jer to je Aron da protiv njega rogoborite?
Datan i Abiram nisu nastupili tako drsko kao Korah, i Mojsije, nadajui se da su oni
uvueni u zavjeru a da nisu sasvim iskvareni, pozvao ih je da izau pred njega kako bi uo
njihove optube protiv njega. Ali oni nisu htjeli doi te su drsko odbili priznati njegov
autoritet. Njihov je odgovor, izreen pred cijelom zajednicom, glasio: Zar je malo to si nas
odveo iz zemlje kojom tee med i mlijeko da nas pobije u ovoj pustinji, pa hoe da nasilno
zagospodari nad nama? Nisi nas uveo u zemlju kojom tee med i mlijeko i nisi nam dao u
posjed njive i vinograde. Misli li iskopati oi ovim ljudima? Neemo doi!
Tako su oni istim jezikom kojim je Gospod opisao obeano nasljedstvo opisali prizor
svog ropstva. Optuili su Mojsija da se pretvara kako djeluje pod boanskim vostvom da bi
na taj nain uspostavio svoj autoritet, te su izjavili kako se vie nee pokoravati da ih se vodi
kao slijepce, prvo u Hanaan, a zatim u pustinju, zavisno to odgovara njegovim ambicioznim
namjerama. Tako je ovaj njeni otac i strpljivi pastir prikazan kao tiranin i uzurpator mranog
karaktera. On je optuen za uskraivanje Hanaana, premda je to bila kazna za njihov grijeh.
Iako je bilo oito da je narod bio sklon nezadovoljnoj grupi, Mojsije nije uloio napore
da se opravda. On je sveano, u prisutnosti naroda, prizvao Gospoda kao svjedoka istoe
svojih pobuda i ispravnosti svojih postupaka, i preklinjao ga da bude njegov sudija. Sljedee
jutro dvije stotine i pedeset knezova s Koranom na elu pojavilo se s kadionicama. Uvedeni su
u dvorite atora dok se narod okupio ispred njega oekujui rezultat. Mojsije nije bio taj koji
je okupio narod da posmatra poraz Koraha i njegove druine, ve su ih pobunjenici, u svojoj
slijepoj drskosti, sazvali da budu svjedoci njihove pobjede. Velik dio naroda je otvoreno stao
na stranu Koraha koji je polagao velike nade u pobjedu nad Aronom.
Kad su se okupili pred Bogom, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. Mojsije i
Aron su primili boansko upozorenje: Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem! Ali
oni su pali niice u molitvi: Boe! Boe ivotnoga duha u svakom tijelu! Zar e se razgnjeviti
na svu zajednicu, kad je samo jedan sagrijeio!
Korah je istupio iz zajednice da bi se pridruio Datanu i Abiramu kad je Mojsije, u
pratnji sedamdeset starjeina, uputio posljednje upozorenje ljudima koji mu se nisu htjeli
pridruiti. Mnotvo je skrenulo i prije nego to je uputio svoju poruku Mojsije je po boanskoj
uputi zapovjedio narodu: Odstupite od atora tih opakih ljudi! Ne dotiite se niega to je
205

njihovo, da ne budete uniteni zbog svih njihovih grijeha! Narod je posluao opomenu jer su
svi strahovali od predstojee kazne. Glavni pobunjenici su gledali kako ih odbacuju oni koje su
prevarili, ali su ostali nepokolebljivi u svojoj drskosti. Stajali su sa svojim porodicama na
vratima svojih atora prkosei boanskom upozorenju.
U ime izraelskog Boga Mojsije je u prisutnosti cijele zajednice izjavio: Po ovom ete
vidjeti da me Jahve poslao da vrim sva ova djela, a da ih ne inim sam od sebe: ako ovi ljudi
umru kao to umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve
nije poslao. Ali ako Jahve uini neuveno: ako zemlja rastvori svoju utrobu i proguta ih sa svim
to je njihovo, te ivi sidu u eol, onda znajte da su ovi ljudi prezreli Jahvu.
Oi Izraela su bile uprte u Mojsija dok su stajali, sa strahom i iekivanjem, oekujui
dogaaj. Kad je prestao govoriti, zemlja se rastvorila i pobunjenici su ivi propali u jamu sa
svime to im je pripadalo i oni ieznu iz zbora. Narod je pobjegao, osuujui sebe kao
sudionike u grijehu.
Ali kanjavanje nije prestalo. Vatra koja je sijevala iz oblaka progutala je dvije stotine
pedeset knezova koji su prinijeli tamjan. Budui da ovi ljudi nisu zaeli pobunu, nisu bili
uniteni s glavnim zavjerenicima. Njima je bilo doputeno da vide njihov kraj, pruena im je
prilika da se pokaju, ali oni su bili naklonjeni pobunjenicima te su postali sudionici njihove
sudbine.
Kad je Mojsije preklinjao Izraelce da bjee od predstojeeg unitenja, boanska se
kazna jo mogla zaustaviti, da se Korah i njegova druina pokajala i zatraila oprost. Meutim
njihova je tvrdoglava ustrajnost zapeatila njihovu sudbinu. Cijela je zajednica dijelila krivicu,
jer su svi, u veoj ili manjoj mjeri, bili njima naklonjeni. Ipak, Bog je u svojoj milosti razluio
izmeu voa pobune i onih koje su oni zaveli. Narodu koji je sebi dopustio da bude obmanut
dano je vrijeme da se pokaju. Dobili su snane dokaze da su pogrijeili, a da je Mojsije bio u
pravu. Oiti prikaz Boje sile uklonio je svaku neizvjesnost.
Isus, Aneo koji je iao pred Izraelcima, pokuao ih je spasiti od unitenja. Oprotenje
je ekalo na njih. Boja kazna se pribliila i pozivala ih na pokajanje. Posebno, neodoljiva
intervencija s Neba sprijeila je njihovu pobunu. Ako sada odgovore na posredovanje
boanskog provienja, moda e biti spaeni. Ali premda su izmicali kazni, strah od unitenja
nije izlijeio pobunu. Te veeri oni su se vratili u svoje atore preplaeni, ali nepokajani.
Korah i njegova grupa toliko su im laskali sve dok nisu povjerovali da su dobar narod,
da im je Mojsije nanio nepravdu i zlostavljao ih. Da su priznali kako su Korah i njegova grupa
pogrijeli, i kako je Mojsije bio u pravu, onda bi bili prisiljeni prihvatiti presudu o smrti u
pustinji kao Boju rije. A oni nisu bili voljni pokoriti se te su se pokuali uvjeriti da ih je
Mojsije prevario. Oni su gajili nadu da e biti uspostavljen novi poredak u kojem e pohvala
zamijeniti ukor, a ugodnost brigu i sukob. Ljudi koji su bili pobijeni laskali su i govorili o svom
velikom zanimanju za njih, tako da je narod zakljuio kako su Korah i njegova grupa dobri
ljudi, a da je Mojsije na neki nain uzrok njihove propasti.
Teko da ljudi mogu vie uvrijediti Boga nego prezreti i odbaciti orua koja On eli
upotrijebiti za njihovo spasenje. Izraelci ne samo to su to uinili ve su namjeravali i ubiti
Mojsija i Arona. Ipak, oni nisu shvatili potrebu da od Boga zatrae oprost za svoje odvratne
grijehe. Tu no kunje nisu proveli u kajanju i ispovijedanju, ve u traenju naina da odbace
dokaze koji su ih razotkrivali kao velike grjenike. Oni su i dalje gajili mrnju prema ljudima
koje je Bog imenovao i spremali se da odbace njegov autoritet. Sotona je bio blizu da ih tako
zaslijepljene povede u propast.
206

Cijeli je Izrael pobjegao u strahu kad su uli jauke osuenih grjenika koji su propali u
jamu, govorei: Da i nas zemlja ne proguta. Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv
Mojsija i Arona. Pobili ste Jahvin narod! govorili su. I oni su bili spremni posluiti se nasiljem
protiv vjernih, portvovnih voa.
Prikaz boanske slave vidio se u oblaku iznad atora, a glas iz oblaka je progovorio
Mojsiju i Aronu: Udaljite se od te zajednice; u tili u je as unititi!
Krivica za grijeh nije poivala na Mojsiju i on se nije bojao, i nije pourio ostaviti
zajednicu da propadne. Mojsije je oklijevao i u ovoj dugoj krizi pokazao istinsko pastirsko
zanimanje za stado za koje se brinuo. Preklinjao je da Boji gnjev ne uniti U potpunosti narod
koji je On izabrao. On je svojim posredovanjem zaustavio ruku osvete da neposluni,
pobunjeniki Izrael ne bude sasvim uniten.
Ali izvritelj gnjeva je izaao i pomor je obavljao svoje smrtonosno djelo. Na zapovijest
svog brata Aron je uzeo kadionik i pourio meu narod da obavi nad njim obred pomirenja.
Zatim stade izmeu mrtvih i ivih. Dok se dim od tamjana dizao, Mojsijeve molitve u atoru
su se uzdizale Bogu i pomor je zaustavljen, ali tek kad je etrnaest hiljada Izraelaca lealo
pobijeno, dokaz o krivnji zbog prigovaranja i pobune.
Prueni su i daljnji dokazi da je svetenika sluba dana Aronovoj porodici. Prema
boanskoj naredbi svako je pleme pripremilo tap i na njega napisalo ime svog plemena.
Aronovo je ime napisano na tapu Levijevog plemena. tapovi su bili pohranjeni u Svetilitu
pred Svjedoanstvo. Pupanje bilo kojeg tapa bilo je znak da je Bog to pleme izabrao za
sveteniku slubu. Sutra ujutro tap Arona iz doma Levijeva propupao! Potjerala mladica,
procvjetao cvijet i sazreli bademi. tap je pokazan narodu, a kasnije pohranjen u Svetilitu
kao dokaz buduim naratajima. Ovo udo je zauvijek rijeilo pitanje svetenike slube.
Tako je najposlije bilo potvreno da su Mojsije i Aron govorili po boanskom
autoritetu, a narod je bio prisiljen povjerovati neugodnu istinu da e morati umrijeti u
pustinji, izgibosmo! - rekoe Izraelci Mojsiju. Propadosmo! Svi odreda propadosmo! Priznali
su da su zgrijeili kad su se pobunili protiv svojih voa te da su Korah i njegova grupa primili
pravednu Boju kaznu.
U Korahovoj pobuni se u manjem opsegu vidi djelovanje istog duha koji je doveo do
Sotonine pobune na Nebu. Ponos i ambicije su potakli Sotonu da prigovara protiv Boje
vladavine i pokua sruiti red koji je bio uspostavljen na Nebu. Njegov cilj nakon pada jest da
umove ljudi nadahne istini duhom zavisti i nezadovoljstva, istini ambicijama prema poloaju i
asti. On je tako uticao na umove Koraha, Datana i Abirama da bi stvorio elju za
samouzvienjem, potaknuo zavist, nepovjerenje i pobunu. Sotona ih je naveo da odbace Boga
kao svog vodu tako to su odbacili ljude koje je Bog imenovao. Dok su svojim prigovorima
protiv Mojsija i Arona hulili na Boga, oni su se tako obmanuli da su sebe smatrali pravednima,
a one koji su vjerno ukoravali njihov grijeh smatrali da ih vodi Sotona.
Zar i danas ne postoje ista zla koja su bila korijen Korahove propasti? Ponos i ambicije
su posvuda raireni, a poputanje ovim sklonostima otvara put zavisti i borbi za prevlast, due
se otuuju od Boga i nesvjesno se pridruuju Sotoninim redovima. Mnogi, poput Koraha i
njegovih sljedbenika, ak i meu onima koji tvrde da su Hristovi sljedbenici, tako revno misle,
planiraju i rade na svom samouzvienju te su, da bi pribavili naklonost i podrku ljudi,
spremni iskriviti istinu, lano ili pogreno prikazati Boje sluge, pa ak ih optuiti za niske i
sebine pobude koje nadahnjuju njihova srca. Upornim ponavljanjem lai, i to usprkos svim
dokazima, oni najazad povjeruju da je to istina. Dok nastoje unititi povjerenje naroda u ljude
207

koje je Bog imenovao, oni doista vjeruju da rade dobro djelo i vjerno obavljaju Boji posao.
Izraelci nisu bili voljni pokoriti se Gospodnjim naredbama i ogranienjima. Nisu trpjeli
ogranienja i nisu bili voljni prihvatiti ukor. To je bila tajna njihove pobune protiv Mojsija. Da
im je dana sloboda da rade to ele, bilo bi manje prigovora protiv njihovog vode. Tokom
istorije Crkve Boje sluge su se morale suoiti s istim duhom.
Ljudi svojim grjenim poputanjem daju Sotoni pristup svojim umovima i tako tonu u
sve vee bezakonje. Odbacivanje istine pomrauje umove i otvrdnjuje srce, tako da im je lake
nainiti sljedei korak u grijeh i odbaciti veu svjetlost, dok se ne ukorijeni i posljednja od
njihovih grjenih navika. Grijeh im prestaje izgledati kao grijeh. Oni koji vjerno propovijedaju
Boju rije, osuujui njihove grijehe, esto na sebe navlae njihovu mrnju. Nevoljni da trpe
bol i rtve koje su potrebne za promjenu oni se okreu protiv Gospodnjih sluga i poriu
njihove ukore kao nepotrebne i preotre. Poput Koraha, oni tvrde da narod nije pogrijeio, ve
da je onaj koji ukorava uzrok svih nevolja. Umirujui svoju savjest ovom prijevarom
ljubomorni i nezadovoljni se udruuju u sijanju sjemena nesloge u crkvi i slabe ruke onih koji
je grade.
Svaki napredak koji ine oni koje je Bog pozvao da vode njegovo djelo izaziva sumnju, a
ljubomorni i nezadovoljni svaki in prikazuju pogreno. Isto tako je bilo i u vrijeme Luthera,
Wesleya i ostalih reformatora. Isto je i danas.
Korah ne bi postupio na taj nain da je znao sve uredbe i ukore to ih je Bog uputio
Izraelu. Ali on je to mogao znati. Bog je pruio mnotvo dokaza da On vodi Izrael. Ali Korah i
njegovi sljedbenici su odbili svjetlost dok nisu tako oslijepili da ni najoitiji prikazi Boje sile
nisu bili dostatni da ih uvjere. Oni su ih pripisivali ljudskim ili sotonskim oruima. Upravo je
to uinio narod kad su dan nakon propasti Koraha i njegove grupe doli Mojsiju i Aronu i rekli:
Pobili ste Jahvin narod! Usprkos injenici da su kroz unitenje ljudi koji su ih prevarili
primili najuvjerljivije dokaze Bojeg nezadovoljstva njihovim postupcima oni su se usudili
njegovu kaznu pripisati Sotoni tvrdei da su Mojsije i Aron silom Zloga uzrokovali smrt dobrih
i svetih ljudi. Ovaj je in zapeatio njihovu sudbinu. Oni su zgrijeili protiv Svetog Duha, grijeh
koji ovjekovo srce ini neosjetljivim na uticaj boanske milosti. Ako ko rekne to protiv Sina
ovjejeg, kae Hristos, moe mu se oprostiti, ali ko rekne to protiv Duha Svetoga, ne moe
mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni na drugome. (Mt 12,32) Na Spasitelj je izgovorio ove
rijei kad su Jevreji milostiva djela koja je uinio Bojom silom pripisali Sotoni. Bog kroz Duha
Svetog razgovara s ovjekom, i oni koji namjerno odbacuju ovo orue kao sotonsko, prekidaju
razgovor izmeu due i Neba.
Bog djeluje kroz Duha Svetog da ukori i uvjeri grjenika, i ako on naposljetku odbije
djelo Svetog Duha, Bog nita vie ne moe uiniti za tu duu. Iskoriteno je posljednje sredstvo
boanske milosti. Prijestupnik se odvojio od Boga, i nema lijeka za njegov grijeh. Nema
dodatne sile pomou koje Bog moe djelovati da uvjeri i obrati grjenika. Pusti ga! (Ho
4,17) glasi boanska zapovjed. Tada ne preostaje nam vie rtava za grijeh, nego strano
iekivanje suda i osvetnog bijesa vatre koja e progutati protivnike. (Heb 10,26.27)

208

36. poglavlje

U PUSTINJI
Izraelska djeca su gotovo etrdeset godina ostala skrivena u pustinjskoj zabiti. Vrijeme
to smo ili, kae Mojsije, od Kade Barnee pa dok smo preli preko potoka Zereda, iznosilo
je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz logora sav onaj narataj ljudi sposobnih za
borbu, kako im se Jahve i zakleo. I zbilja! ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je
ispred logora dok ih nije nestalo. (Pnz 2,14.15)
Tokom tih godina narod je neprekidno podsjean da se nalazi pod boanskim ukorom.
Oni su pobunom kod Kadea odbacili Boga, i On je za neko vrijeme odbacio njih. Budui da su
se pokazali nevjerni njegovom Savezu, oni nisu mogli primiti znak Saveza, obred obrezanja.
Njihova elja da se vrate u zemlju svog ropstva pokazala je da nisu dostojni slobode, a
pashalni obred, uspostavljen kao spomenik na izbavljenje iz ropstva, nisu odravali.
Ipak, nastavak slube u atoru svjedoio je da Bog nije u cijelosti odbacio svoj narod.
Njegovo provienje je i dalje ispunjavalo njihove potrebe. Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u
svim djelima tvojih ruku, rekao je Mojsije osvrui se na istoriju njihova lutanja. On je bdio
nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih etrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijae
s tobom, i nita ti nije nedostajalo. Levitska himna, koju je zapisao Nehemija, ivo prikazuje
Boju brigu za Izrael, ak i u godinama kad su bili odbaeni i prognani: A ti u beskrajnom
milosru nisi ih naputao u pustinji: stup se od oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je
putem vodio, a stup je platneni nou pred njima svijetlio putem kojim su hodili. Dao si im
svoga Duha dobrog da ih naui mudrosti, mane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u ei si
im vode pruio. etrdeset godina krijepio si ih u pustinji: niti im se odijelo deralo, niti su im
noge oticale. (Neh 9,19-21)
Lutanje u pustinji nije bilo odreeno samo kao kazna za pobunjenike i nezadovoljnike,
ve je trebalo sluiti kao disciplina za narataje koji su rasli i pripremiti ih za ulazak u obeanu
zemlju. Mojsije im je rekao: Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i
popravlja kao to ovjek odgaja sina svoga. ... da te ponizi, iskua i dozna to ti je u srcu:
hoe li drati zapovijesti njegove ili nee. Ponizivao te i glau morio, a onda te hranio
manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokae kako ovjek ne ivi samo o hljebu, nego
da ovjek ivi o svemu to izlazi iz usta Jahvinih. (Pnz 8,5.2.3)
U zemlji stepskoj on ga je naao, u pustinjskoj jezivoj pustoi. Obujmio ga, gajio ga i
uvao ko zjenu oka svoga. Nije slao poslanika ni anela, nego ih je sam spasio. U svojoj
ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. (Pnz 32,10; Iz
63,9) Ipak, jedini zapisi o njihovom ivotu u pustinji primjeri su njihove pobune protiv
Gospoda. Korahova pobuna je prouzroila propast etrnaest hiljada Izraelaca. Bilo je
izolovanih sluajeva koji su pokazivali isti duh prezira prema boanskom autoritetu.
Jednom prilikom sin jedne Izraelke i Egipanina, jedan od svjetine koja je s Izraelom
pola iz Egipta, napustio je svoju grupu u logoru, uao u izraelski dio i zatraio pravo da tamo
podigne svoj ator. To mu je zabranjivao boanski zakon, jer su egipatski potomci bili
iskljueni iz zajednice do treeg narataja. Izbio je sukob izmeu njega i jednog Izraelca,
pitanje je izneseno pred suce i donesena je presuda protiv prijestupnika.
209

Bijesan zbog ovakve odluke, on je prokleo suca i u napadu bijesa hulio na Boje ime.
Odmah je izveden pred Mojsija. Postojala je zapovijest: Ko prokune svoga oca ili svoju majku,
neka se kazni smru (Izl 21,17), ali nije bilo upute za donoenje presude u ovakvom sluaju.
Zloin je bio tako straan da se osjetila potreba za posebnom uputom od Boga. ovjek je
zadran u zatvoru dok se ne utvrdi Boja volja. Sam je Bog donio presudu. Hulnik je prema
boanskoj naredbi izveden izvan logora i kamenovan. Oni koji su bili svjedoci grijeha stavili su
svoje ruke na njegovu glavu i tako sveano posvjedoili u istinitost optube protiv njega. Onda
su oni prvi bacili kamen, a narod koji je stajao pored njih pridruio se izvrenju presude.
Nakon toga je slijedilo itanje zakona u vezi sa slinim prijestupima: Ko god opsuje
Boga svoga, neka snosi svoju krivnju; ko izgovori hulu na ime Jahvino, neka se smakne - nek ga
sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora umrijeti.
(Lev 24,15.16)
Postoje oni koji e dovesti u pitanje Boju ljubav i pravdu zbog izvrenja tako otre
kazne za rijei izgovorene u izljevu bijesa. I ljubav i pravda zahtijevaju da se pokae kako su
rijei podstaknute zlonamjernou protiv Boga veliki grijeh. Kazna nad prvim prijestupnikom
bila je opomena drugima, da se Boje ime mora potovati. Ali ako bi se dopustilo da grijeh
ovog ovjeka proe nekanjeno, drugi bi bili demoralizirani, a kao posljedica morali bi se
rtvovati ivoti mnogih ljudi.
Svjetina koja je s Izraelcima izala iz Egipta bila je izvor neprestanih kunji i nevolja.
Tvrdili su da su odbacili idolopoklonstvo i da oboavaju istinitog Boga, ali njihov rani odgoj i
obrazovanje oblikovali su njihov karakter i navike, i oni su manje ili vie bili iskvareni
idolopoklonstvom i nepotovanjem prema Bogu. Najee su oni bili ti koji su poticali svae,
prvi su prigovarali te su logor zarazili svojim idolopoklonikim obiajima i prigovorima protiv
Boga.
Uskoro nakon povratka u pustinju dolo je do prekraja subote pod okolnostima koje
su ga inile naroito grjenim. Gospodnje obavjetenje da e razbatiniti Izrael podstakla je
duh pobune. Jedan ovjek, bijesan to je lien Hanaana, odluan da pokae prkos protiv Bojeg
Zakona, usudio se otvoreno prestupiti etvrtu zapovijest tako to je subotom sakupljao drva.
Tokom boravka u pustinji paljenje vatre u pustinji je bilo strogo zabranjeno. Zabrana nije
trebala vrijediti u Hanaanu, gdje je otra klima esto zahtijevala loenje vatre, ali u pustinji,
vatra nije bila potrebna za grijanje. in ovog ovjeka je bio svojevoljno i smiljeno krenje
etvrte zapovijesti, grijeh, ne iz nepromiljenosti ili neznanja, ve drskosti.
On je bio uhvaen na djelu i doveden pred Mojsija. Ve je ranije reeno da krenje
subote treba kazniti smru, ali jo nije bio otkriven nain izvrenja presude. Mojsije je sluaj
iznio pred Gospoda i primio je uputu: Toga ovjeka treba pogubiti!... Neka ga kamenjem zaspe
izvan logora sva zajednica. (Br 15,35) Grijesi hule i svojevoljnog krenja subote trebali su biti
jednako kanjeni, jer na jednak nain izraavaju prezir prema Bojem autoritetu.
U dananje vrijeme ima mnogo onih koji odbacuju subotu stvaranja kao jevrejsku
instituciju i kau da ako je treba drati, onda se mora izvravati i smrtna kazna za njeno
krenje, ali mi vidimo da je hula jednako kanjavana kao krenje subote. Hoemo li onda
zakljuiti da treu zapovijest treba takoe zapostaviti jer je primjenjiva samo na Jevreje?
Dokaz koji se temelji na smrtnoj kazni odnosi se na treu i petu, i svih deset zapovijesti,
jednako kao i na etvrtu. Premda Bog danas ne kanjava prekraj svog Zakona trenutnim
kaznama, njegova rije kae da je plata za grijeh smrt i da e se na konanom sudu vidjeti da je
smrt udio svih onih koji kre njegove svete zapovijesti.
210

udo padanja mane svakog je dana tokom svih etrdeset godina u pustinji podsjealo
narod na svetu obavezu prema suboti. Ipak, ni to ih nije navelo na pokajanje. Premda se nisu
usudili otvoreno i drsko grijeiti nakon tako oite kazne, etvrta se zapovijest drala vrlo
nemarno. Bog govori preko svog proroka: Subote moje skvrnjahu. (Ez 20,13-24) I ovo je
navedeno kao jedan od razloga za iskljuivanje prvog narataja iz obeane zemlje. Ali njihova
djeca nisu nauila pouku. Oni su toliko zanemarili subotu tokom etrdesetogodinjeg lutanja
da je, premda ih nije sprijeio da udu u Hanaan, Bog rekao da e biti rasuti meu
neznabocima nakon naseljavanja obeane zemlje.
Nakon Kadea izraelska su djeca napustila pustinju i budui da je razdoblje boravka u
pustinji zavrilo, dola je sva zajednica, u pustinju Sin, u prvome mjesecu. Narod se nastani u
Kadeu. (Br 20,1)
Ovdje je umrla i pokopana Mirjam. Od prizora radosti na obalama Crvenog mora, kad je
Izrael iao naprijed i s pjesmom i igranjem proslavljao Jahvinu pobjedu, do pustinjskog groba
kojim je okonano ivotno lutanje, takva je bila sudbina miliona koji su s velikom nadom izali
iz Egipta. Grijeh je s njihovih usana otrgnuo au blagoslova. Hoe li sljedei narataj nauiti
pouku?
Uza sve to grijeie dalje i ne vjerovae u udesna djela Njegova... Kad ih ubijae,
traie ga, i opet pitahu za Boga; spominjanu se da je Bog hridina njihova i Svevinji njihov
otkupitelj. (Ps 78,32-35) Ipak, nisu se obratili Bogu s iskrenim namjerama. Premda su traili
pomo od Onoga koji ih je jedini mogao izbaviti kad su ih tlaili njihovi neprijatelji, njihovo
srce s njime ne bijae, nit bijahu vjerni Savezu njegovu. A on im milosrdno grijeh pratao i nije
ih posmicao; esto je gnjev svoj susprezao... Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraa
se vie. (Ps 78,37-39)

211

37. poglavlje

UDARCI PO STIJENI
Ovo poglavlje zasniva se na Brojevima 20,1-13.

Iz stijene koju je Mojsije udario prvi put potekla je iva voda koja je osvjeila Izraelce u
pustinji. Tokom svih lutanja, kad god je bilo potrebno, udo Boje milosti opskrbljivalo ih je
vodom. Meutim, voda nije nastavila tei s Horeba. Kad god su tokom svog putavanja trebali
vodu ona je potekla iz stijene u blizini logora.
Hristos je bio taj koji je silom svoje rijei inio da Izraelu potee iva voda. Pili su,
naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijae Hristos. (1 Kor 10,4) On je bio
izvor svih tjelesnih kao i duhovnih blagoslova. Hristos, istinska Stijena, bio je s njima tokom
svih lutanja. Nisu eali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio,
rascijepio je peinu, i potekla je voda. Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom potee kao
rijeka. (Iz 48,21; Ps 105,41)
Udarena je stijena bila slika Hrista, a s pomou tog simbola poduavane su
najdragocjenije duhovne istine. Kao to je ivotodavna voda tekla iz stijene, tako iz Hrista
koga Bog bije, kojeg za nae grijehe probodoe (Iz 53,4.5), tee rijeka spasenja izgubljenom
ljudskom rodu. Kao to je stijena bila jednom udarena, tako je i Hristos prinesen samo
jedanput da uzme grijehe sviju (Heb 9,28). Na Spasitelj nije trebao biti rtvovan po drugi
put, stoga oni koji trae blagoslove njegove milosti trebaju ih traiti u njegovo ime, izlijevajui
elju svog srca u pokajnikoj molitvi. Takva e molitva Gospoda nad vojskama podsjetiti na
Isusove rane i tada e potei svjea ivotodavna krv, simbol ive vode koja je tekla za Izrael.
Izraelci su, nakon naseljavanja Hanaana, s velikom demonstracijom radosti proslavljali
teenje vode iz stijene u pustinji. Ovaj praznik je u Hristovo vrijeme bio jedna od
najupeatljivijih ceremonija. Ona se odravala na Praznik sjenica, kad se narod iz cijele zemlje
okupljao u Jerusalemu. Svakog dana tokom sedam prazninih dana svetenici su izlazili s
muzikom, a zbor Levita je grabio vodu sa zlatnom posudom iz Siloamskog izvora. Slijedilo ih je
mnotvo molitelja, a svi koji su mogli prii pili su iz njega, dok su radosni glasovi odjekivali: I
s radou ete crpsti vodu s izvora spasenja. (Iz 12,3) Tada se voda koju su svetenici
zagrabili nosila u hram uz zvuk truba i sveano pjevanje: Eto, noge nam ve stoje na vratima
tvojim, Jerusaleme. (Ps 122,2) Voda se izlijevala na rtvenik za rtve paljenice, dok su
odjekivale pjesme hvale, a mnotvo se udruilo u pobjednikom zboru uz muzike
instrumente i snane zvuke truba.
Spasitelj je iskoristio ovu simbolinu slubu da usmjeri umove naroda na blagoslove
koje im je doao donijeti. U posljednji dan, glavni dan prazika, njegov je glas odjekivao
hramskim predvorjem: Ako je ko edan, neka doe k meni; i neka pije ko vjeruje u me. Kako
veli Pismo: Iz njegove e nutrine potei potoci ive vode. To, kae Ivan, ree za Duha
kojega su imali primiti oni koji vjeruju u njega. Duh, naime, ne bijae jo dat, jer Isus ne bi jo
proslavljen. (Iv 7,37-39) Osvjeavajua voda, koja izvire u isuenoj i neplodnoj zemlji, i ini
da pustinja cvate, i tee da daruje ivot onima koji propadaju, znak je boanske milosti koju
samo Hristos moe dati, i koja kao iva voda isti, osvjeava i jaa duu. Onaj u kojem prebiva
212

Hristos ima nepresuan izvor milosti i snage. Isus u ivot unosi radost i obasjava put onih koji
ga istinski trae. Njegova ljubav, primljena cijelim srcem, izvirat e u dobrim djelima za ivot
vjeni. I ne samo da ona donosi blagoslove dui iz koje izvire ve e iva rijeka rijei i djela
pravednosti tei da osvjei edne oko njega.
Hristos je upotrijebio istu sliku u svom razgovoru sa Samarijankom na Jakovljevu
izvoru. A ko pije od vode koju u mu ja dati, sigurno nee nikad oednjeti. tavie, voda koju
u mu dati postae u njemu izvorom one vode to struji u ivot vjeni. (Iv 4,14) Hristos
ujedinjuje ove dvije predslike. On je stijena i On je iva voda.
Iste se prekrasne, izraajne slike nalaze u cijeloj Bibliji. Stoljeima prije Hristova
dolaska Mojsije je uputio na Njega kao Stijenu Izraelova spasenja (Pnz 32,15); psalmist pjeva o
Njemu i kae: otkupitelju moj, hridina silna, utoite, moje sklonite, hrid utoita,
okrilje srca moga, hrid utoita moga. U Davidovoj pjesmi njegova je milost prikazana kao
svjee, tihane vode, na poljanama zelenim pored kojih nebeski Pastir vodi svoje stado. I
ponovno potocima svojih slasti ti ih napaja, kae on, u tebi je izvor ivotni. (Ps 19,14;
62,7; 61,2; 71,3; 73,26; 94,22; 23,2; 36,8.9) Mudri ovjek kae: Izvor mudrosti je bujica to se
razlijeva. (Izr 18,4) Za Jeremiju Hristos je Izvor ive vode, a za Zahariju otvorie se izvor...
da se operu od grijeha i neistote. (Jer 2,13; Zah 13,1)
Isaija ga opisuje kao Stijenu vjenu i kao sjenu u ednoj pustari (Isaija 26,4; 32,2). I
on biljei dragocjeno obeanje ivopisno prikazujui ivu vodu koja je tekla za Izrael: Ubogi i
bijedni vodu trae, a nje nema! Jezik im se osui od ei. Ja, Jahve, njih u usliiti, ja, Bog
Izraelov, ostavit ih neu. Jer na ednu u zemlju vodu izliti, i po tlu sunome potoke. Jer e
u pustinji provreti voda, i u stepi potoci. Upuen je i poziv: O svi vi koji ste edni, doite na
vodu. (Iz 41,17; 44,3; 35,6; 55,1) I na posljednjim stranicama Boje Rijei odzvanja ovaj
poziv. Tu je rijeka vode ivota, bistra kao Hristal, koja istjee iz Bojeg i Jagnjetova prijestola, a
milostivi poziv odzvanja vjekovima: Ko je edan, neka doe; ko eli, neka badava uzme vode
ivota. (Otk 22,17)
Neposredno prije nego to su Izraelci doli do Kadea, iva voda koja je toliko godina
tekla pored njihovog logora prestala je izvirati. Gospodnja namjera je bila da ponovno iskua
svoj narod. elio je provjeriti hoe li vjerovati njegovom provienju ili oponaati nevjerstvo
svojih oeva. Pred njihovim pogledima nalazila su se Hanaanska brda.
Za nekoliko dana mariranja dospjeli bi do granica obeane zemlje. Oni su bili nedaleko
od Edoma koji je pripadao Isavovim potomcima i kroz koji je vodio put do obeane zemlje.
Mojsije je primio uputu: Okrenite se prema sjeveru! I narodu naloi ovako: Sad ete proi
preko podruja svoje brae, potomaka Isavovih, koji ive u Seiru. Oni se vas boje... Hranu od
njih kupujte za novac da imate to jesti; i vodu za pie kupujte od njih za novac. (Pnz 2,3-6)
Ove upute su trebale biti dovoljne da objasne zato im je uskraen dotok vode, jer su na putu
za Hanaan upravo trebali proi kroz bogatu zemlju, dobro opskrbljenu vodom. Bog im je
obeao nesmetan prolaz kroz Edom, priliku da kupe hranu i dovoljno vode za potrebe naroda.
Prestanak udesnog izviranja vode stoga je trebao biti razlog za radost, znak da je lutanje u
pustinji okonano. Da nisu bili zaslijepljeni svojim nevjerovanjem, oni bi to razumjeli. Ali ono
to je trebalo biti dokaz ispunjenja Bojeg obeanja postalo je razlog za sumnju i gunanje.
inilo se kako je narod izgubio nadu da e im Bog dati Hanaan te su alili za blagoslovima
pustinje.
Prije no to im je Bog dopustio da udu u Hanaan morali su pokazati da vjeruju u
njegovo obeanje. Voda je prestala tei prije no to su dospjeli u Edom. Imali su priliku da
213

zakratko hodaju vjerom umjesto gledanjem. Ali prva je kunja stvorila isti nemirni, nezahvalni
duh koji su pokazali njihovi oci. im se u logoru zauo povik za vodom, oni su zaboravili ruku
koja je tolike godine zadovoljavala njihove potrebe, i umjesto da se okrenu Bogu za pomo, oni
su mrmljali protiv Njega i u oaju uzvikivali: Da smo bar izginuli kad su nam i braa poginula
pred Jahvom! (Br 20,1-13) Oni su zapravo poeljeli da su se nali meu onima koji su bili
uniteni u Korahovoj buni.
Njihovi su povici bili upueni protiv Mojsija i Arona: Zato ste doveli Jahvinu zajednicu
u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naa stoka? Zato ste nas izveli iz Egipta da nas
dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni ita, ni smokava, ni loze, ni
mogranja? Nema ni vode da pijemo.
Voe su otile do vrata atora i pale niice. Tada im se pokaza slava Jahvina, i Mojsiju
je bilo nareeno: Uzmi tap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oi,
progovorite peini da ustupi svoje vode. Iz peine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino
blago.
Dva su brata pola ispred mnotva. Mojsije je u ruci nosio Boji tap. Oni su bili
ostarjeli ljudi. Dugo su se nosili s pobunama i tvrdoglavou Izraela, ali sada je na kraju svega i
Mojsija izdalo strpljenje: ujte, buntovnici! povikao je, Hoemo li vam iz ove peine izvesti
vodu? i umjesto da progovori stijeni, kao to mu je Bog zapovjedio, on ju je dvaput udario
tapom.
Voda je potekla u obilju da zadovolji narod. Ali uinjena je velika pogreka. Mojsije je
progovorio iz ljutnje, njegove rijei su bile izraz ljudske strasti, a ne svetog gnjeva jer je obeaeno Boje ime. ujte, buntovnici! rekao je. Optuba je bila istinita, ali ak se ni istina ne
treba izgovoriti nestrpljivo i u ljutnji. Kad je Bog naredio Mojsiju da optui Izrael za pobunu, te
su ga rijei boljele i teko ih je podnosio, no ipak ga je Bog podrao dok je iznosio poruku. Ali
kad je on na sebe preuzeo da ih optui, on je oalostio Duh Svetoga, a narodu nanio bol.
Nedostatak strpljenja i samokontrole bio je oit. Tako je narod dobio priliku da dovede u
pitanje je li uistinu Bog vodio njegove prole odluke te da tako opravda i svoje grijehe. Mojsije
je, kao i oni, uvrijedio Boga. Od poetka su govorili da njegovo ponaanje zasluuje kritiku i
provjeru. Sada su nali izgovor koji su eljeli za odbacivanje svih ukora koje im je Bog uputio
preko svog sluge.
Mojsije je pokazao nepovjerenje u Gospoda. Hoemo li vam... izvesti vodu? pitao je,
kao da Gospod nee uiniti ono to je obeao. Budui da se niste pouzdavali u me, rekao je
Gospod dvojici brae, i niste me svetim oitovali u oima sinova Izraelovih. U trenutku kad je
voda prestala tei njihova je vjera u ispunjenje Bojeg obeanja bila uzdrmana gunanjem i
bunom naroda. Prvi narataj je bio osuen na propast u pustinji zbog svoje nevjere, a ipak se
isti duh pojavio u njihovoj djeci. Hoe li i oni propustiti da prime obeanje? Iscrpljeni i
obeshrabreni Mojsije i Aron nisu uloili napore da zaustave bujicu narodnih osjeaja. Da su
pokazali nepokolebljivu vjeru u Boga, moda su mogli pred narodom iznijeti problem u
takvom svjetlu da ih ono osposobi za pobjedu u kunji. Brzom i odlunom primjenom svog
sudakog autoriteta oni su mogli utiati gunanje. Njihova je dunost bila uloiti sve svoje
napore da poboljaju situaciju prije no to su pitali Boga da obavi svoje djelo za njih. Koliko se
zla moglo sprijeiti da je gunanje u Kadeu na vrijeme bilo sprijeeno!
Mojsije je svojim prenagljenim inom oduzeo silu pouke kojom je Bog namjeravao
pouiti narod. Stijena, simbol Hrista, udarena je jednom, kao to je Hristos jednom prinesen.
Drugi put je trebalo samo progovoriti Stijeni, kao to mi samo trebamo zatraiti blagoslov u
214

Isusovo ime. Udaranjem stijene po drugi put uniten je znaaj ove prekrasne predodbe
Hrista.
tavie, Mojsije i Aron su prisvojili silu koja pripada samo Bogu. Nunost boanskog
posredovanja uinila je ovaj dogaaj posebno sveanim, a izraelske su vode trebale postupiti
tako da narodu usade potovanje prema Bogu i osnae njihovu vjeru u njegovu silu i dobrotu.
Kad su ljutito povikali: Hoemo li vam iz ove stijene izvesti vodu? oni su se stavili na mjesto
Boga, kao da je sila bila u njima, ljudima koji su imali ljudske slabosti i strasti. Iscrpljeni
neprekidnim gunanjem i bunama naroda Mojsije je izgubio iz vida Svemonog Pomonika, i
bez boanske pomoi on je prikazom svoje ljudske slabosti ukaljao zapis o svom ivotu. Na
samom je kraju pobijeen ovjek koji je mogao ostati ist, vrst i nesebian sve do kraja svog
djela. Bog je bio obeaen pred cijelom izraelskom zajednicom onda kad ga je trebalo
uzvisiti i uzveliati.
Bog tom prilikom nije izrekao presudu nad onima ije je nepromiljeno ponaanje
izazvalo Mojsija i Arona. Sav je ukor bio upuen voama. Boga nisu potovali oni koji su stajali
kao njegovi predstavnici. Mojsije i Aron su se osjeali uvrijeenima gubei iz vida da je narod
mrmljao protiv Boga, a ne protiv njih. Oni su pogrijeili osvrui se na sebe, na svoje vlastite
osjeaje i tako propustili prikazati narodu veliinu njihovog grijeha pred Bogom.
Kazna koju je Bog odmah izrekao bila je gorka i duboko poniavajua. Potom e Jahve
Mojsiju i Aronu: Budui da se niste pouzdavali u me i niste me svetim oitovali u oima sinova
Izraelovih, neete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem. Morali su umrijeti s buntovnim
Izraelom prije no to prijeu Jordan. Da su Mojsije i Aron imali visoko miljenje o sebi ili
poputali strastima usprkos boanskom upozorenju i ukoru, njihova bi krivica bila daleko
vea. Ali njih se nije moglo optuiti za samovoljan i planiran grijeh, oni su popustili pred
iznenadnom kunjom i odmah se iz srca pokajali. Gospod je prihvatio njihovo pokajanje
premda zbog tete koju je njihov grijeh mogao nanijeti narodu On nije mogao povui kaznu za
grijeh.
Mojsije nije skrivao svoju presudu, ve je rekao narodu da ih on stoga to je propustio
Bogu pripisati slavu nee moi uvesti u obeanu zemlju. Zapovjedio im je da pamte otru
kaznu koju je primio i onda razmisle kako Bog mora gledati na njihovo gunanje kad na
jednog ovjeka svaljuje kazne koje su oni svojim grijehom navukli na sebe. Rekao im je kako je
preklinjao Boga da ukloni kaznu, ali je bio odbijen: Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me
nije usliao. (Pnz 3,26)
Prilikom svake kunje ili tekoa Izraelci su bili spremni optuiti Mojsija to ih je izveo
iz Egipta, kao da Bog nije u tome sudjelovao. Tokom njihovog putovanja, dok su prigovarali
zbog tekoa na putovanju i gunali protiv svojih voa, Mojsije im je rekao da je Jahve taj koji
ih izvodi iz Egipta. Ali njegove nagle rijei pred stijenom: Hoemo li vam iz ove peine izvesti
vodu? bile su priznanje njihove optube, i kao takve utvrdile bi ih u njihovoj nevjeri i
opravdale njihovo gunanje. Gospod je iz njihovih umova elio zauvijek izbrisati ovaj dojam
zabranjujui Mojsiju da ude u obeanu zemlju. To je bio nepogreivi dokaz da njihov voa nije
bio Mojsije, ve moni Aneo o kome je Gospod rekao: aljem, evo, svog anela pred tobom,
da te uva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Potuj ga i sluaj!... ta moje je ime u
njemu. (Izl 23,20.21)
Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, rekao je Mojsije. Izraelci su pogled upirali na
Mojsija i zbog njegovog grijeha zamjerali Bogu to ga je izabrao kao vodu svog naroda. Cijela je
zajednica znala za prijestup i da se preko njega olako prelo, ostao bi dojam da se nevjerstvo i
215

nestrpljenje u tekim okolnostima moe opravdati kod onih koji su na odgovornim

poloajima. Ali kad je obznanjeno da zbog jednog grijeha Mojsije i Aron nee ui u Hanaan,
narod je znao da Bog ne gleda ko je ko te da e zasigurno kazniti prijestupnika.
Istorija Izraela je trebala biti zapisana za pouku i upozorenje buduim naratajima.
Ljudi u buduim vremenima morali su u nebeskom Bogu gledati nepristranog vodu koji
nikada ne opravdava grijeh. Meutim, malo njih shvata stvarnu strahotu grijeha. Ljudi si
laskaju da je Bog previe dobar da kazni grjenike. Ali u svjetlu biblijske istorije oito je da
Boja dobrota i ljubav trae da se prema grijehu postupa kao zlu pogubnom za mir i sreu
svemira.
ak ni Mojsijevo potenje i vjernost nisu mogli ukloniti kaznu za grijeh. Bog je opostio
narodu vee prijestupe, ali nije mogao jednako postupati prema grijehu voa kao i onih koji su
bili vodeni. Bog je uzvisio Mojsija vie nego bilo kojeg drugog ovjeka na zemlji. On mu je
otkrio svoju slavu i kroz njega Izraelu prenosio svoje zakone. injenica da je Mojsije primio
veliko svjetlo i znanje uinilo je njegov grijeh teim. Vjernost u prolosti ne moe iskupiti
jedan pogrean in. to je vea svjetlost i prednosti koje ovjek prima, vea je odgovornost,
tei je njegov prijestup, a kazna otrija.
Mojsije nije u oima ljudi uinio veliki grijeh. Njegov grijeh bio je svakodnevna pojava.
Psalmist kae da nesmotrenu rije izusti. (Ps 106,33) Prema ljudskom prosuivanju to se
moe initi neznatnim, ali ako je Bog tako otro postupio prema grijehu svog najvjernijeg i
najpotovanijeg sluge, On ga nee opravdati ni u drugima. Bogu nije drag duh samouzvienja i
sklonost osudivanja brae. Oni koji poputaju ovom zlu bacaju sjenu sumnje na Boje djelo, a
skepticima pruaju izgovor za njihovu nevjeru. to je neiji poloaj vaniji, a uticaj vei, vea je
potreba da on gaji strpljenje i poniznost.
Ako se Boja djeca, a posebno oni koji zauzimaju odgovorne poloaje, mogu navesti da
sebi pripisuju slavu koja pripada Bogu, Sotona likuje. On je odnio pobjedu. Upravo tako je on
pao. Stoga je on najuspjeniji u kunjama koje druge navode na propast. Bog nam je u svojoj
Rijei dao toliko pouka koje nas ue o opasnostima samouzvienja da bismo se uvali njegovih
zamki. Nema prirodnih poriva, niti umnih sposobnosti i sklonosti srca koje svakog trenutka ne
trebaju biti pod nadzorom Bojeg Duha. Nema blagoslova koji Bog daje ovjeku ni iskuenja
koja doputa da doivi koje Sotona ne moe ili nee iskorisiti da kua, mui ili uniti duu, ako
mu pruimo priliku. Stoga bez obzira na veliinu duhovne svjetlosti, bez obzira kolika je
boanska naklonost koju uivamo, mi uvijek trebamo ponizno hodati pred Bogom, molei u
vjeri da Bog usmjeri svaku misao i nadzire sve nae porive.
Svi poboni imaju najsvetiju obavezu da uvaju svoj duh i kontroliraju sami sebe i u
najveim iskuenjima. Teret koji je Mojsije nosio bio je vrlo velik. Malo e ljudi ikada biti tako
otro iskuani kao to je on bio, a ipak se nije moglo dopustiti da to bude izgovor za grijeh. Bog
se pobrinuo za svoj narod i ako se oslanja na njegovu silu, on nikada nee postati rtva
okolnosti. Najsnanija iskuenja ne mogu biti izgovor za grijeh. Bez obzira kako je velik
pritisak iskuenja na duu, prijestup je uvijek na vlastiti in. Ni zemlja ni pakao nemaju vlast
prisiliti nikoga da ini zlo. Sotona napada nae slabe take, ali mi ne moramo biti pobijeeni.
Bez obzira na to kako su otri ili neoekivani napadi, Bog je osigurao pomo i njegovom silom
mi moemo pobijediti.

216

38. poglavlje

PUTOVANJE OKO EDOMA

Ovo poglavlje zasniva se na Brojevima 20,14-29 i 21,1-9.

Izraelski logor kod Kadea nalazio se nedaleko od granica Edoma, te su i Mojsije i narod
eljeli poi putem koji kroz tu zemlju vodi do obeane zemlje. Oni su u skladu s tim poslali
poruku edomskom kralju, kao to im je Bog naredio.
Kralju Edoma: Ovako veli tvoj brat Izrael: Ti zna sve jade koji su nas snali. Nai se
preci spustie u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipani su s nama i s
naim precima loe postupali. Stoga smo vapili Jahvi, i on u na glas i posla anela koji nas
izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadeu, gradu uz rub tvoga podruja. Pusti nas da prodemo
kroz tvoju zemlju. Neemo ii preko polja ni vinograda niti emo piti vodu iz bunara; ii emo
Kraljevskim putem, ne skreui ni desno ni lijevo, dok ne proemo tvoje podruje.
Odgovor je na ovaj ljubazni zahtjev bila prijetnja: Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto
me s maem preda te!
Iznenaeni ovim odbijanjem, izraelske vode su kralju uputile drugi poziv s obeanjem:
Ii emo utrenikom - rekoe Izraelci - a budemo li pili tvoje vode, mi ili naa stada, za to emo
ti platiti. Nita vie, samo da proemo pjeice.
Neete proi! glasio je odgovor. Naoruane grupe Edomaca ve su se postavile kod
tjesnaca tako da je bilo kakav miran prolazak u tom pravcu bio nemogu, a Izraelcima je bilo
zabranjeno pribjei sili. Morali su poi duim putem oko edomske zemlje.
Da je narod, kad je dola kunja, vjerovao u Boga, Vojskovoa vojske Gospodnje vodio
bi ih kroz Edom, a strah bi poivao na stanovnicima zemlje tako da bi im umjesto
neprijateljstva oni pokazali naklonost. Ali Izraelci nisu odmah postupili po Bojoj rijei, i dok
su oni prigovarali i mrmljali, zlatna je prilika prola. Kad su napokon bili spremni uputiti
kralju svoj zahtjev, on ga je odbio. Otkad su napustili Egipat Sotona je neprekidno postavljao
smetnje i kunje na njihovom putu da ne bi naslijedili Hanaan. A oni su mu svojim vlastitim
nevjerovanjem opetovano otvarali vrata da sprijei Boju namjeru.
Vano je vjerovati Bojoj rijei i tano je slijediti, dok njegovi aneli ekaju da rade za
nas. Zli aneli su spremni usprotiviti se svakom koraku naprijed. Kad Boje provienje
zapovijeda svojoj djeci da pou, Sotona ih kua da svojim oklijevanjem i odlaganjem navuku
na sebe Gospodnje nezadovoljstvo. On nastoji zapaliti duh svae ili podstai gunanje i
nevjerovanje i tako ih liiti blagoslova koje im Bog eli dati. Boje sluge trebaju biti vojnici,
uvijek spremni da krenu tako brzo kako Njegovo provienje otvara put. Svako odlaganje s
njihove strane Sotoni daje vrijeme da radi kako bi ih porazio.
U prvoj naredbi koju je Mojsije primio o prolasku kroz Edom, nakon to je izjavio da se
Edomci boje Izraela, Gospod je zabranio svom narodu da se koristi ovom prednou. Budui
da je Boja sila radila za Izrael, a strah bi Edomce uinio lakim rtvama, Izraelci ih nisu trebali
uhoditi. Zapovijest je koju su primili glasila: Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite; s njima ne
zameite boja, jer vam neu dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Isavu u
vlasnitvo. (Pnz 2,4.5) Edomci su bili potomci Abrahama i Isaka i Bog je zbog svojih slugu
217

pokazao naklonost prema Isavovoj djeci. On im je dao goru Seir u vlasnitvo i nije ih se smjelo
uznemiravati, psim ako se oni svojim grijesima stave izvan domaaja njegove milosti. Izraelci
su trebali razvlastiti i potpuno unititi stanovnike Hanaana, koji su napunili mjeru svog
bezakonja, ali Edomci su jo uvijek bili na kunji i kao takvi prema njima se trebalo milostivo
postupati. Bog uiva u milosti i On pokazuje svoje saaljenje prije no to kanjava. On ui
Izraela da potedi Edomce prije no to e od njega zatraiti da uniti stanovnike Hanaana.
Edomovi potomci i Izrael su bili braa i meu njima je trebala vladati bratska ljubav i
uslunost. Izraelcima je bilo zabranjeno, i sada i u budunosti, da se osvete za uvredu
nanesenu kad im je odbijen prolaz kroz tu zemlju. Oni nisu smjeli oekivati da e posjedovati
bilo koji dio edomske zemlje. Izraelci su bili Boji izabrani i blagoslovljeni narod i oni su
morali obratiti panju na ogranienja koja im je On dao. Bog im je obeao dobro naslee, ali
nisu smjeli misliti da sva prava na zemlji pripadaju samo njima te nastojati istjerati sve ostale.
Nareeno im je da paze da u svom odnosu s Edomcima ne ine nepravdu. Oni su s njima
trebali trgovati, kupovati potrebne zalihe i tano platiti sve to uzmu. Kao ohrabrenje Izraelu
da vjeruju u Boga i sluaju njegovu rije, On ih je podsjetio: Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio...
i nita ti nije nedostajalo. (Pnz 2,7) Oni nisu zavisili o Edomcima jer su imali Boga koji je bio
bogat zalihama. Oni nisu smjeli silom ili prijevarom pokuati pribaviti ono to im je bilo
potrebno, ve su u svim odnosima trebali primjerom primjenjivati naelo boanskog zakona:
... ljubi blinjega svojega kao sebe samoga.
Da su na ovaj nain proli kroz Edom, kao to je Bog namjeravao, prolazak bi se
pokazao kao blagoslov, ne samo njima, ve i Edomcima, jer bi se mogli upoznati s Bojim
narodom, njegovim bogosluenjem i osvjedoiti se kako je Jakovljev Bog unaprijedio one koji
ga ljube i boje ga se. Izraelovo nevjerstvo je sve to sprijeilo. Bog je narodu dao vodu kao
odgovor na njihovu viku, ali je dopustio da njihova nevjera donese posljedice. Oni su ponovno
morali putovati kroz pustinju i gasiti e iz udesnih izvora koje, da su vjerovali Njemu, vie
ne bi trebali.
Tako se izraelski narod ponovno okrenuo prema jugu i poao preko neplodne pustoi
koja se inila jo strasnijom nakon to su vidjeli zelena podruja meu edomskim brdima i
dolinama. U planinskom lancu koji se uzdizao nad sumornom pustinjom nalazi se planina Hor,
iji vrh je trebao biti mjesto Aronove smrti i ukopa. Kad su Izraelci stigli do planine, Mojsije je
primio boansku zapovijest: Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor. I
svui Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru. Aron e se pridruiti precima,
umrijet e ondje.
Ova dva ostarjela ovjeka i jedan mladi zajedno su poeli uspon na vrh planine. I
Mojsije i Aron bili su sijedi starci od oko sto dvadeset godina. Njihovi dugi i plodni ivoti bili su
obiljeeni najteim kunjama i najveom au koje su ikada postale ovjekov udio. Bili su to
ljudi velikih prirodnih sposobnosti, a sve njihove sposobnosti su se razvile, uzvisile i oplemenile kroz zajednicu s Beskonanim. Svoje ivote su proveli u nesebinom radu za Boga i
blinje. Njihov izgled je pokzivao veliku intelektualnu snagu, vrstou, plemenitost namjera i
snane osjeaje ljubavi.
Mojsije i Aron su godinama rame uz rame radili i brinuli se. Zajedno su prevladali
nebrojene opasnosti i dijelili oite Boje blagoslove, ali pribliilo se vrijeme kad su se morali
razdvojiti. Kretali su se polako jer je svaki trenutak zajednitva bio dragocjen. Uspon je bio
strm i naporan, i dok su esto zastajali da se odmore, razgovarali su o prolosti i budunosti.
Pred njima se, dokle god su pogledom mogli dosegnuti, pruala pozornica njihova lutanja po
218

pustinji. U dolini su bili ulogoreni izraelski odredi s kojima su ovi izabrani ljudi proveli najbolji
dio svog ivota, za iju su se dobrobit posebno zanimali i toliko mnogo rtvovali. Negdje
izmeu edomskih planina leao je put koji vodi do obeane zemlje, zemlje ije blagoslove
Mojsije i Aron nee moi uivati. Buntovni osjeaji nisu nali mjesta u njihovim srcima,
gunanje nije prelo preko njihovih usana, a ipak je alost poivala na njihovom licu kad su se
sjetili ta im je uskratilo nasljedstvo njihovih oeva.
Aron je obavio svoje djelo za Izrael. Prije etrdeset godina, u dobi od osamdeset tri
godine, Bog ga je pozvao da se pridrui Mojsiju u ovoj velikoj i vanoj misiji. Suraivao je sa
svojim bratom u voenju izraelske djece iz Egipta. On je drao ruke velikog vode kad se
izraelska vojska borila s Amalekom. Njemu je bilo doputeno da se uspne na planinu Sinaj, da
stupi u Boju prisutnost i posmatra boansku slavu. Gospod je Aronovoj porodici dodijelio
sveteniku slubu, a njemu odao ast posveenjem za velikog svetenika. On ga je podupro u
svetoj slubi stranim prikazom boanske kazne prilikom unitenja Kor aha i njegove grupe.
Aronovo posredovanje je zaustavilo pomor. Kad su njegova dva sina bila ubijena zbog
zanemarivanja Boje izriite zapovijesti, on se nije pobunio niti mrmljao. Ipak, istorija
njegovog ivota je bila okaljana. Aron je uinio teak grijeh kad je popustio povicima naroda i
na Sinaju nainio zlatno tele, i jo jednom kad se udruio s Mirjam u zavisti i gunanju protiv
Mojsija. I on je zajedno s Mojsijem uvrijedio Gospoda kod Kadea tako to nije posluao
zapovijest da progovori stijeni kako bi iz nje potekla voda.
Bog je namjeravao da ove velike vode njegovog naroda budu Hristovi predstavnici.
Aron je nosio imena Izraelaca na svojim prsima. On je narodu prenosio Boju volju i ulazio u
Svetinju nad Svetinjama na Dan pomirenja, ne bez krvi, kao posrednik za cijeli Izrael. Izlazio
je nakon obavljena djela da blagoslovi zajednicu, kao to e Hristos izai da blagoslovi svoj
narod kad se zavri njegovo djelo pomirenja za njih. Uzvieni karakter ove svete slube kao
predstavnika naeg Velikog svetenika bilo je to to je Aronov grijeh kod Kadea uinilo tako
velikim.
Mojsije je s velikom alou skinuo s Arona svetu odoru i stavio je na Eleazara koji je po
boanskoj zapovijesti postao njegov nasljednik. Zbog njegovog grijeha u Kadeu Aronu je
oduzeta prednost da slui kao Boji veliki svetenik u Hanaanu, da prinese prvu rtvu u
dobroj zemlji i time posveti Izraelovo naslee. Mojsije je trebao nastaviti nositi svoj teret
vodei narod do samih granica Hanaana. On je smio doi tako blizu da vidi obeanu zemlju, ali
u nju nije trebao ui. Da su Boje sluge, kad su stajali pred stijenom u Kadeu, bez prigovora
izdrali kunju, kako bi njihova budunost bila razliita! Pogrean in se nikada ne moe
ispraviti. Ponekad ivotno djelo ne moe povratiti ono to se izgubi u jednom trenutku kunje
ili nepromiljenosti.
Odsutnost dvojice voa iz logora, i injenica da im se pridruio Eleazar, koji je, kao to
je bilo dobro poznato, trebao postati Aronov nasljednik u svetoj slubi, izazvali su osjeaj
straha te se njihov povratak zabrinuto oekivao. Dok su ljudi gledali oko sebe, tu ogromnu
zajednicu, vidjeli su da su gotovo svi odrasli ljudi koji su napustili Egipat pomrli u pustinji. Svi
su imali zle predosjeaje pri pomisli na kaznu izreenu Mojsiju i Aronu. Neki su bili svjesni
cilja ovog tajanstvenog putovanja na goru Hor, a gorka sjeanja i samooptuivanje poveali su
osjeaj enje za njihovim voama.
Konano su ugledali obrise Mojsija i Eleazara, kako polako silaze niz planinu, ali Aron
nije bio s njima. Na Eleazaru je bila sveta odora koja je pokazivala da je on naslijedio svog oca
u svetoj slubi. Dok se narod teka srca okupio oko svog voe, Mojsije im je rekao da je Aron
219

umro u njegovim rukama na gori Hor te da su ga tamo pokopali. Zajednica je zaplakala tuei i
jadikujui, jer su svi voljeli Arona premda su mu tako esto zadavali bol. ... sav dom Izraelov
oplakivae Arona trideset dana.
O ukopu Izraelovog velikog svetenika Sveto pismo jednostavno pie: Ondje umrije
Aron i ondje bi pokopan. (Pnz 10,6) U kakvoj je oitoj suprotnosti s dananjim pogrebnim
obiajima bio ovaj ukop u skladu s izriitom Bojom zapovijesti. U savremeno doba ukop
ovjeka na visokom poloaju esto postaje prilika za upadljivo i pretjerano razmetanje. Kad je
Aron umro, jedan od najslavnijih ljudi koji su ikada ivjeli, svjedoci njegove smrti i ukopa bili
su samo dvojica njegovih najbliih prijatelja. I taj je usamljeni grob na planini Hor zauvijek
ostao skriven od pogleda Izraelaca. Bog se ne proslavlja velikim razmetanjem prilikom ukopa
mrtvaca i ogromnim trokovima da bi se njihova tijela vratila u prah.
Cijela zajednica tugovala je za Aronom, a ipak oni nisu mogli osjeati tako duboku bol
kao Mojsije. Aronova je smrt djelotvorno podsjetila Mojsija da je i njegov kraj blizu. Ali bez
obzira na kratkou njegovog boravka na zemlji, on je duboko patio zbog gubitka svog stalnog
druga, onoga s kojim je tokom toliko godina dijelio radosti i alosti, nade i strahove. Mojsije je
sada nastavio raditi sam, ali je znao da je Bog njegov prijatelj te se jo vie oslonio na Njega.
Ubrzo nakon naputanja planine Hor Izraelci su doivjeli poraz u sukobu s kraljem
Arada, jednim od Hanaanskih kraljeva. Meutim, kad su ozbiljno zatraili pomo od Boga,
primili su boansku pomo i pobijedili svoje neprijatelje. Ova pobjeda, umjesto da ih nadahne
zahvalnou i navede da se osjeaju zavisni o Bogu, stvorila je u njima osjeaj ponosa i
samopouzdanja. Uskoro su ponovno popustili navici gunanja. Bili su nezadovoljni jer
izraelskoj vojsci nije bilo doputeno da pode na Hanaan odmah nakon pobune zbog izvjetaja
uhoda, prije etrdeset godina. Svoje su dugo putovanje u pustinji proglasili nepotrebnim
odlaganjem, smatrajui da su i onda, kao i sada, lako mogli pobijediti svoje neprijatelje.
Kad su nastavili putovati prema jugu, njihov ih je put vodio kroz uzavrelu, pjeanu
dolinu, bez sjene ili raslinja. Njihov se put inio dugim i tekim, a muila ih je iscrpljenost i e.
Opet nisu uspjeli izdrati kunju vjere i strpljenja. Neprekidnim razmiljanjem o mranoj
strani svog iskustva oni su se sve vie udaljavali od Boga. Izgubili su iz vida injenicu kako bi
da nisu mrmljali kad je voda prestala tei kod Kadea bili poteeni putovanja oko Edoma.
Bog im je namijenio bolje stvari. Njihova su srca trebala biti ispunjena zahvalnou to ih je
tako blago kaznio za njihove grijehe. Ali umjesto toga, oni su sebi laskali da su ve mogli
osvojiti obeanu zemlju da se Gospod i Mojsije nisu umijeali. Nakon to su na sebe navukli
tekoe, inei svoj ivot teim no to je Bog namjeravao, oni su Njega optuili za sve svoje
nesree. Gajili su gorinu zbog njegovog postupanja prema njima da su najposlije sa svime
postali nezadovoljni. Egipat je izgledao ljepi i poeljniji od slobode i zemlje u koju ih je Bog
vodio.
Kad su Izraelci popustili duhu nezadovoljstva, postali su skloni traenju pogreaka ak
i u blagoslovima. I [narod] pone govoriti protiv Boga i protiv Mojsija: Zato nas izvedoste iz
Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema hljeba, nema vode, a to bijedno jelo ve se ogadilo
duama naim.
Mojsije je vjerno pred narod iznosio njihov veliki grijeh. Samo ih je Boja sila sauvala
kroz onu veliku i stranu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i tipavaca, suhim i bezvodnim
krajem (Pnz 8,15). udo boanske mudrosti ih je svaki dan odravalo na njihovom putovanju.
Cijelim putem dok ih je Bog vodio nalazili su vodu da se edni osvjee, hljeb s neba da
zadovolji njihovu glad, i mir i sigurnost danju u sjenci oblaka, a nou u stupu od vatre. Aneli
220

su im sluili dok su se penjali stjenovitim uzvisinama ili pjeaili krevitim stazama u pustinji.
Usprkos tekoama koje su pretrpjeli u njihovim redovima nije bilo nijednog onemoalog.
Tokom putovanja njihove noge nisu oticale, a odjea se nije istroila. Bog je pred njima
pokorio divlje umske zvijeri i otrovne pustinjske gmazove. Budui da je narod pored svih
ovih znakova ljubavi nastavio prigovarati, Gospod je povlaio svoju zatitu dok ih nije naveo
da cijene njegovu milostivu brigu i vrate mu se s pokajanjem i poniznou.
Budui da ih je titila boanska sila, oni nisu shvatili bezbrojne opasnosti koje su ih
neprekidno okruivale. U svojoj nezahvalnosti i nevjerovanju oni su oekivali smrt i Gospod je
sada dopustio da ih smrt stigne. Otrovne su zmije kojima je vrvjela pustinja zbog stranog
uinka svog ugriza koji je uzrokovao upale i brzu smrt nazivane vatrenima. Kad je Bog uklonio
zatitniku ruku s Izraela, ova su otrovna stvorenja napala velik broj ljudi.
U logoru je vladala zbunjenost i strah. U gotovo svakom atoru je bilo mrtvih ili onih
koji su umirali. Niko nije bio siguran. Tiinu noi je esto prekidao jauk koji je najavljivao nove
rtve. Svi su bili zaposleni sluei bolesnima ili nastojei zatititi one koji jo nisu bili
napadnuti. S njihovih usana sada se nije ulo gunanje. Kad se usporedi s tadanjim patnjama,
inilo se da nije bilo vrijedno razmiljati o prolim tekoama i kunjama.
Narod se ponizio pred Bogom. Doli su pred Mojsija s priznanjem i molbom. Sagrijeili
smo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Samo malo ranije oni su ga optuili da je
njihov najgori naprijatelj, uzrok svih njihovih patnji i muka. Meutim, ak i kad su rijei bile na
njihovim usnama, oni su znali da je optuba lana i im su dole stvarne tekoe, oni su
dolazili k njemu kao jedinom koji je za njih mogao posredovati pred Bogom. Pomoli se Jahvi,
bio je njihov povik, da ukloni zmije od nas.
Mojsije je primio boansku zapovijest da naini mjedenu zmiju nalik ivoj i uzdigne je
usred naroda. Svi ugrizeni su je trebali pogledati i primili bi ozdravljenje. On je to uinio i
logorom se pronijela radosna vijest da svi oni koje ugrize zmija mogu pogledati na mjedenu
zmiju i ivjeti. Mnogi su ve umrli, a kad je Mojsije podigao zmiju na stup, neki nisu vjerovali
da e ih puko posmatranje metalnog kipa izlijeiti, te su umrli u nevjeri. Ipak je bilo mnogo
onih koji su vjerovali u sredstvo koje je Bog dao. Oevi, majke, braa i sestre zabrinuto su
pomagali svojim bolesnicima, umiruim prijateljima da usmjere svoje iznemogle poglede na
zmiju. Iako potpuno iscrpljeni i na umoru, oni su potpuno ozdravili samo ako su je pogledali.
Narod je dobro znao da sila nije bila u mjedenoj zmiji koja je mogla donijeti takvu
promjenu u onima koji su je pogledali. Samo je u Bogu bila sposobnost iscjeljenja. On je u
svojoj mudrosti izabrao ovaj nain da prikae svoju silu. Narodu je na jednostavan nain
reeno da su svojim grijesima na sebe navukli ove patnje. Njima je takoe dano obeanje da
nemaju razloga za strah sve dok sluaju Boga jer e ih On sauvati.
Podizanje mjedene zmije trebalo je pouiti Izrael jednoj vanoj pouci. Oni se sami nisu
mogli spasiti od smrtonosnog uinka otrova u ranama. Samo ih je Bog mogao izlijeiti. Ipak od
njih se trailo da pokau vjeru u sredstvo to ga je On dao. Oni su morali gledati da bi ivjeli.
Bog je prihvatio njihovu vjeru, a nju su izrazili gledajui zmiju. Oni su znali da u zmiji nije bilo
moi, ve da je ona bila simbol Hrista, i njima je tako prikazana nunost vjere u njegove
zasluge. Mnogi su nakon toga prinijeli svoje rtve Bogu smatrajui da su se na taj nain
iskupili za svoje grijehe. Oni se nisu oslanjali na Otkupitelja koji je trebao doi, ija su
predslika bile ove rtve. Gospod ih je sada trebao nauiti da same rtve ne posjeduju vie sile
ili vrlina od mjedene zmije, ve svoje umove trebaju usmjeriti na Hrista, veliku rtvu za grijeh.
Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin ovjeji, da
221

svako ko vjeruje u njega ima ivot vjeni. (Iv 3,14.15) Svi koji su ikada ivjeli na zemlji osjetili
su smrtonosni ubod stare Zmije, koja se zove avo - sotona (Otk 12,9). Smrtonosni uinak
grijeha moe se ukloniti samo sredstvom to ga je Bog dao. Izraelci su spasili svoje ivote
gledajui uzdignutu zmiju. Taj je pogled podrazumijevao vjeru. Oni su ivjeli jer su vjerovali
Bojoj rijei i imali povjerenja u sredstva ponuena za njihovo ozdravljenje. Tako grjenik
moe pogledati na Hrista i ivjeti. On prima oprost vjerom u rtvu pomirenja. Za razliku od
nepominog, beivotnog simbola, Hristos u sebi ima ima mo i krepost da iscijeli pokajanog
grjenika.
Premda se grjenik ne moe spasiti, ipak postoji neto to on moe uiniti da osigura
spasenje. A ko doe k meni, kae Hristos, sigurno ga neu izbaciti van. (Iv 6,37) Ali mi
moramo doi k Njemu, i kad se pokajemo za svoje grijehe, moramo vjerovati da nam On
oprata i da nas prihvata. Vjera je Boji dar, ali je u naoj moi da se njome sluimo. Vjera je
ruka kojom se dua dri boanskih ponuda milosti i milosra.
Nita osim Hristove pravednosti ne moe nam dati pravo na blagoslove Saveza milosti.
Mnogi su dugo eljeli i pokuavali stei ove blagoslove, ali ih nisu primili jer su mislili da mogu
uiniti neto ime bi ih zavrijedili. Oni nisu odvratili pogled od sebe, vjerujui da je Isus
svemogui Spasitelj. Mi ne smijemo misliti da e nas spasiti nae zasluge, Hristos je naa
jedina nada za spasenje. Spasenja nema ni po jednome drugome, jer je pod nebom to jedino
ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. (Dj 4,12)
Kad se u cijelosti predamo Bogu, kad se oslonimo na Isusove zasluge kao Spasitelja koji
oprata grijehe, mi emo primiti pomo za kojom eznemo. Neka niko ne gleda na sebe, kao da
mi posjedujemo silu da se spasimo. Isus je umro za nas jer smo mi bili bespomoni da to
uinimo. U Njemu je naa nada, pravednost i opravdanje. Kad uvidimo svoju grjenost, mi ne
trebamo oajavati i bojati se da nemamo Spasitelja i da On nije milostiv. On nas u ovom
trenutku poziva da doemo k Njemu i budemo spaeni u svojoj bespomonosti.
Mnogi Izraelci nisu vidjeli pomo u lijeku to ga je Nebo osiguralo. Mrtvi i umirui su
bili posvuda oko njih, i oni su znali da je, bez boanske pomoi, njihova sudbina zapeaena,
ali su nastavili jadikovati zbog svojih rana, bolova, sigurne smrti, sve dok nisu izgubili snagu,
dok im se pogledi nisu ukoili, a mogli su odmah biti izlijeeni. Ako smo svjesni svojih potreba,
mi ne smijemo sve svoje snage posvetiti njihovom oplakivanju. Kad shvatimo svoju
bespomonost i stanje bez Hrista, mi ne smijemo popustiti obeshrabrenju, ve se trebamo
osloniti na zasluge raspetog i vaskrslog Spasitelja. Gledaj i ivi. Isus je dao svoju rije da e
spasiti sve koji dou k Njemu. Premda e milioni kojima je potrebno spasenje odbaciti njegovu
ponuenu milost, niko ko se uzda u njegove zasluge nee propasti.
Mnogi nisu voljni prihvatiti Hrista dok im se ne objasni cijela tajna plana spasenja. Oni
odbijaju gledati vjerom, premda vide da su hiljade pogledale i osjetile uinak gledanja na
Hristov krst. Mnogi lutaju labirintom filozofije u potrazi za mudrou i dokazima koje nikada
nee nai, dok odbacuju dokaze koje im Bog eli pruiti. Oni odbijaju hodati u svjetlosti Sunca
pravednosti dok im se ne objasni zato stince ija. Svi koji ustraju u ovakvom stavu nikada
nee spoznati istinu. Bog nikada nee ukloniti svaku mogunost sumnje. On prua dovoljno
dokaza na kojima moemo temeljiti vjeru, i ako ih ne prihvatimo, oni ostaje u tami. Da su oni
koje je ugrizla zmija poeli sumnjati i kolebati se prije no to su se sloili da pogledaju zmiju,
oni bi umrli. Naa je dunost da prvo pogledamo i pogled vjere e nam dati ivot.

222

39. poglavlje

OSVAJANJE BAANA
Ovo poglavlje zasniva se na Ponovljenom zakonu 2 i 3,1-11.

Nakon to su proli juno od Edoma Izraelci su poli prema sjeveru i ponovno se

okrenuli prema obeanoj zemlji. Njihov put prolazio je prostranom visoravni kojom su s brda
puhali svjei vjetrovi. Bila je to dobrodola promjena nakon putovanja spaljenom dolinom te
su poletno poli naprijed, puni nade. Nakon to su preli potok Zered, poli su istono od
Moabske zemlje, jer im je zapovjeeno: Nemoj uznemiravati Moabce niti s njima zamei boja,
jer nita od njihove zemlje neu dati u tvoje vlasnitvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u
posjed. Ista se zapovijest odnosila na Amonce koji su takoe bili Lotovi potomci.
Nastavljajui putovanje prema sjeveru izraelski je narod uskoro doao do Amorejske
zemlje. Ovaj je snani i ratoborni narod prvotno zaposjeo juni dio Hanaanske zemlje, ali kad
su se namnoili, preli su Jordan, zaratili s Moabcima i zagospodarili dijelom njihova teritorija.
Tu su se naselili i potpuno zagospodarili cijelim podrujem od Arnona sve do Jaboka. Put
prema Jordanu koji su Izraelci eljeli prijei vodio je direktno kroz ovo podruje i Mojsije je u
glavni grad poslao prijateljsku poruku Sihonu, amorejskom kralju: Pusti me da proem preko
tvoje zemlje. Samo u proi putem, ne skreui ni desno ni lijevo. Hranu mi prodaj za novac da
mogu jesti; i vodu za pie davaj mi za novac. Pusti me samo da pjeice proem. Odgovor je bio
odluno odbijanje te je okupljena sva amorejska vojska da se suprotstave napretku osvajaa.
Izraelci su se uplaili ove mone vojske, jer su bili loe pripremljeni za borbu s dobro
naoruanim i discipliniranim neprijateljima. Kad je bila u pitanju vjetina ratovanja, njihovi su
neprijatelji bili u prednosti. Prema svim ljudskim procjenama Izraelu je ubrzo trebao doi
kraj.
Ali Mojsije je usmjerio svoj pogled na stup od oblaka i ohrabrio narod milju da je s
njima znak Boje prisutnosti. On im je istodobno naredio da uine sve to je u njihovoj moi da
se pripreme za rat. Njihovi su neprijatelji eljno oekivali bitku, sigurni da e nepripremljene
Izraelce izbrisati s lica zemlje. Ali je Gospodar cijele Zemlje izraelskom vodi izdao zapovijest:
Ustajte! Na put krenite i prijeite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca
Sihona, kralja hebonskoga, i njegovu zemlju. Poni s osvajanjem; izazovi ga na boj. Od danas
poinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da e
strepiti i tresti se pred tobom kad god uju glas o tebi.
Narodi na granici Hanaana bili bi poteeni da nisu ustali i, usprkos Bojoj rijei,
suprotstavili se napredovanju Izraela. Gospod je pokazao da dugo trpi, da je milostiv i saaljiv,
ak i prema neznaboakim narodima. Kad je Abrahamu u vienju pokazano da e njegovo
potomstvo, izraelska djeca, biti stranci u tuoj zemlji etiri stotine godina, Gospod mu je dao
obeanje: Oni e se ovamo vratiti za etvrtog narataja, jer mjera se zlodjela amorejskih jo
nije navrila. (Post 15,16) Premda su Amorejci bili idolopoklonici, koji su svojim bezbonim
ivotom zasluili opravdanu kaznu, Bog ih je tedio etiri stotine godina da bi im pruio
nepogreive dokaze da je On jedini istiniti Bog, Tvorac neba i zemlje. Oni su znali za sva
njegova uda za izraelskog izlaska iz Egipta. Dobili su dovoljno dokaza, mogli su saznati istinu,
223

da su bili voljni ostaviti svoje idolopoklonstvo i razvrat. Meutim, oni su odbacili vidjelo i
drali se svojih kipova.
Kad je Bog po drugi put doveo svoj narod do granica Hanaana, ovi neznaboaki narodi
su dobili dodatne dokaze o njegovoj sili. Oni su vidjeli da je Bog bio s Izraelom u pobjedi nad
kraljem Aradom i Hanaancima, i u udu to ga je uinio da spasi one koji su umirali od ujeda
zmija. Premda su Edomci zabranili Izraelcima prolazak kroz svoju zemlju, i tako ih prisilili da
pou dugim i napornim putem pored Crvenog mora, ipak tokom svih svojih putovanja i
logorovanja, pored Edomske, Moabske i Amorejske zemlje, oni nisu pokazivali neprijateljstvo i
nisu nanosili tetu ljudima ili posjedima. Pri dolasku na amorejske granice Izrael je zatraio
doputenje samo da proputuje direktno kroz zemlju, dajui obeanje da e potovati ista
pravila kojih se pridravao u odnosu s drugim narodima. Kad je amorejski kralj odbio ovu
ljubaznu molbu i prkosno okupio svoju vojsku za bitku, aa se njihova bezakonja napunila i
Bog je tada odluio upotrijebiti svoju silu da ih uniti.
Izraelci su preli preko rijeke Arnon i poli na neprijatelje. Zapodjenula se bitka u kojoj
je pobijedila izraelska vojska, i koristei se ostvarenom pobjedom uskoro zaposjela amorejsku
zemlju. Zapovjednik je vojske Gospodnje bio taj koji je porazio neprijatelje njegova naroda i
On bi to isto uinio prije trideset osam godina da su Izraelci vjerovali u Njega.
Ispunjena nadom i hrabrou izraelska vojska revno je nastavila napredovati, putujui
prema sjeveru i uskoro dola do zemlje koja je mogla provjeriti njihovu hrabrost i vjeru u
Boga. Pred njima se pruala mona i napuena Baanska zemlja, prepuna velikih kamenih
gradova koji do dananjeg dana pobuuju uenje svijeta, ezdeset gradova... utvreni
visokim zidinama, vratima i prijevornicama (Pnz 3,1-11). Ovi su gradovi bili sazidani od
velikih kamenih blokova, tako zapanjujue veliine da su ove graevine inili neprobojnima za
bilo koju silu koja ih je u ono vrijeme mogla napasti. Bila je to zemlja prepuna divljih peina,
strmih litica, provalija i stjenovitih vrleti. Stanovnici ove zemlje, potomci divovske rase, sami
su bili zaudno visoki i snani i poznati po svom nasilju i surovosti tako da su bili strah i trepet
okolnim narodima, dok je kralj Og bio poznat po svojoj veliini i odvanosti ak i u narodu
divova.
Ali stup od oblaka se kretao naprijed, a Izraelci su slijedei ga doli do Edreja, gdje je
divovski kralj, sa svojom vojskom, ekao njihov dolazak. Grad je Edrej bio smjeten na rubu
visoravni koja se naglo uzdizala iz doline, prekrivena iljastim, vulkanskim stijenjem. Moglo
joj se prii samo uskim putovima, strmim i napornim za uspinjanje. U sluaju poraza njegova
je vojska mogla nai zaklon u ovom kamenjaru, gdje je tuincima bilo nemogue da ih slijede.
Siguran u uspjeh kralj je izaao s ogromnom vojskom u dolinu dok su se povici prkosa
uli s visoravni gdje su se mogle vidjeti hiljade kopalja eljnih borbe. Kad su Izraelci pogledali
tog diva meu divovima, vieg od ostalih vojnika, kad su vidjeli vojsku oko njega i naizgled
neprobojne utvrde iza kojih Su se nalazile hiljade utvrenih vojnika koje nisu vidjeli, srca
mnogih Izraelaca su zadrhtala od straha. Ali Mojsije je bio miran i odluan, jer je Gospod rekao
o kralju Baana: Ne boj ga se! Ta u tvoje sam ruke predao njega, sav njegov narod i njegovu
zemlju. Uini s njim kako si uinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji je ivio u Hebonu.
Smirena vjera njihovog vode nadahnula je narod sigurnou u Boga. Oni su sve predali
u njegove svemone ruke, i On ih nije iznevjerio. Ni moni divovi ni utvreni gradovi, naoruane vojske ni stjenovite utvrde nisu mogle opstati pred Vojskovoom vojske Gospodnje.
Gospod je predvodio vojsku, Gospod je razbio neprijatelja, Gospod je osvojio zemlju za Izrael.
Divovski kralj i njegova vojska bili su uniteni, a Izraelci su uskoro zaposjeli cijelu zemlju.
224

Tako je s lica zemlje izbrisan udan narod koji se predao bezbotvu i gadostima
idolopoklonstva.
Za osvajanja Gileada i Baana mnogi su se prisjetili dogaaja koji su prije gotovo
etrdeset godina u Kadeu osudili Izrael na dugo lutanje u pustinji. Uvidjeli su da je izvjetaj
uhoda u mnogim vidovima bio toan. Gradovi su bili veliki i ograeni zidovima, u njima su
ivjeli divovi, a Izraelci su u poreenju s njima bili puki patuljci. Ali sada su mogli vidjeti da je
pogubna greka njihovih otaca bila nevjera u Boju silu. Samo ih je to sprijeilo da odmah udu
u dobru zemlju.
Kad su se prvi put spremali da udu u Hanaan, ovaj bi pothvat pratilo daleko manje
tekoa. Bog je obeao svom narodu da e On, ako posluaju njegov glas, ii pred njima i boriti
se za njih, i da e poslati strljene da istjeraju stanovnike te zemlje. Narodi tada jo nisu bili
obuzeti strahom te su obavili malo priprema da se sprijei njihov napredak. Ali sada, kad je
Bog naredio Izraelu da pode naprijed, oni su morali ii protiv opreznih i monih neprijatelja i
sukobljavati se s velikim i dobro obuenim vojskama koje su se spremile odbiti njihove
napade.
U borbi s Ogom i Sihonom narod se suoio s istim ispitom na kojem su njihovi roditelji
tako oito pali. Ali kunja je sada bila daleko vea nego kad je Bog zapovjedio Izraelu da pode
naprijed. Tekoe na putu su se uveale otkad su odbili zapovijest da pou naprijed u
Gospodnje ime. Bog jo uvijek tako kua svoj narod. Ako oni ne izdre ispit, On ih ponovno
dovodi do iste take, ali drugi put iskuenje je tee i neposrednije. Ovo se nastavlja sve dok oni
ne poloe ispit, ili ako se i dalje bune, dok Bog ne povue svoju svjetlost od njih i prepusti ih
tami.
Izraelci su se sjetili kako je nekada ranije, kad su hiljade pobijene, njihova vojska pola
u bitku i doivjela poraz. Ali oni su ili protiv direktne Boje zapovijesti. Oni su ili bez Mojsija,
vode kojeg je Bog imenovao i bez Kovega. Ali Mojsije je sada bio s njima, hrabrei njihova
srca rijeima nade i vjere. Sin Boji, okruen stupom od oblaka, vodio ih je na njihovom putu, a
sveti Koveg je pratio vojsku. Ovo iskustvo sadri pouku i za nas. Moni Izraelov Bog je na
Bog. Mi moemo vjerovati u Njega i ako posluamo njegove zahtjeve, On e raditi za nas na isti
oevidan nain kao to je radio za svoj drevni narod. Sve koji nastoje slijediti put dunosti
ponekad e muiti sumnje i nevjera. Na putu e se nekada isprijeiti naizgled nepremostive
prepreke, da obeshrabre one koji poputaju obeshrabrenju, ali takvima Bog poruuje: Poite
naprijed. Obavite svoju dunost po svaku cijenu. Kad krenete naprijed putem poslunosti,
ponizno vjerujui u Boga, nestat e tekoe koje se ine nepremostive, koje tvoju duu
ispunjavaju strahom.

225

40. poglavlje

BAALAM
Ovo poglavlje zasniva se na Brojevima 22 do 24.

Vrativi se na Jordan nakon osvajanja Baana Izraelci su se u pripremi za neposredno

osvajanje Hanaana ulogorili pored rijeke, iznad njenog ua u Mrtvo more, nasuprot
Jerihonske doline. Nalazili su se na samim granicama Moaba i Moabce je ispunio strah zbog
blizine osvajaa.
Izrael nije uznemiravao Moabce, ali su oni ipak sa zlim slutnjama pratili sve to se
dogaalo u okolnim zemljama. Izraelci su pokorili Amorejce, pred kojima su oni bili prisiljeni
na povlaenje, a Izrael je sada posjedovao podruje koje su Amorejci oduzeli Moabcima.
Baanska je vojska popustila pred tajanstvenom silom koja je bila obavijena u stupu od oblaka
i Izraelci su osvojili ogromne utvrde. Moabci se nisu usudili napasti ih, a poziv je na oruje bio
beskoristan kad su se suoili s nadprirodnom silom koja je radila za njih. Meutim, oni su bili
odluni da, kao i faraon, pozovu u pomo vraanje da bi se suprotstavili Bojem djelu. Htjeli su
donijeti prokletstvo na Izrael.
Moabci su bili blisko povezani s Midjancima, u nacionalnom i vjerskom pogledu.
Poruka Balaka, Moabskog kralja, izazvala je strah kod ovog srodnog naroda i osigurala njihovu
saradnju u njegovim namjerama protiv Izraela: Sad e ova rulja oko nas sve popasti kao to
vol popase travu po polju. Za Baalama, stanovnika Midjana, govorilo se da posjeduje
nadprirodne sile, a glas je o njegovoj slavi dospio i do Moabske zemlje. Odlueno je da ga se
pozove u pomo. U skladu s tim poslani su vjesnici starjeina Moabskih i starjeina
midjanskih da ga privole na vraanje i arolije protiv Izraela.
Poslanici su odmah poli na svoj dugi put preko planina i pustinje u Mesopotamiju, a
kad su nali Baalama, prenijeli su mu poruku svog kralja: Evo je doao neki narod iz Egipta;
evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me. Zato doi i prokuni mi ovaj narod, jer je jai od
mene. Tako u ga moi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga
blagoslovi, a proklet onaj koga prokune.
Baalam je nekada bio dobar ovjek i Boji prorok, ali je otpao i predao se lakomstvu, a
ipak je i dalje tvrdio da je sluga Svevinjega. Nije mu bilo nepoznato to je Bog uinio za
Izraela, a kad su poslanici objasnili svoj zadatak, on je dobro znao da je njegova dunost odbiti
Balakovu nagradu i otpustiti njegove poslanike. Ali on se usudio igrati s kunjom i pozvao
vjesnike da ostanu s njim te noi, objanjavajui da ne moe dati odreen odgovor dok
Gospoda ne pita za savjet. Baalam je znao da njegovo proklinjanje nije moglo nanijeti tetu
Izraelu. Bog je bio na njihovoj strani i sve dok su mu bili vjerni, ni neprijateljska sila na zemlji
ni na nebu nije ih mogla pobijediti. Ali njegovom su ponosu laskale rijei poslanika: A znam
da je blagoslovljen onaj koga blagoslovi, a proklet onaj koga prokune. Mito od skupih
darova i izgledi za poloajem pobudili su njegovu pohlepu. On je lakomo prihvatio ponueno
blago, a onda dok je izraavao strogu poslunost Bojoj volji, pokuao je udovoljiti i Balakovim
eljama.
Boji aneo je nou doao Baalamu s porukom: Nemoj ii s njima! Nemoj proklinjati
226

onaj narod, jer je blagoslovljen.

Baalam je ujutro s oklijevanjem otpustio poslanike, ali im nije rekao to je rekao
Gospod. Ljutit to su mu raspreni izgledi o dobitku i asti, on je ljutito uzviknuo: Odlazite u
svoju zemlju, jer mi ne da Jahve da poem s vama.
Baalam je volio platu (koja se daje) za nepravednost (2 Pt 2,15). Grijeh pohlepe, koji
je Bog proglasio idolopoklonstvom, uinio ga je dvolinom osobom i Sotona je kroz ovu jednu
greku zadobio potpunu kontrolu nad njim. Upravo je to prouzroilo njegovu propast. Kua
uvijek prikazuje svjetovni dobitak i ast da odvrati ljude od slube Bogu. On im kae da ih
njihova pretjerana savjesnost prijei da se obogate. Tako su mnogi navedeni da napuste put
strogog potenja. Jedan pogrean korak ini sljedei lakim i oni postaju sve smjeliji i smjeliji.
Jednom kad se predaju pohlepi i elji za vlasti, oni e se usuditi initi najstranije stvari. Mnogi
si laskaju da mogu za neko vrijeme napustiti put strogog potenja, da bi ostvarili neki
svjetovni dobitak, a kad ostvare svoj cilj, oni mogu promijeniti nain ponaanja kad to zaele.
Takvi se upliu u Sotonine zamke i rijetko uspijevaju pobjei.
Kad su vjesnici izvijestili Balaka da im se prorok nije htio pridruiti, oni nisu spomenuli
da mu je Bog zabranio. Pretpostavljajui da je Baalamovo odlaganje samo pokuaj iznuivanja
bogatije nagrade, kralj je poslao brojnije i uzvienije knezove nego prije, s obeanjem o veim
astima i ovlau da pristanu na bilo koje zahtjeve koje bi Baalam mogao iznijeti. Balakova
hitna poruka proroku je glasila: Ne skanjuj se, nego doi k meni. Bogato u te nagraditi i
uinit u sve to mi kae. Doi, molim te, i prokuni mi ovaj narod!
Baalam je kuan po drugi put. U svom odgovoru na zahtjeve poslanika on je pokazao
veliku savjesnost i potenje, tvrdei kako ga nikakva koliina zlata i srebra ne moe navesti da
se suprotstavi Bojoj volji. Ali on je eznuo da prihvati kraljev zahtjev, i premda mu je ve
jasno bila obznanjena Boja volja, on je pozvao vjesnike da ostanu kako bi ponovno zapitao
Gospoda, kao da je Beskonani ovjek kojeg se moe nagovoriti.
Gospod se nou pojavio pred Baalamom i rekao: Ako su ti ljudi doli da te pozovu,
ustani, poi s njima! Ali da ini samo to ti ja reknem! Tako je sada Bog dopustio Baalamu da
slijedi svoju vlastitu volju jer je on tako odluio. On nije nastojao initi Boju volju, ve je
izabrao vlastiti put pa tek onda nastojao osigurati Gospodnje odobrenje.
Danas postoje hiljade ljudi koji slino postupaju. Njima nije teko razumjeti njihovu
dunost kad je u skladu s njihovim sklonostima. Ona je jasno iznesena u Bibliji ili okolnosti i
razum jasno na njih ukazuju. Meutim, budui da se ovi dokazi suprote njihovim eljama i
tenjama oni ih esto odbacuju i pristupaju Bogu da bi saznali svoju dunost. Oni s naizgled
velikom savjesnou mole dugo i revno za prosvjetljenje. Ali Bog ne doputa da se s njim
poigravamo. On esto takvim osobama doputa da slijede vlastite elje i snose posljedice. Ali
moj narod ne sluae glasa moga... Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu
se hoe. (Ps 81,11.12) Kad neko jasno spozna svoju dunost, neka ne dolazi Bogu s molitvom
da mu On dopusti da je ne izvri. On bi radije trebao s poniznim, pokornim duhom traiti
boansku silu i mudrost da izvri njene zahtjeve.
Moabci su bili iskvaren, idolopokloniki narod. Ali u skladu sa svjetlou koju su primili
njihova krivica nije bila tako velika u oima Neba kao Baalamova. Budui da je tvrdio da je
Boji prorok, sve to je on trebao rei trebao je izgovoriti po boanskom autoritetu. Stoga se
njemu nije moglo dopustiti da govori ono to eli, ve mora iznijeti poruku koju mu Bog da.
Boanska je zapovijest bila: Ali da ini samo to ti ja reknem.
Baalam je dobio doputenje da pode s poslanicima iz Moaba ako ga ujutro pozovu. Ali,
227

ljutiti zbog njegova odlaganja, i oekujui jo jedno odbijanje, oni su poli kui bez daljnjih
razgovora. Sada je bio uklonjen svaki izgovor za prihvatanje Balakovog zahtjeva. Ali Baalam je,
odluan da osigura nagradu, uzeo magaricu na kojoj je obiavao jahati i poao na put.
Strahovao je da bi sada boansko doputenje moglo biti povueno, te je urno poao naprijed,
nestrpljiv da na neki nain ne propusti pribaviti eljenu nagradu.
Ali aneo Jahvin stade na put da ga sprijei. ivotinja je vidjela nebeskog vjesnika,
kojeg ovjek nije zamijetio, te je sila s puta u polje. Baalam ju je surovim batinanjem pokuao
vratiti na put, ali aneo se ponovno pojavio pred ivotinjom na uskom prolazu ograenom
zidovima i ivotinja je, pokuavajui izbjei prijeteu pojavu, pritisla gospodarevu nogu uza
zid. Baalam nije vidio boansko posredovanje i nije znao da se Bog isprijeio na putu. Baalam
je bio ozlojeen i nemilostivo udarajui magaricu prisiljavao je da nastavi put.
Aneo, kao i ranije, ponovno stade na usko mjesto, gdje nije bilo mjesta da se provue
ni desno ni lijevo, prijetei, te je jadna ivotinja, drhui od straha, pala na zemlju pod svojim
jahaem. Baalamovom bijesu nije bilo kraja te ju je ponovno, jo surovije, udarao tapom. Bog
je onda otvorio njena usta i jedna nijema magarica progovori ljudskim glasom, i sprijei
prorokovo ludilo (2 Pt 2,16). to sam ti uinila, kazala je ona, da si me tukao tri puta?
Bijesan to ga je sprjeavala na njegovom putovanju, Baalam je odgovorio kao da se
obraa razumskom biu: to mi prkosi! Da mi je ma u ruci, sad bih te ubio! Bio je to
takozvani vra, na putu da izrekne prokletstvo na jedan cijeli narod kako bi mu oduzeo silu, a
nije imao snage ubiti ni ivotinju na kojoj je jahao.
Baalamove oi su se onda otvorile i on je ugledao Bojeg anela kako stoji s izvuenim
maem spreman da ga pogubi: Pognu on glavu i pade niice. Aneo mu je rekao: Zato si
tukao svoju magaricu ve tri puta? Ta ja sam istupio da te sprijeim, jer te put meni naoigled
vodi u propast. Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se nije
uklanjala, ve bih te ubio, a nju ostavio na ivotu.
Baalam je dugovao ivot ovoj jadnoj viotinji kojoj je tako surovo prijetio. ovjek koji je
tvrdio da je Boji prorok, koji je tvrdio da su njegove oi otvorene i vidi vienja Svemonoga,
bio je tako zaslijepljen ambicijama i pohlepom da nije mogao vidjeti Bojeg anela koji je
ivotinji bio vidljiv. Onima kojima je Bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerniku pamet...
(2 Kor 4,4) Koliko je mnogo onih koji su tako zaslijepljeni! Oni ure zabranjenim putovima,
prestupaju boanski Zakon i ne mogu vidjeti da su Bog i njegovi aneli protiv njih. Oni su kao i
Baalam ljuti na one koji prijee njihovu propast.
Baalam je svojim postupcima prema ivotinji pokazao duh koji je njime vladao:
Pravednik pazi i na ivot svog ivineta, dok je opakomu srce okrutno. (Izr 12,10) Malo njih
kako treba shvata grjenost zlostavljanja i zapostavljanja ivotinja. On koji je stvorio ovjeka i
ivotinje Gospod je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim (Ps 145,9). ivotinje su
stvorene da mu slue, ali on nema pravo da im nanosi bol grubim postupcima ili surovim
radom.
Zbog ovjekova grijeha sva stvorenja zajedno uzdiu i sva se skupa nalaze u
poroajnim mukama sve dosad (Rim 8,22). Patnja i smrt su tako prenesene ne samo na
ljudski rod ve i na ivotinje. Svakako da ovjek treba nastojati da olaka, a ne povea teret
patnje to ga je njegov prijestup donio na Boja stvorenja. Onaj koji zlostavlja ivotinje jer su u
njegovom posjedu kukavica je i tiranin. Sklonost k nanoenju boli, blinjima ili nerazumnim
stvorenjima, sotonske je prirode. Mnogi misle da se za njihovu surovost nikada nee saznati
jer jadne, nijeme ivotinje to ne mogu otkriti. Ali kad bi se ovim ljudima otvorile oi, kao
228

Baalamu, oni bi vidjeli Bojeg anela kao svjedoka, koji e svjedoiti u nebeskoj sudnici. Zapis
odlazi na Nebo, i dolazi dan kad e nad onima koji zlostavljaju Boja stvorenja biti izreena
presuda.
Kad je ugledao Bojeg vjesnika, Baalam je u strahu uzviknuo: Sagrijeio sam! Nisam
znao da ti preda mnom stoji na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oima, ja u se vratiti.
Gospod ga je pustio da nastavi s putovanjem, ali mu je dao znati da e boanska sila nadzirati
njegove rijei. Bog je elio Moabcima pruiti dokaze da je Nebo uvalo Izraela i On je to
djelotvorno uinio kad im je pokazao kako je Baalam bez boanskog doputenja bespomoan
da izrekne kletvu nad njima.
Moabski je kralj, saznavi za Baalamov dolazak, izaao s velikom pratnjom na granice
svog kraljevstva da ga doeka. Kad je izrazio svoje zaprepatenje zbog Baalamova odlaganja, s
obzirom na bogate nagrade koje su ga oekivale, prorokov je odgovor glasio: Evo sam ti
doao... Ali hou li moi sada to kazati? Samo to mi Bog stavi na jezik, to u govoriti. Baalam
je alio zbog ovog ogranienja te se bojao da nee moi ostvariti svoju namjeru jer ga je
nadzirala Boja sila.
Kralj je s velikim poastima, s najviim dostojanstvenicima svog kraljevstva, ispratio
Baalama do Bamot-Baala, odakle je mogao posmatrati izraelski narod. Zamislite proroka
kako stoji na uzvisini i posmatra logor Bojeg izabranog naroda. Kako su malo Izraelci znali o
onome to se dogaalo u njihovoj blizini! Kako su malo znali o Bojoj brizi koja je dan i no
bila nad njima! Kako je slaba mo zapaanja Bojeg naroda! Kako su spori da u svakom
trenutku shvate njegovu veliku ljubav i milost! Da su mogli shvatiti Boju prekrasnu silu koja
je neprekidno djelovala u njihovu korist, zar njihova srca ne bi bila ispunjena zahvalnou
zbog njegove ljubavi i strahopotovanjem pri pomisli na njegovo velianstvo i mo?
Baalam je znao neto o izraelskom rtvenom sistemu te se nadao da e, ako ih nadmai
skupim darovima, osigurati Boji blagoslov i ostvarenje svog grenog plana. Namjere idolopoklonikih Moabaca su preuzimale nadzor nad njegovim umom. Njegova je mudrost postala
ludost, duhovna mudrost je bila zamraena, i poputajui Sotononoj sili, on je oslijepio.
Na Baalamovu zapovijest podignuto je sedam rtvenika i on je na svakom prinio rtve.
Onda se povukao na usamljeno mjesto da se sretne s Bogom, dajui obeanje da e Balaku
prenijeti sve to mu Bog otkrije.
Moabski kralj je sa svim plemiima i knezovima stajao iza rtava, dok se oko njega
okupilo radoznalo mnotvo ekajui da se prorok vrati. Kad je najposlije doao, narod je ekao
rijei koje e zauvijek onesposobiti tu udesnu silu koja je radila za omraene Izraelce. Baalam
je rekao:
Iz Arama dovede me Balak,
kralj Moaba, iz strana istonih:
Doi, prokuni mi Jakova,
doi, gromom udri Izraeala!
Kako mogu proklinjati
koga Bog ne proklinje?
Kako gromom udarati
koga Jahve ne udara?
Jer s vrha hridi ja ga gledam,
s visoka ga motrim brijega.
Gle naroda koji odvojeno ivi,
229

meu narode on se ne broji.

Prah Jakovljev ko e prebrojiti;
pijesak Izraela ko e izmjeriti!
O, da mi je umrijeti smru pravednika!
O, da svretak moj bude kao njegov!
Baalam je priznao da je doao s namjerom da prokune Izraela, ali su rijei to ih je
izrekao bile posve suprotne osjeajima njegova srca. On je bio prisiljen izrei blagoslov dok je
njegova dua bila puna kletvi.
Dok je Baalam posmatrao Izraelov logor, on je sa zaprepatenjem gledao dokaze
njihova napretka. Oni su mu prikazani kao surovo, neorganizirano mnotvo to je preplavilo
zemlju bandama koje su predstavljale napast i strah za okolne narode. Ali njihov je izgled bio
upravo suprotan. Vidio je ogroman logor, savreno ureen, obiljeen temeljitom disciplinom i
redom. Pokazana mu je Boja naklonost s kojom je postupao prema Izraelu i njegov osobit
karakter kao izabrani narod. Oni nisu bili na istoj razini s drugim narodima, ve su trebali biti
uzvieniji od njih. Gle naroda koji odvojeno ivi, meu narode on se ne broji. U vrijeme kad
su ove rijei izgovorene Izraelci nisu imali trajno prebivalite, Bilemu nisu bili poznati njihov
osobit karakter, njihovi obiaji i nain ivota. Kako se ovo proroanstvo ispunilo upeatljivo u
istoriji Izraela! Tokom svih godina njihova ropstva, tokom svih godina kad su bili rasuti meu
narodima, oni su ostali poseban narod. Tako su i pripadnici Bojeg naroda - istinski Izrael premda rasut meu svim narodima na zemlji samo putnici ije je dravljanstvo na Nebu.
Baalamu nije samo pokazana istorija izraelskog naroda kao nacije ve je on vidio rast i
napredak istinskog Bojeg Izraela sve do kraja vremena. Vidio je da je Bog posebno naklonjen
onima koji ga ljube i potuju ga. Vidio je kako ih podupire njegova ruka, okrunjene slavom,
au i besmrtnou. Vidio je kako se otkupljeni raduju u neprolaznoj slavi obnovljene Zemlje.
Posmatrajui prizor on je uzviknuo: Prah Jakovljev ko e prebrojiti, pijesak Izraela ko e
izmjeriti! A kad je vidio krunu slave na svakoj glavi, radost koja je sijala sa svakog lica,
posmatrajui beskonaan ivot nepomuene radosti, on je izrekao sveanu molitvu: O, da mi
je umrijeti smru pravednika! O, da svretak moj bude kao njegov!
Da je Baalam bio sklon primiti vidjelo koje mu je Bog dao, on bi ostvario svoje rijei, on
bi odmah prekinuo sve veze s Moabom. On se vie ne bi igrao s Bojom milou, ve bi se Bogu
vratio s dubokim pokajanjem. Ali Baalam je volio nepravednu plau i bio ju je odluan primiti.
Balak je sa sigurnou oekivao da e kletva pogoditi Izraela kao nametnici koji
unitavaju te je uvi prorokove rijei ljutito uzviknuo: to mi to uradi... Dovedoh te da
prokune moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu! Baalam je, nastojei nunost
prikazati kao vrlinu, tvrdio da je iz svjesnog potovanja prema Bojoj volji izrekao rijei to ih
je boanska sila prisilno stavila u njegova usta. Njegov odgovor je glasio: Zar mi nije dunost
kazati to mi Jahve stavlja u usta?
Baalam se ak ni sada nije mogao odrei svoje namjere. Smatrao je kako je
velianstveni prizor ogromnog izraelskog logora na Baalama djelovao tako zastraujue da se
nije usudio primijeniti svoje arolije. Kad bi mogao Baalama navesti da prokune dio po dio,
uskoro bi cijeli logor bio osuen na propast. Na vrhu uzvisine, Pisge, pokuaj je ponovljen.
Ponovno je podignuto sedam rtvenika na koje su, kao i prvi put, prinesene iste rtve. Kralj i
njegovi knezovi ostali su pored rtava dok se Baalam udaljio da bi se susreo s Bogom. Proroku
je ponovno bila povjerena boanska poruka i on nije imao mo da je promijeni ili zadri.
Kad se vratio zabrinutoj grupi koja ga je oekivala i postavila mu pitanje: to je Jahve
230

rekao?, odgovor je, kao i prije, unio strah u srca kralja i knezova:
Bog nije ovjek da bi slagao,
nije sin Adama da bi se kajao.
Zar on kada rekne, a ne uini,
zar obea, pa ne ispuni?
Gle, primih od Boga da blagoslovim,
blagoslovit u i povu neu blagoslova.
U Jakovu nesree ne nazreh,
nit nevolje vidjeli u Izraelu.
Jahve, Bog njegov, s njime je,
poklik kralju u njemu odzvanja.
Zaprepaten ovim otkrivenjima Baalam je uzviknuo: Gatanja nema protiv Jakova nit
protiv Izraela vraanja. Veliki vra je iskuao svoju mo aranja, u skladu sa eljama Moabaca,
ali se u vezi s ovim dogaajem za Izrael moglo rei: to je uinio Bog! Dok su bili pod
boanskom zatitom, nijedan ih narod nije mogao pobijediti, premda su im pomagale sve
Sotonine sile. Cijeli se svijet treba diviti Bojem udesnom djelu za njegov narod, kad je
ovjeka koji je bio odluan da ide svojim grjenim putem tako nadzirala boanska sila da
umjesto prokletstva izrekne najbogatija i najdragocjenija obeanja uzvienom, dojmljivom
poezijom. Boja naklonost koja se tada pokazala prema Izraelu trebala je pruiti sigurnost u
njegovu zatitniku brigu za njegovu poslunu, vjernu djecu u svim vremenima. Kad Sotona
nadahne zle ljude da pogreno prikazuju, uznemiruju i unitavaju Boji narod, oni e se sjetiti
upravo ovog dogaaja i to e ojaati njihovu hrabrost i vjeru u Boga.
Moabski kralj je, obeshrabren i uznemiren, uzviknuo: Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni
blagoslovom blogosiljati. Ipak, slaba je nada tinjala u njegovom srcu te je odluio jo jednom
pokuati. Poveo je Baalama na vrh Peora, gdje se nalazio hram posveen razvratnoj slubi
njihovog boga Baala. I ovdje je podignut isti broj rtvenika i prinesen isti broj rtava, ali
Baalam se nije, kao ranije, udaljio da sazna Boju volju. Nije se pretvarao da vraa, ve je ostao
pored rtvenika i posmatrao izraelske atore. Duh Gospodnji je ponovno siao na njega i s
njegovih se usana zaula boanska poruka:
Kako su lijepi ti atori, Jakove,
i stanovi tvoji, Izraele!
Kao dolovi to se steru,
kao vrtovi uz obalu rijeke,
kao aloje to ih Jahve posadi,
kao cedri pokraj voda!
Iz potomstva junak mu izlazi,
nad mnogim on vlada narodima.
Kralj e njegov nadvisiti Agaga,
uzdie se kraljevstvo njegovo. ...
Skupio se, polegao
poput lava, poput lavice:
ko ga podii smije?
Blagoslovljen bio ko te blogosilja,
proklet da je ko tebe proklinje!
231

Napredak Bojeg naroda ovdje je prikazan nekim od najljepih slika koje se mogu nai
u prirodi. Prorok usporeuje Izraela s plodnim dolinama pokrivenim bogatom etvom, s procvalim vrtovima koje navodnjavaju nepresuni izvori, s mirisnim alojama i visokim cedrima.
Posljednja slika koja je spomenuta jedna je od upeatljivo najljepih i najprikladnijih koji se
mogu nai u nadahnutoj Rijei. Svi su narodi Istoka cijenili libanski kedar. Vrsta drveta kojoj
on pripada moe se nai posvuda gdje su ljudi kroili. Oni rastu od Arktika do tropskih
predjela, uivajui u toplini, prkosei hladnoi, rastu du rijeka, bogati i raskoni, a na
isuenim i ednim pustoima uzdiu se sami. Njihov korijen see duboko meu planinsko
stijenje i hrabro stoji prkosei oluji. Njegovo lie ostaje svjee i zeleno kad sve drugo nestaje
pred dahom zime. Od svih ostalih drveta libanski se kedar razlikuje po svojoj snazi, vrstoi,
otpornosti i koristi se kao simbol onih iji je ivot skriven s Hristom u Bogu (Kol 3,3) Sveto
pismo kae: Raste ko kedar libanski. (Ps 92,13) Boanska je ruka postavila kedar za kralja
ume. ... ni empresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje
njegove ne bijahu! ni bilo koje drvo u Bojem vrtu (Ez 31,8). Kedar se opetovano koristi kao
kraljevski grb, a njegova poraba u Svetom pismu da se prikau pravednici pokazuje to Nebo
misli o onima koji vre Boju volju.
Baalam je prorokovao da e izraelski kralj biti vei i moniji od Agaga. To je ime dano
amalekim kraljevima koji su u to vrijeme bili vrlo mona nacija. Ali Izrael e, ako ostane
vjeran Bogu, pobijediti sve svoje neprijatelje. Boji Sin je bio Izraelov Kralj, njegovo je prijesto
jednog dana trebao biti uspostavljen na zemlji, a njegova sila uzviena iznad svih zemaljskih
kraljevstava.
Dok je sluao rijei proroka, Balaka je svladao strah, bijes i propala nada. Bio je ljut to
mu Baalam nije mogao dati nimalo ohrabrujui odgovor, kad je sve bilo usmjereno protiv
njega. Prezirao je prorokovo kompromitirajtie, varljivo ponaanje. Kralj je ljutito uzviknuo:
Odlazi odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno u te poastiti! A eto, Jahve te lii asti. Na
to mu je odgovoreno da je Bielam unaprijed upozorio kralja da samo moe izrei poruku koju
mu Bog da.
Prije no to se vratio svom narodu Baalam je izrekao najljepe i najistananije
proroanstvo o Otkupitelju svijeta i konanom unitenju Bojih neprijatelja:
Vidim ga, ali ne sada;
motrim ga, al ne iz blizine:
od Jakova zvijezda izlazi,
od Izraela ezlo se die.
On Moabu razbija bokove
i svu djecu etovu zatire!
Zavrio je prorokujui potpuno unitenje Moaba, Edoma, Amaleka i Kenijaca, ne
ostavljaui tako Moabskom kralju ni traak nade.
Razoaran u nadu u bogatstvo i ast, u nemilosti kralja, svjestan da je navukao Boje
nezadovoljstvo, Baalam se vratio sa zadatka koji je sam izabrao. Kad je stigao kui napustio ga
je Duh Boji, a njegova pohlepa, koju je do tada samo potiskivao, sada ga je nadvladala. Bio je
spreman pribjei svim sredstvima da dobije nagradu koju mu je Balak ponudio. Baalam je
znao da je izraelski napredak zavisio o njihovoj poslunosti Bogu, i da je navoenje na grijeh
jedini nain da ih se uniti. Odluio je zadobiti Balakovu naklonost tako to e savjetovati
Moabce kako da navuku prokletstvo na Izrael.
On se odmah vratio u Moabsku zemlju i iznio kralju svoj plan. Sami Moabci su bili
232

uvjereni da sve dok Izrael ostane vjeran Bogu On e biti njihov tit. Plan koji je Baalam
predloio trebao ih je odvojiti od Boga tako to e ih se poticati na idolopoklonstvo. Ako ih se
moe navesti na razvratno oboavanje Baala i Atarote, njihov e svemoni zatitnik postati
njihov neprijatelj i oni e uskoro postati rtve surovih, ratobornih naroda koji su ih okruivali.
Kralj je spremno prihvatio ovaj plan i sam Baalam je ostao da pomogne u njegovoj provedbi.
Baalam je bio svjedok uspjeha svog avolskog plana. Vidio je kako Boje prokletstvo
stie njegov narod, hiljade koji su pobijeni njegovom kaznom, ali boanska pravednost koja je
kaznila grijeh u Izraelu nije dopustila da kuai pobjegnu. Baalam je ubijen u ratu izmeu
Izraela i Midjanaca. On je predosjeao vlastiti kraj kad je uzviknuo: O, da mi je umrijeti smru
pravednika! O da svretak moj bude kao njegov! Ali on nije izabrao ivjeti ivotom
pravednika, a njemu je dodijeljena sudbina Bojih neprijatelja.
Baalamova sudbina je slina Judinoj, a njihovi karakteri su meusobno slini. Oba ova
ovjeka su pokuala istodobno sluiti Bogu i avolu i oito propala. Baalam je priznavao
istinitog Boga i tvrdio da mu slui. Juda je vjerovao u Isusa Mesiju i pridruio se njegovim
sljedbenicima. Ali Baalam se nadao da e slubu Jahvi uiniti stepenicom k sticanju bogatstva i
svjetovnih asti, a kad u tome nije uspio, spotakao se, pao i bio je uniten. Juda je oekivao da
e mu njegova veza s Hristom osigurati bogatstvo i napredak u zemaljskom kraljevstvu koje
je, prema njegovom uvjerenju, Mesija trebao uskoro uspostaviti. Neispunjenje njegovih nada
natjeralo ga je u otpad i propast. I Baalam i Juda su primili veliko vidjelo i uivali u naroitim
prednostima, ali samo jedan grijeh koji su gajili otrovao je cijeli karakter i odveo ih u propast.
Opasno je dopustiti da jedna nehrianska karakterna osobina ivi u srcu. Jedan grijeh
koji gajimo, postupno e iskvariti karakter i sve plemenite sile podrediti zlim eljama.
Uklanjanjem jednog uvara savjesti, poputanjem jednoj zloj navici, zanemarivanjem visokih
zahtjeva dunosti, rue se obrambeni zidovi due i otvara put Sotoni da ude i zavede nas.
Jedini siguran put jest da se nae molitve, svakodnevno, uzdiu iz iskrenog srca, kao to je
David inio: Korak mi vrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. (Ps
17,5)

233

41. poglavlje

OTPAD KOD JORDANA

Ovo poglavlje zasniva se na Brojevima 25.

Izraelska pobjednika vojska se radosna srca i obnovljene vjere u Boga vratila u Baan.
Ve su osvojili bogato podruje, a vjerovali su i u neposredno osvajanje Hanaana. Izmeu njih i
obeane zemlje leala je samo rijeka Jordan. Na drugoj strani rijeke nalazila se bogata ravnica,
prekrivena zelenilom, navodnjavana potocima iz bogatih izvora u sjeni velianstvenih palmi.
Na zapadnoj obali ravnice uzdizale su se jerihonske kule i palate okruene palminim lugovima
tako da su nazvane palminim gradom.
Na istonoj strani Jordana, izmeu rijeke i uzvisine kojom su putovali, nalazila se
ravnica, iroka nekoliko milja, a jednim dijelom se pruala du rijeke. U ovoj zaklonjenoj dolini
klima je bila tropska, a tu je rastao sitim ili bagrem, po kojemu je dolina i dobila ime itimska
dolina. Izraelci su se tu ulogorili, a pored rijeke, meu bagremovim lugovima, nali su ugodan
zaklon.
Ali u ovoj privlanoj okolini oni su se trebali suoiti s pogubnijim zlom od monih
naoruanih vojski ili divljih zvijeri u pustinji. Ovu zemlju, tako bogatu prirodnim bogatstvima,
oskvrnuli su njeni stanovnici. Prilikom javnog oboavanja Baala, vrhovnog boanstva, neprekidno su se vrili najsramniji i najpokvareniji obredi. Posvuda su se nalazila mjesta poznata po
idolopokonstvu i razvratu, a sama su njihova imena podsjeala na poronost i pokvarenost
naroda.
Na Izraelce je ova okolina djelovala izopaujue. Njihove su se misli privikle na
pokvarene prizore koji su im se neprekidno nametali. ivot lagodnosti i nerada djelovao je
demoralizirajue, i oni su gotovo nesvjesno otpali od Boga i nali se u stanju u kojem su postali
lak plijen kunji.
Mojsije se tokom logorovanja pored Jordana pripremao za osvajanje Hanaana. Ovaj
veliki voa je u cijelosti bio zaokupljen ovim poslom, ali za narod je ovo vrijeme napetosti i
iekivanja bilo velika kunja. Nije prolo ni nekoliko sedmica a najuasnije odstupanje od
vrlina i potenja uprljalo je njihovu istoriju.
U poetku je izmeu Izraelaca i njihovih neznaboakih susjeda bilo malo dodira, ali
nakon nekog vremena midjanske ene su poele dolaziti u logor. Njihova pojava nije izazvala
uzbunu, a one su svoje planove izvodile tako tiho da Mojsiju niko nije skrenuo panju na njih.
Ove su ene imale cilj da druenjem navedu Izraelce na prijestup Bojeg Zakona, da privuku
njihovu panju na neznaboake obiaje i rituale i navedu ih na idolopoklonstvo. Ove su
namjere bile briljivo skrivene maskom prijateljstva tako da ak ni uvari naroda nisu u njih
posumnjali.
Moabski kralj je na Baalamov prijedlog priredio veliku proslavu u ast svojih bogova, a
tajno je dogovoreno da Baalam nagovori Izraelce da sudjeluju. Oni su ga smatrali Bojim
prorokom i on nije imao tekoa u ostvarenju svojih namjera. Oni su stupili na zabranjeno tlo i
zapleli su se u Sotonine zamke. Oarani muzikom i plesom, privueni ljepotom neznaboakih
vestalki, oni su zapostavili svoju odanost Jahvi. Pridruili su se slavlju i veselju. Opijanje vinom
234

zamrailo je njihov razum i sruilo zidove samokontrole. Strast je potpuno zavladala i budui
da su bestidnou uprljali svoju savjest, oni su bili nagovoreni da se klanjaju idolima. Prinosili
su rtve na neznaboakim rtvenicima i sudjelovali u najbestidnijim ritualima.
Nije trebalo dugo da se otrov, kao smrtonosna zaraza, proiri cijelim izraelskim
logorom. Oni koji bi svoje neprijatelje pobijedili u bici bili su pobijeeni pokvarenou
neznaboakih ena. inilo se da je narod opinjen. Starjeine i vode bili su meu prvim
prijestupnicima i tako je mnogo ljudi pogrijeilo da je otpad postao sveopi. Tako se Izrael
osramoti s Baalom peorskim. Kad je Mojsije najposlije primijetio zlo, zavjera njihovih
neprijatelja je bila tako uspjena da ne samo da su Izraelci sudjelovali u razvratnom
bogosluenju na brdu Peor ve su se neznaboaki obredi vrili i u izraelskom logoru.
Ostarjeli voa je bio ogoren, a Boji se gnjev rasplamsao.
Njihovi pokvareni obiaji uinili su Izraelu ono to nisu mogla sva Baalamova vraanja oni su ih odvojili od Boga. Brza kazna je upozorila narod na veliinu njihovog grijeha. Logorom
se proirio straan pomor, koji je brzo pobio desetke hiljada rtava. Bog je zapovjedio
sudijama da pobiju voe otpada. Oni su odmah prihvatili ovu naredbu. Krivci su pobijeni, a
tijela objeena pred oima cijelog Izraela tako da zajednica, kad vidi kako se otro postupalo
prema voama, osjeti Boju odvratnost prema njihovom grijehu i strah od njegova gnjeva
protiv njih.
Svi su osjeali da je kazna bila pravedna i narod je pourio do atora sa suzama u oima
te su s dubokom poniznou priznali svoj grijeh. Dok su oni tako plakali pred Bogom, na
vratima atora, dok je pomor i dalje sijao smrt, sudije su izvravali svoj strani zadatak. Zimri,
sin jednog od izraelskih glavara, drsko je uao u logor zajedno s midjanskom bludnicom,
princezom glavara jednog od plemena midjanskih i odveo je u svoj ator. Porok nikada nije bio
smjeliji i tvrdoglaviji. Opijen vinom Zimri se razmetao grijehom poput Sodoma i uivao u
svojoj sramoti. Svetenici i vode su u alosti i poniznosti pali niice plaui na ulazu u ator
sastanka, preklinjui Gospoda da potedi svoj narod i ne ukori svoje nasljee. No ovaj se knez
javno razmetao svojim grijehom pred oima zajednice, prkosei Bojoj osveti i vrijeajui suce
naroda. Pinhas, sin visokog svetenika Eleazara, ustao je ispred zajednice i uzevi koplje pode
za Izraelcem u odaje, i oboje ih probode. Tako je zaustavljen pomor, a svetenik koji je izvrio
kaznu bio je uzvien pred cijelim Izraelom, a njemu i njegovoj porodici je zauvijek osigurana
svetenika sluba.
Odvratio je moj gnjev od Izraelaca, bila je boanska poruka u vezi s Pinhasom. Kai
mu dakle: s njime, evo, sklapam savez mira. Neka to bude za nj i za njegove potomke poslije
njega savez vjenog svetenitva, jer je revnovao za svoga Boga, i izvrio pomirenje za
izraelski narod.
Kazna koja je snala Izraela zbog njegovog grijeha kod Sitima unitila je preivjele iz
onog velikog mnotva koje je prije gotovo etrdeset godina na sebe navuklo kaznu: U ovoj
istoj pustinji neka zavri! Tu neka izgine. Popis naroda, po boanskoj naredbi, tokom
logorovanja na Jordanskim ravnicama pokazao je da meu njima nije bilo ni jednoga od onih
koji su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji... niko od njih ne ostane, osim Haleba, sina
Jefuneova, i Joue, sina Nunova. (Br 26,64.65)
Bog je poslao kaznu na Izrael zbog poputanja lukavstvima Midjanaca, ali kuai nisu
smjeli izbjei gnjev boanske pravde. Amaleani koji su kod Refidima napali Izrael, slabe i
iscrpljene u narodu, dugo nakon toga nisu bili kanjeni, ali Midjane koji su ih naveli na grijeh
odmah su osjetili Boju kaznu, jer su bili opasniji neprijatelji. Iskali osvetu Izraelaca na
235

Midjancima (Br 31,2), glasila je Boja zapovijest Mojsiju, a poslije toga pridruit e se
svojini precima. Odmah su posluali ovu zapovijest. Iz svakog plemena je izabrano hiljadu
ljudi i poslano pod vostvom Pinhasa. Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio
Mojsiju... Meu ostalima pobili su midjanske kraljeve... pet midjanskih kraljeva. Maem
pogube i Baalama, Beorova sina. (7. i 8. redak) Prema Mojsijevoj zapovijesti pobijene su i
ene koje je vojska zarobila, kao najopasnije i najgrjenije izraelske neprijatelje.
Takav je bio kraj onih koji su smiljali zlo Bojem narodu. Psalmist kae: Pagani
pooe u jamu koju sami iskopae, zamka koju potajno stavie uhvati nogu njihovu. (Ps 9,16)
Jer nee Jahve odbaciti naroda svojega, i svoje naslee nee napustiti; jer e se pravo dosuditi
pravednosti. Kad ljudi pritiu duu pravednog, Gospod platie im bezakonje njihovo,
njihovom e ih zloom istrijebiti. (Ps 94,14.15.21.23)
Kad je Baalam bio pozvan da prokune Izraelce, on im svojim vraanjem nije mogao
nanijeti zlo, jer Gospod kae: U Jakovu nesree ne nazreli niti gatanja nema protiv Izraela
(Br 23,21.23). Ali kad su poputanjem kunji prestupili Boji Zakon, njihova ih je zatita
napustila. Kad je Boji narod vjeran njegovim zapovijestima, gatanja nema protiv Jakova nit
protiv Izraela vraanja. Stoga se sve Sotonine sile i podmukle vjetine koriste da ih se navede
na grijeh. Ako oni koji tvrde da su uvari Bojeg Zakona postanu prijestupnici njegovih uredbi,
oni se odvajaju od Boga i tada ne mogu odoljeti svojim neprijateljima.
Izraelci koje se nije moglo pobijediti orujem ili midjanskim vraanjem postali su rtve
bludnica. Uticaj ene u slubi Sotone je takav da je ona u stanju zavesti i unititi duu. Jer je
mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih to ih je pobila. (Izr 7,26) Na ovaj su nain
Setovi sinovi navedeni da ostave potenje i tako je sveto potomstvo postalo izopaeno. Tako je
i Josif bio kuan. Samson je tako predao svoju snagu, zatitu Izraela, u filistejske ruke. Tako je i
David pao. I Solomun, najmudriji od svih kraljeva, koga je Bog triput nazvao svojim ljubimcem,
postao je rob strasti i rtvovao svoje potenje istoj zavodnikoj sili.
Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je
zapalo da ivimo u posljednjim vremenima. Dakle, ko misli da stoji, neka pazi da ne padne! (1
Kor 10,11.12) Sotona dobro zna s ime se mora boriti u ljudskom srcu. On poznaje najslabije
take ljudskog karaktera jer ih je paklenskim naporima prouavao hiljadama godina, i on je u
svim naratajima uspio pobijediti i najsnanije ljude, izraelske knezove, istim kunjama koje
su bile uspjene kod Sitima. Tokom vjekova posvuda lee olupine karaktera koji su se nasukali
na grebenima tjelesnog uivanja. Kako se bliimo kraju vremena, dok Boji narod stoji na
granicama nebeskog Hanaana, Sotona e, kao i u prolosti, udvostruiti napore da ih sprijei
kako ne bi uli u dobru zemlju. On svakoj dui postavlja zamke. Ne trebaju se uvati samo oni
koji su neuki i neobrazovani, on priprema kunje za one na najviim poloajima, u najsvetijoj
slubi. Ako ih navede da okaljaju svoje due, kroz njih moe unititi mnoge. I on koristi ista
orua koja je koristio prije tri hiljade godina. Svjetovnim prijateljstvima, privlanou ljepote,
eljom za zadovoljstvima, veseljem, sveanostima ili aom vina on kua na prijestup sedme
zapovijesti.
Sotona je prijevarom zaveo Izraela na razvrat prije no to ih je naveo na
idolopoklonstvo. Oni koji obeauju Boji lik i prljaju njegov hram u vlastitom tijelu nee se
ustruavati od bilo ega to e obeastiti Boga, da bi zadovoljili elju svojih pokvarenih srca.
Poputanje tijelu slabi um i poniava duu. Zadovoljavanje ivotinjskih sklonosti otupljuje i
onesposobljuje moralne i intelektualne sile te je robu strasti nemogue shvatiti svete obaveze
Bojeg Zakona, cijeniti pomirenje ili pravilno vrednovati duu. Dobrota, istoa i istina,
236

potovanje prema Bogu i ljubav prema svetim stvarima, svi ovi sveti osjeaji i plemenite
tenje koje ovjeka povezuju s nebeskim svjetlom, nestaju u vatri pohote. Dua postaje
mrana i naputena pusto, prebivalite zlih duhova, sklonitem svih neistih ptica. Bia
stvorena na sliku Boju sputaju se na razinu nerazumnih ivotinja.
Izraelci su druenjem s idolopoklonicima i sudjelovanjem na njihovim praznicima
navedeni na prijestup Bojeg Zakona, ime su navukli njegovu kaznu na narod. Sotona je i
sada najuspjeniji kad navodi Hristove sljedbenike da se drue s bezbonicima i sudjeluju u
njihovim zabavama i tako ih mami u grijeh. Zato iziite izmeu njih i odvojte se - veli Gospod!
Ne dotiite se niega neista. (2 Kor 6,17) Bog od svog naroda zahtijeva da se razlikuje od
svijeta, u obiajima, navikama i naelima, kao to je zahtijevao od Izraela u drevnim
vremenima. Ako vjerno slijede uenja njegove Rijei, ova e razlika postojati, jer drugaije ne
moe biti. Opomene upuene Izraelcima protiv sjedinjavanja s neznabocima nisu bile
direktnije i jasnije od onih koje zabranjuju hrianima da se pokore duhu i obiajima
bezbonika. Hristos nam govori: Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga to je na svijetu! Ako ko
ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Oeve. (1 Iv 2,15) ... zar ne znate da je prijateljstvo prema
svijetu neprijateljstvo prema Bogu? Dakle, ko god hoe da bude prijatelj svijetu, postaje
neprijatelj Bogu. (Jak 4,4) Hristovi sljedbenici se trebaju odvojiti od grjenika, i biti u
njihovom drutvu samo kad imaju priliku da im ine dobro. Mi ne moemo pretjerati u
odlunosti da se klonimo drutva onih koji nas svojim uticajem odvode od Boga. Dok se
molimo: I ne uvedi nas u napast, mi moramo, koliko god je mogue, izbjegavati napast.
Izraelci su navedeni u grijeh kad su se nalazili u stanju vanjskog mira i sigurnosti.
Propustili su misliti na Boga, zanemarili su molitvu i gajili duh samopouzdanja. Lagodnost i
poputanje sebi uinilo je tvravu due nebranjenom i u nju su ule poniavajue misli. U srcu
se odvija dug proces pripreme, svijetu nepoznat, prije no to e hrianin uiniti otvoreni
grijeh. Um ne prelazi naglo iz stanja istoe i svetosti u stanje pokvarenosti, poroka i zloina.
Da bi oni koji su stvoreni prema Bojoj slici poprimili ivotinjsku ili sotonsku prirodu,
potrebno je vrijeme. Mi se mijenjamo gledanjem. Poputanjem neistim mislima ovjek moe
tako odgojiti svoj um da grijeh na koji se nekada gadio postane ugodan.
Sotona koristi sva orua da zloin i poniavajue poroke uini popularnim. Mi ne
moemo hodati ulicama naih gradova a da se ne suoimo s upadljivim tragovima zloina u
novelama ili kazalitu. Um se odgojem privikava na grijeh. U novinama se pred ljude iznosi
ivot zlih i poronih, i sve to moe uzbuditi strasti iznosi se pred njih u obliku uzbudljivih
pria. Oni sluaju i itaju tako mnogo o poniavajuim zloinima da nekad njena savjest, koja
bi pred takvim prizorima ustuknula u strahu, postaje tvrda i oni s poudnim zanimanjem
razmiljaju o tim stvarima.
Mnoge popularne zabave u dananjem svijetu, ak i meu onima koji tvrde da su
hriani, tee k istom cilju kao i neznaboake zabave. Meu njima je doista malo onih koje
Sotona ne koristi za unitavanje dua. On vjekovima djeluje kroz drame da bi uzbudio strasti i
veliao porok. Sotona se slui operom, njenim velianstvenim prikazom i oaravajuom
muzikom, maskaradom, plesom, da srui zid naela i otvori vrata tjelesnom poputanju. Na
svakom skupu organiziranom zbog zadovoljstva, gdje se potie ponos i poputa apetitu, a ljudi
se navode da zaborave Boga i iz vida izgube vjene interese, Sotona svojim lancima okiva
due.
A svrh svega, uvaj svoje srce, savjet je mudrog ovjeka, jer iz njega izvire ivot. (Izr
4,23) Jer on je onakav kako u sebi misli. (Izr 23,7) Boanska milost mora obnoviti srce ili je
237

uzalud traiti istou ivota. Onaj koji pokua izgraditi plemenit, poten karakter nezavisno od
Hristove milosti gradi kuu na pijesku. Ona e se sigurno sruiti tokom estokih oluja kunji.
Davidova molitva bi trebala biti molitva svake due: isto srce stvori mi, Boe, i duh postojan
obnovi u meni. (Ps 51,12) A kad smo postali sudionici u nebeskom daru, mi kroz snagu
Boju po vjeri (1 Pt 1,5) teimo k savrenstvu.
Ipak, mi se moramo truditi da odbijemo kunje. Oni koji ne ele postati rtve Sotoninih
orua moraju dobro uvati prilaze dui. Oni moraju izbjegavati itanje, gledanje ili sluanje
onoga to izaziva neiste misli. Um ne treba ostaviti da bez nadzora razmilja o predmetima
koje neprijatelj due predlae. Zato opaite svoje bokove, to jest svoj um... kae apostol
Petar. Budite trijezni... Budui da ste posluna djeca, ne oblikujte se prema negdanjim
strastima - strastima iz vremena vaeg neznanja, ve kao to je svet onaj koji vas je pozvao,
postanite i sami sveti u svojem ivljenju. (1 Pt 1,13-15) Pavle kae: Uostalom, brao, sve to
je estito, to je dino, to je pravedno, to je nevino, to je ljubezno, to je na dobru glasu, i sve
to je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadraj vaih misli. (Fil 4,8) To zahtijeva revne
molitve i neprekidnu budnost. Stalni uticaj Svetoga Duha treba nam pomoi da um usmjerimo
prema gore i naviknemo se razmiljati o istim i svetim stvarima. Mi moramo marljivo
prouavati Boju Rije. Kako e mladi istim sauvati put svoj? uvajui rijei tvoje. U srcu
sam zatvorio rije tvoju, kae psalmist, da protiv tebe ne sagrijeim. (Ps 119,9.11)
Izraelov grijeh u itimu navukao je na njih Boje kazne i premda se danas isti grijesi ne
kanjavaju tako brzo, oni e sigurno biti kanjeni. Ako ko razara hram Boji, njega e Bog
razoriti. (1 Kor 3,17) Priroda je za ove zloine predvidjela strane kazne, kazne koje e prije
ili kasnije stii svakog prijestupnika. Ovi su grijesi, vie no bilo koji drugi, prouzroili
zastraujue poremeaje u ljudskoj rasi kao i bolesti i jad kojim je svijet proklet. Ljudi moda
uspijevaju prikriti svoje prijestupe od svojih blinjih, ali oni e sigurno ponjeti posljedice,
patnju, bolesti, imbecilnost ili smrt. A nakon ovog ivota dolazi sud sa svojini vjenim
kaznama: ... oni koji ine takva djela nee naslijediti kraljevstva Bojega, ve e sa Sotonom i
zlim anelima zavriti u ognjenom jezeru koje je druga smrt (Gal 5,21; Otk 20,14).
Jer s usana ene preljubnice kaplje med, i nepce joj je glade od ulja, ali je ona
naposljetku gorka kao pelin, otra kao dvosjekli ma. (Izr 5,3.4) Neka joj je put tvoj daleko
od nje, i ne pribliuj se vratima njezine kue, da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima
svoje godine; da se ne bi tuinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zasluba ne ode u tuu kuu; da
ne rida na koncu, kad ti nestane tijela i puti. (8-11 redak) Jer joj kua tone u smrt. Ko god
zalazi k njoj, ne vraa se. (Izr 2,18.19) ... da zvanice njezine poivaju u Podzemlju. (Izr 9,18)

238

42. poglavlje

PONOVLJENI ZAKON
Ovo poglavlje zasniva se na Ponovljenom zakonu 4 do 6 i 28.

Gospod je rekao Mojsiju da se pribliilo vrijeme za osvajanje Hanaana, i dok je ostarjeli

prorok stajao na visoravni koja se uzdizala nad rijekom Jordan i obeanom zemljom, on je s
velikim zanimanjem posmatrao nasljedstvo svog naroda. Je li mogue povui kaznu koja mu je
izreena zbog grijeha kod Kadea? On se molio: Gospode moj, Jahve! Ti si poeo pokazivati
svome sluzi svoju veliajnost i svoju mo. Ta koji bog, na nebu ili na zemlji, moe izvesti takva
djela i udesa kao to su tvoja! Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaenu zemlju
preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon! (Pnz 3,24-27)
Odgovor je glasio: Dosta - ree mi Jahve - ne govori mi vie o tom! Popni se na vrhunac
Pisge i upri oi svoje na zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro oima svojim, jer preko
Jordana nee prijei.
Mojsije se bez prigovora pokorio Bojoj naredbi. A sada se zabrinuo za Izrael. Ko e se
brinuti za njihovu dobrobit kao on? On se iz dubine srca pomolio: Neka Jahve, Bog duhova u
svakom tijelu, postavi ovjeka nad ovom zajednicom, koji e pred njom izlaziti; koji e pred
njom stupati; koji e je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado to nema
pastira. (Br 27,16.17)
Gospod je uo molitvu svog sluge i odgovorio: Uzmi Jouu, sina Nunova! - ree Jahve
Mojsiju. - To je ovjek u kome ima duha. Na nj poloi ruku svoju! Onda ga odvedi pred
svetenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oi daj naredbe! Predaj mu dio svoje
vlasti, da ga slua sva zajednica sinova Izraelovih. (18-20. retka) Joua je ve dugo pratio
Mojsija, i budui da je bio mudar, sposoban i vjeran ovjek, on je izabran da ga naslijedi.
Joua je Mojsijevim polaganjem ruku, zajedno s najdojmljivijim pozivom, sveano
izabran za izraelskog vodu. Njemu je takoe bilo doputeno sudjelovati u upravljanju.
Gospodnje je rijei o Joui Mojsije iznio zajednici: Neka pristupa k sveteniku Eleazaru, koji e
za nj traiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijest neka izlaze i na njegovu
zapovijest neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica. (21-23. retka)
Prije no to je napustio poloaj vidljivog vode Izraela Mojsiju je nareeno da im ponovi
istoriju njihova izbavljenja iz Egipta, njihova putovanja kroz pustinju i ponovi im Zakon
izreen na Sinaju. Kad je Zakon darovan, malo je njih iz prisutne zajednice bilo dovoljno starih
da shvate sveanost te prigode. Budui da su uskoro trebali prijei preko Jordana i zauzeti
obeanu zemlju, Bog im je htio iznijeti zahtjeve svog Zakona i propisati im poslunost kao
uslov napretka.
Mojsije je stao pred narod da ponovi posljednje opomene i ukore. Lice mu je obasjavala
sveta svjetlost. Njegova je kosa posijedila od starosti, ali je njegovo dranje bilo uspravno,
njegove crte lice pokazivale su nesmanjeno zdravlje i snagu, a njegov vid je bio jasan i
nepomuen. Bila je to jedna vana prilika i on je s dubokim osjeajima prikazao ljubav i milost
njihovog Svemonog Zatitnika:
Ispitaj samo prijanja vremena to su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio
239

ovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako velianstvena
dogaaja? Je li se to takvo ulo? Je li ikad koji narod uo glas Boga gdje govori isred ognja kao
to si ti uo i na ivotu ostao? Ili, pokua li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred
drugog naroda kunjama, znakovima, udesima i ratom, jakom rukom i ispruenom miicom,
uza silne strahote, kao to je sve to, na vae oi, uinio za vas Jahve, Bog va, u Egiptu? Tebi je
to pokazano, da zna da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga uz njega.
Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato to biste vi bili brojniji od svih naroda - vi ste
zapravo najmanji - nego zato to vas Jahve ljubi i dri zakletvu kojom se zakleo vaim oima.
Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kue ropstva, ispod vlasti faraona,
kralja egipatskoga. Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji dri svoj Savez i
milost svoju iskazuje do tisuu koljena onima koji ga ljube i dre njegove zapovijesti. (Pnz
7,7-9)
Izraelski je narod bio spreman svoje tekoe pripisati Mojsiju, ali sada su njihove
sumnje da ga kontrolira ponos, ambicije i sebinost bile uklonjene i oni su s povjerenjem
sluali njegove rijei. Mojsije je vjerno pred njih iznio njihove greke i prijestupe njihovih
otaca. esto su bili nestrpljivi i skloni pobuni zbog dugog lutanja po pustinji, ali Boga se nije
moglo optuiti to je osvajanje Hanaana odgoeno. On je bio alosniji od njih jer im nije mogao
odmah predati obeanu zemlju i tako pred svim narodima prikazati svoju mo u oslobaanju
svog naroda. Zbog nepovjerenja u Boga, ponosa i nevjere, oni nisu bili spremni za ulazak u
Hanaan. Oni nikako ne bi mogli predstavljati narod iji je Bog bio Gospod, jer nisu imali njegov
ist, dobar i blagonaklon karakter. Da su njihovi oci vjerom posluali Boje upute, da su se
pokoravali njegovim zakonima i hodili prema njegovim uputama, oni bi se ve odavno naselili
u Hanaanu, kao napredan, svet i sretan narod. Odlaganje njihova ulaska u dobru zemlju
obeastilo je Boga i u oima okolnih naroda naudilo njegovoj slavi.
Mojsije, koji je razumio karakter i vrijednost Bojeg Zakona, uvjerio je narod da nijedan
drugi narod nema tako mudre, pravedne i milostive zakone kao one koje su primili Izraelci:
Ja sam vas, eto, pouio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vrite
u zemlji u koju idete da je zaposjednete. Drite ih i vrite: to e u oima naroda biti vaa
mudrost i vaa razboritost. Kad oni uju za sve ove zakone, rei e: Samo je jedan narod
mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.
Mojsije je usmjerio njihovu panju na Onaj dan kad si stajao na Horebu. I on je upitao
izraelski narod: Jer, koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao to je Jahve,
Bog na, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe
pravedne kao to je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim? Ovo pitanje upueno Izraelu
moglo bi se i danas ponoviti. Zakoni to ih je Bog dao svom drevnom narodu bili su mudriji,
bolji i humaniji nego zakoni najcivilizovanijih naroda na zemlji. Zakoni naroda nose tragove
slabosti i strasti neobnovljena srca, ali Boji Zakon nosi znak boanstva.
A vas je uzeo Jahve... iz one pei uarene, objavio je Mojsije, da postanete narod
njegova nasljedstva. Tako im je opisana zemlja u koju su uskoro trebali ui i koja je trebala
biti njihova uz uslov poslunosti Bojem Zakonu. Kako su samo ove rijei morale pokrenuti
srca Izraelaca kad su se sjetili da je onaj koji je tako oduevljeno opisao blagoslove obeane
zemlje iskljuen, zbog njihovog grijeha, iz podjele naslea svog naroda:
Jer Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju, ... nije kao zemlja egipatska iz koje ste
izali, gdje si, posijavi sjeme, morao svoj usjev svojom nogom natapati kao to se natapa
povrtnjak. Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova, i natapa je dad
240

nebeski; zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oi Jahve, Boga tvoga, uvijek poivaju,
od poetka do svretka godine. (Pnz 8,7-9; 11,10-12)
A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim oima, Abrahamu,
Isaku i Jakovu, da e je tebi dati - u velike i lijepe gradove, kojih nisi zidao; u kue pune svakog
dobra, kojih nisi punio; na iskopane atrnje, kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike, kojih
nisi sadio - i sit se najede: pazi da ne zaboravi Jahvu... Zato pazite da ne zaboravljate
Saveza to ga je Jahve, Bog tvoj, sklopio s vama... Ako budu inili zlo u Gospodnjim oima,
tada, dodao je Mojsije: Znajte... da e vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da
je zaposjednete.
Nakon javnog ponavljanja Zakona Mojsije je zavrio s pisanjem svih zakona, uredbi i
kazni koje mu je Bog dao i svih pravila u vezi sa rtvenim sistemom. Knjiga koja je sadravala
sve ovo predana je na uvanje za to odreenim slubenicima, a zbog sigurnosti pohranjena je
pored Kovega. Ipak, veliki voa je bio ispunjen strahom da e ljudi odstupiti od Boga. U
najuzvienijem i najuzbudljvijem govoru on im je predoio blagoslove koji e biti njihovi uz
uslov poslunosti, i prokletstva koja e slijediti nakon prijestupa:
Ako zbilja poslua glas Jahve, Boga svoga, drei i vrei sve njegove zapovijesti to ti
ih danas nareujem, blagoslovljen e biti u gradu, blagoslovljen u polju,... plod utrobe tvoje,
rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga... Blagoslovljen e biti tvoj ko i nave tvoje. Balgoslovljen
e biti kad ulazi, blagoslovljen kad izlazi. Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve
e poloiti preda te potuene... Jahve e narediti da blagoslov bude s tobom u itnicama tvojim
i u svakom pothvatu ruke tvoje.
Ali ako ne bude sluao glasa Jahve, Boga svoga, ne drei i ne vrei svih njegovih
zapovijesti i svih njegovih zakona to ti ih danas nareujem, sva e ova prokletstva doi na te i
stii te. Bit e na zgraanje, porugu i ruglo svim narodima meu koje te Jahve odvede.
Jahve e vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje; ondje e oboavati druge
bogove: drvene i kamene - koji su bili nepoznati i tebi i tvojim oima. Ali meu tim narodima
nee imati mira; ni tvome stopalu nee biti poivalita, nego e ti ondje Jahve dati srce
uznemireno, oi utonule, duu tjeskobnu. ivot tvoj visie o niti; bojae se danju i nou, i
nee biti siguran za ivot svoj. U strahu koji e ti stezati srce, i od prizora to e ga oi tvoje
gledati, jutrom e govoriti: Oh, da je ve vee! a navee e govoriti: Oh, da je ve jutro!
Duhom nadahnua, posmatrajui budunost, Mojsije je opisao strane prizore konane
propasti izraelskog naroda i razorenje Jerusalema od rimske vojske: Jahve e iz daljine, s
kraja zemlje, dovesti narod koji e sletjeti kao orao. Bit e to narod kojemu jezika nee
razumjeti; narod bezduan, koji nee pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema
mladima.
Slikovito je opisao potpuno opustoenje zemlje i strane patnje naroda tokom opsade
Jerusalema pod vostvom Tita, stoljeima kasnije: On e ti jesti mlado od tvoga blaga i rod
tvoje njive dok te ne uniti... Opsjedat e te u svim tvojim gradovima irom zemlje tvoje dok ne
obori visoke i utvrene bedeme u koje si polagao nadu svoju... U tjeskobi i jadu, kojima e te
neprijatelj tvoj pritisnuti, jest e plod utrobe svoje - meso sinova svojih i keri svojih koje ti
dadne Jahve, Bog tvoj. I ena najnjenija i najmeka to bude u tebe - toliko njena i
tankoutna da se ne usuuje spustiti stopala na zemIju - zlobnim e okom gledati na mua u
svome naruju, ... i na djecu to ih ima roditi, jer e ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog
nevolje i jada kojim e te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim.
Mojsije je zavrio znaajnim rijeima: Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i
241

zemlju da pred vas stavljam: ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. ivot, dakle, biraj, ljubei
Jahvu, Boga svoga, sluajui njegov glas, prianjajui uz njega, da ivi ti i tvoje potomstvo. Ta
on je ivot tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle
oima tvojim Abrahamu, Isaku i Jakovu da e im je dati. (Pnz 30,19.20)
Da bi to dublje utisnuo ove istine u svaki um, veliki voa ih je izrazio svetim stihovima.
Ova pjesma nije bila samo povijesne ve i proroke prirode. Ponavljajui Boje postupanje s
njegovim narodom u prolosti, ona je takoe nagovijestila velike dogaaje u budunosti,
konanu pobjedu vjernih kad Hristos doe po drugi put u sili i slavi. Narodu je nareeno da
zapamti ovu pjesniku istoriju i poui svoju djecu i djecu svoje djece. Zajednica ju je trebala
ponavljati kad su se sastajali na bogosluenju, a narod ju je trebao ponavljati dok su obavljali
svakodnevne poslove. Dunost je roditelja bila ove rijei utisnuti u prijemive umove svoje
djece da ih ona nikada ne zaborave.
Budui da su Izraelci trebali, u posebnom smislu, biti uvari i Bojeg Zakona, znaaj
ovih uredbi i vanost poslunosti osobito su se trebali utisnuti u njihove umove, a preko njih i
na njihovu djecu i djecu njihove djece. Gospod je u vezi sa svojim zapovijestima naredio:
Pouite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kui i kad idete putem; kad
lijegate i ustajete. Ispiite ih na dovratnike svoje kue i na svoja vrata.
Kad u buduim vremenima djeca zapitaju: to su te upute, zakoni i uredbe to ih je
Jahve, Bog na, vama propisao?, tada su roditelji trebali ponoviti istorija Bojeg milostivog
postupanja s njima, kako je Gospod radio na njihovu izbavljenju da mogu sluati njegov Zakon
i rei im: I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vrimo u strahopotovanju prema Jahvi,
Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da ivimo, kao to je to danas.

242

43. poglavlje

MOJSIJEVA SMRT
Ovo poglavlje zasniva se na Ponovljenom zakonu 31 do 34.

U svim Bojim postupanjima prema njegovom narodu najupeatljiviji dokazi o njegovoj

strogoj i nepristranoj pravednosti pomijeani su s njegovom ljubavlju i milou. Istorija
izraelskog naroda to primjerom pokazuje. Bog je Izraelu dao velike blagoslove. Njegova je
njena ljubav prema njima dirljivo opisana rijeima: Poput orla to bdi nad gnijezdom, nad
svojim orliima lebdei, tako on krila iri, uzima ga, pa ga svojim nosi perima. A ipak, kako ih
je brzo i strogo kanjavao za njihove prijestupe.
Boja beskonana ljubav pokazala se u daru njegovog jedinorodnog Sina za otkupljenje
izgubljenog ljudskog roda. Hristos je doao na zemlju da ljudima otkrije karakter svog Oca, a
njegov je ivot bio ispunjen djelima boanske njenosti i saaljenja. Ipak sam Hristos kae:
Jer, zaista, kaem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrica slova iz
Zakona sigurno nee nestati, a da se sve ne ostvari. (Mt 25,41) Bog je u cijeloj Bibliji prikazan
ne samo kao njeni otac ve i kao pravedan sudija. Premda On uiva u izraavanju milosti i
podnosi opainu, grijeh i prijestup, ali krivca nekanjena ne ostavlja (Izl 34,7).
Veliki Vladar naroda objavio je da Mojsije nee uvesti izraelsku zajednicu u dobru
zemlju, a arke molitve Bojeg sluge nisu mogle preinaiti njegovu presudu. On je znao da
mora umrijeti. Ipak, on ni za trenutak nije popustio u svojoj brizi za Izrael. On je vjerno
nastojao pripremiti zajednicu za ulazak u obeano nasljedstvo. Mojsije i Joua su po boanskoj
zapovijesti prili atoru, dok je stup od oblaka doao i stao iznad ulaza. Ovdje je narod
sveano predan brizi Joue Nunova. Mojsijevo djelo kao izraelskog vode je zavrilo. Ipak, on je
brinui se za narod zaboravio na sebe. Mojsije je u prisutnosti okupljenog mnotva, u ime
Boje, svom nasljedniku uputio rijei svete radosti: Ohrabri se i budi odluan! Jer ti e ii s
ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle oima njihovim da e im je dati. On se onda
okrenuo starjeinama i narodnim knezovima predajui im sveanu obavezu da vjerno sluaju
upute koje im je on prenio od Boga.
Dok je narod gledao na ostarjela ovjeka koji je uskoro trebao biti uzet od njih, oni su
se prisjetili s novom i dubljom zahvalnou njegove roditeljske njenosti, njegovih mudrih
savjeta i neumorna rada. Kako su esto, kad su njihovi grijesi navukli na njih pravednu Boju
kaznu, Mojsijeve molitve uinile da ih On potedi! Grinja savjesti je poveala njihovu alost.
Oni su se s gorinom sjeali da je njihova vlastita pokvarenost izazvala Mojsija na grijeh zbog
kojeg mora umrijeti.
Odlazak njihovog ljubljenog voe bio je daleko snaniji ukor Izraelu od bilo kojeg
drugog koji su mogli primiti da je njegov ivot i zadatak nastavljen. Bog je htio da shvate kako
ivot sljedeeg vode ne smiju uiniti tako tekim kao to su oteali Mojsijev. Bog govori svom
narodu kroz blagoslove koje im daje, a kad ih oni ne cijene, On im govori tako to uklanja te
blagoslove da bi ih naveo da uvide svoje grijehe i vrate mu se s cijelim srcem.
Tog istoga dana Mojsije je primio zapovijest: Popni se na goru Nebo... pa pogledaj
zemlju Hanaansku to u je dati u posjed Izraelcima. Onda umri na gori na koju se uspne i
243

pridrui se svojim precima. Mojsije je esto odlazio iz logora, iz poslunosti prema

boanskom pozivu, da bi razgovarao s Bogom, ali on je sada trebao poi na nov i tajanstven
zadatak. On je morao poi da preda svoj ivot u ruke svog Stvoritelja. Mojsije je znao da je
trebao umrijeti sam. Nijednom zemaljskom prijatelju nije bilo doputeno da mu slui u
njegovim posljednjim trenucima. Prizor pred njim je bio tajanstven i zastraujui, prizor od
kojeg se srce stezalo. Najtea kunja je bila odvajanje od naroda za koji se brinuo i koji je
ljubio, naroda s kojim su njegov ivot i interesi bili tako dugo povezani. Ali on je nauio
vjerovati Bogu i s vrstom vjerom on je sebe i svoj narod predao njegovoj ljubavi i milosti.
Mojsije je po posljednji put stajao pred zajednicom svog naroda. Duh Boji je ponovno
siao na njega i s najuzvienijim i najdirljivijim rijeima on je izrekao blagoslov nad svakim
plemenom, zavravajui zajednikim blagoslovom:
Niko nije kao Bog Izraelov:
po nebesima u pomo ti jezdi
i po oblacima u svom velianstvu!
Bog vjeni tvoje je utoite,
a ne zemlji drevna njegova miica
pred tobom goni neprijatelja;
on dovikuje: Uniti!
U sigurnosti prebiva Izrael,
a Jakovljev je izvor na osami
u zemlji ita i vina,
gdje nebesa rosom dade.
Blago tebi, Izraele!
Koji narod ko tebe Jahve spaava?
On tit je tvoj to te brani
i ma tvoj slavodobitni...
(Pnz 33,26-29)
Mojsije se okrenuo od zajednice i u tiini i samoi poao prema planini. Otiao je na
brdo Nebo, na vrhunac Pisge. Na tom usamljenom vrhuncu on je stao i nepomuena vida
posmatrao prizor koji se pred njim pruao. Daleko su se na zapad pruale plave vode Velikog
mora, planina se Hermon uzdizala prema nebu na sjeveru, na istoku se nalazila Moabska
nizina, a iza nje je leao Baan, mjesto izraelske pobjede, a dalje prema jugu pruala se
pustinja kojom su tako dugo lutali.
Mojsije se u samoi osvrnuo na ivot nestalnosti i tekoa otkad je napustio kraljevske
asti i izglede na egipatskom dvoru da bi svoju sudbinu vezao s Bojim izabranim narodom.
On se prisjetio svih ovih dugih godina u pustinji s Jitrovim stadom, pojavu Anela u goruem
grmu i svoje vlastito pozvanje da izbavi Izrael. On je ponovno posmatrao mona uda Boje
sile u korist izabranog naroda, i njegovu strpljivu milost tokom godina njihova lutanja i
pobune. Uprkos svemu to je Bog za njih uinio, usprkos njegovim molitvama i radu, samo su
se dva odrasla ovjeka od ogromne vojske koja ja napustila Egipat nala vjerna da su mogli ui
u obeanu zemlju. Dok je Mojsije razmiljao o rezultatima svog rada, njegov mu se ivot kunji
i rtava inio gotovo uzaludan.
Ipak, on nije alio zbog tereta koji je nosio. Znao je da je sam Bog vodio njegov zadatak i
djelo. Kad je prvi put bio pozvan da povede Izrael iz ropstva, on je ustuknuo pred
odgovornou, ali kad je preuzeo djelo, on teret nije odbacivao. ak kad je Bog predloio da ga
244

oslobodi i uniti pobunjeniki Izrael, Mojsije se nije mogao sloiti. Premda su njegove kunje
bile teke, on je uivao u posebnim znacima Boje naklonosti. Dobio je bogato iskustvo tokom
putovanja kroz pustinju posmatrajui prikaze Boje sile i slave i u zajednici njegove ljubavi.
Osjeao je da je donio mudru odluku kad je izabrao da podnosi stradanja s Bojim narodom,
umjesto da uiva u trenutnim zadovoljstvima grijeha.
Kad se osvrnuo na svoje iskustvo kao voe Bojeg naroda, jedan je pogrean postupak
uprljao njegovu istoriju. Kad bi se taj prijestup mogao izbrisati, smatrao je da se ne bi ustezao
umrijeti. Njemu je reeno da je sve to Bog zahtijeva pokajanje i vjera u obeanu rtvu, i
Mojsije je ponovno priznao svoj grijeh i zatraio oprotaj u Isusovo ime.
Onda mu je prikazan panoramski pregled obeane zemlje. Pred njim je prikazan svaki
dio zemlje, i to ne nejasno i djelomino u maglovitoj daljini, ve jasno, detaljno i prekrasno, na
njegovu radost. Ovaj prizor tada nije prikazan kakav je bio, ve kakav je trebao postati s
Bojim blagoslovima u vlasnitvu Izraela. inilo mu se da posmatra drugi Edem. Planine su
bile odjevene libanskim cedrovima, brda srebrnastim maslinama i mirisnim od vina, a iroke
zelene ravnice posute cvijeem i bogate plodovima, tropske palme, polja u kojima se njie ito
i jeam, sunane doline kojima odzvanja uborenje potoka i pjesma ptica, poboni gradovi i
lijepi vrtovi, jezera bogata vodom, stada koja su pasla na padinama, ak su i meu stijenama
divlje pele gomilale svoje blago. To je doista bila zemlja kakvu je Mojsije, nadahnut Duhom
Bojim, opisao Izraelu: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog to daje
roda nebeska i to se u bezdanima dolje krije, najbolje od onoga to daruje sunce... i najbolje s
vjenih breuljaka, ponajbolji rod zemlje i svega to je na njoj.
Mojsije je vidio kako se izabrani narod naselio u Hanaanu, svako pleme na vlastitom
posjedu. Vidio je njihovu istoriju nakon naseljavanja obeane zemlje, dugu, alosnu priu o
njihovom otpadu i njegovoj kazni. Vidio je kako su zbog svojih grijeha rasijani meu
neznabocima, slavu koja je napustila Izrael, njegove prekrasne gradove razruene, a narod
zatoen u tuim zemljama. Vidio je kad su vraeni u zemlju svojih otaca i naposljetku kako
dolaze pod vlast Rima.
Doputeno mu je da pogleda tijek vremena i posmatra prvi dolazak naeg Spasitelja.
Vidio je Isusa kao dijete u Betlehemu. uo je glasove aneoskih zborova kako pjevaju pjesmu
hvale Bogu i miru na zemlji. Vidio je zvijezdu na nebu koja je vodila mudrace s Istoka k Isusu, a
njegov um je obasjalo veliko svjetlo kad se sjetio prorokih rijei: ... od Jakova zvijezda izlazi.
Od Izraela ezlo se die. (Br 24,17) Posmatrao je Isusov ponizni ivot u Nazaretu, njegovu
slubu ljubavi, saosjeanja i iscjeljenja, njegovo odbacivanje od strane ponosnog, nevjernikog
naroda. Zaprepaten je sluao njihovo hvalisavo uzdizanje Bojeg Zakona, dok su prezirali i
odbacivali Onoga koji je dao Zakon. Vidio je Isusa na Maslinskoj gori kako plaui pozdravlja
grad svoje ljubavi. Dok je Mojsije posmatrao konano odbacivanje naroda kojeg je Nebo tako
obilno blagoslovilo, naroda za kojeg je on radio, molio se i rtvovao, za kojeg je bio voljan da
se njegovo ime izbrie iz knjige ivota, dok je sluao strane rijei: Evo, vaa e kua biti
preputena vama - pusta! (Mt 23,38), njegovo se srce steglo od bola, a suze gorine potekle
niz lice, iz saosjeanja s patnjama Bojeg Sina.
On je slijedio Spasitelja do Getsemanija i posmatrao agoniju u vrtu, izdaju, vrijeanje i
bievanje - raspee. Mojsije je vidio da kao to je on podigao zmiju u pustinji, tako je Sin Boji
morao biti podignut da svako ko vjeruje u Njega ima ivot vjeni (Iv 3,15). Bol, ogorenje i
strah ispunili su Mojsijevo srce kad je vidio licemjerstvo i sotonsku mrnju koju je jevrejski
narod pokazao prema svom Otkupitelju, monom Anelu koji je iao pred njihovim oima. uo
245

je Hristov bolni uzvik: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio! (Mk 15,34) Vidio ga je kako
lei u Josifovom novom grobu. Tama beznadnog oaja je naoko prekrivala svijet. Ali kad je
ponovno pogledao i vidio ga kako dolazi kao Pobjednik, kako se uzdie na nebo u pratnji
anela i vodi mnotvo spaenih, vidio je bljetava vrata otvorena da ga prime i vojske nebeske
kako s pjesmom pobjede izraavaju dobrodolicu svom Zapovjedniku. Njemu je tada
pokazano da e on biti taj koji e pratiti Spasitelja i otvoriti mu vjena vrata. Dok je posmatrao
prizor, njegovo je lice bljetalo svetom svjetlou. Kako su male izgledale kunje i rtve u
njegovom ivotu u poreenju sa ivotom Bojeg Sina! Kako su bile beznaajne u poreenju s
izvanredno velikom i vjenom slavom (2 Kor 4,17). Radovao se to mu je doputeno da samo
malo sudjeluje u Hristovim patnjama.
Mojsije je posmatrao Isusove uenike dok su svijetu nosili njegovo evanelje. Vidio je
da premda je tjelesni izraelski narod iznevjerio svoj uzvieni poziv na koji ga je Bog pozvao i
zbog svoje nevjere propusti da postane svjetlost svijetu, premda je prezreo Boju milost i
proigrao njegove blagoslove kao izabrani narod, Bog ipak nije odbacio Abrahamovo
potomstvo. Slavni ciljevi to ih je htio ostvariti kroz Izrael morali su biti ispunjeni. Svi koji su
kroz Hrista trebali postati djeca vjere smatrat e se Abrahamovim potomstvom. Oni su bili
nasljednici zavjetnih obeanja, i kao Abraham, oni su pozvani da uvaju i svijetu obznanjuju
Boji Zakon i evanelje njegovog Sina. Mojsije je vidio kako svjetlost evanelja svijetli kroz
Isusove uenike narodu to je boravio u tami (Mt 4,16), i hiljade iz neznaboakih zemalja
prilaze izlazeoj svjetlosti. Posmatrajui ovo, on se radovao rastu i napretku Izraela.
Pred njim je proao i drugi prizor. Pokazano mu je kako je Sotona radio kako bi naveo
Jevreje da odbace Hrista, dok su tvrdili da potuju Oev Zakon. Zatim je vidio hrianski svijet
u slinoj zabludi kojom tvrde da prihvataju Hrista dok odbacuju Boji Zakon. uo je kako
svetenici i starjeine izbezumljeno viu: Neka se razapne! Neka se razapne! i kako neki
navodni hrianski uitelji viu: Zakon je ukinut! Vidio je kako je subota pogaena i na njeno
mjesto uspostavljena lana institucija. Mojsija je ponovno ispunio strah i zaprepatenje. Kako
su oni koji vjeruju u Hrista mogli odbaciti Zakon koji je On izrekao svojim vlastitim glasom na
svetoj gori? Kako neko ko se boji Boga moe odbaciti Zakon koji je temelj njegove vladavine na
Zemlji i Nebu? Mojsije je s radou primijetio kako nekolicina potuje i uzdie Boji Zakon.
Vidio je posljednju veliku bitku zemaljskih sila za unitenje onih koji dre Boji Zakon.
Oekivao je vrijeme kad e se Bog podii da kazni stanovnike zemaljske zbog njihove pokvarenosti, a oni koji se boje njegova imena bit e zatieni i skriveni u dan njegova gnjeva. uo je
Boji zavjet mira s onima koji su drali njegov Zakon i kako se nebo i zemlja tresu dok njegov
glas odzvanja iz njegovog svetog prebivalita. Vidio je drugi Hristov dolazak u slavi, umrle
pravednike uskrsnute u vjeni ivot i ive svete prenesene a da nisu iskusili smrt, kako se
zajedno uzdiu s pjesmom radosti u Boji grad.
Onda se ukazao jo jedan prizor, zemlja slobodna od prokletstva, ljepa od divne
obeane zemlje iji se prizor nedavno pruao pred njima. U njoj nema grijeha, a smrt ne moe
ui. Tu narod spaenih nalazi svoj vjeni dom. Mojsije s neizrecivom radou posmatra prizor,
slavnije ispunjenje izbavljenja od najsmjelijih nada to ih je ikada zamiljao. Njihova zemaljska
lutanja su zauvijek prola, a Boji je Izrael najposlije uao u obeanu zemlju.
Vienje je ponovno nestalo i njegov se pogled spustio na Hanaansku zemlju koja se
pruala u daljini. Onda, kao umorni ratnik, on je legao da se odmori. I Mojsije, sluga Jahvin,
umrije ondje u zemlji Moabskoj po Jahvinoj zapovijesti. I ukopa ga on u dolini u zemlji
nasuprot Bet Peoru. Do dana dananjega niko nije doznao za njegov grob. Mnogi koji nisu bili
246

voljni obratiti panju na Mojsijeve savjete dok je bio s njima bili bi u opasnosti da se klanjaju
njegovom mrtvom tijelu da su znali mjesto njegova ukopa. Zbog toga je ono bilo skriveno od
ljudi. Boji aneli su ukopali tijelo njegovog sluge i bdjeli nad njegovim usamljenim grobom.
Ne pojavi se vie prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve poznavao licem u lice!
- po svim onim znakovima i udima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih uini... po
onoj monoj ruci njegovoj i po svim onim velikim stranim djelima koja uini na oi svega
Izraela.
Da Mojsijev ivot nije uprljao jedan grijeh, kad je propustio Bogu odati ast izvoenjem
vode iz stijene kod Kadea, on bi uao u obeanu zemlju i bio bi prenesen na Nebo a da ne
okusi smrt. Ali on nije trebao dugo ostati u grobu. Sam Hristos, s anelima koji su ukopali
Mojsija, siao je s Neba da pozove zaspalog svetog ovjeka. Sotona je likovao to mu je uspjelo
navesti Mojsija da sagrijei protiv Boga i tako doe pod vlast smrti. Veliki je neprijatelj izjavio
da mu je boanska kazna: Prah si, u prah e se vratiti (Post 3,19) dala ovlast nad mrtvima.
Sila groba nikada nije bila slomljena i on je sve koji su bili u grobu smatrao svojim
zatoenicima koji nikada nee biti osloboeni iz mranog zatvora.
Hristos je po prvi put trebao dati ivot mrtvacu. Dok su se Knez ivota i aneli svjetlosti
pribliavali grobu, Sotona je strepio da ne izgubi svoju vlast. On je sa svojim anelima stao da
sprijei napad na podruje to ga je smatrao svojim. Hvalisao se da je Boji sluga postao
njegov zatoenik. Izjavio je da ak ni Mojsije nije mogao drati Boji Zakon, da je on prisvojio
slavu koja je pripadala Jahvi, grijeh zbog kojeg je Sotona istjeran s Neba, te da je zbog
prijestupa dospio pod vlast Sotone. Praiskonski izdajica je ponovio prvotnu optubu protiv
boanske uprave i ponovio svoje prigovore protiv Boje nepravde prema njemu.
Hristos se nije uputao u razgovor sa Sotonom. On je protiv njega mogao iznijeti surova
djela koja je uinio na Nebu i time prouzroio propast velikog broja njegovih stanovnika. On je
mogao ukazati na la izreenu u Edemu, koja je dovela do Adamova grijeha i donijela smrt
ljudskom rodu. On je mogao podsjetiti Sotonu da je on navodio Izrael na gunanje i pobunu
to je iscrpilo njihovog strpljivog vodu, i u trenutku slabosti iznenadio ga grijehom zbog kojeg
je pao pod vlast grijeha. Ali Hristos je sve prepustio svom Ocu rijeima: Neka bi ti Gospod
zapovjedio da uuti! (Juda 9) Spasitelj se nije prepirao sa svojim neprijateljem, ve je tada
poeo svoje djelo slamanja moi svog palog neprijatelja i uskrsavanja mrtvih. To je bio dokaz
da se Sotona ne moe suprotstaviti nadmoi Bojeg Sina. Vaskrsenje je zauvijek osigurano.
Mojsije je iz groba izaao proslavljen i sa svojim Izbaviteljem uzaao u Boji grad.
Grijeh je uinio da Mojsije potpadne pod Sotoninu vlast. Svojom zaslugom, u skladu sa
Zakonom, postao je zarobljenik smrti; ali je bio podignut i dobio pravo na vjeni ivot u ime
svoga Otkupitelja, Njegovom zaslugom. Izaao je iz groba u proslavljenom tijelu i vaznio se sa
svojim Spasiteljem u Boji Grad.
Sve dok nisu protumaene u Hristovoj rtvi, Boja pravda i ljubav nikada nisu bile
oitije iznesene nego u njegovom postupanju s Mojsijem. Bog je sprijeio Mojsija da ude u
Hanaan da bi iznio pouku koja nikada ne smije biti zaboravljena, da On zahtijeva strogu
poslunost i da se ljudi moraju uvati da ne prisvoje slavu koja pripada njihovom Tvorcu. On
nije mogao ispuniti Mojsijevu molitvu da ue u Izraelovo naslee, ali On nije zaboravio ili
odbacio svog slugu. Bog Neba je razumio patnje koje je Mojsije pretrpio. On je zamijetio svaki
in vjerne slube tokom dugih godina sukoba i kunji. Bog je na vrhu Pisge pozvao Mojsija u
nasljedstvo koja je bezgranino slavnije od zemaljskog Hanaana.
Mojsije je bio prisutan na Gori preobraenja s Ilijom koji je takoe bio uznesen. Otac ih
247

je poslao kao vjesnike svjetlosti i slave njegovom Sinu. Tako je Mojsijeva molitva, izreena
stoljeima ranije, bila najposlije ispunjena. On je stajao na blaenoj zemlji s nasleenjm svog
naroda, svjedoei o Onome u kome su se nalazila sva obeanja Izraela. To je bio posljednji
prizor otkriven ljudskom oku o istoriji tog ovjeka koga je Nebo tako visoko cijenilo.
Mojsije je bio predslika Hrista. On je sam objavio Izraelu: Proroka, kao to sam ja, iz
tvoje sredine, od tvoje brae, podignut e ti Jahve, Bog tvoj: njega sluajte! (Pnz 18,15) Bog je
smatrao prikladnim da podui Mojsija u koli patnje i siromatva prije nego to bude spreman
da izraelski narod povede u zemaljski Hanaan. Boji Izrael, na putu u nebeski Hanaan, ima
zapovjednika kojemu ne treba ljudska pouka da bi ga pripremila za njegov zadatak boanskog
voe. Ipak, On je usavren kroz patnje, da patnjama uini savrenim vodu njihova spasenja.
(Heb 2,10.18) Na Otkupitelj nije pokazao ljudske slabosti ili nesavrenstvo, a On je ipak umro
da bi za nas pribavio ulazak u Obeanu zemlju.
I Mojsije je, istina, bio vjeran u svoj kui Bojoj u svojstvu sluge, da svjedoi za ono to
je Bog imao objaviti, dok je Hristos vjeran u svojstvu Sina i stoji nad kuom Bojom. A njegova
smo kua mi, ako vrsto sauvamo (do kraja) pouzdanje i slavni ponos nade. (Heb 3,5.6)

248

44. poglavlje

PRIJELAZ PREKO JORDANA

Ovo se poglavlje zasniva na Joui 1 do 5,12.

Izraelci su duboko alili za svojim preminulim vodom, te su trideset dana posvetili za

naroitu slubu u znak sjeanja na njega. Oni nikada nisu shvatili vrijednost njegovih mudrih
savjeta, njegove roditeljske njenosti i nepokolebljive vjere, sve dok nije bio uzet od njih. S
novim i dubljim potovanjem oni su se prisjeali dragocjenih pouka koje im je dao dok je bio s
njima.
Mojsije je bio mrtav, ali s njim nije umro njegov uticaj. On je trebao ivjeti djelujui
uvijek iznova u srcima njegovog naroda. Dugo e se cijeniti sjeanje na taj svet, nesebian
ivot koji s tihom, uvjerljivom silom oblikuje ivote i onih koji su zanemarili njegove ive
rijei. Kao to sjaj zalazeeg sunca osvjetljuje planinske vrhove dugo nakon zalaska sunca,
tako i djela istih, svetih i dobrih osvjetljuju svijet dugo nakon to su sami sudionici umrli.
Njihova djela, njihove rijei, njihov primjer ivjet e zauvijek. U vjenome e spomenu biti
pravednik. (Ps 112,6)
Dok je narod bio ispunjen boli zbog velikog gubitka, oni su znali da nisu ostavljeni sami.
Stup od oblaka je danju poivao na atoru, a stup od ognja nou, sigurnost da e Bog i dalje biti
njihov vodi i pomonik ako hode putem njegovih zapovijesti.
Joua je sada bio priznati izraelski voa. On je uglavnom bio poznat kao ratnik, a
njegovi su darovi i vrline bili osobito vrijedni u ovom razdoblju izraelske istorije. Hrabar,
odluan i ustrajan, toan i nepodmitljiv, ne osvrui se na sebine interese u svojoj brizi za one
koji su mu bili povjereni, a iznad svega nadahnut ivom vjerom u Boga, takav je bio karakter
boanski izabranog ovjeka da vodi izraelsku vojsku u njihovom ulasku u obeanu zemlju.
Tokom putovanja kroz pustinju on je djelovao kao Mojsijev prvi savjetnik, a svojom tihom,
nepatvorenom vjernou, ustrajnou kad su se drugi kolebali, vrstoom u ouvanju istine
usred opasnosti, on je pruio dokaze o svojoj spremnosti da naslijedi Mojsija ak i prije no to
ga je Boji glas pozvao na ovaj poloaj.
Joua je s velikom brigom i nevjerom u sebe gledao na djelo koje je bilo pred njim, ali
Boje obeanje je uklonilo njegove strahove: Ja u biti s tobom kao to sam bio s Mojsijem, i
nikada te neu napustiti niti u te ostaviti... jer e ti uvesti narod ovaj da primi u naslee
zemlju za koju se zakleh oima njihovim da u im dati. Svako mjesto na koje stupi vaa noga
dajem vam, kao to obeah Mojsiju. Do Libanonskih visoravni u daljini, do obala Velikog mora
i do obala Eufrata, sve je trebalo biti njihovo. Obeanju je dodano i uputstvo: Samo budi
odvaan i hrabar da sve uini vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj.
Gospodnja naredba je glasila: Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmiljaj o njoj
danju i nou; ne skrei od toga ni desno ni lijevo; samo e tada biti srean i uspjee u
poduhvatima.
Izraelci su jo uvijek bili ulogoreni na istonoj strani Jordana koji je predstavljao prvu
prepreku za osvajanje Hanaana. Proite, bila je prva Boja poruka Joui, jer ete za tri dana
prijei preko Jordana, da biste primili u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog va, daje u
249

naslee. Nije bilo uputa kojim putem da prijeu. Joua je meutim znao da e Bog za sve to
zapovjedi otvoriti put svom narodu da to uini, i neustraivi voa je s ovom vjerom odmah
poeo pripreme za polazak.
Nekoliko kilometara iza rijeke, nasuprot mjestu gdje su Izraelci logorovali, nalazio se
velik i dobro utvren grad Jerihon. Ovaj grad je doslovno bio klju za cijelu zemlju, i on je
predstavljao ozbiljnu prepreku za uspjeh Izraela. Joua je stoga poslao dvojicu mladih ljudi
kao uhode da posjete grad i saznaju neto o njegovom stanovnitvu, sredstvima i snazi
njegovih utvrda. Stanovnici grada, prestraeni i sumnjiavi, bili su neprekidno na oprezu, i
uhode su bile u velikoj opasnosti. Meutim, spasila ih je Rahaba, ena iz Jerihona, po cijenu
vlastitog ivota. Da bi se oduili za ljubaznost, oni su joj obeali zatitu nakon osvajanja grada.
Uhode su se sigurno vratile s vijestima: Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve
je njezine stanovnike uhvatio strah pred njima. U Jerihonu im je reeno: Jer usmo kako je
Jahve isuio vodu Crvenog mora pred vama, kada ste izali iz Egipta, i ono to ste uinili
dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. Kad smo uli
sve to, zastalo nam srce, i niko da smogne snage da vam se suprotstavi, jer Jahve, Bog va - on
je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji.
Izdana je naredba da se spreme za polazak. Narod je trebao spremiti zalihe hrane za tri
dana, a vojska se trebala pripremiti za bitku. Svi su cijelim srcem prihvatili plan svog vode i
uvjerili ga u njihovo povjerenje i potporu: Sve to nam zapovjedi, uinit emo, i kuda nas god
poalje, poi emo. Kao to smo sluali Mojsija, tako emo se pokoravati i tebi. Samo neka
Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao to bijae s Mojsijem!
Napustivi logor pod bagremima kod Sitima vojska je dola do granica Jordana. Svi su
znali da bez boanske pomoi nema nade da prijeu na drugu stranu. U to doba godine, u
proljee, topljenje snijega u planinama podiglo je vodostaj Jordana tako da se rijeka prelijevala
preko obala onemoguujui prolaz na uobiajenim pliacima. Bog je htio da Izraelov prelazak
preko Jordana bude udo. Joua je po boanskoj naredbi zapovjedio narodu da se posvete.
Morali su ostaviti svoje grijehe i ukloniti svu vanjsku neistou, jer e sutra, rekao je on,
Jahve uiniti udesa meu vama. Koveg Saveza je trebao ii ispred naroda. Kad vide znak
Jahvine prisutnosti, koji su nosili svetenici, kako polazi sa svog mjesta u sreditu logora i
kree prema rijeci, tada su i oni trebali krenuti sa svojih mjesta i slijediti ga. Okolnosti
prelaska su bile detaljno proreene i Joua je rekao: Po ovomu ete spoznati da je meu vama
Bog ivi: on e goniti ispred vas Hanaance... Evo, Koveg saveza Gospodara sve zemlje proi e
pred vama preko Jordana.
Pokret je poeo u odreeno vrijeme, a Koveg na ramenima svetenika predvodio je
povorku. Narodu je zapovjeeno da dri razmak tako da je oko kovega bilo najmanje oko
pola milje prostora. Svi su s velikim zanimanjem posmatrali svetenike kako silaze niz obalu
Jordana. Vidjeli su ih kako se sa svetim Kovegom pribliavaju snanom, pjenuavom rijenom
toku dok noge nosaa nisu bile u vodi. Onda se gornji tok rijeke iznenada povukao, dok je
donji dio nastavio tei, ostavljajui samo dno rijeke.
Na boansku zapovijest svetenici su ili do sredine rijeke i tamo zastali dok cijeli
narod nije siao i preao na drugu stranu. Tako je u umove Izraelaca usaena injenica da je
sila koja je zaustavila vode rijeke Jordana ista sila koja je prije etrdeset godina njihovim
oevima otvorila put kroz Crveno more. Kad su svi ljudi proli, i Koveg je prenesen na drugu
stranu. im su stigli na sigurno i stali nogama na suho, zaustavljena voda je, osloboena,
potekla kao nezaustavljiva poplava svojim prirodnim tokom.
250

Budui narataji nisu trebali ostati bez svjedoanstva o ovom velikom udu. Dok su
svetenici koji su nosili Koveg jo bili usred Jordana, dvanaest prethodno izabranih ljudi, po
jedan iz svakog plemena, uzeli su kamen s rijenog dna gdje su stajali svetenici i prenijeli ih
na zapadnu stranu. Od ovih kamenova je trebalo nainiti spomenik na prvom logoritu iza
rijeke. Narodu je zapovjeeno da svojoj djeci i djeci svoje djece ponavljaju izvjetaj o
izbavljenju to ga je Bog za njih uinio, kao to je Joua rekao: A sve to, da bi znali svi narodi
zemlje koliko je mona ruka Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.
Uticaj ovog uda na Izraelce i njihove neprijatelje bio je od velike vanosti. To je bilo
obeanje Izraelu o Bojoj stalnoj prisutnosti i zatiti, dokaz da e On raditi za njih kroz Jouu
kao to je radio kroz Mojsija. Takvo je obeanje bilo potrebno da osnai njihova srca dok su
poinjali osvajati zemlju, zapanjujui zadatak koji je prije etrdeset godina pokolebao vjeru
njihovih otaca. Gospod je prije prelaska rekao Joui: Danas te poinjem uzvisivati pred oima
svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao to bijah sa Mojsijem. I rezultati su ispunili
obeanje. Toga dana uzvisi Jahve Jouu pred svim Izraelom, i svi ga se bojahu, kao neko
Mojsija, u sve dane njegove.
Svrha ovog prikaza boanske sile u korist Izraela bila je da povea strah u okolnim
narodima koji su ih posmatrali i tako pripremi put za laku i potpuniju pobjedu. Kad je vijest
da je Gospod zaustavio vode Jordana pred djecom Izraelovom dospjela do Amorejaca i
Hanaanaca, njihova su se srca rastopila od straha. Izraelci su ve pobili pet kraljeva midjanskih, monog Sihona, kralja Amorejaca, i Oga Baanskog, a sada je prijelaz preko nabujalog i
brzog Jordana okolne narode ispunio strahom. Za Hanaance su cijeli Izrael i sam Joua bili
nepogreiv dokaz da je ivi Bog, Kralj neba i zemlje, bio meu svojim narodom, te da On nee
iznevjeriti ili napustiti.
Izraelci su nedaleko od Jordana podigli svoj prvi logor u Hanaanu. Ovdje Joua ...
obreza Izraelce na breuljku Aralotu, Izraelci se dakle ulogorie u Gilgalu i ondje na
Jerihonskim poljanama proslavie Pashu. Privremeno obustavljanje obrezanja od pobune
kod Kadea bilo je neprekidan svjedok Izraelu da je njihov zavjet s Bogom, to je taj simbol
predstavljao, bio raskinut. Prekid Pashe, uspomene na njihovo izbavljenje iz Egipta, bio je
dokaz Gospodnjeg nezadovoljstva zbog njihove elje da se vrate u zemlju ropstva. Meutim,
sada su godine odbaenosti bile okonane. Bog je jo jednom priznao Izraela kao svoj narod i
obnovio znak zavjeta. Obred obrezanja je izvren na svim ljudima koji su roeni u pustinji.
Gospod je objavio Joui: Danas skidoh sa vas sramotu egipatsku. I u sjeanje na ovo mjesto
njihov je logor nazvan Gilgal.
Neznaboaki narodi predbacivali su Gospodu i njegovom narodu to Izraelci nisu
osvojili Hanaan, kao to su oekivali, uskoro nakon naputanja Egipta. Njihovi su neprijatelji
pobijedili jer je Izrael tako dugo lutao pustinjom i oni su uvredljivo govorili da ih Bog izraelski
ne moe uvesti u obeanu zemlju. Gospod je sada oito pokazao svoju silu i naklonost
rastavljajui Jordan pred svojim narodom i njihovi neprijatelji im vie nisu mogli predbacivati.
I ondje na Jerihonskim poljanama proslavie Pashu, etrnaestoga dana u mjesecu. A
sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna hljeba i
prena zrnja. I mana je prestala padati im su poeli jesti plodove zemlje. Duge godine lutanja
po pustinji bile su okonane. Izraelska su stopala najposlije koraala obeanom zemljom.

251

45. poglavlje

PAD JERIHONA
Ovo poglavlje zasniva se na Joui 5,13-15 te 6 i 7.

Izraelci su uli u Hanaan, ali ga nisu osvojili. Prema ljudskim procjenama bitka za
osvajanje zamlje morala je biti duga i teka. Zemlja je bila nastanjena monim narodima koji
su se bili spremni suprotstaviti napadu na svoje podruje. Strah od zajednike opasnosti
ujedinio je razliita plemena. Njihovi konji i eljezne koije, njihovo poznavanje zemlje, kao i
obuenost za rat pruali su im veliku prednost. Nadalje, zemlju su titile tvrave, veliki
gradovi, s tvravama do nebesa (Pnz 9,1). U predstojeem sukobu Izraelci su se mogli nadati
uspjehu samo u obeanju sile koja nije bila njihova.
Jedna od najveih tvrava u zemlji, veliki i bogati grad Jerihon, leao je upravo pred
njima, malo dalje od njihovog logora u Gilgalu. Na granici plodne ravnice koja je obilovala
bogatim i raznolikim tropskim plodovima, njegove su palate obilovale bogatstvom i porocima.
Ovaj ponosni grad je iza svojih ogromnih utvrda prkosio izraelskom Bogu. Jerihon je bio jedno
od kljunih sredita idolopoklonikog bogosluenja, posebno posveen Atarti, boici Mjeseca.
Ovdje je bilo sredite svega to je u Hanaanskoj religiji bilo najizopaenije i najpokvarenije.
Izraelski narod, u ijim su umovima jo bile svjee posljedice grijeha kod Bet-Peora, samo je s
gaenjem i strahom mogao posmatrati ovaj neznaboaki grad.
Joua je smatrao da je zauzimanje Jerihona prvi korak u osvajanju Hanaana. Ali on je
prije svega zatraio obeanje o boanskom vostvu i primio ga. Kad se povukao iz logora kako
bi se molio da Bog Izraelov ide pred svojim narodom i razmiljao, ugledao je visokog ratnika,
zapovjednikog dranja i s isukanim maem u ruci. Na Jouino pitanje: Je si li ti s nama ili s
naim neprijateljima? odgovor je glasio: Ne, ja sam voa vojske Jahvine, i upravo sam
doao... Ista zapovijest koju je Mojsije primio na gori Horebu: Izuj obuu s nogu! Jer mjesto
na kojem stoji sveto je tlo otkrila je istinski karakter tajanstvenog stranca. Bio je to Hristos,
uzvieni Voa, koji je stajao pred izraelskim voom. Joua je obuzet strahopotovanjem pao
niice, poklonio mu se, i uo obeanje: Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s
ratnicima, i on je primio upute za osvajanje grada.
Joua je predvodio izraelsku vojsku iz poslunosti prema boanskim zapovijestima.
Nije preduzet nijedan napad. Oni su jednostavno trebali kruiti oko grada, nosei Boji Koveg
i trubei u trube. Prvo su ili ratnici, grupa izabranih ljudi, ne da bi ga osvojili vlastitom
vjetinom ili junatvom, ve poslunou uputama to ih je dao Bog. Slijedilo ih je sedam
svetenika s trubama. Zatim je iao Boji Koveg, okruen aurom boanske slave, koji su nosili
svetenici obueni u odore to su prikazivale njihovu svetu dunost. Nakon njega je ila
izraelska vojska, svako pleme pod svojom zastavom. Tako je izgledala procesija koja je kruila
oko osuenog grada. Nije se uo zvuk, osim koraka te mone vojske i sveano trubljenje truba
koje su odjekivale brdima i ulicama Jerihona. Kad bi se obilazak zavrio, vojska se u tiini
vraala u svoje atore, a Koveg je vraen na njegovo mjesto u atoru.
Gradski straari su s uenjem i oprezom pratili svaki pokret i izvjetavali
zapovjednike. Oni nisu znali znaenje ovog prikaza, ali kad su posmatrali ovu monu vojsku
252

kako jednom dnevno marira oko grada, sa svetim Kovegom i prateim svetenicima,
tajanstvenost prizora unosila je strah u srca svetenika i naroda. Oni bi uvijek iznova
provjeravali svoje snane utvrde smatrajui da uspjeno mogu odbiti i najjai napad. Mnogi su
se ismijavali pri pomisli da im ovo jednostavno obilaenje moe nakoditi. Drugi su bili
zaprepateni dok su posmatrali povorku koja je svakog dana kruila oko grada. Sjeali su se
da se pred ovim narodom rastavilo Crveno more te da im se nedavno otvorio prolaz kroz
rijeku Jordan. Nisu znali kakva daljnja uda Bog moe uiniti za njih.
Izraelska je vojska est dana kruila oko grada. Sedmog dana, s prvim osvitom, Joua je
poveo Gospodnju vojsku. Sada im je bilo nareeno da oko Jerihona mariraju sedam puta, a
zatim da uz snano trubljenje truba glasno poviu jer e im Bog predati grad.
Ogromna je vojska sveano marirala oko zidova. Sve je bilo tiho, osim odmjerenih
koraka mnogih nogu i povremenog oglaavanja truba koje su prolamale tiinu ranog jutra.
inilo se da ogromni zidovi od kamena prkose ljudskoj opsadi. Straari na zidovima sa sve su
veim strahom posmatrali zavretak prvog kruga, a nakon njega slijedio je drugi, pa trei,
etvrti, peti, esti. to bi mogao biti cilj ovog tajanstvenog kruenja? Kakav je straan dogaaj
predstojao? Nisu morali ekati dugo. Kad je zavren sedmi krug, duga je povorka zastala.
Trube, koje su za neko vrijeme bile tihe, ponovno su zatretale takvom snagom da se zemlja
zatresla. Zidovi od tvrdog kamena, s ogromnim kulama i utvrdama, uzdrmali su se i
pomaknuli iz temelja te se s praskom i lomljavom sruili na zemlju. Stanovnici su Jerihona bili
onesposobljeni od straha, a izraelska vojska je umarirala i osvojila grad.
Izraelci nisu ostvarili pobjedu svojom vlastitom silom, pobjeda je u cijelosti pripadala
Gospodu, a kao i prvi plodovi zemlje, grad je sa svime to je sadravao trebalo odvojiti za rtvu
Bogu. Izraelce je trebalo nauiti da se oni tokom osvajanja Hanaana ne trebaju boriti za sebe,
ve jednostavno biti orua za provoenje Boje volje. Nisu trebali traiti bogatstva ili samouzvienje, ve slavu Jahve, svoga Kralja. Oni su prije osvajanja primili zapovijest: Grad
neka bude herem Jahvi - uklet i predan unitenju sa svime to je u njemu. A uvajte se svega
ukletoga u gradu da i sami ne budete prokleti... jer biste time navukli prokletstvo na logor i
unitili ga.
Svi stanovnici grada, sa svim ivim to se nalazilo u njemu, muko i ensko, staro i
mlado, volovi, ovce i magarad, trebali su biti pobijeni maem. Samo je vjerna Rahaba sa
svojim ukuanima bila poteena da bi se ispunilo obeanje uhoda. Sam je grad bio spaljen,
njegove palate i hramovi, njegove velianstvene kue sa svim raskonim ukrasima, bogatim
zastorima i skupocjenim haljinama, sve je bilo spaljeno. Ono to vatra nije mogla unititi,
srebro i zlato, sve bakreno i eljezno posue, trebalo je biti posveeno slubi u atoru. Samo
tlo na kojem se nalazio grad bilo je prokleto, i Jerihon nikada nije bio ponovno izgraen kao
tvrava. Kazna je izreena nad svima koji pokuavaju ponovno izgraditi zidove to ih je
boanska sila sruila. U prisutnosti cijelog naroda dana je sveana izjava: Proklet bio pred
licem Jahve ovjek koji pokua da ponovno gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu,
podizao mu vrata na svome mezimcu!
Potpuno unitenje jerihonskog stanovnitva bilo je ispunjenje zapovijesti koja je ranije
dana Mojsiju o stanovnicima Hanaana: ... udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima
saveza niti im iskazuj milost. (Pnz 7,2) U gradovima onih naroda... nita ne ostavljaj na
ivotu. (Pnz 20,16) Mnogima su ove zapovijesti suprotne duhu ljubavi i milosti koji se
zahtijeva u drugim dijelovima Biblije, ali to su uistinu bile zapovijesti beskonane mudrosti i
dobrote. Bog je trebao utvrditi Izrael u Hanaanu, nainiti od njih narod i vlast koja je trebala
253

biti prikaz njegovog kraljevstva na zemlji. Oni nisu bili samo nasljednici istinske vjere ve su
njena naela trebali rairiti irom svijeta. Hanaanci su se odali najodvratnijem i najpokvarenijem neznabotvu te je bilo nuno oistiti zemlju od onoga to bi sigurno sprijeilo ispunjenje
Boje milostive namjere.
Stanovnici Hanaana su imali obilje prilika za pokajanje. Prije etrdeset godina,
otvaranje Crvenog mora i kanjavanje Egipta svjedoilo je o vrhovnoj vlasti izraelskog Boga. A
poraz midjanskih, gilgalskih i baanskih kraljeva ponovno je pokazao da je Jahve iznad ostalih
bogova. Svetost je njegova karaktera i odvratnost prema neistoi izala na vidjelo u kaznama
koje su sustigle Izrael zbog sudjelovanja u odvratnim obredima s Baalom peorskim. Svi su ovi
dogaaji bili poznati stanovnicima Jerihona, i bilo je mnogo onih koji su dijelili Rahabino
uvjerenje da je Jahve Bog Izraelov Bog gore na nebesima i dolje na zemlji, premda su ga
odbili posluati. Poput ljudi prije potopa i Hanaanci su ivjeli samo da bi hulili na Nebo i
oskvrnjivali zemlju. I ljubav i pravda zahtijevale su kanjavanje ovih odmetnika od Boga i
neprijatelja ljudi.
Kako su lako nebeske vojske sruile zidove Jerihona, tog ponosnog grada ije tvrave
su prije etrdeset godina zaplaile srca nevjernih uhoda! Svemoni Bog Izraelov je rekao:
Evo, predajem ti u ruke Jerihon. Protiv ovih rijei ljudska je sila bila nemona.
Vjerom se sruie zidine jerihonske. (Heb 11,30) Voa Gospodnje vojske je
razgovarao samo s Jouom. On se nije otkrio cijeloj zajednici, a njima je bilo preputeno hoe li
vjerovati ili sumnjati u Jouine rijei, posluati izdane zapovijesti dane u Gospodnje ime ili
porei njihov autoritet. Oni nisu mogli vidjeti aneoske vojske koje su ih pratile pod vostvom
Bojeg Sina. Mogli su pomisliti: Kakve su ovo besmislene radnje, kako je smijeno ovo
svakodnevno obilaenje oko gradskih zidova, trubljenje u trube od ovnujskih rogova. To ne
moe imati uinak na visoke utvrde. Ali sam plan da se nastavi s ovim obredom sve do
konanog ruenja zidova pruilo je priliku da se meu Izraelcima razvije vjera. To je u njihove
umove trebalo usaditi misao da njihova snaga nije u ljudskoj mudrosti, ve je njihovo spasenje
u Boga. Oni su tako trebali stei naviku da se oslanjaju na svog boanskog Vou.
Bog e uiniti velike stvari za one koji mu vjeruju. Razlog zato njegov narod nema veu
silu jest to to oni previe vjeruju u svoju mudrost, a Gospodu ne pruaju priliku da im otkrije
svoju silu. On e pomoi svojoj djeci koja mu vjeruju u svakoj krizi ako mu potpuno predaju
svoje povjerenje i vjerno ga sluaju.
Ubrzo nakon pada Jerihona Joua je odluio napasti Aj, gradi u ravnici samo nekoliko
milja zapadno od Jordanske doline. Uhode poslane na ovo mjesto donijele su izvjetaj da je
stanovnika malo, te da e trebati mala vojska za pobjedu.
Velika pobjeda koju je Bog ostvario za njih uinila ih je samouvjerenim. Budui da im je
obeao Hanaansku zemlju, oni su se osjeali sigurni te su propustili shvatiti da im samo
boanska pomo moe dati uspjeh. ak je i Joua iznio svoje planove za osvajanje Aja ne
zatraivi savjet od Boga.
Izraelci su poeli precjenjivati vlastitu snagu i s prezirom gledati na svoje neprijatelje.
Oekivala se lagana pobjeda i smatralo se da e tri hiljade ljudi biti dovoljno za zauzimanje
grada. Oni su pourili s napadom bez obeanja da e Bog biti s njima. Doli su gotovo do vrata
grada da bi se suoili s odlunim otporom. Obuzeti strahom zbog broja i temeljite pripreme
njihovih neprijatelja, oni su pobjegli niz strmu padinu. Hanaanci su ih ljuto progonili: I tjerali
su ih ispred svojih vrata... pobili su ih na strmini. Premda su gubici brojano bili mali, samo
trideset est ljudi, poraz je obeshrabrio cijelu zajednicu. Klonu tada srca narodu kao da mu je
254

voda u ilama. Ovo je prvi put da su se u bici suoili s Hanaancima, i ako su ih stanovnici ovog
malog grada natjerali na bijeg, kakve e biti posljedice veih sukoba koji su bili pred njima?
Joua je gledao na njihov neuspjeh kao na izraz Bojeg nezadovoljstva te s jadom i brigom
razdrije Joua haljine svoje i baci se niice pred Kovegom Jahvinim, i ostade tako do veeri,
on i starjeine u Izraelu, posuvi glavu pepelom.
Jao, Gospode Jahve, povikao je on, zato si preveo ovaj narod preko Jordana? Da nas
preda u ruke Amorejaca da nas pobiju?... to drugo da reem, kad je Izrael okrenuo leda pred
svojim neprijateljima? Ako to uju Hanaanci i ostali itelji zemlje, udruit e se protiv nas da
zbriu ime nae sa zemlje. to e dakle uiniti za veliko ime svoje?
Jahvin odgovor je glasio: Ustani! Zato si pao niice? Izrael je sagrijeio: prekrili su
Savez kojim sam ih vezao. Bilo je vrijeme za tano i odluno djelovanje, a ne za oaj i jadikovanje. U logoru je bio tajni grijeh koji se morao nai i ukloniti prije no to su Gospodnja
prisutnost i blagoslovi mogli biti s njegovim narodom. Ja ne mogu vie biti s vama ako iz svoje
sredine ne maknete proklete.
Jedan je od onih koji je bio imenovan da izvri Boju presudu prestupio Boju
zapovijest. Narod je bio odgovoran za grijeh jednog prijestupnika: Zaista, uzee ukleto,
porobie, posakrivae i prisvojie. Joui su dane upute za otkrivanje i kanjavanje zloinca. Za
otkrivanje krivca trebala se koristiti kocka. Grjenik nije direktno otkriven, ve je to pitanje za
neko vrijeme drano u neizvjesnosti, da narod osjeti krivicu grijeha koji su bili meu njima i
da ih se tako navede da ispituju svoja srca i ponize se pred Bogom.
Joua je rano ujutro okupio narod po plemenima i poeo sveanu i dojmljivu
ceremoniju. Istraga je ila korak po korak. Strana provjera se sve vie pribliavala. Prvo
pleme, zatim porodica, a onda dom. Onda je Boji prst uputio na onoga koji je unesreio
Izraela, ovjeka Ahana, sina Karmijina, iz Judina plemena.
Joua je sveano pozvao Ahana da prizna istinu, kako bi utvrdio njegovu neospornu
krivnju i kako ne bi ostavio razlog za optube da je osuda nepravedna. Jadni ovjek je u
cijelosti priznao svoj zloin: Zaista, ja sagrijeili Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo to sam uinio:
vidjeh u plijenu lijep inarski plat, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu ipku vrijednu pedeset
srebrnjaka, pa se polakomili i uzeli sebi. Eno je sve zakopano usred mog atora, a srebro je
odozdo. Odmah su u ator poslani ljudi koji su kopali na spomenutom mjestu. I gle, sve
bijae zakopano u atoru, a odozdo srebro. Uzmu sve iz atora i donesu Joui i starjeinama
Izraclovim i prostrijee sve pred Jahvu.
Izreena je kazna koja je odmah i izvrena. Kako si nas unesreio, ree Joua, tako
tebe danas unesreio Jahve! Kao to je narod bio odgovoran za Ahanov grijeh, i snosio
njegove posljedice, oni su kroz svoje predstavnike trebali sudjelovati u njegovu kanjavanju. I
kamenova ga sav Izrael.
Nakon toga su na njega navalili veliku gomilu kamenja, svjedok o njegovom grijehu i
kazni. Zbog toga se dogaaja prozva ono mjesto dolina Akor, i tako se zove do dananjeg
dana. U Knjizi Ljetopisa zapisan je spomen na njega: Ahan, koji je nanio zlo Izraelu prekrivi
kletvu. (1 Ljet 2,7)
Ahanov grijeh je uinjen iz prkosa najdirektnijem i najsveanijem prikazu Boje sile. A
uvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti... bila je poruka cijelom Izraelu.
Zapovijest je bila izreena odmah nakon udesnog prelaska preko Jordana, prihvatanja Bojeg
zavjeta obrezanjem naroda, nakon svetkovanja Pashe i ponovne pojave Anela zavjeta, Voe
Gospodnje vojske. Nakon toga je slijedio pad Jerihona, pruajui dokaze o unitenju koje e
255

sigurno sustii sve prijestupnike Bojeg Zakona. injenica da je samo boanska sila dala
Izraelu pobjedu, da Jerihon nisu zauzeli svojom vlastitom snagom, dala je teinu zapovijesti
kojom se zabranjivalo da prisvajaju plijen. Bog je, silom svoje rijei, sruio ovu utvrdu,
pobjeda je bila njegova i grad je sa svim to je bilo u njemu bio posveen samo Njemu.
Meu milionima Izraelaca bio je samo jedan ovjek koji se u tom sveanom trenutku
pobjede i suda usudio prestupiti Boju zapovijest. Ahanovu pohlepu je potaknuo izgled
skupog inarskog plata, i ak kad se suoio licem u lice sa smru, on ga je nazvao lijep
inarski plat. Jedan je grijeh vodio k drugom i on je uzeo zlato i srebro odvojeno za
Gospodnju riznicu, on je Bogu oduzeo prve plodove Hanaanske zemlje.
Smrtonosni grijeh koji je Ahana odveo u propast ima svoje korijene u pohlepi, jednom
od najuobiajenijih grijeha koji se esto uzima olako. Dok se drugi prijestupi otkrivaju i
kanjavaju, kako prijestup desete zapovijesti rijetko izazove samo ukor! Veliina tog grijeha i
njegove strane posljedice pouke su iz Ahanove istorije.
Pohlepa je zlo koje se postupno razvija. Ahan je gajio pohlepu za dobitkom dok ona nije
postala navika koja ga je vezala okovima to ih je bilo nemogue raskinuti. Dok je pothranjivao
ovo zlo, pomisao da nanese zlo Izraelu ispunila bi ga strahom, ali je njegova sposobnost
rasuivanja bila umrtvljena grijehom i kad je kunja dola, on je postao laka rtva.
Ne ine li se slini grijesi usprkos opomenama koje su isto tako sveane i izriite? Nama
je zabranjeno poputati pohlepi kao to je Ahanu bilo zabranjeno prisvojiti jerihonski plijen.
Bog je to proglasio idolopoklonstvom. Mi smo opomenuti: Ne moete sluiti Bogu i
bogatstvu. (Mt 6,24) Pazite! uvajte se svake pohlepe. (Lk 12,15) ... neka se i ne spominje
meu vama, kao to pristoji svetima. (Ef 5,3) Pred nama se nalaze strane sudbine Ahana,
Jude, Ananije i Safire. A prije njih je Lucifer, sin Zorin, udei za uzvienijim poloajem,
zauvijek proigrao sjaj i blaenstvo Neba. Ipak, uprkos svim ovim opomenama pohlepe ima u
obilju. Njen prljavi trag vidi se svuda. Ona stvara nezadovoljstvo i neslogu u porodicama,
izaziva zavist i mrnju izmeu siromanih i bogatih, potie svirepo tlaenje bogatih nad
siromanima. Ovo zlo ne postoji samo na ovom svijetu ve i u crkvi. Kako se esto i ovdje
susree sebinost, pohlepnost i posezanje za tuim, zapostavljanje milosra, potkradanje
Boga u desetini i prinosu. Meu dobrostojeim i cijenjenim lanovima crkve postoje mnogi
Ahani. Mnogi redovno dolaze u crkvu, sjede za Gospodnjim stolom, dok se u njihovom imetku
kriju nezakoniti dobici, stvari to ih je Bog prokleo. Zbog lijepog inarskog plata mnotvo
rtvuje mirnu savjest i svoju nadu u Nebo. Mnogi mijenjaju svoje potenje i svoju
upotrebljivost za vreu srebrnjaka. Ne obraa se panja na povike napaenih siromaha,
spreava se irenje svjetlosti evanelja, ponaanje koje obezvreuje hrianstvo potie prezir
kod svjetovnih ljudi, a pohlepnici ipak nastavljaju skupljati blaga. Smije li ovjek prikraivati
Boga? A vi mene prikraujete (Mal 3,8), kae Gospod.
Ahanov grijeh je donio propast cijelom narodu. Zbog grijeha jednog ovjeka Boje
nezadovoljstvo e poivati na njegovoj Crkvi sve dok se prijestup ne ispita i ukloni. Crkva se
ne treba bojati uticaja onih koji joj se otvoreno suprote, nevjernika ili hulnika, ve
nedosljednih Hristovih vjernika. To su oni koji zadravaju Boje blagoslove za Izrael i slabe
njegov narod.
Kad je crkva u tekoama, kad postoji hladnoa i duhovni pad, tada umjesto da sklope
ruke i oplakuju svoje nesretno stanje, neka lanovi istrauju postoji li Ahan u logoru. S
poniznou i ispitivanjem srca neka svako nastoji otkriti skivene grijehe koji odvraaju Boju
prisutnost.
256

Ahan je priznao svoju krivicu, ali tada je bilo prekasno da bi se spasio. On je vidio kako
se izraelska vojska vraa iz Aja poraena i obeshrabrena, a ipak nije doao i priznao svoj
grijeh. Vidio je Jouu i izraelske starjeine kako se klanjaju do zemlje u neizrecivoj boli. Da je
tada priznao, on bi pruio dokaz o istinskom pokajanju, ali on je utio. Sluao je izjavu da je
uinjen veliki grijeh, i uo kako je tano opisan njegov karakter. Meutim, njegove su usne
ostale zatvorene. Onda je uslijedila sveana istraga. Kako se ova dua tresla od straha kad je
vidio da je izdvojeno njegovo pleme, onda njegova porodica i dom! Ali on jo uvijek nije
priznavao, sve dok Boji prst nije ukazao na njega. Tada kad vie nije mogao sakriti svoj grijeh,
on je priznao istinu. Kako se esto uju slina priznanja. Postoji velika razlika izmeu
priznavanja injenica nakon to su one dokazane i priznanja grijeha koji su poznati samo
nama i Bogu. Ahan ne bi priznao da se nije nadao kako e time ukloniti posljedice svog zloina.
Njegovo je priznanje sluilo samo da ukae na pravednost njegove kazne. Nije bilo iskrenog
pokajanja zbog grijeha, nije bilo skruenosti, promjene namjera ili odvratnosti prema grijehu.
Ovakva priznanja izrei e grjenici dok budu stajali pred Bogom na sudu, kad svaki
sluaj bude odluen za ivot ili smrt. Posljedice e iz svakoga od njih izvui priznanje grijeha.
Prisilie ih straan osjeaj krivice i strah od suda. Ali takvo priznanje grjeniku ne moe
pomoi.
Mnogi e poput Ahana sve dok mogu prikrivati svoj prijestup od svojih blinjih,
osjeajui se sigurnima i laskajui si da Bog nee biti strog u razobliavanju njihova bezakonja.
Svi e takvi biti zateeni u svojim grijesima na dan kad se nee moi oistiti rtvom ili
prinosom. Kad se nebeske knjige otvore, Sudija nee rijeima obznaniti ovjekovu krivicu, ve
e uputiti jedan otar, uvjerljiv pogled i svako ivotno djelo, svaki posao, oivjee u sjeanju
prijestupnika. Ljudi nee kao u Jouino doba trebati istraivati od plemena do porodice, ve e
njihove vlastite usne priznati grijeh. Tada e se cijelom svijetu objaviti grijesi skriveni od
ljudske spoznaje.

257

46. poglavlje

BLAGOSLOVI I PROKLETSTVA
Ovo poglavlje zasniva se na Joui 8.

Nakon izvrenja kazne na Ahanu Joui je zapovjeeno da povede vojsku i ponovno

napadne Aj. Boja je sila bila s njegovim narodom i oni su uskoro zaposjeli grad.
Nakon toga su prekinute vojne operacije da se cijeli Izrael moe posvetiti sveanoj
vjerskoj slubi. Narod je eljno nastojao naseliti Hanaan, jer dotada jo nisu imali svoje
domove za porodice, a da bi ih dobili, morali su istjerati Hanaance. Meutim, ovaj vani posao
morao se odloiti jer je via dunost zahtijevala njihovu panju.
Oni su prije zauzimanja svojeg nasljedstva morali obnoviti svoj zavjet odanosti Bogu. U
posljednjim uputama Mojsiju dvaput su spomenute upute za zbor plemena na gori Ebal i
Gerizim kod ekema za sveano priznavanje Bojeg Zakona. Sluajui ove upute cijeli narod,
ne samo mukarci ve i ene, djeca i stranci koji su bili meu njima, napustili su logor kod
Gilgala i proli zemljom svojih neprijatelja, do ekemske doline, blizu sredita zemlje. Premda
su bili okrueni neprijateljima koje jo nisu pobijedili, oni su bili sigurni pod Bojom zatitom
sve dok su mu bili vjerni. Sada, kao i u Jakovljeve dane, strah od Boga spopadne okolina
mjesta (Post 35,5) i Izraelci nisu bili uznemiravani.
Mjesto odreeno za ovu sveanu slubu ve je bilo posveeno zbog svoje povezanosti s
povijeu njihovih otaca. Ovdje je Abraham podigao svoj prvi rtvenik Jahvi u Hanaanskoj
zemlji. Ovdje su i Abraham i Jakov podizali svoje atore. Ovdje je ovaj potonji kupio polje na
kojem su plemena trebala pokopati Josifove kosti. Tu je takoe bio izvor koji je Jakov iskopao i
hrast pod kojim je zakopao idolopoklonike likove iz svog kuanstva.
Izabrano mjesto je bilo jedno od najljepih u Palestini, dostojno da bude pozornica gdje
se trebao odigrati ovaj velik i dojmljiv prizor. Prekrasna dolina, sa zelenim poljima proaranim maslinicima, navodnjavana potocima iz ivih izvora i ukra ena divljim cvjetovima,
izazovno se irila izmeu neplodnih uzvisina. Ebal i Gerizim, na suprotnim stranama doline,
gotovo da su se doticali, a njihovi ispupeni dijelovi su naizgled stvorili prirodnu govornicu,
tako da se svaka izgovorena rije mogla dobro uti dok se s druge strane planinske padine
pruao ogroman prostor za velik skup.
Prema uputama danim Mojsiju, na gori Ebal je podignut spomenik od kamena. Na tim
kamenovima koji su prethodno bili premazani posebnom bukom, ispisan je zakon, ne samo
Deset zapovijesti izgovorene na Sinaju i urezane na kamenim ploama ve i zakoni to ih je
Mojsije primio i zapisao u knjigu. Pored ovog spomenika bio je izgraen rtvenik od neklesana kamena na kojem su prinosili rtve Gospodu. Znaajna je bila injenica da je rtvenik
podignut na gori Ebal, planini na kojoj je izreeno prokletstvo, oznaavajui da je Izrael zbog
prijestupa Bojeg Zakona na sebe pravedno navukao Boji gnjev i bio bi odmah kanjen da
nije bilo Hristova pomirenja predstavljena rtvenikom.
est plemena, potomci Lee i Rahele, bili su smjeteni na planini Gerizim. Oni koji su
potjecali od inoa, zajedno s Rubenom i Zebulunom, zauzeli su svoja mjesta na Ebalu, dok su
svetenici s Kovegom zauzeli dolinu izmeu njih. Na znak trube zavladao je muk, i onda je
258

Joua, okruen dubokom tiinom, u prisutnosti ovog ogromnog skupa, stojei pored svetog
Kovega, proitao blagoslove koji su trebali slijediti ako posluaju Boji Zakon. Sva plemena
na Gerizimu su odgovorila: Amin. On je nakon toga proitao prokletstva, a plemena na Ebalu
su na isti nain izrazila svoje slaganje. Sveani je odgovor hiljada i hiljada glasova zvuao kao
glas jednog ovjeka. Nakon toga slijedilo je itanje Bojeg Zakona, zajedno s uredbama i
kaznama koje im je predao Mojsije.
Izrael je primio Zakon na Sinaju direkto iz Bojih usta, a njegove svete zapovijesti,
zapisane njegovom vlastitom rukom, jo uvijek su bile uvane u Kovegu. Sada je on ponovno
napisan tako da ga svi mogu itati. Svi su imali prednost da sami vide uslove Saveza uz koje su
trebali osvojiti Hanaan. Svi su trebali izraziti svoje prihvatanje uslova Saveza i pristati na
blagoslove i prokletstva njegova dranja ili zanemarivanja. Zakon nije samo bio napisan na
kamenju spomenika ve ga je i Joua proitao pred svim Izraelcima. Nije prolo mnogo
sedmica otkad je Mojsije dao narodu cijelu knjigu Ponovljenog zakona, a Joua ju je ipak
ponovno itao.
itanje Zakona su sluali ne samo izraelski mukarci ve i ene i djeca, jer je bilo vano
da i oni znaju i vre svoje dunosti. Bog je zapovjedio Izraelu o svojim uredbama: Utisnite ove
moje rijei u svoje srce i svoju duu; kao znak ih priveite na svoju ruku; neka vam budu kao
zapis meu oima! Pouite u njima svoje sinove,... da vai dani i dani vaih sinova u zemlji za
koju se Jahve zakleo vaim oima da e im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom.
(Pnz 11,18-21)
Cijeli Zakon trebao se itati svake sedme godine prilikom okupljanja cijelog Izraela, kao
to je Mojsije zapovjedio: Svake sedme godine - godine oprosne - na Praznik sjenica, kad
doe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, proitaj ovaj Zakon u
prisutnosti svega Izraela. Saberi narod - ljude, ene, djecu i doljaka to bude u tvojim
gradovima - da uju i da naue bojati se Jahve, Boga vaega, pa da dre i vre sve rijei ovoga
Zakona. Sinovi njihovi, koji to jo ne znaju, ut e i nauit e bojati se Jahve, Boga vaega, sve
vrijeme dok budete ivjeli na zemlji to ete je, preavi Jordan, zaposjesti. (Pnz 31,10-13)
Sotona uvijek nastoji iskvariti ono to je Bog rekao da bi zaslijepio umove, pomraio
duh i tako naveo ljude na grijeh. Zbog toga je Jahve tako izriit, inei svoje zahtjeve jasnima
tako da niko ne mora grijeiti. Bog neprestano nastoji blie privui ljude u svoju zatitu kako
bi sprijeio da Sotona svojom surovom, prijevarnom silom utjee na njih. On se spustio da s
njima govori vlastitim rijeima i vlastitom rukom ispie ivotvorne zapovijesti. I ove
blagoslovljene rijei, proete svjetlou istine i ivota, predane su ovjeku kao savren vodi.
Budui da je Sotona spreman odvratiti um i ljubav od Gospodnjih obeanja i zahtjeva,
potrebna je vea marljivost da bi ih se usadilo u um i srce.
Vjerski uitelji trebaju posvetiti veu panju da ljude poue injenicama i poukama iz
biblijske istorije i Gospodnjim opomenama i zahtjevima. Njih treba iznositi jednostavnim
jezikom, prilagoenim djejem razumijevanju. Dio roditeljskog i propovjednikog posla trebao
bi biti pouavanje mladih o Pismu.
Roditelji mogu i trebaju zainteresirati svoju djecu za raznovrsno znanje na svetim
stranicama. Ali ako ele svoje sinove i keri zainteresirati za Boju Rije, oni sami moraju biti
zainteresirani. Oni moraju biti upoznati s uenjem i govoriti, kao to je Bog zapovjedio Izraelu,
kad sjedite u svojoj kui i kad idete putem; kad lijegate i kad ustajete (Pnz 11,19). Oni koji
ele da njihova djeca ljube i potuju Boga moraju govoriti o njegovoj dobroti, velianstvu i sili,
kao to je otkriveno u njegovoj Rijei i u djelima stvaranja.
259

Svako poglavlje i svaki redak u Bibliji Boji je razgovor s ovjekom. Mi bismo te uredbe
trebali zavezati za ruku kao znak i kao poeonik meu oima. Ako se prouava i slua, ona e
voditi Boji narod, kao to su vodeni Izraelci, stupom od oblaka danju i stupom od ognja nou.

260

47. poglavlje

SAVEZ SA GIBEONCIMA
Ovo poglavlje zasniva se na Joui 9 i 10.

Od ekema Izraelci su se vratili u svoj logor u Gilgalu. Tu ih je uskoro posjetilo udno

izaslanstvo koje je s njima eljelo sklopiti savez. Predstavnici su izjavili da su doli iz daleke
zemlje, a njihov je izgled to naoko i potvrivao. Njihova je odjea bila stara i pohabana, njihove
sandale iskrpljene, zalihe plesnive, mjehovi koje su koristili za vino bili su pocijepani i
podvezani, kao da su ih brzo popravili za putovanja.
U njihovom dalekom domu, navodno iza granica Palestine, njihovi sunarodnjaci su uli
za uda koja je Bog uinio za svoj narod i poslali ih da sklope savez s Izraelom. Izraelci su
posebno bili upozoreni da ne sklapaju saveze s idolopoklonikim Hanaancima, i vode su
posumnjale u istinitost rijei ovih stranaca. Ko zna ne ivite li moda meu nama? Na to su
izaslanici odgovorili: Tvoje smo sluge! Ali kad je Joua direktno zahtijevao da kau: Ko ste i
odakle dolazite? oni su samo ponovili prijanju izjavu, i kao dokaz svoje iskrenosti dodali:
Evo naega hljeba: vru smo ponijeli na put od kua svojih kada smo krenuli k vama, a sada
je, evo, suh i razdrobljen. A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, ve
poderali; i haljine nae i obua ve su troni od dalekog puta.
Ovo svjedoenje bilo je presudno. ... ne pitajui Jahvu to e im rei, Joua uglavi s
njima mir, i sklopi savez s njima da e ih potedjeti. I glavari se na to zakunu. Tako je savez
bio sklopljen. Tri dana kasnije oni su otkrili istinu. ... saznalo se da su im susjedi i da ive
meu njima. Znajui da se ne mogu suprotstaviti Izraelcima Gibeonci su pribjegli lukavtini
da sauvaju svoje ivote.
Ogorenje Izraelaca je bilo veliko kad su saznali za prijevaru kojom su bili prevareni.
Ogorenje se jo povealo kad su nakon tri dana putovanja doli do gibeonskih gradova, blizu
sredita zemlje. Ali sva zajednica poe rogoboriti protiv glavara, ali oni su odbili raskinuti
savez, premda je nainjen prijevarom, jer su se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali ih
nisu napali sinovi Izraelovi. Gibeonci su se zavjetovali da e se odrei idolopoklonstva,
prihvatiti oboavanje Jahve, tako da ouvanje njihovih ivota nije bilo krenje Boje
zapovijesti da se unite idolopokloniki Hanaanci. Izraelci se stoga nisu zadanom zakletvom
obavezali da uine neki grijeh. Premda je zakletva iznuena prijevarom, ona se nije smjela
zanemariti. Obaveza na koju se zaklinjemo zadanom rijeju, ako nas ne obavezuje da uinimo
grjean in, mora se drati svetom. Mogunost dobitka, osvete ili osobnog interesa ne moe ni
na koji nain uticati na nepovredivost zakletve ili zavjeta. Mrske su Jahvi usne laljive, a mili
su mu koji zbore istinu. (Izr 12,22) Onaj koji e uzici na Goru Jahvinu i stajati na svetom
mjestu njegovu onaj je koji se zaklinje prijatelju, i ne kri prisege (Ps 24,3; 15,4).
ivot Gibeonaca bio je poteen, ali su bili odreeni kao sluge za Svetilite da vre
fizike poslove. Joua pozva Gibeonce i ree: Bit ete drvosjee i vodonoe za Dom Boga
moga. Oni su rado prihvatili ove uslove, svjesni da su pogrijeili, te su rado otkupili svoj ivot
po bilo koju cijenu. I sada smo, evo, kazali su oni, u tvojim rukama: uini s nama to misli
da je dobro i pravo. Njihovi su potomci stoljeima su slubom bili vezani za Svetilite.
261

Gibeonsko podruje je obuhvatalo etiri grada. Narodom nije vladao kralj, ve

starjeine ili zastupnici. Gibeon, njihov najvaniji grad, bio je znaajan kao kakav kraljevski
grad, a svi itelji njegovi bijahu ratnici. To je oit dokaz straha koji su Izraelci unijeli meu
stanovnike Hanaana, kad su ljudi ovog grada pribjegli tako poniavajuim sredstvima da bi
spasili svoje ivote.
Ali Gibeoncima bi bilo bolje da su poteno postupili prema Izraelcima. Iako su
pokoravanjem Jahvi sauvali svoje ivote, njihova im je prijevara donijela samo sramotu i
robovanje. Bog je uveo uredbu da svi koji se odreknu paganstva i stupe u zajednicu s Izraelom
dijele blagoslove zavjeta. Oni su bili obuhvaeni uredbom o strancu i gostu i, osim nekoliko
izuzetaka, ova grupa je trebala uivati iste naklonosti i prednosti kao i Izrael. Gospodnja
uredba je glasila: Ako se stranac nastani u vaoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s
vama boravi neka vam bude kao sunarodnik; ljubi ga kao sebe samoga. (Lev 19,3334) Za
Pashu i rtve je zapovijeeno: Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi...
kako je s vama, tako neka bude i sa strancem. (Br 15,15)
Gibeonci su se mogli prihvatiti uz ovaj uslov da nisu pribjegli prijevari. Za stanovnike i
graane ovog kraljevskog grada iji itelji... bijahu ratnici bilo je veliko ponienje biti
drvosjee i vodonoe u narednim naratajima. Ali oni su prihvatili odjeu siromatva da bi
prevarili, a sada im je ono dano kao znak doivotne slube. Tako je njihov ropski poloaj
tokom narataja trebao svjedoiti o Bojoj mrnji prema neistini.
Pokoravanje Gibeonaca Izraelu zbunilo je kraljeve Hanaana. Odmah su poduzeti koraci
da se osvete onima koji su sklopili mir s napadaima. Pod vostvom Adoni-Sedeka, kralja
Jerusalemskog, pet Hanaanskih kraljeva ulo je u savez protiv Gibeona. Njihov je napad bio
brz. Gibeonci nisu bili pripremljeni za obranu te su poslali poruku Joui u Gilgal: Ne naputaj
svojih slugu, nego se pouri k nama, da nas izbavi i da nam pomogne, jer su se protiv nas
udruili svi amorejski kraljevi koji ive u Gorju. Opasnost nije prijetila samo Gibeoncima ve i
Izraelcima. Grad je drao prolaze k sredinjoj i junoj Palestini i morao se sauvati ako se
eljela osvojiti zemlja.
Joua se odmah pripremio da pode u oslobaanje Gibeona. Stanovnici opkoljenog grada
bojali su se da e on odbiti njihov poziv, zbog prijevare koju su koristili. Ali oni su se predali
pod izraelski nadzor, prihvatili slavljenje Boga i on se smatrao obaveznim da ih zatiti. Ovaj
put nisu poli bez boanskog savjeta i Gospod ih je ohrabrio u ovom pothvatu: Ne boj se!
glasila je boanska poruka. Ja sam ih predao u tvoje ruke, i nijedan od njih nee se odrati
pred tobom. I udari na njih Joua iznenadno, poto je svu no iao od Gilgala.
Marirajui cijelu no on je ujutro doveo svoje snage pred Gibeon. Udrueni su knezovi
jedva sakupili svoje vojske oko grada kad ih je Joua napao. Napad je uzrokovao potpuni poraz
napadaa. Ogromno mnotvo je pred Jouom pobjeglo planinskim prolazom prema BetHoronu, a kad su stigli do vrha, poeli su bjeati niz strminu na drugu stranu. Tu ih je stigla
kamena tua. ... bacio je Jahve s neba na njih tuu kamenja... I poginulo ih je vie od tue
kamene nego to su ih pobili sinovi Izraelovi svojim maevima.
Dok su Amorejci nastavljali svoj bezobzirni bijeg, namjeravajui nai zaklon u
planinskim utvrdama, Joua, koji je sve to posmatrao s grebena, vidio je da e dan biti
prekratak da se obavi sav posao. Ako ih se potpuno ne potue, njegovi e se neprijatelji
ponovno okupiti i zapoeti bitku: Obrati se Joua Jahvi i povie pred Izraelcima: Stani sunce,
iznad Gibeona, i mjesece, iznad dola Ajalona! I stade sunce, i zaustavi se mjesec sve dok se nije
narod osvetio neprijateljima svojim... I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu
262

gotovo cio dan.

Prije no to se spustila no Boje obeanje Joui bilo je ispunjeno. Cijela neprijateljska
vojska je predana u njegove ruke. Dogaaji su tog dana dugo trebali ostati u pamenju
Izraelaca. Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu ovjejem. Tako
je Jahve vojevao za Izraela. Sunce i mjesec stadoe u svom stanu, pred bljeskom tvojih
strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. Srdito po zemlji ide, gnjevno gazi narode. Izie
da spasi narod svoj, da spasi svog pomazanika; probada vrh kue bezbonikove, ogoli joj
temelje do stijene. (Hab 3,11-13)
Boji Duh je nadahnuo Jouinu molitvu da bi ponovno pruio dokaz o sili izraelskog
Boga. Zato ovaj zahtjev nije bio izraz drskosti velikog vode. Joua je primio obeanje da e Bog
sigurno poraziti ove izraelske neprijatelje, a ipak je on uloio velike napore, kao da je uspjeh
zavisio samo o izraelskoj vojsci. On je uinio sve to je ovjek mogao uiniti, a onda je vjerom
povikao za boansku pomo. Tajna uspjeha je zajednitvo boanske sile s ljudskim naporima.
Oni koji ostvaruju najvee rezultate oni su koji se bez ustezanja oslanjaju na ruku
Svemonoga. ovjek koji je zapovjedio: Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjesece, iznad dola
Ajalona! ovjek je koji je satima leao na zemlji u molitvi u logoru u Gilgalu. Ljudi molitve su
moni ljudi.
Ovo mono udo svjedoi da je sve stvoreno pod upravom Stvoritelja. Sotona nastoji
pred ljudima sakriti boansko djelovanje u materijalnom svijetu, da izgube iz vida neumorno
djelovanje velikog Uzroka. Ovo udo je ukorilo sve koji prirodu uzdiu iznad Boga prirode.
Bog po svojoj volji poziva sile prirode da slome mo njegovih neprijatelja. Ognju i
grade, snijee i maglo, olujni vjetre, to rije njegovu izvrava! (Ps 148,8) Kad su se
neznaboaki Amorejci podigli da se suprotstave njegovoj namjeri, Bog je posredovao i
bacio... s neba na njih tuu kamenja na Izraelove neprijatelje. Nama je reeno da e se na
kraju istorije ove Zemlje odigrati vea bitka kad Jahve otvori svoju orunicu, izvue oruje
gnjeva svojega (Jer 50,25). Zar si stigao do riznica snijega i zar si tue spremita vidio to ih
priuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? (Job 38,22.23)
Prorok opisuje unitenje koje e se dogoditi kad iz hrama... jak glas... povie i objavi:
Svreno je! On kae: Veliki grad - teak kao talenat! - spusti se s neba na ljude. (Otk
16,17.21)

263

48. poglavlje

PODJELA HAANANA
Ovo poglavlje zasniva se na Joui 10,40-43;11 i 14 do 22.

Ubrzo nakon pobjede kod Bet-Horona slijedilo je osvajanje junog Hanaana. Sve
tamonje kraljeve i zemlje njihove zauze Joua ujedanput, jer se za Izraela borio Jahve, Bog
Izraelov. Naposljetku se Joua i sav Izrael vratie u logor u Gilgalu.
Plemena sjeverne Palestine, preplaena uspjehom koji je pratio izraelsku vojsku,
stvorila su protiv njih savez. Na elu je ovog saveza bio Jabin, kralj Hasora, podruja zapadno
od jezera Metom. Svi oni izau sa svim svojim etama. Ova je vojska bila daleko vea od svih
s kojima su se Izraelci do sada suoili u Hanaanu, sa mnotvom to ga bijae kao pijeska na
obali morskoj, i sa mnogim konjima i kolima. Udrue se dakle svi ti kraljevi i ulogore se zajedno na vodama Meroma da se bore protiv Izraela. Joua je ponovno primio poruku ohrabrenja:
Ne boj se njih, jer u sutra u ovo doba uiniti te e svi biti pobijeni pred Izraelom.
U blizini voda Meroma on je napao logor udruenih neprijatelja i potpuno unitio
njihovu vojsku. I Jahve ih dade u ruke Izraelcima, te ih oni pobie i protjerae... tako te niko
ne preivje. Izrael nije smio uzeti konje i koije s kojima su se Hanaanci ponosili i razmetali.
Prema Bojoj zapovijesti koije su bile spaljene, a konji osakaeni tako da nisu bili upotrebljivi
u bitkama. Izraelci se nisu smjeli pouzdati u koije i konje, ve u ime Gospoda Boga svojega.
Osvajan je grad za gradom, a Hasor, glavno savezniko uporite, bio je spaljen. Rat se
nastavio nekoliko godina, i Joua je naposljetku postao gospodar Hanaana. I konano zemlja
poinu od rata.
Ali premda je Hanaanska mo bila slomljena, oni nisu u potpunosti bili razvlaeni.
Filistejci su na zapadu jo uvijek drali plodnu ravnicu du morske obale, dok su Sidonci drali
podruje zapadno od njih. Ovi potonji su takoe drali Libanon, a na jugu, prema Egiptu,
izraelski su neprijatelji jo uvijek vladali zemljom.
Meutim, Joua nije trebao nastaviti rat. Veliki je voa trebao obaviti drugi posao prije
no to prepusti voenje Izraela. Cijela zemlja, osvojeni dio, kao i onaj koji je tek trebalo osvojiti, trebala je biti podijeljena meu plemenima. Dunost svakog plemena je bila da u potpunosti
osvoji svoje naslee. Ako se narod pokae vjeran Bogu, On e pred njima istjerati njihove
neprijatelje, a On im je obeao dati jo vee posjede, ako ostanu vjerni njegovom Savezu.
Podjela zemlje je povjerena Joui, zajedno s visokim svetenikom Eleazarom i
plemenskim glavarima, a podruje svakog plemena se odreivalo drijebom. Sam je Mojsije
odredio granice zemlje onako kako ju je trebalo podijeliti plemenima kad osvoje Hanaan te je
iz svakog plemena imenovao kneza da prisustvuje podjeli. Levijevo pleme, odvojeno za slubu
u Svetilitu, nije bilo obuhvaeno diobom, ve im je u naslee dodijeljeno etrdeset osam
gradova u razliitim dijelovima zemlje.
Prije no to se poelo s podjelom zemlje Haleb je u pratnji glavara svog plemena izaao
s posebnim zahtjevom. Osim Joue Haleb je tada bio najstariji ovjek u Izraelu. Haleb i Joua su
bili jedini od uhoda koji su donijeli dobro izvjee o obeanoj zemlji, hrabrei narod da pode i
osvoji zemlju u ime Gospodnje. Haleb je sada podsjetio Jouu na obeanje koje je tada dano,
264

kao nagrada za njegovu vjernost: Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripae tebi i sinovima
tvojim u vjeno nasljedstvo, jer si vrio volju Jahve, Boga mojega. On je stoga iznio zahtjev da
dobije Hebron u posjed. Tu je godinama bio dom Abrahama, Isaka i Jakova, a tu, u pilji
Makpelskoj, oni su bili i pokopani. Hebron je bio sjedite stranih Anakovaca, ija je veliina
zastraila uhode, a preko njih unitila hrabrost cijelog Izraela. To je bilo mjesto koje je Haleb,
uzdajui se u Boju silu, izabrao za svoje nasljee.
I vidi, Jahve me sauvao u ivotu, kao to je rekao. Ve je prolo etrdeset pet
godina kako je Jahve to obeao Mojsiju... sada mi je osamdeset pet godina, ali sam jo i danas
snaan, kao to sam bio onog dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao neko, i sada je moja
snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim. Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeao
onog dana. Sam si uo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je
Jahve sa mnom, protjerat u ih, kako je to obeao Jahve. Glavari Judinog plemena su podrali
ovaj zahtjev. Ovo je pleme imenovalo Haleba da dijeli zemlju i on se odluio udruiti s ovim
ljudima prilikom iznoenja svog zahtjeva kako ne bi izgledalo da koristi svoj autoritet za
sebine ciljeve.
Njegovom zahtjevu je odmah bilo udovoljeno. Nikome se s veom sigurnou nije
moglo povjeriti osvajanje ove ogromne utvrde. Tada ga Joua blagoslovi, i dade Halebu, sinu
Jefuneovu, Hebron u naslee, jer je Haleb vrio volju Jahve. Halebova je vjera sada bila ista
kao kad se svojim svjedoanstvom usprotivio zlim izvjetajima uhoda. On je vjerovao Bojem
obeanju da e svom narodu dati Hanaan i on je u tome u potpunosti slijedio Gospoda. On je
izdrao s narodom dugo lutanje u pustinji, dijelei razoaranja i teret krivaca, a ipak nije zbog
toga prigovarao, ve je uzdizao Boju milost koja ih je sauvala u pustinji kad su njegova braa
propadala. Usred svih tekoa, opasnosti i pomora pustinjskog lutanja, tokom ratnih godina
od ulaska u Hanaan, Gospod ga je sauvao, a sada kad je imao vie od osamdeset godina,
njegova snaga nije slabila. On nije za sebe traio zemlju koja je ve bila osvojena, ve mjesto
koje su uhode smatrali da je nemogue pokoriti. Bojom pomoi on je elio preoteti utvrde
upravo od tih divova koji su pokolebali vjeru Izraela. elja za slavom ili velianjem nije
potakla Halebov zahtjev. Hrabri, stari ratnik je elio narodu dati primjer koji e veliati Boga i
ohrabriti plemena da u potpunosti pokore zemlju koju su njihovi oci smatrali neosvojivom.
Haleb je primio nasljedstvo za kojim je njegovo srce udjelo etrdeset godina i uzdajui
se da e Bog biti s njim, Haleb protjera odatle tri sina Anakova. Nakon to je sebi i svom
domu osigurao nasljedstvo njegova revnost nije oslabila. On se nije smjestio da uiva u svojem
nasleu, ve je nastavio s daljnjim osvajanjima u korist naroda i na slavu Bogu.
Kukavice i pobunjenici su pomrli u pustinji, a pravedne uhode su okusile groe s
potoka Eshola. Svako je primio prema svojoj vjeri. Nevjerni su gledali kako se njihovi strahovi
ispunjavaju. Usprkos Bojem obeanju oni su izjavili da je nemogue naslijediti Hanaan i nisu
ga osvojili. Ali oni koji su vjerovali u Boga, ne gledajui toliko na tekoe s kojima su se mogli
suoiti, ve na snagu njihovog Svemonog Pomonika, uli su u obeanu zemlju. Ovi drevni
ratnici vjerom osvojie kraljevstva... izbjegoe otrici maa, ozdravie od bolesti, bie junaci u
boju, nagnae u bijeg tue bojne redove. (Heb 11,33.34) Jer sve to je od Boga roeno
pobjeuje svijet. (1 Iv 5,4)
Jo jedan zahtjev za podjelu zemlje otkrio je duh sasvim razliit od Halebovog. Iznijela
su ga Josifova djeca, pleme Efrajimovo s polovicom plemena Manaeova. Imajui u vidu svoju
brojnost ova plemena su zahtijevala dvostruki dio teritorija. drijeb im je dodijelio najplodnije
podruje u cijeloj zemlji, ukljuujui doline, ali su mnogi kljuni gradovi u dolini i dalje ostali u
265

posjedu Hanaanaca, a plemena su ustuknula pred naporima i opasnostima osvajanja svojeg

nasljedstva, elei dodatni dio teritorija koji je ve bio osvojen. Efrajimovo je pleme bilo jedno
od najbrojnijih u Izraelu, a njemu je pripadao i Joua, te su njegovi lanovi smatrali da imaju
pravo na poseban poloaj. Zato si nam dao u naslee prema jednom drijebu, samo jedan
dio, kad smo mnogobrojniji i Jahve nas je dosad blogosiljao? Meutim, nepokolebljivog vodu
se nije moglo navesti da odstupi od stroge pravde. Njegov je odgovor glasio: Kad ste narod
mnogobrojan, poite u umu i krite ondje sebi zemlje u perikoj i refaimskoj krajini, ako vam
je pretijesna gora Efrajimova.
Njihov je odgovor otkrio pravi razlog za prigovor: njima je nedostajalo vjere i hrabrosti
da istjeraju Hanaance. Gora nam ova nee biti dosta, rekli su, a svi Hanaanci koji ive u
ravnici imaju eljezna kola.
Izraelskom je narodu obeana sila njihovog Boga i da su Efrajimci imali Halebovu
hrabrost i vjeru, nijedan neprijatelj ne bi mogao opstati pred njima. Joua se odluno
suprotstavio njihovoj elji da se ne izlau tekoama i opasnostima. Vi ste brojan narod i
imate silnu snagu, rekao je. Istjerat e sigurno Hanaance ako i imaju eljezna kola, ako i jesu
jaki. Tako su njihovi vlastiti dokazi upotrijebljeni protiv njih. Budui da su bili velik narod,
kao to su tvrdili, oni su sebi mogli u cijelosti otvoriti put, kao to su uinila njihova braa. S
Bojom pomoi oni se nisu trebali bojati eljeznih kola.
Gilgal je dotada bio nacionalno sjedite i mjesto atora sastanka. Ali ator je sada
trebalo premjestiti na mjesto izabrano za njegov trajan smjetaj. Bio je to ilo, mali grad u
Efrajimovom nasljedstvu. Nalazio se blizu sredita zemlje i bio je pristupaan svim
plemenima. Ovaj dio zemlje je bio u cijelosti osvojen tako da niko nije mogao uznemiravati
vjernike. Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u ilo, i ondje razapee ator sastanka.
Slijedila su ga plemena koja su jo uvijek logorovala kad je ator iz Gilgala prenoen i
postavljen u ilu. Ova su plemena tu ostala dok se nisu raselila po svojem nasljedstvu.
ator je ostao u ilu tri stotine godina, sve dok zbog grijeha Elijeve kue nije pao u
filistejske ruke, a ilo bio uniten. Koveg se nikada nije vratio u taj ator, a sluba u Svetilitu
je naposljetku prenesena u Hram u Jerusalemu, a ilo je izgubio svoj znaaj. Ostale su samo
ruevine koje su oznaavale mjesto gdje je nekada stajao. Dugo nakon toga njegova se sudbina
koristila kao upozorenje Jerusalemu. Poite, dakle, na moje mjesto koje je u ilu, gdje neko
nastanili ime svoje, i pogledajte to od njega uinih zbog opaina naroda svoga izraelskoga...
od ovoga Doma to se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate i od ovoga mjesta to ga dadoh
vama i oima vaim, uinit u isto to sam uinio i od ila. (Jr 7,12-14)
Kada zavre diobu zemlje drijebom, i kad su sva plemena primila svoje nasljedstvo,
Joua je iznio svoj zahtjev. Njemu je, kao i Halebu, dano posebno obeanje o nasljedstvu, ali on
nije traio veliko podruje, ve samo jedan grad. ... dadu Izraelci Joui, sinu Nunovu,
nasljedstvo u svojoj sredini... on utvrdi taj grad i nastani se u njemu. Grad je nazvan TimnatSerah, preostali dio, svjedoanstvo o plemenitom karakteru i nesebinom duhu osvajaa, koji
je, umjesto da prvi prisvoji osvojeni plijen, odloio svoj zahtjev sve dok i najmanji meu
njegovim narodom nisu bili poslueni.
est gradova dodijeljenih Levitima, po tri na svakoj strani Jordana, odreeni su kao
gradovi utoita u koje su mogli pobjei ubice. Mojsije je naredio da se odrede ovi gradovi da
moe pobjei ubica koji nehotice koga ubije. Ti gradovi neka vam budu utoite od osvetnika,
kazao je on, tako da ubica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu. (Br
35,11.12) Ovo je milostivo pravilo bilo nuno zbog drevnog obiaja osobne osvete, a njime je
266

kazna za ubistvo prelazila na najblieg roaka ili nasljednika poginulog. U sluajevima u

kojima je krivnja bila oita nije bilo potrebno ekati na suenje pred sudijama. Osvetnik je
mogao svugdje goniti ubicu i ubiti ga bilo gdje da ga zatekne. Gospod nije smatrao za
potrebnom da u tom trenutku ukine ovaj obiaj, ve je uspostavio pravilo da bi se pobrinuo za
sigurnost onih koji su ubili iz nehata.
Gradovi utoita su bili raspodijeljeni tako da su bili udaljeni oko pola dana putovanja
iz svakog dijela zemlje. Putevi koji su vodili do njih uvijek su se morali dobro odravati, a du
puta su podignuti znakovi na kojima je jasnim, velikim slovima stajala rije: utoite, tako da
se bjegunac ni za trenutak nije morao zadravati. Svaka osoba, Izraelac, tudinac ili putnik,
mogli su se okoristiti ovim pravilom. Premda se nevine nije smjelo nepromiljeno smaknuti, ni
krivci nisu trebali izbjei kaznu. Nadlene vlasti su pravedno trebale ispitati sluaj svakog
bjegunca i tek kad je utvreno da nije kriv za namjerno ubistvo mogao je biti zatien u gradu
utoitu. Krivci su predavani osvetnicima. A oni koji su imali pravo na zatitu mogli su je imati
samo uz uslov da ostanu unutar odreenog utoita. Ako je neko preao preko propisanih
granica i naao ga krvni osvetnik, on bi svojim ivotom platio zanemarivanje Gospodnjeg
Zakona. Meutim, prilikom smrti velikog svetenika, svima koji su nali utoite u gradovima
utoita bilo je doputeno da se vrate na svoje posjede.
Prilikom suenja za ubistvo optuenog se nije smjelo osuditi na temelju svjedoanstva
samo jednog svjedoka, ak kad su i dokazi na temelju indicija bili protiv njega. Gospodnja
uredba je bila: Za svako ubistvo ovjeka kazna smrti nad ubicom moe se izvriti na dokaz
svjedoka. Niko se ne moe smru kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. (Br 35,30) Hristos
je bio taj koji je Mojsiju dao ove upute za Izrael, a kad je bio osobno na zemlji sa svojim
uenicima, kad ih je poduavao kako da postupaju prema grjenicima, Veliki Uitelj je ponovio
pouku da svjedoanstvo jednog ovjeka nije dovoljno da se neko osudi ili oslobodi. Miljenje
ili sud jednog ovjeka nisu trebali rjeavati sporna pitanja. U svim ovakvim prilikama trebale
su se udruiti dvije ili vie osoba i zajedno nositi odgovornost da presuda oslanjajui se na
izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojna (Mt 18,16).
Ako se dokae da je osumnjieni kriv za ubistvo, nije bilo tog pomirenja ili otkupa koji
su ga mogli spasiti. Ko prolije krv ovjekovu, njegovu e krv ovjek proliti! (Post 9,6) Ne
smijete primati otkupnine za ivot ubice koji je zasluio smrt: on mora umrijeti. Odvuci ga i s
moga rtvenika, da se pogubi, glasila je Boja zapovijest. Za zemlju na kojoj je krv prolivena
pomirenje se ne moe pribaviti. (Br 35,31.33; Izl 21,14) Sigurnost i plemenitost naroda je
zahtijevala da se grijeh za ubistvo otro kazni.
Gradovi utoita odreeni za Boji drevni narod bili su simbol utoita to ga Hristos
prua. Isti je milostivi Spasitelj koji je odredio ove privremene gradove utoita prolijevanjem
svoje krvi prijestupnicima Bojeg Zakona pruio sigurno utoite u kojem oni mogu nai
zatitu od druge smrti. Nijedna sila ne moe iz njegovih ruku uzeti duu koja mu dolazi da
primi oprost. Sad, dakle, nema vie nikakve osude onima koji su u Hristu Isusu. Ko e ih
osuditi? Isus Hristos koji je umro - jo bolje: koji je vaskrsnuo - koji je s desne strane Bogu i
koji posreduje za nas, da bismo po tim dvjema nepromjenjivim stvarima u kojima Bog ne
moe prevariti imali snaan podsticaj - mi to smo se utekli (Bogu) da se domognemo nade
koja nam je odreena. (Rim 8,1.34; Heb 6,18)
Onaj koji je bjeao u grad utoita nije smio odugovlaiti. Iza sebe je morao ostaviti
porodicu i posao. Nije bilo vremena za pozdravljanje s voljenima. U pitanju je bio njegov ivot
i sve druge interese je morao rtvovati tom cilju - da stigne do mjesta sigurnosti. Zaboravljala
267

se iscrpljenost, a na tekoe se nije obaziralo. Bjegunac se ni za trenutak nije usudio usporiti

sve dok nije doao do gradskih zidova.
Grjenik je izloen vjenoj smrti sve dok ne nade zaklon u Hristu. Kao to oklijevanje i
bezbrinost mogu bjegunca liiti jedine prilike da ivi, tako odlaganje i ravnodunost mogu
dovesti do propasti due. Sotona, veliki neprijatelj, u stopu slijedi svakog prijestupnika Bojeg
Zakona, i onaji koj nije svjestan ove opasnosti i revno ne nastoji nai zaklon u vjenom
utoitu, postae rtva unitavaa.
Zatoenik koji je u bilo kojem trenutku izaao izvan grada utoita bio je preputen
krvnom osvetniku. Tako se narod uio da se pridravaju metoda to ih je neograniena
mudrost odredila za njihovu sigurnost. Ipak, nije dovoljno da grjenik vjeruje u Hrista za
oprost od grijeha, on mora vjerom i poslunou prebivati u Njemu. Ako, naime, svojevoljno
grijeimo poto smo jasno upoznali istinu, ne preostaje nam vie rtva za grijehe, nego strano
iekivanje suda i osvetnog bijesa vatre koja e progutati protivnike. (Heb 10,26.27)
Dva izraelska plemena, Gadovo i Rubenovo, s polovinom Manaeova plemena, primili
su svoje nasljedstvo prije prelaska preko Jordana. Za pastirski su narod iroke visinske
ravnice i bogate ume Gileada i Baana, s dugim panjacima za njihova stada, imale
privlanosti koje se nisu mogle nai u samom Hanaanu. Dva i po plemena, elei se tu
nastaniti, obeala su osigurati dio naoruanih ljudi koji e pratiti njihovu brau preko Jordana
i sudjelovati s njima u bitkama dok i oni ne osvoje svoje nasljedstvo. Obaveza je bila vjerno
izvrena. Kad je deset plemena ulo u Hanaan, oko etrdeset hiljada sinova Rubenovih i
sinovi Gadovi i polovina plemena Maneova... naoruanih ljudi prelo je pred Jahvom da se
bore na Jerihonskim poljanama. (J 4,12.13) Oni su se godinama hrabro borili zajedno sa
svojom braom, a sada je dolo vrijeme da se vrate u zemlju svojeg nasljedstva. Kao to su se
pridruili svojoj brai u bitkama, tako su dijelili i plijen, i oni su se vratili s velikim blagom i s
mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tuem, eljezom i haljinama u izobilju, a sve su to
trebali podijeliti s onima koji su ostali s porodicama i stadima.
Sada su trebali stanovati udaljeni od Gospodnjeg Svetilita te je stoga Joua sa
zabrinutim srcem posmatrao njihov odlazak znajui da e u njihovom izoliranom i lutalakom
ivotu biti snanih kunji da popuste obiajima paganskih plemena koja su ivjela na granici.
Dok su Jouu i druge vode optereivali muni predosjeaji, do njih su dole udne
vijesti. Pored Jordana, blizu mjesta gdje su Izraelci udesno preli rijeku, dva i pol plemena su
podigla rtvenik, slian rtveniku za rtve paljenice u ilu. Boji je Zakon po cijenu smrti
zabranjivao uspostavljanje drugog bogosluenja osim onog u Svetilitu. Ako je takva bila
priroda rtvenika, on e, ako ostane, udaljiti narod od istinske vjere.
Predstavnici naroda su se okupili u ilu i na vrhuncu uzbuenja i ogorenja predloili
da se odmah zarati protiv prijestupnika. Meutim, pod uticajem opreznijih odlueno je da se
poalje poslanstvo kako bi od dvaju i pol plemena dobili objanjenje o njihovom ponaanju.
Izabrano je deset knezova, po jedan iz svakog plemena. Na elu im je bio Pinhas, koji se
istaknuo svojom revnou protiv zloina kod Peora.
Dva i po plemena su pogrijeila to su bez objanjenja zapoela djelo koje je prualo
povod za sumnju. Predstavnici, pretpostavljajui da su njihova braa kriva, suprotstavili su im
se otrim ukorom. Optuili su ih za pobunu protiv Gospoda i zapovjedili im da se sjete kako je
Izrael kanjen to se pridruio Baal-Peoru. Pinhas je u ime cijelog Izraela rekao sinovima
Rubenovim i Gadovim da ako nisu voljni ivjeti u toj zemlji bez rtvenika za rtve paljenice,
oni su dobrodoli da dijele nasljedstvo i prednosti njihove brae na drugoj strani.
268

U svom odgovoru optueni su objasnili da njihov rtvenik nije namijenjen rtvama, ve

samo kao svjedoanstvo da oni imaju istu vjeru kao njihova braa u Hanaanu, premda ih dijeli
rijeka. Bojali su se da e u narednim godinama njihova djeca moda biti iskljuena iz slube u
Svetilitu kao ona koja nemaju dijela u Izraelu. Tako je ovaj rtvenik, nainjen po uzorku na
rtvenik Gospodnji u ilu, trebao biti svjedoanstvo da su njegovi graditelji oboavatelji ivog
Boga.
Predstavnici su s velikom radou prihvatili ovo objanjenje i odmah prenijeli vijesti
onima koji su ih poslali. Naputene su sve pomisli na rat i narod se udruio u radosti i
hvaljenju Boga.
Sinovi Rubenovi i Gadovi su onda na rtvenik stavili natpis istiui razlog zbog kojeg je
podignut i rekli: To je svjedoanstvo meu nama: Jahve je Bog. Oni su time nastojali
sprijeiti budue nerazumijevanje i ukloniti sve to bi moglo biti uzrok kunji.
Kako esto ozbiljne tekoe nastanu iz jednostavnog nerazumijevanja, ak i meu onima koje vode najdostojnije pobude. Kakve ozbiljne i pogubne posljedice mogu uslijediti bez
utivosti i poputanja. Tada se deset plemena sjetilo kako je u Ahanovom sluaju Bog ukorio
nedostatak opreznosti u otkrivanju grijeha koji je bio meu njima. Oni su sada odluili djelovati brzo i odluno, ali nastojei izbjei prvu zabludu oni su otili u drugu krajnost. Umjesto da
u ovom sluaju utivo ispitaju da bi saznali injenice, oni su svoju brau osudili i okrivili. Da su
Gadovi i Rubenovi ljudi uzvratili u istom duhu, posljedica bi bio rat. Premda je vano izbjei
poputanje grijehu, jednako je vano kloniti se stroge osude i neutemeljene sumnje.
Premda su bili osjetljivi i na najmanje okrivljavanje u vezi s njihovim ponaanjem,
mnogi su previe otri u postupanju s onima koje sumnjaju da su u zabludi. Prijekorom i
osudivanjem nikoga se nije odvratilo od njegovog pogrenog stajalita, ve se tako mnoge
udaljuje od pravog puta i njihova srca otvrdnu na uvjeravanja. Duh ljubaznosti, utivo i
strpljivo podnoenje mogu spasiti zabludjelog i prekriti mnotvo grijeha.
Mudrost koju su pokazali Rubenovi ljudi i njihovi sudrugovi vrijedna je oponaanja.
Dok su poteno nastojali unaprijediti pravu vjeru, oni su bili pogreno osueni i otro ukoreni,
a ipak nisu izrazili negodovanje. Oni su utivo i strpljivo sasluali optube svoje brae prije
nego to su se pokuali obraniti, a onda pozorno objasnili svoje motive i pokazali svoju
nevinost. Tako je na prijateljski nain rijeena tekoa koja je prijetila ozbiljnim posljedicama.
Oni koji su u pravu mogu, ak i kad su lano optueni, ostati mirni i puni obzira. Bog je
upoznat sa svime to ljudi pogreno prikau i pogreno razumiju tako da mi na sluaj sa
sigurnou moemo ostaviti u njegovim rukama. On e sigurno opravdati ivot onih koji
vjeruju u Njega kao to je ispitao grjenog Ahana. Oni koje vodi Hristov duh imat e ljubav koja
dugo trpi i koja je ljubazna.
Boja je volja da meu njegovim narodom prebiva zajednitvo i bratska ljubav.
Hristova molitva prije samog raspea je bila da njegovi uenici budu jedno kao to je On jedno
s Ocem, da svijet moe vjerovati da ih je Bog poslao. Ova najdirljivija i najljepa molitva see
kroz vjekove sve do naih dana, jer su njegove rijei bile: Ne molim samo za njih nego i za one
koji e po njihovoj rijei vjerovati u me. (Iv 17,20) Premda mi ne trebamo rtvovati nijedno
naelo istine, ovo stanje jedinstva treba biti na stalni cilj. To je dokaz istinskog uenitva. Isus
je rekao: Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom e vas svi upoznati da ste moji
uenici. (Iv 13,35) Apostol Petar bodri Crkvu: Na kraju, svi budite jednoduni, puni
saosjeanja, bratske ljubavi, milosra i poniznosti! Ne vraajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu,
ve naprotiv blogosiljate, jer ste na to pozvani da naslijedite blagoslov! (1 Pt 3,8.9)
269

49. poglavlje

POSLEDNJE JOUINE RIJEI

Ovo poglavlje zasniva se na Joui 23 i 24.

Ratovi i osvajanja su bili okonam i Joua se povukao u mir porodinog ivota.

Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoine od svih neprijatelja unaokolo...
Dozva zato Joua sve Izraelce, starjeine, glavare, suce i upravitelje njihove.
Prolo je nekoliko godina otkad je narod naselio svoje nasljedstvo i ve se mogla vidjeti
pojava istih zala koja su Izraelu ranije donosila kazne. Kad je Joua osjetio da ga obuzima
staraka nemo i shvatio da njegovo djelo uskoro mora zavriti, ispunila ga je briga za
budunost njegovog naroda. Kad su se ponovno okupili oko svog ostarjelog voe, on im se
obratio rijeima oinske ljubavi. Vi ste bili svjedoci, kazao je on, svega to je Jahve, Bog va,
pred vaim oima uinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog va, borio se za vas. Premda su
Hanaanci bili pokoreni, oni svi jo uvijek zauzimali prilian dio zemlje obeane Izraelu i Joua
je opomenuo svoj narod da ne posustane i zaboravi Gospodnju zapovijest da u cijelosti
razvlasti ove idolopoklonike narode.
Narod je uglavnom bio spor da zavri posao istjerivanja neznaboaca. Plemena su se
rairila po svojem nasljedstvu, vojska je bila razoruana te se na obnavljanje rata gledalo kao
na teak i nepouzdan pothvat. Ali Joua je izjavio: Jahve, Bog va, sam e ih goniti ispred vas i
otjerat e ih ispred vas, i zaposjeete njihovu zemlju, kao to vam je obeao Jahve, Bog va.
Budite, dakle, postojani i sve vri u tome da uvate i vrite sve to je napisano u Knjizi
zakona Mojsijeva, i da ne odstupite od toga ni desno ni lijevo.
Joua se pozvao na narod kao svjedoke da je, sve dok su se pokoravali ovim uslovima,
Bog vjerno ispunjavao svoja obeanja. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom duom
svojom: ni jedno od svih obeanja koja vam je dao Jahve, Bog va, nije ostalo neispunjeno. On
im je rekao da kao to je Gospod ispunio svoja obeanja tako e ispuniti i prijetnje. I kao to
vam se ispunilo svako obeanje to vam ga je dao Jahve, Bog va, tako e Jahve ispuniti i svaku
prijetnju... Ako prekrite Savez koji je Jahve, Bog va, sklopio s vama... buknut e gnjev Jahvin
na vas, i nestat e vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve dao.
Sotona vara mnoge s naizgled vjerodostojnom teorijom da je Boja ljubav prema
njegovom narodu tako velika da e im On oprostiti grijehe. On tvrdi da premda Boje rijei
prijetnje imaju odreenu svrhu u njegovoj moralnoj vladavini, one se nikada doslovno nee
ispuniti. Ali Bog u svom postupanju prema svojim stvorenjima odrava naela pravednosti
tako to otkriva istinsku prirodu grijeha, pokazujui da su njegove posljedice bijeda i smrt.
Nikada nije bilo i nikada nee biti bezuslovnog oprosta grijeha. Takav oprost bio bi odbacivanje naela pravednosti koji je sam temelj Boje vladavine. To bi izazvalo zaprepatenje
bezgrjenog svemira. Bog je vjerno upuivao na posljedice grijeha, i ako ta upozorenja nisu
istinita, kako moemo biti sigurni da e njegova obeanja biti ispunjena? Takozvana dobrota
koja zanemaruje pravdu nije dobrota, ve slabost.
Bog je darodavac ivota. Od samog poetka svi su njegovi zakoni dani za ivot. Ali
grijeh je prekinuo poredak koji je Bog uspostavio i uslijedio je nesklad. Sve dok postoji grijeh,
270

patnja i smrt su neizbjene. Samo zato to je Otkupitelj ponio prokletstvo grijeha umjesto nas
ovjek se moe nadati da e osobno izbjei njegove strane posljedice.
Prije Jouine smrti glavari i plemenske starjeine, posluni njegovim pozivima,
ponovno su se okupili u ekemu. Nijedno mjesto u cijeloj zemlji nije budilo toliko svetih
sjeanja, vraajui njihove misli na Boji Savez s Abrahamom i Jakovom, podsjeajui ih i na
njihove vlastite sveane zakletve prilikom ulaska u Hanaan. Tu su se nalazila brda Ebal i
Gerizim, tihi svjedoci zakletvi koje su doli obnoviti u prisutnosti svog umirueg vode.
Posvuda su se nalazili dokazi onoga to je Bog uinio za njih, kako im je dao zemlju za koju oni
nisu radili, gradove koje nisu gradili, vinograde i maslinike koje nisu sadili. Joua je jo jednom
ponovio istoriju Izraela, nabrajajui prekrasna Boja djela, da svi mogu osjetiti njegovu ljubav
i milost i slue mu savreno i vjerno.
Na Jouinu zapovijest iz ila je donesen Koveg. Prilika je bila vrlo sveana, a ovaj
simbol Boje prisutnosti produbio je dojam koji je on elio ostaviti na narod. Nakon to je
prikazao Boju dobrotu prema Izraelu on ih je pozvao da u ime Jahve izaberu kome e sluiti.
Oni su jo uvijek donekle tajno oboavali idole i Joua ih je sada nastojao podstai na odluku
da uklone grijeh iz Izraela. Meutim, ako vam se ne svia sluiti Jahvi, onda danas izaberite
kome ete sluiti, rekao je on. Joua ih je elio navesti da slue Bogu, ne prisilno, ve
dragovoljno. Ljubav prema Bogu je temelj vjere. Sluba iz puke nade za nagradom ili iz straha
od kazne nita ne koristi. Otvoreni otpad nije vea uvreda Bogu od licemjerstva i pukog
formalnog bogosluenja.
Ostarjeli je voa pozivao narod da svestrano sagledaju ono to im je iznio i odlue hoe
li doista ivjeti kao to su ivjeli ponieni idolopokloniki narodi oko njih. Ako im se ini da im
sluba Jahvi, izvoru sile, izvoru blagoslova, donosi zlo, neka taj dan izberu kome e sluiti,
bogovima kojima su sluili vai oci, od kojih je Abraham odvojen, ili bogovima Amorejaca u
ijoj zemlji sada prebivate. Ove posljednje rijei su bile otar ukor Izraelcima. Bogovi
Amorejaca nisu mogli zatititi njihove oboavatelje. Zbog svojih je odvratnih i poniavajuih
grijeha taj bezboni narod bio uniten i dobra zemlja koju su nekada posjedovali dana je
Bojem narodu. Kako je bilo nerazumno od Izraela izabrati boanstva zbog kojih su Amorejci
bili uniteni! Ja i moj dom, dodao je Joua, sluiemo Jahvi. Ista sveta revnost koja je
nadahnula vodu prenesena je na narod. Njegovi su pozivi izazvali pripravan odgovor: Daleko
neka je od nas da ostavimo Jahvu a sluimo drugim bogovima.
Vi ne moete sluiti Jahvi, dodao je Joua, jer je on Bog sveti... koji ne moe podnijeti
vaih prijestupa ni vaih grijeha. Prije no to doe do neke trajne promjene narod mora
osjetiti potpunu nesposobnost da sam slua Boga. Oni su prekrili njegov Zakon i Zakon ih je
osudio kao prijestupnike i nije pruao izlaz. Sve dok su vjerovali u vlastitu snagu i pravednost
oni nisu mogli primiti oprost za svoje grijehe. Nisu mogli izvriti zahtjeve Bojeg savrenog
Zakona te su uzalud obeavali da e sluiti Bogu. Samo vjerom u Hrista oni su mogli osigurati
oprost grijeha i primiti silu da vre Boji Zakon. Oni se moraju prestati oslanjati na vlastite
napore da bi se spasili, i u cijelosti moraju vjerovati u zasluge Obeanog Spasitelja, ako ele da
ih Bog prihvati.
Joua je nastojao podstai svoje sluaoce da dobro izvagaju svoje rijei i uzdre se od
zakletvi koje nisu bili spremni ispuniti. Oni su s velikom revnou ponovili izjavu: Ne, mi
emo sluiti Jahvi. Sveanim pristankom da budu svjedoci protiv samih sebe oni su izbarali
Jahvu, i jo jednom ponovili obeanje o odanosti: Sluiemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas emo
njegov sluati.
271

Tako sklopi Joua tog dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u
ekemu. Nakon to je napisao izvjetaj o ovom sveanom dogaaju on ga je zajedno s knjigom
Zakona stavio pored Kovega. Onda je podigao kamen kao spomenik i rekao: Gle, ovaj kamen
neka nam bude svjedokom, jer je uo rijei to ih je govorio Jahve; on e biti svjedok da ne
zatajite Boga svoga. Tada Joua otpusti narod, svakog na njegovo nasljedstvo.
Joua je ovim obavio posao za Izraela. On je vrio volju Jahve a u Bojoj knjizi je
zapisano: sluga Jahvin. Najplemenitije svjedoanstvo njegovom karakteru kao javnog voe je
istorija narataja koji je uivao u njegovim djelima: Izrael je sluio Jahvi svega vijeka Jouina i
svega vijeka starjeina koje su Jouu nadivjele.

272

50. poglavlje

DESETINE I PRINOSI
U izraelskoj ekonomiji desetina narodnog prihoda je izdvajana za potporu javnih
bogosluenja. Stoga je Mojsije rekao Izraelcima: Svaka desetina sa zemljita, bilo od poljskih
usjeva, bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveeno. Svaka desetina od
krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto... neka bude posveeno Jahvi. (Lev 27,30.32)
Meutim, sistem desetkovanja nije potekao od Izraelaca. Gospod je od najranijih
vremena polagao pravo na desetinu i taj se zahtjev priznavao i potovao. Abraham je desetinu
dao Melhisedeku, sveteniku Boga Svevinjega (Post 14,20). Jakov je, bjegunac i lutalica, za
dolaska u Betel obeao Gospodu: A od svega to mi bude davao, za te u odlagati desetinu.
(Post 28,22) Kad su Izraelci organizirani kao narod, zakon o desetini je potvren kao
boanska uredba, a njihov napredak je zavisio o poslunosti ovoj uredbi.
Svrha sistema desetine i prinosa jest da u umove ljudi utisne veliku istinu da je Bog
izvor svakog blagoslova za njegova stvorenja i da ovjek njemu duguje zahvalnost za dobre
darove Njegovog provienja.
... On koji svima daje ivotni dah i sve ostalo. (Dj 17,25) Gospod objavljuje: Ta moje
su sve ivotinje umske, tisue zvjeradi u gorama mojim. (Ps 50,10) Moje je zlato, moje je
srebro. (Hag 2,8) Bog je taj koji ljudima daje snagu da steknu bogatstvo (Pnz 8,18). Gospod je
zapovjedio da kao priznanje da sve dolazi od Njega dio njegovih blagoslova vraamo Njemu u
darovima i prinosima kako bismo poduprli oboavanje Boga.
Svaka desetina... pripada Jahvi. Ovdje je upotrijebljen slian oblik izraavanja kao u
zakonu o suboti. A sedmog je dana subota, poinak posveen Jahvi... (Izl 20,10)
Bog je za sebe zadrao odreeni dio ovjekova vremena i sredstava, i nijedan ovjek ne
moe prisvojiti bilo koji od njih za sebe, a da se ne ogrijei.
Desetina se iskljuivo morala odvajati Levitima za upotrebu, plemenu koje je bilo
odvojeno za slubu u Svetilitu. Meutim, to nikako nije bio kraj njihovih doprinosa za vjerske
svrhe. ator, a kasnije i Hram, u cijelosti je sagraen od dragovoljnih darova. Da bi osigurao
sredstva za popravke i druge trokove, Mojsije je naredio da prilikom svakog prebrojavanja
naroda svi priloe pola ekela kao prinos Jahvi. U Nehemijino vrijeme doprinos se davao
godinje. (Vidi Izl 30,12-16; 2 Kr 12,4.5; 2 Ljet 24,4-13; Neh 10,32.33.) S vremena na vrijeme
Bogu su prinoene rtve za grijeh i rtve zahvalnice. Na godinjim praznicima one su prinoene u velikom broju, a velikoduno se prilagalo i za siromane.
ak i prije no to se desetina mogla priloiti priznavali su se Boji zahtjevi. Prvi plodovi
sa zemlje uvijek su se posveivali Njemu. Za Boga se odvajala prva vuna za strienja ovaca,
itarice za vridbe, prvo ulje i vino. Isto je tako bilo i s prvom mladunadi ivotinja, a za
prvoroenog sina plaala se otkupnina. Prvi su se plodovi donosili pred Gospoda u Svetilite i
odvajali se svetenicima na koritenje.
Tako se narod stalno podsjeao da je Bog istinski vlasnik njihovih polja, stada, da im je
On davao sunce i kiu za sijanje i etvu, da je sve to su posjedovali bilo njegovo stvorenje i da
ih je On uinio povjerenicima njegovih dobara.
Kad su se Izraelci, natovareni prvim plodovima zemlje, vonjaka i vinograda, okupljali
273

oko atora, to je bilo javno priznanje Boje dobrote. Kad je svetenik uzimao darove, davalac
je kao da se nalazi u Jahvinoj prisutnosti, govorio: Moj je otac bio aramejski lutalac... a onda
opisao boravak u Egiptu i muke od kojih je Bog izbavio Izraela monom ispruenom rukom i
ispruenom miicom, velikom strahotom, znakovima i udesima. Onda je rekao: I dovede
nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom tee med i mlijeko. I sad, evo. donosim
prvine plodova sa tla to si mi ga, Jahve, dao. (Pnz 26,5.8-11)
Doprinosi koji su se traili od Izraelaca za vjerske i dobrotvorne svrhe iznosili su cijelu
etvrtinu njihove zarade. Zbog tako visokih doprinosa na izvore prihoda moglo se oekivati da
e oni osiromaiti narod, ali nasuprot tome, vjerno vrenje ovih uredbi bio je jedan od uslova
njihova napretka. Uz uslov njihove poslunosti Bog im je dao sljedee obeanje: Neu li zbog
vas zaprijetit skakavcu da vam vie ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju... Svi
e vas narodi tad drati sretnima, jer ete biti zemlja blaenstva, govori Jahve nad vojskama.
(Mal 3,11)
Upeatljiv prikaz posljedica sebinog uskraivanja ak i dragovoljnih prinosa Bogu
dogodio se u vrijeme proroka Hagaja. Nakon povratka iz babilonskog ropstva Izraelci su
poeli ponovno graditi Gospodnji Hram, ali suoeni s odlunim protivljenjem neprijatelja, oni
su prekinuli rad, a otra sua koja ih je osiromaila uvjerila ih je da je nemogue zavriti
gradnju Hrama. Nije jo dolo vrijeme, govorili su oni, da se opet sazda Dom Jahvin! Ali
preko Gospodnjeg proroka poslana im je poruka: A vama je vrijeme da stanujete u
pokrivenim kuama, dok je ovaj Dom razvaljen. I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama:
Razmotrite svoje putove. ijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit se ne
moete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zarauje plau, a stavlja je u prodrt tobolac!
(Hag 1,2-6) A onda se nudi i razlog: Nadaste se obilju, a gle, malo je; to dovezete kui, ja
otpuhnem. A zato? rije je Jahve nad Vojskama. Zato to je Dom moj razvaljen, dok se svaki
od vas brine za dom svoj. Stog je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve. Ja dozvah suu
na zemlju i gore, na ito i vino, na ulje i na sve to zemlja rada, na ljude i stoku, i na svaki
trudno steen plod. (Hag 1,9.11) Dolaaste hrpi od dvadeset mjerica, a bijae ih samo deset!
Dolaaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bjee ih samo dvadeset! Udarao sam snijeu,
medljikom i gradom svako djelo vaih ruku. (Hag 2,16.17)
Podstaknuti ovim opomenama narod se dao na izgradnju Boje kue. Onda su primili
rije od Gospoda: Stoga dobro pripazite od dananjeg dana unapredak - od dvadeset i
etvrtog dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin, pripazite dobro... Ali od ovog
dana ja u blagosloviti. (Hag 2,18.19)
Mudri ovjek kae: Ko dijeli obilato, sve vie ima, a ko krtari, sve je siromaniji. (Izr
11,24) Apostol Pavle iznosi istu pouku u Novom zavjetu: Ovo velim: ko krto sije, krto e i
eti; ko obilato sije, obilato e i eti! A Bog moe tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti,
da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i jo imati vika za koje mu drago
dobro djelo. (2 Kor 9,6.8)
Boja namjera je bila da njegov narod, Izrael, nosi vidjelo svim stanovnicima Zemlje.
Odravajui javno bogosluenje oni su svjedoili o postojanju i suverenosti ivog Boga.
Njihova je prednost bila odravati ovo bogosluenje kao izraz svoje odanosti i ljubavi prema
Njemu. Gospod je tako uredio da irenje vidjela i istina svijetom zavisi o naporima i prinosima
onih koji su sudionici boanskih darova. On je mogao anele uiniti predstavnicima njegove
istine. Mogao je vlastitim glasom obznaniti svoju volju, kao to ju je objavio na Sinaju, ali On je
u svojoj bezgraninoj ljubavi i mudrosti pozvao ljude da postanu njegovi saradnici tako to ih
274

je izabrao da obave ovaj posao.

U izraelsko vrijeme desetina i dragovoljni darovi bili su potrebni za odravanje
boanske slube. Treba li Boji narod davati manje u dananje vrijeme? Naelo to ga je
Hristos uspostavio jest da naa davanja Bogu trebaju biti u skladu sa svjetlou i prednostima
to ih uivamo. Komu je mnogo dano, od njega e se mnogo traiti. (Lk 12,48) Spasitelj je
aljui svoje uenike rekao: Badava ste primili, badava i dajte! (Mt 10,8) Kako se nai
blagoslovi i prednosti mnoe, kad pred sobom imamo neusporedivu rtvu slavnog Sina
Bojeg, zar nau zahvalnost ne trebamo izraziti obilnijim darovima da drugima moemo
odnijeti vijest spasenja? Kako se djelo evanelja iri, ono zahtijeva vee darove nego to se
zahtijevalo u drevna vremena, i to zakon o desetini i darovima ini jo nunijim nego u
vrijeme izraelske ekonomije. Bog e se potovati i mnogo vie e se dua obratiti Hristu ako je
njegov narod dareljiv u podupiranju njegova djela dragovoljnim darovima, umjesto
pribjegavanja nehrianskim i nesvetim metodama punjenja blagajne.
Mojsijev je plan da prikupi sredstva za gradnju atora bio vrlo uspjean. Moljenje nije
bilo potrebno. On nije koristio neka sredstva kojima dananje crkve esto pribjegavaju. On
nije nainio veliku gozbu. Nije pozivao narod na praznovanje, ples ili zabavu, nije osnivao
tombole, niti ita nesveto, da prikupi sredstva za gradnju Bojeg Svetilita. Bog je naredio
Mojsiju da pozove Izraelce da donesu darove. On je trebao uzeti darove od svih koji su
dragovoljno donosili, iz srca. I darovi su stizali u tako velikim koliinama da je Mojsije
zabranio narodu da donosi, jer su donijeli vie nego to se moglo potroiti.
Bog je ljude uinio svojim pristavima. Imovina koju je On dao u njihove ruke jest
sredstvo koje je On dao za irenje evanelja. Onima koji se pokau kao vjerni pristavi On e
dati vee povjerenje. Gospod kae: Jer ja astim one koji mene aste. (1 Sam 2,30) Bog ljubi
vesela darivaoca, a kad njegov narod, sa zahvalnim srcem, donosi svoje darove i prinose, a
ne sa alou i na silu, pratit e ih njegovi blagoslovi, kao to je obeao. Donesite itavu
desetinu u riznicu da u mojoj kui bude hrane. Tada me iskuajte - govori Jahve nad Vojskama
-neu li vam otvoriti ustave nebeske i neu li izliti na vas punom mjerom blagoslov. (Mal
3,10)

275

51. poglavlje

BOJE STARANJE ZA SIROMANE

Da bi se promicalo sakupljanje naroda na bogosluenja i da bi se pobrinulo za
siromane, zahtijevala se jo jedna desetina od sve zarade. U vezi s prvom desetinom Gospod
je izjavio: Levijevim sinovima, evo, predajem nasljedstvo sve desetine u Izraelu. (Br 18,21)
Meutim, u vezi s drugom desetinom On je zapovjedio: A onda blaguj desetine svoga ita,
svoga vina, svoga ulja i prvine svoje krupne i sitne stoke u prisutnosti Jahve, Boga svoga, na
mjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako naui zauvijek bojati se Jahve,
Boga svoga. (Pnz 14,23.29; 16,11-14) Oni su ovu desetinu, ili jednak iznos u novcu, trebali
donositi svake druge godine na mjesto gdje se nalazilo Svetilite. Nakon to su Bogu prinijeli
rtvu zahvalnicu, a odreenu koliinu dali svetenicima, donositelji su ostatak trebali
upotrijebiti za vjersku gozbu u kojoj su trebali sudjelovati leviti, tudinci, udovice i siroad.
Tako je doneseno pravilo za rtve zahvalnice i gozbe na godinjim praznicima, ime je narod
privuen u drutvo svetenika i levita da primi upute i ohrabrenja u slubi Bogu.
Meutim, svake se tree godine ova druga desetina trebala koristiti kod kue, za
ugoivanje levita i siromanih, kao to je Mojsije rekao: ... po tvojim gradovima, da jedu do
sitosti. (Pnz 26,12) Ova je desetina bila zaklada za dobrotvorne svrhe i gostoljubivost.
Osim toga doneseno je jo jedno pravilo za siromane. Nita, osim njihova priznanja
Bojih zahtjeva, ne izdvaja zakone dane Mojsiju tako kao njihov irokogrudni, njeni i
gostoljubiv duh prema siromanima. Premda je Bog obeao dati velike blagoslove svom
narodu, njegova namjera nije bila da im siromatvo bude potpuno nepoznato. On je izjavio da
zemlja nikada nee biti bez siromanih. Meu njegovim narodom je uvijek trebalo biti onih
koji su zahtijevali njihovu naklonost, njenost i dobrostivost. Onda, kao i sada, ljudi su bili
podloni nesreama, bolestima, gubitku imetka, a ipak sve dok su slijedili upute to ih je Bog
dao, meu njima nije bilo prosjaka ni gladnih.
Boji zakon dao je siromanima pravo na odreeni dio plodova zemlje. Kad je bio
gladan, ovjek je bio slobodan ui u polje, vonjak ili vinograd svog blinjeg i jesti plodove da
zadovolji svoju glad. U skladu s ovim doputenjem, Isusovi uenici su uzeli i jeli ita dok su
subotom prolazili kroz polja.
Svi pabirci polja, vonjaka i vinograda pripadali su siromanima. Kad anje ito na
svojoj njivi, rekao je Mojsije, pa zaboravi koji snop na njivi, ne vraaj se po nj... Kad jednom
omlati svoje masline, vie iza sebe ne pretrauj... Kad obere svoj vinograd, ne paljetkuj iza
sebe; neka to bude za doljaka, sirotu i udovicu. Sjeaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj;
zato ti nareujem da ovu zapovijest vri. (Pnz 24,19-22; Lev 19,9.10)
Postojalo je i posebno davanje za siromane svake sedme godine. Subotnja godina,
kako se nazivala, poinjala je zavretkom etve. U vrijeme sjetve to je dolazilo nakon berbe
ljudi nisu trebali sijati, nisu smjeli vezivati vinograde u proljee i nisu smjeli oekivati ni etvu
ni berbu. Mogli su jesti ono to je zemlja sama od sebe rodila dok je bilo svjee, ali nita od
toga nisu smjeli spremati u skladita. Te godine rodove je trebalo ostaviti tudincima, siroadi i
udovicama, pa ak i poljskim ivotinjama (Izl 23,10.11; Lev 25,5).
Ali ako je zemlja obino raala dovoljno da pokrije potrebe ljudi, kako su oni preivlja276

vali tokom godine kad ne sakupljaju plodove? Za to se obilno pobrinulo Boje obeanje: Evo,
blagoslov u svoj pustiti na vas: esta godina rodom e roditi za tri godine, rekao je Gospod,
kad budete sijali osme godine, hranit ete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne
doe njezin prihod, jeete stari. (Lev 25,21.22)
Dranje subotnje godine trebalo je koristiti i narodu i zemlji. Tlo, koje je ostalo
neobraeno jednu sezonu, kasnije je obilnije raalo. Narod je bio osloboen tereta rada u
polju, i premda je bilo razliitih poslova koje su mogli obaviti tokom tog razdoblja, svi su
uivali u veem odmoru koji je pruao priliku za obnovu tjelesne snage za napore sljedee
godine. Imali su vie vremena za razmiljanje i molitvu, za upoznavanje s Bojim uenjima i
zahtjevima i za poduavanje u svojim domovima.
Izraelski su robovi subotnje godine bili oslobaani i nije ih se smjelo otpustiti bez
otpremnine. Gospodnja je uputa glasila: Kad ga slobodna od sebe otpusti, ne alji ga praznih
ruku. Daruj ga ime izmeu stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga; ime te ve Jahve,
Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj. (Pnz 15,13.14)
Radnike nadnice morale su se tano isplaivati: Nemoj zakidati jadnoga i bijednoga
najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili doljak iz kojega grada u tvojoj zemlji... Svaki dan daji
mu zaradu prije nego sunce zae, jer je siromah i za njom uzdie. (Pnz 24,14.15)
Takoe su dane posebne upute u vezi s postupanjem prema bjeguncima iz slube: Ne
smije izruivati roba koji je od svoga gospodara utekao k tebi. Neka boravi s tobom u tvojoj
sredini, u mjestu to ga odabere u jednom od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njim
loe postupati. (Pnz 24,16.17)
Siromani su se sedme godine oslobaali od duga. Izraelcima je bilo nareeno da u
svakom trenutku pomau svojoj brai u potrebi tako to e im posuditi novac bez kamata.
Uzimanje kamata od siromaha je bilo izriito zabranjeno: Ako tvoj brat zapadne u kripac i ne
mogne odravati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom ivi kao stranac ili gost. Ne
uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka tvoj brat ivi s tobom! Ne
uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski daji svoju hranu. (Lev 25,35-37) Ako je dug
ostao neplaen do oprosne godine, glavnica se nije mogla povratiti. Narod je izriito bio
upozoren protiv uskraivanja pomoi zbog toga: Nae li se kod tebe kakav siromah, neko od
tvoje brae,... ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromanome bratu,...
uvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekne: Sedma se godina, godina otputanja
dugova, ve pribliuje - i da prijekim okom pogleda svoga siromanoga brata i nita mu ne
dadne. On bi zazvao Jahvu protiv tebe, i grijeh bi bio na tebi. Kako siromaha nikad nee
nestati iz zemlje, zapovijestam ti: irom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i
potrebitu u zemlji svojoj, nego mu irom rastvori ruku i spremno mu daj to mu nedostaje.
(Pnz 15,7-9,11-8)
Niko se nije trebao bojati da e mu njegova dareljivost donijeti siromatvo. Poslunost
Bojim zapovijestima e svakako donijeti napredak. ... te e moi zajmove davati mnogim
narodima, a sam ih nee moi uzimati, i nad mnogim e narodima vladati, dok oni nad
tobom nee gospodariti. (Pnz 15,6)
Nakon sedam sedmica takvih godina ili sedam puta sedam godina slijedila je velika
oprosna godina - jubilejska godina. A onda zaori u trubu!... irom svoje zemlje. Tu pedesetu
godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite osloboenje svim njezinim stanovnicima. To
neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svako va vrati na svoju oevinu; neka se
svako vrati k svome rodu. (Lev 25,9.10)
277

U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, truba je oglasila
jubilarnu godinu. Trubljenje se ulo irom zemlje gdje su stanovali Izraelci, pozivajui svu
djecu Jakovljevu da s dobrodolicom doekaju oprosnu godinu. Na veliki Dan pomirenja
opratali su se svi izraelski grijesi, i narod je s radosnim srcima pozdravljao ovaj jubilej.
Kao i tokom subotnjih godina zemlja se nije zasijavala ni ela, a svi su se rodovi
smatrali vlasnitvom siromaha. Jedan sloj izraelskih robova, svi koji nisu bili osloboeni
subotnje godine, tada su bili oslobaani. Ali ono to je naroito obiljeavalo jubilarnu godinu
bio je povratak sve zemlje porodicama prvotnih vlasnika. Prema naroitoj Bojoj uredbi
zemlja je bila podijeljena drijebom. Nakon podjele zemlje niko nije smio trgovati svojim
posjedom. Nije smio prodavati svoj posjed, osim ako ga je na to prisililo siromatvo, i ako nije
bio otkupljen, jubilejske godine se vraao prvotnom vlasniku ili njegovim nasljednicima.
Gospod je rekao Izraelcima: Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada
meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. (Lev 25,23) Narodu je trebalo prenijeti
injenicu da je zemlja bila Gospodnja za koju su imali doputenje da je neko vrijeme posjeduju,
da je On bio zakonski vlasnik, prvotni posjednik, i da se On elio posebno brinuti za siromane
i unesreene. U umove je svih trebalo utisnuti da iromasi imaju jednako pravo na mjesto u
Bojem svijetu kao i oni koji su bogatiji.
Tako se na milostivi Stvoritelj pobrinuo da umanji patnju, da u ivot siromaha i
napaenih unese zraku nade i bljesak suneve svjetlosti.
Gospod je htio onemoguiti neumjerenu ljubav prema bogatstvu i moi. Velika zla
nastaju kad jedni neprestano nagomilavaju bogatstvo, a drugi osiromauju i propadaju. Bez
ograniavanja mo bogatih bi postala monopol, a siromane bi se, premda u svakom pogledu
jednako dostojne u Bojim oima, smatralo podreenima u odnosu na svoju napredniju brau
i postupalo kao s takvima. Osjeaj tlaenja prouzroit e strasti siromanijih klasa. Stvara se
osjeaj oaja i beznaa koji tei demoralizaciji drutva i otvara vrata svakoj vrsti zloina.
Svrha propisa to ih je Bog uspostavio bila je da promie drutvenu jednakost. Mjere subotnje
i jubilarne godine u velikoj su mjeri ispravile ono to se u meuvremenu izopailo u
drutvenom i politikom poretku nacije.
Svrha ovih pravila je bila da jednako blagoslovi bogate kao i siromane. Ona su trebala
sprijeiti pohlepu i sklonost ka samouzdizanju te odgajati plemenit duh dobrostivosti, a
njegovanjem dobre volje i povjerenja meu svim klasama poticao bi se drutveni red i
stabilnost vladavine. Svi smo mi upleteni zajedno u veliku mreu ovjeanstva, i sve to
moemo uiniti da pridonesemo i uzdignemo druge, kroz blagoslove se vraa nama samima.
Zakon meusobne zavisnosti proima sve drutvene stalee. Siromasi nisu nita zavisniji o
bogatima nego bogati o siromasima. Dok jedan stale trai udio u blagoslovima koje je Bog
dao njihovim imunijim susjedima, njima je opet potrebna vjerna sluba, snaga uma, kostiju i
miia, koje su kapital siromanih.
Izraelu su obeani veliki blagoslovi uz uslov poslunosti Bojim uputama. Davau vam
kie u pravo vrijeme, te e zemlja raati, a stabla po polju donositi plodove. Vridba e vam
stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jeete hljeb svoj do sitosti, i u svojoj ete zemlji ivjeti u
sigurnosti. Zemlji u dati mir; tako ete poivati a da vas niko ne plai. tetne u ivotinje iz
zemlje ukloniti; ma nee prolaziti vaom zemljom... meu vama u hoditi i biu vam Bog, a vi
ete mi biti narod... Ali ako me ne posluate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijesti;...
prekrite moj Savez... Sjetve ete svoje uzalud sijati - neprijatelji vai njima e se hraniti. Ja u
se protiv vas okrenuti, i vai e vas neprijatelji obarati. Oni koji vas mrze gospodarie nad
278

vama. Bjeaete i onda kad vas niko ne bude progonio. (Lev 26,4-17)
Mnogo je onih koji zahtijevaju s velikim oduevljenjem da svi ljudi trebaju imati jednak
udio u ovozemaljskim Bojim blagoslovima. Ali to nije bila Stvoriteljeva namjera. Razliitost
ivotnih uslova jedno je od sredstava s pomou kojeg Bog nastoji provjeriti i razviti karakter.
Ipak, njegova je namjera da oni koji imaju svjetovna bogatstva sebe smatraju pukim
povjerenicima njegovih dobara, kao oni kojima su povjerena sredstva koja se trebaju
upotrijebiti za dobrobit onih koji pate i oskudijevaju.
Hristos je rekao da e siromasi uvijek biti s nama i On svoje interese udruuje s
interesima njegovog napaenog naroda. Srce naeg Otkupitelja saosjea s najsiromanijim i
najponienijim meu njegovom zemaljskom djecom. On nam kae da su oni njegovi
predstavnici na Zemlji. On ih je stavio meu nas da u naim srcima probudi ljubav koju On
osjea prema napaenima i potlaenima. Saaljenje i dobrotu koju im pokazujemo Hristos
prihvata kao da smo ih Njemu iskazali. Na in surovosti ili nemara prema njima gleda se kao
da smo ga Njemu uinili.
Da se zakon koji je Bog dao za dobrobit siromaha nastavio drati, kako bi sadanje
stanje svijeta bilo razliito - moralno, duhovno i tjelesno! Sebinost i samoivost ne bi se
pokazivali kao danas, a svako bi gajio ljubazni obzir za sreu i dobrobit drugih, a ovakvo
raireno siromatvo koje sada vidimo u mnogim zemljama ne bi ni postojalo.
Naela koja je Bog zapovjedio sprijeila bi strana zla koja su u svim vremenima dola
kao posljedica tlaenja siromaha od strane bogataa i sumnji i mrnje siromaha prema
bogatima. Dok bi ona, s jedne strane, prijeila gomilanje velikog bogatstva i poputanje
neogranienoj raskoi, ona bi sprijeila i budue neznanje i uniavanje desetaka hiljada ija je
malo plaena sluba bila potrebna da se steknu ova ogromna bogastva. Ona bi donijela mirno
rjeenje za ove probleme koji sada prijete da svijet ispune anarhijom i krvoproliem.

279

52. poglavlje

GODINJI PRAZNICI
Ovo poglavlje zasniva se na Levitskom zakoniku 23.

Cijeli Izrael sakupljao se triput godinje na bogosluenje u Svetilitu (Izl 23,14-16). ilo
je za neko vrijeme bilo mjesto ovih okupljanja, ali je kasnije Jerusalem postao sredite
narodnog bogosluenja i plemena su se tu okupljala na sveane praznike.
Narod je bio okruen divljim, ratobornim plemenima koja su eljno ekala da zauzmu
njihovu zemlju, a ipak je triput godinje svima za rat sposobnim ljudima i svima koji su mogli
putovati nareeno da ostave svoje domove i dou na mjesta okupljanja, blizu sredita zemlje.
to je trebalo sprijeiti njihove neprijatelje da napadnu ove nezatiene domove, da ih opustoe ognjem i maem? to je trebalo sprijeiti napad na zemlju koja bi Izraelce mogla uiniti
robovima nekih stranih neprijatelja? Bog je obeao da e biti zatitnik svog naroda. Aneo
Jahvin logor podie oko njegovih oboavatelja da ih spasi. (Ps 34,8) Dok su Izraelci odlazili na
bogosluenje, boanska je sila obuzdavala njihove neprijatelje. Boje je obeanje glasilo: Jer
u protjerati narode ispred tebe i proiriti tvoje mee, te niko nee hlepiti za tvojom zemljom
kad triput u godini bude uzlazio da se pokae pred Jahvom, Bogom svojim. (Izl 34,24)
Prvi od ovih praznika, Pasha, praznik beskvasnih hljebova, stizao je u abibu, prvom
mjesecu jevrejske godine, to odgovara koncu oujka ili poetku travnja. Hladna je zima
prolost, pozna je kia zavrila, a cijela je priroda uivala u svjeini i ljepoti proljea. Trava se
zelenila na brdima i dolinama, divlji cvjetovi su posvuda krasili polja. Mjesec, koji je uskoro
trebao biti pun, inio je veeri ugodnim. Sveti je pjesnik tako lijepo opjevao ovo doba:
Jer, evo, zima je ve minula,
kia je prola i nestala.
Cvijee se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja doe
i glas se grliin uje se u naem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, mirie.
(Pj 2,11-13)
Grupe putnika iz cijele zemlje su putovale prema Jerusalemu. Pastiri od stada, stoari s
planina, ribari s Galilejskog mora, ljudi s polja, a proroki sinovi iz prorokih kola, svi su ili
prema mjestu gdje se otkrivala Boja prisutnost. Putovali su kratke dijelove puta jer su mnogi
pjeaili. Karavani su neprekidno rasli te su esto pred sam ulazak u Sveti grad bili vrlo veliki.
Radost prirode je budila radost u srcima Izraelaca i zahvalnost Darovatelju svih
dobara. Pjevali su se veliki jevrejski psalmi, uzvisivala slava i velianstvo Jahve. Na znak trube,
uz muziku cimbala, podizao se zbor zahvalnosti kojem su se pridruile stotine glasova:
Obradovali se kad mi rekoe:
Hajdemo u Dom Jahvin!
Eto, noge nam ve stoje na vratima tvojim, Jerusaleme...
Onamo ulaze plemena, plemena Jahvina,...
280

da slave ime Jahvino...

Molite za mir Jerusalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
(Ps 122,1-6)
Dok su posmatrali uzvisine na kojima su neznaboci palili svoje rtvene vatre, djeca
Izraelova su pjevala:
K brdima oi svoje uzdiem:
odakle e mi doi pomo?
Pomo je moja od Jahve
koji stvori nebo i zemlju.
(Ps 121,1.2)
Ko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion:
ne pomie se, ostaje dovijeka.
Bregovi okruuju Jerusalem:
Jahve okruuje narod svoj
odsada i dovijeka.
(Ps 125,1.2)
Prelazei preko brda s kojih se vidio Sveti grad oni su sa strahopotovanjem posmatrali
grupe slavljenika koji su ili prema Hramu. Vidjeli su dim tamjana kako se uzdie i uli levitske
trube koje su oglaavale svetu slubu, i oni su u nadahnuu trenutka zapjevali:
Velik je Jahve, hvale predostojan
U gradu Boga naega.
Sveto brdo njegovo, brijeg velianstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
(Ps 48,1.2)
Neka bude mir u zidinama tvojim
i pokoj u tvojim palatama.
Otvorite mi irom vrata pravde:
ui u, Jahvi zahvaliti
Izvrit u Jahvi zavjete svoje
pred svim narodom njegovim,
U predvorjima Doma Jahvina,
posred tebe, Jerusaleme!
(Ps 122,7; 118,19; 116,18.19)
Sve su kue u Jerusalemu bile otvorene za hodoasnike, sobe su se izdavale besplatno,
ali ni to nije bilo dovoljno za ovo ogromno mnotvo te su na svim raspoloivim mjestima u
gradu i okolnim brdima podizani atori.
etrnaestog dana u mjesecu, uvee, svetkovana je Pasha a njeni dojmljivi obredi su
obiljeavali izbavljenje iz egipatskog ropstva i upuivali na rtvu koja ih je trebala osloboditi iz
ropstva grijeha. Kad je Spasitelj predao svoj ivot na Golgoti, Pasha je izgubila svoj znaaj, a
uspostavljen je obred Svete veere kao sjeanje na isti dogaaj ija je Pasha bila predslika.
Nakon Pashe slijedilo je sedam dana Praznika beskvasnih hljebova. Prvi i sedmi dan su
bili dani za sabore, kad se nije trebao obavljati nikakav ropski posao. Drugog dana praznika
281

pred Gospoda su se donosili prvi plodovi sjetve. U Palestini je jeam bila prva itarica koja je
sazrijevala poetkom praznika. Svetenik je snop ove itarice obrtao pred Bojim rtvenikom
kao priznanje da je sve pripadalo Njemu. etva se nije trebala sakupljati sve dok se nije obavio
ovaj obred.
Pedeset dana nakon prinoenja prvih plodova bio je praznik Pedesetnica, koji se jo
zvao Praznik etve ili Praznik sedmica. Kao izraz zahvalnosti za itarice koje su se pripremale
za hranu, pred Gospoda su se donosila dva hljeba ispeena s kvascem. Pedesetnica je trajala
samo jedan dan, a bila je posveena bogosluenju.
U sedmom mjesecu bio je Praznik sjenica ili Praznik berbe. Ovim se praznikom
priznavalo Boje obilje u plodovima vonjaka, maslinika i vinograda. Bilo je to glavno
praznino okupljanje naroda u godini. Zemlja je dala svoje plodove, etva je bila sakupljena u
itnice, voe, ulje i vino je bilo spremljeno, prvi plodovi prineseni, i narod je sada doao sa
zahvalnou Bogu koji ih je tako bogato blagoslovio.
Ovaj praznik prije svega trebao je biti prilika za radost. Dolazio je odmah nakon velikog
Dana pomirenja kad su primili obeanje da se njihovo bezakonje nee vie pamtiti. Pomireni s
Bogom oni su dolazili pred Njega da priznaju njegovu dobrotu i slave ga za njegovu milost.
Budui da su etveni radovi bili zavreni, a poslovi nove godine jo nisu poeli, narod je bio
bez briga te su se mogli predati svetom, radosnom uticaju trenutka. Premda je samo oevima i
sinovima bilo zapovjeeno da budu prisutni na praznicima, ipak, koliko je to bilo mogue,
dolazile su cijele porodice, a iz gostoljubivosti primali su i sluge, levite, tuince i siromahe.
Praznik sjenica je poput Pashe bio komemorativne prirode. U sjeanje na njihov
putniki ivot u pustinji narod je sada trebao napustiti svoje domove i ivjeti u sjenicama,
kolibama nainjenim od zelenih granica palmovih grana, granica s lisnatih drveta i potone
vrbovine (Lev 23,40.42.43).
Prvi dan je bio sveti sabor, a sedmom danu praznika dodan je i osmi koji se svetkovao
na isti nain.
Tokom ovih godinjih praznika srca su starih i mladih bila ohrabrena slubom Bogu, a
druenjem s ljudima iz razliitih dijelova zemlje jaala se njihova veza s Bogom i meusobno.
Dobro bi bilo i za dananji Boji narod da dri Praznik sjenica, radosno sjeanje na Boje
blagoslove prema njima. Kao to su Izraelova djeca proslavljala izbavljenje koje je Bog uinio
za njihove oeve i to ih je sauvao tokom putovanja iz Egipta, tako bismo se i mi sa
zahvalnou trebali prisjetiti razliitih naina koje je On naao da nas izvede iz ovoga svijeta,
iz tame grijeha u dragocjenu svjetlost svoje milosti i istine.
Onima koji su ivjeli dalje od Svetilita trebalo je vie od mjesec dana svake godine da
bi sudjelovali na godinjim praznicima. Ovaj primjer predanja Bogu treba naglasiti vanost
bogosluenja i nunosti pokoravanja naih sebinih, svjetovnih interesa duhovnim i vjenim
interesima. Mi gubimo kad zanemarujemo prednosti zajednikog druenja da bismo se
meusobno ojaali i ohrabrili u slubi Bogu. Istine njegove Rijei gube svoju ivost i vanost u
naim umovima. Sveti uticaj prestaje prosvjetljavati i poticati naa srca i mi duhovno
odumiremo. U naem druenju kao hriani mi mnogo gubimo zbog nedostatka saosjeanja
jednih prema drugima. Onaj koji se zatvara u sebe ne ispunjava dunost koju je Bog odredio.
Svi smo mi djeca naeg Oca ija srea zavisi jedno o drugom. Na nas polau pravo i Bog i ljudi.
Ispravno odgajanje drutvenih elemenata nae prirode stvara naklonost meu ljudima i
donosi nam sreu u naim naporima da blagoslovimo druge.
Praznik sjenica nije bio samo spomen ve i predslika. Ne samo to je upuivao na
282

boravak u pustinji, ve se njime kao praznikom etve slavilo prikupljanje plodova zemlje i
upuivalo na veliki dan konanog okupljanja, kad e Gospod etve poslati svoje eteoce da
prikupe kukolj da se spali, a ito u njegove itnice. U tom e trenutku bezbonici biti uniteni.
Oni e bit ko da ih nigda bilo nije (Ob 16). Svaki glas u cijelom svemiru udruie se u
radosnoj hvali Gospoda. Prorok kae: I uh sva stvorenja na nebu, na zemlji, pod zemljom i na
moru sa svim biima to se u njima nalaze gdje govore: Onomu koji sjedi na prijestolu, i
Jagnjetu: hvala, ast, slava i vlast u vijeke vjekova! (Otk 5,13)
Izraelski je narod na Praznik sjenica slavio Boga prisjeajui se njegove milosti u
izbavljenju iz egipatskog ropstva i njegove njene brige za njih tokom njihovog putnikog
ivota u pustinji. Radovali su se svjesni oprosta i prihvatanja u slubi Dana pomirenja koja je
upravo zavrila. Ali kad se oni koje je Bog otkupio sakupe u nebeskom Hanaanu, zauvijek
osloboeni od ropstva prokletstva, pod kojim sva stvorenja zajedno uzdiu i da se sva skupa
nalaze u poroajnim mukama sve dosad (Rim 8,22), oni e se radovati s neizrecivom radou
i puni slave. Tada e Hristovo veliko djelo pomirenja biti zavreno i njihovi e grijesi zauvijek
biti izbrisani.
Nek se raduje pustinja, zemlja sasuena,
neka klie stepa, neka ljiljan procvjeta.
Nek bujno cvatom cvate,
da, neka od veselja klie i nek se raduje.
Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i arona;
oni e vidjeti slavu Jahvinu,
divotu Boga naega.
Sljepake e oi progledati,
ui e se gluhih otvoriti,
tad e hromi skakati ko jelen.
njemakov e jezik klicali.
Jer e u pustinji provreti voda,
i u stepi potoci,
sagana e zemlja postat jezero,
a tlo edno - izvori.
U brlozima gdje leahu aglji
izrae rogoz i trska.
Bit e ondje ista cesta,
a zvae se Sveti put:
niko neist nee njime proi,
bezumni njime nee lutati.
Ondje vie nee biti lava,
nit e onud zvijer prolaziti,
ve e hodit samo otkupljeni,
vraati se otkupljenici Jahvini.
Doi e u Sion kliui od radosti,
s veseljem vjenim na elima;
pratie ih radost i veselje,
pobjei e bol i jauci.
(Iz 35,1.2.5-10)
283

53. poglavlje

PRVE SUDIJE
Ovo poglavlje zasniva se na Sudijama 6 do 8 i 10.

Nakon naseljavanja Hanaana plemena nisu ulagala ozbiljan napor da zavre osvajanje
zemlje. Zadovoljni podrujem koje su ve osvojili, njihova revnost je splasnula i rat se nije
nastavio. Kad je Izrael ojaao, nametnuo je Hanaancima danak, ali ih nije mogao otjerati.
(Sudije 1,28)
Gospod je sa svoje strane vjerno ispunio obeanje to ga je dao Izraelu. Joua je slomio
mo Hanaanaca i plemenima podijelio zemlju. Njima je samo ostalo da vjerujui u obeanje
boanske pomoi zavre djelo razvlaivanja stanovnika zemlje. Meutim, oni su to propustitli
uiniti. Ulaskom u savez s Hanaancima oni su direktno prekrili Boju zapovijest i tako
propustili ispuniti uslov uz koji im je On dao obeanje o predaji Hanaana u njihovo vlasnitvo.
Od prvog Bojeg javljanja na Sinaju oni su upozoreni na idolopoklonstvo. Odmah nakon
objavljivanja Zakona Mojsije je primio vijest o Hanaanskim narodima: Nemoj se klanjati
njihovim idolima niti im slui; ne postupaj kako oni rade, nego njihove idole porui i stupove
im porazbijaj. Sluite Jahvi, Bogu svome, pa u blagosiljati tvoj hljeb i tvoju vodu i uklanjati od
tebe bolest. (Izl 23,24.25) Dano im je obeanje da e Bog sve dok su mu posluni pred njima
pokoravati njihove neprijatelje: Pred tobom u odaslati stravu svoju; u mete u baciti sav
svijet meu koji dospije, i uiniu da svi tvoji neprijatelji bjee pred tobom. Strljene u pred
tobom odailjati da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Hanaance i Hetite. Neu ih otjerati
ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i divlje se ivotinje ne razmnoe na tvoju tetu.
Tjerau ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo odraste, tako da zemlju zaposjedne...
Predau, naime, stanovnitvo zemlje u tvoje ake, a ti ga ispred sebe tjeraj. Ne pravi savez ni s
njima ni s njihovim idolima. Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv
mene. Ako bi sluio njihovim idolima, to bi ti bila zamka. (Izl 23,27-33) Mojsije je prije svoje
smrti ponovio ove upute na najsveaniji nain, a ponovio ih je i Joua.
Bog je naselio svoj narod u Hanaanu da kao moan bedem zadrava val nemorala kako
ne bi preplavio svijet. Ako ostanu vjerni Njemu, Bog je namjeravao da Izrael nastavi osvajati.
On bi u njihove ruke predao monije i vee narode od Hanaanaca. Obeanje je glasilo: Ako
budete vjerno drali sve ove zapovijesti koje vam nareujem,... Jahve e ispred vas protjerati
sve te narode, i vi ete s posjeda odagnati narode brojnije i jae od sebe. Svako mjesto na koje
stupi vaa noga bit e vae; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnoga
mora, sterat e se vae podruje. Niko se nee odrati pred vama; strah i trepet rairie Jahve,
Bog va, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao. (Pnz 11,22-25)
Ali bez obzira na njihov uzvieni cilj, oni su izabrali lagodnost i ugaanje sebi. Oni su
dopustili da im promaknu prilike za zavretak osvajanja zemlje, i ostaci su ih ovih idolopoklonikih naroda tlaili tokom buduih narataja, koji su - kako je prorok pretkazao - bili trnje u
njihovim oima, bodljike U njihovim bokovima (Br 33,35).
Izraelci se s paganima mijeahu, nauie djela njina (Ps 106,35). Oni su se enili s
Hanaancima i idolopoklonstvo se proirilo kao pomor irom zemlje. Oboavahu likove
284

njihove koji im postae zamka. rtvovahu sinove svoje i svoje keri zlodusima... Zemlja bijae
krvlju okaljana... Na svoj narod Jahve srdbom planu, zgadi mu se njegovo nasljedstvo. (Ps
106,36-40)
Sve dok narataj koji je od Joue primio uredbe nije izumro idolopoklonstvo je malo
napredovalo, ali roditelji su pripremili put za otpad svoje djece. Zanemarivanje Gospodnjih
ogranienja od strane onih koji su zauzeli Hanaan posijalo je sjeme zla koje je nastavilo
donositi gorke plodove u buduim naratajima. Jednostavne navike su Izraelcima osigurale
fiziko zdravlje, ali druenje s neznabocima dovelo je do poputanja apetitu i strastima koje
su postupno umanjile njihove fizike snage i oslabile mentalne i moralne sile. Izraelce je
njihov grijeh odvojio od Doga, oduzeta im je njegova sila i oni vie nisu mogli pobjeivati svoje
neprijatelje. Tako su ih pokorili upravo oni narodi koje su oni s Bogom mogli pokoriti.
Ostavie Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ... i voae ih
kao stado kroz pustinju. Na gnjev ga nagnae svojim uzviicama, na ljubomor navedoe
idolima svojim. Stoga Gospod napusti boravite svoje u ilu, ator u kojem prebivae s
ljudima. Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke umanske. (Sudije 2,12; Ps
78,52.58.60.61) Ipak On nije potpuno napustio svoj narod. Uvijek je postojao ostatak koji je
bio vjeran Jahvi, i Gospod je s vremena na vrijeme podizao vjerne i hrabre ljude da uklone
idolopoklonstvo i izbave Izraelce od neprijatelja. Ali kad bi izbavitelj umro, a narod bio
osloboen njegova autoriteta, oni bi se postupno vratili svojim kipovima. Tako se pria o
zastranjivanju i kanjavanju, priznanju i izbavljenju uvijek iznova ponavljala.
Kralj Mesopotamije, kralj Moaba, a nakon njih Filistejci, Hanaanci iz Hasora koje je
vodio Sisera - svi su postali tlaitelji Izraela. Otniel, amgar, Ehud, Debora i Barak podizani su
kao izbavitelji svog naroda. Ali opet su Izraelci inili to je zlo u Jahvinim oima; i Jahve ih
predadc u ruke Midjancima za sedam godina. Dotada je ruka tlaitelja lako pritiskala plemena
koja su se naselila istono od Jordana, ali u ovoj nesrei oni su bili prvi paenici.
Amaleani na jugu Hanaana, kao i Midjanci na istonim granicama, i u pustinji iza njih,
jo uvijek su bili nepopustljivi neprijatelji Izraela. Izraelci su gotovo unitili ove potonje u
Mojsijevo vrijeme, ali otada oni su se namnoili i postali brojni i moni. Bili su edni osvete, a
sada se Boja zatitnika ruka povukla od Izraela i ukazala se prilika. Ne samo plemena
istono od Jordana ve je cijela zemlja patila zbog njihove osvete. Divlji, ratoborni stanovnici
pustinje, kao skakavci (Sudije 6,5), svojim su stadima prekrili zemlju. irili su se zemljom
kao vatra koja prodire, od rijeke Jordana do Filistejske ravnice. Dolazili su im je poela etva
i ostajali dok posljednji plodovi zemlje nisu bili pobrani. Pustoili su plodove polja, pljakali i
zlostavljali stanovnike, a onda se vraali u pustinju. Tako su Izraelci koji su stanovali na
otvorenom prostoru bili prisiljeni napustiti svoje domove i okupiti se u ozidanim gradovima,
traiti zaklon u utvrdama ili se sklanjati u peinama i stjenovitim utvrdama meu planinama.
Ovo je tlaenje trajalo sedam godina, a onda, kad je narod u svojoj muci posvetio panju
Gospodnjim ukorima i priznao svoje grijehe, Bog im je ponovno podigao pomonika.
Gideon je bio Joaev sin iz Manaeovog plemena. Dio plemena kojem je ova porodica
pripadala nije imala vodeu ulogu, ali Joaev je dom bio poznat po hrabrosti i potenju. Za
njegove je hrabre sinove reeno; Svaki bjee kao kraljev sin. Svi su osim jednog poginuli u
borbi protiv Midjanaca i njegovo je ime ulijevalo strah u osvajae. Gideon je primio boanski
poziv da izbavi svoj narod. On je u to vrijeme bio zaposlen vrenjem penice. Sakrio je malu
koliinu ita i budui da se nije usudio vriti je na uobiajenom gumnu, on je pribjegao vridbi
u blizini vinske muljae, jer je sezona zrijenja groa jo bila daleko, i stoga se vinogradu
285

posveivalo malo panje. Dok je Gideon radio u tajnosti i tiini, on je oaloen razmiljao o
stanju Izraela i o tomu kako se moe slomiti tlaiteljski jaram na njegovu narodu.
Iznenada se pojavio aneo Jahvin, obrativi mu se rijeima: Jahve s tobom, hrabri
junae!
Oh, gospodaru, odgovorio je on, ako je Jahve s nama, zato nas sve ovo snae? Gdje
su sva ona udesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci nai govorei: Nije li nas Jahve iz
Egipta izveo? A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima.
Nebeski vjesnik je odgovorio: Idi s tom snagom u sebi, i izbavit e Izraela iz ruke
Midjanaca. Ne aljem li te ja?
Gideon je elio neki znak da je onaj koji mu se obraao bio Aneo Saveza koji je u
prolim vremenima radio za Izraela. Boji aneli, koji su razgovarali s Abrahamom, jednom su
se zadrali da prihvate njegovu gostoljubivost, i Gideon je sada preklinjao boanskog Vjesnika
da bude njegov gost. Pourivi u svoj ator on je od svojih skromnih zaliha pripremio jare i
beskvasne hljebove to ih je donio i postavio pred njega. Uzmi meso i beskvasne hljebove,
stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij. Gideon je to uinio, a onda je dobio znak koji je elio:
Aneo je sa tapom u svojoj ruci dotaknuo meso i beskvasne hljebove i plamen koji je izaao iz
stijene progutao je rtvu. Onda je Aneo nestao ispred njegovih oiju.
Gideonov otac Joa, koji je sudjelovao u otpadu svojih zemljaka, u Ofri je, gdje je
prebivao, podigao veliki rtvenik Baalu, pred kojim se klanjao narod iz grada. Gideonu je bilo
zapovjeeno da razori ovaj rtvenik i podigne rtvenik Jahvin na stijeni na kojoj je vatra
progutala prinos, i tamo prinese rtvu Jahvi. Prinoenje rtve Bogu bilo je povjereno
svetenicima i ogranieno na rtvenik u ilu, ali Onaj koji je uspostavio obrednu slubu, i na
koga su rtve ukazivale, imao je pravo promijeniti njene zahtjeve. Izbavljenju Izraela trebao je
prethoditi sveani prosvjed protiv klanjanja Baalu. Gideon je morao objaviti rat
idolopoklonstvu prije no to pode u bitku s neprijateljima svog naroda.
Boanska uputa je bila vjerno izvrena. Znajui da e naii na protivljenje ako to pokua
otvoreno izvriti, Gideon je posao obavio u tajnosti, uz pomo svojih slugu sve je ostvario u
jednoj noi. Bijes ljudi u Ofri je bio ogroman kad su sljedeeg jutra doli odati ast Baalu. Oni
bi oduzeli Gideonu ivot da nije Joa, kojemu je reeno o posjetu Anela, ustao u obranu svog
sina. Zar ete vi braniti Baala? rekao je Joa. Zar ete ga vi spaavati? Ko brani Baala, bie
pogubljen prije sutranjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona to mu je
razorio rtvenik. Ako Baal nije mogao obraniti svoj vlastiti rtvenik, kako mu se moe
vjerovati da e zatititi svoje oboavatelje?
Odbaena je svaka pomisao o nasilju nad Gideonom, a kad je zatrubio u ratnu trubu,
ljudi iz Ofre su bili meu prvima koji su stali pod njegovu zastavu. Poslani su vjesnici u njegovo vlastito Manaeovo pleme, kao i u Aerovo, Zebulunovo i Naftalijevo, i svi su odgovorili na
poziv.
Gideon se nije usudio staviti na elo vojske bez daljnjih dokaza da ga je Bog pozvao na
ovo djelo i da e On biti s njim. On se molio: Ako zaista hoe osloboditi Izraela mojom
rukom, kao to si obeao, evo u metnuti ovje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a
zemlja ostane suha, tada u znati da e mojom rukom izbaviti Izraela, kao to si obeao.
Runo je ujutro bilo mokro, dok je zemlja bila suha. Ali sada se pojavila sumnja, budui da vuna
prirodno upija vlagu kad je ima u zraku. Ova provjera nije mogla biti odluujua. Stoga je on
zatraio suprotan znak, molei da njegova krajnja opreznost ne uvrijedi Gospoda. Njegovom je
zahtjevu bilo udovoljeno.
286

Ohrabren, Gideon je poveo svoje snage u bitku protiv osvajaa. Svi Midjanci,
Amaleani i svi sinovi Istoka bijahu se sakupili i, preavi Jordan, ulogorili se u Jizreelskoj
ravnici. Cijela vojska pod Gideonovim zapovjednitvom brojila je samo trideset dvije hiljade
ljudi, ali s ogromnim mnotvom neprijatelja koji su se rairili pred njim, dola mu je rije
Gospodnja: Previe je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se
mogao pohvaliti i rei: Vlastita me ruka izbavila. Zato oglasi da narod uje: Ko se boji i
strahuje, neka se vrati. Oni koji nisu bili voljni suoiti se s tekoama i opasnou, ili iji su
svjetovni interesi odvlaili njihova srca od Bojeg djela, nisu mogli ojaati izraelsku vojsku.
Njihova bi se prisutnost pokazala samo kao izvor slabosti.
U Izraelu je postojao zakon da se prije polaska u bitku u vojsci trebala dati sljedea
izjava: Trna li koga da je sagradio novu kuu a nije se u nju uselio? Neka se vrati kui svojoj,
da ne pogine u boju pa da se ko drugi u nju ne useli. Ima li koga da je zasadio vinograd a jo ga
nije brao? Neka se vrati domu svome, da u boju ne pogine te da mu drvigi roda ne obere. Ima li
koga da se zaruio a nije se oenio? Neka se vrati domu svome, da u boju ne pogine te da mu
ko drugi zarunice ne odvede. Neka nadglednici nastave te narodu kau: Ko se boji i kome
srce trne, neka se vrati domu svome, da ne trne srce njegovoj brai kao njemu. (Pnz 20,5-8)
Budui da ih je brojano bilo tako malo u poreenju s njihovim neprijateljima, Gideon
se suzdrao i nije dao ovu uobiajenu izjavu. Zaprepastio se na izjavu da je njegova vojska
prevelika. Ali Gospod je vidio ponos i nevjeru u srcima svog naroda. Podstai snanim
Gideonovim pozivima oni su se spremno uvojaili, ali mnoge je ispunjavao strah kada su
vidjeli midjansko mnotvo. Ipak, da je Izrael pobijedio, upravo bi oni sebi pripisali slavu
umjesto da pobjedu pripiu Bogu.
Gideon je posluao Boju zapovijest, i s tekim srcem gledao kako dvadeset dvije
hiljade, ili vie od dvije treine njegove vojske, odlazi kui. Ponovno mu je dola rije
Gospodnja: Jo je previe naroda. Povedi ih na vodu, i ondje u ih iskuati. Za koga ti kaem:
Neka ide s tobom, taj e s tobom ii. A za koga ti kaem: Neka ne ide s tobom, taj nee ii.
Narod je odveden do vode oekujui da e odmah napasti neprijatelja. Nekolicina je brzo
zahvatila vodu u ruku i popila je u hodu, ali gotovo su svi kleknuli na koljena i lagano pili vodu
s povrine potoka. Onih koji su rukom zahvatili vodu bilo je oko tri stotine od deset hiljada i
oni su bili izabrani, a svima je ostalima bilo doputeno vratiti se svojim domovima.
Karakter se esto kua provjeravanim nainom. Oni koji su u vrijeme opasnosti bili
skloni ispunjavanju vlastitih potreba nisu bili ljudi u koje se moglo pouzdati u krizi. Gospod
nema mjesta u svom djelu za nemarne i one koji udovoljavaju sebi. Ljudi koje je On izabrao
bilo je malo, ljudi koji nisu doputali da ih njihove vlastite potrebe uspore u izvrenju njihovih
dunosti. Tri stotine izabranih ljudi ne samo to su imali hrabrost i samo kontrolu ve su bili i
ljudi vjere. Oni nisu bili okaljani idolopoklonstvom. Bog ih je mogao voditi i kroz njih je On
mogao izbaviti Izraela. Uspjeh ne zavisi o broju. Bog moe izbaviti s malim brojem kao i s
velikim. Njega ne uzvisujemo brojem koliko karakterom onih koji mu slue.
Izraelci su bili smjeteni na obronku brda s kojeg se vidjela dolina gdje su bile
ulogorene osvajake vojske. Midjanci, Amaleani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao
skakavci; njihovim devama ne bijae broja, kao pijesku na obali mora. (Sudije 7.12) Gideon je
drhtao dok je razmiljao o sukobu u dolini. Ali Bog mu se javio nou i zapovjedio mu da s
Purom, slugom, side u midjanski logor, podrazumijevajui da e tamo uti neto to e ga
ohrabriti. On je otiao, ekajui u tami i tiini, i uo vojnika kako svom suborcu prepriava svoj
san: Usnuo sam kako se pogaa jemenog hljeba kotrlja u midjanski logor: dokotrlja se do
287

jednog atora i pogodi, a ator pade, prevrnu se. Saborac je odgovorio rijeima koje su
pokrenule srce nevidljivog sluaoca: Nije to drugo nego ma Gideona, Joaeva sina, Izraelca.
Bog mu je predao u ruke Midjance i sav logor. Gideon je prepoznao Boji glas koji mu je
govorio kroz ove midjanske strance. Vrativi se nekolicini ljudi pod svojim zapovjednitvom
on je rekao: Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke logor midjanski!
Boanskom zapovijeu predloen mu je plan napada koji je on odmah izvrio. Tri
stotine ljudi bili su podijeljeni u tri grupe. Svaki je ovjek dobio rog i lu skrivenu u zemljanom
vru. Ljudi su bili razmjeteni na takav nain da su midjanskom logoru prili iz razliitih
pravaca. U gluho doba noi, na znak Gideonovog ratnog roga, tri su satnije zatrubile u svoje
trube, a onda razbili svoje vreve i izvukli gorue lui, a zatim pojurili na neprijatelje sa
zastraujuim ratnim poklikom: Za Jahvu i Gideona!
Zaspala vojska iznenada se probudila. Sa svih strana vidjela su se svjetla goruih baklji.
Zvuk rogova s povicima napadaa dopirao je iz svih pravaca. Smatrajui da su preputeni
milosti i nemilosti neodoljive sile, Midjance je obuzela panika. S divljim kricima straha oni su
bjeali da spase ivot, i pogreno smatrajui da su njihovi vlastiti vojnici neprijatelji, oni svi se
meusobno pobili. Vijest o pobjedi se rairila i hiljade Izraelaca koji su poslani kui vratili su
se i pridruili potjeri neprijatelja koji su bjeali. Midjanci su bjeali prema Jordanu, nadajui se
da e stii do vlastite zemlje, iza rijeke. Gideon je poslao vjesnike efrajimskom plemenu
potiui ih da presretnu bjegunce na junim gazovima. Gideon je u meuvremenu s trima
stotinama iznemoglih i gladnih ljudi preao rijeku za onima koji su ve preli na drugu
stranu. Gideon je pretekao dva kneza, Oreba i Zeeba, koji su bili nad cijelom vojskom i koji su
pobjegli s vojskom od petnaest hiljada ljudi, potpuno razbio njihovu vojsku, a voe zarobio i
pogubio.
Prilikom ove znaajne pobjede pobijeno nita manje nego stotinu i dvadeset hiljada
napadaa. Snaga Midjanaca je bila slomljena, tako da nikada vie nisu mogli zaratiti protiv
Izraela. Vijesti da se izraelski Bog ponovno borio za svoj narod brzo se rairila nadaleko i
nairoko. Nema rijei koje mogu opisati strah okolnih naroda kad su saznali kako je
jednostavnim sredstvima pobijeena snaga hrabrog, ratnikog naroda.
Voa kojeg je Bog izabrao da pobijedi Midjance nije zauzimao znaajan poloaj u
Izraelu. On nije bilo vladar, svetenik ili levit. On se smatrao najmanjim u oevoj kui. Ali Bog
je u njemu vidio ovjeka hrabrosti i potenja. On nije vjerovao u sebe i bio je voljan slijediti
Gospodnje vostvo. Bog za svoje djelo ne bira uvijek ljude najveih talenata, ve one koje
moe najbolje upotrijebiti. Pred slavom ide poniznost. (Izr 15,33) Bog moe najuinkovitije
djelovati kroz one koji su najsvjesniji svoje nedostatnosti i koji e se oslanjati na Njega kao
vodu i izvor snage. On e ih uiniti snanima udruujui svoju mo s njihovom slabou i
mudrima povezujui svoju mudrost s njihovim neznanjem.
Ako gaje istinsku poniznost, Gospod moe uiniti mnogo vie za svoj narod, ali malo je
onih kojima se moe povjeriti velika odgovornost ili uspjeh a da ne postanu samouvjereni ili
zaborave zavisnost o Bogu. Stoga Bog, kad bira orua za svoje Djelo, zaobilazi one koje svijet
uzvisuje kao velike, darovite i briljantne. Oni su esto previe ponosni i samodostatni. Oni se
smatraju sposobnima da rade bez Bojeg savjeta.
Jednostavan in trubljenja u rog Jouine vojske oko Jerihona i Gideonove male grupe
oko midjanske vojske bio je dostatan da se uz Boju pomo slomi mo njegovih neprijatelja.
Najpotpuniji sistem koji su ljudi ikada izmislili, osim Boje sile i mudrosti, pokazat e se
grekom, dok e metode koje najmanje obeavaju uspjeti ako ih je Bog odredio i ako se koriste
288

s poniznou i vjerom. Povjerenje u Boga i poslunost njegovoj volji bitni su za hrianina u

njegovoj duhovnoj borbi kao i Gideonu i Joui u njihovim bitkama s Hanaancima. Uzastopnim
prikazima svoje sile u korist Izraela Bog ih je elio navesti da mu vjeruju, da s povjerenjem
trae njegovu pomo u svakoj krizi. On je jednako tako voljan i sada suraivati s naporima
svoga naroda i postizati velika djela kroz svoja slaba orua. Gijelo Nebo eka da mi zatraimo
njegovu mudrost i snagu. Bog moe uiniti neogranieno vie od onoga to moemo moliti ili
misliti (Ef 3,20).
Gideon se vratio iz potjere za neprijateljima i suoio s prijekorom i optubama vlastitih
sunarodnjaka. Kad su se na njegov poziv Izraelci okupili protiv Midjanaca, Efrajimovo je
pleme izostalo. Oni su ove napore smatrali opasnim pothvatom i budui da im Gideon nije
poslao poseban poziv, oni su se okoristili ovim izgovorom da se ne pridrue svojoj brai. Ali
kad je do njih dola vijest o izraelskoj pobjedi, Efrajimci su bili zavidni jer nisu u njoj
sudjelovali. Nakon midjanskog bijega Efrajimovi su ljudi prema Gideonovoj zapovijesti
zaposjeli jordanske gazove i tako sprijeili bjegunce. Na ovaj nain je pobijen velik broj
neprijatelja, meu kojima i dva kneza, Oreba i Zeeba. Tako su Efrajimovi ljudi pratili bitku i
pomogli da ona bude potpuna. Ipak su oni bili ljubomorni i ljutiti kao da se Gideon rukovodio
vlastitom voljom ili razumom. Oni nisu prepoznali Gospodnju ruku u izraelskoj pobjedi, nisu
cijenili njegovu silu i milost u njihovom izbavljenju, i ta ih je injenica uinila nedostojnima da
budu izabrani kao njegova posebna orua.
Vraajui se s pobjednikim trofejima oni su ljutito ukorili Gideona: Kako si postupio
prema nama: nisi nas pozvao kad si poao u boj protiv Midjanaca?
Pa to sam ja uinio kad se poredim s vama? uzvratio je Gideon. Nije li Efrajimovo
pabirenje bolje od Abiezerove berbe? U vae je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba
i Zeeba. Moe li se usporediti moje djelo s onim to ste vi uinili?
Duh ljubomore se jednostavno mogao pretvoriti u svau koja bi uzrokovala razdor i
krvoprlie, ali Gideonov umjeren odgovor ublaio je ljutnju Efrajimovih ljudi i oni su se u miru
vratili svojim domovima. vrst i nepopustljiv kad su u pitanju naela, a u ratu moni ratnik,
Gideon je takoe pokazao duh ljubaznosti koja se rijetko vida.
Izraelski narod je iz zahvalnosti za izbavljenje od Midjanaca predloio da Gideon postane njihov kralj te da se prijesto prenosi na njegove potomke. Ovaj prijedlog bio je direktno
krenje naela teokratije. Bog je bio izraelski kralj i njihov pokuaj da postave ovjeka na
prijesto bio bi odbacivanje njihovog boanskog Suverena. Gideon je uvidio ovu injenicu i
njegov odgovor pokazuje kako su njegove pobude bile plemenite i istinite: Ne, neu ja vladati
nad vama, objavio je, a ni moj sin; Jahve e biti va vladar.
Ali Gideon se predao drugoj zabludi koja je donijela propast njegovom domu i Izraelu.
Razdoblje neaktivnosti koje slijedi nakon velikih bitaka esto nosi vie opasnosti od razdoblja
sukoba. Gideon je sada bio izloen ovoj opasnosti. U njemu je bio nemiran duh. Dotada je bio
zadovoljan da izvri upute koje mu je Bog dao, ali sada, umjesto da eka na boansko vostvo,
on je poeo sam planirati. Kad je Gospodnja vojska postigla oitu pobjedu, Sotona
udvostruuje svoje napore da srui Boje djelo. Tako su u Gideonov um dolazile misli i planovi
kojima je bio zaveden izraelski narod.
Budui da mu je bilo zapovjeeno da prinese rtvu na stijeni gdje mu se javio Aneo,
Gideon je zakljuio kako je imenovan da slui kao svetenik. Ne ekajui na boansku odredbu
odluio je nai prikladno mjesto i uspostaviti sistem bogosluenja slian onome koji se vrio u
Svetilitu. Uz pomo snane potpore u svoju korist nije mu bilo teko izvesti svoj plan. Na svoj
289

zahtjev dobio je sve zlatno prstenje oduzeto Midjancima kao njegov dio plijena. Narod je
takoe skupio druge skupe materijale zajedno s ukraenim odorama midjanskih knezova. Od
materijala to ga je prikupio Gideon je nainio efod, imitaiju koju je nosio veliki svetenik.
Njegovo se ponaanje pokazalo kao zamka njemu i njegovoj porodici kao i cijelom Izraelu.
Neovlateno bogosluenje navelo je mnoge ljude da konano odbace Boga i slue kipovima.
Nakon Gideonove smrti velik broj ljudi, a meu njima i njegova porodica, pridruila se otpadu.
Isti ovjek koji je nekada uklonio njihovo idolopoklonstvo sada je odveo narod od Boga.
Malo je onih koji shvataju kako je dalekosean uticaj njihovih rijei i djela. Kako esto
zablude roditelja imaju razoran uinak na djecu i djecu njihove djece dugo nakon to su sami
poinitelji pogrebeni. Svako vri uticaj na druge i bie odgovoran za posljedice svog uticaja.
Rijei i djela imaju silnu mo i uinak naeg ivota jo dugo e se osjeati. Utisak koji
ostavljamo svojim rijeima i djelima svakako e nam se vratiti blagoslovom ili prokletstvom.
Ova misao ini ivot naroito sveanim i treba nas privui Bogu u poniznoj molitvi da nas On
vodi svojom mudrou.
Oni koji se nalaze na visokom poloaju mogu odvesti u zabludu. Najmudriji grijee,
najsnaniji se mogu spodstai i posrnuti. Potrebno je da svjetlost odozgo neprekidno
osvjetljuje na put. Naa jedina sigurnost lei u predanju naeg puta Onome koji je rekao:
Hajde za mnom.
Nakon Gideonove smrti Izraelci se vie nisu sjeali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio
iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo. Nisu iskazivali zahvalnosti domu Jerubaala
Gideona za dobro to ga je uinio Izraelu. Zaboravljajui sve to su dugovali Gideonu, svom
sucu i izbavitelju, izraelski je narod prihvatio Abimeleka, izvanbranog sina, za svog kralja,
koji je - da bi se odrao na vlasti - pobio sve osim jednog Gideonovog zakonitog djeteta. Kad
ljudi odbace strah Boji, oni nisu daleko od gubitka asti i potenja. Potovanje Gospodnje
milosti navest e nas da cijenimo one koji su kao Gideon bili upotrijebljeni kao otuda na
blagoslov njegovog naroda. Izraelovo surovo ponaanje prema Gideonovu domu bilo je neto
to se moglo oekivati od naroda koji je pokazao veliku nezahvalnost prema Bogu.
Nakon Abimelekove smrti vladavina bogobojaznih sudija sluila je neko vrijeme da
zaustavi idolopoklonstvo, ali narod se ubrzo vratio obiajima okolnih neznaboakih naroda.
U sjevernim je plemenima bilo mnogo oboavatelja sirskih i sidonskih bogova. Na jugozapadu
su filistejski, a na istoku Moabski i amonski idoli odvraali srca Izraelaca od Boga njihovih
otaca. Ali otpad je ubrzo donio kaznu. Amonci su pokorili istona plemena i preavi Jordan,
osvojili podruje Jude i Efrajima. Na zapadu Filistejci su doli iz svoje ravnice pored mora
palei i pljakajui blizu i daleko. inilo se da je Izrael ponovno predan vlasti nemilostivih
neprijatelja.
Narod je ponovno zatraio pomo od Onoga koga su tako dugo odbacivali i vrijeali.
Tada zavapie Izraelci Jahvi govorei: Grijeili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svog
Boga, da bismo sluili baalima. Ali patnje nisu izazvale istinsko pokajanje. Narod je jadikovao
jer su im njihovi grijesi donijeli patnju, a ne zbog toga jer su obeastili Boga prestupanjem
njegovog svetog Zakona. Istinsko pokajanje je vie od aljenja za grijehom. To je odluno
odvraanje od zla.
Gospod im je odgovorio kroz jednog od svojih proroka: Nisu li vas tlaili Egipani i
Amorejci, Amonci i Filistejci, Sidonci, Amaleani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni,
nisam li vas izbavio iz njihovih ruku? Ali vi ostaviste mene i uzeste sluiti drugim bogovima.
Zbog toga vas neu vie izbavljati. Idite i vapite za pomo onim bogovima koje ste izabrali!
290

Neka vas oni izbave iz vae nevolje!

Ove sveane i strane rijei usmjeravaju nae misli na budunost, na drugi prizor, veliki
dan konanog suda, kad e oni koji su odbacili Boju mudrost i prezreli njegovu milost biti
suoeni s njegovom pravdom. Na ovom e sudu oni koji su svoje bogomdane darove, vrijeme,
bogatstvo ili intelekt, posvetili sluenju bogovima ovog svijeta morati podnijeti izvjetaj. Oni
su odbacili svog istinskog i voljenog Prijatelja da bi ili putem udobnosti i svjetovnih
zadovoljstava. Oni su se nekada namjeravali vratiti Bogu, ali svijet sa svojim ludostima i
prijevarama obuzeo je njihovu panju. Bezvrijedne zabave, ponos odijevanja, poputanje
apetitu, otvrdnuli su njihova srca i otupjeli savjest tako da se glas istine nije mogao uti.
Dunost je prezirana. Stvari od vjene vrijednosti su uzimane olako, dok srca nisu izgubila svu
elju da se rtvuju za Njega koji je tako mnogo dao ovjeku. Ali u vrijeme etve oni e ponjeti
ono to su posijali.
Gospod je rekao: Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pruala sam ruku, ali je niko ne
opazi. Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste posluali moje opomene;... rugau se kad vas
obuzme nevolja: kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad
navali na vas nevolja i muka. Tada ete me zvati, ali se ja neu odazvati; traie me, ali me nee
nai. Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha, niti su posluali moj savjet, nego
su prezreli svaku moju opomenu. Zato e jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih
savjeta. A ko slua mene, bezbrian ostaje i spokojno ivi bez straha oda zla. (Izr 1,2431.33)
Izraelci su se onda ponizili pred Gospodom. I odstranie tue bogove i poee opet
sluiti Jahvi. I Gospodnje srce ljubavi se saalilo i ne mogae trpjeti da Izraelci pate. Kakve li
strpljive milosti naeg Boga! Kad je njegov narod ostavio svoje grijehe koji su ih odvajali od
njegove prisutnosti, On je uo njihove molitve i odmah poeo djelovati za njih.
Podignut je izbavitelj, Jiftah, Gileaanin, koji je zaratio s Amoncima i doslovno unitio
njihovu mo. Izrael je ovaj put osamnaest godina trpio tlaenje svojih neprijatelja, ali je ipak
pouka koju su nauili u patnji bila zaboravljena.
Kad se njegov narod vratio svojim starim zlim putovima, Gospod je dopustio da ih
njihovi moni neprijatelji, Filistejci, ponovno tlae. Ova surova, ratoborna nacija godinama ih
je neprekidno muila, a ponekad i potpuno pokorila. Oni su se pomijeali s ovim
idolopoklonicima, udruili se s njima u zadovoljstvima bogosluenja, sve dok se nije inilo da
su se ujedinili u duhu i interesima. Onda su ovi navodni izraelski prijatelji postali njihovi
najogoreniji neprijatelji nastojei ih svim sredstvima unititi.
Hriani esto, poput Izraela, poputaju uticaju svijeta i prilagouju se njegovim
naelima i obiajima da bi osigurali prijateljstvo neznaboaca, ali na kraju ovi tobonji
prijatelji e se pokazati kao najopasniji neprijatelji. Biblija jasno ui da ne moe biti
zajednitva izmeu Bojeg naroda i svijeta. Nemojte se uditi, brao, ako vas svijet mrzi. (1
Iv 3,13) Na Spasitelj kae: Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas! (Iv 15,18)
Sotona djeluje kroz bezbonike, pod maskom lanog prijateljstva, da navede Boji narod na
grijeh kako bi ih odvojio od Njega, a kad je njihova obrana uklonjena, onda e on svoje sluge
navesti da se okrenu protiv njih i pokuaju ih unititi.

291

54. poglavlje

SAMSON
Ovo poglavlje zasniva se na Sudijama 13 do 16.

Usred sveopteg otpada vjerni sluitelji Boga nastavili su ga moliti da izbavi Izraela.
Premda odgovora naoko nije bilo, premda je godinu za godinom tlaitelj sve vie pritiskao
zemlju, Boje provienje pripremalo im je pomo. U ranim godinama filistejskog ugnjetavanja
roeno je dijete od Boga odreeno da ponizi mo ovih monih neprijatelja.
Na granici brdovite pokrajine koja je nadvisivala filistejsku ravnicu nalazio se gradi
ora. Tu je ivjela Manoahova porodica, iz Danova plemena, jedna od nekoliko porodica koja
je usred opteg otpada ostala vjerna Jahvi. Pred Manoahovom se enom, nerotkinjom, pojavio
Aneo Jahvin s porukom da e dobiti sina, uz pomo kojeg e Bog poeti izbavljati Izraela.
Stoga joj je Aneo dao upute o njenim vlastitim navikama i o postupanju prema djetetu: Ali se
odsad pazi: da ne pije ni vina ni estoka pia, i da ne jede nita neisto. Ista zabrana je od
poetka bila nametnuta djetetu, s dodatkom da njegovu kosu ne treba rezati, jer je trebalo biti
posveeno Bogu kao nazirej od roenja.
ena je potraila svog mua i nakon to mu je opisala Anela, ona je ponovila njegovu
poruku. Onda, bojei se da e uiniti neku pogreku u vanom djelu koje im je povjereno, mu
se pomolio: Molim te, Gospode, neka Boji ovjek koga si jednom poslao doe jo jednom k
nama i poui nas to emo initi s djetetom kad se rodi!
Kad se Aneo ponovno pojavio, Manoahovo je zabrinuto pitanje bilo: Kada se ispuni
ono to si rekao... po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom? Ponovljene su
prethodne upute: Neka se ena uva svega to sam joj zabranio. Neka ne uiva nita to dolazi
od vinove loze, neka ne pije ni vina ni estoka pia, neka ne jede nita neisto i neka se dri
svega to sam joj zapovjedio.
Bog je imao vaan zadatak za dijete obeano Manoahu, i da bi mu osigurao sposobnosti
nune za ovo djelo, navike i majke i djeteta trebale su biti briljivo regulisane. Neka ne pije ni
vina ni estoka pia, glasila je Anelova uputa Manoahovoj eni, neka ne jede nita neisto i
neka se dri svega to sam joj zapovjedio. Navike majke vre ili dobar ili lo uticaj na dijete.
Ona se sama treba rukovoditi naelima i mora biti umjerena i samoodricati se ako eli dobro
svome djetetu. Nemudri savjetnici e govoriti majci da je nuno zadovoljiti svaku elju i poriv,
ali takvo je uenje lano i tetno. Majka je trebala po zapovijesti samoga Boga biti pod
najsveanijom obavezom da vlada sobom.
I oevi i majke snose jednaku odgovornost. Oboje roditelja prenose svoje osobine,
umne i fizike, svoje sklonosti i apetite, na svoju djecu. Zbog posljedica roditeljske neumjerenosti djeci esto nedostaju fizika snaga, umne i moralne sile. Oni koji piju alkohol i pue mogu
prenijeti, a esto i prenose, nezasitnu enju svoje razjarene krvi i nadraljive ivce na svoju
djecu. Razvratnici esto svoje nesvete enje, pa ak i odvratne bolesti, prenose zakonom
nasljea na svoje potomstvo. Budui da djeca imaju manje snage da se odupru kunji od svojih
roditelja, svaki narataj ima sklonost da tone sve dublje. Roditelji su u velikoj mjeri odgovorni
ne samo za nasilne strasti i iskvareni apetit svoje djece ve i za bolesti hiljada koji su roeni
292

gluvi, slijepi, boleljivi ili neuravnoteeni.

Svaki otac i majka bi trebali pitati: ... po kojim propisima i kako treba postupati s
djetetom? Uinak roditeljskog uticaja mnogi uzimaju olako, ali upute s Neba poslane ovim
jevrejskim roditeljima, i dvaput ponovljene na najizriitiji i najsveaniji nain, pokazuje kako
na Stvoritelj gleda na ovo pitanje.
Nije bilo dovoljno da obeano dijete primi dobro naslijede od svojih roditelja. Nakon
toga mora slijediti pozoran odgoj i oblikovanje pravilnih navika. Bog je naredio da se budui
sudija i izbavitelj Izraela od djetinstva privikava na strogu umjerenost. On je trebao biti
nazirej od roenja, i tako mu je bilo trajno zabranjeno upotrebljavati vino i jaka pia. Djecu od
najranijeg djetinjstva treba pouavati o umjerenosti, samoodricanju i vladanju sobom.
Aneoska zabrana je obuhvatala nita neisto. Razlika izmeu iste i neiste hrane
nije bila samo puko obredna ili svojevoljna uredba, ve se temeljila na zdravstvenim naelima.
udesna vitalnost koja je hiljadama godina odlikovala Jevreje moe se u velikoj mjeri pripisati
dranju ove uredbe. Naela umjerenosti moraju obuhvatiti vie od puke zabrane upotrebe
estokih pia. Koritenje nadraujue i neprobavljive hrane esto je jednako tako tetno po
zdravlje, a u mnogim sluajevima sije sjeme pijanstva. Istinska nas umjerenost ui da u
potpunosti ostavimo sve tetno za zdravlje i da razumno koristimo ono to je zdravo. Malo je
onih koji shvataju koliko su njihove prehrambene navike povezane s njihovim zdravljem,
njihovim karakterima, njihovom upotrebljivou u svijetu i njihovom vjenom sudbinom.
Apetit uvijek mora biti podloan moralnim i intelektualnim silama. Tijelo treba biti sluga umu,
a ne um tijelu.
Boansko obeanje Manoahu ispunjeno je roenjem njegovog sina, koga su nazvali
Samson. Dok je dijete raslo, postalo je oito da je posjedovao iznimnu fiziku snagu. Meutim,
kao to su i Samson i njegovi roditelji znali, to nije zavisilo o njihovoj vrstoj gradi, ve o
uslovima nazirejstva to ga je simbolizirala njegova nepodiana kosa. Da je Samson tako
vjerno sluao boanske zapovijesti kao njegovi roditelji, njegova bi sudbina bila plemenitija i
sretnija. Ali njega je pokvarilo druenje s idolopoklonicima. Budui da se grad ora nalazio
blizu filistejske zemlje, Samson se druio s njima na prijateljskoj osnovi. Tako je u njegovoj
mladosti dolo do prisnih prijateljstava iji je uticaj pomraio cijeli njegov ivot. Mlada ena
koja je ivjela u filistejskom gradu Timni pobudila je Samsonove osjeaje i on je odluio da ona
postane njegova ena. Bogobojaznim roditeljima, koji su ga nastojali odvratiti od ove namjere,
dao je sljedei odgovor: Oeni me njome, jer mi ona omilje. Roditelji su naposljetku popustili
njegovim eljama i vjenanje je odrano.
Upravo kad je ulazio u doba muevnosti, u vrijeme kad je trebao izvriti boanski
zadatak i kad je prije svega trebao biti vjeran Bogu, Samson se povezao s izraelskim
neprijateljima. Nije se pitao hoe li moi bolje slaviti Boga ako se udrui s osobom koju je
izabrao ili se stavio u poloaj u kojemu nee moi ispuniti cilj to ga je trebao ostvariti u svom
ivotu. Svima onima koji prvo nastoje odati ast Bogu On je obeao mudrost, ali nema
obeanja za one koji su skloni samozadovoljstvu.
Koliko je onih koji hode istim putem kao i Samson! Kako se esto sklapaju brakovi
meu pobonima i bezbonima, jer sklonosti upravljaju izborom mua ili ene! Nijedna strana
ne trai Boji savjet, niti ima na umu njegovu slavu. Hrianstvo mora imati oduujui uticaj
na brani odnos, ali preesto je sluaj da pobude koje vode do ove zajednice nisu u skladu s
hrianskim naelima. Sotona neprekidno nastoji ojaati svoju silu nad Bojim narodom tako
to ih navodi da stupe u savez s njegovim podanicima, i da bi to ostvario, on u srcu nastoji
293

podstai nesvete strasti. Ali Gospod je u svojoj rijei jasno pouio svoj narod da se ne udruuje
s onima u kojima ne prebiva njegova ljubav. Kako je mogu sporazum izmeu Hrista i
Belijara? Kakva postoji zajednica izmeu vjernika i nevjernika? Kakav li sklad izmeu hrama
Bojega i idola? (2 Kor 6,15.16)
Samson se ovom svadbom zbliio s onima koji su mrzili izraelskog Boga. Ko god
dragovoljno stupi u takav odnos smatrat e nunim da se prilagodi, do neke mjere, navikama i
obiajima svojih drugova. Tako je provedeno vrijeme gore od upropatena vremena. Misli
kojima se bavimo i rijei koje izgovaramo tee ruenju bedema naela i slabe utvrdu due.
ena zbog koje je Samson prekrio Boju zapovijest da bi je dobio pokazala se
izdajicom svog mua prije svretka svadbe. Razjaren njenom izdajom Samson ju je za neko
vrijeme odbacio, i sam se vratio kui u Sorti. Kad je kasnije popustio i vratio se svojoj nevjesti,
naao ju je s drugim. Njegova osveta, unitenje svih filistejskih polja i vinograda, izazvala ih je
da je ubiju, premda su je njihove prijetnje natjerale na prijevaru zbog koje su poele tekoe.
Samson je ve pruio dokaze o svojoj ogromnoj snazi tako to je sam udavio mladog lava i
pobio trideset Akalonaca. Onda, tjeran ljutnjom zbog barbarskog ubistva svoje ene, on je
napao Filistejce i estoko ih porazi, a zatim traei siguran zaklon od svojih neprijatelja,
povukao se ti spilju Ktamske stijene u plemenu Judinu.
Do tog mjesta ga je progonila mona vojska, te su ga stanovnici Jude, naavi se u
velikoj nevolji, odluili predati njegovim neprijateljima. Stoga je tri hiljade Judejaca dolo k
njemu. Ali usprkos brojnosti oni mu se nisu usudili prii dok nisu bili sigurni da on nee
nauditi svojim sunarodnjacima. Samson se sloio da ga veu i predaju Filistejcima, ali je prvo
od Judejaca dobio obeanje da ga oni nee napasti i tako ga prisiliti da ih uniti. Dopustio im je
da ga veu s dva nova ueta i odveden je u logor njegovih neprijatelja koji su tom prilikom
iskazali veliku radost. Ali dok su njihovi povici odzvanjali brdima, duh Jahvin zahvati ga. On
je raskinuo nova ua kao da ih je oganj spalio. Zgrabio je prvo oruje koje mu je bilo pri ruci,
koje je, premda je to bila samo magarea eljust, bilo jednako uinkovito kao koplje ili ma i
ubijao Filistejce dok nisu u strahu pobjegli, ostavljajui hiljadu mrtvih na polju.
Da su se Izraelci bili spremni pridruiti Samsonu i slijediti ga u pobjedi, oni su se tada
mogli osloboditi vlasti svojih tlaitelja. Ali oni su bili maloduni i kukavice. Oni su zanemarili
djelo koje im je Bog zapovjedio da ga izvre, da razvlaste neznaboce, i ujedinili se s njima u
njihovim uniavajuim obiajima, podnosei njihovu surovost, i sve dok nije bila usmjerena
protiv njih, oni su odobravali njihovu nepravdu. Kad su se i sami nali pod vlau tlaitelja, oni
su se pokorili uniavanju koje su mogli izbjei da su posluali Boga. ak kad bi Gospod podigao izbavitelja meu njima, oni bi ga ponekad napustili i udruili se sa svojim neprijateljima.
Nakon njegove pobjede Izraelci su Samsona postavili za sudiju i on je vladao Izraelom
dvadeset godina. Ali jedan pogrean korak otvara put drugom. Samson je prekrio Boju
zapovijest tako to je tizeo enu izmeu Filistejaca i ponovno otiao meu njih, meu svoje
smrtne neprijatelje, poputajui bezakonitim strastima. Uzdajui se u svoju veliku snagu, koja
je u Filistejce ulila tako velik strah, on je hrabro otiao u Gazu, da posjeti bludnicu u tom
mjestu. Stanovnici tog grada su saznali za njegovu prisutnost i poeljeli se osvetiti. Njihov
neprijatelj je bio zatvoren unutar zidova najutvrenijeg od svih njihovih gradova. Bili su
sigurni da imaju svoju rtvu i samo su ekali jutro da okonaju svoju pobjedu. Samson se
probudio u pono. Optuujui glas savjesti ispunio ga je grinjom kad se sjetio da je prekrio
svoju nazirejsku zakletvu. Ali usprkos njegovu grijehu Boja ga milost nije odbacila. Njegova
udesna snaga ponovo je pomogla u njegovu izbavljenju. Otiavi do gradskih vrata on ih je
294

iupao iz njihovog mjesta i odnio ih zajedno s oba dovratnika na vrh brda na putu za Hebron.
Ali ak ni to to je za dlaku umakao nije zaustavilo njegovo zlo ponaanje. On nije
ponovno odlazio meu Filistejce, ali je nastavio traiti tjelesna zadovoljstva koja su ga vukla u
propast. Poslije toga on zamilova neku enu iz doline Soreka, nedaleko od njegovog rodnog
mjesta. Ime joj je bilo Delila, rasipnica. Dolina Sorek je bila poznata po svojim vinogradima, a
oni su takoe kuali nepostojanog nazireja koji se ve odao upotrebi vina i tako raskinuo i
drugu kariku koja ga je vezivala za istou i Boga. Filistcjci su budno motrili svog neprijatelja i
kad se on ponizio ovom novom vezom, oni su ga odluili unititi preko Delile.
U dolinu Sorek je poslano izaslanstvo sastavljeno od vodeih ljudi iz svake filistejske
provincije. Nisu se usudili uhvatiti ga dok je imao tako veliku snagu, ali je njihova namjera bila
da saznaju, ako je mogue, tajnu njegove snage. Oni su stoga potkupili Delilu da to otkrije i
prenese im.
Kad je Samsona izdajnica poela obasipati pitanjima, on ju je varao govorei da e
postati slab kao i drugi ljudi ako se primijene neki postupci. Kad je ona to provjerila, razotkrila
je prijevaru. Onda ga je optuila za licemjerje rijeima: Kako moe rei da me ljubi kad tvoje
srce nije sa mnom? Triput si me ve prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga.
Samson je triput imao jasne dokaze da su se Filistejci udruili s njegovom zavodnicom da bi ga
unitili, ali kad je njena namjera propala, ona se ponaala kao da je to ala i on je slijepo
potiskivao svoj strah.
Delila mu je dan za danom dodijavala molbama i muila ga, njemu ve dozlogrdje, a
ipak ga je tajanstvena sila zadravala pored nje. Kad je najposlije bio svladan, Samson je
obznanio tajnu: Nikad britva nije prela po mojoj glavi, jer sam od majine utrobe nazirej
Boji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoao bih i postao bih kao obian ovjek.
Vjesnik je odmah poslan filistejskim gospodarima pozivajui ih da dou bez odlaganja. Dok je
ratnik spavao, odrezan mu je velik dio njegove kose. Onda je ona, kao to je ve tri puta
uinila, povikala: Samsone, eto Filistejaca na te! Iznenada probuen, on je mislio da e kao i
ranije upotrijebiti svoju snagu i unititi ih, ali njegove bespomone ruke su odbile obaviti svoj
zadatak i on nije znao da se Jahve od njega okrenuo. Nakon to je bio obrijan Delila ga je
poela muiti i nanositi bol, iskuavajui tako njegovu snagu, jer se Filistejci nisu usudili
pribliiti dok se u potpunosti nisu uvjerili da ga je snaga napustila. Onda su ga uhvatili, izvadili
mu oi i odveli ga u Gazu. Tamo je bio vezan lancima u zatvoru i prisiljen na teak rad.
Kakva je to promjena bila za njega koji je bio izraelski voa i zatitnik! A sada je bio
slab, slijep, zatoen, ponien da obavlja ropske poslove! On je malo-pomalo krio uslove svog
svetog pozvanja. Bog ga je dugo trpio, ali kad se predao sili grijeha tako da je izdao svoju tajnu,
Gospod ga je napustio. Snaga se nije nalazila u samoj njegovoj kosi, ve je to bio znak njegove
odanosti Bogu, a kad je taj simbol bio rtvovan poputanjem strastima, izgubljen je i blagoslov
koji je ona oznaivala.
U patnji i ponienju, filistejska igraka, Samson je nauio vie o svojim vlastitim
slabostima nego to je prije znao i njegova ga je muka navela na pokajanje. Kako je njegova
kosa rasla, postupno se vraala i njegova snaga, ali njegovi ga se neprijatelji nisu bojali
smatrajui ga okovanim i bespomonim zatoenikom.
Filistejci su pobjedu pripisali svojim bogovima i likujui prkosili izraelskom Bogu.
Odreena je gozba u ast Dagona, boga ribe, zatitnika mora. Iz gradova i sela irom
filistejske ravnice okupio se i narod i njihovi gospodari. Grupe sluitelja ispunile su ogroman
hram i natiskale se na galerije ispod krova. Bio je to prizor praznika i radosti. Nakon svea295

nosti prinoenja rtava slijedila je muzika i gozba. Onda je, kao krunski trofej Dagonove sile,
uveden Samson. Povici likovanja pozdravili su njegov ulazak. Narod i vladari su vrijeali
njegovu bijedu i divili se bogu koji je unitio naeg neprijatelja. Nakon nekog vremena
iscrpljeni je Samson zatraio doputenje da se odmori na dva sredinja stupa na koje se
oslanjao hramski krov. Onda je tiho izgovorio molitvu: Gospode Jahve, spomeni me se i samo
mi jo sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka. Izgovorivi ove
rijei on je svojim snanim rukama obgrlio oba stupa i povikao: Neka poginem s Filistejcima!
Prignuo se, krov je pao, ubijajui jednim udarcem sve ogromno mnotvo. Vie ih ubi umirui
nego to ih pobi za ivota.
Kip i njegovi sluitelji, svetenici i seljaci, ratnici i plemii, bili su zajedno pokopani
ispod ruevina Dagonova hrama. A meu njima je lealo divovsko tijelo onoga koga je Bog
izabrao da bude izbavitelj Izraela. Vijest o ovom stranom dogaaju proula se izraelskom
zemljom i Samsonovi roaci su sili sa svojih brda i bez protivljenja uzeli tijelo svog palog
heroja. Uzee ga i odnesoe, i pokopae ga izmeu ore i Etaola, u grobu Manoaha, oca
njegova.
Boje obeanje da e kroz Samsona poeti da izbavlja Izraela iz ruke Filistejaca bilo je
ispunjeno, ali kako je mraan i straan zapis o tom ivotu koji je mogao biti hvala Bogu i slava
narodu! Da je Samson bio vjeran boanskom pozivu, Boji je cilj mogao biti ostvaren njemu na
ast i slavu. Ali on je popustio kunji i pokazao se nedostojnim povjerenja, a njegov je zadatak
ispunjena kroz poraz, zatoenitvo i smrt.
Samson je fiziki bio najsnaniji ovjek na zemlji, ali u vladanju sobom, potenju i
vrstoi, on je bio jedan od najslabijih. Mnogi snane strasti pogreno poistovjeuju sa
snanim karakterom, ali istina je da je slabi onaj kojim vladaju njegove strasti. Stvarna
veliina ovjeka mjeri se silom osjeaja kojima on vlada, a ne onima koje vladaju njime.
Boja briga i provienje bilo je nad Samsonom, da bi se pripremio za izvrenje djela za
koje je bio pozvan da ga obavi. Na samom poetku ivota on je bio okruen povoljnim
okolnostima za razvitak fizike i umne snage i moralne istoe. Ali pod uticajem bezbonih
prijatelja on se nije drao Boga koji je ovjekova jedina sigurnost i bujica zla ga je odnijela. Oni
koji se na dunosti sueljuju s kunjama mogu biti sigurni da e ih Bog sauvati, ali ako se ljudi
svojevoljno predaju sili kunje, oni e prije ili kasnije pasti.
Sotona koristi svoje najvee snage da zavede upravo one koje Bog namjerava
upotrijebiti kao svoja orua za naroito djelo. On napada nae najslabije take djelujui na
nedostatke u karakteru da bi stekao nadzor nad cijelim ovjekom. On zna da e uspjeti ako se
ovi nedostaci njeguju. Ali niko ne treba biti nadvladan. ovjek nije preputen da svojom
vlastitom slabom silom svlada sile zla. Pomo je pri ruci i dat e se svakoj dui koja to stvarno
eli. Boji aneli, koji se penju i silaze ljestvama to ih je Jakov vidio u vienju, pomoi e
svakoj dui koja to hoe uspeti se do najuzvienijeg Neba.

296

55. poglavlje

DIJETE SAMUEL
Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 1 i 2,1-11.

Elkana, Levit s planine Efrajim, bio je imuan i uticajan ovjek koji je ljubio Boga i bojao
ga se. Njegova je ena, Ana, bila vrlo pobona osoba. Njen karakter se odlikovao blagou,
skromnou, dubokom revnou i plemenitom vjerom.
Ovom je dobrom paru bio uskraen blagoslov koji je svaki jevrejski par eljno traio:
njihov dom nije razveseljavao djeji glas, a elja da ouva svoje ime navela je mua, kao i
mnoge druge, da sklopi drugi brak. Meutim, ovaj korak, kao posljedica nedostatka vjere u
Boga, nije donio sreu. Sinovi i keri su poveali porodicu, ali je radost i ljepota Boje svete
ustanove bila okaljana, a mir u porodici naruen. Penina, druga ena, bila je ljubomorna i
uskogrudna, a ponaala se oholo i drsko. Ani je nada bila slomljena, a ivot iscrpljujui teret,
ali se ona ipak krotko suoila s kunjom.
Elkana je vjerno drao Boje propise. U ilu se jo uvijek odravalo bogosluenje, ali
zbog nepravilnosti u slubi od njega se nije zahtijevalo da slui, premda je on kao levit trebao
biti nazoan. On je ipak odlazio s porodicom da se moli i prinese rtvu na propisanim
skupovima.
Zao duh koji je donio prokletstvo u njihov dom osjeao se ak i tokom svetih praznika
povezanih s Bojom slubom. Nakon prinoenja rtve zahvalnice cijela se porodica, prema
utvrenom obiaju, okupila na svean ali i radostan praznik. Elkana je tom prilikom majci
svoje djece, svakoj kerki i sinu, davao djelove rtve, a kao znak ljubavi prema Ani, on joj je
udjeljivao dvostruki dio, pokazujui time da je njegova ljubav prema njoj bila ista kao da je
imala sina. Razjarena ljubomorom, druga je ena traila prvenstvo kao ona kojoj je Bog ukazao
posebnu ast i predbacivala Ani da je njena nerodnost dokaz Bojeg nezadovoljstva. Ovo se
ponavljalo iz godine u godinu sve dok to Ana vie nije mogla izdrati. Ne mogavi sakriti svoju
bol, ona je neobuzdano plakala i povukla se s praznika. Njen ju je mu uzalud pokuavao
utjeiti. Zato plae, Ana? I zato ne jede? rekao je. Nisam li ti ja vredniji nego deset
sinova?
Ana ga nije ukoravala. Teret koji nije mogla dijeliti sa zemaljskim prijateljem ona je
predala Bogu. Ona se revno molila da On ukloni njenu sramotu i daruje joj dragocjeni dar, sina
kojeg e othraniti i odgojiti za Njega. Sveano se obavezala da e, ako joj se ispuni zahtjev,
dijete od samog roenja posvetiti Bogu. Ana se pribliila ulazu u Svetilite i u duevnoj boli
ona se pomoli... plaui gorko. Ipak, ona je razgovarala s Bogom u tiini, ne izgovarajui rije.
U tim zlim vremenima takvi prizori bogotovlja rijetko su se viali. Svetkovanje praznika bez
ukazivanja potovanja, pa ak i pijanstvo, nisu bili neuobiajeni, ak ni na vjerskim
praznicima, te je Eli, veliki svetenik, posmatrajui Anu, pretpostavio da je bila pijana od vina.
Mislei da izgovara zaslueni ukor, on joj se ozbiljno obratio: Dokle e biti pijana? Otrijezni
se od vina to je u tebi!
Zapanjena i povrijeena Ana je blago odgovorila: Nisam pijana, gospodaru, nego sam
velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pia, nego izlijevam duu svoju pred Jahvom. Ne
297

sudi slubenicu svoju kao enu nevaljalu, jer sam od preteke tuge i alosti tako dugo molila.
Veliki svetenik je bio duboko dirnut jer je bio Boji ovjek i umjesto ukora on je
izgovorio blagoslov: Poi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.
Anina molitva je bila usliena. Ona je primila dar za koji je tako revno preklinjala. Dok
je posmatrala dijete, ona ga je nazvala Samuel, jer sam ga, ree, izmolila od Jahve. im je
dijete bilo dovoljno staro da se odvoji od majke, ona je ispunila svoju zakletvu. Voljela je dijete
sa svim portvovanjem majinskog srca. Dan za danom, dok je posmatrala njegov rast i sluala
njegovo djeje tepanje, ona ga je sve vie okruivala ljubavlju. On je bio njen jedini sin, naroit
dar Neba, ali ona ga je primila kao blago posveeno Bogu i nije ga eljela uskratiti Onome koji
ga je dao.
Ana je jo jednom otputovala sa svojim muem u ilo i prinijela sveteniku, u Boje ime,
svoj dragocjeni dar, rijeima: Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usliio pronju kojom sam
ga prosila. Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova ivota: ta isproen je od Jahve.
Eli je bio duboko impresioniran vjerom i predanjem ove Izraelke. Budui da je sam bio previe
popustljiv otac, bio je zapanjen i ponien posmatrajui veliku rtvu ove majke dok se rastajala
od svog jedinca da bi ga mogla posvetiti slubi Bogu. Osjeao se ukorenim zbog vlastite
sebine ljubavi, i u poniznosti i potovanju on se poklonio i pomolio pred Gospodom.
Majino je srce bilo ispunjeno radou i hvalom i ona je eznula da Bogu iznese svoju
zahvalnost. Duh nadahnua je siao na nju i nato se Ana pomoli ovako:
Klie srce moje u Jahvi,
raste snaga moja po Bogu mom.
ire mi se usta na dumane moje,
jer se radujem pomoi tvojoj.
Niko nije svet kao to je Jahve
(jer nema nikoga osim tebe),
i nema hridi kao to Bog je na.
Ne govorite mnogo hvastavih rijei,
neka ne izlazi drskost iz usta vaih,
jer Jahve je sveznajui Bog,
pravo on prosuuje djela...
Jahve daje smrt i ivot,
rui u eol i odande die.
Jahve ini uboga i bogata,
obara ovjeka i uzvisuje.
Die slabia iz praine,
iz bunjita izvlai uboga,
da ih posadi s knezovima
i da im odredi poasna mjesta.
Jer Jahvini su stupovi zemlje,
na njih je stavio ovaj svijet.
Korake uva svojih vjernika,
zlikovce stie propast u mraku
(svojom snagom ovjek ne stie pobjede).
Koji se protive Jahvi, padaju,
Svevinji grmi s nebesa.
298

Jahve sudi medama zemlje,

daje silu svojemu kralju,
uzdie snagu pomazanika svoga.
Anine rijei su prorokovale i o Davidu, koji je trebao vladati kao kralj Izraela, i o Mesiji,
Gospodnjem Pomazaniku. Govorei prvo o hvalisanju jedne drske i svadljive ene pjesma
upuuje na unitenje Bojih neprijatelja i konanu pobjedu njegova otkupljena naroda.
Ana se iz ila tiho vratila kui u Ramu, ostavljajui dijete Samuela da se ui u slubi u
Bojem domu. da ga poduava veliki svetenik. Od trenutka kad je dijete poelo shvatati, ona
je uila svog sina da ljubi i potuje Boga i smatra ga svojim Gospodarem. Svakim poznatim
predmetom koji ga je okruavao ona je njegove misli nastojala usmjeriti na Stvoritelja.
Majina revnost nije prestala ni nakon rastanka s djetetom. Ona je svake godine vlastitim
rukama pravila dolamicu za slubu i kad je s muem odlazila na slubu u ilo, ona ju je davala
djetetu kao podsjetnik na njenu ljubav. Svaka nit tog malog odjevnog predmeta bila je
ispletena s molitvom da on bude ist, plemenit i vjeran. Ona za svog sina nije traila svjetovnu
veliinu, ve je revno molila da postigne veliinu koju Nebo vrednuje, da potuje Boga i
blagoslovi svoje blinje.
Kakvu je nagradu Ana primila! Kako njen primjer potie na vjernost! Svakoj su majci
povjerene mogunosti od neprocjenjive vrijednosti, beskonano dragocjene koristi. Ponizno
vrenje dunosti koje ene smatraju iscrpljujuim zadatkom treba se smatrati velikim i
plemenitim djelom. Majina je prednost da svojim uticajem blagoslovi svijet i to e njenom
srcu donijeti veliku radost. Ona moe poravnati put pred nogama svoje djece kroz svjetlost i
tamu sve do slavnih visina. Ali samo ako u vlastitom ivotu nastoji slijediti Hristova uenja,
ona se moe nadati da e oblikovati karakter svoje djece prema boanskom uzoru. Svijet vrvi
pokvarenim uticajima. Moda i obiaji vre snaan uticaj na mlade. Ako majka ne obavi svoje
dunosti uenja, voenja i obuzdavanja, njena e djeca prirod no prihvatiti zlo i okrenuti se od
dobra. Neka svaka majka esto prilazi svom Spasitelju s molitvom: Naui nas kako da
odgajamo ovo dijete i to da inimo s njim? Neka obraa panju na upute to ih je Bog dao u
svojoj Rijei i ona e prema potrebi primiti mudrost.
A mladi Samuel sve vie je rastao u dobi i mudrosti, i pred Jahvom i pred ljudima.
Premda je Samuel djetinjstvo proveo u atoru posveen slubi Bogu, on nije bio osloboen od
zlih uticaja ili grenog primjera. Elijevi sinovi se nisu bojali Boga niti su potovali svog oca, ali
Samuel se nije druio s njima niti je slijedio njihove zle puteve. On je neprekidno nastojao
postati ono to je Bog elio od njega. To je prednost svih mladih. Bog je zadovoljan kad ak i
mala djeca predaju sebe u njegovu slubu.
Samuel je bio povjeren Elijevoj brizi i njegov drag karakter je u starom sveteniku
izazvao osjeaj naklonosti. On je bio ljubazan, velikoduan, posluan i pun potovanja. Eli,
oaloen svojeglavou svojih sinova, naao je mir i utjehu u prisutnosti svog uenika.
Samuel je bio usluan i osjeajan te nijedan otac nije vie volio svog sina nego to je Eli volio
tog djeaka. Bilo je oito da su izmeu glavnog sudije u narodu i ovog jednostavnog djeteta
postojala osjeanja naklonosti. Kad je Elija stigla staraka nemo, kad je bio ispunjen brigom i
grinjom savjesti zbog razvratnog ponaanja svojih sinova, on se obraao Samuelu za utjehu.
Nije bilo uobiajeno da leviti ponu svoju naroitu slubu dok ne navre dvadeset pet
godina, ali Samuel je bio iznimka. Svake godine njemu je bio povjeravan sve vei zadatak, i dok
je jo bio dijete, na njega je stavljen laneni efod kao znak posveenja za djelo u Svetilitu.
Premda je bio mlad kad je doveden da slui u Svetilite, Samuel je ve tada imao dunosti u
299

Bojoj slubi u skladu sa svojim mogunostima. One su prvo bile skromne i ne uvijek ugodne,
ali on ih je obavljao najbolje to je mogao i dragovoljna srca. Njegovi su napori bili prihvaeni
jer su proisticali iz ljubavi prema Bogu i iskrene elje da vri njegovu volju. Tako je Samuel
postao saradnik s Gospodom neba i zemlje i Bog ga je osposobio da uini veliko djelo za Izrael.
Kad bi se djecu uilo da skromne, svakodnevne dunosti smatraju putem koji im je
Gospod oznaio, kao kola u kojoj se trebaju nauiti da vjeno i uinkovito slue, njihov bi
posao izgledao ugodniji i asniji. Vrenje svake dunosti kao da je obavljamo Gospodu i
najskromniji posao zaodijeva ljepotom i radnike povezuje sa svetim biima koja na Nebu vre
Boju volju.
Uspjeh u ovom ivotu, uspjeh u postizanju vjenog ivota, zavisi o vjernoj, savjesnoj
panji u malim stvarima. Savrenost se vidi u najmanjim stvarima, kao i u najveim Bojim
djelima. Ruka koja je stvorila svjetove u svemiru ista je ruka koja je velikom vjetinom
oblikovala ljiljane u polju. Kao to je Bog savren u svom podruju rada, tako mi trebamo biti
savreni u svom. Skladan, snaan, krasan karakter se izgrauje vrenjem pojedinanih
dunosti. Potenje u malim stvarima, vrenje malih djela vjernosti i ljubaznosti, donijet e
radost na ivotnom putu, a kad se nae djelo na zemlji zavri, vidjet e se da je svaka mala,
vjerno obavljena dunost izvrila dobar uticaj, uticaj koji nikada ne moe nestati.
Mladi u dananje vrijeme mogu kao i Samuel postati dragocjenost u Bojim oima.
Vjernim uvanjem svoje hrianske besprijekornosti oni mogi izvriti snaan uticaj u djelu
preobrazbe. Danas su potrebni takvi ljudi. Bog ima posao za svakog od njih. Nikada ovjek nije
postigao vee rezultate za Boga i ovjeanstvo no to ih u dananje vrijeme mogu ostvariti oni
koji e ostati vjerni zadatku koji im je Bog povjerio.

300

56. poglavlje

ELI I NJEGOVI SINOVI

Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 2,12-36.

Eli je bio svetenik i sudija u Izraelu. On je zauzimao najvii i najodgovorniji poloaj u

Bojem narodu. Kao boanski izabran ovjek za svetu sveteniku dunost i postavljen nad
zemljom kao najvei sudaki autoritet, na njega se gledalo kao na primjer i on je imao veliki
uticaj na izraelska plemena. Ali premda je bio imenovan da upravlja narodom, on nije vladao
svojim vlastitim domom. Eli je bio popustljiv otac. Ljubei mir i lagodnost on nije primjenjivao
svoj autoritet da ispravi zle navike i strasti svoje djece. On se pokoravao njihovoj volji i
doputao da idu svojim putem umjesto da im se suprotstavi i kazni ih. Umjesto da odgoj svojih
sinova smatra jednim od najvanijih odgovornosti, on je prema tom pitanju postupao kao da
su posljedice beznaajne. Izraelski svetenik i sudija nije bio preputen tami neznanja u vezi s
dunostima obuzdavanja i upravljanja djecom koju mu je Bog predao na brigu. No Eli je
ustuknuo od svoje dunosti jer je ona zahtijevala da se suprotstavi volji svojih sinova i da ih
kanjava i ograniava. Ne vaui strane posljedice koje e uslijediti iz njegova ponaanja on je
poputao svojoj djeci u svemu to su eljela i zanemario djelo njihove pripreme za slubu
Bogu i za ivotne dunosti.
Bog je rekao o Abrahamu: Njega sam izluio zato da poui svoju djecu i svoju buduu
porodicu kako e hoditi putem Jahvinim, radei to je dobro i pravedno. (Post 18,19)
Meutim, Eli je dopustio da djeca vladaju njime. On je postao podloan svojoj djeci.
Prokletstvo prijestupa se oitovalo u pokvarenosti i zlu koji su obiljeavali ponaanje njegovih
sinova. Oni nisu cijenili Boji karakter ni svetost njegovog Zakona. Njegova sluba je za njih
bila obina stvar. Oni su od djetinjstva navikli na Svetilite i njegove slube i umjesto da ih sve
vie potuju, oni su izgubili svaki osjeaj svetosti i vanosti. Otac nije ispravio njihov nedostatak strahopotovanja prema autoritetu, nije obuzdao njihovo nepotovanje sveane slube u
Svetilitu, a kad su odrasli, oni su bili puni smrtonosnih plodova skepticizma i pobune.
Premda su bili potpuno neprikladni za slubu, oni su postavljeni za svetenike u
Svetilitu da slue pred Bogom. Gospod je dao najjasnije upute u vezi s prinoenjem rtava, ali
ovi beboni ljudi nisu posvetili panju rtvenom zakonu koji je trebalo vriti na najsveaniji
nain. Svrha rtvi, koje su upuivale na Hristovu smrt, bila je da u srcima naroda ouva vjeru u
Otkupitelja koji je trebao doi, stoga je bilo najvanije da se Gospodnje upute u vezi s njima
strogo vre. rtve zahvalnice su bile poseban izraz zahvalnosti Bogu. Ovim se rtvama na
rtveniku spaljivalo samo salo, odreeni dio rtve se uvao za svetenike, a vei se dio vraao
prenosiocu da ga jedu on i njegovi prijatelji tokom rtvenog praznika. Tako su sva srca
usmjeravana, u zahvalnosti i vjeri, na veliku rtvu koja je trebala uzeti grijehe svijeta.
Elijevi sinovi, umjesto da shvate sveanost ove simboline slube, samo su mislili kako
da je uine sredstvom poputanja samima sebi. Nezadovoljni dijelom rtve zahvalnice koja im
je dodijeljena, oni su zahtijevali dodatni dio, a vei broj rtava prinoenih na godinjim
praznicima pruali su sveteniku priliku da se obogate nautrb naroda. Oni ne samo to su
zahtijevali vie no to su imali pravo ve su odbili ekati da se salo spali na rtveniku Bogu.
301

Oni su ustrajali u uzimanju dijelova koje su eljeli, a ako im je to bilo uskraeno, oni su prijetili
da e ih uzeti silom.
Ovo nepotivanje od strane svetenika uskoro je liilo slubu svetog i sveanog znaaja
i narod je prezirao rtvu koja se prinosila Jahvi. Velika slikovita rtva na koju su trebali gledati s iekivanjem vie se nije prepoznavala. Grijeh mladia bio je vrlo velik pred Jahvom.
Ovi nevjerni svetenici su prestupili Boji zakon i obeastili svoju svetu slubu svojim
zlim i uniavajuim ponaanjem, a svojom nazonou nastavili kaljati Boji ator. Mnogi ljudi,
ispunjeni ozlojeenou zbog pokvarenog ponaanja Hofnija i Pinhasa, prestali su dolaziti na
odreeno mjesto bogosluenja. Tako je sluba koju je Bog uspostavio bila prezrena i
zanemarena jer je bila povezana s grijesima bezbonih ljudi, dok su oni ija su srca teila zlu
bili ohrabreni u grijehu. Bezbotvo, razvrat i idolopoklonstvo prevladavali su u zastraujuim
razmjerima.
Eli je uinio veliki grijeh kad je dopustio svojim sinovima da slue u svetoj slubi.
Opravdavajui na ovaj ili onaj nain njihovo ponaanje, on je bio slijep za njihove grijehe, ali
oni su napokon dosegli taku kad on vie nije mogao zatvarati oi na zloine svojih sinova.
Narod je prigovarao zbog njihovih zlih djela, i veliki je svetenik bio oaloen i potresen. Vie
se nije usudio utjeti. Ali njegovi su sinovi bili odgojeni da misle samo o sebi i sada se nisu ni
na koga osvrtali. Vidjeli su alost svog oca, ali njihova srca nisu bila dirnuta. uli su njegove
blage ukore, ali to na njih nije ostavljalo dojam niti su htjeli promijeniti svoje zlo ponaanje,
premda su bili upozoreni na posljedice svog grijeha. Da je Eli pravedno postupao prema
svojim sinovima, njima bi bila uskraena svetenika sluba i bili bi kanjeni smru. Bojei se
da im javno nanese sramotnu osudu, on ih je podravao u najsvetijim i najpovjerljivijim
dunostima. I dalje im je doputao da svoju pokvarenost mijeaju sa svetom slubom Bojom i
da istini nanose uvredu koju godine nisu mogle izbrisati. Ali kad je izraelski sudija zanemario
svoje djelo, Bog je preuzeo stvar u svoje ruke.
Uto doe jedan Boji ovjek k Eliju i ree mu: Ovako govori Jahve: Nisam li se jasno
objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kui faraonovoj? Odabrao sam ih
izmeu svih plemena Izraelovih da mi budu svetenici, da se uspinju na moj rtvenik, da
prinose rtve paljenice i da nose opleak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene
rtve sinova Izraelovih. Zato gleda zavidnim okom rtvu i prinos to sam ih odredio za svoj
Dom? I zato pazi sinove svoje vie nego mene, tovei ih najboljim dijelovima svih rtvenih
prinosa naroda moga Izraela? Zato sam - rije je Jahve, Boga Izraelova - rekao dodue da e
dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rije je Jahvina - neka je to
daleko od mene! Jer ja astim one koji mene aste, a koji mene preziru, bit e osramoeni... Ja
u sebi podii vjerna svetenika, koji e raditi po mom srcu i po mojoj elji, i njemu u sazdati
trajan dom, i on e svagda stupati pred pomazanikom mojim.
Bog je optuio Elija da je vie potovao svoje sinove nego Gospoda. Eli je dopustio da
rtve koje je Bog odredio kao blagoslov Izraelu postanu gadost, umjesto da iznese sramotu
svojih sinova zbog njihovih bezbonih i gadnih obiaja. Oni koji slijede vlastite sklonosti, iz
slijepe ljubavi prema djeci, poputajui im u zadovoljavanju njihovih sebinih elja, i ne
koriste se Bojim autoritetom da ukore grijeh i isprave zlo, oito pokazuju da potuju svoju
bezbonu djecu vie no to potuju Boga. Oni se vie brinu da zatite njihov ugled nego da
proslave Boga, oni vie ele zadovoljiti svoju djecu nego Gospoda ili sauvati njegovu slubu
od svakog oblika grijeha.
Bog je Elija, izraelskog svetenika i sudiju, drao odgovornim za moralni i vjerski
302

poloaj svog naroda, a u posebnom smislu i za karakter njegovih sinova. On je prvo trebao
blagim mjerama obuzdati zlo, ali ako one nisu koristile, on ih je trebao pokoriti najstroim
mjerama. On je izazvao Gospodnje nezadovoljstvo jer nije ukoravao grijeh i vrio pravdu nad
grjenicima. Na njega se nije moglo osloniti da e odrati istotu Izraela. Oni koji imaju malo
hrabrosti da ukore grijeh, ili koji zbog nemarnosti i nedostatka zanimanja ne ulau napore da
oplemene porodicu ili Boju crkvu, dre se odgovornim za zlo koje moe uslijediti iz njihova
zanemarivanja dunosti. Mi smo isto tako odgovorni za zla koja smo mogli sprijeiti u drugima
koritenjem roditeljskog ili pastorskog autoriteta kao da su ta djela bila naa vlastita.
Eli nije upravljao svojim domom prema Bojim pravilima za upravljanje porodicom. On
je slijedio svoj vlastiti razum. Njeni je otac previdio propuste i grijehe svojih sinova u
njihovom djetinjstvu, laskajui sebi da e oni nakon nekog vremena prerasti svoje zle
sklonosti. Mnogi ine iste pogreke. Oni misle da znaju bolje odgajati djecu od onoga to je Bog
dao U svojoj Rijei. Oni u njima pothranjuju pogrene sklonosti, izgovarajui se: Oni su
premladi da bi ih se kanjavalo. ekajte dok postanu stariji, kad im se bude moglo objasniti.
Tako se pogrene navike ostavljaju dok ne ojaaju i ne postanu druga priroda. Djeca odrastaju
bez ogranienja, s karakternim osobinama koje e im donositi prokletstvo cijelog ivota i koje
e se lako stvarati i ti drugima.
Nema veeg prokletstva u domu nego kada se dopusti da mladi idu svojim putem. Kad
roditelji uvaavaju svaku elju svoje djece i poputaju im u onome to znaju da nije za njihovo
dobro, djeca ubrzo gube potovanje prema roditeljima, prema autoritetu Boga i ovjeka i
postaju zatoenici Sotonine volje. Uticaj nesreene porodice se iri i postaje razoran za cijelo
drutvo. On raste kao plima zla koja utie na porodice, zajednice i vlade.
Zbog Elijeva poloaja njegov je uticaj bio dalekoseniji od uticaja obinog ovjeka.
irom Izraela se oponaao njegov porodini ivot. U hiljadama domova koje je oblikovao
njegov uticaj vidjele su se tetne posljedice nemarnog, lagodnog postupanja. Ako se djeca
preputaju zlim obiajima, dok roditelji tvrde da su vjerni, to je ukor Bojoj istini. Najbolji ispit
hrianstva u domu je vrsta karaktera koja je nastala njegovim uticajem. Djela govore glasnije
od najpozitivnijeg izraza pobonosti. Ako vjernici, umjesto da ulau revne, ustrajne, teke
napore da stvore ureen dom kao svjedok korisnosti vjere u Boga, poputaju u kontroli i zlim
eljama svoje djece, oni ine ono to je uinio Eli. oni sramote Hrista i donose propast sebi i
svom domu. Bez obzira kako su velika zla roditeljske nevjernosti u bilo kojim okolnostima,
ona su deset puta vea kad se nalaze u porodicama onih koji su postavljeni kao uitelji naroda.
Kad oni propuste vladati svojim domom, oni svojim pogrjenim primjerom zavode mnoge.
Njihova je krivica daleko vea od drugih jer je njihov poloaj odgovorniji.
Aronovom domu je dano obeanje da e uvijek hoditi pred Bogom, ali to je obeanje
dano uz uslov da se oni cijelim srcem posvete radu u Svetilitu i uzdiu Boga svakim svojim
postupkom, a ne da slue sebi i slijede vlastite iskvarene sklonosti. Eli i njegovi sinovi su bili
iskuani, a Gospod ih je naao nedostojnima uzviena poloaja svetenika u njegovoj slubi.
Bog je objavio: ... neka je to daleko od mene! On im nije mogao dati dobro to ga je
namjeravao dati, jer su propustili uiniti svoj dio.
Primjer onih koji slue u svetoj slubi treba biti takav da u narodu usadi osjeaj
potovanja prema Bogu i straha da ga ne uvrijede. Kad ljudi koji ustaju u ime Hrista (2. Kor
5.20) iznijeti narodu Boju poruku milosti i pomirenja, koriste svoj sveti poziv kao pokrivalo
za sebina i tjelesna zadovoljstva, oni postaju najdjelotvornija Sotonina sredstva. Kao i Hofni i
Pinhas oni navode ljude da prezru rtvu koja se prinosi Jahvi. Oni mogu neko vrijeme tajno ii
303

svojim zlim putem, ali kad se naj-poslije razotkrije njihov istinski karakter, vjera naroda je
toliko uzdrmana da se esto uniti sve njihovo povjerenje u religiju. U umu ostaje
nepovjerenje prema svima koji tvrde da ue Boju Rije. Vijest istinitog Hristovog sluge prima
se sa sumnjom. Uvijek iznova se javlja pitanje: Hoe li i ovaj ovjek biti poput onoga koji je
uio svetosti, ali je bio tako pokvaren? Tako Boja Rije gubi svoju silu na ljudskim duama.
U Elijevom ukoru njegovim sinovima nalaze se rijei od sveane i zastraujue vanosti,
rijei o kojima bi bilo dobro da razmisle svi koji slue u svetoj slubi: Ako ovjek zgrijei
ovjeku, Bog e presuditi. Ali ako ovjek zgrijei Jahvi, ko e se zauzeti za njega? Da su njihovi
grijesi uvrijedili samo njihove blinje, sudae je mogao donijeti pomirenje tako to bi odredio
kaznu i zahtijevao nadoknadu i prijestupnicima je tako moglo biti oproteno. Ili da su uinili
neki drzak grijeh, mogla se prinijeti rtva za grijeh. Ali njihovi su grijesi bili toliko isprepleteni
s njihovom slubom svetenika Svemonoga, te je prinoenjem rtve za grijeh Bog toliko bio
obeaen i ponien pred narodom, da za njih nije bilo ispatanja koje bi se moglo prihvatiti.
Njihov vlastiti otac, premda je sam bio veliki svetenik, nije se usudio posredovati u njihovu
korist. On ih nije mogao zatititi od Bojeg svetog gnjeva. Oni koji preziru sredstva to ih je
Nebo dalo za ovjekovo otkupljenje najgreniji su od svih grjenika, oni koji za vlastiti raun
raspinju Sina Bojeg i javno ga izlau ruglu (Heb 6,6).

304

57. poglavlje

FILISTEJCI ZAROBLJAVAJU ZAVJETNI KOVEG

Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 3 do 7.

Elijev je dom trebao primiti jo jedno upozorenje. Bog nije mogao razgovarati s velikim
svetenikom i njegovim sinovima. Njihovi grijesi, kao neprobojan oblak, zaklonili su prisutnost njegovog Svetog Duha. Ali usred zla dijete Samuel je ostalo vjerno Nebu, a poruka osude
Elijevom domu bila je Samuelov zadatak kao proroka Svevinjega.
U ono vrijeme Jahve je rijetko govorio ljudima, a vienja nisu bila esta. No jednoga je
dana Eli leao u svojoj sobi oi su njegove poele slabiti, te vie nije mogao vidjeti
svijenjak Boji jo ne bijae ugaen, i Samuel je spavao u Svetilitu Jahvinu, ondje gdje je bio
Koveg Boji. I Jahve zovnu... Pretpostavljajui da je to Elijev glas, dijete je pourilo do
svetenikova leaja, govorei: Evo me! Ti si me zvao! Odgovor je glasio: Ja te nisam zvao.
Vrati se i spavaj! Samuel je bio pozvan triput i on je triput odgovorio na isti nain. Tada se Eli
uvjerio da je tajanstveni glas bio Boji. Gospod je zaobiao svog izabranog slugu, ovjeka
sijede kose, da bi razgovarao s djetetom. Ovo je samo po sebi bio otar, ali i zasluen ukor Eliju
i njegovu domu.
U Elijevu srcu to nije pobudilo osjeaj zavisti ili ljubomore. On je nauio Samuela da
odgovori, ako opet bude pozvan: Govori, sluga tvoj slua. On je bio tako zapanjen pri pomisli
da veliki Bog treba razgovarati s njim da se nije mogao sjetiti tanih rijei koje mu je Eli
zapovjedio da izgovori.
Tada Jahve ree Samuelu: Evo, uinit ii neto u Izraelu da e oba uha zujati svakome
koji uje. U onaj u dan ispuniti na Eliju sve to sam rekao za kuu njegovu, od poetka do
kraja. Ti e mu objaviti da osuujem kuu njegovu dovijeka; on je znao da njegovi sinovi hule
na Boga, a nije ih obuzdao. Zato - kunem se domu Elijevu - nee oprati krivicu Elijeva doma
nikakve rtve ni prinosi dovijeka.
Prije no to je primio ovu poruku od Boga Samuel jo nije poznavao Jahve, i jo mu
nikada ne bijae objavljena rije Jahvina, to jest on nije bio upoznat s takvim direktnim
prikazima Boje prisutnosti kao to su ih proroci primali. Gospodnja je namjera bila da se
otkrije na neoekivan nain da Eli uje o tome preko mladieve iznenaenosti i zapitkivanja.
Samuel je bio ispunjen strahom i zaprepatenjem pri pomisli da mu je povjerena tako
strana poruka. Ujutro je kao i obino nastavio obavljati svoje dunosti, ali s tekim teretom
na njegovu mladom srcu. Gospod mu nije zapovjedio da otkrije zastraujui navjetaj, stoga ga
je on preutio, izbjegavajui to je vie mogue Elijevu prisutnost. Drhtao je da ga neko pitanje
ne prisili da objavi boanski sud nad onim koga je volio i potovao. Eli je bio uvjeren da je
poruka prorekla neku veliku nesreu za njega i njegov dom. Pozvao je Samuela i zamolio ga da
vjerno ispria ono to je Gospod otkrio. Mladi je posluao i starac je skrueno pognuo glavu
pred strahovitom presudom: On je Jahve, neka ini to je dobro u oima njegovim.
Eli nije pokazao plodove istinskog pokajanja. On je priznao svoju krivicu, ali je propustio odrei se grijeha. Gospod je godinu za godinom odgaao kazne kojima je prijetio. Tokom
tih godina mnogo se toga moglo uiniti da se iskupe proli propusti, ali ostarjeli svetenik nije
305

preduzeo uinkovite mjere da ispravi zla koja su okaljala Gospodnje Svetilite i odvodile
hiljade Izraelaca u propast. Boje strpljenje je samo otvrdnulo srca Hofnija i Pinhasa te su
postali jo hrabriji u svojim prijestupima. Eli je cijelom Izraelu obznanio poruku upozorenja i
ukora njegovom domu. On se na ovaj nain nadao da e se u odreenoj mjeri suprotstaviti
zlom uticaju svoje nemarnosti u prolosti. Ali narod nije upozorenja shvatio ozbiljno kao to ih
nisu shvatili ni svetenici. Okolni narodi, koji su bili upoznati s bezakonjem koje se otvoreno
inilo u Izraelu, postali su jo hrabriji u svom idolopoklonstvu i zloinima. Nisu osjeali
krivnju zbog svojih grijeha, koje bi osjeali da je Izrael sauvao svoje potenje. Meutim, dan
osvete se pribliavao. Boji autoritet je bio odbaen, njegova sluba zanemarena i prezrena te
je postalo nuno da On posreduje da ouva ast svog imena.
Izraelci izioe pred njih da se pobiju, i ulogorie se kod Eben Haezera, dok su
Filistejci udarili logor kod Afeka. Izraelci su poli na ovaj pohod bez Bojeg savjeta, bez
sporazuma s velikim svetenikom ili prorokom. Filistejci se svrstae u bojni red protiv
Izraela, i nasta estoka bitka. Izrael podlee Filistejcima: oko etiri hiljade ljudi pogibe na
bojitu, na otvorenu polju. Kad se rasuta i obeshrabrena vojska vratila u logor, rekoe
starjeine Izraelove: Zato je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Narod je bio
zreo za Boju kaznu, a ipak oni nisu uviali da su njihovi vlastiti grijesi bili uzrok ove strane
propasti. I oni su rekli: Poimo u ilo po Koveg saveza Jahvina, neka doe u nau sredinu i
spasi nas iz ruku naih neprijatelja. Gospod nije izdao zapovijest ili doputenje da Koveg
doe meu vojsku, a Izraelci su ipak vjerovali u svoju pobjedu te su izustili gromki pokli kad
su ga Elijevi sinovi unijeli u logor.
Filistejci su Koveg smatrali izraelskim bogom. Sva mona djela koja je Jahve uinio za
svoj narod pripisivana su njegovoj sili. Kad su uli poklike radosti za njegova dolaska, oni su
rekli: to znai taj gromki poklik u logoru Jevreja? I shvatie da je Koveg Jahvin stigao u
njihov logor. Tada Filistejce obuze strah, jer su govorili: Bog je doao u logor! I povikae: Jao
nama! Ko e nas izbaviti iz ruke tog silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim
nevoljama. Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Jevrejima kao to su
oni bili robovi vama; budite junaci i borite se.
Filistejci su izvrili estok napad koji je donio poraz Izraelu s velikim brojem pobijenih.
Na polju je lealo trideset hiljada mrtvaca, Boji Koveg je bio zarobljen, a dva Elijeva sina su
poginula dok su ga branila. Tako je ponovno na stranicama istorije ostalo svjedoanstvo za sve
budue narataje, da grijesi Bojeg naroda nee ostati nekanjeni. to je vee poznavanje
Boje volje, vei je grijeh onih koji je zanemaruju.
Izrael je zadesila najstranija nesrea koja se mogla dogoditi. Boji je Koveg bio
zarobljen i nalazio se u posjedu neprijatelja. Slava je napustila Izrael kad je simbol Jahvine sile
i stalne prisutnosti uklonjen iz njihove sredine. Najljepa otkrivenja Boje istine i moi bila su
povezana s ovim Kovegom. Kad god se on pojavljivao u prolosti, ostvarivale su se udesne
pobjede. Zasjenjivala su ga krila zlatnih heruvimina, a neizreciva slava ekine, vidljivi simbol
Svemonoga Boga, poivala je na njemu u Svetinji nad svetinjama. Ali on sada nije donio
pobjedu. On se ovom prilikom nije pokazao kao obrana i cijeli je Izrael plakao.
Oni nisu shvatili da je njihova vjera bila vjera samo po imenu te da je izgubila svoju silu
da dopre do Boga. Boji Zakon, koji se nalazio u Kovegu, takoe je bio simbol njegove prisutnosti, ali oni su zanemarili zapovijesti, prezreli njihove zahtjeve i oalostili Duha Gospodnjeg
koji je bio meu njima. Kad je narod sluao svete uredbe, Gospod je radio s njima svojom
beskonanom silom, ali kad su upuivali svoj pogled na Koveg i nisu ga dovodili u vezu s
306

Bogom niti su potovali njegovu volju sluajui njegov Zakon, on im nije koristio nita vie od
obinog sanduka. Oni su gledali na Koveg kao to idolopokloniki narodi gledaju na svoje
bogove, kao da oni u sebi posjeduju silu i spasenje. Oni su prekrili Zakon koji je on sadravao,
jer je njihovo oboavanje Kovega dovelo do formalizma, licemjerja i idolopoklonstva. Njihov
ih je grijeh odvojio od Boga i On im nije mogao dati pobjedu sve dok se nisu pokajali i odbacili
bezbotvo.
Nije bilo dovoljno da Koveg i Svetilite budu u Izraelu. Nije bilo dovoljno to to su
svetenici prinosili rtve i to su sebe nazivali Bojom djecom. Bog se ne obazire na zahtjeve
onih koji u srcu njeguju bezbotvo, jer je pisano da ko uklanja uho svoje da ne slua Zakona, i
molitva je njegova mrska (Izr 28,9).
Kad je vojska izala u bitku, Eli je, slijep i star, ostao u ilu. On je s nemirnim slutnjama
oekivao posljedice sukoba, jer mu je srce strepilo za Koveg Boji. Zauzevi svoje mjesto
izvan vrata Svetilita on je dan za danom sjedio pored puta, zabrinuto oekujui dolazak
glasnika s bojita.
Naposljetku je jedan Benjaminovac iz vojske, razderanih haljina i glave posute
prainom, urno dotrao uz brdo to je vodilo do grada. On je i ne primijetivi starca pored
puta proao i pourio u grad da radoznaloj gomili ponovi vijest o porazu i gubicima.
Kuknjava i jadikovanje doprlo je do straara pored Svetilita. Doveli su mu vjesnika. I
ovjek je rekao Eliju: Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to teak poraz za narod, i jo
su oba tvoja sina poginula... Eli je mogao sve to izdrati bez obzira kako je to bilo strano, jer
je to i oekivao. Ali kad je vjesnik dodao: ... i Koveg je Boji otet, njegovo je lice poprimilo
izgled neizreciva jada. Pomisao da je njegov grijeh tako obeastio Boga i prisilio ga da povue
svoju prisutnost iz Izraela bilo je vie no to je mogao podnijeti, njegova ga je snaga izdala i on
je pao i slomi vrat i umrije, jer je bio star ovjek i teak.
Pinhasova je ena, usprkos bezbonosti svog mua, bila ena koja se bojala Gospoda.
Smrt njenog tasta i mua i strana vijest da je Boji Koveg otet, prouzroila je i njenu smrt.
Smatrala je da je Izrael napustila posljednja nada i ona je djetetu koje se rodilo u trenutku
nesree nazvala Ikabod, ili otide slava, te je umirui sa alou ponovila rijei: Otila je slava
od Izraela, jer je otet Koveg Boji.
Ali Bog nije u potpunosti odbacio svoj narod niti je htio dugo trpjeti likovanje
bezboaca. On je iskoristio Filistejce kao sredstvo za kanjavanje Izraela, ali je iskoristio
Koveg da kazni Filistejce. U prolim vremenima pratila ga je boanska prisutnost koja je bila
snaga i slava njegovog poslunog naroda. Ta nevidljiva prisutnost ga je i dalje pratila i unosila
strah i unitenje prijestupnicima njegovog svetog Zakona. Gospod esto koristi svoje najljue
neprijatelje da kazni nevjernost svog naroda. Bezboni mogu pobjeivati neko vrijeme dok
gledaju kako Izrael prima kaznu, ali doi e vrijeme kad e se i oni morati suoiti sa svetim
Bogom koji mrzi grijeh. Gdje god se njeguje pokvarenost, slijedie brz i nepogreiv boanski
sud.
Filistejci su nakon pobjede prenijeli Koveg u Adod, jedan od pet glavnih gradova, i
stavili ga u dom svog boga Dagona. Mislili su da e sila koja je dotada pratila Koveg biti
njihova, i da e ih to zdrueno s Dagonovom moi uiniti nepobjedivima. Ali kad su sljedeeg
dana uli u hram, ugledali su prizor koji ih je ispunio zaprepatenjem. Dagon je pao licem na
zemlju pred Jahvinim Kovegom. Svetenici su s potovanjem podigli kip i vratili ga na mjesto.
Ali sljedeeg jutra su ga nali udno oteena kako ponovno lei na zemlji pored Kovega.
Gornji dio kipa je bio poput ovjeka, ali je donji dio sliio ribi. Sada je svaki dio koji je sliio
307

ovjeku bio odsjeen, a ostalo je samo tijelo ribe. U svetenike i narod je uao strah. Oni su
gledali na ovaj tajanstveni dogaaj kao znak zla, kao predznak propasti njih i njihovih idola
pred izraelskim Bogom. Oni su tada uklonili Koveg iz svog hrama i poloili ga u odvojenu
zgradu.
Stanovnike Adoda je napala teka i smrtonosna bolest. Sjetivi se pomora to ga je
Izraelov Bog poslao na Egipat, narod je svoju nevolju pripisao prisutnosti Kovega meu
njima. Odluili su ga prenijeti u Gat. Ali pomor je slijedio njegovo kretanje i ljudi tog grada su
ga poslali u Ekron. Narod ga je ovdje primio sa strahom viui: Donesoe Koveg Boga
Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod! Okrenuli su se svojim bogovima za zatitu,
kao to je uinio narod Adoda i Gata, ali djelo unitenja se nastavilo te se ojaeni, bolni vapaj
grada dizao do neba. Bojei se dulje zadravati Koveg u domovima ljudi, narod ga je stavio
na otvoreno polje. Onda je nastala poast takora koji su prekrili zemlju, unitavajui
proizvode zemlje u skladitima i poljima. Sada je narodu prijetilo potpuno unitenje od bolesti
ili gladi.
Koveg je sedam mjeseci bio u Filisteji i tokom sveg tog vremena Izraelci ga nisu
pokuali vratiti. Ali Filistejci su se sada arko eljeli osloboditi njegove prisutnosti kao to su
ga nekada eljeli uzeti. Umjesto da im bude izvor snage, on im je bio veliki teret i teko
prokletstvo. Meutim, oni nisu znali kako se ponaati, jer gdje god su ga odnijeli, slijedile su i
Boje kazne. Narod je pozvao narodne knezove, zajedno sa svetenicima i vraarima, i revno
ispitivao: to da radimo s Kovegom Jahvinim? Pouite nas kako da ga poaljemo natrag na
njegovo mjesto. Savjetovano im je da ga vrate sa skupom naknadnicom. Tada ete se, kazali
su svetenici, izlijeiti i znaete zato se njegova ruka nije okrenula od vas.
Da bi suzbiti ili ukonili pomor, meu neznabocima je postojao drevni obiaj da od
zlata, srebra ili drugog materijala naine lik onoga to je uzrokovalo unitenje, ili predmet i
dio tijela koji je posebno bio pogoen. To bi se stavljalo na stup ili na neko vidljivo mjesto te je
trebalo biti uinkovita zatita od zla koje je prikazivalo. Slini obiaji jo uvijek postoje meu
nekim neznaboakim narodima. Kad je osoba koja je bolovala od neke bolesti zatraila
izljeenje u hramu svog boga, ona je sa sobom nosila lik oboljelog dijela koji je prinosila kao
rtvu svom bogu.
Filistejski voe su u skladu s prevladavajuim obiajem naredili narodu da naine
prikaze pomora koji su ih sustigli: Prema broju filistejskih knezova pet zlatnih ireva i pet
zlatnih takora, jer je ista nevolja na vama i na vaim knezovima.
Ovi mudraci su priznali tajanstvenu silu koja je pratila Koveg, silu za koju oni nisu
imali mudrosti da bi se s njome suoili. Ipak, oni nisu savjetovali narodu da se okrene od idolopoklonstva i slui Bogu. Oni su i dalje mrzili izraelskog Boga premda su ih silne kazne
prisilile da se pokore njegovoj snazi, dok su se u srcu bunili protiv njegove vladavine. Takva
pokornost ne moe spasiti grjenika. Srce se mora predati Bogu, mora biti pokoreno
boanskom milou, prije no to ovjekovo pokajanje moe biti prihvaeno.
Kako je veliko Boje trpljenje prema bezbonima! Idolopokloniki Filistejci i otpali
Izraelci su podjednako uivali u darovima Njegovog provienja. Deset hiljada neprimijeenih
milosra tiho su padala na stazu nezahvalnih, buntovnih ljudi. Svaki blagoslov im je govorio o
Darovatelju, ali oni su bili ravnoduni prema njegovoj ljubavi. Boje je strpljenje bilo vrlo
veliko prema ljudskoj djeci, ali kad su oni tvrdoglavo ustrajali u svom nepokajanju, On je od
njih uklonio svoju zatitniku ruku. Oni nisu htjeli uti Boji glas koji su mogli uti u njegovim
stvorenim djelima, u upozorenjima, savjetima, ukorima njegove Rijei, te je stoga On bio
308

prisiljen govoriti im kroz kazne.

Bilo je nekih meu Filistejcima koji su bili spremni usprotiviti se vraanju Kovega u
njegovu zemlju. Takvo priznanje sile izraelskog Boga bilo bi poniavajue za filistejski ponos.
Ali svetenici i vrai su opomenuli narod da ne oponaaju tvrdoglavost faraona i Egipana te
tako na sebe navuku jo vee nesree. Predloen je plan na koji je veina pristala i odmah ga
izvrili. Koveg, sa zlatnom naknadnicom, stavljen je na nova kola ime su osigurali da se ne
obeasti. U ova kola, ili koiju, upregnuli su dvije krave na ije vratove nikada nije stavljan
jaram. Njihova telad je ostala zatvorena u staji i kravama je preputeno da slobodno idu kuda
ele. Ako se Koveg tako vrati Izraelcima putem prema Bet emeu, najbliem levitskom
gradu, Filistejci e to prihvatiti kao dokaz da im je Izraelov Bog uinio to veliko zlo, ako li ne
krene tamo, kazali su, znaemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo
sluajno.
Kad su ih pustili, krave su se okrenule od svoje teladi i krenule ravno putem prema Bet
emeu. Premda ih nije vodila ljudska ruka, ove su se ivotinje drale svog puta. Boanska je
Prisutnost pratila Koveg te je sretno stigao u namijenjeno mjesto.
Bilo je vrijeme etve ita i ljudi iz Bet emea su eli u dolini. Digavi oi ugledae
Koveg i potrae mu s veseljem u susret. Kad su kola stigla na polje Joue iz Bet emea,
zaustavie se. Ondje bijae velik kamen. Tada iscijepae drvo od kola i prinesoe krave kao
rtvu paljenicu Jahvi. Filistejski vode koji su slijedili Koveg do granice Bet emea i bili
svjedoi njegova prihvatanja, vratili su se u Ekron. Pomor je prestao i oni su bili uvjereni da su
njihove nesree bile kazne izraelskog Boga.
Ljudi iz Bet emea su brzo pronijeli vijesti da je Koveg u njihovu posjedu i narod iz
okolnih dijelova zemlje doao je pozdraviti njegov povratak. Koveg je bio stavljen na kamen
koji je prvo sluio kao rtvenik, a prije toga su Gospodu prinesene dodatne rtve. Da su se
sluitelji pokajali za svoje grijehe, pratio bi ih Boji blagoslov. Ali oni nisu vjerno vrili njegov
Zakon i dok su se radovali povratku Kovega kao vjesnika dobra, oni nisu imali istinski osjeaj
svetosti. Umjesto da pripreme prikladno mjesto za njegov smjetaj, oni su dopustili da on
ostane na etvenom polju. Dok su gledali sveti Koveg i govorili o udesnom nainu na koji je
bio vraen, oni su poeli nasluivati gdje je leala njegova posebna sila. Naposljetku su
svladani radoznalou uklonili poklopac i usudili se otvoriti ga.
Cijeli Izrael je uen da Koveg potuje sa strahom i potovanjem. Kad se zahtijevalo da
ga nose od mjesta do mjesta leviti su ga smjeli samo pogledati. Velikom sveteniku je samo
jednom bilo doputeno da posmatra Boji Koveg. ak se ni bezboni Filistejci nisu usudili
ukloniti pokrivalo. Na svim putovanjima su ga pratili nevidljivi nebeski aneli. Beasna
smjelost naroda iz Bet emea odmah je bila kanjena. Stigao ih je iznenadni pomor.
Preivjele ova kazna nije navela da se pokaju za svoj grijeh, ve samo da Koveg
posmatraju sa sumnjivim strahom. eljni da se oslobode njegove prisutnosti, Bet emeani su
poslali poruku stanovnicima Kirjat Jearima pozivajui ih da ga odnesu. Ljudi ovog mjesta su s
velikom radou pozdravili sveti Koveg. Znali su da je to znak boanske naklonosti
poslunima i vjernima. Oni su ga sa sveanom radou donijeli u svoj grad i stavili ga u kuu
levita Abinadaba. ovjek je imenovao svog sina Eleazara da se brine o njemu i tamo je ostao tri
godine.
Tokom godina otkad se Gospod prvi put prikazao Aninom sinu, cijeli je narod prihvatio
Samuelov poziv u proroku slubu. Vjerno prenosei boansko upozorenje Elijevu domu, bez
obzira kako bolna i teka bila ta dunost, Samuel je pruio dokaz o svojoj vjernosti kao
309

Jahvinog vjesnika, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih rijei padne na
zemlju. Sav Izrael, od Dana do Beer Sebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina.
Izrael je kao narod jo uvijek ostao u stanju nevjerstva i idolopoklonstva, i za kaznu su
ostali podjarmljeni Filistejcima. Samuel je tokom tog razdoblja posjeivao gradove i sela irom
zemlje, nastojei usmjeriti srca naroda k Bogu njihovih otaca i njegovi napori nisu ostali bez
dobrih rezultata. Nakon to su dvadeset godina trpjeli tlaenje svojih neprijatelja, Izraelci su
uzdisali za Jahvom. Samuel im je savjetovao: Ako se od svega srca svoga vraate Jahvi,
uklonite iz svoje sredine tue bogove, baale i atarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu
jedinome sluite. Ovdje vidimo da se praktina pobonost, religija srca, uila u Samuelovo
vrijeme kao to je Hristos uio dok je bio na zemlji. Vanjski vjerski obiaji bez Hristove milosti
za drevni su Izrael bili bezvrijedni. Isto je tako i sa savremenim Izraelom.
I danas postoji potreba za oivljavanjem istinske religije srca koju je iskusio drevni
Izrael. Pokajanje je prvi korak koji moraju nainiti svi koji se ele vratiti Bogu. Niko ne moe
obaviti ovo djelo za drugoga. Mi pojedinano moramo poniziti svoje due pred Bogom i
odloiti svoje kipove. Kad smo uinili sve to smo mogli uiniti, Gospod e nam prikazati svoje
spasenje.
U saradnji s glavarima plemena, u Mispi se okupio veliki zbor. Ovdje se odrao sveani
praznik. Narod je s dubokom poniznou ispovjedio svoje grijehe i kao dokaz svoje odlunosti
da slua upute koje su uli oni su Samuelu povjerili autoritet sudije.
Filistejci su ovaj skup protumaili kao ratni savjet te su s monom vojskom poli da
raspre Izraelce prije no to njihovi planovi sazriju. Vijesti o njihovu pribliavanju unijele su
velik strah u Izrael. Narod je vapio Samuelu: Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu naemu, da
nas izbavi iz ruke Filistejaca.
Dok je Samuel vrio in prinoenja jagnjeta kao rtve za grijeh, Filistejci su se pribliili
za bitku. Onda je Svemoni koji se spustio na Sinaj usred ognja, dima i gromova, koji je
rastavio Crveno more i izraelskoj djeci otvorio put kroz Jordan, ponovno prikazao svoju mo.
Strano nevrijeme se spustilo na vojsku koja je napredovala i tijela su mrtvih ratnika bila
rasuta po zemlji.
Izraelci su stajali u tihom strahopotovanju, drui od nade i straha. Kad su vidjeli
pokolj svojih neprijatelja, znali su da je Bog prihvatio njihovo pokajanje. Premda nisu bili
spremni za bitku, oni su zgrabili oruje pobijenih Filistejaca i tjerali vojsku koja je bjeala do
Bet Kara. Ova oita pobjeda je ostvarena na istom polju na kojemu su prije dvadeset godina
Filistejci potukli Izraelce, pobili svetenike i uzeli Boji Koveg. Put poslunosti je za narode
kao i za pojedince put sigurnosti i sree, dok put prijestupnika vodi samo u propast i poraz.
Filistejci su sada bili tako temeljito pokoreni da su predali utvrde koje su uzeli od Izraelaca i
godinama se uzdravali od neprijateljskih djela. Drugi narodi su slijedili njihov primjer i
Izraelci su uivali u miru sve do kraja Samuelove slube.
Da nikada ne bi zaboravili ovaj dogaaj, Samuel je izmeu Mispe i Jeane postavio
veliki kamen kao spomenik. Nazvao ga je Eben Haezer, kamen pomoi, govorei ljudima:
Dovde nam je Jahve pomogao.

310

58. poglavlje

PROROKE KOLE
Sam Gospod je upravljao odgojem Izraelaca. Njegova briga se nije ograniavala na
njihove vjerske interese. Sve to je uticalo na njihovu umnu i tjelesnu dobrobit bilo je predmet
boanskog provienja i bilo je obuhvaeno boanskim Zakonom.
Bog je zapovijedio Izraelcima da svoju djecu ue njegovim zahtjevima i upoznaju ih s
njegovim postupanjem prema njihovim oevima. Ovo je bila jedna od posebnih dunosti
svakog oca, dunost koja se nije mogla prenijeti ni na koga drugog. Umjesto stranevih usana
djecu su trebala poduavati dobra srca oeva i majki. Misli o Bogu trebale su biti povezane sa
svim dogaajima u svakodnevnom ivotu. Boja mona djela u izbavljanju njegova naroda i
obeanje o Otkupitelju koji je trebao doi trebali su se esto ponavljati u izraelskim
domovima, a upotrebom slika i simbola iznesene su se pouke vrsto usaivale u pamenje.
Velike istine o Bojem provienju i o buduem ivotu usadivane su u um mladih. Oni su ueni
da Boga vide podjednako u prizorima prirode i djelima otkrivenja. Nebeske zvijezde, drvee i
cvijee u polju, visoke planine, ubor-potoci, sve je govorilo o Stvoritelju. Sveano prinoenje
rtava, bogosluenje u Svetilitu i rijei proroka bili su Boje otkrivenje.
Takav je bio odgoj Mojsija u skromnoj kolibi u Goenu, Davida u betlehemskim brdima,
Daniela, prije no to ga je zatoenitvo odvojilo od doma njegova oca, tako je vjerna Ana
odgojila Samuela. Takav je bio i Hristov ivot u Nazaretu, takav je bio odgoj s pomou kojeg je
dijete Timotej s usana svoje bake Loide i majke Eunike (2 Tim 1,5; 3,15) primilo istine Svetoga
pisma.
Osnivanjem prorokih kola pruena je daljnja pomo u poduavanju mladih. Ako je
mladi elio dublje istraivati istine Boje Rijei i traiti mudrost odozgo da bi mogao postati
uitelj u Izraelu, njemu su bile otvorene ove kole. Proroke kole to ih je Samuel osnovao
sluile su kao brana protiv sveopte pokvarenosti, doprinosile su moralnoj i duhovnoj
dobrobiti mladih i promicale budui napredak naroda, stvarajui sposobne ljude koji su kao
savjetnici i vode mogli djelovati u strahu Bojemu. Da bi ostvario ovaj cilj, Samuel je okupio
grupe mladih ljudi koji su bili poboni, razumni i skloni uenju. Zvali su se proroki sinovi.
Dok su razgovarali s Bogom i prouavali njegovu Rije i djela, njihovim prirodnim darovima je
dodana i mudrost odozgo. Uivali su potovanje i povjerenje naroda i zbog uenosti i
pobonosti.
U Samuelovo vrijeme postojale su dvije ovakve kole, jedna u Rami, domu proroka, a
druga u Kirjat Jearimu, gdje se nalazio Koveg. Druge su osnovane kasnije.
Uenici u ovim kolama su se uzdravali vlastitim radom, obraivanjem zemlje ili
nekim zanatom. U Izraelu se to nije smatralo udnim ili poniavajuim, tovie, smatralo se
zloinom dopustiti djeci da odrastu a da ne naue neko korisno zanimanje. Prema boanskoj
zapovijesti svako je dijete ueno nekom zanatu, premda je trebalo biti obueno i za svetu
slubu. Mnogi vjerski uitelji su sebe uzdravali fizikim radom. ak i kasnije u doba apostola,
Pavle i Akvila nisu nita manje bili potovani jer su za ivot zaraivali izradom atora.
Glavni predmet prouavanja u ovim kolama bio je Boji Zakon, zajedno s uputama to
ih je dao Mojsije, svetom istorijom, muzikom i poezijom. Nain poduavanja je bio potpuno
311

razliit od onoga koji se upotrebljava u dananjim teolokim uilitima, u kojima studenti

diplomiraju s manje stvarnog znanja o Bogu i vjeri no kad su uli. U drevnim kolama glavni
predmet svih prouavanja je bilo uenje Boje volje i dunosti prema Njemu. U zapisima svete
istorije traene su Jahvine stope. Na vidjelo su se iznosile velike istine u simbolima, a vjera je
bila usmjeravana na sredinji predmet cijelog sistema - Jagnje Boje koje je trebalo uzeti
grijehe svijeta.
Njegovan je duh posveenja. Ne samo da su studenti pouavani dunosti molitve ve ih
se uilo kako da se mole, kako da pristupaju svom Stvoritelju, kako da razumiju i sluaju
uenja njegovog Duha. Posveeni su umovi iz Boje riznice iznosili staro i novo, a Boji Duh se
pokazivao u prorotvu i svetim pjesmama.
Muzika je komponovana da slui svetoj svrsi, da uzdigne misli k onome to je isto, plemenito i uzvieno i u dui pobudi posveenje i zahvalnost Bogu. Kakva razlika izmeu drevnog
obiaja i dananje upotrebe muzike! Koliko njih koriste svoj dar da uzdignu sebe, umjesto da
ga koriste da proslave Boga! Ljubav prema muzici vodi neoprezne da se udrue s onima koji
ljube svijet na skupovima za zabavu to ih je Bog zabranio svojoj djeci da ih posjeuju. Tako
ono to predstavlja veliki blagoslov kad se pravilno koristi, postaje jedan od najuspjenijih
initelja kojima Sotona odvodi um od dunosti i razmiljanja o svetim predmetima.
Muzika je dio Boje slube u nebeskim dvorovima i mi, u svojim pjesmama hvale,
trebamo nastojati, da se to vie pribliimo skladu nebeskih zborova. Pravilna obuka glasa je
jedan vaan vid odgoja i ne treba ga zanemariti. Pjevanje, kao dio vjerskog bogosluenja, isto
je tako in bogosluenja kao i molitva. Srce mora osjetiti duh pjesme da bi je pravilno
otpjevalo.
Kako je velika razlika izmeu kola u kojima su poduavali Boji proroci i naih savremenih akademskih institucija! Kako je malo kola kojima ne upravljaju naela i obiaji svijeta!
Postoji alostan nedostatak suzdranosti i razborite discipline. Postojee nepoznavanje Boje
Rijei meu navodnim hrianima izaziva strah. Povrni razgovori, puki sentimentalizam
izdaje se za pouku u moralu i vjeri. Boja pravda i milost, ljepota svetosti i sigurna nagrada za
pravedno djelovanje, odvratna priroda grijeha i neizbjenost stranih posljedica ne usauju se
u umove mladih. Zli prijatelji i prijateljice ue mlade zloinima, raspusnosti i izopaenosti.
Postoje li neke pouke koje nai dananji vaspitai mogu nauiti iz drevnih izraelskih
kola? On koji je stvorio ovjeka pobrinuo se za razvitak njegova tijela, uma i due. Stoga
stvaran uspjeh u odgoju zavisi o vjernosti s kojom ljudi ostvaruju Stvoriteljev plan.
Istinski cilj vaspitanja je obnoviti Boju sliku u dui. Bog je u poetku stvorio ovjeka na
svoju silu. Obdario ga je plemenitim osobinama. Njegov je um bio uravnoteen i sve su sile
njegova bia bile usklaene. Ali su pad u grijeh i njegove posljedice iskvarili ove darove. Grijeh
je uprljao i skoro izbrisao Boju sliku u ovjeku. Plan spasenja je nainjen da bi se to obnovilo i
ovjeku je darovan ivot probe. Veliki cilj ivota je povratak k savrenstvu u kojem je prvotno
stvoren, cilj koji je temelj svakog drugog. Djelo roditelja i uitelja u odgoju mladih jest da
surauju s boanskim namjerama, a inei to oni su Boji saradnici (1 Kor 3,9).
Bog je dao sve raznovrsne sposobnosti, uma, due i tijela, koje ljudi posjeduju da ih
tako koriste da dostignu najvei mogui stupanj savrenstva. Meutim, to se ne moe postii
sebinim i jednostranim obrazovanjem, jer je Boji karakter, koji trebamo primiti, dobrota i
ljubav. Svaka sposobnost i osobina s kojom nas je Stvoritelj obdario treba se koristiti na
njegovu slavu i za uzdizanje naih blinjih. A u takvom je radu najistije, najplementije i
najsretnije djelovanje.
312

Da se ovom naelu pridavala panja koju njegova vanost zahtijeva, u nekim sadanjim
metodama odgoja dolo bi do korjenite promjene. Umjesto da se pozivaju na ponos i sebine
ambicije, i potiu duh oponaanja, uitelji bi nastojali probuditi ljubav prema dobroti, istini i
ljepoti i buditi elju za savrenstvom. Uenik bi pokuao razviti u sebi Boje darove, ne da
nadmai druge, ve da ispuni Boji cilj i primi njegov lik. Umjesto da ga se usmjerava na puka
zemaljska mjerila, ili da se naglaava elja za samouzdizanjem, koja sama po sebi umanjuje i
uniava, um bi bio usmjeren k Stvoritelju, da ga upoznaju i postanu Njemu slini.
Gospodnji strah poetak je mudrosti a razboritost je spoznaja Presvetog. (Izr 9,10)
Veliko ivotno djelo je izgradnja karaktera, a poznavanje Boga je temelj svakog istinskog
odgoja. Cilj bi uiteljeva djelovanja trebao biti usadivanje ovog znanja i oblikovanje karaktera
u skladu s tim. Boji Zakon je odraz njegova karaktera. Stoga Psalmist kae: ... jer zapovijesti
su tvoje sve pravedne, i: Po tvojim naredbama postajem razuman. (Ps 119,172.104) Bog
nam se otkrio u svojoj Rijei i u djelima stvaranja. Znanje o Bogu moemo primiti kroz sadraj
nadahnua i knjigu prirode.
Zakon uma je da se on postupno prilagouje predmetima o kojima je nauio razmiljati.
Ako se bavi samo obinim stvarima, on e se umanjiti i oslabiti. Ako se nikada ne mora boriti s
tekim pitanjima, nakon nekog vremena on e izgubiti silu rasta. Vaspitna sila Biblije je
neupitna. Um u Bojoj Rijei nalazi predmet za najdublje misli, najuzvienije tenje. Biblija je
najpouljivija istorija koju ovjek posjeduje. Ona je dola svjea s izvora vjene istine, a
boanska je ruka tokom vjekova sauvala njenu istotu. Ona rasvjetljuje daleku prolost u koju
ljudsko istraivanje uzalud nastoji prodrijeti. Mi u Bojoj Rijei vidimo silu koja je postavila
temelje Zemlje i koja je rairila nebesa. Samo ovdje moemo nai istoriju nae rase neuprljanu
ljudskim predrasudama ili ponosom. Tu su zapisane borbe, porazi i pobjede najveih ljudi to
ih je svijet ikada poznavao. Ovdje su otkriveni veliki problemi dunosti i sudbine. Zavjesa koja
razdvaja vidljivi od nevidljiva svijeta podignuta je i mi posmatramo sukob protivnikih sila
dobra i zla, od prve pojave grijeha do konane pobjede pravednosti i istine, a sve je to samo
otkrivenje Bojeg karaktera. Kad sa strahopotovanjem posmatramo istine iznesene u
njegovoj Rijei, um uenika dolazi u zajednicu s bekonanim umom. Takvo prouavanje nee
samo usavriti i oplemeniti karakter ve e proiriti i ojaati umne sile.
Uenje Biblije ima ivotodavan uticaj na ovjekov napredak u svim vidovima ivota.
Ono otkriva naela koja su kamen temeljac dobrobiti drutva, naela koja tite porodica,
naela bez kojih nijedan ovjek ne moe ostvariti korisnost, sreu i ast u ovom ivotu, niti se
nadati da e osigurati budui, vjeni ivot. Nema poloaja u ivotu, nema stupnja u ljudskom
iskustvu, za koje uenje Biblije nije nuna priprema. Da se Boja Rije prouava i slua, ona bi
svijetu dala ljude snanijeg i aktivnijeg razuma no to moe dati najvjernija primjena svih
predmeta koje ljudska filozofija obuhvata. Ona ljudima daje snagu i vrstou karaktera,
otrinu shvatanja i zdrav razum, ljude koji bi bili ast Bogu i blagoslov svijetu.
Znanje o Stvoritelju moemo primiti i naunim prouavanjem. Svaka prava nauka je
samo tumaenje Bojeg rukopisa u materijalnom svijetu. Nauno istraivanje donosi samo
svjee dokaze o mudrosti i sili Bojoj. Ako se ispravno razumiju, i knjiga prirode i pisana Rije
upoznaju nas s Bogom, uei nas o mudrim i korisnim zakonima kroz koje On djeluje.
Uenika treba navesti da vidi Boga u svim djelima stvaranja. Uitelji trebaju oponaati
primjer Velikog Uitelja koji je iz poznatih prizora prirode uzimao ilustracije koje su
pojednostavljivale uenja i dublje ih usaivale u umove njegovih sluaoca. Ptica koja je pjevala
u olistalim granicama, cvijee u dolini, visoka drveta, plodna zemlja, klijanje ita, opustjela
313

zemlja, zalazak sunca koje plovi nebom sa zlatnim sjajem, sve je sluilo kao sredstvo pouke.
On je povezivao vidljiva Stvoriteljeva djela s rijeima ivota to ih je On izrekao, tako da se
misli njegovih sluaoca, kad im ovi predmeti dou pred oi, vrate na pouke o istinama s
kojima ih je On povezao.
Peat Boanstva, oit na stranicama otkrivenja, vidi se na visokim planinama, plodnim
dolinama, irokim, dubokim oceanima. Priroda govori ovjeku o ljubavi njegovog Stvoritelja.
On nas je povezao sa sobom nebrojenim znacima na nebu i zemlji. Ovaj svijet nije samo alost
i bijeda. Bog je ljubav, napisano je na svakom pupoljku koji pupa, na svakoj travki. Premda je
grijeh uinio da zemlja rada trnje i korov, pored korova je i cvijee, a trnje skrivaju rue. Sve u
prirodi svjedoi o njenoj, oinskoj brizi naeg Boga i njegovoj elji da svoju djecu uini
sretnom. Svrha njegovih zabrana i opomena nije puki prikaz njegova autoriteta, ve On u
svemu to ini ima na umu dobrobit svoje djece. On od njih ne zahtijeva da ostave neto to je
u njihovom najboljem interesu.
Miljenje koje prevladava u nekim slojevima drutva da religija ne pridonosi zdravlju i
srei u ovom ivotu, jedna je od najveih zabluda. Pismo kae: Strah Gospodnji daje ivot, i ko
se njime ispuni, zlo ga ne pohodi. (Izr 19,23) eli li dane mnoge uivati dobra? Jezik svoj
oda zla susprei i usne od rijei prijevarnih! Zla se kloni a ini dobro, trai mir i za njim idi!
(Ps 34,13-15) Rijei mudrosti su ivot onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu
njihovu (Izr 4,22).
Istinska vjera dovodi ovjeka u sklad s Bojim zakonima, fizikim, umnim i moralnim.
Ona ui vladanju samim sobom, spokojstvu i umjerenosti. Religija osposobljuje um, usavrava
ukus i posveuje razum. Ona duu ini sudionikom u istoi Neba. Vjera u Boju ljubav i
provienje koje upravlja svime olakava teret brige i patnje. Ona ispunjava srce najveih kao i
najjednostavnijih ljudi radou i zadovoljstvom. Vjera direktno pospjeuje zdravlje, produuje
ivot, a nae uivanje u svim njenim blagoslovima ini veim. Ona dui otvara nepresuni
izvor sree. Kad bi svi koji nisu izabrali Hrista mogli shvatiti da On ima neto daleko bolje da
im ponudi od onoga to oni trae! ovjek nanosi najveu tetu i nepravdu svojoj dui kad misli
i djeluje protivno Bojoj volji. Stvarna radost se ne moe nai na putu koji je zabranio Onaj koji
zna to je najbolje i koji pravi planove za dobro svojih stvorenja. Put prijestupa vodi u bijedu i
unitenje, ali putovi mudrosti su putovi miline, i sve su njene staze pune spokoja (Izr 3,17).
Prouavanje tjelesne i vjerske obuke u izraelskim kolama i danas moe koristiti.
Vrijednost takve obuke se cijeni. Postoji bliska veza izmeu uma i tijela, i da bi se dostigla
visoka mjerila moralnog i umnog dostignua, mora se voditi rauna o zakonima koji upravljaju
naim tijelom. Da bi se osigurao snaan, dobro uravnoteen karakter, moraju se koristiti i
razvijati i tjelesne i umne sile. Koje prouavanje moe biti vanije za mlade od onoga koje se
bavi ovim prekrasnim organizmom koji nam je Bog dao i zakonima kojima moemo sauvati
njegovo zdravlje?
I danas, kao i u doba Izraela, svakog mladia treba pouiti dunostima praktinog
ivota. Svako treba stei znanje u nekom podruju fizikog rada kojim, ako bude potrebno,
moe zaraditi za ivot. Ovo je bitno, ne samo kao zatita protiv nesigurnosti ivota, ve i zbog
njegovog uticaja na tjelesni, umni i moralni razvitak. ak kad bismo i znali da nikada neemo
trebati pribjei fizikom radu da preivimo, mi bismo ipak trebali nauiti raditi. Bez tjelesnih
vjebi niko ne moe imati vrstu gradu i snano zdravlje. Disciplina dobro organiziranog posla
nije nita manje nuna od sticanja snanog i aktivnog uma i plemenitog karaktera.
Svaki student treba svakog dana jedan dio posvetiti aktivnom radu. Tako e se
314

oblikovati radne navike i poticati duh oslanjanja na sebe, dok e se mladi zatiti od mnogih
zala i poniavajuih obiaja koji su tako esto rezultat besposlienja. A sve je to u skladu s
prvotnim ciljem odgoja, jer podravajui aktivnost, marljivost i istou mi dolazimo u sklad sa
Stvoriteljem.
Mlade treba uiti da razumiju cilj svog stvaranja, da slave Boga i blogosiljaju blinje.
Neka vide njenu ljubav koju je Otac na Nebu pokazao prema njima i uzvieni poziv na koji ih
priprema disciplina ovog ivota, dostojanstvo i ast na koje su pozvani, da postanu sinovi
Boji, i hiljade e se s prezirom i gaenjem okrenuti od niskih i sebinih ciljeva i tatih
uivanja koji su ih dotad zaokupljali. Oni e nauiti mrziti grijeh i izbjegavati ga, ne samo zbog
puke elje za nagradom ili iz straha od kanjavanja, ve zbog svijesti o njemu svojstvenoj
niskosti, jer bi to obeastilo sile to ih je Bog dao i uprljalo Boji lik u njihovoj ovjenosti.
Bog ne zapovijesta mladima da budu manje ambiciozni. Elemente karaktera koji
ovjeka ine uspjenim i asnim meu ljudima, nezatomljivu elju za nekim veim dobrom,
nesavladivu volju, uporna nastojanja i neumornu ustrajnost ne treba lomiti. Njih treba s
pomou Boje milosti usmjeravati na ciljeve daleko uzvienije od pukih sebinih i tjelesnih
interesa kao to je Nebo vie od zemlje. Odgoj koji je poeo u ovom ivotu nastavit e se u
ivotu koji dolazi. Dan za danom Boja prekrasna djela, dokazi o njegovoj mudrosti i sili u
stvaranju i odravanju svemira, beskonana tajanstvenost ljubavi i mudrosti u planu
otkupljenja, otkrivat e se umu u novoj ljepoti. Ono to oko nije vidjelo, to uho nije ulo, na
to ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube. (1 Kor 2,9) Mi ak i u
ovom ivotu moemo dobiti letimian uvid u njegovu prisutnost i okusiti radost zajednice s
Nebom, ali tek emo kasnije dosegnuti puninu njegove radosti i blagoslova. Samo vjenost
moe otkriti slavnu budunost koju ovjek, ponovno stvoren na sliku Boju, moe postii.

315

59. poglavlje

PRVI IZRAELSKI KRALJ

Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 8 do 12.

Izraelom se upravljalo u ime i pod autoritetom Bojim. Posao Mojsija, sedamdeset

starjeina, upravitelja i sudija, sastojao se od sprovoenja zakona koje je Bog dao. Oni nisu
imali ovlaenja uvoditi zakone za narod. To je bio i dalje ostao uslov Izraelova postojanja kao
naroda. Povremeno su poslani ljudi od Boga nadahnuti da podue narod i usmjeravaju ga u
primjeni zakona.
Gospod je predvidio da e Izrael eljeti kralja, ali se nije sloio s promjenom naela na
kojim je drava bila utemeljena. Kralj je trebao biti zastupnik Svemonoga. Boga je trebalo
priznavati kao Glavara naroda, a njegov je Zakon trebalo provoditi kao vrhovni zakon zemlje.8
Kad su Izraelci prvi put naselili Hanaan, oni su priznali naela teokratije i narod je
napredovao pod Jouinom vladavinom. Ali porast stanovnitva i druenje s drugim narodima
donijeli su promjenu. Narod je usvojio mnoge obiaje neznaboakih susjeda te tako u velikoj
mjeri rtvovao svoj zaseban, svet karakter. Oni su postupno izgubili potovanje prema Bogu i
prestali vrednovati ast to su bili njegov izabrani narod. Privueni sjajem i raskoi bezbonih
monarha, umarala ih je njihova vlastita jednostavnost. Meu plemenima se pojavila ljubomora
i zavist. Oslabili su ih unutarnji razdori i oni su neprekidno bili izloeni napadima bezbonih
neprijatelja, a narod je poeo vjerovati da ako ele zadrati svoj poloaj meu narodima,
plemena se moraju ujediniti pod snanom sredinjom upravom. Kad su postali neposluni
Bojem Zakonu, oni su se eljeli osloboditi vladavine boanskog Suverena. Tako se irom
Izraela proirio zahtjev za monarhijom.
Od vremena Joue nikada se nije upravljalo s tako velikom mudrou i uspjehom kao u
vrijeme Samuelove uprave. Zaduen od Boga s trostrukom dunou sudije, proroka i svetenika, on je s neumornom i nesebinom revnou radio na dobrobiti svog naroda, a narod je
napredovao pod njegovom mudrom vladavinom. Obnovljen je red, promicana je pobonost, a
duh nezadovoljstva je za neko vrijeme bio potisnut. Ali kako su prolazile godine, prorok je bio
prisiljen s drugima dijeliti brigu upravljanja te je imenovao svoja dva sina da rade kao njegovi
pomonici. Dok je Samuel i dalje slubovao u svom uredu u Rami, mladii su bili namjeteni u
Beer ebi, da dijele pravdu blizu june granice.
Samuel je s potpunim odobrenjem naroda imenovao svoje sinove na njihove dunosti,
ali oni se nisu pokazali dostojnim oeva izbora. Gospod je preko Mojsija dao posebne upute
svom narodu da izraelski vladari trebaju vladati pravedno, postupati pravedno prema
udovicama i siroadi i ne poputati potkupljivosti. Ali Samuelovi sinovi gledali su na svoj
dobitak, primali mito i izvrtali pravicu. Sinovi proroka se nisu obazirali na uredbe to ih je on
pokuavao usaditi u njihove umove. Oni nisu oponaali ist, nesebian ivot svog oca.
Upozorenje to ga je primio Eli nije uticalo na Samuelov um onako kako je trebalo. On je do
neke mjere bio previe popustljiv prema svojim sinovima i posljedice su bile oite u njihovim
karakterima i ivotu.
8

Vidi dodatak, Primjedba br. 8.

316

Nepravednost ovih sudija prouzrokovala je mnogo nezadovoljstva i tako se naao

izgovor za traenje promjene koju su tako dugo tajno eljeli. Tada se skupie sve starjeine
izraelske i dooe k Samuelu u Ramu. I rekoe mu: Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idti
tvojim stopama. Postavi nam dakle kralja da nam vlada, kao to je to kod svih naroda. Pred
Samuela nisu iznoeni sluajevi zloporabe vlasti u narodu. Da je znao za zlo ponaanje svojih
sinova, on bi ih bez oklijevanja uklonio, ali poslanstvo to nije zahtijevalo. Samuel je uvidio da
je njihov stvarni motiv bio nezadovoljstvo i ponos te da je njihov zahtjev bio rezultat
promiljene i odlune namjere. Niko nije prigovorio Samuelu. Svi su priznavali potenje i
mudrost njegove uprave, ali je ostarjeli prorok ovaj zahtjev smatrao njemu upuenim ukorom,
i nastojao ga je direktno ukloniti. Meutim, on nije otkrio svoje osjeaje, nije ih ukorio, ve je
ovo pitanje u molitvi iznio pred Gospoda i od Njega zatraio savjet.
I Gospod je rekao Samuelu: Posluaj glas naroda u svemu to od tebe trai, jer nisu
odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne elei da ja kraljujem nad njima. Prorok je ukoren to
je alio zbog ponaanja naroda prema njemu kao pojedincu. Oni nisu pokazali nepotovanje
prema njemu, ve prema Bojem autoritetu koji je imenovao narodne vladare. Oni koji preziru
i odbacuju vjerne sluge Boje pokazuju prezir ne samo prema ovjeku ve i prema Gospodu
koji ga je poslao. Oni time odbacuju Boje rijei, njegove ukore i savjete, oni odbacuju njegov
autoritet.
Dani najveeg izraelskog napretka bili su dani kad su priznavali Jahvu kao svog kralja,
kad su se zakoni i vladavina koju je On uspostavio smatrali uzvienijim od zakona i vladavine
svih ostalih naroda. Mojsije je rekao Izraelu u vezi s Gospodnjim zapovijestima: To e u oima
naroda biti vaa mudrost i vaa razboritost. (Pnz 4,6) Meutim Izraelci su odstupanjem od
Bojeg Zakona propustili postati narod kakvim ih je Bog elio uiniti, a onda su sva zla koja su
bila posljedica njihovog grijeha i ludosti pripisali Bojoj vladavini. Toliko ih je grijeh zaslijepio.
Gospod je kroz svoje proroke pretskazao da e Izraelom vladati kralj, ali to ne znai da
je ovaj oblik uprave najbolji za njih ili u skladu s njegovom voljom. On je narodu dopustio da
slijede svoj izbor jer su odbili da ih vode njegovi savjeti. Hoea kae da im je Bog dao kralja u
svom gnjevu (Ho 13,11). Kad ljudi odlue ii svojim putem, ne traei savjet od Boga, ili
nasuprot njegovoj otkrivenoj volji, On esto udovoljava njihovoj elji da bi kroz to gorko
iskustvo koje slijedi oni shvatili svoju ludost i pokajali se za svoj grijeh. Ljudski ponos i
mudrost e se pokazati opasnim vodiem. Ono to srce eli nasuprot Bojoj volji na kraju e se
pokazati kao prokletstvo, a ne blagoslov.
Bog je elio da njegov narod samo Njega smatra autorom zakona i Izvorom njihove
snage. Osjeajui se zavisnima o Bogu oni bi se neprestano pribliavali Njemu. Oni bi bili
uzvieni i oplemenjeni, osposobljeni za uzvieni poziv na koji ih je On pozvao kao svoj izabrani
narod. Ali ako bi na prijesto postavili ovjeka, to bi odvraalo umove naroda od Boga. Oni bi se
vie uzdali u ljudsku snagu, a manje u boansku silu, zablude njihovih kraljeva navodile bi ih
na grijeh i odvajale narod od Boga.
Samuelu je reeno da ispuni zahtjev naroda, ali da ih i upozori na Boje neodobravanje
i obznani im posljedice njihova ponaanja. Samuel ponovi sve Jahvine rijei narodu koji je od
njega traio kralja. On je pred njih vjerno iznio terete koji e na njih biti stavljeni i pokazao im
suprotnost izmeu takvog potlaenog stanja i njihovog sadanjeg slobodnog i naprednog
stanja. Njihov e kralj oponaati sjaj i rasko drugih kraljeva, a da bi to odrao, bit e nuno
staviti teke namete na njih osobno i njihove posjede. Od najljepih e se mladia zahtijevati
da mu slue. Oni e biti njegovi konjanici, konjuari i trae pred njim. Oni e popunjavati
317

redove njegove vojske, od njih e se oekivati da obraduju njegova polja, anju njegovu etvu i
proizvode oruje za rat u njegovoj slubi. Izraelske keri e biti odvoene kao slastiarke i
pekarice u kraljev dvor. Da bi odravao svoj kraljevski poloaj, on e uzeti njihovu najbolju
zemlju koju je sam Jahve dao Izraelu. Njihove najbolje sluge, njihovu stoku upotrebljavae ih
za svoj posao. Pored svega toga kralj e zahtijevati desetinu od njihova prihoda, zaradu od
njihova rada i proizvode njihovih polja. ... a vi sami postaete mu robovi, zakljuio je prorok.
I kad jednog dana budete vapili za pomo zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas nee
usliiti u onaj dan. Bez obzira kako e im teki biti njegovi nameti, jednom kad se monarhija
uspostavi, oni je nee moi ukinuti kad zaele.
Ali narod je uzvratio: Ne! Hoemo da kralj vlada nama! Tako emo i mi biti kao svi
narodi: sudie nam na kralj, bie nam voa i vodie nae ratove.
Tako emo i mi biti kao svi narodi. Izraelci nisu shvatili da je razlikovanje od ostalih
naroda bila posebna prednost i blagoslov. Bog je odvojio Izraela od svih drugih naroda da bi
ga uinio svojim posebnim blagom. Ali oni su, zanemarujui ovu veliku ast, gorljivo eljeli
oponaati primjer neznaboaca! Tenja da se prilagodimo svjetovnom ponaanju i obiajima i
danas postoji meu onima koji sebe nazivaju Bojim narodom. Kad napuste Gospoda, oni
poinju teiti za dobicima i astima ovog svijeta. Hriani neprekidno nastoje oponaati
obiaje onih koji oboavaju boga ovoga svijeta. Mnogi tvrde da se udruivanjem s ljudima
ovog svijeta i prilagodavanjem njihovim obiajima moe izvriti snaniji uticaj na neznaboce.
Ali svi koji idu ovim putem odvajaju se od Izvora sve snage. Postavi prijatelji svijeta, oni su
neprijatelji Boji. Zbog zemaljske razliitosti oni rtvuju neopisivu ast na koju ih je Bog
pozvao, da objave hvalu Njemu koji nas je pozvao iz tame u svoje udesno svjetlo (1 Pt 2,9).
Samuel je duboko oaloen sluao rijei naroda, ali Gospod mu je rekao: Posluaj
njihovu elju i postavi im kralja! Prorok je obavio svoju dunost. On je vjerno iznio
upozorenje koje je bilo odbaeno. On je teka srca otpustio narod i sam otiao da se pripremi
za veliku promjenu u upravi.
Samuelov ivot istoe i nesebinog predanja bio je stalan ukor svetenicima koji su
sluili samo sebi i starjeinama, te ponosnoj, tjelesnoj izraelskoj zajednici. Premda nije
nastupao sa sjajem i raskoi, njegova su djela nosila boanski peat. Potovao ga je Otkupitelj
svijeta pod ijim je vostvom vladao izraelskim narodom. Ali narod je umorila njegova
pobonost i predanje, oni su prezirali njegov ponizan autoritet i odbacili ga kao ovjeka koji bi
njima trebao upravljati.
U Samuelovu karakteru vidimo odraz Hristova lika. istoa Spasiteljeva ivota se
odraavala u Samuelovu karakteru. Taj ivot bio je svjetlost svijetu i otkrivao je skrivenu
pokvarenost ljudskih srca. Hristova je svetost bila ta koja je protiv Njega izazvala divlje strasti
ljudi lane pobonosti. Hristos nije doao s bogatsvom i zemaljskim astima, a ipak su djela
koja je uinio pokazala da On posjeduje veu silu od bilo kojeg ljudskog kneza. Jevreji su traili
Mesiju koji e slomiti neprijateljev jaram, ali su oni njegovali grijehe zbog kojih im je i
nametnut jaram. Da je Hristos prekrio njihove grijehe i pljeskao njihovoj pobonosti, oni bi ga
prihvatili kao svog kralja, ali oni nisu trpjeli njegovo neustraivo ukoravanje njihovih poroka.
Oni su prezirali ljepotu karaktera u kojem je iznad svega vladala dobrota, istoa i svetost, u
kojem nije bilo mrnje osim prema grijehu. Tako je bilo u svim vremenima. Svjetlost s Neba
donosi osudu na sve koji odbace hoditi u njoj. Kad su ukoreni primjerom onih koji mrze grijeh,
licemjeri e postati Sotonini agenti koji e muiti i progoniti vjerne. A i svi koji hoe pobono
ivjeti u Hristu Isusu bit e progonjeni. (2 Tim 3,12)
318

Premda je u proroanstvima bila proreena monarhijska vladavina nad Izraelom, Bog

je sebi zadrao pravo da bira kralja. Izraelci su dosada potovali Boji autoritet tako da su
izbor u cijelosti preputali Njemu. Izbor je pao na aula, sin Kiova, iz plemena Benjaminova.
Line karakteristike budueg kralja bile su takve da zadovolje ponos srca iz kojeg je
proistekla elja za kraljem. Meu sinovima Izraelovim nije bilo ljepega ovjeka od njega. (1
Sam 9,2) Plemenita i dostojanstvena dranja, na vrhuncu snage, pristao i visok, on je izgledao
kao onaj koji je roen da vlada. Ipak su ovim vanjskim aulovim privlanostima nedostajale
uzvienije osobine koje ine istinsku mudrost. On u mladosti nije nauio vladati svojim naglim,
neobuzdanim strastima, on nikada nije osjetio obnoviteljsku silu boanske milosti.
aul je bio sin monog i bogatog poglavara, ali u skladu s jednostavnou onog vremena
on se zajedno s ocem bavio skromnim poljodjelskim dunostima. Neke su oeve ivotinje
zalutale u planinama i aul ih je sa slugom poao traiti. Uzalud su traili tri dana kad je sluga,
budui da nisu bili daleko od Rame,9 Samuelova doma, predloio da proroka pitaju u vezi s
izgubljenim ivotinjama. Gle, imam u ruci etvrt ekela srebra: dau ga Bojem ovjeku da
nas uputi kamo bismo ili. To je bilo u skladu s obiajem onog vremena. Osoba koja je prilazila nekome ko je vii po poloaju ili dunosti donosila mu je mali dar, kao izraz potovanja.
Kad su se pribliili gradu, susreli su neke mlade djevojke koje su dole zahvatiti vodu i
zapitali za vidioca. Odgovoreno im je da se upravo trebalo odrati bogosluenje, da je prorok
ve stigao i da se na uzviici trebala prinijeti rtva, a nakon toga odrati rtvena gozba. Za
vrijeme Samuelove uprave dogodile su se velike promjene. Kad je prvi put primio Boji poziv,
sluba u Svetilitu je bila prezirana. Jer su ljudi prezirali rtvu koja se prinosila Jahvi. (1 Sam
2,17) Ali sada su se irom zemlje odravala bogosluenja Jahvi i narod je pokazivao zanimanje
za vjersku slubu. Budui da nije bilo slube u Svetilitu, rtve su se neko vrijeme prinosile na
drugim mjestima, a gradovi svetenika i Levita, gdje je narod dolazio po upute, sada su bili
izabrani za ovu svrhu. Najvia mjesta u ovim gradovima obino su birana kao mjesto za rtvu i
stoga su ih zvali uzviice.
aul je na gradskim vratima susreo samog proroka. Bog je Samuelu otkrio da e u to
vrijeme izabrani kralj Izraela sam doi pred njega. Sada, kad su stajali licem u lice, Gospod je
rekao Samuelu: Evo ti ovjeka za koga ti rekoh: Taj e vladati nad mojim narodom.
Na aulov zahtjev: Daj mi kai gdje je vidioeva kua, Samuel je odgovorio: Ja sam
vidjelac. Uvjerivi ga da su izgubljene ivotinje naene, on ga je pozvao da ostane i bude na
gozbi, nagovjeujui istovremeno velike zadatke pred njim: Uostalom, kome pripada sve to
je najdragocjenije u Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca? Srce sluaoca je uzdrhtalo
na prorokove rijei. On je mogao shvatiti dio njihova znaaja jer je zahtjev za kraljem postao
pitanje sveopteg zanimanja cijelog naroda. Ipak, aul je s umjerenom skromnou odgovorio:
Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li
najneznatniji izmeu svih rodova Benjaminova plemena? Zato mi dakle govori takve rijei?
Samuel je odveo stranca do zbornog mjesta na kojemu su se okupile starjeine grada.
Meu njima je na prorokovu zapovijest aulu dano poasno mjesto, a na gozbi je pred njega
stavljen najbiraniji dio. Kad je sluba bila zavrena, aul je odveo svog gosta kui i tamo na
krovu razgovarao s njim, iznosei mu velika naela na kojima je bila uspostavljena Izraelova
uprava, nastojei ga tako pripremiti za njegov uzvieni poloaj.
Kad je aul rano sljedeeg jutra otiao, prorok je poao s njim. Proavi kroz grad on je
9

Vidi dodatak, Primjedba br. 9

319

poslao slugu naprijed. Onda je zapovjedio aulu da stane i primi poruku koju mu je Bog
poslao. Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu aulu; zatim ga poljubi i ree:
Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Kao dokaz da je to uinio s
boanskim autoritetom, on je prorekao dogaaje koji e se dogoditi na putu kui i uvjerio
aula da e ga Duh Sveti osposobiti za dunost koja ga je oekivala. Tada ce na te sii duh
Jahvin, rekao je prorok, i promijenie se u drugog ovjeka. A kad se ispune ti znakovi, onda
ini kako ti se prilika prui, jer je Bog s tobom.
Dok je aul iao putem, obistinilo se sve to je prorok rekao. Reeno mu je da su u
blizini Benjaminove granice naene izgubljene ivotinje. U ravnici kod logorskog hrasta
susreo je tri ovjeka koji su ili na bogosluenje u Betel. Jedan je od njih nosio tri jareta za
rtvu, drugi tri okrugla hljeba, a trei mijeh vina, za rtvenu gozbu. Oni su prema obiaju
pozdravili aula i dali mu dva hljeba. U Gibei, njegovu gradu, grupa proroka koja se vraala s
uzviice pjevala je hvalu Bogu uz harfe, bubnjeve, frule i citre. Kad im je aul priao, Duh je
Gospodnji siao na njega i on se pridruio u pjesmi hvale i prorokovao s njima. On je govorio s
tako velikom mudrou i tenou i tako se revno pridruio slubi da su oni koji su ga znali sa
zaprepatenjem uzviknuli: to se to dogodilo sa sinom Kievim? Zar je aul meu
prorocima?
Kad se aul pridruio prorocima na bogosluenju, Sveti Duh je u njemu uinio veliku
promjenu. Svjetlost boanske istote i svetosti obasjala je tamu tjelesnog srca. Vidio je sebe
onakvog kakav je bio pred Bogom. Vidio je ljepotu svetosti. On je sada bio pozvan da pone
borbu protiv grijeha i Sotone, i osjetio je da u tom sukobu njegova sila mora u cijelosti doi od
Boga. Plan spasenja, koji je prije izgledao nejasnim i nesigurnim, sada je bio otvoren njegovom
razumijevanju. Gospod ga je obdario hrabrou i mudrou za ovaj visoki poloaj. On mu se
otkrio kao Izvor snage i milosti i prosvijetlio njegovo razumijevanje u vezi s boanskim
zahtjevima i njegovim dunostima.
Narodu nije bilo obznanjeno pomazanje aula za kralja. Boji se izbor trebao javno
objaviti s pomou drijeba. Zbog toga je Samuel sazvao narod u Mispu. Izmoljena je molitva za
boansko vostvo, a zatim je slijedio sveani obred bacanja drijeba. Okupljena zajednica je u
tiini oekivala ishod. Pleme, porodica i dom odreivani su jedno za drugim, a onda je aul,
Kiov sin, istaknut kao izabranik. Ali aul nije bio meu okupljenima. Optereen osjeajem
velike odgovornosti koju je trebao nositi on se tajno povukao. Vratio se u zajednicu koja je s
ponosom i zadovoljstvom primijetila da je imao kraljevski stas i plemenit izgled, bijae
glavom i ramenima vii od sviju. ak je i Samuel koji ga je predstavljao zajednici uzviknuo:
Vidite li koga je izabrao Jahve? Nema mu ravna u svemu narodu. A kao odgovor ogromno
mnotvo je jednim dugim povikom radosti uzvratilo: ivio kralj!
Samuel je onda pred narod iznio kraljevsko pravo, naela na kojima se temeljila
monarhijska vladavina i nain na koji se ona nadzire. Kralj nije trebao biti apsolutni monarh,
ve je svoju vlast trebao vriti u pokornosti volji Svemoguega. Ovaj je govor bio zapisan u
knjigu u kojoj su iznesena i posebna prava knezova te prava i prednosti naroda. Premda je
narod prezirao Samuelova upozorenja, vjerni je prorok, premda prisiljen popustiti njihovim
enjama, i dalje nastojao koliko god je mogue zatititi njihovu slobodu.
Dok je narod veinom bio spreman priznati aula kao svog kralja, velika grupa se tome
protivila. To to je monarh bio izabran iz Benjaminova plemena, najmanjeg od izraelskih
plemena, na tetu Jude i Efrajima, najveih i najmonijih plemena, bilo je neuvaavanje koje
oni nisu mogli podnijeti. Oni su odbili izraziti odanost aulu ili mu donijeti uobiajene darove.
320

Upravo oni koji su najustrije zahtijevali kralja bili su oni koji su odbili sa zahvalnou
prihvatiti ovjeka koga je Bog imenovao. lanovi svake grupe imali su svog miljenika koga su
eljeli vidjeti na prijestolu, a nekoliko voa je eljelo tu ast za sebe. Zavist i ljubomora su gorjeli u srcima mnogih. Djelovanje ponosa i ambicije doveli su do razoaranja i nezadovoljstva.
aul ovakve okolnosti nije smatrao prikladnim za preuzimanje znaka kraljevskog
dostojanstva. Ostavljajui Samuela da upravlja kao i prije on se vratio u Gibeu. Grupa koja ga je
odluila podrati videi boanski izbor u njegovu imenovanju otpratila ga je s poastima. Ali
on nije silom pokuao odrati svoje pravo na prijesto. U svom domu meu visoravnima
Benjaminove zemlje on se tiho bavio dunostima poljodjelca, preputajui Bogu uspostavljanje njegova autoriteta.
Uskoro nakon proglaenja Amonci su, pod kraljem Nahaom, napali podruje plemena
istono od Jordana i zaprijetili gradu Jabeu Gileadskom. Stanovnici su pokuali osigurati
primirje nudei Amoncima danak. Surovi kralj se nije s tim htio sloiti, ve samo uz uslov da
svakome od njih moe iskopati desno oko, to e biti stalan svjedok njegove moi.
Narod je u opokoljenu gradu molio za odgodti od sedam dana. Amonci su se s time
sloili mislei da e tako uveati ast oekivane pobjede. Iz Jabea su odmah poslani vjesnici
da zatrae pomo od plemena zapadno od Jordana. Oni su vijest odnijeli u Gibeu i prouzroili
sveopi strah. aul, vrativi se od goveda u polju, uo je glasno oplakivanje to je navjeivalo
neku veliku nesreu. On je rekao: to je ljudima te plau? Kad mu je ponovljen sramotni
izvjetaj, u njemu su se probudile sve uspavane sile. Kad je aul uo te rijei, Duh Jahvin side
na njega,... i uze on dva vola, isijee ih, i komade razasla po poslanicima u sve krajeve Izraelove
i porui: Ko ne pode za aulom, ovako e biti s njegovim govedima.
Tri stotine hiljada ljudi se okupilo u ravnici Bezek, pod aulovom zapovjednitvom.
Odmah su poslani vjesnici opkoljenom gradu s obeanjem da ujutro mogu oekivati pomo, na
dan kad su se trebali predati Amoncima. Brzim nonim hodom aul i njegova vojska je prela
Jordan i stigla pred Jabe o jutarnjoj strai. Podijelivi svoje snage u tri grupe, poput
Gideona, on je napao logor Amonaca rano ujutro, kad su, ne oekujui opasnost, bili najmanje
oprezni. U panici koja je nastala oni su bili potpuno pobijeni. A to preivje, raspra se da ni
dvojica ne ostae zajedno.
aulova tanost i junatvo, kao i zapovjednitvo koje se oitovalo u uspjenom voenju
tako velike vojske bile su osobine koje je izraelski narod elio u svom kralju da bi se mogli
oduprijeti drugim narodima. Oni su ga sad pozdravili kao svog kralja, pripisujui slavu
pobjede ljudskim silama i zaboravljajui da bi bez posebnog Bojeg blagoslova svi napori bili
uzaludni. U svom oduevljenju neki su predloili da se pogube oni koji su u poetku odbili
priznati aulov autoritet. Ali kralj se umijeao rijeima: Neka se ne pogubi u ovaj dan niko, jer
je danas Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu. Ovim je aul pruio dokaze o promjeni koja se
dogodila u njegovom karakteru. Umjesto da ast pripie sebi, on je Bogu dao slavu. Umjesto da
pokae elju za osvetom, on je pokazao duh saaljenja i oprotanja. To je nepogrjeivi dokaz
da Boja milost prebiva u srcu.
Samuel je sada predloio da se u Gilgalu sazove narodni sabor da se aulu moe javno
predati kraljevstvo. Tako je i uinjeno. Ondje rtvovae pred Jahvom rtve priesnice, i ondje
je aul sa svim Izraelcima slavio slavlje.
Gilgal je bilo mjesto prvog izraelskog logorovanja u Obeanoj zemlji. Ovdje je Joua, po
boanskoj zapovijesti, podigao dvanaest spomen kamenova da slue kao sjeanje na udesni
prelazak Jordana. Ovdje su ponovili obrezanje. Ovdje su svetkovali prvu Pashu nakon grijeha
321

kod Kadea i putovanja pustinjom. Tu je prestala padati mana. Ovdje se Vojskovoa vojske
Gospodnje otkrio kao glavni zapovjednik izraelske vojske. S ovog mjesta oni su poli da srue
Jerihon i osvoje Aj. Ovdje se Ahan suoio s kaznom za grijeh, tu je sklopljen ugovor s
Gibeoncima kojim je kanjeno Izraelovo zanemarivanje da zatrae savjet od Boga. Na ovoj
ravnici, povezani s takvim uzbudljivim sjeanjima, stajali su Samuel i aul, i kad su povici
dobrodolice kralju utihnuli, ostarjeli je prorok izrekao svoje oprotajne rijei kao vladar
naroda.
Evo, ispunio sam vau elju u svemu to ste od mene traili, i postavili kralja nad
vama. I od sada e kralj ii pred vama. A ja sam ostario... Ja sam iao pred vama od svoje
mladosti pa do dananjega dana. Evo me! Posvjedoite protiv mene pred Jahvom i pred
njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario?
Koga sam tlaio? Od koga sam primio mito da bih zamirio na jedno oko? Ja u vam sve natrag
vratiti.
Narod je jednoglasno odgovorio: Nisi nas prevario, nisi nas tlaio, nisi ni od koga
primio nita.
Samuel nije samo pokuavao opravdati svoje vlastito ponaanje. On je prije toga iznio
naela koja trebaju rukovoditi i kralja i narod i ovim je rijeima elio dodati teinu vlastitog
primjera. On je od djetinjstva bio povezan s Bojim djelom, a tokom njegovog dugog ivota
pred njim je bio samo jedan cilj, Boja slava i najvie dobro Izraela.
Prije no to se moglo nadati napretku Izraela oni su se morali pokloniti pred Bogom.
Kao posljedica grijeha oni su izgubili vjeru u Boga i uvid u njegovu silu i mudrost da vlada
narodom, izgubili su povjerenje u njegovu sposobnost da brani svoju stvar. Prije no to nadu
istinski mir, oni su morali uvidjeti i priznati grijeh zbog kojeg su bili krivi. Oni su objavili da je
cilj njihova zahtjeva za kraljem: Sudie nam na kralj, bie nam voa i vodie nae ratove.
Samuel im je ponovio istoriju Izraela, od dana kad ih je Bog izveo iz Egipta. Jahve, kralj nad
kraljevima, iao je pred njima i vodio njihove ratove. Njihovi su ih grijesi esto predavali u
ruke njihovim neprijateljima, ali im su se okrenuli od svojih zlih puteva, Boja milost je
podigla izbavitelja. Bog je poslao Gideona, Baraka, Jiftaha i Samuela, te vas izbavi iz ruku vaih
neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli ivjeti bez straha. A kad im je zaprijetila opasnost,
oni su izjavili: Ne, nego kralj neka vlada nad nama!, a prorok je kazao: Pa ipak je va kralj
Jahve, va Bog!
Sada jo jednom, nastavio je Samuel, pristupite i vidite veliki znak koji e Jahve
uiniti pred vaim oima. Nije li sada penina etva? Ali ja u zazvati Jahvu, i on e poslati
gromove i kiu. I jasno ete razabrati kako je veliko zlo koje ste uinili pred Jahvom traei
sebi kralja. Tada Samuel zazva Jahvu, i Jahve posla gromove i kiu u onaj dan. U vrijeme
penine etve, u svibnju i lipnju, na istoku nije padala kia. Nebo je bilo bez oblaka, a zrak
miran i blag. Tako snana oluja u to doba godine ispunila je srca strahom. Narod je u
poniznosti priznao svoj grijeh, isti grijeh zbog kojeg su bili okrivljeni. Moli se Jahvi, svome
Bogu, za svoje sluge, da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo traei sebi
kralja.
Samuel nije ostavio narod u stanju obeshrabrenja, jer bi to omelo napore za bolji ivot.
Sotona bi ih naveo da na Boga gledaju kao na strogog i neumoljivog, te e tako biti izloeni
mnogobrojnim kunjama. Bog je milostiv i oprata, elei pokazati naklonost prema svom
narodu kad oni sluaju njegov glas. Ne bojte se! bila je Boja poruka preko njegovog sluge.
Vi ste dodue uinili sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte vie Jahvu, nego sluite Jahvi svim
322

svojim srcem. Ne priklanjajte se vie nitavim idolima koji vam nita ne koriste, nita vam ne
pomau, jer su samo nitavila. A Jahve nee odbaciti svoga naroda.
Samuel nije nita rekao o omalovaavanju njega, nije ih ukorio za nezahvalnost kojom
je Izrael uzvratio za njegovo predanje cijelog ivota, ve ih je uvjeravao u njegovu neprestanu
brigu za njih: A od mene neka je daleko da zgrijeim Jahvi prestajui moliti za vas i upuivati
vas na dobar i poten put. Samo se bojte Jahve, i njemu iskreno sluite svim svojim srcem; jer,
pogledajte kako se velikim oitovao meu vama. Ako li budete inili zlo, propaete vi i va
kralj.

323

60. poglavlje

AULOVA DRSKOST
Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 13 i 14.

aul je nakon sabora u Gilgalu raspustio vojsku koja se na njegov poziv okupila da
porazi Amonce, zadravi samo dvije hiljade ljudi da budu pod njegovim zapovjednitvom u
Mikmasu, a jedna hiljada da prati njegovog sina Jonatana u Gebi. I to je bila ozbiljna grjeka.
Njegova vojska bila je ispunjena nadom i hrabrou nakon nedavne pobjede i da je odmah
poao protiv ostalih Izraelovih neprijatelja, mogao im je zadati odluan udarac za osloboenje
naroda.
U meuvremenu njihovi ratoborni susjedi, Filistejci, bili su aktivni. Nakon poraza kod
Eben Haezera oni su i dalje zadrali u svom posjedu neke brdske utvrde u izraelskoj zemlji, a
sada su se utvrdili u samom sreditu zemlje. Filistejci su imali veliku prednost nad Izraelcima
u sredstvima, oruju i opremi. Tokom svoje duge tlaiteljske vladavine oni su nastojali ojaati
svoju mo tako to su Izraelcima zabranili da se bave kovakim zanatom, da ne bi proizvodili
oruje za rat. Nakon sporazuma o miru Izraelci su jo uvijek ili u filistejske vojarne kad su
trebali takvu vrst usluge. Izrael je u velikoj mjeri zanemario opremiti se raznim orujem zbog
ljubavi prema lagodnosti i duha podinjenosti koja je bila posljedica duge potlaenosti. U ratu
su se koristile strijele i prake, a Izraelci su ih mogli nabaviti, ali meu njima nije bilo nikoga,
osim aula i njegova sina Jonatana, koji je imao ma ili koplje.
Oni nisu pokuali pokoriti Filistejce sve do druge godine aulove vladavine. Prvi udarac
je nanio Jonatan, kraljev sin. Koji je napao i pobijedio vojarnu u Gebi. Filistejci, ozlojeeni ovim
porazom, spremili su se za brz napad na Izraela. aul je onda objavio rat trubljenjem u trube
irom zemlje, pozivajui sve vojnike, ukljuujui i plemena preko Jordana, da se okupe u
Gilgalu. Svi su posluali ovaj poziv.
Filistejci su okupili ogromnu vojsku kod Mikmasa, tri tisue bojnih kola, est tisua
konja, a mnotvo naroda kao pijeska morskoga. Kad je vijest doprla do aula i njegove vojske
u Gilgalu, narod se uplaio pri pomisli na monu vojsku s kojom e se morati suoiti u bici. Oni
nisu bili spremni suoiti se s neprijateljem, i mnogi su bili tako prestraeni da se nisu usudili
izai u boj. Neki su preli Jordan, dok su se drugi sakrili u peine, jame u kamenjaru kojih je
bilo u obilju u okolici. Kako se bliilo vrijeme za sukob, broj bjegunaca je brzo rastao, a oni koji
se nisu povukli iz bojnih redova bili su ispunjeni zlim slutnjama i strahom.
Kad je aul prvi put bio pomazan za kralja, on je od Samuela primio izriitu naredbu o
ponaanju U ovakvim trenucima. Zatim e sii preda mnom u Gilgal, rekao je prorok, i ja u
sii k tebi da prineseni rtve paljenice i rtve zahvalne. Sedam dana ekaj dok ne doem k tebi
i pouim te to e initi. (1 Sam 10,8)
aul je ekao danima, ali bez odlunog napora da ohrabri narod i nadahne ih
povjerenjem u Boga. Prije isteka vremena koje je prorok odredio on je postao nestrpljiv zbog
odlaganja i dopustio da ga obeshrabre teke okolnosti koje su ga okruivale. Umjesto da
vjerno nastoji pripremiti narod za slubu koju je Samuel dolazio obaviti, on je popustio nevjeri
i zlim slutnjama. Djelo traenja Boga rtvom bilo je najsveanije i najvanije djelo. Bog je
324

zahtijevao da njegov narod ispituje svoja srca i pokaje se za svoje grijehe, da se moe prinijeti
rtva koja e pred Njim biti prihvaena te da njegovi blagoslovi mogu pratiti njihove napore u
pobjedi nad neprijateljem. Ali aul se uznemirio, a narod umjesto da vjeruje Bogu za pomo,
gledao je na kralja kojeg je izabrao da ga vodi i usmjerava.
Ipak, Gospod se jo uvijek brinuo za njih i nije ih prepustio nesreama koje bi dole na
njih da im je slaba tjelesna ruka postala njihova jedina uzdanica. On ih je dovodio u teak
poloaj da bi se mogli uvjeriti u ludost zavisnosti o ovjeku te da bi se okrenuli Njemu za
pomo. Dolo je vrijeme za provjeru aula. On je sada trebao pokazati hoe li se oslanjati na
Boga i strpljivo ekati u skladu s njegovom zapovijesti, i tako se pokazati kao onaj kome Bog
moe vjerovati u tekim okolnostima kao vladaru njegova naroda, ili e biti kolebljiv i
nedostojan svete odgovornosti koja mu je dodijeljena. Hoe li kralj koga je Izrael izabrao
sluati Vladara svih kraljeva? Hoe li usmjeriti panju svojih straljivih vojnika na Onoga u
kome je vjena snaga i izbavljenje?
Sa sve veim nestrpljenjem on je ekao dolazak Samuela, a pometnju, tjeskobu i bjeanje svoje vojske pripisao njegovoj odsutnosti. Dolo je i odreeno vrijeme, ali Boji ovjek se
nije odmah pojavio. Boja provienje je zadralo svog slugu. Meutim, aulov nemiran,
neobuzdan duh vie se nije mogao obuzdati. Smatrajui da se neto mora uiniti da smiri strah
naroda on je odluio sazvati narod na bogosluenje i rtvom zatraiti boansku pomo. Bog je
zapovjedio da pred Njim mogu prinositi rtve samo oni koji su posveeni za slubu. Ali aul je
zapovjedio: Donesite mi rtvu paljenicu, i opremljen oklopom i ratnom spremom, on je
pristupio rtveniku i prinio rtvu Bogu.
I upravo je zavravao rtvu paljenicu, kad eto Samuela, i aul mu izie u susret da ga
pozdravi. Samuel je odmah vidio da je aul radio nasuprot izriitim zapovijestima koje su mu
bile dane. Gospod je preko svog proroka objavio da e otkriti to Izrael treba initi u ovoj krizi.
Da je aul ispunio uslove na kojima se temeljila obeana boanska pomo, Gospod bi udesno
izbavio Izraela, s nekoliko onih koji su ostali vjerni kralju. Ali aul je bio toliko zadovoljan
samim sobom i svojim djelom da je izaao u susret proroku kao onaj koga je trebalo pohvaliti,
a ne ukoriti.
Samuelov izgled je odavao zabrinutost i nespokojstvo, a na njegovo pitanje: to si
uinio? aul je ponudio izgovor za svoj drzak in. On je rekao: Kad sam vidio da se narod
razilazi od mene, a ti da ne dolazi do odreenoga dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu,
pomislio sam: sad e udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neu stii molitvom ublaiti Jahvu!
Zato se odvaili i prinesoh rtvu paljenicu.
Samuel tada ree aulu: Ludo si radio! Da si odrao zapovijest koju ti je dao Jahve, tvoj
Bog, Jahve bi uvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. A sada se tvoje kraljevstvo nee
trajno odrati: Jahve je potraio sebi ovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim
narodom... Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem.
Izrael je morao prestati biti Boji narod ili su se morala ouvati naela na kojima je bila
utemeljena monarhija, a boanska je sila morala upravljati narodom. Ako je Izrael u cijelosti
pripadao Gospodu, ako se volja ljudi pokorava Bojoj volji, On e i dalje biti Izraelov Vladar.
Sve dok su se kralj i narod ponaali kao podreeni Bogu, dotad je On mogao biti njihova
obrana. U Izraelu nije mogla napredovati monarhija koja nije u svim poslovima priznavala
Boji vrhovni autoritet.
Da je aul pokazao potovanje prema Bojim zahtjevima, u vrijeme kunje, Bog bi kroz
njega ostvario svoju volju. Njegov propust je pokazao da je nesposoban da bude Boji zastup325

nik pred narodom. On je zaveo Izraela. Njegova je volja, a ne Boja volja, bila ona koja je
vladala. Da je aul bio vjeran, njegovo bi kraljevstvo bilo utvreno zauvijek, ali budui da je
uinio propust, neko drugi je morao ostvariti Boji cilj. Vladavina nad Izraelom morala je biti
povjerena onome koji e vladati narodom u skladu s voljom Neba.
Mi ne znamo koji veliki interesi mogu biti u pitanju u Bojim iskuenjima. Nema
sigurnosti osim u strogoj poslunosti Bojoj Rijei. Sva njegova obeanja su izreena uz uslov
vjernosti, poslunosti, a proputanjem da se pokorimo njegovim zapovijestima mi spreavamo
ispunjenje bogatih blagoslova Pisma. Mi ne smijemo slijediti porive niti se oslanjati na ljudski
razum, mi trebamo gledati na otkrivenu Boju volju i hoditi u skladu s njegovim jasnim
zapovijestima, bez obzira na okolnosti koje nas okruuju. Bog e se pobrinuti za posljedice.
Vjernou njegovoj Rijei mi u vrijeme kunji moemo pokazati pred anelima i ljudima da
nam Gospod moe vjerovati u tekim okolnostima da vrimo njegovu volju, slavimo njegovo
ime i blagoslovimo njegov narod.
aul je bio u Bojoj nemilosti, a ipak nije bio voljan poniziti svoje srce u pokajanju. On je
nedostatak stvarne pobonosti pokuao nadoknaditi svojom revnou u vjerskim obredima.
aul je znao za Izraetov poraz kad su Hofni i Pinhas donijeli Boji Koveg u logor. A ipak,
znajui sve ovo, on je odluio poslati po sveti Koveg i svetenike koji su ga pratili, da bi na
ovaj nain mogao narod nadahnuti povjerenjem. On se nadao da e okupiti svoju rasprenu
vojsku i zapoeti boj s Filistejcima. elio se rijeiti Samuelove prisutnosti i potpore i tako se
osloboditi prorokove nepoeljne kritike i ukora.
aul je primio dar Duha Svetoga da prosvijetli njegovo razumijevanje i omeka njegovo
srce. On je od Bojeg proroka primio vjerne upute i ukore. A kako je velika bila njegova
pokvarenost! Istorija prvog izraelskog kralja prikazuje alostan primjer sile ranih pogrjenih
navika. aul nije u svojoj mladosti ljubio i bojao se Boga, i takav je neobuzdan duh, neobuen
na vrijeme pokornosti, uvijek bio spreman na pobunu protiv boanskog autoriteta. Oni koji u
svojoj mladosti njeguju sveti obzir prema Bojoj volji i koji vjerno vre dunosti svog poloaja,
bit e spremni za uzvieniju slubu u buduem ivotu. Meutim, ljudi ne mogu godinama
zloupotrebljavati sile koje im je Bog dao, a onda, kad se odlue promijeniti, imati ove sile
svjee i spremne za sasvim suprotan nain ivota.
aulovi napori da pokrene narod pokazali su se beskorisnim. Uvidjevi da je njegova
vojska smanjena na est stotina ljudi, on je otiao iz Gilgala i povukao se u tvravu u Gebi, koja
je nedavno bila oduzeta Filistejcima. Ova se utvrda nalazila na junoj strani duboke, stjenovite
doline, ili klanca, nekoliko milja sjeverno od Jerusalema. Na sjevernoj strani iste doline, kod
Mikmasa, ulogorila se filistejska vojska, dok su neke grupe vojnika ile u raznim pravcima da
pljakaju zemlju.
Bog je dopustio da doe do krize kako bi mogao ukoriti aulovu pokvarenost i pouiti
svoj narod pouci poniznosti i vjere. Zbog aulova grijeha prilikom drskog prinoenja rtve,
Gospod mu nije elio dati ast pobjede nad Filistejcima. Jonatan, kraljev sin, ovjek koji se
bojao Boga, izabran je kao orue za izbavljenje Izraela. Pokrenut boanskom silom, on je
predloio svom titonoi da tajno napadnu neprijateljski logor. Moda e Jahve uiniti neto
za nas, rekao je, jer nita ne prijei Jahvu da udijeli pobjedu, bilo mnogo ljudi ili malo.
titonoa, koji je takoe bio ovjek vjere i molitve, podrao je ovu namjeru i oni su se
zajedno tajno povukli iz logora da se neko ne usprotivi njihovoj namjeri. S revnom molitvom
Vodi svojih otaca oni su se sloili oko znaka koji e odrediti kako da nastave pohod. Kad su
prolazili klancem koji je dijelio dvije vojske, oni su tiho hodili putem, pod sjenom litice, pod
326

djelominom zatitom izboina i grebena. Prilazei filistejskoj utvrdi oni su izali na vidik
svojih neprijatelja koji su rugajui se rekli: Gle, Jevreji su poeli izlaziti iz rupa u koje su se
sakrili, a onda ih i izazvali: Uspnite se k nama, da vas neto nauimo, mislei kako e kazniti
dvojicu Izraelaca za njihovu smjelost. Ovaj je izazov bio znak koji su se Jonatan i njegov drug
dogovorili da prihvate kao dokaz da e Bog voditi njihov pothvat. Uklonivi se s vida
Filistejcima, birajui tajan i teak put, vojnici su se poeli penjati do vrha litice koji se smatrao
nepristupanim te nije bio dobro uvan. Tako su se probili u neprijateljski logor i pobili
straare koji svladani strahom i iznenaenjem nisu pruili otpor.
Nebeski aneli su titili Jonatana i njegovog pratioca, aneli su se borili s njima, tako da
su Filistejci padali pred njima. Zemlja se tresla kao da se pribliavalo veliko mnotvo s
konjanicima i kolima. Jonatan je prepoznao znakove boanske pomoi i ak su i Filistejci znali
da je Gospod radio na izbavljenju Izraela. Vojsku je obuzeo veliki strah, i u polju i garnizonu. U
pometnji oni su svoje vlastite vojnike smatrali neprijateljima te su se Filistejci poeli
meusobno ubijati.
Uskoro se i u izraelskom logoru ula ratna vika. Kraljevi straari su izvijestili da je
meu Filistejeima zavladala velika pometnja i da se njihov broj smanjuje. Meutim, nije se
znalo da je neki dio izraelske vojske napustio logor. Nakon istrage se saznalo da niko nije bio
odsutan osim Jonatana i njegovog titonoe. Kad je aul vidio da su Filistejci poraeni, aul je
poveo svoju vojsku da se pridrue napadu. Izraelci koji su prebjegli neprijatelju sada su se
okrenuli protiv njih, a velik broj je izaao iz svojih skrivalita, i dok su Filistejci bjeali,
razbijeni, aulova je vojska sijala pusto meu bjeguncima.
Odluan da na najbolji nain iskoristi prednost, kralj je brzopleto zapovjedio svojoj
vojsci da ne uzima hranu cijeli dan, pootrivi zapovijest sveanom kletvom: Proklet bio
ovjek koji okusi hrane prije veeri, prije nego se osvetim svojim neprijateljima! Pobjeda je
ve bila izvojevana, bez aulova znanja i saradnje, ali on se nadao da e se istaknuti potpunim
unitenjem poraene vojske. Sebina ambicija je potakla zapovijest o uzdravanju od hrane i
otkrila da je kralj bio ravnoduan prema potrebama naroda kad su one bile u sukobu s njegovom eljom za samouzvienjem. Potvrda njegove zabrane sveanom kletvom razotkrila je
aula kao brzopletog i bezbonog. Same rijei kletve pruile su dokaz da je aul revnovao za
sebe, a ne za slavu Boju. On je objavio da njegov cilj nije da se osveti Gospodnjim
neprijateljima, nego da se osvetim svojim neprijateljima.
Zabrana je navela narod da kri Boju zapovijest. Oni su bili zauzeti borbom cijeli dan i
bili iscrpljeni potrebom za hranom. I im je vrijeme ogranienja isteklo, oni su se bacili na
plijen i jeli meso s krvlju, krei time zakon koji je zabranjivao jedenje krvi.
Jonatan, koji nije uo kraljevu zapovijest, tokom bitke nenamjerno se ogrijeio jedui
malo meda dok je prolazio kroz umu. aul je to saznao uveer. Objavio je da krenje njegove
zapovijesti treba kazniti smru, i premda Jonatan nije namjerno pogrijeio, premda je Bog
udesno sauvao njegov ivot i preko njega donio izbavljenje, kralj je objavio da se kazna
mora izvriti. Poteda ivota svog sina znaila bi da je aul pogrijeio kad je izrekao tako
brzopletu kletvu. To bi ponizilo njegov ponos. Tako mi uinio zlo i dodao i drugo ako doista
ne umre, Jonatane! glasila je strana presuda.
aul nije mogao sebi pripisati ast pobjede, ali se nadao da e biti potovan zbog svoje
revnosti u odravanju svetosti svoje zakletve. rtvovanjem svog sina on je elio u umove
svojih podanika utisnuti injenicu da se kraljevski autoritet mora ouvati. aul je u Gilgalu, ne
tako davno, preuzeo slubu svetenika protivno Bojoj zapovijesti. Kad ga je Samuel ukorio,
327

on se tvrdoglavo opravdavao. Sada, kad neko nije posluao njegovu zapovijest, premda je
zapovijest bila nerazumna i prekrena zbog neznanja, kralj i otac je svog sina osudio na smrt.
Narod je odbio dopustiti izvrenje kazne. Suprotstavljajui se kraljevu bijesu oni su
izjavili: Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti!
ivoga nam Jahve, nijedna vlas nee pasti s njegove glave na zemlju, jer je on s Bogom izvrio
ovo djelo danas! Ponosni monarh nije se usudio zanemariti ovu jednoglasnu presudu, i
Jonatanov ivot je bio sauvan.
aul nije mogao a da ne osjeti kako i narod i Gospod vie cijene njegovog sina.
Jonatanovo izbavljenje je bio otar ukor kraljevoj brzopletosti. On je predosjeao da e se
njegove kletve vratiti na njegovu glavu. On vie nije nastavio rat s Filistejcima, ve se vratio
kui, neraspoloen i nezadovoljan.
Oni koji su najspremniji da se izgovore i opravdaju sebe u grijehu esto su najotriji u
presuivanju i osudi drugih. Mnogi, poput aula, navlae na sebe Boje nezadovoljstvo, ali
odbacuju savjet i preziru ukor. ak kad su uvjereni da Gospod nije s njima, oni odbijaju u sebi
vidjeti uzrok svojih tekoa. Oni njeguju ponosan, hvalisav duh, dok se preputaju surovom
osuivanju ili otrom ukoravanju drugih koji su bolji od njih. Dobro bi bilo da takvi samozvani
sudije razmiljaju o sljedeim Hristovim rijeima: Jer kako budete sudili, onako e vam se
suditi; kako budete mjerili, onako e se i vama mjeriti. (Mt 7,2)
esto se oni koji se nastoje uzvisiti nadu u poloaju koji otkrije njihov istinski karakter.
Tako je bilo u aulovu sluaju. Njegovo vlastito ponaanje uvjerilo je narod da je njemu bila
draa kraljevska ast i autoritet nego pravda, milost i dobrota. Tako je narod uvidio svoju
zabludu kad su odbacili vladavinu koju im je Bog dao. Oni su zamijenili pobonog proroka, ije
su molitve donosile blagoslove, za kralja koji je u svojoj slijepoj revnosti molio za prokletstvo
nad njima.
Da izraelski narod nije posredovao da spasi Jonatanov ivot, njihov izbavitelj bi poginuo prema kraljevoj zapovijesti. S kakvim je zlim slutnjama narod morao kasnije slijediti
aulovo vostvo! Kako je gorka bila pomisao da su ga oni svojim odlukama doveli na prijesto!
Gospod dugo trpi ljudsku tvrdoglavost, i On svima daruje mogunost da uvide i odbace svoje
grijehe, ali dok On naizgled unapreuje one koji zanemaruju Njegovu volju i preziru Njegove
opomene, On e u svoje vrijeme sigurno razotkriti njihovu ludost.

328

61. poglavlje

ODBACIVANJE AULA
Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 15.

aul je u tekim prilikama u Gilgalu propustio poloiti ispit vjere te je obeastio Boju
slubu. Meutim njegove greke nisu bile nepopravljive i Gospod mu je pruio drugu priliku
da se poui o bezuslovnoj vjeri u njegovu rije i poslunost njegovim zapovijestima.
Kad ga je prorok ukorio u Gilgalu, aul nije vidio neki veliki grijeh u svom ponaanju.
Smatrao je da se prema njemu nepravedno postupalo i nastojao je opravdati svoje postupke i
ponuditi izgovor za svoje zablude. On je od tog trenutka malo komunicirao s prorokom.
Samuel je volio aula kao vlastitog sina, dok je aul, srane i revne prirode, posebno potovao
proroka, ali je zamjerao Samuelu zbog ukora i zato ga je izbjegavao to je vie bilo mogue.
Ali Gospod je poslao svog slugu s jo jednom porukom aulu. On se poslunou jo
uvijek mogao pokazati vjeran Bogu i dostojan da hodi pred Izraelom. Samuel je doao kralju i
prenio Gospodnju rije. Da bi monarh shvatio vanost obraanja panje na zapovijesti, Samuel
je izriito rekao da govori po boanskoj uputi, na temelju istog autoriteta koji je aula pozvao
na prijesto. Prorok je rekao: Ovako govori Jahve nad vojskama: Odluio sam osvetiti ono to
je Amalek uinio Izraelu zatvarajui mu put kad je izlazio iz Egipta. Sada idi udari na Amaleka,
izvri herem, kleto unitenje, na njemu i svemu to posjeduje; ne tedi ga, pobij mukarce i
ene, djecu i dojenad, goveda i ovce, deve i magarce! Amaleani su bili prvi koji su zaratili s
Izraelom u pustinji, i zbog tog grijeha, prkosa Bogu i njihova poniavajua idolopoklonstva,
Gospod im je preko Mojsija izrekao presudu. Prema boanskoj naredbi istorija njihove surovosti prema Izraelu bila je zapisana zajedno sa zapovijesti: Izbrii pod nebom spomen na
Amaleka. Ne zaboravi! (Pnz 25,19) Izvrenje ove presude je odgaano etiri stotine godina,
ali Amaleani se nisu odvratili od svojih grijeha. Gospod je znao da bi ovaj bezboni narod, ako
je mogue, izbrisao sa zemlje njegov narod i oboavanje Njega. Sada je dolo vrijeme za
izvrenje tako dugo odgaane presude.
Strpljenje koje je Bog pokazao prema bezbonima hrabri ljude u prijestupima, ali
njihova kazna nije zbog odlaganja nita manje sigurna i manje strana. Da, kao na gori
Perasimu, Jahve e ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on e se razjariti, da izvri djelo svoje, djelo
udnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. (Iz 28,21) Naem milostivom Bogu in
kanjavanja je neugodan in. ivota mi moga - rije je Jahve Gospoda - nije meni do smrti
bezbonikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da ivi. (Ez 33,11) Gospod je
milosrdan i milostiv, spor na srdbu, bogat ljubavlju i vjernou,... podnosi opainu, grijeh i
prijestup. Ali krivca nekanjena ne ostavlja... (Izl 34,6.7) Premda On ne uiva u osveti, On
e izvriti svoju presudu na prijestupnicima svog Zakona. On je prisiljen to uiniti da bi
stanovnike zemlje sauvao od potpune pokvarenosti i propasti. Jahve je spor u gnjevu, ali
silan u moi. Ne, Jahve nee pustiti krivca nekanjena. (Nah 1,3) On e stranim djelima
pravednosti opravdati autoritet svog pogaenog Zakona. Sama injenica da On oklijeva s
izvrenjem kazne svjedoi o veliini grijeha koji zahtijeva njegovu kaznu i otrini osvete koja
oekuje prijestupnike.
329

Meutim, dok je kanjavao, Bog se sjeao milosti. Amaleani su trebali biti uniteni, ali
Kenijci koji su prebivali meu njima trebali su biti poteeni. Ovaj narod, premda ne u cijelosti
slobodan od idolopoklonstva, bili su oboavaoci Boga i bili su prijateljski naklonjeni prema
Izraelu. Iz ovog plemena je bio Hobab, Mojsijev urjak, koji je pratio Izraelce na njihovim
putovanjima kroz pustinju te im je svojim poznavanjem zemlje pruio vrijednu pomo.
Od poraza Filistejaca kod Mikmasa aul je ratovao s Moabom, Amonom i Edomom kao i
s Amaleanima i Filistejcima, i kuda god je krenuo sa svojim naoruanjem on je izvojevao nove
pobjede. Kad je primio nalog da pode protiv Amaleka, on je odmah proglasio rat. Njegovom se
autoritetu pridruio i prorokov, a na poziv na rat izraelski su vojnici doli pod njegovu
zastavu. Cilj ovog pothvata nije smio biti samouzdizanje. Izraelci nisu sebi trebali pripisati ast
pobjede niti uzeti plijen svojih neprijatelja. Oni su trebali zaratiti samo kao in poslunosti
Bogu, u cilju izvrenja njegove kazne na Amaleanima. Bog je namjeravao da svi narodi
posmatraju sudbinu tog naroda koji je prkosio njegovoj suverenosti i upamte da ih je unitio
onaj isti narod kojeg su prezirali.
aul potue Amaleane od Havile pa sve do Sura, koji lei pred Egiptom. I iva uhvati
Agaga, amalekoga kralja, a sav narod zatre otricom maa, izvrujui herem, kleto unitenje.
Ali aul i narod potedjee Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce, i
sve to je bilo dobro. Na svemu tome ne htjedoe izvriti herem; nego to je god od stoke bilo
bez cijene i vrijednosti, na tom izvrie herem.
Ova pobjeda nad Amaleanima bila je najsjajnija pobjeda koju je aul ikada izvojevao, a
posluila je da ponovno zapali ponos u srcu, njegovu najveu opasnost. Boanska naredba
prema kojoj su Boji neprijatelji bili preputeni potpunom unitenju bila je samo djelomino
ispunjena. Iz elje da uvea ast svog pobjednikog povratka prisutnou kraljevskog
zatoenika aul se usudio oponaati obiaje naroda oko njega i potedio Agaga, surovog i
ratobornog amalekog kralja. Narod je za sebe zadrao najljepu stoku, tegleu stoku,
opravdavajui svoj grijeh injenicom da su stoku sauvali za prinoenje rtava Gospodu.
Meutim, njihov je cilj bio da ih upotrijebe samo kao zamjenu da bi sauvali svoju vlastitu
stoku.
aul je sada bio podvrgnut posljednjem ispitu. Njegovo drsko zanemarivanje Boje
volje, kojim je izrazio svoju odlunost da vlada kao nIsavisan monarh, pokazalo je da mu se ne
moe povjeriti kraljevska vlast kao Gospodnjem zastupniku. Dok su aul i njegova vojska
marirali kui osokoljeni pobjedom, u kui proroka Samuela je vladala velika zabrinutost. On
je primio poruku od Gospoda osuujui aulovo ponaanje: Kajem se to sam aula postavio
za kralja: okrenuo se od mene i nije izvrio mojih zapovijesti. Prorok je bio duboko oaloen
zbog kraljevog buntovnog ponaanja, plakao je i molio se cijelu no da bi ova strana presuda
bila povuena.
Boje kajanje nije kao ljudsko. Ipak slava Izraelova ne lae i ne kaje se, jer nije ovjek
da bi se kajao. ovjekovo pokajanje podrazumijeva promjenu miljenja. Boje pokajanje
podrazumijeva promjenu okolnosti i odnosa. ovjek moe promijeniti svoj odnos s Bogom
pokoravajui se uslovima na temelju kojih moe primiti boansku naklonost, ili se svojim
vlastitim postupcima moe nai izvan povlaetenih okolnosti, ali Gospod je isti jue i danas i
zauvijek e biti isti (Heb 13,8). aulova neposlunost je promijenila njegov odnos s Bogom, ali
uslovi Bojeg prihvatanja ostali su nepromijenjeni. Boji zahtjevi su i dalje ostali isti, jer za
Njega nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene (Jak 1,17).
Prorok je sljedeeg jutra s bolom u srcu poao u susret zabludjelom kralju. Samuel je
330

imao nadu da e aul nakon razmiljanja postati svjestan svog grijeha i pokajanjem i poniznou ponovno primiti boansku naklonost. Ali kad se naini prvi korak na putu prijestupa, taj
put postane lak. aul je, ponien svojom neposlunou, izaao u susret Samuelu s lai na
usnama. Uzviknuo je: Blagoslovljen da si od Jahve! Izvrio sam Jahvinu zapovijest.
Zvuci koji su dopirali do prorokova uha opovrgavali su izjavu neposlunog kralja. Na
direktno pitanje: Kakvo je to ovje blejanje to dopire do mojih uiju i mukanje goveda koje
ujem? aul je uzvratio: Dognali su ih od Amaleana, jer je narod potedio najbolje ovce i
najbolja goveda, da ih rtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na svemu drugome izvrili smo herem.
Narod je posluao aulovu zapovijest, ali da bi se zatitio, on je bio voljan njih optuiti za
grijeh vlastite neposlunosti.
Vijest o aulovu odbacivanju donijela je neizrecivu alost Samuelovom srcu. Ona se
morala iznijeti pred cijelom izraelskom vojskom, dok su bili ispunjeni ponosom i pobjednikom radou zbog pobjede koja je pripisana hrabrosti i vojnikim sposobnostima njihova
kralja, jer aul nije Izraelov uspjeh u ovom sukobu pripisao Bogu. Ali kad je prorok vidio
dokaze aulove pobune, on se napunio gnjevom to on, kome je Bog ukazao tako veliku ast,
prestupa zapovijest Neba i vodi Izraela u grijeh. Samuela nisu zavarale kraljeve izlike. Sa
alou i gnjevom on je objavio: Stani da ti kaem to mi je noas objavio Jahve... Koliko god si
malen sam u svojim oima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za
kralja nad Izraelom. On je ponovio Gospodnju zapovijest u vezi s Amaleanima i zahtijevao
razlog za kraljevu neposlunost.
aul je ustrajao u samoopravdanju: Ja sam posluao rije Jahvinu: poduzeo sam pohod
kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalekog kralja, i izvrio herem na Amaleanima. Ali je
narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na emu se imao izvriti herem, da rtvuje
Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu.
Prorok je sveanim i otrim rijeima razotkrio ovu la i izgovorio neopozivu presudu:
Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslunost njegovu glasu? Znaj, poslunost je
vrednija od najbolje rtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. Nepokornost je kao grijeh
aranja, samovolja je kao zloin s idolima. Ti si odbacio rije Jahvinu, zato je Jahve odbacio
tebe, da ne bude vie kralj!
Kad je kralj uo ovu stranu presudu, on je povikao: Zgrijeio sam to sam prekrio
Jahvinu zapovijest i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu. Zastraen prorokovom optubom, aul je priznao svoj grijeh, koji je ranije tvrdoglavo poricao, ali on
je ustrajao u prebacivanju krivice na narod, izjavljujui da je zgrijeio zbog straha pred njima.
Strah od kazne, a ne aljenje zbog grijeha, rukovodio je izraelskog kralja dok je preklinjao Samuela: A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom, da se poklonim Jahvi. Da se
aul istinski pokajao, on bi javno priznao grijeh, ali njegova glavna briga je bila da ouva svoj
autoritet i zadri odanost naroda. On je elio ast Samuelove prisutnosti da bi ojaao vlastiti
uticaj u narodu.
Neu se vratiti s tobom, glasio je prorokov odgovor, ti si odbacio Jahvinu rije, zato je
Jahve odbacio tebe, da ne bude vie kralj nad Izraelom. Kad se Samuel okrenuo da pode,
kralj se u agoniji straha uhvatio skuta njegova plata, ali je on ostao u njegovoj ruci. Tada mu
je prorok rekao: Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu,
koji je bolji od tebe.
aula je vie uznemirilo Samuelovo otuenje nego Boje nezadovoljstvo. Znao je da
narod ima vie povjerenja u proroka nego u njega. Ako neko drugi bude po boanskoj
331

zapovijesti pomazan za kralja, aul je mislio da nee moi odrati vlastiti autoritet. Bojao se
trenutne pobune ako ga Samuel potpuno odbaci. aul je preklinjao proroka da ga potuje pred
starjeinama i narodom tako to e mu se javno pridruiti u bogosluenju. Samuel je prema
boanskoj uputi popustio kraljevu zahtjevu, da ne bi pruio priliku za pobunu. Ali on je ostao
samo tihi svjedok slube.
in pravde, otar i straan, tek se trebao obaviti. Samuel je morao javno opravdati
Boju ast i ukoriti aulovo ponaanje. Zapovjedio je da se pred njega izvede amaleki kralj.
Od svih koji su pali od izraelskog maa Agag je bio najkrivlji i najnemilostiviji, mrzio je i
nastojao unititi Boji narod, a njegov je uticaj najsnanije promovisao idolopoklonstvo. On je
doao na prorokovu zapovijest, laskajui si da je smrtna opasnost prolost. Samuel je objavio:
Kao to je tvoj ma mnogim enama oteo djecu, tako e meu enama tvoja majka ostati bez
djeteta! I Samuel posijee Agaga pred Jahvom u Gilgalu. Nakon to je to obavio Samuel se
vratio kui u Ramu, a aul u Gibeu. Nakon toga prorok i kralj su se samo jo jednom javno
susreli.
Kad je aul bio pozvan na prijesto, on je imao skromno miljenje o svojim
sposobnostima i bio je voljan pouiti se. Nedostajalo mu je znanja, iskustva, a imao je i ozbiljne
karakterne nedostatke. Ali Gospod mu je darovao Svetoga Duha kao vodia i pomonika, i
stavio ga u poloaj u kojem je mogao razviti osobine nune za izraelskog vladara. Da je ostao
ponizan, neprekidno traei vostvo boanske mudrosti, on bi bio osposobljen da dunosti
svog uzvienog poloaja obavlja s uspjehom i au. Pod uticajem boanske milosti svaka bi
dobra osobina postajala sve snanija, dok bi zle sklonosti gubile svoju silu. To je djelo koje
Gospod eli obaviti za sve koji se posvete Njemu. Ima mnogo onih koji su pozvani na poloaj u
njegovom djelu jer imaju ponizan i pouljiv duh. On ih u svojem provienju stavlja u poloaj
gdje mogu nauiti o Njemu. On e im otkriti njihove karakterne nedostatke i svima koji trae
njegovu pomo On e dati snagu da isprave svoje zablude.
Ali aul se uzdao u visok poloaj i nevjerom i neposlunou obeastio Boga. Premda
je bio ponizan i nije vjerovao u sebe kad je prvi put bio pozvan na prijesto, uspjeh ga je uinio
samouvjerenim. Prva je pobjeda u njegovoj vladavini u srcu zapalila ponos, koji je bio njegova
najvea opasnost. Junatvo i vojno umijee to ih je pokazao za oslobaanja Jabea Gileadskog
izazvali su oduevljenje cijelog naroda. Narod je potovao svog kralja zaboravljajui da je on
samo sredstvo kroz koje je Bog djelovao i premda je aul prvo slavu pripisao Bogu, kasnije je
ast pripisao sebi. Izgubio je iz vida svoju zavisnost o Bogu i u srcu odstupio od Boga. Tako je
pripremljen put za grijeh drskosti i bogohulnitva u Gilgalu. Ista slijepa samouvjerenost navela ga je da odbaci Samuelov ukor. aul je priznao da je Samuel prorok od Boga poslan, stoga je
trebao prihvatiti njegov ukor, premda sam nije mogao uvidjeti da je zgrijeio. Da je bio voljan
uvidjeti i priznati svoju zabludu, ovo bi se gorko iskustvo u budunosti pokazalo kao zatita.
Da se Gospod tada potpuno odvojio od aula, On mu se ne bi ponovno obratio kroz
svog proroka, povjeravajui mu da obavi odreeno djelo i tako ispravi greku iz prolosti. Kad
onaj koji priznaje da je Boje dijete postane nemaran u vrenju njegove volje, i time utjee na
druge da ne potuju i zanemaruju Gospodnje uredbe jo uvijek je mogue da se njegovi
propusti pretvore u pobjede ako on prihvati ukor s iskrenom skruenou due i vrati se Bogu
u poniznosti i vjeri. Ponienje poraza esto se pokae kao blagoslov tako to nam pokae nau
nesposobnost da vrimo Boju volju bez njegove pomoi.
Kad je aul odbacio ukor koji mu je poslao Boji Sveti Duh i ustrajao u svom
tvrdoglavom samoopravdanju, on je odbacio jedino sredstvo kojim ga je Bog mogao spasiti od
332

njega samoga. On se samovoljno odvojio od Boga. On nije mogao primiti boansku pomo ili
vostvo sve dok se ne vrati Bogu priznajui svoje grijehe.
aul se u Gilgalu prikazao vrlo savjestan dok je stajao pred izraelskom vojskom
prinosei rtvu Bogu. Ali ova pobonost nije bila istinska. Vjerski obred obavljen u direktnoj
suprotnosti Bojoj zapovijesti samo je sluio da oslabi aulove ruke, liavajui ga pomoi koju
je Bog bio tako voljan dati.
aul je u pohodu protiv Amaleka mislio da je uinio sve to je bilo bitno od onoga to
mu je Gospod zapovjedio, ali Gospod nije bio zadovoljan djelominom poslunou, niti je bio
voljan previdjeti ono to je zanemareno iz uvjerljivih pobuda. Bog ovjeku nije dao slobodu da
odstupi od njegovih zahtjeva. Gospod je rekao Izraelu: Nemojte raditi... svako to se njemu
ini dobro, ve dri i vri sve ove naredbe to ti ih propisujem. (Pnz 12,8.28) Kad se
odluimo za neki korak, mi ne trebamo pitati hoe li nam to donijeti tetu, ve je li to u skladu
s Bojom voljom. Neki se put uini ovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. (Izr 14,12)
Poslunost je vrednija od najbolje rtve. Sami rtveni prinosi nisu u Bojim oima
imali vrijednosti. Njihova je svrha bila da prinositelj izrazi pokajanje zbog grijeha i vjeru u
Hrista i obaveze se na buduu poslunost Bojem Zakonu. Ali bez pokajanja, vjere i poslunog
srca, rtve su bile bezvrijedne. aul je, direktno krei Boju zapovijest, predloio da prinese
rtvu od onoga to je Bog odredio za unitenje i time je pokazao otvoreni prezir prema
boanskom autoritetu. Ova bi sluba bila uvreda Nebu. Ipak, koliko je onih koji idu istim
pravcem, a pred njima su aulov grijeh i njegove posljedice. Dok oni odbijaju vjerovati i sluati
neke Gospodnje zahtjeve, oni ustrajavaju u prinoenju Bogu formalistine vjerske slube.
Boji duh ne odgovara na takvu slubu. Bez obzira na ljudsku revnost u vrenju vjerskih
obreda, Gospod ih ne moe prihvatiti ako oni ustraju u svojevoljnom krenju jedne od
njegovih zapovijesti.
Nepokornost je kao grijeh aranja, samovolja je kao zloin s idolima. Porijeklo
pobune je u Sotoni, a svaka pobuna protiv Boga je direktni rezultat Sotoninog uticaja. Oni koji
ustaju protiv Boje vladavine ulaze u savez s praiskonskim otpadnikom i on e upotrijebiti
svoju silu i lukavstvo da zarobi osjeaje i zavede razum. On e sve prikazivati u pogrenom
svjetlu. Oni koji su, poput naih praroditelja, pod njegovom oaravajuom silom vide samo
koristi koje e primiti od prijestupa.
Ne moe se dati snaniji dokaz o Sotoninoj prijevarnoj sili od toga da mnogi koje on
vodi varaju sami sebe vjerovanjem da su u Bojoj slubi. Kad su se Korali, Datan i Abiram
pobunili protiv Mojsijeva autoriteta, oni su mislili da se protive samo ljudskom vodi, ovjeku
poput njih samih, i oni su povjerovali da doista slue Bogu. Ali odbacujui Boje izabrano
sredstvo, oni su odbacili Hrista, oni su uvrijedili Bojeg Duha. Tako su i u Hristovim danima
jevrejski knjievnici i starjeine, koji su tvrdili da revnuju za Boju ast, razapeli Bojeg Sina.
Isti duh jo uvijek postoji u srcima onih koji odlue slijediti svoju vlastitu volju nasuprot
Bojoj volji.
aul je imao najiscrpniji dokaz da je Samuel bio boanski nadahnut. Njegova smjelost
da zanemari Boju zapovijest danu preko proroka protivila se opomenama razuma i zdravog
rasudivanja. Njegova smrtonosna pretpostavka mora se pripisati sotonskim arolijama. aul je
pokazao veliku revnost u iskorjenjivanju idolopoklonstva i vraanja, a ipak ga je isti duh
protivljenja Bogu potaknuo na neposlunost boanskim zapovijestima i on je jednako tako bio
nadahnut Sotonom kao i oni koji se bave vraanjem. Kad je bio ukoren, on je pobuni dodao
tvrdoglavost. Da se i otvoreno pridruio idolopoklonicima, on ne bi vie uvrijedio Boga.
333

Zanemariti ukore i opomene Boje rijei ili njegova Duha opasan je korak. Mnogi, poput
aula, poputaju kunjama dok ne postanu slijepi za pravu prirodu grijeha. Oni sebi laskaju da
imaju neki dobar cilj na umu te da nisu pogrijeili kad su odstupili od Gospodnjih zahtjeva. Oni
to ine usprkos Duhu milosti sve dok vie ne uju njegov glas, a oni budu preputeni
obmanama koje su izabrali.
Bog je kroz aula Izraelu dao kralja prema njihovom vlastitom srcu, kao to je Samuel
rekao kad je u Gilgalu aulu predao kraljevstvo: I eto vam sada kralja koga ste izabrali) (1
Sam 12,13) Naoit, plemenita stasa i kneevska dranja njegov je izgled bio u skladu s
njihovom predstavom kraljevskog dostojanstvenika, a njegovo osobno junatvo i sposobnost
voenja vojske bili su kvaliteti koje su oni smatrali najboljima za pribavljanje potovanja i
asti meu narodima. Oni se nisu brinuli to njihov kralj nije posjedovao uzvienije osobine
koje ga mogu osposobiti da vlada pravedno i nepristrano. Oni nisu traili onoga koji je imao
istinsku plemenitost karaktera, koji je ljubio i potovao Boga. Oni nisu traili savjet od Boga u
vezi s osobinama koje vladar treba imati da bi ouvao njihovu posebnost, svetu prirodu
njegovog izabranog naroda. Oni nisu traili Boji put, ve vlastiti put. Stoga im je Bog dao
kralja kakvog su eljeli, onoga iji je karakter odraavao njihov. Njihova srca nisu se pokorila
Bogu i boanska milost nije pokorila njihovog kralja. Oni e pod vladavinom ovog kralja
primiti potrebno iskustvo da bi mogli uvidjeti svoju zabludu i vratiti se odanosti Bogu.
Ipak Gospod nije aula, predavi mu odgovornost kraljevstva, prepustio samome sebi.
On je poslao Duha Svetoga da poiva na aulu kako bi mu otkrio vlastite slabosti i potrebu za
boanskom milou. Da se aul oslonio na Boga, On bi bio s njim. Sve dok je Boja volja
nadzirala njegovu volju. Bog je njegove napore mogao okruniti uspjehom. Ali kad je aul
odluio djelovati nezavisno od Boga Gospod vie nije mogao biti njegov vodi te je bio prisiljen
odbaciti ga. Tada je na prijesto pozvao ovjeka po svom srcu (1 Sam 13,14), ne nekoga koji je
imao bezgrean karakter, ve onoga koji se umjesto da vjeruje sebi, oslanjao na Boga, koga je
vodio Duh Sveti i koji se, kad je zgrijeio, pokorio ukoru i popravio.

334

62. poglavlje

POMAZANJE DAVIDA
Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 16,1-13.

Nekoliko milja juno od Jerusalema nalazi se Betlehem, grad velikoga kralja gdje je
roen David, Jesejev sin, i to vie od hiljadu godina prije no to je dijete Isus poloen u jasle, a
mudraci s Istoka mu se poklonili. Stoljeima prije Spasiteljeva dolaska, David je u djetinjstvu
uvao stada koja su pasla na brdima koja su okruivala Betlehem. Jednostavni djeak pastir
pjevao je pjesme to ih je sam skladao, a muzika njegove harfe divno je pratila melodiju njegovog mladalakog glasa. Gospod je izabrao Davida i pripremao ga u njegovom usamljenom
ivotu sa stadom za djelo koje je mu je namjeravao povjeriti u kasnijim godinama.
Dok je David tako ivio u osamljenosti svog poniznog pastirskog ivota, Gospod Bog je
govorio o njemu proroku Samuelu. Jahve ree Samuelu: Dokle e tugovati zbog aula, kad
sam ga ja odbacio da ne kraljuje vie nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i poi na put! Ja te
aljem Betlehemcu Jeseju, jer sam izmeu njegovih sinova izabrao sebi kralja... Uzmi sa sobom
junicu pa reci: Doao sam da rtvujem Jahvi! I pozovi Jeseja na rtvu, a ja u te sam pouiti to
e initi: pomazat e onoga koga ti kaem. Samuel uini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je
doao u Betlehem, gradske mu starjeine drui dou u susret i zapitaju: Znai li tvoj dolazak
dobro? Samuel odgovori: Da, dobro! Doao sam da rtvujem Jahvi. Oistite se i doite sa
mnom na rtvu! Potom oisti Jeseja i njegove sinove i pozva ih na rtvu. Starjeine su
prihvatile poziv na rtvu, a Samuel je takoe pozvao Jeseja i njegove sinove. Izgraen je
rtvenik i pripremljena rtva. Cijeli je Jesejev dom bio prisutan, osim Davida, najmlaeg sina,
koji je ostao uvati stado jer nije bilo sigurno ostaviti stada nezatiena.
Kad je rtvovanje zavreno, a prije sudjelovanja u rtvenom obroku, Samuel je poeo
svoju proroku provjeru Jesejevih sinova plemenita izgleda. Eliab je bio najstariji, i od svih je
najvie sliio aulu po stasu i ljepoti. Njegov naoit izgled i prekrasno izgraen stas privlaili
su panju proroka. Dok je Samuel posmatrao njegovo kraljevsko dranje pomislio je:
Jamano, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik, i on je ekao na boansku naredbu da ga
pomae. Ali Jahve nije gledao na vanjski izgled. Eliab se nije bojao Boga. Da je bio pozvan na
prijesto, on bi bio ponosit, zahtjevan vladar. Gospodnja rije Samuelu je glasila: Ne gledaj na
njegovu vanjtinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao to gleda
ovjek: ovjek gleda na oi, a Jahve gleda to je u srcu. Spoljanja ljepota ne moe duu
preporuiti Bogu. Mudrost i savrenstvo otkriveni u karakteru i ponaanju izraavaju istinsku
ljepotu ovjeka, a unutarnja vrijednost, savrenstvo srca, jest to to odluuje o naoj
prihvatljivosti pred Gospodom nad vojskama. Kako duboko trebamo biti svjesni ove istine kad
sudimo o sebi i drugima! Mi iz Samuelove greke moemo nauiti kako je uzaludna procjena
koja se temelji na ljepoti lica ili plemenitosti stasa. Moemo vidjeti kako je ovjekova mudrost
nesposobna da razumije tajne srca ili shvati Boje savjete bez posebnog prosvjetljenja s Neba.
Boje misli i putevi za njegova stvorenja su iznad naih ogranienih umova, ali mi moemo biti
uvjereni da e njegova djeca biti postavljena na poloaj za koji su osposobljena i bie im
omogueno da ostvare djelo koje je predano u njihove ruke, ako ele svoju volju pokoriti
335

Bogu, tako da ovjekova pokvarenost ne ometa njegove blagotvorne planove.

Samuel je posmotrio Eliaba i estoro brae koji su bili prisutni na bogosluenju i
dolazili jedan za drugim da ih prorok pogleda, ali Gospod nije dao znak da je izabrao bilo
kojega od njih. Samuel je s bolnom napetou pogledao posljednjeg mladia. Prorok je bio
zbunjen i smeten. Zapitao je Jeseja: Jesu li to svi tvoji sinovi? Otac je odgovorio: Ostao je jo
najmlai, on je na pai, za stadom. Samuel je naredio da se i njega dovede rijeima: Poalji po
njega, jer neemo sjedati za sto dok on ne doe.
Usamljeni pastir je bio zapanjen neoekivanim pozivom vjesnika koji ga je obavijestio
da je prorok doao u Betlehem te da je poslao po njega. Iznenaen je ispitivao zato ga je
prorok i sudija izraelski elio vidjeti, ali je bez oklijevanja posluao poziv. Bio je to rumen
momak, lijepih oiju i divna stasa. Dok je Samuel sa zadovoljstvom posmatrao stasita,
muevna, umjerena djeaka pastira, Gospodnji glas je progovorio proroku rijeima: Ustani,
pomai ga: taj je! David se pokazao hrabrim i vjernim u poniznoj dunosti pastira, a sada ga je
Bog izabrao da bude voa njegovog naroda. Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred
njegove brae. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. Prorok je obavio zadani posao, i s
olakanjem se u srcu vratio u Ramu.
Samuel nije obznanio svoj zadatak ak ni Jesejevoj porodici i sveanost je Davidova
pomazanja obavljena u tajnosti. Za mladia je to bio nagovjetaj visokog poloaja koji ga je
oekivao, a pored svih raznovrsnih iskustava i opasnosti u narednim godinama, ova ga je
spoznaja mogla nadahnuti da ostane vjeran Bojem cilju koji se trebao ostvariti u njegovom
ivotu.
David se nije ponio zbog velike asti koja mu je ukazana. Usprkos uzvienom poloaju
koji je trebao zauzimati, on je tiho nastavio sa svojim poslom, zadovoljno ekajui razvitak
Gospodnjeg plana u vrijeme i na nain koji On odredi. Ponizan i umjeren kao i prije svog
pomazanja, djeak pastir se vratio u brda da kao i uvijek njeno pazi i uva svoje stado.
Meutim, on je s novim nadahnuem skladao svoje melodije i svirao svoju harfu. Pred njim se
prostirao krajolik bogate i raznolike ljepote. Vinogradi, s grozdovima, odsjajivali su na suncu.
umska drveta, sa svojim zelenilom, ljuljala su se na vjetru. Posmatrao je sunce koje je
svjetlou preplavilo nebo, izlazei kao mlada iz lonice i radujui se kao junak koji tri utrku.
Ponosni su gorski vrhunci sezali do neba, u daljini su se uzdizale ogoljele litice planinskog
lanca Moaba, a iznad svega se prostiralo njeno plavetnilo nebeskog svoda. A iznad toga bio je
Bog. On ga nije mogao vidjeti, ali njegova djela su bila puna njegove slave. Svjetlost dana,
pozlaene ume i planine, doline i potoci, uzdizali su um da gledaju Oca svjetlosti, Tvorca
svakog dobrog i savrenog dara. Svakodnevna otkrivenja Stvoriteljeva karaktera i velianstva
ispunjavala su srce mladog pjesnika divljenjem i radou. Razmiljajui o Bogu i njegovim
djelima, sposobnosti Davidova uma i srca su se razvijale i jaale za djelo u kasnijem ivotu.
Svakodnevno je dolazio u sve bliskiji odnos s Bogom. Njegov um neprekidno je ponirao do
novih dubina za svjeim temama koje e nadahnuti njegove pjesme i probuditi muziku harfe.
Bogate melodije njegova glasa razlijegale su se zrakom, odzvanjale gorama kao da odgovaraju
na radosno pjevanje anela na nebu.
Ko moe izmjeriti posljedice godina rada i lutanja meu usamljenim brdima? Zajednica
s prirodom i Bogom, briga za stado, opasnosti izbavljenja, alosti i radosti, njegova skromna
sudbina, nisu samo trebali oblikovati Davidov karakter i uticati na njegov budui ivot ve su
psalmi dragog izraelskog pjesnika trebali u budunosti zapaliti ljubav i vjeru u srcima Bojeg
naroda, pribliavajui ih njegovom srcu koje ih uvijek ljubi i kroz koga sva stvorenja ive.
336

David se, u ljepoti i snazi mladosti, pripremao da zauzme visok poloaj meu
najplemenitijima na zemlji. Njegovi talenti, dragocjeni Boji darovi, iskoriteni su da uzvise
slavu boanskog Darivatelja. Njegove prilike za razmiljanje i meditaciju sluile su da ga
obogate mudrou i pobonou koje su ga uinile miljenikom Boga i anela. Dok je razmiljao
o savrenstvu svog Stvoritelja, njegovoj se dui otkrila jasnija predodba o Bogu. Razjanjene
su nejasne teme, tekoe su olakane, usklaene nedoumice, a svaka zraka nove svjetlosti
izazivala je izljeve oduevljenja, draesne himne predanja na slavu Boga i Otkupitelja. Ljubav
koja ga je pokretala, brige koje su ga muile, pobjede koje su ga pratile, bile su teme njegovih
misli, i dok je posmatrao Boju ljubav u svim dogaajima svog ivota, njegovo je srce kucalo
sve revnijim divljenjem i zahvalnou, njegov je glas odzvanjao bogatijom melodijom, njegova
harfa je odzvanjala jo veom radou. Djeak pastir je sve vie jaao, sve vie spoznavao, jer
je Duh Boji bio na njemu.

337

63. poglavlje

DAVID I GOLIJAT
Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 16,14-23 i 17.

Kad je kralj aul shvatio da ga je Bog odbacio i kad je osjetio silu rijei ukora kojima mu
se prorok obratio, on je bio ispunjen gorkom buntovnou i oajem. Ponositu kraljevu glavu
nije pognulo istinsko pokajanje. On nije jasno shvatao uvredljivu prirodu svog grijeha i nije se
trudio da promijeni svoj ivot, ve se prepustio mranim mislima o Bojoj nepravdi koja ga je
liila izraelskog prijestola i njegovom potomstvu oduzela naslee. Uvijek je bio zaokupljen
oekivanjem propasti koja je sustigla njegov dom. Smatrao je da je junatvo to ga je pokazao
u sukobu s neprijateljima trebalo nadoknaditi njegov grijeh neposlunosti. On nije s krotkou
prihvatio Boju kaznu, ve je njegov ponositi duh postao oajan, dok nije doao do ruba ludila.
Njegovi savjetnici su mu predloili da trai uslugu vjetog muziara u nadi da e ublaavajui
tonovi instrumenta umiriti njegov nemirni duh. David je Bojim provienjem kao vjet muziar na harfi doveden pred kralja. Njegove uzviene i nebeski nadahnute melodije imale su
eljeni uinak. Nestala je muna melanholija koja se kao mraan oblak spustila na aulov um.
Kad njegova sluba na aulovu dvoru vie nije bila potrebna, David se vraao svojim
stadima u brda i dalje ouvao jednostavnost duha i ponaanja. Pozivali su ga da slui pred
kraljem kad je to bilo nuno, da umiri um uznemirenog monarha dok ga zli duh ne napusti.
Premda je aul izrazio zadovoljstvo s Davidom i njegovom mizikom, mladi pastir je odlazio iz
kraljeva doma u polja i brda svojih stada s osjeajem olakanja i razdraganosti.
David je rastao ti milosti kod Boga i ljudi. Bio je pouen putovima Gospodnjim i on je
sada predao svoje srce za potrtunije vrenje Boje volje nego prije. Imao je novih tema za
razmiljanje. Bio je na kraljevskom dvoru i vidio kraljevske odgovornosti. Otkrio je neke
kunje koje su pritiskivale aulovu duu i prodro u mnoge tajne karaktera i ponaanje prvog
izraelskog kralja. Vidio je slavu kralja zasjenjenu tamnim oblakom jada i znao je da aulov
dom, u osobnom ivotu, nije bio sretan. Sve je to unosilo nemirne misli u onoga koji je bio
pomazan da kraljuje nad Izraelom. Ali dok je bio zaokupljen dubokim razmiljanjem,
optereen brigama, on se okretao svojoj harfi i iz nje izvlaio melodije koje su njegov um
uzdizale do Autora svakog dobra, a tamni oblaci koji su naoko zasjenjivali obzorje budunosti
bili su raspreni.
Bog je Davidu iznosio pouku o povjerenju. Kao to je Mojsije bio obuen za svoj posao,
tako je Gospod osposobljavao Jesejeva sina da postane voa njegovog izabranog naroda. U
svojoj brizi za stada on je stekao pojam o brizi koju Veliki pastir ima za svoja stada.
Usamljeni breuljci i divlje klisure, gdje je David lutao sa svojim stadima, bili su
skrovita grabeljivih zvijeri. esto je iz gutara oko Jordana izlazio lav ili medvjed iz svoje
jazbine u brdima, i razjareni od gladi napadali bi stado. U skladu s obiajima onog vremena
David je bio naoruan samo prakom i pastirskim tapom, a on je ipak rano pruio dokaz o
svojoj snazi i hrabrosti titei dobro koje mu je bilo povjereno. Kasnije je opisujui ove susrete
rekao: Tvoj je sluga uvao ovce svome ocu, pa kad bi doao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz
stada, ja bih potrao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me,
338

uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. (1 Sam 17,34.35) Njegovo iskustvo u
ovakvim prilikama pokazalo je Davidovo srce i razvilo u njemu hrabrost, odvanost i vjeru.
I prije no to je pozvan na aulov dvor, David se istaknuo svojim djelima i junatvom.
Slubenik koji je skrenuo kraljevu panju na njega rekao je: Hrabar je ovjek i ovjek ratnik,
vjet je govornik, krasna je stasa, i Jahve je s njim.
Kad je Izrael objavio rat protiv Filistejaca, tri Jesejeva sina su se pridruila vojsci pod
zapovjednitvom aula, ali David je ostao kod kue. Meutim, nakon nekog vremena on je
otiao da ih posjeti u aulovu logoru. Prema oevoj zapovijesti on je trebao prenijeti poruku i
dar svojoj starijoj brai i saznati jesu li zdravi i na sigurnom. Ali Jesej nije znao da je mladom
pastiru bio povjeren vei zadatak. Izraelska se vojska nalazila u opasnosti i aneo je naredio
Davidu da spasi svoj narod.
Dok se David pribliavao vojsci, uo je zvuk metea kao da bitka treba poeti svakog
trenutka, ... kad je vojska izlazila u bojni red i dizala bojni poklik. Izraelci i Filistejci su se
svrstavali u bojni red, vojska protiv vojske. David je potrao prema vojsci, priao i pozdravio
brau. Dok je govorio s njima, izaao je Golijat, filistejski ratni junak, i uvredljivim rijeima
prkosio Izraelu, izazivajui ih da nadu ovjeka iz svojih redova koji bi se s njim suoio u
pojedinanoj borbi. Ponovio je svoj izazov, a kad je David vidio da je Izrael ispunjen strahom i
saznao da je Filistejac dan za danom ponavljao svoj prkos, ne nalazei junaka koji bi uutkao
hvalisavca, duh se u njemu uznemirio. U njemu se raspalila revnost da ouva ast ivog Boga i
ugled njegovog naroda.
Izraelska vojska bila je potitena. Njihova hrabrost je nestala. Govorili su jedan drugom: Jeste li vidjeli onoga ovjeka to je izaao? David je od sramote i srdbe uzviknuo: I ko
je taj neobrezani Filistejac, da izaziva bojne redove ivoga Boga?
Eliab, Davidov najstariji brat, uvi ove rijei, dobro je poznavao osjeaje koji su
obuzimali duu mladog ovjeka. David je ak i kao pastir pokazao smjelost, hrabrost i snagu
koji su se rijetko viali, a tajnovit Samuelov posjet kui njihova oca i njegov tihi odlazak, u
umovima brae probudili su sumnju u stvarni cilj njegova posjeta. U njima se probudila zavist
kad su vidjeli da je David uzvien iznad njih i nisu prema njemu pokazivali potovanje i ljubav
zbog potenja i bratske njenosti. Gledali su ga kao pukog malenog momia, obanina, a Eliab
je smatrao da je pitanje koje je izgovorio ukor njegovom vlastitom kukaviluku jer nije
pokuao uutkati filistejskog diva. Stariji je brat ljutito uzviknuo: A to si ti doao ovamo?
Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: doao si
da vidi bitku! David je odgovorio odluno ali i s potovanjem: A to sam uinio? Zar se ne
smije ni rije rei?
Davidove rijei su ponovljene kralju koji je pozvao mladia pred sebe. aul je sa
zaprepatenjem sluao rijei pastira kad je rekao: Neka nikome ne klone srce zbog onoga
ovjeka! Tvoj e sluga izai i borie se s tim Filistejcem. aul je nastojao odvratiti Davida od
njegove namjere, ali mladia se nije moglo odvratiti. Odgovorio je na jednostavan i skroman
nain, iznosei svoja iskustva dok je uvao oeva stada. On je rekao: Jahve koji me izbavio iz
lavlje pande i medvjede ape, izbavit e me iz ruku toga Filistejca. I aul je rekao Davidu: Idi
i Jahve neka bude s tobom!
Izraelska je vojska tokom etrdeset dana drhtala pred ponositim izazovima ovog
filistejskog diva. Njihova su srca zamrla dok su posmatrali njegovo ogromno tijelo, visoko est
lakata i jedan pedalj. Na glavi je imao kacigu od bronze, bio je obuen U ljuskav oklop teak
pet hiljada bronzanih ekela, a na nogama je imao bronzane nogavice. Oklop je bio nainjen od
339

bronzanih ljusaka koje su se meusobno preklapale, poput ribljih ljusaka, i bile su tako dobro
povezane da sulica ili strijela nisu mogle probiti oklop. Div je i na leima nosio ogromnu sulicu
od mjedi. Kopljaa njegovog koplja bila je kao tkalako vratilo, a iljak koplja teak est
stotina eljeznih ekela. Pred njim je stupao titonoa.
Golijat je ujutro i uvee prilazio izraelskom logoru viui: to ste izali da se svrstate
za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi aulove sluge? Izaberite izmeu sebe jednoga ovjeka pa
neka side k meni! Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi emo biti vae sluge. Ako li ja
pobijedim njega i pogubim ga, onda ete vi biti nae sluge i nama ete robovati. Jo je Filistejac
rekao: Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi ovjeka da se ogledamo u
dvoboju!
Premda je aul dao Davidu doputenje da prihvati Golijatov izazov, kralj je imao malo
nade da e David biti uspjean u svom hrabrom pothvatu. Izdana je zapovijest da se mladi
odjene u kraljev vlastiti oklop. Na glavu mu je stavljena teka mjedena kaciga, a oklop na tijelo
i pripasan mu je monarhov ma. Tako opremljen on je poao na svoj zadatak, ali se ubrzo
poeo vraati. Prva misao u umovima zabrinutih posmatraa je bila da je David odluio ne
riskirati svoj ivot u suoavanju s neprijateljem u tako neravnopravnom sukobu. Ali to je bilo
daleko od pomisli ovog mladia. Kad se vratio aulu, sljedeim je rijeima traio doputenje da
odloi teki oklop: Ne mogu hodati u tome, jer nisam navikao. Odloio je kraljev oklop i
umjesto toga uzeo samo tap u svoju ruku sa svojom pastirskom torbom i jednostavnu praku.
Izabrao je pet glatkih kamenova iz potoka, stavio ih u svoju torbu, i s prakom u ruci pribliio
se Filistejcu. Div je hrabro hodio naprijed, oekujui da e susresti najmonijeg izraelskog
ratnika. Njegov titonoa iao je pred njim. Izgledao je kao da mu se niko ne moe
suprotstaviti. Kad se pribliio, ugledao je samo momia, koga su zvali djeak, zbog njegova
izgleda. David se rumenio od zdravlja, a njegovo dobro graeno tijelo, nezatieno oklopom,
bilo je izloeno neprijatelju. Ipak izmeu njegova mladalakog izgleda i ogromnih Filistejevih
udova postojala je upadljiva razlika.
Golijat je bio ispunjen zaprepatenjem i ljutnjom. Zar sam ja pseto, povikao je, te ide
na me sa tapovima? Onda je obasuo Davida najstranijim prokletstvom svih bogova to ih je
znao. Podrugljivo je dovikivao: Doi k meni, da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima
zemaljskim!
David se nije uplaio pred filistejskim junakom. Iskoraujui naprijed on je rekao
neprijatelju: Ti ide na me s maem, s kopljem i sa sulicom, a ja idem na te u ime Jahve
Sabaota, Boga Izraelovih eta koje si ti izazvao. Danas e te Jahve predati u moju ruku, ja u te
ubiti, skinut u tvoju glavu i jo u danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske
dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva e zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav
e ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke, i on
vas predaje u nae ruke.
U glasu se osjeao prizvuk neustraivosti, a izgled pobjede i radosti bio je njegovom
lijepom licu. Ovaj govor iznesen jasnim, melodinim glasom, odzvanjao je zrakom i hiljade
koje su bile svrstane za rat jasno su ga ule. Golijatov gnjev se do krajnosti raspalio. On je u
svom bijesu spustio kacigu koja je titila njegovo elo i potrao da se osveti svom protivniku.
Jesejev sin se pripremao za svog neprijatelja. Kad se Filistejac pribliio i poao prema Davidu,
izae David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje
kamen i hitnu ga iz prake. I pogodi Filistejca u elo; kamen mu se abi u elo, i on pade niice
na zemlju.
340

Zaprepatenje se proirilo redovima obje vojske. Oni su bili uvjereni da e David biti
ubijen, ali kad je kamen letio zrakom, pravo u cilj, oni su vidjeli kako je moni ratnik zadrhtao i
ispruio ruke kao da ga je pogodila iznenadna sljepoa. Div se zanjihao, posrnuo i kao
posjeeni hrast pao na zemlju. David nije ekao ni trenutak. Pritrao je tijelu Filistejca koji je
leao i s obje ruke izvukao Golijatov teki ma. Trenutak ranije, div se hvalisao da e njime
odsjei mladievu glavu s ramena i predati njegovo tijelo pticama nebeskim. Sada ga je on
digao u zrak i glava hvalisavca se otkotrljala od trupla, a povik radosti je odjeknuo izraelskim
logorom.
Filistejce je obuzeo uas, a smetenost koja je uslijedila dovela je do naglog povlaenja.
Uzvici pobjednikih Izraelaca odjekivali su vrhovima planina dok su trali za neprijateljima u
bijegu, i potjerae Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci
pokrie put od Sarajima sve do Gata i do Ekrona. Nato se Izraelci vratie iz te estoke potjere
za Filistejcima i opljakae njihov logor. A David uze Filistejevu glavu i odnese je u Jerusalem,
a oruje njegovo poloi u svoj ator.

341

64. poglavlje

DAVID KAO BJEGUNAC

Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 18 do 22.

Nakon to je ubio Golijata, aul je zadrao Davida kod sebe i nije mu dopustio da se
vrati oevoj kui. Jonatanova se dua prikloni Davidovoj dui, i Jonatan ga zavolje kao samoga
sebe. Jonatan i David su sklopili savez o bratstvu te kraljev sin skide... plat koji je imao na
sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, ak i svoj ma, svoj luk i svoj pojas. Davidu su bile
povjerene vane odgovornosti, a on je ipak ouvao svoju skromnost te stekao naklonost
naroda kao i kraljevske porodice.
Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao aul, David bijae sretne ruke, i aul ga
postavi na elo svojim ratnicima. David je bio razborit i vjeran, a bilo je oito da na njemu
poiva Boji blagoslov. aul je ponekad shvatao svoju vlastitu nesposobnost da upravlja
Izraelom i osjeao da bi kraljevstvo bilo sigurnije kad bi bilo povjereno nekome ko je primao
upute od Gospoda. aul se nadao da e njegova povezanost s Davidom biti i njegova zatita.
Budui da je Gospod titio i pokazivao naklonost prema Davidu, njegova prisutnost mogla je
zatititi aula kad je s njim iao u rat.
Boje provienje je povezalo Davida i aula. Davidov poloaj na dvoru pruio mu je
znanje o kraljevskim poslovima kao priprema za budui uzvieni poloaj. To ga je osposobilo
da stekne povjerenje naroda. Nestalnost i tekoe koje su ga stizale zbog aulovog
neprijateljstva navele su ga da zavisi o Bogu i da mu se potpuno povjeri. Prijateljstvo Jonatana
i Davida takoe je bilo Boje provienje da bi sauvao ivot budueg izraelskog vladara. Bog je
u svim ovim stvarima ispunjavao svoje milostive namjere i s Davidom i izraelskim narodom.
Meutim, aul nije ostao prijatelj s Davidom. Kad su se David i aul vraali iz bitke s
Filistejcima, ene su pleui pjevale: Pobi aul svoje tisue, David na desetke tisua. Demon
ljubomore je uao u kraljevo srce. Bio je ljut jer je David u pjemama izraelskih ena uzdizan
iznad njega. Umjesto da potisne ovaj osjeaj zavisti, on je pokazao slabost svog karaktera i
uzviknuo: Davidu su dale desetke tisua, a meni samo tisue! Jo mu samo treba kraljevstvo!
Jedan veliki nedostatak aulova karaktera bila je njegova ljubav prema odobravanju.
Ova osobina je bila uticaj koji je nadzirao njegova djela i misli, sve je obiljeavala njegova elja
za hvalom i samouzvisivanjem. Njegovo mjerilo dobra i zla bilo je nisko mjerilo narodnog
odobravanja. Nijedan ovjek koji ivi zato da zadovolji ovjeka, a ne trai prvo Boje
odobrenje, nije siguran. aulove ambicije su bile da bude prvi meu onima koje ljudi potuju, a
kad su se pjevale pjesme hvale, kralj je bio vrsto uvjeren da e David zadobiti srca naroda i
zavladati umjesto njega.
aul je prepustio svoje srce duhu ljubomore koji je zatrovao njegovu duu. Usprkos
poukama to ih je primio od proroka Samuela kojima je nauen da e Bog ostvariti sve to
odlui i da to niko ne moe sprijeiti, kralj je jasno pokazao da nema istinsko znanje o Bojim
planovima i sili. Izraelski monarh je suprotstavljao svoju volju volji Beskonanog. aul nije
nauio, dok je vladao Izraelskim kraljevstvom, da treba vladati svojim duhom. Dopustio je da
njegovi porivi kontroliraju njegov razum sve dok nije bio obuzet bijesom strasti. Dobivao je
342

napade bijesa i tada je bio spreman oduzeti ivot bilo kome ko se usudio usprotiviti njegovoj
volji. Iz takvog stanja bjesnila zapadao je u stanje malodunosti i samoprezira, a grinja
savjesti bi obuzimala njegovu duu.
Volio je sluati Davida kako svira harfu i inilo mu se da su ga zli duhovi za neko
vrijeme naputali, ali jednog dana kad je mladi sluio pred njim, pjevajui hvalu Bogu uz
divnu pratnju svoga instrumenta, aul je iznenada bacio svoje koplje na muziara s namjerom
da mu oduzme ivot. Boje posredovanje je sauvalo Davidov ivot i on je nepovrijeen
pobjegao od bijesa poludjelog kralja.
aulova mrnja prema Davidu se poveavala i on je sve upornije traio mogunost da
mu oduzme ivot, ali nijedan od njegovih planova protiv Bojeg pomazanika nije uspijevao.
aul se predao nadzoru zlog duha koji je njime vladao, dok je David vjerovao u Onoga koji je
moan u svojini savjetima i snaan izbavitelj. Gospodnji strah poetak je mudrosti (Izr 9,10),
a Davidova molitva neprekidno je bila upuena Bogu da moe savreno hoditi pred Njim.
elei se osloboditi prisutnosti svog rivala kralj ga ukloni iz svoje blizine i postavi ga
za tisunika... Ali svemu Izraelu i Judi omilje David. Narodu nije dugo trebalo da vidi da je
David sposobna osoba te da poslove koji su mu povjereni vodi s mudrou i vjetinom. Savjeti
mladog ovjeka su bili mudri i odmjereni i pokazali se da ih je sigurno slijediti, dok su aulove
prosudbe ponekad bile nepouzdane, a njegove odluke nemudre.
Premda je aul uvijek traio priliku da uniti Davida, on ga se bojao, budui da je bilo
oito da je Gospod bio s njim. Davidov besprijekoran karakter izazivao je kraljev bijes. Smatrao je da ga sam Davidov ivot i prisutnost ukorava jer je u nepovoljnom svjetlu prikazivao
njegov karakter. aula je zavist inila jadnim, a nasljednika njegova prijestola stavljala u
opasnost. Koliko je neizrecivih nesrea izazvala ova zla karakterna osobina u naem svijetu!
Isto neprijateljstvo koje se nalazilo u aulovu srcu podstaklo je Kajinovo srce protiv njegovog
brata Abela, jer su Abelova djela bila pravedna i Bog ga je uzvisio, a njegova su djela bila zla i
Gospod ih nije mogao blagosloviti. Zavist je potomak ponosa, i ako se njeguje u srcu, ona
izaziva mrnju i naposljetku i osvetu i ubistvo. Sotona je pokazao svoj vlastiti karakter kad je
poticao aulov bijes protiv onoga koji mu nikada nije uinio nita naao.
Kralj je budno pazio na Davida nadajui se da e nai trenutak nepromiljenosti ili
nesmotrenosti koja bi mogla posluiti kao izgovor da padne u nemilost. Smatrao je da on ne
moe biti zadovoljan dok ovom mladiu ne oduzme ivot i ostane opravdan pred narodom za
svoje zlo djelo. Postavljao je Davidu zamke potiui ga da vodi rat protiv Filistejaca s jo
veom estinom, obeavajui kao nagradu za njegovo junatvo brak s najstarijom kerkom
kraljevske kue. Davidov jednostavan odgovor na ovaj prijedlog je bio: Ko sam ja i ta znai
moj ivot, ta li kua oca mojega, u Izraelu, da budem kraljev zet? Monarh je pokazao svoju
neiskrenost tako to je kneginju udao za drugog.
Naklonost Mihale, aulove najmlae keri, prema Davidu pruala je kralju jo jednu
priliku da kuje zavjeru protiv svog suparnika. Mladiu je ponuena Mihalina ruka uz uslov da
prui dokaze o porazu i pogubljenju odreenog broja narodnih neprijatelja. aul miljae da
e tako Davida gurnuti u ruke Filistejcima, ali Gospod je zatitio svog slugu. David se vratio
kao pobjednik iz bitke da bi postao kraljev zet. Ali je Davida ljubila aulova ki Mihala i
monarh je, bijesan, gledao kako je njegova zavjera uzvisila onoga koga je pokuao unititi. On
je ipak i dalje bio uvijek uvjeren da je to bio ovjek za koga je Gospod rekao da je bolji od njega
i koji e vladati na izraelskom prijestolu umjesto njega. Odbacujui sve maske on je izdao
zapovijest Jonatanu i dvorskim slubenicima da oduzmu ivot onome koga je on mrzio.
343

Jonatan je otkrio Davidu kraljevu namjeru i zapovjedio mu da se sakrije dok on ne

zamoli svog oca da potedi ivot izraelskog izbavitelja. On je pred kralja iznio sve to je David
uinio da sauva ast i ivot naroda, kao i stranu krivicu koja bi poivala na ubici onoga koga
je Bog upotrijebio da raspri njegove neprijatelje. Kraljeva savjest je bila dirnuta i njegovo se
srce smekalo. ivoga mi Jahve, David nee umrijeti! David je izveden pred aula i on je
sluio u njegovoj prisutnosti kao to je to inio i u prolosti.
Ponovno je objavljen rat izmeu Izraelaca i Filistejaca i David je predvodio vojsku
protiv neprijatelja. Izraelci su odnijeli veliku pobjedu i narod je hvalio njegovu mudrost i
junatvo. To je sluilo kao poticaj bivoj aulovoj gorini protiv njega. Dok je mladi svirao
pred kraljem ispunjavajui prostoriju skladnim zvucima, aula su obuzele njegove strasti i on
je na Davida bacio koplje, mislei da e muziara prikovati na zid, ali Gospodnji je aneo
skrenuo smrtonosno oruje. David je pobjegao i otiao u vlastitu kuu. aul je poslao uhode da
ga ubiju dok ujutro bude izlazio iz kue.
Mihala je obavijestila Davida o namjerama svog oca. Molila ga je da bijegom spasi svoj
ivot te da ga ona spusti niz prozor i tako mu omogui da pobjegne. On je pobjegao k Samuelu
u Ratnu, a prorok je, ne bojei se kraljevog nezadovoljstva, dobrodolicom prihvatio bjegunca.
Samuelov je dom bio mirno mjesto u poreenju sa kraljevskom palatom. Ovdje, u brdima,
Gospodnji uvaeni sluga je nastavio svoje djelo. Grupa vidjelaca je bila s njim i oni su pomno
prouavali Boju volju i s potovanjem sluali rijei uputa koje su silazile sa Samuelovih usana.
Dragocjene su bile pouke to ih je David nauio od ovog izraelskog uitelja. David je vjerovao
da aulovim odredima nee biti nareeno da napadnu ovo sveto mjesto, ali inilo se da
nijedno mjesto nije sveto za pomraeni um oajnog kralja. Davidova povezanost sa Samuelom
izazvala je kraljevu ljubomoru da ne bi onaj kojeg se irom Izraela potovalo kao Bojeg
proroka svoj uticaj iskoristio za napredovanje aulova suparnika. Kad je kralj saznao gdje je
David, on je poslao glasnike da ga dovedu u Gibeu, gdje je namjeravao izvriti svoju ubilaku
namjeru.
Glasnici su poli na put, namjeravajui ubiti Davida, ali njih je nadzirao Onaj koji je vei
od aula. Presreli su ih nevidljivi aneli, kao i Baalama na putu da prokune Izraela. Poeli su
prorokovati o onome to e se dogoditi u budunosti i javljati slavu i velianstvo Jahve. Tako je
Gospod nadvladao bijes ovjeka i pokazao svoju silu da obuzda zlo, dok je svog slugu okruio
anelima uvarima.
Vijesti su dole i do aula dok je on eljno ekao da mu David padne u ruke, ali umjesto
da primi Boji ukor, on je postao jo ozlojeeniji i poslao druge glasnike. Boji Duh je svladao i
njih i oni su se pridruili prvima u prorokovanju. Kralj je poslao i tree poslanstvo, ali kad su
oni doli meu grupu proroka, boanski je uticaj siao i na njih te su i oni prorokovali. aul je
onda odluio poi sam, jer je njegovo estoko neprijateljstvo postalo nekontrolirano. Bio je
odluan da ne eka drugu priliku da ubije Davida. Namjeravao ga je ubiti vlastitom rukom bez
obzira na posljedice im mu doe nadohvat ruke.
Ali Boji aneo ga je susreo na putu i nadvladao ga. Boji Duh ga je nadzirao svojom
silom i on je hodio i izgovarao molitve Bogu, prekidane proroanstvima i svetim pjesmama.
Prorokovao je o dolasku Mesije kao Otkupitelju svijeta. Kad je doao u prorokov dom u Ratnu,
odloio je vanjsku odoru koja je oznaavala njegov poloaj i cijeli dan i no leao pod uticajem
boanskog Duha pred Samuelom i njegovim uenicima. Narod je bio privuen da vidi ovaj
udan prizor te se o kraljevom iskustvu govorilo nadaleko i nairoko. Tako je ponovno pred
kraj njegove vladavine nastala izreka u Izraelu da je aul meu prorocima.
344

Namjera progonitelja je ponovno poraena. Uvjeravao je Davida da se pomirio s njim,

ali David je imao malo povjerenja U kraljevo pokajanje. On je iskoristio ovu priliku da
pobjegne dok se kraljevo raspoloenje kao i ranije ne promijeni. Njegovo je srce bilo ranjeno i
on je elio jo jednom vidjeti svog prijatelja Jonatana. Svjestan svoje nevinosti traio je kraljevog sina i izrekao najdirljiviji poziv: to sam uinio? pitao je. Kakva je bila moja krivica i to
sam zgrijeio tvome ocu da trai moj ivot? Jonatan je vjerovao da je njegov otac promijenio
namjeru te da vie ne namjerava Davidu oduzeti ivot. I Jonatan mu je rekao: Daleko od tebe
ta misao! Eto, moj otac ne poduzima nita, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zato
bi dakle moj otac krio od mene upravo to? Nee to biti! Nakon jedinstvena prikaza Boje sile
Jonatan nije mogao vjerovati da bi njegov otac jo uvijek elio ubiti Davida, budui da bi to bila
pobuna protiv Boga. Ali David u to nije bio uvjeren. On je sa arkom eljom rekao Jonatanu:
Ali ivoga mi Jahve i ivota mi tvoga ima samo jedan korak izmeu mene i smrti.
U vrijeme mladog mjeseca u Izraelu se slavio sveti praznik. Ovaj se praznik odrao dan
nakon Davidova i Jonatanova razgovora. Na ovom se prazniku oekivalo da se obojica mladia
pojave za kraljevim stolom, ali David se bojao doi te je dogovoreno da on posjeti svoju brau
u Betlehemu. Po povratku on se trebao sakriti u polju nedaleko od mjesta slavlja, i tri dana biti
odsutan iz kraljeve prisutnosti, a Jonatan e pratiti kakav e to uinak imati na aula. Ako se
neko bude raspitivao o Jesejevom sinu, Jonatan je trebao rei da je otiao kui da prisustvuje
rtvi koja se prinosi u kui njegova oca. Ako kralj ne pokae svoju ljutnju, ve odgovori:
Dobro! tada e za Davida biti sigurno da se vrati u dvor. Ali ako se razbjesni zbog njegove
odsutnosti, to e odluiti o Davidovom bijegu.
Prvog dana praznika kralj se nije raspitivao o Davidovoj odsutnosti, ali kad je njegovo
mjesto ostalo prazno i drugi dan, on je upitao: Zato Jesejev sin nije doao na objed ni juer ni
danas? I Jonatan je odgovorio aulu: David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem.
Rekao mi je: Pusti me da idem, jer slavimo porodinu rtvu u mom gradu, i moja su me braa
pozvala da doem. Ako sam dakle stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju
brau. Eto zato ga nema kod kraljeva stola. Kad je aul uo ove rijei, nije mogao savladati
svoj bijes. Izjavio je da sve dok David ivi Jonatan ne moe doi na izraelski prijesto i
zahtijevao je da se odmah poalje po Davida da bi ga ubio. Jonatan je ponovno posredovao za
svog prijatelja molei: Zato on mora umrijeti? to je uinio? Ovaj poziv kralju uinio je
njegov bijes jo sotonskijim i koplje koje je namijenio Davidu sada je bacio na vlastita sina.
Knez je bio oaloen i ogoren i naputajui kraljevsku prisutnost on vie nije bio gost
na prazninoj sveanosti. Bol je slomila njegovu duu kad se u dogovoreno vrijeme pojavio na
mjestu gdje je David trebao saznati o kraljevim namjerama za njega. Pali su jedan drugom u
zagrljaj i gorko plakali. Kraljeve mrane strasti bacile su sjenu na ivot mladia i njihova je
alost bila previe snana da bi se izrazila. David je uo posljednje Jonatanove rijei dok su se
rastajali da bi poli razliitim putevima: Idi u miru! to smo se obojica zakleli Jahvinim
imenom, neka Jahve bude svjedok izmeu mene i tebe, izmeu moga potomstva i tvoga
potomstva dovijeka!
Kraljev sin se vratio u Gibeu, a David se pourio u Nob, grad udaljen samo nekoliko
milja, koji je takoe pripadao Benjaminovom plemenu. ator je bio prenesen u to mjesto iz ila
i ondje je sluio veliki svetenik Ahimelek. David nije znao gdje da potrai utoite osim kod
Bojih sluga. Svetenik ga je posmatrao sa zaprepatenjem dok je urno uao, oito sam, s
izgledom koji je odavao brigu i alost. Upitao je to ga je ovdje dovelo. Mladi se neprekidno
bojao da e biti otkriven te je pribjegao prijevari. David je rekao sveteniku da ga je kralj
345

poslao na tajni zadatak, koji je zahtijevao brzu otpremu. On je ovdje pokazao nedostatak vjere
u Boga i njegov grijeh je prouzroio smrt velikog svetenika. Da je jasno iznio injenice,
Ahimelek bi znao kako da se ponaa da spasi svoj ivot. Bog zahtijeva da istinitost obiljeava
ivot njegovog naroda ak i u najveim opasnostima. David je od svetenika zatraio pet
hljebova. Kod Bojeg ovjeka nije bilo niega osim svetog hljeba, ali David je uspio ukloniti
njegovu nedoumicu i dobiti hljeb da zatomi svoju glad.
Ali, pojavila se nova opasnost. Doeg, nadglednik aulovih pastira, koji je prihvatio vjeru
Izraelaca, molio se na mjestu bogosluenja. Videi ovog ovjeka David je odluio pouriti i nai
drugo utoite kao i neko oruje s kojim bi se mogao braniti ako bude potrebno. Zatraio je od
Ahimeleka ma i reeno mu je da ima samo Golijatov ma koji je u atoru uvan kao uspomena. David je odgovorio: Takva vie nema, daj mi ga! Vratila mu se hrabrost kad je uzeo ma
koji je nekad upotrijebio da uniti filistejskog junaka.
David je pobjegao Ahiu, kralju Gata, jer je smatrao da je sigurniji meu neprijateljima
svog naroda nego u aulovu podruju. Ali Ahiu je reeno da je David ovjek koji je godinama
ranije ubio filistejskog junaka i on se naao u velikoj opasnosti. Ali pretvarajui se da je
umobolan prevario je svoje neprijatelje te tako pobjegao.
Davidova prva greka je bila nepovjerenje u Boga u Nobu, a njegova je druga greka
bila prijevara Ahia. David je pokazao plemenite karakterne osobine, a njegova moralna vrednoa pribavila mu je naklonost naroda, ali kad ga je stigla kunja, njegova je vjera posrnula i
pojavile su se ljudske slabosti. U svakom je ovjeku vidio uhodu i izdajicu. David je u velikoj
krizi gledao na Boga i porazio filistejskog diva. On je vjerovao Bogu i iao u njegovo ime. Ali
dok su ga hvatali i progonili, nedoumica i alost uinili su da izgubi svog nebeskog Oca iz vida.
Ovo iskustvo je posluilo da podui Davida mudrosti. Ono ga je navelo da shvati svoje
slabosti i nunost neprekidne zavisnosti 0 Bogu. Kako je dragocjen uticaj Bojeg Duha kad
doe na depresivnu i oajnu duu, hrabrei obeshrabrene, jaajui slabe i dajui hrabrost i
pomo umornim Gospodnjim slugama. O, kakav je na Bog koji se njeno odnosi prema
grjenicima i pokazuje svoje strpljenje i njenost u nevolji, i kad nas svlada neka velika alost!
Svaka greka Boje djece znak je njihovog nedostatka vjere. Kad sjene obuzmu duu,
kad elimo vidjelo i vostvo, mi moramo podignuti pogled: iznad tame je svjetlost. David ni za
trenutak nije smio pokazati nevjeru u Boga. On je imao razlog da mu vjeruje. On je bio
Gospodnji pomazanik i njega su u opasnosti titili Boji aneli. Bio je naoruan hrabrou da
ini prekrasne stvari i samo da je svoje misli usmjerio s tekih okolnosti u kojima se naao i
razmiljao o Bojoj sili i velianstvu, on bi imao mir ak i u sjeni smrtnoj. On je s povjerenjem
mogao ponoviti Gospodnje obeanje: Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, ali se ljubav
moja nee odmai od tebe, nit e se pokolebat moj Savez mira, kae Jahve koji ti se smilovao.
(Iz 54,10)
David je meu judejskim planinama traio utoite od aulova gonjenja. Dobro je
pobjegao u peinu Adulam, mjesto koje se s malim snagama moglo obraniti protiv brojne
vojske. A kad su to ula njegova braa i sva njegova porodica, dooe onamo da mu se
prikljue. Davidova porodica nije se mogla osjeati sigurnom znajui da se kraljeva
nerazumna sumnja moe u svakom trenutku usmjeriti protiv njih zbog odnosa s Davidom. Oni
su tada saznali, ono to se postupno proulo Izraelom, da je Bog izabrao Davida kao budueg
vladara svoga naroda. Vjerovali su da e s njim biti sigurniji, premda je bio bjegunac u
usamljenoj peini, nego biti izloeni umobolnoj ludosti zavidnog kralja.
U peini Adulam porodica se sjedinila u ljubavi i slozi. Jesejev sin je pjevanjem i
346

sviranjem harfe mogao rei: Gle, kako je dobro i kako je milo kao braa zajedno ivjeti! (Ps
133,1) On je okusio gorinu nepovjerenja od vlastite brae, i sklad koji je sada zamijenio
neslogu donio je radost progonjenom srcu. Ovdje je David skladao pedeset sedmi psalam.
Nije dugo potrajalo, a i drugi koji su eljeli pobjei od kraljevih pritisaka pridruili su se
Davidovoj grupi. Bilo je mnogo onih koji su izgubili povjerenje u izraelskog vladara, jer su
uvidjeli da ga Gospodnji Duh vie nije vodio. Osim toga skupie se oko njega svi koji bijahu u
nevolji, svi zadueni, svi nezadovoljni, i on im posta vodom. A bijae ih oko njega do etiri
stotine ljudi. Ovdje je David imao vlastito malo kraljevstvo i tu je vladao red i disciplina. Ali
ak i u ovom utoitu u planinama on se nije osjeao sigurnim jer je neprekidno imao dokaze
da kralj nije odustao od svojih ubilakih namjera.
On je naao utoite za svoje roditelje kod Moabskog kralja, a onda, na dojavu o
opasnosti od Gospodnjeg proroka, pobjegao iz svog skrovita u Heretsku umu. Iskustvo to
ga je doivljavao Davidu nije bilo nepotrebno ili besplodno. Bog ga je disciplinirao da bi ga
osposobio da postane mudar general kao i pravedan i milostiv kralj. Sa grupom bjegunaca on
se pripremao da preuzme posao koji je aul, zbog svojih ubilakih strasti i slijepe
neopreznosti, postao nesposoban obaviti. Ljudi ne mogu ostaviti Boje savjete i zadrati mir i
mudrost koja e ih osposobiti da djeluju pravedno i oprezno. Nema tako strane, beznadne
ludosti kao kad slijedimo ljudsku mudrost, bez vostva Boje mudrosti.
aul je spremao postaviti zamku i uhvatiti Davida u peini Adulam, a kad je otkrio da je
David napustio ovo mjesto utoista, kralj je bio vrlo ljutit. Davidov bijeg je za aula bio tajna.
Nije ga mogao objasniti, osim da vjeruje kako je u njegovu logoru bio izdajica koji je Jesejevu
sinu dojavio o njegovoj blizini i namjeri.
Uvjeravao je svoje savjetnike da se protiv njega stvorila zavjera i s ponudom bogatih
darova i poloaja asti on ih je potkupio da meu njegovim narodom otkriju ko se sprijateljio s
Davidom. Doeg Edomac je postao dounik. Potaknut astoljubljem, ambicijama i mrnjom
protiv svetenika, koji su ukoravali njegov grijeh, Doeg je izvijestio o Davidovom posjetu
Abimeleku, prikazujui ge u takvom svjetlu da raspali aulov bijes protiv Bojeg ovjeka.
Rijei tog zlobnog jezika zapalile su vatru i izazvale najgore strasti u aulovu srcu. Izvan sebe
od bijesa on je naredio da se cijela svetenika porodica pogubi. Strana zapovijest je izvrena.
Ne samo Abimelek ve i lanovi doma njegovog oca, osamdeset i pet ljudi koji su nosili
opleak, bili su pobijeni na kraljevu zapovijest, rukom ubilakog Doega.
I Nob, sveteniki grad, pohara otricom maa, pobivi mukarce i ene, djecu i
dojenaad, goveda, magarce i ovce. aul je to mogao uiniti samo pod Sotoninom kontrolom.
Kad je Bog rekao da se napunila mjera amaleke pokvarenosti i zapovjedio mu da ih potpuno
uniti, on se smatrao previe saaljivim da izvri boansku zapovijest te je potedio ono to je
bilo odvojeno za unitenje, ali sada je bez Boje zapovijesti, pod Sotoninim vostvom, mogao
pobiti Gospodnje svetenike i donijeti propast stanovnicima Noba. Takva je pokvarenost
ljudskog srca koje je odbilo Boje vostvo.
Ovo je djelo cijeli Izrael ispunilo strahom. Kralj kojeg su oni izabrali poinio je ovu
strahotu i on je to uinio po uzoru na kraljeve iz drugih naroda koji se nisu bojali Boga. Koveg
je bio s njima, ali svetenici koje su oni pitali za savjet bili su pobijeni maem. to slijedi nakog
toga?

347

65. poglavlje

DAVIDOVA VELIKODUNOST
Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 22,20-23 i 23 do 27.

Nakon aulovog krvolonog ubistva Gospodnjih svetenika, izbavio se samo jedan sin
Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar, i pobjegao k Davidu. Ebjatar javi Davidu da je
aul poklao Jahvine svetenike. A David odvrati Ebjataru: Ja sam ve onoga dana kad ondje
bijae Doeg Edomac znao da e on zacijelo javiti to aulu! Ja sam krivac za ivote tvoga
oinskoga doma. Ostani kod mene, ne boj se: ko bude traio tvoj ivot, trait e moj. Kod mene
e biti dobro uvan.
David, koga je kralj jo uvijek progonio, nije nalazio mjesto odmora ili sigurnosti. U
Keili je njegova hrabra grupa spasila grad da ga ne osvoje Filistejci, ali oni nisu bili sigurni ak
ni meu ljudima koje su izbavili. Iz Keile su otili u pustinju Zif.
U vrijeme kad je u Davidovu ivotu bilo malo svijetlih dogaaja on se obradovao kad ga
je Jonatan, koji je saznao mjesto njegova utoita, neoekivano posjetio. Dragocjeni su bili
trenuci koje su ova dva prijatelja provela u zajednikom druenju. Izmjenjivali su razliita
iskustva i Jonatan je ohrabrio Davidovo srce rijeima: Ne boj se, jer te nee stii ruka moga
oca aula. Ti e kraljevati nad Izraelom, a ja u biti drugi do tebe; i moj otac aul zna to dobro.
I sklopie njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Hori, a Jonatan ode svojoj kui.
David je nakon Jonatanova posjeta hrabrio svoju duu pjesmama hvale pratei se na
svojoj hrafi dok je pjevao:
U Jahvu se uzdam!
Zato dakle govorite dui mojoj:
Odleti u goru kao ptica!
Gle, bezbonici ve luk napee,
za tetivu strijelu zapee
da iz potaje ustrijele pravednika.
Kad su temelji uzljuljani
to da uini pravednik?
Jahve je u svom svetom Hramu,
na nebeskom sjedi prijestolu.
Oi njegove motre,
vjeama ispituje sinove ljudske.
Jahve ispituje pravedna i nepravedna,
iz dna due mrzi silnika. (Ps 11,1-5)
Zifejci u ije je pustinjsko podruje David doao iz Keile poslali su poruku aulu u Gibeu
da znaju gdje se David skriva te da e povesti kralja do njegova sklonita. Ali David je,
upozoren na njihove namjere, promijenio svoje mjesto potraivi utoite u brdima izmeu
Maona i Mrtvog mora.
aulu je ponovno poslana poruka: David je u engadskoj pustinji! Tada aul uze tri
hiljade odabranih ljudi iz svega Izraela i pode traiti Davida i njegove ljude na istok od Litica
348

divokoza. David je sa sobom imao samo est stotina ljudi dok je aul poao na njega s
vojskom od tri hiljade ljudi. Jesejev sin i njegovi ljudi su u zabaenoj peini ekali na
Gospodnje vostvo U vezi s onim to trebaju uiniti. Dok se aul penjao planinom, on je
skrenuo i sam uao u peinu u kojoj su David i njegova grupa bili skriveni. Kad su Davidovi
ljudi to vidjeli, poticali su svog vodu da ubije aula. injenicu da je kralj sada bio u njihovim
rukama oni su protumaili kao siguran dokaz da je sam Bog predao neprijatelja u njihove ruke
kako bi ga mogli unititi. David je bio u kunji da tako gleda na ovaj dogaaj, ali glas savjesti
mu je progovorio rijeima: Ouvao me Jahve da takvo to uinim svome gospodaru, da
dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin.
Davidovi ljudi jo uvijek nisu bili voljni ostaviti aula na miru i oni su podsjetili svog
zapovjednika na Boje rijei: Ja u predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim
kako ti se mili! Tada je David ustao i odsjekao skut od aulova plata. Ali kasnije je imao
grinju savjesti jer je oskvrnuo odjeu kralja.
aul je ustao i izaao iz peine da nastavi potragu kad je zauo glas: Gospodaru kralju!
Okrenuo se da vidi ko mu se obraa, a to je bio Jesejev sin, ovjek kojeg je tako dugo elio imati
u svojim rukama da ga ubije. David se poklonio priznajui ga kao svog gospodara. Onda se
sljedeim rijeima obratio aulu: Zato slua ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oi mogle vidjeti da te Jahve predao danas u moje ruke u
ovoj peini. Rekoe mi da te ubijem, ali te potedjeh i rekoh: Neu dii svoje ruke na svoga
gospodara, jer je Jahvin pomazanik. O moj oe, pogledaj i vidi skut od svoga plata u mojoj
ruci: odsjekao sam skut od tvoga plata, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema
ni zlobe ni opaine. Ja nisam zgrijeio protiv tebe, a ti vreba na moj ivot da mi ga uzme!
Kad je aul uo Davidove rijei, on se ponizio i nije mogao a da ne prizna njihovu
istinitost. Njegovi su osjeaji bili duboko dirnuti kad je shvatio da se nalazio u rukama ljudi iji
je ivot traio. David je stajao pred njim svjestan svoje nevinosti. aul je omekana duha
uzviknuo: Je li to tvoj glas, sine Davide? I aul je podigao svoj glas i plakao. Onda je rekao
Davidu: Pravedniji si od mene, jer ti si meni uinio dobro, a ja sam tebi uinio zlo... Kad se
ovjek namjeri na svoga neprijatelja, puta li ga da ide mirno svojim putem? Neka ti Jahve
naplati za ono dobro to si mi danas uinio! Sada pouzdano znam da e zacijelo biti kralj i da
e se kraljevstvo nad Izraelom trajno odrati u tvojoj ruci. David je onda sklopio savez sa
aulom da e, kad se to dogodi, milostivo postupati prema aulovoj kui i nee iskorijeniti
njegovo ime.
Poznavajui aulovo ponaanje u prolosti David nije mogao vjerovati kraljevim
obeanjima, niti se nadati da e njegovo pokajniko stanje dugo trajati. Tako je David, kad se
aul vratio kui, ostao u planinskim uporitima.
Neprijateljstvo protiv Bojih sluga koje njeguju oni koji su popustili Sotoninoj sili
ponekad se pretvori u osjeaj pomirenja i milosra, ali promjena nije uvijek trajna. Nakon to
ljudi zlih namjera ine i govore zle stvari protiv Gospodnjih sluga, uvjerenje da su pogrijeili
ponekad se duboko usadi u njihove umove. Gospodnji se Duh bori s njima i oni ponize svoja
srca pred Bogom i pred onima iji su uticaj htjeli unititi i tako mijenjaju svoje ponaanje. Ali
kad ponovno otvore vrata prijedlozima Zloga, stare misli oivljuju, budi se staro neprijateljstvo i oni se vraaju izvriti isto djelo zbog kojeg su se pokajali i koje su za neko vrijeme
odbacili. Oni ponovno govore zlo, optuujui i osuujui puni gorine upravo one kojima su
izrekli najporaznija priznanja. Sotona moe iskoristiti takve due s veom silom nakon to
iskuse sve to, jer su zgrijeili usprkos veem vidjelu.
349

Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga nariui za njim; i pokopae ga u
njegovu zaviaju u Rami. Izraelski je narod Samuelovu smrt smatrao nenadoknadivim
gubitkom. Umro je veliki, dobri prorok i poznati sudija i bol je naroda bila duboka i iskrena.
Samuel je od svog djetinjstva hodio pred Izraelom potena srca. Premda su aula priznali kao
kralja, Samuelov je uticaj bio snaniji jer je njegov ivot bio obiljeen vjernou, poslunou i
posveenjem. itamo da je sudio Izraelu cijeli svoj ivot.
Kad je narod usporeivao aulov i Samuelov ivot, oni su uvidjeli greku koju su
poinili kad se nisu eljeli razlikovati od okolnih naroda. Mnogi su sa strahom posmatrali
stanje drutva koje je sve bre proimala nevjernost i bezbonost. Primjer njihovog vladara
vrio je veliki uticaj, i ma koliko Izraelci oplakivali Samuela, Gospodnjeg proroka, on je bio
mrtav.
Narod je izgubio osnivaa i predsjednika svetih kola, a ni to nije bilo sve. Izgubili su
onoga kome su ljudi bili naviknuti dolaziti sa svojim velikim tekoama, izgubili su nekoga ko
je neprekidno posredovao pred Bogom za najbolje interese svog naroda. Samuelovo posredovanje je njima davalo osjeaj sigurnosti jer mnogo moe molitva pravednika ako je arka
Gak 5,16). Narod je osjeao da ih je Bog odbacio. inilo se da je kralj na rubu ludila. Pravda je
bila izvrtana, a red se pretvorio u pometnju.
Upravo kad je narod bio rastrgan unutarnjim sukobima, kad je umirujui, bogobojazan
Samuelov savjet bio najpotrebniji, Bog je svom ostarjelom sluzi dao odmor. Misli naroda su
bile ispunjene gorinom dok su posmatrali njegovo mirno mjesto poivalita i sjeali se svoje
ludosti kad su ga odbacili kao vladara, jer je on bio tako blisko povezan s Nebom da se inilo
kako cijeli Izrael povezuje s Jahvinim prijestolom. Samuel je bio taj koji ih je uio da ljube i
sluaju Boga, ali sada, kad je on bio mrtav, narod je osjeao da su preputeni milosti kralja koji
se udruio sa Sotonom i koji e narod rastaviti od Boga i Neba.
David nije mogao doi na Samuelov pogreb, ali on ga je duboko i njeno oplakivao kao
to vjeran sin oplakuje predana oca. Znajui da je Samuelova smrt raskinula jo jednu stegu
kojom su obuzdavana aulova djela, David je iskoristio priliku da potrai sigurnije mjesto te je
pobjegao u pustinju Paran. Ovdje je skladao sto dvadeseti i sto dvadeset prvi psalam. U ovoj
pustinjskoj divljini, shvatajui da je prorok mrtav, a kralj njegov neprijatelj, on je pjevao:
Pomo je moja od Jahve
koji stvori nebo i zemlju.
Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i nee zadrijemati on, uvar tvoj.
Ne, ne drijema i ne spava
on, uvar Izraelov.
uvao te Jahve od zla svakoga,
uvao duu tvoju!
uvao Jahve tvoj izlazak i povratak
odsada dovijeka. (Ps 121,2-8)
David i njegovi ljudi su tokom boravka u Paranskoj pustinji titili stada bogataa
Nabala, koji je u tom podruju imao veliko bogatstvo, od napada pljakaa. Nabal je bio
Halebov potomak, ali po prirodi je bio grub i tvrdica.
Bilo je vrijeme strienja ovaca, vrijeme gostoprimstva. Davidu i njegovim ljudima bilo
je prijeko porebno neto hrane i u skladu s obiajima onoga vremena Jesejev je sin poslao Nabalu deset mladia i naredio im da ga pozdrave u ime svog gospodara i dodaju: Mir tebi, mir
350

tvome domu, mir svemu to ima! Sada, ujem, strie ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas,
nismo ih dirali, nita im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu. Pitaj svoje sluge, i kazae ti.
Zato neka ovi momci nadu milost pred tobom, jer smo doli u svean dan. Podaj svojim
slugama i svome sinu Davidu to ti se nade pri ruci.
David i njegovi ljudi bili su kao zatitni zid Nabalovim pastirima i stadima, a sada su
traili od ovog bogatog ovjeka da svojim obiljem zadovolji potrebe onih koji su mu tako
vrijedno sluili. David i njegovi ljudi su mogli sami uzeti od njegovih stada, ali oni to nisu
uinili. Njihovo je ponaanje bilo poteno. Meutim, Nabal nije zamijetio njihovu ljubaznost.
Odgovor koji je dao Davidu otkrivao je njegov karakter: Ko je David, ko je Jesejev sin? Danas
ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. Zar da uzmem svoj hljeb, svoju vodu,
svoju stoku koju sam poklao za svoje strigae, pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni
odakle su?
Kad su se mladii vratili praznih ruku i sve prenijeli Davidu, on se napunio srdbom.
Zapovjedio je svojim ljudima da se spreme za borbu, jer je odluio kazniti ovjeka koji mu je
uskratio njegovo pravo i koji je nepravdi pridodao uvredu. Ovakva je plahovita odluka vie
bila u skladu sa aulovim nego s Davidovim karakterom, ali Jesejev je sin tek trebao nauiti
pouku o strpljenju u koli nevolje.
Jedan od Nabalovih slugu pourio je Abigajili, Nabalovoj eni, nakon to je on otpustio
Davidove ljude. Eto, rekao je, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave naega
gospodara, a on ih potjerao. A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, nita
nismo izgubili dokle god smo bili u polju. Nou i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme
dok smo bili s njima pasui stada. Razmisli sada i vidi to e uiniti, jer je gotova pogibija
naem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak ovjek komu se ne moe nita kazati.
Ne savjetujui se sa svojim muem i ne govorei mu o svojim namjerama Abigajila je
uzela dovoljnu koliinu hrane, natovarila ih na magarce i po sluzi poslala naprijed, a sama je
krenula u susret Davidovoj grupi. Susrela ga je u brdskom gutiku. Kad je Abigajila ugledala
Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred Davida niice, poklonivi se do zemlje. Bacivi mu se
tako pred noge, ree: Gospodaru, neka na mene padne krivica! Dopusti da slubenica tvoja
progovori tvojim uima, i udostoj se posluati rijei slubenice svoje! Abigajila se obratila
Davidu s potovanjem kao da je govorila okrunjenom kralju. Nabal je prezirno uzviknuo: Ko
je David? ali Abigajila ga je nazvala gospodarom. Ona je ljubaznim rijeima pokuala
smekati njegove povrijeene osjeaje i molila ga za svog mua. Bez imalo razmetanja ili
ponosa, ve puna Boje ljubavi i mudrosti, Abigajila je otkrila snagu svog predanja svom muu
te je Davidu jasno dala znati da neljubazno ponaanje njezina mua nije promiljena lina
uvreda protiv njega, ve jednostavno izliv jedne nesrene i sebine prirode.
Zato sada, gospodaru, ivoga mi Jahve, i tako bio iv ti, i tako ti Jahve, koji te ouvao da
ne svali na se krvnu krivicu i da ne pribavi sebi pravdu svojom rukom: neka prou kao
Nabal tvoji neprijatelji i oni koji snuju zlo mome gospodaru. Abigajila nije sebi pripisala
zasluge za odvraanje Davida od njegove nepromiljene namjere, ve je Bogu odala slavu i
ast. Ona je onda ponudila bogate zalihe kao rtvu pomirenja Davidovim ljudima i dalje molila
kao da je ona bila ta koja je izazvala voin gnjev.
Oprosti slukinji svojoj, rekla je, njenu krivicu! Zacijelo e Jahve osnovati trajan dom
mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine bojeve, i za svega tvoga ivota nee se nai zlo
na tebi. Abigajila je indirektno rekla Davidu to treba initi. On treba voditi Jahvine bojeve, a
ne traiti osvetu za osobne uvrede, premda je bio progonjen kao izdajica. Zatim je nastavila:
351

Ako se ko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka ivot moga gospodara bude pohranjen
u krinji ivota kod Jahve, tvoga Boga... I kad Jahve uini mome gospodaru svako dobro koje ti
je obeao, i kad te odredi da bude knezom nad Izraelom, onda neka ne bude na smutnju ni na
grinju savjesti mome gospodaru da je nizato prolio krv i da je sebi pribavio pravdu rukom
svojom. I kad Jahve uini dobro mome gospodaru, sjeti se tada slubenice svoje! (1 Sam
25,29-31)
Ovakve rijei su mogle doi samo s usana onoga ko je primao mudrost odozgo.
Abigajilino lice, rijei i djela su, poput cvjetna mirisa, nesvjesno odisala pobonou. Duh
Bojeg Sina prebivao je u njenoj dui. Njen govor, zainjen milou, prepun milosra i mira,
donosio je nebeski uticaj. Davidove su pobude postale pozitivnije i on je zadrhtao pri pomisli
na posljedice svoje nepromiljene namjere. Blago mirotvorcima, jer e se zvati sinovi Boji!
(Mt 5,9) Kad bi bilo mnogo vie ovakvih ena u Izraelu koje bi blaile povrijeene osjeaje,
prijeile nepromiljene porive i suzbijale velika zla rijeima mira i mudrosti!
ivot posveenog hrianina uvijek iri svjetlost, utjehu i mir. Njegova su obiljeja
istoa, taktinost, jednostavnost i korisnost. Njega nadzire nesebina ljubav koja posveuje
uticaj. Hristos je u njemu i trag svjetlosti ostaje svuda kuda ide njen vlasnik. Abigajila je bila
mudra savjetnica i odgojiteljica. Davidova je strast iezla pod silom njenog uticaja i izlaganja.
On je bio uvjeren da nije mudro uinio te da je izgubio nadzor nad svojim duhom.
On je primio ukor s poniznim srcem u skladu sa svojim vlastitim rijeima: Nek me
samo udari pravednik, ljubav je to me kara, ali ulje greniko nee mi glavu pomazati. (Ps
141,5) On se zahvalio i blagoslovio je jer ga je pravedno savjetovala. Mnogo je onih koji, kad ih
se ukori, smatraju vrijednim pohvale to to ukor primaju bez nestrpljenja, ali kako je malo
onih koji primaju ukor sa zahvalnim srcem i blogosiljaju one koji ih nastoje spasiti da ne podu
putem zla.
Kad se Abigajila vratila kui, nala je Nabala i njegove goste kako uivaju u velikoj gozbi
koju su pretvorili u prizor pijanog orgijanja. Ona nije sve do sljedeeg jutra rekla svom muu
to se dogodilo prilikom njenog razgovora s Davidom. Nabal je bio kukavica u srcu i kad je
shvatio kako ga je njegova ludost dovela do ruba iznenadne smrti on se skamenio. Bojei se da
e David i izvriti svoju osvetniku namjeru, on je ispunjen strahom zapao u stanje potpune
obamrlosti. Umro je nakon deset dana. ivot koji mu je Bog dao za njega je bio samo
prokletstvo svijetu. Usred svoje radosti i slavlja Bog mu je rekao kao to je rekao bogatom
ovjeku iz prispodobe: Ludae... jo noas zatraie ti se dua natrag. (Lk 12,20)
David se kasnije oenio Abigajilom. On je ve bio mu jedne ene, ali obiaji naroda u
njegovo vrijeme su iskvarili rasuivanje i uticali na njegovo ponaanje. ak su i veliki i dobri
ljudi pogrijeili slijedei obiaje svijeta. David je tokom cijelog svog ivota osjeao gorke
posljedice mnogozenstva.
Nakon Samuelove smrti David je nekoliko mjeseci bio na miru. Ponovno se povukao u
samou meu Zirejce, ali ovi su neprijatelji, nadajui se da e stei kraljevu naklonost,
obavijestili o Davidovom sklonitu. Ova je vijest u aulu probudila demonske strasti koje su
spavale u njegovim grudima. On je jo jednom sazvao svoje vojnike da ih vodi u progonjenju
Davida. Ali prijateljske su uhode Jesejevu sinu donijele vijest da ga aul ponovno goni i David
je s nekoliko svojih ljudi poao da izvidi poloaje svog neprijatelja. Bila je no kad su napredujui oprezno doli do neprijateljskog logora i pred sobom ugledali atore kralja i njegove
pratnje. Niko ih nije primijetio jer je logor tiho spavao. David je pozvao svoje prijatelje da
pou s njim u samo neprijateljsko sredite. Kao odgovor na njegovo pitanje: Ko e sa mnom u
352

logor sve do aula? Abiaj je odmah odgovorio: Ja u s tobom!

Skriven dugim gorskim sjenama David i njegov pratilac su uli u logor svojih neprijatelja. Dok su pokuavali utvrditi toan broj neprijatelja, naili su na aula kako spava, njegovo
je koplje bilo zabodeno u zemlju a vr za vodu bio je pored glave. Pored njega je leao Abner,
njegov glavni zapovjednik, a posvuda oko njih vojnici koji su duboko spavali. Abiaj je podigao
svoj ma i rekao Davidu: Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada
dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem,
drugoga mi nee trebati. On je ekao rije doputenja, ali je zauo apat: Nemoj ga ubijati! Jer
tko e dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekanjen?... ivoga mi Jahve, i udarit
e ga Jahve, bilo da e mu doi njegov dan da umre, bilo da e otii u boj i poginuti. Ne dao mi
Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje to mu je kod uzglavlja i
vr za vodu, pa hajdemo! I uze David koplje i vr za vodu to su bili kod aulova uzglavlja, i
oni odoe: niko nita nije vidio ni opazio, niko se nije probudio, nego su svi spavali, jer bijae
na njih pao dubok san od Jahve. Kako Gospod moe jednostavno oslabiti najsnanije, ukloniti
razboritost mudrih i obezvrijediti vjetine najopreznijih!
Kad se David naao na sigurnoj udaljenosti od logora, stao je na gorski vrh i glasno
povikao vojsci i Abneru: Nisi li ti junak? I ko ti je ravan u Izraelu? Pa zato onda nisi uvao
kralja, svoga gospodara? Nije lijepo to si ti uinio. Tako mi ivog Jahve, zasluili ste smrt to
niste uvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje
je vr za vodu to mu bijae do uzglavlja! Tada aul poznade Davidov glas i upita: Je li to tvoj
glas, sine Davide? A David odgovori: Jest, kralju gospodaru! I nastavi: Zato moj gospodar
progoni svog slugu? to sam uinio? Kakva je krivca u mojoj ruci? Zato neka se sada moj
gospodar i kralj udostoji posluati rijei svoga sluge. S kraljevih se usana ponovno zaulo
priznanje: Zgrijeio sam! Vrati mi se, sine Davide, neu ti vie initi zla, kad je danas moj ivot
u oima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teko sam pogrijeio! A Evo kraljeva
koplja, neka doe jedan od momaka i neka ga uzme! Premda je aul obeao: Neu ti vie
initi zla, David se nije predao u njegove ruke.
Ovaj drugi primjer Davidova potovanja ivota njegova vrhovnika ostavio je na aula
jo dublji dojam i prisilio ga na jo poniznije priznanje njegove zablude. Bio je zaprepaten i
ponien prikazom takve dobrote. Rastajui se od Davida aul je uzviknuo: Budi blagoslovljen,
sine Davide! Zacijelo e izvriti svoje djelo i uspjee! Ali Jesejev sin se nije nadao da e kralj
istrajati u takvom razmiljanju.
David je oajniki elio pomirenje sa aulom. inilo se neizbjenim da e on naposljetku pasti kao rtva kraljeve zlobe te je ponovno odluio traiti zaklon u filistejskoj zemlji. Sa
est stotina ljudi pod svojim zapovjednitvom on je preao na stranu Ahia, kralja Gata.
Davidov zakljuak da e aul zasigurno ostvariti svoju ubilaku namjeru donesen je bez
savjetovanja s Bogom. Dok je aul kovao zavjeru i nastojao ga unititi, Gospod je radio da
Davidu osigura kraljevstvo. Bog izvruje svoje planove premda su oni pred ovjekovim
pogledom zavijeni tajanstvenou. Ljudi ne mogu razumjeti Boje putove, i gledajui na ono
to se vidi, oni kunje, tekoe koje Bog doputa da dou na njih tumae kao neto to je
usmjereno protiv njih te e im donijeti samo unitenje. Tako je David gledao na ono to se vidi,
a ne na Boja obeanja. Sumnjao je da e ikada doi na prijesto. Duge kunje su oslabile
njegovu vjeru i iscrpile njegovo strpljenje.
Gospod nije poslao Davida da zatitu potrai kod Filistejaca, Izraelovih najogorenijih
neprijatelja. Upravo e ovaj narod do kraja biti njihov najgori neprijatelj, a on je ipak pobjegao
353

k njima da zatrai pomo u trenutku potrebe. Izgubivi svako povjerenje u aula i one koji su
mu sluili, on se predao na milost neprijatelju svog naroda. David je bio hrabar vojskovoa, a
pokazao se mudrim i uspjenim ratnikom, ali sada kad je otiao Filistejcima, on je direktno
radio protiv svojih interesa. Bog ga je podigao da uspostavi njegova mjerila u zemlji Judinoj i
nedostatak vjere ga je naveo da bez Gospodnje zapovijesti odbaci svoje mjesto dunosti.
Davidova nevjera je obeastila Boga. Filistejci su se bojali Davida vie no to su se
bojali aula i njegove vojske, ali stavljajui se pod zatitu Filistejaca, David im je otkrio slabosti
svog vlastitog naroda. On je time ohrabrio ove nemilosrdne neprijatelje da tlae Izrael. David
je bio pomazan da stoji u obrani Bojeg naroda i Gospod nije elio da njegov sluga hrabri
bezbonike tako to e im otkriti slabosti njegovog naroda ili pokazati ravnodunost prema
njihovoj dobrobiti. Nadalje, njegova su braa dobila dojam da je on otiao neznabocima
sluiti njihovim bogovima. Ovim inom on je dao povod za pogreno tumaenje njegovih
pobuda i u mnogima je izazvao predrasude protiv sebe. On je uinio upravo ono to je Sotona
elio jer je David traei utoite meu Filistejcima dao povoda za osvetniku radost Bojim
neprijateljima i njegovu narodu. David se nije odrekao sluenja Bogu niti se odrekao revnovanja za njegovu stvar, ali je rtvovao svoje povjerenje u Njega zbog svoje osobne sigurnosti i
tako okaljao pravedan i vjeran karakter koji Bog zahtijeva da ga njegove sluge imaju.
Filistejski kralj je srdano primio Davida. Toplina doeka se mogla pripisati injenici da
mu se kralj divio, a djelomino injenici da je njegovoj ispraznosti laskalo to da Izraelac zatrai
njegovu zatitu. David se u Ahiovom kraljevstvu osjeao sigurnim od izdaje. Doveo je svoju
porodicu, svoj dom i stvari zajedno sa svojim ljudima te se naizgled doao trajno naseliti u
filistejskoj zemlji. Ahiu je sve to laskalo i on je obeao zatititi izraelske bjegunce.
Na Davidov zahtjev za prebivalite u zemlji, dalje od kraljevskog grada, kralj mu je u
vlasnitvo milostivo darovao Siklag. David je shvatio da bi za njega i njegove ljude bilo opasno
ostati pod uticajem idolopoklonika. U gradu potpuno odvojenom za vlastitu upotrebu oni su
slobodnije mogli sluiti Bogu nego to bi mogli da su ostali u Gatu gdje su neznaboaki obredi
mogli biti samo izvor zla i nemira.
Dok je ivio u ovom izoliranom gradu David je ratovao s Geurcima, Girzijcima i
Amaleanima i nije ostavljao nikoga ko bi iv donio vijesti u Gat. Kad bi se vratio iz bitke on je
Ahiu dao do znanja da je ratovao protiv svog vlastitog naroda, Judejaca. Zbog tog pretvaranja
on je bio sredstvo jaanja filistejske ruke jer je kralj rekao: Ba se omrazio svome narodu.
Izraelu! Zato e mi biti sluga dovijeka! David je znao da je unitenje ovih bezbonih plemena
Boja volja i da je on bio odreen da obavi to djelo, ali on nije slijedio Boji savjet kad se sluio
prijevarom.
U ono vrijeme Filistejci skupie svoje ete za rat protiv Izraela. I Ahi ree Davidu:
Znaj da e ii sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi! David nije namjeravao dii ruku protiv svog
naroda, ali nije bio siguran kako da se ponaa dok okolnosti ne pokau to je njegova dunost.
Odgovorio je okoliajui i rekao: Dobro! Sad e vidjeti to e uiniti tvoj sluga! Ahi je
razumio da su ove rijei obeanje pomoi u nailazeem sukobu i dao svoje obeanje da e
Davidu ukazati veliku ast i dati mu visok poloaj na filistejskom dvoru.
Meutim, premda je Davidova vjera u Boja obeanja pomalo popustila on se jo uvijek
sjeao da ga je Samuel pomazao za izraelskog kralja. Sjetio se pobjeda koje mu je Bog dao nad
njegovim neprijateljima u prolosti. Sjetio se velike Boje milosti kad mu je sauvao ivot od
aulove ruke i odluio je da ne iznevjeri sveto povjerenje. Premda je izraelski kralj traio
njegov ivot on se nije elio pridruiti neprijateljima svog naroda.
354

66. poglavlje

AULOVA POGIBIJA
Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 28 i 31.

Filistejci su ponovno objavili rat Izraelcima. Dok su se Filistejci skupljali te doli i

ulogorili se kod unema, na sjevernom rubu Jizreelske nizine, dotle su aul i njegove snage
logorovale samo nekoliko milja dalje od podnoja planine Gilboe, na junoj granici ravnice. U
ovoj je ravnici Gideon s trima stotinama ljudi vodio bitku s Midjancima. Meutim, duh koji je
nadahnjivao izraelskog izbavitelja sasvim se razlikovao od onoga koji je pokretao srce kraljevo. Gideon je iao naprijed sa snanom vjerom u silu Boga Jakovljeva, ali aul se osjeao
usamljen i nezatien jer ga je Bog odbacio. Dok je posmatrao filistejsku vojsku, uplai se i
srce mu snano zadrhta.
aul je saznao da su David i njegova vojska s Filistejcima i on je oekivao da e Jesejev
sin iskoristiti priliku da se osveti za sve nepravde to ih je doivio. Kralj je osjeao veliku
tjeskobu. Njegove nerazumne strasti, koje su ga poticale da uniti Bojeg izabranika, uvukle su
narod u ovu veliku opasnost. Dok je on bio zaokupljen proganjanjem Davida, on je zanemario
obranu kraljevstva. Filistejci su, koristei se ovim stanjem, prodrli do samog sredita zemlje.
Tako dok je Sotona poticao aula da iskoristi sve svoje snage u hvatanju Davida kako bi ga
unitio, taj je isti zao duh nadahnuo Filistejce da iskoriste priliku kako bi unitili aula i
pobijedili Boji narod. Koliko esto na veliki neprijatelj koristi isti pristup! On djeluje na neko
neposveeno srce da zapali zavist i svau u crkvi, a onda koristei to podijeljeno stanje Bojeg
naroda, potie svoje sluge da rade na njihovu unitenju.
aul se sljedeeg jutra trebao upustiti u borbu s Filistejcima. Nad njim su se navukle
sjene skoranje propasti i on je eznuo za vostvom i pomoi. Meutim, on je uzalud traio
Boji savjet. aul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora, ni u snima, ni po
Urimu, ni preko proroka. Gospod nikada nije odbio duu koja mu je prila iskreno i ponizno.
Zato onda nije odgovorio aulu? Kralj je svojim vlastitim djelom proigrao sve mogunosti
obraanja Bogu. On je odbio savjet proroka Samuela, izgnao je Davida, Bojeg izabranika,
pobio je svetenike Gospodnje. Kako je mogao oekivati da mu Bog odgovori kad je presjekao
kanale komunikacije to ih je Nebo uspostavilo? On je zgrijeio protiv Duha milosti i nije mu
se moglo odgovoriti u snu ili otkrivenjem od Gospoda. aul se nije obratio Bogu s poniznou i
pokajanjem. On nije traio oprost i pomirenje s Bogom, ve izbavljenje od svojih neprijatelja.
On se svojom tvrdoglavou i pobunom udaljio od Boga. Povratka nije bilo, osim putem
pokajanja i skruenosti, ali ponosni monarh je, u svojoj brizi i oaju, odluio zatraiti pomo iz
drugog izvora.
Zato aul ree svojim slugama: Potraite mi enu koja zaziva duhove, da odem k njoj i
upitam je. aul je u cijelosti poznavao karakter dozivanja duhova. Gospod je to izriito
zabranio, a nad onima koji se bave ovom nesvetom vjetinom izreena je smrtna kazna. aul je
tokom Samuelova ivota zapovijedio da vrai i svi oni koji imaju slian duh moraju biti pobijeni, ali sada u nepromiljenu oaju i sam se obratio vradbinama koje je osudio kao gadost.
Kralju je reeno da u En Ddoru, u tajnosti, ivi ena s vraarskim duhom. Ova je ena
355

sklopila savez sa Sotonom da se prepusti njegovu nadzoru i tako ispuni njegove namjere, a
zauzvrat, knez zla je inio uda za nju i davao joj otkrivenja.
aul se preobukao i nou sa samo dvojicom u svojoj pratnji poao da trai vraarino
skrovite. Kakav alostan prizor! Izraelskog kralja vodi Sotona po svojoj volji! Kako je mraan
put kojim hode stopala onoga kojega je izabrao onaj koji je ustrajao na svom putu, odbijajui
sveti uticaj Bojeg Duha! Ima li strasnijeg ropstva od ropstva onoga koji se predao nadzoru
najveeg tiranina - samome sebi! Povjerenje u Boga i poslunost njegovoj volji bili su jedini
uslovi uz koje je aul mogao biti izraelski kralj. Da se pokorio ovim uslovima za vrijeme svoje
vladavine, njegovo bi kraljevstvo bilo sigurno, Bog bi bio njegov vodi, Svemogui njegov tit.
Bog je dugo trpio aula i premda je njegova pobuna i tvrdokornost gotovo uutkala boanski
glas u dui, jo je bilo prilike za pokajanje. Ali kad se u opasnosti okrenuo od Boga da primi
svjetlost od Sotoninog saveznika, on je presjekao posljednju vezu koja ga je vezivala uz
njegova Tvorca. On se potpuno stavio pod nadzor sotonske sile koja je godinama djelovala na
njega i koja ga je dovela do ruba unitenja.
aul i njegova pratnja su pod okriljem noi preli ravnicu i, nesmetano prolazei pored
filistejske vojske, preli preko planinskog grebena do usamljena doma endorske vraare.
Ovdje se sakrila ena sa sotonskim duhom da tajno nastavi sa svojini bezbonim vradbinama.
Premda preruen, aulov visok stas i kraljevsko dranje otkrivali su da on nije bio obian
vojnik. ena je posumnjala da je njen posjetitelj aul, a njegovi su bogati darovi samo poveali
njenu sumnju. Na njegov zahtjev: Daj mi vraaj pomou duha i dozovi mi onoga koga ti
reknem, ena je odgovorila: Ti zna to je uinio aul i kako je istrijebio iz zemlje zazivae
duhova i vraeve. Zato postavlja zamke mome ivotu da me pogubi? A aul joj se zakle
Jahvom govorei: Tako mi ivog Jahve, nee biti nita kriva za ovo! A kad je ona rekla:
Koga da ti dozovem?, on je odgovorio: Samuela.
Nakon to je obavila svoja vraanja ona je rekla: Vidim neto boansko to se die iz
zemlje... Izlazi starac, ogrnut platem. Tada aul spozna da je to Samuel, pa pade licem do
zemlje i pokloni se.
Gospodnji prorok nije bi taj koji se pojavio zbog opinjenosti vraarskim vradbinama.
Samuel nije bio prisutan u tom stjecitu zlih duhova. Ta nadprirodna pojava je stvorena
iskljuivo Sotoninom silom. On se jednostavno mogao pretvoriti u Samuelov lik kao to se
mogao pretvoriti u anela svjetlosti kad je kuao Hrista u pustinji.
Prve rijei ene pod uticajem njenog vraanja bile su upuene kralju: Zato si me
prevario? Ta ti si aul! Tako je prvo djelo zlog duha koji je oponaao proroka bilo da tajno
razgovara s ovom enom i upozori je na prijevaru koja joj je izreena. Poruka navodnog
proroka aulu je bila: Zato si pomutio moj mir dozivajui me gore? A aul odgovori: U
velikoj sam nevolji, jer su Filisteji zavojtili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi
vie, ni preko proroka ni u snu. Zato sam dozvao tebe da me poui to da inim.
Dok je Samuel bio iv, aul je prezirao njegove savjete i ukore. Ali sada u nemiru i
nevolji on je smatrao da je prorokovo vostvo njegova jedina nada i kako bi razgovarao s
nebeskim predstavnikom on se uzalud obratio vjesniku pakla. aul se potpuno predao
Sotoninoj vlasti, i sada je onaj ije je jedino zadovoljstvo stvaranje bijede i unitenja na najbolji
nain iskoristio svoju prednost kako bi unitio nesretnog kralja. Kao odgovor na aulovo
samrtniko preklinjanje doao je straan odgovor, navodno sa Samuelovih usana:
Zato mene pita, kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem? Jahve ti je
uinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome
356

suparniku, Davidu, jer nisi posluao rijei Jahvinih i jer nisi izvrio njegova estokog gnjeva na
Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako uinio. Jahve e predati, zajedno s tobom, i Izraela u
filistejske ruke.
Sotona je laskao i varao aula tokom njegovog buntovnog ponaanja. Posao kuaa je
da umanji grijeh, da put prijestupa pokae jednostavnim i izazovnim, da oslijepi um za
Gospodnja upozorenja i prijetnje. Sotona je svojom oaravajuom silom naveo aula da se
opravdava usprkos Samuelovim ukorima i upozorenjima. Ali sada u krajnjoj nudi, on se
okrenuo protiv njega iznosei veliinu njegova grijeha i beznadnost oprosta da bi ga nagnao
na oajavanje. Nita se nije moglo bolje izabrati da uniti njegovu hrabrost i pomuti njegovo
rasuivanje ili da ga natjera u oaj i samounitenje.
aul je bio iscrpljen od umora i posta, prestraen i svjestan svoje krivnje. Dok je sluao
zastraujua pretkazanja, on se savio kao hrast na oluji i bacio na zemlju.
Vraara se preplaila. Izraelski je kralj leao pred njom poput mrtvaca. Ako umre u
njenom zaklonu, kakve e posljedice ona snositi? Molila ga je da ustane i uzme hrane, traei
od njega da budui da je ugrozila svoj ivot ispunjavajui mu elju on sada popusti njenim
zahtjevima kako bi sauvao svoj. Njegove su se sluge pridruile preklinjanju i aul je najposlije
popustio i ena je pred njega iznijela utovljeno tele i brzo umijeen beskvasni hljeb. Kakav
prizor! U divljoj vraarinoj peini koja je samo malo prije odjekivala rijeima propasti, u
prisutnosti Sotoninog vjesnika, onaj koga je Bog pomazao kao kralja nad Izraelom sjeo je da
jede pripremajui se za dan smrtonosne borbe.
Prije svitanja on se sa svojom pratnjom vratio u izraelski logor da se pripremi za sukob.
aul se unitio savjetujui se s duhom tame. Pritisnut oajnikim strahom bilo mu je nemogue da svoju vojsku nadahne hrabrou. Odvojen od izvora snage on nije mogao usmjeriti
umove Izraelaca da se ugledaju na Boga kao svog pomonika. Tako je proroanstvo o zlu
doprinijelo vlastitom ispunjenju.
Na ravnici unema i padinama planine Gilboe izraelska vojska i filistejska otpoele su
smrtonosnu bitku. Premda je zastraujui prizor u endorskoj peini izgnao svu nadu iz
aulova srca, on se s oajnikim junatvom borio za svoj prijesto. Ali to je bilo uzalud. ... a
Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. Tri hrabra kraljeva sina su
poginula pored njega. Strijelci su se okomili na aula. Gledao je kako oko njega padaju vojnici i
kako su njegovi kneevski sinovi pali od maa. Budui da je i sam bio ranjen nije se mogao
boriti ni bjeati. Bijeg je bio nemogu, i odluan da ne dopusti da ga Filistejei uhvate ivog, on
je zapovjedio svom titonoi: Izvuci svoj ma i probodi me. Kad je ovjek odbio podii svoju
ruku protiv Gospodnjeg pomazanika, aul je sebi oduzeo ivot tako to se bacio na svoj ma.
Tako je umro prvi izraelski kralj s krivnjom samoubistva na svojoj dui. Njegov je ivot
bio promaaj i on je otiao obeaen i oajan, jer je svoju vlastitu pokvarenu volju suprotstavio volji Bojoj.
Vijesti o porazu proirile su se daleko i nairoko irei strah irom Izraela. Narod je
bjeao iz gradova, a Filistejci su ih bez smetnji zauzeli. aulova vladavina, nezavisna o Bogu,
gotovo je unitila njegov narod.
Dan poslije bitke Filistejci su pretraujui bojno polje i pljakajui pobijene, otkrili
tijelo aula i njegova tri sina. Da bi upotpunili pobjedu, oni su odsjekli aulovu glavu, skinuli s
njega oklop, te su glavu i okrvavljeni oklop poslali u filistejsku zemlju kao pobjedniki trofej,
javljajui veselu vijest svojim idolima i narodu. Oklop je naposljetku stavljen u Atartin
hram dok su mrtvo tijelo pribili na zid grada Bet ana. Tako je pobjednika slava pripisana
357

sili ovih lanih bogova, a Jahvino je ime bilo obeaeno.

Mrtva tijela aula i njegovih sinova odvuena su do Bet ana, grada nedaleko od Gilboe,
u blizini Jordana. Ovdje su objeena na lancima da ih pojedu ptice grabljivice. Ali hrabri ljudi iz
Jabea Gileadskog, sjeajui se aulova izbavljenja njihova grada u prijanjim, sretnijim
godinama, sada su pokazali svoju zahvalnost tako to su spasili tijela kralja i kneeva i asno
ih pokopali. Preavi Jordan nou, oni uzee aulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa
zida grada Bet ana, pa ih donesoe u Jabe i ondje spalie. Potom uzee njihove kosti i
ukopae ih pod Tamarisom u Jabeu, i postie sedam dana. Tako su njene i oaloene ruke
osigurale ukop aulu i njegovim sinovima u mranim trenucima poraza i srama zbog
plemenitog djela uinjenog prije etrdeset godina.

358

67. poglavlje

DREVNO I SAVREMENO VRAANJE

Izvjetaj Svetog pisma o aulovom posjetu eni u En Doru bio je izvor pometnje za
mnoge istraivae Biblije. Neki smatraju da je Samuel zapravo bio prisutan prilikom
razgovora sa aulom, ali sama Biblija prua dovoljno dokaza za suprotan zakljuak. Ako je,
kako neki tvrde, Samuel bio na Nebu, on je morao i sii s njega, s pomou Boje ili Sotonine
sile. Niko ni za trenutak ne moe povjerovati da je Sotona imao mo da Bojeg svetog proroka
pozove s Neba da bi posluao vraanje odbaene ene. Isto tako ne moemo zakljuiti da ga je
Bog pozvao u vraarinu peinu jer je Gospod ve odbio razgovarati sa aulom, u snu, preko
Urima i proroka (1 Sam 28,6). To su bili posrednici za komuniciranje to ih je sam Gospod
imenovao i On ih nije zaobiao da bi poslao poruku preko Sotoninog sluge.
Sama poruka je dovoljan dokaz o njenom porijeklu. Njen cilj nije bio da aula navede na
pokajanje, ve da ga potakne na propast, a to nije Boje djelo, ve Sotonino. tavie, aulov in
savjetovanja vraare citira se u Svetom pismu kao jedan razlog zbog kojeg ga je Bog odbacio i
prepustio unitenju: Tako je poginuo aul za svoju nevjeru, kojom se iznevjerio Jahvi: nije
drao Jahvine zapovijesti, i povrh toga je pitao za savjet bajaicu, a nije pitao Jahvu; zato ga je
ubio i prenio kraljevstvo na Jesejeva sina Davida. (1 Ljet 10,13.14) Ovdje se izriito kae da je
aul pitao vraaru, a ne Gospoda. On nije razgovarao sa Samuelom, Bojim prorokom, ve je
posredovanjem vraare govorio sa Sotonom. Sotona nije mogao prikazati stvarnog Samuela,
ali je prikazao krivotvorinu kojom je obavio svoje djelo prijevare.
Gotovo svi oblici drevnog arobnjatva i vraanja temeljili su se na vjerovanju u
optenje s mrtvima. Oni koji su se bavili vjetinom zazivanja mrtvih tvrdili su da su
razgovarali s duhovima preminulih te da su kroz njih primili znanje o buduim dogaajima.
Ovaj obiaj optenja s mrtvima spomenut je u Isaijinom proroanstvu: Reknu li vam: Duhove
pitajte i vrae koji apu i mrmljaju - Dakako narod mora pitati svoje bogove i za ive u
mrtvih se raspitivati! (Iz 8,19)
Ovo isto vjerovanje u optenje s mrtvima bilo je kamen temeljac neznaboakog idolopoklonstva. Vjerovalo se da su bogovi neznaboaca duhovi preminulih junaka koji su postali
bogovi. Tako je religija neznaboaca bila oboavanje mrtvih. To je oito iz Svetog pisma. U
izvjetaju o izraelskom grijehu u Baal Peoru kae se: Dok je Izrael boravio u itimu, narod se
upusti u blud s Moabkama. One pozivahu narod na rtvovanje svojim bogovima, a narod
sudjelovae u njihovim gozbama i klanjae se njihovim bogovima. Tako se Izrael osramoti s
Baalom peorskim. (Br 25,1-3) Psalmist nam kae kakvim su se vrstama bogova prinosile
ovakve rtve. Govorei o istom otpadu u Izraelu on kae: Posvetie se Baal Peoru i jedoe
rtve bogova mrtvih (Ps 106,28), to jest rtve koje su bile prinoene mrtvima.
Oboavanje mrtvaca je zauzimala znaajno mjesto u gotovo svakom neznaboakom
sistemu kao i navodno optenje s mrtvima. Vjerovalo se da mrtvi saoptavaju svoju volju
ljudima, a kad ih se upita, oni ih i savjetuju. Poznata proroita Grke i Rima imala su isti
karakter.
Vjerovanje u optenje s mrtvima i danas postoji u navodno hrianskim zemljama. Pod
imenom spiritizma proirio se obiaj optenja s biima koja tvrde da su duhovi preminulih. To
359

je sraunato da bi se iskoristili osjeaji onih koji su svoje voljene poloili u grob. Spiritistika
bia se ponekad pojavljuju ljudima u obliku preminulih prijatelja, iznose dogaaje povezane s
njihovim ivotima i ine djela koja su oni inili dok su bili ivi. Na ovaj nain oni navode ljude
da vjeruju kako su njihovi umrli prijatelji aneli koji lebde iznad njih i razgovaraju s njima.
Prema onima koji se pretvaraju da su duhovi preminulih esto se pristupa s nekom vrstom
oboavanja, a za mnoge njihova rije ima veu teinu od Boje rijei.
Meutim, ima mnogo onih koji spiritizam smatraju pukom obmanom. Prikazima
kojima spiritizam podupire tvrdnje o svojoj nadprirodnoj naravi pripisuju se prijevare medija.
Ali premda je istina da se rezultati trikova esto izdaju za stvarne prikaze, bilo je takoe i
oitih dokaza o nadprirodnoj sili. Mnogi koji odbacuju spiritizam kao proizvod ljudske vjetine
ili lukavstva prisiljeni su priznati njegove tvrdnje kad se suoe s prikazima koje ne mogu
objasniti na taj nain.
Savremeni spiritizam, oblici drevnog arobnjatva i oboavanja kipova ije je zajedniko kljuno naelo optenje s mrtvima, temelji se na prvoj lai kojom je Sotona obmanuo Evu u
Edemu: Ne, neete umrijeti! Nego zna Bog: onoga dana kad budete s njega jeli... vi ete biti
kao bogovi. (Post 3,4.5) Kako se temelje na lai i njenom irenju, oni stoga i potiu od oca lai.
Izraelcima je bilo izriito zabranjeno da se na bilo koji nain uputaju u tobonji
razgovor s mrtvima. Bog je zatvorio ova vrata kad je rekao: ... a mrtvi ne znaju nita... i vie
nemaju udjela ni u em to biva pod suncem. (Prop 9,5.6) Izie li duh iz njega, u zemlju svoju
on se vraa, i propadaju sve misli njegove. (Ps 146,4) Gospod je rekao Izraelu: Ako se ko
obrati na zazivace duhova i vraare da se za njima preda javnom bludu, ja u se okrenuti
protiv takva ovjeka i odstranit u ga iz njegova naroda. (Lev 20,6)
Vraarski duhovi nisu bili duhovi preminulih, ve zli aneli, Sotonini vjesnici. Drevno
idolopoklonstvo koje je, kao to smo vidjeli, obuhvatalo oboavanje mrtvih i tobonje
komuniciranje s njima Biblija proglauje oboavanjem demona. Apostol Pavle, u upozorenju
svojoj brai protiv ovakvog sudjelovanja u idolopoklonstvu svojih neznaboakih blinjih,
kae: Ne, ve da ono to pagani rtvuju, rtvuju avolima, a ne Bogu. A ja neu da vi budete u
zajednici s avolima. (1 Kor 10,20) Psalmist govorei o Izraelu kae: rtvovahu sinove svoje
i svoje keri zlodusima, a u sljedeem retku on objanjava da su ih rtvovali likovima
Hanaanskim (Ps 146,37.38). U svom tobonjem potovanju mrtvih oni su u stvari oboavali
demone.
Savremeni spiritizam, koji poiva na istom temelju, puko je oivljavanje novog oblika
arobnjatva i oboavanja demona to ih je Bog osudio i zabranio u prolosti. U Pismu je
proreeno da e u posljednja vremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i
avolske nauke (1 Tim 4,1). Pavle u svojoj Drugoj poslanici Solunjanima upuuje na posebno
Sotonino djelovanje kroz spiritizam kao o dogaaju koji e se odigrati prije samog drugog
Hristovog dolaska. Govorei o drugom Hristovom dolasku on kae: Dolazak Bezbonika bie,
dakako, uz saradnju sotone, popraen svakovrsnim silnim djelima, varavim udesnim znakovima. (2 Sol 2,9) A Petar, opisujui opasnosti kojima e Crkva biti izloena u posljednjim
danima, kae da kao to je bilo lanih proroka koji su Izraela vodili u grijeh, tako e biti i
lanih uitelja, koji e kradom unijeti pogubna krivovjerja i koji e, nijeui Gospoda to ih je
otkupio... Mnogi e poi za njihovom razuzdanosti. (2 Pt 2,1.2) Ovdje je apostol ukazao na
jedno od oitih obiljeja spiritistikih uitelja. Oni odbijaju priznati Hrista kao Bojeg Sina.
Ivan kae o takvim uiteljima: Ko je grdni laov, ako ne onaj koji porie da je Isus Hristos? Ko
porie Oca i Sina, taj je AntiHristos. Ko god nijee Sina, nema ni Oca. (1 Iv 2,22.23) Spiritizam
360

nijekanjem Hrista nijee i Oca i Sina, a Biblija objavljuje da je to slika AntiHrista.

Sotona je proricanjem o aulovoj propasti, posredovanjem ene iz En Dora, planirao
postaviti zamku izraelskom narodu. On se nadao da e ih nadahnuti povjerenjem u vraaru i
navesti da se savjetuje s njom. Tako bi se oni odvratili od Boga kao svog savjetnika i prihvatili
Sotonino vostvo. Prvi mamac kojim spiritizam privlai mnotvo jest njegova tobonja sila da
ukloni pokrivalo budunosti i ljudima otkrije ono to je Bog sakrio. Bog nam je u svojoj Rijei
otkrio velike dogaaje u budunosti, sve to je bitno da znamo, dao nam je sigurnog vodia
usred svih opasnosti, ali Sotonina je namjera da uniti ovjekovo povjerenje u Boga, da pobudi
nezadovoljstvo svojim stanjem u ivotu, navede ljude da trae znanje to ga je Bog mudro
sakrio od njih i prezru ono to im je On otkrio u svojoj svetoj Rijei.
Mnogi se uznemire kad ne mogu saznati konani ishod stvari. Oni ne mogu podnijeti
nesigurnost i u svom nestrpljenju ne ele ekati da vide Boje spasenje. Zlo koje slute dovodi
ih do samog rastrojstva. Oni otvaraju put svojim buntovnim osjeajima i tre naprijed i natrag
u tekom jadu, traei znanje o onome to nije bilo otkriveno. Kad bi samo vjerovali Bogu i
bdjeli u molitvi, oni bi nali boansku utjehu. Zajednica s Bogom umirila bi njihov duh.
Iscrpljeni i optereeni nali bi odmor za svoje due kad bi doli Isusu, ali kad oni zanemare
sredstva koja je Bog uspostavio njima za utjehu i pribjegnu drugim izvorima, nadajui se da e
saznati ono to je Bog zadrao, oni ine aulovu greku i tako samo primaju znanje o zlu.
Bog nije zadovoljan ovakvim ponaanjem i to je izrazio na najizriitiji nain. Ova
nestrpljiva urba da se ukloni zastor s budunosti otkriva nedostatak vjere u Boga i otvara
duu za prijedloge prvog varalice. Sotona navodi ljude da se savjetuju s onima koji imaju
vraarske duhove, i otkrivajui skrivene stvari iz prolosti, on ih nadahnjuje povjerenjem u
vlastitu silu da prorekne ono to e doi. S pomou iskustva steenog tokom vjekova on moe
zakljuivati od uzroka do posljedica i esto proreci, s odreenom tanou, neke budue
dogaaje u ovjekovu ivotu. On je tako osposobljen da prevari jadne, zavedene due, stavi ih
pod svoju vlast i uini ih robovima svoje volje.
Bog nam je dao upozorenje preko svog proroka: Reknu li vam: Duhove pitajte i vrae
koji apu i mrmljaju - dakako narod mora pitati svoje bogove i za ive u mrtvih se raspitati!
Uza Zakon! Uza svjedoanstvo! Ko ne rekne tako, zoru nee doekati. (Iz 8,19.20)
Hoe li oni koji imaju svetog Boga, bezgraninu mudrost i silu, ii vraarima ije znanje
potie od Gospodnjeg neprijatelja? Sam Bog je svjetlost svom narodu, On im zapovijesta da
svoje oi usmjere vjerom na slavu koja je zaklonjena od ljudskog pogleda. Sunce Pravde alje
svoje svijetle zrake u njihova srca. Oni primaju svjetlost s nebeskog prijestola i nemaju elje
okrenuti se od izvora svjetlosti ka Sotoninim vjesnicima.
Demonska poruka aulu, premda je to bila osuda grijeha i proroanstvo o kazni, nije
imala svrhu da ga promijeni, ve da ga natjera u oaj i unitenje. Meutim, jo ee kuaevoj
namjeri najbolje slui da laskanjem namami ljude u propast. Uenja demonskih bogova u
prolosti podgrijavala su najodvratniji nemoral. Boanske su uredbe koje osuuju grijeh i
potvruju pravednost stavljene postrani, istina se uzimala olako, a nemoral ne samo da je bio
doputen ve se u njemu i uivalo. Spiritizam tvrdi da nema smrti, nema grijeha, suda, ni
kazne, da su ljudi polubogovi koji nisu pogrijeili, da je elja najvii zakon te da je ovjek
odgovoran samo sebi. Prepreke su to ih je Bog podigao da bi zatitio istinu, istou i
potovanje sruene i tako su mnogi ohrabreni u grijehu. Zar takvo uenje ne upuuje na
porijeklo slino porijeklu demonskog bogotovlja?
Gospod je pred Izraela iznio posljedice odravanja zajednice sa zlim duhovima kroz
361

gadosti Hanaanaca. Oni su bili bez prirodne ljubavi, idolopoklonici, preljubnici, ubice, gnusni
zbog svih pokvarenih misli i odvratnih obiaja. Ljudi ne poznaju svoja vlastita srca, jer
podmuklije od svega je srce. Nepopravljivo. (Jer 17,9) Ali Bog poznaje sklonosti ovjekove
pokvarene prirode. Onda, kao i sada, Sotona nastoji stvoriti povoljne okolnosti za pobunu, da
izraelski narod, kao i Hanaanci, postane to odvratniji Bogu. Neprijatelj dua uvijek budno bdi
da u nama otvori kanale za neobuzdani tijek zla, jer on eli da budemo uniteni i osueni pred
Bogom.
Sotona je odluio zadrati svoju vlast nad Hanaanskom zemljom, a kad je ona postala
prebivalite izraelske djece, i Boji Zakon postao zakon zemlje, on je mrzio Izraela surovom i
pakosnom mrnjom te kovao zavjeru za njihovo unitenje. Posredovanjem zlih duhova
uvedeno je oboavanje tuih bogova, a zbog prijestupa, izabrani narod je naposljetku bio
rasijan izvan izabrane zemlje. Ovu istoriju Sotona pokuava ponoviti u nae doba. Bog vodi
svoj narod iz pokvarenosti svijeta da bi mogli drati njegov Zakon i zbog toga bijes tuitelja
nae brae ne poznaje granice. Jer je avo siao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima
samo jo malo vremena! (Otk 12,10.12) Stvarna Obeana zemlja je upravo pred nama, a
Sotona je odluan da uniti Boji narod i odvoji ih od njihovog naslea. Opomena: Bdijte i
molite, da ne padnete u napast! (Mk 14,38) nikada nije bila potrebnija nego danas.
Gospodnja rije drevnom Izraelu upuena je i njegovom narodu u dananjem vremenu:
Ne obraajte se na zazivae zlih duhova i vraare; ne pitajte ih za savjet. Jer, ko god takvo
to ini, gadi se Jahvi. (Lev 19,31; Pnz 18,12)

362

68. poglavlje

DAVID U SIKLAGU
Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 29 i 30. i 2. Samuelovoj 1.

David i njegovi ljudi nisu trebali sudjelovati u bici izmeu aula i Filistejaca, premda su
marirali s Filistejcima do bojnog polja. Dok su se dvije vojske pripremale za bitku, Jesejev se
sin naao u velikoj nedoumici. Od njega se oekivalo da se bori za Filistejce. Ako u bici napusti
poloaj koji mu je dodijeljen i bojno polje, pripisae mu se ne samo kukaviluk ve i
nezahvalnost i izdajstvo Ahia koji ga je titio i povjeravao mu se. Takav in bi osramotio
njegovo ime i izloio ga bijesu neprijatelja kojeg se trebao vie bojati nego aula. Ipak, on ni za
trenutak nije mogao prihvatiti da se bori protiv Izraela. Ako to uini, on bi postao izdajica
svoje zemlje, neprijatelj Boga i svog naroda. To bi mu zauvijek preprijeilo put k izraelskom
prijestolu, a ako aul pogine u bici, za to bi bio optuen David.
David je osjeao da je promaio put. Za njega bi bilo daleko bolje da je utoite naao u
Bojim monim planinskim utvrenjima nego meu zakletim neprijateljima Jahve i njegova
naroda. Ali Gospod u svojoj velikoj milosti nije kaznio ovu greku svog sluge preputajui ga
samom sebi u brizi i nedoumici, jer premda je David gubio dodir s boanskom silom, namjera
je njegova srca jo uvijek bila da ostane vjeran Bogu. Dok su Sotona i njegova vojska pomagali
Bojim i izraelskim neprijateljima da stvore plan protiv kralja koji je odbacio Boga, Boji su
aneli radili na oslobaanju Davida od opasnosti u koju je dospio. Nebeski vjesnici su uticali
na filistejske knezove da prosvjeduju protiv prisutnosti Davida i njegove vojske u predstojeem sukobu.
to hoe ti Jevreji ovdje? povikali su filistejske starjeine tiskajui se oko Ahia. Ovaj
je potonji, koji nije bio voljan rastati se s tako vanim saveznikom, odgovorio: Pa ovo je
David, sluga izraelskog kralja aula! Ve je godinu-dvije kod mene, ali nisam naao na njemu
nita sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do dananjega dana.
Ali knezovi su ljutito istrajali u svojim zahtjevima: Poalji toga ovjeka natrag, neka se
vrati na mjesto koje si mu oznaio. Neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u
boju! ime bi se on opet umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naih ljudi? To je onaj
isti David o kome se pjevalo igrajui: Pobi aul svoje tisue, David na desetke tisua! Ubistvo
njihovog slavnog junaka i Izraelova pobjeda jo su bili svjei u sjeanju filistejskih vojskovoa.
Oni nisu vjerovali da bi se David borio protiv svog vlastitog naroda, a ako U jeku bitke stane na
njihovu stranu, on bi mogao nanijeti vee gubitke Filistejcima nego cijela aulova vojska.
Tako je Ahi bio prisiljen popustiti i pozvavi Davida rekao mu: ivoga mi Jahve, ti si
poten, i meni bi drago bilo da me prati u pokretima moje vojske, jer nisam naao nikakva zla
na tebi od onoga dana kad si doao k meni pa do dananjega dana. Ali nisi drag u oima
knezova. Zato se sada vrati i otii s mirom kui, da ne ozlovolji filistejske knezove!
David je, u strahu da ne oda svoje stvarne osjeaje, odgovorio: Ta to sam uinio i to
si zamjerio svom sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju slubu pa do dananjega dana, da
ne mogu ii da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?
Ahiev odgovor mora da je u Davidovom srcu izazvao stid i grinju savjesti kad je
363

mislio kako su nedostojne bile prijevare Jahvinog sluge kojima je pribjegao. Ti zna da si mi
drag kao Boji aneo, rekao je kralj, ali su filistejski knezovi rekli: Neka ne ide s nama u boj!
Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su doli s tobom, i otiite na mjesto
koje sam vam oznaio. Tako je zamka u koju je David dospio bila otvorena i on je bio
osloboen.
Nakon tri dana putovanja David i njegova grupa od est stotina ljudi stigla je do Siklaga,
njihovog filistejskog doma. Ali oni su se suoili s prizorom pustoenja. Amaleani, koristei se
Davidovom odsutnou, osvetili su se za njegove upade u njihov teritorij. Iznenadili su grad
dok je bio ostavljen bez strae, a kad su ga opustoili i spalili, otili su odvodei sa sobom sve
ene i djecu kao zatoenike s mnogo plijena.
Nijemi od uasa i zaprepatenja David i njegovi ljudi su kratko vrijeme posmatrali crne
i zadimljene ruevine. Onda kad ih je preplavio osjeaj stranog opustoenja, ovi iskusni
ratnici podigoe glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za pla.
David je ovdje ponovno bio kanjen zbog nedostatka vjere koji ga je naveo da ide k
Filistejcima. Imao je priliku vidjeti koliko sigurnosti moe nai meu neprijateljima Boga i
njegova naroda. Davidovi sljedbenici su se okrenuli protiv Njega kao izvora svojih nevolja. On
je svojim napadima izazvao osvetu Amaleana, a ipak previe siguran usred svojih neprijatelja, grad je ostavio bez straara. Bijesni od gnjeva i srdbe njegovi su vojnici sada bili spremni
za oajnike korake te su prijetili da e kamenovati svog vodu.
David je naoko bio lien svake ljudske potpore. Sve to je bilo drago njegovom srcu na
zemlji bilo mu je oduzeto. aul ga je istjerao iz njegove zemlje, Filistejci su ga istjerali iz svog
logora, Amaleani su opljakali grad, njegove ene i djeca su postali zatoenici, a njegovi
vlastiti prijatelji udruili su se protiv njega i prijetili mu smru. U ovim trenucima najteeg
jada David je, umjesto da dopusti da njegov um poiva na ovim munim okolnostima, ozbiljno
usmjerio pogled na Boga za pomo. On se ohrabri u Jahvi. Sjetio se svog prolog ivota
prepunog iskustava. Je li ga Bog ikada odbacio? Njegova je dua oivjela kad se prisjetio
mnogih dokaza Boje milosti. Davidovi su sljedbenici, svojim nezadovoljstvom i nestrpljenjem,
nevolju uinili dvostruko teom, ali Boji ovjek, imajui jo vei uzrok za aljenje, bio je
odvaan. ... kad me strah spopadne, u te u se uzdati (Ps 56,4), bile su rijei njegova srca.
Premda on sam nije mogao vidjeti izlaz iz ove tekoe, Bog jest i On e ga nauiti to uiniti.
Poslavi po svetenika Ebjatara, Ahimelekova sina, David upita Jahvu za savjet
govorei: Hou li u potjeru za onim razbojnicima i hou li ih stii? Odgovor je glasio: Idi u
potjeru, jer e ih zacijelo stii i zarobljenike e izbaviti. (1 Sam 30,8)
Nakon ovih rijei bura boli i strasti je prestala. David i njegovi vojnici su odmah poli u
potjeru za neprijateljima u bijegu. Njihov je mar bio tako brz da je kod potoka Besora, koji u
blizini Gaze utjee u Sredozemno more, iscrpljenost prisilila dvije stotine ljudi da zaostanu.
Meutim, David je s ostalih etiri stotine nastavio ne obeshrabrujui se.
Napredujui oni su naili na egipatskog roba koji je oito umirao od iscrpljenosti i gladi.
Povratio se nakon to je uzeo hrane i vode i oni su saznali da ga je njegov surovi gospodar,
Amaleanin koji je pripadao napadaima, ostavio da umre. Ispriao im je priu o napadu i
pljaki, a onda se iznudivi obeanje da ga nee ubiti ili predati njegovom gospodaru suglasio
da vodi Davidovu grupu do logora njihovih neprijatelja.
Kad su pristigli do logora, pred njihovim se pogledom ukazao prizor orgije.
Pobjednika vojska je slavila svoju pobjedu. Oni se bijahu razasuli po svem onom kraju,
jedui, pijui i slavei slavlje zbog svega velikoga plijena to su ga oteli iz zemlje filistejske i iz
364

zemlje Judine. Odmah je zapovjeen napad i tjeraoci su odluno napali svoje rtve. Amaleani
su bili iznenaeni i zbunjeni. Bitka se nastavila cijelu no i sljedei dan dok nisu pobili gotovo
cijelu vojsku. Samo je grupa od etiri stotine ljudi zajahala na kamile i uspjela pobjei.
Gospodnja se riije ispunila: Tako je David izbavio sve to su bili oteli Amaleani; i obje svoje
ene izbavi David. I nita im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveih, od plijena sve do
sinova i keri, sve to im bijae oteto: sve je vratio David.
Kad je David napao amaleku teritoriju, on je bio pobio sve stanovnike koju su pali u
njegove ruke. Meutim, da ih Boja sila nije obuzdavala, Amaleani bi se osvetili ubijanjem
ljudi u Siklagu. Oni su odluili potedjeti zatoenike, elei uveati ast pobjede tako to e
kui dovesti velik broj zatoenika, a kasnije su ih namjeravali prodati kao robove. Oni su tako
nesvjesno ispunili Boju namjeru, ne nanosei zla zatoenicima, da bi mogli biti vraeni
oevima i muevima.
Sve boanske sile su pod nadzorom Beskonanog. On kae najmonijem, najsurovijem
tlaitelju: Dotle, ne dalje, rekao sam njemu. (Job 38,11) Boja mo neprekidno djeluje da se
suprotstavi oruima zla. On uvijek djeluje meu ljudima, ne na njihovu propast, ve za njihovo
popravljanje i ouvanje.
Pobjednici su s velikom radou poeli marirati kui. Kad su stigli do svojih drugova
koji su zaostali, etiri stotine sebinih i neobuzdanih traili su da oni koji nisu sudjelovali u
bici ne dijele plijen, te da im je dovoljno to to su svi vratili svoje ene i djecu. Meutim, David
nije dopustio takvo ponaanje. Ne inite tako, brao moja, rekao je, poslije onoga to nam je
dao Jahve... Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara.
Jednak dio neka imaju svi. Tako je rijeen ovaj problem, a kasnije je postalo pravilo u Izraelu
da svi oni koji sudjeluju u vojnim pohodima trebaju jednako dijeliti plijen s onima koji su se
zapravo borili.
Osim to su povratili sav plijen koji je bio uzet iz Siklaga, David i njegova grupa oduzeli
su velika stada koja su pripadala Amaleanima. Ovo je nazvano Davidov plijen i nakon
povratka u Siklag on je od ovog plijena poslao darove starjeinama Judina plemena. U ovoj
podjeli on se sjetio svih onih koji su prijateljevali s njim i njegovim sljedbenicima u planinskim
utvrdama, kad je bio prisiljen bjeati od mjesta do mjesta za svoj ivot. Njihova ljubaznost i
saosjeajnost, tako dragocjena progonjenom bjeguncu, sada su sa zahvalnou bile priznate.
Prolo je tri dana otkad su se David i njegovi ratnici vratili u Siklag. Dok su radili na
obnovi sruenih domova, oni su sa zabrinutim srcem ekali vijest o bici za koju su znali da se
odigrala izmeu Izraela i Filistejaca. Iznenada je glasnik uao u grad, razdrtih haljina i
prahom posute glave. Odmah je doveden pred Davida, pred kim se s potovanjem poklonio,
priznajui ga kao monog kneza ija je naklonost traena. David se eljno raspitivao o tijeku
bitke. Bjegunac je izvijestio o aulovom porazu i smrti, kao i o smrti Jonatana. Ali on je otiao
dalje od pukog injeninog izvjetavanja. Oito smatrajui da je David gajio neprijateljstvo
prema svom nemilostivom progonitelju, stranac se nadao da e sebi osigurati ast kao onaj
koji je ubio kralja. ovjek je hvaliui se nastavio opisivati kako je tokom bitke naao ranjenog
izraelskog kralja, koga su opkoljavali njegovi neprijatelji i da ga je na njegov vlastiti zahtjev
pogubio. Davidu je donio krunu s njegove glave i narukvicu s njegove ruke. On je sa sigurnou
oekivao da e ove vijesti biti pozdravljene s radou te da e primiti bogatu nagradu za djelo
to ga je uinio.
Ali David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. I naricali
su, plakali i postili do veera za aulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i
365

za domom Izraelovim to izginue od maa.

Kad je proao prvi ok od zastraujuih vijesti, Davidove su se misli vratile strancu,
glasonoi i zloinu zbog kojeg je, prema vlastitim rijeima, skrivio. Voa je pitao mladog
ovjeka: Odakle si ti? A on je odgovorio: Ja sam sin jednog doljaka, Amaleanina. Tada mu
ree David: Kako se nisi bojao dii ruku da ubije pomazanika Jahvina? David je dva puta
imao aula u svojim rukama, ali kad su ga poticali da ga ubije, on je odbio podignuti ruku
protiv onoga koji je, prema Bojoj zapovijesti, bio posveen da vlada nad Izraelom. Ipak,
Amaleanin se nije bojao hvalisati se da je ubio izraelskog kralja. On se sam optuio za zloin
koji je zasluio smrt i kazna je odmah izvrena. David je rekao: Tvoja krv na tvoju glavu!
Tvoja su usta posvjedoila protiv tebe kad si rekao: Ja sam ubio pomazanika Jahvina.
Davidovo aljenje zbog aulove smrti bilo je iskreno i duboko, otkrivajui dobrotu
njegove plemenite prirode. On se nije radovao smrti svog neprijatelja. Prepreka koja mu je
prijeila pristup izraelskom prijestolu bila je uklonjena, ali on se zbog toga nije radovao. Smrt
je izbrisala sjeanje na aulovo nepovjerenje i surovost, i on je sada mislio samo na ono to je
u njegovoj prolosti bilo plemenito i kraljevsko. aulovo ime je bilo povezano s Jonatanom ije
je prijateljstvo bilo tako istinito i nesebino.
Pjesma kojom je David izrazio osjeaje svog srca postala je blago njegovog naroda i
Bojeg naroda u kasnijim vjekovima:
Oh, kako ti slava pade, Izraele,
izginue div-junaci na tvom visu!
O porazu vi u Gatu ne priajte,
akelonskim ulicama ne glasite,
da se keri ne vesele filistejske,
mlade ene da ne kliu nevjernike.
O Gilbojske gore klete, rosa na vas
ne padala nit vas kia s neba prala!
Vaa polja ne vraala rod za sjeme,
jer kod vas je osramoen tit junaka!
tit aulov nije bio uljem mazan...
aul i Jonatan, ljupki, ponositi,
ni ivi se ne rastae, ni u smrti!
Od orlova bjehu bri,
od lavova snagom jai!
Za aulom sad plaite, Izraelke,
jer je u kras i u grimiz vas odijevo!
Uz to zlatan nakit on je
na ruho vam privrivao.
Usred boja poginue div-junaci!
Smrt me tvoja, Jonatane, oalosti!
ao mi je tebe, brate, Jonatane!
Kako li mi drag bijae ti veoma!
Ljubav tvoja bjee meni
jo od enske udesnija.
Oh, kako su izginuli div-junaci,
i oruje bojno kako skreno je! (2 Sam 1,19-27)
366

69. poglavlje

DAVID POZVAN NA PRIJESTO

Ovo poglavlje zasniva se na 2. Samuelovoj 2 do 5,5.

aulova je smrt uklonila opasnosti koje su Davida uinile prognanikom. Sada mu je bio
otvoren put da se vrati u vlastitu zemlju. Kad su proli dani oplakivanja za aulom i
Jonatanom, David upita Jahvu ovako: Treba li da poem u koji Judin grad? A Jahve mu
odgovori: Poi! David opet upita: Kuda da poem? A odgovor bijae: U Hebron!
Hebron je bio udaljen dvadeset milja sjeverno od Beer Sebe i oko pola puta izmeu nje i
budue prijstolnice Jerusalema. Prvotno se zvao Kirjat-Arba, grad Arba, oca Anaka. Kasnije je
nazvan Mamre, a tu je bilo i pogrebno mjesto patrijaraha, spilja Makpelska. Hebron je bio
Halebova svojina i sada je to bio glavi grad Jude. On je leao u dolini koju su okruivali plodni
breuljci i njive. Na njegovim granicama su se nalazili najljepi vinogradi u Palestini zajedno s
brojnim nasadima maslina i drugih voaka.
David i njegovi sljedbenici su se odmah pripremili da posluaju upute koje su primili od
Boga. est stotina naoruanih ljudi, sa enama i djecom, svojim stadima, uskoro su poli prema Hebronu. Dok je karavan ulazio u grad, Judejci su ekali da pozdrave Davida kao budueg
izraelskog kralja. Tada dooe ljudi iz Jude i pomazae ondje Davida za kralja nad domom
Judinim. Meutim, nisu ulagali napore da se njegov autoritet silom nametne ostalim
plemenima.
Jedno od prvih djela novokrunisanog kralja bilo je da izrazi svoje potovanje prema
uspomeni na aula i Jonatana. Nakon to je saznao za hrabro djelo ljudi iz Jabea Gileadskog,
kad su spasili tijela palih voa i asno ih ukopali, David je uputio poslanstvo u Jabe s
porukom: Budite blagoslovljeni od Jahve to ste izvrili to djelo ljubavi prema svome
gospodaru Saulu i to ste ga pokopali! Zato neka vam Jahve iskae svoju ljubav i dobrotu, a i ja
u vam uiniti dobro zato to ste tako radili! On je nagovijestio svoje vlastito stupanje na
Judin prijesto i pozvao na odanost one koji su se pokazali vjerna srca.
Filistejci se nisu protivili Judinom inu krunisanja Davida. Oni su prijateljevali s njim u
izgnanstvu da bi ometali i oslabili aulovo kraljevstvo, a sada su se nadali da e im zbog njihove ljubaznosti prema Davidu irenje njegove moi donijeti korist. Ali Davidova vladavina nije
protekla bez tekoa. Sa njegovim krunisanjem poelo je mrano razdoblje zavjera i pobuna.
David nije sjedio na prijestolu izdajnika, Bog ga je izabrao za izraelskog kralja i nije bilo povoda za nepovjerenje i protivljenje. Ipak, tek to su Judini ljudi priznali njegov autoritet, pod Abnerovim uticajem zakraljen je i Ibaal, aulov sin, i postavljen na suparniki prijesto u Izraelu.
Ibaal je bio slab i nesposoban predstavnik aulova doma, dok je David bio izvanredno
pripremljen da nosi odgovornosti kraljevstva. Abner, glavni posrednik u podizanju Ibaala do
kraljevske moi, bio je zapovjednik aulove vojske i jedan od najuticajnijih ljudi u Izraelu.
Abner je znao da je Gospod imenovao Davida na izraelski prijesto, ali budui da ga je tako dugo progonio i hvatao, on sada nije htio da Jesejev sin naslijedi kraljevstvo nad kojim je vladao
aul.
Okolnosti u kojima se Abner naao posluile su da otkriju njegov stvarni karakter i
367

razotkrile ga kao ambiciozna i nenaelna. Bio je blisko povezan sa aulom, a pod uticajem
kraljeva duha on je prezirao ovjeka kojeg je Bog izabrao da vlada nad Izraelom. Njegovu
mrnju je poveao otar ukor koji mu je David izrekao kad je od aula uzeo kraljev vr s
vodom i koplje dok je spavao u logoru. Sjeao se kako je David uzviknuo da uje kralj i
izraelski narod: Nisi li ti junak? I ko ti je ravan u Izraelu? Pa zato onda nisi uvao kralja,
svoga gospodara? Nije lijepo to si uinio. Tako mi ivog Jahve, zasluili ste smrt to niste
uvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Ovaj ga je ukor izjedao i on je bio odluan da
izvri svoje osvetnike namjere i stvori podjelu u Izraelu kako bi mogao sebe uzvisiti. Iskoristio je predstavnika preminulog kralja da bi ostvario svoje vlastite ambicije i namjere. Znao je
da je narod volio Jonatana. Oni su uvali sjeanje na njega, a vojska nije zaboravila prve
aulove vojne pohode. Ovaj buntovni voa poao je izvriti svoje planove s odlunou
dostojnom boljeg cilja.
Mahanajim, na drugoj strani Jordana, izabran je kao kraljevska rezidencija, budui da je
nudio najveu sigurnost od Davidovog i filistejskog napada. Tu je obavljeno krunisanje
Ibaala. Plemena istono od Jordana prva su prihvatila njegovu vladavinu, a naposljetku se
proirila na cijeli Izrael, osim Jude. aulov je sin tokom dvije godine uivao u poastima u
svom izoliranom glavnom gradu. Ali Abner, namjeravajui proiriti svoju vlast na cijeli Izrael,
pripremao se za bitku. Rat izmeu aulove kue i Davidove kue potrajao je jo dugo
vremena, ali je David sve vie jaao, a aulova kua postajala sve slabija.
Naposljetku je izdajstvo sruilo prijesto to ga je podigla zloba i ambicija. Abner, koji se
razbjesnio zbog slabog i nesposobnog Ibaala, preao je Davidu s ponudom da mu preda sva
izraelska plemena. Kralj je prihvatio njegov prijedlog te je s poastima otputen da ostvari
svoju namjeru. Ali ovakav je milostiv prijem ovog hrabrog i slavnog ratnika izazvao zavist
Joaba, zapovjednika Davidove vojske. Izmeu Abnera i Joaba je postojalo krvno neprijateljstvo, jer je Abner ubio Asahela, Joabova brata, tokom rata izmeu Izraela i Jude. Joab je sada
vidio priliku da osveti krv svoga brata i oslobodi se mogueg takmaca te je iskoristio priliku da
namami i ubije Abnera.
Kad je David uo o ovom izdajnikom napadu, uzviknuo je: Ja i moje kraljevstvo nevini
smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova. Neka padne na Joabovu glavu i na sav
njegov oinski dom! S obzirom na nemirno stanje u kraljevstvu te silu i poloaj ubica, jer se
Joab udruio sa svojim bratom Abiajem, David nije mogao pravednom kaznom kazniti ovaj
zloin, ali je ipak javno pokazao svoje gaenje prema ovom krvavom inu. Abnerov je ukop bio
popraen javnim poastima. Od vojske se, s Joabom na elu, zahtijevalo da sudjeluju u slubi
oplakivanja, s razderanim haljinama i obueni u kostrijet. Kralj je postom na dan ukopa
pokazao svoju alost. Hodao je prvi za kovegom, a na grobu je ispjevao tualjku koja je bila
otar ukor ubicama.
Tada kralj ispjeva ovu tualjku za Abnerom:
Zar morade umrijeti Abner kako umire luda?
Ruke tvoje ne bijahu vezane,
noge tvoje ne bijahu okovane.
Pao si kao to se pada od zlikovaca!
Davidovo velikoduno priznanje onoga koji je bio njegov ogoreni neprijatelj stvorilo je
povjerenje i izazvalo divljenje u cijelom Izraelu. Sav je narod to uo, i bilo mu je po volji, kao
to je narod i sve drugo odobravao to god je kralj inio. Toga dana sav narod i sav Izrael
spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova. U privatnim krugovima povjerljivih
368

savjetnika i pratnje kralj je govorio o zloinu i prepoznajui svoju nemogunost da kazni ubice
kao to je elio, on ih je prepustio Bojoj pravdi: Ne znate li da je danas pao knez i velik
ovjek u Izraelu? Ali ja sam sada jo slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi,
jai su od mene. Neka Jahve plati zloincu po njegovoj zloi!
Abner je bio iskren prema Davidu u svojim pobudama, a ipak su njegove pobude bile
niske i sebine. On se neprekidno protivio kralju kojeg je Bog imenovao oekujui da e sebi
osigurati ast. Ozlojeenost, ranjeni ponos i strasti navele su ga da odbaci cilj kojem je tako
dugo sluio, i svojim prebjegom Davidu on se nadao da e primiti najvii poloaj u njegovoj
slubi. Da je uspio u svojoj namjeri, njegov veliki uticaj i nedostatak pobonosti doveli bi u
opasnost Davidov prijesto, mir i napredak naroda.
Kad je aulov sin Ibaal uo da je poginuo Abner u Hebronu, klonue mu ruke, i sav se
Izrael zaprepasti. Bilo je oito da se kraljevstvo nije moglo dugo odrati. Uskoro je drugi in
izdaje okonao pad sile koja je nestajala. Ibaala su ubila dvojica njegovih voa, koji su,
odsjekavi njegovu glavu, pourili s njom kralju Jude nadajui se da e mu se tako dodvoriti i
stei njegovu naklonost.
Pojavili su se pred Davidom s krvavim dokazom svog zloina rekavi: Evo glave
Ibaala, sina aulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi. Jahve je danas krvavo osvetio
moga gospodara i kralja na aulu i njegovu rodu. Ali David iji je prijesto utvrdio sam Bog, i
koga je Bog izbavio od njegovih neprijatelja, nije elio da s pomou izdaje utvrdi svoju vlast.
Rekao im je o kazni koja je sustigla onoga koji se hvalisao ubistvom aula. to u tek uiniti,
dodao je, sa zlikovcima koji su ubili potena ovjeka u njegovoj kui, na njegovoj postelji!
Nato David zapovjedi vojnicima, te ih pogubie... Ibaalovu glavu uzee i pokopae u Abnerovu
grobu u Hebronu.
Nakon Ibaalove smrti meu svim vodeim ljudima u Izraelu je postojala elja da David
postane kralj svih plemena. Tada se sabrae sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i
rekoe: Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Oni su izjavili: ... ti si upravljao svim
pokretima izraelskim, a Jahve ti je rekao: Ti e pasti moj izraelski narod i ti e biti knez nad
Izraelom! Tako dooe sve izraelske starjeine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima
savez u Hebronu pred Jahvom. Tako mu je boanskim provienjem otvoren put da doe na
prijesto. On nije imao linih ambicija koje je htio zadovoljiti jer nije traio ast koja mu je dana.
Davida je ekalo vie od osam hiljada Aronovih potomaka i Levita. Promjena narodnih
osjeanja bila je oita i korjenita. Prevrat je bio tih i dostojanstven, kao to je priliilo velikom
djelu koje su obavljali. Gotovo pola miliona dua, bivih aulovih podanika, pohrlilo je u Hebron i okolinu. Brda i doline su oivjele od mnotva. Odreen je trenutak krunisanja, a ovjek
koji je bio istjeran iz aulova dvora, koji je bjeao u brda i planine i peine zemaljske da bi spasio svoj ivot upravo je trebao primiti najveu ast koju su mogli dati njegovi blinji. Svetenici
i starjeine, odjeveni u odore svoje svete slube, starjeine i vojnici sa sjajnim kopljima i kacigama, stranci iz udaljenih krajeva, stajali su kao svjedoci krunisanja izabranog kralja. David je
bio odjeven u kraljevsku odoru. Prvosvetenik je izlio sveto ulje na njegovu glavu, jer je Samuelovo pomazanje proreklo ono to e se dogoditi na krunisanju. Doao je i taj trenutak i David
je sveanim obredom posveen za dunost Bojeg zastupnika. U ruke mu je stavljeno ezlo.
Napisan je savez o njegovoj pravednoj suverenosti, a narod je dao obeanje o odanosti. Na
njegovu je glavu poloena dijadema i obred krunisanja je bio zavren. Izrael je imao boanski
izabranog kralja. Onaj koji je strpljivo ekao na Gospoda doivio je ispunjenje Bojeg obeanja.
David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bijae s njim. (2 Sam 5,10)
369

70. poglavlje

DAVIDOVA VLADAVINA
Ovo poglavlje zasniva se na 2. Samuelovoj 5,6-25; 6, 7, 9 i 10.

im se David utvrdio na izraelskom prijestolu, poeo je traiti prikladnije mjesto za

glavni grad svog kraljevstva. Dvadeset milja od Hebrona izabrano je mjesto za budui glavni
grad njegova kraljevstva. Prije no to je Joua poveo svoju vojsku preko Jordana on se zvao
alem. U blizini ovog mjesta Abraham je dokazao svoju odanost Bogu. Osam stotina godina
prije Davidova krunisanja bio je to dom Melhisedeka, svetenika Boga Svevinjega. Taj se grad
nalazio u sredinjem i uzvienom mjestu u zemlji, a titila ga je brdovita okolica. Budui da je
bio na granici Jude i Benjamina, nalazio se u blizini Hfrajima te je drugim plemenima bio
olakan pristup.
Da bi ovo mjesto uinili sigurnim, Jevreji su morali razvlastiti ostatak Hanaanaca koji su
drali utvreni poloaj na planinama Sion i Morija. Ova se utvrda zvala Jebus, a njeni su
stanovnici bili poznati kao Jebusejci. Jebus se stoljeima smatrao neosvojivim, ali Izraelci su ga
opkolili i osvojili pod zapovjednitvom Joaba koji je kao nagradu za svoje junatvo imenovan
glavnim zapovjednikom izraelske vojske. Jebus je sada postao glavni grad drave, a njegovo je
neznaboako ime promijenjeno u Jerusalem.
Hiram, kralj bogatog grada Tira na Sredozemnom moru, sada je zatraio savez s
izraelskim kraljem te pomogao Davidu u podizanju palate u Jerusalemu. Iz Tira su poslani
izaslanici, u pratnji arhitekata i graevinara, te duge karavane natovarene skupocjenim
drvetom, kedrom i drugim vrijednim materijalima.
Sve vea snaga Izraela ujedinjenog pod Davidom, osvajanje utvrde Jebusa, i savez s
Hiramom, tirskim kraljem, izazvali su neprijateljstvo Filistejaca i oni su ponovno monom
silom napali zemlju, zauzimajui svoje poloaje u Refaimskoj dolini, nedaleko od Jerusalema.
David je sa svojim ratnicima siao u utvrdu Sion, da eka boansku uputu. Tada David upita
Jahvu: Mogu li napasti Filistejce? Hoe li ih predati meni u ruke? Jahve odgovori Davidu:
Napadni! Predau Filistejce tebi u ruke!
David je odmah napao neprijatelja, porazio i unitio ih i uzeo im bogove koje su donijeli
da bi osigurali pobjedu. Iscrpljeni i ponieni zbog poraza, Filistejci su okupili jo vee snage i
vratili se u bitku. I oni opet dooe i rairie se po Refaimskoj dolini. David je ponovno pitao
Gospoda, a veliki je Ja sam opet dao upute izraelskoj vojsci.
Bog je pouio Davida govorei: Ne idi pred njih, nego im zadi za leda i navali na njih s
protivne strane Bekaima. Kad zauje topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se pouri,
jer e tada Jahve ii pred tobom da pobije filistejsku vojsku. Da je David, kao aul, izabrao
svoj vlastiti put, ne bi ga pratio uspjeh. Ali on je uinio onako kako mu je zapovjedio Jahve i
pobili su filistejsku vojsku od Gibeona do Gezera. Da-vidovo se ime proulo po svim
zemljama, a Jahve uli strah od njega svim narodima. (1 Ljet 14,16.17)
Sada kad se David uvrstio na prijestolu i oslobodio napada stranih neprijatelja, on se
okrenuo k ostvarenju svoje namjere - donoenju Kovega Bojega u Jerusalem. Koveg je
godinama ostao u Kirjat-Jearimu, udaljenom devet milja, a bilo je prikladno da glavni grad
370

nacije bude poaen znakom boanske prisutnosti.

David je sazvao trideset hiljada vodeih izraelskih ljudi, jer je njegova namjera bila da
ovu priliku uini prizorom velike radosti i sjaja. Narod je radosno odgovorio na poziv. Veliki
svetenik, sa svojom braom u svetoj dunosti, knezovima i vodeim plemenskim ljudima,
okupili su se u Kirjat-Jearimu. David je blistao od svete revnosti. Koveg je iznesen iz Abinadabove kue i stavljen na nova kola koja su vukli volovi, a pratila su ga dva Abinadabova sina.
Izraelci su ga slijedili kliui i radosno pjevajui, mnotvo glasova se udruilo u pjesmi
sa zvukom muzikih instrumenata: David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom... uza zvuke
citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala. Prolo je dugo vremena otkada Izrael nije bio
svjedok ovakvog pobjednikog prizora. Ogromna povorka se sa sveanom radou kretala
izmeu brda i dolina prema svetom gradu.
Ali, kad su doli do Nahonova gumna, posegnu Uza rukom za Kovegom Bojim da ga
pridri, jer ga volovi umalo ne prevrnue. Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu
udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovega Bojeg. Iznenadan strah je uao u
radosno mnotvo. David je bio zaprepaten i uznemiren te je u srcu dovodio u pitanje Boju
pravednost. On je nastojao odati ast Kovegu kao simbolu boanske prisutnosti. Zato je
onda poslana ova strana kazna da trenutke radosti pretvori u priliku za alost i oplakivanja?
Smatrajui da nije sigurno i dalje imati Koveg pored sebe, David je odluio da ostane tamo
gdje jest. Mjesto se nalo u blizini, u kui Obeda Edomca u Gatu.
Sudbina Uze je bila boanski sud zbog krenja najizriitije zapovijesti. Gospod je preko
Mojsija dao posebnu uputu u vezi s prenoenjem Kovega. Niko osim svetenika, Aronovih
potomaka, nije ga smio dotai ili pogledati dok je bio otkriven. Boanska je uputa glasila: ...
neka dou potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati, da ne
poginu. (Br 4,15) Svetenici su trebali pokrivati Koveg, a Kehatovci su ga trebali podignuti
polugama koje su bile provuene kroz alke na svakoj strani Kovega i nikada nisu uklanjane.
Mojsije je Geronovcima i Merarijevcima, koji su bili odgovorni za zavjese, daske i stupove
Svetilita, dao kola i volove za transport onoga to im je bilo povjereno. Kehatovcima nije dao
nita, jer je njihov zadatak bio nositi posveene predmete na ramenima. (Br 7,9) Tako se
noenjem Kovega iz Kirjat-Jearima direktno i bezrazlono obeastila Gospodnja uputa.
David i njegov narod okupili su se da obave sveto djelo, i oni su se upustili u to radosna
srca i s voljom, ali Gospod nije mogao prihvatiti njihovu slubu jer nije bila obavljena u skladu
s njegovim uputama. Filistejci, koji nisu poznavali Boji Zakon, stavili su Koveg na kola kad su
ga vraali Izraelu, i Gospod je prihvatio djelo koje su uinili. Ali Izraelci su u svojim rukama
imali izjavu o Bojoj volji o svim ovim pitanjima, i njihovo je zanemarivanje ovih uputa bilo
obeaivanje Boga. Na Uzi je poivala najvea krivica drskosti. Prekraj Bojeg zakona je
umanjio njegov osjeaj o njegovoj svetosti, i s nepriznatim grijehom na sebi, on se, usprkos
boanskoj zabrani, drznuo i dodirnuo simbol Boje prisutnosti. Bog ne moe prihvatiti
djeliminu poslunost, ili oputen nain postupanja s njegovim zapovijestima. Kaznom nad
Uzom On je namjeravao u cijeli Izrael usaditi vanost strogog pridravanja njegovih zahtjeva.
Tako je smru jednog ovjeka narod potaknut na pokajanje i tako je sprijeena potreba da se
kazne hiljade.
Smatrajui da njegovo srce nije u cijelosti pravo pred Gospodom, David se, videi Uinu
smrt, uplaio Kovega, da neki grijeh ne bi na njega navukao kaznu. Ali Obed-Edom, premda se
radovao s drhtanjem, dobrodolicom je prihvatio sveti simbol kao obeanje Boje naklonosti
poslunima. Panja cijelog Izraela bila je na njemu i njegovoj kui. Svi su posmatrali da vide
371

kako e mu biti. ... i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu porodicu.

Boanski je ukor djelovao na Davida. On je potaknut da kao nikada ranije shvati svetost
Bojeg Zakona i nunost stroge poslunosti. Naklonost pokazana prema domu Obed-Edoma
navela je Davida da se ponovno nada da e Koveg donijeti blagoslove njemu i njegovu
narodu.
Nakon tri mjeseca odluio je jo jednom pokuati donijeti Koveg, ali sada je revno
pazio da u svakoj pojedinosti izvri svaku Gospodnju uredbu. Ponovno su sazvani glavari
naroda, a veliko se mnotvo okupilo oko Obed-Edomova doma. Koveg je sa strahopotovanjem i brigom stavljen na ramena boanski imenovanih ljudi, a mnotvo je stajalo u redu i
ustreptalih srca duga je povorka krenula. Nakon to su nainili est koraka odjeknula je truba.
Prema Davidovoj naredbi trebalo je rtvovati vola i tovna ovna. Drhtanje i strah sada je
zamijenila radost. Kralj je odloio svoje kraljevske odore i obukao se u obinu lanenu odjeu,
kakvu su nosili svetenici. On ovim inom nije elio rei da preuzima svetenike dunosti, jer
su efod ponekad nosili i drugi, osim svetenika. Ali u ovoj svetoj slubi on je elio zauzeti
mjesto pred Bogom kao onaj koji je jednak svojim podanicima, tog dana se trebalo diviti Jahvi.
On je trebao biti jedini predmet potovanja.
Duga povorka je ponovno krenula, a muzika harfi, truba, cimbala i psaltira, lebdjela je
prema Nebu, stapajui se sa zvukom mnogih glasova. David je, uz ritam pjesme, igrao iz sve
snage pred Jahvom. Davidovo igranje pred Bogom kao izraz radosna strahopotovanja citiraju zaljubljenici u zadovoljstva kao opravdanje za savremeni ples. Meutim, za takvu tvrdnju
nema osnove. Plesanje je u dananje vrijeme povezano s ludou i pononim orgijama. Zbog
zadovoljstva se rtvuju zdravlje i moralnost. Onima koji odlaze u plesne dvorane Bog nije
predmet razmiljanja i potovanja, a molitva i pjesme hvale bi se smatrale suvinima na
njihovim skupovima. Odluujua je sljedea provjera. Zabave koje imaju sklonost da slabe
ljubav prema svetim predmetima i umanjuju radost slube Bogu hriani ne trebaju traiti.
Muzika i ples u radosnoj hvali Bogu prilikom noenja Kovega nema nikakve slinosti sa
savremenim razuzdanim plesom. Prvo podsjea na Boga i uzdie njegovo sveto ime, a drugo je
Sotonino orue koje navodi ljude da zaborave Boga i obeaste njegovo ime.
Trijumfalna povorka se pribliila glavnom gradu, slijedei sveti simbol svog nevidljivog Kralja. Prolomila se pjesma kojom se od straara na zidovima zahtijevalo da otvore vrata
svetog grada:
Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
diite se, dveri vjene,
da uie Kralj slave!
Grupa pjevaa i muziara je uzvratila:
Ko je taj kralj slave?
Odgovor je dolazio od druge grupe:
Jahve silan i junaan,
Jahve silan u boju!
Onda su se stotine glasova ujedinile u trjumfalnom zboru:
Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
diite se, dveri vjene,
da uie Kralj slave!
Zatim se ponovno zaulo radosno pitanje:
372

Ko je taj Kralj slave?

A glas se velikog mnotva kao um velikih voda zauo kako ushieno odgovara:
Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave! (Ps 24.7-10)
Tada su se vrata otvorila irom, povorka je ula, a Koveg je sa strahopotovanjem
poloen u ator koji je pripremljen za njegov smjetaj. Pred svetim prostorom podignuti su
rtvenici za rtve. Dim rtve pomirenja i rtvi paljenica, oblak tamjana, slava i molitve Izraela
dizali su se u nebo. Sluba se zavrila, a kralj je izrekao blagoslov nad svojim narodom. Onda je
s kraljevskim obiljem dopustio da se narodu za osvjeenje podijele darovi u hrani i vinu.
U slubi proslavljanja ovog dotad najsvetijeg dogaaja koji je obiljeio Davidovu vladavinu bila su prisutna sva plemena. Duh boanskog nadahnua je poivao na kralju i dok su
zrake zalazeeg sunca kupale ator svetom svjetlou, njegovo se srce podiglo u zahvalnosti
Bogu jer je blagoslovljeni simbol njegove prisutnosti sada bio tako blizu izraelskog prijestola.
Obuzet zadovoljstvom, David se okrenuo prema svojoj palati da blagoslovi svoju
porodicu. Ali neko je posmatrao ovaj prizor radosti sa sasvim razliitim duhom od onoga koji
je pokretao Davidovo srce. A kad je Koveg Jahvin ulazio u Davidov grad, aulova ki Mihala
gledala je kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skae i vrti se pred Jahvom, i prezre ga ona
u svom srcu. Ogorena, ona nije mogla ekati Davidov povratak u palati, ve je izala da ga
presretne i na njegov je ljubazan pozdrav izgovorila bujicu gorkih rijei. Njene rijei su bile
otre i uvredljive:
Kako se asno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred oima slukinja slugu
svojih kao to se otkriva prost ovjek!
David je smatrao da je Mihala prezrela i obeastila Boju slubu te je otro uzvratio:
Pred Jahvom ja igram! Tako mi ivoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega
njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom u igrati!
I jo u se dublje poniziti. Biu neznatan u tvojim oima, ali pred slukinjama o kojima govori,
pred njima u biti u asti. Zbog njenog ponosa i drskosti Gospod je Davidovom ukoru dodao i
svoj, te Mihala ne imade poroda do dana svoje smrti.
Sveani obredi kojima je popraeno premjetanje Kovega ostavili su trajan utisak na
izraelski narod, te pobudili najdublje zanimanje za slubu u Svetilitu i iznova zapalili njihovu
revnost za Jahvu. David je svim sredstvima to ih je imao na raspolaganju nastojao produbiti
ove dojmove. Sluba pjevanja je postala redoviti dio vjerskog bogosluenja, a David je skladao
psalme ne samo za sveteniku upotrebu u slubi u Svetilitu ve i za narod da ih pjeva na
svojim putovanjima do nacionalnog rtvenika prilikom godinjih praznika. Uticaj koji se tako
irio bio je dalekosean i uinio je da se narod oslobodio od idolopoklonstva. Mnogi okolni
narodi, posmatrajui Izraelov napredak, povoljno su poeli misliti o izraelskom Bogu koji je
uinio tako velike stvari za svoj narod.
ator koji je Mojsije izgradio, i sve to je pripadalo slubi u Svetilitu, osim Kovega, jo
uvijek se nalazilo u Gibei. Davidova je namjera bila da Jerusalem uini vjerskim sreditem
naroda. Budui da je sebi sagradio palatu, smatrao je da nije prikladno da Boji Koveg poiva
u atoru. Odluio je izgraditi velianstven Hram koji bi izrazio Izraelovo potovanje za ast
koja je dana narodu stalnom prisutnou Jahve, njihova Kralja. Kad je svoju namjeru iznio proroku Natanu, dobio je ohrabrujui odgovor: idi i ini sve to ti je na srcu, jer je Jahve s tobom.
Ali iste noi Natanu je dola Gospodnja rije s porukom za kralja. David je trebao biti
lien prednosti da izgradi dom za Boga, ali mu je darovano obeanje o boanskoj naklonosti
prema njegovim potomcima i izraelskom kraljevstvu: Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja
373

sam te doveo s panjaka, od ovaca i koza, da bude knez nad mojim izraelskim narodom. Bio
sam s tobom kuda si god iao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja u ti
pribaviti veliko ime, kao to je velikako ime na zemlji. Odrediu prebivalite svojem izraelskom narodu, posadiu ga da ivi na svojem mjestu i da ne luta vie naokolo, niti da ga zlikovci
mue kao prije.
Budui da je David eznuo da izgradi dom Boji, dano mu je obeanje: Jahve e ti
podii dom... podii u tvoga potomka nakon tebe... On e sagraditi dom imenu mojemu, a ja u
utvrditi njegov prijesto zauvijek.
Objavljen je i razlog zato David nije trebao izgraditi hram: Mnogo si krvi prolio i
velike si ratove vodio; nee ti graditi Doma mome imenu... Gle, rodie ti se sin; on e biti
miroljubac, i dau mu mir od svih njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime e mu biti
Solomun. Mir i pokoj dat u Izraelu za njegova vremena. On e sagraditi Dom mome imenu. (1
Ljet 22,8-10)
Premda mu je uskraena najdraa elja njegova srca, David je poruku primio sa
zahvalnou: Ko sam ja, Gospode Jahve, i to je moj dom te si me doveo dovde? Pa i to je jo
premalo u tvojim oima, Gospode Jahve, te daje svoja obeanja kui svoga sluge za daleku
budunost. Tada je on obnovio svoj savez s Bogom.
David je znao da bi njegovu imenu pripala ast, a njegovoj vladavini slava kad bi izvrio
djelo to ga je naumio u svom srcu, ali on je bio spreman pokoriti svoju volju Bogu. Zahvalan
pristanak koji je tada pokazao rijetko se vida, ak i meu hrianima. Oni ija ivotna snaga
opada esto se nadaju da e ostvariti neko veliko djelo koje su zamislili u svom srcu, ali koje
oni nisu sposobni uiniti! Boje provienje moe im govoriti, kao to je njegov prorok govorio
Davidu, objavljujui da djelo za kojim toliko eznu nije povjereno njima. Njihovo je da
pripreme put drugome koji e to ostvariti. Ali umjesto da se sa zahvalnou pokore boanskoj
naredbi, mnogi se povlae kao da su odbaeni i prezreni, smatrajui da ako ne mogu uiniti
ono to ele, oni nee initi nita. Mnogi se s oajnikim naporima dre odgovornosti koje nisu
sposobni nositi i uzalud nastoje ostvariti djelo za koje nisu sposobni, dok ono koje mogu
ostvariti, ostaje zapostavljeno. Zbog nedostatka njihove saradnje vee je djelo ometeno ili
sprijeeno.
David je, u svom zavjetu s Jonatanom, obeao da e im poine od svojih neprijatelja
pokazati milost prema aulovu domu. Svjestan ovog zavjeta, kralj se u dobrim vremenima
raspitao: Ima li jo koji preivjeli od aulove kue, da mu uinim milost zbog Jonatana?
Reeno mu je za Jonatanova sina Meribaala, koji je bio hrom od roenja. U vrijeme kad su
Filistejci kod Jizreela porazili aula, djetetova ga je dadilja, pokuavajui pobjei, ispustila i
tako od njega uinila doivotna bogalja. David je sada dozvao mladia na dvor i primio ga s
velikom ljubaznou. Vraeni su mu aulovi privatni posjedi za uzdravanje njegova doma, a
sam Jonatanov sin je trebao postati stalan kraljev gost koji je svakodnevno sjedio za kraljevim
stolom. Meribaal je na temelju izvjetaja Davidovih neprijatelja bio podstican da gaji snane
predrasude protiv njega kao otimaa, ali monarhov velikoduan i utiv prijem i neprekidna
ljubaznost osvojila je srce ovog mladia i on je kao i njegov otac Jonatan smatrao da su njegovi
interesi istovjetni s interesima kralja koga je Bog izabrao.
Nakon to se David utvrdio na izraelskom prijestolu narod je uivao u dugom razdoblju
mira. Okolni narodi, gledajui snagu i jedinstvo kraljevstva, uskoro su smatrali razboritim da
se klone otvorena neprijateljstva, a David, zaokupljen organizacijom i podizanjem svog
kraljevstva, uzdravao se od napadakih ratova. Meutim, on je naposljetku ipak zaratio s
374

Filistejcima, izraelskim starim neprijateljima i s Moabcima, te ih uspio pobijediti i prisiliti na

plaanje danka.
Tada su okolni narodi protiv Davida stvorili veliki savez koji je prouzroio najvee
ratove i pobjede u njegovoj vladavini te najvei rast njegove moi. Neprijateljski savez, koji je
nastao zbog ljubomore na sve veu Davidom mo, on niim nije izazvao. Okolnosti koje su
dovele do njegova stvaranja su bile ove:
U Jerusalemu su primili vijest da je umro Naha, kralj Amonaca, monarh koji je bio
ljubazan prema Davidu dok je on bjeao od aulova bijesa. Sada, elei izraziti svoju
zahvalnost i potovanje zbog naklonosti koja mu je bila ukazana u nevolji, David je Hanunu,
sinu i nasljedniku amorejskog kralja, poslao izaslanike s izrazima suuti. A David ree u sebi:
elio bih iskazati ljubav Nahaevu sinu Hanunu, kao to je njegov otac iskazao meni.
Ali ovaj utiv in je bio pogreno protumaen. Amonci su mrzili istinitog Boga i bili su
ogoreni Izraelovi neprijatelji. Nahaeva je ljubaznost prema Davidu bila u cijelosti potaknuta
neprijateljstvom prema aulu, izraelskom kralju. Hanunovi savjetnici su pogreno prikazali
Davidovu poruku. ... rekoe knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: Zar misli da je
David poslao ljude da ti izraze suut zato to je htio iskazati ast tvome ocu? Nije li moda zato
David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad, da bi doznao njegovu obranu i potom ga
oborio? Po savjetu svojih savjetnika Naha je prije pola stoljea stanovnicima Jabe-Gileada,
koji su zatraili primirje, postavio surove uslove kad su ga opkolili Amonci. Naha je traio
priliku da svima iskopa desno oko. Amonci su se jo uvijek ivo sjeali kako je izraelski kralj
sprijeio njihovu surovu namjeru i izbavio ljude koje su oni eljeli poniziti i osakatiti. Njih je
jo uvijek poticala ista mrnja prema Izraelu. Oni nisu mogli pojmiti dobrotu duha koji je
nadahnuo Davidovu poruku. Kad Sotona nadzire umove ljudi, on e izazvati zavist i sumnju
koja e i najbolje namjere prikazati pogreno. Sluajui svoje savjetnike, Hanun je Davidove
poslanike proglasio uhodama i obasuo ih prezirom i uvredama.
Amoncima je bilo doputeno da nesmetano izvre zle namjere svog srca, da bi se
Davidu otkrila njihova stvarna priroda. Boja volja nije bila da Izrael sklopi savez s ovim
izdajnikim neznaboakim narodom.
Danas se, kao i u drevna vremena, djelo veleposlanika smatra svetim. Sveoptim
zakonom svih naroda oni su bili zatieni od osobnog nasilja ili uvreda. Veleposlanik je stajao
kao predstavnik svog vrhovnika i svaki je nedostojan postupak zahtijevao trenutnu osvetu.
Amonci su se, znajui da e uvreda Izraelaca odmah biti osvetena, pripremali za rat. Kad su
Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je Hanun s Amonovim sinovima
hiljadu srebrnih talenata da za plau najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz
Aram Maake i iz Soba. Najmili su za plau trideset i dvije hiljade bojnih kola... Amonovi su se
sinovi skupili iz svojih gradova i doli u boj. (1 Ljet 19,6.7)
Bio je to zaista moan savez. Stanovnici podruja izmeu rijeke Eufrat i Sredozemnog
mora udruili su se s Amoncima. Sjever i istok Hanaana bio je okruen oruanim snagama,
udruenima u namjeri da slome Izraelsko kraljevstvo.
Izraelci nisu ekali napad na svoju zemlju. Njihove su snage, pod Joabovim zapovjednitvom, prele Jordan i pole prema amonskom glavnom gradu. Dok je izraelski zapovjednik
vodio svoju vojsku do bojnog polja, on ih je nastojao nadahnuti za sukob, govorei: Budi
hrabar i junaki se drimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka uini to je
dobro u njegovim oima. (1 Ljet 19,13) Udruene saveznike snage su poraene u prvoj bici.
Ali one nisu bile spremne odustati od borbe, te su naredne godine obnovile rat. Sirijski kralj je
375

sakupio sve svoje snage prijetei Izraelu golemom vojskom. David, shvatajui koliko je mnogo
zavisilo o ishodu ovog sukoba, osobno je doao na bojinicu i s Bojim blagoslovom nanio
saveznicima tako strahovit poraz da Sirijci, od Eufrata do Libanona, nisu samo odustali od rata
ve su Izraelu plaali i danak. David je odluno nastavio ratovati protiv Amonaca sve dok
njihove utvrde nisu pale a cijelo podruje dolo pod izraelsku vlast.
Opasnosti koje su prijetile narodu potpunim unitenjem pokazale su se kao Boje
provienje, sredstvo s pomou kojeg se nacija uzdigla do neviena velianstva. Obiljeavajui
ovaj znaajan dogaaj David pjeva:
ivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu
i narode meni pokorava.
Od dumana me mojih izbavlja
i nad protivnike me moje izdie,
ti mene od ovjeka silnika spaava.
Zato te slavim, Jahve, meu pucima
i psalam pjevam tvome Imenu:
umnoio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost si iskazao,
Davidu i potomstvu njegovu navijeke. (Ps 18,47-51)
Kroz Davidove pjesme u narod je usadivana misao da je Jahve njihova sila i Izbavitelj:
Ne spaava kralja vojska mnogobrojna,
ne spaava velika sila junaka.
Isprazno se od konja nadati spasenju,
jaina njegova ne izbavlja. (Ps 33,16.17)
Ti, o moj Kralju i Boe moj,
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dumane svoje odbismo,
u tvome imenu zgazismo one
koji se na nas digoe.
U svoj se luk nisam pouzdavao,
nit me ma moj spaavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dumana,
ti si postidio one koji nas mrze. (Ps 44,5-8)
Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,
mi imenom Jahve, Boga naega! (Ps 20,8)
Tako je Izraelsko kraljevstvo doseglo veliinu koja je bila obeana Abrahamu, i kasnije
ponovljena Mojsiju: Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu, do Velike
rijeke, rijeke Eufrata. (Post 15,18) Izrael je postao mona nacija, koje su se okolni narodi
bojali i koju su potovali. Davidova je mo u njegovu vlastitom kraljevstvu bila vrlo velika. On
je kao malo koji vladar uspio zadobiti osjeanja i odanost svog naroda. On je potovao Boga, a
Bog je sada potovao njega.
Meutim, usred blagostanja vrebala je opasnost. David se u trenucima svojih najveih
pobjeda nalazio u najveoj opasnosti i suoio se sa svojim najveim porazom.
376

71. poglavlje

DAVIDOV GRIJEH I POKAJANJE

Ovo poglavlje zasniva se na 2. Samuelovoj 11 i 12.

Biblija ima malo pohvala za ljude. Malo se prostora posveuje nabrajanju vrlina ak i
najboljih ljudi koji su dosad ivjeli. Ova utnja nije bez svrhe i bez pouke. Sve su dobre osobine
koje ljudi posjeduju Boji darovi. Oni ine dobra djela milou Bojom kroz Hrista. Budui da
sve duguju Bogu, slava za ono to jesu i to ine pripada samo Njemu. Oni su samo orua u
njegovim rukama. tavie, kao to sve pouke iz biblijske istorije ue, opasno je hvaliti i
uzdizati ovjeka, jer ako ko izgubi iz vida svoju zavisnost o Bogu i pouzda se u vlastitu snagu,
on e sigurno zgrijeiti. ovjek se bori s neprijateljima koji su snaniji od njega. Jer naa
borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Upravitelja ovoga
mranog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. (Ef 6,12) Nama je
nemogue vlastitom snagom opstati u borbi, i sve to odvraa na um od Boga, sve to vodi k
samouzvienju i zavisnosti o samome sebi, sigurno priprema put naem porazu. Svrha Biblije
je usaditi u nas nepovjerenje u ljudsku silu i podstai povjerenje u boansku.
Duh samopouzdanja i samouzvienja pripremio je put za Davidov pad. Laskanje i
suptilne drai vlasti i raskoi nisu ostale bez uticaja na njega. Odnosi s okolnim narodima su
takoe izvrili svoj zao uticaj. U skladu s obiajima koji su prevladavali meu istonjakim
vladarima, kraljevima se nije sudilo za zloine koji se nisu opratali podanicima, monarh nije
imao istu obavezu samokontrole kao i podanici. Sve je to umanjilo Davidov osjeaj ogromne
teine grijeha. Umjesto da se s poniznou osloni na Jahvinu silu, on je poeo vjerovati svojoj
vlastitoj mudrosti i moi. im Sotona uspije odvojiti duu od Boga, jedinog Izvora sile, on e
nastojati pobuditi nesvete elje ljudske tjelesne prirode. Djelo neprijatelja nije naglo, ono u
poetku ne iznenauje i zapanjuje, ve tajno potkopava utvrde naela. Ono poinje s naoko
malim pojedinostima, zanemarivanjem vjernosti i potpunog oslanjanja na Njega, sklonou da
se slijede svjetovni obiaji i postupci.
Prije svretka rata s Amoncima David se, preputajui zapovijestanje vojske Joabu,
vratio u Jerusalem. Izraelci su ve pokorili Sirijce, a potpuni poraz Amaleana se inio
sigurnim. David je bio okruen plodovima svoje pobjede i astima svoje mudre i vjete
vladavine. Upravo tada, kad se opustio i bio neoprezan, kua je iskoristio priliku da zaokupi
njegov um. injenica da se Bog tako blisko povezao s Davidom i pokazao mu tako veliku
naklonost trebala mu je biti najsnaniji poticaj da svoj karakter ouva neuprljan. Ali kad se u
svom samopouzdanju i udobnosti prestao oslanjati na Boga, David je popustio Sotoni i na
svoju duu navukao mrlju grijeha. On, voa naroda koga je Nebo imenovalo, izabran od Boga
da vri njegov Zakon, i sam je pogazio njegove uredbe. On koji je trebao biti strah onima koji
ine zlo, svojim vlastitim djelom je ojaao njihove ruke.
U opasnostima tokom svog ranijeg ivota David je svjestan svog potenja mogao svoj
sluaj povjeriti Bogu. Gospodnja ga je ruka sigurno vodila pored nebrojenih zamki koje su
postavljane pred njegove noge. Ali sada, kriv i nepokajan, on nije traio pomo i vostvo Neba,
ve se nastojao osloboditi opasnosti u koje ga je grijeh uvukao. Bat-eba, ija se kobna ljepota
377

pokazala kao zamka za kralja, bila je ena Urije Hetita, jednog od Davidovih najhrabrijih i
najvjernijih asnika. Niko nije mogao predvidjeti posljedice ako se sazna za ovaj zloin. Boji je
Zakon preljuboinca osuivao na smrt, a vojnik ponosna duha, koji je bio osramoen, mogao
se osvetiti oduzimajui ivot kralju ili potiui narod na pobunu.
Svi napori koje je David uloio da sakrije svoju krivnju pokazali su se uzaludnim. On se
predao Sotoninoj sili, opanost ga je okruivala, a ekalo ga je obeaenje vee od smrti.
inilo se da nema izlaza i on je u svom oaju pourio da preljubu doda i ubistvo. Onaj koji je
poluio aulovo unitenje nastojao je i Davida odvesti u propast. Premda su kunje bile
razliite, one su bile iste jer su vodile k prijestupu Bojeg Zakona. David je mislio da ako
neprijateljska ruka ubije Uriju u bici, krivnja za njegovu smrt nee se moi pripisati kralju koji
je bio kod kue, Bat-eba e biti slobodna da postane njegova ena, i tako e se odagnati
sumnja i spasiti kraljeva ast.
Urija je postao nosilac svoje vlastite smrtne presude. U pismu koje su njegove ruke
donijele Joabu kralj je zapovjedio: Postavi Uriju naprijed, gdje je najei boj, pa uzmaknite
iza njega: neka bude pogoen i neka pogine. Joab, ve uprljan krvlju samovoljnog ubistva, nije
oklijevao posluati kraljevu naredbu i Urija je pao od amonskog maa.
Dotada je zapis o Davidovoj vladavini bio takav da mu je malo monarha bilo ravno. O
njemu je napisano da je kraljevao inei pravo i pravicu svemu svome narodu (2 Sam 8,15).
On je svojim potenjem stekao povjerenje i odanost naroda. Ali kad se odvojio od Boga i
predao se Zlome, on je za neko vrijeme postao Sotonin poslanik, a ipak je drao poloaj i
autoritet koji mu je Bog dao, zahtijevajui poslunost koja e ugroziti duu onoga koji mu se
pokori. I Joab, koji je svoju odanost podario kralju a ne Bogu, prekrio je Boji Zakon jer je
kralj to zapovjedio.
Bog je Davidu dao vlast, ali da je koristi samo u skladu s boanskim Zakonom. Kad je
zapovjedio ono to se protivilo boanskom Zakonu, grijeh je bio posluati. ... jer nema vlasti
osim od Boga (Rim 13,1), ali mi ih ne trebamo sluati ako se protive Bojem Zakonu. Apostol
Pavle, piui Korinanima, iznosi naela po kojima se trebamo vladati. On kae: Nasleujte
mene, kao to i ja nasleujem Hrista! (1 Kor 11,1)
Davidu je poslano izvjee o izvrenju naredbe koju je poslao, ali je bilo tako pozorno
sroeno da ne umijea ni Joaba ni kralja. Joab zapovjedi glasniku ovako: Kad pripovjedi
kralju sve to se dogodilo u boju, moda e se kralj razljutiti... a ti mu reci:
Poginuo je i tvoj sluga Urija. Glasnik krenu na put, doe k Davidu i pripovjedi mu sve to
mu je naloio Joab.
Kraljev odogvor je bio: Ovako reci Joabu: Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer ma prodire sad ovoga, sad onoga. Udaraj jo jae na grad i obori ga! Tako e mu vratiti sranost!
Bat-eba je oplakivala svog mua uobiajen broj dana, a kad su oni proli, posla David
po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ena. Onaj ija njena savjest i uzvien osjeaj asti
nije dopustio, ak kad mu je i ivot bio u opasnosti, da svoju ruku digne protiv Gospodnjeg
pomazanika, toliko je pao da je mogao uvrijediti i ubiti jednog od svojih najvjernijih i
najhrabrijih vojnika, i nadati se da e nesmetano uivati nagradu za svoj grijeh. Jao, potamnje
zlato, to suho zlato! (Tu 4,1)
Sotona je od poetka ljudima prikazivao dobitak to ga mogu osvojiti prijestupom. On
je tako zaveo anele. Tako je on kuao i Adama i Evu. On tako jo uvijek navodi mnotvo na
neposlunost Bogu. Put prijestupa izgleda poeljan, a na koncu vodi k smrti (Izr 14,12).
Sretni su oni koji kad zakorae na ovaj put, shvate kako su gorki plodovi grijeha i na vrijeme
378

ga ostave. Bog u svojoj milosti nije dopustio da varljive nagrade grijeha odvuku Davida u
potpunu propast.
Boje posredovanje je postalo nuno i zbog Izraela. Kako je vrijeme prolazilo, Davidov
je grijeh s Bat-ebom postao poznat, a pojavila se i sumnja da je on planirao Urijinu smrt.
Gospod je bio obeaen. On je pomagao i uzvisivao Davida, a David je pogreno prikazao
Boji karakter i nanio sramotu njegovu imenu. To je umanjivalo mjerilo dobrote u Izraelu, a u
mnogim umovima i odvratnost prema grijehu, a oni koji nisu ljubili i bojali se Boga bili su
ohrabreni u svojim prijestupima.
Proroku Natanu je zapovjeeno da Davidu donese poruku ukora. Bila je to izrazito
otra poruka. Malom broju vrhovnika se mogao izrei ovakav ukor a da cijena ne bude sigurna
smrt za onoga koji ukorava. Natan je bez oklijevanja prenio boansku presudu, a ipak je to
uinio s takvom nebeskom mudrou da je pobudio kraljevo saosjeanje, njegovu savjest i s
njegovih usana uo smrtnu presudu samome sebi. Pozivajui Davida kao boanski imenovana
uvara prava svog naroda, prorok je ponovio priu o nepravdi i tlaenju to ih je trebalo
ispraviti.
U nekom gradu ivjela dva ovjeka, rekao je, jedan bogat, a drugi siromaan. Bogati
imae ovaca i goveda u obilju. A siromah nemae nita osim jedne jedine ovice koju bijae
kupio. Hranio ju je, i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja,
pila iz njegove ae; spavala je na njegovu krilu: bila mu je kao ki. I doe putnik k bogatom
ovjeku, a njemu bilo ao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je doao. On
ukrade ovicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.
Kralj se razbjesnio i uzviknuo: Tako mi ivoga Jahve, smrt je zasluio ovjek koji je to
uinio! etverostruko e naknaditi ovcu zato to je uinio to djelo i to nije znao milosra! (2
Sam 12,5.6)
Natan je usmjerio svoj pogled na kralja i podiui svoju desnu ruku prema nebu
sveano izjavio: Ti si taj ovjek!... Zato si, nastavio je, prezreo Jahvu i uinio ono to je zlo u
njegovim oima? Krivci mogu pokuati, kao to je David uinio, prikriti svoj grijeh od ljudi,
oni mogu nastojati trajno prikriti zlo djelo od ljudskog pogleda ili znanja, ali sve je golo i
otkriveno oima onoga komu moramo dati raun (Heb 4,13). Nita nema skriveno to nee
trebati da se otkrije, ni tajno to nee trebati da se dozna. (Mt 10,26)
Natan je objavio: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Ja sam te pomazao za kralja nad
Izraelom, ja sam te izbavio iz aulove ruke... Zato si prezreo Jahvu i uinio ono to je zlo u
njegovim oima? Ubio si maem Uriju Hetita, a njegovu si enu uzeo za svoju enu. Jest, njega
si ubio maem Amonaca. Zato se nee nikada vie okrenuti ma od tvoga doma... Evo ja u
podii na te zlo iz tvoga doma. Uzet u tvoje ene ispred tvojih oiju i dat u ih tvome
blinjemu... Ti si dodue radio tajno, ali ja u ovu prijetnju izvriti pred svim Izraelom i pred
ovim suncem!
Prorokov ukor dirnuo je Davidovo srce, savjest je bila probuena, i on je uvidio svu
veliinu svoje krivnje. Njegova se dua pognula u pokajanju pred Gospodom. S drhtavim
usnama on je rekao: Sagrijeio sam protiv Jahve. Sve zlo to ga inimo drugima dosee i do
Boga. David je teko zgrijeio protiv Urije i Bat-ebe i on je to duboko osjeao. Ali u odnosu na
Boga, njegov je grijeh bio daleko vei.
Premda se u Izraelu nije mogao nai niko ko bi izvrio smrtnu kaznu na Gospodnjem
pomazaniku, David je drhtao da ga brza Boja osuda ne smakne krivog i bez oprosta. Ali
njemu je preko proroka poslana poruka: Jahve ti oprata tvoj grijeh: nee umrijeti. Ipak,
379

pravda se morala izvriti. Smrtna presuda je prenesena s Davida na dijete grijeha. Tako je kralj
dobio priliku za pokajanje, dok mu je patnja i smrt djeteta, kao dio njegove kazne, bila daleko
tea od vlastite smrti. Prorok je rekao: Ali jer si s tim djelom prezreo Jahvu, neminovno e
umrijeti dijete koje ti se rodilo.
Kad se dijete razboljelo, David se postom i dubokom po-niznou molio za njegov ivot.
Odloio je svoju kraljevsku odoru, odloio je krunu, i noima leao na zemlji, alostan i
slomljena srca, posredujui za nevino dijete koje je patilo zbog njegovog grijeha. A starjeine
njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima
nikakva jela. Poniznost i pokajanje su esto odvratili kaznu kad je osuda bila izreena nad
osobom ili gradom, a Onaj koji je uvijek milostiv, brz da oprosti, slao je vjesnike mira.
Ohrabren ovom milju David je ustrajao u svojim molbama sve dok je dijete bilo ivo. Kad je
saznao da je ono umrlo, on se tiho pokorio Bojoj zapovijesti. Pao je prvi udarac osvete koju je
on sam proglasio pravednom, ali David, vjerujui u Boju milost, nije ostao bez utjehe.
Mnogi se, koji itaju istoriju Davidova pada, pitaju: Zato je ovaj zapis javno
objavljen? Zato je to Bog smatrao prikladnim da svijetu obznani ovu mranu stranicu ivota
jednog od onih koje je Nebo tako visoko cijenilo? Prorok je u svom ukoru Davidu u vezi s
njegovim grijehom rekao: Ali je s tim djelom prezreo Jahvu. Tokom sljedeih narataja
nevjernici su ukazivali na Davidov karakter koji je nosio ovu tamnu mrlju, i s ushitom i porugom uzvikivali: Ovo je ovjek po Bojem srcu! Tako je vjera ismijavana, Bog i njegova Rije
vrijeani, due otvrdnule u nevjeri, a mnogi, pod okriljem pobonosti, ohrabreni u grijehu.
Meutim, Davidova istorija ne prua potporu grijehu. Dok je hodio u skladu s Bojim
savjetima, on je nazvan ovjekom po Bojem srcu. Kad je zgrijeio, to vie nije bila istina dok
se pokajanjem nije vratio Gospodu. Boja rije jasno kae: Ali djelo koje uini David bijae zlo
u oima Jahvinim. (2 Sam 11,27) I Gospod je preko proroka poruio Davidu: Zato si prezreo
Jahvu i uinio ono to je zlo u njegovim oima?... Zato se nee nikada vie okrenuti ma od
tvoga doma, jer si me prezreo. Premda se David pokajao za svoj grijeh, primio oprost, a
Gospod ga prihvatio, on je ponjeo pogubnu etvu sjemena to ga je sam posijao. Kazne nad
njim i njegovim domom svjedoe o Bojoj odvratnosti prema grijehu.
Dotad je Boje provienje sauvalo Davida od svih neprijateljskih zavjera i direktno je
upotrijebljeno da obuzda aula. Ali Davidov prijestup je promijenio njegov odnos s Bogom.
Gospod nikako nije mogao odobriti bezbonost. On nije mogao upotrijebiti svoju silu da zatiti
Davida od posljedica njegova grijeha kao to ga je titio od aulova neprijateljstva.
Velika promjena se dogodila i u samom Davidu. Njegov je duh bio slomljen svijeu o
grijehu i njegovim dalekosenim posljedicama. Osjeao se ponien u oima svojih podanika.
Njegov je uticaj bio oslabljen. Dotada je njegov napredak pripisivan njegovoj savjesnoj
poslunosti Gospodnjim zapovijestima. Ali sada su njegovi podanici, znajui za njegov grijeh,
poticani da slobodnije grijee. Oslabljen je njegov autoritet u vlastitom domu kao i njegov
zahtjev sinovima za potovanjem i poslunou. Osjeaj grenosti utiao ga je kad je trebao
osuditi grijeh, i oslabio njegovu ruku kad je trebao provoditi pravdu u vlastitom domu. Njegov
je zao primjer uticao na njegove sinove, a Bog nije htio posredovati da sprijei posljedice. On
je dopustio da se stvari prirodno odvijaju te je David bio otro kanjen.
David je cijelu godinu nakon grijeha ivio u prividnoj sigurnosti, nije bilo vanjskog
dokaza Bojeg nezadovoljstva. Ali boanska kazna je bila nad njim. Brzo i sigurno se bliio dan
suda i osvete i nikakvo pokajanje ga nije moglo sprijeiti, kao i agoniju i sramotu koje e
pomraiti njegov zemaljski ivot. Oni koji ukazivanjem na Davidov primjer pokuavaju
380

umanjiti krivicu za vlastite grijehe trebaju nauiti iz biblijskog zapisa da je put prijestupa
teak. Premda oni kao i David trebaju napustiti put zla, posljedice e grijeha i u ovom ivotu
biti gorke i teke za noenje.
Bog je namjeravao da istorija Davidova pada slui kao opomena tako da se ni oni
kojima je dao velike blagoslove i naklonost ne osjeaju sigurnima i zanemare budnost i
molitvu. Tako se ona pokazala korisnom onima koji ponizno nastoje nauiti pouku koju je Bog
namjeravao pruiti. Od narataja do narataja hiljade su podstaknute da shvate linu opasnost
kuaeve sile. Davidov pad, ovjeka koga je Bog tako visoko cijenio, u njima je probudio
nepovjerenje ti sebe. Shvatili su da ih samo Bog svojom silom moe sauvati kroz vjeru.
Znajui da je i njihova snaga i sigurnost u Njemu, oni se boje zakoraiti na Sotonino zemljite.
ak i prije izricanja boanske presude nad Davidom on je poeo eti plodove prijestupa. Njegova savjest nije bila mirna. Proivljavao je agoniju duha izraenu u trideset drugom
psalmu. On kae:
Blaen onaj kome je grijeh otputen,
kome je zloin pokriven!
Blago ovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju,
i u ijemu duhu nema prijevare!
Preutjet sam htio, ali kosti mi klonue
od neprestana jecanja.
Danju i nou ruka me tvoja titala,
snaga mi se troila ko za ljetnih ega. (Ps 32,1-4)
I pedeset prvi psalam je izraz Davidova pokajanja nakon to je od Boga primio poruku
ukora:
Smiluj mi se, Boe, po milosru svome,
po velikom smilovanju izbrii moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg oisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom...
Pokropi me isopom da se oistim,
operi me, i biu bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje,
nek se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih,
izbrii svu moju krivicu!
isto srce stvori mi, Boe,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i uvrsti me duhom spremnim!
Uiu bezakonike tvojim stazama,
i grenici tebi e se obraati.
Oslobodi me od krvi prolivene,
Boe, Boe spasitelju moj!
381

Nek mi jezik klie pravednosti tvojoj! (Ps 51,1-16)

Tako je izraelski kralj svetom pjesmom koja se trebala pjevati na javnim okupljanjima
njegova naroda, u prisutnosti dvora, svetenika i sudija, knezova i ratnika, i koja e na budue
narataje prenijeti znanje o njegovu padu, opisao svoj grijeh, pokajanje i nadu u oprost kroz
Boju milost. Umjesto da nastoji sakriti svoju krivicu, on je elio da tuna istorija njegova pada
poui i druge.
Davidovo pokajanje je bilo duboko i iskreno. Nije pokuao ublaiti svoj zloin. Njegova
molitva nije bila nadahnuta eljom da izbjegne kaznu. Uvidio je veliinu svog prijestupa protiv
Boga, uvidio je prljavtinu svoje due i prezirao svoj grijeh. On nije samo molio za oprost ve i
za istou srca. David nije u oaju predao bitku. U Bojim obeanjima grjeniku koji se kaje on
je vidio dokaze o svom oprostu i prihvatanju.
rtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
rtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Boe, nee prezreti. (Ps 51,18.19)
Premda je David pao, Gospod ga je podigao. On je sada bio u skladnijem odnosu s
Bogom i njegovi su mu blinji bili skloniji nego prije pada. Radostan zbog svog osloboenja on
je pjevao:
Tad grijeh svoj tebi priznali
i krivnju svoju vie ne skrivah.
Rekoh: Priznat u Jahvi prijestup svoj,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio...
Utoite ti si moje,
od tjeskobe ti e me sauvat,
odjenut me radou spasenja. (Ps 32,5-7)
Mnogi su prigovarali zbog navodne Boje nepravde kad je potedio Davida, ija je
krivnja bila tako velika, a odbio aula za neto to se u njihovim oima inilo manjim grijehom.
Meutim, David se ponizio i priznao svoj grijeh, dok je aul prezreo ukor i nepokajanjem
otvrdnuto svoje srce.
Ovaj dio Davidove istorije ima veliko znaenje za grjenika koji se kaje. To je jedan od
najupeatljivijih prikaza koji su nam dani o borbama i kunjama ovjeanstva i iskrenom
pokajanju Bogu i vjeri u Gospoda Isusa Hrista. To se tokom svih vjekova pokazalo kao izvor
ohrabrenja duama koje su se nakon pada u grijeh borile pod teretom svoje krivice. Hiljade
Boje djece, koja su prijevarom navedena na grijeh, bilo je spremno prepustiti se oaju, ali kad
su se sjetili kako je Davidovo iskreno pokajanje i priznanje Bog prihvatio, kako je usprkos
tome on patio za svoj prijestup, i oni su se ohrabrili, pokajali i iznova pokuali hoditi putem
Bojih zapovijesti.
Ko god pod Bojim ukorom ponizi duu, s priznanjem i pokajanjem, kao David, moe
biti siguran da za njega ima nade. Ko god vjerom prihvata Boja obeanja nalazi oprost.
Gospod nikada nee odbaciti duu koja se iskreno kaje. On je dao ovo obeanje: ili u moje nek
doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom. (Iz 27,5) Nek bezbonik
put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji e mu se smilovati, k Bogu
naem, jer je velikoduan u pratanju. (Iz 55,7)

382

72. poglavlje

ABALOMOVA BUNA
Ovo poglavlje zasniva se na 2. Samuelovoj 13 do 19.

uvi parabolu proroka Natana Davidova nesvjesna presuda samome sebi je glasila
etverostruko e naknaditi, i njemu je trebalo biti sueno na temelju vlastite presude.
Njegova etiri sina su trebala poginuti, a gubitak svakoga od njih bio je posljedica oeva
grijeha.
David je dopustio da sramotni zloin Amnona, prvoroenca, proe bez kazne i ukora.
Zakon je izricao smrt preljubnika, a Amnonov neprirodni grijeh udvostruio je njegovu
krivicu. Meutim, David koji je samoga sebe osuivao za grijeh, propustio je prijestupnika
privesti pravdi. Abalom, prirodni zatitnik sestre koja je bila tako gnusno osramoena, pune
je dvije godine prikrivao svoju osvetniku namjeru, da bi je najposlije utoliko sigurnije izvrio.
Na bratovu zapovijest Amnon, pijani oskvrnitelj, ubijen je prilikom gozbi kraljevih sinova.
Davidu je odmjerena dvostruka kazna. Donesena mu je strana vijest: Abalom je
pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini. Kralj ustade, razdrije svoje haljine
i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdrijee svoje haljine.
Kraljevi sinovi, vraajui se u strahu u Jerusalem, otkrili su ocu istinu; samo je Amnon bio
ubijen, i oni zaplakae u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu. Abalom je pobjegao
k Talmaju, kralju Geura, ocu svoje majke.
Amnon je kao i drugi Davidovi sinovi bio preputen sebinom uivanju. On je nastojao
zadovoljiti svaku pomisao svog srca bez obzira na Boje zahtjeve. Usprkos svom velikom
grijehu Bog ga je podnosio. Njemu je tokom dvije godine pruena prilika za pokajanje, ali on je
ostao u grijehu i smrt ga je pokosila da nepokajan eka stranu odluku Suda.
David je zanemario dunost kanjavanja Amnonova grijeha i zbog nevjernosti kralja i
oca i sinovljevog nepokajanja, Gospod je dopustio da dogaaji idu svojim tokom i nije obuzdao
Abaloma. Kad roditelji ili vladari zanemare dunost kanjavanja pokvarenosti, sam Bog e
uzeti sluaj u svoje ruke. Njegova sila koja obuzdava sile zla bit e djelomino uklonjena i
stvorit e se takav niz okolnosti da e grijeh kazniti grijehom.
Zle posljedice Davidovog nepravednog poputanja Amnonu nisu bile okonane, jer je
tada poelo Abalomovo otuenje od njegovog oca. Nakon to je pobjegao u Geur, David mu
je, smatrajui da zloin njegova sina zahtijeva neku kaznu, odbio dopustiti da se vrati. A to je
samo uveavalo, a ne umanjilo, nerazmrsiva zla u koja se kralj upleo. Abalom, energian,
ambiciozan i nenaelan, izgnanstvom iskljuen iz sudjelovanja u poslovima kraljevstva, uskoro se prepustio opasnim planovima.
Joab je nakon dvije godine odluio pomoi u izmirenju oca i sina. Drei to na umu, on
je pridobio saradnju ene iz Tekoe poznate po svojoj mudrosti. ena, koju je Joab pouio,
predstavila se Davidu kao udovica kojoj je sin bio jedina utjeha i potpora. U svai jedan je sin
ubio drugog, a sada su svi roaci u porodici zahtijevali da se preivjeli sin preda krvnom
osvetniku. Tako hoe, rekla je majka, da ugase eravicu koja im je ostala, da ne ostave
mome muu ni imena ni potomstva na zemlji. Njen poziv dirnuo je kraljeva osjeanja i on je
383

obeao eni kraljevsku zatitu za njenog sina.

Nakon to je iz njega izvukla opetovana obeanja za mladievu sigurnost, ona je
preklinjala za kraljevsku milost, rekavi mu da govori kao ovjek koji nije u pravu to nije
dopustio dovesti kui svog prognanika. Mi smo, rekla je, svi osueni na smrt, slini smo
vodi koja se prolije na zemlju i vie se ne moe skupiti, i Bog ne podie mrtvaca: neka dakle
kralj misli na to da prognanik ne ostane izgnan daleko od njega. Ovaj njean i dirljiv prikaz
Boje ljubavi prema grjeniku, koji je doao od Joaba, grubog vojnika, oit je dokaz da je Izrael
poznavao velike istine otkupljenja. Kralj, osjeajui vlastitu potrebu za Bojom milosti, nije
mogao odbiti ovaj poziv. Izdao je Joabu zapovijest: Idi i dovedi natrag mladia Abaloma.
Abalomu je doputeno da se vrati u Jerusalem, ali ne i da se pojavi na dvoru ili
susretne s ocem. David je poinjao uviati zle posljedice poputanja svojoj djeci, i premda je
njeno volio ovog prekrasnog i darovitog sina, smatrao je nunim da kao pouku i Abalomu i
narodu pokae odvratnost prema takvom grijehu. Abalom je dvije godine ivio u svom domu,
ali je bio izgnan s dvora. Njegova je sestra ivjela s njim i njena ga je prisutnost ivo podsjeala
na nepopravljivo zlo koje joj je naneseno. U oima javnog mnijenja knez je bio heroj, a ne
prijestupnik. On je s ovom prednou poeo pridobivati srca naroda. Njegova je osobna pojava
bila takva da je izazivala divljenje svih koji su ga posmatrali. U svemu Izraelu ne bijae
ovjeka tako lijepa kao Abalom komu bi se mogle izrei tolike pohvale: od pete do glave nije
na njemu bilo mane. Nije bilo mudro to je kralj ostavio ovjeka Abalomova karaktera,
ambiciozna, nagla i vatrena, da se tokom dvije godine preputa mislima o navodnoj nepravdi.
Davidov postupak kojim mu je dopustio da se vrati u Jerusalem, a odbio da doe u njegovu
prisutnost, pribavio mu je osjeaje naroda.
Drei stalno na umu vlastiti prijestup Bojeg Zakona, David je izgledao moralno
paraliziran, on je bio slab i neodluan, dok je prije svog grijeha bio hrabar i odluan. Njegov je
uticaj kod naroda bio oslabljen. I sve je to pogodovalo neprirodnim namjerama njegova sina.
Abalom je s pomou Joabova uticaja ponovno puten u oevu prisutnost, i premda je
dolo do vanjskog pomirenja, on je nastavio sa svojim ambicioznim planiranjem. On je sada
uzeo neke kraljevske asti, koije i konje, i pedeset ljudi koji su pred njim trali. I dok je kralj
sve vie bio sklon povlaenju i samoi, Abalom je neumorno pridobivao naklonost naroda.
Uticaj Davidove ravnodunosti i neodlunosti preao je na njegove podanike, a
zanemarivanje i odlaganje je obiljeavalo izvrenje pravde. Abalom je svaki sluaj nezadovoljstva vjeto iskoritavao za vlastitu dobit. Svakog se dana moglo vidjeti ovog ovjeka
plemenita izraza lica na vratima grada, gdje je ekala grupa molitelja oekujui da za naknadu
iznesu svoje nepravde. Abalom se druio s njima i sluao njihove pritube, izraavajui
sauee s njihovim patnjama i alost zbog nedjelotvornosti vlade. Sasluavi prie Izraelaca,
knez bi odgovorio: Vidi, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nee nai nikoga koji bi te
sasluao kod kralja, dodajui: Ah, kad bi mene postavili za sudiju U zemlji! Svaki bi koji ima
kakvu parnicu ili sud dolazio k meni, i ja bih mu pribavio pravo! A kad bi mu se ko pribliio da
mu se pokloni, on bi pruio ruku, privukao ga k sebi i poljubio.
Podstaknut vjetim ulagivanjem kneza, nezadovoljstvo upravom se brzo irilo. Pohvale
za Abaloma su bile na usnama sviju. Njega se smatralo nasljednikom kraljevstva, narod ga je
ponosno posmatrao kao onoga koji je dostojan ovog velikog poloaja, a u njemu je gorjela elja
da zauzme prijesto. Time je Abalom predobivao srca Izraelaca za sebe. Ali kralj, zaslijepljen
ljubavlju prema sinu, nita nije posumnjao. Kneevsko ponaanje to ga je Abalom usvojio
David je smatrao namjerom da ukae ast dvoru i izrazi radost zbog pomirenja.
384

Dok su umovi naroda pripremani za ono to je trebalo slijediti, Abalom je tajno poslao
izbrane ljude u sva plemena da dogovore mjere za pobunu. Onda se zaogrnuo platem vjerske
pobonosti da bi prikrio svoje izdajnike namjere. Zavjet koji je uinio dok je jo bio u
izgnanstvu morao se obaviti u Hebronu. Abalom je rekao kralju: Dopusti mi da odem u
Hebron i da izvrim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. Jer kad bijah u Geuru u Aramu, tvoj
se sluga zavjetovao ovako: Ako me Jahve dovede natrag u Jerusalem, iskazau ast Jahvi u
Hebronu. Osjeajan otac, utjeen ovim dokazom pobonosti u svom sinu, otpustio ga je s
blagoslovom. Zavjera je sada bila potpuno zrela. Abalomov krunski in licemjerstva je bio
smiljen ne samo da zaslijepi kralja ve i da zadobije povjerenje naroda i tako ih povede u
pobuni protiv kralja koga je Bog izabrao.
Abalom je otiao u Hebron, a s njim je polo dvije stotine ljudi iz Jerusalema; bijahu to
uzvanici, koji su bezazleno poli, ne znajui to se sprema. Ovi ljudi su otili s Abalomom, ne
mislei da ih njihova ljubav prema sinu vodi u pobunu protiv oca. Po dolasku u Hebron
Abalom je odmah pozvao Ahitofela, jednog od Davidovih glavnih savjetnika, ovjeka uvenog
po mudrosti, ije se miljenje smatralo pouzdanim i mudrim kao neko proroanstvo. Ahitofel
se pridruio zavjerenicima i zbog njegove potpore inilo se da e Abalomov plan sigurno
uspjeti, privlaei pod njegovu zastavu mnoge uticajne ljude iz svih dijelova zemlje. Kad se
oglasila truba pobune, kneeve uhode su irom zemlje proirile vijest da je Abalom kralj i
mnogi su se ljudi okupili oko njega.
U meuvremenu vijest o pobuni je stigla do Jerusalema, do kralja. David se iznenada
pokrenuo i uvidio da se pobuna iri u neposrednoj blizini njegova prijestola. Njegov vlastiti
sin, sin kojeg je ljubio i kojem je vjerovao, planirao je preuzeti njegovu krunu, a nema sumnje, i
oduzeti mu ivot. David se, u velikoj opasnosti, oslobodio depresije koja ga je tako dugo pritiskala i u duhu svojih ranijih godina pripremio se da se suoi sa stranim prilikama. Abalom je
okupljao svoje snage u Hebronu koji je bio udaljen samo dvadeset milja. Pobunjenici su
uskoro trebali biti na vratima Jerusalema.
David je iz svoje palate posmatrao glavni grad, brijeg velianstven, radost je zemlji
svoj... grad je kralja velikoga (Ps 48,2). Zadrhtao je pri pomisli da ga izloi pokolju i unitenju.
Treba li pozvati podanike koji su i dalje ostali vjerni njegovom prijestolu i zapodjenuti bitku
da zadri glavni grad? Hoe li dopustiti da Jerusalem bude preplavljen krvlju? Onda je donio
odluku. Strahote rata nisu trebale zadesiti izabrani grad. On e napustiti Jerusalem i provjeriti
vjernost svog naroda dajui im priliku da mu prue potporu. U ovoj velikoj krizi njegova je
dunost prema Bogu i narodu bila da odri vlast koju mu je Nebo predalo. Pitanje sukoba on je
povjerio Bogu.
U poniznosti i tuzi David je proao kroz vrata Jerusalema, jer ga je pobuna voljena sina
tjerala s njegova prijestola, iz palate i od Bojeg Kovega. Narod ga je slijedio u dugoj, alosnoj
povorci, poput pogrebne. Kralja su pratili njegovi uvari, Kereani, Peleani i est stotina
Giana iz Gata pod zapovjednitvom Itaja. Ali David, s karakteristinom nesebinou, nije se
mogao sloiti da ovi stranci koji su zatraili njegovu zatitu budu upleteni u ovu nevolju.
Izrazio je iznenaenje to su bili spremni rtvovati se za njega. Kralj je rekao Itaju, Gianinu:
Zato i ti ide s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. Juer
si doao, a danas da te vodim da se potuca s nama, kad ja idem kamo me srea nanese. Vrati
se i odvedi svoju brau natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskae ljubav i vjernost!
Itaj je odgovorio: ivoga mi Jahve, i tako mi iv bio moj gospodar kralj: gdje god bude
moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na ivot, ondje e biti i tvoj sluga! Ovi su se ljudi iz
385

neznabotva obratili oboavanju Jahve, a sada su pokazali svoju plemenitu vjernost svom
Bogu i kralju. David je sa zahvalnim srcem prihvatio njihovu odanost njegovom oito gubitnikom sluaju te su svi preli preko potoka Kidrona, putem prema pustinji.
Povorka je ponovno zastala. Pribliavala se grupa odjevena u svete odore. Bijae ondje
i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Koveg Boji. Davidovi sljedbenici su na ovo gledali kao
na sretan znak. Prisutnost tog svetog simbola za njih je bilo obeanje o njihovom izbavljenju i
konanoj pobjedi. On e nadahnuti ljude hrabrou da se okupe oko kralja. Njegova e
odsutnost iz Jerusalema unijeti strah meu Abalomove pristae.
Pogled na Koveg za trenutak je osnaio Davidovo srce radou i nadom. Ali uskoro su
mu dole druge misli. Kao vladar postavljen nad Bojim nasljedstvom on je imao sveanu
odgovornost. Ne osobni interesi, ve slava Bogu i dobro njegova naroda, trebali su biti prvi na
umu izraelskog kralja. Bog, koji je prebivao meu heruvimima, rekao je o Jerusalemu: Ovo mi
je poivalite vjeno (Ps 132,4); i bez boanskog autoriteta ni kralj ni svetenici nisu imali
pravo da iz njega uklone simbol njegove prisutnosti. David je znao da njegovo srce i ivot
moraju biti u skladu s boanskim uredbama, ili e Koveg postati sredstvo unitenja, a ne
uspjeha. Pred njim je uvijek bio njegov veliki grijeh. On je u ovoj zavjeri prepoznao Boju
pravednu kaznu. Ma koji se nije trebao odvojiti od njegova doma bio je izvuen iz korica.
Znao je kakve bi mogle biti posljedice ovog sukoba. Njegova dunost nije bila da iz glavnog
grada nacije ukloni svete uredbe koje su bile olienje volje njihovog boanskog Vrhovnika,
ustav kraljevstva i temelj njegova napretka.
Zapovjedio je Sadoku: Odnesi Koveg Boji natrag u grad. Ako naem milost u Jahve,
on e me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalite. A ako rekne
ovako: Nisi mi po volji! - onda evo me, neka ini sa mnom to je dobro u njegovim oima!
David je jo dodao: Nisi li ti vidjelac? ovjek koga je Bog postavio da ui narod. ...
vratite se u miru u grad, i vaa dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i libjatarov sin Jonatan. Evo,
ja u se zadrati na ravnicama pustinje dok ne doe od vas glas da me obavijesti. Svetenici
su u gradu za njega mogli obaviti dobar posao tako to e pratiti pokrete i namjere
pobunjenika i tajno ih, preko svojih sinova, Ahimaasa i Hbjatara, prenositi kralju.
Kad su se svetenici okrenuli prema Jerusalemu, vea je sjena prekrila grupu koja je
odlazila. Njihov kralj, bjegunac, izoptenik, odbaen je od Bojeg Kovega, a budunost je bila
zamraena strahom i zlim predosjeajima. David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaui,
pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio idae pokrivene glave i plaui. Tada javie
Davidu da je i Ahitofel meu zavjerenicima s Abalomom. David je ponovno morao priznati
da su njegove nevolje bile posljedica vlastitog grijeha. Prebjeg Ahitofela, najsposobnijeg i
najmudrijeg od svih politikih voa, bio je pokrenut osvetom za obeaenje porodice u vezi
s Bat-ebom koja je bila njegova unuka.
A David zavapi: Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve. Kad je stigao na vrh gore, kralj
se poklonio u molitvi stavljajui na Boga teret svoje due i ponizno traei boansku milost.
inilo se da je na njegovu molitvu odmah odgovoreno. Huaj, Aranin, mudar i sposoban savjetnik, koji se pokazao kao vjeran Davidov prijatelj, doao je k njemu s razderanom odjeom i
posut zemljom po glavi da svoju nesreu podijeli sa svrgnutim kraljem bjeguncem. David je
vidio, kao da je bio boanski prosvijetljen, da je ovaj ovjek, vjeran i iskrena srca, bio potreban
da svojim savjetima slui interesima kralja u glavnom gradu. Na Davidov zahtjev Huaj se
vratio u Jerusalem da ponudi svoju slubu Abalomu i sprijei Ahitofelove lukave savjete.
S ovim trakom svjetlosti u tami, kralj i njegovi sljedbenici poli su putem niz istonu
386

padinu Maslinske gore, kroz stjenovitu i besplodnu pustinju, kroz divlje ravnice, du
kamenitih i opasnih puteva, prema Jordanu. Kad je kralj David doao do Bahurima, izae
odande ovjek od roda aulova. Zvao se imej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je
preklinjao. Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska
sa svim junacima okruivala kralja s desne i lijeve strane. A imej je ovako govorio proklinjui:
Odlazi, odlazi, krvnice, nitarijo! Jahve je okrenuo na tebe svu krv aulova doma, kojemu si ti
oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abalomu. Evo, sad
si zapao u nevolju, jer si krvnik.
Tokom Davidova blagostanja imej ni jednom rijeju ili inom nije pokazao da nije
njegov odan podanik. Ali u kraljevoj nevolji ovaj Benjaminovac je otkrio svoj istinski karakter.
On je potovao Davida na prijestolu, ali ga je proklinjao u nevolji. Drzak i sebian, on je
smatrao da drugi imaju isti karakter kao i on, te je nadahnut Sotonom, iskalio svoju mrnju na
onoga koga je Bog kanjavao. Duh koji navodi ljude da trijumfiraju, kleveu i nanose bol onima
koji su u nevolji Sotonin je duh.
imejeve optube protiv Davida su bile sasvim lane, neosnovane i zlobne klevete.
David nije uinio nikakvu nepravdu aulu ili njegovoj kui. Kad je aul u potpunosti bio u
njegovim rukama, kad ga je mogao ubiti, on je samo odsjekao dio njegova plata i predbacivao
si to je tako pokazao nepotovanje prema Gospodnjem pomazaniku.
O Davidovom svetom potovanju prema ljudskom ivotu prueni su oiti dokazi, ak
dok je i on sam bio progonjen kao divlja zvijer. Jednog dana dok se skrivao u Adulamskoj
peini, njegove su se misli vratile bezbrinim godinama djeatva i bjegunac je uzviknuo: O
kad bi me ko napojio vodom iz betlehemskoga studenca to je kod vrata! (2 Sam 23,13-17)
Betlehem je u to vrijeme bio u rukama Filistejaca, ali tada su se moni ljudi iz Davidove grupe
probili kroz strau i donijeli betlehemske vode svom gospodaru. David je nije mogao piti. Ne
dao mi Jahve da to uinim! uzviknuo je, Zar da pijem krv ovih ljudi! I on je s potovanjem
prolio vodu kao prinos Bogu. David je bio ovjek ratnik, i vei je dio svog ivota proveo u
prizorima nasilja, ali od svih koji su proli kroz ovakvu muku, malo je bilo onih koji su bili tako
neznatno okorjeli i izopaeni kao David.
Davidov neak, Abiaj, jedan od njegovih najhrabrijih kapetana, nije mogao strpljivo
sluati imejeve uvredljive rijei. Zar, uzviknuo je on, da ovaj uginuli pas proklinje moga
gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu! Ali kralj mu je zabranio:
lito, rekao je, moj sin... radi mi o glavi, a kamoli nee sada ovaj Benjaminovac. Pustite ga
neka proklinje, ako mu je Jahve to zapovjedio. Moda e Jahve pogledati na moju nevolju te mi
vratiti dobro za njegovu dananju psovku.
Savjest je upuivala Davida na gorku i poniavajuu istinu. Dok su njegovi odani
podanici razmiljali o iznenadnom obratu sudbine, kralju to nije bila tajna. On je esto
predosjeao trenutke poput ovih. udio se kako je Bog tako dugo podnosio njegove grijehe i
odgaao zasluenu osvetu. A sada, u ovom uurbanom i alosnom bijegu, bosih nogu, s
kostrijeti kojom je zamijenio svoju kraljevsku odjeu, dok su u brdima odjekivale alopojke
njegovih sljedbenika, on je mislio na svoj ljubljeni glavni grad, mjesta koja su bila pozornica
njegovog grijeha, sjetio se Boje dobrote i strpljenja, i nije bio potpuno beznadan. Smatrao je
da e Bog ipak milostivo postupiti s njim.
Mnogi grjenici opravdavaju svoj grijeh ukazujui na Davidov pad, ali kako je malo onih
koji upuuju na Davidovo pokajanje i poniznost. Kako je malo onih koji bi podnijeli ukor i
osvetu sa strpljenjem i hrabrou koju je on pokazao. On je priznao svoj grijeh i godinama
387

nastojao vriti svoju dunost kao vjerni Boji sluga. On je radio na uzdizanju svog kraljevstva i
pod njegovom vladavinom ono je postalo mono i napredno kao nikada ranije. Prikupio je
bogate zalihe materijala za gradnju Bojeg doma, a sada je li sav trud njegova ivota trebao
biti uniten? Moraju li rezultati godina posveena rada, djela genija, djela predanja i
dravnike vjetine, prijei u ruke njegovog nesmotrenog i izdajnikog sina koji nije imao
potovanje prema Bogu ni prema Izraelovu napretku? Kako se Davidu u ovoj velikoj nevolji
moralo initi prirodnim da prigovara Bogu!
Ali on je vidio da je njegov vlastiti grijeh uzrok nevolje. Rijei proroka Miheja odisale su
duhom koji je nadahnuo Davidovo srce: ... ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja.
Moram podnositi srdbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagrijeio, sve dok on ne prosudi spor
moj i izrekne pravdu. (Mili 7,8.9) I Gospod nije odbacio Davida. Ovo poglavlje u njegovu
iskustvu, kad se pod najsurovijom nepravdom i uvredama pokazao ponizan, nesebian,
velikoduan i pokoran, jedno je od najplemenitijih u njegovom cjelokupnom ivotnom
iskustvu. Vladar Izraela nikada nije bio vei u oima Neba nego u ovom trenutku najdubljeg
vanjskog ponienja.
Da je Bog dopustio Davidu da njegov grijeh proe bez ukora, i da u miru i napretku
ostane na prijestolu dok je krio boanske uredbe, skeptici i nevjernici bi se mogli izgovoriti i
citirati Davidovu istoriju kao ukor biblijskoj vjeri. Ali kroz iskustvo to ga je Gospod dopustio
da doe na Davida On pokazuje da ne moe snositi ili opravdavati grijeh. Davidova istorija
nam omoguuje da vidimo veliki konani cilj koji je Bog drao na umu kad je postupao prema
grijehu. To nas osposobljava da ak i u najteim kaznama vidimo izvrenje njegovih namjera
milosti i dobrote. On je dopustio da David iskusi prut, ali ga nije unitio. Pe je za ienje, a ne
za spaljivanje. Gospod kae: Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po
naredbama mojim, ako li prestupe odredbe moje i ne budu uvali zapovijesti mojih; ibom u
kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ali mu naklonosti svoje oduzeti neu
niti u prekriti vjernosti svoje. (Ps 89,31-33)
Ubrzo nakon Davidova naputanja Jerusalema Abalom i njegova vojska su bez borbe
uli i preuzeli nadzor nad izraelskom utvrdom. Huaj je bio meu prvima koji su pozdravili
novookrunjena kralja, a knez je bio iznenaen i zahvalan zbog pridobivanja oevog starog
prijatelja i savjetnika. Abalom je vjerovao u uspjeh. Do sada je njegov plan napredovao i
eljan da ojaa svoj prijesto i osigura povjerenje naroda, on je Huaja primio na dvor.
Abalom je bio okruen velikom vojskom, ali su to veinom bili ljudi neobueni za rat.
Dotad se jo nisu nali u bici. Ahitofel je dobro znao da je Davidova situacija bila daleko od
beznadne. Velik dio naroda je jo uvijek odan njemu, okruivali su ga izvjebani ratnici koji su
bili vjerni kralju, a njegovom vojskom su zapovijestali sposobni i iskusni generali. Ahitofel je
znao da e nakon prvog izljeva oduevljenja zbog novog kralja doi i reakcija. Ako pobuna ne
uspije, Abalom e sebi moda moi osigurati pomirenje s ocem, a onda e se Ahitofel, njegov
glavni savjetnik, smatrati najkrivljim za pobunu, i niiega e stii najtea kazna. Da bi sprijeio
Abalomov uzmak, Ahitofel mu je savjetovao in koji e u oima cijelog naroda pomirenje
uiniti nemoguim. S avolskom lukavou ovaj podmukli i nenaelan dravnik je naveo
Abaloma da zloinu pobune doda i zloin rodoskvrnua. Pred oima cijelog Izraela, U skladu s
obiajima istonjakih naroda, on je objavljujui da je naslijedio oev prijesto, trebao ui k
oevim inoama. I Abalom je izvrio ovaj zlobni prijedlog. Tako je ispunjena Boja rije
upuena Davidu preko proroka: Eto, ja u podii na te zlo iz tvog doma. Uzeu tvoje ene
ispred tvojih oiju i dat u ih tvome blinjemu... Ti si dodue radio tajno, ali ja u ovu prijetnju
388

izvriti pred svim Izraelom i pred ovim suncem. (2 Sam 12,11.12) Bog nije poticao ova
bezbona djela, ali zbog Davidovog grijeha On nije iskoristio svoju mo da ih sprijei.
Ahitofel je bio visoko potovan zbog svoje mudrosti, ali njemu je nedostajalo
prosvjetljenje koje dolazi od Boga. Gospodnji je strah poetak mudrosti. (Izr 9,10), a Ahitofel
ga nije posjedovao jer ne bi uspjeh izdaje temeljio na zloinu rodoskvrnua. Ljudi iskvarenih
srca smiljaju bezbotvo, kao da nema svemonog Provienja da sprijei njihove namjere, ve:
Smije se onaj to na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. (Ps 2,4) Gospod kae: Niti su
posluali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. Zato e jesti plod svog vladanja i
nasititi se vlastitih savjeta, jer glupe e ubiti njihovo odbijanje, a nemar e upropastiti njihovo
bezumlje. (Izr 1,30-32)
Budui da je uspjela zavjera kojom je osigurao sebe, Ahitofel je savjetovao Abaloma da
odmah mora poi protiv Davida. Dopusti da izaberem dvanaest tisua ljudi pa da se dignem i
poem u potjeru za Davidom jo noas. Navalit u na njega kad bude umoran i bez snage;
plait u ga, i razbjeae se sav narod koji je s njim. Onda u ubiti samoga kralja. A sav u
narod dovesti natrag k tebi. Kraljevi su savjetnici odobrili ovaj plan. Da su njega slijedili,
David bi sigurno bio ubijen, osim ako Gospod ne bi direktno posredovao da ga spasi. Ali ovim
dogaajima je upravljala mudrost vea od mudrosti slavnog Ahitofela. Jer Jahve bijae
odluio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreu na Abaloma.
Huaj nije pozvan na savjetovanje i on se kao nepozvan nije elio nametati da ga ne bi
osumnjiili kao uhodu, ali nakon to se savjet raziao, Abalom, koji je visoko potovao
mudrost oeva savjetnika, predoio mu je Ahitofelov plan. Huaj je vidio da e David, ako se
preloeni plan provede, izgubiti. I on je rekao: Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar. I nastavi
Huaj: Ti zna da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli
medvjedie. Tvoj je otac ratnik, nee on dopustiti da narod poiva preko noi. On se sada krije
u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. On je tvrdio da oni nee zarobiti Davida ako
Abalomove snage potjeraju Davida, a ako pretrpe poraz, to bi ih obeshrabrilo i nanijelo veliku
tetu Abalomu. Jer, rekao je, sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga
prate. Onda je on predloio plan privlaan ispraznom i sebinom karakteru koji je volio
pokazivati silu: Zato ja savjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Sebe, okupi oko
tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupa u njihovoj sredini. Tada emo
navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit emo se na nj kao to rosa pada na zemlju, i
neemo ostaviti iva ni njega niti ikojega od njegovih ljudi. Ako li se povue u koji grad, sav e
izraelski narod donijeti ueta pod onaj grad pa emo ga povlaiti do potoka, sve dok vie ni
kamenia ne bude od njega.
Tada Abalom i svi Izraelci rekoe: Bolji je savjet Huaja Aranina nego savjet
Ahitofelov. Ali postojao je neko ko nije bio prevaren, neko ko je jasno predvidio posljedice
ove kobne Abalomove greke. Ahitofel je znao da je zavjera propala. On je znao da bez obzira
na sudbinu kneza, nema nade za savjetnika koji je bio zaetnik njegovog najveeg zloina.
Ahitofel je ohrabrio Abaloma na pobunu, on ga je savjetovao da uini najodvratnije bezakonje
i obeasti svog oca, on je savjetovao ubijanje Davida i planirao njegovo ostvarenje, on je
odstranio posljednju mogunost pomirenja s kraljem, a sada je drugom ak i Abalom dao
prednost pred njim. Ljubomoran, ljut i oajan Ahitofel ode kui u svoj grad. Ondje se pobrinu
za svoju kuu, zatim se objesi i umrije. Takav je bio kraj mudrosti onoga koji nije usprkos
svojoj velikoj obdarenosti Boga uinio svojim savjetnikom. Sotona privlai ljude laskavim
obeanjima, ali na kraju e svaka dua saznati je li plata grijeha smrt (Rim 6,23).
389

Huaj, nesiguran hoe li kolebljivi kralj slijediti njegov savjet, nije gubio vrijeme da
upozori Davida da bez odlaganja bjei preko Jordana. Svetenicima koji su je trebali proslijediti preko svojih sinova, Huaj je poslao poruku: Ahitofel je tako i tako savjetovao Abalomu,
a ja sam savjetovao tako i tako. Zato sada ... nemoj noas noiti na ravnicama pustinje, nego
brzo prijei na drugu stranu, da ne bude uniten kralj i sva vojska koja je s njim.
Mladii su bili osumnjieni i progonjeni, ali su ipak uspjeli izvriti svoj opasni zadatak.
David je, iscrpljen od napora i alosti nakon prvog dana bjeanja, primio poruku da mora
prijei Jordan nou jer je njegov sin traio njegov ivot.
Kakva su bila osjeanja oca i kralja prema kome se u ovoj velikoj nesrei tako surovo
postupalo? Junak, ratnik, kralj, ija je rije bila zakon, koga je izdao vlastiti sin koga je volio,
kome je poputao i nerazumno vjerovao, zlostavljan i naputen od podanika koji su s njim bili
vrsto povezani najsnanijim vezama asti i potovanja, kakvim je rijeima David mogao
izraziti osjeaje svoje due? U asu svoje najmranije kunje Davidovo se srce oslonilo na Boga
i on je pjevao:
Jahve, koliko je tlaitelja mojih,
koliki se podiu na me!
Mnogi su to o meni zbore:
Nema mu spasenja u Bogu!
Ti si ipak tit moj, Jahve;
slavo moja, ti mi glavu podie.
Iza sveg glasa Jahvi zavapih,
i on me uslia sa svete gore svoje.
Sad mogu lei i usnuti,
i onda ustat, jer me Jahve dri.
Ne bojim se tisua ljudi
to me opsjedaju dumanski...
U Jahve je spasenje:
na tvom narodu tvoj je blagoslov! (Ps 3,1-9)
David i cijela njegova grupa, ratnici i dravnici, starci i mladii, ene i djeca, nou su
preli duboku i brzu rijeku. U zoru nije vie bilo nijednoga koji nije preao preko Jordana.
David i njegova vojska doli su u Mahanajim koji je bio kraljevsko sjedite Ibaala. To je
bio dobro utvren grad, okruen planinskim predjelom prikladnim za uzmicanje u sluaju
rata. Zemlja je bila dobro opskrbljena, a narod je bio prijateljski naklonjen prema Davidu.
Ovdje su mu se pridruili mnogi sljedbenici, dok su bogati plemenski ljudi donijeli obilje
darova u ivenim namirnicama i druge potreptine.
Huajev savjet je postigao svoj cilj, dajui Davidu mogunost bijega, ali plahoviti i
neobuzdani knez nije se mogao dugo suzdrati i uskoro je poao da progoni svog oca. ... kad je
Abalom preao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim. Abalom je Amasu, sina
Davidove sestre Abigajile, imenovao glavnim zapovjednikom svoje vojske. Njegova je vojska
bila velika, ali je bila nedisciplinirana i slabo izvjebana za borbu s iskuanim vojnicima
njegova oca.
David je podijelio svoju vojsku u tri bataljuna pod zapovjednitvom Joaba, Abiaja i
Itaja Gianina. Njegova je namjera bila da sam predvodi vojsku na bojinici, ali su se vojni
oficiri, savjetnici i narod estoko usprotivili. Ne smije ti ii, rekli su, jer ako mi
pobjegnemo, nee se na to obraati panja, ili ako nas i pola izgine, nee se na to obraati
390

panja; ali ti sam vrijedi kao nas deset tisua. Osim toga, bolje je da bude pripravan da nam
iz grada pomogne. A kralj im odgovori: Uiniu sve to vam se ini dobro. (2. Sam 18,3.4)
Sa gradskih zidova su se mogli vidjeti dugi redovi pobunjenike vojske. Uzurpatora je
pratila ogromna vojska, i u poreenju s njom, Davidova je vojska izgledala kao aica ljudi. Ali
dok je kralj gledao na protivniku vojsku, njegova najvanija misao nije bila kruna ni
kraljevstvo, niti vlastiti ivot, a sve to je zavisilo o ishodu bitke. Oevo je srce bilo ispunjeno
ljubavlju i alou prema njegovom pobunjenom sinu. Dok je vojska izlazila kroz gradska
vrata, David je hrabrio svoje vjerne vojnike zapovijedajui im da pou naprijed, vjerujui da e
im Bog izraelski dati pobjedu. Ali on ak ni tada nije mogao potisnuti svoju ljubav prema
Abalomu. Dok je Joab, vodei prvu kolonu, prolazio pored kralja, pobjednik u stotinama
bitaka uzdigao je svoju ponosnu glavu da uje vladarevu posljednju poruku i on je drhtava
glasa rekao: uvajte mi mladia Abaloma! Abiaj i Itaj su primili istu zapovijest. uvajte mi
mladia Abaloma! Ali kraljeva brinost, kojom je naizgled izjavio da mu je Abalom bio drai
od kraljevstva, drai i od podanika vjernih njegovom prijestolu, samo je poveala ogorenje
vojnika prema zlom sinu.
Mjesto bitke bila je uma u blizini Jordana u kojoj je broj Abalomove vojske bio samo
nedostatak za njega. Meu umarcima i movarama ove nedisciplinirane satnije postale su
zbunjene i nemogue ih je bilo organizirati. Izraelsku vojsku potukoe Davidovi ljudi; i velik
poraz bijae u onaj dan: dvadeset tisua mrtvih. Abalom, videi da je je bitka izgubljena,
okrenuo se da bjei, kad mu se kosa usplcla u grane irokog drveta, a njegova mula je otila
ispod njega. On je ostao visei u zraku, rtva svojih neprijatelja. U ovom ga je stanju naao
vojnik koji je, bojei se da ne izazove nezadovoljstvo kralja, potedio Abaloma, ali je izvijestio
Joaba o onome to je vidio. Joaba nije ograniavala savjest. On je postao Abalomov prijatelj,
jer mu je dva puta osigurao pomirenje s Davidom, ali je njegovo povjerenje bilo sramotno
iznevjereno. Da nije bilo prednosti to ih je Abalom primio Joabovim posredovanjem, ova se
pobuna, sa svim svojim strahotama, nikada ne bi dogodila. Sada je U Joabovim rukama bilo da
jednim udarcem uniti zaetnika sveg ovog zla. I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce
Abalomu... Potom uzee Abaloma, bacie ga u duboku jamu usred ume i navaljae na nj
veliku gomilu kamenja.
Tako je poginuo zaetnik pobune u Izraelu. Ahitofel je umro od svoje vlastite ruke.
Kneevski Abalom, ija je slavna ljepota bila ponos Izraela, usmren je u snazi svoje mladosti,
njegovo mrtvo tijelo baeno u jamu, prekriveno gomilom kamenja, kao znak vjenog ukora.
Tokom svog ivota Abalom je sebi podigao skupi grob u kraljevskoj dolini, ali jedini je
spomenik koji je oznaavao njegov grob bila hrpa kamenja u divljini.
Budui da je voa pobune bio ubijen, Joab je zvukom trube pozvao vojsku da prekine
progon razbjeane vojske i vjesnici su odmah poli da kralju prenesu vijesti.
Straar na gradskom zidu, posmatrajui bojinicu, ugledao je ovjeka kako tri sam.
Uskoro se pojavio i drugi ovjek. Dok se prvi pribliavao, straar je rekao kralju koji je ekao
pored gradskih vrata: Prepoznajem trk prvog ovjeka: tri kao Sadokov sin Ahimaas. A kralj
odvrati: To je dobar ovjek, dolazi s dobrim glasom. Ahimaas se priblii kraju i pozdravi ga:
Zdravo! Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je
napustio ljude to su digli ruku na moga gospodara i kralja! Na kraljev eljan upit: Je li
spaen mladi Abalom? Ahimaas je uzvratio okolianjem.
Doao je i drugi glasnik govorei: Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti
je danas pribavio pravdu izbavivi te iz ruke svih onih koji su ustali na tebe. S oevih usana je
391

opet dolo pitanje: Je li spaen mladi Abalom? Ne mogavi vie prikrivati strane vijesti
vjesnik je odgovorio: Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se diu na tebe u zloj
namjeri - prou kao taj mladi! To je bilo dovoljno. David vie nije postavljao pitanja, ve se
pognute glave pope u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajui govorae ovako: Sine
Abalome, sine moj! Sine moj Abalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abalome, sine moj,
sine moj!
Pobjednika vojska, vraajui se iz bitke, prilazila je gradu, a njihovi povici pobjede
odjekivali su brdima. Ali kad su ulazili kroz gradska vrata, vika je zanijemila, zastave u
njihovim rukama su se spustile i oni su oborena pogleda napredovali kao poraeni, a ne kao
pobjednici. Kralj ih nije ekao da im poeli dobrodolicu, ve se iz gornje sobe ulo jecanje:
Sine moj Abalome! Abalome, sine moj! Sine moj!
Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u alost za svu vojsku, jer je vojska ula u onaj
dan da kralj tuguje za svojim sinom. I toga se dana vojska kradom vrati u grad, kao to se
kradom ulja vojska koja se osramotila bjeei iz boja.
Joab je bio pun ogorenja. Bog im je dao razlog za pobjedu i razdraganost, najvea
pobuna koja se ikada dogodila u Izraelu bila je uguena, a ipak se ova velika pobjeda
pretvorila u oplakivanje onih iji je zloin plaen krvlju hiljada hrabrih ljudi. Surovi, grubi
zapovjednik se probio u kraljevu prisutnost i hrabro rekao: Postiduje danas lice svih svojih
slugu, koji su danas spasili ivot tebi, ivot tvojim sinovima i tvojim kerima,... jer iskazuje
ljubav onima koji te mrze, a mrnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti nita nije do
vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abalom bio iv, a mi svi
da smo danas poginuli. Zato sada ustani, izidi i prijazno progovori svojim vojnicima; jer,
kunem ti se Jahvom, ako ne izide, nijedan ovjek nee ostati noas s tobom, i to e ti biti vea
nesrea od svih koji su te snale od tvoje mladosti pa do sada.
Iako je ovaj ukor bio teak, ak i grub za skrhano kraljevo srce, David ga nije prezreo.
Uvidjevi da je njegov general imao pravo, on je otiao do vrata i rijeima ohrabrenja i pohvale
pozdravio svoje hrabre vojnike dok su oni marirali pored njega.

392

73. poglavlje

DAVIDOVE POSLJEDNJE GODINE

Ovo poglavlje zasniva se na 2. Samuelovoj 24, 1. Kraljevima 1 i 1. Ljetopisa 21, 28 i 29.

Poraz Abaloma nije odmah kraljevstvu donio mir. Tako se velik dio naroda pridruio
pobuni da se David nije elio vratiti u svoj glavni grad i ponovno preuzeti vlast bez poziva iz
plemena. U pometnji koja je slijedila nakon Abalomova poraza nije bilo trenutnog i odlunog
nastojanja da se pozove kralj, a kad se Judino pleme najposlije zauzelo da vrate Davida,
izazvali su ljubomoru ostalih plemena i uslijedila je pobuna. Meutim, ona je ubrzo uguena i
u Izrael se vratio mir.
Davidova istorija prua jedno od najupeatljivijih svjedoanstava o opasnostima vlasti,
bogatstva i svjetovne asti koji prijete dui, onoga za im ljudi najvie eznu. Malo je njih
prolo kroz jedno ovakvo iskustvo spremnih da izdre ovakvu provjeru. Davidov rani
pastirski ivot, sa svojim poukama o poniznosti, strpljivog rada i njene brige za stado,
zajednica s prirodom u samoi brda, razvijanje muzikih i pjesnikih talenata i usmjeravanje
misli na Stvoritelja, duga disciplina ivota u divljini koja je zahtijevala hrabrost, duevnu
snagu, strpljenje i vjeru u Boga, sve je to Gospod odredio kao pripremu za izraelski prijesto.
David je doivio dragocjena iskustva Boje ljubavi i bio je bogato obdaren njegovim Duhom.
On je u aulovoj istoriji vidio potpunu nitavnost puke ljudske mudrosti. Ipak, svjetovni
uspjeh i ast toliko su oslabili Davidov karakter da ga je kua opetovano pobjeivao.
Veze sa neznaboakim narodima dovelo je do elje da slijedi njihove nacionalne
obiaje i razgorjelo ambicije za svjetovnom veliinom. Izrael je imao ast biti Jahvin narod, ali
dok su ponos i samouvjerenost rasli, Izraelci nisu bili zadovoljni s ovom prednou. Oni su
vie brinuli o svom poloaju meu drugim narodima. Ovakav duh nije mogao a da ne izazove
kunje. Namjeravajui nastaviti s osvajanjima drugih naroda David je odluio poveati svoju
vojsku zahtjevom da svi ljudi odreene starosti slue vojsku. Da bi to izvrio, bilo je potrebno
izvriti popis cijelog naroda. Prebrojavanje je trebalo pokazati razliku izmeu slabosti
kraljevstva prilikom Davidova dolaska na prijesto i njegove snage i napretka pod njegovom
vladavinom. To je takoe trebalo jo vie podstai pretjeranu samouvjerenost kralja i naroda.
Sveto pismo kae: Tada Satan ustade na Izraela i potac Davida da izbroji Izraelce. Napredak
Izraela pod Davidom bio je posljedica Bojih blagoslova, a ne kraljeve sposobnosti ili snage
njegove vojske. Meutim, poveanje vojne gotovosti kraljevstva okolnim je narodima ostavilo
dojam da Izraelovo pouzdanje poiva na njegovoj vojsci, a ne na Jahvinoj sili.
Premda je izraelski narod bio ponosan na svoju nacionalnu veliinu, oni nisu blagonaklono gledali na Davidov plan za veliko produenje vojne slube. Predloeno novaenje
prouzroilo je veliko nezadovoljstvo i stoga se smatralo nunim upotrijebiti vojne asnike
umjesto svetenika i sudija koji su ranije obavljali popis. Cilj njihova poduhvata direktno se
suprotio naelima teokratije. Prigovarao je ak i Joab koji se dotada pokazao bezobzirnim. On
je rekao: Neka Jahve dade svome narodu jo sto puta ovoliko koliko ga je sada! Nisu li, moj
gospodaru kralju, svi oni sluge mome gospodaru? Zato trai to moj gospodar? Zato da bude
na krivicu Izraelu? Ali kraljeva rije bijae jaa od Joabove. Tako je Joab otiao i poeo
393

obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jerusalem. Prebrojavanje jo nije bilo ni
okonano a David se uvjerio u njegovu grenost. Osuujui sam sebe, on ree Bogu: Veoma
sam sagrijeio to sam to uinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi, jer sam vrlo ludo radio!
Sljedeeg jutra prorok Gad je Davidu donio poruku: Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te;
izaberi sebi jedno od toga da ti uinim!... Biraj sebi ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bjei
pred neprijateljima, i ma tvojih neprijatelja da te stie, ili da tri dana Jahvin ma i kuga bude
na zemlji, i Jahvin aneo da ubija po svim izraelskim krajevima. Sada promisli i gledaj to da
odgovorim onome koji me poslao!
Kraljev odgovor je glasio: Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je
veliko njegovo milosre, a u ljudske ruke da ne zapadnem.
Zemlju je pogodila kuga koja je usmrtila sedamdeset hiljada ljudi u Izraelu. Kuga jo
nije dospjela u Jerusalem, kad David, podigavi oi, vidje Jahvina anela kako stoji izmeu
zemlje i neba drei u ruci isukani ma koji je podigao na Jerusalem, i on pade niice sa
starjeinama obuenim u kostrijet. Kralj je molio Jahvu u korist Izraela: Nisam li ja
zapovijedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagrijeio i grdno zlo nainio, a to
uinie te ovce? Jahve, Boe moj, neka tvoja ruka doe na me i na moju porodicu, a ne na taj
narod da ga pomori!
Prebrojavanje je izazvalo nezadovoljstvo meu narodom, premda su i oni sami gajili
iste grijehe koji su naveli Davida na ovaj postupak. Kao to je Gospod preko Abaloma kaznio
Davida, On je zbog Davidove greke kaznio izraelske grijehe.
Aneo koji je ubijao obavljao je svoje djelo izvan Jerusalema. Stajao je na brdu Moriji,
kraj gumna Jebusejca Ornana. David je pod vostvom proroka poao na brdo i tamo izgradio
rtvenik i prinese paljenice i priesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga uslia spustivi oganj s
neba na rtvenik za paljenice. Tada se Jahve smilova zemlji, i presta pomor u Izraelu.
Mjesto na kojem je podignut rtvenik otada se trebalo uvijek smatrati svetim mjestom,
a Ornan ga je darovao kralju. Meutim, kralj ga je odbio primiti. Ne, nego hou da kupim u
tebe i da platim, jer neu da prinosim Jahvi to je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi
poklonjene. I David dade Ornanu za ono mjesto est stotina zlatnih ekela na mjeru. Ovo
mjesto, zapameno kao i mjesto gdje je Abraham izgradio rtvenik da prinese svog sina, a sada
posveeno ovim velikim izbavljenjem, kasnije je izabrano kao mjesto na kojem je podignut
Solomunov Hram.
Ali jo se jedna sjena trebala nadviti nad Davidovim poznim godinama. Doivio je ve
sedamdeset godina. Tekoe i patnje u njegovim ranim godinama, mnogi ratovi, brige i muke
kasnijih godina, iscrpili su njegovu ivotnu snagu. Premda je njegov um zadrao bistrinu i
snagu, slabost i starost i elja za samoom spreavali su ga da brzo razumije sve to se
dogaalo u kraljevstvu te je ponovno izbila pobuna u samoj sjeni prijestola. Opet su se
pokazali plodovi Davidovog roditeljskog poputanja. Sada je Adonija bio taj koji je teio k
prijestolu, stasit i lijep po izgledu i stasu, ali nenaelan i neobuzdan. On u svojoj mladosti nije
bio obuzdavan, jer njegov ga otac za svoga ivota nikad nije ukorio niti ga je kad upitao:
Zato tako ini? On se sada pobunio protiv Bojeg autoriteta koji je Solomuna postavio na
prijesto. Zbog svoje prirodne obdarenosti i vjernosti Solomun je bio bolje osposobljen od svog
brata da bude izraelski vladar, i premda je Bog jasno obznanio svoj izbor, Adonija je naao
pristae. Joab, premda je poinio mnogo zloina, dotad je bio vjeran prijestolu, ali se sada, kao
i svetenik Ebjatar, pridruio zavjeri protiv Solomuna.
Pobuna je sazrela i zavjerenici su se okupili na veliku gozbu izvan grada da Adoniju
394

proglase kraljem, ali je brzo djelovanje nekoliko vjernih osoba osujetilo njihov plan, meu
kojima su bili veliki svetenik Sadok, prorok Natan i Bat-eba, Solomunova majka. Oni su
kralju iznijeli stanje u kraljevstvu podsjeajui ga da prema boanskoj naredbi Solomun treba
naslijediti prijesto. David je odmah abdicirao u korist Solomuna, koji je zatim pomazan i
proglaen kraljem. Zavjera je bila uguena, a njezini su kljuni ljudi kanjeni smru. Ebjatarov
ivot je poteen, iz potovanja prema njegovoj dunosti i prijanjoj vjernosti Davidu, ali je
uklonjen s poloaja velikog svetenika koji je preao na Sadokovu porodicu. Joab i Adonija su
bili poteeni za neko vrijeme, ali nakon Davidove smrti oni su za svoj zloin kanjeni smru.
Izvrenjem presude nad Davidovim sinom ispunila se etverostruka kazna koja je svjedoila o
Bojem gaenju prema oevim grijesima.
Od samog poetka Davidove vladavine jedan je od njegovih najomiljenijih planova bio
podizanje Hrama Gospodu. Premda mu nije bilo doputeno da ostvari svoju namjeru, on nije
pokazao manje revnosti i elje u tom poslu. Nabavio je obilje najskuplje grade, zlata, srebra,
oniksa, kamenja u raznovrsnim bojama, mramora i najskuplje vrste drveta. A onda je ovo
vrijedno blago to ga je sakupio morao predati drugima, jer su druge ruke trebale izgraditi
dom za Koveg, simbol Boje prisutnosti.
Uvidjevi da mu je kraj blizu, kralj je sazvao izraelske knezove i predstavnike svih
dijelova kraljevstva da to prime u nasljedstvo. eznuo je da im na samrti preda zadatak i
osigura njihovu saradnju i potporu u velikom djelu to ga je trebalo ostvariti. Zbog svoje
tjelesne slabosti od njega se nije oekivalo da osobno prisustvuje ovoj predaji, ali Bog ga je
nadahnuo i on se po posljednji put obratio narodu s neobinom gorljivou i silom. Govorio im
je o svojoj elji da izgradi Hram, i o Gospodnjoj zapovijesti da to djelo treba povjeriti njegovom
sinu Solomunu. Boansko je obeanje glasilo: Tvoj sin Solomun sagradie meni Dom i moja
predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina, i ja u mu biti otac. Utvrdit u njegovo
kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vrio moje zapovijesti i moje zakone kao danas.
Sada, dakle, dodao je David, pred oima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim Bogom,
koji nas slua, velim: drite i traite sve zapovijesti Jahve, svoga Boga, da biste zadrali u
posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u nasljedstvo sinovima nakon sebe dovijeka.
David je na vlastitom iskustvu nauio kako je teak put onoga koji se odvoji od Boga.
Osjeao je osudu zbog krenja zakona, te je ponjeo plodove prijestupa, a cijela je njegova
dua bila obuzeta brigom da izraelske vode ostanu vjerne Bogu, a da Solomun vri Boji
Zakon, klonei se grijeha koji su oslabili autoritet njegova oca, zagorali njegov ivot i
obeastili Boga. David je znao da e to zahtijevati poniznost srca, neprekidno povjerenje u
Boga, budnost da izdri kunje kojima e Solomun sigurno biti izloen na svom uzvienom
poloaju, jer su takvi osobiti karakteri posebna meta Sotoninih otrovnih strijela. Okreui se
svom sinu, koji je ve bio priznat kao njegov prestolonasljednik, David je rekao: A ti, sine moj
Solomune, poznaj Boga, svoga oca, i slui mu itavim srcem i spremnom duom, jer Jahve
ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga bude traio, dat e ti se da ga nae; ako li ga
ostavi, odbacit e te zauvijek. Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradi Dom za Svetilite, budi
junak i radi!
David je Solomunu dao detaljne upute za izgradnju Hrama, s uzorcima za svaki njegov
dio i za sve predmete za slubu kao to mu je bilo otkriveno boanskim nadahnuem. Solomun
je jo bio mlad i klonio se tekih odgovornosti koje e poivati na njemu tokom podizanja
Hrama i vladavine nad Bojim narodom. David je rekao svom sinu: Budi junak i hrabar, i radi!
Ne boj se i ne plai se, jer e Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Nee te napustiti niti te
395

ostaviti.
David je ponovno uputio poziv zajednici: Bog je izabrao moga sina Solomuna, mlado i
njeno mome, a ovo je velik posao, jer nee biti za ovjeka dvor, nego za Boga Jahvu. Zatim je
rekao: Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga... i onda nastavio nabrajati
gradu koju je skupio. tavie, rekao je on: Iz ljubavi prema Bogu dajem jo i svoga zlata i
srebra za Dom svoga Boga, osim svega to sam pripravio za sveti Dom. Tri tisue zlatnih
talenata ofirskoga zlata i sedam tisua talenata istoga srebra da se obloe zidovi prostorija.
Bi li danas jo ko, upitao je okupljeno mnotvo koje je donijelo svoje dragovoljne darove,
htio dragovoljno to priloiti svojom rukom Jahvi?
Zajednica je spremno odgovorila: Tada su dragovoljno priloili knezovi porodica i
knezovi izraelskih plemena, tisunici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima. Dali su
za slubu u Bojem Domu zlata pet tisua talenata i deset tisua zlatnih darika, srebra deset
tisua talenata, tua osamnaest tisua talenata, eljeza sto tisua talenata. U koga se god nalo
dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma... Narod se veselio to su dragovoljno prilagali,
jer su prilagali iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca.
Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I ree David: Blagoslovljen da si,
Jahve, Boe naeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! Tvoja je, Jahve, veliina, sila, slava, sjaj i
velianstvo, jer je tvoje sve to je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo, i ti si uzvien
povrh svega, Poglavar svega! Od tebe je bogatstvo i slava, ti vlada nad svim, u tvojoj je ruci
sila i mo, u tvojoj je vlasti da uini velikim i jakim sve. I slavimo te, Boe na, i hvalimo tvoje
dino ime. Ko sam ja, i to je moj narod, da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivi, dali smo tebi! Pridolice smo pred tobom,
naseljenici kao svi nai oevi; nai dani na zemlji prolaze kao sjena, i nema nade. Jahve, Boe
na, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz
tvoje je ruke i sve je tvoje! Ali znam, o Boe moj, da ti iskuava srca i da ljubi iskrenost.
Ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo, i s radou sam gledao tvoj narod koji
je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. Jahve, Boe naih otaca Abrahama, Isaka i Jakova, sauvaj
dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru, i upravi njegovo srce k sebi! A mome sinu
Solomunu daj poteno srce da bi se drao tvojih zapovijesti, tvojih odredaba i tvojih uredaba,
da bi vrio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio. Tada David ree svemu zboru:
Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga! I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i,
pavi niice, poklonio se Jahvi i kralju.
Kralj je s velikim zanimanjem sakupljao skupocjene materijale za gradnju i uljepavanje Hrama. Skladao je divne himne koje su u kasnijim godinama trebale odjekivati njegovim
dvoranama. Njegovo se srce sada radovalo u Gospodu jer su izraelski oci i knezovi tako
plemenito odgovorili na njegov poziv i rtvovali se za ovo vano djelo to je bilo pred njima. I
dok su sluili, pokazivali su elju da daju jo vie. Uveali su prinose dajui u raznicu od
vlastitih sredstava. David se osjeao nedostojan dok je sakupljao gradu za Boji dom, a
vjernost izraena spremnou plemenitih ljudi u njegovu kraljevstvu da dragovoljnih srca
daju svoja blaga Jahvi i predaju se u njegovu slubu, ispunjavalo ga je radou. Ali sam je Bog
usadio ovu sklonost u svoj narod. On se trebao proslaviti, a ne ovjek. On je bio taj koji je
narodu dao zemaljska bogatstva, a njegov Duh ih je uinio voljnim da donesu svoje
dragocjenosti za Hram. Sve je bilo Gospodnje, i da njegova ljubav nije pokrenula srca naroda,
kraljevi bi napori bili uzaludni, a Hram nikada ne bi bio podignut.
Sve to ovjek prima od Bojeg obilja i dalje pripada Bogu. Sve to je Bog dao u oblikvi
396

dragocjenih i lijepih predmeta na zemlji predao je u ruke ljudi da ih ispita, da ispita dubinu
njihove ljubavi prema Njemu i njihovog vrednovanja njegove naklonosti. Bilo da su to blaga ili
razum, njih treba poloiti kao dragovoljan prinos pred Isusove noge, a darovatelj treba
zajedno s Davidom rei: Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivi, dali smo tebi!
Kad je osjetio da se blii smrt, David se jo uvijek svim srcem brinuo za Solomuna i
izraelsko kraljevstvo, iji je napredak u velikoj mjeri zavisio o vjernosti kralja. ... zapovjedi
David svome sinu Solomunu: Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokai se
ovjekom! Sluaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, dri se njegovih zakona,
zapovijesti, naredaba i njegovih pouka,... da bi uspio u svemu to poduzme i svagdje kamo se
okrene; da bi Jahve ispunio svoje obeanje koje mi je dao: Ako sinovi tvoji budu pazili na
svome putu, vjerno hodei preda mnom, svim srcem svojim i svom duom svojom, uvijek e
jedan od njih sjediti na prijestolu Izraelovu. (1 Kr 2,1-4)
Davidove su posljednje zapisane rijei bile psalam, psalam povjerenja, uzvienih naela
i neprolazne vjere:
Rije Davida, sina Jesejeva,
rije ovjeka koji je bio visoko uzdignut,
pomazanika Boga Jakovljeva,
pjevaa pjesama Izraelovih:
Jahvin duh govori po meni,
njegova je rije na mom jeziku.
Ree mi Jakovljev Bog,
ree mi Izraelova hrid:
Ko vlada ljudima pravedno,
i ko vlada u strahu Bojemu,
taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce,
jutro bez oblaka,
na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kie.
Da, moja kua stoji vrsto pred Bogom:
on je uinio vjean Savez sa mnom,
u svemu dobro ureen i utvren.
Da, on e dati da napreduje sve moje spasenje
i svaka moja elja. (2 Sam 23,1-5)
Davidov pad je bio velik, ali njegovo pokajanje je bilo duboko, njegova ljubav vatrena, a
vjera snana. Njemu je bilo mnogo oproteno i stoga je on mnogo ljubio (Lk 7,48).
U Davidovim psalmima se ogleda itav niz iskustava, od najdublje svijesti o krivici i
osudivanja samog sebe do najplemenitije vjere i najuzvienijeg odnosa s Bogom. Zapis o
njegovom ivotu govori da grijeh moe donijeti samo sramotu i jad, da Boja ljubav i milost
moe dosegnuti do najveih dubina, da vjera moe podignuti pokajanu duu da bude usvojena
meu Boje sinove. Od svih obeanja koja njegova rije sadri, to je jedno od najsnanijih
svjedoanstava o Bojoj vjernosti, pravednosti i zavjetnoj milosti.
ovjek kao cvijet vene, poput sjene bjei ne zastajui, ali rije Boga naega ostaje
dovijeka. Ali ljubav Jahvina vjena je nad onima to ga se boje, i njegova pravda nad
sinovima sinova, nad onima to njegov Savez uvaju i pamte mu zapovijesti da ih izvre. (Job
14,2; Iz 40,8; Ps 103,17.18)
I znam da sve to Bog ini, ini za stalno. (Prop 3,14)
397

Velianstvena obeanja dana su Davidu i njegovu domu, obeanja koja pogled usmjeravaju na vjenost i nalaze potpuno ispunjenje u Hristu. Gospod je objavio:
Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: ... da ruka moja
svagda ostane s njime i moja miica da ga krijepi... Vjernost moja i dobrota bit e s njime, i u
mome imenu rast e mu snaga. Pruit u njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
On e me zvati: Oe moj! Boe moj i hridi spasa mojega. A ja u ga prvorodencem uiniti,
najviim meu kraljevima svijeta. Njemu u sauvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj
vjeran. (Ps 89,4-29)
Njegovo u potomstvo uiniti vjenim
i prijesto mu kao dan nebeski. (Ps 89, 30)
Sudie pravo nevoljnom narodu,
djeci siromaha donijee spasenje,
a tlaitelja on e smrviti.
I ivjee dugo kao sunce
i kao mjesec u sva pokoljenja...
U danima njegovim cvjetae pravda
i mir velik - sve dok bude mjeseca.
I vladae od mora do mora,
i od Rijeke do granica svijeta.
Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, ivjelo mu ime!
Njim se blagoslovila sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali blaenima! (Ps 72,4-8.17)
Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik
divni, Bog silni, Otac vjeni, Knez mirnosni. On e biti velik i zvae se Sin Najviega. Gospod
Bog dae mu prijesto Davida, oca njegova. On e vladati kuom Jakovljevom dovijeka. I
kraljevstvo njegovo nee imati svretka. (Iz 9,6; Lk 1,32.33)

398

Dodatak
Primjedba br. 1, str. 127. U zapovijesti o oslobaanju Izraela Gospod je rekao faraonu: Izrael je moj
prvoroenac. Traim od tebe da mi pusti sina da mi poslui. (Izl 4,22.23) Psalmist nam kae zato je Bog
izbavio Izraela iz Egipta: Narod svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. I dade im zemlje paganske,
trud naroda naslijedie, da uvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. (Ps 105,43-45) Ovdje smo saznali da
Izraelci nisu mogli sluiti Bogu U Egiptu.
U knjizi Pnz 5,14.15 nalazimo poseban naglasak na dijelu etvrte zapovijesti koji zahtijeva da sluge i
slukinje poivaju, a Izraelcima je reeno da pamte da su i oni bili sluge u zemlji egipatskoj. Gospod je rekao: A
sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj,
ni ki tvoja, ni vo tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo ivine tvoje, niti doljak koji je unutar tvojih vrata; tako da
mogne otpoinuti i sluga tvoj, i slukinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande
izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruenom miicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dri dan
subotni. U knjizi Izl 5,5 saznajemo da su Mojsije i Aron od posla odvratili narod.
Iz ovih injenica moemo zakljuiti da je subota bila jedno od podruja u kojem oni nisu mogli sluiti
Gospodu u Egiptu. Kad su Mojsije i Aron doli s Bojom porukom (Izl 4,29-31), oni su pokuali provesti reformu
koja je samo poveala tlaenje. Izraelci su bili izbavljeni da bi mogli drati Gospodnje uredbe, ukljuujui i etvrtu
zapovijest, i to je na njih stavilo dodatnu obavezu da propisno dre subotu kao i sve zapovijesti. Tako se u Pnz
24,17,18 injenica da su izbavljeni iz Egipta navodi kao neto to ih posebno obavezuje da iskazuju ljubaznost
prema udovicama i siroadi: Ne izvri pravice doljaku ni siroti, i ne uzimaj u zalog haljine udovici. Sjeaj se da si
bio rob u Egiptu, i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj; zato ti nalaem da ovu zapovijest vri.
Primjedba br. 2, str. 134. Prouavanjem egipatske religije moe se vidjeti da je svrha zala bila da uniti
povjerenje Egipana u silu i zatitu njihovih kipova, te da prikae da su njihovi bogovi surovi muitelji svojih
sluitelja. Nekoliko primjera moe posluiti da prikae ovu injenicu.
Drugo zlo donijelo je abe irom cijelog Egipta (Izl 8,6). Egipani su abe smatrali svetim, a jedno od
boanstava, Heqa, bila je boica sa abljom glavom za koju se smatralo da posjeduje stvaralaku mo. Kad su se
abe, na Mojsijevu zapovijest, umnoile do te mjere da su napunile zemlju od jednog kraja do drugog, Egipani su
se mogli pitati zato Heka mui svoje revne sluge umjesto da ih titi. Na taj nain drugo zlo nije samo kaznilo
Egipane ve su oni bili svjedoci prezira to ga im je nanio, kako su oni pretpostavljali, jedan od njihovih bogova
(Izl 9,3), od kojih su mnogi predstavljali mone bogove u egipatskom panteonu. Spomenimo samo neke od njih:
znamo da je bik Apis bio posveen Ptahu, ocu svih bogova, krava je bila posveena Hathor, jednoj od
najrasprostranjenijih boginja u zemlji Nila, dok je ovan predstavljao nekoliko bogova poput Khnemua i Amona,
boga s ovnujskom glavom, koji je bio glavni egipatski bog u vremenu Novog Carstva. Stoga su bolesti koje su
pobile ivotinje posveene njihovim bogovima otkrile Egipanima nemo njihovih bogova u prisutnosti Boga
prezrenih Izraelaca.
Deveto zlo (Izl 10,21) zadalo je teak udarac jednom od najveih egipatskih bogova, Rau, bogu sunca,
kojem su neprekidno sluili od samog poetka istorije te zemlje. U zemlji koja je rijetko viala oblake na nebu
sunce se smatralo kao sila koja nikada ne iznevjerava, prua toplinu, svjetlost, ivot i rast cijelom svijetu. Svaki
egipatski kralj se smatrao sinom boga Ra i taj je izraz bio dio njegove titule. Kad je Amon postao glavni
egipatski bog tokom osamnaeste dinastije, smatralo se da je Ra tako moan da je uinjen kompromis tako to su
Amon i Ra udrueni i stvoren je jedan bog - Amon-Ra. Nekoliko godina nakon izlaska, kad je Ikhaton za kratko
vrijeme uveo monoteizam, jedini bog kojeg su zadrali bio je Aton, sunani krug. Uvidjevi kako je ukorijenjeno
oboavanje sunca u religijskom ivotu Egipana, i kako se duboko oboavao bog sunca Ra, Amon-Ra ili Aton,
moemo razumjeti zato su zla usmjerena protiv ovog boga sustigla Egipane na vrhuncu sukoba izmeu
izraelskog Boga i njegovih egipatskih neprijatelja.
Tako je i deseto zlo, ubijanje prvoroenaca (Izl 12,19) pogodilo najmanje jednog boga, a to je bio kralj za
koga se smatralo da je Horus, sin Ozirisov. Kao vladar nilske zemlje, njegovi podanici su mu se obraali kao bogu
bogova. Stoga je ovo posljednje zlo okrunilo djela koja su ostvarena silom izraelskog Boga udotvorca. Do tada
su bili obeaeni bogovi koji su nadzirali sile prirode i ivotinje, ali sada je prezreni Bog izraelskih robova
ponizio boga koji je meu Egipanima ivio u vidljivom obliku i koji je rekao: Ko je taj Jahve da ga ja posluam 399

odvrati faraon - i pustim Izraelce? Ja toga Jahvti ne znam niti u pustiti Izraelce. (Izl 5,2)
Primjedba br. 3, str. 138. U Post 15,13 itamo da je Gospod rekao Abrahamu: Dobro znaj da e tvoji
potomci biti stranci u tuoj zemlji; robovat e i biti tlaeni etiri stotine godina. Ovaj redak namee pitanje da li
se ovih etiri stotine godina odnosi na vrijeme patnje ili prebivanja, ili oboje, i kakav je odnos izmeu ovih 400
godina i 430 godina iz Izl 12,40.41 i Gal 3,16.17.
Tvrdnja u Izl 12,40 da vrijeme to su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je etiri stotine i trideset
godina ostavlja dojam da su Izraelci, od Jakovljeva dolaska u Egipat do Izlaska, proveli 430 godina u zemlji Nila.
Da ovaj dojam ne moe biti toan oito je iz Pavlovog nadahnutog tumaenja iznesenog u Gal 3,16.17, gdje se
kae da se 430 godina odnosi na razdoblje koje poinje kad je Bog nainio savez s Abrahamom sve do
objavljivanja Zakona na Sinaju. ini se da Pavle govori o prvom obeanju to ga je Bog dao Abrahamu kad je bio
pozvan da napusti Haran (Post 12,1-3). Tada je poelo razdoblje od 430 godina, kad je Abraham imao 75 godina
(12,4), a proroanstvo iz Post 15,13 je poelo trideset godina kasnije, kad je Abraham imao 105, a njegov sin Isak
pet godina (21,5). U to vrijeme Imael je roen po tijelu progonio onoga koji se rodio po duhu (Gal 4,29; Post
21,9-11), i tako je poelo razdoblje muenja Abrahamova sjemena koje se s prekidima nastavilo sve do izlaska.
Isak nije samo imao potekoa sa svojim polubratom Imaelom ve i s Filistejcima (Post 26,15,20.21). Jakov je
bjeao da spasi svoj ivot od Isava (Post 27,41-43), kasnije i od Labana (Post 31,21), a onda je ponovno bio u
opasnosti od Isava (Post 32,28); Josifa su njegova braa prodala u ropstvo (Post 37,28), a Egipani su
desetljeima tlaili Izraelce (Izl 1,14).
Od vremena Abrahamova pozivanja do Jakovljeva ulaska u Egipat prolo je 215 godina, a kad zbrojimo
(1) dvadeset pet godina od Abrahamova pozivanja do roenja Isaka (Post 12,4; 21,5), (2) ezdeset godina od
Isakova do Jakovljeva roenja (Post 25,26), i (3) Jakovljeve godine u vrijeme preseljenja u Egipat (Post 47,9),
tako od 430 godina ostaje 215 kao vrijeme koje su Izraelci proveli U Egiptu. Stoga 430 godina iz Izl 12,40
ukljuuju prebivanje patrijaraha u Hanaanu kao i njihov boravak u Egiptu. Od Mojsijeva vremena Palestina je bila
dio Egipatskog Carstva, tako nije udno nai pisca iz tog razdoblja koji pod izrazom Egipat misli i na Hanaan.
Prevoditelji Septuaginte, znajui da je 430 godina obuhvatalo boravak patrijaraha u Hanaanu, razjasnili su ovo
pitanje svojim prijevodom ovog retka: Vrijeme to su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je etiri stotine i
trideset godina. Dodatna potvrda ovog ve spomenutog tumaenja o 430 godina nalazi se u proroanstvu da e
etvrti narataj onih koji su uli u Egipat napustiti ga (Post 15,16) i u zapisu o njegovom ispunjenju u Izl 6,16-20.
Primjedba br. 4, str. 157. Izraelci su smatrali da klanjanjem zlatnom teletu iskazuju svoju slubu prema
Bogu. Tako je Aron, otpoevi sa oboavanjem kipa, objavio: Sutra neka se priredi sveanost u ast Jahvi! Oni su
predloili da slave Boga, kao to su Egipani slavili Ozirisa, klanjajui se njegovom kipu. Meutim, Bog ovakvu
slubu nije mogao prihvatiti. Premda je sluena u njegovo ime, bog Sunca, a ne Jahve, bio je stvarni predmet
njihova oboavanja.
Oboavanje Apisa je bilo popraeno najveim razvratom, a zapis u Svetom pismu upuuje da je izraelsko
oboavanje teleta bilo popraeno svim oblicima razvrata uobiajenog za neznaboako bogosluenje. Mi itamo:
Sutradan rano ustanu i prinesu rtve paljenice i donesu rtve priesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije.
Poslije toga ustade da se zabavlja. (Izl 32,6) Jevrejska rije prevedena sa zabavlja oznaava igranje s
poskakivanjem, pjevanjem i plesanjem. Ovaj je ples, posebno meu Egipanima, bio tjelesan i nemoralan. Rije
prevedena u sljedeem retku s naopako u kojem se kae: Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, poao je
naopako ista je rije koja je upotrijebljena u Post 6,11.12, gdje itamo da se zemlja iskvarila ta svako se bie
na zemlji izopailo. Ovo objanjava straan Boji gnjev i razlog zbog kojeg je On elio odmah unititi narod.
Primjedba br. 5, str. 163. Deset zapovijesti su bile savez koji je Gospod spominjao kad je predlaui
savez s Izraelom rekao: Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i drali moj Savez... (Izl 19,5) Deset zapovijesti
su nazvane Boji savez prije no to je sklopljen savez s Izraelom. To nije bio dogovor koji su oni postigli, ve im
je Bog zapovjedio da ih vre. Tako su Deset zapovijesti, Boji Savez, postale temelj Saveza koji je sklopljen izmeu
Njega i Izraela. Deset zapovijesti su u svakom svom detalju sve ove rijei na koje se odnosio sklopljeni Savez.
Vidi Izl 24,8.
Primjedba br. 6, str. 177. Kada je prinoena rtva za grijehe za svetenika ili cijelu zajednicu, krv je
unoena u Svetinju i njome se kropilo pred zastorom ili po rogovima zlatnog rtvenika. Salo je spaljivano na
rtveniku za rtve paljenice u predvorju, ali tijelo rtve je spaljivano izvan logora. Vidi Lev 4,1-21.
400

Meutim, kad je rtva bila za poglavara ili nekoga iz naroda, krv se nije smjela unositi u Svetinju, ve su
svetenici trebali jesti meso, kao to je Gospod naredio Mojsiju: Svetenik koji prinosi tu rtvu okajnicu neka od
nje i jede; neka se ona jede na posveenu mjestu, u dvoritu atora od sastanka. (Lev 6,19) Vidi takoe Lev 4,2235.
Primjedba br. 7, str. 185. Iz sljedeih razmatranja jasno se vidi da je Onaj koji je izgovorio Zakon, koji je
pozvao Mojsija na planinu i razgovarao s njim bio na Gospod Isus Hristos.
Hristos je onaj kroz koga se Bog stalno otkriva ovjeku. Mi nemamo nego jednoga Boga, Oca, od koga
sve dolazi i za koga postojimo, i jednoga Gospoda, Isusa Hrista, po komu postoji sve i po komu postojimo takoe i
mi. (1 Kor 8,6) To je onaj koji u krilu zajednice u pustinji bijae posrednik izmeu anela to mu je govorio na
Sinajskoj gori i oeva naih; onaj koji je primio rijei ivota da ih predadne nama. (Dj 7,38) Ovaj aneo je bio On
sam (Iz 63,9), aneo u kome je bilo ime velikog Jahve (Izl 23,20-23). Ovaj se izraz ne moe odnositi ni na koga
drugog osim Bojeg Sina.
Hristos je jo nazvan i Boja Rije (Iv 1,1-3). On je tako nazvan jer je Bog kroz Hrista davao svoja
otkrivenja ovjeku u svim vjekovima. Njegov je Duh bio taj koji je nadahnjivao proroke (1 Pt 1,10.11). On im se
otkrio kao Aneo Jahvin, zapovjednik vojske Gospodnje, Mihael arhaneo.
Primjedba br. 8, str. 314. Pitanje o kojem se i danas mnogo raspravlja glasi: Ako je teokratija bila dobra u
Izraelovo vrijeme, zato teokratski oblik vladavine nije jednako tako dobar u nae vrijeme? Odgovor je
jednostavan:
Teokratija je vladavina koja svoj autoritet crpi neposredno od Boga. Izraelska vladavina je bila istinska
teokratija. To je bila istinska Boja vladavina. Kod gorueg grma Bog je zaduio Mojsija da izvede njegov narod iz
Egipta. Otkrivanjem znaka i monih uda Bog je izbavio Izraela iz Egipta i vodio ga kroz pustinju, a najposlije i do
Obeane zemlje. Tamo je njima vladao pomou sudija sve do proroka Samuela, kome se, dok je bio dijete, javio
Bog i preko koga je obznanjivao svoju volju. U Samuelovo vrijeme narod je zatraio da dobije kralja. Dobili su
doputenje i Bog je izabrao aula, a Samuel ga je pomazao za izraelskog kralja. aul je propustio vriti Boju
volju, a kad je odbacio Gospodnju rije, Gospod ga je odbacio kao kralja i poslao Samuela da pomae Davida za
kralja nad Izraelom, i Bog je zauvijek utvrdio Davidov prijesto. Kad je Solomun naslijedio kraljevstvo umjesto
Davida, svog oca, zapis kae: Tako je Solomun sjeo na Jahvin prijesto da kraljuje namjesto svoga oca Davida. (1
Ljet 29,23) Davidov prijesto bio je Gospodnji prijesto, a Solomun je sjedio na Gospodnjem prijestolu kao kralj nad
Bojim zemaljskim kraljevstvom. Nasljeivanje prijestola se nastavilo u Davidovoj lozi sve do Sedekije, koji je
postao podanik babilonskog kralja i sklopio sveani savez pred Bogom da e biti odan babilonskom kralju. Ali
Sedekija ja prekrio svoj savez i tada mu je Bog rekao: A tebi, neasni i bezboniki knee izraelski, tebi doe
dan i as posljednjega zloina. Ovako govori Jahve Gospod: Skini mitru s glave i odloi kraljevski vijenac! Jer, sve
se mijenja: ko bi dolje, bie uzvien, a ko bi gore, bie ponien. Ruevine, ruevine, ruevine u postaviti kakvih
nije bilo, dok ne doe onaj koji ima suditi, jer ja u mu predati sud. (Ez 21,30-32. Vidi takoe 17,1-21.)
Kraljevstvo je tada pripalo Babilonu. Kad je Babilon pao, a naslijedila ga Medo-Persija, ono je srueno po
prvi put. Kad je pala Medo-Persija i naslijedila je Grka, ono je srueno po drugi put. Kad je Rim osvojio Grki
Imperij, ono je srueno po trei put. A onda Rije kae: ... ruevine u postaviti... dok ne doe onaj koji ima suditi,
jer u mu predati sud. Ko je taj koji ima suditi? Evo, ti e zaeti i roditi Sina komu e nadjenuti ime Isus. On e
biti velik i zvae se Sin Najviega. Gospod Bog dae mu prijesto Davida, oca njegova. On e vladati kuom
Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo nee imati svretka. (Lk 1,31-33) I dok je On bio ovdje kao Prorok,
ovjek boli koji je iskusio bol, u noi u kojoj je bio izdan on sam je rekao: Ali moje kraljevstvo nije odavde. Tako
je Gospodnji prijesto bio uklonjen s ovog svijeta i nee ga biti vie dok ne doe Onaj kome pripada, a tada e biti
predano Njemu. A to vrijeme je kraj svijeta i poetak budueg svijeta.
Spasitelj je rekao dvanaestorici apostola: Zato ja vama dajem kraljevsku ast kao to ju je Otac moj meni
dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu te da sjedite na prijestolima i sudite dvanaest
Izraelovih plemena. (Lk 22,29.30) Iz Matejeva izvjetaja o Hristovom obeanju dvanaestorici saznajemo kad e
ono biti ispunjeno: ... u obnovi svijeta, kad Sin ovjeji sjedne na svoj slavni prijesto - sjesti na dvanaest
prijestola i suditi dvanaest Izraelovih plemena. (Mt 19,28) U paraboli o talantima Hristos se prikazuje kao
ovjek ugledna roda koji ode u daleku zemlju da primi kraljevsko dostojanstvo, pa da se onda vrati (Lk 19,12).
A On sam nam je rekao kad emo sjediti na prijestolima njegove slave: Kad Sin ovjeji doe sa svojim sjajem u
pratnji svih anela, sjee na prijestole svoje slave. Tada e se pred njim skupiti svi narodi. (Mt 25,31.32)
Ivan, pisac Otkrivenja, posmatra ovo vrijeme kad kae: Nad svijetom je pripala kraljevska vlast naemu
401

Gospodu i njegovu Pomazaniku, i on e vladati u vijeke vjekova. (Otk 11,15) Kontekst jasno pokazuje kad e se
to dogoditi: Narodi su provodili svoju srdbu, ali doe tvoja srdba i vrijeme kad treba suditi mrtve, dati
nagrade tvojim slugama, prorocima i svetima i onima koji se boje tvoga imena, malim i velikim, i unititi one koji
kvare zemlju! (Otk 11,18) Hristovo kraljevstvo e biti osnovano u vrijeme konanog suda, nagraivanja
pravednih i kanjavanja bezbonika. Kad svi koji se protive Hristovoj suverenosti budu uniteni, kraljevstvo ovog
svijeta e postati kraljevstvo naeg Gospoda i Hrista.
Tada e Hristos vladati: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. (Otk 19,16) A kraljevstvo i vlast i
velianstvo pod svim nebesima dae se narodu Svetaca Svevinjega. Ali e od njih kraljevstvo preuzeti Sveci
Svevinjega, i oni e ga posjedovati za vijeke vjekova. (Dan 7,27.18)
Hristovo kraljevstvo se do tog trenutka ne moe uspostaviti na zemlji. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga
svijeta. Njegovi se sljedbenici trebaju smatrati tuincima i putnicima na zemlji. Pavle kae: A naa je domovina
na nebesima, odakle i Spasitelja postojano oekujemo, Gospoda Isusa Hrista. (Heb 11,13; Fil 3,20)
Budui da je izraelsko kraljevstvo nestalo, Bog nikada nije na bilo kojeg ovjeka ili grupu ljudi prenio
ovlasti provedbe njegovih zakona: Osveta je moja - veli Gospod - ja u je vratiti. (Rim 12,19) Graanske vlasti
ureuju odnose meu ljudima, ali oni nemaju nita s dunostima koje proizlaze iz ovjekova odnosa s Bogom.
Izuzev Izraelskog kraljevstva, na zemlji nikada nije postojala vlada kojom je Bog preko nadahnutih ljudi
upravljao ljudskim poslovima. Kad god su ljudi pokuali osnovati vladu slinu Izraelu, oni su na sebe preuzeli
tumaenje i provoenje Bojeg Zakona. Oni su uzeli pravo da nadziru savjest i tako su protuzakonito prisvojili
Boje pravo.
U Starom zavjetu, dok su grijesi protiv Boga kanjavani ovozemaljskim kaznama, a izvrene kazne ne
samo da su bile boanski odobrene ve su bile pod njegovim direktnim nadzorom i u skladu s njegovim
zapovijestima. Vraare je trebalo pogubiti. Idolopoklonike je trebalo pobiti. Bezbonitvo i oskvrnue se
kanjavalo smru. Cijeli idolopokloniki narodi su trebali biti iskorijenjeni. Meutim, izvrenjem ovih kazni
upravljao je Onaj koji ita ljudska srca, koji zna mjeru njihove krivice i koji prema svojim stvorenjima postupa
mudro i milostivo. Kad ljudi, s ljudskim strastima i slabostima, na sebe preuzmu odgovornost da obave ovaj
posao, nisu potrebni dokazi da bi se uvidjelo kako se time otvaraju vrata neobuzdanoj nepravdi i surovosti. init
e se najnehumaniji zloini, i sve to u sveto Hristovo ime.
Na izraelskim zakonima, kojima su kanjavani grijesi protiv Boga, temelje se dokazi kojima se nalae
dunost kanjavanja slinih grijeha u dananje vrijeme. Koristili su ih svi progonitelji da opravdaju svoja djela.
Naelo da je Bog prenio na ljude autoritet i pravo da nadziru slobodu savjesti temelj je vjerske tiranije i
progonstva. Ali svi koji tako razmiljaju gube iz vida injenicu da mi sada ivimo u razliitom vremenu, u
potpuno razliitim uslovima od izraelskih, da je kraljevstvo izraelsko bilo predslika Hristovog kraljevstva koje
nee biti osnovano do njegovog Drugog dolaska te da ovjekove dunosti u odnosu s Bogom ljudski autoritet ne
smije regulirati ni provoditi.
Primjedba br. 9, str. 317. U vezi s poistovjeivanjem Rame Samuelove s Benjaminovom Ramom dr.
Edersheim kae: Utvrene su sljedee dvije injenice: aulova rezidencija je bila u Gabi, a on je Samuela prvi put
susreo u Ratni. Ako je to tako, i ako se ima u vidu 1 Sam 10,2, nemogue je poistovjetiti Ramu Samuelovu s
Ramom Benjaminovom ili je smtrati savremenim naseljem Nebi Samuel, etiri milje sjeverozapadno od
Jerusalema.

402