F.Chaij-priprema Za Zavrsnu Krizu

1
Fernando Chaij / Priprema za zavrπnu krizu

2 PRIPREMA ZA ZAVR©NU KRIZU
Fernando Chaij
Priprema za zavrπnu krizu
Izvornik
Preparation for the Final Crisis
ISBN 0-8163-0939-6
Nakladnik
ZNACI VREMENA
Centar za prouËavanje Biblije
Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, Zagreb
Glavni i odgovorni urednik

mr. Drago ObradoviÊ
Prijevod
mr. Darko Pirija
Lektor
Marijan MalaπiÊ, prof.
Korektor
Ivan –idara
Priprema
GENESIS, Zagreb
Tisak
GRAFOLUX, Zagreb
3
PRIPREMA ZA
ZAVR©NU KRIZU
Kompilacija ulomaka iz Biblije
i Duha proroπtva s komentarima
Fernando Chaij
Bivπi odgovorni urednik nakladniËke kuÊe
Inter-American Publication i ©panjolskog odjela
nakladniËke kuÊe Pacific Press Publishing Association
Dodatak je napisao M. E. LOEWEN,

bivπi tajnik za vjersku slobodu pri Generalnoj
konferenciji Crkve adventista sedmoga dana
ZNACI VREMENA
Zagreb, 2000.
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, Zagreb
UDK 22.04
CHAIJ, Fernando
Priprema za zavrπnu krizu :
kompilacija ulomaka iz Biblije i Duha
proroπtva s komentarima / Fernando Chaij ;
<prijevod Darko Pirija>. - Zagreb : Znaci
vremena, 2000. - 205 str. ; 20 cm
Prijevod djela: Preparation for the final crisis.
ISBN 953-183-081-9
400128017
5
Predgovor
Ova je knjiga posveÊena KrπÊanskoj adventistiËkoj cr-

kvi. Njezina je svrha da saæetim, kronoloπkim redoslije-
dom poveæe dogaaje koji Êe se, prema proroπtvu, dogoditi
u svijetu i Crkvi pred sam Kristov dolazak.
Ovo djelo sadræi mnoge ulomke iz Biblije i navode iz
spisa E. G. White, meusobno povezane objaπnjenjima i
komentarima koji pomaæu u razumijevanju njihovoga od-
nosa. Na ovaj naËin izravno nadahnuta Boæja poruka tvori
temelj svega onoga πto je ovdje napisano. Komentari koji
pojaπnjavaju navode otisnuti su obiËnim slovima, dok su
navodi iz spisa Ellen G. White tiskani polumasnim pismom,
uz navoenje izvornika i broja stranice. M. E. Loewen,
tajnik za vjersku slobodu pri Generalnoj konferenciji, pri-
premio je Dodatak na kraju knjige.
PutujuÊi u razliËita podruËja gdje Crkva djeluje i posje-
ÊujuÊi crkve, pisac se uvjerio u veliku korist koju braÊa i
sestre mogu imati ako pozorno prouËavaju ono πto je Bog
napisao za nas u ovom dramatiËnom trenutku povijesti.
Tijekom iznoπenja kljuËnih tema ove knjige i sluπatelji i
govornik bili su uvijek iznova nadahnuti prouËavanjem
poruka namijenjenih naπem vremenu.
Vjerujemo da Êe sustavna raπËlamba ovi vaænih pred-
meta i prouËavanje boæanskih poruka biti snaæan poticaj
Ëitateljima u krπÊanskom rastu dok se pripremaju za veliku
krizu koju oËekujemo.
Prvi prijedlog da se tiska jedno ovakvo djelo doπao je
od dr. Davida A. DeLime, aktivnog misionara u Meksiku
koji se sam uzdræava. On nam je poslao rukopise s djelo-
miËnom kompilacijom navoda iz Duha proroπtva koje smo

mi sa zanimanjem proËitali. Ovo je potaklo IzdavaËki od-
bor u Pacific Pressu da prouËi i naËelno odobri cijelu za-
misao. Odbor je zatim uredniku dao zadatak da prikupi
grau u obliku dokumenata koje vam mi sada iznosimo.
RadeÊi na ovom projektu koristili smo se broπurom
Raymonda F. Cottrella Crisis and Victory i malim, ali po-
zorno sastavljenim djelom Roberta L. Odoma The Final
Crisis and Delivery. Druga izdanja, ukljuËujuÊi dobro doku-
metirano djelo u dva sveska Our Firm Foundation, u koje-
mu su prikupljena predavanja adventistiËkih struËnjaka na
AdventistiËkoj biblijskoj konferenciji 1952. godine, poslu-
æila su kao koristan izvor grae. Meutim, naπi su najvaæ-
niji izvori bili Biblija i spisi Ellen G. White.
Prvo poglavlje daje kratak pregled dogaaja. Ovdje su,
panoramskim pregledom, prikazani veliki dogaaji koji su
neposredno pred nama. Ti se isti dogaaji odvojeno prou-
Ëavaju u poglavljima koja slijede s brojnim potvrdama iz
Biblije i navodima E. G. White, iz njezinih ranih kao i
kasnijih, potpunijih napisa. Uvid u njezina djela nalazi se
u odjeljku “Kronologija djela Duha proroπtva.”
Posebno smo zahvalni brojnim iskusnim pastorima i
djelatnicima koji su proËitali rukopis, poduprli njegovo tis-
kanje i dali brojne korisne primjedbe.
Pacific Press izdaje ovu knjigu kao doprinos u pripre-
mi adventista za susret s Gospodinom kad On doe po
drugi put.
Fernando Chaij
7
Kronologija djela
Duha proroπtva
Ovaj je dokument pripremio Arthur L. White,
tajnik Ostavπtine Ellen G. White
»itatelj ove knjige treba imati na umu da su Ellen G.

White u vienjima tijekom godina opetovano pokazivani
prizori koji vode k vrhuncu zemaljske povijesti i iskustva
vjernih. Prva otkrivenja u poËetku njezina djelovanja kat-
kad su bila vrlo uopÊena i nedostajale su im pojedinosti iz
kasnijih vienja. Gospodin je vodio svoj narod u razumi-
jevanju dogaaja koji oËekuju Crkvu brzinom kojom su ih
oni mogli primati i razumjeti. U svakom iduÊem vienju
skicirana su i posebno naglaπena druga podruËja, a katkad
je neko razdoblje prikazano do najmanjih pojedinosti. Pri-
kupljajuÊi izvjeπÊa napisana tijekom viπe od pedeset godi-
na u jedinstvenu sliku, stvorili smo pregledan prikaz doga-
aja premda se nekoliko kljuËnih dogaaja ponavlja.
U prvom vienju koje je ga White primila u prosincu
1844. g. prikazano je putovanje adventnog naroda prema
Boæjem gradu i primanje vjeËne nagrade. (Vidi Early Writ-
ings, str. 14—16.) Ovo im je dalo sigurnost da ih Bog vodi.
Ne spominje se kriza koja je pred njima. Deset mjeseci
kasnije, u jesen 1845., njoj je prikazano da prije Kristova
ponovnog dolaska sveci moraju proÊi kroz “vrijeme Jakov-
ljeve nevolje”. Ovo je bila nova spoznaja koja je pionire
potakla na prouËavanje Svetoga pisma u kojem drevni pro-
roci prikazuju dogaaj koji se joπ nalazio u buduÊnosti.

(Vidi James White, A Word to the Little Flock, str. 22.)
Tada, u travnju 1847. g., u vienju u kojemu je potvr-
ena ispravnost istine o suboti, Ellen White je ukazano na
pokuπaj papinstva da promijeni subotu i na znaËenje subo-
te u zavrπnom sukobu na zemlji. Ovo je Ëekaocima pomo-
glo da u poruci treÊega anela otkriju subotu. (Vidi Early
Writings, str. 32—35) U ovom su kratkom izvjeπtaju potan-
ko oslikani dogaaji u vremenu kojim se ova knjiga bavi —
dogaajima koji oËekuju Crkvu tijekom zavrπne krize —
od poËetka progonstva do drugoga Kristovog dolaska.
Zatim je 1848. g., i ponovno 1858. g., Ellen White u
vienju bio pokazan cjelovit pregled dogaaja dugotrajnog
sukoba izmeu Krista i Sotone — od dolaska grijeha do
danas, i u buduÊnosti sve do nastanka nove zemlje. Ona je
ova vienja iznijela vjernicima u ljeto 1858. g. u prvom
svesku knjige Spiritual Gifts pod naslovom The Great Con-
troversy Between Christ and His Angels and Satan and
His Angels. Naglasak je bio na zavrπnim dogaajima s
pojedinostima koje Crkva dotad nije imala. Ovo dragocje-
no djelo sada je druga polovica knjige Early Writings (str.
133—295), a posljednjih trideset stranica posveÊeno je doga-
ajima koji su ranije, u prikazu iz 1846. g., objavljeni na
manje od dvije stranice. (Vidi Early Writings, str. 34—35.)
Ali Crkvi je bilo odreeno da raste, a s ovim rastom
ona je potpunije mogla razumjeti i iznijeti detaljnije infor-
macije o zavrπnim dogaajima. U brojnim vienjima Ellen
G. White je joπ potpunije vidjela cijelu veliku borbu, a
posebno zavrπne, kljuËne dogaaje tijekom nevolje. S vre-
menom su Crkvi i svijetu objavljene potpunije informacije
na 400 stranica u knjizi Velika borba 1844. g. nakon Ëega
je slijedilo proπireno izdanje od 700 stranica 1888. godine.
Ovo je izdanje ona ponovno tiskala 1911. g. u obliku koji
danas koristimo. U ovoj knjizi prikaz nevolje koja dolazi
i konaËnog osloboenja ispunjava stotinjak stranica. (Vidi
Velika borba, str. 463—570.)
Tijekom tih godina, u nekoliko poglavlja u Testimo-
nies for the Church, i u Ëasopisu Review and Herald i
drugim crkvenim glasilima, Ellen White je spominjala kri-
KRONOLOGIJA DJELA DUHA PRORO©TVA 9
zu koja je pred nama, a posebice u vezi sa zakonom o

nedjelji koji je, poËevπi od sredine 1880-ih, prijetio tijekom
cijelog jednog desetljeÊa. Premda postoje brojni navodi, mi
Ëitateljima posebno preporuËujemo:
5T 449—554 “The Coming Crisis” (1885.)
5T 711—718 “The Impending Conflict” (1889.)
2SM 367—375 “Preparing for the Final Crisis” (govor
na zasjedanju Generalne konferencije 1891.)
Dojmljivo je jedinstvo svih djela tijekom razdoblja od
pola stoljeÊa i meusobno nadopunjavanje izjava. Citati u
ovoj kompilaciji navode se iz spisa Duha proroπtva koji
prikazuju buduÊe dogaaje, od kojih su neki opisani uop-
Êenim izjavama dok su drugi opisani do najmanjih pojedi-
nosti. U pokuπaju da se nadahnuti komentari prikaæu u
cjelini, a da se istodobno skicira cjelovit prikaz buduÊih
dogaaja prema njihovome slijedu, autor je pribjegao po-
navljanju kljuËnih misli. »itatelj Êe razumjeti da su navodi
ureeni na ovaj naËin kako bi se dobila cjelovita slika pa
Êe sukladno tomu prihvatiti nedostatak teËnosti tijekom
Ëitanja.
Premda, uopÊeno govoreÊi, nadnevak pisanja nije po-
sebno vaæan, ipak, da bismo se podsjetili da je graa uzi-
mana iz izvora pisanih tijekom razdoblja od viπe od pola
stoljeÊa, godina tiskanja nalazi se zajedno s popisom svih
djela Ellen G. White u Kraticama djela Ellen G. White na
kraju knjige. Djela izdana nakon 1915. g. kompilacije su
spisa Ellen G. White koje su prikupili i izdali nasljednici
Ostavπtine Ellen G. White u skladu s njezinim uputama. U
nekim sluËajevima tiskan je nadnevak pisanja pojedinih
navoda ako se to smatralo posebno vaænim. Svi navodi iz
djela S. D.A. Bible Commentary graa su koja pripada
Duhu proroπtva Ëiji je autor E. G. White, a nalazi se u
dodatku na kraju svakoga sveska.
OpÊeprihvaÊeno je miπljenje meu pozornim Ëitatelji-
ma Ellen G. White da na temelju ovih spisa nije moguÊe
odrediti toËan kronoloπki slijed svake pojedinosti u budu-
Êim dogaajima. MoguÊa su preklapanja nekih dogaaja u
razliËitim dijelovima svijeta, a moguÊe su i neke razliËitosti
u njihovome slijedu. Ipak je vaæno prikazati ove dogaaje
prema biblijskom redoslijedu i redoslijedu Duha proroπtva.

Vjerujemo da sljedeÊe primjedbe Ëitatelji uvijek treba-
ju imati na umu:
Prema crkvenom pravilniku sastavljaË navoda Ellen
G. White treba rukopis predati Ostavπtini Ellen G. White,
πto smo mi i uËinili. Meutim, to ne znaËi da Ostavπtina
Ellen G. White sponzorira ili potpomaæe izdavanje ove
knjige. Ova zaklada nikad ne prihvaÊa odgovornost za ovak-
vu vrst knjiga. Najviπe πto Ostavπtina u takvim sluËajevima
Ëini jest priopÊenje da se ne protivi objavljivanju odree-
nih ulomaka iz spisa Ellen G. White. Odogovornost za
izdavanje ove knjige iskljuËivo poËiva na autoru i naklad-
niku.
Kako su adventisti sretni πto u Duhu proroπtva imaju
prozor kroz koji mogu jasnije vidjeti ono πto oËekuje Cr-
kvu i svijet! Ovi prizori vrhunca velike borbe, zajedno s
mislima koje nalazimo u Boæjoj rijeËi, nude bogato polje
za prouËavanje.
11
Uvod
Pregled zavrπnih dogaaja
Svijet se danas nalazi na kraju svoje duge i bogate

povijesti. Bog je obdario svoj narod prekrasnim proroËkim
otkrivenjima o vremenu u kojem æivimo, prikazujuÊi raz-
voj Boæjeg plana i upuÊujuÊi na vaæne dogaaje u buduÊ-
nosti. Bog je neke od ovih poruka objavio u spisima Ellen
G. White. Oni pojaπnjavaju biblijska proroËanstva, otva-
raju pred nama prostranu panoramu buduÊih dogaaja te
nas potiËu da obavimo potrebne pripreme za veliku krizu
koja dolazi.
“Znati vrijeme”
Pavao kaæe: “Ovo Ëinite jer znate vrijeme (u kojem
æivimo). VeÊ je naime Ëas da se probudite od sna, jer je
sada naπe spasenje bliæe nego kad smo prigrlili vjeru.” (Rim-
ljanima 13,11) Ove rijeËi imaju posebnu snagu kad se pri-
mijene na adventni narod.
Dok svijet drhti od straha zbog nesigurne sutraπnjice,
mi moæemo “znati vrijeme”.
Svaki svjetski putnik sa sobom nosi dnevnik putova-
nja i zemljovide. On zna koji je dio puta veÊ preπao i gdje
se joπ treba zaustaviti. On unaprijed zna dan i sat slijeta-
nja u zrakoplovnu luku. Pozornim planiranjem pojedino-
sti cijelo se putovanje odvija prema toËno utvrenom pla-
nu.
Boæja djeca na svome Ëudesnom putovanju prema ko-

naËnom cilju takoer imaju zemljovid, izvrstan zemljovid
— Bibliju — i toËan raspored putovanja — nadahnuta pro-
roËanstva.
Dionice putovanja iza nas

GledajuÊi unatrag, vjernici osjeÊaju sigurnost kad vide
kako se proroËanstva, proreËena tisuÊama godina ranije,
toËno ispunjavaju.
Uspon i pad Ëetiriju drevnih svjetskih carstava odigrali
su se onako kako je proreËeno u knjizi Daniel u 2. i 7.
poglavlju. Æeljezno Rimsko Carstvo podijelilo se na narode
suvremene Europe koji su i danas razjedinjeni usprkos na-
porima da se ujedine — upravo kao πto je prikazano gli-
nom i æeljezom u stopalima i prstima zlatnog lika.
1260 godina papinske premoÊi, sad veÊ u povijesti,
stoji kao drugo svjedoËanstvo vjerodostojnosti vjeËnoga pro-
roËkog dara.
Jednoj od glava prve Zvijeri iz Otkrivenja 13 bila je
zadana smrtna rana, ali je i izlijeËena — sve prema boæan-
skom proroËanstvu. Mi smo danas svjedoci ispunjenja po-
sljednjeg dijela toga proroËanstva dok promatramo kako
cijeli svijet poËinje slijediti Zvijer.
Dogaaji proreËeni u najduæem i najdojmljivijem vre-
menskom proroËanstvu u Bibliji, 2300 dana iz Daniela 8,14,
s razdobljem od sedamdeset sedmica opisanim u Danielu
9, obistinili su se sa zapanjujuÊom toËnoπÊu. Povratak Æi-
dova iz Perzije u Jeruzalem, ponovna izgradnja grada i
zidova, Isusovo krπtenje, Njegova smrt na Golgoti, sve se
to dogodilo s matematiËkom preciznoπÊu kao πto je prore-
klo nadahnuto proroËanstvo.
Na kraju ovoga vremenskog razdoblja odigrao se je-
dan od najveÊih dogaaja u vjerskoj povijesti. Ispunjavaju-
Êi proroËanstvo iz Daniela 8 i 9 i Otkrivenja 14, nastao je
adventni pokret, toËno na vrijeme, da propovijeda vijest o
Sudu i vjeËno Evanelje, “sadaπnju istinu”, suvremenim
jezikom.
Znakovi na nebu koje je prorekao Gospodin Isus u
svojoj proroËkoj propovijedi prije dvije tisuÊe godina —
UVOD 13
pomrËina Sunca i padanje zvijezda — dogodili su se prije

viπe od jednoga stoljeÊa. Uvjeti u druπtvenom, politiËkom
i vjerskom svijetu ispunjavaju biblijska proroËanstva sa
zapanjujuÊom toËnoπÊu. Porast neÊudorea i kriminala,
strah koji muËi ljudska srca, ratovi i glasovi o ratovima,
poveÊana uËestalost potresa, laæni proroci i sumnjivi vjer-
ski pokreti te znaci i Ëuda neprijateljskih sila jasno govore
da æivimo u vrijeme svrπetka, u vrijeme kad Êe Crkva i
svijet biti svjedoci najveÊih dogaaja u povijesti.
»udesan napredak znanosti, tako brz da ni najneo-
biËniji izumi ili otkriÊa nikoga viπe ne iznenauju, govore
istu priËu. Neprekidni porast brzine kojom putujemo,
potvren Ëovjekovim osvajanjem svemira, ispunjavaju
proroËanstvo proroka Daniela da Êe se znanje umnoæiti, a
ljudi tumarati. Vidi Daniel 12,4 (usporedi prijevod DK).
Drugim rijeËima, pogled unutrag uvjerava nas da se
biblijsko proroËanstvo ispunjava sa zapanjujuÊom toËnoπ-
Êu, da je njegovo najduæe vremensko razdoblje zavrπeno
1844. g. te da nas sada oËekuju samo dogaaji svrπetka
vremena Ëiji je vrhunac slavni Kristov dolazak.
Ali prije nego πto Boæji otkupljenici stignu do æeljenog
cilja, Boæja rijeË i svjedoËanstva Ellen G. White istiËu da
Êe se uskoro, velikom brzinom, poËeti odvijati niz doga-
aja od velike vaænosti — dogaaji koji Êe Crkvu smjestiti
u srediπte velike krize. Zbog toga se svaki pojedinac mora
posebno pripremiti.
Proπlost potvruje naπu vjeru u buduÊnost. ToËnost s
kojom je svaki dogaaj iz proroËanstava ispunjen do da-
nas, potvruje da Êe se i buduÊi dogaaji obistiniti.
NaËin na koji je Bog vodio i πtitio svoj narod tijekom
mnogih stoljeÊa upuÊuje na to da Êe Crkva, koja sada vo-
juje, i dalje biti voena dok ne postane pobjedniËka Crkva.
“Ne trebamo se bojati buduÊnosti ako ne zaboravi-
mo put kojim nas je Gospodin vodio i kako nas je uËio u
proπlosti.” (LS 196)
Panorama buduÊnosti
Pogledajmo sada s ovim uvjerenjem i sigurnoπÊu u ne-
posrednu buduÊnost pruæajuÊi svoj pogled sve do Kristova
SVRŠETAK KRISTOV
14
KUŠNJE DRUGI
DOLAZAK
Ovaj poredak dogaaja koji Reformacijski pokret A B
prikazuje kraj kuπnji ne
znaËi i kronoloπki poredak. Pečaćenje
Ovi su dogaaji ponekad Vrijeme nevolja
istodobni i nastavljaju se do Kasna kiša
kraja kuπnji.
Glasni poklič; kraj Božjeg djela SEDAM ZALA
Rešetanje
Milenij
Rano vrijeme nevolja Jakovljeve muke
PRIPREMA ZA ZAVR©NU KRIZU
Nakon 1844. godine nema viπe

odreenog nadnevka za ispunjenje
biblijskog proroËanstva, niti Sada Nedjeljni zakon Smrtna osuda Oslobođenje
definiranog vremenskog razdoblja;
tako nijedan od dogaaja iz ovog Četvorica anđela
diagrama nije vremenski odreen. oslobađaju
vjetrove
Jedino πto moæemo uËiniti jest
Napuštanje Napuštanje
naglasiti njihov otpriliËan smjeπtaj. velikih gradova malih gradova
Ali u jedno smo sigurni — nalazimo
se vrlo blizu svrπetka kuπnji. P r o g o n s t v o
UVOD 15
povratka. Izdvojit Êemo dogaaje s kojima Êemo se suoËiti

kao narod sve do dana konaËnog osloboenja.
U iduÊim poglavljima potanko Êemo razmotriti ove
dogaaje onako kako su opisani u nadahnutoj RijeËi. Ali
poËnimo sa saæetkom — opÊim pregledom buduÊnosti koji
Êe nam pomoÊi da ispravno razumijemo odnos meu poje-
dinim dogaajima.
Prije svrπetka vremena kuπnje, dok Êe ljudi joπ moÊi
prihvatiti milost koju nudi Evanelje, odigrat Êe se sljedeÊi
dogaaji: zapeËaÊenje, kasna kiπa, glasna vika, svrπetak pro-
povijedanja Evanelja i reπetanje. Nabrajanje ovih doga-
aja navedenim redoslijedom ne podrazumijeva da Êe se
oni dogoditi istim kronoloπkim slijedom. Neki od njih odig-
rat Êe se istovremeno. Mi znamo da Êe se ovi dogaaji
svrπiti kad bude objavljena presuda iz Otkrivenja 22,11 i
kad se dovrπi vrijeme probe. Na taj Êe se naËin otvoriti put
za poËetak velike nevolje.
Usporedo s ovim odgaajima u Crkvi Êe se pojaviti
istinski preporod koji Êe u nekom smislu pripremiti put za
njihovo ispunjenje. Obnova Êe u velikoj mjeri doÊi kao
posljedica poruke Istinitog Svjedoka laodicejskoj crkvi kao
i njezinoga razumijevanja i prihvaÊanja velike istine o oprav-
danju po vjeri. To Êe prouzroËiti duhovno buenje i obno-
vu æivota, ubrzati izlijevanje kasne kiπe i objavljivanje po-
ruke o pripremi naroda za vrijeme kuπnje i veliËanstveni
Kristov dolazak.
ZapeËaÊenje. Da bi pripremio svoju djecu za vrijeme
nevolje, Bog ih æeli zapeËatiti svojim Zakonom, svojim
karakterom i savrπenstvom. Proces koji se sada odvija usko-
ro Êe se zavrπiti. ZapeËaÊenje se, zapravo, odnosi na poje-
dince i moæe se opisati kao proces koji poËinje obraÊenjem
i zavrπava krajem vremena kuπnje, smrÊu vjernika ili za-
vrπetkom istraænog Suda. ZapeËaÊeni mogu biti samo oni
koji su pripravni, a samo oni koji su zapeËaÊeni mogu
uspjeπno prebroditi vrijeme kuπnje i uÊi u Gospodnju nazoË-
nost prigodom Njegova drugog dolaska. Priprema se odno-
si na ËiπÊenje od grijeha i pobjedu nad svim slabostima ili
nedostacima.
Kasna kiπa, glasna vika, svrπetak propovijedanja
Evanelja. Da bi ubrzao dovrπetak propovijedanja Evan-
elja, Bog æeli izliti kasnu kiπu Svetoga Duha. Kao πto je
rana kiπa pripremila apostolsku Crkvu da s uspjehom i
uËinkovito propovijeda Radosnu vijest o spasenju u svim
dijelovima svijeta, tako Êe izlijevanje boæanske sile u naπe
vrijeme osposobiti Boæji narod da zavrπi neobavljeno djelo
i da svakom naraπtaju, plemenu, jeziku i narodu uputi po-
sljednju evaneosku poruku. ObeÊanje o kasnoj kiπi odno-
si se na sadaπnje, a ne na neko buduÊe vrijeme. Meutim,
prijeko potreban uvjet za njegovo ispunjenje jest da se
veÊina Ëlanova Crkve u cijelosti posveti Bogu, da se odrek-
ne sebe, ostavi sve grijehe i u poniznosti traæi Gospodina.
Uskoro Êe se Ëuti glasna vika. Zajedno s oËitovanjem
boæanske sile, Zemlja Êe biti rasvijetljena Gospodnjom sla-
vom i djelo Êe biti zavrπeno prema Boæjem planu i obeÊa-
nju (vidi Otkrivenje 18,1-4).
U redovima Crkve bit Êe potrebna posebna reforma i
posveÊenje — reforma koja Êe utjecati na veÊinu Ëlanova
Crkve — u pripremi za kasnu kiπu, glasnu viku i dovrπetak
propovijedanja Evanelja.
Reπetanje. Reπetanje je joπ jedan veliki dogaaj koji Êe
utjecati na Crkvu tijekom vremena milosti (kuπnje). Ovaj
izraz upuÊuje na to da Êe neki vjernici u Boæjem narodu
otpasti. Mnogi Êe adventisti napustiti Crkvu jer nisu cije-
lim srcem prihvatili boæanski poziv na obraÊenje i potpuno
posveÊenje, a odbacili su Kristovu poruku laodicejskoj Cr-
kvi — poruku o nuænosti pokajanja i obnove æivota —
ustrajavajuÊi u povrπnom, vanjskom duhovnom iskustvu.
Kad doe trenutak nevolje za Crkvu i poËne progon-
stvo s uvoenjem sveopÊeg zakona o nedjelji, mnogi Êe
Crkvu napustiti, a neki Êe postati naπi najljuÊi neprijatelji.
Samo potpuno predanje æivota Bogu i neprekidno iskustvo
rasta u milosti saËuvat Êe nas od ove velike opasnosti i
odræati nas u zajednici sa skupinom preostalih posveÊenih
vjernika koji Êe slavno pobijediti kad se Isus pojavi.
Rano vrijeme nevolje. Posljednji trenuci vremena kuπ-
nje bit Êe æestoki i teπki za cijeli svijet, pa i za Boæju djecu.
U svijetu, Ëak i dok Ëetiri anela budu zadræavala vjetrove,
πirit Êe se rat, pometnja, politiËki problemi, ekonomski i
socijalni nemiri, raspad obitelji, strah i briga.
UVOD 17
Vlade, premda Êe uporno pokuπavati, neÊe se uspjeti

suprotstaviti nagomilanim problemima. Ovo poËetno vri-
jeme nevolje, o kojemu je Isus govorio u Luki 21,25, dolazi
prije vremena velike nevolje koje Êe poËeti odmah nakon
svrπetka kuπnje.
Sile otpada progonstvima Êe oteæati Boæjem narodu
rano vrijeme nevolje. Ipak, Bog Êe biti s njima da ih utvrdi
i pomogne im da pobjedonosno æive i radosno trpe zbog
Njega. “BuduÊi da si saËuvao moju poruku o postojano-
sti,” Gospodin obeÊava progonjenima, “i ja Êu tebe saËu-
vati od Ëasa kuπnje koji Êe doÊi na sav svijet da podvrgne
kuπnji stanovnike zemlje. Dolazim uskoro! Dræi Ëvrsto ono
πto imaπ, da ti nitko ne ugrabi vijenca!” (Otkrivenje 3,10.11)
Progonstvo. U Otkrivenju 13,11-17 nalazi se proroËki
opis progonstva koje Duh proroπtva opπirno izlaæe. Ovo Êe
progonstvo poËeti prije svrπetka vremena kuπnje i pojaËat
Êe se kasnije osobito za vrijeme Jakovljeve nevolje. Ali
doÊi Êe i vrijeme osloboenja.
Druga Zvijer u Otkrivenju 13, s rogovima kao u janje-
ta, simbolizira Sjedinjene AmeriËke Dræave, mladu dræavu
koju tvori slobodoljubivi narod — demokratsku zemlju Ëiji
je temelj ustav — uzor s divljenja vrijednim jamstvima ljud-
skih prava i slobode, a posebice slobode savjesti.
BuduÊi da su postigli najviπi stupanj vjerske slobode
koji je zajamËen Prvim amandmanom Ustava, koji Kongre-
su zabranjuje donositi zakone o vjerskim pitanjima, uspo-
stavljena je potpuna i hvalevrijedna odvojenost crkve i dr-
æave koja je tako postala bedem slobode savjesti. Progonjeni
ljudi i æene dolazili su na njezine gostoljubive obale iz svih
dijelova svijeta traæeÊi zaklon u jamstvima ovoga iznimnog
politiËkog sustava.
Bog je u svojoj providnosti izabrao da u Sjedinjenim
AmeriËkim Dræavama uspostavi svjetsko, upravno srediπte
Crkve adventista sedmoga dana. Tako su bez ograniËenja
sredstava misionari godinama odlazili iz ove bogate, na-
predne i slobodne zemlje noseÊi poruku trojice anela na
sve Ëetiri strane svijeta.
Ipak, proroπtvo potvruje da Êe ova zemlja koju simbo-
lizira Zvijer nalik janjetu, u potpunosti promijeniti svoju
narav te uËiniti sljedeÊa djela:
1. Govorit Êe kao Zmaj (11. redak). Zvijer iz Otkrive-

nja 12 sila je koja progoni.
2. Prisilit Êe sve koji æive na zemlji da πtuju prvu Zvijer,
to jest Rim (12. redak). Ona Êe prisiliti svekoliko ËovjeËan-
stvo da sluπa ovu vjersko-politiËku silu te Êe izdavati zako-
ne vjerske naravi. Ovo poniπtava dosadaπnju vjersku slo-
bodu i oznaËuje poËetak doba prisile i progonstva.
3. »init Êe velika Ëuda da bi prevarila, Ëak Êe spuπtati
vatru s neba (13. i 14. redak). Ovo Êe se dogoditi zbog
izuzetne vaænosti koju Êe zadobiti spiritizam i zbog njego-
va ujedinjenja s protestantizmom i katoliËanstvom.
4. Zapovjedit Êe svim narodima na zemlji da naËine
kip prve Zvijeri iz Otkrivenja 13, to jest rimske sile (14.
redak). BuduÊi da je ova sila progonila svece, kip Zvijeri
bit Êe druga sila koja Êe Ëiniti ista djela. Ovaj “kip Zvijeri”,
kao πto Êemo vidjeti u iduÊem poglavlju, jest zajednica
protestantskih crkava koje Êe otpasti i ujediniti se u zahtje-
vu da dræavna vlast nametne vjerske zakone.
5. Ona Êe uËiniti da svi prime “æig Zvijeri”, izdajuÊi
zabranu kupnje i prodaje onome tko ga nema (16. i 17.
redak). Premda “ne razumijemo sve u vezi s ovim pitanjem
niti Êemo razumjeti sve do odmotavanja svitka”, “æig Zvi-
jeri je upravo ono πto je o njemu reËeno.” (6T 17) “Æig
Zvijeri je... πtovanje prvoga dana tjedna.” (8T 117)
BuduÊi da je Boæji znak ili peËat Njegov Zakon, po-
sebice subota, istinski dan odmora, æig Zvijeri mora biti
laæni dan odmora. Mi znamo da πtovanje subote, u skladu
s Ëetvrtom zapovijedi, svjedoËi o naπoj odanosti Bogu kao
Stvoritelju i Spasitelju i Njegovoj vladavini. Isto tako, pri-
silno πtovanje nedjelje — koje Êe kip Zvijeri i druge otpale
sile nametnuti πirom svijeta — u nekom je smislu æig Zvije-
ri ili znak odanosti laænoj sili koja je neprijatelj Boæje is-
tine.
Naposljetku, srediπnja toËka velikoga i dugog sukoba
izmeu istine i zablude, izmeu Krista i Sotone, bit Êe
πtovanje ili odbacivanje istinskog dana odmora.
Oni koji odbiju znak ili æig Zvijeri, oni koji ne budu
htjeli πtovati nedjelju ili imati udjela u bogoπtovlju koje
krπi svetu subotu, bit Êe progonjeni. Njima Êe dræava us-
UVOD 19
kratiti zaπtitu. Ustavna prava neÊe se odnositi na njih i bit

Êe liπeni najosnovnijih prava, Ëak i onih kljuËnih za odræa-
nje æivota kao πto su kupnja i prodaja.
Prije kraja vremena kuπnje Sjedinjene AmeriËke Dræa-
ve izglasat Êe zakon o nedjelji. Tako Êe poËeti vrijeme ve-
like nevolje za Crkvu, najveÊe nevolje u povijesti.
Danaπnji zakoni koji ozakonjuju nedjeljni odmor sa-
mo su naizgled druπtvene i zdravstvene naravi te dopuπtaju
iznimke. Ljudi koji ih podræavaju tvrde da su oni liπeni
vjerskog elementa. Ovakvi zakoni postoje u mnogim ame-
riËkim dræavama.
Meutim, uskoro Êe se ovi zakoni provoditi u cijeloj
dræavi na temelju federalnog zakona. Ozakonjenje Êe
vjerojatno biti vjerske naravi koje Êe na neki naËin propi-
sati Ëin bogosluæja koji Êe krπiti istinski dan odmora. Kip
Zvijeri Êe zahtijevati njegovo usvajanje (zajednica otpalog
protestantizma zdruæena s dræavom) s potpunom podrπ-
kom katolika i spiritista. To Êe prouzroËiti veliko progon-
stvo. Pokret Êe se uskoro proπiriti u druge zemlje svijeta
gdje Êe biti izglasani sliËni zakoni i tada Êe nastupiti sveop-
Êe progonstvo manjine koja dræi subotu.
Ovo Êe biti znak za Boæju djecu da napuste velike
gradove, a za onu u malim gradovima da Êe i njih uskoro
trebati napustiti.
Kad se sedam posljednjih zala poËne izlijevati, i to
nakon svrπetka vremena kuπnje ili u vrijeme velike nevolje,
slijedi joπ jedan dogaaj u ovom nizu:
6. Kip Zvijeri pokuπat Êe pobiti sve one koji ne budu
πtovali Zvijer ili njezin kip (15. redak). Smrtna presuda bit
Êe izreËena protiv svih koji dræe subotu. Njih Êe se smatrati
neprijateljima zakona i reda i uzrokom svih nesreÊa koje
uniπtavaju zemlju, uzrokom sedam zala.
Takoer Êe biti odreeno vrijeme izvrπenja presude.
Kad se ono objavi, Boæja Êe djeca bjeæati iz svih naseljenih
mjesta i iz malih gradova, i traæiti zaklon u πumama, pus-
tinjama i planinama gdje Êe uæivati posebnu Boæju zaπtitu,
a hranit Êe ih nebeski aneli. To Êe biti vrijeme velike
nevolje u kojemu Êe vjerni neprestano vapiti Bogu za oslo-
boenje.
Ujedinjene sile u ratu protiv Boga, Njegove istine i

naroda bit Êe Zmaj, Zvijer i laæni Prorok (Otkrivenje 16,13).
Zmaj simbolizira Sotonu koji u ovom sluËaju djeluje pre-
ko spiritizma u svim njegovim pojavnostima — poganskoj
(poganski oblici bogoπtovlja i praznovjerja), krπÊanskoj
(protestantski i katoliËki naËin bogosluæja s Ëudima koja
se temelje na opÊeprihvaÊenom nauËavanju o besmrtnosti
duπe) i drugima. Zvijer simbolizira papinstvo ili Rimoka-
toliËku crkvu, a laæni Prorok otpale protestantske crkve.
Zato Êe protestantizam zajedno s papinstvom djelovati u
dogovoru s dræavom koja Êe nametati zakone vjerske na-
ravi. Ovo jedinstvo crkve i dræave raπirit Êe se po cijelom
svijetu.
Harmagedon. SljedeÊi Ëin u drami bit Êe Harmage-
don, zavrπni sukob izmeu dobra i zla onako kako je opisan
u πestom zlu. Prorok je vidio kako iz usta Zmaja (spiriti-
zam), Zvijeri (papinstvo) i laænoga Proroka (otpali protes-
tantizam) izlaze tri neËista duha, duhovi avolji, koji Êe
Ëiniti velike znakove da bi prevarili i iÊi do kraljeva ze-
maljskih da ih ohrabre za sudjelovanje u ovoj konaËnoj
bitci protiv Boga, Njegova naroda i Njegove istine (Otkri-
venje 16,12-14).
Dok bude trajalo progonstvo, vjerne Êe na poseban
naËin πtititi Gospodin i Njegovi aneli. Tijekom njihovoga
posljednjeg bijega iz gradova napast Êe ih progonjeniËke
vojske, ali maËevi koje Êe podiÊi na njih bit Êe krhki kao
slama. Aneli Êe braniti bjegunce pojavljujuÊi se kao moÊ-
ni ratnici. Oni Êe na Ëudesan naËin dobivati kruh i vodu
u pustinji.
Na dan izvrπenja smrtne presude Gospodin Êe izbaviti
vjerne. On Êe onesposobiti zle straπnim pojavama u nebu
i na zemlji i posebnom demonstracijom prirodnih sila. Us-
red ove pometnje i gnjeva napadaËi Êe se poËeti meusob-
no ubijati sve dok se ne uniπte. U tom se trenutku Ëuje
Boæji glas, dogaa se posebno uskrsnuÊe, a neπto kasnije
pojavljuje se veliËanstveni prizor Boæjega Sina na nebu.
Vrijeme nevolje. Daniel 12,1 opisuje ovo vrijeme rije-
Ëima: “U ono Êe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti
sinove tvog naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakvo ne
UVOD 21
bjeπe otkako je ljudi pa do tog vremena. U ono vrijeme

tvoj Êe se narod spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.”
Ovo vrijeme poËinje nakon svrπetka kuπnje. Reπetanje
je prestalo. Osvjeæenje u obliku kasne kiπe ispunilo se.
Propovijedanje Evanelja je zavrπeno. Tada Êe Mihael, Krist,
veliki Knez koji za nas posreduje u nebeskom Svetiπtu,
ustati i dovrπiti svoje posredniËko djelovanje. Skinut Êe
svoju sveÊeniËku odoru i obuÊi kraljevsku odjeÊu. Nebeski
Êe se Hram napuniti dimom i nitko neÊe moÊi uÊi u nj.
»etiri anela iz Otkrivenja 7, koji su zadræavali vjetro-
ve razdora, tada Êe ih pustiti. Nesputani, zli Êe se ljudi
prepustiti snazi ljudskih nagona i sedam Êe se zala izliti na
nepravedne.
Cijela zemlja Êe se u to vrijeme nalaziti u straπnoj ago-
niji. Zla koja ljudi nikada nisu vidjeli uniπtavat Êe zemlju.
Kad bi ova zla bila sveopÊe naravi, cijeli svijet bi opustio.
Premda Êe Boæja djeca biti zaπtiÊena od ovih zala, to
Êe i za njih biti vrijeme neopisive nevolje iz dva razloga.
Prvo, bit Êe to vrijeme fiziËke patnje zbog bespoπtednog
progonstva koje ih stiæe. Neki Êe biti liπeni slobode i pro-
vodit Êe dane u zatvorskim samicama. Velik broj njih bje-
æat Êe u udaljena mjesta. Premda Êe im aneli, Ëija Êe
nazoËnost i zatvore pretvoriti u palaËe svjetlosti, pomagati
i πtititi ih, oni Êe proæivljavati surove tjelesne patnje.
Meutim, oni Êe i duπevno patiti. Tijekom ovoga vre-
menskog razdoblja oni neÊe imati Posrednika. Ako postoji
bilo kakav neoproπteni grijeh ili propust u njihovome æivo-
tu, oni Êe biti pobijeeni. Oni prolaze kroz trenutke nesi-
gurnosti i boli. Kratko vrijeme oni nisu sigurni jesu li svi
njihovi grijesi izbrisani. Kao πto se Jakov one noÊi borio na
obali potoka Jaboka, i oni Êe svoje duπe poniziti pred Bo-
gom. Premda je njihova vjera na æestokoj kuπnji, oni Êe biti
ojaËani ovim posebnim iskustvom. Njihove Êe molitve ko-
naËno biti usliπene i oni Êe primiti mir. NeÊe se moÊi sjetiti
grijeha koje nisu priznali i zbog kojih se nisu pokajali.
Prije svrπetka vremena kuπnje oni Êe boæanskom snagom
pobijediti zlo i biti zapeËaÊeni. Njihovo spasenje je osigu-
rano.
Izmeu osloboenja i drugoga Kristovog dolaska. Pri-

godom veliËanstvene Boæje intervencije koja onesposob-
ljava zle u pokuπaju da uniπte vjerne, Sunce Êe svijetliti u
ponoÊ, a pojavit Êe se i zastraπujuÊi nadnaravni fenomeni.
More kljuËa i diæe se, a straπan potres goleme graevine
pretvara u ruπevine.
U tom trenutku dolazi do djelomiËnog uskrsnuÊa: gro-
bovi se otvaraju i mnogi sveci ustaju da budu svjedoci
Kristova dolaska, posebice oni koji su umrli vjerujuÊi u
poruku treÊega anela (Daniel 12,2; Otkrivenje 1,7). Iz
grobova ustaju i oni koji su proboli Isusove dlanove kao i
najveÊi neprijatelji istine (Otkrivenje 1,7). Dok Êe zli biti
ispunjeni strahom, sveci Êe slavljeniËki uzvikivati: “Gle,
ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, on nas je spasio.”
(Izaija 25,9)
Zli shvaÊaju da su bili prevareni te se poËinju meu-
sobno osuivati. Oni posebno okrivljuju laæne pastire sta-
da. MaËevima kojima su namjeravali ustati protiv svetih,
sada ustaju jedan na drugoga. Uskoro Êe se ovi napadi
okrenuti protiv velike crkve, laænog Babilona (Otkrivenje
17,16), koja Êe biti uniπtena i raskomadana. Tijekom ovih
dogaaja Boæji Êe glas objaviti dan i sat Kristova dolaska.
VeliËanstveno pojavljivanje Krista. Tada dolazi kljuË-
ni trenutak svih vremena, trenutak koji su proroci tako
dugo najavljivali. Na nebu se pojavljuje mali crni oblak i,
dok se pribliæava zemlji, postaje sve svjetliji dok se na
njemu ne prepozna skupina anela u pratnji Kralja nad
kraljevima i Gospodara nad gospodarima u Njegovome po-
bjedniËkom povratku na Zemlju. Krist se spuπta okruæen
vatrenim jezicima. Nebo se savija kao svitak. Zemlja po-
drhtava; planine se pokreÊu.
Dok se duga nebeska povorka pribliæava, snaæan potres
potresa zemlju, a Kristov glas budi zaspale svete u æivot
besmrtnosti. Æivi pravednici bivaju uzneseni na Nebo.
Preæivjeli bezboænici bivaju uniπteni slavom boæanskog do-
laska.
Dugo vrijeme Ëekanja bit Êe zavrπeno. NoÊ muËenja
konaËno se pretvara u slavan dan. Sada Êe cijela Boæja
obitelj na Zemlji biti otkupljena skupocjenom krvlju Janje-
UVOD 23
ta i ujedinjena sa svojim voljenim Gospodinom i nebeskim

Ocem.
TisuÊe godina nadanja ispunit Êe se u jednom vjeËnom
jutru pobjedniËke stvarnosti. Ti i ja moramo biti tamo. Da-
nas je dan posveÊenja, a sutra dan proslavljanja.
1. poglavlje
Reformni pokret unutar Crkve

Potreba za reformom — Obiljeæja reforme — Srediπnja
toËka reforme: objavljivanje laodicejske poruke i
opravdanja po vjeri — Tajna pobjede — ZakljuËak
Prije dvadesetak stoljeÊa nadahnuti prorok Joel pod

boæanskim je nadahnuÊem ovako opisao Dan Boga: “Tru-
bite u trubu na Sionu! Diæite uzbunu na svetoj mi gori!
Neka svi stanovnici zemlje drπÊu, jer dolazi Jahvin dan.
Da, on je blizu. Dan pun mraka i tmine, dan oblaËan i crn.
Ko zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan,
kakva ne bje nikad prije, niti Êe ga igda biti do vremene
najdaljih.” (Joel 2,1.2)
ToËno je da su ove rijeËi imale neposrednu primjenu
u starozavjetna vremena kad neprijateljski narod samo πto
nije napao Izrael. Ali ove su rijeËi saËuvane jer se odnose
na posljednje vrijeme, “Jahvin dan”, uoËi samoga Kristovog
povratka na Zemlju. Vijest poziva na trubljenje u trube na
Sionu, to jest u Crkvi. To bi trebalo biti upozorenje na
svetoj gori Boæjoj, to jest Njegovom narodu.
“Al i sada — rijeË je Jahvina,” nastavlja prorok, “vra-
tite se k meni svim srcem svojim posteÊ, plaËuÊ i kukajuÊ.
Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu
svome... Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, ogla-
site zbor sveËani, narod saberite, posvetite zbor... Izmeu
REFORMNI POKRET UNUTAR CRKVE 25
trijema i ærtvenika neka tuæe sveÊenici, sluge Jahvine. Ne-

ka mole: ‘Smiluj se, Jahve, svojem narodu!’” (12-17. redak)
U svjetlu dogaaja koji Êe uskoro potresti Zemlju, a
dogodit Êe se na “Jahvin dan”, Ëlanovi Crkve moraju biti
probueni glasom upozorenja; oni moraju teæiti za dubo-
kim i iskrenim obraÊenjem — obraÊenjem cijeloga srca.
Drugim rijeËima, u Crkvi se mora dogoditi duhovna refor-
ma kao priprema za velike dogaaje na svrπetku vremena.
Nema sumnje da smo uπli u predveËerje toga uzviπe-
nog vremena. Stoga ovaj poziv na iskreno obraÊenje i cjelo-
vitu promjenu æivota mora odjekivati diljem Siona.
SljedeÊi ulomci pokazuju πto je u proπlosti napisao
Boæji vjesnik:
Potreba za reformom
“Oæivljavanje istinske poboænosti meu nama naπa
je najveÊa i najnuænija potreba. To je naπa prva zadaÊa.
Moramo ulagati napore da primimo Boæji blagoslov, ne
zbog toga πto nas Bog ne bi bio voljan blagosloviti, veÊ
zbog toga πto mi nismo spremni primiti ga. Naπ nebeski
Otac æeli dati Svetoga Duha onima koji Ga traæe viπe
nego πto roditelji æele dati dobre darove svojoj djeci.
Meutim, na nama je da priznanjem, poniznoπÊu, poka-
janjem i æarkom molitvom ispunimo uvjete nakon Ëega
nam je Bog obeÊao darovati svoj blagoslov.” (1SM 121)
“Boæji narod neÊe izdræati kuπnju ako ne bude bue-
nja i promjene. Gospodin neÊe pustiti u stanove koje
priprema za pravedne nijednu duπu koja je samodostat-
na.” (7T 285)
“Nuæna je reforma u Boæje narodu, ali djelo oËiπÊe-
nja treba poËeti s njezinim propovjednicima.” (1T 469)
“Reforma treba poËeti u Boæjem narodu.” (Poruka
mladim krπÊanima, str. 223)
“Buenje i promjena mora se odvijati pod djelova-
njem Svetoga Duha. Buenje i reforma dvije su razliËite
stvari. Preporod oznaËuje obnovljenje duhovnog æivota,
osnaæivanje snaga uma i srca, uskrsnuÊe iz duhovne sm-
rti. Reformacija oznaËuje reorganizaciju, promjenu misli
i nazora, navika i obiËaja. Reformacija neÊe roditi dobre

plodove pravednosti ako nije u vezi s buenjem od Sve-
toga Duha. Buenje i reformacija trebaju obaviti djelo
koje im je odreeno, a u obavljajnju toga djela oni su
jedinstveni.” (ChS 42)
“Duboko sam bila dojmljena prizorima koje sam ne-
davno vidjela u noÊnom vienju. U mnogim se mjestima
zbivala velika promjena — djelo buenja koje je napre-
dovalo. Naπ se narod svrstavao na Boæju stranu odgova-
rajuÊi na Boæji poziv. BraÊo moja, Gospodin nam govori.
HoÊemo li posluπati Njegov glas? HoÊemo li oËistiti svo-
je svjetiljke i postupati kao ljudi koji oËekuju dolazak
svoga Gospodina? Vrijeme je takvo da poziva na noπe-
nje vidjela, na djelovanje.” (3TT 441)
“Prije nego πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Go-
spodnjem Êe narodu doÊi do takvog buenja prvobitne
poboænosti kakve nije bilo od doba apostola. Na Boæju
Êe se djecu izliti Njegov Duh i sila.” (Velika borba, str.
398)
Obiljeæja reforme
Sotona Ëini sve da krivotvori istinsko duhovno bue-
nje za koje Bog æeli da se dogodi u Njegovoj Crkvi. To je
metoda velikoga Boæjeg neprijatelja od drevnih vremena
— pogreπno prikazati istinu i ponuditi laæ da bi se prouz-
roËila pometnja, kaos i rasulo umjesto istinskog obraÊenja.
Sotonsko krivotvorenje reforme

Nadahnuto pero objavljuje:
“Pri svakom buenju on [Sotona] je spreman dove-
sti one koji su neposveÊena srca i neuravnoteæena uma...
U cijeloj povijesti Crkve nije provedena nijedna refor-
ma koja nije naiπla na ozbiljne prepreke. Tako je bilo u
Pavlovo doba. Gdje god je apostol osnovao crkvu, bilo
je nekih koji su izjavljivali da prihvaÊaju vjeru, ali su unosili
laæna uËenja koja bi, da su bila prihvaÊena, udaljila lju-
bav prema istini.” (Velika borba, str. 397)
“Sjeme πto ga je Luther posijao nicalo je na sve

strane...
[Sotona] je sada pokuπao uËiniti ono πto je poduzeo
u svakom reformatorskom pokretu — obmanuti i uniπtiti
ljude podvaljujuÊi im krivotvorinu namjesto pravog djela.
Kao πto je u prvom stoljeÊu bilo laænih krista, tako su u
πesnaestom stoljeÊu ustali laæni proroci.” (isto, str. 159)
Ono πto je Ëinio u proπlosti, otac laæi Ëini i u naπe
vrijeme. On i sada odluËno æeli unijeti rasulo u adventni
pokret i smesti Boæju djecu.
Tako su tijekom kratke povijesti pokreta, a posebice
posljednjih godina, nastajale skupine koje su unosile ne-
sklad i razjedinjenost. Voeni ljudima koji su sebe nazivali
“reformatori”, oni su ruπili umjesto da ga grade. Njihovo
djelo nije izdræalo biblijsku provjeru: “Prepoznat Êete ih po
njihovim rodovima.” (Matej 7,16)
Duh nesloge i razdora

ZajedniËko obiljeæje laænih reformnih pokreta jest duh
nesloge, razdora, pobune i razorne kritike, posebice crkve-
nih voa. Duh proroπtva savjetuje:
“Doπlo je vrijeme za temeljitu reformu. Kad ova refor-
ma otpoËne, duh molitve pokrenut Êe svakog vjernika i
ukloniti iz Crkve duh nesloge i razdora.” (8T 251 (ChS
42))
Drugim rijeËima, prvo πto se postiæe istinskom refor-
mom jest uklanjanje nesloge, kritike i razdora.
OpisujuÊi nekoliko laænih reformnih pokreta, Boæji
vjesnik kaæe o jednom od njegovih voa:
“On je mislio da je Bog zaobiπao sve voe i vijest
dao upravo njemu.” Zatim je rekla da mu je “pokuπala
ukazati na njegovu pogreπku” (2SM 64).
O drugom je pak napisala:
“Rekao je da Êe svi voe u Crkvi pasti zbog samouz-
dizanja, a da Êe na Ëelo doÊi druga skupina poniznih
ljudi koji Êe Ëiniti divna djela... Tvrdio je da vjeruje svjedo-
Ëanstvima. Tvrdio je da su svjedoËanstva istinita i koris
tio ih je... da bi svojim tvrdnjama dao privid istine i sile.”

(2SM 64,65)
Meutim, ona je o ovom Ëovjeku i njegovoj poruci
pisala:
“Primila sam RijeË od Boga: ‘Ne vjerujte im! Ja ih
nisam poslao!’” Njemu je rekla da njegova “poruka ne
dolazi od Boga, veÊ vara neoprezne.” (2SM 64)
O drugom koji je tvrdio da ima posebnu vijest napisala
je:
“U njemu je bio isti klevetniËki duh — da je Crkva
pogrijeπila te da Bog poziva ljude koji Êe Ëiniti Ëuda.”
(2SM 66)
Uvijek kad takozvani reformni pokreti pokazuju duh
netrpeljive kritike protiv voa djela i protiv crkvene orga-
nizacije, πireÊi neslogu i razdor, mi imamo pouzdan znak,
bez daljnjeg ispitivanja, da je Sotona njihov voa i da je to
laæna reforma.
Takvi pokreti, da bi zadobili sljedbenike, prvo se pre-
tvaraju da pripadaju adventnom narodu i pokazuju odu-
πevljenje za Boæje djelo. Meutim, oni se na kraju uvijek
meusobno podijele u odvojene skupine. Ali neko vrijeme,
dok se ne razotkrije njihova istinska narav, oni uzrokuju
teπkoÊe i zavode iskrene osobe koji su nedovoljno utvre-
ne.
Sotona djeluje sa silom i prijevarom

“Svako oæivljavanje Boæjeg djela potiËe kneza zla na
joπ veÊu aktivnost. Sada ulaæe krajnje napore za zavrπnu
bitku protiv Krista i Njegovih sljedbenika.” (Velika borba,
str. 510)
“Neka se Boæji narod probudi iz sna i otpoËne ozbilj-
no djelo kajanja i reforme; neka istraæuje Sveto pismo da
upozna istinu kakva je u Isusu; neka se cijeli posveti
Bogu i neÊe nedostajati dokaza da je Sotona joπ uvijek
aktivan i budan. Sa svom moguÊom prijevarom on Êe
pokazati svoju moÊ, pozivajuÊi u pomoÊ sve pale anele
svoga kraljevstva.” (isto, str. 342,343)
Fanatizam
Jedan od naËina koji Sotona koristi da omete Boæji
plan objavljivanja i ostvarivanja reforme u Njegovom narodu
jest fanatizam. On je to Ëinio u apostolsko doba, tijekom
protestantske reformacije i u svim vjerskim buenjima.
“Fanatizam Êe se pojaviti i u naπoj sredini. Pojavit Êe
se prijevare takve naravi da Êe, ako bude moguÊe, poku-
πati zavesti i izabranike.” (2SM 16)
“I Luther je imao velike nevolje i teπkoÊe zbog fana-
tika... BraÊa Wesley i drugi koji su svojim utjecajem i
vjerom bili blagoslov svijetu, na svakom su koraku naila-
zili na Sotonino lukavstvo kojim je pretjerano revne, neu-
ravnoteæene i neposveÊene poticao na fanatizam svih
razmjera.
William Miller nije imao suosjeÊanja za utjecaje koji
su vodili fanatizmu. On je, kao i Luther, izjavio da se
svaki duh treba provjeriti Boæjom RijeËi.
U vrijeme reformacije njezini neprijatelji su za sva
zla fanatizma optuæivali upravo one koji su mu se najoz-
biljnije usprotivili. SliËno su postupali i protivnici advent-
nog pokreta.” (Velika borba, str. 341,342)
Meutim, mi moramo paziti da pretjerana osjetljivost
na optuæbe fanatizma ne prouzroËi odbacivanje istinskog
buenja, istinske obnove Ëija Êemo obiljeæja kasnije opi-
sati.
“Kad Bog radi preko ljudi, kad ljudi bivaju pokrenuti
silom odozgo, Sotona predvodi svoje sljedbenike povi-
cima: ‘Fanatizam!’ i upozorava ljude da ne odlaze u kraj-
nost. Neka svatko pazi kako upotrebljava ovaj povik, jer
premda postoji krivotvorina, to ne omalovaæava vrijed-
nost onoga πto je istinski vrijedno. Ne znaËi da treba
sumnjati u svako buenje samo zato πto postoje laæna
buenja i obraÊenja. Ne pokazujmo prijezir koji su poka-
zali farizeji kad su rekli: ‘Ovaj prima greπnike...’ (Luka
15,2).” (GW 170)
“Novo svjetlo”
Joπ jedan naËin na koji naπ veliki neprijatelj pokuπava
uhvatiti neoprezne duπe jest objavljivanje takozvanog “no-
voga svjetla”. Ova primjedba ne omalovaæava ispravno tu-

maËenje veÊ dobro utvrenih nauËavanja ili jasnijeg razu-
mijevanja proroËanstava. Meutim, moramo imati na umu
sljedeÊu uputu:
“Kad Boæja sila svjedoËi o istini, tada ta istina treba
zauvijek ostati istina. Nove pretpostavke suprotne Boæ-
joj svjetlosti ne smiju se uvaæavati.” (1SM 161)
AutentiËno novo svjetlo mora sadræavati sljedeÊe pre-
poznatljive odrednice:
1. Ono Êe u cijelosti biti usklaeno s Boæjom rijeËju
i neÊe zavisiti od nekih neuravnoteænih i hirovitih tumaËe-
nja Pisma.
“Pojavit Êe se ljudi i æene koji Êe tvrditi da imaju
neko novo svjetlo ili novo otkrivenje s namjerom da poko-
lebaju vjeru u stare meaπe. Njihova uËenja neÊe izdr-
æati provjeru Boæje RijeËi, ali Êe ipak uspjeti da neke
prevare.” (Iz riznice svjedoËanstava, str 83)
2. Novo svjetlo neÊe biti u suprotnosti s temeljnim
istinama koje su veÊ potvrene kao stupovi u doktrinar-
noj strukturi Crkve.
“On [Bog] ne daje nekom Ëovjeku novu svjetlost su-
protnu postojeÊoj vjeri Crkve kao cjeline. Pri svakoj re-
formi ustajali su ljudi koji su tvrdili da su primili novu
svjetlost.” (Iz riznice svjedoËanstava, str. 80)
3. Oni koji objavljuju novo svjetlo neÊe biti opËinjeni
miπlju da su duhovno nadmoÊniji od svoje braÊe, te da
ih je Bog izabrao mimo drugih ljudi. UopÊeno govoreÊi,
ovakvo uzviπeno miπljenje imaju voe takozvanog “reform-
nog pokreta”.
“Bog nije mimoiπao svoj narod i izabrao jednog po-
jedinca ovdje a drugoga tamo kao jedino dostojne da im
povjeri svoju istinu.” (isto)
“Neka nitko samouvjereno ne misli da mu je Bog
dao neko posebno svjetlo, viπe nego njegovoj braÊi. Krist
nam je prikazan kao onaj koji stanuje usred svoga naro-
da.” (isto)
Dodatna obiljeæja istinske obnove:

1. Duh molitve.
2. Duh iskrenog obraÊenja.
3. Duh samoodricanja u misionarskom djelovanju.
4. Duh slavljenja i zahvaljivanja.
Ova obiljeæja izdvojena su iz sljedeÊih nadahnutih ulo-
maka:
“U noÊnim vienjima bili su mi pokazani reformni
pokreti u Boæjem narodu. Mnogi su proslavljali Boga.
Iscjeljivani su bolesni, a dogaala su se i druga Ëuda.
Vidjela sam duh posredniπtva, Ëak i onakav kakav je bio
prije Pedesetnice. Stotine i tisuÊe ljudi posjeÊivale su
obitelji i otvarale im RijeË Boæju. Sila Svetoga Duha
osvjedoËavala je srca ljudi i oËitovao se duh iskrenog
obraÊenja. Vrata su se posvuda πirom otvarala za objav-
ljivanje istine. Izgledalo je da je svijet rasvijetljen nebes-
kim utjecajem. Pravedni i ponizni Boæji narod primio je
velike blagoslove. »ula sam glasove slavljenja i zahval-
nosti i otpoËela je reforma kojoj smo bili svjedoci 1844.
godine.” (9T 126 (3TT 345))
Srediπnja toËka reforme: objavljivanje laodicejske

poruke i opravdanje po vjeri
Potpuno prihvaÊanje poruke Istinitog Svjedoka upu-
Êene crkvi u Laodiceji prouzroËit Êe reformu u Crkvi. Kri-
stova poruka upuÊena Njegovoj Crkvi slomit Êe ponos i
varljivost samoopravdanja i samodostatnosti i stvoriti duh
iskrenog pokajanja i priznanja. Ona Êe voditi pokajniËku
duπu do podnoæja kriæa da primi oËiπÊenje od grijeha i dar
Kristove pravednosti.
U vrijeme krize koju Êe proÊi Crkva, nitko ne moæe
ostati neopredijeljen (Luka 11,23). PrihvaÊanje ove iskrene
poruke ljubavi (Otkrivenje 3,14-22) donijet Êe blagoslov-
ljene rezultate u æivotu: iskreno obraÊenje, odvajanje od
svijeta, pobjedu nad tijelom i novi æivot odozgo. Ovo je bit
istinske obnove koja se mora dogoditi u Crkvi — u srcu
svakog pojedinca.
Oni koji odbace ovu poruku i ostanu mlaki, ukoËeni,

ispunjeni vlastitom pravednoπÊu u vrijeme kuπnje, bit Êe
izreπetani te Êe propasti. Boæji vjesnik objaπnjava:
“Pitala sam za znaËenje reπetanja koje sam vidjela
i pokazano mi je da Êe ga prouzroËiti svjedoËanstvo Isti-
nitog Svjedoka upuÊeno laodicejskoj crkvi. Ono Êe izvrπiti
utjecaj na srca sluπatelja i potaknuti ih da uzdiæu i izno-
se istinu. Neki neÊe htjeti prihvatiti ovo istinito svjedo-
Ëanstvo. Oni Êe se podiÊi protiv njega, i to Êe prouzroËiti
reπetanje u Boæjem narodu.” (EW 270)
Od kakve je æivotne vaænosti naËin primanja ove po-
ruke — o njemu ovisi sudbina Crkve! Poruka mora izaz-
vati temeljito pokajanje. Svi koji je prihvate, bit Êe oËiπÊeni.
“Vidjela sam da svjedoËanstvo Istinitog Svjedoka ni-
je ni poloviËno prihvaÊeno. Ozbiljno svjedoËanstvo o ko-
jemu ovisi sudbina Crkve shvaÊeno je olako, ako nije i u
potpunosti zanemareno. Ovo svjedoËanstvo mora dove-
sti do temeljitog pokajanja; svi koji ga iskreno prihvate,
posluπat Êe ga i bit Êe oËiπÊeni.” (EW 270)
Iskrena poruka ljubavi

“Anelu crkve u Laodiceji napiπi: Ovo govori Amen,
Vjerni i Istiniti Svjedok, PoËetak Boæjeg stvorenja: Poznam
tvoja djela: niti si studen niti vruÊ! Oh kad bi bio studen
ili vruÊ!” (Otkrivenje 3,14.15)
“Poruka crkvi u Laodiceji zapanjujuÊi je javni ukor i
ona je primjenjiva na Boæji narod u sadaπnje vrijeme.”
(3T 252)
Autor poruke nije nitko drugi do Krist, naπ Spasitelj i
najbolji Prijatelj. On je vjeran i istinit. On nas ljubi, ali
nam ne laska jer æeli da budemo spaπeni. On nam govori
s ljubavlju i iskreno. Poruka je jasna, ali puna milosti.
On nam kaæe: “Poznam tvoja djela.” To govori onaj
koji nas pozna bolje od nas samih, jer je ljudsko srce varljivo
(Jeremija 17,9). Zbog samodostatnosti u Laodiceji On ovu
poruku smatra posebno vaænom za nas. Stoga, buduÊi da
nas samo Bog pozna, dok se suoËavamo s ovom porukom
zauzmimo stav psalmista: “Pronikni me svega, Boæe, srce
mi upoznaj, iskuπaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne

idem li putem pogubnim, i povedi me putem vjeËnim.”
(Psalmi 139,23.24)
Ova poruka ima osobnu primjenu. Istiniti Svjedok go-
vori u jednini. NaËin na koji svaki Ëlan odgovara na ovu
poruku i djeluje u skladu s njom, odredit Êe njezin ukupni
uspjeh u Crkvi.
“Jer si mlak...”
©to kaæe Onaj koji poznaje naπa srca? “Niti si studen
niti vruÊ! Oh kad bi bio studen ili vruÊ! Ali, jer si mlak...
izbacit Êu te iz svojih usta.” (Otkrivenja 3,15.16)
U ranom iskustvu Crkve nama su upuÊene ozbiljne
rijeËi:
“Laodicejska poruka odnosi se na Boæji narod koji
ispovijeda vjeru u sadaπnju istinu. VeÊi dio su mlaki vjer-
nici koji imaju ime, ali nemaju cilja... Izraz ‘mlak’ odnosi
se na ovu skupinu. Oni ispovijedaju ljubav prema istini,
ali im nedostaje krπÊanska gorljivost i revnost. Oni se ne
usude u potpunosti odbaciti istinu i ponijeti rizik nevjer-
nika, ali ipak nisu voljni umrijeti sebi i slijediti naËela
svoje vjere...
Oni se ne predaju u cijelosti Boæjem djelu niti se
poistovjeÊuju s njegovim interesima, veÊ ostaju po stra-
ni i spremni su napustiti svoja mjesta kad to zahtijevaju
svjetovni osobni interesi. U njihovim srcima nedostaje
unutarnje djelovanje milosti.” (4T 87,88 (1TT 476,477))
Hvala Bogu πto mnogi nisu mlaki jer su dopustili da
Duh u njima obavi svoje djelo. Ipak, ne moæe se izbjeÊi
osjeÊaj æalosti kad shvatimo da velik dio Laodiceje tvore
mlaki vjernici koji ne ispovijedaju istinu. Upravo to refor-
mu Ëini nuænom.
Mlakost se sastoji od Ëetiri elementa:
1. Mlakima “nedostaje krπÊanska gorljivost i revnost”.
Mi svakodnevno moramo æivjeti u zajednici s Bogom, æi-
votom molitve i prouËavajuÊi Boæju rijeË. Tako Boæjom
silom zadovoljavamo svoje duhovne potrebe.
2. “Oni nisu voljni umrijeti sebi i slijediti naËela

svoje vjere.” PoloviËno obraÊenje nikad nas neÊe spasiti.
“Obratite se k meni svim srcem svojim”, kaæe Gospodin.
Podijeljeno srce neÊe nam donijeti pobjedu. Krist æeli biti
njegov jedini vlasnik. Naπa sebiËnost mora umrijeti da bi
Krist vladao na prijestolju srca.
3. “Oni se ne predaju u cijelosti Boæjem djelu, ne po-
istovjeÊuju se s njegovim interesima.” Ne posveÊuju do-
voljno vremena, rada, sredstava ni zanimanja Boæjem djelu.
4. “U njihovim srcima nedostaje unutarnje djelova-
nje milosti.” Bog æeli uËiniti ovo Ëudo u svakom srcu, i to
u cijelosti. “Siguran sam u ovo isto,” kaæe Pavao, “da Êe
onaj koji je poËeo dobro djelo meu vama dovrπiti ga do
Dana Krista Isusa.” (Filipljanima 1,6) Hvala Bogu πto On
to æeli i moæe uËiniti! Ali nuæan je naπ pristanak. Mi mora-
mo suraivati s Njime cijelim srcem.
“Izbacit Êu te iz svojih usta”

Topla voda izaziva muËninu i primjenjuje se kao sred-
stvo za povraÊanje u sluËaju trovanja. Bogu je odvratna
ravnoduπnost i djelomiËno obraÊenje, i oni koji ustraju u
tome morat Êe biti udaljeni iz Boæje nazoËnosti.
Isus je æalostan zbog ove mlakosti i osrednjosti. On
izraæava æarku æelju da promijeni ovakvo stanje: “Oh kad
bi bio studen ili vruÊ!”
“Bog bi viπe volio da mlaki vjernici nikad ne spome-
nu Njegovo ime. Oni su stalni teret onima koji bi æeljeli
biti vjerni Isusovi sljedbenici. Oni su kamen spoticanja
za nevjernike.” (1T 188)
Ali stanje Boæje djece ne treba biti ovakvo.
Svrha je oπtrih Boæjih ukora da nas potakne na refor-
mu æivota, na temeljitu promjenu koja Êe otkriti dubinu i
silu obraÊenja u djelovanju Kristove milosti.
Duhovna zaslijepljenost i samoopravdanje

Poruka Istinitog Svjedoka sadræi sljedeÊe zabrinjava-
juÊe otkrivenje:
“Ti tvrdiπ: Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta

mi ne treba, a ne znaπ da si upravo ti nesretan, i bijedan,
i siromaπan, i slijep, i go.” (Otkrivenje 3,17)
Boæja djeca koja imaju laodicejski duh prikazana su u
stanju tjelesne sigurnosti i samodopadne vlastite praved-
nosti. Ona su zadovoljna sama sobom. Vjeruju da se nalaze
na viπem duhovnom stupnju. Ali njihovo je stanje odvrat-
no u Boæjim oËima, a ona to ne znaju. Prevarena su.
“Poruka Laodicejcima moæe se primijeniti na adven-
tiste sedmoga dana koji imaju veliko svjetlo, ali ne hoda-
ju u vidjelu. Oni koji javno ispovijedaju svoju vjeru, a ne
idu ukorak sa svojim Voom, bit Êe izbaËeni iz Njegovih
usta ako se ne pokaju.” (2SM 66)
Poruka ruπi njihovu sigurnost sa zapanjujuÊom obja-
vom o njihovom stanju duhovne sljepoÊe, siromaπtva i bi-
jede. Takva je zaslijepljenost posebno ozbiljna jer ærtvu
koja se nje dræi stavlja izvan dosega Boæje spasonosne sile.
Prepoznavanje naπeg poloæaja prijeko je potreban uvjet da
bi nas boæanski LijeËnik mogao obnoviti.
“Ne treba zdravima lijeËnik, nego bolesnima”, rekao je
Gospodin, i onda dodao: “Nisam doπao da zovem praved-
nike, nego greπnike.” (Marko 2,17) »injenica je, ipak, da
“nema pravedna ni samo jednoga” (Rimljanima 3,10; vidi
takoer 23. redak).
Tko su onda “zdravi”? Ovaj izraz, onako kako je ov-
dje uporabljen, oznaËuje duhovno ohole, one koji su ispu-
njeni vlastitom pravednoπÊu, kao farizej u usporedbi. Nji-
ma, dok su u ovakvu stanju, ne moæe biti oproπteno. Oni
ne mogu biti opravdani. Njihove su molitve neuËinkovite.
Takvima se upuÊuje savjet: “Obrati se.” (Otkrivenje
3,19) ObraÊenje podrazumijeva: (a) uvianje grijeha, (b)
æaljenje zbog grijeha i (c) æelju da ga ostavimo. Meutim,
od Ëega se moæe obratiti srce ispunjeno vlastitom praved-
noπÊu? A kako bez obraÊenja moæemo primiti oprost i
boæansku milost?
Ne postoji niπta πto spasonosnu snagu Evanelja Ëini
nepristupaËnijom greπnicima nego duhovni ponos, samo-
dopadnost i vlastita pravednost. Time se oni protive oprav-
danju po vjeri, jedinom naËinu da dobiju oprost i pobjedu.
Ovaj osjeÊaj “bogat sam” izraæava bit samoopravdanja

koje prorok Izaija jasno opisuje kao “haljine okaljane” (Iza-
ija 64,6). Onaj tko ima ovoga duha moæe pokazivati boga-
to liπÊe ispovijedanja vjere, ali njegov je æivot liπen plodova
kao neplodna smokva. Pavao je imao dobar razlog da
izbjegne ovo stanje. On je molio: “Da Krista dobijem i da
budem u njemu, ne pravednoπÊu koja bi bila moja — onom
koja dolazi od Zakona — nego onom koja se dobiva po
vjeri u Krista, pravednoπÊu koja dolazi od Boga na osnovi
vjere.” (Filipljanima 3,8.9)
Ova Êe nam poruka biti na blagoslov ako dragovoljno
pristanemo na suradnju i pokaæemo iskreno zanimanje.
Nadahnuto pero kaæe:
“Pokazano mi je da se svjedoËanstvo Laodicejcima
odnosi na Boæji narod u sadaπnje vrijeme, a razlog zbog
kojega ono nije ostvarilo veÊi uspjeh leæi u tvrdoÊi njiho-
vih srca. Ali Bog je poruci dao vremena da djeluje. Srce
mora biti oËiπÊeno od grijeha koji tako dugo Isusu prije-
Ëe pristup. Ova ozbiljna poruka obavit Êe svoj posao. Kad
je prvi put bila iznesena, ona je potakla na temeljito ispiti-
vanje srca. Ispovijedani su grijesi i Boæji je narod posvuda
bio pokrenut... Ona je napisana da potakne Boæji narod,
da mu otkrije njegove propuste i navede ga na iskreno
pokajanje, da bude blagoslovljen Isusovom nazoËnoπÊu i
spreman za glasnu viku treÊeg anela.” (1T 186)
UËinkovit lijek
Meutim, poruka ljubavi Istinitog Svjedoka Ëini viπe
od pukog ukoravanja æalosnog duhovnog stanja Laodiceje.
Ona je viπe od puke dijagnoze bolesti; ona nudi lijek. Sto-
ga je “savjet Istinitog Svjedoka pun ohrabrenja i utjehe”
(7BC 965).
“Savjetujem ti”, kaæe Isus, “da od mene kupiπ u vatri
æeæenoga zlata, da se obogatiπ, i da se obuËeπ u bijele haljine,
i da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da
pomaæeπ svoje oËi da bi vidio.” (Otkrivenje 3,18)
Trostruka bijeda Laodiceje — siromaπtvo, golotinja i
sljepoÊa — lijeËi se Ëudesnim trostrukim nebeskim lije-
kom: (a) zlatom æeæenim u ognju radi obogaÊivanja, (b)

bijelim haljinama radi skrivanja sramotne golotinje i (c)
pomaπÊu radi povratka vida.
©to znaËe ova tri lijeka?
“Zlato se ovdje preporuËuje zato πto je isprobano u
vatri vjere i ljubavi. Ono obogaÊuje srce jer je bilo pro-
ËiπÊavano sve dok nije postalo Ëisto, i πto se viπe pro-
vjerava, postaje sve sjajnije. Bijele haljine jesu ËistoÊa
karaktera, Kristova pravednost dana greπniku. Ovo je
uistinu odjeÊa od nebeskog materijala koja se moæe ku-
piti samo od Krista æivotom dragovoljne posluπnosti.
Pomast je mudrost i milost koja nas osposobljava da
razluËujemo dobro od zla i da otkrijemo svaki prikriveni
grijeh.” (4T 88 (1TT 477,478)).
Vjera i ljubav
Vjera i ljubav prikazane zlatom æeæenim u vatri dva su
vaæna ploda Svetoga Duha. O njihovoj vaænosti Ellen G.
White piπe:
“Pokazano mi je da je zlato o kojemu Krist, Istiniti
Svjedok, govori, zlato koje svi moraju imati, zajedniπtvo
vjere i ljubavi, a ljubav ima prednost pred vjerom. Soto-
na neprekidno nastoji ukloniti ove dragocjene darove iz
srca Boæjega naroda. Svi igraju igru æivota. Sotona je
svjestan da Êe, ako ukloni ljubav i vjeru, a njihovo mje-
sto zauzmu sebiËnost i nevjera, sve preostale dragocje-
ne osobine uskoro biti vjeπto uklonjene njegovom prije-
varnom rukom i igra Êe biti izgubljena.” (2T 36,37)
Ljubav istiËe posluπnost Zakonu. Ona je presudno na-
Ëelo obraÊenoga krπÊanskog æivota. Bez ljubavi nema krπ-
Êanstva jer “tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog
ljubav” (1. Ivanova 4,8).
Ljubav mijenja æivot u potpunosti (vidi 1. KorinÊanima
13). Ona uklanja samoljublje i sebiËnost i umjesto njih
stvara dareæljivost, dobrohotnost i zanimanje za dobrobit
drugih.
Ljubav uklanja zlovolju, zavist i ljubomoru i zamjenjuje
ih ljubaznoπÊu, uzdræljivoπÊu i iskrenoπÊu. Ona razgoni
svae i neslogu, ubija sebiËne ambicije, osujeÊuje mrænju,

uniπtava pakost i ljutnju, a stvara mir, dobru volju i radost.
Ona razgoni strah i nepovjerenje.
Zajedno s vjerom u Kristov oprost grijeha, ljubav je
najbolja terapija za bolesti duha, najbolje rjeπenje za emo-
tivne probleme i stoga je ona djelotvoran lijek za lijeËenje
mnogih psihosomatskih oboljenja.
Ljubav moæemo dobiti jedino ako je uzmemo s blago-
slovljenog Izvora, od Isusa Krista. Stoga apostol Pavao sa-
vjetuje: “Da Krist stanuje u vaπim srcima po vjeri; da [bu-
dete] u ljubavi uvrijeæeni i utemeljeni.” (Efeæanima 3,17)
Kad Krist pobjedniËki ue u srce i preuzme naπ æivot (“æi-
vim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni”), ljubav pos-
taje najveÊa pokretaËka snaga: “Ljubav Kristova potpuno
nama ovladava.” (GalaÊanima 2,20; 2. KorinÊanima 5,14)
Vjera, udruæena s ljubavlju, dopuπta nam da neprekid-
no æivimo u mirnom ozraËju Neba. Ona uspostavlja neras-
kidivi odnos izmeu nas i Boga, odnos koji, osim grijeha,
nitko i niπta ne moæe prekinuti. Vjera nam Ëini pristupaË-
nim Boæji oprost i snagu da æivimo pobjedniËkim æivotom.
Vjera Ëini dostupnim ispunjenje svih Boæjih obeÊanja. Ona
je djelatno naËelo koje se u æivotu oËituje dragovoljnom
posluπnoπÊu Gospodnjim zapovijedima.
Opravdanje po vjeri
Bijele haljine, koje znaËe Kristovu pravednost u æivotu
greπnika, sastoje se od nebeskih vlakana istkanih na razbo-
ju Neba. Ova se haljina moæe dobiti samo vjerom.
Problem kako se opravdati star je koliko i grijeh. Od
dana kad su naπi praroditelji prekrπili Boæji Zakon i postali
robovi vjeËne smrti, ËovjeËanstvo traæi naËin da bude
opravdano, da se u duhovnom smislu pomiri s Bogom.
Jedan od Jobovih prijatelja postavio je ovo pitanje u ime
svih kad je rekao: “Pa kako da Ëovjek prav bude pred
Bogom?” (Job 25,4)
Grijeh je korijen svih ljudskih problema. On nas raz-
dvaja od Boga i baca nas u ponor jada i oËaja. Velik broj
duπevnih bolesnika koji traæe pomoÊ od lijeËnika i psihi-

jatara muËi osjeÊaj krivnje.
Prije nekog vremena, na proputovanju kroz neke veÊe
gradove Latinske Amerike, bio sam duboko dojmljen du-
gim redovima muπkaraca i æena, starima i mladima, dok su
Ëekali na red da kleknu i ispovijede se. U nekim crkvama
bilo je i do πest dugih redova duπa u potrazi za opravda-
njem.
»ovjek moæe traæiti opravdanje na dva naËina. To moæe
Ëiniti svojim vlastitim naporima nadajuÊi se da Êe dobrim
djelima ili posluπnoπÊu Zakonu primiti Boæju milost. Ovo
je najraπireniji naËin, ali nije biblijski i sasvim je neuËinko-
vit. Drugi je naËin u prepoznavanju vlastite bespomoÊnosti
i vjeri u Kristovu ærtvu za nas. Ovo je jedini put k Bogu.
»ak i Boæja djeca katkad mogu izgubiti iz vida najvaæ-
niju biblijsku istinu da “nikoga neÊe opravdati pred njim
[Bogom] vrπenje Zakona” (Rimljanima 3,20).
Stanje laodicejske crkve teæi k samoopravdanju. Oso-
ba omamljena ovim stanjem dolazi do zakljuËka da je ona,
zahvaljujuÊi poznavanju biblijskih istina, dobro utvrenih
i meusobno povezanih, dostigla duhovnu visinu koja ju
stavlja iznad ostalih krπÊana. Takva se osoba zadovoljava
miπlju da Êe joj posluπnost Boæjem Zakonu pribaviti bo-
æanski blagoslov i otvoriti vrata Neba kao njezino pravo.
Ona se stoga, kao i farizej u usporedbi, poËinje hvaliti:
“Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo, niπta mi ne treba.”
Ali Gospodin joj odgovara: “Ne znaπ da si upravo ti nesre-
tan, i bijedan, i siromaπan, i slijep, i go.” A nakon toga
upuÊuje na lijek: “Savjetujem ti da od mene kupiπ... bijele
haljine” ili jedinu pravednost koja vrijedi, Kristovu praved-
nost.
“Tako svi postasmo neËisti, a sva pravda naπa kao ha-
jine okaljane”, kaæe prorok Izaija. »ovjek ne moæe uËiniti
niπta da zadobije Boæju naklonost. Jedina zasluga na koju
se Ëovjek moæe pozivati nalazi se u Kristu koji je spreman
pokriti sramotu naπe golotinje svojom Ëistom haljinom pra-
vednosti.
Dobra djela, kao πto Êemo kasnije vidjeti, dio su naπeg
spasenja, ali ne kao neπto πto mi Ëinimo da bismo bili
opravdani, ne kao dokaz za zadobivanje Boæje naklonosti

ili kao zasluge kojima otplaÊujemo cijenu Neba. Dobra
djela i posluπnost samo su dokaz postojanja naπe vjere,
oËitovanje Boæje snage koja djeluje u nama. Ali jedino
pravo na vjeËni æivot dobivamo po savrπenoj Kristovoj pra-
vednosti koju nam On, iako je nismo zasluæili, daje na
temelju naπe vjere.
“RadoπÊu silnom u Jahvi se radujem,” izjavljuje prorok
Evanelja, “duπa moja kliËe u Bogu mojemu, jer me odjenu
haljinom spasenja, zaogrnu plaπtem pravednosti.” (Izaija
61,10) Tek kada ovaj ogrtaË — nastao nakon Kristove po-
sredniËke smrti i savrπenog æivota umjesto nas — pokrije
ljudsku golotinju, Ëovjek postaje savrπen u Boæjim oËima.
Mi bivamo opravdani jedinom uËinkovitom pravednoπÊu,
Kristovom pravednoπÊu.
Krist nam nudi ovu Ëudesnu bijelu odjeÊu uz dva pri-
jeko potrebna uvjeta:
1. Uvianje vlastite greπnosti, slabosti i bezvrijednosti,
πto nas vodi k iskrenom pokajanju. Zato je poruka Laodi-
ceji poziv na pokajanje. “Obratite se”, kaæe Krist. Ostavite
svoj ponos. Ostavite svoju duhovnu zaslijepljenost. Slo-
mite svoje srce pred Bogom i razbijte se na Stijeni svoga
spasenja.
2. Primanje Kristove pravednosti vjerom koju nam On
prvo æeli uraËunati, a zatim davati.
Zato Pavao kaæe: “Po zakonu djela? Ne, veÊ po zakonu
vjere, jer tvrdimo da se Ëovjek opravdava vjerom bez vrπe-
nja Zakona.” (Rimljanima 3,28)
Nadahnuto je pero u kratkom, ali veliËanstvenom ulom-
ku objasnilo istinsku bit opravdanja po vjeri:
“©to je opravdanje po vjeri? To je Boæje djelo kojim
On Ëovjekovu slavu baca u praπinu i Ëini za nj ono πto
on sam ne moæe uËiniti.” (TM 456)
Dvije vrste pravednosti
U joπ jednoj sjajnoj, saæetoj izjavi nebeske providnosti

Boæja sluπkinja kaæe:
“Pravednost kojom smo opravdani nama se uraËu-

nava, a pravednost kojom se posveÊujemo nama se da-
je. Prva nam daje pravo na nebo, a druga nas osposob-
ljava za nebo.” (Poruka mladim krπÊanima, str. 16)
U ovom izvanrednom ulomku spisateljica prikazuje dvi-
je razliËite faze u procesu naπega spasenja — dva vida pla-
na otkupljenja koji se nadopunjuju i koji u odreenom
smislu slijede jedan nakon drugoga, dok se istodobno od-
vijaju usporedno; dva razliËita djelovanja iste Kristove pra-
vednosti koja jedina moæe zadovoljiti zahtjeve boæanske
pravednosti i posvetiti nas.
Analizirajmo sada skicu ove dvije faze:
A. KRISTOVA PRAVEDNOST KOJOM SMO OPRAV-

DANI
1. Ona nam se uraËunava, pripisuje, besplatno daruje
bez naπih zasluga.
2. Daje nam pravo na Nebo. To je jedina zasluga na
koju se moæemo pozivati.
3. Opravdava nas, to jest zbog nje nas Bog smatra
pravednima u svojim oËima.
4. U cijelosti je prihvaÊamo vjerom, besplatno i ne-
zasluæeno.
— Efeæanima 2,8.9: “Da, miloπÊu ste spaπeni — po
vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Boæji! To ne dolazi od
djela, da se tko ne bi hvalisao.”
— Rimljanima 3,24: “I svi su opravdani darom njegove
milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.”
— Rimljanima 5,1: “Dakle: opravdani vjerom u miru
smo s Bogom po naπemu Gospodinu Isusu Kristu.”
5. Vjera ukljuËuje pokajanje, priznanje i prihvaÊanje
Krista kao naπega Spasitelja. To znaËi da se pribliæavamo
Bogu. Spasavamo se prema pravilu da Êemo primiti ono
πto traæimo.
B. KRISTOVA PRAVEDNOST KOJOM SMO PO-

SVE∆ENI
1. Dobivamo je tijekom postupnog, nevidljivog pro-
cesa krπÊanskog rasta.
42
Kristova pravednost
Razina savršene mjere
Uračunata pravednost Dana pravednost
Opravdanje Posvećenje
Pravo na Nebo Spremnost za Nebo
Vjerom Vjerom
Trenutno djelovanje Postupno djelovanje: cijelog života
Pokajanje
Priznanje
Oprost a
Mir ast
Cr gr
ta Pomirenje sko
čo NOVOROĐENJE
n
vje
ko r šća
va ak
pa Crt
da
PRIPREMA ZA ZAVR©NU KRIZU
Čovjekov život Život obraćenog čovjeka

prije upoznavanja Krista nakon prihvaćanja Krista
Veliki križ prikazuje trenutak kad grešnik prihvaća Krista, kaje se i ispovijeda svoje grijehe. Tada
mu Krist uračunava svoju pravednost i oprašta mu. Tako biva nanovo rođen i počinje rasti prema
savršenstvu.
Ipak, u svom rastu obraćeni čovjek može pasti. Svaki put kad se to dogodi, ponavlja se iskustvo
uračunate pravednosti i pokajniku biva oprošteno. Tako se čovjek podiže i nastavlja rasti. Na ovaj
se način proces uračunavanja pravednosti, koji ga sve više približava idealu, sjedinjuje s iskustvom
dane pravednosti koja ga pomiruje s Bogom svaki put kad sagriješi.
2. Osposobljava nas ili priprema za Nebo.

3. PosveÊuje nas ili mijenja u svete ljude promjenom
naπega karaktera.
4. I nju primamo vjerom.
Dano posveÊenje ili pravednost

Bijela odjeÊa koju nam nudi Istiniti Svjedok ne znaËi
samo opravdanje, to jest uraËunatu Kristovu pravednost,
pokrivanje naπe moralne golotinje i opraπtanje naπih gri-
jeha od strane Neba. Ona znaËi i posveÊenje, sljedeÊi i
dopunski stupanj, to jest danu pravednost. Ovo obuhvaÊa
naviku pobjeivanja grijeha, postupnu promjenu karakte-
ra, krπÊanski rast — napredovanje u svladavanju slabosti i
nesavrπenstva.
Dok je opravdanje trenutno iskustvo — jer nam Bog
opraπta i Ëisti nas onoga trenutka kad se pokajemo, pri-
znamo grijeh i zatraæimo oprost (1. Ivanova 1,7-9), posve-
Êenje je stalni proces koji traje cijeli æivot.
Sigurno je da je posveÊenje, neprekidno pobjeivanje
grijeha, neizostavan dodatak opravdanju, Boæjem oprostu.
Jedno bez drugoga ne bi imalo smisla.
Mir πto ga omoguÊuju oprost i pomirenje s Bogom bit
Êe vrlo kratak ako ne uslijedi promjena æivota koja u nama
stvara mrænju prema grijehu i ljubav prema pravednosti.
Ovaj nas novi æivot osposobljava da “rodimo... plodom
koji odgovara obraÊenju” (Matej 3,8).
Opravdanje nam daje pravo na Nebo. Razbojnik na
kriæu, koji viπe nije imao prilike æivjeti nakon oprosta gri-
jeha, bit Êe spaπen. ZahvaljujuÊi Kristovoj uraËunatoj pra-
vednosti u oËima Neba on je savrπen i Ëist. Bog ni danas,
isto tako, ne vidi duhovnu bijedu izgubljenog sina koji se
kaje ni sramotu njegove golotinje, veÊ samo dragocjenu
odjeÊu kojom ga je Krist prekrio. On ne vidi zapis o njego-
vome grijehu, veÊ savrπenstvo Kristova æivota koji mu je
besplatno oprostio u trenutku kad se pokajao.
Ali samo pravo na Nebo nije dovoljno. Nuæno je da
budemo spremni tamo æivjeti. Moramo se pripremiti. Pret-
postavimo da smo pobijedili na nagradnoj igri u kojoj neka

zrakoplovna kompanija nudi putovanje u vrlo hladnu i
daleku zemlju. Iako imamo kartu (pravo) za putovanje,
ipak bismo se morali pobrinuti za odgovarajuÊu odjeÊu
koja bi nam bila potrebna za naπ boravak. Gospodin na
isti naËin oËekuje od nas da za Nebo imamo karakter sliËan
Kristovom, da dragovoljno sluπamo Njegove uredbe, da
hodimo u svjetlu kojim On rasvjetljava naπu stazu i da
svaki dan napredujemo prema savrπenstvu. Tako moæemo
biti uvijek savrπeni u skladu s naπim rastom u Kristu, ispu-
njavajuÊi Kristovu zapovijed: “Budite savrπeni kao πto je
savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48)
Tajna pobjede
Da bismo pobijedili, mi u cijelosti moramo ovisiti o
Kristu. Osnova i dane i uraËunate pravednosti jest oprav-
danje po vjeri. Ali vjera je djelatno naËelo koje Ëini da se
odreknemo sebe te da se svakodnevno i potpuno predaje-
mo Gospodinu tako da On moæe æivjeti u nama.
Gospodin Isus svakoga trenutka svojom uraËunatom
pravednoπÊu nadopunjuje razliku izmeu savrπenstva pri-
mjerenog naπem “uzrastu” u Kristu — koje smo ostvarili
Boæjom miloπÊu — i savrπenstva koje je naπ konaËni cilj.
On nam uraËunava, ili pripisuje, ne samo zasluge svoje
krvi — kojom nas spasava od grijeha — veÊ i zasluge svoga
savrπenog æivota.
To je moguÊe zato πto se Isus pokorio Zakonu ne sa-
mo u æivotu, veÊ i na kriæu. On nije samo platio kaznu
koja se zahtijeva za sve nas, veÊ ispunjava Zakon æiveÊi u
nama i darujuÊi nam pobjedu.
PosveÊenje je Boæje djelo u naπem æivotu. Krist je re-
kao æeni uhvaÊenoj u preljubu nakon πto joj je oprostio:
“Idi i od sada ne grijeπi viπe.” (Ivan 8,11) Apostol Petar
ponavlja Boæju namjeru s Ëovjekom kad kaæe: “VeÊ kao
πto je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u
svemu æivljenju.” (1. Petrova 1,15)
Razina savršenstva
Uračunata pravednost
B
t
ras
B B
i
ća nsk
Krš
A A
Dana pravednost
A
Početna razina grešnikova života
Kristova dana pravednost ne donosi samo oprost grijeha po

zaslugama Kristove smrti, veÊ i zasluge Kristova savrπenog
æivota u æivot greπnika. Razliku izmeu dane pravednosti
(A) i razine savrπenstva (B), koja podrazumijeva nedostatke
u Ëovjekovu æivotu, Krist nadopunjuje svojom uraËunatom
pravednoπÊu.
Meutim, svaki krπÊanin iz iskustva zna da se na putu

posveÊenja dogaaju neuspjesi i propusti. Stare se slabosti
iznova pojavljuju. Upravo nas zbog toga Boæja rijeË uvje-
rava u oprost grijeha zagovorom Isusa Krista. Premda Ivan
kaæe: “Ovo vam piπem, da ne poËinite grijeha”, on dopu-
njuje reËenicu boæanskim obeÊanjem: “Ali ako tko i poËini
grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista praved-
nika.” (1. Ivanova 2,1) “I krv nas njegova Sina, Isusa, Ëisti
od svakog grijeha.” (1. Ivanova 1,7)
“Kad u srcu imamo æelju za posluπnoπÊu Bogu i kad
poduzimamo napore za ostvarenje ovoga cilja, Isus pri-
hvaÊa takvu odluku i napore kao naπu najbolju sluæbu i
nadoknauje nedostatke svojim vlastitim boæanskim za-
slugama.” (1SM 382)
Ova dana i uraËunata pravednost meusobno se upot-
punjuju. To su dva vida istog procesa.
“Boæji ideal za njegovu djecu uzviπeniji je od najuz-

viπenije ljudske misli. Poboænost — sliËnost Bogu — to
je cilj koji treba dostiÊi. Pred uËenikom se otvara put
stalnog napredovanja. On ima cilj koji treba ostvariti,
uzor do kojega se treba uzdiÊi, koji sadræi sve πto je
dobro, Ëisto i plemenito.” (Odgoj, str. 15,16)
Isus je spomenuo bijele haljine iz Otkrivenja i u uspo-
redbi o kraljevskoj svadbenoj gozbi (Matej 22,11-13). Za
gozbu je bilo pripravljeno posebno ruho. Onaj tko bi od-
bio obuÊi ovo ruho, bio bi istjeran. Nitko tko odbije odba-
citi svoj vlastiti, ukaljani karakter i uzeti savrπeni Kristov
karakter neÊe moÊi imati udjela u svadbenoj gozbi Janjeta.
“Svadbeno ruho u usporedbi prikazuje Ëist, bespri-
jekoran karakter koji Êe imati Kristovi sljedbenici... To je
Kristova pravednost, Njegov vlastiti neokaljan karakter
koji se vjerom uraËunava svima koji Ga prihvaÊaju kao
svoga osobnog Spasitelja.” (COL 310)
Poruka o reformi
Poruka Laodiceji nije samo poziv na pokajanje i oprav-
danje po vjeri, veÊ i poziv na posjedovanje Kristova ka-
raktera, Njegove pravednosti i Njegove svetosti. To je poruka
o reformi.
Proces posveÊenja zahtijeva vrijeme i ustrajnost. Posve-
Êenje nije djelo trenutka, to je æetva koja traje cijelog æivo-
ta. Premda je Ëovjek izloæen teπkoj bitci sa silama zla, ova
bitka poËinje jamstvom o pobjedi:
“Krist nas ne uvjerava da je postizanje savrπenstva
karaktera jednostavno. Plemenit i svestran karakter ne
moæe se naslijediti. On ne nastaje sluËajno. Plemenit
karakter se stvara osobnim naporima po zaslugama i
milosti Kristovoj... On se oblikuje teπkom, ustrajnom bor-
bom sa samim sobom. Mora se voditi bitka za bitkom
protiv naslijeenih sklonosti. Mi se moramo ispitivati i ne
smijemo dopustiti da ijedna nepoæeljna osobina ostane
neispravljena.” (COL 331)
Ali usprkos teπkoÊama koje nas muËe dok usavrπava-
mo svoj karakter, Biblija nas uvjerava da se cilj moæe ostva-
riti. Bog nikada ne traæi nemoguÊe. Njegove nas zapovijedi

osposobljavaju.
“Neka nitko ne kaæe da ne moæe promijeniti nedostat-
ke svoga karaktera. Budete li ovako mislili, vi zasigurno
neÊete uspjeti dobiti vjeËni æivot. Neuspjeh se skriva u
vaπoj vlastitoj volji. Ako ne budete æeljeli, neÊete ni pobi-
jediti. Problem je u pokvarenosti neposveÊenog srca i
nevoljkosti da se podloæi Boæjem nadzoru.” (isto)
Mi se moramo odreÊi sebe i potpuno se predati Kristu,
“Onomu koji vas moæe oËuvati od pada i postaviti nepo-
roËne i razdragane pred njegovom slavom” (Juda 24). Mo-
ramo sada nauËiti svakog trenutka ovisiti o Onome koji je
rekao: “Jer bez mene ne moæete Ëiniti niπta” (Ivan 15,5), i:
“Dana mi je svaka vlast, nebeska i zemaljska” (Matej 28,18).
Tada Êemo s Pavlom moÊi ustvrditi: “Sve mogu u onome
koji mi daje snagu.” (Filipljanima 4,13) Ono πto je nemoguÊe
zbog slabosti tijela, Bog po Kristu Ëini moguÊim (Rimljani-
ma 8,3.4). S apostolom moæemo uzviknuti: “Hvala Bogu,
koji nas uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju.” (2.
KorinÊanima 2,14)
Vjera je temelj ovoga pobjedniËkog iskustva. “A ovo je
sredstvo pobjede,” kaæe Ivan, “koje pobjeuje svijet: naπa
vjera” (1. Ivanova 5,4). Vjera je snaæan kotaË koji nam
omoguÊuje da svladamo uzbrdicu posveÊenja na putu k
pobjedniËkim visinama. Ali Isus je osovina ovoga kotaËa.
Pobjeda
Kotač vjere
Krist je
ve ćen
Pos
KotaË vjere nosi nas na putu posveÊenja do pobjedniËkih

visina.
Ali osovina kotaËa je Krist. Krist je Spasitelj.
Vjera nije Spasitelj. Krist je Spasitelj. On je srediπte naπih

nada i naπe snage.
Vjera nas vodi k predanju. Tada Êe se dogoditi veliko

Ëudo: Krist pobjeuje u nama i za nas.
“Kad se duπa preda Kristu, nova sila zagospodari
novim srcem. Nastaje promjena koju Ëvojek nikada ne
moæe sam za sebe ostvariti. To je nadnaravno djelo, koje
uvodi nadnaravni sastojak u Ëovjekovu narav. Duπa koja
se preda Kristu, postaje Njegovom utvrdom koju On dræi
u pobunjenom svijetu... Duπa koju tako Ëuvaju nebeske
sile neosvojiva je za Sotonine napade.” (»eænja vjekova,
str. 270)
ZakljuËak
Poruka Istinitog Svjedoka nije samo poruka o oprav-
danju i oprostu, ili poziv na pokajanje, veÊ je to takoer
poziv na potpuno obraÊenje, posveÊenje i promjenu æivota.
To je istinska promjena koja se mora ostvariti u redovima
Boæjeg naroda. Ovo je reforma koja Êe ubrzati izlijevanje
Boæje sile u kasnoj kiπi, navjeπÊivanje vjeËnog Evanelja i
zapeËaÊenje. To je promjena æivota koju svatko od nas
mora doæivjeti da pobjedniËki proe vrijeme kuπnje i s
velikom radoπÊu doËeka Gospodina. To je iskustvo koje Êe
nam omoguÊiti da se pripremimo za æivot s Bogom i Kris-
tom za svu vjeËnost.
49
2. poglavlje
ZapeËaÊenje
Sinteza — Opis dogaaja — ©to je Boæji peËat? —

Kad se zbiva zapeËaÊenje: vrijeme i trajanje —
Uvjeti za dobivanje peËata
Sinteza
ZapeËaÊenje, duhovni proces koji je nevidljiv ljudskom
oku, upravo se odvija i uskoro Êe biti zavrπen, na kraju
vremena kuπnje. U odnosu na pojedinca djelo zapeËaÊenja
poËinje za svakog krπÊanina na dan njegova obraÊenja, a
zavrπava na kraju vremena kuπnje, bez obzira je li to njegova
smrt ili kraj istraænog suda. Ovo djelo anela i Svetoga
Duha sastoji se od upisivanja naËela boæanskog zakona —
ukljuËujuÊi i Ëetvrtu zapovijed — u æivot svake predane
duπe.
ZapeËaÊenje ostvaruje sljedeÊe ciljeve:
1. UËvrπÊuje naËela Boæjeg Zakona u æivotu krπÊa-
nina.
2. Onima koji su obiljeæeni peËatom omoguÊuje vjer-
no dræanje subote dok se suoËavaju s otpadom i progon-
stvom.
3. Priprema ih da ne podlegnu u vrijeme nevolje i da
æive bez grijeha dok ne bude Posrednika.
4. ©titi ih od konaËnog uniπtenja.
Opis dogaaja
“Potom opazih Ëetiri anela gdje stoje na Ëetiri ugla
zemlje, dræeÊi Ëetiri zemaljska vjetra, da ne bi nikakav vje-
tar puhao ni na zemlju ni na more, ni na ijedno stablo.
Zatim opazih jednoga drugog anela gdje uzlazi od istoka,
noseÊi peËat æivoga Boga, i poËe vikati jakim glasom Ëetir-
ma anelima kojima je bilo dopuπteno da opustoπe zemlju
i more: ‘Ne pustoπite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne
zabiljeæimo peËat sluge naπega Boga na njihovim Ëelima!’
Tada Ëuh broj zabiljeæenih peËatom: sto Ëetrdeset Ëetiri
tisuÊe iz svih plemena Izraelovih sinova.” (Otkrivenje 7,1-
4)
“Odmah nakon stavljanja peËata na Ëela Boæjeg na-
roda — to nije vidljiv peËat ili znak, veÊ njegova duhovna
i razumska utemeljenost u istini tako da ga se ne moæe
pokolebati — Ëim, dakle, Boæji narod bude zapeËaÊen i
pripremljen za reπetanje, ono Êe doÊi. Ono je veÊ, zapra-
vo, poËelo, Boæji su sudovi veÊ nad Zemljom kao upo-
zorenje da znamo πto dolazi.” (4BC 1161)
“Dok Êe jedni primanjem znaka pokornosti zemalj-
skim vlastima primiti æig Zvijeri, drugi Êe izborom znaka
vjernosti boæanskom autoritetu primiti Boæji peËat.” (Veli-
ka borba, str. 520)
“Bilo mi je pokazano vrijeme kad Êe se propovijeda-
nje poruke treÊega anela zavrπiti. Sila je Boæja bila na
Njegovom narodu; on je obavio svoj posao i bio je spre-
man za vrijeme kuπnje koje je bilo pred njim. Primio je
kasnu kiπu ili okrepljenje od Gospodina, i æivo svjedo-
Ëanstvo je ponovno oæivjelo. Posljednje veliko upozorenje
posvuda je bilo objavljeno i uznemirilo je i razbjesnilo
stanovnike zemlje koji nisu prihvatili poruku.
Vidjela sam anela kako æuri prema Nebu i natrag.
Aneo s pisarskim perom vratio se sa Zemlje i izvijestio
Isusa da je posao zavrπen te da su sveti prebrojeni i
zapeËaÊeni. Tada sam vidjela Isusa, koji je sluæio pred
KovËegom s Deset zapovijedi, kako baca kadionik. Po-
digao je ruke i jakim glasom povikao: ‘Svrπeno je.’” (EW
279)
ZAPE»A∆ENJE 51
“Dok je Sotona iznosio svoje optuæbe i pokuπavao

uniπtiti ovu malu skupinu, sveti aneli, nevidljivi, prolazili
su izmeu njih obiljeæavajuÊi ih peËatom æivoga Boga.
To su oni koji Êe stajati na gori Sionu s Janjetom imajuÊi
OËevo ime napisano na svojim Ëelima.” (Iz riznice svje-
doËanstava, str. 144)
“Ovo zapeËaÊenje Boæjih slugu isto je ono zapeËa-
Êenje koje je pokazano Ezekielu u vienju. I Ivan je bio
svjedok ovoga zapanjujuÊeg otkrivenja. On je vidio mo-
re, huku valova i ljude koji umiru od straha. Gledao je
kako se zemlja pomiËe i kako se planine strovaljuju u
more (to se doslovno dogaa), vode huËe i nadiru, pla-
nine se tresu i uzdiæu. Bilo mu je pokazano kako kuga,
glad i smrt obavljaju svoj zastraπujuÊi zadatak.” (TM
445,446)
“Vidi se moÊni aneo kako se podiæe od istoka (po-
put izlaska sunca). Ovaj najmoÊniji aneo u svojoj ruci
dræi peËat æivoga Boga, Onoga koji jedini moæe dati æi-
vot, koji moæe upisati znak ili natpis na Ëela onih kojima
Êe biti darovana besmrtnost, vjeËni æivot.” (TM 444,445)
“Gospodin obavlja svoje djelo. Cijelo je Nebo u po-
kretu. Sudac cijelog svijeta uskoro Êe ustati da obrani
svoj povrijeeni autoritet. Znak osloboenja bit Êe stav-
ljen na one koji dræe Boæje zapovijedi, koji poπtuju Nje-
gov Zakon i koji odbiju primiti æig Zvijeri ili ‘njezinog
kipa’.” (Iz riznice svjedoËanstava, str. 120)
“Sotona se koristi svim sredstvima u ovo vrijeme
zapeËaÊivanja da Boæjem narodu uskrati sadaπnju isti-
nu i da ga pokoleba. Vidjela sam pokrivaË kojim je Bog
prekrivao svoj narod da ga zaπtiti u vrijeme nevolje; i sva-
ka duπa Ëistoga srca koja se odluËila za istinu trebala je
biti prekrivena plaπtem SvemoguÊega.” (EW 43)
©to je Boæji peËat?

RijeË “peËat” moæe znaËiti dvoje: (1) sredstvo kojim se
peËati, i (2) sam peËat.
Kad govorimo o Boæjem peËatu, sredstvo kojim se
peËati jest Boæji Zakon kao cjelina i subota ili, toËnije
reËeno, Ëetvrta zapovijed, jer je to zapovijed koja sadræi

ime, titulu i autoritet (ovlast) Zakonodavca. Zakon i subota
odraæavaju Boæje savrπenstvo i obnoviteljsko djelovanje Sve-
toga Duha.
S druge strane, Boæji peËat, shvaÊen kao sam peËat, ili
kao posljedica stavljanja peËata na ispravu, jest karakter
sliËan Kristovom, boæansko savrπenstvo koje se odraæava
u æivotu Boæjega djeteta. Stavljanje peËata konaËno je
“uËvrπÊivanje” ljudskih biÊa u istini, trajno usaivanje za-
kona u njihov æivot.
©toviπe, kao πto se peËat moæe staviti samo na auten-
tiËnu ispravu, tako se i Boæjim peËatom moæe zapeËatiti
samo æivot istinskog krπÊanina, posveÊen æivot, æivot opran
Kristovom krvlju i obnovljen svetoπÊu prema mjerilima Boæ-
jega Zakona.
“U njemu ste, prigrlivπi vjeru, i zapeËaÊeni Duhom,
svetim, obeÊanim.” (Efeæanima 1,13) “Ne æalostite Duha
Svetoga Boæjega, kojim ste zapeËaÊeni za dan otkuplje-
nja!” (Efeæanima 4,30)
“©to je peËat æivoga Boga kojim se obiljeæavaju Ëela
Njegovih sljedbenika? To je znak koji mogu Ëitati aneli,
ali ne i ljudske oËi; jer aneo zatornik mora vidjeti ovaj
znak otkupljenja.” (4BC 1161)
“»etvrta zapovijed je jedina od svih deset zapovijedi
u kojoj se nalazi i ime i titula Zakonodavca. To je jedina
zapovijed koja pokazuje Ëijom je ovlaπÊu zakon izdan.
Tako ona sadræi Boæji peËat koji je ugraen u Boæji Za-
kon kao dokaz njegove autentiËnosti i obvezujuÊe sna-
ge.” (PP 307)
“Dok æive u vrijeme objavljivanja najsveËanije poru-
ke koja je ikada dana smrtnicima i koja prikazuje Boæji
Zakon kao provjeru karaktera i kao peËat æivoga Boga,
oni [neki takozvani adventisti sedmoga dana ogrezli u
grijehu] krπe njegova sveta pravila.” (2T 468)
“Znak ili peËat Boæji otkriva se u πtovanju sedmoga
dana, subote, Gospodnjeg spomenika stvaranja. ‘Jahve
opet reËe Mojsiju: Reci Izraelcima: Subote moje morate
odræavati, jer subota je znak izmeu mene i vas od naraπ-
taja do naraπtaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve,
ZAPE»A∆ENJE 53
posveÊujem.’ (Izlazak 31,12.13) Ovdje je subota jasno

oznaËena kao znak izmeu Boga i Njegovog naroda.”
(8T 117 (3TT 232))
Kad se zbiva zapeËaÊenje: vrijeme i trajanje

“Vrijeme zapeËaÊivanja je vrlo kratko i uskoro Êe se
zavrπiti. Sada je vrijeme, dok Ëetiri anela zadræavaju
Ëetiri vjetra, da se odazovemo pozivu i budemo izabra-
ni.” (EW 58)
“Kad naiu ovakvi prizori, ovakvi strahoviti sudovi
na greπni svijet, gdje Êe biti zaklon za Boæji narod? Kako
Êe on biti zaπtiÊen dok ne proe Njegova srdæba? Ivan
vidi sile prirode — potrese, oluje i politiËke sukobe —
koje zadræavaju aneli. Ovi su vjetrovi pod nadzorom
sve dok Bog ne naredi da budu puπteni. Boæji aneli
izvrπavaju Njegovu naredbu i zadræavaju zemaljske vje-
trove da ne puπu na zemlju, more ni drveÊe dok sluge
Boæje ne prime peËat na svoja Ëela. Evo moÊnoga ane-
la kako se podiæe s istoka. Ovaj najmoÊniji od svih ane-
la u svojoj ruci dræi peËat æivoga Boga, Onoga koji jedini
daje æivot, koji Êe na Ëela upisati znak ili natpis onima
kojima Êe biti darovana besmrtnost i vjeËni æivot. Ovaj
najveÊi aneo svojim je glasom zapovjedio Ëetvorici an-
ela da zadræavaju Ëetiri vjetra dok se obavlja ovo djelo
sve dok on ne naredi da ih puste.” (TM 444,445)
“Kad doe ovo vrijeme nevolje, bit Êe veÊ rijeπen
svaki pojedini sluËaj; viπe neÊe biti vremena milosti ni
kuπnje za nepokajane. PeËat æivoga Boga bit Êe na nje-
govu narodu.” (Iz riznice svjedoËanstava, str. 50)
Uvjeti za dobivanje peËata

Samo oni koji budu zapeËaÊeni moÊi Êe izaÊi kao po-
bjednici iz vremena nevolje i u miru doËekati Gospodina.
“Mnogi koji Ëuju poziv milosti iskuπani su i ispitani,
ali samo Êe neki biti zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga.
Malo je onih koji Êe se poniziti kao mala djeca da bi uπli
u nebesko kraljevstvo.” (5T 50)
“Sada je vrijeme za pripremu. Boæji peËat nikad ne-

Êe obiljeæiti Ëelo neËistog Ëovjeka. On nikada neÊe biti
stavljen na Ëelo Ëastohlepne osobe ni osobe koja ljubi
svijet. Nikad neÊe biti stavljen na Ëela ljudi laæljiva je-
zika ili prijevarnog srca. Svi koji dobivaju peËat moraju
biti bez mrlje pred Bogom — pristupnici za nebo.” (5T
216)
“Isus je u svome svetom hramu i prihvatit Êe naπe
ærtve, naπe molitve i naπe priznanje propusta i grijeha i
oprostit Êe sve prijestupe Izraela da mogu biti izbrisani
prije nego πto On napusti Svetiπte. Kad Isus napusti Sve-
tiπte, oni koji su sveti i pravedni i dalje Êe biti sveti i
pravedni jer Êe svi njihovi grijesi biti izbrisani i oni Êe biti
zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga. A oni koji su nepra-
vedni i prljavi, ostat Êe nepravedeni i prljavi.” (EW 48)
“Oni koji Êe primiti peËat æivoga Boga i koji Êe biti
zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju u potpunosti odraæa-
vati Isusov lik.” (EW 71)
“Nijedan grijeh se ne moæe trpjeti na onima koji Êe
hodati s Kristom u bjelini. Prljave haljine moraju biti ski-
nute i mi moramo biti obuËeni u ruho Kristove praved-
nosti. Pokajanje i vjera nas osposobljavaju da budemo
posluπni svim Boæjim zapovijedima i da se naemo pred
njim bez mane. Oni koje Êe Bog priznati svojima jesu oni
koji sada ‘muËe duπe svoje’, priznaju svoje grijehe i ozbilj-
no traæe oprost preko Krista, svoga Branitelja. (Iz riznice
svjedoËanstava, str. 140)
“Nijedan od nas nikada neÊe primiti Boæji peËat dok
se u njegovom karakteru nalazi ijedna mrlja ili nedosta-
tak. Nama je prepuπteno da ispravimo nedostatke svo-
jega karaktera i da oËistimo hram duπe od svakog po-
roka. Tek tada Êe se izliti na nas kasna kiπa kao πto je
rana kiπa pala na uËenike na dan Pedesetnice.” (isto,str.
51)
“Vidjela sam da Êe oni koji su kasno prihvatili istinu
morati iskusiti πto to znaËi patiti za Krista, da Êe morati
proÊi teπke i æestoke kuπnje kako bi kroz patnju mogli
biti oËiπÊeni i pripremljeni za dobivanje peËata æivoga
Boga i proÊi vrijeme nevolje da bi ugledali Kralja u Nje-
ZAPE»A∆ENJE 55
govoj ljepoti i æivjeli u nazoËnosti Boga i Ëistih, svetih

anela...
Ali vrijeme je veÊ gotovo isteklo, i ono πto smo mi
uËili godinama, oni Êe morati nauËiti u nekoliko mjeseci.
Mnogo Êe se toga morati oduËiti i mnogo toga ponovno
nauËiti.” (EW 67)
“Oni koji pobijede svijet, tijelo i Sotonu, bit Êe po-
ËaπÊeni primanjem peËata æivoga Boga. Oni Ëije ruke ni
srce nisu Ëisti, neÊe primiti peËat æivoga Boga. Oni koji
smiπljaju i Ëine grijeh, bit Êe zaobieni. Samo oni koji se
pred Bogom budu pokajali i priznali svoje grijehe u veli-
kom, stvarnom Danu pomirenja, bit Êe priznati i obilje-
æeni kao oni koji su dostojni Boæje zaπtite.” (TM 445)
3. poglavlje
Kasna kiπa
Sinteza — Opis — Svrha — ZnaËenje i nuænost —
ObeÊanja i Boæja voljnost — Uvjeti —
Rezultati kasne kiπe
Sinteza
Sveti Duh nadmaπuje svaki drugi dar koji Bog moæe
darovati pojedincu ili Crkvi. Primanje Svetoga Duha do-
nosi sa sobom sve druge duhovne blagoslove.
On je treÊa Osoba Boæanstva i dolazi k ljudima kao
osobni predstavnik Boga i Krista. On boæanskom silom
omekπava srca i upuÊuje na probleme na koje treba obra-
titi pozornost. Bez Njega nijedna duπa ne bi bila spaπena.
Evo nekoliko funkcija Svetoga Duha:
1. On dokazuje zabludu s obzirom na grijeh, praved-
nost i sud, dovodeÊi do pokajanja u srcu (Ivan 16,8).
2. Usmjerava um na prouËavanje Boæje rijeËi uvodeÊi
ga u svu istinu (Ivan 14,26; 16,23).
3. PodsjeÊa nas u trenutku potrebe na istine ili biblij-
ske retke koje smo prouËavali (Ivan 14,26; Marko 13,11).
4. Posreduje za nas pred Ocem kad molimo, tumaËeÊi
i usavrπavajuÊi naπe molbe (Rimljanima 8, 26).
5. Pruæa nam dokaz ili unutarnje uvjerenje da smo
djeca Boæja (Rimljanima 8,16).
KASNA KI©A 57
6. Osposobljava Boæju djecu da s uspjehom i silom

navjeπÊuju Evanelje (Djela 1,8).
Naravno, Sveti Duh veÊ stoljeÊima djeluje u korist Ëo-
vjeka, ali Gospodin u svojoj RijeËi biljeæi obeÊanja o obil-
nom i posebnom oËitovanju ili izlijevanju ove sile radi ospo-
sobljavanja Crkve za obavljanje posebnog djela u posebno
vrijeme.
U ovom je smislu “rana kiπa”, prvo ispunjenje proro-
Ëanskog obeÊanja, osposobila apostole da obave golemi
posao. “Kasna kiπa” koja Êe pasti u naπe vrijeme osposobit
Êe Crkvu da zavrπi veliki zadatak navjeπÊivanja Evanelja
prema planu.
Kad shvatimo sveobuhvatnu vaænost kasne kiπe za Cr-
kvu, trebamo se æarko za nju moliti.
Premda smo veÊ ponegdje vidjeli pojedinaËne pljus-
kove, obilna kasna kiπa spustit Êe se tek kad veÊi dio Cr-
kve — i pastori i vjernici — iskuse nuænost ponovnog bue-
nja i ispune uvjete koji se zahtijevaju.
Opis
“Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem
Bogu; jer vam daje kiπu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas
kiπu, jesensku i proljetnu kiπu kao nekoÊ.” (Joel 2,23)
“Poslije ovoga izlit Êu Duha svoga na svako tijelo, i
proricat Êe vaπi sinovi i kÊeri, vaπi Êe starci sanjati sne, a
vaπi mladiÊi gledati vienja. »ak Êu i na sluge i sluπkinje
izliti Duha svojeg u dane one. Pokazat Êu znamenja na
nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima. Sunce Êe se
prometnuti u tminu, a mjesec u krv, prije nego svane Jah-
vin dan, velik i straπan.” (Joel 3,1-4)
Ovo je obeÊanje ponovljeno u Djelima 2,17-20.
“Teæimo da upoznamo Jahvu: ko zora pouzdan mu
dolazak. On Êe nam doÊi poput daæda jesenskog, poput
kiπe proljetne πto natapa zemlju.” (Hoπea 6,3)
“Slikovitim izrazima rana i kasna kiπa, koje u istoËnim
zemljama padaju u vrijeme sjetve i æetve, hebrejski su
proroci prorekli obilno darovanje duhovne milosti Boæjoj
crkvi. Izlijevanje Duha u apostolskim danima bio je po-
Ëetak rane, ili prve kiπe i posljedak je bio slavan. Sveti

Duh Êe biti nazoËan u pravoj Crkvi sve do svrπetka vre-
mena.” (AA 54,55)
Svrha
“U to Êe vrijeme doÊi ‘kasna kiπa’ ili okrepljenje od
Gospodina te Êe dati silu glasnoj vici treÊeg anela i
pripremiti svete da izdræe razdoblje izlijevanja sedam za-
la.” (EW 86)
“Kasna kiπa ih ponovno oæivljava i snaæi da izdræe
vrijeme nevolje. Njihova Êe lica odsjajivati slavu koja okru-
æuje treÊeg anela.” (7BC 984)
“To Êe djelo biti sliËno onome na Duhove. Kao πto je
‘rana kiπa’ bila dana izlijevanjem Svetoga Duha u poËet-
ku objavljivanja evanelja da izazove klijanje dragocje-
nog sjemena, tako Êe ‘kasna kiπa’ biti dana pri njenom
zavrπetku za dozrijevanje æetve.” (Velika borba, str. 526)
ZnaËenje i nuænost
“Ovaj obeÊani blagoslov koji se prima vjerom, sa
sobom donosi niz drugih blagoslova. On se daje prema
bogatstvu Kristove milosti, i On ga je spreman dati sva-
kome prema mjeri u kojoj ga moæe primiti.” (GW 285)
KrπÊanske vrline i blagoslovi plod su Duha (GalaÊani-
ma 5,22.23)
“Ni u jednom trenutku svoga æivota ne moæemo biti
bez pomoÊi koja nas osposobljava da poËnemo. Blago-
slovi rane kiπe potrebni su nam sve do kraja, ali samo
oni neÊe biti dovoljni. Premda cijenimo blagoslove rane
kiπe, ne smijemo izgubiti iz vida Ëinjenicu da bez kasne
kiπe, koja ispunjava klas i Ëini da on zrije, æetva ne bi
bila zrela za æetvu pa bi napori sijaËa bili uzaludni. Bo-
æanska je milost potrebna na poËetku, na svakom dalj-
njem koraku, i samo boæanska milost moæe zavrπiti dje-
lo. Nema mjesta za bezbriænost. Mi nikada ne smijemo
zaboraviti Kristovo upozorenje: ‘Straæite i molite se.’ Stra-
æite... i molite se uvijek. Povezanost s boæanskom silom
KASNA KI©A 59
na svakom koraku kljuËna je za naπ napredak. Mi moæ-

da imamo mjeru Boæjeg Duha, ali vjerom i molitvom ne-
prestano moramo traæiti viπe Duha. Nikada ne smijemo
prestati s naπim naporima. Ako ne budemo napredovali,
ako se ne postavimo tako da moæemo primiti i ranu i
kasnu kiπu, izgubit Êemo svoje duπe, a odgovornost Êe
biti na nama.” (TM 507,508)
ObeÊanja i Boæja voljnost

“Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati svojoj
djeci dobre darove, koliko Êe viπe Otac nebeski dati Duha
Svetoga onima koji ga mole!” (Luka 11,13)
“Bogatstva Boæje milosti ne dotjeËu do ljudi na zem-
lji ne zbog nekih Njegovih ograniËenja... Tko god æeli,
moæe biti ispunjen Duhom... Gospodin je spremniji dati
Svetoga Duha onima koji Mu sluæe nego πto su roditelji
spremni dati dobre darove svojoj djeci. Svaki se radnik
treba moliti Bogu za dnevno krπtenje Duhom.” (AA 50)
“Silazak Svetoga Duha na Crkvu oËekuje se u bu-
duÊnosti, ali prednost je Crkve ako Ga posjeduje sada.
Traæite Ga, molite i vjerujte u Njega. Mi Ga moramo ima-
ti, a Nebo Ëeka da Ga daruje.” (Ev 701)
“U ovom trenutku Njegov Duh i Njegova milost na-
mijenjeni su svima onima koji ih trebaju i uzdaju se u
Njegovu rijeË.” (8T 20 (ChS 250))
Boæja obeÊanja su namijenjena nama. Sada je vrijeme.
Bog æeli ispuniti obeÊanje. Zaπto onda izgleda kao da je
kasna kiπa odgoena?
Uvjeti
Zato πto je, kao i kod svakoga Boæjeg obeÊanja, ispu-
njenje podloæno uvjetima koje valja ispuniti. Obratite po-
zornost na rijeËi u kurzivu u sljedeÊim ulomcima:
“Krist je svojoj Crkvi obeÊao dar Svetoga Duha, a to
obeÊanje pripada nama koliko i prvim uËenicima. Ali kao
i svako drugo obeÊanje, i ovo je dano pod odreenim
uvjetima.” (DA 672)
“Ovaj obeÊani blagoslov, koji se prima vjerom, sa

sobom donosi niz drugih blagoslova. On se daje prema
bogatstvu Kristove milosti, i On Ga je spreman dati sva-
kome prema mjeri u kojoj Ga moæe primiti.” (isto)
“Duh radi na ËovjeËjem srcu prema njegovoj æelji i
pristanku usaujuÊi u njega novu narav.” (COL 411)
“Prije nego πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Gos-
podnjem Êe narodu doÊi do takvog buenja prvotne po-
boænosti kakve nije bilo od doba apostola. Na Boæju Êe
se djecu izliti Njegov Duh i sila.” (Velika borba, str. 398)
“Ako svakodnevno ne napredujemo u prikazivanju
krπÊanskih vrlina osobnim primjerom, neÊemo prepoz-
nati oËitovanje Svetoga Duha u vrijeme kasne kiπe. On
Êe moæda utjecati na srca ljudi oko nas, ali mi ga neÊe-
mo prepoznati niti primiti...
Ako se ne postavimo tako da moæemo primiti i ranu
i kasnu kiπu, izgubit Êemo svoje duπe, a odgovornost Êe
biti na nama.” (TM 507,508)
Sad Êemo nabrojiti neke uvjete:

1. OsjeÊati potrebu za Svetim Duhom i moliti za
Njegovu nazoËnost
“Kad bi htjeli, svi bi bili ispunjeni Duhom. Tamo gdje
se malo razmiπlja o potrebi za Svetim Duhom, vidi se
duhovna suπa, duhovna tama, duhovno propadanje i smrt.
Kad sporedna pitanja privuku naπu pozornost, nedosta-
je boæanska snaga koja je nuæna za rast i napredak Cr-
kve i koja bi sa sobom donijela sve druge blagoslove πto
se nude u neograniËenim koliËinama.
BuduÊi da je ovo naËin na koji trebamo primiti sna-
gu, zaπto ne gladujemo i æeamo za darom Duha? Zaπto
ne govorimo, molimo i propovijedamo o tome? Gospo-
din je spremniji dati Svetoga Duha onima koji Mu sluæe
nego πto su roditelji spremni dati dobre darove svojoj
djeci. Svaki se radnik treba moliti Bogu za dnevno krπ-
tenje Duhom.” (AA 50)
“Duh Êe Sveti siÊi na sve one koji mole za kruh
æivota da bi ga dali svojim bliænjima.” (6T 90 (ChS 252))
KASNA KI©A 61
“Veliko izlijevanje Boæjega Duha, koje obasjava cije-

lu zemlju Njegovom slavom, neÊe se dogoditi sve dok
nemamo prosvijetljene ljude koji na temelju iskustva znaju
πto znaËi suraivati s Bogom. Kad se potpuno, cijelim
srcem budemo posvetili Kristovoj sluæbi, Bog Êe na to
odgovoriti neograniËenim izlijevanjem svoga Duha, ali to
se neÊe dogoditi sve dok veliki dio Crkve ne surauje s
Bogom.” (ChS 253)
“Okupljanja crkve, kao πto su sastanci pod πatori-
ma, okupljanja u domovima i sve prigode gdje se ulaæu
osobni napori u obraÊenje duπa, od Boga su dane prilike
za izlijevanje rane i kasne kiπe...
Nije neki nepromjenjivi zakon da svi oni koji pribi-
vaju zajedniËkim okupljanjima ili mjesnim sastancima
moraju primiti velike blagoslove s Neba. Moæda Êe okol-
nosti izgledati povoljne za bogato izlijevanje milosti, ali
sam Bog mora zapovjediti da kiπa poËne padati. Stoga
ne smijemo zanemarivati ponizne molitve. Ne trebamo
oËekivati uobiËajeno djelovanje providnosti. Mi moramo
moliti da Bog otpeËati izvore vode æivota. Moramo usrd-
no moliti, skruπenih srca, da u vrijeme kasne kiπe plju-
sak milosti padne na nas. Na svakom sastanku kojem
smo nazoËni naπe se molitve trebaju dizati k Bogu da
On u naπa srca usadi toplinu i omekπa naπe duπe.” (TM
508,509)
“Dok se molite, vjerujte i predajte se Bogu. U vrije-
me kasne kiπe Gospodin Êe velikoduπno darovati svoga
Duha. Budite revni u molitvi i budni u Duhu.” (TM 512)
2. Prvo iskusiti ranu kiπu

Ovo podrazumijeva potpuno priznanje i oprost grijeha,
ËiπÊenje od svake neËistoÊe, revnu molitvu i posveÊenje
Bogu. RijeËju: neprekidan rast u krπÊanskim vrlinama, po-
boljπanje sadaπnjega stanja.
“Mnogi su u velikoj mjeri propustili primiti ranu kiπu.
Oni nisu primili sve blagoslove koje je Bog za njih pripre-
mio. Oni oËekuju da Êe ovaj nedostatak nadomjestiti
kasnom kiπom. Namjeravaju otvoriti svoja srca kad bude
darovano najveÊe obilje milosti. Tako Ëine straπnu po-

greπku. Djelo koje je Bog otpoËeo u ljudskom srcu da-
rovanjem svoje svjetlosti i znanja, mora neprekidno na-
predovati. Svaki pojedinac mora shvatiti svoju vlastitu
potrebu. Iz srca se mora ukloniti svaka neËistoÊa da bi
bilo oËiπÊeno za boravak Svetoga Duha. Apostoli su se
na Pedesetnicu pripremali za izlijevanje Duha ispovije-
danjem i ostavljanjem grijeha, revnom molitvom i posve-
Êenjem Bogu. Isto djelo, samo u veÊoj mjeri, mora se
obaviti sada. Samo treba traæiti blagoslov i Ëekati da
Gospodin usavrπi djelo u nama. Bog je poËeo djelo i On
Êe ga zavrπiti dok nas ne usavrπi u Kristu Isusu. Ali mi-
lost prikazana ranom kiπom ne smije se zanemariti. Sa-
mo Êe oni koji æive prema svjetlosti primiti veÊu svjet-
lost. Ako svakodnevno ne napredujemo u prikazivanju
krπÊanskih vrlina osobnim primjerom, neÊemo prepoznati
oËitovanje Svetoga Duha u vrijeme kasne kiπe. On Êe
moæda utjecati na srca ljudi oko nas, ali mi ga neÊemo
prepoznati niti primiti.” (TM 507)
“Kristova vjera znaËi viπe od opraπtanja grijeha, ona
znaËi uklanjanje naπih grijeha i ispunjavanje praznine
vrlinama Svetoga Duha.” (COL 419,420)
“Moæemo biti sigurni da oni koji nisu primili ni cije-
nili ranu kiπu, neÊe vidjeti ni razmjeti vrijednost kasne
kiπe kad se izlije Sveti Duh.” (TM 399)
“Postoje neki koji, umjesto da mudro koriste sadaπ-
nje prilike, besposleno oËekuju neko posebno vrijeme
duhovnog osvjeæenja kad Êe njihova sposobnost da pro-
svijetle druge biti uvelike poveÊana. Oni zanemaruju sa-
daπnje duænosti i prednosti i dopuπtaju da se njihovo
svjetlo ugasi dok oËekuju vrijeme kad Êe bez svojih vlas-
titih napora postati primatelji posebnih blagoslova koji
Êe ih promijeniti i pripremiti za sluæbu.” (AA 54)
“Tvoj um treba biti danas oËiπÊen da bi bio spreman
za nebesku rosu, za kasnu kiπu; jer kasna Êe kiπa doÊi
i Boæji blagoslov Êe ispuniti svaku duπu koja bude oËiπ-
Êena od svake prljavπtine.” (Ev 702)
“Ne smijemo Ëekati kasnu kiπu. Ona dolazi na sve
koji priznaju i prihvaÊaju rosu i pljuskove milosti πto nas
KASNA KI©A 63
natapaju. Kad skupimo dijelove svjetlosti, kad budemo

cijenili pouzdanu Boæju milost, Boga koji voli kad Mu
vjerujemo, tada Êe svako obeÊanje biti ispunjeno. [Citi-
ran Izaija 61,11.] Cijela Êe zemlja biti ispunjena Boæjom
slavom.” (7BC 984)
3. Spremni da nas Sveti Duh upotrebljava i vodi

“Krist je svojoj Crkvi obeÊao dar Svetoga Duha i to
obeÊanje pripada nama koliko i prvim uËenicima. Ali kao
i svako drugo obeÊanje, ono je dano pod odreenim
uvjetima. Ima mnogo onih koji vjeruju i tvrde da polaæu
pravo na Gospodnja obeÊanja; oni govore o Kristu i o
Svetome Duhu, ali ne primaju blagoslove. Oni ne poko-
ravaju svoju duπu boæanskim silama da je vode i uprav-
ljaju njome. Ne moæemo mi upotrebljavati Svetoga Du-
ha. Sveti Duh treba upotrijebiti nas. Bog svojim Duhom
djeluje na svoj narod i ‘proizvodi u vama i htijenje i dje-
lovanje da mu se moæete svidjeti’ (Filipljanima 2,13). Ali
mnogi se ne æele pokoriti. Oni æele upravljati sobom. To
je razlog zbog kojega ne primaju ovaj nebeski dar. Duh
se daje samo onima koji ponizno Ëekaju Boga, koji tra-
æe Njegovo vodstvo i milost.” (»eænja vjekova, str. 578)
4. Ukloniti neslogu i nerazumijevanje

“Prije Pedesetnice sastali su se i otklonili sve nes-
porazume. Bili su jednoduπni.” (»eænja vjekova, str. 709)
“Kad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni
na istom mjestu.” (Djela 2,1)
“Neka krπÊani odbace svoje razmirice i neka se pre-
daju Bogu za spasavanje izgubljenih. Neka u vjeri traæe
blagoslov i on Êe doÊi.” (»eænja vjekova, str. 710)
5. Predati sebe
“On æeli na nas izliti Svetoga Duha u izobilju i od nas
oËekuje da samoodricanjem oslobodimo put. Kad sebe
predamo Bogu, naπe Êe oËi biti otvorene da vide kamen
spoticanja kojim je naπe nekrπÊansko ponaπanje prepri-

jeËilo put drugima. On kaæe: ‘Ispovijedajte grijehe jedan
drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!’ (Jakov
5,16).” (6T 43 (2TT 382))
“Kad se netko u potpunosti oslobodi svoga ja, kad
se svaki idol ukloni iz duπe, praznina biva ispunjena doto-
kom Kristova Duha.” (GW 287)
“Ovo vrijeme zahtijeva veÊu uËinkovitost i dublje po-
sveÊenje. Ja vapim Bogu: ‘Ustani i poπalji vjesnike ispu-
njene osjeÊajem vlastite odgovornosti, ljude u Ëijim je
srcima oboæavanje samoga sebe, temelj svakoga grije-
ha, razapeto, koji su se spremni potpuno posvetiti Boæ-
joj sluæbi, Ëije su duπe svjesne svetosti i odgovornost
posla, koji su Ëvrsti u odluci da Bogu ne donesu osaka-
Êenu ærtvu, ærtvu bez napora i molitve.’” (GW 114)
“Nijedan se Ëovjek sam ne moæe osloboditi svoga
ja. Mi samo moæemo pristati da Krist obavi to djelo. Tada
Êe naπe rijeËi biti: ‘Gospodine, uzmi moje srce, jer ga ja
ne mogu dati. Ono je Tvoje vlasniπtvo. Spasi me usprkos
meni samome, mome slabom, nekrπÊanskom ja. Oblikuj
me, stvaraj me, uzdigni me u sveto i Ëisto ozraËje gdje
Êe obilna struja Tvoje ljubavi teÊi kroz moju duπu.
Mi se ne moæemo odreÊi sebe samo na poËetku
krπÊanskog æivota. To se treba obnavljati na svakom ko-
raku dok napredujemo prema Nebu.” (COL 159,160)
“Nema niËega tako uvredljivog za Boga ili tako opas-
nog za ljudsku duπu kao ponos i samodostatnost. Od
svih grijeha ovaj je najbeznadniji, neizljeËiv.” (COL 154)
“Nema granica upotrebljivosti onoga koji, stavljaju-
Êi svoje ja na stranu, otvara prostor za djelovanje Sveto-
ga Duha na njegovo srce i æivi æivotom koji je u cijelosti
posveÊen Bogu.” (COL 154)
“Boæji sluga treba posjedovati poniznost u velikoj
mjeri. Oni koji imaju najdublje iskustvo s Bogom najdalje
su od ponosa i samodostatnosti. BuduÊi da imaju uzvi-
πeno shvaÊanje Boæje slave, oni osjeÊaju da je i najniæe
mjesto u Njegovoj sluæbi za njih prevelika Ëast.” (GW
142)
KASNA KI©A 65
Rezultati kasne kiπe

“Dok se Ëlanovi Kristova tijela bliæe vremenu posljed-
njeg sukoba, ‘vremenu Jakovljeve nevolje’, oni Êe rasti u
Kristu i u velikoj mjeri oËitovati Njegov Duh. Dok se
poruka treÊega anela pretvara u glasnu viku i velika
sila i slava prati zavrπne dogaaje, vjerni Êe Boæji narod
uzeti udjela u toj slavi. Kasna kiπa ih ponovno oæivljava
i snaæi da izdræe vrijeme nevolje. Njihova Êe lica odsjaji-
vati slavu koja okruæuje treÊeg anela.” (7BC 984)
“»ula sam one koji su obuËeni u oklop kako s veli-
kom silom iznose istinu. Ona je bila uËinkovita. Mnogi su
bili vezani, neke æene od strane svojih muæeva, a neka
djeca od strane svojih roditelja. Iskrene osobe, koje su
bile sprijeËene da Ëuju istinu, sada su se Ëvrsto dræale
nje. Sav je strah od roaka nestao i za njih je jedino
istina imala vrijednost. Bili su gladni i æedni istine, ona
im je bila draæa i dragocjenija od samog æivota. Pitala
sam πto je prouzroËilo ovakvu promjenu. Aneo mi je
odgovorio: ‘To je kasna kiπa, okrepljenje Boæje nazoËno-
sti, glasna vika treÊeg anela.’” (EW 271)
“Kad bude objavljeno posljednje upozorenje, ono Êe
privuÊi pozornost ovih vodeÊih ljudi preko kojih Gospo-
din danas radi i neki Êe ga od njih prihvatiti te ostati uz
Boæji narod u vrijeme nevolje.
Aneo koji se pridruæuje objavi poruke treÊeg ane-
la rasvijetlit Êe Ëitavu Zemlju svojim sjajem. Ovdje je
proreËeno djelo svjetskih razmjera i neuobiËajene sile.
Adventni pokret od 1840. — 1844. g. bio je slavno otkri-
venje Boæje sile; poruka prvog anela odnesena je u
svaku misionarsku stanicu na svijetu i u nekim se zem-
ljama pojavilo najveÊe vjersko zanimanje, kakvoga nije
bilo ni u jednoj zemlji od reformacije u πesnaestom sto-
ljeÊu; ali sve Êe to daleko nadmaπiti silan pokret u vrije-
me posljednjeg upozorenja treÊeg anela.
To Êe djelo biti sliËno onome na Duhove. Kao πto je
ku objave evanelja da izazove klijanje dragocjenog
sjemena, tako Êe ‘kasna kiπa’ biti dana pri njenom za-
vrπetku za dozrijevanje æetve...

Veliko se djelo evanelja neÊe zavrπiti manjim ot-
krivenjem Boæje sile od one koja je pratila njegov poËe-
tak. ProroËanstva koja su se ispunila u izlijevanju rane
kiπe u samom poËetku evanelja, opet Êe se pri njegovu
zavrπetku ispuniti u kasnoj kiπi. To je vrijeme ‘utjehe’
kojemu se apostol Petar nadao kad je rekao: ‘Dakle,
obratite se i povratite se da vam se izbriπu grijesi, tako
da od Gospodnje prisutnosti mognu doÊi vremena utje-
he i da on poπalje predodreenog vam Mesiju, Isusa.’
(Djela 3,19.20)
Boæje sluge, ozarena lica svetim posveÊenjem, æurit
Êe iz mjesta u mjesto da objave poruku s Neba. TisuÊe
Êe glasova, diljem Ëitave Zemlje, objaviti upozorenje. »i-
nit Êe se Ëuda, bolesni Êe ozdravljati, a znakovi i Ëudesa
pratit Êe vjerne.” (Velika borba, str. 525,526)
“Izlijevanje Svetoga Duha u apostolske dane bilo je
‘rana kiπa’ i rezultat je bio slavan. Ali ‘kasna kiπa’ bit Êe
joπ obilnija.” (DA 872)
“Ovi Êe se prizori ponoviti, ali s veÊom silom. Izlijeva-
nje Svetoga Duha na Pedesetnicu bilo je rana kiπa, ali
kasna Êe kiπa biti joπ obilnija.” (COL 121)
67
4. poglavlje
Reπetanje
Sinteza — Opis procesa — Uzroci — Vrijeme —
Smjernice za izbjegavanje pada — Crkva neÊe pasti,
greπnici Êe biti izreπetani
Sinteza
Nadahnuti prorok simboliËno govori o reπetanju Boæjeg
naroda: “Jer, gle, zapovijed Êu dati i rastresti dom Izraelov
meu sve narode.” (Amos 9,9)
Gospodin Isus je u odluËnom trenutku rekao Petru:
“©imune, ©imune, pazi, sotona je dobio dopuπtenje da vas
moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja
vjera ne malakπe. Tako i ti, kad se jednom vratiπ k meni,
uËvrsti svoju braÊu!” (Luka 22,31.32)
Svako Êe Boæje dijete osobno, a i Crkva kao cjelina,
proÊi poseban ispit vjere. Ova se provjera zove “reπetanje”
ili “prosijavanje”. To se veÊ dogodilo u proπlosti i bit Êe
ponovljeno na poseban naËin pred kraj vremena. Neprija-
telj, znajuÊi da je vrijeme kratko, s pojaËanim Êe snagama
nastojati da πto viπe ljudi navede na grijeh.
“Reπetanje” ili “prosijavanje” slikoviti su izrazi koji opi-
suju posebno iskustvo izbora i otpada u Boæjem narodu.
Reπetanje podrazumijeva prosijavanje sitom tako da slom-
ljena zrna, ljuske i strana tijela propadnu kroz sito, a plje-
va se otpuπe.
Na sliËan Êe se naËin u posljednim trenucima crkvene

povijesti dogoditi reπetanje meu Ëlanovima Crkve. KljuË-
ni uzroci otpada jesu sljedeÊi: 1. vjerska nemarnost i ravno-
duπnost; 2. progonstvo zbog uvoenja nedjeljnog zakona;
3. neprihvaÊanje Kristove poruke laodicejskoj crkvi, po-
ruke pokajanja i reforme; 4. povrπno poznavanje boæanske
istine i uvoenje laænih nauËavanja.
Jedna od tragiËnih posljedica reπetanja, koja se i sada
dogaa i postaje sve je uËestalija, jest otpad nekih vjernika
na vodeÊim poloæajima. Neki od njih Êe postati najgori
neprijatelji istine i Boæjeg naroda. Ali nitko tko odræava
æivot potpune posveÊenosti i istinskoga zajedniπtva s Bo-
gom ne treba se plaπiti ovog procesa.
Opis procesa
“Bog sada reπeta svoj narod, provjerava njegove na-
mjere i motive. Mnogi Êe biti samo pljeva, bez zrna, bez-
vrijedni.” (4T 51)
“Sotona je siπao s velikom moÊi da djeluje sa ‘sva-
kom prijevarom nepravde meu onima koji ginu’, i sve
πto se moæe izreπetati bit Êe izreπetano, a ostat Êe samo
ono πto ne bude izreπetano.” (9T 62 (3TT 312))
“Bog reπeta svoj narod. On æeli imati Ëistu i svetu
Crkvu. Mi ne moæemo Ëitati ljudska srca. Ali Gospodin
nam je dao sredstva kojima moæemo Crkvu odræati Ëis-
tom.” (1T 99)
“Jedan aneo, leteÊi posred neba, stavio je Ema-
nuelovo mjerilo u ruke mnogih, dok je moÊni vojskovoa
povikao jakim glasom: ‘Svrstajte se. Neka oni koji su
odani Boæjim zapovijedima i Isusovom svjedoËanstvu
zauzmu svoj stav. Izaite iz njih, odvojite se, ne dotiËite
se neËistih i ja Êu vas primiti, bit Êu vaπ Otac i vi Êete biti
moji sinovi i kÊeri. Neka svi koji æele prime pomoÊ od
Gospodina, pomoÊ od Gospodina protiv moÊnih.’” (8T 41
(3TT 224))
RE©ETANJE 69
Uzroci
1. Nemarnost i ravnoduπnost
“Ali, jer si mlak...” (Otkrivenje 3,16)
“Moju je pozornost tada privukla skupina koju sam
ugledala, koja je bila ozbiljno izreπetana. Pokazani su mi
oni koje sam ranije vidjela kako plaËu i mole u duhovnoj
agoniji. Skupina anela Ëuvara oko njih bila je udvostru-
Ëena, a oni su bili obuËeni u oklop od glave do pete.
Kretali su se utvrenim redom, kao skupina vojnika. Nji-
hov je izgled odavao znakove oπtrog sukoba koji su izdr-
æali, smrtne borbe kroz koju su proπli. Ipak, njihova lica,
obiljeæena oπtrom unutarnjom borbom, sada odsjajuju
svjetloπÊu i slavom Neba. Oni su ostvarili pobjedu i to u
njima izaziva najdublju zahvalnost i svetu radost.
Broj ljudi u ovoj skupini se smanjio. Neki su bili izre-
πetani i ostavljeni pokraj puta. Nemarni i ravnoduπni, koji
se nisu udruæili s onima koji su toliko cijenili pobjedu i
spasenje da su ustrajno molili i borili se sa smrÊu, nisu
ih ostvarili, veÊ su zaostali u tami, a njihova su mjesta
zauzeli oni koji su primili istinu i pridruæili se redovima
vjernih. Zli su aneli i dalje napadali oko njih, ali nisu
imali vlasti nad njima...
Pitala sam πto je prouzroËilo ovu veliku promjenu.
Aneo mi je odgovorio: ‘To je kasna kiπa, okrepljenje
Boæje nazoËnosti, glasna vika treÊeg anela.” (EW 271)
2. Progonstvo zbog provoenja zakona o nedjelji

“Doslovno Êe se ispuniti Pavlove rijeËi: ‘A svi koji
hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu bit Êe progonjeni.’
(2. Timoteju 3,12) BuduÊi da Êe branitelji istine odbiti da
poπtuju nedjelju, neki Êe od njih dopasti zatvora, neki Êe
biti prognani, a s nekima Êe se postupati kao s robovi-
ma...
Kad se oluja pribliæi, velik broj onih koji su tvrdili da
vjeruju u poruku treÊeg anela, ali nisu bili posveÊeni
posluπnoπÊu prema istini, napustit Êe svoje poloæaje i
pridruæiti se redovima protivnika.” (Velika borba, str. 523)
“Veliko reπetanje je poËelo i nastavit Êe se, a svi oni

koji nisu htjeli zauzeti hrabar i nepopustljiv stav posluπno-
sti istini i ærtvovati se za Boga i Njegovo djelo, bit Êe
izreπetani.” (EW 50)
“»lanovi Crkve bit Êe pojedinaËno kuπani i provjere-
ni. Oni Êe se naÊi u okolnostima gdje Êe biti primorani
svjedoËiti za istinu. Mnogi Êe biti pozvani da govore pred
sudovima, moæda odvojeni i sami. Oni su propustili
iskustvo koje bi im pomoglo u ovo vrijeme velike nevolje;
njihove duπe bit Êe optereÊene kajanjem zbog
propuπtenih prilika i zanemarenih prednosti.” (5T 463 (2TT
164))
“Boæji Êe narod uskoro biti iskuπan u vatrenim kuπnja-
ma, i velik dio onih koji sada izgledaju pravi i iskreni,
pokazat Êe se kao obiËna troska. Umjesto da ih
protivljenje, prijetnje i muËenje utvrdi i ojaËa, oni Êe
kukaviËki stati na stranu protivnika.” (5T 136 (2TT 31))
3. Odbacivanje laodicejske poruke

“Ali, jer si mlak,” kaæe Isus, Istiniti Svjedok, “ni vruÊ
ni studen — izbacit Êu te iz svojih usta.” (Otkrivenje 3,16)
Oni koji ostanu ravnoduπni i ne obrate pozornost na ovaj
Kristov ukor, tijekom reπetanja Êe biti odvojeni od Crkve.
“Pitala sam koje je znaËenje reπetanja πto sam ga
vidjela i pokazano mi je da Êe ono biti prouzroËeno jasnim
svjedoËenjem prema savjetu Istinitog Svjedoka Laodi-
cejcima. Ono Êe izvrπiti utjecaj na srca onih koji prime
ukor te Êe ih to navesti da uzdignu mjerila i iznose jasnu
istinu. Neki neÊe prihvatiti ovo jasno svjedoËanstvo. Oni
Êe se podiÊi protiv njega i to Êe prouzroËiti reπetanje
meu Boæjim narodom.
Vidjela sam da se na svjedoËanstva Istinitog Svje-
doka ne obraÊa pozornost. SveËano svjedoËanstvo o
kojem ovisi buduÊnost Crkve malo se cijeni ili se potpuno
zanemaruje. Ovo svjedoËanstvo mora dovesti do
dubokog pokajanja i svi koji ga istinski prihvate, posluπat
Êe ga i bit Êe oËiπÊeni.” (EW 270)
RE©ETANJE 71
4. Povrπno znanje zbog Ëega mnogi bivaju prevareni

laænom naukom
“Ja Êu na zemlji imati ljude [kaæe Sotona] kao svoje
izaslanike, koji dræe laænu nauku pomijeπanu s dovoljno
istine da prevari duπe. Takoer Êu imati nevjernike koji
Êe izraæavati sumnju u Gospodnje poruke upozorenja
svojoj Crkvi. Kad bi ljudi Ëitali i vjerovali tim ukorima, mi
bismo imali malo izgleda za pobjedu nad njima. Ali ako
skrenemo njihovu pozornost s ovih upozorenja, oni neÊe
biti svjesni naπe moÊi i prijevare i na kraju Êemo ih dovesti
u naπe redove.” (TM 457)
“ Brzo se primiËe vrijeme kad Êe nastati velika za-
buna i smetenost. Sotona, obuËen u aneosku odjeÊu,
varat Êe, ako bude moguÊe, i izabranike. Bit Êe mnogo
bogova i mnogo gospodara. Puhat Êe vjetar svakojake
nauke... Gospodin ima vjerne sluge koji Êe tijekom
reπetanja ili provjere biti izloæeni pogledu.” (5T 80,81)
“Boæji Duh je prosvijetlio svaku stranicu Svetoga pis-
ma, ali ima onih na koje to slabo utjeËe jer ga nedovolj-
no razumiju. Kad doe reπetanje uvoenjem laænih nauka,
ovi Êe povrπni Ëitatelji, neusidreni, biti poput pijeska.”
(TM 112)
“Oni koji nastave slijediti ovu spiritistiËku nauku [pan-
teistiËke stavove] sigurno Êe uprljati svoje krπÊansko
iskustvo, prekinuti svoju vezu s Bogom i izgubiti vjeËni
æivot.
Mudrovanja o Bogu i prirodi koja preplavljuju svijet
skepticizmom nadahnjuje pali neprijatelj, koji i sam prou-
Ëava Bibliju, koji poznaje istinu bitnu za ljude, i koji je
prouËava s namjerom da ljudske umove odvrati od veli-
kih istina koje bi ih trebale pripremiti za ono πto dolazi
na svijet.” (8T 292 (3TT 270))
“Ponovit Êe se iskustvo iz proπlosti. U buduÊnosti
Êe Sotonine prijevare poprimiti nove oblike. Zablude Êe
biti prikazane na privlaËan i laskav naËin. Laæne teorije,
presvuËene u odjeÊu svjetlosti, bit Êe ponuene Boæjem
narodu. Tako Êe Sotona pokuπati prevariti, ako bude
moguÊe, i izabranike. Koristit Êe najzavodljivije utjecaje
i umovi Êe biti hipnotizirani.” (8T 293 (3TT 271))
“Kad Boæji Zakon bude odbaËen, Crkva Êe biti izre-

πetana æestokim kuπnjama, i veÊi dio nego πto oËekujemo
okrenut Êe se varljivim duhovima i avolskim naukama.
Umjesto da budu osnaæeni kad se nau u neprilikama,
mnogi pokazuju da nisu æive mladice Pravoga Trsa; oni
ne raaju plodove i vinogradar Êe ih odrezati.” (2SM 368)
Vrijeme
Vidjela sam da se sada nalazimo u vremenu reπeta-
nja.” (1T 429)
“Veliko reπetanje je poËelo i nastavit Êe se, a svi oni
koji nisu htjeli zauzeti hrabar i nepopustljiv stav posluπno-
sti istini i ærtvovati se za Boga i Njegovo djelo, bit Êe
izreπetani.” (EW 50)
“Vidjela sam da se sada nalazimo u vremenu reπeta-
nja. Sotona svim svojim snagama nastoji oteti duπe iz
Kristovih ruku i navesti ih da pogaze Boæjeg Sina. Aneo
je polako, naglaπavajuÊi rijeË po rijeË, rekao: ‘Koliko mi-
slite da Êe gore muke zasluæiti onaj koji Sina Boæjeg po-
gazi, i krv zavjeta kojom se posveÊuje uËini nesvetom, i
Duha milosra naruæi?’ Karakter se razvija. Boæji aneli
vaæu moralnu vrijednost. Bog ispituje i kuπa svoj narod.
Aneo mi je rekao ove rijeËi: ’Gledajte, braÊo, da ne bude
kad u kome od vas zlo srce nevjerovanja, da odstupi od
Boga æivoga; nego se utjeπavajte svaki dan, dokle se da-
nas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grijeha.
Jer postasmo dioniËarima Kristovim, samo ako do kraja
ostanemo Ëvrsto u Njemu onako kako smo poËeli.’” (1T
429)
“Bog sada reπeta svoj narod, provjerava njegove
namjere i motive. Mnogi Êe biti samo pljeva, bez zrna,
bezvrijedni.” (4T 51)
Smjernice za izbjegavanje otpada

Apostol Pavao upozorava: “Dakle, tko misli da stoji,
neka pazi da ne padne!” (1. KorinÊanima 10,12) Svi Êemo
biti iskuπani, ali nitko od nas ne treba pasti.
RE©ETANJE 73
Mi pobjedniËki moæemo proÊi ispit reπetanja ako bu-

demo neprekidno odræavali odnos s Nebom. Sve se to mo-
æe postiÊi prouËavanjem Biblije i molitvom, neprestanim
pokoravanjem Boæjoj volji otkrivenoj u Svetome pismu i
Duhu proroπtva, i samoodricanjem u sluæbi za Boga i druge.
Ako je naπe uæe za spasavanje netaknuto, nitko i niπta
nas ne moæe razdvojiti od Boæje ljubavi ili od najmoÊnijeg
izvora snage, Gospodina Isusa. Apostol pita: “Tko Êe nas
rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progon-
stvo? Glad? Golotinja? Pogibao? MaË?” On ovdje nabraja
najgore æivotne nedaÊe. A onda odgovara s potpunom si-
gurnoπÊu: “Ali u svemu ovom sjajno pobjeujemo po onome
koji nas je ljubio. Siguran sam da nas neÊe ni smrt, ni
æivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost,
ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje
moÊi rastaviti od ljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu, Gos-
podinu naπemu.” (Rimljanima 8,35-39)
Hvala Bogu za ovu blagoslovljenu sigurnost! Nadah-
nuto pero s istom sigurnoπÊu dodaje joπ neke pojedinosti
o borbi onima koji æele ustrajati:
“Vidjela sam kako neki sa snaænom vjerom i zdvoj-
nim vapajima mole Boga. Njihova su lica bila blijeda i na
njima su se vidjeli znakovi duboke tjeskobe, izraz unu-
tarnje borbe. Na njihovom se izgledu vidjela ËvrstoÊa i
velika Ëeænja, velike kapi znoja padale su s njihovih Ëela.
Lica bi im se povremeno razvedrila znakom Boæjeg
odobravanja, ali ponovno bi ih prekrio isti sveËani, gor-
ljiv, zabrinut pogled.
Zli aneli su se tiskali oko njih okruæujuÊi ih tamom
da bi zaklonili Isusa od njihovih pogleda, da njihov po-
gled usmjere na tamu koja ih okruæuje i tako ih navedu
da ne vjeruju Bogu i gunaju protiv Njega. Njihova je
jedina sigurnost u usmjeravanju pogleda prema gore.”
(EW 269)
“Mi æivimo u vrijeme reπetanja kad Êe biti izreπetano
sve πto se moæe izreπetati. Gospodin neÊe opravdati one
koji poznaju istinu ako se rijeËima i djelima ne pokore
Njegovim zapovijedima. Ako ne ulaæemo nikakve napore
da duπe dovedemo Kristu, bit Êemo odgovorni za djelo
koje smo mogli uËiniti, ali ga nismo uËinili zbog svoje

duhovne ravnoduπnosti. Oni koji pripadaju Boæjem kra-
ljevstvu moraju gorljivo raditi na spasavanju duπa. Oni
moraju pridonijeti da se Zakon ispuni i zapeËati meu
uËenicima.” (6T 332 (2TT 547,548))
O pobjednicima je reËeno:
“Oni su se kretali prema toËnom redoslijedu, kao
skupina vojnika. Njihov je izgled odavao znakove oπtrog
sukoba koji su izdræali, smrtne borbe kroz koju su proπli.
Ipak njihova lica, obiljeæena oπtrom unutarnjom borbom,
sada odsjajuju svjetloπÊu i slavom Neba. Oni su ostvarili
pobjedu i to u njima izaziva najdublju zahvalnost i svetu
radost.” (EW 271)
“U velikom reπetanju koje Êe uskoro uslijediti, mi
Êemo moÊi bolje izmjeriti snagu Izraela. Znakovi otkriva-
ju da je blizu vrijeme kad Êe Gospodin pokazati da je
lopata u Njegovim rukama i da Êe temeljito oËistiti gumno.
Brzo se primiËe vrijeme kad Êe nastati velika zabuna
i smetenost. Sotona, obuËen u aneosku odjeÊu, varat
Êe, ako bude moguÊe, i izabranike. Bit Êe mnogo bogova
i mnogo gospodara. Puhat Êe vjetar svakojake nauke.
Oni koji su najveÊe poπtovanje iskazali ‘takozvanoj
znanosti’ tada neÊe biti voe. Oni koji vjeruju razumu,
genijima ili talentima tada neÊe stajati na Ëelu. Oni nisu
hodili ukorak sa svjetloπÊu. Onima koji su se pokazali
nevjerni neÊe biti povjereno stado. Vrlo mali broj velikih
ljudi bit Êe ukljuËen u posljednje sveËano djelo. Oni su
samodostatni, neovisni o Bogu i On ih ne moæe upotrije-
biti. Gospodin ima vjerne sluge koji Êe tijekom reπetanja
ili provjere biti izloæeni pogledu. Postoje dragocjeni ljudi
koji nisu savili koljena pred Baalom. Oni nisu imali svjet-
lost koja vas obasjava snaænim snopovima. Ali moæda
se pod grubom i neprivlaËnom vanjπtinom krije Ëisti sjaj
istinskog krπÊanskog karaktera. Danju promatramo ne-
bo, ali ne vidimo zvijezde. One su tamo, na nebu, ali ih
oËi ne mogu vidjeti. Tek noÊu vidimo njihov istinski
sjaj.
Nije daleko vrijeme kad Êe svaka duπa biti provjere-
na. Æig Zvijeri bit Êe nam nametan. Onima koji su korak
RE©ETANJE 75
po korak popuπtali zahtjevima svijeta i prihvatili svjetov-

ne obiËaje, neÊe biti teπko popustiti tim silama da se ne
izvrgnu uvredama, poruzi, prijetnjama zatvorom i smrÊu.
Sukobit Êe se Boæje i ljudske zapovijedi. U to Êe vrijeme
u Crkvi zlato biti odvojeno od troske. Istinska Êe se po-
boænost razlikovati od privida i laænog sjaja. Mnoge
zvijezde, kojima smo se divili zbog njihova sjaja, ugasit
Êe se u tami. Pljeva Êe biti otpuhnuta kao oblaci na
vjetru, Ëak i na nekim mjestima gdje mi vidimo samo
gomile æita. Svi koji na se stavljaju ukrase svetiπta, a
nisu odjeveni u Kristovu pravednost, pojavit Êe se u sra-
moti svoje vlastite golotinje.” (5T 80,81)
“Oni koji su imali veliku svjetlost i dragocjene pred-
nosti, ali ih nisu razvijali, napustit Êe nas pod razliËitim
izlikama. BuduÊi da nisu prihvatili ljubav istine, oni Êe
biti prevareni neprijateljevim varkama; obratit Êe pozor-
nost na zavodniËke duhove i avolsku nauku i napustit
Êe vjeru. Ali, s druge strane, kad doe oluja progonstva,
vjerne ovce Êe Ëuti glas pravog Pastira. On Êe poduzeti
samozatajni napor da spasi izgubljene, i mnogi koji su
odlutali iz stada vratit Êe se da slijede velikog Pastira.
Boæji Êe narod zbiti redove i jedinstveno se suprotstaviti
neprijatelju. Kad budu suoËeni sa zajedniËkim teπkoÊa-
ma, prestat Êe borba za prevlast, neÊe biti prepirke tko
se smatra najveÊim. Nitko od istinskih vjernika neÊe re-
Êi: ‘Ja sam Pavlov; ja sam Apolonov, ja sam Petrov.’
Njihovo Êe svjedoËanstvo biti: ‘Ja pripadam Kristu; radu-
jem se Njemu kao svome osobnom Spasitelju.’” (6T
400,401)
Crkva neÊe pasti, greπnici Êe biti izreπetani

“Sotona Êe vrπiti Ëuda da bi prevario, on Êe prikazati
svoju silu kao nadmoÊnu. U jednom Êe trenutku izgleda-
ti kao da Êe Crkva pasti, ali ona ne pada. Ona Êe se
odræati, dok Êe greπnici na Sionu biti izreπetani — pljeva
Êe biti odvojena od dragocjenog æita. Ovo je straπna
patnja, ali ipak se mora dogoditi. Nitko osim onih koji
pobjeuju krvlju Janjetovom i rijeËju Njegova svjedoËan-
stva neÊe ostati odani i vjerni, bez mrlje grijeha, bez

prijevare u svojim ustima. Mi se moramo odreÊi vlastite
pravednosti i odjenuti Kristovu pravednost.” (2SM 380)
77
5. poglavlje
Zavrπavanje Boæjeg djela —

glasna vika
Sinteza — Opis — Posebno vrijeme za jasniju i
izravniju poruku — Æurno i Ëudesno djelo — Koristi
od borbe — Sotonino protivljenje glasnoj vici —
Laæna vjerska buenja — Dva uvjeta nuæna za
svrπetak vremena
Sinteza
Istodobno s buenjem, reformom unutar Crkve, zape-
ËaÊenjem, reπetanjem i primanjem kasne kiπe Boæji Êe narod
obavljati evaneosko djelo s posebnom snagom i revnoπÊu.
Vidjelac s Patmosa sve je ovo vidio u obliku tri anela
koji lete nebom objavljujuÊi glasnom vikom tri aneoske
poruke (Otkrivenje 14,6-10).
“Ovdje je prikazana narav rada Boæjeg naroda.
Njihova je vijest od tako velike vaænosti da su oni prika-
zani kako lete dok je objavljuju svijetu. Oni u svojim
rukama dræe kruh æivota za izgladnjeli svijet. Njih tjera
Kristova ljubav. Ovo je posljednja poruka. Nakon nje viπe
nema poruka, nema viπe poziva milosti nakon πto ova
vijest obavi svoj posao.” (5T 206,207)
U Otkrivenju 18,1 opisan je drugi aneo kako silazi s
neba s velikom silom i zemlja biva osvijetljena njegovim
sjajem. Ovaj aneo ne donosi novu poruku, veÊ novu silu.

Ovo Êe se propovijedanje tri aneoske poruke pretvoriti u
glasnu viku tako da Êe se Ëuti do najudaljenijih krajeva
svijeta, i u iznimno kratkom vremenu djelo Êe biti okonËa-
no. Poruka o padu Babilona i poziv vjernima da izau iz
njega objavit Êe se na jasan i izravan naËin, bez okoliπanja.
Ovo Êe prouzroËiti progonstvo i sukob, ali Gospodin
Êe upotrijebiti svoju miπicu da bi zavrπio svoje Ëudesno
djelo. Bog Êe pritom upotrijebiti svakog radnika i vjernika
koji se odrekao sebe i koji je ispunjen Svetim Duhom.
Crkva Êe odbaciti svoju bezvoljnost i svi Êe sudjelovati u
zadatku spasavanja duπa. Gospodnji vjesnik piπe:
“Djelo koje Êe ispuniti zemlju kao πto voda prekriva
more neÊe obaviti samo ljudi na odgovornim poloæajima,
ni ljudi koji sjede u odborima i upravnim tijelima ili upra-
vitelji naπih zdravstvenih ustanova i nakladniËkih kuÊa.
Ovo Êe djelo zavrπiti svi Ëlanovi Crkve obavljajuÊi svoj
dio posla pod vodstvom i u sili Boæjoj.” (8T 47)
Opis
Biblija nam daje bezuvjetno obeÊanje u vezi sa svrπet-
kom evaneoskog zadatka: “Jer Êe Gospodin potpuno i
brzo ostvariti rijeË na zemlji.” (Rimljanima 9,28) “Ova Ra-
dosna vijest o Kraljevstvu propovijedat Êe se po svemu
svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi
svrπetak.” (Matej 24,14) “U vrijeme kad se Ëuje glas sedmog
anela, kad zatrubi, dovrπit [Êe se] tajna Boæja...” (Otkri-
venje 10,7)
“Tada Êe se poruka treÊeg anela pretvoriti u glasnu
viku i cijela Êe zemlja biti osvijetljena Gospodnjom sla-
vom.” (6T 401)
“Poruka ne gubi nimalo od svoje snage dok aneo
leti jer Ivan vidi kako se njezina snaga i moÊ poveÊava
sve dok cijela zemlja ne bude osvijetljena njezinim sja-
jem. Boæji narod koji vrπi Njegove zapovijedi ide naprijed
i samo naprijed. Poruka istine koju nosimo mora dopri-
jeti do svakog naroda, jezika i plemena. Uskoro Êe se
objavljivati glasnom vikom i zemlja Êe biti rasvijetljena
ZAVR©AVANJE BOÆJEG DJELA — GLASNA VIKA 79
njezinim sjajem. Pripremamo li se mi za ovo veliko izlije-

vanje Boæjega Duha?” (5T 383)
“Potom sam vidjela drugoga moÊnog anela kojem
je bilo nareeno da se spusti na zemlju, da ujedini svoj
glas s treÊim anelom i osnaæi njegovu poruku. Anelu
je dana velika sila i slava, i dok je silazio, zemlja je bila
obasjana njegovim sjajem. Svjetlost ovoga anela πirila
se posvuda dok je vikao snaænim glasom: ‘Pade, pade
veliki Babilon...’” (EW 277)
“Vrijeme provjere je pred nama, jer je glasna vika
treÊeg anela veÊ poËela objavljivati Kristovu praved-
nost, Otkupitelja koji opraπta grijehe. Ovo je poËetak
svjetlosti anela Ëiji Êe sjaj ispuniti cijelu zemlju. Posao
svih koji su primili poruku upozorenja jest da uzdignu
Krista, da Ga prikaæu svijetu onako kako je otkriven u
slikama i simbolima, onako kako je prikazan u otkrive-
njima proroka, u poukama danim Njegovim uËenicima i
u prekrasnim Ëudima uËinjenim za ljudske sinove. Istra-
æujte Pisma jer ona svjedoËe za Njega.” (1SM 363)
“Aneo koji se pridruæuje objavi poruke treÊeg an-
ela rasvijetlit Êe Ëitavu Zemlju svojim sjajem. Ovdje je
proreËeno djelo svjetskih razmjera i neobiËne sile. Ad-
ventni pokret od 1840.—1844. g. bio je slavno otkrivenje
Boæje sile; poruka prvog anela odnesena je u svaku
misionarsku postaju na svijetu i u nekim se zemljama
pojavilo najveÊe vjersko zanimanje, kakvoga nije bilo ni
u jednoj zemlji od reformacije u πesnaestom stoljeÊu; ali
sve Êe to daleko nadmaπiti silan pokret u vrijeme pos-
ljednjeg upozorenja treÊeg anela.” (Velika borba, str.
525,526)
Posebno vrijeme za jasniju i izravniju poruku
Posebno vrijeme
“Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje si-
lazi s neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od
njegova sjaja. On povika jakim glasom: ‘Pade, pade veliki
Babilon i postade boraviπtem demona i skloniπtem svih
neËistih duhova, skloniπtem svih neËistih ptica, skloniπ-

tem svih neËistih i odurnih æivotinja.’ Uto Ëuh drugi glas
s neba gdje govori: ‘Iziite iz nje, moj narode, da ne
postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite
njezinih zala!’” (Otkrivenje 18,1.2.4)
“Ovi redci Svetog pisma upuÊuju na vrijeme kada
drugi aneo iz Otkrivenja 14. poglavlja (8. redak) treba
ponoviti vijest o padu Babilona, uz dodatno spominjanje
izopaËenosti πto, otkad je ova vijest prvi put objavljena
u ljeto 1844. g., ulazi u razliËite organizacije koje Ëine
Babilon.” (Velika borba, str. 519)
Djelo reformatora kao uzor

“Mnogi su reformatori u poËetku svog rada odluËili
biti vrlo oprezni u æigosanju grijeha crkve i naroda. Na-
dali su se da Êe primjerom Ëistog krπÊanskog æivota
vratiti ljude uËenjima Biblije. Ali je na njih siπao Boæji
Duh kao na Iliju, koji ga je pokrenuo da ukori grijehe
bezboænog kralja i otpalog naroda; i oni se nisu mogli
uzdræati od navijeπtanja jasnih iskaza Biblije — uËenja
koje su se ustezali iznijeti. Bili su potaknuti da gorljivo
objave istinu i opasnost koja prijeti duπama. RijeËi koje
im je Gospodin dao iznosili su bez straha od posljedica
i ljudi su bili prisiljeni Ëuti upozorenje.
Tako Êe se objaviti poruka treÊeg anela. Kad nastupi
vrijeme da se objavi s najveÊom silom, Gospodin Êe dje-
lovati preko skromnih orua, upravljajuÊi umom onih koji
se budu posvetili Njegovoj sluæbi. Djelatnici Êe biti ospo-
sobljeni viπe pomazanjem Njegova Duha nego πkolskim
obrazovanjem. Ljudi vjere i molitve bit Êe pokrenuti da
pou u svetoj revnosti, objavljujuÊi rijeËi koje im Bog
daje. Grijesi Babilona bit Êe razotkriveni. ZastraπujuÊe
posljedice nametanja crkvenih svetkovina πto su ih
provodile graanske vlasti, prodor spiritizma, potajno ali
naglo jaËanje papinske moÊi — sve Êe to biti razotkrive-
no. Ova Êe sveËana upozorenja probuditi narod. TisuÊe
i tisuÊe ljudi sluπat Êe rijeËi kakve joπ nisu Ëuli.” (Velika
borba, str. 521,522)
Poruka Êe izazvati progonstvo

“Kler Êe uloæiti gotovo nadljudske napore da zakloni
svjetlost kako ne bi obasjala njihovo stado. Svim raspo-
loæivim sredstvima nastojat Êe sprijeËiti raspravu o ovim
pitanjima od æivotne vaænosti. Crkva Êe pozvati u pomoÊ
jaku ruku graanske vlasti i u tomu Êe se papisti i pro-
testanti ujediniti. Kad pokret za nametanje svetkovanja
nedjelje postane smjeliji i odluËniji, bit Êe izglasan zakon
protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi. Zaprijetit Êe im se
novËanim kaznama i zatvorom, a nekima Êe ponuditi utje-
cajne poloæaje, uz druge nagrade i prednosti, kako bi ih
privoljeli da se odreknu svoje vjere. Ali njihov Êe odluËni
odgovor glasiti: ‘Pokaæite nam iz Boæje RijeËi da smo u
zabludi’ — isti zahtjev πto ga je i Luther iznio u sliËnim
okolnostima. Oni koji budu izvedeni pred sudove, odluË-
no Êe braniti istinu i neki koji ih budu sluπali bit Êe po-
taknuti na odluku da vrπe sve Boæje zapovijedi. Na ovaj
Êe naËin svjetlost doÊi do tisuÊa drugih koji inaËe o ovim
istinama niπta ne bi znali.” (Velika borba, 522,523)
“Doslovno Êe se ispuniti Pavlove rijeËi: ‘A svi koji
hoÊe poboæno da æive u Kristu Isusu bit Êe progonjeni.’
(2. Timoteju 3,12) BuduÊi da Êe branitelji istine odbiti da
πtuju nedjelju, neki Êe od njih dopasti zatvora, neki Êe
biti prognani, a prema nekima Êe se postupati kao s
robovima. Sve se ovo danas ljudskom razumu Ëini ne-
moguÊim, ali kad se Boæji Duh povuËe od ljudi i oni dou
pod Sotonin nadzor koji mrzi boæanske propise, doÊi Êe
do neobiËnog razvoja dogaaja. Srce moæe biti vrlo ok-
rutno kad u njemu nema Boæjeg straha i ljubavi.” (isto,
str. 523)
Privremeni strah i potiπtenost

“U to Êe se vrijeme progonstva ispitati vjera Gos-
podnjih slugu. Oni su vjerno objavili upozorenje, gledajuÊi
samo na Boga i Njegovu RijeË. Boæji Duh, djelujuÊi na
njihovo srce nagnao ih je da govore. Potaknuti svetom
revnoπÊu snaænim boæanskim djelovanjem, oni su poπli
izvrπiti svoje duænosti ne razmiπljajuÊi o posljedicama
kad ljudima budu izgovorili rijeËi koje im je Gospodin

povjerio. Oni nisu gledali na ovozemaljske interese, niti
su nastojali saËuvati svoj ugled ili æivot. Ali kad se na
njih bude sruËila oluja protivljenja i poruge, neki Êe, is-
punjeni zabrinutoπÊu, biti spremni uzviknuti: ‘Da smo mo-
gli predvidjeti posljedice naπih rijeËi, mi bismo πutjeli.’
Bit Êe okruæeni nevoljama. Sotona Êe ih napadati æe-
stokim kuπnjama. UËinit Êe im se da djelo koje su preu-
zeli na sebe nadmaπuje njihove sposobnosti. Zaprijetit
Êe im uniπtenje. Nestalo je oduπevljenja koje ih je pokre-
talo, ali povratka nema. Tada Êe, svjesni potpune bespo-
moÊnosti, potraæiti snagu kod SvemoÊnoga. Sjetit Êe se
da rijeËi koje su izgovarali nisu bile njihove, veÊ Onoga
koji im je naloæio da objave upozorenje. Bog je stavio
istinu u njihova srca, oni nisu mogli drukËije nego je
objaviti.
Iste su kuπnje doæivjeli Boæji ljudi u proπlosti. Wyclif-
fe, Hus, Luther, Tyndale, Baxter i Wesley — svi su zahti-
jevali da se svako uËenje provjeri Biblijom i izjavili da Êe
se odreÊi svega πto ona osuuje. Progonstvo je bjesnilo
nesmiljenom æestinom protiv ovih ljudi, ali oni ipak nisu
prestali objavljivati istinu.” (Velika borba, str. 523,524)
Poruka Êe se objavljivati s vjerom i silom

“Gospodin daje posebnu istinu narodu izloæenom
pogibelji. Tko se usuuje da je ne objavi? On zapovijeda
svojim slugama da svijetu upute posljednji milosrdni po-
ziv. Oni ne mogu πutjeti, osim uz opsanost po svoju duπu.
Kristovi veleposlanici nemaju niπta s posljedicama...
Kad protivljenje dosegne vrhunac æestine, Boæji Êe
se sluge ponovno zbuniti, jer Êe im se Ëiniti da su sami
izazvali ovu krizu. Ali savjest i Boæja RijeË uvjerit Êe ih
da su na ispravnom putu; premda nevolje neÊe prestati,
oni Êe biti osnaæeni da ih mogu podnijeti. Bitka Êe pos-
tajati odluËnija i æeπÊa, ali Êe njihova vjera i hrabrost
rasti usporedo s opasnosti. Njihovo Êe svjedoËanstvo
biti: ‘Ne usuujemo se poigravati s Boæjom RijeËju, dije-
leÊi Boæji Zakon, nazivajuÊi jedan dio bitnim a drugi ne-
bitnim da bismo stekli naklonost svijeta. Gospodin koje-

mu sluæimo moæe nas izbaviti. Krist je pobijedio zemalj-
ske sile; hoÊemo li se bojati svijeta koji je veÊ pobije-
en?” (Velika borba, str. 524,525)
“Brzo se bliæi vrijeme kad Êe oni koji sluπaju Boga,
a ne ljude, osjetiti ruku nevolje. HoÊemo li tada obeπ-
Ëastiti Boga πutnjom dok se budu gazile Njegove zapo-
vijedi?” (5T 716 (2TT 323))
“Kad se oluja progonstva sruËi na nas, vjerne ovce
Êe Ëuti glas pravog Pastira. On Êe poduzeti samozatajni
napor da spasi izgubljene, i mnogi koji su odlutali iz
stada vratit Êe se da slijede velikog Pastira. Boæji Êe
narod zbiti redove i jedinstveno se suprotstaviti neprija-
telju. Kad budu suoËeni sa zajedniËkim teπkoÊama, pre-
stat Êe borba za prevlast...
Tako Êe istina postati dio praktiËnog æivota i ispunit
Êe se Kristova molitva koju je izrekao prije same muke
i smrti: ‘... da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni,
i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet
vjeruje da si me ti poslao!’ (Ivan 17,21) Kristova ljubav i
ljubav naπe braÊe posvjedoËit Êe svijetu da smo bili s
Isusom i da smo od Njega uËili. Tada Êe se poruka tre-
Êega anela pretvoriti u glasnu viku, i cijela Êe zemlja
biti obasjana Boæjom slavom.” (6T 401)
Æurno i Ëudesno djelo

“Veliko djelo evanelja neÊe zavrπiti manjim prika-
zom Boæje sile od onoga koji je obiljeæio njegov poËetak.
ProroËanstva koja su se ispunila u izlijevanju rane kiπe
u samom poËetku evanelja, opet Êe se pri njegovu zavr-
πetku ispuniti u kasnoj kiπi. To je vrijeme ‘utjehe’ kojemu
se apostol Petar nadao kad je rekao: ‘Dakle, obratite se
i povratite se da vam se izbriπu grijesi, tako da od Gos-
podnje prisutnosti mognu doÊi vremena utjehe i da on
poπalje predodreenog vam Mesiju, Isusa.’ (Djela 3,19.20)
Boæje sluge, ozarena lica svetim posveÊenjem, æurit
Êe iz mjesta u mjesto da objave poruku s Neba. TisuÊe
Êe glasova, diljem Ëitave Zemlje, objaviti upozorenje. »init
Êe se Ëuda, bolesni Êe ozdravljati, a znakovi i Ëudesa

pratit Êe vjerne. I Sotona Êe djelovati laænim Ëudesima,
Ëak spuπtajuÊi vatru s neba naoËigled ljudi (Otkrivenje
13,13). Na ovaj Êe naËin stanovnici Zemlje biti navedeni
na odluku.
Vijest se neÊe toliko πiriti dokazivanjem, veÊ dubo-
kim osvjedoËenjem Boæjeg Duha. Dokazi su bili predo-
Ëeni. Sjeme je bilo posijano, a sada Êe niknuti i donijeti
plod. Publikacije πto su ih razdijelili misionarski djelat-
nici izvrπile su svoj utjecaj, ali su mnogi, Ëiji su umovi
njima bili impresionirani, dosad spreËavani da u cijelosti
shvate ili posluπaju istinu. Zrake svjetlosti sada prodiru
posvuda, istina se vidi u svoj svojoj jasnoÊi, a iskrena
Boæja djeca kidaju veze koje su ih dosad dræale. Obitelj-
ske i crkvene veze su nemoÊne da ih zadræe. Istina im je
dragocjenija od svega drugoga. UnatoË udruæenim sna-
gama πto se protive istini, znatan Êe broj stati na Gos-
podnju stranu.” (Velika borba, str. 526,527)
“Kad bude objavljeno posljednje upozorenje, ono Êe
privuÊi pozornost ovih vodeÊih ljudi preko kojih Gospo-
din danas radi i neki Êe ga od njih prihvatiti te ostati uz
Boæji narod u vrijeme nevolje.” (isto, str. 525)
“To Êe djelo biti sliËno onome na Duhove. Kao πto je
ku objave evanelja da izazove klijanje dragocjenog
sjemena, tako Êe ‘kasna kiπa’ biti dana pri njenom zavr-
πetku za dozrijevanje æetve.” (isto, str. 526)
“Neodoljiva sila pokrenula je iskrene, dok je oËito-
vanje Boæje sile unijelo strah i sputanost u nevjerne ro-
ake i prijatelje tako da se nisu usudili, niti su imali sna-
ge ometati one koji su u sebi osjeÊali djelovanje Boæjega
Duha.” (EW 278)
“Bog ima naËina kako da u svoje ruke uzme vlast.
Djelatnici Êe biti iznenaeni na kakve Êe On jednostavne
naËine izvesti i usavrπiti svoje pravedno djelo.” (TM 300)
“VeliËanstvenim djelovanjem boæanske providnosti
brda teπkoÊa bit Êe uklonjena i baËena u more. Stanov-
nici Êe Ëuti i razumjeti poruku koja im tako mnogo znaËi.
Ljudi Êe znati πto je istina. Djelo Êe napredovati dok svi
na zemlji ne budu opomenuti, i tada Êe doÊi svrπetak.”

(9T 96 (3TT 332))
“Svjetlost koja je obasjavala Ëekaoce probijala se
svuda, i oni u crkvama koji su imali neku svjetlost, a nisu
Ëuli ni odbacili tri aneoske poruke, posluπali su poziv i
napustili pale crkve.” (EW 278)
“Posljednji je poziv upuÊen Ëak i robovima, i ponizni
meu njima oglasili su se pjesmom radosti zbog sretnog
osloboenja. Njihovi gospodari nisu ih mogli zadræati,
uπutkao ih je strah i zaprepaπtenje. Dogaala su se silna
Ëuda, bolesni su iscjeljivani, a znakovi i Ëuda slijedili su
vjernike.” (EW 278)
“Svjetlo istine zasjat Êe jasnim, snaænim zrakama i,
kao u apostolsko doba, mnoge Êe se duπe okrenuti od
zablude k istini. Zemlja Êe biti obasjana slavom Gospod-
njom.” (9T 46 (3TT 308))
“UnatoË udruæenim snagama πto se protive istini,
znatan Êe broj stati na Gospodnju stranu.” (Velika borba,
str. 527)
“On Êe pozvati ljude od pluga i drugih zanimanja da
duπama koje propadaju upute posljednju opomenu. Ima
mnogo naËina na koje Êe rad za Gospodara i Velikog
UËitelja otvoriti razumijevanje ovih radnika osposoblja-
vajuÊi ih da u Njegovoj RijeËi vide Ëudesne stvari.” (9T
170 (3TT 369))
“Vidjela sam da Bog ima svoje predstavnike Ëak i
meu vladarima. Neki Êe od njih prihvatiti istinu. Oni
sada obavljaju djelo koje im je Bog odredio. Kad Sotona
radi kroz svoje predstavnike, iznose se prijedlozi koji bi,
kad bi se proveli, sprijeËili Boæje djelo i stvorili veliko zlo.
Dobri aneli djeluju na ove Boæje predstavnike da se
iznoπenjem dobrih razloga suprotstave prijedlozima ko-
jima se Sotonini predstavnici ne mogu oduprijeti. Malom
broju Boæjih predstavnika darovana je snaga da sprijeËe
poplavu zla. Tako Êe se djelo nastaviti dok tri anela ne
obave svoj posao, a prilikom glasne vike treÊeg anela
ovi Êe predstavnici imati priliku primiti istinu i neki Êe se
od njih obratiti i sa svetima iskusiti vrijeme nevolje.” (1T
203 (1TT 74))
Koristi od borbe
“Bog æeli da se istine iznesu i postanu predmetom
istraæivanja i rasprava, makar povod tome bio i prijezir
prema istini. Umovi ljudi moraju biti pokrenuti. Bog Êe
upotrijebiti svako neslaganje u miπljenju, svaku uvredu,
svaku klevetu da potakne na istraæivanje i probudi umo-
ve koji bi bez toga drijemali.” (5T 453 (2TT 153))
“Dok se naπiroko raspravlja o pitanju prisilnog svet-
kovanja nedjelje, zamjetno je primicanje dogaaja u Ëije
se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo, pa Êe poru-
ka treÊeg anela imati uËinak koji ranije nije mogla ima-
ti.” (Velika borba, str. 521)
“Pokuπaji da se sprijeËi napredovanje istine posluæit
Êe njezinom πirenju. Savrπenstvo istine mnogo se jasnije
uoËava kad je promatramo sa svih strana. Zabluda se
uvijek preruπava i prikriva. Ona se oblaËi u odijelo ane-
la, i svako otkrivanje njezinoga pravog karaktera uma-
njuje njezin izgled na uspjeh.” (Iz riznice svjedoËanstava,
str. 122)
Sotonino protivljenje glasnoj vici

“Boæji narod je upuÊen na Sveto pismo kao osigura-
nje od utjecaja laænih uËitelja i obmanjivaËkih sila duho-
va tame. Sotona koristi svako raspoloæivo sredstvo da
sprijeËi ljude u stjecanju biblijskog znanja, jer jasni iska-
zi Biblije otkrivaju njegove prijevare. Svako oæivljavanje
Boæjeg djela potiËe kneza zla na joπ veÊu aktivnost. Sa-
da ulaæe krajnje napore za zavrπnu bitku protiv Krista i
Njegovih sljedbenika. Ubrzo Êe se pred nama otkriti pos-
ljednja velika obmana.” (Velika borba, str. 510)
“Tako Êe biti i u posljednjoj velikoj borbi, u sukobu
izmeu pravednosti i grijeha. Dok novi æivot, svjetlost i
sila silaze s Neba na Kristove uËenike, dotle novi æivot
niËe odozdo i daje silu Sotoninim posrednicima. Æestina
vlada svakim zemaljskim elementom. Lukavstvom ste-
Ëenim tijekom stoljeÊa borbe, knez zla djeluje preruπen.
Pojavljuje se obuËen kao aneo svjetlosti i mnoπtvo slu-
πa ‘laæne duhove i nauke avolske’.” (»eænja vjekova,

str. 205)
“Sotonine sile djeluju da umove ljudi odvrate od vjeË-
nih stvarnosti. Neprijatelj je tako ustrojio stvari da od-
govaraju njegovim ciljevima. Svjetovni poslovi, πport,
moda — to su stvari koje zaokupljaju umove ljudi i æe-
na.” (9T 43 (3TT 306))
“Sotona uæiva u ratu, jer on potiËe najniæe strasti du-
πe i zatim povlaËi u vjeËnost svoje ærtve ogrezle u poroku
i krvi. Njegov je cilj poticanje naroda da zarate jedni
protiv drugih, jer tako moæe odvratiti misli ljudi od pripre-
me kako bi opstali u Boæji dan.” (Velika borba, str. 506)
Laæna vjerska buenja

“Bez obzira na veoma rasprostranjeno opadanje vjere
i poboænosti, u tim Crkvama ima pravih Kristovih sljed-
benika. Prije nego πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u
Gospodnjem Êe narodu doÊi do takvog buenja prvotne
poboænosti kakve nije bilo od doba apostola. Na Boæju
Êe se djecu izliti Njegov Duh i sila. U to Êe se vrijeme
mnogi odvojiti od Crkava u kojima je ljubav prema ovo-
me svijetu zamijenila ljubav spram Boga i Njegove Rije-
Ëi. Mnogi Êe propovjednici i ljudi radosno prihvatiti velike
istine πto ih je Bog odluËio objaviti u to vrijeme kako bi
se narod pripremio za drugi Gospodnji dolazak. Neprija-
telj duπa nastoji omesti ovo djelo, i prije nego πto doe
vrijeme za takav pokret nastojat Êe ga sprijeËiti uvoe-
njem krivotvorine. U Crkvama koje moæe pokoriti pod
svoju prevarljivu silu uËinit Êe kao da je izliven Boæji
posebni blagoslov, pa Êe Ëiniti kao da se pojavilo veliko
zanimanje za religiju. Mnoπtvo Êe klicati od radosti zbog
Ëudesnog Boæjeg djelovanja, a zapravo Êe to biti djelo
drugog duha. Pod plaπtem vjere Sotona Êe nastojati pro-
πiriti svoj utjecaj na cijeli krπÊanski svijet
U mnogim su vjerskim buenjima do kojih je doπlo
u posljednjih pedeset godina, manje-viπe na djelu bili isti
utjecaji koji Êe se u buduÊnosti pokazati u mnogo ras-
prostranjenijim pokretima.” (Velika borba, str. 398,399)
“Dok Boæja orua milosti djeluju kroz posveÊena

ljudska biÊa, Sotona pokreÊe svoja orua da zadobije
sve one koji Êe se pokoriti Njegovom nadzoru.” (9T 47
(3TT 308))
“I kad zli duhovi budu izjavljivali da vjeruju u Bibliju
i pokazali πtovanje prema institucijama Crkve, njihov Êe
rad biti primljen kao otkrivenje boæanske sile.” (Velika
borba, str. 505)
“Duh izriËito veli da Êe u posljednja vremena neki
otpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i avolske
nauke.” (1. Timoteju 4,1)
Dva uvjeta nuæna za svrπetak djela

Gospodin je dao sigurno obeÊanje da Êe se objavljivanje
poruke treÊeg anela uskoro pretvoriti u glasnu viku. Sla-
van zavrπetak navjeπÊivanja Radosne vijesti cijelome svijetu
osiguran je nizom boæanskih obeÊanja koja su istodobno i
proroËanstva. Aneo iz Otkrivenja 18, prikazan kako sila-
zi s velikom silom, osvjetljava cijelu zemlju Boæjom slavom;
i u kratkom vremenskom razdoblju svaki narod, pleme,
jezik i puk moÊi Êe saznati istinu i donijeti odluku.
Svrπetak πirenja Evanelja iskljuËivo je boæansko djelo.
Bog je to obeÊao i On ima obilje sredstava da ga dovrπi.
Ali da bi ostvario svoje Ëudesne namjere, Gospodin
koristi ljudska biÊa kao orua. Tri anela iz Otkrivenja 14
prikazuju Boæji narod u pokretu, kako je ukljuËen u ispu-
njenje evaneoskih naloga.
Da bi SvemoÊni djelovao svojom miπicom, potrebno je
da ljudi koje On æeli upotrijebiti prihvate dva bitna uvjeta:
posveÊenje i djelovanje.
U predveËerje velike provjere Izraelskog pouzdanja u
Boæju snagu — prijelaz preko Jordana — Joπua je narodu,
prema boæanskoj uputi, dao vaænu naredbu: “Posvetite se
za sutra, jer Êe sutra Jahve uËiniti Ëudesa meu vama.”
(Joπua 3,5) Djelo se nikada neÊe obaviti ljudskim napori-
ma, veÊ Ëudima koja Êe biti posljedica izlijevanja Svetoga
Duha. “Ne silom niti snagom, veÊ duhom mojim — rijeË je
Jahve nad Vojskama.” (Zaharija 4,6)
Ali kako smo veÊ vidjeli, Duh se izlijeva samo kad su

srca spremna da Ga prime, kad su posveÊena, kad se grijesi
priznaju i ostave, kad umre naπe ja, kad se ukloni duh
samodopadnosti i kad poniznost, krotkost i potpuno posve-
Êenje budu obiljeæavali vjernike.
A onda drugi uvjet — djelovanje — posveÊeno i pre-
dano djelovanje. Gospodin je zapovjedio: “Idite po svemu
svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!”
(Marko 16,15) On svakome od nas kaæe: “Idite i vi u moj
vinograd.” (Matej 20,4)
Usporedba o talentima objaπnjava kako nam valja
koristiti vrijeme dok Ëekamo Kristov dolazak — ne u bespo-
slenom oËekivanju, veÊ u djelotvornom radu sluæeÊi se
talentima koje nam je On povjerio. Gospodin od nas oËe-
kuje da za svrπetak æetve koristimo naπ um, noge, glas i
cijelo biÊe kako bi se Spasitelj mogao vratiti.
PosveÊen æivot i marljivo djelovanje pretvorit Êe u stvar-
nost najradosnija Boæja obeÊanja donoseÊi najveÊe za-
dovoljstvo onima koji su bili vjerna orua u Gospodarevim
rukama.
6. poglavlje
Progonstvo — udruæene snage

Sinteza — O progonstvu opÊenito — Boæanska zaπtita
— Dan odmora kao æariπna toËka — Kriza Êe biti
sveopÊa — Zvijer s rogovima kao u janjeta — Savez
sila: Zmaj, Zvijer, laæni Prorok, dræava — Kip Zvijeri
— Æig Zvijeri — Zakon o nedjelji — Nedjelja kao dan
misionskog rada — Samo dvije skupine — Smrtna
presuda — Napuπtanje gradova — Bijeg iz gradova —
Pjesma pobjede
Sinteza
StoljeÊima se neprijatelj smiπljeno protivi istini spreËa-
vajuÊi njezino napredovanje na sve naËine, ukljuËujuÊi i
progonstvo. Ali Sotona Êe u ovo posljednje vrijeme pojaËati
svoje napore. On Êe siÊi s velikom srdæbom jer zna da je
vrijeme kratko. Da bi ostvario svoje ciljeve, on Êe koristiti
zemaljske vlade te vjerske i druge ustanove, a njegovi Êe
napori doseÊi vrhunac kad preko njih nametne zakon o
nedjelji.
NajveÊi Êe ispit za Boæji narod doÊi kad zakon o nedjelji
u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama postane nacionalne
ili federalne naravi. Ubrzo nakon toga isti Êe se zakon
uvesti diljem svijeta.
Ovaj dogaaj — uvoenje vjerskog i federalnog zakona
o nedjelji — koji poËinje prije kraja kuπnje, doseÊi Êe vr-
PROGONSTVO — UDRUÆENE SNAGE 91
hunac surovosti uvoenjem smrtne kazne nakon svrπetka

vremena kuπnje.
BuduÊi da ovo pitanje ima mnogo vidova, mi Êemo
ovu sintezu upotpuniti komentarima ili dodatnim objaπ-
njenjima za svaki od navedenih podnaslova.
O progonstvu opÊenito
Apostol Pavao objavljuje: “A i svi koji hoÊe poboæno
æivjeti u Kristu Isusu bit Êe progonjeni.” (2. Timoteju 3,12)
Ali pravednici se ne smiju bojati progonstva niti ga smatra-
ti nemiloπÊu, jer je Krist blagoslovio muËenike i obeÊao
svoju posebnu nazoËnost i blagoslov u ovoj nevolji: “Blago
progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo
nebesko! Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad
vam zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine!
Radujte se i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika nagrada
na nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su æivjeli
prije vas!” (Matej 5,10-12)
“Nijedan Ëovjek ne moæe sluæiti Bogu a da ne pokre-
ne protiv sebe otpor sila tame. Zli aneli oborit Êe se na
njega, bojeÊi se da im on svojim utjecajem ne otme pli-
jen iz ruku. Zli ljudi, pokarani njegovim primjerom, udru-
æit Êe se s njima, nastojeÊi ga primamljivim kuπnjama
odvojiti od Boga. Ako u tome ne uspiju, primijenit Êe silu
da utjeËu na njegovu savjest.” (Velika borba, str. 525)
“Nas oËekuje neprestana borba da obranimo Boæji
Zakon koji je ljudskim zakonima proglaπen nevaæeÊim,
izlaæuÊi se opasnosti da budemo zatvoreni, da izgubimo
imovinu, pa Ëak i sam æivot.” (Iz riznice svjedoËanstava,
str. 260)
“Kao πto je [Sotona] vrπio utjecaj na bezboæne naro-
de da uniπte Izrael, tako Êe u bliskoj buduÊnosti pokre-
nuti bezboæne sile na zemlji da uniπte Boæji narod. Od
svakog Êe se Ëovjeka zahtijevati da bude posluπan ljud-
skim naredbama krπeÊi tako Boæji Zakon. Onima koji
ostanu vjerni Bogu i duænosti prijetit Êe se, bit Êe javno
optuæeni i izopÊeni. Njih Êe izdati i ‘roditelji, braÊa, roa-
ci i prijatelji’.” (5T 473 (2TT 319))
“Narod od kojega se Boæji Duh zauvijek povukao

nastavit Êe odræavati vjerske forme, a sotonska revnost
kojom Êe ih knez zla nadahnuti za ostvarenje njegovih
paklenih planova nalikovat Êe revnosti za Boga.” (Velika
borba, str. 530)
“Sotona Êe poticati srdæbu protiv ponizne manjine
koja u skladu sa svojom savjeπÊu neÊe prihvatiti popu-
larne obiËaje i predaje. Ljudi od imena i poloæaja udruæit
Êe se s bezakonicima i kukavicama i prihvatiti savjet
protiv Boæjeg naroda. Bogatstvo, genijalnost i obrazova-
nje udruæit Êe se da ga izvrgnu prijeziru. Netrpeljivi dr-
æavnici, pastori i Ëlanovi crkava kovat Êe zavjere protiv
njih. RijeËju, perom, laskanjem, prijetnjama i ismijavanjem
oni Êe pokuπati slomiti njihovu vjeru. Laænim prikaziva-
njem i gnjevnim pozivima oni Êe poticati strasti ljudi.
BuduÊi da se neÊe moÊi sluæiti dokazom “Tako kaæe Gos-
podin” da se suprotstave πtovateljima biblijske subote,
oni Êe pribjeÊi prisilnom ozakonjenju da nadomjeste ovaj
nedostatak.” (5T 450,451 (2TT 150))
“U to Êe se vrijeme [straπne krize] povrπni i usko-
grudni ljudi, Ëiji je utjecaj stalno zadræavao napredak
Djela, odreÊi vjere i prikljuËiti se njezinim zakletim nepri-
jateljima, prema kojima su veÊ odavno pokazivali znako-
ve prijateljstva.” (Iz riznice svjedoËanstava, str. 131)
“Kad se oluja pribliæi, velik broj onih koji su tvrdili da
vjeruju u poruku treÊeg anela, ali nisu bili posveÊeni
posluπnoπÊu prema istini, napustit Êe svoje poloæaje i
pridruæiti se redovima protivnika. BuduÊi da Êe se ujedi-
niti sa svijetom i postati dionicima njegova duha, oni Êe
promatrati stvari u gotovo istom svjetlu, a kad kuπnja
doe, bit Êe spremni izabrati lakπu, popularniju stranu.
Daroviti ljudi, ugodna govora, koji su se nekada radovali
u istini, upotrijebit Êe svoje snage da prevare i zavedu
duπe. Oni Êe postati najogorËeniji neprijatelji svojoj neg-
daπnjoj braÊi. Kad svetkovatelji subote budu izvedeni
pred sudove da odgovaraju za svoju vjeru, ovi Êe otpad-
nici biti najdjelotvorniji Sotonini izaslanici da ih predsta-
ve i optuæe, te da laænim izvjeπÊima i sumnjiËenjima po-
taknu vlastodrπce protiv njih.” (Velika borba, str. 523)
“Ovi Êe otpadnici pokazivati najogorËenije neprija-

teljstvo, ËineÊi sve πto je u njihovoj moÊi da tlaËe i kleveÊu
svoju nekadaπnju braÊu i da izazovu ogorËenje protiv
njih. To je vrijeme neposredno pred nama.” (Iz riznice
“S iznenaenjem Êe [ljudi opÊenito] Ëuti svjedo-
Ëanstvo da je Babilon Crkva koja je pala zbog svojih
zabluda i grijeha, jer je odbacila istinu poslanu s Neba.
Kad se narod bude obratio svojim bivπim sveÊenicima
ozbiljnim pitanjem: Je li to tako?, sveÊenici Êe iznositi
priËe, proricati ono πto im je ugodno, kako bi ublaæili
njihov strah i utiπali njihovu probuenu savjest. BuduÊi
da se mnogi neÊe zadovoljiti samo autoritetom ljudi i
zahtijevati jasno ‘Tako veli Gospodin’, popularne Êe
sveÊenike i pastore, kad se njihov autoritet bude doveo
u pitanje, poput drevnih farizeja u staro doba, obuzeti
srdæba, pa Êe poruku proglasiti Sotoninom i potaknuti
mnoπtvo koje voli grijeh na mrænju i progonstvo onih koji
je objavljuju.” (Velika borba, str. 522)
“Tada, obuzet gnjevom protiv Æene, Zmaj ode da vodi
rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji
vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.”
(Otkrivenje 12,17)
“Ovaj mali ostatak, nemoÊan da se sam obrani u
ovoj borbi na æivot i smrt sa zemaljskim silama predvo-
enim Zmajem, uzima Boga kao svoju zaπtitu.” (5T 213
(2TT 67))
“GledajuÊi kroz stoljeÊa, Boæje oko je bilo upravljeno
na krizu koja oËekuje Boæji narod, kad na nj ustanu ze-
maljske sile.” (Velika borba, str. 545)
“Gospodin mi je pokazao da se veliko djelo mora
obaviti za Njegov narod prije nego πto se bude mogao
odræati u bitci na Dan Boga.” (EW 69)
“Nije daleko vrijeme kad Êe svaka duπa biti pro-
vjerena. Æig Zvijeri bit Êe nam nametan. Oni koji su ko-
rak po korak popuπtali svjetovnim zahtjevima i prilago-
dili se svjetovnim obiËajima, radije Êe se pokoriti ovim
silama nego da postanu predmet izrugivanja, uvreda i
prijetnji zatvorom i smrÊu. Bit Êe to sukob izmeu Boæjih
i ljudskih zapovijedi. U to Êe vrijeme u Crkvi zlato biti

odvojeno od troske. Istinska poboænost jasno Êe se raz-
likovati od privida i laænog sjaja. Mnoge zvijezde kojima
smo se divili zbog njihova sjaja, tada Êe nestati u tami.”
(5T 81)
“Nacionalni reformni pokret,* koristeÊi se silom vjer-
skog zakonodavstva, kad se potpuno razvije, pokazat Êe
istu nesnoπljivost i tlaËenje koje je prevladavalo u
proπlosti. Tada su ljudski sabori preuzeli boæanske ovla-
sti, gazeÊi svojim nogama slobodu savjesti, a zatvorom,
izgnanstvom i smrÊu bili su kaænjavani oni koji su se
protivili njihovim zapovijedima. Ako papinstvo ili njegova
naËela ponovno steknu zakonsku vlast, vatre progon-
stva bit Êe ponovno zapaljene protiv onih koji ne budu
htjeli ærtvovati savjest i istinu iz poπtovanja prema opÊe-
prihvaÊenim zabludama. Ovo zlo je pred samom proved-
bom.” (5T 712 (2TT 319))
“U nastojanju da uniπti one koji πtuju Boæji Zakon,
Sotona Êe se pobrinuti da budu optuæeni za krπenje
zakona, kao ljudi koji sramote Boga i na svijet navlaËe
Njegove kazne.” (Velika borba, str. 508)
Boæanska zaπtita
Bog je obeÊao posebnu zaπtitu u oluji. UnatoË tomu
moguÊe je da neki vjernici prije svrπetka vremena kuπnje
postanu muËenici. Ali kad provjera zavrπi i poËne vrijeme
velike nevolje, nijedno Boæje dijete neÊe izgubiti æivot.
Gospodin i Njegovi aneli Ëudesno Êe ih Ëuvati i brinuti se
za njih.
“BuduÊi da si saËuvao moju poruku o postojanosti,
i ja Êu tebe saËuvati od Ëasa kuπnje koji Êe doÊi na sav
svijet da podvrgne kuπnji stanovnike zemlje.” (Otkrivenje
3,10)
* Udruga crkava iz 1889. za promidæbu zakona o nedjelji u Sjedi-

njenim AmeriËkim Dræavama.
“Boæji narod oËekuju zastraπujuÊe provjere i kuπnje.

Duh rata potiËe narode od jednog kraja zemlje do dru-
gog. Ali usred vremena nevolje koje dolazi — nevolje
kakva nije viena od postanka svijeta — Boæji izabrani
narod stajat Êe nedirnut. Sotona i njegove sile ne mogu
ga uniπtiti jer Êe ga svojom nadmoÊnom snagom πtititi
aneli.” (9T 17 (3TT 285))
“Premda ih [vjernike] neprijatelji mogu baciti u za-
tvor, tamniËki zidovi ne mogu prekinuti vezu izmeu nji-
hove duπe i Krista. Onaj koji vidi svaku njihovu slabost,
koji je upoznat sa svakom kuπnjom, viπi je od svih ze-
maljskih sila, i aneli Êe ih posjetiti u samicama, dono-
seÊi mir i svjetlo s Neba. Zatvor Êe sliËiti palaËi, jer tu
borave bogati vjerom, a turobni Êe zidovi biti osvijetljeni
nebeskim svjetlom kao onda kad su Pavao i Sila u ponoÊ
molili i pjevali pjesme hvale u tamnici u Filipima.” (Velika
borba, str. 627)
“HoÊe li Gospodin zaboraviti svoj narod u trenutku
kuπnje? Je li zaboravio vjernoga Nou kad je pretpotopni
svijet bio pohoen kaznama? Je li zaboravio Lota kad je
vatra doπla s neba da proguta gradove u ravnici? Je li
zaboravio Josipa okruæenog idolopoklonicima u Egiptu?
Jeli zaboravio Iliju kad mu je Izebela zaprijetila da Êe
doæivjeti sudbinu Baalovih proroka? Je li zaboravio Je-
remiju u mraËnoj i straπnoj tamniËkoj jami? Je li zabora-
vio trojicu hrabrih mladiÊa u ognjenoj peÊi? Ili Daniela u
lavskoj jami?” (isto, str. 539)
“Bog neÊe dopustiti bezboænicima da uniπte one koji
oËekuju uznesenje i koji se odbijaju pokoriti zapovijedi-
ma Zvijeri i primiti njezin æig. Vidjela sam da bi Sotona
i njegove zle vojske, i svi koji mrze Boga, likovali kad bi
bezboænicima bilo dopuπteno da pobiju svete. I kakva bi
to samo bila pobjeda, kad bi sotonsko veliËanstvo dobilo
vlast u posljednjoj, zavrπnoj borbi s onima koji su tako
dugo oËekivali da vide Onoga koga ljube! Oni koji su
ismijavali misao o uznesenju svetih bit Êe svjedoci Boæje
skrbi za Njegov narod i gledat Êe njegovo slavno spase-
nje.” (EW 284)
Dan odmora kao æariπna toËka

BuduÊi da je πtovanje subote vanjsko oËitovanje Boæjeg
peËata, a prisilno πtovanje zakona o nedjelji æig Zvijeri, i
buduÊi da se prvim pokazuje odanost Stvoritelju, a drugim
Rimu i sotonskim silama, iz toga slijedi da Êe dan odmora
biti srediπnja toËka sukoba u posljednjim danima.
“Tada, obuzet gnjevom protiv Æene,” kaæe prorok Ivan,
“Zmaj [Sotona i njegovi sljedbenici] ode da vodi rat protiv
ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje
zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Otkrivenje
12,17)
“Crkva ostatka proÊi Êe kroz velika iskuπenja i ne-
volje. Oni koji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svje-
doËanstvo, osjetit Êe gnjev Zmaja i njegovih sila.” (Iz
riznice svjedoËanstava, str. 141)
“BuduÊi da je subota u cijelom krπÊanskom svijetu
postala posebnim predmetom raspre, a svjetovne i cr-
kvene vlasti su se udruæile kako bi nametnule svetkova-
nje nedjelje, uporno odbijanje manjine da popusti popu-
larnom zahtjevu izloæit Êe je sveopÊem zgraæanju. Zahti-
jevat Êe se da ne treba trpjeti nekolicinu koja se opire
jednoj crkvenoj instituciji i dræavnom zakonu, kako je
bolje da stradaju oni nego da Ëitave narode zahvati me-
teæ i bezakonje.” (Velika borba, str. 530)
“Oni koji poπtuju biblijski dan odmora bit Êe æigosa-
ni kao neprijatelji zakona i reda, kao oni koji ruπe druπ-
tvena i moralna ograniËenja, pa uzrokuju anarhiju i po-
kvarenost i navlaËe Boæje kazne na zemlju. Njihova Êe
savjesnost biti proglaπena za nepopustljivost, tvrdo-
glavost i prijezir prema vlastima. Optuæit Êe ih da ne trpe
vlast. SveÊenici koji poriËu obvezatnost boæanskog Za-
kona iznosit Êe s propovjedaonice duænost pokoravanja
graanskim vlastima kao zapovjeenu od Boga. U zako-
nodavnim Êe se skupπtinama i sudskim dvoranama po-
greπno prikazivati i osuivati oni koji vrπe Boæje zapo-
vijedi. Njihove Êe rijeËi obojati laæima, a njihove pobude
prikazati u najgorem svjetlu.” (isto, str. 508)
“Dræavni i crkveni duænosnici udruæit Êe se kako bi

potkupili, nagovorili ili prisilili sve slojeve da svetkuju
nedjelju. Nedostatak boæanskog autoriteta nadomjestit
Êe opresivni zakoni.” (isto, str. 508)
“Tada Êe veliki varalica uvjeriti ljude da su uzroËnici
ovih zala oni koji sluæe Bogu. Upravo oni koji su izazvali
negodovanje Neba optuæit Êe za svoje nevolje one Ëija je
posluπnost Boæjim zapovijedima stalni prijekor prijestup-
nicima. Bit Êe objavljeno da ljudi vrijeaju Boga nepoπ-
tovanjem nedjelje, da je ovaj grijeh izazvao nevolje koje
neÊe prestati dok se svetkovanje nedjelje ne bude stro-
go poπtovalo, a da su oni koji iznose zahtjeve Ëetvrte
zapovijedi, i time kvare poπtovanje nedjelje, uzrok nevo-
lja jer prijeËe da narod ponovno stekne boæansku naklo-
nost i ovozemaljsko blagostanje... Kad laæne optuæbe
budu izazvale srdæbu ljudi, oni Êe prema Boæjim posla-
nicima postupiti vrlo sliËno onome kako je otpali Izrael
postupio prema Iliji.” (isto, str. 507)
“Kako se sukob bude proπirio na nova podruËja i
misli ljudi budu usmjerene na Boæji pogaæeni Zakon, So-
tona Êe se uznemiriti. Sila koja prati poruku samo Êe
razbjesniti one koji joj se protive. Kler Êe uloæiti gotovo
nadljudske napore da zakloni svjetlost kako ne bi obas-
jala njihovo stado. Svim raspoloæivim sredstvima nastojat
Êe sprijeËiti raspravu o ovim pitanjima od æivotne vaæno-
sti. Crkva Êe pozvati u pomoÊ jaku ruku graanske vlasti
i u tomu Êe se papisti i protestanti ujediniti. Kad pokret
za nametanje svetkovanja nedjelje postane smjeliji i
odluËniji, bit Êe izglasan zakon protiv onih koji vrπe Boæ-
je zapovijedi. Zaprijetit Êe im novËanim kaznama i
zatvorom, a nekima Êe ponuditi i utjecajne poloæaje, uz
druge nagrade i prednosti, kako bi ih privoljeli da se
odreknu svoje vjere.” (isto, str. 522)
“Na poËetku [ranog] vremena nevolje bili smo ispu-
njeni Svetim Duhom dok smo iπli naprijed i jasnije pro-
povijedali subotu. Ovo je razbjesnilo crkve i adventiste
koji su to samo po imenu (one koji su sudjelovali u na-
vjeπÊivanju prve i druge poruke, ali su odbacili poruku
treÊega anela s naglaskom na subotu) jer nisu mogli
pobiti istinu o suboti. U to su vrijeme svi Boæji izabranici

jasno vidjeli da mi imamo istinu pa su nam se pridruæili
i pretrpjeli progonstvo s nama.” (EW 33)
“Crkva i dræava sada se pripremaju za buduÊi sukob.
Protestanti pod laænim izgovorima rade na tome da
istaknu nedjelju kao πto su to Ëinile i pristaπe Rima.
©irom zemlje papinstvo podiæe svoje veliËanstvene i ma-
sivne graevine, u Ëijim Êe tajnim skroviπtima obnoviti
svoja ranija progonstva. Priprema se put da se u πirokim
razmjerima pokaæu laæna Ëudesa pomoÊu kojih Sotona
æeli prevariti, ako bude moguÊe, i izabranike.” (Iz riznice
“Ljudi Êe uzdizati i strogo provoditi zakone koji se
izravno suprote Boæjem Zakonu. Premda gorljivi u pro-
voenju vlastitih zakona, oni Êe se okrenuti od jasnog
‘Tako kaæe Gospodin’. UzdiæuÊi laæni dan odmora, oni Êe
pokuπati prisiliti ljude da gaze Jahvin Zakon, prijepis Nje-
gova karaktera. Premda neduæni, Boæji Êe sluge biti
predani vlastima da ih poniæavaju i zlostavljaju oni koje
je nadahnuo Sotona i koji su ispunjeni zaviπÊu i vjerskim
licemjerjem.” (9T 229 (3TT 392,393))
“Sukobljavaju se Boæji zahtjevi i zahtjevi Zvijeri. Prvi
dan, papinska ustanova koja se izravno suproti Ëetvrtoj
zapovijedi, tek treba postati sredstvo provjere Zvijeri s
dva roga. A tada zastraπujuÊe upozorenje od Boga
proglaπava kaznu za one koji se budu pokoravali Zvijeri
i njezinom kipu. Oni Êe piti vino Boæje srdæbe koje se
nepomijeπano izlijeva u Ëaπu Njegova gnjeva.” (1T 223
(1TT 79))
“PolitiËka pokvarenost uniπtava ljubav spram prav-
de i poπtovanja istine, pa Êe Ëak i u slobodnoj Americi
upravljaËi i zakonodavci, da bi osigurali naklonost jav-
nosti, popustiti popularnom zahtjevu za zakonom koji bi
nametnuo svetkovanje nedjelje. Sloboda savjesti, koja je
tako skupo plaÊena, viπe se neÊe poπtovati.” (Velika
“Pokret za ozakonjenje nedjelje [1885.] radi danas
potajno. Njegovi voe prikrivaju svoje prave namjere i
mnogi koji se pridruæuju pokretu ne vide kamo ih vuËe
podvodna struja. Njegov je program umjeren i prividno

krπaÊnski, ali kad progovori, otkrit Êe duh Zmaja.” (5T
452 (2TT 152))
“U pokretima koji se sada razvijaju u Sjedinjenim
AmeriËkim Dræavama, kojima se nastoji osigurati dræav-
na potpora crkvenih institucija i potreba, protestanti idu
stopama papista. ©toviπe, oni otvaraju vrata papinstvu
kako bi u protestantskoj Americi zadobilo prevlast koju
je izgubilo u Starom svijetu. A ono πto ovome pokretu
daje joπ veÊe znaËenje jest Ëinjenica da je glavni smiπ-
ljeni cilj nametanje svetkovanja nedjelje — obiËaja koji
potjeËe iz Rima i koji on smatra znakom svoje moÊi.”
(Velika borba, str. 492)
Gospodnjoj je vjesnici dana prilika da Ëuje, dok je bila
u vienju, rijeËi koje je izgovorio veliki varalica. Sotona je
rekao:
“Naπa je glavna briga da uπutkamo ovu sektu πto-
vatelja subote. Protiv njih moramo potaÊi sveopÊi gnjev.
Na svoju Êemo stranu privuÊi velike i mudre ljude ovoga
svijeta i nagovoriti one koji su na vlasti da izvrπe naπe
ciljeve.” (TM 473)
“Ovi povijesni zapisi [povijesni sluËajevi kad je Rim
od nnogih ljudi zahtijevao da odbace subotu i πtuju ne-
djelju] jasno otkrivaju mrænju Rima prema pravoj suboti
i njezinim braniteljima, kao i sredstva kojima se sluæio
da ukaæe Ëast ustanovi koju je sam stvorio. Boæja RijeË
uËi da Êe se ovi prizori ponoviti kad se rimokatolici i
protestanti budu ujedinili s ciljem da uzvise nedjelju.”
“A ipak ovaj isti sloj ljudi [vjerski voe u svijetu] tvrdi
da se izopaËenost koja se naglo πiri ima u velikoj mjeri
pripisati oskvrnuÊu takozvane ‘krπÊanske subote’ i da bi
silom nametnuto svetkovanje nedjelje uvelike popravilo
druπtveni moral. Ova se tvrdnja istiËe posebno u Americi
, u kojoj se nauk o pravoj suboti najviπe propovijedao.”
“[Sotona kaæe:] Tako Êe svijet postati moj. Ja Êu biti
vladar, ovoga svijeta, njegov knez. Svojom Êu silom tako
nadzirati ljudske umove da Êe Boæja subota biti predmet
posebnog prijezira. Znak? ©tovanje sedmog dana uËinit

Êu znakom nepokornosti zemaljskim vlastima. Zakoni Êe
postati tako strogi da se ljudi neÊe usuditi πtovati sedmi
dan subotu. Zbog straha od nedostatka hrane i odjeÊe
oni Êe se pridruæiti svijetu u krπenju Boæjeg Zakona. Sva
Êe zemlja biti pod mojim nadzorom.” (PK 184)
Kriza Êe biti sveopÊa

U simboliËnom prikazu Sjedinjenih AmeriËkih Dræava
kao druge Zvijeri iz Otkrivenja 13 (s rogovima kao u janje-
ta), Ivan pokazuje da Êe ova nacija na svrπetku promijeniti
svoju blagonaklonu politiku i vrπiti sljedeÊa djela:
1. “»ini da se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj
Zvijeri [Rimu].” (12. redak)
2. “I zavodi stanovnike zemlje.” (14. redak)
3. “Savjetuje stanovnicima zemlje da naprave kip Zvijeri
[Rima].” (14. redak)
Ponavljani izraz “stanovnicima zemlje” podrazumijeva
sveopÊe djelovanje.
Sjedinjene AmeriËke Dræave bile su dosad veliko upo-
riπte vjerskih sloboda, a zbog svoga golemog bogatstva imaju
vodeÊi utjecaj u svijetu. Stoga je prirodno da Êe i ostale
zemlje, kad Sjedinjene AmeriËke Dræave uvedu zakon o
nedjelji i otpoËnu s progonstvom, slijediti njezin primjer.
Na ovaj Êe naËin kriza postati sveopÊa.
“Kad se Amerika, zemlja vjerske slobode, bude sje-
dinila s papinstvom u vrπenju pritiska na savjest i u pri-
siljavanju ljudi na poπtovanje laæne subote, ljudi u svim
zemljama svijeta bit Êe navedeni da slijede njezin primjer.
Naπi vjernici nisu ni upola budni da uËine sve πto je u
njihovoj moÊi, da upotrijebe sva sredstva koja im stoje
na raspolaganju i da objave poruku opomene.” (Iz rizni-
ce svjedoËanstava, str. 302)
“U Novome kao i u Starome svijetu papinstvu Êe u
Ëasti iskazanoj ustanovi nedjelje biti ukazano πtovanje
koje poËiva iskljuËivo na autoritetu Rimske crkve.” (Veli-
ka borba, str. 497)
“Do ove Êe krize doÊi kad se narodi ujedine da Boæji

Zakon uËine bezvrijednim.” (5T 524)
“Zamjena Boæjeg Zakona ljudskima, uzdizanje ne-
djelje na temelju ljudskog utjecaja, umjesto biblijske su-
bote, posljednji je Ëin drame. Kad ova promjena postane
sveopÊa, Bog Êe se objaviti. On Êe ustati u svom veli-
Ëanstvu da silno zatrese zemlju. IzaÊi Êe da kazni sta-
novnike svijeta zbog njihovih grijeha.” (7T 141)
“©to manje izravnih optuæbi uputimo protiv vlasti i
sile, obavit Êemo viπe posla i u Americi i u drugim zem-
ljama. Strane zemlje Êe slijediti primjer Sjedinjenih Ame-
riËkih Dræava. Premda Amerika predvodi, ista Êe kriza
stiÊi sve naπe vjernike u svim dijelovima svijeta.” (6T 395
(3TT 46))
“Kad onima koji poπtuju Boæji Zakon bude uskraÊe-
na zaπtita ljudskoh zakona, u razliËitim Êe se zemljama
istodobno pojaviti pokret za njihovo uniπtenje.” (Velika
borba, str. 564)
Zvijer s rogovima kao u janjeta

U Otkrivenju 13 — kljuËnom poglavlju u pregledu
zavrπnih dogaaja — pojavljuju se dvije zvijeri. Prva — sa
sedam glava i deset rogova (redci 1-10) simbolizira papin-
ski Rim*, a druga — s dva roga kao u janjeta (redci 11-18)
Sjedinjene AmeriËke Dræave.
OËito je da ovo proroËanstvo prikazuje Ëudan para-
doks. Sjedinjene AmeriËke Dræave nesumnjivo su zemlja
koja cijeni slobodu, istinska tvra vjerske slobode. Njezin
demokratski duh dobro prikazan bezazlenoπÊu janjeta,
potpuna odvojenost crkve od dræave i dosljedno poπtivanje
slobode pojedinca, posebice slobode bogosluæja, Ëine je
* ToËnije objaπnjenje jest da je prva Zvijer sa sedam glava i deset

rogova simbol Sotone koji djeluje u povijesti preko sedam uzastopnih sila
koje su se protivile Bogu i borile protiv Njegove istine i Njegova naroda.
Prorok, uporabivπi sinegdohu, pjesniËku figuru kojom se cjelina naziva
po jednom njezinome dijelu, prikazuje cijelu Zvijer da bi posebno ukazao
na sedmu glavu — u ovom trenutku papinstvo.
nadom potlaËenih u svijetu. Nadalje, Gospodin je smatrao

prikladnim da uprava AdventistiËke crkve za cijeli svijet
bude u ovoj snaænoj i naprednoj zemlji. S njezinih veliko-
duπnih obala ljudstvo i potrebna sredstva otiπli su do uda-
ljenih krajeva svijeta noseÊi poruku treÊega anela.
Ipak, ova Êe se ista zemlja u zavrπnom, kratkom raz-
doblju svoje povijesti potpuno promijeniti i slijediti stope
Rima tako πto Êe postati progoniteljska sila. Panoramski
opis ove nevjerojatne promjene u politici Ëitajte u Otkrive-
nju 13,11-18. Takoer moæete ponovno Ëitati pregled doga-
aja u Uvodu ove knjige.
“ProroËanstvo u 13. poglavlju Otkrivenja objavljuje
da Êe sila prikazana kao Zvijer s dva janjeÊa roga uËiniti
da se ‘zemlja i njezini stanovnici’ poklone papinstvu —
prikazanom zvijeri koja je ‘sliËila na leoparda’. Zvijer s
dva roga reÊi Êe ‘stanovnicima zemlje da naprave kip
Zvijeri’. Osim toga, ona Êe uËiniti da svi ‘mali i veliki,
bogati i siromaπni, slobodni i robovi’ prime ‘æig Zvijeri’
(Otkrivenje 13,11-16). VeÊ je bilo pokazano da zvijer s
dva roga kao u janjeta predstavlja Sjedinjene Dræave i
da Êe se ovo proroËanstvo ispuniti kad Sjedinjene Dræave
budu silom nametnule svetkovanje nedjelje, πto Rim
smatra osobitim priznanjem svoje prevlasti.” (Velika bor-
ba, str. 496)
“Samo jedna jedina nacija odgovara pojedinostima
ovog proroËanstva; ono neminovno upuÊuje na Sjedinje-
ne AmeriËke Dræave.” (isto, str. 378)
“Kad zemlja za koju je Bog radio na tako Ëudesan
naËin i nad kojom je raπirio πtit svoje svemoÊi odbaci
protestantska naËela i preko svojih zakonodavnih tijela
podupre rimokatoliËanstvo u ograniËavanju vjerske slo-
bode, tada Êe Bog upotrijebiti svoju vlastitu silu radi ob-
rane svoga vjernog naroda. Rim Êe nas tlaËiti, ali Krist je
naπe utoËiπte.” (TM 206)
“Naredbom kojom se ozakonjuje papinska ustanova
u krπenju Boæjega Zakona, naπa Êe zemlja u potpunosti
napustiti pravednost.” (5T 451 (2TT 150))
“Kad se naπa zemlja u tolikoj mjeri odrekne naËela
svoje vladavine i ozakoni nedjeljni zakon, protestanti-
zam Êe ovim Ëinom pruæiti ruku papinstvu. To neÊe biti

niπta drugo nego oæivljavanje nasilja koje je tako dugo i
æeljno Ëekalo priliku da ponovno dobije despotsku vla-
st.” (Iz riznice svjedoËanstava, str. 259)
“Kad naπa zemlja preko svojih zakonskih tijela uvede
zakon o nedjelji i tako obveæe savjest ljudi u vezi s nji-
hovim vjerskim pravima, provodeÊi πtovanje nedjelje i
sluæeÊi se silom protiv onih koji πtuju sedmi dan subotu,
Boæji Êe Zakon u naπoj zemlji, usprkos svim namjerama
i ciljevima, postati bezvrijedan, a nakon nacionalnog ot-
pada uslijedit Êe nacionalna propast.” (2SM 373)
“Narod Amerike bio je povlaπten narod, ali kad on
ograniËi vjersku slobodu, izda protestantizam i pruæi pot-
poru papinstvu, napunit Êe se mjera njegove krivnje i
nacionalni otpad bit Êe zabiljeæen u nebeskim knjigama.
Posljedica ovoga nacionalnog otpada bit Êe nacionalna
propast.” (RH, 2. svibnja 1893.)
“Sotona djeluje kroz ljude. Oni koji nastoje promije-
niti Ustav i ostvariti zakon o obvezatnom πtovanju ne-
djelje, ne shvaÊaju kakve Êe to donijeti posljedice. Kriza
je upravo pred nama.” (5T 753 (2TT 352))
“Dok ljudi spavaju, Sotona tako podeπava prilike da
Boæji narod ostane bez milosti i pravde. Pokret za oza-
konjenje nedjelje radi danas potajno. Njegovi voe pri-
krivaju svoje prave namjere, i mnogi koji se prikljuËuju
tom pokretu ni sami ne vide kamo ih odvodi povodna
struja. Njegov je program umjeren i prividno krπÊanski;
ali kad progovori, otkrit Êe duh Zmaja.” (Iz riznice svje-
doËanstava, str. 120)
Savez sila: Zmaj, Zvijer, laæni Prorok, dræava

“Uto opazih”, kaæe apostol Ivan, “gdje iz usta Zmaja,
iz usta Zvijeri i iz usta laænog Proroka izlaze tri neËista
duha kao æabe. To su, uistinu, proroËki duhovi koji proiz-
vode znakove i koji odlaze kraljevima cijeloga svijeta da ih
skupe za rat velikoga Dana Boga, SvemoguÊega.” (Otkri-
venje 16,13.14)
Tri laæne sile udruæuju se i traæe pomoÊ kraljeva cije-

log svijeta, to jest graanskih vlasti da izvrπe konaËni na-
pad na Boga, Njegov narod i Njegovu istinu.
Zmaj je ovdje spiritizam. Zmaj prvenstveno prikazuje
Sotonu (Otkrivenje 12,9). Ali u ovom sluËaju prorok ga
opisuje kako radi preko spiritizma, a ovaj se prikazuje i
djeluje kroz Ëetiri razliËita kanala: poganstvo (neznaboæaË-
ki oblici bogoπtovlja i praznovjerje u kojemu prevladava
spiritizam); suvremeni ili druπtveni spiritizam, krπÊanski spi-
ritizam koji se udruæio s protestantskim i katoliËkim obli-
cima bogoπtovlja kroz Ëuda i zajedniËko nauËavanje o bes-
mrtnosti duπe, i znanstveni spiritizam koji se provodi u
obliku znanstvenih istraæivanja pod imenom parapsiholo-
gije ili drugih suvremenih istraæivanja.
Zvijer je papinstvo (prva Zvijer iz Otkrivenja 13).
Laæni Prorok je dio protestantizma koji Êe odbaciti
istinu nakon πto mu ova bude upuÊena i udruæiti se u
traæenju pomoÊi dræave.
“U Otkrivenju 13. poglavlju (redci 1-10) nalazimo opis
druge Zvijeri, koja je sliËila na leoparda i kojoj Zmaj
‘predade svoju moÊ, svoje prijestolje i veliku vlast’. Ovim
simbolom, kako je to vjerovala veÊina protestanata, pred-
stavljeno je papinstvo, koje je naslijedilo moÊ, prijestolje
i silu drevnog Rimskog Carstva.” (Velika borba, str. 377)
“’Tada, obuzet gnjevom protiv Æene, Zmaj ode da
vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih
koji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËan-
stvo.’ (Otkrivenje 12,17) U bliskoj buduÊnosti vidjet Êemo
ispunjenje ovih rijeËi kad se protestantske crkve ujedine
sa svijetom i papinskom silom protiv πtovatelja Boæjih
zapovijedi. Isti duh koji je nadahnjivao papinstvo u pro-
πlim stoljeÊima, vodit Êe protestantizam da sliËno postu-
pa prema onima koji ostanu odani Bogu.
Crkva i dræava se sada pripremaju za buduÊi sukob.
Protestanti pod laænim izgovorima rade na tome da is-
taknu nedjelju kao πto su to Ëinile i pristaπe Rima.” (5T
449 (2TT 149))
“Sotona Êe razvojem spiritizma malo-pomalo poprav-
ljati put za svoje remek-djelo prijevare. Joπ nije u cijelosti
uspio ostvariti svoje nakane, ali Êe u tome uspjeti u po-
sljednjem ostatku vremena. Prorok kaæe: ‘Uto opazih...

tri neËista duha kao æabe... To su, usitinu, proroËki duhovi
koji proizvode znakove i koji odlaze kraljevima cijeloga
svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga, Svemo-
guÊega.’ (Otkrivenje 16,13.14) Osim onih koji Êe se odræati
Boæjom silom, vjerom u Njegovu RijeË, cijeli Êe svijet biti
uvuËen u ovu obmanu.” (Velika borba, str. 482)
“Protestantizam Êe pruæiti ruku zajedniπtva rimskoj
sili. Tada Êe se pojaviti zakon protiv subote Boæjeg stva-
ranja, a Bog Êe obaviti svoje ‘Ëudesno djelo’ na ovoj
zemlji. On je dugo trpio pokvarenost ovoga roda, poku-
πavao ga je privesti k sebi. Ali doÊi Êe vrijeme kad Êe on
napuniti mjeru svojih grijeha i tada Êe Bog djelovati. Ovo
vrijeme samo πto nije doπlo. Bog ima zapis o svim lju-
dima, izvjeπÊa o njima gomilaju se u nebeskim knjiga-
ma, a kad se uvede zakonska kazna protiv prekrπitelja
prvoga dana u tjednu, njhova Êe Ëaπa biti napunjena.”
(7BC 910)
“Kad protestantizam pruæi ruku preko ponora da
stegne ruku rimskoj sili, kada preko bezdana pruæi ruku
da stisne ruku spiritizma; kad, pod utjecajem ovog tro-
strukog saveza, naπa zemlja odbaci sva ustavna naËela
svoje protestantske i republikanske vladavine; kad omo-
guÊi πirenje papinskih zabluda i obmana, onda mi mo-
æemo znati da je doπlo vrijeme za Ëudotvorno djelovanje
Sotone i da je kraj blizu.
Kao πto je pribliæavanje rimske vojske uËenicima bilo
znak neposrednog razorenja Jeruzalema, tako Êe i ovaj
otpad nama biti znak koji pokazuje da je granica Boæjeg
strpljenja dostignuta, da je mjera bezakonja nacije puna,
i da se aneo milosti sprema da odleti i da se viπe nikad
ne vrati. Boæji narod Êe tada zapasti u nevolju koju su
proroci opisali kao vrijeme ‘Jakovljeve nevolje’.” (Iz riz-
nice svjedoËanstava, str. 119)
“Zemaljske snage, udruæene u ratu protiv Boæjih za-
povijedi, objavit Êe da se ‘svi, mali i veliki, bogati i siro-
maπni, slobodni i robovi’ (Otkrivenje 13,16) moraju poko-
riti crkvenim obiËajima svetkujuÊi laænu subotu.” (Velika
borba, str. 520)
“Dvjema velikim zabludama, zabludom o besmrtno-

sti duπe i zabludom o svetosti nedjelje, Sotona Êe uspjeti
obmanuti ljude. Dok prva polaæe temelj spiritizmu, druga
stvara vezu prijateljstva s Rimom. Protestanti Sjedinje-
nih Dræava prvi Êe preko bezdana pruæiti ruku da prihva-
te ruku spiritizma; posegnut Êe preko ponora da prihva-
te ruku rimske sile, i pod utjecajem ovog saveza ova Êe
zemlja poÊi stopama Rima u gaæenju prava savjesti.”
(isto, str. 505)
“Protestantski svijet stupit Êe u savez s Ëovjekom
bezakonja pa Êe se crkva i svijet naÊi u izopaËenom
skladu. Zbog toga Êe na svijet doÊi velika kriza. Sveto
pismo nauËava da Êe papinstvo ponovno preuzeti izgub-
ljenu nadmoÊ, te da Êe lomaËe progonstva ponovno biti
zapaljene zahvaljujuÊi ustupcima takozvanog protestant-
skog svijeta.” (2SM 367,368)
“Protestantske vlade naÊi Êe se u Ëudnoj situaciji.
One Êe se okrenuti svijetu. Takoer Êe u svojoj odvoje-
nosti od Boga pridonijeti da krivotvorina i otpad od Boga
postanu nacionalni zakoni.” (RH, 15. lipnja 1897.)
“Da bi Sjedinjene AmeriËke Dræave mogle naËiniti
kip Zvijeri, vjerska sila mora tako nadzirati graansku
vlast da se Crkva za postizanje svojih vlastitih ciljeva
moæe sluæiti autoritetom dræave.” (Velika borba, str. 380)
“Papisti, protestanti i svjetovni ljudi prihvatit Êe
vanjski oblik poboænosti, ali bez njezine sile, i u ovom
ujedinjenju vidjet Êe veliËanstveni pokret za obraÊenje
svijeta i poËetak dugo oËekivanog milenija.” (isto, str.
505)
“U Novome kao i u Starome svijetu papinstvu Êe u
Ëasti iskazanoj ustanovi nedjelje biti ukazano πtovanje
koje poËiva iskljuËivo na autoritetu Rimske Crkve.” (isto,
str. 497)
“Rimska crkva je Ëudesna po svojoj pronicljivosti i
lukavstvu. Ona moæe proËitati πto Êe se dogoditi. Ona
Ëeka povoljan trenutak, videÊi da joj protestantske cr-
kve iskazuju πtovanje prihvaÊanjem laæne subote i kako
se spremaju da je nametnu istim sredstvima kojima se
ona sluæila u proπlosti. Oni koji odbacuju svjetlo istine
potraæit Êe pomoÊ ove samozvane nepogreπive sile da

bi uzdigli ustanovu koja je potekla od nje same. Nije
teπko pretpostaviti kako Êe u ovom poslu spremno pri-
teÊi u pomoÊ protestantima. Tko zna bolje od papinskih
voa kako postupiti s onima koji su neposluπni Crkvi?
RimokatoliËka crkva, sa svom svojom razgranjeno-
sti po Ëitavom svijetu, predstavlja golemu organizaciju
pod nadzorom papinske stolice koja treba sluæiti njezi-
nim interesima. Milijuni njenih priËesnika u svakoj zemlji
na svijetu pouËeni su da ih sve povezuje odanost papi.
Bez obzira na narodnost ili dræavnu vlast, oni trebaju
autoritet Crkve smatrati veÊim od svega drugoga. Prem-
da se zaklinju dræavi na vjernost, iznad toga stoji zavjet
posluπnosti Rimu, koji ih oslobaa svake obveze suprot-
ne njegovim interesima.” (isto, str. 497,498)
“Neka se ne zaboravi da se Rim hvali upravo time
πto se nikada ne mijenja. NaËela Grgura VII. i Inocenta
III. joπ su uvijek naËela RimokatoliËke crkve. Kad bi ima-
la moÊ, Crkva bi ih provodila istim æarom kojim je to
Ëinila u proπlim stoljeÊima. Protestanti nisu dovoljno
svjesni πto Ëine kad predlaæu prihvaÊanje pomoÊi Rima
da bi se uzvisila nedjelja. Dok su zauzeti ostvarivanjem
svoga cilja, Rim ima cilj ponovno uspostaviti svoju vlast,
vratiti izgubljenu prevlast. Neka se u Sjedinjenim Dræa-
vama usvoji naËelo po kome Crkva moæe zaposliti ili
nadzirati dræavnu vlast; neka se vjerski obredi mogu na-
metati graanskim zakonima; ukratko, neka autoritet Cr-
kve i dræave gospodari savjeπÊu, i pobjeda Rima u ovoj
zemlji je osigurana.” (isto, str. 498)
“Papinska se Crkva nikada neÊe odreÊi svoje tvrd-
nje o nepogreπivosti. Sve πto je Ëinila progoneÊi one koji
odbacuju njene dogme dræi ispravnim. Zar ne bi pono-
vila ista djela kad bi joj se za to pruæila prilika? Neka se
samo uklone ograniËenja πto ih nameÊu svjetovne vlasti
i Rimu se vrati negdaπnja vlast, vrlo brzo bi doπlo do
oæivljavanja njegove tiranije i progonstva.” (isto, str. 484)
“Velika skupina Ëak i onih koji ne gledaju s naklo-
noπÊu na rimokatoliËanstvo ne vidi neku opasnost od
njegove moÊi i utjecaja. Mnogi istiËu da je duhovna i
moralna tama πto je vladala u srednjem vijeku potpo-

mogla πirenju njegovih dogmi, praznovjerja i tlaËenja, a
da veÊa prosvijeÊenost novoga doba, sveopÊe πirenje
znanja i sve veÊa slobodoumnost u vjerskim pitanjima
onemoguÊuje ponovno buenje netrpeljivosti i tiranije.
Sama pomisao da bi ovakvo stanje moglo postojati iza-
ziva podsmijeh. Istina je da je ovaj naraπtaj obasjan ve-
likom intelektualnom, moralnom i religijskom svjetloπÊu.
S otvorenih stranica svete Boæje RijeËi izlijeva se svjetlo
s Neba na Zemlju. Ali valja dræati na umu da je tama onih
koji izvrÊu i odbacuju svjetlo to veÊa πto je ponueno
svjetlo veÊe.” (isto, str. 490,491)
“Rimska Crkva sada pred svijetom pokazuje ljubaz-
no lice, pokrivajuÊi isprikama izvjeπÊe o uæasnim okrut-
nostima. Ona se odjenula u odjeÊu sliËnu Kristovoj, ali
se nije promijenila. Svako papinsko naËelo πto je posto-
jalo u proπlim stoljeÊima postoji i danas. Joπ uvijek vrije-
de uËenja πto ih je smislila u najmraËnijim stoljeÊima.
Neka se nitko ne zavarava! Papinstvo koje su protestanti
sada tako spremni poπtovati isto je ono πto je vladalo
svijetom u doba reformacije, kada su Boæji ljudi po cije-
nu svog æivota ustali da objave njezino bezakonje.” (isto,
str. 490)
“Sila koja prati poruku samo Êe razbjesniti one koji
joj se protive... Crkva Êe pozvati u pomoÊ jaku ruku gra-
anske vlasti i u tomu Êe se papisti i protestanti ujedi-
niti. Kad pokret za nametanje svetkovanja nedjelje pos-
tane smjeliji i odluËniji, bit Êe izglasan zakon protiv onih
koji vrπe Boæje zapovijedi. Zaprijetit Êe im novËanim kaz-
nama i zatvorom, a nekima Êe ponuditi i utjecajne polo-
æaje, uz druge nagrade i prednosti, kako bi ih privoljeli
da se odreknu svoje vjere.”(isto, str. 522)
“Protestantizam sada pruæa ruke preko ponora da
stisne ruku papinstvu i stvara se savez radi uklanjanja
subote iz Ëetvrte zapovijedi, a Ëovjek grijeha, koji je na
Sotonine nagovore uspostavio laænu subotu — to dijete
papinstva, bit Êe uzdignut na mjesto Boga.” (An Appeal
to Ministers and Conference Commitees, str. 38, izdala
Generalna Konferencija 1892.)
Kip Zvijeri
“Ona [Zvijer s rogovima kao u janjeta, to jest Sjedinjene
AmeriËke Dræave] Ëini velika Ëudesa... svjetujuÊi stanovni-
cima zemlje da naprave kip Zvijeri koja bi ranjena maËem,
ali ostade na æivotu. »ak joj je bilo dopuπteno da udahne
æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouz-
rokova da se pobiju svi koji se ne htjedoπe pokloniti kipu
Zvijeri.” (Otkrivenje 13,14.15)
Ovdje Zvijer s janjeÊim rogovima (Amerika) nareuje
stanovnicima zemlje da podignu kip rimskoj Zvijeri te da
udahnu æivot ovome kipu.
Ako je Zvijer (sila prikazana u Otkrivenju 13,1-10, to
jest papinski Rim) crkveno-politiËka, progoniteljska sila i
neprijatelj Boæji, kip Zvijeri mora biti neπto sliËno.
»injenica da Sjedinjene AmeriËke Dræave nareuju
svojim graanima da naËine kip Zvijeri upuÊuje na to da
Êe njezina vlada, u suradnji s crkvenim vlastima, takoer
prisiliti manjinu da se pokori njezinim vjerskim zahtjevi-
ma, u ovom sluËaju πtovanju nedjelje.
Kao πto je posljednja Zvijer iz Otkrivenja 13 traæila
pomoÊ graanskih vlasti da progoni “krivovjerce”, tako Êe
i kip Zvijeri uËiniti isto.
Kip Zvijeri stoga predstavlja savez otpaloga protes-
tantizma i dræave radi provoenja svoje vjerske nauke, po-
sebice nauku o nedjelji.
“’Kip Zvijeri’ predstavlja oblik otpalog protestantiz-
ma koji Êe se razviti kad protestantske crkve zatraæe
pomoÊ graanskih vlasti u provoenju svojih nauËava-
nja.” (GC 445)
“Samo se promjenom Boæjeg Zakona papinstvo mo-
glo uzdiÊi iznad Boga. Tko god svjesno vrπi tako promi-
jenjen Zakon, odaje vrhunsko πtovanje sili koja je tu
promjenu izvrπila. Takav Ëin posluπnosti papinskim zako-
nima predstavljao bi znak vjernosti papi namjesto Bo-
gu.” (Velika borba, str. 382,383)
“Da bi Sjedinjene AmeriËke Dræave naËinile kip Zvi-
jeri, vjerska vlast mora tako nadzirati civilnu vlast da se
Crkva za postizanje svojih vlastitih ciljeva moæe sluæiti
autoritetom dræave.” (isto, str. 380)
“Kad vodeÊe crkve u Sjedinjenim Dræavama, ujedi-

njene u toËkama nauka koje smatraju zajedniËkima, bu-
du utjecale na dræavu da nametne njihove propise i po-
dupre njihove ustanove, tada Êe protestantska Amerika
podiÊi kip rimokatoliËke hijerarhije, a neizbjeæna poslje-
dica bit Êe odreivanje graanskih kazni onima koji mi-
sle drukËije.” (isto, str. 382)
“Prisiljavanje protestantskih crkava da se svetkuje
nedjelja jest prisiljavanje na πtovanje papinstva — Zvije-
ri. Oni koji, svjesni zahtjeva Ëetvrte zapovijedi, odluËe
svetkovati laænu mjesto prave subote, time odaju πtova-
nje onoj vlasti koja je jedina naredila ovu promjenu. Ali
samim Ëinom πto svjetovna vlast prisiljava na vrπenje
vjerskih duænosti, crkve Êe same naËiniti kip Zvijeri; sto-
ga Êe prisiljavanje na svetkovanje nedjelje u Sjedinjenim
Dræavama biti prisiljavanje na πtovanje Zvijeri i njezina
kipa.” (isto, str. 385)
Æig Zvijeri
“Ona [Zvijer s janjeÊim rogovima, to jest Sjedinjene
AmeriËke Dræave] Ëini da svi — mali i veliki, bogati i siro-
maπni, slobodni i robovi — udare sebi æig na desnicu ili na
Ëelo i da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati ako nema
udaren æig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.” (Otkrivenje
13,16,17)
Premda mi joπ ne razumijemo πto sve æig Zvijeri obu-
hvaÊa, znamo da Êe æig oznaËavati one koji πtuju nedjelju.
Ali to Êe se dogoditi tek kad u cijelosti bude odbaËena
istina o suboti i kad se πtovanje nedjelje bude provodilo
silom zakona.
Zvijer s rogovima kao u janjeta (to jest Sjedinjene
AmeriËke dræave) sila je koja na nagovor udruæenog protes-
tantizma gradi kip Zvijeri, a ovaj nameÊe æig prve Zvijeri,
to jest Rima. To je dræava koja zakonom prisiljava vjersko
obdræavanje nedjelje i Ëini ga obvezatnim progoneÊi one
koji se tomu suprote. Sjedinjene AmeriËke Dræave prve Êe
prisilno provoditi ovo svetkovanje, ali Êe im se uskoro
pridruæiti sve ostale dræave diljem svijeta.
Onima koji odbiju primiti æig Zvijeri i πtovanjem subo-

te pokaæu svoju odanost Bogu primajuÊi na taj naËin Boæji
peËat, bit Êe uskraÊena temeljna prava, kao pravo da ku-
puju, prodaju, rade itd. Ali Bog Êe biti njihova svemoÊna
pomoÊ i zaπtita.
“Znak ili peËat Boæji oËituje se u πtovanju sedmoga
dana subote, uspomene na stvaranje. ‘Jahve opet reËe
Mojsiju: Reci Izraelcima: Subote moje morate odræavati,
jer subota je znak izmeu mene i vas od naraπtaja do
naraπtaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveÊu-
jem.‘ (Izlazak 31,12,13) Ovdje je subota jasno oznaËena
kao znak izmeu Boga i Njegovog naroda.
Æig Zvijeri znaËi suprotnost — πtovanje prvog dana
u tjednu. Ovaj æig razluËuje one koji priznaju autoritet
papinstva od onih koji priznaju Boæju vlast.” (8T 117 (3TT
232))
E. G. White je komentirajuÊi Otkrivenje 14,9-12 izja-
vila:
“Ivan je vidio ljude razliËite od onih koji se dræanjem
prvog dana u tjednu klanjaju Zvijeri ili njezinom kipu.
©tovanje ovog dana je æig Zvijeri.” (TM 133)
“Spoznaja koju smo primili o poruci treÊega anela
prava je svjetlost. Æig Zvijeri upravo je ono πto je o njemu
objavljeno. Joπ ne razumijemo sve o tome, niti Êemo sve
shvatiti dok se svitak sasvim ne otvori; meutim, najsve-
Ëaniji rad se mora obaviti u naπem svijetu.” (Iz riznice
“Subota Êe biti veliki ispit odanosti, jer je toËka is-
tine posebno izloæena napadima. Kad za ljude doe
posljednji ispit, onda Êe biti povuËena graniËna crta iz-
meu onih koji sluæe Bogu i onih koji Mu ne sluæe. Dok
Êe svetkovanje laæne subote sukladno dræavnim zako-
nima, suprotno Ëetvrtoj zapovijedi, biti priznanje vjerno-
sti sili koja se protivi Bogu, svetkovanje prave subote je,
u posluπnosti Boæjem Zakonu, dokaz vjernosti Stvorite-
lju. Dok Êe jedni primanjem znaka pokornosti zemalj-
skim vlastima primiti æig Zvijeri, drugi Êe izborom znaka
vjernosti boæanskom autoritetu primiti Boæji peËat. (Ve-
lika borba, str. 521)
“Kad budu odbacili instituciju koju je Bog proglasio

znakom svoga autoriteta i namjesto nje iskazivali poπto-
vanje onoj koju je Rim izabrao kao znak svoje vrhovne
vlasti, ljudi Êe time primiti znak odanosti Rimu — ‘æig
Zvijeri’.” (isto, str. 450)
“Tijekom razdoblja krπÊanstva veliki neprijatelj ljud-
ske sreÊe uËinio je subotu iz Ëetvrte zapovijedi pred-
metom posebnog napada. Sotona kaæe: ‘Radit Êu protiv
Boæjih uredbi. Dat Êu silu svojim sljedbenicima da odba-
ce Boæji spomenik, sedmi dan subotu. Tako Êu svijetu
pokazati da je dan koji je Bog posvetio i blagoslovio
promijenjen. Taj dan neÊe ostati u umovima ljudi. Izbri-
sat Êu i sjeÊanje na njega. Na njegovo Êu mjesto staviti
dan koji Bog nije odobrio, dan koji ne moæe biti znak
izmeu Njega i Njegovog naroda. One koji prihvate ovaj
dan navest Êu da mu pripiπu svetost koju je Bog pripi-
sao sedmome danu...
Ljudski Êe zakoni biti tako strogi da se ljudi neÊe
usuditi πtovati sedmi dan subotu. Zbog straha od nedo-
statka hrane i odjeÊe, oni Êe se pridruæiti svijetu u krπe-
nju Boæjeg Zakona. Zemlja Êe u cijelosti biti pod mojim
[Sotoninim] nadzorom.’” (PK 183,184)
“Da bi osigurali popularnost i pokroviteljstvo, zako-
nodavci Êe se pokoriti zahtjevima za zakonom o nedjelji.
Oni koji se boje Boga neÊe moÊi prihvatiti ustanovu koja
krπi zapovijed Zakona.” (5T 451)
“Ali krπÊani su u ranijim stoljeÊima svetkovali ne-
djelju, uvjereni da svetkuju biblijski dan subotu. I danas
u svakoj crkvi, ne iskljuËujuÊi RimokatoliËku, ima pravih
krπÊana koji iskreno vjeruju da je nedjelja boæanski od-
reen dan odmora. Bog prihvaÊa njihovu iskrenu namje-
ru i poπten postupak. Ali kad svetkovanje nedjelje bude
nametnuto zakonom i svijetu bude jasna obveza prema
pravoj suboti, onda Êe svi koji budu prestupali Boæju
zapovijed, da bi posluπali propis iza kojega nema veÊeg
autoriteta nego πto je Rim, time πtovati papinstvo viπe
nego Boga. Takvi Êe se pokloniti Rimu i sili koja silom
nameÊe instituciju koju je uveo Rim. Oni se klanjaju zvi-
jeri i njezinom kipu. Kad budu odbacili instituciju koju je
Bog proglasio znakom svoga autoriteta i namjesto nje

iskazivali poπtovanje onoj koju je Rim izabrao kao znak
svoje vrhovne vlasti, ljudi Êe time primiti znak odanosti
Rimu — ‘æig Zvijeri’. I tek kad ovaj predmet bude jasno
iznesen ljudima i oni dou u poloæaj da biraju izmeu
Boæjih i ljudskih zapovijedi, tada Êe oni koji nastave s
prestupanjem primiti ‘æig Zvijeri’.” (Velika borba, str. 450)
“Tko se ne bude htio pokoriti, bit Êe izloæen graan-
skim kaznama, a na kraju Êe biti objavljeno da zasluæuje
smrt. S druge strane, Boæji Zakon koji nalaæe poπtovanje
Stvoriteljeva dana odmora, zahtijeva posluπnost i prijeti
srdæbom protiv svih koji krπe njegove propise.
Kad se ovo bude jasno iznijelo ljudima, tko god bu-
de gazio Boæji Zakon da bi posluπao ljudske naredbe,
primit Êe æig Zvijeri; on prima znak odanosti sili koju je
odluËio sluπati namjesto Boga.” (isto, str. 520)
Zakon o nedjelji
29. svibnja 1961. Vrhovni sud Sjedinjenih AmeriËkih
Dræava glasovanjem veÊine donio je odluku od povijesnog
znaËenja, posebice s proroËkog motriπta. On je objavio da
je zakon o nedjelji graanske, a ne vjerske naravi te je
stoga ustavan. Ova je odluka πirom otvorila vrata za daljnje
ozakonjenje πtovanja nedjelje u svim saveznim dræavama.
Trenutno veÊina ovih dræava ima neki oblik zakona o
nedjelji, u mnogim sluËajevima ograniËene primjene.
Sada pokret za zakon o nedjelji ponovno razmatra
ove zakone da bi ih uËinio stroæim i sveobuhvatnijim. Ovo
otvara put za potpunije ispunjenje proroËanstva.
Mi neÊemo dalje razmatrati ovaj predmet, ali Ëitatelja
upuÊujemo na Dodatak gdje se nalazi niz proroËkih Ëinje-
nica od velikog znaËenja za ovu temu.
Nedjelja kao dan misionskog rada

“Ako nedjelju posvetimo misionskom radu, uzima-
mo biË iz ruku zlonamjernih fanatika koji bi bili sretni
kad bi ponizili adventiste sedmoga dana. Kad vide da mi
provodimo nedjelju posjeÊujuÊi ljude i otvarajuÊi im Sve-

to pismo, oni Êe znati da su pokuπaji da zakonom o
nedjelji ometu naπ rad beskorisni.” (9T 232,233 (3TT 395))
“Dragi brate: pokuπat Êu odgovoriti na tvoje pitanje
o tome πto bi trebao Ëiniti u sluËaju provoenja zakona
o nedjelji.
U vrijeme kad smo oËekivali takvu krizu kakva se
tebi pribliæava, Gospodin mi je pokazao da, kad ljudi
budu pokrenuti silom odozdo da prisilno provode πtovanje
nedjelje, adventisti sedmog dana trebaju pokazati mu-
drost uzdræavajuÊi se od svakidaπnjeg posla na taj dan,
posveÊujuÊi se misionskom radu.
Protivljenje zakonu o nedjelji samo bi osnaæilo vjer-
ske fanatike u progonstvu koje æele provesti. Ne pruæajte
im priliku da vas nazovu krπiteljima zakona. Ako im je
dopuπteno da zauzdavaju ljude koji se ne boje ni Boga
ni ljudi, obuzdavanje Êe uskoro izgubiti svoj Ëar i oni Êe
uvidjeti da to nije ni dosljedno niti prikladno da budu
strogi u πtovanju nedjelje. Nastavite svoje misionsko dje-
lovanje s Biblijom u ruci, i neprijatelj Êe uvidjeti da je
pogorπao svoje vlastito stanje. Mi ne primamo æig Zvijeri
ako pokaæemo mudrost u odræavanju mira uzdræavanjem
od rada koji nekoga vrijea, a istodobno obavljamo dje-
lo od najveÊe vaænosti.” (9T 232 (3TT 395))
“Neka uËitelji u naπim πkolama odvoje nedjelju za
misionske napore. PouËena sam da Êe oni tako moÊi
poraziti neprijateljeve namjere. Neka uËitelji povedu uËe-
nike na sastanke s onima koji ne poznaju istinu. Time Êe
postiÊi daleko viπe nego πto bi postigli na neki drugi
naËin.” (9T 233 (3TT 369))
“Provedite nedjelju u misioniranju za Boga. UËitelji,
idite sa svojim uËenicima. Odvedite ih u πumske zaseo-
ke [rijetko naseljena podruËja u πumama, gdje su kuÊe
Ëesto meusobno udaljene milju i viπe], i posjetite ljude
u njihovim domovima.” (9T 237 (3TT 400))
Samo dvije skupine

Kad velika kriza zahvati Crkvu, krπÊanstvo Êe biti po-
dijeljeno na dvije razliËite skupine: jedna Êe biti odana
Boæjim zapovijedima, ukljuËujuÊi i zapovijed o suboti, a

druga neprijateljima istine koji πtuju nedjelju. Prva, manji-
na, bit Êe prezrena i progonjena od veÊine.
“Bezboænici Êe na razne naËine pokuπavati sruπiti
Stvoriteljev spomenik i uzvisiti ustanovu Rima. Tijekom
sukoba cijelo Êe se krπÊanstvo podijeliti u dvije velike
skupine, na one koji vrπe Boæje zapovijedi i imaju Isuso-
vo svjedoËanstvo, i one koji πtuju Zvijer, njezin kip i pri-
maju njezin æig. Premda Êe Crkva i dræava udruæiti snage
ne bi li prisilile sve, ‘male i velike, bogate i siromaπne,
slobodne i robove’, da prime æig Zvijeri, Boæji ga narod
ipak neÊe primiti.” (9T 16,17 (3TT 285))
“Tijekom sukoba cijeli Êe se krπÊanski svijet podi-
jeliti na dvije velike skupine — na one koji Ëuvaju Boæje
zapovijedi i vjeru u Isusa i one koji se klanjaju Zvijeri i
njezinom kipu i primaju njezin æig.” (Velika borba, str.
386)
“Sotonino neprijateljstvo prema dobru sve Êe viπe
dolaziti od izraæaja kad pokrene sve svoje sile u zavrπ-
nici pobune, i svaka duπa koja ne bude u potpunosti
predana Bogu i koju ne bude odræavala boæanska snaga,
udruæit Êe se sa Sotonom protiv Neba i sudjelovati u bici
protiv Vladara svemira.” (TM 465)
“Borba protiv Boæjeg Zakona, koja je poËela na Ne-
bu, nastavit Êe se sve do kraja vremena. Svaki Êe Ëovjek
biti provjeren. Posluπnost ili neposluπnost pitanje je u
kojem svatko mora odluËiti za sebe. Svi Êe se morati
opredijeliti izmeu Boæjeg Zakona i ljudskih zakona. Tu
Êe biti povuËena crta razdvajanja. Bit Êe samo dvije sku-
pine. Svaki Êe karakter biti u potpunosti razvijen i tad Êe
se vidjeti tko je izabrao odanost, a tko pobunu. Tada Êe
doÊi kraj.” (DA 763)
“Ali kad svijet ukine Boæji Zakon, kakav Êe to imati
uËinak na one koji su istinski posluπni i pravedni? HoÊe
li njih odnijeti snaæna struja zla? BuduÊi da se tako velik
broj ljudi svrstava pod zastavu Kneza tame, hoÊe li Boæji
narod koji dræi Njegove zapovijedi popustiti u svojoj oda-
nosti? Nikada! Onaj koji boravi u Kristu neÊe pogrijeπiti
ni pasti. Kristovi odani sljedbenici poklonit Êe se viπem
autoritetu od bilo kojega zemaljskog vladara. Dok Êe

prijezir prema Boæjim zapovijedima navesti mnoge da
odbace istinu i pokaæu manje poπtovanje prema njoj,
vjerni Êe s joπ veÊom gorljivoπÊu stajati uz jasnu istinu.”
(2SM 368,369)
Smrtna presuda
“»ak joj je [Zvijeri s rogovima kao u janjeta, to jest
Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama] bilo dopuπteno da udah-
ne æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i pro-
uzrokova da se pobiju svi koji se ne htjedoπe pokloniti
kipu Zvijeri.” (Otkrivenje 13,15)
Ova naredba o pogubljenju bit Êe izdana nakon svrπet-
ka vremena probe, tijekom velike nevolje, i uzrokovat Êe
bjeæanje Boæje djece iz malih gradova (oni su veÊ napustili
velike gradove kad je bio objavljen zakon o nedjelji). Bit
Êe odreeno toËno vrijeme kad Êe naredba stupiti na snagu.
Ali, hvala Bogu, nijedna vjerna osoba neÊe biti pogub-
ljena. Tijekom tog vremena, sve do isteka sata odreenog
za uniπtenje, Bog Êe Ëudesno πtititi svoje izabrane, one koji
su zapeËaÊeni. U trenutku isteka vremena dogodit Êe se
strahoviti nadnaravni potres zemlje koji Êe paralizirati bez-
boæne i izbaviti pravedne. (Ovim se dogaajima opπirnije
bavimo u 10. i 11. poglavlju ove knjige.)
“Zemaljske snage, udruæene u ratu protiv Boæjih za-
povijedi, objavit Êe da se ‘svi, mali i veliki, bogati i siro-
maπni, slobodni i robovi’ (Otkrivenje 13,16) moraju poko-
riti crkvenim obiËajima svetkujuÊi laænu subotu. Tko se
ne bude htio pokoriti, bit Êe izloæen graanskim kazna-
ma, a na kraju Êe biti objavljeno da zasluæuje smrt.”
“Bit Êe izdana naredba da svi moraju odbaciti subo-
tu iz Ëetvrte zapovijedi i πtovati prvi dan, ili Êe izgubiti
æivot.” (1T 353,354 (1TT 131))
“Vidjela sam da Êe Ëetiri anela zadræavati Ëetiri
vjetra dok Isus ne obavi svoje djelo u Svetiπtu, a tada Êe
doÊi sedam zala. Ova Êe zla razbjesniti zle protiv pra-
vednika, jer Êe misliti da smo mi donijeli Boæje sudove
na njih te da Êe zla prestati ako nas uklone sa zemlje.

Izlazi naredba da se pobiju sveti, πto njih navodi da mole
dan i noÊ za izbavljenje. To je vrijeme Jakovljeve nevo-
lje.” (EW 36,37)
“Ljudski Êe bijes biti posebno usmjeren protiv onih
koji svetkuju subotu iz Ëetvrte zapovijedi, a na kraju Êe
izaÊi sveopÊa naredba da se provede smrtna kazna.”
(PK 512)
“Kad onima koji poπtuju Boæji Zakon bude uskraÊe-
na zaπtita ljudskih zakona, u razliËitim Êe se zemljama
istodobno pojaviti pokret za njihovo uniπtenje. Kad se
pribliæi vrijeme odreeno dekretom, ljudi Êe se urotiti da
istrijebe omraæenu sektu. OdluËit Êe da jedne noÊi za-
daju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπutkati glas ne-
slaganja i prijekora.” (Velika borba, str. 546)
Ovdje se kaæe da Êe smrtna presuda biti nareena no-
Êu. BuduÊi da prema graanskim zakonima dan poËinje u
ponoÊ, razumljivo je kako Êe ovaj sat biti izabran za izvr-
πenje ove zapovijedi. Mi Êemo kasnije vidjeti kako je Bog
izbavio svoj narod u ponoÊ.
Izmeu objave naredbe i dana izvrπenja bit Êe vremen-
ski razmak. Ne znamo koliko Êe on biti dug.
“Vjerne svojoj duænosti, nebeske straæe nastavljaju
bdjeti. Premda je opÊim dekretom odreeno vrijeme kad
vrπitelje zapovijedi mogu pobiti, njihovi Êe im neprijatelji
u nekim sluËajevima i prije tog vremena pokuπati uzeti
æivot. Ali nitko ne moæe proÊi pokraj silnih Ëuvara postav-
ljenih oko svake vjerne duπe. Neke napadaju pri bijegu
iz gradova i sela, ali maËevi podignuti protiv njih slomit
Êe se i pasti bespomoÊni poput slamke. Druge Êe πtititi
aneli u obliku ratnika.” (Velika borba, str. 543)
“Naredba koja Êe izaÊi protiv Boæjeg naroda bit Êe
sliËna onoj koju je izdao Ahasver protiv Æidova u vrijeme
Estere.” (5T 450 (2TT 149))
“BuduÊi da Êe dekret πto ga budu izdali razni vladari
krπÊanskog svijeta protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi
uskratiti zaπtitu vlasti i prepustiti ih onima koji ih æele
uniπtiti, Boæji Êe narod pobjeÊi iz gradova i sela, i u sku-
pinama obitavati na najpustijim i najsamotnijim mjesti-
ma. Mnogi Êe potraæiti skloniπte u planinskim utvrda-

ma.” (Velika borba, str. 538)
Napuπtanje gradova
Bog je adventistima sedmoga dana unaprijed dao milo-
stivo upozorenje o teπkim vremenima koja oËekuju Crkvu,
osobito kad se izda naredba kojom Êe se πtovateljima subote
zabraniti kupnja osnovnih æivotnih potrepπtina. Mnoge Êe
obitelji, kako Bog bude otvarao put, prije krize napustiti
gradove i naseljavati se u seoskim predjelima prikladnijim
za fiziËku i duhovnu bitku i za uzgajanje hrane za obitelj.
“Ne bismo se trebali nastanjivati tamo gdje Êemo
biti prisiljeni na bliske odnose s onima koji ne πtuju Bo-
ga... Uskoro Êe nastupiti kriza u odnosu na πtovanje ne-
djelje...
Pristaπe nedjelje sve su glasniji, a to znaËi da se
pribliæava tlaËenje onih koji su odluËni u πtovanju Gos-
podnje subote. Mi se trebamo nastaniti tamo gdje u pot-
punosti moæemo vrπiti zapovijed o suboti... Moramo pa-
ziti da se ne naemo tamo gdje Êe nama i naπoj djeci
biti teπko πtovati subotu.
Ako Boæjom providnoπÊu potraæimo mjesto udalje-
no od gradova, Gospodin Êe nam ga dati. Pred nama je
vrijeme nevolje.
Kad se vlast dana kraljevima koristi na dobro, to je
zbog toga πto se onaj koji nosi odgovornost nalazi pod
boæanskim utjecajem. Kad se vlast udruæi s bezboænoπ-
Êu, udruæena je sa sotonskim oruima, i tada radi na
uniπtenju onih koji su Gospodnje vlasniπtvo. Protestant-
ski svijet je uspostavio idolsku subotu na mjesto gdje bi
trebala biti Boæja subota i ide stopama papinstva. Ovo je
razlog zbog kojega ja vidim potrebu da se Boæji narod
iseli iz velikih gradova u mirna mjesta gdje Êe moÊi ob-
raivati zemlju i uzgajati vlastite proizvode. Tako Êe moÊi
odgojiti svoju djecu u jednostavnim zdravim navikama.
Vidim potrebu da se sve uæurbano pripremi za nevolju.”
(2SM 359)
“Brzo se pribliæava vrijeme kad Êe snage koje nad-
ziru radniËke sindikate postati vrlo nasilne. Gospodin je
uvijek iznova poduËavao naπe vjernike da odvedu svoje

obitelji iz gradova u sela gdje se mogu sami uzdræavati,
jer Êe u buduÊnosti problem kupnje i prodaje biti vrlo
ozbiljan. Mi bismo sada trebali poËeti posveÊivati pozor-
nost upozorenjima koja nam se stalno ponavljaju: iza-
ite iz gradova u seoska podruËja, gdje kuÊe nisu zbije-
ne i gdje Êemo moÊi izbjeÊi smetnje neprijatelja.” (2SM
141)
Bijeg iz gradova
Kad bude izglasan zakon o nedjelji i poËne se strogo
provoditi, to Êe biti vrijeme da vjerni napuste velike grado-
ve. Ovo Êe se morati brzo obaviti.
Nakon svrπetka provjere, dok se budu izlijevala zla i
izricala smrtna presuda, Boæja Êe djeca bjeæati iz malih
gradova i sela i naseljenih podruËja.
“Sad nije vrijeme da Boæji narod ugaa sebi i nago-
milava zemaljska blaga. Nije daleko vrijeme kad Êemo,
kao prvi uËenici, biti primorani traæiti skolniπte u pustim
i osamljenim mjestima. Kao πto je æidovskim krπÊanima
opsada Jeruzalema bila znak za bjeæanje, tako Êe prijet-
nje silom od strane naπe nacije (Sjedinjenih AmeriËkih
Dræava) u naredbi kojom stupa na snagu papinski dan
odmora biti upozorenje za nas. Tada Êe biti vrijeme da
napustimo velike gradove, da se pripremimo i za napuπ-
tanje manjih i zamijenimo ih osamljenim domovima u
zabaËenim mjestima meu planinama.” (Iz riznice svjedo-
Ëanstava, str. 132,133)
ma. Mnogi Êe potraæiti skloniπte u planinskim utvrdama.
Kao krπÊanima iz piemontskih dolina, utvrde na stijena-
ma postat Êe im utoËiπte pa Êe zahvaljivati Bogu za mo-
guÊnost da prebivaju u visinama (Izaija 33,16). Ali Êe
mnogi iz svih naroda i slojeva, svi odreda, bogati i siro-
maπni, crni i bijeli dospjeti u najnepravednije i najokrut-

nije ropstvo. Voljena Êe Boæja djeca provoditi teπke da-
ne, vezana lancima, zatvorena iza reπetaka, osuena na
smrt, neka naizgled ostavljena da umru od gladi u mraË-
nim i odvratnim tamnicama. Nijedno ljudsko uho nije
otvoreno da Ëuje njihov jauk, nijedna ljudska ruka nije
im spremna pomoÊi...
Premda ih neprijatelji mogu baciti u zatvor, tamniËki
zidovi ne mogu prekinuti vezu izmeu njihove duπe i
Krista. Onaj koji vidi svaku njihovu slabost, koji je upoznat
sa svakom kuπnjom, viπi je od svih zemaljskih sila, i
aneli Êe ih posjetiti u samicama, donoseÊi svjetlo i mir
s Neba.” (Velika Borba, str. 538,539)
“Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela,
okupljaju se u skupine i æive u najosamljenijim mjestima.
Aneli su im donosili vodu i hranu dok su bezboænici
patili od gladi i æei.” (EW 282)
Pjesma pobjede
Hvala Bogu za proroËku sliku kojom je nadahnuo bib-
lijske pisce i Njegove vjesnike posljednjeg vremena. Mi
vidimo “malo stado” — svete koji nose Boæji peËat, koji su
odræali svoju vjeru i proπli neozlijeeni kroz vrijeme kuπ-
nje pod Ëudesnom zaπtitom Najviπega. Na kraju su prika-
zani kako stoje na staklenom moru pjevajuÊi pjesmu po-
bjede. Prorok kaæe: “Takoer spazih neπto kao stakleno
more pomijeπano s vatrom i pobjednike Zvijeri, njezina
kipa i broja njezina imena, gdje stoje na staklenom moru
s citrama Boæjim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæje-
ga i pjesmu Janjeta: Velika su i divna tvoja djela, Gospo-
daru, Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi,
Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,2.3)
121
7. poglavlje
Djelo prijevare — spiritizam

Sinteza — Varljiva Ëuda — Sotonske obmane —
Pokuπaj oponaπanja drugoga Kristovog dolaska —
Obrana protiv prijevare — Zaπtita od spiritizma
Sinteza
Posljednji dani bit Êe obiljeæeni posebnim spiritistiË-
kim oËitovanjima. Spiritizam Êe postati jedna od tri velike
sile koja Êe varati i progoniti vjerne. Spiritizam se ne pojav-
ljuje samo kao Ëlan zastraπujuÊeg trostrukog saveza spome-
nutog u Otkrivenju 16,13.14 — nazvan “Zmaj” — veÊ dje-
luje kao sredstvo za povezivanje ostalih sila.
Stoga nakon πto prorok kaæe da je vidio tri neËista
duha kako izlaze iz usta Zmaja (spiritizam), Zvijeri (kato-
licizam) i laænoga Proroka (otpali protestantizam), on do-
daje da su ovo troje “proroËki duhovi koji proizvode zna-
kove”. Drugim rijeËima, spiritizam dominira ovim trima
ustanovama i oËitovat Êe se pomoÊu nadnaravnih djela.
Ovaj Êe proces doseÊi vrhunac kad Sotona bude poku-
πao oponaπati najveÊi dogaaj svih vremena — drugi Kri-
stov dolazak.
Jedini naËin na koji netko moæe biti zaπtiÊen od ovih
prijevara — sve lukavijih kako vrijeme odmiËe — jest da
bude Ëvrsto ukorijenjen u istini prouËavanjem Boæje rijeËi
i Duha proroπtva.
Varljiva Ëuda
“Uto opazih da iz usta Zmaja, iz usta Zvijeri i iz usta
laænog Proroka izlaze tri neËista duha kao æabe. To su,
uistinu, proroËki duhovi koji proizvode znakove i koji od-
laze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga
Dana Boga, SvemoguÊega.” (Otkrivenje 16,13.14)
“Jer Êe se pojaviti laæni mesije i laæni proroci te Êe
Ëiniti tolike Ëudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo mo-
guÊe, i same izabranike.” (Matej 24,24)
“Ona Ëini velika Ëudesa, tako da i vatru s neba spuπta
na zemlju naoËigled ljudi, i zavodi stanovnike zemlje Ëu-
desima koja su joj dana da ih Ëini u sluæbi Zvijeri, svjetu-
juÊi stanovnicima zemlje da naprave kip Zvijeri koja bi
ranjena maËem, ali ostade na æivotu.” (Otkrivenje 13,13.14)
“Vidjela sam da Êe se uskoro* smatrati huljenjem
govoriti protiv tajnovitog kucanja duhova, te da Êe se
sve viπe πiriti, da Êe se sotonska sila umnoæiti, a neki od
njemu predanih sljedbenika Ëinit Êe Ëuda, Ëak Êe i vatru
spuπtati s neba pred oËima ljudi. Pokazano mi je da Êe
ovi suvremeni Ëarobnjaci tajnovito kucanje duhova i mes-
merizam tumaËiti kao da dolazi od naπega Gospodina
Isusa Krista, te da Êe mnogi povjerovati da su silna djela
Boæjega Sina tijekom Njegova boravka na zemlji ostva-
rena istom silom.” (EW 86,87)
“Protestanti Sjedinjenih AmeriËkih Dræava prvi Êe pre-
ko bezdana pruæiti ruku da prihvate ruku spiritizma; po-
segnut Êe preko ponora da prihvate ruku rimske sile, i
pod utjecajem ovog trostrukog saveza ova Êe zemlja
poÊi stopama Rima u gaæenju prava savjesti.
BuduÊi da spiritizam neobiËno vjerno oponaπa da-
naπnje nazovikrπÊanstvo, on ima veÊu moÊ da prevari i
zavede. Sam Sotona se obratio sukladno suvremenom
poretku stvari. On Êe se pojaviti kao aneo svjetla. Uz
pomoÊ spiritizma dogodit Êe se mnoga Ëuda; bolesni Êe
se izlijeËiti, a zbivat Êe se i mnoga neosporna Ëuda. I
kad zli duhovi budu izjavljivali da vjeruju u Bibliju i po-
* Napisano 24. kolovoza 1850.

DJELO PRIJEVARE — SPIRITIZAM 123
kazali πtovanje prema institucijama Crkve, njihov Êe rad

biti primljen kao otkrivenje boæanske sile.” (Velika borba,
str. 505)
“Dok Êe se ljudima prikazivati kao veliki lijeËnik koji
moæe izlijeËiti sve njihove bolesti, on Êe donijeti bolesti
i propast sve dok gusto napuËeni gradovi ne budu pre-
tvoreni u ruπevine i pustoπ “ (Velika borba, str. 506)
“Sotona se sluæi prirodnim silama da prikupi svoju
æetvu nespremnih duπa. On je prouËio tajne laboratorija
prirode i koristi svu svoju moÊ da upravlja prirodnim
silama koliko mu to Bog dopuπta.” (isto, str. 506)
“Sotona Êe djelovati laænim Ëudesima, Ëak spuπta-
juÊi vatru s neba naoËigled ljudi (Otkrivenje 13,13). Na
ovaj Êe naËin stanovnici Zemlje biti navedeni na odluku.”
(isto, str. 526)
“Usporedo s propovijedanjem Evanelja djeluju i po-
srednici prijevarnih duhova. Mnogi se ljudi iz radoznalo-
sti igraju s njima, ali kad vide dokaze o djelovanju nad-
ljudske sile, bivaju sve viπe primamljivani dok ne pot-
padnu pod volju koja je snaænija od njihove vlastite. Oni
se ne mogu osloboditi njezine tajanstvene sile.” (»eænja
vjekova, str. 206)
“Crta koja razdvaja toboænje krπÊane od bezboænika
danas je jedva uoËljiva. Vjernici Crkve vole ono πto svijet
voli i spremni su mu se pridruæiti; a Sotona je odluËan da
ih ujedini u jednom tijelu i tako ojaËa svoju stvar uvlaËe-
Êi ih sve u redove spiritista. Papini sljedbenici, koji se
hvale Ëudima kao pouzdanim znakom prave Crkve, bit
Êe spremno prevareni ovom silom koja Ëini Ëuda, a bit
Êe obmanuti i protestanti, buduÊi da su odbacili πtit isti-
ne. Papisti, protestanti i svjetovni ljudi prihvatit Êe vanj-
ski oblik poboænosti, ali bez njezine sile, i u ovom ujedi-
njenju vidjet Êe se veliËanstveni pokret za obraÊenje svi-
jeta i poËetak dugo oËekivanog milenija.
Sotona se s pomoÊu spiritizma pojavljuje kao dobro-
Ëinitelj ljudskog roda; lijeËi bolesti ljudi i tvrdi da donosi
novi i uzviπeniji sustav religije; a istodobno radi na ruπe-
nju. Njegove kuπnje vode mnoπtvo u propast. Neumjere-
nost svrgava razum, a slijede osjetilna zadovoljstva, su-
kobi i krvoproliÊe. Sotona uæiva u ratu, jer on potiËe

najniæe strasti duπe i zatim povlaËi u vjeËnost svoje ær-
tve ogrezle u poroku i krvi. Njegov je cilj poticanje naroda
da zarate jedni protiv drugih, jer tako moæe odvratiti mi-
sli ljudi od priprema kako bi opstali u Dan Boga.” (Velika
“U nesreÊama i nezgodama na moru i kopnu, u veli-
kim poæarima, u æestokim orkanima i straπnom padanju
tuËe, u burama, poplavama, ciklonima, plimnim valovima
i potresima, na svakom mjestu i na tisuÊe naËina Sotona
iskazuje svoju moÊ. On uniπtava dozrelu æetvu, kojoj slijede
glad i oskudica. Puπta u zrak smrtne zaraze pa tisuÊe
pogibaju od epidemija. Ove Êe kazne postajati sve ËeπÊe
i kobnije. Uniπtenje Ëeka ljude i æivotinje. ‘Zemlja tuæi,
vene, svijet gine, gasne... Oskvrnjena je zemlja pod æite-
ljima svojim, jer prestupiπe Zakon, pogaziπe odredbu, Sa-
vez vjeËni razvrgoπe.’ (Izaija 24,4.5)” (isto, str. 506,507)
“Uskoro Êe se pred nama otkriti posljednja velika
obmana. Antikrist Êe pred naπim oËima izvesti svoja Ëu-
dotvorna djela. Njegova Êe imitacija biti toliko sliËna iz-
vorniku da Êe ih biti nemoguÊe razlikovati, osim putem
Svetoga pisma.” (isto, str 510)
“Uskoro Êe se zametnuti æestoka bitka izmeu onih
koji sluæe Bogu i onih koji Mu ne sluæe. Uskoro Êe biti
izreπetano sve πto se izreπetati moæe, tako da Êe ostati
samo oni koji se ne mogu poljuljati...
A Sotona Êe, okruæen zlim anelima, tvrdeÊi da je
Bog, Ëiniti najraznovrsnija Ëuda da prevari ako bude mo-
guÊe i izabranike... Boæji provjereni i iskuπani narod naÊi
Êe snagu u znaku opisanom u Izlasku 31,12-18. Oni Êe
se takoer osloniti na æivu rijeË: ‘Pisano je’. Oni koji su
prekrπili svoj zavjet s Bogom, toga Êe dana biti bez Bo-
ga i bez nade.” (9T 15,16 (3TT 284,285))
Sotonske obmane
“Dolazak Bezboænika bit Êe, dakako, uz suradnju soto-
ne, popraÊen svakovrsnim silnim djelima, varavim Ëudes-
nim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavoenjem, na-
mijenjenim onima koji propadaju za kaznu πto nisu prihva-

tili ljubav prema istini da bi se tako spasili.” (2. Solunjanima
2, 9-11)
“Dvjema velikim zabludama, zabludom o besmrtno-
sti duπe i zabludom o svetosti nedjelje Sotona Êe uspjeti
obmanuti ljude.” (Velika borba, str. 505)
“Uskoro Êe doÊi ovo vrijeme i svi Êemo se morati
dræati moÊne Jahvine ruke jer je cilj svih ovih velikih
sotonskih znakova i silnih Ëudesa da prevari i nadvlada
Boæji narod.” (EW 60)
“Vjerovanje u spiritistiËke pojave otvara vrata zavod-
niËkim duhovima i avolskim uËenjima, pa Êe se i u cr-
kvama osjetiti utjecaj zlih anela.” (Velika borba, str. 519)
“Poruke πto Êe ih slati duhovi objavit Êe da ih je Bog
poslao kako bi one koji odbijaju prihvatiti nedjelju osvje-
doËile da su u zabludi, uz potvrdu da zemaljske zakone
valja poπtovati kao Boæji Zakon. Oni Êe jadikovati zbog
velike zloÊe u svijetu i podræati svjedoËanstvo vjerskih
uËitelja da je opadanje morala prouzroËeno oskvrnuÊem
nedjelje. Veliko Êe se ogorËenje podignuti protiv svih
koji ne budu prihvatili njihovo svjedoËanstvo.” (isto, str.
507)
“Ljubav se istiËe kao glavna Boæja osobina, ali pre-
tvorena u raznjeæenu sentimentalnost koja ne razlikuje
izmeu dobra i zla. Boæja pravda, Njegova osuda grije-
ha, zahtjevi Njegovog svetog Zakona — sve se to smatra
nevaænim. Ljude uËe da Deset zapovijedi smatraju mr-
tvim slovom. PrivlaËne, oËaravajuÊe izmiπljotine djeluju
na osjetila i navode ljude da odbace Bibliju kao temelj
svoje vjere. Krista se isto tako odriËu kao nekada. Ali
Sotona je toliko zaslijepio ljude da ne primjeÊuju prije-
varu.” (isto, str. 479)
“Mi poËinjemo doæivljavati nevolje posljednjih dana
kad Êe neki, zapravo mnogi, ostaviti istinu obraÊajuÊi
pozornost na zavodljive duhove i avolsku nauku. Ne
zanimajte se za spiritistiËke teorije. Sotona juriπa na sva-
koga tko dopusti da bude prevaren njegovom privlaË-
noπÊu. On vrπi svoj utjecaj Ëim netko poËne prouËavati
njegove teorije.” (MM 101,102)
“Sotona se dugo pripremao za konaËni pokuπaj da

prevari svijet. Temelje svom djelovanju poloæio je obeÊa-
njem danom Evi u Edenu: ‘Ne, neÊete umrijeti! Nego,
zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit Êe
vam se oËi, i vi Êete biti kao bogovi, koji razluËuju dobro
i zlo.’ (Postanak 3,4.5) Sotona je razvojem spiritizma ma-
lo-pomalo pripravljao put za svoje remek-djelo prijevare.
Joπ nije u cijelosti uspio ostvariti svoje nakane, ali Êe u
tome uspjeti u posljednjem ostatku vremena. Prorok ka-
æe: ‘Uto opazih gdje iz usta Zmaja... izlaze tri neËista
duha kao æabe. To su, uistinu, proroËki duhovi koji pro-
izvode znakove i koji odlaze kraljevima cijeloga svijeta
da ih sakupe za rat velikoga Dana Boga, SvemoguÊega.’
(Otkrivenje 16,13.14)” (Velika borba, str. 482)
“Laæni duhovi koji se laæno izdaju za apostole protu-
rjeËe onome πto su napisali apostoli pod vodstvom Sve-
toga Duha na zemlji.” (isto, str. 482)
“U isto Êe vrijeme djelovati sila odozdo. Dok Boæja
orua milosti djeluju preko posveÊenih ljudskih biÊa, So-
tona djeluje preko svojih orua sluæeÊi se svima koji se
pokore njegovom nadzoru. Bit Êe mnogo gospodara i
mnogo bogova. »ut Êe se povik: ‘Evo, ovdje je Krist’, i:
‘Eno, tamo je Krist!’ Posvuda Êe se pojavljivati Sotonina
podmukla zavjera da odvrati pozornost ljudi od sadaπ-
nje duænosti. Bit Êe znakova i Ëuda. Ali oko Êe vjere u
svim ovim pojavama vidjeti vjesnike velike buduÊnosti i
pobjede koja oËekuje Boæji narod.” (9T 47)
“»ak i u svome danaπnjem obliku, premda ne za-
sluæuje niπta manje tolerantnosti nego ranije, on je za-
pravo opasniji jer predstavlja suptilniju obmanu. Dok se
ranije odricao Krista i Biblije, sada tvrdi da prihvaÊa oboje.
Ali se Biblija tumaËi kako to pogoduje neobnovljenom
srcu, a njezine se sveËane i vaæne istine ukidaju.” (Velika
borba, str. 479)
“Mnogi Êe biti uhvaÊeni u zamku vjerovanja da je
spiritizam puka ljudska prijevara, ali kad se suoËe s poja-
vama koje mogu smatrati samo nadnaravnima, bit Êe
prevareni i navedeni da ih prihvate kao veliku Boæju si-
lu.” (GC 553)
“Kako se bliæimo kraju vremena, vanjska oËitovanja

poganskih sila bit Êe sve snaænija. Poganska Êe boæan-
stva pokazivati svoju neobiËnu silu, prikazivat Êe se ve-
likim gradovima; ovaj se plan veÊ poËeo ispunjavati.”
(TM 117,118)
“Tako Êe biti u posljednjoj velikoj borbi, u sukobu
izmeu pravde i grijeha. Dok novi æivot, svjetlost i sila
silaze s Neba na Kristove uËenike, dotle novi æivot izvire
odozdo i daje silu Sotoninim posrednicima. Æestina vla-
da svakim zemaljskim poËelom. Lukavstvom steËenim
tijekom stoljeÊa sukoba, knez zla djeluje preruπen. Pojav-
ljuje se kao aneo svjetlosti i mnoπtvo ‘pristaje uz pri-
jevarne duhove i avolske nauke’ (1. Timoteju 4,1)” (DA
257)
“Knez tame koji je tako dugo posveÊivao snage svo-
ga blistavog uma obmanjivanju, spretno prilagouje svoje
kuπnje ljudima svih druπtvenih slojeva. Kulturnim i ugla-
enim ljudima predstavlja spiritizam u istanËanijem i inte-
lektualnijem svjetlu i tako u svoju zamku uspijeva uvuÊi
mnoge. Mudrost πto je daje spiritizam, prema rijeËima
apostola Jakova, ‘ne dolazi odozgo, veÊ je ona zemalj-
ska, ljudska, avolska’. (Jakov 3,15) Ovo, meutim, veliki
varalica znalaËki prikriva kad god Êe prikrivanje najbolje
posluæiti ostvarenju njegove namjere. On, koji se mogao
pojaviti pred Kristom u pustinji kuπanja odjeven sjajem
nebeskog serafa, javlja se ljudima na najprivlaËniji naËin
kao aneo svjetla. On se obraÊa razumu iznoπenjem uz-
viπenih tema, oduπevljuje maπtu zanosnim prizorima i
pridobiva naklonost rjeËitim opisima ljubavi i dobrote.
On potiËe maπtu do najveÊih visina i navodi ljude da se
toliko ponose vlastitom mudroπÊu da u svom srcu prezi-
ru VjeËnoga.” (Velika borba, str. 554)
“Uskoro Êe se na nebu pojaviti zastraπujuÊi nadna-
ravni prizori, znak moÊi demona da Ëine Ëuda. –avolski
Êe duhovi otiÊi kraljevima cijeloga svijeta da ih utvrde u
obmani i potaknu kako bi se udruæili sa Sotonom u nje-
govoj posljednjoj borbi protiv nebeske vladavine. Ovim
Êe putem vladari i podanici biti podjednako prevareni.
Pojavit Êe se osobe, pretvarajuÊi se da su Krist, i zahtije-
vati titule i πtovanje koje pripada Otkupitelju svijeta. One

Êe izvesti neobiËna Ëuda lijeËenja i tvrditi da s Neba
imaju otkrivenja koja se suprote svjedoËanstvu Svetoga
pisma. (isto, str. 537)
Pokuπaj oponaπanja drugoga Kristovog dolaska

“Nije ni Ëudo, jer se sam sotona pretvara u anela
svjetla. Prema tome, nije niπta osobito ako se i njegove
sluge pretvaraju kao da su sluge pravednosti. Svrπetak Êe
im biti prema djelima njihovim.” (2. KorinÊanima 11,14.15)
“I tada Êe se pojaviti Bezboænik koga Êe Gospodin
Isus ubiti dahom svojih usta i uniπtiti sjajem svoga dolaska.
Dolazak bezboænika bit Êe, dakako, uz suradnju sotone,
popraÊen svakovrsnim silnim djelima, varavim Ëudesnim
znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavoenjem, nami-
jenjenim onima koji propadaju za kaznu πto nisu prihvatili
ljubav prema istini da bi se tako spasili. Zato im Bog πalje
djelotvornu zabludu da vjeruju laæi, da budu osueni svi
koji nisu vjerovali u istinu, veÊ pristali uz nepravednost.”
(2. Solunjanima 2,8-12)
“Kao zavrπni Ëin velike obmanjujuÊe drame, sâm Êe
Sotona glumiti Krista. Crkva je dugo tvrdila da Ëeka na
Spasiteljev dolazak kao na ostvarenje svojih nada. Sad
Êe veliki varalica pokazati kao da je Krist doπao. U raz-
liËitim krajevima svijeta Sotona Êe se pojaviti meu lju-
dima kao veliËanstveno biÊe bljeπtava sjaja, sliËno opisu
Boæjeg Sina u Ivanovu Otkrivenju (1,13-15). Slava kojom
je okruæen nadmaπuje sve πto su smrtne oËi ikada vidje-
le. Zrakom odzvanja poklik pobjede: ‘Krist je doπao! Krist
je doπao!’ Ljudi padaju niËice pred njim, dok on diæe
ruke i izriËe blagoslov kao πto je Krist blagoslivljao svoje
uËenike dok se nalazio na Zemlji. Njegov je glas mek i
priguπen, ali melodiËan. Blagim, suosjeÊajnim tonom iz-
nosi neke od onih prekrasnih nebeskih istina πto ih je
Spasitelj izgovorio; lijeËi bolesti ljudi i tada, glumeÊi Kri-
sta, tvrdi da je subotu promijenio u nedjelju, i svima
zapovijeda da svetkuju dan koji je on blagoslovio. On
objavljuje da oni koji uporno svetkuju sedmi dan hule na
njegovo ime, jer odbijaju posluπati njegove anele koje

im je poslao sa svjetloπÊu i istinom. Ovo je silna, gotovo
neodoljiva obmana.” (Velika borba, str. 537,538)
“Sotona Êe se pojaviti u obliku Krista. On Êe pogreπ-
no prikazati, pogreπno primijeniti i iskvariti sve πto moæe
da bi prevario ako bude moguÊe i izabranike. »ak i u
naπe vrijeme postoje, a postojat Êe i u buduÊnosti, obitelji
koje su se nekada radovale istini, ali Êe izgubiti vjeru
zbog klevete i laæi o onima koje su voljeli i s kojima su
imali dobre odnose.” (TM 411)
“Vi znate da Êe Sotona pokuπati prevariti ako bude
moguÊe i izabranike. On tvrdi da je Krist i dolazi pretva-
rajuÊi se da je veliki zdravstveni misionar. Spuπtat Êe
vatru s neba naoËigled ljudi kako bi dokazao da je Bog.
Mi moramo biti utvreni istinama Biblije.” (SpT, niz B, br.
6, str. 33)
“Sotona se neÊe samo pojavljivati kao ljudsko biÊe,
veÊ Êe se laæno predstavljati kao Krist, a svijet koji je
odbacio istinu prihvatit Êe ga kao Gospodara nad gos-
podarima i Kralja nad kraljevima.” (5BC 1106)
Obrana protiv prijevare

“Osim onih koji Êe se odræati Boæjom silom, vjerom
u Njegovu RijeË, cijeli Êe svijet biti uvuËen u ovu obma-
nu. Ljudi se brzo predaju kobnoj sigurnosti, a probudit
Êe ih tek izlijevanje Boæje srdæbe.” (Velika borba, str.
482)
“Pred nama je vrijeme kad Êe Sotona Ëiniti Ëuda
kako bi ljudske umove utvrdio u vjerovanju da je on Bog...
Pokazivat Êe znakove i Ëiniti Ëuda da, ako bude moguÊe,
prevari i izabranike. Jedina nada za sve ljude jest da se
Ëvrsto dræe dokaza koji potvruju istinu o opravdanju.
Neka se ove istine uvijek iznova propovijedaju, sve dok
ne istekne povijest ovoga svijeta.” (Medical Ministry, str.
14,15)
“Boæji narod neÊe biti zaveden. UËenja ovoga laænog
Krista nisu u skladu sa Svetim pismom. On izriËe blago-
slov nad πtovateljima Zvijeri i njezina kipa, upravo nad
onima za koje Biblija objavljuje da Êe se na njih izliti

Ëista Boæja srdæba...
Samo Êe oni koji su marljivo prouËavali Sveto pismo
i prihvatili ljubav prema istini biti zaπtiÊeni od moÊne
prijevare koja Êe osvojiti svijet.” (Velika borba, str. 538)
Zaπtita od spiritizma
“Malo je onih koji imaju pravo shvaÊanje zavodniËke
moÊi spiritizma i opasnosti πto prijeti onima koji dolaze
pod njegov utjecaj... Oni se usuuju stupiti na zabranje-
no tlo, pa moÊni neprijatelj na njih djeluje i protiv njihove
volje. Ako ih samo jedanput uspije navesti da svoj um
pokore njegovom utjecaju, on Êe ih zadræati zarobljene.
NemoguÊe je da se svojom snagom otrgnu od njegove
zavodljive, primamljive zaËaranosti. Niπta osim Boæje si-
le, darovane kao odgovor na usrdnu molitvu vjere, ne
moæe osloboditi ove duπe uhvaÊene u zamku.” (Velika
borba, str. 479)
“Ispravno shvaÊena i primijenjena, Boæja RijeË je za-
πtita od spiritizma... Ona je jasna. To je snaæan lanac
istine, i posluæit Êe kao sidro onima koji je æele prihvatiti,
Ëak ako budu morali ærtvovati i svoje omiljene priËe.
Ona Êe ih spasiti od zastraπujuÊih prijevara ovoga opas-
nog vremena.” (1T 344,345 (1TT 119,120))
131
8. poglavlje
Rano vrijeme nevolje
Jedini razlog zbog kojega se ovom predmetu posveÊuje

posebno poglavlje jest da Ëitatelji ne shvate pogreπno izraz
“vrijeme nevolje”. U spisima E. G. White ovaj izraz “vrije-
me nevolje” primjenjuje se na dva vremenska razdoblja
koja su razliËita po svojim obiljeæjima, premda Êe oba svi-
jetu donijeti nevolje.
A. Vrijeme kojim se zavrπava kuπnja. Gospodin je
ukazao na ovo razdoblje u svojoj proroËkoj propovijedi
kad je rekao: “Pojavit Êe se... Na zemlji Êe narod biti u
tjeskobi i neizvjesnosti, zbog huke morskih valova. Ljudi
Êe umirati od straha u oËekivanju onoga πto Êe zadesiti
svijet...” (Luka 21,25,26)
Ovo Êe razdoblje biti obiljeæeno ratovima, potresima,
epidemijema, laænim prorocima, porastom nemorala, zna-
cima na nebu, opÊim strahom i tjeskobom i propovijeda-
njem Evanelja cijelome svijetu..
Zavrπit Êe u trenutku kad se objavi presuda iz Otkri-
venja 22,11 odnosno stopit Êe se s razdobljem velike nevo-
lje.
U trenutku objave presude vrijeme kuπnje Êe zavrπiti.
B. Vrijeme koje slijedi odmah nakon svrπetka vre-
mena kuπnje i zavrπava Kristovim dolaskom na nebeskim
oblacima.
* * * * *
Da bismo jasno i logiËno razluËili dva razdoblja i iz-

bjegli moguÊe nesporazume, ova Êemo dva razdoblja u ovoj
knjizi zvati:
1. Prvo razdoblje — rano vrijeme nevolje.
2. Drugo razdoblje — vrijeme nevolje.
U vezi s ovim navodimo tri ulomka u kojima E. G.
White govori o ranom razdoblju nevolje i razluËuje ta dva
razdoblja:
“Vidjela sam da Bog ima djecu koja ne poznaju i ne
dræe subotu. Ona nisu odbacila svjetlost o suboti. I na
poËetku vremena nevolje mi smo bili ispunjeni Svetim
Duhom i iπli smo naprijed i jasnije objavljivali subotu...
Vidjela sam maË, glad, epidemije i veliki strah na zemlji.”
(EW 33,34)
“PoËetak toga vremena nevolje, spomenutog ovdje
[u gore navedenom citatu], ne odnosi se na vrijeme kad
Êe poËeti izlijevanje zala, veÊ na kratko razdoblje prije
samog izlijevanja, dok je Krist joπ u Svetiπtu.” (EW 85)
“U to vrijeme, dok se djelo spasenja zavrπava, nevo-
lje Êe dolaziti na zemlju i narodi Êe biti gnjevni, ali pod
nadzorom, da ne bi sprijeËili djelovanje treÊega anela.”
(EW 85,86)
Ovaj treÊi ulomak nadahnutog pera upuÊuje na stanje
na zemlji dok se djelo spasenja bude zavrπavalo. Ovdje
stoji da Êe se nevolje πiriti zemljom u skladu s Kristovim
proroËanstvom. U meuvremenu narodi Êe postajati sve
gnjevniji.
Upravo je to ono πto se dogaa u naπe vrijeme. Narodi
su gnjevni. Nesloga meu najmoÊnijim zemljama svijeta i
sebiËne ambicije nekih od njih za sveopÊom dominacijom
uzrokuju porast proraËuna za naoruæanje, jaËanje vojski i
znaËajan porast koliËine oruæja i napadaËke moÊi.
Ratovi slijede jedan za drugim. Udruge za promicanje
mira ne nalaze uËinkovit naËin da sprijeËe sukobe.
FantastiËne koliËine razorne snage u zalihama nukle-
arnih i interkontinentalnih raketa, tragiËna moguÊnost uniπ-
tenja ljudskog roda u nuklearnom ratu stvorilo je stanje
bespomoÊnog straha i oËajniËke brige. Ne samo politiËki
voe svijeta, vojni struËnjaci i znanstvenici, veÊ i svi narodi
RANO VRIJEME NEVOLJE 133
osjeÊaju da cijela zemlja u trenutku moæe biti uvuËena u

katastrofalan holokaust.
Ljudska su srca prepuna tjeskobe. Glad velikih razmjera
muËi narode. Druπtveni neredi, sukobi i rasne pobune dalj-
nji su dokaz da strepnja prevladava meu ljudima. Strah i
oËaj postali su uobiËajeno stanje ËovjeËanstva. Nemir se
uvukao na sveuËiliπta, u tvornice i velike gradove. Mladi su
zbunjeni.
Delikvencija raste takvom brzinom da je zabrinute vlasti
ne mogu nadzirati. Ona zabrinjava roditelje koji u svakom
trenutku otmicom mogu biti liπeni Ëlana obitelji, ona muËi
mlade æene koje mogu postati ærtve nemoralnih zloËina.
Ona muËi sve ljude jer nema jamca njihovoj sigurnosti.
Statistike neprekidno pokazuju da je kriminal u porastu.
Zrak nasilja se posvuda udiπe — nasilje na svakom koraku
postavlja zasjedu suvremenom Ëovjeku.
Drugi neporecivi znakovi nevolje jesu porast broja
samoubojstava i uznemirujuÊe velik broj duπevnih obolje-
nja i psihiËkih poremeÊaja. Prema podacima AmeriËkog
saveza neuropsihijatara, dva milijuna ljudi u Sjedinjenim
AmeriËkim Dræavama pokuπalo je najmanje jednom poËi-
niti samoubojstvo.
Raspad druπtva — popraÊen porokom, alkoholizmom
i ovisnosti o drogama — dopunjuje ovu sliku smetenosti,
straha i nevolje. Sve ovo najavljuje blizinu trenutka kad Êe
zaÊi sunce boæanske milosti, kad Êe zavrπiti razdoblje milosti
i otpoËeti kratko vrijeme nevolje. Ovo nas upuÊuje na slav-
no ispunjenje naπih najdraæih nada.
Ali blizina straπnih dogaaja koje oËekujemo prije iz-
bavljenja trebala bi nas potaÊi da traæimo istinsko iskustvo
s Bogom. Samo takva priprema zaπtitit Êe nas u trenutku
nevolje.
9. poglavlje
Vrijeme nevolje
Sinteza — Svrπetak kuπnje — »etiri anela puπtaju
vjetrove — Opis vremena nevolje — Vrijeme
Jakovljeve nevolje — Tjelesna i duπevna tjeskoba —
Zaπto Êe biti dopuπtene nevolje — Boæji narod prolazi
kroz vrijeme nevolje — Mnogi Êe umrijeti ranije —
Materijalna dobra neÊe imati vrijednost — Boæansko
utoËiπte
Sinteza
Vrijeme nevolje je razdoblje Ëija duljina trajanja nije
poznata, ali je svakako kratko. PoËet Êe s presudom u
Otkrivenju 22,11 — nebeskom objavom koja okonËava raz-
doblje milosti i kuπnje (moguÊnost spasenja) — i trajat Êe
do dana Kristova drugog dolaska.
Daniel 12,1 upuÊuje na poËetak ovog razdoblja slje-
deÊim rijeËima: “U ono Êe vrijeme ustati Mihael.” Mihael
je Krist. Isus zavrπava svoje posredniËko djelovanje, odlaæe
svoju sveÊeniËku odoru, izlazi iz Svetiπta i oblaËi kraljev-
sku odjeÊu.
Do tog Êe vremena veÊina biblijskih proroËanstava biti
ispunjena, objavljivanje Evanelja bit Êe okonËano kao i
reπetanje i zapeËaÊenje, a kasna kiπa Êe takoer pasti.
VRIJEME NEVOLJE 135
Tijekom razdoblja nevolje dogodit Êe se sedam zala

kad Êe biti kaænjeni nepokajani, ali ona neÊe zadesiti Boæ-
ju djecu. »etiri anela iz Otkrivenja 7 pustila su vjetrove
sukoba dopuπtajuÊi da priroda i ljudi odbace ograniËenja
zakona. Zla se izlijevaju bez ograniËavajuÊeg dobronamjer-
nog djelovanja Svetoga Duha, koji je povuËen sa Zemlje.
Progonstvo, koje Êe poËeti tijekom razdoblja kuπnje
uvoenjem zakona o nedjelji, postat Êe surovije tijekom
razdoblja nevolje, doseæuÊi najveÊu surovost proglaπenjem
smrtne presude. Ali ova presuda neÊe biti izvrπena, jer Êe
Bog po isteku vremena osloboditi svoj narod usred nevje-
rojatnog prikaza prirodnih fenomena i zastraπujuÊeg oËito-
vanja svoje srdæbe.
Za vrijeme πestog i semog zla dogaa se Harmagedon
uzrokujuÊi meteæ i krvoproliÊe.
Premda vjerni neÊe iskusiti zla, nego Êe biti Ëudesno
hranjeni, Ëuvani i πtiÊeni, oni Êe ipak proæivjeti straπnu
patnju: (1) fiziËke teπkoÊe, jer Êe zbog progonstva biti pri-
siljeni bjeæati iz naselja; (2) duπevnu patnju jer Êe biti du-
boko zabrinuti za oprost svojih grijeha. Ali mir Êe konaËno
zamijeniti patnju jer se neÊe moÊi sjetiti nekog nepriznatog
grijeha buduÊi da su svi zaboravljeni i oproπteni tijekom
razdoblja milosti.
Tijekom velike nevolje dogaa se i kraÊe razdoblje na-
zvano “vrijeme Jakovljeve nevolje “ (Jeremija 30,7). Ono
seæe od trenutka izricanja smrtne presude — i to nakon πto
se zla poËnu izlijevati — pa sve do osloboenja.
Samo oni koji prime okrepljenje i koji budu zapeËaÊeni,
moÊi Êe proÊi kroz ovo olujno razdoblje Ëvrsto stojeÊi da
s neizrecivom radoπÊu izraze dobrodoπlicu Gospodinu Isu-
su prigodom Njegova drugog dolaska.
Vrijeme nevolje, tijekom kojega neÊe biti ni posredo-
vanja ni oprosta grijeha, veÊ sada zahtijeva ozbiljnu pripre-
mu æivota i srca.
Svrπetak kuπnje
“Pazite! Dolazim kao lopov. Blago onomu koji bdije i
Ëuva svoje haljine da ne bi iπao go i da se ne bi vidjela
njegova sramota!” (Otkrivenje 16,15)
Ovo iskustvo primjenjuje se na neoËkivani kraj istraæ-

nog suda i svrπetak razdoblja milosti. Danielovo proro-
Ëanstvo opisuje ovo posebno razdoblje rijeËima: “U ono Êe
vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sinove tvog
naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako
je ljudi pa do tog vremena. U ono vrijeme tvoj Êe se narod
spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.” (Daniel 12,1)
Od tog trenutka konaËna sudbina svake osobe zauvi-
jek je odreena jer se tada objavljuje sljedeÊa presuda: “Ne-
ka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se neËisti i
dalje oneËiπÊuje; neka pravednik i dalje æivi pravedno; ne-
ka se sveti i dalje posveÊuju! Pazi! Dolazim uskoro i sa
sobom nosim plaÊu da svakome platim prema njegovu
djelu!” (Otkrivenje 22,11.12)
Isus, naπ Veliki SveÊenik, koji joπ uvijek posreduje za
nas u nebeskom Svetiπtu, tada Êe zavrπiti svoje posredniË-
ko i sveÊeniËko djelo.
“Zatim aneo uze kadionik, napuni ga vatrom sa ær-
tvenika i prosu je na zemlju. Nato uslijediπe gromovi, grm-
ljavine, munje i potres zemlje.” (Otkrivenje 8,5)
“Vidjela sam kako Isus koji je sluæio pred KovËegom
s Deset zapovijedi baca kadionik. Podigao je ruku i ja-
kim glasom povikao: ‘Svrπeno je.’” (EW 279)
“Kad se ispitivanje zavrπi [istraæni sud], kad budu
istraæeni i odluËeni sluËajevi svih koji su tijekom stolje-
Êa izjavili da pripadaju Kristovim sljedbenicima, tada Êe,
a ne prije, zavrπiti vrijeme kuπnje i zatvoriti se vrata mi-
losti. Tako nas jedna kratka reËenica : ‘Koje bijahu pri-
pravne, uoπe s njim na svadbu, te se zatvoriπe vrata’
vodi kroz posljednju Spasiteljevu sluæbu do vremena
zavrπetka velikog djela spasenja Ëovjeka.” (Velika borba,
str. 368”
“Tiho, neprimjetno kao lupeæ u ponoÊi, doÊi Êe sud-
bonosni Ëas koji Êe odluËiti o sudbini svakoga Ëovjeka,
neopozivo povlaËenje ponude milosti greπnim ljudima.”
(isto, str. 421)
“Aneo koji se vraÊa sa Zemlje objavljuje da je
zavrπio zadaÊu; svijet je bio izloæen zavrπnom ispitu i svi
koji su se pokazali vjerni boæanskim propisima primili su
VRIJEME NEVOLJE 137
‘peËat æivoga Boga’. Tada Isus obustavlja svoje posre-

dovanje u nebeskom Svetiπtu. Podiæe svoje ruke i jakim
glasom kaæe: ‘Svrπeno je!’, a sva aneoska vojska odlaæe
svoje krune dok On sveËano objavljuje: ‘Neka nepraved-
nik i dalje bude nepravedan; neka se neËisti i dalje
oneËiπÊuje; neka pravednik i dalje æivi pravedno; neka
se sveti i dalje posveÊuje!” (Otkrivenje 22,11) Svaki je
sluËaj odluËen za æivot ili za smrt.Nad svakim je sluËa-
jem izreËena presuda za æivot ili smrt.” (isto, str. 528)
“Mi trebamo nositi poruku treÊeg anela svijetu upo-
zoravajuÊi ljude protiv πtovanja Zvijeri i njezina kipa i
usmjeravati ih da zauzmu svoje mjesto u redovima onih
koji vrπe Boæje zapovijedi i imaju vjeru u Isusa. Bog nam
nije otkrio vrijeme kad Êe se zavrπiti objavljivanje ove
poruke, ili kad Êe zavrπiti vrijeme probe. Prihvatimo ono
πto je otkriveno nama i naπoj djeci, ali nemojmo traæiti
znanje koje se Ëuva u tajnim savjetima SvemoÊnoga.
Naπa je duænost da straæimo, radimo i Ëekamo, da u
svakom trenutku radimo za duπe ljudi koje mogu biti
izgubljene.” (RH, 9. kolovoza 1894.)
“Kad god doπao, Boæji dan Êe za bezboæne doÊi ne-
opazice. Dok æivot bude tekao svojim uobiËajenim tije-
kom, dok ljudi budu obuzeti zadovoljstvima, poslovima,
trgovinom, stjecanjem novca, dok vjerske voe budu
veliËale svjetski napredak i prosvjetljenje, i dok ljudi bu-
du uljuljani u laænu sigurnost — tada Êe se, kao πto se
lopov noÊu prikrada neËuvanoj kuÊi, iznenada na bez-
briæne i bezboæne oboriti propast, ‘i nipoπto joj neÊe uma-
Êi’.” (Velika borba, str. 32)
“Kad se Boæja prisutnost zauvijek povukla od æidov-
skog naroda, to nisu znali ni sveÊenici ni narod. Premda
pod nadzorom Sotone i proæeti najuæasnijim i najpogub-
nijim strastima, oni su se joπ uvijek smatrali Boæjim iza-
branicima. Sluæba u Hramu je nastavljena; na oskvrnje-
nim su ærtvenicima prinoπene ærtve, a boæanski je blago-
slov svakodnevno prizivan na narod koji je bio kriv za
krv Boæjeg dragog Sina i nastojao pobiti Njegove propo-
vjednike i apostole. Tako i onda, kad bude objavljena
neopoziva odluka Svetiπta i sudbina svijeta zauvijek za-
peËaÊena, stanovnici Zemlje neÊe o tome imati pojma.

Narod od kojega se Boæji Duh zauvijek povukao nastavit
Êe odræavati vjerske forme, a sotonska revnost kojom
Êe ih knez zla nadahnuti za ostvarenje njegovih paklenih
planova nalikovat Êe revnosti za Boga.” (isto, str. 530)
“Mi stojimo na pragu najveÊe krize svih vremena...
Aneo milosti ne moæe ostati duæe da zaπtiti nepokaja-
ne.” (PK 278)
“Kriza nam se polako prikrada. Sunce sija na nebu
prolazeÊi svojom uobiËajenom orbitom i nebesa joπ uvi-
jek objavljuju slavu Boæju. Ljudi joπ uvijek jedu i piju,
sade i grade, æene se i ugovaraju æenidbe. Trgovci i dalje
kupuju i prodaju. Ljudi se meusobno bore za veÊe polo-
æaje. Ljubitelji uæivanja i dalje hrle u kazaliπta, na konjske
utrke i kockarnice. Prevladava veliko uzbuenje dok sat
probe brzo dolazi kraju, a svaki sluËaj treba biti odluËen
za vjeËnost. Sotona vidi da je njegovo vrijeme kratko.
On upotrebljava sva sredstva da prevari, zavede, zabavi
i oËara ljude dok ne zavrπi vrijeme kuπnje i vrata milosti
se zauvijek zatvore.” (ChS 51)
“Prijestup je gotovo dosegao svoj vrhunac. Pomet-
nja ispunjava svijet, a veliki Êe strah uskoro obuzeti ljud-
ska biÊa. Kraj je vrlo blizu.” (8T 28)
»etiri anela puπtaju vjetrove

“Vidjela sam da Êe Ëetiri anela dræati vjetrove dok
Isus ne obavi svoje djelo u Svetiπtu i tada Êe doÊi sedam
zala.” (EW 36)
“Ivan vidi sile prirode — potrese, oluje i politiËke
sukobe — prikazane vjetrovima πto ih zadræavaju Ëetiri
anela. Ovi su vjetrovi pod Boæjim nadzorom dok Bog ne
naredi da budu puπteni. Ovdje je sigurnost Boæje Crkve.
Boæji aneli izvrπuju Njegove naredbe zadræavajuÊi vje-
trove zemlje da ne puπu na zemlju, ni na more, niti na
ikakvo drvo dok sluge Boæje ne prime peËat na svoja
Ëela.” (TM 444)
“Glas ovoga najmoÊnijeg anela ima vlast da zapo-
vijeda Ëetvorici anela da zadræe Ëetiri vjetra dok se ovo
VRIJEME NEVOLJE 139
djelo [zapeËaÊenje] obavlja, i dok im on ne naredi da ih

puste.” (TM 445)
“On Êe obuzdavati sile tame sve dotle dok svijet ne
Ëuje opomene i svi koji ih prihvate ne budu spremni za
sukob.” (5T 453 (2TT 153))
“Dokle god Isus ostaje Ëovjekov posrednik u nebes-
kom Svetiπtu, vlastodrπci i narod osjetit Êe obuzdavajuÊi
utjecaj Svetoga Duha. On joπ uvijek u stanovitoj mjeri
nadzire zakone zemlje. Da nije njih, prilike u svijetu bi bile
gore nego πto su danas. Premda su mnogi naπi vlastodrπci
Sotonini aktivni poslanici, Bog meu vodeÊim ljudima
nacije ima i svoje poslanike.” (Velika borba, str. 525)
“Dok narod veÊ ustaje protiv naroda i kraljevstvo
protiv kraljevstva, za sada joπ nema sveopÊeg rata. Joπ
uvijek aneli zadræavaju Ëetiri vjetra dok Boæje sluge ne
prime peËat na svoja Ëela. Tada Êe zemaljske sile po-
krenuti svoje snage za posljednju veliku bitku.” (Iz rizni-
ce svjedoËanstava, str. 369)
“Kad je Isus napustio Svetinju nad svetinjama, Ëula
sam zvonjavu zvona na Njegovoj odori, a oblak tame
prekrio je stanovnike Zemlje. Viπe nije bilo posrednika
izmeu greπnika i uvrijeenog Boga. Dok je Isus stajao
izmeu Boga i greπnika, nad ljudima je bila zaπtita, ali
kad je napustio mjesto posrednika izmeu Ëovjeka i Oca,
zaπtita je uklonjena i Sotona je imao potpuni nadzor nad
nepokajanima.” (EW 280)
“U vienju je apostol Ivan Ëuo kako jedan glas na
Nebu uzvikuje: ‘Jao vama, zemljo i more, jer je avao
siπao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo
joπ malo vremena!’ (Otkrivenje 12,12) Strahoviti su prizo-
ri koji izazivaju ovaj uzvik nebeskog glasa. Sotonina srdæ-
ba raste kako se njegovo vrijeme skraÊuje, a njegovo Êe
djelo obmane i razaranja dosegnuti vrhunac u vrijeme
nevolje.” (Velika borba, str. 537)
Opis vremena nevolje

“U ono Êe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti
sinove tvog naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne
bijaπe otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme

tvoj Êe se narod spasiti — svi koji se nau zapisani u Knji-
zi.” (Daniel 12,1)
“Kad On napusti Svetiπte, tama* prekriva stanovnike
Zemlje. U to zastraπujuÊe vrijeme pravednici moraju æiv-
jeti bez posrednika pred svetim Bogom. Uklonjene su
ograde koje su sputavale zle i Sotona ima posvemaπnju
kontrolu nad greπnicima koji se nisu pokajali. Boæjem je
strpljenju kraj. Svijet je odbacio Njegovo milosre, pre-
zreo Njegovu ljubav i pogazio Njegov Zakon. Zli su preπli
granice vremena milosti; Boæji Duh, kome su se uporno
protivili, napokon se povukao. NezaπtiÊeni boæanskom
miloπÊu, nemaju zaπtite pred Zlim. Tada Êe Sotona ze-
maljske stanovnike izloæiti posljednjoj velikoj nevolji. Kad
Boæji aneli prestanu zadræavati divlje vjetrove ljudskih
strasti, svi Êe elementi sukoba biti odrijeπeni.” (Velika
borba, str. 529)
“Tada Êe Boæji narod biti izloæen prizorima stradanja
i tjeskobe πto ih je prorok opisao kao vrijeme Jakovljeve
nevolje: ‘Ovako govori Jahve: »ujem krik uæasa: strava
je to, a ne mir.... zaπto su sva lica izobliËena i problijed-
jela? Jao, jer velik je dan ovaj, sliËna mu ne bi! Vrijeme
je nevolje za Jakova, al’ Êe se izbaviti iz nje.’ (Jeremija
30,5-7)” (isto, str. 530)
“Blizu je vrijeme kad Êe u svijetu nastati tjeskoba
koju nijedan ljudski melem ne moæe izlijeËiti.” (PK 227)
“Kad Krist zavrπi s posredovanjem u Svetiπtu, izlit
Êe se Ëista srdæba na one koji πtuju Zvijer i njezin kip i
primaju njezin æig (Otkrivenje 14,9.10) (Velika borba, str.
540)
“Uskoro Êe nastupiti ‘vrijeme tjeskobe kakve ne bi-
jaπe otkako je ljudi’ i bit Êe nam potrebno iskustvo koje
sad nemamo, a koje mnogi zanemaruju steÊi.” (isto, str.
536)
“Svijet je uznemiren duhom rata. ProroËanstvo iz je-
danaestog poglavlja Daniela gotovo se ispunilo. Uskoro
* Nema potvrde u spisima Duha proroπtva da je to fiziËka tama ili

bilo kakav tvarni znak.
VRIJEME NEVOLJE 141
Êe se ispuniti prizori nevolje opisani u proroËanstvu.”

(9T 14 (3TT 283))
“Kao πto je pribliæavanje rimske vojske uËenicima
bilo znak neposrednog razorenja Jeruzalema, tako Êe
ovaj otpad [ozakonjenje nedjelje, trostruki savez i pori-
canje naËela ameriËkog ustava] biti znak nama da je
granica Boæjeg strpljenja dostignuta, da je mjera beza-
konja naπe nacije puna, te da je aneo milosti spreman
da odleti i da se viπe nikad ne vrati.” (Iz riznice svjedo-
Ëanstava, str. 119)
Vrijeme Jakovljeve nevolje

“Vidjela sam da Êe Ëetiri anela zadræavati Ëetiri
vjetra dok Isus ne obavi svoje djelo u Svetiπtu, a tada Êe
doÊi sedam zala. Ova Êe zla razbjesniti zle protiv pra-
vednika, jer Êe misliti da smo mi donijeli Boæje sudove
na njih te da Êe zla prestati ako nas uklone sa zemlje.
Izlazi naredba da se pobiju sveti, πto njih navodi da mole
dan i noÊ za izbavljenje. To je vrijeme Jakovljeve nevolje.
Tad Êe svi sveti povikati od straha i Boæji glas Êe ih
osloboditi.” (EW 36,37)
Iz ovoga nadahnutog ulomka moæemo izvuÊi dva za-
kljuËka:
(1) Ovo razdoblje Jakovljeve nevolje obuhvaÊa vrijeme
koje se proteæe od objave smrtne presude do osloboenja
Boæje djece, vrijeme kad oni sa strahom prizivaju boæan-
sku pomoÊ.
(2) Ovo razdoblje poËinje nakon πto se zla poËnu izli-
jevati. To znamo po tome πto Êe smrtna presuda biti objav-
ljena nakon izlijevanja nekih zala. Patnja koju donose zla
[zamijetite da je rijeË u mnoæini] vodi k izricanju smrtne
presude.
Tjelesna i duπevna tjeskoba

“Jakovljevo iskustvo tijekom noÊne borbe i tjeskoba
prikazuje kuπnju kroz koju Boæji narod treba proÊi prije
samoga drugoga Kristovog dolaska.” (PP 201)
(1) Jakov je iskusio tjeskobu zbog situacije s kojom se

suoËavao: njegov brat je dolazio protiv njega s 400 naoru-
æanih ljudi, oËito s namjerom da se osveti. Sveti Êe takoer
osjeÊati tjeskobu zbog fiziËkog progonstva i smrtne presu-
de.
(2) Nadalje, Jakov je osjeÊao snaænu duπevnu tjeskobu
u borbi s Bogom u molitvi jer nije bio siguran jesu li nje-
govi grijesi oproπteni. Sveti Êe iskusiti sliËnu tjeskobu. Ali
kao πto je Jakovljeva noÊ zavrπila blagoslovom i Boæjim
mirom darovanim patrijarhu, Gospodin Êe svoju djecu is-
puniti mirom, povjerenjem i nadom u noÊi njihove najveÊe
kuπnje iz istog razloga — svi su njihovi grijesi takoer veÊ
ispovjeeni i oproπteni.
Tjelesna tjeskoba: progonstvo

“BuduÊi da je subota u cijelom krπÊanskom svijetu
postala posebnim predmetom raspre, a svjetovne i cr-
kvene vlasti su se udruæile kako bi nametnule svetkova-
nje nedjelje, uporno odbijanje manjine da popusti popu-
larnom zahtjevu izloæit Êe je sveopÊem zgraæanju. Zahti-
jevat Êe se da ne treba trpjeti nekolicinu koja se opire
jednoj crkvenoj instituciji i dræavnom zakonu, kako je
bolje da stradaju oni nego da Ëitave narode zahvati me-
teæ i bezakonje... Ovo Êe biti odluËujuÊi argument; i na
kraju Êe protiv onih koji svetkuju subotu sukladno Ëetvr-
toj zapovijedi biti izdan dekret kojim Êe biti proglaπeno
da zasluæuju najoπtriju kaznu, uz slobodu da ih, nakon
odreenog vremena, narod moæe pobiti. Rimokatoli-
Ëanstvo u Europi i otpali protestantizam u Americi podu-
zet Êe sliËne mjere protiv svih koji poπtuju sve boæanske
propise.” (Velika borba, str. 530)
“Kad se pribliæi vrijeme odreeno dekretom, ljudi Êe
se urotiti da istrijebe omraæenu sektu. OdluËit Êe da jed-
ne noÊi zadaju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπut-
kati glas neslaganja i prijekora.
Boæji narod — neki u zatvorskim Êelijama, neki skri-
veni u samotnim skloniπtima u πumama i planinama —
joπ uvijek vapi za boæanskom zaπtitom, dok se na sve
VRIJEME NEVOLJE 143
strane skupine naoruæanih ljudi, poticane od vojski zlih

anela, pripremaju za smrtonosno djelo. I upravo sada,
u Ëasu najveÊe opasnosti, Bog Êe se Izraelov umijeπati
da izbavi svoje izabranike. (isto, str. 546)
“Danaπnji protestantski svijet u maloj skupini koja
dræi subotu gleda Mordokaja kod vrata. Njihov karakter
i ponaπanje koje izraæava πtovanje prema Boæjem Zako-
nu, trajan su ukor onima koji odbacuju Boæji strah i gaze
po Njegovoj suboti; ovaj nepoæeljni napasnik mora se
svim sredstvima ukloniti s puta.” (5T 450 (2TT 150))
Mordokaj — opisan u Knjizi o Esteri — bio je Ëovjek
dobrih namjera koji je zadobio kraljevsku naklonost otkrivπi
zavjeru protiv kralja. Haman, veliki neprijatelj Mordokaja
i æidovskog naroda, podigao je vjeπala za Mordokaja, ali
kad je mislio da Êe njegovi planovi biti ostvareni, dogodilo
se upravo suprotno. Vjeπala koja je pripremio za Mordokaja,
upotrijebljena su za njega. Naredba da se pobiju Æidovi
nije bila provedena, veÊ je okrenuta protiv neprijatelja. Isto
Êe se dogoditi na svrπetku vremena. Neprijatelji istine po-
kuπat Êe uniπtiti one koji dræe Boæje zapovijedi, ali Bog Êe
se umijeπati i osloboditi svoj narod, a neprijatelji Êe biti
uniπteni vlastitim oruæjem.
ma. Mnogi Êe potraæiti skloniπte u planinskim utvrdama.
Kao krπÊanima iz piemontskih dolina, utvrde na stijena-
ma postat Êe im utoËiπte pa Êe zahvaljivati Bogu za mo-
guÊnost da prebivaju u visinama (Izaija 33,16). Ali Êe
mnogi iz svih naroda i slojeva, svi odreda, bogati i siro-
maπni, crni i bijeli dospjeti u najnepravednije i najokrut-
nije ropstvo. Voljena Êe Boæja djeca provoditi teπke da-
ne, vezana lancima, zatvorena iza reπetaka, osuena na
smrt, neka naizgled ostavljeni da umru od gladi u mraË-
nim i odvratnim tamnicama. Nijedno ljudsko uho nije
otvoreno da Ëuje njihov jauk, nijedna ljudska ruka nije
im spremna pomoÊi.” (Velika borba, str. 538,539)
Pod naslovom “Boæansko utoËiπte”, nekoliko stranica

kasnije u ovom poglavlju, vidjet Êemo prekrasnan nasta-
vak ove slike u Boæjoj zaπtiti i brizi za Njegovu djecu, u
Kristovom druæenju s njima i sluæbi anela u njihovu ko-
rist.
“Uskoro sam vidjela kako sveti proæivljavaju dubok
duπevni strah. »inilo se da su potpuno okruæeni bezboæ-
nim stanovnicima zemlje. Sve je naizgled bilo protiv njih.
Neki su se poËeli plaπiti da ih je Bog ipak predao da
umru od ruke bezboænika. Ali kad bi njihove oËi mogle
biti otvorene, oni bi vidjeli da su okruæeni Boæjim ane-
lima.” (EW 283)
“Ljudima je dana sloboda da ih nakon nekog vreme-
na pobiju... Sotona si je æelio priuπtiti zadovoljstvo da
zatre svece Sveviπnjega, ali Isus je naredio svojim
anelima da straæare oko njih... Uskoro sam vidjela kako
sveti proæivljavaju dubok duπevni strah. »inilo se da su
potpuno okruæeni bezboænim stanovnicima zemlje... Ali
sveti nisu obraÊali pozornost na njih. Kao i Jakov, oni su
se borili s Bogom.” (EW 283,284)
“Boæji Êe narod tada biti obuzet strahom i mukom
koju su proroci opisali kao vrijeme Jakovljeve nevolje.
Vapaji vjernih prognanika uzdiæu se do Neba. I kao πto
Abelova krv viËe sa zemlje, tako i glasovi muËenika viËu
Bogu iz grobova, iz morskih dubina, iz planinskih peÊina
i samostanskih podruma: ‘Dokle Êeπ, sveti pravi Vrhov-
niËe, odgaati sud i osvetu naπe krvi na stanovnicima
zemlje?’ (5T 451 (2TT 151))
“Vidjela sam kakve su mjere poduzete protiv onih
koji su imali svjetlo od Boga. Tama oko njih se poveÊa-
vala, ali oni su ipak stajali Ëvrsto, priznavajuÊi Boga i
vjerujuÊi Mu. Vidjela sam ih zbunjene, a zatim sam Ëula
kako usrdno vape k Bogu. Dan i noÊ nisu prestajali moliti:
‘Neka bude tvoja volja, Boæe! Ako bi to proslavilo Tvoje
ime, otvori put za bijeg svoga naroda! Oslobodi nas od
bezboænika koji nas okruæuju. Oni su nas osudili na smrt,
ali Tvoja nam ruka moæe donijeti spasenje.’ Dobro se
sjeÊam svih ovih rijeËi. Izgledalo je kao da svi imaju
dubok osjeÊaj vlastite nedostojnosti, pa iako su pokazali
VRIJEME NEVOLJE 145
potpunu pokornost Boæjoj volji, ipak su, kao i Jakov, svi

bez izuzetka æarko molili i borili se za izbavljenje.” (EW
272)
“Bilo je to vrijeme zastraπujuÊe, teπke borbe svetih.
Oni su dan i noÊ vikali Bogu za izbavljenje. GledajuÊi
ljudskim oËima, nije bilo moguÊnosti za njihov bijeg. Bez-
boæni su veÊ poËeli slaviti pobjedu viËuÊi: ‘Zaπto vas vaπ
Bog ne oslobodi iz naπih ruku? Zaπto ne ustanete i ne
spasite se?’ Ali sveti nisu obraÊali pozornost na njih.”
(EW 283)
Duπevna tjeskoba
“Premda Êe Boæji narod biti opkoljen neprijateljima
koji su ga odluËili uniπtiti, tjeskoba koja ih tiπti nije strah
od progonstva zbog istine; oni se boje da se nisu pokajali
za svaki grijeh i da zbog neke svoje nutarnje slabosti
neÊe doæivjeti ispunjenje Spasiteljeva obeÊanja...
Ne ponestaje njihove vjere stoga πto nema odmah
odgovora na njihove molitve. Premda trpe najveÊu tjes-
kobu, strah i nemir, oni ne prestaju upuÊivati svoje mol-
be. Hvataju se za Boæju snagu kao πto se Jakov uhvatio
Anela, a duπa im govori: ’NeÊu te pustiti dok me ne
blagosloviπ.’” (Velika borba, str. 533)
“BuduÊi da Sotona optuæuje Boæji narod za njihove
grijehe, Gospodin dopuπta da ih iskuπa do krajnjih gra-
nica. Njihovo pouzdanje u Boga, njihova vjera i odluË-
nost bit Êe ozbiljno iskuπani. Dok se sjeÊaju proπlosti,
njihove nade tonu, jer u cijelom svom æivotu mogu vidjeti
malo dobra. Posvema su svjesni svoje slabosti i nedo-
statnosti. Sotona ih nastoji zastraπiti miπlju da je njihov
sluËaj beznadan i da se mrlje njihove okaljanosti nikada
ne mogu oprati. Nada se da Êe uniπtiti njihovu vjeru ka-
ko bi popustili njegovim kuπnjama i odrekli se svoje oda-
nosti Bogu.” (isto, str. 532,533)
“Da se Jakov nije ranije pokajao zbog svoga grijeha
stjecanja prvoroenaËkog prava prijevarom, Bog ne bi
usliπio njegovu molitvu i ne bi milosrdno saËuvao njegov
æivot. Tako bi Boæji narod u vrijeme nevolje bio nadvla-
dan ako bi imao nepriznatih grijeha koji bi se pojavili

pred njihovim oËima dok se muËe u strahu i tjeskobi;
oËaj bi uguπio njihovu vjeru i oni ne bi imali slobodu da
mole Boga za spasenje. Premda imaju dubok osjeÊaj
vlastite nevrijednosti, nemaju skrivenih greπaka koje bi
trebali otkriti. Njihovi su grijesi otiπli na sud pred njima
pa su izbrisani i oni ih se viπe ne mogu sjetiti.
Sotona navodi mnoge da vjeruju kako Êe Bog prijeÊi
preko njihove nevjernosti u manje vaænim æivotnim zbi-
vanjima, ali u svom postupanju s Jakovom Gospodin
pokazuje da On ni u kom sluËaju neÊe odobriti ili trpjeti
zlo. Sotona Êe nadvladati sve koji nastoje opravdati ili
prikriti svoje grijehe, i time dopustiti da ostanu u nebes-
kim knjigama nepriznati i neoproπteni. (isto, str. 533,534)
Zaπto Êe biti dopuπtene nevolje

“Oni koji danas pokazuju malo vjere u najveÊoj su
opasnosti da padnu pod moÊ sotonskih obmana i propi-
sa koji vrπe nasilje nad savjeπÊu. Pa i ako izdræe kuπnju,
naÊi Êe se u vrijeme nevolje u joπ dubljem nemiru i tjes-
kobi, jer nisu stvorili naviku pouzdanja u Boga. Lekcije
vjere koje su zanemarili bit Êe prisiljeni nauËiti pod stra-
hovitim pritiskom obeshrabrenja.” (Velika borba, str. 535)
“Sotona napada ogorËeno i odluËno, i njegove su
obmane straπne; ali Boæje oko poËiva nad Njegovim na-
rodom i Njegovo uho Ëuje njihov jauk. Njihova je muka
velika, a plamen ognjene peÊi kao da Êe ih progutati; ali
LjevaË Êe ih proËistiti kao πto se zlato proËiπÊava u vatri.
U vrijeme njihovog najteæeg kuπanja Boæja ljubav prema
Njegovoj djeci isto je tako snaæna i njeæna kao u dane
njihovog najveÊeg procvata, ali je za njihovo dobro da
dou u ognjenu peÊ. Njihova svjetovnost mora izgorjeti,
kako bi se u njima mogao savrπeno odraziti Kristov lik.”
(isto, str. 534,544)
“Boæji narod mora piti iz ove Ëaπe i krstiti se ognjem.
Upravo je ovo odgaanje, tako bolno za njih, najbolji
odgovor na njihove molbe. Dok nastoje s pouzdanjem
Ëekati da Gospodin radi, oni trebaju pokazati vjeru, nadu
VRIJEME NEVOLJE 147
i strpljenje koje su premalo vjeæbali u svome vjerskom

æivotu.” (isto, str.542)
Boæji narod prolazi kroz vrijeme nevolje

“Nitko osim onih sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe ne mo-
æe nauËiti tu pjesmu, jer je to pjesma njihovog iskustva
— iskustva kakvo nijedna druga skupina nije nikada do-
æivjela... BuduÊi da su preneseni sa Zemlje izmeu æivih,
raËunaju se ‘kao prvenci Bogu i Janjetu’... ‘Ovo su oni
πto dolaze iz velike nevolje’; proπli su kroz vrijeme nevo-
lje kakve ne bijaπe otkako je ljudi; pretrpjeli su strah
vremena Jakovljeve nevolje.” (Velika borba, str. 557)
Mnogi Êe umrijeti ranije

“Mnogi Êe usnuti prije nego πto æestoke patnje u
vrijeme nevolje dou na naπ svijet. Ovo je joπ jedan raz-
log zaπto bismo trebali reÊi u usrdnoj molitvi: ‘Ali neka
ne bude moja, nego tvoja volja!’ (Luka 22,42)” (CH 375)
Materijalna dobra neÊe imati vrijednost

“Gospodin mi je opetovano pokazao da se prikup-
ljanje materijalnih dobara u vrijeme nevolje suproti Bib-
liji. Vidjela sam da Êe svetima, ako budu skupljali hranu
kod sebe ili u polju u vrijeme nevolje, kad maË, glad i
epidemije dou na zemlju, biti oduzeta rukama nasilnika
i stranci Êe æeti njihova polja.” (EW 56)
“Pokazano mi je da je Boæja volja da sveti sve osta-
ve prije nego πto doe vrijeme nevolje i ærtvom sklope
zavjet s Bogom. Ako budu ærtvovali svoje vlasniπtvo i
usrdno ispitivali Boga πto da rade, On Êe ih pouËiti kada
da sve ostave. Tako Êe biti slobodni u vrijeme nevolje i
neÊe imati niπta πto bi ih sputavalo.” (EW 56,57)
“Vidjela sam takoer da Bog ne zahtijeva da svi iz
Njegova naroda ostave svoje vlasniπtvo u isto vrijeme,
ali ako budu æeljeli, On Êe ih nauËiti kad i koliko trebaju
prodati kada to bude potrebno.” (EW 57)
Boæansko utoËiπte
“On Êe prebivati u visinama, tvre na stijenama bit Êe
mu utoËiπte, imat Êe dosta kruha i vode Êe mu svagda
dotjecati.” (Izaija 33,16)
“Jer On Êe te osloboditi od zamke ptiËarske, od kuge
pogubne. Svojim Êe te krilima zaπtititi, i pod njegova Êeπ se
krila skloniti: Vjernost je njegova πtit i obrana! NeÊeπ se
bojati straπila noÊnoga ni strelice πto leti danju, ni kuge πto
se πulja kroz tmine, ni poπasti πto hara u podne. Pa nek
padaju tisuÊe pored tebe, deseci tisuÊa s desne tvoje, tebi
se neÊe primaÊi! Tek πto okom pogledaπ, veÊ Êeπ vidjeti
plaÊu greπnika. Jer Jahve je zaklon tvoj, Viπnjega odabra
sebi za okrilje, neÊe te snaÊi nesreÊa, nevolja se neÊe pri-
kuËiti πatoru tvojemu.” (Psalam 91,3-10)
“Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman u
nevolji. Stoga, ne bojimo se kad se ljulja zemlja, kad se
bregovi ruπe u more.” “Bog je sred njega, poljuljat se neÊe,
od rane zore Bog mu pomaæe. Ma bjeπnjeli puci, ruπila se
carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi: s nama
je Jahve nad Vojskama, naπa je utvrda Bog Jakovljev!
Doite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji
uËini.” (Psalam 46,1-3;6-9)
“Ali posluπnima je dano obeÊanje: ‘On Êe prebivati u
visinama, tvre na stijenama bit Êe mu utoËiπte, imat Êe
dosta kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.’ (Izaija 33,16)
Boæja Êe djeca æivjeti od ovoga obeÊanja. Kad zemlja
bude pogoena glau, oni Êe biti nahranjeni. ‘NeÊe se
postidjeti u vrijeme nevolje, bit Êe siti u danima gladi.’
(Psalam 37,19) Prorok Habakuk se nadao tom vremenu
nevolje, a njegove rijeËi izraæavaju vjeru Crkve: ‘Jer
smokvino drvo neÊe viπe cvasti, niti Êe na lozi biti ploda,
maslina Êe uskratiti rod, polja neÊe donijeti hrane, ovaca
Êe nestati iz tora, u oborima neÊe biti ni goveda. Ali ja
Êu se radovati u Jahvi i kliktat Êu u Bogu, svojem Spasi-
telju.’ (Habakuk 3,17.18)” (DA 122)
“Boæji narod neÊe biti poπteen stradanja; no prem-
da progonjen i zbunjen, premda oskudijeva i strada zbog
nestaπice hrane, neÊe biti ostavljen da izgine. Bog koji
VRIJEME NEVOLJE 149
je skrbio za Iliju neÊe zaobiÊi ni jedno svoje samopoær-

tvovno dijete. Onaj koji je izbrojio vlasi na njihovoj glavi
skrbit Êe o njima i oni Êe biti siti u danima gladi.” (Velika
borba, str. 541)
“Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela,
okupljaju se u skupine i æive u najosamljenijim mjestima.
Aneli su im donosili vodu i hranu, dok je bezboæne
muËila glad i æea. Tada sam vidjela zemaljske voe kao
se meu sobom savjetuju, a Sotona i njegovi aneli bili
su zaposleni oko njih. Vidjela sam spise, Ëiji su prijepisi
odaslani u razliËite dijelove svijeta, kojima se ljudima
dopuπta da nakon odreenog vremena pobiju vjerne ako
ne ostave svoju Ëudnu vjeru i subotu i ne budu πtovali
prvi dan u tjednu. Ali u ovo vrijeme kuπnje sveti su bili
mirni vjerujuÊi u Boga i oslanjajuÊi se na Njegovo obe-
Êanje da Êe im naÊi put izbavljena. U nekim Êe mjestima
bezboænici potrËati da pobiju svete i prije zapovijedi o
izvrπenju smrtne presude, ali aneli u liku ratnika borit
Êe se za njih.” (EW 282,283)
“»inilo se da su oni [Boæja djeca] sasvim okruæeni
bezboænim stanovnicima zemlje. Sve je bilo protiv njih...
Ali kad bi njihove oËi bile otvorene, oni bi vidjeli kako su
okruæeni Boæjim anelima. Tada je doπlo mnoπtvo gnjev-
nih bezboænika, a zatim i mnoπtvo zlih anela poæurujuÊi
bezboænike da pobiju svete. Ali prije nego πto Êe dopri-
jeti do Boæjeg naroda, bezboænici su morali proÊi skupi-
nu moÊnih svetih anela. To je bilo nemoguÊe. Boæji su
ih aneli natjerali na povlaËenje, a anele koji su napa-
dali da odustanu.
Bilo je to vrijeme straπne, uæasne borbe za svete.
Dan i noÊ oni su vapili Bogu za osloboenje. GledajuÊi
ljudskim oËima, nije bilo moguÊnosti za bijeg. Bezboæ-
nici su veÊ poËeli slaviti pobjedu viËuÊi: ‘Zaπto vas Bog
vaπ ne izbavi iz naπih ruku? Zaπto ne ustanete i spasite
svoje æivote? Ali sveti nisu obraÊali pozornost na njih...
Aneli su Ëeznuli da ih oslobode, ali joπ su malo morali
Ëekati... Ubrzo je nastalo vrijeme kad je On trebao po-
kazati svoju silu i slavno izbaviti svoje svete.” (EW
283,284)
“Vidjela sam da Êe Bog na Ëudesan naËin saËuvati

svoj narod u vrijeme nevolje. Kao πto je Isus izlijevao
svoju duπu u samrtnoj borbi u vrtu, tako Êe i oni æarko
vikati i boriti se dan i noÊ za osloboenje. IzaÊi Êe naredba
da moraju ostaviti subotu iz Ëetvrte zapovijedi i poπto-
vati prvi dan u tjednu ili Êe izgubiti æivot, ali oni neÊe
popustiti ni pogaziti Gospodnju subotu. Opkolit Êe ih
bezboænici i Sotonine vojske i slavit Êe pobjedu nad nji-
ma, jer naizgled neÊe biti izlaza. Ali usred njihova slavlja
i pobjede odjeknut Êe tutnjava najsnaænije grmljavine.
Nebo Êe potamnjeti, a njih osvjetljuje blistava svjetlost i
straπna slava s Neba dok Boæji glas odjekuje iz Njegova
svetog prebivaliπta.” (1T 353,354 (1TT 131))
“Usred vremena nevolje — nevolje kakve nije bilo od
postanka zemlje — Njegovi izabranici stajat Êe nepoko-
lebani. Sotona sa svim zlim vojskama ne moæe uniπtiti
Boæje najslabije svece. ©titit Êe ih aneli koji obiluju sna-
gom, a Jahve Êe im se otkriti kao ‘Bog nad bogovima’,
Bog koji moæe spasiti one koji vjeruju u Njega.” (PK 513)
“Dok zli umiru od gladi i kuge, aneli Êe πtititi pra-
vedne i skrbiti za njihove potrebe. Onome ‘koji hodi u
pravdi’ obeÊano je: ‘Imat Êe dosta kruha, i voda Êe mu
svagdje dotjecati. Ubogi i bijedni vodu traæe, a nje nema!
Jezik im se osuπi od æei. Ja, Jahve, njih Êu usliπiti, ja,
Bog Izraelov, ostavit ih neÊu.’ (Izaija 33,15,16; 41,17)”
(Velika borba, str 541)
“Najcrnji trenutak borbe Crkve sa silama zla nepo-
sredno prethodi danu njezina konaËnog izbavljenja. Ali
nitko tko vjeruje u Boga ne treba se plaπiti, jer ‘ti si
skroviπte od pljuska, i od æege zaklon, jer Êud je silniËka
kao pljusak zimski’. (Izaija 25,4)” (PK 725)
“U vrijeme nevolje, uoËi samoga Kristovog dolaska,
pravednike Êe πtititi nebeski aneli, ali te sigurnosti za
prijestupnike Boæjeg Zakona neÊe biti. Aneli tada neÊe
moÊi zaπtititi one koji zanemaruju boæanske propise.”
(EW 43)
“Vidjela sam pokrivaË kojim je Bog pokrivao svoj
narod da ga zaπtiti u vrijeme nevolje, i svaka duπa koja
VRIJEME NEVOLJE 151
se odluËila za istinu i ima Ëisto srce bit Êe prekrivena

pokrivalom SvemoguÊega.” (EW 43)
“Svijet vidi upravo onu skupinu kojoj se rugao i ismi-
javao je, koju je æelio uniπtiti, kako neozlijeena prolazi
kroz epidemije, oluju i potres. Onaj koji je krπiteljima
svog Zakona poput ognja koji proædire, svom je narodu
siguran zaklon.” (Velika borba, str. 562)
“Poput zatoËenih prognanika bit Êe u smrtnom stra-
hu zbog gladi ili nasilja. Ali Sveti, koji je pred Izraelcima
razdvojio Crveno more, pokazat Êe svoju moÊnu silu i
dokinuti njihovo ropstvo.” (isto, str. 545)
“ZastraπujuÊe kuπnje i ispiti oËekuju Boæji narod. Duh
rata potiËe narode od jednog kraja zemlje do drugog. Ali
usred ovog vremena nevolje koje dolazi — vremena ne-
volje kakvo nije vieno od postanka zemlje — Boæji Êe
izabrani narod ostati nepokoleban. Sotona i njegove voj-
ske ne mogu ga uniπtiti jer Êe ga zaπtiti moÊni aneli.”
(9T 17 (3TT 285))
10. poglavlje
Izlijevanje sedam zala

Sinteza — OpÊi pregled sedam zala: opis, vrijeme,
opseg, trajanje, zaπtita zapeËaÊenih, glad za RijeËju
Boæjom — ©esto i sedmo zlo: Harmagedon — OËaj
bezboænika
Sinteza
Izlijevanje sedam posljednjih zala obuhvaÊa isto raz-
doblje kao i vrijeme nevolje. Kad kuπnja zavrπi i Hram se
ispuni dimom, naπ Veliki SveÊenik, Isus Krist, napuπta Hram
i prestaje sa svojim posredniËkim djelom. Tada Êe na bez-
boæne stanovnike zemlje biti izliveni straπni Boæji sudovi.
Dok su pravedni, koji su primili peËat æivoga Boga,
Ëudesno zaπtiÊeni od svih tjelesnih ozljeda, bezboænici Êe
iskusiti biË Boæje srdæbe. BuduÊi da Bog povlaËi svoju
zaπtitu sa zemlje (osim od svoje djece), veliki neprijatelj
ima slobodne ruke da pokaæe narav svoje vladavine i oni
koji su odbacili boæansku milost bit Êe kaænjeni bez milo-
sti.
Opis zala nalazimo u 16. poglavlju knjige Otkrivenja.
Evo njihova saæetka:
Prvo: Odvratne i grozne rane na onima koji imaju æig
Zvijeri.
Drugo: More se pretvara u krv i svaka æiva duπa u
moru umire.
IZLIJEVANJE SEDAM ZALA 153
TreÊe: Rijeke i izvori vode pretvaraju se u krv jer su

bezboænici prolili krv svetih.
»etvrto: Sunce pali ljude vatrom.
Peto: Ovo se zlo izlijeva na prijestolje Zvijeri (Rim) i
njezino je kraljevsto ispunjeno tamom. Bezboænici ævaËu
jezik od boli.
©esto: Izlijeva se na Eufrat, njegova voda se isuπuje i
poËinje harmagedonska bitka.
Sedmo: Izlijeva se u zrak gdje se odvija niz veliËan-
stvenih dogaaja koji zaustavljaju bezboænike i dovode do
konaËnog spasenja Boæje djece. Tada se trijumfalno pojav-
ljuje Krist s dogaajima koji slijede.
Svrha ovoga poglavlja nije da pruæi cjelovitu raπËlam-
bu svih zala, veÊ da razmotri neke vidove πestog i sedmog
zla, dva zla koja su povezana s glavnom temom ove knjige.
OpÊi pregled sedam zala
Opis
ProËitaj Otkrivenje 16.
“Dopire bojni klik — do nakraj svijeta — jer Jahve se
parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezboæ-
nike Êe maËu izruËiti!” (Jeremija 25,31)
“U vienju je apostol Ivan Ëuo kako jedan glas sa
Neba uzvikuje: ‘Jao vama, zemljo i more, jer je avao
siπao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo
joπ malo vremena.” (Otkrivenje 12,12) ZastraπujuÊi su
prizori koji izazivaju ovaj uzvik nebeskog glasa. Soto-
nina srdæba raste kako se njegovo vrijeme skraÊuje, a
njegovo Êe djelo obmane i razaranja dosegnuti vrhunac
u vrijeme nevolje.” (Velika borba, str. 537)
“Zla koja su snaπla Egipat kad je Bog oslobaao
Izrael sliËna su ovim straπnijim i æeπÊim kaznama koje
Êe snaÊi svijet prije konaËnog izbavljenja Boæjeg naro-
da. OpisujuÊi ove zastraπujuÊe kazne pisac Otkrivenja
veli: ‘Tada se pojavi opasan i poguban Ëir na osobama
koje su imale æig Zvijeri i koje su se klanjale njezinu
kipu. A drugi izli svoju Ëaπu na more. Tada ono postade
kao krv mrtvaca, te uginu svako æivo biÊe u moru. A

treÊi izli svoju Ëaπu u rijeke i izvore vode, i oni postado-
πe krv.’ Koliko god bile straπne ove kazne, Boæja je prav-
da u cijelosti obranjena. Boæji aneo objavljuje: ‘Prave-
dan si, o SveËe, πto si ih udario tim kaznama, buduÊi da
su prolili krv svetih i proroka. Sad im dajeπ da piju krv;
to su zasluæili.’ (Otkrivenje 16,2-6)” (isto, str. 540)
Vrijeme
Izlijevanje zala dogaa se u vrijeme kad je Hram zatvo-
ren i ispunjen dimom (Otkrivenje 15,8). Drugim rijeËima,
zla dolaze nakon svrπetka kuπnje i tijekom vremena nevolje.
“Zla se ne mogu izliti dok Isus sluæi u Svetiπtu, ali
kad Njegovo djelo bude okonËano i Njegovo posredova-
nje zavrπeno, viπe niπta neÊe zadræavati Boæji gnjev, i on
Êe se izliti sa svom æestinom na nezaπtiÊene glave greπ-
nika koji su prezreli spasenje i odbacili opomenu.” (EW
280)
Opseg
“Ova zla neÊe biti sveopÊa, jer bi inaËe svi zemaljski
stanovnici bili istrijebljeni. Ipak Êe ona biti najstraπniji
biË koji su smrtni ljudi ikad upoznali. Sve su kazne koje
su snalazile ljude prije zavrπetka vremena milosti bile
pomijeπane s milosrem. Kristova moliteljska krv πtitila
je greπnika da ne primi punu mjeru kazne za svoju kriv-
nju. Ali na posljednjem sudu srdæba Êe se izliti nepomije-
πana s milosrem.” (Velika borba, str. 541)
Trajanje
Zla Êe trajati kratko. Ako je rijeË “dan” spomenuta u
Otkrivenju 18,8 proroËko vrijeme (“Eto, zato Êe je u jednom
jedinom danu zadesiti zla”), i ako primijenimo proroËko
mjerilo “po dan za svaku godinu” (Ezekiel 4,6), moæe se
reÊi da Êe zla trajati godinu dana. Duh proroπtva ne spo-
minje duæinu ovog razdoblja. S.D.A. Bible Commentary
napominje da izvorni jezik naglaπava “iznenadnost i neo-

Ëekivanost, a ne trajanje”.
Zaπtita zapeËaÊenih
Boæja Êe djeca biti na Ëudesan naËin zaπtiÊena od zala
(Psalam 91).
“Dok zli umiru od gladi i kuge, aneli Êe πtititi pra-
vedne i skrbiti za njihove potrebe. Onome ‘koji hodi u
pravdi’ obeÊano je: ‘Imat Êe dosta kruha, i vode Êe mu
svagda dotjecati.’ ‘Ubogi i bijedni vodu traæe, a nje ne-
ma! Jezik im se osuπi od æei. Ja, Jahve, njih Êu usliπiti,
ja, Bog Izraelov, ostavit ih neÊu.’ (Izaija 33,15.16; 41,17)”
Glad za Boæjom rijeËju

“U taj Êe dan mnogi poæeljeti zaklon boæanskog milo-
sra koje su tako dugo prezirali. ‘Evo, dani dolaze —
rijeË je Jahve Gospoda — kad Êu poslati glad na zemlju,
ne glad kruha ni æe vode, veÊ sluπanja rijeËi Jahvine.
Tumarat Êe od mora do mora, od sjevera do istoka potu-
cat Êe se iπtuÊi rijeË Jahvinu, ali je neÊe naÊi.’ (Amos
8,11.12)” (Velika borba, str. 541)
“Drugi su pohrlili k Boæjem narodu i molili da ih nau-
Ëe kako da izbjegnu Njegovu osudu. Ali sveci viπe nemaju
s njima niπta. Prolivena je posljednja suza za greπnike,
izreËena posljednja paÊeniËka molitva, ponesen posljednji
teret, upuÊeno posljednje upozorenje.” (EW 281)
©esto i sedmo zlo: Harmagedon

Harmagedon poËinje za vrijeme πestoga zla i zavrπava
u vrijeme sedmog. BuduÊi da je to joπ uvijek neispunjeno
proroËanstvo, neki njegovi dijelovi, a posebice tumaËenje
njegovoga politiËkog vida ostaje nejasno. Stoga ne iznena-
uje da postoji nekoliko hipotetiËkih tumaËenja.
Svrha ove knjige nije da se bavi ovim tumaËenjima ili
da daje izjave o isuπivanju Eufrata, pripremi puta za kralje-
ve s istoka i politiËkim vidovima velikog sukoba.
Nas ipak æivo zanimaju bitna obiljeæja ovog proroËan-

stva. U vezi s njima ne postoje razlike jer je njihovo pouz-
dano tumaËenje utemeljeno na Boæjoj rijeËi i dobro potvr-
eno Duhom proroπtva.
RijeË “Harmagedon” uporabljuje se samo jednom u
cijelome Svetom pismu (Otkrivenje 16,16), i vjerojatno se
ne odnosi na odreeno, nama poznato zemljopisno mjesto.
Moæe se uzeti kao simboliËni izraz, kojim Sveto pismo ne
upuÊuje na odreeno mjesto na svijetu, veÊ na svjetsku
bitku, na veliki Dan Boga. Ali ovo pitanje nije posve jasno.
Apostol kaæe: “Uto opazih gdje iz usta Zmaja, iz usta
Zvijeri i iz usta laænog Proroka izlaze tri neËista duha kao
æabe. To su, uistinu, proroËki duhovi koji proizvode znakove
i koji odlaze kraljevima cijeloga svijeta da ih sakupe za rat
velikoga Dana Boga, SvemoguÊega.” (Otkrivenje 16,13.14)
Usporedna analiza ovih redaka s drugim biblijskim red-
cima i odgovarajuÊim ulomcima iz Duha proroπtva navodi
na sljedeÊe zakljuËke o Harmagedonu:
1. To je bitka izmeu istine i laæi.
2. To je sukob izmeu Krista i Sotone.
3. U njemu Êe sudjelovati aneli.
4. Borba Êe biti usmjerena protiv Boæje djece i uzro-
kovat Êe veliko progonstvo.
5. Otpale sile (Zmaj ili spiritizam; Zvijer ili rimokato-
liËanstvo, laæni Prorok ili otpali protestantizam) bit Êe ak-
tivno ukljuËeni u tu bitku. Vidi takoer Otkrivenje, poglavlja
19, 20 i 21.
6. “Zemaljski kraljevi” bit Êe ukljuËeni u bitku, a zbog
njihovog Êe sudjelovanja sukob biti vojno-politiËke naravi.
Drugim rijeËima, Harmagedon je zavrπni Ëin u mno-
gostoljetnoj drami sukoba izmeu dobra i zla, izmeu Krista
i Sotone zajedno s anelima i ljudima koji ih slijede, te
izmeu istine i zablude.
U ovoj Êe se bitci udruæiti tri velike sile pod vodstvom
kneza tame: Zmaj (spiritizam), Zvijer (papinstvo) i laæni
Prorok (otpali protestantizam). Oni Êe se ujediniti u zajed-
niËkoj namjeri da se bore protiv Boga napadajuÊi Njegovu
vjernu djecu. Oni Êe od svakoga zahtijevati da primi æig
Zvijeri (Otkrivenje 13,16) te Êe progoniti vjerne oslanjajuÊi
se na pomoÊ kraljeva radi provedbe svoje naredbe. Oni

koji se budu odbili pokoriti, bit Êe osueni na smrt.
Svim Êe aktivnostima iza pozornice upravljati “neËisti
duhovi”, to jest “avolski duhovi”. Oni Êe nagovarati raz-
liËite vlade da osnuju savez i ukljuËe se u ovaj straπni “rat
velikoga Dana Boga, SvemoguÊega”. Napad Êe doseÊi vr-
hunac neposredno uoËi Kristova drugog dolaska. Vidi Ot-
krivenje 16,15: “Pazite! Dolazim kao lopov. Blago onomu
koji bdije i Ëuva svoje haljine...”
Sukobljene strane bit Êe, dakle sljedeÊe: (1) Oni koji
su udruæeni protiv Boga — Sotona, demoni, religijsko-po-
litiËke sile koje progone, zemaljski kraljevi i zli ljudi i (2)
oni koji su udruæeni s Bogom — Krist, Njegovi aneli i
zemaljski pravednici koji dræe istinu i ispovijedaju vjeru u
Stvoritelja i Njegov Zakon.
Otkrivenje 19,11-21 govori, Ëini se, o istoj velikoj bitci,
u kojoj se JahaË na bijelom konju, Kralj kraljeva i Gospo-
dar gospodara, bori protiv bezboænih naroda, pokorava ih
i ubija maËem koji izlazi iz Njegovih usta (21. redak). Zvi-
jer i laæni Prorok baËeni su u ognjeno jezero (20. redak)
kamo Êe na kraju biti baËen i sam Zmaj, Sotona, i svi
njegovi aneli (Otkrivenje 20,10). Ovaj redak opisuje konaË-
nu pobjedu Krista, istine i Boæjeg naroda.
Boæja je sluπkinja napisala:
“Trebamo prouËavati izlijevanje sedmoga zla. Sile zla
neÊe napustiti bitku bez borbe. Ali providnost Êe odigrati
svoj dio u harmagedonskoj bitci. Kad zemlja bude osvi-
jetljena sjajem anela iz Otkrivenja 18, vjerski elementi,
zlo i dobro, probudit Êe se iz sna i Boæja Êe vojska izaÊi
na bojno polje.” (7BC 983)
“Straπni sukob je pred nama. Pribliæavamo se bitci
velikog Dana Boga, SvemoguÊega. Ono πto se zadræava
pod nadzorom, bit Êe puπteno. Aneo milosti sklapa svoja
krila, pripremajuÊi se da sie s prijestolja i prepusti svi-
jet Sotoninoj vlasti. Zemaljske vlasti i sile stupit Êe u
sukob s Bogom nebeskim. One su ispunjene mrænjom
protiv onih koji Mu sluæe i uskoro, vrlo skoro, odigrat Êe
se posljednja velika bitka izmeu dobra i zla. Zemlja Êe
postati bojno polje — mjesto konaËnog sukoba i konaË-
ne pobjede. Ovdje, gdje je Sotona tako dugo predvodio

ljude protiv Boga, pobuna Êe zauvijek biti uguπena.” (RH,
13. svibnja 1902.)
“Posljednji veliki sukob izmeu istine i zablude sa-
mo je zavrπna bitka dugotrajnog sukoba oko Boæjeg Za-
kona.” (Velika borba, str. 500)
Ekumenski Êe pokret napredovati ne samo u Sjedinje-
nim AmeriËkim Dræavama, veÊ i u Rimu. Protestantizam i
rimokatoliËanstvo Êe se ujediniti, a kad papinstvo i spiri-
tizam zajedno s otpalim protestantizmom osnuju savez,
tek Êe tada mala skupina πtovatelja Boæjih zapovijedi biti
oznaËena kao razliËita i tua jer se nije ujedinila s ostali-
ma.
“Svi koji nemaju duha istine ujedinit Êe se pod So-
toninim vodstvom. Ali bit Êe dræani pod nadzorom dok
ne doe vrijeme za veliku harmagedonsku bitku.” (7BC
967)
“Sotona se dugo pripremao za konaËni pokuπaj da
prevari svijet. Temelje svom djelovanju poloæio je obeÊa-
njem danom Evi u Edenu: ‘Ne, neÊete umrijeti! ...onoga
dana kad budete s njega jeli otvorit Êe vam se oËi, i vi
Êete biti kao bogovi, koji razluËuju dobro i zlo.’ (Posta-
nak 3,4.5) Sotona je razvojem spiritizma malo-pomalo
pripravljao put za svoje remek-djelo prijevare. Joπ nije u
cijelosti uspio ostvariti svoje nakane, ali Êe u tome uspjeti
u posljednjem ostatku vremena. Prorok kaæe: ‘Uto opa-
zih gdje... izlaze tri neËista duha.... proroËki duhovi koji
proizvode znakove i koji odlaze kraljevima cijeloga svije-
ta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga, SvemoguÊe-
ga.’ (Otkrivenje 16,13,14)” (Velika borba, str. 482)
“Uskoro Êe se na nebu pojaviti straπni nadnaravni
prizori, znak moÊi demona da Ëine Ëuda. –avolski Êe
duhovi otiÊi kraljevima cijeloga svijeta da ih utvrde u
obmani i potaknu kako bi se udruæili sa Sotonom u nje-
govoj posljednjoj borbi protiv nebeske vladavine. Ovim
Êe putem vladari i podanici biti podjednako prevareni.
Pojavit Êe se osobe, pretvarajuÊi se da su Krist, i zahti-
jevati titule i πtovanje koje pripada Otkupitelju svijeta.
One Êe izvesti neobiËna Ëuda lijeËenja i tvrditi da s Neba
imaju otkrivenja koja se suprote svjedoËanstvu Svetoga

pisma.” (isto, str. 537)
Ali konaËni rezultat harmagedonske bitke bit Êe od-
luËna pobjeda Krista i Njegove Crkve, Boga i Njegove istine.
Vidjelac s Patmosa objavljuje: “Ovi Êe ratovati protiv Janjeta,
ali Êe ih Janje zajedno sa svojim pozvanima, izabranima i
vjernima pobijediti, jer je ono Gospodar gospodara i Kralj
kraljeva.” (Otkrivenje 17,14)
©toviπe, u posljednjim redcima Otkrivenja 19 prikaza-
no je hvatanje Zvijeri i laænog Proroka koji su baËeni u
jezero ognjeno i sumporno, i smrt ostalih ratnika, neprija-
telja Gospodnjih, koji su pobijeni maËem koji izlazi iz usta
JahaËa, Isusa Krista.
OËaj bezboænika
“Kad Boæji glas izmijeni udes Njegova naroda, dola-
zi do velikog otreænjenja meu onima koji su u velikom
æivotnom sukobu izgubili sve... Nastojali su uzvisiti sebe
i tako steÊi πtovanje svojih bliænjih. Sada su liπeni svega
πto ih je Ëinilo velikima i ostavljeni su sami i nezaπtiÊeni.
S uæasom promatraju uniπtenje svojih idola koje su voljeli
viπe od svoga Stvoritelja. Prodali su svoje duπe za ze-
maljska bogatstva i uæivanja, i nisu se trudili bogatiti u
Bogu. Posljedica je promaπen æivot; njihova su uæivanja
pretvorena u gorËinu, a njihovo blago u truleæ. Ono πto
su stjecali Ëitavog æivota, u trenutku je nestalo.” (Velika
“Jer, gle, izaÊi Êe Jahve iz svog prebivaliπta da stanovnike
zemljine kazni πto se o njega ogrijeπiπe. Izbacit Êe zemlja
svu krv πto je na njoj prolivena i neÊe viπe kriti onih koji
su u njoj poklani.” (Izaija 26,21) “A evo kojom Êe ranom
Jahve udariti sve narode koji budu zavojπtili na Jeruzalem.”
(Zaharija 14,12)
“Mnogi su bezboænici bili razjareni dok su patili zbog
posljedica sedam zala. Bio je to prizor zastraπujuÊe ago-
nije. Roditelji su gorko prekoravali svoju djecu, djeca
svoje roditelje, braÊa svoje sestre, a sestre braÊu. Glasni
jauci zapomaganja Ëuli su se iz svih smjerova: ‘Ti si me
sprijeËio da primim istinu koja bi me spasila od ovoga

straπnog trenutka.’ Ljudi su se okretali svojim propo-
vjednicima s gorËinom i mrænjom prekoravajuÊi ih rijeËi-
ma: ‘Niste nas upozorili. Rekli ste nam da Êe cijeli svijet
biti obraÊen, i vikali: Mir, mir, da biste stiπali svaki strah
koji se javljao. Niste nam govorili o ovom vremenu, a
one koji su nam rekli vi ste proglasili fanaticima i zlim
ljudima, ljudima koji Êe nas uniπtiti.’ Ali vidjela sam da
propovjednici nisu pobjegli od Boæje srdæbe. Njihove pat-
nje bile su deset puta veÊe od patnji njihovih vjernika.”
(EW 282)
“Ljudi uviaju da su bili obmanuti. Optuæuju jedni
druge da su ih vodili u propast, ali se svi ujedinjuju u
najogorËenijem osuivanju sveÊenika. Nevjerni su pas-
tiri proricali samo ono πto je bilo ugodno; svoje su slu-
πatelje navodili da Boæji Zakon proglase nevaæeÊim i
progone one koji bi ga dræali svetim. OËajni, ovi uËitelji
sada pred svijetom priznaju svoje prijevarno djelo. Mno-
πtvo je ispunjeno bijesom. ‘Mi smo izgubljeni,’ viËu, ‘a vi
ste uzrok naπoj propasti!’ Zatim ustaju protiv laænih pas-
tira. Upravo oni koji su im se nekada najviπe divili izgo-
vorit Êe protiv njih najstraπnije kletve. Iste ruke koje su
ih nekada okrunile lovorikama podignut Êe se da ih uniπ-
te. MaËevi kojima su namjeravali pobiti Boæji narod sada
sluæe da uniπte njegove neprijatelje. Posvuda dolazi do
sukoba i krvoproliÊa.” (Velika borba, str. 563)
161
11. poglavlje
Kraj sedmog zla: spasenje

Vaæni dogaaji — Opis osloboenja — U ponoÊ —
MoÊni prikaz Boæje sile — Kruna besmrtne slave —
Iznenadna promjena prizora — KataklizmiËki
dogaaji — Prekrasna zvijezda nade — Oblak slave
koji okruæuje Kneza æivota
Kad sedmi aneo izlije svoju Ëaπu, odvijaju se najstraπ-

niji i najËudesniji prizori u prirodi, a Gospodin okonËava
Harmagedon veliËanstvenim prikazom svoje moÊi. Bog po-
hodi Babilon i on prima svoju nagradu — “sruπiπe se po-
ganski gradovi”, a svi koji su sudjelovali u progonstvu bi-
vaju kaænjeni.
Vaæni dogaaji
U vrijeme sedmoga zla, na kraju Harmagedona, nepo-
sredno uoËi drugoga Kristovog dolaska slijede ovi najvaæ-
niji dogaaji:
1. Jaki glas s Neba objavljuje: “Svrπeno je.”
2. Munje, glasovi i grmljavina.
3. Veliki potres, najveÊi u povijesti.
4. Bog pohodi veliki grad, duhovni Babilon (Rim) koji
je podijeljen u tri dijela.
5. Ruπe se drugi “poganski gradovi”.
6. Otoci tonu, a planine nestaju.

7. S neba pada tuËa, svaki komad teæi jedan talenat.
Opis osloboenja
Tada dolazi osloboenje svetih koje je opisano na slje-
deÊi naËin:
“Gospodin obavlja svoje djelo. Cijelo je Nebo u po-
kretu. Sudac cijeloga svijeta uskoro Êe ustati i opravdati
svoj povrijeeni autoritet. Znak osloboenja bit Êe stav-
ljen na one koji vrπe Boæje zapovijedi, koji poπtuju Nje-
gov Zakon i koji odbiju primiti æig Zvijeri ili njezin kip.”
(5T 451,452 (2TT 151))
“Kad protivljenje Jahvinom Zakonu postane skoro
sveopÊe, kad Njegov narod bude pritisnut nevoljama od
strane sugraana, umijeπat Êe se Bog. Æarke molitve
Njegova naroda bit Êe usliπene.” (RH, 15. lipnja 1897.)
“Boæji narod — neki u zatvorskim Êelijama, neki skri-
veni u samotnim skloniπtima u πumama i planinama —
joπ uvijek vapi za boæanskom zaπtitom, dok se na sve
strane skupine naoruæanih ljudi, poticane od vojski zlih
anela, posvuda pripremaju za smrtonosno djelo. I upravo
sada, u trenutku najveÊe opasnosti, Bog Êe se Izraelov
umijeπati da izbavi svoje izabranike.” (Velika borba, str.
546)
“Tada su svi sveti povikali s tjeskobnim duhom i Boæji
glas ih oslobaa. Sto Ëetrdeset Ëetiri tisuÊe pobjeuju.
Njihova su lica osvijetljena Boæjim sjajem.” (EW 37)
U ponoÊ
“Bog je odluËio osloboditi svoj narod u ponoÊ. Dok
ih bezboænici oko njih vrijeaju, iznenada se pojavljuje
sunce u punom sjaju dok mjesec mirno stoji na svome
mjestu. Bezboænici promatraju prizor sa zaprepaπtenjem,
a sveti s dostojanstvenom radoπÊu promatraju znakove
svoga osloboenja.” (EW 285)
“Zaglave za tren, usred gluhe noÊi: komeπaju se narodi,
prolaze; ni od Ëije ruke moÊni padaju.” (Job 34,20)
KRAJ SEDMOG ZLA: SPASENJE 163
MoÊni prikaz Boæje sile

“U vrijeme nevolje* svi smo bjeæali iz gradova i sela,
ali su nas progonili bezboænici koji su uπli u kuÊe svetih
s maËem. Podigli su maËeve da nas pobiju, ali su se oni
slomili i pali krhki kao slama. Svi smo plakali dan i noÊ
za osloboenje i vapaj je doπao do Boga. Sunce je izaπ-
lo, a mjesec zastao. Potoci su prestali teÊi. Tamni, mraËni
oblaci prekrili su nebo i sudarali se. Ali s jednoga svijet-
log mjesta trajnog sjaja, dolazio je Boæji glas kao glas
mnogih voda koji je potresao nebo i zemlju. Nebo se
otvaralo i zatvaralo komeπajuÊi se. Planine su se tresle
kao trska na vjetru bacajuÊi stijene uokolo. More je ki-
pjelo kao u loncu i izbacivalo kamenje. Kad je Bog obja-
vio dan i trenutak Kristova dolaska i objavio vjeËni savez
sa svojim narodom, izgovorio je jednu reËenicu i zastao
dok su rijeËi obilazile zemlju. Boæji Izrael je stajao uprtih
oËiju prema gore sluπajuÊi rijeËi koje su izlazile iz Jahvi-
nih usta i πirile se zemljom kao udarci najsnaænijeg gro-
ma. Bilo je to zastraπujuÊe sveËano. A na kraju svake
reËenice sveti su vikali: ‘Slava! Aleluja!’ Njihova su lica
bila obasjana Boæjom slavom i oni su odsjajivali slavu
kao i Mojsijevo lice kad je siπao sa Sinaja. Bezboænici ih
nisu mogli gledati zbog sjaja. A kad je vjeËni blagoslov
izreËen nad onima koji πtuju Boga dræeÊi Njegovu subo-
tu svetom, Ëuo se jak povik pobjede nad Zvijeri i njezi-
nim kipom.” (EW 34)
“Opkolit Êe ih Sotonine vojske i bezboænici i klicati
nad njima jer Êe izgledati kao da za njih nema izlaza. Ali
usred proslavljanja pobjede zaËut Êe se sve snaænija i
glasnija grmljavina. Nebo Êe prekriti tama, a bit Êe osvi-
* U ovom odlomku Gospodnja vjesnica, prenesena u vienju, pro-

matra dogaaje onako kako se odvijaju i priËa u prvom licu mnoæine ono
πto je vidjela. Ovo ne znaËi nuæno da Êe ona osobno sudjelovati u budu-
Êim dogaajima koje je opisala. Ovaj je sluËaj sliËan Pavlovom koji sebe
ubraja meu one koji Êe æivi (ne uskrsli pravednici) doËekati Krista: “Za-
tim Êemo mi æivi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na
oblacima u susret Gospodinu.” (1. Solunjanima 4,15-17; vidi takoer 1.
KorinÊanima 15,51-52)
jetljeno samo svjetloπÊu i straπnim sjajem s neba dok se

Bog oglaπava iz svoga svetog prebivaliπta.
Tresu se temelji zemlje, graevine podrhtavaju i pa-
daju sa strahovitim treskom. More kipi kao u loncu, a
cijela je zemlja u straπnom komeπanju. Prekinuto je za-
robljeniπtvo svetih i oni se obraÊaju jedan drugome ra-
dosnim i dostojanstvenim πaptom: ‘Spaπeni smo. To je
Boæji glas.’” (1T 354 (1TT 132))
Kruna besmrtne slave

“Krist, svemoÊni Pobjednik, pruæa svojim umornim
borcima krune besmrtne slave, a Njegov glas odzvanja
s otvorenih vrata: ‘Evo, ja sam s vama! Ne bojte se!
Upoznat sam sa svim vaπim patnjama; nosio sam vaπe
tuge. Vi se ne borite protiv nepobjedivih neprijatelja. Ja
sam se borio namjesto vas, i vi ste u moje ime viπe nego
pobjednici!’” (Velika borba, str. 544)
“Sa svojih se mjesta pokrenuπe sve gore i svi otoci.”
(Otkrivenje 6,14)
“Tada Êe se sunce, mjesec i zvijezde pokrenuti sa
svojih mjesta. Oni neÊe nestati, ali Êe biti potreseni Boæ-
jim glasom.” (EW 41)
“Znakovi i Ëuda brzo su slijedili jedni za drugim. »i-
nilo se da je sve izvan svoga prirodnog tijeka. Potoci su
prestali teÊi. Navukli su se tamni, teπki oblaci i sudarali
se.” (EW 285)
“Krist je rekao: ‘Hajde, narode moj, ui u sobe i vrata
za sobom zatvori. Sakrijte se za trenutak dok jarost ne
proe. Jer, gle, iziÊi Êe Jahve iz svog prebivaliπta da
stanovnike zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe.’ (Iza-
ija 26,20.21) Slavno Êe biti izbavljenje onih koji su strp-
ljivo Ëekali Njegov dolazak i Ëija su imena zapisana u
knjizi æivota.” (Velika borba, str. 545)
Iznenadna promjena prizora

Posljednji dogaaji opisani su potpunije u knjizi Velika
borba:
“S pobjedonosnim uzvicima, uz podrugljivo doviki-

vanje i kletve, gomile zlih ljudi samo πto se nisu obruπile
na svoj plijen, kad, gle, na zemlju pada gusti mrak, crnji
od najcrnje noÊi. Zatim dúga sjajeÊi slavom s Boæjeg
prijestolja, premoπÊuje nebesa i kao da okruæuje svaku
skupinu koja se moli. Gnjevno mnoπtvo iznenada zasta-
je. Zamiru njihovi podrugljivi uzvici. Zaboravili su pred-
met svog ubilaËkog bijesa. Sa straπnim slutnjama gle-
daju u simbol Boæjeg Saveza i teæe se zaπtititi od nje-
gova nepodnoπljivog sjaja.
Boæji narod Ëuje jasan, melodiËan glas kako govori:
‘Podignite glavu!’ I kad dignu pogled prema nebu, vide
dugu obeÊanja. Crni, prijeteÊi oblaci koji su prekrivali
nebeski svod sad se razdvajaju i poput Stjepana slobod-
no gledaju u Nebo i vide Boæju slavu i Sina »ovjeËjega
gdje sjedi na svom prijestolju. Na Njegovoj boæanskoj
pojavi primjeÊuju tragove Njegova poniæenja, a s usana
Mu Ëuju molbu koju je iznio pred Ocem i svetim anelima:
‘OËe, htio bih da one koje si mi dao budu gdje sam ja.’
(Ivan 17,24) Ponovno se Ëuje, melodiËan, trijumfalni glas
kako govori: ‘Evo ih! Dolaze! Sveti. bezazleni i neoka-
ljani. Oni su saËuvali moju poruku o postojanosti; oni Êe
hoditi meu anelima’, a s blijedih , drπÊuÊih usana onih
koji su ustrajali u svojoj vjeri uzlazi uzvik pobjede.
U ponoÊi Bog pokazuje svoju moÊ da izbavi svoj
narod. Pojavljuje se sunce u punom sjaju. Znakovi se i
Ëudesa brzo niæu. Zli s uæasom i Ëuenjem gledaju prizor,
dok pravedni u sveËanoj radosti promatraju znakove svog
izbavljenja. »ini se da se sve u prirodi poremetilo. Potoci
prestaju teÊi. Pojavljuju se tamni, teπki oblaci i buËno se
sudaraju. Usred razbjeπnjelog neba svijetli je prostor neo-
pisive slave, odakle dolazi Boæji glas kao glas mnogih
voda govoreÊi: ‘Svrπeno je!’ (Otkrivenje 16,17)
KataklizmiËki dogaaji
Taj glas potresa nebesa i zemlju. Nastaje silan po-
tres, ‘kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviπe na zemlji
— tako velik bijaπe taj potres, tako snaæan.’ (Otkrivenje
16,17.18) Kao da se nebeski svod otvara i zatvara. Kao

da na trenutak kroz njega bljesne slava s Boæjeg prije-
stolja. Planine se tresu poput trske na vjetru, a odlomlje-
ne stijene padaju na sve strane. »uje se tutanj kao od
nadolazeÊe oluje. More je uskipjelo. »uje se urlanje or-
kana poput glasa razbjeπnjelih demona. »itava se zem-
lja nadima i spuπta poput morskih valova. Njezina povrπi-
na puca. »ini se da popuπtaju njezini temelji. Planinski
lanci tonu. NapuËeni otoci nestaju. Razbjeπnjele vode
gutaju morske luke koje su poput Sodome postale po-
znate po zlu. ’Bog se sjeti velikog Babilona da mu dadne
Ëaπu vina svoga uskipjelog gnjeva.’ ‘Golema tuËa’, svako
zrno ‘teπko kao talenat’, dovrπava ovo razaranje (Otkrive-
nje 16,19-21). Najponosniji gradovi sravnjeni su sa zem-
ljom. Raskoπne palaËe, na koje su velikani ovoga svijeta
nemilice troπili svoje bogatstvo s nakanom da se prosla-
ve, pretvaraju se pred njihovim oËima u ruπevine. Zidine
zatvora se ruπe, a Boæji narod koji je u njima bio zatvo-
ren zbog svoje vjere sada je osloboen.
Grobovi se otvaraju, i bude se ‘mnogi koji snivaju u
prahu zemljinu; jedni za vjeËni æivot, drugi za sramotu,
za vjeËnu gadost’ (Daniel 12,1). Svi koji su umrli u vjeri
u poruku treÊeg anela izlaze proslavljeni iz svojih gro-
bova da Ëuju Boæji savez mira s onima koji su odræali
Njegov Zakon. A ‘i oni koji su ga proboli’ (Otkrivenje 1,7),
koji su se izrugivali Kristovim samrtnim mukama i naj-
ogorËeniji protivnici Njegove istine i Njegova naroda,
podignuti su da Ga gledaju u Njegovoj slavi i vide Ëast
koja je dana odanima i posluπnima.
Gusti oblaci joπ pokrivaju nebo, ali tu i tamo se pro-
bija sunce nalik na osvetniËko Jahvino oko. Razjarene
munje paraju nebo ovijajuÊi Zemlju plamenim plaπtem.
JaËi od strahovite grmljavine gromova, tajanstveni i stra-
πni glasovi objavljuju sudbinu zlih. Svi ne razumiju
izgovorene rijeËi, ali ih dobro razumiju laæni uËitelji. Oni
koji su do maloËas bili toliko bezobzirni, toliko hvalisavi
i prkosni, toliko uæivajuÊi u svojoj okrutnosti prema naro-
du koji vrπi Boæje zapovijedi, sada su svladani zaprepaπ-
tenjem i drπÊu od straha. Njihovi jauci nadmaπuju buku
prirodnih sila. Demoni priznaju Kristovo boæanstvo i drπ-

Êu pred Njegovom moÊi, dok ljudi ispunjeni uæasom puæu-
Êi preklinju za milost.” (Velika borba, str. 546-548)
Prekrasna zvijezda nade

“Kroz procjep u oblacima blista zvijezda Ëiji je sjaj
Ëetverostruko uveÊan tamom. Ona je vjernima znak na-
de i radosti, a prekrπiteljima Boæjeg Zakona znak neu-
moljivosti i srdæbe. Oni koji su za Krista ærtvovali sve,
sada su sigurni, skriveni kao u Gospodnjem πatoru. Bili
su iskuπani, i pred svijetom i pred onima koji su prezreli
istinu oni su pokazali svoju vjernost Onome koji je za
njih umro. »udesna se promjena zbiva na onima koji su
ostali nepokolebljivo vjerni suoËeni sa smrÊu. Oni su
iznenada osloboeni mraËne i straπne tiranije ljudi preo-
braæenih u demone. Njihova lica, donedavno blijeda, za-
brinuta i iscrpljena, sada zraËe Ëuenjem, vjerom i lju-
bavlju. Njihovi se glasovi uzdiæu u trijumfalnoj pjesmi:
‘Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman u nevolji.
Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi
ruπe u more. Nek buËe i bjesne valovi morski, nek bre-
govi drπÊu od æestine njihove’ (Psalam 46,2-4)” (Velika
borba, str. 549)
“S neba se Ëuje Boæji glas koji objavljuje dan i sat
Isusova dolaska i proglaπuje vjeËni savez sa svojim na-
rodom. Poput tutnja najjaËeg groma prolamaju se zem-
ljom Njegove rijeËi. Boæji Izrael stoji sluπajuÊi, pogleda
uprtog prema gore. Njihova su lica obasjana Njegovom
slavom i sjaje kao Mojsijevo lice kad je siπao sa Sinaja.
Zli ne mogu gledati u njih. A kad je izreËen blagoslov
nad onima koji su πtovali Boga svetkujuÊi Njegovu su-
botu, prolama se pobjedniËki usklik.
Oblak slave koji okruæuje Kneza æivota

Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak, velik
kao pola dlana ljudske ruke. To je oblak koji okruæuje
Spasitelja i koji iz daljine izgleda kao obavijen tamom.
Boæji narod zna da je to znak Sina »ovjeËjega. U sveËa-

noj tiπini oni ga netremice promatraju dok se pribliæava
Zemlji i postaje sve svjetliji i sjajniji, dok ne preraste u
veliki bijeli oblak, kojemu donji dio sliËi na razgorjelu
vatru, a nad kojim lebdi duga saveza. Isus se pribliæuje
kao silni pobjednik... Kako se æivi oblak pribliæava, svako
oko vidi Kneza æivota...
Pravedni uzvikuju drπÊuÊi: ‘Tko moæe opstati?’ An-
eoska je pjesma utihnula i nastaje razdoblje zastraπu-
juÊe tiπine. Tada se zaËuje Isusov glas kako kaæe: ‘Dosta
ti je moja milost.’ Lica pravednika se ozaruju, a radost
ispunjava svako srce. Aneli zapoËinju viπim tonom i
opet pjevaju dok se sve viπe i viπe pribliæavaju Zemlji.”
(Velika borba, str. 550, 551)
169
12. poglavlje
Od osloboenja do drugoga
Kristovog dolaska
Ovo poglavlje obuhvaÊa jedno od najdramatiËnijih raz-

doblja, ispunjeno silnom privlaËnoπÊu — vrhunac mnogo-
stoljetnog sukoba.
Glavni cilj ove knjige jest da potakne na pripremu za
ovo posljenje vrijeme. Stoga mi ovdje neÊemo ponavljati
opπiran i nadahnut opis dogaaja koje je zapisalo nadah-
nuto pero a zbijeni su u kratkom vremenskom razdoblju
izmeu izbavljenja i drugoga Kristovog dolaska. Oni su
prikazani jasnim kronoloπkim redoslijedom u knjigama Ve-
lika borba i Early Writings. Mi Êemo samo saæeto skicirati
ove potresne dogaaje. Da bismo prikazali cijelu sliku,
ukljuËit Êemo dogaaje iz prethodnih poglavlja.
Opis ovih dogaaja nalazi se na sljedeÊim stranicama
Duha proroπtva:
a) Velika borba, str. 540—568;
b) Early Writings, str. 285—291.
Saæetak dogaaja
1. Istovremeni pokret za uniπtenje Boæjeg naroda
• OdluËeno je da se napad izvede u jednoj noÊi.
• Mnoπtvo zlih ljudi, glasno viËuÊi, bit Êe spremno da
napadne svoje ærtve.
• U ovom ih Ëinu zaustavljaju:

— gusti oblaci;
— duga koja odraæava Boæju slavu;
— pojava sunca.
2. Boæji glas: “Podignite pogled”, i: “Svrπeno je”
3. Slijed znakova i Ëudesa

• Rijeke prestaju teÊi.
• Crni, mraËni oblaci se razdvajaju.
• Iz otvora neopisive slave dolazi Boæji glas koji pot-
resa nebo i zemlju.
• Veliki potres:
— nebo kako se otvara i zatvara;
— planine se pokreÊu, odvaljuju se stijene;
— more bjesni;
— urliËu uragani;
— cijela se zemlja uskomeπala i njezina povrπina
puca;
— nestaju naseljeni otoci;
— valovi preplavljuju luke.
• Pada tuËa koja uzrokuje strahovito razaranje.
• Najponosniji gradovi su razruπeni, palaËe se uruπa-
vaju.
• Raspadaju se zatvorski zidovi i Boæja djeca bivaju
osloboena.
4. DjelomiËno uskrsnuÊe; u njemu imaju udjela:

• svi oni koji su umrli u vjeri u poruku treÊega anela;
• oni koji su vrijeali Krista;
• oni koji su Ga udarali i pljuvali;
• oni koji su Ga prikovali na kriæ;
• mnogi farizeji i knjiæevnici.
5. Sjajna zvijezda blista kroz otvor u oblacima

• Nada i radost svetih koji uzvikuju: “Bog je naπe uto-
Ëiπte.”
OD OSLOBO–ENJA DO DRUGOG KRISTOVOG ... 171
• Strogost prema prijestupnicima.
6. Na nebu se pojavljuje ruka koja dræi kamene ploËe

• Svi ih mogu Ëitati.
• Uæas i oËaj obuzima one koji su gazili uredbe Zako-
na.
• Svi prekasno prepoznaju svetost subote.
7. Neprijatelji Boæjeg Zakona trpe posljedice svoga

nevjerstva
(Pojedinosti ovoga dogaaja, ukratko navedene prema
njihovu redoslijedu na str. 550 u Velikoj borbi, opisane su
na str. 561—564.)
• Oni su ispunjeni æaloπÊu, ali se ne kaju.
• Nema jezika koji moæe opisati njihov oËaj.
• Meusobno se optuæuju.
• Preziru laæne pastire stada koji su ih prevarili.
• Izgovaraju najstraπnije kletve protiv laænih pastira.
• Ustaju da ih uniπte. “MaËevi kojima je trebao biti
pobijen Boæji narod sada se koriste za uniπtenje njegovih
neprijatelja. Posvuda se dogaaju sukobi i krvoproliÊe”.
• Aneli smrti iz Ezekiela 9,1-6 obavljaju svoj posao.
8. Boæji glas objavljuje dan i sat Kristova dolaska
9. Pojavljuje se mali, crni oblak; on okruæuje Spasitelja

• Oblak postaje sve svjetliji kako se pribliæava Zemlji.
• Okruæuje Kneza æivota Ëije lice bljeπti jaËe od zasljep-
ljujuÊeg sjaja podnevnoga sunca.
• Krist silazi okruæen goruÊom vatrom.
10. Nebo se savija kao knjiga, zemlja podrhtava, a

planine i otoci se pokreÊu
• Voe i silnici, robovi i slobodnjaci, svi se skrivaju i
prizivaju kamenje da padne na njih.
• Iz usta bezboænika Ëuje se povik: “Jer dolazi veliki

dan gnjeva Njegova, i tko moæe opstati?”
11. UskrsnuÊe pravednika

• Usred komeπanja kojim je zahvaÊen sav svijet Krist
poziva umrle pravednike u æivot: “Probudite se!”
• Cijela zemlja odjekuje pod koracima golemog mno-
πtva koje napreduje odjeveno u slavu besmrtnosti. Oni udru-
æuju glasove sa æivim pravednicima u dugi poklik pobjede.
12. Æivi pravednici bivaju preobraæeni i proslavljeni
13. Obje skupine odlaze u susret Gospodinu u oblake
14. One bezboænike koji su joπ uvijek æivi uniπtava

sjaj Njegova dolaska
15. Krist prenosi na svoje sljedbenike znakove pobjede

i obiljeæava ih znamenjem kraljevskog veliËanstva
• Isus na glave pobjednika svojom vlastitom desnicom
stavlja krunu slave.
16. Isus otvara biserna vrata Svetoga Grada i

otkupljeni ulaze
• Pred prijestoljem, na staklenom moru, stoji mnoπtvo
koje je pobijedilo Zvijer, njezin kip i æig.
• Tamo se nalaze i sto Ëetrdeset Ëetiri tisuÊe.
• I mi se moramo sresti na staklenom moru.
173
13. poglavlje
Priprema za krizu
Uvodna napomena — Ozbiljnost vremena i nuænost
pripreme — »imbenici u pripremi
Uvodna napomena
Tema ovoga posljednjeg poglavlja od najveÊe je vaæno-
sti. Nema sumnje da nam puko teorijsko znanje o straπnim
dogaajima koji Êe obiljeæiti posljednje dane povijesti na-
πega svijeta neÊe koristiti ako ne doæivimo pokajanje, pri-
znanje i oËiπÊenje od grijeha. Mi moramo postiÊi pobjedu
nad svojim slabostima, moramo iskusiti potpuno Boæje oslo-
boenje i moramo se posvetiti djelatnom prenoπenju poru-
ke koju svijet treba Ëuti.
Nuænost pripreme za zavrπnu krizu toliko je vaæna da
bi bilo opravdano citirati mnoge ulomke. Meutim, ograni-
Ëeni prostor spreËava obuhvatniji pristup.
Stoga dopustite da navedemo nekoliko odgovarajuÊih
osvrta nadahnutog pera i na njih privuËemo pozornost Ëita-
telja. Mi molimo da Sveti Duh pokrene svakoga da poduz-
me korake koji Êe ga pribliæiti Nebu i pripremiti za prima-
nje peËata æivoga Boga. Samo nas to moæe pripremiti da
nepovrijeeni proemo vrijeme nevolje i napokon susret-
nemo Krista prigodom Njegova drugog dolaska.
Ozbiljnost vremena i nuænost pripreme

U Mateju 25,5 Ëitamo da su sve djevice spavale. Razli-
ka izmeu dviju skupina jest u naravi priprema. Mudre su
takoer spavale, ali one su prethodno uspostavile æivotni
odnos s Bogom. One su imale ulje Svetoga Duha. Nerazum-
nima je nedostajao ovaj kljuËni uvjet za spasenje.
Deset djevica prikazuju Crkvu posljednjih dana. Svi
Ëlanovi vjeruju u istu istinu i oËekuju istoga Gospodina.
Ali svi se ne pripremaju za ovaj najslavniji dogaaj. Oni
koji se ne pripremaju, neÊe primiti kasnu kiπu. Oni Êe biti
poput nerazumnih djevica. Oni imaju istu iskrenu æelju
kao i mudre, ali im nedostaje priprema. Napisani su mnogi
savjeti kojima se Crkvi ukazuje na ovu veliku potrebu:
“Uskoro Êe nastupiti ‘vrijeme tjeskobe kakve ne bi-
jaπe otkako je ljudi’ i bit Êe nam potrebno iskustvo koje
sad nemamo, a koje mnogi zanemaruju steÊi.” (Velika
borba, str. 536)
“BraÊo moja, shvaÊate li da vaπe vlastito spasenje,
kao i sudbina drugih duπa, ovisi o tome kako se sada
pripremate za kuπnje koje su pred nama? Imate li one
duboke revnosti, one poboænosti i predanja koje Êe vas
osposobiti da se odræite kad se protiv vas digne pro-
tivljenje? Ako je Bog ikada govorio preko mene, onda Êe
doÊi vrijeme kad Êe vas izvoditi pred sudove i kad Êe
svaka toËka istine koju dræite biti oπtro napadana. Vrije-
me koje mnogi sada ne iskoriπtavaju, treba biti posve-
Êeno zadaÊi koju nam je Bog dao da se pripremimo za
sudbonosni trenutak koji dolazi.” (Iz riznice svjedoËan-
stava, str. 264)
“Vidjela sam da se Boæji narod nalazi na sklizavom
terenu, te da su neki izgubili gotovo svaki osjeÊaj krat-
koÊe vremena i vrijednosti duπe.” (EW 120)
“Ljudima treba skrenuti pozornost na opasnosti sa-
daπnjeg vremena. Straæari spavaju.” (Iz riznice svjedo-
“Sotona vodi svoju vojsku, a jesmo li mi pojedinaË-
no pripremljeni za zastraπujuÊe sukobe koji su upravo
pred nama? Pripremamo li svoju djecu za veliku krizu?”
(The Adventist Home, str. 186)
PRIPREMA ZA KRIZU 175
“Vrijeme nevolje i tjeskobe πto je pred nama zahti-

jevat Êe vjeru koja moæe podnijeti umor, odlaganje i glad
— vjeru koja neÊe oslabiti premda je na ozbiljnoj kuπnji.”
“Gospodin Êe imati narod tvrd kao Ëelik, s vjerom
Ëvrstom kao granit. Oni trebaju biti Njegovi svjedoci u
svijetu, Njegovo orue za obavljanje posebnoga, slavnog
djela u danu Njegove pripreme.” (4T 594,595 (1TT 590))
“Mi se stoga trebamo sve viπe pribliæavati Gospodi-
nu i æarko teæiti k pripremi radi osposobljavanja za bitku
u Dan Boga. Ne zaboravite da je Bog svet te da nitko
osim svetih biÊa ne moæe prebivati u Njegovoj nazoËno-
sti.” (EW 71)
“UbuduÊe budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj
moÊi! Obucite se u bojnu opremu Boæju da se mognete
suprotstaviti avolskim napadima! Jer naπa borba nije pro-
tiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstva, protiv Vlasti, pro-
tiv Vrhovnika ovoga mraËnoga svijeta: protiv zlih duhova
koji borave u nebeskim prostorima. Zato uzmite i na se
stavite bojnu opremu Boæju da se mognete oduprijeti u zli
dan i, kad sve nadvladate, odræati se!” (Efeæanima 6,10-13)
“Oni koji budu dorasli svakoj toËki i izdræe svaku
provjeru i pobijede bez obzira na cijenu, koji prihvate
savjet Istinitog Svjedoka, oni Êe primiti kasnu kiπu te
tako biti spremni za uznesenje.” (1TT 187 (1TT 65))
“Vidjela sam da su mnogi zanemarivali prijeko po-
trebnu pripremu i nadali se vremenu ‘okrepljenja’ i ‘kas-
ne kiπe’ da ih pripremi kako bi se odræali u Dan Boga i
stajali pred Njegovim licem. O, koliko sam ih mnogo vi-
djela u vrijeme nevolje bez zaklona! Oni su zanemarili
potrebnu pripremu, stoga nisu mogli primiti okrepljenje
koje svatko mora primiti da se pripremi za æivot pred
licem svetoga Boga... Vidjela sam da nitko ne moæe pri-
miti okrepljenje ako ne ostvari pobjedu nad svakim grije-
hom, nad ponosom, nad sebiËnoπÊu, ljubavi prema svije-
tu, nad svakom pogreπnom rijeËju i djelom.” (EW 71)
“Mi se trebamo poniziti pred Gospodinom, u postu
i molitvi, i puno razmiπljati o Njegovoj RijeËi, posebno o
prizorima suda.” (Velika borba, str. 517)
“Oni koji ne poduzimaju odluËne napore, veÊ jedno-

stavno Ëekaju da ih Sveti Duh prisili na djelovanje, ne-
stat Êe u tami. Vi ne smijete sjediti mirno i niπta ne raditi
u Boæjem djelu.” (ChS 228)
»imbenici u pripremi
1. ProuËavanje Biblije i Duh proroπtva
“Pokazano mi je da mnogi koji tvrde da znaju sa-
daπnju istinu, ne znaju u πto vjeruju. Oni ne shvaÊaju
temelje svoje vjere. Oni nemaju pravog pojma o vrijed-
nosti rada koji se obavlja u sadaπnje vrijeme. Kad doe
vrijeme kuπnje, meu onima koji sada propovijedaju bit
Êe takvih koji Êe uvidjeti — ispitujuÊi svoja stajaliπta —
da ima mnogo toga na πto ne mogu dati zadovoljavajuÊi
odgovor. Dok ne budu tako okuπani, neÊe biti ni svjesni
veliËine svoga neznanja. Mnogi u Crkvi su potpuno sigurni
da razumiju ono πto vjeruju; ali neÊe shvatiti koliko su
neutvreni sve dok se ne razbukti rasprava o spornim
pitanjima. Kad budu odvojeni od onih koji vjeruju kao i
oni, primorani da sami, bez iËije pomoÊi objasne svoju
vjeru, iznenadit Êe se kad budu vidjeli kako su zbrkane
njihove zamisli o onome πto su prihvaÊali kao istinu.” (Iz
riznice svjedoËanstava, str. 254)
“Oni koji æele opstati u ovo pogibeljno vrijeme mo-
raju osobno razumjeti svjedoËanstvo Svetoga pisma.”
“Oni koji iskreno traæe znanje o istini i teæe da poko-
ravanjem istini oËiste svoje duπe, ËineÊi ono πto mogu u
pripremi za sukob, naÊi Êe u Bogu istine sigurnu obra-
nu.” (isto, str. 481)
“Samo Êe oni koji su marljivo prouËavali Sveto pis-
mo i prihvatili ljubav prema istini biti zaπtiÊeni od moÊne
prijevare koja Êe osvojiti svijet.” (isto, str. 538)
“Kad doe vrijeme kuπnje, otkrit Êe se oni koji su
Boæju RijeË uËinili pravilom svog æivota. Ljeti nema vid-
ljive razlike izmeu zimzelenog i ostalog drveÊa; ali kad
dou zimske oluje, zimzeleno drveÊe ostaje nepromije-
njeno, dok ostalo drveÊe ostaje bez liπÊa.” (isto, str. 517)
“Samo Êe oni koji su svoj um utvrdili istinama Biblije

moÊi opstati tijekom posljednjeg velikog sukoba... Odlu-
ËujuÊi trenutak je pred nama.” (isto, str. 510)
“’Istraæujte Pisma.’ ProuËavajte svoju Bibliju kao πto
je nikada dosad niste prouËavali. Ako se ne uzdignete
na viπu, posveÊeniju razinu u svom vjerskom æivotu, ne-
Êete biti spremni za dolazak naπega Gospodina.” (Iz riz-
nice svjedoËanstava, str. 264)
“Dok se pribliæavamo svrπetku povijesti svijeta, pro-
roËanstva koja se odnose na posljednje dane iziskuju
naπu posebnu pozornost.” (Col 133)
“Boæji Duh je prosvijetlio svaku stranicu Svetoga
pisma. Meutim, postoje oni na koje to ne djeluje, jer ga
nedovoljno razumiju.” (TM 112)
“Kad Bog ljudima πalje tako vaæna upozorenja da ih
predoËuje kao objavu svetih anela koji lete u najviπem
dijelu neba, On oËekuje da svaki Ëovjek obdaren sposob-
noπÊu rasuivanja obrati pozornost na poruku. Zastra-
πujuÊe kazne, izreËene za klanjanje Zvijeri i njezinom
kipu (Otkrivenje 14,9-11), trebaju sve potaknuti na mar-
ljivo prouËavanje proroËanstava, kako bi doznali πto je
æig Zvijeri i kako mogu izbjeÊi njegovo primanje.” (Velika
borba,str. 511)
“U proroËanstvima je buduÊnost i nama otkrivena
tako jasno kao πto je u Kristovim rijeËima bila otkrivena
uËenicima. Dogaaji povezani sa zavrπetkom vremena
milosti i s djelom pripreme u vrijeme nevolje jasno su
predoËeni. Ali mnogi ne razumiju niπta bolje ove vaæne
istine nego da im nikada nisu bile otkrivene. Sotona bud-
no pazi da ukloni svaki utjecaj koji bi ih mogao uËiniti
mudrim za spasenje, pa Êe ih vrijeme nevolje naÊi ne-
spremne.” (isto, str. 511)
“Pred nama su opasna vremena. Svi koji imaju spo-
znaju o istini trebaju se probuditi i staviti sebe, svoje
tijelo, duπu i duh pod Boæji nadzor. Neprijatelj nam je na
tragu. Mi moramo biti budni, straæiti da nas ne iznenadi.
Moramo obuÊi sve oruæje Boæje. Moramo slijediti upute
koje su nam dane preko Duha proroπtva. Moramo biti
odani istini za ovo vrijeme i sluπati je. To Êe nas spasiti
da ne prihvatimo laæ. Bog nam govori preko svoje RijeËi.

Govori nam preko svjedoËanstava Crkvi i preko knjiga
koje nam ukazuju na naπu sadaπnju duænost i stav koji
trebamo zauzeti. Moramo ozbiljno shvatiti upozorenja
koja su nam upuÊena — red po red, savjet po savjet.
Ako ih zanemarimo, kako Êemo se izgovoriti?” (8T 298
(3TT 275))
“Mnogi se otvoreno protive svjetlosti koju je Bog
dao svome narodu jer ne Ëitaju knjige koje sadræe svjet-
lost i znanje u savjetima, ukorima i upozorenjima.” (4T
391)
Zamijetite da je uzrok nepotpunog razumijevanja is-
tina i boæanskih proroËanstava objavljenih u Bibliji i Duhu
proroπtva nedostatak marljivog prouËavanja i molitve.
2. Zajednica s Bogom; æarka molitva

“Dok su molitelji nastavljali sa svojim usrdnim vapa-
jima, njih je povremeno obasjala zraka svjetla od Isusa
da ohrabri njihova srca i rasvijetli lica. Vidjela sam da
neki ne sudjeluju u ovom djelu moljenja i patnje. Oni su
izgledali ravnoduπni i bezbriæni. Nisu se odupirali tami
oko sebe te ih je ona opkolila kao gust oblak. Boæji
aneli su ih ostavili i otiπli u pomoÊ onima koji su æarko
molili. Vidjela sam Boæje anele kako æure u pomoÊ svi-
ma koji su se borili ustrajno pozivajuÊi Boga. Ali Njegovi
su aneli ostavili one koji si nisu nastojali pomoÊi, i ja
sam ih izgubila iz vida.” (EW 270)
“Oni moraju sada silno vapiti Bogu za pomoÊ. Kris-
tova ljubav se treba rasplamsati u njihovim srcima. Boæji
Duh se treba izliti na njih, i oni se moraju pripremiti da
se odræe na sudu.” (Iz riznice svjedoËanstava, str. 122)
Mi moramo biti budni i moliti s istim æarom koji je
pokazao Jakov tijekom svoje noÊi nevolje. Tek kad se na
ovakav naËin budemo borili s Bogom, naπi Êe æivoti biti
promijenjeni a naπa prljava odjeÊa zamijenjena odjeÊom
Kristove pravednosti. Naπa Êe imena naposljetku biti pro-
mijenjena kao posljedica ovih nuænih promjena.
3. »iπÊenje od grijeha i pobjeda nad slabostima

“Da se Jakov nije ranije pokajao zbog svoga grijeha
stjecanja prvoroenaËkog prava prijevarom, Bog ne bi
usliπio njegovu molitvu i ne bi milosrdno saËuvao njegov
æivot. Tako bi i Boæji narod u vrijeme nevolje bio nadvla-
dan ako bi imao nepriznatih grijeha koji bi se pojavili
pred njihovim oËima dok se muËe u strahu i tjeskobi;
oËaj bi uguπio njihovu vjeru i oni ne bi imali slobodu da
mole Boga za spasenje...
Sotona navodi mnoge da vjeruju kako Êe Bog prijeÊi
preko njihove nevjernosti u manje vaænim æivotnim zbi-
vanjima, ali u svom postupanju s Jakovom Gospodin
pokazuje da On ni u kom sluËaju neÊe odobriti ili trpjeti
zlo. Sotona Êe nadvladati sve koji nastoje opravdati ili
prikriti svoje grijehe, i time dopustiti da ostanu u nebes-
kim knjigama nepriznati i neoproπteni.” (Velika borba,
str. 533,534)
“S obzirom na veliki dan, Boæja RijeË najsveËanijim
i najdojmljivijim rijeËima poziva Njegov narod da se pro-
budi iz duhovnog mrtvila i u kajanju i poniznosti potraæi
Njegovo lice: ‘Trubite u trubu na Sionu! Diæite uzbunu na
svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje drπÊu, jer do-
lazi Jahvin dan. Da, on je blizu.’” (isto, str. 311)
“Al’ i sada, — rijeË je Jahvina — vratite se k meni svim
srcem svojim posteÊ, plaËuÊ i kukajuÊ.” (Joel 2,12)
“Oni koji prime peËat æivoga Boga i koji Êe biti za-
πtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju u potpunosti odraæavati
Kristov lik.” (EW 71)
“Nitko od nas neÊe primiti Boæji peËat dok na svome
karakteru ima samo jednu mrlju ili nedostatak. Na nama
je da ispravimo nedostatke svoga karaktera i da oËis-
timo hram duπe od svake neËistoÊe. Tada Êe kasna kiπa
doÊi na nas kao πto je rana kiπa pala na uËenike na
Pedesetnicu.” (5T 214 (2TT 69))
“Aneo je rekao: ‘Pribliæava se trenutak provjere i
tada Êe Bog ispitati svakoga svojeg uËenika. Neki pri-
hvate jednu pouku, ali kad ih Bog suoËi s drugim ispi-
tom, oni se povlaËe jer to izravno pogaa neki od njiho-
vih omiljenih idola. Tada imaju moguÊnost vidjeti πto to
u njihovim srcima zatvara vrata Isusu. Oni cijene neπto

viπe od istine pa njihova srca nisu spremna primiti Kris-
ta. Pojedinci se ispituju i provjeravaju na duæe vremen-
sko razdoblje da se vidi hoÊe li ærtvovati svoje idole i
prihvatiti savjet Istinitog Svjedoka.” (1T 187 (1TT 64,65))
4. Potpuno predanje Bogu

“Kad se duπa preda Kristu, nova sila zagospodari
novim srcem. Nastaje promjena koju Ëovjek nikada ne
moæe sam obaviti. To je nadnaravno djelo koje unosi
nadnaravne sastojke u ljudsku narav. Duπa koja se po-
kori Kristu postaje Njegova vlastita utvrda koju On dræi
u ovome pobunjenom svijetu, i ne dopuπta da u njoj
bude priznat nijedan drugi autoritet. Duπa koju tako dræe
nebeske sile neosvojiva je za napadaje Sotoninih sila.”
(DA 324)
“Posvetite sebe Bogu ujutro, neka to bude vaπ prvi
posao. Vaπa molitva neka bude: ‘Uzmi me, Gospodine,
kao svoje potpuno vlasniπtvo. Sve svoje planove stav-
ljam pred Tvoje noge. Upotrijebi me danas u svojoj sluæ-
bi. Budi sa mnom, i neka se sve moje djelo ostvari u
Tebi.’ Ovo je naπa svakidaπnja duænost. Svakog se dana
posvetite Bogu za taj dan. Predajte Mu sve svoje pla-
nove da ih ostvarite ili odustanete od njih, ovisno o upu-
tama Njegove providnosti. Tako Êete svakoga dana pre-
davati svoj æivot u Boæje ruke i vaπ Êe æivot biti obliko-
van sve viπe i viπe prema Kristovom æivotu.” (SC 70)
Da bi naπe predanje Kristu, naπe posveÊenje Bogu bilo
uËinkovito, moramo ga obnavljati svakoga dana.
“Sotona ne æeli da itko uvidi nuænost potpunog pre-
danja Bogu. Ako se duπa tako ne preda, to znaËi da
grijeh nije odbaËen; strasti i prohtjevi bore se za prevlast;
kuπnje zbunjuju savjest pa se ne ostvaruje istinsko obra-
Êenje. Kad bi svi imali pravo shvaÊanje o borbi koju sva-
ka duπa mora voditi sa sotonskim silama koje je poku-
πavaju zarobiti, zavesti i prevariti, mi bismo radili mnogo
marljivije za one koji su mladi u istini.” (6T 92,93 (2TT
390))
5. Predan rad za Krista

“Mi ne smijemo oËekivati svoga Gospodina u bespo-
slenom iπËekivanju, veÊ vrijedno radeÊi s nepokoleblji-
vom vjerom. Nije vrijeme da dopustimo svome umu da
bude zaokupljen manje vaænim stvarima.” (5T 452 (2TT
152))
“Djelo koje je Crkva propustila zavrπiti u vrijeme mira
i napretka, morat Êe obaviti u vrijeme straπne krize, u
najteæim i najnepovoljnijim okolnostima. Upozorenja ko-
ja su bila utiπana ili zadræana zbog svjetovne udobnosti,
morat Êe biti objavljena u vrijeme najæeπÊeg protivljenja
neprijatelja vjere.” (5T 463 (2TT 164))
“Mi nemamo vremena za gubljenje. Kraj je blizu. Us-
koro Êe put za πirenje istine iz mjesta u mjesto biti pun
opasnosti i slijeva i zdesna. Sve Êe biti uËinjeno da se
preprijeËi put Gospodnjim glasnicima tako da viπe neÊe
moÊi raditi ono πto danas joπ mogu. Moramo poπteno
pogledati svom poslu u lice i iÊi naprijed πto je bræe
moguÊe, napadajuÊi svom snagom.” (Iz riznice svjedo-
“Krist ti je povjerio talente u obliku sredstava i utje-
caja, i On ti kaæe: ‘Umnoæi ih dok se ne vratim.’ Kad
doe Gospodar da se obraËuna sa svojim slugama, i
kad svi budu pozvani da daju toËan izvjeπtaj kako su
koristili talente koji su im povjereni, kako Êeπ ti, moj
dragi brate, proÊi provjeru?” (4T 51)
6. Djelovanje u korist vjerske slobode

“Naπa je duænost da uËinimo sve πto je u naπoj moÊi
da otklonimo opasnost koja nam prijeti. Trebamo nasto-
jati ukloniti predrasude time πto Êemo se predstaviti lju-
dima u pravom svjetlu. Morali bismo im otkriti o Ëemu
se zapravo radi i najenergiËnije prosvjedovati protiv mjera
za ograniËavanje slobode savjesti. Morali bismo istraæi-
vati Sveto pismo kako bismo mogli iznijeti dokaze za
svoju vjeru. Prorok kaæe: ‘Bezboænici se neÊe urazumje-
ti, a umnici Êe razumjeti.’ (Daniel 12,10)” (5T 452 (2TT
152))
“Kad je Pokret za nacionalnu obnovu poËeo zahtije-

vati mjere za ograniËavanje vjerske slobode, naπi ljudi
na odgovornim poloæajima morali su postati svjesni situ-
acije i najozbiljnije se suprotstaviti ovim pokuπajima. Nije
po volji Bogu πto se od naπih vjernika zaklanja svjetlost,
to jest sadaπnja istina koja im je potrebna za ovo vrije-
me. Ali ni svi naπi propovjednici, koji propovijedaju vijest
treÊeg anela, ne shvaÊaju njezin pravi karakter. Neki su
Pokret za nacionalnu obnovu smatrali tako beznaËajnim
da mu nisu poklanjali mnogo pozornosti, nego su πto-
viπe smatrali da bi samo gubili vrijeme baveÊi se njime
kao neËim πto nema nikakve veze s vijeπÊu treÊeg an-
ela.” (Iz riznice svjedoËanstava, str. 262)
Ovaj ulomak i ulomak koji mu slijedi odnose se na
nastojanja tijekom kasnih 1880-ih da se Sjedinjene AmeriË-
ke Dræave proglase krπÊanskom dræavom i izmijeni Ustav
Ëime bi se u velikoj mjeri ukinula odvojenost crkve i dræave.
“Meutim, voa je previπe Ëesto oklijevao, kao da
hoÊe reÊi: ‘Nemojmo se æuriti. Moæda je to samo nespo-
razum. Moramo biti obazrivi da ne izazovemo laænu uz-
bunu.’ Samim oklijevanjem i nesigurnoπÊu on viËe: ‘Mir
i sigurnost! Nemojte se uzbuivati. Ne uznemirujte se!
Ovom se ustavnom amandmanu posveÊuje puno veÊa
pozornost nego πto on to zasluæuje. Sve je to uznemire-
nje prolazno.’ Time on zapravo poriËe poruku koju je
Bog poslao, i upozorenje koje je trebalo pokrenuti Crkvu
nema uËinka.” (5T 715,716 (2TT 322))
“Mi kao Crkva nismo obavili djelo koje nam je Bog
povjerio. Nismo spremni za teπkoÊe s kojima Êemo se
suoËiti nakon prihvaÊanja zakona o nedjelji. Naπa je
duænost, kad primijetimo znakove pribliæavanja opasno-
sti, da ustanemo i djelujemo. Ne Ëekajmo na miru... Usrd-
no molimo i tada radimo u skladu s naπim molitvama.”
(Iz riznice svjedoËanstava, str. 261)
Neka nam Bog pomogne da kao Njegov narod shva-
timo ozbiljnost vremena u kojemu æivimo. Neka nam On
pomogne da uvidimo svoju veliku duhovnu nedostatnost i
potakne nas da traæimo cijelim srcem istinsko iskustvo s
Njime. Takvo Êe nas iskustvo osposobiti da pobijedimo u
posljednjim trenucima kuπnje i da se pomireni susretnemo

sa svojim Gospodinom.
Pogovor
Stranice ove knjige predoËile su nam, uglavnom zah-

valjujuÊi nadahnutim spisima, iznimne dogaaje koji Êe
uznemiriti svijet i izreπetati Boæju crkvu tijekom posljed-
njih sati kuπnje i tijekom vremena nevolje.
Promatrali smo kako Boæji Duh pokreÊe duhovnu ob-
novu unutar Crkve koja se dopunjuje propovijedanjem po-
ruke Istinitog Svjedoka Laodiceji o opravdanju po vjeri.
U pregledu dogaaja opisano je djelo zapeËaÊenja,
dajuÊi nam uvid u vaænost trenutka u kojemu æivimo. Ob-
radovao nas je pregled velikih Ëuda koja Êe donijeti kasna
kiπa, kad Êe se Radosna vijest navjeπÊivati s Ëudesnim re-
zultatima doseæuÊi vrhunac u glasnoj vici anela iz Otkri-
venja 18.
Æalosno iskustvo reπetanja je pred nama i ono nas
upozorava na opasnost s kojom Êemo se svi suoËiti ako ne
budemo Ëvrsto utemeljeni na tvrdoj VjeËnoj Stijeni i dobro
upoznati s boæanskom istinom.
Vidjeli smo prijeteÊe, ali stvarne prizore progonstva
koje je pred nama i koje Êe uskoro poËeti ozakonjenjem
nedjelje. Izglasani prvo u Sjedinjenim AmeriËkim Dræa-
vama, a kasnije i u ostalim dræavama, ovi Êe zakoni napo-
sljetku zaprijetiti smrtnom kaznom. Meutim, mraËna sli-
ka buduÊnosti odmah biva osvijetljena prekrasnim obeÊa-
njima o Boæjoj zaπtiti i konaËnom osloboenju. Kad Kris-
tov slavni dolazak bude na vrhuncu, dolazak koji zaustav-
lja bezboænike i oslobaa pravednike, mi Êemo promatrati
veliËanstvene prizore pobjede koji Êe okruniti naπe tisuÊ-
ljetne nade.
POGOVOR 185
Sigurnost da Êe aneli pomagati vjernima te da Êe ih

posebna oËitovanja Boæje dobrote odræavati na æivotu ti-
jekom vremena nevolje i izlijevanja zala, obnavlja u nama
osjeÊaj zahvalnosti prema naπemu voljenom nebeskom Ocu.
Brzi razvoj dogaaja na podruËju znanosti, politike,
ekonomije, morala i religije koje dnevni tisak, radio i tele-
vizija svakodnevno prikazuju, preplavljuju nas dokazima
da æivimo u vrijeme svrπetka, da sunce milosti samo πto
nije zauvijek zaπlo, te da Êe kratka noÊ koja prethodi slav-
nom jutru uskoro poËeti.
Zajedno s ovim opaæanjima dolazi i izazov — moguÊ-
nost obavljanja kratkog, ali slavnog djela zavrπnog svje-
doËenja tijekom posebnih oËitovanja boæanske snage. To
nas potiËe da udvostruËimo napore, uveÊamo oduπevljenje
i posvetimo sve svoje sposobnosti za blagoslovljeni zada-
tak zavrπetka djela.
Ali πto ako nas sve ovo zatekne nespremnima? ©to
ako nas posljednji trenutak ovoga svijeta — ili naπega vlas-
titog æivota — zatekne kao lopov u ponoÊ, prije nego πto
obavimo potrebne duhovne pripreme? Kakva je vrijednost
u pukom poznavanju ovih istina?
Gospodin æeli da se oslobodimo mlakosti i ravnoduπ-
nosti i obratimo pozornost na savjet Istinitog Svjedoka.
On æeli da posvetimo potrebno vrijeme prouËavanju Bib-
lije, molitvi i pozornom ispitivanju naπih duhovnih pro-
blema. On nas upozorava protiv postizanja vlastitih du-
hovnih dostignuÊa i poziva nas da se dræimo Kristove pra-
vednosti te da traæimo snaæno djelovanje Njegove milosti
u pobjedi nad grijehom u naπem æivotu. On æeli da pobi-
jedimo svoje nedostatke i da u æivotu odraæavamo sve sa-
vrπenije Kristov lik.
Bog æarko æeli da prekinemo sve veze s ispraznim svi-
jetom, da se odreknemo sebe zajedno s ponosm i pohle-
pom te da svoj æivot u cijelosti i bezuvjetno predamo Veli-
kom UËitelju uËeÊi se od Njega poniznosti i skromnosti
srca. Tako Êe u nama biti obavljeno veliko Ëudo pobjede.
Tada Êemo Boæjom miloπÊu biti potpuno pripremljeni
za dogaaje koje oËekujemo, a naπ Êe primjer potaknuti
druge da obave iste pripreme. Bog je ispunio sve uvjete za
naπu vjeËnu pobjedu. Neka On svakome od nas daruje

odluËnost da iskoristimo ovo vrijeme kako bismo napokon
kao pobjednici primili vjeËnu nagradu u kraljevstvu slave.
187
Dodatak:
Vaæni dogaaji koji
ispunjavaju proroËanstva
Ovaj je dodatak doprinos M. E. Loewena, tajnika
Odjela za vjersku slobodu pri Generalnoj konferenciji.
Slika dogaaja koji Êe prema proroËanstvu obiljeæiti

posljednje trenutke prije Kristova dolaska daje posebno
nadahnuÊe onima koji prouËavaju zavrπne dogaaje. Postoji
opasnost da nepaæljivi promatraË ne shvati vaænost doga-
aja koji se zbivaju pred naπim oËima, veÊ da ih smatra
pukim posljedicama uobiËajenog tijeka stvari. Ipak, neki
od ovih dogaaja upuÊuju na zakljuËak da su se neka vrlo
vaæna proroËanstva zapravo poËela ispunjavati.
Navest Êemo stoga jedanaest posebnih tvrdnji iz Sve-
toga pisma i Duha proroπtva i slijediti njihova ispunjenja u
stvarnim dogaajima.
PremoπÊivanje ponora
U Velikoj borbi Ëitamo:
“Protestanti Sjedinjenih Dræava prvi Êe preko bezda-
na pruæiti ruku da prihvate ruku spiritizma; posegnut Êe
preko ponora da prihvate ruku rimske sile, i pod utjeca-
jem ovog trostrukog saveza ova Êe zemlja poÊi stopama
Rima u gaæenju prava savjesti.” (str. 589)
Upadljivo je πto je kardinal Cushing, piπuÊi pastoralno

pismo, upotrijebio rijeË “ponor” da opiπe prostor koji raz-
dvaja protestante i katolike.
“Tijekom proπlih nekoliko stoljeÊa izmeu nas i onih
koji, kao i mi, nose krπÊansko ime ili je vladala duboka
tiπina ili se vodila rasprava puna gorËine. Bilo u tiπini bilo
u meusobnom optuæivanju, meu nama je bio veliki po-
nor. Mi ga sada nastojimo premostiti.” (Pastoral Letter, 6.
oæujka 1960.)
VeleËasni Ralph D. Hyslop, profesor ekumenskih stu-
dija i ravnatelj programa vjerskih studija za napredne pri
Union Theological Seminary, pojavio se kao Ëlan skupine
za meuvjerski dijalog o jedinstvu crkve u protestantskoj
Episkopalnoj crkvi nebeskog odmora. Tamo je rekao:
“Ako je Krist uistinu dao Petru i njegovim nasljedni-
cima svoj kraljevski autoritet, πto je On zasigurno uËinio,
i ako poglavar crkve na zemlji ima vlast da saËuva istinu
od svih zabluda... tada nije mudro odbiti ljubazni poziv
Kristova namjesnika... Dodao bih da utjelovljenje doktrine
u nekoj osobi u ovom povijesnom trenutku najviπe dolazi
do izraæaja u osobi Ivana XIII.” (Chatolic Review, 2. ve-
ljaËe 1962.)
MetodistiËki biskup James K. Mathews, predsjednik
Massachusettske udruge crkava kaæe:
“Sada se sve jasnije Ëuje glas preko ponora razdvo-
jenosti... povik ‘brate’, to je povik koji dolazi s obje strane
pa poËinjemo shvaÊati da provalija moæda i nije tako πiro-
ka i duboka kao πto se mislilo.” (Liberty, svibanj—lipanj
1963., str. 22)
KonaËni cilj KatoliËke crkve jest ostvarenje potpunoga
ujedinjenja i primanja protestanata natrag u krilo rimoka-
toliËanstva. Zapazite rijeËi oca Francisa J. Cornella, teologa
pri AmeriËkom katoliËkom sveuËiliπtu:
“Snaæno zajedniπtvo i prijateljstvo meu svim krπÊa-
nima doista su koristan meukorak, ali konaËni je cilj eku-
menizma, kako to katolici shvaÊaju, jedinstvo vjere, bogo-
sluæja i priznavanje vrhovnog autoriteta Rimskoga bisku-
pa. Prema rijeËima kardinala Bea, ‘glavni ekumenski cilj
ovoga Koncila jest priprema za moguÊe ujedinjenje, ako je
DODATAK: VAÆNIJI DOGA–AJI ... 189
Boæja volja, poboljπanje odnosa izmeu katolika i nekato-

lika.’ A papa Ivan XXIII., obraÊajuÊi se onima koji su od-
vojeni od Rima, rekao je: ‘Mi se s oËinskom ljubavlju na-
damo vaπemu povratku.’ Poπtenje zahtijeva da svojoj od-
vojenoj braÊi obznanimo kako je to naπ konaËni cilj sudje-
lovanja u ekumenskom pokretu te to pokazujemo u praksi
pokuπavajuÊi obratiti Ëak i odane protestante.” (Uvodnik
Christian Heritagea, lipanj 1964., str. 5)
NeobiËan je prijedlog, ali u cijelosti u okviru proroËan-
stva o ujedinjenju protestanata i Rima, iznio Dr. Tamburro,
Ëlan protestantske Episkopalne crkve. Religious News Ser-
vice izvjeπtava:
“Jedan je episkopalni propovjednik predloæio da kar-
dinalu Richardu Cushingu, rimokatoliËkom nadbiskupu u
Bostonu, bude ponueno upraænjeno mjesto nakon ostav-
ke predsjedatelja Arthura Lichtenbergera, biskupa protes-
tantske Episkopalne crkve.
VeleËasni Wendell B. Tamburro, ravnatelj crkve Holy
Innocents u Highlands Fallsu, New York, iznio je ovaj
prijedlog u rubrici ‘Pisma uredniku’ u episkopalnom tjed-
niku The Living Church (17. svibnja).
Zapazivπi da nesretna ostavka biskupa Lichtenbergera
iz zdravstvenih razloga ‘predstavlja problem za crkvu’, rek-
tor je izjavio: ‘Volio bih kad bi netko [iz uprave] na slje-
deÊem OpÊem saboru predloæio kardinala Richarda Cus-
hinga za predsjedavajuÊeg biskupa.
Propovjednik je naglasio da bi, ‘pod vodstvom Sveto-
ga Duha’, prihvati li kardinal Cushing ponudu, ‘to bio naj-
veÊi proboj crkvenog ‘zida razdvajanja’ u posljednjih neko-
liko naraπtaja...
On je primijetio da bi takav ‘podvig’ zahtijevao dopuπ-
tenje pape Pavla VI. i reviziju episkopalnog kanonskog
zakona.” (19. svibnja 1964.)
OËito je da se nadahnute rijeËi “Sva se zemlja zanese
za Zvijeri” ispunjavaju u naπe vrijeme.
Kad govorimo o “premoπÊivanju ponora”, valja uzeti u
obzir i ovaj podatak:
“Philadelphia, Pa. — Dvadeset jedan Ëlan odbora za
crkveni odgoj u Ujedinjenoj luteranskoj crkvi ukinuli su
knjigu u kojoj se navode razlike izmeu katolika i lutera-

na.
Objaπnjeno je da su u vrijeme kad je knjiga odobrena
postojale jasne razlike, koje su u meuvremenu ublaæene
razgovorima izmeu dviju vjera i meusobnim razumijeva-
njem.” (Chatolic Review, 1. sijeËnja 1962.)
Moæete li zamisliti kakva bi bila reakcija Martina Lu-
thera na takav zakljuËak? Razlike su ublaæene!
Ili razmislite o podatku iz tjednika United Press Inter-
national:
“Castel Gandolfo, Italija, 18. kolovoza 1964. — Papa
Pavao VI. juËer je primio G. Hawkinsa, predsjednika Uje-
dinjene prezbiterijanske crkve Sjedinjenih AmeriËkih Dr-
æava.
Hawkins, prvi crnac koji je ikada obnaπao ovu duæ-
nost, bio je u pratnji veleËasnoga dr. Eugenea Carsona Bla-
kea, izjavili su glasnogovornik Ujedinjenoga prezbite-
rijanskog OpÊeg sabora i Richard L. Davies, predsjednik
prezbiterijanskog Odbora za ekumenske odnose.
Na kraju primanja papa i prezbiterijanski posjetitelji
izmolili su zajedno OËenaπ.
Vjerski voe u protestantskom svijetu, jedan po jedan,
udruæeni u Svjetski savez crkava i Ekumenski savez, pri-
bliæavaju se Rimu...
Prvo, velika prilagodljivost suvremenoga protestantiz-
ma omoguÊuje prihvaÊanje RimokatoliËke crkve. Drugo,
podreivanje Svetoga pisma volji crkve postavila je suvre-
meni protestantizam na istu razinu s KatoliËkom crkvom
kad je rijeË o crkvenom nauku.” (Christian Beacon, Ëetvr-
tak, 27. rujna 1964., tjednik)
Katolicizam se ne mijenja
“Nije bezrazloæno isticano da se katolicizam u pro-
testantskim zemljama danas mnogo manje razlikuje od
protestantizma nego nekada. Zbila se promjena, ali ne
kod papinstva. Katolicizam je danas vrlo sliËan postoje-
Êem protestantizmu, buduÊi da se protestantizam od vre-
mena reformatora silno izopaËio.” (Velika borba, str. 490)
Svjetovni tisak dat Êe nam uvid u stanje kakvim ga

vide katolici i svijet.
“KatoliËki teolozi gledaju na protestantske teologe s
novim prijateljstvom i poπtovanjem. Promjena pokazuje da-
leko viπe od porasta snoπljivosti, to je posljedica promjene
koja se dogodila unutar protestantizma, promjene koja, s
jedne strane, pribliæava protestantsku teologiju crkvenoj
tradiciji, a s druge strane nudi svojom temeljitoπÊu istinski
izazov katoliËkoj teologiji.” (Time, 30. svibnja 1960., citi-
rano iz katoliËkog tjednika Commonweal)
VodeÊi katoliËki teolog daje svoje miπljenje o moguÊ-
nosti nekih promjena u katoliËkom vjerovanju radi bezbol-
nijeg povratka “odvojene braÊe”:
“Ako KatoliËka crkva ukine... dogmu o svojoj iskljuËi-
voj funkciji posrednika izmeu Boga i Ëovjeka... to viπe ne
bi bila ona.
Katolici u ekumenskom djelovanju mogu slijediti sa-
mo jednu taktiku, oni moraju nastojati da se protestanti
obrate na katoliËanstvo.” (Otac Gustave Weigel, S. J., Wood-
stock College, An American Dialogue, New York, 1961.)
Nakana hijerarhije jasno je izraæena u tjedniku Sun-
day Visitor:
“Protestantizam je pogreπan danas kao πto je bio i 1517.
godine. Naπa je duænost kao katolika da ‘propovijedamo
RijeË’ i uËinimo Ameriku katoliËkom... Otac Isaac Hecker
utemeljio je red Paulinskih oËeva s ciljem da Ameriku uËi-
ni katoliËkom zemljom. Oni se joπ uvijek zalaæu za to i
dobro obavljaju svoj posao. To je cilj svakoga biskupa,
sveÊenika i vjerskog reda u zemlji. Nijedan katolik ne mo-
æe mirne savjesti prihvatiti politiku popuπtanja ili puki su-
æivot s nekatoliËkom zajednicom.” (31. srpnja 1960.)
Ellen G. White je davno naglasila da Êe se protestanti
prikloniti prilagodbi:
“Protestanti danas gledaju rimokatoliËanstvo s da-
leko veÊom naklonoπÊu nego prije. U zemljama u kojima
katoliËanstvo nije u usponu, u kojima papisti zauzimaju
pomirljiv stav kako bi postali utjecajniji, primjeÊuje se
sve veÊa ravnoduπnost u odnosu na uËenja koja razdva-
jaju reformirane crkve od papinske hijerarhije. Sve viπe
prevladava miπljenje da se, na kraju krajeva, u æivotnim

pitanjima ne razlikujemo toliko koliko se smatralo i da
Êe malo popuπtanja s naπe strane dovesti do boljeg ra-
zumijevanja s Rimom.” (Velika borba, str. 483)
Kardinal Augustin Bea, predsjednik vatikanskog Ureda
za promidæbu krÊanskog jedinstva, rekao je na Harvard-
skom sveuËiliπtu u oæujku 1963.:
“RimokatoliËka crkva bila bi krivo shvaÊena kad bi se
zakljuËilo da njezina trenutna ekumenska otvorenost i po-
duzetnost znaËi da je ona spremna preispitati svoja temelj-
na nauËavanja. Ono πto je Crkva spremna uËiniti jest pre-
uzimanje odgovornosti za maπtovitiji i suvremeniji prikaz
ovih temeljnih doktrina.” (Church and State, prosinac
1963.)
Odbacivanje Ustava
“Kad... naπa zemlja odbaci naËelo svoga Ustava po
kojemu je Vlada protestantska i republikanska i dopusti
promicanje papinskih neistina i prijevara, tada moæemo
znati da je doπlo vrijeme za Ëudesno djelovanje Sotone,
te da je kraj blizu.” (5T 451)
SljedeÊa je izjava moæda osamljeni sluËaj poricanja
ameriËkih naËela demokracije. Ipak, to je nagovjeπtaj du-
boko usaenih osjeÊaja koji su sveopÊe naravi. Pisac, isu-
sovac, istiËe Ëinjenicu da je ameriËki Ustav novijeg na-
dnevka te da nije dovoljno provjeren:
“Ja jednostavno ne razumijem poπtovanje, da ne ka-
æem oboæavanje, koje svatko ukazuje ameriËkom Ustavu.
Htio bih vidjeti nekog Amerikanca kako ustaje i viËe: ‘Ho-
Êemo pravdu. HoÊemo poπtenje. Dolje ameriËki Ustav!’
AmeriËki je Ustav, napokon, premda vrlo cijenjen doku-
ment, napisan u odreenom povijesnom trenutku — prije
viπe od 200 godina. Razgovarao sam s lordom Northom
Ëiji je pradjed pokuπao poraziti ameriËke pobunjenike. NoÊ
prije nego πto sam doletio iz Londona, spavao sam u augus-
tinskom samostanu utemeljenom 1248. godine. Moæda je
ovo razlog zbog kojega ja ne pridajem veliku vaænost stva-
rima koje su stare samo nekoliko stotina godina.” (Otac
Bernard Leeming, S. J., The Catholic News, 25. srpnja

1963.)
Razlog ovoga istupa bio je æelja da se dobije dræavna
potpora za crkvene (katoliËke) πkole. Zbunjeni smo pred
ovakvim nepomirljivim pokuπajima RimokatoliËke crkve
za primanje dræavne pomoÊi. Crkvena hijerarhija pristupa
ovom pitanju s uvjerenjem da je taj novac njihovo prirodno
pravo te da Êe ga oni dobiti. Uobraæena sigurnost i nad-
moÊ RimokatoliËke crkve neprekidno se oËituje.
Kad god rimokatolik raspravlja o dræavnoj pomoÊi za
svoju πkolu, uoËljiva je netrpeljiva odbojnost prema sadaπ-
njim ustavnim preprekama. Nije teπko zamijetiti njegovo
nestrpljenje i prijezir prema savjesti drugih koji su moæda
drukËiji. Ovakav duh moæe potaÊi snage koje Êe naposljet-
ku odbaciti naËela Ustava.
Sa zaprepaπtenjem shvaÊamo kako je upravo ovakav
stav hrabro prikazan u proroËanstvima za naπe dane.
Dræavna potpora za crkvene ustanove

Druga izjava Duha proroπtva potiËe nas da razmislimo
o odobravanju i potpori koju dræava nudi crkvi i njezinom
nauËavanju. Okrenimo se Velikoj borbi gdje Ëitamo slje-
deÊe:
“U pokretima koji se sada razvijaju u Sjedinjenim
Dræavama, kojima se nastoji osigurati dræavna potpora
crkvenih institucija i potreba, protestanti idu stopama
papista. ©toviπe, oni otvaraju vrata papinstvu kako bi u
protestantskoj Americi zadobilo prevlast koju je izgubilo
u Starom svijetu.” (Velika borba, str. 492)
Odluka Vrhovnog suda Sjedinjenih AmeriËkih Dræava
da je zakon o nedjelji u nadleænosti svjetovnih vlasti, samo
je korak u ispunjenju ovoga ulomka.
Dok se rijeË “ustanove” odnosi posebno na zakone i
nauËavanja crkve, kao πto je πtovanje prvog dana u tjednu,
ona se ipak primjenjuje na razliËita sredstva koja crkva
koristi da obavi svoj posao.
10. prosinca 1963. u zakon je unijeta odredba da obra-
zovne ustanove mogu dobiti zajmove i potporu iz federal-
nog poreza. U fond je poloæeno milijardu i dvjesto milijuna

dolara za ovu svrhu. Ovi fondovi stoje na raspolaganju
crkvenim koledæima za gradnju zgrada za nereligiozne svr-
he na svojim kampusima.
U ovom se trenutku Ëini da crkveni djelatnici vrπe naj-
snaænije pokuπaje da se ukine odvojenost crkve i dræave
kako bi se dobila dræavna novËana potpora.
1963. sudac Douglas je izrazio svoje miπljenje u sud-
skom sporu izmeu Abingtona i Schemppa:
“NajuËinkovitiji naËin da se uspostavi neka institucija
jest njezino financiranje, i ova se istina odraæava u zahtje-
vima crkvenih skupina za dræavnu potporu radi financira-
nja njihovih vjerskih πkola. Financiranje iskljuËivo vjer-
skih ili drugih crkvenih aktivnosti jednako je tako neustav-
no, prema onome kako ja razumijem Ustav. Pritom mislim
na prvi amandman ameriËkoga Ustava, koji izmeu osta-
loga kaæe: ‘Kongres ne moæe donijeti zakon o utemeljenju
neke vjere niti zabraniti slobodu njezina ispovijedanja.’ Ovaj
amandman je dio Akta o pravima koji je stupio na snagu
1791. ProraËun za jednu djelatnost moæe se teoretski od-
vojiti od proraËuna za druge djelatnosti. Ali ustanova je
nedjeljiva cjelina, æivi organizam koji raste kad se bilo koji
njegov dio podupire doprinosima drugih koji nisu njezini
Ëlanovi.”
Dok je joπ bio predsjednik sveuËiliπta Brigham Young
u Provu u dræavi Utah, dr. Ernest L. Wilkinson je odbio
federalni fond za sveuËiliπte koji je tada iznosio 3 750 00
dolara za razdoblje od pet godina. Nadajmo se da Êe viπe
crkvenih odgajatelja imati hrabrosti odbiti cezarov porez.
Prikriveni zakon o nedjelji

ProroËanstvo:
“Pokret za uvoenje nedjelje krËi put u tami. Voe
skrivaju pravu nakanu i mnogi koji se pridruæuju pokretu
ne vide kamo ih struja nosi.” (5T 452)
29. svibnja 1961. Vrhovni sud Sjedinjenih AmeriËkih
Dræava odluËio je da je zakon o nedjelji ustavan. Na od-
reen naËin pomoÊnik suca Vrhovnog suda Sjedinjenih
AmeriËkih Dræava ponavlja rijeËi Boæje sluπkinje da bi iz-

razio svoje nezadovoljstvo miπljenjem suda o nedjeljnom
zakonu:
“Izgleda da Sud u ovom sluËaju kaæe, bez mnogo ustru-
Ëavanja prema uzviπenosti koju smo u proπlosti pridavali
vjerskoj slobodi, da Êe svaki vaæan interes opravdati mi-
jeπanje u vjerska pitanja, samo ako je to mijeπanje skriveno
krinkom svjetovnosti i opÊeg dobra.” (Sudac B. Brennan,
29. svibnja 1961.)
U Duhu proroπtva nalazimo rijeËi “tama” i “prikriva-
nje”, a u miπljenju suca Vrhovnog suda Ëujemo rijeËi “skri-
veno” i “krinka.” Svakako je zapanjujuÊe da dva pojedinca
koji se nikad nisu sreli izraze istu misao.
Dr. Melvin Forney, bivπi izvrπni tajnik Saveza za dan
Gospodnji, piπe u sluæbenom tisku Saveza Lord’s Day
Leader:
“TreÊi izazov dolazi iz same krπÊanske crkve. Malo je
propovjednika i drugih krπÊanskih voa koji... misle da mi
nemamo pravo drugima nametati naπ dan za svetkovanje.
Oni izjavljuju da je bogosluæje stvar savjesti i da ga stoga
treba prepustiti naπoj savjesti. Ova skupina unutar Crkve,
premda mala, dovoljan je razlog za uzbunu.”
Dr. Forney ovdje naglaπava vjersku vrijednost ozako-
njenja nedjelje. Kasnije, kad su ga pitali zaπto njegova or-
ganizacija nije iznijela svoje dokaze pred Vrhovnim sudom
kad su bila razmatrana pitanja vezana uz zakon o nedjelji,
Dr. Forney je rekao:
“Smatramo da dokaze u korist dana Gospodnjeg treba
izloæiti kao pitanje graanskog zakona, a ne vjersko pi-
tanje.” (oæujak 1961.)
Tako se zakon o nedjelji promiËe kao zdravstvene i
socijalne mjere, dok se prava nakana prikriva. Vrhovni su-
dac Warren priznao je da zakon o nedjelji ima svoje po-
drijetlo u religiji, ali tvrdi da je to danas samo svjetovno
pitanje. Sudac Douglas se ne slaæe i tvrdi da Êe zakon o
nedjelji uvijek ostati vjerske naravi zbog svoga podrijetla.
Dr. Samuel Jarnes, koji je u to vrijeme bio izvrπni taj-
nik Saveza za dan Gospodnji u New Jerseyu, napisao je
Ëlanak pod naslovom “Nikada u nedjelju” za Christianity
Today, 26. listopada 1962. Premda je njegova organizacija

opetovano naglaπavala vrijednost zakona o nedjelji kao
zaπtitu svetosti nedjelje, njegova prva reËenica u Ëlanku
bila je: “Valja ustvrditi, jednom zauvijek, da zakon o nedje-
lji u naπoj dræavi nije vjerski zakon.”
Da bih ukazao na nedostatak rasuivanja u izjavi dr.
Jarnesa, ja sam mu odgovorio:
“Tvrdi se da zakon o nedjelji nije viπe vjerski zakon.
Nikakvim prikrivanjem ne moæe se sakriti vjersko znaËe-
nje zakona o nedjelji. Premda je Jakov pokrio ruke janje-
Êom koæom i obukao Ezavovu odjeÊu, to nije promijenilo
glas ni dan njegova roenja. SliËno tomu, nema toga svje-
tovnog pokrivala koje moæe prikriti vjersko podrijetlo za-
kona o nedjelji s povijesnim korijenima u vjerskim zako-
nima πesnaestog stoljeÊa, niti uguπiti glas vjerskog fanatiz-
ma kojim on progovara.”
Sindikati i trgovaËke komore i udruge prijevarom su
navedeni da vjeruju kako je zakon o nedjelji samo svjetov-
na zakonska mjera. A proroπtvo je upravo to proreklo.
Objavljivanje istine o suboti

Moæda Êe netko pitati: BuduÊi da Sveto pismo proriËe
ozakonjenje nedjelje i da je Duh proroπtva jasno pretkazao
donoπenje zakona o nedjelji u naπe dane, zaπto bi se ad-
ventisti sedmoga dana protivili ovim zakonima? Zar se
time ne odlaæe ispunjenje proroËanstava? Zaπto ne bismo
poduprli strogi zakon o nedjelji, πto stroæiji to bolji? Rade
li advenstisti sedmoga dana u skladu s Boæjom voljom kad
se protive onome πto je On pretkazao? Zaπto Bog uopÊe
dopuπta ozakonjenje nedjelje?
Boæja sluπkinja odgovara:
“Gospodin je u svojoj providnosti daleko ispred nas.
On je dopustio isticanje pitanja nedjelje da bi subota iz
Ëetvrte zapovijedi bila objavljena pred zakonskim tije-
lima, kako bi se pozornost narodnih voa usmjerila na
svjedoËanstvo Boæje rijeËi u prilog istinske subote. Ako
ih to ne obrati, to je svjedoËanstvo njima za osudu.” (MS
16, 1890.)
Guverner Massachusettsa imenovao je povjerenstvo za

ponovno ispitivanje zastarjelog zakona o nedjelji te dræave.
Pastor Merle Mills, predsjednik Juæne konferencije Nove
Engleske bio je Ëlan toga povjerenstva. Na prvom sastanku
svaki je Ëlan izrazio svoj stav prema zakonu o nedjelji. Na
kraju sastanka jedan je Ëlan poæurio do pastora Millsa i
hvatajuÊi ga za ruku gorljivo zapitao: “Odakle vam ta za-
misao da je subota pravi dan odmora?” I upravo se tada
dio ovoga navoda ispunio.
I guverner Marylanda osnovao je sliËno povjerenstvo
za prouËavanje zakona o nedjelji. Ovo je povjerenstvo sa-
zvalo sastanak otvoren za javnost kako bi dopustilo da
puËanstvo izrazi svoje miπljenje o pitanju zakona o nedjelji.
Cijelo poslijepodne izmjenjivali su se govori za i protiv
zakona o nedelji. Na kraju se predsjednik okrenuo svojim
kolegama i rekao: “Cijelo poslijepodne sluπali smo samo
jedan prigovor protiv zakona o nedjelji — da je vjerske
naravi. Kad bismo mogli donijeti zakon koji nije vjerske
naravi, ne bismo imali problema.”
U tom je trenutku ustao gospodin koji je sjedio na
kraju dvorane i zatraæio dopuπtenje da se osvrne na ovaj
zakljuËak. Dobivπi dopuπtenje, izaπao je naprijed i gleda-
juÊi sluπateljstvo rekao: “Ja sam veleËasni Frank Brassing-
ton, pastor baptistiËke crkve Silver Spring. Gospodine pred-
sjedniËe, ako æelite biblijsku potvrdu za dræanje subote,
tada bih vam preporuËio da odete k naπim adventistiËkim
prijateljima. Jer, gospodine predsjedniËe, moæete proËitati
cijelu Bibliju i neÊete naÊi ni jednu rijeË o posveÊenju ne-
djelje kao danu odmora. Stoga, gospodine predsjedniËe,
nastavite i donesite sve zakone o nedjelji koje æelite, jer u
nedjelji nema niËega svetog.”
Dok se diljem zemlje raspravlja o nedjelji, zapanjujuÊe
je velik broj duænosnika na visokim poloæajima koji misle
da je nedjelja sedmi dan tjedna. U skladu s izjavom koju
mi razmatramo, pitanje zakona o nedjelji dobra je prilika
da tim ljudima govorimo o suboti.
Prilika za evangeliziranje
“Evanelisti bi trebali naÊi put do svakog mjesta gdje
su umovi ljudi uznemireni pitanjem ozakonjenja nedjelje
i uvoenjem vjerskih predmeta u javne πkole.” (9T 51)
Grad Shreveport u Louisiani odræao je referendum o
nedjeljnom zakonu. Adventisti sedmog dana imali su prije
referenduma brojne programe na radiju i televiziji objaπ-
njavajuÊi pozadinu ozakonjenja nedjelje i iznoseÊi svoje
prigovore.
Dva dana nakon referenduma stiglo je pismo sljedeÊeg
sadræaja: “Ja sam uËitelj u nedjeljnoj πkoli i posebno se
zanimam za ono πto ste na televiziji izjavili o suboti kao
sedmom danu. Sa svojim razredom prouËavam Deset za-
povijedi i mi pokuπavamo saznati πto se od nas doista zah-
tijeva. Moæete li nam reÊi viπe o vaπem razumijevanju Ëetvrte
zapovijedi?... Kakva bi to bila tragedija kad bi nas naπ
Gospodin zatekao da dræimo pogreπan dan prilikom Nje-
gova povratka!”
Propovjednik je otiπao u posjet i naπao skupinu od
135 osoba koje su æeljele pribivati tjednom prouËavanju
Biblije, a kao posljedica ovih prouËavanja u tom je dijelu
grada osnovana crkva.
Iskustva poput ovih, koja podsjeÊaju na djelo Svetoga
Duha u apostolskoj Crkvi, mogu se umnoæiti ako naπi ljudi
iskoriste zanimanje za zakon o nedjelji.
Vjerski amandman na Ustav

Krajem devetnaestog stoljeÊa vodila se kampanja za
uvoenje amandmana ameriËkog Ustava kojim bi se ame-
riËka nacija proglasila krπÊanskom. GovoreÊi o ovom po-
kretu u Review and Heraldu, E. G. White je napisala:
“U Kongresu se priprema amandman naπega Usta-
va, a kad se to ostvari, slijedit Êe progonstvo... HoÊemo
li dopustiti da ovaj pokret za uvoenje vjerskog aman-
dmana uspije i uskrati nam prednosti i prava, jer mi dræi-
mo Boæje zapovijedi? Neka nam Bog pomogne da se
probudimo iz mrtvila koje godinama vlada meu nama!”
(18. prosinca 1888.)
“Kad bi naπi ljudi u Crkvi shvatili kakva se zapa-

njujuÊa promjena dogaa u naπoj zemlji glede vjerskog
amandmana, kad bi u tomu vidjeli jasno, odluËno ispu-
njenje proroËanstva i dorasli zahtjevima trenutka, oni sa-
da ne bi bili tako mlaki, u stanju mrtvaËkog sna.” (Isto)
Uvoenje vjerskog amandmana je duæe od jednog na-
raπtaja izgledalo mrtvo pitanje. Meutim, nakon odluke
Federalnog vrhovnog suda o molitvi i Ëitanju Biblije u jav-
nim πkolama, oæivjela su nastojanja da se ameriËkom Usta-
vu doda vjerski amandman. Nakon objavljivanja sudske
odluke, histeriËna, emotivna reakcija preplavila je neka pod-
ruËja u zemlji.
Premda je Kongresu podastrijeto viπe od 140 zahtjeva
za promjenu Ustava, zanimanje javnosti u 1964. godini
usredotoËilo se na takozvani Beckerov amandman.
Gosp. Becker otiπao je dalje u svom prijedlogu od uvo-
enja molitve i Ëitanja Biblije u javnim πkolama. Drugi
Ëlanak njegove rezolucije dodao bi Ustavu sljedeÊe rijeËi:
“2. »LANAK. Ovim se Ustavom ne zabranjuje izraæa-
vanje vjerovanja, oslanjanje, ili prizivanje Boga ili Vrhov-
nog BiÊa u bilo kojem vladinom ili javnom dokumentu,
raspravi, postupku, ceremoniji, πkolskoj ustanovi, mjestu,
na kovanici, novËanici, ili ugovoru Sjedinjenih AmeriËkih
Dræava.”
Dopuπta li formulacija teksta “prizivanje Boga... u sva-
koj vladinoj... ceremoniji” odræavanje rimokatoliËke mise
ili Ëak protestantskog bogosluæja, ako to zamisli neki vla-
din resor?
Kad je gosp. Becker svjedoËio pred kongresnim Od-
borom za pravosue, postavljeno mu je pitanje kako bi se
u πkoli birale molitve. On se naposljetku sloæio da bi to
trebala biti odgovornost mjesne πkolske uprave. Kad su ga
pitali πto bi roditelji mogli uËiniti ako se ne slaæu s moli-
tvom ili s prijevodom Biblije koji se koristi u πkoli, gosp.
Becker je odgovorio da bi oni imali pravo glasovati protiv
te πkolske uprave i izabrati drugu. Na taj bi naËin vjera
postala snaæan izborni Ëimbenik za πkolske uprave. BuduÊi
da postoji oko 50 454 πkolskih okruga, vrlo je vjerojatno
da bismo imali viπe od 50 000 vjerskih bitaka svake izbor-
ne godine.
Svaki bi uËitelj bio pdvrgnut vjerskoj provjeri. On bi

morao odluËiti moæe li po svojoj savjesti moliti obvezatnu
molitvu i rabiti propisani prijevod Biblije. Svaki bi se stu-
dent suoËio sa sliËnim ispitom dok bi se borio sa svojom
savjeπÊu prigodom polaæenja vjerskih predavanja. Narav-
no, gosp. Becker je predvidio da ove molitve budu drago-
voljne. Ali sudovi u Americi izjavili su da pritisak druπtva
i æelja da budu prihvaÊena od strane πkolskih drugova,
moæe sprijeËiti djecu da izvrπe izbor prema svojoj savjesti.
Zakonsko provoenje vjerske pokornosti

“Neka se u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama usvoji
naËelo po kojemu Crkva moæe zaposliti ili nadzirati dr-
æavnu vlast; neka se vjerski obredi mogu nametati gra-
anskim zakonima; ukratko, neka autoritet Crkve i dræa-
ve gospodari savjeπÊu, i pobjeda Rima u ovoj zemlji je
osigurana.” (Velika borba, str. 498)
Kad je Vrhovni sud razmatrao sluËajeve zakona o ne-
djelji, tvrdilo se da su ti zakoni svjetovne naravi. Sudac
Douglas je, naprotiv, tvrdio da su oni joπ uvijek vjerske
naravi. Usprkos uvjerljivim dokazima, sud je dosudio da
su predloæeni zakoni o nedjelji svjetovne naravi. Iza ozako-
njenja nedjelje stoji sila zakona.
U Massachusettsu je 1962. godine predloæeni aman-
dman na postojeÊi zakon o nedjelji dopustio πtovateljima
sedmoga dana da svoje poslove obavljaju u nedjelju. Ovo
je potvrdio dræavni Senat 7. srpnja 1962. s 21 glasom za i
14 protiv.
Odmah se pojavio uvodnik u Pilotu, katoliËkim nad-
biskupskim novinama, oπtro napadajuÊi senatore koji su
glasovali za ovaj amandman. Objavljena su njihova imena
i obeÊano im je da Êe ih se zapamtiti na sljedeÊim izborima.
U uvodniku je pisalo: “Senatori su popustili pritiscima koji
Êe uniπtiti πtovanje nedjelje u korist onih — uglavom Æidova
i adventista — koji vrπe bogosluæje u subotu.” Ovo je bilo
iskreno priznanje da su kljuËni motivi vjerski.
SljedeÊe su nedjelje katolici, nazoËni na misama u bos-
tonskom podruËju, bili poticani da razgovaraju sa svojim
senatorima i potaknu ih na ponovno razmatranje amand-

mana. Napad je navodno bio tako oπtar da je njegov in-
tezitet postao nepodnoπljiv.
U ponedjeljak ujutro ponovno se glasovalo o amand-
manu i nakon kratkog razmatranja ranija je odluka poniπ-
tena omjerom glasova 31 prema 8.
Pred nama je ispunjenje proroËanstva. Mi se suoËav-
amo s jasnim dokazima da πtovanje nedjelje moæe biti us-
koro ozakonjeno. RijeË je istinita i njezino ispunjenje sigur-
no.
Boæja djeca nazvana neprijateljima zakona i reda

“Oni koji poπtuju biblijski dan odmora bit Êe æigosa-
ni kao neprijatelji zakona i reda, kao oni koji ruπe moral-
na druπtvena ograniËenja, pa uzrokuju anarhiju i pokva-
renost i navlaËe Boæje kazne na zemlju. Njihova Êe sa-
vjesnost biti proglaπena za nepopustljivost, tvrdogla-
vost i prijezir prema vlastima. Optuæit Êe ih da ne trpe
vlast.” (Velika borba, str. 508)
Razmatranje izjava dvojice visokih crkvenih dostojan-
stvenika dat Êe nam uvid u ispunjene ovih rijeËi. Prvo Ëuj-
mo rijeËi kardinala Cushinga:
“AmeriËki katolici osjeÊaju kao i ja — da jedino πto
moæe spasiti Latinsku Ameriku, Ëak i u odonosu na ovu
zemlju, jest rimokatoliËka vjera. To je sveza kojom smo
povezani... neke nekatoliËke sekte kao Jehovini svjedoci,
adventisti sedmoga dana i drugi ekstremisti priËinjavaju
neprocjenjivu πtetu uniπtavajuÊi vjeru siromaπnih ljudi. Oni
jednostavno proπiruju put, Ëine ga privlaËnijim i pristupaË-
nijim vojsci komunista.” (Kardinal Richard Cushing, objav-
ljeno u katoliËkom tjedniku Sign, listopad 1961., str. 73)
A evo πto kaæe metodistiËki biskup:
“Pristanemo li na posvjetovljenje nedjelje, da postane
obiËan dan kao i svi ostali, preslikat Êemo program ateis-
tiËkih komunista i time pokazati veÊu glupost od njih, po-
kuπavajuÊi uËiniti ono πto njima nije poπlo za rukom.” (Bis-
kup Marshall Reed, The Michigan Christian Advocate,
13. oæujka 1958.)
Moæda Êe ovo posluæiti da se naglase rijeËi Ellen G.

White: “Protestantski svijet danas vidi u maloj skupini onih
koji dræe subotu Mordokaja kod vrata.” (5T 450)
Sotona pokuπava onemoguÊiti dræanje subote

Sotonine se rijeËi ne citiraju Ëesto u Bibliji ili Duhu
proroπtva. Njegove su rijeËi zabiljeæene triput — u Edenu,
tijekom Jobova iskustva i tijekom napastovanja Krista. U
knjizi Prophets and Kings Ellen G. White primjenjuje ne-
obiËan postupak navodeÊi dugaËku Sotoninu izjavu. Evo
kako on razmiπlja:
“Svijet Êe postati moj. Ja Êu biti vladar, ovoga svije-
ta, njegov knez. Svojom Êu silom tako nadzirati ljudske
umove da Êe Boæja subota biti predmet posebnog prije-
zira. Znak? ©tovanje sedmog dana uËinit Êu znakom ne-
pokornosti zemaljskim vlastima. Zakoni Êe postati tako
strogi da se ljudi neÊe usuditi πtovati sedmi dan subotu.
Zbog straha od nedostatka hrane i odjeÊe oni Êe se
pridruæiti svijetu u krπenju Boæjeg Zakona. Sva Êe zemlja
biti pod mojim nadzorom.” (str. 184)
Nedavno se Ëuo autoritativan glas tvrdeÊi da je Rimo-
katoliËka crkva odgovorna za promjenu subote. U zna-
menitoj enciklici “Mater et Magistra” pape Ivana XXIII.
stoji:
“249... [Crkva] nikad nije prestala tvrditi da svi trebaju
pozorno πtovati treÊu zapovijed: ‘Sjeti se da svetkujeπ dan
subotni.’
251... Mi savjetujemo, zajedno s rijeËima samoga Bo-
ga, sve ljude, bez obzira jesu li javni duænosnici ili predstav-
nici radnika ili poslovnog svijeta, da πtuju ovu Boæju za-
povijed i zapovijed KatoliËke crkve, te da prosude u svojim
duπama odnose li se odgovorno prema Bogu i druπtvu u
ovom pogledu.”
Tijekom drugog zasjedanja Drugoga Vatikanskog kon-
cila 25. listopada 1963. godine, glasovanjem 2058 prema 9
pokrenut je postupak da se uvede trajni kalendar kojim bi
se utvrdio stalni nadnevak Uskrsa. U The Christian Cen-
tury od 13. studenog 1963. o ovom se prijedlogu Koncila,
koji je posebno podupro odreivanje stalnog nadnevka za

Uskrs, kaæe:
“Mi predlaæemo svjetsku konferenciju razliËitih krπÊan-
skih tijela da bi se ostvarilo ono πto je predloæio Drugi
vatikanski koncil.”
Ovdje valja zamijetiti dvoje. Prvo, voa KatoliËke crkve
ponovno pripisuje svojoj crkvi zasluge za promjenu subo-
te. Drugo, poveÊava se pritisak za promjenu kalendara.
Istina, Vatikanski je koncil naglasio da bi se ovaj po-
stupak pokrenuo “pod uvjetom da se s njim sloæe i drugi
koji se bave ovim problemom, posebice drugi krπÊani.”
Meutim, postoje dokazi da iza pozornice djeluje pokret
koji stvara povoljno ozraËje u korist promjene kalendara,
premda bi to poremetilo tjedni ciklus. »injenica je da nije
moguÊe imati trajni kalendar i istodobno odræavati tjedni
ciklus.
Moæemo li zamisliti ekonomske teπkoÊe za hranitelje
obitelji dok pokuπavaju dræati biblijsku subotu koja bi se
mijenjala tijekom tjedna u kaledndaru s praznim danom?
Nije teπko zamisliti zbunjenost do koje bi doπlo meu πto-
vateljima subote kad bi se takav kalendar usvojio. Moæda
je ovo jedan od naËina koji Êe Sotona iskorisiti da ostvari
svoju nakanu.
ZakljuËak
Razmotrili smo jedanaest proroËanstava. Spomenuli
smo nekoliko naËina na koje se ova proroËanstva mogu
ispuniti. ©to je joπ dobri Bog mogao uËiniti da upozori svoj
narod na kraj koji se bliæi?
Utemeljitelji adventizma sa silom su propovijedali pro-
roËanstva Svetoga pisma. Vjerovali da Êe se ona obistiniti.
Kad bi oni mogli ustati i vidjeti πto mi vidimo, Ëuti πto mi
Ëujemo, povikali bi snaæim glasom: “Ovo je trenutak ispu-
njenja proroËanstava. Ovo je trenutak da se podigne glas
kao truba, da se objavi poruka treÊeg anela i zavrπi Boæje
djelo!”
Bliæe se posljednji trenuci zemlje. Vrijeme istjeËe! Ono
πto Ëinimo, moramo Ëiniti brzo. Prihvatimo dragocjeni dar
koji nam Bog daje za osobno ËiπÊenje od grijeha i zatraæi-

mo silu koju nam On stavlja na raspolaganje da svjedoËi-
mo za Njega. Svijet treba saznati ovu poruku. Mi smo
Njegovi vjesnici za objavljivanje posljednjih straπnih doga-
aja koji Êe uskoro zadesiti svijet.
205
Kratice djela Ellen G. White
AA The Acts of the Apostles (1911)

1BC The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. 1
CH Counsels on Health (kompilirano 1923)*
ChS Christian Service (kompilirano 1925)
COL Christ’s Object Lessons (1900)
DA The Desire of Ages (1898)
Ed Education (1903)
Ev Evangelism (kompilirano 1946)
EW Early Writings (1851, 1854, 1858)
GC The Great Controversy (1888, 1911)
GW Gospel Workers (1915)
LS Life Sketches of Ellen G. White (1915)
MYP Messages to Young People
PK Prophets and Kings (1917)
PP Patriarchs and Prophets (1890)
RH Review and Herald
SC Steps to Christ (1892)
SpT Special Testimonies
1SM Selected Messages, knjiga 1 (kompilirano 1958)
1T Testimonies, Vol. 1 (sv. 1—9 1855—1909)
TM Testimonies to Ministers and Gospel Workers
(kompilirano 1923)
1TT Testimony Treasures, Vol. 1 (sv. 1—3: 1855—1915)
Knjige E. G. White objavljene poslije njezine smrti 1915. godine

kompilacija su iz njezinih razliËitih spisa. Priredila ih je Zaklada White,
sukladno njezinim uputama tom tijelu za oËuvanje njezine ostavπtine,
kojima je povjerila svoje rukopise.
207
Kazalo
Predgovor ..................................................................... 5
Kronologija djela Duha proroπtva .............................. 7
Uvod ........................................................................... 11
1. Reformni pokret unutar Crkve ................................. 24
2. ZapeËaÊenje ............................................................... 49
3. Kasna kiπa .................................................................. 56
4. Reπetanje .................................................................... 67
5. Zavrπavanje Boæjeg djela — glasna vika ................. 76
6. Progonstvo — udruæene snage ................................. 89
7. Djelo prijevare — spiritizam .................................. 120
8. Rano vrijeme nevolje .............................................. 130
9. Vrijeme nevolje ........................................................ 133
10. Izlijevanje sedam zala .............................................151
11. Kraj sedmog zla: spasenje ...................................... 160
12. Od osloboenja do drugoga Kristovog dolaska ... 168
13. Priprema za krizu ....................................................172
Pogovor .................................................................... 182
Dodatak: Vaæni dogaaji koji ispunjavaju
proroËanstva ............................................................. 185
Kratice djela Ellen G. White .................................. 203

F.Chaij-priprema Za Zavrsnu Krizu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

F.Chaij-priprema Za Zavrsnu Krizu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

Fernando Chaij / Priprema za zavrπnu krizu

Glavni i odgovorni urednik

Dodatak je napisao M. E. LOEWEN,

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Prijevod djela: Preparation for the final crisis.

Ova je knjiga posveÊena KrπÊanskoj adventistiËkoj cr-

miËnom kompilacijom navoda iz Duha proroπtva koje smo

»itatelj ove knjige treba imati na umu da su Ellen G.

roci prikazuju dogaaj koji se joπ nalazio u buduÊnosti.

zu koja je pred nama, a posebice u vezi sa zakonom o

prema biblijskom redoslijedu i redoslijedu Duha proroπtva.

Svijet se danas nalazi na kraju svoje duge i bogate

Boæja djeca na svome Ëudesnom putovanju prema ko-

Dionice putovanja iza nas

pomrËina Sunca i padanje zvijezda — dogodili su se prije

Nakon 1844. godine nema viπe

povratka. Izdvojit Êemo dogaaje s kojima Êemo se suoËiti

Vlade, premda Êe uporno pokuπavati, neÊe se uspjeti

1. Govorit Êe kao Zmaj (11. redak). Zvijer iz Otkrive-

kratiti zaπtitu. Ustavna prava neÊe se odnositi na njih i bit

Ujedinjene sile u ratu protiv Boga, Njegove istine i

bjeπe otkako je ljudi pa do tog vremena. U ono vrijeme

Izmeu osloboenja i drugoga Kristovog dolaska. Pri-

ta i ujedinjena sa svojim voljenim Gospodinom i nebeskim

Reformni pokret unutar Crkve

Prije dvadesetak stoljeÊa nadahnuti prorok Joel pod

trijema i ærtvenika neka tuæe sveÊenici, sluge Jahvine. Ne-

i nazora, navika i obiËaja. Reformacija neÊe roditi dobre

Sotonsko krivotvorenje reforme

“Sjeme πto ga je Luther posijao nicalo je na sve

Duh nesloge i razdora

tio ih je... da bi svojim tvrdnjama dao privid istine i sile.”

Sotona djeluje sa silom i prijevarom

voga svjetla”. Ova primjedba ne omalovaæava ispravno tu-

Dodatna obiljeæja istinske obnove:

Srediπnja toËka reforme: objavljivanje laodicejske

Oni koji odbace ovu poruku i ostanu mlaki, ukoËeni,

Iskrena poruka ljubavi

mi upoznaj, iskuπaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne

2. “Oni nisu voljni umrijeti sebi i slijediti naËela

“Izbacit Êu te iz svojih usta”

Duhovna zaslijepljenost i samoopravdanje

“Ti tvrdiπ: Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta

Ovaj osjeÊaj “bogat sam” izraæava bit samoopravdanja

kom: (a) zlatom æeæenim u ognju radi obogaÊivanja, (b)

svae i neslogu, ubija sebiËne ambicije, osujeÊuje mrænju,

duπevnih bolesnika koji traæe pomoÊ od lijeËnika i psihi-

opravdani, ne kao dokaz za zadobivanje Boæje naklonosti

Dvije vrste pravednosti

U joπ jednoj sjajnoj, saæetoj izjavi nebeske providnosti

“Pravednost kojom smo opravdani nama se uraËu-

A. KRISTOVA PRAVEDNOST KOJOM SMO OPRAV-

B. KRISTOVA PRAVEDNOST KOJOM SMO PO-

Čovjekov život Život obraćenog čovjeka

2. Osposobljava nas ili priprema za Nebo.

Dano posveÊenje ili pravednost

postavimo da smo pobijedili na nagradnoj igri u kojoj neka

Početna razina grešnikova života

Kristova dana pravednost ne donosi samo oprost grijeha po

Meutim, svaki krπÊanin iz iskustva zna da se na putu

“Boæji ideal za njegovu djecu uzviπeniji je od najuz-

riti. Bog nikada ne traæi nemoguÊe. Njegove nas zapovijedi