Oče Naš

LANCI I RASPRAVE
Marijan Vugdelija
OENA MOLITVA GOSPODNJA
Egzegetsko-teoloka studija
Our Father Lords prayer
Exegetic-theological study
UDK: 231.1
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno: 07/2004.
5
3
Saetak
Ovaj lanak je dio jednog ireg istraivakog projekta, a to je
egzegetsko tumaenje Oenaa. U ovom prvom dijelu iznosimo
preliminarne literarne opaske koje smatramo vanima za egzegezu
molitve Gospodnje. Prije svega nastojali smo utvrditi smjetaj
Oenaa u strukturi Govorana gori. Na osnovi detaljne literarne
analize doli smo do zakljuka da Oena formalno i sadrajno
stoji u sreditu Govora na gori, da tvori njegovo srce. Tako mu
ve strukturalno i literarno pripada sredinje znaenje. Potom
smo preli na izlaganje strukture molitve Gospodnje. Iz analize
proizlazi da se formalno i sadrajno razlikuju dva dijela Oenaa.
Na samom poetku stoji naslov u kome se Boga oslovljava s
Oe na, koji jesi na nebesima! To poetno oslovljavanje Boga
kao Oca stoji nad itavom molitvom. Iza toga slijede najprije tri
pronje u treem licu jednine, koje tvore prvi dio Oenaa. Drugim
lanom tree pronje (kako na nebu tako i na zemlji) elegantno
se uokviruje prvi dio molitve aludirajui na uvodni redak (koji jesi
na nebesima) , i u isto vrijeme s natuknicom tako i na zemlji ve
se intonira zemaljska perspektiva drugog dijela Oenaa. Tri prve
pronje su ne samo formalno nego i sadrajno tijesno povezane,
to treba uzeti u obzir u tumaenju teksta. U pronjama prvoga
dijela ravna se ovjekov odnos s Bogom, dok se etiri pronje
drugoga dijela odnose na ljudske potrebe. U toj dvodijelnosti
Oenaa moe se vidjeti aluzija na dvije ploe Dekaloga. Nakon
detaljne ralambe Lukine i Matejeve verzije Oenaa, dolazi se do
zakljuka da je kraa Lukina verzija izvornija od due Matejeve,
ali da je Matej bolje respektirao tekst zajednike predaje. Lukina
Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.
verzija molitve Gospodnje bila bi blia najstarijem sloju predaje.

To vrijedi posebno za broj pronji. Proirenja u Mateja pripadala
bi kasnijem sloju predaje. Pomou njih se vri reinterpretacija
poklada Objave. Nema sumnje da iza Oenaa stoji vrlo stara,
u konanici Isusovska predaja. Usmjerenost na Oca, njegovo
Kraljevstvo, i njegovu volju, tvore sredite Isusova poslanja i
njegova navjetaja. Pronja za oprotenje grijeha uklapa se
savreno u njegov navjetaj. Jednom rijeju, jeka Oenaa
posvuda odzvanja u Novom zavjetu. Stoga, s velikom veinom
strunjaka drimo da veliki dio Oenaa potjee od Isusa. Prvotni
oblik, koji se dade rekonstruirati pomou sinoptike usporedbe,
pripada zasigurno navjetaju povijesnog Isusa.
Oena u svom materijalu pokazuje mnogostruke dodire sa
idovskom molitvenom literaturom. U toj literaturi postoje brojne
paralele za pronje Oenaa. Mogue je stoga da su pronje
molitve Gospodnje ak starije od Isusa. Stoga nije nuno tvrditi
apsolutnu izvornost i jedinstvenost Isusovih formulacija na tom
podruju. Ipak, iako se svaka rije Oenaa pojavljuje ve prije u
nekoj idovskoj molitvi, ona sada poprima novi smisao u svjetlu
evanelja. U tom smislu se moe govoriti o Oenau kao jednoj
novoj molitvi. U svakom sluaju, neovisno o tome kako se odnos
tih i drugih molitvenih tekstova moe poblie odrediti prema
najstarijem obliku Oenaa, nema sumnje da oni svjedoe Isusovu
ukorijenjenost i njegove molitve u idovstvu. Stoga, Oena treba
tumaiti u povezanosti sa idovskom molitvenom predajom.
Kljune rijei: Oena, molitva Gospodnja, Govor na gori,
dvije verzije Oenaa, sinoptika usporedba, autorstvo Oenaa,
Oena i Dekalog.
UVOD
Znameniti evaneoski ulomak Mt 6,9-13, koji svi krani
znaju naizust, obino zovemo Oena ili molitva Gospodnja.
Oena se zove po poetnim rijeima, a molitva Gospodnja
radi svoga podrijetla1. Ta kratka i jednostavna molitva, puna je
dubine i sadraja2, sadri svu kransku teologiju. Za nju ve
1
Usp. CIPRIJAN, De dominica oratione, u: CSEL, III., 1,267-294; GRGUR NIKI,

De oratione dominica, u: PG 44,1120-1193; vidi takoer Did 8,2: Ne molite kao
licemjeri, nego kako je Gospodin naloio u svom evanelju...
Papini za nju ree: Jedna od najjednostavnijih molitava na svijetu. Najdublja
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
Tertulijan kaza da je breviarium totius evangelii, to jest saetak

itavog evanelja, njegova kerigmatskog navjetaja i moralnog
uenja3. Isto eli naglasiti i Ciprijan kad o Oenau kae da je
to coelestis doctrinae compendium, saetak nebeskog nauka4.
Znaajno je u tom pogledu da Oena u Matejevoj verziji ima
sedam pronji. To sigurno nije sluajno. U semitskoj i biblijskoj
simbolici taj broj oznauje puninu, savrenost, sveobuhvatnost.
Sve to bi se o Bogu i ovjeku trebalo rei, dade se tu nai; u
toj molitvi je sve sadrano to ovjek moe eljeti, i to u redu u
kojem on to treba eljeti. Jednom rijeju, stari kranski pisci
vidjeli su u Oenau saetak itave kranske vjere i morala.
Danas se, u ozraju ekumenizma, naglaava posebno
ekumenska strana Oenaa. I doista, ako postoji jedan tekst
koji trajno budi i obnavlja ekumensku svijest, koji ne samo
prigodimice nego praktino u svakom bogosluju lanove
kranskih Crkava podsjea da su oni djeca jednog i istog Oca,
onda je to Oena5. Ve je Augustin bio svjestan te ekumenske
dimenzije Oenaa. Govorei o odijeljenim kranima njegova
vremena, on veli: Htjeli - ne htjeli, braa su nam. Braa bi nam
prestala biti onda kad bi prestali govoriti Oe na6 To sveope
bratstvo krana u jednom i zajednikom Ocu danas se protee i
na pripadnike drugih vjera i openito svih ljudi. Onaj koga Isusovi
uenici zazivaju kao svog Oca, on je takoer Otac svih ljudi. S
razloga univerzalnosti Bojeg oinstva, molitva Gospodnja tvori
ekumensku molitvu par excellence7.
Zbog sadrajnih bogatstava i vanosti koju je ta znamenita
molitva imala u ivotu kranskih vjernika8, ona je trajno
6
7
8
molitva koja se die iz ovjejih i Bojih domova... Najljepa od svih (G. PAPINI,
Povijest Kristova, Sinj, 1981., 113). Nigdje iste misli nisu izraene tako kratko,
tim redom i tom jednostavnou.
TERTULIJAN, De oratione, u: PL 1,1255 AB. Pojanjavajui izriaj breviarium
totius evangelii, Tertulijan veli da Oena obuhvaa gotovo svekoliku
Gospodnju propovijed (sermo Domini) i da je u isto vrijeme sjeanje na
itavi evaneoski moralni nauk (commemoratio disciplinae). Usp. M. MANDAC,
Tertulijanovo tumaenje Oenaa, u: Sluba Boja 4 (1986.), 304; I. DUGANDI,
Nova pravednost (KS), Zagreb, 1991., 53.
Navedeno prema: U. LUZ, Das Evangelium nach Matthus, (EKK I/1-3), ZrichNeukirchen-Vluyn, 1997., 337. Usp. F. MUURA, Proglas zakona ljubavi.
Analiza Isusova Govora na gori (Svjetlo Rijei), Sarajevo, 1990., 195.
Opirnije o tome, vidi: J. M. LOCHMAN, Unser Vater. Auslegung des Vaterunsers,
Gtersloh, 1988, 8; K. Rennstich, Das Unservater und die Blumhardts, u:
Theologische Zeitschrift 1(1992.), 127.
Sv. AUGUSTIN, Tumaenje psalama : u: CCL 38, 272 (Ps 32,29).
Usp. H. OTT, Das universale Gebet, u: Theologische Zeitschrift 1(1992.), 9.
U staroj Crkvi ta se molitva prije krtenja sveano predavala krtenicima.
bila izazovna za kranske tumae Pisma. Lako nam je stoga

razumjeti zato su tumai evanelja tom znamenitom tekstu
uvijek iznova posveivali posebnu pozornost i nastojali ga uvijek
iznova komentirati. Komentare na Oena ostavili su: Tertulijan,
Ciprijan, Origen, Grgur Niki, Toma Akvinski, da spomenemo
samo neka imena9. Taj trend se nastavio i u novijoj povijesti
Crkve. Gotovo da i nije bilo uvaenijeg novozavjetnika koji se
nije okuao u tumaenju Oenaa. To je sluaj i danas.
Postoje tri poglavita tipa izlaganja Oenaa. Kako smo ve
istakli, od vremena Tertulijana shvaa se Oena kao saetak
kranskog navjetaja i kao saetak kranskog morala. Otuda
dogmatsko i etiko tumaenje Oenaa. U novije vrijeme
javlja se i trei tip tumaenja: eshatoloko tumaenje. U tom
potonjem pristupu Oena se shvaa kao izraz eshatolokog
Isusova iekivanja. Tu se pronje Oenaa stavljaju u odnos s
eshatonom, odnosno, izlau se iskljuivo iz situacije eshatolokog
Isusova navjetaja. Prema tom tumaenju, Isus ovdje ui svoje
uenike jednu molitvu koju oni trebaju moliti svjesni injenice
da je kraj povijesti neposredno pred njima. U pronjama te
molitve izranja na vidjelo enja za jednim potpuno novim
svijetom gdje e konano biti uniteno sve zlo. U skladu s tim
tumaenjem pronja ne uvedi nas u napast (Mt 6,13) stavlja se
u vezu s velikom kunjom na kraju vremena. To eshatoloko
tumaenje Oenaa danas je najproirenije. Ono prevladava kod
velike veine egzegeta10.
Treba ipak rei da isto eshatoloko tumaenje Oenaa
usmjerava Isusovo samoshvaanje previe na budunost, na
10
Krani su od samog poetka znali da nije dovoljno o Bogu govoriti, ve treba

s njime govoriti (...). Molitva je uvijek najsigurniji znak ive vjere, kao to je
disanje znak ivota (I. DUGANDI, Nova pravednost, 53-54 ). A u molitvi
Gospodnjoj imamo istodobno pouku u molitvi i uzorak prave kranske
molitve. Ona nam kae da je Bog jedino bie u kojem moemo nai nau
definitivnu puninu.
Detaljnije o latinskim izlaganjima Oenaa u Staroj Crkvi do petog stoljea, vidi:
K. B. SCHNURR, Hren und Handeln. Lateinische Auslegungen des Vaterunsers
in der Alten Kirche bis zum 5. Jahrhundert, Freiburg im Breisgau-Basel- Wien,
1985. Na Tomino tumaenje Oenaa u novije vrijeme podsjetio je: M. A.
SCHMIDT, Thomas von Aquino zu Matthus 6,9-10, u: Theologische Zeitschrift
1(1992.), 46-55.
Usp. R. BROWN, The Pater Noster as an Eschatological Prayer, u: ISTI, New
Testament Essays, Garden City, 1968., 275-320; J. JEREMIAS, Das Vater-Unser
im Lichte der neueren Forschung, u: ISTI, Abba. Studien zur neutestamentlichen
Theologie und Zeitgeschichte, Gttingen, 1966., 152-171; U. LUZ, Das Evangelium
nach Matthus, I., 339.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
svretak povijesti. A pronje molitve Gospodnje od etvrte do

sedme uvode nas u konkretnu ljudsku svakodnevicu, sa svojim
svakodnevnim brigama i ugroenostima. Mogue je da se u
Isusovo vrijeme prve tri pronje shvaalo isto eshatoloki: kao
pronje za konano proslavljenje imena Bojega, za potpuno
i konano uspostavljenje kraljevstva Bojega. Ali kranin
matejevske zajednice, koji je molio tu molitvu, nije vie mislio
na taj nain eshatoloki11. U jeziku te molitve nema nita
to bi upuivalo da se misli samo na jedan dogaaj koji sad
eshatoloki nadire, odnosno, da su u vidu dogaaji kojima
se zavrava povijest. Naprotiv, iskustvo Crkve kroz vjekove
pokazuje da se ta molitva dobro uklapa u ovdje i sada.12 Oito
je da je ovjek upleten u dogaaje za koje se moli u pronjama.
Tako se i ovdje, kao i inae na podruju biblijske religije, tijesno
isprepliu vjera i ethos. S pravom su stoga krani svih vremena
Oena shvaali kao model-molitvu koja ravna Isusove uenike
u njihovu vjernikom ivotu ovdje i sada.
Mi drimo da je glavna zadaa egzegeze otkrivanje poruke
biblijskih tekstova na njihovoj sadanjoj razini. Po naem sudu,
svi drugi pristupi tom tekstu trebali bi u konanici sluiti
tom glavnom i jedinom cilju. U stvari, samo ta u apostolskoj
Crkvi ispravno shvaena i protumaena rije Gospodinova
jest od Duha Svetog nadahnuta i za nas mjerodavna rije13.
Stoga, poanta naeg egzegetskog istraivanja ne ide za tim da
11
12
13
H. WEDER, Die Rede der Reden. Eine Auslegung der Bergpredigt heute (Theol.
Verlag Zrich), Zrich, 1987., 180. Izriaj eshatoloko kraljevstvo Boje moe
imati dva znaenja: 1) moe oznaavati nazono eshatoloko kraljevstvo Boje,
tj. stvarnost koja karakterizira situaciju vjernika izmeu Isusova dolaska na
svijet i njegove paruzije, i 2) budue eshatoloko kraljevstvo Boje, tj. period
koji slijedi poslije paruzije, nakon to su uskrsnue mrtvih i sud ve izvreni
(usp. H. D. WENDLAND, Ethik des Neuen Testaments, Gttingen, 1978., 69 ).
J. Carmignac dri da se sva zbrka, koja danas postoji na podruju shvaanja
kraljevstva Bojega, duguje upravo dvoznanosti terminologije. Polazei
od etimolokog znaenja rijei eshatoloko, veli on, dolo se do pogrenog
brkanja ustanovljenja kraljevstva Bojega sa svretkom svijeta ( Le Mirage de l
Eschatologie, Paris, 1979.), a to ne odgovara danostima evanelja.
Tako L. MORRIS, The Gospel according Matthew (Grand Rapids), Michigan,
1995., 140.
W. TRILLING, Das Evangelium nach Matthus (Patmos - Verlag), Dsseldorf,
1970., 213. Na istoj crti se nalazi i R. Brown kad pie: What Jesus intended
by his words is in itself not strictly a sense of Scripture, for Jesus was not
the writer of the Gospels. The inspired literal sense of a Gospel passage is the
meaning attributed to Jesus words by the individual Evangelist (R. E. BROWNJ. A. FITZMYER-R. E. MURPHY (ur.), The Jerome Biblical Commentary (Geoffrey
Chapman), London, 1970., 71: 11 ).
rekonstruira ipsissima verba Jesu (same Isusove rijei). Pred tim

pothvatom, koji ostaje uvijek hipotetian u svojim rezultatima,
mi dajemo prednost pristupu koji ide za tim da otkrije poruku
teksta na razini sadanjeg evanelja.14 Ako je Oena saetak
itavog evanelja, to onda znai da ga se ispravno moe shvatiti
samo u svjetlu cjelokupnog Isusova navjetaja. Budui da mi
analiziramo jedan ulomak iz Matejeva evanelja, neophodno je
u toj analizi uzeti u obzir cjelokupnu teologiju sastavljaa tog
spisa.
10
I. Preliminarne literarne opaske za egzegezu Oenaa
U ovom prvom dijelu nastojat emo najprije iznijeti na vidjelo

smjetaj Oenaa u strukturi Govora na gori (Mt 5,1-7,29) i uoiti
njegovu strukturu. Potom emo usporediti Matejevu i Lukinu
verziju molitve Gospodnje. I na kraju emo pokuati rasvijetliti
idovsku pozadinu Oenaa.
1. Smjetaj Oenaa
u strukturi
Govora
na gori
Govor na gori je jedan od pet velikih govora od kojih je

satkano Matejevo evanelje15. O tom Govoru samoispovjedno
H. Weder ree: Najsnaniji Govor koji ja poznam, Govor nad
govorima16. Polazei od njegova sadraja, isti autor se usuuje
ustvrditi: Bez obzira da li Bog postoji ili ne, zahtjev ovjeka Isusa
unato tome ostaje istinit17. U taj Govor utkana je ova znamenita
Isusova molitva, i tvori njegovo srce, njegovo sredite.
Da Oena formalno i sadrajno stoji u sreditu Govora na
gori, u tome se slau gotovo svi tumai18. Svi oni istiu da je
struktura Govora na gori izgraena simetrino oko jedne osi,
a to je Oena (Mt 6,9-13). Odlomci prije i poslije Oenaa se
14
15
16
17
18
Danas postoji tendencija da se ponovno uhvati temeljno jedinstvo poruke u

sinkroninom itanju, koje vidi u evanelju jedinstveni i koherentni tekst,
neovisno o povijesno-literarnim procesima koji su doveli do njega.
Opirnije o tim govorima i strukturi Matejeva evanelja, vidi: M. VUGDELIJA,
Pastoralni aspekti Besjede u prispodobama (Mt 13,1-52), Zagreb, 1985., 37-42.
H. WEDER, Die Rede der Reden, 11.
H. WEDER, Die Rede der Reden, 13.
Usp. H. FRANKEMLLE, Matthus. Kommentar 1 (Patmos Verlag), Dsseldorf,
1999., 243-244; U. LUZ, Das Evangelium nach Matthus, 185; H. WEDER, Die
Rede der Reden, 133.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
meusobno paraleliziraju. Oito je da su oni usredotoeni prema

tom sredinjem tekstu kao prema svom aritu19. Te tvrdnje
nisu proizvoljne; one imaju svoju vrstu potporu u formalnim
elementima tog znamenitog Isusova govora.
Matej je Govor na gori uokvirio inkluzivnim reenicama.
Inkluzija, kao literarna tehnika, vrlo je uestala u hebrejskoj i
aramejskoj knjievnosti. Ona predstavlja neku vrstu pripjeva.
Sastoji se u tome da jedna literarna jedinica poinje i zavrava
istom ili slinom rijeju, rijeima ili mislima. Time odlomak,
koji je obiljeen inkluzijom, jasno predstavlja zasebnu literarnu
cjelinu (usp. Mt 5,3b.10b; 7,16a.20; 16,6.12; 19,30 i 20,16).
Upravo je to sluaj i s Govorom na gori. Poetne i zavrne rijei
tog Govora (Mt 5,1sl i 7,28-8,1a) tvore inkluziju. Inkluzija se
ostvaruje pomou sljedeih rijei: mnotvo (o;cloj), uiti
(dida,skw), uzii (Vanabai,nw), sii (katabi,nw), gora (oroj).
Ta tehnika inkluzije nastavlja se onda i unutar Govora na
gori. Ona tu slui za razluivanje manjih zasebnih jedinica unutar
tog dugog Govora i za prizivanje dijelova koji se paraleliziraju.
Na taj nain se paraleliziraju uvodni i zakljuni dio Govora (Mt
5,3-16 i 7,13-27). Tu imamo inkluziju na osnovi sredinjeg
izriaja Govora na gori i cijelog evanelja, a to je kraljevstvo
nebesko (Mt 5,3.10; 7,21). Isto tako se paraleliziraju i prizivaju
uvod i zakljuak glavnog dijela Govora na gori (Mt 5,17-20; 7,12).
Inkluzija se tu ostvaruje pomou izriaja Zakon i Proroci (no,moj
kai. profh,tai). Unutar tog glavnog dijela Govora razlikuju se tri
zasebne jedinice: 1. Antiteze ili Isusovo tumaenje Zakona (Mt
5,21-48); 2. Prava pobonost (Mt 6,1-18); 3. Druge vane upute
uenicima: o odnosu prema vremenitim dobrima, o nesuenju,
o pouzdanju i ustrajnosti u molitvi (Mt 6,19-7,11). Kako se vidi,
Oena sa svojim okvirom (Mt 6,7-15) utkan je u sredinji odjeljak
glavnog dijela Govora na gori. Dakle, strukturalno gledano,
Oena se nalazi u sreditu Govora na gori, njegovo je arite.20
Cijeli sredinji odlomak Govora na gori u koji je utkan
Oena (Mt 6,1-18), tematski gledano, moe se nasloviti s
19
20
Za iri okvir u koji je uklopljen Govor na gori (Mt 4,23-9,35), vidi U. LUZ, Das
Evangelium nach Matthus, I., 178; J. D. KINGSBURY, The place, structure
and Meaning of the Sermon, u: Interp. 41(1987.), 131; J. KRZINGER, Zur
Komposition der Bergpredigt nach Matthus, u: Bib 40(1959.), 569-589; R.
RIESNER, Der Aufbau der Reden im Matthus-Evangelium, u: Th Beit 9(1978.),
173-176.
Usp. takoer U. LUZ, Das Evangelium nach Matthus, I., 186; H. FRANKEMLLE,
Matthus, 243.
11
12
Prava pobonost. Na samom poetku (r.1) Isus stavlja osnovno

naelo koje se odnosi na itavi odlomak. Tu se naglaava da
se vlastita pravednost ne smije initi pred ljudima s ciljem da
nas oni vide. U tom sluaju Isusovi uenici nee imati nikakve
nagrade kod svoga nebeskog Oca. Potom se u svjetlu tog
naela daju upute o tri osnovna ina pobonosti: o lanom i
ispravnom dranju pri davanju milostinje (6,2-4), pri molitvi
(6,5-6) i pri postu (6,16-18). Osnovna struktura tih uputa se
ponavlja u sva tri sluaja. Iza negativnog dijela (rr. 2.5.7sl.16)
slijedi pozitivna antiteza (rr. 3sl.6.9-13.17sl.).21 Unutar tono
paralelno strukturiranih uputa, opirno bavljenje molitvom,
prije svega donoenje molitve Gospodnje, za svako pozorno oko
ukazuje se kao ekskursus. Tonije, retci 7-15 pokazuju se kao
proirenje sredinje upute o molitvi. Ne uklapaju se u pokazanu
shemu nego naspram njoj djeluju kao umetak. To proirenje
upute o molitvi u ovom sredinjem odlomku Govora na gori
pokazuje da evanelist toj uputi poklanja posebnu pozornost
i pridaje posebnu vanost. I ovo zapaanje glede kompozicije
sredinjeg odlomka Govora na gori potvruje dosadanji uvid
o iznimnom poloaju Oenaa u Govoru na gori i o njegovu
istaknuu u sredinjem odlomku tog istog Govora. Sve to
pokazuje da Oena formalno stoji tono u sredini sredinjeg
odlomka Govora na gori, i to na nain da ne oznaava tematski
prekid izmeu onoga to mu neposredno prethodi i onoga to
neposredno slijedi iza njega. On djeluje kao most koji povezuje
uputu koja mu prethodi i uputu koja slijedi iza njega. Zapravo,
u sve tri upute se raspravlja o pravom kultu, o pravom tovanju
Boga. Molitva Gospodnja je tako sredite ovog odlomka, a time
i sredite itavog Govora na gori.22
Ne samo formalno nego i sadrajno Oena je sigurno
sredite oko koga se sve vrti. U stvari, tu se navodi teoloki
temelj koji nosi ne samo poglavlja 5 - 7 nego itavu teologiju
Matejeva evanelja. Taj nosivi temelj je Boje oinstvo. Nema
sumnje da je molitveno oslovljavanje Boga s Oe na, koji
jesi na nebesima (Mt 6,9) rije vodilja itavog odlomka, koja
stalno izranja i tako se itatelju utiskuje (rr. 1.4.6.8.9.14.15.18).
21
22
Gledajui s formalne strane, molitva Gospodnja se tu pokazuje kao antiteza

na opomenu pred mnogorjeivom molitvom pogana (rr. 7-8); ali sadrajno ona
nadilazi taj okvir. Usp. A. SAND, Das Evangelium nach Matthus, Regensburg,
1986., 124.
Usp. W. KNRZER, Die Bergpredigt. Modell einer neuen Welt (KBW 19), Stuttgart,
1970., 19: U sreditu Govora na gori stoji Oena.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
Zapravo, taj naslov za Boga odgovara izriaju va Otac koji je

na nebesima. Pomou tog izriaja ovaj sredinji odlomak se
povezuje s dijelom Govora na gori koji mu prethodi i koji slijedi
iza njega (Mt 5,16.45.48; 6,26.32; 7,11.21).23 Umnaanje rijei
Otac (path,r) pokazuje ve izvanjski gdje sadrajno lei sredite,
na to se stavlja naglasak.
U ovom kontekstu treba upozoriti na jo jedan vani detalj.
Na ovom sredinjem dijelu svoga Govora na gori, nakon to ih
je suoio sa zahtjevom vie pravednosti i savrenstva (Mt 5,2048), uvodi Matej uenike u unutranji prostor molitve. Put od
prakse savrenosti u molitvu k Ocu i onda ponovno natrag k
plodovima dobrih djela, kojim Matej tijekom Govora na gori ide,
ima veliku dubinu. Oito je da Matej zna za duboku povezanost
prakse i milosti u molitvi. Za njega molitva nije nikakav bijeg
iz prakse, nego njezina unutarnja strana. Molitva omoguuje
Isusovim uenicima da Isusov zahtjev iskuse kao volju Oca i da
iz toga crpe snagu. Molitva ne biva suvina pomou djelovanja,
nego djelovanje ostaje trajno upueno na molitvu. Matejevska
povezanost molitve i djelovanja je od temeljnog znaenja.24
Iz svega to je ve reeno jasno proizlazi da se Oena
nalazi u sreditu triju glavnih dijelova Govora na gori, da tvori
njihov epicentar. Osim toga, ta znamenita molitva stoji u samom
sreditu glavnog odlomka Govora na gori, u ulomku u kojem
Isus ui svoje uenike i sluatelje o pravom kultu, o pravom
tovanju Boga. Konano, unutar Isusove pouke o molitvi stoji
Oena jo jednom u sreditu. Tako mu ve strukturalno i
literarno pripada visoko znaenje. tovie, moe se rei da ta
molitva vrijedi kao sredite i saetak Isusova navjetaja, kao
srce njegova nauka uope. Neki dre da Govor na gori nije drugo
doli tumaenje Oenaa. Ono to mu prethodi tumai prvi dio
Oenaa, a ono to slijedi iza drugi dio. Oni koji se proglaavaju
blaenima zbog njihova ponaanja dovode druge da slave ime
Boje (sveti se ime tvoje) i posredstvom tih djela aktualizira se
na zemlji kraljevstvo nebesko (doi kraljevstvo tvoje). Potom
se proglaava izvorna volja Boja, a to je volja dobrostivog Oca
prema svojoj djeci. Mi smo pozvani da u naem ponaanju prema
23
24
U Isusovim rijeima kod Mateja taj izriaj se pojavljuje 20 puta.

Ne stoji stoga tvrdnja Egentera: Mi moemo samo moliti za dolazak Kraljevstva
(Mt 6,10) R. EGENTER, Die sittlich-religise Bedeutung der Reichgottesbotschaft,
u: Katech. Bl. 91(1966.), 177-185, ovdje 179. Mi trebamo takoer i neto raditi
u funkciji kraljevstva Bojega.
13
blinjima prakticiramo isti stav koji Otac ima prema njima (budi
volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.25
2. Kontekst
14
i struktura molitve
Gospodnje
Luka donosi molitvu Gospodnju u prvom od tri ulomka

koji donose pouku o molitvi: Oena (Lk 11,2-4), prispodoba o
upornosti u molitvi (11,5-8), izjave o uslianju molitve (11,9-13).
Ta uputa o molitvi uvodi se molbom jednog od uenika da ih
Isus naui moliti kao to je Ivan Krstitelj nauio svoje uenike
(Lk 11,1).
I Matej uklapa molitvu Gospodnju u sklop jednog
katehetskog odlomka. Kako smo ve istakli, Oena je utkan u
sredinji odlomak Govora na gori u kome Isus ui svoje uenike
o pravom kultu, o pravom tovanju Boga (Mt 6,1-18). Tonije,
molitva Gospodnja tvori dio sredinje upute tog odlomka, a to
je kateheza o molitvi (Mt 6,5-15). Ta kateheza se sastoji iz tri
dijela: iz dvostruke opomene kako se ne smije moliti (rr. 5-8)26,
iz jedne pozitivne upute u obliku Oenaa (rr. 9-13)27 i zakljune
opomene koja preuzima govorno i sadrajno najopirniju pronju
Oenaa, pronju za oprotenje iz r. 12 (rr. 14-15). Drukije
reeno, iza druge upute o pravom kultu (Mt 6,5-6), koja govori
o molitvi u skrovitosti, slijedi veliko proirenje. Evanelist je tu
umetnuo molitvu Gospodnju (6,9-13) i uokvirio je s dva logiona
(6,7-8 i 6,14-15).28 Redci 7-8 preuzimaju natuknicu moliti
25
26
27
28
Usp. W. GRUNDMANN, Das Evangelium nach Matthus (ThHK), Berlin, 1972.,

204-206.
Od dva primjera neispravne molitve jedan se uzima iz idovskoga svijeta a drugi
iz poganskog. Kao predstavnici nevaljale molitve u idovstvu uzimaju se farizeji
i pismoznanci, licemjeri. Oni obavljaju molitvu da ih ljudi vide i priznaju kao
pobone. Naprotiv prava molitva treba se dogaati u iskljuivoj usmjerenosti na
nebeskog Oca koji vidi u tajnosti (Mt 6,5sl). Kao daljnji primjer za neispravnu
molitvu navodi se molitva pogana, za koje je mnogorjeivost karakteristina.
Uvoenje polemike protiv pogana, tj. neidova, i upozorenje da se njima ne
suobliuje, daju zakljuiti na idokrane u dijaspori kao mjesto nastanka ovog
proirenja.
Protivno poganskoj mnogorjeivosti, prava molitva treba biti koncentrirana na
bitno (Mt 6,7sl). Kao uzorak tako kratko sroene molitve predlae se Oena.
Usp. J. GNILKA, Das Matthus-evangelium, I. (HthKNT I/1-2), Freiburg-BaselWien, 1986., 207.212; U. LUZ, Das Evangelium nach Matthus, I., 318; H.
D. BETZ, Studien zur Bergpredigt (J.C.B. Mohr), Tbingen, 1985., 51-52.55.
Openito se priznaje da se u Mt 6,7-15 radi o sekundarnom umetku. Ve
R. Bultmann primjeuje: Udvostruavanje pouke o molitvi trebalo bi biti
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
(proseu,cesqai), da onda na nju nadoveu daljnju parenezu. Oni

tvore prijelaz na Oena. Tako se stvara tijesna povezanost
izmeu redaka 5-6 i redaka 7-13. Kratko reeno, u konstrukciji
kateheze o molitvi redci 5-8 pripremaju mjesto za Oena (rr.
9-13), drugu jedinicu, koja po svom znaenju stoji u sreditu.
Zakljuno itamo tekst o opratanju (rr. 14-15) koji se izvodi
iz Oenaa. ovjeku se tako jo jednom daje na znanje da on
samo onda moe od Boga traiti oprotenje svojih grijeha, ako
se on prema blinjemu tako ponaa kako bi elio da se Bog
prema njemu ponaa.29 Kako se vidi, usprkos svog sastavljenog
karaktera odlomak djeluje vrlo jedinstveno, strukturalno je
brino sastavljen.
Formalno i sadrajno razlikuju se dva dijela Oenaa.
Na samom poetku stoji naslov u kome se Boga oslovljava s
Oe na, koji jesi na nebesima! (r. 9b). Oito je da to poetno
oslovljavanje Boga kao Oca stoji nad itavom molitvom. U
Matejevoj verziji molitve Gospodnje ono je jednako tako dugo
kao prve dvije pronje, to znai da ima veliku vanost.30 Iza
toga slijede najprije tri pronje u treem licu jednine aorista,
koje su uvijek stavljene ispred subjekta. Subjekt se uvijek
proiruje pomou osobne zamjenice sou31 i tako stavlja u odnos
s oslovljenim Ocem na poetku. Trea pronja se zakljuuje s
usporednom reenicom koja se uvodi pomou w-j. Tim drugim
lanom tree pronje (kako na nebu tako i na zemlji) elegantno
se uokviruje prvi dio molitve aludirajui na uvodni redak (koji
jesi na nebesima), i u isto vrijeme s natuknicom tako i na zemlji
ve se intonira zemaljska perspektiva drugoga dijela Oenaa.32
Te tri prve pronje su ne samo formalno nego i sadrajno tijesno
povezane, kako emo kasnije vidjeti, i one tvore prvi dio Oenaa
(rr. 9c-10).
29
30
31
32
sekundarno (Geschichte, 141). Upitno je meutim je li sam Matej to izveo ili je

to ve bilo napravljeno u grai koju je on preuzeo. H. D. Betz pretpostavlja da je
Matej 6,7-15 ve bio sastavni dio te grae. Sadrajna bliskost s Mt 6,5-6 bila je
razlog da se taj odjeljak uklopi na ovom mjestu u Mt 6,1-18.
U ovoj molitvenoj katehezi tijesno se isprepliu teoloka i antropoloka
perspektiva. Opirnije o tome, vidi: F. ZEILINGER, Zwischen Himmel und Erde.
Ein Kommentar zur Bergpredigt (Mt 5 - 7) , Verlag W. Kohlhammer, Stuttgart,
2002., 133.
Vjerojatno se tu nalazi razlog zato Gnilka dijeli Oena na tri dijela: 1.
Oslovljavanje Boga (Oe); 2. Prve tri pronje; 3. etiri druge pronje ( J.
GNILKA, Das Matthusevangelium, I., 212 ).
To je razlog zato se te pronje esto nazivaju ti-pronje (usp. F. ZEILINGER,
Zwischen Himmel und Erde, 139).
Usp. H. FRANKEMLLE, Matthus, I., 245-246.
15
16
S druge strane, i pronje od etvrte do sedme pokazuju

meu sobom sintaktike slinosti. Stalno je rije o pronjama
u drugom licu jednine aorista. Te pronje, izuzev etvrte koja
se nalazi u sredini i uvodi drugi dio Oenaa, stoje uvijek na
poetku. Oni koji prose stalno se u osobnoj zamjenici (daj nam,
otpusti nam, ne uvedi nas, izbavi nas) navode kao objekti
na kojima se vri radnja33. Ovdje ne susreemo vie osobne
zamjenice sou koja se odnosi na Oca. Pronje drugog dijela
Oenaa su dvolane, za razliku od pronji prvoga dijela, gdje
je samo posljednja dvolana. Recimo i to da su pronje prvoga
dijela nanizane jedna uz drugu, dok su pronje drugoga dijela
meusobno povezane pomou sastavnog veznika i.34 Ve i ovaj
letimini pregled naeg teksta s formalnog gledita pokazuje
neospornu dvodijelnost Oenaa. Dakle, molitva Gospodnja
sastoji se od dva glavna dijela, tri krae pronje u prvom dijelu
(rr. 9c-10) i etiri neto due u drugom dijelu (rr. 11-13).
to se tie sadraja, tri pronje prvoga dijela odnese se na
Oca i opisuju dogaaje koji se njega tiu. U etiri pronje drugoga
dijela moli se Boga za djelovanje na moliteljima. Drukije reeno,
u pronjama prvoga dijela regulira se ovjekov odnos s Bogom,
rije je o potvrivanju stvari Boje35; etiri daljnje pronje odnose
se na ljudske potrebe, tiu se ljudske stvari36. Redoslijed dvaju
dijelova nije sigurno sluajan. Pronje molitelja za sebe i za svoje
potrebe oito su podreene pronjama za posveivanje imena
Bojega, za dolazak njegova Kraljevstva i za izvravanje njegove
volje. To je potpuno u skladu s Mt 6,33, gdje se kae: Traite
najprije kraljevstvo Boje i pravednost njegovu, a sve e vam se
ostalo dodati. To je jedini ispravni red elja za biblijske vjernike.
Prema ovoj molitvi, dakle, Isus preuzima molitelje u svoj vlastiti
odnos s Bogom. Njemu je prije svega stalo do Oca, njegova imena,
njegova Kraljevstva, koje on navijeta i uvodi, i do njegove volje,
kako to molitva u Getsemaniju pokazuje (Mt 26,39.42). Za sve,
to uenici svakodnevno potrebuju, mogu se oni s povjerenjem
obratiti Ocu, i smiju mu takoer povjeriti svoju prolost kao i
33
34
35
36
Otuda naziv za te pronje mi - pronje. Usp. K. HAACKER, Stammt das VaterUnser also doch von Jesus? u: Th. Beit 28(1997.), 291-295, ovdje 293.
Upadno je da je pronja za neuvoenje u napast jedina formulirana u negativnom
obliku; moda je to bio razlog da je ta pronja kasnije antitetiki nadopunjena
pomou pronje za osloboenje od Zloga.
K. HAACKER, Vater-Unser, 293.
G. STRECKER, Die Bergpredigt. Ein exegetischer Kommentar (Vandenhoeck &
Ruprecht), Gttingen, 1984., 113.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
svoju budunost. Proeti i noeni tim pouzdanjem u Boga, mogu

oni oputeno i bez tjeskobne brige u sadanjosti ivjeti, kako e
to jo jednom pokazati sljedei ulomak Govora na gori (Mt 6,2534). Samo ako je Bog na prvom mjestu u ivotu ovjeka, onda e
sve biti na pravom mjestu. To je nauk prve Boje zapovijedi kao
i Oenaa. Priznavanje Boga i njegovih prava nije umanjenje i
gubitak za ovjeka, nego preduvjet njegova ispunjenja37. Kad se
radi o Bogu, radi se istodobno o ovjeku. Upravo tu, gdje je Bog
potpuno Bog, on je to za ovjeka.
Mnogi tumai u formalnoj i sadrajnoj dvodijelnosti
Oenaa vide aluziju na dvije ploe Dekaloga. Po njima, pronje
Oenaa bile bi sloene po tom principu.38 U stvari, zapovijedi
Dekaloga su razdijeljene na dvije ploe, od kojih se prva bavi
obvezama prema Bogu, a druga obvezama prema blinjima.
Istu dvodijelnost susreemo i u molitvi Gospodnjoj, gdje se
prve tri od sedam pronji bave Bojom au, a posljednje etiri
nama samima i naim potrebama. Iako se ta dva podruja
mogu razlikovati, njih se ne smije razdvajati. I u Dekalogu i u
Oenau oba podruja su nerazdvojno povezana, suproimaju
se i meusobno presijecaju.
Glede broja pronji u Matejevoj verziji Oenaa, postoje
razliita stajalita. Veina grkih Otaca broje est pronji.
Katoliko i luteransko brojenje od sedam pronji slijedi Augustina.
Da li u drugom dijelu Oenaa imamo tri ili etiri pronje, ovisi
o tome, da li se r. 13 shvaa kao jedna pronja ili kao dvije
zasebne pronje. Glede tog pitanja ne postoji suglasnost ni u
dananjoj egzegezi. I tu se pojavljuju dva razliita stajalita kao i
u Staroj Crkvi. Ili se naglaava simetrija dvaju dijelova Oenaa
37
38
Sv. Toma to stajalite ovako obrazlae: elja se usmjerava prema cilju. Stoga je
u svakom ono to prvo treba eljeti - cilj. A cilj je Bog; stoga je ast Boja koju
najprije treba prositi. I to dolazi do izraaja kad molimo : Sveti se ime tvoje,
doi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! (Sv.
TOMA AKVINSKI, Lectura super Matthaeum ; navedeno prema: M. A. SCHMIDT,
Thomas von Aquino zu Matthus 6,9-10, u: Theologische Zeitschrift 1(1992.),
46-55, ovdje 51). - Istu misao samo drugim rijeima izraavaju i drugi tumai
Govora na gori. Tako G. Eichholz izjavljuje: ovjek i svijet ne mogu izii na
kraj (doi do svog prava: zurechtkommen), ako Bog ne doe do svog prava (G.
EICHHOLZ, Auslegung der Bergpredigt (Neukirchener Verlag), NeukirchenVluyn, 1978., 132). Na istoj crti se nalazi i K. Barth kad kae: Ako Bog kao
Stvoritelj ne eli biti Bog bez ovjeka, onda ne moe ni ovjek kao stvorenje biti
ovjek bez Boga (Ondje).
Tako npr. K. HAMMER, Predigt ber die erste Bitte des Unservaters : Geheiligt
werde Dein Name!, u. Theol. Zeitschrift 1(1992.), 56; G. STRECKER, Die
Bergpredigt, 113.
17
s po tri pronje39, ili se naglaava simbolika broja sedam kao

broja savrenstva i sveobuhvatnosti40. Vjerujem da je broj sedam
ovdje namjerno odabran i da nije sluajan. Odabirom tog broja
za pronje Oenaa Matej je elio naglasiti savreni i obuhvatni
red molitve Gospodnje. Dakle, u ovoj je molitvi sve sadrano,
to ovjek moe eljeti, i to u redu u kojem on to treba eljeti41.
3. Dvije
18
verzije
Oenaa:
sinoptika usporedba
Molitva Gospodnja je ouvana u dvije verzije: Mt 6,9b13 i Lk 11,2b-4. Male razlike postoje u dionicama koje su im
zajednike, ali dvije verzije se razlikuju prije svega po broju
pronji. Lukina verzija je znatno kraa. U Mateja imamo
sedam pronji, dok u Luke imamo samo pet. Na zadatak je da
iznesemo na vidjelo sve te razlike i da pokuamo protumaiti
kako je do njih dolo.
Kako smo ve istakli, i Matej i Luka stavljaju Oena u
kontekst molitvene kateheze. Matej ga donosi u Govoru na gori
kao primjer prave molitve u dodatku njegove pouke o molitvi. U
Lukinu evanelju stoji on kao jedna od tri upute o molitvi.
Prema primljenoj raspodjeli, Oena u Mateja obuhvaa
sedam pronji koje se dijele u dvije skupine: tri prve pronje na
ti i etiri ostale pronje na mi. U Luke nemamo pronji budi
volja tvoja ... i izbavi nas od Zloga. Dakle, u njegovoj verziji
nita ne odgovara treoj i sedmoj pronji kod Mateja. Zakljuna
doksologija (Jer tvoje je kraljevstvo i mo i slava u vijeke), koja
je potvrena samo u jednom dijelu rukopisa Matejeva evanelja
39
40
41
42
Tako U. LUZ, Das Evangelium nach Matthus, I., 334.

Tako J. GNILKA, Das Matthusevangelium, I., 212: To je broj punine, i Matej ga
je namjerno odabrao; G. STRECKER, Die Bergpredigt, 128; H. FRANKEMLLE,
Matthus, I., 245. Ne smije se zaboraviti da je i Matejevo evanelje sastavljeno
od 7 dijelova: prolog, epilog i 5 velikih govora.
Sv. TOMA AKVINSKI, Lectura super Matthaeum ; navedeno prema M. A.
SCHMIDT, Thomas von Aquino zu Matthus 6,9-10, 51.
Nju ne sadri ni najstarija egipatska predaja B kao ni zapadni tekst ( Codex
D). U osnovi lei starozavjetno-idovska doksoloka predaja, kako se pojavljuje
npr. u 1 Ljet 29,11-13, a koja se i inae primjenjuje u Novom zavjetu (usp.
Otk 4,11; 12,10). Ta doksologija odgovara idovskom molitvenom stilu. Ona
je u idovsko-kranskom ozraju nadodana Oenau, i vjerojatna je odatle
onda ula u jedan dio rukopisa Matejeva evanelja, meu kojima i veinski
carigradski tekst. Svakako , njezino preuzimanje je vrlo staro jer je ve Didahe
sadri. Ipak na osnovi stanja rukopisa ne moe se vidjeti kao izvorna (usp.
G. STRECKER, Die Bergpredigt, 111; K. NIEDERWIMMER, Die Didache (KAV
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
i smatra se kasnijim dodatkom izvornom tekstu42, Luki nije

poznata. Prva i druga pronja prvoga dijela Oenaa i trea
pronja drugoga dijela podudaraju se doslovce u Matejevoj i
Lukinoj verziji.43 U prvoj pronji drugoga dijela Oenaa postoje
razlike. Dok u Luke 11,3 itamo: Kruh na ... daj nam svaki
dan (di,dou h-mi/n to. kaqV h-me,ran) , Mt 6,11 ima: Kruh na ... daj
nam danas (do.j h-mi/n sh,meron). Pronja za oprotenje glasi u Luke:
I otpusti nam grijehe nae (a-marti,aj h-mw/n): ta i mi otputamo
svakom duniku (ovfei,lonti) svojem! Matej naprotiv pie: I
otpusti nam duge nae (ovfeilh,mata h-mw/n) kako i mi otpustismo
(avfh,kamen) dunicima (ovfeile,taij) svojim.
Da protumai te razlike u dvjema verzijama Oenaa, kritika
je predloila razliita rjeenja koja ovdje ukratko iznosimo. Prema
jednima, koje predstavlja prije svega E. Lohmeyer44, nema mjesta
da se izabere izmeu dva oblika Oenaa. Dva teksta ne ovise
jedan od drugoga i ne isplati se umovati u terminima skraivanja
ili proirivanja sa strane jednog od evanelista. Po njemu, rije
je o dvije paralelne recenzije, kao to je to uestali sluaj u
idovskim molitvama i liturgijskim tekstovima, obje dragocjena
jeka Isusova nauavanja.45 U tom kontekstu pobornici tog
stajalita pokazuju i na spontane varijacije idovskih molitava.46
Taj fenomen nam omoguava shvatiti kako nadodane pronje
u Mateja tako i mogue izmjene rjenika. Osim toga, ako je
Isus ozbiljno mislio da Oena bude oblik koji e se doslovno
tako upotrebljavati ili kao model, krajnje je nevjerojatno da bi
ga on izgovorio samo jednom. A ako se on treba upotrebljavati
kao uzorak radije nego kao fiksni oblik, nita nije vjerojatnije
nego da je on trebao poneto varirati u razliitim prigodama.
Nije stoga iskljueno da ga je Isus uio vie puta i u poneto
razliitom obliku. Ve je Origen postavio tezu o dvije razliite
43
44
45
46
1- Ergnzungsreihe zum KEK, Bd.1), Gttingen, 1989., 170; F. ZEILINGER,

Zwischen Himmel und Erde, 138).
Usp. J. CARMIGNAC, Recherches sur le Notre Pre, Paris, 1969.; F. ZEILINGER,
Zwischen Himmel und Erde, 138.
E. LOHMEYER, Das Vater-unser, Gttingen, 1962., 207-211.
P. BONNARD, L vangile selon saint Matthieu (CNT - N), Neuchtel, Paris,
1970., 81.
Usp. J. HEINEMANN, Prayer in the Talmud, 1977. (SJ 9), 43; I. ABRAHAMS,
Some Rabbinic Ideas of Prayer, u: ISTI, Studies, II, 84 bilj. 2 ukazuje na rabinske
tekstove koji naprosto zabranjuju doslovno fiksiranje molitava: Ab 2,13; Ber
4,4; bBer 29b. pBer 4,8a : Samo ne (smije se molitva) tako (obavljati), kao
da bi se italo jedno pismo ... Treba se svakog dana (propisanoj molitvi) novo
nadodati.
19
20
izvorne recenzije Oenaa47. Svakako, molitva Gospodnja je ve

prije Mateja i Luke bila moljena u razliitim verzijama.
Prema drugima, prvotni oblik molitve sauvan je vjerno u
Mateja. elei skratiti i izbjei ono to je on smatrao ponavljanje,
Luka bi izostavio treu i sedmu pronju prvotnog teksta.48 Malo
je vjerojatno da bi Luka jednu tako asnu molitvu skraivao, da
bi se usudio u nju dirati.49
Trei pak dre da je Luka onaj koji je ouvao oblik koji je
Oena imao u zajednikoj predaji kojom su se posluili Matej
i Luka (Q). Prema tom tumaenju, elementi vlastiti Mateju
trebaju se smatrati kao predredakcijska proirenja. U novijoj
egzegezi to stajalite je izloio J. Jeremias. Evo, ukratko, njegovih
argumenata: Lukin tekst se sav nalazi u Mateja; vlastiti elementi
tom potonjem smjeteni su redovito na kraju jedne dionice
Oenaa; rije je o razvojima liturgijskog karaktera.50 Dakle,
nakon raslambe Lukine i Matejeve verzije, zastupnici ovog
treeg stajalita dolaze do zakljuka da je kraa Lukina verzija
izvornija od due Matejeve, ali da je Matej bolje respektirao tekst
zajednike predaje51. Lukina verzija molitve Gospodnje bila bi
blia najstarijem sloju predaje. To vrijedi posebno za broj pronji.
Proirenja u Mateja pripadala bi kasnijem sloju predaje. Ipak,
to se tie sadraja i rjenika pojedinih pronji, ponekad treba
dati prednost Matejevoj verziji. Novija egzegeza se izjanjava sve
vie i vie za to tree stajalite52, gotovo se moe rei da se dolazi
47
48
49
50
51
52
ORIGEN, De oratione, u: PG 11,416-561, ovdje 18,2sl. Lohmeyer Matejevu

recenziju pripisuje galilejskoj, Lukinu jeruzalemskoj zajednici (Das Vater-unser,
15-17.208sl.). Usp. takoer L. MORRIS, The Gospel according Matthew (Grand
Rapids), Michigan, 1995., 141.
Tako J. CARMIGNAC, Recherches, 26; M D. GOULDNER, The Composition of the
Lords Prayer, u: JThS 14(1963.), 32-45, ovdje 35sl; M. D. GOULDNER, Midrash
and Lection in Matthew, London, 1974., 300-301; L. SABOURIN, Il Vangelo di
Matteo , I. (Ediz. Paoline), Marino, 1976., 437.
Usp. H. TROADEC, Signore, insegnaci a pregare (EDB), Bologna, 1978., 24; H.
WEDER, Die Rede der Reden, 174.
Usp. J. JEREMIAS, Das Vater-Unser im Lichte der neueren Forschung (Calwer
Verlag), Stuttgart, 1965., 15; ISTI, Abba. Studien zur neutestamentlichen
Theologie und Zeitgeschichte (Vandenhoeck&Ruprecht), Gttingen, 1966., 152171; ISTI, Verkndigung Jesu, 188-196.
Tako T. W. MANSON, The Sayings of Jesus as Recorded in the Gospels according
to St Matthew and St Luke Arranged with Introduction and Commentary (SCM
Press), London, 1949., 266; J. JEREMIAS, Abba, 160.
Vidi npr. F. HAHN, Der urchristliche Gottesdienst (SBS 41), Stuttgart, 1970.,
24; S. SCHULZ, Q - Die Spruchquelle der Evangelisten, Zrich, 1972., 84-86; E.
SCHWEIZER, Das Evangelium nach Matthus (NTD), Gttingen, 1967., 91-100;
A. VGTLE, Das Vaterunser - ein Gebet fr Juden und Christen? , u: M. BROCKE
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
do opeg suglasja u toj stvari.53 Nakon ovih globalnih tvrdnji,

prijeimo sada na detaljno tumaenje razlika koje susreemo u
dvije verzije Oenaa.
Tumai se slau da je Matej preuzeo Oena iz Q. To
pokazuje paralelni tekst kod Lk 11,2-4.54 Oba se evanelista
slau u oslovljavanju Boga s Oe i slijede zajedniki predloak
u prvoj, drugoj, etvrtoj, petoj i estoj pronji. U tim dionicama
Matejeva i Lukina verzija podudaraju se do te mjere da se za njih
moe prihvatiti zajednika predaja. Ipak, i tu susreemo razlike u
detaljima. Ve je oslovljavanje Boga na poetku molitve razliito
predano. U Mateja itamo: Oe na, koji si na nebesima, a
u Luke samo Oe. Po svoj prilici iza tog oslovljavanja stoji
aramejski termin Abba, koji je u Novom zavjetu ouvan i u grkoj
transkripciji (usp. Mk 14,36; Rim 8,15; Gal 4,6). Ako je to sluaj,
onda bi Lukin Oe na poetku molitve Gospodnje reproducirao
izvorni tekst, to podupire i usporedba s Iv 17,1. Precizacije
na i koji si na nebesima bile bi kasnija proirenja.
Za zamjenicu na mogua su razliita tumaenja: a)
Matej voli rije Otac popratiti osobnim zamjenicama, tako
da bi dodatak na mogao biti njegovo djelo. Treba ipak rei
da je Mt 6,9 jedini tekst evanelja gdje se zamjenica koja prati
path,r nalazi u prvom licu mnoine. Isus u Matejevu evanelju
uvijek govori o svom Ocu ili vaem Ocu, a izriaj na Otac
nalazi se samo ovdje. Moe se stoga pretpostaviti da taj izriaj
upuuje na zajedniku molitvu i da imamo pred sobom idovskokransku kultnu verziju. U stvari, rabini su ak za osobnu
53
54
i drugi (izd.), Vaterunser , Freiburg-Basel-Wien, 1974., 165-195, ovdje 165-168;

ISTI, Der eschatologische Bezug der Wir-Bitten des Vaterunser, u: E. ELLIS-E.
GRSSER (Izd.), Jesus und Paulus (FS. W. G. Kmmel), Gttingen, 1975., 344362, ovdje 344-347; J. C. ONEILL, The Lords Prayer, u: JSNT 51(1993.), 3-25.
Vidi G. STRECKER, Die Bergpredigt, 111-112; U. LUZ, Das Evangelium nach
Matthus, i, 334-335; Sh. CARRUTH-A. GARSKY, Q 11,2b-4 (Documenta Q.
Reconstruction of Q through two Centuries of Gospel Research. Excerpted, Sorted
and Evaluated), Leuven : Peeters, 1996.
Postoji osim toga jo jedna stara verzija, slina onoj u Mateja, koju donosi prvi
kranski katekizam, Didahe. To je najstarije svjedoanstvo poslije Novoga
zavjeta za molitvu Gospodnju, koje se preteito podudara s Matejevim tekstom
i izravno ili neizravno ga pretpostavlja. Ta predaja je oito ovisna o Mateju i u
odnosu na njegov tekst sadri samo neke male jezine varijacije: u uvodu o- evn
tw|/ ouvranow|/|/, u petoj pronji th.n ovfeilh.n h-mw/n kao i glagolski oblik avfi,emen u
prezentu i onda ve spomenuta zakljuna doksologija. Danas znamo i za druge
verzije Oenaa koje su bile u upotrebi u Staroj Crkvi (Usp. D. BETZ, The Sermon
of the Mount, Minneapolis MN, 1995., 371). Detaljnije o Oenau u bogosluju
kroz prva etiri stoljea, vidi: M. MANDAC, Oena u novijim tumaenjima, I, u:
Sluba Boja 1(1986.), 18-19.
21
22
molitvu preporuivali kazati na kad se obraa Bogu; samo

eminentne osobe mogle su kazati moj; u sinagogalnoj molitvi
na je uobiajeno55. Dakle, zamjenica na (h-mw/n) mogla bi
se sasvim dobro protumaiti na toj rabinskoj pozadini. U tom
sluaju prikljuuje se zajednica sinagogalnoj jezinoj upotrebi56;
b) Budui da je aramejski predloak vjerojatno glasio Abba i da
se taj termin upotrebljavao kao vokativ kako za grupu tako i za
pojedinu osobu57, mogue je da su pa,ter (Lk) i pa,ter h-mw/n (Mt) samo
varijante prijevoda58. Sve to pokazuje da bi krae oslovljavanje
Boga na poetku Oenaa trebalo biti izvorno. Ono nas vodi u
blizinu Isusova govornog stila, kako ga mi poznamo i od Pavla. I
precizacija, da je rije o Ocu na nebesima, nastala je tek kasnije
u Matejevoj zajednici, gdje je ona bila familijarna59. Dakle, i
izriaj koji si na nebesima (o- en toi/j ouvranoi/j) predstavlja dodatak
koji je vjerojatno nadahnut frazeologijom rabina i sinagogalnom
liturgijom60. Kako Didahe donosi ekvivalent evn tw|/ ouvranw/, moe
se taj dodatak pripisati ido-kranskim zajednicama61, radije
nego Matejevoj redakciji. Kako se vidi, oslovljavanje Boga na
poetku Oenaa u Mateja je proireno po uzoru na idovsko
molitveno oslovljavanje Boga kao Oca koji je na nebesima, koje
je bilo tada u opticaju.
Iza oslovljavanja Boga slijede u Q prve dvije pronje Oenaa.
One se doslovno podudaraju u Mateja i Luke. Trea pronja (Budi
volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji), koju ne susreemo u
Lukinoj verziji, mogla bi biti dodatak Matejeve zajednice, to je u
svakom sluaju prihvatljivije nego skraivanje teksta od strane
Luke. Volja Boja igra u Matejevoj misli vanu ulogu. Ve isto
statistiki taj termin je kod Mateja daleko uestaliji nego kod
drugih sinoptika. Osim toga, u Isusovoj molitvi u Getsemaniju
55
56
57
58
59
60
61
Usp. BILL., I.,410-411.

Usp. U. LUZ, Das Evangelium nach Matthus, I., 341; F. ZEILINGER, Zwischen
Himmel und Erde, 138.
Usp. J. JEREMIAS, Abba, 60-61.
Tako K. G. KUHN, Achtzehngebet und Vaterunser und der Reim (WUNT
1), Tbingen, 1950.,34; J. JEREMIAS, Neutestamentliche Theologie, I. Die
Verkndigung Jesu, Gtersloh, 1971., 191.
Usp. H. WEDER, Die Rede der Reden, 174; U. LUZ, Das Evangelium nach
Matthus, I., 335.
Tako T. W. MANSON, The Lords Prayer, u: BJRL 38(1955/56.), 99-113, ovdje
105.
Tako K. G. KUHN, Achtzehngebet und Vaterunser, 34; G. STRECKER, Der
Weg der Gerechtigkeit. Untersuchung zur Theologie des Matthus (FRLANT 82),
Gttingen, 1971., 18.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
(Mt 26,42) susreemo doslovce istu pronju kao i ovdje: Budi

volja tvoja! Vjerojatno je Isusova molitva u Getsemaniju izvorno
mjesto ove tree pronje Oenaa. Odatle je ona prenesena i
u molitvu uenika. Dopustiti da se dogodi volja Boja, to tvori
sr svake molitve. Da je to u jednoj pronji izrijekom izreeno,
sasvim je smisleno i za oekivati.
U prvoj pronji drugoga dijela Oenaa, kako smo ve
naznaili, postoje razlike u rjeniku i glagolskim oblicima. U
Mateja se prosi kruh za danas: Kruh na ... daj nam danas
(do.j h-mi/n sh,meron), u Luke naprotiv kruh za svaki dan: Kruh
na ... daj nam svaki dan (di,dou h-emi/n to. kaqV h-meran). Veinom
se prihvaa da u ovom sluaju Matej nudi izvorniji oblik i da
ga je Luka promijenio, budui da se za njega radi o kruhu koji
kranin treba svakoga dana u vremenu koje se nastavlja (usp. Lk
9,23; 11,3; 16,19; 19,47; 22,53). Dakle, Luka zamjenjuje aorist
pomou prezenta, to ima iterativno znaenje, i u isto vrijeme
preformulira danas u svaki dan. Te izmjene odraavaju
kanjenje paruzije.
U pronji za oprotenje trebao bi termin duge (ovfeilh,mata)
kod Mateja biti izvorniji nego termin grijehe (a-marti,aj) kod Luke.
To potvruje i taj obojici zajedniki glagol avfi,hmi (otpustiti),
koji pripada poslovnom jeziku62. Osim toga, aramejski termin
hb|Ax (hova), koji je vjerojatni predloak grkog prijevoda, moe
znaiti dug i grijeh. Mijenjajui Matejev duge u grijehe
Luka je elio pojasniti svojoj publici znaenje tog stavka
Oenaa. Tee je odluiti glede izriaja kako i mi otpustismo
(avfh,kamen) dunicima svojim (Mt) odnosno jer i mi otputamo
(avfi,omen) svakom duniku svojem! (Lk). Vjerojatno prezent u
drugom lanu pronje za oprotenje, koji je stavljen u odnos
s moliteljima, predstavlja samo jezinu varijantu istovjetnog
aramejskog predloka. Naprotiv, G. Strecker i F. Zeilinger vide
odreenu teologiju u tom izboru glagolskog vremena. Po Luki,
za oprotenje grijeha treba se i u pouskrsnom vremenu uvijek
iznova moliti. U skladu s tim upotrebljava on u drugom lanu te
pronje takoer oblik prezenta (kako i mi otputamo). Izborom
prezenta Luka stavlja naglasak na trajanje djelovanja.63
Naprotiv Matej upotrebljava aorist (kako i mi otpustismo). On
ostaje na liniji koja iekuje boanski otpust dugova za konani
62
63
Usp. A. SAND, Das Evangelium nach Matthus (Regensburger Neues Testament),

Regensburg, 1986., 126.
G. STRECKER, Die Bergpredigt, 124.
23
24
sud. Taj ve izvreni ljudski otpust dugova prethodi tom

konanom sudu. U tom pravcu idu i rr. 14-15, koji pojanjavaju
ve reeno.64
Iza pronje i ne uvedi nas u napast, koja je doslovce jednaka
u Mateja i Luke, u Matejevoj verziji dodaje se posljednja pronja
Oenaa koja glasi nego izbavi nas od Zloga, o kojoj nema
nikakva traga u Lukinoj verziji. Pomou te pozitivno formulirane
paralelne reenice postignuta je vea blizina s drugim pronjama
(sve druge pronje su formulirane u pozitivnom obliku) i vea
simetrija cjeline (sve druge pronje drugoga dijela su dvolane).
Kako se vidi, Matej je molitvu Gospodnju proirio za dvije
pronje (trea i sedma pronja). Te pronje su oznaene tipinim
matejevskim rjenikom (usp. budi, tvoja volja, nebo/zemlja,
Zli) i pripadaju u specifino blago tog evaneliste. Lako je stoga
prihvatiti da se radi o kasnijim proirenjima.65
Kada su jednom otklonjena kasnija proirenja i redakcijski
zahvati, molitva Gospodnja prua vrlo jednostavnu strukturu.
Na osnovi iznesenih opaanja njezin praoblik dade se ovako
rekonstruirati: Oe, sveti se ime tvoje, doi kraljevstvo tvoje.
Kruh na, potrebni, daj nam danas, i otpusti nam nae duge, i ne
uvedi nas u napast. Dakle, tekst Oenaa je zauujue dobro
predan.
Ovdje se samo od sebe namee pitanje, jesu li ta sekundarna
proirenja i preformulacije plod redakcije dvojice evanelista ili
su ih oni ve pronali u grai kojom su se posluili za sastavljanje
svojih evanelja. Pitanje je da li bi se Matej usudio jedan tako
astan i fiksiran tekst u liturgiji zajednice66 kao molitva Gospodnja
preformulirati i proirivati.67 Svakako, Mateju e se pripisati
smjetanje Oenaa u prikljuku na rr. 7sl.68 Da li obe dodane
pronje (r. 10b i 13b) i proireno oslovljavanje Boga na poetku
idu na njega, teko je sa sigurnou odrediti. Dodue, jezik
64
65
66
67
68
Tako F. ZEILINGER, Zwischen Himmel und Erde, 138.

Usp. A. SAND, Das Evangelium nach Matthus, 126; F. ZEILINGER, Zwischen
Himmel und Erde, 139.
Nema sumnje da ve u Matejevoj verziji Oenaa izvjesni himniki element
dolazi do izraaja, koji je omoguio razvoj za liturgijsku upotrebu. Treba ipak
priznati da Oena postaje molitvenom formulom neto kasnije. Tek u Didahe
itamo napomenu da se molitva Gospodnja treba moliti tri puta na dan (Did
8,2-3).
J. Jeremias to odbija rijeima: Nijedan autor se ne bi usudio samovoljno
mijenjati molitvu Gospodnju Das Vater-Unser im Lichte der neueren Forschung,
u: ISTI, Abba, 152-171, ovdje 157.
Vi, dakle, ovako molite (r. 9a) vjerojatno je Matej formulirao.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
dodanih pronji je matejevski69, ali poneke pojedinosti govore

protiv matejevskog sastava.70 Osim toga, matejevska verzija
je vrlo rano posvjedoena i u spisima koji inae ne pokazuju
bliskost i doticaj s Matejevim evaneljem.71 Najvjerojatnije je
stoga da je Matej ve pronaao obje dodane pronje u grai kojom
se koristio, tj. da ih on nije sam sastavio.72 Samom injenicom
da se radi o molitvi Gospodnjoj ve su povuene tijesne granice
mogunostima zahvata evanelista. Oni vjerojatno predaju
verziju koja je bila u upotrebi u njihovim zajednicama.73 Bitna
proirenja prvotne predaje dogodila su se ve prije Matejeva
sastavljanja evanelja. Ipak, Matej je taj ulomak iz predaje
preradio i prilagodio ga za svoj tijek misli.74
Na osnovi ovog kratkog pogleda na povijest predaje Oenaa
dade se utvrditi, s jedne strane, velika stvarna postojanost, s
druge strane primjeujemo kako su se slobodno ophodile prve
kranske zajednice s doslovnim tekstom i prilagoavanjem
molitve Gospodnje promijenjenim povijesnim situacijama. Koje
i kakve promjene naglaska su nastale u odnosu na Isusov oblik
Oenaa, to treba pokazati tumaenje samog teksta.
4. Izvorni
jezik
Oenaa
Veina strunjaka pretpostavlja da je izvorni jezik Oenaa

- aramejski. Za to navode razliite argumente. Prije svega kao
argument za to stajalite donosi se aBa, koji bi trebao stajati iza
Lukina pa,ter. Kao potpora za tu pretpostavku navodi se i termin
ovfei,lhma. Taj termin oznauje u grkom samo novani dug;
njegova metaforika primjena u r. 12 moe se razumjeti samo na
69
70
71
72
73
74
Otac ... koji je na nebesima, volja Oeva, Zli, itd.

Npr. w-j ))) kai,, (r. 10) ne susreemo vie nikada u Mateja.
U 2 Tim 4,18 nalazi se reminiscencija na Matejevu zavrnu pronju, a da Matej
nije poznat. Obraanje na Oca, koji je na nebesima u Mk 11,25 (usp. Mk 6,14),
u jednom logionu koji dolazi u blizini pronje za oprotenje, svjedoi to takoer.
Budui da je ono kod Marka jedincato, trebalo bi biti vjerojatno reminiscencija
na Oena.
Vjerojatnije je da su idovsko-kranske zajednice, od kojih je Matej crpio svoju
grau, razvile Isusovu molitvu.
Mogue je da je ve u tom periodu predaje pridodano utemeljenje pronje za
oprotenje (r. 12b) / Tako A. VGTLE, Der eschatologische Bezug der Wir.
Bitten des Vaterunsers, u: Jesus und Paulus, FS W. Kmmel, hg. v. E. E. Ellis
und E. Grsser, 1975., 344-362, ovdje 345-347.
Detaljnije o tome, vidi: A. SAND, Das Evangelium nach Matthus, 126-127; G.
STRECKER, Die Bergpredigt, 112.
25
pozadini aramejskog termina hb|Ax (hova), koji u isto vrijeme moe

znaiti novani dug i grijeh. Osim toga, idovska molitva
Kaddi , na koju se Oena naslanja u svom prvom dijelu, isto
tako je aramejski formulirana. Zanimljivo je u ovom kontekstu
spomenuti i to da je aramejski ekvivalent grke rijei evpiou,sioj
jednako tako teko proniciv kao i taj sam75. Bez obzira je li
izvorno bila sastavljena na aramejskom ili hebrejskom, molitva
Gospodnja se ve prije Mateja i Luke molila u razliitim grkim
verzijama.
26
5. Autorstvo
molitve
Gospodnje
Koliko je stara ta molitva? Moe li se ona pripisati povijesnom

Isusu, ili ju je tek zajednica sastavila, iako djelomino iz
pojedinanih Gospodinovih rijei? Odraava li se sadraj te
molitve ve u Pavla i Marka, iako se ne navodi izravno?
udi da Ivan, ljubljeni uenik, nije ouvao molitvu koju
je Gospodin nauio svoje uenike. Matej, kako smo vidjeli,
donosi tako mudro izraenu i u potpunosti sukladnu itavom
svom evanelju, tako da se moe pomisliti da je itavi Oena
on sastavio na osnovi izriaja koje je Isus izrekao u razliitim
zgodama; Luka bi ga potom prilagodio svojim zahtjevima.76 I
doista, M. D. Goulder dri da je tek Matej (o kome je Luka ovisan)
sastavio tu molitvu. Tonije, on pretpostavlja da je Marko preuzeo
Isusov opi nauk o molitvi, a Matej je onda taj nauk sastavio u
obliku Oenaa, koji je Luka poneto skratio.77 S. van Tilburg
preuzima Goulderovu hipotezu, ali je tumai povijesno-liturgijski.
Po njemu, molitva Gospodnja je nastala unutar idokranske
zajednice kao liturgijska refleksija na dogaaj u Getsemaniju
(Mk 14,32-42). Ona je potom ve ostavila odraaja na verzije tog
dogaaja u Mt 26 i Lk 22.78 Sa svoje strane, S. Schulz dri Oena
za molitveni formular najstarije idokranske Q-zajednice u
75
76
77
78
Usp. H. WEDER, Die Rede der Reden , 175.

Usp. M. PHILONENKO, De la Prire de Jsus au Notre Pre , u: Rev Hist Phil
Rel 77(1997.), 133-140.
M. D. GOULDER, The composition of the Lords Prayer , u: JThS 14(1963.), 3245, ovdje 35sl.
S. van TILBURG, A Form-Criticism of the Lords Prayer , u: NT 14(1972.), 94105, ovdje 104sl. Detaljnije o svemu tome, vidi: W. POPKES, Die letzte Bitte
des Vater-Unser. Formgeschichtliche Beobachtungen zum Gebet Jesu , u: ZNW
81(1990.), 1-20, ovdje 7; G. STRECKER, Die Bergpredigt, 112.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
Palestini, premda on koristi najstariju predaju79. Treba ipak

rei kako je ta pretpostavka, koja se poneki put uje, tj. da je
Oena nastao tek u idokranskoj zajednici prakranstva,
neodriva.
Istina, ni u Marka ni u Ivana ne postoji izriita i potpuna
paralela za Oena. Ipak obojica donose paralelne zahtjeve
pojedinim stavkama Oenaa. U Marka, osim molitve u
Getsemaniju (Mk 14,36), Isus poziva da se oprosti molei (Mk
11,25) i da se moli da se ne bi upalo u napast (Mk 14,38). U
Iv 6,34 mnotvo trai: Gospodine, daj nam uvijek tog kruha,
pronja dosta slina onoj u Oenau. I posebno velika Isusova
molitva Ocu (Iv 17) odgovara onoj iz Getsemanija i predstavlja
snane analogije ali i znaajne razlike, kao to je to uvijek sluaj
kad se radi o Ivanovim paralelama za sinoptike ulomke80. Ona
se ne predlae kao molitva i nije obrazac. Isus tu poistovjeuje
svoju volju s Oevom (Iv 17,24), dok u Getsemaniju i Oenau
trai da se vri volja Oeva, gotovo suprotstavljena onoj osobnoj,
ljudskoj. Ali bit molitve ostaje ista, od zaziva Ocu i od slavljenja
(posveivanja) njegova imena, do sredinjeg zahtjeva spasenja
ljudi prema volji Oevoj, da ih zatiti od Zloga, gotovo istim
rijeima (Iv 17,15). Da iza Oenaa stoji vrlo stara, u konanici
isusovska predaja, pokazuje i pogled na Pavla, koji je vrlo
povjerljivo oslovljavanje Boga kao Oca predao i u aramejskom
obliku Abba (usp. Rim 8,15; Gal 4,6), oba puta u molitvenom
kontekstu. Usmjerenost na Oca, njegovo Kraljevstvo, i njegovu
volju, tvore sredite Isusova poslanja i njegova navjetaja.
Pronja za oprotenje grijeha kao i zakljune pronje uklapaju
se savreno u njegov navjetaj (usp. Mk 2,9 par; Mt 26,41 par;
Lk 22,31sl). Dakle, jeka Oenaa posvuda odzvanja u Novom
zavjetu. Stoga, velika veina strunjaka dri da veliki dio Oenaa
potjee od Isusa. Uvjereni su da prvotni oblik, koji se dade
rekonstruirati pomou sinoptike usporedbe, pripada zasigurno
navjetaju povijesnog Isusa.81 Ta molitva pokazivala je prvotnoj
zajednici ne samo kako se ispravno treba moliti, nego i tko moe
ispravno moliti. Ona je postala sredinja i srna molitva svih
kranskih Crkava.
79
80
81
S. SCHULZ, Q , 86.87.93.
Usp. W. O. WALKER, The Lords Prayer in Matthew and John , u: NTS 28(1982.),
237-256; R. BROWN, Giovanni, 909-911.
Tako G. STRECKER, Die Bergpredigt , 112; U. LUZ, Das Evangelium nach
Matthus , I., 335; W. POPKES, Die letzte Bitte des Vater-Unser , 6.
27
6. idovska
28
pozadina molitve
Gospodnje
Za cijeli Govor na gori H. Weder ree da je to Govor koji je

roen iz idovstva.82 To isto vrijedi i za njegov sredinji dio, za
molitvu Gospodnju. I doista, Oena u svom materijalu pokazuje
mnogostruke dodire sa idovskom molitvenom literaturom.83
Ve molitveno oslovljavanje Boga na poetku (Oe na, koji
jesi na nebesima), reproducira gotovo doslovno izriaj: Avinu
ebaamajim (Na Otac koji je na nebesima), koji se esto susree
u idovskim molitvama. Ta Isusova molitva do te mjere odraava
duh idovske molitvene predaje, da je se esto promatra kao
molitveni formular najstarijeg idokranstva Palestine, nastao u
oslonu na kasnoidovske molitve.84 Istina, u obredu Sinagoge ne
postoji jedna fiksna molitva te vrste. Sastavljanje pojedinih pronji
Oenaa u jednu u sebi zatvorenu molitvu, vlastito je djelo onoga
koji je tu molitvu sastavio po prvi put, ali su elementi iz kojih je
ona sastavljena uzeti zasigurno iz molitvene predaje sinagoge.85
Budui da je Isus idov, ne iznenauje da literatura starog
idovstva prenosi molitve koje se u mnogoemu podudaraju s
Isusovom molitvom. Upravo o tim molitvama i o podrijetlu molitve
Gospodnje iz svijeta idovske molitve i pobonosti elimo sada
neto rei. Usporedba sa idovskim molitvama moe biti od koristi
za shvaanje i tumaenje Oenaa i za rekonstrukciju semitskog
prateksta, posebno kad je rije o pojedinim tekim formulacijama,
meu koje sigurno spadaju i ne uvedi nas u napast i termin
evpiou,sioj, koji do tada u grkom gotovo i nije postojao.86
Prije svega prve dvije pronje Oenaa pokazuju se dobro
posvjedoene u molitvenom svijetu ondanjeg idovstva87.
82
83
84
85
86
87
H. WEDER, Die Rede der Reden , 11.

Usp. J. JEREMIAS, Abba , 160.164sl; BILL., I., 406sl; K. G. KUHN, Achtzehngebet,
30sl; U. LUZ, Das Evangelium nach Matthus , I., 343-344; M. BROCKE u. a. (Hg.),
Das Vaterunser. Gemeinsames Beten von Juden und Christen , Freiburg, 1974.
S. SCHULZ, Die Spruchqwelle der Evangelisten , Zrich, 1972., 87.93; usp. U.
MELL, Das Vater-Unser als Gebet der Synagoge , u: Th Beit 28(1997.), 283-290.,
ovdje 283sl.
Usp. P. TRUMMER-J. PICHLER (Hg), Kann die Bergpredigt Berge versetzen?
(Styria), Graz-Wien-Kln, 2002., 93; W. POPKES, Die letzte Bitte des VaterUnser , 6; A. REBI, Oena. Molitva Gospodnja , Zagreb, 1973., 20-26; R.
SCHNACKENBURG, Alles kann, wer glaubst. Bergpredigt und Vater-unser in der
Absicht Jesu (Herder), 1984., 102-105.
Usp. KUHN, Achtzehngebet , 30sl; E. LOHMEYER, Vater-unser , 14-18; J.
JEREMIAS, Abba , 160.
Usp. J. JEREMIAS, Abba , 152-171; F. ZEILINGER, Zwischen Himmel und Erde,
136-137.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
Posebnu ulogu igra tu molitva Kaddi , koja se u sinagogalnoj

slubi Bojoj govori iza propovijedi. U toj molitvi dolazi pronja
za posveivanje imena Bojega i ona za dolazak Kraljevstva
neposredno jedna iza druge, jednako kao i u Oenau. I na
jednom i na drugom mjestu te dvije pronje stavljene su jedna
pored druge bez veznika, asindetski.88 Dakle, postoji upadna
slinost. Isusova formulacija djeluje kao skraenje te dvostruke
pronje iz Kaddia. Od brojnih idovskih molitava koje sadre
jednu pronju paralelnu onima u Oenau89, Kaddi, s razloga
svoje starosti i posebne bliskosti s molitvom Gospodnjom,
zasluuje posebnu pozornost. Isplati se stoga tu staru idovsku
molitvu na aramejskom izbliega razmotriti.
Ta stara idovska molitva posvjedoena je pod razliitim
oblicima vie ili manje razvijenima.90 Po sudu specijalista91,
prvotna jezgra bila je sastavljena od dvije kratke pronje i jednog
kratkog blagoslova. U mjeri u kojoj se dade kritiki uspostaviti,
sadraj tih pronji trebao je biti sljedei: Neka se velia i sveti
njegovo veliko ime u svijetu, koji je on stvorio (...); neka on uini
da vlada njegovo Kraljevstvo (...) za vrijeme vaeg ivota i u vae
dane i u dane itave kue Izraelove, sada i u skoro vrijeme.92
Tono vrijeme nastanka tog prvotnog oblika nije poznato.
Moe se samo rei da je Kaddi vrlo star. Mnogi istraivai dre
da je nastao prije 70. poslije Krista, jer odaje bliskost liturgiji
Hrama i jer u njemu nema nikakve aluzije na razruenje
Hrama.93 Neki prvi dio Oenaa vide kao Isusov saetak te stare
idovske molitve.94 Nema sumnje da se u pronjama Oenaa
88
89
90
91
92
93
94
Na taj detalj s pravom svraaju pozornost G. STRECKER, Die Bergpredigt , 113;

W. KNRZER, Bergpredigt, 81.
Najznaajnije meu njima navodi G. DALMAN, Die Worte Jesu , I., Darmstadt,
1965., 304-310.
Vidi M. BROCKE-J. PETUCHOWSKI-W. STROLZ (izd.), Das Vaterunser.
Gemeinsames im Beten von Juden und Christen, Freiburg-Basel-Wien, 1974.,
43-44.
Vidi I. ELBOGEN, Der jdische Gottesdienst in seiner geschichtlichen Entwicklung
, Hildesheim, 1967., 92-98; E. GRAUBARD, Das Kaddisch-Gebet , u: M.
BROCKE i. drugi (izd.), Das Vaterunser, 102-119.
Vidi G. DALMAN, Die Worte Jesu, I., 1898., 305 (aramejski tekst); J. JEREMIAS,
Vater-Unser, 164; G. STRECKER, Die Bergpredigt , 113; F. ZEILINGER, Zwischen
Himmel und Erde , 136.
Usp. D. de SOLA POOL, The Old Jewish-Aramaic Prayer. The Kaddisch, Leipzig,
1909., 21-24; I. ELBOGEN, Der Jdische Gottesdienst , 93sl; U. LUZ, Das
Evangelium nach Matthus , I., 343.
Tako P. FIEBIG, Das Vaterunser. Ursprung, Sinn und Bedeutung des christlichen
Hauptgebetes, u: BFChTh 30(1927.), 34-36; J. JEREMIAS, Abba, 164.
29
30
sveti se ime tvoje i doi kraljevstvo tvoje uje jeka pronji

Kaddia neka se sveti njegovo veliko ime i neka on dade da
vlada njegovo kraljevstvo.95 I u jednom i u drugom sluaju rije
je o posveivanju imena Bojega pomou skorog dolaska njegova
kraljevstva. Kako se vidi, postoji zauujua blizina najstarije
jezgre Kaddia s dvjema prvim pronjama Oenaa.
Kontakti izmeu Kaddia i prvog dijela Oenaa su bez
sumnje tijesni, ali ne do te mjere da bi trebalo zahtijevati
literarnu ovisnost Oenaa u odnosu na Kaddi. Tvrditi da je
Isus poznavao Kaddi i da ga je on saeo u dvije prve pronje
svoje vlastite molitve, znailo bi ii predaleko. Ne moe se
sa sigurnou utvrditi je li se Kaddi recitirao s tim istim
rijeima na poetku prvog stoljea, ali se moe prihvatiti da te
formulacije odraavaju religiozni rjenik i odgovaraju nainu
miljenja idovskog naroda u Isusovo vrijeme.96 Drukije reeno,
neporeciva srodnost meu te dvije molitve vodi do zakljuka da
one izviru iz istog izvora i da one imaju kao domovinu isti svijet
vjere.97 To je dosta da se opravda posebna pozornost koja se
posveuje Kaddiu u tumaenju Oenaa.
I u drugim idovskim molitvama esto pronja za Ime i za
kraljevstvo Boje dolaze jedna uz drugu. Ovdje prije svega treba
spomenuti molitvu hrf[ hnmv (emone esre), koja je imala veliki
utjecaj na idovsku molitvenu praksu. Ta molitva, koju jo zovu
Amida ili jednostavno Tefilla (molitva)98, postoji u dvije recenzije,
palestinskoj i babilonskoj.99 Kao i obino kad je rije o molitvama,
toni datum i precizni sadraj molitve teko je odrediti, ali bitni
elementi od kojih je sastavljena palestinska recenzija, openito
95
96
97
98
99
Tako P. TRUMMER-J. PICHLER, Bergpredigt , 93.

Usp. J. JEREMIAS, Neutestamentliche Theologie , I., 1973, 192; J. HEINEMANN,
The Background of Jesus Prayer in the Jewish Liturgical Tradition, u: J. J.
PETUCHOWSKI-M. BROCKE (ed.), The Lords Prayer and Jewish Liturgy , London,
1978., 81-89; I. G. CIVIT, Venga tu ReinoPeticion central del Padrenuestro (I),
u: RCatT 1(1998.)5-31, ovdje 26.
E. GRAUBARD, Das Kaddisch-Gebet , 104. Zapravo, formulacije Oenaa
i Kaddia nadahnute su na sljedeim starozavjetnim tekstovima: Dn 2,2; Ez
38,23; Ps 72,19; Ps 145; Ps 113,2. Detaljnije o tome, vidi: E. ULLENDORF,
Some Notes on the Relationship of the Paternoster to the Qaddish , u: Journal of
Jewish Studies 1(2003.), 122-124.
O toj molitvi, vidi: I. ELBOGEN, Gottesdienst , 27-60. 515-520. 582-586; BILL.,
I., 406-408; IV., 208-249; J. BARTA, Das Achtzehngebet - eine Betrachtung , u:
M. BROCKE i drugi, Das Vaterunser. Gemeinsames im Beten von Juden und
Christen , Freiburg-Basel-Wien, 1974.; G. STRECKER, Die Bergpredigt, 113114; F. Zeilinger, Zwischen Himmel und Erde , 136.
Tekstovi u G. DALMAN, Worte , 299-304.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
je prihvaeno, potjeu iz vremena prije 70. poslije Krista; tonije,

potjee iz prve polovine prvog kranskog stoljea, u koju je
kasnije uneseno prokletstvo Nazarenaca i heretika (Birkath ha
-minim ).100
Sloeni karakter te molitve tumai potekoe, koje su osjeali
ve rabini101, da tu nau suvisli red. Molitva obuhvaa osamnaest
blagoslova (Berakoth ). Meu njima se moe izdvojiti sredinje
blagoslove (4-14), koje se onda sadrajno moe razdijeliti u dvije
skupine: 4-9, koji se odnose radije na sadanjost (velianje djela
Bojih kao Stvoritelja i Uzdravatelja svijeta, posveivanje njegova
imena, pronja za spoznaju Tore, oprotenje grijeha, pomo
u potrebi i bolesti, pronja za plodnost zemlje), i 10-14, koji
promatraju budunost (sabiranje rasprenih, unitenje stranog
gospodstva, prihvaanje obraenih pogana, konano otkupljenje
Izraela, ponovna izgradnja Jeruzalema i Hrama, pronja za
Jahvinu vladavinu mira), i koji imaju oito eshatoloki znaaj,
tj. smjeraju na eshatoloko dovrenje.102 Kako se vidi, i ovdje
imamo dvije skupine pronji kao i u Oenau, samo obrnutim
redom od onog koji susreemo u molitvi Gospodnjoj.
Podudarnosti postoje i u pojedinanim pronjama. Tako
odgovara trei blagoslov prvoj pronji Oenaa: Ti si svet i strano
je tvoje ime. Izvan tebe nema Boga. Drugoj pronji Oenaa
odgovara jedanaesti blagoslov. Serija 10-14 otvara se blagoslovom
u kojemu molitelj moli Boga da izvede osloboenje Izraela i skupi
rasprene.103 Kada osloboenje postane stvarnost, sam Bog e
biti kralj nad Izraelom. ini se, stoga, da bi ovako trebalo shvatiti
jedanaesti blagoslov: Obnovi nae sudce kao na poetku i nae
savjetnike kao neko i kraljuj nad nama, ti sam! Blagoslovljen
budi ti, Jahve, koji ljubi sud! Petoj pronji Oenaa (Otpusti
nam duge nae ...) odgovara esti blagoslov iz mone esre gdje
itamo: Oprosti nam, Oe na. Sagrijeili smo protiv tebe! Otpusti
naa zlodjela, izbaci ih iz svojih oiju, jer bogato je tvoje smilovanje.
Slavljen da si Gospodine, koji si bogat pratanjem.104 Postoji
100
101
102
103
104
G. STRECKER, Die Bergpredigt , 113.

Usp. I. ELBOGEN, Gottesdienst , 30.
Ta raspodjela, koju predlae K. G. KUHN (Achtzehngebet , 25), ima prednost
pred onom koju daje I. ELBOGEN (Gottesdienst , 32-35), a koja razlikuje
individualne i nacionalne pronje. Usp. takoer: J. BARTA, Achtzehngebet , 83;
G. STRECKER, Die Bergpredigt , 113-114.
Dakle, blagoslov preuzima vrlo poznatu proroku temu. Usp. Iz 11,12; 27,13;
61,1; Ez 20,41; 28,25; 36,33-34; 39,27.
Usp. P. RIESSLER, Altjdisches Schrifttum ausserhalb der Bibel , Heidelberg,
1966., 7sl; F. ZEILINGER, Zwischen Himmel und Erde , 136.
31
32
takoer slinost izmeu pronje za Boju pomo u sedmom

blagoslovu (Ber 7) i estoj i sedmoj pronji Oenaa. Ni trea
pronja Oenaa nije bez analogije u emone esre. U trinaestom
blagoslovu (palestinska recenzija) kae se: Daj nam dobru
nagradu s onima koji vre tvoju volju.105
Teme pronji Oenaa pojavljuju se i u mlaim idovskim
molitvama iz kojih ovdje navodimo poneki ulomak. Tako u Musafu
za Novu godinu itamo: ... ti e uiniti da iezne kraljevstvo
(mmlh ) nepravde sa zemlje i kraljevstvo (mlkut ) oholosti; ti e ga
brzo (mhrh ) iskorijeniti i sruiti i ti e biti kralj (timlok ), ti, ubrzo
(mhrh ), nad svim tvojim djelima u Jeruzalemu tvojemu gradu i
nad gorom Sionom, boravitem tvoje slave.106 U istoj molitvi se
kae: Mi znamo ..., da je vlast (altan ) kod tebe (...) i tvoje strano
ime nad svim , to si ti stvorio107. Na istoj crti je i molitva Alenu108.
Tu meu ostalim itamo i ovo: ... Svi e stanovnici zemlje priznati
i znati da e se pred tobom prignuti svako koljeno i zakleti svaki
jezik. Pred tobom, Jahve Boe na, neka se oni prostru i padnu
na zemlju, i neka na slavu tvoga velikog Imena dadnu ast i neka
prime na sebe jaram tvoga Kraljevstva (malkut ) i da ti kraljuje
nad njima uvijek i zavazda jer Kraljevstvo (malkut ) ti pripada i
zavazda e kraljevati (timlok ) u slavi. U istom duhu molitelj u
molitvi Al-hakkol 109 prosi: ... Sveti se ime tvoje meu nama pred
oima svega to ivi; neka se objavi i pokae njegovo Kraljevstvo
nad nama, brzo i u skoro vrijeme. Isto tako u molitvi Seder Rab
Amram 1(9a) moli se: Uini jedincatim tvoje ime u tvom svijetu;
uini jedincatim tvoje kraljevstvo u tvom svijetu.
Za treu pronju Oenaa dade se uputiti na bBer 29b . Tu
itamo: Neka se tvoja volja dogaa na nebu, i na zemlji ini to je
milo u tvojim oima.110 estoj pronji (I ne uvedi nas u napast)
stoji blizu jedna reenica iz jedne jutarnje, odnosno, veernje
molitve u babilonskom Talmudu koja glasi: Ne uvedi me u vlast
105
106
107
108
109
110
Za daljnji usporedni materijal, vidi: G. DALMAN, Worte Jesu, 314sl; J. GNILKA,

Das Matthusevangelium, I., 221.
Tekst u G. DALMAN, Worte Jesu , 306.313; BILL., I, 178.
Tekst kod W. STAERK, Altjdische liturgische Gebete , u: KT 58(1910.), 22;
BILL., I., 419; U. LUZ, Das Evangelium nach Matthus, I., 343.
Tekst u G. DALMAN, Worte Jesu , 307; BILL. , I., 178 i 419; G. F. MOORE,
Judaism in the First Centuries of the Christian Era. The Age of the Tannaim , I.,
Cambridge, 1970., 434.
Usp. G. DALMAN, Worte Jesu, 311; BILL. ,I., 179; U. LUZ, Das Evangelium nach
Matthus , 343.
Navedeno prema G. B. GINZEL, Die Bergpredigt: jdisches und christliches
Glaubensdokument. Eine Synopse (Lambert Schneider TB), Heidelberg, 1985.,
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
grijeha, / ne uvedi me u vlast krivice (duga), ne uvedi me u vlast

napasti, ne uvedi me u vlast sramotnoga (bBer 60b).111
Mimo tih tekstualnih podudarnosti za pojedine pronje
Oenaa u idovskim molitvama, moe se rei da itavi nain
izraavanja molitve Gospodnje odgovara idovskoj pobonosti i
molitvenom svijetu. Tako ivi do dana dananjega u Crkvi mnogo
starog blaga Sinagoge i idovske molitve. Ali uza svu tu formalnu
slinost lako se dade utvrditi i razlika izmeu Isusove poruke
i one idovstva. Duh molitve ne ovisi samo o formulama koje
se upotrebljavaju112. Normalno je da se Isus sluio idovskim
tradicionalnim terminima kada je elio nauiti svoje uenike
jednu molitvu, ali on je dao toj molitvi novi duh. U tom smislu
se moe govoriti o Oenau kao jednoj novoj molitvi.113
Dakle, u idovskoj molitvenoj literaturi postoje brojne paralele
za pronje Oenaa. Mogue je stoga da su pronje molitve
Gospodnje ak starije od Isusa. Stoga nije nuno tvrditi apsolutnu
izvornost i jedinstvenost Isusovih formulacija na tom podruju114.
Budui da je Isus bio proet idovskom molitvenom predajom, te
tematske podudarnosti nisu nikakvo iznenaenje. Ipak, iako se
svaka rije Oenaa pojavljuje ve prije u nekoj idovskoj molitvi,
ona sada poprima novi smisao u svjetlu evanelja. Isusova se
recepcija tog materijala iz predaje bazira na svijesti posebnog
poslanja i njegovu osvjedoenju da s njime i pomou njegova
ministerija stupa na scenu eshatoloko Boje kraljevstvo. Istina,
idovska zajednica i Isusovi uenici mole istim rijeima (...) Pa
ipak postoji velika razlika. U Kaddiu moli zajednica koja jo
stoji potpuno u predvorju ekanja. U Oenau mole ljudi koji
znaju da je Boje milosno djelo, veliki preokret, ve zapoeo.115
111
112
113
114
115
91. Poneto drugaiju verziju donosi P. Ch. EISENBERG, Jdischer und

Christlicher Gottesdienst , 91-94, ovdje 93. Ona tu glasi: Vri svoju volju gore,
daj mir due ovdje dolje onima koji u strahopotovanju pred tobom ive, ini
to se tebi svia (babli Berahot 29b ). Usp. P. TRUMMER-J. PICHLER (Hg.),
Bergpredigt, 93.
Usp. G. STRECKER, Die Bergpredigt , 114; F. ZEILINGER, Zwischen Himmel und
Erde , 137; Drugi primjeri kod D. FLUSSER, Qumran and Jewish Apotropaic
Prayers , IEJ 16(1966.), 194-205.
Usp. W. KNRZER, Bergpredigt , 81; L. CARDELLINO, Il Padre nostro , 150.
J. JEREMIAS, Theologie , I., 188. Usp. MARCHEL, Abba. Pre , 200.
U tom smislu J. Jeremias izjavljuje da te pronje nije izvorno oblikovao Isus,
nego da one potjeu iz idovske liturgije (Theologie , I., 192). Isto eli kazati i
U. MELL kad pie: Isus nije bio producent, nego primatelj sinagogalne molitve
Ocu (Das Vater-Unser als Gebet der Synagoge , 290).
J. JEREMIAS, Theologie , I., 193. Usp. takoer F. ZEILINGER, Zwischen Himmel
und Erde , 137.
33
U svakom sluaju, neovisno o tome kako se odnos tih i drugih

molitvenih tekstova moe poblie odrediti prema najstarijem
obliku Oenaa, nema nikakve sumnje da oni svjedoe Isusovu
ukorijenjenost i njegove molitve u idovstvu. Sve to pokazuje da
Oena treba tumaiti u povezanosti sa idovskom molitvenom
predajom.
7. Tijesna
34
povezanost triju prvih pronji
Oenaa
Kako smo ve istakli, drugi lan tree pronje Oenaa

kako na nebu tako i na zemlji tvori izvjesnu inkluziju s
poetnim koji jesi na nebesima. Na taj nain se zaokruuje
prvi dio molitve Gospodnje i odjeljuje ga se na izvjestan nain
od drugog dijela. Tako se istodobno naznauje jedinstvo prvoga
dijela i naglaava odreena razlika od drugoga dijela.116 Osim
toga, ve se u starini isticalo da se precizacija kako na nebu
tako i na zemlji ne odnosi samo na treu pronju Oenaa,
nego na sve tri pronje prvoga dijela. Tako ve Origen u treem
stoljeu stavlja tu precizaciju u odnos sa sve tri prve pronje
Oenaa. Taj ueni i pronicavi tuma Pisma predlae sljedee
shvaanje: ... Sveti se ime tvoje kako na nebu tako i na zemlji,
doi kraljevstvo tvoje kako na nebu tako i na zemlji, budi volja
tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Stanovnici neba svete ime
Boje; kraljevstvo je Boje uspostavljeno meu njima; volja Boja
se vri po njima....117 I Katekizam Tridentinskog koncila iz 1566.
preporuuje shvaanje teksta na taj nain. Nema sumnje da to
rjeenje daje izvrstan smisao. Tako bi izriaj kako na nebu tako
i na zemlji sluio kao zaglavak itavom prvom dijelu Oenaa,
a ne samo treoj pronji. I taj detalj pokazuje kompaktnost i
tijesnu isprepletenost prvog dijela Oenaa.
Po opem priznanju, tri pronje prvog dijela Oenaa u
Matejevoj verziji tijesno su povezane meusobno. Isti nain
odvijanja karakterizira sve tri pronje. Prije svega one su paralelne
116
117
Usp. L. CARDELLINO, Il Padre nostro (Mt 6,9-13), u: Bibbia e Oriente 201(1999.),

129-207, ovdje 172; H. TROADEC, Signore, insegnaci a pregare (EDB), Bologna,
1978., 63.
ORIGEN, Molitva, 26,2 : PG 11, c. 500. Na istoj crti se nalazi i autor vanog djela
iz petog stoljea Opus imperfectum in Matthaeum kad prvi dio Oenaa ovako
pojanjava: Sveti se ime tvoje na zemlji kao na nebu, doi kraljevstvo tvoje na
zemlji kao na nebu, budi volja tvoja na zemlji kao na nebu (Hom. 14 : PG 56, c.
712).
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
u obliku: pasivni glagol na poetku, odsutnost sastavnog veznika

kai,, osobna zamjenica drugoga lica jednine na kraju pronje.
Ali jo vanije, one su i po svom sadraju blize jedna drugoj,
gotovo se meusobno espliciraju. Stoga, nije mogue studirati
temeljito jednu pronju, a da se istodobno ne prostudiraju i
druge dvije. Radije nego o tri pronje, trebalo bi govoriti o jednoj
jedinoj pronji u tri varijacije, tri razliita izraaja. Sredinja
pronja za dolazak kraljevstva Bojega tijesno je povezana s
onom koja joj prethodi (za posveivanje imena) i s onom koja
joj slijedi (za ostvarivanje volje Boje). Te pronje se meusobno
tumae. Za na nain miljenja i govorenja, druga pronja je
konkretnija od prve, a trea konkretnija od ostale dvije ....118
Stoga, tko je Oena uinio svojim, taj ne razdvaja vie enju
da doe kraljevstvo Boje od enje da se sveti i velia njegovo
Ime. Ni od enje da se ostvari plan spasenja, otkupljenje ili
osloboenje, koji je namjera njegove Volje. Sve to pokazuje da
se te pronje ne smije odvajati jednu od druge, nego da svaku
od njih treba shvatiti u tijesnom odnosu s druge dvije, jednu
pomou druge.119 One na razliit nain izraavaju jednu te istu
stvarnost: provoenje eshatolokog Bojeg plana spasenja.
Strahopotovanje pred Bogom brani idovu da izravno
spomene ime Boje kad mu se obraa u molitvi, kad ga moli
za pomo. Pasivni oblik pronji ne treba stoga iznenaditi.
U molitvi da se sveti ime Boje, glavni subjekt je sam Bog;
smisao je dakle: sveti se ime tvoje po tebi, tj.: posveti svoje ime.
Isto tako, budi volja tvoja podrazumijeva po tebi i znai u
stvari: ispuni svoj spasonosni naum. Na istoj crti pronja
doi kraljevstvo tvoje izraava elju da Bog sam uspostavi
svoje kraljevstvo meu ljudima. Dakle, Isusov uenik moli Oca
nebeskoga da ispuni svoju spasonosnu volju posveujui svoje
ime uspostavljanjem svoga kraljevstva na zemlji; objekt njegovih
elja je dolazak kraljevstva Bojega, koje tvori objekt Boje volje
i treba koincidirati s posveenjem njegova imena. Kako se vidi,
trostruka pronja prvog dijela Oenaa ima samo jedan objekt,
promatran pod tri razliita vida; radilo bi se samo o jednom te
118
119
I. G. CIVIT, Venga tu Reino. Peticin central del Padrenuestro (I), u: Revist Cat
Teol 1(1998.), 5-31, ovdje 7.
Tu tijesnu povezanost triju prvih pronji Oenaa naglaava i Calvin kad pie:
Inter istas tres petitiones magna est affinitas et similitudo: Santificatio enim
nominis Dei cum eius regno semper coniuncta est et praecipia eiusdem regni
pars, in hoc sita est, ut fiat eius voluntas (CALVIN, Evangelienharmonie, Opera
Vol. XLV., CR, 73,196).
35
36
istom Bojem zahvatu. Jednom rijeju, osnovni ton je pronja

da Bog sam svoju svetost, svoje Kraljevstvo i ostvarenje svoje
spasonosne volje provede.
Treba ipak rei da je i ovjek u sve to bitno upleten. Od
njega se trai obraenje, usklaivanje s tim novim svijetom koji
se raa ili koji e se roditi iz tog Bojeg spasonosnog zahvata
za koji se moli u pronjama. Osim toga, Matejeva kranska
zajednica vjeruje da se znakovi tog novog svijeta oituju ve
ovdje i sada i da to mora imati odraaja na moralno ponaanje
krana. U stvari, lanovi vjernike zajednice moraju dopustiti
da se to Boje djelovanje na njima dogodi. Susret s tom novom
stvarnou izranja za njih i novi etiki zahtjev. To jasno dolazi do
izraaja u treoj pronji, posebno kad se ona promatra u svjetlu
cjelokupne teologije Matejeva evanelja. ini se, stoga, da se
preko te tree pronje, koja je plod Matejeve ili predmatejevske
redakcije, vri preitavanje, reinterpretacija poklada Predaje.120
Da se trea pronja ne smije tumaiti iskljuivo eshatoloki ( u
smislu zavrnog ina povijesti), to pokazuje i precizacija kako
na nebu tako i na zemlji. Ako ta precizacija slui kao zaglavak
itavom prvom dijelu Oenaa, to nije iskljueno, onda to mora
utjecati i na tumaenje prvih dviju pronji. U tom sluaju se
taj kako na nebu tako i na zemlji moe shvatiti kao izvjesna
modifikacija znaenja triju pronji. Ona ne doputa isto
eshatoloko tumaenje prvog dijela Oenaa.
Iako su tri pronje prvog dijela Oenaa u Matejevoj verziji
formalno i sadrajno tijesno povezane, to ne znai da su one
bez ikakve veze s pronjama drugog dijela molitve Gospodnje.
Na izvjestan nain ta povezanost i suproimanje protee se i na
pronje drugog dijela, ukoliko boanska stvarnost Oca, svetost
njegova imena i namjera njegove volje pretpostavljaju i zahtijevaju
da, dok mi na zemlji raspolaemo puninom neba, bude kruha
za sve, oprotenja meu svima i vjernosti volji Bojoj naspram
zavodljivosti Zloga.121 (Nastavit e se)
120
121
G. STRECKER, Die Bergpredigt, 121. Evanelisti su ve izvrili inkulturaciju,

tj. prilagoavanje poruke specifinim prilikama i kulturama. To preitavanje
biblijske poruke u promijenjenim povijesnim situacijama treba se stalno
vriti. To je trajni imperativ Crkve (usp. Dekret Ad Gentes, br. 29; P. C. B., L
interpretazione della Bibbia nella Chiesa, Roma, 1993., 104-110 ).
Usp. I. G. CIVIT, Venga tu Reino, 7.
Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38
OUR FATHER LORDS PRAYER

Exegetic-theological study
Summary
This article is a part of a wider research-project, and that
is an exegetic explanation of Our Father. In this first part we
are presenting some preliminary literary remarks that we find
to be important for the exegesis of the Lords Prayer. First of
all, we have tried to determine the position of Our Father in the
structure of the Sermon on the Mount. On the basis of a detailed
literary analysis we have come to a conclusion that Our Father
is, literary and substantially, in the centre of the Sermon on the
Mount, that it is the heart of it. In this way, on the account of its
structure and literary characteristics alone, the central meaning
is due to it. Then we have presented the structure of the Lords
Prayer. The analysis has shown that formally and substantially
it consists of two parts. At the very beginning there is the title in
which God is addressed with Our Father who art in heaven! In
the petitions of the first part mans relation to God is conformed,
while the four petitions of the second part refer to human needs.
In this two-part quality of Our Father one can see an allusion
to the two stone-tablets of Decalogue. After a detailed analysis
of Luke and Mathews versions of Our Father, one can come to
a conclusion that Lukes shorter version is more authentic than
Mathews longer version, but also that Mathew respected the text
of common tradition better. By means of these, a reinterpretation
of the pledge of Revelation is done.
In its material Our Father shows manifold touches with
Jewish prayer literature. In that literature there are numerous
parallels of the petitions of Our Father. Therefore, it is possible
that the petitions of the Lords Prayer are even older than Jesus.
Consequently, one shouldnt necessarily claim the absolute
authenticity and uniqueness of Jesus formulations in that field.
However, although every word of Our Father can be found earlier
in some Jewish prayers, it now acquires new meaning in the
light of Gospel. In that respect, this indicates that Our Father is
a new prayer. Anyway, disregarding how these and other prayer
texts can be related to the oldest form of Our Father, there is
no doubt that they are an evidence of Jesus and of his prayers
inveteracy in Judaism.
37
Key words: Our Father, Lords Prayer, Sermon on the Mount,

two versions of Our Father, synoptic comparison, authorship of
Our Father, Our Father and Decalogue.
38

Oče Naš

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Oče Naš

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

LANCI I RASPRAVE

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

verzija molitve Gospodnje bila bi blia najstarijem sloju predaje.

Usp. CIPRIJAN, De dominica oratione, u: CSEL, III., 1,267-294; GRGUR NIKI,

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

Tertulijan kaza da je breviarium totius evangelii, to jest saetak

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

bila izazovna za kranske tumae Pisma. Lako nam je stoga

Krani su od samog poetka znali da nije dovoljno o Bogu govoriti, ve treba

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

svretak povijesti. A pronje molitve Gospodnje od etvrte do

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

rekonstruira ipsissima verba Jesu (same Isusove rijei). Pred tim

I. Preliminarne literarne opaske za egzegezu Oenaa

U ovom prvom dijelu nastojat emo najprije iznijeti na vidjelo

Govor na gori je jedan od pet velikih govora od kojih je

Danas postoji tendencija da se ponovno uhvati temeljno jedinstvo poruke u

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

meusobno paraleliziraju. Oito je da su oni usredotoeni prema

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

Prava pobonost. Na samom poetku (r.1) Isus stavlja osnovno

Gledajui s formalne strane, molitva Gospodnja se tu pokazuje kao antiteza

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

Zapravo, taj naslov za Boga odgovara izriaju va Otac koji je

U Isusovim rijeima kod Mateja taj izriaj se pojavljuje 20 puta.

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

Luka donosi molitvu Gospodnju u prvom od tri ulomka

Usp. W. GRUNDMANN, Das Evangelium nach Matthus (ThHK), Berlin, 1972.,

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

(proseu,cesqai), da onda na nju nadoveu daljnju parenezu. Oni

sekundarno (Geschichte, 141). Upitno je meutim je li sam Matej to izveo ili je

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

S druge strane, i pronje od etvrte do sedme pokazuju

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

svoju budunost. Proeti i noeni tim pouzdanjem u Boga, mogu

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

s po tri pronje39, ili se naglaava simbolika broja sedam kao

Tako U. LUZ, Das Evangelium nach Matthus, I., 334.

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

i smatra se kasnijim dodatkom izvornom tekstu42, Luki nije

1- Ergnzungsreihe zum KEK, Bd.1), Gttingen, 1989., 170; F. ZEILINGER,

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

izvorne recenzije Oenaa47. Svakako, molitva Gospodnja je ve

ORIGEN, De oratione, u: PG 11,416-561, ovdje 18,2sl. Lohmeyer Matejevu

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

do opeg suglasja u toj stvari.53 Nakon ovih globalnih tvrdnji,

i drugi (izd.), Vaterunser , Freiburg-Basel-Wien, 1974., 165-195, ovdje 165-168;

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

molitvu preporuivali kazati na kad se obraa Bogu; samo

Usp. BILL., I.,410-411.

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

(Mt 26,42) susreemo doslovce istu pronju kao i ovdje: Budi

Usp. A. SAND, Das Evangelium nach Matthus (Regensburger Neues Testament),

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

sud. Taj ve izvreni ljudski otpust dugova prethodi tom

Tako F. ZEILINGER, Zwischen Himmel und Erde, 138.

Sluba Boja 46 (2004.), br. 3, str. 5-38

dodanih pronji je matejevski69, ali poneke pojedinosti govore

Veina strunjaka pretpostavlja da je izvorni jezik Oenaa

Otac ... koji je na nebesima, volja Oeva, Zli, itd.

Marijan Vugdelija, Oena molitva Gospodnja.

pozadini aramejskog termina hb|Ax (hova), koji u isto vrijeme moe

Koliko je stara ta molitva? Moe li se ona pripisati povijesnom