TKO JE I TO JE INTELEKTUALAC?

2 iv an

Bezi

K ad elim o govoriti o intelektualcu, odmah nailazimo na d vije poteko

e. Jednu terminoloku i jednu gnoseoloku. P rije nego prijeem o na
pitanje to je to intelektualac, prom otrit emo, sasvim kratko, povijest
i nomenklaturu tog pojma.
P O T E K O A S N A Z IV O M
Otkada je ovjeanstvo poelo stvarati kulturna dobra, otada postoje
i intelektualci, tj. ljudi koji su svojim umnim radom stvarali tekovine
kulture i civilizacije. U drevnoj K in i bili su to mandarini, u Egiptu
sveenici, u Mezopotamiji astronomi (astrolozi), u Izraelu rabini, u Grkoj
filozofi, u Rimu retori itd. U srednjem su vijeku stvaraoci kulture bili
teolozi, klerici, redovnici, profesori i umjenitnici.1 Pri kraju sred. vijek a
pojavili su se humanisti, a u novom e dominiraju prosvjetitelji i znanstvenjaci razliitih usmjerenja.
Uglavnom se moe rei da do X IX . st. nije postojao termin intelektua
lac. Naime, do X V II. st. mjesto njega su bili u upotrebi izrazi filo zo f
ili mudrac, a poslije toga nazivi uenjak ili znanstvenik. Danas, svuda u
svijetu,.prevladava izraz intelektualac.
S jedninom te imenice nema potekoa. Ona za mukarca glasi intelek
tualac a za enu intelektualka.2 Tekoe nastupaju s mnoinom. Ova,
potpuno skladno i pravilno, u hrvatskom jeziku glasi: intelektualci.
Meutim, uz taj pravilan plural, prenesen je u na jezik i jedan posu
eni oblik: inteligencija. Ta j izraz slui za oznaavanje svih intelektua
laca skupa, kao grupe odnosno stalea.,Postao je neka vrsta zbirne im e
nice. U nas se sve vie u vrijeuje i mnogi su se toj term inologiji pot
puno prilagodili.3
Kako je nastala ta jezina udvojenost? Ona je u nas stigla iz daleke
Rusije. Tamo je izraz inteligencija nastao u X IX . st. (od sing, inteligent)
kao socioloka kategorija za sve ruske napredne intelektualce (nihilisti,
liberalci, europeisti).4 Sam naziv intelektualac roen je koncem X IX . st.
na francuskom tlu, naroito podlije M anifeste des Intellectuels u sije
nju 1898. (novinar G. Clemenceau u listu L Aurore),
Davorka Mati prihvaa obje mnoine, ali im daje razliita znaenja.
Inteligencijom zove tehniki izobraene ljude (inenjere, experte, admi
1 J. Le Goff, Intelektualci u srednjem vijeku. GZH, Zagreb 1982.
2 K oji put se rabi i rije inteligent. U njemakome je der Intellektuelle ili
ein Intellektueller, a kae se i Intelligenzler, to ima posprdno znaenje. Engle
ski the intellectual, francuski lintellectuel, talijanski l intellettuale, ruski intel
ligent.
3 Nedavno je npr. Hrvatsko socioloko drutvo izdalo svoj zbornik pod naslo
vom Inteligencija i moderno drutvo, Zagreb 1986.
4 Zanimljivo: oktobarsku revoluciju u Rusiji pripremili su intelektualci, a
poslije revolucije su se okrenuli od nje.

331

nistrativne kadrove), a intelektualcima one koji posjeduju kritik i duh

i otvoreni su cjelokupnoj kulturi: pisci, profesori, um jetnici.5 Slino
postupaju jo neki, meu njim a i . unji (C vetovi i tla).
Zato ipak rije inteligencija nije dobra zamjena za mnoinu imenice
intelektualac? P rije svega zato to je ona ve zaposjednuta drugim zna
enjem. U svom izvornom jeziku, latinskome, jednako kao i u prihva
enoj meunarodnoj upotrebi, inteligencija znai: opa duevna sposob
nost razumijevanja, miljenja, rasuivanja i djelovanja, ovjekova umna
sposobnost, bistrina uma, razumnost, pamet, sposobnost rjeavanja pro
blema i snalaenja u novim prilikama, otroumnost, uenost, stvaralatvo
i si. To je iskonsko i autentino znaenje inteligencije, koje se je davno
udomailo u javnom ivotu i u znanostd to se zove psihologija.
N ovi smisao tj. inteligencija kao zbirna imenica za intelektualce
jest parazitaran i kasan, nastao tek prije jedno stoljee. K tom e nije
uope potreban, jer u hrvatskome jeziku mnoina imenice intelektualac
(intelektualci) sasvim dobro pokriva njezino semantino polje. A lin gvi
stiko je pravilo da je za jedan pojam dovoljan samo jedan termin, svi
ostali su suvini i na smetnju. Budui da homonimi mogu izazvati pomut
nju meu znaenjima, najbolje ih je izbjegavati, te stoga treba kao
plural za intelektualac upotrebljavati njegovu normalnu mnoinu: inte
lektualci. Kad rije inteligencija ima ve svoje osnovno i dobro mjesto
u psihologiji, ne valja joj nametati a bez ikakve potrebe, k tome jo
i sa tetom pomutnje novo socioloko znaenje.6
Slovenci su to pitanje rijeili vrlo dobro. Oni ,su umjesto tuice inte
lektualac uveli svoj izraz: razumnik, a kao zbirnu imenicu upotrebljavaju
rije razumnitvo.7
SE M A N TI K E POTEKO E
Potekoe postoje i kad prijeemo na podruje semantike. to to znai
biti intelektualac? Tko je zapravo intelektualac i to ga takvim ini?
N ajprije emo se osvrnuti na kriva shvaanja intelektualca i vid jeti to
on nije.
Obino se dri da je intelektualac visoko kolovan ovjek. Redovito tako
i jest, intelektualci su obino akademski obrazovani ljudi. Meutim,
tako ne mora biti. Ima intelektualaca koji nisu nikada pohaali visoke
kole (usp. J. J. Rousseau:Confessions i M. Gorki: M o ji univerziteti).8
A ni svi akademski obrazovani ljudi nisu stvarni intelektualci. kole,
naalost, ne ine intelektualca, niti je diploma dokaz stvaralake inte
ligencije. Uza sve svoje kole i svjedobe, mnogi su potencijalni inte
lektualci zahirili u svom intelektualnom; d duhovnom ivotu. Svi poznamo

5 Revija za sociologiju, br. 3/4, g. 1987, str. 64.

6 Tu je pogrijeio i B. Klai u svome Rjeniku stranih rijei; Klai prihvaa
oba znaenja, ak ono socioloko stavlja na prvo mjesto.
7 H. Schelsky nije zadovoljan ni terminom intelektualac. On radije kae
Sinnprouzente, Sinnvermittler ili Reflexionselite.
8 Meu hrvatskim intelektualcima nisu bili visoko kolovani npr. Krlea i
Metrovi, a ni Mato..
>

332

brojne profesore, ak i dr.

intelektualno vrijedan ivot.

scientiarum, koji ne provode nikakav

Profesija takoer ne ini intelektualca. Osobito ako se vri kao zanat

i kao prigoda za zaradu. N ije svaki bankar, inenjer, oficir, odvjetnik,
lijenik ili profesor ujedno i intelektualac. Takoer to nije ni svaki sve
enik ako mu je vrhunski intelektualni domet nedjeljnja propovijed
(prepisana) i djeja kateheza (djetinjasta!). Dodue, postoje tzv. inte
lektualne profesije, ali su m nogi njihovi pripadnici u njih sluajno
zalutali.
N i drutveni poloaj ne ini intelektualca. Samo jedan prim jer za to.
U nekom naem gradu najavljene su u jednoj crkvi konferencije
za
intelektualce. Dolazei na konferenciju, pred crkvom susreem znanca,
direktora jednog poduzea (po zanimanju je pekar, a zavrio samo puku
kolu). Na m oje pitanje Oh, i ti si doao na konferenciju? odgovori
samouvjereno: A tko e drugi ako neemo mi inteligencija! Uostalom,
svi znademo da postoje i danas ministri ije je obrazovanje zavrilo
s osnovnom kolom ili nekim teajem. Zar ih stolica ini intelektualcima?
M oda intelektualca gradi njegova bistra inteligencija, uroena nada
renost? To su zaista temeljni u vjeti za pravi intelektualni rad. Logiko
miljenje, stvaralaka intuicija, otroumnost, talentiranost i sposobnost
snalaenja jesu svakako oznake pravog intelektualca, ali ako se ne
koriste, one zakrljaju i zahire. Povijest nam pokazuje kako su se mnogi
talenti ugasili, Neki svoju priroenu inteligenciju nisu uope koristili,
a neki su je i krivo koristili. Takoer se ne moe rei da su svi inte
lektualci neki genijalci ili talenti. Cesto su intelektualcima postali pro
sjeno nadareni ljudi, ali koji su znali investirati svoje osrednje umne
kapacitete u kulturni rad.
Ponegdje se misli, osobito u Sjevernoj Am erici, da je bitna vlastitost
intelektualca u njegovoj kritinosti naspram drutva, reima i vladajueg
sloja.9 Nema sumnje da je kritinost vana oznaka istinskog intelektual
ca, ali nije jedina. Ona treba da se nae u sklopu nekih drugih vanih
intelektualnih komponenata. N ije svaki politiar, pa ni opozicioner ili
disident, ujedno i intelektualac.
N ek i trpaju meu intelektualce i sve ideologe, bilo stvaraoce bilo nosioce
ili pak propagatore raznih ideologija. Po sebi se razumije da bi stvaraoci
ideologija (ali ne i nosioci, odnosno propagandisti) trebali biti inteligentni
ljudi, ali to esto nisu (sjetimo se samo Hitlera, Staljina i Mussolinija).
Pae, glupe ideologije ukazuju i na glupost njihovih stvaralaca.10
Danas postoji tendencija da se intelektualci proglase nekom novom
klasom, koja se form ira u svrhu afirm acije u drutvu i osvajanja vlasti
(Gouldner, Lipset, Bell, Glazer, Moynihan). No ti ciljevi, kao ni zajed

n . unji, Otpori kritikom miljenju. V. Karadi, Peograd 1971.

L. S. Feuer, Ideology and the Ideologists. Balckwell, Oxford 1975.
10 M a rx when young, and Lenm too, both perceived that where religious
belief was shattered, the intellectuals would be most prone to become ideo
logists in an endeavor to cope with the misery of atheist vacuity and meanin
glessness (L. S. Feuer, op. cit., 171).

333

niko obrazovanje ili intelektualna profesija, nisu dovoljni za stvaranje

samostalne klase (ali to ne znai da ne i kaste!). Iskustvo pokazuje da
intelektualcima nedostaju zajedniki interesi, a bez njih nema mogunosti
za stvaranje klase.11 Sve se druge klase lako priklanjaju odreenim
(njim a korisnim) ideologijam a i partijama, ali grupa intelektualaca je
uvijek podijeljenja. K od nje nema klasnog zatvaranja, ona se suvreme
nim kolovanjem brojno sve vie otvara i iri.12
Ako, dakle, intelektualca ne ini ni njegova inteligencija, ni kole, ni
profesija, ni poloaj, ni ideologija, ni kritinost, ni klasnost, to ga onda
svrstava u krug intelektualaca? Tko je i to je intelektualac?
T K O JE IN T E L E K T U A L A C ?
Na to pitanje postoje raznoliki odgovori. Postoji odgovor k o ji se tem elji
na profesionalnom kriteriju. On se oituje u definiciji J. L e G offa.
Prema njemu rije intelektualac oznauje one kojima je zanat m isliti
i prenositi svoje m iljenje na druge.13 Oito je da je zanat preuska od
rednica, isto kao i m iljenje onih koji intelektualca odreuju po sferi
njegova zanimanja.1,1
Druge definicije uzimaju operativni znaaj kao bazu odreivanja, pa
tako Slaven Letica smatra intelektualcima onu skupinu ljudi (iliti dru
tvenu skupinu) iji lanovi potaknuti osobnim sklonostima (sve rje
e) ili obavezama profesionalne uloge (sve vie) ee nego veina
stanovnitva koriste apstraktan i simbolian nain miljenja, izraavanja
i komuniciranja.15 T o je opirna definicija, ali je previe form alistika
poto istie samo nain miljenja, izraavanja i komuniciranja.
U treoj skupini definicija objedinjuju se stvarni i socioloki k riteriji. Kao
prim jer navodim m iljenje B. Kovaevia: D rim da je intelektualac
svaki ovjek kome je misao odredila ivot, koji ivi za ideje, k oji ima
progresivni i humanistiki stav prema drutvu i ljudima oko sebe, bez
obzira na poreklo, form alno obrazovanje i klasni poloaj.16 P r v i je dio

11 Oni nisu klasa, ali se u pogodnom trenutku veu uz neku klasu; oni se
sastaju, ali se ne mogu organizovati; oni glasaju, ali retko imaju svoje kandi
date na izborima; oni piu sve mogue programe, ali nemaju svoga vlastitog;
oni slede razne interese, ali nemaju jednog zajednikog; oni misle, ali nemaju
jedinstvene ideologije. . . oni uivaju ugled, ali taj ugled obino nije vezan
za ugledan poloaj; oni veru ju, ali prema njima se gaji sistematsko nepoverenje; on; su opasni, ali sami nemaju snage; oni stvaraju ideje, ali ne ostva
r u ju ... oni nisu revolucionarna grupa, ali idejno pripremaju revoluciju; oni
istrauju sve i svata, ali sami sebi ostaju zagonetka... oni su najsvesniji
dio drutva, ali bez jasne svesti o svome poloaju, ulozi 1 mogunostima; oni su
budni uvari u jednoj noi koja bi inae bila i suvie mrana ali ih mrak
esto proguta (. unji, op. cit., 242 243).
12 Stoga K. Mannheim zakljuuje da su intelektualci eine relativ klassenlose,
nicht allzufest gelagerte Schicht im sozialen Raum (Ideologie und Utopie,
1929).
13 J. Le Goff, op. cit. 5.
14 Kao npr. E. Morin: Intelektualac je onaj tko radi na idejam a (Kako izii
iz X X st. Novi svijet. Globus, Zagreb 1983, str. 196).
15 Sedam dana. Panorama subotom. Zagreb 10. 1987, str. 3.
18 Rukovet, br. 2, g. 1987, str. 139,

334

definicije izvrstan, ali je drugi previe ideoloki i subjektivno obojen.

Intoniran je voluntaristiki i ne vodi rauna o injeninom stanju.
Budui da nisam pronaao ni jednu potpuno zadovoljavajuu definiciju,
pokuat u ponuditi svoju. P ri tom e u potovati staro epistemoloko
pravilo da svaka definicija mora imati genus p roxim u m i differentiam
specificam.

Zapoet u s jednom sasvim kratkom i ope prihvaenom definicijom,

koja latinsku rije intelektualac prevodi na hrvatski kao umni radnik.
Tu bi genus prox. bio rije radnik, to nije krivo. Kao differentia
specifica sluio bi pridjev um ni, no taj pojam je preirok. Nisu naime
svi umni radnici istodobno i intelektualci. Npr. uenici. I oni su umni
radnici (na to ih sili kola), esto puta i preoptereeni umni radnici, ali
ipak ne moemo rei da su intelektualci. Stoga moramo potraiti pre
ciznije odrednice.
Kao tem elj (genus p.) postavljam tezu da je intelektualac samo visoko
naobraen ovjek. (Ovdje pod pojmom ovjeka mislimo i na ene, da
kako). R ije ovjek mora ui u definiciju zbog toga to je na Zem lji
samo ovjek inteligentno bie. Ipak nije svako inteligentno bie ujedno
i intelektualac. Ovaj mora biti i naobraen (u smislu njemakoga der
Gebildete, radije nego der Gelehrte). To znai da mora biti upuen u
zakone miljenja, da je vjet intelektualnom radu te da posjeduje dovolj
nu zalihu znanja i poznavanja stvarnosti.
D va su naina obrazovanja danas. Jedan se odvija putem kole a drugi
putem samouenja. kola je redoviti put, ali je bilo u prolosti, a im a
i danas, prilian broj velikih ljudi koji su sami sebe obrazovali (self-made-men) i postali intelektualci. Premda kola nije iskljuivi put,
ipak u nae doba akademsko obrazovanje predstavlja redoviti pristup
u skupinu intelektualaca.
Budui da u dananje vrijem e svuda u svijetu niu visok e kole kao
g ljiv e iza kie, te se svi studenti smatraju akademskim graanima,
ini mi se da stvarno visoku (ne dakle kolsku) izobrazbu
moramo
posebno naglasiti. Intelektualac mora biti ne prosjeno nego visoko
ili jo bolje d u b o k o naobraen ovjek. On je umnik, onaj koji umije
itati dubinu i nutrinu (intus-legere!) stvari, zagonetnu knjigu prirode
i tajne dimenzije bitka. Kod njega nije u pitanju kvantitet ve kvalitet
znanja. I ne toliko ono to zna, nego i ono o emu razmilja, kako
razmilja, na koji se nain izraava te kako prosuuje svijet oko sebe.
Intelektualac je vie nego umni radnik. On je m i s a o n ovjek, misli
lac. Onaj kome je stvarna misao odredila ivot.
Kao drugi dio definicije (dif. sp.) bio bih sklon rei ovako: intelektualac
je (visoko obrazovan) ovjek koji s t v a r a intelektualna dobra. Ipak
oklijevam upotrijebiti glagol stvara pa biram njegovu blau verziju, a
to je unapreuje (poslije u rastumaiti zato). Tako e potpuna defi
nicija glasiti: intelektualac je visoko obrazovan ovjek koji unapreuje
intelektualna dobra.

O vdje nam je dunost najprije protumaiti rije dobra. to je dobro?

Dobro je vrijednosna osobina svega to postoji. Dobra su vrijednosti
335

u sebi (bonum in se), ali koja obogauju, oplemenjuju i uljepavaju

ljudski ivot (bonum pro nobis, bonum utile, honestum). Ona predstav
ljaju sve pozitivne tekovine ljudskog rada i mogu biti veoma razliita.
Uglavnom se dijele na duhovna, moralna i materijalna dobra.
Predmet intelektualeva rada jesu sva dobra, ali u prvom redu duhovna
ili intelektualna. Ona obuhvaaju religiju, moral, kulturu, znanost, um jetnost. Bez intelektualnih dobara nema ni onih to ih nazivamo bioloka,
drutvena, tehnika, privredna i si. Dapae, i sva materijalna dobra mogu
ui u intelektualnu sferu ako su oduhovljena plemenitim tenjama.
Ako je neki ovjek samo pasivni potroa intelektualnih dobara, on
jo nije intelektualac. Ne moe se smatrati intelektualcem ni onaj koji
je samo puki posjednik inform acija i znanja. Isto tako nije intelektualac
ni onaj koji je plaeni prenositelj tih informacija i znanja, kao ni onaj
koji o njima znade lijepo priati kao duhoviti causeur ili narueni pro
pagandist. U intelektualce ubrajamo jedino one izobraene lju de koji
a k t i v n o stvaraju ili unapreuju kulturna dobra.
To aktivno kultiviranje intelektualnih vrednota moe biti dvostruko:
produktivno ili reproduktivno. Produktivan intelektualac stvara nova
dobra i vrijednosti, on plodno obogauje sebe i zajednicu u kojoj djeluje.
On je stvaralac u punom smislu rijei jer proizvodi neto novo i vri-,
jedno. U prave intelektualce oduvijek ubrajamo filozofe, teologe, ue
njake, profesore, izumitelje, pronalazae i umjetnike svih grana.
Meutim, postoje i visoko naobraeni ljudi koji ne stvaraju nita posve
novo. Oni pak uvaju, prenose i unapreuju kulturna dobra ovjean
stva, pa ako ne produciraju nita novo, ipak re-produciraju postojea
dobra. N jih zovemo reproduktivnim intelektualcima. Ako netko nije
stvaralac novih filozofskih sustava, ipak moe biti predava i tovalac
filozofije. A ko netko nije kompozitor, moe biti sjajan maestro i diri
gent. Ako nije pisac, moe biti izvrstan tuma i kritiar. I ako nije
izumitelj, ne znai da ne zna plodotvorno prim jeniti u praxu tue izume
(moda i bolje od samog novatora). Svi su oni dragocjeni uvari kulturne
batine i promicatelji suvremenih dostignua.
Premda emo svi dati prednost stvaraocima, ne emo zanijekati vrijed nost i tzv. reproduktivnih intelektualaca. To je razlog radi kojega u nau
definiciju intelektualaca nismo unijeli glagol stvarati ve samo unapre
ivati. Svako je naime prom oviranje kulturnih dobara ujedno i intelek
tualni zahvat, kreativan in u irem znaenju. No vrsto ostajemo na
stanovitu da oni diplomirani graani (akademiari, ne akademici) koji
ostaju samo pasivnim potroaima intelektualnih dobara, bez obzira na
blistave titule kojima se die, ne mogu se ubrajati u krug pravih inte
lektualaca.
Glavna polja zanimanja jednog intelektualca jesu:

336

ideje, filozofija, religija, svjetonazor,

problemi ovjekove existencije i djelovanja,
kultura, znanost, umjetnost, civilizacija,
etika odgovornost za ljudski rod, moral (savjet ovjeanstva),

 problem i javnog ivota,

kritiki odnos prema drutvenoj stvarnosti.
Glavno orue kojim se intelektualac slui jest n jegov intelekt.17 On po
sjeduje duboku vjeru u mo razuma i znanja. On je aristokrata duha.18
Intelektualci se danas regrutiraju najvie putem kola (visokih). Sto se
tie porijekla, potjeu iz svih slojeva puanstva, a najvie iz tzv. viih
i srednjih klasa (nekada su poticali iskljuivo iz povlatenih), je r one
najnie ne mogu svojim potomcima osigurati kolovanje. Sami pak
(jo) nisu klasa. Uivaju vie osobni nego statusni ugled, premda i kao
stale stalno rastu na cijeni.
S V O J S T V A IN T E L E K T U A L A C A
Kako smo m ogli vidjeti iz definicije, intelektualac je b i t n o
oznaen
dvjem a odrednicama: 1. svojom visokom izobraenou, 2. svojim inte
lektualnim stvaralatvom, odnosno promicanjem duhovnih vrednota.
N jega peku vitalni problemi ovjeanstva i on se trudi da ih rijei
svojim intelektualnim naporima. Za intelektualca nije presudno kolsko
obrazovanje, koliina znanja, a tako ni poloaj ni vlast koju uiva u
drutvu. Za njega je bitno njegovo umno i moralno zalaganje. Intelekt
je glavni kriterij vrednovanja i glavno orue rada.
Intelektualac je dakle ovjek koji se redovito, iskreno i poteno slui
svojim intelektom. To je uman ovjek (intelligens, intellectualis) i umni
radnik, mislilac koji eli postati mudrac. U svom se djelovanju najvie
slui intelektom, ali je otvoren svim duevnim aktivnostima (uvstva,
vjera, iskustvo, potsvijest). U tom je smislu integralan i svestran ovjek.
Upravo kao takav najvie je usmjeren na rjeavanje problema ljudskog
ivota, otkrivanje smisla opstanka ,i kozmikih tajna te stvaranje kul
turnih dobara. Drugo je pitanje u koje zasad i ovdje ne moemo
ulaziti da li ovjek uope moe ikada rijeiti zagonetke smisla i
postojanja samo uz pomo svoga uma. Kako razum (lumen rationis) nije
dovoljan za rjeenje svih iproblema, prisiljeni smo traiti pomo i u
svjetlu vjere (lumen fidei).
Prema tome ima Sertillanges pravo kad pie da je intelektualcu um ni
rad ivotno zvanje.10 Intelektualni ivot je zapravo p o z i v , a ne samo
neko zanimanje ili profesija. Poziv kojega duboko u svojoj nutrini

17 L. Kolakowski, Intelektualci protiv intelekta. Kultura, Beograd 1982.

18 Ovdje se moe postaviti posebno pitanje: a to je s tzv. tehnikom inteli
gencijom (sic)? Poto moramo biti kratki, citirat u ono to sam ve napi
sao o tome: O n a ima malo filozofske i humanistike kulture, u njoj prevla
davaju inenjeri i razni strunjaci praktine orijentacije (tehniari, fiziari,
kemiari, energetiari, elektroniari, kibernetiari, biolozi i si.) bez klasine
naobrazbe i smisla za sintezu. Po svojoj struci oni stoje daleko od religioznih
problema, s tehnokratskim mentalitetom. Pozitivisti su i empiriari koje zani
ma opipljiva stvarnost, materija, energija, tehnologija i praktine primjene
nauke uope. Oni sve moraju dohvatiti instrumentima, izmjeriti aparatima,
provjeriti experimentima i dokazati matematskim formulama. Stoga vjeru
i metafiziku osjeaju kao neto strano, nebulozrio i neriauno. To su poteni,
jasni i realistiki duhovi, koji misle exaktno, vole iste raune, empirika
m jerila i ekipni nain rada. Cijene uspjeh, novac, standard, comfort. Na
svijet sve vie prelazi u ruke tehnokrata (2. Bezi, Pastoralna sluba. II. izd

337

osjea svaki intelektualac kao svoj raison detre. Poziv kojeg mu upuuje
itav ljudski rod koji se koprca u tjeskobi zbog existencijalnih muka
kojim a je pogoen. Poziv to mu ga upuuje itava povijest ovjean
stva poevi od prvih mitologa, astrologa, maga, teologa i filozofa. Existencijalni, filozofski, smisaoni, religiozni i moralni problemi bili su i
ostali glavna preokupacija svih intelektualnih narataja. Dok ti problem i
ne budu rijeeni (ako mogu biti?) ovjeanstvo e uvijek trebati intelek
tualaca. Oni su pozvani da mu na tom mukotrpnom putu budu pred
vodnici (opinion workers i opinion leaders).
Na planet treba intelektualaca. Bez njih bi postao najprije zooloki vrt,
a poslije ni to, ve arheoloki muzej bez posjetilaca, pusto i pustinja.
Korist koju Zem lja ima od njih opravdava njihov poziv i prua im
nutarnju snagu da ustraju u svome zvanju. Ono to pedagozi kau za
mlade, tj. da ona mora imati svi jest svoje vlastite vrij ednosti i potrebnosti
(the need to be neede),20 to isto vai i za intelektualce. A k o se p ri
znaje, prihvaa i potuje njihov intelektualni poziv, oni e biti moralno
prisiljeni da ispune svoje poslanje.
U skladu s njihovim pozivom moemo kod intelektualaca upozoriti na
etiri glavne tenje:

vjernost Duhu iji su oni vjesnici i nosioci,

ljubav prema Istini iji su zastupnici,
enja prema Dobru koje je brat Istine,
aktivno promicanje intelektualnih vrednota.

Kako je oevidno, zbog tih idealnih odrednica intelektualci moraju

posjedovati odreene intelektualne i moralne odlike:
duhovnost, radoznalost, kontemplativnost, budnost duha, mudrost.
istinoljubivost, objektivnost, potivanje injenica, kvalitetno znanje,
etiku svijest, odgovornost, slobodoljubivost, potenje, hrabrost, altru
izam, discipliniranost, kritinost,
koncentraciju, radinost, kreativnost, nauni rad, pravilnu upotrebu
vremena, itd.
Tako izgleda idealna slika intelektualca. Onakva kakav bi trebao biti.
Naalost, ni intelektualci nisu svi kakvi bi trebali biti. Poznati su nam
i neki negativci meu njim a (Aretino, Macchiavelli, Voltaire, Lukacz,
Ehrenburg, Althusser). Neki nisu bili svjedoci duha ve praktini materijalisti. Nisu se borili za istinu ve su sluili vlastodrcima. Nisu
gledali ope dobro nego vlastito. U svojoj su servilnosti dopustili da im
politiari budu arbitri istine i morala. Tamo gdje su prigrabile vlast
ideologija (reim) i ekonomija (novac) nema mjesta za pravog intelektu

Zagreb 1985, st. 197 8). Njihova intelektualnost trpi od dvije uskoe: 1.
iskljuiva specijalizacija, 2. preteno tehniki i utilitaristiki nain razmi
ljanja. One meu njima koji su sposobni razmiljati filozofski te posjeduju
ope obrazovanje moemo, dakako, smatrati pravim intelektualcima.
19 A. D. Sertillanges, Intelektualac. Istina, Zagreb 1942, str. 1.
20 M. V. i T. Goertzel, Three Hundreds Eminent Personalities. Jossey-Bass
Publ. San Francisco 1978, str. 59.

338

alca.21 Uz one intelektualce koji su ruili kraljevstva i podizali revolucije

bilo je i onih koji su sluili tiranima.
Osim osobnih postoje i mane kojima su intelektualci na neki nain kolek
tivno skloni: samouvjerenost, oholost, fanatizam, staleka izolacija, po
vlaten status, elitizam i si. Intelektualcima p rijete opasnosti kao to su
intelektualizam, racionalizam, prosvjetiteljstvo i scijentizam, zatim sklo
nost prema ideologizaciji.22 Na znanstvenom ih polju ekaju zamke spe
cijalizacije (njemaki studenti su g. 1968. svoje profesore nazivali Fachi
dioten!)23 i kibernetizma (opasno je ve samo ime koje su dali robotima
umjetni m ozak ).24
Pored svojstava koja moemo smatrati bitnim za svakog intelektualca,
mogu se ustanoviti i ona koja su samo integrativna i znaajna za njih.
To su, ve spomenuti, visoki stupanj inteligencije, nadarenost, akademska
kolska sprema (premda intelektualac nije diplom irani lajavac, kako
bi rekao E. Morin), kritiki stav prema drutvenoj stvarnosti i javno
djelovanje (iako, gledajui psiholoki prema Sprangeru, intelektualac
spada meu teoretske tipove). Sva ostala nebitna svojstva moemo sma
trati sporednima.
Saeto reeno: intelektualac je onaj misaoni ovjek kojeg peku intelek
tualni problemi ovjeanstva. Kao aristokrata duha on je god-like in
tellect (Gh. Darwin, Porijeklo ovjeka, pogl. IV5). On ivi i djeluje
u magnetskom polju inteligencije, koju ne samo da obrazuje i kulti
vira, ve se i njome stalno slui.
U L O G A IN T E L E K T U A L C A
Ve smo m ogli zakljuiti da je temeljna m isija intelektualca biti
svjedok istine i duha. N jegovi su ideali istina i duh, on se nalazi u
njihovoj slubi. Samo ti ideali daju smisao i opravdanje intelektualevoj
existenciji. On je na suvremeni nain, prema rijeim a Schoecka: das
skularisierte Gegenstck zu den Mnchen.2-5

21 Prof. Letica tvrdi da su intelektualci kao drutvena skupina nekritiki

pristajali uz ideologijski konstatiranu utopijsku ortodoksiju o opoj, svjetskoj
(!) superiornosti tzv. samoupravnog modela (Sedam dana, 10. X. 1987). Matvejevi pak priznaje da se u Hrvatskoj uti vie nego se m ora (Danas, 8. IX.
1987).
22 Intelektualac je novi mitski junak naeg doba, prorok novih Edena, pjesnik
starih A rkadija i otkriva nepoznatih Eldorada. Poznate su nam ideologije
nove ljevice, nove desnice i kritike teorije (Marcuse).
23 Sama specijalizacija ne ini intelektualca. Pouna je stara .Budina pria:
Kralj Benaresa okupio slijepce i trai da mu opiu slona. Prvi je slijepac
opipao slonovu nogu te je izjavio: slon je stablo. Drugi je dohvatio rep i
rekao: slon je etka. Trei je napipao uho i kazao: slon je koljka, a etvrti
surlu pa zakljuio: slon je golema zmijurina.
M E. Fromm pie o pogibelji kibernetizma u svojoj Anatomiji ljudske destruk
tivnosti, sv. I, str. 166.
25 H. Schoeck, Kleines soziologisches Wrterbuch. Herder, Freiburg 1969,
str. 169.

339

Uloga svjedoka odreuje intelektualev status u drutvu.26 Prem da su,

kako smo ve spomenuli, po porijeklu veinom iz g o rn je g sloja dru
tva, u posljednje vrijem e srednji i nii slojevi produciraju sve vie
intelektualaca. Materijalno su to b o lje stojea grupa, premda su r ije t
ko bogatai. Iako su nekada m ogli ivjeti na selu (ladanjska gospoda),
danas tamo uope ne ive (osim pokojeg upnika, lijenika ili pensionera)
premda mnogi potjeu sa sela. Grad je danas njihovo boravite. A k a
demski obrazovani (koji put i uobraeni) uivaju velik ugled u drutvu,
uplivni su i potovani. Monici se bore za njihovu podrku pa ih esto
obasiplju povlasticama i obeanjima. Jedan se dio dade zavesti vlau
i poloajima (ulaze u sistem), drugi je dio u opoziciji prema vladajuem
reimu (protiv sistema), a trei dio ostaje politiki neutralan (izvan
sistema).
U svakom sluaju intelektualci su vii sloj, gospodski soj. Smatraju da bi
oni trebali biti upravljai drutva (Platon: vladavina filozofa), da vlast
pripada njima kao najuenijima, a neki za njom i otvoreno tee. A k o
nisu na vlasti, redovito su blizu vlasti. Ideoloki su veinom usmjereni
napredno (nedavno je bilo u m odi i lije v o ), moralno su liberalci
i slobodari, politiki demokrati (barem na rijei), a religiozno razliito
opredijeljeni. Posebna su grupa u drutvu, ali bez meusobne solidar
nosti. Kad su borci, nalaze se na svim frontama.
Bez straha da emo pogrijeiti moemo rei da su intelektualci ipak
najugledniji stale u nekoj zem lji.27 Taj presti nije uvijek spojen s mou
i bogatstvom,28 ali je tim vredniji. Po pravilu, novih m andarina ne
moe biti velik broj, premda neki sociolozi nekritiki trpaju u intelek
tualce sve diplomirane sveuilitarce,29 s ime se nikako ne mogu sloiti,
Kad smo ve na brojkama, valja rei da su intelektualci manje vitalni,
manje raaju i ive krae od ostalih slojeva populacije-30
Uza sav svoj veliki ugled, intelektualci znaju esto i sasvim zaslueno
privui na sebe i drutveni prezir.31 Pa i u svojoj vlastitoj sredini.
Tako P. Feuerabend nema ni najm anje povjerenja prema kolegema inte
lektualcima ni prema njihovoj znanosti. Po miljenju P. Lovera oni
danas igraju ulogu suvremene dvorske lude.32 Moramo smjerno prihva

26 K. Mannheim, Eseji o sociologiji kulture. Stvarnost, Zagreb 1980.

J. Ben-David, Uloga znanstvenika u drutvu. Skol. knjiga, Zagreb 1986.
27 B. H. Lvy, Eloge des inteile duels. Grasset, Paris 1987 (na tal. Elogio degli
intellettuali. Ed. Spirali, Milano 1987).
28 Prema nekim istraivanjima u jugoslavenskom su drutvu najmoniji poli
tiari, a najbogatiji privatni obrtnici, pjevai i sportai (Vjesnik, Zagreb, 1.
II. 1988, str. 9).
29 Tako prema procjenama prof. Letice u Jugoslaviji danas ivi i radi oko
750 do 800 tisua aktivnih intelektualaca pa ih nabraja prema zanimanjima.
Cifre su oito pretjerane.
30 Rektor najpoznatijeg kineskog sveuilita Ding Shishun veli: Intelektual
cima u Kini, iako, ih nitko vie ne dri devetom smrdljivom kategorijom, ni
sada ne cvatu ru e ... Meu dugovjenim Kinezima prosjene ivotne dobi
od 68 godina intelektualci u prosjeku ive krae 'punih 17 g o d in a ' (Vjesnik,
Zagreb 15. IV. 1988, str. 3).
31 .1. Benda, La trahison des clercs. Walter, Paris 1927.
32 M. Lever, Povijest dvorskih luda. G ZH , Zagreb 1986.

340

titi staru rije po kojoj -nema gluposti to je n ije izrekao neki filo zof.
ini se da je danas gluparenje povlastica intelektualaca. A ni njihov
moralni lik n ije uvijek ist. Na to nas upozoruje esto upotrebljavana
sintagma potena inteligencija (koja je dodue sve drugo nego nevina
kad se rabi u politikom argonu).
Upravo zbog delikatne uloge intelektualaca u drutvu (istinoljubivost,
kritinost, savjest ovjeanstva) njihova je djelatnost esto zazorna i
mrska, naroito monicima, komesarima i ayatolasima. Stoga je in d ex
njihova povijesna i aktualna sudbina .1 onaj crkveni i onaj dravni.
I ne samo index, ve i tamnice, logori i progoni. Glas proroka i mudraca
vazda je na smetnju i nikada se nije dopadao vladarima i nosiocima
establishementa. Popis progonjenih intelektualaca nepregledan je (Jeremija, Aristotel, Ciceron, Ovidije, Boetius, Abelard, Campanella, De Dominis, Galilei, Spinoza, Pellico, Dostojevski, Berdjajev, Gandi, Metro
vi, Kojgon, Frankl, Solenicin, Saharov itd.), a ni popis pobijenih nije
kratak (Sokrat, Arhimed, Seneca, Petrom je, Justin Filozof, HuSj Savo
narola, Morus, Bruno, Lavoisier, Edith S te in ...). Inkvizicije, naalost,
jo uvijek postoje, Torquemade ive i danas. Jedino, namjesto lomaa
pronaena su rafiniranija muila i sigurniji d okazi.
N i sami intelektualci nemaju jedinstvene stavove ni o sebi ni o svijetu.
Zastupaju sasvim oprena miljenja, polariziraju se u suprotnim tabo
rima. Oni su graditelji ideologija i mitova, a oni sami ih i rue, kako ree
E. Morin.33 N obel je izumio dinamit a poslije toga utemeljio nagradu za
mir. Intelektualci su i pravovjerci i krivovjerci. Oni su inkvizitori i oni
isti njihove rtve. Hedonisti su i sveci. Sposobni i za najbolje i za naj
gore.34 i v i su pijesak koji nikad ne stoji na mjestu.35
ivot intelektualca je ivot za istinu. Ili, kako drugi vole rei, ivot
za ideje (razum ije se: za istinite i pravedne ideje). Postoje naime pravi
i lani intelektualci, kako veli . unji. P r v i ive za ideje, a drugi
od ideja.36

A PRO POS DES IN TELLEC TU ELS

Resum e

A propos du phenomene des intellectuels lauteur fa it distinction entre

des termines les intellectuels et l intelligentia aussi bien qu entre
les vrais et les faux intellectuels. Un intellectuel est l'homme didees et
celui qui fa it avancer activement les valeurs intellectuelles, morales et
spirituelles. Le monde daujourdhui a grand besoin de la vocation et de
la mission des intelectuels. Ils nont pas un status social defini. L histoire et les temps presents connaissent pour les 'intellectuels pareillement
et des privileges et des persecutions. Leur tche est la vie pour la Verite.

33 E.
34 E.
35 E.
36 .

Morin, op. cit. 197.

Morin, ib.
Morin, Duh vremena. BIG Z, Beograd 1979.
unji, Cvetovi i tla, 253.

341