Sadraj

PRAVOPIS

1.

Pisanje velikog i malog slova

1.1.

Velikim slovom

1.2.

Malim poetnim slovom

1.3.

Pisanja rijei iz drugih jezika

10

2.

3.

Sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei

11

2.1.

Sloenice

11

2.2.

Polusloenice

11

Reenini i pravopisni znakovi

12

KRATICE

17

GLAS

18

1.

Fonetika i fonologija

18

1.1.

Glasovne promjene

19

1.2.

Podjela glasova

25

1.3.

Nastanak glasova

28

1.4.

Govorni organi

30

1.5.

Glasovi , , d i

31

1.6.

Naglasni sustav suvremenoga hrvatskog jezika

33

JEZINO IZRAAVANJE

35

RIJE

36

1.

Tvorba rijei

37

1.1.

Prefiksalna tvorba

40

1.2.

Sufiksalna tvorba

41

1.3.

Prefiksalno-sufiksalna tvorba

42

1.4.

Slaganje

42

1.5.

Srastanje

43

1.6.

Preobrazba

43

1.7.

Tvorba sloenih skraenica

44

VRSTE RIJEI

45

1.

Promjenjive

46

1.1.

Imenice

48

1.2.

Glagoli

50

Kondicional I

52

Kondicional II

53

Glagolski oblici

55

1.

Jednostavni glagolski oblici

56

1.1.

Infinitiv

56

1.2.

Imperativ

57

1.3.

Prezent

58

1.4.

Aorist

60

1.5.

Imperfekt

61

Sloeni glagolski oblici

62

1.1.

Perfekt

62

1.2.

Pluskvamperfekt

63

1.3.

Futur I

64

1.4.

Futur II

65

2.

2.

1.3.

Pridjevi

66

1.4.

Brojevi

68

1.5.

Zamjenice

69

Nepromjenjive

73

2.1.

Prilozi

73

2.2.

Prijedlozi

74

2.3.

Veznici

74

2.4.

Usklici

74
3

2.5.
3.

estice

74

Naglasnice i nenaglasnice

75

REENICA

76

1.

Reenice po sastavu

77

1.1.

Jednostavna

77

1.2.

Sloena

78

1.

Zavisno sloene reenice

78

1.1.

Predikatna reenica

79

1.2.

Subjektna reenica

79

1.3.

Objektna reenica

79

1.4.

Atributna reenica

80

1.5.

Prilone reenice

80

2.

2.

3.

Nezavisno sloene reenice

83

1.1.

Sastavne

83

1.2.

Rastavne

84

1.3.

Suprotne

85

1.4.

Iskljune (izuzetne)

85

1.5.

Zakljune

85

1.5.

Reenini niz

85

Dijelovi reenice (sluba rijei)

86

1.1.

Predikat

86

1.2.

Objekt

86

1.3.

Prilone oznake

87

1.4.

Subjekt

87

1.5.

Atribut

88

1.6.

Apozicija

88

Upravni i neupravni govor

89

RJENIK

90

1.

90

Leksem
4

2.

Sinonim

91

3.

Homonimi

91

4.

Antonimi

92

5.

Vremenska raslojenost jezika

93

6.

Leksik na prijelazu

93

7.

Podruna raslojenost jezika

94

8.

Funkcionalna raslojenost leksika

94

JEZIK - RAZVITAK

96

KNJIEVNOTEORIJSKI POJMOVI

105

PODJELA GLASOVA PO PROLASKU ZRANE STRUJE

109

Pravopis
-

Sustav odnosno skup pravila prema kojima se grafijski znakovi (slova) odreenoga jezika
biljee pri pisanju rijei i reenica

Pravopis moe biti: fonoloki, korijenski, etimoloki (morfoloki)

Osnovna obiljeja nekom pravopisu daje nain na koji se piu pojedine rijei s obzirom na
glasove koji ih sastavljaju, na njihove oblike i skupove rijei

Sadanji pravopis je FONOLOKO-MORFOLOKI

o FONOLOKI utemeljen je na glasovnom naelu, tj. trai da se isti fonem (glas) pie
uvijek istim znakom (slovom)
o KORIJENSKI pri pisanju pazi da se isti morfem uvijek pie istim slovima bez obzira
to se u razliitim glasovnim okolinama razliito izgovara (ne navode se glasovne
promjene)
Patka
razliito se izgovara i uje
patak
robski - ropski (glasovna promjena)

hrvatska - hrvacka
korijenski

fonoloki

kod kue kotkue

(nema glasovne promjene kod spojeva rijei)

korijenski

1.PISANJE VELIKOG I MALOG SLOVA

1.1. VELIKIM SLOVOM
-

piu se rijei zbog isticanja, poasti, dodatnog znaenja.

1.1.1. PRVA RIJE U REENICI

-

svaka nova reenica nosi novu misao i pie se velikim slovom

prva rije upravnog govora

Ne znam, slagao je Marko.
Puno vam hvala , kae Petar, stvarno ste mi puno pomogli.
Hvala! kae Petar.
nema zareza

Ako doete, kae Petar, pomoi ete mi.

-

ako je u oslovljavanju u pismu usklinik, sljedea reenica poinje VPS, ako je zarez
MS

1.1.2. RIJEI IZ POASTI

-

Ti, Vi, Tvoj, Va, Vi, Va ako se u pismu obraate jednoj osobi, tada se, iz
potovanja, pie VS
Potovani gospodine ravnatelju. Molim Vas

Nazivi poglavara drave, ako je bez vlastita imena, pie se VPS

Dolazi predsjednik Mesi.
Dolazi Predsjednik.
-

zanimanja malim slovom

Dolazi ministar.

Titule
Njegovo Visoanstvo, Njezina Ekselencija, Vaa Visosti
-

akademik, doktor MS
7

1.1.3. VLASTITA IMENA

o Jednolana

Imena

Imena ljudi prema pripadnosti narodu, kraju

(Pero, Marko, Aldo)

(Dalmatinka,

Kranin)

Imena boanstava i mitolokih bia

Imena ivotinja

Posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica (-ov, -ev, -in)

(Bog, Isus, Jahve, Kiklop)

(Bambi, Pluton)

(Mato Matoev, Gustav Gustavov, Aldo Aldov)

Prezimena (Horvat, Baldani, Brli Maurani)

Nadimci

Imena naseljenih mjesta

Imena drava

Imena kontinenata

Imena proizvoda

(Miko, Kiki, Miki, Ambi)

(Zagreb, Osijek)

(Slovenija)
(Europa, Azija, Afrika)
(Vegeta)

o Vielana

svi se lanovi vielanih imena (osim veznika i prijedloga) piu VPS kod:

Osobna imena ljudi i boanstava

(Petar Kreimir etvrti,

Blaena Djevica Marija)

Naseljena mjesta (Slavonski Brod, Hum na Sutli)

Imena drava (Sjedinjene Amerike Drave, Austro - Ugarska,

Republika Hrvatska)

Imena kontinenata (Sjeverna i Juna Amerika)

u svim ostalim sluajevima se VPS pie samo prvi lan, a od ostalih

lanova samo onaj koji je i sam vlastito ime, tj. koji bi se i izvan naziva
(samostalno) pisao VPS

Imena ulica (Ulica kralja Tomislava, Frankopanska ulica, Ulica

kralja Petra Kreimira IV.)

Imena naselja (Cvjetno naselje)

8

Imena trgova (Trg bana Josipa Jelaia, Mauraniev trg)

Imena upanija (Zagrebaka upanija, Sisako moslavaka

upanija)

Imena gradskih naselja (Autocesta Zagreb-Split)

Imena krajeva (Zagorje, Hrvatsko zagorje, Dalmatinska zagora,

Istra, Dalmacija)

Imena voda (Sava, Jadransko more, Plitvika jezera)

Imena planina

(Bjelolasica, Velebit, Moslavaka gora,

Zagrebaka gora)

Imena nizina (Panonska nizina)

Imena polja (Lonjsko polje)

Imena blagdana (Nova godina, Blagdan blaene djevice Marije)

Imena

ustanova,

organizacija,

udruga

(Ministarstvo

pravosua, Gradska knjinica, Sveuilina knjinica, Vinogradska

bolnica, Udruga branitelja iz Domovinskog rata, Osnovna kola
Ivana Gorana Kovaia, Uiteljaska akademija (ili Akademija
ako se zna koja je))

Imena knjiga

(Prie iz davnina, udnovate zgode egrta

Hlapia)

Imena filmova

(Na rubu zakona, Mala sirena, Petar Pan,

Zvjezdane staze)

Imena novina (Jutarnji list, Veernji list, Globus, Glorija)

Imena nebeskih tijela (Mars, Pluton, Uran, Neptun, Mlijena

staza)

1.2.

MALIM POETNIM SLOVOM PIU SE :

o zanimanja, titule uz ime (kralj Zvonimir)
o nazivi drutvenih pokreta, povijesnih dogaaja i razdoblja (opi su pojmovi) i
umjetnikih epoha (ilirizam, humanizam, srednji vijek, devetnaesto stoljee, renesansa,
romantizam)
-

ako se drutveni pokreti obiljeavaju vremenski piu se VPS (Prvi svjetski

rat, Seljaka buna)
1945. zavrio je Drugi svjetski rat.
9

esto sam mislio na drugi svjetski rat.

o nazivi pripadnika pokreta, uenja, stranaka, klubova (ilirac, franjevac, dinamovac,
hadezeovac)
o nazivi vjera (islam, kranstvo, budizam, katolianstvo)
o nazivi ivotinjskih pasmina (bernardinac, koker)
o odnosni pridjevi na -ski, -ki,-ki, -ki izvedeni od zemljopisnih imena i imena
stanovnika (hrvatski, paki, gospiki)
o osobna imena u slubi opih imenica (najee mjerne jedinice i proizvodi) (amper,
ford, mercedes)

1.3. PISANJA RIJEI IZ DRUGIH JEZIKA

PRILAGODBA POSUENICA posuenice se prilagoavaju hrvatskom jeziku na
grafijskoj, pravopisnoj, fonolokoj, morfolokoj, semantikoj razini
RIJEI STRANOG PODRIJETLA

STRANE RIJEI

POSUENICE

(cool)
TUICE

PRILAGOENICE

USVOJENICE

(bajt)

(referencija)

(eer)

Posuenice se s obzirom na uklopljenost u hrvatski jezini sustav dijele na:

o TUICE posuenice koje su pravopisno prilagoene hrvatskom glasovnom
sustavu, ali sadravaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrvatskom
jeziku (bicikl, fajl, lift, sak, bife, roza, drap, lila)
o PRILAGOENICE posuenice koje su naglasno, glasovno i sklonidbeno
prilagoene hrvatskom jeziku (bit, centar, ip, kursor, printer, sida)
10

o USVOJENICE rijei koje su tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da se ne

razlikuju od izvornih hrvatskih rijei (eer, lopta, krevet, unka, odlian,
aktuelan, ofenziva)
Tea Teji, Mario Mariju, Andre Andreju

2.SASTAVLJENO I RASTAVLJENO
PISANJE RIJEI
Pogledat u te u oi.

Pogledat u te uoi

Svaka rije se pie odvojeno

Spajanje je dozvoljeno samo ako dobijemo novo znaenje
To sam rijeio usput.

To sam naao uz put.

2.1.SLOENICE
2.2.POLUSLOENICE
Piu se sa spojnicom ()

autocesta
aero, auto, eko

rak-rana

(rak-rane)

uvijek se piu zajedno

ne sklanja se

aeromiting
autokola
svaka

kemoboja

rije

sadrava

svoj

naglasak
Internet-stranica

(ili

internetska stranica uvijek je

bolje

zamijeniti

izrazom!!!)

11

ovim

3.REENINI I PRAVOPISNI
ZNAKOVI

REENINI - slue za rastavljanje teksta reenice i njezinih dijelova (zadatak im je

ponajprije u tome da se zna kako napisano treba razumjeti)
., ?, !, , ,, ;, :, -(crtica,) (spojnica), '(polunavodnici)

PRAVOPISNI - slue za razumijevanje kako to treba proitati

., ,, - (crtica), (spojnica)

3.1. TOKA (.)

o kao reenini znak
stavlja se na kraju reenice
Marko ide u umu.
o kao pravopisni znak
upotrebljavamo pri pisanju kratica

npr. , tj. , itd.

pri pisanju inicijala imena i prezimena

pri pisanju rednih brojeva i godina

Pavao Pavlii

prvi 1., sedmi 7., 1999., 2005.,

2005./2006., 5.-6.

3.2. ZAREZ (,)

o kao reenini znak
upotrebljavamo ga pri nizanju
Mama je kupila groe, jabuke, kruke i ljive.
odjeljuje dijelove koji se niu
12

P.P.

o suprotne reenice

nema zareza

kada se veznik nego nadovezuje na komparativ

Jesi li danas pametniji nego juer.

Ispred nego i ve kada u prvoj reenici dolazi Ne samo

Ne samo da je lijep i pametan nego i ..

o zakljune reenice

U autu sam, a mama je u duanu. (U autu sam.

Mama je u duanu.)
o iskljune reenice
nominativ i vokativ su neovisni padei i mogu funkcionirati kao samostalna
reenica
atribut i apozicija se ne odvajaju zarezom, osim
Mato Lovrak, hrvatski knjievnik (inverzija)
Osim u reenicama koje imaju veznike i, pa, te, ni, niti, ili.
Uit u ili u dobiti jedan.
o kao pravopisni znak
glavni brojevi od decimalnih jedinica 8, 25 min

3.3. TROTOJE ()
o njime oznaavamo izostavljanje dijela teksta, prekid nabrajanja, isprekidan govor
(stanke u govoru), nezavrenost misli
Bilo je to moje prvo bjegunstvo te vrsti ()
Slavonac ljubi tu svoju hrastovu umu nadasve;
Bio sam u: Zagrebu, Osijeku, Puli

13

3.4. CRTICA (-)

o kao reenini znak

odjeljuje umetnute dijelove reenice

Vidi majka - sve kroz suze - da joj je sin blijed i nesretan.

oznauje upravni govor i zamjenjuje navodnike

to ima? - upita Marko.

- to ima? - upita Marko.

oznauje due stanke ili izostavljeni tekst

ekam, ekam - a on se ne pojavljuje.

o kao pravopisni znak

zamjenjuje prijedlog DO izmeu brojeva

Ljetovat u na moru 10 - 15 dana. (Ljetovat u na moru od 10 do 15 dana.)
Ivan Maurani (1814. - 1890.) veliki je hrvatski pjesnik.

oznauje udaljenost izmeu mjesta, tj. Odreuje smjer kretanja

Udaljenost Zagreb - Varadin iznosi 70 km.

odjeljuje dva udruena naziva ili imena

Utakmica Dinamo - Hajduk
Izalo je etvrto izdanje Hrvatskoga pravopisa Babi - Finka - Mogu.

3.5. TOKA SA ZAREZOM (;)

o neto izrazitije od zareza odjeljuje jedan dio teksta od drugoga
Gdje kojega Sunce oborilo, tu se pod njim i glib otvorio; u glib pada, a glib se
otvara; gdje je stajao, tu mu grob nastao.
o upotrebljava se u nabrajanju reenica ili reeninih dijelova koji poinju malim
slovom
o Glagolski oblici:
14

vremena: prezent, perfekt, imperfekt, aorist, pluskvamperfekt, futur prvi, futur

drugi

naini: ..

3.6. IZOSTAVNIK ILI APOSTROF (')

o zamjenjuje izostavljeno slovo u rijei
Al' tuna
ta se ima vie re'

3.7. ZAGRADA ( ( ), < >, [ ], { } )

o kao reenini znak

odjeljuje od ostaloga teksta dio koji je manje vaan

Hrvatski narod to smo svi mi. (M. Krlea)

o kao pravopisni znak

slui kao skraeno oznaivanje dvostrukih likova rijei i oblika reenica

crk(a)va crkava
s(a) = s i sa

3.8. NAVODNICI ( , )
o oznauju upravni govor i navode (doslovno navoenje neijih rijei)
Rekao je: Ima Hrvoje jo jedan.

objanjenje

upravni govor

o Umjesto navodnicima, u tiskanom tekstu upravni govor oznauje se uglavnom crticom.

Rekao je: - Ima Hrvoje jo jedan.
Posjetili smo Kobilju glavu. Postili smo restoran Kobilja glava.

15

3.9. UPITNIK (?)

o stavljamo ga na kraju upitne reenice
Kada si iao na put? Zato?

3.10.USKLINIK (!)
o stavljamo ga na kraju uskline reenice
Mama, nemoj me tui! Pazi! Nemoj!
o koristi se u imperativu i optativu

3.11.SPOJNICA ()
Zagreb, ena, 50godinjica, 50ih (u tiskanom obliku piu se bez razmaka!!!)

PLEONAZMI

djeji kinderbet

oko 50ak

16

Kratice
o PRIGODNE koje mi piemo, kako elimo
o STALNE

Obine piu se malim poetnim slovom i sa tokom na kraju

t., g., v., o. g., m. r., i dr., npr., itd., tj., jd. (jednina), mn., g. ili gosp.
kod ga i gica nema toke

Sloene (sastavljene)
Osnovna kola Jure Katelana

O Jure Katelana

Hrvatsko narodno kazalite

HNK

Hrvatska televizija

HTV

Narodni magazin

(HTVa)

Nama (normalna deklinacija)

PAZI!!!!
Inicijali imena ljudi
Aldo Baldani

A. B.

PIU SE S TOKOM

o Od kratica razlikujemo znakove!!!!! To su meunarodno prihvaene oznake mjernih

jedinica, kemijskih elemenata, novanih jedinica, imena drava, strana svijeta, strunih
termina i slini znakovi. itaju se kao puna rije.

17

m metar, kg kilogram, A amper, EUR euro, HRK hrvatska kuna, CH vicarska, S

subjekt, N - sjever

Glas
o hrvatski jezik ima 32 glasa a, b, c, , , d, d, , e, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, , t, u,
v, z, , te glasove i e
o slogotvorno nosi naglasak (prst, krv)
o e (jat) - cvijet (cvit, cvet) jednoslona rije
-

svijet

o Jednoslovi su: a, b, c, , , d, , e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, r, s, , t, u , v, z,
o Dvoslovi su: d, lj, nj. (piu se uz pomo dvaju slova za jedan glas)
o SLOVO je pisani znak za glas. (slovo piemo, glas izgovaramo) P-r-i--a-t-i

1.

FONETIKA I FONOLOGIJA

o Znanstvene discipline koje se bave glasom

FONETIKA artikulacijsko-akustina svojstva (izgovor i kako zvue)

FONOLOGIJA kako ti glasovi funkcioniraju u pismu, govoru

o FONEMI najmanje jezine jedinice koje nemaju svoje znaenje, ali imaju razlikovnu
ulogu
v |u |k

p| u |k

fonem
18

m |u |k

1.1. GLASOVNE PROMJENE

1.1.1.

JOTACIJA - Jotacija je stapanje nenepanika s glasom j u nepanik.

grana (a) + je = granje

nepalatali

palatal

c+j>

klicati-kliem (klic+jem)

d+j>

mlad>mla

(mlad+ji)

g+j>

blag-blai

(blag+ji)

h+j>

tih - tii

(tih +ji);

k+j>

jak-jai

(jak+ji)

l+j>lj

sol-solju

(sol+ju)

n+j>nj tanak- tanji

(tan+ji)

s+j>

pisati- piem

(pis+jem)

t+j>

smrt-smru

(smrt+ju)

z+j>

brz-bri

(brz+ji)

palub+je = palublje
1.1.2. SIBIRALIZACIJA
k, g, h ispred i u c, z, s

majka majci
19

l
lj

n
nj

mahati-maem (mah+jem)

o Ako imamo p, b, m, v, f + j = l (epentetsko)

grm + je = grmlje

o Sibilarizacija je glasovna promjena pri kojoj se jedrenici k, g, h, u nekim

oblicima rijei ispred i mijenjaju sa c,z,s (sibilanti).
k, g, h + i > c, z, s
(majka - majci, junak - junaci, krag - krazi, peci, teci, lezi, zapuh - zapusi)
Lika Lici
Amerika Americi
ODSTUPANJE kod etnika!!!!
Splianka Splianki
Zagrepanka Zagrepanki
zeko zeke (G)

1.1.3. PALATALIZACIJA
o Glasovna promjena u kojoj se jedrenici k, g, h ispred e, i ili nepostojanog a u
nekim oblicima rijei mijenjaju s palatalima ,,.
o Ponekad se palatalizira i c ispred samoglasnika e i i.
k, g, h u , ,
(junak - junae, duh - due, mjesec - mjesee, ptica - ptiica, zec zee, rekoh - ree, rak - rai)

1.1.4. NEPOSTOJANO a
o Neke rijei izmeu dva krajnja suglasnika imaju samoglasnik a koji ne dolazi
u svim oblicima te rijei pa se takvo a naziva nepostojano a.
(momak - momka - momaka, daska - dasaka, sestra - sestara, dobar - dobri,
sitan - sitni, topao - topli, nikakav - nikakvi, radostan - radosni)

1.1.5. NEPOSTOJANO e
o Neka kajkavska mjesna imena i prezimena izmeu dva zadnja suglasnika
imaju samoglasnik e koji postoji samo u nekim oblicima iste rijei pa se takvo
e zove

20

(Belec - Belca, akovec - akovca, Vrabec - Vrapca, Vrbovec - Vrbovca,

Tuhelj - Tuhlja, Ivanec - Ivanca). Ako se ustalilo u jezinoj praksi moe biti
i postojano kao na pr. Maek-Maeka, Zebec-Zebeca.
1.1.6.

UMETNUTO l
o ako je na kraju osnove b, p, m, v
glup + ji = gluplji

gib + ji = giblji

iv + ji = ivlji (kod jotacije)

1.1.7. ZAMJENA l > o

o Vokalizacija je zamjenjivanje l sa o na kraju sloga i na kraju rijei.
(itao-itala, mislilac-mislioca, aneo-anela, seoba-seliti)

Glagolski pridjevi

Imenice m. roda u N jednine

inil+o = inio
donosilac
N donosilac

donosioci

G donosioca

donosilaca

D donosiocu

1.1.8. EPENTEZA
o Epenteza je pojava kada se izmeu usnenih suglasnika b, p, m, v i glasa j
umee suglasnik l koji se onda s glasom j stapa u lj. Ovako umetnuto l zove se
epentetsko l, a cijela promjena se zapravo smatra jotacijom.
grob+je > groblje, glup+ji> gluplji, grm+je> grmlje, zdrav+je>
zdravlje

1.1.9. NAVEZAK (pokretni samoglasnik)

o ne mijenja znaenje rijei, moe i ne mora biti (genitiv, dativ i lokativ) a, u, e
studenog studenoga
njim njime
hrvatskog hrvatskoga
navezak se ne mora pisati !!!!

21

o OBAVEZNO PISANJE NAVESKA

prijedlozi s i sa

sa etkom

k i ka

k meni

prijedlozi nad, pod, uz ispred zamjenikih enklitika njoj, joj, njega, nj,

sa mnom

ka gradu, ka klupi

mene
nada nj

uza se

prijedlog koji zavrava na d

nada mnom, poda mnom

1.1.10. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO ZVUNOSTI

o Kada se nau dva suglasnika razliita po zvunosti jedan pokraj drugoga,
radi lakeg izgovora izjednauju se tako da oba postaju ili zvuni (z) ili
bezvuni (b).
Z + B = BB
B + Z= ZZ

Ako se zajedno nau dva umnika od kojih je prvi zvuan, a drugi

bezvuan, prvi se umnik zamjenjuje sa svojim bezvunim parnjakom

vrabac> vrabca> vrapca

b>p

gladak>gladka>glatka

d>t

drugi>drugiji>drukiji

g>k

teak > teka > teka

>

zb>bb

Ako se zajedno nau dva umnika od kojih je prvi bezvuan, a drugi

zvuan, prvi se zamjenjuje sa svojim zvunim parnjakom.
svat > svatba > svadba

t>d

svjedoiti > svjedoba > svjedodba

ZVUNI
BEZVUN
I

bz>zz

>d

bezvunici (+ f, h, )

22

Patkica se ee.

1.1.11. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE

o Po mjestu tvorbe jednae se suglasnici s, z, h, n i to po sljedeim pravilima:

glas s ispred glasova , lj, nj zamjenjuje se sa

bijesan > bjesnji > bjenji
nositi > nosnja > nonja

glas z ispred glasova , d, lj, nj zamjenjuje se sa

kazniti > kaznjiv > kanjiv
paziti > paznja > panja

kad se glas n nae pred glasovima b ili p zamjenjuje se glasom m

stanbeni > stambeni
prehranben > prehramben
zelenba > zelemba
suglasnik n kojim zavrava prefiks ili prvi lan sloenice ne
zamjenjuje se sa m

jedan + put jedanput

kad se glas s, z, h nae ispred , , , (palatala) palatati

mjei, orah + i =orai, trbui

1.1.12. PRIJEGLAS
o zamjenjivanje samoglasnika o iza palatala, t, d
, , d, , , , lj, nj, t, d + o = e
mu + o = muem
23

hrut + o = hrutem

ODSTUPANJA

Sloenice sa spojnikom o
Srednjonepani, srednjovjekovni, srednjokolski

Instrumental jednine

Imenica m. r. koja se sastoji od 1 ili 2 sloga, a u slogu

imaju samoglasnik e
Be Beom

pade padeom

. rod
velja veljom

kupelja kupeljom

posuenice
bed bedom

imid imidom

1.1.13. ALTERNACIJA IJE/ JE

o pravila o kraenju i duljenju korijenskog sloga

Korijenski se slog krati:

u mnoinskim oblicima jednoslonih imenica mukog roda (svijet svjetovi, brijeg - brjegovi, ali se pie lijek - lijekovi, brijest -brijestovi)

u imenica s nejednakim brojem slogova (vrijeme - vremena - vrjemena,

tijelo - tjelesa, dijete - djeteta)

u oblicima s tri uzastopna duga sloga (pripovijetka - pripovjedaka,

popijevka - popjevaka)

u komparativu i superlativu pridjeva (lijep - ljepi, vrijedan -vrjedniji,

trijezan - trjezniji, bijedan - bjedniji)

u prednaglasnom poloaju (bijel - bjelina, cijel - cjelovit)

u imenica i pridjeva izvedenih iz glagola (lijepiti - ljepilo - ljepljiv,

rijeiti - rjeiv, dijeliti - djelidba, odijeliti - odjel)

24

u zbirnim imenicama na -ad (zvijer - zvjerad, drijebe - drjebad ili

drebad)

u izvedenicama na -ar, -ak (cvijee - cvjear, lijevi - ljevak)

u deminutiva na -i, -i, -ica, -ica (mijeh - mjei, korijen -korjeni,

zvijezda - zvjezdica, cijev - cjevica)

u augmentativa (cijev - cjevina, mijeh - mjeina, svijet - svjetina)

u pridjeva na -ast, -at, -it (cijev - cjevast, bijel - bjelkast, rije - rjeit)

u sloenim pridjevima (dug + vijek > dugovjek, skupe cijene >

skupocjen)

o Korijenski se slog ne krati:

u dugoj mnoini imenica (brijest > brijestovi)

u glagola izvedenih iz imenica i pridjeva (lijek > lijeiti, grijeh >

grijeiti, snijeg > snijeiti)

u zbirnih imenica na -je (cvijet > cvijee, trijeska > trijee)

u imenica na -ost izvedenih iz pridjeva (lijen > lijenost, cijel > cijelost,
vrijedan > vrijednost)

u deminutiva na -ce, -ak, -ka (odijelo > odijelce, drijelo > drijelce,
grijeh > grijeak)

u posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in (pijetao > pijetlov, slijepac >
slijepev, zvijezda > zvijezdin)

u glagolskom pridjevu trpnom -en (povrijediti > povrijeen)

o Do duljenja skupa -je dolazi:

pri promjeni glagolskog vida (nasjei > nasijecati, dogorjeti >

dogorijevati)

prefiks pre- pri izvoenju imenica iz glagola prelazi u prije- (prepisati

> prijepis, prelaziti > prijelaz, predloiti > prijedlog)

1.2. PODJELA GLASOVA

o Pri stvaranju glasova govorni su organi u razliitim poloajima, a zranoj struji koja
izlazi iz plua. Prolaz je otvoren ili zatvoren (djelomino ili potpuno).
25

o Prema tome se glasovi dijele na:

otvornike (prolaz je zranoj struji slobodan od plua do usne upljine)

zatvornike (prolaz je zranoj struji djelomino ili potpuno zatvoren)

1.2.1. OTVORNICI (samoglasnici, vokali)

o Nastaju tako da zrana struja slobodno prolazi

izmeu govornih organa, a

glasnice pri tome trepere stvarajui ton. Konano oblikovanje glasa ovisi o
poloaju jezika u usnoj upljini i nainu oblikovanja usnenog otvora.
o Otvornici su:

jednostavni (monofoni)

sloeni

a, e, i, o, u

(dvoglasi, diftonzi) ie

o Po mjestu tvorbe dijele se na:

prednje (i, e)

srednji

stranji (o, u)

(a)

o Po nainu tvorbe na:

visoke (najzatvorenije)

i, u

srednje

e, o

niski (najotvoreniji)

VISOKI
SREDNJI
NISKI

PREDNJI
i
e

SREDNJI

1.2.2. ZATVORNICI (suglasnici, konsonanti)

26

STRANJI
u
o

o Zatvornici nastaju tako da govorni organi zatvaraju prolaz zranoj struji i to

potpuno ili djelomino. Dijele se ovisno o: mjestu tvorbe, nainu tvorbe i
treperenju glasnica.
o Zatvornici su:

zvonanici (poluotvornici, sonanti) nastaju tako da se pribliavanjem ili

ak dodirivanjem nekih govornih organa zranoj struji suzi i djelomino
zatvori prolaz, a pri njihovoj tvorbi glasnice trepere. Zbog malog zatvora
ti glasovi su ujni, zvonki. (j, l, lj, m, n, nj, r,v)

umnici nastaju tako da se dodirivanjem govornih organa zranoj struji

potpuno zatvori prolaz ili se ostavi tjesnac (prolaz) kroz koji se zrana
struja tare. (b, d, g, p, t, k, s, , z, , f, h, c, , , d, )

o Po mjestu tvorbe zatvornike dijelimo na:

Usnenici (labijali)

dvousneni (bilabijalni) - p, b, m (obje usne meusobnim

dodirom oblikuju glas)

zubnousneni (labiodentalni) - f, v (glas se oblikuju dodirom

donje usne i gornjih zubi)

Zubno-desniki (dentali)

zubnici (dentali) - t, d, n, c, z, s (nastaju tako da vrh jezika

dodiruje samo zube)

desnici (alveolari) - r, l (vrh jezika dodiruje desni i oblikuje glas)

Nepanici (tvrdonepanici, palatali)

prednepanici - , d, , (jezik istovremeno dodiruje desni i

tvrdo nepce)

pravi nepanici - , , nj, lj, j (jezik dodiruje samo tvrdo nepce)

Jedrenici (mekonepanici, velari) - k, g, h (djelomini ili potpuni dodir

jezika i mekog nepca)

27

o Prema nainu tvorbe zatvornike dijelimo na :

Zvonanici se prema nainu tvorbe dijele na:

nosne (nazalne) - m, n, nj (nastaju tako to zrana struja slobodno

prolazi kroz nos jer joj jezik blokira put u usnu upljinu)

usnene - v, j, l, lj, r
1. protonike (likvide) - r,l, lj
- bonici (laterali)

2. priblinike - j, v

- l, lj

- treptajnik (vibrant) - r

1.3.NASTANAK GLASOVA
o Bonici (l, lj) nastaju tako to jezik dodiruje svod usne upljine, a sa strane ostaje otvor
kroz koji protjee zrana struja. Pri tvorbi treptajnika (r) vrh jezika nekoliko puta trepne
pri dodiru desni. Pri izgovoru glasa j prednji se dio jezika podie prema nepcu
ostavljajui uzak prolaz. Pri izgovoru glasa v gornji zubi dodiruju usne.)
o umnici su prema nainu tvorbe :

zapornici (praskavci, okluzivi)

(b, d, g, p, t, k)

Nastaju tako da se govorni organi potpuno spoje i kratkotrajno zatvore prolaz

zranoj struji, a kad se prolaz oslobodi, naglo probijanje zrane struje stvara
prasak.

tjesnanici (strujnici, frikativi) (s, , z, , f, v)

Kod nastajanja tih glasova govorni organi se tako priblie da nastaje mali tjesnac
kroz koji se zrana struja tare

slivenici (afrikate)

(c, , , d, )

Nastaju tako da govorni organi najprije zatvore prolaz zranoj struji, a kad ga
zrana struja probije na istom se mjestu stvara tjesnac. Sliveni su od dvaju
artikulacijskih pokreta.

28

29

1.4. GOVORNI ORGANI (POKRETNI I NEPOKRETNI, GRAA I

FUNKCIJA)
o Govorni organi su svi oni organi koji slue za proizvodnju glasova.
o To su:

plua (dio dinog sustava koja slue za stvaranje zrane struje)

dunik (hrskavina cijev koja vodi zrak od plunih krila do drijela)

grkljan (gornji dio dunika koji slui za stavarnje glasova)

jezik (vrlo pokretljivi mesnati organ koji se sastoji od vrha, prethrbata, hrbata i
korijena)

usne (dva pokretna organa koja ine predvorje usne upljine)

zubi (gornji i donji koji se pokreu zajedno s donjom ili gornjom eljusti)

desni (zbrazdani dio iza zuba, tj. dio izmeu gornjih sjekutia i nepca)

nepce (tvrdi, kotani dio kojim je nadsvoene usna upljina, a ujedno je i

najuzdignutiji dio gornje eljusti; iza njega je meko nepce nazvano jedro, meki
pokretni dio)
resica (mali ovjeeni zavretak mekog nepca koji zatvara ili otvara zraku
put kroz nos ili usnu upljinu)

glasnice (dva nabora kojima se dunik suava u meuglasniki prolaz)

drijelo (upljina omeena spletom miia koji svojim stezanjem suavaju i

skrauju , a oputanjem ire i produljuju tu upljinu)

o Nepokretni govorni organi su: gornja eljust sa zubima, desnima i nepcem, a ostali
pokretni ostvaruju razliiti stupanj pominosti pri oblikovanju glasova.
o Glas se tvori izdisajem zrane struje iz plua koja prolazi kroz dunik, grkljan s
glasnicama. Ako su glasnice prilikom prolaza zrane struje rastvorene i miruju, nastaju
bezvuni glasovi, a ako su lagano zbliene i napete, zrak koji prolazi uzrokuje njihovo
treperenje pa se oblikuju zvuni glasovi. Zrana struja nakon toga dolazi u grlo i drijelo
koje vodi u usnu i nosnu upljinu. Svoj konani oblik glas dobiva uz pomo ostalih
govornih organa.

30

1.5.GLASOVI

, , D,

o tipina mjesta, ortografski i ortoepski problemi

o Glasovi i su dva razliita fonema to znai da suprotstavljeni jedan drugomu,
sudjeluju u razlikovanju znaenja rijei.
guak

(gusinjak)

guak

(gusti)

mlaenje (od mlaiti)

mlaenje (od mlatiti)

spavaica (ena koja spava)

spavaica (koulja za spavanje)

posjeen (od posjei)

posjeen (od posjetiti)

o Pri izgovoru glasa vrh jezika se uzdie i prislanja uz desni, a usne se ispupuju i
zaobljuju. Pri izgovoru glasa vrh jezika se opre o donje zube, srednji dio jezika
prislanja uz prednje nepce, a usne razvlae, olabavljuju.

Fonem dolazi :

u rijeima kojima postanak nije vidljiv (bava, juer, gr, pela)

u svim izvedenicama i padeima ostaje

u izvedenicama i oblicima prema osnovnom k, c (vuk > vuji, znak >

znaiti, stric > striev, micati > miem, zec < zeev)
iznimke trijee, lijee

u sufiksima na -a, -aa, -jaa, -iar, -i, -ica, -ina, -e

(bera,

sjevernjaa, alkoholiar, kameni, cjevica, djevoje)

u kajkavskim vlastitim imenima (Bedekovina, rnomerec, Pantovak)

u slavenskim prezimenima (Lav Nikolajevi, Mikloi, Juri)

Fonem dolazi:

u rijeima u kojima postanak nije vidljiv (bear, elav, ud, duan, ki,
mo, no)

u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t i (smrt > smru, brat

> braa, pamtiti > pamenje, sme > smekast, lea > naleke)

u sufiksima -i, -oa, -ai, -i (komadi, sljepoa, ivai, gledajui)

umjesto ako se provodi jednaenje po zvunosti (sme > smekast)

u infinitivu ii, nai, rei, moi

31

Fonem D (zvuni parnjak bezvunog )

na mjestu ispred zvunog b (jednaiti > jednadba, uiti > udbenik,

naruiti > narudba)

u rijeima sa sufiksom -dija i izvedenicama od njih (galamdija,

aljivdija)

u rijeima kojima postanak nije vidljiv (uglavnom tuice iz turskog i

engleskog jezika) (demper, pidama, patlidan, dez, dungla, dip,
amida, daba)

Fonem (zvuni je parnjak glasa )

u oblicima i izvedenicama na mjestu osnovnog d (glad > glau, grad

> graanin, vidjeti > vien, mlad > mlai)

dolazi u rijeima kojima postanak nije vidljiv (aneo, ak, avao,

evaelje, orue, mea)

SLOG je najmanji dio rijei koji se moe samostalno izgovoriti. U svakom slogu je
SAMOGLASNIK (a, e, i, o, u, r)
ne-strp-ljiv, prst
o Prema broju slogova rijei mogu biti:

jednoslone prst, kuk, brk, kraj, sad

dvoslone mama, ruka, more, dati

troslone maslina, rukama, ploviti, bjeati

vieslone podignuti, samoglasnik, reenica

32

jedan

1.6. NAGLASNI SUSTAV SUVREMENOGA HRVATSKOG JEZIKA

(pravila naglaavanja, znakovlje, prepoznavanje naglasaka, zanaglasna duina)
o Naglasak je isticanje sloga jainom i visinom glasa. Naglasne jedinice su: jaina glasa, kretanje
tona i duina izgovora. Nositelj naglaska je samoglasnik ili slogotvorno r.
o U hrvatskome knjievnom jeziku razlikujemo etiri naglaska:

kratkosilazni

(riba)

kratkouzlazni

(noga)

dugosilazni

(majka)

dugouzlazni

(ruka)

silazni

dugi

uzlazni

\\

kratki

o Pravila o naglascima:

naglasak moe stajati na svim slogovima osim zadnjeg

na prvom slogu mogu stajati sva etiri naglaska (istina, potok, more, luka)

na unutarnjim slogovima (kod troslonih i vieslonih rijei) stoje samo uzlazni

naglasci (visina, prijateljstvo)

u jednoslonim rijeima stoje samo silazni naglasci (grad, ma)

zanaglasna duina nalazi se uvijek iza sloga s naglaskom (drag, zve)

o Nenaglaeni slogovi razlikuju se samo po duini (trajanju izgovora) pa mogu biti dugi ili kratki.
o Dugi slog obiljeavamo crticom iznad dugog samoglasnika, koju zovemo zanaglasna duina.
o O zanaglasnoj duini ponekad ovisi i znaenje rijei. Redovito se javlja u genitivu mnoine
( junak, en, sel), u prezentu (nosm, nos), u odreenom obliku pridjeva (dobr, dobrga).
o Neke rijei nemaju svoj naglasak pa se zovu nenaglaene rijei (nenaglasnice ili klitike).
o Proklitike (prednaglasnice) su rijei bez naglaska koje se nalaze ispred naglaenih rijei i s
njima tvore jednu naglasnu cjelinu ( prijedlozi, veznici i nijenica ne).
o Ponekad naglasak prelazi na proklitiku.
od kue, do kole, uz prugu, na tom, a zimi, i blatnjavo itaju se zajedno
o Enklitike (zanaglasnice) su rijei bez svoga naglaska koje se nalaze iza naglaenih rijei.
Nikada nisu naglaene.

nenaglaeni oblici glagola biti i htjeti

33

nenagl. prez. po. gl. biti - sam, si, je, smo, ste, su

nenagl. prez. po. gl. htjeti - u, e, e, emo, ete, e

nenagl. aor. po. gl. biti - bih, bi, bi, bismo, biste, bi

zamjenike
-

G - me, te, ga, je, nas, vas, ih; se

D - mi, ti, mu, joj, nam, vam, im; si

A - me, te, ga/ nj, je/ ju, nas, vas, ih; se

upitna estica li

34

Jezino
izraavanje
vano je u niim razredima
uenje jezika povezano je s pozitivnom okolinom
polaskom u kolu standardni jezik
temeljna zadaa uenje jezika u funkciji (razliitim komunikacijskim situacijama)
jezino djelovanje sluanje, govorenje, itanje i pisanje, izraavanje, jezik, medijska kultura
vano je uiti komunikacijsku gramatiku
uspjena nastava jezinog izraavanja pretpostavlja:
o primjenu osnovnih jezikoslovnih teorija, psiholingvistikih i didaktikih preoblikovanja
za potrebe procesa ranojezinog uenja
o usvajanje gramatikih, leksikih, pravogovornih i pravopisnih, te stilskih normi
hrvatskog jezika nunih za uspjenu usmenu i pisanu komunikaciju
o razvijanje jezinih djelatnosti sluanja, govorenja, itanja i pisanja, te osposobljavanje
uenika za govorno i pisano sporazumijevanje u svakodnevnim situacijama
o proirivanje i usvajanje leksikoga korpusa hrvatskoga jezika
o spoznavanje i usvajanje funkcije rijei u razliitim priopajnim sredstvima i
funkcionalnim stilovima
o poticanje stvaralakog izraavanja na govorima svih triju hrvatskih narjeja ili
individualnih hrvatskih idioma
o razvoj kognitivnih sposobnosti i logikog zakljuivanja
o razvoj perceptivnih sposobnosti
o poticanje pozitivnog stava prema materinjskom jeziku, te ljubav prema knjizi i
knjievnom stvaralatvu kao umjetnosti rijei

35

Rije
MORFOLOGIJA (od gr. morphe - oblik, logos- rije) je dio gramatike koja prouava

vrste

rijei i njihove oblike odnosno jedinice manje od rijei koje imaju svoje znaenje.
MORFEM je najmanja jedinica jezika koja ima svoje znaenje.
U rijei moli-m, jedinica m ima svoje znaenje i to tri znaenja: znaenje prvo lice,
znaenje jednina, znaenje sadanje vrijeme.
Morfemi kojima se stvaraju rijei nazivamo rjeotvornim morfemima, a morfemi kojima se
stvaraju oblici iste rijei oblikotvornim morfemima.
MORF je izraz morfema. Isti morfem u svim oblicima iste rijei ili u razliitim rijeima nema
uvijek isti izraz tj. isti morf.
npr. morfem rek sa sadrajem usmeno priopiti ima morfem: re, rek, rec, re koji dolaze
u oblicima ree, rekla, recimo, rei.
ALOMORFI su razliiti morfi koji slue kao izraz istom morfemu odnosno varijante morfema
nastale glasovnim promjenama na morfemskoj granici.
Prema tome morfi re, rek, rec, re alomorfi su morfema rek sa sadrajem usmeno
priopiti
Alomorfi jednog morfema mogu biti potpuno razliiti
npr. ovjek > ljudi

36

1. TVORBA RIJEI
OSNOVNA RIJE

TVORENICA

glagol gledati

gledatelj

imenica svijet

polusvijet

noga metati

nogomet

o Osnovna rije i tvorenica su u tvorbenoj vezi imaju istu TVORBENU OSNOVU

Osnovna rije
gledati

tvorenica
gledatelj

tvorbena osnova
gleda

o OSNOVA moe biti:

oblina (morfoloka)

tvorbena
oblina

tvorbena

gled-am -a -a

gledatelj

gledatelj-a -u

o-gleda-lo
oblini nastavak

o TVORBENA PORODICA RIJEI (rjeotvorna)

pis-ati
pis-ac
pis-ar
dopis-ati
korijen
37

KORIJEN

TVORBENA OSNOVA

dopisnica

dopisnica

dopisniki

dopisniki

Na granici tvorbenih sastavnica dolazi do glasovnih promjena

knjig(a) + ica > knjiica
iz + itati > iitati

palatalizacija
jedna. po mj. tvorbe, zvunosti i ispadanje

toiti istakati tei otjecati

prijevoj

o Vie stajalita:

Tvorbeni nain

prefiksalna

sufiksalna

prefiksalno-sufiksalna

slaganje

srastanje

preobrazba (konverzija)

tvorba sloenih kraenica

o vrsta rijei koje nastaju tvorbom

o od koje vrste rijei se tvore nove vrste rijei
o sa semantikog znaenja (znaajskog) tvorba rijei kojima se oznauje vritelj radnje
o TVORBENA ANALIZA
kod tvorbene analize rijei nastaju nove rijei ili nova vrsta rijei.
imamo:
38

TVORBENO MOTIVIRANE RIJEI

stolarski

stolarev

TVORBENO NEMOTIVIRANE ne bavimo se njima (nema analize)

stol

U tvorbi razlikujemo tvorbene jedinice:

Prefiks (predmetak) niz glasova koji dolazi na poetku tvorenice u prefiksalnoj tvorbi,
tj. ispred osnove u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi

Sufiks (dometak) niz glasova koji dolazi na kraju tvorenice, a sam nije ni rije ni
njezina osnova (prijedlog)

Spojnik (interfiks) glas koji dolazi izmeu dviju osnova (sloenice)

PREFIKS | OSNOVA | SPOJNIK | OSNOVA | SUFIKS

_______________________
____

____
|

tvorbeni av
|

istiti ista istaica

____________________________
_____

______
|

Gledati gledatelj gledateljica

sufiksalna tvorba

Vano je voditi rauna o blioj tvorbenoj rijei

moe biti i

Ne | ist | oa

prefiksalno-sufiksalna

neist | oa

sufiksalna

39

bez | vez | an

prefiksalno-sufiksalna

o TVORBENA PORODICA niz tvorbeno povezanih rijei (lanovi su povezani i izrazom i

sadrajem)
Pogledati

pregledati

nagledati se

o NETVORBENA PORODICA - povezane izrazno (razliito znaenje rijei)

umski - umiti

morski - umor

o TVORBENA OSNOVA dio tvorenice koji uva izraznu i sadrajnu vezu s osnovom (od nje
nastaju tvorenice)
gledati
o KORIJEN najmanji zajedniki sastavni element svih tvorbeno srodnih rijei

1.1. PREFIKSALNA TVORBA

o IZVEDENICE nastaje nova rije
o SLOENICE imaju 2 osnove

Ispred tvorenice se stavlja prefiks

Prefiks moe biti prijedlog, estica (ne, ni), rijece

Mogu biti kombinacija stranih i hrvatskih rijei

post-diplomski (poslijediplomski)
trans-kontinentalni (prijekokontinentalni)

Prefiksi i sufiksi se razlikuju s obzirom kako sudjeliju u tvorbi rijei

Osnovna rije u sufiksalnoj tvorbi moe biti morfoloko razliita

pisati

pisar

Uz isti sufiks rezultat je morfoloko isti

40

Stol

stolar

Prefiks nikada ne mijenja morfoloku (vrstu) narav rijei, samo

modificira znaenje osnovne rijei
Predsjednik

podpredsjednik

Prefiksi mogu biti samostalne rijei (prefiks ne)

1.2. SUFIKSALNA TVORBA

o Tvorbeni nain gdje se iza tvorbene osnove dodaje sufiks
o Tvorbeni se nastavak (sufiks) od obinog (morfolokog) nastavka razlikuje po tome
to obini nastavak mijenja oblik iste rijei (cesta, ceste), a tvorbenim se nastavkom
od jedne rijei dobivaju nove rijei (cestar, cestovni)
o Mogu biti domaeg i stranog podrijetla (radioaktivnost, radioaktivitet)
VRLO PLODNI

SLABO PLODNI

NEPLODNI (- en, - er)

prsten
graver

o Tvorba
mlijek-o > mljek+ar
mlijek-o > mlijek + ni - mlijeni

Treba razlikovati imenovanje nastavaka

mla + arija tvorbeni sufiks (tvorbeni nastavak)
mlaarij-a

oblini nastavak (nastavak)

Nastavak moe biti i nulti ( )

mrav

mladi

Nulti sufiks

Sufiks u tvorbi imenica s posebnim znaenjem -telj, -a, -ac, -lac, -nik, -i

Izmeu tvorbene osnove i sufiksa dolazi do glasovnih promjena

vid - > vidjeti

zuj - > zujati

jednaenje po
zvunosti
niz > niska
41

svjedo (iti)

 tvorbi
stan (ovati) > stamben
pas > pae

gubljenje suglasnika

rus + ski > ruski

palatalizacija

grah > grai

jotacija

prut > prut + je > prue

1.3. PREFIKSALNO-SUFIKSALNA TVORBA

o Imamo i prefiks i sufiks
pod| mor | je

1.4. SLAGANJE
o Nastaju sloenice u ijem su sastavu prepoznatljive dvije punoznane rijei

Prepoznaju se po spojniku (spojnom vokalu)

vod| o | otpornost

spojni

vokal
bjel | o | onica
srednj| o | kolski

Sloenice nastaju i dodavanjem prefiksoida i sufiksoida koji su veinom

stranog podrijetla (eko, video, auto, midi, hidro)
autocesta, ekokola

Kod prefiksoida je bitno da se pie zajedno sa osnovom

MIJEANE TVORENICE (domae i strane rijei)

Antitijela

(protutijela)

strana domaa
snagator, nemoral
42

Sloeno nesufiksalna tvorba (isto slaganje)

vod|o|otporan

Sloeno sufiksalna tvorba

vod|o|otporn|ost
deset|o|god|inji

1.5. SRASTANJE
o Nema spojni vokal
o vrsta tvorbena veza deset|o|god|inji
o Imaju jedan naglasak

POLUSLOENICE

Imaju dva naglaska

Piu se sa spojnicom (oznaava da se prvi dio sloenice ne deklinira)

1.6. PREOBRAZBA (konverzija)

o Nain postanka novih rijei u kojem se ne mijenja izraz ali rije iz jedne vrste rijei
prelazi u drugu pri emu mijenja gramatika obiljeja i sintaktiki
(dobiva obiljeje rijei u koju se preobrazi)
o VRSTE PREOBRAZBE:

POIMENIENJE preobrazba rijei u imenice

mlada (djevojka) > mlada (mladenka)

pridjev u imenicu

hrvatska (zemlja) > Hrvatska

POPRIDJEVLJENJE preobrazba rijei u pridjeve

Mislei, dolazimo do znaajnog zakljuka.

prilog

Mislei pojedinac najvea je dobrobit drutva.

pridjev

POPRILOENJE - preobrazba rijei u priloge

Radimo sve to nam padne na pamet.

prijedloni izraz

Nauio sam sve napamet.

prilog

43

poloaj

POVEZNIENJE - preobrazba rijei u veznike

Kamo si krenuo?

prilog

Idem kamo me noge nose.

veznik

POPRIJEDLOENJE - preobrazba rijei u prijedloge

Volim etati rodnim krajem.

imenica

Krajem zime dani postaju dulji.

prijedlog

1.7. TVORBA SLOENIH SKRAENICA

o Poduzee, ustanove, klubovi - vielani
i sl. , itd.

samo u pisanju

i slino, i tako dalje

pri itanju

o TVORBENI UZORCI (prema dijelovima osnovne rijei koje ulaze u skraenicu

uzorak poetnih slova

glasovne sloene skraenice itaju se onako kako su zapisane (HAZU, ZET,

HAK)

slovne sloene skraenice itaju se po imenima slova od kojih su sastavljene

(HNK h n k, HTV h t v) piu se samo velikim slovima

slogovni uzorak

sastoji se od poetnih slogova ili poetnih dijelova osnovnih rijei

Roma, Vuteks)

mjeoviti uzorak (dekliniraju sa kao imenice) (Ina Ini)

sve skraenice imaju rod

INA e

piu se malim slovom

RH se ne deklinira
VANO!!! Razlikujemo sloene kraenice od kratica.
44

(Nama,

o sloene kraenice postaju rijei i ponaaju se kao samostalne rijei

HAZU (Hazu), HINA (Hina), INA (Ina), Nama itaju se kako se piu
o kratice nastaju kraenjem rijei i koriste se samo u pismu, a itaju se kao prve rijei
Taj gl. je u 3. l. jd. prez.

(Taj glagol je u treem licu jednine prezenta.)

i sl. , itd.

samo u pisanju

i slino, i tako dalje

pri itanju

Vrste rijei
Rijei prema
sadraju i uporabi

PUNOZNANE,
LEKSIKE
imenice, zamjenice,
pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi
imaju i gramatiko znaenje

POMONE,
GRAMATIKE

- prijedlozi, veznici, estice, usklici

PROMJENJIVE

NEPROMJENJIVE

GLAGOLI

PRILOZI

IMENICE

PRIJEDLOZI

PRIDJEVI

imenske

VEZNICI

ZAMJENICE

UZVICI
45

BROJEVI

ESTICE

1. PROMJENJIVE (sklonidbene ili

deklinabilne)

SKLONIDBENE (DEKLINABILNE)
-

imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi

osnovni oblik: N jd. (m.r.)

mijenjaju se po deklinaciji

imaju rod i broj

SPREZIVE (KONJUGACIJSKE)
-

mijenjaju se u vremenu i nainu

konjugacija

gramatike odlike vrijeme (nain),

lice i broj

glagoli osn. olik infinitiv

o mijenjaju svoj oblik u skladu s gramatikim kategorijama koje im pripadaju rodu,

broju i padeu (ponekad ih zovemo imenske rijei, zbog zajednikih svojstva promjene
odnosno, ako su u istoj reenici moraju se slagati u svim kategorijama)

GRAMATIKE KATEGORIJE: odnose se na imenice, zamjenice, pridjeve i brojeve

o ROD:
muki
46

enski
srednji
o BROJ:
jednina
mnoina

o PADE:

SKLONIDBA (deklinacija)

NOMINATIV (TKO, TO) - neovisan o prijedlogu

GENITIV (KOGA, EGA nema) bez, do, od, kod, zbog
DATIV (KOMU, EMU dajem) k, ka, nasuprot, unato, usprkos
AKUZATIV (KOGA, TO vidim) kroz, niz, uz, u, za, na, o, po, nad, pod, pred
VOKATIV (OJ!, EJ!) bez prijedloga, odjeljuje se zarezom
LOKATIV (O KOME, O EMU) - neovisan o prijedlogu
INSTRUMENTAL (S KIM, S IM) s (bie), sa (stvar), meu, nad, pod

47

IMENICE
o Vrsta rijei kojom IMENUJEMO BIA, PREDMETE, POJAVE, OSJEAJE.
o VRSTE:

OPE kazuju ime koje je zajedniko svim biima stvarima i pojavama iste vrste, a
znae:

apojedinu vrstu bia, stvari i pojava (ovjek, lopta, ena)

skup istovrsnih bia ili predmeta koji se uzimaju kao cjelina - zbirne

imenice

(granje, lie, cvijee)

tvar, gradivo, ili materiju - gradivne imenice (sol, voda, vino)

VLASTITE kazuju ime

kojim se imenuje samo odreeno bie, premet ili pojava

(Mario, Kupa, Zagreb)

o S obzirom na ovjekov dodir s onim to one znae imenice se dijele na:

stvarne (konkretne) imenice oznauju bia, stvari, i pojave u iju se stvarnost moemo
uvjeriti pomou svojih osjetila (ovjek, drvo, zemlja, zvuk)

mislene (apstraktne) imenice oznauju neto nestvarno to promiljamo kao stvarno

(duevna pjava: misao, tuga, osobina: dobrota, mladost, starost) Aldo, Amber
(piemo velikim slovom)

o GRAMATIKE KATEGORIJE: rod, broj, pade

48

ROD - gramatika kategorija koja se oituje u slaganju imenica s pridjevskim rijeima

(muki, enski srednji)

BROJ - morfoloka kategorija po kojoj se razlikuje jedan primjerak onoga to imenica

znai (jednina) od vie primjeraka onoga to imenica znai (mnoina)

PADE - morfoloka kategorija koja izrie razliite odnose onoga to rije znai prema
sadraju reenice. Promjena rijei po padeima je sklonidba ili deklinacija.

o UMANJENICA

crijep crjepi

o UVEANICA

cijev cjevina

o RIJEI ZA IMENOVANJE PRIPADNOSTI MJESTU, KRAJU, ZEMLJI I NARODU

Veina ETNIKA tvori se nastavcima -anin, -janin, -ac.

Metkovanin, Varadinac, Labinjanin (jotacija)
MJESTO

POSV. PRIDJEV

STANOVNIK

PRIPADNOST

STANOVNIKU

Osijek

osjeki

49

Osjeanin

Osjeaninov

GLAGOLI
o Vrsta rijei kojom IZRIEMO RADNJU, STANJE I ZBIVANJE.
o GRAMATIKE KATEGORIJE: vid, lice, prelaznost, nain, vrijeme i stanje

VID trajanje radnje, njezino izvravanje

Nesvreni bacati, ekati, izvjeivati, dospijevati

Svreni baciti, doekati, izvijestiti

dvovidni

glagoli koji u svrenom vidu imaju osnovu je, tvore nesvreni vid duljei je u
ije

LICE I BROJ

GLAGOLI PO OBJEKTU (prelaznosti) osobina glagola da mu radnja izravno

prvo (govorno), drugo (sugovorno), tree (negovorno); 1., 2., 3.

prelazi ili ne prelazi na objekt estica se

Prijelazni itati, dati (mogu imati objekt u akuzativu)

Neprijelazni hodati, leati (ne mogu imati objekt u akuzativu)

Povratni bojati se, smijati se (uza se imaju povratnu zamjenicu se)

50

Pravi

Djeak se (sebe) umiva.

Nepravi

Djeak se smije.

Uzajamno povratni

Djeak i djevojica se grle.

GLAGOLSKA STANJA oznaavanje odnosa izmeu subjekta i glagolske radnje

aktiv ( radno stanje ) - zovem, pobijedili su

Oni su pobijedili.

pasiv ( trpno stanje ) zvan sam, pobijeeni su

Oni su pobijeeni.

NAIN oznaavanje odnosa govornika prema radnji o kojoj se radi)

indikativ izjavni nain

Oprezno vozi.

kondicional pogodbeni nain

Daj, napii to.

imperativ zapovjedni nain

Uini to! Ne ulazi!

lice nema
lice dodavanje nastavka
lice neka + prezent

optativ eljeni nain

Molim te, pomozi mi.

51

KONDICIONAL PRVI (pogodbeni nain)

o glagolski oblik sloen od nenaglaenog aorista glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
o njime se izrie pogodba
o Kondicionalom se prvim izrie:

radnja koja bi se mogla vriti (Podjela bi nas osiromaila i posvaala.)

elja da se vri neka radnja (Ja bih radije ostao ovdje. Biste li prenoili.)

uljudno pitanje i molba

blaa tvrdnja

pogodba

namjera

(Gospodine, biste li nam pokazali put?)

(Rekao bih da je istina.)

(Kad bismo uili kako treba, rezultati bi bili bolji.)
(Vikao je ne bi li ga uli.)

KONDICIONAL PRVI
glagol

lice

HTJETI

BITI

MORATI

ja

htio bih

bio bih

morala bih

ti

htio bi

bio bi

morala bi

52

on, ona,

htio bi

bio bi

morao (la, lo) bi

mi

htjeli bismo

bili bismo

morali bismo

vi

htjeli biste

bili biste

morali biste

htjeli bi

bili bi

morali (le,la) bi

ono

oni, one,
ona

KONDICIONAL DRUGI (elje, mogunosti)

o glagolski oblik sloen od kondicionala glagola biti i radnog pridjeva
o Kondicionalm drugim izrie se:

radnja koja se mogla izvriti u prolosti

elja koja je postojala u prolosti da se izvri neka radnja (Ja bih bio radije ostao

(Dioba bi nas bila osiromaila.)

ovdje.)

KONDICIONAL DRUGI
lice

glagol
II

PJEVATI

OSTATI

ja

bio bih iao

bio bih pjevao

bio bih ostao

ti

bio bi iao

bio bi pjevao

bio bi ostao

bio bi iao

bio bi pjevao

bio bi ostao

mi

bili bismo ili

bili bismo pjevali

bili bismo ostali

vi

bili biste ili

bili biste pjevali

bili biste ostali

on, ona,
ono

53

oni, one,
ona

bili bi ili

bili bi pjevali

bili bi ostali

VRIJEME

sadanjost PREZENT

prolost PERFEKT, AORIST, IMPERFEKT, PLUSKVAMPERFEKT

budunost FUTUR PRVI, FUTUR DRUGI

GLAGOLSKI PRIDJEV pridjev izveden od glagola

radni rekao, izvadio, ivio (ivjela,ivjelo, ivjeli), letio (letjela, letjelo, letjeli)

trpni reen, izvaen, ivljeni

GLAGOLSKA IMENICA glagolski pridjev trpni + je

pleten + je = pletenje
pit + je = pie

GLAGOLSKI PRILOG:

Sadanji
-

Tvori se od 3. lica mnoine prezenta + -i

Pjevajui, pleui, uei On je pjeva pleui sambu.

Proli
-

Tvori se od osnove + -avi, - vi

Stigavi, digavi, vidjevi, pobijedivi

On zaplae ugledavi majku.

Ako glagolski prilog dolazi na poetku reenice, sam ili s dopunama, odvaja
se zarezom.
54

itajui, puno moemo nauiti.

U svim glagolskim licima oni ostaju NEPROMIJENJENI!!!!

PASIV

Pasiv ili trpni lik mogu imati samo prelazni glagoli. Tvori se od pomou glagolskog
pridjeva trpnog.
hvaljen sam hvaljen si hvaljen je hvaljeni smo hvaljeni ste hvaljeni su

Glagolski oblici

SPREZIVI

NESPREZIVI

(konjugacija)

(nema konjugacije)
Infinitiv (- ti, - i)
Glagolski pridjevi (radni i trpni)
Glagolski prilozi (proli i sadanji)

VREMENA

NAINI
imperativ
kondicional I. i II.
optativ (Veseli, zdravi bili! )

JEDNOST

SLO

aorist

perfekt

imperfekt

pluskvamperfekt

prezent

futur I.
futur II.
55

4 NEPRAVILNA GLAGOLA:

naglaeni

nenaglaeni

biti (jesam, budem, bi, bud)

jesam

sam

htjeti (u, hou, htjeti)

jesi

si

jest

je

jesmo

smo

jeste

ste

jesu

su

ii (idem, iao)
spati (spim, spi, spi, spimo, spite, spe)

1. Jednostavni glagolski oblici

(infinitiv, imperativ, prezent, aorist, imperfekt)

INFINITIV
o Infinitiv je neodreeni glagolski oblik koji kazuje samo pojam radnje, a ne kazuje
gramatike kategorije glagola (lice, vrijeme). Infinitiv zavrava nastavkom ti ili i.
o Najee je dopuna glagolu (dio predikata) mogu, hou, kanim, namjeravam, smijem, umijem,
znam, pokuavam, nastojim, volim
- ti

- i

plesti

rei

tonuti

tui

vidjeti

stii

o Budui da se infinitivom daje samo ime glagolskoj radnji u reenici moe biti.

subjekt (Dobro je ivjeti)

56

dopuna nekim glagolima (poeti, stati, htjeti, voljeti, smjeti, morati, trebati)

dopuna pridjevu

(Je si li spreman oprostiti pogreku?)

IMPERATIV
o glagolski oblik kojim se izrie zapovijed, zabrana, poticaj, upozorenje, molba

IMPERATIV
glagol

lice

UI

PISATI

ja

ti

ui

pii

neka ui

neka pie

mi

uimo

piimo

vi

uite

piite

neka ue

neka piu

on, ona, ono

oni, one, ona

o nastavci za imperativ: -, mo, te; j, jmo, jte; i, imo, ite; ji, jimo, jite
o u prvom licu jednine nema imperativa (sam sebi ne moe nareivati!!!)
o glagolske promjene su: sibiralizacija, jotacija i umetnuto l
pis + ji = pii

glod + ji = gloi

57

gib + ji = giblji

PREZENT

o glagolsko vrijeme kojim se izrie sadanjost. Tvori se od svrenih i nesvrenih glagola

nastavcima: -em ( rastem), -jem (pijem, krijem), -am (gledam, itam), -im (lovim, muim).
o Prezentom se izrie:

prava sadanjost (radnja koja se vri u istom asu kad se o njoj govori)

neprava sadanjost (pripovjedaki prezent u prianju prolih dogaaja gnomski ili

poslovini prezent u poslovicama, svevremenost odnosno svagdanjost, budunost
-futurski prezent)

elja ili zapovijed

PREZENT
lice

glagol
GOVORITI

BITI

PEI

ja

govorim

bijem

peem

ti

govori

bije

pee

on, ona, ono

govori

bije

pee

mi

govorimo

bijemo

peemo

vi

govorite

bijete

peete

oni, one, ona

govore

biju

peku (palatalizacija)

58

o NESVRENI PREZENT - Sada itam novine.

o SVRENI PREZENT - Kad stignem, javit u se.
o PRIPOVJEDAKI PREZENT - Satima se izleavam na plai.
o FUTURSKI PREZENT - Radujem se darovima. Ne uim nita.

PREZENT POMONOG GLAGOLA BITI

nesvreni

lice

naglaeni

nenaglaeni

svreni

nijeni

ja

jesam

sam

nisam

budem

ti

jesi

si

nisi

bude

on, ona, ono

jest

je

nije

bude

mi

jesmo

smo

nismo

budemo

vi

jeste

ste

niste

budete

oni, one, ona

jesu

su

nisu

budu

PREZENT POMONOG GLAGOLA HTJETI

lice

nesvreni
naglaeni

nenaglaeni

nijeni

ja

hou

neu

ti

hoe

nee

on, ona, ono

hoe

nee

mi

hoemo

emo

neemo

vi

hoete

ete

neete

hoe

nee

oni, one, ona

59

AORIST

o je prolo svreno vrijeme, tvori se preteno od infinitivne ili prezentske osnove svrenih
glagola nastavcima

-oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oe (ako gl. osnova zavrava na suglasnik) > rekoh

-h, -, - , -smo, -ste, -e (gl. osnova zavrava na samoglasnik) > vidjeh, proitah

o Aorist se danas vrlo rijetko rabi, uglavnom za prole radnje netom zavrene, za izricanje kratkih,
brzih i dinaminih radnji (najee u knjievnim djelima). Slui i za izricanje budunosti
(futurski) te svagdanjosti (svevremenosti). Danas se zamjenjuje u govoru svrenim perfektom
(proitah = proitao sam).
Ljudi, pogiboh! to rekoh, ne porekoh. Dooe divlji, istjerae pitome. Oni dooe, i
odnesoe.

AORIST
lice

glagol
HTJETI

BITI

PEI

ja

htjedoh

bih

pekoh

ti

htjede

bi

pee (palatalizacija)

on, ona, ono

htjede

bi

pee (palatalizacija)

mi

htjedosmo

bismo

pekosmo

vi

htjedoste

biste

pekoste

oni, one, ona

htjedoe

bie (bi)

pekoe

o nastavci za aorist:

e, e, osmo, oste, oe
h,

-, -, smo, ste, e

Pekoh kolae. Bijah u trgovini. Kad budem gledao, vidjet u.

60

IMPERFEKT

o je prolo nesvreno vrijeme, stoga se tvori iskljuivo od nesvrenih glagola (danas) tako da
se infinitivnoj ili prezentskoj osnovi dodaju nastavci:

ah, ae, ae, asmo, aste ahu (zvah)

jah, jae, jae, jasmo, jaste, jahu (bijah)

ljah, ljae, ljae, ljasmo, ljaste, ljahu (ivljah)

ijah, ijae, ijae, ijasmo, ijaste, ijahu (vucijah)

o Imperfektom se izriu dogaaji koji su u prolosti trajali. Danas se ne rabi, osim u jeziku
umjetnike knjievnosti. Drugdje se zamjenjuje perfektom svrenih glagola (pisah = pisao
sam).

IMPERFEKT
glagol

lice

2.

ZVATI

BITI

PEI

ja

zvah

bijah

pecijah

ti

zvae

bijae

pecijae

on, ona, ono

zvae

bijae

pecijae

mi

zvasmo

bijasmo

pecijasmo

vi

zvaste

bijaste

pecijaste

oni, one, ona

zvahu

bijahu

pecijae

SLOENI GLAGOLSKI OBLICI

61

(perfekt, pluskvamperfekt, futur I, futur II, kondicional I,

kondicional II)

PERFEKT

o tvori se od naglaenih i nenaglaenih oblika pomonog glagola biti u prezentu i glagolskog

pridjeva radnog
o Perfektom se izriu dogaaji koji su u prolosti trajali i u prolosti zavrili. Njime se moe izrei
i budua radnja (futurski perfekt - Ako ne odgovori, stradao si), a est je i u poslovicama
(poslovini ili gnomski perfekt > im se koza diila, tim se ovca sramila.)
o Perfektom se mogu zamijeniti sva prola vremena.

PERFEKT
glagol

lice

GOVORITI

BITI

PEI

ja

sam govorio

sam bio

sam pekao

ti

si govorio

si bio

si pekao

je govorio (la, lo)

je bio (la, lo)

je pekao (la,lo)

mi

smo govorili

smo bili

smo pekli

vi

ste govorili

ste bili

ste pekli

su govorili (le, la)

su bili

on, ona, ono

oni, one, ona

su pekli
(palatalizacija)

o nastavci za perfekt: o, la, lo, li, le, la

o KRNJI PERFEKT izostavljen je pomoni glagol
Bio jedan starac

Baka se sjetila svoje mladosti.

PLUSKVAMPERFEKT

o je glagolski oblik kojim se izrie vrijeme prole glagolske radnje dovrene prije koje druge
prole glagolske radnje.
62

bio sam pisao - bijah (bjeh) pisao

bio je govorio -

bijae govorio

o Pluskvamperfekt se danas uglavnom zamjenjuje perfektom, a nalazimo ga jo samo u jeziku i

knjievnosti.
o tvori se perfektom (ili imperfektom) pomonog glagola biti i radnog pridjeva

PLUSKVAMPERFEKT
glagol

lice

ZVATI

ZVATI

PEI

ja

sam bio zvao

bijah zvao

pecijah

ti

si bio zvao

bijae zvao

pecijae

je bio (la, lo) zvao

bijae zvao (la, lo)

pecijae

mi

smo bili zvali

bijasmo zvali

pecijasmo

vi

ste bili zvali

bijaste zvali

pecijaste

oni, one, ona

su bili zvali

bijahu zvali

pecijae

on, ona, ono

perfekt gl. biti + pridj. radni

Bio sam zvao.

imperfekt gl. biti + pridj. radni

Bila sam uinila zadau.

imperfekt gl. biti + pridj. radni

Bijah zvao.

Bijah uinila zadau.

FUTUR PRVI

o je glagolski oblik kojim se izrie budue vrijeme.

o Tvori se od prezenta pomonog glagola htjeti i infinitiva odgovarajueg glagola.
itat u, u itati;

ii u, u ii

o Futurom prvim se izrie prava budunost , ali se moe izrei i neprava.

63

poslovini ili gnomski futur

pripovjedaki ili historijska futur (Prije nego li e poi, sazvao je svoje prijatelje)

(Misli kako e umai > kako bi umakao)

FUTUR PRVI
glagol

lice

BITI

HTJETI

ja

u htjeti (htjet u)

u biti (bit u)

ti

e htjeti (htjet e)

e biti (bit e)

e htjeti (htjet e)

e biti (bit e)

on, ona,
ono
mi
vi
oni, one,
ona

emo htjeti (htjet

emo)
ete htjeti (htjet
ete)
e htjeti (htjet e)

emo biti (bit emo)

ete biti (bit emo)
e biti (bit e)

ZVATI
u zvati (zvat u)
e zvati (zvat
e)

PEI
u pei (pei u)
e pei (pei e)

e zvati (zvat e)

e pei (pei e)

emo zvati (zvat

emo pei (pei

emo)

emo)

ete zvati (zvat

ete pei (pei

ete)

ete)

e zvati (zvat e)

e pei (pei e)

FUTUR DRUGI

o je predbudue vrijeme sloeno od glagolskoga pridjeva radnoga i dvovidnog prezenta

pomonog glagola biti.
budem dolazio, bude dolazio, bude dolazio, budemo dolazili, budete dolazili, budu
dolazili

64

o Futur drugi se upotrebljava samo u zavisnim reenicama, a njime se prvenstveno izriu radnje
koje e se dogoditi prije neke druge budue radnje, ali i one koje e se vriti usporedno s
drugom radnjom.
Posjeti me kad bude imao vremena. Koliko bude uio, toliko e znati. Ako bude dobro
radio, dobro u te platiti.

FUTUR DRUGI
glagol

lice

BITI

HTJETI

ZVATI

PEI

ja

budem bio

budem htio

budem zvao

budem pekao

ti

bude bio

bude htio

bude zvao

bude pekao

bude bio, bila,

bude htio, htjela,

bude zvao, zvala,

bude pekao,

ono

bilo

htjelo

zvalo

pekla, peklo

mi

budemo bili

budemo htjeli

budemo zvali

budemo pekli

vi

budete bili

budete htjeli

budete zvali

budete pekli

budu htjeli

budu zvali

budu pekli

on, ona,

oni, one,
ona

budu bili, bile,

bila

PRIDJEVI
o Pridjevi su rijei koji se pridijevaju imenicama i kazuju svojstvo (crvena jabuka), pripadnost
(oev kaput), grau (drvena stolica), vrijeme (jueranje novine)
o VRSTA
OPISNI kakvo je to?

lijepo, plavo, olujno

POSVOJNI- ije je to?

mamino, Aldino
65

GRADIVNI od ega je to?

drveno, stakleno

o Gramatika obiljeja pridjeva su rod, broj i pade.

o STUPNJEVANJE PRIDJEVA

Usporeujui dva ili tri predmeta po nekoj zajednikoj osobini moemo izraziti koji od
dva predmeta ima vie one zajednike osobine odnosno najvie.

U komparaciji razlikujemo tri stupnja:

pozitiv - iskazuje samo o kojoj je osobini rije (bijel, dobar, lak, zdrav)

komparativ - kazuje da neki predmet tu osobinu ima u veoj mjeri (bjelji,

bolji, laki,zdraviji)

pozitiv + dometak

nepravilna komparacija - zao > gori, dobar > bolji

Komparativ se tvori tako da se pozitivu dodaju nastavci -i (samo tri

pridjeva), -ji, -iji.

superlativ - kazuje da neki predmet tu osobinu ima u najveoj mjeri (najbjelji,

najbolji, najlaki, najzdraviji) predmetak naj + komparativ
-

pridjevi koji poinju sa j u superlativu imaju dva j - najjasniji

Superlativ se tvori morfemom -naj koji se stavlja ispred komparativa.

lak - laki, mek - meki, lijep - ljepi

dobar - bolji - najbolji
zao - gori - najgori

nepravilna komparacija

malen - manji - najmanji

velik - vei - najvei

U nekih pridjeva u komparaciji se javljaju sljedee glasovne promjene: jotacija,

nepostojano a, jednaenje po zvunosti, kraenje ije>je.

o VID PRIDJEVA

ODREENI odgovara na pitanje KOJI? predmet se identificira, utvruje se koji je.

Samo u tom obliku dolazi:

kad je uz imenicu pokazna zamjenica (taj tvrdoglavi ovjek, onaj visoki djeak)

kad je dio vlastitog imena (Petar Veliki, Dugi otok)

kad je dio naziva (bijeli jasen, pitomi kesten)

Pridjevi u odreenom obliku imaju posebnu pridjevsku deklinaciju.

66

NEODREENI odgovara na pitanje KAKAV? Neodreenim oblikom se predmet

kvalificira tj. utvruje kakav je, a rabi se onda kada

znai neto nepoznato,

nespomenuto ili ope. U tom obliku dolazi pridjev:

kad je dio imenskog predikata (ovjek je osamljen. Kaput je nov.)

uz imenicu u atributskom skupu (kritiar otra pera, djevojka lijepa stasa)

BROJEVI
o Brojevi su rijei kojima se izrie koliko ega ima ili koje je to po redu.
o VRSTA

GLAVNI koliina (jedan, pet)

Od glavnih brojeva vlastitu promjenu imaju: jedan, jedna, jedno (mijenja se kao
neodreeni pridjev),
67

dva, tri i etiri imaju sljedeu deklinaciju:

NAV

dva dvije tri etiri

dvaju dviju triju etiriju

DLI

dvama dvjema trima etirima

Stotina, tisua i milijarda mijenjaju se kao imenice enskog roda, a milijun,

trilijun kao imenice mukog roda. Ostali se glavni brojevi ne mijenjaju.

REDNI poredak (prvi, trei piu se s tokom)

Redni brojevi se mijenjaju kao odreeni pridjevi.

Brojevne imenice su rijei koje su po obliku imenice, a po znaenju brojevi. To

su dvojica, trojica, dvoje, troje, petero

ZAMJENICE
o Vrsta rijei koja zamjenjuje druge rijei.
o PREMA ULOZI (FUNKCIJI)

IMENIKE zamjenjuju imenice: line, povratna, upitne i odnosne tko i to i

neodreene sloene s tko i to
68

Tko je uhvatio loptu? - Djeak.

to trai?

- Loptu.

PRIDJEVSKE zamjenjuju pridjeve: posvojne, povratno-posvojna, pokazne te

upitne, odnosne i neodreene koje nisu imenike
ija torba lei na podu?

Ivanova torba.

Koji uenik vie?

Onaj uenik u kutu.

Kakvu boju voli?

Ovakvu boju volim.

Kolika riba je doplivala?

Tolika riba je doplivala.

o PO ZNAENJU
line ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona
posvojne moj, tvoj, njegov, njezin, na, va, njihov
povratne sebe, se
povratno- posvojne svoj, svoja, svoje, svojim
pokazne ta, to, ono, onaj, ovaj, ovolik, tolik, onolik, te zamjenski pridjevi isti, sam
upitne tko, to, koji, iji, kakav, kolik
odnosne tko, to, koji, iji, kakav, kolik
neodreene netko, neto, svata, nita, ita

1.

LINE (OSOBNE)

o zamjenice koje zamjenjuju lica osobe i oznaavaju odnos sudionika u razgovoru i to:

osoba koja govori o sebi

osoba kojoj je govor upuen ti, vi

osoba koja ne govori o sebi, niti joj je govor upuen on, ona, ono, oni, one, ona

ja, mi

o Line zamjenice se dekliniraju (sklanjaju).

69

Jednina
N
G
D
A
V
L
I

JA
mene, me
meni, mi
mene, me
meni
mnome, mnom

TI
tebe, te
tebi,ti
tebe, te
ti
tebi
tobom

ON
ONA
njega, ga
nje , je
njemu, mu
joj, joj
njega, ga, nj
nju, je, ju
njemu, njem
njoj,
njime, njim njome,njom

ONO
njega, ga
njemu, mu
njega, ga, nj
njemu, njem
njime, njim

Mnoina
N
G
D
A
V
L
I

MI
nas
nama, nam
nas
nam
nama

VI
vas
vama, vam
vas
vi
vama
vama

ONI (ONE, ONA)

njih, ih
njima, im
njih, ih
njima
njima

o Naglaeni oblici se upotrebljavaju :

kada se lice naroito istie Mene su trebali, a ne tebe.

kad je ispred zamjenice prijedlog Stani pokraj mene, a ne pokraj njega.

o Nenaglaeni oblici se upotrebljavaju:

uz prijedlog kroz, nad, pod, pred , uz, akuzativ jd. zamjenice on moe glasiti i nj, ali tada
prijedlog dobiva navezak -a (kroza nj, nada nj, preda nj, uza nj)

nenaglaeni oblik zamjenice ona u akuzativu jednine glasi je (Svi je tuku.), ali ako se
ispred toga oblika nae slog je, bilo kao pomoni glagol ili zavrni slog neke druge
rijei, treba upotrijebiti ju. (Uzela ju je. Kupuje ju.)

2.

POVRATNA ZAMJENICA (sebe, se)

70

o zamjenjuje sve line zamjenice kada se oznauje da radnja ne prelazi na drugoga, nego se vraa
na subjekt. Povratne zamjenica ima samo zavisne padee.
o Nema N,V.

3.

sebe, se

sebe se

sebi, si

sebi

sobom

POSVOJNE ZAMJENICE

o oznauju pripada li to govornoj sugovornoj ili negovornoj osobi. One zamjenjuju posvojne
pridjeve i odgovaraju na pitanja: iji? ija? ije?
o Posvojne zamjenice su: moj, tvoj, njegov, njezin (njen), na, va, njihov

4.

POVRATNO-POSVOJNA (svoj)

o oznaava da neto pripada subjektu; zamjenjuje sve posvojne zamjenice

5.

POKAZNE

o pokazuju neto, upuuju na neto oznaavajui ujedno kojoj je to osobi u blizini; odgovaraju
na pitanje koji? kakav? kolik?

6.

ovaj, ovakav, ovolik

- pokazuju na neto u blizini govornog lica

taj, takav, tolik

- pokazuju na neto u blizini drugog lica

onaj, onakav, onolik

- pokazuju na neto u blizini treeg lica

UPITNE i ODNOSNE

o su iste rijei ( tko, to, koji, iji, kakv,kolik ); razlikuju se samo po upotrebi
o upitne zamjenice dolaze samo u pitanjima, zamjenjuju onu rije koja se oekuje u odgovoru.
Tko sam ja? Ja sam ovjek.
o odnosne zamjenice dolaze samo u zavisnim reenicama; one povezuju zavisnu reenicu s
onom o kojoj ta zavisna reenica ovisi.
Na stolu su rairene novine to znai da je kod kue.

71

7.

NEODREENE

o zamjenjuju neto neodreeno, neto suvie openito ili neto nijeno

imenine: netko, neto, nitko, nita, itko, ita, svatko, svata, tkogod, bilo tko, bilo to

pridjevne: neki, nekakav, neiji, gdjekoji, gdjekakav, gdjeiji, niiji, nikakav, svaki,
svaiji, svakakav, sav, kojeiji, kojekakav, kojigod, ijigod, kakavgod, ikoji, iiji, ikakav,
bilo koji, bilo iji, bilo kakav

treba voditi rauna o pisanju ovih zamjenica s prijedlozima

ne valja: od nikoga, za nita, pred iim, u nikakvim
valja: ni od koga, ni za ta, i pred im, ni u kakvim

2. NEPROMJENJIVE
PRILOZI
o Prilau se glagolima i kazuju razliite okolnosti glagolske radnje.
o mogu biti promjenjivi jer imaju komparaciju doi brzo (bre)
o VRSTA

mjesni (gdje?, kamo?, kuda?, otkuda?, dokle?) ovdje, ondje, tamo, tu, daleko,
sprijeda, svagdje, nizbrdo, gore, dolje, mjestimice
72

vremenski (kada?, otkada?, dokada?) odmah, sada, nikada, jesenas, juer, danas,
nou, danju, svakodnevno, lani, jutros, kada, tada

nainski (kako?) tako, ovako, neprimjetno, loe, nikako, svakako, sluajno, brzo,
dobro

Nainski prilozi nastaju i od pridjeva i to od:

pozitiva, komparativa ili superlativa opisnih pridjeva: blago, blae,
najblae, brzo, daleko, lijepo, teko, tee, najtee, estoko
Ti nainski prilozi razlikuju se od pridjeva u srednjem rodu
jednine po tome to prilozi odgovaraju na pitanje kako?, a pridjevi
na pitanje kakvo?
Dijete se igra veselo.

Veselo dijete se igra.

Jelen tri brzo.

Brzo lane tri.

od posvojnih pridjeva na -ski.

Govorimo (kako?) hrvatski. (prilog)
Na jezik je (koji?) hrvatski. (pridjev)

koliinski (koliko?) mnogo, previe, dosta, malo, dvaput

uzroni (zato?) zato, stoga, bezrazlono, hotimice

o prilozi sad-sada, kad-kada, tad-tada, nikad-nikada su izuzeci nepromijenjivih vrsta rijei

jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega

PRIJEDLOZI
o Rijei koje se prilau imenicama i oznauju odnose meu rijeima. na, u, po, pa, pod, iznad,
pred, iza, poput, do
o prijedlozi s-sa, k-ka, uz-uza, nad-nada, pod-poda, pred-preda su izuzeci nepromijenjivih
vrsta rijei jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega

sa piemo ispred rijei koje poinju slovima s, , z, , ks, ps, mnom, ispred jednog
slova

ka piemo ispred rijei koje poinju sa k ili g

73

VEZNICI
o Povezuju rijei, skupove rijei i jednostavne reenice. i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, ve, iako,
premda, makar, da dok, im, jer, kao, ma

USKLICI
o Izraavaju osjeaje, dozivanje, poticanje, oponaanje zvukova.
o mogu vriti sve funkcije u reenici
Jao! Hej! I!

ESTICE
o Slue za oblikovanje i preoblikovanje reenica.

li, zar, ne, evo, eto, eno, god, put, neka, se

(kada rije ne mogu zamijeniti sa sebe!!!!!)

Veselim se.
Da, jesam.

NAGLASNICE I NENAGLASNICE
o NENAGLASNICE

Zanaglasnice (enklitike)

nenagl. oblici pom. glagola BITI (sam, si, je, smo, ste, su)

nenagl. oblici pom. glagola HTJETI (u, e, e, emo, ete, e)

rjeca LI
Jesi

li
74

Naglasnica

+ nenaglasnica - zanaglasnica

= izgovorni skup ( izgovaraju se jesili )

prednaglasnice (proklitike)
o prijedlozi
o rjeca NE!
o nenaglaeni veznici i, a
Tko po noi luta!

Naglasnica nenaglasnica + naglasnica naglasnica = izgovorni skup (izgovaraju se ponoi)

o NAGLASNICE naglaene rijei u reenici
Naglasnica + nenaglasnica = NAGLASNI SKUP (izgovorni skup)

o NAGLAENI SLOG
Ma jka vo li me ne. (Majka voli mene.)

Reenica
o Osnovna priopajna jedinica. Skup rijei ili samo jedna rije kojom prenosimo potpunu
obavijest. Njome izriemo zapaanja, spoznaje, misli, osjeaje, pitanja

IZJAVNA

Idem u kino.

UPITNA

Idem li u kino?
75

USKLINA (osjeaji, poticanje, zahtjev)

JESNA REENICA

Idem u kino!

Vozim bicikl.

NIJENA REENICA Ne vozim bicikl.

o Reenica moe biti i samo jedna rije. Grmi! Pazi! Hou! (KRNJA REENICA)
o Rjeca ne se pie odvojeno od glagola (ne gaa), osim nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu,
nemam, nema, nemoj
o Red rijei : gramatiko ustrojstvo odnosa meu reeninim dijelovima

S, P, PO = Branko se protezao zadovoljno.

P, S, PO = Protezao se Branko zadovoljno.
PO, S, P = Zadovoljno se Branko protezao.
PO, P, S =Zadovoljno se protezao Branko.

Promjenom reda rijei utjeemo na obavijesnu i izraajnu, stilski plan reenice

STILSKI NEOBILJEEN RED RIJEI

SPO

PO ispred P ako je izreena prilogom

REENICE PO SASTAVU
1.

JEDNOSTAVNA
o Neproirena (subjekt i predikat)
Mama radi.

76

o Proirena (subjekt, predikat i dopune)

Vesela i lijepa mama radi u pridavaonici.

subjektni skup

predikatni skup

(atribut, apozicija)

o NEIZREENI SUBJEKT

(objekt, prilona oznaka)

Stoji na prozoru. (On)

o BESUBJEKTNA REENICA Mir posvuda.

o NEOGLAGOLJENA REENICA (krnja reenica)
Dobra veer!Laku no! U pomo! Opet onaj tvoj zviduk s Bukovca.
o REENICA S VIE ISTOVRSNIH DIJELOVA
Svirao si violinu.
Svirao si violinu i glasovir.
Svirao si glasovir.

2.

SLOENA

predikata)

(sastoji se od dviju ili vie samostalnih reenica, ima dva ili vie

Djeak Branimir ita knjigu, a mala Iva crta pticu.

bezveznika

veznika

Reenini niz (nizanje)

zavisno slo.
(uvrtavanje)
77

nezavisno slo.
(povezivanje)

o SKLAPANJE REENICA

Nizanjem pri emu se sureenice odvajaju zarezom i nastaje bezveznika nezavisno

sloena reenica - REENINI NIZ
Napolju je bilo gadno jesensko vrijeme, kia lijevala kao iz kabla.

Uvrtavanjem sloena reenica u kojoj jedna sureenica (koja ne moe stajati kao
zasebna reenica) dopunjava drugu ZAVISNO SLOENA REENICA
Tko da se udi to se ve od deset sati ujutro uzesmo kartati.
Objanjenje uenja EMU?

ZAVISNO SLOENE REENICE

o Veznici su da, dok, jer, ako, kao
Knjiga nije skupa, jer je imala oko pola kile.
ne moe stajati samostalno
o Odnosne zamjenice to, tko, koji
U knjinici sam vidio ovjeka ..koji je najtee brojeve odmah zapamtio.

Glavna sureenica

Zavisna sureenica

o Prilozi gdje, kako, koliko

o Vezniki skupovi budui da, nego to.

o red sureenica u zavisno sloenoj reenici

ako je glavna reenica na prvome mjestu, zovemo to normalnim, uobiajenim redom

reenica i ne odvaja se zarezom
78

ako zavisna reenica prethodi glavnoj, takav red u reenici zovemo obrnuti
(inverzija) red reenica i uvijek se odvaja zarezom

1.1. PREDIKATNA REENICA najei veznici su odnosne zamjenice tko,to, koji.

Moe se povezati i veznikom da, a ponekad slubu rijei moe imati prilog (ne odvaja se
zarezom) TO?
Zima je ove godine da hladnija ne moe biti.
Mudrost je kad i u utnji nalazi odgovor.
Pravo bogatstvo je to zna.

(dva predikata)

1.2. SUBJEKTNA REENICA - najei veznici su odnosne zamjenice tko,to, koji

(odvaja se zarezom kada je u inverziji) TKO?
Teko je znati to e se zbiti.

to e se zbiti, teko je znati.

Brat mi je tko mi dobro ini.

Tko mi dobro ini, brat mi je.

1.3. OBJEKTNA REENICA najei veznik je da, ali veznici su i druge veznike rijei:
prilozi kad, gdje, kako, te odnosne zamjenice to, tko (ne odvaja se zarezom, osim
kada je u inverziji rijetko ili ako se nabraja vie objektnih reenica)
Vidim da me smatra ozbiljnom.
Voljela bih kad bih imala vie vremena.
Koliko smo znoja prolili, nikada nee znati.
Ni ne slute da nam je igra sve, da nam je ona najvanija stvar na svijetu.

Preoblikom upravnoga u neupravni govor nastaje objektna reenica

V
FORA

PON

Nikad nisam doznao to se tono dogodilo.

Nikad nisam doznao istinu. (ako prvu reenicu moemo izmijeniti kao u

primjeru sigurni smo da je objektna reenica!!!!!)

1.4. ATRIBUTNA REENICA najei veznici su odnosne zamjenice koji, to, iji,
kakav; veznik moe biti i da, a slubu veznika mogu imati i prilozi kada, gdje (obino
dolazi iza imenice ili neke imenske rijei koju dopunjava i ne odvaja se zarezom)
79

Ulica je zakrena automobilima to nestrpljivo trube.

o odvaja se zarezom:

kada se nabraja vie atributnih reenica uz istu imenicu

Vrijedni su divljenja ljudi koji znaju, koji umiju, koji mogu i koji hoe.

Kada se atributna sureenica istie ili je naknadno dodana

Ima li to ugodnije od gradina, gdje s grana pada tiina kao tuga s
trepavica?

Kad je atributna sureenica umetnuta

Sa akcenta, koji mu daju naroito izraajne mogunosti, on je neobino

1.5. PRILONE REENICE

o MJESNA, VREMENSKA I NAINSKA REENICA veznici su prilozi (mjesni,
vremenski i nainski), te neki vezniki skupovi (ne odvajaju se zarezom ako su iza
glavne reenice)
Tiina je zavladala kuda je on proao.
Sluala ga je kao da je opinjena.
MJESNA REENICE je zavisno sloena reenica u kojoj zavisna sureenica
dopunjuju glagol glavne reenice kao oznaka mjesta. Slubu veznika vre
mjesni prilozi gdje, kamo, kuda, otkuda, odakle, dokle.
Idi kamo ti je nareeno. Otiao je otkud je i doao.
VREMENSKA REENICA

je on zavisno sloena reenica u kojoj zavisna

sureenica dopunjuju glagol glavne reenice kao oznaka vremena. Slubu

veznika vre vremenski prilozi kad, otkad, dokad poto, veznik dok, zamjenica
im te skupovi rijei prije nego, tek to, istom potom.
Nije zautio otkako je doao. Prije nego li e poi, pozvao je sve prijatelje.
Kad je zavladala tema, uhvatio me strah.

80

 NAINSKE REENICE su zavisne sloene reenice u kojoj zavisna sureenica

dopunjuje glavnu kao oznaka naina. Odgovaraju na pitanje kako?

Slubu

veznika u nainskoj reenici vre rijei kako, kao to, kao da, nego to, nego
da
Govorio je kao da je glumac. Lijepo mu je u crtiu kao da je u djejem
vrtiu.
o UZRONA, NAMJERNA, POGODBENA REENICA, POSLJEDINA, DOPUSNA
POSLJEDINE REENICE su zavisno sloene reenice u kojoj zavisna
sureenica dopunjuje glavnu da bi oznaila posljedicu onoga to to se izrie
reenicom. Posljedine reenice odgovaraju na pitanje Kako? Koliko?
Tako se jako smijao da su mu potekle suze.
DOPUSNE REENICE su one zavisno sloene reenice u kojoj se doputa
sadraj glavne reeniceiako se tome protivi sadraj zavisna reenice. U dopusnim
reenicama dolaze veznici iako, makar, premda, mada.
Iako je dugo boravio u tuini, nije zaboravio svoj jezik.
UZRONE REENICE su one
sureenica

zavisno sloene reenice u kojoj zavisna

dopunjuje glagol glavne sureenice kao oznaka uzroka. Slubu

veznika u uzronim reenicama vri veznik jer prilozi kako i kad, zamjenica
to i skupovi rijei budui da, zato to, zbog toga to, s obzirom na to to.
Uviao je sve to jer nije bio prazne glave. Budui da svi nisu mogli govoriti
u isti as, nastala je graja.

NAMJERNE REENICE su zavisno sloene reenice u kojoj zavisna sueenica

oznaava namjeru s kojom se vri radnja u glavnoj reenici. Namjerne reenice
odgovaraju na pitanja: radi ega? s kojom svrhom? s kojom namjerom?
Sve bih dao samo da mi se vrati. urno sam je prekinuo da ne bi
zakomplicirala priu.

POGODBENE REENICE su one zavisno sloene reenice u kojima se izrie

pogodba ili uvjet potreban da se izvri radnja glavne reenice. Slubu veznika
81

u pogodbenim reenicama vre veznici

ako, da, prilozi kad, li ukoliko,

skupovi rijei samo ako, samo da, samo kad.

Razlikujemo tri vrste pogodbenih reenica:

stvarne pogodbene reenice - sadraj glavne reenice ostvaruje se

ako se ostvari uvjet sadran u pogodbenoj reenici. Veznici su
ako, ukoliko.
Ako vam prodamo zemlju, morate potivati vodu.

mogue pogodbene reenice - mogue je ostvarenje sadraja

glavne reenice ako je mogue ostvarenje sadraja zavisne
reenice. Predikat zavisne sureenice uvijek je u kondicionalu I.
Poinje veznikom ako.
Ako bi se javili, posjetili bismo ih.

nestvarne ili irealne pogodbene reenice - da je mogua pogodba

bilo bi mogue i ostvarenje sadraja glavne reenice. Te reenice
u zavisnoj sureenici imaju sadanje ili prolo vrijeme i veznik da,
a u glavnoj kondicional.
Da postoji udo, ja bih ti vjerovao

Povezivanjem povezivanje jednostavnih reenica u sloenu veznikom pri emu su

sureenice meusobno nezavisne (mogu se izdvojiti u samostalne zasebne reenice)
NEZAVISNO SLOENA REENICA
Sjedili smo u Brezovici i igrali tarok.
(Sjedili smo u Brezovici. Igrali smo tarok.)

NEZAVISNO SLOENE REENICE

82

1.1. SASTAVNE povezuju se sastavnim veznicima i, pa, te, ni, niti (u pravilu se piu bez
zareza)
o mogu se odvajati zarezom:

ako je druga sureenica naknadno dodana

Na nebu se nakratko pojavio mjesec, i ve ga nema.

ako je sastavna reenica sloena od vie sureenica koje su povezane istim

veznikom
Plesai se raduju, i pleu, i pjevaju, i grohotom se smiju.

ele li se posebno isticati, sureenice se mogu nizati (u reenini niz), a

posljednja se povezuje veznikom
Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo, zgrabio nae ruke,
tutnuo u njih ogromnu kutiju uvrivaa i pokazivao to da uinimo s njim.

o Moe biti sklopljena od vie sureenica povezanih razliitim veznicima (tada u pravilu
nema zareza)
Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo i zgrabio nae ruke te
tutnuo u njih ogromnu kutiju uvrivaa pa pokazivao to da uinimo s njim.

o Zanijekane sureenice obino se povezuju u sastavnu veznikom ni ili niti koji se javljaju
dva puta pa je tada glagol bez nijenice
Hrvoje nije veseo. Ne plee.
Niti je Hrvoje veseo niti plee.
o Sastavne reenice mogu biti i neoglagoljene
Ni prvi ni zadnji. (Nismo prvi. Nismo zadnji.)
1.2. RASTAVNE povezuju se rastavnim veznikom ili (u pravilu se piu bez zareza)
Stalno je umoran. Zbog neega je (stalno) ljut.
Stalno je umoran ili je zbog neega ljut.
83

o Mogu se odvajati zarezom:

Ako je druga sureenica naknadno dodana (u govoru se tada podie reenina

intonacija)
Stalno je umoran ili je zbog neega ljut.
Stalno je umoran, ili je zbog neega ljut.
Je li bolestan, ili se zaljubio?
Ako se veznik ili javlja vie od dva puta, tj. Ako je reenica sklopljena od vie

sureenica
Ili samo odmahne rukom, ili promrmlja neto nerazumljivo, ili mi okrene
lea.
o Veznik ili esto se javlja dva oputa: uz svaku sureenicu.
Ili je bolestan ili se zaljubio.
o Rastavne reenice mogu biti i neoglagoljene (umjesto udvojenih veznika ili-ili moe se
pisati i bilo-bilo)
Bolest ili ljubav?
Ili ona ili ja.

Bilo ona bilo ja.

Ili no ili dan.

Bilo no bilo dan.

1.3. SUPROTNE povezuju se suprotnim veznicima ali, nego, no, ve (odjeljuju se

zarezom)
Gleda, a ne vidi. Stalno mi neto govori, ali ja ga ne sluam. Trpio sam ga danima,
no sada mi ga je dosta.
o Ako nego dolazi poslije komparativa (pridjeva), ne odvaja se zarezom
Bolje je ponekad i popustiti nego uvijek biti u sukobu s drugima.
Jabuka je ukusnija i zdravija nego banana.
o Suprotne reenice mogu biti i neoglagoljene (posebno ako je u objema sureenicama isti
glagol)

84

Jedna, ali vrijedna. Nije ovjek nego (je) ptica. Pojeo je odrezak, ali ne (nije pojeo)
salatu.
o Suprotna reenica moe se povezati s reeninim nizom ili sastavnim reenicama
Govorila mu je majka, ponavljao i otac, ali njemu to nita nije znailo.

1.4. ISKLJUNE (IZUZETNE) povezuju se iskljunim veznicima samo, samo to,

jedino, jedino to, tek, tek to (uvijek se odjeljuju zarezom)
Preko tjedna je mirovao, tek je nedjeljom izlazio u etnju.
1.5. ZAKLJUNE povezuju se zakljunim veznicima dakle, stoga, zato (uvijek se odvajaju
zarezom)
Brzo smo zavrili zadau, dakle ostatak poslijepodneva nam je slobodan.
1.6. REENINI NIZ nema veznika, reenice su nizane
Udobno se smjestila u naslonja, sluala njih dvojicu za glasovirom, smjeila se.

DIJELOVI REENICE (SLUBA RIJEI)

o PREDIKAT
o SUBJEKT
o OBJEKT
o PRILONE OZNAKE
o ATRIBUT
o APOZICIJA
85

1.1. PREDIKAT osnovni dio reenice (kao vrsta rijei je glagol, kazuje to tko radi)

GLAGOLSKI (glagol u nekom licu)

IMENSKI (pom. glagol i imenska rije imenica, pridjev, zamjenica ili broj u

Vlak je krenuo.

nominativu) Dan e biti lijep.

NEOGLAGOLJENA REENICA (krnja reenica)

Dobra veer! Laku no! U pomo!

DOPUNE GLAGOLU (PREDIKATU) SU OBJEKT I PRILONA OZNAKA

1.2. OBJEKT dopuna predikatu kojom se oznauje predmet radnje (koga ili to, koga ili
ega)
Dario otvara prozor.
Roditelji itaju vijest.
o OBJEKTNI SKUP atribut + apozicija kojima je kazan objekt
Lijeio je gospodu, trnjanske seljake.

o IZRAVNI OBJEKT (akuzativ ili genitiv)

Javljam vijest.
o NEIZRAVNI OBJEKT (genitiv, dativ, lokativ i instrumental)
Priam o patuljcima.
Bojim se rata.

PRIJEDLONI prijedlog + imenica ili zamjenica u genitivu, akuzativu,

lokativu, instrumentalu

86

1.3. PRILONE OZNAKE dopuna predikatu koji oznauje okolnosti obavljanja glagolske
radnje (kao i prilozi)
o MJESTA ( gdje, kamo, kuda, odakle, dokle )

Vidra je u jezeru.

o VREMENA ( kada, otkad, dokad )

Pobjegla je maloprije.

o NAINA ( kako, na koji nain )

Pobjegla je kriomice.

o UZROKA ( zato, zbog ega )

Pobjegla je zbog deka.

o KOLIINE ( koliko)

Smea je previe.

1.4. SUBJEKT dopuna predikatu (kao vrsta rijei moe biti imenica ili zamjenica (ali i broj,
pridjev, te glagol u infinitivu, kazuje tko to radi)
Vlak je krenuo.

- imenica

On e biti lijep.

- zamjenica

Dva su pogoena.

- broj

Prvi je pobjegao.

- broj

Uporni uspijevaju u svom naumu.

pridjev (poimenini pridjev se ponaa

kao imenica)

Pogoditi je vano.

- glagol

o BESUBJEKTNA REENICA Mir posvuda. iri se selom i gradom. Bez prestanka

sipi.
o S NEIZREENIM SUBJEKTOM

Pitao sam ga za savjet. (ja)

DOPUNE IMENICI (SUBJEKTU) SU ATRIBUT I APOZICIJA

1.5. ATRIBUT dopuna subjektu (pridjev, zamjenica, broj) (ako je uz jednu imenicu vie
atributa, zarezom se odvajaju kad se usporedno nabrajaju)
Vidjela sam sive, opasne oblake. ili Vidjela sam sive i opasne oblake.
Ovo su sivi opasni oblaci.
o PRIDJEVSKI (pridjev, zamjenica, broj)
Njegovo lice bilo je neobino.
87

Prvi djeak ide na elo kolone.

o IMENIKI (imenica ili posvojni pridjev)
Pjev ptica odjekuje umom.
Ptiji pjev odjekuje umom.

1.6. APOZICIJA imenica koja poblie oznaava subjekt (drugu imenicu)

Knjievnik August enoa napisao je knjigu Zlatarevo zlato.
o APOZICIJSKI SKUP (atribut + apozicija)
Znameniti knjievnik August enoa objavio je mnogo knjiga.
atribut

apozicija = apozicijski skup

August enoa, znameniti knjievnik, objavio je mnogo knjiga.

atribut
-

apozicija = apozicijski skup

kada se apozicija (ili apozicijski skup) nae iza imenice odvaja se zarezom

SRONOST (KONGRUENCIJA) slaganje subjekta i predikata u licu, broju i rodu.

o uz zamjenicu VI predikat je uvijek u mnoini i mukom rodu

UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR

o UPRAVNI GOVOR je tono navoenje neijih rijei. U govoru se oznauje posebnom
intonacijom, a u pismu navodnim znakovima.
Ne znam, slagao je Marko.
upravni govor

reenica objanjenja

88

Marko je slagao: Ne znam.

Reenicu upravnoga govora poinjemo velikim slovom. Reenicu objanjenja

piemo malim slovom

Ako je upravni govor upitna ili usklina reenica, upitnik i usklinik stavljamo prije
navodnih znakova, reenicu objanjenja piemo malim slovom i ne odvajamo zarezom.
Ovdje u razredu? gledao ga je Ivo.

U tiskanom tekstu navodni znakovi mogu biti i , a njih i zarez moe zamijeniti crtica.
Nije stvar u tome, objasnio je Tomo.
- Nije stvar u tome - objasnio je Tomo.

o NEUPRAVNI GOVOR je preoblikovani upravni govor s veznikom da isputajui

navodnike i mijenjajui, po potrebi, glagolsko lice.
Nije stvar u tome, objasnio je Tomo.

Tomo je objasnio da nije stvar u tome.

Profesor je rekao Ivanu: Prii prozoru.

Profesor je rekao Ivanu neka prie prozoru.

Rjenik
1. LEKSEM (leksik, leksikologija, leks. discipline, vieznanost leksema)
o Leksem je oblik punoznane rijei koji sainjava ukupnost njezinih gramatikih oblika i
leksikih znaenja.

Jednoznani su oni leksemi kod kojih su opseg sadraja i opseg jednog znaenja
podudarne veliine.
89

Vieznani su oni leksemi iji se sadraj sastoji od dvaju ili vie znaenja.
(npr. gimnazija ima znaenje zgrade, ali i znaenje "svi profesori i uenici";
metafora, metonimija , sinegdoha su rijei prenesena znaenja)

o Leksik ine svi leksemi nekog jezika, u naem sluaju svi leksemi hrvatskog jezika.
o Moe biti:

opi ili opeuporabni - rijei koje svim govornicima jednog jezika znae isto

struni nazivi ili termini - rijei koje se upotrebljavaju meu strunjacima pojedinih
struka

o Leksikologija je grana jezikoslovlja koja prouava i opisuje leksik, rjenik nekog prirodnog
jezika postavljajui pri tome i sva opa pitanja koja se odnose na rije kao temeljnu jedinicu
jezika.
o Leksikologija se dijeli na nekoliko vie manje osamostaljenih ogranaka, a svaka od njih
potanko prouava neki odjeak hrvatskog jezika. To su:

tvorba rijei - prouava tvorbenu strukturu dosadanjih rijei dajui pravila za tvorbu
novih

frazeologija - prouava frazeme

onomastika - govori o znaenju i tvorbi vlastitih imena

nazivoslovlje (terminoligija) - prouava strune nazive i termine

leksikografija -umijee sastavljanja i pisanja rjenika

2. SINONIM I SINONIMIJA
o Sinonimi su leksemi (rijei) koji pripadaju istoj vrsti rijei, imaju razliiti izraz, a isti sadraj.
npr. tuga - alost; veselje- radost
o Sinonimija je semantiki odnos izmeu dvaju ili vie leksema koji pripadaju istoj vrsti rijei,
imaju razliiti izraz i jednak sadraj.
o Sinonime dijelimo:

prema zamjenjivosti na.

bliskoznanice (sinonimi zamjenjivi samo u nekim kontekstima)

90

generacija - pokoljenje - narataj

generacija se moe odnositi na ljude, ivotinje i stvari
narataj samo na ljude i ivotinje
pokoljenje samo na ljude

istoznanice (sinonimi zamjenjivi u svim kontekstima)

tuga- alost

prema pripadnosti standardnom jeziku na:

standardnojezini sinonim (pripadaju standardnom jeziku)

nestandardnojezini sinonimi (ne pripadaju standardnom jeziku)

kulja, top, komad, oscar - sinonimi za negativnu ocjenu

3. HOMONIMIJA, HOMONIMI
o Homonimija je izjednaenje izraza dvaju leksema razliita znaenja.
o Homonimi su leksemi jednakih izraza, a razliitog sadraja. Da bi za dva leksema mogli rei da
su homonimski parnjaci moraju ispuniti sljedee uvjete, a to su:

moraju imati razliita znaenja

izrazi moraju biti jednakog fonemskog sastava

moraju imati iste prozodijske znaajke (isti naglasak)

moraju se jednako pisati

o Razlikujemo dvije vrste homonima

oblini ili morfoloki - podudarnost izraza vezana je uz odreene morfoloke kategorije

odnosno uz pade, vrijeme ili lice.

N jd. unuk

G mn. unuka

N jd. unuka

G mn. unuka

leksiki - podudarnost nije morfoloki uvjetovana

para > 3l.jd. glagola parati
para> G mn. imenice para

kosa > orue

Ako se dva leksema razlikuju po prozodijskim znajkama tada govorimo o

homografima - istopisnicama.

kosa > vlas na glavi

(pas: pas, luk: luk)

Ako se dva leksema razliito piu, a jednako izgovaraju, govorimo o

homofonima - istozvunicama. (vinja -Vinja; bra -Bra)
91

4.

ANTONIMIJA, ANTONIMI

o Antonimija je leksiko-semantika pojava znaenjske opreke izmeu dvaju leksema.

o Antonimi su leksemi suprotnih znaenja.
o Dva leksema suprotnih znaenja ine antonimski par. (crn-bijel, iv-mrtav, dobar-lo)
o Antonime dijelimo :

po podrijetlu

istokorijenski - razvili su se iz istog korijena (otvoriti-zatvoriti, upisati-ispisati)

raznokorijenski - razvili se iz razliitih korijena (istina-la, iv-mrtav)

po naravi znaenjske opreke

binarni antonimi - s dvojanom znaenjskom oprekom ili je jedno ili drugo

(Ovo je djeak. Ovo je djevojica.)

stupnjeviti antonimi izmeu dvaju antonima postoji i meustupanj (visok -nizak)

po usvojenosti

djelomina antonimija - jedan leksem je u znaenjskoj opreci s drugim samo

jednim svojim znaenjem tj. dan u znaenju vrijeme od izlaska do zalaska sunca
(dan-no)

viestruka antonimija - leksem ima vie znaenja, a suprotan je drugom leksemu

samo jednim od znaenja (star-nov, star-mlad, star-moderan)

5.

VREMENSKA RASLOJENOST JEZIKA

o Vremenska raslojenost pokazuje kako se leksik razvijao u povijesnim tjekovima, kako je

pratio povijesna, drutvena i kulturna zbivanja. S obzirom na uestalost uporabe rijei u
pojedinom razdoblju postoji:

AKTIVNI LEKSIK - ine rijei koje su esto u uporabi, razumljive su veini govornik
hrvatskoga jezika, neutralno

se rabe u jezinoj komunikaciji.

92

PASIVNI LEKSIK - ine rijei koje su zastarjele te zbog svojeg sadraja ili izraza
predstavljaju neobinost za suvremene govornike, ali i one rijei koje jo nisu ule u
opu uporabu.

historizmi - rijei koje nisu u estoj uporabi jer su se izmijenile drutvenopovijesne okolnosti (ban, krinolina, grof, mjesna zajednica)

arhaizmi - zastarjele rijei koje su dijelom pasivnog leksika postale zato to su

ih zamijenile druge rijei iz sljedeih razloga:
-

izrazni arhaizmi kod kojih se sadraj izrie drugim izrazom (islo >
broj, horugva > zastava)

sadrajni arhaizmi kod kojih je zastario prijanji sadraj

(luka=livada, vra=doktor)

tvorbeni arhaizmi kod kojih je zastarjela tvorbena sastavnica

(davac, primac,kraljski)

nekrotizmi

- leksemi karakteristini za leksik jednog pisca, leksikografa,

knjievnika koji nikad nisu postali aktivnim dijelom opeg leksika. (ljesit-drven,
mnoba- mnoenje)

knjiki - leksemi koji se bez obzira na svoju starost pojavljuju samo u knjigama
ili rjenicima

(mirisnica- parfumerija, mudrac-filozof, brodokrje-brodolom,

kamenarnica-kamenolom)
6. LEKSIK "NA PRIJELAZU"
o Granica izmeu aktivnog i pasivnog leksika nije vrsta jer rijei mogu prelaziti iz jednog
u drugi.
o To su:

zastarjelice su leksemi koji se sve rjee rabe u standardnome hrvatskom jeziku pa je

pitanje vremena kada e potpuno prijei u pasivni leksik (ferije, fiskultura,
koristovati)

pomodnice su leksemi koji oznauju neku pomodnu pojavu (dolevita, kafi,

ips,tenisice)

oivljenice su leksemi koji se iz pasivnog rjenika postupno vraaju u aktivni (djelatnik,

dunosnik, bojnik, asnik, glede)

novotvorenice su leksemi koji nastaju iz drutvenih i komunikacijskih potreba, a jo

nisu ule u leksik standardnog jezika. Novotvorenice nastaju uobiajenim tvorbenim
93

nainom i mogu biti prihvaene kao dio aktivnog leksika. Ponekad je razlog nastanka
tvorenice puristiki tj. nastaojanje da se hrvatskom rijei zamijeni posuena
(dalekovidnica-televizija)
Podvrsta novotvorenica su individualne novotvorenice koje se javljaju u
knjievnim djelima.
7.

PODRUNA RASLOJENOST JEZIKA

o Podruna raslojenost jezika pokazuje kako je jezik rasprostranjen na odreenom

prostoru. Po veliini jezinog podruja na kojemu su rasprostranjeni, podruno
ogranieni leksemi su:

lokalizmi su rijei svojstvene mjesnom govoru (Dubrovnik, gospar-gospodin; Split,

vrtojak-zvrk)

regionalizmi su rijei koje se upotrebljavaju na velikom dijelu nekog narjeja, ali ne na

njegovom itavom podruju (tednjak- paher, paker, paret, parhet, poret)

dijalektizmi su rijei proirene na cijelom podruju nekog narjeja (akavizmi,

kajkavizmi tokavizmi)

8.

FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA

o Zbog svog funkcinalnog ogranienja sve se rijei ne pojavljaju jednako esto u svakom
tekstu.
o Zbor rijei ovisi o funciji teksta.
o Stilistika prouava funkcionalnu stranu uporabe jezinih jedinica.
o Stil je nain pisanja odnosno odnosno izbor jedne od vie mogunosti za izricanje istog
sadraja. Svaki funkcionalni stil oblikovao se istodobnim djelovanjem triju imbenika:
ovjeka,drutva i jezika.
o Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika su:

knjievno - umjetniki stil (subjektivnost, osjeajnost, prenesena znaenja)

publicistiki stil (objektivnost i saetost, ali pristupaan nain izlaganja s dosta

individualnih crta)

znanstveni stil (objektivnost, misaonost, uporaba strunih termina pojedinih znanosti)

administrativni stil (objektivnost, saetost iskaza, leksem ogranien ustaljenou

pravila za sastavljanje spisa)

razgovorni stil (svojstven je ponajprije usmenoj komunikaciji)

94

uporaba

kolokvijalizama

leksema

na

granici

standardnog

dijalektizama

uporaba argonizama tj. jezika zatvorene skupine

uporaba vulgarizama tj. uporaba prostakih i nepristojnih rijei

Hrvatski jezik
95

jezika

KNJIEVNI JEZIK

GOVORI
NARODNI
o tokavski (jekavski)
o akavski (ikavski)
o Kajkavski (ekavski)
ZAVIAJNI
MJESNI

Jezik
o sredstvo - sporazumijevanja i zraavanja
o Priopiti i primiti poruku, dakle sporazumijevati se ili komunicirati, moemo na razliite
naine:

znakovima (signalima), kao to su npr. prometni znakovi, crveno svjetlo na semaforu,

plavo rotirajue svjetlo policijskoga automobila, crveni kri na vozilu hitne pomoi...

pokretima tijela, npr. kimanje glavom lijevo-desno kad elimo rei ne ili kimanje
glavom gore-dolje kad neto potvrujemo, kaiprst podignut prema gore kao znak
upozorenja ili prijekora...

jezikom, npr. razgovorom ili pisanjem poruka, odnosno jezikom u njegovome usmenom
obliku ili pak jezikom u njegovome pisanom obliku.

RAZVITAK HRVATSKOGA JEZIKA

o Trpimirova darovnica najstariji sauvana isprava jednog vladara (latinski jezik)
o Branimirov natpis prvi put se spominje ime Hrvat (latinski jezik)
o 1847. u Hrvatskom saboru hrvatski jezik proglaen slubenim jezikom
o PISMA glagoljica, latinica, irilica

96

1.1. OPESLAVENSKI KNJIEVNI JEZIK

o rad sv. irila i Metoda, vokalni sustav opeslavenskog jezika, redakcije, pismo -glagoljica i
irilica
o Opeslavenski knjievni jezik (staroslavenski, starocrkvenoslavenski) je prvi slavenski
zapisani jezik. To je ujedno i prvi knjievni jezik, a djelo je Konstantina - irila i Metoda.
o Nastao na prijelazu iz 9. u 10.st., a utemeljen na mjesnom govoru Slavena iz okolice Soluna,
nije se mnogo razlikovao od ostalih slavenskih jezika meu kojima su razlike tada bile daleko
manje nego danas.
o Taj jezik je zapravo bio knjievnojezina tvorba u odnosu na ishodini junoslavenski
(makedonski) dijalekt. Bio je obogaen gramatiki i leksiki, nije se podudarao ni s jednim od
ivih narodnih slavenskih govora, a bio je razumljiv svim Slavenima. Sluio je gotovo kao
nadnacionalni, zajedniki jezik svih Slavena pa se u novijoj literaturi i naziva opeslavenski
knjievni jezik.
o Na taj jezik braa iril i Metod potkraj 9. stoljea prevode liturgijske knjige (potrebne za
irenje kranstva) te odlaze u tadanju Moravsku i Panoniju. Najstariji pisani spomenici ne
potjeu iz tog doba budui da su nakon Metodove smrti 885. uniteni, no sauvani su u
prijepisima iz 10. i 11.st.
o U znanstvenoj literaturi o nazivu toga prvog jezika, dakle iz kraja 9.st., nema jedinstvenog
naziva pa se uz naziv staroslavenski javlja i crkvenoslavenski pa i starobugarski te najnovije
opeslavenski.
o U nas se starocrkvenoslavenskim jezikom naziva nesauvan (u spisima nepotvren)
irilometodski jezik 9.st.
o Staroslavenskim jezikom naziva se onaj iz 10. i 11.st. sauvan u odreenom broju crkvenih
spisa (tzv. kanonski spisi).
o Na osnovi staroslavenskih spomenika pisanih glagoljicom i irilicom opisan je staroslavenski
jezik. Imao je trinaest otvornika a, e i, o, u, (jer), (jor), e (jat), y (jeri), e, o, r, l. Glasovi jer
(meki, prednjojezini) i jor (tvrdi, stranjojezini) po svojoj prirodi bili su uvijek kratki, u
uporabi esti jer je u staroslavenskom jeziku vladao zakon otvorenih slogova tj. nijedan
slog nije mogao zavriti zatvornikom. Na njihovom mjestu u dananjem jeziku stoji glas a ili
nita.Vrlo je poznat glas jat. Pouzdano se ne zna kako se izgovarao, po prirodi je bio dug, a
pretpostavlja se da je bio slian glasu e s izgovorom ovisno o susjednim glasovima te nije bio
jednak u krajevima i vremenima. Danas je u jeziku na mjestu tog glasa ie koji se pie sa ije,
je , e, i. Staroslavenski je imao i dva nosna vokala e, o koja su zamijenjena e > e, o > o ili u.
97

Glas jeri u hrvatskom je zamijenjen glasom i. Uz vokalno r postojalo je vokalno l.

Meutim, tijekom vremena taj se opeslavenski jezik mijenjao, jer su se u njega spontano
unosile neke crte ivih govornih jezika (glasovi i rjenik). Tako su nastali modificirani,
govornom jeziku prilagoeni oblici koji su se nazvali redakcijama opeslavenskog jezika
(hrvatskosrpska, eka, bugarska, makedonska, panonskoslavenska). Tako se za hrvatski tip
upotrebljavao naziv opeslavenski knjievni jezik hrvatske reakcije ili staroslavenski jezik
hrvatske redakcije. Budui da Slaveni nisu imali svog pisma, iril je 863. sastavio posebno
pismo glagoljicu, a ubrzo je nastala i irilica , nazvana po irilu jer se mislilo da ju je on
sastavio. Stari tip glagoljice naziva se obla, a u Hrvatskoj se razvio novi tip - uglata ili
hrvatska glagoljica.
1.2

HRVATSKI JEZIK OD

15. DO 19. STOLJEA

o 15.st. je doba procvata hrvatske kasne srednjovjekovne knjievnosti i prvi poetak svjetovne
knjievnosti. Koriste se tri jezika tj. latinski (slubeni jezik Crkve i europskog kulturnog kruga),
hrvatska redakcija opeslavenskog knjievnog jezika te hrvatski (narodni) jezik. Sve je snanije
preplitanje raznorodnih dijalekatskih elemenata u osnovnu akavsku strukturu tj. tokavizama i
kajkavizama. Rabe se i tri pisma: glagoljica, latinica i irilica (tzv. bosanica). U 15.st. tiskane
su prve knjige (knjige tiskane do 1500.g. zovu se INKUNABULE) i to:
MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA, 1483.
BREVIJAR PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA, 1491.
Misal je knjiga molitava i pjesama koje se pjevaju u katolikom bogosluju, brevijar knjiga
molitava i pjesama za sveenike. Hrvatski humanistiki pisci piu na latinskom jeziku
ukljuujui se tako u jezino-kulturni europski krug.

o 16.st. vrijeme je potpune regionalne razdrobljenosti te vrijeme poetaka hrvatskih pokrajinskih

knjievnosti. Uza svu pokrajinsku odjelitost, knjievna djela ipak pokazuju da je to zapravo
stoljee nastavljenih knjievno jezinih veza i utjecaja, a zbog migracije stanovnitva dolazi i do
mijeanja hrvatskih govora svih triju narjeja.

Dubrovako-dalmatinska knjievnost (iji su glavni predstavnici M. Maruli, D. Dri,

. Meneti, H. Luci, P.Hektorovi, P. Zorani, M. Dri) rabi u svom jeziku akavsko
- ikavske elemente odnosno primjeuje se akavska i tokavska stilizacija hrvatskoga
knjievnog jezika.
98

Na sjeveru Hrvatske (Zagreb-Varadin) javlja se u drugoj polovici 16.st. knjievnost na

kajkavskom narjeju: prijevod latinskog djela Decretum tripartitum Ivana Pergoia
(1574.) te djela Antuna Vranca, Kronika kratka i Pastila.

U tom razdoblju hrvatski jezik postaje i sadrajem jezikoslovnih djela. Krajem stoljea
pojavljuje se najvanije leksikografsko djelo toga razdoblja prvi hrvatski tiskani rjenik
(1595.). Objavio ga je Faust Vrani pod naslovom Dictionarium quinque nobilissimarum
linguarum latinae, italicae, Germanicae, dalmaticae et ungaricae (Rjenik pet
najplemenitijih europskih jezika latinskoga talijanskoga, njemakoga dalmatinskoga tj.
hrvatskoga i maarskoga jezika). U njemu se ogleda najvanija jezina tendencija toga
razdoblja meudijalektalno proimanje u knjievnom jeziku. Ponajprije, to je rjenik
akavtine, ali ima u njem tokavskih i poneto kajkavskih rijei.
o 17.st. znai novo razdoblje u razvoju hrvatske knjievnosti i njezina jezika. To je doba nastanka
naih prvih gramatika i pojaanog leksikografskog rada, doba teorijskih i praktinih pokuaja na
stvaranju jedinstvenoga knjievnog jezika. Napokon to je doba protureformacije kada isusovci
diljem Hrvatske otvaraju kole te za svoj obnovljeni vjerskopuki

rad ponovo trae to

razumljiviji i ire prihvatljiviji hrvatski jezik. U ovom razdoblju nastaje prva hrvatska gramatika
Bartola Kaia, Institutionum linguae illyricae duo, (Dvije knjige temelja ilirskoga jezika)
objavljena u Rimu 1604.g. To je gramatika jezika dotadanje hrvatske pismenosti i knjievnosti
to znai da joj je osnova akavska, ali u njoj ima i tokavskih elemenata. Oko zrinskofrankopanskog ozaljskog knjievnog sredita poznatijeg pod nazivom Ozaljski knjievni krug
okupljaju se stvaraoci (P. Zrinski, F. K. Frankopan, K. Zrinska, I. Belostenec) koji njeguju
mjeoviti tip knjievnog jezika u kojem se isprepliu

raznorodna dijalekatska obiljeja.

Temeljna odrednica njihova stvaranja upravo i jest uporaba takvoga jezika koji poprima ulogu
jezinog standarda tj. jezika knjievnog stvaranja, javnog i privatnog komuniciranja, ali na
ogranienom prostoru. Na taj je nain

ivjela zrinsko-frankopanska ideja o duhovnom

ujedinjenju Hrvata na jezinom jedinstvu suprotstavljajui se politikoj razjedinjenosti Hrvata.

Ideje i osnovne jezine koncepcije ozaljskoga kruga odrazile su se u najznaajnijem djelu starije
hrvatske leksikografije rjeniku kajkavca Ivana Belostenca, Gazophylacium koji je objavljen
tek 1740. godine pa je tako izostao utjecaj na njegove suvremenike. Rjenik je u osnovi
kajkavski, no namijenjen je govornicima svih triju narjeja i usmjeren stvaranju jedinstvenoga
knjievnog jezika. Na sjeveru Hrvatske (sa Zagrebom kao kulturno politikim sreditem)
oblikuje se opekajkavski zajedniki knjievni jezik. Najvei kajkavski pisac 17.st. Juraj
Habdeli izdao je 1670. kajkavski rjenik (dvojezini hrvatsko-latinski) s neto nekajkavskih
99

rijei pod naslovom Dikcionar ili rei slovenske.U njegovom djelu Zrcalo Marijansko (1662.)
primjeuju se elementi tokavskog i akavskog. U Dubrovniku je u 17.st. prevladala
novotokavska ijekavica. To je dubrovako-dalmatinski krug pisaca (I. Gunduli, J. Palmoti,
Ivan Buni Vui). Pod utjecajem dubrovake i usmene tokavske knjievnosti i sve vie pisaca
akavaca june Hrvatske, prihvaa tokavsko narjeje. Djelovanjem bosanskih franjevakih
pisaca M. Divkovi, J.ilipovi i dr. tokavtina postaje prestini knjievni jezik na
junoakavskom podruju. Vaan poticaj u tom smjeru bio je rjenik talijanskog isusovca
Jakova Mikalje, Blago jezika ilirskoga ili Ilirski rjenik (objavljivan od 1649. do 1651.) To je
hrvatsko-latinsko-talijanski rjenik, a autor je u njemu izrazio misao da bi svi Hrvati trebali za
knjievni jezik odabrati svoje najljepe narjeje tj. tokavsko. Mikalja u svome rjeniku donosi i
kratku gramatiku hrvatskoga jezika (po uzoru na Kaievu).
o U 18.st. pojavljuju se pisci koji u knjievni jezik unose tokavsku ikavicu. To su slavonski pisci
M. Antun Reljkovi, A. Kanili i Vid Doen, te dalmatinski pisci Andrija Kai Mioi i Filip
Grabovac. Znaajno je ime A. Katania koji je preveo Sveto pismo s latinskoga na tokavsku
ikavicu. Svi su oni dali velik doprinos oblikovanju tokavtine kao hrvatskoga jezinog
standarda polazei od jezinog izraza narodnog stvaralatva pribliavanjem i proimanjem
jezika hrvatskoga sjevera i juga. To je i vrijeme knjievne stilizacije novotokavskoga narjeja.
Pojaana je i jezikoslovna djelatnost, pojavljuju se nove gramatike i rjenici, a osnivaju se i
komisije za ureivanje latinike grafije. Pavao Ritter Vitezovi jedan je od pisaca koji su se
zalagali za jedinstveni hrvatski standardni jezik, radio je na reformi hrvatskoga grafijskog
sustava iznosei misao da svaki glas treba pisati uvijek istim znakom. Radilo se i na rjenicima
hrvatskoga jezika. Tako objavljuju: ArdelioDella Bella, Dizionario italiano, latino, illirico Rjenik talijanski, latinski, ilirski (1728.)
Andrija Jambrei, Latinski rjenik s obzirom na ilirski, njemaki i maarski (1742.)
1.3. HRVATSKI JEZIK U 19. I 20. STOLJEU
o 19.st. esto se istie kao presudno u razvoju hrvatskoga jezika zbog toga to se u njemu Hrvati
konano ujedinjuju u standardnom (knjievnom) jeziku koji se temelji na tokavskom narjeju.
Prvu polovicu stoljea obiljeava djelovanje iliraca, a drugu djelovanje i borba raznolikih
filolokih kola.
o Zanimanje za problematiku hrvatskoga jezika u 19.st. zainje se brourom A. Mihanovia
objavljena u Beu 1815. pod naslovom Re domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom
jeziku. Mihanovi u toj brouri zagovara uvoenje hrvatskoga jezika u javne poslove. U to
100

vrijeme u kolama prevladava latinski i njemaki, a nema niti jednog asopisa ni novina na
hrvatskom jeziku. Lj. Gaj i ostali Ilirci nastojali su da u knjievnom jeziku ujedine sve june
Slavene pa su predlagali ona rjeenja koja bi bila najprihvatljivija za sve. 1830. Gaj izdaje u
Budimu Kratku osnovu horvatsko - slavenskoga pravopisanja koja je prvo jezikoslovno djelo u
doba hrvatskoga narodnog preporoda. U njoj je Gaj iznio svoj prijedlog reforme ilirske grafije
gdje za palatale predlae poseban znak (tj. za svaki glas jedan znak s tildom ). c ,g, d, l, n, s, d,
z . Tilda je bila dijakritiki znak. 1835. Gaj u Danici objavljuje lanak Pravopisz u kojem
tildu mijenja u kvaicu uvodei za palatale sljedee znakove , , , dj, gj, lj, nj (sa zarezom na j
umjesto toke) te prihvaa poljsko . Jat biljei tzv. rogatim e. Zasluga Iliraca je to su uspjeli
ujediniti sve Hrvate u jednom knjievnom jeziku i prihvaanju jedinstvene latinike grafije,
nastavljajui tokavsko knjievnojezinu tradiciju pisaca prethodnih razdoblja. Od gramatiara
iz razdoblja ilirizma posebno su se isticali autori gramatike:
V. Babuki, Osnove slovnice slavjanske nareja ilirskoga (1836.) i Ilirske slovnice (1854.)
A. Maurani, Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za poetnike (1839.), Slovnice hervatske
(1859.)
2. svibnja 1843. u Saboru je odran prvi politiki govor (ilirac Ivan Kukuljevi
Sakcinski). 1847. Sabor prihvaa prijedlog da se hrvatski jezik proglasi diplomatikim tj.
uredovnim jezikom.
Drugu polovicu 19.st. obiljeuje vrijeme daljnje izgradnje hrvatskoga standardnog jezika na
temeljima koje su udarili ilirci. Mnoga jezina pitanja bila su jo nerijeena, a postojala su i
razliita miljenja kako ih prevladati. Zato je formirano nekoliko filolokih kola koje su
predlagale svoja rjeenja.

Zagrebaka filoloka kola (V. Babuki, A. Maurani, A. V. Tkalevi, B. ulek)

hrvatski standardni jezik temelji se na jekavskoj tokavtini
zalagali su se za otvorenost prema drugim narjejima i slavenskim jezicima
(utjecaj)
zalagali su se za nastavak -ah u genitivu mnoine (jelenah, mnogo enah, mnogo
selah) pa su ih zato zvali ahavci
zalagali su se za e (rogato e) umjesto ije-je-e u pisanju, a svatko je mogao itati
kako hoe.

Zadarska filoloka kola (A. Kuzmanovi)

u poetku se protivi Gajevoj grafiji, zalae se za ustaljenu slavonsko-dalmatinsku
grafiju
101

 protivnik je tokavske ijekavice i zalae se za tokavsku ikavicu

Rijeka filoloka kola (Fran Kurelac)

osnovicu standardnog jezika trebaju initi sastavnice zajednike veini
slavenskih jezika
odbacuje nastavak -ah u genitivu mnoine i zagovara starije oblike s nultim
morfemom (mnogo en, mnogo sel, mnogo jelen)

kola hrvatskih vukovaca

Nastaje i jaa potkraj 19.st. djelovanjem srpskog filologa ure Daniia u Zagrebu.
Bio je pozvan da u novoosnovanoj JAZU organizira i zapone rad na Rjeniku
hrvatskoga ili srpskog jezika. Ivan Broz izrauje Hrvatski pravopis (1892.), Tomo
Mareti, Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskog jezika (1899.), a znaajan je
Rjenik hrvatskoga jezika (1901.) za koji je grau veinom sakupio I. Broz, a
objavio ga F. Ivekovi. Vukovci su smatrali da se pravilan jezik moe nai samo
u narodnoj knjievnosti, a to znai da su standardni jezik poistovjeivali s
novotokavskim dijalektom odnosno ijekavskim govorima zanemarujui pri tom
bogatu hrvatsku knjievno jezinu tradiciju.

o 20.st. je vrijeme prilagoavanja, dotjerivanja i usavravanja hrvatskoga knjievnog jezika i

vrijeme kada se politiki imbenici vie nego ikada upliu u jezinu politiku, nastojei svjesno
skrenuti jezine tokove prema trenutanim interesima. Meutim u posljednjih pedeset godina
stvorene su neke bitne spoznaje o razvoju hrvatskoga jezika koji prolazi nekoliko razdoblja.

1901.-1918. - Ovo razdoblje obiljeeno je djelovanjem hrvatskih vukovaca, ali prvim

sustavnijim otporom (N. Andri, Brani jezika hrvatskoga, Zagreb, 1911.). Razvija se i
dijalektalno pjesnitvo (Mato, Galovi, Nazor, Domjani).

1918.-1941. - Godine 1918. stvaranjem Kraljevine SHS stvoren je i zajedniki jezik srpskohrvatskoslovenaki. Struna komisija Ministarstva prosvjete priprema osnove
zajednikog pravopisa, a kao zajednika rjeenja prihvaena su rjeenja iz srpskog
pravopisa.

Uoi Drugog svjetskog rata javljaju se neka djela koja upuuju na razliku izmeu
hrvatskog i srpskog jezika (P. Guberina i K. Krsti, Razlike izmeu hrvatskog i srpskoga
knjievnog jezika), Dijalektalna knjievnost M. Krlea, Balade Petrice Kerempuha
(1936).
102

1941.-1945. - Razdoblje NDH obiljeeno je pojaanim purizmom, eljom za istoom

hrvatskoga jezika i povratkom potiskivanih hrvatskih rijei. Osnovan je Hrvatski dravni
ured za jezik koji ima savjetodavnu ulogu i brine se o istoi i pravilnosti hrvatskoga
jezika u javnoj uporabi. Ovaj ured je sastavio tekst Koriensko pisanje (1942.) i
privremeni Hrvatski pravopis (1944.) po morfonolokim naelima.
B. Jurii, Nacrt hrvatske slovnice I.; Glasovi i oblici u poviesnom razvoju (1944.)

1945.-1990. - Iako je nakon 1945. zakonski postojala ravnopravnost jezika u sklopu

jugoslavenske drave u praksi to nije bilo tako. Hrvatske rijei su potiskivane, a jezik je
podreen srpskom.

1954. u Novom Sadu odran je sastanak na kojem je dogovoreno da je jezik Hrvata,

Srba i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora - ekavskim i ijekavskim. Ravnopravna su
oba pisma. Na temelju tih zakljuaka prireen je i zajedniki Pravopis hrvatskosrpskog
knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom. Izlaze i prva dva sveska Rjenika
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika (1967.)

1967. veina kulturnih ustanova potpisuje Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvatskog

knjievnog jezika u kojoj se trai stvarna ravnopravnost jezika te uporaba hrvatskog
jezika u kolama, medijima i javnim ustanovama. Deklaracija je doivjela osudu kao i
potpisnici.

1971. pojavljuje se Hrvatski pravopis autora S. Babi-M. Mogu-B. Finka, no zabranjen

je pa ga izdaje hrvatska emigracija u Londonu (zato ga nazivaju Londonac).

1990. do danas dolazi do politikih promjena i osamostaljenja Hrvatske. Izlazi niz

znaajnih jezikoslovnih djela to je znak da se njeguje standardni knjievni jezik.
Babi - Finka - Mogu, Hrvatski pravopis, 1990.
S. Teak - S. Babi, Gramatika hrvatskoga jezika, 1992.
V. Ani, Rjenik hrvatskoga jezika, 1991.
V. Brodnjak, Razlikovni rjenik hrvatskoga i srpskog jezika, 1991.

NORMATIVNI PRIRUNICI:
Pravopis - propisuje kako treba pisati, konvencionalan je (dogovoren)
Pravogovorni - pravila o pravilnom izgovoru rijei
Gramatika - fonoloko i gramatiko ustrojstvo jezika (morfoloko, tvorbeno i
sintaktiko)
Rjenik - popisuje znaenje rijei
Savjetnik - publicistiki i znanstveni stil (kako pisati neku rije)

103

Hrvatski jezik ine i standard i supstandard i narjeja i argoni. Taj je odnos posebice
naglaen kada osoba, dvojezinik ili viejezinik, u svojoj jezinoj praksi s razliitim
sugovornicima razliito komunicira: u koli, na fakultetu ili poslu - standardnim jezikom; u kui dijalektom; u igri, s prijateljima, na ulici - argonom. Jezine norme propisane su, opisane i
sadrane u trima najvanijim knjigama pojedinoga jezika: gramatika, pravopis i rjenik.

Knjievnoteorijski
pojmovi
ALITERACIJA
ARHAIZAM
AUTOBIOGRAFIJA

ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina u reenicama odn.

stihovima
zastarjelica. Rije ili izraz koji je zastario i vie ga ne upotrebljavamo u
govoru. Moe se nai u starim knjievnim djelima npr.
jote (jo)
da bi vazda sretna bila (uvijek, zauvijek)
knjievno djelo u kojem pisac opisuje svoj ivot.

104

BALADA

BASNA

BIOGRAFIJA

DIDASKALIJE

DIJALOG
DRAMA

EPILOG

EPITET

EPIZODA
EPSKA PJESMA

EPSKI
DESETERAC

FABULA

FABULA

GESTE
HAIKU

rijeima: Jednom davno, a zavrava: ivjeli su dugo i sretno. Na kraju

dobro pobjeuje zlo. U bajkama se esto pojavljuje broj tri, tj. neke se stvari
ponavljaju tri puta npr. vuk je triput puhao da bi sruio kuu praia, maeha
se triput pokuavala rijeiti Snjeguljice, u Pepeljuzi je triput isprobavana
cipelica, Crvenkapica je triput ispitivala vuka itd.
lirsko epska pjesma koja ima tuno raspoloenje i tragian svretak. Govori o
ljudskim stradanjima i nesreama.
krae pripovjedno djelo u prozi ili u stihu u kojem su glavni likovi ivotinje,
ponekad i biljke i stvari, koje predstavljaju ljudske karaktere. U njoj se
obino izruguju ljudske mane poput pohlepe, umiljenosti i sl. pa iz nje
uvijek moemo izvui neku pouku.
knjievno djelo u kojem pisac opisuje ivot neke druge istaknute (slavne)
osobe.
nalaze se u dramskim djelima, objanjenja u zagradama, esto pisana kosim
slovima, koja glumci ne izgovaraju na pozornici, ve im slue kao upute to
da rade, kakav im treba biti izraz lica, gdje trebaju stajati, kako biti odjeveni i
slino.
Primjer:
VUK: Ui dijete!
CRVENKAPICA: (Ima zabrinuti izraz lica. Skida kabanicu.) to ti je bako?

DIDASKALIJE
razgovor izmeu dvaju likova (ili vie njih)
dramsko djelo koje prikazuje neke sukobe izmeu osoba ili u drutvu,
napetog, burnog sadraja.
zavrni dio prie koji opisuje naknadne dogaaje, a koji mogu pomoi
razumijevanju prie
osebujan, posebno odabran pridjev koji pjesnik koristi kako bi obogatio
pjesniku sliku npr. Olovni i teki snovi zlatne doline pahuljasti oblaci
sporedna radnja umetnuta u fabularni tijek knjievnog dijela
je poput prie u stihovima. Opirno pripovijeda o nekom dogaaju iz
prolosti. Ima fabulu i likove poput senjskih uskoka (Ive Senjanin), bana
Derenina, Mijata Tomia, omikih gusara, Nikole ubia Zrinskog i sl.
Nema autora jer je nastala u narodu i prenosila se s koljena na koljeno, tj.
pjevala se esto uz gusle. Pisana je najee epskim desetercem (vidi
objanjenje) ili dvostruko rimovanim dvanaestercem. U njoj se javljaju stalni
epiteti (vidi objanjenje pod stalni epitet).
stih od deset slogova koji ima stanku nakon etvrtog sloga, njime su najee
pisane epske pjesme
Ro/bi/ I/ve// po/ mo/ru bro/do/ve
I / od/na/a// pe/ni/cu/ bje/li/cu/
// stanka ili cezura nakon
etvrtog sloga u stihu
tijek zbivanja u knjievnom djelu. Moemo je odrediti u epskim i dramskim
djelima, u lirici je nema. Dijelovi fabule su: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i
zavretak.
redoslijed dogaaja u prii. Sastoji se od uvoda, poetka radnje, zapleta,
vrhunca, raspleta te katkad epiloga
pokreti tijela glumaca
vrsta kratke lirske pjesme podrijetlom iz Japana koja se u japanskom jeziku
sastoji od 17 slogova rasporeenih u tri stiha (5 -7- 5 slogova). Nai pjesnici,
zbog posebnosti hrvatskog jezika, esto ne potuju taj raspored. Uglavnom su
pejsane, tj. motivi su im iz prirode, ali mogu imati i druge motive. esto
nemaju naslova.

105

Primjer:

IGROKAZ

INSPICIJENT

INVERZIJA ILI

OBRAT
KITICA ILI STROFA

Do/sa/dna/ dje/ca
5 slogova - peterac
o/no/me/ tko/ to/ ka/e
7 slogova - sedmerac
nek'/ cvijet/ ne/ cvije/ta.
5 slogova peterac
jednostavno, zabavno dramsko djelo namijenjeno djeci. Moe biti dramski
(glume glumci) i lutkarski (glume lutke) te glazbeno-scenski poput mjuzikla
(tekst se uglavnom pjeva uz glazbu i ples).
osoba koja tijekom predstave upuuje glumce na pozornicu i brine se za
pravilan redoslijed odvijanja predstave
obrnuti poredak rijei u stihu ili reenici: je li vas magla bijela opila svojim
letom?... (magla bijela umjesto bijela magla)
jedan stih ili skup stihova u pjesmi koji ine jednu cjelinu, vidno su odvojeni
od drugih stihova. Razlikujemo:
a.
MONOSTIH kiticu od samo jednog stiha
b.
DVOSTIH ILI DISTIH kiticu od dva stiha
c.
TROSTIH ILI TERCET kiticu od tri stiha
d.
ETVEROSTIH ILI KATREN kiticu od etiri stiha
e.
PETEROSTIH kiticu od pet stihova
f.
ESTEROSTIH ILI SESTINU kiticu od est stihova
g.
SEDMEROSTIH ILI SEPTIMU kiticu od sedam stihova
h.
OSMEROSTIH ILI OKTAVU - kiticu od osam stihova
itd.
filmska pria pisana po kadrovima
dramsko djelo smijenog, aljivog sadraja.
nain organizacije fabule
osoba koja se u kazalitu brine za kostime glumaca.

KNJIGA SNIMANJA
KOMEDIJA
KOMPOZICIJA
KOSTIMOGRAF
KRONOLOKI
SLIJED DOGAAJA
KULISE

LIRSKA PJESMA

pjesma pisana u stihovima, izrie pjesnikov doivljaj, osobno iskustvo,

stvarni vremenski slijed dogaaja

predmeti na pozornici, umjetno drvee, planine, kue, sobe, potoci, nebo,
zvijezde

METAFORA

MIMIKA
MONOLOG
MOTIV

ONOMATOPEJA

OPIS

PERSONIFIKACIJA

subjektivna je, ne pria o nekom dogaaju poput epske pjesme i nema tipine
likove.
Prema temi moe biti: pejsana, ljubavna, domoljubna, socijalna, religiozna,
intimna, misaona ili refleksivna i slino.
preneseno znaenje rijei, skraena usporedba (zlato moje, ne misli se na
pravo zlato, metal, noni putnik = Mjesec)
izraajnost lica glumaca, pokreti lica
govor jedne osobe, razgovor lika sa samim sobom.
najmanja tematska jedinica, manja od teme, to je poticaj, povod umjetnikom
doivljaju (U pjesmi Dobrie Cesaria Jesen tema je pjesme jesen, a motivi
su uvelo lie, polja, snijeg, avke, medvjed, zamueno jezero itd.)
pjesniki postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se oponaaju zvukovi iz
prirode (ivotinjsko glasanje, prirodne pojave i zvuci koji nas podsjeaju na
odreeni predmet): lie uti, potok ubori, vodopad bui, cvrak cvri
izvanjski opis fizikog izgleda lika u knjievnom djelu, a obino sadrava
podatke o osobitostima vanjskog izgleda oiju, kose, lica, nosa, usta, stasa...
unutarnji prikaz osobina lika, njegovih osjeaja i postupaka te opis utjecaja
drutvene sredine na strukturu linosti
pjesniki postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se ivotinjama, biljkama ili
neem neivom daju ljudske osobine: knjiga plee, grane plau, travke
snivaju, zec pjeva, lisica mudruje

106

PJESNIKA SLIKA

itajui pjesmu, doivljavajui njene stihove, pred naim se oima stvara

POREDBA ILI
KOMPARACIJA
PORTRET
PRIPOVIJETKA
PROBLEMSKI
LANAK

PUTOPIS

REDATELJ
RIMA ILI SROK

udesan svijet pjesnikih slika. Moemo ih doivjeti razliitim osjetilima:

1. vidom (vizualne slike) na nebu modrome, eno, sjajna se prelijeva
duga
2. sluhom (akustine slike) u strnitima tuno uti, i sviraka flauta
bruji
3. mirisom (olfaktivne slike) mirie groe i smilje
4. dodirom (taktilne slike) toplina me dodiruje
5. okusom (gustativne slike) rujno vino me krijepi
kada se neto s neim usporeuje na osnovi nekih zajednikih osobina koje
uglavnom nisu uoljive
vjeran opis i zoran prikaz karaktera lika u knjievnom djelu
krae pripovjedno djelo s manje likova i saetijom radnjom.
novinski tekst kojemu je tema neki problem, neka problematina drutvena
pojava. On istrauje pojavne oblike problema, uzroke nastanka i mogunosti
rjeavanja
knjievno djelo u kojem pisac opisuje krajeve i zemlje kroz koje je putovao;
krajolik, tj. prirodne ljepote, zanimljivosti o njihovoj povijesti, kulturi,
obiajima, znamenitim linostima, ivotu stanovnika, glazbi, jelu itd. U djelo
unosi i neka svoja razmiljanja i osjeaje.
uvjebava glumce, brine o cijeloj predstavi, kako e sve izgledati, ef
glasovno podudaranje rijei na kraju stiha ili u stihu. Rijei se mogu
podudarati u jednom slogu ili u vie slogova npr.
val al (podudara se jedan slog), slamici granici (podudaraju
se dva sloga)

Vrste rime:

ROMAN

ROMANCA
SCENARIJ
SCENOGRAF
SLOBODNI
STIHOVI
STALNI EPITETI

STIH

SUPROTNOST ILI
KONTRAST

a.
parna aa bb
b.
ukrtena (unakrsna ili krina) abab
c.
obgrljena abba
d.
nagomilana aaaa
e.
isprekidana abcb
najopirniji oblik pripovjednih djela, ima vei broj likova i opirnu radnju.
Prema temi moe biti povijesni, psiholoki, pustolovni, ljubavni, socijalni,
kriminalistiki itd.
lirsko-epska pjesma ljubavnog sadraja i sretnog svretka.
pria napisana s namjerom da se po njoj snimi film
osoba koja brine o izgledu scene ili pozornice.

stihovi koji nisu vezani rimom i obino su razliitih duljina

su pridjevi koji se javljaju u epskim pjesmama i stalno se javljaju uz neku
imenicu kad god se ona pojavi u pjesmi npr. zelene dolame, konj vran,
Lugovo ravno, Senjanin Ive, stara majka, vjerna ljuba, rujno vino, sinje more,
crna zemljica
jedan red u pjesmi
prema broju slogova razlikujemo stih od jednog dva ili tri sloga, etverac
(stih od etiri sloga), peterac (stih od pet slogova), esterac (stih od est
slogova), sedmerac (stih od sedam slogova)
pe/la/ na/ cvije/tu pet slogova - peterac
le/ptir/ u/ le/tu pet slogova peterac
suprotstavljanje razliitih pojmova: dan i no, toplo i hladno, tama i svjetlost,
dobro i zlo

107

TEMA

predmet izlaganja, ono o emu se govori u nekom djelu. esto se nalazi u

TRAGEDIJA
TRAGIKOMEDIJA
USPOREDBA

VEZANI STIHOVI
VRSTE
ANIMIRANOG
FILMA

VRSTE DRAMSKIH
DJELA
VRSTE FILMOVA

ANROVI
IGRANOG FILMA

naslovu. (U pjesmi Dobrie Cesaria Jesen tema je pjesme, kako sam naslov
kae, jesen.)
dramsko djelo tunog sadraja i traginog zavretka
dramsko djelo koje ima i tragine i aljive dogaaja.
usporeivanje jednog predmeta, osobe, pojave s drugim na osnovi neke
zajednike osobine ili slinosti. Najee rijei u njoj su kao i poput.
Bijela joj je haljina poput snijega. Dodir joj je njean kao jutarnja rosa.
stihovi koji su meusobno vezani rimom
crtani, lutkarski, od glinamola, od kola papira, filmovi nastali
kompjutorskom animacijom itd.
Prvi film 1895. braa August i Louis Lumiere: Izlazak ljudi iz tvornice
Dolazak vlaka u stanicu
More
Prvi zvuni film 1927. g. Pjeva deza
(izvode se u kazalitu): drama, komedija, tragedija, tragikomedija i igrokaz.

animirani film, dokumentarni film, igrani film, namjenski film i

eksperimentalni film
triler, western, komedije, akcijski, drame, kriminalistiki, film strave i uasa,
znanstvenofantastini

108

109