2 Cviko Hafizovic PDF

Povij. pril.
27-76
i''
Zagreb, 1994.
'
U D K : 908 (497.5 Poega) 15

Izvorni znanstveni rad
Primljeno; 19. XII. 1994.
Grad Poega kao sjedite Poekog sandaka urbani i privredni razvoj u 16. stoljeu*
FAZILETA CVIKO-HAFIZOVI
Orijentalni institut, Sarajevo, Republika Bosna i Hercegovina
Namjera je ovog rada prikazati Poegu kao gradsko i upravno sjedite Poekog
sandaka u 16. stoljeu, kada je hrvatski srednjovjekovni grad Kraljevine Hrvat
ske pretvoren u kasabu osmanlijskog tipa. Rad je nastao na analizi turskih
popisnih deftera, a pokazuje elemente novog, tj. osmanlijskog upravnog sustava
i njegove institucije. S jednakom pozornou autorica analizira i demate nemuslimanskog stanovnitva. Daje se i kronoloki pogled na pripadnost Poekog
sandaka ovim ejaletima: rumelijskom, budimskom, bosanskom i kanjikom.
'
'
UVOD
U prvoj polovici 16. stoljea potpala je pod osmansku vlast srednja i istona
Slavonija. Na tom je podruju ubrzo osnovan poeki sandak, kao prva vojnopolitika i administrativno-upravna jedinica. Slavonija ostaje pod osmanskom
dominacijom izmeu 150 i 160 godina. Tb dugo razdoblje donijelo je, prom
jenom gospodara, i mnogobrojne promjene na svim planovima ivota. Uspo
redo s politikim promjenama nastaju i promjene u privredi, kulturi, drutvenim
odnosima, poreznom sustavu, izgradnji i dogradnji naselja, kao i u drugim pod
rujima. Sve te promjene, od kojih su mnoge ostavile traga i nakon odlaska
Osmanlija iz ovih krajeva, nisu jo dovoljno rasvijetljene, ili uope i nisu bile
predmet prouavanja. Najvaniji izvori za razmatrano razdoblje svakako su oni
turske provenijencije, te se bez koritenja njima ne moe dobiti realna slika
stanja u uvjetima osmanske vlasti.
Cilj ovoga rada je da na osnovi podataka iz sauvanih turskih popisnih deftera
prikae urbani i privredni razvitak Slavonske Poege u 16. stoljeu. Poega je,
zahvaljujui svom poloaju, pa i tradiciji iz ugarskog razdoblja vlasti, bila
slubeno sjedite sandaka. Stoga bi ovaj rad bio prilog i povijesti Poege i grada
uope, ali i istraivanju povijesti naih naroda pod osmanskom vlau. Podaci
Ovaj prilog nastao je prvotno kao magistarski rad koji je obranjen na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu. Redakcija ga objavljuje nastojei pomoi kolegama u Sarajevu u
ovom stravinom ratu.
27
F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega ...
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
turskih izvora znaajni su zato to su oni jedini materijalni spomenici te vlasti.

Iako je povijest Poege i poeke okolice (Poetine) obraena vrlo iscrpno u
dvije monografije', to je rijetkost i za neku iru regiju, ipak je osmansko
razdoblje silom prilika bilo nepotpuno obraeno, pa e najsadrajnije podatke
za to vrijeme dati dokumenti upravo te vlasti i tog razdoblja.
OSVRT N A IZVORE I LITERATURU

A. Neobjavljeni
izvori
Ilirski izvori, meu kojima najvee znaenje za ovaj rad imaju katastarski po
pisni defteri, koriteni su vrlo rijetko i dosta povrno, bilo zato to su tee do
stupni, bilo to ih i nema. Defteri za ovo podruje Slavonije nisu, koliko znamo,
kompletno sauvani. Dogaa se i to da se ne zna za njih, zato to pojedini arhivi
jo nisu sreeni, pa se tek naknadno pojave, kako je bilo upravo s dijelom popisa
poekog sandaka iz 1540. godine. Ovi defteri kojima raspolaemo obuhvaaju
period od 1540. do 1581., odnosno 1586. godine. U z njih se ne mogu koristiti i
popisi susjednih pokrajina, popisi vojnih objekata i vojnih redova, i tome slino.
Za ovaj rad sluili smo se sljedeim defterima:
- Defter vilajeta Poege (Defter-i icmal an vilayet-i Pojega, 947) iz 1540. (947)
godine. Nalazi se u Arhivu Predsjednitva vlade (Basbakanlik Arsivi, dalje
B B A ) u Carigradu, a vodi se u seriji Tkpusve 'Rhrir defterleri (dalje: T D ) pod
brojevima 204 i 203 (stari brojevi 976 i 983). Ima 147 stranica. Iako nosi naziv
sumarni zbog toga jer su na samom poetku deftera upisani carski i sandakbegovi basovi, nakon tog popisa i kanuna za vilajete Srijemsko meu
rijeje i Poegu, poinje opirni popis poekog sandaka. Kako je to prvi
popis, podaci koje prua su izuzetno vani:
- Opirni popis poekog sandaka iz 1545. (952) godine ( B B A , T D N o 243).
Fotokopije se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu (dalje: O I S ) pod
brojem 1, ukupno 135 fo. Kako su u radu koritene fotokopije svih deftera,
izuzev prvonavedenoga, tako e se navodi donositi prema kopijama. Nakon
1545. godine teritorij sandaka e se jo proiriti, tako da ovdje nalazimo
podatke za podruje osvojeno do 1544. godine.
- Opirni popis poekog sandaka iz 1565. (987) godine ( B B A , T D N o . 672,
OIS br. 10, 227 fotokopija), isti popis koji sadrava jo i popis mulkovnih
zemljita u ovom sandaku ( B B A , T D N o . 650, OIS br. 11, 222 fotokopije).
Ovaj j e defter vrlo znaajan zato to se uz njega donesenom kanunnamom
suavaju povlastice stanovnitva, pa ono, pored filurije, poinje plaati resni-i
kapu, zamjenu za ispendu u ovim krajevima. Osim toga, dosta velik broj
vlakog stanovnitva sedentarizira se i prelazi na pojoprivredu. Zatim,
' a) J. Kempf, Poega. Zemljopisne biljeke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kr.
grada Poege i poeke upanije, Poega, 1910.
b) Zbornik Poega 1227-1977, grupa autora. Slavonska Poega 1977.
F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega . . .
539'.'U
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
gradska naselja sve vie poprimaju fizionomiju orijentalnili naselja, a i na selu

se javlja velik broj islamiziranog stanovnitva.
Ovaj se popis ( O I S br. 10) in extenso obrauje u Orijentalnom institutu, pa e
se citirati prema njemu, izuzev podataka o mulkovnom zemljitu.
- Sumarni popis poekog sandaka iz 1569. (976/7) godine ( B B A , T D N o . 486,
O I S br. 106, 114 fotokopija). Sadrava basove, zeamete i timare u ovom
sandaku, a biljeke uz pojedina lena omoguavaju da se njihova sudbina prati
i dosta poslije ove godine.
- Popis vlaha sandaka Poega (Defter-i rusum-i eflakan-i liva-i Pojega) iz 1581.
(989) godine (Rukopisna zbirka Nacionalne biblioteke u Beu, dalje: M X T ,
584, O I S br. 116, 70 fotokopija). Iako ovaj defter nosi naziv Popis vlakih
poreza, u njemu je uvedena raja koja je plaala dizju, pa je jasno da se ovdje
ne misli na stvarno vlako stanovnitvo, nego i na vlako i domae stanov
nitvo toga statusa, pa i poreze koji su proizlazili iz tog statusa.
- Vojniki defter za sandake Poegu i Smederevo iz 1541.-3. (984-50) godine
( M X T 557, OIS br. 114,72 fotokopije). Ovo je zapravo popis vojnika koji se
iz tvrava poekog i smederevskog sandaka alju u Budim.
- Opirni popis bosanskog sandaka iz 1604. (1012/3) godine (Ankara, T^pu ve
Kadastro, T D N o . 477, OIS br. 203).
Svi opirni defteri imaju na poetku kanun-namu, zakonske odredbe koje regu
liraju obveze raje u sandaku. Obrada samih kanun-nama dala bi vrlo znaajne
i zanimljive podatke.
Osim popisnih deftera koriteni su i materijali Muhimme deftera, ije se foto
kopije nalaze u Orijentalnom institutu, a prevedeni su za potrebe Instituta i
Akademije nauka BiH.
B. Objavljeni izvori i literatura

Objavljeni izvori su zapadne provenijencije i veinom su dosta dobro izdani. Th
spadaju radovi E. Laszovvskog, T. Smiiklasa, R. Lopaia itd. Meutim, kod
ranijih autora zapaa se vrlo subjektivan pristup obradi ovih izvora, na primjer,
kod Smiiklasa.^
Koritene su istorije Hamera, Inaldika, kao i naih autora, zatim knjige i poje
dinani radovi J. Butorca, A . Ivica, S. Paviia, J. Radonia, O. Zirojevia, te
mnogih drugih koji e biti navedeni u popisu literature. Posebno korisni su
radovi Hazima abanovia, ije djelo Bosanski paaluk predstavlja osnovu za
sva daljnja istraivanja, iako e se i ovdje, za podruje poekog sandaka, morati
izvriti odreene korekcije, pogotovo glede pitanja teritorijalnog opsega san
daka, pa i odreenih administrativnih pitanja.
to se tie spomenutih monografija Poege, prvu je izradio Julije Kempf 1910.
godine (v. prim. 1). Meutim, tu je povijest turskog razdoblja vrlo slabo obra
ena, upravo zbog nedostatka pouzdanih izvora, pa i izvora uope. Monografija
U prvom dijelu Dvijestogodinjice osloboenja Slavonije.
29
F. CVIKO-HAFIZOVIC, Grad Poega . . .
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
Poega 1227-1977 obuhvaa cijeli poeki kraj, Poetinu, sa samim gradom,

a izradila ju j e velika grupa suradnika, strunjaka za pojedina podruja. Raz
doblje turske vladavine obradio je Ive Mauran u poglavlju naslovljenom
Poega i poeka kotlina za turske vladavine, koristei se, uz ostalo, i radovima
koji se temelje na turskim izvorima. Osim ovog rada, iz monografije treba
istaknuti i rad R. Helija Povijesni razvoj privrede u poekoj kotlini.
Jedan od novijih radova, temeljen na turskim izvorima, jest i magistarski rad N.
Moaanina o administrativnoj podjeli i stanovnitvu poekog sandaka.
I.
Kratak pregled povijesti Poege do pada pod tursku vlast
^"
Poega, zapravo poeka tvrava, prvi se put u dokumentima spominje 1227.

godine,' a poeka upanija,kao upanija ugarskoga kraljevstva, spominje se
neto ranije, 1210. godine. Ona je bila posjed ugarskih kraljica i, kao takva,
izuzeta iz upanijske i banske sudske vlasti. U 15. stoljeu prelazi u posjed
pojedinih feudalaca.
,^1; , ^
U z tvravu, koja je, po nekim miljenjima, prvotno sluila kao brana irenju
bogumilstva iz Bosne,'' razvilo se neto kasnije i njezino podgrae, gradsko
naselje Poega. Iako se sam grad spominje u dokumentima tek u 14. stoljeu,
pretpostavlja se da je nastao ranije, u vremenu izmeu 11. i 13. stoljea. Poeka
je kotlina zbog povoljnog poloaja bila naseljena i znatno prije, pretpostavlja se
ak od prethistorijskog vremena.'
Nakon pobjede kod Nikopolja, odredi akindija sultana Bajazita I. dospjeli su
1396. godine i do Ptuja, prolazei kroz poeku kotlinu, i to je bio prvi susret
ovog podruja s tom ekspanzivnom silom. Od tada pa do konanog pada pod
osmansku vlast, Slavonija je vie puta bila meta upada akindija. Tkkvi upadi
zabiljeeni su 1401., 1422., 1450., 1494. i 1501. godine, l b su bili povremeni upa
di, ali kada je na prijestolje stupio sultan Sulejman, on je poveo iroku planiranu
i kontinuiranu akciju za osvajanje krajeva sjeverno od Balkanskog poluotoka i,
dalje, srednje Europe. Nakon pada Beograda i pobjede kod Mohaa, ta su
podruja osvajana jedno za drugim. Osvajanje je u neku ruku olakano i neslo
gom pri izborunovog vladara: pretendenti na ugarsko prijestolje bili su austrijski
car Ferdinand i maarski plemi Ivan Zapolja. Poega je bila centar Zapoljinih
pristaa.'
Nakon upada Gazi Husrev-bega, bosanskog sandak-bega, 1530. i 1531. godine,
sam sultan Sulejman prolazi kroz poeku kotlinu sljedee godine. Tbm
' J. Adamek, Poega i poeka upanija u srednjem vijeku, Poega 1227-1977, 111.
" Isto, 111.
' Z. Horvat-I. Mirnik, Graditeljstvo srednjeg vijeka u poekoj kotlini, Poega..., 121.
* I. Mauran, Poega i poeka kotlina za turske vladavine, Poega..., 162.
:
^ Isto, 163.
'" '^^
30
s, i
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
prilikom grad je osvojio i popalio njegov veliki vezir Ibrahim-paa. Meutim,

Ilirci se nisu due zadrali u Slavoniji, nego su se povukli, tako da ona tada nije
definitivno osvojena. ak su Ferdinanda, kratko nakon sklapanja mira s Tlircima
1533. godine, priznali Zapoljini pristae za ugarskoga kralja, te je izgledalo da
e se situacija sasvim smiriti. Ipak, 1536. godine Tlirci kreu u osvajanje Slavo
nije. Organizirane i usklaene akcije smederevskog i bosanskog sandak-bega,
uz jedan neuspjeli pokuaj hrvatskih velikaa da im se suprotstave, donijele su
Osmanlijama vei dio slavonskog teritorija jo u prvom naletu (Novigard, GarCin, DuboCac, Stara Gradika, zatim Dubovac, Pleternica, Drenovac i drugi).'
Iako su se trupe Gazi Husrev-bega nakon toga povukle u Bosnu, pohod nije
prekinut ni tijekom zime. Vojska Mehmed-bega Jahjapaia, smederevskog
sandak-bega, osvojila je 15. sijenja 1537. godine grad Poegu, a deset dana
kasnije i poeku tvravu.' Ti su uspjesi natjerali kralja Ferdinanda da organizira
vojsku koja bi zaustavila Tlirke u njihovu napredovanju i tako uklonila opasnost
koja je prijetila i sjevernijim krajevima. Meutim, vojsku pod zapovjednitvom
Ivana Kacijanera porazila je strahovito, kod Gorjana, ujedinjena vojska okolnih
sandaka (9. listopada 1537.), tako da je put za daljnja osmanska osvajanja ostao
otvoren.
Osnivanje Poekog sandaka i administrativna podjela

Najvjerojatnije je da su nakon ovoga posljednjeg otpora austro-hrvatskih trupa,
kada je poloaj osvajaa bio sigurniji, poele pripreme za formiranje sandaka.
Smatramo da se datiranje H. abanovia - sam poetak 1538. godine' - moe
prihvatiti kao najloginije i najvie argumentirano. Sandak se nije mogao
uspostaviti ranije zbog relativno nesigurne situacije na osvojenom podruju, a
kada j e situacija ve bila jasna nakon pobjede Tliraka kod Gorjana, nije bilo ni
razloga da se tada i ne osnuje. injenica da se u prvom popisu ovo podruje
naziva vilajetom ne znai da sandak nije bio osnovan, jer ta dva izraza mogu
biti i sinonimi. ak se i u Kasnijim popisima sandak povremeno naziva vilaje
tom. Mislimo da na ovaj nain svakako otpada tvrdnja O. Zirojevia da j e
sandak osnovan tek nakon 1540. godine.'" Upravo je opirni defter iz 1540.
godine potvrda da je sandak osnovan prije tog datuma.
U opirnom popisu poekog sandaka iz 1540. godine kao prvom poznatom
popisu tog sandaka uope (zavren 1. studenoga te godine), upisano je dotad
osvojeno podruje, podijeljeno na tri kadiluka: Poega, Brod i Gorjan, te na
sljedee nahije: Poega, Svilna, Kaptol, Podgor, Hrueva, Koska, Podgora,
Podluje, Vrhovine, Dubrava, Poljana, Prikraj, Dragotin, Nivna i Brezna. Kako
su osvajanja i dalje trajala, do 1552. nastale teritorijalne i ostale promjene re
gistrirane su u sljedeim defterima. Neke od nabija pripojene su drugima, ali
*
'
'"
za
Isto, 164.
H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959., 60.
O. Zirojevi, Upravna podela dananje Vojvodine i Slavonije u vreme Turaka, Zbornik
istoriju 1 Matice srpske. Novi Sad, 1970., 16.
31
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
kako su upisivane i nove, u defteru iz 1579. godine ubiljeeno je dvostruko vie

i nabija (30) i kadiluka (6). Kadiluci su: Poega, Brod, Gorjan, Orahovica,
Virovitica i Osijek, a nahije: Poega, Svilna, Kutjevo, Orljavska, Brod, Vrhovine,
Brezna, Ravna, akovo, Joava, Gorjan, Podgora, Koska, Podluje, Prikraj,
Dragotin, Poljana, Nivna, Osek, Kara, epin, Erdud, Orahovica, Krstoije,
Valpovo, Sveti Miklo, Voin, Brezovica, Slatina i Moslavina. Granice sanaka,
kao i nabija, na osnovi podataka iz deftera, utvrdio je N. Moaanin u svom radu,"
a njegovo ubiciranje daje ispravljene granice u odnosu na kartu koja j e bila ranije
donesena.'^
Poeki sandak pripojen je za kratko vrijeme Rumelijskom ejaletu, poto je ve
1541. godine osnovan Budimski ejalet, kojem je ovaj sandak prikljuen. Osni
vanjem Bosanskog ejaleta 1580. godine, u njegov sastav prelazi i poeki
sandak, a 1600. godine ponovno se ukljuuje u jedan novoosnovani paaluk.
Rije je o ejaletu Kanjia, pa se smatralo da je poeki sandak ostao u sastavu
tog paaluka sve do kraja turske vlasti u ovim krajevima. Meutim, na osnovi
nekih dokumenata moe se zakljuiti da je poeki sandak, bar povremeno,
opet bio u sastavu Bosanskog ejaleta. U vojnikom defteru iz 1643. godine,
posada tvrava poekog sandaka popisane su u okviru Bosanskog ejaleta.
Dodue, u zbiru je potencirana izvjesna razlika: eyalet i Bosna mea liva-i
Pojega,'' to bi moglo oznaavati suverenitet Bosne u vojnom pogledu. Tkkoer, u dokumentu br. 119 Muhimme deftera iz godine 1611. (1019) izriito se
kae da se poeki sandak izdvaja iz kanjikog i pripaja bosanskog ejaletu, zbog
pobune nefera u vezi s primanjem plaa.'"
II.
Naselja i stanovnitvo u uem podruju Poege

Tbrci su u osvojenim podrujima prihvaali mnoge lokalne obiaje i zakone koji
nisu bili u suprotnosti sa eriatom, neke privremeno, do stabiliziranja svog
upravnog aparata, a neke i trajno. Jedna od specifinosti koje su se zadrale iz
predturskog razdoblja jest i porez na vrata - resm-i kapu - stari maarski porez,
koji je plaan od kue, pa je to bilo povoljnije za stanovnitvo, jer se resm-i kapu
plaao umjesto ispende," koja se plaala po odraslom mukarcu, sposobnom
za rad. Osim toga, prihvaena je i srednjovjekovna podjela na upanije prilikom
podjele sandaka na nahije. Tb je, dodue, sasvim i logino, jer su i jedne i druge
formirane prema postojeim geografskim uvjetima i poloaju svake od njih.
" N. Moaanin, Administrativna podjela i stanovnitvo poekog sandaka, u rukopisu.

'^ H. abanovi, nav. djelo, karta nakon str. 224.
" Vojniki registar za bosanski ejalet, (OIS 81/332). Original u Nacionalnoj biblioteci u
Beu.
'" OIS 79/119. MOhimme defteri.
Historija naroda Jugoslavije II., Zagreb, 1959., 35.
32
F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega...
Gradska naselja i njihovo
f.
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
stanovnitvo
Nahija Poega prostirala se u poekoj kotlini i obuhvaala vie gradskih i

seoskih naselja. Gradska naselja su zateena, te nemamo pojavu da se, kao u
Bosni na primjer, formiraju sasvim novi gradovi na odreenim mjestima gdje to
zatreba. Th su naselja bila tipa varoi - otvorena naselja s kranskim stanov
nitvom, najee podgrada tvrava. Pa kada su i neka od njih poprimila karak
teristike muslimanskih gradova, sama konfiguracija terena zahtijevala je smje
tanje mahala izvan utvrda.
Naselja pokazuju tendenciju smanjivanja broja stanovnika u prvim godinama
osmanske vlasti, zbog velikih migracija stanovnitva, koje su imale razliite
uzroke, ali kada se ta vlast stabilizirala i ustalila, taj broj ponovno poinje rasti,
a naselja poprimati izgled orijentalnoga grada. Zateena gradska naselja su
Poega i Kaptol, a u prvom su defteru upisana kao podgraa istoimenih tvrava.
Kasnija gradska naselja Velika, Straeman, Pleternik i Vethi (Vetovo) u ovom
defteru upisana su kao sela. U sljedeem popisu sva su ta naselja bila upisana
kao selo-varo, kako zbog malog broja stanovnitva (koje je jo uvijek bilo
kransko), tako i zbog toga jer se to stanovnitvo bavilo poljoprivredom i davalo
poreze kojima se terete stanovnici vezani uza zemlju.
I u popisu iz 1565. godine ta su naselja, izuzevi Poegu koja je proglaena ka
sabom, zadrala isti status, ali se ve primjeuju velike promjene u konfesional
noj strukturi stanovnitva. U Kaptolu, na primjer, pored 83 kue krana, ve j e
upisano i 36 kua muslimana. I ostale varoi biljee porast stanovnitva. U
sluaju Poege taj je porast u vezi s injenicom da je ona bila slubeno sjedite
sandaka, da se tu nalazio i sandakbegovski dvor, njegova pratnja, kao i pri
padnici administracije, uprave i vojske.
Stanje j e neto drukije prema popisu iz 1579. godine. Pored kasabe Poega,
najvee j e naselje Kaptol, koji je zadrao status varoi, iako je u njemu prev
ladalo muslimansko stanovnitvo (64 kue muslimana prema 34 kue krana),
postojala j e jedna damija, a odravali suse i godinji sajmovi; dakle, postojali
su preduvjeti da se Kaptol proglasi kasabom. Muslimanskog stanovnitva bilo
j e jo u varoi Vetovo, a dijelom je potjecalo iz Bosne. I muslimansko i kransko
stanovnitvo ove varoi bilo je osloboeno izvanrednih nameta i obiajnih
davanja zato to su odravali put prema toj varoi.''"
Velika i Straeman imali su iskljuivo kransko stanovnitvo. Pleternik je, sa
samo 9 kranskih i jednom muslimanskom kuom, izgubio status varoi i
postao selo.
Seoska naselja i stanovnitvo

Kako god su gradovi doivjeli velike promjene, tako te promjene nisu mimoile
ni sela. Sela su ak i vie bila izloena migracijama stanovnitva, a one su bile
isa Ovdje su spadali obveza ukonaavanja gostiju, zidanje i popravci tvrava, davanja djece
u janjiare, sjee drvea, posluivanja u palankama i tvravama, davanja poreza za
mitropolita, i tome slino.
33
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
izazvane najprije ratnim sukobima, a kasnije i planskim naseljavanjem, poti

canim i od njemakih vladara i od Ilirske. Na ratom opustjela selita Tlirci su
naseljavali vlako stoarsko stanovnitvo kao izvanredan kolonizacijski ele
ment. Ve je otprije postojala praksa Osmanlija da vlasima naseljavaju opustjela
podruja i podruja uz granicu, dajui im odreene povlastice, lb su povlastice
trajale dokle je postojao razlog zbog kojeg su dodijeljene, ili se dogaalo i to da
se to stoarsko stanovnitvo ve i prije toga sedentarizira. Navedene povlastice
sastojale su se u olakicama prilikom plaanja poreza, a djelomino su ukinute
kanun-namom iz 1579. godine, kada je sve to stanovnitvo proglaeno rajom,
iako je ovaj sandak i dalje smatran pograninim. Stoari su naseljavani i u
selima poeke nahije, i to po dematima pojedinih knezova. Po gradovima ih
nije bilo, izuzevi pojedinane sluajeve. Defteri, za razliku od nekih drugih
dokumenata, ne daju podatke o tome odakle su sve dolazile ove skupine, iji je
broj u odnosu na cijeli sandak bio vrlo velik. Prema istraivanjima A . Handia,
te skupine vlaha stoara potjecale su iz Hercegovine i Crne G o r e . ' " ' Podaci
govore iskljuivo o Srbima; on uope ne upotrebljava termin vlasi. Po
njegovim tvrdnjama, veina Srba u Slavoniji i Hrvatskoj imaju porijeklo iz
Bosne, odakle su se doselili u 16. i 17. stoljeu."' On ne istrauje odakle to toliko
stanovnitvo u Bosni, a razdoblje 16. stoljea je vrlo malo obradio.
Broj sela, a time i broj stanovnika, porastao je sa 14, koliko ih je u ovoj nahiji
zabiljeeno u prvom defteru, na 70, u defteru iz 1579. godine. Ikj porast najvie
j e rezultat dolaska i naseljavanja stanovnitva, a samo malim dijelom proizlazi
iz reorganizacije nahija. Neke su nahije, na primjer, Hrueva, Gnojnica, Kaptol,
rasfomirane, pa su njihova sela ukljuena u okolne nahije. Zabiljeen j e i dosta
velik broj mezri - selita (nenastaljenih sela) i ifluka. O tome postoji i slubeni
podatak: u sumarnom defteru iz 1569. godine upisano je da u sandaku ima 6
kadiluka, 11 tvrava, 11 kasaba, 21 varo, 713 sela, 557 mezri i 176 ifluka.'*
U defteru su zabiljeeni sluajevi da se pojedina selita naseljavaju relativno
kasno i da se tek upisuju kao sela, kao i to da sela ostaju naputena, pa zemljite
obrauju stanovnici okolnih sela."
I u defterima nalazimo potvrdu o raseljavanju stanovnitva zbog ratnih sukoba,
ali i o vraanju nakon smirivanja situacije. O tome govore tri biljeke iz deftera
za 1545. godinu.'* U biljekama je zapisano da su se stanovnici triju sela poeke
nahije (Ibranovci, Zakorina, tree neitljivo) razbjeali u vrijeme dok su se
vodile borbe (Eyyam-i harbde perakende olup), pa poto je svako od sela
opustjelo, dodijeljeno je kao ifluk Murad-agi, koj je tapiju dobio od vilajetskog
pisara. Sada se, meutim, dva stanovnika jednog od sela i po jedan stanovnik iz
druga dva sela vraaju i trae svoje batine, koje su oduvijek uivali (eben an
'"" A. Handi, O etnikim kretanjima u ranijem turskom periodu. Prilozi Instituta za
istoriju, XI-XII/11-12, Sarajevo, 1975.-76., 288 i 289.
A. Ivi, Migracije Srba u Slavoniju tokom 16., 17. i 18. stolea. SKA, Srpski demografski
zbornik, knj. 36. Prvo odeljenje: Naselja i poreklo stanovnitva, knj. 21. Subotica, 1926.
" OIS 106/2.
" OIS 10/19.
OIS 1/22.
34
'
Mja'
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
ceddin). Njihove su im batine vraene, jer su oni prihvatili novu vlast, a ono to
je ostalo izvan tih batina dano je Murad-agi.
Pratei kroz deftere konfesionalnu strukturu, vidi se kako postupno dolazi do
irenja islama meu domaim stanovnitvom. U pojedinim selima zabiljeen je
1-2 sluaja (Doljanovci, Vikovci, Frkljevci), u nekima je omjer islamiziranog i
neislamiziranog stanovnitva gotovo ravnomjeran (Bikupci), a postojao je i
vei broj sela s iskljuivo muslimanskim stanovnitvom (Gornja i Donja K o muina, Vlasje, TVtanovci, Dimitrovci, Vrbanovci). Za neka od sela moe se
pretpostaviti da su postojala otprije, to se vidi i po nazivu sela (npr. Dimitrovci),
a neka su formirana nanovo. Primjeuje se da irenje islama poinje rano i meu
stoarskim vlakim stanovnitvom. U defteru iz 1545. godine javlja se knez Sinan
i njegov brat Ali, sinovi Abdulaha, to je ve poznati eufemizam za pokrivanje
kranskog porijekla oca."
Ukratko se moe rei da je val irenja islama bio najjai pedesetih i ezdesetih
godina 16. stoljea, te da je jae zahvatio grad nego selo. Prema podacima N.
Moaanina, potkraj 16. stoljea omjer muslimana i krana u gradu bio je 58,4
: 41,6 u korist muslimana, pa se i dalje kretao u tom pravcu; na selu je bilo 10,9%
muslimanskih kua naprama 89,1% kranskih. Sto se tie omjera rasporeenosti unutar muslimanske skupine, 6 5 % ih je bilo u gradu, a 3 5 % na selu.
Podaci se odnose na cijeli sandak. N. Moaanin je izraunao i omjer razliitih
skupina u sandaku. Podaci su iz 1580. godine. Hrvata (katolika i kalvinista) bilo
j e oko 35.000 ili 48%, muslimana 18.500 ili 26% (ovo autor smatra zaetkom
etnikog odvajanja), Srba (pravoslavnih) 13.500 ili 18% te Maara (kalvinista)
oko 6.000 ili 8%.
U poekom kadiluku je, nakon 1565. godine, neznatno prevladavalo musli
mansko stanovnitvo.
Zemljine je posjede nova vlast zatekla u dosta loem stanju, a to dokumentiraju
mnogobrojne biljeke u defteru iz 1545., pa ak ih ima u defteru iz 1565. godine.
Rije je o parcelama naputenim od prijanjih vlasnika, te se one sada, uz
plaanje poreza na tapiju, upisuju na muslimane. Uza svaku stoji biljeka da je
to zemljite (vrt, vinograd, livada, bata, itd.) ostalo od krana, pa je zaputeno
ili propalo (kafirden kalmis hali yer olup..., harabe bag olup... itd.). N o v i vlasnici
mogli su biti i krani (vinograd ure, brata Mihalovog),^" a bilo j e sluajeva da
musliman dobivenu mezru proda kraninu.^'
U ovim biljekama nalazimo spomena nekadanjim posjedima despota Stefana
Berislavia,^^ a spominje se i u prvom defteru nain ubiranja poreza u njegovo
vrijeme (despot uslubu ile) - u kanunu za vilajete Srijemsko meurijeje i
P o e g u . " Tkkoer se nailazi i na tragove bivim posjedima Franje Tkhija, koji je
sudjelovao u pokuaju obrane Slavonije od TUraka.^''
'
^
"
^
"
2"
Isto.
:
OIS 1/20.
OIS 105/42.
OIS 1/24.
BBA, T D No. 204/5.
OIS 1/22.
/: ,
35
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
Dosta biljeaka odnosi se i na bive crkvene posjede i iz svih se vidi da su ti po

sjedi naputeni i da su se sveenici razbjeali. Spominju se vinograd i livada koje
je crkvi u Vetovu darovao despot Stefan, zemljite crkve Sv. Duha u blizini varoi
Poega, zatim posjedi crkve u Svetni, crkvena batina u Velikoj. Navedena j e
batina ove godine dio ifluka Ahmeda, sina pokojnog Murad-bega. l b j e
vjerovatno sin poekog sandak-bega. U popisu mulkovnih zemljita pojedinci
se javljaju kao vlasnici poruenih crkava (kenisa-i harabe), meutim, zasigurno
je posrijedi zemljite tih crkava koje je drava prodala pojedincima (na primjer,
u Osijeku, Orahovici, selu Gospoinu)."
Posjedi su dodjeljivani u poetku na vie naina. Za neke od njih tapija se davala
odmah prilikom popisa (vilayet katibinden tapulayip...), neke je kasnije dodje
ljivao sandak-beg (mir-i liva canibinden tapulayip...), a zatim i spahija. Zemlja
nije mogla ostati neobraena, pa se put jednog ifluka od uivaoca do uivaoca
vidi iz biljeke na strani 53 deftera za 1565. godinu. l\i stoji: ifluk Behrema,
sina Jusufovog, i Balija, sina Hamzinog, u selu Donja Svilna, u vrijeme nevjer
nika bio je batina dvojice krana, a dijelom zemlja koja je pripadala crkvi u
Svetnoj. U starom defteru taj je ifluk bio upisan na Divane Memi-agu, a poto
je on umro, dan je njegovom sinu Ahmedu. Meutim, umro j e i Ahmed, i to bez
mukih potomaka, pa su ifluk od spahije uz tapiju dobili Pervane-aga i Sulej
man, sin Dafera. Zatim je umro Pervane-aga, takoer bez potomstva, pa su
njegov dio od spahije, uz tapiju, dobili Behram, sin Jusufa, i Bali, sin Hamze.
Seosko j e stanovnitvo, osim filurije i resm-i kapu, pa i vojnice za sultanske
pohode, davalo desetinu bilo u naturi, bilo u novcu od svojih proizvoda: penice,
mijeanog ita, sijena, konica, lana, konoplje, bijelog i crnog luka, kupusa, repe,
lee, graha, nohuta, bakle, voa, vina, svinja, boinoga klanja svinja, te od vrtova
i drva. Osim toga, plaan je i porez na mlin, te trne takse, kao i globe i mlaarina.
Grad Poega u doba turske vladavine

Poega je, potpadajui pod osmansku vlast, potpala i pod zakone i utjecaje
civilizacijskoga kruga sasvim drukijeg od onoga kojem je dotad pripadala. Grad
je ivio u novim uvjetima, stoje donosilo velike i brojne promjene. Kako god su
promjene nastupile u strukturi stanovnitva, o emu popisni defteri daju mno
tvo podataka, tako su isto nastale i na arhitektonsko-graevnom planu, me
utim, tu podaci nisu tako mnogobrojni. Ipak se na osnovi postojeih podataka
moe utvrditi da se Poega pretvarala u naselje orijentalnog tipa, da su pojedini
legatori podizali mnoge objekte i sakralne (damije, mesdidi, tekije) i utilitarne
(karavan-saraj, hamam, kola). Na taj je nain osobna inicijativa imala veliku
ulogu u daljnjem rastu i razvoju grada.
"
36
OIS 11/219 220.
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
Okolina j e bila tijesno povezana s gradom, te tako vidimo da se mnogobrojni

njegovi stanovnici, pored aktivnosti specifinih za grad, bave i poljoprivredom.
to se samoga grada tie, on se sastojao od demata (skupine) muslimana i
demata krana. Demat muslimana je postajao s godinama brojniji, i razvijao
se u vie mahala (etvrti), dok je demat krana brojno stagnirao. Ovaj je
demat nastao od stanovnitva varoi, koja je bila zateena prilikom osvajanja.
Varo je predstavljala podgrae poekoj tvravi, oko koje se, prvotno, i razvila,
pa su se pored nje kasnije razvijale nove etvrti. S obzirom na to da su dvije
glavne damije bile uspostavljene adaptacijom ve postojeih objekata, vidi se
da se muslimansko stanovnitvo naseljavalo i u dijelu grada u kojem su ranije
bili krani, a o tome govore i brojne biljeke u popisnim defterima. 1\i su upisani
objekti (kue, zemljite i si.) koje su prijanji vlasnici napustili, te se sada
dodjeljuju drugim osobama. Tkkve su biljeke vrlo este u popisnom defteru iz
1545. godine, to je i razumljvo s obzirom na to da je domae stanovnitvo
naputalo grad u vrijeme osvajanja i neposredno nakon toga. Manje ih ima u
defteru iz 1565. godine, zato to su mnogi takvi objekti ve prije zaposjednuti,
dok ih u defteru iz 1579. godine uope nema.
Pored toga, grad se irio i izvan svojih ranijih granica, jer su se novi sakralni
objekti mogli podizati samo na slobodnom prostoru. Na taj nain, naselje j e od
podgraa tvrave preraslo u kasabu. Bilo je potrebno da se steknu odreeni
uvjeti da bi jedno naselje gradskog tipa bilo proglaeno kasabom. Prvi uvjet je
stalno nastanjeno muslimansko stanovnitvo. Zatim, potrebno je da dotino
naselje ima najmanje jednu damiju u kojoj se obavlja zajednika molitva
petkom (duma), te sajmeni dan, a ponekad i tono utvrene granice gradskog
podruja.^ Poega je 1565. godine imala dvije, a 1579. tri damije u kojima se
obavljala duma. Kao trg ona se kontinuirano odrala, jer se u defteru iz 1540.
godine medu poreznim obvezama stanovnitva spominju i trne takse, a u
osmansko je doba jo i dobila na znaenju. Muslimansko gradsko stanovnitvo
nije plaalo rajinske poreze, a obino ni avarize, jer je ono rajinski status gubilo
prihvaanjem zanatske proizvodnje. to se tie kranskog stanovnitva gra
dova, oni su i dalje plaali svoje rajinske obveze, ako nisu obavljali neke posebne
slube." ak i tada nisu bili osloboeni rajinskog statusa, nego samo nekih
obveza.
Rast i razvoj grada praen promjenama u strukturi stanovnitva: demografskoj,
etnikoj i socijalnoj. Urbani razvoj prati se kroz podatke koje omoguava popis
(vakufi i si.).
Demografski razvoj Poege

Dolaskom pod osmansku vlast, struktura stanovnitva grada pretrpjela je velike
promjene kako na demografskom, tako i na socijalnom, etnikom i konfesional
nom planu.
^ A. Handi, Znaaj muafijeta u razvoju gradskih naselja u Bosni u 16. vijeku, JI 1-2,
1974., 63.
" Isto, 64.
37
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
N e postoje toni podaci o tome koliko je stanovnika imala Poega prije turskog
osvajanja. Na osnovi ugarskih poreznih popisa iz 1494. i 1495. godine vidi se da
je tada poeka upanija imala oko 50.000 stanovnika, to odgovara podatku
koji nalazimo kod turskog kroniara Delalzadea iz 1532. godine. Kod Delalzadea nije jasno kazano odnosi li se podatak samo na grad ili na cijelu upaniju,
meutim, logino je da se podatak odnosi na upaniju.^
Stvarni broj stanovnika ne moe se utvrditi ni prema turskim katastarskim
popisima, jer u njih nisu upisivane sve kategorije stanovnitva. Gradsko j e
stanovnitvo uglavnom popisivano, premda muslimansko gradsko stanovnitvo
nije plaalo osnovne rajinske poreze, a obino ni avarizS. Dakle, iako j e to
stanovnitvo u osnovi bilo rajinsko, ono je taj status gubilo time to se nase
ljavalo u gradu, postajui demat odreenog mesdida ili damije i prihvaajui
gradske forme privrede. to se tie kranskog stanovnitva gradova, oni su i
dalje plaali svoje rajinske obveze, a mogli su biti osloboeni obiajnih nameta
i izvanrednih poreza u sluaju da su obavljali neke poslove od posebne vanosti
za dravu.^'
Kako je Poega bila slubeno sjedite sandaka, kadiluka i nahije, tu su se nalazili
sandak-begov dvor i pratnja, te ostali funkcionari sa svojim suradnicima;
meutim, oni nisu upisani ni u jednom poekom defteru, odnosno ni u bilo
kojem drugom defteru. Isto tako, u ove popise nisu unoene ni vojne posade.
Pogranini gradovi i njihove posade, dokle god je dotino podruje bilo serhat,
nisu ni unoeni u tahrir-deftere, nego u posebne popise.'" Sjeverozapadni se dio
poekog sandaka jo 1586. godine smatra serhatom. Tkko je ostalo sve dok
nije osvojena Kanjia i formiran novi ejalet, pa je time poeki sandak djelo
mino izgubio osobitosti graninog podruja.
U deftere su bili unoeni jedino oni rodovi vojske koji su formirali posebne
etvrti (mahale) ili koji su se i inae smjetali izvan tvrave. T^ko j e i s poekim
defterima. U njima su upisani vojnici koji su stanovali u gradskim mahalama, a
kompletna posada tvrave nije unesena.
Osim navedenih kategorija, u prva dva poeka deftera (tj. iz 1540. i 1545.) nije
upisano ni ostalo muslimansko stanovnitvo, iako je ono sigurno postojalo, to
se vidi po parcelama upisanim na odreene kategorije muslimana.
U defteru iz 947/1540. godine upisan je samo demat varoi tvrave Poega,
dakle kransko stanovnitvo." Poega je zadrala status varoi, gradskoga
kranskog naselja, ali ne zato to je to tada stvarno i bila, nego vie po statusu
koji je ranije imala. Od 62 upisana domaina i 4 kue musellema, 15 ih se navodi
kao braa i sinovi pojedinih domaina. A k o prihvatimo pretpostavku da su i oni
imali svoje obitelji, te ak i da uzmemo maksimalan prosjek lanova obitelji.
^ J. Adamek-I. Kampu, Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u X V i X V I stoljeu,
Zagreb, 1976., 3.
^' A Handi, nav. rad, 64.
'" A. Handi, Prilog istoriji starih gradova u bosanskoj i slavonskoj krajini pred kraj 16.
vijeka. Godinjak DI Bih XIII., 1962., 323.
" BBA T D No. 204/6.
38
:..
. Povij. pril. 13,27-76 (1994)
grad bi mogao imati oko 400 stanovnika. Ovako malen broj stanovnika svakako
j e posljedica promjena koje je izazvao dolazak Osmanlija, bilo da je rije o
stradanju stanovnitva u ratnim sukobima, bilo o migracijama u druga podruja.
Samim time stoje Poega u sljedeem defteru iz 952/1545. godine kategorizirana
kao selo-varo vidi se da je opao broj stanovnika.'^ Osim toga, to stanovnitvo
obrauje i zemlju, to se vidi iz poreza koje plaa, pa se moe oznaiti kao seosko.
Oito je da pri popisu nije uzeto u obzir muslimansko stanovnitvo, pa ak ni
njegova prisutnost nije utjecala na promjenu kategorije naselja.
U defteru iz 1545. godine upisana su samo 53 domainstva, od kojih su 4 udo
vika. Uoava se da su imena naizgled sasvim drukija, ako uzmemo u obzir da
su etiri godine, koliko je prolo izmeu ta dva popisa, kratko razdoblje da bi se
stanovnitvo jednog naselja izmijenilo na prirodan nain. Na osnovi usporedbe
bilo j e mogue identificirati 2-3 domaina, od kojih jednog nalazimo i u defteru
iz 1579. godine. Mogue je da su pojedinci sada upisani bez imena oca, a sa
svojim zanimanjem, te eventualno, porodinim imenom. Tb ipak nije dovoljno
da bi se ova pojava objasnila. M o e se pretpostaviti da je to rezultat velikih i
neprestanih migracija stnaovnitva, u tom jo graninom i, posebno, ratnom
podruju. Stanovnitvo se, privueno obeanim povlasticama, naseljavalo u
sjevernija novoosvajana podruja, pa je to sve moglo utjecati i na smanjivanje
broja stanovnika po gradovima. Samim time to je novi popis izvren u ovako
kratkom razmaku, vidi se da je bilo velikih promjena i u teritorijalnom i u
demografskom smislu.
U ovom se defteru u carski has daju filurije, dok je u prethodnom defteru Poega
upisana kao sandak-begov has.
Nasuprot dosadanjoj praksi, nakon ta dva deftera dolazi do vremenske praz
nine, pa sljedei popis potjee tek iz 973/1565. godine. Kako su na ovom
podruju u meuvremenu izvrena nova osvajanja, koja su morala biti regis
trirana u defteru, a, takoer, kako su se u pravilu opi popisi provodili svakih
10 godina," javlja se pitanje je li u meuvremenu postojao jo jedan defter.
Izgleda, ipak, da nije bilo drugih deftera izmeu ova dva, jer se prema podacima
vidi da se ovdje pod starim defterom podrazumijeva onaj iz 1545. godine.
Sada se, nakon 20 godina, Poega upisuje kao kasaba, a njezino stanovnitvo j e
udeseterostrueno. Tb se postiglo i doseljavanjem, najvie iz Bosne. U 10 mu
slimanskih mahala, od kojih je jedna mahala azapa, upisano je 466 domain
stava. Kranskih domainstava ima 75, a od toga je 10 udovikih i pet posebno
popisanih martoloskih kua.
Kako Poega, izgleda, nije bila popisivana u vrijeme Selima II., sljedei popis
potjee iz doba Murata III. - 987/1579. godine. Na osnovi njega moe se
konstatirati porast broja kvartova, ali i smanjivanje broja domainstava, kako
muslimanskih, tako i kranskih. U 10 muslimanskih mahala upisano je 407
domainstava, a u 2 kranske 53. Broj mahala porastao je stoga jer su u
meuvremenu izgraeni novi sakralni objekti, oko kojih su se one i formirale.
'2
"
OIS 1/4.
H. abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda, Beograd, 1964., XIII.
39
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
Broj Stanovnika je neto nii od onog registriranog 1565. godine, ali nisu
posebno upisane mahale azapa i martolosa, tako da ne znamo postoje li i ove
godine. O v o se opadanje broja stanovnika moe dovesti i u vezu sa spaljivanjem
Poege 1569. godine od strane hajduka.'"
Kako j e ovo posljednji popisni defter koji imamo na raspolaganju, sa sigurnou
se ne moe govoriti o daljnjem toku razvoja, ali uzevi u obzir podatak da j e
Poega 1624. godine imala od tisuu kua i davala do tisuu vojnika, vidi se da
se grad i dalje razvijao i rastao."
Kod Kempfa se nalazi tvrdnja ...daje za TUraka pripadalo pod gradski teritorij
Poege i vie sela kao to su: Drkovci, Emovci, Vidovci, Arslanovci, KomuSina
i Seoci, da su ta sela ... bila sastavni dio Poege, pa otuda njena veliina brojem
kua i stanovnitva."" Meutim, ta tvrdnja nije tona, jer se po defterima vidi
da su sva te sela popisana svako za sebe, a ne kao dio grada.
Gradske etvrti - mahale

Vidimo, dakle, da se broj stnaovnika u prvim godinama nakon prelaska grada u
ruke TUraka smanjivao, te da su nastale velike promjene u sastavu tog stanov
nitva. U prva dva deftera uneseno je samo kransko stanovnitvo, jer, kako je
ve reeno, stalno nastanjenoga muslimanskog stanovnitva nije ni bilo. O v o
stanovnitvo predstavljali su inovnitvo i vojska, a oni nisu ni bili upisivani u
deftere. Godine 1540. Poega je naznaena kao varo, a njezino stanovnitvo
kao demat s knezom Ivaniem, sinom Antola. Nakon etiri godine Poega se
upisuje kao selo-varo, koje ima svoga kneza Mikloa i teklia Matijaa. Stanov
nici uivaju odreene povlastice, na primjer, plaanje filurije umjesto dizije,
upravo zato da bi ostali na svojim mjestima. Domaega muslimanskog stanov
nitva jo nema, nego je dolo sa strane, a da postoji, vidi se iz mnogobrojnih
biljeki o iflucima. Za neke od posjednika izriito se navodi da su nastanjeni u
Poegi.
U jednoj od biljeaka spominje se i prvi put jedan etvrt-mahala mustahfiza
(mahalle-i hisar eri).'*" 1^ se mahala mogla nalaziti u tvravi ili, to je vjerojat
nije, u njezinoj neposrednoj okolici, jer se u toj mahali nalazio i jedan vrt za koji
u tvravi nema mjesta. Mahala Hisar spominje se 1565. godine.
U popisu iz 1565. godine Poegu susreemo kao naselje sa statusom kasabe i
viestruko poveanim brojem stanovnika. U ovoj godini zabiljeene su sljedee
muslimanske etvrti:
'" I. Mauran, nav. rad, 181.

" T. Smiiklas, Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, I., Zagreb, 1891., 28.
'* J. Kempf, nav. djelo, 164.
^ M. Sertoglu kae da termin hisar eri oznaava osakaene ili isluene janjiare, koji
vie ne mogu sudjelovati u vojnik pohodima, te slue u tvravama, ili janjiare koji su iz
Odaka udaljeni zbog kakve krivnje.
40
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
- Mahala damije uzvienoga gospodara (Mahalle-i cami-i hazret- hudavendigar) - 66 kua i jedan stanovnik za kojeg nije upisan stupanj srodstva s
domainom (hemdem);
- Mahala damije pokojnog Jahja-pae (Mahalle-i cami-i erif merhum Yahyapasa) - 49 kua.
Pet mahala formirano je uz mesdide, objekte manjeg opsega:
-
Mahala mesdida krojaa Hasana (Mahalle-i mescid-i derzi Hasan) sa 93 kue;
- Mahala mesdida pisara Muslihuddina (Mahalle-i mescid-i katib Muslihuddin) sa 86 kua;

- Mahala mesdida Bali-age (Mahalle-i mescid-i Bali A g a ) - 63 kue;
- Mahala mesdida Kejvan vojvode (Mahalle-i mescid-i Keyvan voyvoda) sa 54
kue i
- Mahala mesdida Alije, sina Balijevog (Mahalle-i mescid-i Ali b. Bali) - 33 kue.
Postoji jo i kvart azapa sa 27 kua.
Krani su upisani kao skupina (cemaat), a na elu im je knez Paval, prelac.
Posebno je uvedena skupina od 5 kua martolosa, koji su takoer krani.
Godine 1579. broj muslimanskih mahala porastao je na deset. U odnosu na
navedene, vie se ne spominje Mahala terzije Hasana, niti Mahala azapa, a
pojavljuju se etiri nove:
- Mahala druge carske damije (Mahalle-i cami-i serif-i hassa diger) sa 51 ku
om;
- Mahala mesdida Hadi-Dafera (Mahalle-i mescid-i hac Cafet), 24 kue;
-
Mahala Orljava (Mahalle-i Orlava) sa 24 kue;
- Mahala mesdida Hadi-age (Mahalle-i mescid-i Haci A g a ) - 41 kua.

Zanimljivo je da, izuzevi popis izl540. godine, korezidenti, neoenjeni, nisu
uope navoeni u popisima. Jedino je 1579. godine kod krana upisan Ivko,
brat ure dulgera. lb je stoga to oni poreze nisu plaali po glavi, ve po kui.
Postoje i dvije kranske mahale, s tim to sada nije upisana mahala martolosa,
nego su krani razdvojeni u dvije skupine, jedna sa 30, a druga sa 23 kue. Za
ovu drugu skupinu naznaeno je da su to katolici koji stanuju na mukatazemljitu, za koje plaaju zamjenu za dizju odsjekom, pa su vjerojatno zbog
toga i popisani posebno. Kranima je na elu knez Mihal s dva teklia Matijaem i Stepanom.
Grad je i u ovom popisu uveden kao kasaba.
Mahala damija uzvienoga gospodara. Ova se mahala formirala oko damije
podignute u sultanovo ime, a kako se u ime sultana podie prva damija u sva
kome mjestu, ovo bi bila damija sultana Sulejmana.'*'' Meutim, budui da u
defteru nema nikakvih tragova bilo o gradnji damije, bilo o njezinu vakufu, a
na osnovi podataka koje pruaju drugi izvori," vidi se daje ova damija uspos36b
damije su zapravo graene iz dravne blagajne, a u ime vladajueg sultana. Na
Balkanu nema nijedne damije koja bi bila izgraena iz privatne sultanove riznice.
" Z. Horvat-I. Mirnik, nav. djelo, 139.
41
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
tavljena od nekog ve postojeeg objekta, u ovom sluaju od crkve. Kako j e

najvea crkva u Poegi od dolaska T\iraka bila crkva Svetog Duha, ona j e
pretvorena u glavnu gradsku damiju u vremenu izmeu 1545. godine, kada
nalazimo u Poegi iskljuivo kransko stanovnitvo i ni jednoga sakralnog
objekta islamske provenijencije, i 1565. godine, kada j e u Poegi izrazito pre
vladalo muslimansko stanovnitvo, pa su i potrebe za tim objektima narasle.
Crkva j e bila franjevaka, u sklopu samostana, podignuta potkraj 13. stoljea.
Godine 1545. spominje se u defteru kao crkva.'* E. Fermendin j e spominje kao
raskonu damiju erklot a zvonik joj j e pretvoren u munaru.'' Isti naziv damiije susree se i u Putopisu E. elebija.'"'
Godine 1579. ubiljeena je pod nazivom asna damija uzvienoga gospodara,
koji okree svijet. Ima 57 kua, to znai da j e broj kua neto manji nego prije
14 godina.
Mahala damija pokojnog Jahja-pae. Jahja-paa ili Jahja-beg se u defteru iz
1565. godine, kod popisa vakufa za ovu damiju, spominje kao sandak-beg Po
ege.'" Naknadno j e iznad reda dodano bivi. Ovaj Jahja-paa dosad nije bio
spominjan kao sandak-beg Poege. Prema interno uspostavljenoj listi poekih
paa, mogue razdoblje u koje bi se mogao smjestiti jest izmeu 1546. i 1550.
godine, izmeu Bali-bega Malkoevia i Ulama-bega. U to ranije vrijeme mogla
bi se datirati i izgradnja ove damije. Gradnja damije je i inae bila neka vrsta
neslubene dunosti sandak-bega i ostalih vie funkcionara, pogotovo ako u
mjestu nije bilo takvih objekata.
, . .i^;;/ ,
Ova j e mahala bila jedna od manjih 1565. godine, a 1579. godine broj kua sma
njio se na 37, s jo dvije novoupisane.
Mahala mesdida krojaa Hasana. to se tie graditelja ovog objekta, ne moe
se rei nita pouzdano, jer se podaci koji postoje u defteru ne mogu provjeriti i
negdje drugdje.''^ Pisar je ista zanimanja ponekad upisivao na vie naina, pa nije
jasno j e li rije o istim ili razliitim ljudima.'"
Godine 1565. ovo j e bio najvei kvart sa 93 kue. A godine 1579. etvrt pod ovim
nazivom uope se ne susree. Sudei po imenima nekih domaina, moglo bi se
38
OIS
1/19.
:'}>h:i
il'
KV
'>
!S}JJ!...:;
Ji-<\Û.,^
i! ;L
i.-':")
"
Z. Horvat-I. Mirnik, isto, 139.

E. elebi, Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama (prevod, uvod i komentar H.
abanovi), Sarajevo, 1979., 239.
-
.
OIS 105/14.
Iz nekoliko biljeaka moe se pretpostaviti da bi to moda mogao biti Hasan, sin
AbduUaha, stanovnik Mahale Cârske damije, koji uiva prihode jednog vrta, jednog
vinograda i jedne livade, zajedno s drugim osobama i samostalno prihode jednog vinograda
od tri dunuma (OIS 105/13). Tu se on navodi kao derzi Hasan, sin Abdulaha. Postoji i jedan
Hasan, sin Abdulaha, u Mahali Kejvan vojvode, ali je njegovo zanimanje ubiljeeno drugim
izrazom.
Jednom je upotrijebljena turska rije terzi, a drugi put arapska el-hayyat. Pisar ovog
deftera je, najveim dijelom, zanimanja upisivao arapskim rijeima (el-hayyat, el-kasab i
si.), pojedina i turskim i arapskim (halvaci, el-halvai), te neka samo turskim (boyaci,
degirmenci) ili samo perzijskim rijeima (cilingir). Ibkoder je razliito pisao i pojedine
epitete: lenk, al-a'ma mecnun, kOse, yelkovan, itd.
'
' Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
pretpostaviti da se razdvojila na dvije mahale: Mahalu druge carske damije i

Mahalu mesdida hadi-Dafera, sa 51 i 24 kue.
Mahala mesdida pisara Muslihuddina. O pisaru (katib) Muslihuddinu ima malo
podataka. Nema ga upisanog medu stanovnicima Poege, to znai da je imao
neki vei rang, o emu svjedoe i posjedi koje je imao."" Iz biljeaka saznajemo
da je pored mesdida sagradio i posebnu zgradu koja je sluila kao kola
(muallimhane).
Kako se ova dva objekta ovdje spominju u mahali Hisar, znai da se mahala oko
ovog mesdida nalazila u blizini tvrave i da joj je to bilo popularno ime. U prilog
tome govori i injenica da su 1579. godine treina domaina lanovi tvravske
posade, dok u ranijem defteru kao stanovnici prevladavaju zanatlije. Sa 86 kua
u 1565. godini bila je jedna od veih mahala, a to je ostala i kasnije, iako se broj
kua smanjio na 67.
Mahala mesdida Bali-age. to se tie Bali-age, tu takoer moemo samo pret
postavljati. Sudei po tituli aga, bio je jedan od vojnih zapovjednika manjih
formacija, na primjer, demata,to je jednako 10 oda ili 100 vojnika. U defterima
iz 1545. i 1565. godine javlja se nekoliko osoba s ovim imenom i titulom, tako
da se ne moe znati koja je od njih graditelj mesdida. U svakom sluaju, morala
j e to biti ekonomski jaa osoba, na odreeni nain vezana uz Poegu."'
Godine 1565. imala je upisane 63 kue, a 14 godina kasnije ima ih 40. Kako se
u biljekama, u kojima se registriraju nove kue sagraene na mjestu pre
ostalom od nevjernika, za vie domaina navodi da uz kuu i dvorite imaju i
batu u blizini rijeke Orljave (nehr-i Orlava kurbunda), ova se mahala moe
sigurnije ubicirati.
Mahala mesdida Kejvan vojvode. U ovom defteru ne spominje se ni jedan
Kejvan vojvoda, dok se u prethodnom jedan Kejvan vojvoda javlja kao posjednik
ifluka, koji se dijelom nalazio na bivim posjedima despota Stefana Berislavia.
Osim mesdida, u ovoj se mahali nalazi musalla ili namazgah, otvoreni prostor
za obavljanje molitve petkom i bajramom za vei broj ljudi.
"" Vidi se da je iv i 1579. godine. U jednoj biljeci iz 1565. g. navodi se da uiva prihode
jedne livade u blizini rijeke Orljave i bate u Mahali Hisar, koja se nalazi izmeu kole
(muallimhane) i mesdida koji je sagradio spomenuti (OIS 105/13). Kao njegov mulk
upisan je jedan vinograd od 1 dunuma u okolici Poege, kao i jo jedan drugi vinograd od
2 dunuma u selu Donja Komuina (OIS 11/213), i vinograd takoer od 2 dunuma u selu
Selce (OIS 11/215). U sumarnom defteru iz 1569. godine upisan je na istog Mevlana
Muslihuddina mlin na mezri Lipa.
"' U defteru iz 1545. godine (OIS 1/25, 26) javlja se jedan Bali-aga kao posjednik mezri
Goduje i Opatovci, te zemina Dragoevo, s jednim mlinom koji je kasnije prodao
poekom sandak-begu Muradu. Na drugome mejstu (isto, 24) javlja se Bali-aga, zapo
vjednik belija u Stonom Biogradu, kao posjednik mezre Iverite, pripada Poegi, koja je
ranije bila u posjedu despota Stevana Berislavia. Mezra je bila dodijeljena drugim
osobama, ali se pokazalo da je Bali-aga dobio tapiju prije njih, pa se vraa njemu. Sad
Bali-aga trai da mu se dodijeli, uz, na vlastitu inicijativu povean resm-i tapu, i susjedna
mezra Vrdankovci?, koja je pripadala istim osobama, da ne bi bilo nesporazuma oko
razgraniavanja posjeda.
Jedan Bali bCIOkbasi javlja se kao posjednik mezre Lakuije, zajedno s Alijom Arnautom
(OIS 1/24).
43
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
Godine 1565. ima 54 kue, a 1579. godine 33.

Mahala mesdida Alije, sina Balijevog. U defteru iz 1565. godine, kao i u sumar
nom defteru iz 1569. godine, javlja se vie osoba s ovim imenom."" N e moe se
zasad utvrditi da li se radi o jednoj istoj osobi, te da li je neka od tih osoba gra
ditelj ovog mesdida. Oba imena (Ali, Bali) pojavljuju se u ovo doba vrlo esto.
Godine 1565. ima 33 kue, a 1579. 40 kua. S obzirom na to da se A l i b. Bali
1579. spominje kao hadija, to nije bio ranije, znai da je bio iv u vrijeme
prethodnog popisa.
Mahala azapa. O ovoj mahali nema nikakvih podataka. Spominje se samo 1565.
godine, kada je imala 27 kua. Kasnije se azapi spominju samo pojedinano u
drugim mahalama.
Azapi su se nalazili u sastavu posada svih graninih tvrava, kao lako pjeatvo.""
l b to se ne javljaju u sljedeem opirnom defteru ne znai da ih nema, ve da
su popisani u posebne deftere posade. Godine 1586. u poekoj tvravi postojale
su 4 ode azapa ulufedija i 4 demata azapa timarlija."'*
Krani varoi Poega. Oni nisu popisivani po etvrtima, ve kao skupina (de
mat) stanovnika varoi, tvravskog podgraa, jer su se zadrali na istome mjestu
na kojem su bili i prije dolaska Osmanlija. Godine 1540. upisano je 47 kua sa
15 korezidenata, 1545. godine ima, sa 4 udovika domainstva, 53 kue, a 1565.
godine 70 kua, od ega je 10 udovikih. Uza skupinu martolosa ima ih 75 kua.
Godine 1579. popisuju se u dvije grupe, i to prva sa 30 kua, a druga sa 23 kue.
Mahala martolosa. I ova se mahala javlja samo u popisu iz 1565. godine. Martolosi se kao lanovi posada tvrava poekog sandaka, meutim, spominju u
svim postojeim defterima, tako da ih je i 1579. godine bilo u drugim tvravama,
a u poekoj nije.
Godine 1565. u Poegi ih ima 5 kua.
Po podacima sljedeeg popisa iz 1579. godine, u Poegi se javljaju etiri nove
mahale:
Mahala druge carske damije. Izgleda da je ova mahala formirana dijelom od biv
e Mahale terzije Hasana. Nastala je oko novog objekta koji se prije nije javljao
u defterima. Budui da nema nikakvog spomena o gradnji u popisu, mogue j e
da je, kao i prva carska damija, uspostavljena od nekog ve postojeeg objekta,
a zbog poveanja postotka muslimanskog stanovnitva. Osim toga, neki objekti
(kue) i pojedini stanovnici Mahale carske damije i Mahale mesdida Kejvan
vojvode sada su upisani u ovoj mahali, tako da je ona formirana od dijelova vie
okolnih mahala. Tb bi bila damija Selimija.
"* Jedan Pir Ali, sin Balija, upisan je 1565. godine kao stanovnik Mahale mesdida derzi
Hasana, a jedan Ali b. Bali, hasurdija, u Mahali Jahja-paine damije. TJikoder se jedan
Ali, sin Balija, javlja u sumarnom defteru kao aga azapa u Poegi u godinama 1572./3.
(980/81), kada mu je dodijeljen timar od 6.000 aki, zatim mu je taj timar sljedee godine
oduzet, 1575. opet vraen, a onda definitivno oduzet (OIS 106/34).
"" H. abanovi, Turski izvori..., 606.
^ A. Handi, Prilog istoriji starih gradova..., 332.
44
'
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
Ima 51 domainstvo.
Mahala mesdida Hadi-Dafera. Izgleda da je ova mahala, koja se javlja 1579.
godine, nastala takoer pregrupiranjem dijelom starih mahala, dijelom nove
gradnje. Osniva mesdida i njegov imam nose isto ime i poasnu titulu, pa bi
mogla biti vjerojatna pretpostavka da je rije o istoj osobi."'
Reene godine ima 24 domainstva.
Mahala mesdida Hadi-Age. I ova se mahala prvi put javlja 1579. godine, kada
ima 41 domainstvo. Drugih pojedinosti o njoj nema.
Mahala Orljava. O v o je jedina mahala koja se nije oformila oko nekog sakralnog
objekta. Razlog tome je to to je vjerojatno bila neto udaljenija od gradske
jezgre, prema rijeci Orljavi, a moda ipak blizu neke mahale koja takav objekat
posjeduje.
Godine 1579. imala je 24 domainstva.
injenica da se vie ne spominje Mahala mesdida terzije Hasana ne znai da
taj mesdid vie ne postoji, nego da se njegova mahala utopila u okolne, bilo
spontano, gradnjom nekoga znaajanijeg objekta u blizini spomenutog mesdi
da, bilo administrativnim mjerama. Mahale se nisu obavezno formirale oko
svakog sakralnog objekta, nego oko onoga koji se pokae najpogodnijim. Iako
su postojale i mahale bez njih, sakralnih objekata, najee mesdida, bilo j e
puno vie nego mahala. Tb se vidi i po broju imama upisanih u defteru, kao i u
popisu vakufa.
Mahala katolika. Ova se mahala javlja 1579. godine kao druga kranska mahala
u Poegi. Stanovnitvo obje mahale je katoliko, a razlog tome to su popisani
odvojeno je to to su nastanjeni na zemljitu koje je Mustafa-paa uvakufio za
popravke i odravanje esme i vodovoda kod ve spomenute Jahja-begove
damije. Samim tim oni u pogledu poreza imaju drugaije obveze. Da su oni
zapravo sastavni dio grupe krana popisane u prvoj mahali vidi se i po tome to
ovi prvi imaju kneza i dva teklia, a druga ih skupina nema. Pretpostavka j e da
ovi zastupaju obje skupine.
Stanovnici ove mahale smjeteni su u 23 kue.
I u poreznom popisu iz 1581. godine, koji se vodi pod naslovom Defter vlakih
poreza, iako je posrijedi dizja, ove dvije kranske mahale upisane su ovako
razdvojeno, s time to ovi drugi i dalje plaaju odsjekom zamjenu za dizju.
S obzirom na spomenuti podatak kod Smiiklasa, da je Poega po turskom

popisu iz 1624. godine imala do tisuu kua, grad je i dalje rastao i irio se. Ipak,
iako j e od zadnjeg popisa prolo dovoljno vremena da bi se stanovnitvo grada
moglo udvostruiti, taj se podatak ini malo pretjeranim, pogotovo ako znamo
"' Meutim, u popisu mulkovnih zemalja u drugom defteru (OIS 11/213) javlja se i Hadi
Dafer, trgovac, posjednik vinograda od 1 dunuma, te suvlasnik ifluka s janiarom
Hidrom.
45
Povij. pril. 13,27-76(1994)
F. CVIKO-HAFIZOVIC, Grad Poega ..
daje u posljednjim godinama 16. i prvim godinama 17. stoljea izbilo vie nereda
i pobuna, a hajduci i razbojnici su upali u samu Poegu.
K o d ovog je podatlca, ini se interpretacija pogrena, to je kod Smiiklasa vrlo
esto. Tkj podatak daje mletako-dalmatinski opis bosanskog paaluka, a odnosi
se na Poegu s okolicom. Prema tome, Poega je najvei broj stanovnika mogla
imati potkraj 16. i u poetku 17. stoljea, a daljnja poveanja nisu bila prevelika.
Evlija elebija u svom Putopisu ne daje detaljne podatke o veliini grada. Na
alost, izvora koji bi pruili najvie podataka u ovome stoljeu nemamo, pa se
zato ne moe vie ni rei nita pouzdano.
Muslimani
Mahala mustahfiza
BROJ DOMAINSTAVA
1545.
1540.
Broj nije
upisan
Mahala carske damije

Mahala Jahja-paine damije
'
Mahala mesdida darzi Hasana

Mahala mesdida Katiba Muslihuddina
Mahala mesdida Bali Age
Mahala mesdida Kejvan vojvode
Mahala mesdida Alije b. Balijevog
Mahala azapa
Mahala druge carske damije
Mahala mesdida Hadi-Dafera
Mahala mesdida Hadi Age
Mahala Ojljava
Krani
Demat krana
Mahala martolosa
Mahalle-i geberan
Mahalle-i geberan-i Frenk
1565.
1579.
66
49
57
38 + 1 prazna
kua
93
86
63
54
33
27
1540.
1545.
1565.
60-1-10
47-1-15
49+4
korezi udovika udovikih
denata
5
67
40
33
40
52
25
41
24
1579.
29+1
korezident
23
Etniki i konfesionalni sastav

Za razliku od konfesionalnog sastava, koji je prilino jasno naznaen, etniki
sastav stanovnika ovog podruja teko je odrediti, jer je ono, kako je ve reeno,
predstavljalo i podruje znaajnih migracija. Osim domaeg stanovnitva, tu su
prije svega novi gospodari, Osmanlije koji su i sami razliitog etnikog porijekla,
zatim ima odreeni broj Maara, vlakoga stoarskog stanovnitva i drugih
manjih skupina. U gradovima se te skupine nekad popisuju odvojeno, ako su
46
>
Povij. pril. 13,27-75 (1994)
vee, na primjer, Mahalle-i Srf u Osijeku 1565. godine ili Mahalle-i Macar i
Mahalle-i Srf u Erdudu 1579. godine. Na pojedinim je mjestima naznaeno i
porijeklo upisanih osoba, ali to nije uvijek pravilo.
to se tie konfesionalnog sastava, tu se prilikom odreivanja najee oslanja
na imena, meutim, to nije apsolutno siguran putokaz, jer su neka imena
zajednika u razliitim konfesijama. Ipak se na osnovi defterskih zabiljeaka,
sustava poreznog optereivanja, pa i na osnovi etnikog porijekla, ovaj sastav
moe odrediti neto tonije.
Spomenuti podaci N. Moaanina daju omjer najveih etnikih i konfesionalnih
grupa u sandaku. Pri tome on kao etniku grupu promatra i muslimane, sma
trajui da je njihovo etniko izdvajanje ve poelo, te poistovjeuje Hrvatske i
katolike, i Srbe i pravoslavne.
Ovim su promjenama u etnikom i konfesionalnom sastavu bili podloni i selo
i grad podjednako, s time to je islamizacija, kao faktor promjene konfesionalne
strukture, bila neto jaa u gradu nego na selu, premda je i tu bila prisutna.
Godine 1540. u Poegi je popisano 47 kua krana sa 15 korezidenata i 4 kue
musellema. Musellema poeke tvrave, osim u samom grau, bilo je i u ne
koliko okolnih sela i svi su bili krani. Kako nije drukije naznaeno, vjerojatno
j e rije o autohtonom ivlju. U gradu se spominju dvojica muslimana, za koje
se opet moe tvrditi da su stranog porijekla. Ovo je razdoblje kada tek zapoinje
islamizacija u ovom kraju, a time se i svaki novoislamizirani stanovnik moe
prepoznati, jer, po ustaljenom obiaju, ne navodi kransko oevo ime, nego ga
pokriva eufemizmom Abdullah, rob Boji. Godine 1540. zabiljeen j e samo
jedan novi musliman u okolici Poege, Mahmud sin Abdullah u selu Straeman.
Kako je na njegovo ime upisano i nasljedstvo, sa sigurnou se moe rei da je
on domai ovjek.
Godine 1545. susreemo se s gotovo istim brojem kua, a time, vjerojatno, i
stanovnika. Skupina od 53 kue, od kojih su 4 udovike, ima ne elu kneza s jed
nim tekliem. Tfe je godine upisan velik broj domainstava koje ne susreemo u
ranijem defteru, dok nekih ranijih vie nema. Sudei po imenima, rije je o
katolikom stanovnitvu. Znai da migracije traju jo uvijek u veem opsegu, ali
u defteru nemamo podataka odakle bi moglo doi ovo stanovnitvo. M o e se
pretpostaviti da je dolo iz okolnih sela, jer je grad sigurnije podruje.
Od muslimanskog stanovnitva, koje je ubiljeeno kod popisa ifluka, veina ih
j e i dalje sa strane. Za dvojicu je porijeklo decidirano naznaeno: Arnaut A l i i
Bosanac Jusuf.'" Meu uivaocima ifluka, za koje nije naznaeno jesu li svi
stanovnici Poege, nalazi se i sedam novih muslimana. Zanimljivo je da j e jedan
od njih knez (knez Sinan nam sipahi),'' pa to moemo registrirati i kao prvi
spomen islamizacije stoarskoga zapovjednikoga kadra.
Sljedei defter, kako znamo, potjee iz 1565. godine. Kako je vremenski razmak
izmeu ova dva deftera prilino velik, to vie to su promjene nastajale gotovo
"
OIS 1/19.
OIS 1/22.
47
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
svakodnevno, ne moemo ih postupno pratiti, ve ih nalazimo kao rezultat u

ovom defteru.
injenica d je te godine od 70 kua 10 udovikih govori da su ti ljudi najvjerojat
nije bili angairani u vojsci gospodara i tom prilikom i izgubili ivote. Upisano
je i 5 kua martolosa. Za jednog od njih naznaeno je da potjee iz Srijema
(Ratko Sremac)."
Za kneza koji je na elu ove skupine i koji ima 2 teklia, upisano je daje doljak
(Paval, prislac)." Meutim, on takoer spada u domae stanovnitvo, a ovako
je zabiljeen zato to je doljak u ovu skupinu iz neke druge sline.
to se tie muslimanskih kua, od ukupno 466 upisanih, 61 je kua novih musli
mana. Dakle, novoislamizirani je gotovo svaki sedmi stanovnik Poege. Ovdje
se ve moe govoriti o muslimanskom stanovnitvu domaeg porijeka. Isla
mizirani su iz razliitih drutvenih slojeva - jedan je spahija, dvojica trgovci,
jedan mustahfiz, jedan belija, est krojaa, dva piara, dva saraa, jedan kova,
jedan slastiar i jedan osloboeni rob, tako da je teko donijeti sud o povodu
njihova prihvaanja nove vjere. Jedan od neofita je ak i imam, to j e vrlo
neobina pojava. Jedan je hoda-uitelj, a jedan hadija.'" Islam j e primila i jedna
ena. Svi su oni kao ime oca naveli ime Abdullah, a samo je jedan naveo oevo
kransko ime (Ferhad, sin Cvetka)." Veina od njih dobila je kue, a uz njih
dvorite i vrt. Kue su sve sagraene na mjestima preostalim od ranij ih vlasnika,
krana.
Za osmoricu domaina naznaeno je da potjeu iz Bosne. Bosanci se inae esto
susreu u ovim defterima. l b je i logino, s obzirom na i geografske i administra
tivne veze Bosne i Slavonije. Ima ih velik broj ne samo po gradovima, nego se vrlo
esto susreu i po selima. Oni su ti koji od najranijeg razdoblja osmanske vlasti
predstavljaju domae, slavensko, muslimansko stanovnitvo u ovim krajevima.
S obzirom na to da je kao stanovnik Poege ove godine upisan i jedan sejjid, to
znai potomak poslanika Muhammeda, moe se rei da je tu bilo i stanovnika
arapskog porijekla.
Godine 1579. nemuslimansko stanovnitvo popisuje se odvojeno u dva kvarta,
a i u tzv. poreznom popisu vlaha sandaka Poega, dvije godine kasnije, ponovno
su popisani odijeljeno, jer su zadrali isti status. Sudei samo po imenima,
izgleda da je posrijedi katoliko stanovnitvo u obje grupe, premda j e samo za
drugu grupu izriito navedeno da su katolici. Ova druga skupina od 23 kue
stanuju na mukata-zemljitu uvakufljenom za popravljanje esme i vodovoda
koje j e Mustafa-paa doveo do Jahja-begove damije. Oni ne plaaju resm-i
kapu, ve zamjenu za dizju odsjekom. Resm-i kapu plaa prva skupina, osim
kneza. Za ove se moe tvrditi da su domae katoliko stanovnitvo, dok se za
drugu skupinu moe pretpostaviti da su ili netom naseljeni na tom zemljitu, ili
su, takoer kao domae stanovnitvo, promijenili svoj porezni status pro
mjenom statusa zemljita. Mislimo da je rije o ovome drugome, s obzirom na
"
"
OIS 105/12.
Isto, 12.
OIS 105/10 i 8.
"
48
OIS 105/9.
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
to da bi pad broja kranskih kua u meuvremenu izmeu ova dva deftera bio
enormno velik.
Z a trojicu domaina naznaeno je da su doljaci, jedan je Bosanac, a jedan vlah.
Vlah j e upisan u drugoj skupini (geberan-i Frenk).'*
to se tie muslimanskog stanovnitva, tri su domaina Bosanci, a jedan je
Arnaut. Budui da je u prethodnom defteru upisan vei broj Bosanaca, pitanje
je to se dogodilo s njima. Vjerojatno su oni u ovom popisu tretirani kao domae
stanovnitvo, a porijeklo se navodi samo za novodoseljene.
Dvadeset domaina je islamizirano u prvom koljenu, a samo jedan navodi
kransko ime oca.
U ovom defteru primjeujemo odreeno ustaljivanje. Uoava se da j e sada
postotak islamiziranih manji, a to se vidi i po podacima za sela, pa se moe
zakljuiti da je val masovne islamizacije na prolasku. Pojedinanih e sluajeva
biti svakako jo, ali to nee biti intenziteta pedesetih, ezdesetih i sedamdesetih
godina 16. stoljea, lb se odnosi kako na grad, tako i na selo.
Stanovnitvo kasabe bilo je, kako se vidi iz deftera, mjeovito i etniki i kon
fesionalno. Ipak, prevladavaju dvije brojnije skupine - domae stanovnitvo
koje j e katoliko, te muslimani kojih ima i domaeg i stranog porijekla: Hrvati,
Bosanci, Arnauti, Maari, Tlirci i drugi. Pojedini istraivai ak smatraju da me
u muslimanima ovih krajeva nije bilo mnogo doseljenika, ve da su oni bili
starosjedioci na tom tlu." U Poegi se nije, izgleda, u veoj mjeri naseljavalo
vlako-stoarsko stanovnitvo, a s tim u vezi uspostavlja se poeka eparhija, ali,
uglavnom, u okolnim selima."
V r l o su znaajni podaci koje defteri daju za itav sandak i tek njihovim uspo
reivanjem dobiva se stvarna slika etnikih i konfesionalnih odnosa u poekom
sandaku.
Socijalna struktura stanovnitva Poege

Kako god su dolaskom Osmanlija nastupile velike promjene u demografskom
razvoju, te etnikoj i konfesionalnoj strukturi, isto se to zapaa i kod socijalne
strukture stanovnitva Poege. Drugi civilizacijski sustav donio j e i svoje po
trebe, drukije privredne, kulturne i ostale sadraje, razliite nove obiaje; sve
to uz opstanak onih starih kategorija koje su se pokazale korisnima, a u skladu
sa eriatom. Na taj je nain nastalo veliko arenilo, koje je, meutim, davalo
odreenu specifinost ovim i ovalcvim gradovima, meu kojima ni Poega nije
bila izuzetak.
Susreu se ljudi razliitih drutvenih slojeva, od kojih pripadnici onoga najviega
nisu ni upisivani u deftere: sandak-beg, njegovi suradnici, kadija, njegova
"
OIS 10/16.
S. Pavii, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i gradova u Slavoniji, Djela JAZU 47,
Zagreb, 1953., 241.
" I. Mauran, nav. rad., 108.
49
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
pratnja i si. Nasuprot ovim visokim linostima, registriran je u defteru i jedan

osloboeni rob 1565. godine.
Pri popisu najprije su uvoeni najugledniji graani, a to su obino bili spahije,
ulema, vojska, odnosno vojni zapovjednici itd. Mnoge su spahije bili upisani kao
stanovnici Poege, Sto znai da nisu stanovali na svojim lenima. Tk su lena mogla
biti u okolici, ali i dalje. U okolici grada nalazio se vei broj sitnih posjeda, iji
uivaoci nisu bili spahije, ve pripadnici razliitih druStvenih grupa. Veliina tih
posjeda bila je razliita, od sasvim malih pa do velikih, a obino je navoena u
dunumima ili opisno: otprilike koliko tri batine (tahminen uc bastinalik yer),
koliko uzoru dva pluga (za dan) - (iki plug kifayet edecek yer),'* livada od pet
kola trave (tahminen bes arabalik cayir)," njiva obradiva za tri dana (Uc giinluk
mikdari tarla)*" itd.
Ovo, kao i ostalo stanovnitvo, nalazimo upisano po kvartovima u kojima su
stanovali. Kako je reeno, muslimansko stanovnitvo gradova nije plaalo
rajinske poreze, ako nije obraivalo zemlju na periferiji grada, pa se zbog toga
grad i smatra snanim sredstvom islamizacije. A k o je to stanovnitvo i obraivalo
zemlju, ono opet nije dobivalo raj inski status, nego je samo davalo urove i resmove.
Kransko stanovnitvo je te poreze plaalo, bez obzira na to je li se bavilo nekim
zanatom ili nije. Jedino ako su bili ukljueni u esnafe, bili su muaf.*^
Prvi popisi pruaju malo podataka o socijalnoj strukturi, meutim, u kasnijim
ih nalazimo vrlo mnogo. Ipak, i u ovima se stanovnik esto navodi samo svojim
imenom i imenom oca, ili ak i porodinim imenom, to se susree u to doba
samo kod krana. 2La neke primjere kod muslimana (Yenicerizade, Hatibzade,
Hamamcizade) u to vrijeme ne bi se moglo rei da je to pravilo. N e vidi se Sto
su ti ljudi po zanimanju, jer ono nije naznaeno. Isto tako se neki stanovnici,
uza svoje vlastito ime, upisuju i po nekim dominantnim osobinama, manama i
si. Sa stanovita popisa najhitnije je da se ne ispusti neki porezni obveznik, pa
e popisiva nastojati posve sigurno razlikovati ljude jedne od drugih. A k o dva
ovjeka imaju isto ime i isto zanimanje, potrebno je nai neki epitet koji e
naznaiti da nije posrijedi ista osoba. Epiteti se kreu u rasponu od fizikih
(slijep, hrom, reumatiar i si.) do duhovnih nedostatka (prevarant, prevrtljivac,
lud itd.).
Za odreene ljude navodi se da su nestali (tebeh-hor), pa se uz njihova imena
ne navodi nita drugo, vjerojatno dok se ne sazna Sto se dogodilo s njima.
,
1. V O J S K A I P R E D S T A V N I C I V L A S T I
U ovim popisima podatke o predstavnicima vlasti gotovo da i ne nalazimo,
izuzevi zabiljeke o vakufima pojedinaca. U prvom se popisu spominju san
dak-bezi Arslan-beg, Murat-beg i Bali-beg, te Mehmed-beg Jahjapai, priOIS 1/19.
' Isto, 23.
^ A Handi, O gradskom stanovnitvu u Bosni u X V I . v., POF

XXIX/1978./79.
50
- i ( ,
OIS 105/61.
XXVIII-
F. CVIKO-HAFIZOVIC, Grad Poega...
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
likom upisa njegovih mulkovnih dobara, koja e prerasti u vakuf i kao takva se
susreu u svim ostalim defterima. Godine 1565. ponovno nailazimo na spomen
Bali-bega Malkoevia (spominje se vila u kojoj je stanovao)." Zatim se spo
minje Ulama-paa, takoker sandak-beg Poege, po tekiji koju je sagradio,"
zatim Jahja-beg, po svojoj damiji. U defteru iz 1579. godine nailazi se na
poekog sandak-bega Ahmed-bega." U sumarnom defteru nalazi se upisan
has poekog mir-i live, koji se 1569. godine nalazio u ruci Ali-bega. U nakadno
upisanim biljekama spominju se Mehmed-beg, Hizr-beg 1572., te Sinan-beg
1573. godine, kao uivaoci toga hasa."
U Muhimme-defterima spominju se sljedei poeki sandak-bezi: 1556.-7.
Bali-beg, 1559. godine Veli-beg, a prije njega Halil-beg. Godine 1572. kao
sandak-beg spominje se Mehmed-beg, a zatim Nesuh-beg. U razdoblju 1579.81. na ovom je poloaju Ferhad-beg, 1597. Ibrahim-beg, a 1598. Hasan-beg.
Poznata su imena i ostalih upravljaa ovog sandaka, odnosno veine njih, na
osnovi drugih izvora i radova Baagia, Kreevljakovia, zatim Sejahatname E.
elebije itd.
to se tie kadija, o njima ima sasvim malo podataka. U poreznom popisu vlaha
iz 1581. godine, na kraju popis nahije Poega, stoji peat i potpis poekoga
kadije Mehmeda, sina Hasanovog, pod ijim je nadzorom popis izvren. U jed
nom dokumentu koji se nalazi u Kadievoj kronici, spominje se kadiija Musa,
sin Mahmud-efendije, a u istom dokumentu spominje se i jedan kassam, slu
benik suda, uda' halifa, sin Mahmuda.*'
Dokument potjee s kraja 1557. godine. Poetkom iste godine kao kadija u
Poegi spominje se Muhammed, ili Mehmed, sin Balija.**
U Fojnikim regestama nalazimo odluku kadije Seida, sina Jusufovog, iz osta
vinske rasprave pred eriatskim sudom u Poegi.*' Odluka je iz 1584. godine.
U jednom fermanu, upuenom polovicom 1592. godine poekom sandak-begu
i poekom kadiji, ija se imena ne navode, donosi se odluka sultana u vezi s
ostavtinom jednoga poekog trgovca, koji je umro u Dubrovniku. Dokument
se nalazi u dubrovakom Arhivu.**
Jo se u sumarnom defteru iz 1569. godine od viih funkcionara spominju
Hajdar, serasker kadiluka Poega i Brod, te Mustafa, a u alaja spahija poeke
live.
Svi ostali dunosnici oito su timare i zeamete imali u nekom drugom kraju, jer
nisu upisani medu lenima koja su se nalazila u poekom sandaku.
*' Isto, 13.
*2 Isto, 13.
*' OIS 10/204.
*" OIS 106/4.
*' M. E. Kadi, l&rih-l Enveri, OIS, knj. II., 46-47.
** H. Kreevljakovi, Sitniji prilozi povijesti Poege pod Turcima, Novi Behar, god.
XIII./1940., br. 24, 339.
*' J. Matasovi, Fojnika regesta. Sremski Karlovci, 1926., 117.
** Acta Turcarum A I No. 2.
51
F. CVIKO-HAFIZOVIC, Grad Poega ...
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
to se tie vojske, o njoj podatke, iako nepotpune, nalazimo u spomenutim

opirnim i u sumarnom popisu sandaka. Meutim, kako vojne posade utvrda
koje se nalaze u pograninom podruju, to je Poega bila sve do 1600. godine,
pa dijelom i dalje, tj. do formiranja Kanjikog ejaleta, nisu unoene u ove redov
ne popise, najvie podataka nalazimo u posebnim popisima vojnih posada. Je
dan takav defter je i popis alufedija u gradovima bosanske i slavonske krajine.*'
U prvom popisu nalazi se malo podataka o vojnoj posadi, iako j e logino da j e
ona u ovom, jo uvijek ratnom stanju, bila jedan od vanih faktora odranja
osmanske vlasti na netom osvojenom prostoru. Najee se spominju posjedi
Mehmed-bega Jahjapaia koji se nalaze na poekom teritoriju. U vezi s nje
govim navoenjem javlja se jedno pitanje. Naime, na svakome mjestu gdje je
spomenut, on j e tituliran kao potovani zapovjednik live, neka potraje njegova
veliina i uspjeh (Mir-i liva-i mukerrem dame ikbaluhu, eclaluhu). S obzirom
na to daje na poetku deftera kao zapovjednik live upisan njegov sin Arslan-beg,
mislimo da ta titula izraava potovanje koje je Mehmed-begu ukazivano ne zato
to j e bio zapovjednik live, ve, kako kae G. Elezovi, to ... ovom prilikom on
bi odreen jo i za glavnog zapovjednika turskih graninih trupa na tom dijelu
granice Ugarske prema Austriji, a na osnovi podataka koje daje Peevi. Po
eki sandak-beg je u vojnom pogledu bio podreen smederevskom, a to j e
upravo bio Mehmed-beg, te spomenuto etiketiranje dolazi najvjerojatnije
odatle. TVeba imati na umu daje u toku prva faza osvajanja Slavonije, a da j e
druga, u kojoj e biti osvojeno preostalo podruje, tek slijedila.
Osim sandak-bega, u prvom se popisu spominju jo Junus ehaja sa 2 batine,
te Veli ehaja, kojem pripadaju prihodi svih vinograda i mlinova na podruju
grada (varos-i mezkurde kulliyyen ne tabii olan baglar ve harabe degirmenler
der tasarruf-i Veli kethoda). S obzirom na ovakve prihode, ovaj ehaja j e vje
rojatno bio zamjenik nekoga visokog funkcionara. M o e biti da je bio zamjenik,
odnosno zastupnik samog sandak-bega, jer se ovaj u tom razdoblju najee
nalazio na bojnom polju.
Upisan je i demat musellema. Skupinu sainjavaju samo etiri kue: Stevana,
sina Grgurovog; Matijasa, sina Markovog; Jovaa, sina Jake i Stevana, sina ?.
Meutim, u selu Valjevica upisano je jo sedam kua musellema poeke tvra
ve. Nisu plaali nikakav porez. Vidi se da su krani vrlo brzo inkorporirani u
osmanske trupe kao pomoni odredi, to je bilo od osobite vanosti ba u tom
razdoblju uspostavljanja osmanske dominacije. Osim musellema, u vie sela u
ovom defteru upisani su i vojnuci; tamo gdje ih je bilo vie, upisivani su zasebno
od ostalih seljaka. Vojnuka nije bilo u Poegi, to je i razumljivo s obzirom na
vrstu djelatnosti koju su obavljali u turskoj vojsci. Njihova je zadaa preteno
bila vezana uz operativne trupe.
U vojnikom defteru za sandake Smederevo i Poegu iz 1541.-43. godine, u
kojem su popisane posade pojedinih tvrava ovog sandaka koje se upuuju u
BBA Maliyyedem mOdevver vasikalar, Defter No. 826, Defter-i resid-i neferat-i liva-i
Bosna ve 2^casna ve Pojega (citirano po A. Handi, Prilog istoriji starih gradova...).
G. Elezovi, Turski spomenici, knj. I., sv. 1, Beograd, 1940., 482.
52
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
budimsku tvravu, zabiljeeno je da se upravo iz tvrave Poega u Budim alje

10 buljuka belija. Meu ovim belijama 21 je neofit, a jedan od njih j e ak
zapovjednik buljuka. Sedmorica belija su Bosanci, jedan je iz Zvornika, a jedan
iz Kamengrada. U buljuku Mehmeda, sina Sulejmana, upisan je Petre, kulagoz
(vodi). Dnevnice su im izmeu 6 i 8 aki, jedino Murad-aga, zapovjednik trupa
koje odlaze, ima dnevnicu od 42 ake."
Godine 1545. javlja se ve posada sastavljena od vie vojnih rodova. Iz popisa
mukata'^ vidi se da se posade tvrava vilajeta Poega sastoje od mustahfiza,
azapa, belija i martolosa, pa se moe pretpostaviti da je i poeka tvrava imala
sve te rodove vojske. U biljekama se spominju tri mustahfiza (merd-i ka-a, hisar
erenleri), jedan tobdija, jedan azap i jedan aga azapa. Upisana su i dva reisa, a
od komandnog osoblja spominju se jo jedan zapovjednik tobdija, est odabaa,
jedan buljukbaa, etiri vojvode, te jo jedanaest aga. Od ovih jedan je ve
spomenuti aga azapa, a drugi poeki dizdar Mehmed, kome se dodjeljuju pri
hodi jedne mezre i jedne livade. Upisan je i zamjenik dizdara, ehaja Bajezit,
kao i jo jedan ehaja, te jedan au. to se ovih zapovjednika (aga) tie, nije
izriito navedeno gdje su oni bili smjeteni, da li u samoj Poegi ili u nekoj od
okolnih tvrava, poto su spomenuti samo kao uivaoci ifluka u kadiluku Po
ega. Sandak-beg Mura-beg (T^rdi) spominje se kao kupac jednog zemina,"
koji se u sljedeem defteru nalazi u posjedu njegova sina Mehmed-bega (sabikan
Pojega sancagibeyi olan Murad bey oglu Mehmed bey). Zemin se nalazi pored
sela Sulkovci i u njegovu sastavu je i vodenica.'"' Pored sandak-bega spominje
se i njegova pratnja (Ahmed, merdum-i Murad-bey).'"
Godine 1565. u kasabi Poega meu stanovnicima pojedinih etvrti nalazimo i
vojna lica. Upisani su dizdar, est zapovjednika oda, jedan spahija, tri mustah
fiza, trojica belija, jedan azap, aga azapa. l b su vojnici koji su posjedovali svoje
kue u pojedinim etvrtima, pa su upisani kao i ostali domaini, l b se vidi i po
biljeci navedenoj uz ime mustahfiza Sefera, sina Husejna, u Mahali carske da
mije, u kojoj se kae daje kua u kojoj stanuje sagraena na mjestu preostalom
od nevjernika, pa se, uz dvorite i batu, upisuje na njegovo ime. Sudei po
imenu, dizdar j e ista osoba, samo to je sada s titulom hadije. T^ko se javlja i u
sljedeem defteru, pa imamo zanimljivu pojavu da je ista osoba bila dizdar si
gurno najmanje 14 godina, a vrlo vjerojatno i due od 34 godine.
Azapi su upisani u posebnoj mahali. Od 27 kua azapa svi su muslimani, a samo
ih je pet domaina islamizirano u prvom koljenu. Meu njima je upisana i jedna
udovica, koja takoer stanuje u kui sagraenoj na mjestu (temelju?) preosta
lom od nevjernika, a za nju je, te za batu i dvorite, platila resm-i tapu od 20
aki. Po ovim podacimamoglo bi se zakljuiti da su azape dijelom sainjavali
domai stanovnici.
'"^ l&nkl Pecevi I., 200, Fethi kala-i Pojega...
" OIS 114/10-12.
' 2 OIS 1/4.
" OIS, 26.
'5
OIS 105/68.
OIS 1/21.
53
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
Mahalu martolosa sainjavalo je pet kua krana.

Farisi nisu registrirani, ali je aga farisa tvrave Brezovice upisan kao stanovnik
Mahale carske damije.
Dci musellema poeke tvrave upisani su u varoi Velika,'"' a jedan u varoi
Straeman. Oni su premjeteni iz tvrave Drenovica, te poto su odreeni za
meremetije (majstore za popravke) poeke tvrave, oproteni su im porezi
(hukuk ve rusumlarin alinmayip), pod uvjetom da rade popravke kad god to
zatreba. Kao meremetija je upisan i jedan stanovnik sela Tlilnik, iz demata
kneza ure Jeluia." Jedan stanovnik sela Ivanovac bio je upisan takoer kao
meremetija iste tvrave i bio izuzet od poreza, ali je kasnije dopisano da nije
sposoban za tu slubu, te da se upisuje kao raja.''* Jo su dva stanovnika upisana
kao meremetije muselllemi, a jedan je od njih ranije bio upisan kao nomad
(haymane).
to se tie zemljinih posjeda pojedinih vojnika (vrt, zemin, livada, vinograd
itd.), oni koji su ih posjedovali 1545. godine javljaju se i sada kao uivaoci istih,
to moe znaiti da su obavljali i dalje iste dunosti. Samo je nekoliko novih
posjednika, i to veinom nevojnika.
to se tie plaanja tih vojnika, vane podatke daje jedan dokumenat iz 1564.
godine, dakle godinu dana od popisa, a potjee iz Muhimme deftera.'' l b je
hukum srijemskom sandak-begu Bajramu, koji je bio zaduen za raspodjelu ti
mara u sandaku Poega. Na osnovi carske zapovijedi, kao plae tvravskoj
posadi, dodjeljivali su se timari. Meutim, pokazalo se da su davanja, kojima su
ti timari bili optereeni nerealna, pa su ih timarnici odbili primiti. Optereenja
su bila prekomjerna, s jedne strane, to je ovo podruje bilo serhat, to je vrlo
znaajan podatak, pa je zemlja bila podlona unitavanju od strane neprijatelja,
a s druge strane, koja zapravo proizlazi iz navedenoga, zbog nerentabilnog
zemljita. U z to da se od sada razrezivanje izvrava pravilno, naloeno je da se
posadama pograninih tvrava ne dodjeljuju timari nego plae.
se naredba odnosi na vojsku cijelog sandaka, a ne samo poeke tvrave.
Meutim, ini se da se nije moglo postignuti to da svi vojnici u pograninim
tvravama postanu ulufedije, pa se u sumarnom defteru nastalom pet godina
kasnije i dalje dodjeljuju pojedinim vojnicima timari, pojedinani i kolektivni.
Kolektivne timare uivaju vojnici s manjim prihodima.
Godine 1579. nalazi se ve vrlo velik broj spahija i vojnika nastanjenih u grad
skim etvrtima. Pored dizdara i njegova zamjenika upisano je jo 17 mustahfiza,
12 zapovjednika oda i buljuka, bez naznake roda, dva reisa, zatim sedam tobdija
sa zapovjednikom i njegovim zamjenikom, 16 farisa, jedan azap., jedan janjiar,
jedan spahija-oklopnik (burume), te jo 26 spahija (debelije i ekindije). Po
prisutnosti janjiara vidi se da su se oni poeli smjetati po provinciji i da vie
nisu stacionirani samo u Carigradu.
'* OIS 105/19.
" Isto, 32.
Isto, 34.
Mahimme defterleri, OIS 215-VI/2, str. 59/124, prijevod E. Kovaevi.
54
'
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
K a o Stanovnik Mahale carske damije javlja se i Mustafa, mimar (graditelj,

arhitekt) tvrava u poekom sandaku, te u Mahali mesdida Hadi-Dafera
truba (borozan) Ferhad.
Vie se ne javljaju belije i martolosi, ali susreemo farise, to je svakako u vezi
s ustaljivanjem vlasti i uvrenjem granice. Ipak, te se godine javlja Marko
odabasi, kao vlasnik ifluka u selu Hrvati, a Paval martolos kao vlasnik batine
u selu Potoan.*" Meutim, oni su lanovi posade neke druge utvrde.
Primjeuje se da se sada kao korisnici zemljita u okolici graa vie ne javljaju
vojnici, nego graani Poege, dok se vojne osobe sporadino sreu kao uivaoci
ifluka. Ipak odreeni broj vojnih osoba susree se kao vlasnici vinograda i
ifluka u popisu mulkovnih zemljita.*'
O k o koritenja odreenih ispasita sukobljavali su se graani i mustahfizi sa
seljacima iz sela Komuina, pa je sukob rjeavan ak pred sudom.*^
Najvie podataka o vojnoj posadi daje sumarni popis iz 1569. godine. Ta je po
pisan demat mustahfiza*' na elu s dizdarom, koji je imao timar od 6000 aki,
i njegovim zamjenikom, iji je timar iznosi 3700 aki. Meu mustahfize su
ubrojena i etiri vjerska slubenika (Mevlana Hiam, mujezin te Abdi b. emsuddin, muarrif i Hesejn, koji se brinuo za osvjetljenje u toj damiji, kao i Jusuf,
imam mesdida Bali-age). Oni su imali timare od 5000,2000, 1500 i 1500 aki.
Mustahfizi su bili rasporeeni u pet buljuka ili oda, jer se spominje pet zapo
vjednika buljuka, jedan s timarom od 1600, trojica s timarom od 1550 aki jedan
s timarom od 1400 aki. Meu mustahfizima trojica su Bosanci, a 11 ih je mu
slimana u prvom koljenu. Od ovih, deset za ime oca uzima Abuallah, a jedan
AbduUatif.
Timare su, pored mustahfiza, imali i tobdije.*" U dematu su popisana estorica
s timarima u prosjeku od po 1400 aki, kao stoje i kod mustahfiza, a upisani su
jo i njihov zapovjednik (timar od 3428 aki) i zamjenik (timar od 3000 aki).
Jedan je tobija Arnaut, a dvojica su novi muslimani.
Ostali lanovi posade, farisi i azapi, bili su dnevniari, ulufedije, izuzevi za
povjedni kadar. Najvee prihode je imao aga farisa poeke tvrave - on je dobio
zeamet od 23.500 aki.*' l b je jedini lan poeke tvrave koji ima zeamet i
najvjerojatnije je da ga nije dobio za samu slubu age ve i za neke druge zasluge.
Hajdar, serasker kadiluka Poega i Brod, imao je timar od 10.000 aki, a Mustafa,
au alaja spahija poekog sandaka timar od 4000 aki. to se tie zapovjed
nika azapa, upisano ih je 10 s timarima u prosjeku od otprilike 3000 aki. Rije
je o reisima, agama i njihovim ehajima.
*
*'
*^
*'
*"
^
OIS 11/214 i 215, mulk zemljite.

OIS 11/213-22.
OIS 1/4, 105/14, 10/17.
OIS 106/46-57.
Isto, 47-59.
Isto, 11.
55
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
Zanimljivo je da je zeamet od 38.300 akCi imao i Ahmed, sin Arslan-pae, iako

je njegov otac pogubljen neto ranije, prilikom pohoda sultana Sulejmana na
Ugarsku. U z njega se spominje i njegov brat Jahja. Zeamet je bio u njegovoj ruci
do 1572. godine.** Godine 1579. oni se spominju kao vlasnici 2 livade i 2 bate
u okolici Poege.*^
Zajedno s timarlijama egzistirale su i ulufedije. Bili su plaeni vrlo slino, ako
ne i isto, samo je nain plaanja bio drukiji. Prema popisu ulufedija iz 1586.
godine, u Poegi su postojale 4 ode azapa i 5 oda farisa. Prema tome, uzevi u
obzir i timarlije ulufedije, poeka tvrava imala je dosta brojnu posadu od
otprilike 300 vojnika.**
Podaci iz vojnikih deftara iz 1643. godine, premda to vrijeme izlazi iz okvira
koje obuhvaa ovaj rad, pokazuje jo jednu zanimljivost. Naime, u njemu je
popisana posada palanke Poega, i to demat mustahfiza sa 5 buljuka, te demat
farisa, takoer sa 5 buljuka.*' Uz mustahfize je upisan i dizdar, dervi Mustafa,
a jedan od zamjenika mu je jedan konvertit. To znai da je u Poegi pored
tvrave, postojalo i utvrenje tipa palanke, to bi moglo biti u vezi s razmakom
hajduije u to vrijeme. Mogue jd i to da je posada tvrave bila oslabljena, s
obzirom na toda Poega vie nije bila pogranini sandak, pa se pokazala potreba
i za ovom vrstom utvrde.
Osim to j e bio vaan za obranu i ratne pohode, ovaj je kadar puno utjecao i na
ivot grada, a vrlo je znaajan i za razvitak pojedinih zanata. Vie zanata razvilo
se upravo zbog potreba specifinih za vojsku, a i ostali su napredovali uz njih.
Knezovi kao organi vlasti

I u Poegi se kao najistaknutije linosti medu kranima javljaju knezovi. Oni
kao organ turske vlasti nad skupinom kojoj pripadaju obavljaju odreene
slube, a zauzvrat su osloboeni odreenih poreza.'*'
Knezovi se u Poegi javljaju ve od prvog popisa, a slina institucija morala je
postojati i prije Osmanlija, analogno postojanju seoskih birova i knezova. U
prvom je popisu, pored kneza Ivania, sina Antolovog, uivaoca batine, kao
stanovnik Poege upisan i Hrvan, sin ure, knez nahije Pleternik. Nahija Pleternik se ne spominje ni u jednom defteru kao turska administrativna jedinica.
Vjerojatno je rije o nekoj ranijoj podjeli, ili moda o vlakom teritoriju.
U sljedeem popisu knez Miklo ima uza se jednog teklia, a u popisu iz 1565.
godine upisan je knez s dva teklia. S obzirom na to da je ovaj knez doljak, novi
stanovnik grada, moglo bi se zakljuiti da su presudnu ulogu u odabiranju kneza
imala Tbrci, a ne sami stanovnici grada. Ovaj knez, Paval prilac, javlja se kao
*' o i s 10/16.
** A. Handi, Prilog istoriji starih gradova..., 332.
'^!-'
'
'
*' OIS 81/298-330.

^ M. Vasi, Gradovi pod turskom vlau, (separat) Istorija Crne Gore, knj. 3,1.1, Titograd,
1975., 547.
56
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
vlasnik batine u selu Frkljevci, u defteru iz 1579., premda te godine on vie nije
bio knez."
I u defteru iz 1579. godine nalazi se knez s dva teklia.
Knezovi nisu plaalil odreene poreze, kao, na primjer, resmi-i kapu, dok teklii
nisu bili izuzeti iz plaanja ovog poreza.
Sasvim drugu kategoriju ine knezovi, primiuri, teklii u vlako-stoarskoj
hijerarhiji i drukije su i tretirani. Meutim, to pitanje ne spada ovamo, jer ih
nije bilo u Poegi.
2. D U H O V N E O S O B E ( U L E M A )
I ova kategorija spadala je u asker-povlatenu vladaj uu klasu u najirem smislu
rijei. Pripadnici ove skupine davali su na neki nain najvanije tonove u ivotu
grada, jer tu su spadali kadije, muftije, imami, uitelji itd. Znaajnu ulogu imali
su i dervii, posebno u godinama uspostavljanja novog sustava. Njihov islamski
prozelitizam bio je od veliko znaenja za tijek islamizacije.
U Poegi se susreu predstavnici svih kategorija ove klase, to je i normalno s
obzirom na njen status centra sandaka. U poetku su to osobe svakako sa
strane, a kasnije nalazimo na pojedinim mjestima i ljude domaeg porijekla,
posebno imame.
U prvom popisu nema nikakvih podataka o ovoj klasi. Meutim, sigurno je da
j e tu bio prisutan kadija, s obzirom na to da je bio formiran kadiluk. Isto tako,
kako je u gradu postojala posada, sigurno je da je postojao i najmanje jedan
imam, zaduen za vjerske potrebe vojske.
Godine 1545. u defter je upisan imam Jusuf, kao uivalac prihoda jednog vrta.
O v o ve upuuje na postojanje jedne damije ili, to je vjerojatnije, mesdida.
I. Mauran spominje da je tih godina tvravska crkvica prepravljena u damiju,
zbog potreba posade.'^ S obzirom na injenice, tu se radi o mesdidu, a spo
menuti Jusuf je, kao njegov imam i imam posade, i sam spadao u mustahfize.
Osim njega, upisan je jedan hadija s vrtom u blizini varoi, a pokraj rjeice
Orljave, kao i jedan hoda (Omer hace). Tb je takoer i Mustafa odabaa, hodin
sin, za kojeg se precizira daje stanovao u Poegi (nefs-i Pojega' da mutemekkin).
Spominju se jo dva pisara, katib Mehmed i katib Kurd.
Kako nema drugih podataka, ne moe se rei nita vie odreeno. Meutim,
budui da je to bilo pravilo, u gradu su morale postojati sve institucije za potrebe
vlasti, kako administrativnih, tako i vjerskih.
U sljedeem popisu iz 1565. godine Poegu nalazimo kao kasabu s osam mahala
muslimana i jednom mahalom krana. Ulema je sada brojnija i vie prisutna,
shodno viestruko poveanom broju stanovnika.
Po pravilu da se na vrhu navode najuvaenije linosti mahale, u svakoj je mahali
na prvome mjestu upisan imam damije, odnosno mesdida, zatim ostali
"
OIS 11/214.
1. Mauran, nav. rad, 185.
57
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
slubenici tih objekata, drugi ueni ljudi, te ljudi s nekom funkcijom ili titulom
(spahije, hadije itd.).
U carskoj - centralnoj damiji (Cami-i erif hazreti hudavendigar) slubenici su
mevlana Hamdi, imam i hatib, zatim mujezini mevlana Ahmed, sin ehabuddina, i mevlana Hiam. Sudei po nazivu mevlana, mora da su bili posebno
cijenjeni ueni ljudi. Za mevlana Hiama se navodi da je kua u kojoj j e
nastanjen nanovo sagraena, pa se upisuje na njegovo ime, kao i prihodi jedne
livade pored Orljave.'^ U sumarnom defteru iz 1565. godine, gdje je upisan kao
mujezin i davrihan, navodi se kao uivalac timara od 5000 aki. Iz jedne biljeSke
koja je dodana pet godina kasnije, saznajemo da se prihod timara poveava na
5300 aki. Godine 1575. ovaj se timar dodjeljuje Mustafi iz sandaka Mora,
poto je Hiam umro. Tbkoder se u ovom defteru spominju jo dva slubenika
carske damije, koja nisu navedena ni u jednom drugom defteru. l b su Abdi, sin
emsuddina, muarrif, s timarom od 2000 aki, i Husejn Bosanac, koji se brinuo
za osvjetljenje, s timarom od 1500 aki.
U Mahali damije pokojnog Jahja-pae na prvom je mjestu upisan Abdi, sin
Simina, pa je on vjerojatno imam u spomenutoj damiji. Dobio je u vlasnitvo
kuu, dvorite i vrt, plaajui za to 20 aki resm-i tapu."'' Takoer je dobio na
koritenje i jednu livadu i tu se navodi kao Abdi, sin Simin-hode. Godine 1579.
po odluci kadije ovu livadu dobiva Hasan reis, a kako se Abdi vie ne spominje,
vjerojatno je umro. Na isti nain dobio je kuu, te uz nju dvorite, vrt i vinograd
i sejjid Nesuh, sin sejjida Ahmeda, te prihode jednoga drugog vinograda.'^ T^j
se vinograd nalazio u blizini vile Bali-bega (kosk-u Bali-bey). O v o je prvi sejjid,
potomak profeta Muhameda, koji se dosad javio u Poegi. U sljedeem defteru
sejjidi se vie ne spominju. Meutim, stotinjak godina nakon ovog popisa, E.
elebi u svom Putopisu priopava da u gradu postoji i predstavnik erifa
(nekib).'* Nije jasno je li posrijedi jedna ista linija porodice, jer u njezinoj
genealogiji postoji razlika izmeu erifa i sejjida, ili su moda pripadnici linije
sejjida napustili Poegu, a u meuvremenu se u nju doselili pripadnici linije
erifa.
Jahja-paina damija imala je i dvojicu mujezina, a kako je u njezinoj mahali
registriran jo jedan propovjednik, Bilal-hoda, hatib, sigurno je bila vea i
znaajnija damija.
Ahmed-hoda, sin Mustafe, jest imam, a Isa, sin Bajramlija mujezin u mesdiu
krojaa Hasana. Nadalje se od duhovnih osoba spominju Mehmed, sin Timurhana, imam u mesdiu Katiba Muslihuddina, Jusuf-hoda, imam mesdida
Bali-age, Ahmed, sin AbduUaha, imam mesdida Kejvan vojvode, DaruUahhoda u istoj mahali, Mustafa-hoda, imam mesdida Ali b. Balija. U toj mahali
upisani su jo jedan imam, Mehmed, sin Ismail-hode, i jedan mujezin Hasan,
sin Mehmeda. Za Mehmeda nije naznaeno u kojoj je damiji imam, ve je samo
95
OIS 105/13.
Isto, 6.
Isto, 6 i 13.
^ E. elebi, Putopis..., 239.

58
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
upisan kao stanovnik te mahale, s novosagraenom kuom, te jednom batom i

livadom. Mogue je da je on imam nekog mesdida oko kojeg se nije formirala
mahala, pa nije posebno ni upisan.
Spomenuti Jusuf-hoda, imam mesdida Bali-age, upisan je kao uivalac pri
hoda jedne parcele - vrta u blizini varoi, pored Orljave. To je zemljite na njega
bilo upisano i u defteru iz 1545. godine, kada se on susree kao jedina duhovna
osoba u Poegi. U sumarnom defteru iz 1569. godine upisan je jedan Jusuf, sin
Iskandera, imam mesdida u kasabi Poega, kao uivalac timara od 1500 aki.''
Meutim, timar je 1573. godine ostao upranjen (razlog nije naveden), pa je na
vlstito traenje dodijeljen Muslihuddinu, kojeg 1579. godine nalazimo kao
imama mesdida Bali-age. Jedan se Jusuf-hoda ove godine javlja kao stanovnik
mahale Orljava, pa kako se na osnovi ovih podataka moe pretpostaviti da j e
rije o jednoj istoj osobi, to bi znailo da je suvie star da bi mogao obavljati
dunost imama.
to se tie etnikog porijekla, moemo sa sigurnou pretpostaviti da su to ljudi
doli sa strane, jer domae stanovnitvo nije moglo oformiti vlastiti kadar za to,
za te ciljeve kratko razdoblje, l b nam najbolje pokazuje pojava jednog imama
islamiziranog u prvom koljenu (Ahmed, sin Abdullaha).'*
U ovom se defteru prvi put spominje i jedna tekija (zavija), za koju je naznaeno
da ju j e podigao Ulama-paa.'' Kako je Ulama-paa bio sandak-beg Poege
izmeu 1550. i 1553. godine, tekija je mogla biti podignuta na samom poetku
njegova slubovanja, jer je to bilo vrijeme primirja izmeu Austrije i TUrske. Ve
polovicom 1552. godine Ulama-paa zapoinje nove akcije i osvaja Viroviticu,
pa je gradnjom mogao biti zaokupljen prije toga. Osim toga, i uloga koju su der
vii imali u podizanju novih gradova, te pretvaranju ve zateenih u gradove s
islamskom fizionomijom, vrlo je velika, pa je bilo potrebno da se oni to prije
odgovarajue smjeste. Zavija je, izgleda, rasla, jer se u popisu iz 1579. godine
javlja kao vlasnik veih parcela zemljita, 1565. godine u popisu stanovnitva
susreemo nekoliko dervia. To su dervii koji su stanovali u svojim kuama po
odreenim mahalama, a nisu bili smjeteni u tekiji: Hajdar-baba (u mahali
Jahja-pae), Hamza sufi (u mahali Derzi Hasana), Sinan dede, sin Ahmeda (u
mahali Katiba Muslihuddina), te Dafer-dede (u mahali Kejvan vojvode).
Sudei po razliitim nazivima, oni su i pripadali razliitim dervikim radovima
(bektai, mevlevi). Nije sigurno jesu li imali zajednikog ejha, ali je u gradu
upisan samo jedan: A l i ejh, u mahali Ali b. Balija."* Meutim, u popisu ifluka
susree se Ibrahim, sin ejha Sinana, ali nije precizirano je li tu rije o spo
menutom Sinan-dede.
Godine 1579. od duhovnika u Poegi i dalje susreemo imame i ostalo osoblje
damija i mesdida, te odreen broj dervia."" Ovdje bismo na neki nain mogli
uvrstiti i nekoliko hadija. Zanimljivo je da je hadija bio i zapovjednik tvrOIS 106/57.
POS 105/10.
^ Isto, 12.
" I s t o , 6-11.
" " OIS 10/13-16.
59
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
avske posade, koji se kao hadija spominje i 1565. godine (Haci Mehmed Aga,
dizdar-i kal a-i Pojega). Kao hadije pojavljuje se i nekoliko janjiara. Tkj po
datak govori o povoljnom ekonomskom statusu stanovnika ovoga grada, kako
vojnika, tako i pripadnika ostalih zanimanja.
U glavnoj je damiji ovve godine imam i hatib hadi-Muslihuddin. Jedan se
imam Muslihuddin 1584. godine javlja kao svjedok (suhud ul-hal) u jednoj
raspravi pred poekim kadijom u vezi s ostavtinom jednog umrlog sveenika.'"^
Budui da su izostavljene titule, ne zna se radi li se o ovome Muslihuddinu ili
Muslihuddin-halifi, koji je u isto vrijeme bio imam mesdida Beli-age.
Glavna damija ima i dvojicu mujezina - ejha Ahmeda i Pir Mohmeda, te
muarrifa Abdurrahmana i pomono osoblje (jednog posluitelja koji je istio
damiju i jednoga koji se brinuo za osvjetljenje). U mahali ove damije ak osam
domaina su hadije.
Broj slubenika u drugoj carskoj damiji je vei negoli u glavnoj. Tb su imam i
hatib Ahmed, mujezini Hurrem i Hasan, muarrif Salih, iraki (osvjetljenje)
Muslihuddin, posluitelj Pir Sufi i sallahani Ibrahim-hoda i Pervane.
U damiji pokojnog Jahja-bega slubenici su bili sljedei: imam i hatib (Alauddin), dva mujezina (Omer i Ramadan), sallahan (Osman) i posluitelj (kajjim
Sinan). Ovdje je kao slubenik upisan i skuplja vakufskih prihoda dabija
Sinan. Dabija se prvi put izriito spominje u ovom defteru, premda se jo 1565.
godine spominje plaa dabije u popisu rashoda spomenutog vakufa.'"' Kako j e
Jahja-pain vakuf bio dosta bogat, bilo je potrebno da se angaira vie slu
benika. Ovaj se legator u ovom defteru nekad spominje kao paa, a nekad kao
beg, to je najvjerojatnije omake pisare.
U ostalim manjim damijama, odnosno mesdidima, broj slubenika je najee
reduciran samo na imama, a samo se ponegdje susree i mujezin. Ostale su du
nosti pripadnici odreenog demata obavljali na dobrovoljnoj osnovi.
Ovaj podatak, kao i injenica da za odravanje tih objekata nije registriran vakuf,
pokazuje da su objekte podizali poboni, ali ekonomski nedovoljno jaki poje
dinci, kao to su kroja, pisar, vojvoda i slino.
I u ovom se popisu spominje odreen broj hoda i dervia. Pod nazivom sufi
upisani su kao stanovnici pojedinih mahala sedam osoba, jedna osoba s nazivom
d e d e i jedna s nazivom melami. U popisu vrtova iji prihodi pripadaju
poekoj zaviji upisani su kao uivaoci dvaju vrtova jedan melamijski dervi i
jedan melamijski ejh (baba melami), a jedan je vrt od deset dunuma upisan uza
zaviju. N i u ovom se defteru ne precizira kojem je redu pripadala tekija.
Najvjerojatnije je bila zajednika za vie redova. Prisutnost hoda govori o tome
da je postojao i rad na obrazovanju i stjecanju znanja, u ovom sluaju vjerskoga.
Koliko se pozornost tome poklanjala vidi se po tome to se ve u defteru iz 1565.
godine spominje mekteb, koji je podigao Ferhad-beg, sandak-beg Zaasne, i za
njega osnovao i vakuf.'** Isto se tako spominje jo jedan mekteb, muallimhane.
'"^ J. Matasovi, nav. djelo, 117.
OIS 105/14.
1W
( Isto, I
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
koji je uz sovj mesdid podigao katib Muslihuddin.'"' Mogue je da je postojalo

i vie mekteba koji nisu imali posebne zgrade, nego su bili vezani uz damije, jer
se spominje i vie hoda (hace) u razliitim kvartovima.
Jo jedna vrlo vana institucija postojala je u Poegi, a to je institucija muftije.
O njezinu postojanju podatak potjee iz vremena kada su Ilirci ve bili napustili
ove krajeve, a zapamena je po zgradi u kojoj je muftija slubovao.'**
Pripadnici te klase javljaju se u popisu mulkovnih zemljita kao vlasnici odree
nih parcela (vinograd, livada itd.) veliine najee 1 dunuma. K a o vlasnici vino
grada javljaju se i dervii, pa i jedan ejb.'"'
to se tie knjievnog rada, podataka za 16. stoljee zasada nemamo, ako se
izuzme injenica da je prvi poeki sandak-beg Arslan-beg Jahjapai bio, meu
ostalim, poznat i kao dobar pjesnik."** Prema Baagiu, neki su Poeani doseg
nuli visok rang, ali uglavnom na polju vjerskih disciplina.""
3. Z A N A T I I G R A D S K A P R I V R E D A
Srednjovjekovna gradska privreda bila je u Poegi razvijena i prije dolaska
Osmanlija. Kao dobro ugarskih kraljica, grad je razvijao i razliite zanate i
trgovinu. O tome ima vrlo malo sauvanih podataka,"" ali i oni potvruju pret
postavke o postojanju razvijene privrede.
Dolaskom Osmanlija svakako dolazi u prvom razdoblju do izvjesnog zastoja i
stagnacije. Meutim, nakon toga poinje ubrzani rast pojedinih starih i vie
novih zanata, trgovine, pa i poljoprivrede, jer Poega, kao i veina srednjov
jekovnih gradova, ima i agrarni karakter.
U popisu iz 1540. godine ne nalazimo u Poegi naznaene zanatlije, premda ih
je najvjerojatnije bilo. Domaini su upisani samo osobnim i porodinim im
enom, odnosno imenom oca. injenica je da je s batinama upisano 12 doma
ina, ukljuujui i kneza. Na osnovi toga moe se rei da su se oni zasigurno
bavili poljoprivredom, a to se moe pretpostaviti i za ostale. U z to su se bavili i
trgovinom, jer se meu porezima navodi trna taksa, te ihtisab i ihzarija, tj.
prihodi od trine inspekcije, te trne takse i globe.
U sljedem popisu ve se nazire odreenija slika u tom pogledu. Budui da su i
ovdje popisani samo nemuslimani, moemo neto malo vie saznati o socijalnoj
strukturi te skupine, premda se dolazi i do nekih podataka o toj strukturi kod
muslimana. Sada ve poimenice susreemo odreena zanimanja: Mafija dulger,
urko berber, Ivani dulger, Stevan dulger, jedan sara. Kako j e meu ui" " Isto, 13.
"* I. Karaman, Poega i Poeka kotlina od osloboenja ispod turske vlasti do 1848.
godine, Poega 1227-1977, 206, prim. 77.
OIS 11/213 i dalje.
S. Baagi, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Osmanskoj Carevini, Zagreb,
1931., 13.
" " Isto, 1131.
'"" R. Heli, Povijesni razvoj privrede u poekoj kotlini, Poega 1227-1977, 326.
61
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
vaocima ifluka upisan i Ferhad dulger, vidi se daje to zanimanje bilo najpotreb
nije, kako zbog potrebe za popravcima, tako i potrebe za gradnjom novih obje
kata."'
Jo su upisana dva domaina, ija zanimanja samo potvruju karakter naselja,
koje je ovdje i upisano kao selo-varo. To su Jakob koar i Luka kramar. Kramar
je sitni trgovac. Zanimljivo je da je pisar upotrijebio domae rijei, a toga ima i
u kasnijim defterima. Meutim, on te domae nazive upotrebljava iskljuivo za
nemuslimansko stanovnitvo, pa e u ovim defterima za jednog kranina uvijek
rei k o v a , dok e za muslimana upotrijebiti arapski ili turski naziv haddad
ili demirci.
0 agrarnom karakteru varoi govori i jako velik broj ifluka, zemina, vrtova,
vinograda itd. u okolici Poege. Posebno je uoljiv velik broj mezri - pustih
selita - koje se oznaavaju kao puste, zaputene, propale. Tb je jasan znak
koliko su teke ostavili ratovi u tom podruju u poljoprivredi. Sada nova vlast
nastoji ta podruja kultivirati dodjeljujui ih pojedincima na koritenje. U defte
rima se izriito navodi da su uivaoci, dobivi tapiju bilo prilikom popisa, bilo
od strane sandak-bega, kultivirali zemljite, popravljali zaputene mlinove i
slino. Na taj su nain mnoge mezre ponovno postale sela, kako to vidimo u
defteru iz 1569. godine, a pojedine su mezre nastanjene i na njima su ak sagra
eni mesdidi,"^ to znai da postoje uvjeti da i one vrlo brzo prerastu u sela.
Godine 1545. susreemo jo dvojicu domaina s navedenim zanimanjem:
bozadija Bali i hamamdija Memi. Javljaju se kao uivaoci jednog vrta i jednog
ifluka.
Tl-g se i dalje odrava, pa i razvija. Sada se naplauje i taksa za kupoprodaju
robova. Tkkse naplauje Stojan Baddar. Zanimljivo je da ovu dunost obavlja
jedan nemusliman, meutim, on je vjerojatno bio baddar i prije dolaska Os
manlija, pa su ga oni mogli zadrati kao iskusnog slubenika.
Za razliku od 1545. godine, kada se javlja vrlo malo zanatlija, u popisu iz 1565.
godine broj zanata i zanatlija viestruko je uvean, shodno viestrukom pove
anju broja stanovnika kasabe.
Za pojedine se zanate vidi da su brojni upravo toliko koliko bi mogle biti velike
potrebe stanovnika za njihovim uslugama. Nasuprot tome, pojedini zanati imaju
puno vie lanova nego to bi to zahtijevale potrebe jedne kasabe, pa tako vidimo
da su bili angairani i u neke druge svrhe, u prvom redu za potrebe vojske. Tb
su upravo oni zanati ije su djelatnosti prijeko potrebne za vojsku: krojai,
obuari, sarai i t d . ' "
Brojano, krojaa je upisano 48, obuara 19, a saraa 12; od saraa jedan j e
zanatlija kranin. TVgovaca takoer ima neto vei broj - 13, mesara 10, kovaa
8. Kod kovaa dvojica su nemuslimani. Nadalje, dvojica zanatalija prave oklope,
4 su potkivai, 5 je koara, jedan kazandija, 4 kalajije, 1 bravar. T\i su zatim
1 sudski pozivar, 3 tellala, 3 sudska slubenika (havaledi), 5 pisara, a jedan j e
" ' OIS 1/4.
" 2 OIS 105/55 i 57.
" ' Isto, 6-12.
62
!i
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
baddar, i to kranin. Da se tempo graenja smiruje, vidi se po zanatlijama

angairanim na tomplanu: dulgera su samo trojica, a od njih je jedan nemusliman, a tesara (neccar) su dvojica. Po jedan ili po dvojica zanatlija pripadaju
uslunim djelatnostima: 2 kazzaza, 1 mudellid, 4 krznara i 1 kranin kouhar,
1 rukaviar, 1 papuar, 2 keedije (proizvoai tkanina i prostirki od vunene
kozje abe), 2 su pravili prostirke od slame, 1 bojadija, 2 mlinara""* i 1 staretinar. U hamamu su bili angairani jedan hamamadija i 3 masera, a bilo je i 5
berbera, od kojih je jedan nemusliman. Na kraju, bilo je u gradu jo 10 slastiara
i 1 proizvoa osvjeavajuih pia.
Osim navedenih zanata, stanovnici grada bavili su se i poljoprivredom, to se
vidi iz popisa vrtova i vinograda u okolici kasabe, koj isu bili upisani i na neke
zanatlije, kako muslimane, tako i nemuslimane. Tkkoer se i u popisu mulkovnih
zemljita kao posjednici susreu zanatlije: Hasan izmedija, Ramadan, kroja
itd. Tb su obino parcele od 1 dunuma. Porezi takoer upuuju na to: muslimani
su plaali porez na svoje vinograde 400 aki, a davali su i desetinu od vrtova;
krani su davali porez na vrtove 122 ake, desetinu od ire 5400 aki. Osim toga,
oni su uzgajali i svinje, jer za bid' at-i hinzir, porez na uzgoj svinja, daju 250 aki.
U defteru iz 1579. godine susreemo se s pojavom da su neki zanati donijeli ime
odreenim porodicama (Buzaizade, Hamamdizade, pa i Hatibzade itd.), to
bi moglo znaiti da su u tim porodicama postali i tradicionalni. Tkkoer uoava
se da se promijenila struktura zanata, odreeni zanati opadaju (krojai), dok se
drugi razvijaju (tabaci, slastiari)."'
Pored trgovaca, koji su trgovali ak i s Venecijom i Dubrovnikom, to se vidi iz
spomenutog dokumenta u dubrovakom Arhivu, prvi put se javljaju sitniari,
sitni trgovci.
Vezano uz prehranu, pojavljuju se nove zanatlije: pekar, kuhar (pacaci), bakkal,
ribar.
Prvi put javljaju se 1 zlatar i 1 proizvoa ilima (halici). Oba ova zanata regis
trirani su kod krana.
N o v o je zanimanje i travar, a travari su vjerojatno, vezano uza skupljanje trava,
morali znati neto i o lijeenju nekih bolesti.
Broj zanatlija ide ovako: trgovaca je najvie - 26, a po brojnosti su za njima
krojai - 21 (od toga su dvojica krani), te slastiari - 15. Od onih koji su
obraivali kou najvie je obuara - 13. Ovdje se oni spominju pod nazivom
cizmeci, a ne haffaf, tj. proizvoa lake obue, kao u prethodnom defteru, ali
nema sumnje da je rije o obuarima, jer drugi obuari nisu zabiljeeni. Tkbaka
j e 8, saraa 9, papuar 1, te jedan sagrakija kranin. TVojica su domaina
krznari, 2 muslimana i 1 kranin.
Kovaa j e 6, a od njih je takoer 1 kranin. Kalajdija ima etvorica, potkivaCa
trojica, jedan zanatlija proizvodi oklope, dvojica sablje, a jedan je zlatar, i to
kranin.
"'' U samom gradu bilo je vie mlinova, od kojih su neki bili u posjedu vakufa, a neki
privatnih osoba.
" ' OIS 10/13-16.
63
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
Tfesara ima estorica, a isto toliko i dulgera (pet muslimana i jedan kranin).
Ve spomenuti zanat pravljenja ilima ima jednog predstavnika, a u vezi s tim
je i zanat pucara vune, koji takoer ima samo jednog predstavnika. Jedan
zanatlija pravi grubu tkaninu od kozje dlake (kostrijeti) za pokrovce (muytafi),
a sedmorica prave tkanine i prostirke od abe.
Tli su jo 5 mesara, 1 mlinar, 1 bakal, 1 paadija, 1 pekar, 1 ribar, 1 travar, 1
kolar, 1 ugljar, 1 staretinar i 6 sitnih trgovaca.
Sudski pozivar je i dalje samo jedan, telala ima etvorica, a i pisar je takoer
samo jedan. U hamamu su dva radnika (hamamci) i dva masera. Berbera ima
estorica, a jedan od njih je kranin. Zanimljivo je zanimanje jednoga drugoga
kranina: gostioniar, handija (konukcu).
Sada se kao pobira trnih taksi spominje jedan Hadi Baddar, za kojeg na
drugome mjestu saznajemo da se zove Husein (Haci Huseyn es-sehir be Bacdar
Haci).""
Po popisu izvrenom 1688 godine od austrijskih vlasti, grad je imao 574 kue, a
po komorskom popisu iz 1702. godine 82 zanatlija razliitih profila.'"
Duani. Vezano uza zanate i trgovinu, javlja se i pitanje mjesta tih aktivnosti. U
defterima se spominju duani, meutim, nemamo nikakvih preciznijih podataka
o tome koliko je bilo duana kojih zanata, kako su bili rasporeeni i si.
Najprije se u defteru iz 1545. godine spominju duani koji su vlasnitvo beglerbega Budima Mehmed-pae Jahjapaia. Na praznom prostoru koje j e ranije
bilo trg (pazar meydani) i koje je jo u defteru iz 1540. godine upisano na njega
kao erz-i beyza (to bi moda moglo biti i prijevod nekog domaeg naziva),
on je dao da se izgradi 60 duana, a kako je pored toga ve postojalo 15 ruevinih
duana u okviru varoi Poega, to je sve skupa bilo 75 uzana u vlasnitvu bu
dimskog beglerbega."* Duani su izdavani pod kiriju, tj. davali su se u najam. U
sljedeem defteru nalazi se ta ista zabiljeka o duanima, s tim to je dolo do
bitne promjene u njihovoj namjeni. Oni vie nisu osobno vlasnitvo (mulkiyyet
uzere), ve su postali vakuf, iji prihodi odlaze na odravanje korisnih graevina
(ebniye-i hayir) koje je spomenuti paa podigao u Beogradu.'" Tk se promjena
morala dogoditi prije 1548. godine, dok se Mehmed-paa spominje kao iv, jer
se smatra da je umro u kolovozu 1548. godine.'^" Meutim, to je registirano tek
u ovom defteru, jer drugih nije bilo. Zanimljvo je da se u defteru Mehmed-paa
ne spominje kao pokojni, to se obino nikad ne dogaa, jer su pisari vrlo
precizno biljeili sve promjene, pogotovo u vezi s tako znaajnim linostima.
Godine 1579. u popisu mulkovnih dobara ovog pae, za kojega se sada naznauje
Isto, 16.
R. Heli, nav. rad, 326.
* OIS 1/4.
OIS 105/13.
' ^ A. V. Gvay, Versuch eines chronologischen Verzeichnisses der turkischen Statthalter
von Ofen, g. Der Osterreichische Geschichtsforscher, herausg. von J. Chmel, II., Be, 1841.,
II
64
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
da je pokojni, navode se 92 duana u vakufu namijenjenom dobrima podignutim

u Beogradu (vakf-i hayrat-i Beligrad).'^'
Osim ovih, bilo je jo 12 duana u vakufu Husrev-begovom, a taj se broj navodi
u oba deftera (1565. i 1579. godine), to znai da je broj ostajao nepromijenjen.'^^
U vakufu Jahja-pae za njegovu damiju u Poegi registrirano je 1565. godine
25 duana, te zemljite za jo 8 duana. Godine 1579. u ovom vakufu upisana su
42 duana, a njihova zakupnina koristila se za potrebe damije.'"
Godine 1565. upisano je 7 duana u vlasnitvu Ahmeda, sina Mahmudovog. Tkj
broj susree se i 14 godina kasnije, kada ti duani, zajedno s gotovim novcem,
ine vakuf ovog legatora, koji je u meuvremenu postao hadija, a zatim je
umro.'^"* Nije naznaeno emu je ovaj vakuf bio namijenjen.
Isto tako je u defteru iz 1565. godine upisano 5 duana u vlasnitvu hadi-Behrama, sina Abdullahovog, koje je on sagradio na pustoj parceli preostaloj od
nevjernika.'^ U sljedeem defteru ti se duani vie ne spominju, jer su vjerojatno
ostali mulk. Vakufski su duani unoeni svaki put, zbog kontrole samih vakufa.
Jo se 1579. godine u vakufu mesdida hadi-Daferovog spominje 6 duana, a
prihodi su im koriteni za spomenuti mesdid.
Osim ovih vakufskih duana, bilo je i onih koj su bili i ostajali u osobnom vlas
nitvu, tako da njihov toan broj ne moemo utvrditi. Meutim, ak i na osnovi
postojeih podatka moe se vidjeti da je arija, to znai i zanati, u Poegi bila
iroko razvijena. O postojanju i ustrojstvu esnafa defteri ne daju nikakvih
podataka.
Porezne obveze stanovnitva Poege

Stnanovnitvo poekog sandaka bilo je optereeno osobnim i zemljinim po
rezima, s odreenim specifinostima u odnosu na sistem poreza u ostalim naim
krajevima. Na to je imao utjecaj i zateeni razvijeni sistem ugarskih poreza. Prije
svega, stanovnitvo ovih krajeva nije plaalo dizju, odnosno hara, po glavi ve
je plaalo filuriju od kue. Uzrok proglaavanju ovog podruja filuridijskim j e
koliko pogranini karakter samog sandaka, toliko i veliki broj naseljenog stoarsko-vlakog stanovnitva. Zemljoradniko kransko stanovnitvo je, zatim,
plaalo resm-i kapu, porez na vrata takoer od kue, a ne ispendu po glavi.
Davani su urovi od razliitih poljoprivrednih proizvoda, a i ostali porezi i da
vanja uobiajena u osmanskom poreznom sistemu.
Stoarsko vlako stanovnitvo davalo je filuriju, ukoliko se stvarno bavilo sto
arstvom. Meutim, kada to stanovnitvo poinje da se sedentarizira, onda se
mijenja i sistem po kojem je oporezovano. Osim filurije, oni tada daju i zamjenu
'2'
'^
'"
'2"
'"
OIS
OIS
OIS
OIS
OIS
10/37.
105/14 i 10/38.
105/14 i 10/37.
105/13 i 10/38.
105/13.
65
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
za desetinu u novcu, a visina tog bedel-i usra zavisi od stupnja sedentarizacije.

Godine 1581. dokinute su sve povlastice koje su imali kao stoarsko stanov
nitvo, i te godine oni su uvrteni u popis stanovnitva koje plaa redovne
poreze.
Stanovnitvo gradova bilo je drukije tretirano. Ve je spomenuto da je mus
limansko stanovnitvo gradova bilo osloboeno svih poreza, dok je nemuslimansko plaalo odreene poreze.
U defteru iz 1540. godine navedeni su osnovni porezi kojima je bilo optereeno
stanovnitvo varoi Poega. Prije svega, stanovnitvo je plaalo filuriju, dukat
od kue, pa je time imalo donekle povlateni poloaj u odnosu na raju koja j e
plaala dizju. Filurija je iznosila 50 aki, to znai da je poloaj raje sada bio
povoljniji nego za ugarske vlasti. Iz kanuna se vidi da je raja ranije davala jedan
dukat na Jurjev, a jedan na Boi, dok sada daje samo jedan dukat na Jurjev
(Hidrellez gunUnde).'^* Visina filurije se postupno poveavala, pa j e 1579.
godine dosegnula 75 aki.
Budui da se stanovnitvo varoi bavilo poljoprivredom, porezi koje su davali
isti su kao i kod seoskog stanovnitva, izuzevi neke koji se odnose na trgovinu.
Najprije su plaali porez na plug, preuzet iz ranije ugarske uprave. Tb je kao
mjera bila povrina koja se moe preorati plugom za jedan dan, a iz kanun-name
u defteru iz 1545. godine saznajemo da je to porez od obraenih i ureenih
ita.'^^ Tkj je porez ukinut ve sljedeim popisom, ali je naziv sauvan kao mjera
(iki plug kifayet edecek yerdir...). Zatim se davala desetina od penice, jema,
od ire i od konica, te od mlina. Sve su to manje koliine, a iznosi su upisani
sijakatom. Jo se plaala trna taksa, ihtisab i ihzarija (takse za trnu inspekciju,
te za pozivanje i privoenje optuenih sudu), zatim monopolija, baduhava i
mlaarina. Naziv jednog poreza upisan je neitko. Jo se upisuje i prihod
voskarnice u Poegi, Kaptolu i Kamengradu.'^
Usporeujui ove s kasnijim poreznim obvezama, vidimo da porezni sustav na
samom poetku osmanske vlasti nije odmah uspostavljen u svom razvijenom
obliku, koji je ve bio na snazi u drugim, prije osvojenim krajevima. Tb je jo
jedna potvrda prakse Osmanlija o pitanju to lakeg privikavanja novoj vlasti i
novom sustavu.
U popisu iz 1545. godine lista proizvoda od kojih se daje desetina se proirila.
Tb je najvjerojatnije zbog toga jer se veina tih proizvoda razumijevala pod
porezom na plug, koji je, kako je ve reeno, ukinut te godine. U samoj kanun-nami izriito se kae da se od raznih ita davao porez p l u g , a da se sada
od penice i ostalih ita uzima desetina. Osim penice, desetina se davala od
jema, rai, prosa, zobi, zatim od lana i konoplje, pa od ire i od konica, a uziman
je i porez na svinje. Porez na mlin je prisutan i ove godine, kao i svih drugih
godina, jer je na rijekama i potocima u samoj varoi i njenoj okolici bilo dosta
1" BBA T D No. 204/4.
'
' <^''i
' " B. urdev, Poeka kanun-nama iz 1545. godine, Glasnik Dravnog muzeja u Sarajevu,
drutv. nauke, sv. I., 1946., 134.
12 OIS 1/4.
66
'.n.:
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
mlinova. Porez na mlin na tim manjim vodotocima bio je neto nii, 32 ake za
cijelu godinu, dok su mlinovi na velikim rijekama u ovom sandaku, Savi, Dravi,
Vuki i Dunavu bili optereeni sumom od 50 aki.
Registriran je i porez na tapiju, kao i baduhava s mladarinom. to se tie poreza
na tapiju, on je u ranijim defterima u gradovima dosezao vee sume, jer se esto
dogaalo da posjedi, bilo zemljini, bilo kue i ostali objekti, mijenjaju vlasnike
i uivaoce, a to je posebno bilo uoljivo nakon samog osvojenja, kada j e dosta
posjeda ostalo bez ranijih vlasnika.
Porez na vinograde muslimana (resm-i doniim) vrlo je znaajan podatak, jer
govori o prisutnosti muslimanskog stanovnitva, koje u ovom defteru nije upi
sano poimenino.
Prihod od monopola, ihtisaba, ihzarije i voskarnice davan je pod zakup, kao i
prihod od trne takse i poreza na fuije, tj. prodaju vina u abrovima, u samoj
varoi. Pod mukatu je inae davan jo i prihod posebne kase mustahfiza, azapa,
belija i martolosa u tvravama vilajeta Poega, zatim petina od prodaje za
robljenika u poekom kadiluku i prihodi od imetka umrlih, izgubljenih, bje
gunaca, odbjegle stoke, sve u poekom kadiluku.
Godine 1565. nemuslimanski stanovnici Poege oporezovani su, pored filurije i
vojnice, kao i ranijih godina, desetinom od penice, jema, rai, prosa, zobi, ire,
konica i konoplje.'^' Plaan je porez na svinje, tapiju, baduhava s mladarinom.
Posebno je upisan porez na mlinove raje, a posebno mlinovi i porez na njih
trojicu posjednika muslimana, iako je iznos poreza isti. Dodue, mlinovi u
posjedu Firuz-bega, carskog sluge? (hadim-i hakani), izgraeni su na zemljitu
koje pripada vakufu pokojnog Mehmed-pae, pa njihova zakupnina odlazi u
prihode ovog vakufa, l b je razlog to su popisani odvojeno, a takoer i to to
njihov vlasnik, kao i vlasnici druga dva mlina nisu spadali u raju.
Muslimani su plaali i 400 aki poreza na vinograde u svom posjedu, a uz
podatak da je od desetine od ire prikupljeno 540 aki, moe se zakljuiti da je
vinogradarstvo u okolici Poege bilo dosta razvijeno.
Muslimani su davali 80 aki kao desetinu od vrtova, kao i 50 aki u ime desetine
od sijena. Za to vrijeme je nemuslimansko stanovnitvo davalo porez od 122
ake na svoje vrtove, te porez na sijeno 305 aki. Iznos desetine od vrtova izgleda
neznatan, te bi se moglo zakljuiti da ih je bilo malo. Meutim, kanun-nama iz
1579. godine precizira da se desetina daje samo od onih vrtova u kojima se
povre uzgaja za prodaju. A k o neko od raje ima vrt pored svoje kue i u njemu
uzgajano povre koristi za vlastitu prehranu, u tom sluaju ne daje desetinu.
Iznos od adet-i agnama (190 aki) govori da je stoarstvo tj. sitna stoka bilo dosta
zastupljeno, s obzirom na to da je tada Poega ve imala status kasabe. Prema
kanun-nami plaala se 1 aka na dvije ovce.
Od muka ta, prihoda koji su davani u zakup, ove se godine spominju mukate iji
prihodi idu u dravnu blagajnu i mukate sandak-begova hasa. U dravnu bla
gajnu (miri) spadaju prihodi blagajne martolosa, mustahfiza, azapa i belija u
OIS 105/12.
y^]
67
-4'*
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
tvravama vilajeta Poega, te prihodi od petine iznosa za prodaju zarobljenika

u Uvi Poega. U kanun-nami o tome se govori ovako: A k o se na pazaru prodaje
rob (zarobljenik) ili konj, neka se uzme po dvije ake takse i od onog koji prodaje
i od onoga koji kupuje. Iznos koji je ove godine dan u dravnu blagajnu jest
50.000 aki.
U prihode mir-i live ubrajaju se prihodi od sljedeih mukata: triSna taksa u
samoj kasabi, s porezom na fuije (13.000 aki), ihtisab (2.300 aki) i ihzarije
(1.200 aki), takoer u gradu, kao i monopol (6.000 aki). TU su jo i prihodi
svjeare u Uvi Poega, koji, bez dijela koji ide u carski has i bez kadUuka Osijek,
iznose 10.000 aki, ako i 1.000 aki prihoda od bozahane i serhane u samoj
Poegi. Prihod od bozahane ili bozadinice je taksa na prodaju tog osvjea
vajueg pia. to se tie termina serhane, on se, izgleda, vrlo rijetko susree.
Spominju ga Fekete i, po njegovim navodima, GOkbilgin i Barkan."' Serhane
je, prema njima, mesnica za siromahe, gdje su se, uglavnom, prodavale ovje glavue, pa se taksa na tu prodaju i prozvala po njima (serhane baci). U kanun-nami
nema spomena ovim nazivima, a ne susreu se ni u drugim defterima koji se
odnose na nae krajeve, osim Slavonije, odnosno bivih ugarskih teritorija. Pa i
podaci Feketea odnose se na ugarske krajeve. Po Barkanu, serhane se spomin
ju 1548. godine u Damaskuk, a 1560. u Carigradu. Mogue je da su u drugim
krajevima i defterima takve mesnice bile tretirane kao i sve druge uobiajene
mesnice.
Ovdje jo spadaju i prihodi od beduhave (kazne za sitne prijestupe) s timara u
poekoj Uvi, izuzevi naravno serbest timare, odnosno one s imunitetom. Tli su
i prihodi od bejtulmala, od imetka izgubljenih i nestalih osoba, od izgubljene
stoke - Osek'e varinca - sve do Osijeka (to bi znailo da Osijek nije uraunan),
izuzevi dio koji pripada carskom hasu. Isto j e i s prihodima od nomada u
sandaku. Tb su inae prihodi dravne blagajne.
Carskom hasu pripada dio prihoda bejtulmala, kao i od vakufa (mahsul-i mevkufat), to iznosi 15.000 aki. TU su i prihodi od nomada nastanjenih na carskim
hasovima, kao i dio prihoda svjeare, koji pripada carskom hasu.
Godine 1579. zbog procesa inflacije dolazi do poveanja iznosa filurije sa 60 na
75 aki, a vojnice na 60 aki, s time to se od sada vojnica davala samo za pohode
u kojima sudjeluje sultan. I u prethodnoj kanun-nami vojnica za sultanske po
hode bila je 60 aki, aU je raja za pohode lokalnih gospodara davala vojnicu od
50 aki. Sada je to otpalo.
Uveden je, kako je ve spomenuto, i jedan novi porez, tj. novi u turskoj admi
nistraciji. Resm-i kapu, porta ili vratnica, jest stari ugarski porez, a plaala gaje
sada kranska raja umjesto ispende. Vidimo da su se na taj nain poveala
novana davanja nemuslimanske raje, ali je ta raja jo uvijek bila u povoljnijem
poloaju od raje koja je plaala dizju i ispendu. Resm-i kapu plaalo j e 28
osoba, dok su knez i jedan korezident biU osloboeni.'^^
" Isto, 5.
L. Fekete, Die Siyaqat-Schrift in der tUrkischen Finanzvenvaltung, Budapest 1955., 90
1263.
OIS 10/17.
Povij. pril. 13,27-76 (1994)
Usporeujui iznose poreza, primjeuju se neke razlike u odnosu na prethodni

defter. Ponajprije, uoava se da je smanjena koliina desetine od itarica. Od
100 kejla penice i ukupno 103 kejla jema, rai, zobi i prosa, koje j e kao desetina
dano u 1565. godini, 1579. godine se u te svrhe daje 50 kejla penice i samo 35
kejla mijeanog ita. l b znai daje i proizvodnja ovih kultura smanjena, a razlog
tome moglo bi biti prelaenje stanovnitva na gradske oblike privrede. Bavlje
nje gradskom privredom podrazumijeva djelomino ili potpuno naputanje
seoskog naina proizvodnje.
Meutim, naputanje poljoprivrede moglo je biti samo djelomino, s obzirom
na to da j e proirena lista poljoprivrednih proizvoda od kojih se davala desetina.
Desetina se sada plaa za crveni i bijeli luk, kupus, repu, leu, grah, bob i baklu,
pored lana i konoplje, za to se i ranije davala. Dodue, sada se uope ne spo
minje desetina od vrtova muslimana, kao u defteru iz 1565. godine, ve samo od
vrtova krana. Tkko bi bilo mogue da su se neki od ovih pojedinano navedenih
proizvoda razumijevali pod tim zajednikim nazivom, ali samo kod muslimana.
Desetina od voa, zajedno s porezom na tapiju, iznosila je samo 200 aki, iako
je u prethodnom defteru samo porez na tapiju bio 400 aki. Po ovome izgleda
da se voe nije uzgajalo u veim koliinama za prodaju, nego samo za potrebe
domainstva.
to se tie vinograda, ini se da je veina njih prela u ruke muslimana. Oni su
1565. godine plaali 400 aki poreza na svoje vinograde, a 1579. godine plaaju
1.735 aki na 345 dunuma vinograda (5 aki po dunumu, prema odredbi kanunname). to se tie ire, od 1800 pinta (po 3 ake, ukupno 5.400 aki) 1565.
godine, njena je proizvodnja opala, jer se 1579. godine kao desetina daje samo
136 pinti (po 5 aki, novani iznos od 680 aki), dakle trinaest puta manje nego
prije 14 godina.
Porez na mlinove, kao i desetina od konica i sijena, ostali su u vrlo slinim
omjerima, kao i u prethodnom defteru.
to se tie krana, oni su uz porez na vrt plaali jo i porez na drva, te resm-i
bojic, pristojbu na klanje svinja, koja iznosi 2 ake po jednoj zaklanoj svinji. Re
ene godine taj j e porez iznosio 50 aki. U kanun-nami donesena j e nova
odredba i o porezu na svinje, bid at-i hanazir, pa se prema njoj sada na jednu
svinju plaa jedna aka poreza, dok se ranije plaala jedna aka na dvije svinje.
Meutim, te godine u Poegi nije upisan porez na svinje, iako ih je bilo,jer j e
registriran porez na klanje svinja. Isto tako u samoj Poegi nije zabiljeen ni
porez na sitnu stoku, adet-i agnam, dok je u okolnim selima zabiljeen i ovaj
porez, kao i porez na ispau. Nije vjerojatno da je prestao uzgoj sitne stoke, ve
bi se prije moglo pretpostaviti da se navedeni porez nalazi pridruen nekom
drugom, pa moda i kao mukata (serhane).
.n* un
Jo se navodi iznos od stalno prisutne baduhave s mladarinom, koji je te godine
neto vei nego ranije, ali je to zbog toga jer su sada skupa s tim porezima
navedeni poljaina i porez na fuije.
Dakle, vidi se da se stanovnitvo grada dosta bavilo i poljoprivredom, jer su
navedeni porezi i desetine, temeljeni upravo na tim aktivnostima. Poljopriv
redom se bavilo i muslimansko i kransko stanovnitvo grada, to se takoer
69
^Sf"? '
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
moe vidjeti iz naina na kjoi su bili oporezovani, a takoer se u popisu

mulkovnih zemljita (itluk, batina, vinograd) kao vlasnici javljaju i jedni i
drugi.'" Na ovaj nain upotpunjava se slika aktivnosti gradskog stanovnitva na
planu srednjovjekovne gradske privrede; grad, uza zanatski i trgovaki, ima i
naglaeno agrarni karakter.
Vakufi u Poegi
>^
Poega je, dolaskom Osmanlija, poela mijenjati i svoj vanjski izgled. Kon
tinuiranim poveavanjem broja muslimanskog stanovnitva i izgradnjom odre
enih graevina vezanih uz potrebe tog stanovnitva, ona je prerasla u vee
gradsko naselje. Osim vie damija i mesdida, u Poegi su bili izgraeni i karavan-saraj, hamam, kole, a vjerojatno i drugi namjenski objekti, koji nisu
spomenuti u defterima kojima raspolaemo, a koje je posjedovao svaki musli
manski grad. Mnogi od tih objekata mogli su biti podignuti i u 17. stoljeu.
Veliku ulogu u izgradnji imali su brojni vei i manji vakufi, zaklade pojedinaca,
ijom je zaslugom omoguen bri rast i razvoj grada, l b su obino bili visoki
funkcionari, sandak-bezi i slino, ali je bilo i skromnih linosti, na primjer,
pisari, krojai itd.
Najbogatiji vakuf u ovom kraju bio je vakuf Mehmed-pae Jahjapaia, ali
njegovi su prihodi bili namijenjeni njegovoj zakladi u Beogradu (vak f-i hayrat-i
Beligrad), a ne nekom objektu u Poegi. Godine 1565. taj je vakuf u Poegi
posjedovao 75 duana ija je zakupnina odlazila u spomenutesvrhe.'"' Meutim,
u defteru iz 1579. godine taj se broj duana poveao na 92, a u vakuf je spadao
i veliki ifluk, koji se sastojao od vie bivih batina, vonjaka kestena, livada i
mlinova. Registrirani su mlinovi i u samoj Poegi, sa 7 vitlova, u varoi Kaptol
sa 4, u varoi Vethi i selu Pleternik sa po 2, u varoi Kutjevo sa 3, u selu
Dimitrovci sa 1, u varoi Velika sa 5 vitlova i mlin na vakufskim livadama sa 3
vitla. Prihod odsjekom je iznosio 350 aki."'
Za samu Poegu, po izgraenim objektima, znaajniji je vakuf Husrev-begov.
Ovaj poznati legator, smederevski i u tri navrata bosanski sandak-beg, ostavio
je korisne objekte i u Poegi, u ijem je osvajanju imao velikog udjela. Ovi
objekti morali su biti podignuti do 1541., godine Husrev-begove smrtni; me
utim, prvi put se susreu registrirani u defteru iz 1565. godine. TU su upisani
pod nazivom: Zaklade pokojnog i od Boga pomilovanog Husrev-bega, neka mu
je zemlja laka, u samoj kasabi Poega. Sastoje se od jednoga karavan-saraja,
jednoga hamama, 12 duana i zemljita za kue. U z njih je donesena biljeka da
je zemljite, na kojem su ti objekti podignuti, ostalo naputeno nakon odlaska
nevjernika, pa je od strane mutevellije ovog vakufa Katiba Alija zaposjednuto
za vakuf. Godinje se od zakupnine duana i kua dobivalo 186 aki, dok j e
prihod od karavan-sraja i hamama upisan sijakatskim brojkama, a bio je na-
OIS 11/214.
OIS 105/14.
" 5 OIS 10/37.
70
i,
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
mijenjen, kao i prihodi ostalih vakufa, zadubinama u Sarajevu. Godine 1579.

upisani su samo objekti vakufa, bez naznake prihoda: 1 karavan-saraj, 1 hamam,
12 duana i zemljita za kue 7."''
D o nedavno se nije znalo za Husrev-begovu zakladu u Poegi, jer su vakufname
za njegove hajrate u Sarajevu zavrene 1537. godine, dakle upravo u vrijeme
osvojenja ovoga grada. to se tie unoenja podataka u ranije deftere, ni jedan
drugi vakuf nije unesen prije 1565. godine, a zna se da su postojali i ranije (npr.
vakuf Jahja-pae). Meutim, u opirnom popisu bosanskog sandaka iz 1604.
godine dan je opi pregled prihoda i stanja svih Husrev-begovih zadubina."'
Detaljno su prikazani oni koji se nalaze u bosanskom sandaku, dok je za ove u
poekom sandaku naveden samo iznos prihoda (10.632 ake), jer bi trebalo
da su detaljno obraeni u opirnom popisu dotinog sandaka. Vidi se da se
prihod poveao, to znai da se i vakuf razvijao, te moda dobio i nove objekte.
Godine 1565. zabiljeen je jo jedan legator, Ferhad-beg, mir-i liva sandaka
Zaasna. On j e za mekteb koji je podigao u Poegi, uvakufio jednu livadu u
blizini Ulama-paine zavije, s odredbom da se svake godine za taj vakuf odsje
kom daje 10 aki, kao i ono to preostane od prihoda te livade."* Ovdje se radi
0 Ferhad-begu Vukoviu - Desisaliu, prvom sandak-begu Zaasne. U jednom
dokumentu iz Muhimme Deftera polovicom 1565. godine iznose se albe na
Ferhada, bega spomenute l i v e . " ' On je primio novac od mukate hasova za
popravak odreenih tvrava u Zaasni, ali popravci nisu izvreni. Osim toga, na
istom se mjestu spominju jo neka nedjela tog sandak-bega (uzurpacija skela,
vojnika za rad na vlastitom ifluku), pa se nareuje istraga o tom sluaju. M e
utim, skele Duboac i Sikircvci, koje su se inae nalazile u poekom sandaku,
navedene su u drugim sandacima: Duboac i Zaasni, a Sikirevci u Zvorniku,
to ne odgovara stvarnom stanju.
Vei vakuf bio j e i onaj Jahja-bega, biveg zapovjednika poekog sandaka, za
damiju koju je podigao u Poegi. U defteru iz 1565. godine upisani su i prihodi
1 rashodi te zaklade. Vakuf je posjedovao 25 duana, ija je godinja kirija bila
4.368 aki, jednu kuu pored damije s godinjom zakupninom od 720 aki,
zemljite za duane, neizgraeno, otprilike za 8 objekata, 2 parcele za kue,
godinje odsjekom 30 aki i gotovinu u iznosu od 32.000 aki. Znaajno je to to
se za taj novac kae da se daje u promet na dobit,''"' i to izriito u Poegi, pa se
za to godinje dobivalo 3.200 aki.
Rashodi vakufa iznosili su 5.400 aki, i to za slubu imama i hatiba dnevno 6,
godinje 2.160 aki, za slubu mujezina 3 ake na dan, za slubu istaa isto 3
ake dnevno, te za slubu skupljaa prihoda - dabije - 2 ake na dan. Za nabavu
prostirke (hasir) i uljanih svijea (sem' -i rugan) dnevno se izdvajala jedna aka.
" * OIS 105/141 10/38.
' " Ankara, l&pu ve Kadastro, T D No. 477, OIS 203/347.
' ' ''^''^ [ ,
OIS 105/12. Tekst o vakufu je pisar prekriio, ali se jasno moe proitati.
' ' '
" ' MUhimmedefterleri,OIS215-V/ll.
' ' '
'''*' S. Ma.ovi, Znaaj i uloga vakufa u razvoju islamske doktrine i danas, Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke IX-X, 1983., 122.
71
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
Vakuf je 1579. godine proiren. Osim gotovog novca, duana, kue za izdavanje,
kao i zemljita, sada se u njegovu sastavu javlja i jedna livada u granicama grada,
kupljena od nekog topibae, te jedan vinograd na podruju sela Gornja K o muina, veliine 3 dunuma.
U z Jahja-paSinu damiju je umrli, takoer bivi sandak-beg Poege,'''^ sagradio
esmu, za ije je odravanje i popravljanje uvakufio zemljite na kojem j e bila
nastanjena spomenuta skupina katolika (geberan-i f r e n k ) . " '
Vakuf umrlog Hadi Ahmeda, sina Mehmedovog, javlja se samo u defteru iz
1579. godine, predma se navodi da je zaveden prema odredbama starog deftera.
Osim injenice da se nalazi u samoj Poegi, te da posjeduje duane i gotovinu,
0 tom vakufu nema nikakvih drugih podatka, tako da za sada ne znamo ni emu
je bio namijenjen.'"^
U defteru iz 1579. godine registrirana su jo dva manja vakufa, koji su, dodue,
1 bili vezani uz manje objekte - mesdide, a uspostavili su ih ljudi obinih
zanimanja-jedan pisar i jedan hadija. Prvi je vakuf mesdida Katiba Muslihud
dina, u kasabi Poega, prema odredbi starog deftera (u defteru iz 1565. godine
nije zaveden), a posjeduje gotov novac i vrt u mahali Alija, sina Balijevog. Drugi
je vakuf mesdida Hadi Dafera, s istom opaskom kao i kod prethodnog vakufa.
Ovaj vakuf takoer posjeduje gotov novac (nukud-i osmani) u iznosu od 10.000
aki, 6 duana i vrt od 7 dunuma pokraj rijeke Orljave.''"
Osim objekata podignutih iz sredstava razliitih zaklada, bilo je i drugih obje
kata podizanih na slian nain. TU spada i turbe podignuto na grobu Donmez?
- beya, sina Ulamapainog, koje se spominje u jednom dokumentu Kadieve
kronike,''" koji potjee iz 1567. godine. S obzirom na to da se tu spominje novac
koji j e dan na posudbu iz rezerve tog turbeta (harem zevaidi), mogue je da se i
ovdje radilo o nekom vakufu. Osim toga, Ulama-paa je kao poeki sandakbeg u Poegi podigao i zaviju, a i njegov drugi sin Skender-beg bio j e kasnije
sandak-beg Poege. Kako j e na ovaj nain ova porodica bila vezana uz
Poegu, mogue j e da j e ostavila i neku zakladu, o kojoj zasad nemamo drugih
podataka.
Osim ovih primjera, postoji jo jedan koji je zapravo najranija ilustracija osob
nog angairanja u izgradnji objekata potrebnih gradu. U defteru iz 1545. godine
spominje se most koji je na rijeci Orljavi (Orlava suyu iizerinde) podigao Kurdvojvoda, a taj se most spominje i 1579. godine.''" Osim toga, spominje se jo
" " 018 105/14,10/37.
'
'
'
'
' ' ' '
'^ Vjerojatno se radi o Filibeli Mustafa-pai, za kojeg abanovi navodi daje bio poeki
sandak-beg oko 1563. godine (E. elebi, Putopis..., 368, prim. 74). Meutim, Baagi tvrdi
da je u to vrijeme sandak-beg Poege bio Lala Mustafa-paa Sokolovi (Baagi, Zna
meniti Hrvati..., 57).
(
"'OISlO/16.
" ' O I S 10/38.
'u.,-.!;!^-,
Kadi, Tkrih-i Enveri, II., 46-47.

' " ' 0 1 8 1/19110/17.
72
,.wr^
;
..^
,vx,,,
j r u5jiv
' " - C ; Ti''v-/'
.-^ '
,/-,;/
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
jedan most duine 200 arina, koji je rijeka esto plavila, pa se za njegovo
odravanje odreuju neki stanovnici Poege i nekoliko okolnih sela."*
Detaljniji podaci o vakufima u 16. i 17. stoljeu nisu poznati, jer za ovaj rad nisu
koriteni dokumenti Vakufskog arhiva iz Ankare.
E. H. Ayverdi u svome djelu Osmanski arhitektonski spomenici u Evropi
(Jugoslavija) spominje Bali-begovu damiju, navodei kao izvor dihSt-defter
(defter vakufskih slubi i poslova) iz 1674. (1085.) godine."' Sudei po tome Sto
pored imama i kajjima, za kojeg se plaa odreuje iz dravne blagajne, rije j e
o novopodignutoj damiji, te se ne bi, zbog podudarnosti imena, mogla poisto
vjetiti s mesdidom Bali-age.
Kranski sakralni objekti

U defterima se spominju crkve od najranijeg razdoblja pa do vremena do kojeg
ih inae moemo pratiti. T^ko se spominju crkve u Svetni, Velikoj, crkvena
baStina u selu Vidovac, mezra Prodvorska u posjedu popa MikloSa, mezra D o ljan(i)ca u posjedu opata IvaniSa itd.
'j^muti
U samoj Poegi spominje se crkva Svetog Duha 1545. godine. T^da je upisano
zemljite koje je pripadalo crkvi veliine jednogdana oranja, s livadom kroz koju
j e tekao potok Velika, na kojem se nalazio crkveni mlin. Sve to su uivali popovi
(papslar) u ranije vrijeme (kuffar zamaninda), a sada je prazno i zaputeno.
Z b o g toga se dodjeljuje Hasan-agi uz tapiju.
BiljeSka je zanimljiva zato to bi se na osnovi nje moglo zakljuiti da ta crkva i
dalje egzistira u svojoj prvotnoj namjeni, jer se spominje samo u ovom obliku
(mezkur kenisa yarine karib,... asiyab-i konise-i mezbure,...). Ona je u damiju
pretvorena vjerojatno jo kasnije, kada je u Poegi prevladavalo muslimansko
stanovnitvo, a prije 1565. godine, kada se spominje kao carska damija.
Preostali krani izgradili su 1573. godine drvenu crkvicu, koja je takoer nosila
naziv crkva Svetog Duha.'" Meutim, u defteru iz 1579. godine ona se ne spo
minje, niti se spominje njeno osoblje.
O drugim dvjema crkvama koje spominje Smiiklas,'" a po njemu i ostali
(Kempf, Mauran itd.) u defterima nema rijei. A k o je u tvravi zaista postojala
crkvica,'" sasvim je logino da je s dolaskom turske posade pretvorena u damiju
odnosno mesdid. Kakva je bila njezina daljnja sudbina nije poznato, samo se
zna da je austrijska vojska tvravu zatekla razruenu.'''
>
'"* OIS 10/17.
''" E. H. Ayverdi, Avrupa'a Osmanli Mimari Eserleri (Yugoslaviya), II., 3, Carigrad, 1981.,
283.
OIS 1/19.
I. Mauran, nav. rad, 186.
' ' â^'i-^ <'
1" T. Smiiklas, nav. djelo, 29.
i.n>>,'j|!lo Hi'. usûH
' " I. Mauran, nav. rad. 185.
'''' I. Lenti-Kugli, Povijesno-urbanistiki razvoj Slavonske Poege od osloboenja Turaka
do danas, Poega 1227-1977, 405.
, .
,. , . . ^ . ,. :, ,.,.
73
igsfc'i i
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
to se tie tree crkve, kako je ve reeno, u defterima nema nikakva nago

vjetaja da je postojala. Meutim, pretpostavlja se da je druga carska damija,
koja j e nastala izmeu 1565. i 1579. godine, uspostavljena od ve postojeeg
objekta, jer se uz nju ne nalazi nikakav vakuf niti postoji bilo kakva biljeka o
njezinoj gradnji. Je li taj postojei objekt bila crkva ili neto drugo, za sada se
ne moe rei, pogotovo bez uvida u materijale Vakufskog arhiva u Ankari.
Medu nemuslimanskim stanovnicima Poege ne spominje se ni jedan sveenik,
ali ih ima u pojedinim selima. Jedino se u defteru iz 1545. godine oni spominju
kao bivi posjednici pojedinih zemljinih posjeda (opat, papas itd.).
ZAKLJUAK
Viegodinja vladavina Osmanlija u Slavoniji uzrokovala je mnogobrojne pro
mjene, poevi od administrativnog i upravnog ureenja pa do promjena u
samoj strukturi stanovnitva. Migracije, potaknute kako ratnim sukobima, tako
i mjerama nove vlasti dovele su do etnikog, a onda i konfesionalnog arenila.
Promjene su se odraavale i na selu i u gradu. .fiHtsvi u j q a iiiji>ttM|
r'^; t iiji
to se tie Slavonske Poege, predmeta ovog istraivanja, ona je tradiciju
gradskog naselja nosila jo iz razdoblja ugarske vlasti. Meutim, u prvim turskim
popisima ona se spominje kao varo s malim brojem stanovnika, gotovo poput
nekog veeg sela, to je bilo rezultat razliitih faktora. Tijekom godina, ipak,
grad je postajao vei i prije 1565. godine je prerastao u kasabu, s najviim orga
nima vojno-politike i sudsko-upravne vlasti, kao sredite sandaka, kadiluka i
nahije. U tom razdoblju Poega se razvijala kao naselje orijentalnog tipa, s
etvrtima formiranim oko sakralnih objekata islamske provenijencije (damija
i mesdida), u kojima je bilo smjeteno muslimansko stanovnitvo, dok se ne
muslimansko stanovnitvo, demografski u opadanju, smjestilo u zasebnu ma
halu. K a o centar sandaka privlaila je, s jedne strane, ljude razliitog etnikog
i konfesionalnog porijekla i razliitog zanimanja, a s druge strane je, zbog te
svoje uloge, bila poteena naseljavanja stoarskog i nomadskog stanovnitva,
to nije sluaj sa svim ostalim gradskim naseljima u poekom sadaku.
Stanovnitvo grada bavilo se razliitim zanatima, a to je i razlog zbog kojeg j e
gradsko muslimansko stanovnitvo bilo osloboeno rajinskih obveza. Zanatima
se bavilo i kransko stanovnitvo. Zanati su vjerojatno bili okupljeni u cehove,
ali o tome u popisima nema podatka.
Gradsko stanovnitvo, i muslimansko i nemuslimansko, bavilo se i poljopriv
redom, jer srednjovjekovni grad nije bio povukao otre granice izmeu tih dje
latnosti. Na osnovi toga ono je bilo optereeno i dabinama na zemlju.
Slijedei potrebe stanovnitva, osim sakralnih objekata, u kasabi je podignuto i
dosta utilitarnih objekata - hamam, karavan-saraj, vodovod, esme itd. teta je
to danas nema ni traga bilo kojoj od tih graevina.
Poput tih objekata materijalne kulture, nisu sauvani ni mnogi pisani historijski
izvori, pa tako nemamo podatke o kolstvu, djelatnostima u knjievnosti i zna
nosti uope itd. M o e se pretpostaviti da se u tom pogledu aktivnost odvijala
kao i u drugim provincijskim centrima, s odreenim specifinostima koje svako
74
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
naselje ima. Stanje u Poegi najhitnije je odreivala injenica da je to u 16.

stoljeu bio grad na serhatu, pa se, shodno tome, i najvea pozornost pridavala
vojnoj organizaciji. Iako je u 17. stoljeu granica bila relativno udaljena, ovo je
podruje bilo stalno izloeno ratnim sukobima, sve do njegova pada pod vlast
Austrije 1688., odnosno 1691. godine.
, _
.a-...
I ^ \
m.-li
ZUSAMMENFASSUNG
DIE STADT POEGA ALS SITZ DES SANDSCHAKS POEGA - DIE U R B A N E

U N D VVIRTSCHAFTLICHE ENTWICKLUNG IM 16. JAHRHUNDERT
Der besondere Wert dieser Arbeit liegt im Archivmaterial, auf dem die Autorin ihre
Darstellung der Stadt Poega im 16.JI:. aufgebaut tiat. Dieses Material ist eigentlich nahezu
zur Ganze durcli seinen osmanischen administrativcn Charakler gekennzeichnet. Hier
vvurden folgende Unterlagen benutzt: Vilajet Poega 1540; eine ausfuhrliche Auflictung
aus dem Jahr 1545, sowie ausfuhrliche schriftiiche Listen aus dcn Jahren 1565 und 1579.
AuBerdem vvurde auch die summari.sche Zahlungsliste aus dem Jahr 1569 vervvendet.
Ausserdem sind vom Standpunkt unserer Untersuchungen her betrachtet auch die Unter
lagen uber die Vlachen aus dem Bezirk (Sand-schak) Poega aus dem Jahr 1581, vvo die
Sondersteuer der Bevvohner des Sandschak (=ltirkischer Vervvaltungsbezirk) Poega mit
dem Status der Vlachen genauer beschrieben wird, sehr interessant. Hierbei handelt es
sich um die als izija bekannte Sondersteuer. Es mussen auch die militarischen Unter
lagen zvveier groBer Sandschaks, namlich von Poega und Smederevo, aus dem Ende des
16. Jhs. erwahnt vverden.
Da die Lander des Knigreichs Kroatien im Laufe des 16. Jhs. groBteils durch die turkische
Aggression besetzt sind, und da die 'lUrkenherrschaft bei uns nicht ausreichend untersucht
wurde, hat diese Arbeit auch einen besonderen Werl. Die Autorin zeigt auf, wie die alte,
mittelalterliche, kroatische Stadt Poega, nachdem sie unter turkische Herrschaft gcraten
ist, aus einer Stadt mit uberwiegend europaichem Charakter zu einem Marktflecken
osmanischen Typus' vvird (zur .sogen. Kasbah). Nach den Untersuchungen der Autorin
vvird Poega in der zvveiten Ilaifte des 16. Jhs. zu einer Siedlung orientalischen Typs, vvobei
es seine vvesentlichen Charakteristikcn einer Stadt im KOnigreich Kroatien vor der Zeit
der Tiirken einbuBt. Um die sakralen Objekte islamischer Provcnienz (Moscheen und
Medressen) entstehen neue, kleine Viertel, die besser als Mahala mit moslemischer
BevOlkerung bekannt sind. Die autochthone kroatische und katholische Bevlkerung
verfiel demographisch standig, und muBte nach lurkischem Muster ebenfalls in eigenen
Vierteln (=Mahala) leben. Es geht also um zwei wesentliche und grundlegende Gemeinschaften, die in der administrativcn Verwaltungspraxis als Dschamata bezcichnet
wurden. Die.se beiden Dschamater sind die islamische Gemeinschaft (moslemische Be
vOlkerung) und die nichtmoslemische BevOlkerung. VVegen ihrer Position innerhalb der
Verwaltung kOnnen nomadische Viehzuchter (Vlachen) nicht in Poega ansBig vverden.
Die BevOlkerung dieser Stadt beschaftigte sich uberwiegend mit unterschiedlichem Handvverk. Die stadtische moslemische BevOlkerung aus Handwerk und Gevverbe vvar von den
Verpflichtungen der Knechtschafi (=Raja) entbunden. Ausgehend von den BedUrfnissen
der urbanen BevOlkerung innerhalb der Kasbah Poega, vvurden im Laufe des 16. Jhs.
mehrere Objekte mit rein utilitarem Charakter in Betrieb genommen, vvie z.B. eine
Badeanstalt (=Hamam), eine Karvvanserei, eine Wasscrleitung, Brunnen usvv.
75
Povij. pril. 13, 27-76 (1994)
r,,^3*rri t
SUMMARV
. "
;:
T H E CITY OF POEGA AS THE RESIDENCE OF POEGA SANJAK - ITS

U R B A N A N D ECONOMIC D E V E L O P M E N T I N THE SDCTEENTH CENTURV
The archival material used by the author for this presentation of Poega in the sixteenth
century gives the paper a special value. The material is mostly of the Turk administrative
nature. The registers used are: the district Poega in 1540, detailed register from 1545,
comprehensive registers from 1565 and 1579, concise register from 1569. From the research point of view is interesting the register of Vlachs in Poega region from 1581, which
describes a special tax paid by the citizens of Poega Sanjak with Vlach status. It is a vveli
knoNvn tax called dizija. Miiitary registers of two large sanjaks - Poega and Smederevo
- from the end of the sixteenth century were also used.
The present paper is particularly valuable because the greatest part of the Kingdom of
Croatia was occupied by the Turks in the sixteenth century and the Ottoman rule in our
country has not been studied much so far. The author describes the transformation of the
old medieval Croatian town Poega, after its fali under the Ottoman rule, from a European
tovvn into a provincial tovvn of the Ottoman type (kasaba). According to the results of
the author's investigation, in the second half of the sixteenth century Poega was turning
into an oriental viliage, losing its primary characteristics of pre-Turkish towns in the
Kingdom of Croatia. Islamic religious objects (mosques) became the centres of new smali
quarters, known as mahalas, with the Ottoman population. Native Croatian and Catholic
population was decreasing in number and, after Turkish pattern, had to live also in separate
quarters. There were two main communities called demat in administrative practice.
One was Islamic community (Moslem population), the other non-Moslem community.
Cattle breeders, who led a nomadic life (Vlachs), couid not settle in Poega because of its
administrative position. Citizens of Poega were mostly craftsmen. The urban Moslem
population (Moslem citizens) involved in trade were freed from feudal duties. For the needs
of its urban population, in the sixteenth century in Poega were built several important
objects of utilitarian character like steam balh, caravansary, aqueduct, wells etc.
,<,
/ .tf
.4''^
:,v.r'.>
'U:
r,^.
-^TAf.u^n j ^ . f . j - . i a f f ' . ' i
kv::.'
>fif;
-j-.
^'f:.;; n ,
'
V aiJ
;,v
ri;
fJf... .
76
-!, U:(ur:'i'A.
! upi- i
;;
( .M'J ;..:;r
....
U - :'. j i

2 Cviko Hafizovic PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

2 Cviko Hafizovic PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Povij. pril.

U D K : 908 (497.5 Poega) 15

Orijentalni institut, Sarajevo, Republika Bosna i Hercegovina

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega ...

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

turskih izvora znaajni su zato to su oni jedini materijalni spomenici te vlasti.

OSVRT N A IZVORE I LITERATURU

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega . . .

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

gradska naselja sve vie poprimaju fizionomiju orijentalnili naselja, a i na selu

B. Objavljeni izvori i literatura

F. CVIKO-HAFIZOVIC, Grad Poega . . .

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

Poega 1227-1977 obuhvaa cijeli poeki kraj, Poetinu, sa samim gradom,

Poega, zapravo poeka tvrava, prvi se put u dokumentima spominje 1227.

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega . . .

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

prilikom grad je osvojio i popalio njegov veliki vezir Ibrahim-paa. Meutim,

Osnivanje Poekog sandaka i administrativna podjela

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega ...

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

kako su upisivane i nove, u defteru iz 1579. godine ubiljeeno je dvostruko vie

Naselja i stanovnitvo u uem podruju Poege

" N. Moaanin, Administrativna podjela i stanovnitvo poekog sandaka, u rukopisu.

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega...

Gradska naselja i njihovo

Povij. pril. 13,27-76 (1994)

Nahija Poega prostirala se u poekoj kotlini i obuhvaala vie gradskih i

Seoska naselja i stanovnitvo

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega . . .

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

izazvane najprije ratnim sukobima, a kasnije i planskim naseljavanjem, poti

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega ...

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega...

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

Dosta biljeaka odnosi se i na bive crkvene posjede i iz svih se vidi da su ti po

Grad Poega u doba turske vladavine

OIS 11/219 220.

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega...

Povij. pril. 13,27-76 (1994)

Okolina j e bila tijesno povezana s gradom, te tako vidimo da se mnogobrojni

Demografski razvoj Poege

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega . . .

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega ...

. Povij. pril. 13,27-76 (1994)

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega ...

Povij. pril. 13, 27-76 (1994)

Gradske etvrti - mahale

'" I. Mauran, nav. rad, 181.

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega...

Povij. pril. 13,27-76 (1994)

Mahala mesdida krojaa Hasana (Mahalle-i mescid-i derzi Hasan) sa 93 kue;

- Mahala mesdida pisara Muslihuddina (Mahalle-i mescid-i katib Muslihuddin) sa 86 kua;

Mahala Orljava (Mahalle-i Orlava) sa 24 kue;

- Mahala mesdida Hadi-age (Mahalle-i mescid-i Haci A g a ) - 41 kua.

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega...

Povij. pril. 13,27-76 (1994)

tavljena od nekog ve postojeeg objekta, u ovom sluaju od crkve. Kako j e

Z. Horvat-I. Mirnik, isto, 139.

F. CVIKO-HAFIZOVI, Grad Poega ...

' Povij. pril. 13, 27-76 (1994)