1

Clarissa Pinkola Ests

ene koje tre s vukovima
Naslov izvornika
Clarissa Pinkola Ests Women Who Run With the Wolves
Copyright 1992, 1995 by Clarissa Pinkola Ests, Ph. D. Ali Rights
reserved
Prevela s engleskoga Lara Hlbling Matkovi
Urednica Irena Milii
Lektura Jasenka Lesnik-Gapi

Clarissa Pinkola Estes

ene koje tr
tre s vukovima
MITOVI I PRIE O ARHETIPU DIVLJE ENE
ALGORITAM
Zagreb 2004. prvo izdanje

A kedves szuleimnek
Maria es Joszef,
Mary and Joseph,
Szeretlek benneteket.
Y
Para los todos que yo amo
que continuan desaparacidos.

AJ
SADR
SADR
PREDGOVOR
UVOD: Pjevanje nad kostima
1. Vijanje: uskrsnu
uskrsnue divlje ene
La loba. Vuica
etiri rabina
2. Prikradanje uljezu: po
poetna inicijacija
Modrobradi
Prirodni grabeljivac psihe
Naivne ene kao lovina
Klju znanja: vanost njukanja
ivotinjski mladoenja
Miris krvi
Uzmak i obilaenje
Isputanje urlika
Gutai grijeha
Mrani mukarac u enskim snovima
3. Nanju
Nanjuiti injenice: povratak intuicije kao inicijacija
Lutka u njezinu depu: Vasilisa Premudra
Vasilisa
Prvi zadatak: Dopustiti predobroj majci da umre
Drugi zadatak: Otkrivanje grube sjenke
Trei zadatak: Prolaenje kroz tamu
etvrti zadatak: Suoavanje s divljom staricom
Peti zadatak: Sluenje neracionalnom
esti zadatak: Odvajanje Ovoga od Onoga
Sedmi zadatak: Propitivanje misterija
Osmi zadatak: Stati na sve etiri
Deveti zadatak: Premjetanje sjenke
4

4. Drug: savez s drugim

Slavopojka divljem mukarcu: Manawee
Manawee
Dvostruka priroda ene
Snaga Dvoga
Snaga imena
Nepopustljiva psea priroda
Neosjetni zavodniki apetit
Postizanje estine
Unutarnja ena
5. Lov: kad je srce usamljen lovac
Kosturka: Suoavanje s prirodom ljubavi ivot/smrt/ivot
Kosturka
Smrt u Kui ljubavi
Prve faze ljubavi
Sluajno nalaenje blaga
Potjera i skrivanje
Razmrsiti kostur
San povjerenja
Davanje suze
Kasnije faze ljubavi
Srce kao bubanj i glasan pjev
Ples tijela i due
6. Pronala
Pronalaenje opora: blagoslov pripadanja
Runo pae
Izgon nesrodnoga djeteta
Vrste majki
RASTRZANA MAJKA
SMALAKSALA MAJKA
DJETINJA MAJKA I MAJKA BEZ MAJKE
SNANA MAJKA, SNANO DIJETE
Loe drutvo
5

Pogrean izgled
Zamrznut osjeaj, zamrznuta kreativnost
Stranac u prolazu
Izgon kao blagodat
Nepoeljane make i kiljave koke svijeta
Sjeanje i nastavak bez obzira na sve
Ljubav za duu
Zalutala zigota
7. Radosno tijelo: divlje meso
Govor tijela
Tijelo u bajkama
Snaga slabina
La mariposa. Leptirica
navanje zamki, kaveza i otrovnih mamaca
8. Samoo
Samoouvanje: prepoz
prepozn
Podivljala ena
Crvene cipele
Okrutan gubitak u bajkama
Runo izraene crvene cipele
Zamke
Zamka br. I: Pozlaena koija, obezvrijeen ivot
Zamka br. 2: Suha starica, ostarjela sila
Zamka br. 3:Paljenje blaga, hambre def alma, glad due.
Zamka br. 4:Povreda temeljnoga instinkta,posljedice zarobljavanja
Zamka br. 5:Pokuaj krijumarenja tajnoga ivota,podjela na dvoje
Zamka br. 6: Ustuknuti pred kolektivnim, pobuna u sjeni
Zamka br. 7: Pretvaranje, pokuaj dobrote,normalizacija
abnormalnoga
Zamka br. 8: Ples bez kontrole, opsesija i ovisnost
Ovisnost
U krvnikovoj kui
Pokuaj skidanja cipela, prekasno
Vraanje u runo izraen ivot, lijeenje povrijeenih instinkta
6

9. Ku
Kuenje: povratak sebi
Tuljanovo krzno, duevno krzno
Gubitak osjeaja due kao inicijacija
Gubitak krzna
Usamljen mukarac
Duhovno dijete
Isuenje i obogaljenje
Zauti zov starine
Predugi ostanak
Oslobaanje, uranjanje
Srednja ena: disanje pod vodom
Izranjanje
Praksa namjerne samoe
Uroena ekologija ene
10. Bistra voda: njegovanje kreativna ivota
La Llorona
Oneienje divlje due
Otrov u rijeci
Vatra na rijeci
Mukarac na rijeci
Vraanje rijeke
Koncentracija i rvanj mate
Djevojica sa igicama
Odvraanje destruktivne mate
Obnavljanje kreativne vatre
Tri zlatne vlasi
11. Strastvenost: pronala
pronalaenje svete seksualnost
Prljave boice
Boubo: Boica trbuha
Kojot Dick
Put u Ruandu
12. Ozna
Oznaavanje teritorija: granice bijesa i oprosta
7

Bjelosrpi medvjed
Bijes kao uitelj
Uvoenje iscjelitelja: penjanje na planinu
Medvjed duha
Vatra koja preobraava i pravilno djelovanje
Pravedniki bijes
Usahlo drvee
Descansos
Ranjeni instinkt i bijes
Kolektivni bijes
Zapeti u starom bijesu
etiri stupnja oprosta
13. Oiljci iz bitke: lanstvo u klanu oiljaka
Tajne kao ubojice
Mrtva zona
ena s kosom od zlata
rtveni kaput
14. La selva subterr
subterrnea: inicijacija u podzemnu umu
Bezruka djeva
Prva faza -pogodba u neznanju
Druga faza sakaenje
Trea faza lutanje
etvrta faza nalaenje ljubavi u podzemlju
Peta faza Uznemiravanje due
esta faza- Carstvo divlje ene
Sedma faza Divlja mladenka i mladoenja
15. Tajno pra
praenje: canto hondo, duboka pjesma
16. Vu
Vuja trepavica
Pogovor: pri
pria kao lijek
Zahvale
Bilje
Biljeke

PREDGOVOR
Svi smo ispunjeni tenjom za divljinom. Za tu enju ne postoji mnogo
protuotrova koje bi drutvo doputalo. Naueni smo da osjetimo sram
zbog takve udnje. No, sjenka Divlje ene jo viri iza nas tijekom dana i
noi. Bez obzira na to gdje smo, sjenka to kaska za nama nesumnjivo ima
etiri noge.
Dr. Clarissa Pinkola Ests
Cheyenne, drava Wyoming, SAD

UVOD
Pjevanje nad kostima
Divlji svijet i divlje ene ugroene su vrste.
Tijekom godina gledali smo kako instinktivnu ensku narav pljakaju,
potiskuju i pregrauju. Tijekom dugih razdoblja njome se jednako
pogreno upravljalo kao i divljim ivotinjama i divljim predjelima.
Nekoliko tisua godina ve, svaki put im okrenemo lea, ona se
premjeta na najjalovije tlo psihe. Duhovni predjeli Divlje ene tijekom
itave su povijesti pljakani i spaljivani, buldoerima su joj sravnjivana
stanita, a prirodni ciklusi utjerani u neprirodan ritam kako bi se
udovoljilo drugima.
Nije sluajno da netaknuta divljina naeg planeta nestaje dok blijedi i
shvaanje nae vlastite divlje naravi. Nije teko shvatiti zato se stare
ume i stare ene ne smatra osobito vanim bogatstvima. Nije to neka
tajna. Nije sluajno ni da vukove i kojote, medvjede i pomalo divlje ene
bije slian glas. Svi oni dijele srodne instinktivne arhetipove, pa ih zato
pogreno smatraju neljubaznima, potpuno i uroeno opasnima i
prodrljivima.
ivot koji vodim i moj rad jungovske psihoanalitiarke i cantadore,
pripovjedaice, nauili su me da se potroena snaga vitalnosti ena moe
povratiti iscrpnim psiho-arheolokim iskapanjem ruevina enskoga
podzemlja. Tim metodama uspijevamo vratiti djelovanje prirodne
instinktivne psihe. Njezinim utjelovljenjem u arhetipu Divlje ene pak
uspijevamo prepoznati djelovanje i puteve najdublje enske naravi.
Moderna je ena zbrka aktivnosti. Pod pritiskom je da svim ljudima bude
sve i sva. Staro znanje ve nam je odavna prijeko potrebno.
10

Naslov ove knjige, ene koje tre s vukovima, mitovi i prie o arhetipu
Divlje ene, proizaao je iz mojega prouavanja biologije divlje prirode,
osobito vukova. Studije o vukovima canis lupus i canis rufus nalikuju
povijesti ena, to se tie njihova duha, a i njihovih muka.
Zdravi vukovi i zdrave ene dijele odreene psihike znaajke:
istanana osjetila, zaigran duh i pojaanu sposobnost za odanost. Vukovi i
ene po prirodi su skloni povezivanju, ljubopitljivi i posjeduju veliku
izdrljivost i snagu. Duboko su intuitivni, pokazuju iznimno zanimanje za
svoje mlade, svojega druga i svoj opor. Iskusni su u prilagoivanju
stalno promjenjivim okolnostima; estoko su nepokolebljivi i vrlo hrabri.
A opet, i jedne i druge su proganjali, uznemiravali, lano za njih tvrdili
da su prodrljivi i podli, prekomjerno agresivni, manje vrijedni od svojih
klevetnika. Oduvijek su metom onih koji bi poistili divljinu, ali i divlje
predjele psihe, unitili ono instinktivno, ne ostavljajui ni traga. Naini na
koje oni koji ih ne razumiju proganjaju vukove i ene upadljivo su slini.
Dakle, dok sam prouavala vukove, prvi mi se put kristalizirala ideja
arhetipa Divlje ene. Prouavala sam i druga stvorenja, medvjede,
slonove i ptice due leptire. Znaajke svake od tih vrsta pruaju pregrt
naznaka o tome to valja znati o enskoj instinktivnoj psihi.
Divlja ena prola je mojim duhom dvaput, jednom zbog mojega
roenja u strastvenoj meksiko-panjolskoj lozi, a poslije, putem
usvajanja u obitelj vatrenih Maara. Odrasla sam pokraj tzv. Michiane,
dravne granice izmeu Sjeverne Indiane i Michigana, okruena umama,
vonjacima i poljima, u blizini Velikih jezera. Tamo su gromovi i munje
bili moja glavna hrana. Nou su kukuruzita kripala i govorila naglas.
Daleko na sjeveru, vukovi su se skupljali na istinama obasjanima
mjeseinom, skakutali i molili. Svi smo bez straha pili iz istih izvora.
Premda je tada jo nisam nazivala tim imenom, Divlju enu zavoljela
sam kad sam jo bila dijete. Bila sam vie estet nego atlet, a jedina mi je
elja bila da budem ushieni lutalac. Umjesto stolaca i stolova, drai su mi
bili tlo, drvee i pilje, jer sam na tim mjestima osjeala da se mogu
osloniti o Boji obraz.
Rijeka je uvijek zvala da je se posjeti kad padne mrak, po poljima se
11

trebalo etati, tako da mogu proizvesti svoj ukav govor. Vatre su se

trebale slagati u umi nou, a prie su se trebale priati izvan dosega
odraslih uiju.
Imala sam sreu to sam odrastala u prirodi. Tamo su me udari munja
upozorili na naglu smrt i prolaznost ivota. Mija legla pokazala su da se
smrt ublaava novim ivotom. Kad sam iz ilovae iskopala indijanske
perle, trilobite, shvatila sam da su ljudi tu ve dugo, dugo. Uila sam o
svetoj umjetnosti samoukraavanja s leptirima monarh na vrh glave,
krijesnicama kao nonim nakitom i smaragdno-zelenim abama kao
narukvicama.
Majka vuica jednom je ubila jedno od svojih smrtno ranjenih
mladunaca to me upoznalo s grubom suuti i potrebom priputanja smrti
umiruima. Dlakave gusjenice, pak, koje bi padale s grana, pa se ponovno
penjale natrag, uile su me jednoumlju. Kad su mi kakljivo hodale po
ruci, uile su me kako koa moe oivjeti. Penjanje na vrhove drvea
nauilo me kakav e osjeaj jednoga dana biti seks.
Moja poslijeratna generacija odrastala je u doba kad se od ena pravilo
infantile i kad ih se tretiralo kao imovinu. Dralo ih se kao ugar ali na
sreu, uvijek je bilo i divljega sjemena koje bi donio vjetar. Premda
njihovo pismo nije bilo odobreno, ene su i dalje praile. Premda njihovo
slikarstvo nije bilo prepoznato, i dalje je hranilo duu. ene su morale
moljakati sredstva i prostore koji su im bili potrebni za njihovu umjetnost,
a kad ih ne bi dobile, krile su prostor na drveu, u piljama, umama i
ormarima.
Ples se jedva podnosio, ako uope, pa su plesale u umama gdje ih
nitko ne bi vidio, ili u podrumima, ili dok su izlazile kako bi bacile smee.
Samoukraavanje je izazivalo sumnju. Radosno tijelo ili odjea
poveavalo je opasnost od ozljede ili seksualnog nasilja. Sama odjea na
eninu tijelu nije se mogla nazivati vlastitom.
Bilo je to doba u kojem se roditelje koji su zlostavljali djecu
jednostavno nazivalo strogima, kad se o duhovnim ranama krajnje
iskoritavanih ena govorilo kao o ivanim slomovima, kad se
djevojke i ene u uskim korzetima, s kratkim uzdama i vrstim brnjicama
12

nazivalo pristojnima, a one druge ene, koje bi se na tren ili dva

uspijevale istrgnuti s lanca, oznaavalo kao zle.
Pa sam tako i ja, kao i tolike ene prije i poslije mene, ivjela svoj ivot
kao preruena criatura, stvorenje. Kao i moje prijateljice i roakinje prije
mene, i ja sam klimavo posrtala u visokim petama i nosila haljinu i eir u
crkvu. Ali moj je predivan rep esto provirivao ispod ruba suknje, a ui su
mi se trzale dok mi eir ne bi pao bar preko oba oka, a kojiput odletio i na
drugu stranu sobe.
Nisam zaboravila pjesmu tih mranih godina, hambre del alma,
pjesmu izgladnjele due. No, nisam zaboravila ni radostan canto hondo,
duboku pjesmu, rijei koje se sjetimo kad radimo na duevnom povratu.
Poput staze kroz umu koja je sve ua i ua, pa se na kraju potpuno izgubi,
kreativnoj, nadarenoj, dubokoj eni prebrzo ponestane tradicionalne
psiholoke teorije. Tradicionalna psihologija esto je oskudna ili pak
potpuno nijema kad se radi o dubljim temama vanim enama: arhetipsko,
intuitivno, seksualno i cikliko, enske dobi, enski nain, enino znanje,
njezina kreativna vatra. Tim se temama ve skoro dva desetljea vodi moj
rad na arhetipu Divlje ene.
enska pitanja due ne mogu se tretirati tako to e je se utisnuti u neki
prihvatljiviji oblik prema definiciji neke nesvjesne kulture, a niti je oni
koji tvrde da su jedini nositelji svijesti mogu saviti pod nekim
intelektualno prihvatljivijim kutom. Ne, to je ve milijune ena koje su
zapoele kao snane prirodne sile natjeralo da postanu autsajderi u
vlastitoj kulturi. Umjesto toga, cilj mora biti ponovno pronalaenje i
pomaganje enina lijepa i prirodna psihikoga oblika.
Bajke, mitovi i prie pruaju shvaanja koja izotravaju na vid, tako
da moemo razaznati i krenuti putem koji je naa divlja narav napustila.
Upute koje nalazimo u prianju jame nam da se put jo nije izgubio, nego
i dalje vodi ene dublje, pa jo dublje, u njihovo znanje. Tragovi koje svi
pratimo tragovi su arhetipa Divlje ene, uroenoga instinktivnoga
sebstva.
Nazvala sam je Divljom enom, jer upravo te rijei, divlja i ena,
13

stvaraju llamar o tocar a la puerta, bajkovito kucanje na vratima duboke

enske psihe. Llamar o tocar a la puerta doslovce znai svirati na
instrumentu imena kako bi se vrata otvorila. To znai rabiti rijei koje
izazivaju otvaranje prolaza. Bez obzira na to koja kultura utjecala na enu,
ona intuitivno razumije rijei divlja i ena.
Kada ene zauju te rijei, budi se staro, prastaro sjeanje i priziva
natrag u ivot. Radi se o sjeanju na apsolutno, nesporno i neopozivo
srodstvo s onim divljim enskim, na vezu koja je moda sablasna zbog
zanemarivanja, koja je zakopana prejakim pripitomljavanjem, zabranjena
okolnom kulturom ili, pak, neshvaena. Moda smo joj zaboravili imena,
moda se ne oglasimo kad ona zazove nae, ali negdje u sri je poznajemo,
teimo k njoj; znamo da nam pripada i da mi pripadamo njoj.
Roene smo unutar toga temeljnoga, elementarnoga i sutinskog
odnosa, a u biti i proizlazimo iz njega. Arhetip Divlje ene optoen je alfa
matrilinearnim biem. Postoje trenuci kad je iskusimo, pa makar usputno,
a onda poludimo od elje da nastavimo. Neke ene okus divljine snai
tijekom trudnoe, tijekom dojenja svojih mladih, tijekom uda promjene
u njima dok odgajaju dijete, tijekom njegovanja ljubavnog odnosa kao to
bi netko njegovao voljeni vrt.
Osjeamo je i putem vida: prizorima velike ljepote. Osjeam je kad
vidim ono to se kod nas u umi naziva bogovskim zalaskom sunca.
Osjeam je kako se pokree u meni kad vidim kako se ribii vraaju s
jezera u sumrak s upaljenim fenjerima, a i kad vidim prste na nogama
svojega novoroenoga djeteta kako su poredani kao niz zrna kukuruza
eerca. Vidimo je gdje je vidimo, a to je posvuda.
Dolazi nam i putem zvuka: glazbom koja vibrira u prsnome kou, koja
uzbuuje srce. Dolazi putem bubnja, zvidaljke, zova i uzvika. Dolazi
putem pisane i govorene rijei. Kojiput su neka rije, reenica, pjesma ili
pria tako zvune, tako pravilne da se zbog njih sjetimo, bar na tren, od
koje smo tvari uistinu izraene i gdje je naa prava kua.
Ti prolazni okusi divljine dolaze tijekom tajanstvenosti nadahnua:
Ah, evo ga joj, sad ga nema. enja za njom doe kad nabasamo na
nekoga tko je osigurao tu divlju vezu. enja dolazi kad shvatimo kako
14

smo malo vremena posvetili mistinom ognjitu ili vremenu snivanja,

premalo vremena vlastitome kreativnom ivotu, ivotnome djelu ili
pravim ljubavima.
Pa ipak to su ti prolazni okusi koje primamo i putem ljepote i putem
gubitka, zbog kojih postajemo tako ucviljene, tako uznemirene, tako
eznutljive da na kraju moramo krenuti u potragu za divljom prirodom.
Tada skoimo u umu ili u pustinju ili u snijeg i trimo iz sve snage, oima
pretraujui tlo, nauljenih uiju, traimo ispod, traimo iznad, traimo
neki klju, ostatak, znak da je jo iva, da nismo propustili priliku. A kad
pronaemo njezine tragove, tipino je za ene da pojure iz petnih ila
kako bi je sustigle, da raiste stol, raiste vezu, proiste glavu, okrenu
novu stranicu, ustraju na prekidu, kre pravila, zaustave svijet, jer bez nje
vie ne kanimo dalje.
Kad je ene jednom izgube, a onda ponovno nau, trsit e se da je
zauvijek zadre. Kad je ponovno steknu, borit e se iz sve snage da je
zadre, jer s njom cvate njihov kreativni ivot, njihova veza ponovno
dobiva znaenje, dubinu i zdravlje, njihovi ciklusi seksualnosti,
kreativnosti, rada i igre ponovno se uspostavljaju, prestaju biti metom
grabeljivosti drugih, stjeu jednako pravo pred zakonima prirode na rast
i razvoj. Tada njihov umor na kraju dana proizlazi iz zadovoljstva poslom
i pothvata, a ne iz zatvorenosti u preuski nain razmiljanja, posao ili vezu.
Instinktivno znaju kad neto mora umrijeti, a kad ivjeti, znaju kako otii,
znaju kako ostati.
Kada ene ponovno uspostave odnos s divljom prirodom, nadarene su
stalnom, unutarnjom gledateljicom, znalkinjom, vizionarkom,
proroicom, nadahnjivaicom, intuitivnom osobom, initeljicom,
stvarateljicom, izumiteljicom i sluaicom. One ih vode, predlau i
izazivaju blistav ivot u unutarnjem i u vanjskome svijetu. Kad su ene s
Divljom enom, injenica te veze ari kroz njih. Ta divlja uiteljica, divlja
majka, divlja mentorica podrava njihov unutarnji i vanjski ivot, bez
obzira na sve.
Dakle, rije divlja ne rabi se ovdje u svojemu modernome
pejorativnom smislu, u kojemu znai izvan kontrole, nego u izvornome
15

smislu, u kojemu znai ivjeti prirodnim ivotom, u kojemu criatura,

stvorenje, posjeduje uroen integritet i zdrave granice. Te rijei, divlja i
ena, navode ene da se sjete tko su i o emu se kod njih radi. Stvaraju
metaforu koja opisuje silu koja utemeljuje sve ene. Utjelovljuju silu bez
koje ene ne mogu ivjeti.
Arhetip Divlje ene moe se opisati i drugim nazivima koji su jednako
dobri. Takvu snanu psihiku narav moete nazvati instinktivnom, ali
Divlja ena sila je koja se nalazi iza toga. Moete je nazvati prirodnom
psihom, ali arhetip Divlje ene stoji i iza toga. Moete je zvati uroenom,
temeljnom naravi ena. Moete je nazvati priroenom, intrinzinom
naravi ena. U pjesnitvu je se moe nazivati drugim ili sedam oceana
svemira ili daleka uma ili Prijateljica. U raznim psihologijama i iz
raznih perspektiva nosila bi naziv Id, Ja, srednja narav. U biologiji bi se to
zvalo tipina ili temeljna narav.
No, budui da je utljiva, vidovita i instinktivna, cantadore je poznaju
kao mudru ili znalaku narav. Kojiput se zove ena koja ivi na kraju
vremena, ili ena koja ivi na rubu svijeta. A ta criatura uvijek je
starica-stvarateljica ili boica smrti ili djeva u padu ili razne druge
personifikacije. Ona je i prijateljica i majka svima koji su izgubili put,
svima kojima treba uenje, svima koji moraju rijeiti kakvu zagonetku,
svima onima koji lutaju i trae po umama ili pustinjama.
U stvarnosti, u psihoidnom nesvjesnom sloju iz kojega proizlazi
Divlja ena Divlja ena nema imena, jer je toliko golema. No, budui da
Divlja ena obuhvaa sve vane dijelove enskosti, tu na zemlji nosi
mnoga imena, ne samo kako bismo mogli zaviriti u sloene vidove
njezine naravi, nego i kako bismo je se mogli drati. S obzirom na to da se
ona na poetku ponovne uspostave veze s njom uas moe pretvoriti u
dim, dajui joj ime stvaramo u sebi podruje misli i osjeaja za nju. Tada
e doi, pa, ako je se cijeni, i ostati.
Dakle, na panjolskome je zovu rio abajo rio, rijeka pod rijekom, la
mujer grande, velika ena, luz del abyss, svjetlo iz ponora. U Meksiku,
ona je la loba, vuica i la huesera, kotanka.
Na maarskome je zovu , erdben, ona iz ume i rozsomk, kuna. Na
16

jeziku navajo, ona je naashjeii asdz, pauia, koja tka sudbinu ljudi,
ivotinja, biljaka i stijena. U Gvatemali, osim mnogih drugih imena,
nazivaju je i humana del niebla, bie magle, ena koja ivi oduvijek. Na
japanskome je amaterasu omikami, numina, koja donosi sve svjetlo, svu
svijest. U Tibetu je zovu dakini, plesna sila koja je bistrovida u enama. I
tako se to nastavlja. Ona se nastavlja.
Shvaanje naravi te Divlje ene nije religija nego praksa. To je
psihologija u pravom smislu te rijei: psych dua i logos: poznavanje
due. Bez nje, ene nemaju ui kojima bi ule njezin govor due ili
primijetile udaranje svojeg unutarnjeg ritma. Bez nje, enine unutarnje
oi zatvara neka sjenovita ruka, a itavi dijelovi njezinih dana prolaze u
poluparalizirajuoj dosadi ili pak jalovim eljama. Bez nje, ene gube
sigurnost utemeljenja svoje due. Bez nje, zaboravljaju zato su tu, tek
izdravaju, dok bi inae odravale. Bez nje uzimaju previe, premalo ili
nimalo. Bez nje ute, dok zapravo izgaraju. Divlja ena njihov je
ispravlja, ona je njihovo srce, jednako kao to ljudsko srce upravlja
fizikim tijelom.
Kad izgubimo dodir s instinktivnom psihom, ivimo u napola unitenu
stanju, a slike i snage koje su enskome naravne ne mogu se u potpunosti
razviti. Kad se enu odsijee od njezina temeljna izvora, ona je
sterilizirana, pa se njezini instinkti i prirodni ivotni ciklus gube,
prevladava ih kultura, intelekt ili ego vlastiti ili tui.
Divlja ena zdravlje je svih ena. Bez nje, enska psihologija nema
smisla. Ta divljakua prototip je ene bez obzira na kulturu, bez obzira
na eru, bez obzira na politiku, ona se ne mijenja. Mijenjaju se njezini
ciklusi, mijenja se njezino simboliko predstavljanje, ali u biti, ona se ne
mijenja. Ona jest to jest, i itava je.
Ona usmjerava kroz ene. Ako ih se tlai, ona se bori. Ako su slobodne,
ona je slobodna. Nasreu, bez obzira na to koliko esto je pritisnu, ona se
ponovno uzdie. Bez obzira na to koliko puta je zabrane, prigue, potisnu,
razrijede, mue, proglaavaju pogibeljnom, opasnom, ludom i drugim
poniavajuim imenima, ona probija iz ena, tako da ak najtia,
najsputanija ena uva tajno mjesto za Divlju enu. ak i najpotlaenija
17

ena ima tajni ivot, s tajnim mislima i tajnim osjeajima koji su bujni i
divlji, to jest, prirodni. ak i najuhvaenija ena titi to mjesto divljega
sebstva, jer intuitivno zna da e se jednoga dana pojaviti neka rupa, otvor,
prilika, pa da e zbrisati.
Vjerujem da su sve ene i svi mukarci roeni nadareni. Pa ipak, i to
uistinu, toliko je malo toga to opisuje psihike ivote i obiaje nadarenih
ena, talentiranih ena, kreativnih ena. Istodobno, postoje mnogi zapisi o
slabostima i manjkavostima ljudi openito, a posebno ena. No, u sluaju
arhetipa Divlje ene, da bismo je shvatili, razumjeli, iskoristili njezine
darove, vie se moramo zanimati za misli, osjeaje i pothvate koji snae
ene te u skladu s tim izbrojiti vanjske i kulturalne imbenike koji
oslabljuju ene.
Openito, kada shvatimo divlju narav kao bie za sebe, bie koje
oivljava i proima najdublji ivot ene, moemo se poeti razvijati na
dotad nezamislive naine. Kad se ne pozabavi tim uroenim duhovnim
biem koje je sredinje enskoj psihi, psihologija izdaje ene, izdaje
njihove keri i keri njihovih keri, itavim buduim tijekom
matrilinearne loze.
Dakle, kako bismo primijenili pravi lijek na ranjene dijelove divlje
psihe, kako bismo ispravili odnos prema Divljoj eni, valja pravilno
imenovati zabune psihe. Dok u mojemu klinikom zanimanju postoji
dobar dijagnostiki statistiki prirunik i pristojan broj diferencijalnih
dijagnoza, te psihoanalitikih parametara koji definiraju psihopatiju s
pomou organizacije (ili njezina nedostatka) unutar objektivne psihe i osi
ego-sebstvoi, postoje i druga definirajua ponaanja i osjeaji koji, iz
enina kuta gledanja, snano pokazuju o emu se radi.
Koji su neki od osjeajima obojenih simptoma naruena odnosa s
divljom snagom u psihi? Kad osjeamo, mislimo ili djelujemo na bilo koji
od dolje navedenih naina, to znai da smo djelomice prekinuli ili u
potpunosti izgubili odnos s dubokom instinktivnom psihom. Koristei se
iskljuivo enskim jezikom, to su: osjeaj iznimne suhoe, umora,
slabosti, depresije, zbunjenosti, uutkanosti, neuzbudenosti. Osjeaj
straha, hromosti ili slabosti, bez nadahnua, bez ivosti, bez duhovnosti,
18

bez znaenja, postidenost, kronian bijes, nepostojanost, nepokretljivost,

nekreativnost, zbijenost, izluenost.
Osjeaj nemoi, kronine dvojbe, klimavost, blokiranost,
nemogunost provedbe, predavanje vlastita kreativna ivota drugima,
iscrpljujue odluke vezane uz partnere, rad ili prijateljstva, patnja zbog
ivota izvan vlastitih ciklusa, pretjerano zatitniki odnos prema vlastitoj
osobi, nepominost, nesigurnost, malodunost, nemogunost odreivanja
vlastita tempa ili granica.
Ne ustrajati na vlastitome tempu, nesigurnost u vlastitu osobu,
udaljenost od Boga ili Bogova, odvojenost od ponovnog oivljavanja,
duboka uvuenost u kuevnost, intelekttjalizam, rad ili inerciju, jer to je
najsigurnije mjesto za nekoga tko je izgubio instinkte.
Strah od samostalnoga poduzimanja ili otkrivanja sebe, strah od
traenja mentora, majke, oca, strah od izlaganja nesavrena djela prije
nego li postane opus, strah od kretanja na putovanje, strah od brige za
drugoga ili druge, strah da emo pobjei, istroiti se, iscrpiti se, puzanje
pred autoritetom, gubitak energije prije kreativnih projekata, cvile,
ponienje, tjeskoba, tupost, napetost.
Strah od uzvraanja udarca kad nema druge mogunosti, strah od
iskuavanja novoga, strah da ustanemo, progovorimo, govorimo protiv,
munina, trema, garavica, osjeaj da smo presjeene na pola, zadavljene,
prebrzo slaganje ili ljubaznost, osveta.
Strah od prestanka, strah od djelovanja, stalno brojanje do tri a nikako
da ponemo, kompleks vee vrijednosti, neodlunost, dok smo inae
potpuno sposobne, funkcioniramo u potpunosti. Takvo odcjepljenje nije
bolest neke ere ili stoljea, ono postaje epidemija bilo gdje i bilo kad su
ene zarobljene, uvijek kada divlja narav pada u zamku.
Zdrava ena uvelike nalikuje vuku: vrsta, prepuna snane ivotne sile,
daruje ivot, svjesna je teritorija, domiljata, odana, pokretna. No,
odvajanje od divlje prirode eninu osobnost ini oskudnom, tankom,
sablasnom, poput prikaze. Nije zamiljeno da budemo krljave s krhkom
kosom i nesposobne za skok, za potjeru, raanje, stvaranje ivota. Kada
enski ivot dosegne stasis, dosadu, uvijek je vrijeme da se pojavi divlja
19

ena; vrijeme je da stvaralaka funkcija psihe preplavi deltu.

Kako Divlja ena utjee na ene? S Divljom enom kao saveznikom,
kao voom, uzorom, uiteljicom, vidimo, ne kroz dva oka, nego kroz oko
intuicije koje je mnogooko. Tako, kad nametnemo intuiciju, postajemo
poput zvjezdana neba: gledamo u svijet kroz tisuu oiju.
Divlja ena nosi vidarske svenjeve, ona nosi sve to ena treba biti i
znati. Ona nosi lijekove za sve. Nosi prie i snove i rijei i pjesme i
znakove i simbole. Ona je i sredstvo i cilj.
Usvojiti instinktivnu narav ne znai raspasti se, promijeniti sve iz
lijeva u desno, iz crnoga u bijelo, preseliti se s istoka na zapad, ponaati se
ludo ili nekontrolirano. To ne znai da emo izgubiti svoju prvotnu
socijalizaciju ili postati manje ovjene. To znai upravo suprotno. Divlja
narav sadrava golem integritet.
To znai utvrditi teritorij, pronai svoj opor, bivati u svojemu tijelu sa
sigurnou i ponosom, bez obzira na tjelesnu obdarenost i ogranienja,
govoriti i djelovati u svoje ime, biti svjesna, budna, sluiti se uroenim
enskim moima intuicije i osjeta, ukljuiti se u svoj ciklus, nai svoju
pripadnost, uzdii se s dostojanstvom, posjedovati to vie svijesti.
Arhetip Divlje ene i sve to stoji iza nje pokroviteljica je svim
slikaricama, spisateljicama, kiparicama, plesaicama, misliteljicama,
oblikovateljicama molitvi, traiteljicama, nalazaicama jer sve su one
zaokupljene radom na pronalascima, a to je glavno zanimanje Divlje ene.
Kao i uvijek u umjetnosti, ona obitava u utrobi, ne u glavi. Moe slijediti
tragove, trati, prizivati i odbijati. Moe osjetiti, kamuflirati se i duboko
voljeti. Intuitivna je, tipina i normativna. U potpunosti je sutinska za
mentalno i duevno zdravlje ena.
Pa onda to je Divlja ena? Sa stajalita arhetipske psihologije, a i
pripovjedake tradicije, ona je enska dua. A ipak je vie od toga: ona je
izvor enskoga. Ona je itav instinkt, vidljivih i skrivenih svjetova ona
je temelj. Sve mi od nje primamo ozarenu stanicu koja sadrava sve
instinkte i znanja koja su nam potrebna za ivot.
Ona je sila ivot/smrt/ivot, ona je inkubator. Ona je intuicija, vidovita,
pozorna sluateljica, odano srce. Potie ljude da ostanu multilingvalni, da
20

znaju govoriti jezicima snova, strasti i pjesnitva. Ona nam ape iz

nonih snova, ona na tlu enske due ostavlja otru dlaku i blatnjave
tragove. To ispunjava ene enjom za njom, da je oslobode i vole.
Ona, to su ideje, osjeaji, nagoni i sjeanje. Dugo je, dugo bila
izgubljena i napola zaboravljena. Ona je izvor, svjetlo, no, tama i raanje
dana. Ona je miris dobra blata i stranja noga lisice. Ptice koje nam
otkrivaju tajne pripadaju njoj. Ona je glas koji govori: Ovuda, ovuda.
Ona je ta koja grmi nakon nepravde. Ona je ta koja se okree kao
veliko kolo. Ona stvara cikluse. Ona je ta zbog koje odlazimo od kue
kako bismo je traile. Ona je ta kojoj se vraamo kui. Ona je prljav
korijen svih ena. Ona je ono to nas tjera dalje kada mislimo da nam je
doao kraj. Ona je inkubator sirovih malih ideja i pogodbi. Ona je mozak
koji nas ima na umu, mi smo misli koje joj dolaze.
Gdje je prisutna? Gdje je moete osjetiti, gdje je moete nai? Ona se
kree pustinjama, umama, oceanima, gradovima, siromakim etvrtima i
dvorcima. ivi meu kraljicama, meu seljankama, u konferencijskim
salama, tvornicama, zatvorima, na planini samoe. ivi u getu, na
sveuilitu, na ulicama. Ostavlja tragove stopa kako bismo pokuale stati
u njih. Ostavlja tragove svagdje gdje postoji neka ena koja je plodno tlo.
Gdje ivi Divlja ena? Na dnu bunara, u izvorima, u prapovijesnom
eteru. ivi u suzi i u oceanu. ivi u kori drvea, koja puca dok raste. Ona
je iz budunosti i s poetka vremena. ivi u prolosti, a mi je prizivamo.
Ona je u sadanjosti i privlai stolac naem stolu, stoji iza nas u redu, vozi
ispred nas na cesti. Ona je u budunosti i ide unatrag kroz vrijeme kako bi
nas sada nala.
ivi u zelenilu koje izviruje iz snijega, ivi u utavim stabljikama
umiruega jesenskoga kukuruza, ivi ondje kamo mrtvi dolaze po
poljubac, a ivi alju svoje molitve. ivi u mjestu gdje se stvara jezik. ivi
od pjesnitva, udaraljki i pjevanja. ivi od etvrtinki i melodijskih ukrasa,
u kantati, u estini i u bluesu. Ona je trenutak netom prije navale
nadahnua. ivi na dalekome mjestu koje probija u na svijet.
Ljudi bi mogli traiti dokaze za postojanje Divlje ene. Zapravo trae
dokaz za psihu. Budui da smo psiha, mi smo ujedno i dokaz. Svaka od
21

nas dokaz je ne samo postojanja Divlje ene, nego i stanja Divlje ene u
kolektivnom. Mi smo dokaz toga neizrecivog enskoga numena. Nae
postojanje istovjetno je njezinu.
Dokaz su nai doivljaji nje iznutra i izvana. Tisue i milijuni naih
susreta s njom, intrapsihiki kroz snove nou i misli danju, kroz enju i
nadahnue to je ovjera. injenica da smo alobne u njezinoj odsutnosti,
da eznemo i patimo kad smo odvojene od nje to su pokazatelji da je
prola ovuda.
Doktorirala sam iz etno-klinike psihologije koja se bavi i klinikom
psihologijom i etnologijom, pri emu ova posljednja posebno prouava
psihologiju skupine, poglavito plemena. Rad na poslijediplomskoj razini
bavio se analitikom psihologijom, to mi daje svjedodbu
psihoanalitiara Jungove kole. ivotno iskustvo koje stjeem kao
cantadora/mesemond, pjesnikinja i umjetnica, jednako tako ispunjava
moj rad s analizandima.
Kojiput me pitaju to je to to radim tijekom sesija kako bih pomogla
enama da se vrate svojim divljim naravima. Znatan naglasak stavljam na
kliniku i razvojnu psihologiju, a koristim se najjednostavnijim i
najdostupnijim sastojkom za vidanje priama. Slijedimo materijal iz
pacijentiinih snova, koji sadrava mnoge zaplete i prie. Fiziki osjeti i
tjelesno sjeanje klijentice takoer su prie koje se mogu itati i pretoiti u
svijest.
Osim toga, poduavam ih obliku snanoga interaktivnoga transa koji
odgovara Jungovu aktivnom zamiljanju to takoer stvara prie koje
dalje tumae klijentiino psihiko putovanje. S divljim Ja stupamo u
kontakt preko odreenih pitanja i analizom bajki, narodnih pria, legendi i
mitova. Uglavnom uspijevamo, kroz neko vrijeme, nai vodei mit ili
bajku koja sadrava sve upute potrebne eni za njezin trenutani psihiki
razvoj. Te prie sadravaju dramu enine due. Nalik je na kazalini
komad s didaskalijama, karakterizacijom i rekvizitima.
Umijee izrade vaan je dio rada s klijenticama. Pokuavam ih
osnaiti poduavajui ih drevnim runim obrtima izmeu ostaloga i
22

izradi fetia i talismana u rasponu od obinih tapia s trakama do

sloenih skulptura. Umjetnost je vana jer komemorira doba due, ili
kakav poseban ili tragian dogaaj na putu. Umjetnost nije samo za nas,
samo oznaitelj vlastita razumijevanja. Ona je i zemljovid za one koje
dolaze nakon nas.
Kao to moete zamisliti, rad s pojedinom osobom do krajnjih je
granica prilagoen samo njoj, jer je istina da su ljudi jedinstveni. No,
sljedei imbenici su stalni u mojemu radu s ljudima, a to su temelji za sav
ljudski rad koji postoji, kako moj, tako i va. Umijee ispitivanja, umijee
pripovijedanja, umijee ruku sve to sudjeluje u stvaranju neega, a to
neto je dua. Svakiput kad nahranimo duu, ona e jamano narasti.
Nadam se da ete uvidjeti kako su to opipljivi naini da se omekaju stari
oiljci, da se izviaju stare rane kako bi se stare vjetine trijezno oivjele.
Dakle, tu se nalaze prie koje razjanjavaju odnos Divlje ene. Prie i
mitovi u ovoj knjizi doslovni su transkripti mojih predavanja i predstava.ii
Prie su ispripovijedane sa svim vjernim detaljima i arhetipskim
integritetom. Uz to su tu i neka pitanja koja postavljam enama da
razmisle i odgovore kako bi pomogle svjesno stapanje s tim vrijednim
divljim Sebstvom.
Uz to opisujem i neka umijea iskustvenu i umjetniku igru koja
pomau enama da numen svojega rada zadre u svjesnom sjeanju.
Posljednja dva su iz moje radionice o instinktivnim enama, a sva ona ili
svako od njih pomae ponovnom pojavljivanju naih divljih naravi.
Prie su lijek. Opinjena sam priama otkad sam ula prvu. Imaju veliku
snagu: ne trae od nas da ita inimo, budemo, glumimo samo trebamo
sluati. Lijekovi za ispravljanje ili ponovno preuzimanje bilo kakva
izgubljena psihikog nagona sadrani su u priama. Prie sadravaju
uzbuenje, tugu, pitanja, enje i razumijevanja koje arhetip, u ovom
sluaju Divlju enu, spontano vraaju natrag na povrinu.
Prie su proete uputama koje nas vode kroz sloenost ivota. Prie
nam daju sposobnost da shvatimo potrebu za izvlaenjem potonuloga
arhetipa i naine kako to uiniti. Prie koje slijede izabrala sam iz stotina
23

koje ve desetljeima prouavam jer najjasnije izraavaju bogatstvo

arhetipa Divlje ene.
Kojiput razni kulturalni slojevi presloe kostur prie. Na primjer, u
sluaju brae Grimm (a i drugih sakupljaa bajki tijekom posljednjih
nekoliko stoljea), postoji snana sumnja da su informanti (pripovjedai)
toga vremena ponekad proiavali svoje prie zbog religioznosti te
brae. Takoer slutimo da su slavna braa nastavila tradiciju prekrivanja
starih poganskih simbola kranskima, tako da bi stari vidar u prii postao
zla vjetica, duh bi postao aneo, inicijacijski veo pretvorio bi se u rupi,
ili bi dijete imenom Lijepa (uobiajeno ime za dijete koje bi se rodilo
tijekom solsticijskoga slavlja) bilo preimenovano u Schmerzenreich,
Tuna. Seksualni su elementi izostavljani. Stvorenja i ivotinje koje su
bile od pomoi pretvorile bi se u demone i babaroge.
Tako su se izgubile mnoge poune enske prie o seksu, ljubavi, novcu,
braku, raanju, smrti i transformaciji. Tako su se i prikrivale bajke i
mitovi koji objanjavaju misterije drevnih ena. Veina starih zbirki bajki
i mitova koje danas postoje snano su izribane kako bi se ispralo sve to je
opsceno, seksualno, izopaeno, pretkransko, ensko i inicijacijsko te
Boice, lijekovi za razne psihike boljke i upute za duhovna ushienja.
No, nije zauvijek izgubljeno. Jo kao dijete ula sam mnoge
neproiene i neiskvarene teme pria, od kojih mnoge donosim ovdje. U
svakom fragmentu prie nalazi se oblik itave. Prkala sam po neemu to
aljivo nazivam forenzikom analizom bajki i paleomitologijom.
Usporeujem mnoge verzije iste prie i skupljam to vie novih i starijih
verzija. Zatim usporedim oblike, rekonstruiram priu iz drevnih
arhetipskih obrazaca koje sam nauila kroz godine svojega uenja
arhetipske psihologije, koja uva i prouava sve motive i zaplete u
bajkama, legendama i mitovima kako bi shvatila instinktivne ivote ljudi.
Pomo mi stie iz obrazaca koji se nalaze u zamiljenim svjetovima i u
kolektivnom nesvjesnom svih ljudi, a koje moemo prizvati snovima i
neuobiajenim stanjima svijesti. esto se usporedbom verzija prie s
arheolokim dokazima iz drevnih enskih kultura, kao to su ritualna
lonarija, maske i figurice, moe staviti jo ona toka na i.
24

Jednostavnim rijeima, govorom bajki, provodim mnogo vremena

kopajui nosom po pepelu.
Prouavam arhetipske obrasce ve dvadeset i neto godina, a mitove,
bajke i folklor mnogo dulje. Usvojila sam golem korpus znanja o
kosturima pria. Vrlo je lako primijetiti kada kakva kost nedostaje u prii.
Razna osvajanja naroda od drugih naroda te mirni i prisilni prelasci na
druge vjere tijekom stoljea prekrili su ili promijenili izvornu sr starih
pria.
No, postoje i dobre vijesti. Bez obzira na strukturalne prevrate u
postojeim verzijama pria, postoji vrst obrazac koji se i nadalje istie. Iz
toga moemo napraviti rekonstrukciju. Iz oblika i obrisa komadia i
dijelova moemo s prilinom tonou odrediti to se izgubilo iz prie, pa
se takvi izgubljeni komadi mogu pravilno nadomjestiti. esto se pritom
otkrivaju zapanjujue podstrukture koje ponu lijeiti ensku tugu zbog
unitenja tako velika dijela starih tajni. Nije ba tako. Nije uniten. Sve to
je potrebno, sve to e nam ikada biti potrebno, tek je apat iz kostura
prie.
Prikupljanje pria stalan je paleontoloki pothvat. to vie kostiju prie
posjedujete, to je vjerojatnije da ete moi pronai i itavu priu. to su
prie cjelovitije, to nam se prikae vie blagih obrata psihe i to je bolja
prilika koju dobijemo kako bismo shvatili i prizvali rad na dui. Kada
radimo na dui, ona, Divlja ena, jo vie izgrauje sebe.
Kao dijete imala sam sreu da me okruuju ljudi iz mnogih starih
europskih zemalja i iz Meksika. Mnogi lanovi moje obitelji, susjedi i
prijatelji bili su prva generacija Amerikanaca ili su tek nedavno bili stigli
iz Maarske, Njemake, Rumunjske, Bugarske, junoslavenskih zemalja,
Poljske, Rusije, Litve, eke i Slovake, kao i iz Jalisca, Michoacana,
Juareza i mnogih aldeas fronterizas sela s granica Meksika, Teksasa i
Arizone. Doli su kako bi se bavili poljoprivredom, bili berai, radili u
elianama, pivovarama i na kuanskim poslovima. Veina nije bila
obrazovana u akademskom smislu, ali su bili izrazito mudri, nositelji
vrijedne i gotovo posve oralne tradicije.
Mnogo lanova obitelji i ljudi iz susjedstva koji su me okruivali
25

preivjeli su radne logore, logore za raseljene osobe, deportacijske logore

i koncentracijske logore gdje su pripovjedai meu njima ivjeli u nekoj
stravinoj verziji eherezade. Mnogima su oduzeli obiteljsku zemlju,
mnogi su ivjeli u imigracijskim zatvorima i bili vraeni u svoje zemlje
protiv svoje volje. Od tih sam priprostih pripovjedaa prvi put ula prie
koje ljudi priaju kada bi im se u svakom trenutku ivot mogao pretvoriti
u smrt, a smrt u ivot. Od njih sam takoer nauila da su bajke u knjigama
nekako utirkane i izglaane, tako da je velik dio njihove jedrosti uniten.
Poslije, ezdesetih godina dvadesetoga stoljea, dok sam selila na
zapad, ivjela sam meu skrbnim neznancima, idovima, Ircima, Grcima,
Talijanima, Afroamerikancima i Alzaanima, koji su postali srodne due i
prijatelji. Imala sam veliku sreu da sam upoznala neke od rijetkih starih
latinskoamerikih zajednica s jugozapada SAD-a, kao to su Trampas,
Truchas, New Mexico. Sreom, provodila sam vrijeme s Indijancima, od
Inuita na sjeveru, preko Puebla i naroda Velikih ravnica na zapadu, to
Nahuatl, Lacandon, Tehuantepecan, Hichol, Seri, Mayan-Kich,
Mayan-Kaqchiquel, Moskito, Cuna, Nasca/Quechua i Jivaro naroda u
Srednjoj i Junoj Americi.
Trampila sam prie s braom i sestrama za kuhinjskim stolovima i pod
sjenicama vinove loze, u kokoinjcima i mljekarskim stajama, a i dok sam
pljeskala pravei tortille, slijedila tragove divljih ivotinja i milijunti put
ivala goblene. Imala sam sreu da sam dijelila zadnju zdjelu chilija,
pjevala sa enama gospel da probudimo mrtve i spavala pod zvijezdama u
kuama bez krova. Sjedala sam oko vatre ni za veeru, ili oboje, u Maloj
Italiji, Poljskoj etvrti, Breuljkastom predjelu, Los Barrios i drugim
etnikim zajednicama diljem urbanoga Srednjeg i Dalekog zapada, a
nedavno sam trampila prie o sparatima, zlim duhovima, s
pripovjedaima na Bahamima.
Posebno sam bila sretna to su svagdje kamo sam ila, djeca, gospoe,
mukarci u najboljim godinama, a i starkelje i krezube babe umjetnici
due izlazili iz uma, prauma, livada i pjeanih nanosa kao bi me
uveseljavali graktanjem i tektanjem. A i ja njih.

26

Postoje mnoge vrste pristupa priama. Profesionalni folkloristi, jungovski,

frojdovski ili neki drugi psihoanalitiari, etnolozi, antropolozi, teolozi,
arheolozi, svi oni imaju neku drugu metodu, kako za sakupljanje pria,
tako i za njihovo koritenje. Intelektualno je pristup koji sam razvila kako
bih radila s priama nastao iz mojega kolovanja vezanog uz analitiku i
arhetipsku-psihologiju. Vie od pola desetljea tijekom psihoanalitikoga
kolovanja prouavala sam proirivanje lajtmotiva, arhetipsku
simbologiju, svjetsku mitologiju, drevnu i popularnu ikonologiju,
etnologiju, religije svijeta i tumaenje bajki.
No, instinktivno pristupam priama kao cantadora, pripovjedaica,
uvarica starih pria. Potjeem iz duge loze pripovjedaa: mesemondk,
stare Maarice koje pripovijedaju dok sjede na drvenim stolcima s
plastinim torbicama na krilu, razdvojenih koljena, sa suknjama to
doseu do poda i cuentistas, stare Junoamerikanke koje stoje, vrstih
grudi, irokih bokova i izvikuju priu u stilu ranchera. Oba klana
pripovijedaju prie obinim glasom ena koje su proivjele krv i djecu,
kruh i kosti. Za njih, pria je lijek koji jaa i ispravlja pojedinca i
zajednicu.
Moderni pripovjedai potomci su neizmjerne i drevne zajednice
sveenika, trubadura, bardova, griota1, cantadora, kantora, putujuih
pjesnika, skitnica, vjetica i luaka. Sanjala sam jednom kako priam i
osjetim da mi netko ohrabrujui tapa stopalo. Pogledam dolje i vidim
kako stojim na ramenima neke starice koja mi podupire glenjeve i
smijei mi se.
Rekoh joj: Ne, ne, doi, stani na moja ramena, jer ti si stara, a ja
mlada.
Ne, ne, ustrajala je ona. Ovo je kako treba biti.
Vidjela sam da stoji na ramenima ene koja je mnogo starija od nje, a ta
je pak stajala na ramenima jo starije ene, koja je stajala na ramenima
1

Griota lanica nasljedne kaste meu narodima zapadne Afrike, iji je zadatak voditi
usmenu povijest plemena ili sela i zabavljati priama, pjesmama, napjevima i plesovima.
Ime dolazi od iskvarene portugalske rijei criado. (op. prev.)

27

ene u halji, koja je stajala na ramenima jo neke due, koja je stajala na

ramenima
Vjerujem starici iz sna da je to onako kako treba biti. Skrbnost u
pripovijedanju potjee od onih koji su bili prije. Prianje ili sluanje pria
crpi svoju snagu iz visokoga stupa ovjeanstva koji je izgraen od ljudi
spojenih jedan s drugim kroz vrijeme i prostor, paljivo odjevenih u krpe
ili halje ili golotinju svojega doba i do krajnosti ispunjenih ivotom kojim
se jo uvijek ivi. Ako postoji jedinstven izvor pria i numen pria, onda
je to taj dugi lanac ljudi.
Pria je mnogo starija od umijea i znanosti psihologije, i uvijek e im
biti nadreena bez obzira na to koliko vremena prolo. Jedan od najstarijih
naina pripovijedanja, koji me uvelike zanima, pasionirano je stanje
transa, u kojem pripovjedaica osjea publiku bila to publika koja se
sastoji od jednog ovjeka ili mnogo ljudi a zatim ue u neko stanje u
svijetu meu svjetovima, u kojem pria osjeti privlanost prema
pripovjedaici u transu, pa se ispria kroz nju. Tako pripovjedaica potie
stvaranje due.
Pripovjedaica u transu priziva el duendeiii, vjetar koji duu otpuhuje
sluateljima u lice. Pripovjedaica u transu putem meditativne prakse
prie ui kako postati psihiki izrazito gipka, to jest, ui se kako otvoriti
odreena psihika vrata i otvore ega kako bi dopustila glasu da govori,
glasu koji je stariji od kamena. Kad se to postigne, pria moe krenuti bilo
kojim tragom, moe je se okrenuti naopake, ispuniti zobenom kaom i
istresti pred siromaha kao gozba, moe je se ispuniti zlatom napretek, a
moe i otjerati sluatelja na drugi svijet. Pripovjeda nikada ne zna kako
e se sve to zavriti, a to je bar pola vlane arolije prie.
Ovo je knjiga pripovijedanja o obiajima arhetipa Divlje ene.
Pokuati izraditi neki njezin dijagram, nacrtati kuice oko njezina
psihikoga ivota, bilo bi suprotno njezinu duhu. Upoznati je, proces je
koji traje, koji traje itav ivot, a to je zato je ovo djelo rad koji traje, koji
traje itav ivot.
Pa tako eto nekih pria koje valja uzeti kao vitamine za duu, nekih
zapaanja, nekih djelia karte, nekih sitnica kojima emo privrstiti pera
28

na drvee kako bismo pokazali pravi put, nekoga raskrena raslinja kako
bismo poveli natrag u el mundo subterrneo, podzemni svijet, na
psihiki dom.
Prie pokreu unutarnji ivot, a to je osobito vano kad je unutarnji
ivot prestraen, zakvaen ili stjeran u kut. Pria podmazuje poluge i
osovine, die adrenalin, pokazuje nam izlaz, put dolje ili gore, i a za na
trud izrezuje nam fina iroka vrata u prethodno golim zidovima, otvore
koji vode u zemlju snova, koji vode ljubavi i uenju, koji nas vode natrag
u nae stvarne ivote, upoznate s divljim enama.
Prie poput Modrobradog daju nam nove informacije o tome to initi
sa enskim ranama koje ne prestaju krvariti. Prie poput Kosturke
pokazuju mistinu snagu odnosa i kako se umrtvljeni osjeaji mogu vratiti
u ivot i duboku ljubav. Darovi Stare majke smrti mogu se pronai u liku
Babe Jage, stare divlje vjetice. Lutkica, koja pokazuje put kad se sve ini
izgubljenim, ponovno izvlai na povrinu jedno od izgubljenih enskih i
instinktivnih umijea u Vasilisi Premudroj. Prie poput La loba, kotanke
u prii, ue nas o transformativnoj funkciji psihe. Bezruka djeva pronalazi
izgubljene faze starih inicijacijskih obreda Divlje ene iz drevnih vremena,
a kao takva prua bezvremene i doivotne upute za sve godine enina
ivota.
Dodir s Divljom enom tjera nas da ne ograniimo nae razgovore
samo na ljude, da ne ograniimo nae najsjajnije pokrete samo na plesni
podij, nae ui samo na glazbu koju proizvode glazbala izraena ljudskom
rukom, nae oi samo na nauenu ljepotu, naa tijela samo na odobrene
osjete, nae umove samo na one stvari oko kojih se svi ve ionako
slaemo. Sve te prie predstavljaju otricu uvida, plamen strastvena
ivota, dah govora o onome to znamo, hrabrost da izdrimo to vidimo a
da ne skrenemo pogled, miris divlje due.
Ovo je knjiga enskih pria koje poput putokaza stoje na putu. Tu su da
ih proitate, razmislite o njima i krenete za njima prema vlastitoj prirodnoj
slobodi, svojoj skrbi za sebe, ivotinje, zemlju, djecu, sestre, ljubavnike i
mukarce. Rei u vam odmah, vrata u svijet Divlje ene nisu
mnogobrojna, ali su dragocjena. Ako imate kakav duboki oiljak, to su
29

vrata, ako imate kakvu staru, staru priu, i to su vrata. Ako volite nebo i
vodu toliko da to gotovo ne moete podnijeti to su vrata. Ako eznete za
dubljim ivotom, za punim ivotom, za zdravim ivotom, to su vrata.
Materijal u ovoj knjizi odabran je kako bi vas ohrabrio. Djelo je
ponueno kao utvrda za one koji su na putu, ukljuujui one koji se mue
u tekim unutarnjim predjelima, kao i za one koji se mue u svijetu i za
svijet. Moramo teiti tome da dopustimo naoj dui da se razvije na
prirodan nain i do prirodne dubine. Divlja priroda ne trai od ene da
bude neke odreene boje, odreena obrazovanja, da ivi odreenim
stilom ili unutar odreene ekonomske klase ustvari, ne moe se niti
razviti u atmosferi usiljene politike ispravnosti, ili tako to e je se
ukalupiti u stare dotrajale paradigme. Ona ivi od svjeeg uvida i vlastita
integriteta. Ona ivi od vlastite prirode.
Dakle, bilo da ste introvertni ili ekstrovertni, ena koja voli ene, ena
koja voli mukarce, ili ena koja voli Boga, ili sve od toga; bilo da
posjedujete jednostavno srce ili ambicije Amazonke, bilo da se
pokuavate probiti do vrha ili jednostavno preivjeti do sutra, bilo da ste
prponi ili ozbiljni, kraljevskoga ili surova dranja Divlja ena vam
pripada. Pripada svim enama.
Kako biste pronali Divlju enu, potrebno je da se vratite u svoje
instinktivne ivote, u svoje najdublje znanjeiv. Dakle, krenimo sad dalje i
sjetimo nas se sve do due Divlje ene. Vratimo pjevanjem njezino meso
na nae kosti. Odbacimo sve lane koe koje su nam navuene. Podrimo
pravu kou snanoga instinkta i znanja. Stanimo na psihiko tlo koje nam
je neko pripadalo. Razmotajmo zavoje, pripremimo lijek. Vratimo se
sada, divlje ene, zavijajui, smijui se, opijevajui Onu koja nas toliko
ljubi.
Za nas, stvar je jednostavna. Bez nas Divlja e ena umrijeti. Bez
Divlje ene, mi emo umrijeti. Para vida, za pravi ivot, sve moramo
ivjeti.

30

I. POGLAVLJE
Vijanje: uskrsnu
uskrsnue divlje ene
La loba, Vu
Vuica
Moram vam otkriti da nisam jedna od Boanskih, koja uee u pustinju i
vrati se bremenita mudrou. Proputovala sam mnoga ognjita i
postavljala mamce za anele oko svakoga prenoita. No, mnogo sam
ee umjesto mudrosti dobila neugodne epizode giardijaze, Escherichije
coliv i amebne dizenterije. To je sudbina mistika srednje klase s
osjetljivim crijevima.
No, kad bih uoila kakvu mudrost ili ideju na svojim putovanjima na
udna mjesta i k neobinim ljudima, nauila sam se skloniti, jer kojiput
stari otac Akadem, kao i Kron, jo naginje tome da pojede djecu prije
nego to ona uspiju lijeiti ili zapanjiti. Ta vrsta prekomjerne
intelektualizacije zamagljuje obrasce Divlje ene i instinktivnu ensku
narav.
Dakle, za poboljavanje naega srodnog odnosa s instinktivnom
prirodom vrlo je dobro ako razumijemo prie kao da smo u njima, a ne
kao da su one izvan nas. Ulazimo u priu kroz vrata unutarnjega sluha.
Govorena pria dodiruje sluni ivac koji se protee bazom lubanje u
modano deblo tik ispod mosta. Tamo se sluni impulsi provode uvis u
svijest, ili, kau, u duu ovisno o pristupu koji sluatelj ima.
Drevni obducenti spominjali su da se sluni ivac duboko u mozgu
razdjeljuje na tri dijela, ili vie. Zakljuili su da uho, stoga, uje na tri
razne razine. Jedan put, tvrdili su, uje svakodnevne razgovore na svijetu.
Drugi put poima uenje i umjetnost. A trei put postoji kako bi sama dua
31

mogla uti upute i primiti znanje dok je tu na zemlji.

Pa onda, sluajte duevnim sluhom, jer to je zadaa prie.
Divlja se ena vraa, kost po kost, vlas po vlas. Vraa se tijekom snova u
noi, kroz dogaaje koje tek napola razumijemo i napola pamtimo. Vraa
se kroz priu.
Krenula sam na seobu po SAD-u ezdesetih godina dvadesetoga
stoljea, traei neko mjesto da se skrasim, mjesto koje bi bilo prepuno
drvea, mirisno od vode i naseljeno stvorenjima koje volim: medvjedima,
lisicama, zmijama, orlovima, vukovima. U gornjem dijelu regije Velikih
jezera vukove su sustavno istrebljivali, a bez obzira na to kamo sam ila
proganjali su ih na ovaj ili onaj nain. Premda su mnogi o njima govorili
kao o opasnosti, uvijek sam se osjeala sigurnijom kada bi u umi bilo
vukova. Na Zapadu i na Sjeveru u to se doba moglo logorovati i uti kako
planine i ume nou pjevaju, pjevaju i pjevaju.
No, ak i tamo je doba snajperskih puaka, reflektorskih svjetala
postavljenih na Jeepove i poslastica zatrovanih arsenom irilo doba
tiine po zemlji. Uskoro je ak i Stijenjak bio gotovo oien od vukova.
Tako sam dola do velike pustinje koja se prostire dopola kroz Meksiko, a
pola u Sjedinjenim Dravama.
Vidite, kae se da postoji mjesto u pustinji na kojem se duh ena i duh
vukova susree kroz vrijeme. Osjetila sam da sam na pravom tragu kad
sam u pograninom podruju u Teksasu ula priu koja se zove Mlada
loba o eni koja je bila vuica koja je bila ena. Zatim sam pronala
asteku priu o blizancima siroiima koje je vuica dojila dok nisu bili
dovoljno stari da se sami snau.vi
I napokon, stari panjolski farmeri i Pueblo narodi Jugozapada ispriali
su mi prie o kotancima, starcima koji vraaju mrtve u ivot, a koje se
tvrdi da mogu oivjeti i ljude i ivotinje. Zatim sam na jednoj od mojih
etnografskih ekspedicija upoznala kotanku i od tada vie nisam ista
osoba. Prie o kotancima provlaile su se posvuda, bez obzira na to kamo
sam putovala. Te prie poprimaju mnoge oblike. La loba je jedna od
njih.
32

La loba
Postoji starica koja ivi na skrivenu mjestu za koje svi znaju, ali su ga
rijetki vidjeli. Kao i u istonoeuropskim bajkama, ini se da ona eka
izgubljene ljude, lutaoce ili traioce da dou k njoj.
Oprezna je, esto kosmata, uvijek debela, a osobito eli izbjei drutvo.
Ona je i kretalica i kokodakalica, openito ima vie ivotinjskih zvukova
nego ljudskih.
Kau da ivi meu saprofitnim padinama na indijanskom teritoriju
Tarahumara. Kau da je zakopana pred Phoenixom pokraj nekog bunara.
Pria se da su je vidjeli kako putuje na jug prema Monte Albanvii u
izgorenom autu s propucanim stranjim staklom. Pria se da stoji pokraj
autoceste blizu El Pasa ili da se vozi u otvorenom kamionu u Moreliju, u
Meksiku, ili da su je vidjeli kako ide na trnicu povie Oaxace s neobino
oblikovanim granama ogrjeva na leima. Zovu je mnogim imenima: La
huesera, Kotanka, La trapera, Sakupljaka i La loba, Vuica.
Jedini joj je posao sakupljanje kostiju. Poznata je po tome to skuplja i
uva upravo ono to je u opasnosti da nestane sa svijeta. Njezina je pilja
ispunjena svakojakim kostima pustinjskih stvorenja: jelena, egrtue,
vrane. No, specijalnost su joj, kau, vukovi.
Ona se provlai, puzi i pretrauje montaas, planine i arroyos, suha
rijena korita, u potrazi za vujim kostima, a kad sakupi itav kostur, kad
je i zadnja kost na mjestu i kada prelijepi bijeli kip stvorenja lei pred
njom, ona sjedne pokraj vatre i razmisli o tome koju e pjesmu pjevati.
Kad odlui, stane nad criaturu, podigne ruke nad nju i zapjeva. Tada se
na kostima vujih rebara i kostima vujih nogu pone pojavljivati meso i
stvorenje dobiva dlaku. La loba nastavi pjevati, a stvorenje nastavi
oivljavati, rep mu se izvije uvis, upav i jak.
La loba nastavi pjevati, a vuje stvorenje prodie.
I dalje La loba pjeva, tako duboko da se zatrese pustinjsko tlo, a dok
ona pjeva, vuk otvori oi, poskoi i otri niz kanjon.
Negdje u trku, bilo od brzine tranja, ili od prskanja pri skoku u vodu
33

ili zbog neke zrake sunca ili mjeseca koja ga pogodi ravno u slabinu, vuk
se odjednom pretvara u nasmijanu enu koja slobodno tri prema obzoru.
Pa se zato, ako lutate pustinjom, a skoro e suton, i ako ste moda
pomalo izgubljeni, a svakako umorni, kae da imate sree, jer biste se
mogli svidjeti La lobi, koja e vam neto pokazati neto iz due.
Svi mi poinjemo kao sveanj kostiju izgubljen negdje u pustinji,
rastavljen kostur koji lei prekriven pijeskom. Na nama je da pronaemo
dijelove. To je bolan postupak koji valja provoditi kad svjetlo pravilno
pada, jer zahtijeva mnogo traenja. La loba nam pokazuje to to moramo
traiti neunitivu ivotnu silu, kosti.
La loba, taj cuento milagro, udesna pria, pokazuje nam to dui
moe poi po dobru. To je pria o uskrsnuu podzemne veze s Divljom
enom. Obeaje nam da, ako pjevamo, moemo dozvati psihike ostatke
due Divlje ene i pjevanjem je ponovno prizvati u njezin ivotni oblik.
U prii, La loba pjeva nad kostima koje je prikupila. Pjevati znai
koristiti se glasom due. To znai dahnuti istinu o svojoj snazi i potrebi,
izdahnuti duu nad ono to boluje ili emu je potrebna ponovna izgradnja.
To se radi tako da se spustimo u najdublje stanje velike ljubavi i osjeaja,
dok ne pretekne elja za odnosom s divljim sebstvom, a onda iz toga
stanja uma progovaramo duom. To znai pjevati nad kostima. Ne
moemo poiniti pogreku da pokuamo izii tako snaan osjeaj ljubavi
iz ljubavnika, jer napor tih ena da pronau i zapjevaju slavopojku
stvaranja samotan je posao, rad koji se provodi u pustinji psihe.
Razmislimo sad o samoj Vuici. Simbol Starice jedna je od
najrairenijih arhetipskih personifikacija na svijetu. Druge su Velika
Majka i Otac, Boansko dijete, Varalica, arobnjak/arobnica, Djeva i
Mladost, Junaka ratnica i Luda. A opet, La loba je uvelike drugaija po
svojoj biti i uinku, jer ona je hranidbeni korijen itava instinktualna
sustava.
Na Jugozapadu je poznaju i pod imenom La que sab, Ona koja zna.
Prvi put sam ula za La que sab kad sam ivjela u planinama Sangre de
Cristo u Novom Meksiku, ponad srca planinskoga vrha Lobo Peak. Neka
34

stara vjetica iz Ranchosa rekla mi je da La que sab zna sve o enama, da

je La que sab stvorila ene iz nabora na tabanu svojega boanskoga
stopala. Zato su ene znalaka stvorenja: sainjene su, u biti, od koe
tabana koja sve osjea. Ideja da je koa stopala osjetljiva nekako je
zvuala istinito, jer mi je akulturirana ena iz plemena Kich jednom rekla
kako je obula prvi par cipela kad je imala dvadeset godina te da se jo ne
moe naviknuti na hodanje con los ojos vendados, s blinkerima na
stopalima.
Ta Divlja ena, La loba, koja ivi u pustinji nosi mnoga imena i
provlai se kroz sve narode tijekom stoljea. Slijede neka od njezinih
starih imena: Majka Dana je Majka-Stvoriteljica-Boica svih bia i svega
uinjenog, ukljuujui nebo i zemlju; Majka Nyx vlada svim stvarima iz
blata i tame; Durga upravlja nebom i vjetrovima te mislima ljudi iz kojih
se iri sva stvarnost, Coatlique podaruje ivot edu svemiru koje je
vragoljasto i teko ga je nadzirati, ali ona poput vuice ujeda dijete za uho
kako bi ga umirila; Hekata, stara vidjelica koja zna svoj narod, a koju
okruuju miris humusa i Boji dah. Postoje jo mnoge, mnoge. One su
slike onoga i onih to ive pod breuljkom, daleko u pustinji, tamo u
dubini.
U mitovima, pod kojim god imenom, La loba poznaje osobnu prolost i
drevnu prolost jer je preivjela generaciju za generacijom te je
bezvremenski stara. Ona biljei enske namjere. Ona uva ensku
tradiciju. Njezini brci osjeaju budunost, ona posjeduje dalekovidno
mlijeno oko stare vjetice, istodobno ivi i unatrag i unaprijed u vremenu,
ispravljajui jednu stranu pleui s drugom.
La loba, Stara, Ona koja zna, nalazi se u nama. Raste u najdubljoj
duevnoj psihi ena, drevnoj i vitalnoj Divljoj eni. Pria o La lobi opisuje
njezin dom kao mjesto u vremenu gdje se susreu duh ena i duh vukova
mjesto gdje se mijeaju njezin um i njezini instinkti, gdje duboki ivot
ene stvara temelje njezinu svjetovnu ivotu. To je mjesto na kojem se
ljube Ja i Ti, mjesto na kojem ene tre s vukovima.
Ta starica stoji izmeu svjetova racionalnosti i mita. Ona je zglob na
kojem se ta dva svijeta okreu. Ta zemlja meu svjetovima jest ono
35

neobjanjivo mjesto koje svi prepoznajemo nakon to ga jedanput

iskusimo, ali nijanse kojega izmiu i mijenjaju oblik ako ih silom
pokuamo uhvatiti, osim ako upotrijebimo pjesnitvo, glazbu, ples ili
priu.
Postoji miljenje da je imunosni sustav tijela ukorijenjen u toj
tajanstvenoj zemlji psihe, a tako je i ono mistino, kao i sve arhetipske
predodbe i nagoni, ukljuujui nau boansku glad, nau enju za
misterijima te sve svete instinkte, ba kao i one koji su svjetovni. Neki bi
rekli da se tu nalaze i svi zapisnici ovjeanstva, izvor svjetla, vir mraka.
To nije praznina, nego vie mjesto Maglenih bia gdje stvari jesu i nisu
jo, gdje sjenke imaju grau, a graa je prozirna.
Jedna je stvar sigurna u vezi s tom zemljom: stara je starija od
oceana. Ona, kao ni La loba, nema dob, bezvremena je. Arhetip Divlje
ene temelj je toga sloja, isijava instinktualnu psihu. Premda u naim
snovima i kreativnim doivljajima ona nosi mnoge krinke, ne proizlazi iz
sloja majke, djeve, prosjene ene, a nije ni unutarnje dijete. Ona nije ni
kraljica, ni amazonka, ni ljubavnica, ni vidjelica. Ona je tek to jest.
Nazovite je La que sab, Ona koja zna, nazovite je Divlja ena, nazovite
je La loba, nazovite je njezinim uzvienim imenima ili obinim imenima,
nazovite je novijim imenima ili drevnim, ona ostaje upravo ono to jest.
Divlja ena kao arhetip surova je i neopisiva sila koja ovjeanstvu
donosi pregrt ideja, slika i posebnosti. Arhetip postoji posvuda, a opet
nije vidljiv na uobiajen nain. Onaj dio koji se vidi u mraku ne moe se
vidjeti na dnevnome svjetlu.
Nalazimo preostale dokaze arhetipa u slikama i simbolima koji su u
priama, knjievnosti, pjesnitvu, slikarstvu i religiji. ini se da njihov ar,
glas i miris slue tome da nas uzdignu iz razmiljanja o dreku na naem
repu do povremena putovanja u drutvu zvijezda.
U obitavalitu La lobe fiziko je tijelo, kako kae pjesnik Tony Moffeit,
sjajna ivotinjaviii, a svjesna misao kao da jaa ili slabi imunosni sustav
tijela. U obitavalitu La lobe duhovi se pojavljuju kao linosti, a La voz
mitolgica, Mitoloki glas duboke psihe, govori kao pjesnik i prorok. Kad
jednom umru, stvari koje imaju psihiku vrijednost mogu se oivjeti.
36

Osim toga, temeljna graa svih pria koje su ikada postojale na svijetu
zapoeo je s neijim doivljajem u toj neobjanjivoj zemlji psihe, i s
pokuajem da ispripovijeda ono to mu se tamo dogodilo.
Postoje razna imena za to mjesto me svjetovima. Jung ga je
izmjenino nazivao kolektivnim nesvjesnim, objektivnom psihom i
psihoidnim nesvjesnim govorei pritom o jo manje opisivu sloju onoga
prije. Posljednje je zamiljao kao mjesto gdje bioloki i psiholoki svijet
dijele izvor, gdje bi se biologija i psihologija mogle mijeati jedna s
drugom i ostvarivati meusoban utjecaj. Tijekom itava ljudskoga
sjeanja, to je mjesto nazovite ga Carstvom snova, nazovite ga
domovinom Maglenih bia, pukotinom meu svjetovima mjesto gdje se
dogaaju bogojavljanja, uda, zamiljanja, nadahnua i zacjeljivanja svih
vrsta.
Premda to mjesto prenosi veliko psihiko bogatstvo, moramo mu prii
pripremljeni, jer bismo mogli podlegnuti iskuenju da se veselo utopimo u
oduevljenju provodom. Dogovorna zbilja u usporedbi moda ne djeluje
tako uzbudljivom. U tom smislu dublji slojevi psihe mogu postati zamka
oduevljenja iz koje se ljudi vraaju nesigurni, s klimavim idejama i
neozbiljnim prikazima. To nije zamiljeno tako. Miljeno je da se vratimo
potpuno isprani ili uronjeni u vode koje oivljavaju i proimaju, ime se
na nae tijelo utiskuje miris svetih.
Svaka ena ima potencijalni pristup rijeci pod rijekom, ro abajo ro.
Na njezine obale stie putem duboke meditacije, plesa, pisanja, slikanja,
stvaranja molitvi, pjevanja, bubnjanja, aktivne mate ili bilo koje
aktivnosti koja zahtijeva intenzivnu izmijenjenu svijest. ena stie u taj
svijet-meu-svjetovima putem enje i traei neto to vidi samo
krajikom oka. Stie onamo putem duboko kreativnih djela, putem
namjerne samoe i bavei se bilo kojom od umjetnosti. A ak i uz te vjete
obiaje, velik dio onoga to se dogaa u tome neopisivu svijetu zauvijek
nam ostaje tajnom, jer kri nama poznate fizike i racionalne zakone.
Panja s kojom valja ulaziti u to psihiko stanje zabiljeena je u kratkoj,
no snanoj prii o etiri rabina koji su eznuli za tim da vide najsvetija
Ezekielova kola.
37

etiri rabina
Jedne noi aneo posjeti etiri rabina, probudi ih i odnese do Sedmoga
svoda Sedmoga neba. Tamo ugledae sveta Ezekielova kola.
Negdje pri silasku iz Pardesa, raja, na Zemlju, jedan od rabina,
vidjevi takvu rasko, izgubi razum te je, pjenivi se, lutao do kraja ivota.
Drugi rabin bio je krajnje cinian: Ma, samo sam sanjao Ezekielova kola,
to je sve. Nita se uistinu nije zbilo. Trei rabin stalno je govorio o
onome to je vidio, jer bijae potpuno opsjednut. Predavao je, i nije
prestajao, o tome kako je sve sastavljeno i to to znai a na taj je nain
skrenuo s puta i izdao svoju vjeru. etvrti rabin, pjesnik, uze u ruku papir
i komad trske te sjedne kraj prozora piu pjesmu za pjesmom u slavu
veernje golubice, svoje keri u kolijevci i svih zvijezda na nebu. I
ivljae boljim ivotom nego prije. Tko je to vidio na Sedmomu svodu
Sedmoga neba, ne znamo. No, znamo da nam dodir sa svijetom u kojem
obitava Sutina prua znanje o neemu to je s onu stranu uobiajena
dometa ljudskoga sluha. Osim toga, ispunjava nas i osjeajem irine i
velebnosti. Kada dotaknemo Onu koja zna, reagiramo i djelujemo iz
najdublje dubine nae integralne prirode.ix
Pria preporuuje optimalan pristup doivljavanju duboko
nesvjesnoga: ni previe ni premalo oaranja, ne previe strahopotovanja,
ali ni previe cininosti, sranost da, ali ne i bezglavost.
Jung u velianstvenom eseju Transcendentna funkcijax upozorava da
e neke osobe, prilikom traenja Sebe, previe estetizirati doivljaj Boga
ili Sebstva, neke e ga premalo cijeniti, neke previe, a nekima, koje za nj
nisu spremne, mogao bi nanijeti i bol. No ipak, neke e druge nai put do
onoga to Jung naziva moralnom obvezom ivljenja i izraavanja
onoga to smo nauili u usponu ili silasku iz divljega Sebstva.
Ta moralna obveza o kojoj on govori, znai da ivimo ono to
uoavamo, bilo da se to nalazi na psihikim Elizejskim poljanama,
otocima mrtvih, kotanim pustinjama La lobe, na planinskome licu,
38

morskoj stijeni, bogatomu podzemlju svagdje gdje La que sab dahne u

nas i promijeni nas. Na je posao pokazati da je dahnula u nas pokazati,
dijeliti, ispjevati, ivjeti na gornjem svijetu ono to smo primili preko
nagla znanja iz pria, tijela, snova i putovanja svih vrsta.
La loba sukladna je svjetskim mitovima u kojima se mrtvi vraaju u
ivot. U egipatskome mitu Izida tu uslugu svake noi prua mrtvom bratu
Ozirisu kojega komada zao brat, Set. Izida svake noi od sumraka do zore
radi na tome da ponovno sastavi brata prije jutra, jer inae sunce nee izii.
Krist je uskrisio Lazara, koji je toliko dugo bio mrtav da smrae.
Demetra jednom u godini doziva blijedu ker Perzefonu iz Zemlje mrtvih.
A La loba pjeva nad kostima.
To je meditacijska praksa nas ena koje prizivamo svoje mrtve i
raskomadane dimenzije, prizivamo mrtve i raskomadane dimenzije ivota
sama. Ona koja ponovno stvara od onoga to je umrlo uvijek je dvostran
arhetip. Majka stvaranja uvijek je i Majka smrti i obratno. Zbog te dvojne
naravi ili dvostruka zadatka oekuje nas velika zadaa shvatiti to oko nas,
na nama i u nama mora ivjeti, a to umrijeti. Naa je zadaa shvatiti
pravo vrijeme za oboje, te dopustiti da umre ono to mora umrijeti, a da
ivi ono to mora ivjeti.
Za ene, ro abajo ro, svijet rijeke-pod-rijekom, dom Kotanke,
sadrava izravne spoznaje o klicama, korijenima i zrnima svijeta. U
Meksiku se kae da ene nose luz de la vida, svjetlo ivota. To svjetlo se
ne nalazi u srcu ene ili iza njezinih oiju, nego en los ovarios, u njezinim
jajnicima, gdje je ak prije njezina roenja odreena zaliha sjemena. (Za
mukarce koji istrauju dublje predodbe plodnosti i prirodu sjemena,
slika toga u suprotnom spolu je dlakava vrea, skrotum).
To je znanje koje se stjee kad smo blizu Divlje ene. Kad La loba
pjeva, ona pjeva iz spoznaje o los ovarios, spoznaje iz dubine tijela,
dubine uma, dubine due. Simboli sjemena i kosti vrlo su slini. Kad neto
ima korijen, temelj, izvorni dio, kad neto ima sjemenku, svaka se
katastrofa moe ispraviti, tamo gdje je opustoeno ponovno se moe
zasaditi, polja se mogu odmoriti, tvrdo sjeme moe se natopiti kako bi
omekalo, raspuknulo se i zaivjelo.
39

Imati sjeme znai imati klju ivota. Biti u ciklusima sjemena znai
plesati sa ivotom, plesati sa smru, uplesati ponovno u ivot. enska
narav Divlje ene jest Majka ivota i smrti u najdrevnijem obliku. Budui
da se okree u tom stalnom ciklusu, ja je nazivam Majka
ivot/Smrt/ivot.
Ako se neto izgubi, ona je ta kojoj se moramo obratiti, s kojom
moramo razgovarati i koju moramo posluati. Njezin psihiki savjet
kojiput je grub ili ga je teko provesti, ali uvijek je transformativan i
restorativan. Tako da kad se neto izgubi, moramo otii starici koja uvijek
ivi u zdjelici-izvan-ruke. Ona tamo ivi, napola u kreativnoj vatri, a
napola izvan nje. To je savreno mjesto za ivot ena, tik do plodnih
huevos, jajaaca, enskoga sjemena. Tamo siune, a i najvee ideje
ekaju da ih na um i djela objave.
Ta starica, La loba, sutinska je ena u dobi od dva milijuna godinaxi.
Ona je izvorna Divlja ena koja ivi ispod, a opet i na tlu zemlje. Ona ivi
u nama i kroz nas, a mi smo okrueni njome. Pustinje, ume i zemlja pod
naim kuama stare su dva milijuna godina i vie.
Uvijek me iznenadi koliko duboko ene vole kopati u zemlji. Sade
lukovice za proljee. Guraju zacrnjene prste u blatnu zemlju kako bi
presadile rajice otra mirisa. Mislim da kopaju kako bi doprle do starice
od dva milijuna godina. Trae njezine prste i ape. ele je kao dar za sebe,
jer s njom se osjeaju cjelovite i na miru.
Bez nje osjeaju nemir. Mnoge ene s kojima sam radila tijekom
godina zapoele bi prvu sesiju nekom inaicom sljedee reenice: Pa, ne
osjeam se loe, ali se ne osjeam ni dobro. Mislim da to stanje nije
veliki misterij. Znamo da potjee od nedovoljne koliine blata. Lijek? La
loba. Naite enu od dva milijuna godina. Ona je njegovateljica mrtvih i
umiruih enskih stvari. Ona je cesta izmeu ivih i mrtvih. Ona nad
kostima pjeva slavopojku stvaranja.
Starica, Divlja ena, jest La voz mitolgica. Ona je mitski glas koji
poznaje prolost i nau drevnu povijest te je za nas biljei u priama.
Kojiput je sanjamo kao bestjelesan, ali prekrasan glas.
Kao prastara djeva pokazuje nam to znai kad osoba nije ostarjela,
40

nego mudrija. Djeca se raaju s mudrou instinkta. Ona u svojim kostima

znaju to je pravo i to uiniti u vezi s tim. To je uroeno. Ako ena zadri
taj dar da bude stara dok je mlada i mlada dok je stara, uvijek e znati to
slijedi. Ako ga izgubi, ipak ga moe vratiti svrhovitim psihikim radom.
U prii o La lobi, starica u pustinji sakupljaka je kostiju. U arhetipskoj
simbologiji, kosti predstavljaju neunitivu silu. One se ne predaju lako. Po
strukturi ih je teko spaliti, gotovo nemogue pretvoriti u prah. U mitu i
prii predstavljaju neunitiv duh due. Znamo da se duh due moe
ozlijediti, ak obogaljiti, ali gotovo ga je nemogue ubiti.
Duu moete udubiti i saviti. Moete je ozlijediti i raniti. Moete na
njoj ostaviti biljeg bolesti ili opekline straha. Ali ona ne umire, jer je titi
La loba u podzemlju. Ona je i nalazaica i inkubator kostiju.
Kosti su dovoljno teke da njima moete ozlijediti, dovoljno otre da
moete prorezati meso, a kad su stare, ako ih naniete, zvoncaju poput
stakla. Kosti ivuih ive su i same po sebi stvaralake one se stalno
obnavljaju. iva kost na sebi ima zanimljivo mekanu kou. ini se kao
da ima neke moi samoobnavljanja. ak i kao suha kost postaje dom
malim ivim stvorenjima.
Vuje kosti u toj prii predstavljaju neunitiv oblik divljega Sebstva,
instinktivnu narav, criaturu predanu slobodi i neiskvarenom, ono to
nikad nee prihvatiti krutost i zahtjeve mrtve ili prekomjerno civilizirane
kulture.
Metafore u prii tipiziraju itav proces dovoenja ene do punine
njezinih instinktivnih divljih osjeta. U nama se nalazi starica koja skuplja
kosti. U nama postoje kosti due Divlje ene. U nama postoji potencijal da
se ponovno popunimo mesom onoga stvorenja koje smo neko bile. U
nama postoje kosti potrebne da promijenimo sebe i na svijet. U nama
postoji dah, nae istine i nae enje zajedno ine pjesmu, slavopojku
stvaranja koju arko elimo pjevati. To ne znai da bismo trebale hodati
po svijetu s kosom koja nam visi u oi ili s crno obrubljenim kandlma
umjesto noktiju. Da, ostajemo ljudi, ali i u ljudskoj eni postoji
ivotinjsko instinktivno Sebstvo. To nije neki romantini lik iz crtia. Ona
ima prave zube, uistinu rei, iznimno je velikoduna, posjeduje
41

neusporedivo dobar sluh, otre kande, iroka i dlakava prsa.

To Sebstvo vuice-ene mora imati slobodu kretanja, govorenja,
ljutnje i stvaranja. To Sebstvo je trajno, otporno i posjeduje
visokorazvijenu intuiciju. To je Sebstvo koje poznaje duhovne poslove
smrti i raanja.
Danas La loba u vama sakuplja kosti. to ona to ponovno izrauje?
Ona je Sebstvo due, graditeljica doma due. Ella lo hace a mano, ona
duu izrauje i ponovno izrauje rukom. to ini za vas?
ak i u idealnoj situaciji, duu s vremena na vrijeme treba poneto
restaurirati. Ba kao i na kuama ovdje na Jugozapadu koje zovu adobes,
neto se zguli, neto otpadne, neto se ispere. Kad god pogledate, uvijek
neka okrugla stara ena obuvena u papue utapkava tekue blato na
zidove adobe. Mijea slamu s vodom i zemljom i tapka to po zidovima, pa
ih tako ponovno izglauje. Bez nje, kua bi izgubila oblik. Bez nje, kua
bi se nakon jake kie slila u grudu zemlje.
La loba je uvarica due. Bez nje gubimo oblik. Kad ne postoji otvoren
kanal prema njoj, kae se da su ljudi bez due ili proklete due. Ona
oblikuje kuu due i rukom je dograuje. Ona je ta koju vidimo u staroj
pregai. Ona je ta ija je haljina sprijeda dulja nego straga. Ona je ta koja
tapa-tapa-tapka. Ona izrauje duu, odgaja vukove i uva sve divlje.
Dakle, govorom slika bili vi crni vuk, sjeverni sivi, juni crveni ili
arktiki bijeli vi ste sutinska instinktivna criatura. Premda bi nekima
uistinu bilo drae da se pristojno ponaate i da se ne penjete po pokustvu
od radosti ili po ljudima zbog dobrodolice, ipak to uinite. Neki e se
povui u strahu ili gaenju. No, va/a ljubavnik/ica cijenit e tu vau novu
dimenziju ako je on ili ona pravi ljubavnik/ica za vas.
Nekim se ljudima nee svidjeti ako sve omiriete da biste vidjeli to je
to. I, zaboga, ne leati na leima s nogama u zraku. Zloesta curica.
Zloesti vuk. Zloesti pas. Tono? Netono. Samo dajte. Uivajte.
Ljudi meditiraju kako bi nali psihiku ravnoteu. Zato ljudi idu na
psihoterapiju i psihoanalizu. Zato ljudi analiziraju svoje snove i bave se
umjetnou. Zato mnogi itaju tarot karte, bacaju I Ching, pleu, bubnjaju,
bave se kazalitem, izvlae pjesme i potpaljuju molitve. Zato inimo sve
42

to inimo. To je rad na sakupljanju svih kostiju. Zatim moramo sjesti

pokraj vatre i razmisliti o tome koju pjesmu emo izabrati za pjevanje nad
kostima, koju slavopojku stvaranju, koju slavopojku ponovnom stvaranju.
A istine koje govorimo sainjavat e tu pjesmu.
Slijede neka dobra pitanja koja valja postaviti dok se ne odluimo za
pjesmu, za nau istinsku pjesmu: to se dogodilo s glasom moje due?
Koje su one zakopane kosti u mojemu ivotu? U kojem je stanju moj
odnos s instinktualnim Sebstvom? Kad sam posljednji put slobodno trala?
Kako da ponovno oivim ivot? Kamo je otila La loba?
U prii starica pjeva nad kostima, a dok pjeva, meso se taloi na njima.
I mi nastajemo dok izlijevamo duu nad kosti koje smo pronale. Dok
izlijevamo svoju enju i svoje slomljeno srce nad kosti onoga kakve smo
bile kad smo bile mlade, onoga to smo znale u prolim stoljeima, i nad
oivljavanje koje osjeamo u budunosti, stojimo na sve etiri,
nepokolebljivo. Dok izlijevamo duu, ponovno oivljavamo. Nismo vie
ona rijetka rastopina, ona topljiva krhka stvarica. Ne, mi smo u onoj fazi
transformacije u kojoj nastajemo.
Kao i La loba, vrlo esto zapoinjemo u pustinji. Osjeamo se kao da
smo liene prava glasa, otueno, kao da nismo povezane ak ni sa grmom
kaktusa. Drevni narodi nazivali su pustinju mjestom boanskoga ukazanja.
No, enama to predstavlja mnogo vie.
Pustinja je mjesto gdje je ivot vrlo zgusnut. Korijeni ivih bia dre se
za onu zadnju suzu vode, a cvijee gomila vlagu tako to se pojavljuje
samo rano ujutro i kasno naveer. ivot u pustinji malen je, ali sjajan, a
veina se dogaa ispod povrine. To nalikuje ivotu mnogih ena.
Pustinja nije bujna poput ume ili dungle. Njezini oblici ivota vrlo su
intenzivni i tajanstveni. Mnogi od nas ive pustinjskim ivotima: vrlo
mali na povrini, a gojemi pod zemljom. La loba nam pokazuje one
dragocjene stvari koje mogu proizai iz takva psihika rasporeda.
enska je psiha moda pronala svoj put u pustinju zbog odjeka, zbog
prolih okrutnosti, ili, jer joj nije bio doputen vei ivot iznad povrine.
ene tada tako esto osjeaju da ive na nekom praznom mjestu gdje
moda postoji samo jedan kaktus s jednim sjajnim crvenim cvijetom, a
43

onda u svakom smjeru 500 kilometara niega. No, za onu enu koja e
prijei 501 kilometar postoji neto vie. Mala hrabra kua. Stara kua.
eka vas.
Neke ene ne ele biti u psihikoj pustinji. Mrze njezinu krhkost,
oskudnost. Nastoje zakurblati neku hravu krntiju i poskakujui krenuti
cestom prema zamiljenom sjajnom gradu psihe. No, razoaraju se, jer
raskoi i divljine nema. One su u duhovnom svijetu, onome svijetu meu
svjetovima, ro abajo ro, onoj rijeci pod rijekom.
Nemojte biti ludi. Vratite se i stanite pod onaj jedan crveni cvijet i
krenite ravno naprijed na taj posljednji teki kilometar. Pristupite i
pokucajte na stara istroena vrata. Popnite se u pilju. Propuzajte kroz
prozor sna. Proeljajte pustinju i vidite to ete pronai. To je jedini
posao koji moramo uiniti.
elite psihoanalitiki savjet?
Odite skupljati kosti.

44

2. POGLAVLJE
Prikradanje uljezu: po
poetna inicijacija

Modrobradi
U svakom ljudskom biu postoje mnoga druga bia, a sva imaju svoje
vrijednosti, motive i planove. Neke psiholoke metode predlau da
uhitimo ta bia, izbrojimo ih, imenujemo i silom zauzdamo tako da se
dalje spotiu poput svladanih robova. No, to bi zaustavilo ples divljih
svjetala u oima ene, zaustavilo svjetlo njezine topline i zauzdalo sve
iskrenje. Umjesto da pokvarimo njezinu prirodnu ljepotu, svim tim
biima valja izgraditi divlje predjele, kako bi umjetnici meu njima mogli
stvarati, ljubavnici voljeti, a vidari vidati.
No, to uiniti s onim unutarnjim biima koja su prilino luda i koja
provode unitenje bez razmiljanja? ak i njima valja dodijeliti mjesto,
premda je to mjesto u kojem ih se moe kontrolirati. Osobito jedna
jedinka, najvarljiviji i najsnaniji bjegunac psihe, zahtijeva nau
neposrednu svijest i kontrolu a to je prirodni grabeljivac.
Premda velik dio ljudske patnje proizlazi iz zanemarivanja dok
odrastamo, unutar psihe prirodno postoji uroena contra naturam
dimenzija, sila koja djeluje protiv prirode. To to je contra naturam u
suprotnosti je s pozitivnim, ono se protivi razvoju, skladu i divljemu. To
je podrugljiv i ubojit neprijatelj koji nam je uroen, te je ak i uz najbolju
roditeljsku skrb, jedini zadatak toga uljeza pretvaranje svih krianja u
slijepe ulice.
45

Taj se grabeljivi monikxii s vremena na vrijeme pojavljuje u enskim

snovima. Iskae usred njihovih najduhovnijih i najvanijih planova. On
presijeca vezu izmeu ene i njezine intuitivne prirode. Kad je gotov s
rezanjem, ena ostaje umrtvljena osjeaja, preslaba za napredovanje u
ivotu, a ideje joj, i snovi, iscrpljeni lee do nogu.
Modrobradi je pria o tome. U Sjevernoj Americi najpoznatije su
francuska i njemaka verzija Modrobradoga.xiii No, meni se vie svia ova
stara verzija u kojoj su se izmijeale francuska i slavenska verzija. Vrlo je
slina onoj koju mi je ispripovijedala moja teta Kath koja je ivjela u
Csbraku pokraj Dombovara u Maarskoj. Pripovjedaice sa sela poinju
tu priu o Modrobradom kao anegdotu o nekome tko je znao nekoga, tko
je vidio jezovit dokaz smrti Modrobradoga. Pa, da ponemo.
Postoji smotak brade koji se uva u samostanu Jakubinki u dalekim
planinama. Kako je brada dospjela u samostan, nitko ne zna. Neki kau da
su asne sestre zakopale ostatke njegova tijela, jer ih nitko drugi nije htio
dotaknuti. Zato bi redovnice zadrale takvu relikviju ne zna se, ali tako je.
Prijateljica moje prijateljice vidjela ju je na svoje oi. Ona kae da je
brada plava, tonije, boje indiga. Plava je poput tamna leda u jezeru, plava
kao sjenka rupe nou. Bradu je neko nosio ovjek za kojega kau da je
bio propali arobnjak, golem mukarac, zavodnik, mukarac poznat pod
imenom Modrobradi.
Pria se da se udvarao trima sestrama istodobno. No, one su se bojale
njegove brade i njezina neobina plavila, pa bi se sakrile kad bi on doao.
Trudei se dokazati svoju ljubaznost, pozvao ih je na izlet u umu. Doveo
je konje ureene zvoncima i grimiznim vrpcama. Posjeo je sestre i njihovu
majku na konje i oni otkasae u umu. Proveli su prekrasan dan jaui, a
psi su trali pokraj i ispred njih. Poslije su zastali pod divovskim drvetom,
pa ih je Modrobradi uveseljavao priama i hranio slasnim zalogajima.
Sestre pomisle: Pa, moda taj Modrobradi ipak nije tako lo.
Vratile su se kui brbljajui o tome kako je dan bio zanimljiv i, ta zar se
nisu krasno provele? Ipak, starije dvije sestre ponovno posumnjae i strah
im se vrati, pa se zakunu kako se vie nee viati s Modrobradim. No,
46

najmlaa nije mogla vjerovati da bi mukarac koji je tako drag, mogao biti
zao. to je dulje razgovarala sama sa sobom, to se Modrobradi inio
manje stranim, a njegova brada manje plavom.
I tako, kad se Modrobradi vratio da je zaprosi, ona pristade. Dobro je
razmislila o njegovoj prosidbi te je smatrala da e se udati za vrlo
profinjena ovjeka. I uistinu, vjenae se, a zatim odjahae do njegova
dvorca u umi.
Jednoga dana on joj doe i ree: Moram otii na neko vrijeme. Pozovi
svoju obitelj ovamo, ako eli. Moe jahati po umama, narediti kuharu
da priredi gozbu, moe raditi sve to eli, to god ti srce poeli. Ustvari,
evo ti moj sveanj kljueva. Moe otvoriti sva vrata smonica, riznica,
sva vrata u dvorcu, ali ovaj siuan mali klju, ovaj sa zavijucima na vrhu,
nemoj upotrijebiti.
Nevjesta mu odgovori: Da, uinit u kako trai. To sve zvui dobro. I
stoga, idi, dragi muu, ne brini se i brzo se vrati. I tako on odjae, a ona
ostade.
Sestre su joj dole u posjet i bile su, kao i svi ljudi, vrlo znatieljne, pa
su htjele uti to je Gospodar rekao da valja initi dok ga nema. Mlada
ena im radosno ispripovijedi.
Rekao je da moemo initi to god nas volja i ui u sve sobe koje
elimo, osim u jednu. Ali ne znam koja je ta. Imam klju, ali ne znam
kojim vratima odgovara.
Sestre odluie to pretvoriti u igru i nai koji klju odgovara kojim
vratima. Dvorac bjee na tri kata, sa stotinu vrata u svakom krilu, a kako
na svenju bjee mnogo kljueva, one se uljahu od vrata do vrata, sjajno
se zabavljajui kad bi koja otvorile. Iza jednih vrata bijahu smonice koje
su pripadale kuhinji, iza drugih bijahu riznice. Svakakvih blaga bjee iza
svih vratiju, a jedno se inilo ljepim od drugoga. Napokon, vidjevi sva
uda, dooe do podruma i do glatka zida na kraju hodnika.
Razbijale su si glavu nad zadnjim kljuem, onim s malim zavijucima
na vrhu. Moda ovaj klju ne odgovara niemu. Tek to to rekoe,
zaue udan zvuk iiiiiiiiiiiiii. Zavirie za ugao i gle! -neka su se
mala vrata upravo zatvarala. Kad su ih pokuale ponovno otvoriti, bila su
47

vrsto zakljuana. Jedna povie: Sestro, sestro, donesi svoj klju.

Zacijelo su ovo vrata za onaj tajanstveni mali klju.
Bez razmiljanja jedna od sestara stavi klju u bravu i okrene ga. Brava
kljocne, vrata se otvore, ali je unutra bilo tako mrano da nisu nita
vidjele.
Sestro, sestro, donesi svijeu. I tako zapalie svijeu i osvijetlie
sobu, a sve tri ene istodobno vrisnu, jer u sobi bjee kaljua krvi,
zacrnjene kosti trupala bile su razasute uokolo, a lubanje su bile naslagane
u kutovima poput piramida jabuka.
Zalupie vratima, istrgoe klju iz brave i oslonie se jedna o drugu
teko diui, a srce im htjede iskoiti iz grudi. Moj Boe! Moj Boe!
ena pogleda u klju i vidje da je umrljan krvlju. Uasnuta, stade ga
brisati suknjom svoje haljine, ali krv ostade. O, ne! povika ona. Sad i
sestre uzee mali klju u svoje ruke i pokuae ga vratiti na staro, ali krv
ostade. ena skrije klju u dep i otri u kuharevu kuhinju. Kad je stigla,
bijela joj haljina bjee umrljana crvenom bojom od depa do ruba, jer je iz
kljua polako kapala tamnocrvena krv. Naredi kuharu: Brzo, daj mi
konjskih struna. Ribala je klju, ali nije prestajao krvariti. Kap po kap
iste crvene krvi padae iz malenoga kljua.
Iznijela je klju u dvorite, pa utisne neto pepela u nj i stade ribati i
dalje. Stavi ga u vatru da ga plamen spali. Prekrije ga pauinom da
zaustavi tijek, ali nita nije moglo uguiti krvave suze.
Joj, to mi je initi?, povika ona. Znam, sakrit u mali klju. Stavit
u ga u ormar. Zatvorit u vrata. Ovo je mora. Sve e biti u redu. I tako to
i uini.
Mu joj se vrati sljedeega jutra i ue u dvorac dozivajui enu. Onda?
Kako je bilo dok sam bio na putu?
Bilo je dobro, gospodine.
A kako su moja skladita?, zagrmi on.
Vrlo dobro, gospodine.
Kako je moja riznica?, zarei on.
Riznica je takoer vrlo dobro, gospodine.
48

Dakle, sve je dobro, eno?

Da, sve je dobro.
Pa, proapta on, onda bi bilo najbolje da mi vrati kljueve.
Na prvi pogled uoi da nedostaje klju. Gdje je najmanji klju?
Ovaj izgubila sam ga. Da, izgubila sam ga. Jahala sam i pao mi je
sveanj, pa mora da sam izgubila koji klju.
to si uinila s njim, eno?
Ne ne ne sjeam se.
Ne lai! Reci mi to si uinila s kljuem!
Podigne ruku k njezinu licu kao da e je pomilovati, no umjesto toga
zgrabi je za kosu. Nevjernice!, promrsi on kroz zube i baci je na pod.
Bila si u sobi, zar ne?
On naglo otvori vrata njezina ormara, a iz malenoga kljua na gornjoj
polici krv se izlila po prelijepoj svili njezinih objeenih haljina.
Sad je na tebe red, gospo moja, povie on i odvue je niz hodnik u
podrum dok se nisu nali pred stranim vratima. Modrobradi tek pogleda
vrata svojim vatrenim oima, a vrata se otvorie. Tamo leahu kosturi
svih njegovih prijanjih ena.
A sada!!! zarie on, ali ona se uhvati za dovratak i ne htjede pustiti.
Molila je za svoj ivot: Molim te! Molim te, dopusti mi da se priberem i
pripremim za smrt. Daj mi samo etvrt sata prije nego to mi oduzme
ivot, tako da se mogu pomiriti s Bogom.
U redu, promrsi on, ima tono etvrt sata, no budi spremna.
ena odjuri uza stube do svoje odaje i poalje sestre na zidine dvorca.
Klekne kao za molitvu, ali umjesto toga povie sestrama:
Sestre, sestre! Vidite li brau nau kako dolaze?
Ne vidimo nita, nita na otvorenu polju.
Svakih nekoliko trenutaka viknu prema zidinama:
Sestre, sestre! Vidite li brau nau kako dolaze?
Vidimo pijavicu, moda oblak praine u daljini.
U meuvremenu Modrobradi zarie neka mu ena sie u podrum da joj
49

odrubi glavu.
Ponovno ona zazove: Sestre, sestre! Vidite li brau nau kako
dolaze?
Modrobradi ponovno zaurla da pozove enu i buno krene uz kamene
stube.
Njezine sestre povikae: Da! Vidimo ih! Naa su braa tu i upravo su
ula u dvorac.
Modrobradi krenu niz hodnik prema odaji svoje ene. Dolazim po
tebe, progrmi on. Koraci mu bjehu teki; kamenovi u hodniku se
rasklimae, a pijesak iz buke iscuri na pod.
Kako Modrobradi upade u njezinu odaju ispruenih ruku da je zgrabi,
tako se njezina braa na konjima zalete niz hodnik dvorca i takoer jurnu
u njezinu sobu. Tamo izgurae Modrobradoga van na parapet. Maevima
tada navale na njega, udarajui i sijekui, reui i ibajui, bacivi
Modrobradoga na tlo te ga napokon ubiju, kanjcima ostavivi njegovu
krv i hrskavicu.

Prirodni grabe
grabeljivac psihe
Razvoj odnosa s divljom prirodom sutinski je dio enine individuacije.
Da bi to provela, ena mora krenuti u tamu, ali istodobno tamo ne smije
upasti u bezizlaznu zamku, ne smije se dati zarobiti ili ubiti na putu tamo
ili natrag.
Pria o Modrobradom govori o tom zarobitelju, mranom mukarcu
koji ivi u psihi svih ena, uroenom grabeljivcu. On je odreena i
nesporna sila koju valja upamtiti i zauzdati. Kako bi zauzdale prirodnoga
grabeljivcaxiv psihe, ene nuno moraju zadrati sve svoje instinktivne
moi. Neke od njih su uvid, intuicija, izdrljivost, postojana ljubav,
izotreni osjeti, dalekovidnost, precizan sluh, pjevanje nad mrtvima,
intuitivno vianje i odravanje vlastite kreativne vatre.
50

U psiholokoj interpretaciji prizivamo sve aspekte bajke kako bi nam

pomogli prikazati dramu unutar psihe neke pojedine ene. Modrobradi
predstavlja duboko potisnut kompleks koji viri s ruba ivota svih ena i
promatra ekajui priliku da joj se suprotstavi. Premda se moda slino ili
razliito simbolizira u mukoj psihi, on je drevni i suvremeni neprijatelj
obaju spolova.
Teko je u potpunosti shvatiti modrobradu silu, jer je uroena svim
ljudima od roenja nadalje, te je u tom smislu nesvjesna. Pa ipak vjerujem
da nagaamo kako se njezina narav razvila u predsvijesti ljudi, jer u prii
se Modrobradoga naziva propalim arobnjakom. U tom zvanju povezan
je s drugim bajkama koje takoer prikazuju zloudnoga grabeljivca
psihe kao maga koji relativno normalno izgleda, ali je zato neizmjerno
razoran.
Uzmimo taj opis kao arhetipski okrhak i usporedimo ga s onime to
znamo o propalim arolijama ili propaloj duhovnoj moi u povijesti
mitova. Grki Ikar letio je preblizu suncu, a njegova su se votana krila
rastopila, pa je pao. Mit naroda Zuni Djeak i orao govori o djeaku koji
bi postao lanom kraljevstva orlova da nije mislio kako moe prekriti
pravila Smrti. Dok je lebdio visoko na nebu, posuen orlovski kaput
strgnu mu se s tijela i on padne mrtav. U kranskom mitu Lucifer je
tvrdio da je jednak Jahvi, pa je otjeran u podzemni svijet. U folkloru
postoji mnogo arobnjakovih uenika koji su se bezumno usudili prijei
svoju stvarnu razinu umijea ili se pokuali suprotstaviti Prirodi. Kazna
im je ranjavanje ili propast.
Kad analiziramo te lajtmotive, vidimo da grabeljivci u njima ele
nadmo i kontrolu nad drugima. Oni nose neku vrstu psihike inflacije pri
kojoj jedinka eli postati uzvienija, jednako velika ili ravnopravna
Neizrecivome koje tradicionalno rasporeuje i nadzire tajanstvene sile
Prirode, pa tako i sustave ivota i Smrti te pravila ljudske naravi i tako
dalje.
U mitovima i priama pokuaj nekoga pojedinca da prekri, izvitoperi
ili promijeni nain rada Neizrecivoga, rezultira prijekorom: mora otrpjeti
ili smanjivanje svojih sposobnosti u svijetu misterija i arolije npr.
51

uenici koji vie ne smiju arati ili izgon iz zemlje Bogova, ili pak neki
slian oblik gubitka naklonosti i moi, npr. sakaenje ili smrt.
Ako Modrobradoga moemo shvatiti kao unutarnjeg predstavnika
itava mita o takvom izopeniku, onda moda moemo shvatiti i duboku i
neobjanjivu usamljenost koja ga (nas) kojiput preplavi jer proivljava
stalan izgon iz iskupljenja.
Problem s Modrobradim u bajci jest u tome da umjesto da osnai
svjetlo mladih enskih sila psihe, on biva ispunjen mrnjom i eli ubiti
svjetla psihe. Nije teko zamisliti da je u takvoj zloudnoj nakupini
zarobljen netko tko je neko poelio nadii svjetlo, pa je stoga izgubio
naklonost. Moemo razumjeti zato se poslije toga onaj koji je izgnan daje
u nesmiljenu potragu za svjetlom drugih. Moemo zamisliti da se nada
kako e, ako sakupi dovoljno dua za sebe, stvoriti snaan snop svjetla
koji e napokon rasvijetliti njegovu tamu i ispraviti njegovu samou.
U tome smislu na poetku prie vidimo iznimno bie u neiskupljenu
obliku. No, ta je injenica jedna od sredinjih istina koje najmlaa sestra u
prii mora prihvatiti, koju sve ene moraju prihvatiti da i iznutra i izvana
postoji sila koja e djelovati u suprotnosti s instinktima prirodna Sebstva,
a da ta zloudna sila jest ono to jest. Premda moda osjeamo milost
prema njoj, prvo to moramo uiniti jest prepoznati je, zatititi se od
njezina razaranja i, na kraju, oduzeti joj njezinu ubojitu energiju.
Sva stvorenja moraju nauiti da grabeljivci postoje. Bez te spoznaje
ena unutar svoje ume nee moi sigurno pregovarati, a da je ne
progutaju. Razumjeti grabeljivca znai postati zrela ivotinja koja nije
ranjiva zbog naivnosti, neiskustva ili nerazboritosti.
Poput lukava tragaa, Modrobradi osjea da se najmlaa ki zanima za
njega, to jest, da je voljna postati lovinom. On je zaprosi i u nekom
trenutku mladenakog zanosa, to je obino kombinacija ludosti, uitka,
sree i seksualnoga zanimanja, ona pristaje. Koja ena ne prepoznaje taj
scenarij?

52

Naivne ene kao lovina

Najmlaa sestra, najnerazvijenija sestra, predstavlja vrlo ljudsku priu o
naivnoj eni. Nju e privremeno zarobiti vlastiti unutarnji uhoda. Pa ipak,
na kraju e se osloboditi, mudrija, jaa, pa e odmah znati prepoznati
prepredena grabeljivca svoje psihe.
Psiholoka pria koja je utkana u pripovijest odnosi se i na stariju enu
koja jo nije u potpunosti nauila prepoznavati uroenoga grabeljivca.
Moda je vie puta zapoinjala taj proces, ali ga u nedostatku vodstva i
podrke nije jo dovrila.
Zato je poduavanje priama tako korisno: one predstavljaju
inicijacijske karte, tako da se ak i djelo koje je nailo na prepreku moe
dovriti. Priu o Modrobradome mogu iskoristiti sve ene, bez obzira na
to jesu li vrlo mlade, pa tek ue o grabeljivcu, ili ih se proganjalo i
uznemiravalo desetljeima, pa se sada napokon pripremaju na zadnju i
odlunu bitku s njim.
Najmlaa sestra predstavlja kreativni potencijal unutar psihe. Neto to
tei radosnome i plodnomu ivotu. No, dolazi do obilaznice kad pristane
na to da je osvoji zao mukarac, jer instinkti kojima bi to primijetila i onda
uinila drugo, nisu cjeloviti.
Psihiki gledano, mlade djevojke i mladi djeaci kao da zatvaraju oi
pred injenicom da predstavljaju lovinu. Premda se ini da bi ivot bio
mnogo laki i manje bolan kad bi se svi ljudi raali irom otvorenih oiju,
to nije tako. Mi se svi raamo kao Anlagen, kao potencijal u sreditu
stanice: u biologiji Anlage je dio stanice koji se opisuje kao ono to e
postati. Unutar Anlage nalazi se prvotna supstancija koja e se s
vremenom razviti i od nas uiniti cjelovitu osobu.
I tako ene provode svoje ivote oivljavajui Anlage. Pria o
Modrobradome obraa se buenju i odgoju toga psihikoga sredita, te
ozarene stanice. Stoga, najmlaa sestra pristaje na brak sa silom za koju
vjeruje da je vrlo otmjena. Brak u bajci predstavlja potragu za novim
statusom, odmatanje novoga sloja psihe.
53

No, mlada je ena zavarala samu sebe. Isprva je osjetila strah od

Modrobradoga. Bila je oprezna. Pa ipak, radi malo uitka tamo u umi ona
krene protiv intuicije. Gotovo su sve ene to bar jednom iskusile. Ona
nato uvjeri samu sebe da Modrobradi nije opasan, nego idiosinkratian i
ekscentrian. Joj, ba sam bedasta. Zato me odbija ta bezvezna plava
brada? Njezina divlja narav ve je onjuila situaciju i zna da je
modrobradi mukarac ubojit, no, njezina naivna psiha odbacuje to
unutarnje znanje.
Takva pogrena procjena gotovo je rutinska kod ena koje su toliko
mlade da im se alarmni sustav jo nije razvio. Ona je poput siroeta vuia
koji se valja i igra na istini, a ne obraa pozornost na tekoga risa koji mu
prilazi iz sjene. U sluaju starije ene koja je toliko odcijepljena od
divljine da jedva uje unutarnja upozorenja, ona takoer ide dalje uz
naivan smijeak.
S pravom se pitate je li se sve to moglo izbjei. Kao i u ivotinjskome
svijetu, mlada djevojka ui prepoznavati grabeljivca prema majinu i
oevu uenju. Bez roditeljskoga njenoga vodstva ona e zacijelo rano
postati lovinom. Kad pogledamo unatrag, svima nama su, bar jednom, kad
nismo pazile, kroz prozor nou kradomice ule neka izazovna ideja ili
poluoaravajua osoba. Pa premda nose balaklavu preko lica, dre no
meu zubima i imaju vreu novca prebaenu preko ramena, vjerujemo im
kad nam kau da rade u bankarstvu.
Pa ipak, razne skupine vrnjaka, kulturalne sile ili psihiki pritisci
mogu mlado ensko, osobito od dvanaeste godine, ak i uz mudru skrb
njezinih roditelja, odvui od vlastite istine, pa tako poinju prilino
bezglavi rizici koje poduzima kako bi sve samo otkrilo. Kad radim sa
starijim tinejderkama koje su uvjerene da je svijet dobar, samo da moraju
dobro upravljati njime, uvijek se osjeam kao stari pas sijede dlake. Doe
mi da stavim ape na oi i zastenjem, jer vidim to one ne vide i znam,
osobito ako su svojeglave i borbene, da e inzistirati na vezi s
grabeljivcem bar jednom prije nego to se probude od oka.
Na poetku naega ivota, nae ensko gledite vrlo je naivno, to
znai da je nae emocionalno razumijevanje skrivenoga vrlo slabo. No, to
54

je toka s koje sve kreemo kao enske. Naivne smo, i same sebe
nagovaramo na neke vrlo zbunjujue situacije. Neupuenost u prirodu tih
stvari znai biti u ivotnome trenutku u kojem smo ranjive jer vidimo
samo ono otvoreno.
Meu vukovima, kad enka ostavi svoje mladune kako bi otila u lov,
mladi pokuavaju krenuti za njom iz brloga i niz stazu. Ona rei na njih,
baca se prema njima i nasmrt ih prestrai, tako da na kraju tre prema
brlogu, posrui i prosklizavajui od urbe. Majka zna da njezini
mladunci jo ne znaju odvagnuti i procijeniti druga stvorenja. Oni ne
znaju tko je grabeljivac, a tko nije. No, s vremenom e ih nauiti, strogo
i dobro.
enama, kao i vuiima, treba takva inicijacija, neto to nas naui da
unutarnji i vanjski svijet nisu uvijek mjesta gdje vrijedi ono pravilo udri
brigu na veselje. Mnoge ene nemaju ak ni one osnovne upute o
grabeljivcima koje vuica daje svojim mladuncima, kao npr.: ako ti
prijeti i vee je od tebe, bjei; ako je slabije, odlui to eli uiniti; ako je
bolesno, ostavi ga; ako ima bodlje, otrov, onjake ili otre kande, kreni
unatrag i idi u drugom smjeru; ako ugodno mirie, ali je omotano oko
metalnih zubaca, proi.
Najmlaa sestra u prii nije samo naivna glede vlastitih mentalnih
procesa i potpuno neupuena u ubojite aspekte svoje psihe, ve je mogu
zavesti i uici ega. A zato i ne? Sve mi elimo da sve bude predivno.
Svaka ena eli sjesti na konja okiena zvoncima i odjahati u nepreglednu
zelenu i senzualnu umu. Svi ljudi ele dospjeti u raj ve tu na Zemlji.
Problem je u tome da se ego eli osjeati predivno, ali od jake elje za
rajskim, spojene s naivnou, ne postiemo ispunjenje, nego postajemo
hranom za grabeljivca.
Ta spremnost na brak s udovitem zapravo se stjee kad su djevojice
vrlo mlade, obino prije pet godina starosti. Ue ih da ne vide i da umjesto
toga uljepavaju sve vrste grotesknosti, bile one ljupke ili ne. To uenje
razlog je zbog kojega najmlaa sestra moe rei: Hmmm, ova brada nije
ba tako plava. To rano uenje da budu ljubazne natjera ene da se
oglue o svoju intuiciju. U tome smislu, zapravo ih namjerno ue da se
55

predaju grabeljivcu. Zamislite vuicu koja bi svoje mlado uila da bude

ljubazno prema ljutitoj lasici ili prepredenoj dijamantnoj egrtui.
U prii ak i majka pristaje na tu igru. Odlazi s njima na piknik. Ni
jednoj keri ne upuuje ni rijei opreza. Moglo bi se rei da bioloka
majka ili unutarnja majka spava ili da je i sama naivna, kao to je to sluaj
kod vrlo mladih djevojica ili ena bez majki.
Zanimljivo je da u prii starije sestre pokazuju neki stupanj svijesti
kada kau da im Modrobradi nije drag, ak nakon to ih je upravo
zabavljao i uveseljavao na vrlo romantian i rajski nain. U prii se
donekle osjea da su neki aspekti psihe, prikazani ovdje kao starije sestre,
poneto razvijenijega uvida, da posjeduju znanje koje ih upozorava da
grabeljivcu ne pridaju romantine znaajke. Inicirana ena obraa
pozornost na glasove starijih sestara u svojoj psihi: one je odvraaju od
opasnosti. Neinicirana ena ne obraa pozornost: ona se jo uvijek previe
identificira s naivnou.
Recimo, na primjer, da neka naivna ena stalno pogreno odabire
svojega partnera. Negdje u glavi zna da je taj obrazac jalov, da bi trebala
prestati i slijediti neku drugu vrijednost. esto ak i zna to valja poduzeti.
Ali postoji neto to nas vue, neko oaranje Modrobradim, koje nas tjera
na nastavak toga razornoga obrasca. U veini sluajeva ena smatra da e
se, ako se samo jo malo dulje dri toga obrasca, onaj rajski osjeaj koji
trai zacijelo pojaviti ve u sljedeemu trenutku.
U drugoj krajnosti, ena koja je ovisna o nekoj opojnoj tvari vrlo
vjerojatno u primozgu ima neki zbor starijih sestara koji govori: Ne! Ne
dolazi u obzir! To je loe za mozak i loe za tijelo. Odbijamo nastaviti.
Ali elja za nalaenjem raja vue tu enu u brak s Modrobradim,
preprodavaem droga psihike opojnosti.
U kakvoj se god dvojbi ena nala, glasovi starijih sestara u njezinoj
psihi stalno je prizivaju k svijesti i preklinju da donese mudre odluke. Oni
predstavljaju one glasove u primozgu koji apuu istine koje ena eli
izbjei, jer predstavljaju kraj njezine matarije o Pronaenom raju.
I tako dolazi do sudbonosnoga braka, mijeanja slatke naivnosti i
huljskoga nesvijetloga. Kada Modrobradi odlazi na put, mlada ena ne
56

shvaa da ivi manje, a ne vie, premda ju je potaknuo da uini to god

eli osim te jedne stvari. Mnoge su ene doslovce ivjele u bajci o
Modrobradom. Udaju se dok su jo naivne prema grabeljivcima, pa
izaberu nekoga tko razorno djeluje na njihov ivot. Odlune su u elji da
izlijee tu osobu ljubavlju. Nekako se igraju kue. Moglo bi se rei da
su provele mnogo vremena govorei: Ta njegova brada nije ba tako
plava.
Napokon e ena, koja je tako zarobljena, vidjeti da joj je nada u
pristojan ivot za nju i njezinu djecu sve manja. Valja se nadati da e
napokon otvoriti vrata u sobu u kojoj lei sve razaranje njezina ivota.
Dok je moda enin partner uistinu taj koji omalovaava i razara njezin
ivot, uroeni grabeljivac unutar njezine psihe surauje pri tomu. Sve
dok enu tjeraju da vjeruje kako je nemona i/ili je poduavaju da ne
primijeti svjesno ono za to zna da je istina, njezini e enski impulsi i
darovi njezine psihe i dalje biti za odstrel.
Kad se enin mladenaki duh vjena s grabeijivcem, zarobljena je ili
zauzdana u onome trenutku u ivotu koji je trebao predstavljati pupanje.
Umjesto da ivi slobodno, ona poinje ivjeti lano. Grabeljivac daje
lano obeanje da e ena nekako postati kraljicom, a zapravo planira
njezino umorstvo. Postoji izlaz iz svega toga, ali valja imati klju.

Klju
Klju znanja: va
vanost nju
njukanja
E sad, siuan klju: on je ulaz u tajnu koju sve ene znaju, a opet ne znaju.
Klju je i doputenje i poticaj da saznamo najdublje, najmranije tajne
psihe, u ovom sluaju neto to bezumno obezvrjeuje i unitava enin
potencijal.
Modrobradi nastavlja svoj razorni plan tako to upuuje enu da se
psihiki kompromitira: Radi to god eli, kae on. Nutka enu da osjeti
laan osjeaj slobode. Daje naslutiti da je slobodna hraniti se i uivati u
bukolikim predjelima, bar unutar granica njegova teritorija. No u
57

stvarnosti, ona nije slobodna, jer joj nije doputeno zamijetiti mranu
spoznaju o grabeljivcu, premda duboko u svojoj psihi ve uistinu
razumije problem.
Naivna ena pristaje na to da ostane u neznanju. ene koje nasjedaju
ili imaju povrijeene instinkte i dalje se poput cvjetova okreu u smjeru
bilo kakva sunca. Naivnu ili povrijeenu enu se tako odvie lako moe
zavesti obeanjem lagode, uljuljkanosti u uitak, raznih zadovoljstava,
bila to obeanja uzviena statusa u oima njezine obitelji i vrnjaka ili
obeanja pojaane sigurnosti, vjene ljubavi ili vatrenoga seksa.
Modrobradi zabranjuje mladoj eni uporabu onoga jednoga kljua koji
bi je osvijestio. Zabraniti eni uporabu kljua svijesti znai ukloniti Divlju
enu, njezine prirodne instinkte radoznalosti te otkrie onoga to lei
ispod. Bez divljega znanja, ena nema pravu zatitu. Ako pokua
posluati naredbu Modrobradoga da ne upotrijebi klju, ona odabire smrt
svojega duha. Odlukom da otvori vrata prema odvratnoj sobi tajne, ona
odabire ivot.
U prii njezine sestre dou u posjet i bile su, kao i svi ljudi, vrlo
znatieljne. ena im radosno ispripovjedi: Moemo initi to nas volja,
osim jedne stvari. Sestre odlue kroz igru nai koja vrata odgovaraju
malenomu kljuu. Ponovno imaju pravi impuls prema svijesti.
Od Freuda do Bettelheima, psiholoki mislioci tumae epizode poput
ovih koje nalazimo u prii o Modrobradom kao psiholoku kaznu za
eninu seksualnu radoznalost.xv enskoj radoznalosti pridavano je
negativno znaenje, dok se za mukarce kae da vole istraivati. ene
nazivaju zabadalima, a mukarce radoznalcima. U stvarnosti,
trivijalizacija enine radoznalosti, tako da se ini tek iritantnim
pijuniranjem, nijee enin uvid, slutnju, intuiciju. Nijee sva njezina
osjetila. To je napad na njezinu temeljnu mo.
Dakle, imajui na umu da su ene koje jo nisu otvorile zabranjena
vrata obino one iste ene koje ueu Modrobradom ravno u zagrljaj, sva
srea da je u sestara ouvan pravi divlji instinkt za radoznalost. One su
ene iz sjene psihe pojedinane ene, pikanja i gurkanja u pozadini
enskoga mozga koja ju podsjeaju, vraaju na ono to je vano. A vano
58

je nai malena vrata, vano je suprotstaviti se naredbi grabeljivca, vano

je doznati to je tako posebno na toj jednoj sobi.
Vrata su u prolim vremenima uglavnom bila izraena od kamena, ali i
od drveta. Smatralo se da se duh kamena ili drveta zadrava u vratima, pa
se i njega zazivalo da titi sobu. U rana vremena postojalo je vie vrata u
grobnice nego u kue, pa je sama slika vrata znaila da je unutra neto od
duhovne vanosti ili da je unutra neto to valja drati zatvorenim. Vrata u
prii prikazana su kao psihika prepreka, neka vrsta uvara postavljena
pred tajnu. Taj uvar koji poiva u kamenu ili drvetu podsjea nas
ponovno na glas o grabeljivcu kao o magu psihikoj sili koja nas fre i
mota kao nekom arolijom i sprjeava nas da znamo ono to znamo. ene
jaaju tu prepreku, ili vrata, kad zaponu s nekim oblikom negativnoga
samoohrabrenja koje ih upozorava da ne misle i ne zarone preduboko, jer
bi mogle doznati vie nego to im se svia. Kako bi prevladale tu
prepreku, moraju upotrijebiti pravu protuaroliju. A prikladna arolija
nalazi se u simbolu kljua.
Postavljanje pravog pitanja glavni je korak transformacije u bajkama,
u psihoanalizi i u individuaciji. Kljuno pitanje izaziva klijanje svijesti.
Pravilno oblikovano pitanje uvijek proizlazi iz sutinske radoznalosti da
saznamo to stoji iza neega. Pitanja su kljuevi koji irom otvaraju tajna
vrata psihe.
Premda sestre ne znaju skriva li se iza vrata blago ili travestija, one
prizivaju svoj valjani instinkt kako bi postavile precizno psiholoko
pitanje: to misli, gdje su ta vrata i to je iza njih?
To je trenutak u kojemu naivna narav poinje sazrijevati, pitati: to se
nalazi iza vidljivoga? to je to to baca prijeteu sjenku na zid? Mlada
naivna narav poinje shvaati da ako negdje postoji tajna, ako postoji
neto sjenovito, ako postoji neto zabranjeno, onda to valja istraiti.
Osobe na tragu razvijanja svijesti trae sve to stoji iza onoga to je
odmah razvidno: nevieno cvrkutanje, tmasti prozor, ucviljena vrata,
traak svjetla ispod praga. One istrauju te tajne sve dok bit te stvari ne
lei otvorena pred njima.
Kao to emo vidjeti, sposobnost podnoenja onoga to vidimo kljuna
59

je slika koja natjera ene da se vrate svojoj dubokoj prirodi, kako bi se

tamo odrala u svim mislima, osjeajima i radnjama.

ivotinjski mlado
mladoenja
Dakle, premda mlada ena pokuava slijediti naredbe grabeljivca i
pristaje na neznanje o tajni u podrumu, ona to moe initi samo neko
vrijeme. Napokon stavlja klju, pitanje, u bravu i pronalazi
zaprepaujui pokolj u dubini svoga ivota. A taj klju, taj siuan
simbol njezina ivota odjednom ne prestaje krvariti, ne prestaje vikati
kako neto nije u redu. ena se moe pokuati sakriti pred razaranjem
svoga ivota, ali e se krvarenje, gubitak ivotne energije, nastaviti sve
dok ne uvidi kakav je grabeljivac uistinu i dok ga ne zauzda.
Kad ene otvore vrata vlastita ivota i razmotre pokolj u onim
zabaenim mjestima, najee otkriju kako su doputale umorstvo svojih
najvanijih snova, ciljeva i nada. Nalaze beivotne misli, osjeaje i udnje.
One koje su nekad bile ljupke i nadobudne, sada su iscijeene. Bili to
snovi i nade o udnji za vezom, udnji za postignuem, uspjehom ili
umjetnikim djelom, kad se jednom dogodi to stravino otkrie u psihi,
moemo biti sigurni da prirodni grabeljivac, u snovima esto
simboliziran ivotinjskim mladoenjom, radi upravo na metodinom
unitavanju eninih najcjenjenijih udnji.
Lik ivotinjskoga mladoenje jedan je od oznaitelja u psihi, a
simbolizira zlonamjernu stvar preruenu u dobronamjernu stvar. Ta ili
neka slina karakterizacija uvijek je prisutna kad ena u sebi nosi naivnu
sliku o nekome ili neemu. Kad ena pokuava izbjei injenicu vlastita
razaranja, njezini e je snovi nou glasno upozoravati, upozoravati i
preklinjati: probudi se! ili nadi pomo! ili bjei! ili nasrni i ubij!
Upoznala sam se s mnogim enskim snovima tijekom godina koji su
sadravali lik ivotinjskoga mladoenje ili auru koja pokazuje da stvari
nisu tako bajne kao to djeluju. Jedna je ena sanjala o prelijepom i
60

armantnom mukarcu, ali kad je spustila pogled, iz rukava mu je poeo

viriti namotaj okrutne bodljikave ice. Druga je ena sanjala kako pomae
starijoj osobi preko ceste, a ta se osoba odjednom pakleno nasmijeila i
rastopila na njezinoj ruci, nanijevi joj jaku opeklinu. Trea je pak ena
sanjala kako jede s nekim nepoznatim prijateljem, ija je vilica poletjela
preko stola i smrtno ranila sanjaicu.
Takvo negledanje, nerazumijevanje, neuvianje da nae unutarnje
udnje nisu u skladu s naim vanjskim radnjama: to je trag koji za sobom
ostavlja ivotinjski mladoenja. Prisutnost tog imbenika u psihi
objanjava zato ene koje tvrde da ele ostvariti vezu umjesto toga
poduzimaju sve kako bi sabotirale voljenu osobu. Zato ene koje
postavljaju ciljeve tu, tamo ili bilo gdje, u to i to vrijeme nikad ne uine ni
prvi korak ili pak napuste plan pri prvoj potekoi. Tako se nikad ne
ostvaruju sve one odgode koja izazivaju samoprezir, svi oni osjeaji stida
koji se potiskuju i trunu, svi oni novi poeci koji su nam tako oajniki
potrebni, a ni svi oni prekidi koje smo ve odavna trebale poduzeti. Gdje
god grabeljivac viri i djeluje, sve se skree, unitava i obezglavljuje.
ivotinjski mladoenja rairen je simbol u bajkama, a pria uglavnom
ide ovako: Neznanac snubi mladu enu koja pristane biti njegovom
nevjestom, ali dan prije vjenanja, ona ee po umi, izgubi se, a kad
padne mrak, popne se na drvo kako bi se spasila od grabeljivaca. Dok
eka da proe no, eto njezina zarunika s lopatom preko ramena. Neto
na njezinu buduem muu odaje injenicu da zapravo nije ljudsko bie.
Kojiput se radi o neobino oblikovanu stopalu, aci, ruci ili kosi, no neto
je sigurno bizarno i to ga odaje. n krene kopati grob ba ispod drveta na
kojem ona sjedi, sve vrijeme pjevajui i mrmljajui o tome kako e
umoriti najnoviju nevjestu i zakopati je u tom grobu. Prestravljena
djevojka skriva se itave noi, a ujutro, kad mladoenja ode, ona otri
kui, prijavi ga brai i ocu, a oni zaskoe ivotinjskoga mladoenju i ubiju
ga.
To je snaan arhetipski proces u psihi ena. ena posjeduje dobar dar
zapaanja, pa premda isprva pristane na vjenanje s prirodnim
grabeljivcem psihe i premda i ona prolazi kroz razdoblje izgubljenosti u
61

psihi, na kraju e se otrgnuti, jer posjeduje sposobnost uvianja prave

istine, zadravanja toga u svijesti i poduzimanja mjera za rjeavanje
problema.
Ah, i tako dolazi do sljedeega koraka, ak teega, a to je sposobnost
podnoenja onoga to vidimo, itava toga samorazaranja i mrtvila.

Miris krvi
U prii, sestre zalupe vrata dvorane za ubijanje. Mlada ena zuri u krv na
kljuu. Zacvili: Moram izribati tu krv, inae e doznati!
Sada naivno sebstvo ima spoznaju o ubojitoj sili koja hara psihom. A
krv na kljuu krv je ena. Kad bi to bila krv rtvovanja frivolnih matarija,
onda bi na kljuu bila samo kapljica krvi. No, ovo je mnogo ozbiljnije, jer
krv predstavlja desetkovanje najdubljih i najduhovnijih vidova kreativna
ivota te osobe.
U tom stanju, ena gubi svoju kreativnu energiju, bilo za pronalaenje
rjeenja svakodnevnih problema njezina ivota, kao to su kola, obitelj,
prijateljstva ili za njezine ciljeve, osobni razvoj, umjetnost. To vie nije
puko odgaanje, jer to traje tjednima i mjesecima. Ona djeluje oamueno,
moda ispunjena idejama, ali duboko anemina, i sve manje je u stanju te
ideje i provoditi.
Krv u toj prii nije menstruacijsko krvarenje, nego arterijska krv iz
due. Ona ne umrlja samo klju, nego tee niz itavu osobu. Haljina koju
nosi i sve njezine haljine u ormaru umrljane su tom krvlju. U arhetipskoj
psihologiji, odjea predstavlja vanjsku pojavu. Ona je krinka koju osoba
pokazuje svijetu. Mnogo toga skriva. Uz prave psihike jastuie i krinke,
i mukarci i ene mogu pokazivati gotovo pa savrenu osobu, gotovo pa
savrenu fasadu.
Kad suzni klju pitanje plakanja umrlja nau osobu, ne moemo
dalje skrivati svoje patnje. Moemo rei to elimo, prikazati
najnasmjeeniju fasadu, ali nakon to jednom ugledamo okantnu istinu
62

sobe za ubijanje, ne moemo se dalje pretvarati da ne postoji. A kad

vidimo istinu, naa energija otjee jo jae. To je bolno, to nam presijeca
ile. Moramo pokuati i odmah ispraviti to strano stanje.
Dakle, u toj bajci, klju ujedno ima ulogu spremnika: on sadrava krv
koja je sjeanje na ono to smo vidjeli i to znamo. Za ene klju uvijek
simbolizira ulaenje u tajnu ili u znanje. U bajkama, klju se esto
prikazuje rijeima, npr. Sezame, otvori se!, kako Ali-Baba vie pred
vrletnom planinom koja se zatim buno rastvori da bi on mogao proi. Na
pikarski nain, u Disneyjevu studiju, dobra vila u Pepeljugi zagugue
Bibiti-babiti-bu! i bundeva se pretvori u koiju, a mievi u koijae.
U eleuzinskim misterijima klju je bio skriven u jeziku, to znai da se
bit stvari, trag nalazio u posebnom nizu rijei, u kljunim pitanjima. A
rijei koje enama najvie trebaju u situacijama slinim onoj opisanoj u
Modrobradom glase: to se nalazi iza? to nije onakvo kakvim djeluje?
to ja to znam duboko u svojim jajnicima to radije ne bih znala? Koji je
dio mene ubijen ili lei umirui?
Svako od tih pitanja i sva zajedno predstavljaju klju. A odgovori na ta
etiri pitanja vrlo e se vjerojatno pojaviti poprskani krvlju. Ubojiti aspekt
psihe, iji je djelomini zadatak pobrinuti se da se ne dogodi osvjeivanje,
i nadalje e s vremena na vrijeme provjeriti te otkinuti ili zatrovati svaki
novi razvoj. To je njegova narav. To je njegov zadatak.
Dakle, u pozitivnom smislu, tek zahvaljujui toj upornoj krvi na kljuu
psiha zadrava ono to je vidjela. Vidite, postoji prirodna cenzura svih
negativnih i bolnih dogaaja koji se zbivaju u naim ivotima. Ego koji
cenzurira, zacijelo eli zaboraviti da je ikada vidio sobu, ikada ugledao
trupla. Zato ena Modrobradoga pokuava izribati klju konjskim
strunama. Pokuava uiniti sve to zna, upotrijebiti sve lijekove za
posjekotine i duboke rane iz enske narodne medicine: pauina, pepeo i
vatra sve je to povezano sa Suenicama i njihovim tkanjem ivota i
smrti. No, ne samo to joj ne uspijeva ispaliti klju, nego ne moe niti
dovriti taj proces, pretvarajui se da se ne dogaa. Ne moe zaustaviti
kapanje krvi iz siuna kljua. Paradoksalno, njezin stari ivot umire, a ni
najbolji lijekovi ne mogu sakriti tu injenicu, dok ona istodobno otvara
63

oi pred gubitkom krvi i stoga tek poinje ivjeti.

Nekad naivna ena mora se suoiti s onime to se zbilo. Umorstva koja
je Modrobradi poinio nad svim svojim radoznalim enama predstavlja
ubijanje kreativnoga enstva, onoga to posjeduje potencijal razvijanja
svakojakih novih i zanimljivih aspekata. Grabeljivac je posebno
agresivan pri postavljanju zasjede divljoj enskoj naravi. U najboljem
sluaju, pokuava se izrugivati, a u najgorem prerezati eninu vezu s
vlastitim uvidom, nadahnuem, provoenjem i jo mnogo ime.
ena s kojom sam suraivala, inteligentna i nadarena ena, priala mi
je o svojoj baki koja je ivjela na Srednjem zapadu. Baka je pod pojmom
uistinu dobre zabave podrazumijevala odlaziti vlakom u Chicago s
velikim eirom na glavi, proetati Avenijom Michigan, razgledavati
izloge i biti elegantna dama. S oka, s boka, sudbina ili ne, udala se za
farmera. Preselili su se usred amerike itnice, a ona je poela trunuti u toj
elegantnoj maloj kui na farmi koja je bila ba prave veliine, s djecom
koja su bila ba prava i muem koji je bio ba pravi. Nije vie imala
vremena za taj frivolni ivot kojim je nekada ivjela. Previe klinaca.
Previe enskih poslova.
Jednoga dana, mnogo godina poslije, nakon to je rukom oprala
podove u kuhinji i dnevnoj sobi, odjenula je svoju najljepu svilenu bluzu,
zakopala dugu suknju i iglom privrstila svoj veliki eir. Utisnula je
cijev muevljeve samarice u nepce i povukla okida. Sve ene na svijetu
znaju zato je prvo oprala podove.
Izgladnjela dua moe toliko biti puna boli da ena to vie ne moe
podnijeti. Budui da ene imaju duevnu potrebu izraziti se na svoj osobni
duevni nain, moraju se razviti i procvjetati onako kako je njima
razumno, bez tuega uznemiravanja. U tom smislu, moglo bi se rei da
krvavi klju predstavlja i krvno srodstvo ene s njezinim pretkinjama.
Koja meu nama ne poznaje bar jednu voljenu ensku osobu koja je
izgubila instinkt donoenja pravilnih odluka za sebe, pa je natjerana da
ivi marginalnim ivotom ili jo gore? Moda ste upravo vi ta ena.
Jedna od tema individuacije, o kojoj se najmanje govori, injenica jest
da dok u mrak svoje psihe bacate najsnanije svjetlo to moete, sjenke,
64

mjesta do kojih svjetlo ne dopire, postaju ak mranije. Dakle, kad

osvijetlimo neki dio psihe, moramo se boriti s dubljim mrakom koji je
posljedica toga. Taj se mrak ne moe ostaviti na miru. Klju, pitanja, ne
mogu se sakriti ili zaboraviti. Moramo ih postaviti. Moramo dobiti
odgovore.
Najdublji rad obino je najmraniji. Srana ena, ena koja postaje
mudrija, razvit e najjalovije psihiko tlo, jer ako gradi samo na najboljem
tlu svoje psihe, pogled e joj padati samo na najmanji djeli onoga to
predstavlja. Dakle, ne bojte se toga da istraujete ono najgore. To samo
jami pojaanje snage due.
Divlja ena blista upravo u takvom psihikom razvoju. Ona se ne boji
najmranije tame, zapravo ona vidi u mraku. Ona se ne boji iznutrica,
otpadaka, raspadanja, smrada, krvi, hladnih kostiju, umiruih djevojaka ili
mueva ubojica. Moe izdrati taj prizor, moe se nositi s tim, moe
pomoi. A to je ono to ui najmlaa sestra u prii o Modrobradom.
Kosturi u onoj odaji predstavljaju, u najboljem svjetlu, nerazorivu silu
enstva. Arhetipski, kosti predstavljaju ono to se ne moe unititi. Prie o
kostima zapravo govore o neemu u psihi to je teko unititi. Jedina stvar
koju posjedujemo, a koju je teko unititi, naa je psiha.
Kada govorimo o enskoj biti, govorimo zapravo o enskoj dui. Kada
govorimo o tijelima razasutim po podrumu, kaemo da se neto dogodilo
sili due, pa ipak, premda joj je oduzeta vanjska vitalnost, premda joj je
netko zapravo oduzeo ivot, nije potpuno unitena. Jo se moe vratiti u
ivot.
Vraa se u ivot kroz mladu enu i njezine sestre, koje na kraju
uspijevaju razbiti stari obrazac neznanja te gledati u prizor uasa i ne
okrenuti glavu. U stanju su vidjeti i izdrati ono to vide.
Eto nas ponovno kod La lobe, u pilji arhetipske kotanke. Eto ostataka
onoga to je nekad bila cjelovita ena. Pa ipak, za razliku od ciklikih
aspekata ivota i smrti arhetipa Divlje ene koja uzima ivot koji se
sprema umrijeti, uzgaja ga i zatim ponovno izbaci u svijet, Modrobradi
samo ubija i razuuje ene, dok od njih ne ostanu samo kosti. Ne ostavlja
im ni ljepote, ni ljubavi, ni sebstva, pa zato ni mogunost djelovanja u
65

svoje ime. Kako bismo to ispravile, mi ene moramo pogledati to ubojito

stvorenje koje nas je zarobilo, vidjeti rezultat njegova jezovita djelovanja,
svjesno to primiti na znanje, zadrati to u naoj svijesti, a zatim djelovati.
Podrum, tamnica i simboli pilje meusobno su povezani. To su
drevna inicijacijska okruja, mjesta u/kroz koja ena silazi k ubijenima,
kri tabue kako bi doznala istinu, a zahvaljujui domiljatosti i/ili naporu
trijumfira kad protjera, preoblikuje ili istrijebi ubojicu psihe. Pria nam
daje plan rada s detaljnim uputama: pronai tijela, slijedi instinkt, vidi to
vidi, prizovi psihiki mii, uniti razornu energiju.
Ako se ena ne pozabavi tim temama vlastita mrtvila i umorstva, ona
e i nadalje sluati naredbe grabeljivca. Kad jednom otvori sobu u psihi
koja joj pokazuje koliko je mrtva, koliko je zaklana, vidjet e kako je
ubijao razne dijelove njezine enske prirode i instinktivne psihe koji su
zatim umirali kao jadnici iza fasade obilja. Sad kad to vidi, sad kad primi
na znanje do koje mjere je zarobljena i koliki je dio njezina psihikoga
ivota stavljen na kocku, moe uiniti i neto mnogo monije.

Uzmak i obila
obilaenje
Uzmak i obilaenje manevar je koji ivotinja ini kad pobjegne pod
zemlju kako bi uzmaknula, pa se pojavi grabeljivcu iza lea. To je
psihiki manevar koji ena Modrobradoga provodi kako bi ponovno
uspostavila suverenost vlastita ivota.
Modrobradi, nakon to otkrije ono to smatra eninom prevarom, grabi
enu za kosu i vue je niz stube. Sada je na tebe red, zarie on. Ubojiti
se element nesvjesnoga budi i prijeti unitenjem svjesne ene.
Analiza, tumaenje snova, samospoznaja, istraivanje, sve se to
poduzima jer su to naini uzmaka i obilaenja. To su naini da zaronimo i
pojavimo se iza problema kako bismo ga razgledali iz druge perspektive.
Ako nismo sposobni vidjeti, uistinu vidjeti, nestaje ono to smo nauili o
Egu-Sebstvu i o boanskom Sebstvu.
66

U Modrobradom, psiha sada pokuava izbjei umorstvo. Budui da

vie nije naivna, postaje lukava: moli neko vrijeme da se pribere drugim
rijeima, vrijeme da se osnai uoi zadnje bitke. U vanjskoj zbilji takoer
nalazimo ene koje planiraju bijeg, bilo od nekoga starog razornog stanja,
ljubavnika ili posla. Pokuava dobiti na vremenu, eka povoljan trenutak,
planira svoju strategiju i priziva snagu u sebi, prije nego li poduzme kakvu
vanjsku promjenu. Kojiput je upravo ta neizmjerna prijetnja grabeljivca
ono to enu natjera da se od prilagodljive milice pretvori u opreznu
osobu zakriljena oka.
Ironino je da oba aspekta psihe, i grabeljivac i mladi potencijal,
doseu toku kljuanja. Kad ena shvati da je bila lovinom i u
unutarnjemu i u vanjskomu svijetu, jedva to moe podnijeti. To je pogaa
u korijenu onoga to jest u svojem sreditu, pa stoga, nuno, planira ubiti
grabeljivu silu.
U meuvremenu njezin grabeljivi kompleks bjesni jer je otvorila
zabranjena vrata, pa buno obilazi svoj teritorij, pokuavajui presjei sve
puteve za bijeg. Ta razorna sila postaje ubojita, pa kae da je ena
oskvrnula najsvetije mjesto i zato mora umrijeti.
Kada suprotstavljeni aspekti enske psihe dosegnu arite, ena moe
osjetiti nevjerojatan umor, jer se njezin libido razvlai u dva suprotna
smjera. No, ak i ako se ena nasmrt iscrpi od bijede svoje borbe, kakva
god ona bila, ak i ako joj je dua izgladnjela, ipak mora planirati svoj
bijeg: bez obzira na sve, ena se mora prisiliti da krene dalje. U to kritino
doba osjea se kao da itav dan i no provodi na temperaturi ispod nitice.
No, da bi preivjela, ne smije se prepustiti umoru. Zaspati znai sigurnu
smrt.
To je dublja inicijacija, enina inicijacija u njezina stvarna instinktivna
osjetila unutar kojih prepoznaje i protjeruje grabeljivca. To je trenutak u
kojem se zarobljena ena pomie sa statusa rtve na status otroumne
mudrooke, dobra sluha. To je vrijeme kada gotovo nadljudski napor
uspijeva natjerati premorenu psihu na konano djelo. Kljuna pitanja i
dalje pomau, jer klju i dalje krvari mudrom krvlju ak i nakon to
grabeljivac zabrani svijest. Njegova manijakalna poruka glasi: Za
67

svijest e umrijeti. Njezina je reakcija pretvaranje, da bi on pomislio

kako je ona voljna rtva, dok ona planira njegovu propast.
Meu ivotinjama, kau, postoji neki tajanstveni psihiki ples izmeu
grabeljivca i lovine. Kae se, ako lovina ponizno pogleda grabeljivca u
oi, pa zadrhti tako da joj se koa na miiima lagano nabere, time
priznaje svoju slabost pred grabeljivcem te se slae da postane njegovom
rtvom.
Postoje trenuci kad valja drhtati i bjeati, a postoje i trenuci kad ne
valja. U ovom trenutku, ena ne smije drhtati, ne smije puzati! Molba
mlade ene da joj Modrobradi da vremena da se pribere nije znak
poniznosti pred grabeljivcem. To je njezin lukav nain prikupljanja
energije u miiima. Poput stvorenja u umi, ona se postavi kako bi
grabeljivcu zadala krajnji udarac. Potone pod zemlju kak bi umakla
grabeljivcu, a zatim neoekivano izviri iza njega.

Ispu
Isputanje urlika
Kada Modrobradi zaurla eni da mu doe, a ona odugovlai da dobije na
dragocjenu vremenu, ona pokuava sazvati svu energiju kak bi prevladala
uzniara, bio on pojedinano, ili u kombinaciji razorna religija, mu,
obitelj, kultura ili enini negativni kompleksi.
ena Modrobradoga moli za svoj ivot, ali lukavo. Molim te,
proapta ona, dopusti mi da se pripremim za smrt.
Da, zarei on, ali budi spremna.
Mlada ena zaziva svoju psihiku brau. to ona predstavljaju u
eninoj psihi? Oni su miiaviji, prirodno agresivniji pokretai psihe. Oni
su sila unutar ene koja moe djelovati kad je vrijeme za ubijanje. Premda
se taj atribut ovdje prikazuje mukim spolom, moe se prikazati bilo
kojim spolom, ili pak drugim stvarima, koje su neutralne, kao to je
planina koja zarobi uljeza ili sunce koje na tren sie kako bi pljakaa
spalilo u prah i pepeo.
68

ena odjuri stubama gore u svoje odaje i postavlja sestre na zidine.

Povie sestrama: Vidite li brau nau kako dolaze? A sestre poviu
kako jo nita ne vide. Dok Modrobradi rie svojoj eni neka doe u
podrum kako bi joj mogao odrubiti glavu, ona ponovno povie: Vidite li
brau nau kako dolaze? A sestre joj doviknu kako moda vide oblak
praine ili pijavicu negdje u daljini.
Tu se dogaa itav prizor porasta intrapsihike moi ene. Njezine
sestre one mudrije preuzimaju glavnu ulogu u tom zadnjem
inicijacijskom koraku: one postaju njezine oi. Urlik ene putuje velikom
intrapsihikom udaljenou do mjesta na kojemu ive njezina braa, do
mjesta na kojem ive oni aspekti psihe koji se znaju boriti, boriti do smrti
ako treba. No, isprva obrambeni aspekti psihe nisu odmah onoliko blizu
svijesti kao to bi trebali biti. Spremnost i borbena narav mnogih ena
nisu dovoljno blizu svijesti da bi bile uinkovite.
ena mora vjebati prizivanje ili aranje svoje svadljive prirode, svoje
pijavice, sile svojega oblaka praine. Simbol uskovitlana vjetra glavna je
sila odreenja koja, kad je usredotoena, a ne razbacana, daje eni golemu
energiju. Uz takav estoki pristup nee izgubiti svijest, a nee je niti
zakopati kao druge. Ona e jednom zauvijek rijeiti unutarnje umorstvo
ena, svoj gubitak libida, gubitak strasti prema ivotu. No, premda
kljuna pitanja nude ono otvaranje i labavljenje koje je potrebno njezinu
osloboenju, bez oiju svojih sestara, bez miia maevima naoruane
brae ne moe potpuno uspjeti.
Modrobradi zaurla za enom i pone se glasno uspinjati kamenim
stubama. Njegova ena povie sestrama: A sada, vidite li ih sada? A
njezine sestre viknu: Da! Vidimo ih sad, skoro su ve tu. Njezina braa
na konjima ujau u dvorac. Ulete u njezinu sobu i istjeraju Modrobradoga
na parapet. Tamo ga maevima ubiju, a njegove ostatke prepuste
leinarima.
Kad ene ponovno izrone iz naivnosti, izvlae sa sobom neto
neistraeno. U ovom sluaju sada mudrija ena doziva u pomo unutarnju
muku energiju. U jungovskoj psihologiji taj je element nazvan animus:
djelomice smrtan, djelomice instinktivan, djelomice kulturni element
69

enske psihe koji se u bajkama i simbolima snova javlja kao sin, mu,
neznanac i/ili ljubavnik a moda je i prijetei, ovisno o njezinim
trenutnim psihikim uvjetima. Ta psihika figura osobito je vrijedna jer
sadrava kvalitete koje se tradicionalno odgojem izvlae iz ena, kao npr.,
najee, agresivnost.
Kad je ta narav suprotnoga spola zdrava, kao to to simboliziraju braa
u Modrobradom, ona oboava enu u kojoj boravi. To je intrapsihika
energija koja eni pomae postii sve to trai. On je taj koji ima psihike
miie, dok ona moda ima drugaije darove. Oni e joj pomagati i
priskakati u njezinu traenju svijesti. Mnogim enama on premouje jaz
izmeu svijeta unutarnjih misli i osjeaja te vanjskoga svijeta.
to je animus jai i iri (razmiljaj o animusu kao o mostu), to ena
lake, sposobnije i profinjenije vanjskom svijetu konkretno prikazuje
svoje ideje i kreativni rad. ena slabo razvijena animusa ima mnoge ideje
i misli, ali ih nije u stanju prikazati vanjskom svijetu. Uvijek se zaustavi
prije organizacije ili provedbe svojih prekrasnih zamisli.
Braa predstavljaju blagoslov snage i akcije. Uz njih se na kraju
dogode dvije stvari. Prvo, neutralizira se neizmjerna i sputavajua
sposobnost grabeljivca u eninoj psihi. Drugo, sanjiva djeva zamjenjuje
se djevojkom iroko otvorenih oiju, s ratnikom sa svake strane. Oni samo
ekaju da ih pozove.

Guta
Gutai grijeha
Modrobradi je u cijelosti pria o rezanju i ponovnom spajanju. U
konanoj fazi prie, tijelo Modrobradoga preputeno je gutaima mesa
kormoranima, grabeljivcima, kanjcima da ga odnesu. To je vrlo
neobian i mistian kraj. U drevna vremena postojale su due koje su
nazivane gutaima grijeha. To su bili duhovi, ptice ili ivotinje, a kojiput i
ljudi, koji su poput rtvenoga janjeta preuzimali drutvene grijehe, otpad,
kako bi se ljudi mogli iskupiti ili proistiti.
70

Vidjeli smo da je Divlja ena La loba, kotanka, pronalazaica mrtvih,

ona koja pjeva nad kostima mrtvih, koja ih vraa u ivot, te da je ta priroda
ivot/smrt/ivot sredinji atribut divlje i instinktivne naravi ena. Slino
su u nordijskoj mitologiji gutai grijeha zapravo gutai trupala koji gutaju
mrtve, inkubiraju ih u svojim trbusima i odvode ih Heli, to, za razliku od
engleske rijei hell pakao, predstavlja osobu, a ne mjesto. Hel je boica
ivota i smrti. Ona pokazuje mrtvima kako ivjeti unatrag. Postaju sve
mlai i mlai sve dok ne budu spremni na ponovno roenje i vraanje u
ivot.
To gutanje grijeha i grenika, njihova kasnija inkubacija i ponovno
vraanje u ivot predstavlja proces individuacije za najprizemnija bia u
psihi. U tome smislu, valja izvui energiju iz grabeljivih elemenata nae
psihe, valja ih, da tako kaemo, ubiti, iscrpiti njihovu snagu. Zatim se
mogu vratiti suutnoj Majci ivot/smrt/ivot, da ih ona preoblikuje i
ponovno sastavi, nadajmo se ne u tako svadljivome obliku.
Mnogi znanstvenici koji prouavaju tu priu misle da Modrobradi
predstavlja silu koja se ne moe iskupitixvi. No, ja vidim daljnji razvoj tog
aspekta psihe ne transformaciju od masovnoga ubojice u gospodina
Chipsa, nego vie kao osobu koja mora boraviti u duevnoj bolnici, ali na
nekom lijepom mjestu s drveem, nebom i potenom hranom, s moda
neto blagotvorne glazbe, a ne da bude protjerana na zatvoreni odjel psihe
gdje bi je muili i psovali.
Istodobno, ne elim prikazati da ne postoji tako neto kao to je oito i
neiskupivo zlo, jer i to postoji. Oduvijek ve postoji mistian osjeaj da
svaka individuacija koju ovjek provodi ujedno mijenja tminu u
kolektivnom nesvjesnom svih ljudi, a to je mjesto u kojem grabeljivac
boravi. Jung je jednom rekao da je Bog postao svjesnijixvii kako su ljudi
postajali svjesniji. Postulirao je da ljudi izbacivanjem svojih osobnih
demona na svjetlo dana izazivaju osvjetljenje mrane strane Boga.
Ne tvrdim da znam kako sve funkcionira, ali ako slijedimo arhetipski
obrazac, onda bi to izgledalo i djelovalo donekle ovako: umjesto da
psujemo grabeljivca psihe ili bjeimo od njega, mi ga razudimo. To
postiemo tako da ne dopustimo samima sebi razorne misli o ivotu nae
71

due i posebno naoj vrijednosti. Zarobljujemo pojedine misli prije nego

to narastu dovoljno velike da nam naude, pa ih rastavimo.
Rastavljamo grabeljivca i tako to se njegovim napadima
suprotstavljamo naim istinama koje nas hrane. Grabeljivac: Nikad ne
zavri ono to si poela. Mi: Mnoge stvari dovrim. Rastavljamo
nasrtaje prirodnoga grabeljivca i tako to primimo k srcu i radimo na
onome to je istinito u rijeima grabeljivca, a ostatak odbacimo.
Rastavljamo grabeljivca tako to zadravamo svoju intuiciju i instinkte i
tako to odolijevamo njegovu zavoenju. Kad bismo morale nabrojiti sve
nae gubitke do ovoga trenutka u ivotu, sjetiti se svih trenutaka kad smo
bile razoarane, kad smo bile nemone pred muenjem, kad smo
njegovale matarije ukraene tuenim vrhnjem i posipom, shvatile bismo
da su to ona ranjiva mjesta u naoj psihi. Grabeljivac se obraa tim
eljnim i neprivilegiranim mjestima kako bi sakrio injenicu da mu je
jedina namjera odvui vas u podrum i popiti vau energiju, to je za njega
neki oblik transfuzije krvi.
Na kraju prie o Modrobradom, kanjcima ostaju njegove kosti i
hrskavica. To nam daje snaan uvid u transformaciju grabeljivca. To je
zadnji zadatak za enu na tom modrobradom putovanju: dopustiti svojoj
prirodi ivot/smrt/ivot da raupa tijelo grabeljivca i da ga odnese na
inkubiranje, transformaciju i ponovno vraanje u ivot.
Kad se ne elimo baviti grabeljivcem, oduzimamo mu snagu i on bez
nas ne moe djelovati. Zapravo ga gurnemo duboko u razinu psihe u kojoj
se nalazi sve stvaranje koje jo nije oblikovano, pa ga pustimo da se krka
u toj eterinoj orbi dok ne uspijemo pronai oblik koji bi mogao ispuniti,
bolji oblik. Kad nastane psihiki energum grabeljivca, moe ga se
oblikovati u neku drugu svrhu. Tada smo mi stvarateljice: kad se sirova
tvar svede na manju mjeru, ona postaje materijalom naega vlastita
stvaranja.
Kada pobijede grabeljivca i oduzmu mu ono korisno, a drugo ostave,
ene otkriju da ih ispunjava intenzitet, vitalnost i nagon. Uzele su
grabeljivcu ono to je on ukrao njima, snagu i sadraj. Uzeti energiju
grabeljivca i pretvoriti je u neto drugo moe se shvatiti na sljedee
72

naine: bijes grabeljivca moe se pretvoriti u vatru due koja slui

postizanju velikih djela na svijetu; lukavost grabeljivca moe se
upotrijebiti za razmatranje i razumijevanje stvari iz daljine. Ubojita narav
grabeljivca moe se upotrijebiti za odstrel onoga to uistinu mora
umrijeti u ivotu ene, ili onoga za to u vanjskome ivotu ona mora biti
mrtva, a to su razne stvari u razna vremena.
Prenositi dijelove prie o Modrobradom usporedivo je s uzimanjem
ljekovitih dijelova ubojite pononice ili elemenata otrovne bunike, pa
onda taj materijal oprezno rabiti za lijeenje i pomaganje. Pepeo koji
preostane od grabeljivca tada e uistinu ponovno ustati, ali u mnogo
manjem obliku, mnogo prepoznatljiviji te s mnogo manje moi varanja i
razaranja jer ste preuzeli mnoge njegove sile kojima se koristio za
razaranje i pretvorili ih u neto korisno i relevantno.
Modrobradi je jedna od onih pounih pria to su vane za ene koje su
mlade, ne nuno po godinama, nego u nekim dijelovima svojega mozga.
To je pria o psihikoj naivnosti, ali i o silovitu krenju zabrane
gledanja i konanoga sasijecanja i preoblikovanja prirodnoga
grabeljivca psihe.
Miljeno je da pria ponovno pokrene unutarnji ivot. Pria o
Modrobradom lijek je koji je posebno vano primijeniti tamo gdje se
unutarnji ivot ene prestraio, gdje je zapeo ili je stjeran u kut. Rjeenja u
priama umanjuju strah, u pravom trenutku podiu adrenalin i, to je za
zarobljeno naivno Sebstvo najvanije, izrezuju vrata u zidovima koji su
prije bili glatki.
Moda je najvanije to to pria o Modrobradom osvjeuje psihiki
klju, sposobnost postavljanja svih i svakakvih pitanja o nama samima, o
naim obiteljima, pothvatima i ivotu oko nas. Nakon toga, poput onoga
divljeg bia koje stvari nanjui, pa njuka oko i ispod njih da otkrije o
kojoj se tono stvari radi, ena je slobodna pronalaziti prave odgovore na
svoja najdublja i najmranija pitanja. Dobiva slobodu da izvue mo iz
onoga to ju je zarobilo, pa te moi koje su se nekad rabile protiv nje
okrenuti za svoje dobro te se njima pravilno i sjajno koristiti. To je divlja
ena.
73

Mra
Mrani mu
mukarac u enskim snovima
Prirodni grabeljivac psihe ne nalazi se samo u bajkama, nego i u snovima.
Postoji univerzalni inidjacijski san kod ena, san koji je tako uobiajen da
je nevjerojatno ako ena doivi dvadesetpetu a da jo nikada nije imala
takav san. San obino natjera ene da se uz trzaj probude napete i
nadobudne.
San slijedi ovaj obrazac: sanjaica je sama, esto u vlastitu domu. Vani
u mraku ulja se jedan ili vie likova. Preplaena, za pomo biraxviii
telefonski broj za hitne sluajeve. Odjednom shvati da je uljez u kui,
zajedno s njom blizu joj je moda osjea njegov dah moda je ak
i dodiruje a ona ne uspijeva birati broj. Spavaica se istoga trena
probudi, teko diui, a srce joj lupa poput poludjeloga bubnja.
Postoji jak fiziki aspekt kod sna o mranom mukarcu. San je obino
popraen znojenjem, borbama, hrapavim disanjem, lupanjem srca, a
kojiput i prestraenim uzvicima i stenjanjem. Mogli bismo rei da je izvor
snova odbacio suptilne poruke upuene spavaici, pa sada alje slike koje
potresaju njezin neuroloki i autonomni ivani sustav, prenosei na taj
nain neodgodivost problema.
Antagonist(i) u tom snu o mranom mukarcu obino su, rijeima tih
ena, teroristi, silovatelji, nasilnici, nacisti iz koncentracijskih logora,
pljakai, ubojice, kriminalci, ljigavci, zli mukarci, lopovi. Postoji
nekoliko razina tumaenja takva sna, ovisno o ivotnim prilikama i o
unutarnjim dramama koje okruuju spavaicu.
Primjerice, esto je takav san pouzdan pokazatelj da enina svijest, kao
to je to kod vrlo mladih ena, tek poinje primjeivati unutarnjeg
psihikoga grabeljivca. U drugim sluajevima, san je glasnik: spavaica
je otkrila ili e upravo otkriti, a zatim i osloboditi, zaboravljenu i
zarobljenu funkciju svoje psihe. Pod drugim pak okolnostima, san govori
o nekoj sve manje podnoljivoj situaciji u kulturi izvan osobna ivota
sanjaice, situaciji koja ju poziva na borbu ili bijeg.
Prvo moramo razumjeti kako se subjektivne ideje u tome motivu mogu
74

primijeniti na osobni i unutarnji ivot spavaice. San o mranome

mukarcu govori eni o tome s kakvim se problemom suoava. San govori
o grubom odnosu prema samoj sebi, koji je personificiran nasilnikom u
snu. Kao i ena Modrobradoga, ako se ena moe svjesno dograbiti
kljunoga pitanja o toj stvari i iskreno odgovoriti na nj, moi e se i
osloboditi. Tako e lopovi, uhode i grabeljiva psihe na nju initi mnogo
slabiji pritisak. Propast e u neki udaljeni sloj nesvjesnoga. Tamo se onda
moe savjesno njima pozabaviti, a ne dok je u krizi.
Mrani mukarac u snovima ena pojavljuje se kad je neizbjena kakva
inicijacija psihiki prijelaz s jedne razine znanja i ponaanja na drugu,
zreliju ili energiniju razinu znanja i djelovanja. Taj se san dogaa onima
koje tek trebaju proi inicijaciju, kao i onima koje su veteranke nekoliko
puteva sazrijevanja, jer uvijek postoji daljnja inicijacija. Bez obzira na
dob koju ena doivi, bez obzira na to koliko je godina prolo, uvijek
postoji jo dobi, stupnjeva i prvih puta koje ekaju na nju. O tome se i
radi kod inicijacije: ona stvara volte ispod kojih se spremamo poi prema
novom nainu znanja i bivanja.
Snovi su portales, ulazi, pripreme i praksa za novi korak u eninoj
svijesti, sljedei dan u procesu njezine individuacije. Dakle, ena e
sanjati grabeljivca kad njezine psihike okolnosti postanu previe
nepomine ili krotke. Mogli bismo rei da se to zbiva kako bi se u psihi
izazvala oluja, zato da se moe obaviti kakav energian rad. No, takav san
daje i potvrdu toga da ivot te ene valja promijeniti, da je spavaica
uhvaena u nekakvoj praznini ili besposlici glede neke teke odluke, da
oklijeva glede sljedeega koraka, prevladavanja sljedee etape, da se boji
oduzimanja
moi
grabeljivcu,
da
nije
navikla
na
bivanje/djelovanje/tenju punim jedrima, itavom snagom.
Osim toga, snovi o mranom mukarcu predstavljaju i zov koji nas
budi i govori da obratimo pozornost na neto to se radikalno pokvarilo u
vanjskome svijetu, u osobnom ivotu ili u izvanjskoj kolektivnoj kulturi.
Klasina psiholoka teorija odvaja ljudsku psihu od odnosa prema zemlji
na kojoj ljudi ive, od znanja o kulturnim etiologijama slabosti i nemira, a
rastavlja psihu i od politike i naina djelovanja koji oblikuju unutarnje i
75

vanjske ivote ljudi kao da taj vanjski svijet nije jednako nadrealan,
jednako bremenit simbolima, jednako utjecajan i nametljiv u odnosu
prema naem duevnom ivotu kao i unutarnji tropot.
Kad se vanjski svijet nametne temeljnom duevnom ivotu nekoga ili
mnogih pojedinaca, nastaju itave legije snova o mranom mukarcu.
Zapanjilo me to sam te snove skupljala kako od ena na koje utjee neto
to se iskvarilo u vanjskoj kulturi, kao ivot u blizini otrovne talionice u
York Cityjuxix u dravi Idaho, tako i od iznimno svjesnih ena koje su
aktivno ukljuene u drutvene akcije i zatitu okolia, kao to su las
guerrillas compaeras, sestre ratnice u zaleu Quebrada u Srednjoj
Americixx, ene u Cofradios des Santuariosxxi u Sjedinjenim Dravama, te
zastupnice graanskih prava u regiji Latino Countyxxii. Sve one sanjaju
snove o mranom mukarcu.
Uglavnom, ini se da su ti snovi namijenjeni buenju naivne ili
nesvjesne sanjaice: Hola! Obrati pozornost, u opasnosti si. A za one
ene koje su prilino svjesne i ukljuene u drutvene akcije, mrani
mukarac djeluje gotovo kao tonik koji podsjea enu protiv ega se bori,
koji je hrabri da ostane jaka, budna i nastavi s poslom kojim se bavi.
Dakle, kad ene sanjaju prirodnoga grabeljivcaxxiii, to nije uvijek ili
iskljuivo poruka o unutarnjem ivotu. Kojiput je to poruka o prijeteim
aspektima kulture u kojoj ive, bila to malena ali brutalna kultura njihovih
ureda, unutar njihovih obitelji, zemlje njihova susjedstva ili pak iroka
kao vlastita vjerska ili nacionalna kultura. Kao to vidite, svaka skupina i
kultura, ini se, takoer ima svojega prirodnoga psihikoga grabeljivca.
Vidimo iz povijesti da postoje ere u kulturi tijekom kojih se ljudi
identificiraju s grabeljivcem i doputaju mu potpunu suverenost, sve dok
oni koji misle drugaije ne prevagnu.
Dok velik dio psiholokih teorija naglaava poznate uzronike tjeskobe
kod ljudi, kulturna sastavnica jednako je vana, jer je kultura obitelj
obitelji. Ako obitelj obitelji boluje od raznih bolesti, onda e se sve
obitelji unutar te kulture morati boriti s istim slabostima. Postoji uzreica,
cultura cura, kultura lijei. Ako je kultura vidar, obitelji znaju kako vidati:
manje e se boriti, vie e lijeiti, mnogo e manje ranjavati, a znatno se
76

vie ophoditi s ljupkou i ljubavi. U kulturi u kojoj vlada grabeljivac,

sav novi ivot koji se treba roditi i sav stari ivot koji treba otii, ne mogu
se pomaknuti, a duevni ivot stanovnitva smrznut je od straha i duhovne
gladi.
Nitko ne moe sa sigurnou tvrditi da zna zato taj uljez, koji u
enskim snovima najee poprima oblik nametljiva mukog lika, napada
upravo instinktivnu psihu i osobito njezinu mo divljih spoznaja. Kaemo
da je to u prirodi te stvari. A opet vidimo da se taj razorni proces
pogorava kada kultura oko ene promie, njeguje i titi razorne pristupe
dubokoj instinktivnoj i duevnoj naravi. Time kultura s ime se
grabeljivac svesrdno slae upravo jaa te razorne vrijednosti unutar
psiha svih svojih stanovnika. Jednako tako, kada drutvo potie svoje
ljude na nepovjerenje i izbjegavanje dubokoga instinktivnoga ivota, jaa
se i ubrzava samograbeljivi element nae psihe.
Pa ipak, ak i u opresivnoj kulturi, ako u nekim enama jo ivi i cvate
ili bar treperi Divlja ena, postavljat e se kljuna pitanja, ne samo ona
koja smatramo korisnima za uvid u nas same, nego i ona o naoj kulturi.
to se skriva iza zabrana koje vidim u vanjskom svijetu? Koja je dobrota
ili korisnost pojedinca, kulture, zemlje, ljudske naravi umorena ili lei
umirui? Kad jednom ispitaju te probleme, ene uspijevaju djelovati
prema vlastitim sposobnostima, prema vlastitim talentima. Uzeti svijet u
naruje i djelovati na nj na duom ispunjen nain koji ujedno jaa i samu
duu, snaan je in divljega duha.
Zato divlju narav ena valja sauvati, a u nekim sluajevima, ak i
iznimno budno straariti nad njom da je ne bi odjednom oteli i garotirali.
Vano je hraniti tu instinktivnu prirodu, zatititi je, poticati je na rast, jer
ak i u najrestriktivnijim uvjetima kulture, obitelji ili psihe, mnogo su
manje paralizirane ene koje su ostale u vezi s dubokom i divljom
instinktivnom naravi. Premda dolazi do ranjavanja kad je ena zarobljena
i/ili prevarena tako da ostane naivna i pokorna, ipak ostaje dovoljno
energije za svladavanje i izbjegavanje uzniara, bijeg te napokon rez i
preoblikovanje za vlastite konstruktivne potrebe.
Postoji jo jedna prigoda u kojoj e ene vrlo vjerojatno doivjeti san o
77

mranom mukarcu, a to je kad se njihova unutarnja kreativna vatra dimi i

potie sama, kad je preostalo tek malo ogrjeva u kutu, ili kad bijeli pepeo
svakim danom lei u sve dubljem sloju, a kotao ipak ostaje prazan. Taj se
sindrom moe dogoditi ak i kad smo veteranke svoje umjetnosti, ba kao
i kada tek prvi put ozbiljno javno primijenimo svoju nadarenost.
Pojavljuje se kada se dogodi grabeljiv upad u nau psihu, a kao rezultat
pronalazimo sve mogue razloge da uinimo sve i sva, samo da ne
sjednemo ovdje ili stanemo tamo ili otputujemo onamo kako bismo
provele to, to god ve bilo, to nam je vano.
U tom sluaju, san o mranom mukarcu nije zlokoban san, premda je
popraen strahom od kojega nam srce hoe iskoiti iz grudi. To je vrlo
pozitivan san o pravilnoj i pravodobnoj potrebi da otvorimo oi pred
razornim kretanjem unutar vlastite psihe, pred onime to nam krade vatru,
to se namee naoj energiji, to nam otima mjesto, prostor, vrijeme,
teritorij za stvaranje.
esto se kreativni ivot usporava ili zaustavlja jer neto u psihi ima
vrlo loe miljenje o nama, a mi tu puzimo po podu pred time, umjesto da
ga hrknemo po glavi i otrimo u slobodu. Kako bismo ispravile tu
situaciju, u mnogim je sluajevima potrebno da same sebe, svoje ideje i
svoju umjetnost shvatimo mnogo ozbiljnije nego to smo to dosad inile.
Zbog velikih prekida u matrilinearnoj podrci tijekom mnogih generacija,
pridavanje vanosti vlastitu kreativnome ivotu, tj. pridavanje vanosti
lijepim i umjetnikim idejama i djelima koja proizlaze iz divlje due,
postalo je vjena tema za ene.
Tijekom savjetnikoga rada vidjela sam neke pjesnikinje koje bacaju
stranice svojih djela na kau kao da su njihove pjesme otpaci, a ne blago.
Vidjela sam slikarice koje bi donosile slike na sesiju, udarajui njima o
vrata dok bi ulazile. Vidjela sam zeleni odsjaj u enskim oima dok bi
pokuavale prikriti svoju ljutnju to drugi, izgleda, mogu stvarati dok one
same, iz nekoga razloga, ne mogu.
ula sam sve izgovore kojih se ene mogu dosjetiti: Nisam nadarena.
Nisam vana. Nisam obrazovana. Nemam ideja. Ne znam kako. Ne znam
to. Ne znam kada. A najskurilniji od svih: Nemam vremena. Najradije
78

bih ih okrenula naglavake i tresla dok se ne pokaju i obeaju da nikad

vie nee izrei neistine. No, ne moram ih protresti jer to e uiniti mrani
mukarac u snovima, a ako ne bude on, ve e neki drugi lik iz snova.
San o mranome mukarcu zastrauju je san, a zastraujui snovi
esto vrlo dobro djeluju na kreativnost pokazuju umjetnicima to e im
se dogoditi ako dopuste da ih se pretvori u nadarene izopenike. San o
mranome mukarcu obino dovoljno prestrai enu da pone ponovno
stvarati. Ako nita drugo, moe stvoriti neko djelo koje e razotkriti
mranog mukarca u njezinim snovima.
Prijetnja mranoga mukarca slui kao upozorenje svima nama -ako ne
pazi na dragocjenosti, ukrast e ti ih. Stoga, ako ena sanja jedan ili niz
takvih snova, to znai da se otvaraju golema vrata prema incijacijskom
podruju na kojemu se moe dogoditi ponovno pridavanje vrijednosti
njezinoj nadarenosti. Tamo se moe prepoznati, uhvatiti i obraunati s
onime to ju je sve vie unitavalo ili osiromaivalo.
Kad ena radi na tome da otkrije grabeljivca vlastite psihe te ako
prizna njegovu prisutnost i ue u nunu bitku s njime, grabeljivac e se
povui na mnogo izoliranije i neupadljivije mjesto u psihi. No, ako ne
obrati pozornost na njega, on sve vie i dublje mrzi i osjea ljubomoru, uz
elju da zauvijek uutka tu enu.
Na nekoj vrlo svjetovnoj razini, vano je da ena sanja mranoga
mukarca i Modrobradoga, tako da iz svojega ivota izbaci to vie
negativnosti. Kojiput je potrebno ograniiti ili smanjiti opseg odreenih
odnosa, jer ako enu okruuju osobe koje joj se protive ili koje se ne brinu
o njezinu dubljem ivotu, njezin grabeljivac se hrani tom injenicom, pa
time razvije jo vie snage unutar njezine psihe, a tako i vie agresije
prema njoj.
ene su esto u velikoj dvojbi glede agresije prema uljezu, jer misle da
je to jedna od onih kako god okrene, nije dobro situacija. Ako ne
pobjegne, mrani mukarac postaje njezinim tamniarom, a ona njegovim
robom. Ako pobjegne, on je nesmiljeno proganja, kao da je posjeduje.
ene se boje da e ih uloviti kako bi ih povratio u podreenost, a ta se
bojazan odraava u njihovim snovima.
79

Zato ene u reakciji na prijetnje grabeljivca esto ubiju svoju

kreativnu, duevnu i divlju narav. Zato ene lee poput kostura i trupala u
podrumu Modrobradoga. Spoznale su zamku, ali prekasno. Svijest je izlaz
iz kutije, izlaz iz muilita. Ona je put koji vodi daleko od mranoga
mukarca. A ene se imaju pravo boriti do posljednje kapi krvi da je
dobiju i zadre.
U prii o Modrobradome vidimo kako se ena koja isprva podlegne
aroliji grabeljivca podie i bjei od njega, mudrija za sljedei put. Pria
govori o preobraaju etiriju sjenovitih introjekcija koje su enama
osobito sporne: nemati viziju, nemati uvid, nemati glas, nemati djelovanje.
Kako bismo istjerale grabeljivca, moramo uiniti suprotno. Moramo
otkljuati ili razvaliti stvari da vidimo to je unutra. Moramo upotrijebiti
svoj uvid i svoju sposobnost da podnesemo to vidimo. Moramo
izgovoriti svoju istinu jasnim glasom. Moramo moi upotrijebiti svoju
pamet da bismo uinile to je potrebno u vezi s onim to vidimo.
Kad je ena snana u svojoj instinktivnoj naravi, intuitivno prepoznaje
uroenoga grabeljivca po mirisu, vidu i sluhu predvia njegovu
prisutnost, uje ga kako prilazi i poduzima korake kako bi ga odvratila.
Kod ene iji su instinkti ranjeni, grabeljivac se baca na nju prije nego
to ona opazi njegovu prisutnost, jer su njezino sluanje, znanje i
predvianje oteeni uglavnom zbog introjekcija koje potiu na to da
bude pristojna, da se lijepo ponaa, a osobito da bude slijepa na
iskoritavanje.
Psihiki je teko na prvi pogled uvidjeti razliku izmeu onih koje jo
nisu prole inicijaciju, koje su jo mlade i zato naivne, i ena koje imaju
ranjene instinkte. Ni jedne ni druge ne znaju mnogo o mranome
grabeljivcu, i jedne i druge su zbog toga jo povjerljive. No, sretno po
nas, kad grabeljivi element enske psihe krene u potjeru, za sobom
ostavlja jasne tragove u njezinim snovima. Ti tragovi na kraju dovedu do
njegova otkria, zarobljavanja i smirivanja.
Lijek je isti i za naivnu enu i za onu ranjena instinkta: vjebajte sluati
svoju intuiciju, svoj unutarnji glas, postavljajte pitanja, budite radoznale,
vidite to vidite, ujte to ujete, a zatim djelujte prema onome to znate
80

da je istina. Te intuitivne moi podarene su vaoj dui pri roenju. Moda

ih se godinama prekrivalo pepelom i izmetom. To nije propast svijeta, jer
to se uvijek moe isprati. Uz malo grebanja, ribanja i prakse, vaa se mo
percepcije moe vratiti u svoje nekadanje besprijekorno stanje. Povratom
tih moi iz sjena nae psihe, neemo biti obine rtve unutarnjih ili
vanjskih okolnosti. Bez obzira na to to kultura, osobnost, psiha ili drugo,
trai od ena u pogledu odjee i ponaanja, bez obzira na to koliko silno
eljeli zadrati sve ene na kupu u blizini deset dremljivih dueas, pratilja,
bez obzira na to koji pritisci pokuavali sabiti enin duom ispunjen ivot,
sve to ne moe promijeniti injenicu da je ena ono to jest, da time
upravlja ono divlje nesvjesno i da je to dobro.
Kljuno je zapamtiti da kad sanjamo mranoga mukarca, uvijek
postoji suprotna sila koja je spremna i eka da nam pomogne. Kad
pokrenemo divlju energiju kako bismo postavili ravnoteu grabeljivcu,
pogodite tko se pojavi istoga trena? Divlja ena stie skaui preko svih
ograda, zidova ili prepreka koje je grabeljivac postavio. Ona nije ikona
koju treba objesiti na zid poput retabla, vjerske slike. Ona je ivo bie koja
nam stie ma gdje bile, pod kojim god uvjetima. Ona i grabeljivac znaju
se ve dugo, dugo. Ona mu ulazi u trag kroz snove, kroz prie, kroz
pripovijesti i kroz itave ivote ena. Svagdje gdje je on, tamo je i ona jer
ona je ta koja dri ravnoteu njegovoj grabei.
Divlja ena poduava ene kad ne valja biti pristojan u vezi sa
zatitom svojih duevnih ivota. Divlja narav zna da biti sladak u tim
trenucima samo tjera osmijeh na usta grabeljivca. Kad je duevni ivot
ugroen, ne samo da je doputeno podvui crtu i to ozbiljno, nego je i
prijeko potrebno. Kad ena to uini, grabeljivac se vie nee moi
zadugo mijeati u njezin ivot jer e ona odmah znati to ne valja i
potisnuti grabeljivca natrag onamo kamo pripada. Nije vie naivna. Nije
vie meta ili cilj. A to je lijek koji, napokon, zaustavlja krvarenje kljua.

81

3. POGLAVLJE
Nanju
Nanjuiti injenice: povratak intuicije kao inicijacija
Lutka u njezinu depu: Vasilisa Premudra
Intuicija je blago enske psihe. Ona je poput nekog raljarskoga orua ili
poput kristala kroz koji se moe gledati uz nevjerojatan unutarnji vid. Ona
je poput mudre starice koja je uvijek s vama, koja vam tono kae o emu
se radi, tono vam kae treba li ii lijevo ili desno. Ona je oblik One koja
zna, stare La que sab, Divlje ene.
Predani pripovjedai uvijek su negdje pod nekim breuljkom do
koljena u praini prie, uklanjaju stoljea prljavtine, kopaju po slojevima
kultura i osvajanja, broje svaki friz i fresku prie koje mogu pronai.
Kojiput se pria raspala u prah, kojiput nedostaju ili su izbrisani dijelovi
ili detalji, esto je oblik sauvan, ali boja unitena. No, ak i onda, svako
iskapanje u sebi sadrava nadu da e se nai itavo tijelo prie, netaknuto
i u jednom komadu. Sljedea pria upravo je takvo nevjerojatno blago.
Stara ruska bajka Vasilisa pria je o inicijaciji ene u kojoj nedostaje
nekoliko bitnih kostiju. U njoj se govori o shvaanju injenice da veina
stvari nije onakva kakvima djeluju. Mi ene prizivamo svoju intuiciju i
instinkte da bismo pronjuile stvari. Koristimo se svim naim osjetilima
kako bismo iscijedile istinu iz stvari, izvukle okrepu iz ideja, vidjele to se
moe vidjeti, znale to se moe znati, postale uvaricama kreativne vatre i
usvojile intimne spoznaje o ciklusu ivot/smrt/ivot itave prirode takva
je ena koja je prola inicijaciju.
Pria o Vasilisi pripovijeda se u Rusiji, Rumunjskoj, Poljskoj i diljem
baltikih zemalja. Kojiput se zove Lutka, a kojiput Vasilisa Premudra.
Nalazimo dokaze arhetipskih korijena te prie koji seu bar do starih
82

kultova Boice konja koji su stariji od klasine grke kulture. Pria

sadrava prastaru kartu psihe o uvoenju divlje boice u podzemni svijet.
Radi se o proimanju ljudskih ena s primarnom instinktivnom moi
Divlje ene, intuicijom.
Priu mi je prenijela teta Kath. Zapoinje jednom od najstarijih
pripovjedakih fraza: Bila jednom, a moda i nije,xxiv Ta
paradoksalna reenica treba upozoriti duu sluaa da se ta pria dogaa u
svijetu izmeu svjetova gdje nita nije onako kako se isprva ini. Pa
zaponimo.

Vasilisa
Bila jednom, a moda i nije, mlada majka na samrtnoj postelji, blijeda lica
poput bijelih votanih rua u sakristiji oblinje crkve. Malena ki i mu
sjedili su na podnoju staroga drvenoga kreveta i molili Boga da je mirno
prenese u drugi svijet.
Majka na samrti pozove Vasilisu, a maleno dijete u crvenim izmama i
s bijelom pregaom klekne pokraj majke.
Evo lutke za tebe, ljubavi moja, proapta majka, pa iz upava
pokrivaa izvue siunu lutku koja je kao i Vasilisa bila odjevena u
crvene izmice, bijelu pregaicu, crnu suknjicu i prslui sav izvezen
arenim koncem.
Ovo su moje zadnje rijei, voljena, ree majka. Ako se izgubi ili
treba pomo, upitaj ovu lutku to ti je initi. Pomo e ti stii. Uvijek
imaj lutku kod sebe. Ne reci nikome da je ima. Nahrani je kad je gladna.
To je moje majinsko obeanje tebi, moj blagoslov, draga keri. I s tim
rijeima, majin dah zaroni u dubinu njezina tijela, gdje obuhvati duu pa
hitro izleti kroz njezine usne i majka umre.
Dijete i otac dugo su tugovali. No, kao i polje okrutno preorano ratom,
tako i oev ivot ponovno nikne zelen iz brazde, pa se oeni udovicom s
dvije keri. Premda su nova maeha i njezine keri govorile ljubaznim
83

glasom i uvijek se smjekale kao dame, neto se skrivalo u njihovu

smijeku to je nalikovalo glodavcima, ali to Vasilisin otac nije
primjeivao.
Naravno, kad su tri ene bile same s Vasilisom, muile su je, tjerale je.
da ih slui, slale je da cijepa drva tako da se njezina krasna koa sva osula
mrljama. Mrzile su je jer je posjedovala neku umiljatost koja kao da nije
bila s ovoga svijeta. Osim toga je bila vrlo lijepa. Grudi su joj bile jedre,
dok su njihove usahle od zloestoe. Bila je usluna i nije se alila, a
maeha i njezine keri meusobno su se ponaale kao takori nou na
smetlitu.
Jednoga dana maeha i njezine keri jednostavno vie nisu mogle
trpjeti Vasilisu. Kako bi bilo da se sloimo i ugasimo vatru, pa onda
poaljemo Vasilisu u umu k Babi Jagi, vjetici, da zamoli potpale za nae
ognjite. A kada doe do Babe Jage, e pa, Baba Jaga e je ubiti i pojesti.
Joj, pljeskale su i cijukale poput stvorenja to ive u mraku.
I tako te veeri, kad se Vasilisa vratila sa skupljanja ogrjeva, itava je
kua bila u mraku. Zabrinula se i obratila maehi: to se dogodilo, na
emu emo sada kuhati? ime emo rasvijetliti tamu?
Maeha je prekori: Glupog li djeteta. Oito je da nemamo vatre. Ja ne
mogu otii u umu jer sam stara. Moje keri ne mogu, jer se boje. Dakle, ti
si jedina koja moe otii u umu, pronai Babu Jagu i donijeti komad
ugljena da ponovno potaknemo vatru.
Vasilisa bezazleno odvrati: Pa dobro, da, uinit u to i ode. uma je
postajala sve mranija, a granice su pucale pod njezinim nogama, to ju
je plailo. Posegnula je u dugi duboki dep svoje pregae, a tamo bijae
lutka koju joj je majka dala na samrti. Vasilisa potapa lutku u depu i
ree: Samo kad dodirnem lutku, ve se osjeam bolje.
Kad god se put ravao, Vasilisa posegne u dep i upita lutku: Onda, da
odem lijevo ili da odem desno? Lutka bi govorila, Da ili Ne ili
Ovim putem ili Onim putem. Vasilisa je u hodu hranila lutku kruhom
i slijedila upute to je osjeala da zrae iz nje.
Odjednom trkom projae ovjek u bijelom na bijelome konju i pojavi
se dnevno svjetlo. Malo dalje, kasom projae ovjek u crvenom na
84

crvenome konju i sunce izae. Vasilisa je hodala i hodala i ba kad je

prilazila straari Babe Jage, jaha odjeven u crno doe na crnome konju i
ujae ravno u kolibu. Brzo padne no. Ograda od lubanja i kostiju koja je
okruivala kolibu zaari se unutarnjom vatrom, pa je istina u umi sjala
sablasnim svjetlom.
E sad, Baba Jaga bijae zastraujui stvor. Putovala je, ne u koiji, ne u
kolima, nego u kotliu u obliku muara koji je letio sam od sebe.
Upravljala je tim vozilom s pomou vesla u obliku tuka, a sve bi vrijeme
tragove brisala metlom izraenom od kose osoba koje su ve odavna bile
mrtve.
Kotli je letio po nebu s Babom Jagom, a masna joj je kosa letjela za
njom. Duga brada svijala joj se nagore, a dugi nos nadolje, pa su se
susretali na sredini. Imala je malu bijelu kozju bradicu i bradavice na koi
jer je trgovala abama. Smei nokti bili su debeli, valoviti poput krova i
tako svijeni da nije mogla stegnuti aku.
Jo je udnija bila kua Babe Jage. Stajala je na golemim, utim
kokojim nogama pokrivenim krljuti, samostalno etala, a kojiput se i
okretala okolo-naokolo poput ushiena plesaa. Okov na vratima i
prozorskim kapcima bio je izraen od runih i nonih prstiju ljudi, a brava
na prednjim vratima bila je njuka s brojnim usiljenim zubima.
Vasilisa zatrai lutkin savjet i upita: Je li to kua koju traimo?, a
lutka na svoj nain odgovori: Da, to je to trai. Prije nego li je uspjela
uiniti jo koji korak, Baba Jaga se spusti nad Vasilisu u svojem kotliu i
povie dolje na nju: to sad ti eli?
Djevojka zadrhti: Bako, dolazim po vatru. Kua mi je hladna
obitelj e mi umrijeti trebam vatre.
Baba Jaga se obrecnu: O daaaa, poznajem ja tebe, a i tvoju obitelj. E
pa, beskorisno dijete pustila si da se vatra ugasi. To ti nije pametna
stvar. A osim toga, zato misli da bih ti ja trebala dati vatre?
Vasilisa se posavjetova s lutkom i brzo odgovori: Jer sam traila.
Baba Jaga zaprede: Sretnice. To je pravi odgovor.
I Vasilisa pomisli kako je sretna to je dala pravi odgovor.
85

Baba Jaga joj zaprijeti: Ne mogu ti nikako dati vatre dok ne obavi
neki posao za mene. Bude li obavila te zadatke, dobit e vatre. Ako
ne i tu Vasilisa ugleda kako se oi Babe Jage naglo pretvore u eravicu.
Ako ne, dijete moje, umrijet e.
I nato Baba Jaga tresne u straaru, legne na krevet i naredi Vasilisi da
joj donese ono to se kuha u pei. U pei bijae dovoljno hrane za desetero
ljudi, a Jaga pojede sve, osim korice kruha i naprstka juhe za
Vasilisu.
Operi mi odjeu, pometi dvorite i kuu, pripremi mi hranu i odvoji
pljesniv kukuruz od dobroga i pobrini se da sve bude u redu. Vratit u se
poslije da pogledam to si uinila. Ne bude li to obavila, pogostit u se
tobom. I s tim rijeima Baba Jaga odleti u kotliu s nosom kao
vjetrokazom i kosom kao jedrom. I ponovno padne no.
Vasilisa se obrati lutki im je Jaga otila: to da radim? Mogu li na
vrijeme zavriti te poslove? Lutka je uvjeri da moe te da malo pojede i
ode na spavanje. Vasilisa nahrani i lutku, pa zaspe.
Do ujutro, lutka je bila obavila sav posao i jedino je preostalo da se jelo
skuha. Uveer se Jaga vrati i ne nae nita to nije bilo obavljeno. Na neki
nain zadovoljna, ali nezadovoljna to ne moe pronai pogreku, Baba
Jaga se naceri: Ti si vrlo sretna djevojka. Zatim pozove svoje vjerne
sluge da melju kukuruz i tri para ruku pojave se u zraku pa ponu trljati i
drobiti kukuruz. Ljuske su letjele po kui kao zlatni snijeg. Napokon je
bilo gotovo i Baba Jaga sjedne da jede. Jela je satima, a onda naredi
Vasilisi da sutradan ponovno oisti kuu, pomete dvorite i opere odjeu.
Jaga pokae na veliku hrpu zemlje u dvoritu. U toj hrpi zemlje nalaze
se mnoga zrna maka, milijuni zrna. elim ujutro imati jednu hrpu zrna
maka i drugu hrpu zemlje, lijepo razdvojeno jedno od drugoga. Je li
jasno?
Vasilisa se gotovo onesvijesti. O joj, kako u to uiniti? Posegne u
dep, a lutka proape: Ne brini se, pobrinut u se za to. Te noi Baba
Jaga zahre, a Vasilisa pokua probrati zrna maka iz zemlje.
Nakon nekoga vremena, lutka joj ree: Sad spavaj. Sve e biti u redu.
Ponovno je lutka obavila te zadatke, a kad se starica vratila kui, sve je
86

bilo napravljeno. Baba Jaga zajedljivo ree kroz nos: Eeee paaaa! Sva
srea po tebe da si uspjela obaviti te stvari. Pozvala je svoje vjerne sluge
da istisnu ulje iz makovih zrnaca i ponovno se pojavie tri para ruku i to
uinie.
Dok je Jaga mastila brke orbom iz lonca, Vasilisa stane pokraj nje:
Onda, to zuri?, zarei Baba Jaga.
Mogu li ti postaviti neka pitanja, bako? upita Vasilisa.
Pitaj, naredi Jaga, ali zapamti, od previe znanja moe prerano
ostarjeti.
Vasilisa zapita za bijeloga ovjeka na bijelome konju.
Aha, ree Jaga razdragano, taj prvi je moj Dan.
A crveni ovjek na crvenome konju?
Ah, to je moje Izlazee sunce.
A crni ovjek na crnome konju?
Ah, da, taj je trei i taj je moja No.
Shvaam, ree Vasilisa.
Hajde, dijete, hajde. Zar mi ne bi htjela postaviti jo neka pitanja?,
nagovarala ju je Jaga.
Vasilisa zausti da pita za ruke koje su se pojavljivale i nestajale, ali
lutka pone skakati gore- dolje u njezinu depu, pa umjesto toga Vasilisa
ree: Ne, bako. Kao to i sama kae, od previe znanja mogu prerano
ostarjeti.
Ah, ree Jaga, nagnuvi glavu poput ptice, mudrija si nego to
pristaje tvojim godinama, djevojko. A kako si postala takva?
Blagoslovom svoje majke, nasmijei se Vasilisa.
Blagoslovom?!, zavriti Baba Jaga. Blagoslovom?! U ovoj kui ne
trebamo blagoslove. Najbolje bi bilo da ode, keri. Izgura Vasilisu van.
Rei u ti to emo, dijete. Evo! Baba Jaga uzme lubanju uarenih
oiju s ograde i natakne je na tap. Evo! Ponesi ovu lubanju na tapu kui.
Na! Evo ti tvoje vatre. Ne reci vie ni rije. Kreni.
Vasilisa zausti da zahvali Jagi, ali malena lutka u njezinu depu pone
87

skakati gore-dolje i Vasilisa shvati da mora uzeti vatru i otii. Trala je

kui, slijedei zavoje na putu, a lutka joj je govorila kuda valja ii. Bila je
no i Vasilisa je prola kroz umu s lubanjom na tapu, a vatra je plamtjela
iz udubina uiju, oiju, nosa i usta na lubanji. Odjednom se prestrai
sablasna svjetla i doe joj da je odbaci, ali lubanja joj se obrati i nagovori
je da se smiri i nastavi kui svojoj maehi i njezinim kerima.
Kako je Vasilisa prilazila kui, maeha i njezine keri gledahu kroz
prozor i vidjee neobian ar kako plee po umi. Prilazio je sve blie i
blie. Nisu mogle zamisliti to bi to moglo biti. Bile su uvjerene da
Vasilisino dugo izbivanje znai da je ve mrtva i da su joj kosti razvukle
divlje ivotinje i zaborav.
Vasilisa je prilazila sve blie kui. Kad su maeha i njezine keri
vidjele da je to ona, dotrale su do nje, govorei kako su bile bez vatre
otkako je bila otila i da se bez obzira na to koliko se trudile potaknuti
vatru, svaki put ugasila.
Vasilisa je pobjedonosno ula u kuu, jer je preivjela svoje opasno
putovanje i donijela vatru natrag kui. No, lubanja na tapu promatrala je
svaki mig maehe i njezinih keri, arila ih i do jutra pretvorila zloestu
trojku u ugarke.
I eto ga, nagli kraj, da izbaci ljude iz bajke i natrag u zbilju. Postoje mnogi
zavreci te vrste u bajkama. To je kao da kaemo Bu! kako bismo vratili
sluae u svakodnevnu zbilju.
Vasilisa je pria o prenoenju blagoslova enske moi, intuicije s
majke na ker, s jedne generacije na drugu. Ta velika mo, intuicija,
sastavljena je od munjevita unutarnjega vida, unutarnjega sluha,
unutarnjeg osjetila i unutarnjeg znanja.
Tijekom generacija te su intuitivne moi postale poput zatrpanih
brzaca unutar ena, zatrpanih zlim glasom i nekoritenjem. Pa ipak, Jung
je jednom rekao da se u psihi nikad nita ne gubi. Moemo biti uvjerene
da su stvari koje su zametnute u psihi jo tamo. Dakle, ni taj se izvor
enske instinktivne intuicije nije izgubio, pa ga se moe ponovno iskopati,
bez obzira na to to ga prekrivalo.
88

Kako bismo mogli shvatiti takvu priu, moramo razumjeti da sve

njezine sastavnice predstavljaju psihu jedne ene. Tako da svi aspekti te
prie pripadaju jednoj psihi koja prolazi kroz proces inicijacije. Inicijacija
se provodi obavljanjem odreenih zadataka. U ovoj prii postoji devet
zadataka koje psiha treba obaviti. Usredotoeni su na uenje starih obiaja
stare Divlje majke.
Nakon dovrenja tih zadataka, u eninu se psihu ponovno ugrauje
intuicija ono znalako bie koje ide kuda god i ene idu, promatra sve u
njihovu ivotu i hitrom tonou komentira istinu svega toga. Cilj je
njena i povjerljiva veza s tim biem koje smo nazvali znalaka ena,
Divlja ena.
Prema ritualu stare divlje boice, Babe Jage, zadaci inicijacije su
sljedei:
Prvi zadatak: Dopustiti predobroj majci da umre
Na poetku prie, majka umire i ostavlja keri vano nasljedstvo.
Psihiki zadaci te faze enina ivota su sljedei: Prihvatiti da pozorna,
nadvijena, zatitnika psihika majka nije prikladna kao sredinji vodi
kroz budui instinktivni ivot osobe (predobra majka umire). Preuzeti
zadatak da budemo preputeni sami sebi, da razvijemo vlastitu svijest o
opasnosti, uroti, politici. Postati budna sama po sebi, za sebe. Pustiti ono
to mora umrijeti da uistinu umre. Kako umre predobra majka, tako se
raa nova ena.
U prii proces inicijacije poinje kad umre draga i dobra majka. Vie je
nema da dodiruje Vasilisinu kosu. U naemu ivotu keri postoji trenutak
kad se dobra majka psihe ona koja nas je prije dobro i pravilno sluila
pretvori u predobru majku, onu koja nas zbog svojih sigurnosnih
vrijednosti pone sprjeavati da reagiramo na nove izazove, a time i da se
dublje razvijemo.
U prirodnome procesu naega sazrijevanja, predobra majka mora sve
vie blijedjeti, mora nestajati sve dok se ne moramo poeti brinuti same za
sebe, na neki novi nain. Premda emo uvijek zadrati neku jezgru
njezine topline, ta nas prirodna psihika tranzicija preputa samima sebi u
89

svijetu koji nam nije majinski. Ali priekajmo. Ta predobra majka nije
onakva kakvom se isprva doimlje. Ispod pokrivaa ima siunu lutku koju
e dati svojoj keri.
Ah, ima neto od Divlje majke to se skriva iza toga lika. Ali predobra
majka to ne moe u potpunosti proivjeti, jer ona je majka mlijenoga
zuba, ona blagoslovljena koju svako dojene treba kako bi nalo oslonac u
psihikome svijetu ljubavi. Pa premda ta predobra majka ne moe ivjeti
dulje od nekoga odreena trenutka u djevojinu ivotu, ipak se pobrine za
svoje potomstvo. Blagoslovi je lutkom, a to je, kao to vidimo, uistinu
velik blagoslov.
To dramatino psiholoko nestajanje majke isprva se dogaa kad se
djevojka pomakne iz krznom obloena gnijezda pred-adolescencije u
zastraujuu dunglu adolescencije. Za neke je djevojke, pak, proces
razvijanja nove, lukavije, unutarnje majke majke zvane intuicija u
tome trenutku tek napola razvijen, pa tako uvedene ene lutaju godinama
traei i prieljkujui itavo inicijacijsko iskustvo te se krpaju najbolje to
znaju.
Takav zastoj u procesu enine inicijacije dogaa se iz mnogih razloga,
kao kad u ranoj dobi postoji previe psiholokih problema kad u ranim
godinama nema dosljedne dovoljno dobre majkexxv. Inicijacija se moe
odgoditi ili ne dovriti jer nema dovoljno napetosti u psihi predobra
majka posjeduje izdrljivost golema korova, pa ivi dalje, mae listovima
i prekomjerno titi ker, premda u scenariju pie Ode nalijevo SADA. U
takvoj situaciji, ene se esto osjeaju preplahe da bi nastavile u umu i
odupirale se svim silama.
Za njih, a i za druge odrasle ene koje ivotne tekoe odvajaju i
udaljuju od duboko intuitivnoga ivota i ija je esta prituba Tako sam
umorna od brige za sebe, postoji dobar i mudar lijek. Ponovno traganje
ili ponovna inicijacija ponovno e uspostaviti duboku intuiciju, bez obzira
na eninu dob. A duboka je intuicija ta koja zna to je za nas dobro, koja
zna to nam je dalje potrebno i koja to zna brzinom svjetlosti ako samo
posluamo to nam govori.
Vasilisina inicijacija zapoinje tako to naui dopustiti onome to mora
90

umrijeti da uistinu i umre. To znai dopustiti umiranje onim vrijednostima

i pristupima unutar psihe koji joj vie ne mogu pomoi. Posebno valja
prouiti one dugovjene postavke koje ivot ine presigurnim,
prezatitnikim, koje tjeraju ene da tre umjesto da koraaju.
Doba u kojemu pozitivna majka djetinjstva nestaje a umiru i
njezina stajalita uvijek je doba velikoga uenja. Premda postoji doba u
naemu ivotu tijekom kojega s pravom ostajemo u blizini majke
zatitnice (na primjer, kad smo uistinu djeca, kad se oporavljamo od
bolesti i psihike ili duhovne traume, ili kad nam je ivot u opasnosti, pa
emo biti na sigurnome ako budemo tihe) i premda zadravamo velike
zalihe njezine pomoi za ivot, doe doba u kojem valja, da tako kaemo,
promijeniti majkuxxvi.
Ako predugo ostanemo uz majku zatitnicu unutar nae psihe, nai
emo se kako sprjeavamo sve izazove koji su pred nama i tako
zaustavljamo daljnji razvoj. Pa premda nikako ne elim rei da bi se ena
trebala baciti u neku munu ili nasilnu situaciju, mislim da mora odrediti
neto u svojem ivotu za to je spremna potruditi se i zato ulaziti i u
odreene rizike. Tim e procesom izotriti svoju mo intuicije.
U vujem svijetu, kad vuica hrani mladunad, oni provode mnogo
vremena u ljenarenju. Jedni lee na drugima, hrpa mladunadi, a vanjski
svijet i svijet izazova vrlo su daleko. No, kad majka vuica konano naui
mladune loviti i traiti, ona im vrlo esto pokazuje zube, obreca se i
zahtijeva da je prate, pa ih srui na tlo ako ne uine to trai.
Pa zato, da bismo se mogli razvijati, mijenjamo brinu unutarnju
majku, koja nam je bila tako dobra kad smo bili mladi, za neku drugu
vrstu majke, majku koja ivi jo dublje u psihikim divljinama, majku
koja je i pratilja i uiteljica. Ona je njena majka, ali je ujedno otra i
zahtjevna.
Veina nas nee dopustiti predobroj majci da umre samo zato to je
vrijeme. Premda ta predobra majka moda ne doputa pojavljivanje nae
najivahnije energije, tako nam je lijepo pokraj nje, tako ugodno, zato
bismo to napustile? esto ujemo glasove u glavi koji nas potiu na to da
se suzdrimo, ostanemo na sigurnom.
91

Ti glasovi govore neto kao: Joj, nemoj to rei, ili Ne moe to

uiniti ili E pa, sigurno nisi jedno od moje djece [prijatelja, partnera]
ako to uini ili Tamo vani je opasno ili Tko zna to e se dogoditi
ako napusti ovo toplo gnijezdo ili Samo e se obrukati, da zna! ili
to je jo podlije, Pretvaraj se da ulazi u rizike, ali potajno ostani ovdje
sa mnom.
Svi ti glasovi pripadaju prestraenoj i prilino razdraenoj predobroj
majci unutar psihe. Ona si ne moe pomoi: ona je to to jest. No, ako se
predugo stapamo s predobrom majkom, sjena e zastrti na ivot i na dar
izraavanja, pa emo postati nedostatne umjesto snane.
I to je jo gore, to se dogaa kad netko tlai ivahnu energiju i ne
doputa joj ivjeti? Isto to se dogodi i kad se zaarani loni nae u
krivim rukama, pa kaa raste, raste i raaaaste, dok loni ne eksplodira! i
prospe sve svoje blago po tlu. Dakle, moramo uvidjeti da se ona draga
brina zatitnica mora povui, kako bi se intuitivna psiha mogla osnaiti.
Ili, moda tonije, na kraju emo se nai izbaene iz toga finog ugodnoga
poloaja tte--tte, ne zato to smo to planirale, ni zato to smo potpuno
spremne nitko nikada nije potpuno spreman nego zato to nas neto
eka na rubu ume, a naa je sudbina susresti se s time.
Guillaume Apollinaire je napisao: Odveli smo ih do ruba i nukali da
lete. Ostali su. Letite, rekosmo. Ostali su. Gurnuli smo ih preko ruba. I
poletjee.
Za ene je tipino da se boje smrti preudobna i presigurna ivota.
Kojiput ena uiva u zatiti predobre majke i rado bi tako nastavila ad
infinitum. Kojiput mora dobrovoljno osjeati napetost, inae je ba mogla
i ostati u gnijezdu.
Kojiput se ena boji ivota bez sigurnosti ili odreenosti, ak i na
kratko vrijeme. Ima vie izgovora nego pas buha. Treba jednostavno
uroniti i izdrati neznanje o tomu to slijedi. To je jedina stvar koja e
vratiti njezinu intuitivnu narav. Kojiput je ena sama toliko zaokupljena
ulogom predobre majke drugim odraslima da se oni zalijepe za njezine
tetas, cice, i ne misle joj dopustiti da ih ostavi. U tom sluaju ena ih mora
odbaciti udarcem stranjih nogu i nastaviti bez obzira na njih.
92

Budui da psiha koja sanja nadomjeta, izmeu ostaloga, i ono to ego

ne eli ili ne moe priznati, enini e snovi tijekom takve borbe biti
prepuni utrka, slijepih ulica, automobila koji se ne mogu pokrenuti,
nedovrenih trudnoa i ostalih simbola koji prikazuju ivot koji se ne
kree. ena duboko u sebi zna da postoji neko mrtvilo u tome da predugo
igra ulogu preslatkog Ja.
Dakle, prvi je korak otputanje vrstoga stiska kojim se drimo arkog
arhetipa uvijek slatke i predobre majke psihe. Odbijene smo od sise i
uimo loviti. eka nas divlja majka koja e nas uiti. No, do tada nam je
drugi zadatak drati se lutke dok ne shvatimo njezinu upotrebu.
Drugi zadatak: Otkrivanje grube sjenke
U tom dijelu prie u Vasilisin svijet stupa zla, pokvarena maeha sa
svojom obiteljixxvii i unosi jad u njezin ivot. Ovaj put su zadaci sljedei:
Nauiti jo svjesnije kako pustiti pretjerano pozitivnu majku. Otkriti da
dobrota, ljupkost, pristojnost nee unijeti pjesmu u ivot. (Vasilisa postaje
robinja, ali to ne pomae.) Izravno doivjeti svoju sjenovitu narav,
osobito iskljuive, ljubomorne i iskoritavalake aspekte sebstva (maeha
i njezine keri). Priznati ih. Uspostaviti to bolji odnos s najgorim
dijelovima sebe. Dopustiti da se stvori napetost izmeu onoga to su nas
uili da budemo i onoga to uistinu jesmo. Napokon raditi na tome da
dopustimo starom sebstvu da umre, a novom intuitivnom sebstvu da se
rodi.
Maeha i njezine keri predstavljaju nerazvijene, ali izazovno zle
elemente psihe. To su sjenoviti elementi, tj. aspekti koje ego smatra
nepoeljnima ili beskorisnima, pa su zato postavljeni u tamu. Sjenoviti
materijal moe biti vrlo pozitivan, jer su esto i enini talenti izgurani u
tamu. No, negativni sjenoviti materijal takoer moe biti koristan jer,
vidjet emo, kada provali i mi napokon odredimo te aspekte i njihove
izvore, postanemo snanije i mudrije.
Na tom stupnju inicijacije, enu uznemiravaju oni sitniavi zahtjevi
njezine psihe koji je tjeraju na to da se podvrgne svaijim eljama.
93

Udovoljavanje izaziva zaprepaujue spoznaje koje sve ene moraju

shvatiti. To je sljedee: kad smo ono to jesmo, mnogi nas ele izopiti, a
opet, udovoljavati onome to drugi ele izopuje nas iz nas samih. To je
muna napetost i moramo je podnijeti, ali odluka je jasna.
Vasilisa je zarobljena jer nasljeuje i ulazi u obitelj koja je ne moe
razumjeti ili cijeniti. to se njih tie, ona je nepotrebna. Mrze je i napadaju.
Odnose se prema njoj kao prema Strancu, nekome tko ne zasluuje
povjerenje. U bajkama ulogu stranca ili izopenika obino igra ona osoba
koja je najdublje povezana sa znalakom prirodom.
Maehu i njezine keri moemo shvatiti kao stvorenja koja u eninu
psihu ugrauje kultura kojoj ena pripada. Ta prienjena obitelj u psihi
razlikuje se od duevne obitelji, jer pripada superegu, onom aspektu psihe
koji je strukturiran prema oekivanjima bila ona zdrava ili ne koja
svako pojedino drutvo ima od ena.
Takve kulturne tj. superego premaze i naredbe, ene ne
doivljavaju kao neto to proizlazi iz psihe duevnoga sebstva, nego kao
neto to dolazi izvana, iz nekoga drugoga izvora koji nije uroen.
Kulturni/superego premazi mogu biti vrlo pozitivni, ali i vrlo tetni.
Vasilisina prienjena obitelj intrapsihiki je ganglion koji pritie
ivac ivotne vitalnosti. Ona ulazi kao zbor neiskupljenih starica koje se
rugaju: Ne moe to uiniti. Nisi dovoljno dobra. Nisi dovoljno hrabra.
Glupa si, bezbojna, prazna. Nema vremena. Dobra si samo za
jednostavne poslove. Doputeno ti je samo toliko i nita vie. Predaj se
dok jo moe. Budui da Vasilisa jo nije potpuno svjesna svoje moi,
omoguuje tu zlu napuklinu na svojoj crti ivota. Da bi mogla vratiti svoj
ivot, mora joj se dogoditi neto drugaije, neto to podaruje ivot.
Isto vrijedi i za nas. Vidimo iz prie da je Vasilisina intuicija o tome to
se dogaa oko nje prilino mutna, a da otac psihe takoer ne primjeuje
neprijateljsko okruje: on je takoer predobar i jo nije doivio razvoj
intuicije. Zanimljivo je primijetiti da kerima naivnih oeva esto dulje
treba da otvore oi.
Mi takoer osjeamo pritisak kad prienjena obitelj u nama i/ili oko
nas govori kako nismo ba neto i inzistira na tome da se usredotoimo na
94

svoje nedostatke, umjesto da primijetimo okrutnost koja divlja oko nas

bilo to unutar nae psihe ili u kulturi izvan nas. No, kako bismo mogle
vidjeti u ili kroz neto, potrebna nam je intuicija i snaga da izdrimo ono
to vidimo. Moda emo kao i Vasilisa pokuati biti pristojne kad bismo
trebale stei znanje. Moda su nas uili da potisnemo precizan uvid kako
bismo se uklapale. Pa ipak, nagrada za pristojnostxxviii u opresivnim
uvjetima samo je daljnje zlostavljanje. Premda ena osjea da e se drugi
udaljiti ako bude ono to jest, upravo je ta psihika napetost potrebna za
izgradnju due i stvaranje promjena.
Maeha i njezine keri smiljaju kako udaljiti Vasilisu. Kuju tajni plan:
Idi u umu, Vasilisa, poi Babi Jagi i ako preivi, haha to nee
onda emo te moda prihvatiti. Ovo je kljuna ideja jer su mnoge ene
zapele na pola puta tog inicijacijskog procesa. Premda u psihi postoji
prirodni grabeljivac, onaj koji nekako automatski govori: Umri! i
Pih! i Zato ne odustane?, kultura u kojoj ena ivi i obitelj u kojoj je
odrasla bolno mogu pojaati taj prirodan, ali umjeren nijeni aspekt psihe.
Na primjer, ene koje su odrasle u obiteljima koje ne prihvaaju
njihovu nadarenost, esto kreu na beskrajno velike pustolovine -uvijek
iznova, a ne znaju zato. Misle da moraju imati tri doktorata, ili da moraju
visjeti naglavce s Mount Everesta ili da moraju poduzimati svakakve
opasne, dugotrajne i skupe pothvate kako bi pokuale svojoj obitelji
dokazati svoju vrijednost. Hoete li me sada prihvatiti? Dobro (uzdah),
pogledajte ovo. Taj vor prienjene obitelji pripada nam naravno bez
obzira na to kako smo ga dobile, a na je zadatak s njim hrabro izai na
kraj. Pa ipak, uviamo da, ako elimo nastaviti s naim dubokim radom,
nema smisla vlastitu vrijednost dokazivati, zboru ljubomornih baba,
dapae to samo oteava inicijaciju.
Vasilisa svakodnevne poslove obavlja bez pritube. Podvrgavati se bez
pritube djeluje junaki, ali ustvari izaziva sve vie i vie pritisaka i
sukoba izmeu dviju sukobljenih naravi, one predobre i one prezahtjevne.
Kao i sukob izmeu prevelike prilagodljivosti i bivanja onime to jesmo,
taj se pritisak stvara u dobre svrhe. ena koja je rastrzana izmeu to dvoje
na dobrom je putu, ali mora poduzeti sljedee korake.
95

U prii, ene iz nove obitelji toliko tlae psihiku snagu da se zbog

njihovih spletki vatra ugasi. U tome trenutku ena pone gubiti svoju
psihiku pribranost. Osjea hladnou, usamljenost i spremna je uiniti
bilo to samo da povrati svjetlo. To je upravo onaj poticaj koji
pre-pristojnoj eni treba kako bi nastavila sa svojim uvoenjem u vlastitu
mo. Moglo bi se rei da je Vasilisa krenula k Velikoj divljoj vjetici jer
joj je potrebno da je neto dobro uplai. Moramo ostaviti zbor klevetnica i
uroniti u umu. Nema naina da i ostanemo i odemo.
Vasilisa, kao i mi, treba neku zvijezdu vodilju koja e umjesto nje
prepoznavati to je za nju dobro, a to nije. Ne moe se razviti tako to e
leati uokolo kao svaiji otira. ene koje pokuavaju sakriti dublje
osjeaje umrtvljuju same sebe. Svjetlo se gasi. To je bolan oblik
zaustavljena oivljavanja.
Suprotno tome, a moda i pomalo izopaeno, upravo gaenje vatre
pomae Vasilisi da se trgne iz svoje pokornosti. Natjera je da posta ne
mrtva za stari nain ivota i da uz drhtaje stupi u novi ivot, ivot koji se
temelji na starijoj, mudrijoj vrsti unutarnjega znanja.
Tre
Trei zadatak: Prola
Prolaenje kroz tamu
U tom dijelu prie, nasljedstvo mrtve majke lutka vodi Vasilisu kroz
mrak do kue Babe Jage. Ovaj put psihiki zadaci su sljedei: Pristati na
odlazak u mjesto duboke inicijacije (ui u umu) i poeti doivljavati nov i
naizgled opasan numen bivanja u vlastitoj intuitivnoj moi. Nauiti razviti
osjetljivost u pogledu smjera k tajanstvenom nesvjesnom i oslanjati se
iskljuivo na vlastite unutarnje osjete. Nauiti put kui, k Divljoj majci
(sluati lutkine upute). Nauiti hraniti intuiciju (hraniti lutku). Dopustiti
daljnju smrt krhke djeve neznalice. Prenijeti mo na lutku, tj. intuiciju.
Vasilisina lutka potjee iz opreme Stare divlje majke. Lutke su jedno
od simbolikih blaga instinktivne naravi. U Vasilisinu sluaju, lutka
predstavlja vidacita, malu instinktivnu ivotnu silu koja je i estoka i
trajna. Bez obzira na to u kakvoj smo nevolji, ona proivljava ivot
skriven u nama.
96

Stoljeima ve ljudi smatraju da lutke zrae svetost i manxxix

zadivljujuu i snanu vidovitost koja djeluje na osobe i duhovno ih
mijenja. Na primjer, korijen mandragore cijenjen je zbog svoje slinosti s
ljudskim tijelom, s korijenjem slinim rukama i nogama i vorom nalik na
glavu, a kae se da je nabijen velikom duhovnom snagom. Za lutke se
vjeruje da su proete ivotom svojih izraivaa. Njima se koristi kod
ceremonija, rituala, vudua, ljubavnih arolija i psina. Rabe se kao
oznaitelji autoriteta i kao talismani za podsjeanje na vlastitu snagu.
Muzeji diljem svijeta ispunjeni su od vrha do dna idolima i figuricama
izraenima od gline, drva i metala. Figurice iz paleolitskih i neolitskih
vremena su lutke. Umjetnike galerije ispunjene su lutkama. U modernoj
umjetnosti Segalove gazom omotane mumije u prirodnoj veliini takoer
su lutke. Police trgovina s darovima i benzinskih postaja na velikim
dravnim cestama ispunjene su etnikim lutkama. Kraljevske obitelji
daruju lutke jo od drevnih vremena kao znakove dobre volje. U seoskim
crkvama diljem svijeta nalaze se lutke svetaca. Ne samo da se te lutke
svetaca redovito kupaju i odijevaju u rukom izraenu odjeu, nego se
vode u etnju kako bi vidjele stanje na poljima i meu ljudima, pa tako
mogle posredovati na nebu u ime ljudi.
Lutka je simbolian homunculus, mali ivotxxx. Ona je simbol onoga
numinoznoga to lei zakopano u ljudima. Ona je malen i uaren faksimil
izvornoga Sebstva. Na povrini, to je samo lutka. Ali s druge strane,
postoji djeli due koji nosi sve znanje veega sebstva due. U lutki se
nalazi umanjeni glas stare La que sab, One koja zna.
Lutka je povezana sa simbolima leprechaunai , vilenjaka, zloduha, vila
i patuljaka. U bajkama oni predstavljaju duboko brujanje mudrosti unutar
kulture psihe. Oni su stvorenja koja vjeto nastavljaju unutarnji rad, koja
su neumorna. Rade ak i onda kad spavamo, osobito kad spavamo, ak i
kad nismo potpuno svjesni onoga to provodimo.
Na taj nain lutka predstavlja na enski unutarnji duh: glas
unutarnjega razuma, unutarnjega znanja i unutarnje svijesti. Lutka je
poput malene ptice u bajkama koja doleti i ape junakinji u uho, ona koja
otkriva skrivena neprijatelja i to poduzeti u vezi s tim. To je mudrost
97

homunkula, malenoga bia u nama. Ona je naa pomagaica koju se ne

moe vidjeti, ali je uvijek dostupna.
Nema veega blagoslova koji majka moe dati keri od pouzdanog
osjeaja istinitosti vlastite intuicije. Intuicija se prenosi s roditelja na
dijete na najjednostavniji mogui nain: Zna procijeniti. to misli, to
se skriva iza svega toga? Umjesto da definiramo intuiciju kao neku
manjkavu nerazumnu muicu, trebamo je definirati kao istinski glas due.
Intuicija osjea smjer u kojem je najpovoljnije ii, posjeduje smisao za
samoouvanje, razumije skrivene motive i namjere, odabire ono to e
izazvati najmanju fragmentaciju psihe.
Proces je isti i u bajci. Vasilisina majka dala je keri neizmjeran
blagoslov tako to ju je povezala s lutkom. Vezanost za intuiciju otvara
put pouzdanom oslanjanju na nju, bez obzira na sve. Ona mijenja enin
pristup iz to bude, bit e u da vidim ega sve tu ima.
to ta divlja intuicija prua enama? Kao i vuk, intuicija ima kane
kojima moe otvoriti stvari, pribiti ih na pod, ima oi koje vide kroz
obranu neke osobe, ima ui koje uju dalje od dometa obinoga ljudskoga
sluha. Uz ta sjajna psihika pomagala, ena preuzima lukavu, pa ak
vidovitu ivotinjskuxxxi svijest, svijest koja produbljuje njezinu
enstvenost i izotruje njezinu sposobnost da se samopouzdano kree po
vanjskome svijetu.
Sada je, dakle, Vasilisa na putu da dobije potpalu za svoju vatru. Ona je
u mraku, u divljini, ne moe uiniti nita drugo nego da slua unutarnji
glas koji dolazi iz lutke. Ui se oslanjati na taj odnos i ui se jo neemu
ui se hraniti lutku.
Kako hraniti intuiciju, tako da bude dosljedno ishranjena i da reagira
na na zahtjev za pregledom okoline? Hranimo je ivotom hranimo je
ivotom tako da je sluamo. Kakve koristi od glasa, ako nema uha koje ga
prima? Kakve koristi od ene u divljini megalopolisa ili svakodnevna
ivota ako ne uje i ne oslanja se na glas La que sab, One koja zna?
ula sam kako ene kau, ne stotinu, nego tisue puta: Znala sam da
sam trebala sluati svoju intuiciju. Osjetila sam da sam trebala/nisam
trebala uiniti to i to, ali nisam posluala. Duboko intuitivno sebstvo
98

hranimo tako da ga sluamo i djelujemo u skladu s njegovim savjetom.

Ono je osoba za sebe, magino lutkoliko bie koje nastanjuje psihike
predjele unutarnje ene. U tom je smislu slino miiima u tijelu. Ako se
ne koristimo nekim miiima, oni e oslabiti. Intuicija je upravo takva:
atrofira bez hrane, bez koritenja.
Hranjenje lutke sutinski je ciklus Divlje ene one koja je uvarica
skrivenih blaga. Vasilisa hrani lutku na dva naina, prvo komadiem
kruha komadiem ivota za taj novi psihiki pothvat, a zatim time to
nalazi put k Staroj divljoj majci, Babi Jagi, sluajui lutkine savjete na
svakom zavoju i na svakom odvojku, lutka pokazuje u kojem je smjeru
dom.
Odnos izmeu lutke i Vasilise simbolizira oblik suosjeajne arolije
izmeu ene i njezine intuicije. To je ono to se mora prenositi sa ene na
enu, to blagoslovljeno vezanje, ispitivanje i hranjenje intuicije. Mi, kao i
Vasilisa, jaamo nau vezu s intuitivnom naravi time to osluhnemo svoju
unutranjost na svakom odvojku na putu. Trebam li ii ovim putem, ili
onim putem? Da ostanem ili da odem? Da se oduprem ili da budem
prilagodljiva? Da otrim ili pritrim? Je li ova osoba, dogaaj, pothvat
valjan ili pogrean?
Kidanje veze izmeu ene i njezine divlje intuicije esto pogreno
tumae kao unitenje same intuicije. No, to nije tako. Ne unitava se
intuicija, nego matrilinearni blagoslov intuicije, predaja intuitivnoga
pouzdanja izmeu ene i svih ena njezine loze koje su joj prethodile
izgraena je brana na toj dugoj rijeci ena.xxxii enino shvaanje intuitivne
mudrosti zbog toga je vjerojatno slabo, ali vjebanjem se vraa i ostvaruje
u cijelosti.xxxiii
Lutke slue kao talismani. Talismani su podsjetnici na ono to
osjeamo, ali ne vidimo, na ono to je takvo, ali se to ne vidi odmah.
Talismanski numen lutke jest to da nas ona podsjea, govori, predvia za
nas. Ta intuitivna funkcija pripada svim enama. To je masivna i temeljna
primljivost. Ne primljivost kakva se nekad promicala u klasinoj
psihologiji, kao pasivnoga primatelja. Primljivost kao mogunost
neposredna pristupa dubokoj mudrosti koja see sve do u kosti ene.xxxiv
99

etvrti zadatak: Suo

Suoavanje s divljom staricom
U ovome dijelu prie, Vasilisa se susree s Divljom staricom licem u lice.
Zadaci toga susreta su sljedei: Odluno izdrati susret sa zastraujuom
Divljom boicom (susret s Babom Jagom). Upoznati se s ezoterinim,
udnim, s razliitou divljega (boraviti neko vrijeme u kui Babe
Jage). Preuzeti neke njezine vrijednosti u svoj ivot, pa time postati
nekako udna (jesti njezinu hranu). Nauiti kako se suoiti s velikom
moi u drugima, a zatim i s vlastitom moi. Pustiti krhko i preslatko
dijete da jo malo umre.
Baba Jaga ivi u kui koja ui na kokojim nogama. Okree se i vrti
kada joj se svidi. U snovima, simbol kue komentar je organizacije
psihikoga prostora koji osoba nastanjuje, svjesno i nesvjesno. Ironino je
da bi, kad bi to bio kompenzacijski san, ekscentrina kua znaila da je
subjekt, u ovom sluaju Vasilisa, takoer neugledna, previe osrednja, pa
joj je potrebno da se s vremena na vrijeme vrti i okree kako bi saznala
kakav je to osjeaj kad pleemo kao luda koko.
Vidimo da Jagina kua pripada ivotinjskome svijetu i da je Vasilisinoj
osobnosti taj element potreban. Ta kua na kokojim nogama ee uokolo,
ak se i vrti u nekom skakutavu plesu. Kua je iva, prti entuzijazmom,
radosnim ivotom. To je glavni temelj psihe Divlje ene, radosne divlje
ivotne sile, gdje kue pleu, gdje neivi predmeti, primjerice muari lete
poput ptica, gdje starica moe stvarati arolije, gdje nita nije onakvim
kakvim se ini, ali je uglavnom bolje nego to je djelovalo na poetku.
Vasilisa je poela od neega to bismo mogli nazvati spljotenom
svakodnevnom osobnou. Upravo nam se ta hipernormalnost priulja
kad nenamjerno vodimo rutinski ivot, beivotni ivot. To potie
zapostavljanje intuicijexxxv, koje pak proizvodi nedostatak svjetla u psihi.
Tada moramo neto uiniti, moramo krenuti u umu, pronai zastraujuu
enu, inae e se jednoga dana dok klipemo po ulici otvoriti poklopac
kanalizacijskoga otvora i zum!, zgrabit e nas neka nesvjesna stvar koja
e se nabacivati s nama kao s krpom radosno ili drugaije, uglavnom
drugaije, ali s dobrim zavretkom.xxxvi
100

Davanje intuitivne lutke nije dovreno kad je izvorna slatka majka daje,
nego tek kad joj Stara divljakua dodijeli zadatke i kad je stavi na ispit.
Baba Jaga sr je Divlje ene. Znamo to iz njezina znanja o prolim
stvarima. O da, kae ona kad Vasilisa stigne. Poznajem ja tebe, a i
tvoju obitelj. Nadalje, kao i u njezinim drugim inkarnacijama kao Majke
dana i Majke Nyx (Majke noixxxvii, Boice ivot/smrt/ivot), stara Baba
Jaga uvarica je nebeskih i zemaljskih bia: Dan, Izlazee sunce, No.
Ona ih naziva moj Dan, moja No.
Baba Jaga je zastraujua, jer ona je istodobno mo unitenja i mo
ivotne sile. Gledati u njezino lice znai istodobno vidjeti vaginu dentatu,
krvave oi, savreno novoroene i krila anela.
Vasilisa stoji i prihvaa boanstvenost, bradavice i sve ostalo Divlje
majke. Jedna od najhvalevrednijih Jaginih znaajki prikazana u ovoj prii
jest pravednost unato prijetnjama. Ne napada Vasilisu dok Vasilisa
zasluuje njezino potovanje. Potovanje pred velikom moi kljuna je
lekcija. ena mora biti u stanju izdrati susret s moi, jer e na kraju neki
dio te moi postati njezinim. Vasilisa se suoava s Babom Jagom bez
poniznosti, bez hvalisavosti i bez braggadocia, niti bjei niti se skriva.
Predstavlja se iskreno i upravo onakva kakva jest.
Mnoge se ene oporavljaju od kompleksa pristojnosti, zbog kojega su,
bez obzira na svoje osjeaje, bez obzira na to tko ih je napadao, reagirale
tako slatko da gotovo debljale. Premda su se moda tijekom dana ljubazno
smijeile, nou su kripale zubima poput barbara to se Jaga u njihovoj
psihi borila za mogunost izraavanja.
Ta prekomjerna prilagodba ena da budu prepristojne esto se dogaa
kad se oajniki boje da e im oduzeti pravo glasa ili da e ih proglasiti
nepotrebnima. Dva najdomljivija sna koja sam ikada ula ticala su se
mlade ene kojoj je svakako bilo potrebno da postane manje pitoma. Prvi
je san prikazivao kako je naslijedila foto-album poseban, sa slikama
Divlje majke. Tako je bila sretna, sve do sljedeega tjedna kad je sanjala
da otvara slian album, a tamo neka stravina starica gleda u nju. Vjetica

101

je imala mahovinaste zube, a niz bradu joj je curio crni sok od betela2.
San je tipian za ene koje se oporavljaju od toga da budu preslatke.
Prvi san prikazuje jednu stranu divlje prirode dobroudnu i plodnu i sve
to je dobro u njezinu svijetu. Ali kada joj se prikae mahovinasta Divlja
ena, ovaj, hm, tja, uj ne bismo li to mogle odgoditi na neko vrijeme?
Odgovor je ne.
Nesvjesno na svoj sjajan nain sanjaici nudi predodbu o novome
nainu ivota koji nije samo dvozubi frontalni osmijeh prepristojne ene.
Suoavanje s divljom snagom u nama samima znai dobiti pristup
mnogobrojnim licima podzemnoga enskog. Ona nam pripadaju po
roenju, a na nama je da odaberemo u kojem emo za svoje dobro boraviti
i kada.
U toj drami inicijacije, Baba Jaga je Divlja ena u obliku vjetice. Kao
i rije divlja, tako se i rije vjetica poela smatrati pejorativnom, ali
nekad davno to je bio naziv koji se davao i starim i mladim vidaricama, jer
rije vjetica dolazi od slavenske rije v: mudar3. To se zbivalo prije
nego to su vjere u Boga-jednog-jedinoga preplavile stare vjere u Divlju
majku. No, bez obzira na to, orkinje4, vjetice, divlje prirode i kakve god
druge criature i aspekte kultura smatrala odvratnima u psihama ena,
upravo su one blagoslovljene stvari koje ene najprije moraju pronai i
izvui na povrinu.
Dobar dio literature s temom enske moi tvrdi da se mukarci boje
enske moi. A ja bih rado povikala: Majko boja! Koliko se samih ena
boji enske moi! Jer stare enske sile i atributi golemi su i bude
2

Betel narkotino sredstvo za vakanje, dobiva se iz lista Piper betle, indijske biljke
penjaice iz roda piperacea. vakanjem slina poprima crvenu boju i s vremenom prenosi
crvenocrnu boju na zube. (op. prev.)
3
U tekstu autorica rabi englesku rije witch, za koju kae da dolazi od rijei wit: mudar.
Zapravo je rije wit staroengleska imenica u znaenju misao, um, dok se mudar na
staroengleskom kae wittig. (op. prev.)
4
Ork udovite iz bajki i legendi (nama najpoznatiji iz Tolkienove trilogije Gospodar
prstenova, prev. Zlatko Crnkovi, izd. Algoritam, Zagreb), najee prikazano kao
odvratan div koji jede ljudsko meso. Rije potjee od imena rimskoga boga smrti i
podzemlja, (op. prev.)

102

strahopotovanje. Razumljivo je da i mukarci i ene, kad se prvi put

suoe sa Starim divljim moima, bace na njih jedan prestraen pogled i
uzmaknu vidi se jo samo kako lete jastuii na apama i prestraeni rep.
Smatramo li da bi mukarci ikada trebali nauiti to podnijeti, onda ene
nesumnjivo to moraju nauiti podnijeti. Smatramo li da bi mukarci ikada
trebali razumjeti ene, onda ih ene moraju nauiti konfiguraciji divljega
enskog. U tu svrhu, ona funkcija psihe koja stvara snove nosi Jagu i svu
njezinu kohortu u enske spavaonice nou ravno kroz vrijeme snivanja.
Ako imamo sree, onda e Jagina stopala ostaviti velike, iroke otiske u
tepihu pokraj naega kreveta. Doi e zuriti u one koji je ne poznaju. Ako
zakasnimo na nau inicijaciju, ona se pita zato je nismo doli posjetiti, pa
nas onda doe posjetiti nou u snovima.
ena s kojom sam radila sanjala je ene u dugakim otrcanim
spavaicama kako sretno jedu stvari koje nikad ne biste nali na jelovniku
u restoranu. Druga je ena sanjala staricu u obliku stare kade s ukrasnim
nogama koja je tresla cijevima i prijetila prsnuem ako spavaica ne srui
neki zid tako da moe vidjeti. Trea je sanjala da je jedna od triju
slijepih starica, samo to je stalno gubila vozaku dozvolu i morala je
naputati skupinu da je pronae drugim rijeima, teko joj je padalo
poistovjeivanje s trima Suenicama, silama koje u psihi upravljaju
ivotom i smrti. No, s vremenom je i ona nauila to podnositi, nauila
ostati povezana sa svojom divljom prirodom.
Sva ta stvorenja u snovima podsjeaju spavaicu na njezino
elementarno sebstvo: sebstvo Jage, enigmatske i intenzivne sile Majke
ivot/smrt/ivot. Da, tvrdimo da je dobro biti jagolika i da to moramo
moi podnijeti. Biti snaan ne znai uzgajati miie i napinjati ih. To znai
susresti se s vlastitom numinoznou a da ne bjeimo, ivjeti aktivno s
divljom prirodom na vlastiti nain. To znai biti u stanju uiti i podnijeti
ono to saznamo. To znai biti postojan i ivjeti.
Peti zadatak: Slu
Sluenje neracionalnom
U ovomu dijelu prie, Vasilisa zamoli Babu Jagu za potpalu, a Jaga
103

pristaje ako Vasilisa zauzvrat za nju obavi neke kune poslove. Psihiki
zadaci toga doba uenja su sljedei: Ostati kod Vjetije boice, priviknuti
se na velike divlje sile enske psihe. Prepoznati njezinu (svoju) mo i mo
unutarnjega proienja: uklanjanje neistoe, razvrstavanje, hranjenje,
izgradnja energije i ideja (pranje Jagine odjee, kuhanje, ienje kue i
probiranje elemenata).
Ne tako davno ene su bile duboko povezane s ritmovima ivota i smrti.
Udisale su estok miris eljeza iz svjee krvi raanja. Prale su i hladna
tijela mrtvih. Psihi modernih ena, osobito onih iz industrijskih i
tehnolokih kultura, esto su uskraeni takvi blagoslovljeni osnovni
doivljaji. No, postoji nain na koji novakinja moe u potpunosti
sudjelovati u osjeajnim aspektima ciklusa ivota i smrti.
Baba Jaga, Divlja majka, uiteljica je s kojom se moemo
posavjetovati u tim stvarima. Daje nam upute za ureenje kue due. Ego
nadahnjuje novim poretkom, poretkom u kojem se mogu dogaati arolije,
radost, gdje su apetiti netaknuti, gdje se stvari postiu s uitkom. Baba
Jaga je model vjernoga odnosa prema Sebstvu. Ona poduava i smrti i
obnavljanju.
U prii, ona poduava Vasilisu kako se skrbiti za psihiku kuu
divljega enstva. Pranje Baba Jagine odjee sjajan je simbol. U starim
zemljama, a jo i danas, da bi se prala odjea, ovjek je morao sii na
rijeku i tamo pripremiti obrednu tekuinu koju ljudi oduvijek pripremaju
da bi obnovili tkaninu. To je vrlo fini simbol pranja i ienja itave psihe.
U mitologiji tkanina je djelo majki ivot/smrt/ivot. Na primjer, na
istoku su tri Suenice: Klota, Laheza i Atropa. Na Zapadu je to Naas-hj
ii Asdz, Pauica, koja je dar tkanja podarila narodu Navajo Indijanaca.
Te majke ivot/smrt/ivot poduavaju ene osjeaju za to to mora
umrijeti, a to ivjeti, to valja proeljan, a to utkati. U prii Baba Jaga
trai od Vasilise da opere rublje, kako bi to tkanje, te uzorke Boice
ivot/smrt/ivot iznijela na povrinu, u svijest, time to ih pere i obnavlja.
Pranje nekoga predmeta svevremenski je ritual proienja. To ne
znai samo proistiti, to znai i natopiti kao i engleska rije za krtenje,
baptism proeti duhovnim numenom i misterijem. U prii je pranje prvi
104

zadatak. To znai ponovno napeti ono to se objesilo od noenja. Odjea

je kao i mi, nosi je se i nosi, dok se ideje i vrijednosti ne objese od prolaska
vremena. Obnavljanje, ponovno oivljavanje, dogaa se u vodi, u
ponovnom otkrivanju onoga u to vjerujemo, onoga to uistinu smatramo
svetim.
U arhetipskom simbolizmu, odjea predstavlja personu, prvi dojam
koji javnost stjee o nama. Persona je neki oblik kamuflae koji drugima
daje na znanje samo ono to mi elimo da znaju o nama i nita vie. No,
postoji starije znaenje persone, ono koje je sadrano u srednjoamerikim
ritualima, ono koje cantadoras y cuentistas, pripovjedai dobro poznaju.
Persona nije samo krinka iza koje se skrivamo, nego pojava koja zaklanja
svakodnevnu osobnost. U tom smislu, persona ili maska upozorava na
rang, vrlinu, znaaj i autoritet. Persona je izvanjski oznaiva, izvanjski
prikaz vjetine.xxxviii
Uvelike mi se dopada taj inicijacijski zadatak koji trai od ene da
proisti personu, odjeu autoriteta velike Jage iz ume. Osoba koja prolazi
inicijaciju vidjet e pranjem Jagine odjee kako su zaiveni avovi
persone, prema kojem uzorku je odjea skrojena. Uskoro e i sama
posjedovati kroj tih persona koje e objesiti u svoj ormar meu druge koje
je tijekom ivota skrojila.xxxix
Nije teko zamisliti da su Jagine oznake moi i autoriteta njezina
odjea izraene onako kako je ona psihiki sazdana: jaka i izdrljiva.
Dakle, pranje njezina rublja metafora je preko koje uimo svjedoiti i
preuzeti na se spoj tih kvaliteta, ali i kako razvrstati, pokrpati i obnoviti te
kvalitete kroz purificatio, pranje niti bivanja.
Vasilisin sljedei zadatak jest pometanje kolibe i dvorita. U
istonoeuropskim bajkama metle su obino izraene od prua drvea i
grmova, a kojiput i od korijena ilavih biljaka. Vasilisin je posao prelaziti
tim predmetom izraenim od biljne tvari preko podova i dvorita kako bi
oistila prostor od otpadaka. Mudra ena svoje psihiko okruje dri
urednim. To postie uvanjem bistre glave, istoga mjesta za rad i radom
na dovravanju svojih ideja i projekata.xl
Za mnoge ene taj zadatak znai da moraju svaki dan raistiti neko
105

vrijeme za razmiljanje, za ivotni prostor koji je potpuno njihov, a koji je

ispunjen papirima, perima, bojama, alatom, razgovorima, vremenom i
slobodama koje su namijenjene iskljuivo tom radu. Mnogima
psihoanaliza i druga iskustva uranjanja i transformacije pruaju to
posebno vrijeme i mjesto za rad. Svaka ena ima neku predodbu o tome
to joj je drae, neki svoj nain.
Ako se taj posao moe obaviti u kolibi Babe Jage, utoliko bolje. Bolje
je ak i blizu kolibe, nego daleko od nje. U svakom sluaju, u divljem
ivotu osobe valja redovito odravati red. Za to nije dovoljan tek jedan
dan u godini.
No, budui da je to koliba Babe Jage koju Vasilisa mete, budui da je
to njezino dvorite, govorimo i o ienju i ureivanju neobinih ideja.
One obuhvaaju neuobiajene, mistine, duevne i sablasne ideje.xli
Pomesti prostorije ne znai samo da poinjemo cijeniti nepovrinski
ivot, nego i da se brinemo za njegovu urednost. Kojiput se ene zbune
kad je rije o radu na dui, pa tu strukturu ostave u potpunom kaosu sve
dok je uma ponovno ne preuzme. S vremenom je prekrije gutik i
naposljetku postane skrivena arheoloka ruevina u psihi. Cikliko
pometanje sprijeit e da se takvo to dogodi. Kad ena posjeduje
slobodan prostor, divlja e priroda bolje uspijevati.
Da bismo kuhale za Babu Jagu, pitamo se doslovce kako nahraniti
Babu Jagu u psihi, ime ovjek moe hraniti takvu divlju Boicu?
Ponajprije, da bismo kuhali za Jagu, moramo naloiti vatru ena mora
pristati na vruinu, na izgaranje od strasti, rijei, ideja, udnje za onime
to uistinu voli. Upravo je ta strast ono to izaziva kuhanje, a enina
predodba o sadraju ono je to se kuha. Da bismo kuhale za Jagu,
moramo urediti da na kreativni ivot stoji na stalnoj vatri.
Mnogima bi od nas bilo bolje da se priviknemo na promatranje vatre
ispod naega rada, da pozornije motrimo proces kuhanja kako bismo
nahranile divlje Sebstvo. Preesto okreemo lea loncu, pei. Zaboravimo
pogledati, zaboravimo dodati ogrjeva, zaboravimo promijeati. Grijeimo
kad mislimo da vatra i kuhanje nalikuju onim otpornim kunim biljkama
koje mogu izdrati bez vode po osam mjeseci prije nego li odapnu. Nije
106

tako. Vatra trai promatranje, jer je lako pustiti je da zgasne. Jagu valja
nahraniti. Ako je pustimo da ogladni, sprema nam se pravi pakao.
Dakle, upravo je to kuhanje novih stvari, novih smjerova, predanosti
vlastitoj umjetnosti i radu, ono to stalno hrani divlju duu. Te iste stvari
hrane i Staru divlju majku i uzdravaju je u naoj psihi. Bez vatre nae
velike ideje, originalne zamisli, tenje i enje ostaju sirove, a mi ne
osjeamo ispunjenje. Istodobno, sve to inimo a sadrava vatru, njoj godi
i sve nas hrani.
U razvoju ena, sve te kretnje odravanja kuanstva, kuhanje, pranje,
metenje, spajaju se u neto s onu stranu obinoga. Sve te metafore pruaju
naine razmiljanja, mjerenja, hranjenja, podravanja, ispravljanja,
ienja i ureivanja duevnoga ivota. Vasilisa prolazi inicijaciju u sve te
stvari, a njezina intuicija pomae joj u obavljanju tih zadataka. Intuitivna
priroda sadrava sposobnost da odmjerimo stvari na prvi pogled,
proistimo smee oko ideje i odredimo bit stvari, pa da ju zatim
potpaljujemo vitalnou, da kuhamo sirove ideje i pripremimo hranu za
psihu. Vasilisa, preko lutke intuicije, ui kako razvrstati, razumjeti, urediti,
raskriti i raistiti prostorije psihe.
Osim toga, ui da Divljoj majci treba mnogo hrane kako bi mogla
obavljati svoj posao. Baba Jaga se ne moe staviti na dijetu i hraniti
zelenom salatom i crnom kavom. Ako elimo biti bliske s Divljom
majkom, moramo shvatiti da ona ima apetit za odreene stvari. Ako
elimo stvoriti odnos s drevnim enskim, moramo mnogo toga skuhati.
Putem tih zadataka, Baba Jaga poduava, a Vasilisa ui kako se ne
povlaiti pred velikim, monim, ciklikim, nepredvienim, neoekivanim,
pred prostranim i velebnim mjerilom koje je mjera Prirode, pred udnim,
stranim i neobinim.
enini su ciklusi, prema Vasilisinim zadacima, sljedei: redovito
proiavati svoje razmiljanje i obnavljati svoje vrijednosti. Redovito
istiti psihu od triarija, pometati sebstvo, istiti stanje razmiljanja i
osjeanja. Sustavno slagati kreativnu vatru i kuhati ideje, a posebno
skuhati veliku koliinu, kako bi se nahranio odnos izmeu nas i divlje
prirode.
107

Vasilisa e naposljetku, u vremenu koje provede s Jagom, usvojiti

neto od Jagina naina i stila. A i mi: na je zadatak oblikovati se, na na
ogranien ljudski nain, po uzoru na nju. Uimo kako to initi, ali smo
istodobno i pune strahopotovanja, jer u Jagolandiji postoje stvari koje
lete nou i ustaju u zoru, prizvane traenjem divlje instinktualne naravi.
Postoje kosti mrtvih koje i dalje govore, a postoje i vjetrovi i sudenice i
sunca, mjeseci i nebo koji svi zajedno ive u njezinoj velikoj krinji. No,
ona je uredna. Dan slijedi no, jedno godinje doba slijedi drugo. Ona ne
djeluje nasumino. Ona je i Rima i Razum.
U prii Jaga vidi da je Vasilisa obavila sve zadatke koji su joj zadani,
pa je zadovoljna, ali je pomalo i razoarana to ne moe koriti djevojku.
Stoga, tek toliko da bude sigurna da Vasilisa nee nita uzeti zdravo za
gotovo, Baba Jaga kae neto kao: Pa, iako si uspjela jedanput obaviti
moj posao, ne znai da to moe ponovno uiniti. I zato, evo ti jo jedan
dan ispunjen zadacima. Da vidimo hoe li uspjeti, draga, inae
Vasilisa ponovno dovri zadatke zahvaljujui sposobnosti intuitivnoga
vodstva, a Jaga joj uputi pohvalu nevoljko i uz brundanje onako kako to
rade starice koje ve dugo ive i koje su mnogo toga vidjele, pa nekako bi
radije da nisu, ali su i prilino ponosne to jesu.
esti zadatak: Odvajanje Ovoga od Onoga
U tom dijelu prie, Baba Jaga Vasilisi zadaje dva vrlo zahtjevna
zadatka. Psihiki zadaci ene su sljedei: Nauiti fino razlikovanje,
odvojiti jednu stvar od druge uz najfinije luenje, nauiti kako fino
rasuivati (razvrstavanje pljesniva i dobroga kukuruza, izdvajanje
makovih zrnaca iz hrpe zemlje). Promatrati mo nesvjesnoga i promatrati
kako djeluje, ak i kad ego nije svjestan toga (parovi ruku koji se
pojavljuju u zraku). Nauiti vie o ivotu (kukuruz) i smrti (makova
zrnca).
Od Vasilise se trai da razdvoji etiri tvari, pljesniv kukuruz od
zdravoga i makova zrnca od zemlje. Intuitivna lutka dovrava to
razvrstavanje. Kojiput se proces razvrstavanja dogaa na tako dubokoj
108

razini da smo jedva svjesni toga, sve dok jednoga dana ne

Razvrstavanje o kojemu se pria u bajci ono je koje se dogaa kad se
suoimo s nekom dvojbom ili pitanjem, a ba nam se ne nudi neka pomo
u rjeavanju. No, ako to ostavimo na neko vrijeme, pa se poslije vratimo,
moda nas eka neki dobar odgovor tamo gdje prije nije bilo niega. Ili
spavaj, pa vidi to e sanjatixlii, moda dva milijuna godina stara ena
doe u posjet iz none zemlje. Moda e nositi rjeenje, a moda e nam
pokazati da nam je odgovor pod krevetom, u depu, u knjizi, ili iza uha.
Fenomen je da pitanje koje postavimo prije spavanja, uz vjebu, izaziva
odgovor nakon buenja. Postoji neto u psihi, neto iz divlje lutke, neto
ispod, iznad ili u kolektivnom nesvjesnom to rasporeuje materijal dok
spavamo i sanjamo.xliii Oslanjanje na to svojstvo takoer je dio divlje
prirode.
Pljesniv kukuruz ima dva znaenja. Kao pie, pljesniv kukuruz moe
se rabiti i kao opojno pie i kao lijek. Postoji gljivina bolest koje se zove
mjehurasta snijet poneto upava crna gljiva koju nalazimo u pljesnivu
kukuruzu a koje takoer slui kao halucinogeno sredstvo.
Hipoteza raznih znanstvenika glasi da su se halucinogena sredstva
dobivena iz ita, jema, maka ili kukuruza rabila u Grkoj tijekom
Eleuzinija. Osim toga, razvrstavanje kukuruza koje Jaga trai od Vasilise
odnosi se i na sakupljanje lijekova kao kod curanderas, starih vidarica
koje jo i danas moemo vidjeti na djelu diljem Srednje i June Amerike.
Drevna ljekovita sredstva i postupke vidarica prepoznajemo u zrnima
maka, koji je sredstvo za uspavljivanje i barbiturat, ali i u zemlji, koja se i
danas rabi, i to jo od drevnih vremena, u melemima i kao oblog, kupka,
pa ak, u odreenim uvjetima, i oralno.xliv
Ovo je jedno od najljupkijih mjesta u prii. Svje kukuruz, pljesniv
kukuruz, makova zrna i zemlja, ostaci su drevne ljekarnice. Rabe se i kao
balzam, mast, uvarak i melem kojim se drugi lijekovi dre na tijelu; neki
jaaju, neki oputaju, neki izazivaju slabost, a drugi stimuliraju. Oni su
dijelovi ciklusa ivot/smrt/ivot. Baba Jaga ne trai od Vasilise samo da
odvoji jedno od drugoga, da prepozna razliku izmeu slinih stvari kao
pravu ljubav od lane, snaan ivot od pokvarena nego i da razlikuje
109

jedan lijek od druga.

Kao i snovi, koji se mogu shvatiti na objektivnoj razini, ali ipak
zadravaju i subjektivnu zbilju, ti elementi hrane/lijekova za nas takoer
mogu imati simboliko znaenje. Kao i Vasilisa, moramo rasporediti
svoja psihika ljekovita sredstva, razvrstavati, razvrstavati i razvrstavati
kako bismo shvatile da je hrana za psihu ujedno i lijek za psihu, te da iz tih
elemenata iscijedimo istinu, sr za vlastitu hranu.
Svi ti elementi i zadaci Vasilisu poduavaju prirodi ivot/smrt/ivot,
davanju i uzimanju pri skrbljenju za divlju prirodu. Kako bi ih pribliila
prirodi ivot/smrt/ivot, kojiput zatraim od ena da urede vrt. Bio to
psihiki ili pravi s blatom, zemljom, zelenilom i svim onim stvarima koje
okruuju, pomau i napadaju. Neka to predstavlja divlju psihu. Vrt je
konkretna veza sa ivotom i smrti. Moete ak rei da postoji religija vrta,
jer daje duboke psihike i duhovne lekcije. to god se dogaa s vrtom, to
se moe dogoditi i s duom i psihom -previe vode, premalo vode, kukci,
vruina, oluja, poplava, invazija, udo, odumiranje, vraanje, blagoslov,
vianje.
Tijekom ivota vrta, ena vodi dnevnik, biljei znakove davanja i
uzimanja ivota. Svaka biljeka priprema neku psihiku orbu. U vrtu
vjebamo ivljenje i umiranje misli, ideja, prioriteta, udnji, ak i ljubavi.
Sadimo, upamo, ukapamo. Suimo sjemenke, sijemo ih i podupiremo.
Vrt je praksa meditacije, odreivanja kad je neemu vrijeme umiranja.
U vrtu promatramo i kako dolazi vrijeme za sazrijevanje i za odumiranje.
U vrtu se kreemo zajedno s udisajima i izdisajima velike divlje Prirode, a
ne protiv njih.
Kroz tu meditaciju priznajemo da je ciklus ivot/smrt/ivot prirodan.
Priroda Divlje ene koja daje ivot i ona koja dijeli smrt ekaju da ih se
izmiri, da ih se zauvijek ljubi. U tom procesu postajemo kao ono cikliko
divlje. Moemo usaditi energiju i ojaati ivot, a i maknuti se s puta
onome to umire.
Sedmi zadatak: Propitivanje misterija
110

Nakon uspjenoga obavljanja zadataka, Vasilisa postavlja Jagi neka dobra

pitanja. Ovaj put zadaci su sljedei: Propitati i pokuati nauiti vie o
prirodi ivot/smrt/ivot te o tome kako funkcionira (Vasilisa pita za
konjanike). Nauiti istinu o sposobnosti razumijevanja svih elemenata
divlje prirode (od previe znanja moe prerano ostarjeti. ).xlv
Sve zapoinjemo pitanjem to sam ja, uistinu? Koji je moj zadatak
ovdje? Jaga nas ui da smo ivot/smrt/ivot, da je to na ciklus, na
poseban uvid u duboko ensko. Kad sam bila dijete, jedna od mojih teta
ispriala mi je legendu o Vodenim enama. Rekla je da na rubu svakoga
jezera ivi mlada ena starih ruku. Prvi joj je zadatak staviti tz neto to
samo mogu opisati kao duevnu vatru u desetke lijepih porculanskih
pataka. Drugi joj je zadatak bio naviti kljueve koji su patkama virili iz
lea. Kad bi se drveni kljuevi za navijanje odvrtili, a patke pale, pa im se
tijela razbila, ona je trebala mahati pregaom prema duama dok su se
oslobaale i potjerati ih prema nebu. etvrti joj je zadatak bio staviti tz u
jo lijepih porculanskih pataka, naviti kljueve, pustiti ih da oive
Pria o tz jedna je od najjasnijih o tome to to tono majka
ivot/smrt/ivot ini sa svojim vremenom. Psihiki Majka Nyx, Baba
Jaga, Vodene ene, La que sab i Divlja ena predstavljaju razne slike,
razne dobi, raspoloenja i aspekte Divlje majke boice. Unoenje tz u
nae ideje, nae ivote i ivote onih koje dotiemo to je na zadatak.
Tjeranje due njezinoj kui, to je na zadatak. Bacanje mlaza iskri da
bismo ispunile dan i stvaranje svjetla kako bismo mogle nai put kroz
mrak, to je na zadatak.
Vasilisa pita za mukarce na konjima koje je vidjela dok je traila put
do kolibe Babe Jage: bijeli mukarac na bijelome konju, crveni mukarac
na crvenome konju i crni mukarac na crnome konju. Jaga, kao i Demetra,
stara je Boica konjska majka, povezana sa snagom kobile, a i s plodnou.
Koliba Babe Jage konjunica je za mnoge raznobojne konje i njihove
jahae. Ti parovi vuku sunce uvis i po nebu tijekom dana te navlae
pokrov tame na nebo nou. Ali, ima jo.
Crni, crveni i bijeli jaha simboliziraju drevne boje koje oznaavaju
roenje, ivot i smrt. Te boje prikazuju i stare predodbe o silasku, smrti i
111

ponovnom roenju crna za rastapanje starih vrijednosti, crvena za

rtvovanje iluzija koje smo cijenili i bijela kao novo svjetlo, novo znanje
koje proizlazi iz prva dva doivljaja.
Stare rijei iz srednjovjekovnih vremena glase nigredo: crno, rubedo:
crveno, albedo: bijelo. One opisuju alkemijuxlvi koja slijedi krug Divlje
ene, djelovanje Majke ivot/smrt/ivot. Bez simbola zore, izlazeega
svjetla i tajanstvene tame, ne bi bila ona koja jest. Ni mi ne bismo imale
koristi od nae divlje prirode bez buenja nade u naim srcima, bez
postojana svjetla bila to svijea ili sunce da nas upozorava na razlike u
naem ivotu, bez noi iz koje se sve stvari mogu smirivati, iz koje se sve
stvari mogu roditi.
Boje u bajci iznimno su dragocjene jer svaka ima prirodu smrti i
prirodu ivota. Crna je boja blata, plodne, temeljne tvari u koju siju ideje.
A opet, crna je i boja smrti, crnjenja svjetla. Crna ak ima i trei aspekt.
Ona je i boja koja se povezuje s onim svijetom meu svjetovima na kojem
stoji La loba jer crna je boja silaska. Crna je obeanje da ete uskoro
znati neto to prije niste znali.
Crvena je boja rtvovanja, bijesa, umorstva, pogibanja. No, crvena je i
boja ustreptala ivota, dinaminih osjeaja, uzbuenja, erosa i udnje.
Boja je to koju smatraju snanim lijekom psihike slabosti, boja koja budi
apetite. Diljem svijeta postoji lik poznat kao crvena majka.xlvii Nije
onoliko poznata kao to je to crna majka ili madona, ali je promatraka
stvari koje se ostvaruju. Njezinu naklonost posebno trae rodilje, jer tko
god naputa ili dolazi na ovaj svijet mora proi kroz njezinu crvenu rijeku.
Crvena je obeanje da e se uskoro dogoditi neko buenje ili raanje.
Bijelo je boja novoga, istoga, netaknutoga. Ona je i boja due
osloboene tijela, duha koji nije optereen tjelesnim. Ona je boja
sutinske hrane, majina mlijeka. Istodobno, bijela je boja mrtvih, boja
onoga to je izgubilo svoju rumenost, svoj ar vitalnosti. Kad postoji
bijela, sve je na trenutak tabula rasa, jo neispisano. Bijelo je obeanje da
postoji dovoljno hrane da stvari ponu ispoetka.
Osim konjanika, i Vasilisa i njezina lutka takoer su odjevene u crveno,
bijelo i crno. Vasilisa i njezina lutka su one alkemijske Anla-gen. Zajedno
112

ine od Vasilise malenu Majku ivot/smrt/ivot u nastajanju. Postoje

dvije epifanije, ili davanja ivota u prii. Vasilisin ivot obnovljen je
lutkom i susretom s Babom Jagom, pa time i zadacima koje svladava.
Postoje i dvije smrti u prii: smrt izvorne predobre majke i smrt maehine
obitelji. Pa ipak, jasno vidimo da su smrti valjane i da na kraju djevojci
podaruju mnogo ispunjeniji ivot.
Dakle, vrlo je vano to doputanje ivota, doputanje smrti. To je
temeljni i prirodni ritam koji ene trebaju razumjeti i ivjeti.
Razumijevanje ritma umanjuje strah, jer predviamo budunost zajedno
sa svim usponima i pranjenjima koje nosi sa sobom. Lutka i Jaga divlje
su majke sviju ena. Pruaju prodorne intuitivne darove s osobne i s
boanske razine. To je krajnji paradoks i uenje instinktivne prirode.
Neka vrsta vujega budizma. to je jedno, jest oboje. to je dvoje, ini
troje. to ivi, umrijet e. to umire, ivjet e.
To je ono to Baba Jaga misli kad kae: od previe znanja moe
prerano ostarjeti. Postoji odreena koliina znanja koju bismo trebale
posjedovati u svakoj dobi i fazi naega ivota. U prii, previe znanja
znai spoznati znaenje ruku koje se pojavljuju i cijede ulje iz kukuruza i
maka, koje je samo po sebi lijek koji podaruje ivot i udjeljuje smrt.
Vasilisa pita za konje, ali ne i za ruke.
Kad sam bila jo mlada, ali ve odrasla, upitala sam Bulganu
Robnovich, stariju pripovjedaicu s Kavkaza koja je ivjela u siunoj
ruskoj farmerskoj zajednici u Minnesoti, to zna o Babi Jagi. Kako ona
shvaa onaj dio u prii kada Vasilisa jednostavno zna kad je vrijeme da
prestane postavljati pitanja? Pogledala me oima staroga psa, bez
trepavica i rekla: Jednostavno postoje stvari koje se ne mogu znati.
arobno se nasmijeila, prekriila svoje jake glenjeve i to je bilo to.
Pokuaj razumijevanja misterija pojavljivanja i nestajanja slugu koji
dolaze u obliku ruku nalik je na pokuaj apsolutnoga shvaanja sri
numinoznoga. Lutka i Jaga upozoravaju Vasilisu da ne postavi previe
pitanja, a time je savjetuju da ne pozove odjednom previe numinoznosti
iz podzemlja. Tako i treba, jer premda onamo odlazimo u posjet, ne
elimo se oarati i zarobiti tamo.
113

Jaga upozorava na jo jedan niz ciklusa, na cikluse enskoga ivota.

Kako ena prolazi kroz njih, tako e sve vie i vie shvaati te unutarnje
enske ritmove, meu njima i ritmove kreativnosti, raanja psihike djece,
a moda i ljudske, ritmove samoe, igre, odmora, seksualnosti i lova. Ne
valja to traiti na silu, razumijevanje e doi. Treba prihvatiti da su nam
neke stvari izvan dosega, premda djeluju na nas i obogauju nas. Postoji
uzreica: Neke stvari su Boji posao.
Dakle, po zavretku tih zadataka nasljee divljih majki se
produbljuje, a intuitivna mo proizlazi i iz ljudske i iz duevne strane
psihe. Sada imamo lutku kao uiteljicu s jedne strane, a Babu Jagu s
druge.
Osmi zadatak: Stati na sve etiri
Blagoslov koji je Vasilisi udijelila pokojna majka odvratan je Babi Jagi,
pa joj ova prui potpalu plamteu lubanju na tapu i kae neka ode.
Zadaci su u tom dijelu prie sljedei: Prihvatiti golemu mo uvianja i
djelovanja na druge (prihvaanje lubanje). Promatrati ivotne situacije u
tome novome svjetlu (pronalaenje puta natrag maehinoj obitelji).
Odbija li Babu Jagu injenica da je Vasilisa primila blagoslov svoje
majke ili je jednostavno odbija blagoslovljenost openito? Zapravo, ni
jedno ni drugo. Ako uzmemo u obzir kasnije kranske vjerske premaze,
vjerojatno je da se pria tu pomaknula kako bi djelovalo da se Jaga boji
Vasilisina blagoslova. Time se ispunjava elja zagovornika nove vjere za
demonizacijom Stare divlje majke (jo od neolitika) jer im je na pameti
bilo uzdizanje te vjere.
Izvorni tekst prie vjerojatno se promijenio u blagoslov kako bi se
poticalo prelaenje na novu vjeru, ali mislim da jo sadrava bit izvornoga
i arhetipskoga znaenja. Pitanje majina blagoslova moe se tumaiti
ovako: Jagu ne odvraa injenica blagoslova, nego je odbija injenica da
je blagoslov udijelila predobra majka, ona pristojna, slatka miljenica
psihe. Vjerna svojoj pravoj prirodi, Baba Jaga nerado ostaje preblizu ili
predugo u blizini prepokorne, preskromne strane enske prirode.
114

Premda bi Jaga mijem djetetu mogla neizmjernom njenou

udahnuti ivot, radije ne bi bila predugo u blizini slatkoe i svjetla. To
obiljeje preputa osobnoj psihi. U tom smislu moe se rei kako je
dovoljno pametna da ostaje na svojem podruju. Njezino podruje je
podzemlje psihe. Podruje predobre majke je povrinski svijet. Premda se
slatkoa moe uklopiti u divljinu, divlje se ne moe dugo uklapati u
slatkou.
Kad ene usvoje taj aspekt Jage, vie ne prihvaaju bez pitanja svaku
protuhu, svaku bradu, svako svata to im prilazi. Kako bi se malo udaljile
od slatkoga blagoslova predobre majke, ene polako ue ne samo gledati,
nego i zakiljiti i zuriti, a onda, sve vie i vie, ne podnositi budale.
Budui da je sluei Jagu Vasilisa usvojila sposobnost koju prije nije
imala, sada dobiva dio moi divlje Vjetije boice. Neke se ene boje
toga duboka znanja kroz instinkt i intuiciju, jer misle da e zbog toga
postati bezumne i nepaljive, ali to je neosnovan strah.
Dapae, odluke se pokau loima, ak katastrofalnima ba onda kad
postoji manjak intuicije, manjak osjetljivosti na cikluse ili kad ne
slijedimo svoje znanje. Jagino znanje ene pokree u malim potezima i
esto im daje upute tako da im prua jasnu sliku o tome to se skriva
ispod ili iza tuih motiva, ideja, djela i rijei.
Kad instinktivna psiha kae: Oprez! onda ena mora obratiti
pozornost. Kad njezina duboka intuicija kae: Uini ovo, uini ono, idi
onamo, stani ovdje, kreni naprijed, ena mora unijeti potrebne ispravke u
svoj plan. Intuicija nije neto s ime se savjetujemo jednom i nikad vie.
Nju se ne moe odbaciti. Treba se s njome savjetovati prilikom svih
koraka na putu, bilo da se radi o eninu sukobu s demonom iz
unutranjosti ili o dovrenju nekoga zadatka u vanjskom svijetu.
Razmislimo sad o lubanji s plamteim svjetlom. Ona je simbol iz
tovanja predaka.xlviii U kasnijim arheo-religioznim verzijama prie kae
se da lubanje na tapu pripadaju ljudima koje je Jaga ubila i pojela. No, u
starijim religijama koje su prakticirale srodstvo s precima, kosti su
predstavljale sredstvo prizivanja duhova, pri emu su lubanje
najistaknutiji dio.xlix
115

U srodstvu s precima vjeruje se da posebno i bezvremensko znanje

starih iz zajednice i dalje ivi u njihovim kostima nakon smrti. Lubanja se
smatra kupolom koja skriva moan ostatak due koja je otila. Ako ga
zamolimo, taj ostatak moe na neko vrijeme prizvati itav duh mrtve
osobe kako bismo se mogli savjetovati s njime. Lako je zamisliti da
duevno sebstvo ivi u kotanoj katedrali ela, s oima kao prozorima,
ustima kao vratima i uima za prozraivanje.
Pa stoga, kad Jaga Vasilisi prua osvijetljenu lubanju, ona joj daje
ikonu stare ene, predakoga znalca, koju e nositi sa sobom itav ivot.
Uvodi je u matrilinearno nasljee znanja koje e ostati itavo i rasti u
piljama i kanjonima psihe.
I tako Vasilisa ode u mranu umu s tom lubanjom na tapu. Lutala je
na putu k Jagi, ali sad se vraa kui sigurnija, odlunija, bokova
usmjerenih ravno naprijed. To je uzlaenje iz inicijacije duboke intuicije.
Intuicija je umetnuta u Vasilisu kao sredinji dragulj u krunu. Kad ena
dospije tako daleko, to znai da je uspjela napustiti zatitu svoje unutarnje
predobre majke, da je nauila oekivati i vrsto se nositi s
neprijateljstvom u vanjskome svijetu, a ne sudjelovati u njemu. Postala je
svjesna sjenovitih likova maehe i njezinih keri koji su je koili, te
propasti koju su predstavljali za nju.
Probijala se kroz mrak sluajui svoj unutarnji glas i uspjela se suoiti s
licem Starice koja je dio njezine prirode, ali i snana priroda Divlje ene.
Time je stekla sposobnost razumijevanja goleme i svjesne moi, vlastite i
tuih. Nema vie: Ali ja se njega/nje/toga bojim.
Sluila je Vjetijoj boici psihe, hranila taj odnos, proistila persone,
mislila bistrom glavom. Upoznala je tu divlju ensku silu i njezine obiaje.
Nauila je razlikovati, odvajati misli od osjeaja. Nauila je prepoznavati
divlju mo u vlastitoj psihi.
Uila je o ivotu/Smrti/ivotu i o enskome daru svega toga. S tim
novim Jaginim vjetinama vie joj ne mora manjkati samopouzdanja ili
snage. Sad kada je preuzela nasljee majki intuiciju s ljudske strane
svoje prirode, a divlje znanje s La que sab strane psihe dobro je
opremljena. Napreduje u ivotu, sigurna koraka, korak po korak,
116

enstveno. Skupila je svu svoju mo, pa sada svijet i svoj ivot vidi kroz
to novo svjetlo. Da vidimo to se dogaa kad se ena tako ponaa.
Deveti zadatak: Premje
Premjetanje sjenke
Vasilisa putuje kui s plamteom lubanjom na tapu. Gotovo je odbacuje,
ali je lubanja ohrabruje. Po povratku, lubanja promatra maehu i njezine
keri te ih spali u pepeo. Vasilisa nakon toga ivi dobro i dugo.l
Psihiki zadaci toga trenutka su sljedei: Koristiti se svojim otrim
vidom (vatrenim oima) za prepoznavanje i reagiranje na negativnu
sjenku svoje psihe i/ili negativne aspekte osoba i dogaaja u vanjskome
svijetu. Preurediti negativne sjenke psihe s pomou vjetije vatre
(zloesta obitelj maehe koja je prije muila Vasilisu pretvara se u
ugarak).
Dok hoda kroz umu, Vasilisa pred sobom nosi plamteu lubanju na
tapu, a lutka joj pokazuje put kui. Idi onim putem, sad ovim. Vasilisa
koja je nekad bila naivna djevojica, sad je ena koja svoju mo nosi pred
sobom.
Vatrena svjetlost iri se iz oiju, uiju, nosa i ustiju lubanje. To je
prikaz svih psihikih procesa koji imaju veze s razlikovanjem. Povezano
je sa srodstvom s precima i zato sa sjeanjem. Da je Jaga Vasilisi dala
koljenski zglob na tapu, to bi zahtijevalo drugaije simboliko itanje.
Da joj je dala zglavak, vratnu kost ili bilo koju drugu kost osim, moda,
enske zdjelice to ne bi znailo istu stvar.li
Dakle, lubanja je jo jedan prikaz intuicije ne nanosi zla ni Jagi ni
Vasilisi posjeduje vlastitu mo razlikovanja. Vasilisa sada nosi plamen
znanja, posjeduje ta estoka osjetila. Moe ih uti, vidjeti, nanjuiti i
okusiti, a posjeduje i svoje Sebstvo. Ima lutku, ima Jaginu senzibilnost, a
sad ima i plamteu lubanju.
Na trenutak se Vasilisa prestrai moi koju nosi, pa pomisli na to da
odbaci plamteu lubanju. S tom zapanjujuom moi na raspolaganju, nije
ni udo da njezin ego misli kako bi moda bilo bolje, lake, sigurnije
odbaciti to gorue svjetlo, jer predstavlja toliko toga, a time je i Vasilisa
117

postala toliko toga. No, javlja se natprirodan glas iz lubanje koji joj govori
neka ostane mirna i nastavi. I ona u tome uspijeva.
Svaka ena koja ponovno pronae svoju intuiciju i svoju jagoliku mo,
dosie trenutak u kojem pada u iskuenje da ih ponovno odbaci, jer koja je
korist od toga da vidi i zna sve te stvari? To svjetlo iz lubanje ne prata.
Obasjani tim sjajem starci su postariji, lijepi su bujni, budale glupave,
pijanci pijani, nevjernici nevjerni, stvari koje su nevjerojatne biljee se
kao uda. Svjetlo lubanje vidi to vidi, ono je vjeno svjetlo, tono prema
naprijed, svjetli pred enu, poput bia koje ide malo ispred nje i izvjetava
je o tome to je tamo pronalo. Ono je njezina vjena izvidnica.
Pa ipak, kad netko na taj nain vidi i osjea, onda treba poraditi na
tome da neto uini u vezi s onim to vidi. Posjedovanje valjane intuicije,
dobre moi, rezultira radom. Prvo treba promatrati i shvatiti negativne sile
i neravnotee i iznutra i izvana. Drugo, treba se potruditi kod prikupljanja
volje da se neto uini u pogledu onoga to vidimo, bilo to za neko dobro,
za ravnoteu ili zato da dopustimo neemu da umre.
Istina je, neu vam lagati lake je odbaciti svjetlo i otii na spavanje.
Istina je, koji put nam je teko drati svjetlost lubanje ispred sebe. Jer u
tom svjetlu jasno vidimo sve strane i nas i drugih, i one iskrivljene i one
boanske i sva stanja izmeu.
No, u tom svjetlu u svijest dolaze i sva uda duboke ljepote u svijetu i
ljudima. Uz to prodorno svjetlo moemo pogledati iza zla ina i vidjeti
dobro srce, moemo uoiti slatki duh pritisnut mrnjom, moemo mnogo
toga razumjeti, umjesto da samo budemo zbunjeni. To svjetlo razlikuje
slojeve osobnosti, namjera i motiva u drugima. Odreuje svijest i
nesvjesno u sebi i drugima. Ono je arobni tapi znanja. Ono je zrcalo u
kojemu se osjeaju sve stvari. Ono je duboka divlja priroda.
Pa ipak, postoje trenuci kad su njegovi izvjetaji previe bolni i gotvo
preteki da ih podnesemo. Plamtea lubanja, naime, upozorava i na mjesta
gdje se kuhaju izdaje, gdje postoji slabost sranosti u onima koji drugaije
zbore. Ona upozorava i na zavist koja poput hladne masti lei iza toploga
osmijeha, upozorava na poglede koji su tek krinke nesklonosti. to se nas
tie, svjetlo je jednako sjajno: sja i na naa blaga i na nae slabosti.
118

Upravo su te spoznaje one s kojima se najtee suoiti. To je uvijek

trenutak kad elimo odbaciti sve to nae prokleto pronicavo znanje. No, to
je i trenutak u kojemu emo, ako je ne zanemarimo, osjetiti snanu silu iz
Sebstva koja govori: Nemoj me odbaciti. Zadri me. Vidjet e.
Dok Vasilisa prolazi kroz umu, nesumnjivo razmilja o maehinoj
obitelji koja ju je zlonamjerno poslala u smrt, pa premda je ona slatka srca,
lubanja nije slatka njezin je zadatak da dobro vidi. Pa kad Vasilisa poeli
odbaciti lubanju, znamo da razmilja o boli koju joj nanosi znanje o nekim
stvarima i o odreenim stvarima o sebi, drugima i prirodi svijeta.
Dolazi kui, a maeha i njezine keri kau joj kako, dok je nije bilo,
nisu imale vatre, energije te da je, bez obzira na sve to su inile, nisu ni
mogle zapaliti. A to je prava istina u psihi svake ene dok je ona u svojoj
divljoj snazi. Tijekom toga vremena, stvari koje su je tlaile nemaju libida,
sav je sadran u dobrom putovanju. Bez libida runiji aspekti psihe, oni
koji iskoritavaju kreativni ivot ene ili oni koji je potiu da potrati svoj
ivot na triarije, postaju poput rukavica u kojima nema ruku.
Plamtea lubanja pone zuriti u maehu i njezine keri, uporno ih
gleda i gleda. Moe li se negativni aspekt psihe pretvoriti u ugarak pukim
gledanjem? O da, moe, moe. Kada stvar drimo u postojanoj svijesti
moemo je sasuiti. U jednoj verziji prie, zabludjeli lanovi obitelji
bivaju spreni, a u drugoj se pretvore u tri mala crna ugarka.
Tri mala crna ugarka sadravaju vrlo staru i zanimljivu ideju. Mala
crna toka esto se smatra poetkom ivota. U Starom zavjetu, kad je Bog
stvorio prvoga mukarca i prvu enu, izradio ih je od zemlje, praine,
blata, ovisno o tome koji prijevod itamo. No, koliko tono zemlje? Nitko
ne kae. Ali meu drugim priama o stvaranju, o postanku svijeta i
njegovim stanovnicima, esto je izraen od tokice, od jednoga zrna,
jedne jedine siune tamne toke neega.lii
U tom smislu, tri su mala ugarka u nadlenosti Majke ivot/smrt/ivot.
Gotovo da smo ih u psihi smanjili na niticu. Oduzet im je libido. Sad se
moe dogoditi neto novo. U veini sluajeva kad svjesno iscijedimo sok
iz neke psihike stvari, ona se smeura, a njezina se energija oslobaa ili
preustrojava.
119

Postoji jo jedna strana na tom iscrpljivanju razorne maehinske

obitelji. Ako ivimo s okrutnim ljudima iznutra ili izvana, ne moemo
zadrati svijest koju smo zaradili upoznavanjem Vjetije boice,
noenjem plamena svjetla i tako dalje. Ako vas okruuju ljudi koji
prevrnu oima i s gaenjem gledaju u strop kad ste u istoj prostoriji, kad
govorite, kad djelujete i reagirate, onda ste s ljudima koji gue strasti
vae, a vjerojatno i vlastite. To nisu ljudi kojima je stalo do vas, vaega
rada, vaega ivota.
ena mora svoje prijatelje i ljubavnike mudro birati, jer i oni mogu
postati slini zloj maehi i njezinim pokvarenim kerima. Naim
ljubavnicima esto dajemo mo velikoga maga velikoga arobnjaka. To
je lako uiniti, jer ako se uistinu zbliimo, onda to postaje, ili nam se bar
ini, nalik na otkljuavanje arobnog staklenog atelijera. Ljubavnik moe
ugroziti i/ili unititi ak i najtrajnije veze s naim vlastitim ciklusima i
idejama. Razornoga ljubavnika valja izbjegavati. Bolji je ljubavnik onaj
koji je fino sazdan od snanih psihikih miia, a njena mesa. Divljoj
eni pomae i kad je ljubavnik takoer pomalo vidovit, osoba kojoj
pogled prodire u njezino srce.
Kada divlja ena ima ideju, prijatelj ili ljubavnik nikad nee rei: Pa,
ne znam to mi zvui zbilja blesavo [pretjerano, neizvedivo, skupo
itd.]. Pravi prijatelj to nikada nee rei. Umjesto toga rei e Ne znam
razumijem li. Reci mi kako ti to vidi. Reci mi kako e to izvesti.
Imati ljubavnika/prijatelja koji vas smatra ivuom rastuom
criaturom, ba kao i drvo na zemlji, fikus u kui ili ruinjak vani u
dvoritu imati ljubavnika i prijatelja koji vas gleda kao pravu ivuu
diuu jedinku, koja je ljudska, ali izraena od vrlo finih, vlanih i
maginih stvari ljubavnika i prijatelje koji podupiru criaturu u vama
to su ljudi koje traite. Oni e itav ivot biti prijatelji vae due. Paljiv
odabir prijatelja i ljubavnika, da ne spominjemo uitelje, kljuan je zato
da bismo ostali svjesni i intuitivni te da bismo imali kontrolu nad
plamteim svjetlom koje vidi i zna.
Vezu s divljinom zadrat ete ako se upitate to je to to vi elite. To je
razdvajanje zrna od zemlje. Najvanije razlikovanje koje moemo
120

provesti u toj stvari razlika je izmeu stvari koje nas vabe i stvari koje nas
dozivaju iz due.
Evo kako to ide: zamislite vedski stol na kojem su izloeni tueno
vrhnje, losos, bejgli i roastbeef, vona salata, zelene enchilade, ria, curry,
jogurt i jo mnoge, mnoge stvari na stolovima koji se prostiru jedan do
drugoga. Zamislite da to sve pregledate i vidite odreene stvari koje vas
privlae. Kaete sami sebi: Joj! Zbilja bih rado jedno od ovih, jedan taj i
moda jo malo od onoga.
Neke ene i mukarci sve svoje ivotne odluke donose na taj nain.
Oko nas se prostire svijet koji nas stalno doziva, koji se stalno uvlai u
nae ivote budei i stvarajui apetite koji su prije bili maleni ili ih uope
nije bilo. Kod takvih izbora odluujemo se za neto jer nam sluajno lei
pred nosom u tom trenutku. Nije to nuno ono to elimo, ali je zanimljivo,
pa to dulje gledamo, to nas vie privlai.
Kad smo povezani s instinktivnim sebstvom, s duom enstva koja je
prirodna i divlja, onda umjesto toga da gledamo to je ponueno, kaemo
same sebi: ega sam gladna? Ne gledamo nita izvan nas, nego
uronimo u se i pitamo: Za ime eznem? to sada elim? Alternativna
pitanja glase: Za ime hlepim? Za ime udim? Za ime patim? A
odgovor obino hitro doe: Joj, mislim da elim zna to bi uistinu
bilo dobro, ima li malo ovoga ili onoga a da, to je ono to uistinu
elim.
Je li to ponueno na vedskom stolu? Moda jest, a moda nije. U
veini sluajeva vjerojatno nije. Morat emo krenuti u potragu za time na
neko vrijeme kojiput i na znatno vie vremena. No, na kraju emo to
pronai i bit e nam drago to smo ispitale nae dublje enje.
Razlikovanje koje Vasilisa ui dok razdvaja makova zrna od zemlje i
pljesniv kukuruz od svjeega, jedna je od najteih stvari koje moemo
uiti, jer zahtijeva duh, volju, duevnost, a esto znai i odgaati ono to
elimo. Nigdje to nije tako razvidno kao u izboru drugova i ljubavnika.
Ljubavnika se ne moe izabrati prema naelu vedskoga stola. Ljubavnika
se mora izabrati prema onome za ime dua hlepi. Odabrati neto jer stoji
pred nama, pa nam rastu zazubice, nikad nee zadovoljiti glad duevnoga
121

Sebstva. A tome slui intuicija: ona je izravni glasnik due.

Da jo malo naglasim, ako vam se prui prilika da kupite bicikl, ili da
otputujete u Egipat i vidite piramide, morate tu priliku naas gurnuti u
stranu, ui u se i upitati: ega sam gladna? Za ime eznem? Moda sam
gladna motora, a ne bicikla. Moda sam gladna putovanja baki koja je sve
starija. Odluke ne moraju biti tako velike. Kojiput valja odluiti izmeu
etnje i pisanja pjesme. Bile te odluke velebne ili trivijalne, valja se
posavjetovati s instinktivnim sebstvom preko jednog ili vie aspekata koji
vam stoje na raspolaganju: lutkino Sebstvo, Sebstvo stare Babe Jage,
plamena lubanja.
Drugi je nain da ojaamo vezu s intuicijom uskratiti bilo kome
mogunost da potisne nau ivu energiju to znai naa miljenja, nae
misli, ideje, vrijednosti, moralne postavke, ideale. Postoji vrlo malo toga
na ovome svijetu to je pravilno/pogreno ili dobro/loe. No, postoji ono
korisno i ono nekorisno. Postoji i ono to je kojiput destruktivno, kao i
ono to raa. No, kao to dobro znate, vrt u jesen valja prekopati kako
bismo ga pripremili za proljee. Ne moe itavo vrijeme cvasti. No,
pustite da vai uroeni ciklusi odreuju uspone i padove vaega ivota, a
ne neka druga osoba izvan vas.
Postoje odreene stalne entropije i stvaranja koja su dio naeg
unutarnjega ciklusa. Na je zadatak uskladiti se s njima. Kao i klijetke srca
koje se pune, pa prazne, pa ponovno pune, uimo kako nauiti ritam
toga ciklusa ivot/smrt/ivot, a ne da nas on mui. Usporedite to s uzetom
za preskakivanje. Ritam ve postoji, a vi se ljuljate naprijed-natrag dok ne
usvojite ritam. Tada uskoite. Tako se to radi. Nema tu neke vee
mudrosti.
Nadalje, intuicija stvara opcije. Kad ste povezani s instinktivnim
sebstvom, uvijek imate bar etiri mogunosti dvije oprene, ona
srednja i jo emo razmisliti o tome. Ako niste u vezi s intuicijom,
moda ete pomisliti da imate samo jednu mogunost, a esto je to ona
nepoeljna. Mislit ete da se morate patiti zbog toga. I pokorili. I prisiliti
se na to. No, postoji bolji nain. Posluajte svoj unutarnji sluh, unutarnji
vid, unutarnje bie. Slijedite ga. Ono zna to valj uiniti.
122

Ono to je iznimno pri upotrebi intuicije i instinktivne prirode jest da

ona izaziva provalu sigurno utemeljene spontanosti. Spontanost: ne znai
da ovjek nije mudar. Ne radi se tu o skoi i lani. I dalje su vane dobre
granice. Seherezada je, na primjer, imala prilino vrste granice.
Upotrijebila je svoju pamet da ugodi, a istodobno izazivala potovanje.
Biti stvaran ne znai biti bezuman, to znai dopustiti La voz mitolgica,
Mitolokome glasu, da progovori. To inimo tako da na neko vrijeme
iskljuimo ego i dopustimo onome to eli govoriti da govori i govori.
U dogovornoj zbilji, sve mi imamo pristup malim divljim majkama
uivo. To su ene zbog kojih, im ih vidite, neto u vama poskoi, neto u
vama pomisli: MaMa. Bacite pogled i pomislite: Ja sam njezino
potomstvo, ja sam njezino dijete, ona je moja majka, moja baka. U
sluaju hombre con pechos, mukarca s dojkama, mogli biste pomisliti:
Joj, djede ili Brate moj, prijatelju moj. Jednostavno znate da je taj
mukarac skrban. (Paradoksalno, oni su istodobno snano muevni i
snano enstveni. Oni su poput dobre vile, poput mentora, poput majke
koju nikada niste imali, ili niste dovoljno dugo imali; to je hombre con
pechos.)liii
Sva bi se ta ljudska bia mogla nazvati malim divljim majkama.
Obino svatko ima bar jednu. Ako imamo sree, bit e ih nekoliko tijekom
naega ivota. Obino ste odrasli, ili bar u kasnoj adolescenciji, kad ih
sretnete. One su uvelike drugaije od predobre majke. Male divlje majke
vas vode, pucaju od ponosa zbog vaih postignua. Kritiziraju blokade
oko vaega kreativna, osjetilna, duhovna i intelektualnoga ivota.
Svrha im je da pomognu, da im je stalo do vae umjetnosti, da vas
ponovno spoje s divljim instinktima. One provode obnovu intuitivna
ivota. Oduevljene su kad stupite u vezu s lutkom, ponosne kad
pronaete Babu Jagu i raduju se kad vas vide kako se vraate s plamteom
lubanjom pred sobom.
Vidjeli smo kako je opasno biti bedast i presladak. No, moda jo niste
uvjereni, moda mislite: Joj, Bogo moj, tko bi htio biti poput Vasilise?
A ja vam kaem, vi. Vi elite biti poput nje, elite postii ono to je ona
postigla, slijediti trag koji je ostavila svojim prolaskom, jer to je nain na
123

koji ete zadrati i razviti svoju duu. Jer, Divlja je ena ona koja se usudi
i koja stvara i razara. Ona je primitivna dua izumiteljica koja omoguuje
sve kreativne inove i umjetnosti. Ona oko nas stvara umu, pa se
ponemo nositi sa ivotom iz svjee i originalne perspektive.
Dakle tu, na kraju ponovna uvoenja inicijacije u ensku psihu, imamo
mladu enu sa zapanjujuim iskustvima, koja je nauila kako slijediti
svoje znanje. Izdrala je sve zadatke do pune inicijacije. Kruna je njezina.
Moda je intuicija jedan od lakih zadataka. Mnogo ju je tee zadrati u
svijesti, dopustiti onome to moe ivjeti da ivi, a onome to mora
umrijeti da umre, pa ipak u tome nalazimo veliko zadovoljstvo.
Baba Jaga isto je to i Majka Nyx, majka svijeta, jo jedna boica
ivot/smrt/ivot. Boica ivot/smrt/ivot uvijek je i stvaralaka Boica.
Ona izrauje, stvara, udahnjuje ivot, ona prima duu kad ovjek ostane
bez daha. Slijedei njezine tragove, kreemo put uenja kako omoguiti
roenje onome to se mora roditi, jesu li svi pravi ljudi tamo ili nisu.
Priroda ne trai doputenje. Cvatite i raajte svaki put kad vam je do toga.
U odrasloj dobi ne treba nam mnogo doputenja, nego vie raanja, vie
poticanja divljih ciklusa.
Dopustiti umiranje tema je s kraja prie. Vasilisa je dobro nauila.
Dobiva li napadaj prodornoga vritanja dok se plamen lubanje utiskuje u
one zle? Ne. Ono to mora umrijeti, umire.
Kako donijeti takvu odluku? Znamo. La que sab zna. Zatraite njezin
savjet u sebi. Ona je Majka dobi. Nita je ne iznenauje. Sve je ve vidjela.
Dopustiti umiranje kod veine ena nije suprotno njihovoj prirodi, nego
samo njihovu odgoju. To se moe ponititi. Sve mi u los ovarios znamo
kad je vrijeme za ivot, a kada za smrt. Iz raznih se razloga moemo
pokuati zavarati, ali znamo.
U svjetlu plamene lubanje, znamo.

124

4. POGLAVLJE
Drug: savez s drugim

Slavopojka divljem mu
mukarcu: Manawee
Ako ene ele da ih mukarci poznaju, uistinu poznaju, moraju ih nauiti
dijelu dubokoga znanja. Neke ene kau da su umorne, da su ve previe
toga uinile u tom podruju. Ponizno tvrdim da su moda pokuavale
nauiti mukarca koji ne eli uiti. Veina mukaraca eli znati, eli
nauiti. Kad mukarci pokau tu spremnost, onda je vrijeme da se stvari
otkriju, ne samo zato, ve i zato to je druga dua zamolila, vidjet ete.
Dakle, evo nekih stvari koje e mukarcu uvelike olakati razumijevanje,
olakati izlaenje ususret eni. Evo jezika, naega jezika.
Nema sumnje da Divlji mukarac trai svoju podzemnu nevjestu. U
keltskim priama postoje slavni parovi divljih bogova koji jedno drugo
silno vole. esto ive pod jezerom gdje su zatitnici podzemnoga ivota i
podzemnoga svijeta. U babilonskome mitu, cedrobedra Inanna priziva
svoga ljubavnika, Bika Oraa: Doi, prekrij me svojom divljinom. Pa
ak i u moderna vremena, ak i sada u gornjemu Srednjem zapadu, kae
se da se boja Majka i boji Otac okreu u svojem krevetu s oprugama i
proizvode gromove.
Slino tome, nema nikoga koga divlja ena voli vie od druga koji joj
moe biti ravan. Pa ipak, uvijek iznova, vjerojatno jo od poetka svijeta i
vijeka, oni koji bi joj rado bili drugom nisu sigurni razumiju li njezinu
pravu prirodu. Za ime ena uistinu udi? To je drevno pitanje, duevna
125

zagonetka o divljoj i tajanstvenoj prirodi koju sve ene posjeduju. Dok

baba u eni iz Batha krijeti kako je odgovor na to pitanje da ene ele
vlast nad svojim ivotima, to je uistinu nepobitna injenica, postoji jo
jedna, jednako snana istina koja takoer daje odgovor na to pitanje.
Slijedi pria koja odgovara na prastaro pitanje o eninoj pravoj prirodi.
Oni koji izdre na naine i sredstvima prikazanima u prii, zauvijek e biti
ljubavnici i drugovi divlje ene. Sljedeu verziju afro- amerike prie
Manawee ispripovijedila mi je gospoica V. B. Washington.

Manawee
Bio jednom mukarac koji je doao snubiti dvije sestre blizankinje. No,
njihov otac ree: Ne moe se njima oeniti dok ne pogodi njihova
imena. Manawee je pogaao i pogaao, ali nikako nije pogodio imena
sestara. Otac djevojaka zatresao bi glavom i svaki put ga poslao natrag.
Jednoga dana Manawee povede svojega psia sa sobom u pogaalaki
posjet, a pas uvidje da je jedna sestra ljepa od druge, a druga milija od
prve. Premda nijedna nije posjedovala sve vrline, psi ih je zavolio jer su
mu davale poslastice i smjekale mu se u oi.
Manawee ni toga dana nije uspio pogoditi imena djevojaka, pa otklipe
kui. No, psi potri natrag prema djevojakoj kolibi. Tamo je zabio uho
ispod pokrajnjega zida i uo kako ene hihou i govore da je Manawee
naoit i muevan. Sestre su u razgovoru jedna drugu nazivale imenima, pa
je psi uo i potrao to je bre mogao natrag svojem gospodaru da mu
kae.
No na putu kui, psi nanjui veliku kost s mesom koju je lav ostavio
blizu puteljka te se odmah, bez razmiljanja, povue u gutik vukui kost
za sobom. Tamo je sretno lizao i grickao kost sve dok nije izgubila sav
okus. Joj! psi se odjednom sjeti zaboravljena zadatka, no, na nesreu,
zaboravio je i imena djevojaka.
Zato potri natrag prema kolibi blizankinja, a ovaj put ve bjee no,
126

pa su djevojke jedna drugoj uljile ruke i noge i pripremale se kao za

slavlje. Ponovno psi zau kako se dozivaju imenima. Poskoi sav sretan i
zaleti se na puteljak prema Manaweejevoj kolibi, kadli iz gutika dopre
miris svjeega mukata.
E pa, nije bilo niega na svijetu to je psi volio vie od mukata. Brzo
skrene s puta i potri do mjesta na kojem se na panju hladila krasna pita od
kumkvata5. Dakle, uskoro vie nije ostala ni mrvica pite, a psiu je dah
krasno mirisao na mukat. Dok se vukao kui prepuna trbuha, pokuavao
se sjetiti imena mladih djevojaka, ali ponovno ih je bio zaboravio.
Pa psi naposljetku odjuri natrag ka kolibi sestara, a ovaj su se put
sestre pripremale na vjenanje. Joj ne! pomisli psi. Imam jo vrlo
malo vremena. Pa kad su se sestre meusobno zazvale imenom, psi
upamti imena i odjuri, potpuno i vrsto odluan da ga nita nee sprijeiti
da ta dva dragocjena imena odmah dojavi Manaweeju.
Psi je ugledao neku svjeu lovinu na puteljku, ali se pretvarao da je ne
vidi i preskoio je. Psi naas pomisli kako osjea miris mukata u zraku,
ali se pretvarao da ne osjea i umjesto toga trao i trao natrag kui i
svome gospodaru. No, psi nije raunao s crnim neznancem koji je
iskoio iz grma, zgrabio ga za vrat i toliko ga snano protresao da je psiu
gotovo otpao rep.
Jer, to je to se dogodilo, a neznanac je itavo vrijeme vikao: Reci mi
ta imena! Kako se djevojke zovu, tako da ih ja dobijem.
Psi pomisli da e se onesvijestiti od vrste ake koja mu je obavijala
vrat, ali se hrabro borio. Reao je, grebao, lupao noicama i napokon
ugrizao golema neznanca izmeu prstiju, a zubi malena psa bodu kao ose.
Neznanac zaurla poput bivola, no psi ga ne pusti. Neznanac otri u
bunje s psiem koji mu je visio s ruke.
Pusti, pusti, pusti me, psiu, pa u i ja tebe pustiti, kumio je crni
neznanac. A psi prorei kroz zube: Ne vraaj se vie, inae nikad vie
nee ugledati svjetlo dana. I tako neznanac pobjegne u bunje, stenjui
5

Fortunella margarita maleni agrum jestive naranaste kore i kiselkasta okusa. (op.
prev.)

127

u trku. A psi napola odepa, a napola otri niz puteljak do Manaweeja.

Premda mu je krzno bilo krvavo, a eljust bolna, imena djevojaka bila
su mu bistra u glavi i on doepa do Manaweeja sav ozaren. Manawee
opere psiu rane, a psi mu ispripovijedi itavu priu i kae imena
djevojaka. Manawee odjuri natrag u selo sestara s psiem visoko na
ramenima, a psee ui letjele su kao dva konjska repa.
Kad je Manawee doao do oca s imenima njegovih keri, blizankinje
doekaju Manaweeja potpuno odjevene da krenu s njim, ekale su ga ve
itavo vrijeme. Tako je Manawee osvojio dvije od najljepih djeva s rijeke.
A svi etvero, sestre, Manawee i psi, ivjeli su sretno jo dugo vremena.
Krika, kraka, kria, gotova je pria.
Krika, kraka, krosta, prianja je dosta.liv

Dvostruka priroda ene

Kad se radi o narodnim priama, kao i kod snova, njihov sadraj moemo
shvatiti subjektivno, pri emu svi simboli prikazuju aspekte psihe jedne
osobe, ali i objektivno, u pogledu onoga kako se odnose prema uvjetima i
odnosima u vanjskome svijetu. Ovdje bih rado govorila o prii o
Manaweeju u smislu odnosa izmeu ene i njezina druga, imajui na umu
da esto onako kako je vani, tako je i unutra.
Pria otkriva staru, prastaru tajnu o enama, a ta je sljedea: kako bi
osvojio divlje srce ene, njezin drug mora skroz-naskroz razumjeti
njezinu prirodnu podvojenost. Premda bismo te dvije ene u prii s
etnolokoga stajalita mogli shvatiti kao budue mladenke u poligamnoj
kulturi, s arhetipskoga stajalita pria govori o tajanstvu dviju enstvenih
sila unutar jedne ene.
Pria o Manaweeju sadrava sve bitne injenice potrebne za bliskost s
divljom enom. Manawee, pomou svojega vjernog psa, pogaa dva
imena, dvije prirode enstvenoga. Ne moe pobijediti ako ne rijei tajnu.
A mora upotrijebiti svoje instinktivno sebstvo da to postigne svoje psee
128

sebstvo.
Svatko tko je u blizini divlje ene zapravo je u prisutnosti dviju ena;
vanjskoga bia i unutarnje criature, one koja ivi u povrinskome svijetu i
one koja ivi u svijetu koji nije tako lako vidljiv. Vanjsko bie ivi na
dnevnome svjetlu i lako ga se promatra. esto je pragmatina,
akulturirana i vrlo ljudska. No, criatura esto putuje na povrinu izdaleka,
esto se pojavljuje, a onda jednako brzo nestaje, pa ipak uvijek ostavlja
neki osjeaj za sobom: neto iznenaujue, originalno, znalako.
Da bi shvatili tu dvostruku prirodu u enama, mukarci, pa ak i same
ene, kojiput zatvore oi i zazivaju nebesa upomo. Paradoks dvojne
prirode ena sastoji se u tome da kad je jedna strana hladnijeg tona
osjeaja, druga je toplija. Kad je jedna strana u odnosu strpljivija i
bogatija, druga je moda pomalo ledena. esto je jedna strana sretnija i
prilagodljivija, dok druga ezne za ne znam ime. Jedna je ozarena dok
je druga gorkasta i nujna. Te dvije ene u jednoj odvojeni su ali
pridrueni elementi koji se kombiniraju na tisue naina.

Snaga Dvoga
Premda i jedna i druga strana enine prirode predstavlja posebnu jedinku s
razliitim funkcijama i znanjem, i jedna i druga moraju, kao i corpus
callosum u mozgu, poznavati ili prevoditi onu drugu kako bi mogle
funkcionirati kao cjelina. Kad ena previe skriva ili istie jednu stranu,
onda ivi vrlo iskrivljenim ivotom koji joj ne daje pristup itavoj
njezinoj moi. To nije dobro. Potrebno je razvijati obje strane.
Mnogo se toga moe nauiti o snazi Dvoga kad prouavamo simbol
blizanaca. Jo se od drevnih vremena diljem svijeta smatra da su
blizancima dodijeljene natprirodne moi. U nekim kulturama postoji
itava disciplina posveena uravnoteenju prirode blizanaca jer se smatra
da su oni dvije jedinke koje dijele jednu duu. ak i nakon njihove smrti,
blizancima jo nose hranu, priaju im, donose darove i podnose rtve.
129

U raznim afrikim i karipskim zajednicama tvrdi se da simbol sestara

blizankinja u sebi sadrava juju mistinu energiju due. Stoga se valja
besprijekorno skrbiti za blizankinje kako ne bi neka zla srea navalila na
itavu zajednicu. Jedna od stvari na koje se u haianskom vuduu posebno
obraa pozornost jest da se blizance uvijek hrani tono jednako
odmjerenim porcijama kako bi se otklonila sveukupna ljubomora meu
njima, no jo vie kako bi se sprijeilo kopnjenje jednoga od njih, jer ako
jedan umre, umrijet e i drugi, pa e se izgubiti ona posebna duevnost
koju donose zajednici.
Na slian nain i ena posjeduje neizmjernu mo kad se pojedinani
dvojni aspekti svjesno prepoznaju i smatraju jedinstvom, kad ih se dri
zajedno, a ne razdvaja. Snaga Dvoga vrlo je jaka i nijedna strana dvojnosti
ne bi se smjela zanemariti. Treba ih jednako hraniti, jer zajedno pojedincu
daju natprirodnu mo. Jednom sam ula priu nekoga staroga
Afroamerikanca na Srednjem jugu. Izaao je iz neke uliice dok sam
sjedila okruena grafitima u nekom parku u sreditu grada. Neki bi ga
ljudi nazvali ludim jer je govorio svima i nikome. Vukao se po cesti s
istaknutim jednim prstom kao da ispituje smjer vjetra. Cuentistas takve
osobe smatraju osobama koje su dotaknuli bogovi, pa ih zovemo El bulto,
sveanj, jer nose odreenu vrstu robe i pokazuju je svakome tko eli
vidjeti.
Ovaj ljubazni El bulto ispripovjedio mi je priu o predakom
prenoenju. Nazvao je priu Jedan tap, dva tap. To je obiaj starih
afrikih kraljeva, proaptao je.
U prii, starac umire i sazove svoju porodicu. Svakome od svojih
mnogih potomaka, ena i roaka prui po jedan kratak, vrst tap.
Slomite tap, kae im. Uz malo napora, svi uspiju prelomiti tap.
Ovako je to kad je dua sama bez ikoga. Lako ih je slomiti. Starac zatim
svim roacima prui jo jedan tap i kae: Ovako bih htio da ivite nakon
to odem. Stavite svoje tapove u snopove po dva ili tri. Sada prelomite te
snopove na pola.
Nitko nije uspio prelomiti tapove kad ih je bilo po dva ili tri u snopu.
Starac se nasmijei: Snani smo kad stojimo s jo jednom duom. Kad
130

smo s nekim, ne mogu nas slomiti.

Isto tako, kad obje strane dvojne prirode vrsto drimo skupa u svijesti,
one posjeduju neizmjernu mo i nitko ih ne moe slomiti. To je priroda
psihikoga dualiteta, blizanatva, dvaju aspekata enine osobnosti.
Samom za sebe, civiliziranom sebstvu je dobro ali nekako je usamljeno.
Samom za sebe, divljem je sebstvu takoer dobro, ali ezne za odnosom s
drugim. Gubitak eninih psihikih, emotivnih i duhovnih moi proizlazi
iz meusobna odvajanja tih dviju priroda i pretvaranja da jedna ili druga
vie ne postoje.
Ta se pria moe tumaiti kao pria o mukoj, ba kao i o enskoj
dvojnosti. Manawee posjeduje vlastitu dvojnu prirodu: ljudsku prirodu i
pseu prirodu. Njegova ljudska priroda, iako slatka i skrbna, nije dovoljna
za uspjeh u snubljenju. Njegova psea, instinktivna priroda posjeduje
sposobnost da se priulja divljim enama i svojim budnim sluhom
razabere njihova imena. Psee je sebstvo ono koje naui kako prevladati
povrno zavoenje i kako zadrati najvanija znanja. Manaweejeva psea
priroda posjeduje otar sluh i upornost, instinkte koji su potrebni da bi
kopao pod zidovima i nalazio, slijedio i izvlaio vrijedne ideje.
Muevne sile mogu nositi onu vrstu energije kakvu imaju Modrobradi
ili ubojiti Gosn Lisac6, pa stoga pokuati razoriti dvojnu strukturu ena.
Takav prosac ne moe podnijeti dvojnost i trai savrenstvo, jednu istinu,
jednu nepokretnu, nepromjenjivu feminina substancia, ensku supstanciju,
utjelovljenu u toj jednoj savrenoj eni. Avaj! Ako ikad susretnete takvu
osobu, otrite u suprotnom smjeru najbre to moete. Bolje je imati
ljubavnika kakav je Manawee i iznutra i izvana. On je mnogo bolji prosac
jer je arko odan ideji Dvoga. Snaga Dvoga djeluje kao integralna cjelina.
Dakle, Manawee eli dotaknuti taj sveprisutni a tajanstveni spoj
duevnoga ivota u eni, ali posjeduje vlastitu suverenost. Budui da je i
on sam divlji, prirodni mukarac, reagira i ima smisla za divlju enu.
U tom skupnom plemenu mukaraca u eninoj psihi, ije lanove
6

Vjerojatno se odnosi na lik iz pria Joela Chandlera Harrisa o Ujaku Remusu. (op.
prev.)

131

jungovci nazivaju animus, postoji i manaweejevski pristup koji nalazi i

osvaja ensku dvojnost, smatra je vrijednom i poeljnom, a ne avolskom,
runom i vrijednom prezira.lv Manawee, bilo u unutarnjem ili u vanjskom
svijetu, predstavlja drska, ali vjerna ljubavnika ija je glavna udnja
imenovati i razumjeti to tajanstveno i numinozno dvojstvo enske prirode.

Snaga imena
Imenovanje sile, stvorenja, osobe ili stvari ima nekoliko konotacija. U
kulturama u kojima se imena paljivo odabiru zbog njihova arobna ili
sretna znaenja, znati neije pravo ime znai poznavati ivotni put i
duevne atribute te osobe. A razlog zbog kojega se pravo ime esto dri u
tajnosti je taj da se zatiti vlasnik/ca tog imena, kako bi mogao/la urasti u
njegovu snagu, kako bi ga mogao/la skrivati da ga nitko ne omalovaava
ili odvue te da se tako duhovni autoritet osobe razvije do punih razmjera.
U bajkama i narodnim priama postoji nekoliko dodatnih aspekata
imena, a oni su na djelu u prii o Manaweeju. Premda postoje neke prie u
kojima junak trai ime zle sile kako bi je mogao svladati, ee se ime
trai da bi se mogla zazvati kakva sila ili osoba, da se osoba prizove blie
ili da se izgradi odnos s tom osobom.
Poslednje je sluaj u prii o Manaweeju. On putuje amo-tamo,
amo-tamo, sve u iskrenomu pokuaju da privue snagu Dvoga blie k sebi.
Htio bi im pridati imena, ne zato da zarobi njihovu mo, nego zato da
stekne mo sebstva jednaku njihovoj. Znati imena znai dosegnuti i
zadrati svijest o dvojnoj prirodi. Koliko god eljeli, pa ak i uz upotrebu
svoje moi, ne moemo imati dubinski odnos, a da ne poznajemo imena.
Pogoditi imena dvojne prirode, dviju sestara, isprva je jednako teak
zadatak enama kao i mukarcima. No, nema potrebe za trajnijim strahom.
Ako nas zanima pronalaenje imena, na pravom smo putu.
A koja su to tona imena tih dviju simbolinih sestara u eninoj psihi?
Imena dvojnosti naravno variraju od osobe do osobe, ali obino su neka
vrsta opreke. Kao i toliko toga u prirodnome svijetu, isprva moda djeluju
132

tako neizmjerno kao da ne slijede obrazac ili se ne ponavljaju. No, ako

pozorno promatramo dvojnu prirodu, pitamo za nju i sluamo njezine
odgovore, uskoro e nam se pokazati neki obrazac, istina, neizmjeran, ali
postojan kao izmjena valova, s predvidivim plimama i osekama, s
mogunou praenja dubljih struja.
Kad se radi o pogaanju imena, izricanje imena osobe jednako je
izricanju elje ili blagoslova upuena toj osobi. Dvojni temperament u
sebi imenujemo kako bismo se mogli povezati s njime. Prilikom
imenovanja otkrivamo osobna i skrivena znaenja te divlju ljepotu
enstvenosti, bez obzira na osobnosti naih opreka. Ljudskim jezikom, to
se imenovanje i povezivanje zove ljubav prema sebi. Kad se dogaa
izmeu dviju osoba, onda se to zove voljeti drugoga.
Manawee pogaa i pogaa, ali nikako da samo uz pomo svoje
svjetovne prirode pogodi imena blizankinja. Psee sebstvo djeluje u
Manaweejevoj slubi. ene esto prieljkuju druga koji posjeduje takvu
izdrljivost i pamet koja mu omoguuje da i dalje pokuava shvatiti
njezinu duboku prirodu. Kad nae tako sazdanoga druga, podarit e mu
doivotnu privrenost i ljubav.
U prii otac blizankinja slui kao uvar tajanstvenoga para. On je
simbol stvarne intrapsihike crte koja osigurava da stvari ostanu
zajedno, a ne da ih se rascijepi. On je taj koji ispituje valjanost,
ispravnost prosca. Za ene je dobro da imaju takva uvara.
U tome smislu moemo rei da zdrava psiha ispituje nove elemente
koji joj se obraaju radi prihvaanja, da psiha posjeduje neki integritet,
neki proces filtriranja. Zdrava psiha koja sadrava oinskoga uvara nee
samo tako prihvatiti ba svaku misao, pristup ili osobu, nego samo one
koje su svjesne ili koje tome tee.
Otac dviju sestara kae: ekaj. Dok me ne uvjeri da te zanima
stvarno poznavanje prave biti pravih imena ne moe dobiti moje
keri. Otac kae: ne moe samo upitom doi do razumijevanja enskih
tajna. Mora prvo obaviti posao. Mora pokazati izdrljivost u
istraivanju toga. Mora se probiti to blie pravoj istini te enske duevne
slagalice, pothvata koji je i silazak i zagonetka.
133

Nepopustljiva pse
psea priroda
Psi u prii tono pokazuje kako djeluje psihika upornost. Psi su
arobnjaci svemira. Samom prisutnou pretvaraju mrzovoljne ljude u
nasmijane, tune u manje tune, stvaraju odnose. Kao i u drevnome
babilonskom epu Gilgameu, u kojem Enkadu, dlakavi spoj ivotinje i
mukarca, stoji nasuprot Gilgameu, preracionalnom kralju, pas je itava
jedna strana dvojne prirode mukarca. On je umska priroda, onaj koji
prati tragove, koji osjetilima prepoznaje to je to.
Pas voli sestre jer ga hrane i smjekaju mu se. Mistino ensko
spremno razumije i prihvaa instinktivnu prirodu psa. Pas, meu ostalim,
predstavlja onoga (ili onu) koji lako i dugo voli iz srca, koji bez muke
zaboravlja, koji moe dugo trati, ili, ako je potrebno, boriti se do smrti.
Psea prirodalvi nudi konkretne pokazatelje kako e drug osvojiti srce
dvojnih sestara i divlje ene.
Manawee ponovno doivljava neuspjeh u pogaanju imena i odvue se
kui. No, psi trci natrag prema kolibi mladih ena i slua sve dok ne uje
njihova imena. U svijetu arhetipova, psea priroda nije samo psihopomp
glasnik izmeu povrinskoga i sumranoga svijeta ve pripada i
podzemlju tamnijim ili udaljenijim predjelima psihe, osobito
podzemnom svijetu. U takvu senzibilnost drug posee da bi shvatio
dvojnost.
Pas je slian vuku, samo mrvicu civiliziraniji, premda, kao to vidimo
iz ostatka prie, ne previe. Psi kao psihopomp predstavlja instinktivnu
psihu. On uje i vidi drugaije od ljudi. Putuje na razine kojih se ego sam
nikada ne bi sjetio. uje rijei i upute koje ego ne moe uti. I slijedi to
uje.
Jednom sam u znanstvenom muzeju San Francisca ula u komoru
prepunu mikrofona i zvunika koji su simulirali psei sluh. Palma koja
leluja na vjetru zvuala je kao Armagedon, koraci iz daljine djelovali su
kao da mi netko drobi milijune vrea kukuruznih pahuljica tik do uha.
Svijet psa ispunjen je stalnim kataklizminim zvukovima zvukovima
134

koje mi, kao ljudi, uope ne ujemo. No, psi primjeuje.

Dakle kanid uje izvan dometa ljudskoga sluha. Aspekt duhovnoga
medija instinktivne psihe intuitivno uje duboki rad, duboku glazbu,
duboke tajne enske psihe. Upravo je ta priroda u stanju spoznati divlju
prirodu u ena.

Neosjetni zavodni
zavodniki apetit
Nije sluajno da se mukarci i ene bore kako bi nali dublju stranu svoje
prirode, a da im panja ipak odluta iz raznih razloga, uglavnom zbog
uitaka raznih vrsta. Neki postanu ovisni o tim uicima, pa se zauvijek
uhvate u njihovu mreu i nikad ne nastave rad.
Psia takoer isprva smetu njegovi apetiti. Apetiti su esto oaravajui
mali forajidos, pljakai, posveeni krai vremena i libida. Vaega. Jung
je rekao da ljudski apetit valja donekle kontrolirati. Inae emo, kao to
vidimo, zastati zbog svake kosti na puteljku, svake pite na panju.
Drugovi koji trae imena dvojnosti mogli bi, kao i pas, izgubiti
odlunost kad ih se odvue s puta. Osobito ako su i sami podivljali ili
izgladnjeli. Mogli bi izgubiti i sjeanje na ono zbog ega su krenuli.
Moglo bi ih vabiti/napasti neto iz vlastitoga nesvjesnog to se eli
nametnuti enama u svrhu iskoritavanja, to ih eli namamiti zbog
vlastita uitka ili u pokuaju da otjera lovev osjeaj praznine.
Na putu natrag ka gospodaru, pseu pozornost odvlai slasna kost, pa
zbog toga zaboravi imena djevojaka. Ta epizoda sadrava vrlo estu
pojavu u djelovanju duboke psihe: rastresenost koja se pojavljuje zbog
apetita teti primarnome procesu. Ne proe ni mjesec dana a da ne ujem
kako mi neke od ena koje analiziram kau: Pa, nisam se mogla posvetiti
dubokome radu jer sam se seksualno napalila i trebalo mi je nekoliko dana
da uguim vatru ili zato to sam odluila da je ovaj tjedan ba pravo
vrijeme da poiam svih svojih pet-sto kunih biljaka ili jer sam
zapoela sa sedam novih kreativnih pothvata i sjajno se zabavljala, a onda
135

shvatila da ni jedan zapravo ne obeava, pa sam ih sve odbacila.

Dakle, vidite, kost na cesti eka sve nas. Isputa onaj zamamni vonj
koji pas teko moe odbiti. U najgorem je sluaju vjerojatno najdraa
ovisnost, neto to nas je ve kotalo i kotalo. No, ak i ako ve
nebrojeno puta nismo uspjeli, moramo ponovno pokuati, sve dok ne
proemo pokraj nje i nastavimo s primarnim poslom.
Duboki rad uvelike je nalik na seksualno uzbuenje. Poinje od nitice,
ubrzava se u fazama, odrava i postaje intenzivno. Ako se koja faza naglo
prekine (zamislite glasnu i neoekivanu buku) morate poeti ispoetka.
Slina napetost uzbuenja postoji i u radu s arhe-tipskim slojem psihe.
Kad se napetost prekine, moramo poeti gotovo ispoetka. Dakle, postoje
mnoge kosti na cesti, sone, lijepe, zanimljive, divljaki uzbudljive. No,
nekako nas odvlae u amneziju, gdje zaboravimo ne samo da smo usred
posla, nego i usred kojega posla.
Kuran mudro savjetuje: Trait e od tebe da poloi raun za sve
doputene uitke u ivotu u kojima nisi uivao dok si bio na zemlji. Pa
ipak, previe ili ak malo neke dobre stvari u loem trenutku moe
prouzroiti veliki gubitak svjesnosti. Zatim, umjesto nagla naleta
mudrosti, hodamo po svijetu poput rastresena profesora koji mumlja:
Gdje sam ono stao? Potrebni su tjedni, kojiput mjeseci, da se oporavimo
od toga to nam odvlai pozornost.
U prii pas tri natrag prema kolibi sestara, ponovno uje njihova
imena i ponovno potri kui. Kanid ima pravi instinkt, treba uvijek
ponovno pokuati. Ali, o-joj, eno pite od kumkvata koja mu odvue
pozornost i on ponovno zaboravi imena. Stvorenje je napao drugi aspekt
apetita i ponovno ga odvukao od njegova zadatka, pa premda mu je
trbuina zadovoljena, rad na dui nije.
Poinjemo shvaati da je taj proces zadravanja svijesti, a osobito
proces nepoputanja apetitima koji nam odvlae pozornost dok
pokuavamo iskamiti psihiku vezu, dugotrajan i teko odriv. Vidimo
kako lukavi psi pokuava iz petnih ila. Pa ipak, dugaak je put od
duboka arhetipskoga nesvjesnog natrag u svjestan um. Dugaak je to put
odozdo od imena, pa sve natrag gore na povrinu. Nije lako odrati znanje
136

u svijesti kad nas ekaju zamke na putu.

Pita od kumkvata i kost predstavljaju zavodnika iskuenja koja su na
svoj nain divna drugim rijeima, to su elementi svaije psihe koji su
lukavi, varavi i slasni. Ti elementi su antisvijest, bujaju kad dre stvari
mranima i uzbudljivima. Ponekad se nije lako sjetiti da izdravamo zbog
uzbuenja svjetla.
Pas je luonoa, on pokuava uspostaviti svjesnu vezu s tajanstvenom
dvojnom prirodom. Neto to ritmiki pokuava sprijeiti, neto
nevidljivo, ali zacijelo ono to podmee kosti i izlae pite. Nesumnjivo je
to onaj mrani neznanac, jo jedna verzija prirodnoga grabeljivca psihe
koji je u oporbi sa svijeu. Zbog toga prirodnog oporbenjaka psihe svih
ljudi, ak i najzdravija psiha podlona je gubitku svoga mjesta. Ako se
sjetimo pravoga zadatka, ako se uvijek iznova prisjeamo kao da
govorimo kakvu mantru, onda emo se vratiti u svijest.

Postizanje estine
Psi ponovno dozna imena ena i juri natrag gospodaru. Ne obraa
pozornost na gozbu na puteljku, a ni na primamljive mirise iz bunja. Tu
vidimo kako se budi svijest psihe. Instinktivna se psiha nauila svladavati,
nauila je odreivati prioritete i usredotoiti se. Odbija skretanje na krivi
put. Sada je usmjerena.
No, odjednom niotkuda iskoi neka mrana stvar i baci se na psia.
Crni neznanac trese psia i vie: Reci mi ta imena! Kako glase imena
djevojaka, tako da ih ja mogu osvojiti. Crni neznanac ne mari za dvojnost
ili za finije nijanse psihe. enstvenost za njega predstavlja samo posjed
koji valja osvojiti.
Crni neznanac moe se personificirati kao stvarna osoba u vanjskome
svijetu ili kao negativni kompleks iznutra. Nije vano o emu se radi, jer
razorni je uinak isti. Ovaj put psi se baca u neobuzdanu borbu. Bili mi
muko ili ensko, to se dogaa u vanjskome ivotu kad neki dogaaj, neka
137

rije koja izleti, neka udna stvar, iskoi i pokua nas natjerati da
zaboravimo tko smo. Uvijek postoji neto u psihi to nam pokuava oteti
imena. U vanjskome svijetu takoer postoji mnogo kradljivaca imena.
U prii se psi bori za svoj ivot. Kojiput nauimo zadrati svoje dublje
znanje samo zato to iskoi neki neznanac. Tada smo prisiljeni boriti se za
ono to smatramo dragocjenim borimo se da budemo ozbiljni u pogledu
onoga to jesmo, borimo se da prebrodimo nae povrne duhovne motive
koje Robert Bly naziva eljom da se osjeamo galalvii, borimo kako
bismo zadrali dublje znanje, borimo kako bismo dovrili zapoeto.
Psi se bori kako bi zadrao imena i tako pobjeuje opetovani pad u
nesvjesno. Nakon zavretka borbe, psi zaudo nije zaboravio imena, jer
to je bilo ono zbog ega su se borili, spoznaja o divljem enskom. Tko god
je ima, posjeduje mo jednaku eninoj. Psi se borio da bi tu mo predao
dostojnom mukarcu, Manaweeju. Borio se kako bi tu mo spasio od
aspekta drevne ljudske prirode koji bi je zloupotrijebio. Staviti mo u
prave ruke jednako je vano kao i pronai imena.
Junaki pas otkriva imena Manaweeju, koji ih predaje ocu djevojaka.
Djevojke su spremne na odlazak s Manaweejem. Otpoetka ve ekaju da
Manawee otkrije njihove uroene prirode i u svijesti zadri spoznaju o
njima.
Dakle, vidimo da su dvije stvari koje sprjeavaju napredak u tim
stvarima, nai apetiti i mrani neznanac kod kojega se kojiput radi o
uroenom tlaitelju u psihi, a kojiput o osobi ili situaciji u vanjskome
svijetu. Bez obzira na to, svaki putnik u sebi zna kako svladati te pljakae
i razbojnike. Upamtite imena, imena su sve.

Unutarnja ena
Ponekad se ene umore i postanu mrzovoljne dok ekaju da ih njihov drug
shvati. ene kau: Zato ne shvaa to mislim, to elim? ene se iscrpe
postavljanjem toga pitanja. Pa ipak, postoji rjeenje te dvojbe, rjeenje
138

koje je uinkovito i donosi rezultate.

Ako ena eli druga koji pravilno reagira, otkrit e mu tajnu enske
dvojnosti. Rei e mu za unutarnju enu, onu koja, pridodana njoj, ini
dvoje. To e uiniti tako to e ga nauiti da joj postavi dva naizgled
jednostavna pitanja koja e je uiniti vidljivom, ujnom i poznatom. .
Prvo pitanje glasi: to eli? Gotovo svatko postavlja neku verziju
toga pitanja, tek tako, prirodno. No, postoji i vanije pitanje, a to je: Za
ime udi tvoje dublje sebstvo?
Ako previdimo eninu dvojnu prirodu i prihvaamo samo ono to
vidimo, uvelike emo se iznenaditi, jer kad se divlja priroda ene uzdigne
iz svojih dubina i pone nametati, esto pokae zanimanje, osjeaje i ideje
koje su poprilino drugaije od onih prije izraenih.
Da bi isplela sigurnosnu mreu oko odnosa, ena e ista ta dva pitanja
postaviti svojemu drugu. Mi ene znamo kako istraiti miljenje obiju
strana svoje prirode i prirode drugih. Prema informacijama koje primimo
s obje strane, vrlo jasno moemo odrediti to se najvie cijeni i kako
reagirati u skladu s tim.
Kad se ena savjetuje s vlastitom dvojnom prirodom, ona je u procesu
gledanja, pregledavanja, mjerenja materijala koji je s onu stranu svijesti,
pa esto zaprepauje po svojemu sadraju i procesu, ali najee je i vrlo
vrijedan.
Kako bi ljubio enu, drug mora ljubiti i njezinu divlju prirodu. Ako
ena prihvati druga koji ne moe ili ne eli voljeti tu drugu stranu, ona e
se zacijelo na neki nain raspasti, pa e nepopravljena epati uokolo.
Dakle, mukarci, ba kao i ene, moraju imenovati svoju dvojnu
prirodu. Najvredniji ljubavnik, najvredniji roditelj, najvredniji prijatelj,
najvredniji divljak onaj je koji eli uiti. Oni koje uenje ne oduevljava,
oni koji se ne daju nutkati novim idejama ili doivljajima ne mogu se
razviti dalje od miljokaza na kojem se sada nalaze. Ako postoji jedna sila
koja hrani korijen boli, onda je to odbijanje daljnjega uenja.
Znamo da je stvorenje koje trai Divlji mukarac njegova vlastita
zemaljska ena. Bojali se mi ili ne, dopustiti da nas potakne divlja dua
139

druge osobe, in je najdublje ljubavi. U svijetu u kojemu se ljudi toliko

boje gubitka postoji znatno previe zatitnih zidova koji nam prijee da
se rastopimo u numinoznosti druge ljudske due.
Pravi drug divljoj eni onaj je koji posjeduje duevnu upornost i
izdrljivost, onaj koji moe odaslati svoju instinktivnu prirodu da viri pod
ator enskoga duevnoga ivota i shvati to tamo uje i vidi. Dobar je par
onaj mukarac koji se stalno vraa u pokuaju da razumije, onaj koji ne
doputa da mu neto odvrati pozornost.
Dakle, divlji je zadatak mukarca pronai njezina prava imena, pa ne
zloupotrijebiti to znanje kako bi stekao mo nad njom, nego shvatiti i
razumjeti numinoznu tvar od koje je sazdana, dopustiti da ga preplavi,
zapanji, zaprepasti, ak prestrai. I ostati s njom. Pojati njezina imena nad
njom. Od toga e joj se zaiskriti oi. Od toga e se njemu zaiskriti oi.
No, da se ne bismo prebrzo opustile, postoji jo jedan aspekt
imenovanja dvojnosti, mnogo strasniji, ali sutinski za sve ljubavnike.
Dok se jedna strana enske dvojne prirode moe nazvati ivot, sestra
blizankinja ivota sila je po imenu Smrt. Sila zvana Smrt jedan je od
dvaju magnetskih odvojaka u divljini. Ako nauimo imenovati dvojnost,
na kraju emo nabasati tono na elavu lubanju Smrtne prirode. Kau da
to samo junaci mogu izdrati. Sigurno je da divlji mukarac to moe
izdrati. Nesumnjivo je da divlja ena to moe izdrati. Dapae, to ih
posve preobrazi.
I zato, izvolite se upoznati s Kosturkom.

140

5. POGLAVLJE
Lov: kad je srce usamljen lovac
Kosturka:
Suo
Suoavanje s prirodom ljubavi ivot/smrt/
ivot/smrt/ivot
Vukovima veze dobro idu. Svi koji su promatrali vukove znaju koliko se
duboko veu. Parovi najee ostaju zajedno itav ivot. Premda se
sukobljavaju, iako postoje neslaganja, njihove im veze pomau da
prebrode otre zime, vode ih kroz bujna proljea, duga hodanja, nove
mladune, stare grabeljivce, plemenske plesove i skupna pjevanja.
Potrebe ljudi u vezama nisu nimalo drugaije.
Dok instinktivni ivoti vukova ukljuuju lojalnost i doivotne veze
povjerenja i odanosti, ljudi kojiput imaju problema u tim stvarima. Kad
bismo upotrijebili arhetipski izraz za opisivanje onoga to odreuje
snane veze meu vukovima, mogli bismo zakljuiti da integritet njihovih
veza proizlazi iz pokoravanja drevnoj prirodi ivot/smrt/ivot.
Priroda ivot/smrt/ivot ciklus je oivljavanja, razvoja, pada i smrti
kojem uvijek slijedi ponovno oivljavanje. Taj ciklus utjee na sav fiziki
ivot i na sve dijelove psihikoga ivota. Sve sunce, nove, mjesec, kao i
ljudske stvari i stvari najsitnijih stvorenja, kao to su stanice i atomi
poznaje to treperenje, posrtanje, pa ponovno treperenje.
Za razliku od ljudi, vukovi ne doivljavaju uspone i padove ivota,
energije, snage, hrane i mogunosti kao iznenaenje ili kaznu. Vrhovi i
doline jednostavno postoje, a vukovi se po njima kreu koliko god brzo i
glatko mogu. Instinktivna priroda ima tu udesnu sposobnost da prolazi
141

kroz sve pozitivne blagoslove i sve negativne posljedice, a da i dalje

zadri vezu sa sobom i s drugim.
Vukovi ponosno, pametno i izdrljivo prate prirodni ciklus
ivot/smrt/ivot i sudbinu kako bi mogli ostati u blizini svoga druga i
ivjeti to je mogue dulje i bolje. No, da bismo mi ljudi ivjeli i podarili
odanost na taj vrlo prikladan, mudar, zatitniki i osjeajan nain,
moramo se sukobiti s onime ega se najvie bojimo. Kao to emo vidjeti,
nema naina da to zaobiemo. Moramo spavati s Gospom Smrti.
Kosturka je lovaka pria o ljubavi. U priama sa sjevera, ljubav nije
romantini rendes-vous dvoje ljubavnika. Prie s podruja oko
Sjevernoga pola opisuju ljubav kao savez dvaju bia ije udruene snage
omoguuju jednome ili oboma stupiti u vezu s duevnim svijetom i
sudjelovati u sudbini kao plesu sa ivotom i smrti.
Kako bismo razumjeli tu priu, moramo uvidjeti da u jednom od
najokrutnijih okolia i jednoj od najnaglaenijih lovakih kultura na
svijetu, ljubav ne znai oijukanje ili traenje jednostavnih uitaka ega,
nego vidljivu vezu koja se sastoji od psihikih struna izdrljivosti, savez
koji izdrava obilje i neimatinu, najsloenije i najjednostavnije dane i
noi. Savez dvaju bia smatra se sam po sebi angakok arolijom,
odnosom kojim se snage koje jesu oituju obojim pojedincima.
No, postoje uvjeti za takav savez. Zato da izgrade takvu izdrljivu
ljubav, pozivaju treega partnera u savez. Trei partner je Kosturka. Zovu
je i Gospa Smrt, a kao takva, ona je priroda ivot/smrt/ivot s jednom od
svojih mnogih krinki. U tom obliku, Gospa Smrt nije bolest, nego
boanstvo.
U vezi ona nosi ulogu proroice koja zna kad je vrijeme za poetak i
kraj ciklusa.lviii Kao takva, ona je divlji aspekt veze, ona koje se mukarci
uasavaju a kojiput i ene, jer kad se izgubi vjera u ono to preobraava,
budi se strah od prirodnih ciklusa poveanja i smanjenja.
Oba ljubavnika moraju pripustiti Kosturku u vezu i prigrliti je kako bi
stvorili izdrljivu ljubav. U sljedeoj staroj inuitskoj prii navode se
psihike faze za svladavanje toga prihvaanja. Priu mi je ispripovijedila
Mary Uukalat. Zavirimo u slike koje se uzdiu iz dima te prie.
142

Kosturka
Uinila je neto s ime se njezin otac nije slagao, premda se vie nitko ne
sjea to je to bilo. No, otac ju je odvukao na liticu i bacio je s ruba u more.
Tamo su ribe pojele njezino meso i iskopale joj oi. Dok je leala na dnu
mora, kostur joj se vrtio noen strujama.
Jednoga dana doao je u tu uvalu neki ribar, zapravo, mnogi su ribari
jednom bili. No, taj je ribar odlutao daleko od svoga doma, a nije znao da
se tamonji ribari klone toga rukavca jer se prialo da je uklet.
Ribareva udica klizila je niz vodu u dubine i zakvaila se, ni manje ni
vie, nego za rebra Kosturke. Ribar pomisli: Joj, sada sam ulovio neku
zbilja veliku! Sada sam stvarno neto ulovio! Razmiljao je o tome
koliko bi ljudi nahranila ta velika riba, koliko bi trajala, koliko bi dugo bio
osloboen dunosti lova. I dok se borio s tom velikom teinom na kraju
udice, more se uzburkalo i bacalo pjenu, a kajak se propinjao i tresao, jer
se ta koja je bila ispod borila da se oslobodi. A to se vie borila, to se jae
zapetljavala. to god inila, nemilice ju je vuklo na povrinu, vukle su je
kosti vlastitih rebara.
Lovac se okrene i posegne za mreom, pa nije vidio kako joj se elava
glava uzdie nad valovima, nije vidio ni mala koraljna stvorenja kako se
sjaje u dubini njezine lubanje, a nije vidio ni koljkae na njezinim starim
bjelokosnim zubima. Kad se okrenuo natrag sa svojom mreom, itavo joj
je tijelo, takvo kakvo je bilo, ve bilo izronilo na povrinu, pa je sad na
dugim prednjim zubima visjelo s vrha kajaka.
Jao! povika ovjek, a srce mu spuzne u pete, oi mu se od uasa
skriju u dnu duplji, a ui mu se zaarie jarko crveno. Jao! zavriti,
udarcem vesla zbaci je s prove pa zavesla kao demon prema obali. Nije
shvatio da mu je zapela za udicu, pa se jo vie uplaio jer se doimala kao
da stoji na vrcima prstiju i ganja ga sve do obale. Kako god vijugao
kajakom, ona je bila tono iza njega, dah joj je kolutao po vodi u oblaku
pare, a ruke mahale kao da ga eli epati i odvui u dubine.
Jaaaao! zatuli on dok je iskakao na tlo. U jednom koraku iskoi iz
143

kajaka, zgrabivi udicu, pa potri, a koraljnobijelo tijelo Kosturke, i dalje

zarobljeno njegovom udicom, zaklepee za njim. Bjeao je preko stijena,
a ona ga je slijedila. Trao je preko zamrznute tundre, a ona ga je slijedila
u stopu. Pretrao je preko mesa izloena da se osui i zdrobio ga u komade
pritisnuvi ga svojim muklucima.
itavim je putem drala korak, ustvari zgrabila i neto smrznute ribe
dok ju je vukao za sobom. Zagrizla je u nju, jer nije se gostila ve dugo,
dugo vremena. Napokon, mukarac dospije do svoje kue od snijega i
zaroni ravno u tunel te se na rukama i nogama odvue unutra. Daui i
jecajui leao je tako u mraku, srca poput bubnja, mona bubnja.
Napokon siguran, joj, siguran, da, siguran, hvala Bogovima, Gavranu, da,
hvala Gavranu, da i blagorodnoj Sedni, siguran napokon.
Zamislite kad je upalio svoju svjetiljku od kitove masti, a eno nje
toga kako lei u hrpi na njegovu podu od snijega, pete preko ramena,
koljena u rebrima, stopala na laktu. Nije poslije znao rei to se zbilo,
moda je svjetlo svjetiljke ublailo njezine crte, a moda je on bio tek
usamljen mukarac. No, osjeti neku blagost u svome dahu i polako isprui
umrljane ruke, pa je stade oslobaati udice, govorei joj blago kao majka
djetetu.
Joj, na, na, na. Prvo joj oslobodi prste na nogama, zatim glenjeve.
Joj, na, na, na. Radio je i radio duboko u no, sve dok je nije odjenuo u
krzna da joj bude toplo. Kosturki su kosti bile namjetene onako kako kod
ljudi i treba biti.
Posegnuo je u rukav za kresivom, pa je upotrijebio neto kose da
potpali jo vatre. Gledao ju je s vremena na vrijeme dok je uljio
dragocjeno drvo svojega ribarskog tapa i ponovno namotao povraz. A
ona u krznima nije izrekla ni rije nije se usudila, da je lovac ne bi uzeo
i bacio niz stijene, pa joj kosti do kraja razbio na komadie.
Mukarac je postao dremljiv, pa se zavukao u koe za spavanje i
uskoro usne. A kojiput se, dok ljudi spavaju, znate, iz oka oslobodi koja
suza, ne znamo tono kakav san to izaziva, ali znamo da je to san tuge ili
enje. A to se dogodilo i naem ovjeku.
Kosturka ugleda suzu kako bljeti u svjetlu vatre, pa odjednom jaaaako
144

oedni. Zaklepee, kljocnu i dopue do usnula ovjeka, pa prisloni usta

na suzu. Ta jedna suza bila je poput rijeke, a ona je pila i pila i pila dok
nije utaila dugogodinju e.
Dok je tako leala pokraj njega, posegnu u zaspala mukarca i izvadi
mu srce, taj moni bubanj. Sjela je i lupala po objema stranama bubnja:
Bum, bumm! Bum, bumm!
Dok je bubnjala, zapjeva: Meso, meso, meso! Meso, meso, meso!
to je vie pjevala, to joj se tijelo sve vie popunjavalo. Pjevala je za kosu
i dobre oi i lijepe debele ake. Pjevala je razdjelnicu meu nogama i
dojke dovoljno duge da obgrle toplinom te sve ono to eni treba.
Kad je bila gotova, pjevanjem skine mukarevu odjeu i uvue se u
krevet zajedno s njime koom o kou. Vrati mu veliki bubanj, njegovo
srce, u tijelo, i tako su se probudili, obavijeni jedno oko drugoga,
zapetljani nou, no sada drugaije, trajno i dobro.
Ljudi koji se ne mogu sjetiti kako je prvi put nastradala, kau da su ona
i ribar otili i da su ih dobro hranila stvorenja koja je dobro poznavala
tijekom svojega ivota pod vodom. Ljudi kau da je to istina i to je sve to
znaju.

Smrt u Ku
Kui ljubavi
Nemogunost da se suoimo s Kosturkom i da je raspetljamo uzrok je
propasti mnogih ljubavnih veza. Da bismo voljeli, moramo biti i mudri, a
ne samo snani. Snaga proizlazi iz duha. Mudrost dobivamo od Kosturke.
Kao to vidimo iz prie, ako se u ivotu elimo nahraniti, moramo se
suoiti s prirodom ivot/smrt/ivot i razviti odnos s njom. Kada to
uinimo, neemo vie eprtljavo pecati matarije, nego emo stei
mudrost u pogledu potrebnih smrti i zaprepaujuih roenja koja
stvaraju pravi odnos. Kad se suoimo s Kosturkom, nauimo da strast nije
neto to nabavimo, ve neto to se stvara u ciklusima i dijeli. Kosturka
nam pokazuje da je dijeljenje zajednikoga ivota kroz sve uspone i
145

padove, kroz sve zavretke i poetke ono to stvara neizmjerljivo

privrenu ljubav.
Pria je dobra metafora za problem moderne ljubavi, strah od prirode
ivot/smrt/ivot, osobito aspekta smrti. U velikome dijelu zapadne kulture,
izvorni znaaj prirode smrti prekriven je raznim uenjima i doktrinama,
pa je tako odsjeen od svoje druge polovice, ivota. Pogreno nas ue da
prihvatimo slomljeni oblik jednog od najdubljih i najtemeljnijih aspekata
divlje prirode. Ue nas da nakon smrti dolazi samo jo vie smrti. To
jednostavno nije tako, smrt je uvijek u procesu inkubacije novoga ivota,
ak i ako nam je postojanje srezano na najmanju mjeru.
Umjesto da arhetipove smrti i ivota promatramo kao suprotnosti,
moramo ih drati na kupu kao lijevu i desnu stranu jedne misli. Istina je da
unutar jedne ljubavne veze postoje mnogi zavreci. Pa ipak, nekako i
negdje u tim njenim slojevima bia koje se stvara kad se dvoje ljudi
meusobno voli, postoje i srce i dah. Dok se jedna strana srca prazni,
druga se puni. Kad jedan dah istekne, drugi zapoinje.
Ako vjerujemo da se sila ivot/smrt/ivot ne nastavlja nakon smrti nije
ni udo da se neki ljudi boje vezivanja. Boje se proivljavanja ak i
jednoga zavretka. Ne mogu podnijeti prelazak s verande u unutarnje
prostorije. Strah ih je, jer osjeaju da u sobi za doruak u Kui ljubavi
sjedi Gospa Smrt, lupka vrkom stopala i preslaguje svoje rukavice.
Ispred nje je popis zadataka, na jednoj strani je ono to ivi, na drugoj ono
to umire. Ona kani provesti svoje. Kani odrati ravnoteu.
Arhetip ivot/smrt/ivot u modernim je kulturama uvelike neshvaen.
Vie ne razumiju da je Gospa Smrt puna ljubavi i da e se ivot obnoviti
njezinim djelovanjem. U mnogim folklorima uz nju su vezani mnogi
skandali: da nosi kosu i poanje one koji to ni ne slute, da ljubi svoje
rtve i ostavlja njihova trupla razasuta za sobom, ili da ih utapa a zatim
tuli dugo u no. No, u drugim kulturama, kao u indijskoj i majanskoj, koje
se vie trude da prenesu znanje o kolu ivota i smrti, Gospa Smrt obavija
one koji ve umiru, olakava im bol i prua im utjehu. Kae se da ona
okree dijete glavom prema naprijed u utrobi tako da se moe roditi. Kae
se da ona babici vodi ruke, da otvara puteve majina mlijeka u dojkama te
146

da prua utjehu svakome tko plae sam. Oni koji poznaju itav njezin
ciklus ne kleveu je, nego potuju njezinu velikodunost i njezino uenje.
U arhetipskom smislu, priroda ivot/smrt/ivot temeljna je sastavnica
instinktivne prirode. U svjetskim mitovima i folkloru personificirana je
kao Dama del Muerte, Gospa Smrt, Coatlique, Hel, Berchta, Kuan Yin,
Baba Jaga, Gospa u Bijelom, Suutna nona sjenka ili kao skupina ena
koju su Grci zvali Graje, Sive ene. Od Banshee u koiji od nonog
oblaka, do La llorone, uplakane ene na rijeci, od mranog anela koji
ljude dodiruje vrhom krila pa oni padaju u ekstazu, do movarnoga
plamena7 koji se pojavljuje kad je smrt neizbjena, prie su prepune tih
ostataka starih personifikacija Boice ivot/smrt/ivot.lix
Velik dio naega znanja o prirodi ivot/smrt/ivot oneien je naim
strahom od smrti. Stoga nam je sposobnost kretanja u ciklusu prirode
ivot/smrt/ivot prilino krhka. Nije istina da nam te sile neto rade.
One nisu kradljivci koji otimaju nama drage stvari. Ta priroda nije voza
koji bjei s mjesta nesree poto pregazi ono to cijenimo.
Ne, ne, sile ivot/smrt/ivot dio su nae vlastite prirode, unutarnji
autoritet koji poznaje korake, poznaje ples ivota i Smrti. Sastavljen je od
dijelova nas samih koji znaju kad se neto moe, treba i mora roditi, a
kada mora umrijeti. Postaje dubokim uiteljem im nauimo njegov
tempo. Rosario Castellanos, meksiki pjesnik misticizma i ekstaze, pie o
predaji silama koje upravljaju ivotom i smrti:

dadme la muerte que me falta

dajte mi smrt koja mi nedostaje
Pjesnici shvaaju da bez smrti nema niega vrijednog. Bez smrti nema
pouke, bez smrti nema mraka iz kojega sjaji dijamant. Dok se osobe koje
su prole inicijaciju ne boje Gospe Smrti, kultura nas esto potie na to da
Kosturku bacimo niz liticu, jer ne samo to zastrauje, nego bi nam i
predugo trebalo da nauimo njezine obiaje. Svijet bez due potie bru,
hitriju potragu za ba onom niti koja djeluje kao da e se zauvijek i odmah
7

Plamen nepostojane boje koji nastaje spontanim sagorijevanjem metana u movarama,

est izvor pria o duhovima, (op. prev.)

147

sada zaariti. Pa ipak, udu koje traimo treba vremena, vrijeme da ga

naemo, vrijeme da ga oivimo.
Moderna potraga za vjenim motorom usporediva je s potragom za
vjenim ljubavnim strojem. Nije ni udo da se ljudi u potrazi za ljubavlju
zbune i mue, pa kao u prii Crvene cipele Hansa Christiana Andersena,
pleu divlji ples, ne mogu zaustaviti divlje pocupkivanje, pa projure ravno
pokraj onih stvari koje u najdubljoj dubini srca najvie cijene.
Pa ipak, postoji drugaiji put, bolji put, koji uzima u obzir ljudske
slabosti, strahove i muice. No, kao to se esto dogaa u ciklusima
individuacije, veina se nas tek spotakne preko njega.

Prve faze ljubavi

Slu
Sluajno nala
nalaenje blaga
U svim priama postoji materijal koji se moe shvatiti kao zrcalo koje
odraava bolesti ili blagostanje unutarnjega ivota. U priama postoje i
mitske teme koje se mogu shvatiti kao teme koje pruaju upute i opisuju
faze odranja ravnotee u unutarnjem i vanjskome svijetu.
Kako bismo priu o Kosturki mogli tumaiti kao priu koja predstavlja
kretanje unutar jedne psihe, smatram je najvrednijom kad je shvatimo kao
niz od sedam zadataka koji jednu duu poduavaju kako drugu voljeti
duboko i valjano. Zadaci su sljedei: otkriti drugu osobu kao kakvo
duhovno blago, premda isprva moda i ne shvatimo to smo pronali.
Zatim u veini ljubavnih veza dolazi potjera i skrivanje, doba nadanja i
strahovanja za oboje. Zatim u vezi valja razmrsiti i shvatiti aspekte
ivot/smrt/ivot te pronai suosjeanje za taj zadatak. Nadalje dolazi
oputanje i prelazak na povjerenje, sposobnost da se odmorimo u
prisutnosti i dobroj volji drugoga, a nakon toga, doba dijeljenja buduih
snova i prolih tuga, jer to je poetak vianja starih rana vezanih uz ljubav.
I naposljetku, upotreba srca da se ispjeva novi ivot te proimanje tijela i
148

due.
Prvi zadatak, nalaenje blaga, nalazi se u desecima pria diljem svijeta
koje opisuju hvatanje stvorenja s dna mora. Kad se to dogodi u prii,
uvijek znamo da e uskoro poeti neka velika borba izmeu onoga to
obitava u povrinskome svijetu i onoga to obitava ili to je potisnuto u
podzemni svijet. U ovoj prii ribar ulovi mnogo vie nego to je oekivao.
Joj, ovo je neka velika, pomisli on dok uzima mreu.
Ne shvaa da e izvui najstranije blago koje e ikada vidjeti, da
izvlai neto s ime se jo ne moe nositi. Ne zna da e se morati pomiriti
s time, da stoji pred velikim ispitom svih svojih moi. I to je jo gore, ne
zna da ne zna. To je stanje svih ljubavnika na poetku: potpuno su slijepi.
Ljudi koji ne shvaaju imaju tu sklonost da ljubavi prilaze onako kako
ribar u prii prilazi lovu: Joj, nadam se da u uloviti veliku, neku koja e
me hraniti jo dugo, koja e me uzbuditi, olakati mi ivot, s kojom u se
moi hvalisati pred svima drugim lovcima kod kue.
To je prirodni put naivna ili izgladnjela lovca. Vrlo mlade osobe, one
koje nisu prole inicijaciju, gladni i ranjeni potuju vrijednosti koje se vrte
oko nalaenja i osvajanja trofeja. Vrlo mlade osobe uistinu jo ne znaju
to trae, gladni trae okrepu, ranjeni trae utjehu za prijanje gubitke.
Svima njima e se dogoditi blago.
Kada smo u drutvu velikih moi psihe, u ovom sluaju ene
ivot/smrt/ivot, a naivni smo, onda emo zacijelo dobiti vie nego to
pokuavamo uloviti. esto matamo o tome da se iz duboke prirode
okrijepimo ljubavnim odnosima, poslom ili novcem te se nadamo da e to
hranjenje dugo potrajati. Rado bismo da ne moramo vie nita dalje raditi.
Da budemo iskreni, postoje vremena kad bismo se rado hranili a da
gotovo nita ne radimo. Zapravo, znamo da se na taj nain nikad ne
razvije nita vrijedno. No, svejedno to prieljkujemo.
Lako je besposleno leati i samo sanjariti o savrenoj ljubavi. To je
neko mrtvilo od kojega emo se oporaviti samo ako nemilosrdno
potegnemo neto vrijedno na povrinu, ega ipak nismo svjesni.
Djelovanje psihe doima vam se udesnim ako ste naivni i ranjeni, jer ete,
iako ste obeshrabreni, nevjerni, nemate namjeru, zapravo se ne nadate, ne
149

elite, osjeate se nevrijednima, niste spremni, ipak naletjeti na blago. Sad

ovisi o radu vae due da ne previdite ono to je izronilo, da prepoznate
blago kao blago, bez obzira na neobinost njegova oblika te da dobro
razmislite to ete dalje uiniti.
Motivi ribara i lovca imaju neto zajednikoga arhetipskoga
simbolizma, a meu ostalim predstavljaju i psihike elemente ljudi koji
ele znati, koji tee okrepi sebstva spajanjem s instinktivnom prirodom. U
priama i u ivotu lovac i ribar zapoinju svoju potragu na jedan od
sljedea tri naina: sveto, zlonamjerno ili eprtljavo. U prii o Kosturki
vidimo da je ribar pomalo na ovoj eprtljavoj strani. Nije zlonamjeran, a
nema ba ni neki sveti pristup ili namjeru.
Kojiput i ljubavnici poinju na taj nain. Na poetku veze love tek
malo uzbuenja, ili antidepresiv tipa pomozi da preivim no. Nita ne
slutei, sluajno ulaze u dio svoje i tue psihe u kojem prebiva Kosturka.
Dok dva ega moda pecaju malo zabave, psihiki prostor Kosturki
predstavlja sveto tlo. Panulamo li u tim vodama, ona e nam se jamano
uhvatiti za udicu.
Ribar misli da lovi istu hranu i okrepu, dok zapravo izvlai na
povrinu itavu elementarnu ensku prirodu, zanemarenu prirodu
ivot/smrt/ivot. Ne moe je se previdjeti, jer gdje god zapoinje novi
ivot, Mrtvaka kraljica se pojavi. A kad se to dogodi, ljudi joj, pa makar
na trenutak, puni straha posveuju svu pozornost.
Motiv Kosturke slian je Sednilx, jo jednom liku ivot/smrt/ivot iz
inuitske mitologije. Sedna je velika izobliena Boica stvaranja koja ivi
u inuitskom podzemlju. Sednin otac bacio ju je preko ruba svojega kajaka,
jer je za razliku od drugih pokornih keri plemena, pobjegla s pseim
mukarcem. Kao i otac u bajci Bezruka djeva, Sednin otac odsjekao joj je
ruke. Prsti i udovi potonuli su joj na dno mora, gdje su se pretvorili u ribe,
tuljane i druge oblike ivota koji otada hrane Inuite.
Preostali dio Sednina tijela isto je tako potonuo na dno mora. Tamo se
pretvorila u kosti i dugu, dugu kosu. Prema inuitskom ritualu, zemaljski
amani plivaju k njoj na dno, donose joj hranu u znak mira kako bi stiali
reanje njezina pseega supruga i uvara. amani joj eljaju dugu, dugu
150

kosu i pjevajui je mole da izlijei duu ili tijelo osobe koja je na obali, jer
ona je velika angakok, arobnica, ona predstavlja velika Sjeverna vrata
ivota i smrti.
Kosturku, koja je provela vjenost leei na dnu mora, moemo
shvatiti kao enu koju je sila ivot/smrt/ivot zaboravila i zloupotrijebila.
U vitalnom i uskrsnulom obliku upravlja intuitivnom i emotivnom
sposobnou dovravanja ivotnih ciklusa raanja i zavravanja,
alovanja i slavlja. Ona je ta koja zuri u stvari. Ona prepoznaje kad je
vrijeme da neko mjesto, stvar, in, skupina ili veza umre. Taj dar, ta
psihika osjetljivost, eka one koji e je u svijest privesti inom ljubavi
prema drugome.
Dio svake ene i svakoga mukarca odupire se, znajui da smrt mora
imati udjela u svim ljubavnim odnosima. Pretvaramo se da moemo
voljeti a da ne umru nae iluzije o ljubavi, pretvaramo se da moemo
nastaviti a da ne umru naa povrna oekivanja, pretvaramo se da
moemo napredovati a da naa najdraa uzbuenja nikad ne umru. No, u
ljubavi se u psihikome smislu sve rastavlja, sve. Ego ne eli da to bude
tako. Pa ipak, to je kako treba biti, a osoba duboke i divlje naravi ne moe
zanijekati da je taj zadatak privlai.
to umire? Umiru iluzije, oekivanja, pohlepa za posjedovanjem svega,
za eljom da sve bude samo lijepo, sve to umire. Budui da ljubav uvijek
izaziva silazak u prirodu Smrti, jasno nam je da su potrebne silna snaga
sebstva i duevnost da bismo uli u takvu obvezu. Kad se obveemo na
ljubav, obvezujemo se i na ponovno oivljavanje Kosturke i svega njezina
uenja.
Ribar u prii sporo shvaa prirodu onoga to je ulovio. Isprva to vrijedi
za sve. Teko je shvatiti to radite kad lovite po nesvjesnom. Ako nemate
iskustva, ne znate da tamo dolje ivi priroda Smrti. Kad jednom otkrijete s
ime imate posla, doe vam da je bacite natrag. Postajemo poput oeva
koji svoje divlje keri bacaju iz kajaka u more. Znamo da se veze kojiput
kolebaju kad prelaze s faze oekivanja u fazu suoavanja s onime to nam
je uistinu na udici. To vrijedi za vezu izmeu majke i njezina
osamnaestomjesena djeteta, kao i za vezu roditelja i tinejdera, vezu
151

izmeu prijatelja te vezu izmeu dugogodinjih ljubavnika ili onih koji su

tek kratko zajedno. Veza koja je poela u dobroj volji sad se, nakon
zavretka faze taubeka, klima i ljulja, a kojiput i posre. Umjesto da
glumimo neto iz mate, sada kad uistinu zapoinje izazovnija veza valja
prizvati sve svoje vjetine i mudrost.
Kosturka koja lei pod vodom nepokretan je oblik duboka
instinktivnoga ivota koji napamet zna stvaranje ivota i stvaranje Smrti.
Ako ljubavnici inzistiraju na ivotu usiljene vedrine, stalnih uitaka i
drugih oblika umrtvljujueg intenziteta, ako inzistiraju na seksualnom
Donner und Blitz, gromovima i munjama, ili na potocima slasti bez imalo
napetosti, eto ti prirode ivot/smrt/ivot kako pada niz liticu i ponovno se
utapa u moru.
Zabrana svih ciklusa ivot/smrt/ivot u ljubavnoj vezi izbacuje
Kosturku iz njezina psihikoga obitavalita i utapa je. Ljubavna veza tada
pod svaku cijenu navlai izraz na lice koji govori hajdemo nikad ne
biti tuni, hajdemo se uvijek zabavljati. Dua veze nestaje iz vida,
predodreena da potone pod vodu, besmislena i beskorisna.
Kosturka uvijek pada s litice kad je jedan ili oba ljubavnika ne mogu
izdrati ili razumjeti. Pada s litice kada pogreno protumaimo primjenu
ciklusa preoblikovanja: kad neto mora umrijeti i biti nadomjeteno
drugime. Ako ljubavnici ne mogu podnijeti te procese ivot/smrt/ivot, ne
mogu se voljeti dalje od hormonalnih aspiracija.
Bacanje prirode ivot/smrt/ivot niz liticu, ljubavnicu, a i duevnu silu
u mukaraca, uvijek pretvara u kostur lien iskrene ljubavi ili skrbi. Kako
je ena uvarica ciklusa, ciklusi ivot/smrt/ivot sredite su njezine
pozornosti. Budui da nema mnogo novoga ivota bez umanjivanja onoga
to je bilo prije, ljubavnici koji ustraju na tome da sve ostane na onom
vrhuncu na kojem im je iskrilo u psihi, provodit e svoje dane u vezi koja
sve vie okotava. elja za prisiljavanjem ljubavi da ivi u svojem
najpozitivnijem obliku upravo je ono to na kraju natjera ljubav da se srui
mrtva, i to zauvijek.
Izazov koji stoji pred ribarom sastoji se u tome da se suoi s Gospom
Smrti, njezinim zagrljajem i njezinim ciklusima ivota i smrti. Za razliku
152

od drugih pria u kojima se vodeno stvorenje ulovi, ali zatim i vrati u vodu,
nakon to ribaru ispuni elju u znak zahvalnosti, Gospa Smrt ne puta,
Gospa Smrt ne ispunjava ljubazno nikakve elje. Ona se pojavi, htjeli mi
to ili ne, jer bez Gospe Smrti nema pravoga poznavanja ivota, a bez toga
poznavanja nema vjernosti, nema prave ljubavi ili odanosti. Ljubav kota.
Kota hrabrosti. Kota truda, kao to emo vidjeti.
Uvijek iznova primjeujem jednu pojavu kod ljubavnika, bez obzira na
njihov spol. To ide nekako ovako: dvoje ljudi zaponu ples da bi otkrili bi
li se rado voljeli. Odjednom se Kosturka sluajno ulovi na udicu. Neto u
vezi pone slabiti i sklizne u entropiju. esto se umanji onaj bolni uitak
seksualna uzbuenja, ili jedno ugleda slabu, povrijeenu stranu onoga
drugoga ili ga pak ne smatra ba u potpunosti trofejem i to je trenutak u
kojemu se naa elava utozuba cura die na povrinu.
ini se tako jezivim, a opet, to je prvi put da postoji prava prilika za
pokazivanje hrabrosti i upoznavanje ljubavi. Ljubiti znai ostati prisutan.
To znai izroniti iz svijeta mate u svijet u kojemu je mogua odriva
ljubav, licem u lice, kostima uz kosti, odana ljubav. Ljubiti znai ostati
kad svaka stanica u tijelu vie: Bjei!
Kad su ljubavnici u stanju podnijeti prirodu ivot/smrt/ivot, kad su je
u stanju shvatiti kao kontinuum kao no izmeu dva dana -i kao upravo
onu silu koja stvara ljubav za itav ivot, onda su u stanju suoiti se s
Kosturkom svoje veze. Onda su zajedno jai i oboje su pozvani na dublje
razumijevanje dvaju svjetova u kojima ive, onoga svjetovnoga i onoga
koji pripada duhu.
Tijekom mojih dvadeset godina prakse, i mukarci i ene bacali su mi
se na kau govorei s prizvukom sretnog uasa: Upoznao/la sam
nekoga nisam namjeravao/la, gledao/la sam svoja posla, nisam
traio/la i bum! Upoznam toga Nekoga. I to u sada? Dok se bave
svojom novom vezom, poinju uzmicati. Povlae se, brinu se. Osjeaju li
napetost zbog ljubavi prema toj osobi? Ne. Osjeaju strah jer naziru
elavu lubanju koja se uzdie iz valova njihove strasti. Jao! to e sada?
Govorim im kako je to arobno vrijeme. To ih ba ne umiruje.
Govorim im kako emo sad ugledati neto krasno. Ne vjeruju ba. Kaem
153

im neka ustraju i to im uspijeva, ali jedva. Prije nego li se snaem, s

gledita psihoanalize, mala barka njihove ljubavne veze vesla sve bre i
bre. Prevali se na obali i prije nego to uspijete rei keks, oni ve tre
koliko ih noge nose. Kao psihoanalitiar trim uz njih pokuavajui rei
koju dobru rije, dok pogodi-tko klepee za nama.
Kad se tek susretnu s Kosturkom, veina ljudi najradije bi otrala
brzinom vjetra i to to je dalje mogue. Tranje je dio procesa. Trati je
ljudski, samo ne predugo i ne zauvijek.
Potjera i skrivanje
Priroda Smrti ima udan obiaj da se pojavi u ljubavnim odnosima upravo
u trenutku kad mislimo da smo osvojili ljubavnika, upravo kad pomislimo
da smo ulovili veliku ribu. U tom se trenutku pojavi priroda
ivot/smrt/ivot i sve prestrai na mrtvo ime. Tada poinje daljnje
iskrivljavanje injenica o tome zato ljubav ne moe, nee, ne bi trebala
uspjeti ni jednom ni drugom. Tada se skrivamo po zejim rupama. Radi
se o pokuaju da postanemo nevidljivi. Nevidljivi ljubavniku? Ne.
Nevidljivi Kosturki. Otud sve to bjeanje i skrivanje. No, kao to vidimo,
nemamo se kamo sakriti.
Racionalna psiha peca neto duboko, pa ne samo to to i ulovi nego je
toliko zaprepatena da to jedva moe izdrati. Ljubavnici imaju osjeaj da
ih neto proganja. Kojiput misle da ih to ono drugo proganja. Ustvari, to je
Kosturka. Isprva, kad uimo iskreno voljeti, mnoge stvari pogreno
shvatimo. Mislimo da nas proganja, a zapravo nas se ne moe rijeiti jer se
zakvaila za nau udicu namjere da se prema nekome drugom ljudskom
biu odnosimo na poseban nain. Svagdje gdje se raa ljubav, na povrinu
e izroniti sila ivot/smrt/ivot. Uvijek.
Dakle, eto ribara i Kosturke zapetljanih jedno o drugo. Dok Kosturka
klopara za prestravljenim ribarom, pone primitivno sudjelovati u
njegovu ivotu: ogladni i jede suhu ribu. Poslije, kad jo malo oivi, gasit
e e ribarevom suzom.
Tu udnu pojavu vidimo u svim ljubavnim vezama: to on bre tri, to
154

ona sve vie ubrzava. Kad jedno od ljubavnika pokuava pobjei od veze,
paradoksalno unosi jo vie ivota. A to se stvori vie ivota, to je ribar
prestraeniji. to vie tri, to se stvara vie ivota. Ta je pojava jedna od
glavnih tragikomedija ivota.
Jedna je osoba u takvoj situaciji sanjala da upoznaje enu/ljubavnicu
ije se meko tijelo otvara poput ormaria. U upljini njezina tijela sjali su
i pulsirali embriji, na policama su stajali bodei s kojih curi krv i vree
ispunjene prvim proljetnim zelenilom. Sanjar se itekako pokolebao, jer to
je bio san o prirodi ivot/smrt/ivot.
Takvi letimini pogledi u unutranjost Kosturke tjeraju
ljubavnike-pripravnike da zgrabe svoje udice i vratolomnom brzinom
pojure preko brda i dolina u pokuaju da se to vie udalje od nje.
Kosturka je velika i tajanstvena, ona je zapanjujue numinozna. Psihiki
se prostire od obzora do obzora i od raja do pakla. Prigrliti je nije lako. Pa
ipak, nije udo da ljudi jure kako bi je prigrlili. Ono ega se bojimo moe
nas osnaiti, izlijeiti.
Faza bjeanja i skrivanja doba je tijekom kojeg ljubavnici pokuavaju
racionalizirati svoj strah od ljubavnih ciklusa ivot/smrt/ivot. Kau:
Bolje e mi biti s nekim drugim ili Ne elim se odrei svoje/ga (popuni
crtu)_____ ili Ne elim promijeniti svoj ivot ili Ne elim se suoiti
sa svojim ranama, a ni neijim tuim ili Nisam jo spreman/na ili Ne
elim se promijeniti a da prije toga ne saznam sve detalje o tome kako u
izgledati/osjeati se poslije.
To je vrijeme kad se misli roje, kad se oajniki bacamo u zaklon, kad
srce lupa, ne zato to ljubimo i to nas ljube, nego zbog oajnoga straha.
Da nas Gospa Smrt zarobi! Jao! Uas susreta sa silom ivotsmrt/ivot
licem u lice! Dvostruko jao!
Neki grijee, pa misle da bjee od veze s ljubavnikom. Ne. Ne bjee od
ljubavi, od pritisaka veze. Pokuavaju prestii tajanstvenu silu
ivot/smrt/ivot. Psihologija to dijagnosticira kao strah od prisnosti,
strah od vezivanja. No, to su samo simptomi. Ispod toga se skrivaju
pogrena razmiljanja i nepovjerenje. Oni koji bjee uvijek se boje
istinskoga ivota u skladu s ciklusima divlje prirode.
155

Dakle, Mrtvaka ena sad juri mukarca preko vode, preko granice
nesvjesnoga do svjesnoga tla uma. Svjesna psiha postaje svjesna toga to
je ulovila i oajniki to pokuava prestii. To u ivotu stalno inimo.
Pojavi se neto zastraujue. Ne obraamo pozornost i dalje izvlaimo
udicu, mislimo da se radi o blagu. Radi se o pravoj krinji s blagom, samo
ne onakvoj kakvu zamiljamo. Na alost uili su nas da se takvoga blaga
bojimo. I stoga pokuavamo pobjei ili baciti ga natrag, uljepati ga i
uiniti neime to nije. No, to nam nee uspjeti. Na kraju emo svi morati
poljubiti vjeticu.
Isti je proces i u ljubavi. elimo jedino ljepotu, ali zavrimo tako da se
moramo suoiti sa zlokom. Odgurujemo Kosturku, no ona ide dalje.
Bjeimo. Ona slijedi. Ona je velika uiteljica za koju smo rekli da je
elimo. Ne, ne tu uiteljicu!, vritimo. elimo neku drugu. Ba mi je
ao. To je uiteljica koju svi dobivaju.
Postoji izreka da kad je uenik spreman, uitelj se pojavi. To znai da
se uitelj pojavi kad je dua spremna, a ne ego. Uitelj doe kad ga dua
pozove hvala nebesima, jer ego nikada nije potpuno spreman. Kad
bismo ovisili iskljuivo o spremnosti ega da nam privue uitelja, ostali
bismo bez uitelja itav ivot. Blagoslovljeni smo, jer dua i dalje prenosi
tu elju, bez obzira na stalno promjenjiva miljenja naeg ega.
Kad se stvari u ljubavnoj vezi zamrse i postanu zastraujue, ljudi se
boje da se pribliava kraj, ali to nije tako. Budui da je to arhetipska stvar
i budui da Kosturka obavlja posao Sudbine, od junaka se oekuje da
pojuri preko obzora, od Mrtvake ene se oekuje da ga slijedi u stopu, od
ljubavnika-pripravnika oekuje se da odjuri u svoju kolibicu i da dahe,
hroplje i nada se da je na sigurnom. A od Kosturke se oekuje da ga slijedi
ravno u to sklonite. Od njega se oekuje da je razmrsi i tako dalje.
Modernim ljubavnicima potreba za prostorom isto je to i ribaru
njegova kuica od snijega, tamo gdje misli da je na sigurnom. Kojiput se
taj strah od prirode smrti iskrivljuje u izvlaenje, pokuaj zadravanja
samo ugodnih strana veze a da se ne moramo baviti Kosturkom. To
nikako nee uspjeti.
Kod onog ljubavnika koji ne pria o potrebi za prostorom to izaziva
156

veliku napetost, jer je voljan upoznati Kosturku. Pripremio se, utaborio,

svoj strah pokuava drati uravnoteenim. A sada, ba kad se spremio
razmrsiti tu tajnu, ba kad je spreman zabubnjati po srcu i ispjevati
zajedniki ivot, drugo vie: Ne jo, ne jo ili Ne, nikada.
Postoji golema razlika izmeu potrebe za samoom i obnavljanjem i
elje za prostorom kako bi se izbjegao neizbjean odnos s Kosturkom.
No, odnos, u smislu razmjene s prirodom ivot/smrt/ivot i njezina
prihvaanja, upravo predstavlja sljedei korak za jaanje vlastite
sposobnosti za ljubav. Oni koji uu u vezu s njom usvojit e trajnu
vjetinu ljubavi. Oni koji to ne uine, nee. Nema naina da se to
zaobie.lxi
Sve one o nespremnosti i potrebi za vremenom shvatljive su, ali
samo nakratko. Istina je da nikada nismo potpuno spremni, da nikada
nije ba pravo vrijeme. Kao i kod silaska u nesvjesno, postoji doba kad
se jednostavno nadamo najboljem, kad zaepimo nos i skoimo u ponor.
Kad to ne bi bilo tako, ne bismo imali nikakvu potrebu da stvorimo rijei
junakinja, junak ili sranost.
Posao upoznavanja s prirodom ivot/smrt/ivot mora se obaviti. Ako je
odbijemo, Kosturka potone u vodu, ali uvijek e iznova izroniti i uvijek e
iznova krenuti u potjeru. To je njezin posao. Na je posao da nauimo.
Ako elimo voljeti, nema nam druge. Rad na tome da je prigrlimo jest
zadatak. Bez zadatka koji pred nas postavlja izazove nema transformacije.
Bez zadatka nema pravog osjeaja zadovoljstva. Za ljubav prema uitku
nije potrebno mnogo. Za stvarnu ljubav potreban je junak koji zna izai na
kraj s vlastitim strahom.
Priznajem, mnogi, mnogi ljudi dolaze do te faze bijega i skrivanja.
Neki na alost do nje dolaze uvijek iznova. Ulaz u zeju rupu izgreban je
od sve te jurnjave. No, oni kojima je stalo do ljubavi oponaaju ribara.
Tee tomu da zapale vatru i da se suoe s prirodom ivot/smrt/ivot.
Promiljaju svoj strah i reagiraju, paradoksalno, s uvjerenjem i
divljenjem.
Razmrsiti kostur
157

Pria o kosturki jedna je od mnogih univerzalnih pria o iskuavanju

prosca. Pri iskuavanju prosca, ljubavnici moraju dokazati svoje prave
namjere i snagu, to obino znai da moraju pokazati kako imaju cojnes8
ili ovarios, suoiti se s monom i zastraujuom numinoznou neke
vrste Premda je tu nazivamo prirodom ivot/smrt/ivot, drugi bi je
mogli zvati aspektom Sebstva, duhom ljubavi, a neki bi mogli rei da je to
Bog ili Gracia, duh energije, itd.
Ribar svoje prave namjere, svoju mo, sve jau vezu s Kosturkom
pokazuje tako to je razmrsi. Gleda je iskrivljenu na sve strane i u njoj
ugleda naznaku neega, ne zna ega. Bjeao je od nje, daui i jecajui.
Sad razmilja o tome da je dodirne. Ona mu nekako dira srce samim
postojanjem. Kad shvatimo usamljenost prirode ivot/smrt/ivot, koju, ne
njezinom pogrekom, stalno odbacuju onda moda i nas mogu dirnuti
njezine muke.
Ako je to to inimo ljubav, onda smo voljni razmrsiti kosti prirode
Smrti premda smo napeti i ustraeni. Voljni smo vidjeti kako se sve to
slae jedno s drugim. Voljni smo dodirnuti ono nelijepolxii u drugome i u
sebi samima. Iza tog izazova skriva se lukav ispit iz Sebstva. Jo se jasnije
javlja u priama gdje se lijepo pojavljuje kao runo kako bi ispitalo neiji
znaaj.
U prii Dijamanti, rubini i biseri dobra, ali zlostavljana pokerka
izvue iz bunara vode za bogatu neznanku, pa joj za nagradu dok govori iz
usta padaju dijamanti, rubini i biseri. Maeha naredi svojim lijenim
kerima da stanu pokraj istoga bunara i ekaju bogatu neznanku. No, ovaj
put prie druga neznanka, u ritama. Kada zamoli za kutljau vode, zle
keri gordo odbiju. Neznanka ih nagradi tako to im nakon toga zauvijek
iz usta ispadaju zmije, abe i guteri.
Prema pravdi iz bajki, kao i u dubokoj psihi, dobrota prema onome to
se doima niega ranga nagrauje se dobrim, a onoga koji odbije uiniti
dobro djelo nekome tko nije lijep napada se i kanjava. Isto se zbiva i u
velikim osjeajnim stanjima kao to je ljubav. Kad smo dovoljno veliki da
8

Cojnes panj. muda. (op. prev.)

158

dotaknemo nelijepo, dobivamo nagradu. Ako prezremo ne-lijepo,

odsjeeni smo od ivota i izbaeni.
Nekima je lake misliti uzviene, ljepe misli i dodirivati one stvari
koje nas pozitivno transcendiraju, nego dotaknuti ili pruiti pomo i
potporu onome to nije tako pozitivno. tovie, kao to pria prikazuje,
lako je ne-lijepome okrenuti lea s osjeajem pogrenoga zadovoljstva.
To je ljubavni problem ophoenja s Kosturkom.
to je to ne-lijepo? Naa vlastita tajna glad za time da budemo voljeni,
to je ne-lijepo. Nae zanemarivanje i zloupotrebljavanje ljubavi, to je
ne-lijepo. Naa izdaja odanosti i privrenosti je neljupka, na osjeaj
duevne odvojenosti je neugledan, nae psiholoke izrasline, nedostaci,
nerazumijevanja i infantilne matarije su ne- lijepe.
Razmrsiti Kosturku znai shvatiti tu konceptualnu pogreku i ispraviti
je. Razmrsiti Kosturku znai shvatiti da ljubav nije sazdana samo od
svjetlucanja svijea i raskoi. Razmrsiti Kosturku znai nai hrabrost, a ne
strah u mraku regeneracije. To znai melem za stare rane. To znai
promijeniti svoj nain gledanja i biti u stanju odraavati zdravlje a ne
manjak due.
Kako bismo voljeli, dodirujemo temeljnu i ne-tako- ljupku kotanu
enu, raspetljavamo svoj smisao za prirodu ivot/smrt/ivot, dovodimo je
ponovno u red, putamo je da ponovno ivi. Nije dovoljno onu nesvjesnu
izvui na povrinu, nije ak ni dovoljno dovui je kui. Kad je se predugo
bojimo ili je predugo preziremo, zaustavljamo napredovanje ljubavi.
Kad razmrsimo Kosturku, poinjemo razbijati aroliju to jest, strah
da e nas prodrijeti, zauvijek usmrtiti. Arhetipski gledano, kad neto
razmrsimo to je isto kao i silaziti, slijediti labirint, sii u podzemlje ili u
mjesto gdje se stvari otkrivaju na potpuno nov nain, biti u stanju slijediti
zamren proces. U bajkama otputanje pojasa, razvezivanje vora,
odvezivanje i raspetljavanje znai poetak razumijevanja neega,
shvaanja primjene i koristi toga, znai pretvoriti se u maga, znalaku
duu.
Kada ribar razmrsi Kosturku, poinje iz prve ruke usvajati znanje o
izrazima ivota i Smrti. Kostur je sjajna slika prirode ivot/smrt/ivot.
159

Kao psihika slika, kostur se sastoji od stotina malih i velikih udnovato

oblikovanih tapova i kvrga u trajnom skladnom meusobnom odnosu.
Kad se jedna kost okrene, okreu se i druge, pa makar nezamjetno. Ciklusi
ivot/smrt/ivot upravo nalikuju tome. Kad se ivot pomakne, kosti Smrti
pomiu se u skladu s time. Kad se Smrt pokrene, kosti ivota takoer se
okreu.
Osim toga, kada kakva siuna kost nije na mjestu, kad je okrhnuta,
rascijepljena ili iaena, ona naruava integritet cjeline. Isto se dogaa i
kad je potisnuta priroda ivot/smrt/ivot u nama ili u vezi. ivot nam tada
epa, hvata korak, hrama, tedi pokrete. Kada su te strukture i ciklusi
ozlijeeni, uvijek se prekida libido. Ljubav tada nije mogua. Leimo pod
vodom, tek hrpa kostiju noena naprijed-natrag.
Razmrsiti prirodu ivot/smrt/ivot znai nauiti njezino slabljenje,
njezine obiaje i pokrete. To znai nauiti cikluse ivota i smrti, upamtiti
ih i tako shvatiti na koji nain se slau, kako zajedno predstavljaju
jedinstven organizam, ba kao to je i kostur jedinstven organizam.
Strah je slaba isprika za neobavljanje posla. Svi se bojimo. To nije
nita novo. Ako ste ivi, bojite se. Kod Inuita, Gavran je varalica. U svojoj
nerazvijenoj strani, on se ravna prema svojim apetitima. Voli iskljuivo
uitak, pokuava izbjei svaku nesigurnost i strahove koje nesigurnost
donosi sa sobom. Dobrano je oprezan, a i dobrano pohlepan, i jedno i
drugo. Boji se svega to ne djeluje kao da donosi trenutno ispunjenje. A
kad donosi, on skae.
On voli sjajnu koljku periske, srebrne perlice, beskrajne zalihe,
ogovaranja i topla spavanja nad dimnjakom. Gavranski ego budui je
ljubavnik koji eli sigurnu stvar. Gavranski se ego boji da e strast
nestati. Boji se i pokuava izbjei kraj obroka, kraj vatre, kraj dana i kraj
uitka. Postaje prepreden i to na svoju tetu, jer kad zaboravi svoju duu,
gubi i svoju mo.
Gavranski se ego boji da ako pripustimo prirodu ivot/smrt/ivot,
nikad vie neemo biti sretni. A jesmo li itavo vrijeme bili ba tako
savreno sretni, ha? Nismo. Ali gavranski ego vrlo je jednostavan, poput
nesocijalizirana djeteta i ne ba osobito bezbrina djeteta. Vie je slian
160

djetetu koje itavo vrijeme gleda ija krika je vea, iji krevet je meki,
iji ljubavnik najljepi.
Tri stvari dijele ivot iz due od ivota iz ega. To su: sposobnost da
osjetimo i nauimo nove obiaje, ustrajnost koja nam omoguuje da
jaemo kvrgavom stazom, strpljivost da s vremenom nauimo duboku
ljubav. Gavranski ego, meutim, ima sklonost i nagnue da izbjegava
uenje. Strpljenje nije najjaa strana ega. Izdrljivost u vezama nije
Gavranova jaa strana. Dakle, ne volimo drugu osobu iz naega vjeno
promjenjiva ega, nego iz divlje due.
Da bismo razmrsili kosti, nauili znaenje Gospe Smrti, stekli upornost
da ostanemo uz nju, potrebna nam je divlja strpljivost, kako to naziva
pjesnikinja Adrienne Rich.lxiii Pogreno bi bilo misliti da je za to potreban
miiav junak. Nije. Potrebno je srce koje je spremno umrijeti i roditi se i
umrijeti i roditi se uvijek iznova.
Raspetljavanje Kosturke otkriva da je drevna i starija od vremena koje
poznajemo. Ona je ta koja mjeri energiju spram udaljenosti, koja vae
vrijeme spram libidu, koja odmjerava duh spram preivljavanju. Ona
meditira o tome, prouava, razmatra, a zatim proima iskrama ili naglim
plamenom poara ili pak smiruje, zatrpava ili u potpunosti gasi. Ona zna
to je potrebno. Ona zna kad je vrijeme.
Raspetljavajui je usvajamo sposobnost da osjetimo to slijedi, da
bolje razumijemo kako se meusobno odnose svi aspekti psihe prirode,
kako moemo sudjelovati. Razmrsiti je znai usvojiti jasno znanje o sebi i
drugima. To znai osnaiti nau sposobnost da miroljubivo slijedimo faze,
projekte, doba inkubacije, raanje i transformacije, uz onoliko
dostojanstva koliko moemo sakupiti.
Dakle, u tom smislu, ljubavnik koji je nekada bio prilino nevjet u
ljubavi postaje mnogo bolji u tome zato to je promatrao Kosturku i zato
to joj je posloio kosti. Kako ponemo odreivati obrasce
ivot/smrt/ivot, tako moemo predviati i cikluse veze u smislu
poveanja koje slijedi manjak i bijede koja slijedi obilje.
ovjek koji je razmrsio Kosturku poznaje strpljivost, bolje zna kako
ekati. Nije zapanjen ili u strahu od neimatine. Ostvarenje ga ne koi.
161

Potrebe za dobivanjem, za trenutnim posjedovanjem pretvaraju se u

profinjeniju vjetinu iznalaenja svih slojeva veze, promatranja kako
ciklusi veze zajedniki djeluju. Ne boji se odnosa s ljepotom estine,
ljepotom nepoznatoga, ljepotom ne-lijepoga. A uei i radei sa svim time,
pretvara se u kvintesenciju divljega ljubavnika.
Kako mukarac naui sve te stvari? Kako ih bilo tko naui? Uite u
izravni dijalog s prirodom ivot/smrt/ivot sluajui unutarnji glas koji
nije ego. Nauite tako to ete prirodi ivot/smrt/ivot postaviti izravna
pitanja o ljubavi i ljubljenju i zatim sluati njezine odgovore. To nas sve
ui da nas ne zavede ono zanovijetalo u primozgu koje kae: To je
bedasto Sve to samo izmiljam. Nauimo ignorirati taj glas i uti ono
to se uje iza njega. Nauimo slijediti ono to ujemo sve ono to nas
pribliava otroj svijesti, odanoj ljubavi i jasnom pogledu na duu.
Bilo bi dobro kad bismo opetovano raspetljavanje prirode
ivot/smrt/ivot pretvorili u meditativnu svakodnevnu praksu. Ribar
stalno pjevui onaj jedan stih kako bi olakao raspetljavanje. To je pjesma
koja pomae svijesti, pomae razmrsiti prirodu Kosturke. Ne znamo to
on to pjeva. Moemo samo pogaati. Kada raspetljavamo tu prirodu, bilo
bi dobro za nas da pjevamo neto kao: emu danas moram podariti vie
smrti da proizvedem vie ivota? to bi trebalo umrijeti od onoga to
poznajem, ali se ja kolebam da to i dopustim? to u meni mora umrijeti
kako bih mogao voljeti? to je to ne-lijepo ega se bojim? Ili: Od koje
koristi mi je danas mo ne-lijepoga? to bi danas trebalo umrijeti? to bi
trebalo ivjeti? Kojem ivotu se bojim podariti ivot? Ako ne sada, kada?
Ako pjevamo pjesmu svijesti sve dok ne osjetimo ar istine, bacamo
plamen u tamu psihe, tako da vidimo to radimo to uistinu radimo, ne
samo to bismo rado vjerovali da radimo. To je raspetljavanje naih
osjeaja i poetak razumijevanja zato se ljubav i ivot moraju ivjeti
prema onome to nam je u kostima.
Da bismo se suoili s Kosturkom, ne moramo preuzeti ulogu zlatnoga
junaka, ui u oruanu borbu ili staviti ivot na kocku u divljini.
Jednostavno moramo osjeati elju da je razmrsimo. Mo poznavanja
prirode ivot/smrt/ivot eka ljubavnike koji nastave bez bjeanja, koji
162

prevladaju elju da budu na sigurnome.

Nai stari koji su traili to znanje o ivotu i smrti, nazivali su ga
Biserom velike cijene, Nenadmanim blagom. Drati i razmrsiti konce tih
tajni donosi sa sobom mono znanje o Sudbini i Vremenu, vremenu za sve
stvari, sve u svoje vrijeme, izdrati buru, kliziti po glatkome. Nema
znanja koje jae ouva, hrani i jaa ljubav od toga.
To je to eka ljubavnika koji e sjediti pokraj vatre s Kosturkom, koji
e razmiljati o njoj i dopustiti svojim osjeajima prema njoj da se jave.
eka one koji dotaknu njezinu ne-ljepotu i koji njeno razmrse njezinu
prirodu ivot/smrt/ivot.
San povjerenja
U toj fazi veze, ljubavnik se vraa u stanje bezazlenosti, u stanje u kojemu
ga osjeajni elementi jo zapanjuju, u stanje u kojemu je prepun elja,
nada i snova.
Bezazlenost je drugaija od naivnosti. Postoji stara izreka: Neznanje je
kad nita ne zna, a privlai te dobro. Bezazlenost je kad sve zna, a ipak
te privlai dobro.
Da vidimo dokle smo doli. Ribar-lovac izvukao je prirodu
ivot/smrt/ivot na povrinu. Proganjala ga je, ne njegovom voljom. No,
uspio je suoiti se s njome, osjetio je suut prema njezinu zamrenu stanju
i dodirnuo je. Sve to dovelo ga je do punoga sudjelovanja s njom. Sve to
dovelo ga je do transformacije, do ljubavi.
Premda metafora sna moe oznaiti nesvjesno, ovdje simbolizira
stvaranje i obnovu. San je simbol ponovnoga raanja. U mitovima
stvaranja, dua zaspe tijekom neke transformacije, jer u snu se ponovno
stvaramo, obnavljamo.

san
to zamrenu brig prede kudjelju,
[], kupelj munom trudu,
Za rne de melem, prirode obnavlja,
163

Na gozbi ia glavni hranitelj

Shakespeare, Macbeth, II. in, 2. prizor
Kad biste najprekaljeniju, najokrutniju i najnemilosrdniju osobu na
svijetu, mogli pogledati tijekom njezina sna i u trenutku buenja, ugledali
biste u njoj na tren onaj netaknut djeji duh, istu bezazlenost. U snu se
ponovno vraamo u stanje ljupkosti. U snu se ponovno stvaramo. Od
glave do pete ponovno se sastavljamo, svjei i novi u bezazlenosti.
U to stanje mudre bezazlenosti ulazimo odbacivanjem cininosti i
samozatite te ponovnim ulaskom u ono stanje zauenosti koje vidimo
kod veine vrlo mladih i mnogih koji su vrlo stari. To je praksa gledanja
oima znalakoga i skrbnoga duha, umjesto oima pretuena psa,
proganjana stvorenja, gladna trbuha, ljutita ranjena ovjeka. Bezazlenost
je stanje koje se obnavlja dok spavamo. Na alost, mnogi ga odbacuju
zajedno s pokrivaem kad ujutro ustaju. Bilo bi bolje kad bismo sa sobom
ponijeli tu budnu bezazlenost i privili je k sebi da nas grije.
Premda je za poetni povrat u to stanje moda potrebno skidanje
dugogodinjih slojeva blaziranih stajalita, ruenje bezosjeajno i paljivo
izgraenih obrambenih zidina, kad se jednom vratimo, nikad ga vie ne
moramo traiti i iskopavati. Povratak u budnu bezazlenost, kao ni
premjetanje hrpe opeka s jednoga mjesta na drugo, nije toliki napor kao
to je dovoljno dugo stajati na jednom mjestu da bi vas duh pronaao.
Kae se da sve to traite trai vas, pa da e vas, ako mirno leite, mirno
sjedite, ono i pronai. eka vas ve dugo. Kad jednom doe, nemojte se
odmaknuti. Odmorite se. Vidite to e se dalje dogoditi.
Tako valja pristupati prirodi Smrti, ne lukavo, nego s povjerenjem u
duh. Rije bezazlen esto se rabi za osobu koja ne posjeduje znanje ili za
budalu. No, korijen rijei znai biti bez zla. panjolska rije inocente
znai osobu koja pokuava ne povrijediti drugu, ali i osobu koja je u
stanju izlijeiti svaku ranu ili ozljedu.
La Inocenta ime je koje se esto daje curanderi, vidarici. Biti bezazlen
znai imati sposobnost da jasno uvidimo o emu se radi, pa to i ispraviti.
Snani su to pojmovi koji stoje iza bezazlenosti. Bezazlenost se ne smatra
164

samo pristupom u kojem izbjegavamo nanositi zlo drugima ili sebi, nego i
sposobnou da ispravimo i vratimo ne samo sebe, ve i druge. Pomislite
samo. Kojeg li blagoslova za cikluse ljubavi!
Putem te metafore bezazlena sna, ribar pokazuje dovoljno povjerenja u
prirodu ivot/smrt/ivot da se u njezinoj prisutnosti odmori i osnai. Ulazi
u tranziciju koja e ga odvesti u dublje razumijevanje, vie stanje zrelosti.
Kad ljubavnici ulaze u tu fazu, predaju se silama u sebi, onima koje
posjeduju povjerenje, vjeru i duboku snagu bezazlenosti. U tom
duhovnom snu, ljubavnik vjeruje da e se u njemu obavljati rad due, da
e sve biti onako kako treba. Ljubavnik spava snom mudrih, a ne snom
opreznih.
Postoji opreznost koja je stvarna, kad je opasnost u blizini, a postoji i
nepozvana opreznost koja proizlazi iz ranijih ozljeda. Ova posljednja
uzrokom je osjetljivosti i nezanimanja ljudi ak i kad misle kako bi rado
pokazali toplinu i skrbnost. Osobe koje se boje toga da ih se vue za nos
ili ulovi u zamku ili one koje buno uvijek iznova trae slobodu, to su
one osobe kojima e zlato iscuriti ravno kroz prste.
esto sam ula mukarce kako kau da imaju dobru ensku koja je
zaljubljena u njih i oni u nju, ali da se jednostavno ne mogu dovoljno
opustiti da bi otkrili to uistinu osjeaju za nju. Za takvu osobu
prijelomna je toka kada dopusti samoj sebi da voli unato unato
grenju, unato nervozi, unato prijanjim ozljedama, unato strahovima
od nepoznatoga.
Kojiput nema rijei koje bi nas mogle ohrabriti. Kojiput jednostavno
moramo skoiti. Mora postojati neki trenutak u ovjekovu ivotu, neko
doba kad e imati povjerenja u smjer kojim ga ljubav vodi, kad e se vie
bojati nemogunosti da se makne iz suha napukla rijenoga korita psihe,
nego lutanja po bujnom, ali neistraenom teritoriju. Kad previe
kontroliramo ivot, imamo sve manje ivota koji moemo kontrolirati.
U tom stupnju bezazlenosti, ribar se vraa u stanje mlade due, jer u
snu nema oiljaka, nema sjeanja na ono to je bilo juer ili prije toga. U
snu ne tei nikakvu poloaju ili mjestu. U snu se obnavlja.
Unutar muke psihe postoji stvorenje, neranjeni mukarac koji vjeruje
165

u dobro, koji ne sumnja u ivot, koji nije samo mudar, nego se i ne boji
umiranja. Neki bi to nazvali ratnikim sebstvom. No, to nije to. To je
duhovno sebstvo i to mladoga duha, duha koji bez obzira na muenje,
ranjavanje i izgon nastavlja ljubiti, jer je to na svoj nain samolijeenje,
samozacjeljivanje.
ene e rei da su vidjele to stvorenje kako se skriva u mukarcu izvan
njegove svijesti. Sposobnost toga mladoga duha da primijeni mo
lijeenja na vlastitu psihu toliko je golema da zapanjuje. Povjerenje mu ne
proizlazi iz toga da ga ljubavnica nee ozlijediti. Povjerenje mu proizlazi
iz vjerovanja da se svaka rana koju dobije moe izlijeiti, vjerovanja da
novi ivot dolazi nakon staroga. Vjerovanja da postoji dublje znaenje
svih stvari, da naizgled nebitni dogaaji nisu bez znaenja, da se sve u
neijem ivotu otrcano, nepravilno, uzbibano i uzvieno moe
upotrijebiti kao ivotna energija.
Valja rei i to da koji put, dok se mukarac oslobaa i pribliava
Kosturki, u njegovoj ljubavnici raste strah, pa da i ona sama mora poraditi
na raspetljavanju, promatranju, snu koji vraa bezazlenost, uenju
povjerenja u prirodu ivot/smrt/ivot. Kad oboje prou dobranu
inicijaciju, zajedno onda posjeduju mo kojom e ublaiti svaku ranu,
prevladati svaku bol.
Kojiput se osoba boji zaspati u prisutnosti neke druge osobe, boji se
povratka u psihiku bezazlenost ili se pak boji da e ga druga osoba
iskoristiti. Takvi ljudi projiciraju svakojake motive na onog drugog i
jednostavno nemaju povjerenja u sebe. Pa ipak, nije ljubavnik taj u kojega
nemaju povjerenja. Ono s ime nisu raunali jest priroda ivot/smrt/ivot.
Ona je ta u koju moraju stei povjerenje. Kao i kod sna, priroda
ivot/smrt/ivot u svojemu je najdivljem obliku jednostavna kao i ljupki
izdisaj (zavretak) i udisaj (poetak). Jedino povjerenje koje je potrebno
jest spoznaja da e nakon zavretka doi drugi poetak.
Da bismo to uinili, ako imamo sree, umorimo se, pa se prepustimo
struji povjerenja. Strmiji je put kad se na silu bacimo u povjerljivo stanje
razuma kad se prisilimo da uklonimo sve uvjete, sve ako i samo da.
Pa ipak, obino nema smisla ekati da se osjeamo dovoljno snani da
166

imamo povjerenja, jer taj trenutak nee nikada doi. Stoga, da,
prihvaamo tu mogunost da je sve pogreno to su nas uili o prirodi
ivot/smrt/ivot i da nai instinkti imaju pravo.
Kako bi ljubav mogla cvasti, drug mora vjerovati da e sve to bude
biti preobraajno. Mora se prepustiti tome stanju sna koje nas vraa u
mudru bezazlenost, stanju koje, kako i valja, uvijek iznova stvara one
dublje spirale doivljaja ivot/smrt/ivot.
Davanje suze
Dok ribar spava, iz kuta oka mu kane suza. Kosturka je ugleda, preplavi je
osjeaj ei, pa ona nespretno dopuza do njega kako bi pila iz aice
njegova oka. O emu bi on to, pitamo se, mogao sanjati, to proizvodi
takvu suzu?
Suze sadravaju stvaralaku mo. U mitovima davanje suza izaziva
golemo stvaranje i srdano sjedinjenje. U biljnome folkloru, suze se rabe
kao vezivo, za osiguranje elemenata, ujedinjavanje ideja, sjedinjavanje
dua. U bajkama, bacanje suza prestrai razbojnike ili izazove izlijevanje
rijeka. Kad se njima kropi, prizivaju se duhovi. Kad se izlijevaju na tijelo,
lijee rane i vraaju vid. Kad se dodirnu, izazivaju zaee.
Kad uemo u tako dubok odnos s prirodom ivot/smrt/ivot, isplakana
suza izmijeana je suza strasti i suuti, za sebe i za drugoga. Takvu suzu
najtee je isplakati, osobito mukarcima i nekim ovrsnulim enama.
Ta se suza strasti i suuti najee ispusti nakon sluajnoga nalaenja
blaga, ustraena bijega i raspetljavanja jer spoj svega toga, ono je to
izaziva iscrpljenost, zaustavljanje obrambenih mehanizama, suoavanje
sa samima sobom, skidanje do kostiju, elju za znanjem i olakanjem. To
dvoje tjera duu da se zagleda u ono to dua uistinu eli i da plae za
gubitkom i ljubavi prema njima.
Ba kao to je Kosturka izvuena na povrinu, tako se sad i ta suza, taj
osjeaj u mukarcu, izvlai na povrinu. Ona je uputa za ljubav prema sebi
i drugome. Sad kad je osloboen svih bodlji, udica i otrica dnevnoga
svijeta, mukarac privlai Kosturku da legne pokraj njega, pije i hrani se
167

njegovim najdubljim osjeajima. U tome novom obliku posjeduje

sposobnost da nahrani edno drugo.
Njegovo plakanje prizvalo je prikazu ideje i moi iz dubine
psihikoga svijeta ujedinjuju se u toplini te suze. Povijest simbola vode
kao stvarateljice, kao puta, duga je i raznovrsna. Proljee dolazi s kiom
suza. Ulaz u donji svijet nalazi se u vodopadu suza. Kad je uje netko sa
srcem, suza se shvaa kao poziv da se pribliimo. Pa tako plae i ribar, a
ona se uistinu priblii. Da nema njegove suze, ona bi ostala samo hrpa
kostiju. Da nema njegove suze, on se nikada ne bi probudio za ljubav.
Suza spavaa dolazi kad budui ljubavnik dopusti sam sebi da osjea i
povee vlastite rane, kada dopusti sam sebi da sagleda samorazaranje koje
je izazvao gubitkom povjerenja u dobrotu sebstva, kad osjea
odcijepljenost od okrepljujuega i oivljavajuega ciklusa prirode
ivot/smrt/ivot. U tom trenutku zaplae jer osjea svoju usamljenost,
svoju akutnu nostalgiju za tim psihikim mjestom, za tim divljem
znanjem.
To je mukarac koji zacjeljuje, koji se razvija u svojem shvaanju.
Hvata se ukotac sa spravljanjem vlastitih lijekova, hvata se ukotac sa
zadatkom hranjenja izbrisana drugoga. Poinje stvarati svojini suzama.
Nije dovoljno voljeti drugoga, nije dovoljno ne biti zapreka u ivotu
drugoga. Nije dovoljno biti podrka i na raspolaganju i sve ono ostalo.
Svrha je poznavati obiaje ivota i smrti, u vlastitome ivotu i svagdje oko
nas. A jedini nain da mukarac postane znalac jest da pohaa kolu u
kostima Kosturke. Ona eka znak dubob osjeaja, onu jednu suzu koja
kae: Priznajem ranu.
To priznanje hrani prirodu ivot/smrt/ivot, izaziva povezivanje i
duboko znanje u mukarcu. Svi smo uinili tu pogreku da smo mislili
kako netko drugi moe biti na vidar, nae uzbuenje, nae ispunjenje.
Potrebno je mnogo vremena da uvidimo kako to nije tako, uglavnom zato
to smo ranu izbacili na povrinu, umjesto da smo se za nju pobrinuli
iznutra.
Vjerojatno ne postoji nita to ena toliko eli od mukarca kao to da
napusti svoje projekcije i suoi se s vlastitom ranom. Kad se mukarac
168

suoi sa svojom ranom, suza doe prirodno, pa se razjasne i pojaaju i

njegove odanosti prema unutra i prema van. On postaje vlastitim vidarom,
vie ne ezne za dubljim sebstvom. Vie ne trai od ene da bude njegov
analgetik.
Postoji pria koja to dobro opisuje. U grkome mitu postoji mukarac
imenom Filoktet. Kau da je naslijedio arobni luk i strijele od Herakla.
Filoktet je u borbi ranjen u nogu. Meutim, rana mu nikako nije htjela
zacijeliti, nego je umjesto toga poela iriti nepodnoljiv smrad. Zbog
toga, a i zbog njegovih stravinih krikova, suborci su ga ostavili na otoku
Lemnu da umre.
Filoktet je jedva izbjegao umiranju od gladi tako to se koristio
Heraklovim lukom za gaanje manjih ivotinja. No, rana mu je gnjilila, a
smrad se jo vie irio, tako da su mornari morali zaobilaziti otok u
irokom luku. Pa ipak, skupina mukaraca urotila se da e izdrati smrad
Filoktetove rane kako bi ukrali arobni luk i strijele.
Mukarci su izvlaili drijeb i zadatak je pripao najmlaemu. Stariji
mukarci poticali su ga da bude brz i putuje pod okriljem noi. I tako
mladi zaplovi. Meutim, noen vjetrom, prevladavi smrad mora,
pristigne drugi vonj, tako straan da je mukarac morao zamotati lice
tkaninom umoenom u morsku vodu kako bi mogao slobodno disati. No,
nita ga nije moglo zatititi od Filoktetovih stravinih krikova.
Mjesec je bio zastrt oblakom. Dobro, pomisli mladi dok je vezivao
amac i uljao se prema Filoktetu koji je bio na mukama. Kako je
posegnuo za dragocjenim lukom i strijelama, luna odjednom baci svjetlo
na ispaeno lice umiruega starca. Mladia neto nije znao to
odjednom gane do suza. Preplavi ga suut i postojana samilost.
Umjesto da ukrade starev luk i strijele, mladi je oistio Filoktetovu
ranu, previo je i ostao uz njega, hranio ga, istio, odravao vatru i
njegovao starca sve dok ga nije uspio prenijeti do Troje, gdje ga je
izlijeio polubog Eskulap9, lijenik.
9

Autorica se tu koristi imenom izvedenim iz latinskog imena Aesculapius, dok je

primjerenije grko ime Asklepios, Asklepije. (op. prev.)

169

Suza suuti isplakana je kao reakcija na otkrivanje smradne rane.

Smradna rana kod svake osobe ima drugaiju konfiguraciju i izvor.
Nekima ona predstavlja itav ivot mukotrpna puzanja uz planinu kako
bismo prekasno otkrili da smo se penjali po krivoj planini. Nekima je to
neki nerijeen i nelijeen problem zlostavljanja u djetinjstvu.
Drugima je to kakav bolan gubitak u ivotu ili ljubavi. Jedan je mladi
pretrpio gubitak prve ljubavi, a nije imao niiju podrku, ni spoznaju kako
se izlijeiti. Godinama je lutao slomljen, tvrdei da nije povrijeen. Drugi
je bio novi igra u profesionalnoj momadi. Sluajno je ozlijedio nogu,
to se nije dalo izlijeiti, pa je njegov ivotni san nestao preko noi.
Smradna rana kod njega nije bila samo ta tragedija, ta ozljeda, nego i
injenica da je dvadeset godina viao ranu samo gorinom, zloupotrebom
opojnih tvari, pijanstvom. Kad mukarci imaju takve rane, moete po
mirisu osjetiti da su blizu. Takvu ranu ne moe izlijeiti nijedna ena,
nikakva ljubav ili panja, samo suut prema vlastitome ranjenom stanju.
Kad mukarac ispusti tu suzu, znai da je naiao na svoju bol, i on to
zna kad je dodirne. Uvia kakvim je samozatitnikim ivotom ivio zbog
te rane. Uvia koliko je zbog nje propustio od ivota. Uvia koliko
sputava svoju ljubav prema ivotu, prema sebi, prema drugome.
U bajkama suze mijenjaju ljude, podsjeaju ih na ono to je vano i
spaavaju njihove due. Samo tvrdo srce sprjeava plakanje i sjedinjenje.
Postoji izreka, zapravo molitva, meu sufijama koja trai od Boga da mu
slomi srce: Skri moje srce kako bi se mogao stvorili novi prostor za
Bezgraninu ljubav.
Unutarnji osjeaj njenosti koji nagne ribara da razmrsi Kosturku
omoguuje mu da osjeti i druge zaboravljene enje, da ponovno
uspostavi suut prema samome sebi. Budui da je u stanju bezazlenosti, tj.
misli da je sve mogue, nije ga strah izrei udnje svoje due. Nije ga
strah eljeti, jer vjeruje da e njegovim potrebama biti udovoljeno. Veliko
mu je olakanje to vjeruje da e mu dua biti ispunjena. Kad ribar isplae
svoje prave osjeaje, potie se ponovno sjedinjenje s prirodom
ivot/smrt/ivot.
Ribareve suze privlae Kosturku, izazivaju kod nje e, udnju za
170

daljnjom razmjenom s njime. Kao i u bajkama, suze nam dovikuju,

ispravljaju stvari, daju nam onaj dio ili komad koji manjka. U afrikoj
prii Zlatni slap arobnjak skriva odbjeglu ropkinju tako to isplae
toliko suza da se stvori vodopad pod kojim se ona sakrije. U afrikoj prii
Kotana zveka due mrtvih vidara prizivaju se kapanjem djejih suza
na tlo. Uvijek se iznova prisjetimo moi toga snanog osjeaja. Suze
mogu risati, pa se unutar svake suze nalaze snane slike koje nas vode.
Suze ne predstavljaju samo osjeaje, nego i lee kroz koje drugaije
vidimo.
U prii ribar doputa da mu srce pukne ne prepukne ve da se
raspukne. Nije to teta, majino mlijeko, ljubav koju eli, ne eli ni ljubav
prema novcu, prema moi, slavi ili seksualnosti. Radi se o ljubavi koja
raste u njemu, ljubavi koju je uvijek nosio u sebi, ali je nikad prije nije
priznavao.
Mukareva dua smjeta se dublje i jasnije kad shvati tu vezu.
Pojavljuje se suza. Ona pije. Sad e se u njemu razviti i ponovno roditi
neto drugo, neto to joj moe pruiti: golemo, neizmjerno srce.

Kasnije faze ljubavi

Srce kao bubanj i glasan pjev
Kae se da koa i tijelo bubnja odreuje koga i to e se prizvati u
postojanje. Za neke bubnjeve se vjeruje da se radi o bubnjevima putovanja
koji bubnjara i sluatelje (ili putnike, kako ih se naziva u pripovjedakoj
tradiciji) prenose na razna i ina mjesta. Drugi bubnjevi moni su na
drugaije naine.
Bubnjevi izraeni od ljudske kosti prizivaju mrtve. Bubnjevi izraeni
od koe odreenih ivotinja dobri su za prizivanje ivotinjskih duhova.
Bubnjevi koji su osobito lijepi prizivaju Ljepotu. Bubnjevi s privrenim
zvoncima prizivaju djetinje duhove i vremenske prilike. Bubnjevi mukla
171

zvuka prizivaju duhove koji uju mukle tonove. Bubnjevi visoka zvuka
prizivaju duhove koji uju visoke tonove i tako dalje. Bubanj izraen od
srca prizvat e duhove koji su vezani uz ljudsko srce. Srce simbolizira bit.
Srce je jedan od rijetkih sutinskih organa koje ljudi (i ivotinje) moraju
imati kako bi ivjeli. Odstranite jedan bubreg, ovjek ivi. Osim toga,
odstranite obje noge, unu vreicu, jedno plue, ruku, slezenu, ovjek
ivi moda ne dobro, ali ivot postoji. Oduzmite odreene modane
funkcije i ovjek jo ivi. Uzmite srce, osoba istoga trena umre.
Srce je psihiko i fizioloko sredite. U hinduistikim Tantrama, koje
su boje upute ljudima, srce je anahata akra, ivano sredite koje
obuhvaa osjeaj za drugog ovjeka, osjeaj za sebe, osjeaj za zemlju i
osjeaj za Boga. Srce nam omoguuje da volimo kao to dijete voli: do
kraja, bez zadrke i bez ovojnice sarkazma, omalovaavanja ili
samozatite. Kad se Kosturka koristi ribarevim srcem, ona se koristi
sredinjim pokretaem itave psihe, jedinom stvari koja je uistinu vana,
jedinom stvari koja je u stanju stvoriti ist i bezazlen osjeaj. Kau da je
mozak taj koji misli i stvara. Ova pria govori drugaije, kae da je srce
ono koje misli i saziva molekule, atome, osjeaje, enje i sve to je ve
potrebno da se stvori tvar koja omoguuje stvaranje Kosturke.
Pria sadrava sljedee obeanje: dopustite da Kosturka postane
opipljivija u vaem ivotu, pa e vam ona zauzvrat poveati ivot. Kad je
oslobodite iz njezina zamrena i neshvaena stanja i afirmirate kao
uiteljicu i ljubavnicu, ona vam postaje saveznicom i druicom.
Davanje vlastita srca za novo stvaranje, nov ivot, za sile
ivot/smrt/ivot, silazak je u podruje osjeaja. Moda nam je to teko,
osobito ako su nas povrijedili razoaranje ili tuga. No, miljeno je da se
srce dobro izbubnja, da se Kosturki podari cjelovit ivot, da se pribliimo
onoj osobi koja je uvijek bila blizu nas.
Kad mukarac daje itavo srce, on postaje zapanjujua sila postaje
nadahnjivaica, uloga koja je u prolosti pripadala samo enama. Kad
Kosturka spava s njim, on postaje plodan, proimaju ga enske moi u
muevnom okruju. Nosi sjemenke novoga ivota i nunih smrti.
Nadahnjuje nova djela u sebi, ali i u onima u svojoj blizini.
172

Vidjela sam to kod drugih i doivjela u sebi tijekom godina. Snaan je

to dogaaj kad stvorite neto vrijedno s pomou vjere vaega ljubavnika u
vas, kroz njegove iskrene osjeaje prema vaemu radu, vaemu projektu,
vaemu subjektu. To je zapanjujua pojava. A nije ak ni ograniena na
ljubavnika: moe se dogoditi s pomou bilo koga tko vam tako duboko
nudi svoje srce.
Dakle, mukareva veza s prirodom ivot/smrt/ivot napokon e mu
ponuditi desetke ideja, ivotnih pria, situacija, notnih zapisa, boja i slika
bez premca jer prirodi ivot/smrt/ivot, arhetipu Divlje ene, na
raspolaganju stoji sve to postoji i to e ikada postojati. Kad stvara,
ispunjava tijelo mesom s pomou pjesme, a to ovjek, ijim se srcem
koristi, osjea i sam biva ispunjen stvaranjem koje se prelijeva i izlijeva iz
njega.
Pria takoer opisuje dvostruku mo koja proizlazi iz psihe putem
simbola bubnjanja i pjevanja. U mitovima, pjesme viaju rane i njima se
priziva divlja. Ljude se priziva pjevanjem njihova imena. Olakava se
bol, arobni dah obnavlja tijelo. Pjesmom se prizivaju ili uskrisuju mrtvi.
Kae se da je sve stvaranje popraeno zvukom ili rijeju izreenom
naglas, zvukom ili rijeju proaptanom ili dahnutom. Izgovaratelj takvih
zvunih rijei moda jest a moda i nije znao ili razumio njihovo
znaenje. Smatra se da pjevanje proizlazi iz nekoga tajanstvenog izvora,
izvora koji mudrou proima itavo stvaranje, sve ivotinje, ljude,
drvee, biljke, sve koji ga uju. Pripovjedai kau da sve to ima soka
ima i pjesmu.
Slavopojke stvaranja donose psihiku promjenu. Njihova je tradicija
golema: pjesme koje stvaraju ljubav postoje na Islandu i u indijanskim
narodima Wichita i Micmac. U Irskoj se arobnom pjesmom priziva
arobna mo. U jednoj islandskoj prii, netko padne na ledenim stijenama
i ostane bez jednog od udova, ali se obnavlja pjevanjem pjesme.
U gotovo svim kulturama bogovi prilikom stvaranja ljudima udjeljuju
pjesme, pa im kau da e upotrebom tih pjesama u svakome trenutku
prizvati bogove natrag, da e im pjesma donijeti one stvari koje trebaju, te
preoblikovati ili izbaciti one stvari koje ne ele. U tom smislu, davanje
173

pjesme milosrdan je in koji ljudima omoguuje prizivanje bogova i

velikih sila u ljudske krugove. Pjesma je posebna vrsta jezika koja u tome
uspijeva onako kako izgovoreni glas ne moe.
Pjesma, kao i bubanj, stvara neobinu svijest, stanje transa, stanje
molitve. Svi ljudi i mnoge ivotinje podlone su promjenama svijesti
putem zvuka. Odreeni zvukovi, kao kapanje slavine ili automobilska
truba, mogu izazvati napetost, ak ljutnju. Drugi zvukovi, kao rika oceana
ili vjetar u kronjama, ispunjavaju nas dobrim osjeajem. Zvuk udaraca
kao koraanje izaziva negativnu napetost kod zmija. No, njeno
pjevanje zmiju navodi na ples.
Rije pneuma (dah) dijeli podrijetlo s rijeju psyhe obje se smatraju
rijeima za duu. Pa kad neki mit ili pria sadrava pjesmu, znamo da se
prizivaju bogovi kako bi svoju mudrost i mo udahnuli onome to je na
stvari. Tada znamo da u duhovnome svijetu djeluju sile koje su zaposlene
izraivanjem due.
Dakle, pjevanje pjesme i koritenje srca kao bubnja mistini su inovi
buenja slojeva psihe koji se mnogo ne upotrebljavaju i ne vide. Protok
daha ili pneume nad nama pretresa odreene otvore, budi odreene
sposobnosti koje inae nisu dostupne. Ne moemo za svaku osobu rei to
je to to e se prizvati pjesmom i bubnjanjem, jer to otvara vrlo udne i
neobine otvore u ljudima koji u tome sudjeluju. Pa ipak, moemo biti
sigurni da e, to god se stvorilo, biti numinozno i zadivljujue.
Ples tijela i du
due
Kroz svoja tijela, ene ive u velikoj blizini prirode ivot/smrt/ivot, Kad
ene imaju zdrav instinktivni um, onda se njihove ideje i impulsi za ljubav,
staranje, vjerovanje i udnju raaju, provode neko vrijeme, blijede i umiru,
pa se ponovno raaju. Moglo bi se rei da ene svjesno ili nesvjesno
prakticiraju to znanje u svakome mjesenom ciklusu svoga ivota.
Nekima se taj mjesec koji odreuje cikluse nalazi na nebu. Drugima je to
Kosturka koja ivi u njihovoj vlastitoj psihi.
ena prema vlastitu mesu i krvi te stalnim ciklusima punjenja i
174

pranjenja crvene vaze svojega trbuha fiziki, emotivno i duhovno

razumije da zeniti blijede i nestaju te da se ono to preostane ponovno
raa na neoekivane naine i nadahnutim sredstvima, samo zato da
ponovno padne u nitavilo, pa da se ponovno zane u punome sjaju. Kao
to vidite, ciklusi Kosturke prolaze kroz, pod i u itavu enu. Drugaije ne
ide.
Kojiput se mukarci, koji jo bjee od prirode ivot/smrt/ivot, boje
takvih ena, jer osjeaju da su prirodne saveznice Kosturke. No, to nije
uvijek bilo tako. Simbol Kosturke podsjea na vrijeme kad se mnogo toga
znalo o smrti kao o duhovnom preobrazitelju; kad je Gospa Smrt bila
jednako dobrodola kao i blizak roak, kao sestra, brat, otac, majka ili
ljubavnik. U enskom izrazu, Mrtvaka ena, Mrtvaka majka ili
Mrtvaka djeva uvijek su predstavljale donositeljicu sudbine, initeljicu,
etvenu djevu, majku, etaicu po rijekama, ponovnu stvarateljicu, sve to
u ciklusu.
Kojiput onaj koji bjei od prirode ivot/smrt/ivot uporno o ljubavi
razmilja iskljuivo kao o blagodati. Pa ipak, ljubav je u svojemu punom
obliku niz smrti i ponovnih roenja. Naputamo jednu fazu, jedan aspekt
ljubavi i ulazimo u drugi. Strast umire i vraa se. Otjeramo bol, pa se
nanovo pojavi drugi put. Ljubiti znai prihvatiti i istodobno izdrati
mnoge, mnoge zavretke i mnoge, mnoge poetke a sve to u istoj vezi.
Proces se komplicira injenicom da velik dio nae pretjerano
civilizirane kulture teko izlazi na kraj s onime to preobraava. No,
postoje bolji pristupi za prihvaanje prirode ivot/smrt/ivot. Diljem
svijeta, pod raznim nazivima, mnogi tu prirodu vide kao un baile con la
muerte, ples sa smru Smrt je plesaica, a ivot njezin plesni partner.
Daleko gore na dinama Velikih jezera, gdje jo ima ljudi koji govore
dijalektom koji sadrava biblijske oblike, postoji pria koja se zove
Smrtni skok. Prema onome to mi je ispriala gospoa Arlen Scheffeler,
u prii neka ena ljubazno prima putnika imenom Smrt uz svoje ognjite.
Starica se ne boji. ini se da poznaje Smrt kao davatelja ivota, jednako
kao i djelitelja smrti. Sigurna je da je Smrt uzrok svim suzama i svemu
smijehu.
175

ena kae Smrti da je dobrodoao za njezinim ognjitem i da ga je

voljela kroz sve dozrele usjeve i sva usahla polja, kroz raanje moje
djece, kroz smrt moje djece. Kae mu da ga poznaje i da joj je prijatelj:
U meni ti izazva mnoge jecaje i plesove, Smrti. Stog stani izvikivati
likove, ta korake znam!
Da bismo vodili ljubav, ako kanimo ljubiti, bailamos con la muerte,
pleemo sa Smru. Bit e teenja i sahnjenja, novoroenih i mrtvoroenih,
pa ponovno roenih iz neega novog. Voljeti znai nauiti korake. Voditi
ljubav znai plesati ples.
Energija, osjeaji, bliskost, usamljenost, udnja, dosada, sve to raste i
pada u relativno vrsto zbijenim ciklusima. udnja za bliskou i za
odvajanjem raste i pada. Priroda ivot/smrt/ivot ne samo to nas ui
plesati, nego nas ui i da je suprotnost uvijek rjeenje slabosti: nova radnja
lijek je dosadi, bliskost usamljenosti, a samoa zaguenosti.
Ako ne poznaje taj ples, osoba naginje tome da za raznih razdoblja
bonace iskae potrebu za novom osobnom akcijom u obliku rasipanja
novca, ulaenja u opasnost, donoenja bezumnih odluka, nalaenja
novoga ljubavnika. To ine budale i lude. To ine oni koji ne znaju.
Isprva svi mislimo da moemo pretei smrtni aspekt prirode
ivot/smrt/ivot. injenica je da ne moemo. Slijedi nas u stopu, klip-klap,
tup-tap, ravno u nau kuu, ravno u nau svijest. Za tu tamniju prirodu
saznamo, ako nikako drugaije, a ono kad priznamo da svijet nije
pravedan, da se prilike gube, a mogunosti dolaze nezvane, da ciklusi
ivot/smrt/ivot postoje, htjeli mi to ili ne. Meutim, ako ivimo kako
diemo, uvuemo i pustimo, ne moemo pogrijeiti.
U ovoj prii postoje dvije preobrazbe, lovca i Kosturke. Modernim
rjenikom, loveva preobrazba tee ovako nekako. Isprva je nesvjestan
lovac: Bok, to sam samo ja. Doao sam u ribolov i gledam svoja posla.
Zatim je prestraen lovac u bijegu: to? Mene hoe? Joj, mislim da
moram ii. Sad se premilja i pone raspetljavati svoje osjeaje, pa
pronalazi nain komunikacije s njom: Osjeam kako mi privlai duu.
Tko si ti uistinu, kako si sazdana?
Zatim spava: Imat u povjerenja u tebe. Dopustit u da se pokae
176

moja bezazlenost. Tako se otkriva suza duboka osjeaja koja je krijepi:

Toliko sam te dugo ekao. Posuuje svoje srce da je stvori u potpunosti:
Evo, uzmi moje srce i oivi se u mojem ivotu. I tako je lovcu-ribaru
uzvraena ljubav. To je tipina preobrazba ovjeka koji ui voljeti.
Preobrazba Kosturke pomalo je drugaija. Isprva, kao priroda
ivot/smrt/ivot, navikla je na zavretak veze s ljudima odmah nakon to
je ulove. Nije ni udo da e toliko blagoslivljati onoga koji e se potruditi
za nju, jer je navikla na to da ljudi prerezu konopac i pojure na obalu.
Prvo je odbace i istjeraju. Zatim je sluajno uhvati netko tko je se boji.
Poinje se vraati u ivot iz svojega nepomina stanja, jede, pije od njega
koji ju je podignuo, preobraava se s pomou snage njegova srca, s
pomou njegove snage da se suoi s njome. Od kostura se preobraava u
ivo bie. On voli nju, a ona njega. Ona mu daruje mo, kao to on daruje
njoj. Ona, veliko kolo prirode, i on, ljudsko bie, sada skladno ive jedno
s drugim.
Vidimo iz prie to smrtna sila trai od ljubavi. Ona trai njezinu
suzu njezine osjeaje i njezino srce. Trai da se vodi ljubav s njom.
Priroda ivot/smrt/ivot od ljubavnika trai da se odmah suoe s tom
prirodom, da ne uzmiu pred njom, da je ne zavaravaju, da se meusobno
poveu jae nego da su samo zajedno, da im se ljubav temelji na
zajednikome znanju i snazi da se suoe s tom prirodom, da je vole i da
pleu zajedno s njom.
Kosturka pjesmom stvara bujno tijelo za sebe. To tijelo koje Kosturka
ispjeva funkcionalno je na sve naine: ne radi se tu o komadima i
dijelovima enskoga mesa koje neki u nekim kulturama oboavaju, nego
o itavom enskom tijelu, tijelu koje moe hraniti dojenad, voditi ljubav,
plesati i pjevati, raati i krvariti a da ne umre.
Pjevanje mesa na svoje tijelo uobiajen je narodni motiv. U afrikim,
papuanskim, idovskim, hispanskim i inuitskim priama kosti se
pretvaraju u osobu. Asteka Coatlique10 stvara zrele ljude iz kostiju
10

Coatlique Majka proienja, Boica zemlje i majinstva. Ime joj dolazi od nahuatl
(asteke) rijei coatl u znaenju zmija. (op. prev.)

177

mrtvih u podzemnom svijetu. Tlingitski aman pjevanjem svlai odjeu sa

ene koju voli. U priama diljem svijeta pjevanje dovodi do arolija.
Pjevanje donosi poveanje.
Osim toga, svagdje na svijetu razne vile, nimfe i orijaice imaju tako
dugake dojke da ih mogu prebaciti preko ramena. U Skandinaviji, meu
Keltima i u predjelima oko Sjevernoga pola, prie govore o enama koje
po volji mogu stvarati svoja tijela.
Vidimo iz prie da je davanje tijela jedna od posljednjih faza ljubavi.
To je onako kako treba biti. Dobro je svladati prve faze upoznavanja s
prirodom ivot/smrt/ivot, a tek onda ui u doivljaje tijelom o tijelo.
Uvijek upozoravam ene da se ne uputaju s ljubavnikom koji bi htio s
faze sluajnoga ulova prijei na fazu davanja tijela. Inzistirajte na svim
fazama. Tada e posljednja faza doi sama od sebe, vrijeme tjelesnoga
jedinstva doi e u pravi trenutak.
Kad jedinstvo zapoinje tjelesnom fazom, proces suoavanja s
prirodom ivot/smrt/ivot moe se jo uvijek obaviti poslije no trebat
e mnogo vie odlunosti. To je tei posao, jer ego uitka morat emo
odvui od karnalnoga kako bismo mogli obaviti rad na temeljima. Psi u
prii o Manaweeju upozorava na to koliko je teko upamtiti pravi put kad
nam uici prebiru po ivcima.
Dakle, voditi ljubav znai spojiti dah i tijelo, duh i tvar, jedno se slae s
drugim. U naoj prii dogaa se parenje smrtnoga i besmrtnoga, a to
vrijedi i za trajnu ljubavnu vezu. Postoji besmrtna veza izmeu dviju dua,
koju ne moemo dobro opisati, pa ak niti odluiti, no koju duboko
doivljavamo. Postoji predivna pria iz Indije u kojoj smrtnik udara u
bubanj kako bi vile mogle plesati pred Boicom Indrom. Za tu uslugu
bubnjaru dodjeljuju vilu za enu. Tako neto postoji i u ljubavnoj vezi:
nagrada se dodjeljuje onome mukarcu koji e ui u kooperativnu vezu s
carstvom enske psihe, to za njega predstavlja tajnu.
Na kraju prie, ribar se s prirodom ivot/smrt/ivot nalazi dahom o dah,
koom o kou. to to znai, razlikuje se od mukarca do mukarca.
Jedinstveno je i kako doivljava produbljivanje njezine veze s njim.
Znamo jedino da moramo poljubiti vjeticu kako bismo mogli voljeti. I
178

jo neto. Moramo voditi ljubav s njom.

No, pria nam takoer govori kako ui u kooperativnu i bogatu vezu s
onime ega se bojimo. Ona je upravo to emu on mora pokloniti svoje
srce. Kad se mukarac sjedini s Kosturkom, pribliava joj se koliko je god
mogue, a to ga maksimalno pribliava i njegovoj ljubavnici. Kako bismo
pronali tu uzvienu ivotnu i ljubavnu savjetnicu, moramo samo prestati
trati, neto raspetljati, milosrdno se suoiti s ranom i vlastitom enjom
te u taj proces unijeti itavo svoje srce.
Dakle, na kraju, u stvaranju vlastita tijela, Kosturka izvodi itav proces
stvaranja, no, umjesto da zapoinje kao dijete, kao to su Zapadnjaci
navikli razmiljati o ivotu i smrti, ona poinje kao kostur i stvara meso
svojega ivota. Ona poduava mukarca kako stvoriti nov ivot. Pokazuje
mu da je put srca ujedno put stvaranja. Pokazuje mu da je stvaranje niz
roenja i smrti. Poduava ga da samozatita nita ne stvara, da sebinost
nita ne stvara, da nita ne proizlazi iz zadravanja i vritanja. Putanje,
davanje srca, velikoga bubnja, velikog instrumenta divlje prirode, jedino
to dovodi do stvaranja.
Ljubavna je veza miljena da funkcionira tako da se partneri
meusobno preobraavaju. Njihova se snaga i mo razmrsuju, dijele. On
joj daje bubanj srca. Ona mu daje znanje o najsloenijim ritmovima i
osjeajima koje moe zamisliti. Tko zna to e zajedno uloviti? Znamo
samo da e imati hrane do kraja ivota.

179

6. POGLAVLJE
Pronala
Pronalaenje opora: blagoslov pripadanja

Ru
Runo pa
pae
Kojiput divljoj eni ivot od samoga poetka krene krivim putem. Mnoge
su ene imale roditelje koji su ih kao djecu promatrali i razbijali glavu nad
time kako se taj mali izvanzemaljac uspio uvui u njihovu obitelj. Drugi
su roditelji uvijek gledali put nebesa, zanemarivali ili zlostavljali ker ili
joj pak upuivali onaj ledeni pogled.
Neka se ene koje su imale to iskustvo tjee. Osvetile ste se tako to vas
je, ne vaom krivnjom, bilo vrlo teko odgajati i to ste im vjeno bile trn
u oku. Moda im i danas unosite strah u kosti kada pokucate na vrata. Na
ljestvici bezazlenih osveta to i nije tako loe.
Potrudite se sada da troite manje vremena na ono to vam roditelji
nisu dali, a vie na pronalaenje ljudi kojima pripadate. Moda uope ne
pripadate obitelji koja vas je odgojila. Moda ste genetski usklaeni, ali
prema temperamentu pripadate drugoj skupini ljudi. Ili moda povrno
pripadate svojoj obitelji, a dua vam iskae, tri niz cestu i prodrljivo
uiva u vakanju duhovnih keksa negdje drugdje.
Hans Christian Andersenlxiv napisao je na desetke pria o arhetipu
siroeta. Bio je glavni borac za izgubljenu i zanemarivanu djecu te je
snano podupirao traenje i nalaenje vlastite vrste.
Njegova pria Runo pae, prvi put objavljena 1845. godine, govori
o arhetipu neobinoga i izgnanoga savrena polu-povijest Divlje ene.
180

Tijekom posljednjih dvaju stoljea Runo pae jedna je od rijetkih pria

koja potie ve generacije autsajdera da izdre dok ne nau svoju
skupinu.
To je psihika i duhovna pria o korijenima. Pria o korijenima pria je
koja sadrava istinu toliko temeljnu ljudskome razvoju da bez prihvaanja
te injenice svaki daljnji napredak postaje nesiguran, a osoba se u
psihikom smislu ne moe dalje razvijati dok se to ne ostvari. Dakle, evo
prijevoda Runog paeta, kako su mi ga izvorno na maarskom
ispriale falusias meslk, seoske pripovjedaice.lxv

Ru
Runo pa
pae
Bilo je to negdje u doba etve. Starice su izraivale etvene lutke od
snopova kukuruza. Starci su krpali prekrivae. Djevojke su vezle krvavo
crvene cvjetove na svoje bijele haljine. Djeaci su pjevali dok su vilama
bacali zlatno sijeno na hrpu. ene su plele grube koulje za nadolazeu
zimu. Mukarci su pomagali u berbi, vui, rezanju i noenju plodova koje
su polja podarila. Vjetar je ba poeo pomalo labaviti lie, pa je svakoga
dana sve vie padalo. A dolje na rijeci, patka je sjedila na gnijezdu punom
jaja.
Majci patki sve je ilo kako treba i napokon, jedno po jedno, jaja su se
poela tresti i pomicati sve dok ljuske nisu popucale, a novi paii bauljke
izali. No, preostalo je bilo jo jedno jaje, vrlo veliko jaje. Sjedilo je tamo
ba poput kamena.
Neka stara patka prolazila je pokraj gnijezda i majka patka joj pokae
svoju djeicu. Nisu li lijepi? hvalisala se. No, staroj patki pozornost
privue ono jaje koje se nije izleglo, pa ona pokua odvratiti majku da
dalje sjedi na njemu.
To je puree jaje, uzvikne stara patka, uope nije prava vrsta jajeta.
Ne moe natjerati purana u vodu, zna. Ona je znala, jer je bila
pokuala.
181

No, majka patka smatrala je da, ako ve toliko dugo sjedi na jajetu, jo
malo nee koditi. Ne brinem se zbog toga, ree, nego zna li da me taj
nitkov od njihova oca nije doao nijednom posjetiti?
No, napokon se veliko jaje poelo tresti i okretati. Napokon se
raspukne i ispadne veliko, nezgrapno stvorenje. Koa mu je bila proarana
vijugavim crveno- plavim ilama. Noge blijedo ljubiaste. Oi prozirno
ruiaste.
Majka patka nakrivila je glavu, istegnula vrat i zabuljila se u njega.
Nije si mogla pomoi: proglasi ga runim. Moda je ipak puran, brinula
se. No, kad je runo pae skoilo u vodu zajedno s drugim paiima,
majka patka uvidje da pliva vrsto i dobro. Da, on je jedan od mojih, iako
je naizgled vrlo neobian. No, zapravo, na pravom svjetlu gotovo je
zgodan.
Tako ga je predstavila drugim stvorenjima na imanju, ali prije nego li
se snala, neki se patak zaleti preko dvorita i ugrize runo pae ravno u
vrat. Majka patka poviknu: Stani! No, nasilnik se zapjeni: Pa, izgleda
vrlo udno i runo. Treba ga muiti.
A kraljica patka, ona s crvenom krpicom oko noge, ree: Joj, jo jedno
leglo! Kao da ve ne hranimo dovoljno usta. A ono tamo, ono veliko
runo, pa, to je zacijelo bila pogreka.
Nije on pogreka, ree majka patka. Bit e vrlo snaan. Samo je
malo predugo leao u jajetu, pa je jo pomalo neskladan. Ve e se on
razviti. Vidjet ete, ree i stade njegovati perje runoga paeta i lizati ono
koje je strilo.
No, drugi su inili sve to su mogli kako bi uznemiravali runo pae.
Letjeli su na njega, grizli ga, kljucali, siktali i vritali na njega. Muenje se
pojaavalo kako je vrijeme prolazilo. Skrivao se, izbjegavao ih, trao
lijevo-desno, ali nije mogao pobjei. Pai se osjeao kao najjadnije
stvorenje na svijetu.
Isprva ga je majka branila, ali onda se ak i ona umorila od svega toga,
pa je u oaju uzviknula: Da bar ode odavde. Tako je runo pae
pobjeglo od kue. Iupana perja i pokisla izgleda, tralo je i tralo sve
dok nije dolo do bare. Tamo je leglo uz rub vode ispruena vrata i
182

pijuckalo vodu.
Iz trske su ga promatrala dva gusana. Bili su mladi i puni sebe. Ej, ti,
rugobo, cerili su se. eli li poi s nama do sljedeeg okruga? Tamo je
jato neudanih gusaka, upravo stasalih za izbor.
Odjednom se zauju pucnji i gusani pljusnu u baru koja se zacrveni od
njihove krvi. Runo pae se baci u zaklon, a oko njega se sve ispuni
pucnjavom, dimom i psima koji su lajali.
Napokon se sve smirilo, a pai otri i odleti to je dalje mogao. Pred
sumrak stigne do neke straare. Vrata su visjela o koncu, a bilo je vie
pukotina nego zidova. Tu je ivjela neka odrpana starica s nepoeljanom
makom i kiljavom kokom. Maku je hranila jer je hvatala mieve. Koku
je hranila jer je nesla jaja.
Starica se osjetila sretnom to je pronala patku. Moda e nesti jaja,
pomisli, a ako ne, onda emo je zaklati i pojesti. Tako je pae ostalo, ali su
ga maka i koka muile. Pitale su ga: Koje koristi od tebe ako ne moe
nesti i ne zna loviti?
Ono to najvie volim, uzdahnu pae jest biti ispod, bilo to pod
velikim plavim nebom ili pod hladnom plavom vodom. Maka nije
mogla shvatiti zato bi netko htio biti pod vodom, pa je ismijala njegove
glupe snove. Koka takoer nije mogla shvatiti zato bi netko htio smoiti
sve perje, pa se i ona rugala paetu. Na kraju je postalo jasno da paiu ni
tu nema mira, pa krene niz cestu, da vidi hoe li tamo stvari biti bolje.
Naiao je na jezerce i dok je plivao, postajalo je sve hladnije i hladnije.
Iznad njega je proletjelo jato najljepih stvorenja koje je ikada vidio.
Doviknuli su mu neto, a od toga mu zvuka srce poskoi i prepukne u
istome mahu. Poviknu i on, glasom koji nikad prije nije ispustio. Nikada
nije vidio ljepih stvorenja i nikad se nije osjeao tako usamljeno.
Okretao se i okretao po vodi kako bi ih gledao sve dok nisu nestali s
vidika, a zatim zaroni na dno jezera, pa se tamo drui sklupa. Bio je
izvan sebe, jer je osjetio oajniku ljubav prema tim velikim bijelim
pticama, ljubav koju nije razumio.
Vjetar je postajao sve hladniji i jai kako su dani prolazili, a za mrazom
183

je doao snijeg. Starci su lomili led u vjedrima s mlijekom, a starice su

prele do kasno u no. Majke su hranile troja usta odjednom pri svjetlu
svijee, a mukarci su traili ovce pod bijelim nebom u pono. Mladii su
do struka propadali u snijeg na putu za munju, a djevojke su zamiljale
lica naoitih mladia dok su gledale u plamen nad kojim su kuhale. A
dolje na oblinjem jezeru, pai je morao plivati u krugovima sve bre i
bre, kako bi odrao svoje mjesto okrueno ledom.
Jednoga jutra pai se probudi smrznut u ledu i osjeti da e umrijeti.
Dvije divlje patke slete i doskliu do njega po ledu. Promotrile su paia.
Ruan si, zalaju. teta, teta. Nita se ne moe uiniti za takve kao to
si ti. I odletjee.
Sreom, proao je neki seljak i oslobodio paia probivi led tapom.
Podignuo ga je, stavio ga pod kaput i poao kui. U seljakovoj kui djeca
su posegnula za paiem, no on se prestrai. Poleti na grede i podigne
prainu koja je pala u maslac. Zatim zaroni ravno u vjedro s mlijekom, a
kad se izvukao, sav mokar i smuen, upadne u bavu s branom. Seljanka
ga je hvatala metlom, a djeca su vritala od smijeha. Pai zalepeta kroz
maja vrataca i, napokon vani, legne u snijeg polumrtav. Zatim s mukom
krene i nastavi dok nije doao do drugog jezerca, zatim druge kue, pa
sljedeega jezerca i sljedee kue, sve dok tako, izmeu ivota i smrti,
nije prola itava zima. Tako je ponovno doao blagi daak proljea,
starice su tresle perine, a starci spremali duge gae. Nou su stizala nova
djeca, dok su oevi koraali po dvoritu pod zvjezdanim nebom. Danju su
djevojke stavljale sunovrate u kosu, a mladii prouavali djevojake
glenjeve. U oblinjem jezercu, voda se zagrijavala, a runo pae koje je
na njemu plutalo sada rastegne svoja krila.
Kako su mu samo narasla snana i velika. Podigla su ga visoko nad
zemlju. Iz zraka ugleda vonjake u bijelome ruhu, seljake kako oru, mlado
svih vrsta kako se izlijee, posre, zuji i pliva. Osim toga su na jezeru
plivala i tri labuda, ona ista prelijepa stvorenja koja je bio ugledao jesenas,
ona zbog kojih ga je srce toliko bilo zaboljelo. Vuklo ga je k njima.
No, to ako pokau da me ne vole, pa odlete sa smijehom tek to im se
pridruim?, pomisli pae. Ipak se spusti i sleti na jezero, a srce mu je
184

glasno lupalo.
im ga ugledae, labudovi zaplivaju prema njemu. Nedvojbeno mi je
sada doao kraj, pomisli pai, no, ako moram poginuti, neka me radije
ubiju ta predivna stvorenja, nego lovci, seljanke ili duge zime. Pae pognu
glavu u oekivanju udarca.
Ali, gle! U odrazu u vodi ugleda labuda u punom sjaju: snjenobijelo
perje, crnomodre oi i sve to treba. Runo pae isprva se nije prepoznalo,
jer je izgledalo ba kao i oni prelijepi neznanci, ba poput onih kojima se
divio izdaleka.
Pokazalo se da ipak pripada njima. Jaje iz kojega se izleglo sluajno se
otkoturalo u obitelj pataka. Bio je labud, velianstveni labud. I prvi put u
njegovu ivotu, pribliila mu se vlastita vrsta, pa su ga labudovi sad
njeno i puni ljubavi dodirivali vrhovima krila. Ureivali su ga
kljunovima i za pozdrav plivali u krugovima oko njega.
Djeca koja su dola komadiima kruha nahraniti labudove povikala su:
Eno jednoga novog. Pa, kao to to djeca svagdje ine, potrala su da
svima kau. Starice su sile na vodu, raspleui duge srebrne kose.
Mladii su grabili duboku zelenu vodu u ake i prskali je po djevojkama
koje su se rumenile poput latica. Mukarci su odvojili vrijeme od munje
tek toliko da udahnu zraka. ene su odvojile vrijeme od krpanja tek toliko
da se nasmiju zajedno sa svojim drugovima. A starci su pripovijedali o
tome kako su ratovi predugi a ivot prekratak.
I jedno po jedno, zbog ivota, strasti i prolaska vremena, svi su
otplesali u raznim smjerovima, mladii i djevojke, svi su otplesali. Starci,
muevi, ene, svi su otplesali. Djeca i labudovi otplesali su ostavili
samo nas i proljee i novu majku patku dolje pokraj rijeke kako sjedi
na jajima.
Problem izgnanih postoji jo od pretpovijesti. Mnoge bajke i mitovi bave
se sredinjom temom izopenika. U takvim priama, glavni lik mue
dogaaji izvan njegove moi, esto zbog nekoga nesretnog previda. U
Uspavanoj ljepotici zaborave na trinaestu vilu i ne pozovu je na krtenje,
zbog ega na dijete pada prokletstvo koje svakoga, ovako ili onako,
185

uspjeno istjeruje. Kojiput se izgon dogaa zbog iste zlobe, kao kad
maeha istjera pokerku u mranu umu u Vasilisi Premudroj.
U nekim drugim prilikama izgon se dogaa zbog kakve naivne
pogreke. Grki bog Hefest stao je na stranu svoje majke Here u njezinoj
prepirci sa Zeusom, njezinim muem. Zeus se razbjesnio i bacio Hefesta s
Olimpa, te ga time istjerao i obogaljio.
Kojiput izgon proizlazi iz dogovora postignuta u nerazumijevanju, kao
to je to sluaj u prii o mukarcu koji pristane na to da odreeni broj
godina luta kao zvijer kako bi dobio neto zlata, a poslije otkrije da je
predao svoju duu preruenom vragu.
Runo pae ima mnogo inaica, od kojih sve sadravaju sr znamenja,
ali su obavijene raznim ukrasima koji odraavaju kulturnu pozadinu prie
i poetiku pojedinanoga pripovjedaa.
Glavna znaenja kojima se ovdje bavimo su sljedea: pae u prii
simbolizira divlju prirodu, koja u krtim uvjetima instinktivno tei
preivljavanju pod svaku cijenu. Divlja priroda instinktivno izdrava i
preivljava, kojiput sa stilom, kojiput s vrlo malo dostojanstva, ali u
svakom sluaju se dri. I hvala Bogu za to. Jedna od najjaih strana divlje
ene njezina je izdrljivost.
Drugi vaan aspekt prie je taj da, kada psihiko priznanje i
prihvaanje okruuju osobitu vrstu duevnosti pojedinca, koja je
istodobno instinktivni i duhovni identitet, onda ta osoba osjea ivot i mo
kao nikada prije. Potvrivanje vlastite psihike obitelji osobi donosi
vitalnost i pripadnost.

Izgon nesrodnoga djeteta

Razna seoska stvorenja u prii zure u runo pae i na razne naine ga
proglaavaju neprihvatljivim. Ono nije uistinu runo, ve nije srodno
drugima. Toliko je razliito da izgleda kao tamno zrno graha u zdjeli
graka. Majka patka isprva pokuava obraniti to pae za koje vjeruje da je
186

njezin potomak. No, na kraju je emotivno toliko rastrzana da odustaje od

skrbi za to strano dijete.
Braa i drugi lanovi zajednice zalijeu se na njega, kljucaju ga, mue.
ele ga otjerati. Runom paetu uistinu puca srce jer ga roena vrsta
odbacuje. To je strana stvar, osobito zato to to niime nije zasluilo,
osim to izgleda drugaije i pomalo se drugaije ponaa. Ako emo pravo,
tu se radi o sluaju paeta koje, prije nego to imalo odraste, ve ima
masivni psihiki kompleks.
Djevojice koje izraavaju snanu instinktivnu narav esto
doivljavaju velike patnje u ranom ivotu. Jo od dojenakog doba ih
zarobljavaju, pripitomljuju, govore im da su tvrdoglave i nepristojne.
Njihova se divlja narav rano pokae. Znatieljne su, umjetniki nastrojene,
pomalo su na razne naine ekscentrine, to e, ako se razvije, biti temelj
njihove kreativnosti do kraja ivota. Ako pomislimo da je kreativni ivot
hrana i pie due, onda je taj prvi razvoj iznimno kljuan.
U veini sluajeva, rani izgon ne zapoinje vlastitom pogrekom, a
pogorava se nerazumijevanjem, okrutnou neznanja ili namjernom
zlobom drugih. Temeljno sebstvo psihe tako se ranjava ve u ranoj dobi.
Kad se to dogodi, djevojica povjeruje da je negativna slika koju njezina
kultura i obitelj projiciraju na nju ne samo savreno tona, nego i savreno
osloboena ikakvih predrasuda, miljenja ili osobnih ukusa. Djevojica
povjeruje da je slaba, runa, neprihvatljiva i da e to i dalje biti, bez obzira
na to koliko se ona trudila to promijeniti.
Djevojica doivljava izgon iz istih razloga koje vidimo i u Runom
paetu. U mnogim se kulturama oekuje da e ensko dijete bili ii postati
odreeni tip osobe, da e se ponaati onako kako to drutvo cijeni, da e
posjedovati odreeni skup vrijednosti koji e se, ako ve nije identian
onome njezine obitelji, a ono barem temeljiti na njenu te da ni na koji
nain nee podizati prainu. Ta se oekivanja vrlo usko definiraju kad
jedan ili oba roditelja pate od elje za anelkom, savrenim krotkim
djetetom.
U roditeljskoj mati svako je budue dijete savreno i odraava samo
roditeljske obiaje i manire. Ako je dijete divlje, roditelji bi ga, na alost,
187

mogli podvrgnuti opetovanim pokuajima psihike kirurgije kojima ga

pokuavaju preobraziti, tovie, promijeniti ono to dua zahtijeva od
njega. Premda djetetova dua zahtijeva gledanje, kultura oko njega trai
sljepilo. Premda dua trai izgovaranje istine, na nju se ini pritisak da
uti.
Ni dua, a ni psiha djeteta tome ne mogu udovoljiti. Pritisak da bude
primjereno onako kako to autoritet definira moe dijete otjerati ili ga
potjerati pod zemlju, ili ga pak odvesti na dugotrajna lutanja u traenju
mjesta okrepe i mira.
Kada kultura nudi uske definicije uspjeha ili poeljna savrenstva u
bilo emu izgledu, visini, snazi, obliku, moi uenja, gospodarenju,
muevnosti, enstvenosti, dobroj djeci, dobrom ponaanju, religijskom
vjerovanju u psihi svih njezinih lanova postoje odgovarajui diktati i
nagoni za mjerenjem. Zato su problemi izagnane divlje ene obino
dvojaki: unutarnji i osobni te vanjski i kulturni.
Rado bih se ovdje pozabavila unutarnjim pitanjima izgona, jer kad
osoba razvije dovoljnu snagu ne savrenu snagu, nego umjerenu i
odrivu snagu da bude ono to jest i da nae ono emu pripada, onda
uspjeno moe utjecati na vanjsko drutvo i kulturnu svijest. to znai
umjerena snaga? To znai da unutarnja majka koja se skrbi o vama nije
sto posto sigurna to joj valja initi. Sedamdeset pet posto sigurnosti bit e
posve dovoljno. Sedamdeset pet posto pristojna je koliina. Sjetite se,
kaemo da cvijet cvate bez obzira na to je li na pola svojega cvata, na
trietvrt ili pak u punome cvatu.

Vrste majki
Premda majku u prii moemo tumaiti kao simbol nae vanjske majke,
veina nas odraslih nosimo nasljedstvo stvarne, unutarnje majke. To je
aspekt psihe koji djeluje i reagira istovjetno eninu iskustvu s roenom
majkom u djetinjstvu. Nadalje, ta unutarnja majka izgraena je ne samo
od doivljavanja roene majke, nego i od drugih majinskih likova u
188

naem ivotu, kao i od predodbi o dobroj i looj majci koje je promicala

kultura u doba naega djetinjstva.
Za veinu odraslih vrijedi da ako su neko imali nevolja s majkom, ali
ih sad vie nemaju, jo uvijek postoji preslika majke u psihi koja zvui,
djeluje i reagira jednako kao u ranome djetinjstvu. Pa iako se enina
kultura moda i razvila u svjesnije razmiljanje o ulozi majke, unutarnja
e majka odraavati one vrijednosti i predodbe o tome kako bi majka
trebala izgledati i ponaati se, koje su vrijedile u doba kulture naega
djetinjstva.lxvi
U jungovskoj se psihologiji itav taj splet naziva kompleksom majke.
To je jedan od kljunih aspekata enine psihe, pa je vano prepoznati
stanje u kojem se nalazi, osnaiti odreene aspekte, neke ispraviti, druge
rastaviti, a ako je potrebno, poeti iznova.
Majka patka u prii ima nekoliko kvaliteta koje emo analizirati jednu
po jednu. Ona je istodobno rastrzana majka, smalaksala majka i majka bez
majke. Istraujui te majinske strukture moemo poeti procjenjivati
podupire li unutarnja majka vrsto nae jedinstvene kvalitete ili ju je ve
odavno trebalo uskladiti s potrebama.
RASTRZANA MAJKA
U naoj je prii majka patka odsjeena, otjerana od svojeg instinkta.
Rugaju joj se zbog djeteta koje je drugaije. Majka je emotivno rastrzana,
pa stoga malaksa i prestaje se skrbiti za svoje strano dijete. Premda u
poetku pokuava biti vrsta, razliitost paeta poinje ugroavati
njezinu sigurnost u vlastitoj zajednici, pa ona pogne glavu i zaroni.
Niste li ve vidjeli majku natjeranu na takvu odluku, ako ne potpuno, a
ono djelomino? Majka se radije podvrgava eljama svojega sela nego da
stane na stranu djeteta. Jo i u dananje doba majke izraavaju utemeljene
strahove ena koje su im prethodile kroz stoljea. Izbacivanje iz zajednice
u najmanju ruku znai da ih nee primjeivati ili da e ih sumnjiavo
gledati. U najgorem sluaju, to znai da e ih proganjati i unititi. U takvu
okruju ena e esto pokuati oblikovati svoju ker tako da se
189

pristojno ponaa u vanjskom svijetu.

U tom sluaju rastrzani su i majka i dijete. U Runom paetu, majka
patka rastrzana je psihiki, pa je to vue u raznim smjerovima, to je i
glavna oznaka rastrzanosti. Svaka majka koja je ikada bila pod paljbom
prepoznat e tu situaciju. Jedan je smjer vlastita elja da bude prihvaena
u selu. Drugi je smjer samoouvanje. Trei je strah da e selo kazniti,
progoniti ili ubiti nju i njezino dijete. Strah je normalna reakcija na
abnormalnu prijetnju psihikoga ili fizikoga nasilja. etvrti je smjer
instinktivna ljubav majke prema djetetu i ouvanje toga djeteta.
U kulturama koje kanjavaju nije rijetko da su ene rastrzane izmeu
elje da ih vladajua klasa (njihovo selo) prihvati i ljubavi prema djetetu,
bilo to simboliko dijete, kreativno dijete ili bioloko dijete. To je stara,
prastara pria. ene umiru, psihiki i duhovno, zbog pokuaja da zatite
neprihvaeno dijete, bilo ono njihova umjetnost, njihov ljubavnik,
politika, podmladak ili duevni ivot. U krajnjem sluaju ih vjeaju,
spaljuju i ubijaju kad se pobune protiv seoskih propisa pa zatite
neprihvaeno dijete.
Majka drugaijega djeteta mora biti izdrljiva poput Sizifa,
zastraujua poput Kiklopa i debelokoac poput Kalibanalxvii da bi se
mogla suprotstaviti toj zlobnoj kulturi. Najrazorniji kulturni uvjeti u
kojima se ena moe roditi i ivjeti oni su koji inzistiraju na poslunosti
bez savjetovanja s duom, oni u kojima nema njenih rituala pratanja, oni
koji prisiljavaju enu da bira izmeu due i drutva, oni u kojima se
milosre prema drugima ograniava sustavom ekonomskih slojeva ili
kasta, u kojima se tijelo smatra neime to valja istiti ili hramom kojim
se upravlja nalogom, gdje ono novo, neobino ili razliito ne izaziva
oduevljenje, gdje se radoznalost i kreativnost kanjavaju ili
omalovaavaju, a ne nagrauju ili pak nagrauju samo ako se ne radi o
eni, gdje se na tijelu izvode bolni obredi koje nazivaju svetima, ili kad
god enu nepravedno kanjavaju, kao to to Alice Miller saeto kae, za
njezino dobrolxviii, gdje duu ne priznaju kao bie za sebe.
Kad ena u psihi nosi konstrukt rastrzane majke, moda e olako
poputati, moda e se bojati toga da zauzme neko stajalite, trai
190

potovanje, nametne svoje pravo da radi, ui, ivi na svoj nain.

Bez obzira na to proizlaze li te potekoe iz nekog unutarnjega
konstrukta ili iz vanjske kulture, da bi majinska funkcija mogla izdrati
takva ogranienja, ena mora posjedovati neke otre kvalitete, kvalitete
koje se u mnogim kulturama smatraju muevnima. Majke koje u sebi i
svojem potomstvu ele uzgojiti ugled ve generacijama na alost trebaju
ba one kvalitete koje joj izriito zabranjuju: estinu, neustraivost i
strahotnost.
Kako bi majka mogla sretno odgajati dijete koje ima pomalo ili uvelike
drugaije psihike i duevne potrebe od glavnine svoje kulture, mora
nekako doi do tih junakih kvaliteta. Mora ih moi ukrasti ako joj nisu
doputene, skrivati ih i pustiti s lanca u pravom trenutku, pa se boriti za
sebe i ono u to vjeruje. Gotovo i da nema naina na koji se moemo na to
pripremiti, osim da hrabro udahnemo i krenemo na posao. Jo otkako je
svijeta i vijeka priznat junaki in najbolji je lijek za tu rastrzanost koja
nas umrtvljuje.
SMALAKSALA MAJKA
Na kraju, majka patka ne moe vie izdrati zlostavljanje djeteta koje je
donijela na svijet. No, to je jo gore, ne moe dalje trpjeti muenje
kojemu je njezina zajednica izlae zato to pokuava zatititi svoje
strano dijete. Stoga malaksa, pa paiu kae: Da si bar negdje daleko.
A izmueni pai pobjegne.
Kad majka smalaksa, to znai da je izgubila osjeaj za svoju osobu.
Moda je zloesta narcisoidna majka koja smatra da ima pravo i sama biti
dijete. Meutim, vjerojatnije je da je odsjeena od svojega divljeg sebstva
i da je smalaksala od straha zbog neke stvarne fizike ili psihike
prijetnje.
Kad ljudi smalaksaju, obino prijeu u jedno od sljedea tri osjeajna
stanja: zbrka (zbunjeni su), kaljua (smatraju da nitko dovoljno ne
suosjea s njihovim nevoljama) ili ponor (ponovno proivljavanje starog
ranjavanja, esto neispravljene i neopravdane nepravde koja im je
191

nanesena u djetinjstvu).
Smalaksalost majke izaziva se njezinim emotivnim lomljenjem.
Najee je natjeraju da izabere izmeu ljubavi prema djetetu i straha od
kazne koju e ona ili dijete pretrpjeti ako se ne podvrgne pravilima sela. U
Sofijinu izboru Williama Styrona, junakinja Sophie zatvorenica je u
koncentracijskom logoru. Stoji pred nacistikim zapovjednikom i dri
svoje dvoje djece na rukama. Zapovjednik je natjera da odabere koje e od
njezine djece ivjeti a koje umrijeti time to joj kae da e oboje djece
stradati ako odbije donijeti tu odluku.
Premda je nezamislivo stajati pred takvom odlukom, radi se o
psihikoj odluci kakvu su majke ve odavna prisiljene donositi. Ponaaj
se prema pravilima i usmrti svoju djecu, inae To i danas postoji. Kad
se majku natjera da odabere izmeu svoga djeteta i kulture, onda u toj
kulturi postoji neto to je stravino okrutno i nepromiljeno. Kultura koja
trai da se nanese teta neijoj dui kako bi se slijedila njezina pravila,
uistinu je vrlo bolesna kultura. Ta kultura moe biti ona u kojoj ena
ivi, ali, to je jo stranije, i ona koju nosi sa sobom i kojoj se podvrgava
u vlastitoj glavi.
Postoje nebrojeni doslovni primjeri toga diljem svijetalxix, od ega su
meu najodvratnijima oni u Americi, gdje su ene tradicionalno prisiljene
raditi daleko od svoje obitelji i od stvari do kojih im je stalo. Postoji duga
i runa povijest razdvajanja obitelji koje su pale u ropstvo u osamnaestom,
devetnaestom i dvadesetom stoljeu.lxx Ve dugi niz stoljea postoji
propis da majke moraju narodu predati svoje sinove u ratne svrhe, pa jo i
biti sretne zbog toga.
Diljem svijeta na razne su naine i u razna vremena branili enama da
vole koga vole i to onako kako ele.
Oblik ugnjetavanja enskoga duevnog ivota o kojem se najmanje
govori svagdje na svijetu, pa tako i u Sjedinjenim Dravama, tie se
milijuna rastavljenih i nevjenanih majki koje su zbog kulturnih obiaja
bile prisiljene skrivati trudnou ili svoju djecu, ili pak ubiti ili predati svoj
podmladak ili ivjeti nekim poluivotom pod lanim imenom i kao
oklevetane i obespravljene graanke.lxxi
192

Generacijama su ene prihvaale svoju ulogu potvrenih ljudskih bia

tek brakom s mukarcem. Sloile su se da ovjek nije prihvatljiv ako
mukarac to ne potvrdi. Bez takve muke zatite, majka je ranjiva.
Ironino je da se u Runom paetu otac samo jednom spominje. To je
trenutak kada majka patka sjedi na jajetu runa paeta.
Lamentira o ocu svojega podmlatka: Taj nitkov nije me doao
nijednom posjetiti. Dugo vremena u naoj kulturi otac na alost, i zbog
raznih razlogalxxii nije mogao ili nije elio biti prisutan za bilo koga, pa,
to je najgore, ni za sebe. Moe se rei da je mnogim, mnogim divljim
djevojicama otac bio smalaksao ovjek, tek sjenka koja se svake veeri
zajedno s kaputom ovjesila u ormar.
Kad ena u svojoj psihi i/ili kulturi nosi konstrukt smalaksale majke,
onda se ne pouzdaje u svoju vrijednost. Vjerojatno osjea da se kod izbora
izmeu ispunjavanja vanjskih oekivanja i oekivanja due radi o
pitanjima ivota i smrti. Moda se osjea kao izmueni autsajder koji
nikamo ne pripada to je relativno normalno kod izgona no, ono to
nije normalno jest sjesti i plakati zbog toga te nita ne poduzimati. Od nas
se oekuje da ustanemo i krenemo u potragu za onime emu pripadamo.
Za izgnane to uvijek predstavlja sljedei korak, a za enu s unutarnjom
smalaksalom majkom to je kljuan korak. Ako ena ima smalaksalu
majku, ne smije prihvatiti mogunost da to postane i sama sebi.

DJETINJA MAJKA I MAJKA BEZ MAJKE

Majka patka, kao to vidimo, vrlo je priprosta i naivna. Znatno najea
vrsta krhke majke jest majka bez majke. U prii ona koja toliko ustraje na
izlijeganju svoje djece na kraju okrene lea jednome od njih. Postoje
mnogi razlozi zbog kojih bi se ljudska i/ili psihika majka mogle tako
ponijeti. Moda je ena koja nema majku. Moda je jedna od onih krhkih
majki koje su psihiki vrlo mlade ili vrlo naivne.
Moda je psihiki toliko dislocirana da smatra kako je ak ni dijete ne
193

moe voljeti. Moda su je njezina obitelj ili kultura toliko muile da se ni

izdaleka ne smatra vrijednom toga da dotakne skute arhetipa blistave
majke koji prati rano majinstvo. Vidite, tu nema drugoga naina: za
majku se valja majinski skrbiti tijekom njezina majinstva. Premda ena
ima neotuivu duhovnu i tjelesnu vezu sa svojim potomstvom, u svijetu
instinktivne Divlje ene, ona ne moe sama od sebe odjednom postati
potpuno oblikovana stvarna majka.
U staro doba blagoslov arhetipa Divlje ene obino se prenosio rukama
i rijeima ena koje su se skrbile za mlade majke. Majke koje raaju svoje
prvo dijete, u sebi ne nose iskusnu staricu, nego djetinju majku. Djetinja
majka moe biti svih dobi, moe imati osamnaest ili etrdeset godina,
nema veze. Svaka nova majka poinje kao djetinja majka. Djetinja majka
dovoljno je stara za raanje i posjeduje prave instinkte u pravome smjeru,
ali joj treba majinska pomo starije ene ili ena koje je zapravo nukaju,
hrabre i podravaju u njezinoj majinskoj skrbi za djecu.
Stoljeima su tu ulogu ispunjavale starije ene plemena ili sela. Te
ljudske majke-boice koje su poslije preko vjere dobile ulogu kuma,
predstavljale su sutinski ensko-enski sustav skrbi koji je osobito sluio
mladim majkama da se naue kako hraniti psihe i due svojega podmlatka.
Kad se uloga majke-boice intelektualizirala, kuma je postala ona
osoba koja se stara da dijete ne skrene s pravoga puta koji je propisala
Crkva. U tom se prijelazu mnogo toga izgubilo.
Starije su ene u sebi nosile instinktivno znanje i ponaanje i znale su
ga prenijeti na mlade majke. ene to znanje prenose jedna drugoj rijeima,
ali i drugim sredstvima. Sloene poruke o tome to i kako biti alju se i
jednostavno pogledom, dodirom dlana, mrmljanjem ili posebnim
zagrljajem koji kae: Cijenim te.
Instinktivno sebstvo uvijek blagoslivlje i pomae onima koji slijede.
Tako je meu zdravim stvorenjima i meu zdravim ljudima. Na laj se
nain djetinja majka prenosi preko praga u krug zrelih majki koje joj
izriu dobrodolicu uz ale, darove i prie.
Taj krug ena-eni neko je bio podruje Divlje ene, a lanstvo nije
bilo ogranieno, svatko je mogao pristupiti. No, danas nam je od toga
194

preostala tek mrvica zvana darivanje djeteta11, kad se sve ale o

poroaju, majinskim vjetinama i prie o genitalijama zbiju u dva sata, i
vie nisu dostupne eni tijekom itava njezina majinstva.
U veini industrijaliziranih zemalja mlade majke danas potpuno same
nose i raaju svoj podmladak i pokuavaju mu biti od koristi. To je
tragedija golemih razmjera. Budui da se mnoge ene raaju od krhkih
majki, djetinjih majki i majki bez majki, one se na slian unutarnji nain
skrbe same o sebi.
ena koja konstrukt djetinje majke ili majke bez majke nosi u psihi ili
doivljava da ga veliaju u njezinoj kulturi i odravaju na poslu i u obitelji,
vjerojatno e patiti od naivnih predodbi i manjka zrelosti te osobito od
oslabljene instinktivne sposobnosti da predvidi to e se dogoditi za sat,
tjedan, mjesec, godinu, pet ili deset godina.
ena koja u sebi ima djetinju majku poprima auru djeteta koje se
pretvara da je majka. ene u tom stanju esto svemu pristupaju jednako,
kao da govore ivjelo sve, kao da se bave onom vrstom
hiper-majinstva inim sve, igram sve uloge za svakoga. Nisu u stanju
usmjeravati i podravati svoju djecu, ve su, kao i seljakova djeca u
Runom paetu, nadasve oduevljene to imaju neko stvorenje u kui, ali
ne znaju kako ga valjano njegovati, pa im dijete zavri izbubetano i
pokislo. Ona to ni ne primjeuje, ali djetinja majka svoje potomstvo mui
raznim oblicima razorne panje, a u nekim sluajevima i nedostatkom
panje.
Kojiput je krhka majka onaj labud kojega su odgojile patke. Nije
uspjela dovoljno rano pronai svoj pravi identitet a da bi mogla pomoi
svojoj djeci. Kad zatim njezina ki tijekom adolescencije otkrije veliku
tajnu divlje enske prirode, majka takoer osjeti sline trzaje i labue
nagone. Kerina bi potraga za identitetom mogla ak oznaiti i poetak
majina djevojakog traganja za izgubljenim sebstvom. U tom e se
kuanstvu majke i keri, dakle, u podrumu nai dva divlja duha koji se
11

U anglosaskom svijetu obiaj je buduoj majci prirediti zabavu pod nazivom baby
shower. Na zabavi su tradicionalno uglavnom ene koje donose darove buduoj majci i
neroenom djetetu. Usp. babinje. (op. prev.)

195

dre za ruke i nadaju se da e ih pozvati gore.

Eto to sve moe krenuti po zlu kad je majka odvojena od svoje
instinktivne prirode. No, nemojte preduboko ili predugo uzdisati, jer
svemu se tome moe doskoiti.
NA MAJKA, SNA
NO DIJETE
SNA
SNA
SNA
Lijek je pronai majinsku skrb za svoju mladu unutarnju majku.
Dobivamo je od stvarnih ena u vanjskome svijetu koje su starije i
mudrije te po mogunosti prekaljene kao elik: osnaene su onime
pnalaenje opora: blagoslov pripadanja kroz to su prole. ak i sada,
bez obzira na cijenu, njihove oi vide, njihove ui uju, njihovi jezici
govore, a i blage su.
ak i ako ste imali najdivniju majku na svijetu, moda ete na kraju
imati vie od jedne. Kao to sam esto govorila svojim kerima: Rodile
ste se jednoj majci, ali ako imate sree, imat ete vie od jedne. A u toj
ete skupini onda pronai vei dio onoga to vam je potrebno. Veza koju
imate s las todas madres, svim majkama, najvjerojatnije e biti stalna, jer
potrebu za vodstvom i savjetom nikad ne prerastemo, a sa stajalita
dubokoga kreativnoga ivota ena, ne bismo niti trebale.lxxiii
Dijelile one istu krv ili imale psihiki srodne due, bio to odnos izmeu
psihoanalitiarke i klijentice, izmeu uiteljice i naunice, ili izmeu
slinih duhova, odnosi meu enama najvaniji su srodniki odnos.
Premda neki koji danas piu o psihologiji promiu naputanje cjelokupna
majinskoga obrasca, kao da se radi o mudrom potezu koji e nas, ako ga
ne ostvarimo, zauvijek okaljati te premda neki kau kako je
omalovaavanje osobne majke dobro za mentalno zdravlje pojedinca,
zapravo se konstrukt i koncept divlje majke nikada ne moe i ne smije
napustiti. Jer ako ga napustimo, naputamo i svoju duboku narav, onu
koja posjeduje sve znanje, sve vree sjemena, sve igle za krpanje i sve
lijekove za rad, odmor, ljubav i nadu.
Umjesto da se odvojimo od majke, trebamo potraiti divlju majku.
Nismo odvojene od nje, ne moemo biti. Na se odnos s tom duevnom
196

majkom treba preokretati i mijenjati, to je paradoks. Ta je majka

istodobno kola u kojoj se rodimo, kola u kojoj uimo i kola u kojoj
poduavamo do kraja ivota. Imale mi djecu ili nemale, bavile se mi
vrtom, znanostima ili gromovitim svijetom pjesnitva, uvijek emo se
oeati o divlju majku na putu ka bilo kojem odreditu. Tako to i treba
biti.
No, to emo rei eni koja je uistinu iskusila razornu majku u svojem
djetinjstvu? Naravno da se to vrijeme ne moe izbrisati, ali se moe
olakati. Ne moe ga se zasladiti, ali ga se moe ponovno izgraditi i to
ovaj put snano i valjano. Ono to mnoge plai nije ponovna izgradnja
unutarnje majke, nego strah da je tada umrlo neto sutinsko, neto to se
nikada vie nee moi oivjeti, neto to nije primalo nikakvu njegu, jer je,
u psihikom smislu, roena majka bila mrtva. Vama kaem, budite mirne,
niste mrtve, niste ni smrtno ranjene.
Kao i u prirodi, dua i duh imaju zapanjujue zalihe. Kao i vukovi i
druga stvorenja, dua i duh mogu ivjeti od vrlo male koliine, a kojiput
dugo vremena ni od ega. Za mene je to udo nad udima. Jednom sam
presaivala red grmova ljiljana. Zbog neka tajanstvena uzroka jedan je
grm bio mrtav, ali ostali su bili upavi i ljubiasti u proljee. Mrtvi je grm
pucketao i praskao kao ljuske kikirikija dok sam kopala da ga izvadim.
Otkrila sam da mu je korijen privren za druge ljiljane uz i niz ogradu.
Najvie me zapanjila injenica da je mrtvi grm bio majka. Imala je
najdeblji i najstariji korijen. Sva su njezina velika djeca uspjeno rasla,
premda je ona sama bila botas arribas, otegnula papke, kako bi se reklo.
Ljiljani se razmnoavaju sustavom izdanaka, tako da je svako stablo
izdanak korijena roditeljskoga stabla. U tom sustavu, ak i ako majka ne
uspije preivjeti, njezin podmladak moe. To je psihiki uzorak i obeanje
za one koje ne primaju majinsku njegu, koje je primaju vrlo malo, ali i za
one kojima to predstavlja muenje. Premda se majka nekako srui,
premda nema to ponuditi, podmladak e se razviti i rasti neovisno o njoj,
pa cvasti unato tome.

197

Lo
Loe dru
drutvo
Runo pae ide od nemila do nedraga kako bi pronalo mjesto gdje bi se
moglo smiriti. Premda mu se nije jo potpuno razvio instinkt o tome kamo
ii, instinkt lutanja dok ne nae to mu je potrebno, potpuno je ouvan.
Ipak u sindromu runoga paeta postoji kojiput i neto patoloko. Stalno
kuca na pogrena vrata, ak i kad naui lekciju. Teko je zamisliti kako bi
ovjek trebao znati koja su vrata prava, ako ih nikada nismo niti vidjeli. Pa
ipak, pogrena su vrata ona koja vas natjeraju da se uvijek iznova osjeate
kao izopenik. To je reakcija na izgon koju nazivam traenje ljubavi
svagdje gdje ne treba. Kad ena, zato da bi se spasila od izgona, prijee
na sustavno kompulzivno ponaanje kad stalno ponavlja neto to ne
donosi ispunjenje, to uzrokuje pad umjesto odranja vitalnosti zapravo
izaziva jo veu tetu jer se ne bavi svojim izvornim ranjenim stanjem,
nego se dalje ranjava svakim novim pothvatom.
To moemo usporediti sa stavljanjem slabana lijeka u nos, kad
zapravo imate duboku porezotinu na ruci. Razne ene odabiru razne vrste
pogrenoga lijeka. Neke odaberu onaj koji je oito pogrean, bo to su
loe drutvo, prekomjerno uivanje u tetnim ili zatupljujuim stvarima,
stvarima koje je prvo uzdignu u velike visine, a zatim je silovito bace
duboko u podrum.
Postoje razna rjeenja za takve loe odluke. Kad bi ena mogla sjesti i
zaviriti u vlastito srce, otkrila bi u njemu potrebu da se njezini talenti,
nadarenost i ogranienja potuju i prihvate sa tovanjem. Dakle, da biste
poele lijeenje, prestanite se zavaravati da e vam mala koliina neke
pogrene tvari od koje ete se naas dobro osjeati pomoi da zacijelite
slomljenu nogu. Budite iskreni u pogledu svoje rane, pa ete dobiti
iskrenu sliku o lijeku koji valja primijeniti. Nemojte u prazninu natrpati
ono to je najlake ili najdostupnije. Priekajte pravi lijek. Prepoznat ete
ga jer e vam ivot uiniti snanijim, a ne slabijim.

198

Pogre
Pogrean izgled
Kao i runo pae, autsajder se naui drati podalje od situacija gdje se
moda zna ponaati kako treba, ali jo ne izgleda kako treba. Pai, na
primjer, dobro pliva, ali ipak ne izgleda dobro. Isto tako, ena noda
izgleda kako treba, ali nije u stanju pravilno se ponaati. Postoje mnoge
izreke o osobama koje ne mogu sakriti ono to jesu (a zapravo i ne ele),
od teksake: Moe ih nalickati, ali ih ne moe izvesti do panjolske:
Ona je ena s crnim perom pod suknjom.lxxiv
U prii se pai pone ponaati kao Dummlinglxxv, netko tko nita ne
moe uiniti kako treba otprhne prainu u maslac, padne u bavu s
branom, ali tek nakon to prvo padne u vr s mlijekom. Svi smo se mi
kojiput tako ponaali. Ne mogu nita dobro uiniti. Pokuam ispraviti.
Samo pogoram. Pai nije imao to traiti u toj kui.
Ali vidite to se dogaa kad smo oajni. Odlazimo na pogrena mjesta
u potrazi za pogrenom stvari. Kao to je rekao moj dragi pokojni kolega:
Ne moe traiti mlijeka u ovnovoj kui.lxxvi
Iako je korisno graditi mostove prema onim skupinama kojima ne
pripadamo, iako je vano biti ljubazan, takoer je vano ne truditi se
preko mjere, ne vjerovati previe da emo, ako se ponaamo ba kako
treba, ako uspijemo pritegnuti sve trzaje divlje criature, uistinu djelovati
kao pristojna, obuzdana, krotka i pokorna damska ena. Takvo ponaanje,
takva elja ega da pripadamo pod svaku cijenu, prekida vezu s Divljom
enom u psihi. Umjesto vitalne ene onda imate pristojnu enu kojoj su
odrezane pande. Onda imate nervoznu enu koja se dobro ponaa, dobro
misli i dahe od silne elje da bude dobra. Ne, bolje je, dostojanstvenije i
mnogo povezanije s duom jednostavno biti to i kakve jesmo te dopustiti
drugim stvorenjima da i ona budu to jesu.

199

Zamrznut osje
osjeaj, zamrznuta kreativnost
ene izlaze na kraj s izgonom na razne naine. Kao i pai koji se smrzne
u ledu na jezeru, i one se smrznu. Smrzavanje je najgore to moemo
uiniti. Hladnoa za kreativnost, veze i sam ivot predstavlja poljubac
smrti. Neke se ene ponaaju kao da je to kakav uspjeh kad su hladne.
Nije. To je in defenzivne ljutnje.
U arhetipskoj psihologiji hladnoa znai biti bez osjeaja. Postoje prie
o zamrznutom djetetu, djetetu koje ne osjea, truplima smrznutima u ledu,
pa se za to vrijeme nita ne pomie, ne postaje, ne raa. Za ovjeka
zamrznutost znai zapravo biti bez osjeaja, osobito prema sebi, ali i,
kojiput ak i vie, prema ostalima. Premda se radi o mehanizmu
samozatite, psiha due to teko podnosi, jer dua ne moe djelovati u
hladnoi, nego u toplini. Ledeni pristup ugasit e kreativnu vatru ene.
Sputat e njezinu kreativnu funkciju.
To je ozbiljan problem, no pria nam nudi ideju. Valja slomiti led i
otopiti duu.
Kada pisci, primjerice, osjete da su potpuno presuili, znaju da e se
ovlaiti pisanjem. No, ako su uhvaeni u ledu, nee pisati. Postoje slikari
koji ude za slikanjem, ali sami sebi govore: Bjei odavde. Tvoji su
radovi neobino udni i runi. Postoje mnogi umjetnici koji jo nisu nali
pravo uporite, a i oni koji su ve veterani razvoja svojega kreativnoga
ivota, pa ipak svaki put kad posegnu za olovkom, kistom, trakicama,
rukopisom, zauju: S tobom same nevolje, tvoje je djelo marginalno ili
potpuno neprihvatljivo zato to si ti marginalan/na i neprihvatljiv/a.
Pa to je onda rjeenje? Uinite isto to i pai. Krenite dalje, izborite
se. Pokupite ve jednom tu olovku, pritisnite je o papir i prestanite cviliti.
Piite. Pokupite taj kist i budite gadni prema sebi za promjenu, slikajte.
Plesai, odjenite tu kouljicu, sveite vrpce u svojoj kosi, oko struka, oko
glenjeva i recite tijelu neka izvoli. Pleite. Glumice, dramaturginjo,
pjesnikinjo, glazbenice i sve ostale. Uglavnom, prestanite priati.
Nemojte vie rei ni rije dok ne postanete pjevaica. Zatvorite se u sobu
200

ili pak na istinu pod nebom. Stvarajte svoju umjetnost. Uglavnom, stvar
se ne moe smrznuti ako se kree. Pa onda krenite. I kreite se.

Stranac u prolazu
Seljak koji u prii odvede paia kui djeluje tek kao knjievno sredstvo
pripovijedanja, a ne kao arhetipski lajtmotiv o izgonu, no smatram da u
sebi ima vrijednu misao. Osoba koja nas moda oslobodi leda, koja nas
ak psihiki moda oslobodi naega manjka osjeaja, nije nuno osoba
kojoj pripadamo. Moglo bi se pokazati da je, kao i u prii, samo jo jedan
od onih arobnih ali prolaznih dogaaja koji se dogode kada to najmanje
oekujemo, neka ljubaznost stranca u prolazu.
Takva briga za psihu dogaa se kad smo na kraju svojih snaga i vie ne
moemo izdrati. Tada se niotkuda pojavi neto to nas odri, pomogne
nam, a zatim nestane u no. Pitamo se je li to bila osoba ili duh? Moda je
to bio nagli nalet sree koja vam je kroz vrata dodjela neto vrlo potrebno.
Moda je to neto tako jednostavno poput predaha, poputanja napetosti,
maleno mjesto odmora i mirnoe.
Sada ne govorimo o bajci, nego o stvarnome ivotu. to god to bilo, to
je trenutak kad nas duh, ovako ili onako, hrani, izvlai, pokazuje nam tajni
prolaz, skriveno mjesto, izlaz za nudu. A dok smo na dnu i dok se
osjeamo olujno mrani ili mrano mirni, taj je dolazak ono to nas izgura
kroz tunel do sljedeega koraka, sljedee faze u uenju snage izopenika.

Izgon kao blagodat

Ako ste se pokuali prilagoditi raznim oblicima i niste uspjeli, onda ste
vjerojatno sretni. Moda ste kakav izopenik, ali ste sauvali svoju duu.
Postoji udna pojava koja se dogaa kad se netko stalno pokuava
201

prilagoditi i ne uspijeva. Premda je izopenik istjeran, istodobno ga se

gura ravno u naruje psihikih i pravih roaka, bio to kakav studij, vrsta
umjetnosti ili skupina ljudi. Loije je ostati tamo gdje uope ne pripadamo,
nego neko vrijeme izgubljeno lutati uokolo i traiti ono psihiko i
duevno srodstvo koje nam je potrebno. Nikad nije pogreno traiti ono
to nam je potrebno. Nikada.
Postoji neto korisno u svemu tom obrtanju i napetosti. Neto se kali u
paetu, neto se snai tim izgonom. Iako ta situacija nije neto to bismo
ikome poeljeli zbog bilo kojega razloga, uinak je slian kao i kad se isti
prirodni ugljik pod pritiskom pretvara u dijamant na kraju dovodi do
duboke uzvienosti i bistrine psihe.
Postoji vid alkemije u kojem se temeljna tvar, olovo, tue i sabija.
Premda izgon nije neto to prieljkujemo iz iste zabave, postoji
neoekivana korist: mnogo se darova skriva u izgonu. Lupanjem se
izvlai slabost. Uklanja se cendravost, omoguuje otar uvid, poveava
intuicija, daje se mo otroumna promatranja i vidika koji netko iznutra
nikad ne moe postii.
Divlja psiha moe izdrati izgon, premda postoje negativni aspekti.
Zbog toga emo samo utoliko vie eznuti za vlastitom pravom naravi i
kulturom koja ide uz to. ak i ta enja moe nas natjerati da nastavimo.
ena zbog nje nastavi traiti, pa ako ne moe pronai kulturu koja ju
podrava, onda je obino odlui sama sazdati. A to je dobro, jer ako je
izgradi, jednoga e se dana iznenada pojaviti ljudi koji ve dulje vremena
trae i nadobudno to proglasiti ba pravom stvari.

Nepo
Nepoeljane ma
make i kiljave koke svijeta
Nepoeljana maka i kiljava koka paieve tenje smatraju glupavima i
besmislenima. To prua ba dobar uvid u osjetljivost i vrijednosti onih
koji omalovaavaju sve koji nisu slini njima. Tko bi oekivao da maka
voli vodu? Tko bi oekivao da koka ode plivati? Nitko, naravno. No, kad
202

ljudi jedni na druge nisu nalik, preesto se, gledalo oima izopenika,
dogaa da je izopenik taj koji je manje vrijedan, a ne onaj drugi.
Pa, u duhu elje da ne umanjimo jednu osobu a uzvisimo drugu, ili bar
ne vie nego to moramo, recimo samo da pai ovdje prolazi isto
iskustvo kroz koje prolaze i tisue izopenih ena iskustvo temeljne
nespojivosti s razliitim osobama, to nije niija pogreka, premda su
mnoge ene preuslune, pa preuzimaju to na sebe kao da su ba one
odgovorne za to.
Kad se to dogodi, vidimo ene koje su se spremne ispriati to uzimaju
mjesto. Vidimo ene koje se boje toga da jednostavno kau: Ne, hvala i
odu. Vidimo ene koje uvijek iznova sluaju kako im netko govori da su
tvrdoglave, a uope ne shvaaju da make ne plivaju, a koke ne rone.
Moram priznati, u svojoj praksi kojiput smatram vrlo korisnim razne
tipove linosti opisati kao make, koke, patke, labudove i tako dalje. Ako
je potrebno, moda zamolim klijenticu da se naas pretvara da je labud
koji nije svjestan toga da je labud. Da se naas pretvara da su je odgojile
patke ili da je trenutano okruuju.
Nema nieg loeg na patkama, uvjerim ih, ili na labudovima. Meutim,
patke su patke, a labudovi labudovi. Kojiput, da bih dokazala svoju tezu,
moram posegnuti za drugim ivotinjskim metaforama. Volim se koristiti
mievima. to bi bilo da su vas odgojili miji ljudi? A to bi bilo da ste,
recimo, labud. Labudovi i mievi uglavnom mrze hranu one druge
skupine. I jedni i drugi smatraju da ovi drugi udno vonjaju. Nemaju
nikakvu elju provoditi vrijeme jedni s drugima, a kad bi provodili
vrijeme zajedno, stalno bi muili jedni druge.
No, to se dogaa ako se vi kao labud morate pretvarati da ste mi? to
ako se morate pretvarati da ste sivi, dlakavi i siuni? to ako nemate
dugaak zmijolik rep koji moete drati u zraku na dan dranja repova u
zraku? to ako svuda kuda idete pokuavate hodati kao mi, a zapravo se
gegate? to ako pokuavate govoriti kao mi, a umjesto toga svaki put
zatrubite? Ne biste li bili najjadnije stvorenje na svijetu?
Odgovor je, nedvojbeno, da. Dakle, zato se, ako je tomu tako, ene
stalno pokuavaju presaviti i ugurati u oblike koji nisu njihovi? Moram
203

rei, sudei prema godinama klinikoga promatranja toga problema, da to

uglavnom ne proizlazi iz tekoga mazohizma ili iz zloudne predanosti
samorazaranju ili neega takvog. Najee je to zato to ene jednostavno
ne znaju to bi drugo. Jer nemaju majinsku njegu.
Postoji uzreica, tu puedes saber muchas cosas, moe znati mnoge
stvari, ali to nije isto to i sentido, posjedovanje razuma. Pai djeluje kao
da zna razne stvari, ali nema razuma. Ne poznaje majinsku skrb, to
znai da ga nita nisu nauili na onoj temeljnoj razini. Upamtite, majka je
uiteljica koja proiruje uroeni talent ili instinkt svojega podmlatka.
ivotinjske majke koje svoje mladune ue loviti, ne ue ih zapravo
kako loviti, jer to im je ve u kostima. One ih ue ega se valja kloniti,
na to obratiti pozornost: ono to im nije poznato dok im majka to ne
pokae, pa tako aktivira primanje novoga znanja i uroenu mudrost.
Isto vrijedi i za izopenu enu. Ako je runo pae, ako nije imala
majinsku njegu, njezini instinkti nisu izotreni. Umjesto toga ui
metodom pokuaja i pogreke. Obino mnogo pokuaja i mnogo, mnogo
pogreaka. No, postoji nada, jer vidite, izopenik se nikad ne predaje. Ide
dalje sve dok ne nae vodia, miris, dok ne nae svoju stazu, svoj dom.
Vukovi djeluju najsmjenije kad izgube trag mirisa, pa se trse da ga
ponovno pronau. Skau u zrak, tre u krugovima, ruju nosovima po tlu,
kopaju, otre naprijed, pa natrag, zatim stanu kao ukopani. Izgledaju kao
da su poludjeli. No, ono to zapravo rade jest nalaenje svih tragova koje
mogu pronai. Ugrizom ih vuku iz zraka, plua pune mirisom koji dolazi s
tla ili iz njihove ravnine, kuaju zrak kako bi otkrili to je nedavno tuda
prolo, ui im se okreu poput satelitskih tanjura i hvataju sve to se
odailje izdaleka. Kad sve te tragove posloe pravim redoslijedom, znaju
to sljedee valja uiniti.
Premda ena moda djeluje rastreseno kad izgubi dodir sa ivotom koji
najvie cijeni, pa ga trei naokolo pokuava ponovno uloviti, ona
najvjerojatnije sakuplja informacije, kua ovo, uzima apu onoga. U
najboljem sluaju moemo joj nakratko objasniti to je to to ini. Zatim
je ostavimo na miru. im preradi sve informacije iz tragova koje je
sakupila, ponovno e krenuti s ciljem. Tada e njezina elja da pripada
204

klubu nepoeljanih maaka i kiljavih koka potpuno nestati.

Sje
Sjeanje i nastavak bez obzira na sve
Svi mi osjeamo enju za vlastitom vrstom, vlastitom divljom vrstom.
Pai je, kao to se sjeate, pobjegao nakon to su ga nemilosrdno muili.
Zatim se posvaao s jatom gusaka, pa su ga lovci zamalo ubili. Otjeran je
iz staje i iz seljakove kue te je konano drhturio na rubu jezera. Nema
ene meu nama koja ne poznaje taj osjeaj. Ipak, upravo je ta enja ono
to nas vue da izdrimo, nastavimo, krenemo dalje s nadom.
Eto obeanja divlje psihe svima nama. Premda smo samo ule ili
vidjele ili sanjale zaudni divlji svijet kojemu smo neko pripadale,
premda ga jo nismo ili smo ga tek nakratko dotaknule, premda se ne
osjeamo dijelom toga, sjeanje na taj svijet svjetionik je koji nas vodi
onome emu pripadamo i to do kraja ivota. U runom paetu budi se
neka znalaka enja kad ugleda labudove na nebu i od toga trenutka
odrava ga sjeanje na taj jedan dogaaj.
Radila sam sa enom koja se jedva odravala na povrini i koja je
razmiljala o samoubojstvu. Pogled joj je pao na pauka koji je pleo mreu
na trijemu njezine kue. to se tono skrivalo u djelu te male betije to je
probilo led oko njezine due, tako da se oslobodi i razvije, nikada neemo
znati. No, uvjerena sam, i kao psihoanalitiarka i kao cantadora, da esto
najbolje lijee ba stvari iz prirode, osobito one najpristupanije i
najjednostavnije. Lijekovi u prirodi snani su i izravni: buba-mara na
zelenoj kori lubenice, crvenda s klupkom konca, kakva travka u savrenu
cvatu, zvijezda repatica, ak i duga na krhotini stakla posred ulice moe
biti pravi lijek. Nastavljanje je snana stvar: proizvodi neizmjernu
energiju, moe ga se mjesec dana hraniti petominutnim razmiljanjem o
tihoj vodi.
Zanimljivo je primijetiti kako vukovi uvijek nastavljaju, bez obzira na
to koliko bili bolesni, stjerani u kut, usamljeni, uplaeni ili oslabljeni.
205

Kretat e se ak i sa slomljenom nogom. Pribliit e se drugima u potrazi

za zatitom opora. ekanjem, lukavou, tranjem ili izdrljivou
mukotrpno e prevladati ono to ga proganja. Svim e silama udisati dah
za dahom. Vui e se, ako je potrebno, ba kao i pai, s mjesta na mjesto,
sve dok ne nae neko dobro ljekovito mjesto, mjesto za razvoj.
Glavna je odlika divlje prirode da ide dalje. Ona ustraje. To nije neto
to inimo. To je neto to jesmo, prirodno i uroeno. Kad se ne moemo
razvijati, onda idemo dalje sve dok se ponovno ne uspijemo razvijati. Bilo
da smo odsjeene od naega kreativna ivota, ili da nas je izbacila naa
kultura ili vjera, bilo da smo dobile izgon iz obitelji, da nas je protjerala
kakva skupina ili da nam je ogranieno kretanje, razmiljanje i osjeaji,
unutarnji divlji ivot e se nastaviti i mi emo krenuti dalje. Divlja priroda
nije priroena kakvoj posebnoj etnikoj skupini. To je sutinska priroda
ena iz Benina, Kameruna i Nove Gvineje. Ona se nalazi u enama
Letonije, Nizozemske i Sierra Leonea. U sreditu je Gvatemalki, Haianki
i Polineanki. Navedite kakvu zemlju. Navedite kakvu rasu. Navedite
kakvu religiju. Navedite kakvo pleme. Navedite kakav grad, selo,
usamljeno naselje u divljini. Svim je enama zajedniko sljedee: Divlja
ena, divlja dua. Sve one idu dalje jer osjeaju i slijede divljinu.
Dakle, ako moraju, ene e zatvorske zidove oslikati plavim nebom.
Ako im spale klupka, one e presti dalje. Ako im je unitena etva, odmah
e posijati jo. ene e nacrtati vrata tamo gdje ih nema, pa ih otvoriti i
proi u nove obiaje i nov ivot. Budui da divlja narav ustraje i
prevladava, ene ustraju i prevladavaju.
Pai je doveden do ruba izdrljivosti. Osjetio je usamljenost,
hladnou, smrznutost, zlostavljanje, lovili su ga, pucali po njemu, digli
ruke od njega, nije imao okrepu, bio je udaljen od svega, na rubu ivota i
smrti i nije znao to slijedi. A sad dolazi najvaniji dio prie: dolazi
proljee, novi ivot dolazi, nova prilika, novi pokuaj. Najvanije je
izdrati, ekati svoj kreativni ivot, svoju samou, svoje vrijeme bivanja i
djelovanja, svoj ivot. Izdrite, jer divlja vam priroda obeaje sljedee:
nakon zime, proljee uvijek dolazi.

206

Ljubav za du
duu
ekajte. Izdrite. Radite svoj posao. Nai ete svoj put. Na kraju prie,
labudovi prepoznaju paia kao jednog od svojih i prije nego li on to
shvati. To je prilino tipino i za izopene ene. Nakon onoga duga
lutanja, uspijevaju prijei granicu na teritorij svojega doma, ali esto jo
neko vrijeme ne primjeuju da drugi ljudi vie ne gledaju prezrivo, ve
ee neutralno, ako ne i puni potovanja i podrke.
Pomislili bismo da e sada, kad su na vlastitom psihikom podruju,
biti izvan sebe od sree. Ali ne. Bar e jo neko vrijeme biti rasno
nepovjerljive. Zar ti ljudi uistinu razmiljaju o meni? Jesam li uistinu
sigurna ovdje? Hoe li me otjerati? Mogu li sada uistinu spavati tako da
zatvorim oba oka? Je li u redu ponaati se kao labud? Nakon nekog
vremena te e sumnje nestati, pa zapoinje sljedea faza vraanja samoj
sebi: prihvaanje vlastite jedinstvene ljepote, to jest, divlje due od koje
smo sazdane.
Vjerojatno nema boljeg ili pouzdanijeg mjerila da ustvrdimo je li ena
u statusu runoga paeta provela koji tren ili itav ivot nego to je njezina
nemogunost da probavi iskren kompliment. Iako bi se moglo raditi o
skromnosti, ili stidljivosti premda se previe ozbiljnih rana nemarno
otpisuje kao to je samo stidljivostlxxvii ena najee ne zna to bi s
komplimentom jer automatski izaziva neugodan dijalog u njezinoj glavi.
Ako kaete da je ljupka, ili da joj je umjetnost lijepa ili pohvalite bilo
to drugo to je njezina dua nadahnula, obojila ili u emu je sudjelovala,
neto u njezinoj glavi kae da ona to ne zasluuje, a da ste vi, onaj koji
daje kompliment, idiot to uope takvo to moete i pomisliti. Umjesto da
shvati da ljepota njezine due prosijava kad se ponaa onako kako je u
skladu s njezinom naravi, ena mijenja temu i uinkovito uskrauje
207

okrepu svojem duevnom sebsrvu koje se hrani upravo priznanjem.

To je znai zadnji posao izopenika kad pronae svoje: ne samo
prihvatiti svoju osobnost, svoj posebni identitet odreene vrste osobe,
nego prihvatiti i svoju ljepotu oblik svoje due i injenicu da ivot u
blizini toga divljeg stvorenja preobraava ne samo nas, nego i sve ega se
dotie.
Kad prihvatimo vlastitu divlju ljepotu, ona se relativizira i vie je
nismo tako estoko svjesne, ali je neemo niti napustiti ili je se odrei.
Zna li vuica koliko je lijepa kad skae? Zna li maka kakva je lijepa
oblika kad sjedi? Je li ptica zapanjena zvukom koji uje kad rastvori krila?
Uei od njih, jednostavno se ponaamo na na pravi nain, ne povlaimo
se i ne skrivamo pred naom prirodnom ljepotom. Kao i ivotinje,
jednostavno jesmo, i to je dobro.
To se traenje i nalaenje kod ena temelji na tajanstvenoj strasti koju
ene osjeaju prema onome to je divlje, to im je uroeno. Predmet te
tenje nazivamo Divljom enom no ak i ako je ene ne poznaju po
imenu, ak i ako ne znaju gdje stanuje, ipak ih neto vue k njoj: ljube je
itavim srcem. eznu za njom, a ta je enja i motivacija i pokreta. Ta
enja uzrokuje nae traenje i nalaenje Divlje ene. To nije tako teko
kao to bismo isprva mogli pomisliti, jer Divlja ena istodobno trai nas.
Mi smo njezina mladunad.

Zalutala zigota
Tijekom godina u mojoj praksi postalo mi je jasno da temu pripadanja
kojiput valja obraditi s lake strane, jer lakoa moe izvui dio boli iz ene.
Poela sam svojim klijenticama pripovijedati izmiljena priu pod
nazivom Zalutala zigota, uglavnom kako bih im omoguila da svoj
autsajderski materijal pregledaju s pomou metafore koja im ulijeva vie
snage. Evo kako ta pria glasi.
Jeste li se ikad pitali kako ste uspjeli zavriti u tako udnoj obitelji kao
208

to je vaa? Ako ste ikada ivjeli kao autsajder, kao poneto udna ili
drugaija osoba, ako ste samotnjak, netko tko ivi na rubu glavne struje,
onda ste patili. Pa ipak, doe i vrijeme kad treba otii od svega toga i
iskusiti drugaije gledite, vratiti se natrag u zemlju u kojoj ivi vlastita
vrsta.
Neka vie ne bude patnje, ne pokuavajte vie otkriti gdje ste
pogrijeili. Tajna toga zato ste se rodili kome ste se ve rodili zavrena je,
fini, terminado, gotova. Odmorite se na tren na provi i osvjeite se
vjetrom koji dolazi iz vae domovine.
Godinama ve ene koje u sebi nose mitski ivot arhetipa Divlje ene
potiho jauu: Zato sam toliko drugaija? Zato sam se rodila u takvoj
udnoj [ili beutnoj] obitelji? Kad god im je ivot htio proklijati, netko
se naao da posoli zemlju kako nita ne bi moglo rasti. Osjeaju se
izmuene svim propisima protiv svojih prirodnih elja. Ako su djeca
prirode, onda ih dre pod krovom. Ako su znanstvenice, onda im kau da
trebaju biti majke. Ako ele biti majke, onda im kau da bi se trebale
potpuno uklopiti u tu ulogu. Ako ele neto izumiti, onda im kau neka
budu praktine. Ako ele stvarati, onda im kau da nema kraja eninim
kuanskim poslovima.
Koji put pokuavaju biti dobre, ve prema tome koji su standardi
najpopularniji, a tek poslije shvate to uistinu ele, kako uistinu moraju
ivjeti. Tada proivljavaju bolne amputacije, jer moraju napustiti obitelj,
brak kojem su se zavjetovale do kraja ivota, posao koji je trebao biti
odskona daska za neto to jo vie zatupljuje, ali je bolje plaen.
Ostavljaju snove razasute po putu.
esto su te ene umjetnice koje pokuavaju biti razumne i provesti
osamdeset posto svojega vremena radei neto to ubija njihove
svakodnevno kreativne ivote. Premda tih scenarija ima beskraj, jedna je
stvar uvijek ista: rano su ih ve istaknuli kao drugaije s negativnim
predznakom. Zapravo su strastvene, osobene, radoznale i razmiljaju na
pravi, instinktivni nain.
Dakle, odgovor na pitanja Zato ja?, Zato ba ta obitelj?, Zato sam
toliko drugaija? glasi, naravno, da na njih nema odgovora. Pa ipak, egu
209

treba neto to e provakati prije nego to odustane, pa bez obzira na to,

nudim tri odgovora. (Klijentice mogu odabrati koji god im se svidi, ali
moraju odabrati barem jedan. Veina ih odabere onaj zadnji, ali bilo koji
je dobar.) Pripremite se. Evo ih.
Roene smo takve kakve jesmo i to u tim udnim obiteljima u kojima
smo izdrale 1) zato (to skoro nitko ne povjeruje), 2) jer sebstvo ima neku
namjeru, a nai mali mozgovi su presiuni da bi to mogli shvatiti
(mnogima e se ta ideja initi utjenom) ili 3) zbog sindroma Zalutale
zigote (pa,., moda da ali to je to?)
Vaa obitelj misli da ste izvanzemaljac. Vi imate perje, oni krljut.
Vaa predodba zabave je uma, divljina, unutarnji ivot, vanjska
velianstvenost. Njihova predodba zabave je slaganje runika. Ako je to
tako i kod vas u vaoj obitelji, onda ste rtva sindroma Zalutale zigote.
Niste nikad uli za to? E pa, Vila Zigota jedne je noi letjela nad vaim
gradom, a sve malene zigotice u njezinoj koari skakutale su i poskakivale
od uzbuenja. Zapravo ste bili namijenjeni roditeljima koji bi vas bili
razumjeli, ali je Vila Zigota naletjela na turbulenciju u zraku i, hop, ispali
ste iz koarice nad krivom kuom. Padali ste i vrtjeli se, vrtjeli se i padali i
upali ravno u obitelj koja vam nije bila namijenjena. Vaa prava obitelj
bila je tri kilometra dalje.
Zato ste se zaljubili u obitelj koja nije bila vaa, a koja je ivjela tri
kilometra dalje. Oduvijek ste eljeli da gospodin i gospoda Netkovi budu
vai pravi roditelji. Vjerojatno su i trebali biti.
Zato pleete po hodnicima premda potjeete iz obitelji televizijskih
spora. Zato se vai roditelji uznemire svaki put kad doete kui ili
nazovete. Brinu se: to e sad uiniti? Proli put nas je posramila, samo
Bog zna to e ovaj put izvesti. Avaj! Prekriju oi kad vas vide, i to ne
samo zato to ih zaslijepi vae svjetlo.
Sve to vi elite jest ljubav. Sve to oni ele jest mir.
lanovi vae obitelji, zbog vlastitih razloga (zbog svojih prioriteta,
bezazlenosti, ozljeda, ustroja, mentalnih bolesti ili kultivirana neznanja),
ne znaju biti spontani s nesvjesnim, a va dolazak, naravno, izaziva
arhetip varalice, onoga koji die prainu. Tako prije nego to uope
210

sjednete zajedno za stol, varalica ve divlje plee uokolo pokuavajui

ubaciti kakvu dlaku u obiteljsko jaje.
Premda nemate namjeru uznemiriti obitelj, ona e se uznemiriti bez
obzira na sve. Kad se pojavite, sve i sva kao da poludi.
Siguran je znak divlje zigote u obitelji kad su roditelji stalno uvrijeeni,
a djeca se osjeaju kao da nikad ne mogu nita dobro uiniti.
Nedivlja obitelj eli samo jednu stvar, ali Zalutala zigota nikad ne
uspije otkriti to je to, a ak i kad bi uspjela, kosa bi joj se na glavi
uspravila i pretvorila u same usklinike.
Pripremite se, otkrit u vam tu veliku tajnu. Ono to zapravo ele od
vas, tu tajanstvenu i velebnu stvar. Nedivlji ele dosljednost.
ele da danas budete tono onakvi kakvi ste bili juer. Ne ele da se
mijenjate svakim danom, nego da ostanete isti kakvi ste bili na poetku
svijeta i vijeka.
Upitajte obitelj eli li dosljednost i odgovorit e vam potvrdno. U svim
stvarima? Ne, rei e, samo u onim stvarima koje su bitne. to god bilo
bitno u njihovu vrijednosnome sustavu, uvijek je to anatema divlje
prirode ene. Na alost stvari koje su bitne njima nisu istovjetne
stvarima koje su bitne divljem djetetu.
Dosljednost u ponaanju za Divlju enu nemogua je presuda, jer
njezina snaga lei u prilagoavanju promjeni, u inovaciji, plesu, zavijanju,
reanju, dubokom instinktivnom ivotu, kreativnoj vatri. Ona ne pokazuje
dosljednost jednolinou, nego kroz svoj kreativni ivot, kroz stalno
zapaanje, brzookost, prilagodljivost i spretnost.
Kad bismo morali navesti jednu stvar koja Divlju enu ini onom koja
jest, to bi bila njezina respondibilnost, sposobnost odgovora na podraaje.
Njezini perceptivni i spretni odgovori dosljedan su zavjet treativnim
silama, bio to Duende, zloduh koji se skriva iza strasti, ili Ljepota,
Umjetnost, Ples ili ivot. Njezino je obeanje nama, ako ga ne iskrivimo,
da e nas natjerati da ivimo. Ona e nas odgovorno i dosljedno tjerati da
ivimo punim ivotom.
Tako Zalutala zigota obeaje vjernost svojem unutarnjem divljem
211

sebstvu, a ne svojoj obitelji. Zato se osjea rastrzanom. Majka vuica dri

je za rep, a zemaljska je obitelj dri za ruke. Ubrzo urla od boli, rei i grize
sebe i druge, i napokon, smrtna tiina. Pogledate je u oi i vidite ojos del
cielo, nebeske oi, oi osobe koja vie nije tu.
Iako je socijalizacija vana za djecu, ubiti unutarnju criaturu znai
ubiti dijete. U zapadnoj Africi shvaaju da otrina prema djetetu natjera
duu da se povue iz tijela, kojiput na par koraka, a kojiput na nekoliko
dana hoda.
Premda se potrebe djetetove due moraju uskladiti s potrebama za
sigurnou i fizikom njegom, te s briljivo ispitanim predodbama o
civiliziranom ponaanju, uvijek mi je ao onih koji se prepristojno
ponaaju, uvijek u oima nose onaj pogled blijede due. Neto nije u
redu. Zdrava dua veinu vremena prosijava iz osobe, a kojiput upravo
plamti iz nje. Kada je ozljeda jaka, dua bjei.
Kojiput odluta ili odjuri tako daleko da se moramo vjeto umiljavati
kako bismo je privukli natrag. Mnogo vremena mora proi prije nego to
takva dua stekne dovoljno povjerenja da se vrati, no to se moe postii.
Za povratak je potrebno nekoliko sastojaka: golo potenje, izdrljivost,
njenost, ljubaznost, izbacivanje bijesa i duhovitost. Zajedno oni ine
pjesmu koja duu priziva natrag kui.
Koje su potrebe due? One se nalaze u dva carstva: carstvu prirode i
carstvu kreativnosti. U tim carstvima ivi Naasbjii Asdz, Pauia,
Boica stvaranja naroda Navajo, koja prua psihiku zatitu onima koji je
trae. Ona je zaduena da duu naui zatiti i ljubavi prema ljepoti.
Potrebe due nalaze se u straari onih triju starih (ili, ovisno o danu,
mladih) sestara Klote, Laheze i Atrope koje predu crveni nit, tj. strast,
enina ivota. One tkaju doba enina ivota i odvajaj ih vorovima kako
jedno zavrava a drugo zapoinje. Nalaze se u umi lovakih duhova,
Diane i Artemide, koje su obje vuice i predstavljaju sposobnost lova,
traganja i vraanja stvari psihe.
Duevnim potrebama upravlja Coatlique, asteka boica enske
samodostatnosti, koja raa u unju na punim stopalima. Ona poduava o
ivotu usamljene ene. Raa djecu, to znai novi potencijal za ivot, ali
212

je i majka smrti koja nosi lubanje objeene o suknju, pa kad hoda zvue
kao egrtaljka zmije, jer to jesu egrtaljke od lubanja, a budui da zvue
kao kia, prizivaju kiu na zemlju. Ona je zatitnica svih usamljenih ena
te onih koje su toliko mgia, toliko ispunjene snanim mislima i idejama
da moraju ivjeti daleko, tko zna gdje, da ne bi previe omamile selo.
Coatlique je osobita zatitnica enskog autsajdera.
Koja je temeljna hrana due? Pa, to se razlikuje od stvora do stvora, ali
evo nekih kombinacija. Smatrajte to psihikom makrobiotikom. Nekim
enama su zrak, no, sunce i drvee osnovne potrebe. Druge e zasititi
jedino rijei, papir i knjige. Treima su nuno potrebne boje, oblici,
sjenke i glina. Neke ene moraju skakati, sagibati se i trati, jer njihove
due ude za plesom. Druge pak ude samo za mirom oslanjanja o drvo.
Postoji jo jedna tema kojom se valja pozabaviti. Zalutale zigote naue
preivljavati. Teko je provesti godine i godine meu ljudima koji vam ne
mogu pomoi da procvjetate. Veliko je postignue kad moete rei da
znate preivljavati. Mnogima to ve samo po sebi daje mo. Meutim,
doe trenutak u procesu individuacije kad su prijetnja ili trauma
uglavnom prolost. Tada je vrijeme da se prijee na sljedeu fazu, nakon
preivljavanja, a to je vianje i bujanje.
Ako samo preivljavamo, a ne teimo bujanju, ograniavamo se i
upola smanjujemo nau energiju prema nama i nau mo u svijetu. Moe
se dogoditi da se osoba toliko ponosi time to preivljava, da to dovodi u
opasnost daljnji kreativni razvoj. Kojiput se ljudi boje poi dalje od
statusa nekoga tko je preivio, jer to je upravo to status, razlikovno
obiljeje, jedno od onih postignua koja govore: samo da zna, moe se
kladiti, sto posto.
Umjesto da preivljavanje uinimo sreditem ivota, bolje ga je rabiti
kao jedno od mnogih odlija, ali ne i jedino. Ljudi zasluuju da plivaju u
lijepim sjeanjima, kolajnama i odlikovanjima zato to ive, zato to
uistinu ive i pobjeuju. Kad prijetnja nestane, mogua zamka lei u tome
da se nazivamo imenima koja smo stekli u najgora vremena u ivotu. To
stvara stanje duha koje nas moe sputavati. Nije dobro temeljiti identitet
due jedino na pothvatima, gubicima i pobjedama iz loih vremena.
213

Premda preivljavanje enu moe uiniti vrstom poput stijene, u nekom

joj trenutku to pone ograniavati novi razvoj.
Kad ena uporno ustraje na tome preivjela sam i nakon to je prolo
doba kad je to bilo korisno, onda je jasno to valja uiniti. Moramo
olabaviti aku kojom se ta osoba dri za arhetip osobe koja je preivjela.
Inae nita ne moe rasti. To je kao da mala izdrljiva biljka bez vode,
suneve svjetlosti i hranjivih tvari ipak uspije izbaciti jedan mali hrabri i
tvrdoglavi list. Unato svemu.
Bujati znai sada, kad su prola ona loa vremena, prijei u rasko i
svjetlo te tamo cvasti, bujati grmolikim, upavim, tekim cvjetovima i
liem. Dodijelimo si radije imena koja nas izazivaju na razvoj kao
slobodnih stvorenja. To znai bujati. To nam je i namijenjeno.
Ritual je jedan od naina na koji ljudi svoje ivote stavljaju u suodnos s
drugim stvarima, zvao se taj ritual Purim, Advent, ili prizivanje mjeseca.
Rituali sazivaju sjenke i spektre ljudskih ivota, razvrstavaju ih i odlau u
stranu. Postoji jedna slika na el dia de los muertos, Dan mrtvih,
svetkovine primjenjive kao pomo enama koje prelaze s preivljavanja
na bujanje. Temelji se na ritualu ofrendas, to su oltari za one koji su otili
s ovoga svijeta. Ofrendas su poasti, sjeanja i izrazi najdubljega tovanja
prema voljenima koji nisu vie meu nama. Smatram da mnogim enama
pomae kad izrade ofrendu za dijete koje su neko bile, kao neko
priznanje tom junakom djetetu.
Neke ene odaberu predmete, pisma, odjeu, igrake, uspomene na
neke dogaaje i druge simbole iz djetinjstva. Ofrendu urede na svoj nain,
ispriaju priu koja ide ili ne ide uz to, a zatim je ostave tako postavljenu
koliko god dugo ele. To je dokaz njihovih prolih potekoa, hrabrosti i
pobjede nad nevoljom.lxxviii Takav nain gledanja na prolost postie
nekoliko stvari: daje nam bolji pregled, suosjeajno gledanje na prola
vremena, time to izlae ono to smo iskusili, to smo od toga uinili, to
je vrijedno divljenja. Ono to nas oslobaa jest kad se tome divimo, a ne
kad to jesmo.
Biti dijete koje je tek preivljavalo dulje nego to je to potrebno previe
se poistovjeuje s arhetipom ozljede. Bujanje je mogue kad prepoznamo
214

ozljedu koju zatim spremimo u sjeanje. Bujanje nam je namijenjeno, tu

na zemlji. Bujanje, a ne puko preivljavanje, to je nae pravo koje
stjeemo roenjem kao ene.
Nemojte se povlaiti i umanjivati ako vas nazovu crnom ovcom,
skitnicom, vukom samotnjakom. Oni koji sporo uviaju, kau da je
nekonformist propast drutva. No, ve se stoljeima pokazuje da biti
razliit znai stajati na rubu, da je gotovo zajameno da e ta osoba
napraviti kakav originalan doprinos, koristan i zapanjujui doprinos
svojoj kulturi.lxxix
Kada traite savjet, nikada ne sluajte one sa siunim srcima. Budite
ljubazni prema njima, blagoslivljajte ih, laskajte im, ali nemojte sluati
njihov savjet.
Ako su vas ikada nazvali prkosnom, nepopravljivom, bezobraznom,
lukavom, buntovnom, neukrotivom, neposlunom, onda ste na pravom
tragu. Divlja ena je u blizini.
Ako vas nikada nisu tako nazivali, jo ima vremena. Vjebajte Divlju
enu. Anele! Opet i opet.

215

7. POGLAVLJE
Radosno tijelo: divlje meso
Zadivljuje me nain na koji se vukovi sudaraju tijelima kad tre i kad se
igraju, svaki na svoj nain, stari vukovi, mladi vukovi, mravi, debeli,
dugonogi, oni mlitavih repova, oni objeenih uiju, oni kojima u slomljeni
udovi kvrgavo zarasli. Svaki od njih ima posebnu grau tijela i snagu,
vlastitu ljepotu. ive i igraju se u skladu s onim to, tko i kako su. Ne
pokuavaju biti neto to nisu.
Gore na sjeveru promatrala sam staru vuicu s tri noge ona se jedina
mogla provui kroz neki prolaz gdje su se irile grane borovnica. Vidjela
sam jednom sivoga vuka kako se skutrio, a zatim poskoio takvom
brzinom da je naas u zraku ostala slika srebrne duge. sjeam se jedne
njene, mlade majke, jo odeblje oko trbuha, kako je ljupkou plesaice
pipala put kroz mahovinu oko bare.
Pa ipak, unato njihovoj ljepoti i sposobnosti odranja snage, o
likovima kojiput govore ovako: Ah, pregladan si, zubi su ti preotri,
apetit previe halapljiv. O enama se takoer, kao i o vukovima, kojiput
razgovara kao da je prihvatljiv samo odreeni temperament, odreeni
sputani apetit. Pa se tome preesto dodaje i oznaka moralne dobrote ili
zloe, ovisno o tome slau li se enina veliina, visina, hod i oblik s
jedinstvenim ili iskljuivim idealom. Kad se ene ogranii na ona
raspoloenja, geste i obrise koji se slau s jednim idealom ljepote i
ponaanja, onda su zarobljene i duom i tijelom, pa vie nisu slobodne.
U instinktivnoj psihi, tijelo se smatra senzorom, mreom za
obavjeivanje, glasnikom koji posjeduje splet komunikacijskih sustava
kardiovaskularni, respiratorni, kosturni, autonomni, kao i osjeajni i
216

intuitivni. U zamiljajnom svijetu, tijelo je snaan nosilac, duh koji ivi u

nama, molitva ivota samo za sebe. U bajkama ga se prikazuje arobnim
predmetima koji imaju nadljudske znaajke i sposobnosti te se smatra da
ima dva para uiju, jedan za sluanje svjetovnih stvari, drugi za sluanje
due; dva para oiju, jedan usmjeren na uobiajen pogled, drugi za
dalekovidnost; dvije vrste snage, snagu miia i nepobjedivu snagu due.
Popis tih parova u tijelu nema kraja.
U sustavima tjelesnoga rada kao to su Feldenkraisova metoda,
Ayurveda i drugi, smatra se da tijelo ima est, a ne pet osjetila. Tijelo se
koristi koom, vezivnim tkivom i mesom kako bi zabiljeilo to se oko
njega dogaa. Kao i Rozetski kamen, za one koji ga znaju itati, tijelo je
ivui zapis danih ivota, oduzetih ivota, oekivanih ivota, izlijeenih
ivota. Cijeni se zbog svoje istanane sposobnosti da zabiljei izravnu
reakciju, da duboko osjea i da osjeti unaprijed.
Tijelo je viejezino bie. Ono govori svojom bojom i temperaturom,
naletom prepoznavanja, arom ljubavi, pepelom boli, toplinom uzbuenja,
hladnoom neuvjerenosti. Govori stalnim sitnim plesom, kojiput se ljulja,
kojiput trza, a kojiput trese. Govori srcem koje skae, duhom koji pada,
ponorom u sreditu, porastom nade.
Tijelo se sjea, kosti se sjeaju, zglobovi se sjeaju, ak se i mali prst
sjea. Sjeanje je zabiljeeno u slikama i osjeajima unutar samih stanica.
Kao i spuva ispunjena vodom, gdje god pritisnemo, izamemo, ak
lagano dotaknemo, sjeanja iz tijela izlaze u potocima.
Umanjiti ljepotu i vrijednost tijela na bilo to manje od
velianstvenosti znai natjerati tijelo da ivi bez pravoga duha, pravog
oblika, bez svojega prava na ushit. Smatrati nekoga runim ili
neprihvatljivim, jer ljepota te osobe nije ukljuena u trenutanu modu,
nanosi duboke povrede prirodnoj radosti koja je dio divlje prirode.
ene razumno odbacuju psihike i fizike standarde koji vrijeaju duh
i prekidaju vezu s divljom duom. Jasno je da instinktivna priroda ena
cijeni tijelo i duh mnogo vie zbog sposobnosti da budu vitalni, primljivi i
izdrljivi, nego zbog ikakva dijela pojavnosti. To ne znai da valja
odbaciti sve i sva to se smatra lijepim u bilo kojemu segmentu kulture,
217

nego da treba ocrtati iru krunicu koja e obuhvatiti sve oblike ljepote,
oblika i funkcije.

Govor tijela
Moja prijateljica Opalanga, afroamerika griota, pripovjedaica, i ja
tandemski izvodimo pripovijest koja se zove Govor tijela o otkrivanju
predakih blagoslova nae zajednice i roaka. Opalanga je vrlo visoka,
kao tisa i jednako vitka. Ja imam nisko teite i raskono tijelo. Osim to
su joj se rugali zbog visine, Opalangi su dok je bila dijete govorili da je
praznina izmeu njezinih gornjih sjekutia znak laljivca. Meni su
govorili da su moj oblik i veliina tijela znakovi manje vrijednosti i
manjka samokontrole.
U naoj zajednikoj pripovijesti o tijelu, Opalanga i ja govorimo o
udarcima i strelicama koje smo primale tijekom ivota, jer su uzvieni
oni smatrali da su naa tijela imala previe ovoga i nedovoljno onoga.
Tijekom naeg pripovijedanja, pjevamo alopojku za tijelima u kojima ne
smijemo uivati. Ljuljamo se, pleemo, gledamo jedna drugu. Obje.
mislimo kako ona druga izgleda tako predivno tajanstveno, da nam nije
jasno kako je ikada netko mogao pomisliti neto drugo?
Kad sam tek upoznala Opalangu, imale smo, kao to pripovjedai esto
imaju, osjeaj da se znamo, ne itav ivot, ve stoljeima. Upale smo u
razgovor o najintimnijim priama. Kako sam bila zapanjena kad sam ula
da je ve kao odrasla otputovala u Gambiju u Zapadnoj Africi i nala
roake u ijem plemenu su, gle!, bili mnogi ljudi visoki poput tise i
jednako vitki, a koji su imali i razmak meu sjekutiima. Taj razmak,
objasnili su joj, zove se Sakaya Yallah, to znai Boji otvor a smatra
se znakom mudrosti.
Kako je tek ona bila iznenaena kad sam joj ispriala kako sam,
takoer ve kao odrasla, otputovala na prevlaku Tehuantepec u Meksiku i
nala neke svoje roake koji su, gle!, bili pleme s divovskim enama koje
218

su bile snane, koketne i impozantne veliine. Tapale su melxxx, upkale,

otvoreno komentirajui da jo nisam dovoljno debela. Jedem li dovoljno?
Jesam li bila bolesna? Moram se vie truditi objasnile su mi, jer su ene la
tierra, okrugle kao i sama zemlja, jer zemlja toliko toga sadrava.lxxxi
Dakle, predstava koju izvodimo Opalanga i ja, ba kao i nai ivoti kao
nae osobne prie, koje su zapoele kao opresivna i depresivna iskustva,
zavrava s radou i snanim osjeajem sebstva. Opalanga shvati da
njezina ljepota lei u njezinoj visini, da je njezin osmijeh osmijeh
mudrosti i da je Boji glas uvijek blizu njezinih usnica. Ja shvatim da mi
je tijelo povezano sa zemljom, da su mi stopala oblikovana da mi daju
potporu, a da mi je tijelo nosilac mnogih stvari. Nauile smo, od ljudi koji
se nalaze izvan nae sjedinjenoamerike kulture, tijelu pripisati nove
vrijednosti, odbaciti predodbe i jezik koji bi oklevetao tajanstveno tijelo,
koji bi previdio ensko tijelo kao instrument znanja.lxxxii
Uivati u svijetu ispunjenome mnogim vrstama ljepote ivotno je
veselje na koje sve ene imaju pravo. Podupirati samo jednu vrstu ljepote
znai zapravo ne primjeivati prirodu. Ne moe postojati samo jedna vrsta
ptica pjevica, jedna vrsta bora, jedna vrsta vuka. Ne moe postojati samo
jedna vrsta djeteta, jedna vrsta mukarca ili jedna vrsta ene. Ne moe
postojati samo jedna vrsta dojki, jedna vrsta struka, jedna vrsta koe.
Moje iskustvo s krupnim meksikim enama natjeralo me da
preispitam mnoge psihoanalitike premise o raznim veliinama i oblicima,
osobito teinama ena. Postoji jedna stara psiholoka premisa koja mi se
osobito inila groteskno pogrenom: ideja da su sve krupne ene gladne
neega, da u njima ui mrava osoba koja vriti jer eli izai. Kad sam
metaforu o mravoj eni koja vriti spomenula jednoj od tih
velianstvenih tehuanskih ena, zurila je u mene po malo zabrinuto.
Mislim li na opsjednutost kakvim zlim duhom? Ta tko bi stavio takvu zlu
stvar u enu?, upitala je.lxxxiii Jednostavno nije mogla shvatiti da bi
vidari ili bilo tko drugi mogao smatrati da ena u sebi nosi enu koja
vriti samo zato to je prirodno krupna
Kompulzivni i destruktivni poremeaji u prehrani koji izobliuju
veliinu tijela stvarni su i tragini, ali za veinu ena to nije norma. ene
219

koje su velike ili malene, krupne ili vitke, visoke ili niske, najvjerojatnije
imaju takav oblik jer su naslijedile tjelesnu grau od svojih roaka, ako ne
onih neposrednih, a ono koju generaciju unatrag. Napadi i osude
nasljednih znaajki enskih tijela raaju generacije i generacije tjeskobnih
i neurotinih ena. Donoenje destruktivnih i iskljuivih sudova o eninu
naslijeenu obliku otima joj nekoliko kljunih i vrijednih psihikih i
duhovnih blaga. Otima joj ponos koji osjea prema tipu tijela koji je
dobila preko loze svojih predaka. Ako se naui prezirati to nasljedstvo,
odmah prekida vezu svojega enskog tijela s ostatkom obitelji.
Ako se naui mrziti vlastito tijelo, kako moe voljeti tijelo svoje majke
koje je jednako graeno kao i njezino?lxxxiv tijelo svoje bake, a i svojih
keri? Kako moe voljeti tijela drugih ena (i mukaraca) u svojoj blizini
koji su naslijedili tijela svojih predaka? Tako napadati enu unitava
njezino prirodno pravo da se ponosi pripadnou obitelji i otima joj onaj
prirodni stav koji osjea u tijelu bez obzira na to koje je veliine, visine i
oblika. Zapravo, napad na enska tijela dalekoseni je napad na one koji
su joj prethodili, kao i na one koji dolaze nakon nje.lxxxv
Otre prosudbe o prihvatljivosti tijela stvaraju naciju zgrbljenih
visokih djevojaka, niskih ena na tulama, krupnih ena odjevenih kao da
su u koroti, vrlo vitkih ena koje se pokuavaju napuhnuti kao abe te
raznih drugih ena u ilegali. Unitavanje instinktivne pripadnosti koju
ena osjea prema svojem prirodnom tijelu oduzima joj samouvjerenost.
Tjera je na to da stalno razmilja o tome je li dobra osoba ili nije te da
temelji svoju vrijednost na tome kako izgleda umjesto na tome kakva je.
Tjera je i na to da troi energiju na razmiljanje o koliinama hrane koju
konzumira, na oitavanje vage i na mjerenje krojakim metrom.
Zaokuplja je, utjee na sve to ini, planira i predvia. U instinktivnom
svijetu nezamislivo je da ena na taj nain bude zaokupljena izgledom.
Vie je nego razumno brinuti se da ostanemo zdrave i jake, da se
skrbimo za tijelo to vie moemo.lxxxvi Pa ipak bih se morala sloiti s tim
da u mnogim enama postoji jedna gladna. No, nije gladna odreene
veliine, oblika ili visine, a ni gladna uklapanja u stereotip. ene su
gladne toga da im kultura koja ih okruuje iskae temeljno potovanje.
220

Ona gladna u njima ezne za time da joj se obraaju sa tovanjem, da je

se prihvatilxxxvii i, u najmanju ruku, da je ne svrstavaju u stereotipe. Ako
uistinu postoji ena koja vriti jer eli izai onda vriti jer eli da
prestanu tue drske projekcije na njezino tijelo, lice, dob.
Patologizacija raznolikosti enskih tijela duboka je predrasuda koju
podupiru mnogi teoretiari psihologije, posebice Freud. Na primjer
Martin Freud, u knjizi o svojem ocu Sigmundu, govori kako je itava
obitelj aktivno prezirala i ismijavala ugojene ljude.lxxxviii Razlozi za
Freudova stajalita nisu obuhvaeni opsegom ove knjige, meutim, teko
je shvatiti kako bi takav pristup mogao pridonijeti uravnoteenom odnosu
prema enskim tijelima.
Bit e dovoljno kazati da razni praktiari u psihologiji i dalje prenose te
predrasude prema prirodnome tijelu, potiui ene da obrate pozornost na
stalan nadzor tijela, pa im tako otimaju dublji i profinjeniji odnos s
oblikom koji im je podaren. Napetost vezana uz tijelo oduzima eni velik
dio njezina kreativna ivota i pozornost koju bi obratila drugim stvarima.
Poticanje na rezbarenje svojih tijela neobino podsjea na rezbarenje,
paljenje, guljenje slojeva, ogoljivanje kostiju od mesa same zemlje. Gdje
god postoji rana na psihi i tijelu ene, tamo postoji odgovarajua rana na
istome mjestu u samoj kulturi i, naposljetku, na samoj prirodi. U pravoj
holistikoj psihologiji svi se svjetovi smatraju meusobno ovisnima, a ne
odvojenim jedinkama. Uope ne iznenauje da u naoj kulturi postoji
tema rasijecanja enina prirodnoga tijela, da postoji odgovarajui problem
rasijecanja krajolika, i nadalje rasijecanja kulture u moderne dijelove.
Premda ena moda nita ne moe uiniti kako bi preko noi zaustavila
komadanje nae kulture i zemlje, moe prestati komadati vlastito tijelo.
Divlja priroda nikad ne bi podrala muenje tijela, kulture ili zemlje.
Divlja priroda nikad ne bi pristala na ibanje oblika kako bi dokazala
vrijednost, dokazala kontrolu, dokazala karakter, bila ugod nija za oko
ili financijski isplativija.
ena kulturu ne moe uiniti svjesnijom tako da kae: Promijeni se.
No, moe promijeniti vlastiti pristup sebi i time postii da se
omalovaavajui projekcije preusmjere. To e uiniti tako da vrati svoje
221

tijelo. Tako da ne napusti radost svojega prirodnog tijela, da ne prihvati

popularnu tlapnju da srea dolazi samo onima koji imaju odreenu grau
ili godine, da ne eka i ne odgaa bilo koji pothvat, te tako da vrati svoj
pravi ivot, da ga ivi punim jedrima, bez zadrke. Takvo dinamino
samoprihvaanje i samopouzdanje zainje promjenu u pristupu kulture.

Tijelo u bajkama
Postoje mnogi mitovi i bajke koji opisuju slabosti i divljinu tijela. Postoje
grki Hefest, epavi kova plemenitih metala; meksiki Hartar
dvostrukoga tijela; Venera roena iz mora; najmanji kroja koji je bio
ruan, ali je mogao stvoriti novi ivot; ene s Divovske planine, kojima
udvaraju zbog njihove snage; Palica koja se po svijetu kree s pomou
arolije; i mnogi drugi.
Odreeni arobni predmeti u bajkama imaju sposobnosti prenoenja i
otkrivanja to su spretne metafore za tijelo, kao to su arobni list, sag,
oblak. Kojiput platevi, cipele, titovi, eiri i kacige podaruju mo
nevidljivosti, nadljudsku snagu, dalekovidnost i tako dalje. Oni su
arhetipski roaci i lanovi zajednice. Svaki od njih fizikom tijelu
podaruje mogunost boljega uvida, sluha, bijega ili neke zatite za psihu i
duu.
Prije nego to su izumili kola, koije, fijakere, prije pripitomljivanja
ivotinja za vuu i jahanje, motiv koji je prikazivao sveto tijelo bio je
aroban predmet. Odjevni predmeti, amuleti, talismani i drugi predmeti
kojima se moralo rukovati na odreen nain, prenosili su osobe preko
rijeke ili na drugi kraj svijeta.
arobni sag sjajan je simbol osjetilne i psihike vrijednosti prirodnoga
i divljeg tijela. Bajke u kojima se pojavljuje motiv leteeg saga prikazuju
ne-ba-savjestan odnos prema tijelu u naoj kulturi. Letei sag isprva se
smatra obinim i bezvrijednim. No, za onoga koji sjedne na njegove guste
niti i kae Poleti, sag istoga trena zadrhti, malo se uzdigne, zalebdi i
222

zatim, fiju! odleti i prenese putnika na drugo mjesto, sredite, gledite,

znanje.lxxxix Kroz svoja stanja uzbuenja, svijesti i osjetilnih doivljaja
kao to je, na primjer, sluanje glazbe, ili kad zaujemo glas voljene osobe
ili osjetimo odreen miris tijelo takoer ima tu sposobnost da nas
prenese nekamo drugamo.
U bajkama, kao i u mitovima, tepih predstavlja nain kretanja, ali
poseban nain onaj koji nam omoguava da vidimo u svijet, ali i u
podzemni ivot. U priama Srednjeg Istoka on je sredstvo za duhovni let
iscjelitelja. Tijelo nije samo kakva tupava stvar iz koje se pokuavamo
izvui. Valjano gledano, ono je raketa, niz atomskih krivulja, splet
neurolokih poveznica s drugim svjetovima i doivljajima.
Osim arobnoga tepiha, postoje i drugi simboli tijela. Jedna pria
posebno spominje tri. Priu mi je prenijela Fahtah Kelly. Zove se
jednostavno Pria o arobnome saguxc U toj prii, sultan poalje trojicu
brae u potragu za najdragocjenijim predmetom na svijetu. Onaj brat za
kojega se bude smatralo da je pronaao najvee blago osvojit e itavo
jedno kraljevstvo. Jedan brat potrai i donese arobni tapi izraen od
slonove kosti s pomou kojega se moe stei uvid u sve to ovjek poeli.
Drugi brat donese jabuku miris koje moe izlijeiti svaku boljku. Trei se
brat vrati s arobnim sagom koji osobu moe prenijeti bilo kamo, samom
pomisli na to mjesto.
Dakle, to je dragocjenije?, upita sultan. Vidovitost? Sposobnost
vianja i oporavka? Ili mogunost duhovnoga uzleta?
Naizmjence braa stanu hvaliti predmete koje su pronala. Pa ipak,
sultan konano odmahne rukom i proglasi: Nijedan od ovih predmeta
nije dragocjeniji od drugoga, jer bez i jednoga od njih drugi ne bi bili od
koristi. I tako podijeli kraljevstvo brai na tri jednaka dijela.
U toj prii skrivaju se snane ideje koje nam otkrivaju to je prava
ivost tijela. Ta pria (kao i druge poput nje) opisuje sjajne moi intuicije,
uvida, osjetilnog vianja te ushit koji se skriva u tijelu.xci Skloni smo
razmiljati o tijelu kao o neem drugome koje ini to ini, donekle bez
nas, pa ako ga tretiramo kako treba, onda e nam pruiti dobar osjeaj.
Mnogi se ljudi odnose prema tijelu kao da je ono kakav rob, ili se ak i
223

dobro odnose prema njemu, ali ipak oekuju da slijedi njihove elje i
muice kao da je rob.
Neki kau da dua prosvjetljuje tijelo. No, zamislimo za trenutak da
tijelo prosvjetljuje duu, da joj pomae u prilagoavanju svjetovnome
ivotu, da procesira, prevodi, prua istu stranicu, tintu i pero kojima dua
moe ispisivati na ivot? Zamislimo, kao u bajkama o onima koji
mijenjaju oblik, da je tijelo Bog za sebe, uitelj, mentor, dokazani vodi?
to onda? Je li mudro itav ivot kanjavati toga uitelja koji mnogo toga
moe ponuditi i prenijeti? elimo li provesti itav ivot doputajui
drugima da nas odvajaju od naega tijela, da sude o njemu i pronalaze mu
mane? Jesmo li dovoljno snane da prestanemo sluati glas veine te da
iskreno i duboko posluamo tijelo kao mono i sveto bie?xcii
Pogrena je ta iskljuiva predodba nae kulture o tijelu kao skulpturi.
Tijelo nije mramor. To mu nije svrha. Njegova je svrha da titi, sadrava,
podupire i potpaljuje duh i duu u sebi, da bude spremnik za sjeanje, da
nas ispuni osjeajima to je vrhunska psihika okrepa. Svrha mu je da nas
uzdigne i hitne uvis, da nas ispuni osjeajima koji dokazuju da postojimo,
da smo ovdje, da nam da temelje, vanost, teinu. Pogreno je razmiljati
o tijelu kao o mjestu koje naputamo kako bismo poletjeli prema duhu.
Tijelo je pokreta tih doivljaja. Bez tijela ne bi bilo osjeaja da prelazimo
pragove, ne bismo osjeali podizanje, visinu, besteinsko stanje. Sve to
proizlazi iz tijela. Tijelo je lansirna rampa. U prednjoj kapsuli dua
omamljena gleda kroz prozor u tajanstvenu zvjezdanu no.

Snaga slabina
Od ega se sastoji zdravo tijelo u instinktivnom svijetu? Na onoj osnovnoj
razini prsa, trbuh, svagdje gdje ima koe, svagdje gdje postoje neuroni
koji prenose osjeaj ne radi se o tome kojeg je oblika, koje veliine, boje,
dobi, nego o tome osjea li, funkcionira li onako kako treba, moemo li
reagirati, osjeamo li raspon, spektar osjeaja. Boji li se, je li ukoeno od
224

boli ili straha, umrtvljeno nekom starom traumom, ili sadrava neku svoju
glazbu, slua li, kao Baubo kroz trbuh, gleda li svojim raznim nainima
vienja?
Kad sam bila u svojim ranim dvadesetim godinama dogodile su mi se
dvije prijelomne stvari, dogaaji koji su se protivili svemu to su me dotad
bili uili o tijelu. Bila sam na jednotjednoj enskoj radionici. Nou smo se
okupile oko vatre blizu vruih izvora, a ja sam ugledala nagu enu od
kojih tridesetpet godina. Dojke su joj bile ispranjene od raanja, trbuh
prepun strija od poroaja. Bila sam vrlo mlada i sjeam se da sam je alila
zbog tih ozljeda njezine svijetle i tanke koe. Netko je svirao marakas12 i
bubnjeve i ona je zaplesala a kosa, dojke, koa i udovi su joj se kretali u
svim smjerovima. Kako je samo bila lijepa, kako vitalna. Njezina je
ljupkost parala srce. Uvijek sam se smijala engleskoj frazi koja govori o
vatri u preponama. No, te sam je veeri vidjela. Vidjela sam mo u
njezinim slabinama. Vidjela sam ono to su me uili da zanemarim, snagu
enskoga tijela kad se pokree iznutra. Dosad je prolo skoro tri desetljea,
a ja je jo vidim kako plee u noi i jo me zapanjuje snaga tijela.
Drugo buenje ticalo se mnogo starije ene. Njezini su bokovi, prema
uobiajenim standardima, bili previe krukoliki, njezine grudi vrlo
malene u usporedbi s njima, po bedrima je imala tanke ljubiaste,
popucale kapilarice, a oko tijela joj se ovijao dugaak oiljak od neke
ozbiljne operacije, od rebra pa sve do kraljenice, onako kako gulimo
jabuke. Struk joj je bio irok, pa valjda etiri ake.
Tada uope nisam shvaala zato se mukarci oko nje roje kao oko
saa. eljeli su grickati njezina krukolika bedra, liznuti onaj oiljak,
primiti ta prsa, poloiti svoje obraze na njezine razgranate kapilare.
Smjeak joj je opijao, imala je krasan hod, a kad je gledala, uistinu je
upijala ono u to je gledala. Vidjela sam ponovno ono to su me uili da
zanemarim, mo u tijelu. Kulturna mo tijela nalazi se u njegovoj ljepoti,
ali mo u tijelu je rijetkost, jer ju je veina otjerala muenjem tijela ili
svojom posramljenou njime.
12

Rumba-kugle, suhe tikvice koje slue kao zveka, (op. prev.)

225

U tom svjetlu divlja ena moe istraiti numinoznost vlastita tijela i

prihvatiti ga, ne kao uteg koji je osuena nositi do kraja ivota, ne kao
marvu za teglenje, dobro zbrinutu ili ne, koja nas nosi uokolo za ivota,
nego kao niz vrata, sanjarija i pjesama kroz koje moemo nauiti i saznati
kojeta. U divljoj psihi tijelo je shvaeno kao bie za sebe, bie koje nas
voli, ovisi o nama, kojemu smo mi ponekad majka, a ponekad je ono
majka nama.

La mariposa, Leptirica
Kako bih vam na drugaiji nain pripovijedala o snazi tijela, moram vam
ispriati priu, istinitu podulju priu.
Godinama ve turisti hrle preko velike amerike pustinje, jurei po
duhovnom krugu: Monument Valley, Canyon Chaco, Mesa Verde,
Kayenta, Canyon Keems, Painted Desert i Canyon de Chelly. Zure u
zdjelicu majke Grand Canyon, protresu glavama, slegnu ramenima i
odjure kui, a onda ponovno juriaju preko pustinje sljedeega ljeta,
gledaju i gledaju, trae i trae.
Iza toga se skriva ona ista glad za numinoznim doivljajima koju ljudi
osjeaju jo otkako je svijeta i vijeka. No, kojiput se ta glad poveava jer
ljudi izgube svoje pretke.xciii esto ne znaju ni imena onih koji su
prethodili njihovim bakama i djedovima. Posebice zaboravljaju obiteljske
prie. Takvo stanje izaziva duhovnu tugu i glad. I tako mnogi za volju
due pokuavaju vratiti neto vano.
Godinama ve turisti dolaze i na Puy, veliku pranjavu mesu13 usred
niega u New Mexicu. Tu su se nekada Anasazi, Drevni, meusobno
dovikivali s jedne mese na drugu. Prapovijesno more, tvrdi se, urezalo je
tamo u stijene tisue nacerenih, iskeenih i iskrivljenih usta i oiju.
Narodi Navajo, Apai Jicarille, juni Ute, Hopi, Zuni, Santa Clara,
13

mesa brdo s ravnim vrhom i strmim obroncima, (op. prev.)

226

Santa Domingo, Laguna, Picuris, Tesuque svi se oni sastaju ovdje. Tu se

plesom vraaju u drvo amerikoga borovca14, u jelene, u orlove i u
Katsinas, snane duhove.
Ovamo takoer dolaze posjetitelji, a neki od njih vape za svojim
geno-mitovima jer su odvojeni od duhovne posteljice. Zaboravili su i
svoje drevne Bogove. Dolaze kako bi gledali one koji nisu zaboravili.
Cesta koja vodi na Puy izgraena je za konjska kopita i mokasine. No,
s vremenom su automobili postali snaniji, pa sada domai i stranci
dolaze u svakojakim autima, kamionima, kamionetima i kombijima. Sva
ta vozila cvile i dime po cesti u polaganoj pranjavoj paradi.
Svi parkiraju trochimochi, dr-nedaj, po kvrgavim brdacima. U podne
rub mese izgleda kao lanani sudar tisuu automobila. Neki ljudi
parkiraju tik do dvometarskoga trandovilja15 i misle kako e jednostavno
prignjeiti biljku da izau iz auta. No, sto godina staro trandovilje je poput
eljeznih starica. Oni koji parkiraju pokraj njega ostaju zarobljeni u autu.
Sunce se usred dana pretvara u uarenu pe. Svi se vuku u pretoplim
cipelama, nakrcani kiobranom za sluaj kie (bit e je), sklopivim
aluminijskim stolcem za sluaj da se umore (budu) te, ako su posjetitelji,
moda fotografskim aparatom (ako imaju dozvolu) i rolama filma,
objeenim oko vrata poput vijenaca enjaka.
Posjetitelji dolaze s raznim oekivanjima, od svetih do profanih.
Dolaze kako bi vidjeli neto to nee svatko moi vidjeti, neto najdivlje
od divljega, ivui numen, la mariposu, Leptiricu.
Zadnji dogaaj je Ples leptira. Svi s velikom radou oekuju taj ples.
Plee ga jedna osoba, ena, i to, uh!, kakva ena. Kako se sunce pone
sputati, tako se pojavi starac koji blista pod teretom dvadeset kila
tirkiznih ukrasa za sveane prigode. Dok zvunici cie kao pile kad
ugleda jastreba, on proape u kromirani mikrofon iz 30-ih godina: A sa
emo vidjet kako s plee Ples leptira, pa odepa gazei po manetama
svojih traperica.
14
15

Pinus contorta. (op. prev.)

Biljka iz roda althaea. (op. prev.)

227

Za razliku od baletnih predstava, gdje se toka najavi, zastor se

podigne i eto plesaa kako se gegaju po pozornici, ovdje na Puy, kao i na
drugim plemenskim plesovima, najava plesa moe prethoditi plesaevu
pojavljivanju negdje od dvadeset minuta pa do vjenosti. Gdje je
plesaica? Moda posprema kamp-kuicu. Temperature vie od 38
stupnjeva su uobiajene, pa je u zadnji tren moda potrebno popraviti
znojem iarane boje na tijelu. Ako plesni pojas koji je pripadao plesaevu
djedu pukne na putu prema pozornici, plesa se uope ne pojavi, jer se
duh pojasa mora odmoriti. Plesai kasne i zato to svira kakva dobra
pjesma u emisiji Indijanski sat s Tonyjem Lujanom na radio Taosu,
postaje KKIT (prema Kitu Carsonu).
Kojiput plesaica ne uje zvunik pa je mora pozvati kakav tekli. A
zatim, naravno, uvijek mora razgovarati sa svim roacima na putu prema
pozornici i svakako stati kako bi svi mali neaci i neakinje dobro vidjeli
kostim. Mala djeca se tako zapanje kad vide golemi duh katsina koji je
sumnjivo slian, bar malo, stricu Tomasu ili kukuruznu plesaicu koja
uvelike nalikuje teti Yazie. Na kraju, postoji i stalna mogunost da je
plesaica jo uvijek negdje na autocesti Tesuque i mae nogama koje vire
iz kamioneta dok ispuh prlja zrak itav kilometar niz vjetar.
Dok ekaju Ples leptira s vrckavim nestrpljenjem, svi brbljaju o
leptirskim djevama i ljepoti djevojaka naroda Zuni koje su plesale u
drevnim crveno-crnim kostimima, obnaena ramena i arkoruiastih
krugova na obrazima. Hvale mlade jelene plesae koji su plesali s
borovim granama privezanim za ruke i noge.
Vrijeme prolazi.
I prolazi.
I prolazi.
Ljudi zveckaju kovanicama u depu. Siu zube. Gledatelji nestrpljivo
ekaju da vide tu udesnu leptiricu plesaicu.
Zatim iznenada, jer svi se ve mrte od dosade, bubnjareve ruke
zabubnjaju u svetom leptirskom ritmu, a pjevai poinju zazivati Bogove
iz petnih ila.
228

Posjetiteljima leptir predstavlja njenu stvarcu. O krhka ljepoto, tako

sanjare. Zato su obvezno iznenaeni kad iskoi Maria Lujan.xciv A ona je
krupna, uistinu krupna, kao Willendorfska Venera, kao Majka dana, kao
ena junakih dimenzija sa slike Diega Rivere koja je izgradila Mexico
City jednim zamahom zglavka.
A ta Maria Lujan, joj, stara je, vrlo, vrlo stara, poput ene koja se
vratila iz praine, stara poput stare rijeke, stara poput starih borova na
granici ume. Rame joj je obnaeno. Njezina crveno-crna manta, halja,
skae gore-dolje zajedno s njom koja je unutra. Njezino teko tijelo i vrlo
mrave noge ine je nalik na skakutav pauk umotan u tamale.16 Skae na
jednoj nozi, zatim na drugoj. Mae lepezom od perja amo-tamo. Ona je
Leptirica koja je stigla kako bi osnaila slabe. Ona je ta za koju veina
misli da nije snana: dob, leptirica, ensko.
Kosa leptirske djeve dosee do poda. Gusta je kao deset snopova
kukuruza i kameno siva. Djeva nosi leptirova krila onakva kakva vidite
na djeici kad glume anele u kolskim predstavama. Bokovi su joj kao
dvije velike skakutave koare, a mesnata polica povrh guzova dovoljno
iroka da ponese dvoje djece.
Skae, skae, skae, ne kao zec, nego koracima koji jee.
Ja sam ovdje, ovdje, ovdje
Ja sam ovdje, ovdje, ovdje
Probudite se vi, vi, vi!
Mae pernatom lepezom gore-dolje, prekrivajui zemlju i ljude te
zemlje opraujuim duhom leptira. Njezine narukvice izraene od koljki
zvekeu kao egrtue, a praporci na glenjevima zveckaju tiho poput kie.
Njezina sjenka velika trbuha i malih nogu plee s jedne strane plesnoga
kruga na drugu. Stopala joj ostavljaju oblaie praine za sobom.
Plemena su smjerna, ponesena. No, neki posjetitelji gledaju jedni u
druge i mrmljaju: To je to? Ovo je Leptirska djeva? Zbunjeni su, neki
ak razoarani. Izgleda da se vie ne sjeaju kako je svijet duhova mjesto
16

Meksiko jelo od zainjena mljevenoga mesa u tijestu od kukuruzna brana umotano u

listove kukuruza i kuhano na pari. (op. prev.)

229

gdje su vukovi ene, medvjedi muevi, a starice bujnih dimenzija

leptirice.
Meutim, prikladno je da Divlja ena/Leptirica bude stara i golema, jer
ona nosi gromovit svijet u jednoj dojci, a podzemni svijet u drugoj.
Njezina su lea krivulja planeta Zemlje zajedno sa svim usjevima,
hranom i ivotinjama. Na zatiljku nosi izlazak i zalazak sunca. Lijevo
bedro joj nosi sve borovce, a desno sve vuice svijeta. Trbuh joj sadrava
svu djecu koja e se ikada roditi.
Leptirska djeva enska je sila oplodnje. Raznosei pelud s jednoga
mjesta na drugo, ona oprauje, ba kao to dua oplouje mozak snovima,
kao to arhetipovi oplouju svakodnevni svijet. Ona je sredite. Ona spaja
opreke tako to uzima malo odavde i stavlja onamo. Preobrazba nije
nimalo sloena. To je njezino uenje. Tako to ini leptirica. Tako to dua
ini.
Leptirica ispravlja pogrenu predodbu da je preobrazba samo za
muenike, svece ili za one koji su udesno snani. Sebstvo ne mora dizati
planine zato da bi se preobrazilo. Malo je dovoljno. Malo moe dugo
potrajati. Malo mnogo toga mijenja. Sila oploivanja zamjenjuje
premjetanje planina.
Leptirska djeva oprauje due svijeta. Kae: Lake je nego to misli.
Trese pernatom lepezom i skae, jer baca duhovnu pelud na sve ljude koji
su tu, Indijance, djeicu, posjetitelje, sve. Koristi se itavim tijelom kao
blagoslovom, starim, krhkim, krupnim, kratkonogim, kratkovratim,
istokanim tijelom. Ta je ena povezana sa svojom divljom prirodom, ona
je prevoditeljica instinktivnog, sila oplodnje, ispravlja, ona se sjea
starih ideja. Ona je La voz mitolgica. Ona je otjelovljenje Divlje ene.
Leptirska plesaica mora biti stara jer predstavlja staru duu. Ona je
iroka boka i vrsta trupa jer mnogo toga nosi. Njezina sijeda kosa kae da
ne mora vie tovati tabue o dodirivanju drugih. Ona smije dodirnuti
svakoga: djeake, novorodenad, mukarce, ene, ensku djecu, stare,
bolesne i mrtve. Leptirica smije svakoga dotaknuti. To je, na kraju, i
njezina povlastica. To je njezina snaga. Njezino je tijelo tijelo La
maripose, Leptirice.
230

Tijelo je kao zemlja. Ono je zemlja za sebe. Ono je jednako osjetljivo na

divlju gradnju, na diobu parcela, na odsjeenost, prekomjerno
iscrpljivanje i oduzimanje moi kao i bilo koji krajolik. Divlju enu nee
samo tako pokolebati razvojni planovi. Za nju pitanje ne glasi kako
oblikovati, nego kako osjeati. Dojka u svim oblicima ima funkciju
osjeanja i hranjenja. Hrani li? Osjea li? To je dobra dojka.
Bokovi su iroki s razlogom, u njima je kolijevka novoga ivota
izraena od slonovae presvuene satenom. enini su bokovi boni plovci
za tijelo iznad i ispod, oni su portali, raskoni jastuci, drke za voenje
ljubavi, mjesto iza kojega se skrivaju djeca. Noge, one su miljene da nas
odvedu, kojiput ponesu, one su poluge koje nam pomau dizati, one su
anillo, prsten za obuhvaanje ljubavnika. Ne mogu biti previe ovakve ili
previe onakve. One su takve kakve jesu.
Kod tijela ne postoji trebalo bi biti. Ne radi se tu o veliini, obliku ili
godinama, ak ni o tome da imamo po dvoje od svega, jer neki nemaju.
Divlje je pitanje, osjea li tijelo, ima li ono pravu vezu s uitkom, sa srcem,
duom, divljinom? Posjeduje li sreu, radost? Moe li se na svoj nain
kretati, mrdati, njihati, moe li plesati, udarati? Nita drugo nije vano.
Kad sam bila dijete, vodili su me na izlet u Prirodoslovni muzej u
Chicagu. Tamo sam vidjela kipove Malvine Hoffman, desetke tamnih
bronanih kipova prirodne veliine izloenih u velikoj dvorani. Stvorila je
uglavnom naga tijela ljudi s raznih strana svijeta i pritom je imala divlju
viziju.
Svojom ljubavlju obasula je tanku potkoljenicu lovca, duge dojke
majke s dvoje odrasle djece, usiljeno tkivo na prsima djevice, jaja starca
koja vise do pola bedra, nos s nosnicama veim od oiju, kukast nos poput
jastrebova, ravan nos nalik na trokut. Zaljubila se u ui poput semafora i u
malene ui koje se nalaze blizu brade. Voljela je svaku kosu uvijenu poput
zmije, svaku kosu valovitu poput razmotane trake, svaku kosu ravnu
poput travke. Osjeala je divlju ljubav tijela. Razumjela je snagu tijela.
Postoji redak u koreopjesmi17 for colored girls who have considered
17

Vrlo uspjean kazalini komad Ntozake Shange iz 1975. godine koji se sastoji od 20

231

suicide when the rainbow is enufxcv Ntozake Shange kad ena u

ljubiastom govori nakon to se mukotrpno suoila sa svim svojim
psihikim i fizikim aspektima koje kultura zanemaruje ili potcjenjuje.
Saeto se prikae sljedeim mudrim i mirnim rijeima:
evo to imam
pjesme
iroka bedra
male cice
&
toliko ljubavi
To je snaga tijela, naa snaga, snaga divlje ene. U mitovima i bajkama
boanstva i drugi veliki duhovi ljudska srca stavljaju na kunju tako da se
pojavljuju u raznim oblicima koji skrivaju njihovu boanstvenost.
Pojavljuju se u platevima, prnjama, srebrnim almama ili blatnjavih
nogu. Pojavljuju se tamne koe poput staroga drva ili s krljutima od
ruinih latica, kao krhko dijete ili uvela starica, kao mukarac koji ne
moe govoriti ili kao ivotinja koja moe. Velike moi iskuavaju ljude da
vide jesu li ve nauili prepoznati veliinu due u svim njezinim
promjenjivim oblicima.
Divlja ena pojavljuje se u mnogim veliinama, oblicima, bojama i
stanjima. Ostanite budni kako biste mogli prepoznati divlju duu u
njezinim mnogim preobrazbama.

pjesama za sedam glumaca i govori o sposobnosti crnkinja da preive unato oaju i boli.
(op. prev.)

232

8. POGLAVLJE
Samoo
Samoouvanje: prepoznavanje zamki, kaveza i otrovnih
mamaca

Podivljala ena
Podivljala ena je ona koja je nekad bila u svojem prirodnomu psihikom
stanju to jest u pravom divljem stanju pa je poslije zarobljena nekim
slijedom dogaaja, zbog ega se previe pripitomila, a njezini instinkti
postali umrtvljeni. Kada doe u priliku da se vrati svojoj izvornoj divljoj
prirodi, odvie lako upada u kojekakve zamke i otrove. Zbog toga to su
joj naruili cikluse i sustave samozatite, ona se u svojem nekadanjem
prirodnomu divljem stanju nalazi u opasnosti. Nije vie oprezna i budna,
ve lako postaje plijenom.
Postoji odreeni obrazac gubitka instinkta. Valja prouiti taj obrazac,
zapravo ga valja upamtiti, tako da moemo obraniti blago temeljne
prirode, ne samo nae, nego i naih keri. U psihikim umama postoje
mnoge stupice izraene od hrava eljeza koje lee tik ispod lisnate zeleni
umskoga tla. Psiholoki promatrano, to vrijedi i za svijet u velikome.
Postoje razni mamci kojima smo podloni: veze, ljudi i pothvati koji nas
privlae, ali unutar te naoko lijepe meke postoji neto usiljeno, neto to
nam ubije duh im zagrizemo.
Podivljale ene svih dobi, a osobito mlade, imaju straan nagon da
nadoknade dugu glad i izgon. U opasnosti su zbog prekomjerne i bezumne
tenje k ljudima i ciljevima koji nisu okrepljujui, sadrajni ili trajni. Bez
233

obzira na to gdje i kada ive, uvijek postoje kavezi koji ekaju na njih,
premaleni ivoti u koje se ene moe namamiti ili ugurati.
Ako su vas ikada zarobili, ako ste ikad osjetili hambre del alma, glad
due, ako ste ikada pali u zamku, a osobito ako imate nagon za stvaranjem,
vrlo je vjerojatno da ste bili ili jeste podivljala ena. Podivljala ena
obino osjea iznimnu glad za neim duevnim, pa e esto uzeti
kojekakve otrove skrivene na vrhu usiljena tapa, vjerujui da e to biti
ono za ime njezina dua udi.
Premda neke podivljale ene izbjegnu zamci u zadnjem trenutku uz
samo neznatan gubitak krzna, mnogo ih vie, nita ne slutei, upadne u
nju, i privremeno izgubi svijest. Druge se slome u zamkama, a neke se
uspiju iskobeljati i odvui do pilje da tamo same vidaju svoje rane.
Kako bi se izbjeglo tim zamkama i iskuenjima koja se poveavaju s
vremenom koje ena provodi u zarobljenitvu i gladi, moramo ih moi
unaprijed ugledati i krenuti oko njih. Moramo ponovno razviti mo uvida
i oprez. Moramo nauiti zaobilaziti. Kako bismo mogle prepoznati prava
skretanja, moramo biti u stanju prepoznati ona pogrena.
Postoji pouna pria koju starice pripovijedaju, a govori o nevoljama
izgladnjelih i podivljalih ena. Poznata je pod raznim naslovima, Vraje
plesne cipele, Vatrenocrvene vraje cipele i Crvene cipele. Hans
Christian Andersen napisao je priu koja se temelji na toj staroj bajci i dao
joj je isti naslov. Kao pravi pripovjeda, temeljnu je priu uvelike uresio
doskoicama vlastita naroda, ali kostur je prie isti.
Postoji maarsko-njemaka verzija koju nam je kad smo bili djeca
priala teta Tereza. Njezina verzija prie uvijek je zapoinjala rijeima:
Pogledajte svoje cipele i budite zahvalni to su obine jer ovjek mora
vrlo paljivo ivjeti ako su mu cipele precrvene.

234

Crvene cipele
Bilo jednom jedno jadno siroe koje nije imalo cipela. No, djevojica bi
spremala sve krpice koje bi nala i s vremenom je imala dovoljno da saije
par crvenih cipela. Bile su nezgrapne, ali ona ih je voljela. Davale su joj
osjeaj bogatstva premda je dane provodila u skupljanju hrane po gustim
umama do duboko u no.
Jednoga dana dok je tako koraala po putu odjevena u krpe i s crvenim
cipelama na nogama, kraj nje se zaustavi pozlaena koija. U njoj se
vozila starica koja joj je rekla da e je povesti svojoj kui i odgajati je kao
da je njezina roena ki. I tako odoe do stariine kue, gdje su djevojici
oprali i oeljali kosu. Dali su joj isto bijelo rublje i finu vunenu haljinu,
bijele arape i sjajne crne cipele. Kad je dijete zamolilo da joj vrate staru
odjeu, a osobito crvene cipele, starica joj je rekla da je odjea bila toliko
uprljana, a cipele toliko smijene, da ih je bacila u vatru, gdje su se
pretvorile u pepeo.
Djevojica bijae vrlo tuna, jer ak i uz sve to bogatstvo koje ju je
okruivalo, skromne crvene cipele izraene vlastitom rukom pruale su
joj osjeaj najvee sree. Sad su je tjerali da sve vrijeme mirno sjedi, da ne
skakue dok hoda i da ne govori, osim ako joj se obrate, a u njezinu srcu
zaplamti tajna vatra i ona stade eznuti za svojim starim crvenim cipelama
vie nego za bilo ime na svijetu.
Kad je djevojica stasala za firmu na Dan nevine djeice, starica je
povede starom obogaljenom postolaru da joj izradi poseban par cipela za
tu priliku. U postolarevu izlogu stajao je par najfinijih crvenih cipela
izraenih od najfinije koe: djelovale su kao uarene. Pa, premda su te
cipele bile upravo sablanjive za crkvu, dijete koje je biralo gladnim
srcem, izabere njih. Stariin je vid bio tako slab da nije vidjela boju cipela,
pa plati za njih. Stari postolar namigne djevojici i zamota cipele.
Sljedeega dana, pripadnici crkve bili su zapanjeni cipelama na
djevojinim nogama. Crvene cipele sjale su kao ulatene jabuke, poput
srca, poput crvenih ljiva. Svi su zurili, ak i ikone na zidu, ak su i kipovi
235

s neodobravanjem buljili u njezine cipele. No, ona je samo jo vie

zavoljela svoje cipele. Tako da ni kad je biskup poveo misu, ni kad je zbor
zapjevao, ni kad su se orgulje zaorile, djevojici nita nije bilo tako lijepo
kao njezine crvene cipele.
Do veeri starica je ve bila saznala za crvene cipele svoje tienice.
Zaprijetila je: Nikada, nikad vie nemoj obuti te crvene cipele!. No,
sljedee nedjelje, djevojica si nije mogla pomoi, pa je odabrala crvene,
a ne crne cipele i tako su ona i starica pole u crkvu kao obino.
Na vratima crkve stajao je stari vojnik s rukom u povezu. Bio je
odjeven u kaputi i imao je crvenu bradu. Naklonio se i zamolio za
doputenje da obrie prainu s djevojinih cipela. Dijete izbaci nogu, a on
zakucka po potplatima njezinih cipela pjevuei neku veselu pjesmicu, od
ega su je zasvrbjeli tabani. Svakako ostani na plesu, nasmijei se on i
namigne joj.
Ponovno su svi iskosa gledali u djevojine crvene cipele. No, njoj su se
toliko dopadale te cipele koje su bile arke kao grimiz, arke kao maline,
arke kao ipak, tako da skoro ni na to drugo nije mogla misliti te je jedva
ula misu. Bila je tako zauzeta okreui stopala amo-tamo i divei se
svojim crvenim cipelama, da je zaboravila pjevati.
Kad su ona i starica naputale crkvu, ranjeni vojnik povie: Kakvih li
lijepih plesnih cipela! Od tih se rijei djevojka na mjestu zavrti nekoliko
puta. Ali kako su joj se noge poele kretati, tako vie nisu htjele stati, pa je
plesala kroz cvjetne lijehe i oko crkve sve dok se nije inilo kako je
izgubila svaki nadzor nad sobom. Plesala je gavotu, pa arda, a zatim
valcer i tako je prola kroz polja prekoputa.
Stariin koija poskoi sa svoje klupice i potri za djevojicom,
podigne je i odnese natrag do koije, ali djevojine noge plesale su i dalje
u zraku, kao da su jo uvijek na tlu. Starica i koija stanu vui i potezati,
pokuavajui joj silom svui crvene cipele. Bio je to itekakav prizor, eiri
su letjeli, a noge udarale, ali na kraju su uspjeli smiriti djevojine noge.
Kad su doli kui, starica uz udarac stavi crvene cipele visoko na
policu i upozori djevojicu da ih nikad vie ne takne. No, djevojica nije
mogla a da ih ne gleda i ezne za njima. Za nju su one jo uvijek bile
236

najljepa stvar na svijetu.

Nedugo zatim, kako to sudbina ve odredi, starica postade vezana uz
postelju, pa se djevojka, im su lijenici otili, odulja u sobu u kojoj su se
uvale crvene cipele. Pogleda u njih onako visoko na polici. Prvo je
gledala, pa zurila, i na kraju tako snano udila da je spustila cipele s
police i obula ih, mislei da nikakvo zlo ne moe iz toga proizai. No im
su joj cipele dotakle prste i pete, preplavi je elja za plesom.
I tako zaplee kroz vrata, niza stube, prvo gavotu, zatim arda, a onda
krene brzim hrabrim okretima plesati valcer. Djevojka je uivala i nije
shvaala u kakvoj je nevolji, sve dok nije zaplesala nalijevo, a cipele su
htjele nadesno. Kad je htjela zaplesati u krug, cipele su uporno plesale
prema naprijed. I kako su cipele plesale s djevojkom, umjesto ona u njima,
one otpleu s njom ravno niz cestu, kroz blatnjava polja i van u mranu i
sumornu umu.
Tamo stajae, oslonjen o drvo, onaj stari vojnik crvene brade s rukom u
povezu, odjeven u svoj kaputi. Jao, ree on. Kakvih li lijepih plesnih
cipela. Uasnuta, ona pokua izuti cipele, ali bez obzira na to koliko
snano vukla, cipele ostadoe privrene. Skakutala je na jednoj nozi, a
zatim na drugoj pokuavajui izuti cipele, ali ona noga na tlu nastavi
plesati, a stopalo u njezinim rukama vrtjelo se i dalje prema svojem dijelu
plesa.
I tako je plesala, plesala i plesala. Preko najviih planina i kroz doline,
po kii, snijegu i suncu, ona je plesala. Plesala je u najmranijoj noi i u
zoru, a jo je i dalje plesala u sumrak. No, to nije bio dobar ples. Bio je to
stravian ples i za nju nije bilo odmora.
Uplesala je u crkveno dvorite, ali duh strave nije joj dopustio da ue.
Duh joj uputi sljedee rijei: Plesat e u svojim crvenim cipelama dok
ne postane poput prikaze, poput sablasti, dok ti koa ne bude visjela s
kostiju, dok ne ostane vie nita od tebe doli utrobe koja plee. Plesat e
od vrata do vrata kroz sva sela i pokucat e na svaka vrata tri puta, a kad
ljudi pogledaju van, ugledat e tebe i prestraiti se tvoje sudbine. Pleite
crvene cipele, pleite.
Djevojka pone moliti za milost, ali prije nego to je uspjela zaustiti jo
237

koju rije, crvene cipele je odnesu dalje. Plesala je preko trnja i kroz
potoke, preko ivica i dalje i dalje, plesala je i plesala, sve dok se nije
vratila do svoje stare kue, a tamo su bili alobnici. Umrla je starica koja
ju je bila posvojila. No, bez obzira na to, ona proe pleui, a plesala je i
dalje, jer je morala. Potpuno iscrpljena i uasnuta, otplee u umu gdje je
ivio gradski krvnik. A sjekira na njegovu zidu zatrese se im je osjetila
kako se ona pribliava.
Molim te! zamoli ona krvnika dok je plesala pokraj njegovih vrata.
Molim te odrei mi cipele, da me oslobodi te strane sudbine. A krvnik
sjekirom presjee kope njezinih crvenih cipela. No, cipele i dalje
ostadoe na njezinim stopalima. Stoga mu ona dovikne da joj ivot nita
ne vrijedi i da joj mora odrezati stopala. I tako joj je odrezao stopala. A
crvene cipele zajedno sa stopalima otplesae kroz umu, preko brda i
nestadoe s vidika. Sada je sirota djevojka bila bogalj i morala je skrbiti se
za sebe kao slukinja drugima, ali nikada, nikad vie nije poeljela crvene
cipele.

Okrutan gubitak u bajkama

Uistinu zvui razumno kad pitamo zato u bajkama postoje takvi okrutni
prizori. Ta pojava postoji diljem svijeta u mitovima i narodnoj predaji.
Stravian zavretak ove prie tipian je kraj u bajkama u kojima duhovni
protagonist ne moe zavriti zapoetu preobrazbu.
Psiholoki gledano, ta okrutna epizoda izraava vanu psihiku istinu.
Istina je toliko vana da vjerojatno neemo posluati upozorenja ako ih se
izrazi slabijim rijeima a opet ju je tako lako zanemariti kad kaemo:
Oh, aha, razumijem, a onda ipak odskakuemo u svoju propast.
U modernome tehnolokom svijetu, okrutne epizode iz bajki
zamijenjene su slikama u televizijskim kampanjama, kao to su one kad se
prikae obiteljska fotografija s tragovima krvi na kojoj je jedan lan
izbrisan kako bi se prikazalo to se dogaa ako vozimo pijani, ili one koje
238

pokuavaju ljude odvratiti od zloporabe opojnih droga, pa prikazuju kako

jaje krka u tavi, jer je to ono to se dogaa mozgu pod utjecajem droge.
Motiv okrutnosti prastari je nain usmjeravanja panje emotivnoga
sebstva na vrlo ozbiljne poruke.
Psiholoka istina u Crvenim cipelama govori da e smisleni ivot
ene biti ugroen, otet ili zaveden na krivi trag ako ona ne zadri ili bar
povrati svoje temeljne radosti i divlju vrijednost. Pria nam usmjerava
pozornost na zamke i otrove u koje odvie lako upadamo kad nam divlja
dua gladuje. Kad nema vrstog sudjelovanja divlje prirode, ena gladuje
i postane opsjednuta eljama za time da se bolje osjea, da je puste na
miru i da je, molim, vole.
Kada gladuje, ena e prihvatiti svaku zamjenu koja se nudi, pa tako i
one koje joj, poput placeba, nimalo ne pomau, kao i one koje su razorne i
ugroavaju ivot, one zbog kojih strahovito gubi vrijeme i talent ili svoj
ivot izlae fizikoj opasnosti. Radi se o gladi due koja enu prisiljava na
to da odabere stvari koje e je natjerati u divlji, neobuzdani ples a zatim,
odvie blizu krvnikovim vratima.
Kako bismo bolje razumjeli tu priu, moramo shvatiti da ena vrlo
drastino moe izgubiti svoj put kad izgubi instinktivni i divlji ivot.
Jedan od naina na koji moemo zadrati ono to imamo, jedan od naina
da pronaemo svoj put natrag u divlju enstvenost, sastoji se u tome da
uvidimo kakve sve pogreke moe uiniti zarobljena ena. Zatim se
moemo vratiti po tom putu i ispraviti stvari. Zatim se moemo ponovno
sjediniti.
Kao to emo vidjeti, gubitak runo izraenih cipela predstavlja
gubitak strastvene vitalnosti i ivota koji je ena sama stvorila te poetak
prekrotkoga ivota. To konano vodi gubitku sposobnosti tonog
zapaanja, koji pak vodi pretjerivanju, gubitku stopala, platforme na kojoj
stojimo, naega temelja, dubokoga dijela nae instinktivne prirode koja
podupire nau slobodu.
Crvene cipele pokazuju nam kako zapoinje propadanje i u kakvom
se stanju naemo ako ne interveniramo uime nae divlje prirode. Da se
razumijemo, kad ena poduzme taj napor da intervenira i da se bori sa
239

svojim demonom, ma kakav god on bio, to predstavlja jednu od

najvrednijih bitaka, i u arhetipskom smislu, a i u dogovornoj zbilji.
Premda bi joj se, kao i u bajci, moglo dogoditi da potone na dno zbog
gladi, zarobljenitva, povrijeenog instinkta, destruktivnih odluka i svega
drugoga, sjetite se, dno je tamo gdje su ivi korijeni psihe. To je mjesto
gdje su enini divlji temelji. Na dnu je najbolje tlo da se ponovno zasadi i
razvije neto novo. U tom je smislu udarac u tlo, iako iznimno bolan,
ujedno i mogunost sadnje.
Premda nikad ne bismo ni sebi ni drugima poeljeli crvene cipele, a ni
onakvu propast, u vatrenoj i razornoj sri toga postoji ono neto to stapa
estinu s mudrou u eni koja je plesala taj kleti ples, koja je izgubila
sebe i svoj kreativni ivot, koja se dovezla do pakla u jeftinim (ili skupim)
kolima, a koja se ipak dri neke rijei, misli, predodbe, sve dok ne
pobjegne svojemu demonu kroz neki prolaz u vremenu i danas nam o
tome pria.
Dakle, ena kojoj je izmaknuo nadzor nad plesom, koja je izgubila svoj
oslonac i svoja stopala i koja razumije ono oajno stanje na kraju bajke, to
je ena koja posjeduje osobitu i vrijednu mudrost. Ona je poput saguara,
vrstog i divnog kaktusa koji ivi u pustinji. Saguaro moete prostrijeliti
mecima, moete rezbariti po njemu, sruiti ga, zgaziti, a on e ipak ivjeti,
ipak e u sebi nositi spremite ivodajne vode, ipak e divlje rasti i s
vremenom se sam izlijeiti.
Premda bajke zavravaju nakon desetak stranica, na ivot to ne ini.
Mi smo zbirke od nekoliko svezaka. U naem ivotu, premda se neka
epizoda zavri uz tresak i propast, uvijek postoji kakva nova epizoda koja
nas eka. Uvijek postoje daljnje prilike da ispravimo, da oblikujemo svoj
ivot onako kako zasluujemo. Nemojte troiti vrijeme mrzei neuspjeh.
Neuspjeh je bolji uitelj od uspjeha. Posluajte, nauite i krenite dalje. To
je ono to inimo s ovom bajkom. Sluamo njezinu drevnu poruku. Uimo
o unitavalakim obrascima zato da bismo mogli nastaviti snagom osobe
koja moe osjetiti stupice, kaveze i mamce prije nego to na njih naleti.
Krenimo ralaniti tu vanu bajku tako to emo pogledati to se
dogaa kad se onaj vitalni ivot, koji nam je najvaniji, bez obzira na to
240

kako se inio drugima, kad se onaj ivot koji najvie volimo, obezvrijedi i
pretvori u pepeo.

ene crvene cipele

Ru
Runo izra
izra
U prii vidimo da dijete izgubi crvene cipele koje je izradilo za sebe, one
koje su mu davale osjeaj posebnoga bogatstva. Djevojica je bila
siromana, ali inovativna i traila je svoj put. Napredovala je od toga da ne
posjeduje nikakve cipele, do toga da ima cipele koje joj pruaju osjeaj
due bez obzira na potekoe u vanjskome ivotu. Runo izraene cipele
znak su njezina uzdizanja iz tekoga psihikog postojanja u strastveni
ivot koji si je sama stvorila. Te cipele predstavljaju doslovce golem
korak ka uvoenju njezine snalaljive enske prirode u svakodnevni ivot.
Nije vano to je njezin ivot nesavren. Ima neto to je raduje. Razvit e
se.
Taj tipino siromaan, ali inventivan lik u bajkama moe predstavljati
psiholoki motiv za nekoga tko je bogat duhom i koji se polagano
osvjeuje i osnauje tijekom duljega razdoblja. Moe se rei da taj lik
tono prikazuje svakoga od nas, jer svi mi napredujemo, polako, ali
sigurno.
Drutveno gledano, cipele odailju neki signal, nain razlikovanja
jedne osobe od druge. Umjetnici obino nose cipele koje su poprilino
razliite od cipela, recimo, inenjera. Cipele nam mogu rei neto o tome
kakvi smo, kojiput ak i o tome to pokuavamo biti, kakva je ta persona
koju iskuavamo.
Arhetipski simbolizam cipele see do drevnih vremena, kad su cipele
bile oznaka vlasti: vladari su ih posjedovali, robovi nisu. ak i danas,
velik dio modernoga svijeta ui donositi neumjerene sudove o
inteligenciji i sposobnosti osobe na temelju toga nosi li cipele ili ne, i jesu
li oni u cipelama dobro potkovani ili nisu. Ova verzija prie dolazi iz
hladnih sjevernih zemalja, gdje se cipele smatraju sredstvom
preivljavanja. Odrati stopala suhima i toplima znai odrati se na ivotu
241

u cioj zimi. Sjeam se kako mi je teta govorila da je kraa neijih cipela

zimi zloin ravan umorstvu. enina kreativna i strastvena priroda u istoj je
opasnosti ako ne moe zadrati izvore svojega razvoja i radosti. Oni su
njezina toplina, njezina zatita.
Simbol cipela moe se shvatiti kao psiholoka metafora one tite i
brane ono na emu stojimo, naa stopala. U arhetipskom simbolizmu,
stopala predstavljaju pokretnost i slobodu. U tom smislu, posjedovati
cipele za svoja stopala znai imati vrsta uvjerenja i sredstva da djelujemo
u skladu s njima. Bez psihikih cipela ena se ne moe kretati po
unutarnjoj i vanjskoj okolini to zahtijeva otrinu, ula, oprez i otpornost.
ivot i rtvovanje idu jedno s drugim. Crvena je boja ivota i boja
rtvovanja. Kako bismo mogli ivjeti uzbudljivim ivotom, moramo
podnositi razne rtve. Ako elite studirati, morate rtvovati vrijeme i
novac i tom pothvatu podariti iznimnu koncentraciju. Ako elite stvarati,
morate rtvovati povrnost, neto sigurnosti, a esto i svoju elju da
budete omiljeni, da iskaete svoje najee uvide, svoje najdalekovidnije
vizije.
Problemi se pojavljuju kad se podnose mnoge rtve, a iz svega toga ne
proizlazi ba neki ivot. Kad je crveno boja gubitka krvi, a ne ivotne krvi.
To se tono dogaa u bajci. Jedna vrsta ivahne i omiljene crvene gubi se
spaljivanjem djetetovih runo izraenih crvenih cipela. To izaziva enju,
opsesiju te napokon ovisnost o drugoj vrsti crvene: one koja pripada
brzim, jeftinim uzbuenjima, seksu bez due; one koja vodi ivotu bez
znaenja.
Dakle, kad shvatimo sve aspekte bajke kao sastavnice psihe jedne ene,
onda vidimo da dijete izradom crvenih cipela postie velik uspjeh.
Prenosi ivot s razine bosonoga roba koji samo ide svojini putem,
nosom do poda, ne gleda ni lijevo ni desno na razinu svijesti koja se
zaustavi kako bi stvarala, koja primjeuje ljepotu i osjea radost, koja
sadrava strast i osjea sitost kao i sve one stvari koje ine tu integralnu
prirodu to je nazivamo divljom.
injenica da su cipele crvene upozorava na to da e se raditi o procesu
ivahnoga ivota, to ukljuuje rtvovanje. Tako i treba biti. injenica da
242

su cipele izraene rukom i sastavljene od krpica upozorava na to da dijete

simbolizira kreativni duh koji, budui da iz nekog razloga nema ni majku
ni poduku, sve to sastavlja koristei se svojom naivnom percepcijom. I,
bravo!, kakva li lijepog i duevnoga postignua.
Kad bi se samo moglo ostaviti na miru ono to je dovoljno dobro,
situacija bi za kreativno sebstvo lijepo napredovala. U prii je dijete
oduevljeno svojim runim radom, injenicom da je uspjelo, injenicom
da je imalo strpljenja traiti i skupljati, oblikovati, sastavljati i
prilagoivati, iskazivati svoje ideje. Nema veze to je proizvod isprva
nezgrapan ta mnogi Bogovi stvaranja raznih kultura i vremena nisu
stvorili savrenstvo prvi put. Prvi se pokuaj uvijek moe poboljati, kao i
drugi, a esto i trei i etvrti. To nema nikakve veze s neijom dobrotom
ili vjetinom. ivot je jednostavno takav, podsjea i razvija.
Ako dijete puste na miru, ono e izraditi jo jedan par crvenih cipela,
pa jo jedan, pa jo jedan, sve dok ne budu tako nezgrapne. Ono e se
razvijati. No, bez obzira na djetetovu zavidnu dovitljivost i uspjenost u
tekim uvjetima, za nj je sjajna stvar da mu te cipele koje je izradilo
pruaju neizmjernu radost, a radost je njegovu ivotu istodobno krv,
duevna hrana i duevni ivot.
Radost je osjeaj koji ena ima kad paljivo sloi rijei na papiru, kad
otprve pogodi note al punto. Huu! Nevjerojatno! To je osjeaj koji ena
ima kad ustvrdi da je trudna i da to eli biti. To je radost koju ena osjea
kad gleda ljude, koje rado gleda, kako se zabavljaju. To je ona radost koju
ena osjea kad uini neto do ega joj je stalo, o emu ima jako miljenje,
neto riskantno, neto zbog ega se napregnuta, dala sve od sebe i
uspjela moda elegantno, moda ne, ali je to uinila, stvorila neto,
nekoga, umjetnost, bitku, trenutak: svoj ivot. To je prirodno i
instinktivno stanje ene. Divlja ena proizlazi iz takve radosti. Ta duevna
situacija priziva Divlju enu poimence.
No, kako to ve biva, u prii se jednoga dana, u izravnoj opreci s
jednostavnim crvenim cipelicama izraenima od krpica, s jednostavnom
ivotnom radou, pojavi pozlaena koija te se uz kripu dokotura u
djetetov ivot.
243

Zamke
en ivot
Zamka br. 1: Pozla
Pozlaena ko
koija, obezvrije
obezvrije
U arhetipskom simbolizmu, koija je doslovna slika, vozilo koje neto
prenosi s jednoga mjesta na drugo. U modernom materijalu snova i
suvremenoj narodnoj predaji uglavnom je zamijenjena automobilom, koji
djeluje jednako arhetipski. Prema klasinom nainu shvaanja, takvo
prijenosno vozilo smatra se sredinjim raspoloenjem psihe koje nas
prenosi s jednoga mjesta u psihi na drugo, s jedne ideje na drugu, s jedne
misli na drugu i s jednoga pothvata na drugi.
Djetetov ulazak u stariinu pozlaenu koiju vrlo je slian ulasku u
pozlaen kavez toboe nam nudi neto udobnije, manje stresno, ali
umjesto toga nas zapravo zarobljava. Nismo u stanju odmah pojmiti nain
na koji nas hvata u stupicu, budui da pozlata isprva tako zabljesne.
Zamislimo, dakle, da hodamo niz svoju ivotnu cestu, obuveni u svoje
runo izraene cipele i odjednom nas preplavi neko raspoloenje, neto
poput: Moda bi neto drugo bilo bolje, neto to nije tako teko, neto
to e mi oduzeti manje vremena i energije, to e mi omoguiti manje
naprezanja.
To se esto dogaa u ivotu ena. Nalazimo se usred nekog pothvata i
to nam daje neki osjeaj koji se moe protezati od loega do dobroga.
Kako napredujemo, tako razvijamo svoj ivot i trudimo se koliko
moemo. No, uskoro nas neto preplavi, neto to kae: Ovo je prilino
teko. A pogledaj tamo ono prelijepo neto. Ona nacifrana stvar djeluje
lakom, finijom, izazovnijom. Odjednom se pojavi pozlaena koija,
vrata se otvore, spusti se ona malena stuba i mi uemo. Zavedeni smo.
Takva se iskuenja pojavljuju redovito, kojiput svaki dan. Kojiput je teko
rei ne.
Tako se i udamo za pogrenu osobu, jer nam to financijski olaka ivot.
Napustimo ono novo djelo na kojem radimo, pa se vratimo na ono lake,
ali izmueno, koje utamo po podu ve posljednjih deset godina. Ne
244

podignemo onu dobru pjesmu na njezinu najfiniju razinu, nego se

zaustavimo na treoj skici, umjesto da je jo jedanput proeljamo.
Scenarij pozlaene koije prekriva onu jednostavnu radost crvenih
cipela. Premda bismo to mogli protumaiti kao enino traenje
materijalnih dobara i ugode, ee predstavlja izraz jednostavne
psiholoke elje da nam rad na temeljnim stvarima kreativna ivota ne
bude tako naporan. elja da nam bude lake nije stupica, to je neto to
ego prirodno prieljkuje. Joj, ali cijena. Cijena je stupica. Stupica se
zatvori kada dijete ode ivjeti kod bogate starice. Tamo se mora pristojno
ponaati i biti tiho otvorene enje nisu doputene, a pogotovo
ispunjenje tih enji. To je poetak duevne gladi kreativnoga duha.
Klasina jungovska psihologija istie da se gubitak due dogaa
osobito sredinom ivota, oko ili nakon tridesetpete. No, za ene u
modernoj kulturi, gubitak due svakodnevna je opasnost, bile mi
osamnaest ili osamdeset, udane ili ne, bez obzira na podrijetlo,
obrazovanje ili gospodarenje. Mnogi obrazovani ljudi popustljivo se
smjekaju kad uju da primitivni ljudi imaju beskrajne popise
doivljaja i dogaaja za koje smatraju da im mogu ukrasti duu od toga
da u pogreno doba godine ugledaju medvjeda, do ulaenja u kuu koja
jo nije blagoslovljena nakon to se u njoj zbila smrt.
Premda postoji mnogo toga u modernoj kulturi to je udesno i to
podaruje ivot, samo u jednoj ulici postoji vie medvjeda u pogreno
vrijeme i neposveenih mjesta smrti nego to ih ima na tisuu etvornih
kilometara u divljini. Sredinja psihika injenica i dalje ostaje: stalno
moramo straariti nad naom vezom sa znaenjem, strau, duevnosti i
dubokom prirodom. Postoje mnoge stvari koje silom pokuavaju odvui
ili zavesti one runo izraene cipele, naoko jednostavne stvari kao na
primjer kad kaemo: Poslije u obaviti taj ples, sadnju, zagrljaj,
nalaenje, planiranje, uenje, pomirenje, ienje poslije. Sve su to
stupice.

245

Zamka br. 2: Suha starica, ostarjela sila

U tumaenju snova i bajki onoga tko posjeduje nosa pristupa,
pozlaenu koiju, smatramo glavnom vrijednou koja pritie psihu,
koja je tjera naprijed, pokree u smjeru u kojem eli. U ovom sluaju,
psihom poinju upravljati vrijednosti starice koja posjeduje koiju.
U klasinoj jungovskoj psihologiji, arhetipski lik starijih kojiput se
zove senex. U latinskom senex znai starac. Tonije i bez rodne
atribucije simbol starijih moemo shvatiti kao ostarjelu silu: ona koja
djeluje onako kako je svojstveno starcima.xcvi
U bajkama se ta ostarjela sila otjelovljuje starijom osobom koja je
esto prikazana nekako jednostrano, upozoravajui na to da se psihiki
proces takoer jednostrano razvija. U idealnom sluaju, starica
simbolizira dostojanstvo, mentorstvo, mudrost, poznavanje sebe, sluanje
tradicije, dobro odreene granice i iskustvo uz dobru mjeru angrizave,
starake, izravne, koketne drskosti za ravnoteu.
No, kad se starica iz bajke tim znaajkama koristi negativno, kao u
Crvenim cipelama, onda nam je to upozorenje da e se aspekti psihe
koji bi trebali ostati topli na licu mjesta smrznuti. Ono to je u psihi obino
ivahno, sad e se ukoiti, poraeno, ili e se iskriviti do
neprepoznatljivosti. Kada dijete ue u stariinu pozlaenu koiju te zatim
u njezino kuanstvo, jednako je vrsto zarobljeno kao da je namjerno
gurnulo apu u dvostruku elinu stupicu.
Kao to vidimo u prii, kad dopustite da vas primi starica, umjesto da
potujete novu enu, zapravo doputate ostarjelome pristupu da razori
inovacije. Umjesto da poduava svoju tienicu, starica e je pokuati
zakoiti. Starica u prii nije mudrac, nego je odana ponavljanju jedne
vrijednosti bez eksperimentiranja ili obnavljanja.
Kroz sve prizore u crkvi vidimo da ta jedna vrijednost znai da je
kolektivno miljenje vanije od svega i da bi trebalo prekriti potrebe
divlje due pojedinca. Kolektivno se obino smatra kulturomxcvii koja
okruuje pojedinca. Premda je to tono, Jungova definicija je glasila:
mnogi u usporedbi s jednim. Na nas utjee mnogo kolektiva, kako
246

skupine kojima se pridruujemo, tako i one kojih nismo lanovi. Bez

obzira na to jesu li kolektivi oko nas akademski, duhovni, financijski,
radni, obiteljski ili drugi, oni na isti nain dijele utjecajne nagrade i kazne
i lanovima i onima koji to nisu. Rade na tome da utjeu i nadziru
kojeta od naih misli preko naeg izbora ljubavnika do naega ivotnog
djela. Osim toga, mogu i omalovaavati ili obeshrabrivati nastojanja koja
nisu u skladu s njihovim eljama.
U ovoj prii, starica je simbol vrstoga uvara kolektivne tradicije,
nekoga tko provodi neupitni status quo, tko podupire ono stajalite:
pristojno se ponaaj, ne dii prainu, nemoj previe misliti, nemoj
pretjerivati s idejama, nemoj se isticati, budi kao i drugi, budi simpatina,
reci da premda ti se ne svia, ne odgovara ti, nije prave veliine i nanosi
bol. I tako dalje.
Slijediti takav beivotni sustav vrijednosti znai do kraja izgubiti
povezanost due. Bez obzira na kolektivne pripadnosti ili utjecaje, u ime
divlje due i naega kreativnog duha ne smijemo se stopiti ni s kojim
kolektivom, nego se moramo isticati meu onima koji nas okruuju te
graditi mostove prema njima ako poelimo. Mi odluujemo koji e
mostovi biti snani i prometni, a koji e ostati tek naznaka. Oni kolektivi
kojima podarimo vezu s nama, bit e oni koji naoj dui i kreativnom
ivotu pruaju najvie pomoi.
Ako ena radi na fakultetu, ona je u akademskom kolektivu. Ne treba
se stopiti s bilo kojom okolinom koja taj kolektiv stvara, ve mu treba
pridodati neku osobnu nijansu. Osim ako je stvorila druge snane stvari u
ivotu koje to opravdavaju, kao cjelovito stvorenje ne moe si priutiti da
se pretvori u jednostranu, zlovoljnu osobu koja se dri one: obavim
posao, idem kui, vratim se. Ako ena pokua postati dijelom kakve
organizacije, udruge ili obitelji koja propusti pogledati u nju da bi vidjela
od ega je sazdana, koja se ne pita: to pokree tu osobu? i koja niime
ne nastoji da je izazove ili potakne na neki pozitivan nain, onda se
smanjuje njezina sposobnost bujanja i stvaranja. to su gori uvjeti, to
dublje ulazi u slanu pustinju gdje nita ne moe rasti.
Odvajanje enina ivota i misli od uravnjena kolektivnoga razmiljanja
247

te razvoj njezinih jedinstvenih talenata meu najvanijim su postignuima

koje ena moe ostvariti, jer to duu i psihu sprjeava da skliznu u
zarobljenitvo. U kulturi koja uistinu promie individualni razvoj, nikad
ne bi mogla postojati ropska klasa bilo koje skupine ili roda.
Pa ipak, dijete se u prii podreuje stariinim konzerviranim
vrijednostima. Dijete zatim podivlja, prelazi iz prirodnoga stanja u
zarobljeno. Uskoro e je istjerati u divljinu avolskih crvenih cipela, ali
bez uroenih osjeta i mogunosti da osjeti opasnost.
Ako se iskljuimo iz naega zbiljskog strasnoga ivota te uemo u
pozlaenu koiju sasuene starice, zapravo preuzimamo personu i
ambicije krhkoga starog perfekcionista. Kao i sva zarobljena stvorenja,
upadamo zatim u tugu koja nas vodi opsesivnoj enji, koja se esto
karakterizira kao bezimeni nemir. Potom smo u opasnosti da zgrabimo
prvo to obeava da e nam ponovno podariti osjeaj da ivimo.
Vano je drati oi otvorenima i paljivo odmjeriti ponude
jednostavnijeg ivljenja, lagodnoga puta, osobito ako zauzvrat svoju
kreativnu radost moramo ubaciti u vatru krematorija, umjesto da
potaknemo kakvu vlastitu.
Zamka br. 3: Paljenje blaga, bambre del alma, glad du
due
Postoji plamen koji ide uz radost, a postoji i plamen koji ide uz unitenje.
Jedno je vatra preobrazbe, a drugo je tek vatra desetkovanja. Mi elimo
vatru preobrazbe. No, mnoge ene predaju svoje crvene cipele i pristanu
na prekomjerno pranje, ljubaznost, slaganje s neijim tuim vienjem
svijeta. Predajemo svoje radosne crvene cipele kad u cijelosti progutamo
vrijednosti, propagande i filozofije, pa tako i one psihike. Crvene cipele
pretvaraju se u pepeo kad slikamo, djelujemo, piemo i bivamo tako da se
nam ivot stiava, vidik smanjuje, a duhovne kosti lome.
enin ivot tada prekrije bljedilo jer postaje hambre del alma,
izgladnjela dua. Jedino to eli, jest povrat njezina dubokoga ivota.
Jedino to eli, jesu one runo izraene crvene cipele. Divlja radost koju
predstavljaju moda je spaljena u vatri neupotrebe, ili u vatri
248

obezvrjeivanja vlastita rada. Moda je spaljena plamenom

samonametnute utnje.
Znatno previe ena taj stravian zavjet daje godinama prije nego to
naue da postoji drugaiji put. Dok su bile mlade, nedostajalo im je
temeljnog ohrabrenja i podrke, pa su tune i bezvoljne odloile svoje
pero, zatvorile svoje rijei, ugasile svoje pjevanje, zamotale svoja platna i
zavjetovale se da ih nikad vie nee dotaknuti. U takvim uvjetima ena
zajedno sa svojim runo izraenim ivotom nehotice ulazi u pe. ivot joj
se pretvara u pepeo.
enin ivot moe gasnuti u vatri samomrnje, jer je kompleksi mogu
snano ugristi i, bar na neko vrijeme, uspjeno odvratiti od toga da se
odve priblii radu ili ivotu do kojega joj je stalo. Godine prolaze, a ona
ne ide, ne kree se, ne ui, ne saznaje, ne dobiva, ne suoava se, ne
postaje.
Planovi koje ena ima sa svojim ivotom mogu se isto tako desetkovan
u plamenu neije tue ljubomore ili otvorene destruktivnosti prema njoj.
Obitelj, mentori, uitelji i prijatelji ne bi trebali razorno djelovati ako i
kada osjete zavist, ali to ine, neki neprimjetno, a neki i ne ba tako
neprimjetno. Nijedna si ena ne moe priutiti da joj kreativni ivot visi o
koncu dok ona slui nekoj antagonistikoj ljubavnoj vezi, roditelju,
uitelju ili prijatelju.
Kad se osobni duevni ivot pretvori u pepeo, ena izgubi ivotno
blago i postaje suhokosna kao Smrt. Nesvjesno, njezina udnja za
crvenim cipelama, divljom radosti, ne samo istraje, nego buja i prelijeva
se, pa se konano pridie i preuzima vlast, surova i izgladnjela.
Biti se u stanju hambre del alma, izgladnjele due, znai da nam
nesmiljeno uskrauju hranu. Tada ena izgara od gladi za bilo ime to e
joj ponovno pruiti osjeaj ivota. ena koja je bila zarobljena ne zna
drugaije, pa e uzeti neto, bilo to, to djeluje slino prvotnome blagu,
bilo to dobro ili ne. ena koja umire od gladi za svojim stvarnim
duevnim ivotom moda izvana djeluje oprano i poeljano, ali iznutra
je ispunjena praznim ustima i ispruenim dlanovima.
U takvu e stanju uzeti svaku hranu, bez obzira na njezino stanje ili
249

uinak, jer pokuava nadoknaditi prole gubitke. Premda je to strana

situacija, divlje sebstvo uvijek e nas iznova pokuati spasiti. Ono ape,
cvili, zove, povlai nae beivotno truplo po snovima dok ne postanemo
svjesne svojega stanja i ne uinimo neto kako bismo vratili svoje blago.
enu koja prekomjerno uiva obino u drogama, alkoholu i looj
ljubavi i koju tjera glad due, bolje emo razumjeti ako promatramo
ponaanje izgladnjele i halapljive zvijeri. Vuka, kao i izgladnjelu duu,
prikazuju kao zlobna, prodrljiva stvora koji napada nevine i nezatiene,
koji ubija ubijanja radi i koji nikada ne zna kad je dosta. Kao to vidite,
vuka bije nezasluen zao glas, kako u bajkama, tako i u stvarnom ivotu.
Ustvari, vukovi su predano drutvena bia. itav opor instinktivno je
organiziran tako da zdravi vukovi ubijaju samo ono to je potrebno za
preivljavanje. Taj se normalni obrazac mijenja samo kad pojedini vuk ili
itav opor doivi kakvu traumu.
Postoje dva sluaja u kojima vuk prekomjerno ubija. U oba, vuk nije
zdrav. Vuk ubija sve to stigne kad boluje od bjesnoe ili teneaka.
Prekomjerno ubija nakon razdoblja gladi. Pomisao da izgladnjelost moe
mijenjati ponaanje vrlo je vana za ene izgladnjele due, jer u devet od
deset sluajeva ene s duhovnim/psihikim problemom koji ih tjera u
stupice i teko ranjava zapravo su ene koje skapavaju od duevne gladi.
Kod vukova izgladnjelost se javlja kad je dubok snijeg, pa je
nemogue doi do lovine. Jeleni i sobovi prte snijeg, a vukovi slijede
njihove tragove. Kad su jeleni zameteni snijegom, prtine nema, pa su i
vukovi zameteni. Nastaje razdoblje gladovanja. Vukovima je najopasnije
vrijeme za gladovanje zimi. Kod ena gladovanje moe nastati u svako
doba i to iz bilo kojega smjera, ukljuujui njezinu vlastitu kulturu.
Za vukove glad obino prestaje u proljee, kad se snijeg stane topiti.
Nakon razdoblja gladi, opor vjerojatno dobije napadaj ubijanja. Veinu
lovine lanovi opora nee pojesti, a nee je niti zakopati. Ostave je.
Ubiju mnogo vie nego to bi ikad mogli pojesti, mnogi vie nego to bi
im ikad moglo zatrebati.xcviii Slian proces dogaa se kad enu zarobe i
izgladnjuju. Kad je onda odjednom slobodna da ide, ini, bude, ona se
takoer nae u opasnosti da krene u divljako uivanje u
250

prekomjernosti i da to smatra opravdanim. Djevojka u bajci takoer

smatra opravdanim da se pod svaku cijenu dokopa otrovnih crvenih cipela.
Ima neto u izgladnjivanju to zamuti mo prosuivanja.
Dakle, kad se blago enina duevna ivota pretvori u pepeo, umjesto da
je tjera oekivanje, enu opsjedne prodrljivost. Tako, na primjer, ako
eni nije bilo doputeno izraivati kipove, onda e odjednom danonono
kipariti, nee spavati, izgladnjivat e svoje nevino tijelo, ugroziti svoje
zdravlje i tko zna to jo. Moda vie ne moe ni trenutka ostati budna, ma,
posegnimo za drogom jer tko zna koliko e dugo biti slobodna.
Hambre del alma vezana je i za izgladnjivanje atributa due:
kreativnosti, osjetilne budnosti i drugih instinktivnih darova. Ako se od
ene oekuje da bude dama koja sjedi tako da joj koljena iskljuivo ljube
jedno drugo, ili ako su je odgajali da padne u nesvijest kad zauje grub
govor, ili ako joj nikad nisu dopustili da pije ita osim pasterizirana
mlijeka pazite se kad se jednom oslobodi! Odjednom joj nee vie biti
dosta koktela, razvalit e se poput pijana mornara, a koijai e padati u
nesvijest kad zauju njezin govor. Nakon gladi, uvijek postoji strah da
emo jednoga dana ponovno pasti u zarobljenitvo. Pa onda grabimo to
moemo dok moemo.xcix
Prekomjernost kroz ispade ili pretjerano ponaanje pratimo kod ena
koje su gladne smislenoga ivota, ivota koji ima smisla za njih. Kad ena
dulje razdoblje ivi bez svojih ciklusa ili kreativnih potreba, onda pone
divljati po svemu, alkoholu, drogama, ljutnji, duhovnosti, ugnjetavanju
drugih, promiskuitetu, trudnoi, uenju, stvaranju, kontroli, kolovanju,
urednosti, vjebanju tijela, nezdravoj hrani, da nabrojimo samo nekoliko
podruja uobiajena pretjerivanja. Kad ene to rade, one nadomjetaju
gubitak redovitih ciklusa samoizraavanja, izraavanja i zadovoljavanja
due.
Izgladnjela ena trpi razdoblja gladi jedno za drugim. Moda planira
bijeg, ali vjeruje da je cijena bijega previsoka, da e je stajati previe
libida, previe energije. Moda na druge naine nije ba dobro
pripremljena za to, na primjer u pogledu kolovanja, financija, duha. Na
alost moglo bi se dogoditi da nas gubitak blaga i duboko sjeanje na glad
251

natjeraju na racionalizaciju kako je prekomjernost poeljna. Osim toga,

naravno, takvo je olakanje i uitak napokon dobiti priliku da uivamo u
osjetima bilo kakvim osjetima.
ena koja se tek oslobodi gladi jednostavno za promjenu eli uivati u
ivotu. No, umjesto toga njezino otupjelo poimanje emotivnih,
racionalnih, psihikih, duhovnih i financijskih granica potrebnih za
preivljavanje dovodi je u opasnost. Tamo negdje eka je uaren par
otrovnih crvenih cipela. Uzet e ih, ma gdje ih nala. To je problem s
izgladnjivanjem. Ako neto djeluje kao da e utoliti enju, ena e to
zgrabiti, bez suvinih pitanja.
Zamka br. 4: Povreda temeljnoga instinkta, posljedice zarobljavanja
Instinkt je teko definirati jer su njegove konfiguracije nevidljive, pa
premda osjeamo da su dio ljudske prirode otkako je svijeta i vijeka, nitko
ba pouzdano ne zna gdje bi se mogle nalaziti u neurolokom smislu, ili
kako tono djeluju na nas. U psiholokome smislu, Jung je nagaao da
instinkti proizlaze iz psihoidnoga nesvjesnog, onoga sloja psihe u kojem
bi se biologija i duh mogli dodirivati. Promislivi o tome, sloila bih se,
premda bih otila i dalje, te rekla da je posebno kreativni instinkt jednako
tako lirski jezik sebstva kao to je to i sim-bologija snova.
Etimoloki, rije instinkt dolazi od latinskih rijei instingere, to znai
podbosti, ali i instinctus pobuda, tj. pobuditi ili potaknuti kakav
uroeni nagon. Ideja instinkta moe se pozitivno vrednovati kao unutarnje
neto to u spoju s promiljanjem i svijesti vodi ljude cjelovitome
ponaanju. ena se raa s netaknutim instinktima.
Premda bismo mogli rei da je dijete u prii preneseno u novu okolinu,
u kojoj izglade njegovu neotesanost i uklone potekoe iz njegova ivota,
zapravo to oznauje kraj djetetove individuacije, njegove tenje za
razvojem. A kad zatupljujui lik starice rad kreativna duha vidi kao
otpatke, a ne kao bogatstvo, i spali njezine crvene cipele, djevojica
potpuno zanijemi. Rastui se, to je oekivano stanje kad se kreativni duh
izdvoji iz prirodnoga ivota due. tovie, djevojin pravilni instinkt da
252

pobjegne iz te muke priguuje se do nitavila. Umjesto da hrli novome

ivotu, ona sjedne u psihiku lokvu ljepila. Propustiti bijeg, kad je itekako
potreban, izaziva depresiju. Jo jedna stupica.
Nazovite duu kako god elite brak s divljinom, nade za budunost,
bujica energije, kreativna strast, moj nain, ono to inim, Voljena, divlji
mladoenja, pero na Bojem dahu.c Kakve god rijei ili predodbe imali
o tom procesu u vaemu ivotu, to je ono to je zarobljeno. Zato se
kreativni duh psihe tako osiromai.
Prouavanjem raznih vrsta divljih ivotinja u zarobljenitvu, zakljuak
je da, bez obzira na to s kolikom ljubavlju bila ureena njihova stanita u
zoolokom vrtu, bez obzira na to koliko im ljubavi poklanjali njihovi
ljudski uvari, a uistinu im poklanjaju mnogo ljubavi, ivotinje se esto ne
mogu razmnoavati, apetit za hranom i ostalim se smanjuje, a njihovo
ivahno ponaanje pretvara se u letargiju, bezvoljnost ili nerazmjernu
agresiju. Zoolozi takvo ponaanje zarobljenih ivotinja nazivaju
ivotinjskom depresijom. Kad neki stvor padne u zarobljenitvo,
njegovi se prirodni ciklusi spavanja, odabira partnera, estrusa, njege,
roditeljstva itd. uvijek pogoravaju. Kad se izgubi prirodni ciklus, slijedi
praznina. Ta praznina nije ispunjena, kao to je to budistika ideja svetoga
nitavila, nego se doima kao da smo u nekoj zatvorenoj kutiji bez prozora.
Tako ena kad ue u kuanstvo osuene starice doivi gubitak
odlunosti, moralnu propast, dosadu, jednostavne depresije i nagle
napadaje tjeskobe koji su slini simptomima kakve imaju ivotinje kad ih
otupe zarobljenitvo i trauma. Pretjerano pripitomljivanje istiskuje snane
temeljne nagone da se igramo, odnosimo jedni s drugima, nosimo s neim,
lutamo, komuniciramo i tako dalje. Kad ena pristane na pretjeran
pristojan odgoj, njezini instinkti za te nagone padnu u najdublju tamu
njezina nesvjesnoga, izvan njezina automatskoga dosega. Tada se kae da
su joj povrijeeni instinkti. Ono to bi trebalo doi prirodno, ne dolazi
uope, ili tek nakon previe upanja, izvlaenja, racionaliziranja i borbe
sa samom sobom.
Kad govorim o prekomjernom pripitomljavanju kao o zarobljenitvu,
ne govorim o socijalizaciji, procesu kojim se djeca ue ponaati na
253

manje-vie civiliziran nain. Drutveni razvoj kljuan je i vaan. Bez

njega ena ne moe napredovati u svijetu.
No, kad pretjerujemo s pripitomljavanjem, onda je to kao da vitalnoj
biti zabranimo plesati. Divlje sebstvo u svojemu pravilnom i zdravom
stanju nije pokorno ili isprazno. Ono je budno i reagira na svaki pokret ili
trenutak. Nije ukoeno u nekom apsolutnom i stalnom obrascu za sve i
svaku priliku. Ono ima priliku da donese kreativnu odluku. ena iji je
instinkt povrijeen nema tu priliku. Ona je jednostavno nasukana.
Postoje mnogi naini na koje moemo biti nasukani. ena koja ima
povrijeen instinkt obino se predaje jer joj je teko traiti pomo,
prepoznati vlastite potrebe. Njezin prirodni instinkt da se bori ili da bjei
drastino se usporio ili je uope izbrisan. Sputana joj je, ili pretjerana,
sposobnost da prepozna osjeaj sitosti, ueglosti, budnosti, opreza ili
nagona da voli potpuno i slobodno.
Kao i u prii, jedan od najpodlijih napada na divlje sebstvo sastoji se u
tome da nas tjeraju na pravilno ponaanje, tvrdei da slijedi nagrada (ako
je uope dobijemo). Premda tom metodom, moda, (naglaavam moda)
privremeno moemo nagovoriti dvogodinjakinju da pospremi svoju sobu
(nema igranja dok ne pospremi krevet)ci, ta metoda nikad nee uspjeti u
vitalnom ivotu ene. Iako su dosljednost, upornost i organizacija kljune
za provoenje kreativnoga ivota, stariina naredba djevojici da se
pristojno ponaa ubija svaku priliku za razvojem.
Igra je ta, a ne pristojnost, koja predstavlja glavnu arteriju, sr,
modano deblo kreativna ivota. Nagon za igrom je instinkt. Ako nema
igre, nema ni kreativnoga ivota. Budite dobre, nee biti kreativnoga
ivota. Sjedite mirno, nee biti kreativnoga ivota. Govorite, mislite i
djelujte samo pokorno, nee biti mnogo kreativnih sokova. Svaka skupina,
drutvo, institucija ili organizacija koja potie ene da preziru
ekscentrino, da budu sumnjiave prema novome i neobinom, da
izbjegavaju ar, vitalnost i inovativnost te da obezliuje osobno, trai
kulturu mrtvih ena.
Janis Joplin, blues pjevaica iz ezdesetih godina dvadesetoga stoljea,
dobar je primjer podivljale ene ije su instinkte povrijedile sile koje
254

razaraju duh. Njezini nastavnici i mnogi lanovi njezine bijelake

junobaptistike zajednice, koja je vjerovala u dobre curice, nesmiljeno
su napadali njezin kreativni ivot, bezazlenu znatielju, ljubav prema
ivotu i poneto drzovit pristup svijetu tijekom godina odrastanja.
Premda je bila odlina uenica i nadarena slikarica, druge su je
djevojke izbjegavale jer se nije minkalacii, a susjedi zato to se rado
penjala na stijenu koja se uzdizala nad gradom pa tamo pjevala s
prijateljima i sluala jazz. Kad je napokon umaknula u svijet bluesa, bila
je toliko izgladnjela da vie nije znala kad je dosta. Nije poznavala
nikakva ogranienja vezana za seks, pie i droge.ciii
Postoji neto i kod Bessie Smith, Anne Sexton, Edith Piaf, Marilyn
Monroe i Judy Garland to slijedi taj isti uzorak povrijeena instinkta i
duevne gladi: pokuaji da se uklope, neumjerenost, nemogunost da se
zaustave.civ Mogli bismo izraditi dugaak popis nadarenih ena kojima su
povrijeeni instinkti, a koje su u tom stanju ranjenosti donosile neke vrlo
loe odluke. Kao i dijete u prii, negdje su usput izgubile svoje runo
izraene cipele i pronale put do otrovnih crvenih cipela. Sve su one bile
ispunjene tugom, jer su gladovale za duhovnom hranom, za priom due,
prirodnim lutanjem, samoukraavanjem prema vlastitim potrebama,
Bojem uenju, te jednostavnom i zdravom seksualnou. No, nehotice su
odabirale proklete cipele vjerovanja, radnje, ideje koje su izazivale sve
veu propast ivota koje su ih pretvarale u lude rasplesane prikaze.
Nikako ne moemo precijeniti vanost povrede instinkta kad se ene
ponaaju suludo ili opsesivno, ili kada zapnu u nekom manje zloudnom,
ali svejedno razornom obrascu. Lijeenje povrijeenoga instinkta poinje
priznanjem da se dogodilo zarobljavanje, da je slijedilo izgladnjivanje
due, te da su poremeene uobiajene granice uvida i zatite. Valja
izbrisati taj proces koji je izazvao eninu zarobljenost i glad koja je
slijedila. No, prvo mnoge ene prolaze kroz sljedeih nekoliko faza
opisanih u prii.

255

Zamka br. 5: Poku

Pokuaj krijum
krijumarenja tajnoga ivota, podjela na
dvoje
U ovome dijelu prie dijete se sprema na firmu, pa je vode postolaru po
nove cipele. Motiv firme relativno je moderan dodatak prii. Vrlo je
vjerojatno da su Crvene cipele u arhetipskom smislu debelo prekriven
fragment znatno starije prie ili mita o poetku menstruacije i ivota u
kojem majinska zatita vie nije tako snana, o mladoj eni koju su
ranijih godina starije ene iz njezine zajednice uile budnosti i nainu
reagiranja prema vanjskome svijetu.cv
Kae se da je u matrijarhalnim kulturama drevne Indije, Egipta, Turske
i dijelova Azije za koje se vjeruje da su na tisue kilometara u svim
smjerovima utjecale na nau predodbu o enskoj dui predavanje kane
i drugih crvenih pigmenata mladim djevojkama radi bojenja stopala, bilo
sredinji dio rituala vezanih za prelazak praga.cvi Jedan od najvanijih
rituala prelaska praga ticao se prve menstruacije. Taj ritual slavi prelazak
iz djetinjstva u vane sposobnosti darivanja ivota iz vlastite utrobe te
noenja pripadajue seksualne moi i svih perifernih enstvenih moi.
Obred se bavio crvenom krvlju u svim fazama: matemina krv
menstruacije, raanje djeteta, pobaaj, a sve to tee prema stopalima. Kao
to vidite, izvorne crvene cipele imale su mnoga znaenja.
Spomen Dana nevine djeice takoer je kasniji dodatak. Tie se
kranske svetkovine koja je u Europi na kraju zamijenila slavlja staroga
poganskoga svijeta vezana za zimski solsticij. Tijekom starijih poganskih
slavlja, ene su provodile ritualno proienje enskoga tijela i enske
due/duha pripremajui se za prenesen i doslovan novi ivot u skoranjem
proljeu. Rituali su, vjerojatno, ukljuivali skupinu koja tuguje za
gubitkom trudnoecvii, ukljuujui smrt djeteta ili pobaaj, mrtvoroenad,
izazvane pobaaje i druge vane dogaaje u seksualnom i
reproduktivnom ivotu ena tijekom stare godine.cviii
Sad se u prii dogaa jedna od najindikativnijih epizoda psihikoga
ugnjetavanja. Djetetova silovita udnja za duom kida niti njezina
sasuena ponaanja. Kod postolara, ona pokraj starice prokrijumari
256

neobine crvene cipele. Divlja glad za duevnim ivotom pojurila je na

povrinu psihe, pa uzima sve to joj padne aka, jer zna da e uskoro
ponovno biti potisnuta.
Takvo eksplozivno psiholoko krijumarenje dogaa se kad ena
velike dijelove sebstva potiskuje u sjenovite predjele psihe. Prema
miljenju analitike psihologije, potiskivanje negativnih i pozitivnih
nagona, instinkta i osjeaja u nesvjesno izaziva njihov prelazak u carstvo
sjena. Premda ego i superego pokuavaju i dalje nadzirati sjenovite
nagone, upravo ta napetost, koju izaziva potiskivanje, djeluje kao
mjehuri na automobilskoj gumi. Kako se kota okree i guma se
zagrijava, pritisak u mjehuriu se pojaava, pa guma na kraju eksplodira i
izbacuje sav sadraj.
Sjena djeluje na slian nain. Zato neka mrgodna osoba moe zapanjiti
ljude i odjednom darovati milijune dolara kakvom sirotitu. Ili, zato neka
obino draga osoba moe odjednom poludjeti i ponaati se kao podivljala
raketa. Smatramo da moemo umanjiti opasnost potajnih napada i
neoekivanih eksplozija iz sjene, time to emo malko otvoriti vrata
prema carstvu sjena, pa polako isputati razne elemente u manjim
skupinama, suoiti se i pregovarati s njima te im nai neku primjenu.
Iako se vrijednosti od kulture do kulture razlikuju, pa se tako u sjenu
trpaju razni negativni i pozitivni aspekti, tipini nagoni koje smatraju
negativnima i stoga potiskuju u carstvo sjenki, obuhvaaju one koji potiu
osobu na krau, varanje, ubojstvo, pretjerano ponaanje itd. Negativni
sjenoviti aspekti obino su udno uzbudljivi, a opet entropijski po svojoj
prirodi, jer pojedincima, vezama i veim skupinama otimaju ravnoteu i
staloenost raspoloenja i ivota.
Meutim, sjena osim toga moe sadravati i boanske, bujne, lijepe i
mone aspekte osobe. Osobito kod ena sjenka gotovo uvijek sadrava
vrlo profinjene aspekte bia koji su zabranjeni ili nemaju potporu u
njezinoj kulturi. Previe ena na dnu svojega psihikog bunara nosi
vidovitu stvarateljicu, osobu koja precizno izraava istinu, koja daleko
vidi, koja bez omalovaavanja moe govoriti o sebi, koja se ne povlai
pred suoavanjem sa samom sobom, koja radi na usavravanju svoje
257

vjetine. Pozitivni impulsi u sjeni kod ena u naoj kulturi obino se vrte
oko doputenja da stvaraju runo izraen ivot. Takvi odbaeni,
obezvrijeeni i neprihvatljivi aspekti due i sebstva ne lee samo u
mraku, nego se i urote oko toga kada e i kako pobjei u slobodu. Oni
krkaju tamo u nesvjesnome, kuhaju se, kipe, sve dok jednoga dana, bez
obzira na vrstinu poklopca, ne eksplodiraju na sve strane kao razlivena
bujica na koju se ne moe utjecati.
Tada se dogaa ono to ameriki seljaci zovu pokuajem da deset kila
blata utrpamo u vreu od pet kila. Ono to izleti iz sjene nije lako
zaustaviti nakon to jednom eksplodira. Premda bi bilo mnogo bolje da se
mogao nai kakav cjelovit put da ena svjesno proivi radost kreativna
duha, a ne da je mora zakopati, kojiput je stjerana uza zid, i to je rezultat.
ivot u sjeni dogaa se kad spisateljice, slikarice, plesaice, majke,
traiteljice, mistiarke, studentice ili putnice prestanu pisati, slikati,
plesati, skrbiti se, traiti, gledati, uiti i provoditi. Moda prestaju jer ono
na to su potroile mnogo vremena nije ispalo onako kako su se nadale, ili
jer nije dobilo priznanje koje zasluuje, ili iz nebrojenih drugih razloga.
Kad initeljica zbog bilo ega prestane, energija koja prirodno tee prema
njoj tada krene u podzemlje, iz kojega izvire gdje i kad moe. Budui da
ena osjea da ne moe za dana punom parom navaliti na ono to eli, ona
poinje voditi udan dvostruki ivot te se tijekom dana pretvara, a kad joj
se prui prilika, ini drugo.
Kad se ena pretvara da ivot utiskuje u ljubak i uredan paketi, ona
zapravo pritie svu svoju vitalnu energiju dolje u sjenu kao na kakvu
oprugu. Dobro sam, dobro, kae takva ena. Gledamo je kako stoji na
drugome kraju sobe ili u ogledalu. Znamo da joj nije dobro. Onda jednoga
dana ujemo kako se spetljala sa sviraem piccola i zbrisala na
Tippicanoe da bude prvakinja u bilijaru. Pa se pitamo to se dogodilo, jer
znamo da mrzi piccolo i da je uvijek eljela ivjeti na Otoku Orcas, a ne
na Tippicanoe, te da nikad nije nita spominjala u vezi s bilijarom.
Kao i Hedda Gabler u drami Henrika Ibsena, divlja ena moe se uz
krgut zuba pretvarati da ivi obinim ivotom, ali to uvijek ima svoju
cijenu. Hedda potajno ivi strastvenim i opasnim ivotom, uputajui se u
258

igre s bivim ljubavnikom i Smru. Izvana se pretvara da je zadovoljna,

nosi eirie i slua kako njezin posueni mu rogobori o svojemu
pranjavu ivotu. ena izvana moe biti pristojna, ak cinina, a krvariti
iznutra.
Isto tako ena se, kao Janis Joplin, moe pokuati pokoravati sve dok
vie ne moe izdrati, pa njezina kreativna priroda, zahrala i bolesna od
prisilna boravka u sjeni, silovito izleti kako bi se pobunila protiv zakona
odgoja, na onaj bezglavi nain koji ugroava njezine talente i ivot.
Moete to nazvati kako god elite, ali vrlo je naporno za eninu
vitalnost kad mora krijumariti ivot zato to njezinu stvarnom ivotu
nisu odobrili dovoljno prostora za razvoj. Zarobljene i izgladnjele ene
tota krijumare: neodobrene knjige i glazbu, prijateljstva, seksualne
osjeaje, vjersku pripadnost. Krijumare tajne misli, snove o revoluciji.
Kradu vrijeme od svojih drugova i obitelji. Krijumare blago u kuu.
Kradomice uzimaju vrijeme za pisanje, za razmiljanje, za duu.
Krijumare duh u spavau sobu, pjesmu prije rada, skok ili zagrljaj kad
nitko ne gleda.
Da bi skrenula s toga podvojena puta, ena mora predati svoju krinku.
Krijumarenje lanoga duevnog ivota nikad ne funkcionira. Uvijek
izleti negdje gdje to najmanje oekujemo. Onda svi oajavaju. Bolje je
ustati, stati, bez obzira na runu izradu platforme te ivjeti najvie to
moete, najbolje to moete i prestati krijumariti kopije. Drite se onoga
to za vas nosi pravo znaenje i zdravlje.
U prii, dijete prokrijumari cipele pokraj slabovidne ene. Time se
potvruje da osueni perfekcionistiki sustav vrijednosti ni sam nema
sposobnost otra uvida, da ne moe budno pratiti sve to se dogaa oko
njega. Za povrijeenu unutarnju psihu i kulturu takoer je tipino da ne
primjeuju osobni jad sebstva. I tako djevojka donosi jo jednu u dugom
nizu loih odluka.
Pretpostavimo da je svoj prvi korak u zarobljenitvo, ulazak u
pozlaenu koiju, napravila u neznanju. Recimo da je naputanje vlastita
runoga rada nesmotreno, ali tipino za one koji nemaju ivotnog iskustva.
No, sad ona eli te cipele iz postolareva izloga, a to je paradoksalno,
259

takav nagon za novim ivotom dobar je i valjan, ali je ipak provela previe
vremena kod starice, pa se njezini instinkti ne pobune kad odabere taj
smrtonosni potencijal. Ustvari, postolar staje na djetetovu stranu.
Namigne i nasmijei se njezinoj looj odluci. Zajedno prokrijumare
crvene cipele.
ene tako varaju same sebe. Odbacile su blago, to god to bilo, ali
kriomice uzimaju razne komadie kako god stignu. Piu li? Da, ali u
tajnosti, tako da ne dobivaju nikakvu podrku, nikakvu reakciju. Tjera li
studentica samu sebe do krajnjih granica? Da, ali potajno, tako da ne
dobiva nikakvu pomo i nema mentora. to je s ambicioznom enom koja
hini da nema ambicija, ali je srce vue prema postignuima za sebe, svoje
ljude, svoj svijet? Ona je snana sanjaica, ali se ograniava na teko
napredovanje u tiini. Kad nemate osobu od povjerenja, nemate vodia,
nemate makar sitnu skupinu navijaa, to vas ubija.
Teko je tako krijumariti krpice ivota, ali ene to ine svaki dan. Kad
se ena osjea prisiljenom da krijumari ivot, onda se nalazi na najniem
stupnju preivljavanja. Ona kradomice odvlai ivot iz njihova
vidokruga, tkogod oni bili u njezinu ivotu. Hini nepristranost i
mirnou na povrini, ali kad god vidi kakvo svjetlo, njezina izgladnjela
dua izjuri, tri k najbliem ivom biu, ozari se, udara, divlje juria,
luaki plee, iscrpljuje se, a zatim se pokua povui natrag u mranu
eliju prije nego to itko primijeti da je nema.
To ine ene u loim brakovima. To ine ene kojima nameu osjeaj
manje vrijednosti. To ine ene ispunjene stidom, ene koje se boje
kanjavanja, izrugivanja ili ponienja. To ine ene kojima je povrijeen
instinkt. Krijumarenje je dobro za zarobljenu enu samo ako krijumari
pravu stvar, samo ako ta stvar vodi k njezinu osloboenju. Zapravo,
krijumarenje dobrih djelia ivota koji zadovoljavaju i hrabre, duu tjera
da jo odlunije djeluje na zaustavljanju krijumarenja te da se oslobodi
kako bi mogla ivjeti ivot na otvorenome onako kako se njoj ini
prikladnim.
Vidite, divlja dua sadrava neto to nam nee dopustiti da dovijeka
ivimo od komadia, jer je eni koja tei svijesti zapravo nemogue
260

nekoliko puta plitko udahnuti zdrav zrak i time se zadovoljiti. Sjeate li se

kad ste bili dijete i kad ste otkrili da ne moete umrijeti od zadravanja
daha? Premda moete pokuati izdrati s malo ili nimalo zraka, neki veliki
mijeh preuzme kontrolu, neto divlje i zahtjevno na kraju vas natjera da
uvlaite zrak to bre moete. Gutate ga, odgrizate, sve dok ponovno ne
diete punim pluima.
Sreom, takvo to postoji i u dui/psihi. Preuzme nas i natjera na
duboko udisanje zdravoga zraka. Iskreno, znamo da ne moemo uistinu
preivjeti od krijumarenja malih gutljaja ivota. Divlja sila u eninoj
dui trai pristup svemu. Moemo ostati budne i primati one stvari koje su
za nas dobre.
Postolar iz prie najavljuje starog vojnika koji poslije oivljava cipele
za luaki ples. Postoji previe slinosti izmeu toga lika i onoga to
znamo o drevnom simbolizmu a da bismo pomislili kako je on tek
bezazleni promatra. Prirodni grabeljivac u psihi (i onaj u kulturi) bie je
koje mijenja oblik, sila koja se zna preruiti, ba kao to su stupice, kavezi
i otrovni mamci prikriveni kako bi primamili nesvjesne. Moramo uzeti u
obzir i to da postolar varanje starice pretvara u alu. Ne, vrlo je vjerojatno
da je u dosluhu s vojnikom, koji je naravno slika preruenoga vraga.cix U
stara vremena su vrag, vojnik, postolar, grbavac i drugi bili slike koje su
se rabile za prikazivanje negativnih sila u zemaljskoj prirodi i ljudskoj
naravi.cx
Premda bismo se s pravom mogli ponositi duom koja je dovoljno
hrabra da neto, bilo to, krijumari u takvim sunim uvjetima, injenica
je da se ne moe raditi samo o tome. Cjelovita psihologija ne smije
ukljuiti samo tijelo, um i duh, ve jednako tako i kulturu i okolinu. U
tome se smislu, na svakoj razini, valja upitati zbog ega neka pojedina
ena uope ima osjeaj da mora ustuknuti, trznuti, puzati i moliti za ivot
koji joj pripada. Kad se pozabavi pritiscima koje stvara svaki sloj
unutarnjega i vanjskog svijeta, ena nee niti pomisliti da je krijumarenje
vrajih cipela konstruktivna odluka.

261

Zamka br. 6: Ustuknuti pred kolektivnim, pobuna u sjeni

Djevojica prokrijumari crvene cipele, odmarira do crkve, ne obraa
pozornost na guvu oko sebe i drutvo je napadne. Suseljani je tue.
Kanjena je. Uzimaju joj crvene cipele. No, prekasno je, ona je ve
zagrizla. Tu se jo ne radi o opsesiji, nego o tome da kolektiv nadahnjuje i
jaa njezino unutarnje gladovanje time to trai da kapitulira pred
njegovim uskogrudnim vrijednostima.
Moete pokuati imati tajni ivot, ali prije ili poslije na vas e se
obruiti superego, negativni kompleks i/ili sama kultura. Teko je skrivati
neto to nije doputeno, a za ime udite. Teko je skrivati ukradene
uitke, ak i ako nisu od onih koji pruaju okrepu.
U prirodi je negativnih kompleksa i kultura da se bace na svaku razliku
izmeu onoga to je konsenzusom prihvaeno ponaanje i drugaijega
nagona pojedinca. Ba kao to neki ljudi polude kad vide otpali list na
prilazu kui, tako i negativne prosudbe izvlae svoje pile kako bi
amputirale svakoga lana koji se ne pokorava pravilima.
Ponekad kolektiv tjera enu da bude svetica, da bude prosvijeena, da
se ponaa u skladu s pravilima politike korektnosti, da bude staloena,
jer svaki od njezinih pothvata ini opus. Ako ustuknemo pred kolektivnim
i popustimo pred pritiscima da se prilagodimo bez razmiljanja, onda nas
nee izgnati, ali istodobno izdajniki ugroavamo svoj divlji ivot.
Neki misle da su prola ona vremena kad bi ena postala prokleta, jer
su je nazvali divljom. Ako je bila divlja, to znai da je djelovala u skladu
s prirodnim duevnim sebstvom, onda bi tvrdili da ima krivo ili je
pokvarena. Nije istina da su ta vremena prola. Ono to se promijenilo,
to su tipovi ponaanja kod ena za koje se smatra da su izmaknuli
kontroli. Primjerice, u raznim dijelovima svijeta danas, ako ena zauzme
kakvo politiko, drutveno ili ekoloko stajalite, njezine motive preesto
analiziraju da bi utvrdili je li podivljala, tj. poludjela.
Kad se divlje dijete rodi u strogoj zajednici, to obino zavri
sramotnim iskustvom izbjegavanja. Izbjegavanje je odnos prema rtvi kao
da ona ne postoji. Ono osobi uskrauje duhovnu brigu, ljubav i druge
262

psihike potrebe. Time je se eli natjerati na podreivanje, ili pak ubiti

njezin duh i/ili istjerati je iz sela kako bi skapavala i umrla negdje u
pustoi.
Kad enu izbjegavaju, to je gotovo uvijek zbog toga to je uinila ili se
sprema uiniti neto iz divlje palete, a to je esto tek izraavanje poneto
drugaijeg vjerovanja ili noenje neke neodobrene boje sitne stvari, ali i
velike. Moramo imati na umu da se ne radi toliko o tome da se potlaena
ena ne eli prilagoditi, nego da se ona ne moe prilagoditi a da ne umre.
Na kocki je njezin duhovni integritet, pa e se ona pokuati osloboditi na
sve mogue naine, ak i ako dovode u rizik i nju samu.
Evo nedavnoga primjera. Prema rijeima CNN-a, kad je poeo rat u
Zaljevu, muslimanke iz Saudijske Arabije, kojima su vjerske zabrane
prijeile vonju, sjele su u automobile i vozile. Nakon rata, te su ene
doveli pred sud koji je osudio njihovo ponaanje, pa su ih, nakon mnogo
ispitivanja i osuivanja, predali na skrb njihovim oevima, brai ili
muevima, koji su morali obeati da e ih ubudue drati pod nadzorom.
To je primjer kad se ivodajni i napredni biljeg koji ene daju ludom
svijetu definira kao skandalozan, sumanut i nekontroliran. Dijete u prii
doputa kulturi oko sebe da ga potisne u jo veu suu. Ponekad je jedina
alternativa da ustuknemo pred isuenim kolektivom poduzimanjem nekog
uistinu sranoga koraka. To ne mora nuno biti neto velebno. Sranost
znai slijediti srce. Postoje milijuni ena koje svakoga dana poduzimaju
korake za koje je potrebno mnogo srca. Kolektiv se ne preoblikuje samo
tim jednim inom, ve trajnim izvoenjem toga ina. Kao to mi je
jednom rekla mlada budistika redovnica: Kapi vode prou kroz
kamen.
Osim toga, postoji vrlo skriven aspekt veine kolektiva koji potiu
ugnjetavanje divljih, duevnih i kreativnih ivota ena, a to je poticaj koji
kultura daje samim enama da tue jedna drugu i da rtvuju svoje sestre
(ili brau) zabranama koje ne odraavaju vrijednosti enske prirode. To
ne obuhvaa samo poticanje jedne ene da prijavi drugu, pa je tako izloi
kazni za to to se ponaa enstveno i cjelovito ili za osjeaj primjerena
uasa ili neslaganja s nepravdom, nego i poticanje starijih ena da
263

kolaboriraju u fizikom, mentalnom i duhovnom zlostavljanju ena koje

su mlade, nemonije, bespomone te poticanje mladih ena da odbace i
zanemare potrebe ena koje su mnogo starije od njih.
Kad ena odbije pruiti potporu osuenom kolektivu, ona odbija
zaustaviti svoje divlje razmiljanje, pa su njezina djela u skladu s time.
Crvene cipele zapravo nas ue da divlju psihu moramo valjano
zatititi time to emo je same nedvosmisleno cijeniti, to emo braniti
njezine interese i to je neemo predati nezdravim uvjetima psihe. Osim
toga ue nas i tome da netko, neto, neka skupina uvijek mjerka ono divlje
zbog njegove energije i ljepote, jer ga eli posjedovati kao trofej ili ga eli
umanjiti, promijeniti, svladati, umoriti, preoblikovati ili nadzirati.
Divljem uvijek treba kakav uvar na vratima, inae e biti zlouporabljeno.
Kad se kolektiv neprijateljski odnosi prema eninu prirodnom ivotu,
ona moe i mora, kao i runo pae, izdrati, odrati se i traiti ono emu
pripada, ne prihvatiti omalovaavanje i nepotovanje te, po mogunosti,
nadivjeti, prerasti i nadii one koji je kleveu.
Problem s djevojicom u crvenim cipelama jest u tome da ona, umjesto
da se osnai za bitku, gubi dodir s realnou pa je zarobljava romantika tih
crvenih cipela. Vaan je vid pobune da njezin oblilc bude uinkovit.
Djevojina oaranost crvenim cipelama zapravo je odvraa od suvisle
pobune, neke koja bi promicala promjenu, pronosila poruku, izazvala
buenje.
Bilo bi mi drago da mogu rei da danas vie ne postoje sve te stupice za
ene, ili da su ene tako mudre da ih ve izdaleka mogu otkriti. No, nije
tako. Jo postoji grabeljivac u kulturi koji i dalje pokuava potkopati i
unititi svaku svijest i svako nastojanje za cjelovitou. Postoji mnogo
istine u uzreici koja kae da se za slobode treba svakih dvadeset godina
ponovno izboriti. Ponekad se ini da se za njih moramo boriti svakih pet
minuta.
No, divlja nas priroda ui da se moramo suoavati s izazovima kako
dolaze. Kad netko zlostavlja vukove, oni ne kau: Joj, ne. Ne opet! Oni
skau, bacaju se, tre, zalegnu, grebu, prave se mrtvi, skau za vrat,
togod ve treba. Zato se ne smijemo zaprepastiti da postoji entropija,
264

propadanje, crne godine. Moramo shvatiti da e se stvaril koje

zarobljavaju eninu radost uvijek mijenjati i pretvarati, ali u apsolutnu
izdrljivost, libido potreban za sve nune srane poteze, nazimo u vlastitoj
divljoj prirodi.
Zamka br. 7: Pretvaranje, poku
pokuaj dobrote, normalizacija
abnormalnoga
U nastavku prie, djevojka je kanjena zato to je obula crvene cipele za
crkvu. Premda joj pogled bjei prema crvenim cipelama na polici, ona ih
ne dira. Prvo je pokuavala ivjeti bez due nije uspjelo. Zatim je
pokuala krijumariti dvostruki ivot ni to nije uspjelo. Sada, na zadnjoj
crti obrane, pokuava biti dobra.
Problem s tim biti dobra jest u tome da ne rjeava one skrivene
probleme iz sjene, pa e se oni ponovno uzdii kao orkanska oluja, kao
golemi val i sruiti se, unitavajui sve to im se nae na putu. Kad je
dobra, ena zatvara oi pred svime to je tvrdoglavo, iskrivljeno ili
tetno oko nje i pokuava jednostavno ivjeti s time. Njezini pokuaji da
prihvati to abnormalno stanje samo nanose daljnju tetu njezinu instinktu
da reagira, istakne, promijeni, utjee na ono to nije dobro, to nije
pravedno.
Anne Sexton je o bajci Crvene cipele pisala u pjesmi koja se takoer
zove Crvene cipele:
Stojim u ringu u mrtvome gradu veem crvene cipele
Nisu moje.
Majine su.
I njezine majke prije nje.
Prenosimo ih kao nasljedstvo
no skrivamo kao sramotno pismo.
Kua i ulica kamo pripadaju
skrivene su i sve ene, takoer
265

skrivene su
Pokuavati biti dobar, uredan i pokoran pred unutarnjom ili vanjskom
opasnou ili radi skrivanja kljune psihike ili zbiljske situacije, enama
oduzima duu. To ih odvaja od njihova znanja; odvaja ih od njihove
sposobnosti djelovanja. Kao i dijete u prii, koje se ne buni naglas, koje
pokuava sakriti svoju izgladnjelost, koje se pokuava pretvarati kao da
nita ne izgara u njemu, suvremene ene takoer imaju taj poremeaj,
normalizaciju abnormalnoga. Taj poremeaj hara raznim kulturama.
Normalizacija abnormalnoga tjera duh koji bi inae skoio i ispravio
situaciju, da potone jo dublje u dosadu, pokornost i na kraju, kao i starica,
u sljepou.
Postoji vana studija koja nam prua uvid u gubitak samozatitnikog
instinkta u ena. Ranih ezdesetih godina dvadesetoga stoljea
znanstvenicicxi su izvodili pokuse na ivotinjama da bi odredili neto o
instinktu bijega kod ljudi. U jednom pokusu proveli su icu kroz
polovicu velikoga kaveza, tako da pas u kavezu osjeti udar struje svaki put
kad stavi nogu na desnu stranu. Pas je vrlo brzo nauio drati se lijeve
strane.
Zatim su, u istu svrhu, proveli icu po lijevoj strani, a desna je bila
sigurna. Pas se brzo preorijentirao i nauio drati se desne strane. Zatim su
proveli ice tako da cijeli pod u kavezu proizvodi nasumine udare, pa bi
pas osjetio udar bez obzira na to gdje je stajao ili leao. Isprva je bio
zbunjen, zatim se prestraio. Na kraju je odustao, legao i primao udare
onako kako ih je dobivao, a nije ih vie pokuavao izbjei ili nadmudriti.
No, pokus nije bio gotov. Na kraju su otvorili vrata kaveza.
Znanstvenici su oekivali da e pas izjuriti, ali on nije pobjegao. Premda
je mogao izai iz kaveza kad je htio, pas je leao i primao nasumine
udare struje. Iz toga su znanstvenici zakljuili sljedee: stvorenje koje je
izloeno nasilju sklono je tome da se tome prilagodi, tako da je zdrav
instinkt bijega uvelike smanjen kad nasilje jednom prestane ili se
stvorenju omogui sloboda, pa ono ostaje na mjestu.cxii
Kad se radi o divljoj prirodi ena, takva normalizacija nasilja i ono to
su znanstvenici zatim nazvali nauenom bespomonou, utjee na
266

ene, pa one ne samo da ostaju sa svojim pijanim partnerima, nasilnim

poslodavcima i skupinama koje ih iskoritavaju i uznemiruju, nego
osjeaju nemogunost da ustanu u obranu stvari u koje vjeruju svim srcem:
svoje umjetnosti, ljubavi, ivotnoga stila, politike.
Normalizacija abnormalnoga, ak i u sluajevima kad postoje jasni
dokazi da to inimo na vlastitu tetucxiii, primjenjiva je na svako
zlostavljanje fizike, emotivne, kreativne, duhovne i instinktivne prirode.
ene se s tim problemom susreu svaki put kad ih se dovoljno prigui da
ne stanu u obranu svojega duevnog ivota pred invazivnim projekcijama,
bile one kulturne, psihike ili druge.
Psihiki, nauimo se na udare koji su usmjereni na nau divlju prirodu.
Prilagoavamo se nasilju prema divljoj i znalakoj prirodi psihe.
Pokuavamo biti dobre i normalizirati abnormalno. Posljedica je toga da
gubimo svoju sposobnost bijega. Gubimo sposobnost lobiranja za one
elemente due i ivota koje smatramo najvrednijima. Kad smo opsjednuti
crvenim cipelama, onda razna vana osobna, kulturna i ekoloka pitanja
padaju u zaborav.
Kad predamo rukom izraen ivot, gubi se gotovo itav smisao, pa se
tada mogu dogoditi svakakve povrede psihe, prirode, kulture, obitelji i
ostalog. teta nanesena prirodi u skladu je s umrtvljivanjem ljudske psihe.
Nisu odvojeni, i ne moemo ih smatrati odvojenima. Kad jedna skupina
govori o tome da je ono divlje u krivu, a druga skupina tvrdi da je divljem
nanesena nepravda, onda neto svakako nije u redu. U instinktivnoj psihi,
Divlja ena gleda u umu i vidi dom za sebe i sve ljude. No, drugi bi mogli
gledati u tu istu umu i zamisliti je ogoljelu, a svoje depove ispunjene
novcem. To predstavlja ozbiljan razdor u sposobnosti da ivimo i pustimo
druge ivjeti tako da svi mogu ivjeti.
Kad sam bila dijete, pedesetih godina dvadesetoga stoljea, na poetku
sramotnoga odnosa industrije prema Zemlji, potonuo je tanker u
ikakom bazenu jezera Michigan. Na kraju dana provedena na plai,
majke su ribale svoju djeicu onom estinom koju obino uvaju za
ribanje drvenih podova, jer su im djeca bila umrljana naftom.
Iz tankera je curila ljigava masa koja je poput velikih ploveih otoka
267

plutala u krpama dugakim i irokim kao gradski blokovi. Pri susretu s

molovima te su se krpe trgale na komade i tonule u pijesak, a valovi su ih
zatim izbacivali na obalu. Godinama plivai nisu mogli plivati a da ih ne
prekrije crno blato. Djeca koja su gradila dvorce od pijeska, odjednom bi
lopatom ulovila komad gumaste nafte. Ljubavnici se vie nisu mogli
valjati po pijesku. Psi, ptice, ivot u vodi, ljudi svi su oni patili. Sjeam
se da sam imala osjeaj kao da su mi bombardirali katedralu.
Povreda instinkta, normalizacija abnormalnoga, to je ono to je
majkama dopustilo da sa svoje djece obriu naftne mrlje, a poslije i druge
grijehe tvornica, rafinerija i talionica, da oiste rublje i unutranjost svojih
voljenih najbolje to znaju. Premda su bile zbunjene i zabrinute, ene su
uinkovito odbacile pravedan bijes. Ne sve, ali veina njih nauila je da ne
mogu utjecati na zaprepaujue dogaaje. Postojale su goleme kazne za
prekidanje utnje, za bijeg iz kaveza, za isticanje nepravdi, za traenje
promjena.
Razvidno je, iz slinih dogaaja tijekom ivota, kad ene ne govore,
kad ne govori dovoljno ljudi, da se utiava glas Divlje ene, i tako se u
svijetu utia ono prirodno i divlje. Na kraju se utiaju i vukovi i medvjedi
i grabeljivice. Utia se pjevanje, ples i stvaranje. Utia se ljubljenje,
ispravljanje i odravanje. Utia se zrak i voda, i glasovi svijesti.
No, u ono doba, iako su sve ene bile zaraene enjom za divljom
prirodom, izvana su i dalje utrljavale deterdent na sue, rabile solnu
kiselinu i ostajale, kao to je kazala Sylvia Plath: privezane za svoje
Bendix perilice za rublje. U njima su prale i ispirale odjeu u vodi koja je
prevrua za ljudski dodir i sanjarile o drugaijem svijetu.cxiv Kad su
instinkti povrijeeni, ljudi e normalizirati jedan napad za drugim,
nepravde i razaranja usmjerena na njih same, njihov podmladak, voljene,
domovinu, ak i Bogove.
Normalizacija zaprepaujuega i nasilnikoga prekida se kad
izlijeimo ranjeni instinkt. Kad se instinkt izlijei, vraa se Divlja ena.
Umjesto da otpleemo u umu u crvenim cipelama dok nam se ivot ne
pretvori u muenje bez svrhe, moemo se vratiti runo izraenu ivotu,
potpuno svjesnom ivotu, moemo ponovno izraditi svoje cipele, hodati
268

na svoj nain, govoriti na svoj nain.

Premda je istina da mnogo toga moemo nauiti prekidanjem
projekcija (zao si, nanosi mi bol) i promatranjem naina na koje smo
zloesti prema sebi, kako samima sebi nanosimo bol, to svakako ne bi
trebao biti kraj naih istraivanja.
Kad mislimo da je sve rijeeno prekidanjem projekcije i nalaenjem
svijesti u sebi, onda padamo u stupicu u stupici. Kojiput to je istina,
akojiput nije. Umjesto paradigme ili/ili ili neto ne valja oko mene f ili
neto sa mnom nije u redu korisnije je rabiti model i/i. Tu se radi o
unutarnjem problemu ; o vanjskom problemu. Ta paradigma omoguuje
potpuno novo istraivanje i svestranije vianje. Takva paradigma potie
ene da samopouzdano propitaju status quo i da ne gledaju samo sebe,
nego i svijet koji ih sluajno, nesvjesno ili zlobno pritie. Paradigma i/i
nije miljena kao model okrivljivanja, okrivljivanja sebe ili drugih, nego
kao nain odmjeravanja i procjenjivanja odgovornosti, i unutarnje i
vanjske, te onoga to valja promijeniti, traiti, skicirati. Ona zaustavlja
fragmentaciju ene koja pokuava ispraviti sve to je u njezinu dosegu,
tako da ne umanjuje njezine potrebe, a niti je odvraa od svijeta.
Mnoge se ene nekako znaju odrati u tom stanju, ali ive poluivotom,
ili etvrtivotom ili ak n-tinom ivota. Uspijevaju, ali potkraj ivota
postaju ogorene. Moda osjeaju beznae, pa se esto, kao i
novoroene koje plae i plae a nitko mu ne priskoi u pomo, namrtvo
iscrpe i oajavaju. Slijede umor i rezignacija. Kavez je zakljuan.
Zamka br. 8: Ples bez kontrole, opsesija i ovisnost
Starica je donijela tri pogrene prosudbe. Premda bi u idealnoj situaciji
trebala biti zatitnica, voditeljica psihe, toliko je slijepa da ne vidi pravu
prirodu cipela koje je sama platila. Ne vidi koliko je dijete oarano njima,
a nije u stanju niti prozreti znaaj mukarca s crvenom bradom koji eka
kraj crkve.
Starac s crvenom bradom pokucka po potplatima djevojinih cipela, a
peckav osjeaj potjera djevojine noge na ples. I tako ona plee, joj, kako
269

plee, ali ne moe prestati. Obje, i starica, koja bi trebala djelovati kao
uvarica psihe, i djevojica, koja bi trebala izraziti radost psihe, odvojene
su od instinkta i zdravoga razuma.
Dijete je sve pokualo: prilagoditi se starici, ne prilagoditi se,
krijumariti, biti dobro, izgubiti nadzor i otplesati, ponovno se pribrati i
pokuati biti dobro. Tada je akutna izgladnjelost due i znaenja natjera da
jo jednom dograbi crvene cipele, obuje ih i pone svoj zadnji ples, ples u
prazninu nesvjesnoga.
Normalizirala je suni okrutni ivot, pa je tako u sjeni izgradila jo jau
enju za cipelama ludila. Mukarac s crvenom bradom oivio je neto,
ali ne dijete, nego cipele za muenje. Djevojka svakim okretom sve vie
odbacuje svoj ivot, to joj, kao i kod ovisnosti, ne donosi obilje, nadu ili
sreu, ve traumu, strah i iscrpljenost. Za nju nema odmora.
Kad pokua uplesati u crkveno dvorite, tamo je doeka duh strave koji
joj ne doputa da ue. Duh izgovara svoju kletvu: Plesat e u crvenim
cipelama dok ne postane poput prikaze, poput sablasti, dok ti koa ne
bude visjela s kostiju, dok ne ostane vie nita od tebe doli utrobe koja
plee. Plesat e od vrata do vrata kroz sva sela i pokucat e na svaka
vrata tri puta, a kad ljudi pogledaju van, ugledat e tebe i prestraiti se
tvoje sudbine. Pleite crvene cipele, pleite. Duh strave time je zarobljuje
u opsjednutost koja je usporediva s ovisnou.
ivoti mnogih kreativnih ena slijedili su taj obrazac. Kao tinejderka,
Janis Joplin se pokuavala prilagoditi obiajima svojega gradia. Zatim se
pomalo bunila, penjala se nou na brdo i tamo pjevala, druei se s
umjetnikim tipovima. Nakon to su njezini roditelji bili pozvani u
kolu da opravdaju ponaanje svoje keri, poela je ivjeti dvostrukim
ivotom, izvana djelujui nenametljivo, ali potajno prelazei dravnu
granicu kako bi sluala jazz. Krenula je na fakultet, prilino se razboljela
zbog zlouporabe raznih opojnih tvari, reformirala se i pokuala
djelovati normalno. Polako se ponovno propila, sakupila mali glazbeni
sastav, petljala s drogama i za ozbiljno obula crvene cipele. Plesala je i
plesala dok nije umrla od predoziranja drogom u dobi od dvadeset sedam
godina.
270

Nije je ubila ni glazba, ni pjevanje, ni konano osloboenje njezina

kreativna ivota. Ubio ju je manjak instinkta kojim bi prepoznala stupice,
da zna kad je dosta, da stvori granice oko zdravlja i boljitka, da razumije
zato pretjerivanje lomi male psihike kosti, a zatim velike, sve dok se
konano ne srue svi temelji psihe, pa se osoba pretvori u lokvu, umjesto u
snanu silu.
Bila joj je potrebna samo neka mudrija unutarnja struktura koje bi se
bila mogla drati, neki ostatak instinkta koji bi joj dostajao dok ne pone
dugotrajan rad na ponovnoj izgradnji unutarnjeg osjeaja i instinkta.
Trebala je samo posluati onaj divlji glas koji ivi u svima nama, onaj koji
ape: Ostani ovdje dovoljno dugo ostani ovdje dovoljno dugo da
ponovno probudi nadu, da odbaci svoju vjenu fasadu, da odustane od
defenzivnih poluistina, da se provue, probije, ostani dovoljno dugo da
vidi to je za tebe dobro, ostani dovoljno dugo da se osnai, da pokua
s onim pokuajem s kojim e uspjeti, ostani dovoljno dugo da doe do
cilja, bez obzira na to koliko potrajalo i kojim stilom to postigne.
Ovisnost
Duh djeteta u Crvenim cipelama ne ubije ivotna radost, ve njezin
manjak. Kad ena nije svjesna svojega gladovanja i posljedica uporabe
sredstava i tvari koje donose smrt, ona plee i plee. Bile to stvari poput
negativna razmiljanja, loih veza, nasilnikih situacija, droga ili
alkohola sve su one poput crvenih cipela, kad jednom zaposjednu osobu,
teko joj ih je oduzeti.
Suha starica psihe ima glavnu ulogu u toj kompenzacijskoj ovisnosti o
prekomjerju. Ve je bila slijepa. Sad se, pak, razboli. Nepokretna je i
ostavlja potpunu prazninu u psihi. Sada nema nikoga tko bi raskalaenu
psihu mogao privesti razumu. Na kraju starica potpuno umre i psihi ne
ostavlja nimalo sigurnosti. A dijete plee. Isprva zakoluta oima u ekstazi,
ali poslije, kad je cipele ispleu do iznemoglosti, koluta oima od uasa.
Unutar divlje psihe nalaze se enini najei instinkti preivljavanja.
No, ako ne provodi redovito svoje unutarnje i vanjske slobode, onda e
271

pokornost, pasivnost i vrijeme provedeno u zarobljenitvu, otupjeti njezin

uroeni dar vida, zapaanja, sigurnosti i tako dalje, sve ono to joj je
potrebno da bi mogla stajati na svojim nogama.
Instinktivna priroda govori nam kada je dosta. Ona je trezvena i radi na
ouvanju ivota. ena ne moe itav ivot ispunjen prevarama i
ranjavanjem nadomjestiti prekomjernim uivanjem, bijesom ili
nijekanjem. Starica u psihi trebala bi odrediti trenutak, ona bi trebala rei
kada. U ovoj prii, starica je gotova, krepana.
Kojiput nam je teko primijetiti da gubimo svoje instinkte, jer to je
esto podmukao proces koji se ne dogodi itav u jednom danu, nego
tijekom duljega razdoblja. Osim toga, gubitak ili umrtvljivanje instinkta
esto ima punu podrku okolne kulture, a kojiput i drugih ena koje trpe
gubitak instinkta zato da bi mogle pripasti kulturi koja prirodnoj eni ne
daje mjesta za razvoj.cxv
Ovisnost poinje kad ena izgubi svoj runo izraen i smisleni ivot,
pa se svim silama usredotoi na pronalaenje neega to mu nalikuje. U
prii, dijete stalno iznova pokuava doi do avolskih crvenih cipela, iako
zbog njih sve vie gubi nadzor nad sobom. Izgubila je mo razlikovanja,
sposobnost da primijeti pravu prirodu stvari. Zbog gubitka izvorne
vitalnosti, spremna je prihvatiti smrtonosan surogat. U analitikoj
psihologiji rekli bismo da je predala svoje Sebstvo.
Ovisnost i podivljalost su povezane. Veina je ena barem nakratko
bila zarobljena, a neke su to bile beskrajno dugo. Neke su bile slobodne
samo in utero. Sve one tijekom tog vremena gube razne koliine instinkta.
Nekima je povrijeen instinkt prepoznavanja tko je dobra osoba, pa takva
ena esto krene na krivi put. Drugima se uvelike uspori sposobnost
reakcije na nepravdu, pa esto postaju neodlune muenice koje se
spremaju na osvetu. Treima je oslabljen instinkt za bijeg ili borbu, pa
postaju rtvama nasilja. Popis je dug. Za razliku od toga, ena koja
posjeduje svoj pravi divlji razum, odbacuje nezdrave i nerazumne
konvencije.
Zlouporaba opojnih tvari vrlo je stvarna stupica. Droge i alkohol
uvelike nalikuju kakvom nasilnom ljubavniku koji se isprva prema vama
272

dobro ponaa, a zatim vas prebije, ispria se, neko vrijeme se lijepo
ponaa prema vama, pa vas zatim ponovno prebije. Zamka je u tome da
pokuavate to izdrati zbog onih dobrih trenutaka, pa se trudite da
previdite one loe. To je pogreno. Tako to nikada ne funkcionira.
Joplinova je takoer poela provoditi tue divlje elje. Preuzela je
neku arhetipsku pojavu jer su se drugi bojali toga da je sami preuzmu.
Navijali su za njezino buntovnitvo kao da bi ih ona mogla osloboditi tako
to e umjesto njih podivlja.
Janis se jo jedanput pokuala prilagoditi prije svoga dugog puta u
opsjednutost. Pridruila se redovima drugih monih, ali povrijeenih ena
koje su se odjednom nale u ulozi leteih amana za mase. I one su se
iscrpile i pale s neba. Frances Farmer, Billie Holiday, Anne Sexton,
Sylvia Plath, Sara Teasdale, Judy Garland, Bessie Smith, Edith Piaf i
Frida Kahlo na alost, ivoti nekih od nama najdraih uzora meu
divljim enama i umjetnicama zavrili su prerano i tragino.
Podivljala ena nije dovoljno snana da nosi taj eljeni arhetip za sve
ostale a da se ne prelomi. Podivljala ena nalazi se u procesu ozdravljenja.
Neemo rekonvalescenta moliti da nam klavir odnese na kat. eni koja se
vraa moramo dati dovoljno vremena da joj se vrati snaga.
Kad crvene cipele nekoga zgrabe i odvedu, ta osoba uvijek isprva ima
osjeaj da je ta tvar o kojoj je ovisna, svejedno koja, neka vrsta spasioca.
Kojiput im daje osjeaj neizmjerne moi, kojiput laan osjeaj da imaju
dovoljno energije da probdiju no, stvaraju do zore, nastave bez jela. Ili
im, moda, omoguuje san bez straha od demona, smiruje ivce, pomae
da se ne brinu toliko o stvarima koje ih tako jako zabrinjavaju, a moda im
pomae da vie ne ele ljubiti i biti voljeni. Meutim, naposljetku, kao to
vidimo u prii, ona samo stvara zamuenu pozadinu koja tako brzo proleti
kraj nas, da zapravo ne moemo ivjeti stvarnim ivotom. Ovisnostcxvi je
poludjela Baba Jaga koja jede izgubljenu djecu i ostavlja ih pred
krvnikovim vratima.

273

U krvnikovoj ku
kui

Poku
Pokuaj skidanja cipela, prekasno
Kad je divlja priroda gotovo pa izumrla, mogue je, u krajnjem sluaju, da
enu svlada kakav shizoidni poremeaj i/ili psihoza.cxvii Mogla bi
odjednom ostati u krevetu, odbiti da ustane, bauljati naokolo u kunom
ogrtau, rastreseno ostavljati po tri upaljene cigarete u pepeljarama, ili
pak plakati i ne prestajati, lutati ulicama raupane kose, naglo ostaviti
svoju obitelj kako bi to mogla. Mogla bi biti suicidalna, mogla bi sluajno
ili namjerno poiniti samoubojstvo. No, mnogo je uobiajenije da se ena
jednostavno umrtvi. Ne osjea se ni dobro ni loe; jednostavno ne osjea.
to se dakle dogaa sa enama kad se njihove ive psihike boje
izmuljaju? to se dogaa kad izmijeate skrletnu, safirnu i boju topaza?
Slikari znaju. Kad izmijeate ive boje, dobit ete boju blata. Ali ne
plodna blata, nego sterilna, bezbojna, neobino mrtva blata koje ne zrai
nikakvom svjetlou. Kad slikari na platnu dobiju tu boju, moraju poeti
ispoetka.
To je onaj teak dio, to je trenutak u kojem valja odrezati cipele. To
boli, kad se odvajamo od ovisnosti o razaranju. Nitko ne zna zato.
Pomislili biste da e ljudima laknuti. Pomislili biste da e se osjeati
spaeni u zadnji as. Pomislili biste da e slaviti. Ali ne, odjednom se
prestrave i zauju krgut zubiju, pa otkriju da sami proizvode taj zvuk.
Osjeaju se kao da nekako krvare, iako nigdje ne vide krv. Pa ipak, upravo
je ta bol, to odvajanje, to neposjedovanje vrstoga uporita, to
nepostojanje doma kojem bismo se mogli vratiti, ono to nam je potrebno
da bismo poeli iznova, od poetka, da bismo se vratili runo izraenom
ivotu, onome koji sami oprezno i paljivo izraujemo iz dana u dan.
Jest da osjeamo bol zbog odvajanja od crvenih cipela. No, to nam je
jedina nada. Radi se o odvajanju ispunjenom apsolutnim blagoslovom.
274

Stopala e nam ponovno izrasti, pronai emo svoj put, oporavit emo se,
jednoga emo dana ponovno trati, skakati i pocupkivati. Do tada e na
runo izraen ivot biti spreman. Uvui emo se u njega i diviti se kako
smo sretne to smo dobile jo jednu priliku.

en ivot, lije
enih
Vra
Vraanje u ru
runo izra
izra
lijeenje povrije
povrije
instinkta
Kad bajka tako zavri, smru ili razdvajanjem protagonista, pitamo se: Je
li mogla drugaije zavriti?
U psihikom smislu, dobro je, nakon to izbjegnemo gladovanju, stati
na pol puta, na usputnom stajalitu, na kakvu dobru mjestu. Nije
pretjerano ako odvojimo godinu, dvije da bismo procijenili nae rane,
zatraili vodstvo, primijenili lijekove, razmislili o budunosti. Godina, ili
dvije, vrlo je malo vremena. Podivljala ena jest ena koja je na putu
natrag. Ui se buditi, obraati pozornost, prestati biti naivna,
neprosvijeena. Preuzima ivot u svoje ruke. Da bi ih ponovno nauila, od
presudne je vanosti da otkrije kako su se duboki enski instinkti uope
ugasili.
Bilo da je ta povreda nanesena vaoj umjetnosti, rijeima, ivotnome
stilu, mislima ili idejama, ili da ste oko sebe ispleli pulover s mnogo
rukava, presjecite tu zbrku i krenite dalje. Onkraj elje i udnje, onkraj
paljivo racionaliziranih metoda o kojima volimo priati i raspravljati,
postoje jednostavna vrata koja ekaju da prodemo kroz njih. S druge
strane su nova stopala. Krenite onamo. Na sve etiri ako treba. Prestanite
priati i brinuti se. Jednostavno poite.
Nemamo nadzora nad time tko nas donosi na ovaj svijet. Ne moemo
utjecati na tijek naeg odgoja, ne moemo natjerati kulturu da odjednom
postane gostoljubiva. No, dobra je vijest da ak i nakon povrede, ak i u
podivljalom stanju, ak i (kad smo ve kod toga) u jo zarobljenom stanju,
moemo vratiti svoj ivot.
275

Psiholoki, duevni plan za povratak na svoje je sljedei: budite

posebno oprezni i briljivi pri ponovnom postupnom putanju u divljinu,
izgradite neku etiku ili zatitnu strukturu koja e vam sluiti kao mjerni
instrument kad neega ima previe. (Obino ste ve vrlo osjetljivi na
situaciju u kojoj neega ima premalo.) Tako se, dakle, povratak u divlju i
slobodnu psihu mora obaviti hrabro, ali i promiljeno. U psihoanalizi
volimo rei da je jednako vano kad se kolujemo za terapeuta/lijenika,
nauiti to ne initi, kao to je nauiti to initi. Isto vrijedi i za povratak iz
zarobljenitva u divljinu. Pogledajmo to izbliza.
Zamke, stupice i otrovne meke postavljene za divlju enu oblikovane
su unutar njezine kulture. Evo popisa onih koje su zajednike veini
kultura. ene drugaijeg etnikog ili vjerskoga podrijetla imat e dodatan
poseban uvid. Ono to stvaramo jest plan ume u kojoj ivimo, u kojoj
ive grabeljiva te onoga to je njihov nain djelovanja. Kau da vuica
poznaje sva stvorenja na svojem teritoriju kilometrima unaokolo. To joj
znanje omoguuje najslobodniji mogui ivot.
Pronalaenje izgubljenih instinkta i lijeenje ranjenih instinkta uistinu
su nam nadohvat ruke, jer se instinkt vraa kad ena paljivo obraa
pozornost sluanjem, gledanjem i osjeanjem svijeta oko sebe i kad zatim
djeluje onako, kako vidi da to druge ine, brzo, uinkovito i duevno.
Prilika da promatramo druge, iji su instinkti neoteeni, vrlo je vana
kod povrata instinkta. Naposljetku sluanje, promatranje i djelovanje na
cjelovit nain postaje obrazac s vlastitim ritmom, neto to provodimo
dok ga ne nauimo i dok ponovno ne postane automatski.
Ako nam je divlja priroda bila neime ranjena, odbijamo lei i umrijeti.
Odbijamo normalizirati tu ranu. Prizivamo svoj instinkt i inimo to nam
je initi. Divlja ena po prirodi je estoka i nadarena. Ali, budui da su je
odvojili od njezina instinkta, ona postaje naivna, navikla na nasilje,
prilagodljiva kod ekspatrijacije i eksmatrijacije. Ljubavnici, droge, pie,
novac, slava i mo ne mogu ba ublaiti uinjenu tetu. Postupno vraanje
u instinktivni ivot moe. Za to je eni potrebna majka, dovoljno dobra
divlja majka. A pogodite tko eka da postane takva majka? Divlja ena
pita se zato vam tako dugo treba da budete s njom, da uistinu budete s
276

njom, ne samo kojiput, nego stalno.

Ako teite tome da uinite neto to cijenite, vrlo je vano okruiti se
ljudima koji apsolutno podupiru va rad. Takozvani prijatelji koji imaju
iste ozljede, ali nemaju stvarnu elju da ih izlijee, predstavljaju i stupicu
i otrov. Takvi vas prijatelji potiu na ispade koji su izvan vaih prirodnih
ciklusa, koji nisu usklaeni s vaim duevnim potrebama.
Podivljala ena ne moe si priutiti da bude naivna. Kako se vraa
svojem uroenom ivotu, tako skeptinim okom mora promotriti
neumjerenost i postati svjesna cijene koju zbog nje plaaju dua, psiha i
instinkt. Kao i vuii, pamtimo stupice, njihovu izradu i njihov poloaj.
Na taj emo nain ostati slobodne.
Instinkti se ne povlae a da ne ostavljaju za sobom jeku i stazice
osjeaja kojima moemo krenuti kad ih budemo traile. Iako se ena
nalazila u barunastoj aci pristojnosti i pravila, iako bila na korak od
unitenja zbog neumjerenosti, ili je tek zaronila u nju, uvijek uje apat
divljeg Boga u svojim ilama. ak i u najgorim uvjetima, onakvima kakvi
su prikazani u Crvenim cipelama, instinkti se mogu izlijeiti, koliko god
teko bili ranjeni.
Da bismo sve to ispravili, uskrisujemo Divlju enu u svojoj prirodi,
uvijek iznova, a svaki put se ravnotea prevrne previe u ovom ili onom
smjeru. Znat emo kad se valja zabrinuti, jer u veini sluajeva ravnotea
nam poveava ivot, a neravnotea smanjuje.
Jedna od najvanijih stvari koje moemo uiniti jest ivot sav ivot
smatrati ivim tijelom za sebe, tijelom koje die, u kojemu se stanice
obnavljaju, umiru i odbacuju. Bilo bi bedasto kad bismo oekivali od
naih tijela da nemaju otpad ee nego jedanput u pet godina. Bilo bi
suludo misliti da danas ne bismo trebali osjeati glad jer smo jeli dan
prije.
Jednako je blesavo misliti da kad jednom neto rijeimo, to ostaje
rijeeno, da kad jednom nauimo, zauvijek ostajemo svjesni. Ne, ivot je
golemo tijelo koje raste i smanjuje se na raznim mjestima u razna vremena.
Kad smo poput toga tijela, kad inimo to je potrebno za nov rast, kad se
provlaimo kroz izmet, kad samo diemo ili se odmaramo, onda smo vrlo
277

ivi, onda smo unutar ciklusa divlje ene. Kad bismo mogle shvatiti da se
itav posao sastoji u tome da i dalje radimo, bile bismo mnogo ee i
mnogo mirnije.
Kako bismo mogle ostati u svojoj radosti, moramo se kojiput boriti za
nju, moramo se ojaati i krenuti punom parom, boriti se onako kako nam
se ini najpametnije. Da bismo se pripremile za opsadu, moramo izdrati
to vrijeme bez mnogih udobnosti. Moemo izdrati bez veine stvari,
gotovo bez svega, tijekom duljih razdoblja, ali ne i bez svoje radosti, ne
bez svojih runo izraenih crvenih cipela.
Stvarno udo individuacije i ponovnoga preuzimanja Divlje ene
skriva se u injenici da sve zapoinjemo taj proces prije nego to smo
spremne, prije nego to smo dovoljno snane, prije nego to dovoljno
znamo; zapoinjemo neki dijalog s mislima i osjeajima koji nas iznutra
kakljaju i grme u nama. Odgovaramo prije nego to nauimo jezik, prije
nego to nauimo sve odgovore i prije nego to tono znamo s kim
razgovaramo.
No, kao i vuica koja svoje mladune ui loviti i paziti, tako Divlja
ena buja kroz nas. Progovaramo njezinim glasom, preuzimamo njezinu
viziju i njezine vrijednosti. Ona nas ui kako emo poruke o naem
povratku odailjati onima koji su poput nas.
Poznajem nekoliko pisaca kojima nad radnim stolom visi cedulja sa
sljedeom reenicom. Znam ak jednu koja je dri preklopljenu u cipeli.
Reenica je iz pjesme Charlesa Simica, a predstavlja vrhovni naputak za
sve nas: Onaj tko ne zna zavijati, nikad nee pronai svoj opor. cxviii
Ako elite ponovno prizvati Divlju enu, nemojte se dati zarobiti.cxix S
izotrenim instinktima skoite kamo elite, zavijajte kad vam je do toga,
uzmite ega ima, saznajte sve o tome, neka vam oi pokau to osjeate,
sve pregledajte, vidite to moete vidjeti. Pleite u crvenim cipelama, ali
provjerite jesu li to one rune izrade. I tada ete uistinu biti vitalna ena.

278

9. POGLAVLJE
Ku
Kuenje: povratak sebi
Postoji ljudsko vrijeme i postoji divlje vrijeme. Kad sam bila dijete u
sjevernim umama, prije nego to sam nauila da postoje etiri godinja
doba, mislila sam da ih je na desetke: doba nonih oluja s grmljavinom,
doba munja, doba umskih krijesova, doba krvi na snijegu, doba ledenoga
drvea, pognutoga drvea, rasplakanoga drvea, svjetlucavoga drvea,
paniranoga drvea, drvea koje se njie samo pri vrhu, drvea koje
izbacuje svoju djecu. Sviala su mi se doba dijamantnoga snijega, snijega
koji se pui, kripavoga snijega, pa ak i prljavog snijega i kamenoga
snijega, jer je to znailo da se pribliava doba cvjetova na rijeci.
Ta su doba bila poput vanih i svetih posjetitelja, a svako je slalo svoje
glasnike: otvorene eere, zatvorene eere, miris truloga lia, miris
nadolazee kie, pucketavu kosu, ravnu kosu, bujnu kosu, labava vrata,
vrsta vrata, vrata koja se uope nee zatvoriti, prozorska okna prekrivena
ledenim vlatima, prozorska okna prekrivena mokrim laticama, prozorska
okna prekrivena utom peludi, prozorska okna pokapana smolom drveta.
Naa je koa takoer imala svoje cikluse: suha, znojna, prljava, opaljena,
meka.
Psiha i dua ena takoer imaju svoje cikluse i doba djelovanja i
samoe, tranja i ostajanja, sudjelovanja i odmaka, traenja i odmora,
stvaranja i inkubacije, ovosvjetovnosti i povrata na mjesto due. Kad smo
djeca i djevojke, instinktivna priroda primjeuje sve te faze i cikluse. Ona
se zadrava u naoj blizini, a mi smo svjesne i aktivne u raznim
razdobljima u skladu s onime to smatramo prikladnim.
Djeca jesu divlja priroda, pa se pripremaju za dolazak tih razdoblja a da
279

im to nitko nije niti rekao, ona ih pozdravljaju, ive s njima i iz tih

razdoblja uvaju recuerdos, uspomene, za sjeanje onaj grimizni list u
rjeniku, ogrlice od aneoskih krilca srebrnolisnoga javora, snjene grude
u zamrzivau, onaj posebni kamen, kost, tap ili ljuska, ona neobina
koljka, ona vrpca s ptijeg ukopa, dnevnik mirisa iz onoga doba, mirno
srce, uzbuena krv i sve slike u glavi.
Neko smo ivjeli u skladu s tim dobima i ciklusima godinu za
godinom, a oni su ivjeli u nama. Smirivali su nas, plesali, tresli,
ohrabrivali i natjerali da uimo onako kako to ine sva stvorenja. Bili su
dio naega duevnog krzna koe koja je obavijala nas, divlji i prirodni
svijet barem dok nam nisu rekli da zapravo postoje samo etiri godinja
doba, a da ene zapravo imaju samo tri doba djevojatvo, odraslu dob i
starost. I to je to, smatralo se.
No, ne smijemo dopustiti da mjesearimo umotani u tu nestalnu i
kratkovidnu izmiljotinu, jer zbog nje ene skreu iz svojih prirodnih i
duevnih ciklusa, pa zato pate od suhoe, umora i nostalgije. Mnogo je
bolje redovito se vraati naim jedinstvenim duevnim ciklusima, svima
ili nekima. Sljedea pria govori o najvanijem enskom ciklusu,
povratku kui, divljoj kui, duevnoj kui.
Priu pripovijedaju diljem svijeta, jer je arhetipska, jer sadrava
univerzalno znanje o pitanjima due. Kojiput se bajke i narodne prie
izrode iz nekog osjeaja mjesta, osobito duevnih mjesta. Priu
pripovijedaju u hladnim zemljama na sjeveru, u bilo kojoj zemlji u kojoj
postoji hladno more ili ocean. Verzije te prie pripovijedaju se meu
Keltima, kotima, plemenima sjeverozapadne Amerike, narodima u
Sibiru i na Islandu. Pria se obino zove Tuljanova djeva ili Sel-kie-o,
Pamrauk, Mala tuljanica; Eyalirtaq, Tuljanovo meso. Naslov koji sam
nadjenula svojoj psihoanalitikoj i izvoakoj inaici glasi Tuljanovo
krzno, Duevno krzno. Pria govori o tome otkud uistinu potjeemo, od
ega smo sazdani i kako se svi moramo, redovito, koristiti naim
instinktima i pronai put kui.cxx

280

Tuljanovo krzno, du
duevno krzno
Tijekom jednog doba koje je neko bilo, sada je zauvijek nestalo, ali e se
ubrzo vratiti, dan za danom je bijelo nebo, bijeli snijeg a sve one
siune toke u daljini, to su ljudi ili psi ili medvjedi.
Tu nita ne raste samo od sebe. Vjetar tako snano pue da su ljudi sad
poeli svoje parke i mamleke, izme, namjerno nositi postrance. Tu se
rijei smrzavaju na zraku, a itave se reenice moraju lomiti s usana
govornika i rastopiti nad vatrom da bi ljudi znali to je reeno. Tu ljudi
ive u bijeloj i bujnoj kosi stare Annuluk, stare bake, stare arobnice,
same Zemlje. A ivio je tu i mukarac mukarac koji je bio tako
usamljen da su tijekom godina suze izbrazdale duboke jame na njegovim
obrazima.
Pokuavao se smijati i biti sretan. Lovio je. Polagao je stupice i dobro
spavao. No, prieljkivao je drutvo ljudi. Kojiput, kad je bio u kajaku u
pliaku, pa bi se pribliio kakav tuljan, kojiput bi se sjetio starih pria o
tome kako su tuljani neko bili ljudi, a jedini podsjetnik na to doba bile su
njihove oi, koje su odraavale one poglede, mudre, divlje i njene
poglede. Kojiput bi onda osjetio takvu bol usamljenosti da su mu suze
krenule niz dobro poznate pukotine na njegovu licu.
Jedne veeri lovio je sve do u no, ali nita nije pronaao. Kako se
mjesec uzdigao na nebu, a ledeni plovci poeli svjetlucati, doao je do
velike istokane stijene u moru. Njegovu se otru oku uini da se na toj
staroj stijeni neto vrlo ljupko pokree.
Veslao je tiho i dubokim zamasima da se priblii, a tamo navrh stijene
plesala je mala skupina ena, nagih kao prvoga dana kad su ih poloili na
majin trbuh. Eto, bio je usamljen mukarac, bez ljudskih prijatelja, osim
u sjeanju, pa je ostao i gledao. ene su bile poput bia sazdanih od
mjeseeva mlijeka, koa im je sjala malim srebrnim tokama nalik na one
na lososu u proljee, a ruke i noge bile su im duge i ljupke.
Bile su toliko lijepe da je mukarac opinjen sjedio u amcu, a voda je
pljuskala i nosila ga sve blie i blie stijeni. uo je kako se te
281

velianstvene ene smiju bar se doimalo kao da se smiju, ili je to moda

bila voda koja se smijala na rubu stijene? Mukarac je bio zbunjen, jer je
bio toliko oaran. No, nekako se samoa, koja mu je poput mokra krzna
pritiskala grudi, odignula, pa je bez razmiljanja, kao da mu je to bilo
predodreeno, skoio na stijenu i ukrao jedno od tuljanovih krzna to su
tamo leala. Sakrio se iza nekog izdanka i gurnuo krzno u svoju qutnguq,
parku.
Uskoro, jedna od ena povika glasom koji je bio najljepi to ga je
ikada uo poput kitova koji se dozivaju u zoru ili ne, moda je vie
nalikovao novoroenim vuiima koji se koturaju u proljee ili,
zapravo ne, bilo je to neto bolje od toga, ali nema veze jer ta to te ene
sad rade?
Gle, navlaile su svoja tuljanova krzna, pa su tuljanice jedna po jedna
spuznule u more, sretno lajui i dozivajui. Osim jedne. Najvia meu
njima traila je svoje krzno na sve strane, ali nigdje ga nije bilo. Mukarac
osjeti hrabrost zbog ega, nije znao. Izae iz svojega skrovita i obrati
joj se: eno budi moja. Ja sam usamljen mukarac.
Joj, ne mogu biti ena, ree ona. Ja sam od onih drugih, onih koji
ive temeqvanek, ispod.
Budi mi enom, ustraje mukarac. Za sedam ljeta, vratit u ti
tvoje krzno, pa moe ostati ili otii po elji.
Mlada se tuljanica zagleda u njegovo lice oima koje bi, da nije njezina
prava podrijetla, bile ljudske. Nevoljko ree: Poi u s tobom. Za sedam
ljeta, odluka e biti donesena.
I tako su s vremenom dobili dijete koje su nazvali Ooruk. A dijete
bijae spretno i debelo. Zimi je majka Ooruku pripovijedala prie o
stvorenjima koja su ivjela pod morem dok je otac svojim dugakim
noem rezbario medvjeda u granulitu. Kad je majka nosila Ooruka u
krevet, kroz dimni otvor pokazivala mu je oblake i sve njihove oblike. No,
umjesto da mu pria o oblicima gavrana, medvjeda i vuka, priala mu je
prie o morevima, kitovima, tuljanima i lososima jer to su bila bia
koja je poznavala.
No, kako je vrijeme prolazilo, njezino se tijelo poelo suiti. Prvo se
282

perutalo, zatim pucalo. Poela joj se ljutiti koa s vjea. Kosa joj stade
padati na tlo. Postala je naluaq, blijedo bijela. Punanost je nestajala.
Pokuala je skrivati epanje. Svakog su joj dana oi, bez njezine volje,
postajale sve mutnije. Poela je rukom pipati put jer vid joj se mraio.
I tako je to ilo dok jedne noi Ooruka ne probudi povika i on se
uspravi u koama za spavanje. Zau riku poput medvjede, a to je njegov
otac korio njegovu majku. Zau pla poput srebra to udara o stijenu, a to
bjee pla njegove majke.
Sakrio si moje tuljanovo krzno prije dugih sedam godina, a sada
dolazi osma zima. elim da mi se vrati ono od ega sam sazdana!, povika
tuljanica.
A ti, eno, ti bi me ostavila kad bih ti ga dao, urlao je mu.
Ne znam to bih uinila. Znam samo da moram imati ono emu
pripadam.
A ti bi me ostavila bez ene, a djeaka bez majke. Ti si zla.
Tako rekavi, povue u stranu kou koja je prekrivala vrata i nestane u
no.
Djeak je jako volio svoju majku. Bojao se da e je izgubiti, i usnu
plaui a onda ga je vjetar probudio. Neobian vjetar kao da ga je
dozivao: Oooruk, Ooorukkk.
Ustane iz kreveta, tako urno da je parku odjenuo obrnuto, a mukluke
navukao tek napola. uvi kako netko stalno doziva njegovo ime, izleti u
zvjezdanu no.
Oooooooorukkkkk.
Djeak otri do stijene nad morem, a tamo, daleko na vjetrovitoj puini,
plivao je golemi odrpani srebrni tuljan glava mu je bila neizmjerna,
brkovi su mu padali na prsa, oi su mu bile duboko ute.
Oooooorukkkkk.
Djeak se s mukom spusti niz stijenu i na dnu se spotakne o kamen ne,
o smotuljak koji se otkoturao iz pukotine u stijeni. Kosa mu je ibala lice
kao tisuu ledenih igala,
Oooooorukkk.
283

Djeak raskopa smotuljak i istrese ga bilo je to tuljanovo krzno

njegove majke. Joj, i mirisalo je na nju, pa kad je privukao krzno licu i
udahnuo njezin miris, njezina dua proleti kroz njega kao nagli ljetni
povjetarac.
Joooj, zajaue od boli i radosti te ponovno podigne krzno k licu i
ponovno njezina dua proe kroz njegovu. Joooj, ponovno zajaue, jer
ga ispuni beskrajna ljubav prema majci.
A stari srebrni tuljan tamo daleko polako utone pod vodu.
Djeak se popne na stijenu i otri kui s krznom koje je lepralo za
njim. Upadne u kuu. Majka zgrabi njega i krzno u naruaj te zatvori oi
od zahvalnosti zbog toga to je oboje na sigurnome.
Odjene svoje krzno. Joj, majko, ne!, povie dijete.
Ona podigne sina, obgrli ga rukom pa krene trei i posrui prema
moru koje je rikalo.
Joj, majko, ne ostavljaj me!, povie Ooruk.
I odmah se vidjelo da ona eli ostati s djetetom, eljela je to, ali neto ju
je zvalo, neto to je starije od nje, starije od njega, starije od vremena.
Joj, majko, ne, ne, ne!, vikalo je dijete. Ona ga pogleda s izrazom
goleme ljubavi. Primi djeakovo lice meu dlanove, pa mu udahne sladak
dah u plua, jedanput, dvaput, triput. Zatim, s njim kao s nekim
dragocjenim svenjem pod rukom, zaroni u more, sve dublje i dublje, pa
jo malo dublje, a tuljanica i njezino dijete s lakoom su disali pod vodom.
Plivali su tako, duboko, snanim zamasima sve dok nisu uli u
podvodnu pilju tuljana, gdje su svakakva stvorenja blagovala, pjevala,
plesala i razgovarala, a veliki srebrni tuljan koji je prizivao Oorukas
nonoga mora zagrli djeaka i nazove ga svojim unukom.
Kako ti je tamo gore, keri?, upita veliki srebrni tuljan.
Tuljanica skrene pogled i ree: Povrijedila sam ovjeka mukarca
koji mi je pruio sve to ima. Ali, ne mogu mu se vratiti, jer u inae biti
zarobljena.
A djeak? upita stari tuljan. Moje unue? Rekao je to tako
ponosno da mu je glas zadrhtao.
284

Mora se vratiti, oe. Ne moe ostati. Nije mu jo vrijeme da bude tu s

nama. Pa zaplae. Zajedno su plakali.
I tako proe nekoliko dana i noi, sedam da budemo toni, a sjaj se
vrati u tuljaniinu kosu i oi. Poprimila je krasnu tamnu boju, vratio joj se
vid, tijelo joj se ponovno zaobli, a plivala je neobogaljena. Pa ipak, doe
vrijeme da vrati djeaka na zemlju. Te su noi djed tuljan i djeakova
prekrasna majka plivali s djeakom izmeu sebe. Vraali su se sve vie i
vie, prema gornjem svijetu. Tamo su njeno poloili Ooruka na kamenu
obalu na mjeseini.
Majka ga je uvjeravala: Uvijek u biti s tobom. Samo dotakni to sam
ja doticala, prue za vatru, moj ulu, no, rezbarije vidri i tuljana u kamenu,
a ja u ti udahnuti dah u plua da moe pjevati svoje pjesme.
Stari srebrni tuljan i njegova ki dugo su ljubili dijete. Naposljetku se
otrgnu i otplivaju natrag na puinu, pa bacivi jo jedan pogled na djeaka,
nestanu pod povrinom. A Ooruk ostane, jer jo nije bilo njegovo vrijeme.
Kako je vrijeme prolazilo, izrastao je u mona bubnjara, pjevaa i
pripovjedaa, a govorilo se da je to sve zato to je kao dijete preivio to
to su ga veliki duhovi tuljana odnijeli na puinu. Ponekad ga se i sada, u
sivoj jutarnjoj izmaglici, moe vidjeti kako klei na jednoj stijeni u moru
kraj izvuena kajaka, pa se doima kao da razgovara s jednom tuljanicom
koja esto dolazi blizu obale. Premda su je mnogi pokuali uloviti, nikad
nisu uspjeli. Poznata je pod imenom Tanqigcaq, bistra, sveta, a kau da
njezine oi, premda je tuljanica, mogu prikazati ljudske poglede, one
mudre, divlje i njene poglede.

Gubitak osje
osjeaja du
due kao inicijacija
Tuljan je jedan od najljepih simbola divlje due. Kao i instinktivna
priroda ena, tuljani su osobita stvorenja koja su se tijekom stoljea
razvijala i prilagoivala. Kao i naa tuljanica, pravi tuljani dolaze na obalu
samo u doba parenja i sisanja. Majka tuljanica snano je predana svojem
285

mladuncetu oko dva mjeseca, voli ga, titi i hrani iskljuivo iz onoga to je
pohranjeno u njezinu tijelu. Tijekom toga razdoblja, teina se maloga
petnaestokilaa uetverostrui. Tada se majka vrati u more, a mladunac
koji je sada sposoban za ivot i odrastao, pone samostalan ivot.
Meu etnikim skupinama diljem svijeta, pa tako i mnogima u
polarnom krugu i Zapadnoj Africi, kae se da ljudi nisu uistinu ivi sve
dok im dua ne rodi duh, skrbi se za njega i hrani, ispunjavajui ga
snagom. Naposljetku se dua povlai u neki udaljen dom, a duh poinje
samostalan ivot u svijetu.cxxi
Simbol tuljana kao due jo je snaniji jer kod tuljana postoji neka
poslunost, neka pristupanost koja je dobro znana onima koji ive u
njihovoj blizini. Tuljani imaju pomalo pseu prirodu, prirodno su njeni.
Iz njih zrai neka istoa. No znaju vrlo brzo reagirati, povui se ili
napasti ako im se prijeti. Dua je takoer takva. eka u blizini. Njeguje
duh. Ne otri kad ugleda neto novo, neobino ili teko.
No ponekad, osobito kad nije naviknuo na ljude i samo lei tako u
onom blaenom stanju u kojem se tuljani s vremena na vrijeme izgleda
nalaze, tuljan ne zna predvidjeti ljudske obiaje. Kao i tuljanica u prii,
kao i due mladih i/ili neiskusnih ena, tuljan nije svjestan tuih namjera i
mogue opasnosti. I tada mu uvijek ukradu krzno.
Tijekom godina rada s priama o zarobljenitvu i krai blaga te
analize mnogih mukaraca i ena, utvrdila sam da se gotovo u svaijem
procesu individuacije dogaa bar jedna vana kraa. Neki ljudi to
nazivaju kraom neke velike prilike u ivotu. Drugima je to otimanje
ljubavi ili oduzimanje duha, slabljenje osjeaja sebstva. Neki to opisuju
kao odvlaenje pozornosti, prekid, smetnju ili raskid s neim to im je od
sutinske vanosti: umjetnost, ljubav, snovi, nada, vjera u dobro, razvoj,
ast, tenje.
Najee nas ta velika kraa jednostavno zaskoi. Kod ena se to
dogaa iz istih razloga kao i u ovoj inuitskoj prii: zbog naivnosti, loeg
uvida u motive drugoga, manjka iskustva kod projekcije budunosti, ili
zato to ne obraa pozornost na sve okolne pokazatelje i zato to sudbina u
tkanje ivota uvijek uplee i kakvu pouku.
286

Ljudi koji su pokradeni nisu loi. Nemaju krivo. Nisu glupi. Ali su, na
neki vaan nain, neiskusni ili su pak u nekoj vrsti psihikoga drijemea.
Bilo bi pogreno kad bismo ta stanja pripisali samo mladima. To se moe
svakome dogoditi, bez obzira na godine, etniku pripadnost, godine
kolovanja ili ak dobre namjere. Jasno je da se kraa zacijelo razvije u
udnovatu priliku za arhetipsku inicijacijucxxii onih kojima se dogodila
a to su gotovo svi.
Proces ponovnoga pronalaenja blaga i smiljanja kako da se
osvjeimo, razvija etiri sutinska konstrukta u psihi. Kad se izravno
suoimo s dvojbom i kad se spustimo do ro abajo ro, rijeke pod rijekom,
onda se uvelike pojaa naa odlunost u traenju povrata svijesti. S
vremenom postaje nam jasno to nam je najvanije. Ispunjava nas
potrebom da smislimo kako emo se osloboditi, psihiki ili na neki drugi
nain, i upotrijebiti novosteenu mudrost. Naposljetku, to je najvanije,
razvija nau srednju prirodu, onaj divlji i znalaki dio psihe koji putuje i
po duevnom i po ljudskom svijetu.
Tuljanovo krzno, duevno krzno iznimno je vrijedna pria, jer nam daje
jasne i saete naputke o tonim mjerama koje moramo poduzeti da bismo
se razvili i pronali svoj put kroz taj arhetipski zadatak. Jedan od glavnih i
potencijalno najrazornijih problema s kojima se ene suoavaju jest taj da
zapoinju razne psiholoke inicijacijske procese a da nemaju inicijatore
koji su i sami zavrili taj proces. Nemaju iskusnu osobu koja zna kako
postupati. Kad inicijatori ne prou itav proces inicijacije, previaju
vane vidove procesa a da to i ne znaju, pa novaku kojiput nanose veliku
tetu, jer rade s fragmentiranom slikom inicijacije, slikom koja je esto
umrljana ovime ili onime.cxxiii
Na drugom kraju spektra nalazi se ena koja je doivjela krau, koja
tei znanju i svladavanju situacije, ali koja je ostala bez uputa pa ne zna da
vie toga valja provjebati kako bi se dovrio proces uenja, pa tako stalno
ponavlja prvu fazu, fazu krae. Zapravo nema naputaka. Umjesto da
otkrije koje su potrebe zdrave divlje due, ona postaje rtvom nedovrene
inicijacije.
Budui da su kod tolikih ena kroz tolike generacije prekinuti ili
287

fragmentirani matrilinearni pravci inicijacije kad starije ene

poduavaju mlade odreenim psihikim injenicama i procedurama
divljega enskog sva srea da imamo arheologiju bajke iz koje moemo
uiti. Iz tih dubokoumnih uzoraka moemo rekonstruirati sve to moramo
znati, a moemo i usporediti nae predodbe o cjelovitim psiholokim
procesima ene s onima koje nalazimo u bajkama. U tom su smislu bajke
i mitovi nai inicijatori: oni su mudraci koji poduavaju one koji slijede.
Dakle, dinamika prie Tuljanova krzno, duevno krzno najvrednija je
enama koje nisu dovrile ili su samo napola prole proces inicijacije. Kad
znamo sve to valja poduzeti kako bismo dovrile cikliki povratak kui,
onda se ak i iskrivljena inicijacija moe razmrsiti, ponovno posloiti i
pravilno dovriti. Pogledajmo to nam pria kazuje o tome kako postupiti.

Gubitak krzna
Razvoj znanja, kao u inaicama Modrobradog, Matovilke, Vraje
babice, Trnoruice i drugih, proizlazi iz toga da isprva nismo svjesni,
zatim nas nekako prevare, pa onda nekako ponovno pronaemo svoj put
do moi. Tema sudbonosnog zarobljavanja koje iskuava nau svijest i
zavrava dubokom spoznajom vjena je tema bajki o enskim likovima.
Takve bajke sadravaju bremenite upute za sve nas o tome to nam je
initi ako i kad nas zarobe te kako se izvui iz toga sposobne da pasar
atravez del bosque como una loba, da se provuemo kroz umu poput
vuice, con un ojo agudo, prodorna oka.
Tuljanovo krzno, duevno krzno ima retrogradni motiv. Pripovjedai
takve prie zovu povratne prie. U veini bajki ovjek je zaaran, pa se
pretvori u ivotinju. Ovdje imamo suprotnu situaciju: ivotinja se privodi
ljudskom ivotu. Pria nam daje uvid u strukturu enske psihe. Tuljanska
djeva, kao i divlja priroda enine psihe, tajanstven je spoj ivotinjskoga i
neega to moe snalaljivo ivjeti meu ljudima.
Krzno u toj prii nije toliko predmet koliko prikaz osjeajnog i
288

bivstvenoga stanja stanja koje je kohezivno, duevno i pripada enskoj

divljoj prirodi. Kad se ena nalazi u tom stanju, ona je potpuno u sebi i
svoja, a ne izvan sebe, a i ne pita se radi li dobro, dobro djeluje i misli
dobro. Premda je to stanje bivanja u sebi neto s ime povremeno gubi
vezu, vrijeme koje je prije toga provela u njemu odrava je dok obavlja
svoj posao u svijetu. Periodiki povratak u divlje stanje puni njezine
psihike baterije koje su joj potrebne za projekte, obitelj, veze i kreativni
ivot u povrinskom svijetu.
Na kraju se umori svaka ena koja je daleko od svojega duevnog
doma. Tako i treba. Tada ona ponovno potrai svoje krzno kako bi
oivjela svoj osjeaj sebstva i due, kako bi ponovno izgradila svoje
prodorno, oceansko znanje. Taj veliki ciklus odlaenja i vraanja,
odlaenja i vraanja, refleksivan je u instinktivnoj prirodi ene i uroen
svim enama itav ivot, od djevojatva, adolescencije i rane odrasle dobi,
preko ljubavi, majinstva, vjetina, mudrosti, pa sve do starjeinske dobi i
dalje. Te faze nisu nuno kronoloki poredane, jer esto su sredovjene
ene novoroene, starije ene strasne ljubavnice, a malene djevojice
dobro upoznate s vjetijim arima.
Uvijek iznova zbog ve navedenih razloga i trajnije prisile gubimo taj
osjeaj da se potpuno nalazimo u svojoj koi. One koje predugo rintaju
bez odmora takoer su u opasnosti. Duevno krzno nestaje onda kad ne
obraamo pozornost na ono to zapravo radimo, a osobito na cijenu koju
to ima za nas.
Duevno krzno gubimo kad se previe poveemo s egom, kad smo
prezahtjevne, perfekcionisticcxxiv, nepotrebno muene, tjerane slijepom
ambicijom, ili nezadovoljne sobom, obitelji, zajednicom, kulturom,
svijetom a nita ne govorimo ili inimo protiv toga, ili kad se
pretvaramo da smo drugima neiscrpan izvor, ili kad ne poduzimamo sve
to bismo mogle da pomognemo sebi. Joj, postoji jednako toliko naina
da izgubimo duevno krzno, koliko ima i ena na svijetu.
To sutinsko duevno krzno moemo zadrati jedino ako zadrimo i
iznimno istu svijest o njegovoj vrijednosti i upotrebi. No, kako nitko ne
moe dosljedno odravati otru svijest, tako nitko ne moe niti zadrati
289

duevno krzno apsolutno svakoga trenutka dana i noi. No, moemo

njegovu krau odravati na istom minimumu. Moemo razviti ono ojo
agudo, ono prodorno oko koje nadzire situaciju i u skladu s njom titi na
psihiki teritorij. No, Tuljanovo krzno, duevno krzno pria je o dogaaju
koji bismo mogli nazvati tekom pljakom. Takva velika kraa moe se
ubudue ublaiti, uz svijest, ako obratimo pozornost na nae cikluse i na
zov koji nam kae da odemo i da se vratimo kui.
Svako stvorenje na zemlji vraa se kui. Ironino je da smo izgradili
sklonita u divljini za ibise, pelikane, aplje, vukove, dralove, jelene,
mieve, losove i medvjede, ali ne i za sebe na onim mjestima na kojima
ivimo iz dana u dan. Shvaamo da je gubitak stanita najkatastrofalniji
dogaaj za slobodna stvorenja. Strastveno istiemo kako su prirodni
teritoriji drugih vrsta okrueni gradovima, ranevima, autocestama,
bukom i drugim smetnjama, kao da nismo i mi time okrueni, kao da to ne
utjee i na nas. Znamo da ivotinje, kako bi preivjele, moraju bar s
vremena na vrijeme imati neki dom, mjesto na kojem se osjeaju i
zatieno i slobodno.
Gubitak mirnijeg stanita tradicionalno nadomjetamo odlaskom na
odmor ili praznike, to toboe predstavlja pruanje uitka sebi, samo to
su praznici obino sve samo to ne. Nemir nae radne svakodnevice
moemo ispraviti time to emo smanjiti one aktivnosti koje nae deltoide
i trapezoide veu u bolne vorove. Sve je to vrlo dobro, ali za psihu
duevnoga sebstva odmor nije isto to i sklonite. Izlasci i slobodno
vrijeme nisu isto to i povratak kui. Mirnoa nije isto to i samoa.
Gubitak due moemo kontrolirati time to emo se odmah na poetku
drati krzna. Na primjer, kod nadarenih ena koje upoznajem kroz praksu,
vidim da se kraa duevnoga krzna moe dogoditi putem veze koja nije u
svojoj pravoj koi, a neke od tih veza su upravo otrovne. Potrebne su i
volja i snaga da prevladamo takve veze, ali se to moe postii, osobito ako
se, kao i u prii, probudimo i ujemo glas iz kue koji nas priziva natrag k
sutinskome sebstvu u kojem je naa neposredna mudrost itava i
dostupna. S toga mjesta ena moe bistra oka odluiti to mora imati i to
eli initi.
290

Teka pljaka duevnoga krzna dogaa se i mnogo suptilnije kroz

krau eninih resursa i njezina vremena. Svijet ezne za utjehom, za
bokovima i grudima ene. Priziva nas tisuama ruku, milijunima glasova,
mae nam, tipka nas i vue, trai nau panju. Kojiput nam se ini kao da
svagdje kamo se okrenemo postoji netko ili neto u svijetu to treba, eli,
prieljkuje. Neki ljudi, problemi i stvari privlani su i armantni; drugi su
moda zahtjevni i ljutiti; a trei se pak ine tako srcedrapateljno
bespomoni, da naa suut, protiv nae volje, pretekne, pa nam mlijeko
stane tei po trbuhu. No, osim ako se radi o pitanju ivota i smrti, uzmite
si vremena, stvorite vrijeme za koje ete navui mjedeni grudnjak.cxxv
Nemojte vie biti krava-muzara. Obavite rad koji je potreban da se vratite
kui.
Premda vidimo da se krzno moe izgubiti zbog razorne i pogrene
ljubavi, ono se moe izgubiti i u pravoj, najdubljoj ljubavi. Krau krzna
ba ne izaziva ispravnost neke osobe ili stvari ili pak njihova neispravnost,
nego se radi o cijeni koju neto ima za nas. Radi se o tome koliko nas
vremena, energije, promatranja, panje, strepnje, nukanja, upuivanja,
uenja i vjebanja to stoji. Sve te djelatnosti psihe nalikuju gotovinskoj
isplati s psihike tedne knjiice. Ne radi se tu o samim energijskim
isplatama, jer one su vaan dio ivotne razmjene. Radi se o minusu zbog
kojega ostajemo bez krzna, o tome da nam blijede i otupljuju najotriji
instinkti. Radi se o manjku buduih uplata energije, znanja, priznanja,
ideja i uzbuenja, zbog ega ena osjea da psihiki umire.
U trenutku kad mlada tuljanica u prii izgubi svoje krzno, ona je u
krasnoj potrazi, bavi se poslom slobode. Plee i plee, pa ne obraa
pozornost na ono to se zbiva oko nje. Sve mi osjeamo taj arki ivot kad
smo u naoj pravoj divljoj prirodi. To je jedan od znakova da smo u blizini
Divlje ene. Sve ulazimo u svijet u stanju plesa. Uvijek kreemo
netaknuta krzna.
Pa ipak, bar dok se malo ne osvijestimo, sve prolazimo kroz tu fazu
individuacije. Sve mi doplivamo do stijene, pleemo i ne obraamo
pozornost. To je trenutak u kojem se na nas obrui najvarljiviji aspekt
psihe, pa poslije odjednom pogledamo i vie ne moemo pronai ono to
291

nam pripada ili ono emu mi pripadamo. Tada nam nekako udno
nedostaje osjeaj due, tovie, skriven je. Pa lutamo naokolo, napola
oamuene. Nije dobro donositi odluke kad smo oamuene, a ipak to
inimo.
Znamo da se loe odluke donose na razne naine. Jedna ena se
prerano uda. Druga prerano ostane trudna. Trea nae loeg druga.
etvrta napusti svoju umjetnost zato da bi imala stvari. Petu zavedu
razni prividi, estu obeanja, sedmu previe dobrog ponaanja a
premalo due, a osmu pak previe zranosti i nedovoljno zemlje. U
sluajevima u kojima ena nosi samo polovicu svojeg krzna, a druga je
polovica nestala, ne radi se nuno o loim odlukama, nego o tome da
predugo izbiva iz duevnoga doma pa presui i nikome, a osobito sebi,
nije ba od neke koristi. Postoje stotine naina na koje moemo ostati bez
duevnoga krzna.
Ako se pozabavimo simbolom ivotinjske koe, otkrit emo da se u
svih ivotinja, pa tako i u nas, piloerekcija nakostrijeena dlaka
pojavljuje kao reakcija na stvari koje vidimo i na stvari koje osjeamo.
Dizanje dlake izaziva srhove i budi sumnjiavost, oprez i druge
zatitnike crte. Inuiti kau da i krzno i pera vide to se dogaa u daljini,
pa stoga angakok, aman, nosi mnoga krzna i mnoga pera kao stotine
oiju da bi bolje vidio tajanstva. Tuljanovo krzno jest simbol due koji ne
prua samo toplinu, nego svojim osjetilom vida predstavlja i sustav
pravodobna upozoravanja.
U lovakim kulturama, krzno je jednako hrani kao najvaniji sastojak
preivljavanja. Rabi se za izradu izama, podstavljanje vjetrovki, za
vodootpornost kako bi se sprijeile ozebline na licu i zglobovima. Krzno
djeicu dri na sigurnom i suhom, titi i grije ranjiv ljudski trbuh, lea,
stopala, ake i glavu. Gubitak krzna predstavlja gubitak zatite, topline,
upozorenja, instinktivnog uvida. U psiholokom smislu, gubitak krzna
navodi enu da trai ono to misli da bi trebala, umjesto onoga to uistinu
eli. Navodi je da slijedi onoga ili ono to na nju ostavlja najsnaniji
dojam bilo to za nju dobro ili ne. Zatim slijede mnogi skokovi i premalo
gledanja. Postaje aljiva umjesto otra, smijehom odbacuje i odgaa stvari.
292

Povlai se pred sljedeim korakom, pred silaskom u dubine psihe koji je

potreban kako bi tamo dovoljno dugo ostala da se neto dogodi.
Vidimo, dakle, da je u svijetu u kojem cijene ene koje neto stalno
tjera da idu sve dalje i dalje i dalje, vrlo lako ukrasti duevna krzna, lako
do te mjere da se prva kraa dogaa negdje izmeu sedme i osamnaeste
godine. U toj dobi veina djevojaka ve zapone svoj ples na stijeni u
moru. U toj dobi veina ih je ve posegnula za duevnim krznom, ali ga
nije pronala tamo gdje ga je ostavila. Pa, premda se isprva ini da se to
dogaa radi razvoja srednje strukture u psihi to jest, sposobnosti da
nauimo istodobno ivjeti u svijetu duha i u vanjskoj stvarnosti preesto
nema toga razvoja, a ni ostatka inicijacijskog iskustva, pa ena odrana luta
kroz ivot.
Iako smo moda pokuali sprijeiti ponovnu krau time to smo se
praktiki uili u svoje duevno krzno, samo mali broj ena doivi zrelost a
da sauvaju vie od tek nekoliko uperaka poetnoga krzna. Odloimo
krzno dok pleemo. Uimo o svijetu, ali gubimo krzno. Otkrijemo da bez
krzna polako ponemo kopniti. Budui da je veina ena odgojena tako da
to stoiki podnosi, kao to su to inile i njihove majke prije njih, nitko ne
primjeuje to kopnjenje, sve dok jednoga dana
Kad smo mlade, a na je duevni ivot u sukobu sa eljama i
zahtjevima kulture i svijeta, uistinu se osjeamo kao da smo nasukane
daleko od kue. Meutim, kao odrasle i dalje same sebe tjeramo sve dalje
od kue kao rezultat naih odluka o tome tko, to, gdje i koliko dugo. Ako
nas u djetinjstvu nisu nikad nauili povratku duevnom domu, onda ad
infinitum ponavljamo obrazac krae i izgubljenog lutanja. No, ak i ako
nas je vlastita loa odluka skrenula s pravoga smjera predaleko od onoga
to nam je potrebno ne gubite nadu, jer ureaj za navoenje u naoj je
dui. Sve mi moemo nai put natrag.

293

Usamljen mu
mukarac
U vrlo slinoj prii radi se o eni koja namami kita na snoaj tako to mu
ukrade peraju. U drugim verzijama Tuljanova krzna, duevnoga krzna
dijete je kojiput djevojica, a kojiput riblji djeak. Kojiput je starina na
puini ugledna starica. Budui da se rodovi tako esto zamjenjuju u
inaicama tih pria, mukost i enskost likova znatno je manje vana od
samoga propisanoga procesa. U tom smislu, razmotrimo usamljena
mukarca koji krade ono krzno koje predstavlja ego enine psihe.
Zdravlje ega esto je odreeno time kako odreujemo granice u
vanjskome svijetu, koliko je snano oblikovan na identitet, do koje mjere
razlikujemo prolost, sadanjost i budunost, te koliko se nae vienje
poklapa s dogovornom stvarnou. Motiv da se ego i dua nadmeu u
nadzoru ivotne sile vjean je motiv ljudske psihe. Ego i njegovi apetiti
esto vode na poetku ivota; esto nam skuha neto to uistinu dobro
mirie. Ego je vrlo snaan tijekom toga razdoblja. Duu tjera da bude
mala od kuine.
No, u nekom trenutku, ponekad nakon dvadesete, ponekad nakon
tridesete, najee nakon etrdesete, premda neke ene nisu zapravo
spremne do pedesete, ezdesete, pa ak sedamdesete ili osamdesete,
napokon doputamo dui da preuzme vodstvo. Mo se premjeta s
drangulija i prkarija na duevnost. Pa premda dua ne preuzima vodstvo
tako da ubije ego, ego je svrgnut i dobiva druga zaduenja u psihi, a ona se
uglavnom svode na to da slui pitanjima due.
Od trenutka kad se rodimo u nama postoji neki divlji nagon koji eli da
nam dua upravlja ivotom, jer ego ne razumije sve. Zamislite ego na
trajnoj, razmjerno kratkoj uzici; njegovo prodiranje u tajne ivota i duha
je ogranieno. Obino se prestrai. Loa mu je navika da svu numinoznost
svodi na to je samo. Ego zahtijeva razvidne injenice. Dokazi vezani za
osjeaj ili tajanstvenost kod ega ne nailaze esto na dobrodolicu. Zato je
ego usamljen. Vrlo je ogranien u svojim konstruktima: ne moe potpuno
sudjelovati u tajanstvenijim procesima due i psihe. Pa ipak, usamljen
294

mukarac ezne za duom, kao kroz maglu prepoznaje duevne i divlje

stvari kada su blizu.
Neki ljudi rabe rijei dua i duh kao da su meusobno zamjenjive. No,
u bajkama je dua uvijek pro-gynitor i progenitor duha. U ezoterinoj
hermeneutici, duh je bie koje se raa iz due. Duh zadobiva tvarnost ili se
otjelovljuje kako bi sakupio novosti o obiajima svijeta, pa ih zatim nosi
natrag dui. Odnos izmeu due i duha, kad se ne ometa, odnos je
savrene simetrije jedno obogauje drug., Zajedno, dua i duh tvore
ekosustav, kao u jezercu u kojem bia s dna hrane ona s povrine, a ona s
povrine hrane ona s dna.
U jungovskoj psihologiji, ego se esto opisuje kao maleni otok svijesti
koji pluta u moru nesvjesnog. Meutim, u folkloru je ego prikazan kao
bie s apetitom, a esto ga simboliziraju ne pretjerano bistar ovjek, ili
ivotinja, okruen silama koje mu se doimaju vrlo zaudne i nad kojima
pokuava zadobiti kontrolu. Kojiput ego vrlo barbarskim i razornim
sredstvima u tome uspijeva, ali na kraju, napretkom junaka ili junakinje,
najee izgubi vlast.
Na poetku naega ivota, ego znatieljno pristupa duevnom svijetu,
ali najee ga zanima taenje vlastitih apetita. Ego se izvorno raa kao
potencijal, a oblikuje ga, razvija i ispunjava idejama, vrijednostima i
dunostima svijet oko nas: nai roditelji, uitelji, naa kultura. A tako i
treba biti, jer on postaje na pratilac, na oklop i na izvia u vanjskome
svijetu. Meutim, ako se divlja priroda ne moe probiti kroz ego, pa mu
pridati boje, soka i instinktivne reakcije, onda dua nee, ne moe, biti
zadovoljna tom nepotpunou svojega rada, bez obzira na to to je kultura
moda zadovoljna onime to je stvoreno u egu.
Usamljeni mukarac u prii pokuava sudjelovati u ivotu due. No,
kao i ego, on nije ba sazdan za to, pa pokuava na silu zgrabiti duu,
umjesto da razvije neki odnos s njom. Zato ego krade tuljanovo krzno?
Kao i sva druga usamljena i gladna bia, svia mu se svjetlo. On vidi
svjetlo i mogunost pribliavanja dui, pa se priulja i ukrade jednu od
njezinih kljunih krinki. Ego si ne moe pomoi. On je onakav kakav jest:
privlai ga svjetlo. Premda ne moe ivjeti pod vodom, ezne za vezom s
295

duom. Ego je sirov u usporedbi s duom. Nain na koji obavlja stvari

obino nije evokativan ili osjeajan. No osjea siunu i slabo shvaenu
enju za prelijepim svjetlom. A to ga nekako i na neko vrijeme smiruje.
I tako, gladno due, nae vlastito sebstvo ega krade krzno. Ostani sa
mnom proape ego. Usreit u te time to u te izolirati od
duevnoga sebstva i tvojih ciklusa vraanja duevnom domu. Jako, jako,
jako u te usreiti. Molim te, molim te ostani. I tako, kao to i treba biti
na poetku enske individuacije, dua se prisiljava na vezu s egom.
Svjetovna funkcija podlonosti due egu dogaa se zato da bismo nauile
obiaje u svijetu, naine prikupljanja, kako djelovati, kako razlikovati
dobro od ne tako dobrog, kada krenuti, kada ostati, kako ivjeti s drugim
ljudima, da bismo nauile mehaniku i makinacije kulture, zadrale posao,
drale dijete, brinule se o tijelu, brinule se za posao sve one stvari koje
se tiu vanjskoga svijeta.
Izvorna je svrha razvoja takva vanoga konstrukta u psihi ene, brak
tuljanice i usamljena mukarca, brak u kojem je ona definitivno podlona,
stvaranje privremenog aranmana koji e na kraju proizvesti duhovno
dijete koje istodobno moe ivjeti u svjetovnom i divljem svijetu te
prelaziti iz jednoga u drugi. Kad se jednom to dijete rodi, razvije i proe
inicijaciju, ono se ponovno pojavljuje u vanjskome svijetu i veza s duom
je izlijeena. Premda usamljeni mukarac, ego, ne moe vjeno
dominirati jednoga e se dana, naime, morati pokoriti zahtjevima due
do kraja enina ivota ivot s tuljanicom/duevnom enom pruio mu je
dodir veliine, pa je stoga zadovoljen, obogaen i smjeran, sve u isti as.

Duhovno dijete
Vidimo, dakle, da savez suprotnosti izmeu ega i due proizvodi neto
beskrajno vrijedno, duhovno dijete. Istina je i to da se meuoplodnja
dogaa ak i kad ego grubo prodire u suptilnije aspekte psihe i due.
Paradoksalno je da kraom duevne zatite i njezine sposobnosti da
296

nestane u vodi kad joj se prohtije, ego sudjeluje u stvaranju djeteta koje e
imati dvojno podrijetlo, svijet i duu, djeteta koje e moi amo-tamo
prenositi poruke i darove izmeu njih.
U nekim od najsjajnijih pria, kao to su galska Ljepotica i zvijer,
meksika Bruja Milagra i japanska Tsukino Waguma: Bjelosrpi
medvjed, nalaenje puta natrag k svojemu pravom psihikom poretku
zapoinje hranjenjem ili njegom usamljene i/ili ranjene ene, mukarca ili
ivotinje. injenica da se takvo dijete, dijete koje e imati mogunost da
putuje po dva vrlo razliita svijeta, moe roditi eni koja je u tom odranom
stanju i udana za neto u sebi ili vanjskom svijetu to je tako usamljeno
i nerazvijeno, jedno je od stalnih uda psihe. Kad smo u takvom stanju,
neto se dogaa u nama, neto to proizvodi osjeajno stanje, siuni novi
ivot, mali plamen koji raste pod nesavrenim, tekim, pa ak neljudskim
uvjetima.
To duhovno dijete je la nia milagrosa, udesna djevojica, koja ima
sposobnost da zauje poziv, da uje onaj udaljen glas koji kae da je
vrijeme povratka, vraanja sebi. Dijete je dio nae srednje prirode koja
nas tjera, jer ono uje upueni poziv. To dijete koje ustaje iz sna, iz
kreveta, odlazi iz kue u vjetrovitu no i silazi do divljega mora, navodi
nas da kaemo: Bog mi je svjedok, krenut u ovim putem ili Izdrat
u ili Neu dopustiti da me odvrate, ili Pronai u nain da nastavim.
Dijete je ono koje vraa tuljanovo krzno, duevno krzno svojoj majci.
Dijete je ono koje joj omoguuje da se vrati kui. Dijete je duhovna sila
koja nas tjera da nastavimo na vaan rad, da se odgurnemo, promijenimo
svoj ivot, poboljamo zajednicu, pridruimo se pokuajima da se svijet
uravnotei a sve to tako da se vratimo kui. Ako elimo sudjelovati u
tim stvarima, valja sklopiti taj teki brak izmeu due i ega, i donijeti
duhovno dijete na svijet. Vraanje i povratak ciljevi su za majstorstvo.
Bez obzira na okolnosti u kojima se ena nalazila, duhovno dijete, stari
tuljan koji se izdie nad morem da pozove svoju ker kui, te otvoreno
more uvijek su blizu. Uvijek. Nedavno su me, zajedno sa skupinom
umjetnica/vidaricacxxvi pozvali u savezni enski zatvor u Pleasantonu u
Kaliforniji, da odrim predstavu i predavanje skupini od stotinu ena koje
297

su se intenzivno ukljuile u program duhovnoga razvoja.

Tamo sam vidjela malo prekaljenih ena. Umjesto toga, vidjela sam
na desetke ena u raznim stanjima tuljanitva. Mnoge od njih bile su
figurativno, ali i doslovno zarobljene zbog krajnje naivnih odluka koje
su donosile u ivotu. Kakvi god bili razlozi njihova boravka tamo, te
unato vrlo sputanim uvjetima, svaka od njih je oito bila u procesu
stvaranja duhovnoga djeteta koje je oprezno i bolno sazdano od njezina
vlastita tijela, od njezinih kostiju. Svaka je od njih istodobno traila i svoje
duevno krzno, svaka od njih bila je u procesu prisjeanja na put povratka
duevnom domu.
Jedna od umjetnica u naoj druini, mlada crna violinistica imenom
India Cook, svirala je enama. Bile smo vani u dvoritu. Bilo je vrlo
hladno, a vjetar je fijukao oko prospekta na otvorenoj sceni. India je
povlaila gudalo po icama svoje elektrine violine i svirala u nekom
molu tako da nam je probijalo grudi. Njezina je violina uistinu jecala.
Velika ena iz plemena Lakota navalila mi se na ruku i promuklo
proaptala: Taj zvuk ta violina otvara neko mjesto u meni. Mislila sam
da je ono zauvijek vrsto zakljuano. Njezino iroko lice bilo je i
zbunjeno i eterino. Srce mi je prepuklo, ali nekako dobro, jer sam vidjela
da bez obzira na to to joj se bilo dogodilo, ona jo uje onaj zov preko
mora, onaj zov kui.
U prii o tuljanovu krznu, tuljanica pripovijeda djetetu prie o tome to
ivi i raste pod morem. Daje mu upute svojim priama, oblikuje dijete
koje se rodilo iz njezina saveza s egom. Ona oblikuje dijete i poduava ga
podruju i obiajima drugog. Dua svoje divlje dijete psihe priprema za
neto vrlo vano.

Isu
Isuenje i obogaljenje
Veinom su enske depresije, dosade i lutalaka zbunjenost izazvane
otro ogranienim duevnim ivotom u kojem su inovacija, impuls i
298

stvaranje ili ogranieni ili zabranjeni. ene iz kreativne sile primaju

snane impulse za djelovanje. Ne moemo previdjeti injenicu da kultura
kanjavanjem i ograniavanjem prirodnih i divljih instinkta kod ena jo
uvijek otima i onemoguuje njezine talente.
Iz te situacije moemo pobjei ako negdje postoji kakva podzemna
rijeka ili makar izvori koji utjee iz nekoga duevnog predjela u na
ivot. Ali ako ena daleko od kue preda svu svoju mo, onda e se
prvo pretvoriti u maglu, zatim u izmaglicu, a na kraju u daak svojega
prijanja divljega sebstva.
Potajno odnoenje enina prirodnoga krzna i njezino daljnje suenje i
obogaljenje podsjea me staru priu koju je jednom moj ujak Vilmos
priao kako bi umirio i poduio ljutita lana nae porodice koji se
prestrogo odnosio prema nekom djetetu. Ujak Vilmos posjedovao je
beskrajnu strpljivost i njenost u odnosu prema ljudima i ivotinjama. Bio
je prirodni pripovjeda u tradiciji mesemondk te vjet u primjeni pria
kao blagoga lijeka.
Doe neki ovjek krojau, szab, i proba odijelo. Dok je tako stajao pred
ogledalom, primijeti da mu je donji rub prsluka pomalo neravan.
Joj ree kroja, ne brinite se zbog toga. Samo povucite krai kraj
lijevom rukom i nitko nee niti zamijetiti.
Muterija to uini, ali primijeti da mu rever na kaputiu stri.
Ah, to ree kroja. Nije to nita. Samo malo okrenite glavu i
pritisnite ga bradom.
Muterija pristane, a kako to uini, tako primijeti da mu je unutarnji
av hlaa malo prekratak, pa kroj nije dovoljno dubok kako mu ne bi bilo
tijesno meu nogama.
Joj, ne brinite se zbog toga ree kroja. Samo povucite unutarnji
av desnom rukom i sve e biti savreno. Muterija se sloi i kupi
odijelo.
Sljedei dan odjene odijelo i uini sve preinake rukama i bradom.
Dok je tako epesao kroz park s bradom na reveru, jednom rukom na
299

prsluku, a drugom se drei za prepone, dva starca prekinu igru dame

kako bi ga promotrila dok je teturao pokraj njih.
Joj, mIsten, Boe moj!, ree prvi. Pogledaj toga jadnog bogalja!
Drugi malo razmisli, a zatim promrmlja, Igen, da, strano je kad si
takav bogalj, ali zna, pitam se gdje je kupio takvo lijepo odijelo?
Reakcija ovoga drugog starca predstavlja uobiajenu reakciju kulture
na enu koja je razvila besprijekornu personu, ali koja je u sebi sva
skvrena od pokuaja da ju i odri. No, da, bogalj je, ali pogledaj kako
lijepo izgleda, pogledaj kako je dobra, pogledaj kako je uspjena. Kad se
isuimo, takvi obogaljeni pokuavamo hodati i doimati se kao da sve
drimo pod nadzorom, kao da je sve u redu i tono kako treba biti. Bilo da
nam nedostaje duevno krzno, ili da nam ne odgovara krzno koje nam je
kultura izradila, zgreni smo od pokuaja da se pretvaramo da to nije tako.
No, kad to inimo, ivot nam se smanjuje, a cijena za nas raste.
Kad se ena pone suiti, sve joj je tee funkcionirati unutar divlje
prirode. Ideje, kreativnost, sam ivot, sve to buja od vlage. ene u tom
stanju esto sanjaju snove o mranome mukarcu: nasilnici, uhode ili
silovatelji im prijete, dre ih taocima, kradu od njih ili jo mnogo gore.
Kojiput su takvi snovi traumatski snovi koji proizlaze iz stvarnoga nasilja.
No, ee su to snovi ena koje se isuuju, koje ne obraaju pozornost na
instinktivnu stranu svojega ivota, koje se potkradaju i koje same sebi
uskrauju kreativnu funkciju. To su snovi ena koje nita ne poduzimaju
da bi si pomogle ili ak svesrdno rade na tome da preuju poziv koji stie
s mora.
Tijekom godina svoje prakse vidjela sam mnoge ene u tom isuenom
stanju. Neke od njih imale su tek blagi oblik toga, druge su jae patile. Uz
to sam od tih ena ula mnoge snove o ranjenim ivotinjama, a uestalost
tih snova u posljednjih deset godina dramatino raste (u ena i mukaraca).
Teko je previdjeti da se porast uestalosti snova o ranjenim ivotinjama
poklapa s razaranjem divlje prirode u ljudima, ali i oko njih.
U tim je snovima ivotinja srna, guter, konj, medvjed, bik, kit i tako
dalje obogaljena, ba kao i ovjek u prii s odijelom, ba kao i tuljanica.
Premda su snovi o ranjenim ivotinjama komentari uvjeta u kojima je
300

enina instinktivna psiha i njezin odnos s divljom prirodom, istodobno ti

snovi zrcale i duboke rane u kolektivnom nesvjesnom vezane za gubitak
instinktivna ivota. Ako kultura iz bilo kojeg razloga enama brani
cjelovit i zdrav ivot, one e sanjati snove o ranjenim ivotinjama.
Premda psiha redovito poduzima sve mogue napore da se proisti i
osnai, svaki trag bievanja izvana biljei se i na nesvjesnom iznutra.
Sanjaica tako ne osjea samo uinak toga to je sama izgubila vezu s
Divljom enom, nego i toga to je svijet izgubio svoju vezu s dubokom
prirodom.
Kojiput, dakle, nije samo ena ta koja se isuuje. Ponekad se sue i
pucaju sutinski oblici njezine mikro-okoline obitelji ili radnoga mjesta,
na primjer ili ire kulture, a to utjee na nju i titi je. Da bi mogla
pridonijeti poboljavanju tih uvjeta, mora se vratiti u vlastitu kou,
vlastitom instinktivnom razumu i svojoj kui.
Kao to smo vidjeli, teko je prepoznati situaciju u kojoj se nalazimo
sve dok ne postanemo kao tuljanica u njezinoj muci: gulimo se, epamo,
gubimo sapu, postajemo slijepi. Stoga je poseban dar neizmjerne
vitalnosti psihe to nam se duboko u nesvjesnom nalazi pozivatelj, neka
starina koja se izdigne na povrinu nae svijesti i bez prestanka zove kako
bismo se vratili svojoj pravoj prirodi.

Za
Zauti zov starine
Kakav je to uzvik s mora? Taj glas na vjetru koji priziva dijete iz kreveta i
tjera ga u no slian je onom snu koji ulazi u svijest spavaa kao
bestjelesni glas i nita vie. To je jedan od najsnanijih snova koje uope
moemo sanjati. Ono to nam taj glas u snu govori smatra se izravnim
prijenosom iz due.
Kae se da se snovi s bestjelesnim glasovima mogu javljati u bilo koje
vrijeme, ali osobito kad je dua u nevolji: kad duboko sebstvo, da tako
kaemo, prijee na stvar. Puf! enina dua govori. I kae nam to slijedi.
301

U prii stari tuljan izlazi iz svojeg elementa zato da stane pozivati. To

predstavlja duboku karakteristiku divlje psihe. Ako ne obraamo panju
na izmjenu svojih doba i vrijeme povratka, Starina e doi po nas, pa e
nas zvati i zvati dok neto u nama ne reagira.
Hvala Bogu za taj prirodni zov koji se pojaava kako naa potreba za
povratkom raste. Taj se znak za povratak kui ukljui kad se postaje
pre-, bilo u pozitivnom ili u negativnom smislu. Vrijeme za povratak
kui moe isto tako biti kad postoji previe pozitivne stimulacije, kao i
kad je trajan nesklad. Moemo neemu preintenzivno pristupati. Neto
nas moe previe iscrpiti. Moda nas previe vole, premalo vole, moda
previe radimo, premalo radimo sve to mnogo stoji. Kad je neega
previe, onda se postupno isuujemo, srce nam se umori, energija nam
slabi, a ona tajanstvena enja za neime gotovo nikad nemamo neko
drugo ime za to sve se vie budi u nama; Starina zove.
Zanimljivo je u ovoj verziji prie da je maleno duhovno dijete ono koje
uje zov s mora i na njega reagira. Dijete je ono koje krene preko leda i
stijena, koje nasumce slijedi zov i koje sluajno naleti na zamotano krzno
svoje majke.
Djetetov nemiran san pronicav je i toan prikaz nemira koji ena osjea
kad ezne za povratkom u svoju psihiku domovinu. Budui da je psiha
potpun sustav, svi njezini elementi zabruje na poziv. enin nemir tijekom
toga razdoblja esto je popraen razdraljivou i osjeajem da je sve
preblizu za utjehu ili predaleko za mir. Osjea se pomalo, do jako
izgubljeno, jer je predugo izbivala iz kue. Takvi su osjeaji upravo oni
osjeaji koje valja osjeati. Oni su poruka koja kae: Sada doi ovamo.
Taj osjeaj rastrzanosti dolazi od toga da, svjesno ili nesvjesno, ujemo
kako nas neto doziva, priziva, neto to ne moemo odbiti a da sebi ne
nanesemo tetu.
Ako ne krenemo kad je vrijeme, dua e doi po nas, kao to vidimo iz
sljedeih redaka pjesme pod nazivom ena to ivi na dnu jezera.
jedne noi
otkucaj srca na vratima.
302

Vani, ena u magli,

kose od granja, u haljini od korova,
s nje kaplje zelena jezerska voda.
Kae: Ja sam ti,
dolazim izdaleka.
Doi sa mnom, neto ti moram pokazati
Okrene se da poe, plat joj se rastvori,
Odjednom, zlatna svjetlost svagdje, zlatna svjetlost cxxvii
Stari tuljan die se nou, a dijete lunja nou. U ovoj, kao i u mnogim
drugim priama, vidimo kako glavni lik otkriva neku zapanjujuu istinu
ili kakvo neprocjenjivo blago dok tapka u mraku. Taj motiv nalazimo
svagdje u bajkama, a dogaa se bez obzira na sve, milom ili silom. Nita
ne istie svjetlo, udo ili blago tako dobro kao mrak. Mrana no due
ve je skoro postala potapalica u nekim dijelovima kulture. Pronalazak
boanskoga dogaa se u mraku Hela ili Hada ili tamo. Povratak Krista
dolazi kao ar iz sumraka pakla. Azijska boica sunca Amaterasu provali
iz mraka ispod planine. Sumerska boica Inanna, u svojem vodenom
obliku, plamti kao bijelo zlato u netom izbrazdanoj crnoj zemlji. U
planinama u Chiapas kae se da uto sunce mora probuiti rupu u
najcrnjoj huipil, koulji, kako bi se moglo uzdii na nebu.
Slika lutanja i prolaenja kroz mrak pronosi drevnu poruku koja govori
Nemoj se bojati neznanja. U raznim fazama i razdobljima naega ivota
tako treba biti. Taj motiv u priama i mitovima potie nas da slijedimo
zov, ak i ako nemamo pojma kamo valja krenuti, u kojem smjeru i koliko
dugo. Znamo samo da se, kao i dijete u prii, moramo uspraviti, ustati i
izvidjeti. Moda emo se potepati po mraku neko vrijeme pokuavajui
nai ono to nas doziva, ali budui da smo uspjele ne ogluiti se o poziv
divljega, bez iznimke emo naletjeti na duevno krzno. Kad udahnemo to
stanje due, automatski ulazimo u osjeajno stanje koje govori Ovo je
dobro. Znam to mi treba.
Lutanje u mraku i traenje duevnoga krzna mnogim dananjim
enama nije najgora stvar. Ono to ih mnogo vie plai jest uranjanje u
303

vodu, stvarni povratak kui, a osobito stvarni odlazak. Premda se ene

vraaju same sebi, navlae krzno, vrsto ga zatvore i sad su spremne
krenuti, teko je poi. Uistinu je vrlo, vrlo teko prestati, predati ono ime
su se tako predano bavile i jednostavno otii.

Predugi ostanak
Tuljanica iz prie sui se jer je predugo ostala. Njezine boljke jednake su
onima koje mi doivljavamo kad predugo ostajemo. Koa joj se posui.
Koa je najbolji osjetilni organ koji imamo, govori nam kad nam je
hladno, pretopio, kad smo uzbueni, prestraeni. Kad ena predugo izbiva
iz kue, njezina sposobnost da primijeti svoja stajalita prema sebi i
drugima isuuje i puca. Ulazi u stanje leminga. Budui da ne primjeuje
to je previe a to nije dovoljno, ona odjuri ravno preko vlastita ruba.
Vidimo u prii da joj kosa ispada, da gubi na teini, postaje anemina
verzija onoga to je neko bila. Kad mi predugo ostanemo, takoer
gubimo svoje ideje, na odnos s duom se istanji, krv nam se razrijedi pa
tee polako. Tuljanica poinje epati, oi joj gube vlagu, polako slijepi.
Kad mi kasnimo kui, oi nam nemaju zato sjajiti, kosti nam oteaju, ini
nam se kao da nam se ivane ovojnice odmataju i vie se ne moemo
usredotoiti na to tko smo i to smo.
Na umovitim breuljcima Indiane i Michigana ivi dojmljiva skupina
farmera iji su se preci prije mnogo vremena doselili s breuljaka
Kentuckyja i Tenneseeja. Premda im je govor pretrpan gramatikim
izmiljotinama Ne imam i Prije neki dan itaju Bibliju, pa
rabe i one lijepe, zvune rijei kao to su opaine, miomirisan i
hvalospjev.cxxviii Osim toga, poznaju i mnoge opise primjenjive na ene
koje su iscrpljene i nesvjesne. Ljudi iz zalea ne poliraju svoje rijei, nego
ih odsijecaju, naniu u komade koje zovu reenicama i onda ih grubo
odbace. Predugo upregnuta, od rada joj otpale stranje noge, toliko
umorna da ne vidi jarko crvenu talu, te osobito grubi opis sisu daje
304

krepanom leglu, to znai da joj ivot protjee u nekom jalovu ili jadnu
braku, poslu ili pothvatu.
Kad ena predugo izbiva iz kue, sposobnost da se pogurne naprijed u
ivotu sve joj vie slabi. Umjesto da vue izabranu zapregu, ona visi u
nekoj drugoj. Ve kilji od umora, pa niti ne vidi mjesto na kojem bi nala
pomo i utjehu. Krepano leglo su ideje, zadaci, zahtjevi koji ne uspijevaju,
ne ive i ne donose joj ivot. Takva ena blijedi, ali je svadljiva, sve manje
spremna na kompromis, a opet raspada se. Fitilj joj je sve krai i krai.
Pop-kultura to zove izgorjeti, ali to je vie od toga to je hambre del
alma, izgladnjela dua. Tada postoji samo jedna mogunost, napokon
ena zna to joj je initi ne to bi mogla, moda, onako, nego to mora
vratiti se kui.
U prii je obeanje ludom radovanje. Mukarac koji je i sam prilino
isuen, sa svim onim dugim brazdama na licu zbog toga to je tako dugo
bio usamljen, navede tuljanicu da ue u njegovu kuu i srce obeavi joj
da e joj nakon nekoga vremena vratiti krzno, a ona onda po elji moe
ostati s njim ili se vratiti u svoju zemlju.
Koja jo ena to obeanje ne zna naizust? im ovo zavrim, mogu
otii. im uspijem otii Kad doe proljee, idem. Kad zavri ljeto,
idem. Kad djeca opet krenu u kolu Kasnije u jesen, kad je drvee
onako lijepo, onda u otii. Pa, ne moe ovjek u zimi nikamo.
Jednostavno u priekati proljee Ovaj put, asna rije.
Povratak kui osobito je vaan za one koje su bile zapletene u
zemaljske stvari pa su predugo ostale. Koliko je to dugo? To je razliito
od ene do ene, ali dovoljno je rei da ene znaju, tono znaju, kad su
predugo ostale u svijetu. Znaju kad je vrijeme da se vrate kui. Tijela su
im tu, sada, ali misli su im negdje daleko, daleko.
Umiru za novim ivotom. Dahu u elji za morem. ive jo samo za
sljedei mjesec, samo dok ne proe polugodite, ne mogu doekati kraj
zime pa da se ponovno osjete ivima, samo ekaju onaj tajanstveno
odreen datum negdje u budunosti kad e biti slobodne da uine neto
udesno. Misle da e umrijeti ako ne (popunite prazninu). Sve je to
popraeno i nekom crtom alovanja. Javlja se angst. Javlja se ucviljenost.
305

Javlja se nujnost. Javlja se enja. Javlja se upanje niti iz suknje i dugo

zurenje kroz prozor. A to nije privremena nelagoda. To ostaje i postaje sve
jae i jae kako vrijeme prolazi.
Pa ipak, ene nastavljaju svoju svakodnevnu rutinu, djeluju
posramljeno, ponaaju se kao da su krive i nategnuto se smijee. Da, da,
da, znam govore. Trebala bih, ali, ali, ali Upravo je ali u
njihovim reenicama ono to jasno otkriva da su ostale predugo.
ena koja nije prola proces inicijacije, a koja se nalazi u tom jadnom
stanju, misli to je pogreno da e imati vee duhovne koristi od
ostanka nego od odlaska. Druge su pak zauzete time da, kao to kau u
Meksiku, dar a algo un tirn fuerte, uvijek vuku Djevicu za rukav, to
znai da svesrdno rade na tome da dokau kako su prihvatljive, da su
dobre osobe.
No, ima i drugih razloga za podijeljenu enu. Nije navikla da drugima
prepusti kormilo. Moda je navikla na litaniju o klincima koja glasi:
Ali moji klinci trebaju ovo, moji klinci trebaju ono i tako dalje.cxxix Ne
shvaa da rtvujui svoju potrebu za povratkom ui djecu da podnesu istu
rtvu kad odrastu.
Neke se ene boje da njihova okolina nee shvatiti njihovu potrebu za
povratkom. Svi moda i nee. Ali ena mora ovo sama shvatiti: kad ena
ode kui u skladu sa svojim ciklusima, onda se oni oko nje ponu baviti
svojim individuacijskim radom, vlastitim ivotnim problemima. Njezin
povratak kui i drugima omoguuje rast i razvoj.
Kod vukova ne postoji taj podijeljen osjeaj oko dolaenja i odlaenja,
jer oni rade, mnoe se, odmaraju i lutaju u ciklusima. Oni su dio skupine
koja dijeli rad i skrb dok drugi iskoritavaju slobodno vrijeme. Dobro je
tako ivjeti. To je ivot koji sadrava sav integritet divljega enskog.
Valja objasniti da odlazak kui raznim enama predstavlja razne stvari.
Moj prijatelj slikar, Rumunj, znao je da mu je baka u fazi odlaenja kui
kad bi odnijela drveni stolac u stranji vrt i sjedila zurei otvorenih oiju u
sunce. To je lijek za moje oi, to je korisno govorila bi. Ljudi su znali
da je ne treba uznemirivati, a ako nisu znali, uskoro bi saznali. Vano je
shvatiti da odlazak kui ne stoji nuno novaca. Stoji vremena. Stoji
306

snane volje da kaete Odlazim i da to i mislite. Moete doviknuti

preko ramena, kao to to preporuuje moja draga prijateljica Jean: Idem
sad, ali u se vratiti, ali svejedno morate nastaviti put kui.
Postoje mnogi putevi kui: neki su svakodnevni, neki boanski.
Klijentice mi nabrajaju sljedee svakodnevne pothvate koji za njih
predstavljaju vraanje kui premda vas moram upozoriti da se toan
poloaj prolaza prema kui mijenja s vremena na vrijeme, tako da mjesto
na kojem se nalazi ovaj mjesec moe biti drugaije nego proli. Ponovno
itanje poglavlja u knjigama ili pojedinih pjesama koje su ih dirnule.
Provesti, pa makar samo nekoliko minuta, pokraj rijeke, brzaca ili potoka.
Leati na tlu u nejednakom, pjegavom svjetlu. Biti s voljenom osobom a
da djeca nisu prisutna. Sjediti na trijemu i vaditi neto iz ljusaka, plesti,
guliti voe. etati ili voziti jedan sat u bilo kojem smjeru, a zatim se
vraati. Sjesti na bus u nepoznatom smjeru. Izraivati bubnjeve i sluati
glazbu. Pozdravljati izlazee sunce. Voziti nekamo gdje se gradska svjetla
ne sukobljavaju s nonim nebom. Moliti. Vaan prijatelj. Sjediti na mostu
i mahati nogama preko ruba. Drati dojene. Sjediti pokraj prozora u
kafiu i pisati. Sjediti okruena drveem. Suiti kosu na suncu. Staviti
ruke u bavu kinice. Saditi biljke i svakako jako uprljati ruke. Ugledati
ljepotu, ljupkost, dirljivu krhkost ljudskih bia.
Dakle, kod povratka kui ne radi se nuno o transkontinentalnom i
mukotrpnom putovanju, ali ipak ne elim ostaviti dojam da je jednostavan,
jer bilo putovanje lako ili teko, osjeat ete veliki otpor vezan za odlazak
kui.
Postoji jo neto to e nam objasniti odgodu povratka kod ena, neto
to je mnogo tajanstvenije, a to je enina prekomjerna identifikacija s
arhetipom vidarice. Arhetip je golema sila koja je za nas istodobno
tajanstvena i pouna. Kad smo blizu nje, kad je oponaamo i kad imamo
uravnoteen odnos s njom, u nama se taloe goleme rezerve. Svaki arhetip
nosi svoje karakteristike koje opravdavaju ime koje mu nadjenemo:
velika majka, boansko dijete, sunani junak i tako dalje.
Arhetip velike vidarice sadrava mudrost, dobrotu, znanje, skrb i sve
one druge stvari koje povezujemo s vidanjem. Dakle, dobro je biti onako
307

velikoduan, mio i susretljiv kao to je arhetip velike vidarice. Ali samo

do neke mjere. Taj nagon ena da sve izlijee, sve poprave velika je
zamka sazdana od onoga to vlastita kultura oekuje od nas, a to je
uglavnom pritisak da dokaemo kako ne stojimo samo besposleno,
zauzimamo mjesto i zabavljamo se, nego da nosimo neku vrijednost koja
e nas iskupiti za neke dijelove svijeta ak je opravdano rei, da
dokaemo kako imamo neku vrijednost, pa nam zato valja dopustiti da
ivimo. Takvi se pritisci uvode u nau psihu kad smo vrlo mlade i kad ih
jo nismo u stanju procijeniti i oduprijeti im se. To za nas postaje zakon
osim ako, ili do onog trena, kad ih krenemo propitivati.
No, jedna osoba ne moe itavo vrijeme odgovarati na krikove svijeta
koji pati. Iskreno moemo samo odabrati da reagiramo na one koji nam
doputaju redovit povratak kui, inae nam se svjetla u srcu gotovo u
potpunosti prigue. Kojiput postoji razlika izmeu onoga emu srce eli
pomoi i bogatstva nae due. Ako ena cijeni svoje duevno krzno,
odluivat e o tim stvarima u odnosu prema tome koliko je blizu kue i
koliko se esto vraala.
Premda arhetipovi mogu kroz kraa razdoblja izbijati iz nas tijekom
onoga to nazivamo numinoznim doivljajem, nijedna ena ne moe
stalno emanirati arhetip. Samo sam arhetip moe izdrati takve projekcije
kao to su svemogui, velikoduni, vjeno ispunjen energijom. Moemo
ih pokuati dostii, ali to su ideali, a ljudi ih ne mogu, a i ne trebaju
dosegnuti. Pa ipak, zamka trai od ena da se izmue pokuavajui
dosegnuti tu nestvarnu razinu. Da bismo izbjegle toj zamci, moramo
nauiti rei Stani i Prestani i, naravno, stajati iza toga.
ena mora otii, biti sama sa sobom i dokuiti kako se uope uhvatila u
neki arhetip.cxxx Treba vratiti i razviti temeljni divlji instinkt koji odreuje
samo dotud i ne dalje, samo toliko i ne vie. Tako e ena ostati na
pravom tragu. Preporuuje se da ode kui na neko vrijeme, ak i ako time
razljuti druge, a ne da ostane i propadne, pa na kraju otpuzi u ritama.
Dakle, umorne ene, ene privremeno umorne od svijeta, ene koje se
bojite toga da odvojite vrijeme za sebe, koje se bojite prestanka, probudite
se ve jednom! Prebacite pokriva preko onog zvona koje vas stalno
308

poziva da vjeno pomaete ovome, pomaete onome, pomaete u onoj

drugoj stvari. Ako to budete htjele, ono e i dalje biti na svojem mjestu, da
ga otkrijete kad se opet vratite. Ako ne odemo kui kad je vrijeme, onda
izgubimo fokus. Ako pronaemo krzno, ponovno ga vrsto navuemo i
izgladimo, pa odemo kui, onda emo biti mnogo uinkovitije kad se
vratimo. Postoji izreka koja glasi: Ne moe se ponovno vratiti kui. To
nije istina. Iako se ne moete ponovno zavui u maternicu, moete se
vratiti svojoj duevnoj kui. I to nije samo mogue, to je i prijeko
potrebno.

anje, uranjanje
Osloba
Osloba
to je to nagon povratka? To je instinkt vraanja, odlaenja na mjesto koje
pamtimo. To je sposobnost da, nou ili danju, pronaemo svoj dom. Svi
znamo kako se vratiti kui. Bez obzira na to koliko je vremena prolo, svi
emo nai put. Prolazimo kroz no, kroz nepoznate zemlje, kroz strana
plemena, bez zemljovida i pitamo starije osobe koje susreemo putem:
Koji je pravi put?
Toan odgovor na pitanje Gdje je dom? sloeniji je ali na neki
nain to je unutarnje mjesto, mjesto negdje u vremenu, vie nego u
prostoru, gdje se ena osjea itavom. Dom je tamo gdje se neka misao ili
osjeaj moe odrati, a ne da ih netko prekine ili nam ih otme, jer neto
drugo zahtijeva nae vrijeme ili panju. Kroz povijest, ene su nalazile
razne puteve da to postignu, da stvore to mjesto za sebe, ak i ako su im
dunosti i zadaci bili beskrajni.
To sam prvi put vidjela u zajednici svojega djetinjstva, gdje su mnoge
pobone ene ustajale prije 5 ujutro i u dugim tamnim haljinama koraale
kroz sivu zoru kako bi kleknule u hladnom brodu crkve, a periferni bi im
vid bio prekriven rupcima koje bi navukle nad elo. Zabile bi lice u svoje
crvene ake i molile, priale Bogu prie, uvlaile u se mir, snagu i uvid. S
vremena na vrijeme teta Katerina bi me povela sa sobom. Kad sam
309

jednom rekla: Tu je tako tiho i lijepo, namignula mi je dok me utiavala.

Nemoj nikome rei; to je jako vana tajna. A to je i bila, jer u to su doba
puteljak koji je vodio prema crkvi u zoru i zamraena unutranjost same
crkve bila jedina dva mjesta na kojima je bilo zabranjeno ometati enu.
Pravo je i valjano da se ene izbore, oslobode, uzmu, izrade, smiljaju
kako postii, primijeniti svoje pravo da idu kui. Dom je odrano
raspoloenje, ili smisao koji nam doputa da iskusimo osjeaje koje ne
doivljavamo nuno u svakodnevnom svijetu: udivljenje, viziju, mir,
slobodu od briga, slobodu od zahtjeva, slobodu od stalnoga kljucanja. Svi
ti darovi od kue namijenjeni su tome da ih pohranimo u psihi kako bismo
ih poslije mogle upotrijebiti u povrinskom svijetu.
Premda postoje mnogi fiziki prostori kamo moemo otii kako bismo
napipale put natrag u svoj posebni dom, fiziki prostor sam po sebi nije
dom: on je samo sredstvo koje uljuljka ego u san tako da same moemo
prijei ostatak puta. Sredstva kojima ene dolaze do doma su
mnogobrojna: glazba, umjetnost, uma, pjena oceana, izlazak sunca,
samoa. Sve nas to prenosi kui u hranjiv unutarnji svijet koji posjeduje
vlastite ideje, red i hranu.
Dom je onaj netaknut instinktivni ivot koji jednako tako lako
funkcionira kao i podmazani zglob, gdje je sve onako kako treba biti, gdje
sve zvui dobro, gdje je dobro svjetlo, a mirisi nas vie smiruju nego
uznemiruju. Kako tamo provodimo vrijeme nije vano. Vano je samo
ono to e vratiti ravnoteu. To je dom.
To nije samo vrijeme kontemplacije, nego i uenja, otkrivanja
zaboravljenoga, neupotrebljavanog i zakopanog. Tamo moemo
zamiljati budunost i mozgati nad putokazom oiljaka u psihi, nauiti to
je dovelo do ega i kamo emo dalje ii. Kao to o povratku Sebstva pie
Adrienne Rich u svojoj dojmljivoj pjesmi Uranjanje u olupinucxxxi
Postoje ljestve.
Ljestve su uvijek tamo
vise bezazleno
kraj boka kune
310

Sputam se
Dola sam da istraim olupinu
Dola sam da pogledam nanesenu tetu
i blaga koja su ostala
Najvanije to vam mogu rei o vremenu tog ciklusa povratka kui jest:
kad je vrijeme, onda je vrijeme. ak i ako niste spremni, ak i ako stvari
nisu dovrene, ak i ako vas ba danas eka dobra zarada. Kad je vrijeme,
onda je vrijeme. Tuljanica se vrati u more, ne zato to joj je ba do toga, ne
zato to je danas ba dobar dan za to, ne zato to joj je ivot sav divan i
uredan nema divnog i urednog vremena ni za koga. Ona ide jer je
vrijeme, pa mora.
Svi mi imamo svoje najdrae metode kako emo sami sebe nagovoriti
da ne odvojimo to vrijeme za odlazak kui. Pa ipak, kad vratimo svoje
instinktivne i divlje cikluse, nalazimo se pod psihikom obvezom da svoj
ivot uredimo tako da ga sve vie ivimo u skladu s njima. Argumenti o
valjanosti i pogrenosti odlaenja u svrhu povrata kui su beskorisni.
Jednostavna istina glasi: kad je vrijeme, onda je vrijeme.cxxxii
Neke se ene nikad ne vrate kui, pa umjesto toga ive a la zona zombi,
u zoni zombija. Najokrutniji oblik toga beivotnog stanja je taj da ena
funkcionira, hoda, govori, djeluje, ak i postie mnoge stvari, ali vie ne
osjea uinak onoga to je polo po krivu jer da osjea, njezina bi je bol
istoga trena nagnala da se posveti ispravljanju toga.
Ali ne, ena u takvom stanju epesa dalje, ispruenih ruku, obranjena
od bolna gubitka doma, slijepa i, kao to kau na Bahamima, Ode u
sparat, to znai da joj je dua otila bez nje, pa se ona sad, bez obzira na
to to inila, osjea nekako nesadrajno. U tom stanju ene imaju udan
osjeaj da mnogo toga postiu, ali ne osjeaju ba neko zadovoljstvo.
ine ono to su mislile da ele, ali blago u njihovim rukama nekako se
pretvorilo u prainu. Vrlo je dobro kad je ena u takvom stanju svjesna
toga. Nezadovoljstvo predstavlja tajna vrata u vanu ivotvornu
promjenu.
ene s kojima radim, a koje nisu bile kod kue dvadeset ili vie godina,
311

uvijek plau kad prvi put ponovno stanu na to psihiko tlo. Iz raznih
razloga, koji su se u danom trenutku inili dobrima, provele su godine
prihvaajui stalan izgon iz domaje, zaboravile su kako je neizmjerno
dobro kad kia padne na suhu zemlju.
Za neke je dom poetak nekoga pothvata. ene ponovno zapjevaju
nakon to su godinama nalazile razloge zato ne bi. Posvete se uenju
neega to ve dugo snano prieljkuju. Trae izgubljene ljude i stvari u
svojim ivotima. Vrate svoj glas i piu. Odmaraju se. Stvore neki kutak
svijeta za sebe. Donose velike ili teke odluke. ine neto to e ostaviti
trag.
Nekima je dom uma, pustinja, more. Zapravo je dom holograf. Sva
sila mu se nalazi u makar jednom drvetu, u usamljenom kaktusu u prozoru
cvjearnice, u smirenoj bari. Isto je tako u punoj snazi u utom listu koji
lei na asfaltu, u crvenoj glinenoj tegli koja eka na neku sadnicu, u kapi
vode na koi. Kad usmjerite duevni pogled, vidjet ete dom na
nebrojenim mjestima.
Na koliko dugo se vraamo kui? Na onoliko vremena koliko moemo,
ili dok ponovno ne pronaemo sebe. Koliko esto je to potrebno? Mnogo
ee ako ste senzitivac i vrlo aktivni u vanjskom svijetu. Rjee ako ste
debelokoac i ne toliko istaknuti. Svaka ena u svojem srcu zna koliko
esto i na koliko dugo. Radi se o procjeni stanja sjaja u oima,
ustreptalosti raspoloenja, vitalnosti osjeta.
Kako emo uskladiti potrebu za povratkom kui sa svakodnevnim
ivotom? Moramo uplanirati dom u svoj ivot. Zapanjujue je kako
ene lako odvoje vrijeme ako se radi o bolesti, ako ih dijete treba, ako se
auto pokvari, ako imaju zubobolju. Odlasku kui mora se pripisati
jednaka vrijednost, ak je valja izraziti kriznim razmjerima, ako je
potrebno. Jer, neporeciva je istina da e, ako ena ne ode kad je vrijeme,
ona tanka napuklina u njezinoj dui/psihi postati usjek, a usjek e se
pretvoriti u razjapljenu provaliju.
Ako ena apsolutno cijeni svoje cikluse odlaenja kui, onda e ih i oni
oko nje nauiti cijeniti. Istina je da se znatni dom moe dosegnuti ako
odvojimo vrijeme od klepetanja svakodnevne rutine, vrijeme koje je
312

nepovredivo i iskljuivo za nas. Iskljuivo za nas predstavlja razne

stvari raznim enama. Nekima je boravak u sobi sa zatvorenim vratima,
ali ipak dostupnoj drugima, lijep povratak kui. Drugima je, meutim,
potrebno da na mjestu s kojega e zaroniti kui nema ni najmanje smetnje.
Da nema onog: Mama, mama, gdje su mi cipele?. Da nema onog:
Duo, treba li nam neto iz duana?
Takva ena ulaz u svoj duboki, dom priziva tiinom. No me molestes.
Potpuna Tiina, pisano velikim poetnim slovima. Njoj je tiina zvuk
vjetra kako prolazi gustom umom. Njoj je tiina huk planinskog brzaca.
Za nju je grom tiina. Za nju je ivotvorna tiina prirodni red u prirodi,
koji nita ne trai zauzvrat. Svaka ena izabere ono to moe i ono to
mora.
Bez obzira na trajanje vaega boravka kod kue, bio to sat ili dani,
drugi ljudi vam mogu gladiti maku, premda vaa maka tvrdi da jedino
vi to inite kako treba. Va pas e vam pokuati usaditi grinju savjesti
kao da naputate dijete na autocesti, ali oprostit e vam. Trava e malo
posmeiti, ali e ponovno oivjeti. Vi i vae dijete meusobno ete si
nedostajati, ali ete biti sretni nakon povratka. Va partner e moda
grintati. Preivjet e. Va ef e moda prijetiti. I on/ona e preivjeti.
Predugi ostanak je ludilo. Odlazak kui sauvat e vam razum.
Kada kultura, drutvo ili psiha ne podupiru ciklus povratka kui,
mnoge ene bez obzira na to naue kako preskoiti ogradu ili prokopati
prolaz ispod nje. Kronino se razbole ili kradu vrijeme za itanje u
krevetu. Smijee se onim zubatim osmijehom kao da je sve u redu, a onda
za to vrijeme neprimjetno uspore svoj rad.
Mnoge ene misle, kad im se narui ciklus povratka kui, da se moraju
posvaati sa efom, s djecom, roditeljima ili partnerom kako bi se
oslobodile da mogu otii, kako bi nametnule svoje psihike potrebe. Tako
se dogaa da usred neke svae ena uporno govori: E pa, ja odoh. Budui
da si takav/va________[popuni prazninu] i oito ne mari
za________[popuni prazninu], onda ja jednostavno odlazim, hvala na
pitanju. Motor zabruji, zarie, ljunak poleti i ode ona.
Ako se ena mora izboriti za ono to joj po pravu pripada, onda osjea
313

da je njezina elja za odlaskom kui opravdana, njezino pravo apsolutno

dokazano. Zanimljivo je primijetiti da se i vukovi, kad je potrebno, bore
za ono to ele, bilo to hrana, san, seks ili mir. ini se da je borba za ono
to elimo, pravilna instinktivna reakcija na zapreku. Pa ipak, za mnoge se
ene ta borba mora voditi i iznutra, ili iskljuivo iznutra, protiv itavog
unutarnjega kompleksa koji je isprva uope doveo do negacije njezine
potrebe. Agresivnu kulturu takoer moete potisnuti mnogo bolje nakon
to ste otili kui pa se vratili.
Ako se morate boriti svaki put kad odlazite, moda biste trebali
paljivo procijeniti odnos s ljudima u vaoj blizini. Ako moete, bolje je
nauiti ljude oko sebe da ete biti vie toga i drugaiji kad se vratite, da ih
ne naputate, nego da uite neto novo o sebi i da se vraate u stvarni ivot.
Osobito ako ste umjetnica, okruite se ljudima koji razumiju vau potrebu
za domom, jer je vjerojatno da ete ee od ostalih morati kopati po
psihikom tlu doma kako biste mogli nauiti cikluse stvaranja. Dakle,
budite kratki, ali jasni. Moja prijateljica Normandi, nadarena spisateljica,
kae da je vjebala i da je reenicu svela na: Idem ja. To su najbolje
rijei. Recite ih. Zatim idite.
Razne ene imaju razne kriterije s pomou kojih procjenjuju koliko
traje korisno i/ili potrebno vrijeme koje provode kod kue. Veina nas ne
moe uvijek otii na onoliko dugo koliko eli, pa odlazimo na onoliko
dugo koliko moemo. Tu i tamo odemo na onoliko dugo koliko moramo.
Kojiput odemo do kad nam pone nedostajati ono to smo ostavili za
sobom. Kojiput uronimo, izronimo, pa ponovno uronimo na refule.
Veina ena koja se vraa u svoje prirodne cikluse ponovno se kree
izmeu to dvoje, usklauje okolnosti i potrebe. Jedna stvar je sigurna,
dobro je drati maleni koveg pokraj vratiju. Za svaki sluaj.

Srednja ena: disanje pod vodom

U prii se pojavljuje udan kompromis. Umjesto da tuljanica ostavi dijete,
314

ili da ga zauvijek povede sa sobom, ona ga povede u posjet onima koji

ive ispod. Dijete zbog majine krvi prihvate kao lana tuljanskoga
klana. U podzemnom svijetu poduavaju ga obiajima divlje due.
Dijete predstavlja novi poredak u psihi. Tuljanica mu je u plua
udahnula neto svojega daha, posebnu vrstu oivljavanja, i time ga je, u
psiholokom smislu, pretvorila u srednje biecxxxiii, bie koje je poveznica
izmeu dvaju svjetova. Pa ipak, premda je dijete prolo inicijaciju u
podzemlju, ono ne moe tu i ostati, nego se mora vratiti na zemlju. Otad
ono ima posebnu ulogu. Dijete koje je zaronilo i ponovno izalo na
povrinu nije u potpunosti ego, nije u potpunosti dua, nego je negdje
izmeu.
U dubokoj sri svih ena postoji ono to Toni Wolffe, jungovska
psihoanalitiarka koja je ivjela u prvoj polovici dvadesetoga stoljea,
zove srednja ena. Srednja ena stoji izmeu svijeta dogovorne
stvarnosti i mistinoga nesvjesnog, te posreduje izmeu njih. Srednja
ena je odailja i primatelj izmeu dviju ili vie vrijednosti ili ideja. Ona
je ta koja provodi nove ideje, mijenja stare za inovativne, prevodi izmeu
svijeta racionalnoga i svijeta zamiljenog. Ona uje stvari, zna stvari i
osjea to bi trebalo uslijediti.
Ta srednja toka izmeu svijeta razuma i svijeta zamiljaja, izmeu
osjeaja i razuma, izmeu tvari i duha izmeu svih suprotnosti i svih
nijansi znaenja koje moemo zamisliti dom je srednje ene.
Tuljanica iz prie emanacija je due. Ona moe ivjeti u svim
svjetovima, u povrinskom svijetu tvari i u dalekom svijetu, ili podzemlju,
koji je njezin duhovni dom, ali ne moe predugo ostati na zemlji. Ona i
ribar, ego-psiha, stvore dijete koje takoer moe ivjeti u oba svijeta, ali
ne moe predugo ostati u duevnom domu.
Tuljanica i njezino dijete zajedno tvore sustav u eninoj psihi koja je
kao ivi lanac. Tuljanica, duevno sebstvo, prenosi misli, ideje, osjeaje i
impulse iz vode u srednje sebstvo, koje zatim iznosi te stvari na kopno i u
svijest vanjskoga svijeta. Struktura djeluje i u obratnom smjeru. Dogaaji
iz naega svakodnevnoga ivota, nae prole traume i radosti, nai
strahovi i nade za budunost, sve se to prenosi iz ruke u ruku prema dui,
315

koja to komentira u naim snovima, alje svoje osjeaje kroz naa tijela ili
nas probija trenutkom nadahnua s idejom na kraju.
Divlja ena je spoj zdravoga razuma i duevnoga razuma. Srednja ena
je njezin dvojnik, pa takoer poznaje oboje. Kao i dijete u prii, srednja
ena potjee s ovoga svijeta, ali s lakoom putuje u dublje slojeve psihe.
Neke ene raaju se s tim darom. Druge to usvajaju kao vjetinu. Nije
bitno kako do toga dolazimo. Ali, jedan od uinaka redovita odlaenja
kui je taj da se srednja ena psihe svaki put osnai kad ena ode i vrati se.

Izranjanje
uenje i bol povratka na mjesto divljega doma sastoji se u tome da
moemo doi u posjet, ali ne moemo ostati. Bez obzira na to koliko je
divno u tom najdubljem domu, ne moemo zauvijek ostati pod vodom,
nego se moramo vratiti na povrinu. Kao i Ooruk, kojega njeno poloe na
stjenovitu obalu, tako se i mi vraamo svojem svakodnevnom ivotu
proeti novim ivotom. Bez obzira na to, tuan je trenutak kad vas vrate
na obalu i kad ste ponovno preputeni sami sebi. U drevnim mistinim
ritualima, osobe koje su prole inicijaciju, a sad se vraaju u vanjski svijet,
takoer osjeaju kako ih proima gorkasto raspoloenje. Radosni su i
osvjeeni, ali i isprva pomalo nujni.
Lijek protiv takve kratkotrajne tuge tuljanica daje sinu kad kae:
Uvijek u biti s tobom. Samo dotakni to sam ja doticala, prue za vatru,
moj ulu, no, rezbarije vidri i tuljana u kamenu, a ja u ti udahnuti dah u
plua da moe pjevati svoje pjesme.cxxxiv Njezine su rijei neko posebno
divlje obeanje. One govore da ne bismo trebali provesti previe vremena
odmah udei za povratkom. Umjesto toga, trebamo shvatiti to orue,
baviti se njime, pa emo osjetiti njezinu prisutnost kao da smo koa na
bubnju o koju lupka divlja ruka.
Inuiti to orue nazivaju oruem prave ene. To je ono to ena treba
da bi izrezbarila ivot za sebe. Njezin no ree, kroji, oslobaa, oblikuje,
316

prilagodava materijale. Njezino poznavanje prua za vatru omoguava joj

da zapali vatru u najteim uvjetima. Njezine rezbarije u kamenu
izraavaju njezino mistino znanje, njezine vjetine vidanja i njezin
osobni savez s duhovnim svijetom.
U psiholokom smislu, te metafore tipiziraju snagu koja je uobiajena
za divlju prirodu. U klasinoj jungovskoj psihologiji, neki bi taj
tandemski savez mogli nazvati Os ego-sebstvo. Rjenikom bajki, no je
meu ostalim vidovito orue kojim presijecamo tminu i uviamo skrivene
stvari. Orue za potpalu tipizira sposobnost da si priskrbimo hranu za sebe,
da pretvorimo stari ivot u novi, da odbijemo negativnost i da prekalimo
razne materijale. Izrada fetia i talismana pomae junaku ili junakinji
bajke da se prisjete kako je snaga divljega svijeta blizu.
Za modernu enu, ulu, no, simbolizira uvid, volju i sposobnost da
ukloni ono povrno, odredi jasan zavretak i stvori novi poetak. Kad pali
vatru ona izjavljuje da je spremna uzdii se iz neuspjeha, stvoriti strast u
svoje ime i spaliti neto do temelja ako je to potrebno. Rezbarije u kamenu
utjelovljuju njezino sjeanje na vlastitu divlju svijest, njezin savez s
prirodnim instinktivnim ivotom.
Kao i dijete tuljanice, doznajemo da e nas duevna majka proeti ako
se pribliimo njezinu djelu. Iako je otila k svojem narodu, njezina se
puna snaga moe osjetiti kroz ensku snagu uvida, strasti i veze s divljom
prirodom. Njezino obeanje glasi da emo osjetiti njezin dah ako se
poveemo s oruem psihike snage njezin dah ui e u naa plua i
ispuniti nas svetim dahom pjevanja. Stari Inuiti kau, kad se boanski dah
izmijea s ljudskim, ovjek stvara snane i svete pjesme.cxxxv
Mi teimo za tim svetim pjesmama i pjevanjem. elimo snane rijei i
pjesme koje se uju pod vodom i diljem zemlje. Teimo za tom divljom
pjesmom, za prilikom da pod morem upotrijebimo taj divlji jezik koji
uimo naizust. Kad ena izgovara svoju istinu, pokree svoje namjere i
osjeaje, ostaje u vezi s instinktivnom prirodom, ona pjeva, ona ivi u
bujici divljeg daha u dui. Takav ivot predstavlja ciklus za sebe, ciklus
koji se stalno nastavlja, dalje i dalje i dalje.
Zato Ooruk niti ne pokuava zaroniti natrag pod vodu ili moliti majku
317

da ide s njom kad ona krene natrag na puinu i nestane iz vida. Zato on
ostaje na zemlji. Dobio je obeanje. Kad se vraamo u taj klepetavi svijet,
osobito ako smo na neki nain bili izolirani na putu kui, ljudi, strojevi i
drugi predmeti djeluju nam nekako nepoznato, pa ak i amor naih
blinjih pomalo udno zvui. Ta faza povratka zove se ponovni ulazak i
prirodna je. Osjeaj da potjeemo s nekoga stranog svijeta proe nakon
nekoliko sati ili dana. Nakon toga emo provesti dobar komad vremena u
naem svakodnevnom ivotu, osnaene energijom koju smo skupile na
putu kui i prakticirajui privremeno jedinstvo s duom kroz praksu
samoe.
Dijete tuljanice u prii oituje zatim svoju srednju prirodu. Postane
bubnjar, pjeva, pripovjeda. U tumaenju bajki, bubnjar bubnjanjem
postaje srce u sreditu novoga ivota ili osjeaja koji se treba probuditi i
odzvanjati. Bubnjar moe prestraiti i otjerati, ali i prizvati. Pjeva
prenosi poruke amo-tamo izmeu velike due i svakodnevnoga sebstva.
Prirodom i tonom glasa pjeva moe rastaviti, unititi, izgraditi i stvoriti.
Za pripovjedaa se kae da se priuljao i sluao Bogove kako govore u
snu.cxxxvi
Dakle, kroz sva ta kreativna djela, dijete ivi ono to mu je tuljanica
udahnula. Dijete ivi ono to je nauilo pod vodom, ivot odnosa s
divljom duom. Tad se naemo ispunjene udarcima bubnja, ispunjene
pjevanjem, ispunjene sluanjem i izgovaranjem vlastitih rijei: novim
pjesmama, novim nainima gledanja, novim nainima djelovanja i
razmiljanja. Umjesto da pokuavamo produljiti aroliju, jednostavno
ivimo. Umjesto da se opiremo poslu koji smo odabrale ili ga se bojimo, s
lakoom mu se posvetimo: ive, ispunjene novim predodbama,
znatieljne da vidimo to slijedi. Ta ipak je osoba koja se vratila kui
preivjela odlazak na puinu s velikim duhovima tuljana.

318

Praksa namjerne samo

samoe
U sivoj izmaglici jutra, sad odraslo dijete klei na stijeni u moru i
razgovara ni manje ni vie nego s tuljanicom. Ta namjerna i svakodnevna
praksa samoe doputa mu da bude u blizini doma, i to je kljuno, ne
samo time to e na dulja razdoblja zaroniti onamo gdje se nalazi dua,
nego, to je jednako vano, time to moe nakratko prizvati duu natrag na
povrinski svijet.
Kako bi mogla razgovarati s divljim enskim, ena mora privremeno
napustiti svijet i ui u stanje samoe. U engleskom jeziku nekad se rije
alone (sam) smatrala dvjema rijeima all one (itav)cxxxvii, u znaenju
cjelovitosti, biti jedinstven, bilo sutinski ili privremeno. upravo je to cilj
samoe, biti cjelovit. Ona je lijek za ono iskrzano stanje koje je tako
uobiajeno za suvremenu enu, ono koje je natjera, kako veli stara
uzreica: da skoi na konja i odjae u svim smjerovima.
Samoa nije manjak energije ili radnje, kao to neki misle, nego
blagodat divljih zaliha koje dobivamo iz due. U drevna vremena,
svrhovita samoa sluila je i olakanju i prevenciji. Koristila se za
lijeenje umora i sprjeavanje iscrpljenja. Koristila se i kao proroanstvo,
kao nain sluanja unutarnjega sebstva da bi se zatraili savjeti i upute
koje inae nije mogue uti u amoru svakodnevnog ivota.
ene u stara vremena, ali i suvremene domorodake ene oznauju
neko izdvojeno sveto mjesto za takvu razmjenu i propitivanje. Kau da se
tradicionalno ena izdvaja tijekom menstruacije, tijekom onoga vremena
kad ena ivi mnogo blie samospoznaji nego obino, kad se opna izmeu
nesvjesnoga i svjesnog uma znatno stanji. Osjeaji, sjeanja, osjeti koji su
obino iskljueni iz svijesti bez otpora sad prelaze u nju. Kad ena
odabere samou tijekom toga vremena, vea je koliina materijala koju
moe prosijati.
Meutim, razmjenom koju sam imala sa enama iz Sjeverne, Srednje i
June Amerike, te enskim potomcima nekih slavenskih plemena, otkrila
sam da se enska mjesta rabe u svako doba, ne samo tijekom
319

menstruacije, tovie, svaka ena esto ima vlastito ensko mjesto, to

je obino neko odreeno drvo, mjesto uz vodu, u nekoj umi, pustinji ili
oceanskoj pilji.
Iskustvo koje sam stekla analizirajui ene navodi me na pomisao da
predmenstrualna angrizavost ena nije samo fiziki sindrom, nego se
jednako tako moe pripisati guenju njezine potrebe da odvoji dovoljno
vremena za svoje oivljavanje i obnovu.cxxxviii Uvijek se smijem kad netko
citira rane antropologe koji su tvrdili da su razna plemena ene smatrala
neistima kad su imale menstruaciju i tjerala ih da napuste selo dok to
ne proe. Sve ene znaju da bi, ak i kada bi postojao takav prisilni
ritualni izgon, svaka ena, sve do jedne, naputale selo, kad bi dolo
vrijeme, tuno objeene glave, bar dok ne bi nestala s vidika, a onda bi
odjednom zaplesala niz puteljak i itavim se putem hihotala.
Kao i u prii, ako utvrdimo redovitu praksu namjerne samoe, onda
prizivamo razgovor izmeu sebe i divlje due koja dolazi do obale. To ne
inimo samo zato da bismo bili u blizini svoje divlje i duevne prirode,
nego je, kao i u tradiciji mistike otkako je svijeta i vijeka, svrha toga
saveza da postavljamo pitanja i da nas dua savjetuje.
Kako moemo prizvati duu? Postoji mnogo naina: meditacijom, ili
ritmovima tranja, bubnjanja, pjevanja, pisanja, slikanja, sviranja,
vizijama velike ljepote, molitvom, kontemplacijom, obiajima i ritualima,
mirnim stajanjem, ak i raspoloenjima i idejama koje nas prenose u
stanje transa. Sve su to psihika zazivanja koja dozivaju duu iz njezina
obitavalita.
Meutim, zauzimam se za one metode za koje nisu potrebni rekviziti i
odreena mjesta te koje se mogu jednako tako postii za minutu kao i za
dan. To znai da se koristimo samo svojim umom kako bismo prizvale
duevno sebstvo. Svatko od nas poznaje bar jedno stanje uma kojim e
prizvati takvu samou. Za mene je samoa poneto nalik na presavijenu
umu koju nosim svagdje sa sobom, pa je rastvorim oko sebe kad osjetim
potrebu. Sjednem pokraj velikoga starog drvea svojega djetinjstva. S te
izvidnice postavljam pitanja, dobivam odgovore, a zatim do sljedee
prigode samem svoj umski predio natrag na veliinu ljubavne poruke.
320

To je neposredan i kratak doivljaj prosvjetljenja.

Za namjernu samou uistinu nam je potrebna samo sposobnost da
iskljuimo sve to nam odvlai pozornost. ena moe nauiti kako
iskljuiti druge ljude, buku i brbljanje, bez obzira na to je li usred rasprave
kakvoga upravnog odbora, bez obzira na to proganja li je kua koju treba
oistiti buldoerom, bez obzira na to okruuje li je osamdeset
blagoglagoljivih roaka koji se svaaju, pjevaju i pleu kako bi se probili
kroz trodnevne karmine. Ako ste ikad bili tinejderka, zacijelo znate
tehniku iskljuivanja. Ako ste ikad bili majka dvogodinjaka koji pati od
nesanice, znate kako stvoriti namjernu samou. To nije teko uiniti,
teko je samo prisjetiti se kako se to radi.
Premda bi nam svima bilo drae da za odlazak kui imamo neko
skrovite koje je mnogo vre, kamo odlazimo da nitko ne zna gdje smo,
pa se vratimo mnogo kasnije, vrlo je korisno prakticirati samou i u sobi
prepunjenoj stotinama ljudi. Isprva vam to moda zvui udno, ali iskreno
reeno, ljudi stalno razgovaraju s duom. No, umjesto da svjesno ulaze u
to stanje, mnogi odjednom padnu u nj ili progledaju i nau se u
njemu.
Budui da se to smatra tako neprikladnim, nauili smo kamuflirati
takva razdoblja duevne komunikacije nazivajui ih trivijalnim imenima.
Tako su dobila sljedee nazive: razgovarati sa sobom, biti izgubljen u
mislima, zuriti u prazno, ili snatriti. Ti eufemizmi usaeni su u
mnoge dijelove nae kulture jer nas na alost odmalena ue osjeaju
srama ako nas ulove kako razgovaramo s duom, osobito na tako
prozainim mjestima kao to su posao ili kola.
Svijet obrazovanja i poslovanja nekako smatra da je vrijeme
provedeno nasamo neproduktivno, a zapravo je najplodnije. Divlja dua
usmjerava ideje prema naoj mati, nakon ega ih razvrstavamo kako
bismo pronali one koje emo provesti, koje su najprikladnije i
najproduktivnije. Druenje s duom obasjava nas svjetlom duha, voljom
da nametnemo nae talente, ma koji god oni bili. Upravo je taj kratak, ak
trenutaan, ali svejednako namjeran savez ono to nam prua potporu da
bismo izrazili na unutarnji ivot. Tako umjesto da ga sakrijemo u
321

samoinverziji srama, straha od kazne ili napada, letargiji, samodopadnosti

ili drugih opravdanja i izgovora koji nas ograniavaju, putamo unutarnji
ivot na povrinu da se valja, bljeti, plamti svima na vidjelo.
I tako, osim to skupljamo informacije o svemu o emu neto elimo
saznati, koritenje samoe moe se primijeniti i da bismo procijenili
koliko smo dobri u podruju koje odaberemo. Prije smo vidjeli kako dijete
ostaje pod vodom sedam dana i noi, to je uenje jednoga od najstarijih
ciklusa prirode. Sedam se esto smatra enskim brojem, mistinim
brojem koji je jednak podjeli mjeseeva ciklusa na etiri dijela: mlaak,
prva etvrt, pun mjesec, posljednja etvrt. U enskoj tradiciji uobiajeno
je da na puni mjesec treba propitati stanje vlastita bivanja: stanje
prijateljstava, kunoga ivota, druga, djece.
U stanju samoe to moemo uiniti jer za to vrijeme moemo
usredotoiti sve aspekte sebstva na jednu toku u vremenu, pa ih moemo
ispitivati, propitivati, saznati to oni/mi/dua eli u tom trenutku, pa onda
to i postii, ako je mogue. Tako moemo napraviti kljuna mjerenja
naega sadanjeg stanja. Postoje mnogi aspekti naega ivota koje
moemo stalno procjenjivati: ivotno okruje, posao, kreativni ivot,
obitelj, drug, djeca, majka/otac, seksualnost, duhovni ivot i tako dalje.
Mjerenja kojima se koristimo u toj procjeni jednostavna su: to treba
manje? i to treba vie? Propitujemo instinktivno sebstvo, ne logino, ne
vezano za ego, nego vezano uz Divlju enu, koji posao, koje prilagodbe,
otputanje ili naglaavanje treba poduzeti. Jesmo li jo uvijek duhom i
duom na pravom smjeru? Vidi li se unutarnji ivot na povrini? to valja
podebljati, zatititi, opteretiti ili oteati? to valja odbaciti, premjestiti ili
promijeniti?
Nakon nekog razdoblja vjebanja, kumulativni uinak namjerne
samoe poinje djelovati kao kakav nuni sustav disanja, prirodan ritam
pridodavanja znanja, sitnih prilagodbi i vjenoga brisanja nepotrebnog.
Taj uinak nije samo snaan, nego i praktian, jer samoa ivi duboko
dolje na hranidbenom lancu: premda nam treba neto namjere i
dosljednosti, ona se moe prakticirati bilo kada, bilo gdje. Tijekom
vremena, to vie vjebate, vidjet ete kako ete sami smiljati pitanja za
322

duu. Kojiput ete imati samo jedno pitanje. Kojiput moda neete imati
ba nijedno, pa ete se samo htjeti odmarati na stijeni pokraj due i disati s
njom.

ena ekologija ene

Uro
Uro
U prii se kae kako mnogi pokuavaju uloviti duu da bi je zarobili i ubili,
ali nijednom lovcu to ne uspijeva. Tako nam bajke govore da je divlja
dua neunitiva. ak i ako radimo, opimo, odmaramo se ili igramo izvan
ciklusa, to nee ubiti Divlju enu, to e samo iscrpiti nas. Dobra je vijest
da moemo uiniti potrebne ispravke i ponovno se vratiti naem
prirodnom ciklusu. S pomou ljubavi i skrbi za naa prirodna doba titimo
ivot od toga da ga povue neiji tui ritam, neiji tui ples, neija tua
glad. Potvrujui nae jasno odreene cikluse za seks, stvaranje, odmor,
igru i rad ponovno uimo definirati i razlikovati sva naa divlja osjetila i
doba.
Znamo da ne moemo ivjeti konfisciranim ivotom. Znamo da postoji
vrijeme kad privremeno moramo napustiti sve ljudske, ovjeanske i
zemaljske stvari. Nauili smo da smo poput vodozemaca: moemo ivjeti
na zemlji, ali ne zauvijek, moramo se povremeno vraati u vodu i kui.
Prekomjerno civilizirane i prekomjerno opresivne kulture pokuavaju
sprijeiti ene da se vrate kui. Odvie esto je tjeraju s vode, sve dok ne
postane tanka poput trske i dok se ne zamrai.
No, kad se zauje poziv na dulji odlazak kui, dio nje uvijek uje, eka
da bi uo. Kad se zauje poziv kui, ona e slijediti, ona se tajno ili ne tako
tajno pripremala da ga slijedi. Ona i svi saveznici njezine unutarnje psihe
vratit e mo povratka. Taj proces ulijevanja snage ne tie se samo tu i
tamo neke ene, tie se svih nas. Sve se mi zapetljamo u zemaljske obveze.
No, Starina na puini doziva sve nas. Sve se moramo vratiti.
Nijedan od naina povratka ne ovisi o financijama, drutvenom statusu,
obrazovanju ili tjelesnoj pokretljivosti. ak i ako vidimo samo jednu vlat
323

trave, ak i ako ne vidimo ni pedalj neba, ak i ako imamo samo jednu

ilavu travku koja se probija kroz pukotinu na nogostupu, ipak moemo
vidjeti svoje cikluse u prirodi i s njom. Sve mi moemo otplivati na
puinu. Sve moemo razgovarati s tuljanom sa stijene. Sve ene moraju
osjetiri taj savez, majke s djecom, ene s ljubavnicima, ene bez partnera,
zaposlene ene, ene u depresiji, ene na visokom poloaju, introvertirane
ene, ekstrovertirane ene, ene s iznimnim odgovornostima.
Jung je rekao: Bilo bi mnogo bolje kad bismo jednostavno priznali
nae duhovno siromatvo Kad duh otea, on se obrati vodi Stoga put
due vodi k vodi.cxxxix Povratak kui i razdoblja razgovaranja s
tuljanom sa stijene u moru naa su djela uroene cjelovite ekologije jer to
predstavlja povratak vodi, susret s divljim prijateljem, onim koji nas vie
od svih drugih voli neprekidno, bez zadrke i iznimno trajno. Trebamo
samo pogledati u te duevne oi i nauiti da smo divlji, mudri i skrbni.

324

10. POGLAVLJE
Bistra voda: njegovanje kreativna ivota
Kreativnost mijenja oblik. Jedan tren je ovakva, drugi onakva. Ona je
nalik na bljetav duh koji nam se svima pojavi, a opet ga je teko opisati
jer se miljenja o tome to su vidjeli u tom sjajnom bljesku ne slau. Je li
uporaba pigmenata i platna, ili komadia boje i tapeta, dokaz njezina
postojanja? A to je s perom i papirom, cvjetnim rubovima vrtnih stazica,
izgradnjom sveuilita? Je, je. A lijepo izglaati ovratnik ili zakuhati
revoluciju? Je. S ljubavlju dodirivati lie biljaka, zaraditi u onoj sjajnoj
prilici, pronai svoj glas, ljubiti nekoga kako treba? Je. Primiti vrue
tijelo novoroeneta, odgojiti dijete do odrasle dobi, pomoi u podizanju
naroda s poda? Je. Baviti se brakom kao i vonjakom, to on i jest, traiti
psihiko zlato, nalaziti onu ljupku rije, saiti plavi zastor? Sve je to dio
kreativna ivota. Sve te stvari potjeu od Divlje ene, ro abajo ro, rijeke
pod rijekom, koja neprestance utjee u nae ivote.
Neki kau da se kreativni ivot nalazi u idejama, neki kau da je u
djelima. ini se, u veini sluajeva, da se nalazi u jednostavnom biu. Ne
radi se o majstorstvu, premda je to samo za sebe vrlo dobro. Radi se o
ljubavi za neto, o tolikoj ljubavi za neto bila to osoba, rije, slika, ideja,
zemlja, ovjeanstvo da s tim pretekom moemo jedino stvarati. Ne radi
se o tome da elimo, to nije nikakav in volje: jednostavno moramo.
Kreativna sila prolazi tlom nae psihe i trai prirodne udoline, arroyos,
kanale koji postoje u nama. Pretvaramo se u njezine pritoke, njezin bazen:
mi smo njezine bare, jezera, brzaci i sklonita. Divlja kreativna sila tee u
naa korita, kako u ona s kojima se rodimo, tako i u ona koja kopamo
vlastitim rukama. Ne moramo ih ispuniti, moramo ih samo sagraditi.
325

Arhetipska predaja sadrava ideju da e bie, kreativna sila, izvor due

uti, napipati i nastaniti se u posebnom psihikom mjestu koje
pripremimo. Bez obzira na to priziva li se ta sila biblijskim kreni i
pripremi mjesto za duu ili, kao u filmu Polje snova cxl u kojem farmer
zauje glas koji zatrai od njega da duhovima igraa iz prolosti sagradi
polje za baseball, Ako ga sagradi, doi e, priprema prikladna mjesta
navodi veliku kreativnu silu na juri.
Kad jednom ta velika podzemna rijeka nae svoje estuarije i grane u
naoj psihi, na kreativni ivot puni se i prazni, die i pada u mijeni doba,
ba kao i divlja rijeka. Takvi ciklusi navode na izradu, hranjenje, padanje i
umiranje, sve u svoje vrijeme, uvijek iznova.
Kad neto stvorimo u rijeci u nekom trenutku, to hrani one koji dolaze
na rijeku, hrani ivotinje daleko niz rijeku, i druge u dubini. Kreativnost
nije usamljen pokret. U tome se sastoji njezina mo. to god ona dotakne,
tko god je uje, vidi, osjeti, poznaje, sve okrijepi. Zato nas pogled na
neiju tuu kreativnu rije, sliku, ideju ispunjava i nadahnjuje na vlastiti
kreativni rad. Jedan kreativni in sadrava potencijal da nahrani itav
kontinent. Jedan kreativni in moe bujicu navesti da proe kroz kamen.
Zato je enina kreativna sposobnost njezina najvrednija imovina jer
izvana daje, a iznutra je hrani na svim razinama: psihiki, duhovno,
mentalno, emotivno i financijski. Divlja priroda prua beskrajne
mogunosti, djeluje kao poroajni kanal, krijepi, tai e, hrani nau glad
za dubokim divljim ivotom. U idealnom sluaju, na toj rijeci nema brana,
preusmjeravanja i zlouporabe.cxli
Rijeka Divlje ene hrani nas i odgaja da postanemo bia nalik na nju:
ivotvorna bia. Dok stvaramo, to nas divlje i tajanstveno bie stvara i
ispunjava ljubavlju. Prizvane smo onako kako sunce i voda prizivaju
ivotinje. Toliko nas to oivi da i mi zauzvrat stvaramo ivot:
raspucavamo se, cvjetamo, dijelimo i mnoimo, oploujemo, inkubiramo,
prenosimo i proizvodimo.
Kreativnost oito proizlazi iz neega to se uzdie, kotura, provali i
ulijeva u nas, a ne iz neega to samo tako stoji i nada se da bismo, koiiko
god zaobilazno, mogle pronai svoj put u nj. U tome smislu nikad ne
326

moemo izgubiti svoju kreativnost. Ona je uvijek tu, pa nas ili

ispunjava ili se sukobljava sa svim preprekama koje joj se nau na putu.
Ako ne pronae neki put koji vodi u nas, ona e se povui, skupiti energiju
i ponovno pojuriti glavom prema naprijed sve dok ne probije svoj put. Toj
upornoj energiji moemo izbjei samo ako stalno gradimo ograde prema
njoj, ili ako dopustimo da je otruju razorna negativnost i nemar.
Ako vapimo za kreativnom energijom, ako nam je teko provesti ono
plodno, matovito, idejno, ako se teko koncentriramo na vlastitu viziju,
teko djelujemo u skladu s njome ili je teko provodimo, onda se neto
poremetilo na spoju glavnoga toka i pritoka. Istodobno, moda vam
kreativne vode teku kroz zagaen okoli u kojem svi oblici ivota mate
ugibaju prije nego to uspiju sazreti. Kad je eni oduzet kreativni ivot,
onda su najee sve te okolnosti uzrok problema.
Budui da je Divlja ena ro abajo ro, rijeka pod rijekom, kad utjee u
nas i mi teemo. Ako je otvor iz nje k nama zaprijeen, onda smo i mi
zaprijeene. Ako su njezine struje zatrovane naim negativnim unutarnjim
kompleksima ili okolinom osoba oko nas, onda su oneieni i osjetljivi
procesi koji oblikuju nae ideje. Tada postajemo kao rijeka koja sahne. To
nije mala stvar, neto to moemo zanemariti. Gubitak jasnoga kreativnog
tijeka vodi psihikoj i duhovnoj krizi.
Kad se rijeka oneisti, sve stane ugibati, jer jedno ovisi o drugome.
Kod stvarne rijeke a na rubu vode smei zbog manjka kisika, pelud ne
nalazi nita to je dovoljno ivo da bi se moglo oploditi, aboun se rui i
vie nema kolijevki meu njegovim korijenjem u kojima bi se skrili
vodeni ljiljani, na vrbama vie nema resa, guteri ne nalaze druice, a
vodencvjetovi se ne izlijeu. Zato ribe nee skakati, ptice nee zaranjati, a
vukovi i druge ivotinje koje se dolaze osvjeiti, odu dalje ili pak uginu,
jer su pili zatrovanu vodu ili jeli lovinu koja je jela biljke koje su umirale
pokraj vode.
Kada kreativnost na ovaj ili onaj nain stagnira, ishod je uvijek isti:
glad za svjeinom, krhkost plodnosti, premalo mjesta za manje oblike
ivota koji bi ivjeli meu veim oblicima ivota, nepretvaranje ove ideje
u onu, nepostojanje novih legla, novoga ivota. Tad se osjetimo
327

bolesnima i elimo krenuti dalje. Besciljno lutamo, pretvarajui se da

moemo ivjeti bez bujna kreativnoga ivota, ali ne moemo, ne smijemo.
Kako bismo vratile kreativni ivot, moramo oistiti i razbistriti vode.
Moramo gacati po mulju, oistiti otrove, osloboditi otvore, zatititi tok od
budue tete.
Meu govornicima panjolskoga jezika pripovijeda se stara pria pod
nazivom La Llorona, Uplakana ena. Neki kau da potjee iz ranog 16.
stoljea, kad su konkvistadori pokorili asteke i nahuatl narode Meksika,
ali je znatno starija od toga. To je pria o rijeci ivota koja se pretvorila u
rijeku smrti. Protagonista je sablasna rijena ena koja je plodna i
velikoduna, a koja stvara iz vlastita tijela. Ona je siromana, oaravajue
lijepa, a bogata duom i duhom.
La Llorona je neobina pria jer se s vremenom stalno razvija kao da
ima kakav vlastiti unutarnji ivot. Poput velike pjeane dine koja
napreduje po tlu, uzima to joj se nae na putu i gradi na tome sve dok
zemlja ne postane dio njezina tijela, tako se ova pria izgrauje na
psihikim problemima svake generacije. Kojiput se pria o La Lloroni
pripovijeda kao pria o Ce, Malinalli ili Malinche, domorodakoj eni za
koju kau da je bila prevoditeljica i ljubavnica panjolskog osvajaa
Hernna Cortsa.
No, prva verzija La Llorone koju sam ula, opisuje je kao junakinju
sindikalnoga rata gore u umama Sjevera, gdje sam odrasla. Sljedei put
kad sam je ula, La Llorona se bavila likom koji je dio prisilne
repatrijacije Meksikanaca iz Sjedinjenih Drava pedesetih godina
dvadesetog stoljea. ula sam tu priu i u nebrojenim verzijama na
jugozapadu, od kojih jednu od panjolskih farmera podrijetlom od
doseljenika kojima je dodijeljena zemlja, a koji kau da je ena
sudjelovala u ratovima to su se vodili zbog dodjeljivanja zemlje u
Novom Meksiku; bogati poduzetnik iskoristio je siromanu ali lijepu
panjolku.
Nedavno sam sakupila tri druge verzije. Prva je pria o duhovima: La
Llorona luta i zapomae nou u kampu autodomova. Druga je pria o
prostitutki koja ima sidu: La Llorona obavlja svoj zanat pokraj jezera u
328

Austinu. Posljednju verziju, koja me zapanjila, isprialo mi je maleno

dijete. Prvo u vam ispriati glavne crte velike prie o La Lloroni, a onda
ete uti najnoviji, najzaudniji obrat prie.

La Llorona
Bogati hidalgo, plemi, udvara se lijepoj, ali siromanoj eni i zadobije
njezinu naklonost. Ona mu rodi dva sina, ali on se ne udostoji oeniti je.
Jednoga dana objavi da se vraa u panjolsku, gdje e se oeniti bogatom
enom koju mu je odabrala njegova obitelj i da e povesti svoje sinove sa
sobom.
Mlada ena poludi i pone se ponaati kao i sve velike luakinje koje
su vritale kroz povijest. Noktima izgrebe njegovo lice, izgrebe vlastito
lice, upa njegovu odjeu, upa svoju odjeu. Podigne dva sinia i otri
s njima do rijeke, gdje ih baci u bujicu. Djeca se utope, a La Llorona
padne na obali od tuge i umre.
Hidalgo se vrati u panjolsku i oeni onom bogatom enom. Dua La
Llorone uspne se na nebo. Tamo joj uvar vrata kae da e ii u raj, jer je
patila, ali da ne moe ui dok ne vrati due svoje djece iz rijeke.
I zato se danas kae da La Llorona, uplakana ena, obalu rijeke mete
svojom dugom kosom i uranja duge prste sline trskama u vodu kako bi
pretraila dno rijeke da nae svoju djecu. A zato i iva djeca ne smiju ii
na rijeku poslije mraka, jer bi ih La Llorona mogla zamijeniti s vlastitom
djecom i zauvijek ih odvesti sa sobom.cxlii
E sad, to se tie moderne verzije La Llorone. Kako se kultura mijenja pod
raznim utjecajima, tako se mijenja i nae razmiljanje, na pristup i nai
problemi. Pria o La Lloroni takoer se mijenja. Dok sam lani u Coloradu
skupljala prie o duhovima, Danny Salazar, desetogodinjak bez prednjih
zubiju i s nadrealno velikim stopalima na mravom tijelu (koje e jednoga
dana biti visoko), ispriao mi je tu priu. Rekao mi je da La Llorona nije
329

ubila djecu iz razloga opisanih u staroj prii.

Ne, ne tvrdio je Danny. La Llorona je ila s bogatim hidalgom koji je
imao tvornice na rijeci. Ali neto je polo po krivu. Za vrijeme trudnoe
La Llorona je pila iz rijeke. Njezina djeca, blizanci, rodili su se slijepi i s
plivaim koicama izmeu prstiju, jer je hidalgo otrovao rijeku otpadom
iz svojih tvornica.
Hidalgo je rekao La Lloroni kako ne eli ni nju ni njezinu djecu.
Oenio se bogataicom koja je eljela stvari proizvedene u njegovim
tvornicama. La Llorona je bacila djecu u rijeku jer bi imala preteak ivot.
Zatim se ona sruila mrtva od tuge. Otila je na nebo, ali joj je Sveti Petar
rekao da e moi ui u raj tek nakon to nae due svojih sinova. Sada La
Llorona trai i trai svoju djecu po oneienim rijekama, ali jedva neto
vidi, jer je voda tako zamuena i tamna. Sada njezin duh pretrauje dno
svojim dugim prstima. Sada luta obalama rijeka i itavo vrijeme doziva
svoju djecu.

enje divlje du
One
Onei
enje
due
Ta verzija La Llorone pripada onoj kategoriji koju cantadoras y
cuentistas nazivaju tembln, prie za drhtanje. One izvana zabavljaju, ali
su namijenjene izazivanju drhtaja svijesti u sluateljima, drhtaja koji treba
dovesti do misaonosti, kontemplacije i djelovanja. Bez obzira na
promjenjivost motiva u toj prii tijekom vremena, tema ostaje ista:
razaranje plodnoga enskog. Bilo da se trovanje divlje ljepote dogaa u
unutarnjem svijetu ili u vanjskome, bolno je tome svjedoiti. U modernoj
kulturi ponekad jedno smatramo razornijim od drugoga, ali oba su
jednako kljuna.
Premda kojiput tu priu s dvjema verzijama priam u drugim
kontekstimacxliii, kad je uzimam kao metaforu za slabljenje kreativnoga
tijeka, ona kod ena izaziva drhtaj jer odve znaju. Ako gledamo tu priu
kao stanje psihe pojedine ene, dobro emo razumjeti slabljenje i
330

rasipanje enina kreativnoga procesa. Kao i druge prie s grubim

zavretkom, i ova slui da bi poduila enu to ne valja initi i kako
povui loe odluke da umanji njihov negativni utjecaj. Ako odaberemo
suprotni psihiki smjer od onoga koji je odabrao protagonist u prii,
uglavnom moemo nauiti kako jahati na valovima, a ne utopiti se u
njima.
Ova pria koristi se metaforama prelijepe ene i iste rijeke kako bi
opisala enin kreativni proces u njegovu normalnome stanju. No tu, kad
se nalazi u interakciji s razornim animusom, i ena i rijeka sahnu. U toj
situaciji ena iji kreativni ivot nestaje, poput La Llorone doivljava
otrovanje, deformaciju, elju da sve ubije. Naposljetku, to je tjera na
naizgled beskrajnu potragu kroz ruevine njezina prijanjega kreativnog
potencijala.
Kako bi se popravio njezin psihiki ekoloki sustav, rijeka se mora
ponovno oistiti. U ovoj nas prii ne zanima kvaliteta naih kreativnih
proizvoda, nego odreenje naega kreativnog ivota i skrb za njega. Iza
samog pisanja, slikanja, razmiljanja, vianja, djelovanja, kuhanja,
razgovora, smjekanja, izraivanja, nalazi se rijeka, ro abajo ro. Rijeka
pod rijekom krijepi sve to inimo.
U simbologiji velike vode predstavljaju mjesto za koje se smatra da iz
njega potjee sam ivot. Na hispanskome jugozapadu, rijeka simbolizira
sposobnost ivljenja, stvarnoga ivljenja. Slave je kao enu,, la madre
grande, Veliku Majku, ije rijeke ne samo to teku jarcima i koritima,
nego se i izlijevaju iz enskih tijela pri raanju. Rijeku smatraju Gran
Dama koja ee zemljom i vrti svoju punu suknju satkanu od plavetnila ili
srebra, a kojiput i zlata, pa lijee s tlom kako bi ga napravila dobrim za
uzgoj.
Neke od mojih starih prijateljica u Junom Teksasu kau da El Ro
Grande nikako ne moe biti muka rijeka, nego da je enska. Smiju se i
kau: Ta kako bi rijeka mogla biti ita drugo doli La Dulce Acequia, slatka
raspuklina, izmeu stvari zemlje? O rijekama za vrijeme oluje, vjetra,
nagla izlijevanja u sjevernom Novom Meksiku govore kao o rijeci koja se
tjera, rijeci koja u svojem stanju uzbuenosti dodiruje sve to moe kako
331

bi potaknula razvoj.
Vidimo da rijeka tu simbolizira neku ensku velikodunost koja
uspaljuje, uzbuuje, ini strastvenim. Dok stvaraju, enama blijete oi,
rijei im izlaze u melodiji, lica im se zaare ivotom, sama kosa kao da im
jae sjaji. Uzbuuju ih ideje, uspaljuju mogunosti, misli ih strastveno
obuzimaju i u tom trenutku, kao i od velikih rijeka, oekuje se da poteknu
i ostanu u stalnom tijeku na svojem kreativnom putu. Tako se ene
osjeaju ispunjene. A to je i stanje rijeke pokraj koje je La Llorona neko
ivjela, prije razaranja.
No kojiput, kao i u prii, enin kreativni ivot preuzme neto to eli
stvarati samo iz ega, to nema trajne duevne vrijednosti. Ponekad iz
njezine kulture dolaze pritisci koji govore da su njezine kreativne ideje
beskorisne, da ih nitko nee eljeti, da bi bilo jalovo nastaviti. To je
oneienje. To je ulijevanje olova u rijeku. To truje psihu.
Zadovoljavanje ega je dopustivo i na svoj nain vano. Problem je u
tome da riganje negativnih kompleksa napada svu svjeinu, novost,
potencijal, novorodenost, sve to je u stanju pupanja, lakunu, ali i ono to
je napola izraslo i to je staro i tovano. Kad pone prekomjerna bezduna
proizvodnja, otrovni otpad ulijeva se u iste rijeke, pa ubija i kreativni
impuls i energiju.

Otrov u rijeci
Postoje mnogi mitovi o oneienju i zaustavljanju kreativnoga i divljega,
bilo da govore o trovanju istoe u obliku otrovne magle koja se nekad
irila otokom Lecijom, gdje su bila pohranjena povjesma to su ih prele
Suenicecxliv, ili o zloincima koji bi zatrpavali seoske izvore, tako
izazivajui patnju i smrt. U posljednje vrijeme najdublje su prie Jean de
Florette i Manon des Sources.cxlv U tim priama, dva mukarca, koji se
nadaju kako e siromanom grbavcu, njegovoj eni i kerkici oteti zemlju
koju oni pokuavaju oploditi cvijeem i drveem, zatrpavaju izvor koji
332

hrani tu zemlju i time izazivaju propast duevne i radine obitelji.

Najuobiajeniji uinak oneienja u eninu kreativnu ivotu jest
gubitak vitalnosti. On onemoguuje ensku sposobnost stvaranja ili
djelovanja tamo vani u svijetu. Premda postoje doba u eninim
ciklusima zdravoga kreativnoga ivota, kad rijeka kreativnosti
privremeno nestane pod zemljom, ipak se neto u to vrijeme razvija. Tada
inkubiramo. To je poprilino drugaiji osjeaj od osjeaja duhovne krize.
U prirodnome ciklusu moda postoji kakav nemir ili nestrpljivost, ali
nikada nemamo osjeaj da nam umire divlja dua. Znamo razliku jer
procjenjujemo naa oekivanja: ak i kad nam je kreativna energija
vezana za dugu inkubaciju, ipak se radujemo ishodu, osjeamo kako u
nama pucketa i izvire taj novi ivot koji se raa i bruji u nama.
No, kad kreativni ivot odumire jer se ne brinemo za zdravlje rijeke,
onda je to potpuno druga stvar. Tada se osjeamo upravo kao ta rijeka
koja umire, osjeamo gubitak energije, umor. Nita ne prilazi, ne
uzburkava, ne podie lie, ne hladi, ne grije. Gasnemo, usporavamo se u
negativnom smislu, zatrovani oneienjem, ili uzmicanjem i stagnacijom
svih naih bogatstava. Sve nam se ini umrljanim, mutnim i otrovnim.
Kako bi se enin kreativni ivot mogao oneistiti? Zamuljanost
kreativna ivota prodire kroz svih pet faza stvaranja: nadahnue,
koncentraciju, organizaciju, provedbu i odravanje. ene koje su izgubile
jednu ili vie tih faza navode da se ne mogu dosjetiti niega to bi im
bilo novo, korisno ili dojmljivo. Lako ih smetu ljubavne veze, previe
posla, previe igre, umor ili strah od neuspjeha.cxlvi
Kojiput ne mogu ujediniti djelovanje organizacije, pa njihov projekt
lei razasut naokolo u stotinama dijelova. Kojiput problemi proizlaze iz
enine naivnosti glede vlastite ekstroverzije: misli kako nekoliko koraka
prema vanjskome svijetu znai da je uistinu neto uinila. To je kao da
neemu izradite ruke, ali ne i noge ili glavu i onda to nazovete dovrenim.
ena se tada nuno osjea nepotpunom.
Ponekad ena posrne preko vlastite introvertiranosti, pa bi najradije
eljom prizvala stvari u ivot: moda misli da je dovoljno promiljati
neku ideju i da nema potrebe za vanjskom manifestacijom. Osim to se
333

ipak osjea orobljenom i nedovrenom. Sve su to pokazatelji oneienja

u rijeci. Proizvodi se neto to nije ivot, nego neto to sprjeava ivot.
Kojiput je napadaju oni oko nje ili glasovi koji kukaju u njezinoj glavi:
Tvoj rad nije dovoljno pravilan, nije dovoljno dobar, nije dovoljno ovo,
nije dovoljno ono. Previe je grandiozan, previe infinitezimalan, previe
nevaan, predugo traje, prejednostavan je, preteak. To je kao ulijevanje
kadmija u rijeku.
Postoji jo jedna pria koja opisuje isti proces, ali se koristi drugim
simbolima. U grkoj mitologiji postoji epizoda u kojoj Bogovi odrede da
e skupina ptica imenom Harpijecxlvii kazniti Fineja. Kad god se pred
Finejem nae hrana, jato uleti, dio hrane ukrade, dio raspe, a ostatak
oneisti izmetom, pa tako jadnik ostane potpuno izgladnio.cxlviii
To doslovno oneienje moe se shvatiti i u prenesenom znaenju kao
niz kompleksa unutar psihe iji je jedini raison dtre oneienje stvari.
Ta je pria svakako tembln, pria za drhtanje. Zbog nje drhtimo, jer to
poznajemo, jer smo svi to iskusili. Sindrom Harpija ocrnjivanjem
unitava talente i napore i to unutarnjim dijalogom koji uvelike
omalovaava. ena razradi kakvu ideju, a Harpija se posere na nju. ena
kae: Pa, mislila sam uiniti to i to. Harpija kae: To je glupa ideja,
nikome do toga nije stalo, upravo je smijeno pojednostavnjena. Pazi to
govorim, tvoje su ideje sve blesave, ljudi e se smijati, uistinu nema to
rei. Tako govore Harpije.
Izgovori su drugi oblik oneienja. Od raznih spisateljica, slikarica,
plesaica i drugih umjetnica ve sam ula sve izgovore koji su smiljeni
otkad se Zemljina kora ohladila. Joj, prihvatit u se toga uskoro. U
meuvremenu je dri ona nacerena depresija. Trudit u se, da, ugurat u
svoje pisanje tu i tamo, ta napisala sam dvije pjesme lani, da, i zavrila
jednu sliku i dio druge u posljednjih osamnaest mjeseci, da, kua, djeca,
mu, deko, maka, beba, trebaju moju svekoliku panju. Prihvatit u se
ja ve toga, nemam novca, nemam vremena, ne mogu nai vrijeme, ne
mogu odvojiti vrijeme, ne mogu zapoeti dok nemam one najfinije i
najskuplje instrumente ili iskustva, jednostavno mi sad nije do toga,
atmosfera mi jo nije prava. Samo mi treba jo barem jedan dan da to
334

dovrim, samo mi treba jo nekoliko dana da to dovrim. Samo mi treba

nekoliko tjedana samo za mene da to dovrim, samo, samo, samo

Vatra na rijeci
Davne 1970., rijeka Cuyahoga kod Clevelanda postala je tako oneiena
da se zapalila. Oneien kreativni tok moe odjednom provaliti u obliku
otrovne vatre koja ne gori samo od otpadnih plinova u rijeci, nego spaljuje
i sve oblike ivota. Previe psihikih kompleksa koji svi djeluju istodobno
mogu rijeci nanijeti golemu tetu. Negativni psiholoki kompleksi se
propinju i dovode u pitanje vau vrijednost, vae namjere, vau iskrenost i
va talent. Osim toga odailju upozorenja koja jasno daju do znanja da
morate teko raditi kako bi zaradili za ivot, da morate raditi ono to vas
iscrpljuje, to vam ne ostavlja vremena za stvaranje, to razara vau volju
za matanjem.
Zlonamjerni kompleksi kradu i kanjavaju eninu kreativnost, a to se
uglavnom vrti oko obeanja duevnom sebstvu da e vrijeme za
stvaranje dobiti negdje daleko u mutnoj budunosti. Ili obeanja da e
dogaanja napokon poeti im bude imala nekoliko dana zaredom
slobodno. To su gluposti. Kompleks jednostavno nema tu namjeru. To je
samo jo jedan od naina guenja kreativnog impulsa.
Istodobno, glasovi moda apuu: Samo ako ima doktorat, onda je
tvoj rad pristojan, samo ako te Kraljica pohvali, samo ako primi tu i tu
nagradu, samo ako te objave u tom i tom asopisu, samo ako, ako, ako.
To samo-akanje je zapravo trpanje nezdrave hrane u duu. Jedno je
hraniti se bilo ime, drugo je primiti pravu okrepu. Najee je logika
kompleksa krajnje pogrena, premda e vas pokuati uvjeriti u suprotno.
Jedan od najveih problema kreativnoga kompleksa jest optuba da
nita od onoga to radite nee uspjeti, jer ne razmiljate logino, jer niste
logini, jer ono to ste dosad uinili nije logino i zato je osueno na
propast. Prvo i prvo, prvotne faze stvaranja nisu logine niti bi trebale
335

biti. Ako vas kompleks time uspije zaustaviti, onda vas je zarobio. Recite
mu nek sjedne i zauti ili neka ode dok ne zavrite. Upamtite, da je logika
ba sve na svijetu, onda bi zacijelo mukarci jahali postrance.
Vidjela sam ene koje satima rade poslove koje preziru kako bi mogle
kupiti vrlo skupe predmete za svoju kuu, partnere ili djecu, a svoje velike
talente guraju u stranu. Vidjela sam ene koje inzistiraju na tome da oiste
sve u kui prije nego to sjednu kako bi pisale a znate, s tim ienjem
kue vam je udno nema kraja. Sjajan nain da se ena zaustavi.
ena mora pripaziti da joj pretjerana odgovornost (ili pretjeran ugled)
ne pokradu njezine prijeko potrebne kreativne odmore, oduke i
oduevljenja. Mora lupiti akom o stol i odbiti pola onoga to misli da bi
trebala raditi. Nije miljeno da se umjetnost stvara samo u ukradenim
trenucima.
Rasipanje planova i projekata, kao da ih vjetar nosi, dogaa se kad
ena pokua organizirati kakvu kreativnu ideju, a ta ideja jednostano leti
sve dalje i dalje, pa se sve vie zbuni i spetlja. Ona je ne slijedi konkretno
jer, opet, nema vremena da sve zapie i organizira, ili je pak doziva toliko
drugih stvari da izgubi nit i vie je ne moe pronai.
Osim toga moe se dogoditi da enina okolina pogreno shvati ili ne
potuje enin kreativni proces. Na njoj je da ih obavijesti o tome da onaj
pogled u njezinim oima ne znai da je ona tek prazno podruje koji
valja ispuniti. Znai da na vrku prsta balansira veliku kuu od karata na
kojima su ispisane ideje, da paljivo spaja te karte s pomou siunih
kristalnih kostiju i sline, pa kad bi ih samo mogla sve spustiti na stol, a da
se ne raspadnu ili polete na sve strane, onda bi mogla ostvariti prizor iz
neviena svijeta. Kad joj se obrate u takvom trenutku, stvaraju harpijski
vjetar koji uniti itavu strukturu. Kad joj se obrate u takvom trenutku,
slamaju joj srce.
Meutim, ena bi to mogla i sama sebi uiniti, ako govori o svojim
idejama sve dok iz njih ne nestane svako uzbuenje, ili ako ne lupi akom
o stol zbog ljudi koji kriom odnose njezino kreativno orue i materijale,
ili zbog jednostavnoga previda kad ne kupi pravu opremu kako bi
pravilno izvela svoje kreativno djelo, ili kad nebrojeno puta stane pa krene,
336

kad doputa svima do jednog da je prekidaju kad god ele, tako da joj
projekt neslavno propadne.
Ako kultura u kojoj ena ivi napada kreativnu funkciju svojih lanova,
ako cijepa ili lomi bilo koji arhetip ili izopauje njegov ustroj ili znaenje,
onda e se to jednako tako ugraditi u psihu lanova te kulture u
slomljenome stanju kao sila slomljenih krila, a ne zdrava i ispunjena
vitalnou i mogunostima.
Kad se u eninoj psihi aktiviraju ti ranjeni elementi vezani uz
omoguivanje kreativnog ivota i njegovo hranjenje, onda nije lako imati
ak i najmanji uvid u to to ne valja. Bivanje u kompleksu nalik je na
boravak u crnoj vrei. Mrano je, ne vidite to vas dri, znate samo da vas
je neto zarobilo. Tada privremeno nismo u mogunosti organizirati nae
misli ili prioritete, pa ponemo djelovati bez razmiljanja, kao i ivotinje
u vrei. Premda kojiput djelovanje bez razmiljanja moe biti vrlo korisno,
kao npr. u pretpostavci prva misao, dobra misao, sada to nije tako.
Tijekom zatrovana ili zaustavljena stvaranja, ena svojemu krasnom
duevnom sebstvu daje lanu hranu. Ona se pokuava ne obazirati na
stanje animusa. I tako mu ona tu i tamo dobaci kakvu malu radionicu ili
omogui malo vremena za itanje. No, na kraju u svemu tome nema
sadraja. ena zavarava, a koga drugoga, nego sebe.
Dakle, kad ta rijeka umre, u njoj nema tijeka, nema ivotne sile.
Hindusi kau da se iva, koji sadrava sposobnost djelovanja, bez akti,
otjelovljene enske ivotne sile, pretvara u beivotno tijelo. Ona
predstavlja ivotnu energiju koja oivljava muki princip, a muki princip
zauzvrat oivljava djelovanje u svijetu.cxlix
Vidimo, stoga, da rijeku valja uravnoteeno odravati izmeu njezina
otrovanja i proienja, inae se sve svede ni na to. No, da bismo mogli
nastaviti na isti nain, neposredna okolina mora biti hranjiva i dostupna.
to su osnovne potrebe, poput hrane i vode, sigurnosti i zatite manje
dostupne, to su nam skuenije mogunosti. A to su nam mogunosti
skuenije, to imamo manje kreativnog ivota, jer kreativnost raste iz
mnotva, iz beskonane kombinacije svih stvari.
Razorni hidalgo iz prie dubok je, ali istodobno prepoznatljiv, dio
337

ranjene ene. On je njezin animus, koji je tjera na borbu, ali ne borbu sa

stvaranjem esto ne moe niti dospjeti do te toke nego borbu za jasno
doputenje, vrst unutarnji potporni sustav, da stvara po volji. Zdrav
animus miljen je da sudjeluje u radu rijeke, a tako to i treba biti. On je
pomaga, gleda kako bi vidio treba li neto obaviti. No, u prii La Llorona
on preuzima vodstvo, sprjeava vitalni novi ivot. ena tada ima sve
manje i manje kreativnih opcija. Animus dobiva na snazi, pa se poigrava
sa enom, omalovaava njezin rad. On to radi tako da unitava rijeku.
Pogledajmo prvo parametre tog animusa openito, a zatim moemo
prijei na otkrivanje naina na koji enin kreativni ivot propada kada
dolazi do negativnog utjecaja animusa te to i kako ona treba poduzeti u
vezi s tim. Kreativnost je miljena da bude in jasne svijesti. To je in koji
odraava bistrinu rijeke. Animus je ovjek na rijeci. On je upravitelj. On
je skrbnik i zatitnik vode.

Mu
Mukarac na rijeci
Prije nego to moemo pojmiti to je mukarac u prii uinio time to je
oneistio rijeku, moramo vidjeti kako ono to on predstavlja treba biti
pozitivan konstrukt u eninoj psihi. Prema klasinoj jungovskoj definiciji,
animus je duevna sila u ena i smatra se mukom. No, mnoge
psihoanalitiarke, pa tako i ja, osobnim su promatranjem stale pobijati
klasino vienje i tvrditi umjesto toga da oivljujui izvor u ena nije
muki i stran, nego enski i poznat.cl
Bez obzira na to, mislim da muki koncept animusa nosi veliko
znaenje. Postoji vrlo snana meduveza izmeu ena koje se boje
stvaranja, iskazivanja svojih ideja u svijetu i slika u njihovim snovima o
ranjenim ili ranjavajuim mukarcima. Isto tako, snovi ena koje imaju
snanu sposobnost iskazivanja, esto sadravaju snani muki lik koji se
stalno pojavljuje u raznim oblicima.
Animus se najlake moe shvatiti kao sila koja enama pomae da u
338

vanjskome svijetu djeluju u svoje ime. Animus pomae eni da izrazi

svoje posebne enske unutarnje misli i osjeaje na konkretne naine
emotivno, seksualno, financijski, kreativno i drugaije a ne unutar
nekoga konstrukta koji se oblikuje prema standardnome mukom razvoju
u danoj kulturi.
Muki likovi u enskim snovima kao da pokazuju da animus nije dua
ene, ve od, iz i za duu ene.cli U uravnoteenom i neizopaenom
obliku, animus je onaj potrebni premostitelj. On posjeduje udesne
sposobnosti koje ga osposobljavaju da radi kao donositelj i premostitelj.
On je kao trgovac due. Izvozi i uvozi znanje i proizvode. Odabire
najbolje od ponuenog, ureuje najbolju cijenu, slijedi, prati.
Drugi nain na koji to moemo razumjeti jest ako razmiljamo o
Divljoj eni, o duevnom sebstvu, kao o umjetnici, a o animusu kao o ruci
umjetnice.clii Divlja ena je voza, animus tjera motor. Ona napie pjesmu,
on je uglazbi. Ona smisli, on daje savjet. Bez njega se drama stvara u
mati, ali nikad ne napie ili izvede. Bez njega je pozornica moda
prepuna, ali se zastor nikada ne digne i svjetla nikad ne upale.
Kad bismo zdrav animus preveli panjolskom metaforom, bio bi el
agrimensor, zemljomjer, koji poznaje poloaj zemlje i svojim kompasom
i pagom mjeri udaljenost izmeu dviju toaka. On odreuje rubove i
utvruje granice. Zovite ga i el jugador, metrom od igara, onime tko
prouava i zna kako i gdje poloiti oznaku kako bi se zaradilo ili
pobijedilo. To su neki od najvanijih aspekata vrstog animusa.
Animus tako putuje po stazi izmeu dvaju teritorija, a kojiput i tri:
podzemnoga svijeta, unutarnjeg svijeta i vanjskog svijeta. Animus u oba
smjera prenosi sve enine osjeaje i ideje kao sveanj preko tih jazova, jer
on se snalazi u svim svjetovima. On unosi ideje izvana natrag u nju, a
ideje iz njezina duevna sebstva prenosi preko mosta do sazrijevanja i na
trnicu. Bez graditelja i odravatelja takve transkontinentalne prevlake,
enin unutarnji ivot ne moe se namjerno odraavati u vanjskom svijetu.
Ne morate ga nazivati animusom, zovite ga kako elite. No, shvatite da
trenutano unutar enske kulture postoji sumnjiavost prema mukome,
strah od potrebe za mukim. To proizlazi iz trauma koje su nastale u
339

obitelji ili kulturi tijekom prijanjih vremena, a koje su tek poele

zacjeljivati. Tada su se prema enama odnosili kao prema robovima, a ne
osobama. Svjee je sjeanje Divlje ene na vrijeme kad su nadarene ene
odbacivane kao otpad, kad ena nije smjela imati ideje osim ako ih je
potajno ugraivala i hranila u mukarcu koji ih je onda iznosio u svijet
pod vlastitim imenom.
No, na kraju, mislim da ne moemo odbaciti ni jednu metaforu koja
nam pomae vidjeti i biti. Ne bih imala povjerenja u paletu na kojoj
nedostaje crvena, plava, uta ili crna i bijela boja. A ne biste ni vi. Animus
je jedna od osnovnih boja na paleti enske psihe.
Dakle, animus, ili kontraseksualna narav ena, nije sama duevna
priroda ena, nego duboka psihika inteligencija koja ima sposobnost
djelovanja, koja putuje amo-tamo izmeu svjetova. Ta se sila moe
otvoriti prema van i djelovati prema eljama ega, provoditi podraaje i
ideje due, izazivati eninu kreativnost i to na javne i konkretne naine.
Glavni je klju za razvoj animusa stvarna manifestacija unutarnjih misli,
podraaja i ideja.
Nadalje, animus je element enine psihe koji valja vjebati, zadavati
mu redoviti trening kako bi mogao djelovati. Ako ga se zanemari u
psihikome ivotu ene, onda atrofira kao i mii koji je predugo bio
nepokretan.
Iako neke ene teoretiziraju kako priroda ratnice, amazonska priroda,
priroda lovkinje moe zamijeniti taj element mukoga u enskome,
prema mojemu miljenju, postoji toliko nijansi i slojeva muke prirode,
kao to je odreeno intelektualno odreivanje pravila, zakonodavstvo,
postavljanje granica, koji su enama u suvremenom svijetu iznimno
vrijedni. Takvi muki atributi ne proizlaze iz enina instinktivna
psihikoga temperamenta u istomu obliku ili tonu kao oni iz njezine
enske prirode.cliii
Dakle, budui da ivimo u svijetu koji trai i meditativno i vanjsko
djelovanje, mislim da je vrlo korisno primijeniti koncept mukej prirode
ili animusa u ena. Kod prave ravnotee, animus djeluje kao pomaga,
sudrug u pomaganju, ljubavnik, brat, otac, kralj. To znai da je animus
340

kralj enske psihe, kao to bi rado mislio netko tko to promatra s

ranjenoga patrijarhalnoga gledita. To znai da postoji kraljevski aspekt u
enskoj psihi, kralj koji predano slui divljoj prirodi, kojemu je zadatak da
djeluje uime ene i za njezinu dobrobit, da upravlja onime to mu ona
dodjeljuje, da vlada onim psihikim prostorom koji mu ona daruje.
E, to je kako bi trebalo biti, ali u naoj prii animus trai druge ciljeve
na tetu divlje prirode, pa kako se rijeka puni otpadom, tako i sam tijek
pone trovati druge aspekte kreativne psihe, a osobito eninu jo
neroenu djecu.
to to znai kad psiha animusu preda snagu rijeke, pa je on
zloupotrijebi? Kad sam bila dijete, netko mi je jednom rekao da je jednako
tako lako stvarati za dobro, kao i stvarati za loe. Ne slaem se s time.
Znatno je tee odravati rijeku istom. Mnogo je lake dopustiti da
propadne. Recimo zato da je odravanje istoe toka prirodni izazov s
kojim se svi moramo suoiti. Nadamo se da emo oistiti mrlje to bre i
to pomnije moemo.
No, to ako nam neto preuzme kreativni tok, pa ga ini sve prljavijim?
to ako nas to zarobi, to ako u tome ponemo izopaeno nalaziti sadraj,
ne samo da nam se to svia, nego i da se oslanjamo na to, da od toga
ivimo i da se kroz to osjeamo ivima? to ako nas to ujutro die iz
kreveta, odvodi nekamo, natjera da u vlastitoj glavi postanemo netko? To
su sve stupice koja ekaju na nas.
Hidalgo u prii predstavlja onaj vid enine psihe koji se, da to kaemo
obinim rjenikom, pokvario. Iskvario se, izvlai korist iz proizvodnje
otrova, vezan je nekako za nezdrav ivot. Nije mudar, a ena kojoj toboe
slui, nikada ga nee voljeti.
Za enu je vrlo dobro ako ima odani lik animusa, koji je snaan,
dalekovidan, koji uje i u vanjskome i u podzemnomu svijetu, koji moe
predvidjeti to e se vjerojatno dalje dogoditi, i koji odreuje zakone i
pravdu prema ukupnosti onoga to osjea i vidi u svim svjetovima. No
ovaj je nevjernik. Uloga hidalga, kralja ili mentora u eninoj psihi trebala
bi pomoi u ostvarenju njezinih mogunosti i ciljeva, izraziti ideje i ideale
koji su joj vani, odvagnuti pravdu stvari, brinuti se za oruje, smiljati
341

strategiju kad je ugroena, pomoi u ujedinjavanju svih njezinih psihikih

teritorija.
Kad animus postane opasnost ovako kako vidimo u prii, ena gubi
povjerenje u svoje odluke. Kako njezin animus slabi zbog svoje
jednostranosti, voda se u rijeci iz neega to je bitno za ivot pretvara u
neto emu valja pristupati s jednakom opreznou kao i prema plaenom
ubojici. Tada dolazi do gladi u zemlji i oneienja na rijeci.
Stvarati se na latinskom kae creare, to znai proizvoditi, initi
(ivot), proizvoditi ono ega ranije nije bilo. Kad pijemo iz oneiene
rijeke, onda zavrava unutarnji, a time i vanjski ivot. U prii se zbog
oneienja deformiraju djeca, a ta djeca predstavljaju mlade ideje i ideale.
Djeca predstavljaju nau sposobnost da proizvedemo neto ega prije nije
bilo. Moramo shvatiti da ta deformacija novoga potencijala dolazi kad
ponemo propitivati svoje sposobnosti, a osobito na legitimitet
razmiljanja, djelovanja ili bivanja.
Nadarene ene, ak i kad vrate svoj kreativni ivot, ak i kad lijepe
stvari teku iz njihovih ruku, iz njihovih pera, iz njihovih tijela, jo
sumnjaju jesu li one prave spisateljice, slikarice, umjetnice, ljudi.
Naravno da su prave, premda moda vole biti opsjednute pitanjem to je
to pravo. Poljoprivrednica je prava poljoprivrednica kad pregledava
svoju zemlju i planira to e sijati u proljee. Trkaica je prava kad
napravi prvi korak, cvijet je pravi kad je jo skriven u matinoj peteljci,
drvo je pravo kad je tek sjemenka u eeru. Staro drvo je pravo ivo bie.
Pravo je ono to sadrava ivot.
Razvoj animusa razlikuje se od ene do ene. On nije savreno
oblikovano stvorenje koje proizade iz bojega krila. ini se da posjeduje
neku priroenu ili uroenu znaajku, no mora i odrasti, mora ga se uiti
i vjebati. Miljeno je da bude snana i izravna sila. No, kad razne
kulturne sile povrijede animus, neto to je umorno ili zlobno ili pak neko
mrtvilo koje neki nazivaju neutralnou isprijei se izmeu unutarnjega
svijeta psihe i vanjskoga svijeta praznog lista, istog platna, praznog
plesnog podija, upravnog odbora, skupa. To neto zgruava rijeku,
zatrpava miljenje, pokvari pero ili kist, ukoi zglobove na neodreeno
342

vrijeme, skoruje svjee ideje i zato patimo.

U psihi postoji neobina pojava: kad ena ima negativan animus, svaki
pokuaj kreativna stvaranja izaziva ga na napad. Ona primi pero, tvornica
na rijeci izbaci otrov. Ona razmilja o upisu na fakultet ili krene na neki
teaj, ali zastane na pola puta, guei se od manjka unutarnje okrepe i
potpore. ena se zaleti, ali stalno zapinje. Sve je vie nedovrenih runih
radova, nikad zasaenih cvjetnih gredica, nepoduzetih etnji, nenapisanih
brinih poruka, nenauenih stranih jezika, neposjeenih satova glazbe,
neistkanih tkanina koje ekaju i ekaju
To su deformirani oblici ivota. To su otrovana djeca La Llorone. I sva
su ona odbaena u rijeku, sva su baena natrag u onu istu zatrovanu vodu
koja im je uope i nanijela tetu. U najboljim arhetipskim uvjetima
oekuje se da grgolje u vodi i onda se poput feniksa izdignu iz pepela u
nekom novom obliku. No, tu neto nije u redu s animusom, pa tako i sa
sposobnou da pokaemo i provedemo svoje ideje u svijetu. A rijeka je
tako ispunjena izmetom kompleksa da se iz nje nita ne moe izdii u novi
ivot.
Sad dolazimo do onoga tekoga dijela: moramo ui u mulj i sve to
ponovno pronai. Kao i La Llorona, moramo pretraiti rijeku da bismo
nali svoj duevni ivot, svoj kreativni ivot. I jo neto, jednako teko:
moramo oistiti rijeku, tako da La Llorona moe gledati, da zajedno s
njom naemo due te djece i u miru ponovno stvaramo.
Kultura pogorava tvornice i oneienje svojom neizmjernom moi
da obezvrijedi ensko a i svojim nerazumijevanjem muke prirode
premoivanja.cliv Kultura preesto enin animus dri u progonstvu tako
to ustraje na onim nerjeivim i besmislenim pitanjima koje kompleksi
toboe smatraju valjanima, a koja zastrauju mnoge ene: No, jesi li ti
prava spisateljica [umjetnica, majka, ki, sestra, ena, ljubavnica, radnica,
plesaica, osoba]? Jesi li uistinu talentirana [nadarena, vrijedna]? Zar
uistinu moe rei neto to je vrijedno [zanimljivo, korisno ovjeanstvu,
korisno u pronalaenju lijeka za bedrenicu]?
Ne udi da se enina produktivnost smanjuje kad se enski animus bavi
negativnom psihikom proizvodnjom, jer nestaju njezina sigurnost i
343

stvaralaka snaga. ene koje se bore s tim problemom kau mi da ne vide

izlaz iz takozvane spisateljske blokade (kad smo ve kod toga, ne vide ni
uzrok). Njihov animus izvlai sav kisik iz rijeke, pa se osjeaju iznimno
umorne i pate od golema gubitka energije, ini im se da se ne mogu
pokrenuti, osjeaju se kao da ih neto koi.

Vra
Vraanje rijeke
Priroda ivot/smrt/ivot pokree Sudbinu, veze, ljubav, kreativnost i sve
drugo u velikim i divljim obrascima u kojima se sljedee izmjenjuje ovim
redom: stvaranje, poveanje, snaga, rastvaranje, smrt, inkubacija,
stvaranje itd. Kraa ili nedostatak ideja, misli, osjeaja, ishod je
poremeena toka. Evo kako vratiti rijeku.
Primite okrepu kako biste poeli istiti rijeku. Kvarni otrovi u rijeci
oiti su kad ena odbija iskrene komplimente vezane za njezin kreativni
ivot. Moda se dogodilo malo oneienje, kao u usputnom Joj, ba
lijepo to mi dajete takav kompliment ili na rijeci neto dramatino nije u
redu: Joj, ta krama ili Mora da ste ludi. Pa ak i defenzivno pitanje
Naravno da sam krasna, kako to niste primijetili? Sve su to znakovi
ranjena animusa. Dobre stvari utjeu u enu, ali se istoga trena oneiste.
Da bi uklonila tu pojavu, ena vjeba primanje komplimenata (ak i
ako isprva djeluje kao da se baca na kompliment kako bi ga ovaj put
sauvala za sebe), uiva u njima, bori se sa zloudnim animusom koji
davatelju komplimenta eli rei To ti samo misli, niti ne sluti koje je
sve pogreke uinila, ne vidi uistinu kakav je ona zapravo bezveznjak
itd.
Negativne komplekse osobito privlae najsonije ideje,
najrevolucionarnije i najkrasnije ideje i najneobuzdaniji oblici
kreativnosti. Dakle, tu nema ale, moramo prizvati ii animus i
upokojiti stari, to jest, poslati ga u arhivski sloj psihe kamo pohranjujemo
ispuhane i sloene podraaje i katalizatore. Tamo postaju izloci, a ne
344

imbenici ili afekti.

Reagirajte tako se, naime, isti rijeka. Vukovi vode neobino
kreativan ivot. Svaki dan donose na desetke odluka, odabiru ovaj ili onaj
put, procjenjuju udaljenost, koncentriraju se na lovinu, izraunavaju svoje
izglede, grabe priliku, snano reagiraju kako bi postigli svoj cilj. Njihova
sposobnost da pronau skriveno, da ujedinjuju namjere, da se fokusiraju
na eljeni ishod i djeluju u svoje ime kako bi ga postigli, sve su to
znaajke koje su potrebne za kreativnu dosljednost u ljudi.
Da bismo stvarali, moramo moi reagirati. Kreativnost je sposobnost
da reagiramo na sve to se oko nas zbiva, da odaberemo neku od stotina
moguih misli, osjeaja, radnji i reakcija i da to ujedinimo ujedan odgovor,
izraz ili poruku koji nose trenutak, strast i znaenje. U tome smislu, zbog
gubitka naega kreativnog miljea zapravo smo ogtanieni samo na jedan
put, oduzeti su nam, potisnuti ili cenzurirani osjeaji i misli, ne djelujemo,
ne govorimo, ne radimo ili ne bivamo.
Budite divlje tako ete, naime, oistiti rijeku. Rijeka ne utjee
oneiena, to je nae postignue. Rijeka ne presuuje, mi je zaustavljamo.
Ako joj elimo dati njezinu slobodu, moramo dopustiti i naem idejnom
ivotu da se oslobodi, da buja, da sve pripusti, da isprva ne cenzurira nita.
To je kreativni ivot. Sazdan je od boanskoga paradoksa. Da bismo
mogli stvarati, moramo biti spremni da budemo krajnje glupi, da sjedimo
na prijestolju na leima magarca i da nam padaju rubini iz usta. Onda e
rijeka potei, onda moemo stajati u bujici i pustiti da nas preplavi.
Moemo rairiti svoje suknje i koulje i uloviti onoliko koliko moemo
nositi.
Zaponite tako se, naime, isti oneiena rijeka. Ako ste prestraeni,
bojite se neuspjeha, kaem, ta ponite napokon, doivite neuspjeh ako
morate, pridignite se, ponite ponovno. Ako ponovno doivite neuspjeh,
nema veze. Pa to onda? Ponite ponovno. Ne koi nas neuspjeh, nego nas
zaustavlja nevoljkost da ponovno ponemo. Bojite se, pa to onda? Ako
se bojite da e neto iskoiti i ugristi vas, dajte to onda, za ime svijeta,
napokon obavite. Neka iskoi taj va strah i neka vas ugrize, tako da
moete prijei preko toga i nastaviti. Prijei ete preko toga. Strah e proi.
345

U ovom je sluaju bolje da se suoite s njime, osjetite ga i prebrodite,

nego da ga stalno iskoritavale kako biste izbjegli ienje rijeke.
Zatitite svoje vrijeme tako se, naime, izbacuju otrovi. Poznajem
vatrenu slikaricu ovdje na Stijenjaku koja objesi sljedei znak na lanac
kojim zatvara prilaz svojoj kui kad slika ili razmilja: Danas radim i ne
primam goste. Znam da mislite kako se to ne odnosi na vas jer ste moj
bankar, agent ili najbolji prijatelj. Ali odnosi se.
Kiparica koju poznajem objesi sljedei znak: Ne ometajte, osim ako
sam dobila na lutriji ili je vien Isus na autocesti za Taos. Kao to vidite,
pozitivni animus ima izvrsne granice.
Budite dosljedni. Kako jo bolje izbaciti otrove? Uporno tvrdei da nas
nita nee sprijeiti da oitujemo animus, da nastavimo sa svojim
pothvatima koji nam pokreu duu i daju krila, sa svojom umjetnou, s
psihikim krpanjem i ivanjem, bilo da se osjeamo snane ili ne, bilo da
se osjeamo spremne ili ne. Ako je potrebno, privezat emo se za jarbol,
stolac, stol, drvo, kaktus gdjegod stvaramo.
Negativni kompleksi se protjeruju ili preobraavaju zadnjim dijelom
puta vodit e vas vai snovi tako da lupimo akom o stol, jednom
zauvijek i kaemo: Volim svoj kreativni ivot vie nego suraivati s
vlastitom opresijom. Kad bismo zlostavljale svoju djecu, na vratima bi
nam se pojavila Sluba za socijalni rad. Kad bismo zlostavljale svoje
kune ljubimce, dolo bi nam Drutvo za zatitu ivotinja. Ali ne postoji
Kreativna ophodnja ili Duevna policija koja intervenira kad
izgladnjujemo vlastitu duu. Samo smo mi tu. Mi smo jedine koje
bdijemo nad duevnim sebstvom i junakim animusom. Neobino je
okrutno ako ih polijevamo samo jedanput na tjedan, jedanput u mjesecu ili
ak jedanput na godinu. Oboje imaju cirkadijalne ritmove. Trebaju nas i
trebaju vodu nae djelatnosti svaki dan.
Zatitite svoj kreativni ivot. Ako elite izbjei hambre del alma,
duevnu glad, nazovite problem pravim imenom i ispravite ga.
Vjebajte svoj posao svaki dan. I onda nemojte dopustiti nijednoj misli,
nijednom mukarcu, nijednoj eni, nijednom partneru, nijednom prijatelju,
nijednoj vjeri, nijednom poslu i nijednome podmuklom glasu da vas
346

prisili na glad. Ako je potrebno, pokaite sjekutie.

Oblikujte svoj pravi rad. Izgradite tu kolibu topline i znanja. Dovucite
svoju energiju odande ovamo. Ustrajte na ravnotei izmeu svakodnevnih
obveza i osobnog ushienja. Zatitite duu. Ustrajte na kvaliteti
kreativnoga ivota. Ne dopustite da vam to ukradu vlastiti kompleksi,
vlastita kultura, intelektualni otpad, ili kakve uplje, aristokratske,
pedagoke ili politike tralalajke.
Pruite okrepu kreativnom ivotu. Premda su mnoge stvari dobre i
hranjive za duu, veina njih pripada etirima temeljnim skupinama hrane
Divlje ene: vrijeme, pripadanje, strast i suverenost. Napravite zalihu. To
odrava istou rijeke.
Kad oistite rijeku, ona moe slobodno potei, enin kreativni uinak
poveava se i zatim nastavlja u prirodnim ciklusima poveanja, smanjenja
i ponovnoga poveanja. Nita se nee odvui ili predugo trovati. Ako se i
dogodi kakvo prirodno oneienje, ono e se brzo neutralizirati. Rijeka,
kao na sustav okrepe, vraa se, moemo ui u nju bez straha, moemo
bezbrino iz nje piti i pokraj nje smirivati izmuenu duu La Llorone,
viati njezinu djecu i vratiti ih njoj. Moemo sprijeiti proces oneienja
iz tvornice, ustoliiti novi animus. Moemo ivjeti svoj ivot onako kako
elimo i kako mi smatramo da je prikladno, tamo pokraj rijeke, drei
svoju mnogobrojnu djecu na rukama i pokazivati im njihov odraz u istoj
i bistroj vodi.

Koncentracija i rvanj ma
mate
U Sjevernoj Americi je najpoznatija verzija prie o djevojici sa igicama
ona Hansa Christiana Andersena. Govori o osjeaju koji se pojavljuje kad
nemamo okrepe i izgubimo koncentraciju te emu to vodi. To je vrlo stara
pria koja se odavna pria na razne naine, kojiput se radi o ugljaru koji
upotrijebi zadnje komade ugljena da se zagrije dok sanja o prolim
vremenima. U nekim se verzijama simbol igica zamijeni neim drugim,
347

kao u Malom cvjearu o mukarcu slomljena srca koji se zagleda u

nutrinu svojih zadnjih cvjetova, pa mu dua odleti iz ovoga ivota.
Premda bi netko prema povrinskom sloju samoga pripovijedanja
mogao rei da su to sentimentalne prie, mislei pritom na njihovu
prekomjernu emotivnu sladunjavost, bilo bi pogreno odbaciti ih tek tako.
Zapravo su te prie, u svojoj sri, duboki izrazi psihe koja je negativno
zatravljena do one mjere kad duh stvarnog blistavog ivota pone
odumirati.clv
Teta Katerina, koja je dola u Ameriku nakon Drugoga svjetskoga rata,
bila je prva koja mi je ispriala ovu verziju Djevojice sa igicama.
Tijekom rata, tri neprijateljska naroda provalila su i zauzela njezino
skromno maarsko selo. Uvijek je zapoinjala priu govorei kako njeni
snovi u tekim uvjetima nita ne valjaju, kako u grubom asu valja imati
grube snove, stvarne snove, one koji e se ostvariti ako predano radimo i
ispijamo svoje mlijeko u zdravlje djevice Marije.

Djevoj
Djevojica sa igicama
Bila jednom mala djevojica koja nije imala ni majke ni oca, a ivjela je u
mranoj umi. Na rubu ume bilo je selo i ona je saznala da bi tamo mogla
kupiti igice za pola novia, pa da bi ih mogla prodati na ulici za itav
novi. Kad bi prodala dovoljno igica, mogla bi kupiti koru kruha, vratiti
se u svoj zaklon u umi i spavati tamo u odjei koju je imala.
Zima je dola i bilo je vrlo hladno. Nije imala cipele, a kaput joj je bio
tako tanak da je mogla gledati kroza nj. Noge su joj ve prele onaj
stupanj kad poplave, prsti na njima bili su bijeli, a takvi su joj bili i prsti na
rukama i vrak nosa. Lutala je ulicama i molila neznance bi li, molim
lijepo, kupili igice od nje? Ali nitko nije zastao i nitko nije obraao
pozornost.
I tako je sjela jedne veeri i rekla: Imam igice. Mogu zapaliti vatru i
ugrijati se. No nije imala ni potpale ni drva. Odlui ipak zapaliti igice.
348

Dok je sjedila tako ispruenih nogu, zapali prvu. im je to uinila,

doimalo se kao da su zima i snijeg potpuno nestali. Umjesto snijega koji je
letio, ugleda sobu, krasnu sobu s velikom tamnozelenom keramikom
pei na kojoj su bila ukrasna eljezna vrataca. Pe je isijavala toliko
topline da je zrak lelujao. Priljubila se uz pe i osjeala boanstveno.
No odjednom vatra ugasne i ona se ponovno nae na snijegu drhtei
tako snano da su joj zveckale kosti na licu. I tako kresne drugu igicu, a
svjetlo padne na zid zgrade do nje i ona odjednom ugleda to je s druge
strane. U sobi koja se vidjela kroza zid nalazio se snjeno-bijeli stolnjak
koji je prekrivao stol i na kojem je stajao porculanski servis najie bijele
boje, a na pladnju je bila netom ispeena guska, no tek to je posegnula za
tim jelom, slika nestade.
Ponovno je bila u snijegu. No sad je vie nisu boljela koljena i bedra.
Sad ju je zima tipala i arila penjui se uz njezine ruke i tijelo, pa ona
upali treu igicu.
U njezinu svjetlu ugleda prekrasno boino drvce, lijepo ukraeno
bijelim svijeama s ipkastim volanima, krasnim staklenim ukrasima i
tisuama malih tokica svjetla za koje nije znala otkud dolazi.
Pa pogleda uz to golemo drvo, koje se penjalo i penjalo i uzdizalo sve
dalje i dalje prema stropu, sve dok se nije pretvorilo u zvijezde na nebu
iznad njezine glave, a jedna zvijezda proleti nebom i ona se sjeti kako joj
je majka rekla da kad netko umre, zvijezda padne.
I odjednom se niotkuda pojavi njezina baka, tako topla i mila, a dijete
osjeti veliku sreu to je vidi. Baka podigne svoju pregau, omota je oko
djeteta i objema rukama vrsto ga zagrli tako da se dijete osjeti
zadovoljnim.
No baka pone nestajati. A dijete je palilo sve vie i vie igica da
zadri baku kod sebe sve vie i vie igica da zadri baku kod sebe
sve vie i vie i zajedno se ponu uspinjati put neba gdje nije bilo zime,
ni gladi ni patnje. A ujutro, meu kuama, nali su djevojicu kako lei,
mrtvu.

349

Odvra
Odvraanje destruktivne ma
mate
To je dijete u okolini koja ne mari. Ako ste i vi u takvoj okolini, otiite.
Dijete je u sredini koja ne cijeni ono to ona posjeduje plamike na
igicama poetak svake kreativne prilike. Ako je i vas to snalo,
okrenite lea i odeite. Dijete se nalazi u psihikoj situaciji u kojoj nema
mnogo opcija. Prepustila se svojemu mjestu u ivotu. Ako se to vama
dogodilo, izvucite se iz toga preputanja i navalite. Kad se Divlja ena
nae u stupici, ona se ne predaje, ona krene naprijed izbaenih kandi i
bori se.
to bi trebala uiniti naa djevojica sa igicama? Da su joj instinkti
ouvani, imala bi velik izbor. Otii u neki drugi grad, uuljati se u vagon,
sakriti u podrum s ugljenom. Divlja bi ena znala to sljedee treba uiniti.
Ali djevojica sa igicama vie ne poznaje Divlju enu. Divlja mala
djevojica se smrzava i od nje ostaje samo osoba koja hoda naokolo u
transu.
Za tijek kreativnoga ivota vano je da budemo okrueni stvarnim
ljudima koji nas griju, koji pomau i slave nau kreativnost. Inae se
smrzavamo. Okrepa je zbor glasova iznutra i izvana, koji primjeuje
stanje enina bivanja, koji se brine da je ohrabri i, ako je potrebno, da joj
prui utjehu. Nisam sigurna koliko prijatelja ovjeku treba, ali svakako
jedno ili dvoje koji smatraju da je va talent, koji god on bio, pan de cielo,
mana s neba. Svaka ena ima pravo na zbor koji pjeva Aleluja.
Kad je ena izloena hladnoi, naginje tome da ivi od matarija a ne
od djelovanja. Mata te vrste velik je anestetik za ene. Poznajem ene
koje su nadarene krasnim glasovima. Poznajem ene koje su prirodne
pripovjedaice, gotovo sve to dopire iz njihovih usta, svjee je
oblikovano i fino istkano. No, one su izolirane ili se na neki nain osjeaju
obespravljeno. Plahe su, to je esto krinka za izgladnjeli animus. Teko
im je stei dojam da dobivaju potporu iznutra ili od prijatelja, obitelji,
zajednice.
Da biste izbjegli sudbinu djevojice sa igicama, postoji jedna vrlo
350

vana stvar koju morate poduzeti. Tko god ne podupire vau umjetnost,
va ivot, nije dostojan vaega vremena. Grubo, ali istinito. Inae samo
ueemo u priu o djevojici sa igicama, odjevene u njezine rite, pa smo
prisiljene ivjeti nekim etvrt-ivotom koji nam smrzava svaku misao,
nadu, nadarenost, pisanje, glumu, oblikovanje i ples.
Glavni cilj djevojice sa igicama trebao bi biti toplina. No, u prii nije.
Umjesto toga, ona pokuava prodati igice koje su izvor topline. Kad to
inimo, ensko ne dobiva vie topline, a ni vie bogatstva, mudrosti ili
daljnjega razvoja.
Toplina je misterij. Nekako nas lijei i raa. Ona olabavljuje prevrste
stvari, potie tijek, tajanstveni nagon bivanja, prvi let svjeih ideja. to
god bila, toplina nas privlai sve blie i blie.
Djevojica sa igicama nalazi se u okolini u kojoj ne moe napredovati.
Nema topline, nema potpale, nema ogrjeva. to bismo mi uinili da smo
na njezinu mjestu? Ponajprije, mogli bismo ne odravati taj svijet mate
koji djevojica gradi time to pali igice. Postoje tri vrste matarija. Prva
je ugodna matarija, neka vrsta sladoleda za razum, iskljuivo za uivanje,
kao npr. sanjarije. Druga vrsta mate je namjerno zamiljanje. To se rabi
kao sredstvo koje nas gura u djelovanje. Svaki uspjeh psiholoki,
duhovni, financijski i kreativni zapoinje takvim matarijama. Zatim
postoji i trea vrsta, ona koja sve zaustavi. To je matarija koja u
presudnim trenucima zaustavlja pravilno djelovanje.
Na nesreu, to je ona matarija kojom se bavi djevojica sa igicama.
To je matarija koja nema nikakve veze sa zbiljom. Tu se radi o osjeaju
da se nita ne moe poduzeti, tako da bismo ba mogli potonuti u jalove
matarije. Kojiput je matarija u eninoj glavi. Kojiput joj dolazi putem
boce alkohola ili igle (ili njezina nedostatka). Kojiput je prenosnik dim
trave, ili mnoge sobe, opremljene krevetom i neznancem, koje lako
padaju u zaborav. ene u tim situacijama glume djevojicu sa igicama iz
noi u no neprestano matajui, a svako se jutro bude mrtve i smrznute.
Postoji mnogo naina na koje moemo zaboraviti svoju namjeru, izgubiti
koncentraciju.
Dakle, to bi to moglo sprijeiti i vratiti pouzdanje due i
351

samopouzdanje? Moramo pronai neto to se uvelike razlikuje od onoga

to je imala djevojica. Moramo prenijeti nae ideje na mjesto gdje za njih
postoji potpora. To je vrlo velik korak i ide zajedno s fokusom: pronai
okrepu. Nema nas mnogo koji moemo stvarati iskljuivo na vlastiti
pogon. Potreban nam je ba svaki dodir aneoskih krila do kojega
moemo doi.
Veinu vremena ljudi imaju krasne ideje: oliit u taj zid u boju koja
mi se svia; osmislit u projekt u koji se moe ukljuiti itav grad; izradit
u ploice za svoju kupaonicu, pa ako mi se uistinu svide, onda u neke i
prodati; nastavit u kolovanje, prodati kuu i putovati, imati dijete,
ostaviti ovo i zapoeti ono, krenuti svojim putem, srediti se, pomoi da se
ispravi ova ili ona nepravda, zatititi nezatiene.
Takvi projekti trebaju njegu. Treba im vitalna potpora toplih ljudi.
Djevojica sa igicama je odrpana. Kao u onoj staroj pjesmi, tako je ve
dugo na dnu da joj se to ini kao vrh. Na njezinoj razini nitko ne moe
uspijevati. elimo se postaviti u situaciju u kojoj se poput biljaka i drvea
moemo okrenuti prema suncu. No, mora postojati sunce. A da bismo to
uinili, moramo se kretati, a ne samo tako sjediti. Moramo neto poduzeti
to e promijeniti nau situaciju. Ako se ne pomaknemo, vratit emo se na
ulicu i ponovno prodavati igice.
Prijatelji koji vas vole i pruaju toplinu vaem kreativnom ivotu
najbolja su sunca na svijetu. Kad ena, kao djevojica sa igicama, nema
prijatelja, ona se takoer smrzava od tjeskobe, a kojiput i od ljutnje. ak i
ako ima prijatelja, ti prijatelji moda nisu sunca. Moda pruaju utjehu,
umjesto da enu obavijeste o njezinim sve smrznutijim uvjetima. Oni je
tjee ali to je daleko od okrepe. Okrepa vas pokree s jednoga mjesta na
drugo. Okrepa je nalik na psihike itne pahuljice.
Razlika izmeu utjehe i okrepe jest sljedea: ako imate biljku koja je
bolesna jer je drite u mranom ormaru, pa joj uputite neke brine rijei,
onda je to utjeha. Ako izvadite biljku iz ormara, stavite je na sunce,
napojite je i onda s njom razgovarate, onda je to okrepa.
Smrznuta ena bez okrepe sklona je neprestanim snatrenjima o tome
to bi bilo kad bi bilo. No, ak i ako je u tom smrznutu stanju, osobito
352

ako je u takvu smrznutu stanju, mora odbaciti utjenu matariju. Utjena

matarija zacijelo e nas ubiti. Znate kako idu ubojite matarije: Jednog
dana i E, da bar imam i On e se promijeniti i Kad bih se
samo znala kontrolirati kad uistinu budem spremna, kad budem imala
dovoljno xyz, kad djeca odrastu, kad budem sigurnija, kad naem nekoga
drugog, im i tako dalje.
Djevojica sa igicama ima unutarnju baku koja je odvede u svijet
mate, u nebesa, umjesto da zalaje Probudi se! Ustani! Bez obzira na
sve, pronai toplinu!. No, nebesa u toj situaciji nee pomoi Divljoj eni,
zarobljenom divljem djetetu ili djevojici sa igicama. Ne valja ukljuiti
utjene matarije. One su zavodljive, ubojite i odvlae nam pozornost s
pravoga zadatka.
Vidimo da djevojica sa igicama u prii izvodi neku trampu, neku
loe smiljenu trgovinu, kad prodaje svoje igice, jedinu stvar koju
posjeduje a koja bi joj mogla dati topline. Kad ene vie nisu u vezi sa
skrbnom ljubavi divlje majke, onda se njihov ivot u vanjskome svijetu
svodi na puko preivljavanje. Ego se jedva bori za ivot, uzima izvana tek
osnovnu okrepu, pa se svake veeri vraa onamo otkud je krenuo, uvijek
iznova. Zatim tamo iscrpljen zaspi.
Takva se ena ne moe probuditi u ivot s budunou, jer je njezin
jadni ivot nalik na kuku na kojoj iz dana u dan visi. Kad u sklopu nekoga
inicijacijskog obreda provodimo neko vrijeme pod tekim uvjetima, onda
je to dio odvajanja od lagode i ugodnosti. Kao dio inicijacije, uvijek doe
do zakljuka, pa novoizbruena ena zapoinje duhovni i kreativni
ivotom koji se osvjeio i postao mudriji. Meutim, za enu u stanju
djevojice sa igicama moglo bi se rei da je prolazila kroz inicijaciju koja
je pola krivo. Neprijateljski uvjeti tu ne slue produbljivanju, nego
desetkovanju. Valja odabrati drugo mjesto, drugu okolinu, druge potpore i
voditeljstvo.
Kroz povijest, a osobito u mukoj psihologiji, bolest, izgon i patnja
esto su shvaeni kao inicijacijsko odvajanje koje ponekad nosi vano
znaenje. No, za ene postoje dodatni inicijacijski arhetipovi koji
proizlaze iz enine uroene psihologije i tjelesnosti: raanje je jedan od
353

njih, snaga krvi drugi, a njima pripadaju i zaljubljenost ili primanje skrbne
ljubavi. Kad primate blagoslov nekoga u koga se ugledate, kad vam netko
stariji prua dubokoumnu podrku svojim pouavanjem, sve to
predstavlja intenzivne inicijacije, inicijacije koje sadravaju vlastite
napetosti i uskrsnua.
Moglo bi se rei da je djevojica sa igicama dola tako blizu, a opet
ostala tako daleko od tranzicijske razine kretanja i djelovanja koja bi bila
dovrila inicijaciju. Premda posjeduje materijal potreban za inicijacijsko
iskustvo u svojemu jadnom ivotu, nema nikoga u njoj ili oko nje tko bi
vodio taj psihiki proces.
U najnegativnijem psihikom smislu, zima donosi poljubac smrti to
jest, hladnou svemu to dotie. Hladnoa ispisuje kraj svake veze. Ako
elite neto ubiti, samo budite hladni prema tome. im se smrznu osjeaji,
razmiljanje ili djelovanje neke osobe, veza nije vie mogua. Kad ljudi
ele napustiti neto u sebi ili ostaviti nekoga drugoga, onda ga zanemaruju,
odbijaju, izostave, ulau veliki napor da ne bi morali uti ni glas onoga
drugog ili baciti pogled na nj. Takvo je stanje i u psihi djevojice sa
igicama.
Djevojica sa igicama luta ulicama i preklinje neznance da od nje
kupe igice. Taj prizor nas upozorava na pojavu koja najvie uznemiruje
kod ranjenoga instinkta u ena, a to je davanje svjetla za nisku cijenu.
Malena svjetla na igicama ovdje, nalik su na vea svjetla, lubanje na
tapu, u prii o Vasilisi. Predstavljaju mudrost, a to je jo vanije,
potpaljuju svijest, zamjenjuju mrak svjetlom, bacaju novo svjetlo na neto
to je ve bilo sagorjelo. Vatra je glavni simbol ponovnoga oivljavanja u
psihi.
Nalazimo nau djevojicu u velikoj nevolji, ona moli da joj, u zamjenu
za neto, u stvari, mnogo vrednije od onoga to bi primila za svjetlo
udijele novi. Bilo da se ta velika vrijednost u zamjenu za manju
vrijednost nalazi unutar nae psihe ili da je to nae iskustvo u vanjskome
svijetu, ishod je isti: daljnji gubitak energije. ena tada ne moe reagirati
na vlastite potrebe. Neto to eli ivjeti moli za taj ivot, ali ga ne uslii.
To je netko tko, poput grkoga duha mudrosti, Sofije, uzima svjetlo iz
354

ponora, ali ga rasprodaje u naletima beskorisnih matarija. Loi ljubavnici,

gadni efovi, situacije u kojima je iskoritavaju, podmukli kompleksi svih
vrsta sve to navodi enu na takve odluke.
Kad djevojica odlui paliti igice, ona svoje bogatstvo troi na
matarije umjesto na djelovanje. Ona iskoritava svoju energiju
trenutano. To je razvidno i u eninu ivotu. Odluila je krenuti na
fakultet, ali joj treba tri godine da se odlui na koji. Naslikat e tu seriju
slika, ali budui da nema mjesta na kojem bi ih izloila, onda joj slikanje
nije prioritet. Ona eli uiniti ovo ili ono, ali ne troi vrijeme za uenje, za
razvoj osjeajnosti ili vjetine potrebne da bi to dobro inila. Ispisala je
deset biljenica snovima, ali ju je zarobilo oaranje tumaenjem, pa
njihovo znaenje ne moe provesti u djelo. Zna da mora napustiti,
zapoeti, prestati, otii, ali to ne ini.
A vidimo i zato. Kad su enini osjeaji smrznuti, kad vie ne osjea
samu sebe, kad njezina krv, njezina strast vie ne dopiru do ekstremiteta
njezine psihe, kad je oajna onda je svijet mate mnogo ugodniji od bilo
ega drugoga ega se moe dokopati. Njezine malene igice gore, jer
nema drva koje bi mogle zapaliti, pa umjesto toga spaljuju psihu, kao da
se radi o velikoj suhoj cjepanici. Psiha poinje zavaravati samu sebe, ivi
u matanome plamenu ispunjenih enji. Takvo matanje je la: ako je
dovoljno esto ponovite, poet ete vjerovati u nju.
Takva preobrazba tjeskobe, u kojoj se problemi ili teme umanjuju
nadobudnim matarijama o neostvarivim rjeenjima ili ljepim
vremenima, ne napada samo ene, ona je glavni kamen spoticanja itavog
ovjeanstva. Pe u mati djevojice sa igicama predstavlja tople misli.
Ona je i simbol sredita, srca, ognjita. Govori nam da djevojica mata o
stvarnome sebstvu, srcu psihe, toplini unutarnjega doma.
No, odjednom se pe ugasi. Djevojica sa igicama, kao i sve ene u
toj psihikoj situaciji, odjednom se ponovno nae kako sjedi u snijegu. Iz
toga vidimo da je takva matarija trenutana i razorna. Jedino gorivo joj je
naa energija. ak i ako se ena koristi svojim matarijama kao grijanjem,
opet e se nai izloena gadnoj hladnoi.
Djevojica sa igicama i dalje pali igice. Svaka njezina matarija
355

sagorijeva, pa se dijete ponovno nae u snijegu i smrzava se. Kad se psiha

smrzava, osoba se okree samoj sebi i nikome drugome. Pali se i trea
igica. To je trojka iz bajke, aroban broj, trenutak u kojem se treba zbiti
neto novo. No, u ovom sluaju ne zbiva se nita novo jer mata zatrpava
djelovanje.
Ironino je da pria sadrava boino drvce. Boino drvce se razvilo
iz pred-kranskoga simbola vjenoga ivota zimzelena. ovjek bi
mogao pomisliti kako e je to spasiti, ideja o zimzelenoj duevnoj psihi
koja vjeno raste i vjeno se kree. No, soba nema stropa. Ideja ivota ne
moe se zadrati u psihi. Zatravljenost je preuzela maha.
Baka je tako topla, tako ljubazna, pa ipak je ona onaj zadnji morfij,
onaj san pod utjecajem kukute. Privlai dijete u smrtni san. U krajnje
negativnom smislu, to je san pokornosti, san otupjelosti Sve je u redu,
podnijet u ja to, san nepriznavanja Jednostavno u pogledati na
drugu stranu. To je san zloudne matarije, i nadamo se da e u njemu
arobno nestati sve nedae.
Psihika injenica jest, kad se libido ili energija smanje do one toke u
kojoj im se dah vie ne poznaje na zrcalu, pojavljuje se priroda
ivot/smrt/ivot, koju ovdje utjelovljuje baka. Njezin je zadatak pojaviti
se u prigodi neije smrti, inkubirati tu duu koja je za sobom ostavila
svoju ljusku i njegovati je do onoga trenutka kad se bude mogla iznova
roditi.
To je blagoslov svaije psihe. ak i u sluaju bolnoga kraja, kao to je
to kod djevojice sa igicama, postoji zraka svjetla. Kad proe dovoljno
vremena i podnesemo dovoljno nezadovoljstva i pritiska, onda e Divlja
ena psihe raspiriti novi ivot u eninoj glavi, pa joj tako dati priliku da
jo jednom djeluje u svoje ime. Kao to vidimo iz patnje koja je prethodila,
mnogo je bolje lijeiti ovisnost o matarijama, nego sjediti i ekati da vas
uskrise.

356

Obnavljanje kreativne vatre

Zamislimo sad da imamo sve na broju, da su nam jasne nae namjere, da
se ne utapamo u eskapistikim matarijama, da smo zaokrueni i da nam
kreativni ivot cvjeta. Potreban nam je jo jedan atribut, moramo znati to
valja poduzeti kada, a ne ako, izgubimo fokus, tj. kad se na neko vrijeme
iscrpimo. to? Zar nakon sveg toga rada moemo izgubiti fokus? Da,
samo privremeno, ali to je prirodan poredak. Sreom su umjesto nas sve to
ve smislili ljudi iz naroda Istone Europe. Poznaju krasnu priu pod
nazivom Tri zlatne vlasi.
Pria je to koju pripovjedai prenose ve stotinama, moda tisuama
godina, jer ona prikazuje arhetip. Takva je priroda arhetipova ostavljaju
trag za sobom, probijaju se u prie, snove, ideje smrtnika. Tamo se
pretvaraju u univerzalnu temu, u niz naputaka. Prebivaju tko zna gdje, ali
putuju kroz vrijeme i prostor da u svaku novu generaciju unesu mudrost.
Postoji uzreica koja kae da prie imaju krila. Mogu preletjeti Karpate i
smjestiti se na Uralu. Mogu zatim zavinuti do Sierra, letjeti uz prijevoj i
skoknuti na Stijenjak, pa dalje i dalje.
Sljedea verzija Tri zlatne vlasi potjee iz Rumunjske. Postoje i
germanska i keltska verzija. Poznaju je i u pustinjskom graninom
podruju koje pokriva dio Meksika i Sjedinjenih Drava. Radi se o prii
koja govori o ponovnom fokusiranju nakon gubitka koncentracije. Fokus
se sastoji od toga da osjetimo, ujemo i slijedimo upute duevnoga glasa.
Mnogim enama fokusiranje dobro uspijeva, ali kad izgube fokus, onda
podsjeaju na perinu koja pukne, pa se razleti po poljima.
Vano je spremati nae osjete i ono to ujemo iz divlje prirode. Neke
ene to ine u svojem dnevniku, u koji biljee svako pero koje proleti,
druge to ine kreativnom umjetnou, plesom, slikanjem ili pisanjem
scenarija. Sjeate se Babe Jage? Ona posjeduje veliki lonac, leti nebom u
kotliu koji je zapravo muar s tukom. Drugim rijeima, posjeduje
spremnik u koji stavlja stvari. Posjeduje nain razmiljanja, nain da se
pokrene s jednoga mjesta na drugo, a da se nita ne izgubi. Da, spremanje
357

je rjeenje problema kad gubimo energiju. To i jo neto. Da vidimo

Tri zlatne vlasi

Jednom je, u dubokoj mranoj noi, onakvoj noi kad je zemlja crna,
drvee nalikuje kvrgavim akama, a nebo je tamnomodre boje ponoi,
dakle, jednom je neki starac teturao kroz umu, a grane gotovo da su ga
oslijepile. Greble su ga po licu, a on je u ruci drao siuni fenjer. Svijea
u fenjeru sve se vie smanjivala. Mukarac je imao dugu poutjelu kosu,
okrhnute ute zube i zavinute ute nokte. Bio je pognut, a lea su mu bila
obla kao vrea brana. Koa mu je bila tako izbrazdana da mu je u
naborima visjela s brade, pazuha i bokova.
Primio bi se za jedno drvo, pa bi se povukao naprijed, zatim zgrabio
drugo drvo i povukao se naprijed, pa se tako veslajui i teko diui
probijao kroz umu.
Svaka koica u njegovim stopalima bola ga je kao eravica. Sove u
drveu kriale su zajedno s njegovim zglobovima dok se tako pomicao
kroz tamu. Na velikoj udaljenosti ugleda siuno treperavo svjetlo, kolibu,
vatru, dom, mjesto za odmor, pa se s mukom nastavi probijati prema tome
malenome svjetlu. Napokon stigne do vrata, tako umoran, tako iscrpljen,
siuno svjetlo u njegovu fenjeru zgasne, a starac upadne kroz vrata i srui
se.
U kolibi, sjedila je starica ispred krasne vatre koja je plamtjela svom
snagom, pa se pouri k njemu, skupi ga u naruje i odnese do vatre. Drala
ga je na rukama poput majke koja dri svoje dijete. Sjedila je i ljuljala ga
sjedei na svojem stolcu za ljuljanje. I tako su sjedili, jadni krhki starac,
tek vrea kostiju, i snana starica koja ga je ljuljala amo-tamo i govorila:
No, no. No, no. No, no.
Ljuljala ga je tako itavu no, pa prije nego to je dolo jutro, a bilo je
ve blizu, on se pretvori u mnogo mlaega mukarca sad je postao
krasan mladi zlatne kose i vrlo snanih udova. A ona ga je i dalje ljuljala.
358

No, no. No, no. No, no.

Kako se jutro jo vie pribliilo, mladi se pretvorio u maleno, vrlo
lijepo dijete zlatne kose ispletene kao penica.
Ba kad je trebalo svanuti, starica brzo istrgne tri zlatne vlasi s
djetetove prelijepe glavice i baci ih prema ploicama. Zazvuale su ovako:
Ciiiiiiiin! Ciiiiiiiiiin! Ciiiiiiiiiin!
A djetece u njezinim rukama, spuzne joj niz krilo i potri prema
vratima. Pogleda na tren preko ramena u staricu, dobaci joj aroban
osmijeh, a zatim se okrene i poleti u nebo gdje je postalo sjajno jutarnje
sunce.clvi Stvari su nou drugaije, pa da bismo razumjeli ovu priu,
moramo se spustiti u nonu svijest, u stanje u kojem smo bre svjesni
svake kripe i pucketanja. No je vrijeme kad smo blii svojem ja, kad
smo blii sutinskim idejama i osjeajima koje toliko i ne primjeujemo
tijekom dana.
No je svijet Majke Nyx, ene koja je stvorila svijet. Ona je Stara
majka dana, jedna od baba ivota i smrti. Kad je u bajkama no, znamo da
se nalazimo u nesvjesnom. Sveti Ivan od Kria nazivao je to mrana no
due. U naoj prii doba je kad energija u obliku prastaroga mukarca
sve vie slabi. Vrijeme je kad nam snaga visi o koncu, to e se pokazati
vanim.
Izgubiti fokus znai izgubiti energiju. Apsolutno najgore to moemo
pokuati kad izgubimo fokus jest uurbano se trsiti da sve ponovno
zbijemo na hrpu. Ne valja pourivati. Kao to vidimo iz prie, valja sjesti
i ljuljati se. Strpljenje, mir i ljuljanje obnavljaju ideje. Drati ideju i imati
strpljenje da je ljuljamo neto je to bi neke ene mogle nazvati luksuzom.
Divlja ena kae da je to prijeka potreba.
Vukovi sve znaju o tome. Kad se pojavi kakav uljez, vukovi e moda
reati, lajati, pa ak i ugristi nametljivca, ali e se isto tako moda povui
na sigurnu udaljenost u svoju skupinu i sjesti s njima kao to bi to uinila
kakva obitelj. Samo tako sjede i zajedno diu. Prsni koevi se diu i
sputaju, ire i skupljaju. Oni se fokusiraju, uvruju tlo pod nogama,
usredotouju se i donose odluke o tome to je bitno, to dalje valja uiniti.
Odlue nita ne poduzeti odmah, samo tako sjediti i disati, samo se skupa
359

ljuljati.
esto nam se dogodi, kad ideje ne teku glatko, ili kad ih ne obraujemo
kako treba, da izgubimo fokus. To je dio prirodnoga ciklusa i dogaa se
jer se ideja otra ili izgubimo sposobnost da je sagledamo na neki novi
nain. Ostarimo i ponemo kripati kao i starac u Tri zlatne vlasi.
Premda postoje mnoge teorije o kreativnim konicama, istina je da
blaga pristiu i nestaju kao i klimatske prilike ili godinja doba uz
iznimku psiholokih konica o kojima smo prije govorili, kao kad ne
posegnemo za vlastitom istinom, kad se bojimo odbacivanja, kad nas je
strah rei to znamo, kad se brinemo jesmo li dostatni, kad se oneisti tok
i tako dalje.
Pria je sjajna upravo zato to opisuje itav ciklus ideje, maleno
siuno svjetlo koje joj je pridrueno, a prikazuje naravno samu ideju, pa
zatim kako se umara i zamalo ugasi, to je sve dio njezina prirodnoga
ciklusa. U bajkama lo dogaaj znai da valja iskuati neto novo, da treba
uvesti novu energiju, da se valja savjetovati s pomagaem, vidaricom,
arobnom silom.
Ponovno se susreemo sa starom La que sab, enom starom dva
milijuna godina. Ona je ta koja zna. Obnavljamo se i lijeimo kad se
nalazimo uz njezinu vatru.clvii Starac se vue upravo prema toj vatri i
njezinim rukama, jer bez njih e umrijeti.
Starac je iscpljen dugotrajnim radom na zadatku koji smo mu zadali.
Jeste li kad vidjeli enu koja radi kao da je sam vrag vue za noni palac, a
onda se samo odjednom srui i vie ne ide dalje? Jeste li ikad vidjeli kako
ena die paklenu buku oko nekoga drutvenog problema, a onda samo
jednog dana okrene lea i veli Ma, k vragu i s tim. Animus joj se iscrpio.
Prijeko mu je potrebno da ga ljulja La que sab. ena ija je ideja ili
energija oslabjela, usahla ili uope nestala mora znati put k toj staroj
curanderi, vidarici, tako da moe svoj umorni animus odnijeti onamo na
obnavljanje.
Radim s mnogim enama koje su vrlo vatrene drutvene aktivistice.
Bez iznimke, na kraju ciklusa, one se izmore, vuku se kroz umu
kripavih nogu, fenjer im treperi, samo to se ne ugasi. To je trenutak u
360

kojem vele: Dosta mi je. Odustajem. Vratit u svoju novinarsku

iskaznicu, propusnicu, sindikalnu knjiicu, to god. Sele se u
Auckland. Gledat e televiziju, grickati kekse i nikad vie nee pogledati
kroz prozor u svijet. Kupovat e loe cipele, preseliti se u naselje u kojem
se nikada nita ne dogaa i ostatak ivota gledat e televizijski prodajni
kanal. Od sada e se baviti svojim poslom, okretati glavu i tako dalje, i
tako dalje.
Kakva god bila njihova predodba o odmoru, premda iz njih progovara
krajnji umor i frustracija, tvrdim da je to dobra ideja, da je to vrijeme za
odmor. Na to obino zakrie: Odmor?! Kako se mogu odmarati kad itav
svijet ide kvragu tono pred mojim oima?
No, na kraju, ena se sad mora odmoriti, ljuljati, fokusirati. Mora se
pomladiti, vratiti energiju. Misli da ne moe, ali moe, jer krug ena, bile
to majke, studentice, umjetnice ili aktivistice, uvijek se zatvori da popuni
mjesto onih koji odlaze na odmor. Kreativna se ena mora sada odmoriti i
poslije se vratiti svojem intenzivnom radu. Mora otii do starice u umi,
do oivljavatelja, do Divlje ene u jednom od njezinih mnogih lajtmotiva.
Divlja ena oekuje da e se animus redovito iscrpljivati. Ona se ne
zaprepasti kad joj upadne kroz vrata. Spremna je. Nee nam priskoiti sva
u panici. Jednostavno e nas pridignuti i zagrliti dok ne vratimo svoju
snagu.
Ni mi ne bismo trebali paniariti kad izgubimo zalet ili fokus. Kao i
ona, moramo se mirno drati ideje i provesti neko vrijeme s njom. Bez
obzira na to fokusiramo li se na vlastiti razvoj, svjetska pitanja ili nau
vezu, animus e se iscrpiti. Ne radi se tome hoe li, nego kad e. Svako
dovravanje dugotrajnih pothvata, kao to su zavravanje kolovanja,
ispisivanje zadnje stranice rukopisa, zaokruivanje svojega djela ili njega
bolesnika, sadrava u sebi trenutke kad neko mlada energija ostari,
padne i ne moe vie dalje.
Za ene bi bilo bolje da to prihvate na poetku pothvata, jer ih umor
obino iznenadi. Onda zapomau, mucaju, apu o neuspjehu,
nedostatnosti i slinome. Ne, ne. Taj gubitak energije je takav kakav jest.
To je priroda.
361

Pretpostavka o vjenoj snazi u mukome jest pogrena. To je

introjekcija kulture koju valja iskorijeniti iz psihe. Takve nas krive
predodbe dovode do toga da nas razoaraju, kako muka energija u
unutarnjem krajoliku, tako i mukarci u kulturi. Svi oni samo prirodno
trebaju odmor da vrate snagu. Modus operandi prirode ivot/smrt/ivot
ciklian je i primjenjiv je na sve i sva.
U prii se tri vlasi bacaju na pod. Postoji uzreica: Baci neto zlata na
pod. Izvedena je iz desprender las palabras, koja u pripovjedakoj
tradiciji, tradiciji cuentistas, znai da valja odbaciti neke rijei kako bi se
pria uinila snanijom.
Vlas simbolizira misao, ono to proizlazi iz glave. Kad se dio odbaci,
djearac postaje nekako laki, pa iz njega krene jo jaa svjetlost. Tako e
i nae istroene ideje ili pothvati jae sjati, ako im oduzmete koji dio pa ga
odbacite. Upravo to ini i kipar kad uklanja jo koji komadi mramora da
otkrije to vie skrivena oblika. Namjere, ili djela koja su se umorila,
uvelike emo obnoviti ili osnaiti ako neke ideje odbacimo, pa se
fokusiramo na ono to ostane.
Izvadite tri vlasi iz svojeg pothvata i odbacite ih na tlo. Tamo se
pretvaraju u budnicu. Kad ih odbacite, proizvodite psihiku notu, zvon,
brujanje u enskom duhu koje ponovno priziva djelovanje. Kad ujemo
kako padaju neke od naih mnogih ideja, onda to zvui kao najava nove
ere ili nove prilike.
Zapravo, stara La que sab pomalo obrezuje ono muko. Znamo da e
drvo snanije rasti ako otpilimo dijelove koji su se sasuili. Takoer
znamo da e neke biljke rasti u veem grmu ili mnogo bujnije, ako im
odreemo cvjetove. Za divlju je enu ciklus porasta i padanja animusa
prirodan. To je drevni, prastari proces. Otkako je svijeta i vijeka, ene
tako pristupaju svijetu ideja i njihovoj pojavnosti. Tako to ene ine.
Starica u bajci o Tri zlatne vlasi nas poduava, zapravo nas ponovno
poduava, kako se to radi.
Dakle, u emu se sastoji svrha tog povrata i fokusiranja, toga prizivanja
jastreba, toga tranja s vukovima? Sastoji se u tome da naemo
najosjetljiviju toku, da krenemo ravno na klicu i kosti svega i bilo ega u
362

naemu ivotu, jer u tome je na uitak, u tome je naa radost, tamo se

nalazi enin Rajski vrt, ono mjesto gdje postoji i vrijeme i sloboda da
bivamo, lutamo, pitamo se, piemo, pjevamo, stvaramo i ne bojimo se.
Kad vukovi otkriju uitak ili opasnost, isprva se potpuno umire. Postaju
nalik na kipove, potpuno se fokusiraju, tako da vide, da uju, da osjete to
je tamo, to je tamo u najelementarijem obliku.
To nam nudi Divlja ena: sposobnost da vidimo to je pred nama,
usredotoivanjem, zaustavljanjem, gledanjem, mirisanjem, sluanjem,
osjeanjem i kuanjem. Fokusiranje je upotrebljavanje svih naih osjeta,
ukljuujui intuiciju. ene pristiu iz toga svijeta kako bi zatraile svoje
pravo glasa, pravo na vlastite vrijednosti, matu, vidovitost, prie, davna
enska sjeanja. A to je djelo fokusa i stvaranja. Ako izgubite fokus,
sjednite i budite mirni. Uzmite tu ideju i ljuljajte je amo-tamo. Zadrite
dio, a dio odbacite i ona e se sama obnoviti. Ne morate uiniti nita vie.

363

11. POGLAVLJE
Strastvenost: pronala
pronalaenje svete seksualnosti

Prljave bo
boice
Postoji bie koje ivi u divljem podzemlju enine prirode. To bie je naa
osjetilna priroda, pa kao i svako cjelovito bie posjeduje vlastite prirodne
i hranjive cikluse. To je ljubopitljivo bie, drutveno, kojiput prti
energijom, a kojiput je nepomino. Reagira na podraaje koji obuhvaaju
osjete: na glazbu, kretnje, jelo, pie, mir, tiinu, ljepotu, tamu.clviii
Upravo taj vid ene posjeduje strastvenost. To nije strastvenost kao u
mala, mala, bi l mi dala. To je nalik na podzemnu vatru koja se
rasplamsa pa se smiri, u ciklusima. S pomou energije koja se tu oslobaa,
ena djeluje onako kako misli da je prikladno. enina strastvenost nije
samo stanje seksualnog uzbuenja, nego stanje intenzivne osjetilne
budnosti koje obuhvaa njezinu seksualnost, ali se ne ograniava na nju.
Dalo bi se mnogo toga napisati o iskoritavanju i zlouporabi enine
osjetilne prirode te o tome kako ona i drugi potiu vatru suprotno njezinim
prirodnim ritmovima ili je potpuno pokuavaju uguiti. No, usredotoimo
se radije na jedan aspekt koji je arko, definitivno divlji i koji isijava
toplinu koja nas grije dobrim osjeajem. Tom se osjetilnom izrazu kod
suvremenih ena pridaje malo pozornosti, a esto je i u potpunosti
zabranjen.
Postoji vid enine seksualnosti koji se u drevna vremena nazivao
svetim opscenim, ne onako kako mi danas rabimo tu rije, nego u
364

znaenju duhovite seksualne mudrosti. Nekad su postojali kultovi boica

koji su bili posveeni razuzdanoj enskoj seksualnosti. Nisu bili pogrdni,
nego su se bavili predstavljanjem dijelova nesvjesnoga koji su jo i danas
tajanstveni i uglavnom neistraeni.
Sama ideja seksualnosti kao neega svetog, te posebno opscenosti kao
oblika svete seksualnosti, kljuna je za divlju prirodu. U drevnim enskim
kulturama postojale su boice opscenosti a tako su ih nazivali zbog
njihove bezazlene, a opet prepredene raskalaenosti. Pa ipak, jezik, barem
engleski, oteava nae razumijevanje opscenih boica kao neega to ne
bi bilo vulgarno. Evo to znai rije opsceno i neke druge srodne rijei. Iz
tih znaenja, mislim da je oito zato se taj oblik staroga tovanja boica
potisnuo.
Razmislite o sljedee tri definicije iz rjenika i doite sami do
zakljuka:
Dirt: srednjovjekovni engleski, drit, vjerojatno iz islandskoga -izmet.
Znaenje se proirilo na prljavtinu. uglavnom zemlju, prainu i sl. te
opscenost svake vrste, osobito jezinu.
Dirty word (prljav izraz): opscen izraz, trenutno se rabi i za ono to je
drutveno ili politiki neprihvaeno ili sumnjivo, esto zbog nezasluene
kritike ili klevetanja ili zbog neusklaenosti s trenutanim trendovima.
Opscen: iz hebrejskog, ob, u znaenju arobnjak, vraara.
Uza sve to klevetanje, ipak postoje ostaci pria diljem svjetskih kultura
koji su preivjeli razne istke. Oni nam daju do znanja da opsceno uope
nije vulgarno, nego da prije nalikuje kakvom arobnom prirodnom biu
koje bismo vrlo rado primili u goste i prihvatili kao najboljeg prijatelja.
Prije nekoliko godina, kad sam zapoela s pripovijedanjem pria o
prljavim boicama, ene su se smijeile, a zatim smijale kad su ule za
enske pothvate, stvarne i mitoloke, koji su se koristili seksualnou,
senzualnou u neku svrhu: da olakaju tugu, izazovu smijeh, i tako
isprave neto to je polo naopako. Takoer me se dojmilo kako su ene
dolazile do praga kad su se smijale tim stvarima. Prvo su morale odbaciti
naueno koje im je govorilo da to ne prilii dami. Vidjela sam kako u
365

pogrenoj situaciji ono to bi priliilo damama upravo gui enu, umjesto

da joj omogui disanje. Kako biste se smijali, morate biti u mogunosti
hitro udahnuti, pa izdahnuti. Kineziologija i tjelesne terapije poput
Hakomi metode18 govore nam da disati znai osjeati svoje osjeaje, pa
kad ne elimo osjeati, onda prestanemo disati i zadrimo dah.
Kad se smije, ena uistinu prodie, a kad to ini, onda moda osjeti
nedoputene osjeaje. A koji bi to mogli biti? Pa, ispostavi se da se ne radi
toliko o osjeajima koliko o olakanju za osjeaje, a u nekim sluajevima
melemima za osjeaje, kao to su izbacivanje zaustavljenih suza i
zaboravljenih sjeanja, ili pucanje lanaca oko senzualne osobnosti.
Shvatila sam da je vanost tih starih boica opscenosti u njihovoj
sposobnosti da olabave ono to je pretijesno, da odagnaju nujnost, da
dovedu tijelo u humor koji ne pripada razumu nego samome tijelu, da
odravaju prohodnost tih prolaza. Tijelo se smije priama o kojotu, o
Ujaku Trungpauclix, reenicama Mae West i sl. Opscene boice izazivaju
protok vanih neurolokih i endokrinih lijekova kroz tijelo.
Slijede tri prie koje utjelovljuju opsceno, onako kako mi ovdje
rabimo tu rije, u znaenju neke seksualne/osjetilne oaranosti koja
izaziva dobre emocije. Sve tri prie mogu se iskoristiti kao poune prie
za ene. Dvije su drevne, jedna je suvremena. Govore o prljavim
boicama. Tako ih nazivam jer ve dugo lutaju podzemljem. U
pozitivnom smislu, one pripadaju plodnoj zemlji, blatu, gnojivu psihe kreativnoj tvari iz koje potjee sva umjetnost. Zapravo, prljave boice
predstavljaju onaj vid Divlje ene koji je ujedno seksualan i svet.

Baubo: Bo
Boica trbuha
Postoji dojmljiva uzreica: Ella habla por en medio en las piernas,
18

Hakomi terapija je sustav psihoterapije koju su utemeljili Ron Kurtz i drugi iz Hakomi
Instituta u Boulderu, drava Kolorado. Terapija se temelji na naelima misaonosti,
nenasilja i jedinstva duha i tijela, (op. prev.)

366

progovara iz mjesta meu nogama. Takve priice iz mjesta meu

nogama nalazimo diljem svijeta. Jedna od njih pria je o Baubo, boici iz
drevne Grke, takozvanoj Boici opscenosti. Ima ona i starija imena,
npr. Jamba, a ini se da su je Grci posudili iz mnogo starijih kultura.
Arhetipske divlje boice svete seksualnosti, i plodnosti ivot/smrt/ivot,
postoje otkako je svijeta i vijeka.
Postoji samo jedan poznati osvrt na Baubo u pisanju koje nam je
preostalo iz drevnih vremena, to nam izravno daje na znanje da je njezin
kult razoren i zakopan pod navalom raznih osvajanja. Imam snaan
osjeaj da negdje, moda pod nebrojenim umovitim breuljcima i
umskim jezerima Europe i Istoka, postoje hramovi izgraeni njoj u ast,
zajedno s artefaktima i kotanim ikonama.clx
Dakle, nije sluajno da su rijetki uli za Baubo, no upamtite, treba nam
samo okrhak kako bismo rekonstruirale cjelinu. A okrhak imamo, jer
postoji pria u kojoj se Baubo pojavljuje. Ona je jedna od najljupkijih i
najpikarskijih visosti koje su ivjele na Olimpu. Ovo je moja
pripovjedaka, cantadora, verzija koja se temelji na starim divljim
ostacima Baubo koji se jo presijavaju u postmatrijarhalnim grkim
mitovima i homerskim himnama.clxi
Majka Zemlje, Demetra, imala je prekrasnu ker, Perzefonu. Ta se ki
jednoga dana igrala vani i naila na osobito ljubak cvijet, pa posegne
vrcima prstiju kako bi obuhvatila njegovo ljupko lie. Odjednom se
zemlja zatrese i raspukne u golemu nepravilnu brazdu. Iz dubine zemlje
dojuri Had, Bog podzemlja. Stajao je visok i moan u crnoj koiji koju su
vukla etiri konja boje duhova.
Had zgrabi Perzefonu u svoju koiju, a njezini velovi i sandale samo
polete. Duboko, duboko, duboko u zemlju potjera on svoje konje.
Perzefonini krikovi gubili su se kako se pukotina na zemlji zatvarala kao
da se nita nije niti dogodilo. Zemljom se proire tiina i vonj izgaena
cvijea.
Djevojini jauci pronosili su se kroz planinske stijene, grgoljili u
vodenom uzviku s dna mora. Demetra zau kako stijene viu. Zau i kako
367

voda plae. Strgne vijenac iz besmrtne kose i razmota tamne velove s

ramena, pa poleti preko zemlje nalik na veliku pticu, trae, dozivajui
svoju ker.
Te noi neka starica na rubu pilje kazala je svojim sestrama kako je taj
dan zaula tri krika: jedan, mladim glasom koji je vrisnuo od uasa, drugi
koji je moleivo dozivao, a trei, majke koja jeca.
Perzefone nigdje nije bilo, pa tako pone Demetrina luda,
dugo-mjesena potraga za voljenim djetetom. Demetra je bjesnila, jecala,
vritala, pitala, pretraivala sva kopna, ispod, iznutra, iznad, molila milost,
molila smrt, ali nikako da pronae svoje zlato.
I tako ona, koja je sve navodila na vjeni rast, baci prokletstvo na sva
plodna polja na svijetu, vritei od jada: Umri! Umri! Umri! Zbog
Demetrina prokletstva, djeca se nisu raala, penica za kruh nije rasla, nije
bilo cvijea za proslave, ni grana za mrtve. Sve je lealo uvelo i sisalo
isuenu zemlju i usahlu dojku, Demetra se vie nije kupala. Halje su joj
bile natopljene blatom, kosa raupana. Premda joj je bol razdirala prsa,
nije se predavala. Nakon dugog pitanja i traenja, te raznih zgoda, od ega
nije bilo nikakve koristi, napokon se srui kraj bunara u selu u kojem je
nisu poznavali. Dok je tako oslonila bolno tijelo o hladan kamen bunara,
prilazila joj je neka ena, ili bolje reeno, neka vrsta ene. Ta ena
doplesala je do Demetre njiui bokovima onako kao da predlae snoaj i
pritom tresui dojkama. Kad ju je Demetra ugledala, nije mogla a da se
malko ne nasmije.
To rasplesano ensko bilo je uistinu arobno, jer nije imala glavu, nego
su joj bradavice bile na mjestu oiju, a vulva na mjestu usta. Poe
uveseljavati Demetru izgovarajui tim ljupkim ustima zgodne masne ale.
Demetra se nasmijei, zatim zahihoe, pa se nasmije iz dubine trbuha. I
tako su se dvije ene zajedno smijale, mala Baubo, Boica trbuha i snana
Boica Majka Zemlje, Demetra.
Upravo je taj smijeh izvukao Demetru iz njezine depresije i dao joj
energije da nastavi potragu za svojom keri, koja je uz pomo Baubo,
starice Hekate i sunca Helija naposljetku urodila plodom. Perzefonu su
vratili majci. Svijet, zemlja i enski trbusi ponovno su bujali.
368

Oduvijek sam tu malu Baubo voljela vie nego bilo koju drugu boicu u
grkoj mitologiji, moda i vie od bilo kojega drugoga lika. Bez sumnje
potjee od neolitskih boica trbuha koje su prikazane kao tajanstvene
figure bez glave, a kojiput i bez ruku i nogu. Smijeno je tvrditi da su to
figure plodnosti, jer one su mnogo vie od toga. One su talismani enskih
razgovora znate, onih koje ene nikad, nikad ne bi vodile pred
mukarcem, osim u vrlo neobinim prigodama. Takvih razgovora.
One predstavljaju senzibilnosti i izraze koji su jedinstveni u svijetu:
grudi i ono to osjeaju u tim osjetljivim stvorenjima, usne vulve, u
kojima ena osjea ono to drugi tek mogu zamisliti, ali samo ona zna. A
smijeh iz trbuha jedan je od najboljih lijekova za ene.
Oduvijek sam vjerovala da je Kaffeeklatsch ostatak drevnih enskih
rituala zajednitva, nekoga starog rituala razgovora iz trbuha, kad ene
govore iz utrobe, kad govore istinu, kad se smiju ko blesave, kad se
osjeaju ive, kao da se vraaju kui, kao da je sve bolje.
Kojiput je teko navesti mukarce da odu kako bi ene mogle biti
nasamo zajedno. Znam samo da su u nekadanja vremena ene poticale
mukarce da odu na ribiiju. To je trik kojim se ene odavna koriste
kako bi natjerale mukarce da odu na neko vrijeme, kako bi mogle biti ili
same ili s drugim enama. ene rado s vremena na vrijeme ive u
iskljuivo enskom okruju, bilo same ili s drugima. To je prirodni enski
ciklus.
Muka energija je zgodna. Vie nego zgodna raskona je, velebna.
Ali, kojiput je isuvie nalik na Godiva okolade. udimo za istom
hladnom riom i bistrom vruom juhom za nekoliko dana, da proistimo
nepce. To s vremena na vrijeme moramo uiniti.
Uz to nam Baubo, mala boica trbuha, daje zanimljivu ideju da malo
opscenosti moe pomoi u prekidanju depresije. Istina je i da odreene
vrste smijeha, koje proizlaze iz svih tih pria koje ene govore jedne
drugima, onih enskih pria koje se kreu u rasponu od dvosmislenih do
potpuno neukusnih da sve te prie potiu libido. One ponovno potiu
vatru enina zanimanja za ivot. Ono to traimo su Boica trbuha i
trbuni smijeh.
369

Spremite, dakle, te prljave priice, one koje bi Baubo priala, u svoju

vidarsku krinjicu. Ta mala pripovjedaka vrsta snaan je lijek. Smijena,
prljava pria ne samo da uklanja depresiju, nego moe izrezati ono crno
srce iz bijesa, pa ena biva sretnija nego prije. Pokuajte, vidjet ete.
E sad, ne mogu mnogo toga rei o daljnja dva aspekta prie o Baubo,
jer o tome treba raspravljati u malim, iskljuivo enskim skupinama, ali
mogu rei sljedee: Baubo ima jo jedan aspekt, ona vidi kroz bradavice.
Mukarci to ne razumiju, ali ene u radionicama oduevljeno kimaju
glavom i kau: Znam tono to eli rei!
Vidjeti kroz bradavice svakako je osjetilni atribut. Bradavice su
psihiki organi koji reagiraju na temperaturu, strah, ljutnju, buku. One su
jednako tako osjetila kao i oi u glavi.
to se tie govorenja iz vulve, to je, simbolino, govorenje iz primae
materiae, temeljne, najiskrenije razine istine ivotnoga otvora. to jo
treba rei nego da Baubo govori iz glavne ile, duboka rudnika, doslovno
iz dubine. U prii o Demetri koja trai svoju ker, nitko ne zna koje rijei
Baubo zapravo izgovara. Ali, moemo si misliti.

Kojot Dick19
Mislim da su ale koje je Baubo ispriala Demetri bile enske ale o svim
onim lijepo oblikovanim predajnicima i prijamnicima: genitalijama. Ako
je tako, onda je Baubo moda Demetri ispriala priu poput ove koju sam
ula prije nekoliko godina od ravnatelja starog kampa za autodomove u
Nogalesu. Zvao se Stari Red i tvrdio je da ima indijanske krvi.
Nije stavio zube i nije se brijao ve nekoliko dana. Njegova draga ena,
Willowdean, imala je zgodno, ali ispaeno lice. Rekla mi je da je jednom
slomila nos u nekoj kavanskoj tunjavi. Imali su tri Cadillaca, od kojih
19

Igra rijei: Dick je muko ime, skraeno od Richard, ali i vulgarni naziv za muko
spolovilo (op. prev.)

370

nijedan nije bio u voznom stanju. Imali su ivavu koju su drali u

ograenom prostoru u kuhinji. On je bio od onih mukaraca koji imaju
eir na glavi ak i dok sjede na zahodu.
Sakupljala sam prie i parkirala svoju malu Napanee kamp-kuicu na
njihovo podruje. Onda, znate li kakve prie o ovim krajevima?, upitala
sam, mislei na zemlju i okoli.
Stari Red podlo pogleda svoju enu, razvue lice u osmijeh i pone joj
se izazovno podsmjehivati. Ispriat u joj o Kojotu Dicku.clxii
Red, nemoj joj ispriati tu priu. Red, nemoj.
E ba u joj ispriati o Kojotu Dicku, potvrdi Stari Red.
Wilowdean zabije glavu u ruke i kao da govori stolu ree: Nemoj joj
ispriati tu priu, Red, stvarno ti kaem.
Odmah u joj ispriati, Willowdean.
Willowdean sjedne ukoso na stolac i rukama prekrije oi kao da je
upravo oslijepila.
Evo to mi je ispriao Stari Red. Rekao je da je uo tu priu od jednog
Navajo Indijanca koji je to uo od Meksikanca koji je to uo od nekog
Hopi Indijanca.
Neko davno ivio je Kojot Dick i bio je i najpametnije i najblesavije
stvorenje koje je itko ikad vidio. Uvijek je bio gladan neega, pa je varao
ljude da bi doao do onoga to eli, a ostalo vrijeme bi spavao.
E, pa, jednoga dana, dok je Kojot Dick spavao, njegovu penisu postane
uistinu dosadno i on odlui ostaviti Kojota i krenuti u neku svoju
pustolovinu. Tako se penis odvojio od Kojota Dicka i otrao niz cestu.
Zapravo, skakutao niz cestu, s obzirom na samo jednu nogu i to.
I tako je skakao i skakao i dobro se zabavljao, pa je skoio s ceste u
umu, gdje je O, ne! uskoio ravno u gaj kopriva. Jao!, vikne. Au,
au, au!, vrisne. Upomo! Upomo!
Sve to urlanje probudi Kojota Dicka, pa kad je posegnuo dolje da
pokrene srce uobiajenim kurblom, njega nije bilo! Kojot Dick trao je
niz cestu drei se za medunoje, pa napokon naie na svoj penis koji je
371

bio u najgoroj moguoj nevolji. Njeno Kojot Dick podigne svoj

pustolovni penis iz kopriva, pogladi ga i smiri, pa ga vrati kamo i pripada.
Stari Red se smijao kao luak, u napadu kalja, izbuljenih oiju i sve to
ide uz to. I to je pria o starom Kojotu Dicku.
Willowdean ga prekori: Zaboravio si joj ispriati kraj.
Koji kraj? Ve sam joj ispriao kraj, mrgodio se Stari Red.
Zaboravio si joj ispriati pravi kraj te prie, ti stari prdonjo.
E, pa ako se tako dobro sjea, zato joj ti ne kae? Zvono na
vratima zazvoni i on ustane sa svojega kripavog stolca.
Willowdean pogleda ravno u mene, a oi su joj se krijesile: Kraj prie
je pouka. U tom trenu Baubo je zaposjela Willowdean, jer se ova pone
smijuljiti, pa cerekati, a zatim se tako dugo smijala iz trbuha da su joj ak
suze dole, pa joj je trebalo nekoliko minuta da kae ove zadnje dvije
reenice, jer je morala ponoviti svaku rije dva-tri puta dok je lovila zrak.
Pouka je da ga je zbog tih kopriva, ak i nakon to ga je Kojot Dick
izvadio iz njih, pimpek svrbio ko lud do kraja ivota. I zato se mukarci
uvijek stisnu uz ene i hoe se trljati o njih s onim pogledom joj, kako me
svrbi. Zna, taj zajedniki pimpek svrbi ih jo otkako je prvi put
pobjegao.
Ne znam to me se na tome dojmilo, ali smo sjedile tamo u njezinoj
kuhinji, vritale i lupale po stolu sve dok nismo praktiki izgubile
kontrolu nad miiima. Nakon toga, imala sam osjeaj kao da sam upravo
pojela veliki komad svjeega hrena.
To je uistinu pria kakve mislim da je Baubo pripovijedala. Njezin
repertoar obuhvaa sve to ene navodi na takav smijeh, neobuzdan, kad
vas nije briga to vam se vide krajnici, kad vam trbuh visi i dojke vam se
tresu. Ima neto u tom seksualnom smijehu to se razlikuje od smijeha
zbog pitomijih stvari. Seksualni smijeh dopire daleko i duboko u psihu,
rastrese svakakve stvari, svira nam na kostima i izaziva protok bajnog
osjeaja kroz tijelo. To je neki divlji uitak koji pripada psihikom
repertoaru svake ene.
372

Sveto i senzualno/seksualno ive vrlo blizu jedno drugome u psihi, jer

obraamo pozornost na njih zbog nekog osjeaja uenja koji ne proizlazi
iz intelektualizacije, nego iz doivljaja na fizikim putevima u tijelu, iz
neega to nas na trenutak ili zauvijek promijeni, protrese, dovede do
vrhunca, izgladi nae bore, naui plesnom koraku, zviduku, pravom
naletu ivota, bio to poljubac, vizija, trbuni smijeh ili neto drugo.
U svetom, opscenom, seksualnom, uvijek eka neki divlji smijeh,
kratki val tihoga smijeha, bapski zloesti smijeh, onaj piskutavi smijeh,
smijeh koji je divlje ivotinjski ili pak onaj triller koji je kao da prelazimo
glazbenu ljestvicu. Smijeh je skrivena strana enske seksualnosti, fiziki
je, elementaran, strastven, osnauje nas i stoga uzbuuje. On je
seksualnost koja nema neki cilj, kao to to ima genitalno uzbuenje. To je
seksualnost radosti, samo na trenutak, iskrene senzualne ljubavi koja leti
slobodna, pa ivi, umire i ponovno ivi od vlastite energije. Svet je, jer je
tako ljekovit. Senzualan je, jer budi tijelo i osjeaje. Seksualan je, jer
uzbuuje i izaziva valove uitka. Nije jednodimenzionalan, jer smijeh je
neto to dijelimo sa sobom kao i s mnogim drugima. Smijeh je najdivlja
enska seksualnost.
Evo jo jednog uvida u enske prie i prljave boice. Ovo je pria na
koju sam naila kao dijete. Zapanjujue je to sve djeca uju, a to odrasli
misle da ne uju.

Put u Ruandu
Bilo mi je dvanaestak godina i bili smo na jezeru Big Bass u dravi
Michigan. Nakon to su skuhale doruak i ruak za etrdesetero ljudi, sve
moje lijepe okrugle roakinje, moja majka i moje tete, sjedile su na suncu
na lealjkama, sunale se, priale i zafrkavale. Mukarci su lovili ribe
to je znailo da su se otili zabavljati, psovati i priati svoje ale i prie.
Ja sam se igrala u blizini ena.
Odjednom sam ula prodorno vritanje. Sva uplaena potrala sam
373

onamo gdje su sjedile ene. No, one nisu vikale od boli. ene su se smijale,
a jedna od mojih teta stalno je, kad god bi ulovila zrak izmeu krikova,
ponavljala: prekrile lice prekrile lice! A ta udna reenica bi kod
svih njih izazvala novi napadaj smijeha.
Vritale su, urlale, hvatale zrak i dalje vritale jo dugo, dugo. Jednoj je
teti na krilu leao asopis. Mnogo kasnije, dok su ene drijemale na suncu,
izvukla sam asopis ispod njezine ruke dok je spavala, pa sam legla ispod
lealjke i itala irom otvorenih oiju. Na stranici je bila anegdota iz
Drugoga svjetskoga rata. Glasila je ovako:
General Eisenhower krenuo je u obilazak svojih postrojba u Ruandi.
[Moda se radilo o Borneu. Moda se radilo o generalu MacArthuru.
Imena mi tada nisu mnogo znaila.] Guverneru je bila elja da sve
domorotkinje stanu jedna do druge uz cestu tako da, u znak dobrodolice,
pozdravljaju i mau Eisenhoweru dok on prolazi u svojem dipu. Jedini
problem bio je taj da domorotkinje nisu nosile nikakvu odjeu, nego samo
niske perli i kojiput sitni tanga-pojas.
Ne, ne, to nee ii. Zato je guverner pozvao poglavicu i izloio mu
svoju nevolju. Nema brige, ree poglavica. Kad bi guverner mogao
nabaviti nekoliko desetaka suknji i bluza, on e se pobrinuti da ene budu
odjevene za tu jedinstvenu, posebnu prigodu. Guverner i lokalni misionari
pobrinuli su se za nabavu.
No, na dan velike parade, tek nekoliko minuta prije nego to e se
Eisenhower provesti dugom cestom u svojem dipu, pokazalo se da su
domorotkinje odjevene u suknje, ali im se bluze nisu svidjele, pa su ih
ostavile kod kue. I sad su sve ene stajale s obje strane ceste u suknjama,
ali golih grudi, a nisu odjenule ni ita drugo, pa tako ni rublje. Dakle,
guverner je dobio napadaj kad je uo to se dogodilo, pa je ljutito pozvao
poglavicu koji ga je uvjerio kako je razgovarao sa enom i da su ene
smislile plan kako da prekriju grudi kad general bude prolazio pokraj njih.
Jesi li siguran?, urlao je guverner.
Jako, jako siguran, rekao je poglavica.
E, pa nije preostalo vremena za raspravu, a mi samo moemo nagaati
374

kako je general Eisenhower prolazei u svojem dipu reagirao kad su ene

golih grudi jedna za drugom elegantno podizale prednjicu svojih irokih
sukanja kako bi njome prekrile lice.
Leala sam ispod lealjke priguujui smijeh. Bila je to najaavija pria
koju sam ikada ula. Bila je to divna pria, uzbudljiva pria. No,
intuitivno sam znala da je zabranjena, pa sam je zadrala za sebe jo
godinama. Ponekad bih usred tekih vremena, napetih vremena, pa ak i
prije pisanja ispita na fakultetu, pomislila na ene u Ruandi kako
suknjama prekrivaju lica i zacijelo se smiju iza njih. Pa bih se i ja
nasmijala i onda bi mi se javio osjeaj uravnoteenosti, snage i
prizemljenosti.
To je nedvobno jo jedan dar enskih ala i zajednikog smijeha. Sve
to postaje lijek za teke dane, tonik za poslije. To je dobra, ista, prljava
zabava. Moemo li zamisliti seksualno i razulareno kao sveto? Da,
osobito ako je ljekovito. Jung je primijetio da je esto, kad bi netko doao
u njegovu ordinaciju i tuio se na neki seksualni problem, pravi problem
leao u nekoj boljci duha ili due. Kad bi osoba govorila o duhovnom
problemu, esto bi se radilo zapravo o problemu seksualne naravi.
U tom smislu, seksualnost se moe pokazati kao lijek za duh i zato
postaje sveta. Kad je seksualni smijeh ljekovit, onda je to sveti smijeh. A
to god bilo, to to izaziva ljekovit smijeh, takoer je sveto. Kad smijeh
pomae a da ne teti, kad smijeh obasja, uredi, preuredi, potvrdi silu i
snagu, onda je to smijeh koji izaziva zdravlje. Kad smijeh ljude ini
sretnima to su ivi, to su tu, svjesnijima ljubavi, uzvienima erosom,
kad odagna njihovu tugu i odvoji ih od ljutnje, onda je to sveto. Kad su
zbog njega vei, bolji, velikoduniji, osjeajniji, onda je to sveto.
U arhetipu Divlje ene postoji mnogo vie mjesta za prirodu prljavih
boica. U divljoj prirodi sveto i razulareno, sveto i seksualno nisu
odvojeni, nego ive zajedno kao, vjerujem, skupina prastarih ena koje
ekaju tamo malo dalje da ih posjetimo. One su tu u naoj psihi, ekaju da
se pojavite, iskuavaju meusobno svoje prie i smiju se ko blesave.
375

12. POGLAVLJE
Ozna
Oznaavanje teritorija: granice bijesa i oprosta

Bjelosrpi medvjed
Pod vodstvom Divlje ene ponovno prisvajamo ono drevno, intuitivno,
strastveno. Kad na ivot odraava njezin, onda pribrano djelujemo.
Provodimo, ili uimo kako to initi ako ve ne znamo. Poduzimamo
korake potrebne za prikazivanje naih ideja u svijetu. Usredotoujemo se
kad izgubimo koncentraciju, obaziremo se na osobne ritmove,
zbliavamo se s prijateljima i partnerima koji su u skladu s divljim i
cjelovitim ritmovima. Odabiremo veze koje krijepe na kreativni i
instinktivni ivot. Trudimo se da krijepimo druge. A i spremne smo
primljive partnere uiti divljim ritmovima, ako je potrebno.
No, postoji jo jedna strana vjetine, a to je kad se nosimo s onime to
se jedino moe nazvati enskim bijesom. Potrebno je izbaciti taj bijes.
Kad se ena sjeti izvora svojega bijesa, ima osjeaj da nikad nee prestati
krgutati zubima. No, ironino je da osjeamo snanu potrebu da
iskaemo taj bijes, jer nas uznemirava i truje. Rado bismo pourile i
rijeile ga se.
No, potiskivanje nee uspjeti. To je kao da pokuavate vatru spremiti u
jutenu vreu. Ne valja ni sebe ili nekoga drugoga spriti bijesom. I sad
stojimo tako i drimo taj snaan osjeaj koji nam je, tako smatramo, doao
nepozvan. Pomalo je nalik na opasan otpad tu je, nitko ga nee, ali nema
ba mnogo smetlita za nj. Moramo daleko putovati da bismo nale mjesto
376

gdje emo ga zakopati. Evo knjievne verzije japanske prie koja se zove
Tsukina Waguma, Bjelosrpi medvjed, a koja nam moe pomoi u
sagledavanju toga problema. Priu mi je ispriao nar. I. Sagara, veteran
Drugoga svjetskoga rata i pacijent Veteranske bolnice Hines u Illinoisu
prije mnogo godina.
Bila jednom jedna mlada ena koja je ivjela u mirisnoj borovoj umi.
Mu joj je godinama bio daleko, borei se u ratu. Kad je konano otputen,
otklipsao je kui vrlo loe raspoloen. Nikako nije htio ui u kuu, jer se
naviknuo spavati na kamenju. Drao se postrani i ostajao u umi dan i no.
Mlada je ena bila vrlo uzbuena kad je saznala da joj mu napokon
dolazi kui. Kuhala je i kupovala i kupovala i kuhala i pripremila same
zdjelice i tanjurie slasnoga bijelog tofua i triju vrsta ribe, pa triju vrsta
algi i rie zainjene crvenom paprikom i krasnih hladnih kampa, velikih i
naranastih.
Plaho se smijeei, odnijela je hranu u umu i klekla pokraj svojeg
ratom izmuena mua, pa mu ponudila sva ta krasna jela koja je
pripremila. No, on skoi na noge, prevrne posluavnike tako da se tofu
rasuo, riba poletjela u zrak, alge i ria pale u blato, a veliki se naranasti
kampi otkotrljali niz puteljak.
Pusti me na miru!, zaurla on i okrene joj lea.
Tako se razbjesnio da ga se ona uplaila. Tako se na kraju, u oaju,
nala pred piljom vidarice koja je ivjela podalje od sela.
Mu mi je bio teko ranjen u ratu, ree ena. Stalno bjesni i nita ne
jede. Ne eli ui u kuu i ivjeti sa mnom kao prije. Moete li mi dati
napitak koji e ga uiniti onako njenim i skrbnim kao to je nekad bio?
Vidarica je utjei: Mogu ti to uiniti, ali potreban mi je poseban
sastojak. Ostala sam, na alost, bez dlaka bjelosrpa medvjeda. Zato se
mora popeti na planinu, pronai crnoga medvjeda i donijeti mi jednu
dlaku iz znaka polumjeseca na njegovu vratu. Tada u ti moi dati to ti
treba, pa e sve opet biti dobro.
Neke ene bi takav zadatak prestraio. Neke bi ene smatrale da je
377

itav taj trud pretjeran. No, ne i ona, jer ona je ena koja ljubi. Joj! Tako
sam ti zahvalna, ree ona. Dobro je znati da se neto moe uiniti.
I tako se pripremila za putovanje, pa sljedeega jutra krene na planinu.
Vedro povie: Arigato zaish, jer se tako pozdravlja planina i kae:
Hvala ti to mi doputa da se penjem na tvoje tijelo.
Popela se na obronke planine, gdje su stijene nalikovale velikim
hljebovima kruha. Uspela se na zaravan prekrivenu umom. Drvee je
imalo duge visee grane i lie nalik na zvijezde.
Arigato zaish, vedro povie. Tako je zahvaljivala drveu to je
podignulo svoje kose kako bi ona mogla proi ispod. Pronala je put kroz
umu i ponovno se poela penjati.
Sad je bilo tee. Na planini je raslo trnovito cvijee koje joj se hvatalo
za rub kimona, a stijene su je greble po sitnim dlanovima. U sumrak su
oko nje letjele udne tamne ptice i straile je. Znala je da su to muenbotoke, duhovi mrtvih koji nemaju roaka, pa stoga zapjeva neke molitve
za njih: Ja u vam biti roakinjom. Otpratit u vas na poinak.
I dalje se penjala, jer ona je bila ena koja ljubi. Penjala se dok nije
ugledala snijeg na planinskom vrhuncu. Uskoro su joj se smoila i smrzla
stopala, ali se i dalje penjala sve vie i vie, jer ona je bila ena koja ljubi.
Poela je oluja, snijeg joj je letio ravno u oi i duboko u ui. Zaslijepljena
i dalje se penjala sve vie i vie. A kad je snijeg prestao, ena vedro povie:
Arigato zaish, kako bi zahvalila vjetru to joj vie ne zastire vid.
Sklonila se u plitku pilju, pa jedva da se cijela uvukla u nju. Premda je
imala sveanj pun hrane, nije jela, nego se pokrila liem i zaspala. Ujutro,
zrak je bio miran, a kroz snijeg se ak tu i tamo nazirala koja zelena
biljica. E, sad, pomisli ona. Sad valja pronai Bjelosrpa medvjeda.
Traila je itav dan i prije sumraka pronala velike hrpe izmeta, pa nije
morala dalje gledati, jer je pred njom divovski crni medvjed tekim
koracima grabio kroz snijeg, ostavljajui za sobom duboke tragove apa i
pandi. Bjelosrpi medvjed estoko zarie i ue u svoj brlog. Ona posegne
u svoj sveanj pa hranu koju je ponijela stavi u zdjelicu. Postavi zdjelicu
pred brlog i otri u svoje sklonite da se sakrije. Medvjed osjeti miris
hrane i dojuri iz brloga, riui tako glasno da je sa stijena poelo otpadati
378

sitno kamenje. Medvjed s daljine obie hranu, vie puta onjui zrak, a
zatim proguta hranu jednim zalogajem. Veliki medvjed krene natrag i
nestane u svojem brlogu.
Sljedee veeri ena uini isto, stavi hranu u zdjelu, ali sad, umjesto da
se vrati u svoje sklonite, ona se povue samo na pola puta. Medvjed
nanjui hranu, digne se iz svojega brloga, zarie da su zvijezde gotovo
pale s neba, krene oko hrane, vrlo oprezno ispita zrak i naposljetku
podere hranu i uvue se ponovno u brlog. To se ponavljalo iz veeri u
veer, dok jedne tamnomodre noi ena ne osjeti dovoljno hrabrosti da
prieka jo blie medvjedovu brlogu.
Stavila je hranu u zdjelicu pred brlog i stane tik do ulaza. Kad je
medvjed nanjuio hranu i izjurio, nije ugledao samo hranu, kao obino,
nego i par sitnih ljudskih nogu. Medvjed nakrivi glavu i zarie tako glasno
da su kosti u eninu tijelu zabrujale.
ena se tresla, ali nije uzmicala. Medvjed se umah podigne na stranje
noge, kljocne eljustima i zarie tako da ena ugleda njegovo
crvenosmee nepce. Pa ipak, nije pobjegla. Medvjed zarie jo jedanput i
isprui prednje ape kao da e je zgrabiti, a njegovih deset panda visjelo
je kao deset dugakih noeva nad njezinom glavom. ena se tresla kao list
na oluji, ali ostade na mjestu.
Molim te, dragi medvjede, kumila je molim te, dragi medvjede,
prela sam sav taj put jer mi treba lijek za mua. Medvjed prednjim
apama udari u tlo da snijeg poleti, pa se zagleda u enino prestraeno lice.
eni se na tren uini kao da u medvjedovim starim, starim oima vidi
odraz planinskih lanaca i itavih dolina, rijeka i sela. Preplavi je dubok
mir i ona se prestane tresti.
Molim te, dragi medvjede, hranila sam te ovih nekoliko veeri. Hoe
li mi, molim te, dati jednu dlaku iz polumjeseca na tvome vratu?
Medvjed zastane i pomisli: ta enica bila bi lak zalogaj. No, odjednom ga
preplavi saaljenje prema njoj. Istina je, ree Bjelosrpi medvjed, ali ne
odmakne pande od njezine glave, bila si dobra prema meni. Moe
dobiti jednu od mojih dlaka. No, uzmi je brzo, zatim otii i vrati se
svojima.
379

Medvjed podigne svoju veliku njuku tako da se pokazao bijeli

polumjesec na njegovu vratu, pa ena ugleda snano bilo medvjedova
srca. ena poloi jednu ruku na medvjedov vrat, a drugom uhvati jednu
sjajnu bijelu dlaku. Brzo je iupa. Medvjed krene unazad i zaurla kao da
je ranjen. Njegova se bol zatim stia u ljutito frktanje.
Joj, hvala ti, Bjelosrpi medvjede, velika ti hvala. ena se klanjala i
klanjala. Ali medvjed zabrunda i naglo krene korak naprijed. Rikao je
rijeima koje ena nije razumjela, a ipak ih je nekako znala ve itav ivot.
Okrenula se i pojurila niz planinu koliko su je noge nosile. Trala je pod
kronjama zvjezdolika lia. itavim putem kroz umu vikala je Arigato
zaish, da zahvali drveu to podie svoje grane kako bi mogla proi.
Posrtala je preko stijena koje su nalikovale velikim hljebovima kruha,
viui Arigato zaish da zahvali planini to joj doputa da se penje po
njezinu tijelu.
Premda joj je odjea bila odrpana, kosa raupana, a lice umrljano,
otrala je niz kamene stube to su vodile do sela, niz pranjavu cestu i
ravno kroz mjesto na drugu stranu u straaru u kojoj je vidarica sjedila i
potpirivala vatru.
Gle, gle! Imam je, nala sam je, zatraila je, dlaku Bjelosrpa
medvjeda!, povie mlada ena.
Ah, dobro, ree vidarica uz osmijeh. Dobro pogleda enu, uzme istu
bijelu dlaku i okrene je prema svjetlu. Odvagne dugu dlaku na ruci,
izmjeri je prstom i uzvikne: Da! To je prava dlaka Bjelosrpa medvjeda.
Zatim se odjednom okrene i baci dlaku duboko u vatru, a dlaka zapucketa
i zacvri sve dok je jarkonaranasti plamen ne proguta.
Ne!, vrisne ena. to ste to uinili!?
Smiri se. Dobro je. Sve je u redu, ree vidarica. Sjea li se svakoga
koraka koji si napravila da se uspne uz planinu? Sjea li se svakoga
koraka koji si poduzela da zadobije povjerenje Bjelosrpa medvjeda?
Sjea li se to si vidjela, to si ula i to si osjeala?
Da, ree ena. Vrlo se dobro sjeam.
Stara vidarica joj se njeno nasmijei i ree: Molim te, keri, otii
380

sada kui s tim novim razumijevanjem i nastavi isto tako sa svojim

muem.

Bijes kao uitelj

Glavni motiv ove prie prisutan je diljem svijeta. Kojiput se ena mora
popeti, a kojiput mukarac. arobne stvari koje trae su trepavica, dlaka iz
nosa, zub ili neki drugi tjelesni element. Varijacije toga motiva nalaze se u
Koreji, Njemakoj i na Uralu. U Kini je darovatelj tigar. U Japanu je
ivotinja u prii kojiput medvjed, a kojiput lisac. U Rusiji se trai
medvjedova brada. U jednoj verziji dlaka koja se trai jest dlaka s brade
same Babe Jage.
Pria o Bjelosrpom medvjedu spada, kao i druge u ovoj knjizi, u
kategoriju pria koje nazivam priama otvaranja. Prie otvaranja
doputaju nam da nazremo skrivene ljekovite strukture i dublja znaenja,
a ne samo onaj oit sadraj. Sadraj tih pria pokazuje nam da e
strpljivost pomoi kod ljutnje, ali dublja poruka govori o tome to ena
mora uiniti kako bi vratila red u psihi, pa time izlijeila ljutito sebstvo.
U priama otvaranja stvari su vie naznaene nego izreene. Donja
struktura ove prie otkriva itav uzorak prema kojemu se moemo suoiti
s bijesom i izlijeiti od njega. Valja potraiti mudru i mirnu vidarsku silu
(otii vidarici), prihvatiti se izazova da krenemo na psihiki teritorij na
koji nikad prije nismo ili (popeti se na planinu), prepoznati varke
(uhvatiti se ukotac sa stijenama, trati pod kronjama), smiriti svoje stare
opsesivne misli i osjeaje (susresti se s muen-botoke, nemirnim duhovima
bez roaka koji bi ih pokopali), pozivati veliko suutno Sebstvo (strpljivo
hraniti medvjeda i primiti njegovu uzvratnu ljubaznost), razumjeti onu
stranu suutne psihe koja rie (shvatiti da medvjed, suutno Sebstvo, nije
pitom).
Pria pokazuje kako je vano dovesti to psiholoko znanje na zemlju, u
na pravi ivot (sii s planine i doi natrag u selo), nauiti da se vidanje
381

sastoji u procesu pitanja i vjebanja, a ne u jednoj ideji (spaljivanje dlake).

Sr prie glasi: Primijeni sve te stvari na neiji bijes i sve e biti dobro
(savjet vidarice da krene kui i primijeni ta naela).
Pria spada u skupinu pria koje poinju prizorom u kojem junak moli
ili poziva neko ranjeno, usamljeno stvorenje ove ili one vrste. Ako
promatramo priu kao da su sve njezine sastavnice dio psihe pojedine
ene, onda vidimo da u psihi postoji vrlo ljutit i izmuen odjeljak koji se
prikazuje slikom mua, povratnika iz rata. Njean duh psihe, ena,
preuzima na sebe zadatak da pronae lijek za ljutnju i bijes, tako da ona i
njezina ljubav mogu ponovno ivjeti u miru i ljubavi. To je vrijedan
pothvat za sve ene, jer djeluje na bijes i esto nam omoguuje da
pronaemo svoj put k opratanju.
Pria nam pokazuje da je strpljivost, ba kao i odlazak u potragu za
lijekom, dobra za svjei ili stari bijes. Premda e za svakoga lijeenje i
uvid biti drugaiji, pria predlae neke zanimljive ideje o tome kako
pristupiti tom procesu.
Pria o Bjelosrpom medvjedu dolazi nam iz Japana koji je jednom
imao velikog kraljevia, filozofa imenom Shotoku Taishi, koji je ivio na
prijelazu estoga i sedmoga stoljea. Poduavao je, meu ostalim, da
psihiki rad valja obavljati i u unutarnjem i u vanjskome svijetu. tovie,
poduavao je toleranciju prema svakom ovjeku, svakoj ivotinji i
svakom osjeaju.
ak su i sirovi ili zbrkani osjeaji oblik svjetla to pucketa i prti od
energije. Svjetlo bijesa moemo iskoristiti u pozitivnom smislu da
pogledamo mjesta koja obino ne vidimo. Negativna je uporaba kad
destruktivno usredotoimo bijes na jednu siunu toku sve dok poput
kiseline koja izaziva ir na elucu ne progori ravno kroz sve njene
slojeve psihe.
No, postoji jo jedna upotreba. Svi osjeaji, ak i bijes, sadravaju
znanje, uvid, ono to neki zovu prosvjetljenje. Na bijes moe na neko
vrijeme postati naim uiteljem neto ega se neemo tako brzo rijeiti,
nego neto zbog ega emo se popeti na planinu, to emo personificirati,
od ega emo uiti, s ime emo se suoiti u sebi, a zatim ga oblikovati u
382

neto korisno na svijetu, ili neto to emo vratiti u prah. U divljini bijes
nije neto to stoji zasebno. On je tvar koja eka na na trud
preobraavanja. Ciklus bijesa nalik je na sve druge cikluse: raste, opada,
umire i oslobaa se u obliku nove energije.
Kad dopustimo da nas bijes podui, pa ga time preobrazimo, onda se
on raspline. Energija nam se vraa na koritenje u druga podruja, osobito
na podruje kreativnosti. Premda neki ljudi tvrde da znaju stvarati iz
svojega kroninoga bijesa, problem je u tome da bijes ograniava pristup
kolektivnom nesvjesnom neiscrpnom spremniku zamiljajnih slika i
misli tako da osoba koja stvara iz bijesa naginje tome da uvijek iznova
stvara jedno te isto, pa ne nastaje nita novo. Nepreobraen bijes moe
postati stalna mantra o tome kako smo potlaeni, povrijeeni i izmueni.
Jedna od mojih prijateljica i suizvoaica, koja tvrdi da je oduvijek
gnjevna, ne prihvaa ama ba nikakvu pomo u vezi s tim. Kad pie
scenarije o ratu, pie o tome kako su ljudi zli, kad pie scenarije o kulturi,
onda se pojavljuju slini zli likovi. Kad pie scenarije o ljubavi, pojavljuju
se isti zli ljudi s loim namjerama. Bijes nagriza nae vjerovanje da se
moe dogoditi neto dobro. Neto se dogodi nadi. A iza gubitka nade
obino stoji ljutnja: iza ljutnje bol; iza boli, obino neka vrsta muenja,
kojiput nedavna, a ee neka od prije mnogo, mnogo vremena.
U fizikom posttraumatskom radu znamo da, to prije rijeimo ozljedu,
to e se manje proiriti ili pogorati njezini uinci. Osim toga, to se bre
trauma dovede pod nadzor i razrijei, to je bre vrijeme oporavka. To
vrijedi i za psihike traume. U kojem bismo stanju bili da smo slomili
nogu kao dijete, a trideset godina poslije jo nije dobro namjetena?
Izvorna trauma izazvala bi goleme smetnje u drugim sustavima i
ritmovima tijela, kao to su imunoloki, osteopatski i lokomotorni obrasci
i tako dalje. Upravo se o tome radi i kod starih psihikih trauma. Mnogi se
nisu njima pozabavili na vrijeme, bilo iz neznanja ili zbog zanemarivanja.
E pa sad, vratili smo se iz rata, da tako kaemo, ali osjeamo se kao da
smo jo u ratu duhom i tijelom. No, ako bijes tj. posljedicu traume
uvamo u sebi, umjesto da traimo rjeenja za nj, to ga je izazvalo, to
moemo uiniti u vezi s tim, onda se do kraja ivota zatvaramo u sobu
383

prepunu toga. Tako ne moemo ivjeti, ni povremeno ni bilo kako. Postoji

ivot s onu stranu bezumna bijesa. Kao to vidimo iz prie, potrebna je
svjesna vjeba da bismo ga doveli pod nadzor i izlijeili. I mi to moemo.
Uistinu, sve to nam treba jest penjati se korak po korak.

enje iscjelitelja: penjanje na planinu

Uvo
Uvo
Dakle, umjesto da se pokuamo pristojno ponaati i ne osjetiti svoj bijes,
ili pak da ga upotrijebimo kako bismo spalili sve ivo u krugu od sto
kilometara, bolje je pozvati bijes da sjedne s nama, popije malo aja i
porazgovara, tako da saznamo to je prizvalo naega gosta. Isprva se bijes
ponaa kao ljutiti mu iz prie. Ne eli razgovarati, ne eli jesti, jedino eli
sjediti, tuiti se, ili da ga se pusti na miru. U tom kljunom trenutku
moramo prizvati vidaricu, nae mudro sebstvo, na najjai izvor da
vidimo dalje od ljutnje i razdraenosti ega. Vidarica je uvijek
dalekovidna. Ona nam moe rei kakvo dobro moe proizai iz
istraivanja toga naleta osjeaja.
Vidarice u bajkama obino predstavljaju miran i neuznemiren aspekt
psihe. Iako se svijet izvana moda raspada, unutarnju vidaricu to uope ne
potresa, ona zadrava svoj mir kako bi se domislila najboljem nainu
djelovanja. Svaka enska psiha sadrava tu ispravljaicu. Ona je dio
divlje prirodne psihe i mi se raamo s njom. Ako smo je izgubili, moemo
je ponovno prizvati i mirno prouiti situaciju koja u nama izaziva bijes,
projicirati se u budunost i s te izvidnice odluiti na to bismo bili ponosni,
pa se tako i ponijeti.
Gnjev ili razdraljivost koju prirodno osjeamo vezano za razne
vidove ivota i kulture snaniji su ako su se u djetinjstvu ponavljali
sluajevi nepotovanja, potresnih dogaaja, nemara ili velikih
nejasnoa.clxiii Osoba koja je primala takve udarce osjetljiva je na daljnje
ozljede, pa se koristi svim obrambenim mehanizmima kako bi ih
izbjegla.clxiv Veliki gubitak moi, to znai gubitak sigurnosti da smo
384

vrijedni skrbi, potovanja i brige, izaziva iznimnu tugu i ljutite djeje

zakletve da, kad jednom budemo odrasli, neemo dopustiti da nas itko
ikada vie tako povrijedi.
Uz to, ako je ena odgajana uz otra ogranienja sloboda, dranja,
jezika i sl. te tako da ima manje pozitivnih oekivanja od drugih u obitelji,
onda e se njezina normalna ljutnja vjerojatno pogorati zbog tema,
intonacija, gesta, rijei i drugih osjetilnih podraaja koji je podsjete na
izvorne dogadaje.clxv Rane iz djetinjstva moemo vrlo dobro rekonstruirati
ako dobro promotrimo zbog ega se odrasli razljute.clxvi
Ljutnju elimo upotrijebiti kao kreativnu silu. elimo je iskoristiti za
promjenu, razvoj i zatitu. Dakle, bilo da se ena bavi nekim tekim
trenutkom vezanim za potomstvo ili nekom dugovjenijom ranom koja
pee, perspektiva vidarice je ista: kad vlada mir, onda moemo i uiti,
onda moemo doi do kreativnih rjeenja, ali kad plamti divlja vatra, u
nama ili oko nas, onda ona sve spaljuje i za sobom ostavlja samo pepeo.
Kad budemo gledali unatrag, moramo na naa djela moi asno pogledati.
Moramo imati neto to moemo pokazati kao rezultat nae ljutnje.
Premda stoji da kojiput moramo bijesu dati oduka prije nego to se
moemo poeti smirivati, to valja initi uz neki nadzor. Inae je to kao da
kresnemo igicu i bacimo je na benzin. Vidarica kae: da, taj se bijes
moe promijeniti, samo mi treba neto iz drugoga svijeta, neto iz
instinktivnoga svijeta, svijeta u kojem ivotinje jo govore i u kojem ive
duhovi.
U budizmu postoji potraga koja se zove nybu, to znai odlazak na
planinu kako bi shvatili sebe i ponovno uspostavili vezu s Bogovima.
Radi se o veoma starom ritualu vezanom za cikluse priprema zemlje,
sijanja i etve. Premda bi bilo bolje da se popnemo na pravu planinu, ako
je mogue, postoje planine i u podzemnom svijetu, u vlastitoj podsvijesti.
Na sreu, svi mi nosimo ulaz u podzemni svijet u samoj naoj psihi, tako
da bez odgaanja moemo krenuti na planinu po obnavljanje.
Kod pripovijedanja, kao i u mitovima, planina se ponekad rabi kao
simbol da se opiu razine vjetine koju netko mora stei prije nego to se
moe popeti na sljedeu razinu. Najnii dijelovi planine, obronci, esto
385

predstavljaju tenju k svijesti. Sve to se dogaa na obroncima predstavlja

sazrijevanje svijesti. Srednji dio planine esto se smatra strmim dijelom
procesa, onim dijelom koji preispituje znanje koje je steeno na donjim
razinama. Vii dijelovi prikazuju intenzivnije uenje: zrak je rijedak,
potrebne su izdrljivost i odlunost da ne odustanemo. Planinski vrh
prikazuje suoavanje s najviom mudrosti, kao to je starica koja ivi na
vrhu planine, ili u ovoj prii, mudri stari brundo.
Dakle, dobro je krenuti na planinu kad ne znamo to bismo drugo
poduzeli. Kad se naemo u potrazi o kojoj ne znamo mnogo, onda nam to
daje ivot i razvija duu. Penjui se na nepoznatu planinu usvajamo
istinsko znanje o instinktivnoj psihi i kreativnim djelima na koja je
spremna to nam je cilj. Razni ljudi ue na razne naine. No, instinktivno,
cikliko gledite koje proizlazi iz divljeg nesvjesnoga postaje jedino koje
shvaa ivot, na ivot, i daje mu znaenje. Upravo nam ono daje
nepogreive upute o tome to sljedee valja uiniti. Gdje moemo pronai
taj proces koji e nas osloboditi? Na planini.
Na planini nalazimo i dodatne upute o tome kako prevladati bol,
negativizam, durenje, sve ono to je isprva obino zajameno. Jedna je
reenica Arigato zaish koju ena pjeva kao zahvalu drveu i planini
to je proputaju. Doslovce prevedeno, reenica znai Hvala ti, privide.
Na japanskom zaisho znai jasan nain gledanja na stvari koje su suprotne
dubljim razumijevanjem nas samih i svijeta.
Privid se dogaa kad neto stvara sliku koja nije prava, kao to je
isijavanje topline na cesti, zbog ega se cesta doima vijugavom. Tono je
da toplina isijava, ali cesta nije uistinu vijugava. To je obmana. Prvi dio
informacije je toan, no, drugi dio, zakljuak, nije.
Planina u prii eni omoguuje prolaz, a drvee podie svoje grane
kako bi je propustilo. To simbolizira uklanjanje privida, to ujedno
omoguuje eni da nastavi svoju potragu. U budizmu kau da postoji
sedam velova privida. Svaki put kad jedan od njih spadne, kae se da
osoba shvati jo jedan vid stvarne prirode ivota i sebstva. Podizanje
velova ini nas dovoljno snanima da podnesemo bit ivota, da
sagledamo obrasce dogaaja, ljudi i stvari te da naposljetku nauimo kako
386

ne valja tako smrtno ozbiljno shvatiti prvi dojam, nego da treba pogledati
iza toga, sve dalje i dalje.
U budizmu je podizanje velova potrebno za prosvjetljenje. ena u prii
je na putovanju kako bi unijela svjetlost u tamu bijesa. Da bi to mogla
uiniti, mora shvatiti mnoge slojeve zbilje tamo na planini. U ivotu ima
toliko obmana. Ona je lijepa, zato je poeljna, moe biti obmana. Ja
sam dobra, zato u biti prihvaena, takoer moe biti obmana. Kad
traimo svoju istinu, onda traimo i uklanjanje privida. Kad progledamo
kroz te privide, koji se u budizmu nazivaju prepreke prosvjetljenju,
onda moemo otkriti skrivenu stranu bijesa.
Postoje neke uobiajene obmane vezane za bijes: Ako moj bijes
nestane, onda u se promijeniti, postat u slabija. (Prva premisa je tona,
ali zakljuak je netoan.) Nauila sam svoj bijes od oca [majke, bake itd.]
i sada sam osuena na to da se tako osjeam itav ivot. (Prva izjava
tona; zakljuak netoan.) Te obmane ispitujemo tako da traimo,
propitujemo, prouavamo, virimo pod drvee i penjemo se na tijelo
planine. Privid nestaje kad uemo u rizik da se suoimo s onim vidom
nae prirode koji je uistinu divlji: s mentorom ivota, bijesa, strpljivosti,
sumnje, umora, tajanstvenosti, udaljenosti i domiljatosti s Bjelosrpim
medvjedom.
Dok je ena na planini, ptice dolijeu do nje. To su muen-botoke,
duhovi preminulih bez obitelji koja bi ih hranila, tjeila i stavila na
poinak. ena postaje njihova obitelj dok se moli i brine za njih, dok ih
tjei. To nam je korisno za razumijevanje sirotih mrtvaca u psihi. To su
kreativne misli, rijei i ideje u eninu ivotu koje su otrpjele preranu smrt,
to uvelike pridonosi njezinu bijesu. Moglo bi se ak rei da je bijes
rezultat duhova koji nisu pravilno pokopani. Na kraju ovoga poglavlja,
pod podnaslovom Descansos, nalaze se napuci o tome kako izai na kraj s
muen-botoke u eninoj psihi.
Kao i u prii, vrijedi umilostiviti mudra medvjeda, instinktivnu psihu i
davati mu duhovnu hranu, bilo da je to crkva, molitva, arhetipska
psihologija, snovi, umjetnost, alpinizam, vonja kanuom, putovanje ili to
ve. Da bismo se pribliili misteriju medvjeda, moramo mu dati hrane. To
387

je poprilian put, srediti bijes: ukloniti privide, prihvatiti to kao poduku,

zamoliti za pomo instinktivne psihe, pokopati mrtvu prolost.

Medvjed duha
to nas simbol medvjeda, za razliku od lisca, jazavca ili ptice quetzal, ui
o suoavanju s ljutitim sebstvom? Za nae pretke, medvjed je bio simbol
oivljavanja. Stvorenje dugo vremena spava, udarci srca mu se svedu
gotovo na niticu. Mujak esto oplodi enku tik prije zimskoga sna, ali
jajace i spermij se udom ne spoje odmah. Jo dugo zasebno plutaju u
materninoj tekuini. Pri zavretku zimskoga sna, jajace i spermij se
sjedine i pone podjela stanica, tako da se mladunci kote u proljee kad se
majka probudi, tono na vrijeme da se brine za svoju mladunad i da ih
poduava. Ne samo zbog buenja iz zimskoga sna kao iz smrti, nego
mnogo vie zbog buenja enke s novim mladuncima, ta je ivotinja
duboka metafora naega ivota, jer se povrat i porast pojave iz neega to
se doimalo umrtvljenim.
Medvjeda povezuju s mnogim boicama lova: Artemidom i Dianom u
Grkoj i Rimu, Muerte i Hecoteptl, boicama blata u latinskim kulturama.
Boice su enama podarile vjetinu praenja, znanja, iskopavanja
psihikih aspekata svih stvari. Japancima je medvjed simbol odanosti,
mudrosti i snage. U sjevernom Japanu gdje ivi pleme Ainu, medvjed
moe izravno razgovarati s Bogom i ljudima donositi njegove poruke.
Bjelosrpi medvjed smatra se svetim biem, jer mu je taj bijeli znak na grlu
podarila budistika Boica Kwan-Yin, to je i njezin znak. Kwan-Yin je
boica Duboke suuti, a medvjed njezin poslanik.clxvii
Medvjed se, u psihi, moe razumjeti kao sposobnost upravljanja
ivotom, osobito osjeajnim ivotom. Medvjea snaga predstavlja
sposobnost kretanja u ciklusima, potpune budnosti, ili smirivanja u
zimskom snu koji obnavlja energiju za sljedei ciklus. Slika medvjeda ui
nas da moemo na emotivni ivot staviti tlani ventil te osobito da
388

moemo istodobno biti estoki i velikoduni. Moemo biti suzdrani i

dragocjeni. Moemo tititi svoj teritorij, jasno odrediti granice, protresti
nebesa ako treba, a opet istodobno biti na raspolaganju, dostupni i
ivotvorni.
Dlaka s medvjea grla je talisman, podsjetnik na ono to smo nauili.
Kao to vidimo, neprocjenjivo je vana.

Vatra koja preobra

preobraava i pravilno djelovanje
Medvjed eni iskazuje veliko milosre kad joj doputa da istrgne dlaku s
njegova krzna. Ona uri niz planinu i vjeba sve one geste, pjesme i hvale
koje su spontano proizale iz nje dok se pela uz planinu. Otri vidarici, sva
napeta. Moda je rekla: Pogledaj, uinila sam to, uinila sam to si mi
rekla. Izdrala sam. Pobijedila. Stara vidarica, koja je ujedno i ljubazna,
prieka trenutak, pusti enu da uiva u svojem postignuu, a zatim ubaci
tekom mukom dobivenu dlaku u vatru.
ena je zapanjena. to je ta luda vidarica sad uinila? Poi kui, ree
vidarica. Provodi ono to si nauila. U Zen-budizmu trenutak kad dlaka
padne u vatru i vidarica izgovori te jednostavne rijei predstavlja upravo
onaj trenutak u kojem dolazi do pravoga prosvjetljenja. Obratite
pozornost na injenicu da se prosvjetljenje ne dogaa na planini. Ono se
dogaa kad se spaljivanjem dlake Bjelosrpa medvjeda razbija projekcija o
arobnom lijeku. Svi se mi suoavamo s tim problemom jer se svi nadamo
da emo, ako predano radimo i krenemo na kakvu uzvienu, svetu potragu,
nai neto, neku tvar, neko tvarno ovo ili ono to e bijes! sve ponovno
dovesti u red.
No, stvari tako ne funkcioniraju. Sve se dogaa upravo onako kako je
opisano u prii. Moemo imati sve znanje svijeta, ali se sve svodi na jednu
stvar: provedbu. Sve se svodi na to da odemo kui i korak po korak
provedemo ono to znamo. Koliko god esto to bilo potrebno, na koliko
god dugo moe ili zauvijek, ve prema tome to doe prije. Vrlo je utjeno
389

znati da tono znamo to i kako valja uiniti kad nas obuzme divlji bijes:
priekati da proe, ukloniti privid, odvesti ga na uspon, razgovarati s njim
i potivati ga kao uitelja.
Pria nam daje mnoge pokazatelje, mnoge ideje o uravnoteenju:
stvoriti strpljenje, pruiti ljubaznost razbjesnjelom i dati mu vremena da
prebrodi svoj bijes introspekcijom i potragom. Postoji stara uzreica: Prije
Zena, planine bjehu planine, a drva bjehu drva. Za vrijeme Zena, planine
bjehu prijestolja duhova, a drva bjehu glasovi mudrosti. Nakon Zena,
planine bjehu planine, a drva bjehu drva.
Dok je ena bila na planini i uila, sve je bilo arobno. Sad, kad se vratila
s planine, takozvana arobna dlaka spaljena je u vatri koja razara obmane,
pa je sad vrijeme za nakon Zena. ivot ponovno treba postati obian. Pa
ipak, ona posjeduje ono bogatstvo iskustva s planine. Ona posjeduje
znanje. Sada se energija koja je bila vezana u bijesu moe upotrijebiti u
druge svrhe.
ena koja je izala na kraj sa svojim bijesom sada se vraa u
svakodnevni ivot s novim znanjem, novim osjeajem da moe vjetije
ivjeti svoj ivot. No, jednoga dana u budunosti, neto pogled, rije,
intonacija, osjeaj da gospodare njome, da je cijene ili manipuliraju protiv
njezine volje, jedno od toga neto e se opet pojaviti. Tada e ostatak
njezine boli zahvatiti plamen.clxviii
Bijes koji je preostao od starih rana moe se usporediti s ranom od
rapnela. Moemo iskopati gotovo sve komadie rasprsnuta metala, ali
ostaju one najsitnije krhotine. ovjek bi pomislio, kad smo veinu izvadili,
da je to to. Ali nije. U nekim situacijama te najsitnije krhotine okrenu se i
zavrnu u nama, pa izazovu bol koja se doima jednaka onom izvornom
ranjavanju (bijes se raa).
No taj val ne budi onaj izvorni i preveliki bijes, nego njegov vrlo sitan
djeli, draila koja su zaostala u psihi nikad neemo moi dokraja izrezati.
Ona izazivaju bol koja je gotovo jednako intenzivna kao i bol prvotne rane.
Tada se osoba ukoi u strahu od punoga naleta boli, to naposljetku
izaziva jo veu bol. Ukljuena su u drastine manevre na tri fronte: na
390

prvoj pokuavaju kontrolirati vanjski dogaaj; na drugoj pokuavaju

kontrolirati bol koja se javlja iz stare rane iznutra, a na treoj pokuavaju
bijegom osigurati sigurnost poloaja psiholoki puzei sputene glave.
Jednostavno nadilazi moi pojedinca da se sukobi s tom trojkom i pokua
ih sve odjednom nokautirati. Zato je prijeko potrebno da zastane usred
svega, povue se i krene u samou. Jednostavno je previe kad se
istodobno morate boriti i izlaziti na kraj sa svime, a osjeate se kao da su
vas ranili samaricom. Kad se ena popne na planinu, ona se povue,
razrijei prvo stariji dogaaj, zatim onaj noviji, odlui koje joj je stajalite,
zatrese grivom, podigne ui i vrati se kako bi djelovala s dostojanstvom.
Nitko od nas ne moe potpuno pobjei svojoj povijesti. Moemo je
svakako gurnuti u pozadinu, ali svejedno je tamo. Meutim, ako uinite to
za sebe, premostit ete bijes, pa e se na kraju sve smiriti i biti dobro. Ne
savreno, ali dobro. Moi ete krenuti dalje. Vrijeme rapnelskoga bijesa
bit e prolost. Svaki ete put sve bolje i bolje izlaziti s time na kraj, jer
ete znati kad je vrijeme da ponovno pozovete vidaricu, popnete se na
planinu, oslobodite se obmane da je sadanjost tona i proraunana
repriza prolosti. ena se sjeti da moe istodobno biti estoka i
velikoduna. Bijes nije poput bubrenoga kamenca ako dovoljno dugo
ekate, onda e ve izai iz vas. Ne, ne. Morate poduzeti prave korake.
Onda e bijes proi i poet e pojaano stvaranje.

Pravedni
Pravedniki bijes
Okrenuti drugi obraz, to jest, utjeti pred nepravdom ili zlostavljanjem, to
je neto to valja vrlo oprezno odvagnuti. Jedno je koristiti se pasivnim
otporom kao politikim sredstvom, kao to je to Gandhi uio
mnogobrojne ljude, a potpuno je drugo kad se ene potie ili prisiljava na
tiinu zato da preive nemoguu situaciju iskvarene ili nepravedne moi u
obitelji, zajednici ili svijetu. ene se tada silom odvajaju od svoje divlje
prirode, pa njihova utnja nije ozbiljnost, nego snana obrana protiv
391

nasilja. Drugi grijee kad misle da se ena, samo zato to uti, slae sa
ivotom takvim kakav jest.
Postoje vremena kad je presudno vano da ispustimo bijes koji e
zatresti nebesa. Postoji vrijeme premda je to vrlo rijetko, ali svakako
postoji kad treba izbaciti sve svoje streljivo. To se mora dogoditi kao
reakcija na ozbiljan prekraj, prekraj koji je velik i uperen protiv due ili
duha. Prvo valja iskuati sve ostale razumne puteve promjene. Ako svi oni
propadnu, onda moramo odabrati pravo vrijeme. Svakako postoji pravo
vrijeme za stopostotni bijes. Kad ena obraa panju na svoje instinktivno
sebstvo, kao to to ini mukarac u sljedeoj prii, onda e znati kad je
vrijeme. Intuitivno e znati i djelovati. I to je dobro. Potpuno u redu.
Pria nam stie sa srednjeg Istoka. Sufije, budisti i hindusi svi oni
pripovijedaju razne verzije te prie.clxix Ona spada u kategoriju pria koja
govori o izvoenju zabranjena ili nedoputena djela kako bi se otkupio
ivot.

Usahlo drve
drvee
Bio jednom ovjek kojega je njegova naprasita ud stajala vie izgubljena
vremena i dobrih prijatelja nego bilo to drugo u njegovu ivotu. Pristupio
je starcu u ritama i upitao: Kako da steknem nadzor nad tim demonom
gnjeva? Starac uputi mlaega ovjeka da ode do isuene oaze daleko u
pustinji pa da sjedne tamo kraj usahla drvea i crpi slankastu vodu za
putnike koji bi onuda mogli proi.
I tako ovjek, pokuavajui prevladati svoj bijes, odjae u pustinju do
mjesta s usahlim drveem. Odjeven u halje i kaftan da se zatiti od
pjeanih oluja, mjesecima je crpio kiselu vodu i davao je svima koji su
prilazili. Godine su prolazile i vie nije doivljavao napadaje bijesa.
Jednoga dana doe neki tamni jaha u mrtvu oazu i s visoka pogleda
mukarca koji mu je ponudio vodu iz zdjelice. Jaha se naruga zamuenoj
vodi, odbije je i nastavi jahati.
392

Mukarac koji je nudio vodu istoga trena osjeti napadaj bijesa tako
snano da ga zaslijepi, pa sruivi jahaa s deve ubije ga na licu mjesta.
Jao! Istoga trena bi mu ao to ga je obuzeo takav bijes. Pogledaj samo to
je od toga nastalo.
Odjednom, velikom brzinom dojuri drugi jaha. Jaha ugleda prizor i
povie: Hvala Alahu, ubio si ovjeka koji je krenuo ubiti kralja! I u tom
trenutku, mutna se voda u oazi razbistri i ponovno postane slatka, a usahlo
se drvee oaze zazeleni i pone veselo cvasti.
Priu valja shvatiti simbolino. Ne radi se tu o ubijanju. Radi se o tome da
nauimo kako ljutnju ne osloboditi nasumce, nego u pravom trenutku.
Pria poinje kad mukarac naui davati vodu, ivot, ak i pod sunim
uvjetima. Veini ena davanje ivota je uroen impuls. Veinu vremena
to im vrlo dobro ide. Meutim, postoji i vrijeme za navalu osjeaja iz
eluca, vrijeme za pravu ljutnju, pravi bijes.clxx
Mnoge ene osjetljive su onako kako je pijesak osjetljiv na val, kako je
drvee osjetljivo na kakvou zraka, kako vuk s udaljenosti od dva
kilometra uje drugu ivotinju koja je dola na njegov teritorij. ene koje
su tako ugoene imaju sjajan dar da brzinom munje vide, uju, osjete,
prime i prenesu slike, ideje i osjeaje. Veina ena osjea i najmanju
promjenu neijega tueg temperamenta, zna proitati lica i tijela a to se
zove intuicija te esto iz spleta sitnih pokazatelja prepoznaje to im je na
umu. Da bi mogla upotrijebiti te divlje darove, ena mora biti otvorena
prema svim stvarima. No, upravo joj zbog te otvorenosti granice bivaju
ranjive, pa su zato izloene ranjavanju duha.
ena moe u veoj ili manjoj mjeri imati isti problem kao i mukarac u
prii. Moda u sebi nosi neki oblik openita bijesa koji je tjera da kljuca,
kljuca, kljuca, da se koristi hladnoom kao anestetikom ili da dijeli slatke
rijei a zapravo kani kazniti ili poniziti. Moda e nametnuti svoju volju
onima koji ovise o njoj ili e im prijetiti prekidom veze ili njenosti.
Moda nee pohvaliti ili zahvaliti tamo gdje je potrebno te e se openito
ponaati kao da su joj instinkti teko ranjeni. Podrazumijeva se naravno da
osobu koja se prema drugima tako odnosi estoko napada neki demon u
393

vlastitoj psihi koji se prema njoj odnosi jednako tako.

Mnoge takve ene odlue krenuti u istilaki pohod, pa odlue da vie
nee biti sitniave, da e biti ljubaznije, da e vie davati. To je
hvalevrijedna odluka i esto je veliko olakanje za one oko nje, sve dok se
ne poistovjeti previe s idejom velikodune osobe, kao to je to mukarac
u prii. On je tamo u oazi, slui druge i osjea se sve bolje i bolje. On se
poistovjeti s jednolikou, ali i s ispraznou svojega ivota.
Tako se i ena koja izbjegava svaki sukob poinje bolje osjeati. No, to
je privremeno. To nije ono uenje koje traimo. Uenje koje traimo je
znanje o tome kad osloboditi pravu ljutnju, a kad ne. Pria ne govori o
tenji k njenoj svetosti. Ona govori o cjelovitom i divljem djelovanju.
Vukovi veinu vremena izbjegavaju sukobe, ali kad moraju braniti
teritorij, kad ih netko ili neto stalno proganja, ili pokuava stjerati u kut,
onda eksplodiraju onom estinom koja im je svojstvena. To se rijetko
dogaa, ali sposobnost izraavanja te ljutnje postoji u njihovu repertoaru,
a trebala bi biti i u naem.
Mnogo se govori o tome da ljutita ena posjeduje golemu mo da
izazove strah i drhtanje u svojoj okolini. No nije pravedno da je na takvu
glasu, jer je to zapravo prevelika projekcija promatraeve osobne tjeskobe.
U svojoj instinktivnoj psihi, ena, kad je se izazove, posjeduje mo da
bude ljutita na promiljen nain a to jest mono. Ljutnja je jedan od njoj
priroenih naina da posegne za stvaranjem i ouvanjem ravnotee do
koje joj je stalo, svega onoga to uistinu voli. To je ne samo njezino pravo,
nego i, u odreenim trenucima i u odreenim okolnostima, njezina
moralna dunost.
Za ene to znai da postoji doba kad valja pokazati onjake, snanu
sposobnost obrane teritorija, i rei: Dotud i ni mrvicu dalje, odavde ja
preuzimam, i sad pazi, sad u ja neto rei, ovo e se svakako
promijeniti.
Kao i mukarac s poetka Usahla drvea i kao ratnik u Bjelosrpom
medvjedu, mnoge ene u sebi sadravaju iscrpljena, ratom izmorena
vojnika koji jednostavno vie ne eli nita uti, ne eli razgovarati o tome,
ne eli se time baviti. Zbog toga se u psihi stvara isuena oaza. To je,
394

izvana ili iznutra, uvijek podruje velike tiine koje samo eka, samo moli
da se dogodi neka rika, da neto pukne, da se skri ili protrese neto to e
ponovno stvoriti ivot.
Mukarac u prii isprva biva potresen to je ubio jahaa. No, kad shvati
da je u tom sluaju primjenjivo ono pravilo prva pomisao, prava
pomisao, onda ga vie ne sputava ono prejednostavno pravilo nikad se
nemoj ljutiti. Kao i u Bjelosrpom medvjedu, prosvjetljenje se ne dogaa
tijekom samoga ina, ve se dogodi tek kad se razbije obmana, pa
dobijemo uvid u skriveno znaenje.

Descansosclxxi
Dakle, vidimo da nam je elja pretvoriti bijes u vatru za kuhanje umjesto u
vatru za spaljivanje. Vidimo da rad na bijesu ne moemo zakljuiti bez
rituala oprosta. Govorili smo o eninu bijesu koji esto proizlazi iz
situacije u njezinoj izvornoj obitelji, iz kulture oko ene, a kojiput i iz
traume koju je doivjela kao odrasla osoba. No, bez obzira na izvor bijesa,
neto se mora dogoditi to e ga prepoznati, blagosloviti, staviti pod
nadzor i otpustiti.
Muene ene esto razviju sjajan dar zapaanja upravo sablasne
dubine i irine. Premda nikada ne bih nikome poeljela muenje zato da
naui tajne ulaze i izlaze iz nesvjesnoga, injenica je da se, kad proivimo
veliku represiju, pojavljuju talenti koji slue kao nadomjestak i zatita.
U tom smislu ena koja ivi i duboko ulazi u mueniki ivot
nesumnjivo posjeduje neprocjenjiv uvid. Premda je do njega dola putem
boli, ako je obavila mukotrpan rad na odranju svijesti, svejedno e ivjeti
dubokim i plodnim duevnim ivotom i estoko vjerovati u sebe, bez
obzira na povremena kolebanja ega.
Postoji razdoblje u naem ivotu, obino u srednjoj dobi, kad ena
mora donijeti odluku a to je vjerojatno najvanija psihika odluka
njezina budueg ivota hoe li biti ogorena ili nee. ene esto ulaze u
395

to razdoblje na prijelazu iz tridesetih u etrdesete godine. Tada se nalaze

na toki kad im je svega ve puna kapa, kad im je dosta, kad je kap
prelila au i kad poize i postanu crknute. Moda su im se sruili svi
snovi iz dvadesetih. Moda ima slomljenih srca, razorenih brakova,
prekrenih obeanja.
Tijelo koje ivi ve neko dulje vrijeme, skuplja otpad. To se ne moe
izbjei. No, kad bi se ena vratila u svoju instinktivnu prirodu, umjesto da
je preplavi ogorenje, onda bi ponovno oivjela, ponovno bi se rodila.
Vuii se raaju svake godine. Obino su to male kmeave ivotinjice
stisnutih oiju i tamna krzna, prekrivene blatom i slamom, ali se odmah
razbude, zaigrani i njeni, eljni bliskosti i panje. ele se igrati, ele rasti.
ena koja se vrati Divljoj eni, takoer e se vratiti u ivot. Ona e se
htjeti igrati. Ona e htjeti rasti. Ali prvo mora doi do proienja.
Rado bih vas upoznala s Descansos. Ako ste ikada putovali kroz
Meksiko, Novi Meksiko, juni Kolorado, Arizonu ili dijelove Juga,
zacijelo ste vidjeli male bijele krieve pokraj puta. To su descansos,
poivalita.clxxii Nai ete ih i na rubu stijena pokraj vrlo slikovitih, ali
opasnih cesta u Grkoj, Italiji i drugim mediteranskim zemljama. Kojiput
krievi stoje u skupinama po dva, tri ili pet. Na njima piu imena ljudi
Jess Mendez, Arturo Buenofuentes, Jeannie Abeyta. Kojiput su imena
ispisana avliima ili bojom, a ponekad su urezana u drvo.
esto su raskono ukraeni umjetnim ili pravim cvijeem ili
svjetlucaju jer je na njih nalijepljena nasjeckana ista slama, od ega se
sjaje kao zlato u suncu. Katkad se descanso sastoji samo od dva tapa ili
dva komada cijevi pagom svezana jedan preko drugog, zabijena u zemlju.
Na najstjenovitijim prijevojima, krievi su samo oslikani na veliku stijenu
pokraj ceste.
Descansos su simboli koji oznaavaju smrt. Tono tu, upravo na ovom
mjestu, neije putovanje kroz ivot neoekivano je zaustavljeno.
Dogodila se automobilska nesrea, ili je netko hodao uz cestu i umro od
toplinskog udara, ili se pak dogodila neka tunjava. Neto se dogodilo to
je zauvijek promijenilo ivot te i drugih osoba.
ene umiru stotinama puta ve prije svoje dvadesete. Krenu u ovom ili
396

onom smjeru i onda ih presijeku. Imaju nade i snove koje takoer netko
presijee. Svatko tko tvrdi drugaije, jo spava. Sve to tjera vodu na mlin
descansos.
Dok sve to produbljuje individuaciju, diferencijaciju, odrastanje i
prerastanje, pupanje, buenje te raanje svijesti, oni takoer predstavljaju
duboke tragedije i moraju se kao takvi odalovati.
Kad izradite descanso, onda pogledate svoj ivot i oznaite gdje su se
dogodile male smrti, las muertes chiqitas, i velike smrti, las muertes
grandotas. Rado crtam lentu vremena enina ivota na velikim, dugakim
kolutovima bijeloga masnog papira i stavljam kri na ona mjesta koja
oznauju trenutke u kojima su umirali dijelovi i djelii njezina sebstva i
njezina ivota, poevi od ranoga djetinjstva, pa sve do danas.
Oznaujemo trenutke u kojima nismo kretali nekim putem, u kojima su
nam preprijeili neke puteve, trenutke zasjeda, izdaja i smrti. Stavljam
male krieve na one dijelove lente vremena koje je trebalo oplakivati ili
koje jo treba oplakati. Zatim u pozadini napiem zaboravljeno za ono
to ena osjea, ali to jo nije izbilo na povrinu. Napiem i oproteno
za ono to su ene uglavnom ve izbacile iz sebe.
Predlaem vam da i vi nainite descanso, da sjednete s lentom vremena
svojega ivota i kaete: Gdje su ti krievi? Gdje su ona mjesta koja valja
upamtiti, koja valja blagosloviti? Svi oni imaju znaenja koja su vas
dovela do vaega ivota danas. Morate ih se sjetiti, ali ih morate istodobno
i zaboraviti. Za to treba vremena. I strpljenja.
Sjetite se kako je ena u Bjelosrpom medvjedu izgovorila molitvu i
umirila mrtve due koje su lutale kao siroad. To je ono to inimo s
descansos. Descansos su svjesna praksa koja pokazuje samilost i tovanje
prema sirotim mrtvima u vaoj psihi, pa ih napokon odvede na poivalite.
Oni preobraavaju. Vrlo je dobro neto pritisnuti o zemlju, tako da vas ne
moe slijediti uokolo. Vrlo je dobro odvesti to na poivalite.

397

Ranjen instinkt i bijes

ene (i mukarci) pokuavaju zakljuiti stare epizode tako da kau:
Ja/on/ona/oni sam/je/su dao/la/li sve od sebe. Ali opratanje nije kad
kaemo dali su sve od sebe. ak i da je istina, ta odsjena reenica
otklanja svaku mogunost zacjeljivanja. To je kao kad vrsto sveemo
zavoj na duboku ranu. Ako tako svezan zavoj ostavimo dulje vrijeme,
onda emo izazvati gangrenu zbog manjka cirkulacije. Nijekanje ljutnje i
boli ne funkcionira.
Kad je eni ranjen instinkt, onda se obino suoava s nekoliko izazova
glede bijesa. Ponajprije, esto joj je teko prepoznati kad joj se neto
namee, kad joj provaljuje na njezin teritorij, pa zato ne primjeuje vlastiti
bijes sve dok je ve ne spopadne. Kao i kod mukaraca na poetku Usahla
drvea, njezina ud spopada je kao iz kakve zasjede.
Ta odgoda izazvana je ranjavanjem instinkta kod djevojica, kad se od
njih trai da ne primijete razdor, da pokuaju pod svaku cijenu biti
mirotvorci, da se ne mijeaju i da podnesu bol sve dok se stvari ne smire
ili privremeno prou. Obino takve ene ne djeluju u skladu sa svojim
bijesom u pravom trenutku, pa ili skau pred rudo ili im se reakcija javlja
s tjednima, mjesecima, ili ak godinama zakanjenja, pa onda shvate to
su trebale, mogle ili rado bile rekle ili napravile.
To se obino ne dogaa zbog stidljivosti ili povuenosti, nego zbog
pretjerana razmiljanja, pretjeranih pokuaja da budemo ljubazne i
nedovoljna djelovanja iz due. Divlja dua zna kada i kako djelovati,
samo kad bi ena sluala! Pravilna reakcija donosi sa sobom uvid i pravi
omjer suuti i snage. Povrijeeni instinkt valja ispraviti vjebanjem i
obiljeavanjem vrstih granica te vjebanjem nepokolebljivih i, kad je
mogue, velikodunih reakcija, ali opet postojanih.
eni e moda biti teko otpustiti ljutnju ak i kad joj ometa ivot, ak
i kad je tjera da opsesivno razmilja o davnim dogaajima kao da su se
juer dogodili. Razmiljati o traumi, neko vrijeme ak intenzivno
razmiljati o njoj, vrlo je vano za lijeenje. No, na kraju sve rane valja
zaiti i pustiti da zacijele kao oiljak.
398

Kolektivni bijes
Kolektivna ljutnja ili bijes takoer je prirodna funkcija. Postoji pojava
skupne ozljede, skupne tuge. ene koje se socioloki, politiki ili kulturno
osvijeste esto otkriju da se moraju pozabaviti tim kolektivnim bijesom
koji uvijek iznova kljua u njima.
Psihiki je vrlo zdravo za ene da osjete tu ljutnju. Psihiki je vrlo
zdravo za njih da tu ljutnju zbog nepravde upotrijebe kako bi se domislile
naina da izazovu korisne promjene. Psihiki nije zdravo za njih da
neutraliziraju svoju ljutnju tako da ne osjeaju, jer onda nee poticati na
evoluciju i promjenu. Kao i kod osobnog bijesa, kolektivna ljutnja takoer
poduava. ene se mogu savjetovati s njom, propitivati je nasamo ili s
drugima. Nije isto kad nosimo naokolo neki stari uroeni bijes i kad ga
promijeamo nekim novim tapom da vidimo ima li kakve konstruktivne
koristi od njega.
Kolektivni bijes moe se dobro upotrijebiti kao motivacija da
potraimo ili ponudimo potporu, smislimo naine da navedemo skupine
ili pojedince na dijalog ili da traimo odgovornosti, napredak i
poboljanja. To su valjani procesi u ponaanju ena koje dolaze k svijesti,
kojima je stalo do onoga to im je bitno i vrijedno. Duboke reakcije na
nepotovanje, prijetnje i ozljede, dio su zdrave instinktivne psihe. One su
prirodni i oekivani dio uenja o kolektivnim svjetovima due i psihe.

Zapeti u starom bijesu

Ako i kada bijes ponovno postane brana kreativnoj misli i djelovanju,
onda ga valja ublaiti ili promijeniti. Kojiput za one koji su proveli znatno
vrijeme izlazei na kraj s traumom, bilo da je izazvana neijom okrutnosti,
zanemarivanjem, nedostatkom potovanja, bezobzirnou, oholou,
neznanjem ili ak sudbinom, doe vrijeme da oproste kako bi mogli
399

pustiti psihu da se vrati u normalno stanje smirenosti i mira.clxxii

Kad ena teko otputa svoju ljutnju ili bijes, onda je to esto zato to
se koristi bijesom da bi se osnaila. Premda je to moda ispoetka bilo
mudro, sada mora postati oprezna, jer stalan bijes je poput vatre koja
spaljuje njezinu primarnu energiju. Kad ste u tom stanju, onda to nalikuje
brzoj vonji kroz ivot uz gas do daske, kao da pokuavate ivjeti
uravnoteenim ivotom, a pritom papuicu ubrzanja drite vrsto
pritisnutu do poda. Plamen bijesa ne bi trebalo shvatiti kao nadomjestak
za strastven ivot. To nije ivot u svojem najboljem obliku; to je samo
obrana koja nam je bila potrebna radi zatite, ali ju je sada preskupo
odravati. Nakon nekog vremena ta vatra postane beskrajno vrua,
oneiuje nae ideje crnim dimom te zastire druge naine gledanja i
shvaanja.
Neu vam ba bezono lagati i rei da moete sav svoj bijes proistiti
danas ili sljedei tjedan i da e zauvijek nestati. Tjeskoba i muke prolih
vremena pojavljuju se u psihi na ciklikoj osnovi. Premda duboko
ienje uklanja vei dio prastare boli i bijesa, nikad se ne mogu dokraja
ukloniti njihovi ostaci. Meutim, trebao bi preostati samo vrlo fini pepeo,
a ne prodrljiva vatra. ienje preostaloga bijesa mora se pretvoriti u
povremen higijenski ritual, ritual koji nas oputa, jer kad nosimo stari
bijes dulje nego to je to korisno, onda nosimo stalnu, iako nesvjesnu,
napetost.
Ponekad se ljudi zbune i misle da zadravanje preivljena bijesa znai
gunati, bjesniti, raditi ispade, bacati i ruiti stvari oko sebe. U veini
sluajeva to se ne dogaa. Obino to znai da ste itavo vrijeme umorni,
da imate debeli sloj cininosti, da unitavate nadu, njenost, obeanje. To
znai da se bojite kako ete izgubiti prije nego to otvorite usta. To znai
da u sebi doseete arite, vidjelo se to izvana ili ne. To znai mune,
duboko ukopane tiine. To znai da se osjeate bespomono. No, postoji i
izlaz, putem oprosta.
Oh, jao, oprost?, kaete vi. Bilo to, samo to ne? Ali duboko u srcu
znate da e jednoga dana u nekom trenutku doi do toga. Moda nee doi
sve dok ne budete na samrtnoj postelji, ali doi e. Razmislite o ovome:
400

mnogi ljudi imaju problema s oprostom jer su ih uili da je to jedan in

koji valja dovriti u jednoj prilici. To nije tako. Oprost ima mnoge slojeve,
mnoga doba. U naoj kulturi postoji predodba da je oprost stopostotna
ponuda. Sve ili nita. Osim toga ue nas i da oprostiti znai previdjeti,
hiniti kao da se stvar nije niti dogodila. To takoer nije tono.
ena koja moe poraditi na dobrih 95 posto oprosta za nekoga ili neto
tragino i tetno gotovo zasluuje da je se proglasi blaenom, ako ve ne
sveticom. Ako se omjer sastoji od 75 posto oprosta i 25 posto Ne znam
hou li ikada moi u potpunosti oprostiti, ak ne znam niti elim li, to je
ve blie normi. No, 60 posto oprosta popraeno s 40 posto Ne znam,
nisam sigurna, jo radim na tome, potpuno je u redu. Razina od 50 posto
oprosta ili manje dobiva status djela u nastajanju. Manje od 10 posto? Ili
ste tek poeli ili se zapravo jo niste potrudili.
No, u svakom sluaju, kad dosegnete neto vie od pola, ostatak e
doi s vremenom, obino u malim obrocima. Vaan dio oprosta jest
zapoeti i nastaviti. Dovravanje svega toga je ivotno djelo. Imate
ostatak ivota da poradite na onom manjem postotku. Iskreno, kad bismo
sve mogli shvatiti, onda bismo mogli sve i oprostiti. No, veina mora
provesti dugo razdoblje u alkemijskoj kupki da bi dola do toga. To je u
redu. Imamo vidaricu, dakle imamo strpljenja da to izguramo do kraja.
Neki ljudi zbog svojega priroenog temperamenta mogu lake oprostiti
od drugih. Nekima to doe kao prirodni dar, a neki to moraju usvojiti kao
vjetinu. ini se, zapravo, da vitalnost i osjeajnost utjeu na nau
sposobnost da neto jednostavno pustimo. Visoka vitalnost i visoka
osjeajnost ne doputaju nam uvijek da nepravde jednostavno pustimo.
Ako ne opratate lako, ne znai da ste loi. A ne znai ni da ste svetica ako
oprostite. Svakome njegovo i u pravom trenutku.
Meutim, kako bismo uistinu mogli ozdraviti, moramo izrei svoju
istinu, i to ne samo aljenje i bol, nego i koja je teta nastala, koja ljutnja,
koje gaenje i, osim toga, kakva se elja za samokanjavanjem ili
osvetom rodila. Stara vidarica psihe razumije ljudsku prirodu sa svim
njezinim slabostima i dijeli oprost na temelju izgovaranja gole istine. Ne
samo da nam daje jo jednu priliku, nego najee daje mnogo prilika.
401

Promotrimo sad etiri stupnja oprosta kojima se ve godinama

koristim u svom radu s traumatiziranim ljudima. Svaki stupanj ima
nekoliko slojeva. Njima se moemo baviti bilo kojim redoslijedom i
koliko god dugo elimo, ali sam ih navela onim redoslijedom koji
predlaem svojim klijentima.

etiri stupnja oprosta

1. Odustajanje pustiti na miru
2. Susprezanje suzdrati se od kanjavanja
3. Zaborav odvratiti od sjeanja, ne razmiljati o tome
4. Oprost otpustiti dug
ODUSTAJANJE
Da bismo mogli poeti opratati, dobro je neko vrijeme namjerno odustati.
To znai odmoriti se neko vrijeme od razmiljanja o osobi ili dogaaju.
Ne radi se o tome da neto ostavimo nedovrenim, nego je to prije kao da
odlazimo na odmor. To nas sprjeava da budemo iscrpljeni, doputa nam
jaanje na drugi nain, da osjetimo druge radosti u svojem ivotu.
To je dobra praksa za konano otputanje koje poslije dolazi s
opratanjem. Ostavite tu situaciju, sjeanje, problem onoliko puta koliko
vam je potrebno. To nije zamiljeno kao previd, nego vie kao jaanje i
snaenje odvajanjem od problema. Odustati znai uzeti ono pletivo, ono
pero, otii na to more, uiti ili ljubiti neto to vas jaa i namjerno odbaciti
problem na neko vrijeme. To je pravilno, dobro i ljekovito. Problemi
prolih ranjavanja opsjedat e enu mnogo manje ako zajami ranjenoj
psihi da e joj sada dati ljekovit melem, pa se poslije pozabaviti itavom
priom o tome tko ju je gdje ranio.

402

SUSPREZANJE
Druga faza je susprezanje, osobito u smislu suzdravanja od kazne niti
misliti o tome, niti djelovati po tom pitanju, po sitno ili naveliko. Osobito
je korisno vjebati tu vrstu nadzora, jer tako koncentriramo problem
umjesto da dopustimo da se razlije. To nas usredotouje za onaj trenutak
kad krenemo na sljedeu razinu. To ne znai oslijepiti, odumrijeti ili
izgubiti samozatitniku spremnost. To znai unijeti malo dostojanstva u
situaciju i vidjeti hoe li koristiti.
Susprezati se znai imati strpljenja, pripremiti se, usmjeriti osjeaje.
To je moan lijek. Napravite to moete. To je reim proienja. Ne
morate sve uiniti, odaberite jedno, recimo strpljenje, i vjebajte to.
Moete se suzdrati od toga da kanjavate govorom, mrmljanjem ili da
predbacujete i imate neprijateljski nastup. Kad se suzdravate od
nepotrebna kanjavanja, onda jaate integritet djelovanja i due.
Susprezanje je vjeba velikodunosti, pri kojoj doputamo velikoj
suutnoj prirodi da sudjeluje u stvarima koje su prije izazivale osjeaje u
rasponu od blage razdraenosti do bijesa.
ZABORAV
Zaboraviti znai izbaciti iz sjeanja, ne razmiljati o tome drugim
rijeima, pustiti, olabaviti stisak, osobito kad se radi o sjeanju. Zaboraviti
ne znai pretvarati se da nam mozak ne radi. Svjesno zaboraviti znai
pustiti neki dogaaj, ne ustrajati na tome da ga zadrimo u sreditu
pozornosti, nego dopustiti da se preseli u pozadinu ili sie s pozornice.
Svjesno zaboravljanje vjebamo tako da odbijamo prizvati onaj
zapaljivi materijal, odbijamo se sjetiti. Zaborav je aktivan, a ne pasivan
pothvat. To znai ne izvui odreen materijal, ne okretati ga stalno amotamo, ne uzbuivati se stalnim mislima, slikama ili osjeajima. Svjesno
zaboraviti znai voljno odbaciti stalne opsesije, namjerno se udaljiti i
izgubiti iz vida, ne okretati se, te tako ivjeti u novom krajoliku, stvarati
novi ivot i nova iskustva o kojima moemo razmiljati umjesto starih.
403

Takav zaborav ne brie sjeanje nego smiruje osjeaje vezane za to

sjeanje.
OPROST
Postoje mnogi naini i obroci opratanja osobi, zajednici, narodu zbog
nekoga prekraja. Vano je upamtiti da konaan oprost nije predaja. To
je svjesna odluka da prestanemo predbacivati, to ukljuuje opratanje
duga i odustajanje od odluke da se osvetimo. Vi odluujete o trenutku
oprosta i o ritualu kojim ete obiljeiti taj dogaaj. Vi odluujete za koji
dug ete sada rei da ga ne treba vie plaati.
Neki odabiru svekoliki oprost: osloboenje osobe od bilo kakve
naknade sad ili poslije. Drugi odlue prekinuti zadovoljtinu koju ve
primaju, otpustiti dug, rei to je bilo, bilo je i sad je dosta povrata.
Druga vrsta oprosta je kad otputate a da osoba nije morala dati nikakvu
emotivnu ili drugu naknadu.
Dovravanje oprosta nekima znai popustljivo se odnositi prema
drugome, a to je najlake kod razmjerno bezopasnih prekraja. Jedan od
najdubljih oblika oprosta jest pruanje neke samilosne pomoi krivcu.clxxiii
To ne znai da morate gurnuti glavu u lavlje ralje, nego da reagirate sa
stajalita milosti, sigurnosti i pripravnosti.clxxiv
Oprost je vrhunac sveg odustajanja, susprezanja i zaborava. To ne
znai odustati od svoje zatite, nego od svoje hladnoe. Duboki oprost jest
kad prestanete iskljuivati drugoga, tj. kad prestanete odgurivati,
ignorirati, hladno se odnositi, gospodariti i glumiti. Za duevnu psihu je
bolje kad strogo ograniavate vrijeme koje provodite s ljudima s kojima
vam je teko, nego da se ponaate kao bezosjeajna lutka.
Oprost je in stvaranja. Moete odabrati jedan od mnogih naina da to
uinite. Moete oprostiti za sada, oprostiti dokad, oprostiti do sljedei put,
oprostiti i ne pruiti vie priliku pravila se mijenjaju ako se dogodi jo
jedan incident. Moete pruiti jo jednu priliku, jo nekoliko prilika, jo
mnogo prilika, pruiti priliku samo ako. Moete oprostiti dio, sve ili pola
prekraja. Moete upotrijebiti svekoliki oprost. Odluka je na vama.clxxv
404

Kako znamo jesmo li oprostile? Osjeate tugu zbog tih okolnosti

umjesto bijesa, osjeate aljenje prema osobi, a ne ljutnju. Nekako se ne
moete sjetiti to biste jo rekli o svemu tome. Razumijete patnju koja je
uope bila dovela do prekraja. Radije biste ostali izvan te okoline. Ne
ekate ni na to. Nita ne elite. Nemate omu oko glenja koja see od
tamo daleko do ovamo. Slobodni ste. Moda se nije pokazalo ba kao
ivjeli su sretni do kraja ivota, ali svakako vas od danas nadalje eka
svjee Bilo jednom davno.

405

13. POGLAVLJE
Oiljci iz bitke: lanstvo u klanu oiljaka
Suze su rijeke koje vas nekud vode. Plakanje stvara rijeku oko barke koja
nosi va duevni ivot. Suze podiu vau barku sa stijena, sa suhog tla i
nose je nekamo niz rijeku na neko novo, bolje mjesto.
Postoje itavi oceani suza koje ene nisu nikad isplakale jer su ih
nauili da tajne svojih majki i oeva, tajne svojih mukaraca, tajne
svojega drutva i vlastite tajne odnesu u grob. No za eninu divlju duu je
zapravo bolje kad plau. Za ene su suze poetak inicijacije u Klan
oiljaka, ono bezvremensko pleme ena svih boja, svih nacija, svih jezika,
koje su kroz stoljea proivjele neto veliko i ostale ponosno stajati.
Sve ene imaju osobne prie koje su jednako velike i snane kao i
numen u bajkama. No, postoji jedna odreena vrsta pria koje govore o
eninim tajnama, osobito onima koje su povezane sa sramom. Te prie
imaju neke od najvanijih sadraja kojima ena moe posvetiti svoje
vrijeme. Mnogim enama te su prie usaene, ne kao dragulji u kruni,
nego kao sitan crni ljunak pod koom due.

Tajne kao ubojice

Tijekom svoje dvadesetogodinje prakse ula sam tisue tajnih pria,
pria koje su uglavnom uvane u tajnosti godinama, ako ne i itav ivot.
Bilo da je enina tajna obavijena utnjom koju je sama nametnula, ili joj
prijeti netko moniji od nje, ona se duboko boji obespravljenja, glasa
406

nepoeljne osobe, naruavanja odnosa koji su joj vani, a kojiput i fizike

kazne ako otkrije svoju tajnu.
Neke enske tajne prie govore o izricanju bezone lai ili iskazivanju
neke namjerne zlobe koja je nekome donijela probleme ili bol. Meutim,
prema mojem iskustvu, takve prie su rijetkost. Veina enskih tajni vrti
se oko krenja nekoga drutvenog ili moralnoga kodeksa kulture, vjere ili
osobnoga vrijednosnog sustava. Neka od tih djela, dogaaja i odluka,
osobito ona koje se odnose na eninu slobodu u nekom ili svim
podrujima njezina ivota, kultura esto smatra sramotnima za ene, ali
ne i za mukarce.
Problem tajnih pria okruenih sramom jest taj da one odvajaju enu
od njezine instinktivne prirode, koja je uglavnom radosna i slobodna. Kad
u psihi postoji neka mrana tajna, ena joj ne moe doi ni blizu i zapravo
se osigurava protiv kontakta s bilo ime to e je na to podsjetiti ili dovesti
njezinu ve ionako kroninu bol do neke jo intenzivnije razine.
Taj obrambeni manevar je uobiajen, pa, kao i posljedice traume,
potajno utjee na odluke koje e ena donijeti ili nee donijeti u
vanjskome svijetu: kojim knjigama, filmovima ili dogaajima se hoe ili
nee baviti, emu se hoe ili nee smijati, kojim interesima e se posvetiti.
U tom se smislu dogaa zarobljavanje divlje prirode koja bi trebala biti
slobodna da ini, bude i istrauje to god eli.
Tajne uglavnom prate one teme koje nalazimo u dramama. Evo nekih:
izdaja, zabranjena ljubav, nekanjena znatielja, oajnika djela, djela
pod prisilom, neuzvraena ljubav, ljubomora i odbacivanje, osveta i bijes,
okrutnost prema sebi ili drugima, neprihvaene strasti, elje i snovi,
neprihvaeni seksualni interesi i opredjeljenja, neplanirane trudnoe,
mrnja i agresija, sluajna smrt ili ozljeda, prekrena obeanja, gubitak
hrabrosti, ljutnja, nedovravanje neega, nemogunost da neto uinimo,
potajno zadiranje i manipulacija, zanemarivanje, zlostavljanje popis se
nastavlja, a veina tema spada u kategoriju alosne pogreke.clxxvi
Tajne takoer, kao i bajke i snovi, prate one iste energijske obrasce i
strukture koje nalazimo u drami. No, umjesto da prate junaku strukturu,
one slijede traginu. Junaka drama zapoinje junakinjom na putovanju.
407

Kojiput junakinja nije psihiki budna. Kojiput je odvie slatka i ne

primjeuje opasnost. Kojiput je ve doivjela zlostavljanje, pa ini
oajnike korake zarobljena stvorenja. Bez obzira na to kako krene,
junakinja na kraju pada u ake neemu ili nekome to ili tko je stavlja na
gadnu kunju. Zatim se s pomou svoje domiljatosti, i jer ima ljude
kojima je do nje stalo, oslobaa i izae snanija iz svega toga.clxxvii
U tragediji junakinju zgrabe, prisile ili otjeraju ravno u pakao te je
konano svlada injenica da nitko ne uje njezine krikove ili da
zanemaruju njezine molitve. Ona gubi nadu, gubi dodir s dragocjenou
svojega ivota i malaksa. Umjesto da uiva u pobjedi nad nedaama ili u
mudrosti svojih odluka i svojoj izdrljivosti, biva poniena i umrtvljena.
Tajne koje ene uvaju gotovo su uvijek junake drame pretvorene u
tragedije koje niemu ne vode.
Postoje i dobre vijesti. Nain na koji emo traginu dramu ponovno
pretvoriti u junaku sastoji se u tome da otvorimo tajnu, kaemo nekome
o njoj, napiemo drugi kraj, istraimo svoju ulogu u njoj i svoje atribute
dok smo je trpili. Takvo uenje sastavljeno je od jednakog omjera boli i
mudrosti. Preivljavanje toga predstavlja pobjedu dubokog i divljeg duha.
Dakle, te sramne enske tajne prastara su pria. Svatko tko je u sebi
nosio tajnu na vlastitu tetu, prekriven je sramom. U tom univerzalnom
pothvatu skriva se arhetipski obrazac: junakinja je ili prisiljena neto
uiniti ili je u neemu zarobljena zbog gubitka instinkta. Obino nema
mogunosti da ispravi te rune uvjete. uti zbog neke zakletve ili srama.
Pokorava se jer se boji da e izgubiti ljubav, tovanje ili temeljne uvjete za
ivot. Da bi se tajna jo bolje uvala, baca se kletva na osobu ili osobe
koje bi je mogle razotkriti. Toj osobi prijete neim stranim, ove ili one
vrste, ako ikada otkrije tajnu.
enama govore da su odreeni dogaaji, odluke i okolnosti u njihovu
ivotu, obino one povezane sa seksom, ljubavi, novcem, nasiljem i/ili
drugim potekoama koje haraju ovjeanstvom, krajnje sramotne
prirode i stoga ne pruaju nikakvu mogunost odrjeenja. To nije tono.
Svatko e donijeti kakvu lou odluku rijeju ili djelom prije nego to
postane pametniji i shvati kakve posljedice to nosi sa sobom. Nita na
408

ovome svijetu ili u svemiru nije neoprostivo. Nita. Oh, ne! kaete. To
to sam ja uinila potpuno je neoprostivo. Rekoh, nita to ovjek moe
uiniti, ini ili bi mogao uiniti nije neoprostivo. Ba nita.
Sebstvo nije neka kaznena sila koja juri naokolo i kanjava ene,
mukarce i djecu. Sebstvo je divlji Bog koji razumije prirodu svih
stvorenja. esto nam je teko pravilno postupiti, osobito kad nam
oduzmu temeljne instinkte, ukljuujui intuiciju. Tada je teko razmiljati
o ishodu unaprijed, umjesto tek nakon gotova ina. Divlja dua posjeduje
duboko suutnu stranu koja rauna i s tom injenicom.
U arhetipu tajne, na dio enine psihe pada neka arolija poput kakve
crne mree, pa ona vjeruje da se tajna nikada ne smije otkriti, tovie, ona
mora vjerovati da e je, ako ipak otkrije tajnu, sav poten svijet trajno
prezirati. Zbog te dodatne prijetnje, zajedno s tajnim sramom, ena ne
nosi samo taj jedan teret nego dva.
Takvim se prijeteim arolijama bave samo osobe koje borave u
nekom malom, crnom prostoru svojega srca. Meu osobama koje
posjeduju toplinu i ljubav prema ovjenosti, dogaa se upravo suprotno.
Takve bi osobe pomogle pri izvlaenju tajne jer znaju da od nje nastaje
rana koja nee zacijeliti sve dok toj stvari ne posvetimo razgovor i savjet.

Mrtva zona
uvanje tajne odvaja enu od onih koji bi joj mogli pruiti ljubav, pomo
i zatitu. Zbog toga ona sama nosi taj teret tuge i straha, kojiput i u ime
itave skupine, bila to njezina obitelj ili kultura. Nadalje, kako je govorio
Jung, uvanje tajne odvaja nas od nesvjesnog. Kad postoji kakva
sramotna tajna, onda uvijek postoji i mrtva zona u psihi ene, mjesto koje
ne osjea i ne reagira pravilno na daljnje ivotne emotivne dogaaje, bilo
njezine, bilo tue.
Mrtva zona je pod velikom zatitom. To je mjesto nebrojenih vrata i
zidova, a na svakom je dvadeset lokota, dok homunculi, mali stvorovi u
409

eninim snovima, uvijek dalje grade sve vie i vie vrata, prepreka,
osiguranja, da tajna ne bi pobjegla.
Meutim, nema naina da prevarimo Divlju enu. Ona je svjesna
mranih smotuljaka u eninoj glavi koji su omotani okolo-naokolo
raznom uadi i trakama. Ta mjesta ne reagiraju na svjetlo ili blagost do
te mjere su prekrivena. I naravno, budui da psiha ima snanu mo
nadomjetanja, tajna e ionako pronai izlaz, ako ne putem stvarnih rijei,
a ono u obliku nagle melankolije, povremena i tajanstvena bijesa, raznim
vrstama tjelesnih tikova, greva i boli, razgovora koji ostaju visjeti u
zraku nakon nagla i neobjanjiva prekida te naglih udnih reakcija na
filmove pa ak i televizijske reklame.
Tajna uvijek nalazi izlaz, ako ne izravnim rijeima, onda somatski i to
najee tako da je se ne moe izravno rjeavati i pomagati joj. Pa to
onda ena ini kad otkrije da tajna izlazi? Juri za njom uz veliku potronju
energije. Tue je, umata i zakapa natrag u mrtvu zonu te priziva svoje
homunkule unutarnje uvare i branitelje ega da sagrade jo vrata, jo
zidova. ena se zatim, oblivena krvavim znojem, nasloni na najnoviju
grobnicu u svojoj psihi i pue kao lokomotiva. ena koja u sebi nosi tajnu
iscrpljena je ena.
Moje tete, nagynnik, pripovijedale su jednu priicu o toj temi tajni.
Nazivale su je ena s kosom od zlata ili Arnyos Haj, Zlatna kosa.

ena s kosom od zlata

Bila jednom neobina, ali prelijepa ena duge zlatne kose, fine kao zlatne
niti. Bila je siromana i nije imala ni majke ni oca, a ivjela je sama u umi
i radila za tkalakim stanom izraenim od crnih orahovih grana. Nasilnik
koji je bio ugljenarov sin pokuao ju je natjerati na brak, a ona mu je, u
pokuaju da ga se rijei, darovala malo svoje zlatne kose.
No on nije niti znao niti mario to je to bilo duhovno, a ne materijalno
zlato koje mu je ona dala, pa kad je pokuao prodati njezinu kosu za robu
410

na trnici, ljudi su mu se rugali i mislili da je lud.

Bijesan, vratio se nou u eninu kolibu i ubio je svojim rukama, a zatim
zakopao njezino tijelo kraj rijeke. Dugo nitko nije niti primijetio da je
nema. Nitko nije ni pitao za nju ili za njezino zdravlje. No, u grobu je
enina zlatna kosa rasla i rasla. Lijepa kosa uvijala se i probijala poput
opruge prema gore kroz crnu zemlju, pa je rasla i frkala se, sve vie i vie,
dok grob nije bio prekriven poljem lelujave zlatne trske.
Pastiri su odrezali neto spiralne trske da izrade frule, a kad su zasvirali
u njih, siune su frule zapjevale i nisu prestajale pjevati sljedeu pjesmu:

Tu poiva ena zlatne kose

Umorena i zakopana
To uini sin ugljenara
Jer ona htjede ivjeti.
Tako su otkrili tko je mukarac koji je ubio enu zlatne kose, pa su ga
doveli pred sud. I otad su svi koji ive u divljim umama svijeta, kao i mi,
ponovno sigurni.
Premda pria naoko daje onaj uobiajeni naputak da budemo oprezni na
usamljenim mjestima u umi, unutarnja poruka je duboka, a to je da
ivotna sila prelijepe divljakinje otjelovljena u njezinoj kosi nastavlja svoj
rast i razvoj, pa prenosi svjesno znanje, premda je naoko uutkana i
zakopana. Pria je vjerojatno djeli neke mnogo dulje i drevnije prie o
smrti i uskrsnuu usredotoene na neku boicu.
Ovaj je komadi krasan i vrijedan, a osim toga nam govori neto i o
prirodi tajne, pa ak moda i to je to to odumire u psihi kad se enin
ivot ne cijeni kako valja. U ovoj prii tajna je ubojstvo ene koja ivi
duboko u umi. Ona predstavlja koru20, to je u eninoj psihi aspekt ene
koja se ne eli udati. Onaj dio ene koji se eli drati zasebice mistian je
i samotan na dobar nain te se bavi razvrstavanjem i tkanjem ideja, misli i
pothvata.
20

Kora, gr. kore, lik mlade idealizirane djevojke, (op. prev.)

411

Upravo je ta samodostatna divljakinja najizloenija ranjavanju zbog

traume ili uvanja tajne taj cjelovit osjeaj sebstva koji ne mora biti
okruen mnogim stvarima da bi bio sretan; to srce enske psihe koje u
miru tka u umi na crnom tkalakom stanu od orahovine.
Nitko u bajci ne pita zato je ta ivotna ena odsutna. To nije neobino
u bajkama, a ni u pravom ivotu. Obitelji mrtvih ena u Modrobradom
takoer ne dolaze traiti svoje keri. Kulturno gledano, to ne treba
tumaiti. Na alost, svi mi znamo to to znai, a mnoge ene, previe njih,
razumiju iz prve ruke taj nedostatak pitanja. esto se ena koja u sebi nosi
tajnu susree s istom reakcijom. Premda ljudi moda poimaju da je
ubodena u sredite srca, sluajno ili namjerno previaju dokaz njezina
ranjavanja.
Meutim, udesnost divlje psihe sastoji se djelomice i u tome da, bez
obzira na to koliko strano ena bila umorena, bez obzira na teinu
njezine rane, njezin psihiki ivot se nastavlja i uzdie nad povrinu, gdje
e u duevnim uvjetima ponovno ispjevati svoj put prema gore i van. Tada
se svjesno poima strano zlo koje je uinjeno i psiha se pone obnavljati.
Zanimljiva je ta ideja, zar ne, da enina ivotna sila moe i dalje rasti,
premda je ena naoko beivotna? To je obeanje da e ak i u beskrvnim
uvjetima divlja ivotna sila odravati ivot i razvoj naih ideja, pa makar i
samo privremeno, pod zemljom. Ve e one s vremenom probiti svoj put
na povrinu. ivotna sila nee popustiti sve dok mjesto i okolnosti smrti
zakopane ene ne budu razotkrivene.
Kao to to ine pastiri u prii, valja uzeti daha i proeti trsku duevnim
dahom iliti pneumom kako bi se saznalo pravo stanje stvari u psihi i
odluilo to sljedee valja uiniti. To je rad na uzvikivanju. Zatim slijedi
kopanje.
Dok neke tajne snae ovjeka primjerice, one koje rabimo kao dio
strategije za postizanje natjecateljskoga cilja ili one sretne koje uvamo
samo zato da bismo uivali u njima sramne tajne su itekako drugaije,
onoliko drugaije koliko se sjajna kolajna razlikuje od krvava noa. Ove
posljednje trebaju uoiti i razmotriti suutni ljudi pod velikodunim
uvjetima. Stravino je kad vidimo koliko ena mui i kori samu sebe kad
412

uva kakvu sramotnu tajnu. Sva ona krivnja i muenje koje bi navalilo na
enu kad bi otkrila tajnu ionako pada na nju, premda je nije nikome
otkrila ono je napada iznutra.
Divlja ena ne moe tako ivjeti. Sramotne tajne proganjaju ljude. Ne
mogu spavati jer im se sramotna tajna poput bodljikave ice zabada u
trbuh dok se pokuavaju osloboditi. Sramotne tajne ne razaraju samo
enino mentalno zdravlje, nego i njezin odnos s Divljom enom. Divlja
ena iskapa stvari, baca ih u zrak, juri za njima naokolo. Ona ne zakapa i
ne zaboravlja. Ako neto i zakopa, zna to i gdje, pa nee proi mnogo
vremena prije nego to to ponovno iskopa.
Na psihu vrlo loe djeluje kad uvamo tajnu srama. Tajne izbijaju u
materijalu snova. Psihoanalitiar esto mora pogledati s onu stranu oitog,
a kojiput ak i arhetipskoga sadraja snova da otkrije kako san zapravo
objavljuje upravo onu tajnu koju sanjatelj ne moe, ne smije izrei naglas.
Postoje mnogi snovi koji se prilikom analize pokau kao snovi o
pregolemim i sveobuhvatnim osjeajima koje sanjatelj u stvarnom ivotu
ne moe izraziti. Neki od tih snova tiu se tajni. Takvi snovi najee
sadravaju slike svjetla, elektrinog ili nekog drugog, kako treperi i/ili
gasne, to su snovi u kojima se sanjatelj razboli jer je neto pojeo, snovi u
kojima sanjatelj ne moe umaknuti opasnosti i snovi u kojima sanjatelj
pokuava vikati, ali nema glasa.
Sjeate se canto hondo, duboke pjesme, i hambre del alma, izgladnjele
due? S vremenom se te dvije sile, kroz snove i eninu vlastitu divlju
ivotnu silu, uzdignu na povrinu psihe i izbacuju onaj nuni urlik, urlik
koji oslobaa. ena tada pronalazi svoj glas. Ona zapjeva, povikne svoju
tajnu i svijet je uje. Njezin psihiki oslonac ponovno e se uspostaviti.
Ova bajka, i druge nalik na nju, lijekovi su koje treba primijeniti na te
tajne rane, jer predstavljaju ohrabrenje, savjet i rjeenje. Ono to stoji iza
izgradnje mudrosti iz bajki jest injenica da je ranjavanje sebstva, due i
psihe s pomou tajni ili drugim putevima, dio ivota veine ljudi, bili oni
ene ili mukarci. Ne mogu se izbjei ni oiljci. No, postoji lijek za te rane,
a svakako postoji i izljeenje.
Postoje openite rane, a postoje i rane koje su specifine za mukarce i
413

rane koje su specifine za ene. Abortus ostavlja oiljak. Spontani

pobaaj izaziva oiljak. Kad izgubite dijete bilo koje dobi, zadobivate
oiljak. Kojiput i bliskost s drugom osobom stvara oiljno tkivo. Moglo bi
nastati vei oiljci kao rezultat naivnih odluka, zarobljenosti, ali i pravih
odluka. Postoji jednako toliko oblika oiljaka koliko i tipova psihikoga
ranjavanja.
Kad potiskujemo tajni materijal okruen sramom, strahom, ljutnjom,
krivnjom ili ponienjem, zapravo zatvaramo i sve ostale dijelove
nesvjesnog koji su blizu mjesta tajne.clxxviii To je slino kao kad se
ubrizgava anestetik u, recimo, gleanj neke osobe radi operacije. Vei dio
noge iznad i ispod glenja takoer e pasti pod utjecaj anestetika i u njemu
vie nee biti osjeta. Tako djeluje i uvanje tajne u psihi. To je stalni
intravenozni drip anestetika koji umrtvljuje mnogo vee podruje od
onoga o kojemu se zapravo radi.
Bez obzira na vrstu tajne, bez obzira na to koliko je boli sadrano u
uvanju te tajne, psihu to uvijek jednako pogaa. Evo primjera. Obitelj
mukarca koji je prije etrdeset godina poinio samoubojstvo tri mjeseca
nakon vjenanja, natjerala je njegovu udovicu da skriva ne samo dokaze o
njegovoj tekoj depresivnoj bolesti, nego i svoju duboku emotivnu tugu i
ljutnju iz toga vremena. Kao rezultat toga, ona je razvila mrtvu zonu
glede njegove tjeskobe, svoje tjeskobe, pa i njezina bijesa zbog kulturne
stigme koja je obiljeavala itav dogaaj.
Dopustila je muevoj obitelji da je izda time to je pristala na njihovo
traenje da nikad ne otkrije injenicu njihova dugogodinjega okrutnoga
odnosa prema njezinu muu. Svake godine na godinjicu njegove smrti,
obitelj je utjela. Nitko je nije nazvao da je pita Kako se osjea? eli li
drutvo? Nedostaje li ti? Zacijelo ti nedostaje. Kako bi bilo da izaemo i
odemo nekamo zajedno? ena je iznova kopala grob svojega mua i
zakapala svoju tugu, sama, godinu za godinom.
Na kraju je poela izbjegavati druge dane sjeanja: godinjice i
roendane, pa i vlastiti. Mrtva zona proirila se iz sredita tajne, ne samo
otvoreno prekrivajui prigode za sjeanje, nego se prostirala i na slavlja,
pa i dalje. ena je prezirala sve te obiteljske i prijateljske dogaaje, jer ih
414

je naoko smatrala gubljenjem vremena.

No, na nesvjesnoj razini oni su predstavljali prazne geste, jer nitko joj
se nije pribliavao u njezinim trenucima oaja. Njezina kronina tuga, to
sramotno uvanje tajne progrizli su svoj put u ono podruje njezine psihe
koje upravlja osjeajima povezanosti. Najee ranjavamo druge ondje
gdje smo i sami ranjeni, ili pak vrlo blizu tog podruja.
No, ako ena eli zadrati sve svoje instinkte i slobodno se kretati u
svojoj psihi, onda moe otkriti svoju tajnu ili tajne jednom ovjeku od
povjerenja te ih zatim izgovarati koliko god je potrebno. Obino ne
dezinficiraju ranu samo jedanput, pa onda zaborave na nju, ve je treba
njegovati i ispirati nekoliko puta prije nego to zacijeli.
Kad se napokon tajna razotkrije, dui je potrebno da i govornik i
sluatelj pokau snaniju reakciju od Hmm, joj, zbilja, ba teta ili Ha
uj, ivot je teak. Govornik se mora potruditi da ne umanji znaenje te
stvari. Velik je blagoslov ako je sluatelj osoba koja moe sluati punim
srcem i cviliti, drhtati i osjetiti ubod boli u vlastitom srcu a ne sruiti se.
Lijeenje od tajne djelomice se sastoji i od toga da je ispriamo tako da
drugi budu ganuti. Tako se ena pone oporavljati od srama jer prima onu
pomo i njegu koja joj je nedostapia tijekom prvotne traume.
Takav razgovor potiem u malim, povjerljivim skupinama ena tako
to zamolim ene da skupe i donesu fotografije svojih majki, teta, sestara,
partnerica, baki i drugih ena koje su im vane. Zatim poredamo sve te
slike. Neke su ispucale, neke se ljute, neke su oteene vodom ili
otiscima alica od kave, neke su poderane, pa ponovno zalijepljene, neke
su umotane u flispapir. Mnoge na poleini imaju krasnim starinskim
rukopisom ispisane poruke: Ma, ali se! ili Zauvijek tvoja ili To
smo Joe i ja u Atlantic Cityju ili Tu sam ja i moja gala cimerica ili To
su cure iz tvornice.
Predloim da svaka ena pone rijeima: To su ene moje loze ili
To su ene od kojih sam naslijedila. ene promatraju slike svojih
roakinja i prijateljica pa pune suuti ponu pripovijedati prie i tajne
svake od njih onako kako ih one znaju: velike radosti, velike rane, velike
patnje, velike pobjede u ivotu svake od tih ena. Tijekom vremena koje
415

provodimo zajedno dolazi do mnogih trenutaka kad vie ne moemo

nastaviti, jer mnoge, mnoge suze podignu mnoge, mnoge barke sa suhog
doka i onda neko vrijeme sve zajedno jedrimo.clxxix
Ono to je tu vrijedno jest pravo ensko pranje rublja jednom za svagda.
Ona uobiajena zabrana o pranju obiteljskog vea u javnosti je ironina
jer se obino prljavi ve ne pere ni unutar obitelji. Duboko dolje, u
najmranijem kutu podruma, obiteljski prljavi ve samo lei ve
skruen od vjene tajne. Ustrajanje na tome da neto zadrimo za sebe
djeluje kao otrov. U stvarnosti to znai da ena ne prima nikakvu potporu
iz svoje okoline koja bi joj pomogla da se nosi s problemima koji
izazivaju njezinu bol.
Mnoge osobne tajne prie ena spadaju u onu vrstu o kojoj ne mogu
raspravljati s obitelji i prijateljima, jer oni ili ne vjeruju ili to shvaaju
olako ili obilaze oko toga, a, iskreno, imaju i razumljiv razlog za to. Kad
bi raspravljali, osvjetljavali, radili na tome, onda bi morali i podijeliti tugu
te ene. Onda se ne mogu pribrano drati. Onda nema onog Joj, paaaa
i onda tiina. Onda ne mogu rei Moramo raditi i pokuati ne razmiljati
o takvim stvarima. Ne, ako enin drug, obitelj, zajednica dijele tugu zbog
smrti zlatokose ene, onda svi oni moraju zauzeti svoje mjesto u
pogrebnoj povorci. Onda svi moraju plakati nad grobom. Nitko se ne
moe izvui iz toga, inae e to za njih imati teke posljedice.
Kad ene vie razmiljaju o problemu vlastitoga tajnog srama nego to
to ine ostali lanovi njihove obitelji ili zajednice, onda same svjesno
pate.clxxx Psihika svrha obitelji, da dri zajedno, nikada se ne ispunjava.
Pa ipak divlja priroda trai da se okolina oisti od draila i prijetnji, da se
to vie smanji broj stvari koje tlae. Dakle, obino je tek pitanje vremena
kad e ena prizvati hrabrost iz svojih duevnih kostiju, odrezati kakvu
zlatnu trsku za sebe i snanim glasom zapjevati svoje tajne.
No evo to valja initi sa sramotnim tajnama, ako prouimo arhetipske
savjete izvedene iz desetaka bajki poput Modrobradog Gosna Lisca,
Mladoenje razbojnika, Mary Culhaneclxxxi i drugih, u kojima
junakinja na ovaj ili onaj nain odbija uvati tajnu, pa se tako oslobaa da
ivi punim ivotom.
416

Pogledajte to vidite. Ispriajte to nekome. Nikada nije prekasno. Ako

smatrate da to ne moete naglas rei, napiite im. Odaberite osobu za koju
instinktivno osjeate da je pouzdana. Bolje je kad je ona Pandorina kutija
koju se bojite otvoriti negdje vani, umjesto da trune u vama. Ako vam je
to drae, potraite psihoterapeuta koji zna kako izai na kraj s tajnama. To
e biti osoba koja ima milosti, koja ne trubi stalno o dobru i zlu, koja
shvaa razliku izmeu krivnje i kajanja i koja poznaje prirodu tugovanja i
uskrisivanja duha.
Bez obzira na to o kojoj se tajni radi, shvaamo da je ona sad doivotni
dio naeg rada. Iskupljenje zacjeljuje neko otvorenu ranu. Ipak e
postojati oiljak. Kod promjene vremena, taj e oiljak ponovno boljeti.
To je priroda iskrene tuge.
Godinama su sve vrste klasine psihologije pogreno mislile da je
alovanje proces koji obavite jednokratno, po mogunosti tijekom jedne
godine, i da je time stvar zavrena, a sa svakim tko nije pokazao
sposobnost ili volju da to dovri tijekom toga razdoblja, svakako neto
nije u redu. No, sad znamo to ljudi ve stoljeima instinktivno znaju: da
kod odreenih ozljeda, teta i posramljenosti alovanje nikad nije gotovo,
pri emu je alovanje zbog gubitka djeteta zbog smrti ili naputanja jedno
od trajnijih, ako ne i najtrajnije.
U studijiclxxxii dnevnika voenih tijekom mnogih godina, dr. Paul C.
Rosenblatt utvrdio je da se ljudi oporavljaju od najvee duevne tuge u
prvih godinu-dvije nakon tragedije, ovisno o sustavu potpore koju ovjek
prima i slino. Meutim, nakon toga osoba i dalje doivljava razdoblja
aktivnoga alovanja. Premda se ta stanja sve vie prorjeuju i krae traju,
jakost alovanja slina je ili jednaka onoj razdiruoj boli kakvu je osoba
osjetila prvi put.
Taj podatak nam pomae da shvatimo normalnost dugotrajne tuge.
Ako se tajna i ne otkrije, alovanje se nastavlja i to doivotno. uvanje
tajni suprotno je prirodnoj samozacjeljujuoj higijeni psihe i duha. To je
samo razlog vie da otkrijemo tajne koje uvamo. Otkrivanje i alovanje
uskrisuju nas iz mrtve zone. To nam omoguuje da napustimo mrtvaki
kult tajni. Moemo alovati, i to snano alovati, pa iz toga izai umrljani
417

suzama, a ne stidom. Moemo izai iz toga produbljeni, potpuno priznati i

ispunjeni novim ivotom.
Divlja ena e nas grliti dok alujemo. Ona je instinktivno Sebstvo.
Ona zna kako podnijeti nae vritanje, nae jauke, nau elju za smru bez
umiranja. Ona e najbolje lijekove staviti na najgora mjesta. Ona e nam
aptati i mrmljati u uho. Ona e osjetiti bol zbog nae boli. Ona e to
podnijeti. Ona nee pobjei. Premda e biti oiljaka, i to mnogih, valja
upamtiti da je oiljak u svojoj otpornosti i sposobnosti da podnese pritisak
jai od koe.

rtveni kaput
Kojiput u radu sa enama pokazujem kako e izraditi dugi rtveni kaput
od tkanine ili nekog drugog materijala. rtveni kaput jest kaput koji
slikom, rijeima ili raznim stvarima koje priijemo ili pribodemo na njega
prikazuje sve pogrdne rijei koje je ena tijekom ivota morala podnositi,
sve uvrede, sve klevete, sve traume, sve rane i sve oiljke. On je izriaj
njezina iskustva rtvenoga janjeta. Kojiput im treba tek dan-dva za izradu
takva kaputa, a ponekad su im potrebni mjeseci. Osobito je koristan u
nabrajanju svih ozljeda, udaraca i porezotina u eninu ivotu.
Prvo sam izradila rtveni kaput za sebe. Uskoro je tako oteao da mi je
bio potreban zbor Muza da nose lep. Zamislila sam da u izraditi taj
rtveni kaput i da u, nakon to sav taj psihiki otpad stavim na jedan
fiziki predmet, razbiti dio svoje stare izranjenosti time to u ga spaliti.
No, znate li to se dogodilo? Objesila sam kaput tako da visi sa stropa u
hodniku i svaki put kad bih prola pokraj njega, osjeala sam se dobro a ne
loe. Otkrila sam da ovarios ena koje nose takav kaput a ipak vrsto
hodaju, pjevaju, stvaraju i mau repom, u meni izazivaju udivljenje.
Otkrila sam da to vrijedi i za ene s kojima radim. Na kraju, kad
jednom izrade svoj rtveni kaput, nikada ga ne ele unititi. ele ga
zauvijek sauvati, pa to je gadniji i krvaviji, to bolje. Kojiput ih
418

nazivamo i borbenim kaputima, jer su dokaz izdrljivosti, neuspjeha i

pobjeda pojedinih ena i njihovih roakinja.
Dobra je ideja i da ene izraunaju svoju starost, ali ne u godinama,
nego u ratnim oiljcima. Koliko ima godina?, kojiput me tko pita.
Imam sedamnaest ratnih oiljaka, odgovaram. Obino ljudi niti ne
trepnu, nego sretno na isti nain ponu raunati svoju dob u ratnim
oiljcima.
Ba kao to su Lakota Indijanci slikali znakove na ivotinjske koe
kako bi zabiljeili zimske dogaaje i kao to su Asteci, Maye i Egipani
imali svoje kodekse koji su biljeili velike dogaaje u plemenu, ratove i
pobjede, tako i ene imaju svoje rtvene kapute, svoje borbene kapute.
Pitam se to e nae unuke i praunuke misliti o tim kronikama naega
ivota. Nadam se da e im se sve to morati objanjavati.
Nemojte da to netko pogreno shvati, zasluili ste to tekim odlukama
u svojem ivotu. Ako vas upitaju za nacionalnost, etniko ili obiteljsko
podrijetlo, tajanstveno se nasmijeite. Recite, Klan oiljaka.

419

14. POGLAVLJE

La selva subterr
subterrnea: inicijacija u podzemnu umu

Bezruka djeva
Ako je pria sjeme, onda smo mi njezino tlo. Kad samo ujemo priu,
doivljavamo je kao da smo mi junakinja koja ili propada, ili pobijedi na
kraju. Ako ujemo priu o vuku, onda neko vrijeme lutamo i znamo kao
vuk. Ako ujemo priu o grlici koja napokon pronalazi svoje ptie, onda
nam neko vrijeme neto treperi u naim pernatim grudima. Kad je to pria
o izvlaenju svetoga bisera iz pande devetoga zmaja, poslije smo
iscrpljeni i zadovoljni. U nas se vrlo stvarno utiskuje znanje samim
sluanjem prie.
Meu jungovcima to se naziva tajanstvo sudjelovanja izraz
posuen od antropologa Levy-Bruhla a rabi se da oznai vezu u kojoj se
osoba ne doivljava odvojenom od predmeta ili stvari koju promatra.
Meu frojdovcima to se naziva projektivnom identifikacijom. Meu
pripovjedaima se to zove suutnom arolijom i oznauje sposobnost
uma da se odmakne na neko vrijeme od svojega ega, stopi s nekom
drugom zbiljom, tamo doivi i ui ideje koje ne moe nauiti ni u kojem
drugom obliku svijesti, pa ih zatim donese natrag u dogovornu
zbilju.clxxxiii
Bezruka djeva je sjajna pria, to je pria u kojoj vidimo kako noni
prsti starih nonih religija vire ispod slojeva radnje. Pria je oblikovana
tako da sluatelj sudjeluje u ispitu hrabrosti junakinje, jer potrebno je
420

mnogo vremena da se ispria, a jo vie da vam sjedne. Obino

poduavam tu priu tijekom sedam veeri, a kojiput, ovisno o sluateljima,
tijekom sedam tjedana ili katkad sedam mjeseci pri emu provodim
jednu veer, tjedan ili mjesec za svaku muku u prii a imam i razloga za
to.
Pria nas uvlai u svijet koji lei duboko ispod korijena drvea. Iz te
perspektive vidimo da Bezruka djeva nudi materijal za itav ivotni
proces ene. Bavi se veinom kljunih putovanja enine psihe. Za razliku
od drugih pria koje smo obradili u ovoj knjizi, a koje govore o
odreenom zadatku ili odreenom uenju to se dogaa tijekom nekoliko
dana ili tjedana, Bezruka djeva pokriva dugogodinje putovanje
putovanje enina cjelokupna ivota. Dakle, ta je pria neto posebno, pa
ako je elite usvojiti u dobrom ritmu, onda je valja itati i sjediti sa svojom
Muzom, okretati dio po dio prie i to tijekom poduljeg razdoblja.
Bezruka djeva govori o inicijaciji ene u podzemnu umu ritualom
izdrljivosti. Rije izdrljivost zvui kao da znai nastaviti bez prekida,
meutim, premda je to povremeni dio zadataka koji su sadrani u prii,
rije izdrljivost znai i ovrsnuti, uiniti otpornim, robusnim, ojaati.
To je glavni smjer prie i ujedno generativna odlika enina duga
psihikoga ivota. Ne nastavljamo samo nastavljanja radi. Izdrljivost
znai da neto stvaramo.
Uenje izdrljivosti dogaa se u itavoj prirodi. Jastuii na vujim
apama mekani su poput gline kad se vuii tek rode. Tek kad ih roditelji
vode u pregled teritorija, na lutanje, u etnje, onda im ape otvrdnu. Onda
se mogu penjati i skakati preko otra ljunka, preko kopriva, ak i preko
krhotina stakla, a da se ne ozlijede.
Vidjela sam vuice kako bacaju mladune u najhladnije brzace koje
mogu nai, kako tre sve dok mladunac ve pada s nogu, pa onda tre jo
malo. One snae njihov slatki mali duh, unose u nj snagu i otpornost. U
mitovima, uenje izdrljivosti jedan je od rituala Velike divlje majke,
arhetipa Divlje ene. Snaenje potomstva njezin je bezvremenski ritual.
Ona nas kali, ini nas monima i izdrljivima.
Mjesto na kojem se dogaa to uenje i usvajaju ti atributi jest la selva
421

subterrnea, podzemna uma, podzemni svijet enskoga znanja. To je

divlji svijet koji ivi ispod ovoga. Dok smo tamo, proete smo
instinktivnim jezikom i znanjem. S te istaknute toke razumijemo ono to
se ne moe tako lako razumjeti s gledita povrinskoga svijeta.
Djeva u ovoj prii svladava nekoliko silazaka. Kako zavri jedan krug
silaenja i preobrazbe, tako upada u jo jedan. Ti alkemijski krugovi su
potpuni, svaki ima nigredo, gubitak, rubedo, rtvovanje i albedo, dolazak
svjetla, jedno za drugim. Kralj i kraljeva majka imaju i svoje krugove. Sve
to silaenje i gubitak i nalaenje i jaanje prikazuje cjeloivotnu ensku
inicijaciju u obnavljanje divljeg.
Bezruka djeva se u raznim dijelovima svijeta naziva Srebrnoruka,
Bezruka mladenka ili Vonjak. Folkloristi broje vie od stotinu
verzija pria. Naa se verzija, uglavnom, moe nai diljem Istone i
Srednje Europe. No, ako emo pravo, duboko ensko iskustvo koje je
sadrano u prii nalazi se svagdje gdje postoji enja za Divljom majkom.
Moja teta Magdalena imala je lukav obiaj kod pripovijedanja. Ulovila
bi svoje sluatelje nespremne tako to bi zapoela priu s To se dogodilo
prije deset godina, pa nastavila s priom iz srednjega vijeka, zajedno s
vitezovima, opkopima i slinim. Ili bi rekla Neko davno, ba proli
tjedan, a onda bi ispripovjedila priu o vremenu dok ljudi jo nisu ni
odjeu nosili.
Evo dakle novo-drevne prie Bezruka djeva.
Neko davno prije nekoliko dana, mukarac koji je ivio malo dalje uz
cestu jo je posjedovao veliki kamen kojim je itarice seljana mljeo u
brano. Mlinar je osiromaio i nije vie imao nita doli velika gruba
mlinskog kamena u spremitu i velika rascvjetala stabla jabuke iza njega.
Jednoga dana, dok je nosio srebrnozubu sjekiru u umu kako bi
odsjekao neke suhe grane, neki udan starac pojavi se iza drva. Nema
potrebe da se mui i sijee drva, nagovarae ga starac. Obasut u te
bogatstvom ako mi da ono to stoji iza tvojega mlina.
to stoji iza mojega mlina osim rascvjetala stabla jabuke?, pitao se
422

mlinar i pristao na starevu pogodbu.

Za tri godine doi u da uzmem to mi pripada, zagrgolji stranac i
epesajui nestane meu drveem.
Mlinar sretne svoju enu na putu. Istrala je bila iz njihove kue, a
pregaa joj se vijorila, kosa raupala. Muu, muu, kad je otkucao puni
sat, u kui nam se naao ljepi sat na zidu, drvene stolce zamijenili su
stolci presvueni barunom, prazna ostava sad je prepuna lovine, a iz
krinja i kutija nam se sve prelijeva. Molim te, reci to se dogodilo? I u
tom trenu na njezinim prstima se pojavie zlatni prstenovi, a kosu joj
obuhvati zlatni dijadem.
Ah, ree mlinar gledajui u udu kako mu se haljetak pretvara u
saten. Drvene cipele na kojima su pete ve bile tako izlizane da je koraao
nagnut unatrag, sad mu se pred oima pretvore u fine cipele. Pa, to je od
nekoga stranca, zapanjeno ree. U umi sam naiao na starca u tamnom
kaputiu, a on mi je obeao veliko bogatstvo ako mu dam ono to nam je
iza mlina. Lako emo, eno, zasaditi novu jabuku.
Jao, muu.!, zavapi ena i problijedi kao mrtvac. ovjek u crnom
kaputu bio je Vrag, a ono to stoji iza mlina jest drvo, da, ali i naa roena
ki tamo mete dvorite vrbovom metlom.
Tako roditelji pou kui, posrui i ronei suze koje su padale na sve to
bogatstvo. Ki im ostade neudana tri godine, a imala je ud nalik na prve
slatke proljetne jabuke. Onoga dana kad je Vrag krenuo po nju, ona se
okupa, odjene bijelu haljinu i stane u krug krede koji je nacrtala oko sebe.
Kad je Vrag posegnuo za njom da je zgrabi, nevidljiva ga sila odbaci
preko dvorita.
Vrag zavriti: Ne smije se vie kupati, inae joj ne mogu
prii. Roditelji su bili prestravljeni, pa su tako prolazili tjedni, a ona se
nije kupala dok joj kosa nije ostala bez sjaja, nokti postali kao crni
polumjeseci, koa posivjela, a odjea potamnjela i skrutila se od
prljavtine.
Sad, kad je djeva svakoga dana sve vie nalikovala kakvoj zvijeri, Vrag
se vratio. No, djevojka zaplae i suze joj poteku kroz prste i niz ruke. ake
i ruke joj postanu blistavo bijele i iste. Vrag se razbjesni: Odsijeci joj
423

ake, inae joj ne mogu prii. Otac je bio zgroen. Hoe da odreem
ake roenom djetetu? Vrag zaurla: Sve e pomrijeti ovdje, ukljuujui
tebe, tvoju enu i sva polja dokle ti pogled see.
Otac je bio tako prestraen da je posluao, pa molei ker za oprotenje,
pone brusiti svoju srebrnozubu sjekiru. Ki se pokori rekavi: Tvoje
sam dijete, ini to mora.
I on uini, a na kraju nitko nije znao rei tko je glasnije zavikao, ki ili
otac. I tako je zavrio onaj ivot koji je djevojka poznavala.
Kad je Vrag ponovno doao, djevojka je toliko plakala da su batrljci
koji su joj ostali od udova ponovno postali isti pa opet neto odbaci
Vraga kad ju je pokuao zgrabiti. Kunui rijeima koje su izazivale
plamene po umi, nestade zauvijek, jer vie nije imao nikakva prava na
nju.
Otac je ostario kakvih stotinu godina, kao i ena mu. Budui da su bili
pravi ljudi iz ume, nastavili su kako su znali i umjeli. Stari otac ponudi
keri da joj izgradi dvorac velike ljepote i tamo je smjesti u bogatstvu do
kraja ivota, ali ki ree da joj se ini prikladnijim da postane prosjakinja
i ovisi o dobroti drugih. Tako su joj zamotali ruke u istu gazu i u zoru ona
ode i ostavi za sobom ivot koji je poznavala.
Hodala je i hodala. U podne joj znoj proara prljavtinu na licu. Vjetar
joj razmrsi kosu tako da je bila nalik na rodino gnijezdo ispleteno na sve
strane. Usred noi doe do kraljevskoga vonjaka gdje je mjeseina
obasjala voe koje je visjelo s drveta.
Nije mogla ui, vonjak je bio okruen opkopom. Padne na koljena jer
je bila izgladnjela. Tad se pojavi sablasni duh u bijelom i zatvori branu
tako da se opkop isui.
Djeva zakorakne meu kruke i nekako osjeti da su sve te savrene
kruke pobrojane i oznaene te da imaju i uvara. Pa ipak, jedna se grana
uz kripu savila tako nisko da ju je mogla dotaknuti. Prisloni usne uz
zlatnu krukinu kou i pone jesti, stojei tako na mjeseini, ruku
zamotanih u gazu, kose raupane, nalik na enu iz blata, bez-ruka djeva.
Vrtlar je sve to promatrao, ali je prepoznao aroliju duha koji je titio
424

djevu, pa se nije umijeao. Nakon to je pojela kruku, djevojka se povue

preko opkopa i usne u nekom skrovitu u umi.
Sljedeeg jutra kralj doe kako bi izbrojao svoje kruke. Ustvrdi da
jedna nedostaje, pa pogledavi gore i pogledavi dolje, ne nae nestalu
voku. Kad je upitao vrtlara, ovaj objasni: Prole noi dva su duha isuila
opkop i ula u vrt pri jakoj mjeseini, a ona bez ruku pojela je kruku koja
joj se sama nudila.
Kralj ree da e te noi on straariti. Kad je pao mrak, kralj ode u vrt s
vrtlarom i arobnjakom koji je znao kako razgovarati s duhovima. Trojica
sjednu pod drvo i ekahu. U pono, djeva dolebdi kroz umu, odjevena u
prljave rite, kose razuzdane, lica proarana, ruku bez aka, s duhom u
bijelom kraj sebe.
Uli su u vonjak jednako kao i prije. I opet se drvo ljupko savije do
njezina dosega, pa ona poveera kruku s vrha grane.
arobnjak se priblii, ali ne previe, i upita: Jesi li s ovoga svijeta ili
nisi? A djevojka odgovori: Bila sam jedno sa svijeta, a opet nisam s
ovoga svijeta.
Kralj ispita arobnjaka: Jesi li ovjek ili duh? arobnjak odgovori da
je oboje. Kraljevo srce poskoi pa on potri k njoj i povikne: Neu te
ostaviti. Od danas nadalje brinut u se za tebe. U dvorcu joj da izraditi
par srebrnih aka koje su joj privrstili na ruke. I tako se kralj oenio
bezrukom djevom.
Dolo je vrijeme kad je kralj morao otii u rat u neku daleku zemlju, pa
zamoli majku da se brine za njegovu mladu kraljicu, jer je voli svim srcem.
Ako rodi, odmah mi poalji poruku.
Mlada kraljica rodi zdravo dijete i kraljeva majka poalje glasnika da
kralju dojavi sretnu vijest. No, glasnik se putem umori, a to je bio blie
rijeci, to mu se sve vie spavalo, pa na kraju zaspi na obali rijeke. Vrag
izae iza drveta i zamijeni poruku drugom u kojoj je stajalo da je kraljica
rodila dijete koje je napola pas.
Kralja ta vijest uasne, ali ipak poalje poruku majci neka voli kraljicu
i brine se za nju u to strano doba. Mladi koji je nosio poruku ponovno
425

doe do rijeke i teak kao da se prejeo na kakvu slavlju, uskoro zaspi uz

rub vode. Nato Vrag ponovno izae i promijeni poruku tako da je glasila:
Ubij kraljicu i njezino dijete.
Staricu majku potrese takav zahtjev i ona poalje glasnika da donese
potvrdu. Amo-tamo trali su glasnici, svaki bi zaspao na rijeci, a Vrag bi
promijenio poruke tako da su postajale sve gore, pa je zadnja glasila
Sauvaj jezik i oi kraljice kao dokaz da je ubijena.
Starica majka ne mogae ubiti dragu mladu kraljicu. Umjesto toga,
rtvovala je srnu, izvadila joj jezik i oi, pa ih spremila. Zatim pomogne
mladoj kraljici da privee dijete na grudi, obavije je velom i ree da mora
bjeati kako bi spasila svoj ivot. ene su plakale i poljubile se za
rastanak.
Mlada je kraljica lutala dok nije dola do najvee i najdivljije ume
koju je ikad vidjela. Traila je put preko, kroz i okolo, pokuavajui
pronai puteljak. Kad se ve mrailo, onaj isti duh u bijelom pojavi se
ispred nje i dovede je do bijedne gostionice koju su drali ljubazni ljudi iz
ume. Neka druga djeva u bijelom uvede kraljicu unutra, nazvavi je
imenom. Dijete su polegli na poinak.
Kako znate da sam kraljica?, upita djeva.
Mi koji smo iz ume pratimo te stvari, kraljice moja. Sad se
odmarajte.
I tako je kraljica ostala u gostionici sedam godina i bila je zadovoljna
svojim djetetom i ivotom. Polako su joj i ake ponovno izrasle, prvo kao
male ruice dojeneta, ruiaste kao biseri, zatim kao male ruke
djevojice, i naposljetku kao enske ruke.
Tijekom toga vremena, kralj se vratio iz rata, a starica majka mu se
obrati u plau: Zato si htio da ubijem ta dva nevinaca?, pa mu pokae
oi i jezik.
Zauvi tu stranu priu, kralj posrne i neutjeno zaplae. Majka uvidje
njegovu tugu i ree mu kako su to oi i jezik srne, a da je kraljicu i dijete
poslala u umu.
Kralj se zakleo da nee niti jesti niti piti i da e pretraiti svaki pedalj
426

zemlje, sve dok ih ne nae. Traio ih je sedam godina. ake mu postadoe

crne, brada pljesnivo smea poput mahovine, oi crvene i osuene. Cijelo
to vrijeme nije niti jeo niti pio, ali sila jaa od njega pomagala mu je da
preivi.
Napokon je doao do gostionice koju su drali ljudi iz ume. ena u
bijelom pozove ga da ue i on legne, umoran. ena mu poloi veo na lice
i on zaspi. Kako je disao dahom najdubljeg sna, veo se uzdizao i
naposljetku spuzne s njegova lica. Probudi se i pronae prelijepu enu i
krasno dijete kako ga promatraju.
Ja sam tvoja ena, a ovo je tvoje dijete. Kralj je bio spreman
povjerovati, ali spazi da djeva ima ake. Zbog mojih muka te uz dobru
skrb, ake su mi ponovno izrasle, ree djeva. A ena u bijelom donese
srebrne ake iz krinje u kojoj su ih uvale. Kralj ustade, zagrli kraljicu i
svoje dijete, a radosna se vijest pronese umom.
U gostionici se lijepo poastie svi duhovi i gosti. Poslije su se kralj i
kraljica s djetetom vratili starici majci, odrali drugo vjenanje i imali jo
mnogo djece, od kojih je svako ovu priu isprialo stotini drugih, koji su
tu priu ispriali stotini drugih, ba kao to si ti jedno od stotine drugih
kojima ja to priam.

Prva faza pogodba u neznanju

U prvoj fazi prie, povodljiv i gramzljiv mlinar napravi lou pogodbu s
Vragom. Mislio je da e se obogatiti, a zatim shvati da e cijena biti vrlo,
vrlo visoka. Mislio je da e trampiti stablo jabuke za bogatstvo, a zapravo
otkrije da je svoju ker obeao Vragu.
U arhetipskoj psihologiji sve elemente neke bajke smatramo opisima
aspekata psihe pojedine ene. Dakle, ako razmiljamo o ovoj bajci,
moramo se kao ene odmah na poetku pitati: Koja je to loa pogodba
koju svaka ena napravi?
Premda bismo u razne dane mogle odgovoriti na razne naine, postoji
427

jedan odgovor koji je stalan u ivotu svih ena. Iako nam je to mrsko
priznati, uvijek je iznova najgora pogodba naega ivota kad odustanemo
od naeg duboko znalakoga ivota i prihvatimo neki koji je mnogo
krhkiji; kad predamo svoje zube, svoje pande, svoje osjete, svoj njuh;
kad predamo nau divlju prirodu radi obeanja koje djeluje bogato, ali se
ispostavi da je uplje. Kao i otac u bajci, pravimo tu pogodbu, a ne
shvaamo koliko e nam jada, boli i tete nanijeti.
Moemo biti jako pametne u stvarima svijeta, a opet svaka od nas u
prvoj prilici isprva odabere onu lou pogodbu. Takva strana pogodba
stvar je golema i vana paradoksa. Premda se lo odabir moe shvatiti kao
patoloki autodestruktivna reakcija, mnogo ee se pretvara u prijelomni
dogaaj koji nam donosi goleme mogunosti ponovna razvoja snage
instinktivne prirode. U tome smislu, iako nastaje gubitak i tuga, loa
pogodba, kao i roenje i smrt, predstavlja onaj itekako potreban skok u
dubinu koji nam Sebstvo prireuje kako bi uvelo enu duboko u njezinu
divljinu.
enina inicijacija zapoinje loom pogodbom koju je uinila davno,
dok je jo drijemala. Odabirui ono to joj se svidjelo kao bogatstvo,
zauzvrat je predala vlast nad nekim, a esto i svakim dijelom svojega
strastvena, kreativna i instinktivna ivota. Takav enski psihiki drijeme
stanje je koje se moe usporediti s mjesearenjem. Dok traje, hodamo i
govorimo a opet spavamo. Ljubimo, radimo, ali nae odluke pokazuju
pravu stranu naega stanja: senzualna, znatieljna, dobra i uzbudljiva
strana nae prirode ne osjea u cijelosti.
To je stanje keri u bajci. Ona je oku krasno stvorenje, bezazlena. Pa
ipak, mogla bi zauvijek mesti dvorite iza mlina amo-tamo, amo-tamo
a da nikad ne razvije znanje. Njezina metamorfoza nema metabolizma.
Dakle, pria poinje nenamjernom ali tekom izdajom mladoga
enskog, bezazlenog.clxxxiv Moe se rei da otac, simbol one funkcije psihe
koja bi nam trebala pokazivati put u vanjskom svijetu, zapravo vrlo malo
zna o tome kako vanjski i unutarnji svijet rade kao dvojac. Kad oinska
funkcija psihe ne posjeduje znanje o stvarima due, onda nas se lako
izdaje. Otac ne shvaa jednu od temeljnih stvari koje posreduju izmeu
428

svijeta due i svijeta tvari to jest, da mnoge stvari koje nam se prikazuju
nisu onakve kakve nam se ine pri prvome susretu.
Inicijacija u takvu vrstu znanja inicijacija je koju nitko od nas ne eli,
premda emo je svi mi, prije ili poslije, primiti. Tako mnoge bajke
Ljepotica i zvijer, Modrobradi, Lisac Reynard poinju s ocem
koji ker dovodi u opasnost.clxxxv No, iako otac upada u smrtonosnu
pogodbu jer ne poznaje mranu stranu svijeta ili nesvjesnoga, u eninoj
psihi taj stravian trenutak za nju oznauje dramatian poetak: proboj
svijesti i lukavosti.
Nijednom svjesnom stvorenju na tom svijetu nije doputeno da
zauvijek ostane bezazleno. Kako bismo mogli napredovati, vlastita
instinktivna priroda tjera nas da se suoimo s injenicom da stvari nisu
kakvima se isprva ine. Divlja kreativna funkcija tjera nas da uimo o
mnogim stanjima bivanja, poimanja i znanja. To su oni mnogobrojni
kanali kroz koje nam se Divlja ena obraa. Gubitak i izdaja su, dakle, oni
prvi skliski koraci u dugom inicijacijskom procesu koji nas odvedu u la
selva subterrnea, podzemnu umu. Tamo, kojiput prvi put u ivotu,
dobivamo priliku da se prestanemo odbijati od zidova koje smo sami
izgradili, pa da nauimo kako, umjesto toga, proi kroz njih.
Dok gubitak bezazlenosti u ene esto zanemaruju u svijetu, u
podzemnoj umi enu koja je proivjela smrt svoje bezazlenosti smatraju
neim posebnim, djelomice zato to je bila povrijeena, ali mnogo vie jer
je nastavila, jer predano radi na tome da shvati, da ukloni slojeve svojega
poimanja i obrambenih mehanizama da uvidi to lei ispod toga. U tome
svijetu, gubitak bezazlenosti smatraju ritualom inicijacije.clxxxvi
Pozdravljaju injenicu da ona sad jasnije vidi. Slave je i potuju jer je
izdrala i dalje ui.
Sklapanje loe pogodbe nije tipino samo za psihu mladih ena, ono se
dogaa i enama bilo koje dobi koje nisu prole inicijaciju ili nisu dovrile
inicijaciju u tim stvarima. Kako bilo koja ena upada u takvu pogodbu?
Bajka zapoinje simbolom mlina i mlinara. Tako je i psiha mlin ideja; ona
preiva predodbe i usitnjava ih kako bi postale korisna okrepa. Ona
prima sirovine u obliku ideja, osjeaja, misli i poimanja, pa ih otvara tako
429

da ih uini korisnima za okrepu.

Ta psihika sposobnost esto se naziva procesiranjem. Kad
procesiramo, onda razvrstavamo sve sirovine u psihi, sve stvari koje smo
nauili, uli, za kojima smo eznuli i koje smo osjetili tijekom nekog
razdoblja. Onda ih razbijemo na sastavne dijelove i pitamo: Kako da to
najbolje iskoristim? Takvim se procesiranim idejama i energijom
koristimo kako bismo proveli najduevnije zadatke i poticali nae razne
kreativne pothvate. Na taj nain ena ostaje i vrsta i ivahna.
No, u prii mlin ne melje. Mlinar psihe je nezaposlen. To znai da se
nita ne radi sa svim onim sirovinama koje svaki dan ulaze u na ivot i da
ne izvlaimo smisao iz svih onih zrna znanja koja nam doiijeu u lice iz
svijeta i podzemlja. Ako mlinarclxxxvii nema posla, onda se psiha prestala
hraniti na one neizmjerno vane naine.
Mljevenje zrnja ima veze s kreativnim nagonom. Iz nekog razloga,
kreativni je ivot enine psihe na mrtvoj toki. ena koja se tako osjea
uti da vie ne odie idejama, da je ne pokreu zamisli, da vie ne melje
fino kako bi nala sr stvari. Mlin je umuknuo.
Izgleda da postoji neki prirodni drijeme u koji ljudi upadaju u
odreenim trenucima u ivotu. Odgajajui vlastitu djecu i radei s istom
skupinom nadarene djece tijekom nekoliko godina, vidjela sam kako taj
san obavija djecu oko jedanaeste godine. Tada se ponu strogo
usporeivati s drugima. Tijekom toga razdoblja, njihove se dotad bistre
oi zastiru i premda su uvijek u pokretu kao skoigume, esto umiru od
totalne hladnoe. Bilo da su previe cool ili prepristojna, ne reagiraju na
ono to se dogaa duboko u njima, pa san postupno prekriva njihovu
bistrooku, ivahnu prirodu.
Zamislimo nadalje da nam tijekom toga razdoblja ponude neto u
zamjenu ni za to. Da smo sami sebe na silu uvjerili kako e nam neto
dopasti ako i dalje spavamo. ene znaju to to znai.
Kad ena preda svoje instinkte koji joj govore kad je vrijeme da kae
da, a kada da kae ne, kad napusti svoj uvid, intuiciju i druge divlje odlike,
onda se nae u situaciji koja je obeavala zlato, a na kraju nanosi bol.
Neke ene predaju svoju umjetnost zbog nakaradna braka iz koristi, neke
430

napuste svoj ivotni san kako bi bile dobra ena, ki ili djevojka, a neke
ostave svoje pravo zvanje kako bi ivjele ivotom za koji se nadaju da e
biti zdraviji, prihvatljiviji, da e donijeti vie ispunjenja.
Tako, i na druge naine, gubimo svoje instinkte. Umjesto da su nam
ivoti ispunjeni mogunou prosvjetljenja, prekriva nas neka vrsta
protamnjenja. Naa izvanjska sposobnost da sagledamo prirodu stvari i
na unutarnji vid veselo hru, tako da kad nam Vrag pokuca na vrata, mi
odmjesearimo do njih i pustimo ga da ue.
Vrag simbolizira mranu silu psihe, grabeljivca, kojega u bajci ne
prepoznaju kao takvog. Taj Vrag je arhetipski razbojnik koji treba, eli,
sie svjetlo. U teoriji, kad bi mu se svjetlo dalo to jest, kad bi mu se dao
ivot s mogunou ljubavi i kreativnosti onda Vrag vie ne bi bio Vrag.
U naoj bajci, Vrag je prisutan jer ga je privuklo slatko svjetlo mlade
djevojke. Njezino svjetlo nije bilo kakvo svjetlo, nego svjetlo djevojake
due zarobljene u stanju mjesearenja. Jao, kakva li slatka zalogaja.
Njezino svjetlo ari srcolomnom ljepotom, ali ona svoje vrijednosti nije
svjesna. Takvo svjetlo, bilo da je to ar enina kreativna ivota, njezine
divlje due, tjelesne ljepote, inteligencije ili pak velikodunosti, uvijek
privlai grabeljivca. Takvo svjetlo koje je osim toga nesvjesno i
nezatieno uvijek predstavlja metu.
Radila sam sa enom koju su drugi prilino iskoritavali, bio to mu,
djeca, majka, otac ili neznanci. Imala je etrdeset godina i jo je u
unutarnjem razvoju bila u toj fazi pogodbe/izdaje. Njezina umilnost,
topao i gostoljubiv glas, njezin ljupki nain, ne samo da su privlaili one
koji su uzimali ara od nje, nego se oko njezine duevne vatre okupila i
takva gomila da se sama nije mogla ogrijati.
Loa pogodba koju je napravila bila je da nikada ne kae ne, zato da bi
je stalno voljeli. Grabeljivac njezine psihe ponudio joj je zlato ljubavi
ako napusti svoj instinkt koji govori Dosta je dosta. U potpunosti je
shvatila to ini samoj sebi tek kad je sanjala da etveronoke puzi kroz
gomilu, pokuavajui kroz umu nogu dosegnuti dragocjenu krunu koju je
netko ubacio u sredinu.
Instinktivni sloj njezine psihe upozoravao ju je na to da je izgubila
431

suverenitet nad vlastitim ivotom i da e morati etveronoke raditi na

tome da ga vrati. Da bi vratila krunu, ena je morala promisliti o svojem
vremenu, davanju i panji koju prua drugima.
Rascvjetala jabuka u bajci simbolizira lijepi aspekt ene, onu stranu
prirode iji je korijen uronjen u svijet Divlje majke, gdje ga hrane od
ispod. Stablo je arhetipski simbol individuacije: ono se smatra besmrtnim,
jer njegove e sjemenke nastaviti ivot, njegovo korijenje titi i obnavlja,
ono je dom itavom prehrambenom lancu. Kao i ena, stablo ima svoja
doba i faze rasta, ima svoju zimu i svoje proljee.
U jabunjacima Sjevernih uma, seljaci svoje kobile i pse zovu Cura, a
rasvjetale voke Gospa. Stabla u vonjaku su mlade gole ene proljea
prvi nos, kao to smo znali rei. Od svih stvari, to je najbolje
obiljeavalo proljee, miris grmova vonih cvjetova bio je mnogo vaniji
od poludjelih crvendaa koji su poskakivali izvodei salta u dvoritu i jai
od izdanaka koji su na poljima izlazili kao siuni plamenovi zelene vatre
iz crne zemlje.
Osim toga, postojala je i uzreica o jabukama: Mlada u proljee,
gorko voe: druga strana, slatka ko led. To je znailo da jabuka ima
dvojnu prirodu. U kasno proljee izgleda krasna i okrugla i kao da je
poprskana izlaskom sunca. A ipak je bila prekisela za jelo: od toga bi vam
se nakostrijeili ivci i rekli biste iju! No, malo dalje u godini, zagristi u
jabuku bilo je kao da rastvarate kakav slatki bombon ispunjen sokom.
Jabuke i djeve meusobno su zamjenjivi simboli enskoga Sebsrva, a
voka je simbol krijepljenja i sazrijevanja naeg poznavanja toga Sebsrva.
Ako je nae znanje o obiajima vlastite due nezrelo, onda nas ona ne
moe krijepiti, jer znanje jo nije zrelo. Kao i kod jabuka, potrebno je
vrijeme da sazrije, korijeni moraju pronai uporite, a mora proi bar
jedno godinje doba, ako ne i vie. Ako djevianska dua i nadalje ne doe
u kunju, onda se nita vie ne moe dogoditi u naem ivotu. No, ako
dobijemo podzemne korijene, onda moemo sazrijeti i krijepiti duu,
Sebstvo i psihu.
Da, rascvjetala jabuka jest metafora za plodnost. Ali jo vie oznauje
iznimno senzualni kreativni nagon i sazrijevanje ideja. Sve je to djelo las
432

curanderas, travarki, koje ive duboko u stijenama i montaas, planinama,

nesvjesnog. One tamo kopaju po dubokom nesvjesnom, a zatim nama
dostavljaju taj rad. Mi radimo na radu koji nam one daju, pa se kao
rezultat raaju mona vatra, otri instinkti i duboko znanje, a mi se
razvijamo i napredujemo i u unutarnjem i u vanjskom svijetu.
Drvo koje tu imamo simbolizira rasko divlje i slobodne prirode u
eninoj psihi, a opet psiha ne shvaa vrijednost toga. Moglo bi se rei da
je itava psiha usnula pred golemim mogunostima enske prirode. Kad
govorimo o eni/stablu, onda mislimo na ensku rascvjetalu energiju koja
nam pripada i koja dopire do nas u ciklusima, koja redovito opada i vraa
nam se kako psihiko proljee slijedi psihiku zimu. Kad se taj rascvjetali
impuls u naem ivotu ne bi obnavljao, onda bi se zastrla nada, a zemlja
naeg uma i srca ostala bi nepokretna. Rascvjetala jabuka jest na duboki
ivot.
Vidimo kako psiha razorno djeluje kad omalovaava vrijednost
mladoga elementarno enskoga kad otac za jabuku kae: Lako emo
zasaditi novu. Psiha ne prepoznaje vlastitu Boicu stvarateljicu u njezinu
otjelovljenju rascvjetala stabla. Mladim se sebstvom trguje, a ne
prepoznaje se njegova vrijednost ili uloga kao korijenskoga glasnika
Divlje majke. Pa ipak, upravo to neznanje izaziva poetak inicijacije
izdrljivosti.
Nezaposleni mlinar kojem je loe krenulo, poeo je sjei drva. Teak je
to posao, sjei drva, zar ne? Stalno neto treba dizati i vui. Pa ipak, sjea
drva simbolizira golema psihika bogatstva, sposobnost prikupljanja
energije za zadatke koji su pred nama, za razvoj ideja, za dovlaenje sna,
koji god on bio, u na doseg. Pa kad mlinar pone sjei drva, moglo bi se
rei da je psiha zapoela vrlo teak posao privoenja svjetla i topline.
No, siroti ego uvijek trai neki laki put. Kad Vrag mlinaru predloi da
e ga osloboditi tekoga rada u zamjenu za svjetlo dubokoga enskog,
neuki mlinar pristaje. Na taj nain peatimo svoju sudbinu. Duboko u
zimskim dijelovima naega uma, mi smo otporna loza i znamo da
preobrazba bez rada ne postoji. Znamo da emo se morati spaliti do
temelja, ovako ili onako, a zatim uspravno sjesti usred pepela onoga to
433

smo nekad mislili da jesmo pa nastaviti od toga.

No, druga strana nae prirode, dio koji vie prieljkuje mlitavost, nada
se da to nee biti tako, nada se da teak rad moe prestati tako da se
drijeme nastavi. Kad onda doe grabeljivac, ve smo spremni za njega,
jer nam lakne kad zamislimo da moda postoji kakav laki put.
Kad izbjegavamo sjei drva, onda e se umjesto toga odsjei ake nae
psihe jer bez psihikog rada, te ake sahnu. elja za pogodbom o
tekome radu tako je ljudska i uobiajena, da je upravo nevjerojatno ako
naemo ivu osobu koja nije sklopila takav pakt. Ta je odluka tako
uobiajena da kad bismo nabrajali primjere ena (ili mukaraca) koje bi
rado napustile sjeu drva i ivjele lagodnijim ivotom, pa tako izgubile
ake to jest, nadzor koji imaju nad vlastitim ivotom e, onda bismo jo
dugo, dugo bili tu.
Na primjer, ena se uda iz pogrenih razloga i odsijee svoj kreativni
ivot. ena ima jednu seksualnost, a prisiljava se prihvatiti drugu. ena
eli biti, ii, uiniti neto veliko, a ostane kod kue i umjesto toga broji
spajalice. ena eli ivjeti svoj ivot, a umjesto toga sakuplja malene
komadie ivota, kao da su ostaci page. ena je svoja osoba, ali daje ruku,
nogu ili onu jabuicu za svakoga ljubavnika koji pokuca na vrata. ena
je ispunjena bujnom kreativnou a pozove svoje vampirske prijatelje na
skupno sisanje. ena osjea potrebu da nastavi svoj ivot, a neto u njoj
kae: Ne, kad ima omu, onda si sigurna. To je ono vraje: Dat u ti
ovo, ako ti meni da ono, pogodba u neznanju.
Dakle, ono to je trebalo biti hranjivo, rascvjetalo stablo psihe, gubi
mo, gubi svoj cvat, gubi energiju, prodano je, prisiljeno na predaju
svojega potencijala a ne shvaa pogodbu koju je napravilo. itava drama
gotovo uvijek zapoinje i preuzima nadzor izvan enine svijesti.
Pa ipak, valja istaknuti da je to mjesto gdje svi ponu. U prii otac
predstavlja gledite vanjskoga svijeta, kolektivni ideal koji tjera ene da
budu usahle umjesto divlje. Pa ipak, nije sramotno, a ni prijekora vrijedno,
ako ste predale svoje rascvjetale grane. Da, zacijelo ste patile zbog toga. A
moda ste ih i predale na nekoliko godina, moda ak i desetljea.
Meutim, postoji nada.
434

Majka u bajci objavljuje itavoj psihi to se zbilo. Ona govori:

Probudi se! Pogledaj to si uinila! I svi se tako brzo probude, da
boli.clxxxviii Svejedno su to dobre vijesti, jer se ona nikoristi majka u psihi,
ona koja je neko pomagala u razvodnjavanju i otupljivanju funkcije
osjeaja, sada odjednom probudila i shvatila stravino znaenje pogodbe.
Sada enina bol postaje svjesna. A kad je svjesna, onda ena neto moe
uiniti s njom. Moe je upotrijebiti da neto naui kroz nju, da se osnai
kroz nju, da postane ena koja zna.
Dugorono e biti jo i boljih vijesti. Ono to je predano moe se
ponovno traiti natrag. Moe ga se vratiti na pravo mjesto u psihi. Vidjet
ete.

Druga faza saka

sakaenje
U drugoj fazi prie, roditelji posrui dou kui, ronei suze koje padaju
na sve ono divno ruho. Na dan tri godine poslije, Vrag dolazi po njihovu
ker. Ona se okupala i odjenula bijelu haljinu. Stoji u krugu koji je
kredom iscrtala oko sebe. Kad Vrag posegne za njom da je zgrabi,
neviena ga sila odbaci preko dvorita. On joj naredi neka se ne kupa. Ona
postaje nalik na kakvu ivotinju, ali joj suze kapnu na ruke i Vrag je
ponovno ne moe dotaknuti. On naredi ocu da joj odree ake tako da joj
suze ne mogu kapati na njih. To se i dogodi, pa tako prestaje onaj ivot
koji je poznavala. No, suze joj se slijevaju i niz batrljke, pa je Vrag ni sada
ne moe svladati i on odustaje.
Ki je obavila iznimno dobar posao, ako uzmemo u obzir okolnosti. Pa
ipak otupimo kad jednom proemo tu fazu i shvatimo to su nam uinili,
kako smo se pokorili volji grabeljivca i uplaena oca tako da smo zavrili
bez ruku.
Nakon toga, na duh reagira tako da se kree kad se mi kreemo, da
posee kad mi poseemo, da hoda kad mi hodamo, ali u svemu tome nema
osjeaja. Otupimo kad shvatimo to se dogodilo. Uasnuti smo tom
435

razmjenom. Mislimo da na konstrukt unutarnjeg roditelja uvijek mora

biti budan, da mora reagirati i tititi nau rascvjetalu psihu. Sad vidimo to
se dogaa kad to nije tako.
Tri godine prou izmeu pogodbe i trenutka kad se Vrag vrati. Te tri
godine predstavljaju vrijeme kad ena ne posjeduje jasnu svijest o
injenici da je ona sama rtva. Ona je rtva paljenica koja se podnosi zbog
neke loe pogodbe. U mitologiji je trogodinje razdoblje vrijeme
nadolaska odluujuega trenutka, kao kod trogodinje zime koja prethodi
Ragnaroku, Sumraku bogova u skandinavskoj mitologiji. U mitovima
poput ovih, dogodi se tri godine neega, a zatim poinje razaranje iz ijih
se ruevina raa novi svijet mira.clxxxix
Taj broj godina simbolizira vrijeme kad se ena pita to e joj se sad
dogoditi, pita hoe li se uistinu dogoditi ono ega se najvie boji da e je
neka razorna sila potpuno odnijeti sa sobom. Bajkoviti simbol trojke
slijedi ovaj obrazac: Prvi pokuaj nije dobar. Drugi pokuaj, i dalje ne
valja. Trei pokuaj, ah, sad e se neto dogoditi.
Uskoro e se napokon skupiti dovoljno energije, dovoljno duevnoga
vjetra da pokrene psihiku barku i otpue je daleko na puinu. Lao Tzucxc
kae: Tao je rodio Jedno. Jedno je rodilo Dvoje. Dvoje je rodilo Troje.
Troje je dalo ivot nebrojenome mnotvu. Do trenutka kad doemo do
sile trojke bilo ega, to jest, do transformativnoga trenutka, atomi
poskoe, pa tamo gdje je bila klonulost, sad je kretanje.
Tri godine bez mua moe se shvatiti kao psiha u inkubaciji u kojoj bi
bilo preteko imati jo neku vezu koja bi nam odvlaila pozornost. Rad
koji valja obaviti u te tri godine jest to jae snaenje samoga sebe,
iskoristiti za sebe sve svoje psihike mogunosti, postati koliko je god
mogue svjesniji. To znai, izai iz svoje patnje i uvidjeti to ona znai,
kako djeluje, koji obrazac slijedi, prouavati druge s istim obrascem koji
su sve to proli i oponaati ono to nam se ini da ima smisla.
Upravo to promatranje nevolje i rjeenja trai od ene da ostane sama, i
to je dobro, jer kao to emo vidjeti poslije u prii, njezin je zadatak da
nae mladoenju u donjem svijetu, a ne u povrinskom. Gledano unatrag,
ene vide da se njihov inicijacijski silazak dugo pripremao, kojiput
436

godinama, dok napokon i odjednom ne padnu preko ruba i u brzace,

najee jer ih netko gurne, premda povremeno naprave elegantan skok sa
stijene no, rijetko.
To razdoblje kojiput obiljeava neka dosada. ene e esto rei da im
je raspoloenje takvo da ne mogu ba tono odrediti to je to to ele, bilo
da se radi o poslu, ljubavniku, vremenu ili kreativnom radu. Teko je
koncentrirati se. Teko je biti produktivan. Ta ivana uznemirenost
tipina je za ovu fazu duhovnoga razvoja. Samo e nas vrijeme odvesti, ne
tako daleko niz cestu, do ruba s kojega moramo pasti, zakoraknuti ili
zaroniti.
Kad pria doe do te toke, otkriva nam se fragment starih nonih
religija. Mlada ena se kupa, odjene bijelu odjeu, nacrta krug kredom
oko sebe. To je stari ritual boica, kupanje proienje odijevanje
bijele haljine odora silaska u zemlju mrtvih te crtanje kruga arobne
zatite svete misli oko sebe. Sve to djeva obavlja u nekoj vrsti transa,
kao da izvlai upute iz nekog davno prologa vremena.
Postoji trenutak krize za nas kad ekamo ono to zacijelo predstavlja
nau propast, na kraj. To nas natjera da, kao i djeva, naulimo ui kako
bismo uli taj daleki glas iz predakih vremena, glas koji nam govori kako
ostati vrst, kako duh odrati jednostavnim i istim. Jednom sam u oaju
sanjala glas koji je rekao: Dotakni sunce. Nakon toga sna, svaki dan,
kuda god bih ila, oslanjala sam lea, taban, dlan na pravokutnike suneva
odsjaja na zidovima, podovima i vratima. Oslanjala sam se i odmarala na
tim zlatnim oblicima. Djelovali su kao turbina na moj duh. Ne znam kako,
znam samo da jesu.
Ako sluamo glasove iz snova, slike, prie i nau umjetnost, one koji su
nam prethodili, jedni druge, neto e nam se udijeliti, ak i nekoliko stvari,
koje su ritual, osobni psihiki obiaj, a slue smirivanju te faze procesa.cxci
Kosti ove prie potjeu iz doba u kojem su navodno Boice eljale
kosu smrtnicama i jako ih voljele. U tom smislu, dakle, shvaamo da su
silasci u ovoj prii oni koji vuku enu drevnoj prolosti, njezinim
predakim majinskim lozama u podzemlju. Zadatak je vratiti se kroz
izmaglicu vremena do mjesta na kojem nas eka La que sab. Ona je za
437

nas pripremila opseno podzemno uenje koje e naem duhu i nama u

vanjskome svijetu biti od velike koristi.
U starim religijama ovjek postaje imun, nedostupan zlu, kad se ogrne
istoom i pripremi za smrt. Kad oko sebe postavimo zatitu Divlje
majke krug kredom onda se na psihiki silazak moe nastaviti, a da
ne skreemo s kursa i da nam ivost ne oduzima ona vraja oporbena sila
psihe.
Eto nas kako sveano odjeveni i to bolje zatieni ekamo svoju
sudbinu. No, djeva plae, suze joj kaplju na ruke. Isprva, kad psiha
nesvjesno plae, to ne ujemo, nego samo osjetimo kako nas preplavljuje
osjeaj bespomonosti. Djeva i dalje plae. Njezine suze su raanje onoga
to je titi, onoga to proiuje ranu koju je zadobila.
C. S. Lewis pisao je o boici djejih suza kojih jedna kap lijei svaku
ranu. Suze u mitu otapaju ledeno srce. U inuitskoj prii Kameno
dijetecxcii, vrue djeake suze izazivaju pucanje hladna kamena iz kojeg
izlazi duh-zatitnik. U prii Mary Culhane, demon koji je zgrabio Mary
ne moe ui ni u koju kuu u kojoj je neko iskreno srce isplakalo suze: to
smatra svetom vodicom. Tijekom itave povijesti, suze su obavljale tri
zadatka: prizivale duhove na jednu stranu, odbijale one koji bi priguivali
i vezali jednostavnu duu te lijeile rane zadobivene loim pogodbama.
Postoje trenuci u eninu ivotu kad plae i plae i plae, pa premda ima
i pomo i potporu svojih blinjih, ipak i dalje plae. Kojiput to plakanje
tjera grabeljivca od nje, tjera nezdravu elju ili dobit koja e je unititi.
Suze su dio krpanja poderotina u psihi, kroz koje je curila i nestajala
energija. Stvar je ozbiljna, ali ono najgore se ne dogaa ne kradu nam
svjetlo jer nas suze ine svjesnima. Kad plaemo, nikako ne moemo
ponovno zaspati. Kakav god san zatim doao, uvijek slui kao odmor
fizikom tijelu.
Kojiput ena kae: Dosta mi je plakanja, ve sam umorna od toga,
elim prestati. No, njezina dua je ta koja proizvodi suze, a one su
njezina zatita. Stoga mora nastaviti dok ne proe vrijeme potrebe. Neke
se ene dive koliini vode koju njihova tijela mogu proizvesti dok plau.
To nee zauvijek trajati, samo dok dua nije gotova sa svojim mudrim
438

izrazom.
Vrag pokuava prii keri, ali ne moe, jer se okupala i plakala. On
priznaje da mu je mo oslabljena tom svetom vodicom i trai da se ona
vie ne kupa. No, umjesto da je to ponizi, izaziva upravo suprotan
uinak.cxciii Poinje nalikovati nekoj ivotinjskoj sili, divljoj prirodi koja
se skriva u njoj, a to je takoer oblik zatite. Moe se dogoditi da se u toj
fazi ena manje ili drugaije zanima za svoj izgled. Moda e hodati
naokolo odjevena vie kao naramak prua nego kao osoba. Dok razmilja
o svojoj nevolji, nestaju mnogi raniji interesi.
Pa, kae Vrag, ako oljutim tvoj civilizirani sloj, moda ti mogu
zauvijek ukrasti ivot. Grabeljivac je eli poniziti, oslabiti je svojim
zabranama. Vrag misli, ako djeva bude neokupana i prljava, moi u joj
ukrasti vlastitu osobu. No, dogaa se upravo suprotno, jer aavu enu,
enu blata, Divlja ena voli i titi bezuvjetno.cxciv ini se da grabeljivac
ne razumije da je njegove zabrane samo jo vie pribliavaju snanoj
divljoj prirodi.
Vrag se ne moe pribliiti divljem sebstvu. Takvo bivanje posjeduje
istou koja na kraju odbacuje nesmotrenu ili razornu energiju. Spoj toga
i njezinih istih suza prijei pristup zloj stvari koja joj eli propast, pa ona
moe ivjeti punijim ivotom.
Nadalje, Vrag navodi oca na sakaenje vlastite keri, on joj mora
odrezati ake. Ako otac ne pristane, demon prijeti da e ubiti itavu psihu:
Sve e pomrijeti ovdje, ukljuujui tebe, tvoju enu i sva polja dokle ti
pogled see. Vraji je naum da ki izgubi ake to jest, svoju psihiku
sposobnost da primi, dri, pomogne sebi ili drugima.
Oinski element psihe nije zreo, ne moe se suprotstaviti tom
estokom grabeljivcu, pa keri odsijee ake. On pokuava moliti milost
za svoju ker, ali cijena je razaranje itave kreativne moi psihe
previsoka. Ki se podvrgava oskrvnuu, krvna rtva je dovrena, ono to
je u drevna vremena oznaavalo potpuni silazak u podzemni svijet.
inom gubitka aka, ena probija svoj put u la selva subterrnea,
podzemno podruje inicijacije. Kada bi to bila grka drama, tragini zbor
bi sad zaridao i plakao, jer iako joj taj in omoguuje da stekne golemu
439

mo, to je trenutak u kojem je sasjeena enina bezazlenost, a ona se

nikad vie nee vratiti u istom obliku.
Srebrnozuba sjekira potjee iz drugoga arheolokog sloja staroga
divljega enskog, u kojem srebrna boja osobito oznauje mjesec i svijet
due. Srebrnozuba sjekira zove se tako jer se u stara vremena izraivala
od kaljena elika, a otrica se brusila dok nije postala sjajno srebrnkaste
boje. U staroj minojskoj religiji, sjekira boice oznaavala je ritualni put
osobe koja prolazi inicijaciju i mjesta koja su se smatrala svetima. ula
sam od dvije hrvatske pripovjedaice da se u starim enskim religijama
koristilo malenom ritualnom sjekirom kako bi se odsjekla pupana vrpca
novoroena djeteta i tako dijete oslobodilo iz podzemlja da moe ivjeti
na ovome svijetu.cxcv
Srebrna boja sjekire povezana je sa srebrnim akama koje e
naposljetku pripasti djevi. Ovo je zakuast dio jer prikazuje ideju da
odstranjivanje psihikih aka moe biti ritualno. U starim enskim
religijama postojala je ideja da se mladica obrezuje sjekirom kako bi
mogla bolje rasti.cxcvi Nekad davno postajalo je duboko tovanje stvarnoga
drvea, zbog njegove sposobnosti da umire pa se zatim povrati u ivot te
zbog svih onih ivotvornih stvari koje prua ljudima, kao to su drvo za
ogrjev i kuhanje, grane za kolijevke, tapove za hodanje, zidove za
skrovite, lijekove za vruice, a i mjesta za penjanje kako bi se vidjelo u
daljinu i, ako je potrebno, sakrilo od neprijatelja. Drvo je uistinu bilo
velika divlja majka.
U drevnoj enskoj religiji takva sjekira pripada boici, a ne ocu. Taj
dio prie daje naslutiti da je oevo posjedovanje sjekire rezultat spajanja
stare i novije religije, od kojih je starija razudena, a svakako i
zaboravljena. Pa ipak, bez obzira na izmaglice vremena i/ili slojeve koji
zastiru te stare ideje o enskoj inicijaciji, ako slijedimo priu poput ove
nae, moemo iz toga spleta izvui ono to nam je potrebno: moemo od
tih djelia sastaviti kartu koja nam pokazuje put silaska i ponovnog
vraanja.
Oduzimanje psihikih ruku moemo razumjeti onako kako su taj
simbol shvaali nai preci. U Aziji, nebeska se sjekira rabila kako bi se
440

ovjek odvojio od svojega neprosvijedjenog sebstva. Motiv sjee kao

inicijacije, sredinji je u naoj prii. Ako se u modernim drutvima ake
ega moraju odrezati da ponovno steknemo svoju divlju funkciju, svoje
enske osjete, onda neka odu, kako bi nas to odvratilo od svih kunji
nevanih stvari u naem dosegu, to god to bilo ega se moemo drati da
ne napredujemo. Ako je tako da se moramo privremeno liiti svojih aka,
onda neka bude. Predajte ih.
Otac zamahne srebrnim sjeivom, pa premda osjea strano kajanje,
vaniji mu je vlastiti ivot i ivot svekolike psihe, premda neki
pripovjedai jasno istiu da se najvie boji upravo za svoj ivot. Ako
shvatimo oca kao organizacijsko naelo, neku vrstu vladara izvanjske ili
svjetovne psihe, onda vidimo da enino otvoreno sebstvo, njezino
svakodnevno, vladajue sebstvo ega, ne eli umrijeti.
To je potpuno razumljivo. To se uvijek dogaa kod silaska. Silazak
privlai neki dio nas, kao da je to neto krasno, tamno, gorko-slatko.
Istodobno nas odbija, pa prelazimo psihike ulice, autoceste, pa ak
kontinente kako bismo ga izbjegli. Ipak, tu vidimo da rascvjetalo stablo
mora otrpjeti amputaciju. Pomisao na to moemo izdrati jedino uz
obeanje da nas netko, negdje ispod povrine psihe, eka, eka da nam
pomogne, da nas izlijei. A to i jest tako. Netko velik nas eka da nas
ponovno izgradi, da preobrazi ono to se otetilo, da povee udove koji su
ozlijeeni.
Tamo na selu gdje sam odrasla, oluje s munjama i tuom nazivali su
oluje koje sijeku, kojiput i oluje koje kose, kao Smrt s kosom, jer
takve oluje sasijeku sva iva bia uokolo: stoku, a kojiput i ljude, ali
uglavnom plodonosne biljke i drvee. Nakon velike oluje, itave bi
obitelji isplazile iz svojih podruma i nadvile se nad zemlju da vide kakva
je pomo potrebna usjevima, cvijeu, drveu. Najmlaa djeica kupila bi
rasute grane pune lia i voa. Starija djeca uspravljala bi biljke koje su
jo ivjele, posjeene. Vezali bi ih drvenim tapiima, daicama i bijelim
krpenim zavojima. Odrasli bi rastavili ili zakopali ono to je zauvijek bilo
posjeeno.
Kao to emo vidjeti, takva brina obitelj eka i djevu u podzemlju. U
441

toj metafori rezanja aka vidimo da e neto proizai iz toga. Kad god
neto u podzemlju vie ne moe ivjeti, ono se rui i rasijee zato da bi se
iskoristilo na neki drugi nain. Ta ena u prii nije stara, nije bolesna, ali
ipak je valja rastaviti jer vie ne moe biti onakva kakva je bila. No,
postoje sile koje ekaju na to da joj pomognu.
Time to joj odree ruke, otac produbljuje njezin silazak, ubrzava
dissolutio, teak gubitak najdraih vrijednosti, to znai svega, gubitak
izvidnice, gubitak obzora, gubitak sigurnosti u ono to vjerujemo i radi
ega vjerujemo. Ideja koja se skriva u domorodakim ritualima diljem
svijeta jest da valja ispremijeati ono obino kako bi se onima koji prolaze
inicijaciju lako predstavilo ono mistino.cxcvii
Vanost ostatka psihikoga tijela i njegovih atributa istie se kad se
ruke odsijeku, pa znamo da nerazumni vladar, otac u psihi vie ne moe
dugo ivjeti, jer e duboka i razudena ena obaviti svoj rad, s njihovom
pomoi i zatitom ili bez nje. Pa kako god se to isprva inilo odvratnim, ta
e nova verzija njezina tijela biti od pomoi.
Dakle, pri tom silasku gubimo psihike ake, one dijelove tijela koji su
nalik na dva mala ljudska bia sama za sebe i po sebi. U stara vremena,
prsti su se usporeivali s rukama i nogama, a zglavak s glavom. Ta bia
znaju plesati, znaju pjevati. Jednom sam pljeskala kadencu s Reneom
Herediom, velikim gitaristom flamenka. U flamenku dlanovi govore,
isputaju zvukove nalik na rijei, kao Bre, ljepoto, uzvini se, zaroni,
osjeti me, osjeti ovu glazbu, osjeti ovo i ovo i ovo. Te su ruke bia za
sebe.
Ako prouite jaslice na podruju Sredozemlja, najee vidite da su ruke
pastira i Tri kralja, ili pak Marije i Josipa, okrenute tako da im dlanovi
gledaju u smjeru Boanskoga djeteta, kao da je dijete svjetlo koje mogu
primati kroz kou svojih dlanova. U Meksiku to vidimo i na kipovima
velike Boice Guadelupe koja svoje ljekovito svjetlo na nas baca
pokazujui nam dlanove svojih aka. Mo ruku zabiljeena je u itavoj
povijesti. U Kayenti, u rezervatu Navajo Indijanaca, postoji hogan21 na
21

Koliba Navajo Indijanaca izgraena od zemlje i prua, prekrivena blatom. Dolazi od

442

kojemu se pokraj vrata vidi prastari crveni otisak dlana. To znai: Tu

smo sigurni.
Mi ene dotiemo mnogo ljudi. Znamo da je na dlan neka vrsta
senzora. Bilo tijekom zagrljaja ili kad ih potapemo po ramenu ili tek
dodirnemo, oitavamo ljude koje dotiemo. Ako smo povezane s La que
sab, znamo to drugi osjea primajui signal kroz nae dlanove. Nekima
ta informacija dolazi u obliku slika, pa ak i rijei, pa ih izvjetava o
osjeajnom stanju druge osobe. Moglo bi se rei da u rukama postoji neka
vrsta radara.
Ruke nisu samo prijamnici, nego i odailjai. Kad se rukujemo s
nekom osobom, moemo poslati poruku, pa to esto i inimo nesvjesno
pritiskom, intenzitetom, trajanjem i temperaturom koe. Osobe koje
svjesno ili nesvjesno smjeraju zlo imaju dodire koji se doimaju kao da
bue rupe u psihikom duevnom tijelu drugoga. Na drugom psiholokom
polu, ruke postavljene na neku osobu mogu smirivati, tjeiti, uklanjati bol
i lijeiti. To je enino znanje kroz stoljea koje se prenosi s majke na
ker.cxcviii
Grabeljivac u psihi zna sve o dubokoj tajni povezanoj sa akama. U
mnogim dijelovima svijeta postoji krajnje patoloki nain pokazivanja
nehumanosti time to otmu rtvu i onda joj odreu ake, jer time razude
ljudsku funkciju osjeanja, vienja i vidanja. Ubojica ne osjea, pa ne eli
niti da njegova rtva neto osjea. Upravo je to namjera Vraga, jer
neiskupljeni aspekt psihe ne osjea, pa ga njegova luda zavist prema
onima koji osjeaju tjera na tu razornu mrnju. Ubiti enu rezanjem, tema
je mnogih pria. Ali ovaj Vrag je vie od ubojice, on sakati. Njemu je
potrebno sakaenje, pri emu se ne radi o onoj vrsti pravljenja oiljaka
koji su dekorativni ili jednostavno slue inicijaciji, nego o namjeri da enu
zauvijek onesposobi.
Kad kaemo da su eni odrezane ake, mislimo da je odvojena od
samoutjehe, od neposredna samolijeenja, tako bespomona da ne moe
uiniti nita doli slijediti drevni put. Zato je prikladno da i dalje plaemo
Navajo rijei hooghan u znaenju kua, dom. (op. prev.)

443

tijekom toga vremena. To je naa jednostavna i mona zatita protiv

demona koji nanosi toliku bol da nitko od nas ne moe u cijelosti shvatiti
njegove motive ili raison dtre.
U bajkama postoji lajtmotiv koji se naziva baen predmet. Junakinja
koju progone vadi arobni ealj iz kose i baca ga iza sebe, a taj ealj
naraste u umu tako gusta drvea da ne bismo mogli ni grablje zabiti meu
njih. Ili pak junakinja posjeduje boicu s vodom, pa je otvori i poprska put
za sobom. Kapljice se pretvore u poplavu koja uspjeno uspori
progonitelja.
U naoj prii, mlada ena plae i plae po svojim batrljcima, a Vraga
odbacuje nekakvo polje sile oko nje. On je ne moe zgrabiti kako je
namjeravao. Tu su suze baeni predmet, vodeni zid koji dri Vraga na
udaljenosti, ne zato to ga dimu ili smekaju, ne, nego zato to ima neeg
u istoi iskrenih suza to slama njegovu mo. A nalazimo da je tomu tako
kad plaemo za ljubav Boju jer na obzoru nema niega, niega doli
najtmurnijih, najmranijih i najneiskuplje-nijih mogunosti, a ipak nas
suze spase da ne izgorimo do temelja.cxcix
Ki mora alovati. Zapanjuje me koliko malo ena danas plae, a i kad
plau, plau da bi se ispriale. Zabrinjava me kad stid ili neuporaba ponu
zatrpavati neku prirodnu funkciju. Od sutinske je vanosti da budete
rascvjetalo stablo i da budete vlani, inae ete se slomiti. Plakanje je
dobro, valjano. Ono ne lijei dvojbu, ali omoguuje da se proces nastavi a
ne da propadne. Sada, dakle, onaj ivot koji je djeva poznavala, njezino
dosadanje razumijevanje ivota prestaje i ona silazi na jo jednu niu
razinu u podzemlju. Mi slijedimo njezine stope. Idemo dalje, premda smo
ranjivi i lieni zatite ega, poput drva kojemu je oguljena kora. Pa ipak
smo moni, jer smo nauili kako odbaciti Vraga preko dvorita.
U tom trenutku vidimo da nam u ivotu, bez obzira na sve to inili,
planovi ega jednostavno kliznu iz ruku. Dogodit e se promjena u naem
ivotu, velika promjena, bez obzira na to kakve zgodne daljnje planove
imao na mali temperamentni ego. Mona sudbina poinje upravljati
naim ivotom ne mlin, ne metenje, ne spavanje. Na ivot, onaj koji
smo poznavali, sad je gotov. udimo za time da budemo sami, moda da
444

nas puste na miru. Ne moemo se vie oslanjati na oinsku dominantnu

kulturu prvi put smo usred uenja svojega stvarnoga ivota. Idemo
dalje.
To je vrijeme u kojem sve to cijenimo gubi ritam. Jung nas podsjea
na izraz kojim se koristi Heraklit, enantiodromia to znai tei unatrag.
No, to kretanje unazad moe predstavljati vie od regresije u osobno
nesvjesno, ono moe biti iskren povratak djelotvornim drevnim
vrijednostima, dubljim idejama.cc Ako shvatimo tu fazu inicijacije
izdrljivosti kao korak unatrag, onda se mora shvatiti i kao korak od
pedeset kilometara nadolje, natrag u carstvo Divlje ene.
Zbog svega toga Vrag da kopitima vjetra i bijesan nestane. U tom
smislu, kad ena osjeti da joj vie ne ide, da se ne zna ophoditi sa svijetom
kao dosad, ona jo posjeduje mo u istoi due, snana je u svojem
ustrajanju na tuzi, i time natjera ono to je eli unititi na povlaenje.
Psihiko tijelo izgubilo je svoje dragocjene ake, istina je. No, ostatak
psihe e nadomjestiti taj gubitak. Jo posjedujemo stopala koja znaju put,
duevni razum kojim vidimo nadaleko, grudi i trbuh kojima osjeamo, ba
kao i egzotina i tajanstvena boica trbuha, Baubo, koja predstavlja
duboku instinktivnu prirodu ena i koja takoer nema ruke.
S takvim bestjelesnim i sablasnim tijelom idemo dalje. Spremamo se
uiniti sljedei silazak.

Tre
Trea faza lutanje
U treoj fazi prie, otac nudi keri da je opremi bogatstvom za itav ivot,
ali ki kae da e krenuti dalje i ovisiti o sudbini. U zoru, s rukama
zamotanima u istu gazu, odlazi od ivota koji je poznavala.
Ponovno postaje neuredna i slina ivotinji. Kasno u noi, izgladnjela,
dolazi do vonjaka u kojem su sve kruke pobrojene.cci Duh isputa vodu
iz opkopa oko vonjaka i dok je zapanjeni vrtlar promatra, ona pojede
kruku koja joj se ponudi.
445

Inicijacija je proces kojim se okreemo od naega prirodna nagnua da

ostanemo nesvjesni i odluimo da emo, bez obzira na sve patnju, tenju,
izdrljivost pokuati dosegnuti svjesno jedinstvo s dubljim razumom,
divljim Sebstvom. U prii majka i otac pokuavaju povui djevu natrag u
nesvjesno stanje: Ah, ostani ovdje s nama, povrijeena si, ali mi emo
neto poduzeti da zaboravi. Hoe li, sad kad je porazila Vraga, takorei
poivati na lovorikama? Hoe li se, bezruka, povrijeena, povui u neke
udaljene dijelove psihe, gdje e se netko brinuti za nju do kraja ivota, a
ona treba samo plutati dalje i raditi to joj kau?
Ne, ona se nee poput kiselinom unakaene ljepotice zauvijek povui u
zamraenu sobu. Ona e se odjenuti, psihiki lijeiti to bolje moe i
krenuti niz jo jedne kamene stube do dubljega carstva psihe. Stari
dominantni dio psihe nudi se da je skrivenu zauvijek dri na sigurnome,
ali njezina instinktivna priroda to odbija, jer osjea da mora teiti
potpunoj budnosti bez obzira na sve.
Rane su joj zamotane u bijelu gazu. Bijelo je boja zemlje smrti, ali i
boja alkemijskog uskrsnua due iz podzemlja, albedo. To je boja koja
navijeta ciklus silaska i povratka. Tu na poetku djeva postane lutalica, a
to je samo za sebe i po sebi uskrsnue u novi ivot i smrt u starom. Lutanje
je vrlo dobar izbor.
ene u toj fazi esto istodobno osjete oaj i vrstu odlunost da krenu
na to unutarnje putovanje, bez obzira na sve. Kad napusti jedan ivot radi
drugoga, ili jednu fazu ivota radi druge, ili ak jednoga ljubavnika radi
nijednoga drugog nego radi sebe same, ena to i ini. Kad prelazi iz doba
djevojatva u doba mlade ene, kad od udane ene postaje usidjelica, kad
iz srednje dobi prelazi u stariju, kad prijee staraku granicu, kad krene
ranjena, ali s novim, vlastitim sustavom vrijednosti to je smrt i ponovno
ustajanje. Blago silaska sastoji se u tome da ostavimo neku vezu ili
roditeljski dom, da ostavimo za sobom zastarjele vrijednosti, da
postanemo vlastita osoba te, kojiput, duboko zaronimo u divljinu jer
jednostavno moramo.
Eto nas, dakle, kako silazimo u neko drugo svjetlo, pod drugo nebo, s
nepoznatim tlom pod nogama. Meutim, hodamo ranjivo jer nemamo
446

oslonac, ne drimo se, ne hvatamo, ne znamo jer nemamo ruke.

Majka i otac kolektivni aspekt i ego aspekt psihe vie nemaju onu
mo koju su nekad imali. Otrijeznila ih je krv koja je prolivena zbog
njihove nepanje. Pa premda djevi nude svaku udobnost, bespomoni su
sad pri usmjerivanju njezina ivota, jer je sudbina vue da ivi kao lutalica.
U tom smislu, majka i otac umiru. Njezini novi roditelji su vjetar i cesta.
Arhetip lutalice izgrauje ili izaziva pojavu drugog: arhetipa
vuka-samotnjaka ili autsajdera. Ona je izvan naoko sretnih obitelji u
selima, izvan tople sobe i vani na hladnom to je sada njezin ivot.ccii To
postaje iva metafora za ene na tom putovanju. Nekako osjeamo da
nismo dio ivota koji se vrti oko nas. Vergl zvui daleko, izvikivai, icari,
sav se taj velianstveni cirkus vanjskoga ivota zaklima i srui u prainu
dok se mi i dalje sputamo u podzemlje.
Tu nam stara nona religija ponovno prilazi cestom ususret. Dok stara
pria o Hadu koji silom odvlai Perzefonu u podzemlje predstavlja finu
dramu, mnogo starije prie iz majinski usredotoenih religija, kao to su
one o Itar i Inanni, pokazuju nesumnjivu vezu enje za ljubavlju
izmeu djeve i kralja iz podzemlja.
U tim starim vjerskim verzijama, djevu taj neki mrani Bog ne mora
zgrabiti i odvui u podzemlje. Djeva zna da mora otii, zna da je to dio
boanskog rituala. Premda se moda boji, ona otpoetka eli otii i
upoznati svojega kralja, svojeg mladoenju u podzemlju. Silazei na svoj
nain, ona se tu preobraava, ui duboko znanje i ponovno izlazi u vanjski
svijet.
Klasini mit o Perzefoni i bajka o Bezrukoj djevi fragmenti su vre
povezanih drama prikazanih u starijim religijama. Ono to je neko bila
enja za pronalaenjem Voljenoga u podzemlju, s vremenom je postala
pohota i otmica u kasnijim mitovima.
U vrijeme velikih matrijarhata podrazumijevalo se da e enu prirodno
neto povesti u podzemlje, da e je tamo odvesti i voditi moi njezine
duboke enstvenosti. To se smatralo dijelom njezina naukovanja, a
usvajanje toga znanja neposrednim iskustvom bilo je najvie postignue.
Priroda tog silaska arhetipska je sr i Bezruke djeve i mita o Demetri i
447

Perzefoni.
Dakle, u naoj prii djeva sad luta naokolo, drugi put u svojoj
neopranoj ivotinjskoj prirodi. To je pravilan nain silaenja u stanju
koje govori: Nije me ba previe briga za svjetovne stvari. A kao to
vidimo, njezina ljepota svejednako blista. Ideja neopranosti takoer je
ritual iz starih vremena koji kulminira kupanjem i odijevanjem nove
odjee, to predstavlja prelazak u novu ili obnovljenu vezu sa Sebstvom.
Vidimo da je bezruka djeva prola itav jedan silazak i preobrazbu
buenje. U alkemiji postoje tri faze: nigredo: crna faza ili mrana razorna
faza, rubedo: crvena faza ili faza rtvovanja i albedo: bijela faza ili faza
ponovnog ustajanja. Pogodba s Vragom je bila nigredo, zatamnjenje;
rezanje ruku bila je rubedo, rtva; a odlazak od kue zamotana u bijelo,
albedo, novi ivot. A sada, kao lutalica, ponovno je baena u nigredo. Ali
sada vie nema staroga sebstva, a duboko sebstvo, golo sebstvo je mona
lutalica.cciii
Djeva sad nije samo odrpana, nego i gladna. Klei pred vonjakom kao
da je oltar to i jest, oltar divljih podzemnih Bogova. Kako se sputamo
u primarnu prirodu, dokida se stari, automatski nain na koji smo se
hranili. Svjetovne stvari koje su nam bile hrana izgube okus. Nai ciljevi
nas vie ne uzbuuju. Naa postignua vie nam nisu zanimljiva. Kamo
god pogledamo u povrinskom svijetu, za nas nema hrane. Stoga je to
jedno od najiih uda psihe, da pomo stie kad smo tako bespomoni, i
to tono na vrijeme.
Ranjivu djevu posjeuje izaslanik due, duh u bijelom. Duh u bijelom
uklanja prepreke njezinoj okrepi. On isuuje opkop s pomou brane.
Opkop ima skriveno znaenje. Prema starim Grcima, u podzemlju rijeka
Stiks dijeli zemlju ivih od zemlje mrtvih. Njezina voda ispunjena je
sjeanjima na sva prola djela mrtvih od poetaka vremena. Mrtvi znaju
kako oitati ta sjeanja i razvrstati ih, jer imaju pojaan vid koji dolazi od
bivanja bez tvarnoga tijela.
No, za ive ta rijeka predstavlja otrov. Osim ako ih preko otprati
duhovni vodi, utopit e se i potonuti do jo jedne razine podzemlja,
razine koja je poput magle i tamo e zauvijek lutati. Dante je imao
448

Vergilija, Coatlique je imala ivu zmiju koja ju je otpratila do svijeta vatre,

a bezruka djeva ima duha u bijelom. Dakle, vidimo, prvo ena bjei od
ne-budne majke i lakoma, nesposobna oca, a zatim se preda vodstvu
divlje due.
U prii duhovni vodi prati bezruku djevu preko u podzemno carstvo
drvea, kraljev vonjak. To je takoer ostatak stare religije. Duhovni
vodii uvijek su u starim religijama pridrueni mladima koji prolaze
inicijaciju. Grki mitovi prepuni su izvjetaja o mladim enama koje prate
vuice ili lavice ili drugi likovi koji slue kao inicijatori. ak i u
sadanjim religijama prirode, kao meu Navajo Indijancima, tajanstveni
yeibecheis su ivotinjski elementi koji prate inicijaciju i rituale
ozdravljenja.
Psihika ideja koja se tu skriva jest da u podzemlju, kao i u ljudskom
nesvjesnom, postoji pregrt neobinih i zanimljivih znaajki, slika,
arhetipova, zavoenja, prijetnji, blaga, muenja i ispita. Za enino
putovanje individuacije vano je da posjeduje duhovni zdrav razum, ili da
je prati vodi koji ga ima, tako da ne padne u fantazmagoriju nesvjesnoga,
da se ne izgubi u tom drakavom materijalu. Kao to vidimo iz prie,
vanije je ostati uz svoju glad i krenuti od toga.
Kao i Perzefona prije nje, i Boica ivot/smrt/ivot prije nje, djeva
pronalazi svoj put u zemlju arobnih vonjaka, gdje je eka kralj. Stara
religija sada sve jae prosijava kroz tu priu. U grkim mitovimacciv
postojala su dva stabla koja su se prepletala nad vratima podzemlja, a
Elizij, mjesto kamo su dospijevali mrtvi koje se smatralo kreposnima,
sastojalo se od ega? da, od vonjaka.
Elizij se opisuje kao mjesto stalnoga dana, gdje due mogu odabrati da
budu ponovno roene na zemlji kad im se prohtije. On je Doppelgnger,
dvojnik povrinskoga svijeta. Moda e se ovdje zbiti teke stvari, ali
njihovo znaenje, i uenje koje pruaju, drugaiji su od onih s
povrinskoga svijeta. U povrinskom svijetu sve se tumai u svjetlu
jednostavnih dobitaka i gubitaka. U podzemlju ili drugom svijetu, sve se
tumai u svjetlu tajanstva pravog vida, pravoga djela te razvoja u kojem
postajemo osoba velike unutarnje snage i znanja.
449

U prii se sada radnja usredotouje na voku, koja se u drevna vremena

zvala Drvo ivota, Drvo spoznaje, Drvo ivota i smrti ili Drvo znanja. Za
razliku od drvea s iglicama ili liem, voka je drvo obilne hrane i ne
samo hrane, jer drvo pohranjuje i vodu u svojem vou. Voda, prvotna
tekuina rasta i stalnosti, crpi se korijenima koji drvo hrane kapilarnim
putem mreom milijardi staninih nakupina nevidljivih oku pa voda
stie u voe i zaobli ga da postane onako lijepo.
Zbog toga se voe smatra proetim duom, ivotnom silom koja se
razvija iz vode, zraka, zemlje, hrane i sjemena, sadrava sve to u nekoj
mjeri te osim toga ima boanstven okus. ene koje se okrijepe tim voem,
vodom i sjemenom rada u podzemnoj umi, zaoble se u skladu s tim u
psihikom smislu: njihove psihe postanu bremenite i nastave sa stalnim
sazrijevanjem.
Kao majka koja svojem djetetu ponudi dojku, tako se i kruka u
vonjaku saginje da bi djevi dala svoje voe. Taj majinski sok jest sok
obnova. Djeva se krijepi jedui kruku, no jo je dojmljivije sljedee:
nesvjesno, njegovo voe, sagiba se kako bi je nahranilo. U tom smislu,
nesvjesno joj na usne utiskuje cjelov sebe samog. Daje joj da okusi
Sebstvo, dah i sr njezina divljeg Boga, divlju priest.
Pozdrav koji Mariji upuuje njezina roakinja Elizabetaccv u Novom
Zavjetu vjerojatno je ostatak toga drevnog razumijevanja meu enama:
I blagoslovljen plod utrobe tvoje, kae joj ona. U ranijim nonim
religijama, enama bremenitima znanjem jer su tek prole inicijaciju
njihove bi roakinje izricale dobrodolicu u svijet ivih nekim krasnim
blagoslovom.
Zapanjujue znaenje koje pria nosi jest da u najmranijim
vremenima enskoga nesvjesnog, maternino nesvjesno, Priroda, hrani
ensku duu. ene opisuju kako ih je usred njihova silaska u najmraniju
tamu dotaknuo vrh krila i kako su osjetile olakanje. Osjeaju da se zbiva
neko unutarnje hranjenje, kao da izvor blagoslovljene vode izviruje iz
osuena tla otkud, ne znaju. Izvor ne rjeava njihovu patnju, ali ih hrani
kad niega drugoga nema. On je mana u pustinji. On je voda iz kamena.
On je hrana koja dolazi niotkuda. On tai glad tako da moemo nastaviti.
450

A u tome i jest itava svrha da nastavimo. Da nastavimo prema naoj

znalakoj sudbini.
Pria oivljava znanje o prastarom obeanju: obeanju da e silazak
krijepiti premda je mrano, premda osjeamo kako smo se izgubile. ak i
usred toga kad ne znamo, kad ne vidimo, kad lutamo slijepe, postoji ono
Neto, onaj neobuzdano prisutan Netko tko dri korak. Ako mi
odemo nalijevo, ono ode nalijevo. Ako mi krenemo nadesno, ono nas
slijedi u stopu, pridrava nas, kri nam put.
Sad smo u novom nigredu lutanja i ne znamo to e od nas biti, a onda
nas u tom vrlo jadnom stanju neto dovede da veeramo s Drva ivota.
Jesti s Drva ivota u zemlji mrtvih stara je metafora oplodnje. U zemlji
mrtvih, vjerovalo se, dua se moe udahnuti u neku voku ili bilo koju
jestivu stvar, tako da je njezina budua majka pojede, a dua skrivena u
voki zapoela bi svoju obnovu u njezinu tijelu. Dakle, tu, gotovo na pola
puta, preko kruke dobivamo tijelo Divlje majke, jedemo ono to emo i
same postati.ccvi

etvrta faza nala

nalaenje ljubavi u podzemlju
Sljedeeg jutra kralj izae kako bi izbrojao svoje kruke. Jedna nedostaje i
vrtlar mu odaje to je vidio. Prole noi dva su duha isuila opkop i ula u
vrt pri jakoj mjeseini, a ona bez ruku pojela je kruku koja joj se sama
nudila.
Te noi kralj dri strau zajedno s vrtlarom i svojim arobnjakom, koji
zna kako razgovarati s duhovima. U pono, djeva dolebdi kroz umu,
odjevena u prljave rite, kose razuzdane, lica proarana, ruku bez aka, s
duhom u bijelom kraj sebe.
I opet se drvo ljupko savije do njezina dosega, pa ona poveera kruku
s vrha grane. arobnjak se priblii, ali ne previe, i upita: Jesi li s ovoga
svijeta ili nisi? A djevojka odgovori: Bila sam jedno sa svijeta, a opet
nisam s ovoga svijeta.
451

Kralj ispita arobnjaka: Je li ovjek ili duh? arobnjak odgovori da

je oboje. Kralj potri k njoj i obea joj svoju vjernost i ljubav: Neu te
ostaviti. Od danas nadalje brinut u se za tebe. Oni se vjenaju i on za nju
da izraditi par srebrnih aka.
Kralj je bie mudrosti iz podzemlja psihe. On nije tamo neki obini
kralj, on je jedan od glavnih uvara enina nesvjesnoga. On nadzire floru
rastue due njegov vonjak (i njegove majke) bogat je drveem ivota i
smrti. On pripada obitelji divljih Bogova. Kao i djeva, moe mnogo toga
podnijeti. A kao i djevi, sprema mu se jo jedan silazak. No, o tome
poslije.
U nekom smislu moemo rei da uhodi djevu. Psiha uvijek slijedi
svoje procese. To je vrlo sveta pretpostavka. Znai da ako lutate, postoji
netko drugi bar jedan, a esto i vie njih tko je prekaljen i iskusan i tko
eka da pokucate na vrata, udarite o kamen, pojedete kruku ili se
jednostavno pojavite kao biste objavili svoj dolazak u podzemlje. Ta
skrbna pojava eka i trai lutajueg tragaa. ene su toga vrlo svjesne.
One to zovu mali treptaj svjetla, uvid, predosjeaj ili pojava.
Vrtlar, kralj i arobnjak tri su zrela utjelovljenja arhetipskoga mukoga.
Oni odgovaraju svetom trojstvu enskoga utjelovljenom u djevi, majci i
starici. U ovoj prii, drevne trostruke Boice ili Tri-Boice-u-Jednoj
predstavljene su na sljedei nain: djevu predstavlja bezruka djeva, a
majku i staricu predstavlja kraljeva majka koja kasnije ulazi u priu. Obrat
koji priu ini modernom jest taj da slika vraga prikazuje lik koji je u
drevnim enskim inicijacijskim obredima obino predstavljao staricu u
njezinoj dvojnoj prirodi davateljice i oduzimateljice ivota. U naoj prii
Vrag je prikazan samo kao oduzimatelj ivota.
Meutim, vrlo je vjerojatno da je u davna vremena ta pria izvorno
prikazivala staricu u ulozi inicijatora/smutljivca koji oteava ivot slatkoj
mladoj junakinji zato da bi se ona otisnula iz zemlje ivih u zemlju mrtvih.
Psihiki se to moe povezati s konceptima u jungovskoj psihologiji,
teologiji i starim nonim religijama koji kau da sebstvo, ili naim
rijeima Divlja ena, sije opasnosti i izazove u psihi kako bi se ovjek u
oaju vratio natrag u svoju izvornu prirodu, traei odgovore i snagu, tako
452

se ponovno ujedinio s velikim divljim Sebstvom, pa se zatim, to je

mogue vie kretao zajedno s njim kao jedno.
U nekom smislu to izvrtanje u prii izvre i nae spoznaje o drevnim
procesima enina povratka u podzemlje. No, zapravo, nadomjetanje
starice Vragom danas je za nas itekako bitno, jer da bismo otkrili drevne
obiaje nesvjesnoga, esto se moramo boriti s Vragom u obliku kulturnih,
obiteljskih ili intrapsihikih zapovijedi koje obezvrjeuju duevni ivot
divljega enskoga. U tom smislu pria djeluje u oba smjera jer s jedne
strane ostavlja dovoljno kosti starog rituala da ga moemo rekonstruirati,
a s druge strane pokazuje nam kako nas prirodni grabeljivac pokuava
odvojiti od moi koje nam s pravom pripadaju, kako nam pokuava
oduzeti na duevni rad.
Glavni su pokretai preobrazbe prisutni u vrtu u tome trenu, prema
priblinom redoslijedu pojavljivanja: djeva, duh u bijelom, vrtlar, kralj,
arobnjak te majka/starica i vrag. Tradicionalno predstavljaju sljedee
intrapsihike sile:
DJEVA
Kao to smo vidjeli, djeva predstavlja iskrenu i ranije sanjivu psihu. No,
ispod njezine blage vanjtine lei junakinja-ratnica. Ona posjeduje
izdrljivost vuka samotnjaka. U stanju je podnijeti prljavtinu, au,
izdaju, ozljedu, usamljenost i izgon osobe koja prolazi inicijaciju. U
stanju je lutati podzemljem i vratiti se, obogaena, u povrinski svijet.
Premda ih moda nije u stanju artikulirati kad tek sie, ona slijedi upute i
naputke stare Divlje majke, Divlje ene.
DUH U BIJELOM
U svim legendama i bajkama duh u bijelom predstavlja vodia, onoga
tko posjeduje uroeno blago znanje, tko kri put za enino putovanje.
Meu nekim mesemondk smatra se da je taj duh dio nekog starog
dragocjenog razmrskanog Boga koji se i dalje udahnjuje u ljude. Svojom
453

odjeom duh u bijelom vrsto je povezan s mnogobrojnim boicama

ivot/smrt/ivot iz raznih kultura koje se sve odijevaju u sjajnu bijelu
boju La Llorona, Berchta, Hel i tako dalje. To daje naslutiti da je duh u
bijelom pomaga majke/starice koja je u arhetipskoj psihologiji i Boica
ivot/smrt/ivot.
VRTLAR
Vrtlar je kultivator due, onaj koji obnavlja i uva sjeme, tlo i korijen.
On je slian Kokopelliju, grbavu Duhu iz predaje Hopi Indijanaca, koji
svakoga proljea dolazi u sela i oplouje i usjeve i ene. Vrtlareva je
funkcija obnavljanje. Psiha ene mora stalno sijati, oblikovati i eti novu
energiju kako bi nadomjestila ono to je staro i istroeno. Postoji prirodna
entropija, ili habanje i troenje psihikih dijelova. To je dobro, tako psiha
i treba raditi, ali ovjek mora uzgajati nove energije da bi njima spremno
popunio praznine. To je uloga vrtlara u psihikom radu. On vodi rauna o
potrebama za promjenom i osvjeivanjem. Intrapsihiki postoji stalan
ivot, stalno dijeljenje smrti, stalno nadomjetanje ideja, zamisli, energija.
KRALJ
Kraljccvii predstavlja krinju znanja u podzemlju. On posjeduje
sposobnost da unutarnje znanje iznese u svijet i stavi ga u uporabu, a da
pritom ne okolia, muca ili se ispriava. Kralj je sin majke kraljice/starice.
Poput nje, i vjerojatno slijedei njezin primjer, on se ukljuuje u
mehanizme vitalnih procesa psihe: neuspjeh, umiranje i vraanje svijesti.
Kasnije u prii, kad luta i trai svoju izgubljenu kraljicu, on e proi onu
vrstu smrti koja e ga od civiliziranoga kralja pretvoriti u divljeg. On e
pronai svoju kraljicu i tako se ponovno roditi. U psihikom smislu to
znai da e stara sredinja stajalita psihe umrijeti kako ona usvaja sve
vea znanja. Stari pristupi e se zamijeniti novima ili obnovljenim
stajalitima koja se tiu gotovo svega u eninu ivotu. U tom smislu kralj
predstavlja obnovu vladajuih pristupa i zakonitosti enske psihe.
454

MAG
Mag, ili arobnjakccviii, kojega kralj vodi sa sobom kako bi tumaio to
vidi, predstavlja izravnu aroliju enskih moi. Stvari kao trenutano
sjeanje, oi koje vide na tri tisue milja u daljinu, suutna sposobnost da
gledamo tuim oima bile one ljudske ili ivotinjske sve to pripada
instinktivnom enskom. arobnjak dijeli te moi pa ih, prema tradiciji,
pomae odravati i provoditi u vanjskome svijetu. Premda mag moe biti
bilo kojeg roda, ovdje je to snaan muki lik slian postojanom bratu iz
bajki koji svoju sestru voli do te mjere da e uiniti sve to je potrebno
kako bi joj pomogao. Mag uvijek posjeduje potencijal prelaenja. U
snovima i u priama on se pojavljuje kao mukarac jednako esto kao i u
obliku ene. Moe biti muko, ensko, ivotinja ili bilo to, ba kao to se
i starica, njegova enska protutea, takoer s lakoom moe preruiti. U
svjesnom ivotu, mag daje poticaj enskoj sposobnosti da se u bilo kojem
trenutku prikae kako god eli.
KRALJICA MAJKA/STARICA
Kraljica majka/starica u ovoj je prii kraljeva majka. Taj lik predstavlja
mnoge stvari, meu ostalim i rodnost, golemu mo da raskrinka trikove
grabeljivca te sposobnost da ublai kletve. Rije rodan znai vie nego
plodan, to znai da se moe oploditi, onako kako se u zemlju moe neto
posaditi. Ona je ta crna zemlja koja svjetluca od tinjca, crnih dlakavih
korijena i sveg ivota koji je prethodio, a koji se raspao u mirisni kal
humusa. Rije plodnost sa sobom nosi znaenje sjemena, jajaaca, bia,
ideja. Rodnost je ona temeljna tvar u koju se sjeme polae, priprema, grije,
inkubira, uva. Zato se stara majka obino naziva njezinim najstarijim
imenima Majka tla, Majka Zemlja, Mama i Ma jer ona je to blato koje
pokree ideje.

455

VRAG
U ovoj se prii dvojna priroda enine due, koja ju istodobno gnjavi i
vida, zamijenila jednim likom, Vragom. Kao to smo ve prije rekli, lik
vraga predstavlja prirodnoga grabeljivca u eninoj psihi, protuprirodni,
contra naturam, aspekt koji se suprotstavlja razvoju psihe i pokuava
unititi itavu duu. To je sila koja je odvojena od svojega ivotvornog
aspekta. To je sila koju valja prevladati i staviti pod nadzor. Lik vraga nije
isto to i ono drugo prirodno u enskoj psihi to gnjavi i mami, sila koju
nazivam alter-dua. Alter-dua esto se pokazuje u enskim snovima te
bajkama i mitovima kao postariji lik koji mijenja oblik, a koji privlai i
prisiljava enu na silazak, to u idealnom sluaju zavrava njezinim
sjedinjenjem s najdubljim bogatstvima.
Dakle tu, u tom podzemnom vonjaku, eka snaan skup monih dijelova
psihe, mukih i enskih. Zajedno tvore conjunctio. To je alkemiarski
izraz, a oznauje vie preobraajno jedinstvo neslinih tvari. Kad se te
suprotnosti trljaju jedna o drugu, rezultiraju pokretanjem odreenih
intrapsihikih procesa. Djeluju kao kremen kad njime kresnemo o kamen
da zapalimo vatru. Duevna energija, uvid i znanje proizvode se
spajanjem i pritiskom razliitih elemenata koji nastanjuju isti psihiki
prostor.
Prisutnost one vrste conjunctio koju nalazimo u naoj prii upozorava
pokretanje zelenoga ciklusa ivot/smrt/ivot. Kad ugledamo taj rijedak i
dragocjen skup, znamo da se sprema neko duhovno vjenanje, da e se
dogoditi duhovna smrt i da e se roditi neki novi ivot. Ti imbenici
predviaju to e se dogoditi. Conjunctio nije neto po to moete
jednostavno otii pa to i uzeti. To je neto to se dogaa jer se obavlja
teak, vrlo teak posao.
Dakle, eto nas, u naoj blatnjavoj odjei, kako idemo cestom koju
nikad nismo vidjeli, s biljegom Divlje ene koji sve vie sjaji iz nas.
Moglo bi se rei da conjunctio inzistira na snanoj reviziji vae stare
osobe. Ako ste tu u vonjaku, a zajedno s vama i ti prepoznatljivi psihiki
456

aspekti, onda se ne moete vratiti idemo dalje.

to se jo moe rei o tim krukama? One postoje radi onih koji
gladuju na svojemu dugakom podzemnom putovanju. Tradicionalno se
upotrebljava nekoliko voki za predstavljanje enske utrobe. Najee su
to kruke, jabuke, smokve i breskve, premda uglavnom sve to ima
izvanjski i unutarnji oblik, a u sreditu sjemenku koja moe izrasti u ivo
bie jaja, na primjer moe oznaavati tu odliku enskog, ivot unutar
ivota. Kruke tu arhetipski predstavljaju nalet novoga ivota, sjeme
novoga sebstva.
U veini mitova i bajki voke su pod vlau Velike majke, stare Divlje
majke, a kralj i njegovi ljudi su njezini pomagai. Kruke u vonjaku su
pobrojene jer se u tom preobraajnom procesu valja brinuti o svim
stvarima. Ne radi se tu o nekom nasuminom naumu. Sve se biljei i
oznauje. Stara Divlja majka zna koliko tih preobraajnih tvari posjeduje.
Kralj doe kako bi izbrojio kruke, ali ne radi nekog ljubomornog uvanja
vlasnitva, nego kako bi otkrio je li se pojavio netko novi u podzemlju tko
e poeti duboku inicijaciju Duevni svijet uvijek eka novaka i lutalicu.
Kruka koja se naginje da bi nahranila djevu nalik je na zvono koje
odzvanja itavim podzemnim vonjakom i priziva izvore i sile kralja
maga vrtlara, a zatim i staru majku koji pritre kako bi pozdravili
novaka, podrali ga i pomogli mu.
Sveti likovi tijekom svih razdoblja uvjeravaju nas i ohrabruju time to
nam govore da je na otvorenoj preobraajnoj cesti ve neko mjesto
pripremljeno za nas. A do toga mjesta nas njuhom, intuicijom privlai ih
priziva sudbina. Svi mi na kraju dospijemo u kraljev vonjak. To se tako i
pristoji.
Tri su muevna atributa enine psihe u ovoj epizodi vrtlar, kralj i
arobnjak uvari, pitaoci i pomagai u eninu podzemnom putovanju,
gdje nita nije onako kako se isprva doimlje. Kako kraljevski dio enine
podzemne psihe sazna da se dogodila promjena u ustroju vrta, tako dovodi
maga psihe koji razumije stvari iz ljudskoga i iz duhovnoga svijeta, koji se
bavi razlikama izmeu psihikog ovog i onog u nesvjesnom.
I tako promatraju dok duh ponovno isuuje opkop. Kao to smo ve
457

spomenuli, opkop predstavlja simbol slian simbolu rijeke Stiks, to je

bila otrovna rijeka preko koje su se mrtvi prevozili iz zemlje ivih u
zemlju mrtvih. Ona nije bila otrovna za mrtve, samo za ive. uvajte se
osjeaja smirenosti i postignua koji ljude moe zavesti da pomisle kako
je duhovni in ili zavretak duhovnog ciklusa toka na kojoj se moemo
zaustaviti i zauvijek odmarati na lovorikama. Opkop je mjesto na kojem
se mrtvi odmaraju, zavretak na kraju ivota, ali iva ena ne moe
predugo ostati pokraj njega, inae postane letargina u ciklusima izrade
due.ccix
Simbolom okrugle rijeke, opkopa, pria nas upozorava da ta voda nije
samo voda, nego odreena vrsta vode. Ona je granica, ba kao i krug koji
je djeva nacrtala oko sebe kako bi odvratila Vraga. Kad prijeemo u ili
kroz taj krug, onda ulazimo ili prolazimo do drugoga stanja bivanja,
drugoga stanja svijesti ili njezina nedostatka.
Tu djeva prolazi kroz stanje nesvijesti koje je rezervirano za mrtve.
Ona ne smije piti vodu ili prolaziti kroz nju, nego smije samo prijei
njezino suho korito. Budui da ena mora prilikom svojega silaska proi
kroz zemlju mrtvih, kojiput se zbuni i misli da mora umrijeti. No, to nije
tako. Zadatak je proi kroz zemlju mrtvih kao ivo bie, jer se tako
proizvodi svijest.
Dakle, taj opkop je vrlo vaan simbol, a injenica da ga duh u prii
isui pomae nam da shvatimo to moramo uiniti na naem putovanju.
Ne smijemo lei i usnuti sladak san o tome to smo dosad postigli u naem
radu. Niti bismo trebali skoiti u rijeku u nekom ludom pokuaju
ubrzavanja procesa. Postoji smrt s malim poetnim slovom i Smrt s
velikim poetnim slovom. Ona koju psiha trai u tom procesu ciklusa
ivot/smrt/ivot jest la muerte por un instante, smrt zasad, a ne La Muerte
Eterna, Smrt zanavijek.
arobnjak prie duhovima, ali ne preblizu, i pita: Jesi li s ovoga
svijeta ili nisi?, a djeva, odjevena u izguvano i divlje odijelo kakve
criature, ogoljena od ega i popraena svijetleim bijelim tijelom duha,
kae magu da je u zemlji mrtvih premda je jedna od ivih. Bila sam
jedno sa svijeta, a opet nisam s ovoga svijeta. Kad kralj upita
458

arobnjaka: Je li ovjek ili duh?, arobnjak odgovara da je oboje.

Djevin tajnovit odgovor priznaje da pripada zemlji ivih, a opet ulazi u
ritam ivot/smrt/ivot, te da je zbog toga istodobno ovjek koji silazi i
sjenka svoje prijanje osobe. Moda ivi danju na povrinskom svijetu, ali
na preobrazbi radi u podzemlju, a ona zna kako boraviti u oba svijeta, kao
i La que sab, ona koja zna. Sve je to zato da naui svoj put, da raskri
svoj put do iskrenoga i divljega sebstva.
U radionicama vezanima za materijal Bezruke djeve postavljam
nekoliko pitanja kako bih pomogla enama da razjasne svoja putovanja u
podzemlju. Pitanja postavljam tako da mogu odgovoriti i pojedinano i
kolektivno. Postavljanje pitanja ini svjetlucavu mreu koja se plete dok
ene meusobno razgovaraju, pa onda tu mreu bacaju u svoj zajedniki
um i izvlae je ispunjenu sjajnim, tekuim, nepokretnim, zadavljenim i
diuim oblicima unutarnjega ivota ena, tako da svi vide i da onda
mogu raditi s time.
Kad odgovaraju na jedno pitanje, nadolaze druga, a da bismo vie
nauile, odgovaramo i na ta. Evo nekih pitanja: Kako ovjek istodobno
ivi na povrinskom svijetu i u podzemlju iz dana u dan? to moramo
uiniti da bismo same sile u podzemlje? Koje ivotne okolnosti pomau
enama u tom silasku? Je li mogue odabrati hoemo li otii ili ostati?
Koju ste spontanu pomo dobili od instinktivne prirode tijekom takva
razdoblja?
Kad su ene (ili mukarci) u tom stanju dvojnoga dravljanstva, one
kojiput grijee, jer misle da je sjajna ideja napustiti svijet, ostaviti onaj
svakodnevni ivot zajedno s njegovim obvezama, zadacima koji ne samo
zovu, nego nas i razdrauju do besvijesti. No, to nije najbolji nain, jer
vanjski je svijet u tom vremenu jedino ue oko glenja ene koja visi, luta,
radi okrenuta naglavce u podzemlju. To je iznimno vano doba, kad ono
svakodnevno mora imati svoju pravu ulogu i stvarati napetost i ravnoteu
onoga svijeta, jer tako pomae da se sve privede dobrome kraju.
I tako lutamo svojim putem pitajui se ako emo pravo, zapravo
mumljamo pred sebe Jesam li s ovoga svijeta ili s drugoga? i
odgovarajui: Pripadam obama svjetovima. I kako napredujemo, tako
459

se stalno podsjeamo na to. ena u takvom procesu mora pripadati obama

svjetovima. Upravo je takvo lutanje ono to joj pomae da istisne svaki i
najmanji djeli otpora, zadnju mogunost oholosti, da ukloni i zadnje
primjedbe kojih se moemo dosjetiti, jer takvo lutanje umara. No, ta
posebna vrsta umora natjera nas da konano predamo sve strahove i
ambicije ega i jednostavno slijedimo to doe. Doi e nae dublje i
potpunije razumijevanje vremena koje provedemo u podzemnoj umi.
U prii se i druga kruka savija da nahrani djevu, a kako je kralj sin
stare Divlje majke, a vonjak pripada njoj, mlada djeva zapravo kua voe
tajne ivota i smrti. Budui da je voe prva slika ciklusa cvjetanja, rasta,
sazrijevanja i povlaenja, kad ga osoba koja prolazi inicijaciju pojede, ona
internalizira psihiki sat ili mjera vremena koji poznaje obrasce
ivot/smrt/ivot i koji odonda uvijek zvoni kad je vrijeme da jednu stvar
pustimo umrijeti i da se posvetimo raanju druge.
Kako emo pronai tu kruku? Uranjamo u tajanstva enskoga, cikluse
zemlje, kukaca, ivotinja, ptica, drvea, cvijea, godinjih doba, tijek
rijeka i njihovih razina vode, linjanje i opadanje krzna ivotinja tijekom
godine, cikluse zagasitosti i sjaja u naim individuacijskim procesima,
nae cikluse porasta i opadanja seksualnosti, religioznosti, uspona i
silaenja.
Jesti kruku znai hraniti nau duboku kreativnu glad za pisanjem,
slikanjem, kiparenjem, tkanjem, govorenjem to mislimo, stajanjem iza
toga, iznoenjem nada, ideja i stvaralatva kakve svijet nikad prije nije
vidio. Strano krijepi kad u na moderni ivot ponovno ukljuimo neke
drevne enske obrasce i naela uroene senzibilnosti i ciklusa koji nam
sad obogauju ivot.
To je prava priroda psihikog drveta: ono raste, daje, koristi se,
ostavlja sjemenke za novo, voli nas. To je tajna ivot/smrt/ivot. To je
obrazac koji potjee iz vremena prije vode, prije svjetla, obrazac koji je
nepokolebljiv. Kad jednom nauimo te cikluse, bilo da pripadaju kruki,
drvetu, vonjaku, fazama i dobima enina ivota, moemo biti sigurni da
e se uvijek iznova ponavljati, u istom ciklusu i na isti nain. Obrazac je
sljedei: u svem umiranju postoji beskorisnost koja postaje korisna kako
460

prolazimo kroza sve to. Koje emo znanje usvojiti, otkrivamo dok
napredujemo. Kod svega ivoga gubitak donosi sa sobom i puni dobitak.
Na je posao tumaiti taj ciklus ivot/smrt/ivot, ivjeti njime to
elegantnije znamo, zavijati kao divlji pas kad ne moemo i nastaviti, jer
ispred nas je brina podzemna obitelj u psihi koja e nas prigrliti i pomoi
nam.
Kralj pomae djevi da s vie sposobnosti ivi u podzemlju svojega rada.
A to je dobro, jer kojiput se prilikom silaska ena ne osjea ba kao
ministrant, nego prije kao kakvo jadno udovite koje je sluajno odlutalo
iz laboratorija. No, sa svojega stajalita, podzemni likovi vide nas kao
blagoslovljen ivot koji se bori. Oima podzemnika, mi smo jak plamen
koji paluca o tamno staklo kako bi ga probio i oslobodio se. A onda svi
pomagai iz donjega doma pritre da nas podre.
U stara vremena, ena je silazila u podzemlje zato da bi se udala za
kralja (u nekim ritualima ini se nije bilo kralja, pa se osoba vjerojatno
izravno vjenala s Divljom enom podzemlja), a tu u prii vidimo ostatak
toga kad kralj baci jedan pogled na djevu i trenutno je zavoli, bez sumnje
ili kolebanja, kao nekoga svoga. On je prepoznaje kao nekoga od svojih,
ne unato njezinu bezrukom, divljem, lutalakom stanju, nego upravo
zbog njega. Tema bivanja bez, a ipak zbrinut, nastavlja se. ak i ako
lutamo u nekom neopranom, izgubljenom, poluslijepom i bezrukom
stanju, velika sila iz Sebstva moe nas voljeti, pa nas privine na srce.
ene u tom stanju obino osjeaju veliko uzbuenje, onakvo kakvo
ena osjea kad misli da je upoznala partnera koji ima mnogo znaajki o
kojima je sanjala. To je udno vrijeme, paradoksalno vrijeme, jer smo
iznad zemlje a opet ispod zemlje. Lutamo, a ipak nas vole. Nismo bogati,
a ipak smo siti. Jungovskim rijeima, takvo se stanje naziva napetost
suprotnosti, kad se poneto sa svakoga pola psihe postavlja u isto vrijeme
i stvara novo tlo. Freudovska psihologija to zove bifurkacija, kad se
neko bitno raspoloenje ili pristup u psihi podijeli na dva polariteta: crno i
bijelo, dobro i zlo. Meu pripovjedaima, to se stanje naziva dvaput
roen. To je doba kad se kroz neki tajanstveni izvor dogaa drugo
roenje, pa nakon toga dua ima dvije krvne loze, jednu iz fizikoga
461

svijeta, jednu iz nevidljiva svijeta.

Kralj kae da e je tititi i voljeti. Sad je psiha svjesnija: doi e do
braka, vrlo zanimljiva braka, izmeu ivoga kralja zemlje mrtvih i
bezruke ene iz zemlje ivih. Brak izmeu takvih dviju razliitih strana
stavio bi i najsnaniju ljubav meu ljudima na kunju, zar ne? Pa ipak je
taj brak povezan sa svim onim pikarskim brakovima u bajkama kad se
povezu dva energina, ali razliita ivota. Pepeljuga i kraljevi, ena i
medvjed, djevojka i mjesec, tuljanica i ribar, pustinjska djeva i kojot.
Dua preuzima znanje i jedne i druge jedinke. To znai dvaput se roditi.
U brakovima iz bajki, kao i u onima iz povrinskoga svijeta, velika
ljubav i jedinstvo izmeu razliitih jedinki moe trajati zauvijek ili samo
do onoga trenutka kad je gotova lekcija. U alkemiji brak suprotnosti znai
da e se uskoro dogoditi neka smrt i neko roenje, a to emo uskoro
vidjeti i u naoj prii.
Kralj narui za djevu par duhovnih ruku, koje e u podzemlju djelovati
u njezino ime. U ovoj fazi ena postaje spretna u svojem putovanju:
njezina pokornost putovanju je potpuna, nema vie vrsta tla pod nogama,
a, da tako kaemo, nema vie ni uzde u rukama. Kad bi imala ruke da
njima dri uzde, onda bi to u podzemlju znailo da poinje uiti kako
prizvati, usmjeriti, tjeiti i obraati se silama toga svijeta, ali isto tako
kako odvratiti njegove neeljene aspekte kao to su sanjivost i slino. Ako
simbol ruke u povrinskom svijetu sadrava osjetilni radar za druge, onda
simbolika ruka podzemlja vidi u mraku i kroz vrijeme.
Ideja nadomjetanja izgubljenih dijelova udova srebrom, zlatom ili
drvom ima dugotrajnu povijest kroz vjekove. U bajkama iz Europe i
polarnoga kruga, prerada srebra je umijee homunkula, baukova,
dvergara, kobolta, gremlina i vilenjaka, a preneseno u psiholoke vode,
oni su elementarni aspekti duha koji ive duboko u psihi i kopaju po njoj
traei dragocjene ideje. Ta su stvorenja maleni psihopompi, glasnici
izmeu duevne sile i ljudskih bia. Otkako pamtimo, stvari iz raene od
plemenitih metala povezane su s tim radinim, prilino mrzovoljnim
kopaima. To je jo jedan primjer kako psiha radi u nae ime premda
nismo prisutni na svim radnim mjestima u sva vremena.
462

Kao i kod svih stvari duha, srebrne ruke sadravaju u sebi i povijest i
tajnu. Postoje mnogi mitovi i prie to opisuju kako su nastale magine
proteze, tko ih je oblikovao, tko ih je izradio, nosio, izlio, hladio, ulatio i
prilagodio. Kod starih Grka, srebro je jedan od plemenitih metala iz
Hefestove kovanice. Kao i djeva, Bog Hefest obogaljen je u nekoj drami
koja se ticala njegovih roditelja. Vjerojatno je da su Hefest i kralj u naoj
prii meusobno zamjenjivi likovi.
Hefest i djeva sa srebrnim rukama arhetipski su brat i sestra; oni oboje
imaju roditelje koji nisu svjesni njihove vrijednosti. Kad se Hefest rodi,
njegov otac, Zeus, zahtijeva da ga daju nekome, a majka, Hera, pokorava
se barem dok dijete ne odraste. Tada ona Hefesta ponovno vrati na
Olimp. Postao je zlatar i srebrnar zapanjujuih sposobnosti. Izmeu Zeusa
i Here nastaje neki sukob, jer je Zeus bio ljubomoran Bog. Hefest se u tom
sukobu postavi na majinu stranu, a Zeus mladia baci niz Olimp pri
emu ovome stradaju obje noge.
Hefest, koji je sada obogaljen, ne odustaje i ne eli umrijeti. Mijehom
raspue najveu vatru koju je ikada zapalio u svojoj kovanici i izradi par
nogu od srebra i zlata od koljena nadolje. Nastavio je izraivati svakojake
arobne stvari te postao Bog ljubavi i tajanstvene obnove. Moglo bi se
rei da je zatitnik onih stvari i ljudi koji su razueni, rascjepljeni,
razdvojeni, napukli, okrhnuti i iskrivljeni. Osjea posebnu naklonost
prema onima koji su roeni kao bogalji i prema onima kojima su pukla
srca ili se razbili snovi.
Na sve njih primjenjuje lijekove koje izrauje u svojoj udesnoj
kovanici, sastavlja srca koncima od najfinijega zlata, jaa obogaljene
udove zlatnim i srebrnim presvlakama te ih proima arobnim odlikama
koje nadoknauju tetu nastalu obogaljenjem.
Nije sluajno da se jednooke, epave, one usahlih udova ili drugih
tjelesnih razlika tijekom povijesti smatralo ljudima koji posjeduju
posebna znanja. Njihova ozljeda ili razliitost ve ih zarana tjera u
dijelove psihe koji su inae rezervirani za vrlo, vrlo stare ljude. A i nadzire
ih taj brini zanatlija u psihi. Jednom prigodom izradio je dvanaest
djevojaka s udovima od srebra i zlata koje su hodale i govorile. Legenda
463

kae da se zaljubio u jednu od njih i da je molio bogove da je uine

ovjekom, ali to je ve pria za sebe.
Kad dobijete srebrne ruke, onda vas promu vjetine duhovnih ruku
vidarski dodir, sposobnost gledanja u mraku, sposobnost mona znanja
putem tjelesnoga osjeta. Ruke sa sobom nose itavu psihiku mdica s
pomou koje njeguju, lijee i pruaju potporu. U toj fazi djeva dobiva
dodir ranjene vidarice. Te e joj psihike ruke pomoi da bolje shvati
misterije podzemlja, ali e ih zadrati i kao darove kad jednom dovri svoj
rad i ponovno izae na povrinu.
Tipino je za taj dio silaska da se dogaaju sablasna, udna i ljekovita
djela koja potjeu od nekud izvan volje ega i koja su rezultat dobivanja
duhovnih ruku to jest, tajanstvena ljekovita snaga. U stara vremena te su
tajanstvene sposobnosti pripadale staricama u selu. No, one ih nisu dobile
s prvim sijedim kosama; sakupljale su ih tijekom godina takva rada, rada
izdrljivosti. A o tome se i kod nas radi.
Ruke od srebra, moglo bi se rei, predstavljaju djevino krunjenje za jo
jednu ulogu. Okrunjena je tako ne krunom na glavi, nego srebrnim
akama na krajevima svojih ruku. To je njezino krunjenje za kraljicu
podzemlja. Primijenimo ovdje jo malo paleomitologije, pa razmislimo o
grkoj mitologiji u kojoj Perzefona nije samo ki svoje majke, nego i
kraljica u zemlji mrtvih.
U manje poznatim priama o njoj ona trpi razne muke, kao to je, na
primjer, kad tri dana visi s Drveta svijeta da bi iskupila due onih koji
nemaju dovoljno vlastite patnje kako bi im to produbilo duh. U Bezrukoj
djevi odraava se i enski Cristo. Paralela se moe i dalje vui
injenicom da Elizij, mjesto na kojemu Perzefona ivi u podzemlju, znai
zemlja jabuka jer je alisier pred-galska rije za sorb22, jabuku a
arturijanski Avalon znai isto. Bezruka djeva izravno je povezana s
rascvjetalim stablom jabuke.
To je drevna kriptologija. Kad je nauimo itati, vidimo da su
Perzefona iz zemlje jabuka, bezruka djeva i rascvjetalo stablo jabuke isti
22

Sorb: engleska rije za biljku Sorbus domestica i njezin plod, oskorua, (op. prev.)

464

putnik u divlje predjele. U svemu tome vidimo da su nam bajke i mitovi

ostavili jasan zemljovid znanja i prakse iz prolosti te put koji trebamo
slijediti u sadanjosti.
Sada bismo, na kraju etvrtog zadatka bezruke djeve, mogli rei da je
zavren njezin rad silaenja jer je sada postala kraljicom ivota i smrti.
Ona je lunarna ena koja zna to se dogaa u noi, ak i sunce mora proi
pokraj nje u podzemlju kako bi se obnovilo za novi dan. No, to jo nije
lysis, razrjeenje. Tek smo na sredinjoj toki preobrazbe, na mjestu gdje
nas dre u ljubavi, a opet pripravne na polagani skok u jo jednu provaliju.
I tako, nastavljamo.

Peta faza Uznemiravanje du

due
Kralj odlazi u rat u daleko kraljevstvo i moli majku da se brine za njegovu
mladu kraljicu te da mu poalju poruku ako mu ena rodi. Mlada kraljica
rodi zdravo dijete, pa majka poalje sretnu poruku. No, glasnik zaspi na
rijeci, a Vrag se pojavi i promijeni poruku tako da glasi: Kraljica je rodila
dijete koje je napola pas.
Kralj je uasnut, ali poalje poruku natrag u kojoj kae majci neka voli
i skrbi za kraljicu u tim stranim trenucima. Glasnik ponovno zaspi na
rijeci, a Vrag se ponovno pojavi i promijeni poruku tako da glasi: Ubij
kraljicu i njezino dijete. Starica majka, potresena tim zahtjevom, poalje
glasnika da dobije potvrdu, pa tako glasnici jure amo-tamo i svaki put
zaspu na rijeci. Poruke koje Vrag mijenja postaju sve zlobnije, a zadnja
glasi: Spremi kraljiin jezik i oi kao dokaz da je ubijena.
Kraljeva majka odbije ubiti slatku mladu kraljicu. Umjesto toga rtvuje
srnu, spremi njezin jezik i oi i sakrije ih. Pomogne mladoj kraljici
privezati djetece na grudi, pa je prekrije velom i kae joj da mora bjeati
kako bi spasila ivot. ene plau i poljube se za rastanak.
Kao i Modrobradi, Jazon poznat po zlatnome runu, hidalgo iz La
Llorone i drugi muevi/ljubavnici iz bajki i mitova, kralj se oeni i onda
465

mora otputovati. Zato ti mito-muevi uvijek odskakuu tako brzo nakon

prve brane noi? Razlog je u svakoj prii drugaiji, ali bitna psihika
injenica uvijek je ista: kraljevska energija u psihi pada u drugi plan i
povlai se tako da se moe dogoditi drugi korak u eninome procesu te da
bi se ispitalo njezino novopronaeno psihiko stajalite. to se kralja tie,
on je nije napustio, jer je uva njegova majka u njegovoj odsutnosti.
Sljedei je korak izgradnja djevina odnosa sa starom Divljom majkom
i raanjem. Ispituje se ljubavna veza izmeu djeve i kralja te izmeu djeve
i stare majke. Jedna se tie ljubavi izmeu suprotnosti, a druga ljubavi
prema dubokom enskom Sebstvu.
Odlazak kralja univerzalni je lajtmotiv u bajkama. Kad osjeamo kako
nam se potpora ne toliko uskrauje koliko udaljava, moemo biti sigurni
da samo to nije poelo razdoblje kunje, kad e se traiti od nas da se
hranimo samo duevnim sjeanjem dok se voljena osoba ne vrati. Tada e
nai snovi, osobito oni najdojmljiviji, najprodorniji biti jedina ljubav koju
emo neko vrijeme imati.
Evo nekih snova koji su ene itekako odrali tijekom te sljedee faze.
Jedna njena i duhovna ena srednjih godina sanjala je da je u zemlji
ugledala par usana koje su joj aptale kad je legla na zemlju, a onda su je
neoekivano poljubile u obraz.
Druga, vrlo radina ena, sanjala je varljivo jednostavan san: da spava
itave noi savrenim snom. Rekla je da se, kad se probudila iz sna,
osjeala savreno odmorenom, da su joj svaki miini snop, svaki ivac i
svaka stanica u organizmu bili tono na svojemu mjestu.
Trea pak ena sanjala je da ima operaciju srca i da operacijska
dvorana nema krova, tako da je svjetlo kod operacije bilo samo sunce.
Osjeala je kako joj suneva svjetlost dotie ogoljelo srce. ula je kako
kirurg kae da nije potrebno dalje operirati.
Snovi poput ovih, iskustva su divlje enske prirode. Emotivno, a esto
i tjelesno duboki, oni su osjeajna stanja nalik na zalihu hrane. Moemo
crpiti iz njih kad nam se smanje duhovne porcije.
Dok kralj jae u neku pustolovinu, ljubav i sjeanje uvaju njegov
466

psihiki doprinos silasku. Djeva shvaa da joj je kraljevsko naelo

podzemlja odano i da je nee napustiti, ba kao to joj je obeao prije
braka. esto je u to doba ena puna Sebe. Ona je trudna, to znai
ispunjena raanjem ideje o tome kakav bi joj ivot mogao biti ako se samo
pozabavi svojim radom. To je arobno i frustrirajue razdoblje, kao to
emo vidjeti, jer to je ciklus silazaka, dakle, drugi ve eka iza ugla.
Upravo zbog tog naleta novoga ivota doima se da e enin ivot
ponovno posrtati preblizu ruba, pa ponovno skoiti ravno u ponor. No,
ovaj e je put ljubav unutarnjega mukog i staroga Divljega Sebstva
poduprijeti kao nikada dosad.
Savez kralja i kraljice podzemlja stvara dijete. Dijete napravljeno u
podzemlju arobno je dijete koje ima sav potencijal koji se povezuje s
podzemljem, kao to su otar sluh i uroen osjet, no ovdje je ono u fazi
Anlage, ili ono to e tek postati. U tome trenutku ene na putovanju
imaju zapanjujue ideje neki bi ih mogli nazivati velebnima koje su
rezultat toga da imaju nove, mladenake oi i oekivanja. Kod vrlo
mladih, to je moda neto jednostavno, kao nalaenje novih interesa i
novih prijatelja. U starijih ena, to bi moglo sa sobom nositi itavu
tragikominu epifaniju razvoda, rekonstitucije i uobiajenoga
ivjela-tako- sretna-do-kraja-ivota.
Duhovna beba tjera komotne ene da se u dobi od etrdeset i pet godina
odjednom ponu penjati po Alpama. Duhovna beba enu natjera da
odbaci itav ivot fiksacije na podni vosak i umjesto toga upie fakultet.
Duhovna beba je razlog zbog kojeg ene koje ljenare u sigurnosti kreu
na otvorenu cestu pognute pod teretom naprtnjae.
Raanje je psihiki ekvivalent procesu u kojemu postajemo svoja
osoba, tj. nepodijeljena psiha. Prije tog roenja novog ivota u podzemlju,
ena e vjerojatno misliti da su svi dijelovi i osobe unutar nje neto poput
mjeavine lutalica koje nasumino ulaze i izlaze iz njezina ivota. Pri
podzemnome roenju, ena naui da sve to proe kraj nje jest dio nje.
Kojiput je teko razlikovati sve te aspekte psihe, osobito kod onih
nagnua i nagona koje smatramo odbojnima. Izazov ljubavi prema
neprivlanim aspektima sebe jednako je tako veliki pothvat kao i bilo koji
467

drugi koji je junakinja ikada poduzela.

Kojiput se bojimo da identifikacija vie od jednoga sebstva unutar
psihe moe znaiti da imamo kakvu psihozu. Premda je istina da ljudi s
psihotinim poremeajima takoer proivljavaju mnoga sebstva, pa se s
njima identificiraju ili im se pak estoko suprotstavljaju, osoba koja nema
psihotine poremeaje svoja unutarnja sebstva dri u redu, uredno i
racionalno. Iskoritava ih u dobre svrhe, osoba se razvija i napreduje. Za
veinu je ena skrb za unutarnja sebstva i njihov razvoj, kreativno djelo,
put znanja, a ne razlog da se obeshrabre.
Dakle, bezruka djeva eka dijete, novo maleno divlje sebstvo. Tijelo u
trudnoi ini ono to eli. Novi ivot se prikljui, dijeli, bubri. ena u
tome stanju psihikoga procesa mogla bi ui u jo jednu enantiodromia,
psihiko stanje u kojem ono to smo nekad smatrali vrijednim vie nije
tako vrijedno, pa se nadalje moe zamijeniti novim i snanim enjama za
udnim i neobinim vidicima, doivljajima, pothvatima.
Na primjer, za neke je ene brak jednom bio zavretak i svrha svega.
No u enantiodromiji rado bi se oslobodile: brak je lo, brak je bljak, brak
je neuzvieni shit, sranje. Zamijenite rije brak rijeima ljubavnik, posao,
tijelo, umjetnost, ivot i mogunosti pa ete ugledati toan nain
razmiljanja ovoga vremena.
A onda, tu su i snane elje za neim. O, joj! ena moda eli biti blizu
vode, ili leati na trbuhu, lica u zemlji, udisati taj divlji miris. Moda e
imati potrebu da juri protiv vjetra. Moda e morati neto zasaditi,
plijeviti, vui stvari iz zemlje ili ih stavljati u zemlju. Moda e morati
mijesiti i pei, do lakata u tijestu.
Moda e se morati penjati na brda, skaui sa stijene na stijenu i
iskuavati svoj glas u planini. Moda e joj trebati sati zvjezdanih nebesa
gdje su zvijezde nalik na puder za lice razasut na mramornom podu.
Moda e misliti da e umrijeti ako ne plee naga u oluji, sjedi savreno
mirna, vrati se kui umrljana tintom, bojama, suzama ili mjesecom.
Novo sebstvo je na putu. Na unutarnji ivot, onaj koji smo dosad
poznavali, eka promjena. Premda to ne znai da bismo u sklopu nekog
suludog ienja trebali odbaciti one potene aspekte svojega ivota, a
468

pogotovo ne one aspekte koji nam pruaju potporu, to znai da pri silasku
u povrinski svijet i ideje blijede, pa emo neko vrijeme biti nemirni i
nezadovoljni jer se zadovoljstvo, ispunjenje, nalazi u procesu raanja u
unutarnjoj zbilji.
Ono za ime udimo nikada ne mogu ispuniti neki drug, neki posao,
novac, neko novo ovo ili ono. Ono za ime udimo pripada drugom
svijetu, svijetu koji nas odrava u ivotu ene. A to djetinje sebstvo koje
ekamo proizlazi upravo iz toga ekanja. Kako prolazi vrijeme u naem
ivotu i radu u podzemlju, tako se dijete razvija i zatim rodi. U veini
sluajeva enini e snovi predvidjeti to roenje; ene doslovce sanjaju o
novom djetetu, novom domu, novom ivotu.
Sada kraljeva majka i mlada majka ostaju jedna s drugom. Kraljeva
majka je pogodite tko! stara La que sab. Ona zna kako to sve ide.
Kraljica majka predstavlja istodobno majinstvo poput Demetrina i
starost poput Hekatineccx u enskome nesvjesnomccxi.
enska alkemija djeve, majke i stare vidarice, curandere, odraava se
u odnosu izmeu bezruke djeve i kraljeve majke. One su slina psihika
jednadba. Premda je u naoj prii kraljeva majka pomalo povrno
prikazana, stara majka, kao i djeva na poetku prie, sa svojim ritualom
bijele haljine i krugom krede, poznaje drevne rituale, kao to emo i
vidjeti.
Kad se jednom rodi to djetinje sebstvo, stara kraljica majka kralju
poalje poruku o djetetu mlade kraljice. Glasnik djeluje potpuno
normalno, ali kako se pribliava rijeci, tako postaje sve sanjiviji i zaspi, a
Vrag iskoi. To je znak koji nam govori da e se tijekom toga sljedeeg
zadatka u podzemlju psiha ponovno nai pred izazovom.
Prema grkoj mitologiji, u podzemlju postoji rijeka Leta, a kad pijemo
njezinu vodu, onda zaboravimo sve to smo rekli i uinili. Psiholoki to
znai zaspati pred naim stvarnim ivotom. Tekli koji treba spojiti te
dvije glavne sastavnice nove psihe i uspostaviti komunikaciju meu njima
jo se ne moe suprotstaviti razornoj/zavodljivoj sili u psihi.
Komunikacijska funkcija psihe postaje pospana, legne, zaspi i zaboravi.
A sad pogodite tko je uvijek negdje u akciji? Pa valjda stari lovac na
469

djeve, gladni Vrag. Rije Vrag upozorava nas na to da je pria prekrivena

novijim vjerskim materijalom. No, glasnik, rijeka, i san koji izaziva
zaborav, otkrivaju da je stara religija tono ispod fabule, odmah u
sljedeem sloju.
To je arhetipski obrazac silaska otkako je svijeta i vijeka, pa i mi
slijedimo taj bezvremeni sustav. I mi tako za sobom ostavljamo niz
stravinih zadataka. Vidjele smo zahuktali dah Smrti. Hrabro smo se
nosile sa umama koje nas grabe, drveem koje hoda, korijenjem preko
kojega posremo i zasljepljujuom maglom. Mi smo psihike junakinje s
kovegom prepunim kolajni. Ta, tko bi nam sada mogao zamjeriti?
elimo se odmoriti. Zasluile smo odmor jer smo uistinu mnogo toga
prole. I tako legnemo. Pokraj krasne rijeke. Nismo zaboravile sveti
proces, samo samo pa, rado bismo se odmorile, samo koji tren, znate,
samo emo naas zatvoriti oi
I prije nego to se snaemo, eto Vraga skok na skok. Mijenja poruku
koja je trebala prenijeti ljubav i slavlje tako da prenosi gaenje. Vrag
predstavlja psihiku iritaciju koja nas vraki mui i prezrivo nam govori:
Jesi li se vratila svojoj staroj bezazlenosti i naivnosti sada kad si voljena?
Sad kad si rodila? Misli li da je sada sve gotovo, ludo jedna?
Budui da smo blizu Lete, hremo dalje. To je pogreka koju sve ene
ine ne jedanput, nego vie puta. Zaboravimo sjetiti se Vraga. Poruka se
od slavljenike Kraljica je rodila prekrasno dijete pretvara u
klevetniku Kraljica je rodila polupsa. U slinim verzijama prie,
promijenjena poruka jo je jasnija: Kraljica je rodila polupsa jer je imala
snoaj sa zvijerima u umi.
Slika polupsa u prii nije sluajna, nego je zapravo velianstven
fragment starih teacentrinih23 religija Europe sve do Azije. Tada su ljudi
tovali troglavu Boicu. Troglavu boicu predstavljaju meu ostalima i
Hekata, Baba Jaga, Majka Holle, Berchta i Artemida. Svaka od njih se
pojavljivala ili je imala usku vezu s tim ivotinjama.
23

Teacentrian koji ima svoje ishodite i sredite u Boici; usp. teocentrian. (op.
prev.)

470

U starijim su religijama te i druge snane divlje boice nosile ensku

tradiciju inicijacije i poduavale ene na svim stupnjevima enskoga
ivota, od djevojke preko majke do starice. Raanje polupsa iskrivljena je
degradacija drevnih divljih Boica ije su instinktivne prirode smatrali
svetima. Novije religije pokuavale su zatrovati sveta znaenja trostrukih
Boica tvrdei da ta posveena bia ope sa ivotinjama i potiu svoje
sljedbenike da i oni to ine.
Tada su potisnuli Divlju enu i zakopali je duboko, duboko pod
zemljom, pa ne samo da je ono divlje u enama poelo nestajati, nego se o
njemu moralo govoriti aptom i na tajnim mjestima. U mnogim su
sluajevima ene koje su voljele staru Divlju majku morale paljivo
uvati svoj ivot. Na kraju se znanje probilo samo u bajkama, folkloru,
transu i snovima. Hvala Boanstvu!
Dok smo u Modrobradom uili o prirodnom grabeljivcu kao onome
tko odsijeca enine ideje, osjeaje i djela, ovdje, u Bezrukoj djevi,
prouavamo znatno suptilniji, ali svejednako vrlo moni aspekt
grabeljivca, onaj s kojim se moramo suoiti u naoj psihi, ali sve ee i
u drutvu izvan i oko nas.
Bezruka djeva otkriva kako grabeljivac posjeduje sposobnost da
iskrivi ljudsko vienje i ono kljuno razumijevanje koje nam je potrebno
da razvijemo moralno dostojanstvo, raspon gledanja i budne reakcije u
ivotu i svijetu. U Modrobradom grabeljivac ne ostavlja nikoga na
ivotu. U Bezrukoj djevi, Vrag iz prie doputa ivot, ali pokuava
sprijeiti enino ponovno povezivanje s dubokim poznavanjem Divlje
ene, one instinktivne prirode koja sadrava automatsku valjanost
poimanja i djelovanja.
Dakle, kad Vrag mijenja poruku, to se moe u nekom smislu smatrati
pravim dokazom stvarnoga povijesnog dogaaja, dogaaja koji je osobito
relevantan za suvremene ene u njihovu psihikom radu silaenja i
svijesti. Valja primijetiti da mnogi aspekti kulture (to jest, kolektivnoga i
dominantnog sustava vjerovanja neke skupine ljudi koji ive dovoljno
blizu da mogu utjecati jedni na druge) jo uvijek djeluju kao Vrag to se
tie enina unutarnjeg rada, osobnoga ivota i psihikih procesa. Time to
471

ovo odree, ono izbrie, pa odsijee korijen ovdje i zatvori neki otvor
ondje, vrag u kulturi, i intrapsihiki grabeljivac, tjera ve generacije
ena da se osjeaju ustraene, a ipak lutaju naokolo nemajui ni
najmanjeg pojma o uzrocima ili o vlastitu gubitku divlje prirode koja bi
im sve razjasnila.
Premda je istina da grabeljivac osobito voli lovinu koja ima
izgladnjelu duu, usamljenu duu ili joj je na neki drugi nain oduzeta
mo, bajke nam pokazuju da ga privlae i svijest, preoblikovanje,
oslobaanje i nova sloboda. im postane svjestan neega takvog, evo ga
na licu mjesta.
Mnogobrojne fabule istiu grabeljivca, pa tako i bajke u ovoj knjizi,
bajke Cap of Rushes24 Engleska bajka slina prii o Pepeljugi.
Zabiljeio ju je Allerleirauh25 te mitove o grkoj Andromedi i astekoj
Malinche. Sredstva, kojima se koriste, obuhvaaju omalovaavanje
junakova cilja, pogrdan rjenik kojim se opisuje lovina, slijepi sudovi,
zabrane i neopravdane kazne. To su sredstva kojima grabeljivac mijenja
ivotvorne poruke izmeu due i duha u smrtonosne poruke koje nas
zarezuju u srce, izazivaju u nama stid i, to je jo vanije, sprjeavaju da
poduzmemo pravedne korake.
Na kulturnoj razini moemo ponuditi mnogo primjera naina na koji
grabeljivac oblikuje ideje i osjeaje kako bi ukrao enino svjetlo. Jedan
od najdojmljivijih primjera gubitka prirodnoga poimanja su generacije
enaccxii ije su majke prekinule tradiciju uenja, pripremanja i uvoenja
keri u temeljni tjelesni aspekt enskosti, menstruaciju. U naoj kulturi,
ali i u mnogim drugima, Vrag je promijenio znaenje poruka tako da su
prvo krv, a zatim svi ciklusi krvi postali okrueni ponienjem umjesto
udivljenjem. Zbog toga su milijuni mladih ena izgubili naslijee
udesnoga tijela i umjesto toga, zaradile su strah da umiru, da su bolesne
24

Joseph Jacobs u svojoj knjizi English Faity Tales [Engleske bajke], 1890. godine
Shakespeare je slinu fabulu iskoristio u svojoj drami Kralj Lear, u kojoj odnos Leara i
Kordelije podsjea na odnos djevojice i oca iz bajke. (op. prev.)
25
Jedna od bajki to su ih zabiljeila braa Grimm. Bavi se problemom incesta, (op.
prev.)

472

ili da ih Bog kanjava. Kultura i pojedinci unutar kulture dobili su Vraju

iskrivljenu poruku, pa su je uzbueno proslijedili a da je nisu niti prouili,
pa su tako enin trenutak pojaana osjeta, osjeajnosti i seksualnosti
pretvorili u trenutak stida i kazne.
Kao to vidimo iz prie, kad grabeljivac prodre u neku kulturu, bila to
psiha ili drutvo, razni aspekti ili pojedinci te kulture moraju iskoristiti
otar uvid, itati izmeu redaka, drati svoju poziciju, da ih ne bi povukli
sa sobom nevjerojatni, ali uzbudljivi zahtjevi grabeljivca. Kad postoji
previe grabeljivca a premalo divlje due, onda osjeajne, drutvene i
vjerske strukture kulture ponu prirodno pretvarati u neprirodno, divlje u
nedivlje, te se baviti mranim razmiljanjima o instinktivnoj prirodi. Tada
neprirodne i bolne metode zamijene ono emu se nekad prilazilo misaono
i mudro.
No, bez obzira na to koliko Vrag lagao i pokuavao promijeniti lijepe
poruke o eninu stvarnom ivotu i uiniti ih zlobnima, ljubomornima i
iscrpljujuima, kraljeva majka uvia to se dogaa, pa odbija rtvovati
svoju ker. Suvremenim rjenikom, ona ne eli priguiti ker, ne eli je
sprijeiti da govori istinu, ne eli je poticati da se pretvara da je manje
kako bi mogla izmanipulirati vie toga. Lik divlje majke iz podzemlja
riskira osvetu ako slijedi ono za to zna da je najmudriji smjer. Umjesto da
pristane, ona nadmudri grabeljivca. Ne predaje se. Divlja ena zna to je
cjelovito, zna to e pridonijeti boljitku ene, prepoznaje grabeljivca, zna
to uiniti u vezi s tim. ak i kad smo pod pritiskom najizopaenijih
kulturnih ili psihikih poruka, ak i ako u kulturi ili osobnoj psihi divlja
grabeljivac, ipak ujemo njezine izvorne divlje upute i slijedimo ih.
Zato ene ue kad zarone u divlju instinktivnu prirodu, kad obave rad
duboke inicijacije i razvoja svijesti. Razvojem divljega vida, sluha,
bivanja i djelovanja, na sebe preuzimaju golemo osposobljavanje. ene
ue traiti grabeljivca umjesto da ga pokuaju otjerati, ignorirati ili biti
ljubazne prema njemu. Naue sve trikove, krinke i naine na koje
grabeljivac razmilja. Ue itati izmeu redaka u porukama,
naredbama, oekivanjima ili obiajima koji su se od iskrenih izopaili u
manipulativne. Nakon toga, bilo da grabeljivac proizlazi iz vlastita
473

psihikoga miljea ili iz kulture izvan nas, postanemo lukave i moemo se

suoiti s njime, pa uiniti to treba.
Vrag u prii simbolizira sve to kvari razumijevanje dubokih enskih
procesa. Znate, ne treba vam Torquemadaccxiii da satjera due ena u kut.
Moe ih se jednostavno progoniti dobrom voljom novih ali neprirodnih
obiaja, koji u pretjeranom obliku eni otimaju njezinu okrepljujuu
divlju prirodu i sposobnost izrade due. ena ne mora ivjeti kao da je
roena tisuu godina prije Krista. Ali ipak, staro znanje je univerzalno
znanje, vjeno i besmrtno znanje, koje e biti jednako tako relevantno za
pet tisua godina kao i danas, kao i prije pet tisua godina. To je
arhetipsko znanje, a takvo znanje je bezvremeno. Nije loe upamtiti da je i
grabeljivac bezvremeni.
U jednom potpuno drugaijem smislu, zamjenitelj poruka, budui da je
uroena i oporbena sila koja postoji u psihi i u svijetu, prirodno se
suprotstavlja novom djetinjem Sebstvu. Pa ipak, paradoksalno, budui da
moramo reagirati kako bismo se protiv nje borili ili je uravnoteili, sama
ta bitka neizmjerno nas snai. U naem osobnom psihikom radu stalno
dobivamo zamijenjene poruke od Vraga Dobra sam, nisam dobra. Moj
rad je produbljeni rad, moj rad je blesav. Ostavljam trag u svijetu, ne
napredujem. Hrabra sam, kukavica sam. Znalac sam, trebala bih se sramiti
sama sebe. To u najmanju ruku zbunjuje.
I tako, kraljeva majka rtvuje srnu umjesto mlade kraljice. U psihi, kao
i u kulturi openito, postoji udna psihika idiosinkrazija. Vrag se ne
pojavljuje samo kad ljudi gladuju i kad su prikraeni, nego kojiput i onda
kad se zbio neki dogaaj velike ljepote, u ovom sluaju roenje prekrasna
novoroeneta. Da ponovimo, grabeljivca uvijek privlai svjetlo, a to je
svjetlije od novoga ivota?
Meutim, postoje i drugi zavaravatelji u psihi koji takoer pokuavaju
umanjiti ili umrljati ono novo. U enskome procesu uenja podzemlja,
psihika je injenica da e se, kad rodimo neto lijepo, pojaviti i neto
zlobno, makar samo na tren, neto to je ljubomorno, to nema
razumijevanja ili pokazuje negodovanje. Jedan ili vie upornih
antagonista tada e kaljati djetetovo ime, dijete nazivati runim i osuivati
474

ga. Roenje izaziva buenja kompleksa, negativne majke i negativna oca,

te drugih nijekajuih stvorenja iz psihikog smetlita, koji e barem
pokuati otro kritizirati novi poredak, ako ne i obeshrabriti enu i njezina
novog potomka, ideju, ivot ili san.
To je onaj isti scenarij drevnih oeva, Krona, Urana i Zeusa, koji su
uvijek pokuavali pojesti ili izagnati svoje potomstvo zbog nekoga
mranog straha da e ih djeca svrgnuti. Jungovskim rijeima, ta bi se
razorna sila nazivala kompleksom, organiziranim nizom osjeaja i ideja u
psihi, ega ego nije svjestan i zato vie-manje moe s nama initi to ga je
volja. Na psihoanalitikoj se razini kao protuotrovom koristimo svijeu o
vlastitim slabostima i talentima, tako da kompleks ne moe samostalno
djelovati.
Freudovskim rjenikom, reklo bi se da ta razorna sila proizlazi iz Ida,
mrane, neodreene ali beskrajne psihike zemlje u kojoj, rasute poput
olupina i oslijepljene nedostatkom svjetla, ive sve zaboravljene,
potisnute i odbojne ideje, nagoni, elje i djela. Tu se, na psihoanalitikoj
razini, do razrjeenja dolazi sjeanjem na pozadinske misli i nagone, koje
zatim iznosimo u svijest, opisujui ih, imenujui i katalogizirajui, kako
bismo smanjili njihovu snagu.
Prema nekim priama s Islanda, ta magina razorna sila u psihi kojiput
je Brak, ledeni ovjek. Postoji drevna pria u kojoj se dogaa savreno
ubojstvo. Brak, mukarac od leda, ubija ljudsku enu koja ne uzvraa
njegovu naklonost. Ubija je ledenom sigom oblikovanom poput bodea.
Siga, ba kao i mukarac, rastopi se na suncu sljedeeg dana, pa od oruja
koje bi upuivalo na ubojicu ne ostane ni traga. No, ni od ubojice ne
ostane ni traga.
Mraan lik ledenoga ovjeka iz svijeta mitova posjeduje jednako
sablasnu tajanstvenost pojavljivanja/nestajanja, kao i kompleksi u
ljudskoj psihi, a i isti modus operandi kao i Vrag u prii o Bezrukoj djevi.
Zato pojavljivanje Vraga i uspijeva do te mjere dezorijentirati novaka.
Kao i ledeni ovjek, on dolazi niotkuda, obavi svoj ubilaki zadatak,
zatim nestaje, rastapa se ni u to, ne ostavlja ni traga.
No, ta nam pria ostavlja sjajan trag: ako se osjeate kao da ste izgubili
475

svoj poziv, svoju iskru, ako se osjeate zbunjeno, pomalo smeteno, onda
potraite Vraga, onoga koji dui sprema zasjedu unutar vae psihe. Ako
ga ne vidite, ne ujete, ne moete ga uhvatiti na djelu, pretpostavite da je
aktivan i, to je najvanije od svega, klonite ga se bez obzira na to koliko
ste umorni, koliko vam se spava, koliko elite zatvoriti oi pred stvarnim
radom.
U stvarnosti, kad ena ima kompleks Vraga, to se upravo tako dogaa.
Ide ona, gleda svoja posla, dobro joj ide, kad odjednom bum! Vrag
iskoi i sav njezin dobar rad gubi energiju, pone epati, kalje, kalje jo
malo i napokon se srui. Demonski kompleks, koristei se glasom ega,
napada kreativnost, ideje, snove. U prii se pojavljuje kao neko unutarnje
izrugivanje ili umanjivanje enina iskustva iz podzemlja. Vrag lae i kae
da je enino vrijeme u podzemlju proizvelo zvijer, kad je zapravo
proizvelo prekrasno dijete.
Kad su razni sveci pisali kako su se borili da zadre vjeru u svoga
odabranoga Boga, da ih je nou napadao Vrag koji im je ui palio rijeima
namijenjenima slabljenju njihove odlunosti, oi izbijao stravinim
prikazama i sve u svemu razvlaio duu preko razbijena stakla, onda su
govorili upravo o toj pojavi, Vragu koji iskae. Psihika zasjeda
namijenjena je slabljenju ne samo vae vjere u sebe, nego i u paljivi i
pipavi rad koji obavljate u nesvjesnom.
Potrebna je poprilina koliina vjere da biste nastavili u tom trenutku,
ali moramo, pa to i inimo. Kralj, kraljica i kraljeva majka, svi elementi
psihe, vuku u jednom smjeru, u naem smjeru, pa moramo ustrajati s
njima. U ovom je trenutku to rad koji ulazi u svoju posljednju fazu. Bilo bi
uistinu teta i vrlo bolno sada ga napustiti.
Kralj u naoj psihi je postojan. Nee ga ba sruiti prvi udarac. Nee se
sav smeurati od mrnje i osvete kao to se to Vrag nada. Kralj, koji toliko
voli svoju enu, zaprepaten je tom izopaenom porukom, ali alje natrag
poruku kojom trai od majke da se u njegovoj odsutnosti skrbi za kraljicu
i njezino dijete. To je ispit nae unutarnje sigurnosti mogu li dvije sile
ostati povezane, ak i ako je jedna ili druga prikazana odvratnom i prezira
vrijednom? Moe li jedna ostati vjerna drugoj bez obzira na sve? Moe li
476

se savez nastaviti ak i ako se sjeme sumnje predano sije? Dosad odgovor

glasi da. Ispit koji treba dokazati postoji li brak izdrljive ljubavi izmeu
divljega podzemlja i zemaljske psihe, poloen je, i to s odlinim
uspjehom.
Na putu natrag k dvorcu, glasnik ponovno zaspi pokraj rijeke, pa Vrag
mijenja poruku tako da glasi: Ubij kraljicu. Tu se grabeljivac nada da
e psiha postati polarizirana i ubiti samu sebe, odbaciti itav jedan aspekt
sebe, onaj kljuni, onaj netom probueni, enu koja zna.
Kraljeva majka je uasnuta tom porukom, pa se ona i kralj dopisuju
mnogo puta amo-tamo, pri emu svako od njih pokuava razjasniti poruku
onoga drugog, dok konano Vrag ne promijeni kraljevu poruku tako da
glasi: Ubij kraljicu i izrezi joj oi i jezik kao dokaz.
Tu ve imamo djevu koja nema svjetovno hvatite, koja nema ake, jer
je Vrag naredio da joj se odreu. Sad zahtijeva daljnju amputaciju. Sada
eli da bude i bez stvarnoga govora i bez stvarnoga vida. To je prilian
vrag, a opet nas njegov zahtjev zapanjuje. Jer on eli da se dogodi upravo
ono ponaanje koje optereuje ene od pamtivijeka. On eli da djeva
potuje sljedea pravila: Nemoj vidjeti ivot onakvim kakav jest. Nemoj
razumjeti cikluse ivota i smrti. Nemoj teiti za svojim enjama. Nemoj
govoriti o svim tim divljim stvarima.
Stara Divlja majka, utjelovljena u kraljevoj majci, ljutita je zbog
Vraje naredbe, pa kae: To je previe. Ona jednostavno odbije. U eninu
radu psiha kae: To je previe. To ne mogu, ne elim, tolerirati. Pa psiha
zatim, kao rezultat vlastita duhovnog iskustva u inicijaciji izdrljivosti,
pone djelovati lukavije.
Stara Divlja majka mogla je zadignuti suknju, osedlati par konja i
pojuriti u daljinu da pronae sina i odredi kakva ga je to sila zaposjela da
je poelio ubiti svoju krasnu kraljicu i prvorodeno dijete, ali ona to ne ini.
Umjesto toga poalje mladu novakinju, onako kako drevni obiaj nalae,
na jo jedno simbolino inicijacijsko mjesto, u umu. U nekim ritualima
inicijacijsko je mjesto pilja ili ispod planine, ali u podzemlju, gdje
obiluje simbolikom drvea, najee se radi o umi.
Shvatite to to znai: poslati djevu na jo jedno inicijacijsko mjesto
477

ionako bi bio prirodni tijek stvari, ak i da Vrag nije iskoio i mijenjao

poruke. Tijekom silaska postoji nekoliko mjesta za inicijaciju, jedno za
drugim, od kojih svako nosi svoju pouku i ugodu. Vrag, mogli bismo rei,
zapravo osigurava da osjetimo kako je vano ponovno ustati i odjuriti do
sljedeega.
Sjetite se, postoji prirodno razdoblje nakon poroaja, tijekom kojega se
smatra da ena pripada podzemlju. Posuta je njegovom prainom,
napojena njegovom vodom, jer je tijekom trudova upoznala misterij
ivota/smrti/boli/radosti. Dakle, privremeno nije ovdje, nego je jo
uvijek tamo. Treba joj vremena da se ponovno pojavi.
Djeva je poput ene nakon poroaja. Ustaje s podzemnoga
ginekolokog stola gdje je rodila nove ideje, novi pogled na ivot. Sad je
umotana u veo, s djetetom na prsima, pa ide dalje. U verziji brae Grimm,
novoroene je muko i zove se Tugomil (Sorgenreich, op. prev.). Ali u
teacentrinim religijama, duhovno dijete koje se rodi iz enine
pustolovine s kraljem podzemlja zove se Veselka.
Tu se po podu vue jo jedan rep stare religije. Nakon roenja djevina
novoga sebstva, kraljeva majka alje mladu kraljicu na dugu inicijaciju
koja e je, kao to emo vidjeti, poduiti definitivnim ciklusima enina
ivota.
Stara Divlja majka djevi daje dvostruki blagoslov: vee dijete na
djevina mlijekom ispunjena prsa tako da djetinje Sebstvo moe primati
okrepu bez obzira na daljnja zbivanja. Zatim, prema tradiciji starih
kultova Boica, umata djevu u velove, jer je to glavna odjea koju Boica
nosi kad putuje na nekom svetom hodoau, kad ne ele da ju prepoznaju
ili odvrate od njezinih namjera. U Grkoj mnogobrojne skulpture i duboki
reljefi prikazuju novakinje eleuzinskih rituala umotane u velove kako
ekaju na sljedei korak u inicijaciji.
to predstavlja taj simbol umatanja u velove? On oznauje razliku
izmeu skrivanja i preruavanja. Pokazuje kako se osoba dri sebe, kako
se ne prikazuje javnosti, kako ne odaje svoju tajanstvenu prirodu.
Predstavlja ouvanje erosa i tajanstvenosti divlje prirode.
Kojiput nam je teko odrati novu ivotnu energiju u preobraajnom
478

kotliu dovoljno dugo da bi nam neto novo pripalo. Moramo je zadrati

za sebe, a ne da je itavu podijelimo svima koji nas pitaju, ili kad nam se
odjednom prikrade neko tiho nadahnue, pa nam kae da bi bilo dobro
prevrnuti kotli i istoiti nau najfiniju duevnost u usta drugih ili na tlo.
Kad stavimo veo na neto, onda to pojaava njegovo djelovanje i
osjeaje. To je nadaleko i nairoko poznato enama. Moja baka je
govorila velom zastrti zdjelu. To znai staviti bijelu krpu na zdjelu s
tijestom koje smo izmijesili, tako da se predigne. Veo za kruh i veo za
psihu slue u iste svrhe. Postoji snana pjenica u dui ena u silasku.
Postoji mona fermentacija. Kad smo prekrivene velom, onda num jaa
tajanstveni uvid. Kad gledamo kroz veo, svi nam ljudi izgledaju kao
maglovita bia, svi dogaaji, svi predmeti, sve je obojeno kao u zoru, ili u
snu.
ezdesetih godina dvadesetoga stoljea ene su se zastirale velovima
kose. Putale su da im naraste vrlo duga, izravnavale su je i nosile kao
zastor, kao nain zastiranja lica kao da je svijet previe raspuknut,
previe ogoljen, pa bi kosa mogla prekriti njihovo njeno sebstvo. Postoji
srednjoistoni ples s velovima, a naravno, i suvremene Muslimanke nose
veo. Babuka iz Istone Europe i trajes koje ene u Srednjoj i Junoj
Americi nose na glavi takoer su uspomene na veo. ene u Indiji takoer
nose velove kao normalnu stvar, a to ine i Afrikanke.
Gledajui tako po svijetu, pomalo sam poela aliti suvremene ene
koje nemaju velove koje bi mogle nositi. Jer, biti slobodna ena i rabiti
veo po volji znai imati mo Tajanstvene ene. A ugledati takvu enu pod
velom, moan je doivljaj.
Jednom sam ugledala neto zbog ega e me velovi fascinirati do kraja
ivota: sestrinu Evu, kako se priprema za svoje veernje vjenanje. Meni
je bilo otprilike osam godina, a sjedila sam na njezinu kovegu, s cvjetnim
aranmanom u kosi koji mi je ve stajao ukoso i s jednom arapicom oko
glenja, a drugom ve uvuenom u cipelu. Prvo je odjenula dugaku
bijelu satensku haljinu s etrdeset malih satenom presvuenih gumba, a
zatim navukla duge bijele satenske rukavice s po deset satenom
presvuenih gumba. Spustila je veo preko svojega krasnoga lica i preko
479

ramena sve do poda. Teta Tereza namjetala je veo da lelujavo pada na

sve strane, mumljajui Bogu neka ga uini savrenim. Ujak Sebestyen
zaustavio se zapanjen na pragu, jer Eva vie nije bila smrtnica. Bila je
Boica. Iza vela, oi su joj se inile srebrnkaste, a kosa nekako zvjezdana.
Usta su joj se doimala poput crvenoga cvijeta. Pripadala je samo sebi,
cjelovita i snana, taman izvan dosega na neki valjani nain.
Neki kau da himen predstavlja veo. Drugi, da je iluzija veo. Nitko
nema krivo. Ali ima jo neto u tome. Ironino je da je veo, iako
uporabljen da sakrije neiju ljepotu od tue poude, takoer i dio opreme
femine fatale. Nositi veo odreene vrste, u odreeno vrijeme, s odreenim
ljubavnikom i uz odreene poglede, znai isijavati intenzivnu i maglovitu
erotinost koja uistinu oduzima dah. U enskoj psihologiji, veo je simbol
enine sposobnosti da preuzme koju god pojavu ili sadraj eli.
Postoji dojmljiva numinoznost one koja je pod velom. Ona udahnjuje
takvo strahopotovanje svima s kojima se susree da oni zastanu kao
ukopani, tako obuzeti tovanjem njezine pojave da je moraju ostaviti na
miru. Djeva u prii obavijena je velom da bi krenula na put, zato je
nedodirljiva. Nitko se ne bi usudio pridignuti taj veo bez njezina
doputenja. Nakon sve one prodornosti Vraga, ona je potpuno zatiena.
ene takoer prolaze takvu preobrazbu. Kad je ena u tom zastrtom stanju,
razumne osobe dobro znaju da ne valja prodirati u njezin psihiki prostor.
Dakle, nakon svih onih lanih poruka u psihi, pa ak i kod izgona
zatiene smo nekim uzvienim opameenjem, nekom hranjivom
okrepljujuom samoom koja izvire iz nae veze sa starom Divljom
majkom. Ponovno smo na putu, ali pod paskom. Budui da nosimo veo,
oznaene smo kao ona koja pripada Divljoj eni. Mi smo njene, pa iako
nismo nedostupne, na neki smo nain izdvojene od potpuna uranjanja u
svakodnevni ivot.
Zabave gornjega svijeta nas ne privlae. Lutamo da naemo to mjesto,
domovinu u nesvjesnom. Kao to se za voke u cvatu kae da nose lijepi
veo, tako smo sad mi i djeva rascvjetale jabuke koje se kreu i trae umu
kojoj pripadamo.
Ubijanje srne predstavljalo je enama ritual ponovna oivljavanja.
480

Vodila bi ga neka starija ena poput kraljeve majke, jer ona bi bila
nadleni znalac ciklusa ivota i smrti. rtvovanje srne otkriva jo vie
stare religije. rtvovanje srne bio je drevni ritual koji je trebao osloboditi
njezinu njenu, a opet prtavu energiju.
Kao i ene u silasku, ta sveta ivotinja bila je poznata po ilavom
preivljavanju hladnih i oajnih zima. Srne se smatraju krajnje
uinkovitima u traenju hrane, raanju i ivljenju unutar dubokih ciklusa
prirode. Vjerojatno je da su sudionici takva rituala pripadali nekom klanu
i da je zamisao koja je stajala iza rtvovanja bila da se novaka naui sve o
smrti, ali i prome odlikama same te divlje ivotinje.
Eto, i ovdje se ponovno pojavljuje rtva ustvari, dvostruka krvna
rtva, rubedo. Prvo je rtvovanje srne, ivotinje koja je sveta za krvnu
lozu drevne Divlje ene. U drevnom bi ritualu ubijanje srne izvan ciklusa
znailo oskvrnue stare Divlje majke. Ubijanje ivotinja opasan je posao,
jer razne dobrodune i susretljive jedinke putuju preruene kao ivotinje.
Ubijati neku od njih izvan ciklusa znailo je dovesti u opasnost osjetljivu
ravnoteu prirode i izazvati osvetu mitolokih dimenzija.
No, bitna je injenica da je rtvovanje majinskoga stvorenja, srne,
koje predstavlja ensko tijelo znanja, a zatim hranjenje mesom te
ivotinje, odijevanje njezinom koom radi topline i pokazivanja
pripadnosti klanu, pretvaranje u tu ivotinju, bio sveti enski ritual otkako
je svijeta i vijeka. Zadrati oi, ui, njuku, rogove i razne iznutrice znai
imati mo koju simboliziraju njihove razne funkcije: dalekovidnost, otar
njuh, brze kretnje, vrsto tijelo, glas za prizivanje vlastite vrste i tako
dalje.
Drugi rubedo pojavljuje se kad se djeva odijeli od dobre stare majke i
kralja. To je razdoblje u kojemu trebamo pamtiti, ustrajati na duhovnoj
okrepi premda smo odvojeni od onih sila koje su nas odravale u prolosti.
Ne moemo zauvijek ostati u ekstazi savrena saveza. Za veinu nas to
nije pravi put. Na se rad vie sastoji u tome da se u nekom trenutku
odbijemo od tih vrlo uzbudljivih sila, a opet ostanemo svjesno povezane s
njima i nastavimo na sljedei zadatak.
injenica je da se moemo fiksirati na neki osobito krasan aspekt
481

psihikog saveza i ostati tamo zauvijek, siui tu svetu sisu. To ne znai

da je okrepa razorna. Dapae, okrepa je apsolutno kljuna za putovanje i
to u prilinoj koliini. Zapravo, ako je nema u dovoljnoj mjeri, onda e
traga izgubiti snagu, pasti u depresiju i stiati se do apta. Ali ako
ostanemo na naem najdraem mjestu u psihi, primjerice samo na ljepoti,
samo na ushitu, individuacija se jako uspori. Gola istina jest da one svete
sile koje naemo u svojoj psihi moramo jednoga dana napustiti, bar
privremeno, tako da se moe dogoditi sljedea faza procesa.
Kao i u prii, kad dvije ene u suzama jedna drugoj kau zbogom, tako
i mi moramo rei zbogom dragocjenim unutarnjim silama koje su nam
neizmjerno pomogle. I tada, s naim novim djetinjim Sebstvom na srcu i
grudima, kreemo na put. Djeva je ponovno na putu, luta prema velikoj
umi s velikom nadom da e neto proizii iz te velike dvorane drvea,
neto to ini duu.

esta faza Carstvo divlje ene

Mlada kraljica dolazi do najvee, najdivljije ume koju je ikada vidjela.
Ne vide se nikakvi puteljci. Nekako se probija preko i kroz i okolo. Kad se
ve mrailo, onaj isti bijeli duh koji joj je prije pomagao kod opkopa
dovede je do neke bijedne gostionice koju su vodili ljubazni ljudi iz ume.
ena u bijelom pozove je da ue i oslovi je imenom. Kad je mlada kraljica
upitala otkud joj zna ime, ena u bijelom kae: Mi koji smo iz ume
pratimo te stvari, kraljice moja.
Tako kraljica ostane sedam godina u umskoj gostionici i sretna je sa
svojim djetetom i ivotom. Polako su joj i ake ponovno izrasle, prvo kao
male ruice dojeneta, zatim kao male ruke djevojice, i naposljetku kao
enske ruke.
Premda je ta epizoda najkraa u prii, zapravo je najdulja i s obzirom
na vrijeme koje prolazi i na injenicu privoenja zadatka njegovu
sazrijevanju. Djeva je ponovno lutala, a sada se, takorei, vrati kui na
482

sedam godina odvojena od mua, istina, ali inae doivljava obogaenje

i obnovu.
Njezino je stanje ponovno izazvalo suut duha u bijelom koji sad
postaje njezinim vodiem pa je dovede do toga doma u umi. Takva je ta
beskrajno milosrdna priroda duboke psihe tijekom enina putovanja.
Uvijek postoji jo jedan pomaga, pa jo jedan. Taj duh koji je vodi i
zbrinjava pripada staroj Divljoj majci, a kao takav predstavlja instinktivnu
psihu koja uvijek zna to slijedi i to dolazi nakon toga.
Ta velika divlja uma koju djeva nalazi predstavlja arhetipsko sveto
inicijacijsko tlo. Ona je poput Leuke26, divlje ume za koju su stari Grci
tvrdili da raste u podzemlju, ispunjena svetim i drevnim drveem i
prepuna zvijeri, divljih i pitomih. Tu bezruka djeva nalazi svoj mir na
sedam godina. Budui da je to umovito podruje, a nju simbolizira
rascvjetala jabuka, to je napokon njezina domovina, mjesto na kojemu
njezina vatrena i rascvjetala dua ponovno hvata korijen.
A tko je ena u dubokoj umi koja vodi gostionicu? Kao i duh odjeven
u jarko bijelu boju, ona je aspekt stare trostruke Boice, pa da se ouvala
ba svaka faza izvorne bajke, onda bi u gostionici bila i neka
ljubazna/estoka starica u nekoj ulozi. No, taj se dio prie izgubio, pomalo
nalikuje rukopisu iz kojega su neke stranice istrgnute. Element koji
manjka vjerojatno je bio potisnut tijekom jedne od onih starih oluja koje
su divljale izmeu stare religije prirode i novije religije, prilikom kojih je
trebalo odluiti koje e vjerovanje prevladati. No, ono to nam jest
preostalo, vrlo je snano. Voda te prie nije samo duboka, nego i bistra.
Vidimo dvije ene koje se tijekom sedam godina upoznaju. Duh u
bijelom je kao telepatska Baba Jaga u Vasilisi, a koja predstavlja staru
Divlju majku. Kao to Jaga kae Vasilisi, premda je nikad prije nije
vidjela: O, da, poznajem tvoju obitelj, tako i enski duh koji je
gostioniarka u podzemlju, ve poznaje mladu kraljicu, jer i ona pripada
svetoj Divljoj eni koja sve zna.
26

Leuka ili Leukipa jedna je od Okeanida koju Had siluje, pa se ona od tuge pretvori u
jablan, (op. prev.)

483

I ponovno nastaje vaan prekid u prii. Ne spominju se toni zadaci i

uenje tih sedam godina, osim to kae da su se odmarali i oivljavali.
Premda bismo mogli rei da prekid nastaje jer su uenja stare religije
prirode tradicionalno drana u tajnosti, pa se stoga ne bi niti navodila u
takvoj prii, mnogo je vjerojatnije da je postojalo jo sedam aspekata,
zadataka ili epizoda u ovoj prii, jedan za svaku godinu koju djeva
provodi u umi uenja. Ali ekaj, ta nita u psihi nije izgubljeno, sjeate
se?
Moemo se sjetiti svega i oivjeti sve to se dogodilo tijekom tih
sedam godina iz onih malih krhotina koje imamo iz drugih izvora o
enskoj inicijaciji. enska inicijacija je arhetip, pa premda arhetip ima
mnoge varijacije, sr mu je ista. Dakle, evo to znamo o inicijaciji ako
pregledamo druge bajke i mitove, usmene i pisane.
Djeva ostaje sedam godina, jer je to razdoblje jedno doba enina ivota.
Sedam je broj koji se pripisuje mjeseevu ciklusu, a to je i broj drugih
razdoblja svetoga vremena: sedam dana stvaranja, sedam dana u tjednu i
tako dalje. No, onkraj toga mitskoga shvaanja postoji jedno mnogo vee,
a to je sljedee:
enski je ivot podijeljen u faze po sedam godina. Svako
sedmogodinje razdoblje predstavlja odreeni niz iskustava i uenja. Te
se faze mogu konkretno shvatiti kao razdoblja odrasloga razvoja, ali se
mogu i prije shvatiti kao duhovne faze razvoja koje ne moraju nuno
odgovarati eninoj kronolokoj dobi, premda kojiput to i ine.
Od poetka vremena enski je ivot podijeljen u faze, od kojih veina
ima veze s promjenjivom moi njezina tijela. Korisno je podijeliti enin
tjelesni, duhovni, osjeajni i stvaralaki ivot u odjeljke, jer tako moe
oekivati i pripremati se za ono to slijedi. Ono to slijedi u ovlasti je
instinktivne Divlje ene. Ona uvijek zna. Pa ipak, tijekom vremena, kako
su nestajali stari divlji rituali inicijacije, tako su se skrivale i upute koje su
mlae ene dobivale do starijih o tim uroenim enskim fazama.
Empirijsko promatranje enskoga nemira, enje, promjene i razvoja
vraa stare obrasce ili faze enskoga ivota ponovno na svjetlo dana.
Premda fazama moemo pridati odreene naslove, sve su one ciklusi
484

dovravanja, starenja, umiranja i novoga ivota. Sedam godina koje djeva

provodi u umi trebaju je nauiti detaljima i dramama koje su povezane s
tim fazama. Slijede ciklusi po sedam godina koji se proteu kroz itav
enski ivot. Svaki od njih ima svoje rituale i svoje zadatke. Na nama je
da ih upiemo.
To vam nudim samo kao metaforu za psihiki razvoj. Doba i faze
enina ivota predviaju i zadatke koje valja ispuniti i stajalita koja
trebamo zauzeti. Na primjer, ako prema sljedeoj shemi ivimo dovoljno
dugo da uemo u psihiko mjesto i fazu maglovitih bia, mjesto gdje je
svaka misao nova kao sutranji dan i stara kao poetak vremena, onda
emo se nai kako prihvaamo jo jedno stajalite, jo jedan nain
gledanja, a i otkrivanja i postizanja zadataka svijesti s te toke.
Sljedee metafore su fragmenti. Ali ako dobijemo dovoljno iroke
metafore, onda moemo iz onoga to je poznato i onoga to osjeamo u
vezi s drevnim znanjem sazdati neki novi uvid za nas koji je ne samo
numinozan, nego nam se u ovome asu i ini prihvatljivim. Te se metafore
okvirno temelje na empirijskom iskustvu i promatranju, razvojnoj
psihologiji i pojavama koje se nalaze u mitovima stvaranja, koji su jedne
od boljih izvornih kostiju biljeaka o ljudskoj psihi.
Te faze nisu vrsto povezane s kronolokom dobi jer su neke ene od
osamdeset godina razvojno gledano jo uvijek u svojem ranom
djevojatvu, neke ene u dobi od etrdeset u psihikom svijetu maglovitih
bia, a neke dvadesetogodinjakinje nose tolike ratne oiljke kao
dugovjene starice. Doba nisu hijerarhijski poredana, nego jednostavno
pripadaju enskoj svijesti i porastu njihova duevnoga ivota. Svako doba
predstavlja promjenu pristupa, promjenu zadataka i promjenu vrijednosti.
0-7 doba tijela i sanjanja/socijalizacija uz ouvanje mate
7-14 doba odvajanja a opet spajanja razuma i zamiljajnoga
14-21 doba novoga tijela/rano djevojatvo/ rastvaranje a opet zatiivanje
senzualnosti
21-28 doba novoga svijeta/novoga ivota/ istraivanje svjetova
28-35 doba majke/ uenje majinstva za druge i sebe
485

35-42 doba tragaa/ uenje majinstva za sebstvo/traenje sebstva

42-49 doba rane starosti/ nalaenje daleka taborita/ohrabrivanje drugih
49-56 doba podzemlja/ uenje rijei i rituala
56-63 doba izbora/ odabir svojega svijeta i posla koji jo treba obaviti
63-70 doba kad postajemo uvarica/ preslagivanje svega nauenoga
70-77 doba podjetinjavanja/ jo vie starosti
77-84 doba maglovitih bia/ nalaenje vie velikoga u malome
84-91 doba tkanja purpurnim koncem/ razumijevanje tkanja ivota
91-98 doba eterinoga/ manje govorenja, vie bivanja
98-105 doba pneume, daha
105 + doba bezvremenosti
Za mnoge se ene prva polovica tih faza enskoga znanja, recimo do
dobi od etrdeset i neto, premjeta sa stvarnoga tijela instinktivnih
djejih spoznaja na tjelesno znanje duboke majke. No, u sljedeoj etapi
faza, tijelo gotovo potpuno postaje unutarnji mehanizam osjeta, a ene
postaju sve suptilnije.
Kako ena prolazi kroz te cikluse, tako se njezini slojevi obrane, zatite,
gustoe sve vie stanjuju, sve dok joj ne pone prosijavati dua. Zapanjuje
do koje mjere sve vie osjeamo i vidimo kretanje due unutar tjelesne
psihe kako starimo.
Dakle, sedam je broj inicijacije. U arhetipskoj psihologiji postoje
doslovce deseci osvrta na simbol sedmice. Jedan osvrt smatram osobito
vrijednim kao pomo enama da razlikuju zadatke koji ih ekaju, te kao
navoenje njihova trenutana poloaja unutar podzemne ume. To je
osvrt iz prastarih odlika koje se pripisuju sedmorim osjetilima. Ti
simboliki atributi pripadaju navodno svim ljudima te predstavljaju
inicijaciju u duu metaforama i stvarnim sustavima tijela.
Prema tom drevnom uenju, osjeti predstavljaju aspekte due ili
unutarnje sveto tijelo, pa valja raditi s njima i razvijati ih. Premda je taj
rad predugaak da ga sad ovdje izlaem, rado bih privirila u to staro
naslijee. Postoji sedam osjeta, pa tako i sedam podruja zadataka: ivost,
486

osjeaj, govor, okus, vid, sluh i njuh.ccxiv

Kau da su svi ti osjeti pod utjecajem neke energije s neba. Da sad to
malo prizemljimo kad ene koje rade u skupini govore o tim stvarima,
opisuju ih, istrauju, proeljavaju, onda mogu se koristiti tim
metaforama iz istoga izvora da bi zavirile u tajnu osjeta: vatra animira,
zemlja daje novi osjeaj, voda daje govor, zrak daje okus, izmaglica daje
vid, cvijee daje sluh, juni vjetar daje njuh.
Imam snaan osjeaj, koji proizlazi iz te male krpice staroga
inicijacijskoga rituala u ovom dijelu prie, uglavnom fraze sedam
godina, da se na faze itava enina ivota, kao i na stvari poput sedam
ula i drugih stvari, koje se tradicionalno broje u sedmicama, upozoravalo
nekadanje novake koji su to onda ukljuivali u svoj rad. Stari
pripovjedaki fragment koji me se uvelike dojmio potjee od stare
vapske kazivaice, Cratynane , koja je rekla da su davno ene znale
odlaziti na nekoliko godina na neko mjesto u planinama, ba kao to su
mukarci odlazili na duga razdoblja s vojskom u slubi kralja.
Dakle, za vrijeme djevina uenja u dubokoj umi dogaa se jo jedno
udo. Njezine ake ponovno ponu rasti u fazama, prvo kao ruke
dojeneta. Moemo to shvatiti kao da je njezino razumijevanje svega to
se zbilo isprva imitativno kao kod dojenadi. Kako se njezine ake
pretvaraju u ake djeteta, tako ona razvija konkretno, ali ne i apsolutno
razumijevanje svih stvari. Kad napokon postanu enske ake, onda ona
ve posjeduje izvjebano i produbljeno razumijevanje onoga
nekonkretnog, metaforikoga, svetoga puta na kojem se nalazi.
Dok provodimo ono duboko instinktivno znanje o svim stvarima koje
uimo tijekom ivota, vraaju nam se nae ake, ake nae enskosti.
Zabavno je kojiput promatrati same sebe dok tek ulazimo u neku psihiku
fazu tako da oponaamo ponaanje koje bismo rado usvojile. Poslije, kako
napredujemo, tako urastamo u nau duhovnu fazu, u na pravi oblik.
Kojiput se koristim drugom verzijom te prie u predstavama i tijekom
psihoanalize. U ovoj verziji mlada kraljica odlazi do bunara. Kako se
sagiba ne bi li uzela vode, dijete joj padne u bunar. Mlada kraljica vrisne,
a duh se pojavi i upita zato ne spaava dijete. Zato to nemam ruke!,
487

povie ona. Pokuaj, kae duh i kako djeva isprui ruke u vodu,
poseui za djetetom, tako joj se ake istoga trena obnove i dijete je
spaeno.
To je takoer snana metafora za ideju spaavanja djetinjega Sebstva,
duevnoga Sebstva, od toga da ponovno zaluta u nesvjesnom, da
zaboravimo tko smo i to moramo initi. Upravo je to trenutak u naem
ivotu kad s lakoom moemo odbiti ak i vrlo armantne ljude, vrlo
oaravajue ideje, vrlo privlanu cirkusku glazbu, osobito ako ne krijepi
enin savez s divljim.
Mnogim je enama udesna ta preobrazba u kojoj se, iz nekoga koga
odvue ili zarobi sama ideja ili osoba koja joj pokuca na vrata, pretvori u
enu iz koje zrai La Destina, koja posjeduje duboku spoznaju vlastite
sudbine. ena tada na taj nov i snaan nain odlazi u ivot pogleda
usmjerena u daljinu, dlanova okrenutih prema van i netaknuta sluha za
instinktivno sebstvo.
U ovoj je verziji djeva obavila svoj posao, tako da se, kad joj je
potrebna pomo vlastitih aka da bi osjetile i zatitile njezin razvoj, one
pojave. One se regeneriraju strahom od gubitka djetinjega Sebstva.
Obnavljanje enina nadzora nad ivotom i radom ponekad izaziva
trenutni prekid rada, jer moda jo nije potpuno sigurna u svoju
novopronaenu snagu. Moda e je neko vrijeme morati iskuavati da bi
shvatila koliki joj je doseg.
esto moramo reformirati svoju predodbu koja glasi: jednom bez
moi (aka), uvijek bez moi. Nakon svih naih gubitaka i patnji
otkrivamo da emo biti nagraene ako posegnemo, time to emo uhvatiti
dijete koje nam je tako dragocjeno. To je trenutak u kojem ena osjea da
napokon ponovno ima nadzor nad svojim ivotom i dlanove s pomou
kojih e vidjeti i ponovno oblikovati ivot. itavim su joj putem
pomagale intrapsihike sile i ona je u velikoj mjeri sazrela. Sad je uistinu
unutar sebe.
Dakle skoro smo doli do kraja lutanja po irokoj zemlji te duge prie.
No, pred nama se prostire jo jedna etapa crescenda i dovravanja. Budui
da je to uvod u tajnu/svladavanje izdrljivosti, krenimo urno na taj
488

posljednji dio naega podzemnog putovanja.

Sedma faza Divlja mladenka i mlado

mladoenja
Sad se kralj vraa, te on i njegova majka shvate da je Vrag sabotirao
njihove poruke. Kralj se zavjetuje na proienje nee niti jesti niti piti i
pretrait e svaki pedalj zemlje da nae djevu i dijete. Trai ih sedam
godina. ake mu postanu crne, brada pljesnivo-smea poput mahovine,
oi crvene i osuene. Tijekom toga vremena nit jede nit pije, ali sila jaa
od njega pomae mu da preivi.
Naposljetku doe do gostionice koju dre ljudi iz ume. Tu ga prekriju
velom, on spava i probudi se te ugleda krasnu enu i prelijepo dijete kako
ga promatraju. Ja sam tvoja ena, a ovo je tvoje dijete, kae mlada
kraljica. Kralj bi rado povjerovao, ali vidi da djeva ima ake. Zbog mojih
muka te uz dobru skrb, ake su mi ponovno izrasle, ree djeva. A
duhovna ena u bijelom donese srebrne ake iz krinje u kojoj su ih uvale.
Priredi se duhovno slavlje. Kralj, kraljica i dijete vrate se kraljevoj majci i
odre drugo vjenanje.
Tu na kraju ena, koja je obavila taj teak silazak, okuplja postojanu
etvorku duhovnih moi: kraljevski animus, djetinje sebstvo, staru Divlju
majku i djevu koja je prola inicijaciju. Oprana je i proiena mnogo puta.
udnja ega za sigurnim ivotom vie ne vodi igru. Sad ova etvorka
upravlja psihom.
Konano sjedinjenje i ponovno vjenanje ostvareno je zbog patnje i
lutanja kralja. Zato on, kralj podzemlja, mora lutati? Nije li on kralj? Pa,
istina je zapravo da i kraljevi moraju obaviti svoj psihiki rad, ak i
arhetipski kraljevi. Unutar te prie postoji stara, i krajnje tajanstvena,
ideja da se i druge sile u psihi moraju pomaknuti ako se jedna promijeni.
Tu djeva nije vie ona ena kojom se oenio, nije vie krhka zalutala dua.
Sada je prola inicijaciju, sada poznaje svoje enske obiaje u svim
stvarima. Sada je postala mudra kroz prie i savjete stare Divlje majke.
489

Ima ake.
Zato kralj mora patiti da bi se razvio. U nekom smislu, kralj ostaje u
podzemlju, ali kao lik animusa, predstavlja eninu prilagodbu
kolektivnom ivotu on pronosi u gornji svijet, ili izvanjsko drutvo, one
glavne ideje koje je ona nauila na svojem putu. Stvar je jedino u tome to
jo nije iskusio to i ona, a to mora uiniti kako bi mogao prenijeti u svijet
to to ona jest i to zna.
Nakon to ga stara Divlja majka izvijesti o tome da ga je Vrag prevario,
on i sam uranja u svoju preobrazbu lutanjima i nalaenjem, ba kao to je
to inila i djeva prije njega. On nije izgubio ake, ali je izgubio svoju
kraljicu i potomka. Tako animus oponaa put kojim je prola djeva.
To suutno ponavljanje preustrojava enin nain bivanja u svijetu.
Preusmjeriti animus na taj nain znai uvesti ga u enin osobni rad. To je
moda i odgovor na pitanje kako to da je bilo mukih novaka u sutinski
enskoj inicijaciji u Eleuzini. Mukarci su preuzimali zadatke i muke
enskog uenja kako bi pronali svoje psihike kraljice i psihike
potomke. Animus ulazi u vlastitu sedmogodinju inicijaciju. Tako e se
ono to je ena nauila ne samo odraziti na njezinoj unutarnjoj dui, nego
i ispisati na njezinoj vanjtini, pa e ona i djelovati prema van u skladu s
time.
Kralj, dakle, luta po umi inicijacije i tu ponovno imamo osjeaj da
nedostaje jo sedam epizoda sedam faza inicijacije animusa. No i sad
imamo fragmente iz kojih moemo crpiti, imamo mi svoje metode. Jedan
je od pokazatelja taj da kralj ne jede sedam godina, a ipak se odri na
ivotu. Nedobivanje okrepe povezano je s posezanjem ispod naih nagona
i apetita za nekim dubljim znaenjem koje stoji iza i ispod toga. Kraljeva
inicijacija ima veze s uenjem nekoga produbljenja u odnosu prema
razumijevanju apetita, seksualnihccxv i drugih. Ima veze s uenjem
vrijednosti i ravnotee ciklusa koji odravaju ljudsku nadu i sreu.
Osim toga, budui da je on animus, njegovo traenje ima veze i s
nalaenjem potpuno iniciranoga enskog u psihi i odravanjem toga kao
glavnoga cilja, bez obzira na sve to mu se jo moe isprijeiti na putu.
Tree, njegova inicijacija u divlje sebstvo, dok se na sedam godina
490

pretvara u ivotinju po prirodi, dok se ne kupa sedam godina, dogaa se

da bi se ogulili svi slojevi prekomjerno civilizirana hitina koje je stekao.
Taj animus obavlja pravi rad kako bi se pripremio za pokazivanje i
provedbu stvarnoga duevnoga Sebstva novoinicirane ene u
svakodnevnom ivotu.
Onaj dio prie koji se odnosi na veo to ga kralju stavljaju na lice dok
spava najvjerojatnije je jo jedan fragment starih mistinih rituala. Postoji
krasan kip u Grkoj koji prikazuje upravo to: novaka pod velom, glave
pognute kao da se odmara, eka ili spava.ccxvi Vidimo da animus ne moe
djelovati ispod njezine razine znanja jer e se ona ponovno rascijepiti
izmeu onoga to u sebi osjea i zna, i onoga kako se kroz svoj animus,
ponaa prema van. Dakle, animus mora lutati u prirodi, u vlastitoj mukoj
prirodi, takoer u umi.
Nije udo da su i djeva i kralj natjerani na lutanje kroz psihiko tlo na
kojem se zbivaju takvi procesi. Mogu se nauiti samo u divljoj prirodi,
samo uz kou Divlje ene. Uobiajeno je da ena koja je prola takvu
inicijaciju nae svoju podzemnu ljubav prema divljoj prirodi kako se
pojavljuje u njezinu gornjosvjetskom ivotu. Psihiki se oko nje iri miris
umske vatre. Uobiajeno je da pone ovdje provoditi ono to je nauila
tamo.
Jedna od udesnih stvari vezanih za tu dugotrajnu inicijaciju jest da
ena koja prolazi taj proces i dalje ivi svojim redovitim ivotom
povrinskoga svijeta: ljubi ljubavnike, raa novoroenad, juri za djecom,
ganja umjetnost, lovi rijei, nosi hranu, boje, kaleme, bori se za ovo ili
ono, ukapa mrtve, obavlja sve one svakodnevne zadatke uz to to je na
svojem dubokom, dalekom putovanju.
ena je u to vrijeme esto rastrzana u dva smjera, jer je preplavljuje
potreba da ue u umu kao da je rijeka i da pliva u zelenilu, da se uspne na
vrh litice i sjedne licem prema vjetru. To je vrijeme kad unutarnji sat
otkuca trenutak koji natjera enu da naglo poeli neko nebo koje moe
nazvati svojim, neko drvo koje moe obgrliti, neku stijenu o koju moe
pritisnuti obraz. A ipak mora ivjeti i svojim gornjosvjetskim ivotom.
Itekako joj slui na ast da, premda to esto poeli uiniti, tada ne
491

odmagli u vidu lastina repa. Barem ne zauvijek. Jer upravo je taj vanjski
ivot ono to u njoj stvara dovoljno napetosti za obavljanje onih
podzemnih zadataka. Bolje je tijekom toga vremena ostati na svijetu nego
ga napustiti, jer je bolje da s tom napetou stvara dragocjen i dalekoseno
promijenjen ivot koji se nikako drugaije ne bi mogao ostvariti.
Dakle, vidimo animus u njegovoj preobrazbi kako se priprema da
postane jednakopravni partner djevi i djetinjem Sebstvu. Napokon se
nau i vrate staroj majci, mudroj majci, majci koja sve to moe podnijeti,
koja pomae svojim razumom i mudrou pa su sada svi zajedno i ljube
jedno drugo.
Pokuaj demonskoga da preuzme duu neopozivo je propao.
Izdrljivost due stavljena je na ispit koji je poloila. ena prolazi taj
ciklus jedanput u sedam godina, prvi put vrlo ovla, a obino, bar jednom,
vrlo teko, pa poslije toga vie u smislu obiljeavanja ili obnavljanja. Sad
na kraju, odmorimo se i pogledajmo taj bujni krajolik enine inicijacije i
njezinih zadataka. Kad jednom proemo taj ciklus, onda moemo
odabrati neki ili sve zadatke zato da obnovimo svoj ivot u bilo kojemu
trenutku i iz bilo kojeg razloga. Evo nekih:
napustiti stare roditelje psihe, sii na nepoznato psihiko tlo ovisei o
dobroj volji svakoga koga sretnemo na tom putu
povezati rane nanesene loom pogodbom koju smo napravili u nekom
trenutku u ivotu
lutati psihiki gladni i osloniti se na to da e nas priroda nahraniti
pronai Divlju majku i njezinu potporu
stupiti u dodir sa zatitnikim animusom podzemlja
razgovarati s psihopompom (arobnjakom)
ugledati drevne vonjake (energijske oblike) enskoga
inkubirati i poroditi duhovno djetinje Sebstvo
podnijeti nesporazum te opetovano odvajanje od ljubavi
zaaiti se, zablatiti, uprljati
ostati u carstvu umskih ljudi sedam godina dok dijete ne ue u dob
492

razuma
ekati
obnoviti unutarnji vid, unutarnje znanje, unutarnje zacjeljivanje aka
nastaviti dalje, premda izgubimo sve osim duhovnoga djeteta
pronai i prihvatiti svoje djetinjstvo, djevojatvo i enstvo
reformirati svoj animus kao divljeg prirodnog mukarca, voljeti ga i da
on voli nas
konzumirati divlji brak u prisutnosti stare Divlje majke i novoga
djetinjega Sebstva
injenica da i bezruka djeva i kralj prolaze istu muku sedmogodinje
inicijacije zajedniko je tlo enskoga i mukoga. To nam daje snaan
osjeaj da izmeu tih dviju sila, umjesto antagonizma, moe biti duboke
ljubavi, osobito ako je ukorijenjena u traenju vlastita sebstva.
Bezruka djeva ivotna je pria o nama stvarnim enama. Ne govori o
dijelu naega ivota, nego o itavom ivotu. Ui nas zapravo da za ene
rad predstavlja opetovano lutanje kroz umu. Naa psiha i dua posebno
su tome prilagoene tako da moemo prolaziti psihikim podzemljem,
zaustavljati se tu i tamo, sluati glas stare Divlje majke, hraniti se
vokama duha i ponovno se sjediniti sa svima i svime to volimo.
Isprva je to vrijeme s Divljom enom teko. Lijeiti ranjene instinkte,
odagnati naivnost, s vremenom nauiti najdublje aspekte psihe i due,
pridravati se toga to smo nauili, ne okrenuti se, braniti ono u to
vjerujemo sve to zahtijeva beskrajnu i tajanstvenu izdrljivost. Kad se
pojavimo iz podzemlja nakon nekog od naih tamonjih pothvata, moda
emo izvana djelovati nepromijenjeno, ali iznutra smo vratile veliku
ensku divljinu. Na povrini smo jo uvijek prijateljski raspoloene, ali
ispod koe svakako vie nismo pitome.

493

15. POGLAVLJE
Tajno pra
praenje: canto hondo, duboka pjesma
Tajno praenje znai da imate tako lagan hod da se moete neujno uljati,
da se moete slobodno kretati kroz umu, gledati a da vas ne vide. Vuica
tako prati sve i svakoga tko prolazi njezinim teritorijem. To je njezin
nain prikupljanja informacija. To je isto kao prikazati se, pretvoriti se u
dim i zatim ponovno prikazati.
Vukovi se znaju veoma njeno kretati. uje ih se onako kako se uju
los angelos timidos, plahi aneli. Isprva slijede i kao sjenka prate
stvorenje koje ih zanima. Zatim se, odjednom, pojave ispred stvorenja i
vire s pola lica zlatnim okom iza drveta. Odjednom se vuk okrene i
nestane takvom brzinom da nam se zamuti slika njegova bijela
paperjastoga repa, a onda se vrati i opet pojavi iza neznanca. To znai
tajno praenje.
Divlja ena potajno prati ljudske ene ve godinama. Malo je spazimo.
Malo je opet nevidljiva. Pa ipak se tako esto pojavljuje u naem ivotu i
to na toliko razliitih naina da se osjeamo okruene njezinim slikama i
nagonima. Prilazi nam u snovima i u priama jer eli vidjeti tko smo i
jesmo li ve spremne pridruiti joj se. Ako samo pogledamo sjenku koju
bacamo, vidjet emo da to nije sjenka dvonona ovjeka, nego krasan
oblik neega slobodnog i divljeg.
Nama je namijenjen stalni boravak na njezinu teritoriju, ne da budemo
puki turisti, jer i mi potjeemo iz te zemlje: ona je istodobno naa
domovina i nae naslijee. Divlja sila nae duevne psihe tajno nas prati s
razlogom. Postoji uzreica jo iz srednjega vijeka koja kae, ako silazite, a
slijedi vas velika sila, pa ako je ta velika sila u stanju zgrabiti vau sjenu,
494

onda ete i vi postati sila za sebe.

Velika divlja sila nae psihe kani postaviti svoju apu na nau sjenu jer
nas tako prisvaja. Kad Divlja ena jednom zgrabi nau sjenu, onda
ponovno pripadamo sebi, onda smo ponovno u pravom okruju i domu
koji nam pripada.
Veina se ena toga ne boji, dapae, jedva ekaju da se ponovno nau s
njom. Kad bi ovoga trena mogle pronai brlog Divlje ene, odmah bi
uronile i skoile joj sretno u krilo. Samo ih valja uputiti u pravome smjeru,
to je uvijek nadolje, dolje u vlastiti rad, dolje u vlastiti unutarnji ivot,
dolje kroz tunel u brlog.
Poele smo nau potragu za divljim, bilo kao djevojice ili kao odrasle
ene, jer smo usred nekoga divljega pothvata osjetile da smo blizu neke
divlje pojave to nam prua potporu. Moda smo pronale njezine tragove
u svjeem snijegu snova. Ili smo psihiki primijetile neku svijenu
granicu tu i tamo, ljunak preokrenut tako da mu se vidi mokra strana
pa smo znale da je neto blagoslovljeno prolo naim putem. Osjetile smo
u vlastitoj psihi zvuk poznatoga daha iz daljine, doivjele potresanje tla i
odmah smo u sebi znale da se kree neto snano, netko vaan, neka divlja
sloboda u nama.
Nismo se mogle otrgnuti od toga, pa smo slijedile, uile sve vie i vie,
kako skoiti, kako trati, kako tajno pratiti sve to nam prelazi preko
psihikoga teritorija. Poele smo tajno pratiti Divlju enu, a ona je
zauzvrat s ljubavlju tajno pratila nas. Urlikala je, a mi smo joj pokuavale
odgovoriti, ak i prije nego to smo se sjetile kako se govori njezinim
jezikom, pa ak i prije nego to smo tono znale s kim razgovaramo. A
ona nas je ekala i poticala. To je udo divlje i instinktivne prirode u nama.
Znamo bez znanja. Bez potpuna uvida shvaamo da izvan samih granica
ega postoji udesna i skrbna sila. Kao dijete, Opal Whitely napisala je
sljedee rijei o pomirbi sa silom iz divljine.
Veeras blizu sumraka odvela sam
495

djevojku bez vida

nedaleko u umu
gdje bjehu mrak i sjenke.
Vodila sam je prema sjeni
koja nam je prilazila.
Ova joj dotakne obraze
svojim barunastim prstima.
Pa je sad i djevojka
Sklona sjenkama.
A strah koji je imala, nestade.
Stvari, koje su ve stoljeima izgubljene, ene mogu pronai ako
slijede sjenke koje bacaju. I ako izrade svijeu za Guadalupe, jer ta
izgubljena i ukradena blaga bacaju sjenke na nae snove, zamiljajne
sanje, stare, stare prie, pjesme i na svaki nadahnuti trenutak. ene diljem
svijeta vaa majka, moja majka, vi i ja, vaa sestra, prijateljica, nae
keri, sva ona plemena ena koja jo nismo upoznale sve mi sanjamo o
onome to je izgubljeno, to se sljedee treba probuditi iz nesvjesnoga.
Sve mi sanjamo iste snove diljem svijeta. Nikad nismo bez zemljovida.
Nikada nismo jedna bez druge. Sjedinjavamo se putem naih snova.
Snovi nadomjetaju, pruaju zrcalo u kojem se u dubokome
nesvjesnom najee odraava ono to je izgubljeno i to je potrebno za
ispravak i ravnoteu. Nesvjesno stalno proizvodi slike koje poduavaju.
Dakle, kao i izgubljeni kontinent iz pria, tako i divlja zemlja snova izlazi
iz naih usnulih tijela, uzdie se u pari kako bi izgradila zatitniku
domaju za sve nas. Ona je kontinent naega znanja. Ona je zemlja naega
Sebstva.
A evo to sanjamo: sanjamo arhetip Divlje ene, sanjamo o ponovnom
susretu. Pa se svakodnevno opetovano raamo iz toga sna i stvaramo iz
njegove energije tijekom dana. Opetovano se raamo svake noi iz toga
istoga divljeg sna, pa se vraamo u svjetlo dana s otrom dlakom u ruci,
umrljanih tabana od vlane zemlje, s mirisom oceana, ume ili kuharske
vatre u kosi.
Iz te zemlje ulazimo u nau svakodnevnu odjeu, na dnevni ivot.
496

Doputujemo s tog divljeg mjesta kako bismo sjele pred raunalo, pred
lonac za kuhanje, pred prozor, pred nastavnike, knjige, klijente. Unosimo
ono divlje u rad poduzea, nae poslovne poteze, nae odluke, umjetnost,
djelo naih ruku i srca, nau politiku, planove, kuni ivot, obrazovanje,
industriju, vanjske poslove, slobode, prava i dunosti. Divlje ensko nije
samo odrivo u svim svjetovima; ono odrava sve svjetove.
Priznajmo. Mi ene gradimo domovinu, svaka sa svojom parcelom
zemlje koju smo izvukle iz nonoga sna, dnevnoga posla. Rasprostiremo
tu zemlju u sve veim krugovima, polako, polako. Jednoga e se dana to
pretvoriti u neprekinutu zemlju, uskrsnulu zemlju koja se vratila iz mrtvih.
Munda de la Madre, psihiki matini svijet, koji postoji u suivotu i
jednakosti s drugim svjetovima. Taj svijet se gradi od naih ivota, naih
povika, naega smijeha, naih kostiju. To je svijet vrijedan izgradnje,
svijet vrijedan ivota u njemu, svijet u kojemu prevladava pristojno divlje
zdravlje.
Kad razmiljamo o reklamaciji zemljita, onda bismo mogle pomisliti
na buldoere i zidare, na restauraciju stare strukture, a to je i moderna
uporaba te rijei. Meutim, staro znaenje te rijei dolazi od francuske
reclaimer, to znai prizvati natrag jastreba putenoga da leti. Da,
navesti neto divlje da se vrati kad ga prizovemo. Stoga je to prema
svojem znaenju izvrsna rije za nas. Koristimo se glasom naega uma,
ivota i nae due da prizovemo natrag intuiciju, matu, da prizovemo
natrag Divlju enu. I ona dolazi.
ene tome ne mogu pobjei. Ako treba nastati promjena, onda smo to
mi. Nosimo La que sab, Onu koja zna. Ako treba nastati unutarnja
promjena, onda je mora provesti pojedina ena. Ako treba nastasti
svjetska promjena, mi ene imamo svoj nain da pospjeimo njezino
ostvarenje. Divlja nam ena ape rijei i naine, a mi slijedimo. Ona tri,
pa stane i eka da vidi pratimo li je. Ona nam neto, mnogo toga, mora
pokazati.
Dakle, ako ste na rubu toga da se otrgnete, da uete u neki rizik
usuditi se ponaati na zabranjeni nain onda iskopajte najdublje kosti
koje moete, oplodite divlje i prirodne aspekte ena, ivota, mukaraca,
497

djece, zemlje. Upotrijebite svoju ljubav i valjane instinkte da biste znale

kada zareati, skoiti, zamahnuti, ubiti, povui se, zavijati do zore. Da bi
ivjela to blie numinoznom divljem, ena mora ee zabacivati glavu,
mora posjedovati vie njukave intuicije, vie kreativnoga ivota, vie
prljanja, vie samoe, vie enskoga drutva, vie prirodnoga ivota, vie
vatre, vie kuhanja rijei i ideja. Mora usvajati vie sestrinstva, sijanja,
korijena, ljubaznosti prema mukarcima, revolucije u susjedstvu, vie
pjesnitva, slikanja pria i injenica iz divljega enskoga. Vie
teroristikih krojakih sijela, i vie urlikanja. Mnogo vie canto hondo,
mnogo vie duboke pjesme.
Mora istresti svoje krzno, koraati starim puteljcima, provesti svoje
instinktivno znanje. Sve bismo mogle potvrditi svoje lanstvo u drevnom
klanu oiljaka, ponosito nositi borbene oiljke naega vremena, ispisati
svoje tajne na zidovima, odbiti da budemo posramljene, voditi na putu
kroz i van. Nemojmo previe troiti na ljutnju. Umjesto toga, neka nas
osnai. Vie od svega budimo lukave i upotrijebimo svoju ensku pamet.
Imajmo na umu da se najbolje ne moe sakriti. Meditacija, obrazovanje,
sve te analize snova, sve znanje o onome svijetu, nemaju nikakve
vrijednosti ako sve to zadrimo za sebe ili unutar maloga kruga odabranih.
Dakle, pokaite se, izaite iz skrovita. Ostavite duboke stope, jer moete.
Budite ona starica u stolcu za ljuljanje koja ljulja ideju sve dok se ideja ne
pomladi. Budite ona hrabra i strpljiva ena iz Bjelosrpoga medvjeda koja
naui kako progledati kroz obmanu. Nemojte da vam upaljene igice i
matarije odvuku pozornost kao u Djevojici sa igicama.
Izdrite dok ne naete one kojima pripadate, kao runo pae. Proistite
kreativnu rijeku tako da La Llorona pronae to joj pripada. Kao i bezruka
djeva, pustite neka vas izdrljivo srce vodi kroz umu. Kao i La Loba,
prikupite kosti izgubljenih vrednota i dopjevajte ih natrag u ivot.
Oprostite koliko god moete, oprostite malo i stvarajte puno. Ono to ete
danas uiniti utjecat e na vau matrilinearnu lozu u budunosti. Keri
keri vaih keri vjerojatno e vas se sjeati i, to je najvanije, krenuti
vaim stopama.
Naini i sredstva za ivot u instinktivnoj su prirodi mnogobrojni, a
498

odgovori se mijenjaju kako se vi i svijet mijenjate, tako da se ne moe rei:

Uinite to i to, na taj odreeni nain i sve e biti u redu. No, tijekom
ivota, kad bih se susrela s vukovima, uvijek sam pokuala dokuiti kako
to oni, uglavnom, ive u takvom skladu. Dakle, uime mira, predlaem
vam da zaponete odmah s neim sa sljedeega popisa. Za one koji se
bore, moda bi bilo vrlo korisno da ponu s brojem deset.
OPA VUJA PRAVILA ZA IVOT
1. Jedite.
2. Odmarajte se.
3. Izmeu toga lutajte.
4. Gradite privrenost.
5. Volite djecu.
6. Prigovarajte na mjeseini.
7. Naulite ui.
8. Bavite se kostima.
9. Ljubite.
10. Urliite esto.

499

16. POGLAVLJE
Vu
Vuja trepavica

Ako ne ode
ode u umu, nikada ti se ni
nita ne
nee dogoditi i ivot
ti nikada ne
nee zapo
zapoeti.
Ne idi u umu, ne idi, rekoe.
Zato ne? Zato da ne odem u umu veeras?, upita ona.
Veliki vuk ivi ondje koji prodire ljude poput tebe. Ne idi u umu, ne
idi. Ozbiljno ti kaemo.
Naravno, otila je. Otila je u umu, bez obzira na sve, i naravno da je
srela vuka, upravo kako su joj i rekli.
Vidi, rekli smo ti, zakrijetili su.
Ovo je moj ivot, a ne bajka, tupani, ree ona.
Moram otii u umu i moram upoznati vuka, ili mi ivot nee nikada
zapoeti.
No, vuk kojega je srela bio je u stupici, u stupici bijae vuja noga.
Pomozi mi, joj, pomozi mi! Eeeeeej, eeeeej, eeeeeeej!, urlikao je vuk.
Pomozi mi, joj, pomozi mi!, urlikao je, pa u te valjano nagraditi. Jer
vukovi su takvi, u priama poput ove.
Kako u znati da mi nee nauditi?, upita ona jer na njoj je bilo da
postavlja pitanja, Kako u znati da me nee ubiti i ostaviti da leim tu
kao kostur?
Pogreno pitanje, ree vuk. Jednostavno e mi morati vjerovati na
500

rije. I vuk ponovno poe tuliti i plakati.

Oj, eeeej! Eeeeej! Eeeeej!
Postoji samo jedno pitanje
vrijedno postavljanja, lijepa djevo
eeejjeeejeeej
ejjjjjjeeeejjjj
duuuuhuuu?
Eh, vue. Riskirat u. Eto, na! I ona otvori zamku i vuk izvue apu
koju ona povee ljekovitim biljem i travama.
Ah, hvala ti dobra djevo, hvala ti, uzdahne vuk. A budui da je itala
previe pogrenih vrsta pria, ona povie Hajde onda i ubij me sada, pa
da smo gotovi s time.
Ali ne, to se nije zbilo. Umjesto toga, vuk joj stavi apu na ruku.
Ja sam vuk iz drugoga vremena i mjesta, ree on. Pa iupavi
trepavicu sa svoga oka, da joj je i ree. Koristi se ovim i budi mudra. Od
sada e znati tko je dobar, a tko ba i ne; samo pogledaj mojim oima i
jasno e vidjeti.
to pusti me ivjeti
Darujem ti ivot
kakvim dosad ne ivljae.
Upamti, postoji samo jedno pitanje
vrijedno postavljanja lijepa djevo,
eeejjeeejeeej
ejjjjjjeeeejjjj
duuuuhuuu?
I tako se ona vrati svome selu,
sretna to je jo iva.
A ovaj put kad bi kazali,
Ostani tu i budi mi enom,
ili, Uini kao to ti kaem,
ili Reci to elim da kae
501

i ostani neispisana
kao na dan kad si dola,
ona bi podigla vuju trepavicu
i pogledala kroz nju
i vidjela njihove razloge
kako ih nikada prije nije vidjela.
A sljedei put
kad je mesar vagao meso
pogledala je kroz vuju trepavicu
i vidjela da vae i svoj palac.
Pogledala je i svojega prosca
koji je rekao Tako ti odgovaram,
i vidjela da njezin prosac
ne odgovara ba niemu.
Pa se tako i jo mnogo puta
spasila
ne od svih,
ali od mnogih nevolja.
tovie, kroz taj novi vid, ne samo to je vidjela podmukle i okrutne,
ve joj se srce stade iriti, jer je gledala svaku osobu i iznova ih mjerila
kroz taj dar vuka kojega je spasila.
I vidjela je one koji su uistinu bili velikoduni
i otila k njima,
nala je svojega druga
i ostala do kraja svojih dana,
otkrivala je hrabre
i pribliavala im se,
uoavala je vjerne
i pridruila im se,
vidjela je uenje pod ljutnjom
i pohitala da ga utjei,
vidjela je ljubav u oima plahih
i obratila im se,
502

vidjela je patnju u krutima

i vabila njihov smijeh,
vidjela je potrebitost ovjeka bez rijei
i govorila za njega,
vidjela je vjeru duboko u eni
koja je tvrdila da je nema
te njezinu probudila iz svoje.
Vidjela je sve stvari
trepavicom vuka
sve stvari prave
i sve stvari lane,
sve stvari suprotstavljene ivotu
i sve stvari okrenute ivotu
sve stvari viene jedino
oima onog
koji srce vae srcem,
a ne samo umom.
Tako je nauila da je istina to kau, da je vuk najmudriji od sviju. Ako
paljivo posluate, vuk u svojem zavijanju uvijek postavlja najvanije
pitanje ne gdje se nalazi sljedei obrok, ni gdje je sljedea borba, ni gdje
je sljedei ples?
ve najvanije pitanje
kako bi ugledao i progledao
izmjerio vrijednost svega to ivi,
eeejjeeejeeej
ejjjjjjeeeejjjj
duuuuhuuu?
eeejjeeejeeej
ejjjjjjeeeejjjj
duuuuhuuu?
Gdje je dua?
Gdje je dua?
Otii u umu, idi van.
503

Ako ne ode u umu,

nikad ti se nee nita dogoditi
i ivot ti nikada nee zapoeti.
Otii u umu, idi van.
Otii u umu, idi van.
Otii u umu, idi van.
Izvadak iz izvorne prozne pjesme Clarise Pinkole Estes, Vuja
trepavica, copyright 1970, iz: Rowing Songs for the Night Sea Jonrney,
Contemporary Chants.

504

Pogovor:
pri
pria kao lijek
Ovdje u vam pokuati izloiti neto od pripovjedake tradicije iz koje
potjeem.ccxvii
Kad god se ispripovijedi neka bajka, padne no. Bez obzira na to gdje
se nalazilo obitavalite, bez obzira na vrijeme, bez obzira na godinje
doba, pripovijedanje pria natjera zvjezdano nebo i bijeli mjesec da siu
sa svoda i nagnu glave nad sluatelje. Kojiput se do kraja prie prostorija
ispuni zorom, kojiput preostane kakva krhotina zvijezde, a kojiput
iskrzana nit olujna neba. to god preostalo, to je za nas blago s kojim
moemo raditi, iskoristiti ga za izradu due.
Vrijeme za priu esto odreuju unutarnja osjetljivost i izvanjska
potreba. Neke tradicije odvajaju posebno vrijeme za kazivanje pria.
Meu plemenima puebla, prie o kojotima rezervirane su za zimsko
kazivanje. Odreene prie Istone Europe pripovijedaju se u jesen nakon
etve. U arhetipskom i vidarskom radu odvagujemo trenutak za
pripovijedanje. Pozorno uzimamo u obzir vrijeme, mjesto, osobu i
potreban lijek. No, najee su i ta mjerenja slabana. Uglavnom
kazujemo prie kad nas one prizovu, a ne obratno.
U mojim tradicijama postoji pripovjedako naslijede, pri emu
jedan/na pripovjeda/ica prenosi svoje prie skupini sjemenki.
Sjemenke su pripovjedai za koje se majstor nada da e nastaviti
tradiciju onako kako su nauili. Odabir sjemenki tajanstven je proces
koji se ne moe podvrgnuti tonoj definiciji jer se ne temelji na nekom
pravilniku, nego na odnosu. Ljudi odabiru jedni druge, kojiput nam
prilaze, ali najee posrnemo jedni preko drugih pa se onda meusobno
505

prepoznamo kao da se znamo stoljeima.

U toj tradiciji prie se smatraju laganom tetovaom ispisanom na koi
onoga tko ih je proivio. Uenje curandera, cantadora i cuentista vrlo je
slino. Proizlazi iz itanja toga blijedog pisma na dui, razvoja onoga to
ondje pronaemo.
Osim toga, u tradiciji cantadora/cuentista, postoje roditelji, bake i
djedovi, a kojiput i kumovi neke prie, a to je osoba koja vam je priu
prenijela, ili vas obdarila njome (majka ili otac prie) te osoba koja je
nauila osobu koja je vas nauila prii (kumovi prie).
Mislim da tako i valja.ccxviii Autorstvo prie je bitno jer ono odrava
genealoku pupkovinu; mi smo na jednom kraju, posteljica je na drugom.
Kumovi prie su obino oni koji su dali i neki blagoslov zajedno s priom.
Kojiput dugo traje dok ispriamo podrijetlo prie, prije nego to doemo
do same prie. To nabrajanje majke prie, pa bake prie nije dug i dosadan
uvod, nego je samo za sebe zainjeno malim priama. Dulja pria koja
slijedi jest poput glavnoga jela.
Pripovijedanje predstavlja iznoenje, izvlaenje; to nije za neradnike.
Premda postoje trampe pria, kada dvoje ljudi razmjenjuju prie kao dar
jedno drugome, uglavnom su se vrlo dobro upoznali; razvili su, ako se ve
nisu rodili s time, odnos srodstva. A to je kako treba biti.
Premda neki shvaaju prie kao puku razonodu, prie u najstarijem
smislu predstavljaju vidarsko umijee. Neki to osjeaju kao poziv, a
najbolji su, koliko ja znam, oni koji su legli s priom i pronali sve njezine
odgovarajue dijelove u sebi na dubini.
Radei s priama rukujemo arhetipskom energijom, koja je uvelike
nalik na elektricitet. Moe oiviti i prosvijetliti, ali na krivome mjestu u
krivo vrijeme i u krivom omjeru, ba kao i lijek, moe imati sve one
neeljene uinke. Kojiput ljudi koji sakupljaju prie ne shvaaju to trae
kad trae priu te dimenzije. Arhetip nas mijenja; ako nema promjene,
onda nismo stupili u stvarni dodir s arhetipom. Prenoenje prie velika je
odgovornost; moramo biti sigurni da ljudi koji kazuju priu imaju i prave
osigurae za nju.
Kod najboljih kazivaa koje poznajem, prie rastu iz njihova ivota
506

kao to korijeni uzgajaju drvo. Prie su uzgojile njih, od njih uinile ono
to jesu. Prepoznajemo razliku. Znamo kad je netko uzgojio priu, a kad
je pria uzgojila njih. Moja tradicija bavi se ovim posljednjim.
Kojiput me neki neznanac zamoli za priu koju sam iskapala i
oblikovala godinama. Sve je stvar odnosa. Kao uvarica tih pria, mogu ih
dati, a i ne moram. To ne ovisi ni o kakvom planu u pet toaka, nego o
znanosti due, ovisno o danu i odnosu.
Model matice i naunika prua onu opreznu atmosferu u kojoj
uspijevam pomoi svojim uenicima da trae i razviju prie koje e ih
prihvatiti, koje e sijati kroz njih, a ne samo leati na povrini njihova bia
poput kakve biuterije. Postoje razni naini. Nema ba mnogo lakih
naina, mnogo je vie onih tekih. Svakako nas, u prii, u lijeku,
osposobljava koliina vlastite osobe koju smo spremni rtvovati i unijeti u
nju.
U pripovjedakoj tradiciji cantadora, ba kao i mesemondk, postoji
neto to se zove La Invitada, goa ili prazan stolac pri svakom
kazivanju. Kojiput tijekom kazivanja dua jednoga ili vie sluatelja prie
i sjedne onamo jer osjea potrebu. Premda moda imam predvien
materijal za itavu veer, esto ga promijenim kako bih izlijeila duh koji
sjedne na prazan stolac ili se pak igrala s njime. Goa uvijek govori u
ime potreba sviju.
Potiem ljude da sami iskapaju priu jer se u izguljenim zglobovima,
spavanju na hladnom tlu, hvatanju u mraku i pustolovinama na putu
skriva itava vrijednost toga. Na svakoj prii mora biti malo prolivene
krvi da bi mogla sadravati lijek.
Nadam se da ete krenuti u svijet i pustiti da vam se prie dogaaju, da
ete raditi s njima, zalijevati ih svojom krvlju, suzama i smijehom dok se
ne rascvatu, dok se vi sami ne rascvatete. Tada ete spoznati kakav lijek
proizvode te kako i kada ga primijeniti. To je taj rad. To je jedini rad.

507

Zahvale
Moj rad na instinktivnoj prirodi ena traje gotovo ve dva desetljea.
Tijekom toga razdoblja, mnogi su ljudi uli u moj ivot, mnogi svjedoci
koji su pruali potporu i bili korisni. U mojim tradicijama obino danima
traje da zahvalimo ljudima; to je i razlog zato veina naih sveanosti, od
bdijenja do vjenanja, mora trajati bar tri dana, jer se prvi dan mora
provesti u smijehu i plau, drugi u svai i vidanju, a trei dan u mirenju
nakon ega slijedi mnogo pjesme i plesa. Dakle, svim ljudima u mojem
ivotu koji jo uvijek pjevaju i pleu:
Bogieju, mojem muu i ljubavniku, koji mi je pomogao u ureivanju i
koji je nauio raditi na stroju za transkribiranje kako bi mi mogao pomoi
u prepisivanju rukopisauvijek iznova. Tiaji, koja je dola sama od sebe
i bavila se administrativnim poslovima, nabavljala namirnice i
nasmijavala me, uvjerivi me jo vie da je odrasla ki ujedno i sestra.
Yanceyju Stockwellu i Mary Kouri, kojima je bilo stalo do mojega pisanja
od poetka. Craigu M., za njegovu dugogodinju poticajnu ljubav. Jean
Carlson, mojoj prijateljici po dobi i angrizavosti, koja me podsjetila da
ustanem i obiem tri kruga. Pokojnoj Jan Vanderburgh, koja je ostavila
svoj posljednji dar. Betsy Wolcott, koja je tako velikoduna s psihikom
podrkom koju prua tuoj radosti. Nancy Pilzner Dougherty, jer je rekla
to bi se moglo zbiti u budunosti. Kate Furler, iz Oregona i Moni Angniq
McElderry, iz Kotzebuea na Aljasci, za ono pravljenje pria do kasno u
no prije dvadeset godina. Aruindu Vasavadi, hinduskom jungovskom
psihoanalitiaru i starjeini u mojoj psihikoj porodici. Stevu Sanfieldu,
to takoer voli onu opernu enu s Juga ija stopala nisu lijepo stajala u
klizaljkama. Opalangi Pugh, sestri po vianju i suputnici. Fran Lees,
Staci Wertz Hobbit i Joan Jacobs, jer su mi nadarene i dalekovidne sestre
po peru. Joanni Hildebrand, Connie Brown, Bobu Brownu, Tomu
Manningu iz tvrtke Critter Control, Eleanori Alden, predsjednici Jungova
drutva u Denveru i Anni Cole, jahaici sa Stijenjaka, za njihovu ljubav i
potporu tijekom svih ovih godina. Izvornim divljim enama iz La Foret
508

bile ste prisutne od poetka. Mojim analizandicama koje su tijekom

godina pokazivale veliku irinu i dubinu te mi otkrivale mnoge nijanse
sjene i mnoge odlike svjetla. Mojoj rodbini i svojti, mojim obiteljima,
mojem plemenu, mojim starjeinama, i ivima i onima u duhu, jer su
ostavili tragove za sobom.
Mojoj brai i sestrama griotama, cantadorama, cuentistas i
mesemondk, pripovjedaima, folkloristima, prevoditeljima, zbog
njihova prijateljstva i neizmjerne velikodunosti: Nagyhovi Maier,
maarskom romskom znanstveniku, Roberti Macha, mayanskoj
prevoditeljici, L a Pat: Patriciji Duirava Kuening, pjesnikinji i vrsnoj
prevoditeljici.
Mukarcima
i
enama
iz
indijanskoga,
znanstveno-fantastinoga, idovskoga, kranskoga, muslimanskoga i
poganskog foruma na CIS-u, to su ponudili udne i zanimljive injenice.
Mariji de los Angeles Zenaida Gonzalez de Salazar, sjajnoj strunjakinji
za Nahuatl i Asteke. Opalangi Pugh, grioti i strunjakinji za afriki i
afrikoameriki folklor. Magynni Liz Hornyak, Mary Pinkola, Josephu
Pinkola i Roelfu Slumanu, hungaristima. Makoto Nomura, strunjakinji
za japansku kulturu. Cherie Karo Schivartz, meunarodnoj pripovjedaici,
folkloristici, osobito za idovsku kulturu. J. J. Jeromeu, to je hrabar
kaziva. Leifu Smithu i Patriciji J. Wagner iz Pattern Research, jer su bili
prisutni i postojani. Arminti Neal, umirovljenoj likovnoj oblikovateljici
izloaba iz denverskoga Prirodoslovnoga muzeja jer je velikoduno
zaronila u svoje biljeke. La Chupatinti: Pedri Abacadaba, eni koja pie
pisma za selo Uvallama. Tiaji Kareninoj Kaplinski, interkulturalnoj
posrednici. Reini Pennington, suputnici kroz Aljasku, za njezine
blagoslove. Svim pripovjedaima tijekom mojega ivota koji su me
obdarili priama, trampili prie, sijali prie, ostavili mi prie kao svoje
duhovno ili obiteljsko nasljedstvo te koji su zauzvrat primali moje prie
na dar, brinui se za njih kao za vlastitu djecu, kao i ja za njihove.
Tami Simon, audio-producentici, umjetnici i sjajnoj nadahnjivaici jer
me pitala to znam. Devonu Christensenu, majstoru detalja i uvaru
kormila. Njima i njihovoj ekipi u Sounds True: Patti Polman, Marci
Marchand, Morganu Baysu, Denise Barnes, Beth Quist, Joeu Pezzillu,
509

Davidu Eisenbergu, Jay Trolinger, Josephu Gerlachu, Stevenu Van

Zandtu, Farrellu Loweu, Marku Gustafsonu, Marilyn T. i alter-egu svih
njih, The Duck, to su se brinuli za posao i pruili mi golemu podrku tako
da mogu posvetiti vrijeme ovome pisanom djelu.
Nancy Mirabella, jer je prevela junoamerike mistike i jer mi je rekla
za Rocky Mountain Womens Institute. Zavodu Rocky Mountain
Womens Institute, jer su mi 1990/91. dodijelili stipendiju i predavako
mjesto te osobito za potporu Cheryl Bezio-Gorham i mojim tamonjim
su-umjetnicama: Patti Leota Genack, slikarici; Vicky Finch, fotografkinji,
Karen Zidwick, spisateljici; Hanni Kahn, koreografkinji; Carole
McKelvey, spisateljici; Dee Farnsworth, slikarici.
Womens Alliance i majstorskoj tkalji Charlotte Kelly, jer su me doveli
da predajem u Sierra Madres tijekom onoga tjedna kad je knjiga ene koje
tre s vukovima dospjela na trite. Bio je to velik dar upoznati tako
snanu skupinu umjetnica, vidarica i aktivistica; okruile su me tijekom
toga tjedna kao matini brodovi koji prate netom porinutu barku na
puinu. Ruth Zaporah, umjetnica performansa i profesionalna schmata
reperica, Vivienne Verdon-Roe, aktivistkinja-redateljica; Fran Peavey,
aktivistkinja-komiarka; Ying Lee Kelley, revolucionarka i
supredsjedateljica Rainbow Coalition; Naomi Newman, idovska
pripovjedaica; Rhiannon, dez-pjevaica i kazivaica; Colleen Kelley,
budistika umjetnica; Adele Getty, autorica i bubnjarica; Kyos
Featherdancing, indijanska ritualistica; Rachel Bagby, afrikoamerika
pjevaica i aktivistica; Jalaja Bonheim, plesaica i gracija; Norma
Cordell, indijanska kazivaica i uiteljica; Tynowyn, izraivaica
bubnjeva i glazbenica; Deena Metzger, autorica i junakinja; Hiah Park,
korejska plesaica; Barbara Borden, bubnjarica; Kay Tift, koja razvrstava
niti; Margaret Pavel, koja priprema tkalaki stan; Gail Benevenuta,
glas; Rosemary Le Page; jedna od tkalja, Pat Enochs; umjetnica
skrbnosti; i Mhijas, mes lobacitas, vi tenad koja znate tko ste. I
naposljetku, eni koja vriti, ali je neemo imenovati.
Jean Shinoda Bolen, jer je jasna i postojana madre del alma, jer mi je
bila velik primjer i jer mi je dala Valerie. Valerie Andrews, autorica i
510

nomad, jer mi je darovala vrijeme i jer mi je dala Neda. Ned Leavitt, ser
humano, moj agent, nadaren za prenoenje stvari amo-tamo meu
svjetovima. Ginny Faber, moja urednica u Ballantine, koja je tijekom
raanja ove knjige rodila jedno savreno djelo, divlje maleno dijete,
Susannah.
Mojim talentiranim jungovskim kolegama iz IRSJA i IAAP-a, koji
cijene i tite pjesnike i pjesnitvo. Mojim prolim i sadanjim kolegama i
buduim psihoanalitiarima iz C. G. Jung Center of Colorado te
psihoanalitikim kandidatima IRSJA, jer ih uzbuuje uenje i jer
strastveno slijede svoje prave ciljeve.
Molly Moyer, boanskoj radnici u knjiari Tattered Cover, koja mi je
stalno aptala ohrabrenja u uho te trima velikim knjiarskim majkama
Denvera koje u svojim trgovinama dre sve interkulturalne knjige kojima
sam se ikada mogla nadati: Kasha Songer, The Book Garden; Clara
Villarosa, The Hue-Man Experience Bookstore; Joyce Meskis, The
Tattered Cover. Mojim trima odraslim kerima, Tiaji, Christini i Melissi,
iji ivoti kao ena me nadahnjuju. Leeju Lawsonu, nadarenom umjetniku
i prijatelju-duhu, koji se ostavio onoga bla-bla koji krade duu i nazvao
stvari svojim imenom. Normandi Ellis, pjesnikinji i autorici jer me
podsjetila na neizreena znaenja neizrecivoga. Jean Yancey, jednostavno
zato to ivi u moje doba. Autorima Marku Grahamu i Stephenu Whiteu,
Hanni Green, ljudima u The Open Door Bookstore, lanovima drutva
Poets of the Open Range i pjesnicima u Naropa Institute, zbog njihove
podrke i jer im je vano to to rijei imaju znaenje. Sestrama i brai
pjesnicima koji me putaju da stvaram kroz njihova srca.
Mikeu Wesleyju, glavnom Macintosh strunjaku u CW Electronics, jer
je na hard disku ponovno pronaao itav izgubljeni rukopis, te Lonnie
Wright, glavnom serviseru koji je probudio moj SE 30 iz mrtvih u vie od
jedne prilike. Autorima Litforuma i raunalskim majstorima diljem
svijeta, u Japanu, Meksiku, Francuskoj, Sjedinjenim Dravama,
Ujedinjenom Kraljevstvu, jer su u pono sjedili za raunalima i
razgovarali sa mnom o enama i vukovima.
Mojim uiteljima: svim knjiniarima, uvarima riznica ispunjenih
511

svim uzdasima, tugama, nadama i sreama ovjeanstva, moja duboka

hvala; uvijek ste mi pomagali, uvijek ste bili mudri, bez obzira na to
koliko udan bio moj prohtjev, Manishi Roy koja me zadivila bengalskim
enama. Billu Harlessu, Glen Carlson, Jeffu Raffu, Donu Williamsu, Lyn
Cowan, Joseu Arguellesu za ranu podrku. Georgiji OKeefe, koja se nije
nasmijala kad sam joj u devetnaestoj rekla da sam pjesnikinja. Dorothy
Day, koja je rekla da je korijen trave bitan. Kao to je jedan pisac to rekao,
ludim enama u crnom, redovnicama koje su bile vizionari: Sestrama
Svetoga Kria, osobito s. John Michela, s. Mary Edith, s. Francis Loyola,
s. John Joseph, s. Mary Madaleva te s. Maria lsobela i s. Maria
Conception. Bettini Steinke, koja me je nauila vidjeti bijelu crtu koja se
protee po najviem naboru plia. Uredniku u The Sixties, koji mi je
napisao deset rijei koje su me odrale dvadeset godina. Mojim
jungovskim i psiholokim uiteljima kojih ima mnogo, ali osobito i to
primjerom, Toni Wolff, Harry Wilmer, James Hillman i Carl Gustav Jung,
ijim se radom koristim kao odskonom daskom, ne samo u njegovo djelo,
nego i u drugom smjeru. Strano me privuklo Jungovo djelo jer je ivio i
prihvatio ivot umjetnika, kipario je, pisao, itao sveske, ulazio u
grobnice, veslao po rijekama to je umjetnikov ivot.
Umjetniko-humanistikom savjetu drave Kolorado (Colorado
Council on the Arts and Humanities), programu Artist in Residence i
Young Audiences, osobito umjetnikim ravnateljima Danielu Salazaru,
Patty Ortiz i Maryju Ewellu zbog njihove ivosti i entuzijazma. Marilyn
Auer, urednici i suizdavau, te Tomu Aueru, izdavau i glavnom uredniku
asopisa The Bloomsbury Review zbog dva T, topline i trknutosti te dva
LJ, ljubaznosti i u-ljudenosti. Onima koji su prvi objavili moje djelo,
dajui mi tako duhovnu transfuziju da nastavim s ovim: Tom DeMers, Joe
Richey, Anne Richey, Joan Silva, David Chorlton, Antonia Martinez, Ivan
Suvanjieff, Allison St. Claire, Andrei Codrescu, Jose Armijo, Saltillo
Armillo, James Taylor III i Patricia Calhoun, divlja ena iz okruga Gilpin.
Onim pjesnicima koji su svjedoili: Dana Pattilo, Charlie Mehrhoff, Ed
Ward i trima Marijama, Maria Estevez, Maria Ignacio, Maria Reyes
Marquez.
512

Svim hobitima, goblinima, malikima i tintiliniima u Reiversu, jednom

od meni draih kafia za pisanje. Osobito dekima iz kuice na drvetu, bez
ije stalne pomoi i vrstih miljenja ova knjiga ne bi bila napisana.
Malim selima u Koloradu i Wyomingu u kojima ivim, mojim susjedima,
prijateljima te serviserima oba spola koji su donosili prie iz svih krajeva
svijeta. Lois i Charlie Kubin, majci i ocu mojega mua, koji su mu dali
toliko duboke ljubavi da je ispunjen njome, pa je pretae na mene i nau
obitelj. I na kraju, onom vrlo starom stablu poruka, hrastu u umi u
kojoj sam kao dijete voljela pisati. Mirisu dobre zemlje, zvuku
neobuzdane vode, duhovima prirode koji svi jure na cestu da vide tko to
prolazi. Svim enama koje su ile ispred mene i uinile put poneto
jasnijim i poneto lakim. Te, s beskrajnom njenou, La Lobi.

513

Bilje
Biljeke
Jezik pripovijedanja i pjesnitva snana je sestra jezika snova. Iz analize
mnogih snova (kako suvremenih, tako i drevnih iz pisanih svjedoanstava)
tijekom vremena, kao i iz svetih tekstova i djela mistika poput Katarine
Sijenske, Franje Asikoga, Rumija i Eckharta te djela mnogih pjesnika
kao to su Dickinsonova, Millayova, Whitman i tako dalje, ini se da
unutar psihe postoji funkcija stvaranja pjesnitva i umjetnosti koja se raa
kad osoba spontano ili namjerno krene u blizinu instinktivnog sredita
psihe.
To mjesto u psihi, gdje se susreu snovi, prie, pjesnitvo i umjetnost,
ini tajanstveno stanite instinktivne ili divlje naravi. U suvremenim
snovima i pjesnitvu te u starijim narodnim priama i pisanjima mistika,
itav milje toga sredita shvaen je kao bie s vlastitim ivotom. U
pjesnitvu, slikarstvu, plesu i snovima najee se simbolizira kao jedan
od golemih elemenata, kao to su ocean, nebeski svod, zemaljsko tlo, ili
kao personificirana sila, kao Kraljica nebeska, Bijeli jelen, Prijatelj,
Voljena, Ljubavnik ili Drug.
Iz sredita se uzdiu boanska pitanja i ideje kroz osobu koja pak
doivljava ispunjenje neime to nisam Ja. Osim toga, mnogi umjetnici
vlastite ideje i pitanja roena iz ega nose do ruba sredita, pa ih bace
unutra, s pravom osjeajui da e im se vratiti proeta novinom ili oprana
iznimnim psihikim osjeajem ivota. Na svaki nain, to izaziva naglo i
duboko buenje, promjenu ili obogaivanje osjeta, raspoloenja ili srca
toga ovjeka. Kada smo netom obogaeni, mijenja se raspoloenje. Kad
se mijenja raspoloenje, mijenja se srce. To je razlog to su slike i jezik,
koji se bude iz toga sredita, tako vani. Spojeni, imaju mo mijenjanja
jedne stvari u drugu, na nain koji je putem same volje teko i muno
postii. U tome smislu, sredinje je Sebstvo, instinktivno Sebstvo, i
iscjelitelj i davatelj ivota.
i

Os ego-sebstvo fraza je Edwarda Ferdinanda Edingera (Ego and Archetype,

514

New York, Penguin, 1971.) kojom opisuje Jungovo vienje Ega i Sebstva kao
komplementarnoga odnosa, od kojih oboje pokreta i pokretano trebaju ono
drugo kako bi funkcionirali (C. G. Jung, Collected Works, sv. 11, 2. izd.,
Princeton, Princeton University Press, 1972., odi. 39.
ii
Vidi pogovor, Pria kao lijek
iii
El duende je doslovno vilenjaki vjetar ili sila iza radnji i kreativnoga ivota
neke osobe, ukljuujui nain na koji hoda, zvuk glasa, ak i nain na koji die
mali prst. To je izraz koji se rabi u flamenku, a rabi se i kao naziv sposobnosti
razmiljanja u pjesnikim slikama. Meu junoamerikim pripovjedaima,
glasi za sposobnost ispunjenja duhom koji je vie od vlastita duha. Bilo da ste
umjetnik ili gledatelj, sluatelj ili itatelj, kada je el duende prisutan, vidite ga,
ujete ga, itate ga, osjeate ga u plesu, glazbi, rijeima, umjetnosti: znate da je
prisutan. Kada el duende nije prisutan, i to znate.
iv
Jedna od najvanijih prijelomnica u razvoju korpusa za prouavanje
psihologije ena je da ene same promatraju i opisuju to se dogaa u njihovim
ivotima. Etnika pripadnost ene, njezina rasa, vjera, vrijednosti jednoobrazne
su, pa se sve moraju uzeti u obzir jer zajedno tvore njezin osjeaj due.
v
Escherichia coli, bacil koji izaziva gastroenteritis, a prenosi se zaraenom
vodom za pie.
vi
Romul i Rem, blizanci iz Navajo mita to su tek neki od mnogih slavnih
blizanaca iz mitova.
vii
Stari Meksiko.
viii
Pjesma Sjajna ivotinja Tonyja Moffeita, pjesnika bluesa, nalazi se u
njegovoj knjizi Lutninous Animal (Cherry Valley, New York: Cherry Valley
Editions, 1989.)
ix
U talmudskoj verziji ove prie, etvorica koja su ula u raj, etiri rabina
ulaze u pardes, raj, kako bi prouili nebeske tajne, a trojica od njih polude na
ovaj ili onaj nain nakon to ugledaju ekinu drevno ensko Boanstvo.
x
The Transcendent Function u C. G. Jung, Collected Works, sv. 8, 2. izd.
(Princeton: Princeton University Press, 1972.), str. 67-91
xi
To drevno bie neki nazivaju i ena izvan vremena.
xii
Prirodni grabeljivac pojavljuje se u bajkama u obliju razbojnika,
ivotinjskoga mladoenje, silovatelja, siledije, a kojiput zle ene raznih vrsta.

515

Slike u enskim snovima u bliskoj su vezi s rasporedom prirodnih grabeijivaca

u bajkama s protagonisticama.
Pogubne veze, nasilne osobe od autoriteta i negativni kulturalni propisi utjeu na
snove i folklorne predodbe jednako toliko, ili ak vie, kao i vlastiti uroeni
arhetipski obrasci, koje Jung naziva arhetipskim vorovima priroenim psihi
svake osobe. Pria zapravo vie pripada kategoriji susret sa silom ivota i
smrti, nego kategoriji susret s vjeticom.
xiii
Postoje objavljene verzije u zbirkama Jakoba i Wilhelma Grimma, Charlesa
Perraulta, Henrija Pourrata i drugih. Osim toga postoje i usmene verzije diljem
Azije i Srednje Amerike.
xiv
U folkloru, mitovima i snovima, prirodni grabeljivac gotovo uvijek ima i
vlastitoga grabeljivca ili uhodu. Borba izmeu to dvoje konano je ono to
izaziva promjenu ili donosi ravnoteu. Kad se to ne dogodi, ili kad se ne pojavi
kakav dobrohotni antagonist, pria se najee naziva priom strave i uasa,
horor priom. Nedostatak pozitivne sile koja stoji u uspjenoj antitezi s
negativnim grabeljivcem unosi najdublje strahove u srca ljudi.
xv
Bruno Bettelheim, Uses of Enchantment: Meaning and Importance of
Fairytales (New York, Knopf, 1976.) [U nas prevedeno kao: Smisao i znaenje
bajki (prev. Vladimir Jaki, Poduzetnitvo Jaki, Cres, 2000.) (op. prev.)]
xvi
Von Franzova, na primjer, kae da je Modrobradi ubojica i nita vie
Marie Louise von Franz, Interpretation of Fairytales (Dallas, Spring
Publications, 1970), str. 125
xvii
Prema mojem miljenju, Jung se bavio milju da su i stvoritelj i stvoreno u
fazi evolucije, gdje svijest jednoga utjee na drugoga. Sjajna je to ideja da ljudi
mogu utjecati na silu koja stoji iza arhetipa.
xviii
Poziv s pokvarena telefona jedan je od dvadeset najeih scenarija koje ljudi
sanjaju. U tipinom snu, telefon ne radi ili sanjaica ne moe otkriti kako radi.
ice su prerezane, tipkovnica ne radi, zauzeta je linija, ne moe se sjetiti broja za
hitne sluajeve ili je taj broj u kvaru. Takve telefonske situacije u snovima zvue
slino kao krivo izreene ili krivotvorene poruke u pismima, kao to je to u
narodnoj prii Bezruka djeva, u kojoj vrag slavljeniku poruku mijenja u
zlokobnu.
xix
Kako bi se zatitio identitet spomenutih osoba, izmijenjeni su ime i lokacija
skupine.

516

xx

Kako bi se zatitio identitet spomenutih osoba, izmijenjeni su ime i lokacija

skupine.
xxi
Kako bi se zatitio identitet spomenutih osoba, izmijenjeni su ime i lokacija
skupine.
xxii
Kako bi se zatitio identitet spomenutih osoba, izmijenjeni su ime i lokacija
skupine.
xxiii
U svakodnevnom ivotu postoje mnogi kradljivci svjetla i ubojice svijesti.
Grabeljiva osoba za vlastitu zabavu ili korist uglavnom otima kreativne sokove
ene koju ostavlja blijedu i zauenu zbivanjima, dok on postaje sve ruiastiji i
snaniji. On ne eli da ena obrati pozornost na svoje instinkte, da ne bi otkrila
kako joj je na um, matu, srce, seksualnost ili to ve bilo, prikljuen sifon.
Obrazac prema kojemu predajemo svoj sutinski ivot moda je poeo ve u
djetinjstvu, potaknut skrbnicima koji su htjeli da djetetova nadarenost i ljupkost
uljepa njihovu vlastitu prazninu i glad. Takav odgoj uroenom grabeljivcu
daje neizmjernu snagu, a nas usmjerava da postanemo lovina. Dok se instinkti ne
dovedu u prvotno stanje, ena koja je tako odgojena iznimno je ranjiva, pa je
mogu dotui neizgovorene i razorne psihike potrebe drugih. Uglavnom, ena s
dobrim instinktima zna da se grabeljivac smjestio negdje u blizini, kad se nae
u odnosu ili situaciji koja joj ivot smanjuje, umjesto da ga poveava.
xxiv
Razne poetke i krajeve pria moemo prouavati itav ivot. Steve Sanfield,
sjajan idovski pripovjeda, autor, pjesnik i prvi gost-pripovjeda u Sjedinjenim
Dravama 1970-ih, ljubazno mi je predao umijee sakupljanja poetaka i krajeva
kao umjetniki oblik sam po sebi.
xxv
Pojam dovoljno dobra majka isprva sam zapazila u radovima Donalda
Winnicotta. To je elegantna metafora, jedna od onih fraza koja govori mnogo
toga tek trima jednostavnim rijeima.
xxvi
Jungovska psihologija kae da je struktura majke u psihi izgraena u
arhetipskim, osobnim i kulturnim slojevima. Ukupnost tih slojeva ono je to ini
njezinu dostatnost ili manjak u internaliziranoj strukturi majke.
Razvojna psihologija tvrdi da se izgradnja dostatne interne majke, ini se,
dogaa u fazama, pri emu se svaka sljedea faza izgrauje na stupnju
svladavanja prole. Zlostavljanje djeteta moe razoriti ili pomaknuti sliku majke
u psihi, dijelei slojeve na polaritete koji su antagonistiki, a ne kooperativni.
Time se mogu ne samo deaktivirati ranije faze razvoja, nego i destabilizirati

517

sljedee, tako to e se izgraditi fragmentarno ili idiosinkratino.

Razvojne napukline koje djeluju destabilizirajui na stvaranje povjerenja, snage
i skrbi o sebi mogu zacijeliti, jer struktura nije graena kao zid od opeka (koji bi
se sruio da se odozdo izvue previe opeka), nego je spletena kao mrea. Zato
toliko ena (i mukaraca) prilino dobro funkcionira, unato mnogim rupama ili
napuklinama u sustavu skrbi. Naginju onim aspektima majinskoga kompleksa
kod kojih je psihika mrea najmanje oteena. Traganje za mudrim i skrbnim
vodstvom moe pomoi da se mrea popravi, bez obzira na to koliko je godina
osoba ivjela s ozljedom.
xxvii
Simbolima maehe, ouha, njihove djece i obitelji, bajke se koriste i
negativno i pozitivno. Zbog velike stope drugih brakova u Sjedinjenim
Dravama, postoji odreena osjetljivost vezana uz uporabu tih simbola u
negativnom smislu, ali postoje i mnoge prie o pozitivnim i ljubaznim
prienjenim i usvajateljskim obiteljima, od kojih su najpoznatije ona o
ljubaznom starijem paru u umi koji nabasa na naputeno dijete, te ona o drugom
partneru roditelja koji prihvaa dijete koje je na neki nain oslabljeno, pa djetetu
vraa zdravlje ili mu pomae pronai iznimnu snagu.
xxviii
To ne znai da ne treba biti susretljiv kad je to opravdano i po naoj
slobodnoj volji. Pristojnost o kojoj ovdje govorimo jest ona ropska koja granii s
ulagivanjem. Proizlazi iz oajnike elje za neime, spojene s osjeajem nemoi.
To je kao kad dijete koje se boji pasa govori dobri pesek, dobri pesek.
xxix
Man je melanezijska rije koju je Jung preuzeo iz antropolokih studija s
poetka dvadesetoga stoljea.
Prema njegovu miljenju, one opisuju maginu kvalitetu koja okruuje i zrai
kroz odreene ljude, talismane, prirodne elemente kao to su more i planine,
drvee, biljke, stijene, mjesta i dogaaje. Za razliku od antropologa koji su
prouavali tu pojavu, plemenski ljudi doivljavaju tu energiju kao neto to je
istodobno pragmatino i mistino, pouno i ganutljivo. Osim toga, iz izvjetaja
mistika tijekom vremena, koji su biljeili svoje uspjehe i padove s takozvanom
manom, znamo da pripadanje sutinskoj prirodi koja proizvodi taj uinak uvelike
nalikuje zaljubljenosti: oajni smo bez nje, isprva moda oduzima mnogo
vremena i traje dok se neto ne izrodi, ali se poslije ostvaruje bogata i duboka
veza.
xxx
Homunkuli su mala stvorenja, kao to su tintilinii, vilenjaci i drugi mali

518

ljudi. Premda neki kau da homunkul nije u potpunosti ovjek, oni u ijem
nasljedstvu ima neku ulogu smatraju da ima nadljudske kvalitete: lukavo izvodi
razne sljeparije, a na svoj nain ak i proizvodi novi ivot.
xxxi
Neki omalovaavaju ivotinjsku psihu, ili se izdvajaju iz duhovnosti i
povezanosti sa ivotinjama. Dio problema lei u shvaanju da ivotinje nisu
duevne ili ispunjene duom. U nekom trenutku u vremenu, moda i ne tako
daleko, udit emo se to se taj antropocentrizam ikada ukorijenio, ba kao to se
sada udimo da je diskriminacija ljudi prema boji koe ikada bila prihvatljiva
vrijednost.
xxxii
Ako sad to ne sprijei i ne popravi, to e se zaepljenje nastaviti i kod onih
koje dolaze nakon nje.
xxxiii
U radionicama ene kojiput izrauju lutke od granica, a kojiput od mahuna,
jabuka, ita, kukuruza, tkanine ili riina papira. Neke na tim materijalima slikaju,
neke vezu, neke ih lijepe. Na kraju se u izloenom nizu nalaze deseci lutaka,
esto izraenih od istih materijala, ali svaka onoliko drugaija i jedinstvena kao i
ena koja ju je izradila.
xxxiv
Jedan je od glavnih problema starijih teorija o eninoj psihi taj da je pogled
na ivot ena bio ogranien. Nisu mogli zamisliti da ena moe biti onoliko toga
koliko jest. Klasina psihologija bila je prije studija zgrenih ena, a ne ena koje
se pokuavaju osloboditi, ena koje se proteu i poseu. Instinktivna narav trai
psihologiju koja promatra ene u usponu, ali i ene koje se uspravljaju nakon
godina svijena ivota.
xxxv
Intuicija o kojoj govorimo nije ista kao Jungove tipoloke funkcije: osjeaji,
razmiljanje, intuicija i osjeti. U enskoj (i mukoj) psihi, intuicija je vie od
tipologije. Pripada instinktivnoj psihi, dui, i ini se da je uroena, da prolazi
proces sazrijevanja te da posjeduje sposobnosti zapaanja, konceptualizacije i
simbolizacije. To je funkcija koja pripada svim enama bez obzira na tipologiju.
xxxvi
U veini sluajeva ini se da je bolje otii kad ste pozvani (ili gurnuti), kad
barem jo djelujete kao da ste gipki i otporni, nego suzdravati se, opirati,
odgaati sve dok psihike sile ne dou po vas, pa vas ionako provuku kroz sve to
krvave i izubijane. Kojiput nema mogunosti za dostojanstvo. Ali kad je ima,
onda ete potroiti manje energije ako je prihvatite.
xxxvii
Majka noi, jedna od Boica ivot/smrt/ivot iz slavenskih plemena.
xxxviii
Diljem Srednje Amerike, la mscara, krinka, naznauje da je osoba uspjela

519

postii jedinstvo s duhom koji prikazuju maska i odjea koju nosi. Identifikacija
s duhom putem odjee i ukrasa na licu gotovo se u potpunosti izbrisala iz
Zapadnoga drutva. Pa ipak, predenje i tkanje sami su po sebi naini da
pozovemo duh i da se promemo njime. Postoje ozbiljni dokazi da su izrada niti
i tkanine neko bile vjerska praksa koja se koristila za poduavanje ciklusa
ivota, smrti i zagrobnosti.
xxxix
Dobro je imati nekoliko persona, napraviti zbirku, saiti nekoliko, i
sakupljati ih kako prolazimo kroz ivot. Kako starimo, tako emo uvidjeti da uz
takvu raspoloivu zbirku moemo biti to god elimo, kad god elimo.
xl
Jednostavno reeno, raditi na organski nain znai ostati vie na strani osjetila
i osjeaja, nego intelektualizacije. Kojiput, kao to je govorio moj pokojni
kolega, pomae razmiljati onako kako bi shvatio bistar desetogodinjak.
xli
Sluajno su to kvalitete uspjena duevnoga ivota, ali i uspjena poslovnoga i
financijskoga ivota.
xlii
Jung je smatrao da putem snova moemo doi u dodir s najstarijim izvorom.
(C. G. Jung Speaking, ur. William McGuire i R.F.C. Huli, Princeton: Princeton
University Press, 1977.)
xliii
Zapravo se radi o fenomenu hipnagogikoga i hipnopomnoga stanja koje je
neto izmeu sna i jave. U laboratorijima za istraivanje sna dokumentirano je da
pitanje koje se postavi na poetku polusna naizgled tijekom kasnijih faza sna
pretrauje injenice pohranjene u mozgu, te tako dobivamo izravan odgovor
nakon buenja.
xliv
Blizu mjesta gdje sam odrasla, ivjela je neka starica u straari u umi. Svaki
dan pojela bi liicu zemlje. Rekla je da to spreava dolazak patnje.
xlv
U tradiciji usmeno prenoene i pisane bajke u vezi s tim postoje mnoge
proturjenosti. Neke prie kau da e mudrost u ranoj dobi pospjeiti duboku
starost. Druge upozoravaju da nije dobro biti star dok je ovjek mlad.
Za usporedbu postoje neke uzreice koje se mogu razumjeti na mnoge razne
naine, ovisno o kulturi i vremenu iz kojega potjeu. Neke mi, s druge strane,
djeluju vie kao koan nego kao uputa. Drugim rijeima, o tim reenicama valja
razmisliti, a ne ih doslovno shvatiti, jer razmiljanje na kraju moe dovesti do
satori ili iznenadnoga prosvjetljenja.
xlvi
Ta je alkemija vjerojatno proizala iz zapaanja koja su mnogo starija od
metafizikog pisanja. Nekoliko starih pripovjedaica iz Istone Europe i

520

Meksika ispriale su mi da simbolizam crne, crvene i bijele proizlazi iz

menstrualnoga i reproduktivnoga ciklusa ene. Sve ene koje su imale
menstruaciju znaju da crna prikazuje movarni sloj na maternici koja nije trudna.
Crveno simbolizira i zadravanje krvi u maternici tijekom trudnoe, kao i krvavu
mrlju koja najavljuje poetak trudova, pa tako dolazak novoga ivota. Bijelo je
majino mlijeko koje tee kako bi se nahranio novi tienik. To se smatra
potpunim ciklusom intenzivne transformacije. Tjera me na razmiljanje o tome
je li aikemija bila kasniji pokuaj da se stvori neka posuda slina maternici i
itava skupina simbola i radnji koja bi bila slina ciklusima menstruacije,
trudnoe, raanja i dojenja. Osim toga, vjerojatno je da postoji arhetip trudnoe
koji ne valja doslovce shvatiti, a koji utjee na oba spola, pa stoga valja pronai
nain da ga se smisleno simbolizira.
xlvii
Godinama sam prouavala crvenu boju u mitovima i bajkama, crvenu nit,
crvene cipele, crvenu kapuljau i tako dalje. Vjerujem da su mnogi fragmenti iz
mita i bajki proizali iz starih crvenih boica koje upravljaju itavim spektrom
enske transformacije svim crvenim dogaajima seksualnou, raanjem i
erotskim, a izvorno su dio arhetipa triju sestara roenja, smrti i ponovnoga
roenja, kao i dio mita o izlazeem i umiruem suncu diljem svijeta.
xlviii
tovanje predaka, izraz iz klasine antropologije, trebalo bi se zapravo zvati
srodstvo s precima, stalan odnos s onima koji su bili prije nas.
xlix
U Anatoliji se nalazi iskopina neolitskoga grada (Troja, op. ur.) po imenu
atal Hyk, gdje su naene mnoge enske kosti.
l
Postoje i druge inaice te prie, kao i druge epizode i u nekim sluajevima,
epilozi ili antiklimaksi pridodani na kraju sredinje prie.
li
Na zdjelama i ikonama istonoga Balkana i Jugoslavije primjeujemo snanu
simboliku oblika zdjelice, koju Gimbutasova datira u 5 do 6000 godina pr.Kr.
Marija Gimbutas, The Goddesses and Gods of Old Europe: Myths and Cult
Images (Berkeley: University of California Press, 1974. redigirano izdanje,
1982)
lii
Slika tokice pojavljuje se i u snovima, esto kao stvar koja postaje neto
drugo. Neki od mojih kolega koji su lijenici misle da bi to moglo simbolizirati
embrij ili jajace u najranijoj fazi. Pripovjedai esto govore o tokici kao o
jajacima.
liii
Mogue je da duh i svijest pojedinca imaju neto rodno u sebi, pa da je ta

521

muevnost ili enstvenost duha i drugoga uroena, bez obzira na fiziki spol.
liv
Krik Krak Krout, now this storys out. Krik Krak Krun, now this storys done.
Takav zavretak prie tradicionalan je u zapadnoj Africi. Nauila me
afroamerika griota Opalanga Pugh.
lv
Postoji djeja pjesma na Jamajci koja je moda ostatak te prie: Samo da se
uvjeri je li pristanak do kraja pristanak, upitaj je opet i opet i opet i opet.
lvi
Pas se ponaa poneto drugaije u zajednici pasa nego kao kuni ljubimac
ljudske obitelji.
lvii
Robert Bly, u privatnom razgovoru, 1990.
lviii
To ne znai da se veza privodi kraju, nego da odreeni aspekti veze mijenjaju
kou, gube svoje oklope, nestaju bez traga, u vidu lastina repa, a onda se
odjednom pojave u drugaijem obliku, boji i teksturi.
lix
Tijekom jednoga od mojih posjeta meksikom zelenilu, dobila sam zubobolju,
pa me boticario poslao eni poznatoj po ublaivanju zubne boli. Dok mi je
stavljala svoje lijekove, priala mi je o Txati, velikom duhu. Iz njezine
pripovijesti jasno je da je Txati boica ivot/smrt/ivot, a ipak se ne spominje u
akademskoj literaturi. Meu ostalim, la curandera mi je ispriala da je Txati
velika vidarica koja je i dojka i grob. Txati sa sobom nosi bakrenu zdjelu. Okrene
li je na jednu stranu, sadrava i izlijeva hranu, okrene li je na drugu stranu,
postaje posudom za due netom preminulih. Txati nadzire raanje, voenje
ljubavi i smrt. Vjeruje se da prilikom izazvanih i spontanih pobaaja te smrti,
prima tijelo u posudu, pa je vrti i vrti dok se tijelo smanjuje, sve dok ne bude
jednako sitno kao najsitniji vrh trna na plodovima kaktusa, nopales. Zatim ga
izlije u utrobu ene i eka da bi vidjela to e se dalje dogoditi.
lx
Postoje mnoge verzije prie o Sedni. Ona je snano boanstvo koje ivi pod
vodom i iju naklonost vidari trae kad je mole da vrati zdravlje i ivot onima
koji su bolesni ili umiru.
lxi
Zacijelo ona o potrebi za prostorom moe biti stvarna potreba za samoom,
ali to je vjerojatno najpopularnija bijela la dananjih veza. Umjesto da
razgovaramo o stvarima koje uznemiravaju, nama je potreban prostor. To je
odrasla verzija onoga Pas mi je pojeo domau zadau ili umrla mi je baka
po peti put.
lxii
Takoer i ono ne-jo-lijepo.

522

lxiii

Iz nezaboravne pjesme Integritx. Adrienne Rich: The Fact of a Doorframe,

Poems Selected and New, 1950-1984. New York: W. W. Norton, 1984.
lxiv
Premda neki jungovski psihoanalitiari smatraju da je Andersen bio
neurotian i da zato nije korisno prouavati njegovo djelo, mislim da je ono
vrlo vano, osobito prie koje je odluio uljepati, osim samoga naina na koji ih
je uljepao, jer prikazuju patnju male djece, patnju duevnoga sebstva. Rezanje,
komadanje i trganje mlade due nije samo tema uobiajena za vrijeme i mjesto
Andersenova ivota. Ono je i dalje kljuni svjetski problem due. Premda je
tema zlostavljanja due i duha djece, odraslih i starijih neto to se umanjuje
romantiarskom intelektualizacijom, mislim da se Andersen poteno s time
suoava.
Klasina psihologija uope potjee iz vremena prije drutvenoga razumijevanja
irine i dubine zlostavljanja djece u svim klasama i kulturama.
lxv
Seoska pripovjedaica jest pripovjedaica koja nije preplavljena cininou i
koja je zadrala svoj zdrav razum i smisao za noni svijet. Prema toj definiciji,
obrazovana osoba odgojena na asfaltu kakve metropole takoer moe biti seoska.
Ta se rije odnosi vie na stanje duha nego na fiziki habitat osobe. Kao dijete,
priu o Runom paetu ula sam od triju Kata, seoskih pripovjedaica.
lxvi
To je jedan od glavnih razloga zbog kojeg odrasla osoba kree na
psihoanalizu: razvrstati i sloiti roditeljske, kulturne, povijesne i arhetipske
imbenike i komplekse, zato da bi se, kao i u La lloroni, rijeka mogla odravati
to bistrijom.
lxvii
Sizif, Kiklop i Kaliban: ta su tri muka lika poznata po svojoj izdrljivosti,
sposobnosti da budu surovi i po debeloj koi. U kulturama u kojima enama nije
doputeno da se razviju u svim smjerovima, najee im nedostaje razvoj u tim
takozvanim muevnim moima. Kad se kod ena psihiki i kulturno sputava taj
muevni razvoj, onda im nije doputeno drati kale, stetoskop, kist, vreu,
politiku fotelju i tako dalje.
lxviii
Vidi djela Alice Miller: Drama of the Gifted Child, For Your Own Good,
Thou Shalt Not Be Aware (u bibliografiji)
lxix
Primjeri odvajanja ene od njezina naina rada i ivota ne moraju biti
dramatini da bi neto dokazali. Meu najnovijima su zakoni koji oteavaju
enama (ili mukarcima) da zarauju radei kod kue, pa da tako istodobno budu
povezane s poslovnim svijetom, kuanstvom i djecom.

523

lxx

Na svijetu i dalje postoji ropstvo. Kojiput ga ne nazivaju tako, ali kad osoba ne
moe slobodno otii i ako je se kanjava to bjei, onda je to ropstvo. Postoji
i ropstvo u doslovnome smislu. Osoba koja se nedavno vratila s Karipskog
otoja ispriala mi je da je neki srednjoistoni princ odsjeo u tamonjem
luksuznom hotelu zajedno sa svojom pratnjom koja je ukljuivala nekoliko
ropkinja. itavo hotelsko osoblje uzvrtilo se oko toga da sprijei njihov susret s
poznatim dunosnikom iz Sjedinjenih Drava, crncem, koji je takoer odsjeo u
hotelu.
lxxi
To ukljuuje djetinje majke kojima je tek dvanaest godina, tinejderke, starije,
one koje su zatrudnjele u noi ljubavi ili noi uitka, ili noi ljubavi i uitka, ali i
one koje su rtve silovanja u obitelji. Sve su one ostale bez zatite i bile estoko
napadane zbog kulture koja je klevetala i izopila njih i njihovu djecu.
lxxii
Postoje razni pisci koji su pisali o toj temi. Vidi radove Roberta Blyja, Guya
Corneaua, Douglasa Gillettea, Sama Keena, Johna Leeja, Roberta L. Moorea itd.
lxxiii
Jedan od najbedastijih mitova o starenju jest taj da ena postaje tako potpuna
da joj nita ne treba i da postane izvor svega za sve oko sebe. Ne, ona je i dalje
poput stabla kojem treba vode i zraka, bez obzira na starost. Starica je istovjetna
stablu: nema konanosti, nema nagla zavretka, tek rasko korijena i grana, a ako
ga pravilno njegujemo, i mnogo cvatnje
lxxiv
Tako mi je rekla moja prijateljica Faldiz, panjolka.
lxxv
Jungovci rabe tu rije za oznaavanje bezazlene lude u bajkama koja obino
na kraju pobijedi. (Dolazi od njemake rijei Dummling, Dmmling u znaenju
priprost, ist, budalast ovjek, osobito dobar junak u bajkama op. prev).
lxxvi
Jan Vanderburgh, u osobnom razgovoru.
lxxvii
Postoji predrasuda u jungovskoj psihologiji koja esto zaklanja dijagnozu
ozbiljnoga poremeaja, a to je da je introvertnost normalno stanje, bez obzira na
stupanj smrtne tiine dotine osobe. Ustvari, mrtvaka tiina koja se kojiput
oznauje kao introvertnost najee skriva kakvu duboku traumu. Kada je ena
plaha ili duboko introvertna ili bolno skromna, vano je pogledati ispod
toga i otkriti je li to priroeno ili posljedica kakve ozljede.
lxxviii
Carolina Delgado, jungovka, socijalna radnica i umjetnica iz Houstona, rabi
ofrende kao posudu s pijeskom, projektivni materijal za ocrtavanje psihikoga
stanja pojedinca.
lxxix
Popis ena koje su drugaije vrlo je dugaak. Sjetite se bilo kojeg uzora

524

tijekom posljednjih nekoliko stoljea i vidjet ete kako je mnogo vjerojatnije da

je zapoela na rubu, da potjee iz neke podskupine ili od negdje izvan glavne
struje.
lxxx
Tehuanske ene uvijek tapaju i dodiruju, ne samo svoju djecu i ne samo
svoje mueve, ne samo bake i djedove, ne samo hranu, odjeu, kune ljubimce,
nego i jedna drugu. To je vrlo taktilna kultura u kojoj se ljudi doimaju kao da
cvatu. Isto tako, kad promatramo vukove u igri, vidimo da se bacaju jedan na
drugog u nekoj vrsti koturava plesa. Ta veza preko koe kao da govori:
Pripada, pripadamo.
lxxxi
Prema neformalnim zapaanjima unutar raznih izoliranih etnikih skupina
moglo bi se rei da, premda se radi o plemenskim samotnjacima koji moda
ive s plemenom samo povremeno i ne slijede nuno vrijednosti glavnine
plemena itavo vrijeme sredinja skupina i mukarcima i enama prilazi s
potovanjem bez obzira na oblik, veliinu i dob. Kojiput se meusobno
zafrkavaju zbog ovoga ili onoga, ali to nije ni zlobno ni iskljuivo. ini se da je
taj pristup tijelu, rodu i dobi dio irega pogleda i ljubavi prema raznolikoj
prirodi.
lxxxii
Neki tvrde da je sentimentalno cijeniti stare obiaje ivljenja i odreene
domorodake, stare ili drevne vrijednosti: sladunjavo prieljkivanje prolih
vremena, nelogina bajkovita matarija. Kau da su ene u prolim vremenima
imale teak ivot, da su harale bolesti i tako dalje. Istina je da su ene u prolosti
i u sadanjosti morale/moraju teko raditi, esto u nasilnikim uvjetima, da su ih
zlostavljali/zlostavljaju, da su harale/haraju bolesti. To je istina, a vrijedi i za
mukarce.
Meutim, u domorodakim skupinama i kod mojih vlastitih naroda, i
junoamerikoga i maarskoga, koji su itekako plemenski u svojem stvaranju
klanova, izradi totema, predenju, tkanju, saenju, sijanju, raanju, nalazim da
bez obzira na teinu ivotnih uvjeta i na potekoe, stare vrijednosti ak i ako
ih moramo otkopati ili ponovno nauiti cijelo vrijeme pruaju potporu i dui i
psihi. Mnogi od tih takozvanih starih obiaja oblik su okrepe koja se nikad ne
kvari i koja se, dapae, poveava to se njome vie koristimo.
Premda svemu moemo pristupiti na svet i na svjetovan nain, mislim da se ne
radi o sentimentalnosti, nego o jasnoj razumnosti kad se divimo i oponaamo
odreene drevne vrijednosti. U mnogim sluajevima napad na naslijede starih
i duevnih vrijednosti predstavlja, jo jednom, pokuaj odvajanja ene od

525

nasljea njezine matrilinearne loze.

Istodobno preuzimanje prolih znanja, sadanjih moi i buduih ideja
blagotvorno djeluje na duu.
lxxxiii

Ako postoji kakav zao duh u enskim tijelima, onda ga je najvjerojatnije

onamo unijela kultura koja je uvelike zbunjena u pogledu prirodnoga tijela.
Premda je istina da ena samoj sebi moe biti najgori neprijatelj, dijete se ne rodi
u mrnji prema vlastitu tijelu, nego, kao to vidimo kad ga promatramo,
apsolutno uiva u otkrivanju i uporabi tijela.
lxxxiv
Ili oevo, kad smo ve kod toga.
lxxxv
Godinama se ve bez pitanja proizvodi i distribuira golema koliina
materijala vezana uz veliinu i grau ljudskoga tijela, osobito enskog. Uz neke
iznimke, glavninu tih djela stvaraju pisci/spisateljice koji/e su izgleda nesretni/e
zbog raznih graa ili su im te grae odvratne. Jednako je vano uti miljenje
ena koje su mentalno zdrave bez obzira na grau, ali osobito onih koje su
zdrave i krupne. To nije dio ove knjige, ali unutarnja ena koja vriti ini se
uglavnom dubokom projekcijom i introjekcijom kulture. Trebalo bi to dobro
prouiti i razmotriti u kontekstu dubljih kulturnih predrasuda i patologija koje,
osim veliine, ukljuuju jo mnoge ideje kao to su hipertrofija seksualnosti u
kulturi, glad due, hijerarhijske strukture i kaste u grai tijela i tako dalje. Bilo bi
dobro, da tako kaemo, polegnuti kulturu na psihanalitiarski kau.
lxxxvi
S arhetipskoga stajalita, mogue je da opsesija oblikovanjem fizikoga
tijela pomalo probija kad se ini da je na svijet ili Svijet toliko izmaknuo
kontroli da ljudi umjesto njega pokuavaju kontrolirati taj siuni teritorij
vlastita tijela.
lxxxvii
Prihvati u smislu jednakosti, kao i prestanka izrugivanja.
lxxxviii
Martin Freud, Glory Reflected: Sigmund Freud, Man and Father (New
York: Vanguard Press, 1958)
lxxxix
U mnogim priama o arobnim tepisima postoje mnogi razni opisi stanja
toga tepiha: crveni, plavi, stari, novi, perzijski, indijski, iz Istambula,
posjedovala ga sitna starica koja ga je iznosila samo kad i tako dalje.
xc
arobni sag sredinji je arhetipski motiv u srednjoistonim udesnim priama.
Jedna od njih je Sag carevia Huseina, slina Prii o careviu Ahmedu te se

526

nalazi u zbirci 1001 no.

xci
Postoje prirodne tvari u tijelu, od kojih su neke dobro dokumentirane, kao npr.
serotonin, za koje se vjeruje da izazivaju radosne osjeaje. Postaju dostupne
molitvom, meditacijom, kontemplacijom, uvidom, koritenjem intuicije,
transom, plesom, odreenom tjelesnom aktivnou, pjesmom i drugim dubokim
stanjima due.
xcii
Prilikom interkulturalnih istraivanja dojmile su me se skupine koje, izgurane
iz glavne struje, ipak zadre i ojaaju svoj integritet. Zapanjuje me, to uvijek
iznova primjeujem, da se toj obespravljenoj skupini koja zadri svoje
dostojanstvo na kraju esto divi ona ista glavna struja koja ju je bila istjerala.
xciii
Jedan od mnogih naina da izgubimo vezu s precima i roacima jest da
zaboravimo gdje su pokopani.
xciv
Pseudonim za zatititu njezine osobe.
xcv
Ntozake Shange, for colored girls who have considered suicide when the
rainbow is enuf (New York: Macmillan, 1976.)
xcvi
Od latinskog korijena sen, u znaenju star, dolaze sljedee rijei: senora,
senor, senat i senilan.
xcvii
Postoje i unutarnje i vanjske kulture. One se nevjerojatno slino ponaaju.
xcviii
Barry Holston Lopez to u svojem djelu Of Wolves and Men naziva mesnim
pijanstvom (New York: Scribners, 1978.)
xcix
Pretjerivati je lako, bez obzira na to jesmo li odgojeni na cesti ili u svilenim
arapama. Lani prijatelji, prenemaganje, umrtvljivanje boli, samozatitniko
ponaanje, zastiranje vlastita svjetla, sve to moe napasti ovjeka, bez obzira na
podrijetlo.
c
Opatica Hildegard iz Bingena, poznata i kao Sv. Hildegard. Vidi: rukopis 2,
Wiesbaden, Hessische Landesbibliothek
ci
U Uvodu u psihologiju tehnika nema keksa dok ne napie zadau zove se
Premackovo naelo ili bakino pravilo. ak i klasina psihologija izgleda
priznaje da takvo pravilo potjee od starijih.
cii
Joplinova nije iskazivala politiko stajalite time to se nije minkala. Kao i
mnogim adolescentima, koa joj je bila prekrivena aknama. Uostalom, ini se da
se u srednjoj koli doivljava vie kao prijatelj kolegama, nego kao potencijalna
dragana.

527

Tijekom 60-ih godina dvadesetoga stoljea u Sjedinjenim Dravama, mnoge su

novopeeno militantne ene izbjegavale minku kao politiki iskaz, uglavnom
da pokau kako se ne ele prikazivati kao poslastice koje e mukarci
konzumirati. Valja rei za usporedbu da u mnogim domorodakim kulturama
oba roda oslikavaju lica i tijela kao sredstvo odbijanja ili privlaenja. Ustvari,
samoukraavanje pripada u ensko kreativno podruje, pa je odluka o tome kako
e se i hoe li se ukrasiti u svakom sluaju osobni izraz koji otkriva ono to ena
eli.
ciii
Za vrlo dobru biografiju Janis Joplin, koja je proivljavala modernu verziju
Crvenih cipela, vidi Myra Friedman, Buried Alive: The Biography of Janis
Joplin (New York: Morrow, 1973). [Obnovljeno izdanje objavljeno 1992.
godine (op. prev.)]
civ
To ne znai da valja previdjeti organsku etiologiju i u nekim sluajevima i
jatrogena oteenja kod nekih.
cv
Sadanje verzije Crvenih cipela vjerojatno jasnije prikazuju kako se originalni
sadraj tih rituala iskrivio i pokvario, nego to bi to uinile tisue stranica
povijesnih istraivanja. Pa ipak, preostale verzije, premda samo ostaci,
neprocjenjive su, jer nam noviji, okrutni slojevi bajke tono govore o tome to
trebamo znati kako bismo preivjeli i bujali u kulturi i/ili psihikom okruju koji
slijede razorni proces prikazan u samoj bajci. U tom smislu, na udan nain
imamo sreu, jer imamo nepotpunu priu koja jasno oznauje psihike stupice
koje nas ekaju danas i ovdje.
cvi
Rituali nekadanjih i dananjih domorodakih ena esto se zovu ritualima
puberteta ili plodnosti.
Meutim, te se fraze, barem od sredine devetnaestoga stoljea u antropologiji,
arheologiji i etnologiji, kuju s mukog stajalita. To su fraze koje na alost
iskrivljuju i fragmentiraju proces enskih ivota, a ne prikazuju stvarnu zbilju.
Metaforiki, ena prolazi i prema gore i prema dolje kroz otvore u kostima
vlastite zdjelice, mnogo puta i na mnoge naine, a svaki put stjee novo znanje.
Taj proces traje tijekom itava enina ivota. On ne zapoinje s menstruacijom i
ne zavrava u menopauzi to je takozvana faza plodnosti. Mnogo je
prikladnije sve rituale plodnosti nazivati ritualima prelaska pragova, budui da
svaki nosi ime u skladu sa svojim preobraajnim moima, ne samo po onome to
bi se moglo postii izvana, nego po onome to se postie iznutra. Ritual

528

blagoslivljanja kod Navajo Indijanaca nazvan Put ljepote dobar je primjer kad
jezik i ime definiraju sr stvari.
cvii
Mouming Unlived Lives A Psychological Study of Childbearing Loss,
jungovske psihoanalitiarke Judith A. Savage, sjajna je knjiga i jedna od rijetkih
koje se bave tom temom koja je enama iznimno vana. (Wilmette, Illinois:
Chiron Books, 1989).
cviii
Rituali poput hatha i tantra joge te plesa i drugih predstava koje ureuju na
odnos s tijelom vraaju nam neizmjernu snagu.
cix
U nekim narodnim predajama kae se da Vragu nije ugodno u ljudskom
obliku, da mu nekako ne odgovara, pa zato epa. U bajci djevojci u crvenim
cipelama odreu stopala, pa stoga i ona mora epati, jer je takoreku plesala s
avlom, preuzevi tako njegovo epanje, tj. njegov neljudski pretjeran i
umrtvljujui ivot.
cx
U kransko se doba alat drevnoga postolara izjednaio s vrajim sredstvima
muenja: turpija, tipaljka, klijeta, eki, ilo. U poganska vremena postolari su
bili duhovno odgovorni za smirivanje duhova ivotinja od kojih je potjecala
koa za cipele, potplate, uloke i obojke. U esnaestom stoljeu se svagdje ve u
nepoganskoj Europi znalo da fals prophetes are maid of Tinklaris and
schoeclouters, tj. da su kotlokrpe i postolari lani proroci.
cxi
Studije o normalizaciji nasilja i nauenoj bespomonosti provode
eksperimentalni psiholog dr. Martin Seligman i drugi.
cxii
Lenore E. Walker u svojoj prijelomnoj knjizi o zlostavljanim enama, The
Battered Woman (New York: Harper & Row, 1980), primjenjuje to naelo na
pitanje zato ene ostaju s partnerima koji ih teko zlostavljaju.
cxiii
Ili na tetu onih oko nas koji su mladi i bespomoni.
cxiv
I nekad i danas se enski pokret, N.O.W. (Nacionalna enska organizacija, op.
prev.) i druge organizacije, od kojih su neke ekoloki, a druge obrazovno ili
pravno nastrojene, razvijaju, ire i sastoje od mnogih, mnogih ena koje su
ulazile u velike opasnosti da bi istupile i podignule glas te, moda najvanije,
nastavile govoriti punim glasom. Na podruju prava uju se mnogi glasovi, i
enski i muki.
cxv
Kad vrnjakinje i starije ene dre neku enu pod kontrolom, umanjuje se
prijepor i poveava sigurnost tih ena koje moraju ivjeti u neprijateljskim
uvjetima.

529

Meutim, u drugim uvjetima, u psiholokom smislu to ene gura u stopostotnu

izdaju drugih, pri emu se prekida jo jedno matrilinearno nasljedstvo
-postojanje starijih koji e govoriti u ime mladih ena, koje e intervenirati,
presuditi, savjetovati se s kim treba, kako bi se izborile za uravnoteeno drutvo
i prava za sve.
U drugim kulturama u kojima se rod shvaa kao sestra ili kao brat, hijerarhijski
parametri koje nameu dob i mo, ublaeni su skrbnim odnosom i odgovornou
prema svakoj pojedinoj osobi.
ene koje su izdaju doivjele kao djeca stalno oekuju da e ih tako izdati i
ljubavnik, poslodavac i kultura. Prvo iskustvo izdaje esto potjee iz nekog
dogaaja, jednoga ili mnogih, unutar roene enske ili obiteljske loze. To je
samo jo jedno udo psihe da bi takva ena i dalje mogla imati toliko povjerenja,
unato brojnim izdajama.
Izdaje se dogaaju kad oni koji imaju mo vide nevolju, ali okrenu glavu. Izdaja
se dogaa kad ljudi kre obeanja, kad se povlae nakon to su zavjetovali da e
pomoi, zatititi, zastupati, drati stranu, hrabro djelovati, kad se pretvaraju da su
zauzeti, ravnoduni i tako dalje.
cxvi
Ovisnost je sve to iscrpljuje ivot, a pritom postie da se doima boljim.
cxvii
Izgladnjivanje, podivljalost ili ovisnost nisu per se uzroci psihoze, nego prije
kakav izvorni oblik napada na snagu psihe, tako da bi u teoriji oportunistiki
kompleks mogao preuzeti oslabljenu psihu. Zato je vano izlijeiti ranjeni
instinkt, tako da osoba ne bude u sve gorem ili ranjivom stanju.
cxviii
Charles Simic, Selected Poems (New York: Braziller, 1985)
cxix
ELEMENTI ZAROBLJAVANJA
Uzmite neki original.
Rano je pripitomite, po mogunosti prije govora ili kretanja.
Socijalizirajte je pretjerano, do krajnjih granica.
Izazovite glad kod njezine divlje prirode.
Izolirajte je od patnji i sloboda drugih, tako da nema predloka s kojim bi
mogla usporediti svoj ivot.
Nauite je samo jednom gleditu.
Nemojte joj ispunjavati potrebe (ostavite je na suhom ili hladnom) i neka svi

530

vide, ali da joj nitko ne kae.

Neka se odvoji od svojega prirodnog tijela, time ete prekinuti njezin odnos s
tim biem.
Pustite je u okolinu u kojoj moe pretjerati sa stvarima koje su joj ranije bile
uskraene, stvarima koje su istodobno uzbudljive i opasne.
Dajte joj prijatelje koji su takoer izgladnjeli i koji je potiu na neumjerenost.
Neka njezini ranjeni instinkti razuma i zatite i dalje budu nelijeeni.
Neka se Smrt naseli blizu nje zbog njezina pretjerivanja (premalo hrane,
previe hrane, droge, nedovoljno sna, previe sna itd.)
Neka se bori s ponovnom uspostavom persone dobre curice i uspije, ali
samo s vremena na vrijeme.
Zatim, na posljetku, neka se ponovno fanatino baci na psiholoki ili fizioloki
ovisniko pretjerivanje koje samo po sebi umrtvljuje, ili to ini zlouporabom
(alkohol, seks, bijes, pokornost, mo itd.)
Sada je zarobljena. Obrnite taj proces, pa e biti slobodna. Izlijeite njezine
instinkte, pa e biti snana.
cxx
Tema ove prie, pronalaenje ljubavi i doma te suoavanje s prirodom smrti,
jedna je od mnogih varijacija koje se mogu nai diljem svijeta. (Sredstvo
pripovijedanja, koje se sastoji od toga da morate odlomiti smrznute rijei s usana
govornika i topiti ih nad vatrom da ustvrdite to je reeno, takoer se nalazi
diljem svijeta u starim zemljama.)
cxxi
Isti kau i da se dua ne inkarnira, i ne raa duh, dok nije sigurna da tijelo u
kojemu treba obitavati uistinu napreduje. Zato esto djetetu ne daju ime do
sedam dana ili dva mjeseeva ciklusa ili ak i dulje nakon roenja, jer se time
dokazuje da je tijelo dovoljno snano da u njega ue dua, koja zatim raa duh.
Nadalje, isti narodi stoga smatraju pametnim da se dijete nikada ne tue, jer to
istjeruje duh iz tijela, a nalaenje duha i njegov povratak u pravi dom vrlo je dug
i naporan proces.
cxxii
Inicijacijski proces rije inicijacija dolazi od latinske initiare, to znai
zapoeti, uvesti, uputiti.
Inicijant/novak je onaj koji je na poetku nekoga novog puta, koji je istupio da bi
ga se uvelo i uputilo. Inicijator je onaj koji predano radi na promiljanju onoga
to zna o tom putu, koji prenosi znanje i koji usmjerava novaka/inju da prevlada

531

izazove i tako postane moniji.

cxxiii
U takvoj iskrivljenoj inicijaciji, inicijator kojiput trai samo slabosti novaka
pa zaboravi ili previdi onih drugih sedamdeset posto inicijacije: jaanje eninih
talenata i nadarenosti. Inicijator esto stvara potekoe a da ne prui podrku,
smilja opasnosti a onda sjedne i gleda.
To je ostatak fragmentiranoga mukog naina inicijacije onoga koji vjeruje da
stid i ponienje jaaju osobu.
Oni nude potekoe, ali ne i podrku. Ili uvelike paze na proceduru, a bitne
potrebe za osjeanjem i duevnim ivotom samo se dodaju onako usput. Sa
stajalita due i duha, okrutna ili nehumana inicijacija nikad ne jaa sestrinstvo
ili pripadanje. ak nije niti shvatljiva.
U nedostatku strunih inicijatora ili pak u prisutnosti onih koji predlau i
podupiru nasilne procedure, ena e pokuati sa samoinicijacijom. To je vrlo
hvalevrijedan pokuaj i zapanjujue postignue ako postigne i trietvrt svojega
oekivanja. Iznimno je pohvalno, jer mora paljivo sluati to joj kazuje divlja
psiha, o tome to slijedi sada, pa kasnije, pa jo kasnije, i jer to mora slijediti bez
ikakva jamstva da se i prije tako radilo i da je to ve tisuu puta dovelo do pravog
rezultata.
cxxiv
Postoje negativni i pozitivni perfekcionizam. Negativni esto stoji u vezi s
naim strahom da e nas netko smatrati nedostatnima. Pozitivni perfekcionizam
je prije kad dajemo sve od sebe, kad ostajemo uz neto produktivno majstorstva
radi. Primjeri pozitivnoga perfekcionizma su pokuaji da bolje nauimo neto:
kako bolje pisati, govoriti, slikati, jesti, opustiti se i tako dalje. Druga vrsta
pozitivnog perfekcionizma jest kad dosljedno obavljamo odreene stvari kako
bismo ostvarile neki san.
cxxv
Navlaenje mjedenoga grudnjaka stalna je fraza Yancey Ellis Stockwell,
sjajne terapeutkinje i izvrsne pripovjedaice. Djeluje u Coloradu, ali izvorno
potjee iz istonog Teksasa, pa bi nam sve trebalo biti jasno.
cxxvi
Financijsku potporu pruili su enski savez (Womens Alliance) s
Berkeleyja u Kaliforniji i mnogi nadareni vidari, od kojih je jedna vrlo njena
zatvorska lijenica, dr. Tracy Thompson, te energina terapeutkinja,
pripovjedaica Kathy Park, M. S. W. (magistrica socijalnoga rada)
cxxvii
ena to ivi na dnu jezera, C. P. Ests, Rowing Songs For the Night Sea
Journey; Contemporary Chants (privatno izdanje, 1989).

532

cxxviii

Njihove slikovite rijei i to-na-umu-to-na-drumu fraze ule su i u govor

hispanskih i istonoeuropskih etnikih skupina u tom dijelu zemlje.
cxxix
Ne moraju to biti djeca. To moe biti bilo to: Moje biljke. Moj pas. Moja
zadaa. Moj drug. Moje petunije.
Sve je to samo trik. U srcu ena udi za odlaskom, ali udi i za ostankom.
cxxx
Kompleks biti svima sve napada dostatnost ene i tjera je da se ponaa kao
da ona jest velika vidarica.
No, kad ovjek pokuava ispuniti neki arhetip, to je kao da pokuava postati Bog.
To nije stvarno mogue, a napori koje ulae iscrpljuju psihu i djeluju vrlo
razorno na nju.
Dok arhetip moe izdrati projekcije ljudi, ljudi ne mogu izdrati kad ih se tretira
kao arhetip, kao da su zato neranjivi i neiscrpljivi. Kad se od ene oekuje ili
trai da glumi neumorni arhetip velike vidarice, ona e se sruiti pod teretom
negativno perfekcionistikih uloga. Kad trae od vas da odjenete raskono, ali
pretijesno, arhetipsko ruho bilo kojeg ideala, najbolje je pogledati u daljinu,
odmahnuti glavom i nastaviti put kui.
cxxxi
Diving Into the Wreck, Adrienne Rich, iz The Fact of a Doorframe (New
York: Norton, 1984), str. 162
cxxxii
U drugim priama, kao npr. u Uspavanoj ljepotici, mlada se uspavana ena
probudi, ne zbog prineva poljupca, nego zato to je vrijeme stoljetno
prokletstvo je isteklo i sad je vrijeme kad se ona treba probuditi. Bodljikava
uma oko dvorca nestaje, ne zato to je junak jai, nego zato to je isteklo
prokletsvo, pa je dolo vrijeme. Bajke nas uvijek iznova upuuju: kad je vrijeme,
onda je vrijeme.
cxxxiii
U klasinoj jungovskoj psihologiji to bi se dijete nazivalo psihopompom, to
jest, aspektom anime ili animusa, koji je tako nazvan po Hermesu koji due vodi
u podzemlje. U drugim kulturama, psihopomp se naziva juju, bruja, anqagok,
tzaddik. Te se rijei rabe kao imena, a kojiput i kao pridjevi koji opisuju maginu
crtu nekoga predmeta ili osobe.
cxxxiv
Kad dijete u prii osjeti miris tuljanova krzna, ono osjeti puni uinak
duevne ljubavi svoje majke. Neki dio njezine due proleti kroz njega, ali ga ne
ozljedi, nego ga osvijesti. ak i danas prigodom smrtnog sluaja u nekim
suvremenim inuitskim obiteljima ivui lanovi navlae pokojnikova krzna,
pokrivala za glavu, grijae za noge i drugo. Obitelj i prijatelji to smatraju

533

prenoenjem due u duu, pa tako nuno i u sam ivot.

Vjeruje se da se u odjei, krznu i alatu pokojnika zadrava snaan ostatak due.
cxxxv
Mary Uukulat mi je izvor, a ona mi je prva i ispripovijedala tu staru i dobro
znanu priu.
cxxxvi
Ibid.
cxxxvii
Oxford English Dictionary
cxxxviii
ene su skolne tome da odvoje dovoljno vremena kako bi reagirale na
krize fizikoga zdravlja osobito tuega ali zanemaruju potrebu za vremenom
u kojem bi odravale odnos s vlastitom duom. Nekako ne shvaaju da je dua
magnetni ili sredinji generator njihove ivosti i energije. Mnoge ene napreu
svoju vezu s duom kao da ona nije vrlo vaan instrument. Kao i svaki vrijedan
instrument, valja ga spremati na sigurno, istiti, uljiti i popravljati. Inae e se
zaguiti, poput motora, dovesti do usporavanja u eninu svakodnevnu ivotu, do
troenja goleme koliine energije za najjednostavnije zadatke i konano se
pokvariti na srcoJomnom prijevoju daleko od grada ili telefona. A onda valja
dugo, dugo pjeaki kui.
cxxxix
Navod Roberta Blyja iz razgovora s dr. Clarissom Pinkolom Ests,
objavljena u asopisu Bloomsbury Revieiv (sijeanj 1990), The Wild Man In the
Black Coat Turns: A Conversation. Ally Press razgovor naziva ivahnim.
Rije je o odnosu izmeu arhetipa divljega mukarca i arhetipa divlje ene.
cxl
Polje snova, film raen prema romanu Shoeless Joe, W. P. Kinselle
cxli
Problem zaustavljena kreativna ivota obino ima nekoliko uzroka: unutarnji
negativni kompleksi, manjak podrke vanjskoga svijeta te kojiput i izravna
sabotaa.
to se tie vanjskog razaranja novih pothvata i ideja, ne mogu se sjetiti niega to
kroz manipulaciju modela ili/ili ee zaustavljaju i nazivaju nedokazanim od
kreativnoga propitivanja. to je prvo nastalo? Koka ili jaje? To pitanje najee
zaustavlja sagledavanje stvari i odreivanje njezinih mnogih vrijednosti. Ono
spreava uvid u to kako su sazdane i koje bi im mogle biti primjene. esto je
korisnije upotrijebiti onaj kooperativni i komparativni model i/i.
Neka stvar je i ovo i ovo i ovo. Moe/ne moe ju se koristiti ovako i ovako i
ovako.
cxlii
Priu o La Lloroni pripovijedaju otkako je Boja ena sjedila kraj vatre. Istu

534

priu, uvijek iznova, uz neke male promjene, uglavnom u vezi s njezinom

odjeom.
Bila je obuena kao prostitutka, a jedan ju je frajer pokupio blizu rijeke u El
Pasu. E, dragi moj, taj se iznenadio! Imala je dugu bijelu spavaicu na sebi
Bila je odjevena u vjenanicu s dugim bijelim velom preko lica.
Mnogi se latino roditelji koriste La Lloronom kao nekom mistinom dadiljom.
Veinu djece toliko prestrae prie o njoj kako krade djecu da bi ih povela
namjesto svoje, da se mlaarija iz rijenih gradova uva vode poslije mraka i
dolazi kui na vrijeme.
Neki koji prouavaju te prie kau da su to moralne prie koje ljude strahom
tjeraju na pristojno ponaanje.
Poznavajui strast u krvi onih od kojih potjeu te prie, meni se ine kao
revolucionarne prie, prie koje trebaju podignuti razinu svijesti o stvaranju
novoga poretka. Neki pripovjedai prie poput la Llorone nazivaju los cuentos
de revolucin, prie o revoluciji.
Prie o borbi, psihikoj ili ostalima, vrlo su stara tradicija koja prethodi
osvajanju Meksika. Neki od starih pripovjedaa, cuentistas, iz Meksika, kau da
takozvani asteki kodeksi nisu zapisi o ratovima kao to mnogi znanstvenici
nagaaju, nego slikovne prie o velikim moralnim bitkama s kojima su svi
mukarci i ene suoeni. Mnogi znanstvenici stare kole smatrali su to
nemoguim jer su bili uvjereni da domorodake civilizacije nisu imale
sposobnost apstraktnoga i simbolikog razmiljanja. Smatrali su da su lanovi
starih kultura nalik na djecu kojoj je sve doslovno. Pa ipak, ako prouavamo
nahuatl i majansko pjesnitvo iz onoga doba, vidimo da su metafore neobuzdane
te da su imali sjajnu sposobnost razmiljanja i govorenja u apstrakcijama.
cxliii
Kao, primjerice, na Saveznoj konvenciji Zelenih na razvou Stijenjaka 1991.
cxliv
Tako mi je prenijela Marik Pappandreas Andropolus, pripovjedaica iz
Korinta, kojoj je to prenijela Andrea Zarkokolis, takoer iz Korinta.
cxlv
Marcel Pagnol, Jean de Florette i Manon des Sources.
Claude Berri snimio je filmove prema objema knjigama (Orion Classic Releases,
1987).
Prvo je djelo o zloincima koji zatrpaju izvor kako bi sprijeili mladi brani par
da ostvari svoj san o slobodnom ivotu u divljini, gdje bi proizvodili vlastitu

535

hranu okrueni ivotinjama, drveem i cvijeem. Kao posljedica toga, mlada

obitelj gladuje, jer na njihovoj zemlji nema vode. Zloinci se nadaju da e kupiti
to imanje za sitne novce kad se pronese glas kako je to jalova zemlja. Mladi mu
umre, ena prerano ostari, a dijete odraste bez nasljedstva.
U drugoj knjizi, dijete, djevojica, odraste, otkrije urotu, osveti svoju obitelj i, do
koljena u blatu, krvavih ruku, izvlai beton. Izvor ponovno krene, izlijeva se na
zemlju, ispred sebe gura grude suhe zemlje i izvlai staro zlodjelo na svjetlo
dana.
cxlvi
Strah od neuspjeha jedna je od onih potapalica koja zapravo ne opisuje
ono ega se ena uistinu boji.
Obino strah ima tri dijela: jedan je ostatak prolosti (to je esto izvor srama),
drugi je manjak sigurnosti u sadanjosti, a trei je strah od loeg ishoda ili
negativnih posljedica u budunosti.
to se tie kreativna ivota, jedan od najeih strahova nije zapravo strah od
neuspjeha, nego strah od testiranja vlastita kova. Ovako nekako razmiljamo
ako ne uspije, onda se moe pridignuti i poeti iznova, pred tobom stoji beskraj
prilika. Ali, to ako uspije, ali unutar srednjeg dometa? to ako pokua i, da,
postigne uspjeh, ali bez obzira na to koliko pokuavala, ne na onoj razini na
kojoj eli? To je tema koja mnogo vie ometa one koji stvaraju. A postoje jo
mnoge druge. Zato je kreativni ivot teak i sloen put ve sam za sebe. Pa ipak,
ta nas sloenost ne bi trebala zadravati, jer kreativni ivot lei tik iznad srca
divlje prirode. Unato naim najgorim strahovima, iz instinktivne prirode dopire
najdublja hrana.
cxlvii
Neko su Harpije bile boice oluje. Bile su boanstva ivota i Smrti. Na
alost, prestale su biti djeliteljice u obje funkcije pa su postale jednostrane. Kao
to smo vidjeli u tumaenju prirode ivot/smrt/ivot, sve sile koje upravljaju
roenjem upravljaju i smru. No, u Grkoj kultura kojom su upravljale misli i
ideali nekolicine tako je snano naglasila smrtni aspekt Harpija kao demonskih
ptica smrti sa enskim tijelima, da se potpuno izgubila priroda Harpija kao bia
inkubacije, raanja i okrepe. U orestijskoj tragediji u kojoj ubijaju ili otjeraju
Harpije do spilje na kraju svijeta, oivljavajua priroda tih stvorenja bila je ve
potpuno potisnuta.
cxlviii
Ovo je post-orestijska verzija. Sluajno nisu svi negativni slojevi
patrijarhalni, a niti su sve partrijarhalne stvari negativne. Postoji ak i neka

536

vrijednost u starim negativnim patrijarhalnim slojevima koji prekrivaju mitove

koji su nekad prikazivali snano i zdravo ensko, jer nam oni pokazuju ne samo
kako osvajaka kultura potkopava ranije mudrosti, nego i kako se tada, a i danas,
pokorene ene ili ene ranjenih instinkta navodilo da same sebe vide, ali i kako
bi se mogle vidati.
Niz razornih zabrana upuenih enama i protiv ena (ili mukaraca) ostavlja za
sobom neku arhetipsku rentgensku snimku onoga to se stoga izvitoperi u eninu
razvoju, kad je odgajaju u kulturi koja ensko ne smatra prihvatljivim. Tako da
ne moramo pogaati.
Sve je to zabiljeeno u kasnijim slojevima bajke i mitova.
cxlix
Mnogi simboli imaju i muke i enske atribute.
Uglavnom vano je da ljudi sami za sebe odlue koje e iskoristiti kao povealo
kroz koje e se zagledati u stvari due i psihe. Nema ba mnogo smisla
raspravljati, kao to e neki htjeti, je li neki simbol muki ili enski, jer se na
kraju ini da su ti oznaitelji samo kreativni naini promatranja nekog predmeta
te da sm simbol zapravo ukljuuje druge sile koje ne moemo shvatiti zbog
naeg arhimedskoga gledita.
Meutim, uporaba mukih i enskih atributa jest vana, jer se radi o raznim
leama kroz koje se mnogo toga moe nauiti. Zato i promatramo simbole, da
bismo vidjeli to se moe nauiti, kako se to moe primijeniti, a osobito koju
ranu bi moglo zavidati.
cl
Jeannette Jones i Mary Ann Matoon, Je li animus preivljen? iz antologije
The Goddess Reawakening, ur. Shirley Nichols (Wheaton, Illinois: Quest Books,
1989). To poglavlje navodi suvremena razmiljanja raznih analitiara/autora o
animusu sve do 1987.
cli
Kod velikih Boica rutinska je stvar da stvaraju sinove iz vlastita tijela. Poslije
sin postaje njihov ljubavnik/pratilac/mu. Premda bi neki to shvatili doslovce, pa
mislili da opisuje rodoskrvnue, ne treba to tako shvatiti, nego kao opis naina na
koji dua raa muki potencijal, koji se razvojem pretvara u neku mudrost i
snagu te se spaja s njezinim ostalim moima.
clii
A kojiput i kao o podraaju koji ulazi u tu ruku.
cliii
Ako se odvojimo od ideje muevne prirode, u sutini gubimo jedan od
najsnanijih polariteta za promiljanje i razumijevanje tajne dvojne prirode
ljudskih bia na svim razinama. No, ako je nekoj eni sama ideja muevnoga kao

537

dijela enstvenog ogavna, onda bi mi bilo drae da tu prirodu koja premouje

nazove bilo kojim imenom, samo zato da se ne odvoji od zamiljanja i
razumijevanja naina na koji polariteti djeluju zajedno.
cliv
Opisala bih to kao snanu muku pregovaraku prirodu, onu koju je kod
mnogih mukaraca potpuno priklijetila besmislica svakodnevnog rada koji ne
nosi duevno zadovoljstvo, ili kultura koja mukarce na prevaru upregne i onda
ih tako dri sve dok ih gotovo ne uniti.
clv
Tijekom istraivanja dola sam i do nekih pokazatelja da je ta pria inaica
drevnih solsticijskih pria o staroj i novoj godini, u kojima neto potroeno
umire, pa se ponovno rodi ispunjeno svjeom energijom.
clvi
Tu sam verziju primila od Kate s ljubavlju, Kate koja je etiri godine prolazila
kroz patnju ruskog radnoga logora u 40-im godinama dvadesetoga stoljea.
clvii
Preobraavanje s pomou vatre, nad vatrom ili u vatri univerzalan je motiv.
Srodan preobraaj onome koji nalazimo u Tri zlatne kose sadran je u grkom
mitu u kojem Demetra, velika Majka-Boica, nou dri smrtno dojene u vatri
kako bi ga uinila besmrtnim. Djetetova majka Metanira krikne kad to opazi i
time prekida tu praksu. Demetra se okani vatrenoga procesa, zamiljena
teta kae Metaniri sada e dijete biti tek obian smrtnik.
clviii
Stvari koje stimuliraju sreu i uitak, takoer uvijek predstavljaju stranja
vrata, kroz koja nas mogu iskoritavati ili pokuati upravljati nama.
clix
Prie o ujaku Tuong-Pa ili Trungpa, prie su o varalici koje navodno potjeu
iz Tibeta. U svim narodima postoje sline prie.
clx
Catal Hyk ima ikonu mjesta meu nogama visoko na zidu. Radi se o
enskom liku rairenih nogu, otkrivenih donjih usta, mogue kao proroica.
Sama pomisao na takav lik ene navodi na znalako hihotanje.
clxi
Charles Boer, The Homeric Hymns (Dalias: Spring Publications, 1987). Radi
se o uistinu nadahnutom prijevodu.
clxii
Prie o kojotima tradicionalno se pripovijedaju samo zimi.
clxiii
U obitelji ili u najblioj kulturnoj sredini.
clxiv
Do povrede instinkta, ega i duha u djetinjstvu dolazi kad dijete otro odbijaju,
ne uju ga i ne vide, kad ne obraaju panju na nj barem s pristojnom mjerom
staloenosti ako ve ne s razumijevanjem. Kod mnogih ena povrijeeno je ono
razumno oekivanje da e se obeanja ispuniti, da e se odnositi prema njoj s

538

potovanjem, da e imati hrane kad je gladna te da e uivati slobodu govora,

miljenja, osjeanja i stvaranja.
clxv
Stari osjeaji donekle podsjeaju na ice kakva klavira u psihi. Neki potres
izvana izaziva snane vibracije tih ica u glavi. Moe ih se natjerati da zabruje, a
da ih se uope ne trzne. Dogaaji koji sadravaju slian ton, rijei, slike
izvornoga dogaaja, mogu natjerati osobu da se bori kako stari materijal ne bi
zabrujao. U jungovskoj psihologiji takva erupcija velikih osjeaja zove se
konstelacija kompleksa. Za razliku od Freuda koji je takvo neurotino ponaanje
osuivao, Jung ga je zapravo smatrao kohezivnom reakcijom, slinom onoj koju
imaju ivotinje kad ih se prije toga gnjavi, mui, preplai ili rani. ivotinja
obino reagira na mirise, kretnje, orua i zvukove koji su nalik na one od kojih su
primile ozljedu. Ljudi imaju jednake obrasce prepoznavanja i reagiranja. Mnogi
kontroliraju stare komplekse tako da se dre podalje od osoba ili dogaaja koji ih
uznemiruju. Kojiput je to racionalno i korisno, a kojiput nije. Tako mukarac
moda izbjegava sve ene koje imaju crvenu kosu kao njegov nasilni otac. ena
moda izbjegava sve estoke rasprave jer u njoj izazivaju previe osjeaja. Pa
ipak, pokuavamo osnaiti svoju sposobnost bivanja u svakakvim situacijama
bez obzira na komplekse jer nam ta snaga ostajanja daje pravo glasa u svijetu.
Daje nam sposobnost da stvari promijenimo u svoju korist. Ako reagiramo samo
na nae komplekse, onda emo se skrivati u nekoj rupi ostatak ivota. No, ako ih
uspijemo donekle tolerirati, iskoristiti ih kao saveznike, na primjer ako uspijemo
upotrijebiti staru ljutnju da svojim izjavama dodamo otrinu, onda moemo
oblikovati i reformirati mnogo toga.
clxvi
Uistinu postoje poremeaji rada mozga u kojima nekontrolirani bijes ima
istaknutu ulogu, ali oni se tretiraju lijekovima, ne psihoterapijom. No, ovdje
govorimo o bijesu koji potie sjeanja na ranije psihiko muenje ove ili one
vrste. ak bih dodala da se u obiteljima gdje postoji osjetljivo dijete, druga
djeca ne osjeaju tako zlostavljanom, premda se prema njima slino ponaaju.
Djeca imaju razliite potrebe, razliite debljine koe, razliite sposobnosti
doivljavanja boli. Ono koje ima najmanje prijamnika da tako kaemo, na
svjesnoj e razini osjeati najmanje uinaka zlostavljanja. Dijete s najvie
osjetila na svjesnoj e razini osjetiti sve, a moda ak i snano osjeati tue rane.
Ne radi se o tome je li to istina ili nije, radi se o sposobnosti djeteta da osjeti
signale oko sebe. Na podruju odgoja djeteta, staro pravilo da svako dijete valja
odgajati za sebe, ne prema udbeniku, nego prema onome to vidimo ako

539

promatramo osjeajnost, osobnost i nadarenost djeteta, vrlo je dobar savjet. U

svijetu prirode, bez obzira na to to su obje biljke jednako lijepe, trkljasti
filodendron moe naizgled dovijeka izdrati bez vode, dok vrba, koja je znatno
vea i deblja, ne moe. Takve prirodne razlike postoje i meu ljudima. Nadalje,
bilo bi pogreno misliti kad odrasla osoba osjea ili izraava ljutnju da je to
siguran znak nerijeenih problema iz djetinjstva. Postoji velika potreba i mnogo
prostora za pravednu i jasnu ljutnju, osobito ako se netko ogluio o ranije, bilo
tihe bilo glasne apele na svijest. Ljutnja je sljedei korak u hijerarhiji privlaenja
pozornosti. Meutim, negativni kompleksi mogu normalnu ljutnju raspiriti do
uarena i razorna bijesa. Katalizator je gotovo uvijek vrlo siuan, ali na njega
reagiramo kao da je iznimno vaan. Nesklad iz djetinjstva, zlostavljanje koje
smo tada osjeali, mogu u mnogome pozitivno utjecati na stvari za koje se
borimo kao odrasli. Mnogi voe, na elu velikih politikih, akademskih ili
drugih vrsta plemena ili obitelji, svoj posao rade tako da stvari postanu
korisnije i bolje od situacije u kojoj su oni odgajani.
clxvii
Pripovjedai japanskog naslijea rekli su mi za varijaciju u kojoj medvjeda
zadavi neka zla sila, tako da meu ljudima koji su ga tovali ne nastane novi
ivot. Medvjee tijelo zakopaju uz veliku tugu i alovanje. No, ako enska suza
kane na grob, medvjed ponovno oivi.
clxviii
Oslobaanje staroga zakreenoga bijesa, komad po komad ili sloj po sloj,
sutinski je vano za ene. Bolje bi bilo da tu bombu odnesemo u polje i
detoniramo je, nego da je zapalimo kraj nedunih ljudi. Vrijedilo bi pokuati da
je neutraliziramo tako da pomogne, a ne da nanese tetu. Mnogo puta nas samo
jo vie raspali kad stalno ujemo ili vidimo neku osobu ili projekt. Dobro bi bilo
da se maknemo od toga podraaja, bez obzira na to tko ili to to bilo. Postoje
razni naini na koje to moemo uiniti, promijeniti sobu, promijeniti mjesto
boravka, promijeniti temu, promijeniti okolinu. To je od velike pomoi. Ona
stara o brojanju do deset vrlo je pametna. Ako moemo makar privremeno
prekinuti luenje adrenalina i drugih borbenih kemikalija koje utjeu u na
sustav tijekom prvotne ljutnje, onda moemo zaustaviti proces u kojem se
vraamo u osjeaje i reakcije vezane uz ranije doivljene traume. Ako ne
uinimo tu stanku za sebe, onda e se kemikalije i dalje izlijevati neko dulje
vrijeme, sve dok nas doslovce ne gurnu u sve neprijateljskije ponaanje, bez
obzira na to osjeamo li iskrenu motivaciju ili ne.
clxix
Veliki sufijski pripovjeda Indries Shah pripovijeda verziju te stare prie u

540

Wisdom of the Idiots (London: Octagon Press, 1970)

clxx
Odluka o tome ovisi o nekoliko imbenika, a valja razmisliti o svima: svijest
osobe ili aspekta koji je nanio zlo, njihova sposobnost da nanesu daljnje zlo i
njihove budue namjere te jednadba moi jesu li ili nisu na istoj razini, tj.
postoji li neravnomjerna raspodjela moi.
clxxi
Descanso se takoer rabi kao izraz za poivalite u smislu mjesta za ukop ili
groblja
clxxii
Kod incesta, zlostavljanja ili drugog tekoga nasilja, obino je potrebno
mnogo godina da se ciklus zakljui opratanjem. U nekim se sluajevima neko
vrijeme crpi vie energije iz neopratanja, a i to je prihvatljivo. Ono to nije
prihvatljivo jest kad do kraja ivota svaki as poludimo zbog raznih dogaaja.
Dua i psiha, kao uostalom i fiziko tijelo, vrlo teko podnose to pretjerano
kljuanje. To se mora proistiti. Postoje mnogi razni pristupi tome. Valja se
savjetovati s terapeutom koji je snana osoba i specijalist za te stvari. Pitanje
koje moramo postaviti takvom strunjaku glasi: Koja su vaa iskustva sa
smanjivanjem bijesa i radom na jaanju duha?
clxxiii
Neto drugaija definicija oprosta nalazi se u rjeniku Oxford English
Dictionary: 1865. J. Grote, Moral Ideas, VIII (1876), 114 Aktivni oprost
vraanje dobra za zlo.
clxxiv
Ne radi se samo o tome da ljudi imaju razne ritmove u opratanju drugima,
nego i sami prekraji utjeu na duljinu vremena koje je potrebno za opratanje.
Oprostiti nesporazum nije isto to i oprostiti ubojstvo, rodoskrvnue, nasilje,
nepravedan odnos, izdaju, krau. Ovisno o tome o emu se radi, pojedinano
nasilje se kojiput lake oprosti nego ono koje se ponavlja.
clxxv
Budui da i tijelo ima sjeanje, morate obratiti panju i na nj. To nije
zamiljeno tako da pokuate prestii i pobjei svojem bijesu, nego iscrpiti ga,
ralaniti i rekonstruirati libido koji se tako oslobaa potpuno drugaije nego
prije. Fiziki ispust morate popratiti psihikim razumijevanjem.
clxxvi
Slaem se s Jungom koji je smatrao da se ovjek kad uini kakvu nepravdu
ne moe od nje izlijeiti, osim ako izgovori apsolutnu istinu i iskreno se suoi s
time.
clxxvii
Prvi put sam takve tragine i banalne scenarije proitala u djelu Erica
Bernea i Clauda Steinera.
clxxviii
S pomou Jungova Eksperimenta jezinih asocijacija (WAE), takoer se

541

utvrdilo da je to tono.
clxxix
Kojiput slijede fotografije i prie oeva, brae, mueva, ujaka i strieva,
djedova (a kojiput i sinova i keri), ali najvaniji je rad na lozama naih
pretkinja.
clxxx
One same pate kao rtveno janje, kao gutai grijeha, a da ne dobivaju s time
povezanu mo, ni blagodati, tj. zahvalnost, poasti i zadovoljtinu iz zajednice.
clxxxi
Mary Culhane i mrtvac: to je jedna od pria s potpisom dviju neobino
nadarenih i slikovitih ena iz Sjeverne Karoline imenom Barbara Freeman i
Connie Regan-Blake koje imaju registriranu tvrtku The Folktellers (Narodni
pripovjedai)
clxxxii
Dr. Paul C. Rosenblatt, Bitter, Bitter tears: Nineteenth-Century Diarists
and Twentieth-Century Grief Theories. (Minneapolis: University of Minnesota
Press, 1983). Navod Judith Savage.
clxxxiii
Jungovo razumijevanje tajanstva sudjelovanja temeljilo se na
antropolokim nazorima kasnoga devetnaestog i ranoga dvadesetog stoljea, kad
su se mnogi koji su prouavali plemena osjeali poprilino razliiti od njih, a
nisu shvaali ponaanje u tim plemenima kao ponaanje u ljudskom kontinuumu
koji se moe zbiti bilo gdje i kod bilo koje osobe.
clxxxiv
Ova rasprava ni u kojem sluaju ne znai da je teta nanesena pojedincu
prihvatljiva zato to e ga na kraju ojaati.
clxxxv
Radi daljnjih informacija o doslovnim traumama vezanim uz oeve, vidi
Ellen Bass i Louise Thornton s Jude Brister, ur. I Never Told Anyone: Writings
by Women Survivors of Child Abuse (New York: Harper&Row, 1983.). Takoer
vidi Barry Cohen; Esther Giller, W. Lynn, ur., Multiple Personality Disorder
from the Inside Out (Baltimore: Sidran Press, 1991.). Osim toga vidi i Linda
Leonard, The Wounded Woman (Boulder, Colorado: Shambhala, 1983.)
clxxxvi
Smatra se da grubi gubitak bezazlenosti uglavnom potjee iz svijeta izvan
obitelji. To je postupni proces koji gotovo svatko doivljava i koji kulminira u
bolnom prihvaanju ideje da nije sve u svijetu bezopasno ili lijepo. Bezazlenost
nije miljena zato da je otac ili majka nasumice uklone. To e se ve dogoditi
samo od sebe. Roditelji su tu da vode i pomau ako mogu, ali uglavnom zato da
poprave tetu i ponovno pridignu dijete na noge.
clxxxvii
Simbol mlinara u bajkama shvaen je na negativan i pozitivan nain.
Kojiput je krt, a kojiput velikoduan, kao u priama o mlinaru koji negdje

542

ostavlja zrna za vilenjake.

clxxxviii
Postupno buenje to jest, polagano uklanjanje obrambenih mehanizama
tijekom duljega razdoblja manje boli, nego kad odjednom neto proe kroz sve
nae obrane. Meutim, u terapeutskom ili ispravljakom modelu, premda isprva
bre znai bolnije, rad moe bre poeti i bre sazreti. No, svakome njegovo, i u
njegovo vrijeme.
clxxxix
U drugim priama trojka predstavlja vrhunac intenzivne tenje, a trojka se
moe shvatiti i kao sama rtva koja kulminira u novom ivotu.
cxc
Lao Tzu, drevni pjesnik filozof. Vidi Tao Te Ching (London: The Buddhist
Society, 1948.). Djelo su objavili mnogi izdavai u raznim prijevodima.
[Hrvatski prijevod: Tao-Te-Ching, s kineskog na engleski preveo John C. H. Wu,
s engleskoga prevela Marina Kralj Vidaak, izd. Biovega, Zagreb, 2002. (op.
prev.)]
cxci
To su raznim ljudima razne stvari. Neke su vrlo aktivne izvana, kao ples, neke
su vrlo aktivne na razne naine, ples molitve, na primjer, ples razuma, ples
pjesme.
cxcii
C. P. Ests, Warming the Stone Child: Myths and Stories of the Abandoned
and Unmothered Child, audiovrpca (Boulder, Colorado: Sounds True, 1989.)
cxciii
Valja primijetiti da ene i mukarci u ozbiljnoj psihikoj tranziciji esto
pokazuju manje zanimanja za stvari u vanjskome svijetu, jer razmiljaju, sanjaju
i razvrstavaju na tako dubokoj razini da im se stvari koje pripadaju vanjskome
svijetu jednostavno izgube iz vida. ini se da dua nije ba zainteresirana za
frizure i sline stvari dok ne posjeduju odreeni numen.
cxciv
Vrlo mi je udno da Ku Klux Klan u pokuaju da ih obezvrijedi, ne-bijele
ljude naziva ljudima blata. Stara uporaba rijei blato vrlo je pozitivna, zapravo
predstavlja ba pravu frazu za snaenje duboko mudre i snano instinktivne
prirode. Ljudi i svijet, prema veini pria o stvaranju, izraeni su upravo iz blata
(i drugih zemljanih tvari).
cxcv
Labrys, sjekira i otvorene usmine vulve sve imaju slian oblik.
cxcvi
to se tie dvostruke sjekire boice, ona je drevni simbol koji sada rabe razne
enske skupine kao simbol povrata snazi enskosti. Osim toga, meu lanicama
moje skupine za istraivanje i vjebanje pria, Las Mujeres, mnogo se raspravlja
o raznim izvorima koji kau da su leptirska krila usmina i dvostruka sjekira slini
simboli iz drevnih vremena, pri emu se oblik raskriljena leptira smatra oblikom

543

due.
cxcvii
Ono to je mistino jest znanje o svakodnevnim stvarima s obje strane.
Pragmatini misticizam trai svu istinu, ne samo jednu, a zatim odmjerava svoje
stajalite i nain djelovanja.
cxcviii
Stare prie daju naslutiti da se to stanje osjeaja i znanja prenosi sa svih
roditelja na djecu, bez obzira na spol.
cxcix
Kao to smo vidjeli, suze su vienamjenske, slue i za zatitu i za stvaranje.
cc
enina kultura stoljeima se uistinu zakopavala, pa samo slutimo to lei ispod
toga. ene moraju dobiti pravo da istrauju, a ne da ih se odvrati prije nego to
uope obiljee nalazite. Treba ivjeti punim ivotom, u skladu s vlastitim
instinktivnim mitom.
cci
Postoji velika mo u brojevima. Mnogi uenjaci, od Pitagore do kabalista,
pokuavali su shvatiti matematike tajne. Pobrojene kruke vjerojatno nose
znaenje iz misticizma, a moda i iz tonske ljestvice.
ccii
Bezruka djeva, djevojka sa zlatnom kosom i djevojica sa igicama u
mnogome se suoavaju s jednakim problemom jer su na neki nain autsajderi.
Pria o bezrukoj djevi nesumnjivo obuhvaa najpotpuniji psiholoki ciklus.
cciii
Moda ete se pitati koliko sebstava ima u psihi. Postoje mnoga, a obino
jedno od njih snano dominira. Znate li onu metaforu o pueblima Meksika?
Uvijek imaju tri dijela: stari koji se sruio, onaj u kojem ivite i onaj koji se gradi.
Tako je i to. (Osim toga, u jungovskoj teoriji, Sebstvo s velikim poetnim
slovom oznaava golemu duevnu silu. Sebstvo s malim poetnim slovom
oznauje osobniju, ogranieniju osobu koja jesmo.)
cciv
Jedan od najopsenijih zapisa starih rituala su rituali starih Grka. Premda je
veina drevnih kultura na neki nain biljeila svoje obiaje, osvajanja su unitila
veinu toga. (Unititi kulturu zahtijeva ubijanje svete klase: umjetnika, pisaca i
svih njihovih djela, sveenika i sveenica, govornika, pripovjedaa, pjevaa,
plesaa svih onih koji znaju kako dirnuti u duu i duh ljudi.) Pa ipak, kosti
mnogih unitenih kultura pripovjedaka arka i nosi dalje kroz stoljea, pa ih
dostavlja ravno u nae vrijeme.
ccv
Elizabeta je stara i takoer nosi dijete, Ivana. To je vrlo tajanstven odlomak u
kojem njezin mu zanijemi itd.
ccvi
Do tih faza se ne dopire toliko u skladu s kronolokom starou, koliko prema

544

potrebama psihe i duha.

ccvii
Robert L. Moore i Douglas Gillette, King, Warrior, Magician, Lover (San
Francisco: Harper, 1990.)
ccviii
Simboli vrtlara, kralja, arobnjaka itd. pripadaju svima. Oni nisu rodno
odreeni, ali ih kojiput razni spolovi razno shvaaju i primjenjuju.
ccix
Prva osoba od koje sam ula frazu izrada due bila je James Hillman, a on
je vie nalik nekoj eksplozivnoj napravi iz koje prte ideje.
ccx
Starica kod trojnih Boica u Grka.
ccxi
U Hesiodovu Postanku bogova (411-52), kae se kako se Perzefona i starica
Hekata najvie vole druiti jedna s drugom.
ccxii
Jean Shinoda Bolen u svojem jasnom djelu o menopauzi navodi da starije
ene zadravaju energije menstrualne krvi u svojim tijelima, pa izgrauju
unutarnju mudrost umjesto vanjske djece. Vidi audiosnimku, The Wise Woman
Archetype: Menopause As Initiation. (Boulder, Colorado: Sounds True, 1991.)
ccxiii
To je bio voa inkvizicije u panjolskoj, patoloki okrutan ovjek, kanjeni
serijski ubojica svojega vremena.
ccxiv
Iz: Knjiga Sirahova XVII, 5 (sv. pismo/klas.knji.)
ccxv
Na primjer, neki su suvremeni mukarci izgubili smisao za seksualne cikluse
porasta i smanjenja, onako kako su miljeni. Neki ne osjeaju nita, neki su
zapeli u petoj brzini.
ccxvi
U nekim verzijama prie, veo se naziva rupcem i ne pada zbog pneume, daha,
nego se djeai igra tako da ga skida i vraa na oevo lice.
ccxvii
Sljedea audio-djela dr. Clarisse Pinkole Ests moete nabaviti putem
Sounds True Catalog, 735 Walnut Street, Boulder, Colorado 80302
(1-800-333-9185). Niz Jungovska pripovjedaica: The Wild Woman
Archetype: Myths and Stories About the Instinctive Nature of Women; Warming
The Stone Child: Myths and Stories About Abandonment and the Unmothered
Child; The Radiant Coat: Myths and Stories on the Crossing Between Life and
Death; In the House of the Riddle Mother: Common Archetypal Motifs in
Womens Dreams; The Boy Who Married an Eagle: Myths and Stories About
Male Individuation; The Creative Fire: Myths and Stories About the Cycles of
Creativity.
ccxviii
Postoje mnoga gledita o tome kako, tko, kada, gdje kazivati prie, o

545

razmjeni, nalaenju i razvijanju vlastitih pria; krai pria i tako dalje.

Uglavnom, mislim da je psiholoki gledano najcjelovitije ako kaziva ostane
vjeran vlastitoj dui u odluci o tome kome i kako prenijeti priu, jer on je
instrument, pa zato i bie koje zasluuje najpromiljeniju zatitu. Za razne
rasprave o tome vidi: Ethics and Storytelling: Transcript from First Annual
Congress on Storytelling, The National Storytelling Journal (jesen 1987.);
Shuman, Amy: Ethics and the Professional Storyteller, The National
Storytelling Journal (ljeto, 1986.); Stewart, Findley: A Response to the Ethics
Question, The National Storytelling Journal (ljeto 1987.)

546