STILSKE FIGURE

Pod figurama se podrazumijeva specifilna upotreba jezika koja skree panju

na sebe.
Figure su srodstvo lijepog pisanja a danas se nazivaju i osnovnim stilskim
sredstvima.
Figure predstavljaju izraze odreenih ili prepoznatljivih zakonomjernosti u
upotrebi jezika.
Razvrstavanje figura je dosta sloen proces. Stari retoriari i poetiari nisu se
slagali ni oko broja figura niti oko shvaanja pojedinih figura, niti oko grupa ili
koje bi mogle skupiti srodne figure.
Postoje razliite klasifikacije s.f :
1. FIGURE U UEM SMISLU(formalne figure)
2. TROPE(semantike figure)
Kriterij za razvrstavanje na 1. i 2. jeste da li dolazi do prijenosa znaenja ili
ne. U figurama 1 ne dolazi do prijenosa znaenja, dok u tropima dolazi do
prijenosa znalenja.
1. figure u uem smislu realiziraju se u formalnom slijedu
2. tropi se realizuju na nivou znaenja
FIGURE DIKCIJE-nazivaju se i glasovne ili zvune figure jer se njihovo
djelovanje zasniva na uinku odreenih glasova odnosno zvukova u govoru.
Danas se najee spominju sljedee figure dikcije:
ASONANCA-nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja
odreenog zvukovnog ugoaja.
ALITERACIJA-oznaava ponavljanje istih suglasnika
ONOMATOPEJA-predstavlja oponaanje zvukova iz prirode ili neki zvuci koji
ne podsjeaju na neki predmet.
ANAFORA-ponavljanje jedne ili vie rijei na poetku stihova
I nema sestru ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage ni druga
EPIFORA-ponavljanje rijei na kraju stihova
ujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu

SIMPLOKA-ujedinjenje anafore i epifore, tj ponavljanje rijeli na poetku i na

kraju stihova
Otkud zlato koje ruha nema
Otkud zlato koje kruha nema
FIGURE KONSTRUKCIJE-to su figure rasporeda ili poretka rijei, ove figure
se esto nazivaju i sintaktikim figurama.
INVERZIJA-od lat. rijei inversio-okretanje, iskretanje dolazi do zamjena
uobiajenog reda rijei u reenici. Oznaava poredak rijei kojim se naglaava
ono to se u normalnom poretku ne moe naglasiti.
RETORIKO PITANJE-oznaava posebnu upotrebu upitnih reenica. u kojoj
se upitne reenice postavljaju, ali bez namjere da stvarno oznae pitanje,
znai to su pitanja na koja ne oekujemo odgovor.
ELISPA-gr.-nedostatak, izostavljanje. Nataje kada se iz reenice izostave
pojedine rijei, te se smisao cjeline moe razabrati. Npr, dovoljno je da
kaemo kia ili vatra, jasno je da se misli na to kako je pala mia ili planula
vatra.
ASINDENTON-gr.-nepovezano- Nastaje nizanjem rijei bez gramatikog
povezivanja bez upotrebe veznika.
POLISINDENTON-gr. mnogo vezano. Nastaje nizanjem veznika bez
gramatike potrebe.
PARERELIZAM-realizira se na nain da se jedan iskaz realizira tako da je
sastavljen od 2 uoljive cjeline. Vrlo su esti u poslovicama, mudrim
izrekama.
Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada.
Ko rano rani, dvije sree grabi.
FIGURE MISLI
POREENJE-komparacija
Imamo dvije vrste poreenja:
1. sinile-poreenje u kojem se 2 stvari porede po slinosti
2.komparatio-kada se te 2 stvari pribliavaju
ruke njene kao pamuk
ANTITEZA-gr. suprotnost. Podrazumijeva dovoenje 2 suprotna pojma u

vezu
Sit gladnom ne vjeruje.
HIPERBOLA-gr. pretjerivanje. Figura preuveliavanja, kada se neko svojstvo
istie ili naglaava.
Brz kao vjetar
ekam te cijelu vjenost.
LITOTA-gr. ublaavanje. Figura suprotna od hiperbole. Umjesto
preuveliavanja ona ublaava, odnosno pravi izraz zamjenjuje slabijim.
Otili ste malo predaleko.
GRADACIJA-lat. stepenovanje. Podrazumijeva postepeno pojaavanje ili
slabljenje od poetne predodbe ili misli. Razlikujemo: klimaks i antiklimaks.
Klimaks-podrazumijeva nizanje rijei od najslabije ka najjaem.
Antiklimaks-podrazumijeva nizanje rijei od najjae do najslabije.
IRONIJA-podrazumijeva izraavanje putem suprotnosti. Misli se suprotno od
onoga to se zapravo kae. Za kukavicu se kae: "e ba si junak"
PARADOKS-gr. ono to je oekivano. Podrazumijeva izraavanje neke misli
koja je protuslovna sama sebi. Takva je npr. Sokratova izreka
Znam da nita ne znam.
OKSIMORON-podrazumijeva dovoenje u vezu 2 suprostavljena pojma od
kojih se stvara neki pojam ili nova predodba.
Takve su npr. izreke mudra ludost, rjeita tiina.