Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini

Univerzitet u Sarajevu
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Begi Ammar

Tradicionalno tumaenje sure EnNas

ESEJ

Sarajevo, 2012. god.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini

Univerzitet u Sarajevu
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Tradicionalno tumaenje sure EnNas

ESEJ
Profesor: prof. Dr. Almir Fati
Student: Begi Ammar, redovni student
Smjer: Religijska pedagogija
Broj indeksa: 3083

Sarajevo, Decembar 2012. god.

2|

1.

SADRAJ

2. Uvod......................................................................................
........................................4
3. Biografija

Ibn

Kesira......................................................................................
................5
4. Tradicionalno

tumaenje

Kur

ana..................................................................................8
5. Tradicionalno tumaenje sure EnNas.............................................................................11
5. Zakljuak................................................................................
.....................................13
6. Literatura...............................................................................
.....................................14

3|

1.

UVOD

T e m a o v o g a e s e j a j e Tradicionalno tumaenje sure En-nas kod Ibn Kesira te

e mo poku ati da ovim es ej om makar i djelimino dokuimo kao i pojasnimo nain
tumaenja jednog od najveih mufessira asne Allahove knjige, Kur'ana, a.., velikog
znalca iuenjaka Ibn Kesira r.a.
U eseju emo se koristiti raznom literaturom relevantnom za ovu temu eseja a prije
svega samim tefsirom Ibn Kesira, hrestomatijomMetodologija tefsira FIN-a u
Sarajevu, kao i drugim elektronskim pomagalima te svim izvorima koji nam mogu biti od
pomoi pri obradi ove t e m e e s e j a , a t o e m o n a v e s t i u d i j e l u e s e j a
p r e d v i e n o m z a s p i s a k literature koritene pri izradi ovoga eseja.
U uvodnom dijelu emo pored osnovnih smjernica vezanih za sam esej kao i temu eseja
navesti i biografiju ovog velikana Ibn Kesira r.a. dok emou glavnom dijelu u kratkim crtama
navesti osnovne smjernice i odrednice vezane za tradicionalno ali i racionalno
tumaenje asnoga Kur'ana a..kako bi italac ovoga es ej a mog ao imat i uvid u
s amu mat erij u es ej a te napraviti paralelu izmeu jedne i druge metode tumaenja
Kur'ana a..kao i s hvatiti ta bi to trebalo znaiti Spoj tradicionalnog i
racionalnogtumaenja Kur'ana u suri El-Lejl kod Ibn Kesira.
Nakon upoznavanja sa tradicionalnom metodom tumaenja Kur'ani Kerima navest
e mo i s aetak komentara Ibn K es ira r.a. na s uru En-N as kako bis mo
konkretno vidj eli nain tuma enj a Allahovog G ovora kod ovog velikog
islamskog alima.
U zavrnom dijelu eseja navest emo zavrne rijei i komentare na sam nain tumaenja imam
Ibn Kesira kao i odredenu kratku analizu eseja.
Molim Uzvienog Allaha d.. da nam podari Svoj blagoslov i rahmet u ovom hajirli
poslu.
Amin!

4|

2.Biografija Ibn Kesira

On je uveni imam i ejh hafiz Ebul-Fida Isma'il, sin uvenog ejha, alima i vaiza EbuHafsa ihabuddina Umera, koji je bio vaiz svoga mjesta, Ibn-Kesir ibn Daw' ibn Kesir ibn Zer' el
Kurei, iz Busre porijeklom, a odrastao i obrazovao se u Damasku. Pripadao je afijskom
selefijskom mezhebu i pravcu.
Roen je Allah mu se smilovao i oprostio mu u jednom selu nedaleko od Busre, istono od
Damaska, 701. h. Godine. Otac mu je umro u njegovoj etvrtoj godini ivota. Njega tada
prihvata i odgaja brat Abdul-Vehab, a 706. h.g. prelazi u Damask, u petoj godini ivota. U
Damasku slua predavanja najpoznatijeg muhaddisa ama Behauddina el-Kasima ibn Asakira,
koji je umro 723. h.g., zatim Ishaka ibn Jahja'a el-Amidija ejha Zahirija, koji je preselio 725.
h.g. ejhul-islama Tekijuddina Ahmeda ibn Tejmijje, koji je preselio 728. h.g., kojeg je naruito
volio i cijenio ijim se znanjem najvie okoristio, zbog ega je imao velikih problema, ali je bio i
njegov najuveniji uenik. Fikh je uzeo od ejha Burhanuddina Ibrahima ibn Abdur-Rahmana elFezarija, koji je bio uven po svom nadimku Ibnil-Ferkah, umro 729. h.g. Sluao je i Ahmeda ibn
Ebi-Taliba, koji je ivio preko sto godina, a poznat je kao Ibnu-ahne, umro 730. h.g. Uio je i
od Isa'a Ibnil-Mut'ima i Muhammeda ibn Zerada. Druio se i sa ejhom Demalom Jusufom
Ibniz-Zekki el-Mizzi, autorom uvenog djela "Tehzibul-kemal", koji je umro 724. h.g. Mnogo se
okoristio njegovim znanjem i oenio se njegovom erkom. Sluao je i Ibnir-Radijja i ejha hafiza
emsuddina ez-Zehebija Muhammeda ibnn Ahmeda Kajmaza, koji je umro 748. h.g.
Stekao je diplome od sljedeih alima iz Egipta: Ebul-Feth ed-Debbusija, Ali ibn Umera
el-Vanija, Jusufa el-Hatenija, Ebu-Musaa el-Kirafija, El-Husejnija i drugih.
Za njega Ibn-Hader u svom djelu "Eddurerul kamine fi a'janil mietis samine"
kae: "Bavio se hadiskom naukom, sakupio tefsir, i poeo pisati veliko djelo u fikhu, ali ga nije
dovrio. Sakupio je historijsko djelo koje je nazvao "Poetak i kraj", napisao biografiju
najznaajnijih afija, pojasnio stepene hadisa spomenutih u fikhskom djelu afijskog mezheba
"Et-Tenbih" i "Muhtesarul-Hadib" i zapoeo komentar Buharije. Druio se Mizzijem i pred njim

5|

proitao "Tehzibul-kemal" i oenio se njegovom erkom. Uio je i pred Ibn-Tejmijjom i

neuobiajeno ga zavolio i zbog toga imao velikih potekoa."
Imao je izrazito jako pamenje i volio se na lijep nain aliti. Njegova su djela, jo za
njegova ivota, bila uvena diljem islamskoga svijeta, a poslije njegove smrti mnogi su se
okoristili njima. On nije bio od onih muhaddisa koji su teili da sakupe hadise sa kratkim
senedom, niti je razlikovao hadise sa kratkim od hadisa sa dugim senedom, nego je bio muhaddis
koji je veoma dobro poznavao fikh. Meutim, i pored toga on je napisao skraenu verziju
uvenog djela o hadiskim naukama od Ibn-Salaha. Es-Sujuti je odgovorio Ibn-Haderu na
njegove rijei da Ibn-Kesir nije bio klasini muhaddis nego da je bio muhaddis fakih (da se vie
bavio fikhom kroz hadis) rekavi: "On je bio strunjak u pitanjima hadiskih znanosti,
raspoznavanja vjerodostojnih hadisa i onih koji to nisu, raspoznavanja nedostataka seneda,
razliitosti njihovih predanja i pouzdanosti njihovih prenosilaca, a to se tie visokog ili nieg
seneda to spada u dopunske stvari, a ne u temeljne discipline."
O njemu je uveni alim i hafiz hadisa emsuddin Muhammed ibn Ahmed Kajmaz ezZehebi u svom djelu El-Mu'demul muhtess rekao: "On je bio imam, muftija, vrsni muhaddis,
vjeti fakih, mufessir koji izvanredno poznaje tefsire i od njih prenosi, ima dosta korisnih djela
koje je napisao. Preselio je na bolji svijet u a'banu 774. h.g. i bio je ve oslijepio u poznim
godinama svog ivota."
A ejh Ebu-Abdillah emsuddin Muhammed ibn Ebi-Bekr Nasiruddin ed Dimeki
(preselio 842. h.g.) u svome djelu o Ibn-Tejmijji, koje se zove "Er-reddul vafir ala men zeame
enne men semma ibne tejmijjete ejhul-islam kafir", nabrajajui njegove uenike veli: "...Jedan
od njih je i ejh, veliki alim, hafiz Imauddin, provjereni muhaddis, prvak meu historiarima,
znalac tefsira, Ebul-Fida Isma'il, sin ejha uvenog vaiza Ebi-Hafsa Umera ibn Kesira...roen je
701. h.g. u jednom selu u predgrau Damaska, zvanom Busra, u kojem je njegov otac bio vaiz
(hatib). Umro je 774. h.g. i njegovoj denazi je prisustvovao ogroman broj ljudi. Ukopan je po
njegovoj oporuci uz sami kabur ejhul-islama Ibn-Tejmijje..."
A uveni historiar Ibn-Tagri Berdi el-Hanefi u svom djelu "El-Menhelus safi velmustesfa minel vafi" veli: "ejh, uvaeni alim Imauddin Ebul-Fida... Bio je neumorni radnik,
stekao mnogo znanja i mnogo napisao. Bio je izrazito sposoban u fikhu, tefsiru i hadisu. Dosta je
djela sakupio i napisao. Bio je predava, muhaddis i pisac. Pored hadisa, tefsira i fikha bio je i
veliki poznavalac arapskog jezika. Ostao je na mjestu predavaa i muftije sve do svoje smrti."
U "El-Bedrut tali" u biografiji hafiza Ibn-Kesira stoji: "Imaduddin ibn Isma'il ibn Umer:
isticao se u fikhu, tefsiru i gramatici, i bio je veliki poznavalac prenosilaca hadisa i nedostataka u
hadiskim predanjima. Jedan od njegovih profesora od kojih je stekao znanje jeste i ejhul-islam
Ibn-Tejmijje, kojeg je esto pratio i izuzetno ga zavolio. Bio je muftija i predava i napisao je
veoma korisna djela, od kojih je najpoznatiji njegov uveni tefsir, koji se sastoji od vie tomova,
a u kojem je sakupio sr svih tefsira i sve to dobro pojasnio. U njemu je prenio razna miljenja i
6|

predanja i sve to krunisao najljepim i najkorisnijim opaskama. Njegov je tefsir, zasigurno, jedan
od najboljih tefsira. Preselio je 774. h.g., rahimehullah."
Mufessir Ibn-Kesir bio je uven po provjeri podataka i naunome radu, te je postao
prvak u historiji, hadisu i tefsiru.
Djela koja je napisao:
1.
Tefsir (komentar) Kur'ana asnog. Njegov se tefsir smatra jednim od najvrednijih
klasinih tefsira. On tumai Kur'an prije svega Kur'anom, zatim poznatim hadisima iz uvenih
hadiskih zbirki sa njihovim senedima. On daje kritiki osvrt na senede (lance prenosilaca) hadisa
i, u veini sluajeva, pojanjava sve to se u njima nae od nejasnoe, netanosti i neosnovanosti.
Zatim navodi miljenja ashaba i tabiina. Sujuti za njegov tefsir kae: "Nije napisan bolji tefsir u
njegovom stilu."
2.

"El-Bidaje ven nihaje", historijsko djelo.

3.
"Kitabut-tekmil fi marifeti es-sikat ved-dua'fai vel-medahil". U ovom svom djelu
sakupio je dva poznata djela svoja dva uitelja, Mizzija i Zehebija: "Tehzibul-kemat fi esmair
ridal" i "Mizanul i'tidal fi nakdir ridal" uz korisne dodatke vezane uz poznavanje prenosilaca
hadisa.
4.
"Kitabul-hedji ves sunen fi ehadisil mesanidi ves sunen", poznato pod naslovom
"Dami'ul-mesanid", u kome je sakupio musned imami Ahmeda, Bezzara, Ebu-Ja'le i Ibn Ebiejbe, zajedno sa kutubis-sitte (est najpoznatijih hadiskih zbirki, Buharije i Muslima i etiri
poznata Sunena), koje je rasporedio po fikhskim temama.
5.
"Tabekatu-afi'ijje" Biografija najpoznatijih afija, osrednji tom u kome je i dua
biografija imama afije.
6.

"Tahridu ehadisit-tenbih" Obrada hadisa u afijskom fikhskom djelu Et-Tenbih.

7.
"Tahridu ehadis Muhtesar Ibnil-Hadib" Obrada hadisa u afijskom fikhskom djelu
Muhtesarul-Hadib.
8.

Komentar Buharije, koji nije dovrio.

9.
"Kitabul-ahkam" Knjiga islamskih propisa, koju, isto tako, nije dovrio; stigao je do
poglavlja o haddu.
10.
"Ihtisaru ulumil-hadis" Djelo u kojem je skratio poznatu "Mukaddimu" Ibn-Salaha u
hadiskim znanostima, a koje je poslije nazvano "El-Bai'sul hasis erh ihtisar ulumil hadis".
11.

"Musnedu e-ejhani" tj. musned Ebu Bekra i Omera, radijellahu anhuma.

12.

"Es-siretu en-nebevijje".
7|

13.
"Kitabul-mukaddimat" Ovo svoje djelo spominje i na njega upuuje u djelu navedenom
pod brojem 10.
14.
"Muhtesar Kitabul-Medhal" Skraena verzija knjige "Uvod" od Bejhekija. I ovo svoje
djelo spominje u uvodu spomenutog djela od Ibn-Salaha.
15.

"Risaletul-dihad" Ovo je djelo tampano.

Autor El-Menhela kae: "Preselio je u etvrtak 26. a'bana 774. h.g. u sedamdeset
etvrtoj godini svoga ivota, Allah mu se smilovao.1

3.
Tradicionalno tumaenje Kur'ana
Dva su osnovna, glavna pravca u tumaenju Kur'ana:tradicionalno i racionalno.
Podjela na tradicionalno, racionalno, sufijsko, znanstveno i dr.tumaenja je, zapravo na
osnovu izvornosti, tj. ta je izvor odreenom tumaenju. U sluaju tradicionalnog tefsira
izvor tumaenja je tradicija.Tradicionalni tefsir je komentarisanje Kur'ana predajom, svejedno
da li je ta predaj a prenes ena od velikog broj a prenos ilaca ili ne. Tradicionalno
tumaenj e obuhvata tumaenj e K ur' ana K ur' anom, tumaenj e K ur' ana
Poslanikovim sunnetom te izrekama ashaba i tabiina. U vezi s pitanjem izreka tabi'ina
postoji razilaenje uenjaka o kriterijima preuzimanjanj ihovih kazivanj a. Iz izloene
definicij e s e vidi da pos toj e etiri izvora tradicionalnog tefsira, a to su:
a) Kur'an,
b) Poslanikov sunnet,
c) Kazivanje ashaba, i
d) Kazivanje tabi'ina, uprkos razilaenju o kriterijima za preuzimanje od njih.
a) Kur'an
To je prvi meu izvorima tradicionalnog tefsira, iz nekoliko razloga.Prvi
je, svakako, njegov opi znaaj, drugi je njegova preciznost, trei je
neizostavno obraanje na taj izvor i nuno zapoinjanje od njega, budui
da nikom nije mogue zaobii i nadomjestiti nekim drugim. Brojni su
primjeri u Kur'anu gdje je neto reeno saeto i nedovoljno jasno, da bi na drugom mjestu bilo
ire razraeno.
Ko malo bolje osmotri Kur'an, uvidjet e da on u sebi obuhvata saetost iopirnost, sumarnost i
detaljisanje, uopavanje i konkretizaciju, openitost i pos ebnos t. O no to s e na j ednom
1

Biografija Hafiza Ibn Kesira,"http://www.dzematsabah.com/index.php?

option=com_content&view=Article&id=657:biografija-hafiza-ibn-kesira&catid=100:VelikaniUmmeta-Biografije&Itemid=128", 14.decembar 2012.g.

8|

mj es tu pokazuj e s aeto, na drugom mjestu se razvia detaljno; to se na jednom

mjestu navodi sumarno,na drugom mjestu se obrazlae potanko; to je u jednoj suri ili ajetu
navedeno neogranieno, na drugom mj es tu s e ograniava; to je u neko m aj etu
izneseno u opoj formi, u drugom ajetu se konkretizuje.Stoga je svakome ko se odlui za
komentarisanje Allahove d.. Knjige,neizostavna obaveza najprije pogledati Kur'an i
sabrati sve to je u njemua u vezi j e sa zadatom temo m, zatim aj ete uporeivati
j edan s drugim, kako bi se razumijevanje upotpunilo a cilj kur'anskog teksta razjasnio.U
domen komentarisanja Kur'ana Kur'anom, takoer, spada i argumentovanje Kur'anom u
ravni jezikog znaenja rijei. To znai, da jeziko znaenje neke rijei
iz Kur'ana moemo otkriti putem onoga to je zabiljeeno u samome Kur'anu. Moemo
s pravom rei da El-Dessasovo interesovanje za nizanjem ajeta s istim semantikim
sadrajem nije bilo nita manje od istorodnog Ibn Kesirovog interesovanja.2

b) Vjerovjesnikov sunnet
T o j e d r u g i i z v o r n e o p h o d a n z a p r a v i l n o r a z u m i j e v a n j e K u r ' a n a . P os lani
kov s unnet komentar i e i poj a nj ava Kur' an. K ur' an izvj e tava o tome da je
jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., dunosti objanjavanje onogato je Uzvieni Allah
objavio u Kur'anu, to se vidi i iz rijei Uzvienoga:
Atebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, dabi oni razmislili.
(En-Nahl, 44)Prilikom pozivanja na Vjerovjesnikov sunnet u tumaenju Kur'ana u
obzirdolaze is klj uivo autenti ni (s ahih i has en) hadis i, to podrazumij eva izbje
gavanje slabih (da'if) i apokrifnih (mevdu') hadisa, jer se Vjerovjesnikuu komentarisanju Kur'ana
podmetalo, kao to mu se podmetalo i u drugimpodrujima.U svakom sluaju, tumaenje
Kur'ana treba traiti u samom Kur'anu, paako se ne nae nita, onda u sunnetu, shodno
sluaju kada je Poslanik,s.a.v.s ., s lao Muaza u J emen. Upitao ga je: 'P o emu
e s uditi? ' a on j eodgovorio:' P o K ur' anu.' Zati m je dodao: ' A ako ne nae u
nj oj ?' , pa j e odgovorio: 'Po sunnetu Allahovog poslanika.' Ponovo ga je upitao: 'A
akone nae ni tu? ' , a on j e odgovorio: ' Trudit u s e da doem do
rj e enj a vlastitim miljenjem.' Tada ga je Poslanik, s.a.v.s., potapaopo grudima
irekao: 'Hvala Allahu, koji je uputio izaslanika Allahovog poslanika onome sa ime e
biti
zadovoljan
Allahov
poslanik.'
Allahov
Poslanik
je
za
vrijemes v o g a i v o t a p r o k o m e n t a r i s a o z n a t a n b r o j a j e t a i z a s n o g a K u r ' a n
a , meutim, injenica je da ne postoji kompletan Poslanikov, s.a.v.s.,komentar Kur'ana.
Razlog tome je u slijedeem:
1.P o s l a n i k , s . a . v . s . , s v o j i m d r u g o v i m a s o b z i r o m d a s u o n i d o b r o poznava
li jezik na kojem je ojavljivan Kur'an, nije objanjavao ono to su mogli sami da shvate.

Halilovi, Safvet,Osnovi tefsira,Zenica, Islamska pedagoka akademija, 2005., str.266-267

9|

2.Akcenat Poslanikovog, s.a.v.s., tumaenja Kur'ana nije bio u njegovojteoretskoj razradi, ve

u praktinoj primjeni. ivot AllahovogPoslanika je, ustvari, praktini komentar i primjena
kur'anskih normii principa. Zato je Aia, r.a., govorei o njegovom ivotu i ponaanjurekla:
Njegov ahlak (tj. ud i ponaanje), bio je Kur'an.
3.Kur'an je posljednja Allahova, d.., objava ljudskome rodu. On sadriopa pravila, norme i
principe koji odgovaraju ljudima i koji ostvarujunjihovu sreu u svim vremenima i
sredinama. Poslanik, s.a.v.s., kojije poslan kao milost ljudskome rodu, bio je svjestan
injenice da jeKnjiga kojamu je objavljena univerzalnog karaktera i da vai za
svavremena, mjesta i prilike te zbog toga nije izrekao konanuformulaciju interpretacije
kur'anske misli koja bi vila za svavremena. Naprotiv, svaki povijesni trenutak uzima
iz Boije Rijeikoliko mu u dato m trenutku, prema nivou razvoj a, treba.
S vaka generacija mora dati doprinos u razradi kur'anske misli, ukoliko eli da ivi u
nj enom
duhu
i
da
u
nj oj
trai
rj e enj a
za
pitanj a
koj a
j oj i v o t p o s t a v l j a , a i v o t j e u v i j e k u k r e t a n j u , p a , p r e m a t o m e u vjenom
suoavanju sa novim pitanjima i veoma sloenimdilemama.3

c) Kazivanja ashaba
Ako
tumaenja
nema
u
Allahovoj,
d..,
Knjizi
niti
Poslanikovom,
s.a.v.s.,s unnetu, trei izvor koj em s e treba obraati prilikom komen taris anj a K u r
' a n a j e s u k a z i v a n j a a s h a b a , r a d i j e l l a h u a n h u m . A s h a b i s u u e n i c i Muham
medove, a.s., kole, njeni svrenici, u njoj su uili i saznavali, i na toj poslanikoj trpezi
hranili su se njihovi umovi i srca. Ashabi su imali astda prisustvuju povodima i okolnostima
Objave, tako da su vidjeli i uli onoto drugi nisu. Uz to, oni su bili dobri poznavaociarapskog
jezika.Poznati islamski uenjak, imam
Ibn Hader el-'Askelani
je, razmatrajuiovu
problematiku, izniostav da kazivanja ashaba u tefsiru imaju vrijednostpredaje koja see do
Poslanika, s.a.v.s., tek ako su ispunjena dva uslova:- Prvi je da kazivanje bude iz domena u
kojem nema mjesta miljenjuniti promiljanju, kao kad se radi o povodima objavljivanja,
Sudnjemdanu, buduem svijetu i sl.;- D rugi je da za as haba nij e poznato da
j e preuzima od s lj edbenikanebes kih K nj iga (ehlul kitab) koj i s u pre li u
is la m, odnos no da s e zna da nije prenosio
israilijate.
d) Kazivanja tabi'ina
K ada s u u pitanj u kazivanj a tabi' ina, ak i ona koj a s u prenes ena na
autenti an nain, ne pos toj i s aglas nos t o nj ihovoj podobnos ti da budu izvori za
tradicionalni tefsir. Miljenja uenjaka u vezi s tim se razilaze. Dio uenjaka smatra da ih treba
uzimati u obzir i obraati im se, jer su tabi'ini pretean dio onog to koriste u tefsiru, preuzeli od
3

V.,Isto,str. 268.

10 |

ashaba. Ibn K es ir u vezi s ti m kae: Ako tuma enj e nis u na li u K ur' anu, niti
sunnetu, niti u kazivanjima ashaba, uenjaci su se obraali kazivanjima tabi'ina, kao to
je Mudahid ibn Debr, koji je bio veliki autoritet u tefsiru.O n j e m u M u h a m m e d i b n
I s h a k p i e : ' E b a n i b n S a l i h p r e n o s i d a m u j e Mudahid kazivao: 'Ibn Abbasu
sam tri puta predoavao mushaf, uvijek poevi od sure El-Fatiha pa do kraja,
zaustavljajui ga na svakom ajetu,da bih ga pitao o onom to me je interesovalo.'Drugi su
na stanovitu da kazivanja tabi'ina u tefsiru ne treba uzima uobzir. Sve to u vezi s tim
dolazi od tabi'ina oni uvode u domen miljenja (re'j) i promiljanja (idtihad), zbog
meusobnih razilaenja koja su mnogo naglaenija nego u sluaju ashaba. Nakon iznesenih
opaski meritornim se moe smatrati da u emu su tabi'ini imali konsenzus, ne treba
sumnjati k a o u d o k a z , j e r s u g l a v n i n u o n o g n a o s n o v u e g a i z n o s e
t u m a e n j a preuzeli od ashaba. I Ibn Kesir prenosi Et-Taberijevu predaju u vezi s
Ebu Mulejkom, takoe istaknutim i pouzdanim tabi'inom, kad kae: Gledao sam
Mudahida dok Ibn Abbasa pita za tumaenje Kur'ana, a pored njega p r i b o r z a
pisanj e. Ibn Abbas bi mu rekao: 'Pii!' Tako ga je pitao
z a kompletno tumaenje. Ibn Kesir taj navod dopunjava: Zato je Sufjan es-Sevri rekao: 'Ako
tumaenje dolazi od Mudahida, to ti je dovoljno.' Ibn Tejmije poruuje: Ukoliko su (tabi'ini)
oko neega saglasni, ne treba sumnj at i da j e to dokaz, a ako s e razilaz e, onda
kazivanj a jednih nis u argument protiv kazivanja drugih. U tom sluaju, za
tumaenje se trebao bratiti na jezik Kur'ana, sunneta, ili, openito, arapskog jezika, ili na rijei
ashaba u vezi s tim.

4.Tradicionalno tumaenje sure

En - Nas
114
EN - NAS / LJUDI
OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 6 AJETA

Objavljena nakon sure "Svitanje".

11 |

"Reci: 'Traim zatitu Gospodara ljudi, /1/ Vladara

ljudi, /2/ Boga ljudi, /3/ od zla ejtana - koji nanosi zle
misli pa se skrije, /4/ koji zle misli unosi u srca ljudi /
5/ "od dinova i od ljudi.'" /6/

Ovdje su istaknuta tri svojstva Uzvienog Gospodara: gospodstvo /rububijjet/, vlast /el-mulk/ i
Boanstvenost /el-uluhijjet/. On je dakle Gospodar, Vladar i Bog svega to postoji - Sve to je stvoreno
pripada Njemu i Njegovi su robovi. On nareuje onima koji trae zatitu od zla ejtana - napasnika, koji
nabacuje zle misli da je trae od /725/ onoga koji je opisan gore navedenim svojstvima, jer nema
nijednog ovjeka, a da nema svoga ejtana koji mu uljepava grijehe i na njih ga navodi. U
vjerodostojnom hadisu stoji: /726/ "Nema niko od vas a da nema svoga druga /ejtana/." Rekli su: "Ni
ti, Allahov Poslanie!" "Ni ja", odgovorio je, samo to me Allah pomogao pa sam ga savladao, te mi
nareuje samo dobro." U vjerodostojnom hadisu koji navode Muslim u svome i Buharija u svome
Sahihu, od Enesa se prenose rijei Allahovog Poslanika u kojima je rekao: /727/"ejtan po ovjekovom
tijelu krui kao krv." Imam Ahmed preko Ebu-Temime navodi opis pratioca Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., i kae: /728/ "Magarac na kome je jahao Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je posrnuo,
pa sam rekao: "Propao ejtan!" Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ne govori: 'Propao je ejtan', jer
kad to kae on je jo vei", dodavi: "Ja sam ga svojom snagom savladao. Kad kae: 'U ime Allaha',
on se smanji i postane sitan kao muica." Ovaj hadis biljei samo Ahmed,a lanac prenosilaca dobar je i
jak.
U ovom hadisu aludira se na to kad god se srce sjeti Allaha, d.., ejtan biva pobijeen i ponien, a
ako se ne spomene Allah, d.., ejtan pobijedi i biva vei.
Seid bin Dubejr prenosi od Ibn-Abbasa da je u vezi sa rijeima ...koji nanosi zle misli, a potom se
sakrije, rekao: ejtan ui (i vreba) na ljudskom srcu i ako ovjek zaboravi i nemaran je od sjeanja
na Allaha, d.., ejtan mu nanosi zle misli, a ono se sjeti (i spomene) Allaha, d.., on se skrije.
El-Mutemir bin Sulejman prenosi od svog oca da je rekao: Reeno je da ejtan koji nanosi zle
misli, radi to sa ljudskim srcem kada je ovjek u stanju tuge ali i radosti, a ako ovjek spomene Allaha,
d. ., tada ejtan nestane i skrije se.
Allahove rijei: ...koji zle misli unosi u srca ljudi (i dina). Ovdje rije oznaava i ljude i dine.
Ibn-Derir kae: Za dine je u Kuranu upotrijebljen izraz (ljudi od dina) i nije nikakvo udo to
se rije odnosi i na njih.
Rijei Uzvienog: ...od dina i od ljudi, jaaju stav da se rije upotrebljava i za ljude i za dine.
Postoji miljenje da se rijei odnose na onoga koji nanosi rune misli pa bio on od ljudi - ejtana ili
od dinskih ejtana. Kao to kae Uzvieni:
12 |

Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odreivali, ejtane u vidu ljudi i dinova koji su jedni
drugima kiene besjede govorili da bi ih obmanuli. (El-Enam)
Kao to prenosi Imam Ahmed od Ebu-Zerra koji je rekao: /729/ Doao sam Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., a bio je u damiji, pa mi je rekao: 'O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?' Rekoh: 'Nisam.' On ree:
'Ustani I klanjaj.'" Ebu-Zerr dalje kazuje, pa kae: Ustao sam pa klanjao, a zatim sam sjeo, a Poslanik
ponovo ree: 'O Ebu-Zerre, trai od Allaha zatitu od zla ljudi-ejtana, i zla dina-ejtana.' Ja sam ga
upitao: 'O Allahov Poslanie, zar i meu ljudima ima ejtana?', a On ree: 'Da.'
Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /730/ Doao je
neki ovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: 'O Allahov Poslanie, ja u sebi
zamiljam neke stvari, a drae mi je da padnem sa neba nego da to i spomenem.' Poslanik ree: 'Allahu
ekber (Allah je najvei), Allahu ekber, elhamdu lillah (hvala Allahu) koji je ejtanske spletke sveo na
nanoenje loih misli.' Hadis biljee Ebu-Davud i Et-Tirmizi. 4

5.Z A K LJ U A K
Iako veina onih koji se bave tefsirom ubrajaju Hafiza Ibn Kesira u redonih koji
pripadaju mufessirima tradicionalne metode tumaenja Kur'ana, tj . klas ine kole
tefs ira ipak moramo is tai da on takoe s pada i meuon e koj i s u poku avali
nainit i spoj iz meu tradicionaln e i racionalne m e t o d e t u m a e n j a K u r ' a n a .
O n j e t a k o e p o r e d o n i h o s n o v n i h i z v o r a tumaenja asnoga Kur'ana ipak u
odreenim situacijama koristio i svoj razum i promiljanje to je na tragu racionalne metode
tumaenja Kur'ana.O vdj e je veo ma bitno naves ti rij ei velikog is lams kog
uenj aka dananjice dr. Jusufa el-Karadavija koji kae: Naime, poto u metodologiji
tumaenj a K ur' ana ima onih koj i uzimaj u u obzir nas lij ee i tradicij u, te onih
koji posvjeuju panju razmiljanju i raciju, najispravniji nain jeste spoj
tradicionalnog i racionalnog, spoj vjerodostojnih predaja i racionalnih dos tignua, te
zbliavanj e nas lij ea prvih generacij a s a s a s poznaj ama kasnijih generacija.
Nakon ovoga, ejh El-Karadavi navodi niz mufessira koji su preferirali taj metod u tumaenju
Kur'anu: Muhammed ibn Derir et-Taberi, Ibn Kesir ed-Dimiki, Ebu 'Abdillah el-Kurtubi,
Muhammed ibn Ali e-evkani i dr. on ak tvrdi da je nepravda smatrati imama et-Taberijanajizrazitijeg predstavnika tradicionalnog tefs ira- s amo tradicion alni m mufes s irom, jer
on, nakon navoenja predaja, donosi svoj stav i komentarie koje predaje su ispravnije,
ili navodi i lini stav o pitanju znaenja odreenog ajeta, to sve spada u racionalni tefsir.
Ovakav je sluaj i sa Ibn Kesirom koji takoe prilikom tefsira koristi svoja p r o m i l j a n j a i
r a c i o t e d o n o s i i s v o j s t a v t o j e s v a k a k o i z d o m e n a racionalne metode
tumaenja Kur'ana. To moemo primijetiti kada uemo u n j e g o v t e f s i r i p r i m j e t i m o
n j e g o v o n a v o e n j e i p o r e e n j e r a z l i i t i h stavova vezanih za neki odreeni ajet. U
uvodu svog tefs ira E - evkani j e poj as nio metod koj i e s lij editi u
komentarisanju Kur'ana: Jasno je da je neophodno napraviti spoj izmeu ta dva
4

Tefsir Ibn Kesir (skraena verzija),Visoki saudijski komitet za pomo BiH, OKO-Sarajevo,2002., str. 1505

13 |

pravca (izmeu tradiciona lnog i racionalnog metod a tumaenj a Kur'ana), ne

ograniavajui se na bilo koji od njih. To je cilj za kojim moja d u a t e i i p u t
k o j i m s a m n a u m i o h o d i t i - a k o A l l a h d a - s t i m t o u , u situaciji kada postoji
razlika meu tefsirima, davati prednost pojedinim od n j i h , k a d a g o d t o b u d e
m o g u e i k o l i k o g o d b u d e m s h v a t a o k o j i s u is pravnij i meu nj ima.
M oj e polazi te, koliko god je to mogue, bit e znaenje rijei u arapskome
jeziku, te gramatika i stilistika a trudit u se da navodim vjerodostojne predaje o tumaenju
ajeta od Poslanika, s.a.v.s.,ashaba, tabiina, tabi-tabiina i drugih priznatih islamskih
uenjaka. (...)Ve u generacij i as haba izvj es ne ele men te racionalnog tefs ira
mo emo nai kod Ibn 'Abbasa, najistaknutijeg mufessira meu njima. Poznato je, daje on
kur'anske ajete, donekle, na osnovu svoga razuma. Isti sluaj je sa naj is taknutij im
mufes s iri ma u generacij i tabi' ina, to s e moe potvrditi njihovim razliitim
tumaenjem istih ajeta, za ta ima puno primjera. Pored toga, zagovornika spoja
tradicionalnog i racionalnog tefs ira ima i meu velikanima tefsirskih znanosti kao to
su: Ez-Zerkei, Es-Sujuti, El.'Alusi,'Abduhu, Rida, Sejjid Kutb, Se'id Havva itd.

6. L I T E R A T U R A
1. Biografija Hafiza ibn Kesira "http://www.dzematsabah.com/index.php?
option=com_content&view=Article&id=657:biografija-hafiza-ibnkesira&catid=100:Velikani-UmmetaBiografije&Itemid=128",14.decembar. 2012.g
2. -http://www.altafsir.com
3. Halilovi, Safvet , Osnovi tefsira,Zenica, Islamska
pedagokaakademija, 2005.
4. Korkut, Besim, Kur'an, a.., s prijevodom,
5. Lati, Demaludin(prireiva),Metodologija tefsira
(hrestomatija),Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, tamparija
Fojnica, Sarajevo,2005.
6. Tefsir Ibn Kesir (skraena verzija),Visoki saudijski komitet za pomo BiH,
OKO-Sarajevo, 2002

14 |