1

CONTEMPLATIO AD AMOREM OBTINENDUM

etiri toke kontemplacije etiri naina doivljavanja Transcendencije (tonije Transcendentnoga)

Ono do ega bi trebalo doi u toj kontemplaciji jest u osnovi doviojaj transcendencije. Dakako, da ne
smijemo zapustiti ni diskurzivni nain miljenja i tnje ,koja je posljedica tog razmiljanja. No bez doivjaja
Transcendencije diskurzivno razmiljanje nee imati jaeg utjecaja na na na ivot. U emu je tajna doivjaja
transcendencije?
Doivljaj je neto to se spontano javlja u naoj svijesti. Ovamo spadaju svi doivljaji ulnosti: doivljaj
zvunih osjeta, vidnih osjeta, mirisnih osjeta itd. Doivljaj je nadalje i ono to soada na intelktualno podruje u
koliko je ono spontana reakcija na nae ulne doivljaje, a to je ono to nazivamo smislom. Specifina a ipak
spontana djelatnost nae ljudske svijesti jest u tome, to pronalazi smisleno u naim ulnim doivljajima.
Premd aje to veoma slopen proces, ipak se odvija spontano. Ono poinje jo prije roenja djeteta, a nastavja se
u mnog vem obimu nakon roenja, iprotee se kroz itav na ljudski ivot. Znanstveno istraivanje se temelji
na tim intelektualnim spontanim doivljajima, no nije jednostavno njihov nastavak. Ostaje na podrujju
apstraktnog. Izraava se esto u obliku raznih formula, statistika, apstraknih naela, ili kako to znamo nazivati u
obliku jasno formuliranih prirodnih zakona: predmet koji pliva, istiskuje toliko vode, kolika mu je teina. No
kad neko deblo pliva u jezeru, ne znamo, kolika mu je teina, i ne vidimo ni koliinu vode, koja je istisnuta.
Vidimo samo deblo, kojepluta po vodi.
Primijenjeno na doivljaj Transcendencije moemo rei neto slino. Zadivljuju nas prirodne pojave bilo u
njihovoj statinoj pojavi, bilo u njihovom dinamizmu, t.j. tenji prema nekom cilju. U tome se pak ujedno javlja
i Transcendentni, koji se odraava u tom doivljaju prirode. U filozofiji se na temelju toga izvodi dokaz za
opstojnost Boju na temelju reda u prirodi. No to izvoenje, a pogotovu rezultat ot izvoenja spada u podruje
apstrakltnog. I u tom smisu je nemoguje izvedenicu smatrati doivljajem transcendentnog.
Ri e netko: kad bi doivljaj Transcendencije bio jasan, me bi bilo potrebno diskurzivnim naporom dovoditi
na vidjelo Transcendentnog koji se javlja u doivljaju reda i ljepote u prirodi.
Time smo dotakli ono o emu se zaprvo radi u doivljaju Trancsendencije.
Taj doivljaj nije izravan, nego neizravan. Ne samo da nije neto to bismo mogli nadomjestiti diskurzivnim
razmiljanjem nego nije ni ulni doivljaj, premda mu ulni doivljaj, bez kojeg ne bismo mogli doivjeti
prirodu, lei u osnovi. Ali to nije ulni doivljaj. Jest dodue doivljaj nekog smisla, ali to nije smisao, koji nam
se izravno javlja u ulnim doivljajima, do ega moe doi i dijete, no u prvom redu otkrivajui smisao koji se
skriva u arolikom mnotvu raznih osjeta, a moe biti stavljen u izravnu panju nae svijesti. Kompleksni
doivljaj Trancendencije se obino javlja u obliku (udoredne) savjesti u koiko se javlja, a tom opservacijom
smo se dotakli jo jedne osobine tog doivljaja.
Moemo oslijepiti na razne oblike doivljaj Transcendencije, bilo potiskivanjem, bilo nekom vrstom
duhovne ljepoe koja moe imati razne uzroke. jedan od uzroka je veoma esto prisutan, a to je duhovno
sljepilo kao posljedica manja ovjekove upravljenosti na dobro na ije mjesto stupa upravljenost na zlo. To
moe biti u grubom obliku, ali se moe javljati i u veoma sofisticiranim oblicima. Grubi oblici tog manja su
obino utonue u ulnost, u ono na to ovjek spontano naginje kao na ono ime moe i eli zadovoljiti svoje
prirodne porive u obliku ciljeva, koji ga pokreu, ciljeva, kojima ovjek robuje, a da toga ni ne primjeuje. Sv.
Ivan te ciljeve svrstava u triskupine: pouda tijela ovamo spadaju sviovlici privlaivosti s dminantnim
naglaskom na ulnom uivanju pouda oiju ovamo soada sve ono to ovjek moe poeljeti kao predmet
posjedovanja: novac, automobil, kua, zlato... i oholst ivota svi oblici nadmoi nad drugim ovjekom, bilo
u obliku samodopadanju, bilo u obliku raspolaganja drugim ovjekom, bilo u obliku doivljaja nadmoi i
vladanju nad drugim ovjekom ili zbivanjima, kao gospodarska, drutvena, vojna, ugleda itd. To su ciljevik koje
ovjek moe izravno doivjeti, a dre ovjeka u nekoj vrsti zasljepljenosti. Ta vrsta uspravljnosti zuapravo
zarobljava ovjeka, jer ga sprjeavaju da svoj konani i jedni cilj, Trancendentnog, moe traiti, zamijetiti,
slijediti ... Ta zarobljenost je posebno tragina kad je izriito udoredno naopaka. U tekim sluajevima te vrste
robovanja, ovjek gubi sposobnost prosuivanja ak nad onim podrujima koja su mu izravno dostupna. ovjek
koji upravo patoloki boluje od elje za vljau, u danim sluajevima nije sposoban prosuditi dokle mu see
snaga u odnosu na protivnika. To se opet i opet javlja u povijesti, kad nek vlastodrac nije kadar vidjeti
kakoljudskik tako i materijalni potencijal protivnika (Napoleon uodnsu na procjenjivanja judskog mnotva

2
Rusije i njen teriotorijalni potencijal, kojim je na koncu Rusija pobijedila Naopleona, koji nije mogao drati
pod kontrolom iroka prostranstva Rusije, pogotovu kad se tlo u kinom vremenu pretorilo u blato u kojem se
utopila Napoleonov ljudski i vojno-mehaniki potencijal. No vratimo se na doivljaj Transcendencije.
Jedan od oblika tog doivljaja jest doivjaj ranscendentnog kao konani cilja nae ljudske , specifino
ljudske tenje. Taj doivljaj moe biti ne samo zamagljen, nego i zastrt pokuajem da ovjek svoju sreu
pkuava nalaziti i ostvarivati u raznim ogranienim predmetima, koje si postalja kao neku vrstu konanog cilja,
ili konanih ciljeva. Ustraje li u tome, s vremenom postaje zarobljnikom ovih ogranienih ciljeva, i jednostavno
ne moe vie bez njih. S jedne strane moda i uvia, da mu izvan Boga nema sree, t, j. ne moe bitiosretan, no
kad mu se vaja odluiti da napusti ograniene ciljeva kao glavne pokretae svog ivota, oinda se u
punojmjeripokazuje njegova sljepoa. Nemajui iskustva mira i sigurnosti i radosti u sluenju Bogu, ne moe se
odluiti da napusti stvorenja, bilo naovac bilo neku ljudsku osobu, bilo slavu od ljudi, bilo ljusku mo itd. U
ovom ivotu se doivljaj transcendencije moe ovjeka samo onda isuniti ako je ovjek slobodan od lanih
bogova, bilo da se to naziva mamonom, bilo Herodijadom , bilo filozofijom, bilo carskim naslovom,
bilo da netko eli biti drugim Rodenom ili ... drugim Newtonom ... bilo to u velikom, ili u malom.
Svakako vai ona Kristova: Blaeni koji su ista srca jer e Bog vidjeti. No valja i to naglasiti, da je
ovjak stavljen u komunikacionu sferu s Bogom. Taj doivojaj Transcendencije nije neto. ime moemo
naprosto raspolagati. Ili tonije: zna se desiti da se Bog zavije u utnuju. i blago onome, koji trpi to Bog njemu
ne govori. Doviljaj te Boje udaljenosti, te Boje utnje je takoe govor i ot veoma jasan govor u kojem nam
biva jasno da je samo u Bogu na mir. Psalmi su puni u oslikavanju razin duevnih stanja u koje Bog dovodi
ovjeka, da ga isti, da ga prokuava, da mu neto dadne razumjeti, da ga na neto pokrene ...
Time smo doi korak dalje od shvaanja neke vrste staikog doivljaja Transcendencije. Bog je osobno bie
a ne mrtvi predmet, koji moemo gledati kad hoemo, a kad neemo, onda ga ne gledamo. Incijativa je uvijek
na Bojoj strani. Goori nam kad hoe, radi sa nama to hoe, obikuje nas kako hoe. On jeonaj koji usmruje i
oivljava. Tek prolazei kroz Boje eksperimente poinjemo dublje shvaati Boje Velianstvo nnjegovu
neizrecivu nadmo, koja unato tome to usmruje ne ubija, nego to ini zato, da onda moe u veoj punini
oivljavavti.
Osnovanost gajenja te vrste contemplacije u Svetom Pismu.