PROLOST

Edin akovi

ZNAAJ VAKUFA U
RAZVOJU GRAANIKE
ARIJE

okom osmanske vladavine u Graanici je, kao i u drugim bosanskim gradovima, osnovan veliki broj vakufa.
Pojedinci su svojom inicijativom i vlastitim
sredstvima, motivirani razliitim interesima,
ovdje podizali damije, medrese, mektebe,
hanove, te ostavljali svoju imovinu za izdravanje tih ustanova.
U ovom radu, uz prikupljene podatke o vakuma u Graanici, od 16. do kraja 19. stoljea, uinjen je pokuaj da se ukae na ulogu i
utjecaj njihovih zadubina na razvitak kasabe
Graanice u jedno znaajno i razvijeno urbano, privredno, ali i kulturno sredite.
01.

ciran je veliki broj vakifa koji su odluili da

svoju pokretnu ili nepokretnu imovinu daruju u korist ire drutvene zajednice. Pravi broj
vakifa i vakufa u naoj zemlji, bez sumnje, se
nikada nee saznati, jer su mnoge vakufname
i drugi dokumenti do danas uniteni, pa su
tako i tragovi o nastanku i postojanju pojedinih vakufa iezli.
O prilino velikom broju graanikih vakufa i njihovih vakifa, osnivaa i utemeljitelja,
malo je toga napisano i nedovoljno reeno,
malo je uope bilo zainteresiranih za povijest
svoga zaviaja i svoju kulturnu tradiciju. Ta
nemarnost jedan je od uzroka to su izvori o
pojedinim vakima danas veoma oskudni, o
nekima se uope nita i ne zna, iako je i ovdje
uloga vakufa bila toliko znaajna da se razvitak grada, kao to je to primijetio prof. Adem
Handi, ne moe odvojeno posmatrati od
istorije i uloge vakufa.2 Isti autor konstatira
da su vakufski objekti razne namjene, sa znaajnom arhitekturom, u kojima je bio skoncentrisan cijeli vjersko-prosvjetni, kulturni i
privredni ivot, predstavljali urbane kosture
svih gradova, dok je profana, stambena arhitektura, u odnosu na monumentalne vakufske objekte bila vrlo skromna.3 Upravo dobar
primjer za to moe biti Graanica. Dovoljno
je samo ovla pogledati njen katastarski plan
s poetka austro-ugarske vlasti i odmah uoiti niz urbanih sadraja koje je posjedovala
svaka znaajnija kasaba: damija sahat-kula
han niz duana han, duani i zanatske
radnje dvije medrese damija musala, a
sve su to bili vakufski objekti. Slino se moe
uoiti i u mahalama, u kojima su kue grupisane oko mahalskih damija sa mezarjima.4
Znaaj vakufa u privrednom ivotu graanike arije bio je presudan sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Vakuf predstavlja imovinu darovanu i zavjetanu u vjerske, prosvjetne ili dobrotvorne svrhe, koja je zatiena od otuenja i prodaje i iji se prihodi koriste shodno odredbama vakifa, osobe koja osniva vakuf. Vakuf se
slubeno osniva izdavanjem posebne isprave, vakufname ili vakje, koju pred svjedocima potvruje predstavnik sudske vlasti (kadija), a to predstavlja jedan svean dogaaj
koji utemeljitelju vakufa donosi osobitu ovozemaljsku ast i ugled, te obeaje nagradu od
Boga na buduem svijetu. Institucija vakufa je utemeljena na propisima Kurana i Hadisa, a kao prvi vaki javljaju se jo drugovi
Boijeg poslanika Muhammeda (a.s.). Ta institucija e se razviti irom islamskog svijeta, 02.
pa tako i u Bosni, koja dolaskom osmanlijske
Pod osmansku vlast graaniko podruje
vlasti ulazi u islamski kulturno-civilizacijski dolazi oko 1520. godine, nakon pada Srebrekrug. O vakuma u Bosni i Hercegovini do nike banovine, pola stoljea iza propasti Bodanas je nastala obimna literatura,1 a identi- sanskog kraljevstva. U narednih dvadesetak

69

GRAANIKI GLASNIK
godina, na irem prostoru dananje Graanice, koje se organizuje kao nahija Soko,5 postepeno se uvruje osmanska vlast. Istovremeno odvija se intenzivan proces primanja islama u ovom dijelu Bosne. Ve u drugoj polovini XVI stoljea muslimani ine veinu stanovnitva u ovom kraju.
Najvee naselje na podruju nahije Soko,
koje su Osmanlije zatekli, bila je Graanica. U
poimeninom popisu novodoseljenih vlaha
iz 1528. godine evidentirana je kao rudnik
eljeza,6 dok se u narednom popisu iz 1533.
godine spominje kao selo, to, meutim, vie
upuuje na injenicu da je u njoj ivjelo rajinsko stanovnitvo, koje je plaalo zemljini
porez (resm- ift ili ispendu, ovisno o vjeri),
nego na ruralni karakter samog naselja. Tada
je u Graanici bilo ravno 50 % muslimana.7
U narednom periodu gradi se i prva islamska bogomolja u ovome naselju, i to damija
bogomolja u kojoj se, za razliku od mesdida, pored pet dnevnih namaza klanjala duma i uila hutba. To je, pored stalno nastanjene muslimanske zajednice i sedminog trga,
bio jedan od osnovnih preduvjeta da neko
naselje dobije status kasabe, gradskog naselja,
iji su stanovnici bili osloboeni poreskih davanja (muyet).U opirnom popisu Zvornikog sandaka iz 1548., Graanica se izriito
navodi kao kasaba.
Zanimljivo je da se iz naziva triju mahala koje su inile kasabu, kao i popisanih stanovnika uope ne moe uoiti postojanje
damije.8 Ona je, meutim, morala postojati, a kako je Graanica spadala u carski has, to
je mogue da je i damija podignuta carskim,
odnosno dravnim sredstvima.9 Ta najstarija
graanika damija se spominje 1604. godine
kao asna damija, imenom kojim su se inae nazivale prve damije u pojedinim mjestima. S obzirom da je podignuta dravnom inicijativom, to su i njeni slubenici plaani iz
dravne kase, pa bi to mogao biti razlog to
se oni ne spominju u popisu poreskih obveznika. Mogue je da su tada postojali jo neki

70

objekti islamske kulture, prosvjetnog i humanitarnog karaktera, koji su uz damiju inili

tzv. imarete.10
Graanica, inae, poetkom 1572. godine
postaje i sjedite kadije.11
Kasaba kao sredite zanatske proizvodnje
privlai sve vie i vie zanatlija iz okoline, koji
se u njoj nastanjuju. Prvobitno je samo sredinji dio kasabe uivao privilegirani status
gradskog naselja, periferni dijelovi su i dalje
ostajali izvan tog statusa. No, kada su ti dijelovi naselja poprimili muslimansko obiljeje
izgradnjom damije ili mesdida, podruje muyeta se irilo i na njih.12 Tako su i u
pojedinim graanikim mahalama podignuti
novi vjerski objekti, koje sada grade bogatiji
pojedinci, dravni i vojni slubenici, ali i bogatije zanatlije, pa zahvaljujui njima i ti
dijelovi grada slubeno ulaze u okvire kasabe.
Graditelji koji podiu mesdide i damije u
tim mahalama, predstavljaju najranije poznate vakife u Graanici. Tako je u drugoj polovici 16. vijeka vakif po imenu Isa, koji je slubovao kao emin (povjerenik) carskog hasa u
Graanici, dao sagraditi mesdid, koji e do
1604. godine prerasti u damiju. U jednom
dijelu mahale nazira Aliaha izvjesni Hadi
Osman gradi mesdid, koji postaje sredite
nove mahale, a jedan mesdid sagradio je i
vakif Pir-Ali. Ovi vaki poznati su imenom
jer su po njima, odnosno njihovim zadubinama u popisnom defteru iz 1604. slubeno
nazivane pojedine mahale. Meutim, u Graanici su postojale jo najmanje tri islamske
bogomolje - i to u mahalama iz ijeg se naziva to ne moe naslutiti, ali se vidi da su u njima ivjeli vjerski slubenici, imami ili hatibi.
U mahali urije Behrama postojala je damija, u mahali saraa Turhana takoer je bila
damija, u mahali tadije Osmana mesdid,
a jedan mesdid je, po svemu sudei postojao
i u mahali pisara Jahje. Nije mogue pouzdano utvrditi da li su osnivai mahala, spomenuti Behram, Turhan, Osman i Jahja, bili istovremeno i vaki, osnivai vjerskih ustanova

PROLOST
Prema biskupu Marijanu Maraviu, u Graanici je 1655. bilo
oko 400 kua i est damija.14 To
je znatno manje u odnosu popisni na defter iz 1604. godine u
kojem je bilo evidentirano preko
pet stotina kua i osam damija
i mesdida. Iako je teko utvrditi vjerodostojnost podataka o
tom smanjenju, ono se djelimino moe objasniti injenicom
da su stanovnici bosanskih kasaba u drugoj polovici 16. i prvoj polovici 17. vijeka masovno
kolonizirali slavonska i ugarska
gradska naselja.

u svojim mahalama, iako se i to moe pretpostaviti.13

Malo je historijskih izvora koji govore o
osnivanju i postojanju vakufa u drugoj polovici 17. stoljea jer se tada prekinula praksa voenja popisnih deftera, a drugi izvori
trenutno nedostaju. Meutim, sasvim se pouzdano moe pretpostavljati da su pojedini vakufski objekti dotrajavali, a ekonomska osnovica njihovih vakufa je slabila, te su se pojavljivali novi vaki koji su obnavljali objekte i
pojaavali vakufe. Jedan od takvih je najvjerovatnije bio i izvjesni Pervan, ijim se imenom kasnije nazivala jedna graanika damija. Meutim, imena tih vakifa obino su
brzo zaboravljana, jer je narod pojedine damije nazivao po narodnom imenu mahale u
kojoj su se nalazile ili po nekim drugim karakteristikama.

Meutim,
nakon
velikih
osmanskih poraza u Bekom
ratu, 1683.-1699., Graanica i
njena okolina postaje granino
podruje, izloeno opasnosti od
stalnih neprijateljskih upada i
prodora. Stalnoj ratnoj opasnosti koja je visila nad glavama stanovnika ove kasabe treba dodati
jo neimatinu, glad, epidemije i
sveopu krizu. U takvim su uvjetima mnogi vaku propali i mnoge vakufske
ustanove su unitene. Kasnije, nakon stabiliziranja prilika, pojavili su se novi vaki, koji
su svojim zadubinama nanovo podizali ne
samo pojedine objekte, nego itave arije.
03.
Krajem 17. ili na samom poetku 18. stoljea, u Graanici je utemeljen jedan od najznaajnijih vakufa ovoga grada - vakuf Ahmedpae Budimlije. O ovome vakifu za sada
nema sigurnijih podataka. Opa narodna tradicija u Graanici naziva ga Budimlijom jer
se, navodno, nastanio u ovaj grad nakon pada
Budima 1686. godine. Ahmed-paa je, prema istoj tradiciji, svojim sredstvima sagradio
damiju u samoj ariji, potom jedan mekteb,
a neto nie sahat-kulu i do nje hamam (javno kupatilo).15 U yevmiye defterima iz dru-

71

GRAANIKI GLASNIK
ge polovine 18. stoljea spominju se i naime- veliki vakuf raspolagao je sa vie zemljinih
novanja vjerskih slubenika Ahmed-paine parcela u Graanici, Vranoviima, Klokotnici,
damije.16
Stjepan Polju, Sladnoj i Faleiima. Ova grupa
zadubina mogla bi obuhvatiti i hamam, koji
Ahmed-pain vakuf je prvi poznati veliki
je vjerovatno izdavan pod zakup. Hamam je,
vakuf u Graanici, a njegov osniva, bez obzipo svemu sudei, propao u poaru 1812. gora na to to o njemu u ovom trenutku nemadine.19 Od kirije i zakupnine tih nekretnina
mo pouzdanih izvora, prvi jr poznati veliki
vakuf je ostvarivao velike prihode, iz kojih se
vakif u Graanici, koji je podigao niz neoisplaivala naknada imamu, hatibu i mujeziphodnih urbanih sadraja u graanikoj arnu Ahmed-paine damije, mualimu Ahmediji. Meu sadrajima Ahmed-painog vakupainog mekteba, te upravi vakufa i za ostale
fa, mogu se izdvojiti dvije grupe. U prvu grupotrebne izdatke, a od vikova su se opravljali
pu spadaju tzv. osnovni objekti, damija i meosnovni i koristonosni objekti.
kteb, te sahat-kula, a mogao bi se tu ubrojati
i hamam. Treba podvui da je Ahmed-paina
U spomenutim yevmiye defterima (evidendamija u to vrijeme, meu tadanjim graa- cijama o postavljanjima slubenika pojedinikim damija od slabog materijala, sa drve- nih vakufa), koji se odnose na period izmenim munarama, bila jedna zaista monumen- u 1763. i 1776. godine, spominje se vei broj
talna graevina, zidana od kamena i sa ka- graanikih vakufa. Osnivai nekih od tih vamenom munarom. Njen prvobitni izgled nije kufa ve su bili zaboravljeni. Izmeu ostalih,
nam poznat, ali se na osnovu starih fotogra- spominju se vaku irike damije, Mejdan
ja moe uoiti da je, krajem 19. stoljea, ima- damije, Potokog mesdida, mesdida Gojla etveroslivni krovom, ali najvjerovatnije sa salii, mesdida Drafnii, ali se spominje i
unutarnjom kupolom, poput teanjske Ferha- neka Dervi-hodina damija, koju je, dakle,
dije i Turali-begove damije u Tuzli. Sahat- mogao sagraditi neki Dervi-hoda o kojem
kula predstavlja, po Kreevljakoviu, najma- mi danas nita ne znamo. Takoer, spominje
sivniju graevinu te vrste kod nasi drugu po se mesdid Olovi, kasnije Olovija damija.
visini u Bosni i Hercegovini.17
Damiju je, vjerovatno, sagradio neki nepoznati vakif, rodom iz Olova, koji se doselio u
U drugu grupu Ahmed-painih zadubina
Graanicu ili je tu bio na slubi, (turski: Olou Graanici mogu se svrstati objekti, zemljivi = Olovljak).20
ni posjedi ili gotov novac, odnosno oni sadraje koji su vakufu obezbjeivali i donosiU Graanici su postojale jo tri damije, iji
li odreene prihode za izdravanje zadubina vaku nisu evidentirani u ovim defterima,
iz spomeute prve grupe.18 Tako je ovaj vakif ali se spominju neto kasnije, u sidilu grasagradio vei broj duana i zanatskih radnji u anikog kadije iz zadnjeg desetljea 18. viariji, koje je izdavano pod zakup, a nad ne- jeka. Bile su to Hadi Dafer damija, Paakima su bile i sobe za stanovanje. Takoer je zade damija i Hidajet damija. O njihovim
sagradio i uvakuo jedan han, koji se nala- se osnivaima, izvjesnom Hadi Daferu,
zio preko puta dananje Ozrenkine direkci- nepoznatom Paiu (Paa-zade) i vakifu po
je u ariji, u narodu, krajem 19. stoljea po- imenu Hidajet skoro nita ne zna.
znat pod imenom Mula Omerov han, svakaU 18. stoljeu je nastao i vakuf biveg kako po nekom od dugogodinjih zakupaca. U
dije Refki Mustafa-efendije, koji je zavjetao
blizini ovoga hana nalazila se i jedna mutazemljite za musalu,21 iroki otvoreni prostor
bdinica (radnja za preradu kostrijeti), takona kojem su se, za lijepog vremena, klanjaer u posjedu Ahmed-painog vakufa. No, to
li duma i bajram-namazi. Graanika munije sve. Sve do iza Drugog svjetskog rata taj
sala se nalazila na mjestu zgrade dananjeg

72

PROLOST
Bosanskog kulturnog centra (Doma kulture),
a sjeverno od nje bilo je veliko groblje, koje
se prema nekim kazivanjima, protezalo sve
do vodenice Kotorue (danas istoimena ulica, iza stambenog naselja Lamele). Ovaj vakuf je denitivno likvidiran po dolasku Austro-Ugarske, kada je itav taj vakufski kompleks oduzet, na musali napravljeno nekoliko
zgrada (meu ostalim, i zgrada osnovne kole), a groblje ekshumirano i na njemu takoer
izgraeno nekoliko objekata, izmeu ostalih
i gradska vijenica ili Konak (dananja opina) 1888. godine, a neto kasnije, pravoslavna
i katolika crkva, te niz drugih javnih i privatnih objekata.
Meu najznaajnije graanike vakife 18.
stoljea, pored Ahmed-pae Budimlije, spada, bez sumnje i Hadi Halil-efendija Trepani. Roen je u Graanici, u Pervane mahali, negdje na prijelazu iz 17. u 18. stoljee, nije
poznato gdje se kolovao, ali ve 1737. godine nalazi se na slubi. Godine 1744. i 1756. radio je kao katib (sekretar) suda u Beogradu i
za to vrijeme kupio vei broj knjiga, a nekoliko ih je i sam prepisao. Dvije godine kasnije,
ve je na slubi muderisa beogradske Carske
medrese, kada odlazi i na had. ini se da je
bio pristupio nekom dervikom redu, pa ak
postao i proelnikom, jer se spominje i sa naslovom ejha. Godine 1763. on pie svoju vasijetnamu, tako da se moe zakljuiti kako je
ve bio u poodmaklom dobu. Umro je neto
prije 1769. godine.22
Prije 1762. godine, ovaj vakif je nanovo
sagradio staru dotrajalu Pervane damiju u
svojoj rodnoj mahali, Trepaniima, kada se
kao njen hatib spominje vakifov brat Omer,
koji je, za vlastite potrebe, prepisao jednu
knjigu.23 U jesen sljedee godine Hadi Halil-efendija je napisao svoju vasijetnamu, u
kojoj je odluio da se iz jedne treine cjelokupnog njegovog imetka izdvoje sredstva za
novu ogradu oko damijskog harema, te za
proirenje damije. Vakif dalje odreuje da se
u tu damiju smjesti njegova kolekcija knjiga,

osnovavi tako posebnu javnu biblioteku, te

da se, ako ostane dovoljno sredstava, sagradi i
jedna medresa, kao i da se uvaku 800 groa
gotova novca, koji e se, uz erijatom dozvoljenu kamatu (murabehu), davati na zajam, a
od prihoda e se isplaivati naknada imamu
i mujezinima damije, te muderisu medrese.
Vakifova medresa je zaista i sagraena, a prvi
njen muderis postao je Abdulverhab Karahoda iz epa, koji se, inae, okuao i kao pjesnik pod pseudonimom Vehbi.24 Iako je Hadi Halil-efendijin vakuf spadao meu najznaajnije u 18. stoljeu, u narednom periodu on je postepeno slabio, tako da je krajem
19. stoljea zaboravljeno, ne samo ime vakifa,
nego je i zakladni fond jako osiromaio.
U 18. stoljeu nastali su jo neki manje znaajni vaku u Graanici, ija su se sredstva,
uglavnom, usmjeravala na pojaavanje ve
postojeih vakufa. Primjera radi, moe se izdvojiti sluaj umrlog Sena Mustafa-pae, iz
graanike mahale Mejdan (oko dananje arene damije), koji je oporuio treinu svog
imetka u dobrotvorne svrhe i to: za pojaanje
zakladnog fonda nekoliko graanikih damija, izgradnju kaldrme, izgradnju dvije esme, itd.25
Susjedni Gradaac je u 16. stoljeu predstavljao malehno naselje, zapravo selo ispod zidina srednjovjekovnog grada, a u 17. stoljeu se spominje kao palanka. Meutim, nakon
Bekog rata, to se mjesto nalo na samoj granici, pa je osmanska vlast, najprije 1701. godine u tu palanku stacionirala jedan konjiki
odred na elu sa agom, a deset godina kasnije
organizirala kapetaniju, iji se teritorij okvirno podudarao sa teritorijom graanikog kadiluka. Gradaaki kapetani su godinama radili na izgradnji gradaake tvrave, ali su tokom 18. i 19. stoljea osnovali i niz vjerskih,
prosvjetnih i humanitarnih ustanova u Gradacu, koji se razvija u naprednu kasabu i
kulturno sredite. Pored Gradaca, ti su kapetani ostavljali svoje zadubine i u susjednoj
Graanici, sjeditu kadije i muselima, gdje

73

GRAANIKI GLASNIK
su vjerovatno nastojali uvrstiti svoj utjecaj Sin Osman-kapetana Gradaevia i njegov
i ugled.
nasljednik na kapetanskom poloaju, Muratbeg Gradaevi, takoer je ostavio znaajan
Osman-beg Gradaevi, sin je Mehmedvakuf u Gradacu, Graanici i Modrii. Mubegov i etvrti po redu kapetan, koji je nastarat-kapetan je bio poznat kao izuzetno pravio gradnju gradaake tvrave. Neki savrevedan i poboan ovjek, te veliki potovamenici, kao to je francuski konzularni slutelj nauke i pisane rijei. Zahvaljujui njegobenik u Travniku, Chaumette des Fossees,
vom sekretaru Mula Mehmedu Mestvici, koji
ponekad ga opisuju kao samovoljnog, pa i
je ranije, inae, slubovao kao katib graaniokrutnog ovjeka, koji je pod vrlo lahkom
kog suda, sauvana su pisma ovog kapetasumnjom hapsio raju, te je petkom poslina, iz kojih se vidi, ne samo njegovo poteje dume nalazio zadovoljstvo u tome da se
nje, predanost kapetanskoj dunosti i odadovede nekoliko od tih nesrenika, nad kojinost osmanskoj dravi, nego i njegova huma bi pokazivao svoju snagu, odista izvanremanost.28 Murat-kapetan je naprasno umro
dnu, presijecajui ih u pasu nadvoje jednim
na samom poetku treeg desetljea 19. vijejedinim zamahom sablje. Ali to, prema des
ka (1520.). Savremenici su jednoglasno tvrdiFosseesu, nije sve. Isti kapetan je, navodno,
li da je on, kao najugledniji i najbogatiji meu
1806. godine, ak ratovao sa neimenovanim
bosanskim prvacima, umoren po nalogu zloAgom Graanice, iju je vojsku pobijedio
glasnog Ali Seid Delal-pae, bosanskog va26
uz pomo svoja etiri topa. Ovakve vijesti
lije.29 Ipak, iza Murat-kapetana je ostao vei
su, meutim, nepouzdane i nevjerodostojne.
broj zadubina, te je pored, njegove blagosti
Ono to je sasvim sigurno to je injenica da
i pobonosti i ta injenica doprinijela da ga
je ovaj kapetan na samom poetku 19. stoljenarod upamti kao najomiljenijeg gradaaa utemeljio jedan od najveih i najznaajnikog kapetana.
jih vakufa u sjeveroistonoj Bosni. Sagradio
je jednu medresu u Graanici, sirotinjski dom
Ovaj je vakif sagradio po jednu medreu Gradacu, te damiju i mekteb u Modrii, a su u Graanici i Gradacu, a za izdravanje
za sve te objekte uvakuo veliki broj koristo- tih zadubina uvakuo je vie parcela zemljinosnih objekata, od kojih, u Graanici, jedan ta, jedan han i nekoliko duana sa sobama
han, mlin, stupu, nekoliko duana pored ve- u Gradacu, potom zemljita, nekoliko dualike damije, te vie parcela zemljita u kr- na i dvije pekare u Modrii, te konano, trianskoj i ciganskoj mahali. Osman-kapetan naest zemljinih parcela u kranskoj maje u svojoj vakji od 19. rebiul-evvela 1215. hali u Graanici, kao i osam duana u prize(1800.) godine propisao da se svi objekti i ze- mlju medrese, koju je sagradio u tom gradu.
mljita izdaju u zakup, da se zakupnina troi Od godinjih prihoda uvakujenih zemljita,
na plae vjerskih i kolskih slubenika, te da hana i poslovnih prostora isplaivale su se
se od vika vre nune opravke na vakufskim naknade kolskim slubenicima, muderisu i
objektima. Ukoliko neko bude prodavao njegovim pomonicima, te nadzorniku vakukuu ili drugi objekt koji se nalazi na uva- fa, za koga je odreen, opet, Mustafa sin Sakujenim zemljitima, od mutevelije je treba- lih-agin, pisar graanikog suda. Murat-kapelo da izvadi posebnu dozvolu uz uplatu takse tan je, takoer, odredio da se dio sredstava izu iznosu od jedne ake u korist vakufa. Vakif dvoji i kao dodatak plaama slubenika zaduje odredio za muteveliju svog najstarijeg sina bina njegovog oca. Tako je na primjer odreMurata, a za nazira (nadzornika) katiba gra- dio dodatak plai muderisa Osman-kapetaanikog suda, Mustafu sina Salihagina.27
nove medrese u iznosu od 150 groa.30

74

PROLOST
Murat-kapetanova medresa se
nalazila preko puta Osman-kapetanove, u samoj ariji, u uglu
harema Ahmed-paine damije. Bila je zgrada na kat, u prizemlju se nalazilo spomenutih
osam duana, a iznad njih je bila
dershana i druge prostorije. Narod je ovu zgradu prozvao Novom medresom. Isti vakif je negdje u blizini 1808. godine podigao i jednu javnu esmu, od koje
se do danas sauvala ploa sa
natpisom,31 a takoer je za potrebe svoje medrese ostavio nekoliko rukopisnih knjiga.32
Trei vakif iz porodice Gradaevia, moda i posljednji veliki vakif 19. stoljea u Graanici,
bio je Hadi Beir-beg Gradaevi, najmlai sin Osman-kapetanov. Za razliku od svog oca
Osman-bega, te brae Muratbega i posebno Husein-bega i
Osman-pae, on se nije aktivnije
ukljuivao u politiku djelatnost,
te je uglavnom mirno ivio u
Gradacu, gdje je i umro, a sahranjen je u haremu Svirac damije. Hadi Beir-beg je 1847.
ostavio iza sebe znaajan i ekonomski jak vakuf u Gradacu i Graanici, koji se sastojao
od poslovnih prostora i zemljinih posjeda, a
iji su prihodi ili ka ojaavanju vakufa njegovog oca i brata, za plae imamu Svirac-damije u Gradacu, damije u Modrii, itd. Neto kasnije je dolo do razdvajanja ovog vakufa, tako da je od nekoliko poslovnih prostora i magaza na mjestu dananjeg Starog kina,
ispod sahat-kule, formiran poseban Hadi
Beir-begov vakuf za Graanicu. Prihodi od
kirije tih objekata ili su ka ojaavanju drugih
vakufa, te se iz njih isplaivala novana naknada muderisu Osman-kapetanove medrese, kao i hatibu, najvjerovatnije Ahmed-pai-

ne damije. Spomenuti vakif je, vjerovatno za

oevu medresu u Graanici, uvakuo i nekoliko rukopisnih djela.
U drugoj polovici 19. stoljea jo su neki
pojedinci zavjetali svoju imovinu u dobrotvorne svrhe. Tako je Mula Mustafa Muderizovi uvakuo dio svoje imovine, u vidu
zemljinih nekretnina, a od ijih se prihoda
nansirala rasvjeta i izdvajao dodatak plai
imama jedne od graanikih damija. Izgleda
da je rije o Hadi Dafer ili Lipanjskoj damiji, koju je ovaj vakif moda i obnovio. injenica je da su, poetkom 20. stoljea, vaku Hadi Dafer damije, Mula Mustafe Muderizovia i Lipa esme, koju je inae sagradio neki nepoznati vakif, ujedinjeni u jedan

75

GRAANIKI GLASNIK
jedinstven vakuf, koji se spominje 1913. godine i da je u mahali Lipa jo 1895. ivjela porodica Muderizovi. O samom vakifu se skoro nita ne zna. Prema Kreevljakoviu, neki
je Mula Mustafa Muderizovi priblino u isto
vrijeme radio kao muderis Ahmed-efendijine medrese u Visokom, naslijedivi na tom
poloaju svoga oca Husein-efendiju iz Graanice.33
Pored spomenutog Mula Mustafe, jo je nekoliko Graanlija za pojedine vjerske i prosvjetne ustanove uvakulo, u ono vrijeme,
skupe knjige, bilo rukopisne, bilo tampane, omoguivi time i drugima njihovo koritenje i stjecanje znanja. Na prvom mjestu,
meu ovim vakima, treba spomenuti Hadi
Hasan-efendiju Nurikia, muderisa Osmankapetanove medrese. On je sam za ivota ili,
pak, neko po njegovoj oporuci, uvakuo vei
broj vrijednih rukopisnih djela (s podruja
akaida, tefsira, kha, islamske etike, itd.). Na
svim tim rukopisima stoji da je to vakuf Hadi Hasan-efendije Nurikia, najvjerovatnije
za biblioteku medrese u kojoj je slubovao.34
Treba spomenuti i Mehmed-efendiju Piskavicu, takoer muderisa, koji je, po tradiciji,
slubovao prije Hadi Hasan-efendije Nurikia. On je uvakuo jedan primjerak Mushafa, kojeg je sam prepisao, te ga je ostavio mahali Drafnii, odredivi da ga mutevelija (valjda Drafnike damije) izdaje na uenje najdostojnijem maholjaninu.35 Kao vakif knjiga
se, u drugoj polovici 19. stoljea, spominje i
Salih-efendija Pukar, te irbeg irbegovi,
sin Mujage, koji je 1867. uvakuo jedan rukopisni primjerak popularnog perzijskog djela
ulistan.36 Meu vakima rukopisa bilo je i
ena. Tako je jo 1769. godine Aia-hatun,
ki Hadi Mustafa-age, uvakula jedan kaligrafski rukopis pobone poeme Muhammedijja za biblioteku Ahmed-paine damije.
Vlasnik tog rukopisa, inae, ranije je bio vakin otac Hadi Mustafa-aga sin Turkmen Salih-age, zvani Mujaga.37

76

Trgovac i posjednik iz graanike mahale

iri, Hadi Ibrahim abo (abi), sin Mula
Mustan, uvakuo je 1874. godine nekoliko zemljinih parcela i odredio da se prihodi od njihove zakupnine usmjere za plaanje
osoblja irikog mekteba, kojeg je spomenuti vakif obnovio.38 Neto kasnije, 1883. godine, Reid abi je svojom vasijetnamom pojaao vakuf iri damije,39 to e uiniti i Salihaga abi, Hadi Ibrahimov brat, 1909. godine.40 Ova su pojaanja bila vrlo znaajna,
jer e, tako ojaan, vakuf irike damije dospjeti meu, ekonomski, najstabilnije gradske
vakufe. U posjedu tog fakufa, recimo, pored
harema, veeg broja njiva i bai, 1889. godine bila su i dva duana u ariji, te dvije sobe
za stanovanje, to je sve izdavano pod zakup.
Naprijed spomenuti Hadi Ibrahim abi do
smrti je radio kao imam irike damije, te
kao mutevelija vakufa. Da se zakljui pria o
vakima porodice abi, treba spomenuti jedan interesantan meusobni sporazum lanova te porodice, koji su, usmenim dogovorom, jednu njivu (koja se u katastru i gruntovnici jo uvijek vodi kao vlasnitvo abia)
odredili za izdavanje pod zakup iz kojeg e
se nansirati opravke irike damije i davati
naknada vjerskim slubenicima. Osim vakufa irike damije, postojao je i zaseban vakuf
iri mekteba.
Krajem osmanske vlasti utemeljen je jo jedan znaajan vakuf u Graanici, koji je osnovala jedna ena Hadi Fatima-hanuma
Sulejmanovi. Ona je uvakula dvije pekare u ariji, te tri parcele zemljita u mahali iri, od ijeg se zakupa ostvarivao znaajan prihod. Iz tog prihoda isplaivala se naknada imamu jedne od graanikih damija,
muderisu, mualimu i njegovom pomoniku,
te rasvjeta za damiju.41 S obzirom da je vakufnama izgubljena, te da se u proraunima
ovog vakufa s kraja 19. i poetka 20. stoljea ne precizira na koju se damiju, mekteb ili
medresu ovo odnosi, to se u ovom trenutku
moe samo nagaati o kojoj se damiji i me-

PROLOST
ktebu radilo moda o Ahmed-painoj damiji, odnosno mektebu. Od ostatka sredstava plaali su se popravci i drugi trokovi oko
nekretnina.
I u narednom periodu, skoro sve do dananjih dana, iako institucija vakufa doivljava
mnoge potrese i promjene, pojedinci i dalje daruju dio svoje pokretne ili nepokretne
imovine u korist muslimanske zajednice. Najee se tu radi o izdvajanju zemljinih parcela koje se predaju u vlasnitvo i na raspolaganje Islamskoj zajednici. Mujaga Kuukali, graaniki trgovac i posjednik, uvakuo
je 1913. godine novosagraenu kuu na Mahmutovcu za potrebe enske mektebi-ibtidaije. Vrijedi spomenuti i vakuf Raidage Reidbegovia, koji je poetkom 20. stoljea svojom vasijetnamom odredio da se sa Drafnia
dovede pitka voda do adrvana pred Osmankapetanovom medresom, te je uloio vei
iznos novca u kotarsku vakufsko-mearifsku
blagajnu, a od murabehe na uloeni iznos,
pored trokova uprave, kupovao se kruh za
uenike Osman-kapetanove medrese.42 Salihbai Hadi Mujo iz graanike Potok
mahale, neto kasnije je uvakuo zemljite i
novac u korist vakufa Potoke damije.
04.
Mnogi graaniki vaku vremenom su doivjeli osiromaenje, pa i propadanje, te su se
opet pojavljivali novi vaki, koji su svojim
zavjetanjima revitalizirali te vakufe ili su ih
ojaavali. To je razlog to su pojedini vaku, odnosno sakralne i kolske ustanove mijenjale imena svojih vakifa. Tako je u izvorima
iezla Dervi-hodina damija iz 18. stoljea. Pored toga, u narodu su neovisno o slubenim nazivima (po osnivaima) graanike
damije nazivane jednostavno po mahalama
u kojima su se nalazile, tako da su imena njihovih utemeljitelja brzo zaboravljana.

kapetana i Beir-bega, nisu doivjeli sudbinu

pojedinih mahalskih vakufa u Graanici, njihovi vaki nisu bili zaboravljeni, no i ti su vaku vremenom doivljavali velike tete i promjene u organizaciji. Ahmed-pain vakuf je
stradao u poaru 1812. godine, kada je najvjerovatnije uniten hamam, a sahat-kula je,
kako to svjedoi zapis na jednom starom rukopisu, obnovljena. Cijela graanika arija,
poslovni dio naselja, unitena je u katastrofalnom poaru 1858. godine, iji uzrok nikada nije razjanjen.43 Tada je, prema istom izvjetaju, stradalo preko stotinu duana i zanatskih radnji, a zna se da je vei broj duana u ariji pripadao spomenutim vakuma.
Negdje sredinom 19. stoljea, najvjerovatnije nakon provedenih reformi i diobe, dotada jedinstvenog graanikog kadiluka na dva
nova mudirluka, odnosno kaze (koje e dolaskom Austro-Ugarske biti preimenovane u
kotare), dolo je do razdvajanja dotada jedinstvenih vakufa Gradaevia. Od Osman-kapetanovih, Murat-kapetanovih i Beir-begovih, ranije spomenutih zadubina u samoj
Graanici, formirani su posebni vaku, iji su
prihodi sada, shodno odredbama vakifa, troeni u namijenjene svrhe, ali samo u Graanici. Drugi dio zadubina i koristonosnih nekretnina, koje su bile na teritoriji Gradaake
kaze (u Gradacu i Modrii, te u okolini) postaju takoer poseban vakuf. U Gradacu su
Osman-kapetanov vakuf i vakuf Murat-kapetana udrueni u novi jedinstveni vakuf.
ini se da je tada odvojen i poseban vakuf za
Ahmed-pain mekteb.44

U 20. stoljee svi ovi vaku uli su prilino oteeni, a razlog tome su, ne samo este uzurpacije i otuivanja vakufske imovine, nego i veliki poar koji je Graanicu zadesio na Aliun, 2. augusta, 1895. godine. Tada
su izgorjeli skoro svi vakufski objekti, izmeu
ostalih i Mula Omerov han, nekoliko duana
i oblinja mutabdinica, vlasnitvo AhmedNajjai graaniki vaku, na prvom
painog vakufa, te veliki iljak han, vlasnitvo
Ahmed-pain, potom vakuf Osman-kapetavakufa Osman-kapetana. Gradske vlasti nisu
na Gradaevia, te njegovih sinova Murat-

77

GRAANIKI GLASNIK
dozvolile obnovu stare arije, nego su uvjetovale vlasnike unitenih objekata da mogu
graditi samo moderne zidane zgrade. Na
mjestu Mula Omerovog hana vakufska uprava je sagradila novu zgradu, u kojoj su kasnije bile prostorije Islamske vjerske zajednice.
Kotarsko vakufsko povjerenstvo izgradilo je
na mjestu iljak hana moderan hotel sa pet
soba, hotel Central, koji je izdavan pod zakup i tako nastavio davati prihode tome vakufu. Sagraeni su i drugi objekti, a preostala
je i vodenica Kapetanua.
Nije suvino iznijeti i podatke o stanju vlasnitva etiri spomenuta najznaajnija graanika vakufa. U prvom desetljeu 20. vijeka
u vlasnitvu Ahmed-painog vakufa nalazili
su se zemljini posjedi u Graanici i okolnim
selima, potom jedan dio hotela Central, kafana, pekara s odajom, jedna mukata (stalni
zakup), to je uz murabehu (kamatu) na glavnicu od novca, uloenog u Centralnu blagajnu, donosilo velike prihode ovome vakufu, te se dio sredstava, osim na plae damijskih slubenika, rasvjetu i uenje mevluda,
kao i na trokove oko nekretnina izdvajao
i kao dodatak plai muderisa Osman-kapetanove medrese. Osman-kapetanov vakuf je,
od objekata u ariji posjedovao jednu polovicu mlina (vodenice Kapetanue), deset magaza, jednu berbernicu, te prostorije u kojima
je bila smjetena Islamska itaonica. Vakuf
njegovog sina Murata, odnosno vakuf Nove
medrese, kako se naziva u dokumentima tog
vremena, posjedovao je pet magaza u ariji, jednu bau, zemljite u Maleiima i mukatu od pet vignjeva. Murat-kapetanova medresa je prestala sa radom 1900. godine, te je
pretvorena u reformirani mekteb-iptidaiju, a
1936. i zgrada nekadanje medrese je poruena, te je na njezinim temeljima podignuta
nova, u kojoj su se nalazili lokali za iznajmljivanje. U posjedu Hadi Beir-begovog vakufa
nalazila se jedna polovina mlina, jedna magaza i dvije treine hotela Central. Spomenuta magaza predstavlja, u stvari, zgradu starog

78

kina. Pored ovih vakufa, poslovne prostore u

ariji imali su i vakuf iri damije, te Hadi
Fatimin vakuf.
Vidi se, dakle, da su vaku i vakufska imovina, odnosno zaklade davno umrlih vakifa Ahmed-pae Budimlije, Osman-kapetana Gradaevia i njegovih sinova jo uvijek predstavljali jedno od obiljeja graanike arije i da je, u stvari, veina poslovnih
prostora u ariji bila vlasnitvo vakufa. Prema okrunici Vakufske direkcije od od 6. juna
1930. godine (br. 760/30), Sresko vakufskomearifsko povjerenstvo Graanica je izvrilo
proraunsko ujedinjenje gradskih srf vakufa.
Kako se istie u obrazloenju, tome nije bilo
zapreke jer ni jedan vakuf nema vakufname,
a ni teamulom nije nita utvreno to ne sadri ujedinjeni proraun ovih vakufa.45 Ipak,
izvan ujedinjenih gradskih vakufa ostali su
vakuf irikog mekteba, iji je utemeljitelj
kako je ranije navedeno Hadi Ibrahim
abo, te vakuf Raidage Reidbegovia.
Nakon Drugog svjetskog rata gotovi svi
spomenuti vakufski objekti bili su nacionalizirani i oduzeti od strane drave, kao i velike
zemljine povrine. Tri graanike damije,
Potoka, Paa-zade i Olovija, poetkom pedesetih godina su, po nalogu gradskih vlasti
poruene, a haremi oko njih su ekshumirani
i pretvoreni u graevinsko zemljite. Nekoliko godina kasnije, val nacionalizacije zahvatio je i vakufske objekte u ariji. Nacionalizirana je Osman-kapetanova medresa, kancelarija i poslovni prostori u vlasnitvu Osmankapetanovog vakufa, poslovni prostori u vlasnitvu vakufa Nove medrese, zgrada H. Beir-begovog vakufa (u kojoj je tada bila smjetena kino-sala), zgrada irikog mekteba,
itd.46 To se pravdalo opim interesom naroda i drutvene zajednice, ali su ti objekti do
danas ve preli u privatne ruke i promijenili nekoliko vlasnika. Jedino je Osman-kapetanova medresa, koja je sa radom prestala u
toku Drugog svjetskog rata, te je povremeno
sluila ak i kao konjunica, doivjela koliko-

PROLOST
dnicu) muslimana zanatlija, te jo 9 kua zanatlija krana (Babakanlk Osmanl Arivi,
Istanbul, Tapu defter 260, /Orijentalni institut, kopije br. 222/, fo 103-104). Jedan dio
naselja ostao je izvan okvira kasabe, a njegovo stanovnitvo u poloaju raje. Taj dio naselja
oznaen je kao selo Graanica, a 1548 godine u njemu je bila 91 kua poreskih obveznika
muslimana sa 12 batina, 37 neoenjenih (mcered) i jednim iukom, te 41 kranska kua
sa 21 batinom i 12 neoenjenih (isto, fo 104106).

toliko dostojanstveniju sudbinu od komunistikih vlasti je pretvorena u Dom kulture.

Devedesetih godina, zgrada medrese je vraena u vlasnitvo Islamske zajednice.
(FUSNOTE)
1

Brojni su radovi o vakuma (pisani uglavnom

sa erijatsko-pravnog aspekta) objavljeni jo
izmeu dva svjetska rata, kasnije se pojavila
posebna studija o vakuma na podruju Jugoslavije (Muhamed BEGOVI, Vaku u Jugoslaviji, izd. Srpska akademija nauka i umetnosti,
Posebna izdanja, 361, Beograd 1963.), te brojni
radovi u periodici, a 1982. u Sarajevu je odran poseban simpozij (Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom ivotu) u
povodu 450-togodinjice Gazi Husrev-begova
vakufa. Radovi sa simpozija objavljeni su u asopisu Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj.
IX-X, Sarajevo 1983. Osvrt na dotadanju literaturu o vakuma daje Mahmud Tralji (str.
171-178.).

Adem HANI, O formiranju nekih gradskih

naselja u Bosni u XVI vijeku. (Uloga drave i vakufa), Prilozi za orijentalnu lologiju, XXV, Sarajevo 1975, str. 133.

Adem HANDI, Vakuf kao nosilac odreenih

dravnih i drutvenih funkcija u Osmanskom
carstvu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke,
knj. IX-X, Sarajevo 1983, str. 113.

Katastarski plan Graanice iz 1883.-1885, Z.27.

CXVIII S.4.d., Katastarska sluba opine Graanica.

Ta je nahija nazvana po istoimenom utvrenom gradu, oko 6 km sjeverno od Graanice, a

bila je u sastavu Zvornikog sandaka.

Babakanlk Osmanl Arivi, Istanbul, Tapu

defter 405, (Orijentalni institut, Sarajevo,
kopije br. 91), fo 59.

Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519.

i 1533.), (obradio dr. Adem Handi), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
- Srpska akademija nauka i umetnosti, Graa,
knj. XXVI, Odjeljenje drutvenih nauka, knj.
22, Sarajevo 1986, str. 97.
U okviru kasabe nalazile su se tri mahale: Mahala Murada sina Iskendera, Mahala Ejnehana Junusova i Mahala Ejnehana Ismailova, sa
ukupno 97 kua, koje su inile demat (zaje-

Adem HANDI, Tuzla i njena okolina u XVI

vijeku, izd. Svjetlost, Sarajevo 1975, str. 158.

10

U Graanici je u to vrijeme najvjerovatnije

postojao i hamam (javno kupatilo), jer se kao
stanovnik mahale Ejnehana Junusova spominje Karagz, dellak, koji je posjedovao i jedan
vinograd (Tapu defter 260., fo 103b i 104b).
Dellak je zanimanje vezano za hamame. U isto
je vrijeme vrlo vjerovatno postojala i tekija, na
to upuuje nekoliko popisanih osoba uz ije
je ime popisiva stavio pridjev su (suja, dervi, pobonjak). U Graanici se kao suje spominju izvjesni Hamza, kao i duner (graditelj)
Ibrahim, a pri popisu vinograda muslimana
kasabe Graanica evidentirani su vinogradi
suje Kurda i suje Uvejsa, dok je vlasnik jedne kranske batine u selu Graanici bio
su Husein. U susjednom Sokolu, u isto vrijeme, evidentiran je vinograd, iji je vlasnik bio
su Musa (Tapu defter 260, fo 103-104, 106
i 463). Mogue je da su te suje predstavljali
sljedbenike tarikata, te da su se okupljali u tekiji. U Graanici je, uostalom, postojala tekija,
na koju i danas podsjea naziv vakufskog zemljita Teite u mahali Lipa, a o kojoj u ovom
trenutku nema nikakvih podataka.

11

A. Handi, n. dj, str. 57. Graaniki kadiluk

obuhvaao je i podruja dananjih gradova
Gradaca, Modrie, Oraja i Srebrenika.

12

A. Handi, Vakuf kao nosilac odreenih dravnih i drutvenih funkcija, str. 118.

13

Adem HANDI, Tuzla i njena okolina, str.

158; up. Jusuf MULI, O razvoju gradskog naselja Graanica u XV i XVI vijeku, Graaniki glasnik - asopis za kulturnu historiju, 12., novembar 2001, str. 26.

14

Ambrozije BENKOVI, Tuzlansko podruje negda i sada. S posebnim obzirom na vjerske pri-

79

GRAANIKI GLASNIK
like, izd. dr. Jakov Benkovi, upanja-akovo
1971, str. 162.
15

Narodno predanje o Ahmed-pai Budimliji prvi je zabiljeio, koliko se zna, ek Belagi, koji je tridesetih godina prolog stoljea
slubovao kao uitelj u Graanici. O tome je
pisao Kreevljakoviu, a ovaj tu tradiciju spominje u dva svoja rada (Hamdija KREEVLJAKOVI, Banje u Bosni i Hercegovini 1462.-1916,
Izabrana djela, knj. III, izd. Veselin Maslea,
Sarajevo 1991, str. 81-82 (prvi put objavljeno
1937.); Hamdija KREEVLJAKOVI, Sahatkule u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, knj.
II. Na osnovu ta dva rada, te na osnovu kasnijih dokumenata i injenica u novije vrijeme se
pokuala oivjeti uspomena na ovoga vakifa
[Rusmir DJEDOVI, Ahmed-paa Budimlija
osniva graanike arije, Biljeg vremena, br. 2
(15. IX 1993.), Graanica 1993, str. 14; Isti, Vrijeme Ahmed-pae, Biljeg vremena, br. 3 (1. X
1993.), str. 15; Isti, Graevine Ahmed-pae, Biljeg vremena, br. 5 (15. X 1993), str. 15.]

16

Adem HANDI, Tuzla i njena okolina u XVI

vijeku, izd. Svjetlost, Sarajevo 1975, str. 159.

17

Graanika sahat-kula je kamena zgrada kvadratne osnovice irine 4 metra, a visoka je 27

metara od nje je vilja jo samo sahat-kula u
Sarajevu (Hamdija Kreevljakovi, isto).

18

19

20

Up. Rusmir DJEDOVI, Uloga i znaaj Turalibegovog vakufa u urbanom razvoju grada Tuzle,
Stav asopis za drutvena pitanja, kulturu i
umjetnost, II, 2, Tuzla 2003, str. 61-62.
H. Kreevljakovi, Banje u Bosni i Hercegovini, str. 82. Spomenuti autor je 1940. godine
uoio biljeku u jednom arapskom rukopisu iz
biblioteke Osman-kapetanove medrese, u kojoj stoji da je sahat-kula obnovljena nakon velikog poara 1812. godine.
Adem HANDI, Tuzla i njena okolina, str.
159.

21

Isto.

22

O njemu v. H. Mehmed HANDI, Biblioteka

Hadi Halil ef. u Graanici, kalendar Gajret za
1941, Sarajevo 1940, str. 194-197 (ponovo objavljeno u: Graaniki glasnik - asopis za kulturnu historiju, 2, novembar 1996, str. 26-28, te u
Izabranim djelima, knj. II, Teme iz ope i kul-

80

turne historije, str. 214-220); Muhamed HADIJAMAKOVI, Vakja Hadi Halil-efendije Trpania, Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva, god. XLVII, 3/84, Sarajevo 1984, str.
312.-328; Edin AKOVI, Hadi Halil-efendija
Trepani i njegovi vaku u Graanici, Graaniki glasnik, 9, maj 2001, str. 24-45.
23

Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, svezak trei,
obradio Zejnil FAJI, Sarajevo 1991, str. 406.

24

Tekst vasijetname donosi M. Hadijamakovi,

u spomenutom radu. Vasijetnamu je spomenuti muderis ejh Abdulvehab-efendija prepisao u
svoju medmuu (v. Muhamed HADIJAMAKOVI, Medmua Abdulvehhaba Karahode
(Karahoda-zade), Anali Gazi Husrev-begove
biblioteke, XI-XII, Sarajevo 1985, str. 211-227).
Hadi Halil-efendijina medresa se spominje u
spomenutim defterima 1763.-1776, to znai
da je vakifova oporuka ispunjena. injenica da
Hadi Halil-efendija gradnju medrese ne nalae kao obavezno, a to bi svakako uinio da njegov rodni grad u to vrijeme nije imao ovakvu
kolsku ustanovu, nego tek ako ostane sredstava, navodi na pretpostavku da je u Graanici u
to vrijeme radila neka medresa o kojoj u ovom
trenutku nema nikakvih podataka.

25

Ramiza SMAJI, Posljednji graaniki sidil,

Graaniki glasnik asopis za kulturnu historiju, br. 16, novembar 2003., str. 43-44.

26

Midhat AMI, Francuski putnici u Bosni na

pragu XIX stoljea i njihovi utisci o njoj, izd.
Veselin Maslea, Sarajevo 1966, str. 204 i 206.

27

Dvije vakufname Gradaevia, preveo i priredio Alija Bejti, Graaniki glasnik - asopis za
kulturnu historiju, 2, novembar 1996, str. 29-30.
Original vakufname Osman-kapetana Gradaevia uva se u Vakufskoj direkciji.

28

Riza MUDERIZOVI, Biograja Mula Mestvice i korespondencija Murat-kapetana Gradaevia, Glasnik Zemaljskog muzeja, 2/XLIV, Sarajevo 1932, str. 69-84.

29

Murat-kapetan Gradaevi je, izgleda, otrovan

po nalogu ovoga valije, iako savremenici takoer tvrde da se Ali Delal-paa ak i pohvalno
o njemu izraavao (Galib LJIVO, Bosna i Hercegovina 1813.-1826, izd. Institut za istoriju, Ba-

PROLOST
nja Luka 1988, str. 211). U literaturi postoji pretpostavka da je uzrok Murat-kapetanove smrti
spletka bijeljinskog ajana i defterdara (v.
gore navedeni rad od Riza ef. MUDERIZOVIA).
30

Dvije vakufname Gradaevia, str. 30.

31

V. Mehmed MUJEZINOVI, nav. dj, str. 189.

32

Ti su rukopisi kasnije preneseni u Osman-kapetanovu medresu, u koju su sabrane i druge

javne i privatne biblioteke iz Graanice (izmeu ostalih biblioteka Ahmed-paine damije i
Hadi Halil-efendijina biblioteka). Veina tih
rukopisa je 1940. prenesena u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu, te se tamo i danas
uvaju.

33

Hamdija KREEVLJAKOVI, Visoko, Izabrana djela, sv. II, Veselin Maslea, Sarajevo 1991.;
Midhat OLAKOVI, Ahmed-efendijina medresa u Visokom, Takvim za 1988. (1408.-1409.)
godinu, Sarajevo 1988., str. 155.

34

35

36

Neto o njemu: Tajib NURIKI, Kadija Hadi

Haz Hasan Tahsin ef. Hadiefendi Hadikadija, Biljeg vremena, br. 10, Graanica, februar 1994, str. 14, br. 11, mart 1994, str. 15. Hadi
Hasan-efendija Nuriki ivio je u prvoj polovici 19. vijeka i umro prilikom obavljanja Hada. Otac je kadiji Hadiefendiu, koji je inae
za vrijeme Austro-Ugarske bio vrhovni erijatski sudija, uesnik pokreta za vakufsko-mearifsku atonomiju, te kandidat za reisu-l-ulemu.
Izvjetaj Odbora Islamske vjerske zajednice Graanica Starjeinstvu Islamske vjerske zajednice
Sarajevo, 57/67, od 25. 8. 1967., str. 9-10 (izvjetaj je sastavio haz Ibrahim-ef. Mehinagi).
Taj primjerak Mehmed-efendijinog Mushafa
bio je sauvan samo fragmentarno, a datum je
prijepisa izreen u vidu zagonetke. Interesantno je spomenuti da je jo uvijek iva tradicija
o ovome muderisu i vakifu, po kojoj je on posjedovao neka nadnaravna svojstva.
Svi rukopisi ovih vakifa, do 1940. godine, nalazili su se u Osman-kapetanovoj medresi, a potom su preneseni u Gazi Husrev-begovu biblioteku, te je veina do danas obraena i katalogizirana u 8 svezaka Kataloga rukopisa te usta-

nove, koji su do danas izdati. Spomenuti irbeg sin Mujage najvjerovatnije je istovjetan sa
irbegom irbegoviem, sinom Mustafe, koji je
krajem 19. vijeka ivio u mahali iri.
37

Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa

Gazi Husrev-begove biblioteke, svezak trei, str.
307. Sastavlja Kataloga, Zejnil Faji, dri da je
vakifa Aia jedna od naih ena dobrotvorki,
budui da se njen otac spominje kao Mujaga.
Ona je zaista iz naih krajeva i to iz Graanice,
iako to na rukopisu nije izriito navedeno, ali
ovu knjigu i vakifu spominje Hadi Mehmedef. Handi meu rukopisima koji su 1940. dospjeli iz Graanice u Gazi Husrev-begovu biblioteku (Biblioteka Hadi Halil efendije, str.
195)

38

Prijepis vakufname Hadi Ibrahima abia nalazi se u Sidilu vakufnama Gazi Husrev-begove biblioteke, tom I, br. 161, str. 198. Pisana je na
turskom jeziku i do danas nije prevedena.

39

Prijepis vasijetname na istome mjestu, tom I,

br. 270, str. 71.

40

Prijepis vakufname na istome mjestu, tom II,

br. 540, str. 999. Neto o spomenutim vakima abiima vidjeti: Edin AKOVI i Rusmir
DJEDOVI, Mahala iri razvoj i prolost,
Graaniki glasnik, 15, maj 2003., str. 37, 40, 4748 i 51-52.

41

Isto, str. 48.

42

Mutevelija ovog vakufa 1931. bio je Ibrahim

Ahmetaevi, a vakuf je ostvario prihode od
25 dinara (Proraun u arhivi Medlisa Islamske zajednice Graanica, 73/31).

43

Dr. Galib LJIVO, Graanica u vrijeme nemira

u Zvornikom sandaku, Graaniki glasnik, 10,
novembar 2000, str. 33.

44

Zapravo, za dva mekteba: Ahmed-pain muki

mekteb se nalazio u samoj graanikoj ariji,
dok je enski mekteb bio u mahali Mejdani,
iznad izvora Mahmutovac.

45

Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo Graanica, akt 334/30, nesreena graa.

46

Popis nacionalizovanih vakufskih objekata, 12.

VII 1961.

81