05 Tomljenovic

TUMAENJE KOLIZIJSKIH PRAVILA
MEUNARODNIH KONVENCIJA
- PRIMJER TUMAENJA KOLIZIJSKIH ODREDBI
HAAKE KONVENCIJE O PROMETNIM NEZGODAMA
Prof. dr. sc. Vesna Tomljenovi *
UDK 341.96:347.512.5
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: listopad 2011.
Kao moj mentor pri pisanju magistarskog rada te kao lan povjerenstva pred
kojim sam obranila doktorsku disertaciju profesor Sajko u velikoj je mjeri utjecao
na moj znanstveni rad. Zbog toga mi je osobito zadovoljstvo biti jednim od autora
knjige posveene njegovu ivotu i radu. Profesor Sajko bio je lan mnogih domaih i
meunarodnih organizacija, a posebice je vano njegovo sudjelovanje u radu Haake
konferencije za meunarodno privatno pravo. Kao lan delegacije Republike Hrvatske
pri Haakoj konferenciji svojim je velikim znanjem i iskustvom doprinio usvajanju
niza haakih konvencija iz podruja meunarodnog privatnog prava. Razmiljajui
o temi rada za ovaj Liber amicorum, loginim nam se inilo da treba pisati o
problemu tumaenja kolizijskih pravila sadranih u jednoj od haakih konvencija
- Konvenciji o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama.
Kljune rijei: kolizijske odredbe, tumaenje, Haaka konvencija o prometnim
nezgodama, mjerodavno pravo za izvanugovornu odgovornost za tetu, Uredba
Rim II
1. UVODNE NAPOMENE
Zbog apstraktnosti pravne odredbe sudovi su esto primorani tumaiti pojmove koje ona sadrava ne bi li je tako pribliili konkretnoj ivotnoj situaciji
koju rjeavaju. Pri tome se koriste ustaljenim metodama i tehnikama tumaenja
*
Dr. sc. Vesna Tomljenovi, profesorica Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, Hahli 6,
Rijeka
102
Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...
kojima utvruju znaenje pravne odredbe te deniraju njezino polje primjene.

U tom se procesu pravna odredba promatra i njezino se znaenje utvruje u
kontekstu odredbi grane prava kojoj sporna odredba pripada te u konanici
u odnosu prema pravnom poretku u cjelini.1 Budui da sudovi u pravilu primjenjuju odredbe hrvatskoga prava, pri utvrivanju njihove sustavne pozicije
kreu se iskljuivo u okvirima domaega pravnog poretka.
Meutim, u odreenim situacijama sudovi pri tumaenju pravne odredbe
trebaju iskoraiti iz okvira domaega pravnog poretka. To e morati uiniti pri
tumaenju odredbi meunarodnog privatnog prava, tzv. kolizijskih odredbi,
posebice kada je rije o kolizijskim odredbama meunarodnih konvencija.
1.1. Posebni kriteriji tumaenja kolizijskih pravila

Kolizijska pravila imaju kljunu ulogu pri rjeavanju sporova s meunarodnim
obiljejem. Posebnost strukture i formulacija kolizijskih pravila rezultiraju esto
nunou tumaenja pojmova koje ona sadrava.2 Tehnike tumaenja kolizijskih
odredbi ne bi se trebale razlikovati od tehnika koje se openito koriste pri tumaenju domaih supstancijalnih pravila. Dakle, i pri utvrivanju znaenja ili
polja primjene kolizijske odredbe sudovi odnosnu odredbu moraju promatrati
prvenstveno kroz njezin odnos prema odgovarajuim materijalnim odredbama
1
Sustavno rjeenje pravne norme, odnosno utvrenje njezine sustavne pozicije, nuno
je s obzirom na to da pravna norma nije, kako kae Peri, izolirana jedinica bez povezanosti s drugim pravnim normama, nego ima svoje odreeno mjesto unutar sustava prava; detaljnije u: Peri, Berislav, Drava i pravni sustav, Zagreb, 1994., str. 186 i dalje.
Idealno bi bilo kada bi svaka odredba privatnog prava imala odgovarajuu odredbu
meunarodnog privatnog prava. Meutim, nesagledivost korpusa privatnog prava praktino onemoguuje postojanje dvaju paralelnih sustava - privatnog i meunarodnog
privatnog prava. Upravo stoga kolizijska pravila formuliraju se na nain da se jednom
kolizijskom odredbom naelno obuhvaa grupa odredbi privatnog prava. Odnosno grupiranje izraava se s pomou kategorije vezivanja kolizijskog pravila kojom se odreuje
njegovo polje primjene, a koja se izraava kroz pravni odnos, ivotnu situaciju ili, pak,
pravno pitanje. Posljedino se tome, primjenjujui kolizijska pravila, sudovi esto suoavaju s potrebom utvrivanja znaenja njihove kategorije vezivanja. Pri tumaenju
pojmova sadranih u kategoriji vezivanja sudovi se moraju voditi nastojanjem da se to
vei broj pravnih pitanja, koja se moraju rjeavati u okvirima iste grane prava, podvrgava
primjeni istog mjerodavnog prava. Detaljnije u: Sajko, Kreimir, Meunarodno privatno
pravo, Zagreb, 2009., str. 98 i dalje.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
103
domaega pravnog poretka.3 Meutim, u suvremenoj pravnoj doktrini sve se

uestalije naglaava da bi se, zbog specine zadae kolizijskih odredbi, pri
njihovu tumaenju sudovi trebali voditi i naelima kojima se ti ciljevi ostvaruju.
Osnovni je cilj kolizijskog prava koordinirati potencijalno mjerodavne pravne
poretke na nain koji e osigurati jednoobrazno rjeavanje spornih odnosa, u
smislu da se sporni odnos rjeava jednoobrazno bez obzira na to gdje se, odnosno u kojoj se dravi odluuje o sporu. Zbog toga se pri tumaenju pojmova
kolizijskih odredbi sudovi moraju voditi ciljevima kolizijskog prava te naelima
kroz koja se oni ostvaruju: naelom izbora prava najblie veze te naelom izbora
prava iju su primjenu stranke mogle opravdano oekivati.4 Kako se kolizijska
pravila primjenjuju u sporovima s meunarodnim obiljejem, pri njihovu se
tumaenju mora voditi rauna i o naelu jednoobraznosti rjeenja. Posljedino
tomu, sustavno rjeenje tumaenja kolizijske odredbe mora se traiti ne samo
u kontekstu hrvatskoga prava ve i kroz odnos hrvatskoga prema ostalim potencijalno mjerodavnim pravnim poredcima.5
1.2. Autonomno tumaenje kolizijskih odredbi meunarodnih

konvencija
Nunost odmaka od nacionalnog pravnog poretka pri tumaenju kolizijskih
pravila posebno se naglaava pri tumaenju kolizijskih odredbi meunarodnih
konvencija. Primarni cilj svake meunarodne konvencije jest ustanovljavanje
jednoobraznih pravnih pravila koja e se primjenjivati u razliitim dravama
Since Private International Law is domestic law and forms part of the lex fori, it follows that the lex fori alone determines in what circumstances foreign law is to apply.
Consequently, not only the selection of the appropriate connecting factor, but also its
interpretation, is exclusively determined by the lex fori., vidi Lipstein, Kurt, Principles of
the Conict of Laws, National and International, Haag, 1981., str. 94.
The main justication for the conict of laws is that it implements the reasonable and
legitimate expectation of the parties to a transaction or an occurrence., Collins, Lawrence, Dicey and Morris on The Conict of Laws, London, 1993., str. 5.
The process of interpreting rules involving at least two, and possibly more, legal systems must necessarily rely on some legal notions, and over the years reliance on those of
lex fori, the lex causae and of comparative jurisprudence has been canvassed in turn.,
vidi Lipstein, op. cit. u bilj. 3, str. 96.
104
ugovornicama.6 Naalost, jednoobraznost rjeenja, postignuta usvajanjem jedinstvenog teksta konvencije, ne jami jednoobraznu primjenu konvencijskih
odredbi od strane sudova razliitih drava ugovornica.7
Upravo stoga mnogobrojne meunarodne konvencije, posebice one kojima se
uniformira privatno pravo8, izriito nalau da se pri tumaenju konvencijskih
odredbi treba voditi meunarodnim karakterom konvencije te zahtjevom promicanja jednoobraznosti njezine primjene.9 Zbog meunarodnog podrijetla
konvencija te zahtjeva njihove jednoobrazne primjene, prevladalo je stajalite
prema kojem je za tumaenje konvencijskih odredbi nuno koristiti se posebnom
tehnikom tzv. autonomnog tumaenja.10 Autonomno tumaiti konvencijske
odredbe znai promatrati meunarodnu konvenciju kao autonomni korpus
pravnih normi, koji je po svojem znaenju neovisan o nacionalnom pravu drava
10
Munday, Roderick J. C., The uniform interpretation of international conventions, International

and Comparative Law Quarterly, vol. 27, br. 2, 1978., str. 450.
Razloge nejedinstvenog tumaenja konvencijskih odredbi treba traiti, s jedne strane, u
injenici da su konvencijska pravna pravila esto rezultat kompromisa izmeu pravnih
kultura i tradicija razliitih drava ugovornica, a s druge strane, u okolnosti da nacionalni sudovi pri tumaenju odnosnih konvencijskih pravila najee ostaju u granicama
svojeg pravnog poretka.
Konvencija UN-a o ugovorima o meunarodnom prijevozu stvari u cijelosti ili djelomino morem (Rotterdamska pravila) iz 2009. (l. 2.); Konvencija UN-a o prijevozu
robe morem (Hamburka pravila) iz 1978. (l. 3.); UNCITRAL-ov Model zakona o prekograninoj insolvenciji iz 1997. (l. 8.); UNIDROIT-ova Konvencija o meunarodnom
nancijskom leasingu iz 1988. (l. 6. st. 1.); UNIDROIT-ova Konvencija o zastupanju
u meunarodnoj prodaji robe iz 1983. (l. 4. st. 1.). Zanimljivo je da pravila o nunosti
jednoobraznog tumaenja meunarodnih konvencija predviaju i neka nacionalna prava. Vidi l. 36. njemakog EGBGB-a.
Kao primjer posebnog pravila o tumaenju konvencijskih odredbi moemo navesti odredbu
l. 7. st. 1. Konvencije o meunarodnoj prodaji robe od 1980. godine (Slubeni list SFRJ,
Meunarodni ugovori, br. 10/1984; Objava stupanja na snagu Konvencije o meunarodnoj
prodaji, Narodne novine, br. 15/1998). Odredba l. 7. glasi: Prilikom tumaenja Konvencije vodit e se rauna o njenom meunarodnom karakteru i potrebi da se unaprijedi jednoobraznost njene primjene i potivanje savjesnosti u meunarodnoj trgovini. Detaljnije
u: Schlechtriem, Peter; Schwenzer, Ingeborg H., Commentary on the UN Convention on the
International Sale of Goods (CISG), New York, 2010., str. 120 i dalje.
Gebauer, Martin, Uniform Law, General Principles and Autonomous Interpretation, Uniform
Law Review, br. 4, 2000., str. 685, http://www.cisg.law.pace.edu/cisg/biblio/gebauer.html,
vidi takoer Schlechtriem, Schwenzer, op. cit. u bilj. 9, str. 123.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
105
ugovornica.11 Iz te, pozitivne denicije autonomnog tumaenja izvodi se i njegova negativna denicija, prema kojoj je autonomno tumaenje takva tehnika pri
kojoj se pri tumaenju pojmova sadranih u konvencijskim odredbama sudovi
ne bi smjeli oslanjati na nacionalne pravne koncepte.12 Stoga se kod autonomnog
tumaenja konvencijskih odredbi njihovo sustavno rjeenje treba traiti, prije
svega, u okviru same konvencije. Pri tome se sudovi moraju voditi predmetom
i ciljem konvencije, predmetom i svrhom konvencijske odredbe koja se tumai,
ali i sustavnom pozicijom sporne odredbe u kontekstu same konvencije, to jest
time gdje je i zbog ega u strukturi konvencije smjeteno sporno pravilo koje se
tumai.13 No, to nije sve. Kako se pri iznalaenju znaenja konvencijske odredbe sud mora voditi i naelom jednoobraznosti rjeenja, potrebno je, u mjeri u
kojoj je to mogue, sagledati i rjeenja do kojih su primjenom istog kolizijskog
pravila doli sudovi drugih drava ugovornica.14 Dakle sistematsko tumaenje
konvencijskih odredbi trebalo bi, u mjeri u kojoj je to mogue, traiti i u kontekstu odluka sudova ostalih drava ugovornica.
Pri tumaenju odredbi meunarodnih konvencija, koje ne sadravaju posebne odredbe o tumaenju, hrvatski sudovi moraju primijeniti opi mehanizam
tumaenja konvencijskih odredbi utvren Bekom konvencijom o sklapanju
meunarodnih ugovora (dalje u tekstu: Beka konvencija).15 Osnovno pravilo
koje je postavila Beka konvencija odreuje da se konvencija mora tumaiti u
dobroj vjeri, prema uobiajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu
i s obzirom na predmet i svrhu ugovora.16 Posebno je vana odredba Beke
11
12
13
14
15
16
Gebauer, op. cit. u bilj. 10, str. 685.

Ibid., str. 686.
Ibid., str. 697.
Jedan dio pravne doktrine istie da se pri tumaenju konvencijskih odredbi treba voditi
rauna i o tome kako spornu konvencijsku odredbu primjenjuju sudovi drava ugovornica jer se time osigurava predvidivost i pravna sigurnost, vidi Roth, Marianne; Happ,
Richard, Interpretation of Uniform Law Instruments According to Principles of International
Law, Uniform Law Review, br. 4, 1997., str. 700.
Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 16/1993 (tekst objavljen na temelju Odluke o objavljivanju mnogostranih meunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notikacija o sukcesiji, Narodne novine, Meunarodni ugovori,
br. 12/1993). Pravila o tumaenju meunarodnih ugovora, odnosno konvencija, Beka
konvencija sadrava u Odjeljku 3., pod nazivom Tumaenje ugovora (l. 31. - 34.). Detaljnije o odredbama lanaka 31. - 34. Beke konvencije u: Crni-Groti, Vesna, Pravo
meunarodnih ugovora, Rijeka, 2002., str. 105 - 152.
Odredba l. 31. st. 1. Beke konvencije.
106
konvencije koja doputa da se u procesu tumaenja odredbi meunarodne

konvencije kao dopunskim sredstvom tumaenja sudovi koriste pripremnim
radovima konvencije.17 Nadalje, Beka konvencija osobitu vanost u tumaenju
konvencijskih odredbi pridaje naknadnoj praksi u primjeni konvencije kojim
se ustanovljuje sporazum izmeu stranaka o tumaenju ugovora.18 U pravnoj doktrini navodi se da se odluke sudova drava ugovornica o predmetu
meunarodne konvencije mogu smatrati takvom kontinuiranom praksom te
da bi se odnosne odluke trebale, u mjeri u kojoj je to mogue, uzimati u obzir
pri tumaenju konvencijskih odredbi.19
Iz navedenog se moe zakljuiti da se i posebnim pravilima o tumaenju
odredbi meunarodnih konvencija i odredbama Beke konvencije nalae da se,
pri tumaenju konvencijske odredbe, sudovi vode njezinim znaenjem i ciljem
te njezinim mjestom u strukturi konvencije.
S obzirom na to da e Republika Hrvatska uskoro postati lanicom Europske
unije, nuno je naglasiti da se metoda autonomnog tumaenja pojavljuje kao
kljuna tehnika utvrivanja sadraja konvencijskih odredbi koje se po svojoj
prirodi mogu smatrati dijelom europskog prava. Tako je nunost autonomnog
tumaenja konvencijskih odredbi potvrdio Europski sud pravde i u kontekstu
tumaenja odredbi jedne od najvanijih meunarodnih konvencija za rjeavanje
prekograninih sporova - Konvencije o meunarodnoj nadlenosti, priznanju
i ovrsi presuda u graanskim i trgovakim predmetima od 1968. godine, tzv.
Bruxelleske konvencije.20 U velikom broju svojih odluka Europski sud pravde
opetovano je isticao nunost autonomnog tumaenja konvencijskih odredbi,
istiui da se one moraju tumaiti posve neovisno o nacionalnim pravima
drava ugovornica.21 Europski sud pravde eksplicitno je izrazio svoje stajalite
17
18
19
20
21
Odredba l. 32. st. 1. Beke konvencije.

Beka konvencija u odredbi l. 31. st. 3. to. 3(b) izriito navodi da e se pri tumaenju
pojmova konvencijske odredbe zajedno s kontekstom konvencije voditi rauna i o svakoj
naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojim se izmeu stranaka ustanovljuje sporazum o
tumaenju ugovora.
Detaljnije u: Roth, Happ, op. cit. u bilj. 14, str. 78.
Konvencija od 27. rujna 1968. o sudskoj nadlenosti, priznanju i ovrsi odluka u
graanskim i trgovakim predmetima (Bruxelleska konvencija), Slubeni list EZ L 299,
31. prosinca 1972., str. 32.
it is settled law that, as far as possible, the Court of Justice will interpret the terms
of the Convention autonomously as to ensure that it is fully effective, Predmet C125/92 Mullox IBC Ltd. protiv Hendrick Geels, [1993] ECR I-4075, paragraf 10.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
107
o tome da se pri tumaenju pojmova sadranih u Bruxelleskoj konvenciji ponajprije mora voditi rauna o njezinim naelima i ciljevima te o sustavnoj poziciji
sporne odredbe u strukturi same Bruxelleske konvencije.22 Kako se istie u
doktrini, razloge autonomnog tumaenja odredbi Bruxelleske konvencije treba
traiti u injenici da se ovom tehnikom tumaenja osigurava visoki stupanj
pravne sigurnosti i transparentnost s obzirom na to da parnine strane sadraj
konvencijskih odredbi odreuju iskljuivo u odnosu na samu Konvenciju. Osim
toga, autonomnim se tumaenjem omoguauje jednoobrazno tumaenje prava i
obveza ustanovljenih Bruxelleskom konvencijom u svim dravama lanicama,
to je preduvjet da stranke u svim dravama lanicama uivaju istu procesnu
poziciju.23 Autonomno tumaenje koje je Europski sud pravde primjenjivao
u kontekstu Bruxelleske konvencije primjenjuje i pri tumaenju europskih
odredbi meunarodnog privatnog prava, s tom razlikom da pri autonomnom
tumaenju tih odredbi Europski sud mora odnosne odredbe promatrati u
odnosu na cjelokupno pravo EU-a.24 Budui da e Republika Hrvatska vrlo
brzo postati dravom lanicom EU-a, hrvatski sudovi bit e primorani usvojiti
pristup autonomnog tumaenja. To znai da e pri tumaenju pojmova odredbi
prava EU-a morati iskoraiti iz domaeg pravnog poretka te njezino sustavno
rjeenje traiti u odnosu prema naelima i ciljevima europskog prava, vodei se
prvenstveno znaenjem i ciljem odredbe te potrebom jednoobraznog rjeavanja
sporova s prekograninim obiljejem. tovie, traiti znaenje pravne norme
u kontekstu sustava prava EU-a bit e obveza hrvatskih sudova ne samo pri
tumaenju odredbi prava EU-a ve i odredbi nacionalnog prava.
22
23
24
[T]he concepts used in the Convention , which may have a different content depending
on the national law of the Contracting States, must be interpreted independently, by reference principally to the system and objectives of the Convention, Predmet C-89/91
Shearson Lehman Hutton Inc. protiv TVB Treuhandgesellschaft fr Vermgensverwaltung und Beteilgungen mbH, [1993] ECR I-139, paragraf 13. O autonomnom tumaenju Bruxelleske
konvencije, njezinim pravilima i dosegu detaljnije u: Pontier, Jannetje A.; Burg, Edwige,
EU Principles on Jurisdiction and Recognition and Enforcement of Judgments in Civil and Commercial Matters, Haag, 2004., str. 5 i dalje.
Magnus, Ulrich; Mankowski, Peter; Calvo Caravaca, Alfonso Luis, Brussels I Regulation, European Commentaries on Private International Law, Mnchen, 2007., str. 31 i dalje.
Autonomno tumaenje koje je Europski sud pravde primjenjivao u kontekstu Bruxelleske konvencije, koja po svojem karakteru nije bila iskljuivo zakonodavni akt Europske
Zajednice, ve meunarodna konvencija, karakterizira i sve ostale odredbe europskog
prava.
Ibid., str. 32 - 33.
108
U tekstu koji slijedi pokuat emo utvrditi u kojoj su mjeri hrvatski sudovi
pri tumaenju konvencijskih kolizijskih odredbi spremni prihvatiti metodu
autonomnog tumaenja i pri tomu iskoraiti, s jedne strane, iz okvira domaeg
pravnog poretka, a s druge, iz okvira iskljuivo jezinog tumaenja teksta konvencijskih odredbi. Kako bi trebalo tumaiti konvencijske odredbe i kako to
ine hrvatski sudovi pokuat emo prikazati na primjeru primjene kolizijskih
odredbi Haake konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama (dalje
u tekstu: Haaka konvencija o prometnim nezgodama).25
2. DVOJBE U PRIMJENI HAAKE KONVENCIJE O PROMETNIM

NEZGODAMA
Haaka konvencija o prometnim nezgodama primjenjuje se u Republici Hrvatskoj ve dugi niz godina.26 Unato tomu, sporadian pregled sudske prakse
upuuje na odreene probleme u njezinoj primjeni.
Prvo, pojedini sudovi neopravdano zaobilaze primjenu Haake konvencije
o prometnim nezgodama te mjerodavno pravo u sporovima izvanugovorne odgovornosti za tetu uzrokovane prometnim nezgodama odreuju primjenjujui
ope kolizijsko pravilo za izvanugovornu odgovornost za tetu Zakona o
rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima
(dalje u tekstu: ZRSZ). 27
25
26
27
Konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 1971. godine, Odluka

o objavljivanju mnogostranih meunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na
temelju notikacija o sukcesiji, Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 4/1994.
Hrvatski sudovi primjenjuju Haaku konvenciju o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 1976., kada ju je raticirala SFR Jugoslavija (Slubeni list SFRJ,
Meunarodni ugovori, br. 26/1976).
Ponekad se zaboravlja da kolizijske odredbe Haake konvencije o prometnim nezgodama, poput svih kolizijskih odredbi sadranih u meunarodnim konvencijama, imaju prioritet u odnosu na odredbe ZRSZ-a. Sam ZRSZ odredbom l. 3. odreuje da se njegove
odredbe ne primjenjuju na one odnose koji su regulirani meunarodnom konvencijom,
to proizlazi i iz Ustava Republike Hrvatske (u tom smislu i odredba l. 141. Ustava
RH). Dakle, u predmetima izvanugovorne odgovornosti za tetu uzrokovanu cestovnim
prometnim nezgodama Haaka konvencija o prometnim nezgodama iskljuuje primjenu
kolizijskih odredbi ZRSZ-a. Unato tome, izbor mjerodavnog prava sudovi odreuju
pogreno na temelju kolizijske odredbe l. 28. ZRSZ-a. Vidi Presudu upanijskog suda
u Splitu, G-529/08 od 15. svibnja 2008. godine.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
109
Drugo, pojedine sudske odluke pokazuju da do nerazumijevanja kolizijskopravnog sustava Haake konvencije o prometnim nezgodama dolazi i na razini
odreivanja polja primjene (stranog) prava koje je mjerodavno prema konvencijskim kolizijskim rjeenjima.28
Meutim, najsloeniji problem s kojim se suoavaju hrvatski sudovi u primjeni Haake konvencije o prometnim nezgodama jest u tumaenju polja primjene
kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje, koji glasi:
Uz ogradu l. 5. odstupa se od odredbe l. 3. u ovim sluajevima:
(a) Ako je samo jedno vozilo sudjelovalo u nesrei i ako je registrirano u nekoj drugoj
dravi osim one na teritoriju koje se dogodila nesrea, domae zakonodavstvo drave
registracije primjenjuje se na odgovornost:
- prema rtvi koja je bila putnik, ako se njezino uobiajeno boravite nalazi u nekoj
drugoj dravi osim one na teritoriju koje se dogodila nesrea
Citirana kolizijska odredba odreuje da se odgovornost prema putniku za
tetu koju je pretrpio u nezgodi prosuuje prema pravu drave u kojoj je registrirano vozilo kada je u nezgodi sudjelovalo samo jedno vozilo registrirano u
drugoj dravi od one u kojoj se dogodila nezgoda te ako se putnikovo uobiajeno
boravite takoer nalazi izvan drave u kojoj je nezgoda nastupila.
3. OTVORENA PITANJA U PRIMJENI KOLIZIJSKE ODREDBE

LANKA 4. (A) DRUGE ALINEJE - PROBLEM TUMAENJA
Tekst odredbe lanka 4. (a) druge alineje nije sporan. Sporno je, meutim,
njezino polje primjene. O kakvom je problemu rije najbolje se moe razumjeti
na primjeru predmeta Julius Popovi i drugi protiv Hrvatskog ureda za osiguranje
(dalje u tekstu: predmet Popovi), o kojem je nedavno odluivao Opinski sud
28
Ima primjera odluka u kojima su sudovi, utvrdivi da se prema Haakoj konvenciji o prometnim nezgodama za pitanje odgovornosti primjenjuje strano pravo, o visini naknade
tete odluivali primjenom hrvatskih kriterija za odreivanje visine naknade tete. Takav
pristup protivi se duhu Haake konvencije o prometnim nezgodama, odnosno odredbi
l. 8. koja izriito previa da se prema mjerodavnom pravu -stranom ili domaem - moraju utvrditi sva pitanja u pogledu vrste i opsega, dakle i visine naknade tete, a to je u
jednoj od svojih odluka istaknuo i Vrhovni sud Republike Hrvatske odluujui povodom
istaknutog prigovora o utvrivanju visine naknade tete (Rev-1166/04-2 od 14. lipnja
2004.).
110
u Zagrebu29, a iji e injenini sklop za potrebe ovog rada biti model.30 Relevantne injenice predmeta Popovi jesu sljedee:
Na podruju Republike Hrvatske dogodila se teka prometna nesrea, u kojoj
je sudjelovalo samo jedno vozilo - autobus slovakih registarskih oznaka.
U nesrei je smrtno stradao vei broj slovakih turista koji su se vraali s
godinjeg odmora provedenog u Hrvatskoj, a meu njima i Marija Popovi,
slovaka dravljanka s prebivalitem u Slovakoj. Bliski srodnici poginule,
njezin suprug Julius Popovi te njezina djeca Oleg Popovi i Sandra Smerekova, takoer slovaki dravljani s prebivalitem u Slovakoj, pokrenuli
su pred hrvatskim sudom postupak obeteenja protiv Hrvatskog ureda za
osiguranje Zagreb, zahtijevajui naknadu materijalne i nematerijalne tete
koju su osobno pretrpjeli zbog smrti putnice, njihove supruge i majke.
U predmetu Popovi postupak za naknadu tete koju su osobno pretrpjeli
zbog smrti supruge i majke pokrenuli su njezini bliski srodnici, suprug i djeca.
Budui da je kategorija vezivanja kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje
denirana sintagmom odgovornost prema rtvi koja je bila putnik, postavlja
se pitanje moe li se na temelju odnosne kolizijske odredbe utvrditi mjerodavno
pravo prema kojem e se odluivati o tubenom zahtjevu bliskih srodnika Marije
Popovi, ili se odnosno kolizijsko rjeenje treba ograniiti samo na sluajeve kada
naknadu tete zahtjeva putnik?
29
30
Julius Popovi, Oleg Popovi, Andrea Smerekova protiv Hrvatskog ureda za osiguranje (dalje u
tekstu: predmet Popovi), Presuda Opinskog suda u Zagrebu, Pn-1088/09-14 od 23.
prosinca 2010. godine.
injenini sklop predmeta Popovi zajedniki je mnogim predmetima pokrenutim pred
hrvatskim sudovima, a karakterizira ih injenica da naknadu tete koju su osobno pretrpjeli zahtijevaju bliski srodnici stradalog putnika ili putnice. U vezi s istom prometnom
nezgodom, koja predstavlja injenini sklop predmeta Popovi, pred hrvatskim sudom
tubu su takoer podnijeli slovaki dravljani Maria, Pavel i Peter Polak, radi naknade
tete koju su osobno pretrpjeli zbog smrti supruga i oca Pavela Polaka, koji je smrtno
stradao u prometnoj nezgodi u kojoj je stradala i Marija Popovi. I u predmetu povodom
tube Polakovih sud se u pokrenutom postupku (Pn-1710/09) suoio takoer s pitanjem
polja primjene kolizijske odredbe l. 4. (a) druge alineje.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
111
3.1. Tumaenje stricto sensu versus lato sensu kolizijske odredbe lanka
4. (a) druge alineje
Ako odgovor na postavljeno pitanje traimo iskljuivo u kontekstu teksta
kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje, odgovor je jasan. Odnosna se odredba, odnosno pravo drave registracije vozila, primjenjuje samo kada naknadu
tete potrauje neposredno oteeni putnik. Posljedino tomu, kada naknadu
tete potrauju bliski srodnici stradalog putnika, nema mjesta primjeni odnosne
kolizijske odredbe. No, moe li se polje primjene konvencijske kolizijske odredbe
utvrivati iskljuivo na temelju njezina teksta?
Sudovi su skloni znaenje jezino eksplicitne odredbe izvoditi iskljuivo iz
njezina teksta, ne uputajui se u njezino tumaenje u irem smislu. Voeni
pravilom da tumaenje nije potrebno kada je pravilo nedvojbeno jasno (in claris
non t interpretatio)31, sudovi tako jezino jasne odredbe mehaniki primjenjuju,
ne uputajui se u iznalaenje njihova znaenja i svrhe izvan njihova jezinog
odreenja.32 Ponekad, meutim, mehanika primjena jezino jasne odredbe
moe rezultirati rjeenjem koje se protivi njezinu znaenju i cilju, zbog ega
tekstualna jasnoa pravne odredba ne bi trebala iskljuivati i koritenje drugih
tehnika tumaenja, poglavito logino i sistematsko tumaenje.33 Tumaenje
pravne norme u irem smislu, odnosno njezino tumaenje lato sensu posebice
je nuno kada je sporno polje njezine primjene. Stoga, da bi se izbjegao rizik
primjene pravne odredbe protivno njezinu znaenju i cilju, pri tumaenju pravne odredbe potrebno je koristiti se ne samo jezinom ve i drugim tehnikama
tumaenja, kao to su teleoloko i sistematsko tumaenje.
Dvojba koja se pojavljuje u pogledu primjene kolizijske odredbe lanka 4.
(a) druge alineje tie se upravo deniranja njezina polja primjene. Smatramo
da se dvojba o tome treba li odnosnu odredbu, odnosno njezino polje primjene
31
32
33
Vidi Peri, op. cit. u bilj. 1, str. 188.

Sudovi, i to ne samo hrvatski, slijede, kako je to kazao ameriki sudac Frank Easterbrook, jedno jednostavno pravilo tumaenja - kada je pravilo jasno, primjeni ga. Vidi Easterbrook, Frank H., Text, History and Structure in Statutory Interpretation, Harvard Journal
of Law and Public Policy, vol. 17, br. 1, 1994., str. 61.
Kako istie Viskovi: Jezino tumaenje je nuno za razumijevanje pravne norme, ali
ne i dovoljno sredstvo za njeno razumijevanje. to znae pojedini izrazi iz normativnih
odredaba, to se spoznaje tek primjenom drugih pravila tumaenja, a na kraju krajeva
ciljnim tumaenjem koje je odluujue., Viskovi, Nikola, Teorija drave i prava, Zagreb,
2006., str. 248 - 249.
112
denirati odnosno tumaiti doslovno, sueno ili proireno, moe razrijeiti samo
njezinim tumaenjem u irem smislu. Rezultat tumaenja lato sensu moe biti
dvojak. Prvo, odnosnu kolizijsku odredbu, odnosno njezino polje primjene sud
moe suziti vodei se pritom iskljuivo njezinim jezinim izriajem. U tom e
se sluaju polje primjene ovoga kolizijskog pravila ograniiti samo na sporove o
odgovornosti za tetu prema putniku, tj. neposrednoj rtvi prometne nezgode.
Posljedino se tome ona ne bi mogla primijeniti u sporovima o odgovornosti
prema posredno oteenim bliskim srodnicima. Meutim, rezultat e biti posve
drukiji ako se pri tumaenju ove kolizijske odredbe sud opredijeli za njezino
proireno tumaenje, kojim bi se polje primjene ove kolizijske odredbe proirilo
i na situacije kada naknadu tete ne zahtjeva samo neposredno oteeni putnik
ve i njegovi bliski srodnici.
Kojoj od tih dviju metoda tumaenja polja primjena kolizijskog pravila
lanka 4. (a) druge alineje dati prednost? S obzirom na to da se pri tumaenju
konvencijskih kolizijskih odredbi treba poi od njezina znaenja i cilja te
pozicije koju ona ima u konvencijskoj strukturi, za ispravno deniranje polja
primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje potrebno je utvrditi
njezino znaenje i cilj te ulogu koju ima u strukturi same Haake konvencije
o prometnim nezgodama. Tek se tada moe argumentirano odluiti treba li s
obzirom na znaenje i cilj kolizijske odredbe prednost dati doslovnom, suenom
ili proirenom tumaenju njezina polja primjene.34
3.2. Tumaenje kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje u praksi

hrvatskih sudova
injenini sklop predmeta Popovi predstavlja prototip situacije za koju je
Haakom konvencijom o prometnim nezgodama osmiljena kolizijska odredba
lanka 4. U nezgodi koja se dogodila u Hrvatskoj sudjelovalo je samo jedno
vozilo, autobus registriran u Slovakoj. U nezgodi je smrtno stradala putnica,
slovaka dravljanka s uobiajenim boravitem u Slovakoj.
34
Autonomous interpretation, like any other form of legal interpretation, is kind of argumentation. Autonomous interpretation of uniform law differs from other kinds of
interpretation in that its arguments are based on specic systematic and teleological
elements., Gebauer, op. cit. u bilj. 10, str. 683.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
113
Meutim, ve je istaknuto da kolizijska odredba lanka 4. (a) druge alineje

izriito odreuje pravo mjerodavno za odgovornost prema putniku, neposrednoj
rtvi prometne nezgode. Polje primjene odnosne kolizijske odredbe odreeno
je dakle njezinom kategorijom vezivanja izraenom sintagmom odgovornost
prema rtvi koja je bila putnik. Treba li u tom kontekstu znaenje rijei
putnik iz kategorije vezivanja tumaiti doslovno ili, pak, proireno? Doslovno
tumaenje rezultiralo bi utvrenjem da rije putnik kao takva najbolje izraava
znaenje i cilj odnosne kolizijske odredbe, zbog ega se toj rijei ne bi moglo
pridati ire znaenje od onog koje ta rije doslovno ima. Njoj se u tom sluaju
ne bi moglo pridati drukije znaenje, to jest da su njome obuhvaeni i bliski
srodnici putnika. S druge strane, teleoloko i sistematsko tumaenje znaenja
sintagme odgovornost prema rtvi koja je bila putnik moe pokazati da se
polje primjene kolizijskog pravila lanka 4. (a) druge alineje ne moe odrediti
iskljuivim jezinim tumaenjem rijei putnik, ve da se pri odreenju znaenja
pojma putnik mora uzeti u obzir i drugi element te sintagme, a to je izvanugovorna odgovornost za tetu uzrokovanu prometnom nezgodom.
Hrvatski sudovi nisu usvojili jedinstveno pravno stajalite u pogledu
tumaenja kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje, odnosno njezine
kategorije vezivanja odgovornost prema rtvi koja je bila putnik. Vodei se
iskljuivo jezinim izriajem odnosnog kolizijskog rjeenja, neki sudovi usvojili
su stajalite prema kojem se ona primjenjuje kada se raspravlja o odgovornosti
prema putniku koji je bio neposredna rtva prometne nezgode. S druge strane,
pojedini sudovi proireno tumae pojam putnika i posljedino tomu odnosno
kolizijsko rjeenje primjenjuju pri odluivanju o odgovornosti za tetu koju su
pretrpjeli bliski srodnici stradalog putnika. Kako to izgleda u praksi, pokuat
emo prikazati na odlukama jednog prvostupanjskog suda, jednog drugostupanjskog i, konano, Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
3.2.1. Restriktivno tumaenje kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje

Utvrujui mjerodavno pravo za odgovornost prema bliskim srodnicima
stradale putnice, Opinski sud u Zagrebu u predmetu Popovi usvaja stajalite
o doslovnom tumaenju kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje. Njezino
polje primjene suava iskljuivo na situacije kada naknadu tete potrauje neposredno oteeni putnik. Stoga je sud smatrao da se u konkretnom sluaju, u
kojem naknadu tete zahtijevaju bliski srodnici putnika, mjerodavno pravo ne
114
moe utvrditi na temelju kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje. Mjerodavno pravo prema kojem je odluivao o odgovornosti prema bliskim srodnicima
stradale putnice sud je utvrdio na temelju kolizijske odredbe lanka 3. Haake
konvencije o prometnim nezgodama. Prema toj posljednjoj kao mjerodavno
primjenjuje se pravo drave u kojoj se nezgoda dogodila, to je u konkretnom
sluaju bilo hrvatsko pravo. Svoju odluku o izboru mjerodavnog prava sud
obrazlae na sljedei nain:
Temeljno pravilo Konvencije jest da je za tetu nastalu uslijed prometne nezgode mjerodavno unutarnje pravo drave na teritoriju koje se dogodila prometna nezgoda (l.
3.) Konvencije.
Odstupanja od navedenog pravila propisana su u lancima 4. do 6., s time da se u
konkretnom sluaju odlueno odstupanje propisano odredbom lanka 4. stavkom (a)
alinejom drugom koja kae da ako je samo jedno vozilo sudjelovalo u nezgodi i ako je
registrirano u dravi razliitoj od one na ijem se podruju dogodila nezgoda, unutarnje
pravo drave registracije tog vozila primjenjuje se na odgovornost prema oteenom koji
je bio putnik, ako se njegovo uobiajeno boravite nalazi u nekoj drugoj dravi osim
one na teritoriju koje se dogodila nezgoda. Prema ostalim odredbama istog lanka,
pravo drave registracije, kao iznimka od pravila da se primjenjuje pravo drave na
ijem se podruju desila nezgoda, ima se primijeniti i na oteenog koji se nalazio na
mjestu nezgode izvan vozila ako je imao redovno boravite u dravi registracije vozila
te na vozae, vlasnike ili svake druge osobe koja polae pravo na vozilo, bez obzira na
redovno boravite.
Kako tuitelji nisu niti jedna od osoba na koje se iznimka iz l. 4. Konvencije odnosi, jer
je oteenik koji je bio u konkretnom sluaju upravo sada pokojna Maria Popoviova, to
se na njih ima primijeniti naelo lex loci delicti commissi iz l. 3. Konvencije, odnosno
pravo Republike Hrvatske, konkretno odredbe ZOOP-a i ZOO-a.35
Odluujui o polju primjene kolizijske odredbe iz lanka 4. (a) druge alineje,
sud se vodio iskljuivo njezinim tekstom. Smatrajui jezini izriaj kolizijske
odredbe jasnim i nedvosmislenim, sud je odbacio nunost svakog daljnjeg tumaenja odnosne odredbe. Kako se istie u presudi:
sud se prilikom odluke o primjeni materijalnog prava vodio prvenstveno i jedino
gore citiranim sadrajem Konvencije kao raticiranim meunarodnim ugovorom koji
predstavlja izravni izvor prava, za razliku od pravne znanosti koja kao izvor prava
djeluje tek neizravno.
35
Presuda Opinskog suda u Zagrebu, Pn-1088/09-14 od 23. prosinca 2010. godine, str.
4.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
115
Gore citirane odredbe Konvencije same po sebi su jasne i ne iziskuju potrebu za tumaenjem, a njihova primjena onako kako glase, ne predstavlja, prema miljenju ovog
suda, puko gramatiko ili doslovno tumaenje. Naprotiv u odredbama l. 4. Konvencije
jasno su i nedvosmisleno, gramatiki i teleoloki, taksativno navedene iznimke iz tradicionalnog kolizijskopravnog naela lex loci delicti commissi. Tumaei ove odredbe na
nain kako predlae tuenik ne samo da bi potpuno jasnoj odredbi promijenio smisao,
ve bi se, teleoloki i sistematski promijenio duh i ratio onoga to je ugovoreno, jer bi se
iznimka koja je u lanku 4. oito ugovorena taksativno i restriktivno, poela primjenjivati
na posve jedan novi krug osoba koje u njoj nisu navedene i na jedan posve novi krug
vrsta teta koje se imaju obetetiti. Ne moe se, prema miljenju ovog suda, s uspjehom
braniti teza da je teta koju je pretrpio oteeni putnik (povredom tijela, oteenjem
zdravlja) na koju se odnosi iznimka iz l. 4. st. (a) al. 2. Konvencije, po vrsti i kvaliteti
istoznana sa tetom koju zbog gubitka njegova ivota trpe njegovi slijednici pa da se,
iako se pravni slijednici ne navode, svejedno na njih ista iznimka ima protezati.
Konano kolizijske norme postoje zato da se njihovom primjenom, bez mijenjanja
njihovog smisla, odredi mjerodavno pravo neovisno o tome kakav je sadraj istog prava
i za koga je i u kojem smislu jedno od vie kolidirajuih prava manje ili vie povoljno.
Naravno da se u svim situacijama s meunarodnim elementom ne moe odgovoriti
zahtjevima onoga to se ini najpravednijim, meutim pravednost i nije pravni smisao
kolizijskih normi.
Tumaenje kolizijskih normi, gledajui ih kroz sadraj materijalnih prava koja konkuriraju za primjenu i s time povezanih interesa pojedinih stranaka u postupku, prema
miljenju ovog suda nije niti sistematsko niti historijsko, a moe dovesti do prodora
oportunizma.
Slijedom navedenog, sud je na spornu pravnu situaciju, u smislu odredbe l. 3. Konvencije primijenio hrvatsko odtetno materijalno pravo.36
Stajalite o doslovnom tumaenju polja primjene kolizijske odredbe lanka
4. (a) druge alineje, koje je Opinski sud u Zagrebu usvojio u predmetu Popovi,
nalazimo i u odluci upanijskog suda u Vukovaru donesenoj u predmetu Meleh.37
Stajalite je i tog suda da nema mjesta primjeni kolizijske odredbe lanka 4.
stavka 1.(a) druge alineje, kada naknadu tete zahtijevaju posredni oteenici,
putnikovi bliski srodnici. Obrazlaui takvo stajalite sud navodi sljedee:
36
37
Ibid., str. 4 - 5.
E. Meleh, Anje Peti Gaa, Zdenko Peti i Zora Peti protiv Euroherc osiguranje, d.d., Presuda
upanijskog suda u Vukovaru, G-1710/03-03 od 12. studenog 2003.
116
Tuitelji u ovoj parnici nisu vlasnici niti posjednici vozila, nisu rtve koje su bile putnici,
a niti rtve koje se nalaze izvan vozila. Status rtve u predmetnoj prometnoj nesrei
ima pokojna I. M., a tuitelji u ovoj parnici ostvaruju naknadu tete samostalno, ne
izvodei svoje pravo iz prava pokojne I. M.38
upanijski sud u Vukovaru u predmetu Meleh, kao i Opinski sud u Zagrebu
u predmetu Popovi, polje primjene kolizijske odredbe l. 4. (a) druge alineje
odreuje vodei se jezinim izriajem odredbe. Budui da se polje primjene
kolizijske odredbe izriito denira kategorijom vezivanja - odgovornost prema
rtvi koja je bila putnik - odnosno se kolizijsko rjeenje, prema miljenju suda,
ne moe primijeniti za odreivanje prava mjerodavnog za odgovornost prema
njegovim bliskim srodnicima.
Meutim, upanijski sud u Vukovaru istie jo jedan argument kojim
podupire odluku o restriktivnom tumaenju kolizijske odredbe l. 4. (a) druge alineje. Budui da bliski srodnici svoje pravo na naknadu tete ostvaruju
samostalno, ne izvodei ga iz prava pokojne putnice, sud smatra da se zbog
samostalnosti prava bliskih srodnika na naknadu tete i mjerodavno pravo za
odgovornost prema bliskim srodnicima treba utvrditi na temelju samostalne
kolizijske odredbe, a ne kolizijske odredbe kojom se utvruje pravo mjerodavno
za odgovornost prema putnicima. Mjerodavno je pravo za konkretnu situaciju
trebalo, prema miljenju suda, utvrditi primjenom kolizijske odredbe sadrane u lanku 3. Haake konvencije o prometnim nezgodama, koja upuuje na
primjenu hrvatskoga prava kao prava drave u kojoj se nezgoda dogodila, a ne
kolizijske odredbe l. 4. (a).
I konano stajalite o iskljuivo doslovnom tumaenju polja primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje usvojio je nedavno i Vrhovni sud
Republike Hrvatske u predmetu Nikoli i ostali protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.39 Relevantne injenice predmeta u kojem je donesena odnosna odluka
sljedee su:
V. N., dravljanka Republike Srbije, smrtno je stradala u prometnoj nezgodi
koja se dogodila na podruju Republike Hrvatske. U trenutku nezgode V. N. bio
je putnik u vozilu slovenske registracije. Pred hrvatskim sudom bliski srodnici
smrtno stradale V. N., svi srpski dravljani s prebivalitem u Srbiji, pokrenuli
su postupak za naknadu tete protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.
38
39
Ibid., str. 2.
Nikoli i ostali protiv Hrvatskog ureda za osiguranje, Presuda Vrhovnog suda RH, Rev 878/082 od 18. veljae 2010.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
117
Prvostupanjski je sud u predmetu Nikoli kao mjerodavno primijenio hrvatsko

pravo pozivajui se na odredbu l. 3. Haake konvencije o prometnim nezgodama koja predvia mjerodavnost prava drave u kojoj se dogodila prometna
nezgoda. Kako se nezgoda dogodila na teritoriju Hrvatske, sud je smatrao da
se kao mjerodavno treba primijeniti hrvatsko pravo. Iako je bila rije o tipinoj
situaciji za koju Haaka konvencija o prometnim nezgodama predvia odstupanje od primjene prava drave nezgode, a u korist primjene prava drave
registracije vozila, to je u konkretnom predmetu bilo slovensko pravo, sud je
primijenio hrvatsko pravo, smatrajui da u konkretnom sluaju nema mjesta
primjeni kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje koja upuuje na pravo
drave registracije vozila.40 Odluku prvostupanjskog suda potvrdio je povodom
albe i drugostupanjski sud.41 Protiv presude drugostupanjskog suda tuenik
je uloio reviziju osporavajui, meu ostalim, primjenu hrvatskoga prava kao
mjerodavnog, smatrajui da se u konkretnom sluaju trebalo primijeniti slovensko pravo kao pravo registracije vozila, a u smislu odredbe lanka 4. (a) druge
alineje. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbija prigovore tuenika te potvruje
odluku drugostupanjskog suda obrazlaui svoju odluku na sljedei nain:
odredba l. 4. Konvencije, na koju se poziva revident, predstavlja iznimku od naela
odreenog u l. 3. Konvencije i odnosi se samo na osobe koje su izriito navedene u toj
odredbi: vozae, vlasnike ili svake druge osobe koja polae pravo na vozilo, rtvu koja
je bila putnik i rtvu koja se nalazila na mjestu nezgode izvan vozila.
U ovom predmetu tuitelji nisu niti jedna od tih osoba (rtva je sada pok. Vlasta
Nikoli njihov prednik), pa se na njih primjenjuje naelna odredba l. 3. Konvencije.
Prema odredbi l. 3. Konvencije mjerodavno pravo je pravo drave na podruju koje se
dogodila prometna nezgoda. To je u konkretnom sluaju pravo Republike Hrvatske.42
Iz obrazloenja presude Vrhovnog suda moe se zakljuiti da se pri tumaenju
polja primjene kolizijske odredbe lanka 4. vodio iskljuivo njezinim tekstom.
Doslovno tumaenje polja primjene odnosne odredbe Vrhovni sud turo je
obrazloio i injenicom da je konkretna odredba iznimka od opeg pravila
Haake konvencije o prometnim nezgodama sadranog u odredbi l. 3.
40
41
42
Presuda Opinskog suda u upanji, P-43/06 od 12. lipnja 2007.

Presuda upanijskog suda u Vukovaru, G-2491/07 od 23. sijenja 2008.
Presuda Vrhovnog suda RH, Rev 878/08-2 od 18. veljae 2010., str. 2.
118
3.2.2. Proireno tumaenje polja primjene kolizijske odredbe lanka 4. stavka 1.(a)
druge alineje
Pregled hrvatske sudske prakse pokazuje, meutim, da su pojedini sudovi
prihvatili drukiji pristup izboru mjerodavnog prava za odgovornost prema
bliskim srodnicima stradalog putnika. Primjerice, upanijski sud u Varadinu u
svojoj odluci od 15. svibnja 2006. godine43 usvojio je proireno tumaenje polja
primjene kolizijskog pravila lanka 4. (b) druge alineje. Relevantne injenine
i pravne okolnosti sluaja jesu sljedee:
U prometnoj nezgodi koja se dogodila u Sloveniji, sudjelovala su dva vozila
registrirana u Republici Hrvatskoj. U jednom od vozila smrtno je stradao
putnik prednik tuitelja. Iako je u ovom sluaju bila rije o nesrei u kojoj
su bila ukljuena dva vozila registrirana u Republici Hrvatskoj, zbog ega je
prema odredbi lanka 4. stavka 1. (b) sud trebao primijeniti hrvatsko pravo,
prvostupanjski sud kao mjerodavno primijenio je slovensko pravo, pozivajui
se na odredbu l. 3. Haake konvencije koja naelno predvia mjerodavnost
prava drave u kojoj se nezgoda dogodila. upanijski sud ukida napadanu
presudu, pri emu iznosi svoje stajalite da se u konkretnom sluaju trebala
primijeniti kolizijska odredba iz odredbe l. 4. (b) Haake konvencije koja
je upuivala na hrvatsko pravo, odnosno Zakon o obveznim odnosima.
Zanimljivo je stajalite upanijskog suda u pogledu izbora mjerodavnog
prava za odgovornost prema bliskim srodnicima poginulog putnika. U tom
kontekstu sud istie sljedee:
Kako se u sluaju, da su oba vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi registrirana
u istoj dravi, pravo drave registracije primjenjuje u odnosu na odgovornost vozaa
motornog vozila, kako je to izriito navedeno u odredbi lanka 4.a u vezi s lankom 4b
Hake konvencije, to valja kao mjerodavno pravo primijeniti pravo o izvanugovornoj
odgovornosti za naknadu tete pravo Republike Hrvatske, ili, u konkretnom sluaju,
mjerodavno pravo je Zakon o obveznim odnosima. Kako ZOO utvruje odgovornost
tetnika ne samo prema neposrednim oteenicima, nego i u odnosu na posredne
oteenike, to je nedvojbeno da je tuiteljima mjerodavnim pravom drave registracije
priznato pravo na naknadu tete zbog smrti bliskog srodnika.44
Iako je u konkretnom sluaju bila rije o primjeni kolizijske odredbe lanka
4. (b), odluka suda je zanimljiva i s gledita odreivanja polja primjene kolizijske
43
44
Presuda upanijskog suda u Varadinu, G-1219/06-2 od 15. svibnja 2006.

Presuda upanijskog suda u Vukovaru, G-1710/03-3 od 12. studenog 2003., str. 3.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
119
odredbe l. 4. (a) druge alineje. Kolizijska odredba lanka 4. (b) primjenjuje se

za odreivanje mjerodavnog prava u sluaju kada su u nezgodi sudjelovala dva
ili vie vozila koja su registrirana u drugoj dravi od one u kojoj se nezgoda
dogodila. Meutim, kada je rije o odgovornosti prema putniku rtvi, odredba
lanka 4. (b) primjenjuje se pod istim uvjetom kao i odredba lanka 4. (a) druge alineje. Naime, nuno je da putnik ima redovno boravite u dravi koja se
razlikuje od drave u kojoj se nezgoda dogodila. Stoga se i u pogledu primjene
te odredbe otvara isto pitanje kao i kod primjene kolizijske odredbe lanka 4.
(a) druge alineje, a to je primjenjuje li se i kada je rije o odgovornosti prema
bliskim srodnicima stradalog putnika.
Odredbu kolizijske odredbe lanka 4. (b) sud je primijenio za utvrivanje
prava mjerodavnog za odgovornost prema bliskim srodnicima stradalog putnika.
Dakle, ekstenzivnim tumaenjem te odredbe sud je proirio polje primjene prava
drave registracije vozila i na pitanje odgovornosti prema bliskim srodnicima
putnika.
Stajalite o nunosti proirenog tumaenja polja primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje usvojio je i Opinski sud u Osijeku u predmetu
Balti.45 injenini sklop predmeta Balti, odnosno relevantne okolnosti bile
su sljedee:
Prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao suprug i otac tuiteljica, hrvatski dravljanin s prebivalitem u Republici Hrvatskoj, dogodila se na teritoriju
Bosne i Hercegovine. U prometnoj nezgodi sudjelovalo je samo jedno vozilo,
registrirano u Republici Hrvatskoj. Tuiteljice, supruga i djeca stradalog putnika,
pokrenule su protiv osiguratelja postupak za naknadu tete koju su osobno
pretrpjele zbog smrti supruga i oca. Svoju odluku o izboru hrvatskog prava kao
mjerodavnog sud je obrazloio na sljedei nain:
U konkretnom sluaju, sudionik prometne nezgode je jedno vozilo i to reg. oznake ,
dakle drava registracije je Republika Hrvatska, stoga po ocijeni ovog suda treba
primijeniti odredbu l. 4.a. Hake konvencije. Iz priloenog tumaenja izvjestitelja
gospodina Erica W. Essena Hake konvencije, vidljivo je da se posredne rtve u potpunosti izjednauju glede primjene mjerodavnog prava s neposrednim rtvama, kao to
su vozai i putnici. Stoga je sud primijenio propise RH, odnosno konkretno Zakona
o obveznim odnosima46
45
46
Balti V., Balti R., Balti N., Balti M. protiv Jadransko osiguranje d.d. Split, Presuda
Opinskog suda, P-352/03-42 od 17. studenog 2006.
Ibid., str. 3.
120
Zanimljivo je da se usvajajui stajalite o proirenom tumaenju polja primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a) Opinski sud u Osijeku oslonio i na
Eksplanatorno izvjee izvjestitelja za Haaku konvenciju o prometnim nezgodama47, koje ima karakter pripremnih radova Haake konvencije o prometnim
nezgodama.48 Meutim, unato injenici da se, prema ve spomenutoj Bekoj
konvenciji, pripremni radovi smatraju dopunskim sredstvom tumaenja49,
presudu Opinskog suda u Osijeku u predmetu Balti povodom albe ukida
upanijski sud u Osijeku.50
4. KAKO BI TREBALO TUMAITI POLJE PRIMJENE KOLIZIJSKE

ODREDBE LANKA 4. (A) DRUGE ALINEJE
Iako sporadian, pregled hrvatske sudske prakse pokazuje da je u hrvatskoj
judikaturi prevladalo pravno shvaanje o doslovnom tumaenju kolizijske
odredbe l. 4. (a) druge alineje. Vodei se iskljuivo jezinim tumaenjem odnosne kolizijske odredbe, sudovi je doslovno primjenjuju samo za odluivanje
o odgovornosti za naknadu tete koju je pretrpio putnik. Budui da je takvo
stajalite usvojio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, moe se pretpostaviti da
e niestupanjski sudovi u slinim predmetima slijediti stajalite Vrhovnog
suda.
Meutim, sporno je moe li se odluka o doslovnom tumaenju polja primjene
kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje temeljiti iskljuivo na kriteriju
njezina jezinog tumaenja.
Doslovna primjena kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje bit e opravdana samo ako se temelji na argumentima koji pokazuju da je takvo tumaenje
sukladno znaenju i cilju ovog kolizijskog rjeenja, odnosno ciljevima i naelima
47
48
49
50
Essn, Eric W., Rapport explicatif, u: Confrence de la Haye de droit international priv, Actes et
documents de la onzime session, 7 au 26 Octobre 1968, Tome III, Accidents de la circulation
routire (dalje u tekstu: Eksplanatorno izvjee).
Generalni tajnik Stalnog ureda Haake konferencije, u okviru koje je usvojena Haaka
konvencija o prometnim nezgodama, gospodin Hans van Loon, na upit o pravnoj prirodi
Essenova Eksplanatornog izvjea odgovorio je da odnosno izvjee predstavlja autoritativan izvor za tumaenje Haake konvencije o prometnim nezgodama. Dopis gospodina
Hansa van Loona od 18. 11. 2010.
Vidi bilj. 17.
Rjeenje upanijskog suda Osijek, G-1361/07-2.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
121
na kojima poiva Haaka konvencija o mjerodavnom pravu. Opinski sud u

Zagrebu u predmetu Popovi smatra da se znaenje kolizijske odredbe lanka
4. (a) druge alineje moe iitati iz samoga teksta odredbe: odredbama l.
4. Konvencije jasno su i nedvosmisleno, gramatiki i teleoloki, taksativno
navedene iznimke iz tradicionalnog kolizijskopravnog naela lex loci delicti
commissi.51 Meutim, nigdje u presudi Popovi ne nalazimo miljenje suda o
tomu koje je znaenje odnosne odredbe, odnosno koji se cilj eli postii njezinom
primjenom. Tekst kolizijske odredbe l. 4. (a) druge alineje jasan je, ali se iz
njega ne moe izvesti zakljuak o znaenju i cilju odnosne odredbe. Tono je da
se navedenom odredbom navode situacije u kojima e se umjesto prava drave
nezgode primijeniti pravo drave registracije vozila. Meutim, iz teksta se ne
moe izvesti zakljuak o tome koje se znaenje pridaje primjeni prava drave
registracije vozila, odnosno ne vidi se cilj koji se time eli postii primjenom
prava drave registracije vozila. Odnosno utvrenje znaenja i cilja kolizijske
odredbe l. 4. (a) druge alineje ne nalazimo ni u prethodno spomenutim odlukama upanijskog suda u Vukovaru, a naalost niti u odluci Vrhovnog suda.
Meutim, odluku o tomu treba li odreeno kolizijsko pravilo, u konkretnom
sluaju lanak 4. (a) druge alineje, usko ili, pak, proireno tumaiti, sud ne
moe donijeti izvan njezina znaenja i cilja. Pogotovo stoga to znaenje i cilj
kolizijske odredbe, te sustavna pozicija koju odnosna odredba ima u strukturi
Haake konvencije o prometnim nezgodama, mora imati, o emu je ve bilo
rijei, kljunu ulogu pri njezinu autonomnom tumaenju. Nadalje, kolizijska
pravila sadrana u meunarodnim konvencijama, pa i u Haakoj konvenciji
o prometnim nezgodama, trebaju se tumaiti imajui u vidu meunarodni
karakter konvencije i s tim u vezi nunost njihove jednoobrazne primjene.
Naelo jednoobraznosti rjeenja pretpostavlja da se pri tumaenju konvencijske
kolizijske odredbe sud treba voditi, u mjeri u kojoj je to mogue, rjeenjima do
kojih su doli primjenjujui istu odredbu sudovi drugih drava ugovornica.
Kako su predmet i svrha kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje kljuni
za deniranje njezina polja primjene, odluka o tomu treba li odnosnu odredbu
usko ili iroko tumaiti pretpostavlja da se odredi njezin ratio legis. Pri tomu
se, kao to je ve istaknuto, znaenje i cilj odnosne kolizijske odredbe ne moe
promatrati izolirano, ve ih je potrebno sagledati u kontekstu predmeta i cilja
Haake konvencije o prometnim nezgodama.
51
Predmet Popovi, Presuda Opinskog suda u Zagrebu, Pn-1088/09-14 od 23. prosinca

2010. godine., str. 5.
122
4.1. Predmet i cilj Haake konvencije o prometnim nezgodama

4.1.1. Naelo jednoobraznosti rjeavanja istih ili slinih situacija
Glavni cilj Haake konvencije o prometnim nezgodama naveden je u njezinoj Preambuli. Cilj je Haake konvencije o prometnim nezgodama bio usvojiti
jednoobrazna kolizijska pravila za izbor mjerodavnog prava za izvanugovornu
odgovornost za tetu uzrokovanu prometnim nezgodama52, koja e osigurati
da se sporni odnos rijei jednako bez obzira na to pred sudom koje drave
ugovornice se raspravlja o njemu.53
4.1.2. Naelo jedinstvene mjerodavnosti prava

Osim naela jednoobraznosti rjeenja, za tumaenje kolizijskih odredbi
Haake konvencije o prometnim nezgodama posebno je znaajno i naelo
jedinstvene mjerodavnosti prava54 koje se izvodi iz odredbe lanka 8., koja
odreuje opseg primjene mjerodavnog prava. Odredba lanka 8. ne ksira polje
primjene mjerodavnog prava taksativnim navoenjem pitanja koja se moraju
prosuivati prema mjerodavnom pravu. Naprotiv, tom se odredbom primjerice
navode pitanja koja se trebaju rjeavati prema mjerodavnom pravu. Takav nain
odreivanja polja primjene mjerodavnog prava navodi na zakljuak da se ono
nastoji to je mogue ire odrediti, u smislu da se njime obuhvati to vei broj
pitanja koja se mogu pojaviti u vezi s odnosom izvanugovorne odgovornosti za
52
53
54
U Preambuli Haake konvencije o prometnim nezgodama izriito je navedeno da su

drave potpisnice potpisale Konvenciju s ciljem, odnosno eljom da se zakljui konvencija kojom e se ustanoviti zajednike odredbe u vezi s pravom koje se primjenjuje na
graansku izvanugovornu odgovornost u pogledu prometnih nezgoda.
O tome u kojoj se mjeri nastojala osigurati provedba naela jednoobraznosti rjeavanja
spornih odnosa govori i odredba l. 11. Haake konvencije o prometnim nezgodama. Prema odredbi l. 11., konvencijske kolizijske odredbe, odnosno pravo na koje, kao mjerodavno, one upute, primjenjuje se bez uvjeta reciprociteta, ime kolizijske odredbe Haake
konvencije o prometnim nezgodama dobivaju status ujednaenog, jednoobraznog pravila
meunarodnog privatnog prava. Detaljnije u: Essn, op. cit. u bilj. 47, str. 215.
U Eksplanatornom izvjeu istie se kako zavrni tekst Konvencije obiljeava jaanje
naela jedinstva, te da isto kolizijsko pravilo regulira unutarnje i vanjske odnose i svi
odgovorni podlijeu istom pravu koje se odnosi na njihovu odgovornost., vidi ibid., str.
201.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
123
tetu. Kako Mati istie: Sudac koji primjenjuje odredbe Konvencije moi e,
prema tome, smatrati da se mjerodavno pravo primjenjuje i na druga pitanja
za koja on ocjeni da je primjena tog prava prikladna.55
Osnovni je cilj naela jedinstvenosti mjerodavnog prava onemoguiti cijepanje
deliktnog statuta, koji posebno nije poeljan u podrujima kao to je odtetno
pravo, u kojem se nacionalna rjeenja prilino razlikuju. Time se iskljuuje u
praksi nepoeljna mogunost da se o pojedinim elementima i situacijama odgovornosti koje izviru iz istog tetnog dogaaja raspravlja primjenom razliitih
prava.56 Odnosno naelo, kao to emo poslije pokazati, kljuno je za donoenje
odluke o tomu treba li mjerodavno pravo za odgovornost prema bliskim srodnicima stradalog putnika odreivati u zavisnosti od prava mjerodavnog za
odgovornost prema putniku ili posve samostalno.
4.2. Predmet i svrha kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje

Ve je spomenuto da znaenje i cilj kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge
alineje treba utvrivati u kontekstu cijele Konvencije. To znai da se razlog i
cilj primjene prava drave registracije vozila mora traiti u okviru cjelokupnog
kolizijskopravnog mehanizma ustanovljenog Haakom konvencijom o prometnim nezgodama te u okviru naela na kojima se Konvencija temelji.
Kolizijskopravni mehanizam sastoji se od kaskadno navedenih kolizijskih
rjeenja (l. 3. - 6.), koja, ovisno o okolnostima sluaja, upuuju ili na primjenu
prava drave u kojoj se dogodila nezgoda ili prava drave u kojoj je vozilo (odnosno vozila) registrirano.
4.2.1. Pravo drave nezgode

Okosnicu Haake konvencije o prometnim nezgodama ini kolizijsko pravilo
sadrano u odredbi lanka 3., prema kojem se o odgovornosti za tetu odluuje
primjenom prava drave u kojoj se dogodila prometna nezgoda. Haakom
konvencijom o prometnim nezgodama osnaeno je u to vrijeme u usporednom
55
56
Mati, eljko, Meunarodno privatno pravo, Posebni dio - izabrana poglavlja, Zagreb, 1982.,
str. 93 - 94.
Ibid., str. 93.
124
pravu iroko prihvaeno kolizijsko pravilo za izvanugovornu odgovornost za

tetu, prema kojem se deliktna odgovornost treba prosuivati prema pravu
drave u kojoj je dolo do delikta.57 Tradicionalnost i rasprostranjenost primjene kolizijskog pravila lex loci delicti commissi opravdavala se prirodnom vezom
izmeu odnosa izvanugovorne odgovornosti za tetu i prava drave u kojoj je
dolo do prometne nezgode.58 Naelna mjerodavnost prava drave u kojoj je
dolo do prometne nezgode izvodi se upravo iz okolnosti da nezgoda predstavlja
sam izvor izvanugovorne odgovornosti za tetu, te da je pravo drave nezgode
najvie povezano s odnosnom odgovornosti za tetu.
4.2.2. Pravo drave registracije vozila

Kolizijsko rjeenje lex loci delicti commissi, formulirano u pravilu za klasine
oblike izvanugovorne odgovornosti za tetu, pokazalo se u odreenim situacijama neprimjerenim rjeenjem izbora mjerodavnog prava. U sluaju prometnih
nezgoda praksa je pokazala da mjesto nezgode moe biti posve sluajno, a tada
odnosno pravo ne mora nuno biti pravo koje je u najblioj vezi s odnosnom
izvanugovornom odgovornou za tetu.
Kada je u prometnoj nezgodi sudjelovalo vozilo registrirano u drugoj dravi
od one u kojoj je dolo do nezgode, ili ako se mjesto registracije vozila poklapa s
uobiajenim boravitem vozaa, vlasnika i osiguravatelja i putnika, tada je jasno
da mjesto nezgode ne predstavlja prirodnu vezu izmeu spornog odnosa i mjerodavnog prava. Prirodna veza kljuna za izbor mjerodavnog prava postoji u
takvim sluajevima izmeu spornog odnosa i prava drave registracije vozila.
Prednost primjene prava drave registracije kao prava blie veze oituje se
ponajprije u situacijama u kojima se mjesto registracije vozila poklapa s mjestom
uobiajenog boravita stranaka te s okolnosti da se u dravi registracije vozila
nalazi i osiguratelj. Ne zauuje stoga to da se kolizijsko pravilo registracije
57
58
Primjena lex loci delicti commissi u to je vrijeme bila rasprostranjena u usporednom zakonodavstvu i judikaturi, zbog ega se ono smatralo opeprihvaenim naelom kolizijskog
prava deliktnih odnosa, Detaljnije u: Dutoit, Bernard M., Mmorandum relatif aux actes
illicites en droit international priv, u: Confrence de la Haye de droit international priv, Actes et
documents de la Onzime session, 7 au 26 Octobre 1968, Tome III, Accidents de la circulation
routire, Bureau Permanent de la Confrence, str. 20.
Tomljenovi, Vesna, Pomorsko meunarodno privatno pravo - izvanugovorna odgovornost za
tetu i problem izbora mjerodavnog prava, Rijeka, 1998., str. 56 i dalje.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
125
vozila, iako postavljeno kao iznimka od primjene opeg pravila lex loci delicti
commissi, u praksi primjenjuje mnogo ee od opeg pravila.
U odredbi lanka 4. navedene su tri mogue situacije u kojima se primjenjuje
pravo drave registracije vozila. Prvo, rije je o situaciji u kojoj je u nezgodu
bilo involvirano samo jedno vozilo registrirano u drugoj dravi od one u kojoj
se nezgoda dogodila (lanak 4. (a)). Druga je situacija ta u kojoj je u nezgodi
sudjelovalo vie vozila koja su registrirana u drugoj dravi od one u kojoj se
nezgoda dogodila (lanak 4. (b)). U treu se pak kategoriju svrstavaju situacije
u kojima se oteena osoba u trenutku nezgode nalazila izvan vozila (pjeak), a
njezino se uobiajeno boravite nalazi u drugoj dravi od one u kojoj se nezgoda
dogodila (lanak 4.(c)). Odredba lanka 4. (a) koja utvruje pravo mjerodavno
za prometne nezgode u kojima je sudjelovalo samo jedno vozilo, primjenu prava
drave registracije vozila dodatno uvjetuje statusom rtve, odnosno njezinim
uobiajenim boravitem, i pri tomu razlikuje tri kategorije oteenih osoba. U
prvu se svrstavaju vlasnik, voza, odnosno osoba koja ima nadzor nad vozilom
(lanak 4. (a) prve alineje); 59 u drugu putnici u vozilu (lanak 4. (a) druge alineje); dok se u treu kategoriju svrstavaju situacije u kojima se oteena osoba
u vrijeme nezgode nalazila izvan vozila - dakle rije je o pjeaku (lanak 4. (a)
alineja trea).60
59
60
Prva situacija primjene prava drave registracije vozila odnosi se na sluaj kada se u
postupku raspravlja o odgovornosti izmeu vlasnika i vozaa, odnosno osobe koja ima
kontrolu nad vozilom. Tako e u sluaju da je u nezgodi sudjelovalo samo jedno vozilo
registrirano u drugoj dravi od one u kojoj se nezgoda dogodila, pravo drave registracije
vozila biti mjerodavno za pitanje odgovornosti prema vozau, posjedniku, vlasniku ili
svakoj drugoj osobi koja polae neko pravo na vozilo, bez obzira na njihovo uobiajeno
boravite, pod uvjetom da se navedene osobe pojavljuju kao rtve nezgode. Prema Eksplanatornom izvjeu rije je npr. o nezgodi u kojoj je sudjelovalo vozilo registrirano u
dravi A, a u dravi B, u kojoj je nezgoda nastupila, vozila ga je osoba koja nije vlasnik.
Pitanje odgovornosti izmeu vlasnika vozila i vozaa, odnosno rtve, u tom e se sluaju
prosuivati primjenom prava drave A, u kojoj je vozilo registrirano. Prema Eksplanatornom izvjeu u takvoj situaciji pravo registracije vozila ima prednost u odnosu na pravo
mjesta nezgode zbog potrebe da se izbjegne bilo kakva podjela odgovornosti izmeu
vozaa, vlasnika i osobe koja ima kontrolu nad vozilom. Vidi Essn, op. cit. u bilj. 47, str.
208.
Ibid., str. 209.
126
4.2.3. Ratio legis kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje

Prema kolizijskoj odredbi lanka 4. (a) druge alineje izvanugovorna odgovornost za tetu koja je uzrokovana putniku prometnom nezgodom prosuivat e
se primjenom prava drave registracije vozila ako je vozilo koje je sudjelovalo u
nezgodi registrirano izvan drave u kojoj se dogodila nezgoda. Meutim, sama
injenica da je vozilo registrirano izvan drave u kojoj se nezgoda dogodila nije
dostatna da bi pravo drave registracije iskljuilo primjenu prava drave nezgode.
Primjena prava drave registracije vozila dodatno se uvjetuje okolnou da se
uobiajeno boravite neposredno oteene osobe takoer nalazi izvan drave
u kojoj se nezgoda dogodila. Znaenje i cilj te kolizijske odredbe svakako su
odreeni posebnim okolnostima kojima se denira polje primjene ovoga kolizijskog pravila, a te su da niti vozilo niti neposredna rtva, putnik nisu s dravom
u kojoj se dogodila nezgoda sutinski povezani. U takvim situacijama primjena
prava drave gdje se nezgoda dogodila nije vie opravdana, dok, s druge strane,
primjena prava drave registracije vozila, kao primjena prava koje je u najblioj
vezi sa spornim odnosom, postaje legitimna.
4.2.3.1. Primjena prava najblie veze

O ratiu legis odnosne kolizijske odredbe jasno i nedvojbeno izjasnio se Essn u
Eksplanatornom izvjeu: kada putnik ima boravite drave razliite od one
u kojoj se dogodila nezgoda, vanije je pravo drave registracije (od prava drave
u kojoj se nezgoda dogodila) jer uobiajeno putnik i osoba koja je odgovorna za
vozilo imaju svoje boravite u toj dravi, u kojoj je takoer sklopljen i ugovor
o osiguranju.61 I ovdje je potrebno naglasiti da je Eksplanatorno izvjee od
posebne vanosti za tumaenje kolizijske odredbe l. 4. jer ono, kao to je ve
istaknuto, ima karakter pripremnih radova, i kao takvo ini dopunsko sredstvo
tumaenja.62 Dakle, kada je vozilo registrirano izvan drave u kojoj se dogodila
61
62
Ibid., str. 208.

Beka konvencija odredbom l. 32. pripremnim radovima (travaux prparatoires), odnosno zapisnicima, nacrtima i drugim dokumentima o postupku pregovora i usvajanja teksta ugovora priznaje znaaj dopunskog sredstva tumaenja. Pripremnim se radovima
treba koristiti u situacijama u kojima samo jezino tumaenje konvencijskih odredbi
moe rezultirati odreenjem smisla pojmova koji su nejasni ili dovode do ishoda koji je
oito besmislen. Detaljnije u: Crni-Groti, op cit. u bilj. 15, str. 148 - 149.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
127
nezgoda, te kada se putnikovo uobiajeno boravite takoer ne nalazi u dravi

nezgode, pravo drave nezgode prestaje biti pravom najblie veze. Budui da
je registracija vozila u takvom sluaju mnogo snanija poveznica za izbor mjerodavnog prava od poveznice locus delicti, pogotovo u situacijama kada je pravo
drave registracije ujedno i zajedniko pravo stranaka, tetnika i oteenog,
nesporno je da se pravo drave registracije u takvom sluaju mora primijeniti
kao pravo najblie veze.
Cilj uvoenja mjerodavnosti prava drave registracije vozila u konvencijsku
strukturu mjerodavnih prava jest korigirati krutu, mehaniku primjenu kolizijskog rjeenja lex loci delicti commissi. Naime, mehanika primjena kolizijskog
rjeenja lex loci delicti commissi moe dovesti do primjene prava koje sa spornim
odnosom nije u najblioj vezi, a time i primjene mjerodavnog prava protivno
cilju ustanovljenog kolizijskopravnog mehanizma, a taj je primjena prava najblie
veze. Upravo je zbog toga u takvim situacijama potrebno odstupiti od primjene lex loci delicti u korist primjene prava koje sa spornim odnosom ima bliu i
vaniju vezu. Jedna od takvih situacija jest i ta kada u nezgodi sudjeluje samo
jedno vozilo registrirano u drugoj dravi od one u kojoj se dogodila nezgoda,
a oteena osoba, odnosno putnik u vozilu, takoer nema svoje uobiajeno
boravite u dravi gdje se dogodila nezgoda. U tom se smislu izjanjava i strana63
i hrvatska pravna doktrina: Ako putnik ima svoje redovno boravite u dravi
gdje se dogodila nezgoda, primijenit e se lex loci delicti commissi, jer dva ele63
U svojem poznatom osvrtu na problem izbora mjerodavnog prava za odnose izvanugovorne odgovornosti za tetu Pryles istie da se u situaciji kada je u nezgodi sudjelovalo
samo jedno vozilo koje nije registrirano u dravi nezgode, ve u nekoj drugoj dravi, na
odgovornost prema putniku ije je uobiajeno boravite izvan drave nezgode primjenjuje pravo drave registracije vozila s obzirom na to da je to pravo u konkretnoj situaciji pravo najblie veze. Detaljnije u: Pryles, Michael C., Torts and Related Obligations in
Private International Law, u: Collected Courses of the Hague Academy of International Law, vol.
227, 1991., str. 134 - 135. Na identian se nain izjanjava i Luigi Ferrari Bravo u svojem temeljnom djelu o problematici meunarodnog privatnog prava deliktnih odnosa.
Vidi Ferrari Bravo, Luigi, Responsabilit civile e diritto internazionale privato, Napulj, 1973.,
str. 35. U knjizi posveenoj europskom meunarodnom privatnom pravu deliktnih odnosa vicarski autor Graziano Kadner upravo prometne nezgode navodi kao primjer
deliktnih odnosa kod kojih je odstupanje od tradicionalnog kolizijskog pravila lex loci
delicti commissi najee i najloginije jer je mjesto nezgode kod prometnih nezgoda posve
sluajno, i kao takvo ne upuuje na primjenu prava koje je sa strankama u najblioj vezi.
Detaljnije u: Kadner Graziano, Thomas, La responsabilit dlictuelle en droit international
priv europen, Basel, eneva, Mnchen, 2004., str. 38.
128
menta kumulativno upuuju na to pravo. To e npr. biti sluaj kada voza uzme
u vozilo putnika kojeg je sreo na putu i koji ima redovno boravite u zemlji gdje
se dogodila nezgoda. Ako putnik ima svoje redovno boravite u nekoj drugoj
zemlji, stalo se na stanovite da je u tom sluaju prikladnija primjena prava
vozila (drave u kojoj je ono registrirano), nego prava mjesta nezgode, koje je za
obje stranke sluajno64 Identino tumaenje moemo nai i kod urkovia65,
prema kojem pravo drave registracije vozila kada je drukije od prava drave
u kojoj se dogodila nezgoda jest blie pravo budui da registraciju nije teko
dokazati, a registracija upuuje i na osiguranje od odgovornosti korisnika - vlasnika za tete uzrokovane uporabom motornog vozila, to predstavlja dodatnu
sigurnost za rtvu prometne nesree.66 Dakle, cilj primjene kolizijske odredbe
lanka 4. (a) druge alineje, odnosno primjene prava drave registracije vozila,
oivotvorenje je naela primjene prava najblie veze.
4.2.3.2. Primjena prava iju su primjenu stranke opravdano oekivale

Osim toga, primjenom prava drave registracije u situacijama kada je vozilo
registrirano u drugoj dravi od one u kojoj se nezgoda dogodila ostvaruje se i
drugi cilj koji se eli postii ovom odredbom, a to je zatita opravdanih oekivanja stranaka. Da se pri formuliranju kolizijskog pravila lanka 4. (a) druge
alineje eljelo udovoljiti naelu zatite opravdanih oekivanja stranka, odnosno
naelu predvidivosti, moe se iitati iz Eksplanatornog izvjea, u kojem se
navodi da primjena prava drave registracije vozila predstavlja primjenu prava
koje putnik moe predvidjeti i prihvatiti injenicu da e se primjenjivati pravo
drave registracije.67
Iz svega navedenog moemo zakljuiti da je svrha, odnosno cilj kolizijske
odredbe lanka 4. (a) druge alineje, prema kojem se umjesto prava drave nezgode treba kao mjerodavno primijeniti pravo drave registracije vozila, osigurati
primjenu prava iju su primjenu stranke opravdano i razumno oekivale. U
konkretnom predmetu Popovi zbog injenice da je vozilo registrirano u Slo64
65
66
67
Mati, op. cit. u bilj. 55, str. 88.

urkovi, Marijan, Obvezna osiguranja u prometu, Zagreb, 2007., str. 167.
Ibid., str. 168.
De plus, le passager a la possibilit de prvoir et de saccommoder au fait que la loi du
pays de limmatriculation sara applicable., Essn, op. cit. u bilj. 55, str. 208.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
129
vakoj, gdje se ujedno nalazilo i uobiajeno boravite putnice te gdje se nalazi i

uobiajeno boravite tuitelja, bliskih srodnika putnice, moe se pretpostaviti
da su stranke razumno oekivale da e se sporni odnosi regulirati primjenom
slovakoga prava. Naelo zatite opravdanih oekivanja stranaka, kojim se
osigurava visoki stupanja predvidivosti, a time i pravne sigurnosti, u predmetu
Popovi posebno je vaan s obzirom na to da je u konkretnom sluaju teta nastupila tijekom zajednikog pothvata (turistiko putovanje)68, koji je poeo u
Slovakoj i u Slovakoj se trebao zavriti. Primjenu slovakoga prava razumno
su mogli predvidjeti i oteeni i tetnik.
5. DOSLOVNO TUMAENJE POLJA PRIMJENE KOLIZIJSKE

ODREDBE LANKA 4. (A) DRUGE ALINEJE PROTIVI SE RATIO
LEGIS ODNOSNE ODREDBE
Ako je svrha kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje primijeniti pravo
drave registracije kada je ono pravo najblie veze te pravo iju su primjenu
stranke razumno oekivale, opravdano se postavlja pitanje je li restriktivno
tumaenje polja primjene te kolizijske odredbe u skladu s njegovim znaenjem
odnosno ciljevima.
Ako se podsjetimo okolnosti predmeta Popovi, moemo zakljuiti da restriktivno tumaenje ne odgovara ciljevima odnosne kolizijske odredbe. U predmetu
Popovi, u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Hrvatskoj bilo je ukljueno samo
jedno vozilo - autobus slovake registarske oznake. Smrtno stradala putnica u
nezgodi bila je slovaka dravljanka s prebivalitem u Slovakoj. Tuitelji, bliski
srodnici stradale putnice, slovaki su dravljani s prebivalitem u Slovakoj.
68
Doktrina zajednikog pothvata zagovara odstupanje od primjene prava drave u kojoj je

nezgoda nastupila, a u korist prava koje je zajedniko strankama po principu zajednikog
pothvata. Ta je doktrina nala svoju primjenu u sudskoj praksi, pa tako i vicarskog
Saveznog suda. Odluujui o naknadi tete uzrokovane prometnom nezgodom koja se
dogodila u Francuskoj, sud je u predmetu Vgtli protiv Mller o kojem je odluivao 1974.
godine (JT 1974., 1., 458, vidi Journal du droit international, 1976., str. 715 - 717)
primijenio vicarsko pravo ne samo zato to su oteeni i tetnik bili vicarski dravljani,
ve ponajprije zbog toga to je izmeu njih postojao pravni odnos zasnovan na tome da
su stranke zajedno iznajmile automobil, organizirale putovanje te dijelile trokove putovanja. O slinoj sudskoj praksi njemakih sudova vidi Tomljenovi, op. cit. u bilj. 58, str.
78 - 80.
130
Dakle, predmet Popovi prototipan je primjer situacije za koju je osmiljena

kolizijska odredba lanka 4. (a) druge alineje. Sve okolnosti predmeta Popovi
upuuju na to da je slovako pravo, kao pravo drave registracije vozila, u mnogo
bliem i vanijem odnosu sa spornim odnosom od hrvatskoga prava, kao prava
drave gdje se dogodila nezgoda. Takoer je posve nesporno da je pravo iju su
primjenu stranke mogle opravdano oekivati slovako pravo.
Vodei se iskljuivo jezinim tumaenjem kolizijske odredbe lanka 4. (a)
druge alineje, sud je u predmetu Popovi ograniio njezino polje primjene iskljuivo na situacije kada tetu zahtijeva neposredno oteeni putnik. Mjerodavno
pravo za odgovornost prema bliskim srodnicima stradale putnice sud je utvrdio
primjenom kolizijske odredbe l. 3., koja ga je uputila na primjenu hrvatskoga
prava kao prava drave nezgode. Primijenivi hrvatsko pravo, sud je primijenio
pravo koje se prema Haakoj konvenciji o prometnim nezgodama ne smatra
pravom najblie veze, to znai da je primijenio konvencijsku kolizijsku odredbu
protivno njezinu cilju, ali i protivno naelima na kojima se Haaka konvencija
o prometnim nezgodama temelji.
Meutim, primjenom teleolokog tumaenja te odredbe dolo bi se do posve
drukijeg rjeenja. Da se sud vodio ciljem i znaenjem kolizijske odredbe, a to je
primjena prava drave registracije u situacijama kada je to pravo najblie veze
te kada je to pravo - pravo iju su primjenu stranke opravdano oekivale, opredijelio bi se za proireno tumaenje njezina polja primjene te bi i o odgovornosti
prema bliskim srodnicima stradale putnice odluivao primjenom slovakog, a
ne hrvatskog prava.
6. DOSLOVNO TUMAENJE POLJA PRIMJENE KOLIZIJSKE

ODREDBE LANKA 4. (A) DRUGE ALINEJE PROTIVI SE
NAELU JEDINSTVENE MJERODAVNOSTI PRAVA
Tumaei kolizijsku odredbu lanka 4. (a) druge alineje restriktivno, te
iskljuujui time iz njezina polja primjene sporove o odgovornosti prema bliskim
srodnicima stradalog putnika, sudovi zapravo primjenjuju odnosnu kolizijsku
odredbu protivno naelu jedinstvene mjerodavnosti prava na kojem se temelji
Haaka konvencija o prometnim nezgodama.
Naelo jedinstvene mjerodavnosti prava, o kojem je ve bilo rijei, nalae da
se na to je mogue vie pitanja i odnosa, koji se pojavljuju u kontekstu odgovornosti za tetu uzrokovanu prometnim nezgodama, primjenjuje kao mjerodavno
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
131
isto pravo; drugim rijeima, isti sustav nacionalnog odtetnog prava. Komentirajui to se eljelo postii odredbom l. 8. Haake konvencije o prometnim
nezgodama, Essen istie sljedee: Konferencija je odluila omoguiti najire
mogue podruje primjene mjerodavnog prava.69 Polazei od takve tvrdnje te
posebno od ciljeva kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje, nedvojbeno se
moe zakljuiti da je odnosnu kolizijsku odredbu potrebno proireno tumaiti i
posljedino tomu pravo drave registracije vozila, kada je ono u najblioj vezi sa
spornim odnosom, primijeniti i kada se odluuje o odgovornosti prema bliskim
srodnicima stradalog putnika.
6.1. Naelo jedinstvene mjerodavnosti prava u kontekstu izbora

mjerodavnog prava za pitanja dopustivosti i osnovanosti tubenog
zahtjeva bliskih srodnika
Naelo jedinstvene mjerodavnosti prava, u procesu tumaenja kolizijske
odredbe lanka 4. (a) druge alineje, posebno je vano kada se uinak toga
naela promatra kroz rjeenje odredbe lanka 8. to. 6. Haake konvencije
o prometnim nezgodama. Odredba l. 8., kojom se odreuje polje primjene
mjerodavnog prava, u toci 6. izriito navodi da se dopustivost tube bliskih
srodnika mora ocjenjivati primjenom mjerodavnog prava za izvanugovornu
odgovornost za tetu.
Ako kao polaznu toku postavimo naelo jedinstvene mjerodavnosti prava
te rjeenje iz odredbe lanka 8. to. 6. koje odreuje da se prema mjerodavnom
pravu ocjenjuje doputenost tube bliskih srodnika, tada nam se ini da bi bilo
legitimno da se i o osnovanosti njihova tubenoga zahtjeva odluuje primjenom
toga istoga prava.
Ako se pri odgovoru na pitanje treba li o doputenosti, a zatim o osnovanosti
tubenog zahtjeva bliskih srodnika raspravljati primjenom razliitih mjerodavnih prava, ili bi oba pitanja trebalo prosuivati u kontekstu istog mjerodavnog
pravnog poretka, poe od naela jedinstvene mjerodavnosti prava, tada je odgovor jasan. Naelo jedinstvene mjerodavnosti prava nalae da se o doputenosti
i osnovanosti tubenog zahtjeva bliskih srodnika stradalog putnika odluuje
primjenom istog mjerodavnog prava. Ako se ova teza primjeni u procesu tumaenja kolizijske odredbe l. 4. (a) druge alineje, tada se zakljuak namee
69
Essn, op. cit. u bilj. 47, str. 213.
132
sam po sebi. Polje primjene odnosne odredbe treba tumaiti elastino, u smislu
da se ona primjenjuje i kada se odluuje o odgovornosti tetnika za tetu koju
su pretrpjeli neposredna rtva, putnik, i posredni oteenici, putnikovi bliski
srodnici.
6.1.1. Dopustivost tubenog zahtjeva bliskih srodnika - mjerodavno pravo

Izbor mjerodavnog prava prema kojem e se prosuivati dopustivost i
osnovanost tubenog zahtjeva bliskih srodnika, to jest posrednih oteenika
koji su pretrpjeli tetu zbog smrti ili teke tjelesne povrede putnika posebno
je vaan s obzirom na to da nacionalna odtetna prava razliito deniraju i
pitanje doputenosti tube posrednih oteenika i opseg tete iju naknadu
mogu zahtijevati.70
Prvo pitanje na koje sud mora odgovoriti jest imaju li bliski srodnici pravo
zahtijevati naknadu tete, odnosno je li tuba doputena. Sud mora utvrditi
imaju li bliski srodnici stradalog putnika aktivnu procesnu legitimaciju za
pokretanje postupka obeteenja. Prema kojem e se pravu kao mjerodavnom
utvrditi tko su prave stranke u postupku, odnosno je li njihova tuba za
naknadu tete doputena?
Kao to je ve istaknuto, odgovor na to pitanje daje sama Haaka konvencija o prometnim nezgodama u odredbi lanka 8. u to. 6. Odnosna odredba
predvia da krug osoba koje kao posredni oteenici imaju pravo zahtijevati
naknadu tete koju su osobno pretrpjeli prosuuje prema pravu mjerodavnom
za odgovornost za tetu. Objanjenje ovog rjeenja nalazimo u Eksplanatornom
izvjeu u dijelu u kojem se komentira odredba l. 8. to. 6.:
9. Podstavak 6. lanka 8. kae da mjerodavno pravo takoer utvruje osobe koje imaju
pravo na naknadu tete koju su osobno pretrpjele. Ova odredba bavi se problematikom
utvrivanja da li osoba koja nije neposredna rtva moe dobiti naknadu za tetu
koju je pretrpjela posredno kao posljedicu tete nanesene rtvi. Vrlo esto dommage
moral moe biti pretrpljena kao posljedica prvotne tete koju je pretrpio netko drugi;
70
Tuba posrednih oteenika, u poredbenom pravu poznata pod nazivom wrongful death
action, posebno je zanimljiva s aspekta meunarodnog privatnog prava zbog razliitosti
nacionalnih propisa kojima je ona regulirana u pojedinim dravama. Vidi Dickinson,
Andrew, The Rome II Regulation: The Law Applicable to Non-Contractual Obligations, Oxford,
2008., str. 586.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
133
primjerice, sluajna smrt jedne osobe koja uzrokuje patnju drugoj osobi. Ovakva se
situacija takoer dogaa u podruju materijalne tete. Moemo navesti primjer djece ije
je uzdravanje ovisilo o radu njihova oca, a koji je poginuo u prometnoj nezgodi. Ova
su djeca neposredno pretrpjela tetu. Ukoliko odlue tuiti vozaa motocikla koji je ubio
njihova oca, oni ga tue osobno za tetu koju je nanio njima. Tekst ove odredbe navodi
da tetu mora osobno pretrpjeti rtva koja trai naknadu. Problem utvrivanja
da li e takva tuba biti prihvaena stoga takoer ovisi o pravu koje je mjerodavno za
pitanje odgovornosti.71
Dakle, mjerodavno pravo za odgovornost prema neposrednoj rtvi bit e
mjerodavno i za pitanje koje osobe mogu traiti naknadu tete zbog smrti ili
umanjene radne sposobnosti ozlijeenog srodnika koji ih je uzdravao. U predmetu Popovi prema kolizijskoj odredbi lanka 4. (a) druge alineje mjerodavno
pravo za odgovornost prema stradaloj putnici bilo bi slovako pravo jer je u
nezgodi sudjelovao autobus slovakih registarskih oznaka, a stradala putnica
takoer je imala uobiajeno boravite u Slovakoj. Kako je slovako pravo
mjerodavno za odgovornost prema putniku, to se isto pravo mora primijeniti
kao mjerodavno i u pogledu pitanja doputenosti tube kojom naknadu tete
zahtijevaju bliski srodnici poginule putnice.
6.1.2. Osnovanost tubenog zahtjeva bliskih srodnika - izbor mjerodavnog prava

Nakon to sud utvrdi da tuitelji, kao bliski srodnici stradalog putnika, imaju
pravo zahtijevati naknadu tete koju su osobno pretrpjeli, sud mora odgovoriti
na drugo pitanje - koje je pravo mjerodavno za ocjenu osnovanosti tubenog
zahtjeva bliskih srodnika. Naalost, na to drugo pitanje Haaka konvencija o
prometnim nezgodama ne daje izriit odgovor.
Treba li o osnovanosti tubenog zahtjeva bliskih srodnika za naknadu tete,
koju su osobno pretrpjeli zbog smrti putnika, odluivati prema odredbama prava
koje bi bilo mjerodavno za odluivanje o odgovornosti za tetu prema putniku
ili se mjerodavno pravo za takvu tubu treba utvrditi potpuno samostalno od
prava koje bi bilo mjerodavno za odgovornost prema putniku.
Usvajanjem stajalita o iskljuivo jezinom tumaenju odnosne odredbe te
njezinoj doslovnoj primjeni Opinski sud u Zagrebu u predmetu Popovi iskljuio
je mogunost primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje u sluaju
71
Essn, op. cit. u bilj. 47, str. 200 - 213.
134
kada se raspravlja o odgovornosti prema bliskim srodnicima. Posljedino, sud

je mjerodavno pravo utvrdio na temelju druge kolizijske odredbe, to jest kolizijske odredbe lanka 3. Haake konvencije o prometnim nezgodama, koja ga je
uputila na primjenu hrvatskog prava. Dakle, mjerodavno pravo za odgovornost
prema bliskim srodnicima sud je utvrdio posve neovisno o pravu mjerodavnom
za odgovornost prema neposredno oteenom putniku.
Izravna posljedica restriktivnog tumaenja odnosne kolizijske odredbe
jest cijepanje deliktnog statuta u smislu da se za odgovornost prema putnicima primjenjuje pravo drave registracije vozila, na koje upuuje kolizijska
odredba lanka 4. (a) druge alineje, dok bi se za odgovornost prema bliskim
srodnicima putnika primjenjivalo pravo drave u kojoj je nezgoda nastupila,
a na koje upuuje kolizijska odredba l. 3. Haake konvencije o prometnim
nezgodama.
Argument kojim se u sudskoj praksi opravdava teza da se mjerodavno pravo
za odgovornost prema bliskim srodnicima stradalog putnika moe utvrditi
posve nezavisno od utvrivanja prava mjerodavnog za odgovornost prema neposredno oteenom putniku jest i pravna priroda prava bliskih srodnika na
naknadu tete. Budui da se pravo bliskih srodnika na naknadu tete koja je
za njih nastala smru njima bliske osobe smatra samostalnim pravom, mjerodavno pravo za odluivanje o tom zahtjevu utvruje se nezavisno o tome koje
je pravo mjerodavno za odgovornost prema putniku. Meutim, taj argument
u kontekstu odnosa s meunarodnim obiljejem ne stoji.
Posve je nesporno da je pravo bliskih osoba na naknadu tete koju su osobno
pretrpjele kao indirektnu posljedicu inicijalne tete koju je pretrpio izravno
oteeni po svojoj pravnoj prirodi samostalan pravni zahtjev.72 Izravni uzrok
odgovornosti odgovorne osobe jest smrt srodnika, zbog koje nastaju nova
prava. Meutim, samostalnost prava bliskih srodnika na naknadu tete ne
znai da se pri izboru prava prema kojem e se prosuivati takav zahtjev ne
treba voditi rauna o tomu koje je pravo mjerodavno za odgovornosti prema
izravnoj rtvi.
U situacijama bez meunarodnog obiljeja pitanje prava na naknadu tete
bliskog srodnika nee izazivati posebne probleme jer e se i odgovornost prema posredno oteenoj osobi i odgovornost prema neposrednim oteenicima
prosuivati u okvirima istoga pravnog sustava, odnosno istoga odtetnog prava.
Meutim, kada je rije o odnosima s meunarodnim obiljejem, pitanju mjeroda72
Crni, Ivica, Odtetno pravo, Zagreb, 2004., str. 417 i dalje.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
135
vnog prava u ovim situacijama mora se posvetiti osobita pozornost. U protivnom

bi primjena razliitih mjerodavnih prava, preciznije primjena razliitih sustava
odtetne odgovornosti, s jedne strane prema posrednim oteenicima, a s druge
prema neposredno oteenim osobama, mogla u praksi dovesti do nepoeljnih
situacija, primjerice do podijeljene odgovornosti tetnika. Ve je istaknuto da
nacionalna prava razliito deniraju krug osoba koje, kao posredni oteenici,
imaju pravo zahtijevati naknadu tete (koju su osobno pretrpjele) koja im je
uzrokovana tetom koju je pretrpjela neposredno oteena osoba73, ali i opseg
odgovornosti, odnosno tete koja se nadoknauje. Koliko se nacionalna prava
ovdje razilaze moe se jasno iitati iz injenice da se u nekim dravama treim
osobama pod odreenim uvjetima doputa naknada tete, dok u nekim dravama one to pravo nemaju. Ako bismo prihvatili tezu da se kolizijsko pravilo
lanka 4. (a) druge alineje, odnosno pravo drave registracije vozila treba primijeniti samo za situacije kada se kao tuitelj pojavljuje posredna rtva, to jest
sam putnik, to bi znailo da se odnosna odredba primjenjuje samo u pogledu
nezgoda u kojima je putnik zadobio tjelesne povrede, a ne i u sluaju njegove
smrti. To bi nadalje znailo da se u situaciji nezgode u kojoj je putnik smrtno
stradao primjenjuje odredba l. 3. Haake konvencije, odnosno pravo drave
u kojoj se nezgoda dogodila, iako to pravo s prometnom nezgodom, odnosno
spornim odnosom nije u sutinskoj vezi.
Teza o potrebi samostalnog odreivanja mjerodavnog prava za odgovornost
prema bliskim srodnicima posebno nije odriva u situaciji tjelesne povrede
putnika, kada bi naknadu tete mogao zahtijevati i putnik, ali i njegovi bliski
srodnici.74 Teza da se odgovornost prema putniku i odgovornost prema njegovim
bliskim srodnicima treba prosuivati na temelju razliitih mjerodavnih prava
rezultirala bi u takvoj situaciji rjeenjima koja se racionalno ne mogu razumjeti.
Naime, u takvoj situaciji odtetni zahtjev putnika prosuivao bi se prema pravu
drave registracije, dok bi se odtetni zahtjev njegovih bliskih srodnika trebao
prosuivati prema pravu drave u kojoj je do nezgode dolo. Nije logino da
se ta dva odnosa odgovornosti, jedan prema putniku, a drugi prema njegovim
73
74
Detaljnije u: McGregor, Harvey, Personal Injury and Death, u: International Encyclopedia of

Comparative Law, Chapter 9, Torts, vol. 11, 1983., str. 70.
Prema hrvatskom pravu u sluaju smrti ili osobito tekog invaliditeta neke osobe pravo
na pravinu naknadu neimovinske tete imaju lanovi njezine ue obitelji (l. 1101.
ZOO-a). Meutim, to njihovo pravo ne iskljuuje pravo samog oteenog invalida na
neimovinsku tetu. Vidi Gorenc, Vilim, Komentar Zakona o obveznim odnosima, Zagreb,
2005., str. 1722.
136
bliskim srodnicima, podvrgavaju primjeni dvaju razliitih mjerodavnih prava,

odnosno primjeni dvaju razliitih sustava odtetnog prava s obzirom na to
da se rjeenja tih pravnih poredaka mogu u potpunosti razilaziti. Na primjer,
pravo drave u kojoj se dogodila nezgoda priznaje pravo na naknadu tete roditeljima u sluaju gubitka zaetog, a neroenog djeteta. Meutim, pravo drave
registracije, u kojoj svoje uobiajeno boravite imaju i putnik i njegovi bliski
srodnici, to pravo ne priznaje. Priznati roditeljima pravo na pravinu naknadu
u takvoj situaciji samo zato to to pravo priznaje pravo drave nezgode, posebice u situaciji kada je mjesto nezgode posve sluajno, nije legitimno rjeenje
sa stanovita osnovnih ciljeva kolizijskog prava. Osim toga, takva rjeenja zasigurno rezultiraju neprihvatljivim forum shoppingom za podruje odtetnog prava.
Zbog svega navedenog, a imajui u vidu temeljno naelo Haake konvencije o
prometnim nezgodama - naelo jedinstvene mjerodavnosti prava - smatramo
da se prema istom mjerodavnom pravu treba prosuivati i odgovornost za tetu
koju je pretrpio putnik i odgovornost za tetu koju su pretrpjeli njegovi bliski
srodnici. Takvo jedinstvo mjerodavnog prava moe se postii samo proirenim
tumaenjem polja primjene kolizijske odredbe lanka 4 (a) druge alineje.
U prilog proirenog tumaenja kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje
govori i injenica da i teta koju trpe bliski srodnici poginulog putnika proizlazi
iz istog tetnog dogaaja, prometne nezgode koja je uzrokovala izravnu tetu
putniku. Stoga se i odgovornost prema bliskim srodnicima treba podvrgnuti
primjeni istog prava prema kojem bi se prosuivala odgovornost prema putniku
kao izravnoj rtvi.
Ne zauuje stoga to da pravno stajalite o nunosti elastinog tumaenja polja
primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje pretee u sudskoj praksi
nekih od drava ugovornica Haake konvencije o prometnim nezgodama.
7. TUMAENJE KOLIZIJSKE ODREDBE L. 4. (A) DRUGE ALINEJE

U SUDSKOJ PRAKSI NEKIH DRAVA UGOVORNICA
Na poetku ovog rada naglasili smo da bi radi promicanja naela jednoobraznosti rjeenja pri tumaenju konvencijske odredbe sudovi trebali voditi rauna i
o rjeenjima do kojih su doli sudovi drugih drava ugovornica primjenjujui istu
kolizijsku odredbu. Stoga, da bismo utvrdili treba li se prednost dati doslovnom
ili proirenom tumaenju polja primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge
alineje, sudovi bi trebali odgovoriti na kljuno pitanje - koja je od tih metoda
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
137
pogodnija za osiguranje jednoobrazne primjene konvencijskih rjeenja. Naravno, odgovor ovisi o rjeenjima do kojih su doli u primjeni iste odredbe sudova
ostalih drava ugovornica Haake konvencije o prometnim nezgodama.
U tekstu koji slijedi uputit emo na praksu najviih sudskih instanci dviju
drava, Francuske i Austrije. Sudovi obiju drava usvojili su metodu proirenog
tumaenja kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje te su na temelju te kolizijske odredbe utvrivali mjerodavno pravo ne samo u pogledu odgovornosti
prema putniku ve i odgovornost prema putnikovim bliskim srodnicima.
Da se mjerodavno pravo za bliske srodnike stradalog putnika treba utvrditi
takoer na temelju kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje moe se iitati
iz jedne od odluka Apelacijskog suda u Parizu od 1978. godine.75 injenice
sluaja bile su sljedee:
U listopadu 1974. u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Aliru, a u kojoj
je sudjelovalo samo jedno vozilo registrirano u Francuskoj, smrtno je stradao
putnik ije je uobiajeno boravite bilo u Francuskoj. Supruga stradalog putnika pokrenula je postupak obeteenja pred francuskim sudom pozivajui
se na primjenu francuskoga prava. Primjenu francuskoga prava Apelacijski
sud izveo je upravo iz kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje.
Prema miljenju Apelacijskog suda u konkretnom su se sluaju ostvarile
najvanije okolnosti primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje.
U nezgodi je sudjelovalo samo jedno vozilo registrirano u Francuskoj, a ne u
Aliru, gdje se nezgoda dogodila, a uobiajeno boravite stradalog putnika bilo
je u Francuskoj. Sud nije smatrao bitnom okolnost da se kolizijskom odredbom
primjena prava drave registracije vozila predvia izriito za odgovornost prema
putniku, a ne i za odgovornost prema njegovim bliskim srodnicima. Proirenim
tumaenjem odnosne kolizijske odredbe proirio je njezinu primjenu i na odgovornost prema supruzi stradalog putnika, smatrajui da je primjena prava
drave registracije u konkretnom sluaju u skladu sa svrhom odnosne odredbe,
primjenom prava najblie veze. Time je francuski sud udovoljio i naelu jedinstvene mjerodavnosti prava Haake konvencije o prometnim nezgodama, jer je
o odgovornosti za tetu koju je pretrpjela supruga stradalog putnika odluivao
primjenom istog prava prema kojem bi kao mjerodavnom odluivao o odgovornosti prema stradalom putniku.
75
Presuda Apelacijskog suda u Parizu od 26. lipnja 1978. Detaljnije u: Sumampouw, Mathilde, Les nouvelles Conventions de la Haye, leur application par les juges nationaux, Tome II,
Leyden, 1976. - 1984., str. 176 - 178.
138
Pravno shvaanje da se odgovornost prema bliskim srodnicima posredno

oteene osobe treba prosuivati prema istom pravu koje je mjerodavno za
odgovornost prema neposredno oteenom putniku potvruje Cour de Cassation
u predmetu Pays-Fourvel protiv Socit Axa Courtage, o kojem je odluivao 2003.
godine.76 Odluka koju je Kasacijski sud donio u tom predmetu77 smatra se presedanom u pristupu izboru mjerodavnog prava za odgovornosti prema posredno
oteenim osobama, ija je teta neizravna posljedica tetnog dogaaja koji je
rezultirao izravnom tetom u nekoj drugoj dravi. Iako nije rije o sluaju koji
se moe podvesti pod polje primjene Haake konvencije o prometnim nezgodama, odluka u tom predmetu vana je ne samo zbog autoriteta suda koji ju je
donio ve i zbog miljenja doktrine da se stajalite o izboru mjerodavnog prava
koje je tom odlukom Kasacijski sud usvojio, treba primjenjivati i u kontekstu
Haake konvencije o prometnim nezgodama.78
Kasacijski sud tom je odlukom potvrdio stajalite niestupanjskih sudova,
prema kojem se mjerodavno pravo za odgovornost prema bliskim srodnicima
utvruje istim kolizijskim pravilom na temelju kojeg bi se utvrdilo mjerodavno
76
77
78
Presuda Kasacijskog suda (1re Ch. civ.) od 28. listopada 2003., Pays - Fourvel et autres protiv
Soc. Axa courtage et autres, detaljnije u: Bureau, Dominique, Komentar odluke Kasacijskog
suda (1re Ch. civ.) od 28. listopada 2003., Pays - Fourvel et autres protiv Soc. Axa courtage et
autres, Revue critique de droit international priv, vol. 93, br. 1, 2004., str. 82.
injenini sklop tog sluaja jest sljedei: Ovea skupina Francuza, tijekom organiziranog izleta u Kambodi, teko je stradala kada se piroga u kojoj su plovili rijekom Mekong prevrnula. etiri putnika izgubila su ivot, dok su ostali pretrpjeli teke ozljede.
Bliski srodnici poginulih putnika pokrenuli su u Francuskoj postupak protiv turistike
agencije zahtijevajui naknade nematerijalne tete koju su osobno pretrpjeli zbog smrti
svojih srodnika. Kvalicirajui tubeni zahtjev kao deliktni francuski Apelacijski sud
primijenio je kolizijsko pravilo prema kojem treba primijeniti pravo drave u kojoj je
nastupila teta. Kako je tetni dogaaj nastupio u Kambodi, gdje je nastupila i izravna
teta, kao mjerodavno pravo sud je primijenio kambodansko pravo, primjenom kojeg
je, meutim, tubene zahtjeve trebalo odbiti jer kambodansko pravo nije predvialo
nematerijalnu tetu. Protiv odluke uloena je revizija Kasacijskom sudu, u kojoj se, meu
ostalim, isticalo da je sud pogrijeio u izboru mjerodavnog prava, jer je teta za tuitelje,
bliske srodnike poginulih turista, nastupila u Francuskoj, a ne u Kambodi, gdje je nastupila izravna teta. Kasacijski sud potvruje odluku Apelacijskog suda uz obrazloenje da
je, u sluaju naknade tete, koju su tuitelji pretrpjeli kao indirektnu posljedicu tetnog
dogaaja, mjerodavno pravo drave u kojoj je nastupila izravna teta za neposrednog
oteenika, a ne pravo drave u kojoj je nastupila posljedina teta. Detaljnije u: Bureau,
op. cit. u bilj. 76, str. 83 - 95.
Kadner Graziano, op. cit. u bilj. 63, str. 128 - 129.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
139
pravo za odgovornost prema izravnoj rtvi prometne nezgode, to jest putniku.

Time Kasacijski sud decidirano odbacuje stajalite da se mjerodavno pravo za
odgovornost prema posrednim oteenicima treba utvrivati samostalno, dakle
nezavisno od prava mjerodavnog za izravno oteenog.
Stajalite prema kojem se mjerodavno pravo za naknadu tete prema bliskim
srodnicima izravne rtve mora utvrivati primjenom istog prava koje je mjerodavno za odgovornost prema izravno oteenom prisutno je i u austrijskoj
doktrini i judikaturi.
Austrijski sudovi mjerodavno pravo za odgovornost prema bliskim srodnicima izravne rtve prosuuju primjenom kolizijske odredbe Haake konvencije, koja bi se primjenjivala i u pogledu odgovornosti prema izravnoj rtvi, to
jest putniku.79 Argumentaciju za odnosno stajalita izvode iz svrhe i cilja ve
spomenute odredbe l. 8. to. 6. Haake konvencije o prometnim nezgodama,
prema kojoj mjerodavno pravo utvreno na temelju konvencijskih kolizijskih
odredbi odreuje i pitanje koje osobe imaju pravo zahtijevati naknadu tete koju
su osobno pretrpjele. Posljedino, austrijski sudovi primjenjuju isto mjerodavno
pravo za pitanje osnovanosti zahtjeva neizravno oteenih (bliskih srodnika
izravne rtve). Time su iskljuili svaku mogunost primjene autonomne, samostalne poveznice koja e uputiti na mjerodavno pravo za odgovornost prema
posredno oteenim osobama.80
Zanimljiva je u tom kontekstu odluka najvie austrijske sudske instance,
OGH-a, iz 1998. godine.81 Iako je rije o odluci donesenoj u sporu povodom
tete uzrokovane prometnom nezgodom u kojoj su bila ukljuena dva vozila, ta
je odluka vana i za situacije koje potpadaju pod kolizijsko pravilo lanka 4. (a)
druge alineje, jer se OGH-ovom odlukom nedvosmisleno izjasnio o problemu izbora mjerodavnog prava za odgovornost prema posredno oteenim osobama, i to s
obzirom na primjenu lanka 4. Haake konvencije o prometnim nezgodama.
Prema stajalitu koje je zauzeo OGH-a u konkretnom predmetu, odgovornost
za tetu prema bliskim srodnicima treba raspraviti prema onom pravu prema
79
80
81
Ibid., str. 130.

o tubenim zahtjevima osoba koje su osobno pretrpjele tetu koja predstavlja posljedinu tetu treba odluiti prema onom istom pravu koje se prema kolizijskim odredbama
Hake konvencije primjenjuje prema izravnim oteenicima, iskljuujui tako autonomnu poveznicu za posljedinu, indirektnu tetu, Kadner, Graziano, loc. cit. Detaljnije
u: Journal du Droit International (Clunet), 1984., str. 123, 127.
Presuda br. 39 OGH od 1. oujka 1998., 8 Ob 43/87, Praxis des Internationalen Privatund Verfahrensrechts, 1989., br. 4, str. 244 - 245.
140
kojem bi se kao mjerodavnom raspravljalo i o odgovornosti prema neposredno

oteenom putniku. injenini sklop ovog sluaja je sljedei:82
U tijeku 1981. godine u Rumunjskoj se dogodila prometna nezgoda koju je
izazvalo vozilo austrijske registracije nepropisno zaobilazei konjsku zapregu.
U vozilu austrijske registracije smrtno je stradao jugoslavenski dravljanin
koji se u vrijeme nezgode nalazio na radu u Austriji. Supruga stradalog
putnika dobila je od austrijskoga fonda mirovinskog osiguranja (Pensionsversicherungskasse) novanu rentu na ime izgubljenog uzdravanja (Witwenrente).
Pozivajui se na zakonsku cesiju, fond mirovinskog osiguranja pokrenuo je
pred austrijskim sudom postupak zahtijevajui od odgovorne osobe povrat
isplaene rente udovici stradalog putnika. Povodom albe predmet je proao
sve sudske instance i konano stigao pred OGH-a.
Meu ostalim, bilo je sporno pitanje izbora prava prema kojem kao mjerodavnom austrijski sud treba ocjenjivati osnovanost tubenog zahtjeva fonda
mirovinskog osiguranja. Budui da se nezgoda dogodila u Rumunjskoj, prema
Haakoj konvenciji kao mjerodavno pravo trebalo je primijeniti rumunjsko
pravo. No, postavilo se pitanje treba li se odredba l. 3. Haake konvencije uope primjenjivati kada se raspravlja o odgovornosti prema posredno oteenim
osobama. Stajalite da se o odgovornosti prema posrednim oteenicima raspravlja primjenom istog prava prema kojem bi se raspravljalo o odgovornosti
prema izravnoj rtvi OGH je izveo iz odredbe l. 8. to. 6. Haake konvencije.83
Odnosna odredba, o emu je bilo rijei, odreuje da se prema mjerodavnom
pravu utvruje krug osoba koje imaju pravo naknaditi tetu koju su osobno
pretrpjele. OGH je smatrao da se na temelju ratia odnosne odredbe moe
zakljuiti da se prema istom pravu treba razmatrati i osnovanost tih zahtjeva.
Dakle, zahtjeve posredno oteenih treba prosuivati prema istom pravu prema
kojem se prosuuju zahtjevi izravno oteenih osoba. Argument suda bio je taj
da nije pravno oportuno zahtjeve posredno oteenih, kao niti zahtjeve koji su
preneseni zakonskom cesijom na treeg, rjeavati prema razliitom sustavu od
onog prema kojem se rjeava glavni zahtjev. U tom kontekstu sud se pozvao na
naelo primjene istog prava, odnosno naelo jedinstvene mjerodavnosti prava
u rjeavanju zahtjeva posrednih i neposrednih oteenika, kao i na naelo
procesne ekonominosti.84
82
83
84
Ibid., str. 244.

Presuda br. 39 OGH od 1. oujka 1998., 8 Ob 43/87, ZfRV, 1990., br. 1/2, str. 130.
Ibid., str. 130.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
141
8. MJERODAVNO PRAVO ZA ODGOVORNOST PREMA BLISKIM

SRODNICIMA PREMA UREDBI RIM II
Pravno stajalite prema kojem se o odgovornosti prema posredno oteenim
osobama, u naem konkretnom sluaju bliskih srodnika poginulog putnika,
treba raspraviti primjenom istog prava koje bi prema Haakoj konvenciji o
prometnim nezgodama bilo mjerodavno za odgovornost prema putniku, kao
neposredno oteenoj osobi, nalazi svoju potvrdu i u rjeenjima Uredbe Europskog
parlamenta i Vijea o mjerodavnom pravu za izvanugovorne obveze (dalje u tekstu:
Uredba Rim II).85
Uredba Rim II unicira kolizijska pravila za izvanugovornu odgovornost
za tetu u okviru Europske unije, a njezina e se rjeenja izravno primjenjivati
u Republici Hrvatskoj kada postane dravom lanicom EU-a.86 Osim opega
kolizijskog pravila za odnose izvanugovorne odgovornosti za tetu, Uredba Rim
II sadrava vie posebnih kolizijska rjeenja za pojedine oblike izvanugovorne
odgovornosti za tetu.87 Kako su neke od drava lanica EU-a i drave ugovornice Haake konvencije o prometnim nezgodama, Uredba Rim II regulira odnos
izmeu njezinih kolizijskih rjeenja i rjeenja Haake konvencije o prometnim
nezgodama. Tim rjeenjem prednost u primjeni dana je kolizijskim rjeenjima
Haake konvencije o prometnim nezgodama. Posljedino se tome u dravama
lanicama u kojima je na snazi Haaka konvencija o prometnim nezgodama88
mjerodavno pravo za odgovornost za tetu uzrokovanu prometnim nezgodama utvruje na temelju kolizijskih odredbi Haake konvencije o prometnim
nezgodama. Meutim, u dravama lanicama koje nisu raticirale Haaku
konvenciju o prometnim nezgodama, mjerodavno pravo za odgovornost za tetu
uzorkovanu prometnom nezgodom utvrivat e se na temelju opeg kolizijskog
pravila Uredbe Rim II s obzirom na to da se njome za ovu vrstu izvanugovorne
odgovornosti ne predvia posebno kolizijsko pravilo.
85
86
87
88
Uredba br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijea od 11. lipnja 2007. o mjerodavnom
pravu za izvanugovorne obveze (Rim II), Slubeni list EU L 199, 31. srpnja 2007., str. 40.
Detaljnije u: Kunda, Ivana, Uredba Rim II: ujednaena pravila o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze u Europskoj uniji, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 28, br. 2,
2007., str. 1269 - 1324.
Posebna kolizijska rjeenja Uredba Rim II predvia za odgovornost za neispravni proizvod (l. 5.), nepoteno trino natjecanje i ograniavanje slobodnog natjecanja (l. 6.),
povrede prava intelektualnog vlasnitva (l. 8.) te industrijske akcije (l. 9.).
Odredba l. 28. st. 1. Uredbe Rim II
142
Prema opoj kolizijskoj odredbi Uredbe Rim II odgovornost za naknadu

tete uzrokovane prometnim nezgodama prosuuje se prema pravu drave u
kojoj se teta dogodila, lex loci damnum (lanak 4.). Pri tomu nije bitno u kojoj
dravi je nastao tetni dogaaj koji je doveo do tete, kao i to gdje je nastupila
posljedina teta. Uredba Rim II denira locus damni kao mjesto nastupanja
izravne tetne, iz ega jasno proizlazi da za odreivanje mjerodavnog prava
nije vano gdje su nastupile posredne tetne posljedice.
Kako e se to ope kolizijsko pravilo Uredbe Rim II primjenjivati u sluaju
odgovornosti za tetu kod prometnih nezgoda? S tim u vezi namee se pitanje
hoe li se zahtjevi posrednih oteenika, primjerice bliskih srodnika koji su
pretrpjeli tetu zbog smrti bliske osobe, prosuivati prema pravu drave u
kojoj je za njih teta nastupila ili prema pravu drave u kojoj je tetu pretrpjela
izravna rtva?
Komentirajui primjenu ope kolizijske odredbe lanka 4. stavka 1. Uredbe
Rim II u situacijama u kojima naknadu tete ne zahtijevaju neposredni, ve
posredni oteenici, pojedini autori naglaavaju da se osnovanost zahtjeva za
naknadu tete posrednih oteenika treba raspraviti primjenom onog prava koje
je mjerodavno za odluivanje o odgovornosti za tetu izravne rtve. U tom se
sluaju lex loci damni odreuje prema mjestu neposredne, izravne tete, dakle
mjestu gdje je neposredna rtva, putnik pretrpio tetu, a ne prema mjestu gdje
je nastupila neizravna posljedina teta.89
U doktrini se takvo rjeenje opravdava upravo zahtjevom jedinstvenosti
mjerodavnog prava, odnosno jedinstvenog reima odgovornosti i za posredno
i za neposredno oteene osobe, te zahtjevom predvidivosti. Prema stajalitima
pravne doktrine, rjeenje prema kojem se odgovornost za tetu prema bliskim
srodnicima mora raspraviti primjenom istoga prava koje bi bilo mjerodavno i za
odgovornost prema posrednom oteeniku prije svega osigurava konzistentnost
mjerodavnog prava i u odnosu prema neposredno i posredno oteenim osobama.
Osim toga, povezuje mjerodavno pravo sa tetnim dogaajem koji se lako moe
lokalizirati. Lokalizacija tetnog dogaaja predvidiva je i za tetnika i za izravnu
rtvu nakon samog dogaaja. Iako sam tetni dogaaj i njegova lokalizacija nije
89
Tako na primjer Restatement of Conict of Laws (Second) Sjedinjenih Amerikih Drava

u odjeljku 175. predvia sljedee: In any action for wrongful death, the local law of the
state where the injury occurred determines the rights and liabilities of the parties unless,
with respect to the particular issue, some other state has more signicant relationship
under the principle stated in s.6 to the occurrences and the parties, in which event the
local law of the other state will be applied.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
143
predvidiva i za posredno oteenu osobu, ravnotea izmeu stranaka favorizira

primjenu prava drave koje je mjerodavno za primarno oteenog (pravo drave
u kojoj je tetu pretrpio izravno oteeni) nad primjenom prava drave u kojoj
je nastupila posljedina teta.90
Odnosno stajalite iitava se iz teksta same Uredbe Rim II, ali i njezina
travaux prparatoires, odnosno njezinih pripremnih radova. U preambuli Uredbe
Rim II u to. 17. izriito se navodi da se mjerodavno pravo odreuje prema mjestu
gdje se teta dogodila bez obzira na to gdje se sve, odnosno u kojim dravama,
oituju posredne tete.91 U svojem Prijedlogu uredbe Rim II Komisija detaljnije
objanjava ovo stajalite navodei da je mjesto neizravne, posredne tete posve
nebitno za odreivanje mjerodavnog prava. Tako u sluaju prometnih nezgoda,
smatra Komisija, mjesto izravne tete jest mjesto u kojem se nezgoda dogodila,
te je stoga injenica da je nancijska ili nematerijalna posredna teta nastupila
u drugoj dravi posve nebitna.92 Nadalje, u odredbi l. 15. Uredbe Rim II,
kojom se denira doseg primjene mjerodavnog prava, izriito se odreuje da
se prema tom mjerodavnom pravu odreuje krug osoba ovlatenih zahtijevati
naknadu tete koju su osobno pretrpjele. I ovdje se kao i u odredbi lanka 8.
to. 6. Haake konvencije o prometnim nezgodama izriito odreuje da e se
prema mjerodavnom pravu za odgovornost prema neposrednom oteeniku
utvrivati i krug osoba koje imaju pravo zahtijevati naknadu za tetu koja je
indirektna posljedica tete koju je pretrpio neposredni oteenik.
Razmatrajui problem izbora mjerodavnog prava za odgovornost prema
bliskim srodnicima koji su osobno pretrpjeli tetu kao indirektnu posljedicu
tete koju trpi izravna rtva, komentatori Uredbe Rim II upuuju na analognu
primjenu rjeenja koje je u pogledu neizravne, posljedine tete usvojio Europski
sud pravde tumaei odredbu lanka 5. (3). Uredbe 44/2001 o meunarodnoj
90
91
92
Dickinson, op. cit. u bilj. 70, str. 317.

Toka 17. Preambule Uredbe Rim II glasi: The law applicable should be determined on
the basis of where the damage occurs, regardless of the country or countries in which the
indirect consequences could occur. Accordingly, in cases of personal injury or damage
to property, the country in which the damage occurs should be the country where the
injury was sustained or the property was damaged respectively.
The place or places where indirect damage, if any, was sustained are not relevant for
determining the applicable law. In the event of trafc accident, for example, the place of
direct damage is the place where the collision occurs, irrespective of nancial or non-material damage sustained in another country., Obrazloenje prijedloga Komisije, COM
(2003) 427 nal.
144
nadlenosti, priznanju i izvrenju odluka u graanskim i trgovakim stvarima

(Uredba Bruxelles I).93 Odnosna odredba utvruje mjesto nastanka tete kao
poseban kriterij meunarodne nadlenosti za odluivanje o sporovima izvanugovorne odgovornosti za tetu. Pri primjeni odnosne odredbe nacionalni sudovi
suoili su se s problemom kako tumaiti pojam mjesta nastanka tete u situacijama u kojima izravna teta koja se dogodila u jednoj dravi uzrokuje daljnju,
neizravnu tetu u drugoj dravi, pogotovo kada neizravnu tetu trpi neka druga
osoba, a ne izravno oteeni. Moe li mjesto nastupanja daljnje, posljedine tete
takoer funkcionirati kao kriterij ustanovljavanja meunarodne nadlenosti u
postupku obeteenja neposrednih oteenika, bliskih srodnika izravno oteene
osobe? Europski sud pravde o problemu prolongirane, daljnje tete izjasnio se
u odlukama Soc. Dumez France protiv. Soc.Tracoba od 1990. godine94 te Marinari
protiv Lloyds Bank od 1995. godine.95 Raspravljajui u sluaju Dumez o odnosu
neposredne i posredne tete te odredbe lanka 5.3., Europski sud pravde istie
da se osoba koja je pretrpjela neizravnu tetu moe koristiti odredbom lanka
5.(3) samo onako kako bi se tom odredbom mogao koristiti izravno oteeni.
Dakle, izbor postoji samo izmeu mjesta (suda) drave u kojoj je protupravna
radnja izvrena i mjesta (suda) drave u kojoj su nastupile izravne posljedice takvog
protupravnog ponaanja. Mjesto daljnje, neizravne tete ne moe se tretirati
kao mjesto tete u smislu odredbe l. 5.3. Bruxelleske konvencije.96
Pravna doktrina predlae da se postupovno pravni pristup konceptu posredne i neposredne tete usvoji i u kontekstu primjene kolizijskih odredbi
Uredbe Rim II, to jest u pogledu izbora mjerodavnog prava za odgovornosti za
indirektnu tetu.97
93
94
95
96
97
Predmet C-220/88 od 11. sijenja 1990., Dumez France SA and Tracoba SARL protiv Hessische Landesbank and others [1990] ECR I - 49; Predmet C-364/93 od 19. rujna 1995.,
Antonio Marinari protiv Lloyds Bank plc and Zubaidi Trading Company [1995] ECR I-2719.
Predmet C-220/88 od 11. sijenja 1990., Dumez France SA and Tracoba SARL protiv Hessische Landesbank and others [1990] ECR I - 49, detaljnije u: Gaudement-Tallon, Hlne,
Revue critique de droit international priv, vol. 79, br. 2, 1990., str. 363 - 379.
Predmet C-364/93 od 19. rujna 1995., Antonio Marinari protiv Lloyds Bank plc and Zubaidi
Trading Company [1995] ECR I-2719, detaljnije u: Hartley, Trevor, European Law Review,
1996., str. 164. - 166; Bischoff, Jean-Marc, Chronique de jurisprudence du Tribunal et de la
Cour de justice des Communauts europennes, Journal du droit international, vol. 123, br. 2,
1996., str. 562 - 564.
Koppenol-Laforce, Marielle, The EEC Convention on Jurisdiction and Judgments of 1968 - Article
5(3) Torts, Netherlands International Law Review, vol. 37, br. 2, 1990., str. 237.
Dickinson, op. cit. u bilj. 70, str. 316.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
145
in [Dumez] the Court of Justice is considering the case only of an indirect victim,
but there is no reason for it to give a different answer regarding damage suffered by a
direct victim, which later produces harmful consequences, located in most cases at the
place where the victim is domiciled.
Iz svega proizlazi da, u kontekstu europskoga meunarodnog privatnog prava, odnosno Uredbe Rim II, koja e se primjenjivati i na odgovornost za tetu
uzrokovanu prometnim nezgodama, prevladava stajalite prema kojem nema
racionalne osnove da se, kada je rije o izboru mjerodavnog prava, razlikuje
odnos odgovornosti prema posrednim i neposrednim oteenicima.98 Stoga se o
odgovornosti prema, na primjer, putniku u vozilu i odgovornosti prema njegovim bliskim srodnicima mora raspravljati primjenom istog mjerodavnog prava,
odnosnog jedinstvenog reima odgovornosti. Moe se oekivati da e odnosno
stajalite u pogledu primjene kolizijskih rjeenja Uredbe Rim II utjecati i na
stajalita sudova drava lanica u kojima se primjenjuje Haaka konvencija o
prometnim nezgodama.
Nedvojbeno se moe zakljuiti da u usporednoj pravnoj doktrini i judikaturi
veeg broja zemalja, a meu njima onih u kojima se primjenjuje Haaka konvencija o prometnim nezgodama, prevladava stajalite da se mjerodavno pravo za
osnovanost tubenog zahtjeva bliskih osoba koje su osobno pretrpjele tetu kao
neizravnu posljedicu tete koju je pretrpio izravno oteeni treba utvrivati na
temelju istog kolizijskog pravila prema kojem bi se utvrivalo mjerodavno pravo
za odgovornost prema neposredno oteenoj osobi. Dakle, smatramo da se i pri
tumaenju polja primjene kolizijske odredbe lanka 4. stavka 1.(a) druge alineje
treba usvojiti isto stajalite te elastinim tumaenjem njezino polje primjene
proiriti i na sluajeve u kojima se odluuje o izvanugovornoj odgovornosti za
tetu koju su osobno pretrpjeli bliski srodnici smrtno stradalog putnika.
9. UMJESTO ZAKLJUKA
Tumaenje odredbi meunarodnih konvencija sloen je, ali i kontroverzan
proces s kojim se sudovi suoavaju primjenjujui konvencijske odredbe.99 Dvojbe
oko tumaenja kolizijske odredbe lanka 4. (a) Haake konvencije o prometnim
nezgodama zorno to ilustriraju.
98
99
Ibid., str. 317.

Linderfalk, Ulf, On the Interpretation of Treaties, the Modern International Law as Expressed in
the 1969 Vienna Convention on the Law of Treaties, Springer, 2007., str, 1.
146
Kolizijska odredba lanaka 4. (a) druge alineje nalae sudu da o odgovornosti

prema rtvi koja je bila putnik odluuje primjenom prava drave registracije
vozila kada je u nezgodi sudjelovalo samo jedno vozilo registrirano u drugoj
dravi od one u kojoj se dogodila nezgoda te kada se uobiajeno boravite
putnika takoer nalazi izvan drave nezgode.
Treba li primjenu ove kolizijske odredbe, odnosno primjenu prava drave
registracije vozila, proiriti i na situacije kada sud odluuje o odgovornosti za
naknadu tete koju su osobno pretrpjeli putnikovi bliski srodnici? U hrvatskoj
judikaturi prevladava stajalite da se polje primjene odnosne kolizijske odredbe
treba doslovno tumaiti te da se ono ne moe proiriti i na situacije u kojima
sud odluuje o odgovornosti za tetu bliskih srodnika stradalog putnika. Mjerodavno pravo za odgovornosti prema bliskim srodnicima stradalog putnika
sudovi stoga utvruju na temelju kolizijske odredbe lanka 3. Haake konvencije
o prometnim nezgodama, koja ih upuuje na primjenu prava drave u kojoj se
nezgoda dogodila.
Moe li se tako doslovno tumaenje polja primjene kolizijske odredbe lanaka
4. (a) smatrati ispravnim, odnosno odgovara li ono njezinu znaenju i ciljevima
koji se njom ele postii te poziciji koju ona ima u strukturi Haake konvencije
o prometnim nezgodama. Konano, odgovara li takvo tumaenje naelima na
kojima se temelji sama Haaka konvencija o prometnim nezgodama?
Prethodno smo utvrdili da je svrha, odnosno cilj kolizijske odredbe lanka
4. (a) druge alineje omoguiti odstupanje od primjene prava drave u kojoj se
dogodila nezgoda u korist primjene prava drave registracije vozila kada je to
posljednje pravo najblie veze, odnosno kada je to pravo iju su primjenu stranke
mogle razumno oekivati.
U sluajevima iji je injenini sklop slian onom predmeta Popovi, doslovno tumaenje ne odgovara ni znaenju ni cilju koji se odnosnom kolizijskom
odredbom eli postii, ni naelu jedinstvene mjerodavnosti prava na kojem se
Haaka konvencija o prometnim nezgodama temelji. ini se da bi tumaenje
koje bi rezultiralo proirenjem polja primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a)
druge alineje bilo primjerenije njezinu cilju, ali i naelima Haake konvencije
o prometnim nezgodama.
Odluku o doslovnom tumaenju kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge
alineje sudovi su donosili bez iznalaenja njezina znaenja i cilja smatrajui
da je tumaenje odnosne odredbe nepotrebno s obzirom na to da je ona sama
po sebi jasna i razumljiva. Meutim, kao to je ve nekoliko puta istaknuto,
jezina jasnoa pravne odredbe ne moe iskljuiti potrebu njezina tumaenja
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
147
u irem smislu jer znaenje i cilj pravne norme nije mogue izvesti iskljuivo iz
njezina teksta, ve je u tom smislu nuno provesti njezino logiko i sistematsko
tumaenje. To posljednje posebno je vano pri tumaenju konvencijskih odredbi
s obzirom na to da je kolizijske odredbe meunarodnih konvencija potrebno
autonomno tumaiti vodei se prvenstveno znaenjem i ciljem odnosne odredbe,
ali i naelima meunarodne konvencije.
Opredjeljujui se za doslovno tumaenje polja primjene odnosne kolizijske
odredbe sudovi su svoje stajalite trebali poduprijeti argumentima iz kojih
bi bilo vidljivo da takvo tumaenje odgovara znaenju i ciljevima kolizijske
odredbe, naelima Haake konvencije o prometnim nezgodama, ali i time da
takvo rjeenje osigurava jednoobraznost rjeenja. Tih argumenata u presudama
hrvatskih sudova nema. Naime, ne moe se prihvatiti tvrdnja da se iz same
odredbe moe iitati njezino teleoloko znaenje. Odluku o tome treba li polje
primjene kolizijske odredbe lanka 4. (a) tumaiti usko ili proireno mogue
je donijeti samo na temelju tumaenja lato sensu odnosne odredbe. Tumaenje
lato senso kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje iziskuje od suda da se
pri iznalaenju znaenja i cilja odnosne odredbe izdigne iznad njezina jezinog
izriaja te da se denira polje primjene odnosne odredbe njezinom svrhom i
ciljem te pozicijom koju ona ima u strukturi Haake konvencije o prometnim
nezgodama.
Kao to je ve navedeno, cilj je kolizijske odredbe anka 4. (a) druge alineje
iskljuiti primjenu prava drave u kojoj se dogodila nezgoda u situacijama kada
to pravo nije sutinski povezano sa spornim odnosom te kada primjenu tog
prava stranke nisu mogle opravdano oekivati. U takvim se situacijama kolizijskom odredbom lanka 4. (a) druge alineje pravo drave nezgode zamjenjuje
s pravom drave registracije vozila, kao pravom najblie veze te pravom iju
su primjenu stranke mogle razumno predvidjeti. U predmetu Popovi slovako
je pravo, kao pravo drave registracije vozila, u blioj vezi sa spornim odnosom od hrvatskog prava. U prometnoj nezgodi koja se dogodila u Hrvatskoj,
u kojoj je sudjelovalo samo jedno vozilo, autobus slovake registracije, smrtno
je stradala putnica Popovi, slovaka dravljanka s prebivalitem u Slovakoj.
Tuitelji, bliski srodnici putnice, takoer su slovaki dravljani s prebivalitem
u Slovakoj. Nedvojbeno je da bi primjena slovakoga prava, za razliku od
primjene hrvatskog prava, udovoljila ciljevima kolizijske odredbe lanka 4. (a)
druge alineje - s jedne strane, primjeni prava najblie veze, a s druge bi strane
primjenom slovakoga prava odgovarala i zahtjevu zatite opravdanih oekivanja
stranaka. Dakle, proirenim tumaenjem odnosne kolizijske odredbe njezina bi
148
primjena odgovarala njezinu znaenju i ciljevima te poziciji koju ima u okviru

Haake konvencije o prometnim nezgodama.
Nadalje, doslovno tumaenje polja primjene kolizijske odredbe lanka 4.
(a) druge alineje protivi se i naelu jedinstvene mjerodavnosti prava na kojem
se temelji kolizijskopravni mehanizam Haake konvencije o prometnim nezgodama. Naelo jedinstvene mjerodavnosti prava, inkorporirano u odredbi l. 8.
Haake konvencije o prometnim nezgodama, ima za cilj onemoguiti cijepanje
deliktnog statuta u tom smislu da se pojedini elementi i odnosi odgovornosti
koji izviru iz istog tetnog dogaaja podvrgavaju primjeni razliitih prava. U
predmetu Popovi naelo jedinstvene mjerodavnosti prava nalae da se prema
pravu koje je mjerodavno za odgovornosti prema putniku odluuje i o odgovornosti prema njegovim bliskim srodnicima. Stoga, ako bi za odgovornost prema
putniku u predmetu Popovi bilo mjerodavno pravo drave registracije vozila, to
jest slovako pravo, prema tom bi se pravu trebalo odluivati i o odgovornosti
prema bliskim srodnicima, pogotovo zbog toga to teta koju trpe bliski srodnici
poginulog putnika proizlazi iz istog tetnog dogaaja, prometne nezgode, koji
je uzrokovao izravnu tetu putniku.
Dodatni argument koji opravdava stajalite da se o odgovornosti za tetu
posrednih i neposredno oteenih osoba treba odluivati u okviru istog mjerodavnog prava jest stajalite koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske usvojio
tumaei pojam mjesta nastanka tete kao kriterija meunarodne nadlenosti. Vrhovni sud zauzeo je stajalite da se pojam mjesto nastanka tete
odnosi samo na mjesto nastanka izravne tete, odnosno tete koju je pretrpio
neposredni oteenik. Prema rijeima Vrhovnog suda: Pod nastankom tete
podrazumijeva se ozljeda tijela, smrt ili oteenje stvari. Zato ako se tetni
dogaaj u kojem je smrtno stradala osoba zbog ije smrti tuitelj trai odtetu,
zbio u inozemstvu, tamo je nastala i teta, bez obzira na to to su trokovi
pogreba te osobe nastali u Republici Hrvatskoj.100 Moe se oekivati da se na
identian nain pristupi i odreivanju mjerodavnog prava u pogledu odgovornosti za tetu koju su osobe pretrpjele kao indirektnu posljedicu izravne tete
koju je pretrpio izravno oteeni.
U ovom je kontekstu potrebno naglasiti da bi se pri tumaenju kolizijske
odredbe lanaka 4. (a) sudovi trebali voditi i pripremnim radovima Haake
konvencije o prometnim nezgodama jer se jedino iz tih dokumenata mogu
izvesti smjernice o tome to su drave ugovornice usvajajui jednoobrazni tekst
100
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev- 69/06-2, od 18. srpnja 2007. godine, str. 2.
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
149
kolizijske odredbe njome eljele postii te koji su ciljevi i naela Konvencije.

Osim toga, pri tumaenju kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje sud bi
se trebao voditi i naelom jednoobraznosti primjene kolizijskih konvencijskih
odredbi. U tom bi se smislu, iako nisu to obvezni initi, hrvatski sudovi trebali
voditi i rjeenjima do kojih su sudovi drugih drava ugovornica Haake konvencije o prometnim nezgodama doli primjenjujui isto kolizijsko rjeenje.
Iz svega navedenog ini se da bi proireno tumaenje polja primjene kolizijske
odredbe lanka 4. (a) druge alineje bilo primjerenije njezinu cilju te naelima
Haake konvencije o prometnim nezgodama. Meutim, proiriti primjenu te
kolizijske odredbe i na odgovornost za tetu bliskih srodnika stradalog putnika,
iako se njome izriito odreuje da se primjenjuje na odgovornost prema rtvi
koja je bila putnik, nije tako jednostavno. Razumljivo je da e sudovi suoeni
s dvojbom treba li primjenjivati odredbu onako kako ona glasi ili onako kako
bi to bilo primjerenije s obzirom na njezin cilj, ali i naela konvencije, izabrati
prvu opciju. Naime, doslovno tumaenje pravne norme lako se moe opravdati
naelima pravne sigurnosti i predvidivosti. Stoga se na pitanje moe li, te u kojoj
mjeri, sud odstupiti od jezinog okvira kolizijske odredbe opravdavajui to potrebom oivotvorenja njezinih ciljeva te konvencijskih naela nije lako odgovoriti.
Dvojbu o tome treba li jezini izriaj konvencijske norme imati prednost pred
njezinim ciljevima i naelima ili se pak norma treba primjenjivati ponajprije s
obzirom na ciljeve i naela meunarodne konvencije trebalo bi razrijeiti tako
da se dopusti sudu uskladiti konvencijsku odredbu s naelima na kojim poiva,
ali samo iznimno te pod uvjetom da time sutinski ne odstupa od onog to je
tekstom pravne norme odreeno.
U konkretnom sluaju deniranja polja primjene kolizijske odredbe lanka
4. (a) druge alineje smatramo da se proirenjem njezina polja primjene i na
odgovornost za tetu bliskih srodnika, zbog svega navedenog, ne bi sutinski
odstupilo od njezina jezinog izriaja, posebice stoga to bi se o odgovornosti za
tetu bliskih srodnika trebalo odluivati primjenom istog prava prema kojem bi
se kao mjerodavnom odluivalo o odgovornosti za tetu putnika. Vidjeli smo da
doktrina i sudska praksa nekih drava ugovornica Haake konvencije o prometnim nezgodama takvo pravno stajalite opravdavaju zahtjevom jedinstvenosti
mjerodavnog prava, odnosno jedinstvenog reima odgovornosti i za posredno i
neposredno oteene osobe, te zahtjevom predvidivosti. Rjeenje prema kojem se
odgovornost za tetu prema bliskim srodnicima mora raspraviti primjenom istoga
prava koje bi bilo mjerodavno i za odgovornost prema posrednom oteeniku,
osigurava konzistentnost mjerodavnog prava i u odnosu prema neposredno i
150
posredno oteenim osobama, a to je bitno zbog razliitosti nacionalnih rjeenja

o tome kada i u kojem trei, u naem sluaju bliski srodnici, mogu zahtijevati
naknadu tete zbog smrti ili teke tjelesne ozljede putnika. Osim toga, tim se
rjeenjem povezuje mjerodavno pravo sa tetnim dogaajem koji se lako moe
lokalizirati. Lokalizacija tetnog dogaaja predvidiva je i za tetnika i za izravnu
rtvu nakon samog dogaaja. Iako sam tetni dogaaj i njegova lokalizacija nije
predvidiva i za posredno oteenu osobu, ravnotea izmeu stranaka favorizira
primjenu prava drave koje je mjerodavno za primarno oteenog (pravo drave
u kojoj je tetu pretrpio izravno oteeni) nad primjenom prava drave u kojoj
je nastupila posljedina teta.
I konano, a moda i najvanije, Beka konvencija, kojom se odreuju opa
pravila tumaenja meunarodnih konvencija, nalae da se ugovor mora tumaiti
u dobroj vjeri, prema uobiajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu
i s obzirom na predmet i svrhu ugovora.101 Dakle kolizijsku odredbu lanka 4.
(a) druge alineje treba tumaiti prema uobiajenom smislu izraza, ali ti se izrazi moraju tumaiti, kao to je to ve vie puta naglaeno, u kontekstu njezina
znaenja i ciljeva te naela Haake konvencije o prometnim nezgodama.
Summary
Vesna Tomljenovi*
INTERPRETATION OF CONFLICT OF LAWS RULES
OF INTERNATIONAL CONVENTIONS - THE EXAMPLE
OF INTERPRETATION OF CONFLICT OF LAWS RULES
OF THE HAGUE CONVENTION ON THE LAW APPLICABLE
TO TRAFFIC ACCIDENTS
The paper deals with the question of interpretation of conict of laws rules contained in
international conventions through reviewing Croatian, Austrian and French case law. It
is emphasised that while interpreting conict of laws rules, the courts should be guided by
aims of conict of laws as well as the principles of its realisation: choice of mostly connected
law and choice of law legitimately expected by the parties.
101
*
Odredba lanka 31. stavka 1. Beke konvencije.

Vesna Tomljenovi, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Rijeka, Hahli 6,
Rijeka
Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)
151
It is especially emphasised that conict of laws rules contained in international

conventions of private law unication are distinct since those conventions often expressly
provide for interpretation of provisions in accordance with their international character
and requirement of their uniform application which leads to so called autonomous interpretation. Considering the mentioned, while interpreting convention provisions, the courts
must, as much as they can, consider court practice of other signatories, with respect to the
same provision.
The review of Croatian court practice with respect to Article 4 (a) second line of the
Hague Convention on the Law Applicable to Trafc Accidents, the author points to non
uniformity of standpoints with regard to the interpretation of the scope of application of
the mentioned provision. The discord in interpretation, that is, the discord in choice of law
governing non contractual liability occurs in practice depending on whether the claimant is
passenger-victim or its close relatives. Author critically scrutinises Croatian case law and
pleads for more extensive interpretation of the mentioned provision, i. e. for the application
of same applicable law notwithstanding who is the claimant in order to ensure realisation
of the principle of closest connection and legitimate expectation and in order to disable
dpeage of non contractual torts. Author argues that such an interpretation accords to
subject and aim of the Convention as well as court to practice of other signatories.
Afterwards, it is explained which law should be applicable to admissibility and merits
of such a claim.
Finally, author points to provisions of the Rome I Regulation which do not provide
for differentiation of the relation of liability with respect to direct and indirect victims.
The theory justies such a solution by requirement of uniformity, i. e. the single regime of
liability for direct and indirect victims, and by requirement of predictability.
Key words: conict of laws rules, interpretation, Hague Convention on the Law Applicable to Trafc Accidents, law applicable to non-contractual liability, Rome II Regulation

05 Tomljenovic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

05 Tomljenovic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

TUMAENJE KOLIZIJSKIH PRAVILA

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

kojima utvruju znaenje pravne odredbe te deniraju njezino polje primjene.

1.1. Posebni kriteriji tumaenja kolizijskih pravila

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

domaega pravnog poretka.3 Meutim, u suvremenoj pravnoj doktrini sve se

1.2. Autonomno tumaenje kolizijskih odredbi meunarodnih

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

Munday, Roderick J. C., The uniform interpretation of international conventions, International

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

Gebauer, op. cit. u bilj. 10, str. 685.

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

konvencije koja doputa da se u procesu tumaenja odredbi meunarodne

Odredba l. 32. st. 1. Beke konvencije.

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

2. DVOJBE U PRIMJENI HAAKE KONVENCIJE O PROMETNIM

Konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 1971. godine, Odluka

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

3. OTVORENA PITANJA U PRIMJENI KOLIZIJSKE ODREDBE

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

Vidi Peri, op. cit. u bilj. 1, str. 188.

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

3.2. Tumaenje kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje u praksi

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

Meutim, ve je istaknuto da kolizijska odredba lanka 4. (a) druge alineje

3.2.1. Restriktivno tumaenje kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

Prvostupanjski je sud u predmetu Nikoli kao mjerodavno primijenio hrvatsko

Presuda Opinskog suda u upanji, P-43/06 od 12. lipnja 2007.

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

Presuda upanijskog suda u Varadinu, G-1219/06-2 od 15. svibnja 2006.

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

odredbe l. 4. (a) druge alineje. Kolizijska odredba lanka 4. (b) primjenjuje se

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

4. KAKO BI TREBALO TUMAITI POLJE PRIMJENE KOLIZIJSKE

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

na kojima poiva Haaka konvencija o mjerodavnom pravu. Opinski sud u

Predmet Popovi, Presuda Opinskog suda u Zagrebu, Pn-1088/09-14 od 23. prosinca

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

4.1. Predmet i cilj Haake konvencije o prometnim nezgodama

4.1.2. Naelo jedinstvene mjerodavnosti prava

U Preambuli Haake konvencije o prometnim nezgodama izriito je navedeno da su

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

4.2. Predmet i svrha kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje

4.2.1. Pravo drave nezgode

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

pravu iroko prihvaeno kolizijsko pravilo za izvanugovornu odgovornost za

4.2.2. Pravo drave registracije vozila

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

4.2.3. Ratio legis kolizijske odredbe lanka 4. (a) druge alineje

4.2.3.1. Primjena prava najblie veze

Ibid., str. 208.

Zbornik PFZ, 62, (1-2) 101-152 (2012)

nezgoda, te kada se putnikovo uobiajeno boravite takoer ne nalazi u dravi

Vesna Tomljenovi: Tumaenje kolizijskih pravila meunarodnih konvencija...

4.2.3.2. Primjena prava iju su primjenu stranke opravdano oekivale

Mati, op. cit. u bilj. 55, str. 88.