Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2015

UDK 821.163.42:238.1(497.5 Slavonija)]"17"

Izvorni znanstveni lanak
Primljen: 3. 6. 2015.
Prihvaen za tisak: 18. 12. 2015.

Ivana Pepi
Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet
Odsjek za hrvatski jezik i knjievnost
ivanapepic@gmail.com

Model obitelji u katekizamskoj

knjievnosti1
Neka se svatko pokorava viim vlastima!
Jer, nema vlasti, osim od Boga, a kojih ima, od Boga su uspostavljene (Rim 13, 12).

U radu je pozornost usmjerena na tri katekizma bellarminovske tradicije koji

su nastali u Slavoniji u 18. stoljeu. To su: Put nebeski (Venecija, 1707.) Ivana
Grliia, Duu uvajue pohoenje (Budim, 1750.) Jerolima Lipovia i Satir iliti
divji ovik u nauku krstjanskom ubavistit (Peta, 1766.) ure Rapia. Usporednim
itanjem tumaenj etvrte Boje zapovijedi pokualo se ukazati na slinosti i razlike
u oblikovanju modela obitelji u katekizamskom tivu posttridentskog razdoblja.
Osim to je rije o modelu koji implicira hijerarhijske odnose u kuanstvu i iroj
drutvenoj zajednici, htjelo se pokazati kako anr katekizma, iako visoko normiran
naboni anr, takoer podlijee subjektivnim i kontekstualnim utjecajima, to ga
ini vrijednim izvorom za knjievnoantropoloka istraivanja.
Kljune rijei: katekizamska knjievnost, bellarminovski katekizmi, posttridentski
katolicizam, obitelj, slavonska knjievna kultura 18. stoljea, knjievna antropologija

1.
Iako se i prije 16. stoljea, tj. u fazi tzv. predreformacije, u vidu pojedinanih
napora (Jan Hus, Bernardin Sijenski, Erazmo Roterdamski i dr.) javljaju zahtjevi za
duhovnom i moralnom obnovom Katolike crkve, pravi rez u povijesti katolike
vjere oznaio je Tridentski sabor (15451563.). Protestantizam Martina Luthera
(14831546.) bio je glavni povod njegovu odravanju, a dalekosenost utjecaja
koncilskih odluka na djelovanje Rimske crkve osjeat se sve do Drugog vatikanskog
sabora (19621965.). Razmatranje znaenja tridentskog katolicizma u okviru
ranonovovjekovne povijesti katolicizma podrazumijeva i susret s razliitim nazivljem
kojim se pokuava odrediti, tj. naglasiti pojedini vid tog irokog i sveobuhvatnog
pokreta. U uporabi se tako mogu nai nazivi: "protureformacija", "katolika
Ovaj rad predstavlja manji, preraen dio autoriine doktorske disertacije Strategije oblikovanja
diskurza o svakodnevici u knjievnoj kulturi Slavonije 18. stoljea, Osijek, 2014.

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

reformacija", "katolika obnova", "obnovno katolianstvo", "tridentsko doba",

"konfesionalno doba" i dr. Ne ulazei u detaljnu analizu terminoloke problematike,
moda je potrebno tek napomenuti kako su se u hrvatskoj historiografiji ustalili
nazivi "protureformacija"2 i "katolika obnova"3 (Boi Bogovi 2013: 80).
Nakon Tridenta jaaju dva procesa: konfesionalizacija u smislu otrog
doktrinalnog razgranienja izmeu katolika, luterana i kalvinista, a javljaju se i
zaeci sekularizacije europskoga miljenja, kako u duhovnim tako i u prirodnim
znanostima. Sve su vei problem skepsa i nevjera, neovisni vjerski pojedinci te
divlje bujanje praznovjerja, odavanja astrologiji, aranja itd. (Jedin 2004: 541).
Jedan od naina na koji Crkva reagira na te pojave je i bogata duhovna literatura
za katehetiku pouku, tj. bogata katekizamska knjievnost. Specifina obiljeja
katekizma4 koja ga razlikuju od ostalih sredstava kranskog navjetanja, esto
pokazujui znaajke knjievnog djela, kao i njihova brojnost uvjetovana potrebom
za vjerskom obnovom, ine opravdanim govor o katekizamskoj knjievnosti ili
katekizamskoj literaturi (Hoko 1985: 157). Povjesniar i teolog Guy Bedouelle
izdvaja tri karakteristine crte katekizma kao osobite knjievne vrste: "Na prvom je
mjestu elementarna crta katekizma koji se, gotovo redovito, obraa djeci i, u vrijeme
koje opisujemo, odraslima koji su nepismeni. Slijedi pedagoka crta katekizma
zamiljenog da se ui napamet. ak i kad je napisan, naglaena je briga da se tekst ui
napamet zahvaljujui prvenstveno glasovitoj izmjeni pitanja i odgovora. I, konano,
postoji crta slubenosti, odnosno odobrenosti. Prirunici e pruiti jamstvo tonosti
i sigurnosti nauka, drugim rijeima pravovjerja. Barem u Katolikoj crkvi, ti saeci
vjere namjerno su lieni miljenja pojedinih kola ili pretpostavki teologa, kako bi
ostalo mjesto samo za ve ustaljeni crkveni nauk" (Bedouelle 1982: 36).
Kada je rije o hrvatskoj katekizamskoj knjievnosti, onda je razvidno kako
knjievnopovijesna literatura uglavnom ne ukljuuje taj korpus tekstova u svoje
preglede, a jo se manje pokuava baviti njegovom sistematizacijom ili istraivanjem
koliko su katekizamske knjige "(...) utjecale, neposredno ili posredno, na formiranje
psihe naega naroda, njegov moral, naziranje na ivot, njegovu usmenu i pismenu
knjievnost, posebno na formiranje knjievnog jezika, to je sve poseban studij,
ali sigurno je, da je taj upliv postojao i da je njegov udio u formiranju duhovne
fizionomije hrvatskog naroda, u kompleksu opekranskog udjela, prilino velik"
(tefani 1938: 1). Meutim, tu prazninu u povijestima hrvatske knjievnosti
"(...) naziv za nastojanja i mjere to ih je Katolika crkva poduzimala izmeu 1555. i 1648. kako bi
onemoguila irenje reformacijskih uenja (...) Uspjehu protureformacije posebno su pridonijeli zakljuci
Tridentskog koncila (1545-63) kao i djelovanje isusovaca (...)" (Opi religijski leksikon 2002: 766).
3
"(...) nastojanje Katolike crkve za unutranjom reformom u XVI. i XVII. st. (...) Glavni je cilj katolike
obnove irenje evanelja kroz to potpuniju vjersku pouku (kole, misije) i njezino produbljivanje
djelovanjem duobrinika (...)" (Opi religijski leksikon 2002: 441) .
4
U opereligijskom ili kranskoteolokom odreenju pojma katekizam (lat. catechismus) uoava se
dvoznanost: "(...) prvotno (u ranoj i srednjovj. Crkvi), naziv za kransku vjersku pouku. Od XVI.
st. naziv za knjigu koja u obliku pitanja i odgovora obrauje glavne istine i sadraje kranske vjere:
Deset zapovijedi, Apostolsko vjerovanje, pojedine sakramente, istine o Bogu, ovjekov odnos prema
Bogu svrha ivota, moralne obveze, molitve i dr." (Opi religijski leksikon 2002: 434; podcrt. I. P.).
Iako katekizam dobiva znaenje knjige, odnosno prema nekima ustanove oslonjene na knjigu (Bedouelle
1982: 36) tek u 16. stoljeu, kada doivljava i svoj procvat zbog protestantskih i katolikih reformi,
prvi se katekizam javlja u 8. stoljeu (Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva
2006: 356).
2

120

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

djelomino popunjava pregled hrvatske katekizamske knjievnosti od Tridentskog

koncila do I. vatikanskog koncila (18691870.) koji daje teolog i franjevac Franjo
Emanuel Hoko u knjizi Negdanji hrvatski katekizmi iz 1985. godine. Uzimajui
istaknute drutvene i crkvene prilike kao bitne imbenike u nastanku i razvoju
katekizamske knjievnosti, Hoko izdvaja etiri razdoblja u povijesti hrvatske
katekizamske knjievnosti. To su:

prvo razdoblje posttridentske (katolike) obnove (16. i 17. stoljee)

drugo razdoblje posttridentske (katolike) obnove (18. stoljee)
doba jozefinizma (kraj 18. i prva polovica 19. stoljea) i
katolika restauracija po principima neoskolastike (1869/1870.) (Hoko, 1985:
160188).

Hrvatska je u vrijeme nakon Tridentskog koncila teritorijalno i politiki

podijeljena meu Venecijom, Habsburkom Monarhijom i Osmanskim Carstvom.
Zbog nedovoljne komunikacije meu regijama, kao i zbog nepostojanja
centralizirane crkvene uprave, ono to se dogaalo u jednome kraju bilo je
uglavnom nepoznato u drugome. Tako su nastale raznolike katekizamske predaje.
Hrvati se koriste opom katekizamskom literaturom nastalom izvan Hrvatske, pri
emu je "izvornih djela malo, istih prijevoda jedva, ali mnotvo je prilagodaba
prema pojedinim lokalitetima. Iz tih knjiga zakljuujemo kakve su bile drutvene,
politike, kulturne i vjerske prilike. U Crkvi se razvie tri temeljna katekizamska
smjera: 1) prema Rimskom katekizmu (Tridentskom); 2) prema Kanizijevoj i 3)
prema Bellarminovoj koncepciji" (Fuek 2004: 365).
I dok se katekizmi prvoga razdoblja katolike obnove (16. i 17. stoljee) javljaju
prije svega u samostalnom Dubrovniku i u s Italijom povezanoj Dalmaciji, drugo
razdoblje te obnove oznaavaju poeci slavonske vjerske knjige 18. stoljea. Ti
poeci vezani su upravo uz pouavanje u vjeri5, a taj rad najavit e prvi katekizmi
i Kratka abekavica, to su ih isusovci irilicom i latinicom izdali
za Slavoniju u Trnavi neposredno nakon izgona Turaka 1696. i 1697. godine (Mati
1945: 43). Rije je o katekizmima ija je osnovica Catechismus minimus (1556.), tj.
mali ili manji katekizam Petra Kanizija (15211597.), isusovca i profesora teologije
koji se dri rodonaelnikom katekizma katolike obnove. Vjerojatno su najpoznatiji
katekizmi kanizijevske tradicije u slavonskoj knjievnoj kulturi 18. stoljea
katekizam u nabonoj knjiici Slavonske libarice (1761.) Matije Antuna Relkovia
te Mala i svakomu potribna bogoslovica (1763., 1764. i 1773.) Antuna Kanilia.
Ubrzo nakon Kanizijevih katekizama rodila se ideja o katekizmu to bi ga napravio
i slubeno priznao koncil u Tridentu (15451563.). Dostajale su samo tri godine
nakon koncila da bi 1566. godine papa Pio V. proglasio Rimski katekizam, inae
plod kolektivnog rada, slubenim katekizmom Katolike crkve. Meutim, iako
"Nastojanje oko puavanja u vjeri, kako smo ve vidjeli, dovodilo je sve jae do spoznaje, da u narodu
valja povesti borbu proti nepismenosti, a tim nastojanjem, da narod naui i zavoli knjigu, krili su se
ve u prvom poetku putevi prosvjeti uobe. Vjerski karakter hrvatske knjievnosti u Slavoniji u prvim
decenijama osamnaestoga vieka poslije izgona Turaka bio je naravna posljedica osobitih prilika u zemlji:
obrazovanih domaih svjetovnjaka gotovo nije ni bilo, a redovniki i svjetovni kler u prvom je redu vrlo
teko osjeao, to je narod za turske vlade jako bio zaostao, a vrlo esto i zastranio u vjerskom ivotu"
(Mati 1945: 43).

121

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

zaodjenut etiketom slubenog katekizma, Rimski katekizam nije imao monopol,

emu je najvea potvrda uspjeh Bellarminovih katekizama Dottrina cristiana breve
perch si possa imparare a mente (1597.) i Dichiarazione pi copiosa della dottrina
cristiana (1598.). Razlog takvom uspjehu vjerojatno lei u tome to je Bellarminov
"(...) tekst konkretniji, odgovara na praktina pitanja obinih ljudi, saetiji je u
definicijama, ali i toliko manje svetopisamski i mistiki" (Bedouelle 1982: 41).
injenica je kako anr6 katekizma svoje klasino razdoblje vee uz 18. i 19.
stoljee te je rije o anru ije je glavno poslanje bilo odgojiti milijune ljudi diljem
Europe (a i ire) pomou modela religijskog (kranskog) i kulturnog ivota, tj.
zamisli i ideja o ljudskom, obiteljskom, drutvenom i drugim aspektima ivljenja.
Uzimajui u obzir potonje, kao i to da je produkcija katekizamske knjievnosti
obiljeila itavu osamnaestostoljetnu knjievnu kulturu Slavonije, namee se pitanje
kako su katekizmi pisani za slavonsku sredinu nastojali oblikovati svakodnevno
ponaanje ili "ivotne svjetove" (E. Husserl) ljudi s tog prostora. U ovome radu
pokuat e se dati tek djelomian odgovor na to pitanje, ograniavajui se na
istraivanje modela obitelji u bellarminovskim katekizmima trojice slavonskih
autora. To su: Put nebeski (Venecija, 1707.) Ivana Grliia (Olovo /?/, oko 1670.
akovo, poslije 1708.), Duu uvajue pohoenje (Budim, 1750.) Jerolima
Lipovia (Poega, 1716. /?/ Poega, 1766. /?/)7 i Satir iliti divji ovik u nauku
krstjanskom ubavistit (Peta, 1766.) ure Rapia (Gradika, danas Stara Gradika,
11. IV. 1715. Velika, 19. XII. 1785.).
2.
Interpretativni okvir istraivanja uporite ima u kulturnoj antroplogiji
Clifforda Geertza, koji kulturi pristupa kao tekstu i antropolokom istraivanju
kao interpretaciji teksta. Kao sr takvog pristupa nameu se okviri kojima se
nastoji otkriti smisao ljudskog djelovanja i naini na koje se govori o svijetu, a ne
naini na koje on intrizino jest (Geertz 2010: 14). Znaenje je pak religije u irem
kulturnom kontekstu i simboliko i pragmatino, tj. "Religija je sistem simbola koji
djeluje tako da u ljudima uspostavi snana, proimajua i dugotrajna raspoloenja
i motivacije time to formulira pojmove o opem poretku egzistencije i obavija te
pojmove takvom aurom faktualnosti da se raspoloenja i motivacije ine jedinstveno
realistinima" (Geertz 1998: 119174). Dakle, prilikom rekonstrukcije i ispitivanja
historijsko-antropoloke kategorije obitelji u katekizamskim tekstovima treba imati
na umu rijei Wolfganga Isera, jednog od prvih promotora sintagme "knjievna
antropologija", koji kae: "Stvarnost ovih [tj. knjievnih op. I. P.] tekstova uvek
je stvarnost koju tek oni konstituiu, te je ona zato reakcija na stvarnost" (Iser

D. S. Lihaov u svojoj studiji Poetika stare ruske knjievnosti za podjelu na anrove (s posebnim
osvrtom na srednjovjekovni sustav anrova) presudnim smatra, osim knjievnih, i izvanknjievne,
uporabne funkcije: "(...) u knjievnosti i folkloru anrovi sadre itav kompleks drutvenih potreba i
postoje (...) u strogoj zavisnosti jedan od drugog" (Lihaov 1972: 52).
7
Treba istaknuti kako se u Lipovievu djelu Duu uvajue pohoenje proimaju tri katekizamske
tradicije: kanizijevska, bellarminovska i tradicija Rimskoga katekizma. Meutim, kako je ovdje predmet
zanimanja sadrajna razina katekizamskog dijela, u kojoj se autor priklonio Bellarminu (Hoko 1985:
84, 85), opravdana je njegova analiza u kontekstu ostalih katekizama bellarminovske tradicije.
6

122

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

1978: 96). Uvaavajui kulturnu posredovanost diskurza8 o obitelji, jasno je kako

su autori katekizama prije svega bili prijenosnici modela religijskog (kranskog)
i kulturnog ivota kakve je propisala Katolika crkva (konkretno, posttridentska
Crkva), no ovim se radom eli ukazati i na odreen stupanj autorske originalnosti
unutar zadanih koncepcija katekizamskog anra. I Zoran Velagi, koji inae istie
normativnost vjerskih knjiga i njihovu utemeljenost u nepromjenjivom kanonu
prihvaenih istina, tvrdi kako "(...) treba dakle luiti opemoralne stavove od ideja
samoga autora, poeljne obrasce ponaanja od njegovih osobnih opaanja" (Velagi
1996: 50).
Povjesniari mentaliteta9 redovito naglaavaju kako u ranom novom vijeku
jaa suradnja izmeu crkvenih i graanskih vlasti u nadzoru religioznog i moralnog
ponaanja stanovnitva, odnosno "procesom civiliziranja" stroe se reguliraju
i discipliniraju ljudski afekti i nagoni (usp. Delumeau 1987: 541576; Elias
1996: 508509). U to vrijeme obitelj i obiteljska privreda predstavljaju osnovicu
drutvenog poretka, a pojam "obitelji" jo uvijek, kao i u srednjem vijeku, oznaava
sve osobe koje ovise o vlasniku zemlje: suprugu, djecu, roditelje, sluge i goste.
Drava i obitelj izjednaene su u slici apsolutistikog vladara kao "zemaljskog oca",
tj. naglaavanjem autoriteta oca kao glave obitelji osiguravao se politiki i drutveni
poredak (Dinzelbacher 2009: 60). Postavlja se pitanje: potvruje li se navedena
povijesna slika posttridentskog katolicizma na primjeru oblikovanja govora o
obitelji u osamnaestostoljetnim katekizmima Grliia, Lipovia i Rapia?
Dekalog (Deset Bojih zapovijedi) jedan je od sredinjih dijelova katekizma koji
istie dunosti ovjeka prema Bogu i blinjemu, tj. religiozne i drutvene dunosti te
tako zahvaa u sveobuhvatnost ovjekove egzistencije. Premda su Boje zapovijedi
u svom moralnom djelovanju univerzalne i svevremenske, njihova tumaenja i te
kako su podlona subjektivnim i kontekstualnim utjecajima. Strukturalno se govori
o dva dijela (dvije kamene ploe) Deset zapovijedi: prvi dio obuhvaa prve tri
zapovijedi i tie se ovjekova odnosa prema Bogu, a drugi dio poinje sa etvrtom
zapovijedi i tie se ovjekova odnosa prema njegovomu blinjemu (Rebi 2012:
671). U tom kontekstu upravo je pojam obitelji onaj koji se prvi namee.
Sva trojica slavonskih autora formuliraju etvrtu Boju zapovijed na isti nain:
Potuj oca i mater. Usporednim itanjem tumaenj etvrte zapovijedi u Putu
nebeskom, Duu uvajuem pohoenju te u Satiru iliti divjem oviku u nauku
krstjanskom ubavistitu pokuat e se uoiti slinosti i razlike u oblikovanju modela
obitelji koje se mogu uoiti na dvije osnovne razine, a to su: struktura obitelji i
odnosi u obitelji (roditelji i djeca, gospodari i sluge, duhovni pastiri i vjernici,
svjetovni poglavari i podlonici, uitelji i uenici).

Ovdje se diskurz rabi prvenstveno u sociolokom znaenju koje mu je dao Michel Foucault definiravi
diskurze (u mnoini) kao "prakse to sustavno oblikuju predmete o kojima govore" (Foucault 1972: 49).
9
Peter Dinzelbacher predlae sljedeu jezgrovitu formulaciju pojma historijski mentalitet: "Istorijski
mentalitet je ansambl naina i sadrina miljenja i oseanja koji obeleava neki odreen kolektiv u neko
odreeno doba. Mentalitet se manifestuje postupcima" (Dinzelbacher 2009: 17).
8

123

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

2. 1. Struktura obitelji
Iz tumaenj znaenja etvrte Boje zapovijedi proizlazi kako obitelj u
sva tri analizirana katekizma ukljuuje i iru drutvenu zajednicu, odnosno
definirana je vrlo slinim odnosima kakvi se navode i u suvremenom Katekizmu
Katolike crkve: "etvrta zapovijed izriito se obraa djeci u pogledu odnosa
s ocem i majkom, jer je to najopenitiji odnos. Tie se takoer rodbinskih
odnosa s lanovima obiteljske skupine. Trai iskazivanje asti, ljubavi i
priznanja djedovima i precima. Protee se napokon na dunosti uenika prema
nastavnicima, zaposlenih prema poslodavcima, podlonika prema poglavarima,
graana prema domovini, prema javnim slubenicima i vladarima. Ova zapovijed
ukljuuje i podrazumijeva dunosti roditelja, skrbnika, uitelja, poglavara,
naelnika, dravnika, svih koji vre vlast nad drugima ili nad nekom zajednicom
osoba" (Katekizam Katolike crkve 1994: 547). Dakle, uobiajeni su lanovi,
tj. odnosi koji se spominju u tekstovima oni izmeu: roditelja i djece, starih
i mladih, gospodara i sluga te crkvenih i svjetovnih poglavara i podlonika.
Premda se nastoji propagirati jednakost unutar spomenutih obiteljskih i
drutvenih skupina, ne moe se ne primjetiti kako je fokus i znatno vei broj
dunosti na strani mlaih i drutveno nie pozicioniranih osoba. Od djece,
mlaih, sluga i podlonika uglavnom se trai potovanje, vjernost, poslunost,
pomo, potenje i sl. prema starijima dok roditelji, stariji, gospodari i poglavari
trebaju voditi rauna o duhovnom i tjelesnom odgoju te ne vrijeati i nerazloito
udarati mlae. Time se potvruje kako je obitelj bila prvo mjesto socijalizacije
pojedinaca, a odreujui njihove dunosti i uloge, ne samo u kuanstvu nego i
u drutvenoj zajednici, jasno je da se implicira hijerarhijska struktura obitelji/
drutva, odnosno metafiziki zasnovana hijerarhija.
2. 2. Odnosi u obitelji
Roditelji i djeca. Jezgru obiteljskih odnosa ine odnosi djece prema roditeljima
i obrnuto. Grlii djeci za grijeh uzima: nehranjenje, neodijevanje i nebrigu prema
ubogim, starim ili bolesnim roditeljima; udaranje, psovanje i mrnju prema njima;
nesavjetovanje kod injenja tjelesnih i duhovnih poslova te nemar u molitvi nakon
njihove smrti i izvravanju njihovih posljednjih elja. Kada je pak rije o grijesima
roditelja, navedeni su sljedei:
"Mati koja brez uzroka svojim mlikom zadovoljno svoga diteta ne rani do
tree godine ili zloj dojkinji svoje dijete dade, od koje ne moe biti zadovoljno
hranjeno.10

Raffaella Sarti pie kako su u ranonovovjekovnoj Europi ene pripadnice elite i njihovi muevi obino
svoju djecu davali "plaenim" dojiljama (balia), iako su lijenici, znanstvenici, a ovdje vidimo i crkveni
ljudi, naglaavali negativne utjecaje koje je dojilja mogla imati na dojene. Postavlja se pitanje: zato su
onda bogate obitelji svoju djecu povjeravale dojiljama? Jedan polemini zagovara majinskoga dojenja
navodi sljedee "izgovore" bogatih gospoa: "Morate se uvati [...] kako ne biste dojadile suprugu. Od
dojenja se mravi, boja postaje jadna ili ono to mora biti postojano postaje mlohavo. A i emu takva
briga? Biste li i dalje mogle uivati u zabavi, ii u kazalite, operu, na ples, na posijelo, izbivati od kue
do jutra?" (prema Sarti 2006: 188).

10

124

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

Sagriuje otac koji svoga djeteta (ili ono bilo njegovo po zakonu ili po grihu) ne
rani i ne odijeva koliko se pristoji, ili se ne brine ukazat mu ili dat nain ili nauk
kojim bi mogao lasno i poteno ivit na svitu.
Sagriuje otac koji savie pijui ili drugim nainom smie i rasipa svoje teenje i
svoju kuu tako da djeca ne imaju ijem ivit i ranit se (...)" (53)11.
Osim toga, roditelji i stariji grijee kad:

ne mare da njihovi mlae naue otajstva zakona Bojega u nauku krstjanskomu

ne ue svoje mlae pametno i bogoljubno ivjeti
ne karaju i ne odvraaju mlae od grijeha, zlih djela i zla drutva
svojim zlim primjerom, zlim djelom, nagovorom, savjetom, zapovijedi ili
naukom navede mlaega na grijeh
sile mlaega da ue u sveti red ili da se uda ili oeni
otac koji ne ostavlja sinu nita u nasljedstvo
stariji koji mlaega nerazloito udari i opsuje, nazivajui ga psom ili sotonom;
ili mu zlo poeli, tj. da drugi bez razloga pomisle kako je zlo uinio ili e uiniti.
Najopirnije o odnosu izmeu roditelja i djece te o njihovim meusobnim dunostima
pie Lipovi. Tako su dunosti djece prema roditeljima:
ljubiti ih, jer podsjea i opominje Lipovi na roditeljske muke i brige, naroito
majinske: "(...) promisli s kolikom pomnjom i s kakvom ljubavju i s kolikim
trudom jesu tebe odranili, od ustah svojih odkidali da tebi provide; promisli
trud i znoj radi tebe oca tvoga, promisli koliko je radi tebe mati tvoja podnila
dosadah, vrtoglavtinah, alostih, sumornostih, nespavanjah i ostalih nevoljah,
kako se muila jest dok je tebe porodila, tako da je u pogibelju smrti bila i mloge
pomrle jesu; promisli kako se jest trudila tebe ranei, dojei, smrad dan i no
istei, povijajui, ljuljajui, za nevolju pivajui samo da spava, da ne plae, da
ima koja eli (...)" (222). No, iako mati podnosi vie tereta oko odgoja djeteta
i na neki nain vie ljubi dijete od oca, budui da je otac poetak njegova ivota,
dijete je duno vie ljubiti oca.
potovati ih tako to pred njima treba biti gologlav, ponizan, preputati im
svugdje prvo mjesto, sluati njihovo govorenje i podnositi njihovu starost i
njezina pomanjkanja
sluati ih u svemu to je na korist kue i due
pomagati im u svakoj potrebi.
S druge strane, grijee oni koji:
mrze i ele smrt ili koje drugo zlo svojim roditeljima; vrijeaju ih pogrdnim
rijeima kao to su: starino, krezube, budalo i dr.; ismijavaju ih; srame ih se

Brojevi u zagradama uz citate odnose se na broj stranice na kojoj se citati nalaze u analiziranim
katekizmima. Podaci o mjestu i godini koritenih izdanja spomenuti su u prethodnim reenicama teksta,
uz napomenu kako se svi citati donose u transkribiranom obliku.

11

125

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

ne sluaju oeve dobronamjerne savjete (ali ne i kod izbora o /ne/ulasku u sveti

red)
ne hrane, ne odijevaju i ne paze na uboga, stara ili bolesna oca i majku
zabranjuju roditeljima uiniti oporuku i dr.
to se tie dunosti roditelja i starijih prema mlaima, protiv etvrte zapovijedi
grijei/e:
mati "(...) koja brez uzroka svojim mlikom zadovoljno svoga diteta ne rani do
tree godine ili koja zloj dojkinji svoje dite dade, koja ne moe zadovoljno njega
raniti" (227)
otac koji svoje dijete ne hrani, ne odijeva ili pak suvie pije i rasipa imanje tako
da djeca nemaju od ega ivjeti
roditelji koji ne ue svoje mlae da ive pametno i bogoljubno
navoenjem mlaih na grijeh zlim primjerom ili nagovaranjem
prisiljavanjem mlaega da ue u sveti red, da se uda ili oeni
otac koji ne ostavlja sinu nita u nasljedstvo
stariji koji mlaega nerazloito udari, opsuje, nazivajui ga psetom ili sotonom.
Lipoviev je stav kako djecu treba strogo i asketski odgajati, to potvruju rijei:
"A kada pomu dica rasti i mladii biti, ne valja im mlogo na volju davati, nego ji valja
dobru uiti, i ako to skrive ili sagrie, valja prutom pokarati ili jisti ne dati dokle god
svoje pomanjkanje ne pozna, na kolina ne klekne i oprotenje od roditeljah svojih ne
zaie (...)" (228).

Kad djeca odrastu, potrebno je:

uiti ih nauk krstjanski
uiti ih ljucki ivjeti u kui i na svakome mjestu
dati ih u kolu, na zanat ili da naue koji poten posao s kojim e se moi
prehranjivati i biti od koristi svojim starijima
ne slati ih u nevjernika mjesta da ondje rade
odvraati ih od lijenosti
paziti da nisu u zloestom drutvu; da ne idu po igrama, tancima, "(...) da se
ne miaju s mladiih i z divojkami, jere se je bojati da ne doje i drugo u utrobi
kui, kako se vie puta dogodilo jest s velikom sramotom i stidom roditeljah"
(229; podcrt. I. P.).
ne odijevati ih prekomjerno jer e postati oholi i izgubit e djevianstvo
ne ih suvie milovati nego i prutom pokarati
ne proklinjati ih u srdbi jer prokletstvo se moe i ostvariti.
Posluh, ponienstvo i pomo tri su stvari koje prema Rapiu svi sinovi i keri
imaju iskazivati prema svojim roditeljima, jer to znai potovati etvrtu Boju
zapovijed. Teko grijee ona djeca koja:

126

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

"(...) roditeljom svojim poele koje veliko zlo, rune i opore rii njima dajui,
pritei se, proklinjajui, nenavidei i zlo drei njih dilom ili riju, pae u starom
zakonu Bog jest zapovidio da se smakne onaj koji bi mater ili oca prokleo ili
runo pogrdio" (97; podcrt. I. P.).
I te kako je vano brinuti o duevnoj kriposti djece i mladih, ija je dunost po
cijenu smrtnoga grijeha posluati oca ili majku kada im zapovijede u tom smislu
togod hasnovito, kao na primjer da posluaju prediku nauka krstjanskoga ili kad
im zabrane zle sastanke, zlo drutvo i sl. Meutim, postoje iznimke kada djeca ne
trebaju posluati roditelje, a to je onda kada ih oni nagovaraju na neko zlo ili da
se oene, udaju ili postanu redovnici, to Redovnik obrazlae vrlo otroumno: "U
ovomu nisu duni njih sluati, budui da i brez njihovoga znanja mogu biti redovnici,
pae, i protiva njihovoj volji" (98). Premda se u katekizmu najprije govori openito
o dunostima djece prema roditeljima, zanimljivo je uoiti kako u jednom trenutku
Redovnik govori samo o sinovskoj dunosti pomaganja ocu i majci u potrebi "(...)
u kojoj se budu naodili, jere isti razlog ukazuje da sinovi svoje uzdraju roditelje, od
kojiju oni ivot jesu primili" (98). Redovniku je oito blisko poznavanje primjera
neizmjerne i bezuvjetne roditeljske ljubavi jer tako Satiru objanjava nepostojanje
zapovijedi koja roditeljima nalae da potpomau djecu (osobito dok su malahani):
"(...) nije potriba bila ikoju zapovid davati u zakonu novomu, jere uvik roditelji
vije prignue imadu od naravi prama dici nego dica prama roditeljom" (99). No,
nije dovoljna samo ljubav prema djeci, obveza je roditelja nastojati i oko kranskog
odgoja djece: da ue nauk krstjanski, da se esto ispovijedaju, da sluaju svetu misu
(naroito u sveane dane), da budu poboni u crkvi te da mole ujutro i naveer.
Gospodari i sluge. Grlii u svom katekizmu u krug najbliih ukljuuje i sluge te
ravnopravno istie dunosti sluga prema gospodarima (starijima) i obrnuto:
"Sagriuje mlai ili sluga ili najmenik koji ne ini svesrdno, pomljivo i vjerno
onoga posla, koga je duan uinit ili ne pazi da se teta u njegovoj slubi ne
uini ili pobigne od svoga starjega brez uzroka ili prvo vrimena ugovorena (...)
Sagriuje stariji koji svojim slugam ili najmenikom ne plati ono to im je za
njihovu slubu i trud duan"12 (5253; 54).
Lipovi je blizak Grliievu tumaenju, ali znatno plastiniji u opisu. On kae
kako su po etvrtoj zapovijedi sluge i mlai duni potovati svoje gospodare,13 ali
ne i u zapovijedima koje su protiv spasenja njihove due. Stoga, nije dobro kad
se priklone gospodarevoj mrnji prema nekome "(...) ili kada prinosi knjigu od
jednoga do drugoga znajui da u onoj knjigi jedan drugoga na mejdan na puke ili
na sablju zaziva" (233). Grijee i one sluge i slukinje koje ne sluaju gospodare,
kada tajne i skrovitosti iz kue drugima pokazuju, kad ozloglauju i murmuraju
protiv gospodara ili gospodarice te kad ne ine ono to im se zapovijedi nego
spavaju i dangube. Koliko god su sluge dune potovati i biti vjerne gospodarima,
12
"Kad teakom ili slugam ne plati to su svojim trudom zasluili" (227) jedan je od griha koji viu
u nebo, a Grlii ih tako naziva "(...) zato njihova oita zloa i nepravda ite osvetu od Boga protiva
onim koji ih uine" (227).
13
To konkretno znai: "(...) potuj kip starca i prid sidom glavom podigni se, to jest ustani prid starcem,
pozdravi ga i pokloni se njemu. Zato grie smrtno koji se smiju starcih, s njima se rugaju i rii kojekakve
govore; koji dok vide babicu ako im to malo uini, udilj govore: vitico, krmeljivico &c." (233).

127

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

tako i gospodari moraju biti krotki prema slugama i slukinjama. Grijee zato oni
gospodari koji:
suvie viu na mlae u kui; prijete, psuju i tuku
lano govore o slugi/slukinji koji/a se namjerio/la drugome sluiti
ne brinu o spasenju dua svojih sluga i slukinja, tj. ne pokaraju ih ako lau,
psuju, proklinjaju, po noi se skitaju, idu po mehanama, piju, bludnie.
Kod Rapia, meutim, izostaje spomen na dunosti koje imaju gospodari prema
svojim slugama, te se moe proitati samo:
"S. Kako se sluge i slukinje cia svojih gospodara i gospoja imadu vladati?
R. Valja da njima budu posluni na svaku pristojnu zapovid, da virno svaka
diluju, virni da budu u svima pokunjima stvarma, u ivotu, u potenju i
svakomu dilu" (102).
Duhovni pastiri i vjernici. Meu svim postojeim autoritetima Grlii posebno
izdvaja i stavlja naglasak na ulogu i dunosti upnika u njegovoj upi. upnikova
funkcija nerijetko je uz duhovnu obuhvaala i svjetovnu skrb o puku priprostu, o
emu svjedoe propusti, tj. grijesi koji su mu se zamjerali:
"Budui upnik duan po ovoj zapovidi svojoj upi u nje duhovnih potrebah
sluit, sagriuje ako u svojoj upi brez uzroka i doputenja ne pribiva.
Sagriuje isti upnik ako svesrdno, pametno i bogoljubno svomu puku svete
sakramente ne razdiljuje.
Sagriuje ako u svojoj upi u zapovidne svetkovine misu ne govori kad moe i
ako za svoj puk molitvu ne ini i za njega kad god misu ne ree.
Sagriuje ako ne mari po sebi ili po drugomu nauit svoj puk nauk krstjanski
i sve ono to je krstjanin duan znat, i ako u pripovidanju ne ponukuje da se
zakon Boji pravo obsluuje.
Sagriuje ako uboge svoje upe ne mari pomagat, zloince pokarat, bolesnike
pohodit, i razgovorit i svetim sakramentih, kad je potribno, k smrti pripravit"
(5455).
Odmah nakon dunosti djece i mlaih prema roditeljima i obrnuto, Lipovi
ukazuje na dunost potovanja upnika, misnika, duhovnih pastira i ostalih
crkvenih ljudi, pa makar misnik bio i zloesta ivota "(...) jere premda su u sebi zli,
sasvim tim jesu pravi misnici Boji, imadu oblast od grihah odriivati, posveuju
tilo i krv Gospodina naega Isukrsta, zato ji valja potovati" (230). Potovanje se
iskazuje sluanjem i izvravanjem njihovih ponukovanja, uvanjem njihova potenja
i traenjem njihova blagoslova. Smrtno pak grijee oni koji:
nita ne dre do ponukovanja svojih pastira
misnike ogovaraju, razglauju njihove mane, nadomeu i lano potvruju, o
njima pjesme po mehanama i kuama pjevaju
misnike ozloglauju i njihovo potenje unitavaju.
Jednako tako i upnik ima dunost sluiti svom stadu u duhovnim potrebama, zato
grijei onaj koji:
128

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

u svojoj upi bez uzroka i doputenja ne prebiva

ako svesrdno, pametno i bogoljubno ne razdjeljuje svom puku sakramente
ako u svojoj upi u zapovjedne svetkovine ne govori misu (kad moe) i ako
katkad ne kae misu ili molitvu za svoj puk
ako ne mari nauiti svoj puk nauk kranski
ako ne pomae ubogima u svojoj upi, ne pohodi bolesnike i ne kritizira zloince.
Znatno manje prostora i znaaja duhovnim pastirima posveuje Rapi u svom
katekizmu, svodei njihovo djelovanje iskljuivo u okvire duhovne skrbi na temelju
koje zasluuju potovanje:
"Zato jere su pastiri i oci dua naih, koji s naukom krstjanskim, s pripovidanjem
rii Boje i po svetima sakramentima poraaju due u pravoj viri i uzdraju due
da ne poginu, i zato jest prikladno da se ljube i iz svega srca potuju" (102).
Svjetovni poglavari i podlonici. Kada je rije o potovanju svjetovnih
autoriteta, tada je Grlii prilino suzdran i tur, odnosno istie autoritet zapovijedi
svjetovne gospode, ali ne ulazi i u podrobniji prikaz znaaja tih zapovijedi. Osim
toga, razvidno je kako prioritet daje Bojim zapovijedima: "Takoer sagriuje
protiva ovoj zapovidi tko ne mari naredbe i zapovidi svitovnje gospode obsluit,
ako nijesu protiva zakonu Bojemu" (55).
Lipovi pak trai da se potuju carevi, kraljevi, vladari zemaljski i starjeine te
da im se eli svaka srea i estitost. Podlonici su, prema njemu, duni moliti Boga
za svoje vladare "(...) da s njima dobro i pravedno vladaju i upravljaju. Po isti nain
duni su za njima dobro govoriti i njihova dila na dobro tomaiti" (235). Meu
dunostima navodi se i davanje pravednih danaka, a glavni su grijesi podanika kad
druge odgovaraju od vjernosti prema gospodi, kad ogovaraju i ozloglauju gospodu
te kad ih ismijavaju, psuju i ne sluaju.
Na Satirov upit o dunosti podlonika prema svom kralju ili principu, Rapiev
Redovnik odgovara: "Valja da pravi njegov zakon obsluuje i da njemu bude
posluan kakono od Boga postavitomu starjemu i sudcu svojih podlonika" (102;
podcrt. I. P.). Dakle, kod Rapia se jasno uoava povezivanje boanske i svjetovne
vlasti, tj. drutvena hijerarhija svoju opravdanost nalazi u metafizikom, Bojem.
Nadalje, autor nalae i uljudan nain ponaanja mlaih prema starjeinama i
starima, pred kojima mlai uvijek imaju "(...) kapu skinuti i na noge ustati koliko
god puta prid njih dojdu, takoer njihovo vie primiti i sliditi, budui da od njih
svaki dobri nauk i mudrost prima se" (103).
Uitelji i uenici. U prvom slavonskom katekizmu14, na samom poetku 18.
stoljea, nee biti spomenuta osoba uitelja (metra), niti e se odnos uitelja
i uenika tumaiti u okviru etvrte Boje zapovijedi. No, ve polovicom stoljea
Izraz prvi slavonski katekizam odnosi se na Grliiev Put nebeski (1707.) i znai: prvi katekizam
koji je nastao u Slavoniji za potrebe slavonskih katolika i utjecao na kasniju slavonsku katekizamsku
literaturu te katekizam koji je prema istraivaima stare slavonske knjievnokulturne batine "(...) realan
izraz vjerskog i moralnog stanja ondanje Slavonije, jer je nastao u samoj Slavoniji" (Hoko 1985: 35),
odnosno, kako kae T. Mati, Grlii je "(...) vjersku pouku rado primjenjivao na svakidanji ivot svoje
sredine, pa tako iz njegove knjige doznajemo tota o ivotu i obiajima onoga vremena" (Mati 1945:
44).

14

129

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

Lipovi i Rapi imaju poneto rei o metrima i skularima. Naroite ovlasti i

autoritet u odgoju djece Lipovi daje upravo metrima, koji imaju pravo i fiziki
kanjavati djecu:
"Grie i roditelji koji metre karaju to su dicu njihovu iibali, zato kada se dica
roditeljom tue, da je nji metar brez uzroka iztukao, ne valja da nji ale prid
njima, da se dica ne osite, jere ako se osite da nji roditelji ale, slobodnije e
griiti i neposluni biti, i najposli na viala doji, kako se vie puta jest dogodito;
zato ako ele dicu svoju u strahu Bojemu odraniti i u njima diku imati, a
oni neka rane, koje je ipkom preceptur ili metar zadao, zaviju melemom
boanstvenim od brizovine uinjenim, to jest ako je metar iztukao, a oni neka
drugi put iztuku, i tako pokarana u skulu poalju" (235; podcrt. I. P.).
Kao to se moe iitati iz prethodnog citata, "pedagoka batina" imala je ulogu
prevencije socijalno neprihvatljivog ponaanja u odrasloj dobi, ime se zapravo
opravdavala stroga disciplina i nadzor crkvene i dravne vlasti nad ponaanjem
ljudi od njihove najranije dobi.
Rapi, meutim, nije tako eksplicitan kao Lipovi, te se kod njega moe
proitati vie-manje naelan stav o dunostima skulara prema svojim metrima:
"Imadu biti posluni, bojazni i spoznani radi kriposti u kojima njih ue i svituju.
Takoer svako njihovo ponukovanje i svitovanje imadu s poniznostju primiti i
prid njima umiljeno i krotko stajati i drati se" (103).
3.
Osamnaesto stoljee u slavonskoj kulturi i knjievnosti obiljeeno je "dvojnou
sadrajnih premisa i knjievnih anrova" (Poganik 1986: 11), tj. tijekom cijeloga
stoljea uoava se isprepletenost vjerske i svjetovne sfere, tumaenje svakidanjeg
ivota na nain teologije. Meutim, za prvu se polovicu stoljea istie kako je
vie odreena religioznim predodbama, srednjovjekovnim svjetonazorom i
konzervativnim tematsko-anrovskim sustavom, dok je druga polovica stoljea
zahvaena prosvjetiteljskim trendom i bogatijim anrovskim repertoarom. Ono to
vee oba sklopa duhovnih procesa jest funkcionalno optereenje u prvom sluaju
Crkve, a u drugom drave, odnosno takoer i Crkve.15
Knjievnokulturnu zbilju Slavonije 18. stoljea nemogue je razumjeti bez
uvaavanja crkvenih i drutveno-politikih prilika nakon Tridentskog koncila, koji
je sa svojim sveobuhvatnim teolokim i institucionalnim reformama Katolike crkve
utjecao na odnos izmeu Crkve i drave, na oblikovanje razliitih kulturnih modela,

Budui da slavonska knjievnost 18. stoljea najee objedinjava vie funkcija; umjetnosti,
prosvjeivanja, znanosti, politike, religije i sl., opravdan je postupak J. Poganika koji je zato svrstava u
domenu tzv. "arhaine kulture" (P. Guiraud) (Poganik 1986: 2021). Naime, lingvist i stilistiar Pierre
Guiraud rabi pojam "arhaine kulture" kako bi objasnio "dvostruku funkciju jezika" kroz dva tipa
znakova: znakove objektivne i racionalne razumljivosti i znakove ekspresivnosti, subjektivnih emocija i
elja. I dok moderna zapadna kultura razdvaja ta dva plana ljudskog iskustva, oni, naprotiv, tee da se
stope u arhainim kulturama u kojima su radnje poput lova, rata i poljoprivede ritualizirane, a umjetnost
se poistovjeuje s tehnikama (Guiraud 1983: 44).

15

130

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

socijalnih identiteta, obrasce svakodnevnog ivota i dr., kao i utjecaja jozefinistike

politike na odgoj vjernika kao poslunih i dobrih graana. Bogata katekizamska
knjievnost bila je jedno od najutjecajnijih sredstava kojim su se promicale te ideje.
U radu se stoga nastojao uiniti razvidnijim nain djelovanja anra katekizma, vrlo
dominantnog, ali estetski ne i najrelevantnijeg tipa knjievne produkcije u Slavoniji
18. stoljea. No, kao to kae Divna Zeevi: "(...) za istraivanje knjievnih procesa
i za znanost o knjievnosti nisu primarni vrhunski dometi, velika knjievna djela (ili
veliki pisci) nego u prvom redu povijest ljudskoga knjievnog djelovanja" (Zeevi
1986: 163). Izborom triju katekizama iste, bellarminovske katekizamske tradicije,
nastalih u vremenskom rasponu od nekoliko desetljea (Put nebeski 1707., Duu
uvajue pohoenje 1750. i Satir iliti divji ovik u nauku krstjanskom ubavistit 1766.
godina), nastojalo se ukazati kako ti tekstovi, iako u velikoj mjeri normirani opim
kanonom posttridentske Katolike crkve, pokazuju i crte autorske originalnosti, tj.
autorovih osobnih zapaanja i stavova u tumaenjima univerzalnih vjerskih istina. Ta
individualna vienja pokuala su se pokazati kroz usporedan prikaz modela obitelji,
odnosno kroz tumaenj etvrte Boje zapovijedi kod trojice katehetiara: Grliia,
Lipovia i Rapia. Usporednom analizom dolo se do sljedeih spoznaja:
prvo struktura obitelji u katekizmima podrazumijeva prvenstveno zajednicu
ljudi povezanih rodbinskim (krvnim) vezama i(li) zajednikim stanovanjem, a onda
i iru drutvenu zajednicu. Odnosi u obitelji strogo su hijerarhijski odreeni, a
hijerarhija svoje opravdanje i uporite nalazi u Bojem zakonu.
drugo iz takve slike obitelji proizlaze odnosi izmeu: roditelja i djece;
gospodara i sluga; duhovnih pastira i vjernika, svjetovnih poglavara i podlonika te
uitelja i uenika. U Grliievu katekizmu iz 1707. godine ne spominju se ni uitelj ni
uenici, to se moe objasniti kontekstom vremena nastanka katekizma i utjecajem
autorove zbilje na tekst. Naime, rije je o samom poetku 18. stoljea, prolo je
tek nekoliko godina od oslobodilakih ratova protiv Osmanlija i novoosloboena
Slavonija nema uvjeta za razvoj kolstva. Kreimir Georgijevi pie kako "(...) sve do
60-ih godina nema nikakve sistematske brige o kolama i o kolovanju uiteljskog
kadra. God. 1767. bile su na podruju svih hrvatskih i slavonskih upanija svega 24
osnovne kole (...) Tek e marijaterezijanski kolski ustav, Ratio educationis (1777),
dati vri osnov za razvitak kolstva, osnovnog i nieg srednjeg, kao i za odgoj
podmlatka; uitelj tada dobiva odreen poloaj, drutveni i nastavni; o njemu treba
da se brinu i izdravaju ga opine i feudalni gospodari. to je dotada bilo kola,
osnovnih i srednjih, one su bile u rukama duhovnih lica" (Georgijevi 1969: 178
179). Kad se potonje uzme u obzir, sasvim je razumljivo zato Grlii i Lipovi, za
razliku od Rapia, iji katekizam nastaje u drugoj polovici 18. stoljea, znatno vie
naglaavaju ulogu i autoritet duhovnika (upnika ili misnika) u zajednici.
tree zapaanja o nainu govora o ostalim odnosima u obitelji takoer
potvruju autorske osobitosti. Iako se u sva tri katekizma istie roditeljski, prije svega
oev autoritet spram djece te njihove meusobne dunosti,16 Lipovi se pokazuje i
"Reformatorska slika porodice idealizovala je patrijarhalnu porodicu, koja je trebalo da stabilizuje
pojedine individue, a time i drutvo. Saglasnost, potovanje i lepo ophoenje vaili su kao osnova za brak
i pretpostavka za naklonost; poev od XVII veka otrije su ocrtane dunost roditeljske ljubavi da donosi
decu i roditeljske dunosti" (Dinzelbacher 2009: 61).

16

131

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

kao vrlo temperamentan i pronicljiv pisac. On je suosjeajan kad opisuje majinsku

brigu, ljubav i portvovnost s kojom odgaja dijete, a vrlo strog i nemilosrdan kad
je u pitanju kanjavanje djece. Iako bi se moglo zakljuiti kako su tadanje obitelji
bile uglavnom bezosjeajne, treba biti oprezan te imati na umu razliite kodove
izraavanja osjeaja u razliitim drutvima. Primjerice, veza potovanje-autoritet
dugo se vremena smatrala prikladnom za obiteljske odnose te se vjerovalo da je za
dobro djece bolje biti strog nego njean i osjeajan (Sarti 2006: 264, 266).
Meusobno potovanje trailo se i u odnosu gospodara i sluga, s tim da nije
svaki autor jednako socijalno osjetljiv prema niem drutvenom sloju sluga. Kod
Grliia i Lipovia navode se dunosti i gospodara i sluga, dok Rapi istie samo
dunosti sluga. Osim toga, Lipovi naglaava i osobnu odgovornost sluge, apelira
na njegovu savjest pri obavljanju poslova koji nisu u skladu s Bojim zakonima,
te je sasvim jasno kako Boji autoritet pretpostavlja svakom ovozemaljskom. I u
tumaenju odnosa svjetovnih poglavara i podlonika autori dvaju starijih katekizama
ne poriu autoritet svjetovne gospode (kraljeva, starjeina), meutim, prioritet daju
Bogu, bez ije milosti nema ni dobre svjetovne vladavine. Rapieva pak retorika
kojom nauava kako je svjetovna vlast boanskog podrijetla pokazuje vie slinosti
s politikim govorom apsolutistikog vladara negoli jednog duhovnika.
Na temelju iznesenih zapaanja o modelu obitelji u bellarminovskim
katekizmima slavonske knjievne kulture 18. stoljea proizlazi kako se u njegovu
oblikovanju preplee ope i pojedinano, kako s obzirom na poetike (anrovske),
tako i u odnosu na svjetonazorske strategije. Iako je rije o dominantno didaktinoutilitarnim i religioznim mehanizmima djelovanja, na primjeru modela obitelji
moe se zakljuiti kako prvu polovicu 18. stoljea (Grlii, Lipovi) vie obiljeava
posttridentski, obnoviteljski oblik katolicizma, dok se u drugoj polovici stoljea
(Rapi) primjeuje utjecaj jozefinistikog, apsolutistikog drutvenog ureenja na
katekizamsku literaturu.
Izvori
G r l i i , Ivan, 1707. PUT NEBESKI | ukazan oviku od Boga po | svetoj Crkvi. |
TO JEST | NAUK KRSTJANSKI | u kratku obilato i razborito istomaen | u jezik
bosanski. | Po D. | IVANU GRLIIU | upniku akovakomu i misionaru | Svete
skuptine svrhu razploenja | svete vire: vele koristan ne samo | ljudem svitovnjim,
nego | jo istim upnikom | jezika bosanskoga. | PRIKAZAN | Prisvitlomu i
pripotovanomu Gnu Gnu | URU PATAIU | BISKUPU BOSANSKOMU
&c. | VENETIS M. DCCVII. | Apud Hieronymum Albriccium. | SUPERIORUM
PERMISSU AC PRIVILEGIO, Venecija. (NSK Zagreb, R II E 8 198)
Katekizam Katolike crkve. 1994. Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija.
L i p o v i , Jerolim, 1750. DUU UVAJUE | POHOENJE, | To jest: |
oniju koji na nebeskih darovih, milosru i | milostimah fale, slave i uzvisuju
jedno boanstvo | TROSTRUKA SLAVA | ili | Prisvetoga Trojstva iz bogoljubnih
promiljanah, | uzdisanjah i pismicah sklopljena, na nebu poeta i | na zemlju poslna
od tri desetine | ANEOSKA KRUNICA | koju | priuzvieni, prisvitli i pripotovani
gospodin | gospodin | MARTIN BIRO DE PADANY | VESPRIMSKI BISKUP | u
132

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

nedilju Prisvetog Trojstva u svojoj vesprimskoj materi | Crkvi u vrime oinskog

pohoenja godine 1746. jest zapoeo da | po ovoj boanstvenoj fali, slava Bogu i
potenje vee naplodi se i rairi za sviju, | ali navlastito pod njegovim vladanjem,
pribivajuih duah vee utienje | i veselje, s veim tomaenjem Prisvetoga Trojstva
na molitve mlogih | pravovirnih u jezik madarski na svitlost dana, | a sada | na
primilostivu naredbu njihove Ekselencije u jezik iliriki na po- | tenje Prisvetog
Trojstva prineeno i u tri dila razdiljeno isto Duu | uvajue pohoenje. | Po O.
Fra JEROLIMU LIPOVIU | iz POEGE, | Reda S. O. Franceska Male brae od
obsluenja Provincije Srebrno | bosanske, bogoslovcu generalome u gradu Budimu.
| Svima koliko upnikom, duah pastirom, toliko podlonim ovcama | njihovim vele
koristno. | Tlaena u Budimu kod Veronike Nottenstajnin, vdovice, 1750., Budim.
(NSK Zagreb, R II E 8 39)
R a p i , ur, 1766. SATIR | ILITI | DIVJI OVIK | U | NAUKU KRSTJANSKOMU
| UBAVISTIT, UPUTIT, NAU- | IT I POKRSTIT, | PO | SLAVONCU, | O. P. F.
URU RAPIU | GRADIANCU PRIPOVIDAO- | CU I BOGOSLOVICE
TIOCU | VRIDNOMU, | Brae Male od obsluenja Reda S. O. | Franc. Provincije
S. Ivana Kapistrana Sinu. | U PETI, | tlaeno s Eitzenbergerovim slovi, | godine
1766., Peta. (NSK Zagreb, R II E 8 188)
Literatura
Biblija. Stari i Novi zavjet. 2012. Zagreb: Kranska sadanjost.
B e d o u e l l e, Guy. 1982. "Nastanak knjievne vrste: Katekizam", Svesci, 47: 3643.
B o i B o g o v i , Dubravka. 2013. "Discipliniranje katolikoga klera i vjernika
u istonoj Hrvatskoj krajem 17. i poetkom 18. stoljea". Croatica Christiana
Periodica 71: 79101.
D e l u m e a u, Jean [Delimo, an]. 1987. Strah na Zapadu (Od XIV do XVIII
veka): opsednuti grad. Novi Sad: Knjievna zajednica Novog Sada Dnevnik.
D i n z e l b a c h e r, Peter [Dincelbaher, Peter] (ur.), 2009. Istorija evropskog
mentaliteta: glavne teme u pojedinanim prikazima. Beograd, Podgorica: Slubeni
glasnik, CID.
E l i a s, Norbert. 1996. O procesu civilizacije, 1-2: sociogenetska i psihogenetska
istraivanja. Zagreb: Antibarbarus.
F o u c a u l t, Michel. 1972. The Archaelogy of Knowledge. London New York:
Routledge.
F u e k, Ivan. 2004. "Teologija i teolozi u Hrvatskoj u 18. stoljeu". Obnovljeni
ivot (59) 3: 355373.
G e e r t z, Clifford. 1998. "Religija kao kulturni sistem". Tumaenje kultura, sv. I.
Beograd: Biblioteka XX vek: 119174.
G e e r t z, Clifford. 2010. Lokalno znanje: eseji iz interpretativne antropologije, s
engleskog prevela Irena Matijaevi. Zagreb: AGM.

133

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

G e o r g i j e v i , Kreimir. 1969. Hrvatska knjievnost od XVI do XVIII stoljea u

sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb: Matica hrvatska.
G u i r a u d [Giro], Pierre. 1983. Semiologija. Drugo izdanje, prevela s francuskog
Mira Vukovi. Beograd: Biblioteka XX vek.
H o k o, Emanuel Franjo. 1985. Negdanji hrvatski katekizmi. Zagreb: Salezijanski
provincijalat.
I s e r [Izer], Volfgang. 1978. "Apelativna struktura tekstova". Teorija recepcije u
nauci o knjievnosti, priredila Duanka Maricki. Beograd: Nolit: 94115.
J e d i n, Hubert. 2004. "Europska protureformacija i konfesionalni apsolutizam
(1605.-1655.)". Velika povijest Crkve, etvrti svezak: reformacija, katolika
obnova, protureformacija, napisali: Erwin Iserloh, Josef Glazik, Hubert Jedin,
ureuje Hubert Jedin. Zagreb: Kranska sadanjost.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva. 2006. uredio
Anelko Badurina. Zagreb: Kranska sadanjost.
L i h a o v, Dimitrije Sergejevi. 1972. Poetika stare ruske knjievnosti. Beograd:
Knjievna misao.
M a t i , Tomo. 1945. Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije Preporoda. Djela
HAZU, knjiga XLI. Zagreb: HAZU.
Opi religijski leksikon: A , 2002. Zagreb: Leksikografski zavod "Miroslav
Krlea".
P o g a n i k, Joe. 1986. "Kulturoloki i knjievni konteksti hrvatske knjievnosti
u Slavoniji XVIII vijeka". Revija 3, Osijek: 522.
R e b i , Adalbert. 2012. "Deset zapovijedi Bojih (Dekalog): znaenje Deset
zapovijedi u Bibliji i u ivotu Crkve". Bogoslovska smotra 82, 3: 665678.
S a r t i, Raffaella. 2006. ivjeti u kui. Stanovanje, prehrana i odijevanje u
novovjekovnoj Europi (1500.1800.), prevela Ana Badurina. Zagreb: Ibis grafika.
t e f a n i , Vjakoslav. 1938. "Bellarmino-Komuliev Kranski nauk". Vrela i
prinosi 8: 150.
V e l a g i , Zoran. 1996. "Misionar, ena i obitelj u osamnaestom stoljeu". Otivm
4, 12: 4961.
Z e e v i , Divna. 1986. Knjievnost na svakom koraku: studije i lanci. Osijek:
Izdavaki centar "Revija" Radniko sveuilite "Boidar Maslari".

134

Ivana Pepi, Model obitelji u katekizamskoj knjievnosti

Croat. Slav. Iadert. xi/i (2015), 119-135

Family Model in Catechism Literature

The paper focuses on three sets of catechism of Bellamarine tradition which were
written in Slavonia in the 18th century. These are the following: Put nebeski (Venice
1707) by Ivan Grlii, Duu uvajue pohoenje (Budim, 1750) by Jerolim Lipovi
and Satir iliti divji ovik u nauku krstjanskom ubavistit (Pest, 1766) by uro Rapi.
By comparatively reading the interpretation of the Fourth Commandment of God,
the idea was to point out the similarities and differences in the shaping of the family
model in the reading material of the post-Trent period. In addition to indicating
that it be a model which implies hierarchical relationships in the home and the
wider social community, we wanted to show that the genre of catechism, although
nominated as a highly religious genre, is also subject to subjective and contextual
influences, which makes it a valuable source of literary anthropological research.
Key words: catechism literature, Bellamarine catechism, post-Trent Catholicism, family,
Slavonian literary culture of the 18th century, literary anthropology

135

136