Professional Documents
Culture Documents
Islam Izmedu Istoka I Zapada - Alija Izetbegovic
Islam Izmedu Istoka I Zapada - Alija Izetbegovic
EL-KALEM
ZA IZDAVAE:
EFIK ZUB EVI
SELIM JARKO
UREDNIK:
SEAD TRHULJ
RECENZENTI:
dr. PREDRAG MATVEJEVI
dr. MUHAMED FILIPOVI
ALIJA IZETBEGOVI
medv
TC:1)1CA I
SVJETLOST - EL KALEM
KalD !
as amajpoi
,+fct i 7wooi
szoiceinr
voaiega dri
Fam1t
knjizi
jediza 41111
oveg zdag
^11o ai^
b i so+rda
^ toa
da1e ^
tocu- upon
Taj ai
maviuma p
skladu aee
komaniam
za Izezbego
dumsjele
tumjaii jog
vizOai- P4
antika~
dosti laa ^
ravna pedc
zvani _ezi
konformiza
zatim zapy
risti, nac^c;iMat
noj tvon vii
ka globakm
su svoje inf
ali njezin c
istoni lag
KNJIGA O SLOBODI
Kao pred svakim originalnim misaonim svijetom ili originalnim stilom umjetni kog djela, pred knjigom Alije Izetbegovi a Islam izmedu Istoka i Zapada dugo stojimo zaudeni, nemoni da o njoj govorimo, da je definiramo ili usporeujemo. Ona je neobina knjiga-zdanje sazdana na
smionim temeljima jedne gotovo geometrijski jasno postavljene vizije,
vodena i dovrena rukom islamskog arhitekte.
Ponekad u knjievnom umjetni kom djelu zna da pjeva znanje; u ovoj
knjizi pjevaju misli, koje se veu jedna za drugu, nadopunjuju se, izviru
jedna iz druge - poput vitica iroko kompenirane arabeske; i ako bismo iz
ovog zdanja izuzeli jednu misao, jedan elemenat, ini nam se da bi se sruilo to zdanje, a ako bismo neto dodali, to bi se osje alo kao strano tijelo" i suvini elemenat gradevine.
Ni teoloka ni strogo znanstvena, knjiga Islam izme u Istoka i Zapada je svjedoenje jednog misaonog muslimana o vlastitom vremenu i prostoru - u punom smislu ovih rije i.
Taj musliman ponikao je u Bosni i Hercegovini, na vjetrovitom i gromovitom prostoru Balkana, i on je iznutra i s vana sagledao vjerske i ideoloko-politike pravce i sisteme koji su se ovdje sudbinski susreli. Ovdje u
skladu ive ili krvavo ratuju katoli anstvo, pravoslavlje, islam, jevrejstvo,
komunizam-socijalizam, kapitalizam, ateizam, agnosticizam...; ovuda su
za Izetbegovieva ivota (roen 1925.g. u Bosanskom amcu, malom gradu na sjeveru Bosne, a odrastao u Sarajevu, bosanskoj prijestolnici) protutnjali jugoslavenski federalisti, velikosrpski kolja i, velikohrvatski inkvizitori, partizanski antifaisti ki pokret Josipa Broza Tita, antifaisti ki
antikomunisti ki pokret Mladih Muslimana" (Izetbegovi je od rane mladosti lan ove organizacije koja se ilegalno borila za islam i Muslimane
ravno pedeset godina!), boljevi ki komunisti ki fanatici, studentski pokret
zvani ezdesetosmai", jedna pobuna koja je ruila birokratske forme i
konformizam drutvenih struktura, ali, liena elja", nije znala ta ho e,
zatim zagovornici socijalizma s ljudskim likom, liberali, klerika1ci, sekularisti, nacionalisti, vjerski fanatici... Upravo u Jugoslaviji, federalnoj dravnoj tvorevini u kojoj je Izetbegovi proivio svojih 50-60 godina, dva velika globalna drutvenopolitika sistema, socijalizam i kapitalizam, ukrtali
su svoje interese. Titova Jugoslavija zvani no je bila socijalistika drava,
ali njezin osniva ni po koju cijenu nije dozvoljavao da ju se svrstava u
istoni lager" socijalistikih zemalja. Prema kriti arima njegova reima, u
koje spada i Izetbegovi , Titova komunistika vlast je, bore i se protiv staljinizma i sovjetske dominacije, i sama primjenjivala staljinisti ke metode.
Na drugoj strani, utjecaj kapitalizma na gradane ove nesretne tvorevine zbog otvorenosti njezinih granica i polovi ne smjetenosti na zapadnoj
strani iza eljezne zavjese" koja je dijelila socijalisti ki od kapitalistikog
hladnoratovskog bloka - nemogu e je bilo sprijeiti.
Iza socijalizma i kapitalizma, u njihovim temeljima, stajala su dva
globalna pogleda na svijet: materijalisti ki, dosljedno ateisti ki, vezan primamo za kolektiv, drutvo", civilizaciju", vanjski progres" (Izetbegovievi termini), i taj svjetonazor fundirao je socijalizam, i kr anski, dosljedno religijski svjetonazor primamo vezan za pojedinca, kulturu" i
moral", koji je fundirao kapitalizam. Analiziraju i temelje i rezultate ova
dva svjetonazora u svjetskim okvirima, Izetbegovi izmedu njih smjeta islam - kao trei i globalni svjetonazor, kao srednji put" kome uspijeva
pomiriti jednostranosti i suprotnosti Istoka i Zapada, socijalizma i kapitalizma, jevrejstva i kr anstva.
Koncepcijske temelje svojoj knjizi Izetbegovi je postavio odmah na
prvoj stranici, gdje kae: Postoje samo tri integralna pogleda na svijet i
vie ih ne moe biti: religiozni, materijalisti ki i islamski. Oni odgovaraju,
su projekcije one tri elementame mogu nosti, koje smo nauili da imen- il
ujemo kao svijest, bi e i ovjek". I pri tome autor polazi od stava koji, zapravo, nije nov, ali ije pojanjenje, a pogotovo drutvene i politi ke posljedice izvedene iz njega uzbuduju savremenu svjetsku politi ku scenu: za
Izetbegovi a, misaonog nasljednika velikih reformatora islamskog svijeta u
XX st. Muhammeda Igbala, Sejjida Kutba, Imama Homeinija, Alija
eriatija, Hasana Turabija, Ahmeda Nedvija i dr. ne moe se staviti znak
jednakosti izmeu religije i islama. Islam je vie nego religija", kae Izetbegovi. ista religija, pod kojom Iz;,tbegovi podrazumijeva kr anstvo,
nema pretenziju da ureuje vanjski, sekulami svijet.
Religija je, kae nadalje autor, evoluirala u islam, koji je - i ovo je
kljuni termin ove knjige -bipolamo jedinstvo", posvjetovljeno, prema
svijetu skrenuto kr anstvo" (str. 188). Po evi kao mistika, a zavrivi
kao politika i dravna misao (str. 189), islamska vjera u Allaha, za razliku od kranske vjere u Boga kao uvjeta unutranje slobode, uklju uje i
zahtjev za vanjskom slobodom (str. 190).
Poslanik islama, Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, siavi iz
peine Hira u anarhiju mekanskog drutva, simbolizira islamski put koji iz
meditacije, iz vlastitog unutranjeg usavravanja, vodi u mo ni proces po-
D11G4 09011101,
Prav11anja
Immsicog momlei
Poslanikolmisij
njoj slobodi Pop
u polju, esao la
saov (_Majjer) p
Kor'>Q aeba
ku. i novozavjeas
se 4hiret sde.
Przvedeno dradtv
prije i rc dabot
isiamski set
istis dz tc~o i jmcjl
saddits F zjepz
rno S Przeamp
kffae
nanog amentei
svojim ~eame
gijska Pmfiejtela
ovjeaasbri ^Ji
nude nets alim
uspjeha i nra~lr
jalizma i 11~
graditi trecS svijet
kom sloboam.
U konaaic>~
ove knjige. Izet6iq
tikim zatvorima ;
ostali bez ivota k
ljada godina iza ^
kog pokreta u Eve
bodom.
Za njega, res
krhko bi e, raspoh
nje za viim svije
vjerom u smisao d
nom ivotu, svoji
11111fl`.^..^ti I7MADA
KNJIGA O SF.OBOD!
ecz u
AIija
c stwrki znak
fae Izetkffitanstvo,
- i ovo je
Ijoaa. prema
L. a zavtivi
aha. za razli
ukljuuje i
-
siavi iz
ki put koji iz
v proces pole.,
pravljanja (el-islah) ljudskog dnitva kroz organizaciju na temeljima islamskog monoteizma, tevhida. Tako Muhammed, a.s., u svojoj integralnoj
poslanikoj misiji, ujedinjuje Isaov (Isusov) put, koji se zavrio u unutranjoj slobodi pojedinca, u mistici, ednosti i rezignaciji (ivite kao krinovi
u polju, esto Izetbegovi navodi njegove rijei iz Novog zavjeta), i Musaov (Mojsijev) put organizacije drutva i borbe za pravdu.
Kur'an odbacuje jednostrane i suprotstavljene starozavjetnu, jevrejsku, i novozavjetnu, kransku viziju zemaljske i nebeske Utopije i trai da
se Ahiret sti e, nakon vlastitog moralnog usavravanja, radom i borbom za
pravedeno drutvo na ovom svijetu, a da se spoznaja o Bogu u vruje
prije i vie dobroinstvom i borbom nego meditacijom.
Islamski uenjaci, nakon to i itaju Islam izmedu Istoka i Zapada
istiu da Allah - subhanehu ve te`ala - nije objavio takve dvije religije, kranstvo i jevrejstvo, kako ih Izetbegovi opisuje. Izetbegovi ev odgovor
sadran je u njegovoj knjizi: on i ne polazi od takvih pitanja - koja bi, recimo, s pravom postavio teolog, moda komparativist religija - ve od
injenica: kranstvo sa svojim zahtjevom o uredenju vlastitog, pojedinanog, unutranjeg svijeta, i traenja nebeskog kraljevstva, i jevrejstvo sa
svojim zahtjevom da se na zemlai napravi raj, a da se zanemari isto religijska profinjena enja za viim svijetom, bitno su utjecali na povijest
ovjeanstva. Muslimani, kao ovje anstvo sinteze, srednjeg puta", kad
nude treu altemativu, moraju poi od injeninog stanja, od historijskog
uspjeha i neuspjeha jevrejstva i kr anstva, materijalizma i idealizma, socijalizma i kapitalizma u modemom svijetu. Samo tako muslimani mogu izgraditi trei svijet u kojem se ujedinjuju zahtjevi za unutranjom i vanjskom slobodom.
U konanici, sloboda je jedina tema, ali i neto vie: snaan zahtjev
ove knjige. Izetbegovi, koji je blizu jedne decenije proveo po komunistikim zatvorima, a njegovi drugovi iz Mladih Muslimana" na istom putu
ostali bez ivota kao neprealjeni ehidi, ili svi skupa proveli nekoliko hiljada godina iza reetaka, kao najizrazitiji pisac tog jedinstvenog slobodarskog pokreta u Evropi nije mogao ne napisati svoje poglede i enje za slobodom.
Za njega, nema slobode bez ideje o Bogu, bez monoteizma. Ali kao
krhko bie, raspolu eno izmeu vlastitih kunji, materijalnih potreba i udnje za viim svijetom, baen u svijet borbe, tiranije i zla, s nei iljelom
vjerom u smisao dobro instva i kompenzaciju za patnju i borbu u besmrtnom ivotu, svoju slobodu ovjek, prema Izetbegovi u, nee stei ni
10
RX!/GAO9d00
njezinoj his
eviid ati
svjetskog p
i moralni s3
musiimansk
ovjeanstv
tok/ateizs
marydant jd
uz svoje d
politikog 1^
kako krupm
1edaek
Bosae, kop
zloinaca
anuha.
je:,,Allah de
strpljivi' Al
filozafsb
itavom ^
Protiv nfflini
Knjizi tekar
da X m
28). Islat je
mom) iz V!
zarima. ^
gajeseaenin
Njego+r sani
Posian iom
Bosni, aio 1
rizma), toje
diti, i dotaa2
Owa ia
Problemiana
tem, i njege
sanskih maS
a religiju koja
oni iskljuivo
tveno: veina
me, u kojima
e rei svaki
istina religije
ajievnosti. A
vlastitom moda se ne ukzbog snanog
avanju. Odbaagu, oni u svinasljee svih
lobode zasnoimo takav potvoritelja i odsu religiozni,
i i buntovnici
neta ropstvu i
atane, a tijelo
ve po svom
lu ne grade ni
og Boga, koji
vo neizbjeno
predanou, a
ost prema vocu.. To je novi
eu avjeka i
j Bosni i Hervi je, odmah
norao provjerOn se danas,
= muslimansom, Bogu odrtrijebimo njekada ranije u
KNJIGA O SLOBOD!
11
njezinoj historiji, iznutra, na vidjelo pokazuju obje verzije kr anstva, boljeviki ateizam i faisti ki totalitarizam, hipokrizija zapadnjakog Novog
svjetskog poretka utemeljenog na strogoj sekularizaciji ivota i politike, ali
i moralni sjaj bosanskih muslimana, emocionalno jedinstvo Umme, svih
muslimanskih naroda, te nemo i ponienost njihovih vlada. Bosna je
ovjeanstvo u malom; test za Zapad /kr anstvo, za pravoslavni" istok/ateizam i idolopoklonstvo, i islamski svijet/tevhid. Kao vrhovni komandant jedne goloruke vojske . naoruane vjerom, moralom i hrabro u,
uz svoje ehide, Izetbegovi je svojom ukupnom misijom doao u poziciju
politikog Newtona; on dri polugu kojom bi mogao prevmuti planetu. Ma
kako krupan i okantan, ovaj stav nije nikakva retori ka pretjeranost.
Jedan egipatski islamski mislilac, na pitanje uplakane muslimanke iz
Bosne, koja je u njegovoj zemlji potraila uto ite bjeei od srpskih
zloinaca i ravnodune evropske diplomatske kaste, kad e Allah; delleanuhu, pomoi Bonjacima, bosanskim muslimanima, odgovorio
je:,,Allah e sigumo pomoi muslimane i Njegova pomo je blizu. Budite
strpljivi! Allah eli da na sluaju Bosne sljedbenici svih vjera, politikih i
filozofskih pravaca iznutra pokau ko su i ta su. Tako er Allah eli da
itavom svijetu, koji danas poniava muslimane i vodi medijsku kampanju
protiv njihove vjere, pokae ta je islam i ko su muslimani. On je u svojoj
Knjizi rekao: On je poslao Poslanika svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan svjedok! /El-Feth,
28). Islam je svoju supremaciju dosad pokazao jedino nad irkom (politeizmom) iz VII stolje a, ali ne i nad ostalim svjetskim religijama i svjetonazorTma. Allah je tako obeanje dao i vi, mala skupina muslimana u Evropi,
gdje se susre u sve velike religije svijeta i svi svjetski interesi i planovi, ste
Njegov znak! Vi vodite novu Bitku.na Bedru, poslije koje e se, kao i u
Poslanikovo vrijeme, ruiti svjetski sistemi i carstva. Vidjet ete, islam e u
Bosni, ako Bog da, bez obzira na sve sile irka i taguta (represije i totalitarizma), koje su se okomile na njega na javni i tajni na in, i opstati, i pobijediti, i dokazati svoju supremaciju, humanizam i nepoznatu snagu."
Ova Izetbegovieva knjiga, zajedno sa Islamskom deklaracijom te
Problemima islamskog preporo a, koje nadopunjuju njegov misaoni sistem, i njegova biografija svjetiljka su i znak jedne islamske sudbine bosanskih muslimana, na zemljinoj planeti!
Demaludin Lati
Sanrs
dinama i
k
uvueni u taj s^
je mjesto is^a
oblikovaQjp cla
Ova tujit
Paszaje sa
ligiomi, maci
mogte~
Projeivrip a!i
sistema mip
jedan od ova
mame egzistest
rije, tneci od ti
materija, >mattee
bila poiposo 1
ovjek, a a+eat
jeimenjrdam
ivot. ovjelime
humani kanap
postavke egektit
giozno odbipmj
ju ovjeka.
Jedni se
proglaavaju jie
zvjezdano neba
ljenja. Mi, tleci
je vjena, ali je
moe zanemari
Stari su gc
mijevajui pod
koja su razliit
1) Tertnin religija a
ligije i islama ne mo
UVOD
1.
Savremeni svijet u znaku je otrog ideolokog sukoba koji traje godinama i iji kraj nije mogue sagledati. Svi smo na ovaj ili onaj na in
uvueni u taj sukob, bilo kao njegovi uesnici ili kao njegove rtve. Kakvo
je mjesto islama u ovoj gigantskoj konfrontaciji? Ima li on kakvu ulogu u
oblikovanju dananjeg svijeta?
Ova knjiga pokuava bar djelimi no odgovoriti na to pitanje.
Postoje samo tri integralna pogleda na svijet i vie ih ne moe biti: religiozni, materijalisti ki i islamski. 1 Oni odgovaraju trima elementarnim
mogu nostima, koje smo nau ili imenovati kao svijest, bi e i ovjek - ili su
projekcija njihova. Svekoliko arenilo najrazli itijih ideologija, filozofija i
sistema miljenja od iskona do danas moe se u posljednoj analizi svesti na
jedan od ova tri temeljna pogleda na svijet. Prvi polazi od iskljuive ili primame egzistencije duha, drugi od isklju ive ili primame egzistencije materije, tre i od simultane egzistencije duha i materije. Ako bi postojala samo
materija, materijalizam bi bio jedina konsekventna filozofija, a religija bi
bila potpuno bespredmetna. Obmuto, ako postoji duh, onda postoji i
ovjek, a ivot bio bi besmislen bez jednog oblika religije ili morala. Islam
je ime za jedan princip jedinstva duha i materije iji je najvii oblik ljudski
ivot. ovjekov ivot je dosljedan samom sebi, ako istovremeno ostvaruje
humani koncept, ne odbacuju i, nego ak potvrdujui sve zooloke pretpostavke egzistencije. Svi ovjekovi promaaji u sutini se svode ili na religiozno odbijanje ovjekovog bilokog ivota, ili na materijalisti ku negaciju ovjeka.
Jedni se pozivaju na prirodu i, o arani njenim redom i sigumo u,
proglaavaju je jedinom stvamo u. Drugi polaze od ovjeka i, zagledani u
zvjezdano nebo u njegovoj dui, nalaze jedan novi smisao vrijedan ivljenja. Mi, trei, pozivamo se na jedinstven prizor ovjeka u svijetu. Dua
je vjena, ali je ovjek vremenit i u tom vremenu postoji misija koja se ne
moe zanemariti (Kur'an, 28/77).
Stari su govorili da postoje dvije supstance, duh i materija, podrazumijevajui pod tim nazivom dva prapo ela, dva svijeta, dva reda stvari,
koja su razli itog porijekla, razliite prirode, koji ne proizilaze jedan iz
1) Termin religija" u ovoj knjizi upotrehljava se u zna enju koje ima u Evropi. Prema tome, izme u religije i islama ne moe se, sa stanovita ove knjige, staviti znak jednakosti. Islam je vie nego religija.
14
!SlAMlZMEDUlSTOKAlTAPADA
LM1t)O
valjujud naoj
mom, ali om
koji pvjemic
utwu
skulpcuraeza 1
svijeta ostaiu
prividnu masc
razumije ojic
Ove drj
skici.rau_, Uie
voj. Va a SCa
azuju sve tas
da sn ,,,a
skoro neizesij
biva skoro is1
da je nepravi
ako ostaje md
Bez obod
linije mifitjanj
kureistitc ird
Halbacz. a z
isti nain Pbl
zatim od Caz
ga, Hegda,
sisteme dosi}
tom i za ooy
U doitta
mogu repreae
ne vodi ttant
dukti, jer a st
nema r+eiigije
ava izvjese
jedna smjesa
vei je btrnj t^
likovanja. pn
15
UVOD
ovni i umni
mogao biti
emenu, dva
kao razli ite
, to je blie
valjujui naoj prirodnoj nekriti nosti. Mi smo je nazvali religijom ili ateizmom, ali ona najee nema mnogo veze sa tim nazivima. Ovdje spadaju
vjemici koji pokuavaju naukom dokazivati svoju vjeru i ateisti koji propovijedaju rtvovanje uime viih ciljeva" ili se dive slikama Michelangela ili
skulpturama Rodina. Koliko bi njih pred prizorom svoga konsekventnog
svijeta ostalo u potpunoj nedounici! I materijalizam i ista religija svoju
prividnu masovnost mogu zahyaliti prije svega injenici da veina ljudi ne
razumije njihovo pravo zna enje.
via ljudska
stiki. Ljudi
rzi u prirodi
ta injenica
l nje. Ustvaosti. Ta dva
zai iz njih.
ivjeti dva
i sa shva- a
enje islama.
jedna vrsta
li ivotinja,
gonetka na
venu stvar^vi, on ivi
osim vanjsirati nije je:krije istinu
vot proveddrugi, vii j
du i dobro,
)ji gube iDralnim zai njego- ^ta
mt blijeska
oam i dalje
i nisu lani
kada je napio je svosamo zah-
2.
Ove dvije stalne linije miljenja u ovjekovoj historiji mogu se lahko
skicirati. One su paralelne, simultane, i u sutini ne pokazuju nikakav razvoj. Ve u staroj Grkoj sa Epikurom (ili Aristotelom) i Platonom one pokazuju sve konture jasnog i uobli enog sistema. Poznata Aristotelova maksima da su uivanje i bol veliki pokreta i ljudskog ivota" (nai emo je u
skoro neizmijenjenom obliku kod Holbacha dvadeset vijekova kasnije) dobiva skoro istovremeno svoj odgovor u potpuno suprotnoj Platonovoj misli
da je nepravi an ovjek u svakom slu aju nesretan, i to utoliko nesretniji
ako ostaje nekanjen - misao koja se nalazi u osnovi svake istinske etike.
Bez obzira na ogor eno uzajamno protivljenje i pobijanje, ove dvije
linije miljenja nastavljaju se sve do dananjih dana. Vidjet emo jasne epikureistike ideje kod Lukrecija, Bacona, Hobbesa, Gassendia, Helvetiusa i
Holbacha, a zatim preko Spencera i Marxa do Russela u naem vijeku: Na
isti nain Platon e biti dostojno nastavljen od svih kr anskih mislilaca, a
zatim od Gazzalia, Malebranchea, Leibniza, Fichtea, Cudwortha, Schellinga, Hegela, Kanta i, u najnovije vrijeme, Bergsona i Whiteheada. Kada ove
sisteme dosljedno rekonstruiramo, moda emo se zaprepastiti nad rezultatom i za mnoge e slika biti neoekivana.
U domenu prakti nih ljudskih ciljeva, ova dva pola ljudskog miljenja
mogu reprezentirati progres i humanizam. Religija ne vodi progresu, nauka
ne vodi humanizmu. U najboljem sluaju, to bi mogli biti njihovi nusprodukti, jer u stvamom ivotu nema iste religije, niti iste nauke, to e rei
nema religije koja nije u izvjesnoj mjeri i nauka, niti nauke koja ne zadrava izvjesne nade religije. Ali, upravo ovo omogu uje da se pojavljuje
jedna smjesa u kojoj se ne zna pravo porijeklo pojave ili tendencije. Najvei je broj onih koji sve trpaju u isti dak i, ne znaju i prava mjerila razlikovanja, primjenjuju svoje ukuse i opredjeljenja.
16
UVOD
Postoji j!xL
obzira na svoju ;
ih, pak, ovjil
injenice npr_ p
:
pravdu i
nost i sL ^ko
manjem rssioil
dosljedan
zasade isl^cmz
Rake isa
je samo m tormij
"uz~rat
Proce$
temisaoe aalaci
ukras teorijc.
?iarksines
kod insnor
jet, ali lcan praki
socijalne pravde
rao pnirraiki
moraula prirot
nije mogarce aea
ljednoj file~
Ustvao,. eo
zam, s drope oir
eo nisa -,,Pc+ mj.
Fitanjo da 6 coi
j>b v1astinla arvi
Pozaj>nl~
sada postaio i
jerafiiji. obruo
terijaliaam,
Poinje gvvoati
pravdi, odgova
nemaju naltakve
prihvadjive. ner
ri, jena vrsta
a ih izloimo u
rki dosljednih,
ako su ova dva
poinju iz- ict
. psazno mjesto
Kada, naprimtivanja objek:vrdenje potpuaenje koje se
je histojske to!roja. Po jednibrnuto: histori-
17
UVOD
3.
Postoji jedan broj in'enica sa kojima u ivotu ipak svi ra unaju, bez
obzira na svoju zvani nu filozofiju. Ili ih tim injenicama ui zdrav razum,
ih, pak, ovjek prihvati pouen svojim vlastitim porazima. Takve su il
injenice npr. porodica, materijalna sigurnost, tenja sre i, simpatija za
pravdu i istinu, zdravlje, odgoj, rad, tenja slobodi, interes, sila, odgovornost i sl. Ako uporedimo ove injenice, zapazit emo kako se one u veem
manjem rastojanju grupiu oko jedne zajedni ke osi i tvore, moda ne- il
dosljedan i heterogen, ali vrlo realisti an sistem, koji podsje a na osnovne
zasade islama.
Razlike izmedu upore enih uenja sutinske su i nesavladive. Ali to
je samo u teoriji. U ivotu, uprkos ogor enom neprijateljstvu, odvija se
proces uzajamnog posu ivanja ideja. Za mnoge stvari koje su do ju er anatemisane nalazi se mjesta i opravdanja, a mnoge drage tvrdnje ostaju samo
ukras teorije.
Marksizam je npr. napadao porodicu i dravu, ali u praksi je ostao
kod ovih institucija. Svaka dosljedna religija napadala je brigu za ovaj svijet, ali kao praktina ideologija realnih ljudi ona je sama prihvatala parole
socijalne pravde i postajala faktor borbe za bolji ivot. Marksizam je morao prihvatiti izvjestan stepen slobode, a religija, suprotno svojoj filozofiji,
morala je priznati korisnost sile. Itd., itd. Pokazalo se, naime, da naj ee
nije mogue ostati u granicama zdravog razuma i ostati vjeran jednoj dosljednoj filozofiji.
Ustvari, ne radi se o tome da li kr anstvo, s jedne strane, i materijalizam, s druge strane, mogu na i izlaz iz tekoa u koje zapadaju zbog toga
to nisu -po mjeri" ivota, ili to ne odgovaraju ljudskoj prirodi. Radi se o
pitanju da li oni mogu nai taj izlaz ostajui ono to jesu, ne izlazei iz svojih vlastitih okvira. Jer, naj ei je sluaj da se taj izlaz trai nedozvoljenim
pozajmljivanjem od one druge strane. Tako e nam kranstvo, koje je
sada postalo institucija, katoli anstvo, crkva, govoriti o radu, imovini, hijerarhiji, obrazovanju, nauci, braku, zakonima, socijalnoj pravdi, itd. A materijalizam, koji je sada postao praksa, socijalizam, politi ki poredak,
poinje govoriti o odgoju, humanizmu, moralu, umjetnosti, stvaralatvu,
pravdi, odgovornosti, slobodi i drugim kategorijama duhovnog reda koje
nemaju nikakve veze sa materijalizmom. Umjesto istih doktrina, koje nisu
prihvatljive, nude nam se njihove interpretacije za op u upotrebu", ustvari, jedna vrsta religije i materijalizma za mase, koje su sve, samo nisu dos-
18
Tauk sam
irnikL?
poiental itk sc
z301 StrUM.
p^.^pif3
nuje pciancip ^l
duNjwa analorgi
u prit>r`pa.
i cznata
R -p
jua iwi[ i ^I
ari0
roe ledisa sa
islmm. a
Evropa
iati. 14;~
islarn slroeo a
namaz z^
ca. pranje
ma.dase nuka
moe ,ameo
brIa, ;e 912111111111nc ^.
I+ ae~ srWZ[ ^a
3 i^ 71z_.nra Lle
izma, njihovo
itosti, jer se u
raz samo jedanin, u radipred vratima
ni dosljedni
ebe smatraju
livan primjer
nepeno obraL jednostavno
lnosti tih druosuseusanale i dvije
priznaju ovu
aogo od toga
i materijaliz-
19
UVOD
4.
Tako smo se pribliili definiciji islama kako ga shvata i zastupa ova
knjiga. Imajui pred oima elementami odnos, moe se re i da je islam
pokuaj da se prvo shvati i prihvati, a zatim prevlada ovaj primami dualizam svijeta.
Atribut islamski" ovdje se upotrebljava da se ozna e obiljeja skupa
propisa i institucija koje se obi no nazivaju islamom, ali jo vie da se imenuje princip ili ideja koja se nalazi u njihovoj osnovi. U pitanju je jedna
dublja analogija (kijas) po unutranjoj podudamosti u samoj jezgri, u ideji,
u principu. Islamski" je ovdje vie ime za metodu, nego za gotovo rjeenje, i oznaava princip sinteze suprotnih i protivrje nih naela. Osnovni
princip islama podsje a nas na obrazac kojim se rukovodila Priroda stvarajui ivot i njegove oblike. ini se da je u osnovi onoga to je ienje i
molitvu dovelo u vezu, u jedinstvo u obliku islamskog namaza, stajalo isto
ono nadahnu e koje je u ivotu spojilo slobodu duha i determinizam prirode. Jedna snana intuicija mogla bi iz samog namaza rekonstruirati itav
islam, a iz islama opi dualizam svijeta. 3
Evropa nije nikada bila u stanju prona i srednji put i na njemu se odrati. Vidjet emo kasnije da je Engleska u tome izvjestan izuzetak. Zato je
islam skoro nemogu e izraziti u evropskoj terminologiji. Islamski izraz:
namaz, zekat, halifa, demaat, abdest nisu:molitva, porez, vladar, zajednica, pranje i sl. Definicija prema kojoj je islam sinteza religije i materijalizma, da se nalazi na sredini izmedu kr anstva i socijalizma, vrlo je gruba i
moe se samo uvjetno prihvatiti. Ona samo priblino poga a jedan aspekt
stvari. Islam nije prosta aritmeti ka sredina izme u ova dva u enja, niti
neki njihov prosjek. Namaz, zekat, abdest - to su pojmovi koji se ne daju
dalje rastavljati, jer oni izraavaju jedno najintimnije, pa time prosto i nedbila bez sumnje u vezi sa gledanjem na islam kao dovreno i jednom zauvijek definirano u enje.
4) Jedan stavak Kur'ana ini se da direktno govori o tome:,,Ti predano upravi lice svoje vjeri, djelu
Boijem, prema kojoj je on stvorio Ijude..." (Kur'an 30/30).
L'Vi917
20
jeljivo osjeanje, jednu izvjesnost koja za svoj izraz trai samo jednu rije ,
jednu sliku, ali koja ipak izraava jedno logi ki dvojno stanje. Paralela sa
ovjekorn oigledna je. ovjek je njihova mjera i njihovo objanjenje. 4
Poznato je kako na pukog itaoca ili analitiara Kur'an ostavlja utisak
nesistemati nosti i spoja protivurjenih elemenata. Ali Kur'an je ivot, a ne
literatura, pa teko a iezava im na njega ponemo gledati ne kao na
nain miljenja, nego kao na na in ivljenja. Jedini autenti ni komentar
Kur'ana moe biti ivot i, kao to znamo, to je bio Muhammedov ivot.
Nauka islama, koja je u pisanom obliku Kur'ana mogla izgledati neuhvatljiva i protivurje na, U Muhammedovom ivotu iskazala se kao potpuni,
prirodni sklad i kao vrlo efikasno jedinstvo ljubavi i sile, uzvienog i realnog, Boanskog i ljudskog. Preto ena u ivot naroda, ova eksplozivna
smjea" religije i politike oslobodila je ogromne energije najvie vrste. Formula islama u jednom trenutku se podudarila sa samom formulom ivota.
Srednja pozicija islama o ituje se i u injenici da se on mora uvijek
braniti od napada iz dva suprotna smjera: od iste religije da je suvie prirodan, materijalan, ovosvjetski; i od nauke da sadri religiozne, nenau ne,
mistine elemente. Islam je ipak samo jedan, ali, kao i ovjek, on ima duu
i tijelo, a njegovi za posmatra a potpuno razli iti izgledi zavise samo od
razliitog izbora stanovita: materijalist e islam uvijek vidjeti samo kao
religiju i mistiku (kao desnu" tendenciju), kao to e krani uvijek u njemu morati vidjeti drutveni i politi ki pokret (kao l.ijevu" tendenciju). Iz
ovih videnja" moe se odrediti specifi ni put islama, ustvari, njegova
srednja pozicija.
5.
Isti dualisti ki utisak ponavlja se i kod gledanja iznutra. Opet imamo
dva videnja". Nijedna izvomo islamska ustanova ne pripada ni istoj religiji ni nauci (politici, ekonomici, vanjskom svijetu). Mistici su uvijek naglaavali religioznu stranu u islamu, racionalisti onu drugu. Ali i jedni i
drugi su imali uvijek teko a sa islamom, jednostavno stoga to se islam ne
moe uspjeno svrstati ni u jednu od njihovih klasifrkacija. Strogo gledajui, ni mistik ni racionalist nisu muslimani. Uzmimo abdest. Mistik e ga
definirati kao vjersko ienje sa simboli nim znaenjem, racionalist e ga
svesti isklju ivo na higijenu. Obojica imaju pravo, ali svaki djelimi no.
ManJkav ast
deau sli ede ^
slijede i oti iu
reli gi,^en
i socijalne 1 c
tiskujui aeli
na ctvararaje
giazna-etide
nacionalizmi
ti-u rnaraltat
taj naav znt
na_ A islam
z^ anadebi
jednu mefab
se reli~
pir'Lq.aj
nu konpone
oapel~o.
zt-ata brit.arr
sarno na goi
Za biad
^ arartje .^
k-venc-p
tav4ua ^
i^.^-g z^
mema raer,^
: ^7uK 4 !
ZAP ADA
jednu rije,
Paralela sa
ajenje.4
tavlja utisak
e ivot, a ne
i ne kao na
v komentar
iedov ivot.
ati neuhvat:ao potpuni,
^nog i real.eksplozivna
e vrste. For3m ivota.
mora uvijek
suvie prinenaune,
ima duu
!se samo od
[i samo kao
ivijek u njeidenciju). Iz
njegova
)pet imamo
i istoj relii uvijek nakliijednii
se islam ne
rogo gledafstik e ga
nalist e ga
djelimino.
21
uvoD
Manjkavost je misti kog objanjavanja to e dozvoliti da se pranje u abdestu svede na puku formu, na simboli ke pokrete, to e, drugim rijeima,
slijedei ovu istu logiku i u drugim pitanjima, postepeno islam svesti na
istu religiju, eliminiraju i iz njega malo-pomalo sve fizi ke, intelektualne
i socijalne komponente. Racionalisti e slijediti potpuno suprotan put i, potiskujui religiju, degradirat e islam na politiku parolu okupljanja ljudi,
na stvaranje jednog novog na.cionalizma, islamskog nacionalizma, bez religiozno-etike sadrine, ispraznog i jednakog u tom pogledu svim drugim
nacionalizmima. Musliman tada ne zna i nikakav poziv ili obavezu, nikakvu moralnu ili religioznu tenju, nikakav odnos prema univerzalnoj istini;
taj naziv znai samo pripadnost jednoj skupini, razli itoj od drugih skupina. A islam nikada nije htio biti samo nacija. On je htio biti narod koji poziva na dobro i spreava zlo" (Kur'an, 3/190, 22/41 itd.), koji, dakle, vri
jednu moralnu misiju. Zapostavljaju i politiku komponentu - preputajui
se religioznom misticizmu - mi gubimo historijsko tlo pod nogama i preutno pristajemo na potlaenost i ropstvo. Obmuto, zanemaruju i religioznu komponentu u islamu, mi prestajemo biti bilo kakva snaga u moralnoj i
opeljudskoj kultumoj sferi. Zar je vano da li e se neki imperijalizam
zvati britanski, njema ki ili islamski, ako se on u svakom slu aju svodi
samo na golu vlast nad ljudima i stvarima?
Za budunost i za prakti no ljudsko nastojanje, islam znai poziv za
stvaranje ovjeka kao nosioca sklada tijela i due i drutva iji e zakoni i
drutveno-politi ke institucije biti postavljene tako da tu harmoniju odraavaju a ne naruavaju. Islam jeste, ili treba da bude, stalno traganje u toku
historije za stanjem unutranje i vanjske ravnotee. U svakom slu aju,
nema zahtjeva koji je prirodniji, a ije su mogunosti tako malo ispitane i
prokuane. Ovaj cilj stoji pred islamom danas i u tome je njegov specifi nl
historijski zadatak u godinama koje dolaze.
6
Prema problemima koje postavlja, koje raspravlja i na koje eli odgovoriti, ova knjiga se vezuje za najmarkantniju crtu aktuelne historijske
situacije: podijeljenost svijeta na dva suprotstavljena tabora sa ideolokim
sukobom u svojoj osnovi. Sukob ideja projektirao se u stvamosti jasnije
nego ikada ranije i dobio sasvim prakti ke i odreene forme. Prizor se iz
dana u dan dopunjuje novim pojedinostima i pojavama, polarizacija se
pojaava do bolne, skoro opipljive jasno e. Danas pred sobom imamo dva
22
l570RA / ZIPADA
Pred naim
ovjekovog
a njegovu
nikako nije
kom sukobu
an stav, oni
nanskih zeka. Ona je
tuih modm je ideolociji. U pitastva, nego i
rotpuna istiutost socijai posebna
nora gledati
jegova nadle i pravde.
i. mogu se
id i dijelove
aje jasno da
nametnuti
joj poziciji,
prirodni tok
xno njihov
pe ve vie
)ora postati
rneciu starih
ativa. islam
aiijel jenom
ri 3 osujetite
23
UVOD
7.
Na kraju rije -dvije o samom radu. Knjiga je podijeljena u dva dijela.
Njen prvi dio raspravlja problem religije u najirem smislu rijei. Drugi dio
posveen je islamu, tanije jednom njegovom aspektu - bipolamosti.
Inae, ova knjiga nije teologija, niti je njen pisac teolog. U ovom pogledu knjiga je prije pokuaj da se islam prevede" na jezik kojim govori i
koji razumije dananja generacija. Ova okolnost moe objasniti neke njene
greke i neta nosti. Savreni prijevodi, naime, ne postoje.
Sanrs
dinama i
k
uvueni u taj s^
je mjesto is^a
oblikovaQjp cla
Ova tujit
Paszaje sa
ligiomi, maci
mogte~
Projeivrip a!i
sistema mip
jedan od ova
mame egzistest
rije, tneci od ti
materija, >mattee
bila poiposo 1
ovjek, a a+eat
jeimenjrdam
ivot. ovjelime
humani kanap
postavke egektit
giozno odbipmj
ju ovjeka.
Jedni se
proglaavaju jie
zvjezdano neba
ljenja. Mi, tleci
je vjena, ali je
moe zanemari
Stari su gc
mijevaju i pod
koja su razliit
1) Tertnin religija a
ligije i islama ne mo
DIO I
RASPRAVLJANJE PREMISA
-0,4~
r32744634~ 0 111111
koda on daia& 4
ma, poe~
Naula ama p
ucije iz riElia be
otra gerje paail
ma
b
momenat 124,1411
poktait artitoba
jalni fakat. d
enju prirobas 4
njenom krba
Napeainr,
to rije poces
je trenotaza. ball
razlinira
materiju, o qjpep
rode. o susretat
Pitanje da
dakle. u pitanje
Za rnaaerijri
stroj'- _
ne u k a1ietN
hiioriji i drlda
1 No divicionE ims
(str 15S
GLAVA I
EVOLUCIJA I STVARANJE
Odjeljak 1
DARWIN I MICHELANGELO
1.
ovjekovo je porijeklo ugaoni kamen svakog pogleda na svijet. Svako
razmatranje o tome kako ovjek treba da ivi uvijek nas vra a na pitanje otkuda on dolazi. Odgovori nauke i religije ovdje su, kao i u drugim pitanjima, protivurjeni.
Nauka na postanak ovjeka gleda kao na rezultat dugog procesa evolucije iz niih formi ivota, gdje granica izme u zoolokog i ljudskog nije
otra i gdje postoji jedan dug prijelazni period ovjekolikog majmuna ili
majmunolikog ovjeka ( ovjeka-majmuna). Ma ta uzimala kao odlu an
momenat razgrani enja - uspravan hod, izradu alata ili sluenje njim ,
poetak artikuliranog govora - za nauku je to uvijek jedan vanjski, materijalni fakat, bilo da se radi o razvoju ovjekove fizi ke konstitucije ili o sluenju prirodom oko sebe. ovjek je ovdje dijete prirode, koje izrasta u
njenom krilu i ne odvaja se od nje.
Naprotiv, religija i umjetnost govore o stvaranju ovjeka, o neemu
to nije proces nego je in Boanstva, o ne emu to ne traje, ne te e, nego
je trenutaan, bolan, katastrofalan akt. Vizija stvaranja ovjeka, prisutna u
razliitim slikama u gotovo svim religijama, govori o ba enosti ovjeka u
materiju, o njegovom padu" na zemlju, o protivurje nosti ovjeka i prirode, o susretu ovjeka i jednog tueg, neprijateljskog svijeta.
Pitanje da li je ovjek rezultat razvoja ili je on stvoren" pretvara se,
dakle, u pitanje ko je on, da li je on dio svijeta, ili je razli it od njega.
Za materijaliste ovjek je ,,savrena ivotinja", homme machine",
biloki strof `. Izme u ovjeka i ivotinje postoji samo razlika u stepenu,
ne u kvalitetu. Nema posebne ljudske sutine. l Postoji samo konkretni,
historijski i drutveni pojam ovjeka", aekonomska i drutvena historija
1) No dividing line between man and brute" (John Watson u
(str.158).
Psyhological Review,
br.20, 1913.,
28
me, Shak,~
stare japartslce 1b^
jere bez asokSsog
istovjemo medokt
ovjekom. nacti se
okruuje. Rakvo I
ovaj dramatski sa
ciji koja se .~d'i
postavke i sktmgie
ovog Pakla? OMku
i ovjek I
Oti-a. plt~
put izgieda rankom
svijeta: om dajc r^
jedna dimenzija
U nedostamal
svaku tvonevit
bilo kakvu ksnvi
eljezrb-~
N auka o com;
gov proizvctii t'a m
samo utoliYo. dba
(ukoliko je Ltaas
toga tudirls ta .
Tako sc s pII
u sukobu, paipo
podataka, a pasei
neumoljivo turomr
votinjskog ^^er
doanstvima o ^r
srce ne moie parr
novsku sintezaz.
na stropu Sikstirel
Darwin i !^fi
ovjeka i dvije pm
2) Ideja evolucije o.zotk
mo kod rimskog pisrca a
zastupanju hedonim3ik
;Gyorgy Lukacs,
T). ovjek je jet i optim zakonirale). U evoluciji
,.ovjek je proizPostanak ovjeka
materijalsihi kog ivota...
kraj zooloke i
>rganovoj knjizi
ledno. Me utim,
i jasnu negaciju
stvara na svoje
lestaje. Prvo Enroizvod drutveInje. Sam ovjek
h injenica, koje
nicu uzima sada
ko se kao proiz=
oji govori, hoda
ivotinjskih preako se svi oblici
ijoj liniji na fizi;st i ljudski duh
unne akcije ovih
iske sutine.
ljive eme najeaele pred slavne
gledom od Izgmad oltara, moa moda najuzikakvu istinu o
ta istina. Ili jo
duhovne pjes-
29
30
EST:anartsreelliffilE
Mai~e1
vove naoke pRit
,Presa ma
praizvod Jei
divanjem oa taj
duem razdcli>$
istan aooeii >n a
stupanj saveltar
senovske kipowe
ovjeka)_
Ovo o aalw
hovnog) raaaep
love slike aije a
svoja nafixylja
beskonaao posi
mogao dowesti
koje nam je a^
dva odvojem ii a
cije.
ovjck'e a
moe svesti a
sintaksu njeaog I
toliko komatla k
odredene koiii
podacima o
onda bila tai
rednu, nem! i
Goetheove pae e
lika izmeAu rjee
ali besmisiea. Pj
fosili, antropoiq
ako uzmemo s i
stranu. U av im
su oni svi saanjie
njemu rec i.
'tirroj nepobitnih
EVOl.UCJAlSIVARANJE
31
Materijalisti e uvijek skretati panju na vanjski aspekt stvari i stavove nauke pretvarati u negaciju ljudskog duha.
Prema tome, ruka nije samo organ rada - pie Engels - nego i njegov
proizvod. Jedino radom, prilagodavanjem sve novijim radnjama, nasljedivanjem na taj na in ste enog naro itog izobraavanja mii a, tetiva, a u
duem razdoblju i kostiju, i stalno obnavljanom primjenom te naslijedene
istan anosti na nove, sve sloenije radnje, ljudska ruka je stekla onaj visoki
stupanj savrenstva na kome je mogla da do arava Rafaelove slike, torvaldsenovske kipove i paganinijevsku muziku..." (Engels, Uloga rada u razvoju
ovjeka).
Ovo o emu govori Engels nastavak je biolokog a ne humanog (duhovnog) razvoja, a slikanje nije tehni ki proces nego duhovni akt. Rafaelove slike nije stvorila Rafaelova ruka nego Rafaelov duh. (Beethoven je
svoja najbolja djela stvorio kada je ve bio potpuno gluh.) Biloki razvoj, ni
beskona no produen, ne bi sam po sebi, bez posredovanja ne eg tre eg,
mogao dovesti ne do Rafaelovih slika, nego ni do onih najprostijih crtea
koje nam je ostavio pretistorijski slikar u pe inama Sahare. U pitanju su
dva odvojena i razli ita pravca ili dva odvojena aspekta ovjekove egzistencije.
ovjek se ne moe svesti na biologiju, kao to se umjetni ka slika ne
moe svesti na odre enu koli inu boje od koje je izgradena, ili pjesma na
sintaksu njenog teksta. Ta no je da je jedna damija izgra ena od toliko i
toliko komada kamenih blokova odredenog oblika i u odredenom poretku,
odre ene koli ine maltera, drvenih greda itd., ali to nije istina o damiji. U
podacima o gradi damije ne iscrpljuje se poj *am damije. Jer, kakva bi
onda bila razlika izme u nje i vojne kasame? Mi moemo napisati izvanrednu, u enu i ta nu gramati ku, jezi ku ili pravopisnu analizu jedne
Goetheove poeme, a da sutinu same poeme i ne dotaknemo. To je kao razlika izme u rje nika jednog jezika i pjesme na tom jeziku. Rje nik je ta an,
ali besmislen. Pjesma ima smisao i svoju nedoku ivu sutinu. Na isti na in
fosili, antropologija, morfologija, fiziologija, ne govore o ovjeku, osim
ako uzmemo u obzir njegovu vanjsku, slu ajnu, mehani ku, besmislenu
stranu. U ovom primjeru ovjek je slika, hram, poema, a ne gra a od koje
su oni svi sa injeni. ovjek je vie od onoga to sve nauke zajedno mogu o
njemu re i.
32
isLnM2NEOU1SroRAIZ PADa
Odjefjak 2
PRVOBITNI IDEALIZAM
1.
Primitivnom, najnerazvijenijem tipu ovjeka morao je, po logici evolucije, prethoditi najrazvijeniji tip ivotinje. Uporedimo li, me utim, ova
dva susjedna lana razvoja, ne moemo seAteti utisku da ovdje stoji jedna
sutinska, neprelazna razlika. Na jednoj strani vidimo opore ivotinja koji
se kre u u potrazi za hranom, bore se za opstanak ili se satiru medusobno.
Na drugoj strani, moda u istoj umi, vidimo primitivnog ovjeka, zbunjenog i spletenog njegovim udnim zabranama i vjerovanjima, ili zabavljenog njegovim neobi nim i nerazumljivim igrama, misterijama i simbolima.
U ovom prizoru to su dva potpuno razli ita stvorenja i nezamislivo je da ih
razlikuje samo jedan manji ili ve i razmak u evoluciji ivog svijeta.
Princip ivotinjske egzistencije jeste efikasnost, korisnost, utilitamost.
Princip ovjekove egzistencije - ukoliko je ovjek - to nije. ivotinja je prirodna. ovjek je natprirodan, iracionalan, nerazumljiv, nevjerovatan, ak
racionalno nemogu . Ako nije to, on ne postoji, barem ne kao ovjek.
Lovjek postoji samo u mjeri u kojoj se suprotstavlja op em toku svijeta,
sveopem mehanizmu koji je nitavilo i nepostojanje.
Mi kaemo: ovjek je evoluirao, ali to je samo njegova vanjska,
smrtna istorija. Ali ovjek je i stvoren. U jednom trenutku on je na neobja
njiv na in postao svjestan ne samo da nije ivotinja, nego je naao smisao
ivota u negaciji ivotinjskog u sebi. Ako je ovjek dijete prirode, kako se
moglo dogoditi da u jednom momentu stane prema njoj i protiv nje? Razvijmo njegovu inteligenciju koju on batini jo od svojih ivotinjskih predaka do najvieg stupnja, i njegove potrebe e se samo pove ati i po broju i
po obimu. Nijedna od njih ne e se smanjiti niti otpasti. Zadovoljavanje tih
potreba samo e postati inteligentnije, sigurnije, organiziranije. Njihovo
zadovoljavanje, koje je u primitivnom stadiju zavisilo od slu aja, razvit e
se u visokorazvijenu ekonomiju planske privrede u civiliziranom drutvu.
Ali od uma ne e nikada pote i misao o odricanju od ivljenja, o odbacivanju elja, o vrtvovanju za dobro drugih" ili smanjivanju intenziteta
fizi kog ivljenja uope.
ivotinja ima instinkte koji su izvanredan primjer principa efikasnosti
i svrsishodnosti. ovjek ima moralne crte i neutilitamu etiku.
1(
EvOLG UAI 5
11101E
i votmje ee
su ta nije nego lj
sunca, krabe se
ko minuta prije d
hovih rupa. Phtell
cvije a ne neoi
odre ettim ario r
upuuju se m sa
zemlji i orijeitia
sposobr>osti od
sposobnost vnae
Moralne zae
nom dn>tv u - e
stvorenja jedna ri
mogao opstati
od vrsta koje se
tog stupnja ieteTq
bi veoma brzo i
ovjek je kompe
njoj paraielnih sp
Medutizn, ie
Otvorimo
pored mnogib ai
vezivanjem sii ka
kao inteligerroneizradiva ka misa
da koriste pre m
gencije dolaze od
koje se, u pnic,
ca npr. zna vrlo
evolucija).
impanzo sr
va kamen. O prr
saka i majmuna
terijal (radovi n
profesora I.N.Tn
O inteligenc
oko sebe interr ca
11175PUISfORA I ZAPADA
ipa efikasnosti
EVOLUCLIA I S7VARANlE
33
evolucija).
impanzo se slui tapom da bi dohvatio bananu, medvjed upotrebljava kamen. O primanju i predavanju osmiljenih informacija kod p ela, gusaka i majmuna u vidu razgovora" ili pantomime prikupljen je velik materijal (radovi njema kog zoologa Frischa, prof.Lorenca i moskovskog
profesora I.N.Zinkina).
O inteligenciji i snalaljivosti ivotinja i njihovu sluenju predmetima
oko sebe interesantna zapaanja prikupio je Bler, dugogodinji direktor nju-
34
kao u primjesti
uporedo sa zap
manotec
nost,
Illta
njezn, demgS sa
neuraoljiza diez
neiznajt~ zaq
Vorksa
votinja je, dride
nego bi palla
hove porralme
da vee injerma
izvjesee prdima
druge rimmiler
girn zabramma.
ak i tivoie smq
su stvari cram
na svijet
hvotinja je Gili
nema bitale
proizvodar 111
htio jo jedaz
primitivni
uvjerenja da
Dok je owjek
logino-, tddla
manje miarbta,
kIDZ riiz kompli
faze: obreck
gled je jason da
mogao poszati s
U pitanju je acli
cionalnu stzaea
ovih i shmalt fei
U svora ze
injenicu kako
nerazdvojno mpl
Wels pie o
ie misle.
ovjekovoj.
o se da je lingrogo nau nom
metoda. Ovo
iuke moe biti
jedne strane, i
i inteligencija
ti inteligencija
ika mozga", a
mi ava na ono
vom ili onom
`menjaka i inija, komuniciDvom svojom
porijeklo iz e
,
to bi i u tragu
brane, kojih je
ivotinja, sve
razumljiv i u^
bzirima i opsivotinja ide u
lastala posmaimjera o tome
dode do cilja.
i koje joj stoje
stvenih samo
organiziraznemogloj ra>nice. Nigdje
ionn religijama susrt-iavanje od jedne
lete na svojim kril-
EVOLUCIlA 1 S7VARANJE
35
kao u primjeni p ele zadivljuju i red i smisao za udruen ivot ne stoji tako
uporedo sa zapanjuju im odsustvom svega onoga to ina e nazivamo humano u: zatita iznemoglog i slabog, pravo na ivot, priznanje, zahvalnost, obziri. Razmiljaju i o ivotu ovih stvorenja, jedni e sa oduevljenjem, drugi sa uasom (ovisi od izbora stanovita), konstatirati njihovu
neumoljivu disciplinu, uskla enost jedinki drutvenim funkcijama, njihov
neizmjenjivi raspored i slijepu i svirepu ta nost koja ih karakterizira..."
Vodena instinktom i upravljena na jedan jasan cilj - odranje, ivotinja je, dakle, logi na i razumljiva. A ta ini primitivni ovjek? Prije
nego bi se polo na neku ekspediciju, potrebno je da se lovci, a esto i njihove porodice, podvrgnu mnogobrojnim tabuima, postovima, molitvama,
da vre izvjesne plesove, da su imali izvjesne sne, da su obratili panju na
izvjesne predznake. Kada je divlja na dometu, treba odmah izvriti neke
druge ritualne radnje. I ene koje su ostale kod ku e podvrgnute su mnogim zabranama. Ako bi ih prekrile, one bi dovele u pitanje uspjeh lova, pa
ak i ivote svojih mueva"(Lucien Henri, Porijeklo religije). Za ivotinju
su stvari ono to jesu. A ovjek je odmah stvorio (ili zadobio) svoj imaginami svijet i povjerovao u njega vie nego u ovaj tzv. realni svijet.
ivotinja je obi no odli an lovac. Divljak je to isto bio i u tom pogledu
nema bitne razlike. Ali primitivni ovjek je bio i neumomi stvaralac i
proizvoda " kultova, mitova, praznovjerica, igara i idola. ovjek je uvijek
htio jo jedan svijet, autenti ni ili imaginami. Smatra se dokazanim da su
primitivni ljudi prije polaska u lov slikali ivotinje koje su eljeli uloviti, u
uvjerenju da e to odlu no doprinijeti uspjehu lova (tzv. lova ka magija).
Dok je ovjek molio ili slikao (!) za uspjeh lova, ivotinja je postupala
logi no", obilazila teren, oslukivala ili ne ujno ila tragom rtve. Primanje mladi a, budu eg lovca - kako navode Hubert i Mauss - vrilo se
kroz niz kompliciranih ceremonija. Oni opisuju obrede koji se sastoje iz tri
faze: obredi o i enja, obredi posve ivanja i obredi uvr enja. I na prvi pogled je jasno da bi i bez ovih obreda ovjek - kao i ivotinja, uostalom mogao postati savren lovac i da ovi obredi nemaju mnogo veze sa lovom.
U pitanju je neto dublje i zna ajnije.0 svakom slu aju valja uo iti nefunkcionalnu stranu ovih obreda, koji otklanjaju svako ekonomsko objanjenje
ovih i sli nih fenomena.
U svom monumentalnom djelu Zlatna Grana J. Frazer je ukazao na
injenicu kako se u primitivnoj ljudskoj svijesti sa idejom o sijanju (sjetvi)
nerazdvojno uplela neobjanjiva misao o prinoenju ljudskih rtava. H.G.
Wels pie o ovome: To je bio splet dje ijeg, sanjarskog, bajkama naklo-
36
EMILECila 117111110111
Wels.f Pbnels
odgria svvja l
in Beseanins
slrano i 1Wbe5 l e
stavlja acrsai
put se a da
ti kim p-edres
Ov-aj feam
cije i koja iai
raaa un
kompieksr ia
sve ke 1i
jQ
ia
iaresene
imala roji
zagledan n nd
pregaiea Ovaj
kim u zori ljur
unitenje iw3Cai
U ow
ra siu
rale su u tota
jedan stvor, kt
tapa produur
tanjem nek i
izvjesno ko je
zabrane uviil
ekala" da p
ovjeka i ivv
v anjske
ne bi moglo
do sijanja, ^lo
e ili odba ene
rojka, sa koji'o ljudsko rtlopro ovjek i
n neto dalje:
..I.) bio je bez
ali on je ubi1, pod utjecaao radi udotoizstrahai
na Kartaani,
i vlastitu djeivodnje, to
le niti u i1 uporediti sa
), ali slu aj o
lanjima ljudi,
jeg, o jednoj
vodeni ne
Zma je postneobjanjiva,
Kod primitva ozna ava
u zooloke i
ncipu interenje ovjekov
jedan od osod osnovnih
Jedna
i neolitskom
jelo, odrezuake praznovlju uje H.G.
37
EVOLUCIJA I STVARANJE
38
FVOLUCIJA I S7YARti,
duhovna i o ituje se u postojanju manje ili vie jasne religijske, eti ke i estetske svijesti. Sa ovoga stanovita odlu ni datumi u postanku (pojavi)
ovjeka nisu uspravan hod, razvoj ruke, po etak artikuliranog govora, kako
to vidi nauka, nego pojava prvog kulta, slike, zabrane. Divljak koji je prije
15.000 godina uivao posmatraju i cvije e ili profile ivotinja, a zatim ih
slikao na zidovima svoje pe ine, bio je u ovom smislu blii istinskom
ovjeku (dalji od ivotinje) nego savremeni epikurejac koji ivi da zadovoljava svoje fizi ke potrebe i koji svakodnevno izmilja nove, ili prosje ni
gra anin savremenog velegrada, koji ivi usamljen u svojim udovitima
od betona, lien elementamih estetskih doivljaja i osje anja.
U djelu Prvobitni zakon Atkinson je pokazao kako se razli ite prvobitne zabrane nalaze medu divljacima svugdje po svijetu. Stalna potreba za
i enjem od zla" i misao o ne em zabranjenom, o stvarima koje se ne
smiju dodimuti ili ak pogledati, susre e se svugdje gdje smo imali prilike
dobiti bilo kakvu vijest o ivotu primitivnog ovjeka. Druga univerzalna
ideja koja je vladala umom prvobitnih ljudi bila je ideja n e i s t o g,
p r o k 1 e t o g. Tako su se stvorili itavi redovi zabrana koje su odgovarale
pojedinim oblastima primitivnog ivota. Poto se pojavio govor, ove zabrane dobile su zajedni ki naziv tabu", to bi doslovno zna ilo ne valja",
nije pohvaljeno" - zabranjeno je. Tabu" je pojam zabrane eti kog karaktera u ranom ovje anstvu.
ovjek se, dakle, ne ponaa kao dijete prirode nego kao stranac u njoj.
Njegovo je osnovno osje anje strah. Ali to nije biloki strah koji osje aju
sve ivotinje. To je duhovni, kosmi ki, iskonski strah, koji stoji u vezi sa
tajnama i zagonetkama postojanja. Njema ki egzistencijalist M. Heidegger
smatra ga vje itom i vanvremenskom odre eno u ljudske egzistencije".
To je strah u kojem se mijeaju radoznalost, u enje, divljenje, nezadovoljstvo - osje anja koja se moda nalaze u osnovi sve nae umjetnosti i
kulture.
Samo ovim i ovakvim odnosom prvobitnog ovjeka prema svijetu
mogu e je objasniti pojavu zabrana i prvobitne pojmove ne istog" i uzvienog, prokletog" i svetog. Jer, ako smo mi djeca ovog svijeta, za nas u
njemu ne bi moglo postojati nita ni sveto ni ne isto". Ovakvi pojmovi
protivurje e prirodi ovog svijeta kako ga mi znamo. Oni, naprotiv, svjedo e
o nekom naem drugom porijeklu o kojem ne moe postojati nikakvo
sje anje", ali naa neadekvatna" reakcija na vanjski svijet, koju mi izraavamo kroz umjetnost i religiju, negacija je darvinovske, i uop e nau ne
vizije o ovjeku. Zato je primitivni ovjek svugdje i uvijek na svoj susret
sa svijetom rea
raza
Ova a
i zla, osjeaoje
smislu i besani
inficiran", asi
nije darvinovsi
Ni kod >s
tragu podsjea
ograniavaeye_
prokletog. tabr
sastavni dio p
no pojatiiie si
mlad feaoea
Ovom ferac+se
ljudske ere
Sa gle
proces F
tovi i rciiNt
je ivot pi
rijama. zffirm
htio trdaiwrri
I zu, criaer
anoreansio i
mo av i nama
lo.
Or^ami lfce
njem ili sznir
stran stialbq
no ..doao s
evolacjr_ P4r
frasrci m
39
73;1U1SfOKA1 ZAPADA
EVOLUCIJA 1 S7VARANJE
sa svijetom reagirao religijom? Zato je kroz nju svugdje izrazio svoj strah,
tjeskobu, razo arenje? Zato je traio spasenje" i od ega je traio spasenje? Ova ovjekova strana o kojoj je rije , ovo razapinjanje izmedu dobra
i zla, osje anje izgubljenosti, vje ne dileme o interesu i svijesti, dobru i zlu,
smislu i besmislu postojanja, moralni imperativ kojim je ovjek neizlje ivo
inticiran", ostaju bez racionalnog objanjenja. O evidno Darwinov ovjek
nije darvinovski reagirao na svijet iji je dio.
Ni kod najrazvijenijeg tipa ivotinje ne nalazi se nita to bi barem u
tragu podsje alo na sli an pojam ili na bilo kakvu drugu sli nu dilemu ili
ograni avanje. Ovaj prvobitni idealizam sa svojim pojmovima zabranjenog,
prokletog, tabua, sa pojlnom tajne", pojavljuje se svugdje bez izuzetka kao
sastavni dio praljudske svijesti. Gdje god se pojavio ovjek, sa njim zajedno pojavile su se religija i umjetnost. Nauka je, naprotiv, relativno nov i
mlad fenomen. ovjek, religija, umjetnost - ovo troje ilo je uvijek zajedno.
Ovom fenomenu, koji moda sadri odgovor na neka odlu uju a pitanja
ljudske egzistencije, nije se posvetilo dovoljno panje. g
Sa gledita materijalizma, ,istorija ovje anstva mora izgledati kao
proces progresivne laicizacije (tako npr. Reinach pie u djelu: Kultavi, mitovi i religija). Ali nikada niko nije na zadovoljavaju i na in objasnio zato
je ivot primitivnog ovjeka uvijek i svugdje bio ispunjen kultovima, misterijama, zabranama i vjerovanjima. Zato je svemu, zvijezdi, kamenu, rijeci,
htio udahnuti ivot i li nost.9 Zato je ba tako, a ne druga ije, vidio svijet?
I zato, obrnuto, civilizirani ovjek sve objektivizira, obezli uje i svodi na
anorgansko i mehani ko? Ve hiljadama godina mi teimo da se oslobodi mo ovih mora primitivaca, a da ne znalno njihovu prirodu i njihovo porijek10.
Ovaj fenomen unutranjeg ivljenja ili zagledanja u nebo, sa divli
njem ili strahom - svejedno, koji je svojstven samo ovjeku isto koliko je
stran svakoj ivotinji, ostaje bez logi kog objanjenja i ini se da je bukvalno doao s neba". Poto nije proizvod razvoja, on sutinski stoji van upliva
evolucije. Prou avaju i crtee u pe inama neandertalaca u Francuskoj,
francuski nau nik Henri Simple zaklju uje da se psihi ki ivot pe inskih
uanac u njoj.
koji osje aju
toji u vezi sa
^i. Heidegger
egzistencije".
mje, nezadoumjetnosti i
Irema svijetu
istog" i uzvieta, za nas u
tkvi pojmovi
svjedo etiv,
jati nikakvo
koju mi izraop e nau ne
a svoj susret
8) -Moemo nai grad bez bedema, vladara, civilizacije, knjievnosti i pozorita, ali nikada ovjek nije
vidio grad bez bogomolje i sa stanovnicima koji se ne bave bogosluenjem" - (gr ki histori ar Plutarh);Nalazile su se i sada se nalaze ljudske skupine bez manosti, umjetnosti i filozofije, ali se jo nikada nije nala ljudska skupina bez vjere" - konstatira skoro istu stvar H.Iiergscn dvadeset vijekova kasnije.
9) Primitivni ovjek ne zna :a svijet bez ivota" (Ii.A. Frankfurt, Od mita do filozofije).
40
3.
Kao to nemaju pojam svetog ili nedoputenog, ivotinje nemaju ni
pojam lijepog, niti estetskog uzbu enja u ljudskom smislu rije i. Miljenje
nekih da majmuni mogu slikati, zasnovano na nekim crteima" ovih ivotinja, pokazalo se potpuno neosnovanim. Utvr eno je da majmuni prili no uspjeno imitiraju ovjeka koji crta. Tzv.,,majmunska umjetnost", sa
10) Nietzscheov Nat ovjek oslobo en je eti kih predrasuda":Boriti se protiv milosr a, savjesti i pratanja, tih unutranjih ljudskih tirana; pritiskujte slabe, penjite se preko njihovih trupova navie. Jer vi
ste djeca vie vrste, jer va ideal je nat ovjek" (Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra).
1 1) Literatura je stvorila vie sli nih monstruma. Zajedni ka je crta svih ovih udovita izvanredna inteligencija uz potpuno odsustvo moralnog ula".
EVOLUCIlA I STVARANIE
kojom su svojevi
Protivno tome, da
ljudi, crtali i rezb
kostima i rogovie
nastale su one sfik
(pe ina Lescaut) i
dasunekeodarorii
ga nedavno je tr1il
instrumenata od r
avanje je starije a
funkcije, i ova brj
Kostim nije istovjl
stav. Nonje pojell
jednostavan odgm
nom momesn pre
biti veoma lijepa.
nije nikakvo saop
U osnovi te 1
dalje, u dultiov
gotovo je nemagn
jeste idol. Rdigacr
jepe figure bog.o r
Obali Slonava e i
iste, neposrodae
idolatrijska i tie e
listi kih religija p
pretistoriju. da bi i
moda one obe,
koji im je zajedoit
Ova raztrta
kod A. Camusa-
zadovoljna rlli rav
koja odbija da io t
ljudski i nalazimo
zooloka po porije
tencije (red, ob=Z
nad pojedincem i
I 2)
li
lenog ovjeka. I
tafizi ke vrtogla:ongresu arheolo:e evolucije, nego
a, nema nita to
)javu kulta i ove
j za mnoge vijeli kulta najmanje
ve odigrao ili se
On ide u praviadinteligencije i
i, samo savrena
volucija, u osnoka. Ali ovaj razna prirode. Nadbez unutranjeg
o nego Homun[ svojoj, a prirolaboratoriji. 1 '
rao imati pred
r Kompjuteri
>sim dvije stva-
inje nemaju ni
jec`i. Miljenje
ovih imajmuni priarnjetnost", sa
srda, savjesti i prapo+a navie. Jer vi
,1.
iva
EVOLlIC/JA I S7VARANJE
41
izvanredna in12) U ovom pogledu imamo zna ajna ispitivanja sovjetskog nau nika V.Bukina.
42
4.
Johan Huisinga otkriva jo jedan fenomen: igru (Huisinga, Homo Ludens). I ivotinja se igra, zabavlja se, ali samo ovjek igra, podrazumijevaju i pod tim jednu duhovnu funkciju, izvravanje jedne unutranje potrebe.
Igra ivotinja ima uvijek u svojoj osnovi neku bioloku funkciju, bilo da se
radi o ljubavnoj igri, potrebama razvoja mladun adi ili sl. ivotinjska igra
nagonska je i funkcionalna; ovjekova igra slobodna je i nezainteresirana.
Ona podrazumijeva svijest o igri i uklju uje neke zna ajke koje joj daju
isto duhovni smisao: ozbiljnost, sve anost, besciljnu svrsishodnost".
Jedna posebna vrsta igre, koja se odlikuje izrazito neutilitamim, antizoolokim karakterom jeste potlah, ustvari jedan univerzalan fenomen
primitivne kulture. U svojoj ve spomenutoj knjizi, Huisinga je posvetio
mnogo prostora ovoj pojavi. Po svojoj prirodi izrazito neracionalan i neekonomski, potlah pripada istom redu stvari kojem pripadaju i primitivna umjetnost ili primitivna etika sa svojim zabranama, tabuima i pojmovima dobra i zla. Smatram neophodnim da navedem nekoliko najzanimljivijih
mjesta iz Huisingove knjige:
Agonalni osnov kultumog ivota u prastarim zajednicama ni im se
ne objanjava tako dobro kao opisom onog obi aja indijanskih plemena u
Britanskoj Kolumbiji koji se u etnologiji naziva potlah. U svom najtipi nijem obliku, onako kako se on opisuje u plemenu Kwaikulla, potlah je
veliko slavlje kojim jedna od dviju skupina sa mnogo raskoi i uz svakojake ceremonije obilno dariva drugu, sa isklju ivom nakanom da dokae
svoju nadmo nad njom. Jedina, a po tome i nuna protuusluga, sastoji se u
tome da e druga strana u nekom roku ponoviti sve anost i pritom se u najve oj mjeri oduiti darivanju. Ta vrsta sve anosti darivanja proima sav
drutveni ivot plemena koja je njeguju: njihov kult, njihovo obi ajno pravo, njihovu umjetnost. Ra anje, enidba, obrezivanje, smrt, tetoviranje,
podizanje nadgrobnog spomenika, sve je to povod za potlah... Ali budu i
da i drugi rod sudjeluje u sve anosti, duan je i on prirediti potlah jo ve ih
razmjera... Odga a li duik, izgubit e ime, grb, totem, ast, te gra anska i
religiozna prava... Nadmo nost se u potlahu ne iskazuje jednostavnim darivanjem dobara, to je jo upe atljivije, to se ini unitavanjem vlastitih dobara, kako bi se u samohvali dokazalo da je mogu e biti i bez njih... Radnja
uvijek poprima oblik natjecanja: razbije li poglavica bakreni kotli , zapali li
hrpu pokriva a, razbije li svoj kanu, protivnik je duan unititi bar istu toli-
EVOLUC!JA!S7VARANJE
ku vrijednosi.
dareljivosti. kc
zimo u vie ili
Marcel Mauss i
puno poklapali.
sli nih obiaja
canje u darivanj
U predisl
sebnim imena
ozna uju ih ka
ta nosti nabacic
nog giganrstq
sve anost je pa
svijetu viteimz
ko cijeni ime
vodi briga za s
nosnih doUara.
potlaha uglavai
to dao je
data u Lajde .
religiozni svijd
Takvo dn
jednice, divljem
teljstva i poo ja
ljepavanje. pri
rima. Stvari ka
trebnu vrijedea
svetost ili se sa
dakle, uope
UniSt
nom, davati pm
isklju ivo je lj
votinjskom svij
Izvjesyo
ovjeku
or>ak
o
o svemiru.
I. Haisie i
HINw
EVOL/IC/JA / SIVARANJE
43
44
mogla opstati, jer nije mogla objasniti neke pojave, ini se da e Darwinova
teorija morati biti relativizirana" iz istog razloga. Evolucionisti ka teorija
ne moe na zadovoljavaju i na in objasniti prvu religioznu fazu ovjeka.
Ona nema objanjenja ni za neke fenomene iz faze civilizacije. Zato je
ovjek psiholoki sve nezadovoljniji to mu je bolje? Zato sa porastom
materijalnog standarda opada psiholoki"? Zato je broj samoubistava i
psihi kih oboljenja u upravnoj srazmjeri sa visinom nacionalnog dohotka i
obrazovanja? Ili zato ima ovjetva vie u po etku evolucije nego na kraju? Zato progres ne zna i i humanizaciju? Kako se dogada da je umjetnost
neciviliziranih podruja svijeta (npr. Okeanije i Afrike) snanija od umjetnosti tzv. kulturnih podru ja i da ima snaan, skoro revolucionaran utjecaj
na ovu posljednju? Itd.,itd. To su ta pitanja! Ljudskom umu koji je jednom
spoznao Darwina i Newtona teko je odre i se njihovih jasnih i prihvatljivih vizija. Newtonov svijet je kontinuiran, logi an, jednostavan i predvidljiv: on se bori za opstanak; on zadovoljava potrebe i tei jednom ujedna enom i funkcionalnom svijetu. Ali Einstein je sruio Newtonovu iluziju,
a ovdje to sada ini pesimisti ka filozofija i neuspjeh civilizacije. ovjek je
nepredvidljiv, neobjanjiv, nezadovoljan, proet sumnjama i strahom,
zakrivljen", kako bi rekao Einstein. Filozofija o ovjeku, poto je dugo
bila pod utjecajem pravolinijske, darvinovske vizije, o ekuje svoj prevrat,
svoj einsteinovski obrt". Jedno novo shvatanje o ovjeku odnosit e se
prema darvinovskom kao to se Einsteinov svemir odnosi prema Newtonovom. Ako je istina da se uzdiemo kroz patnju a zatupljujemo kroz uivanje, onda je to zato to imamo duu i to se za toliko razlikujemo od naih ivotinjskih predaka. Niti je ovjek skrojen po Darwinu", niti je svemir
uspostavljen po Newtonu.
E1q/1ICIM: snamalor
Da li rmo he
pretenzija aopor
moemo shvatit
Biologija i
u kojoj nam jc a
Isti anay dr
ovjeka susic
materija-avat.. l
ljanje, kaazaTie
spontanitet. O
hani ki ni dipl
oblik. Pb nekka
umijevanja ad
materiji.
Prema aaji
finiciji iivota. !
analizi na emq
sistema na naje
sistema, m koji
stanje antie^^w
haosa red, da
energije. Swaki
pije, a svaid ar+
drugome, jer ,
kae Kuznjeca.
Pisac ov t
se ograni iti rn
ogije da neto i
votu i psihi - o
ju i ovu injei
Kada je A
anketu, postntj
no pitanje: ta j
ISJORA I ZAPADA
e Darwinova
oissti ka teorija
fazu ovjeka.
raje. Zato je
sa porastom
imoubistava i
nog dohotka i
nego na kraa je umjetnost
vja od umjetmaran utjecaj
:oji je jednom
ih i prihvatljiIan i predvidjednom ujedDnovu iluziju,
ije. ovjek je
a i strahom,
Xoto je dugo
svoj prevrat,
adnosit e se
rna Newtonomo kroz uiujemo od naniti je svemir
EVOWCIJA I S7YARANJE
45
Odjeljak 3
46
Evexiu A liTZiesdr
ni predimet, da
njih, pokua
kao to rad zio
ena namesanuu
gledao kao ide
zadovoijarajec
naeg i
ju: taj mesod
izmedu proim
lju uje:..Gp
prostijeg ka si
protan pi- Cua
mijemo ivot i
O ovoj ,,,a
hopaiolo~11
objanjenje ar
dnigat ijz. adat
hi ke injenioe
laze jedoa a d
cije jednog >r
pniiaju tae t
jek psititog a
mu naci obp
ka, po tn ov
injenke oe >.
zuje na radike
medupeocfna
objektivnrb
1 ju uje:,,Ovdjc
kuju jedno od e
Luis de F
Vjeravatno je
njih fiziko-ln
vajcaeski
ziko-hemijsta
smo mi, br7ora
16) Podsjmmo : H
Duh je egzis~
47
( JI5TORAr7APADa
EVOLUCIJA I STVARANJE
lgovora Pierre
fi svako objato je instink:ostand, danas
tku mi ne znasamo ono to
i definiciju i-
16) Podsjetimo se Hegelovih sentenci: Materija je izvan same sebe. Duh ima sredite u samom sebi.
Duh je egzistencija koja se u samoj sebi sadri".
48
tSUMtZMEDU/STOKal7APADA
!AaU3011uMr111r
nikako pama
svolo gxada
dokniti aa
v ane
primijeniti w
kraja ooream
fiukainu-hee
vjeruja a>aog
iIsot je
o on apijie
paviq, ab a
gumo jc >r
a datana!
odrava vtag
graij tti a
prelzri allat
krvni s>odoc i :
ovojnica, s
jetne
je
nog iivci t1P
staklastim tr!
lonjena m a!
jelo. Zlake A
ju na o a, p
vidni rvac p
pnedmeta iz
vida, a
centar za vid
oba oka, stva
nezamjenpve
nost roinioe
mikroorgaiz
sedmi moocla
pred farmaoc
bolesd. Ova c
Jetra vd
18) Alexis GQek
49
IfEIUlSTORA / ZAPADA
EVOLUC!JA / SIYARANJE
a to je ivot.
lanput, ve mina sposobnost
50
izlu uje u , a slui i kao skladite eljeza i vitamina B 12. Materije koje se
izlu uju preko jetre bivaju u njoj najprije detoksicirane sloenim procesima
oksidacije, redukcije, hidrolize i konjugacije. U jetri se odvijaju mnogobrojni procesi intermedijamog metabolizma. Slui kao skladite glikogena i
regulira njegovu koncentraciju u krvi. - Krv donosi pojedinim dijelovima
tijela hranu, prenosi kisik - iz plu a u tkiva i odstranjuje iz tijela otpadne
materije; prenosi hormone i antitijela, nosioce odbrambene snage organizma, te sudjeluje u reguliranju tjelesne temperature. Bijela krvna zrnca unitavaju strane tetne tvari i bakterije, koje prodru u organizam.
Mozak se sastoji iz prednjeg mozga sa dvije velike modane hemisfere, medumozga, srednjeg mozga i primozga kome pripadaju most i produena modina. Mozak je obavijen trima opnama, tvrdom, mehkom i vezivnom. Tkivo mozga sastoji se od sive i bijele supstance. U sivoj supstanci
nalaze se iv ane (ganglijske) stanice, a u bijeloj zavreci motornih i senzibilnih iv anih vlakana. U produenoj modini i Varolijevom mostu smjetene su jezgre ve ine receptornih i efektornih modanih ivaca. Primozak
ima glavni udio u ostvarivanju refleksnih radnji, a provodi iv ane impulse
iz ledne modine u vie kortikalne centre velikog mozga i obratno. Mali
mozak je vaan centar za regulaciju ravnotee i mii nog tonusa. Srednji
mozak obuhvata modane krakove i jednu plo u sa etiri kvrice. U
prednjim dvjema kvricama prekop avaju se niti vidnog puta, koje slue
za refleks zjenice oka, dok su stranje kvrice dio subkortikalnog slunog
centra. U podruju srednjeg mozga smjetene su jezgre modanih ivaca,
od kojih su najvanije crna supstanca, crvena jezgra, jezgre ivaca pokreta a oka. Srednji mozak neposredno prelazi u neveliki me urnozak. Glavni
dio me umozga ine vidne kvrice kao sakuplja i vlakana upravljenih centru, koja predaju impulse od ve ine receptora u organizmu. Siva supstanca
kod velikog mozga tvori povrinu ili koru velikih hemisfera u kojoj se nalaze subkortika1ni iv ani vorovi: prugasto tijelo i bijelo tijelo. U viih sisavaca i ovjeka naro ito je razvijeno tzv. uljevito tijelo, ija vlakna povezuju obje hemisfere. Kora velikih hemisfera mozga koordinira cjelokupnu
vrlo kompleksnu djelatnost iv anih elemenata i tako omogu uje ostvarenje
ve ih psihi kih funkcija, posebno mehanizma uvjetnih refleksa. Prosje na
teina ovje ijeg mozga kre e se od 1.300 do 1.450 grama i sadri 14-15
milijardi iv anih stanica.
ivotinje raspolau alatom esto ja im i savrenijim od ljudskih fabriciranih alata. Primjera ima mnogo: far u vidu svjetlucanja kod ptica, violina
kod skakavaca, cimbalo cvr ka, a zatim itava jedna garnitura klopki, zamki, mrea, om i, ljepaka, sisaljki itd. Andre Tetry je napisao itavu knjigu o
tome."
Dartiw-in t jex ?.
kaodaje ^i^
ukazuje na n
Smisao utiij^l
Zmija z
na infrarnen
su da se taj
da se saw>ji
mijenjaju za
utvrdeno da
refleks zmije
sistem.
Na
nosu. keja
Svi morski cai
primaju pomic
na jednu iru^
samoj sazalcm
jemo razumia..
,.0 g1-a3
nakon za1rN:ei
inom vaCCE2
enim sistem^a
nim proQnja
Izve en
jenadva dij^3
gradnja term^
prostorije i sir
tima.
Moe se
ga kolege iz
graditeljski pc
jedstvu, s koj
men.
20)O ovome
vie:
aterije koje se
im procesima
u mnogobroje glikogena i
m dijelovima
djela otpadne
nage organizna zmca uni,dane hemisu most i pronehkom i veivoj supstanci
tornih i senzii mostu smjePrimozak
, ane impulse
nbramo. Mali
nusa. Srednji
kvrice. U
ta, koje slue
alnog slunog
:danih ivaca,
ivaca pokreiozak. Glavni
ravljenih ceniva supstanca
u kojoj se naD. U viih sisvlakna povera cjelokupnu
uje ostvarenje
sa Prosje na
sadri 14-15
judskih fabriptica, violina
klOpkl, zamitavu knjigu o
EVOLUCIJA I S1VA2ANJE
51
tome.' 9 Evolucija o ito nije ila slijepo, mehani ki, kako je to zamiljao
Darwin (jer zakon selekcije djeluje upravo tako - slijepo i mehani ki). Ona
kao da je slijedila jedan princip korisnosti, smjer povoljan za jedinku, a ovo
ukazuje na neki smisao, koji se ni na koji na in ne moe na i u materiji.
Smisao uvijek pretpostavlja svijest o cilju. 20
Zmija zve arka posjeduje neobi nu sposobnost opaanja i reagiranja
na infracrvene zrake. Nau nici Univerziteta drave Kolorado u USA utvrdili su da se taj veoma osjetljivi infracrveni detektor" nalazi na glavi zmije i
da se sastoji od tanahnih ogranaka nerava sa specifi nim elijama koje se
mijenjaju zavisno od svjetlosti to pada na njih. Eksperimentima je
utvr eno da ve 35 milisekundi poslije slanja svjetlosnog impulsa uslje uje
refleks zmije, to predstavlja rekordnu brzinu reagiranja za jedan biloki
sistem.
Na sli an na in ajkule imaju veoma osjetljivu elektri nu antenu" u
nosu, koja im omogu uje da ponadu hranu skrivenu u pijesku morskog dna.
Svi morski organizmi, naime, proizvode slabe elektri ne talase, koje ajkule
primaju pomo u svojih antena.
Dr.Aleksandar Gorbovski, lan Sovjetske akademije nauka, vra a se
na jednu ina e staru ideju, koju je, izme u ostalih, zastupao i Einstein, da u
samoj strukturi materije i svemira postoje neke zagonetne crte koje pripisujemo razumu. Evo nekoliko zanimljivih mjesta iz njegovih razmatranja:
U gradnji termitnjaka sudjeluje mnotvo, tj. tisu e i tisu e termita. I,
nakon zavrenih graditeljskih radova, ni e vrlo sloeno postrojenje s povrinom ve om od sto kubnih metara i visinom od 3 do 4 m, s ispravno izvedenim sistemom prolaza, ventilacionih kanala, skladitima za hranu, posebnim prostorijama za li inke itd.
Izveden je ovaj pokus: termitnjak ija je gradnja tek po ela pregra en
je na dva dijela, tako da su termiti bili posve odvojeni. No, bez obzira na to,
gradnja termitnjaka uspjeno je nastavljena, tako da su svi vodovi, kanali,
prostorije i skladita u oba dijela identi no izvedeni - sa zajedni kim spojitima.
Moe se pomisliti da je svaki termit bio ta no obavijeten o radu svoga kolege iz susjednog tabora, te posve jednako, istovjetno, izvodio svoj
graditeljski posao! Ipak, on nita nije znao o sudbini svojega subrata u susjedstvu, s kojim ak nije mogao biti u vezi. Pokuajmo objasniti taj fenomen.
19) Les Outils chez les Etres vivants.
52
Jasno je da svaki termit pojedina no nije kadar primiti sve, tj. kompletne obavijesti o gradnji termitnjaka u cjelini. Jedinka moe poznavati
samo dio cjelokupnog procesa u koji je uklju ena. Prema tome, moe se
zaklju iti da spremite svih informacija postaje populacija termita u cjelini.
Na taj na in mi govorimo o znanju, Velikom Znanju, koje nastaje samo
onda kad je rije o zajednici pripadnika iste vrste. Ali, to nije osamljena pojava. Kad leti roj skakavaca, obi no se kre e strogo odre enom marrutom.
Ako, pak, iz te zajednice izdvojimo jednog skakavca i stavimo ga u zatvorenu kutiju, taj isti trenutak skakavac gubi smjer kretanja i po inje pani no
juriti na sve strane. Ako tu kutiju stavimo u sredite naega roja u letu,
skakavac-zatvorenik otkriva odjednom ispravan pravac i po inje upomo,
bez predaha, juriti, sada samo u jednom smjeru - tj. u smjeru svojega roja!
Drugim rije ima, kod samostalnih se organizama samo na nivou zajednice pojavljuje Veliko Znanje (kolektivno znanje) koje ina e ne postoji
u jedinki pojedina no."
Dugo se vjerovalo da jato ptica-selica, koje se jednom godinje sele u
toplije krajeve, predvodi starija i iskusnija ptica. Ali, injenice pobijaju tu
pretpostavku. Japanski omitolog, prof. Jamamoto Hirosuke, otkrio je da
jato ptica leti bez vodi a! Ako se, nekim slu ajem, ispred jata nade jedna
ptica, to nipoto ne zna i da ona ukazuje put drugim pticarna! Ponekad se
na elu jata na e nejak, goludravi pti ! Prema navodima Jamamota Hirosuke, u est od deset slu ajeva jato predvodi mlada ptica koja se tek tog ljeta izlegla!
Posve je jasno da takva ptica'ne poznaje' tradicionalnu rutu letenja pa
ne moe predvoditi starije i iskusnije ptice koje vrlo dobro poznaju svoj
put."
Gorbovski nastavlja:,,Poznato je da je u bilokom smislu odnos
radanja mukih i enskih jedinki gotovo ravnomjeran. Ali, ako se taj normalan odnos poremeti i prevagne jedan spol, dolazi do spontanog procesa
izjedna avanja spolne strukture. Ako su iz bilo kojih razloga enke u manjini, medu novoro enim jedinkama dominirat e enke; ako je premalo mujaka, njihov e se broj razmjerno pove ati. Taj proces traje sve dok se odnos izme u spolova potpuno ne izjedna i."
Jasno je, pak, da jedinka, tj. samostalan organizam, ne moe prema
vlastitom naho enju utjecati na spol svojih potomaka. Drugim rije ima,
opet je pred nama pojava koja sadri odre enu zakonitost. Susre emo se
ponovo sa stanovitim usmjerenim djelovanjem, vanjskim utjecajem, iji se
izvor nalazi izvan svakog samostalnog organizma."
EVOrl+at4 rsfrNMaZIE
Ta je p
'fenomenam rat
bitak mu_karx
reme ena ravne
Nekoliko ^
nika bilogije ka
njava tiajvia
svodesenaiedg
mogla nametrur
to tako savrea
slu aja
gr ku tnittkoOj
mislioca Mmtsa
~^
prinoda ad^
Kako. ak
sa ovim rasta)
srije
je pun
PoII.-^i^
slu ajem jekinc
nama poznatog
vaj^.^
ovatno e za obi
tojedasezmal
Radi pojedrK cu
dva elementa. ^
atomskom tem
nim pretpasta
ra unicama Qt
posmatramo u
vatnost da nast
biliona godina.
Isklju ena je. d
slu aja za
Zemlja.
53
EVOLUCIJA I STVARANJE
Todinje sele u
ice pobijaju tu
otkrio je da
ata nade jedna
a! Ponekad se
anamota Hirose tek tog lje-
2.
rutu letenja pa
poznaju svoj
smislu odnos
iko se taj noritanog procesa
xnke u manjipremalo mu;ve dok se odmoe prema
igim rije ima,
Susre emo se
:.cajem, iji se
54
Ra un je ponovio Manfred Eigen sa Max Plankovog Instituta za biofiziku hemiju u Gotingenu, Njema ka, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1968. On je dokazao da su za generiranje jednog molekula proteina pukim slu ajem naa planeta i sve njene vode potpuno nedovoljne. ak i kada
bi itav univerzum bio pun hemijskih supstanci, koje bi se neprekidno kombinirale, deset milijardi godina proteklih od ro enja Vasione bilo bi jo uvijek nedovoljno da se formira neki odre eni tip proteina. Suo en sa ovom
injenicom, Eigen je formulirao hipotezu evolucije prije ivota, odnosno
ivot prije ivota", kako su ovu teoriju nazvali, jer je nukleinskoj kiselini
prakti no priznao neke ivotne sposobnosti. U svakom slu aju, u materiji
se najednom nalazi jedan princip reda, odabiranja, prilago avanja, nasuprot
haosu i entropiji, princip koji nikako ne ulazi u definiciju materije.
Britanski nau nici Frederic Hoyle, bivi predsjednik Kraljevskog astronomskog drutva i prof. andra Vikrama sa Univerziteta u Kardifu, imaju i u vidu isti problem, postavili su hipotezu da ivot nije nastao na Zemlji
nego da je uvezen" pomo u oblaka svemirske praine iz dubina kosmosa.
Po njima, bioloka aktivnost u kosmosu po ela je znatno ranije nego to je
postala Zemlja.
Ruski autor R.Balandin pie:,,Kada bi na Zemlji nekoliko miliona godina radilo milion laboratorija, koje bi, ra unaju i na sretnu okolnost, sintetizirali hemijske spojeve, vjerovatnost ili anse za stvaranje ivota iz epruvete bile bi jo i tada minimalne. Prema prora unima J. Holdena, takva
ansa dolazi na 1,310**30 od svih mogu nosti."
Tako stoji sa samoorganiziranjem jednog molekula bjelan evina, koji
se prema ivom organizmu odnosi kao opeka prema zavrenoj zgradi. Kako
bismo sada objasnili savrenstvo ljudskog oka principima samoorganiziranja materije makar ina najviem nivou"?
3.
Nauka, a posebno molekulama biologija, uspjelae ogromni jaz
izme u mrtve i ive materije svesti na gotovo beskrajno mali razmak. Ah je
taj mali razmak u o ima ljudi upu enih u ovo pitanje isto tako velik i isto
toliko beznadeno nesavladiv. Potcjenjivanje ovog nesavladanog (i moda
nesavladivog) razmaka ili njegovo zanemarivanje, nau no je neozbiljno i
pripada tendencijama zvani nog materijalizma.
Kako objasniti ovaj paradoks: ako iskopavanjem naidemo na dva
kamena u izvjesnom poretku, ili izgla ana da mogu sluiti nekoj svrsi, mi
zaklju ujemo da je to djelo ovjeka u dalekoj prolosti. Ako pored toga is-
EVOLUC/JA I S7Y.uti.t7O
tog kamena n
alatke, mi ne F
a
igrom sluaja.
ovjekovo pori
Ograniz
renju da mu je
ne koli ine ne:
kao znanje. I F
njegovog nezn
kojim su av
jeme kada tre
svoje gnijzztic
Na ovo pitarr)
stinkt ih ^ o^
shvatila" da
nisu jem se ovai gxi
liti ako hoce a
drosti hiljada
Nije zlo
tradaje urpa
san je kao l^
uvjerenje. ZI
injenici j
no.
Uostalom. sm
ovjekove pa
jesti, esto mr
eg neznanja
injenici
ica katkada p
r
da mu je svz
slijep za tvclo
ogromni jaz
azmak. Ali je
velik i isto
nog (i moda
neozbiljno i
-
temo na dva
koj svrsi, mi
ored toga is-
EVOU/CIJA I S7vARANJE
55
56
/SUMlLNFi)UlSTO/rA / ZAPADA
dice: neznalice su vrlo sigume, a mudraci se ponaaju hamletovski,to u nekim slu ajevima neznalicama daje izrazitu prednost.) Ovo stanje je potpuno
suprotno duhovnom stanju meditacije. Jer, razmilja se tamo gdje je prizor
svijeta pun pitanja, zagonetki, tajni. Nema meditacije tamo gdje je sve jasno".Platon je govorio da je udenje izvor sve filozofije, a Jaspers da uditi
se zna i teiti ka saznanju". Osje aj tajne i meditacije idu zajedno. U ovoj
ta ci vezuju se religija i meditacija. To je podudarno stanje duha. Ignoriranje tajne jedan je od zna ajnih aspekata prakti nog ateizma. ivot
ovjeka- mase oblikuje se odsustvom meditacije. Ovaj tip ovjeka nigdje
ne primjeuje zagonetku, tajnu. On se ne udi, ne divi, ne osje a strah pred
nepoznatim. Jednom rije ju, on ne ivi duhom. Ako se problem ipak pojavi, on ga imenuje, daje mu naziv i nastavlja ivjeti u samoobmani da je
problem time dobio svoje rjeenje. Takvi nazivi su npr. instinkt, samoorganiziranje materije na viem nivou, sloeni vidovi visokoorganizirane materije i sl:
Sa samim nau nicima ne moemo razumjeti ivot, jer ivot je isto toliko udo koliko i fenomen. Drvo me iznenaduje do divljenja", kae slikar
Jean Dubuffet. udenje i divljenje jesu najvii i moda jedini oblici naeg
shvatanja i razumijevanja ivota.
Odjeljak 4
SMISAO HUMANIZMA
1.
Teiti uivanju, a bjeati od bola - ovom lapidarnom re enicom dva
velika predstavnika materijalisti ke misli - Epikur u antici, a Holbach na
Zapadu - definiraju temelje cjelokupnog ivota pa time i posljednje osnove
ne samo ljudskog, nego i ivotinjskog ponaanja. Materijalizam e uvijek
nalaziti ono to je sli no kod ovjeka i ivotinje, religija e uvijek isticati
ono to ih razlikuje. Smisao mnogih kultova i religioznih zabrana samo je u
tome da podvuku ili naglase ovu razliku. U nekim slu ajevima i kod materijalizma nalazimo istu zainteresiranost u dokazivanju animalne prirode
ovjeka, zainteresiranost koja vie nije obi an interes za istinu. 21
21) Dobar primjer za ovo je upomo insistiranje materijalista na stanju neograni enih spolnih odnosa u
prahistoriji ljudskog drutva, kada je svaka ena pripadala svakom mukarcu, a svaki mukarac svakoj
eni. Engels izri ito priznaje da nema direktnih dokaza da je ovakvo stanje postojalo, ali nastavlja insistirati na ovoj tezi. (F. Engels, Porijeklo porodice, privatne svojine i drave.)
EVOIACIJA / S7VMlA.47E
Darwin m
ovom ivotinj
odgovaraju i 2
konica) u civfi
janje prirode,
ulima umjesto
Time to
ovjeka, evoluc
od potpuno sup
od akta Stvaran
sa itavim toko
civilizacije.
` ovjeic je
gioznog stava u
janju` (A.N.Vit
i inite supram
se sakupljaju
vi se izlaite >or
Ovo nepnl
no i darvinayst
ivota na orooj I
ali ona je jod
ovjekovu pot
umjetnosti, poe
funkcioniranje,
votinje postoji
postoji u biolo
tu. Apsolutna ^
pogledu. ivoti
ovjek to nikal
matskog prvlo
votinjskoj nedu
ratka, pa je svai
moe biti ovjeJ
Ako bi o^
nostavan i bez
zemlje i dijete n
monija" nemog
57
1111/97D1G I ZAPADA
EVOLUCUA / S7YARANlE
rsid,co u ne-
Darwin nije ovjeka u inio ivotinjom, ali mu je vratio svijest o njegovom ivotinjskom porijeklu. Iz ove svijesti slijedili su zatim
odgovaraju i zaklju ci", moralni i politi ki: ljudski kolektiv je opor (jato,
konica) u civiliziranom obliku, a civilizacija je ljudsko otrenjenje, osvajanje prirode, preovladavanje osje aja za biloko ivljenje, za ivljenje
ulima umjesto duhom.
Time to je utvrdila jedinstvo (ili kontinuitet) izmedu ivotinje i
ovjeka, evolucija je ukinula suprotnost izmedu prirode i kulture. Polaze i
od potpuno suprotne premise, religija je uspostavila ovu suprotnost. Zato je
od akta Stvaranja, ovjek - pa i sva kultura s njim - u neumitnom sukobu
sa itavim tokom ljudske istorije. Ovdje je po eo rascjep izme u kulture i
civilizacije.
ovjek je ivotinja koja odbija da to bude" (A. Camus). Sutina religioznog stava upravo je u ovoj negativnoj injenici, u ovom velikom odbijanju" (A.N.Whitehead). Jer, religija kao da kae: gledajte ta ivotinje rade
i inite suprotno: one deru - vi postite; one se pare - vi se uzdravajte; one
se sakupljaju u opore - vi se osamljujte; one tee uivanju i bjee od bola vi se izlaite nevoljama. Jednom rije ju, one ive tijelom - vi ivite duhom.
Ovo neprihvatanje zooloke pozicije, ova negativna tenja", racionalno i darvinovski potpuno neobjanjiva, magistralna je injenica ovjekovog
ivota na ovoj planeti. Ona moe biti ovjekovo prokletstvo ili privilegija,
ali ona je jedina stvama istina o ljudskoj egzistenciji. Uklonite ovu
ovjekovu pobunu" i ljudski ivot istog asa i ezava. Nema vie religije,
umjetnosti, poezije, rtvovanja i drame; ostalo je samo bitisanje, samo
funkcioniranje, besmisleno i nepostoje e. Ustvari, izmedu ovjeka i ivotinje postoji i potpuni paralelizam i apsolutna nepodudamost. Sli nost
postoji u biolokom, konstitucionalnom, dakle jednom mehani kom aspektu. Apsolutna nepodudarnost postoji, me utim, u sutinskom, duhovnom
pogledu. ivotinja je neduna, bezgrena, moralno neutralna kao stvar.
ovjek to nikada nije, i od trenutka o ovje enja ivotinje", od onog dramatskog prologa na nebu" ili pada na zemlju", ovjek nema izbora ka ivotinjskoj nedunosti. ovjek je'puten na slobodu" bez mogu nosti povratka, pa je svako frojdovsko rjeenje isklju eno. Od tog trenutka on vie ne
moe biti ovjek ili ivotinja. Otad on moe biti samo ovjek ili ne- ovjek.
Ako bi ovjek bio samo savrenija ivotinja, njegov ivot bio bi jednostavan i bez zagonetki. Upravo zato to nije tako i jer je ovjek crv
zemlje i dijete neba", jer je stvoren, on je bi e nesklada, aeuklidovska harmonija" nemogu a. Na injenici Stvaranja zasnivaju se ne samo sve du-
e je potpuno
;dje je prizor
je sve jasxs da uditi
dno. U ovoj
luha. Ignoriizma ivot
vjeka nigdje
strah pred ^
ipak poja- a
bmani da je
t, samoorgazirane matet je isto toli-
, kae slikar
naeg oblic
:enicom dva
Holbach na
dnje osnove
m e uvijek
vijek isticati
samo je u
i kod mateilne prirode
polnih odnosa u
mukarac svakoj
ali nastavlja in-
58
ISIAM [ZMIDUlSTORA!'LAPADA
boke istine i sve strane zablude ovjekovog ivota. Na toj injenici ne temelji se samo ovjekova veli ina, moralnost, tenje i tragika, nego i sve dileme, nezadovoljstvo, prokletstvo, svirepost i zlo a. 22 ivotinja ne pozna ni
jedno ni drugo, i u tome je zna aj ovog epohalnog trenutka.
Problem Stvaranja ustvari je pitanje slobode. Jer, ako prihvatite da
ovjek nema slobode, da su sve njegove radnje determinirane, svejedno
ime - onim to je u njemu ili onim to je izvan njega - vi moete Boga
smatrati suvinim za objanjenje i razumijevanje svijeta, bar kako ga vi vidite. Ali ako tom vaem stvorenju priznate slobodu, ako ga inite odgovornim, vi priznajete Boga preutno ili izri ito. Jer samo je Bog mogao stvoriti
slobodno stvorenje i samo aktom stvaranja je ta sloboda mogla biti uspostavljena. 23
Ona nije mogla nastati kao rezultat razvoja. Sloboda i proizvod jesu
disparatni, protivstavljeni pojmovi.Nikakav proizvod, nastao on odjednom
kao rezultat evolucije, ne moe imati slobodu.Ni Bog kada je pravio il
li nost, ni umjetnici kada to rade, ne konstruiraju ih. Oni ih stvaraju".
Onaj ko konstruira ne dobiva li nost, nego emu ovjeka-plakata. Li nost
se ne moe konstruirati. Ja znam ta bi bez Boga zna io portret. Neto takvo bez Boga ne postoji. ovjek e moda mo i, prije ili kasnije, do kraja
ovoga vijeka ili kroz milion godina napretka civilizacije, proizvesti svoju
imitaciju, nekog robota ili monstruma vrlo sli nog njegovom konstruktoru.
Taj ovjekoliki stroj mo i e biti veoma, veoma sli an ovjeku, ali jedno je
ve sada sigumo: on ne e biti slobodan, on e mo i vriti samo ono to je
ovjek unaprijed uloio u njega. U tome je veli ina Boijeg stvaranja i neponovljivost ovoga akta, neuporedivost sa ma ime to se zbilo prije ili poslije toga u svemiru. U jednom neonu vje nosti po elo je egzistirati slobodno stvorenje. Da nije bilo ovog Boanskog dodira, mi bismo kao rezultat
evolucije imali ne ovjeka, nego vii stupanj ivotinje, nadivotinju,
udovite sa ljudskim tijelom i inteligencijom, ali bez srca, bez lika. Njegova inteligencija bi ak, liena moralnih skrupula, bila efikasnija i u istoj
mjeri svirepija. Neki su zamiljali takva stvorenja kao bi a sa neke udaljene
planete u svemiru; drugi su ih vidjeli kao produkt nae civilizacije na nekom zamiljenom stupnju. U Goetheovom Faustu figurira jedno takvo stvorenje, ali ono nije ovjek, ono je kvazi ovjek H o m u n k u 1 u s. Treba zap22) Uporedi: Kur'an, 91/1-8: (Tako Mi)... dua i onoga koji ih stvori pa im put dobra i put zla shvatljivim u ini..."
23) ovjek koji je stvamo svjestan svoje slobode u isti mah postaje siguran u postojanje Boga. Sloboda
i Bog nerazdvojivi su. I dalje:,,Ako izvjesnost slobode sadri u sebi izvjesnost Boijeg bi a, onda postoji veza izme u poricanja slobode i poricanja Boga" (Karl Jaspers, Uvod u filozofiju).
EVOLUC!!A ! S7V4R4hlE
991:ISTORAI ZAPADA
59
EVOLUCIJA I S7YARANJE
ije
60
EVOLUCUA ! ST:4&4147
zaostaje za eti.
razlika je vrla
no postulirala
vrsto vezan
ak ni takav t
nunoj nejedn
men svog
apsolumu jech
tralni zna aj
ovje arLm a_
zaklju ak da
besmrtno^ i_ L
2.
Jednakost i bratstvo ljudi mogu i su samo ako je Bog stvorio ovjeka.
Jednakost ljudi je duhovna, a ne prirodna (fizi ka ili intelektualna)
injenica. Ona postoji kao jednaka moralna vrijednost ovjeka, kao ljudsko
dostojanstvo, kao jednaka neotu iva vrijednost ljudske li nosti. Obmuto,
kao fizi ka, umna i drutvena bi a, kao lanovi skupine, naroda, klase, politi kog sistema, ljudi su uvijek vrlo nejednaki i to je injenica pred kojom je
uzalud zatvarati o i. Ako ne priznajete duhovnost ovjeka - tu injenicu religioznog reda - vi gubite jednu realnu osnovu ljudske jednakosti; jednakost
tada postaje fraza bez podloge i uporita i, kao takva, ona e brzo ustuknuti
pred o evidnim injenicama ljudske nejednakosti, ili, jo vie pred prirodnom ovjekovom tenjom da vlada i da se pot injava, dakle da bude nejednak. im se napusti religiozni pristup, prazni prostor odmah popunjavaju
razli ite nejednakosti, rasne, nacionalne, klasne, politi ke. 25
Dostojanstvo ovjekovo nije moglo biti pronadeno ni putem biologije,
ni putem psihologije, niti kroz nauku uop e. Ono je pitanje duhovnog reda.
Prije nego jednakost, nauka bi objektivnim posmatranjem" utvrdila nejednakost ljudi, pa je nau ni rasizam" sasvim mogu i logi an.'
Etika jednog Sokrata, Pitagore ili drugih, u svom najboljem dijelu ne
25) U ovom pogledu karakteristi na je polemika koja je 1974. god. vo ena u Kini o romanu Vodena
granica iz XIV vijeka, u svijetu vie poznatom po engleskom prijevodu Pearl Buck pod naslovom Svi
ljudi su braa. Roman, koji ina e spada u najvrijednija djela kineske klasike, pri a je o selja koj pobuni po etkom dvadesetog vijeka protiv carske administracije. Zbog svoje poruke o sveop em bratstvu
ljudi, navoden je kao pou an negativni primjer" neklasnog pristupa, jer svi ljudi nisu bra a" - kako je
naglaavano u ovoj polemici.
U Ma arskoj su, opet, prema jednom normativnom aktu Ministarstva za obrazovanje (1976.), sva kolska djeca obiljeena tako da se pros[im uvidom u kolska dokumenta moe odrediti klasno porijeklo
djece (est kategorija, od a" do f`). Reagiranje javnosti na ovu podjelu, ma koliko obazrivo, pokazalo
je da je ona bila primljena kao mjera podvajanja i diskriminacije.
Nekim ljudima u glavi se uvijek vrzmaju ideje razlikovanja i nejednakosti.
26) Evolucionizam se npr. ni na koji na in ne da sloiti sa idejom jednakosti, kao ni sa pojmom prirodnih (neotu ivih) ljudskih prava. IF.galite" Francuske revolucije religioznog je porijekla (o ovome vie
u Glavi IX ove knjige).
poznaju ideju
ji. Ako nema
l^iet^
Marx je tr-rdiia
na", tuma enj
kama religije
jev za jednakt
ak i nauka. n
I pralr.tki
dan isti jedrtal
otkuda najvik
koje ulazimo9
mjesta gdje p
znanje, onim7
jedino hram je
ki, jednako
u eni ulaze. a
stati naporedc
njih (Kur' a1s.
jednakosti nal
A najvi
u oni
malim zabora
nako vrije rn
jek utoliko ve
timo se K-az
rsroRA f ur.wA
sam po sebi
)akuaj da
predmeta
objanjava
na sa ateis-
rio ovjeka.
telektualna)
kao ljudsko
ti. Obmuto,
klase, polied kojom je
injenicu rei; jednakost
ustuknuti
?red prirodbude nejed)opunjavaju
n biologije,
avnog reda.
rdila nejedm dijelu ne
romanu Vodena
d naslovom Svi
selja koj pobuap em bratstvu
,ra a" - kako je
r6.), sva kolslasno porijeklo
aivo, pokazalo
EVOLUClJA f S7VARANJE
61
62
EVOLUClJA I S7YARAVE
stvamo postoji.
Boga, nema ni
fraza bez sadr
prvobitne zagon
jer je izgubio o
vodnju dobara
ljudi budu siti ma obilja, nije i
svijet. Jo manj<
op oj nivelaciji.
U takvom
svijetu") nece b
bilnost. Pa ipaic
EVOLUCIJA I S7YARANJE
63
Zapojavi
kult. Prvi alat
prirode. Iuada
spoljanjie i k^
ivota do i.iDrj
misao, gow^ar.
kojaposvas1
kamen da 6i ^
u inio netto ^
pokuavali i s
stavio pcoda
samo ncio ^o
Puj ave svugr
itavom dioeatt
povukao 1^
Vinci), aa je c
mu,izatqaj
posobna
U taioion
torijotn iwp
se izvesa nin
je iz drug.og sw
Kult i ala
na historijja
(Evenelje, Fi
zavrila Suafiz
stavlja historij
u besklasno d^
dvije historije
ja.2
1) upaedi~
z,wnje). Ih ubmaoc
je da Itoambe i Hq
2) I edmoloh kolo
doevropske rijea k^
Glava II
KULTURA I CIVILIZACIJA
Odjeljak 1
ALAT I KULT. DVIJE HISTORIJE
Za pojavu ovjeka vezane su dvije oprene injenice: prvi alat i prvi
kult. Prvi alat je drvo ili grubo obraden kamen, dakle komad (dio, djeli )
prirode. Izrada alata i sluenje njime predstavlja nastavak biloke evolucije,
spoljanje i kvantitativne, koju moemo pratiti od najjednostavnijih oblika
ivota do ovjeka kao savrene ivotinje. Uspravan hod, savrenstvo ruke,
misao, govor, inteligencija, razli iti su stupnjevi i momenti ove evolucije,
koja po svom karakteru ostaje zooloka. Kada je ovjek prvi put upotrijebio
kamen da bi razbio neki tvrd plod ili ga bacio na neku ivotinju, on je
u inio neto veoma zna ajno, ali ne i neto potpuno novo, jer su to ve
pokuavali i uspijevali njegovi ivotinjski preci. Ali kada je on taj kamen
stavio preda se, gledaju i u njemu simbol nekog duha, on je u inio ne
samo neto to e otada postati univerzalan, neizostavan pratilac ovjekove
pojave svugdje na Zemlji, nego istovremeno i neto to nema presedana u
itavom dotadanjem razvoju. Isto tako, kada je ovjek na pijesku prvi put
povukao liniju oko svoje sjenke i tako izradio prvu sliku" (Leonardo da
Vinci), on je otpoeo jednu nemogu u aktivnost" koja pripada samo njemu, i za koju je svaka ivotinja, bez obzira na stepen razvoja, a priori nesposobna.
U biolokom pogledu pojava ovjeka da se objasniti zoolokom historijom koja mu je prethodila. U duhovnom pogledu pojava ovjeka ne da
se izvesti niti objasniti ni im to je postojalo prije njega. Taj ovjek doao
je iz drugog svijeta, s neba", kako slikovito kae religija.
Kult i alat reprezentiraju dvije prirode i dvije historije ovjekove. Jedna historija je ovje anska drama, koja po inje prologom na nebu"
(Evenelje, Faust) i razvija se kroz trijumf ideje slobode (Hegel) da bi
zavrila Stranim sudom, kao moralnom sankcijom historije. Druga predstavlja historiju oruda za rad, dakle historiju stvari, a zavrit e se ulaskom
u besklasno drutvo, u entropiju, kao i sav drugi materijalni svijet.l Te se
dvije historije odnose kao kult i alat, ili, to je isto, kao kultura i civilizacija.2
1) Uporedi:,J7anjene ovje anstva idu za izmjenama alata" (Pierre Lecombe: Istorija posmatrana kao
znanje). IIi obmuto:,,Sva istorija te e prema Hristu i ide od njega"(Hegel:Filozofija istorije). O evidno
je da Lecombe i Hegel nemaju ovdje u vidu jednu istu historiju.
2) I etimoloki kultura je vezana za kult (latinski: cultus i culture). Obje rije i poti u od zajedni ke indoevropske rije i kwel = kretati, okretati. Civilizacija se vee na civis - gra anin.
Odjeljak 2
REFLEKS DVOJNOSTI
Malo gdje su ljudi stvorili ve u zbrku i vie ir.mijeali pojmove kao u
pitanju kulture i civilizacije.
Kultura je po ek prologom na nebu". Sa svojom religijom, umjetno u, etikom, filozofijom, ona e se stoga uvijek baviti ovjekovim odnosom
prema tom nebu, odakle je on doao. Sve u kulturi zna i potvr ivanje ili
poricanje, sumnju ili sje anje na to nebesko porijeklo ovjekovo. Sva kultura u znaku je ove zagonetke i te e u neprekidnoj tenji da se ova zagonetka
rijei ili doku i.
Obrnuto, civilizacija je nastavak zoolokog, jednodimenzionalnog ivljenja, razmjena materije izme u ovjeka i prirode. Ako je taj ivot druga iji od ivota svake druge ivotinje, to je razlika u stepenu, u nivou, u organizaciji. Ovdje nema ovjeka sa njegovim evan eoskim, hamletovskim
ili karamazovskim problemima. Ovdje jo samo funkcionira anonimni lan
drutva (nastavak opora), koji prisvaja dobra prirode i radom mijenja svijet oko sebe, prilago avaju i ga svojim potrebama.
Sva kultura jeste djelovanje religije na ovjeka ili djelovanje ovjeka
na samog sebe, kao to je sva civilizacija djelovanje inteligencije na prirodu, na vanjski svijet. Kultura je umjetnost biti ovjek", a civilizacija vjetina funkcioniranja , proizvodnje, upravljanja, usavravanja stvari. Kultura
je neprekidno stvaranje sebe", kao to je civilizacija neprekidno mijenjanje svijeta. To je suprotnost ovjek-stvar, humanizam prema chosismu. 3
Religiozna vjerovanja, drama, poezija, igre, folklor, narodna mudrost,
mitologija, moralni i estetski kodeksi drutva, elementi politi kog i pravnog
ivota koji afirmiraju vrijednost i slobodu li nosti, toierancija, filozofija,
pozorite, galerije, muzeji, biblioteke - to je neprekinuti niz ljudske kulture
iji se prvi in odigrao na nebu" izme u Boga i ovjeka. To je penjanje
uz svetu planinu iji vrh neprestano izmi e, kora anje kroz pomr inu uz
svjetlost plamene buktinje koju ovjek nosi" (A.Malraux, Antimemoari).
Civilizacija je nastavak tehni kog a ne duhovnog razvoja, kao to je
darvinovska evolucija nastavak bilokog a ne humanog razvoja. Civilizacija predstavlja razvoj sila potencijalno datih jo u naim ivotinjskim precima, ona je, ustvari, nastavak prirodnih, mehani kih, dakle nesvjesnih, be3) Od rije i chose - stvar. Izraz je D u rkheimov. Radi se o metodu koji trai da se odredeni fenomen ispita objektivno, spoljanje, kao stvaf`.
RUL7URA / QYrizActm
smislenih eleme
bra ni zla. ovj
hranu. Ona je u
tura stalno osje
ovjekova
ji. Neko je im
godinje 18 iffl
zivirati razmjen
vanjsko na raui
da bi se rasipak
tome je njen rd
bar stepenu njel
unuilaaje sioba
canja koje pom
zavjeiu neised
mi budizmi .,,am
obmute
Pravi smisao ov
daoniniajedoc
ovjek kao bke
supromost kulam
Nosz'lac tml
mo nad saboas
ku. Kuituri pip
vanja. Ci^nlizaai
strumenui miisao
nebesko i 7emaij
ma, drugo utoptj
Tacit pripa
ma nego Rimljam
izmedu kultnrz i
duenost vladaja
4) U jedaan eedaarcm
5) Mirchal wc I..aw.
vaa:Primjea, alfabn
prostanon tatiaoima kontinvirano'.
rSlOKA! ZIPADA
)jmove kao u
am, umjetnovim odnosom
tvrdivanje ili
r o. Sva kultuzagonetkatia
ionalnog iv[aj ivot druu nivou, u orlamtetovskim
inonimni lan
i mijenja sviranje ovjeka
icije na prirovilizacija vjetvari. Kultura
.ekidno mijea chosismu. 3
dna mudrost,
kog i pravnog
ija, filozofija,
udske kulture
) je penjanje
pomr inu uz
rnemoari).
ja, kao to je
ja. Civilizaci^njskim preci-
KULTURA r crvrrnwcua
67
smislenih elemenata nae egzistencije. Utoliko ona sama po sebi nije ni dobra ni zla. ovjek mora stvarati civilizaciju kao to mora dihati ili uzimati
hranu. Ona je izraz nae nunosti, nae neslobode, kao to je, obmuto, kultura stalno osje anje izbora, ispoljavanje ljudske slobode.
ovjekova zavisnost od materije neprekidno se pove ava u civilizaciji. Neko je izra unao da svaki Amerikanac - ovjek, ena i dijete - troi
godinje 18 tona razli itog materijala. Stvaraju i sve nove i nove potrebe, i
razvijaju i tavie potrebu za nepotrebnim, suvinim, civilizacija tei intenzivirati razmjenu materije izmedu ovjeka i prirode, svugdje podsticati
vanjsko na ra un unutranjeg ivljenja. Proizvoditi da bi se stica1o, sticati
da bi se rasipalo" - to je u prirodi civilizacije. Obmuto, svaka kultura - u
tome je njen religiozni karakter - tei smanjenju broja ljudskih potreba ili
bar stepenu njegovog zadovoljavanja i na toj osnovi pove anju ovjekove
unutranje slobode. U ovome je posljednji smisao askeze i razli itih odricanja koje poznaju sve kulture i koji su svoj apsurdan oblik dobili u
zavjetu ne isto e" - monakom ili hipijevskom, svejedno. Nasuprot maksimi budizma unitite elje", civilizacija je morala, kao po zakonima neke
obmute logike, ista i suprotnu devizu: stvarajte sve nove i nove elje." 4
Pravismohkntdizajevrumsonakhvt
da oni ni u jednom ni u drugom primjeru nisu slu ajni. U njima se afirmira
ovjek kao bi e nesklada, ustvari, reflektira se dvojnost ljudske prirode ili
suprotnost kulture i civilizacije.
Nosilac kulture je ovjek, nosilac civilizacije je drutvo. Cilj kulture je
mo nad sobom kroz odgoj; cilj civilizacije je mo nad prirodom kroz nauku. Kulturi pripadaju ovjek, filozofija, umjetnost, poezija, moral, vjerovanja. Civilizaciji pripadaju drava, nauka, gradovi, tehnika. Njeni su instrumenti misao, govor, pismo. 5 Kultura i civilizacija odnose se kao
nebesko i zemaljsko carstvo, kao Civitas Dei i Civitas solis. Jedno je drama, drugo utopija.
Tacit pripovijeda da su Barbari mnogo blae postupali prema robovima nego Rimljani. Uop e, tari Rim je vrlo podoban da se povu e razlika
izme u kulture i civilizacije. Plja kaki ratovi, Panem et circenes", obezduenost vladaju ih slojeva i bezli nost narodne gomile, lumpenproletari4) U jednom nedavnom lanku New York Times ovu devizu naziva prvom zapovije u nove ere".
5) Marchal Mac Luan je pokazao kako pismo utje e na razlike u na inu miljenja i predstavi ivota:Primjena alfabeta stvara i podsti e naviku da se sve to okruuje ovjeka obuhvati vizuelnim i
prostomim terminima - i to posebno terminima uniformnog prostora, uniformnog vremena, neprekidno i
kontinuirano".
68
jat, lana demokratija, politi ke mahinacije, progon hri ana, Neron i Kaligula, carizam i diktatura, gladijatorske igre - sve to jo nije dovoljno da
moemo osporiti rimsku civilizaciju, ali moramo se upitati ta je tu jo ostalo od kulture. Helenska dua i rimski intelekt - to je razlika izme u kulture
i civilizacije" (Oswald Spengler, Propast Zapada). Rimljani nam daju utisak
civiliziranih Barbara. Rim je primjer jedne visoke civilizacije bez kulture.
Kultura Maja moda mogla predstavljati suprotan primjer. Prema onome
to znamo o ivotu starih Germana i Slavena, ini se da su oni u pogledu
kulture bili na viem stupnju od Rimljana, onako isto kako su indijanski
urodenici bili kultumiji" od bijelih doseljenika zavojeva a.
Za ovo razlikovanje evropska Renesansa predstavlja upe atljiv primjer. Pokazalo se da je ovo moda najivlje kultumo razdoblje u historiji
ovje anstva bilo nazadak sa stanovita civilizacije. U vijeku koji je prethodio Renesansi, u Evropi se odigrala prava ekonomska revolucija koja je
pove ala proizvodnju i potronju, dovela ,do osvajanja novih trita i
pove anja broja stanovnitva. U toku sljede a dva vijeka, poznata u historiji kao doba Renesanse (1350.-1550.), dostignu a ove revolucije bila su
uglavnom ponitena. Sva okrenuta ovjeku umjesto svijetu, sva zaokupljena ljudskim likom, Renesansa kao da je malo marila za ono to se doga alo
ustvarnosti". Dok su stvarana najve a umjetni ka djela zapadne kulture, u
toku je bila op a stagnacija pa i otvoreno nazadovanje, pra eno opadanjem
stanovnitva u ve ini evropskih zemalja. Polovinom XIV vijeka Engleska
je ima1a oko 4 miliona stanovnika, a sto godina kasnije 2 miliona i sto hiljada. Firenca je u toku etmaestog vijeka pala sa sto na manje od sedamdeset
hiljada stanovnika. Itd. Postoje o igle no dva progresa" koja na elno nemaju me usobne veze. 6
Odjeljak 3
OBRAZOVANJE I MEDITACIJA
ciju.
sal3Plpga a
drosti. datans
Eost tajuia,
ntjeaidti
izarijegA *^I
S i~ lag
platotazzi.
trarrje _tsiob
fitak;nle- >G^a
nanbakabj
nar nemike
nego kaD l"
^+m
priiajr sano
1111WL
I[an
seeekad>
^. i9t
njimaa` (Lhay
vellr 051110 ^
bio Prjes1a
o Sckcatc,,,lfn
rrije thtio ad
sve do pasu
ponoa piimij
[>reesna caami
ni iz tadoznal
bi magli tia
sve do idaoei
(Ksenofant E
vot je opsjeda
ovjeku i njel
prethodno >
Rumi, Firdusi
ljati i douvij
nosti. Prva je
thovena do st
u enja ponavl
intelekta ili - j
lSTORA 1 TAPADA
KULTURA / C/V(lJZ4CIJA
69
sakupljanja znanja o injenicama i njihovim odnosima. Meditacija vodi mudrosti, blagosti, unutranjem miru, jednoj vrsti gr ke katarze. To je okrenutost tajnama, poniranje u sebe da bi se doku ila neka religiozna, moralna ili
umjetni ka istina. Naprotiv, u enje je okrenutost prirodi da bi se upoznali i
izmijenili uvjeti egzistencije. Nauka primjenjuje posmatranje, analizu, ra lanjenje, pokus, provjeru, dok kontemplacija zna i istu spoznaju (u neoplatonizmu ak nadracionalni na in spoznaje). Kontemplativno je posmatranje oslobodeno htijenja i elje" (Schopenhauer), dakle posmatranje bez
funkcije, lieno interesa, to nauka nije nikada. Kontemplacija nije stav
nau nika, to je stav mislioca, pjesnika, umjetnika, isposnika. I nau nik poznaje trenutke kontemplacije, ali ne u funkciji nau nika, ne kao nau nik,
nego kao ovjek, kao umjetnik (jer svi ljudi su umjetnici u izvjesnoj mjeri).
Meditacija daje mo nad sobom, nauka nad prirodom. Nae kolovanje izgraduje samo nau civilizaciju i samo po sebi ne doprinosi nita naoj kulturi.
Kao to se danas mnogo u i, repetira, slijede nau ne discipline, tako
se nekad mnogo razmiljalo. Mudraci iz Lapute, udubljeni u svoja razmiljanja, nisu ni primje ivali ni uli one koji su ih uznemiravali svojim pitanjima" (J.Payot: Vjetina biti ovjek). Legenda kae da je Buda pred otkrovenje ostao na obali rijeke tri dana i tri no i utonuo u razmiljanja a da nije
bio ni svjestan proteklog vremena. A Ksenofont nam je ostavio sli nu pri u
o Sokratu:,,Jednog jutra razmiljao je o ne emu to nije mogao da rijei;
nije htio od toga da odustane, nego je nastavio da razmilja od rane zore
sve do pono i i stajao je kao prikovan, zadubljen u razmiljanje; a oko
pono i primijete ga i apat prode kroz za udenu gomilu da Sokrat stoji i o
ne emu razmilja jo od svanu a. Najzad, uve e poslije ve ere, neki Jonjani iz radoznalosti iznesoe svoje hasure, i spavali su pod vedrim nebom :; z
bi mogli da ga posmatraju, da vide ho e li stajati cijelu no . On je stajao
sve do idu eg jutra, a sa povratkom dana pomoli se i ode svojim putem"
(Ksenofont, Gozba, 220). Galileja, proroka evropske civilizacije, cijeli a i
vot je opsjedalo pitanje padanja tijela, a Tolstoj je itav ivot razmiljao o
ovjeku i njegovoj sudbini. Ako je konstruktor aviona ili padobrana mora.o
prethodno mnogo u iti i eksperimentirati, Buda, Sokrat, Seneka, Gazzali,
Rumi, Firdusi, Shakespeare, Dostojevski, Hugo, morali su duboko razmiljati i doivljavati svoje svjetove. U iti i razmiljati dvije su razli ite aktivnosti. Prva je dovela Newtona do otkri a zakona gravitacije, druga Beethovena do stvaranja Devete simfonije. U suprotnosti izme u meditacije i
u enja ponavlja se jo jednom suprotnost izmedu ovjeka i svijeta, due i
intelekta ili - kulture i civilizacije.
70
1CUf]VRA1 Qf'ImAal
Ali, obr=
trimo, zapazit
neZ3vlSne.
kobico
nau no, a pe
tennire, mag3
n o. Daras je
stupnjeve oba
jedinom shata
u io Ui.sali i
politidcc laon
injesicx i u a
manje sioum
ti odoon
njen uziak i L
(dnitvent jed
goj ugravijen
prinodom, spoi
se na avje>la,
nego idejno p
^aja ^
tema odgs
svojim posljel
socijalisziko
ivotnoj praio
varuje se krao
SSSR-u, Fran
jetni kog odgi
zika, itd.) puri
Specifi^
vimo, prije s^
stoje u u7ajae
cije kao o jr
oblici bovjelu
e, ustvari, sve
pravo kroz to
no kroz to, mi
mi istovremeluha i slobode
djednjeg svjedrugo je spoaj da se kroz
ojanju uop e.
istva. Radi se
Nau nik koji
projekta kaknvjerava, upMeditira moloku iti jednu
i i sve i nita:
aotela razlika
i Boanskog.
)me se iscrpe", to je potajviem obliini slobodniirutveno koi, obrazovani
ali tada znatnitih pri a o
va ki i podoji su branili
ecaja na njesnost i samo
71
KULTURA / GY/LZAC.!!A
Odjeljak 4
72
KUL7VRA, 0,+ILIZ1CJI
Poutiati a
lac industrijsti
no, modemo v
trijskog sistem
Veliki
ka i matemati
ugled umjeua
odraz njihrnre
zbog svog uti
irenje obrazv+
cije jasno ne ^
vidove obram
stavljaju pod
State, Bostion l
Atasa< ^
Tosuprijc ^
tanja, vjetu90
funkcionaliistid
ma utilitarnoti
sokok~
stru njake baj
humanom ka
Ako bise
mogli bisno
samo utoliYa i
ukoliko ostavt
namee gotoin
Ona ne stvara
civilizaciji, ali
U svjeda
fenomen tzv.
samo jedan a!
jedinac, kao li
73
IQ:BUISTOKAl7ApADA
KULTURA 1 CN/(IIAGIA
je pojedinca u
ali osnauje
eline, a ovjek
). Automatiza>re sivnom kre-
Poznati ameri ki ekonomski teoreti ar i vjerovatno najbolji poznavalac industrijskog sistema u svijetu danas, John K. Galbraith, pie:,,... Naravno, modemo visoko obrazovanje temeljito je prilagodeno potrebama industrijskog sistema.
Veliki ugled to ga u novije vrijeme imaju ista i primijenjena nauka i matematika, samo su odraz potrebe tehnostrukture..., dok je manji
ugled umjetnosti i humanisti kih nauka i manja podrka to je uivaju
odraz njihove podre ene uloge... Poslovne i tehni ke kole su na cijeni
zbog svog utilitamog karaktera... Industrijski sistem potakao je golemo
irenje obrazovanja. To moemo samo pozdraviti. Me utim, ako se tendencije jasno ne uo e i ako im ne bude otpora, sistem e podupirati samo one
vidove obrazovanja koji najvie slue njegovim potrebama, a najmanje
stavljaju pod znak pitanja njegove ciljeve" (J.K.G., The New Industrial
State, Boston 1967. str. 339-341).
A ta su zajedni ke karakteristike kolskog sistema na svim stranama?
To su prije svega stroga selektivnost koja dovodi do destruktivnog nadmetanja, vjeta ki specijalisti ki" jezik koji razvija ve ina disciplina; i strogo
funkcionalisti ka arhitektura kolskih zgrada podre ena isklju ivo mjerilima utilitamosti i higijene. Sve ovo zato jer je kola u slubi birokratije i visokokonkurentnog industrijskog sistema, za koji treba da pripremi
strunjake koji e najbolje sluiti i dalje razvijati ove mehanizme. Apeli za
humanom kolom" koji se tu i tamo uju ostaju zasada samo lijepe elje.
Ako bismo trebali vrednovati kultumi sadraj kolskog obrazovanja,
mogli bismo re i: kola je sastavni dio civilizacije; ona doprinosi kulturi
samo utoliko ukoliko nije dresura, ukoliko razvija kriti ki na in miljenja,
ukoliko ostavlja prostora ovjekovoj duhovnoj slobodi. kola koja servira i
name e gotova eti ka i politi ka rjeenja, sa stanovita kulture barbarska je.
Ona ne stvara slobodne li nosti nego podanike i kao takva moda doprinosi
civilizaciji, ali unaza uje kulturu.
USA na svim
tavnika, 1920.
t0.000. U svim
udenata, 1959.
ra 14,600.000.
D mil. dolara u
ta manji u so;i ja.
u dvije najja e
gve a sredstva
zemlje (SSSR
:anac iznad 25
i dolazi Britai se odnose na
no po receptu
3 indoktrinira)liti kog sisteagodeno zahtd oba slu aja
va uprkos lijeve li nosti",
it emo ovo
eutralno", ob25.VIII 1918.
nu ima za cilj
an politike ne
princip obra-
Odjeljak 5
TZV. MASOVNA KULTURA
U svjetlu ovih razmatranja italac e lahko sam na i pravo mjesto za
fenomen tzv. masovne kulture. Radi li se uop e o kulturi ili je u pitanju
samo jedan aspekt civilizacije?Subjekt svake kulture jeste ovjek kao pojedinac, kao li nost, kao neponovljiva individualnost". Subjekt (ili objekt)
74
fSUMlZMEDUlSTORA /7rIPADq
masovne kulture jeste skupina, masa, ili ovjek-masa". g ovjek ima duu,
masa ima samo potrebe. Zato je svaka kultura uzdizanje, usavravanje
ovjeka, a mas-kultura zadovoljavanje potreba.
Kultura tei individualizaciji; masovna kultura vu e u suprotnom
pravcu - ka duhovnom uniformiranju. U ovoj ta ci masovna kultura se razilazi sa etikom, pa i s kulturom. Masovna kultura obrazuje, ali ne odgaja.
Serijskom proizvodnjom duhovnih dobara", kopijama, ki em, undom i
nesmislom za individualno, ona gura ka obezli enju. Za razliku od autenti ne, masovna kultura suava ljudsku slobodu upravo ovom tendencijom
uniformiranja, jer sloboda - to je suprotstavljanje uniformnosti" (Horkheimer).
Me u rairene zablude spada poistovje ivanje masovne i narodne kulture, to je velika nepravda za ovu posljednju. Za razliku od masovne, narodna kultura je izvoma, aktivna i neposredna. Ona ne pozna ki i und,
koji su isto gradski proizvodi.
Narodna kultura po iva na konsenzusu, unutamoj saglasnosti, u eu,
a dominiraju i princip masovne kulture jeste manipulacija. Obredi, igre,
pjesme, zajedni ka su stvar sela ili plemena. Nema izvo a a na jednoj strani, a slualaca ili posmatra a na drugoj strani. Kad sve anost po ne, svi se
uklju uju, svi postaju u esnici. Masovna kultura prua nam sasvim obmut
primjer. Ljudi su strogo podijeljeni na proizvo a e" ipotroa e" kulturnih dobara. Ima li nekog ko misli da stvamo moe utjecati na sadraj televizijskog programa, ako ve ne spada u onu malu grupu koja taj program
stvara? Tzv. masovna sredstva komunikacije - tampa, radio i televizija,
ustvari su sredstva masovne manipulacije. Na jednoj strani stoje redakcije
koje stvaraju programe, sastavljene od malog broja ljudi, a na drugoj pasivni milionski auditorij.
Jedna anketa iz 1971. godine pokazala je da prosje an Englez provodi
pred televizijskim prijemnikom izmedu 16 i 18 sati nedjeljno (podatak iz
publikacije Stremljenja drutva, statisti kog godinjaka engleske vlade).
Naro ito je primije eno da televizija svugdje postojano potiskuje literaturu
- svoj ekvivalent u oblasti kulture. Svaki tre i Francuz ne pro ita nikada ni
jednu knjigu, a francuska nacija u cjelini slobodno vrijeme provodi pored
televizora - ovo su zaklju ci ankete izvrene za ra un asopisa Le point
(1975.), iz kojih se vidi da je za preko 87% stanovnitva glavna kulturna"
8) Pojam ovjeka-mase" u literaturu je uveo Ortega Y. Gasset. Masa je skup anonimnih, obezli enih
jedinki. Jedna skupina ljudi, kada izgubi li nost, degradira se u masu. ovjek-masa je krajnji produkt
gole civilizacije, jednog stanja u kojem vie nema sumnji ipredrasuda" kulture.
zabava posmat
let. Anketa pro
istu situaciju u
vine, a Japanai
Horikava sa U
upravo stasa is
tavno: televizij
aktivnost i uop
leme u ivota
Nae vriji
film, televizija
lanih idola i z
trebljavati grut
moe postii n
gotovih isrina
ma i jeftinim i
ajudoido vL
Psihologij
njem mogvt ^
u 9 Psiholoti
sra unata je m
ni i emotivni d
ti izbor smatra
Totalitam
rila da je iskar
policije, kandai
generacije, ako
tena, zgraT.ati
ni enja bila izl
9) Do 1945. Japance
75
tEDU lSfOIU/7APADA
RUGTURA! CNIIIZ4C/!A
zabava posmatranje televizijskog programa, a na dnu liste stoje opera i balet. Anketa provedena povodom Nedjelje knjige" 1976. godine pokazala je
istu situaciju u Japanu. Oko 30% Japanaca uop e ne ita knjge ili ak novine, a Japanac pred tv-ekranima provede prosje no 2,5 sati dnevno. Prof.
Horikava sa Univerziteta u San Francisku tvrdi da je nivo generacije koja
upravo stasa ispod univerzitetskog kriterija. Horikava to objanjava jednostavno: televizija je zamijenila literaturu i razmiljanje, smanjila unutranju
aktivnost i uop e sputala intelekt. Ona servira gotova rjeenja za sve probleme u ivotu.
Nae vrijeme prua primjere kako sredstva masovne kulture - radio,
film, televizija - gdje su ona u monopolu vlasti, mogu posluiti za stvaranje
lanih idola i za masovno zablu ivanje najgore vrste. Vie se ne mora upotrebljavati gruba sila da se vlada narodom protiv njegove volje. Sada se to
moe posti i na legalan na in", paraliziranjem narodne volje, serviranjem
gotovih istina" zamorenim narodnim masama, kojima se radom, mitinzima i jeftinim i vulgamim zabavama oduzima vrijeme da razmisle i pokuaju do i do vlastitog suda o ljudima i doga ajima.
Psihologija masa je u ila, a praksa potvrdila, da je upornim ponavljanjem mogu e uvjeriti ljude u mitove koji nemaju nikakve veze sa stvarnou.9 Psihologija masovnih sredstava komuniciranja, posebno, televizija,
sra unata je na to da se pot ini (upokori) ne samo svjesni, nego i instinktivni i emotivni dio u ovjeku i da se stvori osje anje ili navika da se nametnuti izbor smatra vlastitim. 1
Totalitarna su drutva svugdje vidjela svoju ansu u televiziji i pourila da je iskoriste. Televizija je tako postala prijetnja slobodi, opasnija od
policije, andara, zatvora i koncentracionih logora. Mislim da e se budu e
generacije, ako njihova sposobnost da slobodno misle ne bude potpuno unitena, zgraati nad mu enitvom dananje generacije koja je bez ograni enja bila izloena utjecaju ove nekontrolirane mo i. Ako je u prolosti
u suprotnom
:ultura se raziali ne odgaja.
em, undom i
liku od autenn tendencijom
lnosti" (Horki narodne kulmasovne, nana ki i und,
snosti, u e u,
Obredi, igre,
na jednoj strat pone, svi se
sasvim obmut
oa e" kultursadraj televija taj program
io i televizija,
stoje redakcije
drugoj pasivalglez provodi
to (podatak iz
gleske vlade).
;lcuje literaturu
ita nikada ni
provodi pored
visa Le point
(nna kultuma"
nutmih, obezlienih
a je krajnji produkt
9) Do 1945. Japance su u ili da je Mikado potomak boginje Sunca i da je Japan stvoren prije ostalog
svijeta. Ovaj su mit u toku vie generacija ak i profesori univerziteta ponavljali svojim studentima.
Ovaj japanski slu aj sada pripada prolosti. Nove mitove u vidu kultova vo a imamo u Rusiji, Kini,
Svjevemoj Koreji (kultovi Staljina, Mao Ce Tunga, Kim Il Sunga i dr.) Ovi mitovi imaju uglavnom isti
model. Npr.:,,Svaka rije potovanog i voljenog vo e druga Kim Il Sunga zala je duboko u naa srca
ba kao to voda prodire u ednu zemlju... Odlu no emo nastaviti izvravanje velikog plana izgradnje
komunizma koji je zacrtao potovani i voljeni drug Kim D Sung", itd. (iz lanka Sve to narod voli dobro je" izvjesnog Kim Jong Huia). U dvoritu jedne tvomice u staklenom sarkofagu izloen je kamen na
kojem je za vrijeme razgovora sjedio potovani i voljeni vo a drug Kim D Sung".
10) O ovom pitanju preporu ujemo izvanrednu knjigu ure unji a 12ibari [judskih dua, Beograd,
1977.
76
Odjeljak 6
SELO I GRAD
RucnmAi ovannaae
kao i ranije, pn
ture, umjetnosa
kojeg dolazi kr
Religiom
urbanih eleme!
sve je manje n
betona, tehaike
je grad veci, !
kriminal u upr
zajedni ki uzic
ti prakti nom, ,
ovjek m
jeku, bilje i
rodom i elema
u kojima c5ovje
bavljaju jeda
ovjck stoaQ p
svega fijepog[ i
jednoobsamim
sovnih saedsto
rade. Pa i oaja
izumrio kod sa
umjetnikn ii a
naeg doba. C
ProcenatLrada
na, moda nesi
redivom sblm
ve ina gradsic
turalistikoj a
seljaka ivo je
Ovdje, n i
prisutnog, a >o^
penu obrawra
radnika. 12
11) rrema jedeoi
28,5%, itd.
ISTOKA 1 ZAPADA
adara
vlasti
bi se obuzdacopstvo najgore
je Johan HuiTemeni ovjek
koji odgovara
iakim senzacijJstvo istinskog
, prekomjerd. itd.
U kulturi susrehnika je prvi
a se maina iz
idima - sjetimo
aulknera i dr.,
i stupanj slosve svoje
je za svoj blii
hnici. Tehnika
Ona doprinosi
(tampu,
velikog broja
(kolektiv") u
,pektivi obe akroz direktan
le, tehnika neugroava anooizvodi i konproizvodi i
otizmu ivota
isto je
jesnik. Danas,
KULTZIRA 1 CIVILIZACIJA
77
kao i ranije, protest protiv grada urbane civilizacije dolazi od religije, kulture, umjetnosti. Prvim krkanima Rim je izgledao kao carstvo satane iza
kojeg dolazi kraj svijeta, Strani sud.
Religioznost opada sa veli inom grada.11, zapravo sa koncentracijom
urbanih elemenata koji djeluju otu ujude na ,ovjeka. Jer to je grad ve i,
sve je manje neba nad njim, sve manje prirode, cvijeCa; sve je vie dima,
betona, tehnike; sve je manje linosti, sve se vie degradiramo u masu. to
je grad ve i, sve je vie kriminala. Religioznost se nalazi u obmutoj, a
kriminal u upravnoj srazmjeri sa veli nim grada. Ova dva fenomena imaju
zajedniki uzrok. Oni stoje u izravnoj vezi sa onim to bismo mogli nazivati prakti nom, doivljenom estetikom".
ovjek na selu u prilici je posmatrati zvjezdano nebo, cvjetna polja, rijeku, bilje i ivotinje. On je u svakodnevnom i neposrednom dodiru sa prirodom i elementima. Bogati folklor, svadbeni obi aji, narodne pjesme i igre
u kojima ovjek sa sela nije samo posmatra nego naj e e i u esnik, pribavljaju jednu mjeru kultumog i estetskog doivljavanja, kojeg je gradski
ovjek skoro potpuno lien. Prosje ni gradanin velegrada izloen je guenju
svega lijepog i samoniklog. U najve em broju slu ajeva on je odrastao u
jednoobraznim kasamama velikog grada, kljukan pasivnim znanjem masovnih sredstava komuniciranja i okruen runim predmetima serijske izrade. Pa i osje anje za ritam, koje posjeduju svi primitivni narodi, skoro je
izumrlo kod savremenog ovjeka. Uvjerenje da gradanin ima vie prilike za
umjetniko i uopee estetsko doivljavanje spada me u naj udnije zablude
naeg doba. Kao da koncerti, muzeji izlobe koje posje uje bezna ajan
procenat gradskog stanovnitva mogu makar blizu nadoknaditi svakodnevna, moda nesvjesna, ali vrlo snana estetska uzbu enja seljaka pred neuporedivom slikom izlaska sunca bu enja ivota u proljece. Ogromna
ve ina gradskog stanovnitva svoja najsnanija uzbu enja doivljava u naturalisti koj atmosferi fudbalske utakmice bokserskog me a. Sve oko
seljaka ivo je i elementamo; sve oko radnika mrtvo je i mehani ko.
Ovdje, u razli itoj duhovnoj klimi i raz.li itom doivljavanju vi enog i
prisutnog, a ne u razli itim materijalnim uvjetima ivota razli itom stepenu obrazovanosti, treba traiti objanjenje religioznosti seljaka i ateizma
radnika. 12
11) Prema jednoj anketi, u Parizu misu posje uje 12-13% stanovnika, u Lionu 20,9%, u Sent Etienu
28,5%, itd.
12) Nije to ni ekonomska nesigumost Radnik nije nita sigumiji u pogledu svoje egzistencije od seljaka. Triite je udljivo i neizvjesno kao i nebo. Marz je pokazao kako radnik trite osje a kao fetiku
silu nad kojom nema nikakve vlasti.
78
KULTURA 1 CIVIIIZACL
nini marksizJ
trajkovi
isklju ivo eko
Odjeljak 7
RADNI KA KLASA
Kao produkt grada, radni ka klasa u najve oj je mjeri pogodena negativnim utjecajem tzv. iste civilizacije, tj. civilizacije sa najmanjim sadrajem kulture. Tvornica otupljuje i ugnjetava li nost. Jedan sociolog pie:Podywuti strogoj disciplini i proizvodnom procesu, radnici navike
koje su stekli u tvomici prenose i u vlastite organizacije. Oni su skloni svoju vlast prenositi na birokratiju koju spontano stvaraju i slabo kontroliraju,
a koja igra konzervativnu ulogu i u kapitalisti kom i u socijalisti kom svijetu."13 Herbert Marcuse konstatira da su radnici u razvijenom kapitalisti kom sistemu (dalde tamo gdje je utjecaj tehnologije i tvomice naija i)
prestali biti revolucionama sila. Radni ka klasa primjer je manipulirane
grupe, kojoj laskaju, na koju se pozivaju, u ime koje govore, ali koju malo
pitaju. Dvije najbrojnije radni ke klase na svijetu, u USA i SSSR-u, nemaju
skoro nikakav stvami utjecaj na politi ke strukture svojih zemalja i na odluke koje se u njima donose.
Jedan od izraza ovog stanja, pored otu enosti od religije i umjetnosti,
jeste siromatvo misli, ustvari, potpuna teorijska sterilnost unutar radni kog
pokreta, koju priznaju i komunisti ki pisci (kao npr. A. Groz, R. Garod, L.
Basso, S. Malle i drugi). U jednom razgovoru sa dopisnikom italijanskog
lista Contemporaneo 1965. godine poznati marksisti ki pisac Gyrgy Lukacs izjavio je: Niko poslije Marxove smrti, sa izuzetkom Lenjina, nije
dao teorijski doprinos problemima kapitalisti kog razvitka" - a zatim,
osvr u i se na staljinisti ki period u SSSR-u, Lukacs je saop io:Guena je
svaka slobodna misao, a li ni stavovi proglaavani su teorijskim zakonom.
Na ovom izopa enju teoretskog smisla izrasla je itava jedna generacija." I
uistinu, poslije Marxa, koji i sam nije poticao iz radni ke nego iz gra anske
klase, jedva da nalazimo iole vrijednu i originalnu ideju koja bi potekla iz
radni ke klase, sa izuzetkom ideje radni kog samoupravljanja u Jugoslaviji,
koja uprkos svim teko ama predstavlja osoben i originalan pravac. U
svakom slu aju, ova ideja zna i odstupanje od Idiea i dogmi u koje je zva13) Postoje ak ozbiljne indicije o snaknom utjecaju podzemlja i mafije u rukovodstvima nekih ameri kih sindikalnih organizacija.
Revalmei
ekonomije p
znai jedno sa
osjeanje
ljevima antim
oblik isooljav
DU
I ZAPADA
pada tehnici,
79
RULTURA I CIVIUZACIJA
Odjeljak 8
RELIGIJA I REVOLUCIJA
Revolucija nije nikada samo doga aj u domenu civilizacije, drutva,
ekonomije, politike. Svaka istinska revolucija jedan je trenutak vjere, to
zna i jedno stanje oduevlienja, pravde, tenje, rtvovanja, umiranja, dalde
osje anje iznad interesa i egzistencije. Pa i kada je revolucija po svojim ciljevima antireligijska, ona je po u eu ljudi, kao ljudska drama, jedan
oblik ispoljavanja religije. Svi koji su u estvovali u revoluciji mogli iz14) Prema podacima jedne vedske institucije (1978.) u nizu najve ih kapitalisti 'kih zema-lja (USA, V.
Kanada) trajkovi su u posljednjih 5 godina (1973.-1977.) uzitnali manje od 1% ukupBritanija,
nih radinh sati godinje; u vedskoj 6 minyta prosje no godinje po radniku, a u vajcarskoj veli ina je
zanemarljiva.
15) Prema jednoj analizi, radnik koji radi na potpuno automatiziranoj maini, samo 1 sat od ukupno 40
sati sedmi no aktivno i odredeno intervenira, a ostalih 39 sati on manje vie bdije nad mainom. Razvoj u ovom pravcu veoma je brz, a automanka postaje preovladuju i nain rada u sve veem broju privrednih grana. Marx, ina e veliki dijalekti ar, nije vidio ovaj razvoj, nije iz njega izveo odgovarajudi zaldjuak. U svakom slu aju fenomen radni' ke klase on je gledao statiki, a ne dijalekti ki.
80
bliza pratiti njeno odigravanje posvjedo ili su prisustvo ovih eti kih elemenata. Oni su je vidjeli kao epopeju, a ne samo kao mehani ki prevrat,
puku izmjenu mainerije vlasti. Ovo moe objasniti onu nesposobnost radnika dananje kapitalisti ke drave za revoluciju, o emu govori Marcuse,
kao i obratno, oduevljenje pjesnika, umjetnika i uope religioznih ljudi za
je nu revoluciju koja ina e po svojim deklaracijama moe biti ateisti ka.
Gledana sa unutranje strane, ne kao proces nego kao dio ivota,16 revolucija se vidi kao drama koja zahvata ljude ne im to poznaju samo religije. Sa
politi kog, onog realnog" stanovita, ona, naravno, moe imati sasvim
dmgi zna aj i ciljeve.
Svaka zajednica nalazi se u stanju religije" im u njoj vlada poviena
temperatura, oduevljenje, osje anje solidamosti, zajednitva, iste sudbine;
gdje se ljudi osje aju kao bra a dmgovi.
Artur Rubinstein pri a: U viktorijansko doba, puno izobilja i snobizma, niko nije iao na koncerte. Francuzi su svojevremeno na koncerte odlazili samo nedjeljom, u ostale dane sale su ostajale prazne. Me utim, u
predve erje Drugog svjetskog rata jedna poznata engleska pijanistkinja svirala je besplatno u holovima muzeja pred stalno prepunim auditorijem. Ja
sam za vrijeme meksi ke revolucije, dok su vozovi letjeli u vazduh i nemilosrdno ubijani ljudi i djeca, u raznim mjestima priredio preko pedeset koncerata. Sale su bile unaprijed rasprodate, ljudi su ulaznice pla ali u zlatu. U
tom istom Meksiku, dok je vladao mir, sakupiti neto od publike u dvoranu
predstavljalo je problem."
Drutvo koje je nesposobno za religiju, nesposobno je i za revoluciju.
Podruja snanih revolucionamih vrenja jesu podru ja jo uvijek ivih religioznih osje anja. Osje anje bratstva, solidamosti, pravde - u sutini religiozno, okrenuto je u revoluciji ka stvaranju zemaljske pravde, zemaljskog
raja.
I religija i revolucija ra aju se u bolu i patnji, a zamiru u blagostanju i
komforu. Njihovo je istinsko trajanje samo njihova tenja da se ostvare.
Njihovo je ostvarenje" njihova smrt..I religija i revolucija, ostvaruju i se,
pora aju, izlu uju svoje institucije, svoje strukture, koje ih gue. Zvani ne
strukture nikada nisu ni revolucioname ni religiozne.
Ako je revolucija imala protivnike u vjeri, ona je to imala samo u zva16) U poznatoj poemi Dvanaestorica" Aleksandra Bloka crvenogardejce predvodi Hrist. Tako to vidi
pjesnik. Poema je spjevana nedugo poslije revolucije i bila je od tadanje zvani ne kritike napadana kao
religiozna. Ne znamo koliko je Bloka tadanji ministar kulture Lun arski uspio odbraniti tvrde i da je to
samo vizija utemeljena na tragizmu i biblijskom patosu".
avwiz4cn4
Prema rijei
riite hidrogenske
napredak
ixe
1900. o 1960,.
temperature sa 10
el ektri ni mcnori
brode e potpano
kada e elektri ee
na drumu. kan
jem izdvojeaelf
ovje~
da vjetaki penic
nasljednosti
mogunosti Sink
mozgu, PoNed niq
jarda tmeta sa stia
gana udava rata
pojava koje se nai
vjekovne ovjeko
nomske mogunoe
radne sedmice_ Or
mjeseci. U Sjedinj
bila, 60 T
ljetovanje i odmor
lde skoro jedan kc
petine svih
da bogate zemlje..
81
RULTURA I CIVILIZACLIA
ni noj vjeri, u crkvi, sve enstvu, hijerarhiji - dalde institucionaliziranoj, 1anoj vjeri. I, obmuto, svugdje je pseudorevolucija, revolucija kao struktura,
kao birokratija, nala saveznika u religiji kao strukturi, kao birokratiji. Poto je po ela lagati i izdavati samu sebe, revolucija je mogla na i zajedni ki
jezik sa lanom religijom.
Odjeljak 9
82
kozmetiku. U ovim zemljama nivo ivota danas pet puta je vii nego 1800.
godine, a kroz 60 godina bit e pet puta vii nego danas.Itd.
Nakon ovakve optimistike vizije moemo se upitati: zna i sve ovo
da e taj ivot biti i pet puta puniji, sretniji i humaniji? - Odgovor je
odlu no negativan.
U najbogatijoj zemlji svijeta, u Sjedinjenim Ameri kim Dravama,
godinje se po ini oko 5 miliona teih prijestupa, a porast krivi nih djela u
periodu izmedu 1960. i 1970. godine gotovo etmaest puta nadmauje porast stanovnitva (178 posto prema 13 posto). U ovoj zemlji, u 1964. godini
svakih 12 sekundi deava se po jedan zlo in, gotova svakog sata po jedno
ubistvo, svakih 25 minuta jedno silovanje, svakih 5 minuta razbojni ki napad, a svake minute krada automobila (podaci iz godinjeg izvjetaja FBI).
Tendencija je ono to posebno zabrinjava: na 100.000 stanovnika u
USA je 1951. dolazilo 3,1 ubistvo, 1960. 5 ubistava, a 1967. ve 9 ubistava.
Za 16 godina, dakle, broj ubistava se utrostru io. U Zapadnoj Njemakoj
1966. registrirano je oko dva miliona krivi nih djela, a 1970. taj broj se popeo na 2,413.000. U Engleskoj broj namjemih ubistava pove ao se u toku
posljednje decenije za 35%, a u kotskoj delikti nasilja zabiljeili su porast
za itavih 100%. Od 1962. do 1970. broj ubistava u Kanadi udvostru en je
(ta no: 98,2% vii, na to izvjesnog, ali ne i odlu uju eg, utjecaja vjerojatno ima i ukidanje smrtne kazne 1962. godine). U nekoliko posljednih snimanja javnog miljenja Francuzi su na elu liste svojih svakodnevnih briga
stavili strah od nasilja. Samo broj kra a u toku 10 godina (1966.-1976.) u
Fancuskoj zabiljeio je porast od 177% (slubeni po aci francuske vlade).
U dekadi 1969.-1978. broj kriminalnih djela svih vrsta u Belgiji je udvostruen, itd.
Na VII me unarodnom kongresu kriminologa u Beogradu (septembar
1973.) jednoduno je konstatirano da sadanji trenutak u svijetu karakterizira vrtoglavi rast kriminala na svim meridijanima". Objanjavajud uzroke
ovog stanja, ameri ki kriminolozi rezignirano konstatiraju da je naa planeta okean delinkvencije", da su svi ljudi manje vie prijestupnici, i da se
izlaz ne vidi.
U izvjetaju O situaciji u svijetu 1970.", koji je publicirala OUN, kae se da u jednoj visokoindustrijaliziranoj zemlji (ime zemlje se ne navodi)
broj lica ispod 20 godina sa kojima je policija imala posla pokazuje porast
od jednog miliona u 1955. na 2,4 miliona u 1965. godini.
Generalni sekretar OUN u jednom izvjetaju navodi:Neke od najrazvijenih zemalja najozbiljnije su pogodene kriminalitetom... Uprkos materi-
KVULICA 011UDI
jainom pcog
Kriminalitet
mana, prijev
nu cijenu sa,
izvjetaja
ta", kraj 197
stravinu
iliziranim
udvostru a,a
puta_ Poseba
ma podache
Engieskoj
80.000 ena
hijatrijske bc
alkohola po
jede habja i
nalazi se Zaq
hiljada stano
ja sa 30 (pod
U naki
obrazovau
nizama ocilm
Ranije smo
smo nade_
tanoviti i Mat
ju u vedsko
za ova pium
vedske, 111111
da je prisug
pica, ali efek
I brutal
nije iste kor
ma ka - i ov
od polovine
specijaliziral
profesor BLI
potiskuje
KULTURA 1 CNlLlZAC!!A
EDU /STOKAl7APADA
nego 1800.
ia i li sve ovo
- Odgovor je
m Dravama,
Lvinih djela u
iadmauje po1964. godini
sata po jedno
zbojni ki napetaja FBI).
stanovnika u
re 9 ubistava.
ioj Njemakoj
taj broj se poc:ao se u toku
jeili su porast
udvostru en je
ecaja vjerojat)osljednih snixinevnih briga
1.966.-1976.) u
ncuske vlade).
:lgiji je udvos^
idu (septembar
:tu karakteriziavaju i uzroke
je naa planetupnici, i da se
irala OUN, ka; se ne navodi)
okazuje porast
+eke od najrazUprkos materi-
83
jalnom progresu ljudski ivot nikada nije bio nesigumiji nego to je danas.
Kriminalitet u svojim raznim oblicima li nog ili javnog nasilja, kra a, obmana, prijevara, korupcija i organizovanog razbojnitva, predstavlja ozbiljnu cijenu savremenog na ina ivota i skupu protivnagradu za progres." (Iz
izvjetaja Generalnog sekretara OUN Spre avanje i suzbijanje kriminaliteta", kraj 1972.)
Ispitivanja koja je proveo sovjetski psihijatar N.Hodakov pokazala su
stravi nu ekspanziju alkohola poslije Drugog svjetskog rata, posebno u civiliziranim zemljama. Prodaja alkohola u svijetu od 1940. do 1960. godine
udvostru ila se, do 1965. pove ala za 2,8 puta, 1970. za 4,3 a 1973. 5,5
puta. Poseban je fenomen prodor alkoholizma medu ene i omladinu. Prema podacima britanske dobrotvome organizacije Ponu ena pomo ", u
Engleskoj ima preko 400.000 notomih alkoholi ara, od ega je vie od
80.000 ena (1973.). Svaka druga od njih postaje kasnije pacijent neke psihijatrijske bolnice, a svaka tre a kandidat je za samoubistvo. Po potronji
alkohola po glavi stanovnika u Evropi je na prvom mjestu Francuska, a slijede Italija i SSSR. Po smrtnosti iji je uzrok alkohol na vrhu svjetske liste
nalazi se Zapadni Berlin, sa 44,3 lica umrla od posljedica alkohola (na sto
hiljada stanovnika), slijedi Francuska sa 35 smrtnih slu ajeva, zatim Austrija sa 30 (podaci za 1971.).
U naem vijeku alkoholizam je postao prije svega problem bogatih i
obrazovanih sredina. Ako je alkohol (ili narkotik) uto ite i jedan od mehanizama odbrane, kakvo uto ite trae i od ega bjee bogati i obrazovani?
Ranije smo alkoholizam povezivali sa siromatvom i zaostalo u i imali
smo nade. Sada je nedoumica potpuna:,,Iz razloga koji se teko mogu ustanoviti i imenovati, simptomi ovih drutvenih zala otvorenije se ispoljavaju u vedskoj nego u ma kojoj drugoj zemlji", pie jedan vedski stru njak
za ova pitanja. Suo ena sa injenicom da svaki deseti me u iteljima
vedske, mukarac ili ena, boluje od hroni nog alkoholizma, vedska vlada je pristupila uzastopnim drasti nim pove anjem poreza na alkoholna
pi a, ali efekat je minimalan.
I brutalna najezda pomografije u najnovije vrijeme ima najvjerovatnije iste korijene. Najciviliziranije zemlje - Francuska, Danska, SR Njema ka - i ovdje su predvodnici. U 1975. godini pomo-filmovi inili su vie
od polovine repertoara svih francuskih bioskopa. Samo u Parizu 250 sala
specijaliziralo se za ovaj anr. Javni radnici su zbunjeni. Poznati psihijatar
profesor Blanchar pokuava objasniti pojavu:,,Vladaju a ideologija sve vie
potiskuje li nost, usmjerava ovjeka ka automatskom radu po formuli: spa-
84
KULTURA I CIVILI7ACIA
ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA
Arthur
o pitanju delin
jedni ko rasp
o ekivati samo problem
pitalizrna, neg
izobilje; to nij
ameriki probi
tehnologije kc
Ulcratko, duh
lje... ga je s
jetko opde sa
bogati sa sime
na in manipol
Kako obj
u upravnoj STI
santna injenil
jedan ameridC
nim zemljama
kojima po iva
U USA
nikama (u dr
svim bolnicaa
srazinjemo
saopenju
nac preivio
lju ak temeiji
odabrani da p
19 i 79 gocrina
17) Nema stage
rezailtatiora teseogsa
zavrteno 19"":4.
prosjeno 11111111=11Z
18)Deset gorfosa
USA, u svase ratvje
gori" nego Ito se
emocionairdt tazesi
vidi se da je samee
mentalnat tegokat
porernoejac da mai
koji utivaiu beet.
KULTURA 1 CIVILIZACUA
85
d, ali liava
pripremljeno,
anu, u kojern
nagonsku popotreba zlou-
86
IrUUVRA r QYILIIAallY
87
KULTURA I C.IVILIZACIJA
oboljelih dri
vici nacionalanja. Godine
vie nego
organizacija
samoubistaavezna Repuca, vedska i
;mrti za ljude
U izvjetaju
deno se tvrdi
irbanizacije i
sljede u kontni su visoki
pojavu posaste sa razvibroj alkohozvijenosti. U
,8 samoubise 7:1 (stanje
> est puta je
rzitetu CamCih godita u
. Istraivanja
Lube univerii, jer su svi
pendije.
ove pojave
zakonitosti eno za SjeLraju i na in
Itumom kruje fenomen
rie moe doipana poti u
ste japanske
Ipak,
je sve vie
Nrditi.
19) ...Ti si ovima i precima njihovim dao da uivaju, pa su zaboravili da Te se sje aju..." (Kur'an,
25/18).
88
magli Londona ubila je 1952. godine samo za jedan dan preko 4 hiljade
osoba... Fabri ki dimnjaci i automobili u USA svake godine u atmosferu izbacuju 230 miliona tona raznih tetnih materija. U Francuskoj su samo termoelektrane 1960. godine izbacile u zrak 114 hiljada tona sumpomog gasa
i preko 82 miliona tona pepela. Godine 1968. ove brojke su bile udvostru ene i pored niza zatitnih mjera. Na svaki grad u Ruhru padne godinje
oko 27 hiljada tona industrijske praine. U USA u gradovima iznad kojih se
obrazuju oblaci od magle i dima-smoga, smrmost od raka na plu ima porasla je za posljednih 20 godina za pedeset puta. U Engleskoj i vajcarskoj za
posljednih 50 godina - etrdeset puta. Prilikom jednog ispitivanja u Tokiju,
na velikoj saobra ajnoj raskrsnici Janaga, u krvi 40 od 49 pregledanih prolaznika pronadeno je dva do sedam puta vie olova nego to je normalno.
Glavni izvor: ispusni gasovi automobila. Otkako je pronaden, automobil je
usmrtio vie ljudi nego to je poginulo u svim ratovima u ovom vijeku
(podatak je iznio ameri ki stru njak za autostrade Norbert Timan na
Me unarodnoj konferenciji o sigumosti na putevima, koja je odrana u Parizu 1976.), itd.itd. Kako se spasiti od ovog progresa"?
Unutar civilizacije, ne izlaze i iz nje, ne vide se nikakve sile koje bi se
mogle suprotstaviti svim ovim pojavama. tavie, u skali vrijednosti koje
poznaje civilizacija, nema nijednog argumenta koji bi se mogao ista i protiv navale unda, pomografije, alkohola. To je isti onaj osje aj nemo i i rezignacije koji se osje a u stavu ameri kih kriminologa pred nadolaze om
plimom kriminala. Ustvari, to je nemo nauke protiv zala, koja pored drutvene imaju jasnu moralnu dimenziju. Osporavanje civilizacije nije
mogu e iz same nje, nego izvan nje, dakle iz kulture. Religiozno-eti ki odgoj i porodica o evidno predstavljaju izlaz. Ali, niti je nauka mogla pribje i
religiji, niti civilizacija natrag klasi noj porodici. Sa stanovita civilizacije
krug je zatvoren.
Odjeljak 10
PESIMIZAM POZORITA
Posebno je simptomati no da nam iz bogatih i razvijenih regiona svijeta dolazi zloslulna filozofija. (Ibzen, Heidegger, Majler, Pinter, Becket,
Marcuse, O'Neil, Bergman, A. Camus, Antonioni, itd.) Neto optimizma
ima jo kod nau nika, koji se uglavnom povode za vanjskim izgledom stvari. Mislioci i umjetnici uznemireni su. Naro ito ovi posljednji.
KULTURA I CIVILIZACIM
Povrno g
pismenosti, soc
dohotka po
XX vijeka izrx
tragi na, a mrai
Ova filozofija n
nepismenih i ck
nanju" (1906. g
48%, panija 6
enje da se upiu
savrenijeg na s
Da osje aj ma
Nasuprot p
politi kog ivou
ivljenja. Drame
tvima dananjic
civilizaciji, sa di.
surda i besciljni
rastrzana jakim !
njima govore o s
Posebno folklor,
ivotnu snagu i p
ti i besmisla ne p
Civil izirani
diju". Optimizma
ma. Ozbiljni kon
cije skida oreol !
stalno brutalno
sovne proizvodnj
zuje na prizor lju
lja, bestijalnosti
va i mo i, pozoi
nemo nog ovjek
Pjesnici su o
hovanjima i surni
dehumanizaciji i
20) Galupova anketa .34
skepse stanovnika razvij
budunost.
oreko 4 hiljade
u atmosferu iznj su samo terimpomog gasa
su bile udvospacine godinje
iznad kojih se
plu ima porasvajcarskoj za
vanja u Tokiju,
regledanih proo je normalno.
n, automobil je
u ovom vijeku
)ert Timan na
odrana u
sile koje bi se
rijednosti koje
)gao ista i pro'2j nemo i i red nadolaze om
coja pored druivilizacije nije
ozno-eti ki odmogla pribje 1
ita civilizacije
KULTURA I CIVILIZ,ACLIA
89
90
i kao Sio
materijahnua
konska tjeskob
jednog seijel
u tome to
Neuspjeb
tanje ljudske
man pstlholobi
ispitivanja
. nek
prvim zabludae
Jer, ako
zija o porijekie
ji.
Vratimo se
religiie. t:" piian
religije u civffle
Nihib
Lant
kod Becketta - p
ima egzist
. encije
gionm predstan
je i ostvaren.
da je ovjek 112
m aterijalizmu ne
nji. Odbacujeci
ka besmisla i
ju funkciju, pa 1
uklju uje svijest
stavom prema s
k amijevski apsm
razliku od religi
jer zna i odbac
funkcije. Svako
enje. Nihilizam j
to u svemiru ne
jek umire (upore
91
EDUISTORA/7APADA
KULTURA I CNlGZACIJA
bata, japanski
968. godinu i
:evnosti. Prije
apanski romaansijera i drui slavni pisac
:dija u nastavprodorom zakulturu Japa: uvijek imati
voju smrt Kazidom kojiim
ja." U romanu
anja Kavabata
svijetu.
spjeh i poraz
je bio kona ni
vropa opustoika ovje ijeg
Sli nu sliku
1919. on pia nemo i sazlena u svojim
imjena; postoodgovoran za
zlo ina i grepomijeana u
rca; postoje i
tako estokih,
iem; skeptici
aju da se vie
^ajcivilizirani
m svijetu", o
ihonijeme utivaju. Ustvari,
a, ovjekovog
ijegovoj slici i
vijeta civiliza: jedne dimenm oblikom re-
Odjeljak 11
NIHILIZAM
Vratimo se jo jednom temi o dodimim ta kama izme u nihilizma i
religije. U pitanju je injenica koja prikazuje savremeni nihilizam kao oblik
religije u civilizaciji.
Nihilizam nije negacija Boga, nego protest to nema Boga ili - kao
kod Becketta - protest to nema ovjeka, to ovjek nije mogu , to u uvjetima egzistencije nije ostvariv. A ovaj stav implicira ne nau nu nego religioznu predstavu ovjeka i svijeta. ovjek kakvog ga shvata nauka mogu
je i ostvaren. Ali, sve kona no je neljudsko". Poznata Sartreova re enica
da je ovjek uzaludna tenja" i po zvuku i po smislu religiozna je. Jer u
materijalizmu nema ni tenji ni uzaludnosti, nema uzaludnosti jer nema tenji. Odbacuju i svrhu u viem smislu rije i, materijalizam se oslobodio rizika besmisla i uzaludnosti. Svijet i ovjek u njemu imaju prakti ni cilj, imaju funkciju, pa bila ova i zooloka. Tvrdenje da je ovjek uzaludna strast
uklju uje svijest da su ovjek i svijet nepodudami. Ovim istim radikalnim
stavom prema svijetu po ela je svaka religija. Sartreovska uzaludnost ili
kamijevski apsurd pretpostavljaju traenje svrhe i smisla, traenje koje - za
razliku od religioznog - zavrava neuspjehom. Ovo je traenje religiozno,
jer zna i odbacivanje ovozemaljske vrste ljudskog ivota, odbacivanje
funkcije. Svako traenje Boga jeste religija. Ali svako traenje nije i nalaenje. Nihilizam je razo arenje, ali ne svijetom i poretkom, nego razo arenje
to u svemiru nema Boga. Sve je uzaludno i besmisleno ako ovjek zauvijek umire (uporedi: Kur'an, 23/115).Filozofija apsurda ne govori doslovno
92
o religiji, ali jasno izraava uvjerenje da ovjek i svijet nisu skrojeni po istoj mjeri. Ona izraava onu tjeskobu, koja je u svim etapama, osim po
kona nom zakIju ku religioma. I za nihilizam i za religiju ovjek je stranac
u ovom svijetu, za nihiliste stranac beznadeno izgubljen, za religiju sa'nadom u spas (za spasenje" u religijskom rje niku).
Misli Alberta Camusa mogu se shvatiti samo kao misli razo aranog
vjemika:U jednom svijetu u kojem odjednom nestaje iluzija i svjetlosti,
ovjek se osje a kao stranac. To je izgnanstvo bez izlaza, s obzirom da u
njemu nema uspomena na izgubljeni zavi aj, niti nade da e se najzad sti i
u neku obe anu zemlju."
Kad bih bio drvo medu drve em... ovaj ivot
bi imao smisla,
jo bolje, ovaj problem se ne bi postavljao jer ja bih
sa injavao dio ovoga svijeta. Bio bih ovaj svijet kojem se sada suprotstavljam itavom svojom svije u"... Sve je doputeno s obzirom da Bog ne
postoji i da ovjek umire." Itd. Ova posljednja konstatacija nema nikakve
veze sa plitkim i ubije enim ateizmom racionalisti kih mislilaca. Naprotiv,
ona je vie priguena kletva jedne due koja se zamorila trae i Boga, a nije
uspjela na i Ga. To je ateizam iz o aja".
U pitanju moralne slobode egzistencijalizam ima isti stav kao i religija. Francuska spisateljka Simon de Bouvoire pie:U po etku ovjek nije
nita, na njemu je da se u ini dobrim r avim, ve prema tome da prihvata slobodu je odbacuje... Svoje ciljeve sloboda postavlja apsolutno i nikakva strana sila, pa bila to i smrt, nije u stanju unititi ono to je zasnovala... Ako igra nije unaprijed ni izgubljena ni dobijena, potrebno je iz minuta
u minut boriti se i rizikovati" (U djelu L'existentialisme et la Sagesse des
Natios). Pa i Sartreovo dvojstvo bi a (etre en soi i etre pour soi - bi e po
sebi" i bice za sebe") jasna je negacija materijalizma.21
Bitnici (ili hipici) u izvjesnom su smislu nastavak egzistencijalizma,
njegov prakti ki izraz, njegova primjena. Bitni ki protest protiv progresa bez obzira na ekstreman i apsurdan oblik kakav je ve bio - najve a je zasluga ovog poretka, koja ga ini autenti nim kultumim fenomenom naeg
doba. A osporavanje progresa moglo je imati svoje porijeklo samo u jednoj
filozofiji koja je, bar u svojim temeljnim premisama, religiozna.
Ova kritika civilizacije nije zahtjev za njenim odbacivanjem. Civilizacija se - i kad bismo to htjeli - ne moe odbaciti. Ono to je neophodno i
mogu e, to je sruiti mit o njoj. Ruenje ovog mita uvjet je dalje humanizacije svijeta i najve i zadatak kulture.
21)
njegovo priznanje svijesti:Sve to se doga a u svijesti ne moe se objasniti ni im izvan nje,
nego samo u svijesti samoj" (J.P. Sartre:Esquisse d'une Theorie des Emotions"). A ta re i o Huis
Clos", ovoj drami koja nam poru uje da sve to stvamo postoji, postoji samo kao odnos inne u ovjeka
i ovjeka. Samo nazivi su novi, sutina je stara i crit' se lahko identificirati.
POSIOji
najdaljoj an
nu, koli inski
kom, matemai
ju tonova
pripadaju dva
ovog stan~i
Postoja
rodnog, osaull
ojao samo jed
jetniko djelo
iz koga rium
"sie~-Neko je
nji zakljuak
ga nalazi u pri
noj pskeiogij
na opozicija.
stablu koje pc
nja - jer zaohi
nosti, pa i pral
samo njegov
ta traib, a pj
Evo u ow
izmeu umjet
umjetnosti
Od tri
- ivot - lino
Sve je drugo
ovjeku, nauk
ll
skrojeni po
osim po
ivjek je stranac
religiju sa"nali razo aranog
ija i svjetlosti,
obzirom da u
se najzad sti i
ovaj ivot
iljao jer ja bih
hda suprotstavom da Bog ne
nema nikakve
[aca. Naprotiv,
i Boga, a nije
w kao i religiku ovjek nije
xne da prihapsolutno i
je zasnovaje iz minuta
Sagesse des
soi - bice po
istencijalizma,
xiv progresa iajve a je zasmenom naeg
samo u jednoj
[jem. Civilizaneophodno i
dje humanizati ni im izvan nje,
A ta re i o Huis
oos izrnelu ovjeka
Glava III
FENOMEN UMJETNOSTI
Odjeljak 1
UMJETNOST I NAUKA
Postoji red u maini i red u jednoj melodiji. Ta dva reda ne mogu se ni
u najdaljoj analizi svesti jedan na drugi. Prvi predstavlja odre enu prostornu, koli insku kombinaciju odnosa i dijelova u skladu sa prirodom, logikom, matematikom. Drugi red ddi u odre enom poretku jednu kombinaciju tonova se nalazi u osnovi jedne melodije poeme. Ta dva reda
pripadaju dvama razli itim redovima stvari: nauci i religiji to je sa
ovog stanovita isto, nauci i umjemosti.
Postojanje jo jednog svijeta (jo jednog reda stvari), razli itog od prirodnog, osnovna je premisa svake religije i svake umjetnosti. Kada bi postojao samo jedan svijet, umjetnost bi bila nemogu a. Ustvari, svako je umjetni ko djelo jedno saop enje, jedan utisak o svijetu kome ne pripadamo,
iz koga nismo nikli, u koji smo ba eni". Umjetnost je nostalgija
sje anje".
Neko je umjetnost nazvao pozivom za stvaranje ovjeka", a posljednji zaklju ak svake nauke mora glasiti: ovjek ne postoji. Umjemost se stoga nalazi u prirodnoj opoziciji prema svijetu, pa i prema itavoj nauci, njenoj psihologiji, njenoj biologiji i njenom Darwinu. U sutini, to je religiozna opozicija. Religija, moral i umjetnost nalaze se na istom rodoslovnom
stablu koje po inje aktom Stvaranja. Zato je darvinisti ka negacija Stvaranja - jer zaobilazi ovaj in - najradikalnija negacija religije, etike i umjetnosti, pa i prava. Ako je ovjek zaista skrojen prema Darwinu" (ako to nije
samo njegov nosa , skela za njegov duh, za njegovo Ja), umjetnost nema
ta traiti, a pjesnici i tragi ari nas obmanjuju i piu besmislice.
Evo u ovoj ta ci nalazi se prva - i vjerovatno najodsudnija - saglasnost
izme u umjetnosti i religije i apsolutan, neopoziv raskol izme u nauke i
umjetnosti.
Od tri stupnja stvamosti poznata i mogu a u naem svemiru: materija
- ivot - li nost, nauka se bavi samo prvim, a umjemost samo posljednjim.
Sve je drugo samo privid nesporazum, jer kada se okre e ivotu i
ovjeku, nauka nalazi samo ono to ima mrtvog i bezli nog u njima.
94
FF.NOMFN UMJS/NOSl7
1) U posmatranju iz o^
razli ite, nauka i fiiaa
vodi istim ili stinae ^
(nazvanu i aksiomacskc
za, koji je svoje gia+rti
tj. formuliranjem defaii
branche, koji je sve sv+
Christian Wolf je ao ^
logiku izveo metodae
taje neizbjeano na tae
nalisti ke dedukcije- A
95
FEVOMEN UMJETNOSTI
Kraljicu nauka,
kje koli ina", a
gledni pokuaj
igo odnosi vrisu koli ine upici prirode Enz dodavanja
ijene toga tijee ima:Broj je
stem brojeva i
lenata su peripostoji samo
1) U posmatranju iz ovog ugla filoz,ofiju pribrajamo nauci, a ne umjetnosti. Jer, ialco su po predmetu
filozofsko,
razli ite, naulca i filozofija imaju isti metod - racionalisti ki. Svako umovanje, nau no
vodi istim sli nim zaklju cima. Filozofi-racionalisti vijeka razradili su i tzv. geometrijsku"
(nazvanu i aksiomatskom) metodu izlaganja filozofskih teorija. Njenim tvorcem smatra se Baruh Spinoza, koji je svoje glavno djelo Etiku" izloio geometrijskom" metodom, poput Euklidove geometrije,
tj. formuliranjem definicija, alcsioma i teorema koje iz njih proizlaze. Isfi sistem prirnjenjivao je Malbranche, koji je sve svoje u enje o svijetu izve,o iz malog broja o iglednih i op eprihvaenih stavova, a
Christian Wolf je cio svoj sistem koji obuhvata kosmologiju, ontologiju, teologiju, psihologiju, pravo,
logiku izveo metodom racionalisti ke dedukCije. Filozofija, i kada uzirna za temu ovjeka i moral, ostaje neizbjeno na terenu priincle, pa stoga i moe primjenjivati metode matematike, geometrije i racionalisti ke dedukcije. Ali upravo zato, filozofija naj e e ostaje bez znanja o stvamoj istini ivota.
96
gm ar ho e postojanje tuceta prostih lonaca, gr ki kerami ar ho e postojanje amfora iz Canose" (Etijenne Socrian). Nauka otkriva. Umjetnost stvara. Svjetlost jedne udaljene zvijezde koju je nauka otkrila postojala je i ranije. Svjetlost kojom nas iznenada obasjava umjetnost, stvorila je sama
umjetnost u tom trenutku. Bez nje ta svjetlost ne bi nikada bila rodena.
Nauka ima posla sa postalim; umjetnost je samo postojanje, radanje novog.
Nauka kazuje ta no, umjetnost istinito. Pogledajte jedan portret umjetni ku sliku kakvog pejsaa. Koliko su oni ta ni? - Ipak, uvijek su istinitiji od fotografije toga lica pejsaa. Nauka od due stvara psihu", a od
Boga prauzrok", kao to u ena, neiskrena akademska umjetnost od ive,
slobodne li nosti stvara lice-plakat, anonimnog pojedinca. U osnovi je to
ista degradacija, nastala eliminiranjem unutranje dimenzije slobode. Sve
bioloke psiholoke analize marije-vie su ta ne uz pretpostavku da
postoji dovoljno vremena i sredstava, one e biti potpuno ta ne. Me utim,
one nisu istinite jer su u oba slu aja iz opee slike izmakli kapitalni fenomeni: u prvom slu aju 'ivot, u drugom dua. Sa ovog stanovita, sve ta ne
nauke lane su nauke. Umjetnost zanemaruje ( ak namjemo zanemaruje)
injenice, htiju i istinu o jednoj stvari. Ovu injenicu na svoj na in
potvrduje tzv. apstraktna umjetnost koja upravo odstranjivanjem svake
sli nosti sa vanjskim svijetom tei obliku i boji dati isto duhovni smisao.
To je ono to je Whistler nazvao liavanjem slike svakog spoljanjeg interesiranja".
Nauka tei spoznati zalcone i koristiti ih. Umjetni ko djelo, nasuprot
tome, odraava kosmi ki poredak ne ispituju i ga". Otac evropske nauke,
Francis Bacon, jasno isti e funkcionalnost (ili utilitamost) nauke:Istinsko
znanje je samo ono koje uve ava ovjekovu mo u svijetu", a Kant govori
o besciljnoj svrsishodnosti" lijepog.2 Pjesma nije funkcionalna ni zainteresirana, niti je ona drutvena porudbina", kao to to tvrdi Majakovski.
Francuski slikar Dubuffet rui tu omiljenu zabludu, ne biraju i mnogo
rije i:Umjetnost je u biti neugodna, beskorisna, antisocijalna, opasna. A
kada nije to sve, ona je la, maneken."
Nauka, ma kako bila duboka i sloena, nije nikada osjetila nedovoljnost jezika, a umjetnost je upravo zbog ove unutranje, duhovne tendencije
uvijek traila druga,nadjezi ka", sredstva. Sam je jezik ruka mozga", a
mozak je dio nae tjelesnosti, nae smrtnosti. Rije ujedinjena sa pismom
2) Pokazalo se da je rat glavna motoma snaga nau nog progresa. Periodi intenzivnih nau nih pronalazaka i tehni kih unapre enja jesu periodi ratova otrih konfrontacija. Posljednji veliki rat i njegov nastavak u gorkom miru koji je slijedio (hladni rat") uvjerljiv je dokaz ovog tvrdenja.
FSVOMEY UWEINOSTI
kao sredstvorn n2
ment nauke. Jer f
po kalupu
no, da izrazi je4:la
Deveta simfonija
na jedan broj pita
trebalo bi da nam
Bruck je o ovom
biti dostignut i os,
tina duhovriog_
(roman Ulysses). !
nekih sura. Moral.
u drami rxmlut
legendi nastao jo
prstiju u tradicior
svaki govor. Ono
oban da kate. Peo
enstvo veoma sta
nerazvijeno u jez
Ova nernogni
sredstvima ne
Uobi ajeno uvjere
nadrealizma ugi
povrnim utisima
manja od tajne Pic
ti ka revoludja u
je nedoku iva kao
pokuaji da se ona
da se definira ivot
3) Bryen:Slikarstvo je po
To je svijet za sebe, jedm
ukotac sa jezikom."
4) Posluajmo npr. ovu Ha
fmicije umjetni kog djela:
bfisko prirodi i od prirode
isti mah." (Amold Hauser
FE1VOMEN UMJETNOSTI
97
kao sredstvom nastavljanja ljudskog iskustva, postala je najmo niji instrument nauke. Jer pismo odgovara jeziku, jezik misli, a sve troje stvoreno je
po kalupu inteligencije i istovremeno sasvim neadekvatno, skoro nesposobno, da izrazi jedan pokret due.3 Nema na ina da se prepri a Beethovenova
Deveta simfonija niti se Hamlet moe prevesti na nau ni jezik preto iti
na jedan broj pitanja iz psihologije etike. Neuspjeh analiti kog pristupa
trebalo bi da nam kona no neto kae. Rade i na tragediji Kralj Lear, Peter
Bruck je o ovom komadu govorio kao o planini iji vrhunac nikada ne e
biti dostignut i osvojen". Treba prevazi i pojam i jezik da bi se dostigla sutina duhovnog. U djelima Joycea pojavljuje se udna viejezi ka igra rije i
(roman Ulysses). Sli ne neprevodive izraze nalazimo u Kur'anu na po etku
nekih sura. Moral, metafizika, vjerovanje prenose se u predanjima, iskazuju
u drami nemutim jezikom plesa i igre. Stari japanski Kibuki" balet, po
legendi nastao jo u vrijeme stvaranja svijeta", mure", fascinantna igra
prstiju u tradicionalnoj indijskoj igri, svojom ekspresivno u nadmauju
svaki govor. Ono to oni saop ayaju gledaocu jezik je nesposoban i nepodoban da kae. Postoje znakovi da je ples stariji od jezika. Ustvari, savrenstvo veoma starih plesova ilo je uporedo sa krajnjim nesayrenstvom i
nerazvijeno u jezika.
Ova nemogu nost da se umjetnost dostigne racionalnim i logi kim
sredstvima ne ograni ava se samo na neke grane pravce umjetnosti.
Uobi ajeno uvjerenje da je realizam blii i razumljiviji od impresionizma
nadrealizma uglavnom je zabluda, ukoliko je rije o pravoj sutini, a ne
povrnim utiscima o umjetni kom djelu. Prava tajna Mona Lize nije nita
manja od tajne Picassovih Djevojaka iz Avignona, sa kojima po inje kubisti ka revolucija u evropskom slikarstvu. Sutina umjetni kog djela jednako
je nedoku iva kao i pojam pobonosti smisao unutranje slobode, a svi
pokuaji da se ona racionalno odredi ostali su bez rezultata kao i pokuaji
da se definira ivot.4
3) Bryen:Slikarstvo je potpuno odsustvo govora, jedan posebni v-izuelni svijet u kome slilcar slui sebi.
To je svijet za sebe, jedna metafizi ka faza koju kritika ne umije objasniti, jer je prinu ena hvatati se
ukotac sa jezikorn."
4) Posluajmo npr. ovu Hauserovu definiciju, koja je, ini se tu samo zato da pokae neuspjeh svake definicije umjetnikog djela: Umjetni ko djelc;je oblilc i sadr.aj, ispovijed i obmana, igra i poruka, ono je
blisko prirodi i od prirode daleko, svrhovito i nesvrhovito, historijsko i nehistorijsko, li no i nadlino u
isti mah." (Amold Hauser, Filozofija povijesti umjetnosti, Zagreb, 1977.)
98
Odjeljak 2
UMJETNOST I RELIG1JA
Ali svi ovi pokuaji - bez obzira to neizbjeno ostaju nedore eni i alc
neuspjeli - vode naslu ivanju sutinske veze umjetnosti religije.
Poezija je plod dodira duha sa stvamo u koja je po sebi neizreciva i
sa njenim izvorom: Bogom" (Maritain).
Svaka poema svoj isti poetski karakter duguje prisustvu, zna enju i
sjedinjavaju em djelovanju jecine tatanstvene stvarnosti koju nazivarno
istom poezijom" (Opat Bremond u Cistoj poeztji).
Poezija se pokazuje kao direktno saznanje o stranoj tajni koju na
ivot, ponesen kozmi kom zagonetkom, postavlja sam sebi" (Roland de
Poetsko iskustvo).
Pjesnik je vidovnjak koji otkriva klju nekadanjih svetkovina"
(Rembaud).
Umjetnost kao stvaranje, a naro ito poezija kao na in postojanja, tee da postanu jedan oblik zamjene za sveto... Bilo da se pojavljuje kao saznanje kao upranjavanje ivota (ili oboje istovremeno), poezija na svalci
na in uzdie ovjeka iznad njegove ljudske uslovljenosti, ona postaje sveta
djelatnost"(Gaetan Picon).
Ve ina ljudi ne bi imali miijenje o slikarstvu, vajarstvu, literaturi,
vie nego to ga imaju o arhitekturi,... da pred trninom beskona nosti, nekim ro enjem, nekom smr u, ak nekim likom, nisu u magnovenju imali
osje anje transcendencije na kojem se zasniva svaka religija" (Andre Malraux, Glasovi tiine).
Mnogi smatraju da se KafIcini romani mogu shvatati samo kao religiozne parabole, dok je sam Kafka govorio da na svoja pitanja gleda kao na
neku vrstu molitve. (Svemir je prepun znalcova koje mi ne razumijemo",
Franc Kafka.) Jedan od poznatih nadrealista, Michel Leiris, kae: Ja vie
nisam ni u ta vjerovao - u svakom slu aju ne u Boga, ak ni u jedan drugi
svijet - ali sam rado govorio o Apsolutnom, o Vje nom...; nejasno sam se
nadao da Ce poetsko udo posredovati da se sve promijeni da u ja iv u i
u Vje nost, pobijedivi svoju sudbinu ovjeka uz pomo rije i" (u djelu
ovjekovo doba). Na ovaj onaj na in, u pitanju je ista ljudska tenja.
Razlika je samo koja je od njih u pojedinom slu aju stavljena u sredite.
Religija je stavila Vje nost Apsolutno, moral Dobm i Slobodu, a umjetnost ovjeka i Stvaranje. U posljednjoj instanci, sve su to razli iti vidovi
FE2I014EN LIMIENOSTI
IfFDUlSTOKA/7APADA
xlore eni i ak
neizreciva i
vu, zna enju i
:oju nazivamo
tajni koju na
ii" (Roland de
h svetkovina"
postojanja, tevljuje kao saz)ezija na svaki
a postaje sveta
;tvu, literaturi,
:ona nosti, neplovenju imali
" (Andre Mal;amo kao relia gleda kao na
razumijemo",
kae: Ja vie
i u jedan drugi
lejasno sam se
la u ja iv u i
ije i" (u djelu
ljudska tenja.
:na u sredite.
)odu, a umjet-azli iti vidovi
FIIJOMIIJ UMJETNOST!
99
jedne iste unutarnje stvarnosti, izraene i naslu ene jezikom koji je moda
nedovoljan, ali koji nam jedini stoji na raspolaganju. 5
U osnovi religije i umjetnosti postoji prvobitno jedinstvo. Drama je i
tematski i historijski religioznog porijekla, a hramovi su prva prava pozorita sa glumcima, kostimima i publikom. Prve drame uop e nastale su kao
obredne drame u starom Egiptu na granici tre eg i drugog milenijuma prije
nae ere. Slavna anti ka drama razvila se iz horske pjesme u ast boga Dionisa. Kazalita su gra ena u blizini Dionisijeva hrama, predstave su se
odravale na Dionisijevim sve anostima, a vrijedile su kao dio slube Boije" (Bloch). Ritualno porijeklo pozorita, pa i sve kulture, potpuno je van
sumnje, o emu postoje veoma jasni i na elni i historijski dokazi. 6
Drama - a ne teologija - na in je da se izraze istinski religiozni i eti ki
problemi ovjeka i ovje anstva. U maski se jasno osje a njena dvojna priroda, koja sugerira i religiju i dramu istovremeno. Isto tako, prva slika, kip,
pjesma i igra bili su sastavni dio obreda i tek mnogo kasnije ovi oblici su se
odvojili od kulta i po eli samostalno egzistirati. Kada je divljak slikao ivotinju koju je elio uloviti (tzv. lova ka magija"), za njega je slikanje
bilo jedan oblik kulta, molitve.
Korijeni slavnog japanskog baleta Gigaku seu u daleku prolost, po
vjerovanju Japanaca u vrijeme stvaranja svijeta". Ove drevne igre bile su,
ustvari, mjeavina pjesme, plesa i mimike i simboli ki su prikazivale metafizi ka zbivanja kroz koja prolaze due umrlih. I po svojoj starosti i po
temi, ove igre ine neto zajedni ko sa religijom. U staroarapskoj (predislamskoj) tradiciji nalazimo da je pjesnik povla ena li nost - a'ir, koji svoju mo dobiva od veze sa magijskim silama. Strane i uzviene rije i pjesnika imale su nadnaravnu mo koja je u stanju o uvati ili unititi ivot. 7
Gabriel Zaida, koji je nedavno napravio izvrstan izbor iz poezije meksi kih Indijanaca, u predgovoru svoje knjige kae da je op a i zajedni ka
karakteristika poezije meksi kih Indijanaca simboliranje vje nog ivota, a
odnos prema totemu - biljci, ivotinji, prirodnoj pojavi - gotovo uvijek se
pretvara u magijski, religiozni obred". g Jedinstvo umjetnosti i religije moe
objasniti poznatu zagonetku Pjesme nad pjesmama" kao isto svjetovnog
teksta visoke umjetni ke vrijednosti, koji se naao u sastavu Biblije. Ako
strogo dijelite religiju i umjetnost - objanjenja nema. Ako ih ne dijelite,
5) Vie o ovome u: Jules Mounerot, La poesie moderne et le Sacre.
6) Vidi: Zdenko Lei , Teorija drame kroz stoljea, Sarajevo, 1977.god.
7) Nerkez Smailagi , Uvod u Kur'an, Zagreb, 1975., str.XXVI.
8) Gabriel Zaida, Omnibus de poesia Mexicana.
100
problem otpada i nema ni ega udnog to se Pjesma nad pjesmama" udomila unutar jednog religioznog spisa. Uostalom, ovo je zagonetka" samo
za analiti are Biblije. Vjernici Biblije nisu ovdje nikada vidjeli nikakav
problem.
Umjetnost je kCi religije kao to je nauka k i astronomije" (Bergson).
Ako ho e ivjeti, umjetnost se mora uvijek ponovo vra ati ovom svom izvoni kao to vidimo, ona to i ini.
Arhitektura je, u svim kulturama bez razlike, najvii stepen nadahnu a
postigla u hramovima. To podjednako vrijedi za hramove u Indiji i Kambodi, stare preko 2.000 godina, damije irom islamskog svijeta, hramove
u praumama pretkolombovske Amerike; kao i za crkve i kapele XX vijeka
irom Evrope i Amerike. Nijedan od velikih graditelja i arhitekata dananjice nije mogao odoljeti ovom izazovu. Frank Loyd Wright gradi Beth
Sholom Sinagogu u Elkins Parku u Pensilvaniji, Le Corbusier - Notre
Dame du Haut u Ronchampu (zavrena 1955.) i Dominikanski manastir u
Evreu u Francuskoj; Mies van der Rohe - Kapelu Illionoiskog Instituta za
tehnologiju (1952.), Alvar Aalto - Luteransku crkvu u Vuokesniski u Finskoj (1959.), Wallace Harrison prvu Presbiterijansku crkvu u Stamfordu
(1959.), Philip Johnson - Temple Kneseth Tifereth Israel u New Yorku
(1954.), Rudolph Landy - Luteransku crkvu Sv. Pavla u Sarasoti u Floridi
(1959.), Oscar Niemeyer - Crkvu Sv. Franje Asikog u Pampulhi u Brazilu,
Eduardo Torroja - Herald Chapel na Pirinejima (1942.), Felix Candela Crkvu La Virgen Milagrosa u Meksiku (1953.) itd. Potpuni spisak bio bi
vrlo duga ak. Neumornim dizanjem hramova, arhitektura, iako najfunkcionalnija i najmanje duhovna od svih grana umjetnosti, potvrduje svoj sakralni karakter.
Svoj dug religiji umjetnost je jo jasnije vracala kroz slikarstvo, plastiku i muziku. Najve a umjetni ka djela Renesanse gotovo bez iznimke tretiraju religiozne teme i nala su roditeljsko gostoprimstvo po svim crkvama
irom Evrope. Koja crkva u Italiji Holandiji nije istovremeno i galerija?
Slike i skulpture Michelangela predstavljaju svojevrstan nastavak kr anstva (evandelje u boji i kamenu").
Dva najve a muzi ka stvaraoca XX vijeka, Debussy i Stravinski, stvaraju djela sa jasnom religioznom sadrinom (Debussy: Muke sv. Sebastijana; Stravinski: Simfontja psalama, Misa i Canticum Sacrum), dok Chagall
radi svojih petnaest velikih platna na biblijske teme. I predstavnik muzi ke
avangarde pedesetih godina naeg vijeka, veliki klavirski kompozitor Olivijer Messien, stvara niz djela inspiriranih religioznim meditacijama (npr.:
FIYOMEN UILIFTWOM
Dvadeset pogl
ve eg savreme
sivniji, inspirir
ka (npr. baleti
za etnika apsu
umjelmosti vid
istine", a njege
misticizam ra
Yves Kle
jalnoj kosmik
sonove filozofi
vrsta Boanskc
rio je slikajui
no istie sakral
poljima stvarai
ralnog miljenj
ni novoj ni
vire iz same pi
ono to je osrel
Ono to n
jerovalno kao i
besku na porta
ka, vjerski ple
Gerniku, po
crnaku duhcr4
one strane log
umjetnosti ne
obred? Na izv.
obred u tonov.i
Umjetnos
nije runo neg
male figure be
Medutim, one
onaj na in pre
dogadaj povez
dencije.
FEIVOMEN UMJETNOSTI
101
Dvadeset pogleda na Isusovo djetinjstvo). Baleti Mauricea Bejarta, najve eg savremenog stvaraoca na tom polju (balet XX vijeka), oni najimpresivniji, inspirirani su vagnerovskom mitologijom i mistikom Dalekog Istoka (npr. baleti Bodlaire, Bakti, Pobjednici i dr.). Mondrian, jedan od
za ettlika apstraktnog slikarstva (bio je lan drutva teozofa Holandije!), u
umjeMosti vidi askezu i posve ivanje, sredstvo da se dospije do vrhovne
istine", a njegov ne manje slavni zemljak Jan Torop kroz svoj simbolizam i
misticizam razvija religioznu i morahtu koncepciju slikarstva.
Yves Klein inspirira se u enjima zen-budizma i meditira o nematerijalnoj kosmi koj energiji, to predstavlja izvjestan slikarski nastavak Bergsonove filozofije o intuiciji. Za njega je umjemost isti izliv vokacije, jedna
vrsta Boanske objave (svoju najsmjeliju kompoziciju Kosmogomje ostvario je slikaju i posredstvom kie i vjetra). I ideja tzv. svjetskog teatra" jasno isti e sakralnost svoje simbolike. Na vijek - kae jedan pisac - na svim
poljima stvaranja obiljeen je izrastanjem jedne obuhvatne simbolike sakralnog miljenja i osje anja. Medutim, kako smo vidjeli, ne radi se o nekoj
ni novoj ni privremenoj tendenciji. U pitanju je jedno trajno stanje, koje izvire iz same prirode umjetnosti. U pravoj umjemosti - ako dakle izuzmemo
ono to je osrednje - sve je upravo tako: nadracionalno i sakralno.9
Ono to nam poru uje i kako nam poru uje umjetnost jednako je nevjerovatno kao i poruka religije. Pogledajte jednu staru japansku fresku, arabesku na portalu Lavljeg dvorita u Alhambri, masku sa melanezijskog otoka, vjerski ples plemena iz Ugande, Michelangelov Strani sud, Picassovu
Gerniku, posluajte Debussyev misterij Mu enik sv. Sebastijan jednu
crna ku duhovnu pjesmu, pa ete doivjeti neto isto tako nedoku ivo i s
one strane logike i ulnog kao i u molitvi. Zar bilo koje djelo apstraktne
umjetnosti ne djeluje jednako iracionalno i nenau no" kao i religiozt
obred? Na izvjestan na in, slika je taj obred na platnu, a simfonija je tai
obred u tonovima.
Umjetnost nije prvenstveno stvaranje lijepog, jer suprotno od lijepog
nije runo nego la". Za aste ke maske maske sa Obale Slonova e
male flgure bez o iju Alberta Giacomettia, ne bi se moglo re i da su lijepe.
Me utim, one su izraz jedne autenti ne tenje za istinom, jer na ovaj
asocijaciju na neki kosmi ki
onaj na in predstavljaju slutnju, osje anje
dogadaj povezan ljudskom sudbinom, jednostavno osje anje transcendencije.
ali je svakako najo evidniji zbog izra&ni.h kontras9) Primjer XVBI vijeka nije u ovom pogledu
ta: misao antireligiozna, kivot svjetovan, a umjetnost izri ito religiozna (to je doba Bacha).
102
FFNOMFIV UMlE7NG477
rezultate na po
sovjetska umje
gom svijetu, je
ku u initi s1uM
u initi sluben
glaava istinv
pravilan smjer
vrste kao kada
mira. Samo, p^
diktat, u pitar
Ateizam nikad
titi nauku. Pica
jetski Savez p^
prihvatiti njegc
ubjedenja umj+
do enje protiv
mi kom poretk
cjelini i u svai
svemira bez Bc
hri anske ri
Marca Chagalb
ali po obmuto
lelne, istovrsn
lilaca u ime dr
u ime Crkve ka
Jedna od ;
sije pokraj izva
op e recesije w
ti kim zemljarr
nije. Prema nek
koji su bili pola
je izraza u jo
)ost umjetnika i
kod nekih relina obi nih ljudi
prvi mah izglefilozofija. Kod
kao stil ivota,
srnisla ivljenja
akle, autenti na
zna i prosjak.
dje) - ovaj neviv medu umjetiistoriju religija
acijama one su
) od zakonitosti
i obrazovanja
:oro svim poljipotpuno obrnuovi vladaju eg
na u pitanju reBez obzira na
igijom i umjetim deklaracija3zofija liavaju
Erui umjetnost,
unost i kada je
Kla je papa
on ga je
umjetnika ima
misije. Umjet:osje ali su ga
osje aju to'mika i mislilaja najbolja djewoje sutinske
ista progona slikara,
rata.
103
FENOMEN UMJETNOSTI
Odjeljak 3
UMJETNOST I ATEIZAM
(Umjetnost u SSSR-u)
Jedna od zakonitosti dravnog ateizma" jeste pojava da je na tlu Rusije pokraj izvanredne ekspanzije obrazovanja u smislu civilizacije dolo do
op e recesije umjetnosti. Tempo obrazovanja koji je zabiljeen u komunisti kim zemljama premauje sve to je u ovoj oblasti registrirano ikada ranije. Prema nekim podacima, u SSSR-u je 1965. bilo preko 60 miliona ljudi
koji su bili polaznici neke kole.11 Ali kao to smo vidjeli, to je golo obraz11) Navodi Roger Bal
104
ovanje iji se civilizacijski" karakter samo poja ava nekriti kom politi kom i ideolokom indoktrinacijom. U ovoj tipi noj zemlji civilizacije,
kultura i umjetnost nalaze se u o itom zaostajanju. Ovo se naro ito ti e odnosa javne vlasti i ovjeka gra anina, jo konkretnije, pitanja ovjekove
slobode, kao osnovnog pitanja kulture.
Prema zvani nom shvatanju (tamo su sva shvatanja zvani na), literatura u SSSR-u treba da bude sredstvo svakodnevnog agitaciono-politi kog
pritiska na mase. Odlukom CK KPSS 1932. godine likvidirane su razli ite
knjievne grupe i osnovan jedinstveni Savez sovjetskih pisaca. Ova likvidacija dobila je doslovan vid. Od 700 knjievnika koji su u estvovali na
Prvom kongresu sovjetskih pisaca 1934. godine, samo njih pedeset bilo je u
ivotu na sljede em kongresu, koji je odran 1954. godine. Ve ina njih nala je smrt u Staljinovim istkama (podatak iz Enciklopedije Leksikogrofskog zavoda, Zagreb, svezak 5, str. 641). Socijalisti ki realizam proglaen je
jedinim ispravnim pravcem (metodom) u sovjetskoj umjetnosti. Kao izraz
ove angairane" umjetnosti pojavio se u SSSR-u tzv. proizvodni roman",
koji govori o industrijalizaciji i kolhozima. Na Kongresu sovjetskih pisaca
1965. osu ena je teorija antiheroizma u sovjetskoj literaturi i zaklju eno da
je karakteristika sovjetske knjievnosti duboki patriotizarn i herojska djela"
Od svih umjetnosti za nas je najvaniji film" - govorio je Lenjin, ali
injenica je da je film manje umjetnost od svih fenomena koji se nazivaju
tim imenom. Ako ve umjetnost treba sluiti nekome ne emu, ideologiji
vlasti - svejedno, tada je film najpogodniji da se stavi u poloaj najamnika.
R.N. Jurjenjev, sovjetski filmski kriti ar, u jednoj od svojih monografifa o sovjetskoj filmskoj komediji saop ava kako u filmovima na savremene teme Staljin nije trpio prikazivanje sukoba, teko a i nedostataka.
Traio je da se umjesto toga daju scene gozbi, svadbi, mitinga, narodnih
igara i horskih pjcsama. Poto je Staljin gledao sve filmove prije njihovog
javnog prikazivanja, davao je direktive koje su postajale zakon. Posljedica
je bila opadanje proizvodnje filmova i pojava boljke poznate pod imenom
strah od satire".
Zemlja koja je u XIX vijeku, jo siromana, polupismena i neorganizirana, dala svijetu Pukina, Gogolja, ehova, Tolstoja, Dostojevskog,
ajkovskog i Rimskog-Korsakova, skoro da ne moe danas, polovinom
XX vijeka, istaknuti u umjetnosti i knjievnosti nijednog stvaraoca koji bi
bio ravan velikim protagonistima ruske kulture u samim po ecima njenog
stupanja na historijsku scenu. Ako se u oblasti poezije i knjievnosti i poja-
FENOKEN 1710131~
vi neko znauji
naroda, ono je
Voznesenski. L
atrnosfera nigu
Poslije re+
Sovjetska Rusij
pjesnike, shkaa
Zaostaiani
na praznina, n
inovnike filozi
filozofskog ime
cuseom ili Sart
dostojni zemljai
Svugclje
Interesiranje pe
zyu nim parola
nuta zastava soc
Pisci Grip
poznati u Evrol
prihvataju saviv
gradnju velfialt
trudbenika sela`
Stvene porudbli
Akademik
javljuju nerijetk
Boris Olejnik
rednjost:Na
sjaja, nema prav
U jednoj s
sovjetskih pisac
zil Iskender i
hroninu bold
evnosti i kao tm
ti".14
12) Parola je btla
istak
105
FFNOMEN UMJETNOSTI
vi neko zna ajnije ime, izraslo na osnovi mo nog duhovnog genija ruskog
naroda, ono je u pravilu u opoziciji prema sistemu - Pastemak, Solenjicin,
Voznesenski. Ustvari, ruska zemlja je plodna, ali je za pjesnike i umjetnike
atmosfera zaguljiva.
Poslije revolucije po inje uspon ruske nauke i recesija umjetnosti.
Sovjetska Rusija dala je fizi are, atomiste, dravnike, organizatore, ali ne i
pjesnike, slikare i muzi are.
Zaostajanje je naro ito upadljivo u oblasti filozofije. Tu je ak potpuna praznina, naravno ukoliko ovdje ne ubrojimo profesore filozofije i
inovnike filozofskih instituta. Dananji Sovjetski Savez nema nijednog
filozofskog imena koje bi se moglo staviti u isti red sa Heideggerom, Marcuseom Sartreom. U svakom slu aju, sovjetski filozofi" nisu nimalo
dostojni zemljaka koji su svoje umne sile posvetili nauci, tehnici politici.
Svugdje se osje a zasi enost formulom tzv. socijalisti kog realizma.
Interesiranje publike, koje je o evidno sve manje, pokuava se podi i
zyu nim parolama kao npr. onima:Visok je i divan plato na koji je uzdignuta zastava socijalisti kog realizma".12
Pisci Grigurko, Bojko, Maljcev, Tarasov, Suinski - manje-vie nepoznati u Evropi pa i u SSSR-u, pohvaljeni su od zvani ne kritike jer se
prihvataju savremenih proizvodnih"tema. U svojim djelima oni opisuju izgradnju velikih industrijskih objekata i odraavaju ivot radni ke klase i
trudbenika sela". To su ona djela izradena po sistemu soczakaza" - drutvene porudbine.13
Akademik Korev priznaje da se naalost, na naim izlobama pojavljuju nerijetko radovi koji samo variraju ve stvorene likove", a pjesnik
Boris Olejnik ali se na cmo-bijelo slikanje ivota, sivilo, povrnost i osrednjost:Na nebu sovjetske poezije javljaju se zvijezde bijednog, jednakog
sjaja, nema prave poezije - ima stihova i imitacije poezije."
U jednoj skoranjoj publikaciji (Almanah", 1979.), grupa uglednih
sovjetskih pisaca (A. Voznesenski, Bela Ahmadulina, Vasilij Aksionov, Fazil Iskender i dr.) opisuje stanje u knjievnom ivotu u SSSR-u kao
hroni nu boleljivost koju je mogude identificirati kao strah od knjievnosti i kao tmumu inerciju koja izaziva stanje tihe i ustajale preplaenosti..14
12) Parola je bila istaknuta na retrospektivnoj izlobi sovjetskih akademika u Manjeu po eticom 1974.
13) Soczakaz" - termin u SSSR-u za umjetni ka djela po narudbi, koja se odlikuju stereotipno u i nedostatkom istinskog nadahnu a.
14) Ovaj Almanah vie je pomat po otroj polemici izmedu grupe ameri kih pisaca (Albee, Miller, Updilce i dr.) sa Upravom moskovske organizacije pisaca zbog zabrane tampanja Almanaha i administrativnih mjera protiv njegovih autora.
106
FENOLLIEN VIVIE111~1
odredene konk
zbrajati, niti se
Umro je jeda
pjesnik.15 ta
kojima je poru
svih drugib
dina no, indivi
ovjek
odbojnosti put
biti prosje ni
je s-vakako kod
Reiner M
poznata kula,
imali neizmjen
om pledfnetu
neto ljudsko_
nevable, plede
amerika jabal
voem, grazdo
ma Mizoa). A j
Nee
na
/1eei
i u
zasjel
Kultura ima umjetnost, civilizacija ima nauku, jo odredenije: sociologiju. Sociologija je vjeran odraz due - obezduenosti - civilizacije. U
razlici umjetni kog i sociolokog pristupa jo jednom se ogleda iskonska
podijeljenost svijeta i ono traganje upu eno suprotnim smjerovima koje e
u prvom slu aju u ovjeku otkriti li nost, a u drugom, na kraju svih analiza,
vidjeti ga jo samo kao lana drutva kao dio mase.
Za pjesnika ne postoji prosje an ovjek". To je la, konstrukcija. Za
njega postoji samo konkretan ovjek, odredena li nost, a sociologija u
ovjeku i stvarnom ivotu nalazi samo ono to je op e i kvantitativno, a ostaje slijepa za ono to je stvarno jedino postoji: iva li nost, neponovljiva i
neuporediva sa bilo kojom drugom. Jer za umjetnost ne postoje ljudi niti
ovje anstvo. Postoji samo ovjek do ovjeka u beskrajnom nizu, sasvim
Sa SZCI
u nek
Nauka i f
svim stvarima
uope. One ke
nego uvijek o
15) Baeskija svaa
16) Elisabeth tioelle
107
tEBU/SfOKA/7APADA
FENOMEN UMlE7NO1T/
djednako i na
ekturi vukla u
gradovi" (ili u
iju najpustije i
iiu bezbojnotpr. velike po) se, me utim,
perioda kada
briciranih eleskrivenom
ilikovati ruski
naboja, drugi
resiranje naroo pisac Vasilij
ada da je u piiskog ovjeka,
onemogu eno
a za potisnutu
redenije: socicivilizacije. U
:leda iskonska
ovima koje e
u svih analiza,
nstrukcija.
Za
sociologija u
titativno, a osneponovljiva i
;toje ljudi niti
nizu, sasvim
108
dom Karamazovu. Lipa koju spominje pjesnik nije nikako lipa uop e o kojoj govori botanika, to je mirisava kronja u vrtu pjesnikove ku e, ista ona
pod ijim je hladom on snivao svoje dje ake sne. Umjetnost nas se doima
istinitije, jer, odista, sve stvari koje postoje pojedina ne su.
Evo nekoliko primjera koji mogu ilustrirati ovo tvrdenje.
U Ratu i miru" pojavljuje se mnoina lica. Svi su oni sasvim
odredene li nosti, likovi. Evo kako Tolstoj opisuje jednu od njih Oik diplomate Biljibina):...On je bio jedan od onih diplomata koji vole i umiju da
rade pored svoje lijenosti, provodio je, ponekad, itave no i za pisa im
stolom... Biljibin je volio razgovor kao to je volio i rad, ali samo onda kad
je razgovor mogao da bude elegantno otrouman. U drutvu je uvijek
ekao priliku da kae neto zna ajno, i samo tako se uputao u razgovor.
Razgovor Biljibinov bio je uvijek prepun originalno otroumnih, savrenih
fraza, koje su imali op i interes.:. Mravo, iznureno, u kasto lice njegovo
bilo je sve pokriveno krupnim borama, koje su uvijek izgledale tako isto i
marljivo umivene, kao jagodice na prstima poslije kupanja. Pokreti tih bora
bili su glavna igra njegove fizionomije..."
lik Olivije Pentlend u Ranoj jeseni: U cijelom tom mnogobrojnom
skupu koji je agorio u staroj ku i, samo je jedna osoba mogla da bude njena supamica - Olivija Pentlend, Sabinina majka. Ona se kretala po odajama, uglavnom sama, brinu 1 se o svojim gostima i osje aju 1 da ova zabava
ni izdaleka nije ono to je trebala da bude. Ona nije imala ni ega od onog
bljetavog i upadljivog, ni ega to se presijavalo zasjenjujueim zelenilom
balske haljine, briljanata i sjajne crvene kose Sabine Kalender; ona je bila
savim dmgi tip ene, blage, pitome i dostojanstvene ljepote, koja je osvajala na jedan mnogo laganiji i prefinjeniji na in. Ona se nije odmah zapaala
medu gostima; ovjek je postajao svjestan njenog prisustva malo-pomalo,
kao da dopire neki nejasan, prijatan miris..."
Ako je u pitanju stvar, to nije stvar uop e. To je uvijek sasvim
odre ena stvar. Moe to biti i kutija za olovke, kao u Llewellynovom romanu Kako je zelena bila moja dolina. Evo tog opisa:Kakva je to divna kutija
bila! Duga oko osamnaest pal eva, a tri iroka, sa poklopcem koji se izvla io i udubljenjem za prst da bi poklopac bolje klizio po lijebu. U gornjoj
pregradi bile su tri divne crvene olovke, nove, sa iljatim vrhovima, dvije
dralje, zelene, jedna mesingana kutijica za pera, i na kraju malo udubljenje
za gumu. Gomji sprat se lako okretao na zglob kad biste ga gumuli, pojavila bi se druga pregrada sa pet jo ljepih olovaka, tri ute, jednom crvenom i jednom plavom..."
FENOMEAI UMIETN0577
Alco je rij
novljiva situaci
toara staninog
natrake smijuc
mantilu krein t
ulice i zvidao.
nog fenjera
meno, ta ogra
enica u naruj
opet
Sada je jedan
vo nonnalno. 1
kafani Mabli z1
kovluka, poziti
ra i o i su mu
Seta se medu s
Muka)
pejsai:
jevo i pozadi 1
panoramu fto 1
navie. U vrhu
fiteatar i ide p
glavice i nie c
ko mosta, pa
va, koje se vid
umi koja se
puta, blistao je
svoj toj plavoj
tima vatre kak<
sno, prema toi
Izme u klisura
en bio ravniji.
ljeno selo - Sec
I na kraju
vojenu stubovi
iza stubova, g
svilenim zavje
crveno i jasno
u oni sasvim
(lik diploi umiju da
>c`i za pisa im
amo onda kad
tvu je uvijek
o u razgovor.
nih, savrenih
lice njegovo
le tako isto i
>kreti tih bora
nogobrojnom
da bude nje,ala po odajala ova zabava
.ega od onog
im zelenilom
r, ona je bila
oja je osvajamah zapaala
nalo-pomalo,
vijek sasvim
lovom roma) divna kutija
koji se
U gomjoj
ovima, dvije
lo udubljenje
tumuli, pojadnom crven-
109
Ako je rije o situaciji, opet je u pitanju samo jedna odredena, neponovljiva situacija:Na primjer, subotom, oko etiri popodne, na paretu trotoara stani nog gradilita, jedna enica odjevena u nebesko plavo, tr ala je
natrake smiju i se i mau i maramicom. Istovremeno, neki cmac u kinom
mantilu krem boje, sa utim cipelama i zelenim eirom, skretao je za ugao
ulice i zvi.dao. ena je o njega udarila, idu i jo uvijek natrake, ispod jednog fenjera objeenog o ogradu, koji uve e pale. Zna i bila je tu, istovremeno, ta ograda koja tako jako mirie na mokro drvo, taj fenjer, ta plava
enica u naruju jednog crnca, pod plamenim nebom..."(J.P.Sartre, Muka)
opet jedan izvanredno isto i jasno izvajan lik iz istog romana:
Sada je jedan i po as. Ja sam u kafani Mabli, jedem sendvi , sve je gotovo normalno. Uostalom, u kafanama je uvijek sve normalno, a posebno u
kafani Mabli zbog poslovode g. Faskela, koji na svome licu nosi pe at nitkovluka, pozitivan i uspokojavajUi. Skoro e vrijeme popodnevnog odmora i o i su mu ve rui aste, ali mu opti izgled ostaje ivahan i odlu an.
eta se me u stolovima i u povjerenju, gostima..." itd. Sartre,
Muka)
pejsai:Bilo je jedanaest sati prije podne. Sunce je stajalo malo ulijevo i pozadi Pjera i kroz ist, rijedak vazduh jasno obasjavalo ogromnu
panoramu to bijae pukla pred njim kao amfiteatar na terenu koji se peo
navie. U vrhu i lijevo vijugao se veliki smolenski drum, koji sije e taj amfiteatar i ide preko jednog sela s bijelom crkvom, na petsto koraka ispred
glavice i nie od nje (to bijae Borodino). Drum je prelazio pod selom preko mosta, pa se, sputaju i se i penju i se, vijugao sve vie do sela Valujeva, koje se vidjelo, otprilike, na est vrsta. Iza Valujeva drum se gubio u
umi koja se 'utjela na horizontu. U toj umi, brezovoj i jelovoj, desno od
puta, blistao je prema suncu u daljini krst i zvonara kalo kog manastira. Po
svoj toj plavoj dolini, desno i lijevo od druma, vidjele su se na raznim mjestima vatre kako se pue i neodre ene mase nae i neprijateljske vojske. Desno, prema toku rijeke Kalo e i Moskve, teren bijae klisurast i brdovit.
Izmedu klisura vidjela su se u daljini sela Bezbovo i Zaharino. Lijevo je teren bio ravniji. Tu bijahu njive sa itom i vidjelo se kako se pui jedno spaljeno selo - Semjonovsko" (L.Tolstoj, Rat i mir).
I na kraju jedan enterijer:Pjer je dobro poznavao tu veliku sobu, razdvojenu stubovima i svodom, svu obloenu persijskim ilimima. Dio sobe
iza stubova, gdje je. s jedne strane bio visok krevet od mahagonija pod
svilenim zavjesama, a s druge - veliki kiot sa ikonama, bijae osvijetljen
crveno i jasno kao to bivaju osvijetljene crkve za vrijeme ve emje. Ispod
110
osvijetljenih ukrasa na kiotu bijae duga volterovska naslonja a i u naslonja i, obiljeenoj pri vrhu bijelim kao snijeg, neugnje enim, o evidno tek
sad promijenjenim jastucima, leala je, pokrivena do pojasa jasno zelenim
pokrivaem, Pjeru poznata, veli anstvena figura njegovog oca, grofa Bezuhova, s onom istom sijedom kosom koja je podsje ala na grivu lava, iza irokog ela i s onim karakteristi no plemenitim krupnim borama na lijepom
crveno-utom licu..." (Tolstoj, Rat i mir)
Ovih nekoliko primjera uzetih nasumice i iz knjiga koje su bile pri
ruci nije nikako neto to bi odlikovalo samo djela Tolstoja, Sartrea, Bromfielda ili Llewellyna. U pitanju je fenomen koji se ne ti e umjetnika nego
same sutine umjetnosti, a umjetnik je utoliko ve i to vie slijedi ovaj unutranji zakon svake umjetnosti: konkretno, individualno, li no, neponovljivo, originalno, samo jedno. Jer, inteligencija i nauka tee ka polu koji
ozna ava sve jednako da bi na kraju utvrdili j e d n o i i s t o u svemu to
postoji. Umjetnost, obmuto, vjeruje da od svega postoji samo jedan primjerak, samo original, da se nita ne ponavlja, ni lik, ni situacija, ni pejsa, i da
nita ne postoji kroz svu vje nost to bi bilo istovjetno i podudamo. Ova je
vjera u samoj prirodi umjetnosti, kao to je jednako, ponovljivo i identi no
osnovna pretpostavka - ili ak uvjet - svake nauke. U ovom spektru mehani ko - lino, na ijem je jednom polu mrtva materija sa svojim zakonima,
a na drugom ivot sa svojim najviim izrazom, li no u, to se vie udaljavamo od mehani kog, sve je vie slobode, neponovljivog i stvarala kog, da
bi na drugom polu, koji ozna ava li nost, postojao samo original. I obmuto:
idu i od li nosti, sve je vie uvjetovanosti, zakonitosti i homogenosti, da bi
na drugom polu ostalo samo apstraktno, jednako i mehani ko.
Odjeljak 5
LIK I LI NOST
(Drama ljudskog lika)
Umjetnost je opsjednuta problemom li nosti. U Ratu i miru pojavljuje
se 529 lica, a Boanstvena komedija je itav svijet li nosti od kojih nijedna
nije zaboravljena niti izgubljena ;,u masi` ; svaka od njih je dua za sebe
i postoji tako realno sa svojom odgovomo u i grijehom da nam prizor
S t r a n o g s u d a sa milijardama ljudi koji su bili i proli izgleda sasvim mogu i realan. Freske na tavanici Sikstinske kapele sa prizorima iz
Knjige postanja predstavljaju galeriju sa mnoinom lica, potpuno individu-
FENOMEN UMl6/NOS71
aliziranih, dakle
unutranji ivot,
nja koja se ogl
kvalitet i kvanti
prirodi time to
je jednakost, tx
spontanost, slob
Religija go
se izrazi ista i
doku iti, donij
da je najvaniji
nosa a, dato er
u Jerihonu, iz
ski ovjek vjero
kamenih likova
i potiljak potpu
lice prema
Fidije i Praksite
Metrovi a i Pi
je to ovjekov 1
ona predstavlja
unutranjeg iv
umjetnosti (nap
kog lika". Ali z:
Stoga je te
da pripiu i za
drutvena i poli
umjetnost se uv
na i kada se ,ba
gledom stvari, 1
due". Ustvari,
svake drame instanci je odnc
svijeta u koji je
radnje nas se re
pa enoj veli ini
je zlo in relativ
su likovi" - rek:
111
FENOMR,1 UMJEINOSTI
Ia i u naslon-
o evidno tek
jasno zelenim
grofa Bezua lava, iza irna na lijepom
je su bile pri
artrea, Bromnjetnika nego
jedi ovaj unu>, neponovIjika polu koji
u svemu to
jedan
pejsa, i da
iamo. Ova je
ro i identino
pektru meham zakonima,
vie udaljatrala kog, da
al. I obmuto:
:enosti, da bi
pojavljuje
ojih nijedna
ia za sebe
nam prizor
izgleda saswizorima iz
individu-
FFIVOM&V UMJETIVOSTI
112
Odjeljak 6
UMJETNIK. I NJEGOVO DJELO
Razmiljaju i o ovoj udnoj, iracionalnoj, ne-prirodnoj (ili natprirodnoj) strani umjetnosti, koja poti e od njenog metafizi kog porijekla, mi
emo u jednom
kao injenica u
cilj je samo stvara
umjetnosti teknja,
prati - alc i bez k
stvarala ke teknje,
nu mau i tuba
po eo od niza po
Klein u Madridu je
ri ki Iclavirista Joh
kunde" toliko dugc
va neaktivnost pi
Aleksandra ehov
nje. Na sceni se
unutra". Jer nada,
to su doivljaji. U j
tak minuta ne ini r
tranje bure. ltd.
edeno jedno
unutranjeg i subjel
platno u informelu
svijeta. Ova negaci.;
aktivnost, Action ix
jetni ko djelo moe
stanju tenje, ali ne
zadrati svojstvo un
dovodi u pitanje pc
uvijek njegovu neg
unitava se umnotaN
Na kraju ostaje, dak
ikator umjetni kog
to umjetnik izbaci cikla, stavljeni jeda
potpisom postaju tru
Leiris u Parizu). U
dodiruju se jo jedix
tanju vaih lica istol
nesvodiva vrijednosl
zna aj i posljedice u
FENOMD1 UMJETNOSTI
113
samo kao Ja i
izbrie razhka
kao neposredan
Rauschenberg).
Oedaoci koji ih
tema izvoda a i
ro je princip jeietafizi kog kajednom posebto objektivnom
jalisti ka nauka
kao i za religiju
jetnost priznaje
da se ne izguako svaka slika
aivamo likom.
b koji potie iz
ovog sadraja
azlikuje slavne
Ipara kih slika
autranje prisuji je svijest, ini svijetom.
Ona je istinska
ur'an), jednom
;vi pjesnici. To
Psiho/oke tidvodimenziolobode, Boija
(ili natprirodporijekla, mi
emo u jednom asu shvatiti da umjetni ko djelo, kao neto opredme eno,
kao injenica u vanjskom svijetu, i nije izvomi cilj umjetnosti. Naprotiv,
cilj je samo stvaranje, a djelo je njegov neizbjeni nusprodukt. Sutina je
umjetnosti tenja, a ona je unutra, u dui, a ne u svijetu. Bez svega to je
prati - ak i bez konkremog djela - umjetnost ostaje to to jeste. Bez ove
stvaralake tenje, umjetnost to vie nije. Pollock je slikao hodaju i po platnu mau i tubama boje iznad patna. Rauschenberg je jednu svoju fazu
po eo od niza potpuno bijelih praznih platna razli ite veli ine, a Yves
Klein u Madridu je 1954. publicirao mapu od 10 jednobojnih listova. Ameri ki klavirista John Cage u kompoziciji pod nazivom 4 minuta i 33 sekunde" toliko dugo sjedi za klavirom, ali - ne svira. Iste je vrste i Hamletova neaktivnost puna akcije" poznato siromatvo radnje u dramama
Aleksandra ehova. U nekim njegovim komadima scene se sastoje od utnje. Na sceni se vie nita ne zbiva, ali drama te e i dalje, radnja se odvija
unutra". Jer nada, kajanje, gnjev, ponienje, stid, o ajanje, nisu doga aji to su doivljaji. U japanskoj no-drami ima scena u kojima glumac dvadesetak minuta ne ini ni najmanji pokret. Za to vrijeme, on iskazuje svoje unutranje bure. Itd. Ovim je samo do posljednjih, apsurdnih konsekvenci dovedeno jedno gledite koje je umjetnosti unutranje prisutno - naglaavanje
unutranjeg i subjektivnog, a negacija vanjskog i objektivnog. Jednobojno
platno u informelu moe se shvatiti samo kao apsolutna negacija vanjskog
svijeta. Ova negacija se ne da jasnije i radikalnije izraziti. Slikanje, sama
aktivnost, Action painting - a ne slika - to je smisao i cilj umjetnosti. Umjetni ko djelo moe da se ne ostvari, da se ne materijalizira, da ostane u
stanju tenje, a1i ne moe da se pretvori u proizvodnju, u seriju. Ono mora
zadrati svojstvo unikata, kao bitan uvjet. Nepostojanje ni ovog unikata ne
dovodi u pitanje postojanje djela", duplikat multiplikat predstavljaju
uvijek njegovu negaciju. Tako dolazimo do paradoksa: umjetni ko djelo
unitava se umnoavanjem.
Na kraju ostaje, dalde, umjetnikova tenja namjera kao posljednji verifikator umjetni kog djela, namjera koja se vanjski potvrduje potpisom;Sve
to umjetnik izbaci - umjetnost je", objavljuje Schwitters. Zato dijelovi bicikla, stavljeni jedan uz drugi rukom Picassa i ovjerodostojeni njegovim
potpisom postaju umjetni ko djelo (Glava bika - na1azi se u galeriji Luise
Leiris u Parizu). U ovoj ta ci - ienji, htijenju, svjesnom stavu subjekta dodiruju se jo jednom moral, umjetnost i religija. Nije pobonost u okretanju vaih lica istoku zapadu..." (Kur'an), a namjera (ili tenja) ostaje
nesvodiva vrijednost ljudskih postupaka, bez obzira to ne mijenja njihov
zna aj i posljedice u vanjskom svijetu. Umjetnost je stvaranje, sama aktiv-
114
nost, kao to je moral ono to jednom neuspjelom pokuaju uzaludnoj rtvi daje vrijednost u o ima svakog ovjeka. Kada iz umjetnosti, morala i religije odstranimo sve nebitno i slu ajno, kada ih ogolimo do njihove sutine, na i emo htijenje, udnju namjeru, jednom rije ju slobodu kao
njihov posljednji i autenti ni sadraj. Religija, moral i umjetriost imaju tako
kao svoju posljednju kvintesencu jedno: isti humanitet.
Pa i djela koja se po prirodi ponavljaju, obnavljaju se kroz li nost umjetnika. Artur Rubinstein je u jednoj prilici izjavio da Beethovenov etvrti
koncert, kojeg je on izveo bezbroj puta, nije u .njegovom izvodenju nikada
bilo isto djelo. Mejerhold je zagovarao pozorite u kojem bi se igrao samo
jedan komad - Hamlet. Postavljali bi ga razni reditelji i to bi - tvrdi Mejerhold - uvijek bila nova drama. To je mogu e samo zato jer umjetnost nije u
djelu, ona je u unutranjem ivotu i li nosti umjetnika, a ova li nost je suta
sloboda. Rezultat: doivljaj umjetni kog djela i za umjetnika i za publiku
uvijek je druga iji i na neki na in nov.
Govorecl o djelu, mi dakle govorimo o umjetniku, o ovjeku koji ga je
stvorio. Picasso je govorio da ga posmatranje Cezannovih slika uvijek nagoni da se zainteresira za samo Cezannovo oduevljenje zanos u kome je
bio kada ih je radio. On kae:Nije vano ta slikar radi, vano je ta je sam
slikar". Po njemu umjetni ko djelo je vano samo kao postepeno otkrivanje
li nosti umjetnika. U djelu se ak reflektira i njegova moralna li nost. Lo
ovjek ne moe biti veliki pjesnik" (Boris Pastemak). Jer njegovo djelo, to
je on sam. Ovo poistovje ivanje susre emo i u obi nom govoru. Kaemo to
je Cezanne, Rubens, umjesto da navodimo naziv djela. Kada umjesto Noette strae kaemo Rembrandt, o toj slici sve je re eno. To je sutina,
ostalo je slu aj.
Umjetnost pripada naem unutranjem svijetu istina, a ne vanjskom
svijetu injenica. Zato moemo praviti razliku izmedu iskrene i neiskrene
umjetnosti, izmedu pjesme po nadahnu u i pjesme po narudbi. Zato je
svaka kopija runa" (Alain). Razlika izmedu originala i kopije - ako je
priznajete - postoji samo sa stanovita stvaranja. Sa objektivnog stanovita
ona ne postoji, postoji sve manje.
Sli na je stvar sa ki em. Svi pokuaji da se on objektivno odredi ostali
su nedore eni. Zato je Abraham Mol vjerovatno u inio najve i prodor kada
je otkrio da je ki odnos izmedu ovjeka i stvari, a ne stvar. Pridjev, a ne
imenica".
Nijedna umjetni ka slika, niti pravac, nisu sami po sebi ni lani ni istiniti. Lanim ih moe u initi samo umjetnikov stav prema svijetu i prema
FENOMFY UNJEIN0577
svom vlastitcxn
bez obzira na pr;
iskrenog nadahnt
u umjetnosti. ,Sv
umjetnik donosi
molim Bogu. Me
je u svakom svije
je farisejstvo fi
Primami rcm
ni zna aj djela ka
nerazumljival um
no razumljiva djc
tranji problem,
kao takvo ono je
jenjena drugima.
sam ja" - kae Dc
metafizi kog sli
ko. Drame to ih
njihovog vlastito
li nosti u mojim
Poezija je monofi
pjesnika i njegov
jim malim figo
apsurdnu
da se uhvati plax
odgovara na to p
svaki ovjek je s
publike protiv ,1
neshvatanja same
Tako se san
djelo njegov ne
neokmjena; u dj<
patnje. Ponekad c
ture, jer je djelo
sutina. Posjete g
115
vvEDUtsroxa )zarana
FENOMFN UMEfNOS77
no odredi ostali
i prodor kada e
Pridjev, a ne ^r.
i ni lani ni istisvijetu i prema
19) Primijetimo kako je sve obmuto u civilizaciji. Stvari ovdje imaju objektivnu vrijednost. eljeznice i
puteve do ameri ke 7.apadne obale izgradili su pustolovi, grabezljivi bankari i preduzetnici, ali njihovi
motivi i sredstva nisu imali nikakva utjecaja na zna enje ovih objekata koji su izmijenili ivot Amerike
i posluufi dobrobiti miliona ljudi.
116
FENOMEN UMIE77.#097
gori vje ni plamen". To su nekada bile slike, vie nisu" - kae Jean Dubuffet. Umjetni ko djelo je rezultat vatre koja je gorjela u jednoj dui, ali
ono samo nije ta vatra. Ono je prije njeno svjedo anstvo, trag koji je iza nje
ostao.
Odje ljak 7
STIL I FUNKCLIA
Supromost izmedu umjetnika i djela, izmedu subjektivnog i objektivnog principa moe se jo jednom posmatrati, ovaj put na samom djelu u
svjetlu vjekovnog spora o primatu stila funkcije.
Stil i funkcija odnose se kao ovjek i stvar. Stil je li an, individua1an.
Funkcija je bezli na, objektivna. Stil se stvara, funkcija se analizira,
prou ava, konstruira. Stil moe biti dostojanstven, monumentalan, leprav,
iskren, doivljen. Stil je nedoku iv i neobjanjiv. Funkcija je razlona. Stil
je ovjek (Buffon), funkcija je injenica, objektivna stvarnost".2
Razlikujemo dvije nezavisne i odvojene aktivnosti: estetsko oblikovanje i tehni ko usavravanje. Prvo ima u vidu zadovoljenje ovjekove neobjanjive tenje za ljepotom i oblikom; drugo ima u vidu funkciju kao izraz ovjekove potrebe. Prvo tei raznolikosti, individualizaciji. Drugo vu e
uniformnosti i nivelaciji.
Zanimljivo je ovdje, vie sa stanovita i eja koje zastupa drugi dio
ove knjige, primijetiti kako obje ove tendencije, produene i odvojene jedna bd druge, vode neivotnom rezultatu. Naravno, mogu e ih je najjasnije
posmatrati na primjeru arhitekture, zbog njene mjeovite prirode. Samo estetsko oblikovanje, razvijanje oblika bez veze sa funkcijom brzo se izrada u
degenerirani dekor i stvara gra evinu koja djeluje izvjeta eno i prazno poput kulise. Obmuto, samo tehni ko usavravanje, imaju i u vidu golu funkciju, ima kao rezultat hladne i bezli ne objekte, sa tendencijom ujedna avanja i monotonije. Ako poteno gradimo - veli Mies van der Rohe,
jedan od zagovomika funkcionalizma - crkva se ne smije razlikovati od fabrike".
Sva iskonska podvojenost svijeta ponavlja se jo jednom u suprotnosti
stila i funkcije.
20) Teko je dati zadovoljavaju u definiciju stila. Evo jedne zanimljive, koja poti e od Wemera Nihlsa:Izme,du sistema oblika i duhovnih strujanja jedne epohe postoji uzro na veza... Svaki oblik je nadgradnja vladaju ih, duhovnih i osje ajnih strujanja, materijalizacija drutvenih potreba i ideala... Stilovi
su rukopisi ovjeanstva. Upu enom posmatra u oni kazuju vie nego ikakva najta nija istorijska analiza" (Wemer Nihls, Kraj fienkcionolisti ke epohe).
Iznesene
pokuava objas
svoj racionalis
kritika ubija dj
plod misli.21
Za umjetr
ivljav anjem.
bola" (Picasso)
rasvjetljavaju.
lio:Nisam ga
shvati" (pismo
mog Kafku. All
ovih interpretai
svoje udaljenos.
ti ara i uenih
jednoj biljeei t
ku italaca, a
kriti nog gledal
ka ali prava na
da e izvjestar
riego ueni
razumiju", usi
kritike u ocjeni
razli ita pristuf
Nemogud
teologije u reli
moe postojan
vatno izraziti d
si. Ovo je jo j
nosti. Krkamt
kao teologija.
21) Andre Marehani
svjetlost u
vra ati izvorima. Oe
ni izdaleka ne razum
17
FENOMEN UKIETNOSTI
Odjeljak 8
UMJETNOST I KRMKA
(Neuspjeh kritike)
Iznesene injenice mogu objasniti neuspjeh i granice kritike. Kritika
pokuava objasniti umjetni ko djelo, a, ustvari, upravo je ona, s obzirom na
svoj racionalisti ki metod, a priori nesposobna za to. Zato se kae da
kritika ubija djelo". Ona ho e da osmisli" neto to u svojoj osnovi i nije
plod misli.21
Za umjetnika to je sasvim unutamja vizija pokrenuta trpljenjem i doivljavanjem. Ne rezultat analize i logi kog rasu ivanja, nego k i tuge
bola" (F'icasso). Zato kriti ari e e zamagljuju pristup djelu nego to ga
rasvjetljavaju. Poto je pro itao neko djelo Franca Kafke, Einsten se alio:Nisarn ga mogao itati. Ljudski duh nije dovoljno kompliciran da ga
shvati" (pismo Thomasu Mannu). Ali kriti ari su uspjeli nadmaiti" i samog Kafku. Alfred Casin je pisao da je lake itati Kafku nego ve inu njegovih interpretatora. Kafka bi njihove knjige naveo kao jo jedan primjer
svoje udaljenosti od ovje anstva". A Dostojevski je lancima svojih kriti ara uenih interpretatora suprotstavljao miljenja obienih italaca. U
jednoj biljeci u njegovu dnevniku iz 1876. itamo:Uvijek sam imao podrku italaca, a ne kriti ara". Umjetnost trai nekriti ku publiku. Za suvie
kriti nog gledaoca, umjetni ko djelo e se razloiti na niz podataka pouka ali prava namjera ce ostati strana. Stoga je sasvim mogu e pretpostaviti
da e izvjestan broj prosje nih gledalaca biti blii stvamoj poruci djela
nego ueni kriti ati, jednostavno stoga to e, ne nastojeci da ga
razumiju", uspjeti da ga doive. Vrlo esto potpuno neslaganje publii
kritike u ocjeni jednog komada pjesme moe poticati iz ova dva potplk
razli ita pristupa.
Nemogu nost kritike u umjetnosti zna i iz istih razloga nemoguenost
teologije u religiji. (Faulkner je kriti are upore ivao sa sve enicima). Ne
moe postojati nauka o vjeri. Istinska religiozna i eti ka pitanja moe adekvatno izraziti drama, pozorite, roman. Evandelje i Kur'an nisu teoloki spi ak zavisnosti religije i umjetsi. Ovo je jo jedna ta ka podudamosti
nosti. Krcanstvo moe istinski postojati samo kao povijest o Kristu, a ne
kao teologija. Jedno su Isus i Evandelje, a drugo Pavle i Crkva.
21) Andre Marchand: Slikar nije intelektualac. U slikarstvu inteligencija ne vodi ni emu. Potrebna je
svjetlost u dui". Bissiere:Slikarstvo je stvar koja se obra a ljudskim osjeajima. Treba se uvijek
vra ati izvorima. Oni su naj istiji i najistinitiji. Ali naa civilizacija je intelektualisti ka, a intelektualac
ni izdaleka ne razumije likovnu umjetriost".
118
!S/AMIZMFDU/STOICA I ZIPADA
Konture d
jo sasvim razg
spontanitetom,
kauzalitetom, e
nje dvije karike
am morala, dru,
Dunost i
djelanja, izmed
zainteresirana.
Moral nijM
zapaljenu kua
naru ju mrtvo
je izostao svak
rtvi, ovom po
ini lijepim" (,)
Ptizor pa
javljuje se kao
jetskim, priro
pravdati paswl
ima samo ovaj
na pred pravd
to ostaje na ^
tupak, jer odb
Boga, vijest o
ovog svijeta p+
pak odobravar
objanjenje za
ne razumije ui
nije u korisna
bezuman. Drm
EDLIDTOKA 1 Z4PADA
edu religije i
ovjeka posta to ima umija, a ne na in
, ali nema nelosta rijedak,
relativnoj sa) autenti nog
cupni pritisak
ne!
Glava IV
MORAL
Odjeljak 1
DUNOST I INTERES
Konture dva razli ita reda stvari iz kojih se sastoji sva stvamost nisu
jo sasvim razgovijetne. Na jednoj strani je stvaranje, sa svojom slobodom,
spontanitetom, svije u, personalno u; na drugoj strani je evolucija, sa
kauzalitetom, entropijom, inercijom i anonimno u (homogeno u). Daljnje dvije karike u ovim lancima jesu dunost i interes. Prvo je centralni pojam morala, drugo politike.
Dunost i interes predstavljaju dva razli ita pokreta a svakog ljudskog
djelanja, izmedu kojih u pravilu nema upore ivanja: dunost je uvijek nezainteresirana, a interes nema veze sa moralom.
Moral nije funkcionalan niti racionalan. Ako rizikuju i ivot u em u
zapaljenu ku u da spasim ivot susjedovog djeteta i vratim se nose i u
naruju mrtvo dijete, moe se re i da je moj postupak bez vrijednosti jer
je izostao svaki rezultat? - Moral je ono to daje vrijednost ovoj beskorisnoj
rtvi, ovom pokuaju bez rezultata, kao to je arhitektura ono to ruevine
ini lijepim" (A. Perret).
Prizor poraene pravde, koja i takva, pobije ena, osvaja naa srca, pojavljuje se kao injenica koja nije od ovog svijeta". Jer kakvim se Ovosvjetskim, prirodnim, logi nim, nau nim, i uop e umnim razlozima mo.
pravdati postupak heroja koji pada jer ostaje na strani pravde i vrline. Ako
ima samo ovaj svijet zatvoren u prostor i vrijeme, i samo priroda ravnoduna pred pravdom i nepravdom, irtva junaka koji u ovom svijetu gubi zato
to ostaje na strani pravde besmislena je. Obmuto, upravo ovaj njegov postupak, jer odbijamo da ga smatramo besmislenim, stoji tada kao objava
Boga, vijest o jo jednom svijetu sasvim drugog smisla i zakona, nasuprot
ovog svijeta prirode i svih njenih zakona i interesa. Mi taj bezumni" postupak odobravamo, stojimo na njegovoj strani svim svojim bi em, ne znajuel
objanjenje za to niti trae i bilo kakvog objanjenja: to je neto to se
ne razumije uop e, razumije samo po sebi. Veli ina herojskog podviga
nije u korisnosti, jer je on esto nekoristan, niti u umnosti, jer je on esto
bezuman. Drama doivijena i preivljena ostaje najsvjetliji trag Boanskog
120
MORAL
represije i uhoo
o slobodi i pra
grupe prikaznj
Grozni, koga !
carskom tronn
osumnjiio
da je njegov i
ova iluzija o f
trebno radi nal
zaobide, potrel
cemjerje kao
ni novac svoj
postoji pravi.
zahtijeva mon
U svijen,
(a ne obmuto)
mrziti tu inje
novita injen
ve one su mc
svijetu stvari
smislu rijei
zavisi od nas.
njama nismo
I za razI
gdje postoji b
jak - svi ovi I
Ja - u unutra
boda potpuna
iscrpljuje u r
htjeti i teiti o
ju i se nekim
ne moe u ir
Mnogi ljudi
121
MORAL
na vrijednost i
utoliko ve a
ali, ne moemo
Ali gdje, u konici oni koji su
ledno nisu bili.
razlikuje od
su stvami vjesavljaju pred dimisao potpuno
ovi velikani
ajevi". Ali sa
jet.
stvamog ljuds?. prvi i moda
bezumlje,
amo odbacili inu koju bis3111 da je ivot
toji a s Njim i
anje ovjeka,
esa ivota.
ova beskrajna
vorenja. Nema
isklju ivo po
(xliemo iznad
bili, predstavjek istinski
vremenima se
ko govorilo o
uime istine, a
ni moral demraspravljamo.
tanje rije ima
initost morala
ija - posebno
Lrat za vrenje
Odjeljak 2
NAMJERA I DJELO
U svijetu prirode stvari postoje objektivno. Zemlja se kre e oko Sunca
(a ne obmuto), znali mi to ne, svidalo se to nama ne. Mi ak moemo
mrziti tu injenicu, ali mi je zato ne moemo ni izmijeniti. Sa moralnog stanovita injenice su besmislene. One nemaju moralnog predznaka i kao takve one su moralno nepostoje e. Obmuto, u naem unutranjem, ljudskom
svijetu stvari ne postoje objektivno. One uop e ne postoje u prirodnom
smislu rije i. Mi smo tu neposredni u esnici i izgled toga svijeta direktno
zavisi od nas. Taj svijet ne postoji u onom dijelu u kom ga mi naim tenjama nismo stvorili. To je domen ljudske slobode.
I za razliku od vanjskog svijeta, gdje inimo ono to moramo initi,
gdje postoji bogat i siromah, pametan i glup, obrazovan i primitivan, slab i
jak - svi ovi faktori ne zavise od nae volje i ne izraavaju nae autenti no
Ja - u unutranjem svijetu postoji puna sloboda i jednakost ansi. Ta je sloboda potpuna jer nema materijalnih (prirodnih) ograni enja i jer se sve
iscrpljuje u namjeri i tenji. Svaki ovjek bez razlike moe podjednako
htjeti i teiti da ivi u skladu sa glasom svoje savjesti, to zna i pokoravaju i se nekim moralnim zakonima, bez obzira kojim i kakvim. Svaki ovjek
ne moe u initi dobro, ali svaki ovjek moe teiti dobru i voljeti dobro.
Mnogi ljudi nisu u mogu nosti doprinijeti ispravljanju nepravde, ali svaki
122
ovjek moe u svojoj dui osuditi ili mrziti nepravdu kod sebe i drugih. (U
ovome je smisao pokajanja). Nije moral u samom inu, nego prije svega u
tenji da se ispravno ivi, u naporu volje, u borbi za spasenje. Biti savren,
bezgrean - nije ljudski. Grijeiti i kajati se blie je ovjeku, ljudskije je.
Sjetite se Aljoe i Mi e Karamazova. Aljoa je divan, skoro savren. Mi o
je potpuni ovjek, i uprkos svim strastima i grijesima, da li biste sa sigumo u mogli re i koji je od njih dvojice blii Boijoj milosti.
Koliko postupaka u inimo koje nismo eljeli! Koliko postupaka isto
tako smjeramo ili teimo da u inimo, a nikada ih ne emo ostvariti. To su,
dakle, ta dva svijeta: srce i priroda. Jedna naa namjera, makar se nikada ne
ostvarila, dogodila se u potpunosti u svijetu srca. Ona je jedna potpuna realnost. Isto tako jedna naa nehoti na radnja, jedan postupak, iza koga ne stoji naa namjera, dogodio se u cjelosti u svijetu prirode, a moe se re i da se
uop e nije dogodio u ovom drugom, unutranjem svijetu.
Ova suprotnost izme u tenje i djela refleks je iskonske suprotnosti
izmedu ovjeka i svijeta i na skoro isti na in pojavljuje se u etici, umjetnosti i religiji. Namjera, umjetni ka tenja i pobonost pripadaju iznutra jedni
drugima i stoje u istom odnosu sa svojim materijalnim, ovosvjetskim" projekcijama: ponaanjem, umjetni kim djelom i obredom. Prvi su doivljaji u
dui, drugi su doivljaji u svijetu.
Djela se prosuduju prema namjerama - djela se prosu uju prema posljedicama. Prvo je poruka svake religije, drugo deviza svake politike ili revolucija. To su dvije suprotne logike. U jednoj se o ituje negacija svijeta, u
drugoj negacija ovjeka.
Nauka i materijalizam neizbjenim su na inom morali dovesti u pitanje autenti nost namjere u ljudskom ponaanju.
Ustvrdilo se da namjera nije ni neto prvobitno ni izvomo, nego neto
to tek treba da se protuma i, to je posljedica a ne uzrok. Prema njima, razlog ljudskog ina nije u namjeri, nego u ne emu to je izvan svijesti, u jednoj zoni op eg determinizma.
Prema religiji, obmuto, u svakom ovjeku postoji neko unutranje sredite, bitno razli ito od svega ostalog svijeta. To je dno svakog bi a, njegova dua. Namjera zna i unutranji korak u dubinu samoga sebe, do toga
dna, ime se radnja posvaja, verificira ili iznutra potvrduje. Ona se zatim
moe u initi ili ne u initi. U unutranjem svijetu, ona je u injena jednom
zauvijek. Bez te konsultacije sa samim sobom", ovjekova radnja je mehani ki akt ili igra slu aja u jednom spoljnjem i prolaznom svijetu.
ovjek je ne ono to ini, nego prije svega ono to ho e, emu tei.
MORAL
Knjievnik se
skrivene motivi
Arnold Gl
namjere u etici.
i volji. Izvan r
panje skoro niji
stoga nije nikaE
Sli nu mi!
nu zaslugu; da
moramo gledat
no, obra amo
tranje htijenje,
tise on Human
Kada smo
Njegovo vanjs1
vatnog, neautei
nja i namjera sl
i uvjetima. Nan
Moral je 1
kopljenik bio k
to o evidno nij
ovjek je
i zlo prema shv
shvata, pa mak,
Radi se uvijek
koji je samo nj
om odnosu, sv
dan.TojesmL
i da nema nev
Clos).
Neto naji
jesu pri e o ol
123
MORAL
e i drugih. (U
prije svega u
. Biti savren,
ljudskije je.
avren. Mi o
sa sigumo)ostupaka isto
tvariti. To su,
r se nikada ne
potpuna reala koga ne stose re i da se
:e suprotnosti
ici, umjetnosiznutra jedni
jetskim" prou doivljaji u
u prema pos)olitike recija svijeta, u
dovesti u pio, nego neto
la njima, razvijesti, u jedlutranje
bi a, njegoebe, do toga
3na se zatim
ijena jednom
inja je mehaJ.
e, emu tei.
Moral je tenja, a ne postupanje. Jer ako ne bi bilo tako, onda bi ukopljenik bio krepostan ovjek, a elu ani bolesnik primjer umjerenosti. A
to o evidno nije tako.
ovjek je dobar ako ho e dobro onako kako ga on shvata; to moe biti
i zlo prema shvatanju drugog. ovjek je zao ako hode zlo onako kako ga on
shvata, pa makar to bilo dobro za druge obmuto prema shvatanju drugih.
Radi se uvijek o ovjeku samom za sebe, o njegovom shvatanju, o svijetu
koji je samo njegov i ni iji drugi. U tom isto unutranjem, isto drutvenom odnosu, svaki ovjek je potpuno sam i apsolutno i podjednako slobodan. To je smisao Sartreove izjave da je svaki ovjek apsolumo odgovoran
i da nema nevinih rtava niti nevinih osu enika u paklu" (J.P.Sartre, Huis
Clos).
Odjeljak 3
DRESURA I ODGOJ
Neto najpotresnije i naj udesnije to nam mogu ponuditi stare knjige
jesu pri e o obra enju, o moralnom preporodu ljudi. Nekim unutranjim
124
MORAL
sasvim privren
koje je ostalo
vlastito ueee
nepredvidIjiv.
Individua
zitivisti vjeruji
koja stoji iza
preodgajanje v
je prijestup pa
mogu e postiel
lika izmedu
vode inovnici
da odgoj. Odi
ovjekovu du
re e jednu urx
malna u osncn
jera na odred
ovjeku, dresu
Dresurom
ih potuju, ne
mrtva, njihova
kone, jer su
ralno prazni,
neiscrpna je
Ogroman
sposoban za n
nije prvenstve
ovjeka ko na
dobro izvan m
bra je sloboda
(Kur'an). Isti
ponaanje, u s
125
MORAL
i silnika preko
je to trenutan
; utjecaja. U pije, koje je ve
ravi, koja svojbraaj je neto
ranosti, uzroka
je sutina slo-
em, izmjenom
3praviti". Moproizvodi kao
'askrsenju Tola preodgajanje
ntano, iznutra,
jalov je svaki
.dcog budisanju ovjekov
osobine izdrrazviti osje aj
uevne su osoitiskom, svim
vjerovanje
ravanje u jeddonosti i elje
jeka. Dresura
ure i neizvjesobdarena duakav negacija
a (jer to, stro:orom, bilo
jednu sasvim
ke promjene
)iti hinjena
Ivetius u djelu De
126
Odjeljak 4
MORAL I LJUDSKI UM
Pojam ljudske slobode neodvojiv je od eti ke misli. U historiji etike,
bez obzira na sve mijene kroz koje je ova misao prola, sloboda je ostala
konstanta svih obrta i razvoja. Odbacivanjem slobode odbacuje se etika kao
ideja. Ono to je za fiziku prostor ili koli ina, to je za etiku sloboda. 2 A um
razumije prostor i koli inu, a ne razumije slobodu. Ovdje po inje sutinski
razlaz izmedu uma i svake istinske etike.
Sloboda je vanumna kategorija, a funkcija uma i sastoji se u tome da u
svemu otkrije prirodu, mehanizam, ra un, to, u krajnjoj liniji, zna i da u
svemu otkrije samoga sebe, dakle opet um. Zato se um stalno vrti u krugu,
jer u prirodi ne moe na i neto vie od samoga sebe, to e re i mehanizma.
Ovim se moe objasniti paradoks velikog broja eti kih teorija koje svoja
umovanja zavravaju time to, podvla e i crtu pod itav komplicirani
ra un, zaklju uju: nesebi nost = sebi nost, negacija uivanja = uivanje,
to je navelo Voltairea da postavi svoj uveni reductio ad absurdum: rtvovanje ivota u vlastitom interesu!?
Umna (logi ka) analiza moralnog fenomena svodi, dakle, moral, moda ak i na zaprepa enje samog analiti ara, na prirodu, na sebi nost, na samoljublje. U prirodi um otkriva istu prirodu, tj. op i i sveprisutni kauzalitet, a u ovjeku opet prirodu, nagone, vlast dva gospodara: boli i uivanja,
koja su odraz ovjekovog ropstva, njegove neslobode. To je isti onaj mehanizam miljenja koji Boga svodi na prauzrok (Nepokretni pokreta ), duu
na psihu, umjetnost na djelo i tehniku. Pokuaj umnog zasnivanja etike
ne e nas nikada odvesti dalje od tzv. drutvenog morala, ustvari; do pravila
ponaanja koja su neophodna za odravanje jedne skupine, tj. do jedne
vrste drutvene discipline.
Moralnost nije proizvod uma ni kao princip ni kao praksa. Um moe
samo ispitati i utvrditi odnose medu stvarima. Vrijednosni sud u sutinskom smislu, u dijelu koji se odnosi na moralno odobravanje ili moralno odbijanje, um nije u stanju stvoriti. Tako, npr., na elo da je nedopustivo duhovno uniformirati ljude - eti ki je potpuno razumljivo svakom ovjeku, ali
je racionalno nedokazivo. Ne moe se nau no dokazivati da neto ne valja" (u moralnom smislu), jednako kao to nije mogu e povu i nau nu (egzaktnu) razliku izme u ki a i umjetnosti (nau no opredijeliti odnos lijepo nije lijepo). Priroda (ili um, to je isto) ne razlikuje pravo od neprava, dobro
2) Sutina duha je sloboda, kao to je sutina materije teina (prema Hegelu).
MORAL
od zla. Ovi k
neponovljiva
ovjek - da 1
ovjek uvijek
ni hri anska
ralnih zahtje
ne na jednoj
Francuske re
nauke niti se
nauka, naukk.
lutndrve
eno organizi
Da li je
ku da razrije
rtvuje intere
ali nevini or
tzv. op eg in
niti bi njen c
dua svakog
Hugo u Oluj;
sukob izmed
pripadaju ra
izme u uma
dvije po pri
logi ka, nije
lju ak ne sli.
ita kvalite
oduzimati. (
ovjek sam ;
Odluka koji
ovjeka, pot
koju stoje sv
Svi mi
ajmo nau n
vatljivo osje
nenamjemo l
san i logi ar
, vata srce sv
nau no dok2
historiji etike,
)boda je ostala
ije se etika kao
loboda.2 A um
i inje sutinski
se u tome da u
iiji, zna i da u
o vrti u krugu,
i mehanizma.
rija koje svoja
komplicirani
ja = uivanje,
absurdum: r!, moral, mobinost, na sarrisutni kauza)oli i uivanja,
isti onaj meokreta ), duu
mivanja etike
ari, do pravila
, tj. do jedne
sa. Um moe
;ud u sutinsi moralno odiopustivo dun ovjeku, ali
neto ne vai nau nu (eg)dnos lijepo :prava, dobro
MORAL
127
od zla. Ovi kvaliteti u prirodi ne postoje. Ili: ta za nauku zna i ovjek kao
neponovljiva individualnost. Nau nik mora biti vie od toga - mora biti
ovjek - da bi shvatio ovu premisu. Poznata eti ka maksima da je dobar
ovjek uvijek sretan, a hr av nesretan - ne moe se racionalno razumjeti. Pa
ni hri anska etika nije u enje u smislu nauke. Ona je ukupnost svojih moralnih zahtjeva prikazala na jednoj li nosti, uzor-li nosti Isusa Krista, dakle
ne na jednoj u enoj, nego na jednoj doivljenoj etici. Tri slavna na ela
Francuske revolucije: jednakost-sloboda-bratstvo, ne mogu se izvesti iz
nauke niti se mogu nau no dokazati. Bez sudjelovanja ne eg to uop e nije
nauka, nauka bi prije uspostavila tri suprotna principa: nejednakost, apsolutnu drutvenu disciplinu i anonimnost (otu enost) ljudskih jedinki u savreno organiziranom kolektivu.
Da li je Jean Valjean (V. Hugo: Jadnici) mogao pozvati u pomo nauku da razrijei moralnu zagonetku pred kojom se naao? Da li je trebalo da
rtvuje interes tolikog broja ljudi samo zato da bi se spasio jedan priprosti,
ali nevini ovjek? I kakvo bi to rjeenje bilo? Ne bi li nauka stala na stranu
tzv. op eg interesa? - Niti pitanje o kojem je rije moe biti predmet nauke,
niti bi njen odgovor - kada bi bio mogu - bio u skladu sa onim to ho e
dua svakog ovjeka. Ono to nam je tako ivo i uzbudljivo ispripovijedao
Hugo u Oluji pod jednom lubanjom nije sukob u umu jednog ovjeka, nego
sukob izme u uma i due ovjekove, unitavaju i sudar argumenata koji
pripadaju razli itim stranama ljudske li nosti. To je u sutini dijalog
izmedu uma i svijesti, dijalog u kojem se smjenjuju nenadmani razlozi
dvije po prirodi suprotstavljene logike. Ali ova rasprava u sutini nije
logi ka, nije matemati ka, ona je to samo prividno, i nikakav kona an zaklju ak ne slijedi iz ove unutranje polemike. Jer to su argumenti dva razli ita kvaliteta, dvije razli ite vrste, koji se ne mogu usporedivati, sabirati i
oduzimati. Oni su od neba i od zemlje, od dva razli ita svijeta. Samo
ovjek sam moe za sebe i u sebi izvriti izbor u ovoj dramatskoj dilemi.
Odluka koju donosi Jean Valjean predstavlja poraz uma, ali pobjedu
ovjeka, pobjedu koja se ne moe racionalno objasniti ni opravdati, ali uz
koju stoje svi ljudi u nijemom i jednodunom odobravanju.
Svi mi imamo unutranju izvjesnost o svojoj slobodi. Me utim, pokuajmo nau no dokazati i objasniti to izvjesno, ali istovremeno tako neuhvatljivo osje anje. Ili: svi prihvatamo kao potpuno razumljivo i pravi no da
nenamjemog po inioca djela treba osloboditi odgovomosti. Ipak, ovako jasan i logi an stav nije mogu e nau no opravdati. Ono to jednostavno prihvata srce svakog ovjeka nailazi na nepremostive prepreke kada ga treba
nau no dokazati i obrazloiti.
128
MORAL
Eugeni ka
umjetno oploda
cionalni ili nau
moe sprije iti
politi kih nauk
ovoga jedan
oplo avanje prt
drutvo". Slirx
ma ivotu i mat
da eutanazija k(
ozakonjena." (L
1936.)
Eutanazija
poba aj i sli na
hova je primjen
da se sa ljudifm
smijean; on
Vjetako oplot
se radi o jednoj
vidualizma i
duhovni imp
da joj on proda
redak, koji je n
da ga postie sn
da e ga uvift
ma i umjetnicin
je luciferski na
la Vie Humain
Voznesenski u
ljavaju se persp
Progres na
suvinim i nepe
ivjeti i ne usp
bioloki ivot u
nate i nerazuml
a moral znanje
5) Jean Rostand,
6) Jean Rostand, Isto.
:o um ne moe
3nda mi ostajema, na osnovu
pitanje Hume
nita nego niz
odre enom sitzvodenje djela,
ono neodobram nije u stanju
)om sudu, naprtinom i moe
aivanja u umtako mi neposPo njemu spozligencijom i
oposredovani
svim konkretanje, djecu iz
nezamislivi su
svoj formalni,
) neto to proU ovom stavu
>enja razli ita.
ihvatljivi jer se
nosti Boga. Za
lu humanizma,
Jaciji i zlouposu tajne, koje
I posve ena su
etimo se samo
j kom svijetu.
grka klama
si nakon smrti blis-
MORAL
129
130
Odjeljak 5
NAUKA I NAU NIK
ILI DVIJE KANTOVE KRITIKE
Ali postoji isti" i prakti ni" um.
Misao pori e Boga, a ovjek i ivot ga potvr uju. Ovdje lei objanjenje estog raskoralca izme u li nog uvjerenja nau nika i nauke kao metoda sume rezultata.
Sve to nau nik kae, misli, vjeruje, nije nauka. Nauka je samo dio
njegovog ukupnog utiska o svijetu, dio koji je rezultat isklju ivo kritike,
upore uju e i sre uju e funkcije naeg uma. Pri tome um odbacuje sve to
iziskuje nadnaravna objanjenja, a zadrz.ava samo ono to se temelji na lancu prirodnih uzroka i posljedica i po mogu nosti na pokusu i provjeri.
Samo to to ostaje nakon ove rigorozne selekcije - to je nauka. Ali zahvaljuju i upravo ovom metodu, nauka u svojoj ruci uvijek ponovo nalazi
samo prirodu, a sve drugo joj izmi e iscuri". To su prirodne granice
nauke.
nau nik - jer je
Nauka se obi no zaustavlja na ovim granicarna,
ovjek - nastavlja dalje. Oppenheimeru nije bila potrebna indijska filozofija
u njegovom radu na konstrukciji atomske bombe (ona mu je moda trebala
u vezi sa moralnim problemima njene upotrebe). Ali on je pred kraj svoga
ivota potpuno napustio atomsku nauku, a sav se posvetio prou avanju indijske fllozofije. Einstein se ivo i trajno interesirao za stvaralatvo Dostojevskog, a posebno za Bra u Karamazove. O evidno, djelo velikog ruskog
stvaraoca imalo je rnalo veze sa odnosima mase i energije, brzine svjetlosti
i dr. Nije se Einstein u funkciji nau nika interesirao za moralne dileme Ivana Karamazova. On je to inio kao mislilac, kao ovjek kao umjetnik (a
svaki je ovjek u izvjesnoj mjeri umjetnik).
Postoji razlika izme u traenja nauke i posjedovanja nauke. Motiv
prvoga jeste da se shvati svijet, drugoga da se on koristi. Zato nauka nije
isto za nau nika i za sve druge ljude. Za publiku ona je samo suma rezultata, uglavnom kvantitativnih i mehani kih. Za nau nika, kao subjekta nauke,
ona je traganje, doivljavanje, napor, tenja, rtvovanje, dakle jedan kompletan ivot. Vie od toga, za njega je ona radost saznavanja, jedno uzvieno osjecanje najvie eti ke vrijednosti. U ovoj radosti ovjek nadmauje
nau nika i postaje mislilac i pjesnik. Tako nehoti no nastaje razlika izme u
onoga ta nau nik otkriva samome sebi i onoga ta otkriva za itav drugi
svijet. Tek kada se nauka odvoji od nau nika i njegovog ivota, kada se
MORAL
ohladi" i postane
aje ravnoduna
rodnim odbacivz.
posljednjim pital
rinosi stvaranju at
Klasi an prh
bode - jesu dvije
Kant vaskrsava re
Kritika razorila.
jene zaklju ke st
kog ivota. Prva j4
druga je plod unu
odgovor na sve di
Ove dvije K,
joj grandioznosti.
jeta.
Moral se mo
gija nisu jedno. 141
kao pojedina ni
Ono to ih vee. t
drugi", taj svijet
ralni svijet.
Ovaj odnos
religije i morala. 1
matska, matemati
ali koja se prije
zavrava negacijc
vjerskom obnovoi
la ponaanja, odrw
gim ljudima uskl:
vrim svoju durx
to je ono to nai)
KLDL.`lSfOKAI ZAPAUA
131
MORAL
ohladi" i postane suma znanja i rezultata, bezli nih i objektivnih, ona postaje ravnoduna i, po kona nom rezultatu, nereligiozna funkcija. Svojim prirodnim odbacivanjem metafizike i svojom neizbjenom utnjom o
posljednjim pitanjima", nauka - ne kod nau nika, nego kod publike - doprinosi stvaranju ateisti kih uvjerenja.
Klasi an primjer ovog dvojstva - sukoba misli i ivota ili prirode i slobode - jesu dvije Kantove Kritike. Kao to je poznato, u drugoj Kritici,
Kant vaskrsava religiozne ideje o Bogu, besmrtnosti i slobodi, koje je prva
Kritika razorila. Ali u Kritici istog uma govori logi ar-nau nik Kant; u
Kritici prakti nog uma govori ovjek i mislilac Kant. Prva pokazuje neizbjene zaklju ke svakog uma i logike; druga osje anja, iskustva i nade svakog ivota. Prva je rezultat analize, objektivizacije i atomiziranja stvamosti;
druga je plod unutranjeg saznanja i izvjesnosti koja se formira u dui kao
odgovor na sve dileme svijeta posmatranog i doivljenog u cjelini.
Ove dvije Kritike nisu ukinule jedna drugu. One stoje uporedo u svojoj grandioznosti, potvr uju i na svoj na in op i dualizam ovjekovog svijeta.
Odjeljak 6
MORAL I RELIGIJA
Moral se moe, dakle, trajno zasnivati samo na religiji, ali moral i religija nisu jedno. Moral kao princip ne postoji bez religije. Moral kao praksa,
kao pojedina ni slu aj ponaanja, ne zavisi neposredno od religioznosti.
Ono to ih vee, to je zajedni ki argument: drugi, vii svijet. Po tome to je
drugi", taj svijet je religiozni svijet; po tome to je vii", taj svijet je moralni svijet.
Ovaj odnos pokazuje i uzajamnu zavisnost i medusobnu nezavisnost
religije i morala. U pitanju je izvjesna unutranja dosljednost koja nije automatska, matemati ka, logi ka, nego prakti na, sa mogu im odstupanjima,
ali koja se prije ili kasnije ponovo uspostavlja: ateizam na kraju krajeva
zavrava negacijom morala, a svaki istinski moralni preobraaj po inje
vjerskom obnovom. Moral je religija preto ena, prevedena u tenje i pravila ponaanja, odnosno ovjekovo voljno ponaanje ili odnoenje prema drugim ljudima uskladeno sa injenicom postojanja Boga. Jer, to da treba da
vrim svoju dunost bez obzira na sve teko e i rizike kojima se izlaem (a
to je ono to nazivamo moralno u za razliku od ponaanja motiviranog in-
132
MORAL
teresom), takav zahtjev moe se opravdati samo ako ovaj svijet ovaj ivot
nisu i jedini svijet i jedini ivot. To je ta ka koja predstavlja zajedni ko
ishodite morala i religije.
Moral se rodio iz zabrane, i ostao je zabrana sve do danas. A zabrana
je religiozna, i po priro i i po porijeldu. Od deset Boijih zapovijedi"
osam su zabrane. Moralno je uvijek restriktivni, prohibitivni princip u odnosu na animalne nagone ovjekove prirode, za to hri anska etika moe
posluiti ne kao jedini, ali svakako kao najslavniji najo igledniji primjer.
Historija starih religija puna je primjera razli itih zabrana, koje nam
mogu izgledati besmislene. Ali, eti ki gledano, ne postoji zabrana koja bi
bila besmislena. Naravno da zabrana moe imati i racionalni smisao, ali korisnost nije nikada njen primami smisao.
Moral nije dalde ivot u saglasnosti sa prirodom", kako su ga ra o
definirali histori ari. Ako rije priroda" uzimamo u pravom smislu, prije
bi se reklo da je moral ivot protiv prirode. Kao i ovjek, i moral je iracionalan, ne-prirodan, nat-prirodan. Prirodan ovjek i prirodan moral ne postoje.
ovjek u granicama prirode nije ovjek, nego je - u najboljem slu aju
- ivotinja obdarena umom. Moral u granicama prirode nije moral, nego jedan oblik sebi nosti, umne, prosvije ene sebi nosti.7
U darvinisti koj borbi za opstanak" ne pobjecluju najbolji (u moralnom smislu), nego najja i, najprilago eniji. Bioloki napredalc ne vodi do
ljudskog dostojanstva, pa ni do morala (ukoliko je ljudsko dostojanstvo jedan od izvora moralnog). Darvinisti ki ovjek moe posti i najvii stepen
bilokog savrenstva (moe postati nat ovjek"), ali e ostati bez ljudskog
kvaliteta, pa i bez ljudskog dostojanstva. Ovo posljednje mogao mu je podariti samo Bog.
Na i e se da i drutveni napredak (kao produetak" biolokog napretka) stoji u istom odnosu prema moralu. Engleski eti ar Mandeville
postavlja pitanje: kakvo zna enje ima moral za napredak drutva i razvitak
civilizacije, i odgovara jednostavno: nikakav
ak tetan ukoliko se moralno ostvaruje. Po njemu, sredstva koja se obi no igou kao poro na najmo nije unapre uju progres drutva, jer najvie unapre uje razvitak
ovjeka ono to pove ava njegove potrebe". jo odredenije:Takozvano
7) Neko je primijetio da se rije priroda" upotrebljava u 52 razli ita znaenja. U ovom iziaganju
priroda" ozna ava svu stvamost izvan ljudske sutine, dakle i ovjeka u dijelu u kojem on pripada svijetu: njegovo tijelo, elje, nagone, inteligenciju...
";.
moralno i fizi
drutvenim bi
Alco je sa
potiskivanju ili
ziti u opoziciji
titu slabijih, s
sposobnih. Tu
to su, ustvari,
pratanja, tih u
njihovih trupol
san. Istrebljujte
na kojima se d
ra, nauka i reli
Nietzsche sprt
opravdanje nas
bilo najotrovi
ovje anstva".
U Fedom
obi na hrabros
skrivena udnj
sjena vrline, vr
tenja: dalje od
kom postoj anj
poslije smrti. ;
vjeti zna i stali
moral nije prirt
Ovako
pravnost nar
kim, morao
teoloki zasncr
Platon je iznic
samo prisje an
jeste vjera u be
8) Mandeville, ist a
moralnih normi, tvrc
moral je stati 'an
misao da je zio ob13
9) Ako je Nietzsche
ti ki derivat iz obje
10) Medu velikur is
mu moralnost ie
ISCOKA 17APADA
MORAL
133
moralno i fizi ko zlo ovog svijeta glavna je pokretaka snaga koja nas ini
drutvenim bi ima." g
Ako je sav napredak - prvo bioloki a zatim tehni ki - u selekciji, u
potiskivanju ili ak unitavanju slabijih od ja ih, onda se moral morao nalaziti u opoziciji prema ovoj bitnoj ta ci napretka. Moral je uvijek traio zatitu slabijih, samilost, obzire, u krajnoj liniji - o uvanje slabijih i manje
sposobnih. Tu su se moral i priroda nali na dvjema suprotnim stranama,
to su, ustvari, i bili od svoga po etka. Oslobodite se savjesti, samilosti,
pratanja, tih unutranjih ljudskih tirana. Pritiskujte slabe, penjite se preko
njihovih trupova navie... itd." (Nietzsche) - razlaz sa moralom vrlo je jasan. Istrebljujte slabe, zatitite slabe - to su dva suprotno okrenuta zahtjeva,
na kojima se dijeli bioloko i duhovno, zooloko i ljudsko, priroda i kultura, nauka i religija. Primjenu biolokih zakona na ljudsko drutvo jedini je
Nietzsche sproveo dosljedno i dokraja. 9 Rezultat: odbacivanje ljubavi i
opravdanje nasilja. Za Nietzschea je kr anstvo, naro ito i kr anska etika,
bilo najotrovniji otrov koji je ikad bio ukapan snanom tijelu poletnog
ovje anstva".
U Fedonu Platon je izloio dosljedan koncept jedne autenti ne etike:
na
obi hrabrost samo je jedna vrsta kukavi luka. Obi na umjetnost samo je
skrivena udnja za uivanjem. Ova vrsta vrline samo je trgova ki posao,
sjena vrline, vrlina robova. Za istinski moralnog ovjeka postoji samo jedna
tenja: dalje od tijela, blie isto duhovnom. Tijelo je grob due. U zemaljskom postojanju dua nikada ne postie svoj cilj, a pravo je saznanje tek
poslije smrti. Zato se eti ki ovjek ne boji smrti. Filozofirati i istinski ivjeti zna i sta1no se pripremati za smrt. Zlo je snaga koja vlada svijetom, a
moral nije prirodna mogu nost ovjeka, niti se moe zasnovati na umu.
Ovako zasnovana etika nije dobila racionalnog dokaza za svoju ispravnost i, naravno, nije ga ni mogla dobiti. Platon je, umjesto antropolokim, morao pribje i metafizi kim dokazima i na taj na in postao je prete a
teoloki zasnovane etike. Ovaj razvoj je neizbjean. Kao to je poznato,
Platon je iznio u enje o preegzistenciji, prema kojem je svako saznanje
samo prisje anje. Sastavni dio ili nuna pretpostavka ovih i sli nih u enja
jeste vjera u besmrtnost. 1
8) Mandeville, Istraivanje o sutini drutva. Engleski mislilac Henry Buckle, polaze i od stati nosti
moralnih normi, tvrdio je da moral usporava napredak ovje anstva. Napredak je kretanje, mijenjanje; a
moral je stati an (Henry Thomas Buckle, History of Civilization in England). Uporedi s ovim Hegelovu
misao da je zlo oblik u kojem se pojavljuje pokreta ka snaga svjetskog razvoja".
9) Ako je Nietzsche bio filozofski nastavak darvinizma, Hitler i njegov nacionalsocijalizzm bili su politiki derivat iz obje doktrine.
10) Medu velikim islamskim misliocima Ibn Rud (Averroes) direktno se bavio ovim pitanjem. Po njemu moralnost je bitan sadraj univerzalne religije.
134
Platonovo meditiranje o etici vodilo ga je izravno na religioznu poziciju Druga dva velika eti ara Antike - Epikteta i Seneku - ovo meditiranje
uputilo je jednoj sasvim konkretnoj religiji - kr anstvu. Za Epikteta postoje vrlo uvjerljive indicije da je bio potajni kr anin, a za Seneku se zna da
je vodio prepisku sa Sv.Pavlom. (U spisu De viris illustribus" Sv. Jeronim
ubraja Seneku u spisak crkvenih pisaca.)
Kr anstvo je velilci primjer o savrenom podudaranju, snanom uzajamnom afinitetu, skoro jedinstvu vrhunske religije i vrhunske etike. Umjetnost Renesanse, sva inspirirana kr anskim religioznim temama, mogla
bi biti primjer kako se ovima pridruuje i vrhunska umjetnost.
Historijski gledano, moralna misao jedna je od najstarijih isto
ljudskih" misli. Prethodi joj samo ideja Boanskog koja je stara ta no koliko i ovjek. Te dvije misli ostale su najue povezane kroz svu historiju sve
do naih dana. U historiji etike doslovno ne postoji nijedan ozbiljniji eti ar
koji je mogao izbje i opredjeljenje prema religiji, bilo da je uvjereno dokazivao neophodnost religije za zasnivanje moralnog na ela, bilo da je sa istim arom dokazivao suprotno. itava je historija etike pri a u nastavcima
o uzajamnom preplitanju religiozne i eti ke misli. Mada statistiku ne smatrarno nikakvim dokazom u pitanju o kojem je rije , treba ista i da su religiozni eti ari u izrazitoj prevazi, a ateisti skoro potpuni izuzetak. Iskustvo
tzv. lai kih eti kih pokreta (pokreta koji su isticali nezavisnost etike od religije) u Francuskoj, Engleskoj, Americi, Njema koj i Italiji u XIX i XX vijeku (u anglosaksonskom svijetu poznati pod imenom Societies for Ethical
Culture, Settlements, Ethical Societies, itd.), pokazali su kako svako razmiljanje aktivnost u oblasti moraIa prirodno tei da se pretvori u religiju
priblii njoj. Za temu koju razmatramo, ovaj period u historiji Prakti ne
etike od ogromnog je zna aja. ak i udbenici u francuskim dravnim kolama, u kojima je umjesto vjerske bila uvedena tzv. moralna nastava, imali
su spoljnju shemu katchizisa, prakticiranog u nastavi kr anskih vjeroispovijesti. Naalost, razvoj ovih misli, njihov protivurje ni tok, njihovo stalno kolebanje izme u religije i nauke, nemogu e je ovdje izloiti. Ipak, moe se konstatirati njihovo stalno nastojanje da odre nezavisnu poziciju prema religiji i njihovo nesvjesno pribliavanje religiji. To su te dvije pojave
krajnje indikativne za predmet koji razmatramo.
Mogu e je, dakle, zamisliti iskreno religioznog i nemoralnog ovjeka,
kao i obmuto. Religija je poznavanje, priznavanje, a moral je ivot, praksa
u sIdadu sa tim znanjem. Kao i svuda, izme u znanja i prakse postoji pod11) Pierre Abelard (XI-X11 vijek) Platona je smatrao kr aninom.
MORAL
vojenost i ned(
vjerovati, mon
initi, postupat
u skladu sa ton
tovjetan sa ton
rektna je poslje
ligija
paradoksalno.
om u estaloku
mjesta) hode
razdvoje. Ona i
bro") i istovren
vezu, pa ukazu.
vjerovati dok n
To nije vie on
dobar ovjek, p
da u vrstim vje
nego razmiljaj
Postoji jo
acija. Ona nasL
nog na korisno
cije Morala.
Ovu tendei
historiju etike o
velikih materija
natu devizu da
sljede u shemu:
ni su mu prijan
potraju due
koliko god mo2
to njih pmizvo
koja su sli na
135
MORAL
ajstarijih isto
.tara ta no koliw historiju sve
ozbiljniji eti ar
uvjereno doka)ilo da je sa isa u nastavcima
tistiku ne smaa i da su relizetak. Iskustvo
st etike od relii XIX i XX vilies for Ethical
.o svako razmiori u religiju ili
toriji prakti ne
dravnim koli nastava, imali
anskih vjeroisk, njihovo stalaiti. Ipak, moiu poziciju prete dvije pojave
ralnog ovjeka,
je ivot, praksa
se postoji pod-
Odjeljak 7
MORALNO I KORISNO,
TZV. MORALOP EG INTERESA"
Postoji jo jedan oblik negacije morala. To je tzv. racionalisti ka negacija. Ona nastaje ukidanjem dualizma dunost-interes, svodenjem moralnog na korisno (ili ugodno), jednom rijeju, eliminiranjem nezavisne po
cije morala.
Ovu tendenciju, koju moemo neprekidno pratiti 20 vijekova kroz svu
historiju etike od Aristotela do Russela, najjasnije je izloio jedan od prvih
velikih materijalisti kih pisaca Zapada, Paul Holbach. Poto je istakao poznatu devizu da je interes jedini motiv ljudskih postupaka", Holbach izlae
sljede u shemu: Od osjeta i utisaka koje ovjek dobiva o predmetima jedni su mu prijatni, a drugi mu pri injavaju bol. Jedne on odobrava, eli da
potraju due ili da se u njemu obnavljaju, druge ne odobrava i izbjegava ih,
koliko god moe. Drugim rije ima, on voli jedne osjete i utiske i sve ono
to njih proizvodi. A poto ovjek ivi u drutvu, to jc on okruen bi ima
koja su sli na i kao i on osjetljiva. Sva ta bi a trae zadovoljstvo, a boje se
136
MORAL
moemo zamis
cija, vjerska,
obinom smisl
ne vri se nika
razloga koji je
defektnih
nuti mjerilu ko
no nikako ne z
nim u nekom
slu ajna.12 Opi
potenje najb
ljudi stalno
ba ati ove ops+
alno ra una sa
cipu pred inter
rile da budu uz
Iskustva 1
izvjetaja ika!
u ikagu u tok
u USA pokaza
miliona dolara
vanja. Zlo in
koji ga lino r
gangsterskih b
liko ima manj
ameri ki krimi
izvodnji porrx
jednog pomo-1
da deset puta
koridenje zle<
javne kue i sl
Posebno pogl
okupacija tudi
nije isplatilo is
tem atsko unit
svim kolonijal
se, dalde, zaklj
12) Shvatanje ove
da, iako sasvirn shv
tenje i pokvarenost
meeil
137
MORAL
)rim, a ono to
stalno korisno,
mo..." Za Hol;u imati za naria savjesti je
na nas navuku
moemo zamisliti brojne situacije gdje je korisna nepravda ili la. Tolerancija, vjerska, politi ka, rasna i nacionalna, naprimjer, nisu korisne u
obi nom smislu rije i. Trpljenje potencijalnih protivnika kao trajan odnos
ne vri se nikada iz interesa" nego samo iz na ela, iz humanosti, iz ovog
razloga koji je besciljno svrsishodan". Zatita starih i iznemoglih, ili njega
defektnih ili neizlje ivih bolesnika, nije korisna. Moral se ne moe podvrgnuti mjerilu korisnosti. injenica da je moralno ponaanje ponekad i korisno nikako ne zna i da je neto postalo moralno zato to se pokazalo korisnim u nekom periodu ljudske prakse. Naprotiv, podudamost je rijetka i
slu ajna. 12 Optimisti ka vjera o slaganju potenja i koristi, o tome da je
potenje najbolja politika", pokazala se naivnom, pa i tetnom. Poto se
ljudi stalno osvjedo uju u suprotno, ona djeluje razomo. Ljude treba oslobadati ove opsesije korisnosti. Istinski ispravan ovjek samo je onaj koji realno ra una sa rtvom i koji e u neizbjenom iskuenju ostati vjeran principu pred interesom. Kada bi se vrlina isplatila, inteligentne hulje bi pourile da budu uzori vrline. Ali, kao to znamo, to se ne dogada.
Iskustva kriminologa vrlo su pou na i - gorka. Iz jednog studijskog
izvjetaja ikake policije vidi se da je preko 90% izvrilaca provala i krada
u ikagu u toku 1951. godine ostalo neotkriveno. A tzv. Kifoverova anketa
u USA pokazala je da ameri ki zlo inci, zajedno uzeto, otimaju na stotine
miliona dolara i da naj e e uivaju u svom plijenu bez ikakvih uznemiravanja. Zlo in se isplati - zaklju uju kriminolozi i dodaju: naro ito onima
koji ga li no ne vre (misli se na one koji ga organiziraju u vidu mafije,
gangsterskih bandi i sl.). Izgleda - to je ubistvo donijelo ve e koristi, utoliko ima manje izgleda da se njegov po inilac uhapsi i kazni" - tvrdi jedan
ameri ki kriminolog. A ta da kaemo o isplativosti legalnog zlo ina: proizvodnji pomo-literature, stripova, kriminalisti kih romana? Proizvodnja
jednog pomo-filma deset puta je jeftinija od proizvodnje normalnog, a zarada deset puta ve a (prema podacima jedne ankete u Parizu 1976.). Uop e,
kori enje zlo ina radi zabave ljudi velik je, vrlo unosan posao (kockamice,
javne ku e i sl.), a u pravilu nije povezan ni sa kakvim zakonskim rizikom.
Posebno poglavlje mogli bi initi zlo ini velikog stila: agresivni ratovi,
okupacija tudih zemalja, progon manjina. Moe li se re i da se pancima
nije isplatilo istrebljenje meksi kih Indijanaca ili bijelim doseljenicima sistematsko unitavanje domoroda kog stanovnitava u Sjevemoj Americi ili
svim kolonijalnim silama izrabljivanja i plja ka porobljenih naroda; moe
se, dakle, zaklju iti da se zlo in isplati - naravno, ako nema Boga.
ako je jasan i
nena gospoda(Jeremy Bentu pravcu najjenjem ne vjevoda ne moe
ovom zakonu
goizam, dobro
jem pretvorila
:kt i pam enje
danjim interovaj ra un on
ce" injenice uivanje i bol
. Moral korisada ne probija
^i.
12) Shvatanje ove situacije narod je izrazio poznatim rije ima: poten i lud su bra a. Simptomati no je
da, iako sasvim shvata neutilitamost morala, narodna mudrost nigdje na svijetu ne propovijeda nepotenje i pokvarenost.
138
MORAL
Na samom umu mogu e je zasnovati moral korisnosti - bar kao teorijski model. Na samom umu - bez Boga - nije, me utim, mogu e zasnovati
moral nesebi nosti, moral rtve, tj. pravi moral.
Poznata je Aristotelova nedosljednost u Nikomahovoj etici, gdje on
ovjekoljublje izvodi iz samoljublja (jer ovjekoljublje po inje od vlastite
li nosti" - Aristotel), a zatim tvrdi da e ... eti ki ovjek u initi mnogo
toga za svoje prijatelje i svoju domovinu: on e rtvovati novac i dobra, a
nigdje se ne e gurati; on e poloaje i asti rado drugima prepustiti; tavie,
on e ak, ako bude potrebno, umrijeti za druge i za domovinu". O evidno
je da ovi stavovi nisu u sebi koherenmi i da svi ne pripadaju jednom izvoru.
Protivurje nost su mnogi primijetili. Schleihermacher prigovara Aristotelu
,hrpu vrlina", a F. Jodl primje uje da je Aristotel o evidno nedosljedan
kada iz principa razumnog eti kog samoljublja izvodi ak herojske zaklju ke, koji se iz tog principa sigurno ne mogu izvesti". Kada Aristotel kae da...mi i kod herojskog dranja ne izlazimo iz oblasti samoljublja, jer i
oni koji za druge u smrt idu izabiraju veliko i lijepo samo za sebe" o evidno se radi o nedopustivom proirenju pojma sebi nosti i samoljublja
izvan svega to ono u svijetu obi nog ovjeka zna i, ustvari, na neto to
predstavlja negaciju tih pojmova, na nesebi nost i rtvovanje. Ako neko
uska e u zapaljenu ku u da bi spasio dijete, moe se re i da on djeluje iz
sebi nosti, uop e radi sebe. U jednom naro itom smislu moe, i to ukoliko moemo re i da je postupanje iz dunosti, uime dobra, najvii interes
svih, pa i onoga ko se rtvovao (heroja). U tom posebnom slu aju rtvovanje i interes nisu u koliziji, ali tada i nije rije o interesu u obi nom
smislu rije i, nego o interesu u apsolutnom smislu rije i, o moralnom interesu. Razlikovanje obi nog i moralnog interesa (ako dopustimo ovaj izraz)
pretpostavlja razlikovanje dva svijeta, ovog vremenitog i drugog vje nog.
Samo uz uvjet postojanja drugog, vieg svijeta, moe se govoriti o rtvovanju kao postupanju u vlastitom interesu. Bez ove pretpostavke, granica je poznata: ivot.
Autenti ni moral definiramo kao postupanje suprotno li nom interesu,
u svakom slu aju nezavisno od li nog interesa. Ali ovdje postoji jo jedan
naizgled vrlo sli an, ali u sutini sasvim razli it fenomen: socijalno, drutveno ponaanje. U drutvenom ponaanju ovjek se ne rukovodi neposrednim li nim interesom, nego drutvenim interesom, a ovaj je, kao to
emo odmah vidjeti, opet li ni interes, ali posredni li ni interes. Drutveno
ponaanje je ista ona aktivnost za zadovoljavanje potreba, ali sada na jednoj
iroj, drutvenoj osnovi. Drutvo postaje izraz suma svih li nih interesa,
koji se sada m
cije nastaju du
zahtjeve. Radr
drutva izraai
mogu biti u ne
rtve i davanj
htijenjima pojc
la ne iz interes
drutvo (lcolek
u kojoj se ne n
nosti da bi se e
teres u krajnjo
je li ni interes
siguran od
istog takvog
lien neposred
teligencije (a
lektivnog djelc
hiramo od eve
drutveno djel
najve eg broja
Ono to
gencije, u ivc
takvo je druti
va, p ela)
votinja, uostal
moralnom por
Drutveno poi
ponaanje prol
ponaanje uim
osnovu koristi
uime Boga.
Postoji
ponaanje uvij
lom dobra, isti
i moe biti i z1
41111111110 k w,
139
MORAL
koji se sada mogu zadovoljiti na jedan efikasniji na in. Iz ove nove situacije nastaju dunosti za lanove drutva, to asocira (po nazivu) na moralne
zahtjeve. Radnje usmjerene na ostvarivanje li nog interesa sada se preko
drutva izraavaju kao dunosti, kao drutvene obaveze. Poto one katkada
mogu biti u nesrazmjeri sa li nim interesom (da zahtijevaju neadekvatne
rtve i davanja) i ak da budu u suprotnosti sa trenutnim li nim eljama i
htijenjima pojedinih lanova kolektiva, stvara se iluzija da jedinka tada djela ne iz interesa, nego u ime ne ega vieg", u ime vieg principa. Ustvari,
drutvo (kolektiv) jedna je specifi na forma zadovoljavanja li nih interesa
u kojoj se ne mijenja sadrina, nego samo oblik djelovanja na vanjske okolnosti da bi se efikasnije postigao isti osnovni cilj: li ni interes. Tzv. op i interes u krajnjoj instanci je li ni interes, sebi an i nemoralan kao i ovaj. To
je li ni interes prora unat na duu stazu, osiguran ra unom velikog broja,
siguran od rizika slu ajnosti i pogrenog prora una, pomognut nastojanjem
istog takvog li nog interesa mnoine drugih ljudi koji pripadaju istoj grupi,
lien neposrednih gubitaka, potiranja sila itd. Ovdje se posredovanjem inteligencije (a ne srca ili due) konstruira jedan novi oblik djelovanja - kolektivnog djelovanja, koje bi, ako je ra unica pravilno izvedena (ako apstrahiramo od eventualne greke u ra unu ili zloupotrebe onih koji definiraju
drutveno djelovanje), predstavljalo ostvarenje najve eg linog interesa
najve eg broja lanova kolektiva" (Greatest Happiness Principle). 13
Ono to se u ivotu ovjeka nesavreno osigurava posredstvom inteligencije, u ivotinjskom carstvu savreno se postie posredstvom instinkta;
takvo je drutveno ponaanje kod nekih razvijenih vrsta opnokrilaca (mrava, p ela) ili ponaanje opora. Primjeri drutvenog ponaanja kod ivotinja, uostalom vrlo upe atljivi, na svoj na in dokazuju da tu nije rije o
moralnom ponaanju u autenti nom smislu. Razlika se ti e same sutine.
Drutveno ponaanje jeste ponaanje u interesu, moralno ponaanje jeste
ponaanje protiv interesa, u svakom slu aju bez veze sa interesom. Jedno je
ponaanje uime sebi nosti, drugo je uime dunosti. Prvo se uspostavlja na
osnovu koristi, ra una, mudrosti, discipline, uma. Drugo je mogu e samo
uime Boga.
Postoji jo jedna injenica koja olakava ovo razlikovanje. Moralno
ponaanje uvijek je zasnovano na li nom usavravanju i u skladu sa idealom dobra, istine i pravde. Kolektivno ponaanje zasnovano je na disciplini
i moe biti i zlo ina ko i naj e e je nemoralno ili amoralno. 14 Op i interes
etici, gdje on
inje od vlastite
u initi mnogo
wac i dobra, a
pustiti; tavie,
nu". O evidno
,ednom izvoru.
ara Aristotelu
b nedosljedan
herojske zakla Aristotel kanoljublja, jer i
no za sebe" i i samoljublja
i, na neto to
nje. Ako neko
a on djeluje iz
noe, i to ukonajvii interes
m slu aju rtsu u obi nom
oralnom interno ovaj izraz)
ugog vje nog.
govoriti o r)stavke, graninom interesu,
stoji jo jedan
;ocijalno, drukovodi neposaj je, kao to
ns. Drutveno
sada na jednoj
i nih interesa,
140
MORAL
nije nikada op e ovje anslci interes, on je uvijek interes jedne ograni ene,
zatvorene skupine: politi ke, nacionalne, klasne, grupne. Tolstoj je govorio
o dravnoj sablazni", sablazni op eg dobra".15 Op i interes jedne
grupe nacije moe zahtijevati da se eksploatiraju, porobe
ak istrijebe
lanovi jedne druge grupe nacije. Historija nacionalnih drava novog vijeka, a naro ito historija imperijalizma, puna je primjera kako tzv. op i interes moe dobiti otvoreno zlo ina ki karakter.
Nedavna historija prua vrlo upe atljiv primjer kako logika op eg interesa" cilja" moe voditi do op e Zabune i obmane sa tragi nim posljedicama. Prvo je Komunisti ki manifest objavio da proleteri odbacuju moral
kao buroasku prijevaru. II internacionala je revidirala ovaj stav utoliko to
je istakla da prihvata na elo pravi nosti i odbacuje devizu da cilj opravdava
sredstvo. Ali Lenjin se prakti no vra a na poziciju Manifesta tako to tvrdi
da je normalno samo ono to doprinosi pobjedi proletarijata", ime ini
bitnu negaciju morala i ponovo uspostavlja kriterij cilja. Primjenjuju i ovo
Lenjinovo pravilo, Staljin je doao do zaldju ka da je u interesu pobjede
proletarijata, kako je on ovu pobjedu" i ovaj proletarijat" shvatao, htio
da shvati, potrebno, pa dalde i moralno:,uspostaviti koncentracione logore,
oja ati dr'avni i policijski aparat do nevidenih razmjera, onemogu iti svalcu
kritiku vlasti, po ev od lokalnih funkcionera pa do onih najviih, podravaju i iluziju o njihovoj nepogreivosti, uspostaviti kult vode, pripisuju i
mu osobine nepogreivosti i premudrosti, odravati stanje i atmosferu permanentnog straha kako bi se u samom za etku obeshrabrili i onemogu ili
svi pokuaji otpora, organizirati svakih nekoliko godina masovne istIce
itavih naroda, korumpirati visokim
nepo udnih elemenata, grupa
pla ama i drugim privilegijama vojsku, policiju, politi ki aparat i posluni
dio inteligencije, uspostaviti ministarske" i sli ne privilegirane magacine
za snabdijevanje vladaju e kaste, sprovesti potpunu manipulaciju narodnih
masa, monopolirati sva sredstva informacija, tampu, radio, televiziju, da
bez prestanka govore o demokratizaciji, slobodama, humanizmu, blagostanju, svijetloj budu nosti, vrlinama vo a i rukovodilaca, drati pod okupacijom druge narode na osnovu njihove slobodno izraene volje"
itd.itd.Treba samo re i, a zatim neprekidno ponavljati, da je ovo u interesu
pobjede proletarijata", pa sve ovo samim tim postaje ne samo dozvoljeno,
nego i moralno.16
Dok religia
koje u izri hom
nih na
jasno
rativa morala u
konsekventan
jo vie pokazuj
spada u rekviziti
princip u morali
principa na kojin
Moral kori!
quenc,es. Neto j
tom toku stvari)
autenti ni moral
cije samog djela
niji pita sarno
eti ko iscrpljene
Ipak, prakt
ljudi koji su raN
Izmedu formalr
esto postoji is
smatraju strogo
anju, po svom
triniranih mater
borci za ljude.
ljudska komedij
Nema autc
ponaanje, na
nog opredjeljer
prihvadenih sh)
jedan sh an prrim
Ma arskoj (vae i
kojim izgovororn
je bume polernike.
16) U jednom priru niku za sovjetske gra anine itamo da je najvia dunost vjemost radni koj Idasi.
Ova najvia dunost" nije dakle eti 'ki nego politi ki odre ena. Ali, kada se jedna vlast proglasi zastupnikom izrazom interesa radni ke klase, lahko se dolazi do toga da je upravo vjemost toj vlasti najvia
dunost svakog gra anina. Staljinove zloupotrebe su po ele i vrene upravo ovako.
4111111knor-------
ograni ene,
stoj je govorio
interes jedne
ak istrijebe
iava novog vitzv. op i
op eg
posljedbacuju moral
utoliko to
cilj opravdava
tako to tvrdi
ita", ime ini
njenjuju i ovo
teresu pobjede
hvatao, htio
acione logore,
riogu iti svaku
podrde, pripisuju i
itmosferu peri onemogu ili
Asovne istice
iirati visokim
arat i posluni
une magacine
iciju narodnih
televiziju, da
blagostapod okupaciaene volje"
wo u interesu
o dozvoljeno,
141
MORAL
142
MORAL
Ima moralr
nereligioznog c
giji, koje ovjek
na ina iz itavo
tamo gdje je sul
poti e od sunca
ugasila. Kao to
na in ponaanja
Samo potpunim
vijekova bilo bi
acije. ovjean
religije. Ona je
shvatanja, jezik_
prolost, moguc
generaciju. Pok-1
ostavimo po str
nijedno umjetni,
Sofokla pa do F
tonska djela ko
djela svjetske ki
ro svemu to m
anje jednog m,
men...", moglo
skretanju", u i
jedan svemir, p
znanjima iz nau
matemati ka i
politi ku ekono
skoranji dogad
Ipak, nedvojbei
mogu eg stepe
opre no zvani
za razliku od
ateizam ostaje
dosljedan ateisi
mudrosti, zako
nenametljivom
17) Pa i jezik. Bilo bi mogu e dokazati da bi se uslijed redukcije ljudskih odnosa na funkciju jezik mogao svesti na jedan stoti dio sadanjeg rje nika. Ovo osiromaenje jezika moe se ve danas pratiti na
tzv. specijalisti kom (ili funkcionalnom) jeziku u tehni kim i dnutvenim naukama. Osiromaenje jezika
u vezi je i sa urbanizacijom, odnosno ukidanjem sela, koje je stalno vrelo obnavljanja i boga enja jezika, ali to su sve uzajamno povezane pojave.
0:1kJhl
;u
,::,
143
MORAL
vdici, odgojen
u ljudima, da
a bude jednosi obiljeje njeormalno usvostita, onda je
mo religiozna
d ili dovoljno
itanja religije
bsti. Neki ljuivurje na situ istraivanje:
Irna moralnih ateista, ali nema moralnog ateizma. Ali i ova moralnost
nereligioznog ovjeka ima izvor u religiji, ali u jednoj ranijoj, minuloj religiji, koje ovjek nije svjestan, ali koja nastavlja utjecati i zra iti na stotine
na ina iz itavog okruenja, porodice, knjievnosti, filma, arhitekture... I
tamo gdje je sunce potpuno zalo, sva toplina kojom jo uvijek zra i no
poti e od sunca. Toplina je jo uvijek u prostoriji iako se vatra na ognjitu
ugasila. Kao to je ugalj sunce u podrumu", tako je i moral minula religija,
na in ponaanja koji proizilazi iz vizije svijeta koju dugujemo religiji.
Samo potpunim unitenjem ili eliminiranjem duhovnog nasljeda minulih
vijekova bilo bi mogu e ostvariti psiholoke uvjete za ateisti i odgoj generacije. ovje anstvo je 20 hiljada godina ivjelo pod neprekidnim uplivom
religije. Ona je ula u sve manifestacije ivota, uklju uju i moral, zakone,
shvatanja, jezik. Zato je umjesno postaviti pitanje: da li je, s obzirom na svu
prolost, mogu e na ovoj planeti zasada uop e proizvesti" istu ateisti ku
generaciju. Pokuaj bi se morao vriti u potpunoj psiholokoj izolaciji. Da
ostavimo po strani Bibliju i Kur'an, ali ova generacija ne bi smjela vidjeti
nijedno umjetni ko djelo, uti nijednu simofoniju, vidjeti nijednu dramu od
Sofokla pa do Becketta. Od nje bi trebalo sakrivati sva zna ajnija arhitektonska djela koja je ovje anstvo do sada stvorilo, kao i skoro sva velika
djela svjetske knjievnosti. Ona bi morala rasti u potpunom neznanju o skoro svemu to mi zovemo plodovima ili izrazima ]judske kulture. ak i sluanje jednog monologa o smrti iz Shakespearovog Hamleta, ili pogled na
jednu Michelangelovu fresku, ili saznanje pravnog na ela hullum crimen...", moglo bi, s obzirom na ljudsku predispoziciju prema religijskom
skretanju", u initi da se kod naih vaspitanika najednom rekonstruira itav
jedan svemir, potpuno razli it od ateisti kog. (Nije, medutim, isti slu aj sa
znanjima iz nauke. Nema nikakve opasnosti da budu e ateiste upoznaju sva
matemati ka i tehni ka znanja, pa moda i neku reduciranu sociologiju i
politi ku ekonomiju.) Kineska kulturna revolucija" (1968.-1970.) suvie je
skoranji doga aj da bismo mogli suditi o njenim ciljevima i posljedicama.
Ipak, nedvojbeno je da je jedan od njenih ciljeva bio da se do najvieg
mogu eg stepena eliminira duhovno naslije e prolosti, koje je toliko
opre no zvani noj filozofiji i ideologiji.' g Sama ideja kulturne revolucije"
za razliku od politi ke ili socijalne, ukazuje da je problem uo en, naime da
ateizam ostaje verbalan, povran, fraza i da nije mogu e realizirati jedan
dosljedan ateisti ki sistem dok sva kultuma tradicija, sadrana u narodnoj
mudrosti, zakonima, umjetnosti, knjievnosti, trajno zra i jednom tihom i
nenametljivom religijom. Nije sasvim sigumo ni koji su sve duhovni i intel-
18) Kao to je poznato, ova revolucija je, me u ostalim, zabranila djela Tolstoja, Shakespearea i Beethovena, to je sasvim logi no.
144
ektualni izvori na kojima se Marx napajao, tek utjecaj humanisti kog odgoja i literature snano se osje a u ranim radovima Karla Marxa.19 Njegova
teorija otu enja (alijenacija) skoro je u potpunosti moralna, humanisti ka
teorija, neo ekivana kod jednog materijalisti kog mislioca. Izgleda da je i
sam Manc, kako su godine prolazile, sve vie postajao svjestan svojih
zabluda" mladosti. Vrlo se jasno osje a razlika izmedu onoga to je kritika
nazvala mladi" i zreli" Maa, a ovo unutranje sazrijevanje ustvari je
proces osloba anja od idealisti kog optere enja (ustvari, u osnovi religiozno-moralnog) i sve konsekventnije provodenje materijalisti kog pogleda na
svijet.
Dananja generacija, ma koliko deldarativno nereligiozna i ak ateisti ka, nije, dalde, odrasla u ignoraciji, nego u polemici sa religijom. Ne htiju i prihvatiti Kristova na ela o ljubavi, bratstvu i jedinstvu uime Boga,
ova generacija ih nije mogla potpuno odbaciti. Ona ih je u jednoj vrsti
udne zablude zadrala uime nauke i dmtva. Stoga nemamo pravo dananju generaciju i njen svijet uzimati kao dokaz da je ateisti ka kultura
mogu a. Ustvari, i ta kultura i generacija koja je njen nosilac, izrastaju uz
stalni i neosjetljivi, ali zato ne manje stvami, utjecaj religije i *nih velikih
eti kih na ela. Stoga uzevi, nova generacija ima samo novu ideologiju, ali
raniji odgoj, ranija mora1na shvatanja. Graditelji su stari, samo je na in nov.
A svald sistem u praksi uvijek vie li i na ljude koji ga sprovode, nego na
ideje i deklaracije na koje se on poziva. Ako uzmemo da je sutina ovjeka
njegov moral (a ne njegova ideologija politi ko opredjeljenje), onda moemo re i da dananji svijet stvaraju raniji ljudi sa novim idejama. U realizaciji ideja koje izri ito negiraju idealizam i rtvovanje oni unose idealizam i
rtvovanje. Pravilno sude oni koji tzv. moralnim stimulansima" (umjesto
materijalnih) u nagradivanju rada u dananjoj Kini i Rusiji vide svjesnu
nesvjesnu eksploataciju duboko zapretenih religioznih osje anja u narodnim masama. Jer ta uopee sa stanovita ateizma moe zna iti odbacivanje
materijalnih i prihvatanje moralnih stimulativa? Prirodno je da religiozne
ciljeve ostvarujemo iz idealizma, a materijalisti ke iz ra una, iz interesa.
Svaki drugi stav je nedosljedan.
Pitanje morala bez religije jeste pitanje da
se od ovjeka uime
ovjeka moe traiti ono to religija od njega zahtijeva uime Boga. Kada
pokuavaju zasnovati etiku, materija1isti se rado pozivaju na ovu formulu,
19) Sam Mant je govorio da su mu Eshil, Shakespeare i Goethe najmiliji pjesnici. Svake godine ponovo
je itao Eshila na grkom jeziku. esto je recitirao Hcxnera i Ovidija. Rusoovski izvori marksizma (npr.
misli o porijeklu drutvene nejednakosti i svojine) prepoznatljivi su u ovom u enju.
MORAL
iako se tu u suti
Govore i o motiv
ti pred Bogom p
bez straha". Takc
je upravo ateizan
u sebi kao sloba
unutranji impen.
sebi nalazim, ako
anskog, onda ja
uvida u vlastitu
maju 1971. godin
Poznavajud
move? Zar su svi.
jesto Boga nije je
oblik religije? - P
- umjesto uime B
u apstraktno ovj
uzije ukoliko sc
nomena, Marx j4
Boga, nema ni
ja1izam nema nik
cuju moral. KOIr
moralnih hum,
od onoga to
eksplicitno se tvr
na u odnosima lj
ovjeka dok god
vog prostora za
kada bi tog prost
marksizma. Eksp
bude uklonjena. 1
sli nih subjektivr
hovih uzajamnih
Kapitalu (odjeljal
djece od strane r
ciju da se ovo zic
jemo - nije tipi a
nju na apsolutno
145
MORAL
146
MORAL
Nae razm
rala kao princil
Ali ova prakti i
vie udaljava oc
ne moe zasnov
da moralnost, L
Naprotiv, ako a
biti ak zaintere
tvene moralno^
eg vijeka.
Me utim,
o uva ili zatiti
poren. Ateizam
sebi nih, nemor
suprotstaviti sar
ija je mo ubil
zaboravljen, za
mogu? - Talas
seksualne neodg
silom, cenzuron
suprotstavlja se
poteu, oni su F
ju i nepostojanji
lijedene moralnE
vlast odrava k;
poredak ili moi
modelu protivurj
Doputaju
lju iti da je morr
147
MORAL,
zasnovati tzv.
tvo.2 Marx je
sl. predstavlja
larxom moeih razloga - sa
u itelja, morajih postavljaju
ske biblioteke
YSIV ari ti Maaarirati tu ina e
). i jo vie da
i li nog odriigije. Stoga su
lo jasne markE,Tijalist) moe
n to sve moe
r.ma.
pokazuje kako
iti. Poznafi hesvijeta, u eti, ali je savjetoi sam je
ici otklonili su
fisti ki
uivanje
ja da je svemir
g kretanja maji logi ka veza
tjegovog matesti. Zato je neva shvatanja".
-ao zavriti ne-
Nae razmatranje moe se kona no svesti na dva zaldju ka. Prvi: morala kao principa, kao ideje, nema bez religije; prakti ne moralnosti ima.
Ali ova prakti na moralnost odrava se kao inercija i sve je slabija to se
vie udaljava od izvora, koji joj daje polaznu snagu. I drugi, na ateizmu se
ne moe zasnovati nikakav moralni poredak, ali ateizam neposredno ne ukida moralnost, u svakom slu aju ne njen nii oblik: drutvenu disciplinu.
Naprotiv, ako ateizam postane praksa i pokua obrazovati drutvo, on e
biti ak zainteresiran da, koliko je to mogu e, odrava zateene oblike drutvene moralnosti. Ove injenice potvrduje praksa socijalisti kih drava naeg vijeka.
Medutim, ostaje injenica da ateizam nema nikakvih sredstava da
o uva zatiti sam princip moralnosti im ovaj princip jednom bude osporen. Ateizam je potpuno nemo an pred navalom isto utilitaristi kih,
sebi nih, nemoralnih amoralnih zahtjeva. Ovim zahtjevima on se moe
suprotstaviti samo silom, ali ne i argumentima. ta se moe protiv logike
ija je mo ubita na: ako ivim samo danas i ako u sutra umrijeti i biti
zaboravljen, zato da ne ivim kako mi je ugodno i bez obaveza, ukoliko to
mogu? - Talas pomografije i novog morala" seksualne slobode, odnosno
seksualne neodgovomosti, na granicama socijalisti kih zemalja zaustavljaju
silom, cenzurom, dalde isto vjeta ki. Nikakav jasan moralni poredak ne
suprotstavlja se ovom talasu moralne vrste, a ukoliko se kakvi argumenti
poteu, oni su primjer nedosljednosti i mogu se odravati samo zahvaljuju i nepostojanju otvorene i slobodne kritike. Ustvari, to su samo stare, naslijedene moralne norme koje se jo uvijek odravaju u svijesti ljudi, ih
vlast odrava kao neophodne. Ali, strogo uzevi, taj naslijedeni moralni
pored& moralni argumenti nanovo proizvedeni po starom (ranijem)
modelu protivurje e zvani noj filozofiji i logi ki im nema mjesta u sistemu.
Doputaju i sebi jednu mjeru pojednostavljenja, mogli bismo zaklju iti da je moral samo drugo agregatno stanje" religije.
t i savjest":Ustvari,
mole nekaojeno. A
razmiricama, raz5, Ludvig Feuerbach
Racionali
tanje historije.
obzira na izvje
stalno kretanje
to manje negc
da rnaterijalisti
dukcije ovjel
ovjeka kao nj
rija civilizacije
Historija
Za ovaj poeu
bilo je u fazi
poloaju od c
ljavalo izvjesn
ovjek je stup
lom, kojeg nij(
utvrdila i prizi
jednostavnog
kada se ljudsk
a priori religio
fenomena. t
Opisuju i
torijskog dru.t
di sljede e kar
1. Mutno sje anie n
da kao klasi ni mit
prolost bila rdava
fije, str. 601).
2. Morganov oQis
prvobitnog gensa
GLAVA V
KULTURA I HISTORIJA
Odjeljak 1
PRVOBITNI HUMANIZAM
Racionaliste i materijaliste karakterizira izvjesno pravolinijsko shvatanje historije. Razvoj svijeta po njima po inje od nule, a historija je, bez
obzira na izvjesno cik-cak kretanje i privremeno vra anje, u cjelini uzeto,
stalno kretanje naprijed. Sadanjost je uvijek neto vie nego prolost i neto manje nego budu nost. Ovakav stav emo razumjeti kada se podsjetimo
da materijalisti pod historijom podrazumijevaju razvitak materijalne reprodukcije ovjekovog ivota, dakle historiju stvari, a ne historiju samog
ovjeka kao njihovog subjekta. To nije historija ljudske kulture, nego historija civilizacije.
Historija ovjeka i kulture ne po inje od nule niti te e pravolinijski.
Za ovaj po etni in ona ima prolog na nebu". Prvobitno ljudsko drutvo
bilo je u fazi po etne emancipacije od prirode u neto malo povoljnijem
poloaju od opora njegovog ivotinjskog pretka, ali je istovremeno ispoljavalo izvjesne specifi ne ljudske oblike i eti ke vrijednosti koje zbunjuju.
ovjek je stupio u historijsku eru sa ogromnim po etnim moralnim kapitalom, kojeg nije razvio niti ga je naslijedio od ivotinjskih predaka. Nauka jc
ulvrdila i priznala, ali nije nikada objasnila, prirodu i porijeklo izvomog i
jednostavnog humaniteta ljudskih zajednica u onim davnim vremenix
kada se ljudsko i zooloko jo uvijek grani ilo jedno s drugim. Odbacuji..
a priori religiozne pretpostavke, nauka je zatvorila put razumijevanju ovog
fenomena. l
Opisuju i stare gensove, koji su - ini se - bili osnovne elije prethistorijskog drutva svugdje na Zemlji, Lewis Morgan (Ancient Society) navodi sljede e karakteristike drutvenog i moralnog ivota ovih zajednica: 2
1. Mutno sje anje na ovo doba prvobitne ljudskosti zadrxlo se u legendama i bajkama skoro svih naroda kao klasi ni mit o tzv. Zlatnom vijeku ili (u Bibliji) kao u Doba patrijarha. Opte ubje ivanje da je
prolost bila r ava dolo je tek sa teorijom evolucije" - tvrdi Russel (B. Russel, Istorija zapadne f:lozo
f:je, str. 601).
2. Morganov opis odnosi se na gens Irokeza u Sjevemoj Americi, koji se smatra klasi nim oblikom
prvobitnog gensa.
-
150
KULTURA HISTORILA
dvije knjige o
primitivnih afri
crnci, uivali
kao i domaCe
Gr koj postajal
Frobeniusa, po
napie: Cmci
ropski je izum.
Moramo
naporedo kod
na Tahitiju ili
slojeva u Indiji
torije i zato
da ideja zatite
Irokeza? Da 1
staranja koje n
- nema dakle h
Svoju po;
ravi, bratstvo
vii stupanj dn
biti ponovno o
va starih gense
Slobodu.
o ekuje od tri
su izvjesne: (1
od iskustva.
tekao poslije
niukoliko potv
Moda
zahvaliti za
samo suprotrx
izmedu zla i d
mi smatramo
tupkom. Obmi
odredenu strar
predstave upe.
3 Naravno,
kulturan"
`,1
3onovo obi an
sa; ova zabra) rtvovanja;
(ratni zarobiezama bratst; vjerski obreTa (sahema); o
ovima pleme)ivno je to
Bez vojnika,
laca, bez tamlu spor rjegensovi medu
Irutvo i gens
enim. Svi su
Kljarmljivanja
stvara takvo
odir sa neiskine karaktera
qtne svojine i
njegov sunaima u ivim i
. R.W. Emer) sam ljudsku
o je vie divaanje koje se
ika. I ovdje,
) sa vrlo nisa izale prve
KULTURA t HISTORLIA
151
152
KUL7VRA I HISTORUA
Kultura s
svoje uspone
rije i. U umjet
va. s U raspont
snage umjetno
meno i svoje
civilizacije, ne
ka umjetnost,
neolitske. Poe;
to e po eti 1
dalje vidjet ce
moralnim zasa
ka religija u s
toku prakse de
iz istraivanja
dr. Dolazimo
je nost. Moe
Jacques 1
prava vrijednc
nadenim u doL
ni umjetnici na
viranim u zid
gline, mer<nen
(vrijeme Tutm
jeme Keopsa),
U vrijeme
est hiljada g
doba (H.G.We
umjetnost. U 1
ri kog kontine
skulptura May
5. Sve to se ti e m
gdje on nije osignn
toji u mogu nosti d:
6. Jacques Risler. L
; je uputiti na
na najpodliji i
nego i narode
ziranih zemaavo one divne
tema primjera
Ti ka vlada je
totine godina,
njen sastavni
:ana tek 1865.
broj nikada
Dvdje se civilovjekom.
imperijalizam
ostalih, dakle
je se manifesitavanje manaroda.
rste. Da li je
tanje stanoviinog od prvih
su ljudi bili
tosti". Neizbsude sasvim
Inostavljenu i
imfora i higija unutranje
:ojeg se ne bi
jek je stvorio
e filozofije iajzna ajnijih
n vijeku bez
A.N. Whiteeligije). Ako
covano i privijeka. Bez
g ga mi pozk, njegove tapise-
153
RULT!!RA I H/STOR/JA
Odjeljak 2
UMJETNOST I HISTORIJA
Kultura stoji na izvjestan na in van vremena, van historije. Ona ima
svoje uspone i padove, ali nema razvoja niti historije u obi nom smislu
rije i. U umjetnosti ne postoji - kao u nauci - gomilanje znanja" ili iskustva.5 U rasponu od paleolita do danas mi ne zapaamo pove anje izraajne
snage umjetnosti, koje bi bilo funkcija razvoja. Civilizacija pozna svoje kameno i svoje atomsko doba. U kulturi takvog razvoja nema. Sa stanovita
civilizacije, neolit je progres. Sa stanovita umjetnosti - opadanje. Paleolitska umjetnost, iako starija vie hiljada godina, snanija je i autenti nija od
neolitske. Poezija je svugdje prethodila prozi. Ljudi su pjevali prije nego
to e po eti pripovijedati. Poezija nije trebala ni iskustvo ni uzor. Neto
dalje vidjet emo da sli nu nezavisnost od vremena nalazimo u glavnim
moralnim zasadama, pa i u religioznim u enjima. Postoje dokazi da je svaka religija u svom po etku bila ista i jednostavna, a da je tek kasnije u
toku prakse deformirana (teorija pramonoteizma). Ovi zaklju ci izvedeni su
iz istraivanja Andrewa Langa, W. Shimidta, Conrada Presussa, Coppersa i
dr. Dolazimo do zaklju ka da bi historija kulture bila pojmovna protivurje nost. Moe se govoriti samo o hronologiji kulturnih pojava.
Jacques Risler pie: `im su nedavno otkriveni, odmah je priznata
prava vrijednost staroegipatskim drevnim reljefima i skulpturama, prona enim u dolini Nila i starim etiri do pet hiljada godina. Mnogi savremeni umjemici nalaze inspiraciju za svoje stvaranje u prastarim reljefima ugraviranim u zidove grobnica i njenim figurama, koje su napravljene od
gline, mermera, zlata i alabastera. Ova umjetnost je as njena i profinjena
(vrijeme Tutmozisa II i Tutmozisa III), as monumentalna i snana (vrijeme Keopsa), as realisti na i manje simboli na"(Aknaton). 6
U vrijeme svoga otkri a, Amerika je na asovniku civilizacije bila petest hiljada godina iza Starog svijeta. Nije bila stigla ni do svog gvozdenog
doba (H.G.Wels). To mjerenje vremena o evidno ne vrijedi i za ameri ku
umjetnost. U Bonampaku, hramu koji uva najstarija slikarska djela ameri kog kontinenta, otkrivene su freske izvanredne ljepote. Velika izloba
skulptura Maya, otvorena u Parizu 1966.godine, sjajno je ilustrirala feno5. Sve to se ti e nauke - obmuto je. Nauka je zasnovana na kontinuitetu. Gdje ovog kontinuiteta nema i
gdje on nije osiguran putem predaje ili pisma - tu nema nauke. pa ni civilizacije. Progres se upravo i sastoji u mogunosti da se zapamti i nastavi.
6. Jacques Risler, La Civilisation Arabe.
154
men jedne visoke kulture, koja nije stigla" da postane civilizacija. Ova
ozbiljna rafinirana umjetnost, ija se izraajna skala protee od zadivljujude
jednostavnosti do najbaroknije omamentike, i do danas je ostala tajanstvena. Niko nije uspio objasniti kako je iznikla, negdje oko IV vijeka, u umama Petena i Chiapasa, ve sasvim usavrena sa svojim centrima za religiozne obrede impozantne arhitekture, svojim hramovima na piramidama,
svojom ornamentalnom skulpturom, svojim hijeroglifskim pismom i zbunjuju om naukom o brojevima, koje to pismo otkriva. Parika izloba
skulpture Maya prua nekoliko lijepih primjeraka: to su bareljefi, statue, od
tvrdog kamena i maske od vjeta kog mermera, koje se odlikuju bjelinom
prividenja i koje kao da ele prenijeti neku poruku davno prohujalih vijekova... Mogla bi se registrirati dva skoro suprotna smjera skulpture Maya:
onaj u kome su ra eni bareljefi i stele i drugi u kome su ra ene glave. U
prvom slu aju radi se o ceremonijalnoj umjetnosti koja se zasniva na
itavom nizu konvencija... Ova ceremonijalna umjetnost otro odudara od
krajnje jednostavnosti glava, posebno onih koje su radene u vjeta kom
mermeru. Jedna takva maska istovremeno prevazilazi realizam: izgleda,
me utim, da se radi o portretu. Druge dvije glave sa vie ekspresionisti kih
elemenata, izra ene u baroknom stilu groteski", unose ivopisnu notu u
ovu jedinstvenu kolekciju ljepote" (Iz jednog izvjetaja sa spomenute izlobe u Parizu, objavljenog u Nouvele observateur).
Za Nietzschea (Roclenje tragedije) helenska drama - tragedija predstavlja pravi vrhunac umjetnosti, a ljudska kultura moe se u svom najviem obliku sagledati samo u onome to se naziva helenskom kulturom.7
Nijedan od savremenih pjesnika ne dostie veli inu jednog Homera
gr kih tragi ara" (Andre Maurois). Zagonetka je potpuna: u zori ljudske
civilizacije umjetnost ostvaruje jedan od svojih najve ih dometa. Hegel
anti ku Gr ku smatra zlatnim dobom filozofije", a Roger Cailloit pie:
to se ti e filozofije esto dolazim do zaklju ka, kao i mnogi drugi, da ona
poslije Platona uop e nije napredovala. Moda stoga to je u prirodi umjetnosti da ne napreduje: uvijek se ini kao da po inje iznova." Ciceronovi
eti ki spisi (npr. De finibus bonorum et malorum De Amifitia) jednako
su aktuelni i danas, dok su njegovi radovi o organizaciji rada uredenju
drave (tipi ne teme civilizacije) potpuni anahronizam. Knjiga anonimnog
rimskog pisca De rebus bellicis ( 0 vojnim stvarima), koja je sadravala,
izme u ostalog, zanimIjive crtee vojnih sprava, ima samo historijsku vri.
7. Sli nu izjavu daje i Marx, kada kae da djela anti ke umjetnosti predstavljaju nedostine norme i
uzore". Ponesen oduevljenjem, Marx kao da ne shvata pravi domet svoje izjave. Zar kultura nije refleks civilizacije nadgradnja nad njom? - Ako jeste, otkud nedostini uz,ori" ve u robovlasni kom
poretku?
KULTURA I HISTORLIA
jednost. Ali to
hove Vergilija
instrumenta, pol
ja japanskih pje
lirskih pjesama,
X vijeku (poet
ka arhitektura
zi ene ljepote i
malene hrpe drv
se smjestiti u sv
napisao TrojanA
umjemosti dva
biti koautori ist
nije mogude. t
Galenove m
nauke (Fizika i
ko mogla biti r
(U knjizi 0 neb
Mjeseca podlije
i neunitivo.
ima prirodno n
ri tei da zauzin
Kako se ova te
Umjetnost
kre e od istoka
Stvari se kreu i
indijska narodru
ru na Zapad.
rani seljaci iz tai
9. Najpoznatije urnj4
matovite kompoziciji
Makonde pod tran:
nevidenom ingeniozn
odnos izmedu
tuju i zbog njihove
posjeduju stravi nu vj
155
KULTURA I H1STORLIA
ilizacija. Ova
>d zadivljujue
-tala tajanstverijeka, u umaza religiozpiramidama,
3ismom i zbularika izloba
statue, od
ikuju bjelinom
hujalih vijekoulpture Maya:
idene glave. U
se zasniva na
:ro odudara od
u vjeta kom
izam: izgleda,
presionisti kih
opisnu notu u
pmenute izlo-
8. Histori ari obi no drie X stolje e gotovo jednako mra nim i barbarskim kao i sedmo. Razlog je u
tome to ga oni posmatraju sa gledita politi ke povijesti i pisane rije i. Ako pro itamo ono to je Ruskim nazvao knjigom umjetnosti" ste i demo sasvim drugi utisak jer - nasuprot svirn o ekivanjima - deseto stolje e je stvorilo jednako sjajna i tehni ki vjeta, alc jednako lijepa djela kao i svako drugo stolje e... Koli ina umjetni kih djela je za u uju a" (Kenneth Clarlc, Civilizacija, str.34).
9. Najpoznatije umjetni ke galerije svijeta ubrajaju u novije vrijeme me u svoje zapaene eksponate
matovite kompozicije izdubljene u drvetu ebonovine, koje spontano stvaraju mladi i i starci iz plemena
Makonde pod tr anirn krovovitna svojih skromnih ku ica du drumova oko Dar es Salama... Sa
nevi enom ingeniozno u ovi umjetnici u svojim figurarna od ebanovine do aravaju borbu dobra i zla,
intimni odnos izmedu ro enja i smrti, veselja i tuge, sukoba i sloge... Ostali Tanzanijanci ih veoma potuju i zbog njittove udesne umjetnosti, a i zbog uvrijeenog vjerovanja da ljudi iz plemena Malconde
posjeduju stravi nu vjetinu i mo drevnih vra eva" (iz jednog putopisa po cmoj Africi).
156
Umjetnost Okeanije, podruja koje spada u najzaostalije u svijetu, nala je mjesto u galerijama Evrope i Amerike ravnopravno sa sli nim djelima tzv. kultumih regiona svijeta. Zapadna civilizacija pokazuje se
neotporna" prema naletu one izvome umjetnosti. Otkri e cma ke umjetnosti snano utje e na pravac razvoja modeme evropsko ameri ke umjetnosti i unekoliko je izvor revolucionarnog pokreta u umjetnosti Zapada. (Istovremeno, jedna ozbiljnija komparacija izme u evropske i npr. afri ke
nauke, ekonomije, tehnike i drutvene organizacije skoro da se ne bi mogla
napraviti.) Elia Faure kae da cma ka maska sa Obale Slonova e i freska sa
tavanice u Sikstinskoj kapeli pruaju senzibilno" isto uzbu enje (E.F. u
djelu Duh oblika). Medunarodni festival cma ke umjetnosti u Dakaru
1966. (u estvovali ansambli i grupe iz 39 zemalja) prvorazredni je doga aj
iz oblasti kulture. Istovremeno, jedan industrijski ili trgova ki sajam zemalja Cmog Kontinenta mogao bi pro i sasvim neopaeno. Ako je crna ki svijet nerazvijen sa stanovita nauke i tehnike, sa stanovita umjetnosti to nije,
jer umjetnost ne pozna pojmove razvijenog" i nerazvijenog". Cma Afrika
prava je velesila u oblasti folklora, muzike, pjesme i igre, a naro ito ovog
posljednjeg.
Unutranji, praumski . dijelovi Irijana predstavljaju moda
najo uvaniji prirodni muzej prahistorije ljudske kulture. Civilizacija ovdje
nije dospjela dalje od kamenog doba. A ta je sa kulturom?. Na ovo pitanje
odgovor nam daje misionar Dipera, koji je ovdje proveo vie od 20 godina:
Osje aj za lijepo veoma je razvijen kod ovih primitivnih stanovnika, a njihovi umjetni ki predmeti imaju zapanjuju e kvalitete. O tome postoji izvjesna literatura koja ni iz daleka ne obuhvata sve varijante i bogatstvo ideja
i formi. Ima izvanrednih skulptura u kamenu i drvetu, slika, gravira i statueta velike ljepote. Njihovi komplicirani koreografirani plesovi, gotovo baleti, u fantasti nim kostimima, predstavljaju nevjerovatne spektakle."'
Nau nici pripadaju samo svom, a pjesnici svim vremenima.
Odjeljak 3
ETIKA I HISTORIJA
Kultura je stati ka tema o tome zato ivim; civilizacija je stalni progres na ina kako ivim, kako zadovoljavam svoje potrebe. Jedno je pitanje
smisla ivota, drugo na ina ivota. Civilizacija ide uzlaznom linijom od
pronalaska vatre, vodenice i eljeza, pa preko pisma i maine do atomske
energije i kosmi kih letova. Kultura je sva u traganju, vra anju natrag,
po injanju iznova. ovjek kao subjekt kulture, njegove tipi ne mahane i
KUL.TURA / HISTORUA
vrline, sumnje i
izvanrednu trajn
Sve svoje
2.000 godina. 1
Gandhi i Martin
do dananjih da
ovje anstva pr
uredenja drutv,
stoga to je zag
na nebu", u ovo
obrazovanost, is
bolje razumijem
osu en, imao je
Bogu i ovjeku
njem i iskustvor
u enih, a otkrivE
Sutinski r
drutvenih prili
ure enja, stepen
irom svijeta zs
Marko Aurelije,
moralnu nauku
pitanje, utvrdit
branjenog, nala,
vode da bi se p
kih i drugih pr
principe, nego n
vanijim pitanjii
jenljivost. 12
Da provj
10. U realnom" svijec
MIIDU /STOKA/7MADA
KULTURA I HlSPORIlA
157
158
kategori kom imperativu". Ovo naelo, iju je prvu formulaciju Kant dao
u spisu Osnivanje metafizike morala u sljedeem obliku: Radi samo po
onoj maksimi za koju u isto doba moe htjeti da postane op im zakonom",
odnosno u Kritici praktinog uma, rije ima: Radi tako da maksima tvoje
volje u svako doba moe vaiti kao na elo opeg zakonodavstva", moe se
na i kod najstarijih mislilaca. Tales, jedan od sedmerice mudraca (roden
624.g.prije Krista), na pitanje kalco se najpravednije moe ivjeti, odgovorio je: Kad sami ne inimo ono to kod drugih kudimo" (Diogen Leartije,
I, 36). Pitak Miletinjanin, takoder jedan od sedmerice mudraca, iznio je isto
na elo: Ne ini sam ono zbog ega kori blinjega", a Marko Tulije Ciceron: Sve to kudi na drugome, ti sam treba veoma da izbjegava." Jevrejski mudrac Hilel, koji je ivio, priblino, u Kristovo vrijeme u Palestini, na
traenje jednog mnogoboca da mu u najkra em iznese sutinu vjere, odgovorio je:to ne eli sebi, ne ini ni blinjemu. U ovome je cijela Tora,
sve drugo je samo objanjenje" (Vavilonski Talmud, traktat Sabat). Istu mudrost u i i Konfucije u Kini, savremenik Bude i Pitagore: Ono to ne elim
sebi da u inim, to ne inim ni drugome" (Lun-ju, Mis/i i razgovori Konfucija). Naravno, ovo na elo najjasnije je izrazio Isus Krist svojim poznatim
rije ima: Sve to ho ete da ljudi ine vama, inite i vi njima" (Matej, 7/2,
Luka, 6/31).
Ova mala historija kategori kog imperativa pokazuje da ovo temeljno
eti ko na elo ustvari nema historije. Postoje varijacije u obliku, ali sutina
je neizmijenjena.
Indija, zemlja visoke kultdre i niske civilizacije", izgleda kao da je
ivjela van vremena, van historije. Spomenici koje vidimo na svakom koraku svjedo e o intenzivnom ivotu, ali unutranjem, dakle stati kom i bezhistorijskom. Meditacijom se saznaju" tajne, ali se ne stje e mo nad prirodom niti se mijenja svijet. Hinduizam i nije drutveni, nego eti ki sistem,
a on pozna samo li no, unutranje, moralno uzdizanje. Od vremena Upaniada Indija je bila zaokupljena samo jednim jedinim problemom:
ovjekovim poloajem u kosmosu" (Mirce Eliade). Indijski sistem kasta,
okamenjen poput nekog od njenih piramidalnih hramova u svojoj udovinoj veli ini i trajnosti, sadri negaciju vremena, drutva, homogenosti, historije. Svaki historijski i drutveni napor ubrzo bi sruio ovu udovinu
struktuni, koja se mogla odravati samo u jednom svijetu okrenutom unutra
ka nebu, ne mare 1 za ono to se samo po sebi stvara napolju u
realnom" (ovdje to zna i: himeri nom) svijetu.
CLC9ULa: ..41E0r~
Kako nona
age~ Svakii
oyeza nije sivarac
~oin. Kprit
~tva tivjet,
noso inntacia.
y
nam. neoicabista
=zije grh-~
2rprebtoor. tra:ffl
U odoese o
karak3er
nadt
77.3CTIC" rt.711'7,11.1111
C',...+1i10`"..
BC=
.:::".317%
:c
:dr_e
159
KULTURA I HISTORIJA
Odjeljak 4
UMJETNIK I ISKUSTVO
Kako nema evolucije u ivotu umjetnosti, tako je nema ni u ivotu
umjetnika. Svaki umjetnik po inje iznova i radi kao da nijedan ovjek prije
njega nije stvarao. On se jednostavno ne koristi tu im, nego samo svojim
iskustvom. Kori enje tu im iskustvom, kontinuitet iskustva, kumuliranje
iskustva uvjet je i pretpostavka nauke. Kori enje tu im iskustvom u umjetnosti je imitacija, ponavljanje, akademizam, dakle smrt umjetnosti.
Picasso je slikao 70 godina i u ovom vremenu preao svoju kubisti ku, neokubisti ku, impresionisti ku, nadrealisti ku i neorealisti ku epohu, ali to nije nikakva evolucija, nikakav raZvoj od loijeg ka boljem, od
manje savrenog ka savrenijem. Kao i sva kultura, bila je to samo drama
neprekidnog traganja i traenja.
U odnosu na ovaj stvarala ki, vaniskustveni (ili vanhistorijski), isto
ljudski karakter umjetnosti, stoje i neke druge vrlo zanimljive injenice.
Postoji npr. nauka za odrasle i nauka za djecu. Razumijevanje nauke, a zatim njeno reproduciranje, kori enje i izvo enje zaklju ka za praksu, zavisi,
pored ostalog, od izobrazbe, uzrasta, iskustva. Medutim, ne postoji muzika
za odrasle i muzika za djecu. Testovi vreni izvo enjem djela Bacha, Mozarta, Beethovena, Debussya i Chopina, pokazali su da djeca jednako kao i
odrasli razumiju ne razumiju ozbiljnu muziku. Slavni Beethovenov ciklus od 32 sonate, najbolji ove vrste u historiji muzike, istovremeno je koncertna pedagoka literatura za mlade u enike i djelo za najzrelije pijaniste.
Picasso je slikao u drugoj godini, dok jo nije znao da govori. Ovidije je
po eo govoriti u heksametrima u doba kada druga djeca tek progovaraju.
Mozart je priredivao koncerte sa est godina. Umjetnost nije znanje iako
jeste saznavanje, ali ne umom i naobrazbom, nego srcem, ljubavlju i jednostavno u due. Mnogi seljak, kada zavri posao, uzme komad drveta i
radi skulpturu. Za to mu nije potrebno 10 godina akademije! elim samo
re i da je umjetnost dostupna svima, da nije potreban neki poseban talenat
ni kolovanje. Svako je umjetnik" (Jean Dubuffet, francuski slikar). Ovo
nas sje a na Tolstoja i njegovu jasnopoljansku kolu, gdje je on isklju ivo
sa djecom razmatrao najdublje vjerske i eti ke istine.13 Razumijevanje um13. Sa gomilom jasnopoljanske djece, Lav Nikolajevi je raspravljao najvanija pitanja ovje ijeg
vota, koja su poslije prerade sa ovim mladim saradnicima postajala neobi no jasna za sve... Svaka misao se zajedni ki ispitivala, razvijala, objanjavala, upro avala u izrazu, i u takvom obliku Lav Nikolajevi bi je zapisivao. Takva, ona je bila pristupa na umu svakog ovjeka" (Petrov, Tobtoi).
160
Da li zlo po
objektivnih uvjet:
podijeliti u dva v
dobro jeste u ovj
ba sa izmiljenim
prema unutra, u
zao samo zato jer
ka nastati i izmje
sredine, sa stai
ne ovje nija mi&
gradira ovjeka
nesvjesnih sila. 2
opre ne istine kc
opre na i nepomi
Drama je dc
kom drutvu. Dr
svemiru. Utopija
to u utopiji nen
li nosti i drutva.
U Platonovc
mislima temelje
zadovoljiti sve te
gra evinar, treci
samo on zna da
blagi prema prij
blagost, oni mon
neprijatelja. Da t
gajati... U odgojr
drava treba da c
Jrmursrara 17AP,wa
nutamje. Tu ne
i takvom srcu i
GLAVA VI
DRAMA I UTOPIJA
azvoju" ljudske
og razvoja.
Odjeljak 1
IDEALNO DRUTVO
Da li zlo potje e iznutra, iz tamnih dubina ljudske due, ili spolja, iz
objektivnih uvjeta ljudskog ivota - to je pitanje na kojem se svi ljudi mogu
podijeliti u dva velika tabora: vjemike i materijaliste. Za vjernike sve zlo i
dobro jeste u ovjeku. Otuda odricanje nasilja, jer je nasilje prema vani borba sa izmiljenim, nepostoje im zlom. Nasilje ima mjesta samo prema sebi,
prema unutra, u vidu pokore i askeze. Tvrditi da je zlo vani, da je ovjek
zao samo zato jer su nakazne prilike u kojima ivi, da e izmjenom tih prilika nastati i izmjena ovjeka, jednom rijeju da je ovjek rezultat vanjske
sredine, sa stanovita religije najbezbonija je i istovremeno najne ovje nija misao koja se ikada pojavila u ljudskom umu. Ova misao degradira ovjeka na stvar, na nemo nog provodnika vanjskih, mehani kih,
nesvjesnih sila. Zlo je u ovjeku - zlo je u drutvenoj sredini; ovo su dvije
opre ne istine koje se logi ki isklju uju. Njima odgovaraju dva isto tako
opre na i nepomirljiva fenomena: drama i utopija. 1
Drama je doivljaj u ljudskoj dui kao to je utopija doga aj u ljudskom drutvu. Drama je najvii oblik egzistencija koji je mogu u naem
svemiru. Utopija je san ili vizija raja na zemlji. U drami nema utopije kao
to u utopiji nema drame. To je suprotnost izme u ovjeka i svijeta, ili
li nosti i drutva.
U Platonovoj Dravi prvom spisu ove vrste - itamo: Postavimo u
mislima temelje drave. Ti temelji e biti nae potrebe... Ali kako e drava
zadovoljiti sve te potrebe? Zar ne treba da neko bude zemljoradnik, drugi gradevinar, tre i - tka ?... Svaki od njih treba da vri za drugog posao koji
samo on zna da vri?... Ratnici moraju biti strogi prema neprijateljima, a
blagi prema prijateljima. Da bi mogli imati ove dvije osobine, i estinu i
blagost, oni moraju biti i filozofi, jer moraju znati razlikovati prijatelja od
neprijatelja. Da bi takvi ratnici bili i dobri uvari drave, oni se moraju odgajati... U odgoju najvaniji je po etak. On po inje pri anjem bajki i zato
drava treba da cenzurie pisce koji ih piu... Upravlja i smiju lagati u in-
1. Pojam utopije upotrijebljen je ovdje u njegovom izvomom zna enju: kao vizija idealnog uredenja
ljudskog dtutva po uzoru na savrene ivotinjske kolektive: konicu, roj, mravinjak.
162
teresu drave, ali drugi to ne smiju... Poto pot injeni moraju sluati svoje
pretpostavljene, to se moraju izbrisati sva suprotna mjesta u knjigama, a bogovi i heroji se moraju predstavljati plemenitim... Treba zabraniti tune
mehke i lijene melodije, a dopustiti muke i borbene.., Pijanstvo je zabranjeno... Gradanin ne smije provoditi ivot u bolesti i lije enju, jer time
kodi dravi. On mora da radi svoj posao ili da umre... Zato je bolje da se
usmrti onaj koji treba dugo da boluje i1i rodi bolesno potomstvo... Odgajanjem treba da se odaberu upravlja i i ratnici, a njihovi sinovi, ukoliko ne
pokau sposobnost za taj posao, da se vrate u klasu proizvo a a. Odravanjem takvog sistema odgajanja, svaka budu a generacija bit e bolja od
prethodne, kao to se to postie odgajanjem biljnih i ivotinjskih rasa..."itd.
Mehanizam utopije nehuman je ali savren. Ako sutinu drame ini
sloboda, sutinu utopije ine dvije suprotne injenice: red i uniformnost.
Po etkom XVI vijeka Thomas More objavljuje svoju malu ali epohalnu knjigu o idealnoj dravi na otoku Utopiji. Za nas je ovdje zanimljiviji
drugi dio ove knjige, pa emo ga prepri ati u najkra im crtama. Otok Utopija polumjese nog je oblika sa 54 velika grada koji su do najve e mjere
jednaki i po izgledu i po na inu ivota. Oko gradova je poljoprivredno
zemljite sa ku ama i poljoprivrednim alatom. Stanovnici polja su organizirani u zadruge od po 40 lanova, sa doma icom i doma inom na elu. Svakih 30 zadruga imaju svoga starjeinu - filarha. Svakoj zadruzi dodjeljuju
se dva roba. Dvadeset lanova zadruge, poto su proveli dvije godine na
selu, vra aju se natrag u grad, a iz grada dolazi 20 novih lanova, koji e
takoder provesti dvije godine. Stalnih zemljoradnika, dakle, nema. Pili e
proizvode bez kokoaka jednom vrstom inkubatora. Trude se da proizvedu
vie nego to je potrebno njihovom gradu, kako bi viak podijelili drugim
gradovima. U etvi u estvuje i ve i broj gra ana, kako bi se ova to prije
obavila... Glavni grad Amaurot lei na rijeci blizu moYa, ima vodovod i
utvr en je. Ku e su savreno iste i poredane su s dvije strane ulica, koje su
sve podjednako iroke - trideset stopa. Vrata se ne zaklju avaju, jer nema
privatne svojine, a ku e se mijenjaju svakih deset godina, izvla enjem
kocke. Gra ani briljivo obra uju ba e, i u tome se takmi e pojedini uli ni
blokovi. Svi, i mukarci i ene, u e po jedan zanat. Glavni su: zidarski,
kova ki, drvodjeljski i prerada vune i lana. Svaka porodica izra uje za sebe
odje u koja je ista na cijelom otoku, a razlikuje se samo po uzrastu i dobu
godine, odnosno spolu i bra nom stanju. Svaki stanovnik Utopije naslje uje zanat svoga oca. Radi se est sati: tri sata prije podne, pa ru ak i odmor od dva sata, a zatim tri sata popodne. U osam sati uve er lijee se i
spava osam sati. Na radu se nosi kono odijelo koje traje sedam godina...
DRAMA I UfOHJA
Svaki grad in
starjeinom,
pove aju ili: s
ju se porodicr
juPojedan P^
na zajedniki
ne asnim, a 1
Utopije mogu
Asocijac
name u se sa
voda, dtutve
nost u slubi
rodi ni) odgo
gresu, jednaki
radne akcije, ^
Drama s
jet ovjeka s`
nemaju due
to zna i ni mc
ve, jer nema
psihologiju"
reprodukciji N
nikakvog smi
nema vrijednc
strane dobra i
Po Marx
izvoda za sve
torije trijumf i
materijalnog
vje nog mira
terijalnog svij,
drutvo - to jo
Umjesto entro
ti samo Stran
- dramu.
Zato je d
utopija jedna
sasvim logi ar
je fizike ili zoI
163
DRAMA 11TOPIJA
u sluati svoje
njigama, a boabraniti tune
Istvo je zabraznju, jer time
je bolje da se
qvo... Odgajavi, ukoliko ne
oda a. Odra)it e bolja od
kih rasa..."itd.
nu drame ini
liformnost.
alu ali epohalje zanimljiviji
ma. Otok Utonajve e mjere
poljoprivredno
ja su organizina elu. Svaruzi dodjeljuju
vije godine na
anova, koji e
, nema. Pilie
da proizvedu
dijelili drugim
ova to prije
ma vodovod i
; ulica, koje su
vaju, jer nema
izvla enjem
pojedini uli ni
su: zidarski,
:ra uje za sebe
uzrastu i dobu
Utopije naspa ru ak i odlijee se i
xiam godina...
Svaki grad ima 600 porodica, a svaka porodica 10-16 lanova, na elu sa
starjeinom, obi no najstarijim lanom. Porodice vode brigu da se ne
pove aju smanje ispod svoje mjere. Vikovi brojnijih porodica dodjeljuju se porodicama sa manjim brojem lanova. Svaldh trideset porodica imaju po jedan prostran dom, gdje stanuje filarh i gdje svi na znak trube dolaze
na zajedni ki objed. Doputeno je objedovati i kod ku e, ali to se smatra
ne asnim, a predstavlja i gubitak vremena oko spremanja hrane. Gradani
Utopije mogu putovati po Utopiji samo uz dozvolu vlasti. Itd.,itd.
Asocijacije na tendencije i pojave u nekim drutvima dananjice
name u se same od sebe: ograni enje slobode u interesu drutva", kult
voda, drutvena disciplina, ukidanje porodice i roditeljskog odnosa, umjetnost u slubi drave, darvinovska selekcija, eutanazija, drutveni (a ne porodi ni) odgoj, primat drave nad pojedincem, otvorenost tehni kom progresu, jednakost spolova u drutvenoj podjeli rada, imovinska nivelacija,
radne akcije, takmi enja, kolektivizam, uniformnost, cenzura i sl.
Drama se bavi ovjekom, a utopija svijetom. Ogromni unutranji svijet ovjeka sveden je u utopiji na zamiljenu pomo nu ta ku. Poto ljudi
nemaju due - to je pretpostavka svake utopije - u utopiji nema ljudskih,
to zna i ni moralnih problema. U utopiji ljudi funkcioniraju, ne ive. Ne ive, jer nemaju slobode. ovjek tu nema lika. Umjesto toga on ima
psihologiju" koja zavisi od njegove funkcije u drutvenoj podjeli rada, u
reprodukciji vlastitog ivota. Dobar" lo" ovdje jednostavno nemaju
nikakvog smisla. Ni u jednoj utopiji, uklju uju i tzv. nau ni socijalizam,
nema vrijednosnih sudova. Sve je shema. Svaka je utopija na elno s one
strane dobra i zla.
Po Marxu, kona an je rezultat historije stanje komunizma, obilje proizvoda za sve - potpuno materijalno zadovoljenje. Po Hegelu, smisao je historije trijumf ideje slobode - dalde drama. Socijalizam je projekcija zakona
materijalnog svijeta na ljudski i drutveni ivot. U komunisti kim vizijama
vje nog mira (ili besklasnog drutva) na kraju razvoja ponavlja se slika materijaInog svijeta, njegove daleke budu nosti u stanju entropije. Besklasno
drutvo - to je Clausiusov zakon entropije projektiran na drutveni ivot.
Umjesto entropije (ili vje nog mira), morala je religija na kraju svega vidjeti samo Strani sud, umjesto svekolikog ujedna avanja i sveop e ravnotee
- dramu.
Zato je drama i na elno i historijski nastavak religije, kao to je svaka
utopija jedna vrsta nauke. Quetelet je napisao djelo iz sociologije i dao mu
sasvim logi an naziv: Drutvena fizika. Svako uenje o drutvu produenje
je fizike zoologije.
DRAMA / UTOPIJA
164
Odjeljak 2
UTOPIJA I MORAL
Suprotno skoro op em miljenju, ovjek ne tei funkcionalnom, nego
obmuto, nefunkcionalnom svijetu. Vrlo sumnjivu vrijednost ima ona definicija po kojoj je ovjek drutvena ivotinja. Socijalnost - ako pod njom razu-
mijevamo smis
zooloka, biolo
nim ivotom p
savrenoj harm
rodi antisocijal
ovjek je u izv..
nost, pa i nesp
medu ljudima,
pravilnost, uni
vrsta ljudi upn
nametati kao v
jedna tragi na
manog.
U kasami
odje u, posao.
jednakosti (ili
sloiti da kasar
tip drutva koji
samo su velike
ih dekoriraju ni
Humaniza
drutva ili stan
drutvena ivc
nemoral), lan
Moral je
lanje, ako mi r
svaka nonna, F
ponaanje ovj
marksista da m
nije mogu . U l
odnose neposre
savreno izvra
tavno ne moe
ljelu ili iznemc
tvovanje" p ele
nostavno funkc
njinove izjave c
izjava koja je
;aa^^,,,,
DRAMA I UTOPIJA
DUISTOKAI7APADA
homasa Mora,
lo Marxa. Ali
Baconovom uju gorostasni
svoju individvidi ovjeka
sam stvorio. U
ljuju i dostigu skladu sa
izvoditi potpui li nosti, umektor Instituta
imente u koji;njuje drugim
a eljenim gee trebati 40ti ivotinje, pa
rimjerci mogu
1ey dovodi do
stote godine svijet, iji e
u tom svijetu
vati podjednaiakim rYtaina-
fektnih pojediemontirani iz
sumnji i po-
nalnom, nego
na ona definiod njom razu-
165
166
DRAMA I UTOPIJA
na koji na in
pronadu druti
ljem (ili dresui
od ova dva sm.
ja pojedinca,
ovjekova ter
hovog koncep
drutvu, proizN,
ju probleme
prava naroda'
U ovjek
voljniju altem;
ima, vri se k
Suo eni sa ovi
est, objanjav
osje anje poje
ruje kao lan
materijalisti
ta, koji se ni
ovjek uistinu
mogu , ali to
nuto, poto je
moralno bide
socijalizam u j
Postoji j(
oboav aju red
a ko slua". N
sve kude jedr
bleh-muziku,
ivot i ine .(1
podani kim n
167
DRAMA 1 LITOPIJA
lunizma i uto-
;lu u kome je
dski ivot iske i raspodjele)
la: shema, oda, zalcona, zatednoj vrsti soxleni u ivotu
Epikurejac je
nan drutva, a
4-vorenje, vie
iktini, a socim samo jedan
o kakvog r-stalno tei da
ljava sklonost
uzima u obzir
injenicama
rene pretposI bi pela moavala raditi i
baca se termit
mogao birati,
tie ovjeka,
mnoge prak(poznato piove vrste).
mi poznajeu linom in injenica ni
je veza jedinke sa
e uistinu identi na
dunosti, onda ne
ximzus, 1929, str.
e: Proizvodi
Komunizam =
Odjeljak 3
PODANICI I HERETICI
Postoji jedna vrsta ljudi koji se dive jakoj vlasti, vole biti pod stegorn,
oboavaju red, onaj vanjski, kakav vlada u vojsci, gdje se zna ko nareduje,
a ko slua". Njihov je ukus na strani novoizgradenih dijelova grada, gdje su
sve ku e jednake, u pravim redovima i sa jednakim fasadama. Oni vole
bleh-muziku, uniformu, spektakle, parade i druge lai koje uljepavaju"
ivot i ine ga lakim. Naro ito vole da je sve po zakonu". To su ljudi sa
podani kim mentalitetom. Oni jednostavno vole biti podanici, oni vole si-
168
DRAMA! (I!'OPIJA
Odjeljak 4
^
DRUTVO I ZAJEDNICA
Treba povu i razliku izme u d r u t v a kao vanjske sume jedinki na
osnovu interesa, i z a j e d n i c e kao skupine ljudi iznutra povezane
osje anjem pripadnosti.
Drutvo je zasnovano na materijalnoj potrebi, na interesu. Zajednica je
zasnovana na duhovnoj potrebi, na tenji. U drutvu ljudi su anonimni
lanovi, vezani interesom ili razdvajani interesom. U zajednici ljudi su
bra a, vezani zajedni kom milju, povjerenjem ili jednostavnim osje anjem
da su jedno. Drutvo postoji zato to ive i u njemu lake stje emo dobra
osiguravamo opstanak. Dijete ne moe preivjeti bez pomo i drugih, a il
odrasli ne mogu dobro ivjeti bez udruivanja sa drugim ljudima - ovdje je
izvor drutva u vanjskom smislu (izvor drutvenosti, izvor drutvene ideje).
ovjekova tenja za ivotom u drutvu ne proizlazi dakle iz njegovog pravog bi a, nego iz nude. Ne trai se drutvenost kao takva, nego koristi
koje iz nje proizlaze - konstatuje Hobbes. U drutvu vladaju zakoni ja ega,
pokoravanja, esploatacije ili, u najboljem slu aju, ravnotee interesa. Samo
zajednica zna za pravdu, uzajamno pomaganje, solidamost i bratstvo. Mnogi nesporazumi potje u iz mijeanja ova dva pojma.4
4. Kao ustracija suprotnosti o kojoj ovdje govorim (drutvo - zajednica), skrenuo bih panju itaoca na
jedan interesantan fenomen u Sjedinjenim Ameri kim Dravama, koji je novijeg datuma i stoga nedo-
Isus govo
svih protiv svit
na zajednicu
patiju i nagon
Ali su simpatij
drutvu.
Stvaraju
redne veze me
nose izmedu n
zajedni kim s`
uzajamnom po
ovjeka najo i
ranje i brigu pc
ci (i slamskom
njene institucij
tzv. kolektivnc
dati kolektivu
vih lanova, ki
drugima. Njih
parcela poljopl
Tu ne postojiII
doks da se u
Blizina ovjek
surovom jasnc
sami kao u pu
nema zajednia
molilo ili igral
169
DRAMA I UTOPLIA
tarjeina, vole
Isus govori o ljubavi medu ljudima i ima pravo. Hobbes govori o ratu
svih protiv svih (ili Maric o vjenoj esploataciji) - i ima pravo. Ali Isus misli
na zajednicu ljudi, a Hobbes i Marx na drutvo. Adam Smith otkrio je simpatiju i nagon za odmazdom kao sile koje reguliraju odnose medu ljudima.
Ali su simpatija i nagon za odmazdom sile koje vladaju u zajednici, a ne u
drutvu.
Stvaraju i drutvo, civilizacija unitava i kida unutranje, li ne, neposredne veze medu ljudima, i uspostavlja izvanjske, anonimne, posredne odnose izmedu njih. Prve su bile oli ene u porodi nim i rodbinskim vezama,
zajedni kim svetkovinama o rodenju, enidbi i smrti, u neposrednom
uzajamnom pomaganju i brizi ovjeka za ovjeka. Umjesto ovih veza koje
clovjeka najo iglednije ine ovjekom, civilizacija stvara ustanove za staranje i brigu povjerava inovnicima. Nasuprot porodici i duhovnoj zajednici (islamskom demaatu), stoje proizvodni kolektivi i drava, odnosno
njene institucije, kao izraz objektivnih interesa njenih lanova. Govori se o
tzv. kolektivnom duhu. Ali kolektivni duh ne postoji. Civilizacija ne moe
dati kolektivu ono to sama nema. Kolektiv je, ustvari, prosta suma njegovih lanova, koji se u pravilu medusobno ne poznaju i uvijek su tudi jedni
drugima. Njih u jednu cjelinu vee proizvodni proces, tvomi ka zgrada
parcela poljoprivrednog zemljita na kojoj rade, dalde jedan vanjski faktor.
Tu ne postojimo Ja i Ti, tu smo svi Oni. Ova injenica moe objasniti paradoks da se u velikim, mnogoljudnim gradovima ljudi osje aju usamljeni.
Blizina ovjeka ovjeku duhovna je, a ne prostoma kategorija - to svojom
surovom jasno om govori savremeni soliter. U solitem se ljudi osje aju
sami kao u pustinji, iako ive ak pod istim krovom. Postoji kolektiv, ali
nema zajednice, nema komunitasa. Ako su vjerske svetkovine, na kojima se
molilo igralo, pribliavale ljude, politi ki i proizvodni sastanci, sastanci
ne jedinki na
tra povezane
Zajednica je
su anonimni
nici ljudi su
osje anjem
clemo dobra
)cli drugih, a
- ovdje je
tvene ideje).
egovog pranego koristi
koni ja ega,
eresa. Samo
astvo. Mnoranju itaoca na
m i stoga nedo-
voljno poznat i prou en. Radi se o snainom talasu etni nosti i kultumog pluralinna koji je zahvatio savremenu Amerilcu. Najdublja je pobuda ovog talasa, kako objanjava Victor Tumer, potraga za z,ajednicom i potreba za spontanim zajednitvom - communitasom. Communitas je - kae Tumer - spontana i
samonastaju a zajednica. Ona je antistruktura" i sutinski se suprotstavlja drutvenom sklopu icao to
se hipoteti na antimaterija suprotstavlja materiji". Zajednitvo je u sreditu religije, literature, drame,
likovnih umjetnosti, a njegovi tragovi, duboko utisnuti, mogu se na i u zakonima, etici, pa ak i u ekonomiji" (Tumer). A Dillon Riply, sekretar Smitsonijanskog instituta, objanjava: Nema uspjenog protivsredstva standardizaciji masovne kulture, ali festivali narodnog ivota pomau da se odrava sklop
kultumog pluralizma i blistave razli itosti. Oni otkrivaju i oivljuju zajednice koje su mo an braniic to
titi pojedince od svijeta mega-dtiave i mega-korporacija." ini se da je bilo potrebno da se drutvo razvije do amerikog stepena, da bi ljudi shvatili neke bitne razlike izmedu drutva i zajednice, a posebno
da razvoj drutva ne vodi zajednici, nego udaljava od nje. Ovaj masovni pokret ka istraivanju korijena
(Halley, Korijeni") i oivljavanju tradicije, koji je nastao sasvim spontano u ezdesetim godinama u
Americi, dobio je snakan podsticaj kada su njegovi protagonisti uspjeli da isposluju donoenje posebnog
zakona o podsticanju etni nosti (Ethnic Encouragement Act").
170
kolekdva", kako ih zovu, ini se da jo vie razdvajaju ljude. Prema podacima iz sudske hronike u jednom velikom gradu (Beograd - 1972.), jedna
tre ina svih krivi nih procesa zbog uvrede i klevete za inje se na takvim
sastancima.
Prava zajednica moe se medu ljudima zasnivati samo na osnovu simpatije, ljubavi, sau e a, nesebinosti, dakle na osnovu nekih osje anja koja
poznaje samo religija. Strogo gledaju i, pravda nije neophodna za opstanak
drutva, ali je neophodan uvjet odranja zajednice, ona je, ustvari, pretpostavka jedne zajednice. Mogu e je zamisliti snano i uredeno drutvo zasnovano na potpunoj nejednakosti, dakle na potpunoj nepravdi (sjetimo se Platonove Drave). Nezavisnost drutva od moralne ideje o ituje se i u
injenici da su sva drutva nemoralna u svom vlastitom ponaanju. Jer drutvo je struktura i ne podlijee moralnim, nego prije svega fizi kim uvjetima stabilnosti. Ovaj zakon apsolutno vrijedi ukoliko je ovjek ivotinja,
ak i najsavrenija. Ovaj zakon vrijedi sve manje to je ovjek manje ivotinja, to je vie ovjek. Kona no, drutvo nestaje sa svim njegovim zakonima na ta ci na kojoj ovjek postaje li nost, prakti no u trenutku
o ovje enja jedne skupine, grupe ili drutva. Na ovoj ta ci po inje i nastavlja da postoji zajednica.
Zakon o kome govorimo, me utim, izraava samo teorijski izgled
stvari. isto drutvo i ista zajednica postoje samo u principu. U stvamom
ivotu svako drutvo - jer je sastavljeno od ljudi i tim prije to je vie sastavljeno od pravih ljudi - dobiva karakteristike zajednice. Ono ne postaje
golo drutvo, utopija, ono po inje ispoljavati jednu ljudsku dimenziju, postaje u izvjesnoj mjeri zajednica. Vrijedi i obmuto. Prve kr anske zajednice
moda su najbolji primjer duhovnih zajednica, ali i u njima su se po eli
pripremati zajedni ki objedi agape", to im je davalo izvjesnu socijalnu
notu. Ove i sli ne injenice dale su povoda nekima da u prvobitnom kr anstvu vide socijalni pokret, a u kr anskoj jednakosti jednu vrstu komunizma, to je naravno pogreno i znak nerazumijevanja sutine pojava.
Odjeljak 5
LI NOST I DRUTVENA JEDINKA"
Tragedija kr anstva kao historijske pojave o ituje se u dvjema
injenicama: inkviziciji i tome da je prva utopija u Evropi kr anskog porijekla. 5
5. Monah Tommaso Campanella,
DR1MA! UTOP!!A
Sun ano
jer se umjesto 2
govori o druti
tinskih ciljev
socijalnih teorij
Cilj religij
komfor i na in
Francuska revc
ideala ljubavi i
Isus je bio zaly,
ljudski san o id
ni kog izmedu
uspjenosti" u
Dei" i Civitas
Drama ne
poznaje pojam
a Dostojevski
ljudsku sreu,
Socijalna
tla eni, prirodr
enih i uvrijeder
Kada je (
sumnjivo bio i
sau e u sirod
vog blinjeg ni
potronje, podj
zao; on nema
odre eno mjest
ogreivo vri s^
Ovako po
nosti, isto ona]
Dostojevski m
svijeta kao dra
ljudska dua u
zbivanja tako <.
siromatvom, s
6. Emst Bloch,
Prir a
se u dvjema
anskog pori-
DRAMA 1 UTOP1JA
171
172
vrijednost.
Vjerovati u moguc
173
DRAMA I UMPIJA
jedne drame i
Odjeljak 6
UTOPLIA I PORODICA
Porodica nije osnovna elija drutva kao to u nekim starijim ustavima
Porodica i drutvo su disparatni, uzajamno suprotstavljeni pojmovi.
Povezuju 1 princip u porodici jeste simpatija osje anje, a u drutvu je to
interes intelekt, to dvoje zajedno.
Svaki razvoj dmtva zna i u istoj mjeri ukidanje porodice. Drutveni
princip proveden do posljednjih konsekvenci, do stanja utopije, ne pozna
vie porodicu. Porodica kao ognjite unutranjih, romanti nih li nih veza i
odnosa nalazi se u koliziji sa svim pretpostavkama utopije. Engels na svoj
na in i imaju i u vidu druge ciljeve priznaje ovu injenicu: Razvoj porodice u historiji sastoji se, dakle, u stalnom suavanju kruga to prvobitno
obuhvata itavo pleme; kruga unutar kojeg vlada bra na zajednica izme u
oba spola.
Stalnim isldju ivanjem isprva bliih, a zatim sve da1jih rodaka, najposlije i samo prienjenih, postaje kona no svaka vrsta grupnog braka prak9. Inae e se u pralcsi pokazati da su drutva koja nisu prola kolu monoteizma podobnija za utopiju.
U njima je lake name,tnuti standarde pokoravanja, unifonniranja, manipulacije, kulta vode i dresure,
bez kojih je ljudska utopija nemogu a.
10. U novom Ustavu SSSR (1977.) sada je to radni kolektiv".
174
DRAMA I UTOPIJA
Francuska
ti kog pokreta u
ici, mit o materir
biti potla ene: ls
Civilizacija
Prvo je iz poroc
ranje porodice p
kova, sve ve i p
poslenih ena,
doma instava. 16
relativno mladih
sr anih i malig
injenicama civi
U 1960. go
razvedeni. Ovoj
centri visoko civ
brakova svugdje
brakova, 1960.
SSSR-u 1960. b
neto preko 1091
posljednjih 10 gi
dina etiri puta
u ehoslova ko.
U jednoj anketi
la elja za neza
ca (iz referata B
tut za sociolok
kete (1972.) pre,
situirane, a odaji
Prema pod
panje ena u ak
dvostruko bre 1
ne radne snage ^
(82 od 100 radn
11. F. Engels, Porijeklo porodice, privatne svojine i drave, New York, 1942., str.41.
12. Utopije odbacuju ljubav, jer je to li ni, a ne dmtveni ` odnos me u ljudima. Me u ciljevima kineske kultume revolucije, dosada najdalekosenijem prakti nom pokuaju da se ostvari utopija, nalazilo
se odgajanje mladih u smislu odbacivanja Ijubavi kao buroaske sktonosti". Ljubav moe postojati
samo kao ljubav prema domovini, socijalizmu i predsjedniku Maou, a u svom prirodnom zna enju ona
je otrovni korov" starog drutva koji treba istiti. I u literaturi ljubav mukarca i ene dugo je bila tabu
tema, pa su knjige koje su o njoj govorile bile i ezle ne samo iz prodaje nego i iz biblioteka. Medutim,
kada se poslije smrti Mao Ce Tunga u prodaji pojavila Tolstojeva Ana Karenjina, kupci su obrazovali
redove duge na momente i preko 100 metara.
13.F. Engels, Isto, Predgovor izdanju 1884.
iJ~119.1
175
d DU ISTORA I ZAPADA
DRAINA I UTOPIJA
) povezan par
,mtimentalnog.
[alonovoj Dr zatvarati u ponu djecu treba
u. enama issu odnosi, ali
na posebno
dolaze u ob1, u historiji je
wodukcija nejedne strane
ina i za to pojanje vrste."I3
cdenje cijelog
inje inokosne
tava za proizbiti privredna
jedinica druNjega i odpodjednako,
.avlja podruie". Sve os- prelaze sa
15. U jednorn intenjuu njujorkom asopisu Saturday Rewiev, septembra 1975. godine.,
16. Po broju zaklju enth brakova (oko 5 zaldju enih brakova na 1.000 stanovnilca), vajcarska i
vedska nalaze se na dnu svjetske ljestvice.
17. Sa 14,1 razvoda na deset hiljada stanovnika vajcarska se nalazi pri vrhu evropske liste razvoda
(podaci Vladinog statisti kog ureda za 1976.).
DRAMA I UPOPUA
176
ka (74%). Ma arska (73%), Rumunija (73%) i Poljska (63%). Iza ovih zemalja slijede Francuska, vedska, ehoslova ka, Danska i Japan. U skupini
zemalja u kojoj se nalazi Engleska, vajcarska, Austrija, Sjedinjene Drave
i SR Njema ka zaposleno je priblino polovina od ukupnog broja ena
(izmedu 49 i 52%). Primat socijalisti kih zemalja, koje nisu i najrazvijenije
me u nabrojanim zemljama, jasno ukazuje na utjecaj ideolokog faktora. U
pitanju je idejni stav prema porodici i zapoljavanju ene. Jo jedna sli na
injenica ne moe se objasniti samo tehni kim razvojem: SSSR i Sjedinjene Drave imaju isti (i najvii) procenat djece rodene van braka (10%).
SSSR je u ovom pogledu stigao" najrazvijeniju zemlju u svijetu jer je op i
civilizacijski trend ovdje bio poja an i negativnim idejnim stavom prema
braku i porodici.
I fenomen razdvojenih porodica u Kini, Koreji i sada u Kambodi ima
u osnovi iste uzroke. Milioni porodica u Kini ive razdvojeno: otac na jednoj strani zemlje, a majka i djeca na drugoj, vi aju i se samo jednom godinje. Kao razlog navode se potrebe dravne ekonomije, dakle tzv. op i interes. Porodica ne predstavlja ovaj interes. Naprotiv!
Prema podacima jedne ankete, broj odbjegle djece u Americi udvostru io se u posljednjih pet godina, i u 1976. dostigao je dva miliona.
U ovakvoj situaciji najtee prolaze stari. Ustvari, svijet pripada i mladima i starima, ali ga civilizacija, liena moralno-religioznih obzira i poznaju i samo racionalne motive, prakti no sve vie kroji po mjeri i ukusu mladih. Na hedonisti koj bini ima najvie mjesta za one koji su najaktivniji - a
to su mladi i jedri" - kae jedan jugoslavenski psihijatar. Ustvari, jedno gledanje koje je seks stavilo u sami vrh vrijednosti moralo je sve komplimente
rezervirati za mladost, a narugati se starosti. Ono je potivanje prema sijedim vlasima moralo proglasiti najve om od naih predrasuda. Svugdje na
svijetu religija (i kultura) u ila je sasvim suprotno. Ako ljudski duh ne postoji, starac je najizliniji stvor na svijetu. Niti religija niti civilizacija ne
mogu imati druga iji stav. Radi se o skali vrijednosti.
Sve religije zagovarat e i uzdizati porodicu kao gnijezdo ovjekovo i
majku kao prvog i nezamjenjivog odgaja a. Sve utopije, naprotiv, sa oduevljenjem e govoriti o drutvenom odgoju, o obdanitima, jaslicama, domovima. Bez obzira kako se sve ove ustanove zovu, zajedni ko im je odsustvo majke i predavanje djece u ruke najamnika. Platon koji je prvi izloio utopiju (Dravu), prvi je sistematski izloio i ideju drutvenog odgoja.
Ova ideja kulminirat e, naravno, u socijalisti kim spisima XIX i XX vijeka. Ovaj fenomen je potpuno zakonit. Ako je ovjek drutvena ivotinja"
(to on jednom
goj, obdanite i t
rodica, umjetni
mantizam, koji
idealnom drutv
savreno i nepog
variti ovaj savrE
mogenosti.
Majka rada
stanovnika utopi.
milin (1887.-197
ma odgajanja a4
najbliem vreme
20 godina u inir
losti". A zatim
Svaki sovjetski
jaslice, iz njih u
zatim u kolu sa
proizvodnju ili d
cu, niti ih moc
ovjeka, pred nai
pili a. Vrhunac c
lazi u onoj pozna
koga ne treba toli
Ima mnogo
kao neivotan, a
nije u tome da li
ili pogrena, neg
prema porodici.
civilizacije (ili ut
punosti ostvariti
uklopiti u njene i
ese, dravnu praN
zvjerstva" (A. Vc
Mi zauzima
zavisno od toga
Na jednom polu
DRAMA I UTOPLIA
177
(to on jednom stranom svoga bi a jeste), onda je dresura, drutveni odgoj, obdanite i tzv. idealno drutvo, pravo rjeenje, a roditeljska ljubav, porodica, umjetni ki i religiozni odgoj, individualnost i sloboda, suvini romantizam, koji nema nikakvog osnova u bilo kojoj istini o ovjeku. U
idealnom drutvu svi nepogreivo i savreno vre svoju funkciju, dakle
savreno i nepogreivo funkcioniraju. Majka i porodica samo bi mogli pokvariti ovaj savreni red i ovu idilu" zasnovanu na potpunoj nivelaciji i homogenosti.
Majka ra a i podie ovjeka, obdanite podie lana drutva, budu eg
stanovnika utopije. Obdanite je tvomica, odgojna maina. Sovjetski akademik i dugogodinji funkcioner sovjetske vlasti, Stanislav Gustavovi Strumilin (1887.-1974.) pisao je ezdesetih godina: Daju i drutvenim oblicima odgajanja apsolutnu prednost pred svim ostalim, mi emo morati u
najbliem vremenu upomo iriti oblike i to takvim tempom da ih za 15 do
20 godina u inimo dostupnim svim gra anima od kolijevke do ispita zrelosti". A zatim u eni akademik, ne bez ponosa, razvija stravi nu viziju:
Svaki sovjetski gradanin, izlaze i iz porodilita, bit e upu ivan u dje ije
jaslice, iz njih u dje iji vrti sa cjelodnevnim boravkom u dje iji dom,
zatim u kolu sa intematom, a odatle sa propusnicom u samostalan ivot proizvodnju dalje kolovanje ." Ovdje nigdje ne vidimo majku i porodicu, niti ih moemo vidjeti, jer ih nema. Umjestio odgajanja, podizanja
ovjeka, pred nama je jedan tehnoloki proces, kao da se radi o proizvodnji
pili a. Vrhunac ovog civilizacijskog" odnosa prema porodici moda se nalazi u onoj poznatoj Marxovoj re enici u Kapitalu:"...Djecu oba spola ni od
koga ne treba toliko zatititi koliko od njihovih roditelja."
Ima mnogo znakova da u SSSR-u revidiraju ovaj stav prema porodici
kao neivotan, ali to je devijacija. Sa na elnog stanovita, sutina pitanja
nije u tome da je Engelsova (ili Strumilinova) anatema porodice ispravna
pogrena, nego prije svega da 1i je Engels uop e mogao imati drugi stav
prema porodici. Engels je otkrivao posljednje zaldju ke jedne dosljedne
civilizacije (ili utopije, to je isto), a civilizacija se nikada ne e modi u potpunosti ostvariti dok ne uniti ovjeka kao li nost. Jer taj ovjek ne moe se
uklopiti u njene mehanizme, strukture, ustanove, kolektive, tzv. op e interese, dravnu pravdu, disciplinu itd. Izme u ovjeka i ovog programiranog
zvjerstva" (A. Voznesenski) uvijek e se voditi tajni javni rat.
Mi zauzimamo stav o braku, porodici, odgoju, roditeljima i starijima
zavisno od toga ta vidimo u ovjeku, zavisno od nae filozofije ovjeka.
Na jednom polu stoji brak kao ugovor (novi vedski brak), na drugom brak
178
kao sakrament, sveta tajna (katoli ki brak). Ostavljaju i zasada po strani pitanje koji je od ova dva koncepta ispravan, mi insistiramo na tome da je racionalisti ka filozofija morala u braku gledati ugovor, a kr anska morala
vidjeti sakrament. Nije, dalde, Engels pogrijeio kada je najavio
,odumiranje" porodice, grijee sa stanovita zvani ne filozofije - oni sovjetski sociolozi koji ho e ponovo uspostaviti staru dobru porodicu" (npr.
dr. Urlanis dr.) Jer ako je ovjek samo savrena ivotinja, tada je recept
akademika Strumilina jedino pravo rjeenje.
Ne znamo kakva je unutranja vrijednost ljudskih jedinki proizvedenih u ovoj svojevrsnoj industriji, ali se danas pouzdano zna da je kvantitet u
stalnom opadanju i da je poprimio zabrinjavaju e razmjere. ena ne e da
ra a dijete da bi ga odmah izgubila. U svim zemljama neto
zbog poloaja majke, neto kao rezultat elje za lagodnim ivotom bez obaveza (to je opet izravni rezultat ruenja religioznih kultumih vrijednosti),
dolo je do stagnacije opadanja nataliteta.
Pierre Soni, profesor na Sorboni, tvrdi da bijeloj rasi prijeti opasnost
od izumiranja. Po njemu, kao posljedica opadanja nataliteta, njema ki narod bi mogao u toku sljede eg stolje a prakti no nestati. Demografski prora uni pokazuju da Ce Francuska polovinom XXI vijeka spasti sa sadanjih
52 na 17 miliona stanovnika. Ove prognoze mogu izgledati pretjerane, a1i
podaci upu uju na takve i sli ne zaklju ke. U nizu evropskih zemalja ve
niz godina zabiljeena je negativna stopa demografskog rasta. Broj stanovnika u SR Njema koj opao je u 1976. prema 1975. za 0,33% (za preko
200.000 ljudi), a u 1975. prema 1974. 0,56%. U Zapadnom Berlinu ovaj
pad iznosio je itavih 1,7% (podaci Saveznog zavoda za statistiku u Wiesbaden4
U vedskoj je parlament bio prinuden na dnevni red staviti problem
naglog porasta mentalno oboljelih lica. To je slu aj u zernlji u kojoj je stopa
smrtnosti djece najmanja, prosje ni ljudski vijek najdui, gdje je kolovanje
u svim stupnjevima besplatno, gdje ve preko 150 godina traje mir, gdje
nema problema prenaseljenosti, gdje je zabiljeena najve a produktivnost
rada u svijetu i jedan od najviih nacionalnih dohodaka po glavi. Dr. Hans
Loman, poznati psihijatar, kome je vedski parlament povjerio ispitivanje
uzroka ove pojave, zasad se ograni io na konstataciju da je u vedskoj
ve ina udatih ena zaposlena i da ova injenica ozbiljno poreme uje jednu
tako vitalnu oblast ivota kao to je porodica, (U vedskoj je zaposleno
preko 50% majki sa djecom do 3 godine i oko 70% majki sa djecom do 17
godina.) Mi smo uspjeli za svoju djecu konstruirati jedno izuzetno hladno,
DRAMA 1 UTONIA
protiv-djetinje
U statisti k
svako dmgo dije
Bra ni parovi u
dice sa troje i
vedska ve od
dukciju" stanovr
Civilizacija
eni oduzela li i
Ovu situaciju su!
nih mis" i u spc
je ena nije vie
neto malo vie
Civilizacija
maj inskom po2
teljke (tude djet
maj instvo prog
hvalisavo iznosi
dila) od porodic<
kultura od pamti
u inila simbol, t
najpotresnije ton
traje agonija ma.
ovom divnom h
obdanita idu sta
dvije etape jedr
vjeta ko radanj
komfora, a odsu
rodici i rezultat
jedni ka pretpos
nitu su djeca t
Oboje su divne'
Porodica sa
nite sa svojim
179
DRAMA / UfOPlJA
proizvedei je kvantitet u
ena ne e da
1izaCije, neto
otom bez obah vrijednosti),
1ki
rijeti opasnost
njema ki narnografski proti sa sadanjih
pretjerane, ali
h zemalja ve
. Broj stanov3% (za preko
Berlinu ovaj
u Wies- atiku
:aviti problem
kojoj je stopa
je kolovanje
raje mir, gdje
produktivnost
avi. Dr. Hans
ispitivanje ^o
e u vedskoj
me uje jednu
je zaposleno
djecom do 17
zetno hladno,
ISLAI
DIO 11
ISLAM - BIPOLARNO JEDINSTVO
GLAVA VII
184
na izvorima jevrejske tradicije, u kojoj religiozna sutina ostaje vrlo tanahna i plitka u odnosu na nacionalni, politi ki i svjetski sadraj - situacija
potpuno obmuta kr anstvu. Spinoza utvrduje neprikosnovenu nunost u
svijetu. I u njegovim teolokim spisima svugdje se umjesto pojma Bog"
moe staviti pojam Priroda", o emu on sam daje izri ite upute. Izbacuju i
sve li no, individualno, voljno, ak svjesno iz pojma Boga, on ova dva pojma pribliava jedno drugome. I pored ekskomunikacije, Spinoza je autenti ni Jevrej.2
Carstvo Boije, koje su Jevreji najavljivali pred pojavu Krista, oni su
o ekivali na zemlji, a ne na nebu kao kr ani. U apokalipti koj jevrejskoj
literaturi slavi se Mesija - osvetnik, izvrilac pravde. U Mesiji Jevreji su
o ekivali ne proroka koji pati i strada, nego nacionalnog junaka, zemaljskog kralja, koji e uspostaviti vlast odabranog naroda. Svijet u kojem su
pravedni nesretni - besmislen je. To je osnovni stav jevrejske pravde i
svake socijalne" pravde. Ideja raja ovdje, na zemlji, u biti je jevrejska misao i ona je to ne sarno po prirodi, nego i po porijeklu. Jevrejski kalup za istoriju, prolu i budu u, sastoji se u snanom pozivu ugnjetenima i nesre nima svih vremena Sv. Augustin je ovaj kalup saobrazio hri anstvu,
Marx socijalizmu" (B. Russel, Istonja zapadne filozofije). Sve revolcije,
utopije, socijalizmi i druge ideje koje zagovaraju raj na zemlji" - u svojoj
su sutini starozavjetne, jevrejske.
Slobodnozidarska ideja eti kog preporoda ovje anstva na nau noj osnovi je pozitivisti ka i - jevrejska. Zanimljivo bi bilo istraiti unutranje i
vanjske veze izmedu pozitivizma, slobodnog zidarstva i jevrejstva. Nale bi
se ne samo duhovne, nego i sasvim konkretne veze i utjecaji.
Historija jevrejstva jeste historija svjetskog privrednog (trgova kog)
razvitka. Sombart je ovom posvetio zna ajnu knjigu.3 Atomsku nauku u
njenim po ecima nazivali su jevrejskom naukom". Sa isto toliko prava
mogli bismo ovim imenom nazvati politi ku ekonomiju. U svakom slu aju,
injenica da su najve a imena atomske fizike, politi ke ekonomije i socijalisti kih ideja bili skoro listom Jevreji nije nikako slu ajna.
Jevreji ne u estvuju uvijek u kulturi, ali uvijek u estvuju u civilizaciji.
Njihova se pojava moe pratiti kao seljenje iz civilizacije koja zalazi u civilizaciju koja se rada. To se ponavlja u historiji Zapada. Kroz cijeli srednji
vijek Jevreji nisu prakti no imali nikakvog utjecaja na kultum hri anskih
zemalja" - konstatuje Russe1.4 Onoga asa kada u jednoj kulturi grad
2. Amsterdamski magistrat protjeruje Spinozu pod optubom da je njegova nauka suprotna kr anstvu.
Ova anatema je razumljiva.
3. V. Sombatt, Les Juifs dans la vie economique.
4. B. Russel, Istorija zapadne filozofije, Beograd, str. 320.
konano savlada
u pojmovima grat
Sidon, Antiohija,
Kordova, Granad
Venecija i Marsej
naro ito ameri ki
to su ba Jevreji
u eca u otkricu
po etka (postoji
rej), a rodona elr
Einstein. Jevreji
to su kr ani nos
Jevrejski ma
u pravcu svijeta i
realnost. Kr ans
zam Starog zavjc
idealizmom Novc
lam sa Muharnmt
Po krcanstN
suprotna smjera:
gospodara: ce
gog zanemarivati
Mateju, VI, 24). '
mah starati i o dt
odreci se due; a
Ina e, samo ce
hoce da dodu do
svega to moe
ime ljudi obezb
ne daje eljene sl
slobodu, ljudi
zatvaraju se u njt
Svi veliki a
duha Starog i No
185
konano savlada selo, pojavljuju se Jevreji. Oni mogu ivjeti i misliti samo
u pojmovima grada. Svaki vaniji grad poznavao je jevrejske kolonije. Tir,
Sidon, Antiohija, Jerusalim, Aleksandrija, Kartagina i Rim u starom vijeku;
Kordova, Granada, Toledo i Sevilja u muslimanskoj paniji; Amsterdam,
Venecija i Marsej na po etku novog vijeka, a danas svi veliki svjetski centri
naro ito ameri lci - to je historija jevrejstva. Ima neto od simbolike u tome
to su ba Jevreji finansirali Kolumbov poduhvat i ak uzeli neposrednog
u e a u otkri u jednog svijeta, koji je po eo ivjeti civilizaciju od svog
poetka (postoji ak jako podupirana tvrdnja da je sam Kolumbo bio Jevrej), a rodona elnik najnovijeg atomskog doba" takoder je jedan Jevrej Einstein. Jevreji su u svim slu ajevima bili nosioci vanjskog progresa, kao
to su kr ani nosioci unutranjeg progresa.
u Kri.sta, oni su
i koj jevrejskoj
lesiji Jevreji su
inaka, zemaljsijet u kojem su
rejske pravde i
: jevrejska misjski kalup za isjetenima i nesio hri anstvu,
Sve revolcije,
nlji" - u svojoj
na nau noj ositi unutranje i
Nale bi
g (trgova kog)
msku nauku u
o toliko prava
vakom slu aju,
i socijau u civilizaciji.
ja Lalazi u civ)z cijeli srednji
tru hri anskih
j kulturi grad
atprotna kr anstvu.
Odjeljak 2
ISTA RELIGIJA
Jevrejski materijalizam (ili pozitivizam) okrenuo je ovjekovu svijest
u pravcu svijeta i u toku itave historije poticao je njegov interes za vanjsku
realnost. Kr anstvo je ljudski duh okrenulo samome sebi. Naglaeni realizam Starog zavjeta mogao je biti prevladan jednim isto tako naglaenim
idealizmom Novog zavjeta. Spajanje ova dva zahtjeva u jedan izvrit e islam sa Muhammedom. Ali to e se dogoditi neto kasnije.
Po kr anstvu, ljudske tenje i energija ne treba da se razbijaju na dva
suproma smjera: prema nebu i prema zemlji. Niko ne moe sluiti dva
gospodara: e jednog mrziti a drugog voljeti, e jednom uga ati a drugog zanemarivati. Ne moe da se slui i Bogu i Mamonu" (Evandelje po
Mateju, VI, 24). Tolstoj nastavlja obrazIagati ovu misao: Ne moe se u isti
mah starati i o dui svojoj i o svjetskim dobrima. Ako eli svjetska dobra,
odreci se due; ako eli sa uvati svoju duu, odreci se svjetskih dobara.
Ina e, samo e se rastrzati i ne e imati ni jedno ni drugo". I dalje: Ljudi
hoe da do u do slobode na taj na in to obezbjeduju sebe i svoje tijelo od
svega to moe da sputa tijelo i smeta mu da radi to mu se prohtije. To
ime ljudi obezbjeduju svoje tijelo - bogatstvo, visok poloaj, dobar glas ne daje eljene slobode, nego, naprotiv, jo vie sputava. Da bi dobili ve u
slobodu, ljudi grade od svojilr grijeha, sablazni i praznovjerica tamnicu i
zatvaraju se u nju..."
Svi veliki autoriteti Crkve uo avali su i isticali bitnu razliku izmedu
duha Starog i Novog zavjeta.
186
se a priori proi
nemoni da dir
Drutvene proir
ideje ili intere&
neopravdana stanja - situacij
vlastodrcima.
Kr anstvc
novita procjen
Blaga vijest), v
kao samog sebo
protivi se zlu"
vota da upu uji
One doista don
ovoga svijeta"
Objavljiva
je prijelomni tn
pune svijesti o
ski, nego kval
meda svjetske
nade koje je o
itava zapadna
nosi pe at Kris
hljeb ili sloba
ansku tradici:
PI
Ali religij
svjetska", svj
smislu te rije i
Tu se nalazi de
Islam sad
nejevrejskih re
islam vidio kaw
anskoj pozic
kom knjigom.
po Marcionu),
kinuo Mojsijev
svijeta, suprotmiljenju Couna ela asketizvrava vanjski
em i mijenjana prirodno gle)dgovor na piko da ivim u
kojem se treba
Lvljivog svijeta
piti." Ako te
navodi, odsija vam kaem:
srcu svome"
ludrih i razum
Gdje je prepiodgovori: tko
neka ini isto
i kim zasadaosima, nego o
lucija na uzii unutranji je
da je Allah u
moe nositi
eligije poznaMahajana
i manje
reda, jer se
ljela nalazi se
o, a brak za
romis.
icanjem, potakcije. Poto
187
ISUS MUHAMMED
Odjeljak 3
PRIHVATANJE I ODBACIVANJE KRISTA
Ali religija moe posti i utjecaj na svijet samo ako i sama postane
svjetska", svjetovna, od ovoga svijeta, ako postane politika u najirem
smislu te rije i. Islam je posvjetovljeno, prema svijetu skrenuto kr anstvo.
Tu se nalazi definicija sli nosfi i razli itosti islama i kr anstva.
Islam sadri jednu isto jevrejsku komponentu, ali isto toliko tipi no
nejevrejskih re enica. U svojoj klasifikaciji religija, Hegel je Muhammedov
islam vidio kao direktan nastavak jevrejstva, to treba pripisati njegovoj kr
anskoj poziciji. Sli no tome, Spengler je Knjigu o Jovu nazvao islamskom knjigom.
188
8. ticesrta moe
nenaoruani nan
ovoj borbi nia j
189
Eliada stavlja
u duhovnom
inje sa Mue laicizacije i
trijumfa rezi u ta ci hishadine histoarakteristi na
Muhammeda.
rzloenje.
grad fariseja,
jalizarn se ne
med odlazi u
a bi nastavio
u Medini. U
Meki on je
misli. Poruoje pune svilavog islamspovratka nije
xlnik islama.
rma, meditai dr1.
leda i Isusa.
Oni u svounno simboponavljanje
je i u enje
ne svidati
!rojska knji, vaa vjera bude
vajcarska, broj
190
ovjeka, koji je ostao ovjek. Kr ani su iz duha Isusove nauke morali izvesti zaklju ak o bogoovjeku, o Isusu kao sinu Boijem. Obmuto, Muhammed je morao ostati samo ovjek, jer bi ina e bio izlian. Dok Muhammed djeluje mulci i ratni ki, Isus ostavlja utisak andela. Ista stvar je sa
enama koje se u Kur'anu - za razliku od evandeoske Marte i Marije - pojavljuju isklju ivo kao supmge i majke, dakle u svojoj prirodnoj funkciji.
Stoga je kr anski napad na Muhammedovu odve ljudsku prirodu" ustvari nesporazum. Sam Kur'an je izri ito naglasio da je Muhammed samo
ovjek (Kur' an, 17/93, 18/111, 40/6 itd.) i parafrazirao budu e napade na
njega: ta je ovom poslaniku? Jede hranu i hoda po trgovima..." (Kur'an,
25/7).
Pa i puko uporedenje rje nika Evandelja i Kur'ana omogu uje veoma
pou ne zaklju ke. U Evan elju su vrlo este rije i: blaen, svet, andeo,
vje ni ivot, nebo, farizej, grijeh, ljubav, blinji, pokajanje, oprost, tajna, tijelo (kao nosilac grijeha), dua o i enje, spasenje itd. I u Kur'anu se susre u isti izrazi, kao osnova jedne slike svijeta, na kojoj se sada u prednjem
planu, u punom svjedu ocrtavaju sasvim odre eni realni pojmovi kao: razum, zdravlje, isto a, snaga, kupovina, ugovor, za1og, pismo, omje, bojni
poloaj, sila, borba, trgovina, plod, odlu nost, oprez, kazna, pravda, korist,
odmazda, lov, lijek, kamata itd.
Islamu je nepoznata nekakva posebna crkvena knjievnost" u evropskom smislu rije i, kao to, uostalom, ne postoji ni isto svjetovna. Svaki je
islamski mislilac teolog9 kao to je i svaki istinski islamski pokret politi ki
pokret.
Na sli ne zaklju ke navodi komparacija izmedu damije i crkve. Damija je mjesto za ljude, a crkva je hram Boiji". U damiji dominira atmosfera racionalnosti, u crkvi atmosfera mistike. Damija je uvijek u centru zbivanja, pored trgovita i usred naselja.1 Crkva trai uzvienija"
mjesta. Arhitektura crkve tei da naglasi sve anu tiinu, tamu, visinu, onostranost. Istina je da ljudi, ulaze i u gotsku katedralu, ostavljaju vani sve
zemaljske brige, kao da ulaze u drugi razli iti svijet" - kae Keneth Cladc.
A u damiji ljudi treba poslije molitve da rasprave neke ba zema1jske"
brige. To je ta razlika.
Uporedite kr anski princip nepogreivosti pape i nepogreivost islamske idme (Moj narod se ne moe sloiti u zabludi" - Muhammed).
9. A Emst Bloch dodaje karakteristi nu opasku kalco su gotovo svi arapski teolozi bili i lije nici" (E.
B., Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo,
Beograd, 19'77, str. 58). Naslu uje se linija filozofijateologija-pravo-medicina.
10. Sv. Bemard zahtijevao je da se cricve i samostani grade to dalje od naselja.
Evandelje se o
princip naroda,
puno u duhu k
na ela (sli no
kvalificiranje n
osnova svake d
svetaca, niti dv;
demokratskog
Ev andelje
- deklariraju pr
ri no, islam pr
iznad njih - k
obazrivo reafin
cio.14
Prilike u
zumijemo kao
neistroen i
gijsko-metafizi
religijski, nego
tala da potcije
bila bogata Ga.
se sa malim
(duga trgova l
vode). Istovren
ligioznost. Ove
zovao duh i in
za islam kao
novi u polju",
trae i sebi hra
Po Kur'ai
jesnik na Zeml
mogao postici
injenicom,
11. Poznato je kako
jesto inokosne ustar
rodi kr anstva.
12. Uporedi Kor'cua
13. Kur'an, 49/13.
14. K ur' an, 411 i 33
WXJ/S7ORA! ZIPADA
ke mOrali iZ)binuto, Mu
Dok Mu- ^
sta stvar je sa
Marije - poinoj funkciji.
irodu" ustvaimmed samo
napade na 5e
L.: ` (Kur' an,
u uje veoma
svet, andeo,
rost, tajna, tir'anu se susu prednjem t
iovi kao: raoruje, bojni
avda, korist,
u evropsrna. Svaki je
rret politi ki
crkve. Dalominira atvijek u cen.,uzvienija"
isinu, onosgu vani sve
:neth Clark.
,zem aljske"
reivost isuhammed).
i lije&uci (E.
oija filozofija-
191
192
ja). Ovdje se
vina kao hara
funkcionira
Ali ovaj
glaenost rel4
tranjeg razdv
im oslabi
svoj udio na
ava postaje d
kao i svaka dr
religija po inj
carevi, emiri,1
ci, pijani pjes
onoj kr ansk
anska, ali ni.
zi u njihovoj
koje bi se mo
hammeda, a.s.
Postoji i
materijalizan
njemu, ini i!
u enjima, ko,
donkihotsko k
evih uenja. (
kim zemljama
zadrao neto
jeste naknada
katoli ko i ot
protestantizam
vu. Sa ovog
anstva.
esto se
me u kr anst
ruje se kapitali
za Boijeg pz:1
odnosu prema
storijski prvom
96/1). Naelno
talo u stanju usposlije Isusa.
s-vome pisaru,
vie pripadala
na otpor nasilju
religioznog staincip pojavljuje
>koj religioznoj
satijagraha,
Kla Kur'an umnja odobrava
,10-11, itd.), on
ammed, a.s., je
nra, 3 koplja, 3
na Mojsija,
jer alkohol je
Ano imati nita
koristile vjemiris tamjana
lamska verzija
;radacija muslia.s. Dervi je
)m osje anju i
Krkani
nva" (euharisti(Brojevi,33/2, Posuna. Takvih paralela
u odnosu teze i antiiska pojava, potpuno
193
194
lju ci, mogao odnose izme u dvije velike svjetske religije u budu nosti uputiti sasvim drugim pravcem.19
1. Me u crkveniin
Apostol Jakov. Dc
Na istou se
kada dodimula, os;
2. Navodi J.
OkIIlR!I
IIffBUlSTOKAl7APADA
budunosti up-
GLAVA VIII
ISLAM I RELIGIJA
Odjeljak 1
DUALIZAM PET TEMELJNIH PROPISA
1.
Namaz - islamska molitva - jeste ne samo izraz islamskog shvatanja
svijeta, nego i na ina na koji ga islam eli urediti. Namaz objavljuje dvije
stvari: (1) ne postoji jedna nego dvije iskonske ljudske tenje i (2) te tenje,
iako logi ki odvojene, mogu se ujediniti u ljudskom ivotu: niti molitva bez
isto e, niti duhovna nastojanja bez istovremenih fizi kih i drutvenih nastojanja. Namaz je najsavreniji izraz onoga to nazivamo bipolarnim jedinstvom" islama. Svojom jednostavno u, namaz ovaj odnos svodi na apstrakciju, te postaje formula, skoro simbol.
Namaz ne moe bez abdesta, bez i enja, a ista molitva moe i i
naporedo sa zavjetom ne isto e", zavjetom koji susre emo kod nekih
monakih redova u kr anstvu i hinduizmu. Po osje anju ovih redova osje anju koje je autenti no religiozno - zaputanje, aktivno zanemarivanje
tijela, ak naglaava duhovnu komponentu u molitvi. Smatralo se da e prava molitva, s obzirom na princip na kojem je zasnovana, biti utoliko istinitija to vie bude o i ena" od fizi kih natruha". to god u njoj bude vie
naglaen antitjelesni stav, samim tim e vie biti naglaen duhovni stav.'
U pranju (abdestu) i pokretima nalaze se racionalni elementi namaza.
Po njima namaz nije samo molitva, nego i disciplina (ili higijena), nije
samo mistika nego i trezvenost. Ne eg uistinu vojni kog ima u onom jutamjem osvjeavanju hladnom vodom, a zatim u klanjanju u zajedni kim
zbijenim redovima. Kada je perzijski izvidnik uo i bitke na Kadesiji u daljini vidio muslimanske ratnike na zajedni kom jutarnjem namazu, javio je
svojem zapovjedniku: Eno muslimanske vojske na asu vojne vjebe." Z
e na gimnastiku. Pet na- Pokretiunamzsjdvikrutpola
1. Medu crkvenim autoritetima, koji su posebno isticali ovaj aspekt molitve, svakako je najodlu niji bio
Apostol Jakov. Dokle je ovo namjemo tjelesno zaputanje ilo, moe se razabrati iz sljede ih redova:
Na isto u se gledalo sa uasom... Sveci i muki i enski hvalili su se da njihova stopala voda nije nikada dodimula, osim kada su morali da prelaze rijeke" (B. Russel, Istorija zapadne felozofije, str. 370).
2. Navodi J. Risler u La Civilisation Arabe, str. 35.
ISLAM I RELIGUA
196
Ovu dr
molitve) zavr
Obavlja se pr
Njen bimi dio
ovim molitva
stanovita kr4
Ova met
primjeru zeka
vog propovije
kle, milostinj;
ski trenutak p
je Muhamme
koji se naplac
historiji pozrr,
tut milostinje
nju", kako ga
protivurje na
tinje stvorila
Proglae
ga kao religij
zajednice.
injenica da
ma koja su ot
Medini.
Zekat je
jeda nije sarm
Oskudica je
ina e mogli o
XX vijeka je
nedostatak de
Svako rj
vice, mora u
lju ivati i lju
drutvu, nega
197
ISIAM I RELIGIIA
dIED1.1 ISTOKA I ZAPADA
kupanjem),
iuboko u no ,
xitenosti.
namaza, na i
jeste higijeEmile). Islam
sripada, to je
ang ideje, i orvano sa stanoduhovno i tje- ta izreka se
Oji tijelo je u
"), ima jasnu
u.
re en geografgici - dovedeaostalom kao i
Lica. Moda je
okredete vaa
ria kraju pobijuklju uje i
naeg prostorIredi dovoljno
vijekovima isujemo da je to
prirodni,
- jo jednu diu javnost. Zai i radi li nog,
;a negativnom
ih uvijek pokosti, zajednisponorn kranstva
voga nije sluajno.
198
toliko biti pitanje pravi ne raspodjele dobara koliko i odgoja ljudi, isto toliko drutveno-politi ka mjera koliko i odgoj, ljubav, saosje anje.
Bijeda je problem, ali ona je i grijeh. Ona se rjeava promjenom vlasnitva nad dobrima, ali i li nim nastojanjem, tenjom, dobrom voljom. Jer,
nita nije postignuto niti u pravom smislu u injeno ako se izmijene vlasnici
nad dobrima ovoga svijeta, a mrnja i tenja za iskori avanjem i podjannljivanjem ostanu u duama ljudi. U ovome je sutina neuspjeha i kr anskih
vjerskih prevrata i socijalisti kih revolucija. Ve dvije hiljade godina
koli ina zla u svijetu nije se smanjila. Nijedno carstvo, ni boansko ni revolucionamo, nije se ispunilo" (A. Camus). Vjerski prevrati su bili odve
vjerski, a socijalni odve socijalni. Religija je smatrala da e utoliko vie
biti religija to vie odri e politiku i silu, a socijalizarn smatrao svojim najve im zadatkom da nas uvjeri kako je nasilje jedini put, a milosrde obmana.
A na socijalizam mora biti i religija. ovjek treba religiju koja je politika i
politiku koja je etika, milostinju koja moe postati drutvena obaveza,
porez. Time smo doli do definicije zekata.
U zekatu se ogledaju ljudi. Od njih zavisi ho e on vie biti porez
dobrovoljna inidba od ovjeka ovjeku. Jer, zekat trai da se otvaraju
kov ezi, ali i srca sa njima. Zekat je ogromna rijeka dobara koja se kre u
odozgo nanie, ali istovremeno i duh sau e a i solidamosti koji se sputa
od srca srcima, od ovjeka ovjeku. Zekat uklanja bijedu siromanih, ali i
ravnodunost bogatih. On ublaava materijalne razlike me u ljudima, ali on
ih i duevno zbliava.4
Cilj islama nije da ukine bogatstvo, nego da ukine siromatvo.
A ta je siromatvo? - To je oskudica stvari neophodnih za normalan
ivot. to je imati manje od neophodnog ivotnog minimuma. ivotni
minimum je prirodna (i historijska) kategonja i predstavlja sumu dobara
dovoljnu da ovjeku i njegovoj porodici osigura zadovoljavanje fizi kih i
kultumih potreba u skladu sa stepenom razvoja drutva i drutvenog bogatstva. Slijedi da zadatak drutva nije da izvri niveliranje, nego prije svega da svakome osigura taj neophodni minimum. Socijalne mjere islama
ograni avaju se stoga na uklanjanje siromatva, ija su moralna i ekonomska opravdanja sumnjive vrijednosti.
Svalco uredeno drutvo osim moralnih i humanih imperativa stoji i
pod uplivom imperativa odranja. Islamsko drutvo, da bi bilo to, mora biti
4. Naravno, direktna drutvena intervencija (dakle, ne od ovjeka ovjeku", nego posredstvom drutva
dr,ave) moe izgledati kao efikasniji put do socijalne pravde. Ali drutvene institucije svojirn bezli nim odnosom i irenjem op e ravnodunosti potkopavaju i same temelje na kojima po iva jedna zdrava zajednica.
ISIAM RELIGUA
istovremenc
ko ako obzi
jerano uva;
principa
odredena je
Teolo
ta no treba
i brojeva sal
po kojoj
treba sumnj
dana, nastoj
cente, koje
principa bi
mane u skl,
manih (Ku
osiguravati
Zahval
cira (prema
preporuk,
u vidu ustar
upore enja
zemlje u ko.
li noj, nego
kako nije sli
pomaganja,
nade da se r
no dobro u
oblasti ekon
ko je ustano
je anomalij
no u (eko
Ho e I
prave li nin
5. Spomenirrio
Mittona Friedmi
ka odjeljenja bi
odavno i ezio
troi na neefikai
nas Friedmanov
199
ifBL'/SIORAl7APADA
(SUM / RFIJGIlA
istovremeno maksimalno humano i maksimalno efikasno. Ono nije islamsko ako obziri humanosti ugroavaju njegovu stabilnost i, obmuto, ako pretjerano uvaavanje razloga efikasnosti i mo i dovodi do naruavanja bitnih
principa slobode, prava i humanizma. Ideologija islamskog drutva
odredena je sjecitem ovih dviju po prirodi suprotnih tendencija i zahtjeva.
Teoloke rasprave o zekatu obi no se ograni avaju na pitanje koliko
tano treba davati i od ega. Ali je za ustanovu zekata vanije od procenata
i brojeva samo na elo solidamosti, koje je ona uspostavila. Bitan je princip
po kojoj bogatiji dio drutva stoji u obavezi prema siromanijem dijelu. Ne
treba sumnjati da e istinski islamski poredak, kada se ostvari jednoga
dana, nastojati ispuniti samu svrhu ovog principa, ne mare i mnogo za procente, koje tako pedantno raspravljaju nai u eni teolozi. A svrha ovog
principa bi e postignuta samo ako t3ogatiji dio drutva bude davao za siromane u skladu sa potrebama ovih posljednjih. Ukoliko je zekat pravo siromanih (Kur'an, 70/24,25), ono e se, kao i svako drugo pravo, po potrebi
osiguravati silom. 5 ,
Zahvaljuju i odgojnoj navici davanja koju islam propovijeda i prakticira (prema nekim autorima u Kur'anu je na 82 mjesta spomenuta obaveza
ili preporuka davanja), u muslimanskom drutvu se izvrila tiha revolucija
u vidu ustanove vakufa. Ova ustanova po svojoj rairenosti i zna aju nema
uporedenja u drutvima drugih civilizacija. Skoro da nema muslimanske
zemlje u kojoj ogromna dobra nisu predata vakufima, da bi sluila ne vie
li noj, nego op oj dobrobiti. Vakuf nije izri ito spomenut u Kur'anu, ali nikako nije slu ajan. On je nastao spontano kao plod jednog duha uzajamnog
pomaganja, i kao rezultat odgojne uloge zekata. Ova humana ustanova daje
nade da se neki vani drutveni ciljevi postignu bez nasilja. Kao materijalno dobro u slubi eti kog cilja, vakuf pokazuje da se zna ajne promjene
oblasti ekonomike doga aju bez posredovanja materijalnog interesa. Utoliko je ustanova vakufa suprotna tzv. prirodnim zakonima ekonomike". Ona
je anomalija sa stanovita politi ke ekonomije, ali je upravo svojom dvojno u (ekonomska kategorija sa duom") tipi na islamska ustanova.
Ho e li zekat negativno utjecati na interes ljudi da svoj poloaj poprave li nim nastojanjem, kao to neki prigovaraju? - prije svega, ima toli-
ge
rmjenom vlasm voljom. Jer,
oijene vlasnici
em i podjarmia i kr anskih
uljade godina
)ansko ni resu bili odve
e utoliko vie
ao svojim naj)srde obmana.
ja je politika i
+ena obaveza,
biti porez ili
a se otvaraju
koja se kre u
koji se sputa
omanih, ali i
judima, ali on
itvo.
t za nonnalan
uma. ivotni
sumu dobara
nje fizi kih i
utvenog bo!go prije svemjere islama
a i ekonomsrativa stoji i
to, mora biti
7e.dstvam drutva
naje svojim bezao iva jedna zdra-
5. Spomenimo ovdje - radi uporedenja - zanimljivu ideju onegativnom porezu ` ameri kog ekonomiste
Mittona Friedmana, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomske nauke za 1976. Po ovoj ideji, finansijska odjeljenja bi ispla ivala negativni porez" svima koji nedovoljno zara uju. Siromatvo u Americi bi
odavno i ezlo ako bi drutveni novac dobijali samo oni kojima je on stvamo potreban, umjesto da se
troi na neefikasne i strahovito skupe socijalne slube", izjavio je Friedman. Zekat ostaje ono to je, ali
nas Friedmanov negativni porez neodoljivo podsje a na zekat.
200
ko nevolja koje se ne mogu otkloniti nikakvim li nim trudom (prirodni nedostaci, invalidnost, elementame nepogode i sl.). Uostalom, zekat se u
ovom pogledu nita ne razlikuje od svih dnigih vrsta subvencija i pomo i
koje poznaju sva civilizirana, a u nekoj formi i necivilizirana drutva. U
USA, npr., u budetu za 1965. godinu bila je predvidena stavka od jedne
milijarde dolara za pomo siromanim Amerikancima"6 Niko se ne boji da
e ova zna ajna suma negativno utjecati na preduzimljivost ljudi u najpreduzetnijoj naciji na svijetu.7
3.
Ova pojedina na analiza namaza i zekata, najpoznatijih islamskih propisa, pokazala je njihovu unutranju dvojnost, ali ako se oni sada posmatraju spolja, vidi se njihovo razli ito mjesto u gradi islama. Tada se namaz pojavljuje kao duhovna, a zekat kao drutvena komponenta. Namaz je
upravljen prema ovjeku, zekat prema svijetu; namaz ima li ni, zekat drutveni karakter; namaz ima subjektivni, zekat objektivni cilj; namaz je instrument odgoja, zekat je sastavni dio poretka itd. Skoro svi islamski autoriteti saglasni su o izvjesnom jedinstvu namaza kao li ne molitve i zekata
kao drutvenog ponaanja u skladu sa namazom - jednog stava koji je po
saglasnom miljenju ve ine nau nika iao do tvrdnje da je namaz, koji nije
pra en striktnim izvrenjem zekata, bezvrijedan.
Jedinstvo namaza i zekata utvr ivao je Kur'an, stalno ponavljaju i njihovu povezanost. Abdullah ibn Mes`ud tvrdi da je Muhammed rekao:
Nare eno vam je da klanjate namaz i dijelite zekat; ko od vas zataji sa
zekatom, taj nema nita ni od namaza". Ovaj stav moe se tuma iti samo
kao zabrana razdvajanja vjere od djela, ovjeka od svijeta, zabrana po svojoj sutini izri ito islamska. Istim razlozima rukovodio se i Ebu Bekr, prvi
halifa, kada je odlu io upotrijebiti silu protiv plemena koje je otkazalo davanje zekata. Tvrdi se da je tada rekao: Tako mi Boga, borit u se protiv
svakoga onoga koji pravi razliku izme u namaza i zekata."
6. Kategorija ameri kih gra ana sa prihodom ispod 2.000 dolara godinje. Ra una se da je tih godina
ova kategorija brojala oko 35 miliona Amerikanaca.
7. Profesor Lester Turow sa Instituta za tehnologiju u Massachusettsu dokazuje alc suprotno. Ovaj
ugledni ekonomista tvrdi da nema konflikata izme u socijalnih davanja i ekonomske efikasnosti i da soeijalni programi mogu biti ekonomski produktivni koliko i drutveno pravedni. Odbacuju i tezu da bi
izdana socijalna davanja ugrozila ekonomske tokove zemlje, jer bi ulijenila i razmazila narod", profesor Turow ak tvrdi da zemlje koje smanjuju jaz izzne u najbogatijih i najsiromanijih i donose programe sa snanom socijalnom notom, jedna po jedna preti u Sjedinjene Drave: vedska, vajcarska,
Danska, Norveka i uskoro Zapadna Njema ka. I ovdje se tre i", kombinirani put pokazuje kao najblii ovjeku i stoga najuspjeniji.
ISLAM RE,L,1GLIA
Ova formu
oblik jedne drug
inite dobro, koj
moraine i drutv
na kojima se ten
viim zakonom i
Sav je islan
ehadet posljedica dvojn
zajednicu, za tt
zajednicu, to in
religije - jer to je
ci. I ne samo to:
odluka. O itoval
novita svake is
Sli nu kom
manske mase uv;
ba tuma iti otre
Smatralo se (ustN
kohezija. Postiti
li na stvar pojedi
ke norme nezarni
dinstvo askeze i
najradikalnija od
Na i ete ga nal
domu radnika.
Hadd - bc
na dunost, ta j4
zajedno? O iglec
zajedno.
Dualizam is
ajet Kur'ana: V
toricu siromaha
ih odjenete jedrK
stanju nijedno
8. Jedna poznata re ar
la, klanjaju namaz i c
(Kur'an, 2/277).
ISTOKA I ZAPADA
ISIAM I RFIIGLIA
201
202
ISIAM I RELIGLIA
zainteresirar
polu je svalu
hauer.)
Upravo
tipi no islam!
na ostvarenja
zakonitosti.
I izvori i
svega dva ten
tira nadahnu
Islam je manj
pokazuju da j
u interpretaci.
zao kao jedn
lju imo u p
ciji. Idma je
ju i Al-Raziju
bio to kada u
mau se nalaz
jedno kvantiu
U ovom
zentiraju i u
jeta, izmedu d
Meka i Medii
svaka historij
vidu vjere i
Kona ne
Boijem putu'
anstvo bilo
liku ehida. R
daju dvama ra
11. Dvojnost se og
praktine pctrebe, 1
cionalna arhitekturr
funkciju, a da ne p
postoji.
U ovom pogledu in
vajari), a
je
ti ar i astronorn.
nauku - nije se
203
ISLAM I RFLIGLIA
kom svijetu, a
rdje je post ta-
tje. Pogledajte
mvda se moe
e nagraditi"
ika: Mi smo
. uho za uho i
azde odustane
vam je Bog
)ji pretjeruju"
ku zabranjuje
)ranjenih stvaemlja te moe
to se rukama
a, moe imati
mi porijeke rije i.
vakve i sli ne
og razloga jer
ak ni sastavki mnogoljudnja line i javn ba u vijeku
n zaklju ak da
inteza najdosnosti islam sa
nje ista um).1 Umjemost
u, to je u suArhitektura je
ako ne moe, osuje autenti nost ove
omogu uje ljudima
11. Dvojnost se ogleda i u nazivu: arhi-tektura zna i neto vie od tekture, obi ne graevine za isto
pralctine potrebe, bilo po dimenzijama, stilu uzvienosti namjene. Zato nije mogu a apsolutno funkcionalna arhitektura - to bi bila protivurje nost u jer arhitektura ne moe biti svedena na golu
funkciju, a da ne prestane to biti. Sa druge strane, tzv. ista arhitektura", arhitektura bez funkcije, ne
postoji.
U ovom pogledu indikativna je injenica da su skoro svi veliki arhitekti Renesanse bili umjetnici (slilcari
vajari), a da je na drugoj strani, naprimjer, veliki engleski arhitekta Ch. Wren prvobitno bio matemati ar i astronom. Wrenove gra evine nam pokazuju da matematika, mjerenje, posmatranje - sve ono to
naulcu - nije se neprijateljski suprotstavljalo arhitekturi" (Kenneth Clark, /sto, str. 212).
204
Odjeljak 2
RELIGIJA OKRENUTA PRIRODI
Svoj dvojni zahtjev Kur'an nastavlja ponavljati, daju i mu sve nove i
nove oblike: sada je to zahtjev da se meditaciji pridrui posmatranje. Prvo
je religija, drugo nauka, ili bolje: po etak ili obe anje jedne nauke.
Kur'an ne sadri - niti treba da sadri - gotove nau ne istine. Umjesto
toga on sadri jednu bitno nau nu poziciju, jedan za religiju neuobi ajen
odnos prema vanjskom svijetu. Kur'an ukazuje na toliko injenica iz prirode i poziva ovjeka da na njih odgovori. Zahtjev za naukom (za
itanjem" - Kur'an) sada se pojavljuje ne protiv Boga, nego uime Boga
( itaj, u ime tvoga Gospodara...", Kur'an, 96/1); ovjek ovdje posmatra i
prou ava ne samostvaruju u prirodu, nego svijet koji je Boije remekdjelo. Stoga ovo posmatranje nije objektivno, indiferentno, lieno elje".
Ono je mjeavina nau ne radoznalosti i religioznog divljenja. Raspjevani
opisi prirode, kojima se Kur'an stalno vra a, najbolje ilustriraju ovu tendenciju. Posluajmo neke od njih:
A zato oni ne pogledaju nebo iznad sebe kako smo ga sazdali i kako
u njemu nema nereda. A zemlju smo razastrli i po njoj nepomi na brda
pobacali i dali da iz nje ni e raznovrsno bilje, da bi razmislio i opomenuo
se svaki onaj koji se Gospodaru svome obra a. Mi s neba sputamo vodu
kao blagoslov i dajemo da pomo u nje ni u vrtovi i ito koje se anje i visoke palme u kojima su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hrana
Ijudima" (Kur'an, 50/6-11).
On je onaj koji je spustio s neba vodu. Od te vode vi pijete, a od nje
je i bilje od kojeg vi napasate svoju stoku. Tom vodom On zalijeva usjeve,
masline, palme, grode i svakovrsne plodove. Zaista u tome ima znakova
za ljude koji razmiljaju... I On je onaj koji je pot inio more da iz njega jedete svjee meso i vadite ukrase... Bog je spustio s neba kiu, pa je njom oivio zemlju nakon njene obamrlosti... Vi imate pouke u ivotinjama; mi
vas napajamo hranom iz utroba i krvi njihove, mlijekom istim i pitkim za
one koji ga piju. Od plodova palmi i groda vi uzimate prijatno pi e i lijepu
hranu... I nadahnuo je tvoj Gospodar p elu: 'Pravi konice u brdima i na
drve u, i u onome to ljudi grade, zatim jedi iz svih plodova i slijedi poslune puteve Tvoga Gospodara! 'Iz njihovih utroba izlazi napitak raznih boja
u kojima je lijek ljudima. Zaista u tome ima znak ljudima koji razmiljaju"
(Kur'an, sure En-Nahl).
Zaista
On izvodi i1
vi okre ete stvorio je sui
Sveznajueg
upu ujete u t
koji znaju. O
smjetaj u m
smo objasnili
sa nebe. Pa s
sovima. A od
dem, datule
matrajte ploc
tome se nala2
Zar or
(Kur'an, 26r
I no
dom plove" (
U stva
morem sa kc
tako u ivot ^
ojaka iva bi
Zemlje - dois
I kolik
oni ne putuju
da ui njihov
grudima" (Ki
7ato
Oni su bili c
obraduju ovi
pravdu, sami
Zar on
i nebo k
i planin
i zemlju
Jeste 1
jete... (56/68;
mu sve nove i
natranje. Prvo
tuke.
nine. Umjesto
u neuobi ajen
ljenica iz prinaukom (za
uime Boga
lje posmatra i
3oije remekJieno elje".
a. Raspjevani
ovu tendensazdali i kako
pomi na brda
i opomenuo
xitamo vodu
se anje i viih, kao hrana
ijete, a od nje
dijeva usjeve,
ima znakova
la iz njega jepa je njom orotinjama; mi
m i pitkim za
3 pide i lijepu
brdima i na
slijedi posluk raznih boja
raimiljaju"
ISLAM I RELIGIJA
205
Zaista je Bog onaj koji daje da zmo i kopica raspuknu radi klijanja.
On izvodi ivo iz mrtvog i mrtvo iz ivog. To vam je ALLAH, pa kuda se
vi okre ete - On je tvorac dnevnog svjetla. I u inio je no radi odmora, a
stvorio je sunce i mjesec radi ra unanja vremena. To je odredba Mo nog
Sveznajudeg Boga. On je onaj koji vam je dao zvijezde da se po njima
upu ujete u tminama kopna i mora. Mi smo veCobjasnili znakove ljudima
koji znaju. On je onaj koji vas je stvorio od jednog ovjeka, pa vam je dao
smjetaj u maj inoj utrobi i na Zemlji i mjesto gdje ete se nastaniti. Mi
smo objasnili znakove narodu koji razumije. On je onaj koji je spustio vodu
sa nebe. Pa smo iz nje izveli rastinje svega, a iz toga zelenilo i zmje u klasovima. A od palme njene ahure, grozdove na dohvat ruke i vrtove sa gro em, datule i ipke, koji su sli ni stablom i bojom, a razli iti ukusom. Posmatrajte plodove svakog od njih kada cvatu i kada sazrijevaju. Zaista, u
tome se nalaze znakovi za ljude koji vjeruju" (Kur'an, 6/95-99).
Zar oni ne vide koliko smo vrsta rastinja proizveli na Zemlji?"
(Kur'an, 26/7).
I no i dan njegovo su djelo; i Sunce i Mjesec i svi oni nebeskim svodom plove" (Kur'an, 21/33).
U stvaranju nebesa i Zemlje; u smjeni no i i dana; u ladi koja plovi
morem sa korisnim tovarom za ljude; u kii koju Bog sputa sa neba pa
tako u ivot vra a zemlju nakon njene obamrlosti i po kojoj je rasijao svakojaka iva bi a; u promjeni vjetrova; u oblacima koji lebde izme u neba i
Zemlje - doista ima dokaza za one koji imaju pamed" (Kur'an, 2/164)
I koliko je naputenih bunareva i opustjelih zidanih dvorova! Zato
oni ne putuju po svijetu pa da srca njihova shvate ono to treba da shvate i
da ui njihove uju ono to treba da uju? Ali, o i nisu slijepe, ve srca u
grudima" (Kur'an, 22/45,46).
Zato oni ne putuju po svijetu i vide kakav je bio kraj onih prije njih?
Oni su bili od njih ja i i zemlju su orali i obradivali je vie nego to je
obraduju ovi i poslanici su im donosili jasne dokaze. Bog im nije u inio nepravdu, sarni su sebi nepravdu nanijeli" (Kur'an, 30/9).
Zar oni ne e pogledati kamilu kako je stvorena,
i nebo kako je uzdignuto,
i planine kako su postavljene,
i zemlju kako je prostrta?" (Kur'an, 88/17-20).
Jeste gledali sjeme koje sijete? (Kur'an, 56/63),... vodu koju pijete... (56/68),...vatru koju palite...?" (56/71). Itd.itd.
206
U ovim re enicama, potpuno okrenutim prirodi, jasno se osje a prihvatanje svijeta, odsustvo bilo kakvog sukoba sa prirodom. U islamu materija pozajmljuje sebe za mnoge lijepe i plemenite stvari (kao to je slu aj sa
tijelom u namazu, imetkom u zekatu). Materijalni svijet nije carstvo satane,
tijelo nije sjedite grijeha. ak i budu i svijet, predmet najve eg nadanja
ovjekovog, Kur'an ne zazire slikati u zemaljskim bojama. Kr ani e ga
zbog ovoga optuiti za ulnost nedostojnu jedne religije. Ustvari, ovo samo
otkriva da islamu materijalni svijet nije sam po sebi stran i da u njemu ne
ivi kr anski instinkt odbacivanja ovoga svijeta.
Neke re enice Kur'ana bude intelektualnu radoznalost, podsti u ispitiva ki duh. Sve ivo izveli smo iz vode" (Kur'an, 21/30), ili: Ista ih voda
zalijeva (vo ke), a razlikuju se po okusu. U ovome ima znakova za ljude
koji imaju razum" (Kur'an, 5/4).
Ova posljednja re enica posebno je intelektualno razdraljiva". Ona
postavlja problem koji se nalazi u osnovi itave hemije. Rezultat: upravo
muslimani okon avaju beskrajne rasprave o supstancijalnim pitanjima kojima je bilo opsjednuto kr anstvo i okre u se hemiji (alhemija"). Bio je to
prijelaz od misti ne filozofije ka racionalnoj nauci.
Zajedni ki element svih citiranih re enica Kur'ana jeste zahtijev za
ovom ovjekovom aktivno u kojom po inje svaka njegova mo nad svijetom (prirodom).
Istrauju i uzroke mo i Zapada, na i e se da ona nije u snazi njegovih armija ili ekonomike. To je vanjski izgled stvari. U osnovi ove mo i nalazi se eksperimentalna metoda miljenja koju zapadna civilizacija batini
jo od Bacona. 12 Jean Fourastie pie: Posmatranje prirode, drutva, ljudi je
prva etapa osnovnog obrazovanja to ga dobivaju sva djeca zapadnog svijeta... Zainteresovanost za vanjski svijet suprotna je interesu bramanskog i
budisti kog filozofa koji se od vanjskog svijeta okre e prema unutranjem... Uzalud je zanositi se milju da bi nekom narodu uspjelo uklopiti se
u put napretka ako nije usvojio principe eksperimentalnog miljenja Galileja, Pascala, Newtona i Claudea Bernarda. Uvjet je svakog ekonomskog i socijalnog napretka promjena intelektualnog stava, prijelaz od apstraktnog na
konkretno, od racionalnog na eksperimentalno, od stagnacije na inovaciju. 13
Provoditi islam na primitivnom stupnju svijesti nije mogue. Da bi se
ispravno izvrio namaz, mora se imati ispravna orijentacija u vremenu i
12. A Bacon od Arapa - vidi glavu XI ove knjige.
13. Jean Fourastie, Civilizacija sutranjice, Zagreb, str. 47-48.
ISUMlRFI10!!A
prostoru. U nan
tiraju. Molitva
kim injenicam
u nekom odrec
zahtijeva statist
sa putovanjem
tovanje moe n
druge stvari, ml
na islamska pro
ne moe istovn:
Ova tende
torija islamske ^
ti u prvom stolj
striktnije i dosL
kom odvojilo se
Ovo se sv2'
ovoj Istoriji pri
vu astronomski
nije postojala, j1
U dolini I
3.000 godina, k
Ali islamu je bi
gov monoteizar
nomiju. Govore
oko uvene isti
Bagdadsku astn
nau ni duh: i i ^
zano ono to n
rom): ` Abdul V
Brachea. Hajjan
sluimo. Teoloi
se odnose na kr
A1-Biruni je izr
Ibn Badde je
a ne krune itd.
Astronomi
(Sva nauka je
Kur'ana. Religi
voju nauke, jedi
lSTOKAI7APADA
ispitiIsta ih voda
ova za ljude
iljiva". Ona
upravo ulta:
tanjima koji1"). Bio je to
zahtijev za
nad svije- ^
snazi njego)ve mo i naacija batini
tva, ljudi je
adnog svijeramanskog i
:ma unutrao uklopiti se
jenja Galilermskog i sostraktnog na
inovaciju. 13
Da bi se ^.
vremenu i
/SL1M / RFJ1ClJA
207
prostoru. U namazu ljudi se okre u prema Meki, dakle, prostomo se orijentiraju. Molitva se obavlja u odredeno vrijeme, koje je definirano astronomskim injenicama. Post se obavlja u ta no odredenom dobu godine, to zna i
u nekom odredenom poloaju Zemlje na njenoj putanji oko Sunca. Zekat
zahtijeva statistiku, evidenciju i prora un. Hodo a e (hadd) povezano je
sa putovanjem i upoznavanjem tolikih injenica koje samo jedno dugo putovanje moe nametnuti i pruiti. Jednom rije ju, ostavljaju i po strani sve
druge stvari, muslimanska zajednica, ve na osnovu potivanja etiri osnovna islamska propisa mora ostvariti jedan minimalan stepen civilizacije. Ona
ne moe istovremeno biti islamska i ostati u stanju barbarstva.
Ova tendencija nije slu ajna ni nenamjerna. Jedna argumentirana historija islamske nauke pokazala bi kako je razvoj gotovo svih nau nih oblasti u prvom stolje u islama svoju polaznu ta ku imao u nastojanju da se to
striktnije i dosljednije primijene propisi islama. Tek kasnije bavljenje naukom odvojilo se od vjere, ali nikada u potpunosti.
Ovo se svakako prvo i najsnanije o itovalo u astronomiji. U Guntherovoj Istoriji prirodnih znanosti na i emo injenice koje potvrduju vrlo ivu astronomsku svijest islamskog kultumog kruga, svijest koja kod Grka
nije postojala, jer se gasila uslijed neizmjenjivosti jedne jedine slike.
U dolini Eufrata islam je zatekao razvijenu astrologiju, staru skoro
3.000 godina, koja je bila sakupila zna ajna znanja o nebeskim pojavama.
Ali islamu je bilo strano vjerovanje u vezu zvijezda i ljudske sudbine. Njegov monoteizam i racionalizam morao je ovu astrologiju pretvoriti u astronomiju. Govore i o tzv. Bagdadskoj astronomskoj koli, koja se formirala
oko uvene istoimene opservatorije, Sedillot ovo potvrduje: Ono to je
Bagdadsku astronomsku kolu karakteriziralo od samog po etka, to je njen
nau ni duh: i i od poznatog ka nepoznatom i nikada ne prihvatati kao dokazano ono to ne bi bilo potvrdeno i neposrednim posmatranjem (provjerom)." Abdul Vaf otkrio je tre u mjese evu mijenu 600 godina prije Tycho
Brachea. Hajjamov kalendar ta niji je od gregorijanskog kojim se mi danas
sluimo. Teoloke tablice, iji je autor vjerovatno Ibrahim Ez-Zarkali, koje
se odnose na kretanje planeta, ostale su dugo osnova evropske astronomije.
AI-Binuni je iznio hipotezu da se Zemlja, a ne nebo, okre e oko svoje osi.
Ibn Badde je ak ukazivao na mogu nost da su putanje planeta elipti ne,
a ne krune itd.
Astronomija je zatim snano povukla naprijed ostale oblasti nauke
(Sva nauka je k i astronomije" - Bergson). Ovo je bio direktan rezultat
Kur'ana. Religija okrenuta prirodi otvorila je novo veliko poglavlje u razvoju nauke, jedno od najblistavijih u historiji.
lSUM / RFIJG/JA
208
2.
Ova tendencija integracije religije i nauke, tendencija islamska u najboljem smislu te rije i, nala je u prakti nom ivotu svoj izraz u istovremenom gra enju damija i kola. 14 Ova tendencija dobila je doslovan izraz u
jednom fenomenu koji poznaje samo islamski kultumi krug: u tzv. damiji
-koli, jedinstvenoj gra evinskoj tvorevini sa dvojnom funkcijom, koja u
evropskim jezicima ne moe biti jednostavno imenovana (u francuskom jeziku nalazimo je u vidu mehani ke kovanice" mosqueeecole"). Ova karakteristi na gra evina materijalizacija je ili tehni ki ekvivalent onog izvomog
islamskog zahtjeva za ujedinjenjem vjere i nauke, postuliranog u prvim
rije ima Kur'ana: itaj, u ime Boga..."(Kur'an,96/1) 15
Isti koncept ogledao se i u programima kola, po ev od onih za sticanje osnovnih znanja, pa do najviih. Poznata bagdadska Nizamija" bila
je u ovom pogledu dugo prototip islamske kole. Za Evropljane ona je
visoka vjerska kola". Ustvari, na njoj se ravnopravno i paralelno
izu avalo ono to bismo mi danas nazvali teologijom: tefsir, hadis, ahlak i
akaid, a zatim kao sastavni dio integralnog i nedjeljivog programa: pravo,
filozofija, knjievnost, matematika, astronomija, muzika i osnovna znanja
iz medicine (vidi: J.Risler, isto). Slue i kao uzor za mnoge sli ne visoke
kole, Nizamija" je postala preovla uju i tip kole u svim ve im gradovima islamskog svijeta.
Skoro je op a pojava da se kole u muslimanskom svijetu ne mogu
klasificirati po evropskom mjerilu svjetovno - duhovno. Od posebnog
zna aja je svakako to to je ovo za svakoga bilo prirodno stanje spontano
shvataryje, proisteklo iz duha islama kao vode eg osje anja svijeta. Ovo
shvatanje odralo se i danas, i gdje god je druga ije, na i e se da je u pitanju strani utjecaj. Izvomo stanje uvijek odgovara temeljnom islamskom
konceptu jedinstva vjere i nauke. Najve e i jedno od najstarijih islamskih
u ilita, El-Azhar u Kairu, jedni nazivaju damijom, drugi univerzitetom;
od po etka je bilo u ilite op eg tipa i samo je u danima najdublje dekaden14. O istom pitanju pie Stefano Bianco u asopisu Werk, vajcarska, br. 9/1976. Fenomen o kojem je
rije autor naziva polivalencijom islamskih prostora.(naslov lanka: Polivalencija i fleksiblnost u strukturi islamskog grada).
15. Postoje historijski dokazi da je prva damija - Mesdid-al-Nebi, koju je podigao sam Muhammed,
a.s., bila istovremeno i kola (zvala se Suffah).
cije postalo
vra en prvobit
cinskog i tehni
povjerila maso
ispravan, ali ne
zimo u Iranu,
ju opismenjava
jedan je od onil
Ova okren
alizam islama i
prihvatanje lju
Odbacivar
svaku religiju.
samu sebe. Isl;
anstvo privo]
zvu e skoro ne
borbe, higijene;
ligije, pa i hisu
dva svijeta", s
uime nauke ne
Pra injenicu bo
aj ljudske histc
Dok utvrdi
nog ovjeka isla
Islam ne t
njegovoj prirodi
zahtjev iluzoran
naje jednu vrstu
intelekt, drutve
da bi u inila pl
izmedu krvi i du
post, demaat, a
16. U ilite je staro pr
209
/SUM 1 RFLC/JA
ifEDiJlSTORA/7APADA
210
!SlAM / RFIJCUA
tisnuti, a da po
ko se kr ansk
lamski koncept
ovjeku i uzim;
lam ne istupa k
govore u korist
ravi, ne religio;
avanje.
Pitanje ko
mim sobom, us
njama, fizi kim
nosu prvi je zni
ovjeka i njegol
Kur'an se
kao gradanima_
li nost on je i st
to ima zajedni
ualnog i li nog.
ju po razli itim,
imamo sukob
Isti u i pravedn
(Kur' an: 4/135,
postigao da odg
Jer pravednost j4
va politi kom
budu i izraz ra^
sredinom i impe
Kr anska i uc
izmedu onoga
re emo, utje u r
.cije kakve pozrl
njeg razdiranja
drutva koji se s;
situacija u kojoj
Bogu Boije, cai
i1 ISTOKA I ZAPADA
prirodi. ak i
razuma koji i
rka mjesta iz
Pamo se mnoa, islam je za
iromatva, za
nego, ako je
i te pojmove
latiti na neto
civilizacije.
Ivomost i nije
je zabranio da
ovjeka on je
3 kojih je jedoralno usavri protivurje e
njihovo uza.cuje u naem
1st data samo
iirati.
Kur'an ih
istiniti i stvarpva osude. U
se stav da je
i istinitija od
amo na dobro
e ni, razapeti
idi napravimo
bili beskrvne,
za dobro. Odnema ivota i
kego samo poali ne prekora ujte
lSL4M / RFIJG/JA
211
tisnuti, a da potisnuti seksualni nagon dovodi do jo teih nevolja. Ma koliko se kr anski zahtjev ednosti i suzdravanja pokazivao uzvienim, islamski koncept kontroliranog i umjerenog seksualnog ivota vie odgovara
ovjeku i uzima u obzir realnu, ovosvjetsku stranu pitanja. U ovoj stvari islam ne istupa kao religija, nego kao istina potpunog ivota. Svi razlozi koji
govore u korist seksualnog ivota racionalne su, ovosvjetske, prakti ne naravi, ne religiozne i ne eti ke, jer religioznije je i moralnije potpuno uzdravanje.
Pitanje koje razmatramo ti e se problema saglasnosti ovjeka sa samim sobom, ustvari saglasnosti njegovih ideala sa prirodnim ljudskim tenjama, fizi kim, drutvenim i intelektualnim. Sukob u ovom temeljnom odnosu prvi je zna ajan izvor neuroza. Drugi takav izvor jeste sukob izme u
ovjeka i njegove sredine.
Kur'an se rjede obra a ovjeku, e e ljudima, a nerijetko njima samo
kao gradanima. ovjek kao lan drutva dijete je ovoga svijeta, samo kao
li nost on je i stanovnik nekog neba. On je drutveno bi e samo po ne emu
to ima zajedni kog sa drugim ljudima, ne dakle po onome to ima individualnog i li nog. Ako se pojedinac s jedne, i drutvo s druge strane, formiraju po razli itim, nezavisnim uzorima i idealima, nesklad je neizbjean i mi
imamo sukob pojedinca sa sredinom sa svim njegovim posljedicama.
Isti u i pravednost - umjesto evandeoske ljubavi - kao vrhovnu zapovijest
(Kur'an: 4/135, 5/9, 5/45, 6/152, 7/28, 7/84, itd.), islam je o evidno htio i
postigao da odgoj muslimana kao ovjeka i kao gradanina bude identi an.
Jer pravednost je istovremeno li na i drutvena vrlina (Aristotel je ak naziva politl kom vrlinom"). 19 Realno je stoga o ekivati da e se musliman,
budu i izraz ravnotee fizi kih i moralnih zahtjeva, nalaziti u skladu sa
sredinom i imperativima odranja, vie nego ma koji drugi ideal ovjeka.
Kr anska i uop e idealisti ka u enja zbog o evidne protivurje nosti
izme u onoga to nas u e da su ljudi i onog to u stvamom ivotu susre emo, utje u na pojavu razo arenja i nesigumosti. 20 Neuroze i deforma.cije kakve poznaje zapadni svijet nastaju dijelom i kao posljedica unutranjeg razdiranja izme u kr anskog ideala ovjeka i politi kih obrazaca
drutva koji se samostalno i od kr anskih ideala nezavisno formiraju. To je
situacija u kojoj crkva odgaja due, a drava vlada tijelima, prema obrascu:
Bogu Boije, caru carevo. Zapadnog ovjeka su u ili da privatno moe biti
19. A Toma Akvinski smatra pravednost vrlinom zemaljskom", a ljubav vrfiovnom nebeskom vrlinom" (Summa Theologie II, 191). Ljubav o igledno nije sasvim po mjeri" ovoga svijeta.
20. Vidi, npr.:Karen Homey, Les Voies nouvells de la Psychoanalyse, Paris, 1951.
212
kr anin, a da kao javni ili poslovni ovjek moe biti i makijavelista. Oni
koji ovaj sukob nisu u stanju rijeiti 111 lzdrati, postaju rtve neuroza. Svi
koji su upoznali muslimanski svijet jednoduni su u utisku o vanrednoj harmoniji izmedu ovjeka i sredine, o uklopljenosti pojedinca u drutveno tkivo, o jednoj koheziji koja uop e nije vjeta ka, spoljna, politi ka, pravna,
nego unutranja, organska. Ova injenica je prisutna ak i uprkos siromatvu i zaostalosti koje vladaju.
Smisao mnogih Muhammedovih, a.s., izreka bio je osuda ekstremnih
rjeenja. Na dvije stvari se grozim: na neznalicu koji je poboan i na
u enjaka koji ne vjeruje" (navodi R.W. Emerson u knjizi Upravljanje ivotom). Muhammed, a.s., se bez sumnje grozio i na mnoge druge dvije
stvari": na vjemike koji su nemo ni i na mo ne koji su bezboni; na iste
duom, a prvljave tijelom; na pravdu bez sile, i na vlast bez pravde. On nije
bio protiv bogatstva i obilja, ali je odlu no bio za bogatstvo u vrlini i skoro
sigumo protiv gole vrline bez mo i i zatite. U isti red sa moralnim vrijednostima stavlja on borbu za bolji ivot, a protiv neznanja, bolesti, bijede i
prljavtine. Jer muslimani kada klanjaju i poste nisu sveci. Oni su obi ni
ljudi, muevi i ene koji sanjaju o ljubavi i arima ivota. Ako ih namaz i
post vuku u pravcu nebeskog, oni su ipak do sri ljudi, u esnici stvamog ivota i vra aju mu se uvijek ponovo. Oni se ne povla e u pe ine izvan drutva, niti se zaputaju, oni se ne predaju na milost i nemilost neprijateljima,
niti se odri u lijepih i istih stvari koje je Bog dozvolio" (Kur'an, 5/90).
Njima nije dovoljno da su samo iznutra slobodni (jer svako je iznutra slobodan ko vjeruje u Boga); oni ho e da budu i fizi ki slobodni i ne pristaju biti
robovi. Oni vjeruju da ovo na zemlji nije jedini ivot, ali ne e da ga se
odreknu i da ga izgube. Kur'an se obra a istinskoj djeci zemlje koja vedro
i radosno hodaju po njoj, ne ine nasilje, ali trae Boje blagodati i uitke".
Definiraju i tako islam kao zahtjev da se istovremeno ivi tjelesni i
duhovni ivot, vanjski i unutranji svijet, ili, kako kae Kur'an, da se ivi
za vje ni ivot "ne zaboravivi svoj udio u ovom vremenitom svijetu"
(Kur'an, 28/77), moe se re i da su svi ljudi, ili najve i dio njih, svjesno ili
nesvjesno muslimani. 21 To je vjerovatni smisao one tvrdnje (pripisuje se
Muhammedu, a.s.) da se svako dijete rodi kao musliman, a zatim ga njegovi roditelji ili prilike u ine ne im drugim. ovjek ne moe biti kr anin, jer
Bog ne zaduuje nikoga teretom koji ne moe nositi" (Kur'an, 2/286). Ali,
ovjek ne moe egzistirati ni samo kao bioloka injenica, kao proizvo a i
potroa , kao gradanin drave, kao subjekt pravnog posla, kao lan drutva
21. Ako je to islam, onda mi iivimo u islamd` (J.W. Goethe).
fSfAM P RFl/CUA
- ne moe dal
tu, ni protiv
opre ne inje
na Zemlji. I.
(Kur'an, 30r.
drugi odgovc
egzistencije i
do njihovog
lama.
Dualizai
ivota. Pjesm
Dante, Shake
ljepotu. Pjesn
su formiranju
va u Americi.
oliko biti i pj4
mistici (Kopc
represija - mc
ni utjecaj, kaI
morala, kao
isto fizi ka
najve ih dulK
ple a. U sna:
koja ozna ujE
nauka i religi
uvijek su sig
dakle, pomag
biti najvii ob
Razmotr
tajeci
rakteristi an
nespojivo. ali
3C' lSTOK4I7AFADA
avelista. Oni
neuroza. Svi
inrednoj harrutveno tkiika, pravna,
Ircos siromaa ekstremnih
aboan i na
wavljanje idruge dvije
na iste
avde. On nije
vrlini i skoro
alnim vrijedlesti, bijede i
hu su obini
:o ih namaz i
i stvamog ine izvan drueprijateljima,
:ur'an, 5/90).
znutra sloboe pristaju biti
e e da ga se
; koja vedro
ati i uitke".
%ivi tjelesni i
da se ivi
tom svijetu"
h, svjesno ili
(pripisuje se
im ga njegokr anin,jer
, 2/286). Ali,
proizvoda i
lan drutva
213
ISIAM / RFlIG/!A
- ne moe dakle ivjeti ni antikristovski. ovjek ne moe ivjeti ni po Kristu, ni protiv njega. On ga mora prihvatiti i odbaciti. Izmedu ove dvije
opre ne injenice razvija se sve ono to nazivamo ovjekovom sudbinom
na Zemlji. Islam odgovara ovjeku jer je sagraden po liku njegovom
(Kur'an, 30/30); ustvari, jer zadovoljava dvojnost njegove prirode. Svaki
drugi odgovor zanemaruje ili daje prevagu samo jednoj strani ovjekove
egzistencije i na taj na in onemoguuje puni razmah ljudskih sila ili dovodi
do njihovog unutranjeg sukoba. ovjek ostaje najo igledniji argument islama.
Odjeljak 3
ISLAM I IVOT
214
/SUMlRFl1ClJA
kako se to ot
teresirajui s
efekt, tei da
bova u staror
U ovoII
korisna aktiN
nomsku funk
koliko i proti
Ovaj pa
jednoj pojav
drutvenom
avanje incest
je istovremec
etike ovdje s^
Zabrana
- fenomen kc
jevima svijet;
vati prirodni
Da li je
olokim razlc
nog od ovih
van sumnje.
injenica kojf
ava na zdravl
vanjem jer ci.
on ti e ne sar
nog,dajeto
vamo tako oi
Sa druge stra
je u pitanju
da li su ljud
zna aju biolo
karakter zabr
lju ivo mora
^
22. Zanimljivo je
ti nog krenjs ove
ica pripada odnede
tem grupa pripada
ieniti, moe uca u
(IDUISPORA/TMADA
f J.
Rousseau,
lSUMlRF110UA
215
kako se to obi no misli. Religija trai da sam ovjek - ja, ti, on - radi, ne interesiraju i se nimalo za rezultat. Obmuto, civilizacija, imaju i u vidu samo
efekt, tei da sam rad presko i koliko god je to mogu e radom drugih, robova u starom vijeku, maina u novom.
U ovom razmatranju rad je razloen, razvijen. Uzet kao cjelina, kao
korisna aktivnost, kao jedinstvo, rad ima isto toliko moralnu kao i ekonomsku funkciju. On je isto toliko faktor borbe protiv loih misli i strasti,
koliko i protiv siromatva. Utoliko je rad tipi an islamski fenomen.
Ovaj paralelizam korisnog i moralnog moe se veoma jasno pratiti na
jednoj pojavi, koja podjednako pripada ovjekovom prirodnom koliko i
drutvenom ivotu. To je spre avanje incesta (rodoskrvnu a), ili stalno suavanje incesta u toku evolucije ovjekove porodice. Radi se o zahtjevu koji
je istovremeno i medicinski i moralno indiciran. Zahtjevi nauke i zahtjevi
etike ovdje su se na udesan na in podudarili.
Zabrana koja se odnosi na nedoputenost bra nih veza izme u ro aka
- fenomen koji ima skoro univerzalan zna aj jer ga susre emo u svim krajevima svijeta i u svim vremenima - primjer je onoga to bismo mogli nazvati prirodnim" islamom. Sam ivot kao da je nalazio svoj islamski put. 22
Da li je zabrana incesta isklju ivo moralne prirode ili je motivisana biolokim razlozima? Jednostavan odgovor, ukoliko se radi o isklju enju jednog od ovih razloga (bilo kojeg), skoro se ne moe dati. Bioloki su razlozi
van sumnje. Poznati ruski biolog Timirjazev pie: Postoji zaista mnogo
injenica koje dokazuju da se blisko srodstvo izmedu roditelja tetno odraava na zdravlje djece. Danas mi skoro nemamo potrebe za sli nim dokazivanjem jer cijeli niz istraivanja dokazuje da taj zakon ima primjenu, da se
on ti e ne samo ovjeka, ne samo ivotinjskog carstva, nego isto tako i biljnog, da je to op i zakon za cijeli organski svijet, i nigdje se u to ne uvjera
vamo tako o igledno kao kod biljaka" (Timirjazev, Zivot biljke, str. 134).
Sa druge strane, starost ove zabrane upu ivala bi nas prije na zaklju ak da
je u pitanju zabrana motivirana moralnim obzirima. Opravdano se pitamo
da li su ljudi u tim davnim vremenima mogli imati jasna shvatanja o
zna aju biolokog naslije a, pa smo skloniji da se opredijelimo za moralni
karakter zabrane, kao to je i danas ve ina ljudi smatra prije svega ili isklju ivo moralnom zabranom. Prijestup protiv nje izaziva kod javnog mi
22. Zanimljivo je kako su primitivni narodi nali jednostavne, a vrlo efikasne postupke protiv nehoti nog krenja ove zabrane. Tako npr. kod Pigmeja u Africi i kod starosjedilaca Australije, svaka porodica pripada odredenoj totem grupi, koja se sastoji iz vie povezanih porodica. Vie blisko povezanih totem grupa pripada odre enoj branoj klasi, iji je simbol neka biljka ili ivotinja. Kad se mladi eli oeniti, moe u i u brak samo sa djevojkom iz druge bra ne klase. Krenje zabrane skoro je nepoznato.
216
ijenja osudu moralne prirode. U svakom slu aju radi se o savrenom primjeru saglasnosti morala i nauke, principu koji ini sutinu onoga to nazivamo islamskim pristupom.
Pa i neke interesantne pojave koje su u toku historijskog razvoja pra. tile medicinu, ukazuju na njenu dvojnu" prirodu. Ni u prolosti, a ni danas,
ona nikada nije bila ista nauka. Ona je bila i mudrost i etika i duevna disciplina. A kada to nije bila, ona je lije ila samo tijelo, ali ne i duh i snagu.
U novije vrijeme zapaena su oboljenja kod kojih se ni najtemeljitijim ispitivanjima nisu mogle ustanoviti nikakve organske promjene u gradi oboljelih organa. Smetnje koje bolesnik osje a ini se da su direktno vezane za
njegov psihi ki ivot. Psihosomatska medicina, mlada grana medicine koja
prou ava uzajamno djelovanje tijela i psihe, smatra da su npr. ir na elucu,
reumati ne pojave, neki oblici alergije, bronhijalna astma, gojaznost, dijabetes, migrena, primamo psihi ka oboljenja. Ispitivanja su pokazala da se u
osnovi ovih i nekih drugih oboljenja nalaze psihi ki konflikti ili potresi, a
da su organske promjene sekundame prirode. Ove promjene mogu ak i
potpuno izostati.
Istinsko lije enje ljudi ne moe se svesti na fizi ko-hemijsku terapiju
hirurgiju, dakle na isto mehani ke zahvate i operacije. U savremenu il
medicinu postepeno prodire shvatanje o apsolutnoj nedovoljnosti
industrijalizirane medicine" i anonimne terapije, jer ne postoje bolesti,
postoje samo bolesnici". Ono ime se medicina bavi nisu pojave, nego ljudi, ak li nosti u izvjesnom smislu. Isti uzrok ovdje ne povla i uvijek istu
posljedicu, niti su ista" bolest, pa i lije enje, kod dva razli ita ovjeka, jednaki. Stoga, moramo vjerovati da u pri ama iz prolosti o lije enju ljudi
pomo u relikvija, molitava, rtava, postova i uvjerenja, postoje zmca istine.
Svi proroci starih vremena bili su i udotvorci-lije nici. Ova tendencija
traje sve do danas. U nekim bolnicama u Parizu primjenjuje se tzv. muzikoterapija - lije enje muzikom. 23 Jer bolest nije samo jedno fizi ko stanje, jedan fizi ko-hemijski ili fizioloki poreme aj. Za razliku od alhemije i astrologije, koje e se u svom progresivnom razvoju pretvoriti u hemiju i
astronomiju, dakle postati nauke, medicina e se, ukoliko su u pitanju njene
najbolje tendencije,uvijek kolebati izme u dva pola. Jer dok hemija i astronomija operiraju na materiji, medicina za svoj predmet" ima ivot, ili jo
vie, ljudski ivot. Kao i sve ljudsko, i medicina mora otuda ostati u znaku
integracije hauke i religije.
23. Poasni predsjednik Komiteta za lije enje muzikom koji ima sjedite u Parizu jeste violinista svjetskog glasa Jehudi Menjuhin.
ISIAM /RFlICfIA
Ako nas
umjetnost istc
i umjetnosti,
nici smatrali s
nafa slikara i
se vidjeti kakc
njih zanata. '
pravu na otw
prvo, dolo je
ovo odvajanje
jedni ke crte.
nuto, ono to
nije istovreme
Dva suprotna
slikari, a na d^
proizvod, ekoi
cu stoji izdava
ditelju - produ
Historija
izme u tehnik
bavili su se tal
Beethovena, k
misliti bez un
pove an broj
ranje u skupin+
ja je bila nezar
Stvami
nezavisna inii
i nekog, nazov
ni ko djelovan
nog faktora (sr
svakom trenud
Utjecaj t
svijesti. to je
ve a je i njiho
U/3TURA/ZAPADA
ijsku terapiju
U savremenu
nedovoljnosti
stoje bolesti,
ive, nego lju i uvijek istu
ovjeka, jedije enju ljudi
zmca istine.
ra tendencija
tzv. muziko:ko stanje, jeemije i astroi u hemiju i
pitanju njene
emija i astroivot, ili jo
stati u znaku
violinista svlecs-
217
/SlAMlRFl1C1lA
218
ISLA
Ako je pr
obi no defmira
pravni sistem.1
Na samon
se ne moe us
avnom razlogu'
prirodno iskljui
socijalizmu), o
moe imati san
nema nikakvog
Prava su ^
parlamenta ili k
rodena i nastal
kao takva, ona
ranja. U tome j
rodnih prava i r
U Jevrejs4
droits de 1' hon
IEDUISfORA/7APADA
Principijelno,
id njim. Snag-
siima. ovjek
Ali taj sasvim
lidna pripovijdh ljudi ostavjektivne okolubjektivan, to
a vie stvar
storijom - ako
pitanju histo
tanja moe ne
itjecaj ljudi na
no i njihovu
i, razlikovanje
iora raditi kao
;u nost stvaramijenjanja te
im objanjava
ce. Ono odbalealizam lien
ju u ovakvom
Glava IX
220
Bloch, koji pokuava izmiriti marksizam i prirodno pravo, prinuden je zaklju iti: Nije odrivo da je ovjek od ro enja slobodan i jednak. Nema nikakvih uro enih prava, ona su sva ste ena ili se jo moraju u borbi ste i."2
Zato, sa ovog stanovita, smisao historije nije sukob prava nego sukob
interesa. To je sadraj klasne borbe". Onaj ko u ovoj borbi pobijedi, oglaava svoj interes pravom, iskazuje svoju volju kao pravo. Zato marksisti
kau: pravo je volja vladaju e klase pretvorena u zakon. Nema tu, dakle,
prava i neprava, pravde i nepravde, moralnog i nemoralnog. U pitanju je
samo interes koji se u ovom odmjeravanju snaga pokazao ja im.3
Ali, to je sada ono p r a v o j a e g a. A svako pravo je neto suprotno tome: pravo slabijega, jer ja em i ne treba nikakvo pravo. Pravo je oduvijek bio na in da se slabiji odupre ja em, kao to je sloboda miljenja i uvjerenja prvenstveno, pravo da se suprotno misli i vjeruje. Zakon koji bi
gra anima garantirao pravo" da u svako doba aplaudiraju vladaju oj kliki
i da je slave predstavljao bi cini no ruganje, a ne pravo. Probni kamen
pravnosti svakog drutvenog poretka upravo je njegov odnos prema protivnicima i manjinama. Vlast ja eg je injenica, a ne pravo. Pravo po inje tada
i tamo kada i gdje po inje bilo kakvo ograni avanje te vlasti, naravno ne u
korist ja ega, nego u korist slabijega. Svaka diktatura je suspenzija prava"
(Bloch). To vrijedi i za diktaturu proletarijata. Zar diktatura proletarijata
nije zakonom neograni ena i na nasilje oslonjena vladavina" (Lenjin).
Praksa pokazuje da se diktatura proletarijata svugdje pretvorila u diktaturu
sekretarijata. 4 Tvr enje da je pravo volja vladaju e klase stoga je negacija
prava kao takvog. Isti zna aj ima i definicija da je pravo mjera politike"
(Lenjin), ili da je svaka pravna svijest dio politi ke svijesti" (Viinski).
Nema sumnje da je ova negacija prava u vezi sa negacijom religije, dakle,
neposredan zaldju ak materijalisti ke filozofije. Jer na emu bi se moglo
zasnivati bilo
postavila religi
njinu koju bi m
i koje principe
roda ko stanov
to inili sa pral
predstavljali v
dobu koje Mar
je pravo volja N
iskori avanje
vrili pravo. Pr
ili nepravo,
Ovaj reductio
oji - nije volja
dakle, jedan ne:
Ispitivanje
nas stavlja ispii
ljudskom drut
svijest gradana
ak i tamo gd
ponenti, u prak
tura proletarija
volja vladaju
se prikazuje ka
da se izbjei, i i
ma svakoga pra
Unitenjei
slu aju ono se
rimski utilitas'
vi nosti ili u m
.
.
EDUlSTORA ! ZAPADA
221
zasnivati bilo kakvo ograni avanje ja eg osim na predstavama koje je uspostavila religija? Zbog ega i uime ega bi jedan narod trebao trpjeti manjinu koju bi mogao sa l.ahko om unititi i prisvojiti njenu imovinu? Kakve
i koje principe su pogazili bijeli doseljenici potiskuju i i unitavaju i domoroda ko stanovnitvo u Americi? Ako je pravo volja vladaju e klase, oni su
to inili sa pravom, jer su bili i ja i i historijski progresivniji, jer su dakle
predstavljali vladaju u klasu". Koje i kakve principe su gazili kapitalisti u
dobu koje Marx opisuje kao period prvobitne akumulacije kapitala? - Ako
je pravo volja vladaju e klase, kapitalisti - jer su bili vladaju a klasa i jer je
iskori avanje radne snage bila njihova volja - nisu vrili nasilje nego su
vrili pravo. Proizilazilo bi da su radnici koji su se opirali eksploataciji vrili nepravo, jer su postupali suprotno toj famoznoj volji vladaju e klase".
Ovaj reductio ad absurdum" objelodanjuje da pravo - tamo gdje ono postoji - nije volja vladaju e klase, nego jedan ograni avaju i princip ove volje,
dakle, jedan nezavisan princip. 5
Ispitivanje prirode ovog na ela stavlja nas pred iste teko e pred koje
nas stavlja ispitivanje prirode ivota, umjetnosti ili slobode. Pravi zakoni u
ljudskom drutvu su samo oni koji pored straha od sankcija obavezuju i
svijest gradana. Svaki pravni poredak je ili takav ili se takvim prikazuje.
ak i tamo gdje je u teoriji vlast ili pravo oslobodeno svih rnoralnih komponenti, u praksi se nastoji zaogmuti moralnim humanim atributima. Diktatura proletarijata u praksi tei da se prikae demokratijom. Pravo, koje je
volja vladaju e klase pretvorena u zakon", prestaje biti samo volja", nego
se prikazuje kao pravda, pravi nost, dakle pravo. Ovo podvostru enje" ne
da se izbje i, i ustvari je samo izraz ili imitacija prirodnog, izvomog dualizma svakoga prava. 6
Unitenjem ovog dualizma pravo bi prestalo postojati. U jednom
slu aju ono se degradira na svoj predmet, dakle na interes, silu, politiku, na
rimski utilitas` ; u drugom slu aju ono se sublimira u ideju apstraktne pravinosti ili u moralni apel. U oba slu aja, ono prestaje biti pravo.
5. Jedan upe atljiv dokaz za ovo je injenica da je ak i robovlasni ko rimsko pravo moralo deklarirati
na elo ovjekove slobode: Ab initio omnes homines liberi nascebantur" (Od poetka svi su se ljudi
radali slobodni). Bez toga ono ne bi bilo pravo nego mjera politike".
6. Svako pravo po elo je kao obi ajno pravo. Izmedu obi aja i morala nije bilo razlike, to je ostavilo
traga i u jeziku (npr. u francuskom: les moeurs - obi aj). Kada je sudac sudio po obi ajnom pravu, on je
praktino primjenjivao vae a moralna shvatanja. Ova situacija bila je uzrokom kasnijih beskrajnih polemika da bi se dokazalo odvajanje prava od morala. Sada je - kako vidimo - potrebno dokazivati potpuno suprotnu tezu: razliku izme u prava i interesa. Ova kontroverzija u vezi sa pravom mogu a je samo
zato to je pravo istovremeno i moral i interes, to je isto toliko matematika etike" (Hermann Cohen),
koliko i mjera politike" (Lenjin).
222
!SlAM ILMFpU1STORA17APADA
2.
Upravo stoga ni kr anstvo ni materijalizam ne mogu stvoriti pravo.
Jer pravo ne po iva na j e d n o m principu. Kr anstvo mora u pravu vidjeti sami iluzorni pokuaj ure enja ovoga svijeta, pokuaj koji se neizbjeno zavrava neuspjehom. Jer Krist dolazi da umjesto starozavjetne pravednosti uspostavi ljubav, a ljubav nije zemaljska nego vrhovna nebeska vrlina
(Toma Akvinski, Summa theologie II, 1, 91). Krist odbacuje suda ku slubu (Luka, 12, 13-15), a Hugo Grotius kida raniju vezu prirodnog prava sa
Pripovijedi na Gori zbog - kako objanjava njene vie svetosti". Materijalizam, obmuto, u pravu vidi neto idealisti ko, stati no, ak reakcionamo".
Sa jedne strane, pravo je zainteresirano, drutveno, politi ko, objektivno,
svo okrenuto ovom svijetu; sa druge strane, ono je normativno, eti ko. Ono
pokuava u odnose ovoga svijeta unijeti princip pravi nosti, princip moralnog reda, dakle neto to nije od ovoga svijeta". Posmatrano tako, pravo je
bipolarno jedinstvo", poput ovjeka, poput islama.
Pravo ne moe, dakle, biti uspostavljeno pomo u religije ili materijalizma. Ali ne moe ni protiv njih.
Bez kr anskog utvr enja vrijednosti ljudske li nosti, namjere pravi nosti, neotudivih prava ovjeka, bez svega to je kr anstvo utvrdilo i
postavilo, nema prava. Sa druge strane, bez priznanja vrijednosti i vanosti
ovoga vanjskog svijeta, bez interesa i sile, bez svega to je utvrdilo i potvrdilo jevrejstvo, pravo ne bi imalo smisla. Bez kr anskog pristupa pravo ne
bi bilo mogue, bez jevrejskog ne bi bilo potrebno. Iz ove dvije premise
proizlazi da je svako pravo po svojoj prirodi islamsko. Zato ni kr anstvo
ni jevrejstvo nisu stvorili svoje vlastito, autenti no pravo. Takvo pravo
stvorio je islam.
Historijski posmatrano, pravo je fenomen zrelog doba u ivotu kulture. Ono nastaje u vrijeme ravnotee religioznih i drutveno-politi kih tenji u svijesti ljudi. To je trenutak kada su religiozne predstave jo uvijek
snane i utje u na gledanje i ponaanje ljudi, ali su ve u velikoj mjeri ograni ene racionalisti kim i utilitaristi kim obzirima civiliziranog doba koje
dolazi. Uz ovjeka iju je vrijednost afinnirala religija pojavljuje se drutvo
kao samostalna vrijednost. U ovom trenutku to su dvije ravnopravne vrijednosti, ija ravnotea (islamska" ravnotea) omogu uje nastanak i puni razvoj prava.
Ova mijena moe se posmatrati u nastanku tri najpoznatija pravna sistema u historiji: rimskog, islamskog i evropskog.
Prva, iizvi
civilnog prava
je potpunim j
ius,imaprin
rodnog razdva;
(dravna) mis^
filozofijom, da
principu utilil
Niti sama rims
bez druge, proi
U slu aju
pravu i teologi_
djela.9 U ve in
ti pravo od tei
smislu, pravo
su jedini narod
pravne misli
veli anstvenos
U evropsl
crkve i traje dc
ni. Ovaj period
evropske kultu
zakonika. Ovo
ava veliki pra
misli. Potkraj
tantskih pravni
nezavisno od e
e kasnije (np
kao veliku Gn
protno. Ali tvr
par1.10.2), Gtv
prava od religi
7. Svakako ujoc:ja
tinske viaine prava.
tribuere" (,rovo sv p
8. Rimski prnvnid d
jedan od najma sis
svakako su ajela Cr
9. Tako je npr. paao
vjerski" pisac, Es4.
8L't5roLt t ztPaDa
tvoriti pravo.
u pravu vidi se neizbjejeine pravedebeska vrlina
xidaku slunog prava sa
i". Materijal:akcionamo".
, objektivno,
, eti ko. Ono
rincip moralako, pravo je
ili materija^
223
224
3.
Nezavisnost prava ne da se potpuno unititi ak ni u najekstremnijem
obliku marksisti ke drave. I kod vrlo jasnih teoretskih stavova, u praksi se
pokazuje nemogu im pravo poistovjetiti sa voljom vlasti, i tu ostaje uvijek
nesavladan razmak, ve i ili manji. Pokazalo se da se socijalizam i jedan
razvijen, nezavisan i slobodan pravni sistem ne trpe. 10 Svako pravo zahtijeva razmak, distancu, normu. Socijalizmu odgovara neposrednost, objektivnost, action direct". U socijalizmu, koji prenosi shvatanje fizike (ili biologije) na drutveni ivot, nema mjesta pravu, jer pravo je upravo suprotno
fizici koja ne poznaje treba", u kojoj sve jeste" 11
Nizak ugled sudova u zemljama tzv. narodne demokratije" posljedica
je ideolokog odnosa prema pravu, koje i pored svih pritisaka ostaje u izvjesnoj mjeri prirodno pravo, a ne volja vladaju e klase. Sud kao neposredni
izvrilac i realizator prava mora dijeliti sudbinu prava uop e i, kao takav,
biti u nemilosti". (Kao to se moe lahko zapaziti, isti je slu aj sa drutvenim ugledom advokature.) Svaka vlast ove vrste tei reducirati pravo na
rang politike, a sud na rang sekretarijata, ali poto u tome nikada ne uspijeva u potpunosti, ona zaobilazi sud i u slu aju potrebe pribjegava izravnom
gonjenju putem policije, administrativnih ustanova i koncentracionih logora, dakle vansudskim, vanpravnim sredstvima. Drava i vlast izraz su
fizi ke, a sud i pravo moralne sile. Priznati da moralna sila suda (prava)
moe drati ravnoteu fizi koj sili drave, to u najve oj mjeri zna i priznati
nadmo ideje nad materijom, duha nad stvarima. Nezavisnost suda, ako ona
treba da zna i ravnopravnost ili ak nadmo nad fizi kom silom vlasti, nelogi an je princip, koji se priznaje u svakoj kulturi i, naravno, u svakoj religiji, ali ne i u sistemu ateisti ke drave, jer je suprotan samom principu na
kojem ovaj sistem po iva. 12
10. Jo 1978., 30 godina nakon to je uspostavljena, NR Kina nema ni gradanski ni krivi ni zakonik.
Rad na izradi zakona dugo je smatran zabranjenom zonom" (prema izjavi poznatog kineskog pravnika
Han Ji Tunga na jednom savjetovanju 1978. godine)
11. ,Jevgenij Paukanis, najpoznatiji sovjetski pravni teoreti ar iane u dva rata (nestao u Staljinovim
istkama) sasvim konsekventno tvrdi da ne postoji nikakvo proletersko pravo, ne treba postojati vie nikakvo socijalisti ko pravo" (J.P., Allgemeine Rechtslehre und Marxismus, 1929., str.33). Ovaj stav treba
uporediti sa obmutom ali istovtsnom" kr anskom negacijom prava Rudolfa Sohma: Crkveno pravo
stoji u protivurje nosti sa samom sutinom Crkve" (Rudolf Sohm, Crkveno pravo).
12. Treba zapaziti kako je u ovim zemljama svugdje princip stalnosti sudija - garancija nezavisnosti sudija i prava gra ana - zamijenjen suprotnim principom - reizbomo u. Sistem reizbomosti stavlja sudije
u odnos potpune zavisnosti od vlasti. Sudije se moraju stalno starati da budu u milosti" onih koji
odlu uju o njihovom ponovnom izboru. Suvino je isticati koliko je ova situacija degradirala sudijski
poziv.
Na istoj j
prekomjerna 1
action dinecY
isto polidiil
laca, koji zatiu
Ce Tunga). U
malan autorite
gonjenja na r
sud svede na
dovri sa potpi
vo o prirodi pr
Svi ljudi,
postupaju tako
je djelo u inio
tuilac i brani:
bave, trude, dr,
djela utvrdeno
i nespome? - S
kih injenica, ^
kle, ne ega to
to se dogodilc
samo ukoliko
kao na in da sa
svaki od akter
namjere, htijen
vih posljedica
svjesni, daju pr
nesreu u rudn
ran, pa i manj
koja je ina e vi
koja e nam uv
da dua postoji
13.Takojenpr.u5
tiva (ministarski sav
podzakonskih akati
1t!lSTORAI7APADA
jekstremnijem
rva, u praksi se
u ostaje uvijek
alizam i jedan
pravo zahtijenost, objektivzike (ili biolo)ravo suprotno
ije" posljedica
ostaje u izvcao neposredni
e i, kao takav,
aj sa drutve;irati pravo na
cada ne uspijeeava izravnom
tracionih logovlast izraz su
a suda (prava)
i zna i priznati
: suda, ako ona
om vlasti, nel, u svakoj relim principu na
ni krivini zakonik.
6 kineskog pravnika
rsuo u starinovim
ba postojati vie ni.33). Ovaj stav treba
na: ctkveno pravo
aja nezavisnosti suxnosti stavlja sudije
i milaeti" onih koji
degradirala sudijski
225
226
14. R. van der Made: Constribution a 1'Etude de 1'historie de la defensessociale", Revue de Criminologie et de Droit perwl, 1949.- 1950., str. 944.
je krivica na
ovjeka. Niti p^
dobar. Naprotil
bodna i odgov
injenica podv:.
slobodu. Ustvai
dobar i zao, da
stav da on sam
ponaanje, koje
dobro ili zlo. Pc
talni nosilac izt
Pogreno j
dan od dva pral
vidjeti, to zavisi
Polazei o
ma u iniocu do
Mogu je :
datih okolnosti
lju ak da je za
vencije, to ma
kazni.
Na isti na
alne krivice rez
vrlo humanim s
smrtne kazne p^
nistima obje stn
jednih i dnugih
bodnoj linosti :
drutvene zatite
dijela dlutvena,
nije obrazloenj
se j
prvom slu aju x
na i evolucioniz
stanovite uvijek
alisti ko gledite
15. Npr. vajarslci prr
novno uvodenje smrmi
lanosti sankcije
itanjem da li je
a ili prilikama u
u koji primjenu
ima; na drugoj
ac determiniran
pa je kazuku. Po njima,
lefense sociale,
Prvi, dakle, porutva.
rivi no zakonosagledaju neka
ibijevom kodek
pokazao da se
ivisti vjeruju da
, Revue de Criminolo-
227
228
tsuMS%A PR/ROGA.fYA
teke, ali uvijek u principu izvan-kaznene prirode, iji je cilj, kako kae M.
Ancel, da neutraliziraju delinkventa" (obratiti panju na izraz posu en iz
fizike) bilo njegovom eliminacijom ili odvajanjem, bilo primjenom metoda
iji je cilj njegovo lije enje ili preodgajanje. 16
Uop e uzeto, razlika izme u kazne i mjere zatite u tome je to prva
ima u vidu pravdu, druga interes; prva li nost, druga drutvo. Teina kazne
u omjeru je sa krivicom; vrsta mjera zatite u zavisnosti je od objektivne
(drutvene) opasnosti po inioca. Poto se i kazna i mjera zatite obi no sastoje u oduzimanju ili ograni avanju prava po inioca djela, mogu e je kod
mjera zatite pretpostaviti velika ograni enja prava bez ikakve krivice lica
prema kome se mjere preduzimaju. Ovo naro ito moe uzeti surove i nepravi ne forme kod mjera koje se preduzimaju iz razloga sigurnosti ili op e
prevencije, kada se primjernim kaznama ele zastraiti potencijalni izvr;ioci djela - mjera esto upotrebljavana, ustvari, zloupotrebljavana, da se
suzbiju politi ki delikti. Drasti an su primjer Staljinove istke", u kojima
je prema nekim podacima o i eno" iz drutva oko 10 miliona ljudi. Zapazimo kako istka" nije kanjavanje, nego i enje drutva od elemenata
koji nekome ili ne emu smetaju. Ineutralizacija" i istka" mehaniki su
postupci, mehani ki termini. Obmuto, kazna je moralni pojam i prvi put se
pojavljuje u vjerskim knjigama kada govore o Boijim kaznama, to ukazuje kako na terminoloku tako i na historijsku vezu izme u religije i teorije kazne. Iza zakonodavstva koje vie isti e princip kazne stoji idealisti ka filozofija, a iza onih koji zastupaju princip zatite nalazi se
pozitivizam.
Uz kaznu ide su enje, kao to uz mjere drutvene zatite ide tretman.
A su enje je drama koja se odvija pod zakonom uzbudljivih i uzvienih pitanja slobode, odgovomosti, pravde i nepravde. Sudenje je uvijek bilo vezano za odre eni ceremonijal koji nas podsje a na dramu ili obred.t' Obmuto,
mjera zatite je pitanje cjelishodnosti, i nju odre uje ljekar, psiholog, sociolog ili vlast, u svakom slu aju ne sudija. Na elno uzeto, bez nedosljednosti koje uvijek prate praksu, mjere zatite sastavni su dio sveop e manipulacije ljudskim jedinkama u utopiji. A u utopiji nema suda ni su enja, jer
nema slobode ni odgovornosti, kao to nema ni etike i prava.
>^
Zato kaj
osu ujemo, a c
vice ni odgovc
izbora, nego f^
obavezno isto
ma; zato da 1
svoje volje" -1
ma, kao to nei
nog bi a, a ovc
ovjeka od prc
votinja i stvar i
Stoicizam u pr
Religija je na
tome i njegove
mana teorija, ^
oglasila ovjek
humana je, ljud
ca i njena nega
sasvim konselc
ljudskim dosto
prakti an cilj (,
ispoljavanja lju
onostrani zna;
samo zato jer I
odgovornost u
bodne linosti
ovjekove odga
su pokuaj Boii
U ovoj arl
teiti drugim a>^
nost, a ne i odl
su enja, ne spac
16. U ovom pogledu u teoriji skoro nema izuzetka. Idealista Kant (i Hegel) zastupa skoro doslovno
Zub za zub..."a materijalista Holbach potpuno odbacuje princip odmazde u kaznenom pravu (Holbach,
Systeme de la Natwe).
17. E. Bloch je pokazao kako drama ima dvostruko porijeklo: sudsko i misterijsko (E. Bloch, ibid, str.
238), a Benjamin kako i njena uvena tri jedinstva: mjesta, vremena i radnje, poti u od sudskog porijekla tragedije (Benjamin, Ursprung des deutsche Tranerspiels, 1928., str.111).
18. Kw'an,
75/38,
^;
NFDUlSTORA/ 7APADA
, kako kae M.
raz posuden iz
ijenom metoda
ne je to prva
. Teina kazne
od objektivne
ite obi no sasnogu e je kod
ve krivice lica
mrove i nepramosti ili op e
encijalni izvrdjavana, da se
tke", u kojima
na ljudi. Zapaod elemenata
mehani ki su
niprviputse
iama, to ukareligije i teostoji idealisite nalazi se
e ide tretman.
i uzvienih piijek bilo vezaed." Obmuto,
siholog, socinedosljednosp e manipulari sudenja, jer
pa skoro doslovno
m
pravu (Holbach,
id
229
230
2.
Cilj kazne nije ni spre avanje, ni zatita, ni naknada, ni prevencija, pa
ak ni popravljanje po ionica, dakle nijedan prakti ni ovozemaljski cilj.
Njen je cilj uspostavljanje ravnotee u moralnom poretku koja je izvrenjem zabranjene radnje poreme ena. Kazna je negacija pristupa koji je negacija prava. Ona je, dakle, negacija negacije" (Hegel), remedium peccati.
Iako ova definicija zvu i suvie na elno i neivotno, ona je nezaobilazna,
jer, bez obzira na sav kasniji razvoj koji je kanjavanje povezao sa nizom
drugih injenica, naro ito onih koji se ti u prevencije i zatite, kazna e,
gdje god takva postoji, uvijek zadrati ovaj svoj izvorni smisao: ostat e odmazda, moralni odgovor na nemoralan akt, esto nekorisna pa i prakti ki
tetna. Obrnuto, mjera zatite uvijek je motivirana korisno u, zatitom
ve eg interesa rtvovanjem manjeg, podredivanjem interesa pojedinca interesima drutva. Kazna cilja na moralni efekt, a mjera zatite uvijek na
drutvenu korist.
Ideja odmazde, kazne, poti e iz vjerskih predodaba da zlo in izaziva
srdbu Boanstva. Bez obzira na sva kasnija ograni enja i korekcije, ova
ideja ne e nikada biti potupno istisnuta iz shvatanja krivi ne pravde. Negdje e se umjesto Boanstva, Boije srdbe, pozivati na povrijedeni moralni
poredak, to i ne predstavlja nikakvu sutinsku, nego terminoloku izmjenu,
jer Bog je tvorac i zatitnik moralnog poretka.
Sve izloeno je, naravno, samo teorijski izgled stvari. Za predmet koji
razmatra ova knjiga karakteristi ne su dvije injenice: prva, da se nasuprot
na ela krivice morala pojavila teorija drutvene odbrane kao njen obmuti
ekvivalent, i druga, da u stvarnoj ivotnoj praksi, u donoenju zakona, pozitivna zakonodavstva, bez obzira na filozofiju na koju se pozivaju, nikada ne
donose iste" zakone. U svakom od pozitivnih zakona osje a se prisustvo i
onog drugog principa koji se ina e u teoriji odbacuje. Tako, koliko znamo,
u praksi nema krivi nog zakonodavstva koje se u potpunosti zasniva na
principu krivice, niti drugoga u kojem bi bile dosljedno sprovedene ideje
drutvene zatite. Moe se govoriti samo o ve oj ili manjoj prevalenciji jednog od dva na ela. 19
I sam pokret defense sociale, nastao u XIX vijeku, koji je isprva zastupao ekstremne stavove, doivio je neizbjenu evoluciju. Jedan od istaknutih
protagonista ovog pokreta, Marc Ancel, pie: Izme u dva velika rata, u
19. Kao primjer prevalencije principa krivice moe posluiti italijanski krivi ni zakonik. Suprotan primjermogli bi biti krivi ni zakonici skandinavskih zemalja i posebno, novi krivi ni zakonik Islanda.
,
pozitivnom zak
putu (media vi;
drutvene zatii
zatite nuno u
kraju odbacivar
krivi no pravo
tvene zatite, i
prava i drutvea
jasno govori i e
ternationale de ^
ziti protagonist
postepeno ideje
slave 25-godin
da sada reprez
relativna teorija
zatitne kazne`
menu pravde. L
to se ti e
islamizirana rel :
onaj razvoj - u
stvorio namaz,
hovno-politi ku
sistem preodga,
zatim princip sl
shvatanje delikt
Ve spome
je prihvatilo nei
iznad 7 godina
imale karakter 1
tem koji se ve
sa izuzetkom pe
broj delikata pn
ra una istovrem
up u injen i o lia
/STOKA 17APADA
i prevencija, pa
cilj.
koja je izvreupa koji je negiedium peccati.
nezaobilazna,
+ezao sa nizom
tite, kazna e,
ao: ostat e odi pa i prakti ki
iou, zatitom
a pojedinca in
^tite uvijek na
)zemaljski
^ zlo in izaziva
korekcije, ova
pravde. Negdjedeni moralni
loku izmjenu,
a predmet koji
da se nasuprot
o njen obmuti
zakona, pozi- 1
+aju, nikada ne
a se prisustvo i
koliko znamo,
sti zasniva na
uvedene ideje
evalenciji jede isprva zastuod istaknutih ^
velika rata, u
rulc. Suprotan prim:ottik Islanda.
231
or
I religija i
ivotna praksa.
U ovjekovoj
prihvata neto
dobiva neke m
je pribliavanj
prvom slu aju
zanje od anima
Neke poz
neizbjene defc
institucionaliza
spolne istote),
nitvu, vlasti, c
siromanima zr
spada i pomirlj
kasnije biti vie
Sli na ods
ma, dakle matel
nisti kih na el:
gra anina) i nel
da linosti, sk
moralni" stimi
motivira isklju
jektivnog i svje
konodavstva ka
icajama o pravi
svojine i drav
pravu na ela kr
otadbinstva (,,
bratstvo i otad
kim normama j
GLAVA X
234
alne rasputenosti); apeli da se ivi i radi za slavu socijalisti ke otadbine", usvajanje tzv. herojske knjievnosti, ideoloki i teorijski dogmatizam
(zar postoje vje ne istine"?) itd.
Bez obzira to je vjera u svojoj sutini uvijek i samo poziv da se ivi
za budu i svijet, ljudi su uvijek sa vjerom povezivali i svoje svakodnevne
nade i tenje - htjeli su, dakle, islam. Historijski je dokazano da su na
obra enja u kr anstvo u prvim danima ove religije zna ajnu ulogu odigrali
i zajedni ki objedi, zvani agape". Ima takoder dokaza da se molitva za
oprost grijeha" vrlo lahko pretvarala u zahtjev za oprost dugova", pa je i
jedan od otaca Crkve, Tertulijan, morao svojim autoritetom intervenirati u
korist autenti nog zna enja - oprosta grijehova. Mnogi pokreti u srednjem
vijeku imali su istovremeno i vjerski i socijalni karakter, pa je njihovu prirodu teko jednozna no tuma iti, a neki dananji socijalisti ki pokreti pozivaju se na tekstove iz Sv. pisma. Ove injenice potvr uju op i stav islama
da ista religija i ista politika postoje samo u ideji, dok u ivotu postoji
smo njihova mjeavina, ije je razli ite komponente u nekim slu ajevima
skoro nemogu e izolirati!
Odjeljak 2
ISUS I KR ANSTVO
Kada govorimo o nemogu nosti ostvarenja iste religije u svijetu, jedan kapitalni primjer ne moe se mimoi i: to je historijski neuspjeh kr
anstva.
U fenomenu kr anstva za pravilno razumijevanje daljnjih zbivanja
treba razlikovati historiju Krista i historiju kr anstva. Na jednoj strani stoji
Isus, a na drugoj sve kr anstvo. U toku vremena ta se razlika u ljudskoj
svijesti pretvorila u razliku izmedu Boanskog i ovje ijeg, to ona u izvjesnom smislu i jeste. Ona je dala povoda i kasnije utjecala na odravanje
dogme o Isusu kao sinu Boijem. U kr anskom mitu o bogo ovjeku lei
prikriveno priznanje o nemogu nosti kr anstva u realnom ivotu.
Posljednji kr anin umro je na krstu" (Nietzsche).
Ima autora koji smatraju da je neostvarivost kr anstva skrivena ideja
slavne Servantesove knjige. Don Kihot je karikirani Krist. Neki su tu knjigu nazvali Crno evandelje". Ve svom prvom nasljedniku Petru Isus je
prigovorio da ne misli na Boije nego na ovje ije". A Petar je ugaoni
kamen na kojem je podignuta Crkva". Ovom izjavom Isus je prije svih ostalih ozna io smisao historije sveg kasnijeg kr anstva, kr anstva kao
crkve: otudenost od Krista.
O NEMOCU(TIOS11 7
Historijsk
pretvaralo u id
najzna ajnijih
skoro tri vijek
religije i bezbc
stvari. Ovo je r
sasvim jasno v
niz onu istu str
311. donesen j
tim, 313., Kon
duhovne zajedi
stantin ini odli
jeku sinodi utvl
ima, koji su u
svetaca i kult 1
anstvo dravi
stvaranje klera,
tezu dva velika
lenski i orijenta
gova, drugi Porijeklo religij
kri kao simbol
stroga disciplin
slobodnog, li n
aje apsolutni arr
ne. lanom crk
pravila u enja i
uzoru na skup1
zavren.
Svi veliki i
javljivali - osjec
smislu rije i, kc
li na vjera prt
1) U ovom pogledu m
ja: Ne pos oji sistam
gao odvojiti od lime
sam... Jedna doktrinar
Isusa Krista u svom is
latnost i u enje lusn
1IDilISfORA I ZAPADA
isti ke otaddogmatizam
da se ivi
svakodnevne
ano da su na
ulogu odigrali
se molitva za
igova", pa je i
intervenirati u
;ti u srednjem
e njihovu prii pokreti pozi i stav islama
ivotu postoji
n slu ajevima
235
236
crkva je od kr anstva napravila jedno sistematizirano u enje, poput matematike ili biologije. 2
Savremeni katoli ki teolog Barth (u djelu Dogmatika) pie:
Dogmatika je nauka kojom Crkva, na nivou znanja koje posjeduje, objanjava samoj sebi sadrinu svoga propovijedanja. To je jedna kriti ka disciplina...itd." Kao da ideja ljubavi ili sveop eg bratstva moe postati predmet
naune analize a da ne prestane biti ono to je bila.Tako je po elo duhovno
lutanje kr anstva: beskona ne raspre o dogmama i svetim tajnama koje su
zatim slijedile, pomjerile su teite sa moralne jezgre na sholasti ku stranu
Isusovog u enja. Na podlozi teologije, kao nauke, dakle jednog procesa objektivizacije i obezli enja, nastale su od Kristova u enja crkvene organizacije sa svojom u eno u, formama, hijerarhijom, bogatstvom i svim onim
tragi nim zabludama i grekama. Ali zato e se na i da je, naprimjer,
monaki pokret koji je izraz autenti nog religioznog nadahnu a, nastajao
svugdje izvan crkvene organizacije. 3 Kristova nauka je ivi izvor, Crkva je
miruju e jezero; prva se doimlje kao umjetni ka slika divlje ljepote, druga
kao fotografija u zlamom luksuznom okviru.
Suprotnost o kojoj je rije vie je nego razlika izmedu vizije i realnosti. Njeni razli iti aspekti ti u se samo sutine. Rodona elnik kr anstva je
Isus; rodona elnik Crkve je Pavle (ili Augustin). Od prvog poti e kr anska
etika, od drugog kr anska teologija. Pa i ono kolebanje Crkve izmedu Platona i Aristotela, kojim je obiljeena crkvena misao srednjeg vijeka, posljedica je iste protivurje nosti. Opet je Kristova nauka kao religija blia Platonu, a kr anska teologija Aristotelu. Russel iznosi miljenje da je ova
zamjena Platona Aristotelom bila greka, 4 sa ime se svakako moemo sloiti. Jodl u Istoriji etike pie: U odnosu na prakti no ivotno raspoloenje
razlikuje se u enje prvobitnog kr anstva, ukoliko dolazi do izraaja u
evandeljima, kako od kasnijeg crkvenog u enja (ve od Pavlove teologije),
tako i od okolnog svijeta, pa bio on jevrejski ili paganski" (str.80). I dalje:
Kr anstvo kao eti ka religija u svim vremenima je traena i nalaena u
evandeljima; kr anstvo kao misterija, kao religija i spasenje - u apostolskim spisima." Crkva se uvijek pozivala na Pavla i njegova pisma; vjera i
moral uvijek na Isusa i Evandelje. Sa Pavlom se zavrava uzviena i jednostavna historija o Kristu, a po inje historija sve eni ke religije, crkve. Za
2. B. Russel tvrdi da je teologija imala svoj uzor u matematici podjednako u staroj Gr koj, srednjem vijeku i Evropi sve do Kanta (B.R., Istorija zapadne filozofije, str.56).
3. Sv. Franjo Asiki, osniva franjeva kog reda, bio je laik bez teolokog obrazovanja. A njegov glavni
zavjet - zavjet siromatva - Crkva je kasnije i zvani no odbacila.
4. B. Russel, Isto, str.464.
o NF.MOCU(240571 a
razliku od
brak, pokoral
Evandelje i 13
nost.
MarksiL
praksi. Marks
kao bioloko
miljenja, na
poloaja; histi
nego objektiv
neumoljivom
Feudaliz
htio i teio. 1
snaga, dakle
ljudske moi
potpuno izvai
ekonomisti, p
osnove, proir
Bilo bi
poretka, socij;
tija, literature
tanije, isklju
nastaje kada
postoje i proc
neminovnog
benicima, dak
U realno
intervenciju, i
Oni malo ta
nom akcijom
gija ponikne !
EMED[JISTORAI Ti1PADA
poput ma-
qmatika) pie:
)osjeduje, objaa kriti ka discipostati predmet
yo elo duhovno
ajnama koje su
)lastiku stranu
hog procesa obvene organizani i svim onim
je, naprimjer,
inu a, nastajao
izvor, Crkva je
ljepote, druga
rizije i realnosc kr anstva je
)ti e kr anska
ve izme u Plavijeka, posigija blia Plamje da je ova
) moemo sloo raspoloenje
do izraaja u
ove teologije),
xr.80). I dalje:
a i nalaena u
- u apostolspisma; vjera i
izviena i jedgije, crkve. Za
akoj, srednjem vi-
ji A njegov glavni
237
razliku od Evan elja, Pavle potvr uje svojinu, rad, privredivanje, stalee,
brak, pokoravanje vlasti, nejednakost, pa i ropstvo. Na jednoj strani stoji
Evandelje i Krist, a na drugoj teologija i Crkva. Prvo je ideja, drugo realnost.
Odjeljak 3
MARX I MARKSIZAM
1.
Marksizam je uglavnom dosljedan u teoriji i nuno nedosljedan u
praksi. Marksizam konsekventno tvrdi: ovjek je proizvod vanjske sredine i
kao bioloko i kao drutveno bi e; bi e odre uje svijest a ne obmuto; naa
miljenja, naa vjerovanja i naa psihologija odraz su naeg socijalnog
poloaja; historijska zbivanja nisu rezultat ideja i svjesnog djelovanja ljudi,
nego objektivnih, od ovjekove volje nezavisnih faktora; ona su podvrgnuta
neumoljivom determinizmu.
Feudalizam nije sruen zato to je to neko htio i teio, ma koliko da je
htio i teio. On je nestao kao posljedica promjene (razvoja) proizvodnih
snaga, dakle materijalnih, nesvjesnih, objektivnih faktora, koji su izvan
ljudske mo i i htijenja. Razvoj kapitalizma kao drutvenog sistema stoji
potpuno izvan utjecaja teorija koje o njemu piu samouvjereni mislioci,
ekonomisti, pravnici i eti ari. Taj razvoj isklju iva je funkcija ekonomske
osnove, proizvodnih snaga itd.
Bilo bi sada logi no pretpostaviti da i uspostavljanje socijalisti kog
poretka, socijalisti ki prevrat, niukoliko ne zavisi od utjecaja politi kih partija, literature, policije, dravnih i politi kih mjera, nego prije svega, ili jo
ta nije, isklju ivo od razvoja proizvodnih snaga. Jer socijalisti ki prevrat
nastaje kada razvoj tehnike i armija industrijskih radnika toliko prerasta
postoje i produkcioni odnos da dolazi do poreme aja ravnotee i time do
neminovnog ruenja. Upravo tako se i tvrdi u svim marksisti kim udbenicima, dakle samo u - teoriji.
U realnom ivotu - kao to se ni vjemici ne pouzdaju mnogo u Boiju
intervenciju, tako ni ateisti ne vjeruju suvie u svoj prirodni tok stvari".
Oni malo ta preputaju ovim objektivnim faktorima", ve nastoje svjesnom akcijom upravljati ljudima i tokom dogadaja. Oni ne ekaju da ideologija ponikne spontano i kao odraz materijalnih uvjeta proizvodnje". Tamo
238
O NEMOQINOSfi
dogada se sve
njivih anom
pokreti uspije.
uvjetisocal;
trebni subjekt
intervencija.
Radi se c
torijskog detet
vatanje i ovo
matramo. Ovu
neizbjena.
Engels je
ti ke teorije o
nastajale zau+
On polemizira
lijanaca do Me
svaki utjecaj s
nu primjenu te
na bazu", da t
hove op e zav
vanja svijesti
banje, odstupa
ovih injenica
dosljednosti. P
jer je sadravai
ata. Ali, pozitii
svijeta. On je rf
U enje o
tini je idealis
hegelovske fili
snaan. Najvje
neodredeni ka
najvjerovatniji
kojima je Mar
tridesetih godia
fI lSTORA ! 21pApA
voze, tako da
joj odgovaraxi ne stvaraju
tive, premusti zahvaljuje:ionamog razbi o ekivati
utija Ustvari,
ti kih vlada u
gdje partija
vari se dakle
zu. Od Marxpartije, a ova
od socijalno
gadaja moe
ustorije. Ipak
nanti postavstupanje na
uu ovoga visti, ne pojavI (konkretno:
ui. Naprotiv,
239
dogada se sve suprotno. Historija komunisti kih prevrata jeste niz neobjanjivih anomalija sa stanovita historijskog materijalizma. Komunisti ki
pokreti uspijevali su ne tamo gdje su se ostvarili tzv. objektivni, materijalni
uvjeti socijalisti ke revolucije, nego prije svega tamo gdje su se stekli potrebni subjektivni uvjeti: snana politi ka partija ili vanjska, dakle svjesna
intervencija.
Radi se o tome da je marksizam kao teorija morao prihvatiti ideju historijskog determinizma a da se kao praksa mora odricati te ideje. I ovo prihvatanje i ovo odricanje podjednako su simptomati ni za predmet koji razmatramo. Ovu pojavu pravilno razumije samo onaj ko shvata da je ona bila
neizbjena.
Engels je priznavao da su zbog odvie dosljedne primjene marksisti ke teorije o uvjetovanosti ideja ekonomskom stranom ivota ponekad
nastajale za u uju e besrnislice" (pismo Konradu Smitu od 5.VIII 1890.).
On polemizira protiv knjige Paula Bartha Filozofija historije Hegela i hegelijanaca do Marxa i Hartmanna,u kojoj autor tvrdi da marksizam odbacuje
svaki utjecaj svijesti na ekonomiku. Engels se zalae za ne odve dosljednu primjenu teorije uvjetovanosti" i govori o tzv. povratnom utjecaju ideja
na bazu", da bi ovo odmah ponitio dodatkom ali samo u granicama njihove op e zavisnosti od ekonomskih uvjeta". Od nekog nezavisnog djelovanja svijesti na bi e nije ostalo nita, ali je ostalo karakteristi no kolebanje, odstupanje materijalizma pred jasnim injenicama ivota. Mnoge od
ovih injenica marksizam je morao prihvatiti na ra un svoje unutranje
dosljednosti. Pozitivisti ki mislioci odricali su marskizmu karakter nauke
jer je sadravao mnogo idejnih, politi kih, etikih, pa ak i mitskih elemenata. Ali, pozitivizam je ostalo literatura, a marksizam je krenuo u osvajanje
svijeta. On je to mogao jer nikad nije bio - ili nije ostao - ista nauka.
2.
U enje o alijenaciji, koje pripada ranim radovima Karla Marxa, u sutini je idealisti ko. Njegovo porijeklo treba traiti u snanom utjecaju
hegelovske filozofije iji je utisak u Marxovoj dui bio jo uvijek veoma
snaan. Najvjerovatnije su i sam Marx i njegovi sljedbenici uo avali ovaj
neodredeni karakter teorije otu enja, pa je nisu mnogo spominjali. To je
najvjerovatniji razlog to su Marxovi Ekonomsko filozofski manuskripti u
kojima je Marx razmatrao ovo pitanje, ina e pisani jo 1844. objavljeni tek
tridesetih godina ovoga vijeka (80 godina nakon Manifesta i preko 60 godi-
O NFMOCUNOSff QSfE ^
240
na nakon prve sveske Kapitala). Drugo djelo u kome se osje a sli an duh,
Teze o Feuerbachu, iz istog su doba kao i Manuskripti. Oba ova djela, kod
kojih se osje a snana humanistika nota, faza Marxovog nedosljednog
materijalizma, pripadaju mladom Marxu. Pod marksizmom, medutim, treba
podrazumijevati djela iz Marxove zrele faze. To su prije svega Kapital i
Prilog kritici politike ekonomije, posebno predgovor ovoj Kritici, u kome
je Marx dao rezime materijalisti kog shvatanja historije.
Proces unoenja tu ih, nematerijalisti kih elemenata u marksizam nastavljen je naro ito, i neizbjeno, poto je marksizam pokuao da se iz nacrta
pretvori u ivotnu praksu. U nekim aspektima sam Marx bi danas teko prepoznao svoje u enje u nizu drutvenih sistema koji se pozivaju na njegovo
ime. U ovom pogledu postoji jedna simptomati na injenica: protestantske
zemlje, zemlje koje su se kroz proces reformacije oslobodile katoli kog romantizma i mistike, ostale su imune na marksizam. Obmuto, me u romanskim narodima, koji su uvijek bili vie narodi srca nego razuma, kao i u nerazvijenim zemljama, komunisti ke ideje imale su ogromnog uspjeha.
Protestantski narodi odbacili su komunizam iz istih razloga iz kojih su odbacili i katoli anstvo. Dolazimo do paradoksalnog zaklju ka, da je komunizam svoju snagu crpio iz istih onih sila iz kojih je crpe religija i mistika.
Gdje nema uvjeta religija. nema ih ni komunizam.
3.
Sa stanovita historijskog materijalizma ne moe se, strogo uzevi,
govoriti o pravednim i nepravednim drutvenim odnosima (to se moe
samo prakti ki). Ne postoje pravedni i nepravedni odnosi, postoje samo
odrivi, historijski opravdani, i neodrivi, historijski neopravdani odnosi
(neka se obrati panja kako je pravednost moralni, a odrivost fizi ki, mehani ki pojam). Kapitalisti ki odnosi, dok su u skladu sa tehni kom bazom
- proizvodnim snagama, u marksisti kom rje niku - odrivi su, pa bismo
mogli zaklju iti da su i pravedni odnosi. Oni e postati nepravedni kada vie ne budu po mjeri" proizvodnih snaga, dakle, ne kada postanu suprotni
nekim moralnim obzirima, nego odredenim objektivnim, od morala potpuno neovisnim mjerilima. Proisti e da je sve njihovo nasilje prije tog trenutka nuno, dakle nije nepravedno, pa prema tome ni nemoralno. Jer, kako to
izri ito kae Marx, ukoliko je dati sistem proizvodnje nuan, nuna je i eksploatacija ovjeka po ovjeku".
Ali sami marksisti ne dre mnogo do ove definicije koja jeste briljant-
ISfORA I7APADA
a sli an duh,
)va djela, kod
nedosljednog
nedutim, treba
rega Kapital i
:ritici, u kome
larksizam nasda se iz nacrta
anas teko preaju na njegovo
protestantske ^
katoli kog romedu romansna, kao i u nennog uspjeha.
iz kojih su od, da je komuniigija i mistika.
strogo uzevi,
a (to se moe
, postoje samo
ravdani odnosi
ost fizi ki, meinikom bazom
su, pa bismo
avedni kada viostanu suprotni
l morala potpuprije tog trenutno. Jer, kako to
nuna je i ekja jeste briljant-
241
na, ali i beivotna, jer svaku ljudsku akciju ini bespredmetnom. Sjajnim i
logi nim definicijama mjesto je u udbeniku, a u praksi se svi slue shvatanjima koja su manje konsekventna, ali su blie ovjeku i ivotu. U svojim
praktinim istupanjima klasici marksizma, a jo vie politi ari i dravnici,
termin eksploatacije upotrebljavaju isklju ivo u njegovom moralnom, ljudskom zna enju. Eskploatacija prestaje biti samo prisvajanje tudeg rada, jedna ekonomsko-tehni ka operacija u procesu proizvodnje. U djelima samog
Marxa (pogledajte npr. odjeljak Radni dan" u Kapitalu) eksploatacija dobiva jasnu ljudsku, moralnu dimenziju. To nije vie tehni ki (goli ekonomski odnos), to je odnos izme u dobra i zla. Esploatatori postaju oli enje zla,
a njihove rtve oli enje dobra i pravde (sjetimo se Saveza pravednika",
koji je prethodio Marxovom Savezu komunista" - trag je ostao u nazivu).
Iznose i primjere eksploatacije radnika, Marks je pun neprikrivene osude,
iste one kojom starozavjetni proroci grme protiv zla i nepravde. Ali stav
vjerskih reformatora i moralnih propovjednika razumljiv je i konsekventan,
jer sa stanovita religije zlo nije neizbjeno. Osuda zla pretpostavlja da je
zlo pitanje ovjekovog izbora, njegove zle i dobre volje, ina e bi ova osuda
bila bespredmetna, kao to bi bila bespredmetna osuda zemljotresa ili epidemije. Osudivati nunu eksploataciju protivurje nost je u sebi. Ali upravo
injenica da mi osu ujemo ekploataciju, da moralno reagiramo na nju, jo
vie da to ak i Marx ini, pokazuje da se jedan odnos medu ljudima ne
moe svesti na goli ekonomski odnos kako to marksizam tvrdi, i da je moralni aspekt ovog odnosa realnost na svoj na in. 5 U osudi eksploatacije nalazi se jedna od protivurje nih ta aka Marxova u enja. U ovoj osudi Marx
jeste istinit, ali nije konsekventan. Najslavniji materijalisti ki mislilac nije,
dakle, bio dosljedan materijalista, a teite problema u tome je to on to nije
mogao ni biti.6 Moemo se upitati i koliko je bio ist materijalizam ili ateizam samog Lenjina, ako je njegov najomiljeniji pisac - po vlastitom priznanju - bio jedan Tolstoj. ini se da ivotna snaga marksizma poti e dijelom od tih nedosljednosti, ustvari, od prisustva moralnih i idealisti kih
elemenata, kojih se Marx nije mogao osloboditi. Jer, marksizam je htio biti
5. eni svoga prijatelja Kugelmana, koja se alila na teko razumijevanje Kapitala, Marz je prepom io
da itanje knjige po ne od Osme glave -Radni dan". Ovaj dio Marxovog glavnog djela u mnogim
zemljama je tampan kao separat, jer je bio blii ljudima, poto je sadravao moralni, a ne historijski ili
uop e objektivni pristup. Svakom ovjeku e uvijek biti blia moralna osuda eksploatacije od filozofije
koja tu eksploataciju objanjava historijskom nudom ili je svodi na jedan ekonomsko-tehni ki aspekt
proizvodnje. Iskopavanje" iz moralnog gledanja na stvari ovjeku nije mogu e. Naelno, svaka drama
je neuporedivo sloenija od bilo koje matemati ke apstrakcije. Ali svaki ovjek e dramu lake
razumjeti" nego neki zakon fizike ili hemije. To je slu aj i sa Radnim danom".
6. Slino zapaa i Russel: Marks je sebe proglasio za ateistu, ali je zadrao jedan kosmi ki optimizam,
koji se moe opravdati samo teizmom" (B. Russel, /storija zapadne fdozofeje, str. 754).
242
Odjeljak 4
BRAK
Odabrali smo ovu staru ustanovu (staru koliko i ovje anstvo) jer se u
njoj sa vanrednom jasno u moe pratiti sukob istih ideja i ivotne realnosti, ili, to je isto, istih ideja i islama.
ista religija zahtijeva ednost, materijalizam na elno doputa potpunu seksualnu slobodu, ali sputaju i se sa visina teorije u ivot i suo ivi se
sa mnogim teko ama u praksi, oba u enja evoluiraju ka ustanovi braka
kao srednjem rjeenju.
U izvomom kr anskom u enju nema nikakvog osnova za ustanovu
O NEMOCU NOSilQSTE lS
243
ijeklu), apel,
tno htijenju i
je, nazivi za
i, suprotnost
iclasifikacija
tiste Evropepravednog i
braka. Krist je traio potpunu ednost. Re eno vam je: ne ini preljube. A
ja vama kaem: svako ko pogleda enu sa eljom, ve je po inio preljubu u
srcu svome" (Mat.,V, 27-28). Te rije i ne mogu zna iti nita drugo nego da
ovjek po Kristovoj nauci uop e treba teiti potpunoj ednosti - veli Tolstoj, pa zakljuuje: Veoma se varaju oni koji misle da ih ceremonija braka
osloba a obaveze spolnog uzdravanja da bi postigli to ve u istotu." A
Sv. Pavle u jednoj od svojih poslanica poru uje: Neoenjeni se brine o
Boijem, o tome kako da ugodi Bogu, oenjeni brine o svjetovnom, o tome
kako da ugodi eni" (I Kor.,VIl,38). Uop e, na brak se gleda kao na nuno
zlo, na neizbjenu degradaciju savrenog: Dobro je da se ovjek ne doti e
ene ali da bi se izbjegao blud, neka svaki ovjek ima enu, a svaka ena
mua" (I,Kor.,1-2). U posljednjoj Pavlovoj poruci po inje se osje ati slabljenje jasnog kr anskog na ela, kompromis, skretanje prvobitnog kr anstva ka realnosti ivota i prakse. Sa kr anskog stanovita, brak nije
na elno, nego prakti no rjeenje (da bi se izbjegao blud" - Sv. Pavle).
Na drugom polu nalazimo jednako, odbacivanje braka, ali iz sasvim
suprotnih razloga. Individualni .brak javlja se kao podjarmljivanje jednog
spola po drugom...` ;Prva klasna suprotnost podudara se sa razvojem antagonizma izmedu mua i ene u pojedina nom braku... Prelazom sredstava
proizvodnje u kolektivno vlasnitvo prestaje pojedina na porodica da bude
ekonomska jedinica drutva. Privatno ku anstvo se pretvara u drutvenu industriju... Drutvo se podjednako brine za svu djecu, bila ona bra na ili
vanbra na. Time otpada briga radi posljedica", koje danas predstavljaju
najbitniji drutveni, moralni i ekonomski momenat, to spre ava da se neka
djevojka poda bez ikakvih obzira ljubljenom mukarcu. Ne e li to biti dovoljan uzrok da se postepeno ostvari slobodan spolni ivot, a time i irokogrudnije javno miljenje u pogledu djevi anske asti i enske sramote?" (F.
Engels, Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva i drave).
Na i e se jasna veza izme u kr anskog pogleda na svijet i zahtjeva
za spolnim uzdravanjem. 7 Na Zapadu neki pisci materijaliti ke orijentacije
ovu vezu vide kao zavisnost izmedu potiskivanja seksualnosti i nazadnih
drutvenih sistema. Ovdje spadaju teorije Wilhelma Reicha, Trockog i tzv.
frankfurtske kole". Herbert Marcuse iznosi ideju da kapitalizam gui seksualnu slobodu da bi esploatirao energiju seksa na drugom planu, itd.
*onomizma,
interesa. Suje za dobro
icsizma (nasu), ustvari je
a u ivotnoj
sisti ke negia cilj opravicanje svega
tume revoluo prije svega
>SR-a i Kine
ulansa u naanu na mateks. Ne more;no.
Istvo) jer se u
ivotne realffluta potput i suo ivi se
novi braka^a
za ustanovu
7. Ovaj zahtjev dobivao je u nekim slu ajevima ekstremnije fonne. U kr anstvu je uvijek bila iva i
jaka tendencija ka kastriranju. Origen je izvrio samokastriranje radi o i enja tijela. Pripadnici kr
anske sekte Valerijana u Arabiji primjenjivali su ukopljavanje i ak ga nametali putnicima koji su
prolazili kroz njihove zcmlje. Kastriranje je bilo poznato i nekim drugim religijama. Tek krajem XIX vijeka Crkva je zabranila ukopljavanje.
244
Celibat, zavjet nevinosti", ne zasniva se izravno ni na Boijoj zapovijesti, ni na prvobitnoj crkvenoj tradiciji (uveden je tek koncilskim dekretom
1139.). Ali, bez obzira na to, celibat je logi an zahtjev kr anstva, kao to
je sloboda spolnih odnosa prirodan zahtjev materijalizma. Na posljednjem
Vatikanskom koncilu bilo je pokuaja da se pokrene rasprava o ukidanju
celibata, ali je ova polemika glatko otklonjena. Svakako, posebno je pitanje
to u ivotnoj praksi nijedno od ovih na ela ne e mo i biti dosljedno provedeno i potpuno potisnuto ono drugo. Tako je celibat ostao praksa samo malog broja odabranih, a u SSSR-u je nedugo iza revolucije i poslije vrlo negativnih iskustava sa potpunom slobodom" dolo do vra anja ustanovi
braka.
Ustanova braka nema, dakle, osnova ni u strogo religioznom, ni u
strogo materijalisti kom vi enju stvari. Ona nije po mjeri" ni kr anstvu,
ni komunizmu. Ali suo eni sa stvamim ovjekom i tjerani eljom da od literature postanu praksa, oba se u enja po inju kretati ka ustanovi braka, ali
sa potpuno razli itih polaznih pozicija: kr anstvo od zahtjeva potpune
spolne ednosti, a komunizam sa suprotnog pola: od neograni ene spolne
slobode. Pri tome kr anstvo dolazi do ta ke koja ozna ava brak kao sakrament, a materijalizam do braka kao ugovora, pa ak i do sve anog, strogo
formalnog ugovora (za ovo posljednje vrlo je indikativan razvoj sovjetskog
bra nog prava). Razmak izmedu katoli kog i gra anskog braka ostaje nesavladan, zbog nerjeivog pitanja razvoda braka. Sveta bra na veza neraskidiva je, jer bi ina e bila obi an ugovor, i obmuto: apsolutno neraskidiv brak
izgubio bi karakter ugovora i pretvorio bi se u feti, to svaki pozitivizam .
mora odbaciti.
Ova dva tipa braka spojio je u jedan tip islamski brak. Za evropski
na in gledanja, islamski brak je vjerski igradanski". Sa jednako osnova
tvrde jedni da je on ugovor, kao to drugi dokazuju da je sve ani vjerski
in Zaklju uje se pred sve enikom" i pred dravnim funkcionerom, ali to
je - jedno isto lice. To je registracija" i vjerska ceremonija, ali istovremeno
i u istom inu. Islamski brak je raskidiv - jer je ugovor, ali je razvod braka
na granici dozvoljenog (najpokudenija od svih dozvoljenih stvari" - Muhammed, a.s.) - to je izraz vjersko-moralnog pristupa. Ustvari, brak je
tipi na islamska ustanova. Kao i itav islam, brak je rjeenje koje cilja na to
da se pomire duhovne tenje i tjelesne potrebe, da se spasi ednost bez odbacivanja ljubavi, da se uspostavi seksualni ivot ivotinje, koja moe postati ovjek, ali ne moe postati andeo. Ovaj cilj u svojoj biti je islamski.
Brak spada u isti red sa pravdom; to su one ideje grubljeg sastava koje
e spasiti vie ednosti i dobra na ovom svijetu nego njihovi kr anski ek-
vivalenti: edn
ke ljudskog po
pravi zakljuak
za ustanovu br
tanova nema o
ideal - spolnu
se upravljaju u
da udnovata,
od kr anskog,
supruanska vj
naroda koji pri
tva, poligamij
spone rasputer
caruju medu lji
(Lav Tolstoj, P,
Ako su
praznovjerja":
nji svijet; drug
Tumaer
stvorila psihu"
sonalizirala, dal
ali recipro nia
Primitivne
udesne moi ry
likovati od njeg
ovjekov unutr
novnih preokup
kojoj ovjek biv
pio, u koju je
teljskom svijetu
opre nih tenji,
est pod pritiskor
jet, pa je cilj pr
245
vivalenti: ednost i sveop a ljubav. to je to tako, spada u posebne zagonetke ljudskog postojanja. Tolstoj uo ava ovu injenicu, iako iz nje ne izvodi
pravi zaklju ak: Poto u pravom kr anskom u enju nema nikakva osnova
za ustanovu braka, to ljudi naeg kr anskog svijeta, koji osje aju da ta ustanova nema osnova u kr anskom u enju, a ne vide pred sobom Kristov
ideal - spolnu istotu, jer ga skriva u enje koje sada vla a, ne znaju kako da
se upravljaju u pogledu braka. Otuda i dolazi pojava koja u prvi mah izgleda udnovata, da su kod naroda koji priznaju religiozna u enja mnogo nia
od kr anskog, ali koji imaju jasna spoljna opredjeljenja, porodi na na ela i
supruanska vjemost neuporedivo tvr a nego u takozvanih kr ana. Kod
naroda koji priznaju u enja nia od kr anskog postoje odre ena sulonitva, poligamija, poliandrija, utvrdeni izvjesnim granicama, ali nema one
spone rasputenosti to se javlja u sulonitvu, poligamiji i poliandriji, koji
caruju me u ljudima kr anskog svijeta pod vidom tobonje monogamije"
(Lav Tolstoj, Put u ivot).
Odjeljak 5
DVIJE VRSTE PRAZNOVJERJA
Ako su naa razmatranja ta na, tada postoje dvije vrste
praznovjerja": prva, kada nauka pokuava objanjavati ovjekov unutranji svijet; druga, kada religija pokuava objanjavati prirodne pojave.
Tuma e i duhovni svijet, nauka ga je objektivizirala (tako je od due
stvorila psihu", a od Boga - prauzrok), a religija je prirodu neumomo personalizirala, dakle, pretvarala u ne-prirodu. Radi se o zabludama iste vrste,
ali recipro nim", u obrnutom odnosu.
Primitivne religije sa svojim arobnjacima, tabuima, vjerovanjima t:
udesne mo i nekih ina i stvari, bliske su praznovjerju, jedva se mogu razlikovati od njega. Ustvari, ove religije jo jednom, na svoj na in, izraavaju
ovjekov unutranji nesklad, njegovo dvojstvo. One izrastaju iz dviju osnovnih preokupacija ranog ovjeka i ranog ovje anstva. Prve, duhovne, u
kojoj ovjek biva svjestan sebe kao bi a razli itog od prirode u koju je dospio, u koju je ba en"; i druge, fizi ke, nagona za odranjem u tom neprijateljskom svijetu punom opasnosti. Primitivne religije rezultat su ovih dviju
opre nih tenji, obiju snanih i ivih, ali suprotnog smjera. Religiozna svijest pod pritiskom potreba (nagona za odranjem) biva skrenuta na ovaj svijet, pa je cilj prirodan, ovosvjetski (uspjeh u lovu, porod, dobra etva, za-
246
O NEMOCU7VOS7I ^Q'
da Sartreova i
ustvari samo 1
je utvnfeno"
ti, isto onako 1
tar svemira,itd
I veliki p
zabludama ov
van predgovoi
niti scijentistil
Predgovor up
ti. Istina o ljud
i istinito opisa
njenjima njit>
Kada nau
ki fenomen".
tvrdio da su g
postoji razlika
umjetni kog st
naliza. Rezulta
podudamosti s
Ako se pt
jetnih gradova
ti nu arhitektui
od tvomice", i
van der Rohe, i
U biologij
ivotinja, da ^
mehanika, tj. n
moral samo suI
ja morala. Psih
lesti. Itd. Tako
zaklju ila jedni
onda, po jednot
i kona no utvrd
ulamih sila. In
sebe: mehaniza
9. Lucien GoldmaD o
10. 0 ovome vidjeti
247
99G1~ 1 ZIPADA
an, religijski:
Primitivna reprema unutra,
prirodi. Poto
rimitivna relikove zablude,
tu i aktivnost,
da izbje i ako
svojim mistitvenu akciju.
ian oblik reli ara inatemi
ti stalno hori ligjeprodn
u ateizam.
Naune prazkoja joj zako^arlici, astrono
a(ubiolgj
^ba da definira
vantifikacije u
rotnih i duhovnifestacije. Soiot, psihologiji
objasni svijet i
potpuno^dite
razite primjere
npr. religija je
i e ropstva je
su filistri koji
utranje krize i
sac objanjava
koji predstavlja
aosno uspostavljanje
bode i dostojanstva".
ca (P.F. Skinner, Be-
DU)
Svoje tem+
njeg vijeka. Ka
evropskog duha
Evropa religioz
dua ili ovaj s
ogor eno, nepa
ljivo odbacivati
socijalni progra
isklju ivi karakl
Ipak, jedar
tao je izvan dire
pleksa ovog sm
srednji put, koji
ravno, o Engles
uope.'
Engleska j+
matrati odvojen
doba drave. Si
doba Engleske.2
cipa, u Evropi jl
demokratije.
odli no je osjeG
svjedo i njegov
Englesku od de
Engleske i uop
islama u historij
2. Kr anstvo je hissa
oda: srednji i novi vij
vrijedi za Englesku, ^i
GLAVA XI
TRE I PUT" IZVAN ISLAMA
Odjeljak 1
DUALIZAM ANGLOSAKSONSKOG SVIJETA
Svoje temeljne predstave Evropa je formirala kroz surovu kolu srednjeg vijeka. Kao doivljaj djetinjstva, one nikada nisu mogle izbrisati se iz
evropskog duha i postale su na in na koji Evropa misli. Bez obzira da li je
Evropa religiozna ili ne, ona e uvijek misliti u kategorijama kr anstva:
dua ili ovaj svijet, Carstvo Boije ili carstvo zemaljsko. Evropa e ili
ogor eno, nepomirljivo odbacivati nauku ili isto tako ogor eno i nepomirljivo odbacivati religiju. Nijedan vjerski pravac u Evropi ne e mo i imati i
socijalni program. I religija Evropljana i njihov ateizam imali su radikalni,
isklju ivi karakter.
Ipak, jedan dio zapadnog svijeta, zahvaljuju i geografiji i historiji, ostao je izvan direktnog upliva srednjovjekovnog kr anstva, pa i izvan kompleksa ovog snanog vijeka. Taj dio svijeta pronalazio je i pronaao jedan
srednji put, koji spolja mnogo podsje a na islamski srednji put. Rije je, naravno, o Engleskoj, a zatim, u izvjesnoj mjeri, o anglosaksonskom svijetu
uop e.'
Engleska je jedan poseban odsjek evropske historije koji se mora posmatrati odvojeno. Bez Engleske Evropa ima samo dva doba: doba crkve i
doba drave. Srednje, islamsko doba u historiji Evrope postoji samo kao
doba Engleske. 2 Demokratija, ova mjeavina sekulamih i metafizi kih principa, u Evropi je engleski izum. Historija Engleske jeste historija evropske
demokratije. Nietzsche, ovjek koji je Evropi pripadao kao rijetko ko drugi,
odli no je osje ao ovu razliku izme u engleskog i evropskog duha, o emu
svjedo i njegova poznata re enica: Ko e spasiti Evropu od Engleske, i
Englesku od demokratije!..." Sa gledita jedne filozofije historije, pojava
Engleske i uop e angloameri kog duha u historiji Zapada odgovara pojavi
islama u historiji Istoka. ovo je smisao Spenglerove paralele Muhammed 1. Neto dalje emo vidjeti kako se razblaeni oblici ovog fenomena susre u u ve ini zemalja reformiranog kr anstva.
2. Kr anstvo je historiju zapadnog svijeta moralo rascijepiti na dva potpuno odvojena i suprotna perioda: srednji i novi vijek, koji se odnose kao religija i nauka, crkva i drava. Ova historijska shema ne
vrijedi za Englesku, ili barem ne u onom smislu kao na Kontinentu.
250
ta ni priznata,
ski ak. Na EL
naro ito Ibn S
1a.3 Ova inje
misli, nego pn
misao uop e.4
Daseu o
svom duhu, ml
kog Engleza, 1
pjesnik i politi
hoindividualiz ;
ciljaju i, svaka
drutva i nepoF
Na Kc
log empirizma
a vanost onos
na ela zastupa
samo u ovaj il
ni nerazumno ;
no, i u slijeenj
tad je zakljuar
va, jer sutra ^
svoje dokaze z;
ta, preduzeo je
sa Biblijom (,.(
na in miljenja
statirati da je .,
njegova, kao i I
ta ka ne samo n
3. O ovome vidi: B. 1
jopsenije historije lq
rodnih znanosb preua
4. Kada pokusvaeo
bojnost Engleza pre
gra anskog rata: $ai
sazvagda, ljubav pren
konsekvenci, strah tg
5.J.Lock, Fssayow N
6. Isto, poglavlje X \
7. Irohbes, De Cive, p
tI lSTOIU ! ZAPADA
u njegovoj
ja jedinstvene
mmedom, a.s.,
svjetska drtskih imperija.
iko kako je za
ku dravu, a u
:om obnovom.
ximat - jednaossa u Evropi
papom Grguwodrla u Engih ne poznaje
- unitene
ja. Za Evropu
>< Evropu Enge konzervatiia se sa uva
bziciju u najiblije po inje
ja njene javne
ini se da
zumljiviji ako
a itavog kasoja je kasnije
temelja: un- ^a
; ili religije, i
nentalis). Iako
on ostaje dosn posmatranja
akvog Bacona
lgleskog duha
samo razvijaLa razvoj i pum, na prvi povoljno pozna-
251
ta ni priznata, a to je da je otac engleske filozofije i nauke bio, ustvari, arapski dak. Na Bacona su ogroman utjecaj izvrili upravo islamski mislioci, a
naro ito Ibn Sina, koga Bacon smatra najve im filozofom poslije Aristotela.3 Ova injenica bi moda mogla obja,sniti ne samo karakter Baconove
misli, nego preko ovoga i porijeklo dualizma kojim je obiljeena engleska
misao uop e.4
Da se u ovom pogledu malo ta izrnijenilo i da Engleska ostaje vjema
svom duhu, moe, kao dokaz, posluiti li nost jednog drugog, takoder velikog Engleza, koji je bio na savremenik - Bemarda Shawa. Shaw je bio
pjesnik i politi ar koji istovremeno propovijeda socijalisti ke ideje i anarhoindividualizam. Neko ga je nazvao neponovljivo jedinstvo protuslovlja"
ciljaju i, svakako, na to da je bio istovremeno satirik i mistik, otar kriti ar
drutva i nepopravljivi idealist.
Ili: Na Kontinentu empiri ar e redovno biti ateista. U Engleskoj ideolog empirizma John Lock pojam Boga stavlja u sredite svoje eti ke teorije,
a vanost onosvjetske sankcije (nagrade i kazne) za zasnivanje moralnog
na ela zastupa sa arom jednog sve enika.,, Ako se ovjekova nada stavi
samo u ovaj ivot, ako se samo ovdje moe ivot uivati, tada nije ni udno
ni nerazumno ako se sre a trai u izbjegavanju svega to je ovdje neugodno, i u slije enju svega to ovdje uveseljava... Ako nema izgleda iza groba,
tad je zaklju ak opravdan: pijmo i jedimo; uivajmo u onome to uveseljava, jer sutra smo mrtvi." 5 Ovaj poznati empirista ak je iscrpno izloio
svoje dokaze za postojanje Boga, 6 a Hobbes, ina e pozitivista i materijalista, preduzeo je pokuaj da dokae saglasnost svoga pojma prirodnog prava
sa Biblijom (Quod lex naturalis est lex divina").' Ovo je tipi no engleski
na in miljenja. Kasnije e evropski mislioci slono i sasvim logi no konstatirati da je ,Jokovska pozicija neodriva". Medutim, injenica je da je
njegova, kao i Baconova i Hobbesova, protivurje na filozofija bila polazna
ta ka ne samo misaonog nego i sveg drutvenog razvoja u Engleskoj.
3. O ovome vidi: B. Russell, /storija zapadne filozofije, str. 452-453. Sli no tvr enje iznosi i autor najopsenije historije logike, Karl Frantl: Roger Bacon je sve rezultate koji mu se pripisuju na polju prirodnih znanosti preuzeo od Arapa" (K.P.,Geschichte der Logik, III, Leipzig, 1972., str.121).
4. Kada pokuavamo objasniti ovaj fenomen, zanimljivo je uti i Russellovo objanjenje. Po njemu, odbojnost Engleza prema uop avaju im teorijama posljedica je njihovog negativnog iskustva iz
gra anskog rata: Sukob iane u kralja i parlamenta u gra anskom ratu usadio je Englezima, jednom
sazvagda, ljubav prema kompromisu i umjerenosti, i strah da se bilo koja teorija tjera do njenih logi nih
konsekvenci, strah koji ih dri jo i danas" (B. Russel, nav. djelo, str. 578).
5. J. Lock, Essay on Hwnan Understanding, sv.II, poglavlje 28, par. 10 i dalje.
6. Isto, poglavlje XNae znanje o Boijem postojanju".
7. Hobbes, De Cive, poglavlje IV.
252
Otro suprotstavljanje prirodnog i moralnog, karakteristi no za shvatanje kr anstva, kod niza engleskih mislilaca ustupilo je mjesto pribliavanju, a kod Shaftsburya ak potpunom izjedna avanju, Shaftsburyeva je
moralnost ravnotea sebi nih i nesebi nih osje anja i ona moe biti naruena ne samo prodiranjem sebinih sklonosti, nego i suvie isklju ivim isticanjem altruisti kih osje anja (ovo podsje a na Aristotelovo razumno
eti ko samoljublje" i na neke poruke Kur'ana). Ovdje spada i engleska tzv.
Common-sense" filozofija - filozofija zdravog razuma, kao J.S. Millova
formula izmirenja jedinke i drutva.
Cilj poznate kembridske kole moe se u najkra em definirati kao
racionaliziranje teologije". Govore i o zna ajnom predstavniku ove kole,
R. Cudworthu, F. Jodl pie: Intimna povezanost izme u filozofije i religije, izmedu spekulacije i vjere, karakteristi na je za cijelu kembridsku
kolu, i tako postaje shvatljivo da isti ovjek, koji je kao filozof tako otro
naglaavao isto racionalnu sutinu moralnog, koje na sebi samom po iva,
kao propovjednik isto tako snano ukazuje na neophodnost religioznog
uzvienja. Dakle, filozofija koja religioznoj potrebi pribavlja dovoljno sredstava za zadovoljenje i religija koja se uskladuje sa umom i ije saznanje
proima toplinom oivljuju eg osje anja. U tome su se slagali ljudi iz Cambridga." 8
Stvaraju i teoriju tzv. morala korisnosti, veoma zna ajne eti ke kole
u 18. vijeku, engleski duh je nadmaio samoga sebe. Ova kvadratura kruga
tipi na je tvorevina engleskog eklekti kog duha. U literaturi je nazivaju i
engleski moral korisnosti". Posebno je karakteristi no da se ova teorija u
kasnijem razvoju u Engleskoj pojavljuje teoloki obojena, pravac poznat
pod nazivom teoloki utilitarizam". Ovdje spadaju Butler, sa svojim
tvr enjem da savjest i samoljublje, ako nau sre u pravilno shvatimo,
vode istim putem"; Hartly sa miroljubivim uporednim postojanjem njegove materijalisti ke psihologije sa pojmom Boga i vjerom u besmrtnost"
(Jod1); Worbarton, Pali i kona no, u izvjesnom smislu i Richard Price.
Palijevo izlaganje o usmjerenosti Boije volje na dobro stvorenja na
osnovu posmatranja prirode, isto je islamski metod i podsje a na neka
mjesta iz Kur'ana (vidi: Pali, Natura Theology).
U ovoj plejadi mislilaca ( srednje linije") isti e se posebno ime Adama Smitha. Ova tendencija se skoro doslovno izraava u injenici da je on
napisao dvije knjige prividno suprotnog sadraja a, ustvari, veoma bliske:
Teoriju moralnih osjeanja i Istraivanja o sutini i uzrocima narodnog
,
blagostanja, s^
koja je zasniva
na drutvenu e
inilo se da oN
kao dijelove pc
to: Smith je, k;
ma, izri ito uk;
nju. U Theory
izam jedna inj
ijeg plana i s
rednom ivotu
8U /STO[A ! ZIPADA
, no za shvaesto pribliiftsburyeva je
)e biti narulju ivim istivo razumno
engleska tzv.
J.S. Millova
definirati kao
ku ove kole,
ozofije i relikembridsku
zof tako otro
imom po iva,
religioznog
lovoljno sred ije saznanje
ljudi iz Came eti ke kole
dratura kruga
je nazivaju i
ova teorija u
)ravac poznat
!r, sa svojim
rlo shvatimo,
tojanjem njebesmrtnost"
lrd Price.
stvorenja na
>je a na neka
bno ime Adaenici da je on
veoma bliske:
ma narodnog
253
254
ture, Zagreb,1940.
englesko shvatan
koji bi trajno za
carstva sa idealiz
ideje stvaraju svij
lei izmedu ove
svugdje, postoji u
U ovim i rn
ameri kog pragrr
nauke, ukoliko
njem ivotne pra
sonska filozofija,
izloio je Willian
je da iz ovog
Ve ina nas priE
bre, naravno, dajt
principa. Svijet j
isto tako je mnoc
i mnotvo, usvoji
ravno nuno odre
determinizma slol
porecivo, ali cjeli
se spoji sa metafu
James ovdje
ka jednom obliku
novim imenom 2
old ways of think
lja: A zatim, koj
empiristi ku filoz
koja nije dovoljnc
nedoumica je dalr
beznadno razdvoj
nost; ili pak nalaz
religioznom, ali k
injenicama i radc
7/S1n1CA / ZIPADA
Ggarhiju ne
vidno krila
)otencijalno
oanski po: neodoljivu
doba nije ^
ku spekulaati politi ar
e u XIX vi) religiozno
rena na un:ena je novska ljubav i
tvo Boije.
eijeg rada,
kli iz polii veccina reoio su rasom je tada
sprovesti...
slika engje u uskoj
d motiv, u
ookratije, a
Engleskoj.
i italijansnog kulta...
od vjere u
nespojiva n
ijalizam je
buri sti kim
koliko i sa
rter jednog
,autentino
narJu;je i dikta-
255
256
Vrlo prihvatljivu formulu za razumijevanje pragmatizma dao je Bertrand Russell, markiraju i dvije osnove filozofske dileme osniva a ovog
pravca: Filozofski interes Williama Jamesa bio je dvostruk: nau ni i religijski. Izu avanje medicine - sa nau ne strane - davalo je njegovim mislima
izvjestan materijalisti ki smjer, koji je, medutim, bio obuzdavan njegovim
religijskim osje anjima. 15 Podsjetimo se ovdje na to kako je engleska (ovdje to zna i i amerika) misao po ela od dvije iste premise sa Rogerom Baconom sedam stolje a ranije. Za to vrijeme Evropa je prela sve segmente
kruga od Tome Akvinskog na jednom kraju,do Lenjina na drugom. Ne znamo kakav je utisak ostavljao pragmatizam na duu Evropejaca, ali sigumi
smo da je izazvao jednu vrstu odbojnosti. Za Evropejca pragmatizam je nelogi an, heterogen, nedosljedan - epiteti koje je on obi no pripisivao islamu.
Ali pragmatizam je prvi veliki filozofski sistem koji je dala Amerika, i za
koji je Evropa a priori nesposobna. Sigumo je pragmati ka filozofija bila ili
poticaj ili izraz, ili oboje, to je najvjerovatnije - izvanredne ivotne sposobnosti i aktivnosti ameri kog ovjeka.
Ovaj paralelizam" izmedu engleskog i islamskog duha moe se pratiti jo u nizu simptomati nih injenica koje bi zavre ivale posebnu analizu.
Engleska revolucija (1688.) nije bila o ve radikalna (najumjerenija i najuspjelija od svih revolucija" - Russell), a mnoge stvari u engleskoj politi koj historiji nisu ile do kraja, do svog istog oblika, nego su se zaustavile na sredini puta. Pobuna protiv monarhije nije u Engleskoj dovela do
njenog ukidanja, a elementi aristokratije ostali su da koegzistiraju sa demokratskim institucijama. U engleskom jeziku rije ministef` zna i i
sveenik. Sli an dualizam pojmova sre emo i u islamskoj terminologiji. Za
razliku od ve ine evropskih drava, Engleska je poznavala jednu zna ajnu
vrstu poreza u korist siromanih, neto sli no zekatu. Sli an duh morao je
stvarati sli na rjeenja u ivotnoj praksi.
Pa i u budu nosti se moe o ekivati da Evropa prihvati sve konsekvence nauke, uklju uju i njene krajnje nehumane aspekte, dok e se Engleska i Amerika i ovdje najvjerovatnije zaustaviti na srednjim pragmati kim
stanovitima. Jer, u Evropi je vjera - vjera, a nauka - nauka (saglasno kr
anskom pristupu u ovoj stvari), dok e u Engleskoj i o ovom pitanju
vrhovni arbitar biti praksa, odnosno ivot.
Tendencije 1
ta. Ali, za razliku
nu osje anja i mi?
i pojavljuju se ne
razli ito se ispolj;
koje su stajale poc
izraena, a tenje
ishoda neizvjesne.
posobljene za tre
sad primjer izrazil
podijeljeno izmed
pokreta. Centar je
jedan prema drugo
li ki i komunisti k
rodi stvari nema p
neposredno pred g
dobile su ukupno
samo 4,86% glasrn
porciji" totalne pol;
Unutranje rai
simptoma. Jedan je
koja je obazrivo pa
Ovi dijalozi s^
na frontu ideoloke
stanka i uzajamnlh ;
ra i neuspjeha da se
marksisti su moral
opijum za narod", ;
nih odnosa imaju za
257
Odjefjak 2
HISTORIJSKI KOMPROMIS"
I SOCIJALDEMOKRATIJA
Tendencije ka srednjem putu" susre emo i u drugim dijelovima svijeta. Ali, za razliku od Engleske, gdje ih nalazimo i u teoriji, dakle i u domenu osje anja i miljenja, u Evropi se one susre u samo na prakti nom planu
i pojavljuju se ne kao stvar uvjerenja nego prakti ne nude. Sama pojava
razli ito se ispoljava u katoli kim i protestantskim zemljama. U zemljama
koje su stajale pod ja im katoli kim utjecajem ideoloka polarizacija je ja e
izraena, a tenje ka srednjem rjeenju tegobne, dramati ne i u pogledu
ishoda neizvjesne. U izvjesnom smislu, ove zemlje su nesposobne ili onesposobljene za tre i put. Italija, Francuska, panija, Portugal bile su ili su i
sad primjer izrazito polariziranih drutava. Javno mijenje nepomirljivo je
podijeljeno izmedu kr anskih (desnih) i marksisti kih (lijevih) partija i
pokreta. Centar je ili izrazito ograni en, ili ak popuno uniten. Ovdje su se
jedan prema drugom nala dva najslavnija dogmatizma u historiji - katoli ki i komunisti ki, zamoreni iscrpljuju om konfrontacijom, u kojoj po prirodi stvari nema pobjednika. Tipi an primjer ove situacije bila je panija
neposredno pred gradanski rat. Na izborima 1936. lijeve partije u paniji
dobile su ukupno 51,9% glasova, desne 43,24%, dok je centar prikupio
samo 4,86% glasova. 16 Dananja Italija skoro se pribliila panjolskoj proporciji" totalne polarizacije od 50:50%. Sli na je situacija u Francuskoj.
Unutranje razgradivanje ova dva dogmatizma moe se pratiti na nizu
simptoma. Jedan je od njih i praksa dijaloga izmedu marksista i katolika,
koja je obazrivo po ela polovinom ezdesetin godina ovoga vijeka. l'
Ovi dijalozi su karakteristi ni za stanje duhova u Evropi i za odnose
na frontu ideoloke borbe izme u marksizma i religije, borbe koja bez prestanka i uzajamnih ustupaka traje vie od jednog vijeka. Oni su znak zamora i neuspjeha da se ljudski ivot organizira samo na jednom principu. Jer,
marksisti su morali odstupiti od svoje klasi ne formule da je religija
opijum za narod", a katolici su marksistima priznali da u izgradnji dnltvenih odnosa imaju za cilj pravi niji drutveni poredak.
16. Dok ovo piemo (1977.), panija se sprema za prve slobodne izbore. Neki predvi aju da e se panski narod ovaj put opredijeliti za centar, prvi put u svojoj historiji. Ako se to dogodi, iz panskog primjera trebali bi izw i pouku podjednako i desni i lijevi dogmatici.
17. Koliko je meni poznato, prvi ovakav dijalog odran je u Salzburgu 1965. na inicijativu liberalnih katoli kih teologa iz Zapadne Njema ke. Ova praksa je kasnije nastavljena.
258
Na jednom od dijaloga marksista i katolika koje je organiziralo udruenje Paulus Gesellschaft" podnesen je referat iji naslov govori sam za
sebe: Kr ansko ovjekoljublje i marksisti ki humanizam", a na sastanku
u Salzburgu poznati marksisti ki pisac Roger Garodi izjavljuje: Sa nastankom kr anstva pojavljuje se prvi put u naoj historiji apel za zajednicom
bez granica, za totalitet koji obuhvata sve totalitete... U njemu postoji glorifikacija ideje ljubavi prema kojoj ovjek ostvaruje sebe i prepoznaje sebe
samo pomo u drugoga i u drugome, a ova ideja predstavlja najviu sliku
koju je ovjek mogao stvoriti o sebi i smislu ivota." I vo a italijanskih
komunista, Palmiro Togliatti u svom poznatom predsmrtnom dokumentu
(Promemoriji) istakao je potrebu izmjene stava marksizma prema religiji i
pozvao marksiste da to prije shvate ovu neophodnost. U papinskim enciklikama Pacem in Terris" iPopulorum progressio" nalazimo neka za Katoli ku crkvu sasvim nova shvatanja: priznanje primata drutvenih dobara
nad privatnim vlastnitvom, pravo intervencije javne vlasti na ekonomskom
polju, pravo agrame reforme i nacionalizacije u op em interesu, podrku
u e u radnika u upravljanju preduze ima itd. 18
XXI koncil Katoli ke crkve (II vatikanski koncil) odbio je prijedlog
tradicionalista da izrekne osudu marksizma. Sude i po istupima svih mjerodavnih, ovaj koncil je protekao u znaku priznanja neodrivosti ekstremne
spiritualisti ke pozicije kr anstva. Kardinal de Chardin izjavio je: Ja mislim da e se svijet prilagoditi nadama kr anstva jedino ako se kr anstvo
prilagodi nadama zemlje. Samo tako e ih divinizirati." Nije li to
islamizacija" kr anstva?
Tendencije su naj e e pomijeane, isprepletene, kao to pokazuju
neki simptomi najnovijeg razvoja u Francuskoj. Nedavno (1977.) Stalni
savjet francuskog episkopata objavio je posebno saop enje pod naslovom
Marksizam, ovjek i kr anska vjera". U ovom saop rnju francuski biskupi konstatiraju neuspjeh socijalne politike liberalizma", da bi na kraju
zaklju ili da marksizam nosi u sebi dio istine koji mi ne ignoriramo".
Godinu dana ranije, u svom poznatom lionskom apelu" vo a francuskih komunista George Marchais izjavljuje: Na je cilj da komunisti i kr
ani priznaju jedni druge i da se na u na istoj liniji u potovanju svoje
originalnosti, rame uz rame u akciji za izgradnju humanijeg drutva".
Pojava o kojoj je rije moe se pratiti na primjeru Italije sa dramati nom jasno om. Nakon nepomirljive konfrontacije koja traje godinama,
Komunisti ka _F
an izlaz: oi
matranja tana,
ljevima. To je is
Ovaj poziv upu4
Nakon svo enja
ili se povla e, a l
goj, moe se sl
anska demokr,
teri j alizam. Itali j
I tzv. evtvl
larizirana drutvz
cusku i paniju_
to trebao bid kon
mokratiju. To je
rom dogmi, u pr
ta svoju dogmar,
idealisti ke. Ova
Razlika izm+
sa u tome je to
komunizmu, a u c
nim silama. 21
Traenje ,sn
li kim) zemljama
centru u politi ko
kr anske i isto h
nu tendenciju ka s:
u sve ve em oprie
katoli ka drutva 1
18. Papa Pavle II nedavno je (prilikom posjete USA 1979.) izjavio da sistematska prijetnja ovjekovim
pravima stoji u vezi sa distribucijom materijalnih dobara". Samo onaj ko poznaje pravu prirodu kr
anstva moe ocijeniti kakav obrt ova izjava,zna i.
61STORA I7APADA
io to pokazuju
D (1977.) Stalni
e pod naslovom
francuski biskuda bi na kraju
poriramo".
lu" voda francuskomunisti i krla
potovanju svoje
g drutva".
Italije sa dramat traje godinama,
prijetnja ovjekovim
zataje pravu prirodu kr
259
260
.TRBt PUl'tZti:4Y C
da zabrana sa
makar i nevol
i Katke. Zaht
Istoka. Stvari,
ja je jasna.
Obmuto,
ve im stepenc
ni avanje slot
cije, kao to sc
lizma u praN
ameri ke korp
vatnu zavi sno;
ka iz USA. Ev
komisija"), ra2
pitalisti kim ;
Kriza demoki
potreba izvjes
bodu tampe. 1
avlja zahtjev ;
prokomentirao
vimom planu j,
Tendencij
su konvergen>1
sli noj poziciji
Ali, kolik
niti vode njemt
Islam je svjesr
va, svjesno prit
na ena koleban
du ivotne i 1ju
time posrednu
261
iG IS7Y)LA I 7.1PADA
u Evropi
nedu evropsm poslijeratnje i koja je
zbome rezulasiije, primemljama sloosicoj, 54% u
ak 38% na
du da je ovaj
a ke ravnotexnokratija je
;e u Evropi.
inske i June
demokratiji. I
oja anja cenmma uje terzvan je histot bi on mogao
xovoj doktrini
:ra Gonsalesa
r velike poliMeksiko."
socijalisti kog
ne predlistikog preprava. Ljudi
svgramom,
iSkog lika").24
xViVQOG
Priroda i
bine najvia je
Daliika
vlastiti ivot i
snova mladosi
itavom naon
pojavom koja
biti patuljast i
vremenu, za N
ti kim, geogra
Kako je ograni
ono to ja naa
ovjek je
nema nikakve
najblie. U toic
opeg poremec
toku. Kasnije s
zije u sazvjed
losnih godina.
ljedica je prorr
jetu, raste i na
bine.Paiuzpn
anih okolnosti
neznatna. ovjE
njegov ljudski
moe odraava
volji Boijoj.
Islam kao
predanost je ir
Individual
egzistencije. M
zultatu treba da
slijediti i sve d
zbog straviine
slu aja, duevn
la jedinca sina?
PREDANOST
Priroda ima determinizam, ovjek ima sudbinu. Prihvatanje ove sudbine najvia je i posljednja poruka islama.
Da li i kako postoji ono to nazivamo sudbinom? - Osvmimo se na na
vlastiti ivot i pogledajmo ta je .ostalo od naih najdraih planova ili naih
snova mladosti. Zar nismo doli na svijet bez nae volje i zatekli sebe sa
itavom naom naravi, ve im ili manjim stepenom inteligencije, sa naom
pojavom koja moe biti simpati na ili odbojna, sa naim stasom koji moe
biti patuljast ili atletski; u domu kralja ili prosjaka, u bumom ili mimom
vremenu, za vlade tirana ili jednog blagorodnog kneza, i uop e u politi kim, geografskim i drutvenim prilikama o kojima nas niko nije pitao?
Kako je ograni eno ono to je naa volja, a kako je ogromno i neobuhvatno
ono to ja naa sudbina!
ovjek je ba en u svijet" i zavisan od mnotva injenica nad kojima
nema nikakve mo i. I one najudaljenije djeluju na njegov ivot kao i ove
najblie. U toku savezni ke invazije na Evropu, 1944. godine, dolo je do
op eg poreme aja radio-veza, to je moglo biti sudbonosno po operacije u
toku. Kasnije se ustanovilo da je poreme aj bio posljedica ogromne eksplozije u sazvjedu Andromede, koja je od nas daleko nekoliko miliona svjetlosnih godina. Jedna vrsta katastrofalnih zemljotresa na naoj planeti posljedica je promjena na Sun evoj povrini. Sa porastom naeg znanja o svijetu, raste i naa svijest da nikada ne emo biti potpuni gospodari svoje sudbine. Pa i uz pretpostavku najve eg mogu eg napretka nauke, mjera savladanih okolnosti u poredenju sa mjerom nesavladanih i nesavladivih, bit e
neznatna. ovjek i svijet nisu u srazmjeri. Jedinica hoda stvari nisu ovjek i
njegov ljudski vijek. Otuda vje na nesigumost ovjeka, koja se psiholoki
moe odraavati u pesimizmu, pobuni, o ajanju ili - predanosti sudbini i
volji Boijoj.
Islam kao napor za uredenje svijeta pomo u odgoja i zakona ui je,
predanost je iri plan rjeenja.
Individualna pravda ne moe se nikada potpuno zadovoljiti u uvjetima
egzistencije. Mi moemo slijediti sve islamske propise, koji u krajnjem rezultatu treba da nam osiguraju sre u na oba svijeta` ; mi, tavie, moemo
slijediti i sve druge norme, medicinske, drutvene i moralne, pa da ipak,
zbog stravi ne isprepletanosti sudbina, svjesnog htijenja i nekontroliranog
slu aja, duevno i tjelesno stradamo. ta moe utjeiti majku koja je izgubila jedinca sina? Kakvu utjehu moe na i ovjek koji je u nekom nepredvidl-
266
DODATAK
konani isto
rezultat je u 1
Zato: is
jedan napor
spremno u
vrijeme koje
jedini ljudski
bez pobune,
roja nego ob
osje anje ehi
Islam
ma i zabranai
ne emu to ot
prema snazi c
nese sve to u^
Predanas
^^.
267
DODATAK
poloaj. Mi
:ija izmijeni.
kada njihova
krije veloviodreden sam
naeg postou filozofiju).
)praviti: posn dnitvu. U
)k da aritmea koliko bile
, osim jedne:
bjeno odie
;e ide do njensku temu o
v jest i svjese bitno razlivne pri e o
7etlost s one
predanost
3oga i njego3rugim ne bi
u sudbinu - i
)ogi u potpu", jer na odekov unutraitog djelovaolji ljudskoj.
novi odnos
ovjeka.
ri slobodnim.
slaganjem sa
udskom i rauvjerenje da
Knjiga o slobo:
Uvod
Tabela suprota
Darwin i Miche
Prvobitni ideali
Dualizam ivol
Smisao humani
Umjetnost i aa
Umjetnost i reli
Umjetnost i ata
Konkretni svije
Lik i li nost
Umjetnik i njeg
Stil i funkcija
Umjetnost i krit
Dunost i intere
Namjera i djelo
Dresura i odgoj
Moral i ljudski i
Nauka i nau ni7
Moral i religija
Moralno i koris
Moral bez Boga
SADRAJ
Knjiga o slobodi (umjesto predgovora)
Uvod
Tabela suprotnosti
DIO I
RASPRAVLJANJE PREMISA
Glava I
EVOLUCUA I STVARANJE
Darwin i Michelangelo
Prvobitni idealizam
Dualizam ivog svijeta
Smisao humanizma
Glava II
KULTURA I CIVILIZACUA
Alat i kult - dvije historije
Refleks dvojnosti
Obrazovanje i meditacija
Egzaktno i klasi no obrazovanje
Tzv. masovna kultura
Selo i grad
Radni ka klasa
Religija i revolucija
Progres protiv ovjeka
Pesimizam pozorita
Nihilizam
Glava III
FENOMEN UMJETNOSTI
Umjetnost i nauka
Umjetnost i religija
Umjetnost i ateizam
Konkretni svijet umjetnosti
Lik i li nost '
Umjetnik i njegovo djelo
Stil i funkcija
Umjetnost i kritika
Glava IV
MORAL
Dunost i interes
Namjera i djelo
Dresura i odgoj
Moral i ljudski um
Nauka i nau nik ili dvije Kantove kritike
Moral i religija
Moralno i korisno, tzv. moral opeg interesa"
Moral bez Boga
7
13
24
27
32
45
56
65
66
68
71
73
76
78
79
81
88
91
93
98
103
106
110
112
116
117
119
121
123
_ 126
130
. . 131
_ 135
__ 141
Glava V
KULTURA I HISTORIJA
Prvobitni humanizam
Umjetnost i historija
Etika i historija
Umjetnik i iskustvo
149
153
156
159
Glava VI
DRAMAIUTOPUA
Idealno drutvo
Utopija i moral
Podanici i heretici
Drutvo i zajednica
Li nost i drutvena jedinka"
Utopija i porodica
161
164
167
168
170
173
DIO II
ISLAM BIPOLARNO JEDINSTVO
Glava VII
MOJS IJE-ISUS-MUHAMMED
-
Ovdje i sada
ista religija
Prihvatanje i odbacivanje Krista
183
185
187
Glava VIII
ISLAM I RELIGIJA
Dualizam pet temeljnih propisa
Religija okrenuta prirodi
Islam i ivot
Glava IX
ISLAMSKA PRIRODA SVAKOG PRAVA
Dualizam prava
r
Kazna i drutvena zatita
Glava X
O NEMOGU NOSTI ISTE RELIGIJE I ISTOG MATERIJALIZMA
Ideje i stvarnost
Isus i kr anstvo
Marx i marksizam
Brak
Dvije vrste praznovjerja
Glava XI
TRE I PUT" IZVAN ISLAMA
Dualizam anglosaksonskog svijeta
Historijski kompromis" i socijaldemokratija
195
204
213
219
226
233
234
237
242
245
249
257
DODATAK
Predanost
265
S9Z
LSZ
617Z
SbZ
ZVZ
LZ
bZ
EEZ
9ZZ
6IZ
IZ
...._
V0Z .....
S6I
..__
L81 ......
._
S8i
81
ELI
OLI
891
L9i
b9i
191
65I
9Si
Si
6171
ALUA IZETBEGOVI
ISLAM IZME U ISTOKA I ZAPADA
LEKTOR:
SENAHID HALILOVI
KOREKTORI:
AIDA KRZI
MAHIl2A DELI
LIICOVNA OPREMA:
MEHMED ZAIMOVI
TEHNIKI UREDNICI:
LJUBOMIR PILJA
TARIK JESENKOVI
DTP:
EL KALEM SARAJEVO
-
NURKO KARAMAN
TAMPA:
RASIM RAPA
TAMPANO 1995. U 3000 PRIMJERAKA