ImmanuelKant-Ogledi o Vidovitosti PDF

Immanuel Kant Friedrich wilhelm Joseph Schelling
Arthur Scopenhauer
OGLEDI O VIDOVITOSTI
Recenzenti
Urednica
Anita iki
Likovna oprema
Dubravka Zglavnik Horvat
Grafiki i tehniki urednik
Stjepan Ocvirk
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem ??????.
ISBN 978-953-
Immanuel Kant
Friedrich wilhelm Joseph Schelling
Arthur Scopenhauer
OGLEDI O
VIDOVITOSTI
HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA
Zagreb, 2007.
SADRAJ
Rije unaprijed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Immanuel Kant: Snovi vidovnjaka
protumaeni snovima metafizike . . . . . 11
Prethodni izvjetaj koji vrlo malo obeava za izvedbu . 13
Prvi dio koji je dogmatian . . . . . . . . . . . . . . .
Prvo glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zapetljani metafiziki vor koji se po volji moe
rasplesti ili presjei . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Drugo glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . .
Fragment tajne filozofije: kako otvoriti zajednitvo
s duhovnim svijetom . . . . . . . . . . . . . . . . .
Tree glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . .
Antikabala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fragment obine filozofije o tome da se dokine
zajednitvo s duhovnim svijetom . . . . . . . . . . .
etvrto glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . .
Teorijski zakljuak iz sveukupnih razmatranja
u prvom dijelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
15
15
15
27
27
43
43
43
51
51
Drugi dio koji je historijski . . . . . . . . . . . . . . 55

Prvo glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Pripovijest kojoj se istina preporuuje slobodnom
raspitivanju itatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Drugo glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . . 61

Ekstatino putovanje zanesenjaka kroz duhovni svijet . 61
Tree glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Praktini zakljuak iz itave rasprave . . . . . . . . . 75
Friedrich Wilhelm Joseph Schelling: O vezi
prirode sa svijetom duhova . . . . . . . . .
Razgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pastor pripovijeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
81
83
83
90
Arthur Schopenhauer: Ogled o

vidovITOSTI i to je s tim u svezi . . . . . . 197
Rije poslije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293
Rije unaprijed
Kant zapoinje svoj spis Snovi vidovnjaka protumaeni
snovima metafizike pitanjem: to je to uope duh? Potaknut fenomenom vidovitosti vedskoga znanstvenika
Svedenborga Kant se uputa u raspravu o tome je li vidovitost kao takva uope mogua. Ona pretpostavlja neposredni dodir imaterijalnih supstancija to jest dua odvojenih od tjelesne materijalnosti. isti su duhovi takve
od tijela odvojene supstancije i oni mogu stupiti u neposrednu komunikaciju. Kant je skeptian u pogledu takve
isto duhovne komunikacije i sklon je vjerovati da onaj
tko ima suvie razumijevanja za isto duhovni svijet ima
premalo razuma za ovaj na fiziki svijet. Iako je taj spis
napisan u predkritikoj fazi Kantova filozofiranja, ve je
tu zamjetljiv Kantov oprezni skepticizam o mogunosti
spoznaje posljednjih stvari due, svijeta i Boga. Kant e
u paralogizmima istog uma osporiti egzistenciju due
kao isto materijalne supstancije i time dovesti u pitanje svaku mogunost neposrednoga dodira due sa isto
duhovnim svijetom. Ali u Snovima vidovnjaka Kant jo
nije na stupnju spoznaje kakvu e donijeti Kritika istog
uma. On priznaje da je vrlo sklon vjerovanju u postojanje
imaterijalnih supstancija, ali to postojanje nije dostupno
razumskoj spoznaji. Jedna od tih imaterijalnih supstancija jest i ljudska dua. Njezinu bit mi ne moemo spo
znati, ali poznajemo naine njezina pojavljivanja. Dua

ima mo djelovanja na tijelo i preko njega na materijalni
svijet. Da li je mogue i isto duevno djelovanje bez posredovanja tijela, a o odgovoru na to pitanje ovisi mogunost vidovitosti. Schelling i Schopenhauer okuat e se,
svaki iz horizont svoje filozofije, tekstovima o toj temi.
Schelling u dijalogu Clara, a Schopenhauer u Ogledu o
vidovitosti i to je s tim u svezi. Kroz povijest filozofije ta
je tema inherentna mnogim sustavima, a posebno mjesto
ona ima u Platonu i u platonizmu, gdje je usko povezana
s motivom besmrtnosti due. Dua je besmrtna jer svoje
podrijetlo ima u carstvu ideja koje su po sebi nepromjenjive i vjene. I Schelling e u svom fragmentu Weltalter
(Razdoblje svijeta) pripisati dui suznanje stvaranja, a
proces stvaranja ima tri epohe i odgovarajui tome itavo
bi se djelo trebalo sastojati iz tri dijela: razdoblja prije
stvaranja ovoga svijeta, razdoblje vremena ovoga svijeta i
tree razdoblje nakon svijeta. Prolosti se sjea, sadanjost
se zna, budunost se nasluuje.
I Schopenhauer e u skladu sa svojim nazorom o Svijetu kao volji i predodbi pokuati fenomen vidovitosti
iz volje kao stvari po sebi, koja stoji iza svih pojava i nije
podlona prostoru i vremenu kao naelima individuacije. Klasini njemaki idealizam, kome pripadaju i Kant i
Schelling pa i Schopenhauer, stvorio je uvjete za razumijevanje vidovitosti kao oblika komunikacije meu imaterijalnim supstancijama.
Postoje, iako rijetko, fenomeni u kojima se susreu san
i vidovitost. To su takozvani vidoviti snovi, u kojima dua
nadilazi granice prostora i vremena i vidi prostorno udaljene ili vremenski budue dogaaje. U oba sluaja potvruje

se imaterijalnost due i platonizam zadrava svoje pravo

na istinu, ugraen u filozofiju klasinog idealizma. Odatle biva shvatljiv i fenomen Svedenborga koji iz Gteborga
vidi poar u Stockholmu, o emu izvjetaj stie u Gteborg
tek nakon tri dana. Druga epizoda koju navodi Kant u vezi
sa Svedenborgom jest njegova sposobnost da komunicira s
duama pokojnika, to je dokazao gospoi udovici Marteville, kad je ona bila u neprilici povodom jednog navodno
neplaenog duga svoga pokojnoga supruga. I Schelling je
inspiraciju za svoj dijalog Clara dobio nakon to je doivio duhovni kontakt sa svojom netom preminulom enom
Karolinom. A Schopenhauer e na svoj nain odgovoriti
na pitanje o besmrtnosti due: u volji kao stvari po sebi on
e vidjeti ono neumrlo u ljudskom biu.
U podjeli pojavnog iskustva na ono naravno i nadnaravno vidovitost pripada svakako u nadnaravne pojave.
Priroda je kao takva podlona zakonima uzronosti, prostora i vremena, i iz nje same vidovitost nije objanjiva
niti shvatljiva.
Samo ako zajedno s Platonom pretpostavimo idealno,
duhovno carstvo, moe se shvatiti kako dua osloboena
ogranienja koje joj namee tijelo moe neposredno komunicirati s drugim duama i sa svijetom ideja. I Kant
e unato destruktivnosti svoje kritike tradicionalne metafizike s njezinim idejama o Bogu, svijetu i dui ostavili
u graninom pojmu stvari po sebi prostora za mogue
shvaanje neke budue metafizike. Fichte, Schelling i
Hegel, pa i Schopenhauer, iskoristit e tu mogunost za
izgradnju svojih idealistikih metafizikih sustava.
Marijan Cipra

Immanuel Kant
Snovi vidovnjaka
protumaeni
snovima metafizike
SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE
Prethodni izvjetaj koji vrlo malo

obeava za izvedbu
velut aegri somnia, vanae
Finguntur species.
Horacije
Carstvo sjena raj je za fantaste. Tamo oni nalaze neogranieno podruje gdje mogu po volji graditi sebi kuu.
Hipohondrijske pare, djetinjaste izmiljotine i samostanska uda ne daju da im ponestane grae. Filozofi crtaju
tloris i opet ga mijenjaju, takva je ve njihova navika.
Samo sveti Rim ima tu unosne provincije; dvije krune
nevidljivog carstva pridravaju treu kao krhki dijadem
njegove zemaljske visosti, a kljuevi koji otvaraju dvoja
vrata drugoga svijeta otvaraju ujedno simpatetiki ormare sadanjosti. Slina prava duhovnog carstva, ako su dokazana razlozima dravne mudrosti, uzdiu se daleko preko svih nemonih prigovora kolske pameti, a da bi im
bilo nuno izloiti se tako zabaenom ispitivanju. Zato
jedino ope pripovijesti, koje nailaze na toliku vjeru i barem su tako loe osporavane, zato one krue uokolo tako
beskorisno i nekanjeno, i uvlae se ak u kolski ustroj,
iako pred sobom nemaju dokaza iz koristi (argumentum
ab utili), koji je meu svim dokazima najuvjerljiviji? Koji
filozof nije makar jednom, izmeu uvjeravanja umnog i
uvjerenog oevidca i unutarnjeg otpora nesvladive sum13
Immanuel Kant
nje, napravio najjednostavniju figuru koja se moe predoiti? Hoe li on ispravnost svih takvih duhovnih pojava posve zanijekati? to moe navesti kao razloge da ih
ospori?
Treba li on samo jednu jedinu od tih pripovijesti priznati kao vjerojatnu?, kako bi vano bilo takvo priznanje
i u koje se udesne posljedice uputa ako je samo jedan
od tih dogaaja pretpostavljen kao dokazan? Preostaje jo
trei sluaj, naime, da se takvim radoznalim i dokonim
pitanjima uope ne optereuje te da se dri onoga to je
korisno. Budui da je takav odnos uman, u svako su ga
vrijeme temeljiti znanstvenici odbacivali veinom glasova.
Budui da je, pak, gluplja predrasuda od mnogoga to
se pripovijeda s nekim prividom istine nita ne vjerovati,
negoli je glupo to od onoga to kae opa glasina bez ispitivanja sve vjerovati, sastavlja ovoga spisa, da bi izbjegao prvu predrasudu, daje se dijelom povui od druge
predrasude. Priznaje s izvjesnom ponienou da je bio
toliko iskren da poe tragom ispitivanja istinitosti nekih
od tih pripovijesti. Nije kao obino tamo gdje se nema
to traiti naao nita. No to je zacijelo ve samo po sebi
dovoljan uzrok da se napie knjiga; k tome je pridolo jo
i to to je skromnoga sastavljaa ve vie puta silovita podrka poznatih i nepoznatih prijatelja izazvala da napie
knjige. Osim toga, kupljena je velika knjiga i, to je jo
gore, bila je proitana, pa takva muka ne bi trebala biti
uzaludna. Odatle je nastala ova radnja, koja bi trebala,
kako sebi laska, sastavom itatelja potpuno zadovoljiti
ako on ono najotmjenije ne razumije, drugo ne vjeruje, a
ostalo prepusti smijehu.
14
Prvi dio koji je dogmatian

Pr vo g l a v n o p o g l a v l j e
Zapetljani metafiziki vor koji se po volji
moe rasplesti ili presjei
Ako uzmemo zajedno sve ono to o duhovima u molitvama zna ak, to veliko mnotvo pripovijeda, a to filozof demonstrira, ini se da to ne sainjava mali dio naega
znanja. Pa ipak, ako bi nekom palo na pamet da malo zastane kod pitanja: to je zapravo to za to se pod imenom
duha vjeruje da se tako mnogo razumije usuujem se
ustvrditi da bi taj sve te mnogoznalce doveo u teku nepriliku. Metodiko brbljanje visokih kola esto je samo
sporazum da se s pomou promjenljivih znaenja rijei
izbjegne teko rjeivo pitanje jer u akademijama se nerado uje komotno i esto razumno: ja ne znam. Izvjesni
noviji svjetski mudraci, kako se rado daju nazivati, vrlo
lako prelaze preko toga pitanja. Duh, kae se, jest bie
koje ima um. Tako nije nikakav udesni dar vidjeti duhove; jer tko vidi ljude, vidi bia koja imaju um. Jedino,
tako se nastavlja, to bie koje u ovjeku ima um samo je
dio ovjeka, a taj dio koji ga oivljava jest duh. Samo naprijed: prije nego dokaete da samo duhovno bie moe
15
Immanuel Kant
imati um, pobrinite se da ponajprije razumijem kako trebam pojmiti duhovno bie. Ta samoobmana, iako je dovoljno velika da se zamjeuje i poluotvorenih oiju, ipak
ima vrlo razumljiv izvor. Jer o emu se kao u djetinjstvu
zna vrlo mnogo, o tome se kasnije zna manje, a u starosti
se uope nita ne zna, i temeljiti ovjek biva naposljetku
najvie sofist svojih mladenakih zabluda.
Ja, dakle, ne znam ima li duhova, tovie, ne znam
niti to rije duh znai. Budui da je, meutim, esto i
sam rabim ili ujem od drugih, pitam se radi li se tu o
utvari ili o neem zbiljskom. Da bih taj skriveni smisao
razotkrio, svoj loe razumljeni pojam promotrio sam u
svim moguim sluajevima primjene i time, da primijetim, razvio njegov skriveni smisao: kojim sluajevima on
odgovara, a kojima je protivan.

Kad bi pojam duha bio izdvojen iz naih vlastitih iskustvenih
pojmova, tada bi postupak da ga se uini jasnim bio lagan ako bi
se imalo samo pokazati one oznake koje nam osjetila objavljuju o
takvoj vrsti bia i po emu ih razlikujemo od materijalnih stvari. No
o duhovima se govori ak i onda kad se sumnja da takva bia uope
postoje. Dakle, pojam duhovne naravi ne moe se obraivati kao pojam apstrahiran iz iskustva. Pitate li onda: kako je uope dolo do takva pojma, ako ne apstrakcijom? Odgovaram: mnogi pojmovi izviru
kroz tamne i tajne zakljuke u prilici iskustva, i presauju se potom
dalje na druge gotovo bez svijesti o iskustvu ili zakljuku koji je pojam o tome donio. Takve pojmove moe se nazvati priuljanima.
Mnogo je takvih koji nisu drugo nego dijelom umiljaj uobrazilje,
dijelom istiniti, ako i tamni zakljuci ne moraju uvijek varati. Govorna uporaba i povezivanje nekog izraza s razliitim pripovijestima
u kojima se u svako doba moe nai po neka glavna oznaka, daju mu
odreeno znaenje koje dosljedno moe biti razvijeno samo onda
ako se izvue iz njihove tame taj skriveni smisao usporedbom sa svim
sluajevima primjene koji su u skladu s njim ili mu protuslove.
16
Uzmite primjerice prostor od jednog kubika i postavite u njega neto to ga ispunjava, to jest to se opire prodiranju svake druge stvari u taj prostor; nitko nee bie
koje je na takav nain u prostoru nazvati duhovnim. Ono
e se oito zvati materijalnim, jer je proteno, nepronino i, kao sve tjelesno, podlono djeljivosti i zakonima
udara. Dovde smo na uhodanim stazama drugih filozofa.
Zamislite sebi neko jednostavno bie i dajte mu ujedno
um; hoe li ono tada ispuniti znaenje rijei duh? Da
bih to otkrio, reenom jednostavnom biu ostavit u um,
kao unutarnje svojstvo; za sada, meutim, bit e promatrano u vanjskim odnosima. I onda pitam: ako elim tu
jednostavnu supstanciju postaviti u onaj prostor kubika
koji je pun materije, hoe li tada neki njezin jednostavan
element morati napraviti mjesto da bi ga ispunio taj duh?
Mislite li da? samo naprijed: pomiljeni prostor, da bi
primio neki drugi duh, morat e izgubiti drugu elementarnu esticu i tako e konano, ako se to nastavi, kubik
prostora biti ispunjen duhovima, a njihova e se gruda
isto tako neproninou opirati kao da je puna materije
i isto e tako kao ona biti podobna za zakon udara. No,
takve supstancije, ako bi odmah u sebi imale snagu uma,
ipak se ne bi izvanjski razlikovale od elemenata materije,
jer i u njih se takoer poznaju samo snage njihove izvanjske nazonosti, a uope se ne zna to bi pripadalo njihovim unutarnjim svojstvima. Izvan sumnje je, dakle, da
se nee zvati duhovnim biima takva vrsta jednostavnih
supstancija od gruda kojih mogu biti sklupane. Pojam
duha, dakle, zadrat ete samo ako pomislite bia koja
mogu biti nazona u materijom ispunjenom prostoru,

Ovdje se lako vidi da govorim samo o duhovima koji pripadaju
u svjetsku cjelinu, a ne o beskonanom duhu koji je njezin zaetnik i
17
Immanuel Kant
bia, dakle, koja nemaju po sebi svojstvo neproninosti,

i koja, ma koliko ih pomislili, brojano nikad ne bi sainjavali solidnu cjelinu. Jednostavna bia takve vrste nazivat e se imaterijalnim biima, i ako imaju um, nazivat e
se duhovima. Jednostavne supstancije, meutim, sastavljanje kojih daje neproninu i protenu cjelinu, nazivat
e se materijalnim jedinicama, njihova cjelina materijom.
Ili je ime duha rije bez ikakva smisla, ili je njegovo znaenje upravo ovo to je pokazano.
Od objanjenja to sadri pojam duha jo je neobino
dalek korak do postavke da su takve naravi zbiljske, dapae i samo mogue. U spisima filozofa nalazi se ba dobre
dokaze u koje se moe pouzdati: da sve to tu misli mora
biti jednostavno, da je svaka umno mislea supstancija
jedinstvo po prirodi, i da nedjeljivo ja ne moe biti razdijeljeno u cjelini mnogih povezanih stvari. Moja dua bit
e, dakle, jednostavna supstancija. Ali u tom dokazu jo
uvijek nije jasno je li ona od vrste onih koje objedinjene
u prostoru daju protenu i neproninu cjelinu te je dakle,
materijalna, ili je ona imaterijalna i dosljedno tome duh,
tovie, je li uope i samo mogua takva vrsta bia kao
ova koja se naziva duhovnom.
I ovdje ne mogu propustiti da ne opomenem na prenagljene odluke koje se najlake pojavljuju u dubokim
dratelj. Jer pojam duhovne naravi potonjeg lagan je, jer puko je negativan i sastoji se u tome da mu se odriu svojstva materije koja se protive
beskonanoj i jednostavno nunoj supstanciji. Naprotiv, za duhovnu
supstanciju koja ima biti u vezi s materijom, kao na primjer ljudska
dua, pojavljuje se potekoa: trebam zamisliti njezino uzajamno skapanje s tjelesnim biem u cjelinu, a ipak trebam dokinuti jedino poznatu vrstu spajanja koja se odvija meu materijalnim biima.
18
i najtamnijim pitanjima. Naime, ono to pripada openitim iskustvenim pojmovima, obiava se openito tako
gledati kao da se uvia i njihova mogunost. Naprotiv,
o onome to od njih odstupa i ne moe biti napravljeno
razumljivim nikakvim iskustvom, pa ak ni po analogiji, ne moe se, naravno, nikakav pojam napraviti i zato
se rado obiava to odmah odbaciti kao nemogue. Sva
materija suprotstavlja se u prostoru svojom nazonou i
zato se zove neproninom. Da se to tako dogaa, ui nas
iskustvo i apstrakcija od tog iskustva proizvodi u nama i
openiti pojam materije. Taj otpor, meutim, koji prua
neto u prostoru njegove nazonosti jest na taj nain zacijelo spoznat, ali ne i pojmljen. Jer to je isto kao i sve
to se suprotstavlja djelatnosti, istinska sila, i budui da
njezin smjer stoji nasuprot onome emu smjeraju produene linije pribliavanja, ona je sila odbijanja koju treba
pridati materiji i dosljedno tome njezinim elementima.
No svaki uman ovjek ubrzo e priznati da ovdje ljudski uvid dolazi svom kraju. Jer samo iskustvom se moe
postati svjestan da stvari svijeta koje nazivamo materijal
nima imaju takvu snagu, ali nikad ne moemo pojmiti
njihovu mogunost. Ako stavim supstancije druge vrste,
koje su s drugim snagama u prostoru nazone onom na
gonskom snagom kojoj je posljedica neproninost, tada,
naravno, ne mogu njihovu djelatnost, koja nema nikakve
analogije s mojim iskustvenim predodbama, uope in
cocreto misliti, i ako im oduzmem svojstvo da prostor u
kojem djeluju ispunjavaju, tada mi je dalek pojam po kojem su stvari inae pomislive, koje potpadaju pod moja
osjetila, i mora odatle nuno proizlaziti neka vrsta nepomiljivosti. Jedino ona ne moe zato biti viena kao spo19
Immanuel Kant
znata nemogunost, upravo stoga jer e suprotnost njegove mogunosti ostati jednako tako nepojmljena, iako,
dodue, njezina zbilja pripada u osjetilnost.
Moe se, dakle, prihvatiti mogunost imaterijalnih
bia bez zabrinutosti da bude osporavana, iako bez nade
da se ta mogunost moe dokazati umnim razlozima. Takve duhovne naravi bit e u prostoru nazone tako da bi
on bez obzira na tjelesna bia uvijek ostajao pronian jer
njihova prisutnost sadravala bi uinkovitost u prostoru, ali ne i njegovu popunjenost, to jest otpor kao uzrok
solidnosti. Uzme li se jednostavna duhovna supstancija,
moe se rei, bez tete za njezinu nedjeljivost, da je mjesto njezine neposredne prisutnosti ne toka, nego sam
prostor. Jer, da pozovemo u pomo analogiju, ak jednostavni elementi tijela moraju nuno ispunjati u tijelu svaki mali prostor, koji je proporcionirani dio njegove cijele
protenosti jer toke nisu dijelovi nego granice prostora.
Budui da se ovo ispunjenje prostora dogaa posredovanjem uinkovite snage (odbijanja) i pokazuje samo opseg
sastavnih dijelova djelatnog subjekta, to se uope ne protivi njegovoj jednostavnoj naravi, iako mogunost tog ne
moe dalje postati jasnom, jer nikad ne poinje pri tim
odnosima uzroka i uinka.
Upravo tako nee mi stajati nasuprot nikakva dokaziva nemogunost iako stvar sama ostaje nepojmljiva
kada tvrdim: duhovna supstancija, iako je jednostavna,
ipak zauzima neki prostor (to jest u njemu moe biti
neposredno djelatna), a da ga ne ispunjava (to jest da
materijalnim supstancijama u njemu prua otpor). Isto
tako takva imaterijalna supstancija ne mora se nazivati
protenom, ba tako malo kako su to jedinice materije;
20
jer samo ono to odvojeno od svega i po sebi zauzima

samo egzistirajui neki prostor jest proteno; supstancije,
meutim, koje su elementi materije, zauzimaju prostor
samo izvanjskim djelovanjem na druge, za sebe posebno
gdje nikakve druge stvari nisu zamiljene u skopanosti
s njima, i budui da se u njima ne moe nai nita izvan
sebe nalazee, one ne sadre nikakav prostor. To vrijedi
za tjelesne elemente. To bi vrijedilo i za duhovne naravi.
Granice protenosti odreuju figuru. Na njima, dakle,
nee moi biti pomiljena nikakva figura. To su teko
shvatljivi razlozi predmnijevane mogunosti imaterijalnih bia u svjetskoj cjelini. Tko posjeduje laganija sredstva koja mogu voditi do tog uvida, taj neka ne uskrati
svoju poduku onome koji tei za uenjem, pred oima
kojega se u nastavku istraivanja uzdiu Alpe, gdje drugi
vide pred sobom poravnan i ugodan plonik te vjeruju da
po njemu putuju.
Ako se, dakle, uzme da se dokazalo da je dua ovjeka
duh (iako je iz prethodnog vidljivo da takav dokaz jo nije
nikada izveden), tada bi sljedee pitanje, koje se moe postaviti, bilo otprilike ovo: Gdje je mjesto ove ljudske due
u tjelesnom svijetu? Odgovorio bih: ono tijelo promjene
kojega jesu moje promjene, to tijelo moje je tijelo, i njegovo mjesto ujedno je moje mjesto (due) u ovom tijelu.
Nastavi li se pitanjima, gdje je onda tvoje mjesto (due)
u tom tijelu? osjetit u neto lukavoga u tom pitanju.
Jer iako se primjeuje da je tu ve neto pretpostavljeno
to nije poznato iz iskustva, nego moda poiva na umiljenim zakljucima: naime, da mi moje mislee ja jest u
mjestu koje treba razlikovati od mjesta drugih dijelova
onoga tijela koje pripada mom sopstvu.
21
Immanuel Kant
Nitko, meutim, nije neposredno svjestan posebnog

mjesta u svom tijelu, nego onoga koje zauzima kao ovjek u vienju svijeta uokolo. Ja u se drati openitog
iskustva i privremeno rei: gdje osjeam, tu ja jesam. Ja
sam isto tako neposredno u vrcima prstiju kao i u glavi.
Ja sam taj koga boli peta i kome srce kuca u afektu. Bolni utisak nemam u modanom ivcu kad me mui kurje
oko, nego na kraju svojih tetiva. Nikakvo me iskustvo ne
poduava da neke dijelove svoga osjeaja drim daleko od
sebe, da svoje nedjeljivo ja zatvorim u mikroskopski malo
mjesto mozga da bi odatle stavio u pokret dizalicu svoga
tjelesnoga stroja, ili da bi time bio sam pogoen. Zato bih
zahtijevao strogi dokaz da bih mogao nai nezgrapnim
to su kolski uitelji rekli: moja dua itava je u itavom
tijelu i itava u svakom od njegovih dijelova. Zdrav razum primjeuje esto istinu prije nego to vidi razloge
putem kojih je moe dokazati ili protumaiti. Prigovor
me ne bi potpuno zbunio ako bi se reklo da na taj nain
mislim duu protenom i rairenom itavim tijelom, otprilike onako kako se djeci odslikava u oslikanom svije
tu. Jer tu bih prepreku maknuo tako to bih primijetio:
neposredna nazonost u itavom prostoru dokazuje samo
jednu sferu izvanjske uinkovitosti, ali ne i mnotvo unutarnjih dijelova, a time ne dokazuje ni kakvu protenost
ili figuru, koja nastaje samo ako je u biu pred sebe sama
postavljen prostor, to jest da se mogu nai dijelovi koji se
nalaze jedan izvan drugoga. Konano, mogao bih znati
samo toliko malo o duhovnim osobinama svoje due ili,
ako se nije s time sporazumno, biti takoer zadovoljan da
o tome uope nita ne znam.
22
Bude li se htjelo u prvi plan gurnuti ovu misao o nepojmljivosti, ili, to je za mnoge isto i svejedno, njezinu
nemogunost, neka tako i bude.
Tada bih se spustio do nogu ovog mudraca da ga ujem govoriti. Dua ovjeka ima svoje sjedite u mozgu i
neopisivo malo mjesto u njemu njezino je boravite. Tu
se ona osjea kao pauk u sreditu svoga tkanja. Modani
ivci udaraju je ili potresaju i time uzrokuju da ne bude
predoen ovaj neposredni utisak, nego da bude predoen
Postoje primjeri ozljeda kojima povei dio mozga biva izgub
ljen, a da to ovjeka nije kotalo ivota ili miljenja. Prema openitoj
predodbi koju ovdje navodim, atom mozga moe biti otet ili pomak
nut s mjesta i u asu bi ovjek bio lien due. Vladajue miljenje:
dui dodijeliti jedno mjesto u mozgu ima, ini se, podrijetlo u tome
da se pri jakom razmiljanju jasno osjea kako se napreu modani
ivci. Samo, ako bi taj zakljuak bio ispravan, dokazivao bi i druga
mjesta due. U tjeskobi ili radosti ini se da osjeaj ima sjedite u
srcu. Mnogi afekti, ak najvie njih, pokazuju svoju glavnu snagu
u oitu. Suosjeanje pokree utrobu i drugi instinkti pokazuju svoje
podrijetlo i osjetilnost u drugim organima. Uzrok koji ini da se
vjeruje da mislea dua ima svoje sjedite preteno u mozgu jest,
meutim, moda ovaj. Svako promiljanje zahtijeva posredovanje
znakova pred idejama koje treba probuditi i u pratnji i podrci kojih treba dati zahtijevani stupanj jasnoe. Znakovi naih predodbi
preteno su oni koji su primljeni sluhom ili vidom, a ta dva osjetila
bivaju pokrenuta utiscima u mozgu ako njihovi organi lee najblie
tom dijelu. Ako je buenje tih znakova, koje Descartes naziva ideas materiales, zapravo podraaj ivaca na slian pokret onom koji je
osjetilnost prije toga proizvela, tada e tkanje mozga u promiljanju
biti prisiljeno s prethodnim utiscima harmonino treperiti i time
postati umorno. Jer ako je miljenje ujedno puno afekata, tada se
ne osjeaju samo napori mozga, nego ujedno zahvati podraljivih
dijelova koji inae stoje u simpatiji s duom, to je s predodbama
dovedena do strasti.
23
Immanuel Kant
onaj koji se dogaa u sasvim udaljenim dijelovima tijela

kao izvan mozga nazoni objekt. Iz tog sjedita pokree
ona uad i poluge itava stroja i uzrokuje voljne pokrete prema svojoj volji. Takvi stavci daju se dokazati samo
povrno ili se uope ne daju dokazati i, jer narav due
nije dovoljno poznata, mogu se tako slabo opovrgnuti.
Ne bih se uputao ni u kakve kolske razmirice u kojima oboje ima najvie rei kad svoj predmet uope ne
razumiju; nego bih samo proslijedio posljedice do kojih
me moe dovesti uenje takve vrste. Jer, dakle, prema
stavcima koje sam pohvalio, moja dua, na nain kako
je nazona u prostoru, ne bi bila razlikovana od svakog
elementa materije, i mo razuma unutarnje je svojstvo
koje ne bih mogao zamijetiti u tim elementima ako ona
u svima njima ne moe biti naena; tada ne moe biti
naveden nikakav valjani razlog zato moja dua nije jedna
od supstancija koje sainjavaju materiju, i zato bi njezine posebne pojave trebale potjecati samo od mjesta koje
one zauzimaju u nekom umjetnu stroju, kao to je to
ivotinjsko tijelo, gdje objedinjavanje ivaca dovodi do
unutarnje sposobnosti miljenja i volje. Tada se, meutim, nee moi spoznati nikakva osebujna oznaka due
sa sigurnou koja bi je razlikovala od sirovih temeljnih
tvari tjelesnih priroda, i Leibnizova aljiva ideja, prema
kojoj mi moda u kavi gutamo atome koji su trebali postati ljudske due, ne bi vie poticala pomisao za smijeh.
Kad ne bi u takvu sluaju ovo mislee ja bilo podvrgnuto
obinoj sudbini materijalnih priroda, i budui da je sluajno izvueno iz kaosa svih elemenata da bi oivjelo neki
ivotinjski stroj, zato se ne bi, nakon to je to sluajno
sjedinjenje prestalo, i ubudue opet tamo vratilo.
24
Katkad je nuno mislioca koji je na neispravnu putu

prestraiti posljedicama da bi bio paljiviji s obzirom na
naela po kojima se dao voditi kao u snu.
Priznajem da sam vrlo sklon tvrditi da postoje u svijetu imaterijalne naravi te i svoju duu smjestiti u klasu
tih bia.
Meutim, kako onda tajanstveno zajednitvo biva
izmeu duha i tijela? Ili kako prirodna nije ujedno ova
nepojmljivost, jer nai pojmovi o izvanjskim radnjama
bivaju izvueni od pojmova o materiji i u svako su doba
povezani s uvjetima pritiska ili udarca koji se ovdje ne
nalaze? Jer kako bi imaterijalna supstancija leala na putu
materiji da bi ona u svom kretanju udarila na duh, i kako
mogu tjelesne stvari initi uinke na neko strano bie
koje njima ne suprotstavlja neproninost, ili koje ih ni
na koji nain ne sprjeava da se nalaze ujedno u istom
prostoru gdje je ono nazono? ini se da je duhovno bie
Razlog za to, koji mi je samom vrlo taman i vjerojatno e takav
i ostati, pogaa ujedno osjetilno bie u ivotinjama. to u svijetu
sadri naelo ivota, ini se da je imaterijalne prirode. Jer sav ivot
poiva na unutranjoj mogunosti da sama sebe po volji odredi. Budui da je bitna oznaka materije ispunjavanje prostora kroz nunu
silu koja je ograniena vanjskim protudjelovanjem, stoga je stanje
svega onoga to je materijalno izvana ovisno i prisiljeno; teko da
bi bile materijalne prirode one prirode, meutim, koje su same dje
latne i za svoje unutarnje snage trebaju uinkovito sadravati razlog
ivota, ukratko takve nisu one sile kojima se vlastita samovolja moe
sama od sebe odreivati i mijenjati. Ne moe se zahtijevati na umni
nain da bi neka tako nepoznata vrsta bia koja se spoznaje najveim
dijelom samo hipotetski, trebala biti pojmljena u odjeljcima svojih
razliitih vrsta i rodova; barem su one imaterijalna bia koje sadre
osnovu ivotinjskoga ivota, razliite od onih koje u svojoj samodjelatnosti zahvaaju um i nazivlju se duhovima.
25
Immanuel Kant
u materiji s kojom je povezano najunutarnije nazono i

da ne djeluje na one sile elemenata putem kojih oni meusobno stoje u odnosu nego da djeluje na unutarnje naelo njihova stanja. Jer svaka supstancija, ak jednostavan
element materije, mora ipak imati unutarnju djelatnost
kao osnovu i razlog izvanjske uinkovitosti, iako odmah i
ne znam navesti u emu se ona sastoji.
S druge strane, pri takvim naelima dua bi i u tim
unutarnjim odredbama kao uincima spoznala stanje
univerzuma koji je njegov uzrok. Koja nunost, meutim, uzrokuje da neki duh i neko tijelo zajedno sainjavaju jedno, i koji razlozi pri izvjesnim razaranjima
to jedinstvo opet dokidaju, takva pitanja nadilaze, pored
razliitih drugih, uvelike moj uvid. I iako sam inae malo
drzak da svoje sposobnosti razumijevanja mjerim na tajnama prirode, ujedno sam ipak dovoljno oprezan da bih
se plaio ma kako strano opremljena protivnika (ako bih
inae imao neku sklonost prema razmiricama) da u ovom
sluaju s njim pokuam pronai proturazloge u opovr
gavanju, koje kod znanstvenika zapravo jest vjetina da
jedni pred drugima demonstriraju neznanje.
Leibnitz je rekao da taj unutarnji razlog svih njezinih izvanjskih
odnosa i njihovih promjena jest snaga predoivanja, i kasniji filozofi
sa smijehom su doekali tu neizvedenu misao. Ali ne bi bilo loe kad
bi najprije sami promislili je li mogua supstancija kao jednostavni
dio materije bez svakog unutarnjeg stanja, i ako takvo neto ne bi
iskljuivali, tada bi bilo na njima da izmisle bilo kakvo drugo mogue unutarnje stanje od onog stanja predodbi i djelatnosti koje su o
njemu ovisne. Svatko vidi po sebi da ako se elementarnim dijelovima
materije prizna mo tamnih predodbi, odatle ne slijedi mo predoivanja materije same, jer mnogo supstancija takve vrste, povezanih
u cjelinu, ipak nikad ne mogu sainjavati misleu jedinicu.
26
Dr u g o g l a v n o p o g l a v l j e
Fragment tajne filozofije: kako otvoriti
zajednitvo s duhovnim svijetom
Inicijat je ve navikao da razum koji se lijepi na grube
i izvanjske osjetilne stvari uzdigne u vie i izvedene pojmove, i sada moe on duhovne i od tjelesnih svjedoka razotkrivene likove vidjeti u onom sumraku u kojem slabo
svjetlo metafizike ini vidljivim carstvo sjena. Stoga emo
se, nakon teke pripreme koju smo izdrali, odvaiti na
opasan put.
Ibant obscurisola sub nocte per umbras,
Perque domos Ditis vacuas et inanina regna.
Vergilije
(Oni su ili u mraku u osamljenoj noi
kroz sjene, kroz puste nastambe Plutona
i prazna kraljevstva)
Mrtva materija koja ispunjava svjetski prostor jest po

svojoj svojstvenoj prirodi u stanju tromosti i ustrajnosti
u istome stanju, ona ima vrstou, protenost i oblik, i
njezine pojave, koje sve poivaju na tim osnovama, doputaju fiziko objanjenje, koje je ujedno matematiko,
i zajedno biva nazvano mehanikim. Ako se, s druge strane, pozornost upravi na onu vrstu bia koja sadre osnovu ivota u svjetskoj cjelini, koja stoga ne mogu biti od
takve vrste da kao sastavni dijelovi umnoavaju grudu i
protenost neive materije, niti od nje trpe prema zakoni27
Immanuel Kant
ma dodira i udara, nego tovie unutarnjom djelatnou

ine ivim same sebe i pored toga mrtvu tvar prirode,
tada e se biti ako ne s jasnoom demonstracije, onda
ipak barem s predosjeajem uvjebanog razuma uvjeren
u opstanak imaterijalnih bia, iji su posebni zakoni djelovanja pneumatiki i bivaju nazvani organikim koliko
su tjelesna bia posredni uzroci njihovih uinaka u materijalnom svijetu.
Budui da su ta imaterijalna bia samodjelatna naela, time supstancije i za sebe postojee prirode, onda je
posljedica na koju se ponajprije nailazi ova: da ona meu
sobom neposredno sjedinjena moda sainjavaju neku
veliku cjelinu koja se moe nazvati imaterijalnim svijetom (mundus intelligibilis). Jer s kojim bi se razlogom
vjerojatnosti htjelo tvrditi da takva bia od meusobno
slinih priroda mogu stajati u zajednici samo posredovanjem drugih (tjelesnih stvari) od tuega sastava, ako je
ovo potonje jo mnogo zagonetnije od onoga prvoga.
Taj imaterijalni svijet moe, dakle, biti vien kao neka
po sebi postojea cjelina, dijelovi koje stoje u meusobnoj skopanosti i zajednici, i bez posredovanja tjelesnih
stvari, tako da je taj potonji odnos sluajan i moe se
pridati samo nekima. Tamo gdje se na njega naie, nita
ne prijei da upravo imaterijalna bia, koja posredovanjem materije meusobno djeluju, osim toga stoje jo i u
posebnoj i trajnoj povezanosti i u svako doba kao imaterijalna bia meusobno na sebe utjeu tako da je njihov
odnos posredovanjem materije samo sluajan i poiva na
posebnoj boanskoj ustanovi, a onaj je naprotiv prirodan
i nerazrjeiv.
28
Ako se na taj nain sva naela ivota u cijeloj prirodi

kao tako mnoge netjelesne supstancije meusobno u
zajednici, ali dijelom sjedinjene s materijom uzmu zajedno, tada se pomilja na veliku cjelinu imaterijalnog
svijeta, na neizmjerni ali nepoznati stupnjeviti slijed bia
i djelatnih priroda po kojima mrtva tvar tjelesnog svijeta jedino biva oivljena. Ali do kojih je lanaka prirode
rairen ivot i koji su oni njegovi stupnjevi koji granie s
potpunom beivotnou, moda se to nee moi nikada
sa sigurnou doznati. Hilozoizam sve oivljuje, materi
jalizam, naprotiv, ako se tono promisli, sve ubija.
Maupertius je organskim prehrambenim djeliima
svih ivotinja pridavao najnii stupanj ivota; drugi filozofi nisu u njima vidjeli nita doli mrtve grude koje slue
samo da uveaju dizalo ivotinjskih strojeva. Nesumnjiva
oznaka ivota na onome to potpada pod naa vanjska
osjetila jest zacijelo slobodno kretanje koje pokazuje da
potjee iz samovolje; ali nije siguran zakljuak da tamo
gdje se ne nalazi ta oznaka, nije nazoan niti ikakav stupanj ivota. Boerhaave kae na jednom mjestu: ivotinja
je biljka koja svoje korijene ima u elucu (iznutra). Moda bi se netko drugi bez prijekora mogao poigrati s tim
pojmovima i rei: biljka je ivotinja koja svoj eludac
ima u korijenu (izvana). Stoga mogu biljci nedostajati
organi samovoljnog kretanja i s njima izvanjski znakovi
ivota, koji su ipak ivotinji nuni, jer bie koje orue
svoje prehrane ima u sebi mora se moi kretati primjereno svojoj potrebi. Ono pak bie kojem su ta orua izvana
i uronjena u element njegova odranja, ve biva dovoljno
odravano vanjskim snagama, i, ako ujedno sadri naelo unutarnjeg ivota u vegetaciji, ipak ne treba organsku
29
Immanuel Kant
uredbu za izvanjsku samovoljnu djelatnost. Ne zahtijevam nita od svega toga zbog dokaza, jer osim toga to
bih imao vrlo malo toga rei u korist takvih nagaanja,
imaju ona protiv sebe jo porugu mode kao pranjave
ostarjele muice. Stari su vjerovali, naime, da postoje tri
vrste ivota, biljni, ivotinjski i umni. Kad su tri njegova
imaterijalna naela objedinili u ovjeku, tada su moda
imali krivo, ali ako su takve podijelili meu tri vrste ras
tuih i sebi jednakih proizvodeih stvorenja, tada su rekli,
naravno, neto nedokazivo, ali zato ne i nezgrapno, prvenstveno u sudu onih koji su u obzir uzimali poseban
ivot dijelova odvojenih od nekih ivotinja: iritabilnost
dobro dokazano, ali ujedno tako neobjanjivo svojstvo
vlakana nekog ivotinjskoga tijela i nekih biljaka; a takva
je, konano, i bliska srodnost polipa i drugih zoofita s
biljem.
Pozivanje na imaterijalna naela, uostalom, pribjeite je lijene filozofije i zato svakako treba izbjei nain
objanjavanja prema tom ukusu, da bi u punom opsegu
bili spoznati oni razlozi svjetskih pojava koji poivaju na
zakonima kretanja puke materije i koji su jedino i sami
sposobni za poimanje. Ujedno sam uvjeren da je Stahl,
koji ivotinjske promjene rado objanjava organiki, esto
blii istini nego Hofmann, Boerhaave i drugi, koji imaterijalne snage isputaju iz sklopa, i dre se mehanikih
uzroka i u tome slijede vie filozofsku metodu koja katkad
promauje, ali vie puta pogaa, i koja je jedina u znanosti
od korisne primjene, ako, s druge strane, od utjecaja bia
netjelesne naravi najvie to se moe spoznati jest to da je
on tu, ali nikad se ne moe spoznati kako se to dogaa i
kako se daleko protee njegova djelotvornost.
30
Tako bi, dakle, imaterijalni svijet u sebi zahvaao

ponajprije sve stvorene inteligencije, od kojih su neke
s materijom povezane u osobi, a druge, meutim, nisu;
pored toga zahvaao bi osjetilne subjekte u svim ivotinjskim vrstama i, konano, zahvaao bi sva naela ivota
koja inae jo mogu postojati u prirodi, premda se ne
otkrivaju ni kroz kakve izvanjske znakove samovoljnoga kretanja. Sve te imaterijalne prirode, kaem mogu
li one svoje utjecaje vriti u tjelesnom svijetu ili ne, sva
umna bia kojima je sluajno stanje ivotinjsko, bilo to
ovdje na zemlji ili na drugim nebeskim tijelima, mogu
li ona sirovu tvar materije sada ili ubudue oivljavati,
ili su je neko oivljavala stajale bi po tim pojmovima
u zajednici primjerenoj njihovoj prirodi, koja ne poiva
na uvjetima na koje je ogranien odnos meu tijelima, i
gdje iezava udaljenost mjesta ili vremenskih razdoblja
koja u vidljivom svijetu ine veliki jaz koji dokida svako
zajednitvo. Ljudska e dua prema tome ve u sadanjem
ivotu morati biti viena kao skopana s dva svijeta, od
kojih ona, ako je u osobnom jedinstvu povezana s jednim
tijelom, materijalni svijet jedino jasno osjea, a kao lan
duhovnog svijeta prima iste utjecaje imaterijalnih naravi
i podjeljuje ih tako da im je ta povezanost prestala jedino preostaje zajednitvo u kojem u svakom asu stoji s
duhovnim naravima i njezinoj se svijesti mora otvoriti u
jasnom gledanju.
Ako se o nebu govori kao o sjeditu blaenih, openita njegova
predodba rado se postavlja iznad u neizmjernom svjetskom prostoru. Ne misli se, meutim, da se naa zemlja gledana iz tih podruja takoer pojavljuje kao jedna od zvijezda na nebu i da stanovnici
31
Immanuel Kant
Upravo mi je tegotno govoriti uvijek opreznim jezikom uma. Zato mi ne bi bilo doputeno govoriti u akademskom tonu, koji je odluniji, i tako spisatelja i itatelja oslobaa umovanja koje prije ili kasnije obojicu moe
dovesti samo do mune neodlunosti. Prema tome gotovo je demonstrirano, ili bi moglo lako biti dokazano, ako
bi se eljelo biti opiran, ili jo bolje, ubudue e biti, ali
ne znam gdje i kada, dokazano: da ljudska dua i u ovom
ivotu stoji u nekom nerazrjeivo skopanom zajednitvu
sa svim imaterijalnim naravima duhovnoga svijeta, da on
uzajamno na njih djeluje i od njih prima utiske, kojih
ona kao ovjek nije svjesna dok je sve na svom mjestu. S
druge strane, takoer je vjerojatno da duhovne naravi ne
mogu svjesno imati nikakve neposredne osjetilne zamjedbe o tjelesnom svijetu, jer ni s jednim dijelom materije
nisu povezane u jednu osobu, da bi njezinim posredovanjem bile svjesne svoga mjesta u materijalnoj svjetskoj
cjelini ili da bi to bile umjetnim organima odnosa protenih bia prema sebi i prema drugima. Meutim, one
mogu utjecati u due ljudi kao bia od istovjetne naravi, i
drugih svjetova s isto tako dobrim razlozima mogu pokazati na nas i
rei: vidite ondje boravite vjeitih radosti i nebeski stan koji je pripravan da nas jednom primi. Neka udesna opsjena, naime, ini da
je visoki let nade uvijek povezan s pojmom uspona, a da se ne misli
da se, kako se god visoko popelo, mora ipak opet pasti da bi se vrsto stajalo u nekom drugome svijetu. Prema navedenim pojmovima,
meutim, nebo bi zapravo bilo duhovni svijet ili, ako se hoe, blaeni njegov dio, i nee se traiti niti iznad sebe niti ispod sebe jer takva
imaterijalna cjelina ne smije biti predoivana prema udaljenostima
ili blizinama spram tjelesnih stvari, nego u meusobnim duhovnim
preplitanjima svojih dijelova; barem se njegovi lanovi samo prema
takvim odnosima dovode do svijesti o sebi samima.
32
takoer zaista s njom stoje u uzajamnoj zajednici, ali ipak

tako da ih u priopenju predodbi dua kao bie ovisno o
tjelesnom svijetu sadri u sebi, a ne u drugim duhovnim
biima; pojmovi potonjeg kao zorne predodbe o imaterijalnim stvarima ne mogu prijei u jasnu svijest ovjeka,
barem ne u njihovoj navlastitoj svojstvenosti, jer su materijalije uz obje ideje od razliite vrste.
Bilo bi lijepo kada se takav sistematian ustroj duhovnog svijeta, kako ga predoujemo, ne bi sastojao samo
iz pojma o duhovnim naravima uope, koji je i suvie
hipotetian, nego bi mogao biti zakljuen iz neke zbiljske i openito priznate zamjedbe, ili bi takoer mogao
biti nasluen kao vjerojatan. Zato se odvaujem, iz obzira
prema itatelju, ovdje ubaciti jedan pokuaj takve vrste.
Dodue, lei on izvan mog puta i dosta je neevidentan, a
ujedno daje, ini se, povoda za neugodna nagaanja.
ini se da neke od najmonijih lee izvan njega. One
se, dakle, odnose ne kao puka sredstva za koristoljublje
i privatnu potrebu prema nekom cilju koji lei unutar
ovjeka samog, nego one ine da tendencije naih pobuda prebacuju arite svoga sjedinjenja izvan nas, u druga
umna bia. Iz toga nastaje sukob dviju sila, naime, vlastitosti, koja sve odnosi na sebe, i openite koristi, prema
kojoj dua biva prema drugima nagnana ili privuena.
Ne zadravam se kod nagona s pomou kojega ovisimo
od suda drugih, i to jako i openito, te tue pristajanje ili
odobravanje smatramo za nas same tako nunim. Odatle katkad izvire krivo shvaeno astoljublje. Ipak sami u
najnesebinijoj i najistinskijoj nastrojenosti due osjeamo neku potajnu potrebu da se ono to se pred sobom
spoznaje kao dobro i istinito usporeuje sa sudom dru33
Immanuel Kant
gih, da bi se obje usaglasilo, i ujedno svaka ljudska dua

zadrala, ako se ini da ide drugim putem, a ne onim
kojim smo mi poli. Sve je to moda doivljena ovisnost
naih vlastitih sudova o opem ljudskom razumu i biva
sredstvom da se cjelini misaonih bia pribavi neka vrsta
umnog jedinstva.
Prelazim, meutim, ovo inae ne nevano promatranje i drim se sada drugog promatranja, koje je razvidnije
i znatnije za nae nakane. Ako mi vanjske stvari stavljamo
u odnos spram naih potreba, ne moemo to uiniti a da
se ne osjeamo u izvjesnom osjeaju sputani i ogranieni.
On nam daje opaziti da je u nama djelotvorna tako rei
neka tua volja te da nae vlastito htijenje nuno potrebuje neki uvjet iz izvanjskog odreenja. Neka tajna mo
prisiljava nas da svoju nakanu ujedno upravimo na dobro
drugih ili prema tuoj samovolji, iako se to esto nerado
dogaa i jako se suprotstavlja sebinoj sklonosti. Toka
gdje se spajaju smjerovi naih nagona nije, dakle, samo
u nama, nego su tu jo sile koje nas pokreu u htijenju
drugih izvan nas.
Odatle izviru udoredne pobude koje nas esto zahvaaju protiv koristoljublja, pa jak osjeaj krivnje i slabiji
osjeaj dobrostivosti, koji nam mame izvjesnu rtvu, i
premda bivaju prevladani koristoljubnim sklonostima,
ipak nikada ne nedostaju u ljudskoj prirodi te se uistinu
oituju. Kroz to mi sebe vidimo u najtajnijim pokretalima ovisnima o pravilima openite volje, i odatle u svijetu
svih misleih priroda izvire neko moralno jedinstvo i sustavni ustroj prema samo duhovnim zakonima. Nazove
li se udorednim osjeajem ova u nama osjeana prisila
nae volje za suglasnost s opom voljom, tada se govori
34
o tome samo kao o pojavi neega to se u nama zbiljski

dogaa, a da ne znamo tome uzroke. Tako je Newton
nazvao gravitacijom sigurni zakon tenje svake materije
da se uzajamno pribliava, ne htijui svoju matematsku
demonstraciju uplesti u mune filozofske razmirice koje
bi se mogle ogledati o uzrocima te gravitacije. Istodobno,
nije oklijevao da tu gravitaciju obradi kao istinski uinak openite djelatnosti materije i dao joj je stoga ime
privlanosti. Ne bi li bilo mogue pojavu udorednih
pobuda u misleim prirodama, kako se one uzajamno
jedne na druge odnose, takoer predoiti kao posljedicu
istinski djelatne sile kojom duhovne prirode meusobno
utjeu jedna na drugu. Tako bi udoredni osjeaj bio doivljena ovisnost privatne volje o opoj volji, i posljedica
naravnog i opeg uzajamnog djelovanja, prema kojem
imaterijalni svijet postie svoje udoredno jedinstvo ako
se prema zakonima njemu svojstvenog sklopa oblikuje u
neki sustav duhovnog savrenstva? Ako se toj misli prizna
toliko pojavnosti koliko je potrebno da se zaslui napor
kojim se ona mjeri po svojim posljedicama, tada e se
moda njezinim podraajem neopazice biti upleteno u
neku partijnost protiv nje. Jer ini se u tom sluaju da
nepravilnosti veim dijelom iezavaju, a koje su inae
tako jako uoljive protuslovlju moralnih i fizikih odnosa
ljudi tu na zemlji.
Sva moralnost radnji ne moe prema poretku prirode nikada imati svoj puni uinak u tjelesnom ivotu
ovjeka, ali to moe u duhovnom svijetu prema pneumatskim zakonima. Prave namjere, potajni pokretai
mnogih iz nemoi besplodnih nastojanja, pobjeda nad
samim sobom, ili katkad skriveni hir pri prividno dobrim
35
Immanuel Kant
radnjama, veim su dijelom pred fizikim uspjehom u

tjelesnom stanju izgubljeni. Ali oni bivaju na taj nain u
imaterijalnom svijetu vieni kao plodonosni razlozi. Prema svojim pneumatikim zakonima imaju za posljedicu
skopavanje privatne volje i ope volje, to jest jedinstva
i cjeline duhovnog svijeta. Vre ili uzajamno primaju
neki uinak primjeren udorednom ustrojstvu slobodne
samovolje. Jer ono udoredno u inu tie se unutarnjeg
stanja duha. Zato to moe takoer na prirodan nain
samo u neposrednom zajednitvu duhova za sobom povui uinak adekvatan cijeloj moralnosti. Time e se dogoditi da bi dua ovjekova ve u ovom ivotu, dosljedno
udorednom stanju, morala svoje mjesto zauzeti meu
duhovnim supstancijama univerzuma tako kao prema
zakonima gibanja materije svjetskog prostora sebe staviti
u takav meusobni poredak koji je primjeren njezinim
tjelesnim silama.
Onda kada konano kroz smrt zajednitvo due s tjelesnim svijetom bude dokinuto, tada e ivot u drugome
svijetu biti samo prirodni nastavak one skopanosti u kojoj je ona s njome ve u ovom ivotu stajala, i sveukupne
posljedice ovdje provedene udorednosti ponovno e se
tada nai u svojim uincima, koje je ve prije po pneumatikim zakonima vrilo jedno bie koje sa itavim
Uzajamno djelovanje ovjeka i duhovnog svijeta, koje izvire iz
razloga moralnosti prema zakonima pneumatikih utjecaja moglo
bi se objasniti time da na prirodan nain proizlazi neko blie zajednitvo dobre ili zle due s dobrim i zlim duhovima. I one same time
se pridruuju dijelu duhovne republike, koji je primjeren njezinu
udorednom ustroju, i u tome sudjeluju sa svim posljedicama koje
bi mogle nastati prema poretku prirode.
36
duhovnim svijetom stoji u neraskidivom zajednitvu. Sadanjost i budunost bile bi, dakle, kao iz jednog komada
i sainjavale bi sveudiljnu cjelinu prema poretku prirode.
Ta posljednja okolnost od posebne je vanosti. Jer u nagaanju prema pukim razlozima uma velika je potekoa
ako se, da bi se izbjegla nevolja koja izvire iz nesavrene
harmonije izmeu moraliteta i njegovih posljedaka, u
ovome svijetu mora pribjei izvanrednoj boanskoj volji.
Jer kako vjerojatan i bio sud o njoj prema naim pojmovima o boanskoj mudrosti, uvijek ostaje jaka sumnja da
su slabi pojmovi naega razuma moda vrlo iskrivljeno
prenijeti na najviega, jer ovjekova je nadlenost samo
suditi o boanskoj volji iz skladnosti koju zaista zamjeuje
u svijetu, ili koju u njemu moe nasluivati prema pravilu
analogije, primjereno prirodnom poretku, ali ne prema
nacrtu svoje vlastite mudrosti, koji on ujedno boanskoj
volji namee kao propis, a da nije ovlaten izmiljati nove
i samovoljne rasporede u sadanjem ili buduem svijetu.
Skreemo nae razmatranje opet na prethodni put i
pribliujemo se cilju koji smo si postavili. Ako se tako
zbiva s duhovnim svijetom i s udjelom koji naa dua u
njemu ima, kako to predstavlja nacrt koji smo udijelili:
tada se ne ini gotovo nita udnije nego to da duhovno
zajednitvo nije posve openito i obino te izvanrednost
pogaa vie rijetkost pojava nego njihovu mogunost.
Ova potekoa dade se, meutim, dosta lako maknuti i
dijelom je ve ukinuta.
Jer predodba koju imaterijalnim gledanjem dua ovjeka ima o samoj sebi kao o duhu, ako se promatra u
odnosu prema biima sline naravi, sasvim je razliita
od njih jer se njezina svijest predouje samoj sebi kao
37
Immanuel Kant
svijest nekog ovjeka, slikom koja izvor ima u utiscima

tjelesnih organa, i koja biva predoena samo u odnosu
prema materijalnim stvarima. To je prema tome, dodue,
isti subjekt koji kao lan pripada vidljivom i nevidljivom
svijetu, ali nije upravo ista osoba, jer predodbe jednog
svijeta zbog njihova razliitog sastava nisu nikakve pratee ideje idejama drugoga svijeta. I stoga to ja mislim kao
duh, od mene kao ovjeka ne biva zapameno, i obrnuto, moje stanje kao ovjeka ne ulazi uope u predodbu
mene samoga kao duha. Uostalom mogle bi predodbe
o duhovnom svijetu biti tako jasne i zorne kako se eli,
ali to ipak ne bi bilo dovoljno da ih budem svjestan kao
ovjek; predodba sebe sama (to jest due) kao duha biva
steena zakljuivanjem, ali ni kod jednog ovjeka nije to
zoran i iskustven pojam.
Ova neistovrsnost duhovnih predodbi i onih predodbi koje pripadaju tjelesnom ivotu ovjeka ne smije
biti viena kao tako velika zapreka koja bi ukidala svaku
mogunost da se i u ovom ivotu bude svjestan utjecaja
To se moe protumaiti izvjesnom vrstom dvojake osobnosti,
koja pripada dui samoj glede ovoga ivota. Neki filozofi vjeruju da
se mogu, i ne zabrinjavajui se za prigovor, pozvati na stanje tvrdoga
sna ako ele dokazati zbiljnost tamnih predodbi, jer se o tome nita
vie ne moe rei sa sigurnou osim da pri buenju nisu jasno predoene, ali ne moe se, meutim, rei da su one bile tamne i onda
dok smo spavali. Mislim, tovie, da bi one mogle biti jasnije i rairenije nego ak najjasnije predodbe u budnom stanju; jer se pri potpunom mirovanju vanjskih osjetila od tako djelatnog bia kao to je
dua moe oekivati, iako tijelo ovjeka u to vrijeme nije suosjeano,
da pri buenju nedostaje pratea ideja o tome, koja bi pripomogla
da doe do svijesti prethodno stanje misli kao pripadajue upravo
istoj osobi.
38
duhovnog svijeta. Jer one mogu u osobnu svijest ovjeka,

dodue ne neposredno, ali ipak tako prelaziti da prema
zakonu pridruenih pojmova izazivaju one slike koje su
s njima srodne te bude predodbe analogne naim osjetilima, koje nisu sam duhovni pojam, ali su ipak njegov
simbol. Jer ipak je to ista supstancija koja kao lan pripada i ovom svijetu i onome svijetu, pa obje vrste predodbi
pripadaju istome subjektu i meusobno su skopane. Tu
mogunost moemo donekle shvatiti ako promatramo
kako nai vii umski pojmovi, koji se duhovnim dosta
pribliuju, obino uzimaju tjelesnu odjeu da bi postali
jasni. Zato moralne osobine boanstva bivaju predoene kao predodbe gnjeva, milosra, osvete i slino; zato
personificiraju pjesnici vrline, poroke ili druga svojstva
prirode, ali tako da kroz to prosijava istinita ideja razuma. Tako geometar vrijeme predouje kao liniju, iako se
prostor i vrijeme poklapaju u odnosima i jedno se s drugim, dakle, sastaje po analogiji, nikada po kvaliteti. Zato
predodba boanske vjenosti zauzima ak i kod filozofa
privid beskonanog vremena, koliko god se pazilo da se
jedno ne pomijea s drugim.
Glavni uzrok zato su matematiari uglavnom neskloni tome da prihvate Leibnizove monade jest taj da ne
mogu izbjei da ih predstavljaju kao male grudice. Zato
nije nevjerojatno da bi duhovni osjeti mogli prijei u sviRadnje nekih mjeseara koji pokatkad u tom stanju pokazuju
vie razuma nego inae, iako se niega od toga pri buenju ne sjeaju
potvruju mogunost toga to mislim o tvrdom snu. Snovi, naprotiv, to jest predodbe spavaa kojih se on sjea pri buenju ne pripadaju ovamo. Jer tu ovjek ne spava potpuno; on osjea u izvjesnom
stupnju jasno i tka svoje duhovne radnje u utiske vanjskih osjetila.
39
Immanuel Kant
jest kad izazivaju fantazije koje su s njima srodne. Na taj

nain ideje koje su priopene duhovnim utjecajem bivaju
odjevene u znakove onoga jezika koji ovjek inae rabi;
osjeana nazonost duha i slika ljudske figure, poredak i
ljepota imaterijalnog svijeta bivaju odjeveni u fantazije
koje naa osjetila inae u ivotu zadovoljavaju.
Ta vrsta pojava ne moe biti neto jednostavno i obino, nego se postie samo u osoba kojima organi imaju
neobino veliku podraljivost; oni slike fantazije u skladu
s unutarnjim stanjem due harmoninim gibanjem vie
pojaavaju negoli to se to dogaa ili treba dogaati na
obian nain u zdrava ovjeka. Tako neobine osobe u
izvjesnim trenucima bivaju izvana napadnute pojavom
mnogih predmeta koje e one drati nazonou duhovnih naravi, koje padaju na njihova tjelesna osjetila, iako
se tu dogaa samo opsjena uobrazilje, ali tako da je uzrok
tome istinski duhovni utjecaj, koji ne moe biti neposredno osjean, nego se samo otkriva svijesti kroz srodne
slike fantazije koje preuzimaju privid osjetilnosti.
Odgojni pojmovi ili takoer priuljane opsjene igrat
e pri tome ulogu tamo gdje se obmana mijea s istinom
i neki zaista duhovni osjeaj lei, dodue, u temelju koji
biva preoblikovan u slikama sjena osjetilnih stvari.10
Morat e se takoer priznati da e teko emu koristiti osobina da se na taj nain do jasnoga zrenja razvijaju utisci duhovnog svijeta u ovom ivotu. Jer pri tome
duhovni osjet nuno biva tako tono rastvoren u utvaPodrazumijevam pod tim ne organe vanjske osjetilnosti, nego
sensorium due, kako se to naziva, dakle onaj dio mozga kretanje
kojega obiava pratiti poneke slike i predodbe mislee due, kako
filozofi o tome misle.
10
40
ru uobrazilje da u njemu mora biti nemogue razlikovati

istinu od grubih opsjena koje ga okruuju. Stvarnu e
bolest najaviti takvo stanje koje pretpostavlja izmijenjenu
ravnoteu u ivcima, koji uinkovitou puko duhovno
osjeajue due bivaju prebaeni u neprirodno kretanje.
Konano nee biti udno u vidovnjaku ujedno naii na
fantasta, barem glede prateih slika tih njegovih pojava.
Jer predodbe koje su po svojoj prirodi strane i nespojive
s onima u tjelesnom stanju ovjeka, sebe guraju naprijed i privlae loe sparene slike u vanjsko osjeanje, pri
emu divlje himere i udesne nakaze bivaju izvanjtene, i
u dugom se redu doaravaju obmanutim osjetilima, iako
ujedno imaju za osnovu pravi duhovni utjecaj.
Sada se ne moe biti zbunjen time da se ovim priama
o duhovima, koje su filozofu esto na putu, o svemoguim duhovnim utjecajima, o kojima se tu ili tamo govori,
trae prividni umski razlozi. Preminule due i isti duhovi ne mogu, dodue, naim vanjskim osjetilima biti nazoni, niti inae stajati u vezi s materijom, ali zacijelo na
ljudski duh, koji s njima zajedno pripada u neku veliku
republiku, mogu djelovati tako da se predodbe koje oni
u njemu bude odijevaju prema zakonu njegove fantazije
u srodne slike, a pojava njima srodnih predmeta kao da
je potaknuta izvan njega. Ta varka moe svako osjetilo
doticati, i ma koliko bila pomijeana s neskladnim utvarama, ne smije se zbog toga iskljuiti mogunost da su
to duhovni utjecaji. Priao bih suvie blizu otrovidnosti
itatelja ako bih se jo zadrao pri primjeni te vrste objanjenja. Jer metafizike su hipoteze po sebi tako neobino
savitljive da bi se moralo biti vrlo nevjet da se sadanju
pripovijest ne bi moglo prilagoditi bilo kakvoj pripovije41
Immanuel Kant
sti, ak i prije nego bi se istraila njezina istinitost, to je

u mnogim sluajevima nemogue, a u jo vie sluajeva
vrlo neuljudno.
Ako se, meutim, uzajamno obraunaju prednosti i
nedostaci koji bi mogli nastati onome koji nije organiziran samo u vidljivom svijetu nego je u izvjesnom stupnju
organiziran i u nevidljivom svijetu (ako je ikada postojao
netko takav), tada se daruje dar kakvim je Junona poastila Tiresija: najprije ga je oslijepila da bi mu mogla
udijeliti dar proricanja. Jer ako se sudi prema onome to
je reeno, moe zorno poznavanje drugoga svijeta biti
steeno ako se rtvuje neto od onoga razuma to se nuno posjeduje u sadanjem svijetu. Takoer ne znam jesu
li posve osloboeni od toga krutoga uvjeta izvjesni filozofi, koji tako marno i duboko svoje metafizike naoale
upravljaju prema onim udaljenim podrujima i odatle
znaju priati udesne stvari. Ne zavidim im ni na jednom
od njihovih otkria. Samo se brinem da im neki ovjek
dobra razuma i s malo finoe moe dati na znanje upravo
ono to je Tiho de Braheu odgovorio koija, kad je onaj
mislio da se u nono doba moe najkraim putem voziti
do zvijezda: Dobri gospodine, u nebo se moete zacijelo
dobro razumjeti, ali ovdje na zemlji vi ste luda.
42
Tre e g l a v n o p o g l a v l j e
Antikabala.
Fragment obine filozofije o tome da se
dokine zajednitvo s duhovnim svijetom
Aristotel kae negdje: Kada bdijemo, imamo zajed
niki svijet, ali kad spavamo, svatko ima svoj vlastiti
svijet. ini mi se da bi potonji stavak trebalo obrnuti i
rei: ako od razliitih ljudi svatko ima svoj vlastiti svijet,
tada je vjerojatno da oni sanjaju. Ako tako promatramo
majstore zrane gradnje mnogih misaonih svjetova, od
kojih svatko mirno nastanjuje svoj, iskljuujui drugoga,
primjerice one koji su, kao Wolffa, poredak stvari istesali
iz malo iskustvene grae, ali s vie priuljanih pojmova,
ili one koji su to, kao Crusius, magikom snagom nekih izreka o mislivom i nepomislivom proizveli ni iz ega
tada emo se strpiti pri protuslovlju njihovih vizija dok
ta gospoda ne odsanjaju svoje. Jer kad jednom, ako Bog
bude htio, budu potpuno budni, dakle kad otvore oi
pogledom koji ne iskljuuje suglasnost s drugim ljudskim razumom, tada nitko od njih nee vidjeti neto to
se ne bi svakom drugom pojavljivalo oigledno i izvjesno, pri svjetlu njihovih dokazivanja. Tada e filozofi u
isto vrijeme nastanjivati zajedniki svijet, koji su uitelji
veliina ve odavna mislili, koji na vano dogaanje ne
moe dulje priliiti ako izvjesni znakovi i znaenja zasluuju povjerenje koje se od nekog vremena pojavljuje na
horizontu znanosti.
43
Immanuel Kant
U izvjesnoj srodnosti sa sanjarima uma stoje sanjari

osjetilnosti, i meu njih se ubrajaju obino oni koji katkad imaju posla s duhovima, i to iz istog razloga kao prethodni, jer oni vide neto to ne vidi niti jedan drugi zdrav
ovjek te imaju svoje vlastito zajednitvo s biima koja se
nikome, ma kako dobra osjetila imao, inae ne otkrivaju.
I imenovanje sanjarija, ako se pretpostavi da pomiljene pojave ispadaju kao puke utvare, utoliko je odgovarajue to su i jedne i druge samo upriliene slike koje varaju osjetila kao pravi predmeti. Jako se vara ako se pomisli
da su obje obmane uostalom u njihovu nainu nastanka
sebi dosta sline da bi se izvor jednih naao dostatan za
objanjenje drugih. Onaj koji se u budnom stanju udub
ljuje u izmiljotine i himere, koje izlae njegova uvijek
plodna uobrazilja, toliko da se malo obazire na zamjedbe
osjetila, koje su mu sada ponajvema prilagoene, biva s
pravom nazvan budnim sanjarom. Jer ako bi zamjedbe
osjetila jo malo vie popustile u jaini, tada bi on spavao
i prethodne himere bile bi pravi snovi. Uzrok da one to
nisu ve u budnom stanju jest to to ih on u to vrijeme
predouje u sebi, druge predmete koje osjea kao izvan
sebe dosljedno predouje kao uinke svoje vlastite djelatnosti, ove pak ubraja u one koje izvana prima i trpi.
Jer kod toga stoji sve do odnosa u kojem bivaju miljeni
predmeti to djeluju na njega samoga kao ovjeka, dosljedno i na njegovo tijelo. Zato ga mogu navedene slike u budnom stanju jako zaokupljati, ali ne i varati, ma
kako jasne one i mogle biti. Jer iako odmah ima neku
predodbu o sebi samom i svome tijelu u mozgu, prema
kojoj stavlja u odnos svoje fantastine slike, ipak zbiljska
zamjedba svoga tijela vanjskim osjetilima prema ovim
himerama ini kontrast ili odmak, da bi vidio one kao
44
izlegnute iz sebe, ove pak kao zamijeene. Zadrijema li

pri tome, gasi se zamijeena predodba njegova tijela i on
ostaje samo s pomiljenom, prema kojoj druge himere
bivaju miljene kao u vanjskom odnosu. I ako se dugo
spava, spavaa moraju varati jer tu nema zamjedbe koja
u usporedbi s onom moe razlikovati prasliku od slike
sjene, naime vanjsko od unutarnjega.
Od budnih su sanjara prema tome sasvim razliiti
vidovnjaci, ne samo po stupnju nego i po vrsti. Jer oni
referiraju u budnom stanju i esto pri najveoj ivotnosti
drugih zamjedbi zamjeuju izvjesne predmete meu vanjskim drugim stvarima koje zaista oko sebe zamjeuju. Pitanje je ovdje samo kako se dogaa da oni opsjenu svoje
uobrazilje premjetaju izvan sebe, i to u odnosu na svoje
tijelo, koje takoer zamjeuju vanjskim osjetilima. Velika
jasnoa njihove utvare ne moe biti uzrok tome jer ovdje
se radi o mjestu na koje je ona premjetena kao predmet.
Zato zahtijevam da se pokae kako dua takvu sliku, to
je ona ipak, kao u sebi sadranu treba predoiti, u sasvim
drugom odnosu, naime u nekom mjestu izvana, i meu
predmete premjestiti, koji se nude njezinoj zbiljskoj zamjedbi. Takoer se neu dati zbuniti navoenjem drugih
sluajeva, koji imaju neku slinost s takvom obmanom i
dogaaju se primjerice u grozniavom stanju; jer bude li
obmanuti ili zdrav ili bolestan, nee se znati dogaa li se
isto i inae i kako je takva prijevara mogua.
Nalazimo, meutim, pri uporabi vanjskih osjetila da
pored jasnoe u kojoj predmeti bivaju predoeni u zamjedbi se i njihovo mjesto skupa zahvaa, moda katkad
ne jednakom ispravnou, bez koje bi bilo nemogue kao
nuni uvjet osjeta stvari predoivati kao izvan nas. Pri
tome biva vrlo vjerojatno da naa dua zamijeeni objekt
45
Immanuel Kant
premjeta u svojoj predodbi onamo gdje se sudaraju razliite smjernice utiska koje je ona napravila kad je bila
dalje povuena. Odatle se vidi sjajea toka na onome
mjestu gdje se sijeku linije povuene unatrag od oka u
pravcu upada svjetlosne zrake. Ta toka, koju se naziva
tokom vienja, dodue, u svojem je uinku toka rasi
panja, ali u predodbi je toka sabiranja, smjernica prema kojoj osjet biva utisnut (locus imaginarius). Tako se
nekom vidljivom objektu mjesto odreuje samo jednim
okom, to se inae zbiva, izmeu ostalog, kada spektar
nekog tijela posredovanjemm udubljenog zrcala biva vien u zraku upravo ondje gdje se zraci koji izlaze iz jedne
toke objekta presijecaju prije nego upadnu u oi.11
Moda se pri utiscima zvuka, jer se njegovi udari dogaaju takoer po pravim linijama, moe takoer pretpostaviti: da njegovi osjeti, ujedno praeni predodbom
nekog loci imaginarii, koji biva stavljen tamo gdje su
prave linije u pokret stavljenog ivevlja mozga, izvanjski
bivaju povueni dalje. Jer se donekle zamjeuje podruje
i irina zvunoga objekta, ako se zvuk dogaa tiho i iza
nas, iako ve prave linije koje odatle mogu biti povuene upravo ne pogaaju otvor uha, nego padaju na druge
dijelove glave tako da se mora vjerovati da smjernice potresenosti bivaju u predodbi due izvanjski povuene i
zvuni objekt biva premjeten u toku njihova sudara. To
isto moe biti reeno, kako mi se ini, i o ostalim trima
Tako biva sud koji donosimo o prividnom mjestu bliskih predmeta u umijeu gledanja openito predstavljen i slae se vrlo dobro s
iskustvom. Meutim, pogaaju upravo isti svjetlosni zraci koji izviru
iz jedne toke s pomou loma u onim vlanostima ne divergirajue
na oni ivac, nego se objedinjuju tu u jednoj toki.
11
46
osjetilima, koja se od vida i sluha razlikuju u tome to je

predmet osjeta u neposrednom dodiru s organima i zato
smjernice osjetilnoga podraaja imaju svoju toku objedinjenja u samim tim organima.12
Da bih ovo primijenio na slike uobrazilje, neka mi
se dopusti da uzmem ono to je uzeo Cartesisu, i to je
vie filozofa nakon njega odobrilo: da su sve predodbe
uobrazilje ujedno praene i izvjesnim pokretima u tkanju
mozga ili ivanom duhu, koje se nazivlje ideas materiales,
dakle moda potresenou ili drhtanjem finog elementa
koji one izluuju, i koji je slian onom pokretu koji bi
osjetilni utisak mogao praviti od onoga ega mu je on kopija. No zahtijevam da mi se prizna: da je posebna razlika
ivanog pokreta u fantazijama od onih u osjetu u tome
to se smjernice pokreta u njih sijeku unutar mozga, kod
ovih, meutim, izvan mozga; odatle jer je focus imaginarius u kojem objekt biva predoen pri jasnim osjetima
bdijenja izvan mene, onaj od fantazija, meutim, koje
sada imam, postavljen je u mene dok bdijem ne mogu
pogrijeiti u tome da slike uobrazilje kao svoje vlastite
utvare razlikujem od utiska osjetila.
Ako se to prihvati, tada mi se ini da o onoj vrsti duevnog poremeaja, koja se naziva umobolnou i u viem stupnju ludilom, mogu navesti neto pojmljivo kao
uzrok. Osobitost te bolesti sastoji se u tome da poremeeni ovjek puke predmete svoje uobrazilje izmjeta izvan
sebe i vidi ih kao zbiljske pred njim nazone stvari. No reZato kad osjet pogaa ove nerve, koji locus imaginarius nemaju izvan tijela nego u onom dnu, to ini potekou koju sada
ne mogu razrijeiti i koja se ini nespojivim i s upravo reenim i s
iskustvom.
12
47
Immanuel Kant
kao sam: da se prema obinom poretku smjernice pokreta koje u mozgu kao materijalna pomona sredstva prate
fantaziju moraju presijecati unutar njega, i time mjesto
u kojem on biva svjestan svoje slike u vrijeme bdijenja u
njemu samom bivaju miljene. Kada dakle postavim: da
nekim sluajem ili boleu izvjesni organi mozga bivaju
tako iskrivljeno izbaeni i iz njihova uobiajena ravnovjesja da se kretanje ivaca, koje s nekim fantazijama harmonino titra, dogaa prema takvim smjernicama, koje bi se
u produetku ukrtale izvan mozga, tada je focus imaginarius postavljen izvan misleeg subjekta, a slika koja je
djelo puke uobrazilje biva predoena kao predmet koji bi
bio nazoan vanjskim osjetilima.13
Zaprepatenje nad pomiljenom pojavom neke stvari
koja prema prirodnom poretku ne bi smjela biti nazona,
iako i na poetku takva slika sjena fantazija biva samo slaba, ubrzo e potaknuti pozornost i prividnom osjetu dat
e tako veliku lakou koja prevarenom ovjeku ne e dati
Moglo bi se, kao daleka slinost s navedenim sluajem, navesti
ustrojstvo pijanaca, koji u tom stanju dvostruko vide s oba oka; zato
biva tako jer nabujalou krvnih sudova dolazi do zapreka pa se one
osovine tako uprave da se njihove produene linije sijeku u toki u
kojoj je objekt. Isto tako moe rastezanje modanih sudova koje je
moda samo privremeno i dok traje pogaa samo neke ivce sluiti
tome da se izvjesne slike fantazije ak i u bdijenju pojavljuju kao
izvan nas. Vrlo obino iskustvo moe biti usporeeno s tom obmanom. Kad se nakon odsanjanog sna sa sporou koja se pribliava
drijemeu i tako rei sa sklopljenim oima vidi poneko tkanje na
krevetnom zastoru ili odnos sitnih mrlja na bliskome zidu, tada se
lako od toga sebi prave figure ljudi, njihovih lica i slino. Obmana
prestaje im se to eli i im se napregne pozornost. Ovdje je premjetanje loci imaginarii fantazije donekle podlono samovolji, a u
ludilu se ne moe sprijeiti nikakvom samovoljom.
13
48
posumnjati u svoju istinitost. Ova prijevara moe se ticati

svakog vanjskog osjetila jer od svakoga imamo kopirane
slike u uobrazilji i pomicanje ivanog tkanja moe biti
uzrokom da se focus imaginarius premjesti onamo odakle je doao osjetilni utisak nekog zbiljskog, nazonog,
tjelesnog predmeta. Tako nije udo kada fantast vjeruje
da vrlo jasno neto vidi ili uje, to nitko osim njega ne
zamjeuje, pogotovo kada mu se te utvare pojavljuju i
iznenadno nestanu, ili, ako jednom osjetilu priinjaju likove i prikaze, i ni jednim drugim osjeajem ne mogu
biti zamijeene pa se ine proninima. Obine prie o
duhovima esto dolaze na takva odreenja da opravdavaju neobinu sumnju da su mogle nastati iz takva izvora. I
tako je uhodani pojam o duhovnom biu, koji smo izveli
iz obine jezine uporabe, toj obmani jako primjeren i
ne nijee svoje podrijetlo; jer svojstvo trajne prisutnosti u
prostoru treba sainjavati bitnu oznaku toga pojma.
Vrlo je vjerojatno takoer da su odgojni pojmovi o
duhovnim likovima bolesnoj glavi materijalije za varljiva
uobraenja i da od svih takvih predrasuda prazni mozak,
ako mu se dogodi da ga spopadne takva iskrivljenost, zacijelo nee tako lako izbjei slike takve vrste. Nadalje, vidi
se odatle takoer da jer bolest fantasta ne pogaa razum
nego varke osjetila nesretnik svoje obmane ne moe
dokinuti nikakvim umovanjem; jer istinski ili prividni
osjet osjetila samih ide ispred svakog suda razuma i ima
neposrednu evidenciju, koja nadaleko nadmauje svako
drugo uvjeravanje.
Nezgodna posljedica koja se nadaje iz ovih razmatranja
jest ta da ini sasvim suvinim duboka nasluivanja prethodnog poglavlja, i da e itatelj, koliko i bio spreman
ovim idealnim prigovorima priznati poneko odobrava49
Immanuel Kant
nje, ipak dati prednost pojmu koji u odlunome pokazuje

vie udobnosti i kratkoe te moe sebi obeati openito
odobravanje. Jer osim toga to se ini da je umnome nainu razmiljanja primjerenije da razloge objanjenja uzme
iz ove tvari koju nam nudi iskustvo, nego da se izgubi
u vrtoglavim pojmovima, napola pjesnikim, napola zak
ljuenih umom, to se oituje jo i u tome to je na ovoj
strani poneki povod poruzi, koja je, bila ona utemeljena
ili ne, najjae sredstvo da se zadre tata potraivanja. Jer
loe nasluivanje pobuuje ve to da se na ozbiljan nain
eli izlagati o utvarama fantasta i filozofija se tako stavlja
u sumnju da se nalazi u tako loem drutvu. Dodue, nisam osporavao umobolnost u takvim pojavama, tovie
nju sam drao, dodue, ne uzrokom uobraene zajednice
duhova, nego njezinom prirodnom posljedicom. Samo
takva ve ludost ne postoji koja ne bi mogla dovesti u
sukladnost bezdanu svjetsku mudrost? Zato nipoto ne
zamjeravam itatelju ako se, umjesto da vidi u vidovnjacima polustanovnike drugoga svijeta, njih otarasi kao kandidata bolnice, i time se oslobodi od svakog daljnjeg istraivanja. Ako, dakle, sve ima biti postavljeno tako, tada i
nain na koji adepti duhovnog carstva postupaju mora
biti vrlo razliit od ve navedenih pojmova, a ako se inae
nalo za nuno povremeno neke od njih spaljivati, sada e
ih biti dovoljno purgirati. Takoer pri takvu stanju ne bi
bilo nuno tako daleko posizati i u grozniavom mozgu
prevarenih zanesenjaka s pomou metafizike traiti tajnu.
Jedino bi nam otrooki Hudidras mogao rijeiti zagonetku jer prema njegovu miljenju: ako hipohondrini vjetar
u utrobi bjesni, tada je vano koji pravac on uzima, ide
li prema dolje, od njega biva puten vjetar, popne li se
gore, onda je pojava ili sveta pomisao.
50
e t v r t o g l a v n o p o g l a v l j e
Teorijski zakljuak iz sveukupnih razmatranja u prvom dijelu
Varljivost neke vage, koja prema graanskim zakonima treba biti mjera radnje, biva otkrivena ako roba i utezi
zamijene mjesto u zdjelicama. I pristranost razumske vage
oituje se istim zahvatom. Bez njega se i u filozofskim sudovima nikad ne moe dobiti jednoglasni facit iz usporednih mjerenja. Ja sam svoju duu oistio od predrasuda, ponitio sam svako slijepo predavanje koje se ikada uuljalo u
mene kao uobraeno znanje. Sada mi nije ni do ega stalo,
nita mi nije vrijedno tovanja osim onoga to iskreno uzima mjesto u mirnoj i za sve razloge pristupnoj dui, pa
makar to moj prethodni sud potvruje ili nijee, odreuje
me ili ostavlja neodlunim. Gdje neto naem to me poduava, to si prisvajam. Sud onoga koji opovrgava moje
razloge jest moj sud nakon to sam ga najprije odvagnuo
nasuprot zdjelici samoljublja i potom u njoj nasuprot svojih navodnih razloga i tako u njemu naao veliku sadrinu.
Inae vidim opi ljudski razum samo sa stajalita svoga vlastitoga. Sada se premjetam u poloaj nekog tueg i izvanjskog uma i promatram svoje sudove zajedno s njihovim
najtajnijim povodima s gledita drugih. Usporedba obaju
razmatranja daje, dodue, jake paralakse, ali ona je takoer
jedino sredstvo da se ouvam od optike varke i pojmove
stavim na pravo mjesto, tamo gdje im je mjesto glede spoznajnih moi ljudske naravi. Rei e se da je to ozbiljan govor pred tako ravnodunom zadaom kakvu obraujemo,
51
Immanuel Kant
a koja vie zasluuje da se nazove igrarijom nego ozbiljnim

poslom. I ima se pravo tako suditi.
Jedino ako se, dodue, zbog neke sitnice ne treba izvesti
velika priprema. I za nju se moe to uiniti, i prekomjerna
opreznost pri odluivanju o sitnicama moe, na primjer,
sluiti u vanim sluajevima. Ne nalazim da bilo kakva privrenost ili inae pred ispitivanje priuljana naklonost moje
due uzima za sebe pozornost prema svemoguim razlozima za ili protiv. Iznimka je ipak jedna jedina. Razumska
vaga nije sasvim nepristrana i jedna njezina ruka, koja nosi
natpis: nada budunosti, ima mehaniku prednost. Ona
ini da na drugoj strani u visinu vuku i lagani razlozi koji
padaju u njima odgovarajuu zdjelicu spekulacije, premda
po sebi imaju veu teinu. To je jedina nepravilnost koju
ne mogu ukinuti i doista je nikad ni ne elim ukinuti. No
priznajem da sve pripovijesti o pojavljivanju preminulih
dua ili o utjecajima duhova, i sve teorije o vjerojatnoj naravi duhovnih bia i njihove povezanosti s nama, imaju
znatnu teinu na zdjelici nade; naprotiv, u spekulaciji se
ini da se sastoje samo od zraka. Kad ne bi izrada zadanog
pitanja stajala u simpatiji s nekom ve unaprijed odluenom sklonou, tko bi uman tu bio neodluan o tome ima
li vie mogunosti u prihvaanju neke vrsti bia koja sa
svime to ga poduavaju osjetila nemaju nikakve slinosti,
nego to se neka navodna iskustva imaju pripisati samoobmani i izmiljotinama koje u vie sluajeva nisu neobine.
Da, to se ini da je opi razlog za vjerovanje u ope
prihvaene prie o duhovima. I prve obmane o navodnim pojavama preminulih ljudi nastale su vjerojatno iz
laskave nade da se na neki nain bivstvuje nakon smrti, da pri nonim sjenama esto tlapnja vara osjetila, i iz
dvosmislenih likova stvara prikaze koje bi bile primjerene
52
unaprijed stvorenom mnijenju. Odatle onda konano filozofi uzimaju povod da umsku ideju o duhovima izmisle
i unesu je u ustroj uenja.
Zacijelo se vidi na mom preuzetnom uenom pojmu o zajednitvu duhova da on ide u istom pravcu kao
i obina sklonost. Jer reenice se zamjetno objedinjuju
samo u tome da bi dale pojam kako duh ovjekov izlazi14
iz ovog svijeta, to jest pojam o stanju nakon smrti; kako,
meutim, on ulazi u njega, to jest o njegovu zaeu i raanju nita ne govorim; ne govorim ak niti o tome kako
neka imaterijalna narav u nekom tijelu i kroz njega moe
biti djelatna. O svemu tome ne govorim iz vrlo vanog
uzroka, naime, to uope ne razumijem i dosljedno tome
mogu biti skroman i u neznanju glede budueg stanja
ako mu ne bi posluila kao preporuka pristranost omiljena miljenja koje nudi razloge, ma kako slabi oni i bili.
Upravo zbog istog neznanja neu se drznuti tako potpuno zanijekati svu istinu u mnogim pripovijestima o
duhovima. Ipak obinim, iako udnim pridrajem, svaku u pojedinu pripovijest dovesti u sumnju, ali svima
zajedno, meutim, pridat u neko vjerovanje. itatelju
ostaje slobodan sud; to se mene tie, naglasak na razlogu drugoga glavnoga poglavlja za mene je dovoljno jak
da ostanem ozbiljan i neodluan pri sluanju raznolikih
zaudnih pripovijesti takve vrste. Meutim, budui da
Simbol starih Egipana za duu bio je leptir i grko imenovanje
znai upravo to isto. Lako se vidi da je takvu ideju zajedno s njezinim
znakom potaknula nada koja smrt ini samo jednom preobrazbom.
Meutim, to nipoto ne ukida povjerenje u ispravnost odatle proizalih pojmova. Na unutarnji osjet, i na njemu zasnovani sudovi
umu slinoga, vode, dok nisu iskvareni, upravo onamo kamo bi vodio um kad bi bio prosvjetljeniji i raireniji.
14
53
Immanuel Kant
nikad ne nedostaje razloga za opravdanje ako je uvstvo

unaprijed zauzeto, ne bih htio itatelja optereivati ni s
kakvom daljnjom obranom ovog naina miljenja.
Budui da se nalazim pri kraju teorije o duhovima,
drznut u se da jo kaem: ovo razmatranje, ako ga itatelji budu odgovarajue rabili, donosi sav filozofski uvid
o takvim biima i o tome se moda ubudue moe svata
predmnijevati, ali nikada se, meutim, ne moe vie zna
ti. Ovaj naputak zvui dosta hvalisavo. Jer sigurno nema
nijednog predmeta prirode poznatog osjetilima za koji bi
se moglo rei da ga se promatranjem ili umom ikada is
crpilo, pa bila to kapljica vode, zrnce pijeska ili neto jo
jednostavnije; tako je neizmjerna raznolikost onoga to
priroda u svojim najneznatnijim dijelovima nudi za rjeavanje tako ogranienom razumu kakav je ljudski. Jedino
je sasvim drukije s filozofski muenim pojmom o duhovnim biima. On moe biti ispunjen, ali u negativnom
razumu, ako on, naime, granice naeg uvida utvruje sa
sigurnou i uvjerava nas: da razliite pojave ivota u prirodi i njihovi zakoni jesu sve to nam je dano za razumijevanje i spoznaju, ali da se naelo tog ivota nasluuje, to
znai da se duhovna priroda ne spoznaje. Zato nikada ne
bi mogla biti pozitivno miljena jer se nikakvi podaci za to
ne mogu nai u svim naim zamjedbama, i zato se mora
pomoi nijekanjima da bismo pomiljali neto tako jako
razliito od svega osjetilnoga. Meutim, ak ni mogunosti takvih nijekanja nema niti u iskustvu, niti se moe
izvesti s pomou zakljuaka, nego poiva na izmiljaju kojemu se utjee um lien svih pomonih sredstava. Tako
moe biti nazvan pneumatologijom ljudi jedan pouni
pojam njihova nunoga neznanja glede nasluene vrste
bia i kao takva ona lagano moe biti adekvatna zadai.
54
Drugi dio koji je historijski

Pr vo g l a v n o p o g l a v l j e
Pripovijest kojoj se istina preporuuje
slobodnom raspitivanju itatelja
Sit mihi fas audita loqui.
Vergilije
Filozofija, koju njezina umiljenost izlae svim tatim

pitanjima, esto se pri povodu izvjesnih pripovijesti nalazi u nezgodnoj zbunjenosti ako u neke od njih ne smije nekanjeno sumnjati ili ako u mnogo toga ne smije
neismijano vjerovati. Obje potekoe nalaze se donekle
zajedno u krueim priama o duhovima, prva u sluaju
onoga koji se u njih zaklinje, a druga glede onih kojima
se to dalje prenosi. Doista nikakav prigovor nije filozofu
gori od prigovora lakoumnosti i predanosti opoj obmani. Oni koji se u to razumiju ine dobru trgovinu time da
se podrugljivo smiju svemu to neznalice i mudrace donekle ini jednakima ako je to obojima neshvatljivo. Zato
nije udo da imaju vrlo velik odziv tako esto spominjane
pojave, oito javno bivaju ili zanijekane ili pak skrivene i
55
Immanuel Kant
preuivane. Moe se pouzdati u to da nikad neka akademija znanosti ne e od te materije napraviti nagradno pitanje; ne zato to bi njezini lanovi bili potpuno slobodni
od svake predanosti u pomiljeno mnijenje, nego zato to
pravila pameti s pravom postavljaju granice takvim pitanjima koja bez razlike nabacuju i znatieljnost i tata
udnja za znanjem. I tako se u pripovijesti takve vrste u
svako doba samo potajno vjeruje, javno, meutim, bivaju
one odbaene vladajuim mnijenjem i modom.
Budui da mi se itavo ovo pitanje ne ini niti vano,
niti dovoljno pripremljeno da bi se moglo o njemu neto
odluiti, ne oklijevam ovdje navesti jednu obavijest spomenute vrste i nju s potpunom ravnodunou izruiti
naklonjenom ili nenaklonjenom sudu itatelja.
U Stockholmu ivi izvjesni gospodin Schwedenberg,
bez slube ili posluge, od svoga dosta velikog imetka.
Njegov itav posao sastoji se u tome da, kako sam kae,
ve vie od dvadeset godina stoji u ophoenju s duhovima i preminulim duama, od njih donosi vijesti iz drugoga svijeta i njima zauzvrat priopuje vijesti iz ovoga
svijeta, sastavlja debele sveske o svojim otkriima i pokatkad putuje u London da bi se pobrinuo za njihovo
izdavanje. Nije suzdrljiv sa svojim tajnama, govori sa
svakim slobodno o tome, ini se savreno uvjeren u ono
to objavljuje, bez ikakve natruhe namjetene prijevare
ili arlatanstva. Tako kako je, ako mu se smije vjerovati,
vidovnjak nad vidovnjacima, tako je takoer sigurno arhifantast meu fantastima, moe li se prosuditi iz opisa
onih koji ga poznaju ili iz njegovih spisa. Ali ta okolnost
one koji su inae naklonjeni utjecajima duhova nee zadrati da iza takvih fantazija naslute neto istinitoga. Jer,
56
meutim, kreditiv svih opunomoenika iz drugoga svijeta stoji u dokazima koje oni donose o svojem iznimnom
zanimanju u ovome svijetu. Zato moram, da bi to bilo
uvjerljivo, od onoga to se pria o iznimnim osobinama
dotinog ovjeka navesti barem ono to jo nalazi neku
vjeru kod najveeg broja ljudi.
Pred kraj godine 1761. bio je gospodin Schwedenberg
pozvan k nekoj kneginji. Njezin veliki razum i uvid uinili su da je bilo gotovo nemogue da bude prevarena u
takvim sluajevima. Povod za to dale su openite glasine
o navodnim vizijama toga ovjeka. Nakon nekoliko pitanja koja su smjerala vie na to da se zabavi s njegovim
uobraenjima, nego da se zaista dobiju obavijesti iz drugoga svijeta, oprostila se kneginja od njega time to mu je
prethodno dala tajnu zadau koja se ticala njegova zajednitva s duhovima. Nakon nekoliko dana pojavio se gospodin Schwedenberg s takvim odgovorom da se kneginja, prema njezinu vlastitom priznanju, nije mogla tome
dovoljno nauditi jer se u odgovoru nalo neto istinito
to ni od jednog ivog ovjeka nije moglo biti priopeno.
Ta je pria iz izvjea nekog poslanika na tamonjem dvoru, koji je bio tamo prisutan, prenijeta nekom drugom
poslaniku u Kopenhagen i slae se takoer tono s onim
to se o tome pitanju moglo doznati.
Sljedee pripovijesti nemaju drugog jamstva, doli openitog kazivanja, a dokaz im je vrlo nepouzdan. Madame
Marteville, udovica holandskog poslanika na vedskom
dvoru, bila je opomenuta od slubenika nekog zlatara da
plati dug za dogotovljeni srebrni servis. Dama, koja je
dobro poznavala gospodarstvo svog umrlog mua, bila je
uvjerena da je taj dug morao biti plaen ve za njegova i57
Immanuel Kant
vota; ali o tome nije nala nikakva dokaza meu papirima

to su ostali poslije njega. ene su osobito sklone vjerovati priama o gatanju, tumaenju snova i drugim udesnim stvarima. Ona je zato svoju stvar otkrila gospodinu
Schwedenbergu, traei ga, ako je istina to se o njemu
govori, da pribavi, ako je u doticaju s duama preminulih, obavijest od njezina mrtvog mua o tom novanom
traenju. Gospodin Schwedenberg obeao joj je da e to
uiniti i nakon nekoliko dana u njezinu kuu stie obavijest da je rijeio zahtijevanu zadau te da se u jednom ormaru, koji je on pokazao, i koji je prema njezinu miljenju bio potpuno raspremljen, nalazi skrivena polica koja
sadri traeni raun. Potrailo se odmah prema njegovu
opisu i nalo se pored tajne holandske korespondencije
raun, kojim su svi postavljeni zahtjevi bili poniteni.
Trea je pria takva da vrlo lako daje nedvojbeni dokaz o svojoj ispravnosti ili neispravnosti. Bilo je to, ako
sam dobro obavijeten, prema kraju 1795. godine, kad
je gospodin Schwedenberg, dolazei iz Engleske, jednog
poslijepodneva u Gotenborgu stupio na kopno.
Isto je vee bio pozvan u drutvo nekom tamonjem
trgovcu. Tamo je nakon nekog vremena vrlo zaprepateno drutvo obavijestio da je upravo tada u Stockholmu
u Sdermalmu buknuo straan poar. Nakon nekoliko
sati, unutar kojih se on tu i tamo udaljavao, izvijestio je
drutvo da je poar zaustavljen i ujedno kazao koliko je
povrine poar zahvatio. Jo se iste veeri rairila ova udesna vijest i drugo jutro pronijela se po cijelom gradu;
tek nakon dva dana stiglo je izvjee o tome iz Stockholma u Gotenborg, i bilo je potpuno u skladu, kako se
kae, sa Schwedenbergovim vizijama.
58
Moda e se pitati to me moglo pokrenuti da preuzmem tako prezreni posao kao to je taj da dalje irim
prie koje uman ovjek oklijeva sluati i sa strepnjom ih
slua te da takve prie uinim tekstom filozofskih istraivanja. Budui da filozofija koju smo prethodno izloili
isto tako bijae pripovijest iz zemlje dembelije metafizike,
ne vidim nita nedostojnog u tome da pustim oboje da
zajedno nastupe; i zato bi bilo slavnije dati se prevariti
slijepim povjerenjem u prividne razloge uma, nego neopreznim vjerovanjem u varljive pripovijesti?
Ludost i razum imaju tako nejasno zacrtane granice
da se teko u nekom podruju ide dalje a da se katkad
neki mali potez ne uini u drugome podruju; ali iskrenost, koja se mnogim vrstim uvjeravanjima protiv obrane razuma daje nagovoriti da katkad neto prizna, ini se
kao preostatak stare plemenske slave, koja, naravno, ne
odgovara sadanjem stanju i zato esto biva ludou. Ali
upravo zato nije ona nita drugo doli naravno naslijee
gluposti i tako to treba biti vieno. Zato preputam volji
itatelja da onu dvosmislenu mjeavinu uma i lakovjernosti u udesnim pripovijestima, u koje se mijeam, razrijei u njezine elemente i proporciju obih ingredijencija
urauna u moj nain miljenja.
Jer u takvoj se kritici ipak izraava samo pristojnost pa
sam se zato dostatno osigurao protiv poruge time to se s
tom ludou, ako se eli tako nazvati, nalazim u dobrom i
brojnom drutvu, a to je ve dovoljno, kako vjeruje Fon
tenelle, da barem ne budem dran za nepametnoga. Jer
u sva vremena bilo je tako, i tako e ostati i u budue, da
izvjesne protusmislene stvari primaju ak i umnici samo
zato jer se openito o njima govori. Ovamo pripadaju
59
Immanuel Kant
simpatija, ralje vilinske, slutnje, djelovanje snage uobrazilje trudnih ena, utjecaji mjeseevih mijena na ivotinje
i biljke i tome slino. Pa zar se nije jednostavan seljaki
narod onim znanstvenicima dobro osvetio izrugivanjem
koje oni obiavaju baciti na njega zbog lakovjernosti? Jer
mnogim uvenjima i kazivanjima dovela su djeca i ene
konano velik dio pametnih mueva do toga da obinog
vuka dre za hijenu, iako svatko uman lako uvia da u umama Francuske zacijelo nee naokolo trati afrika grabeljiva ivotinja. Slabost ljudskog razuma u vezi s njegovom udnjom za znanjem ini to da se istina i varka na
poetku uspravljaju bez razlike. Ali malo pomalo iste se
pojmovi, mali dio ostaje, ostalo se kao smee odbacuje.
Ako, dakle, nekome one pripovijesti o duhovima
izgledaju vanima, moe taj uvijek, ako ima dovoljno novaca i nema nita boljega raditi, i otputovati da ga poblie
upozna, kao to Artemidor radi tumaenja snova putovae u Malu Aziju. I njegovi nasljednici u slinom nainu
miljenja bit e jako povezani time da sprijee da ne bi
ustao drugi Filostrat. Nakon proteka dovoljno vremena
iz naeg Schwedenberga oni e nainiti novog Apolonija iz Tijane, kada glasine budu sazrele za formalni dokaz
i kad jednom postane nemogu neugodan, iako krajnje
nudan, izvjetaj oevidaca.
60
Dr u g o g l a v n o p o g l a v l j e
Ekstatino putovanje zanesenjaka kroz
duhovni svijet
Somnia, terrore magicos, miracula, sagas,
Nocturnos lemures, potentaque Thessala
Horacije
Ne mogu opreznom itatelju ni na koji nain uzeti za

zlo ako se slijedom ovog spisa u njemu probudi pokoja
sumnja glede postupaka za koje sastavlja misli da je dobro da se u spisu razmatraju. Jer budui da sam umske
razloge izloio prije iskustva, dao sam uzroka sumnji u
to da se sluim lukavtinom, i budui da sam pripovijest
moda ve unaprijed imao u glavi, da sam se tako postavio kao da ne znam nita doli ista odvojena razmatranja
da bih itatelja, koji ne zna nita slino, na kraju mogao
iznenaditi jednom radosnom potvrdom iz iskustva. I doista, to je takoer spretan zahvat kojim su se filozofi vie
puta vrlo sretno sluili. Jer mora se znati da sva spoznaja
ima dva kraja s kojih ju je mogue uhvatiti, jedan a priori,
drugi a posteriori. Dodue, razliiti uitelji prirode novijeg
doba dali su prednost tome da se mora poeti od potonjeg i vjeruju da su jegulju znanja uhvatili za rep time to
su se osigurali s dostatnim iskustvenim znanjima i onda
se postupno uspinjali k openitim i viim pojmovima.
Iako to ne bi trebalo biti nepametno, ipak ni izdaleka nije
61
Immanuel Kant
ueno i dosta filozofino jer se na taj nain uskoro dolazi

do jednog zato, na koje nije mogue dati odgovora, to
filozofu ini ast ba toliko kao trgovcu koji pri razmjeni
novca prijateljski moli da se i drugi put njemu obrati.
Zato su otroumni muevi, da bi izbjegli tu neugodnost,
zapoeli od suprotstavljene krajnje granice, naime od
najvie toke metafizike. Ali tu se javlja nova potekoa,
naime da se poinje ne znam gdje i dolazi ne znam kamo
i da nastavak razloga nee pogaati iskustvo, pa se ini da
e se Epikurovi atomi, nakon to su od vjenosti pa naovamo stalno padali, jednom sluajno sudariti i izgraditi
svijet prije nego to bi ga najopenitiji i najapstraktniji
pojmovi mogli objasniti. Budui da, dakle, filozof dobro
vidi da njegovi umski pojmovi, s jedne strane, i zbiljsko
iskustvo ili pripovijest, s druge strane, teku jedno pored
drugoga, a da se nikad ne susretnu kao par paralelnih
linija, zato se on s ostalima, kao da su se dogovorili, sloio o tome da svatko prema svojoj vrsti uzme poetnu
toku i da onda, ne u pravoj liniji zakljuivanja, nego s
nezamjetljivim clinamenom dokaznih razloga, kriomice
gledaju ukoso prema cilju izvjesnih iskustava ili svjedoanstava, da tako vode um da on mora upravo onamo
pogoditi gdje ga iskreni uenik ne bi nasluivao, naime,
da dokazuje ono za to se ve prije znalo da treba biti
dokazano. Taj put nazvali su jo i putem a priori, iako
je on nezamjetljivo ispruenim tapovima bio povuen
prema toki a posteriori, pri emu, kako je pravo, onaj
koji razumije umjetnost ne mora odati majstora. Prema
ovom umnom nainu poduavanja razni zasluni muevi
na pukom su putu uma ak tajne religije zahvaali upravo
onako kako pisac romana junakinju pripovijesti puta da
62
pobjegne u udaljene krajeve da bi kao sluajno u sretnoj

pustolovini susrela svog oboavatelja; et fugit ad salices
et se cupit ante videri. (Virg.). Ne bih se, dakle, uz tako
hvaljene prethodnike doista imao razloga sramiti da sam
zaista koristio isti zahvat da bih mom spisu pomogao do
eljenog ishoda. Samo usrdno molim itatelja da to ne
misli o meni. to bi mi sada i pomoglo kad vie ne mogu
pobjei nakon to sam tajnu ve izbrbljao?
K tome imam nesreu da svjedoanstvo na koje nailazim, i koje je tako neobino slino mom filozofskom
modanom porodu, izgleda oajno nakazno i budalasto
pa moram predmnijevati da e itatelj, zbog srodnosti
s takvim odreenjima, mnogo prije drati neskladnima
moje umske razloge nego ono drugo. Kaem zato bez
okolianja da ne razumijem alu to se tie takvih navodnih usporedbi. Izjavljujem kratko i jasno da se ili u
Schwedenbergovim spisima mora naslutiti vie pameti i
istine nego to se to na prvi pogled ini, ili da on samo
sluajno dolazi u sklad s mojim sustavom, kao to pjesnici katkad, kada bjesne, prorokuju kako se vjeruje ili kako
samo oni govore kada se tu i tamo sastanu s uspjehom.
Dolazim k svojoj svrsi, naime k spisima svog junaka.
Mnogi sada zaboravljeni ili neko ipak bezimeni pisci nemaju malu zaslugu da se u izradbi velikih djela ne obaziru
na utroak svog razuma. Gospodinu Schwedenbergu bez
sumnje pripada najvea ast meu svima njima. Jer zacijelo njegova je boca sasvim puna u mjeseevu svijetu i on
ne uzmie ni pred jednom od onih koje je Ariosto vidio
ispunjene s ovdje izgubljenim umom, a koji e njegovi
vlasnici jednom morati traiti natrag. Tako je ispranjeno
veliko djelo od svake kapi uma. Uza sve to vlada u nje63
Immanuel Kant
mu zaudno i najzaudnije slaganje s onim to najfinija

izmiljotina uma o slinim predmetima moe proizvesti.
Stoga e mi itatelj oprostiti ako u njemu nalazim onu rijetkost u igrama uobrazilje koju tako mnogi drugi sakup
ljai nalaze u igrama prirode, kada primjerice u arenom
mramoru vide svetu obitelj, ili u tvorbama siga monahe,
krstionicu i orgulje, ili kao to rugalica Liscow na smrz
nutom prozorskom oknu otkriva broj zvijeri i trostruku
krunu. Sve to nitko drugi ne vidi, samo onaj kome je
glava ve unaprijed time ispunjena.
Veliko djelo ovog pisca sadri osam quarto svezaka
punih besmisla, koje izlae svijetu pod naslovom Arcana
vaelestia kao novu objavu. Njegove pojave veim dijelom
bivaju primijenjene na otkrie tajnog smisla u dvije prve
knjige Mojsijeve i donose slinu vrstu objanjenja itavog
Svetog pisma. Sva ta sanjarska izlaganja ovdje me se ne
tiu. Moe se, meutim, ako se eli, neke obavijesti o
tome potraiti u gospodina doktora Ernestija u prvom
svesku Theol. Biblioteci. Samo audita et visa, to jest to
su njegove vlastite oi vidjele i vlastita uha ula, jest sve
to ponajprije elimo izvui iz priloga njegovim poglavljima, jer to lei u osnovi svih drugih sanjarija i dosta se
pribliuje pustolovini koju smo mi prije poduzeli na zranom brodu metafizike. Spisateljev je stil plitak. Njegove
pripovijesti i njihov sloaj ine se tako kao da su zaista
potekle iz fanatinoga gledanja i daju malo sumnje da su
ga spekulativne utvare iskrivljeno mozgajueg uma potaknule da ih izmisli i izloi kao obmanu. Utoliko imaju
neku vanost i zasluuju da budu zaista predstavljene u
malom izvatku, moda vie nego mnoge igrarije umnika
bez mozga, koji napadaju nae novine, jer jedna suvisla
64
obmana osjetila uope je mnogo zaudniji fenomen nego

prijevare uma kojima su osnove dovoljno poznate, i koje
velikim dijelom voljnim usmjerenjem snaga due i s neto
vie obuzdavanja prazne radoznalosti mogu biti sprijeene. Naprotiv, one koje se tiu temelja svih sudova, protiv
ega, ako nisu tona pravila logike, malo mogu pomoi! Razlikujem i dijelim u naeg sastavljaa ludilo od bez
umlja i prelazim preko onoga to on na iskrivljeni nain
umuje ako ne ostaje kod svojih vizija, isto onako kako se
inae esto u filozofa mora odvajati ono to on promatra
od onoga to on umuje. ak i prividna iskustva u mnogome su pounija od prividnih razloga uma.
Ako itatelju otimam neke od onih trenutaka koje
bi inae moda ne s veom koristi utroio na itanje te
meljitijih spisa iste materije, onda se brinem za njenost
njegova ukusa kad isputanjem mnogih divljih himera
svodim kvintesenciju knjige na malo kapi. Od njega oekujem isto onoliko mnogo hvale koliko je izvjesni pacijent mislio da duguje svom lijeniku, koji mu je dao pojesti samo koru kinina, a mogao ga je prisiliti da pojede
itavo stablo.
Gospodin Schwedenberg dijeli svoje pojave u tri vrste, od kojih je prva biti osloboen tijela; to je srednje
stanje izmeu sna i bdijenja u kojem je on duhove vidio,
sluao ak i osjeao. To mu se dogodilo samo tri ili etiri
puta. Druga je: biti od duha odveden, kada primjerice
ide ulicom, a da se ne zbuni dok je u duhu u sasvim drugim krajevima i na drugom mjestu jasno vidi kue, ljude,
ume, i to nekoliko sati, sve dok se iznenada ne nae opet
na svom pravom mjestu. To mu se dogodilo dva do tri
puta. Trea vrsta pojava jest uobiajena, dnevno je ima
65
Immanuel Kant
pri punom bdijenju i odatle su uglavnom uzete ove njegove pripovijesti.

Svi ljudi stoje prema njegovu iskazu u podjednakom
unutarnjem dodiru s duhovnim svijetom; samo oni to ne
osjeaju i razlika izmeu njega i drugih sastoji se samo u
tome to je njegova unutranjost otvorena; o tom daru
on u svako doba govori sa strahopotovanjem (datum
mihi est ex divina Domini misericordia). Iz sklopa se vidi
da se taj dar sastoji u tome da se bude svjestan tamnih
predodbi koje dua prima svojom stalnom povezanou
s duhovnim svijetom. On razlikuje stoga u ovjeku vanjsko i unutarnje pamenje. Vanjsko pamenje ima on kao
osoba koja pripada u vidljivi svijet, unutarnje pak ima
snagom svoje povezanosti s duhovnim svijetom. U tome
se takoer temelji razlika izmeu vanjskog i unutarnjeg
ovjeka. Njegova osobna prednost sastoji se u tome da on
ve u ovom ivotu kao osoba sebe vidi u drutvu duhova
i od njih biva spoznat kao osoba.
U tom unutarnjem pamenju biva takoer sauvano
sve to je iz vanjskoga pamenja iezlo, i nita od svih
predodbi ovjeka nikad nije izgubljeno. Nakon smrti
sjeanje je potpuna knjiga ivota, tamo je sve ono to mu
je ikada ulo u duu i to mu je prije toga bilo skriveno.
Nazonost duhova pogaa, dodue, samo njegovo
unutarnje osjetilo. Ovo pobuuje u njemu njihovu pojavu kao izvan njega, i to u ljudskom obliku. Jezik duhova neposredno je priopavanje ideja. On je, meutim, u
svako doba povezan s pojavom onoga jezika kojim inae
govori i biva predoen kao izvan njega. Jedan duh u pamenju drugoga duha ita predodbe, koje taj u pamenju jasno sadri. Tako gledaju duhovi u Schwedenbergu
66
njegove predodbe, koje on o ovome svijetu ima u tako

jasnom zrenju da se oni u tome mogu prevariti i esto si
utvaraju da vide neposredno stvari. To ipak nije mogue,
jer niti jedan isti duh nema ni najmanju zamjedbu o
tjelesnom svijetu; samo kroz zajednitvo s drugim duama ivih ljudi ne mogu oni niti imati predodbu o tome,
jer njihova nutrina nije otvorena, to znai da njihovo
unutarnje osjetilo sadri sasvim tamne predodbe. Zato
je Schwedenberg pravo proroite duhova koji su upravo
znatieljni da u njemu vide sadanje stanje svijeta, kao
to je on znatieljan da u njihovu pamenju kao u nekom
zrcalu promatra uda duhovnoga svijeta. Iako ti duhovi stoje u najtonijoj vezi sa svim drugim duama ivih
ljudi, i u njima djeluju ili od njih trpe, oni o tome isto
tako malo znaju kao to i ljudi znaju, jer je upravo takav
taj njihov unutarnji osjet koji pripada njihovoj duhovnoj
osobi. Duhovi misle da su oni sami mislili ono to je u
njima uinjeno utjecajem ljudskih dua, kao to i ljudi u
ovom ivotu ne misle drukije, nego da sve njihove misli
i podraaji volje proizlaze iz njih samih, iako zapravo esto u njih prelaze iz nevidljivoga svijeta.
Meutim, ima svaka ljudska dua ve u ovome ivotu svoje mjesto u duhovnom svijetu i pripada izvjesnom
socijetetu koji je u svako doba primjeren njezinu unutarnjem stanju istinitoga i dobroga, to znai razuma i volje.
Ali mjesta duhova meusobno nemaju nita zajednikoga
s prostorom tjelesnog svijeta; zato dua nekog ovjeka u
Indiji s duom drugoga u Europi, to se duhovnog poloaja tie, esto moe biti u najbliem susjedstvu, i naprotiv, one due koje po tijelu ive u istoj kui prema ovim
odnosima mogu biti meusobno jako udaljene. Umre li
67
Immanuel Kant
ovjek, dua ne mijenja svoje mjesto, nego se samo osjea

u istome mjestu u kojem je s gledita drugih duhova ve
bila u ovome ivotu. Uostalom, iako odnos duhova meusobno nije pravi prostor, ima on u njih privid prostora, i njihove skopanosti bivaju praene uvjetima blizine,
njihova razliitost biva kao udaljenost predoena, pa iako
duhovi sami nisu proteni, jedni drugima daju ipak privid
ljudske figure. U tom prividnom prostoru nalazi se prolazna zajednica duhovnih naravi. Schwedenberg govori
s duama preminulih kako ga je volja, i ita u njihovu
pamenju (snazi predoivanja) ono stanje u kojem one
same sebe gledaju i vidi ga isto tako jasno kao tjelesnim
oima. Isto je tako kao nita golema udaljenost umnih
stanovnika zemlje glede duhovne svjetske cjeline, i razgovarati sa stanovnikom Saturna njemu je isto tako lako
kao razgovarati s nekom preminulom duom. Sve ovisi
o tome kakav je odnos unutarnjeg stanja i o skopanosti
koju one imaju prema slaganju u istinitom i dobrom;
udaljeniji duhovi, meutim, mogu lako posredovanjem
drugih doi u zajedniko drutvo. Zato ne treba ovjek
zaista u ostalim svjetskim tijelima stanovati da bi jednom
poznavao njih i njihova udesa. Njegova dua ita u pamenju drugih preminulih svjetskih graana predodbe
koje oni imaju o svom ivotu i stanitu te vidi u njima
predmete tako dobro kao neposrednim zrenjem.
Glavni pojam u Schwedenbergovoj fantastici ovaj je:
tjelesna bia nemaju nikakvu vlastitu subzistenciju, nego
postoje jedino kroz duhovni svijet, pri emu svako tijelo
nije upravljeno samo po jednom duhu nego po svima
zajedno. Zato ima spoznaja materijalnih stvari dvojako
znaenje, jedan izvanjski smisao u odnosu materije jed68
ne prema drugoj, i jedan unutarnji smisao ako se one

oznauju kao uinci snage duhovnog svijeta koji su njihovi uzroci. Tako ljudsko tijelo ima meusobni odnos
dijelova prema materijalnim zakonima; ali ako ono biva
odravano duhom, koji u njemu ivi, imaju njegovi razliiti udovi i njihove funkcije znaajnu vrijednost za one
duevne snage kroz iji uinak one imaju oblik, djelatnost i postojanost. Ovo unutarnje osjetilo ovjeku nije
poznato, i njega je Schwedenberg, ija je nutrina otvorena, htio uiniti poznatim. Sa svim drugim stvarima vidljivoga svijeta one imaju, kako je reeno, jedno znaenje
kao stvari, to je malo, i drugo kao znakovi, to je vie.
To je takoer izbor novih izlaganja koje je htio napraviti
iz Pisma. Jer unutarnje osjetilo, naime simboliko odnoenje svega tamo isprianoga prema duhovnom svijetu
jest, kako on sanjari, jezgra njegove vrijednosti, ostalo je
samo ljuska. to je, meutim, u toj simbolikoj skopanosti tjelesnih stvari kao slika s unutarnjim duhovnim
stanjem vano, sastoji se u ovom: svi duhovi stoje jedni
prema drugima u svako doba u obliku protenih likova
i meusobni utjecaji svih tih duhovnih bia pobuuju
u njima ujedno aparenciju jo drugih protenih bia i
ujedno materijalnoga svijeta, slike kojega su ipak samo
simboli njihova unutarnjeg stanja, ali ipak uzrokuju tako
jasnu i trajnu obmanu osjetila da je ona jednaka stvarnoj
zamjedbi takvih predmeta. (Neki budui tuma iz toga
e zakljuiti da je Schewedenberg idealist; jer on materiji ovoga svijeta odrie vlastitu subzistenciju i nju moe
drati moda samo za neku suvislu pojavu koja nastaje iz
skopanosti duhovnog svijeta.) On govori, dakle, o vrtovima, irokim prostranstvima, stanitima, galerijama i
69
Immanuel Kant
arkadama duhova, koje on vidi vlastitim oima u najjasnijem svjetlu. I tvrdi: da je sa svim svojim prijateljima
nakon njihove smrti mnogo puta razgovarao, da je doivio da su se oni koji su netom umrli jedva dali nagovoriti
da su mrtvi, jer oni oko sebe vide sasvim slian svijet;
da duhovna drutva imaju istovjetno unutarnje stanje,
istovjetnu pojavnost krajolika i drugih tamo se nalazeih
stvari, a promjena njihova stanja pak da je povezana s
prividom promjene mjesta. U svako doba kada duhovi
ljudskim duama priopuju svoje misli, one su povezane
s pojavom materijalnih stvari koje se ipak u osnovi samo
snagom odnosa prema unutarnjem osjetilu mogu oslikati
sa svim prividom stvarnosti onome koji ih prima. Zato
valja odatle izvesti zalihu divljih i neizrecivo budalastih
likova, a na sanjar vjeruje da ih vidi u svoj jasnoi pri
svom dnevnom ophoenju s duhovima.
Ve sam naveo da, prema naem autoru, svakojake snage i svojstva due stoje u simpatiji s onim organima tijela
koji potpadaju pod njezinu vlast. itav izvanjski ovjek
korespondira s itavim unutarnjim ovjekom, ako stoga
neki zamjetni duhovni utjecaj iz nevidljivog svijeta izriito pogaa jednu ili drugu njegovu duevnu snagu, on
takoer osjea harmonino oevidnu njezinu nazonost
na udovima svog vanjskog ovjeka, koji njima korespondiraju. Na to se odnosi mnotvena raznolikost osjeta na
njegovu tijelu koji su u svako doba povezani s duhovnim
zrenjem. Njihova je nezgrapnost, meutim, prevelika, a
da bih se usudio navesti samo jednu jedinu.
Odatle se moe, ako se dri vrijednim muke, stvoriti
pojam o najpustolovnijoj i najudesnijoj uobrazilji u kojoj se sjedinjuju sva njegova sanjarenja. Kao to razliite
70
snage i sposobnosti sainjavaju ono jedinstvo koje je dua

ili unutarnji ovjek, tako i razliiti duhovi (kojima se glavni karakteri meusobno odnose tako kao to se svakojake
sposobnosti nekog duha odnose jedne prema drugima)
sainjavaju socijetet koji pokazuje aparenciju velikog ovjeka po sebi, i u ijoj sjeni svaki duh sebe vidi na onome
mjestu i u prividnim udovima koji su primjereni njegovu svojstvenom uinku u takvom duhovnom tijelu. Svi
duhovni socijeteti pak zajedno, i itav svijet svih tih nevidljivih bia pojavljuje se na kraju sam u aparenciji naj
veeg ovjeka. To je neuvena i divovska fantazija u koju
se moda protegnula stara djetinjasta predodba, kada
primjerice u kolama, da bi se pomoglo pamenju, itav
dio svijeta biva za uenike naslikan pod slikom sjedee
djevice. U tom neizmjernom ovjeku jedna je sveudiljna
najunutarnija zajednica jednog duha sa svima i svih s jednim, i, kako god bio sastavljen poloaj ivih bia jednih
prema drugima u ovome svijetu, ili kakva god bila promjena, imaju oni ipak sasvim drugo mjesto u najveem
ovjeku, koje nikad ne mijenjaju i koje samo u prividu
imaju jedno mjesto u neizmjernom prostoru, a zapravo je
to odreena vrsta njihovih odnoaja i utjecaja.
Umoran sam od toga da kopiram utvare najljueg sanjara ili da nastavim takve opise o stanju nakon smrti.
Imam i druge prigovore. Jer, ako neki skuplja prirode
meu prepariranim komadima ivotinjskog podrijetla
ne dri samo takve koji su oblikovani u prirodnoj formi,
nego i nakaze stavlja u svoj ormar, mora biti oprezan da
ih ne pokazuje svakom ili da one ne budu sasvim uoljive.
Jer meu znatieljnicima lako mogu biti trudne osobe,
na koje bi to loe djelovalo. I budui da meu itateljima
71
Immanuel Kant
ima onih koji su glede idealnog zaea upravo u drugim

okolnostima, bilo bi mi ao da su se ovdje razoarali.
Meutim, budui da sam ih ipak odmah na poetku
upozorio da ni pred im ne stojim, nadam se da mi nee
natovariti udovita koja bi tim povodom mogla roditi
njihova plodna uobrazilja.
Uostalom, nisam sanjarijama naeg autora podmetnuo
nikakve vlastite sanjarije, nego sam samo njegove u vjernom izvatku ponudio komotnom i ekonominom itatelju (koji zbog slabe znatielje ne bi htio rtvovati sedam
funti sterlinga). Neposredna gledanja, dodue, veim sam
dijelom ispustio jer bi takve divlje utvare samo remetile
noni san itatelja; i zbrkani smisao njegovih otvaranja
zaodjenut je tu i tamo u tekui jezik; glavne crte nacrta
nisu time trpjele u ispravnosti. Uzalud je samo htjeti to
sakriti i preutjeti, jer svatko uoava da itav ovaj rad na
kraju ne vodi nikamo. Privatna pojavljivanja knjige sama
ne mogu sebe dokazati pa bi to mogao biti pokretaki
razlog da se bavi time u predmnijevanju da autor za njezinu uvjerljivost moda donosi dogaaje navedene vrste
koje bi mogli potvrditi ivi svjedoci. Ali njih se upravo
nigdje ne nalazi. I tako se povlaimo s izvjesnim sramom
iz budalastog pokuaja s umnom, iako s poneto kasnom
opaskom: da je pametno miljenje najee laka stvar, ali
naalost tek nakon to se neko vrijeme dalo varati.
Obradio sam nezahvalnu stvar koju mi je nametnulo
potraivanje i nasrtljivost radoznalih i dokonih prijatelja. Ako sam toj lakomislenosti podinio svoje nastojanje, istovremeno sam prevario njihova oekivanja i nisam
napravio neto na zadovoljstvo niti znatieljnome obavijeu, niti istraivau umskim razlozima. Ako nikakva
72
druga namjera nije nadahnjivala ovaj rad, izgubio sam

vrijeme; izgubio sam povjerenje itatelja, jer sam njegovo
raspitkivanje i znatielju vodio dosadnim zaobilaskom do
iste toke neznanja iz koje je on krenuo. Samo to sam
zapravo imao pred oima svrhu koja mi se ini vanijom
od one koju sam naveo, i tu sam svrhu, mislim, postigao.
Metafizika u koju sam sudbinski zaljubljen, iako se ne
mogu pohvaliti da mi je esto iskazivala znakove svoje
naklonosti donosi sa sobom dvije prednosti. Prva je zadovoljiti one zadae koje istraivaki duh namee kada
umom eli prodrijeti u skrivena svojstva stvari. Ali tu ishod i suvie esto vara nadu i ovaj put je izmakla naim
eljnim rukama.
Ter, frustra comprensa manus, effugit imago,
Per levibus ventis volucrique simillima somno.
Vergilije
(Rukama koje su tri puta uzalud za njim posezale,

umakla je sjena poput lakoga vjetra i vrlo slina prolaz
nom snu.)
Druga je prednost naravi ljudskoga razuma vie primjerena i sastoji se od toga: uvidjeti je li zadaa odreena iz onoga to se moe znati i kakav odnos ima pitanje
prema onim iskustvenim pojmovima na koje se svi nai
sudovi uvijek moraju osloniti. U toliko je metafizika znanost o granicama ljudskog uma i kako mala bila zemlja,
uvijek ima mnogo granica. Uope ona dri vie do toga
da se tono znaju njezini posjedi nego da se slijepo srlja
u osvajanja. Zato je ova korist navedene znanosti najnepoznatija i ujedno najvanija jer takoer biva postignuta dosta kasno i nakon dugog iskustva. Tu granicu ovdje
73
Immanuel Kant
nisam, dodue, tono odredio, ali sam je toliko naznaio

da e itatelj pri daljnjem promiljanju nai da se moe
osloboditi svih uzaludnih naknadnih istraivanja onih pitanja za koja su podaci dani u nekom drugom svijetu, a
ne u onom u kojem on osjea. Dakle, svoje sam vrijeme
gubio da bih ga pridobio. Obmanuo sam itatelja da bih
mu koristio, i ako mu nisam odmah ponudio novi uvid,
ipak sam ponitio ludilo i tato znanje koje nadima razum i u svom uskom prostoru ispunjava mjesto koje bi
mogli zauzimati uenja mudrosti i korisne poduke.
Koga su dosadanja razmatranja umorila, a da ga nisu
poduila, ija se nestrpljivost moe ublaiti s onim to je
Diogen, kako se pria, dobacio svojim zijevajuim sluateljima kad je vidio zadnju stranicu neke dosadne knjige:
Hrabro, ja vidim zemlju, moja gospodo. Prije toga lutali
smo kao Demokrit u praznome prostoru, kamo su nas
uzdigla leptirasta krila metafizike i razgovarali smo ak
s duhovnim likovima. Sada, kada je stiptika snaga samospoznaje skupila svilena krila, nalazimo se ponovno
na niskom tlu iskustva i zdravog razuma: sretno!, ako ga
vidimo kao nama dodijeljeno mjesto iz kojega nikada ne
moemo izii nekanjeno, a on sadri sve to nas moe
zadovoljiti tako dugo dok se drimo onoga to je korisno.
74
Tre e g l a v n o p o g l a v l j e
Praktini zakljuak iz itave rasprave
Ii za svakom radoznalou i spoznajnoj udnji ne
postavljati nikakve druge granice, osim nemogunosti,
jest revnost koja ne stoji loe uenosti. Samo, izmeu
bezbrojnih zadaa koje se same od sebe nude, zasluga je
mudrosti izabrati one zadae rjeenje kojih je ovjeku
primjereno. Kad znanost prijee svojim krugom, dolazi
na naravni nain do toke skromnog nepovjerenja i kae
nevoljko o samoj sebi: koliko ima stvari koje ne razumi
jem. Alium, koji je sazreo kroz iskustvo i postao mudrim,
govori na usta Sokrata usred robe na sajmu vedre due:
Koliko ima stvari koje ne trebam! Na taj nain konano
dvije tenje tako razliite naravi teku zajedno u jednu,
iako su otpoetka ile u sasvim razliitim pravcima, ako je
prva tata i nezadovoljna, druga pak smirena i zadovoljna.
Jer da bi se umno odabiralo, mora se najprije znati za ono
to je nepotrebno, ak nemogue; ali napokon dospijeva
znanost do odreenja granica koje su postavljene samom
naravi ljudskoga uma; svi pak neutemeljeni nacrti, koji
po sebi ne bi bili nedostojni, ali lee izvan sfere ovjeka,
bjee u limbus tatine. Tako biva ak metafizika onim
od ega je sada jo dosta udaljena, i to bi se o njoj najmanje pretpostavljalo pratilja mudrosti. Jer dok preostaje
mnijenje neke mogunosti da se dospije do tako udaljenih uvida, mudra jednostavnost uzalud se poziva na to
da su nepotrebne takve velike tenje. Ugodnost koja prati
proirenje znanja vrlo e lako uzeti privid obvezatnosti
75
Immanuel Kant
i iz one namjeravane i promiljene dostatnosti napraviti

glupu jednostavnost, koja se hoe suprotstaviti oplemenjivanju nae prirode. Pitanja o duhovnoj prirodi, o slobodi i predodreenju, o buduem stanju i o tome slino,
pokreu najprije sve snage razuma i vuku ovjeka svojom
vrsnoom u nadmetanje spekulacije koja bez razlike mudruje i odluuje, poduava ili opovrgava, kako to prividni
uvid svaki put sa sobom nosi. Ako se ovo istraivanje pretvara u filozofiju koja sudi o svom vlastitom postupku,
i koja ne poznaje samo predmete, nego i njihov odnos
prema razumu ovjeka, granice se jo vie stiu i bivaju
poloeni znakovi koji istraivanje nee nikada pustiti da
izie iz njemu svojstvenog okruga.
Neto filozofije bilo je nuno da bismo prepoznali potekou koja obavija pojam koji se inae obrauje kao
vrlo udoban i svedjelatan. Neto vie filozofije udaljuje
ovu sjenu uvida jo vie i uvjerava nas da lei sasvim izvan
vidokruga ovjekova. Jer u odnosima uzroka i uinka,
supstancije i radnje, slui filozofija tome da zamrene
pojave razrijei i dovede ih do jednostavnijih predodbi.
Kad se konano dospije do osnovnih odnosa, tada filozofija nema vie posla i njezin je posao gotov. I: kako neto
moe biti uzrokom ili imati snagu, ne moe se spoznati
razumom niti umom, nego ti odnosi moraju biti uzeti
iz iskustva. Jer nae pravilo uma ide samo na usporeenje prema identitetu i proturjenosti. Ako je pak neto
uzrokom, to kroz neto postavljeno biva neto drugo i
nema, dakle, nikakve sveze koja bi se nala jednoglasno;
kao to takoer, ako ne elim to isto vidjeti kao uzrok,
ne nastaje nikakvo protuslovlje jer sebi ne protuslovi ako
je neto postavljeno da se neto drugo dokine. Zato su
76
osnovni pojmovi stvari, ako nisu uzeti iz iskustva, sasvim

proizvoljni i ne mogu biti niti dokazani, niti opovrgnuti.
Zacijelo znam da miljenje i volja pokreu moje tijelo,
ali ne mogu tu pojavu kao jednostavno iskustvo nikad
ralanjivanjem svesti na neku drugu pojavu i tako je
spoznati, ali ne uvidjeti.
Da moja volja pokree moju ruku nije mi nita razum
ljivije nego kad bi netko rekao da on moe i mjesec u
njegovu krugu zadrati. Razlika je samo ova: ono iskuavam, ovo pak nikada nije dolo u moja osjetila. Spoznajem u sebi promjene kao u subjektu koji ivi, naime
misli, ima volju itd.; jer ta su odreenja drukije vrste
od svega to uzeto zajedno sainjava moj pojam tijela,
tako mislim da je pravo bestjelesno i postojano bie.
Hoe li ono i bez veze s tijelom misliti, ne moe se nikada zakljuiti posredovanjem ove iz iskustva spoznate
prirode. Ja sam s biima svoje vrste u skopanosti posredovanjem tjelesnih zakona. Stojim li u vezi, ili u ikada
stajati, i inae prema drugim zakonima, koje u nazvati
pneumatikima, bez posredovanja materije ne mogu ni
na koji nain zakljuiti iz onoga to mi je dano. Svi takvi
sudovi kao to je sud da moja dua ili druga bia svoje
vrste pokreu tijelo, nisu nita vie od izmiljotine. I ona
nije ni izbliza tako vrijedna kao to su one u prirodnim
znanostima, koje se nazivaju hipotezama. U njima se ne
izmiljaju nikakve osnovne snage, nego se one koje se ve
poznaju iskustvom samo povezuju na nain primjeren
pojavama. I njihova se mogunost mora moi u svako
doba dati dokazati. U prvom sluaju naprotiv ak trebaju
biti uzeti novi fundamentalni odnosi uzroka i uinka, u
kojima se ne moe imati ni najmanji pojam o njihovim
77
Immanuel Kant
mogunostima i, dakle, samo se stvaralaki ili himerski

izmilja, kako se ve eli to nazvati. Pojmljivost razliitih
istinskih ili navodnih pojava iz tako uzetih osnovnih ideja ne slui im ni za kakvu prednost. Jer moe se lako navesti o svemu razlog ako je opravdano djelatnosti i zakone
uinka izmiljati kako se eli. Moramo, dakle, ekati sve
dok moda u buduem svijetu novim iskustvima budemo podueni o novim pojmovima, o nama jo skrivenim
stvarima i snagama u naem misleem sopstvu.
Tako su nam promatranja kasnijih vremena, nakon
to su matematikom razrijeena, otkrila snagu privlaenja materije, o mogunosti koje se (jer se ini da je ona
osnovna sila) nikada nije mogao stvoriti ni najudaljeniji
pojam. Bili su kao budale s pravom ismijani oni koji su
bez dokaza iz iskustva u rukama htjeli ve unaprijed izmisliti takvo svojstvo. U takvim sluajevima umski razlozi nisu ni najmanje vani niti za pronalaenje niti za potvrdu mogunosti ili nemogunosti. Tako se moe samo
iskustvu priznati pravo na odluku. Preputam vremenu
koje donosi iskustvo da neto dozna o hvaljenim iscjeliteljskim snagama magneta u bolestima zubi, ako mnoga
promatranja budu mogla pokazati da magnetski tapovi
djeluju na meso i kosti, kao to ve sada uoavamo da
djeluju na eljezo i elik. Ako se pak izvjesna navodna
iskustva ne budu dala podvesti niti u jedan meu najvie ljudi jednoglasan zakon osjetilnosti, i budu dokazivala
samo nepravilnost u svjedoanstvima osjetila (kako je to
s pripovijestima o duhovima), bit e pametno prekinuti
ih. Jer nedostatak jednoglasja i istovjetnosti oduzima historijskoj spoznaji dokaznu snagu i ini je nepodobnom
da poslui kao temelj ma kojem zakonu iskustva, o emu
bi razum mogao suditi.
78
Tako kako se, s jedne strane, neto dubljim istraivanjem ui uviati: da je nemogu uvjerljiv i filozofski uvid
u sluaju o kojem govorimo, tako e se morati, s druge
strane, pri mirnoj i bez predrasuda dui priznati da je on
nepotreban i suvian. Tatina znanosti ispriava rado svoje bavljenje izgovorom o vanosti, i tako se ovdje obino
navodi kao uzrok da je umski uvid u duhovnu narav due
prijeko potreban za uvjerenje o postojanju nakon smrti,
a ovo pak za pokretaki razlog kreposna ivota; radoznalost, meutim, dodaje k tome da istinitost pojavljivanja
preminulih dua moe o svemu tome dati ak i dokaz
iz iskustva. Samo to je istinska mudrost pratilja jednostavnosti. I budui da kod nje srce daje propis razumu,
ini ona obino nepotrebnim veliku opremu uenosti,
i njezine svrhe ne trebaju takva sredstva koja nikada ne
mogu biti u vlasti svih ljudi. Kako? Je li samo zato dobro
biti krepostan jer postoji drugi svijet, ili nee li radnje
jednom biti nagraene jer su same po sebi bile dobre i
kreposne? Ne sadri li srce ovjeka neposredne udoredne propise i mora li se, da bi ga se pokrenulo primjereno
njegovu odreenju, zaista poput stroja postaviti na neki
drugi svijet? Moe li se netko zvati potenim, moe li kreposnim biti onaj koji bi se rado odao svom omiljenom
poroku samo kad ga ne bi plaila budua kazna. I nee
li se, tovie, morati rei da se on, dodue, boji izvrenja
zloe, ali u svojoj dui hrani poronu nastrojenost, da
voli prednost kreposnih radnji, ali da vrlinu samu mrzi?
I zaista ui iskustvo takoer: da toliki mnogi koji su o
buduem svijetu podueni i uvjereni, iako predani poroku i niskosti, samo smiljaju sredstva s pomou kojih bi
lukavo izbjegli prijeteim posljedicama budunosti. Ali
79
Immanuel Kant
zacijelo nije nikada ivjela neka ispravna i potena dua

koja bi mogla podnijeti pomisao da je sa smru svemu
kraj i kojoj se njezina plemenita nastrojenost nije uzdigla
do nade u budunost.
Zato se ini ljudskoj naravi i istoi udorea primjerenije: oekivanje budueg svijeta zasnivati na osjeaju
ispravne due, nego obrnuto njezino dobro ponaanje
zasnivati na nadi u drugi svijet. Isto je tako i s moralnom
vjerom: njezina jednostavnost moe biti izdignuta iznad
lukavtina umovanja i ona je jedino i samo primjerena
ovjeku u svakome stanju ako ga bez okolianja vodi njegovim pravim svrhama. Dajte stoga sva buna uenja o
tako udaljenim predmetima prepustite spekulaciji i brizi
dokonih glava. Ona nas doista ostavljaju ravnodunima i
trenutani privid razloga za ili protiv moda moe odluivati o odobravanju kola, teko meutim moe odluivati
o buduoj sudbini pravih ljudi. Ljudski um nema takva
krila da moe dosegnuti one tako visoke oblake koji nam
skrivaju pogled na tajne drugoga svijeta. Onim znatieljnicima koji se tako silno za to zanimaju, moe se dati
jednostavan ali vrlo prirodan savjet: najpametnije je da se
strpe dok ne dou tamo. Budui pak da naa sudbina u
buduem svijetu vjerojatno ovisi u mnogome o okolnostima kako smo se vladali u ovome svijetu, zakljuujem s
onim to Voltaire nakon toliko mnogo kolskih razmirica
na kraju kae svom potenom Candideu: Pobrinimo se
za svoju sreu, idimo u vrt i radimo!
80
Friedrich Wilhelm Joseph

Schelling
O vezi prirode sa
svijetom duhova
O vezi prirode sa svijetom duhova
Razgovor
Uvod
Nakon raspada mirne sloge u kojoj su jo ne tako
davno znanosti zajedno ivjele, ono svojstveno filozofiji
moe biti stavljeno u ivu tenju prema duhovnom, kojoj
odgovara isto tako odluna nemogunost da se u stvarnosti onamo vine.
Stara metafizika proglasila se svojim imenom znanou
koja slijedi nakon nje, dakle u izvjesnoj mjeri iz spoznaje
prirode, i bila je upravo njezin pojaani nastavak. Uzela je spoznaju, kojom se diila izvan fizike, u izvjesnom
valjanom, krepkom smislu, koji moe posluiti jedino
onom koji uiva u spoznaji. Novija filozofija dokinula je
svoj neposredni odnos prema prirodi, nije ga znala potvrditi, i s ponosom je odbacila svaku vezu s fizikom; nastavljajui pravo na vii svijet, vie nije bila metafizika nego
hiperfizika. Samo, tada se pokazala sva nemogunost da
se postigne postavljeni cilj. Budui da se htjela sva produhoviti, odbacila je za proces nezaobilazno potreban sadraj i zadrala odmah od poetka samo ono duhovno.
Ako duhovno, meutim, ponovno biva oduhovljeno, to
moe iz toga proizai? Jer ako ve u prirodi elimo imati
sve duhovno, to nam onda preostaje za duhovni svijet?
Ova primjedba moe posluiti tome da uini pojmljivom zaudnu pojavu da je filozofija najdublje potonula
83
Friedrich Wilhelm Joseph Schelling
upravo kad je htjela uzeti najvii zalet prema duhovnom

i glede svih viih predmeta postala je sve nedostatnija i
nemonija. To se neko vrijeme promatralo, a onda tako
ivo osjetilo, da joj nije preostalo nita drugo nego da
samoj sebi povede proces, da svoju duhovnu impotenciju
ne samo prizna, nego oevidno i pokae. U meuvremenu je i taj rezultat iskoriten da se produhovljavanje tjera
jo za stupanj vie. Nije bilo dovoljno, reklo se, da se napustila sveza s objektivnim, nerazumnom prirodom, tako
dugo dok se jo trpjelo tako grubi pojam kao to je pojam
znanja; znanje samo jo je premasivno, produhovljenje e
tek tada biti savreno kad umjesto njega preostane samo
jo njeni, prolazni daak slutnje i osjeaja, dakle kad i
subjektivno opet bude subjektivirano. Odonda se pokazuje dio zaposlen na tome da umjesto pravoga duha (spoznaje) ponudi surogat, koji treba biti u izvjesnoj mjeri
jo duhovniji od duha i tako, kao inae iz nude, sad iz
neznanja treba praviti vrlinu.
U takvu stanju stvari nije bilo drugog sredstva za ponovno uspostavljanje filozofije nego da je se najprije, ako
i ne s neba, kojega se odrekla, nego ipak iz praznog prostora, u kojem je lebdjela izmeu neba i zemlje, ponovno
prizove k zemlji, to se uinilo filozofijom prirode. Bilo
je u redu da su se suvremeni produhovitelji estoko pobunili na taj poetak kao na sputanje filozofije, kao na
nijekanje svega duhovnoga, upravo svetoga i boanskoga
samoga, drugo se nije moglo ni oekivati.
Ipak je odmah otpoetka priroda proglaena samo jednom stranom cjeline i duhovni je svijet njoj suprotstavljen kao druga strana. Tako je i filozofija prirode uvijek
dana samo za jednu stranu velike cjeline i u znanstveno
84
objanjenje suprotnosti i veze izmeu toga dvojega stavljeno je sredite filozofske znanosti. Ako pokuamo zadovoljiti ovu zadau preuzetu s naim prvim koracima u
filozofiji, daje se predvidjeti da upravo njima taj poetak
izgleda tako visoko, moda zanesenjaki, u svakom sluaju neprirodan. Jer ne dogaa li se njima s njihovim vlastitim pojmovima i uenjima, da, im idu preko i izvan
prirode, poprimaju obiljeje prave neprirodnosti i zato se
pokazuju tako beivotni? Da, oni e ovdje postati prijatelji s onima za koje izjavljuju da su inae s njima u sporu,
ali s kojima su uistinu jedinstveniji nego to to sami misle; mislim na one koji ne mogu uti rije duhovni svijet,
a da ne dospiju u njima svojstveni strah od duha; to je
bolest, koja u najviem stupnju moe prijei u bojazan
da se ovjeku prizna njegova vlastita nutrina kao duh,
pri manjem stupnju ograniava se na skrb da ga se barem
sasvim odsijee od duhovnoga svijeta i ne dopusti mu se
da vjeruje u bilo koje druge duhove osim u svoj vlastiti
duh i takve duhove koji s njime ujedno ive.
Ovo e dvoje od naeg pothvata stvoriti sebi sasvim
krivi pojam ako budemo mislili da ovdje na bilo koji
nain duhovni svijet treba biti doveden do spoznaje ili
ak samo do rijei jer dosljedno naoj izriitoj izjavi valja
samo pokazati znanstveni prelazak iz podruja prirode u
podruje duha. Ako je priroda nae polazite, najmanje
e se varati oni koji ovu raspravu dre puko fizikalnom,
ako joj u osnovi lei misao da kao to je u fizikom
bilo mogue da se zemlja zakonom tee povee s nebom
i kao to smijemo sebi laskati da zlatnim lancem posvuda rairenog svjetla stojimo u prijateljskom uzajamnom
priopavanju i s najudaljenijim zvijezdama koje jedva s
najjaim naoruanjem oka u izvjesnoj mjeri dovodimo
85
do opaanja da isto tako u duhovnom moe biti pronaena od prirode proizala sveza po kojoj bi se nae dosada
puko zemaljske znanosti mogle uzdii do neba, koje je
ipak njihova prava domovina.
No do Vas stoji da zanijeete takvo daljnje rastenje
prirode u duhovni svijet i Vi ete to zanijekati. Ali priznajte i dopustite da se priroda ponaa kao podreena
duhovnom svijetu ako moda uope nijeete opstanak
takva svijeta, u to se ovdje ne uputamo. Ova podreenost ima u odnosu prema viemu negdje svoju granicu,
svoj odreeni kraj. Kako vjerujete da ono nalazi svoj cilj
i da je zatvoreno ako nije posljednje to ono iz sebe proizvodi, nego neto to njega samog nadilazi, to mu pripada samo s podreenim dijelom svoga bia, kao ovjek u
odnosu spram zemlje?
I ne mora li stoga svako nie, upravo time to je stuba
za vie, stajati s ovim u prirodnoj vezi?
Dakle, trebali bi tek dokazati da izmeu prirode i isto duhovnog svijeta postoji takav procijep, kao to to
oni predmnijevaju, ili barem oboriti nae dokaze da izmeu obojega postoji prirodna sveza prije nego protiv
ovog pothvata iznesu uobiajene iskaze. Samo pod tom
pretpostavkom drimo sami da je mogue zadovoljiti namjeravanu zadau. Mi sami prepoznajemo svako znanje,
koje nije isti razvitak iz sadanjega, nazonog i zbiljskog,
kao neto prelijeue, to mora voditi do zanesenjatva i
zablude. Upravo zato objanjavamo da ma koliko bismo visoko u sljedeemu zdanje naih misli i mogli tjerati ipak nita ne moemo postii ako hram, posljednji
vrak kojega se gubi u nedostupnom svjetlu, ne poiva u
svom najdubljem temelju, sasvim na prirodi.
86
Dakle, s druge strane, odvait emo se na ono to sebi

moe priutiti onaj koji je siguran i svjestan svojih temelja
i vie stvari moe nam objanjavati s vie odreenosti negoli se to moglo dosada. Pravo na najduhovnije predmete
ima tako rei samo onaj koji je prije njihovu suprotnost
dostatno spoznao. ovjek grijei u svojim pothvatima,
pa i znanstvenim, rjee u tome to poduzima, nego u
nainu da, naime, ne ide stupnjevito u spoznaji pa onome koji ispunjava uvjete doista i u znanosti nita ne biva
uskraeno. Stablo koje vue sebi iz zemlje snagu, ivot i
sok, smije se nadati da e svoje cvjetne vrhunce tjerati
sve do neba. Misli onih, meutim, koji odmah otpoetka
misle da se mogu odvojiti od prirode jesu, pa i one zaista
domiljate, samo kao one njene niti koje u kasno ljeto
plivaju po zraku, jednako nesposobne da dodirnu nebo
pa svojom vlastitom teinom dospiju na zemlju.
Neemo biti svjesni znanstvenih sredstava, koja su
dana u naravi naeg postupanja, ako u igru uvedemo neto to nije bitno ili neto to bilo kako moe voditi u
stranputice.
Uzleti uobrazilje, posebno kada su traeni u izvanjskom, moi e se u ovoj raspravi isto tako malo nai kao
i izvjesni lakoumni govor o besmrtnosti due pri kojem
se ine vrlo zadovoljni i pisac i publika. Ne elimo potaknuti nikakvo mnijenje niti dati povoda zanesenjatvu
za koje je glavni razlog uvijek u pomanjkanju ili nedostatnosti znanosti. Gdje znanost ostaje nijema u stvarima
koje su ovjeku najbitnije, tu puk mora pomoi sam sebi.
Koliko je daleko on u odreenosti naina miljenja ispred
znanstvenika! Njega ne mogu zadovoljiti nai moralni i
drugi dokazi o besmrtnosti due. Obian razum shvaa
87
da mu istinski razlog, koji ga uvjerava o bilo kakvu postojanju, mora nuno ujedno jamiti i ustroj te spoznaje, i
da svaki razlog koji to ne ini ne moe biti istinski i prirodan, nego samo izmiljen i umjetan. Ali jo i sada vrijedi
za znanstvenike isto to je vrijedilo i prije: da su odbacili
kljueve spoznaje i ne uavi sami, prijee druge koji hoe
unutra. ak posljednje pribjeite koje je ostalo puku,
ono k istinama objave, biva mu oduzeto time to uitelji
objave imaju ili puko doslovan ili samo openito moralan
smisao. Iskusni znaju u kojem se svjetlu pojavljuju kad
im biva pridan realni smisao i dano fizikalno odnoenje.
Procijep koji se nalazi izmeu objave i znanosti potjee
od toga to ona sve istine otpoetka sadri provedene do
stupnja individualne odreenosti, do koje jo nije mogla
dospjeti naa uvijek u openitom lebdea filozofija.
Dakle, neka se ne sumnjii za zanesenjatvo ili navoenje na nj one koji i u najduhovnijim predmetima trae
odreenost znanosti; prije to zasluuju oni koji djeluju
suprotno tome, makar i pod izgovorom za svu znanost
nadmaujueg osjeaja. Dok praznovjerje sasvim previa
prirodnu svezu stvari, nevjera proistjee iz zaguenja boanskoga, koje se javlja u nutrini kroz masu prirodnog,
koje ona ne moe pokrenuti, ne moe oivjeti pojaanje
koje see do duhovnoga. Vjera koja se izdaje kao suprotnost znanosti nalazi se u potpuno istom stanju. Ali nemogue je da je istinita ona vjera koja slijedi iz poetne
nevjere i koja s nevjerom ima zajedniko polazite.
Ali gledano samo na formu, treba bez sumnje nazvati
pravim fantastima one koji svijet znanosti vide kao veliki
prazni prostor u koji svatko na svoj individualan nain
moe ucrtati to mu se svidi; ti koji nemaju pojma o svo88
enju na poetke, o zakonitom izgraivanju, koji, kada

upitaju sami sebe kakvu sigurnost imaju u filozofskom
postupanju, pri malo iskrenosti prema sebi samima moraju priznati da ne posjeduju ni toliko koliko se na primjer
trai da se samo iz jedne knjige na bilo kojem jeziku prepie jedna stranica, pri emu se ipak mora znati treba li se
zapoeti s lijeve, ili, kao u hebrejskom, s desne strane.
Pri predmetu koji s najdubljim osjeajima ljudskoga
bia stoji u mnogim i unutarnjim odnosima ne moe pisac, ako mu je stalo samo do uinka, svoju svrhu promaiti samo ako razumije kako staviti na lak i radostan nain
one osjeaje u igru. Onaj pak koji eli proizvesti toan
znanstveni uvid, mora ih, naprotiv, nastojati uutkati. On
ne e nita priznati sklonosti, nita ma kako pravednoj
enji za ozbiljnosti znanosti, pojaavajui je s visinom
predmeta, samo e pitati to se znanstveno dade uvidjeti
i samog e sebe zanijekati za volju neprocjenjive dobiti
neizgubive istine. Najdublji osjeaj nalazi punu potvrdu
jedino u znanosti koja se s njime ne mijea; mjeavinu
od toga dvoga prezret e i jedan i drugi. Samo s vjerom i
ljubavlju nada se on da nikad nije u protuslovlju; i nikada
ne e ono to je zaista od njih dano zato malo cijeniti to
se znanstveno ne da opravdati, ako s pjesnikom smijemo
predmnijevati da u onim vedrim prostorima ima mjesta za svaki lijepi prijateljski osjeaj. Ali iako unutarnje,
sveto bie, koje svim djelima znanosti i umjetnosti daje
posljednje prosvjetljenje, oni su previe unutarnje naravi a da bi se pojavljivali kao vidljiva naela znanosti ili
umjetnosti.
Ako moemo birati da nae misli priopimo i u dostupnijoj formi, dat emo prednost strooj formi. I, ko89
liko je mogue, u ovoj emo raspravi, dati primjer metode koja se od dosadanje razlikuje po tome to je zaista
nerazdvojna od sadrine; ona je kroz sadrinu dana isto
tako kao to je i sadrina dana kroz nju. Nije se moglo
izbjei da od nekih njezinih formula ne bude uinjena
najbesramnija zlouporaba (u nutrinu nje same jo nitko
nije posve prodro) ako se upravo ono najivotnije eljelo
obraditi razumno. S druge strane, primijetili smo da se
ona u sluajevima realnog istraivanja gdje je njima,
moda da to i ne znaju, doputen izvjestan utjecaj vie
nego svaka obina pokazuje poticajnom, dokazom da je
stanje znanosti u razliitim dijelovima poinje poticati.
Tko hoe oboriti tu metodu, taj mora napasti stvar samu,
a ne openito njezinu bezduhovnu uporabu, ne nju samu,
nego stvar napasti.
Pastor pripovijeda
Na dan svih mrtvih vozili smo se lijenik i ja u grad da
bismo se naveer vratili natrag s Clarom, koja je ve prije
nekoliko dana otputovala onamo u pratnji mojih dviju
keri. Kada smo ugledali lijepi grad, koji lei otprilike
na pola brda, tono u oitu jednog otvora vidjeli smo
mnotvo ljudi kako se hrpimice kree prema blagoj uzvisini koja je leala po strani. Odmah smo naslutili kamo
povorka ide i prikljuili smo se da bismo izbliza vidjeli
dirljivu sveanost koja se na taj dan u katolikim gradovima slavi kao spomen na mrtve. Uskoro smo naili
na prostor potpuno ispunjen ljudima. Bio je to poseban
pogled vidjeti ivot iznad grobova koje je obasjavalo slabo svijetlee jesenje sunce puno slutnje. Vidjeli smo, bu90
dui da smo se odvojili drugim putem, uskoro pojedine

grobove oko kojih su se skupljale grupe: ovdje djevojke
u cvatu koje dre za ruke mlau brau kako polau vijenac na grob majke, tamo opet majku kako stoji pred
grobom rano izgubljene djece, gdje nije trebalo blagoslovljene vode umjesto suza. Blagotekue, od slatke sjete
posveene suze osvjeavale su grobni humak. Ozbiljno i
zamiljeno stajali su tu i tamo mukarci pred pojedinim
grobnicama koje su pokrivale rano preminulog prijatelja
ili nezaboravnu prijateljicu. Svi potrgani ivotni odnosi
obnavljali su se ovdje za promatraa koji je poznavao osobe i okolnosti; braa su dolazila brai, djeca roditeljima i
bili su u tom trenutku opet obitelj; samo ljubljena kojoj
je smrt otela ljubljenoga nije se smjela pokazati u toj gu
vi, ona je moda izabrala rano doba da bi bez svjedoka,
s jutarnjom rosom, ljubljeno mjesto premreila svojim
suzama. Lijepi spomenik mladia koji je ovdje umro kao
stranac naao se okien cvijeem tako njeno i vjeto da
su to morale napraviti ljubee ruke. Kako je dirljiv ovaj
obiaj, rekao je moj pratilac, i kako je znaajan ovaj ukras
od kasnoga cvijea na grobovima: nije pravedno ovo cvijee jeseni posveivati mrtvima, koje nam u proljee one
radosne cvjetove iz tamnih soba prua za vjeito svjedoanstvo trajnoga ivota i vjenog uskrsnua.
U sredini trga stajala je mala kapelica, premala da
obuhvati mnotvo. Uskoro nakon naega dolaska ona se
tako ispunila da je pred vratima stajao dugaak rep preko
grobova. Sjeli smo po strani, na jedan stari mahovinom
pokriveni grobni kamen, crte kojega su ve odavno postale neitke, i sluali smo sveano slubu Boju, a njezin smo tijek mogli slijediti samo iz pokreta onih koji su
91
stajali vani. Sjedili smo uronjeni u tihu sjetu. Koliki e

od onih koji ovdje ponad grobova hodaju, kroz godinu i
sami leati tu dolje? Gdje bi bila naa prijateljica? Vjerovali smo da smo je izdaleka jednom vidjeli, ali nismo je
zaista prepoznali i u guvi joj se nismo mogli pribliiti.
Sjetili smo se da imamo prevaliti jo daleki put. Ona nas
je bila uputila u benediktinski samostan na drugom kraju
grada, gdje smo je svakako trebali nai u vrijeme odlaska.
Vidjeli smo da je vrijeme i udaljili smo se utei. U gradu
smo nali sve prazno i pusto; neko smo se vrijeme zadrali da se osvjeimo i potom smo se uputili prema lijepom
samostanu. Nakon dolaska odveli su nas u biblioteku,
gdje nas je ekao mladi, dobro obrazovani sveenik, koji
je, ini se, imao dunost da prima strance i s njima se na
pristojan nain zabavi. Uskoro smo od njega doznali da
ga je nedavno preminuli knez poslao na put, da je sada
nadglednik ove biblioteke i ujedno uitelj filozofskih
znanosti u tom samostanu. Pokazao nam je vie rijetkosti
koje su mu bile povjerene na uvanje. Vie od tih mrtvih
dragocjenosti privukao nas je predivni pogled koji se pruao s prozora u udaljenu ravnicu, koja je sve do brda na
kojem smo se nalazili bila posijana gradovima i selima i
kroz koju je protjecala mona rijeka, a protezala se samo
kao uski srebrni vez, koji je tu i tamo bivao vidljiv.
Na poetku nam je rekao da emo ovdje ekati Claru,
koja je trebala razgovarati s priorom samostana o nekim
stvarima; vie dobara samostana ukljueno je u dobra
njezine obitelji, a i neki od njezinih predaka ubraja se
meu istaknute samostanske dobrotvore. Objasnio nam
je da su neke slike koje su visjele u dvorani bile portreti
tih dobrotvora; brat jednog od njih bio je predstavljen u
92
samostanskom habitu; doznali smo da se on doista zaredio i da je ovdje umro i pokopan. O istini njegova iskaza,
da smo u njega i najmanje posumnjali, uvjerila nas je
slinost, i to napadna, izmeu njega i nae prijateljice.
Doista se nismo mogli nauditi toj slinosti koja se pojavila nakon dvije stotine godina. I sveenik je mislio da se
pri takvu pogledu moe povjerovati u seobu dua.
Jo je udesnije, rekao sam, to da moda izmeu sudbina tih dvaju udaljenih roaka postoji isto tako velika
slinost kao izmeu njihove vanjtine, prema kojoj bi
ih se moglo drati za brata i sestru. Tko zna to je ovog
prijanjega brata (jer ga tako moram zvati) dovelo u ove
osamljene zidove i nagnalo ga da ovdje zavri ivot u odvojenosti.
Ona, dakle, ree sveenik, stanuje jo uvijek u onoj
kui na osami, gdje sam je posjetio prije est godina?
Da, upravo tamo, odgovorio sam. Neki je stranac prije
vie godina tamo takoer kupio zemljite i izgradio kuu.
Prije est godina ona je tu kuu nala praznu. Zajedno s
pripadajuim vrtovima i vinogradima otkupila ju je za
razmjerno nisku cijenu i sada stanuje u njoj jer je s oinskog imanja opet protjerana.
U ono vrijeme, ree duhovnik, nije imala nikakve veze
s naim samostanom; ja sam morao posjet, na koji me
tjerala s tihim potovanjem pomijeana znatielja, obaviti
skriveno i potajno. Sigurno su bili bolni odnosi u kojima
se nalazila. I posljednji umrli na prelat samostana, koji
je uvijek imao velikog utjecaja na obitelj, bio je posebno
protiv vjenanja s protestantom. Protiv toga bilo je i sve
katoliko plemstvo u susjedstvu, jer po njoj kao posljednjoj nasljednici sva bi lijepa dobra prela na drugu stranu.
93
Danas je prvi put posjetila na samostan, u koji je, kako

se dobro sjeam, stupila samo kao dijete nekoliko puta sa
svojim roditeljima. Iskljuivi posjed tako uglednih dobara, u koji je ona sada ula, moda je mnogo toga promijenio; osim toga sadanji predstojnik ima o mnogim stvarima manje ogranieno miljenje i pravilnije prosuuje
ova vremena u kojima bi svi trebali misliti na zajedniko
spasenje umjesto da pothranjuju domae zadjevice.
Lijenik, koji se dotad zabavljao raznoraznim slikama,
upao je ovdje rijeima: Razlika izmeu naeg vremena i
prethodnih vremena, ini mi se, ne moe biti ni po emu
zornija nego po takvoj zbirci slika. Kako je masivna, sa
svih strana izraena i istaknuta glava onih knezova iz Tridesetogodinjega rata i jo ranijih vremena; kakva ela,
kakve oi u ovih vojskovoa i drugih u svojim pothvatima istaknutih ljudi, a koje sada ovdje vidimo zajedno!
Htio bih znati nosi li na sebi itko od posljednjih mukih
potomaka ove obitelji takav izraz visokog duhovnog osjeaja povezanog karakternom vrstinom ove glave i nisu li
se jo pri gaenju loze u enskom liku ponovno pojavile
visoke crte predaka?
U tom trenutku ula je Clara i slinost nam je bila
zapanjujui napadna tako da smo se morali jako sabrati
da skrijemo taj osjeaj. Ne znam zato je svatko izbjegao
da joj priopi tu opasku ili da joj to dade samo naslutiti.
Ona je odmah oima krenula prema otvorenom prozoru
i kad je ugledala daleka plava brda, oi su joj se natopile suzama i ona ree: Tamo iza onih brda, iza kojih e
sunce sad uskoro zai, i koja su postajala sve vie plava,
tamo sve moje lei pokopano. O, Alberte, Alberte, tako
smo morali napustiti mirno utoite koje nas je na ovoj
94
strani sjedinilo, da bi za dugo ah, kako dugo moda

bili razdvojeni. Jedva to sam te izgubila, bila sam iznova otjerana, i to od posljednjega to mi je od tebe ostalo,
od malenog komadia zemlje koji te pokriva otrgnuta.
Razbojnici unakazuju grobove mojih otaca; ali ti sniva
kod njih. Danas najsiromaniji grob svojih dragih posjeuju, samo ja nisam mogla tvoj grob ukrasiti; ipak teku
moje suze ovdje mirno i posveeno i s dijela zemlje koji
ih uzme k sebi one e maginom snagom doi do tebe i
osvjeiti te u tvome grobu.
Prepao sam se kad sam vidio tu brzu i neoekivanu strast i htio sam je prekinuti time to sam nastojao
razgovor usmjeriti prema neem openitom. Priznajem
Vam, rekao sam, ovo spomen-slavlje za mrtve na mene
je duboko djelovalo. Opet mi je postalo jasno da je ovaj
ivot koji sada ivimo sasvim jednostran ivot i da bi tek
onda postao potpun kada bi se ono vie duhovno s njime
moglo povezati, kad oni koje nazivljemo umrlima ne bi
prestajali ivjeti s nama nego bi tako rei sainjavali samo
drugi dio velike obitelji. Obiaj starih Egipana ima u
sebi neto jezovito, ali u osnovi mu lei po sebi istinita
i ispravna misao. Trebali bismo podrati sve sveanosti i
obiaje kojima bivamo podsjeani na svezu s onostranim
svijetom.
Oprostite mi, upao je ovdje sveenik, koji se u meuvremenu pribliio i uo zadnje rijei, ali o tome imam
drukije miljenje. Tako na primjer dananji spomendan ima sigurno neto dirljivo u sebi; ako bi pak bio
odreen za to da podri misao da mi sa stanovnicima
onoga drugoga svijeta moemo stajati u vezi, ja bih ga
proglasio upravo tetnim i odobravao bih da bude, kao
95
neki drugi, iz moje crkve uklonjen. Budui da mu nitko

nije odgovorio, nastavio je: Mi ivi upueni smo na ovaj
svijet; ovdje trebamo initi mogue dobro i onome koji
je s nama povezan iskazivati svaku ljubav i vjernost tako
dugo dok smo s njime jo na putu i zasigurno emo tu
dunost jednih prema drugima mnogo tonije i savjesnije obavljati ako se stalno podsjeamo da su oni smrtni i
da s njihovom smru biva ukinuta svaka veza s njima, da
su oni tada za strast nae ljubavi isto tako nedostini kao
i za nau mrnju, nau nisku nastrojenost.
Ono nisko, odgovori Clara, moda ne moe djelovati
na vie, ali utoliko sigurnije moe vie djelovati na nie pa
pomisao o djelovanju preko ne bi bila tako neskladna.
Naime, nastavio je sveenik, oba se nalaze u istome
svijetu, kao to u sadanjem ivotu na duh i tijelo pripadaju jednome svijetu. Umrli je, meutim, sasvim mrtav
za ovaj osjetilni svijet, i ne moe izvoditi uinke u podruju za koje ima tako malo orua kao i osjetljivosti.
Va govor, rekao sam mu, podsjea me na ono to nai
filozofirajui bogoslovi danas izjavljuju o udu: da je ono
izvanredan uinak Boji u osjetilni svijet, a da pri tom
ne pomiljaju koliko je mnogo od tog osjetilnoga svijeta
samo posve neosjetilno.
Ipak, odgovori on, moramo potivati stare granice.
Samo sa aljenjem mogao bi uman ovjek gledati kako
one bivaju pomicane tako da sve bez razlike tee jedno u
drugo i tada uskoro ne bismo bili kod kue zapravo niti
u jednom niti u drugoga svijetu.
Ali Vi sami priznajete, ree Clara, da u nama ivi barem jo i drugo, a ne samo osjetilno bie, duh. Morat
ete, dakle, prihvatiti i da smo mi njime zaista u vezi s
96
onim svijetom i da odsjeenost osjetilnoga od duhovnoga, ako i postoji, nije dokaz protiv mogue veze duhovnog u nama sa silama drugog svijeta.
Prihvaam, odgovori on, ako bi se na duh zaista mogao uzdii do iste duhovnosti, to znai ako ne bi svojom
vezanou s materijom bio sasvim odvojen od istoe
onoga svijeta za koji je odreen da se uzdigne tek nakon
odrjeenja te veze.
Kod tako potpune odvojenosti, odgovorio sam, morali biste odbaciti i svaki pojam o onom viem svijetu.
Tako je to uistinu, odgovori on, svaki pojam koji bismo htjeli izgraditi jest razum ili um. Imamo u sebi jednu
jedinu otvorenu toku kroz koju prosijava nebo. To je
nae srce ili, ispravnije govorei, naa savjest. Nalazimo u
njoj zakon i odreenje koje ne moe biti od ovoga svijeta,
s kojim je ona obino u sporu, i tako nam slui kao zalog
za vii svijet i onoga koji ju je nauio slijediti uzdie do
utjene pomisli o besmrtnosti.
I ni za to vie? odvrati Clara. Ova rije besmrtnost
meni je previe slaba za moj osjeaj. to trebaju vruoj
enji hladne rijei i samo nijeni pojmovi? Jesmo li u
ovom ivotu zadovoljni s pukim, golim opstankom? Namiruje li nas priroda takvim openitostima?
Vjera je jednostavna rije, odgovori on, kao dunost
iz koje ona dolazi.
Vi dajete prednost stavu da se sva via sigurnost zasniva na srcu, a ipak ne dajete srcu nita. Ne moemo dugogodinjega prijatelja, kojega je njegova dunost odvela
daleko od nas, gledati kako se udaljuje, a da ga u mislima
ne slijedimo u ona daleka podruja, a da sebi ivo ne predoujemo njegovu okolinu i njegov poloaj, bez elje da
97
znamo kako je tamo svoje ivotne navike izmijenio ili

zadrao.
Drugo je, rekao je on, rastanak u ovom ivotu, a drugo opet prijelaz u svijet koji s ovim svijetom nema nita
zajedniko.
Meni to izgleda drukije, rekoh. Suprotnosti su sebi
upravo najblie. Pustinje, planine, iroke zemlje i mora
mogu nas rastaviti od prijatelja u ovom ivotu; udaljenost
drugoga ivota od ovoga ivota nije vea nego udaljenost
noi od dana ili obrnuto. Jedna usrdna misao, povezana s
potpunim otklanjanjem svega izvanjskoga, prebacuje nas
u onaj drugi svijet, koji je moda upravo skriveniji ako
nam je blii.
Ne opovrgavam to, odgovori on; onaj duhovni svijet
moe u nama sinuti, ali mi u njemu ne nestajemo; na
pogled ostaje uvijek ogranien na nau nutrinu i ne moe
slijediti sudbinu preminulih prijatelja, u emu ja, osim
toga, vidim neku vrstu sebine ljubavi.
Kako to? upita Clara.
Mi sebi i u ovom ivotu tako lako uobrazimo da su
prijatelji, ivotni pratioci nai, a oni su samo Boji, slobodna bia, nikome na slubu doli Jednom. Posjedujemo
ih samo kao dar. Na to nas podsjea makar smrt, ako ne i
drugo. No, ini se mudrim i u ivotu se podsjetiti da nita ne moemo zvati naim u pravom smislu, da zavjet siromatva, odricanja, posebno poslunost spram vie, skrivene volje, jest zavjet koji bi trebao primiti svaki ovjek.
I premda tada u uporabi svih dobara, posebno pak onih
najplemenitijih to nam pruaju ljubav i prijateljstvo,
bivamo oprezniji kad se sjetimo da bismo bivstvo due,
koju rado privlaimo sebi svim snagama naeg duha i
98
srca, htjeli uiniti nama sasvim vlastitima, da bismo, kad

bi bilo mogue, htjeli je stopiti s naim opstankom, a da
je ta dua samo u Bojoj ruci, kojoj je moramo prepustiti
prije ili kasnije. Da, doe trenutak kad ona vie ne pripada nama, kad opet pripada cjelini, vraa se u svoju izvornu slobodu i prema Bojoj volji moda zapoinje novi
tijek, koji se s naim vie ne susree i slui za postizanje
sasvim drugih nakana time to djeluje na razvitak nae
unutranjosti, za oplemenjivanje nae biti.
Vi, dakle, ne vjerujete, ree Clara, da u prijateljstvu i
ljubavi lei neto po svojoj naravi vjeito, i da vezu koju
je Bog spojio, niti smrt niti Bog sam ne moe razrijeiti.
Tisue odnosa mogu s ovim ivotom biti raskidani; oni
nisu nau unutranjost moda nikada drukije dodirnuli
nego kao neprijateljski ili pak ometajui, ali savez istinski
boanske ljubavi nerazrjeiv je kao bivstvo due u kojem
je ona zasnovana, vjeno kao izrijek Boji. Kad bi mi bila
darovana djeca i opet sva djeca uzeta, ne bih nikada mogla drati sluajem ili prolaznim udesom da sam majka
tih dua; osjeala bih, da, znala bih da ona pripadaju vjeno meni, ja njima, i da ona meni ne mogu biti uzeta, ni
ja njima ne mogu biti uzeta nikakvom silom na zemlji,
pa ak i na nebu.
To je sigurno, odgovori on, istinski majinski osjeaj.
Ali niti ovdje ne ini prirodni odnos po sebi vjeiti osjeaj, nego obrnuto osjeaj ini tek odnos vjenim; jer zato
bi inae bilo toliko neprirodnih majki? To nam pokazuje
da nema nita istinski vjenog osim vjere. I tako ne moemo promatrati bez pobonosti one prirodne odnose koji
nastaju bez naeg sudjelovanja, koje spaja nevidljiva neka
ruka, koji imaju za sebe boansko osnaenje.
99
Ne vjerujete li, moda, prekinu ga Clara, da su i drugi vii odnosi, ljubav i prijateljstvo, boanske naravi, da
tiha, nesvjesna, ali utoliko monija nunost duu privlai
k dui?
Ne nijeem, ree on, upravljanje takve prirodne sile
premda je odmah ne razumijem, ali nakon to je ovjek
doao u taj sukob i protuslovlje s prirodom to takoer slabo razumijem nakon to se u ljudskoj prirodi
uvrstila tako duboka iskvarenost da ovjek ne moe isto
crpsti niti iz jednog niti iz drugoga ivotnog izvora te da
ga je gotovo jednako opasno upuivati na slobodu kao
i na nunost nakon te zabludjelosti priznajem da sam
u krajnjoj sumnji to se tie odnosa u kojem slobodna
volja ima samo neki udio, i ne odvaujem se rado u taj
labirint. Putam toplini svakog lijepog srca da se raduje
pravednosti, samo uvajmo se toga da nadahnua naeg
osjeaja, pronalaske nae enje poelimo preoblikovati
u ope istine; tada vie ne bi bilo granice. Mrana, pusta
ud ima jednako pravo kao vedra i sreena, a znamo kakve su nemani iz tog nagona potekle te se ostvarili stvorovi neuredne enje ili divlje uobrazilje.
Lijenik, kojemu ovaj razgovor ve dugo nije bio po
volji, ovdje je upao i rekao: Vi imate pravo, samo najurednije due trebale bi se baviti pitanjem o buduem
ivotu, samo vedre naravi pribliiti se onim podrujima
vjene radosti i mira. Neka se ne posveti ovom istraivanju nitko tko nije u sadanjoj prirodi zadobio vrsti i
neizgubiv temelj na kojem izvodi svoje misli. Samo onaj
tko razumije sadanji ivot smio bi govoriti o smrti i buduem ivotu. Treba odbaciti svako prelijetanje naega
sadanjega stanja, svako znanje koje nije isti razvitak iz
100
sadanjega, zbiljskoga, i eli neto anticipirati, a u emu

ga ne vodi naravni hod duha. Treba to odbaciti jer to vodi
do zanesenjatva i zablude.
Na taj nain, rekao je sveenik, odbacit ete doista,
kao i ja, svako znanje o buduim stvarima; jer tko bi mogao rei da je razumio ivot?
Ne znam, odgovorio je lijenik, moe li to itko rei, ali
toliko znam da to ne drim apsolutno nemoguim. Ipak
to ne smijemo traiti previsoko, ne smijemo unaprijed
odrezati korijen, koji iz tla u sebe uvlai snagu, ivot i
sok, i onda moe tjerati svoje cvjetove sve do neba, ne
smijemo uope napustiti misao da se eli pojmiti ivot
iz neeg viega i drugoga, umjesto da ga se razumije iz
njega samoga. Moja je deviza: ne odozgo na nie, nego
odozdo na gore. Ona je, kako vjerujem, sasvim primjerena poniznosti koja nam se dolikuje s tako mnogo strana.
Ipak, dodao je, vidim da sunce ve zalazi za brda i bojim
se za nau prijateljicu zbog jesenjeg veernjeg zraka; zato,
dakle, krenimo.
Clara se rastala jednim pogledom od udaljenih brda, i
nakon to smo uzeli moje keri u gradu, krenuli smo opet
prema brdu, prema naoj dolini. Sjedili smo nijemo i utke jedno pored drugoga, Clara tiho i zadubljena u sebe,
dok konano lijenik nije poveo razgovor o samostanskom
ivotu: kako dolazi do toga da mnogi obiavaju misliti da
je u samostanskom ivotu tako puno ugodnoga i lijepoga?
Je li to zato to svatko rado pod monakim habitom nasluuje ideal mirnoga, jasnoga, sa sobom samim sasvim u
ravnotei doaveg ovjeka, ideal koji bi svatko rado htio
ostvariti u sebi, ali ga ipak ne ostvaruje? Jer izvanjski motivi, dobar ivot, bezbrinost tog stalea i tome slino, moe
ipak djelovati samo na jednostavni puk.
101
Mene, rekla je Terezija, mogao bi odueviti samo lijep

poloaj samostana, brda na kojima su tako esto izgraeni, plodne doline kojima su okrueni.
Nije li tako, rekao sam, da svatko ima tamni osjeaj da
neposjedovanje niega pripada blaenstvu, jer svaki posjed uzrokuje brige i poslove, i da, jer ipak su siromatvo
i odricanje krute i bolne stvari, samostanski ivot mora
izgledati kao istinski ideal, jer tu svatko moe dobro i
ugodno ivjeti bez da posjeduje.
Meni se ini, ree Clara, da sve nepromjenljivo u nama
izaziva izvjesno strahopotovanje, kao to nita ne umanjuje nae tovanje onoga to je suprotno tome. ovjek
kojega vidim u obinim ivotnim okolnostima, ostaje za
mene uvijek kolebljivo neizvjesno bie. Tko zna nee li
onaj kojega sada vidim da postupa velikoduno i istinito,
u slijedu ivota, pritisnut monim okolnostima, djelovati
maloduno i protiv svoga srca; nee li isti onaj koji danas
izgleda jasan, slobodan i ist, prije ili kasnije estokom
strau biti okovan, pomraen i potamnjen, rastrgan. ovjek koji preuzima jednu odluku za itav svoj ivot, i uzima je da priziva Boga i svijet za svjedoke, i pod uvjetima
koji odluci utiskuju peat nerazrjeivosti, takav ovjek
uvijek e u meni buditi tovanje ako ga sebi predstavljam
kao pojedinca koji djeluje slobodno i promiljeno. Zato
se inae obiava rei da nitko nije blaen prije svoje smrti, izuzevi, moglo bi se rei, onoga koji jo iv umre a
to li je ovaj sveani zavjet odricanja i naputanja svijeta
drugo negoli smrt kraj ivoga tijela?
udi me, rekao sam, da nitko od nas nije spomenuo
koristan uinak koji moe imati bezbrina samoa na
umjetnosti i znanosti.
102
Mogla bi imati, odgovori lijenik, ali ve dugo vie ga

nema; morali bismo djela uenosti i pukog sakupljakog
mara navesti kao dokaz za to.
Pa ipak, odgovorio sam, umjetnosti i uenost ne bi
pretrpjeli malu tetu kada bi nestali svi ti bogati samostani s svojim raskonim zdanjima, njihove ugledne zbirke
knjiga, njihove crkve s mnogim oltarskim slikama, zidnim slikarstvom, vjetim rezbarstvom.
Da, rekla je Terezija, i itav kraj time bi opustio. Ne
znam nita ljepega, nego istaknuto raskono zdanje s kulama i kupolama usred bogate prirode, okrueno zanjihanim poljima ita, u daljini voda, uma, obronci vinograda
i posvuda sve oivljeno marljivim ljudima. Najljepi grad
nema na mene takav uinak, on potiskuje prirodu, nju se
obino opet nalazi tek u prilinoj udaljenosti od grada.
Ali jednostavnost, nesputano obilje ladanjskoga kraja pomijeano s raskonim i velikim, to se istinski doimlje.
Tu bismo morali, moja Terezijo, rekao sam, dopustiti
da isto vrijedi i za dvorce i lijepe ljetnikovce plemenitaa.
Ah ne, odgovori ona, ja volim prije svega ono postojano, gdje vidim zajedniko dranje, ostajanje zajedno.
Dobra idu i u nae vrijeme iz ruke u ruku, jedna obitelj
izumire, plemstvo se povlai u gradove, a izlazi van samo
zato da bi kontrastom svojih obiaja, bunou svojih zabava vrijealo tiinu i draest ovih lijepih dolina.
Ima pravo, odvratio sam, moje dijete, ali ne zaboravi
da tvoje gledite o tome ne moe vrijediti openito, ponajmanje u divlje vrijeme kojemu idemo ususret. Od svih
znaenja koja su samostani imali, zadrali su moda samo
likovno znaenje. Ali lake i ugodnije bilo bi ih potpuno
ukinuti nego vratiti ih natrag izvornom smislu na nain
103
primjeren naem vremenu. esto, kad bih vidio takav

tihi samostan kako lei u dolini, mislio bih u sebi: kad je
kucnuo as svim ovim spomenicima jednog starog vremena, ne bi li neki od naih knezova mogao pomisliti da
odri jedan ili dva od tih azila, da dobra i obiaje ostavi
zajedno i napravi neku opremu za umjetnosti i znanosti.
Ta ipak nema nijednog istinskijega duhovnika od onoga
koji doista ivi u duhu, dakle, istinskog znanstvenika i
umjetnika. Puko vjebanje pobonosti napravljeno ivotnim saimanjem, a ne skopano sa ivim, djelatnim
znanstvenim istraivanjem, vodi u prazninu i napokon
do onog mehanizma bez srca i due, koji je samo samostanski ivot uinio prezrivim u vremena kao to je nae.
U onim stoljeima slabo rairenih znanja, kad su redovnici bili jedini depozitori znanosti i znanja, bili su oni i
pravi duhovnici; nakon to im je ostali svijet tako mono
prerastao preko glave, oni su sve to prestali biti. Znanosti imaju istu krajnju svrhu s religijom; njihova najljepa
vremena bila su i jesu ondje gdje stoje s njom u skladu.
Postoje pak zemlje gdje su s nastupom vjerske promjene
samostani pretvoreni u kole; ali to nisam mislio.
A to onda? upita lijenik.
To sam mislio ovako: tu na ovom obronku trebala bi
biti ispjevana sljedea velika njemaka pjesma, ovdje, u
ovoj dolini trebala bi se okupiti jedna platonika akademija, kao ona u Cosentini, ljudi svake umjetnosti i
znanosti trebali bi ovdje slono i osloboeni brige ivjeti
istinski duhovni ivot; ne bi trebali biti zatvoreni u gradove daleko od prirode i u tijesnim odnosima drutva.
Jer njemaki duh ljubi samou kao to voli slobodu; sve
konvencionalno njega deprimira. Nije on krotki znan104
stvenik ili pjesnik koji se daje privui od takozvanoga

drutva te iz njihovih ruku i s njihovih usana uzima hvalu
i odobravanje, hranu tatine kao fiziku potrebu. Voli on
kroz umu, brda i doline slobodno lutati hranjen samo
na grudima prirode. Nije on obina rijeka koja ukroena
struji samo propisanim obalama i zemljama, nego je on
unutarnja vlaga zemlje kojoj potajne hodnike nitko ne
istrauje, a koja ipak prodire u sve i gdje to hoe sve oivljuje i jasno i slobodno izlazi na povrinu, nezabrinuta za
to hoe li naii netko tko bi se njome osvjeio, ali jaajui
i krijepei onoga koji se ne pribojava osamljenih puteva,
stijenja i udaljenih dolina. teta da sam, kada sam cjelinu
toga u sebi potpuno izgradio, morao sam sebi rei da e
sve to ostati samo ugodan san jer se ini da je Nijemac
jednom odreen da nikada ne bude tretiran prema svojoj
svojstvenosti. On si mora dati nametnuti tue norme jer
one koje bi se mogle promijeniti tako rijetko imaju srca
da budu svojstveno nazone u njezinim ustanovama jer
to bi rekao susjed kad bi se htjelo s Nijemcima postupati
kao s Nijemcima!
Tako bismo mogli, ree lijenik, veseliti se opet naem
sretnom poloaju u kojem, a da nismo odvojeni od svijeta, proivljavamo nae dane ipak u stalnom suodnoenju
s prirodom. Vidio sam najljepe samostane svijeta; esto
na primjer u Monte Casinu, u umi Camaldoli, u lijepim
samostanima na Majni i Rajni zahvatila me je enja za
kontemplativnim ivotom koji tamo protjee u vjeitoj
tiini. Ali uvijek sam se odanle vraao kad sam primijetio
kako daleko itav ustroj ivota odvodi od prirode, da tupost, da gaenje nad prirodom biva posljedica samomuenja koje jedan strogi zakon namee obvezanima. Od
105
svih moguih redova elim da samo jedan bude odran,

sauvan, koji mi se ini da ima neku nunost za ljudsko
drutvo. To je kartuzijanski red.
Koliki su mnogi nastavili svoj ivot pod pravilom tog
reda, ivot koji bi im inae posvuda bio neizdriv. On je
jedino utoite zaista nesretnih, onih koje je nagli in,
koje je mladenaka odvanost ili koje su drutveni odnosi
otrgli ili onih koji imaju okajati zabludu, posljedice koje
su strane i ne daju se vie popraviti. Svijet i pogon koji
svakoga zahvaa, koji se od njega ne odvaja, sudionitvo
samo koje pobuuje njihovu sudbinu, slomili bi njihovo
srce; ivot sam bio bi im na sramotu kad ih ne bi uzeo ve
ovdje jedan kraj tiine i sklonjenosti, slian onome u koji
ulazimo nakon smrti, gdje se bol nad onim neopozivim
razrjeava u sjetu i openitu spoznaju da takav ivot za
onoga koji ga je jednom prevladao nema vie nita poeljnoga, a prije svega alostan je usud smrtnoga ovjeka.
Nigdje nisam stekao zanimljivija poznanstva, osim u kartuzijanskim samostanima, osobito u Francuskoj; nigdje
nisam ljudski ivot i njegove mnogostruke zaplete tako
nauio progledavati. Kakvo utoite, osim groba, ostaje nesretnome koji je neskrivljenom krivicom proigrao
svoju ivotnu sreu, ako mu ovo dobrohotno drutvo ne
bi otvorilo svoje ruke, koje pod prividom krajnje krutosti
goji ovjeku najprijateljskiju namjeru, gdje ivot tee
tako rei bezvremeno i tihi opstanak bilja, jedino u emu
njihovi lanovi sudjeluju, njima stavlja pred oi postojanu sliku oputenosti i odvojenosti. I za svoju umjetnost
nauio sam mnogo od lanova ovog reda, koji su dugim
promatranjem, posebno biljaka, nauili poznavati njihove udesne odnose spram ljudi.
106
Istina je, rekao sam, esto sam se udio tome kako

su oni mnogo djelovali s nedjelatnim i neznatnim stvarima, koje spram opasnosti okolnosti, ini se, ne stoje ni u
kakvu odnosu. I koje upravo zato, dodao je on, nisam
smio primijeniti u velikom gradu, gdje su ljudi najvie
upoznati s najopasnijim sredstvima i nemaju vjeru u one
jednostavne stvari.
Zato ste, dakle, ree Clara, dali prednost boravku u
malom provincijskom gradiu pred nekim velikim gradom.
Ne samo zato, odgovori on. Prirodoznanstveniku je
mjesto na zemlji. Ja sam od fizike seljaka vie nauio nego
u predavaonicama znanstvenika. Promatranje ostaje ono
najvee. Koliko mnogo mogunosti za promatranje daje
jedan jedini dugi ljetni dan, kojem kraj kao da se ne moe
dogledati, od ranog jutra pa do potpune tiine noi, proboravljen u slobodnom prostoru. Ja sam tu o najopenitijim uincima prirode, o svjetlu, zvuku, igri vode na zemlji
i u oblacima, o dolasku i prolasku prirodnih sila, o ivotu
ivotinja, a posebno o biljkama, obavio promatranja koja
mi niti jedan znanstvenik ne bi mogao posredovati. Tko
ivot prirode ne vidi postojano u velikom i u cjelini, tko
ne naui njezin jezik u pojedinanom i malom, taj ne zna
kolika je istina da je ljudsko tijelo jedna mala priroda u
velikoj, koja ima nevjerojatno mnogo analogija i sveza s
njom, a na koje nijedan ovjek ne bi pomiljao ako nas
promatranje i uporaba ne bi o tome poduili.
esto me podilazi jeza, ree ovdje Clara, i pri pomisli
da sve ima vezu s ovjekom. Da, kad u toj jezi prirode
jedna druga mo ne bi u meni drala ravnoteu, morala
bih nestati u misli na tu vjeitu no i bijeg svjetla, na to
107
bivstvo koje se vjeno hrva i nikada nije postojano. Samo

misao Boja ini ga opet svijetlim i smirujuim u naoj
unutranjosti.
U tom trenutku osvijetlila su se kola svjetlom iz obli
nje kue, nedaleko od njezina stana, i kola su ubrzo stala.
S Clarom je pola gore i Terezija, mi ostali krenuli smo
svaki svojim putem kui.
Od njezina povratka na naoj smo prijateljici primijetili ivu i gotovo stalnu elju da se bavi predmetima
onoga drugoga svijeta. Dogaaji vremena koji su dali
nasluivati jo mraniju budunost, povezani s posebnom boli koja ju je pogodila, u lijepoj su dui unitili
sabranost koju smo inae na njoj opaali. Bol za prolim
pretvorila se u neizrecivu enju za buduim. Ujedno je
lealo neto silovito u njezinu nastojanju da nadie prirodu i stvarnost. Pojmovi o skrivenim prirodnim silama
koje je ona upijala ve rano u oevoj kui, zatim druenje
s Albertom, kojega je strastvena ljubav prema izvjesnim
prirodnim operacijama povezivala s lijenikom, i, kao to
sam uvijek nasluivao, ve su je od ranije vezali i mogli su
je ispuniti osjeajem bezimeno stranoga u prirodi, koje
je ona osjeala s jezivim uitkom, as moda privuena,
as opet odbijena. Nismo mogli previdjeti opasnost toga
stanja i ve iduega dana dogovorili smo se da ublaimo
njezine misli, a da pri tom ne stanemo silovito na put
njezinoj sadanjoj sklonosti.
Kako ravnoduno, rekao sam izmeu ostalog, esto
postupamo sa spoznajom, kao da bi u nama mogao leati
bilo koji pojam koji ne bi na nas djelovao, koji ne bi imao
posljedica na na ivot. Kako je mnogima neka spoznaja,
kojoj protuslovi njihovo udoredno stanje, postala otro108
vom koji ih, munim poticanjem mase neistoga koja u

njima lei, dovodi do bijesa i do stranih eksplozija. Kako
sam mnoge vidio da venu u tenji za spoznajom kojoj
nisu bili dorasli. Moda zahtijeva svaka priroda i navlastito temperirani uvid, pri kojem se jedino ona moe dobro
osjeati.
Ja vjerujem, rekao je lijenik, da je naa prijateljica
zahvaena jednim takvim procesom kod kojega je vano
da se krizu blagotvorno podri i dovede je ljekovitom cilju. Njezinim dosadanjim pojmovima zadalo je ono to
se dogodilo siloviti udarac; mnogo toga u njoj nesvjesno
drijemajuega probueno je; dosadanji pogled vie ne
zadovoljava u najunutarnijem pokrenutu duu; ona se
nee smiriti sve dok ne stvori sebi neki novi svijet primjeren veliini njezinih osjeaja. Samovoljno se tu nita ne
moe zaustaviti i u snagu njezine prirode moe se imati
neko povjerenje.
Tako smo, dakle, sebi predoili njezino stanje. Jedan
dokaz ranije zaokupljenosti mislima o smrti i budunosti, ujedno pak mirnog raspoloenja i nepomuene vedrine pred njima, naao se poslije njezine smrti meu njezinim papirima, jedan list napisan djevianskom njenom
rukom, naalost jedino to je od nje ostalo.
Vie od toga nije bilo nazono. Kad smo je u idue
dane lijepoga kasnoga ljeta pozvali na jednu etnju u iroko i slobodno prostranstvo, inzistirala je da krenemo
putem koji je nekom vrstom uske udoline izmeu dva
breuljka vodio do toke odakle su vodila samo jo dva
odvojena puteljka, jedan prema oba breuljka, drugi pak
prema onom vrhu.
Dok smo bili na putu, ree ona:
109
Ovdje u povjerljivoj udolini meni je bolje. Njoj nije

mogla jesen mnogo toga oteti. Ona dri sunanu toplinu
vie zajedno, i mogla bi nas uvjeriti da jo traju dobra
vremena. Ovdje raste i mirisni timijan, koji jaa pamenje; na livadi njie se ve dugo mrazova sestrica i svojim
slabim plavetnilom upuuje na blijedu boju sjeanja, u
emu se na kraju sve gubi. Ona se dri otrovnom biljkom.
Posvuda se nazire kraj i to je priroda imala na poetku,
mora se zacijelo pokazati u njezinu krilu. Ona sama, ini
se, ima u sebi tajno razorni otrov; ali zato ga podjeljuje
svojoj djeci, da i ona budu od njega razorena.
Vaa alopojka, ini mi se nepravedna, ree na to lijenik. Ona sama, prema Vaem miljenju, trpi od skrivenog otrova, koji bi htjela prevladati ili izbaciti, ali to ne
moe. Ne aluje li ona zajedno s nama? Mi se moemo
aliti, ali ona trpi nijemo i moe s nama govoriti samo
znakovima i gestama. Kakva tiha sjeta lei u mnogom
cvijeu, u jutarnjoj rosi, izblijedjelim bojama naveer. U
nekim pojavama pokazuje se ona strahovitom, ali uvijek
samo prolazno. Uskoro se sve vraa u uobiajene granice
i u svom obinom ivotu pojavljuje se uvijek kao savijena
snaga koja biva nama dirljivom kroz ljepotu koju u tom
stanju proizvodi.
Istina je, ree ona na to. Ja, na primjer, ne znam kakva slatka bol lei za mene u mirisu izvjesnih cvjetova pa
takoer uvijek moram pomiljati na jednako trpljenje u
cvijeu kao uzroku mirisa.
I meni, rekao sam, ini se da itavo bie prirode svjedoi da ona tom stanju nije dragovoljno podinjena i
da ezne da bude osloboena od raspadljivosti. Upravo
110
to da nita ne traje, ova unutarnja nunost po kojoj na

kraju sve biva razoreno, i koja je utoliko okrutnija to
je tia, upravo to je ono tjeskobno u prirodi. Odakle taj
openiti, nikad ne prestajui zakon smrti? Filozofi mogu
zacijelo rei: smrti nema, nita ne propada po sebi; oni
pretpostavljaju jedno samovoljno objanjenje smrti i prolaznosti. Ono, meutim, to mi drugi ljudi tako zovemo,
ostaje ipak tu, daje se rijeima ba tako malo ukloniti kao
i na taj nain objasniti.
To je, ree lijenik, uvijek loa ispomo. Ali ta strana
realnost smrti ne opravdava nipoto ovjeka da za to optui prirodu. Prije neka se ali na sama sebe!
Kakva pomisao! ree na to Clara.
To je pomisao, odgovori on, koju u Vam, nadam se,
uiniti jasnom ako mi samo odgovorite na neka pitanja.
Vrlo rado, odgovori ona.
No, onda upita on, to mislite o istom pojmu prirode? Bez sumnje, to je bivstveno proizvodea snaga?
Svakako, ree ona.
Snaga, dakle, koja po svojoj biti ide samo na proizvoenje.
Naravno, odgovori ona.
Koja, dakle, po samoj sebi ne moe nikada ii na razaranje?
Zato ne? upita ona. Jer ini se da ona ista sila koja
proizvodi jest ujedno sila koja razara.
Pitao sam, odgovori on na to, je li to ona sila koja
sama od sebe razara, a drim da to nije nemogue. Ona
e, naprotiv, ako je nesputana i slobodna, uvijek zadovoljavati isti uitak proizvoenja. Ako naie na tvar koja
joj se odupire, koju samo u izvjesnoj toki moe obli111
kovati, koja bi ograniavala uitak proizvoenja, nju e

ostaviti ili ak namjerno razoriti, da bi uitak proizvoenja imala trajno, ako bi i znala da se novim stvaranjem
dolazi na istu toku.
Tako se moe misliti, ree ona na to.
No, dakle, nastavi on, razlog zbog kojeg proizvodea
sila postaje razornom i razlog razaranju ne lei u njoj samoj, proizvodeoj, nego u neem tuem, to je u nju ulo
kao sputavanje ili ogranienje.
Dakle, priroda po sebi, ree on, nevina je s obzirom
na razaranje?
Tako izgleda, naravno, ree ona na to.
No, dakle, ree on, zar bi trebao Bog ikada za sebe i
za svoju prirodu biti zaetnik smrti i ne vrijedi li za njega
u mnogo viem smislu nego za prirodu da on svoj uitak
ima u stvaranju, ne pak u unitenju, u izgradnji, a ne u
ruenju?
Zacijelo, ree ona.
Osim Boga i prirode, to jo preostaje? pita on nadalje.
Vidim dobro kamo Vi smjerate, ree ona; ono to stoji
izmeu Boga i prirode jest ovjek. Ali Vi znate da me takva dokazivanja ne mogu smiriti. to nisam vidjela kako
nastaje tu pred mojim oima, to za mene nema nikakva
smisla.
No, samo naprijed, ree on, nastavit u na pripovjedaki nain nakon to uputim samo jo dva pitanja. Prirodi nasuprot stavljamo duhovni svijet?
Ona potvrdi.
I na ovjeka moemo gledati kao na obratnicu dvaju
svjetova?
112
I to je tako, sloi se ona.

Ne bismo li trebali uzeti, nastavi on dalje, da je odreenje Boje bilo da se ta priroda uzdigne do ovjeka, najprije da bi u njemu nala toku sjedinjenja obaju svjetova
i da bi se potom kroz ovjeka trebao dogaati prijelaz
jednoga svijeta u drugi svijet, da raslinje vanjskoga svijeta bez prekida raste dalje u nutarnji ili duhovni svijet?
Jer dogaa se, dodue, takoer jedan prijelaz ako sve ili
barem ovjek kad umre prelazi u duhovni svijet. Ali taj
prijelaz dogaa se samo posredno, kroz smrt i kroz potpuni prekid s prirodom, tako da se niti ovaj niti onaj
ivot ne moe zvati cijelim, nego je svaki samo jedna strana cjeline ili nepodijeljenosti. Tada ne bi, prema mojem
miljenju, bilo smrti. ovjek bi ve ovde ivio i duhovni i
ujedno tjelesni ivot; itava priroda uzdigla bi se u njemu
i s njime na nebo ili prema neprolaznom vjeitom ivotu.
Bog nije htio mrtvi i nuni, nego slobodni i ivi savez
(vanjskoga i unutarnjega svijeta) i rije ove sveze nosio
je ovjek u svome srcu i na svojim usnama. O slobodi
ovjeka ovisi, dakle, uzdignue itave prirode. Stalo je do
toga hoe li zaboraviti to je bilo iza njega i posegnuti za
onim to je bilo pred njim. No ovjek (kako se to dogodilo i zato je Bog to dopustio ovdje ne pitam) dovoljno
je poelio, eznuo je natrag za tim vanjskim svijetom i
izgubio je time nebeski svijet ako nije zaustavio svoj vlastiti napredak nego napredak itave prirode. Tko je ikada
vidio oima kakve strane posljedice na ljudsko tijelo ima
jedan sputani razvoj koji priroda sa estinom trai, kao
to nepogreivo uzrokuje smrt kroz nevjeti zahvat zadrana ili kroz ve nazonu slabost nastala kriza u bolesti,
kad neposredno opadaju sile u smrtnoj slabosti, taj e si
113
moi stvoriti priblian pojam o razornim uincima koje

je na itavu prirodu moralo imati ovjekovo iznenadno
koenja njezine evolucije. Sile koje su potpuno i mono
stupile naprijed, spremne da se uzdignu u jedan vii svijet
i postignu svoju toku preobraenja, udarile su natrag u
sadanji svijet i uguile su tako unutarnji ivotni nagon,
koji, naravno jo uvijek djeluje kao zapretana vatra, ali,
jer je pravo uzdignue nemogue, kao vatra muke i straha
koji na sve strane trai za sebe izlaz. Svaka stuba koja vodi
gore ljubazna je, ali strana je ako je potisnuta padom.
Ne najavljuje li sve jedan potonuli ivot? Jesu li brda tako
izrasla kako sada stoje, je li tlo koje nas nosi nastalo uzdignuem ili padanjem unatrag?
I k tome, ovdje jo nije vladao vrsti, stalni poredak,
nego je nakon jednom zakoenog razvitka i njegove zakonitosti prodro u njega i sluaj. Ili, tko bi vjerovao da su
rijeke koje tako otvoreno posvuda djeluju, kojima su ove
doline proarane i koje su tako mnogo vodenih stvorenja
ostavile za sobom, tko bi vjerovao da je sve to uinjeno
prema jednom unutarnjem zakonu; tko eli prihvatiti
da je jedna boanska ruka poloila teke mase stijenja
na klizavo tlo da bi one kasnije skliznule u mirne doline
posijane ljudskim stanovima, da bi u strahovitoj ruevini radosni putnik bio pokopan usred brda. O, nisu oni
preostaci prastare ljudske krasote, zbog ega znatieljnik
trai perzijsku pustinju ili samotniko mjesto u Indiji, to
su prave ruine; itava zemlja jedna je velika ruina, gdje ivotinje kao utvare, ljudi kao duhovi borave i gdje mnoge
skrivene snage i blaga bivaju vrsto drani kao nevidljivom moi, kao kletvom nekog arobnjaka. I te zakljuane snage htjeli bismo optuiti, umjesto da mislimo kako
da ih ponajprije u sebi oslobodimo?
114
Dodue, ovjek na svoj nain nije manje zaaran i izmijenjen. Zato je nebo od vremena do vremena poslalo
via bia koja udesnim napjevima i arobnim rijeima
kletvu u njegovoj nutrini odrjeuju i svraaju mu pogled
onamo gdje mu se pokazuje duhovni svijet. Veina je pak
zarobljena vanjskim pogledom i misli da se u njemu mora
snai. Kao to se seljaci uljaju oko starog, razorenog ili
zaaranog dvorca s raljama u rukama ili u podzemne zatrpane odaje svijetle svojom lampicom te polau poluge
i kopaju motikom ne bi li nali zlato ili ma to drugo
dragocjeno, tako ide ovjek obilazei neke od njezinih
skrivenih komora i naziva to istraivanjem prirode; ali
blaga nisu samo pokrivena prainom, ona su u ruevinama i kamenjem sama zatvorena jednom kletvom, koju
moe rijeiti samo jedna druga arobna rije.
Tako razgovarajui, doli smo do toke gdje je put
prestajao. Clara je, ini se, bila umorna i sjela je na kamenu klupu u pozadini, koju je nainio jedan vjeti kamenorezac iz oblinjeg Brchena. Sunce nam je dosada
bilo za leima, sada kad smo se okrenuli, stajalo je ono
ve po strani otvora, pri emu je jedna strana stajala u sjeni, a otro osvijetljena druga strana pojaavala je udesni
utisak nepravilne mase kamenja, iz kojega je izraslo gusto grmlje u jesenjim bojama svojih crvenih listova. Od
stabala jabuka, koja su se poput neke ume protezala od
klupe pa strminom sve do vrha, podiglo je kretanje vjetra
tu i tamo uveli list i poloilo ga Clari blago u krilo ili na
njezinu kosu. Ona se, ini se, nije na to obazirala; meni
je pak palo na pamet kako je sasvim drukije u proljee
prole godine ona sjedila pod tim stablima, koja su je
zasipala svojim cvjetovima.
115
Lijenik, koji se bio penjao uz brdo da bi ubrao umskoga voa, koje je postajalo slatko samo u hladnoi i
mrazu jesenjih noi, u meuvremenu se vratio. Clara se
okrenu k njemu i ree:
Vi ste mi dali eljkovano svjetlo. Takvu magiku svezu
ovjeka i prirode ve sam odavno slutila. Zato su oi svih
stvorenja upravljene u njega, jer je sve bilo sraunato na
njega. Sve se ini kao da ga nijemim uzdisajima optuuju
ili se obruavaju na njega kao na openitog neprijatelja. S
pravom su sve strelice prirode usmjerene na njega.
S pravom juria na njega hladni, razorni vjetar sa sjevera, dok se tamo u pustinji podie otrovni vjetar, koji
guta njegovu ivotnu snagu. S pravom se rue njegovi
zidovi i zgrade kada zemlja uzdrhti pokretana unutra zarobljenom vatrom.
S pravom pustoi planuli poar s divljim zubom mukotrpni rad njegove marljivosti. Snaga koja se u ivotinji
spremala razviti, preobraava se, stjerana u unutranjost,
u gorui bijes ili otrov i okree se s pravom ponajprije
protiv ovjeka.
Pomislimo ipak, prekidajui je, ree lijenik, na mnoge vedre i dobrotvorne sile prirode. Ona jo nije zaboravila da ju je upravo ovjek trebao i dalje uzdizati i osloboditi, da i sada jo u ovjeku lei talisman kojim ona
treba biti iskupljena. Zato sa zahvalnou dolazi u susret
ovjeku, kad on sije sjeme u zemlju, te divlje, suho tlo
ini pitomim i nagrauje ga prebogatim obiljem. ini
mi se da je njezino bitno osjeanje za ovjeka prijateljstvo
i esto suut.
Pa ipak, upadne ona, priroda tako bezosjeajno prolazi
mimo scena emera i oaja. Tu lei jadno stvorenje u iscr116
pljujuoj vruici i hlepi za osvjeenjem i spasenjem, koje

bi mu mogao donijeti hladniji zrak; ali sunce nemilosrdno alje svoje najjae zrake i zrak i zemlja zgunjavaju ih u
zaguljivi ar. Tamo neki prognanik naputa kuu i dvor,
gdje ga ena s djecom oplakuje u oajanju; nebo mu alje
oluju i kiu, tua pogaa golo tjeme prognanika.
Nesretnik, ree lijenik ovdje, opet je prekidajui, u
tom e sluaju prirodu lake nai u suglasju sa sobom,
nego ako mu ona laska vedrim zrakom i milim Sunevim
pogledom. Moe se on varati kao onaj koji misli da se
priroda osmjehuje za njegov radosni dan. Jer u svom velikom na openitost upravljenom hodu moe ona moda
samo rijetko utjecati na sudbinu i raspoloenje pojedinca. Ali moda se velike promjene koje su zahvaale itav
narod nikad nisu dogaale bez istodobnih pokreta ope
prirode.
Sve su povijesne knjige pune toga, i koliki su znaci na
nebu, u zraku, na zemlji osvjetljavali u tim kobnim vremenima. Sve govori nama i rado bi nam bilo razumljivo.
Mnogo je toga ovjeku sklono i ima oevidnu volju da mu
obznani blisku budunost ako bi je htio sasluati. Mogao
bih navesti mnoge, moda nevjerojatne zamjedbe.
I previe je istina, ree ona, sve se natiskuje neprijateljski ili prijateljski oko ovjeka, sve trai samo njega i
htjelo bi ga se domoi. Zato se on ne odupire arobnom
sjaju zlata niti mamljenjima svijeta, niti podraajima zemaljske ljepote. Nita ga ne ostavlja ravnodunim, sve ga
pokree.
Jer on je trebao sve pokretati, upadne ovdje lijenik,
jer nije u sebi postao svjestan snage u svojoj nutrini, kojom bi mogao svime vladati, i od svega biti slobodan.
117
Tromost i mrzovolja najgori su neprijatelji ovjeka i posljedica su onog prvog pada. Tko ne posjeduje sama sebe,
njega ubrzo neto drugo uzima u posjed. Tko nee dalje
ii naprijed, pada natrag. U emu se sastoji jo i sada zlo,
ako ne u hodu unatrag ljudske prirode, koja umjesto da
se eli uzdii u svoje pravo bivstvo, uvijek ovisi o onome
i trai ostvarenje onoga to je trebalo biti samo uvjet njezine djelatnosti, tiha, nedjelatna osnova njegova ivota.
Odakle dolazi bolest, ako ne iz mrzovolje prema razvoju,
odatle da pojedina snaga ne eli napredovati s cjelinom,
ne eli umrijeti za volju cjeline, nego eli samovoljno biti
za sebe? Zato se ni protiv ega ne trebamo tako boriti kao
protiv tog stanja. ovjek koji se giba nije izgubljen. Djelatnome pomae Bog i mnogo mu oprata. Nevjerojatno
je koliko mnogo stoji ve u samoj djelatnosti.
Ja poznajem onu snagu nutrine, ree ovdje Clara,
ustajui na put povratka, i iskusila sam da nas ona moe
uzdii nad sve izvanjsko; ali znam takoer u kakvu protuslovlju biva spletena najbolja unutranjost s izvanjskim
svijetom.
I to je, ree lijenik, nuna posljedica onog prvog propadanja. Nakon to je ovaj svijet bio fiksiran kao izvanjski
moe se sve visoko i boansko iz njega uzdii kao cvijet
koji se izdie iz zemlje; ali u njemu ostaje neto tuega,
emu je on samo nositelj, a da ga ne moe primiti u sebe
sama. Vladajui zakon ide samo na odranje ove podloge;
sve mu je drugo sluajno i mora tako biti.
Tako mu je, dakle, ree ona, ovjek prije svega drugoga. Najsvetija nunost moje unutranjosti nije nikakav
zakon za prirodu. Boanska nunost sama uzima u njoj
boju i privid sluajnosti, i to je isprva bilo sluajno, dje118
luje, jednom nazono, neodoljivom silom strahovite nunosti. Kada bi barem bilo mogue ouvati nau nutrinu,
odrati je slobodnom od toga protuslovlja? Ali upravo
ovdje pokazuje on svoju najveu silu. Prisiljava nas da
gubimo povjerenje prema najnjenijim osjeajima naeg
srca. Mi smo bia koja ne ljube nekanjeno; i u suprotnome mogao bi zakon nae nutrine zahtijevati radnje koje
se moraju gaditi svakom ljudski osjeajuem srcu. Ve
u najjednostavnijem, prvom, najneotklonjivijem vidim
dosta sadraja da bi se obistinili moji osjeaji, da se ono
strahovito ne samo dogaa i da e se dogaati, nego da se
mora dogoditi.
Upravo to spoznati, ree lijenik, naa je dunost. Ne
pomae nita otkloniti pogled, oi stisnuti samo da se
cijelo stanje ne vidi. Moemo ljudski oplakivati propast
najljepega, najdraega u svijetu, ali morali bismo svaki takav sluaj promatrati s nekom vrstom tihe radosti,
jer sadri potvrdu gledita koje moramo imati o ovome
svijetu i neposredno upuuje na drugi, vii svijet. Koliko
bi bili sretniji mnogi, kolike bi uzaludne enje prestale;
koliko bi lake bilo ivot snositi i na kraju ostaviti kad bi
svi oni stalno drali na pameti da je sve boansko ovdje
samo pojava, ne zbiljsko, da ak najduhovniji nije slobodan, nego se pojavljuje samo pod uvjetom da je cvijet, tu
i tamo plod, ali ne deblo i korijen.
To kau, meutim, svi ili veina, ree na to Clara.
Oni to zacijelo kau, odvrati ona, ali misle da bi moglo biti i drukije i optuuju za to ovjeka kojemu bi
stoga najradije odrezali svaku svezu s prirodom. Time se
zapliu u svoje sustave i miljenja isto toliko koliko i u
svojim udorednim uenjima. Zapoinju s najopeniti119
jim i najduhovnijim i ne mogu zato dospjeti do posebnog i stvarnosti. Stide se poeti sa zemljom, po stvorenju
se uspinjati kao po ljestvama i izvlaiti nadosjetilne misli
tek iz zemlje, vatre, vode i uzduha; zato nita ne donose,
i njihova misaona tkanja biljke su bez korijena, one ne
vise ni na emu, kao to to ini paukova mrea na bunju
ili zidu, nego plivaju kao ove njene niti pred nama, u
zraku i nasumce. A ipak misle da time jaaju ovjeka, ak
da pomau epohi, koja trpi upravo od toga to je jedan
dio potonuo u blato, a drugi se vinuo u takve visine da je
izgubio tlo pod nogama. Ako ve u ovom svijetu elimo
sve duhovno, to nam onda preostaje za budui svijet?
I meni se ini da su ljudi u prijanja vremena imali
mnogo odreenije i sasvim druge pojmove o onom drukijem ivotu dok su jo u ovome ivotu stajali sa vrstim,
jedrim kostima na zemlji. Duhovno moe ispravno sagledati tek onaj tko je najprije skroz naskroz spoznao njegovu suprotnost; kao to se slobodnim moe zvati onaj
tko poznaje nunost i uvjete pod kojima moe vladati.
I za slobodu mora ovjek tek odrasti, i ona se uzdie u
ovom svijetu iz mraka nunosti, i probija se samo u svojoj
posljednjoj pojavi kao neobjanjiva, boanska, kao bljesak vjenosti koji cijepa tamu ovoga svijeta, ali takoer u
svom uinku odmah biva od njega progutana.
esto sam mislila, ree na to Clara, da bi pogled slobode ne one koju se tako naziva, nego istinske, prave
slobode ljudima morao biti nepodnoljiv, a o emu oni
tako esto govore i dre mnogo do toga. Zadovoljavaju se
tako rado time da sve svoje radnje odreuju prema razlozima ili ak naelima i prikazuju tada ovo ropstvo svoga
srca kao slobodu. Jer ne znam jesam li u zabludi, ali ini
120
mi se da je ta vrsta slobode od svih najpodreenija. Jedna

prijateljica obiavala je govoriti: nebo je sloboda; ali ako
je sloboda nebo, onda ona mora biti neograniena, cijela
boanska sloboda.
Mislim potpuno isto, ree na to lijenik. Veina ljudi
plai se slobode, kao to se plai magije, svega neobjanjivoga i posebno duhovnog svijeta. Sloboda je istinska
prava duhovna pojava; zato ona ovjeka obara na koljena;
svijet se svija pod njom. Ali koliko malo zna se ophoditi
s tom njenom tajnom; zato vidimo da oni koje zapadne
sluaj da koriste ovo Boje pravo postaju kao bijesni pa
od ludila samovolje zahvaeni nastoje sauvati slobodu
onim radnjama kojima nedostaje svaki peat unutarnje
nunosti i koje su stoga najsluajnije.
Nunost je nutrina slobode; zato se ne moe za istinski
slobodnu radnju navesti nikakav razlog; ona je takva jer
je takva, ona je, jednostavno, bezuvjetna i zato nuna. Ali
kao takva, sloboda nije od ovoga svijeta. Zato je oni koji
se bave sa svijetom mogu rijetko obnaati ili je uope ne
mogu obnaati. Umjesto njoj moraju se odati umjetnosti;
jer kod odlune vladavine izvanjskoga mora ono najunutarnije i to sve vie, to je vie unutarnje uzimati
privid izvanjskoga. Tako je htio Bog, ini se, da bi tek
sve koliko je mogue postalo vanjsko, i da se unutarnji
ivot probije i pojavi kroz najljuu borbu i najmoniji
otpor. to vie spoznajemo ogranienost ovog svijeta, to
e nam svetija biti svaka pojava viega i boljega svijeta.
Mi je neemo silovito zahtijevati, ali gdje se ona sama
nae, gdje sretnemo srce koje ima nebo u sebi, duu koja
je tihi hram nebeske objave, radnju ili djelo u kojem se
vanjsko i unutarnje pokazuje pomireno kroz boansku
121
blagost, to emo obuhvatiti ljubeom snagom, drati za

sveto i potivati kao znak svijeta u kojem je izvanjsko isto
tako podreeno unutarnjemu, kao ovdje unutarnje vanjskomu.
O dajte nam, ree Clara, da se jo jednom okrenemo
prema gotovo zalazeem suncu, dajte usmjerite pogled u
ta podruja; jer meni je sada ono visoko, sveto duhovno
carstvo blie od prirode, svijeta i ivota.
Proli smo utke kroz vrata i pratili smo je kroz kratku
ulicu do drugih vrata, sve do njezina stana.
Dani su sada brzo postajali neprijazni i nisu doputali
etnje u daljinu.
Promatrao sam nau prijateljicu i vidio sam da je uvijek zaokupljena jednim predmetom.
udesna usrdnost osjeaja, koja je mogla ii sve do
zrenja, odavala se u pojedinim govorima: nedostajala joj
je sposobnost da si objasni razvitak vlastitih zrenja. Poznajem blagotvorne uinke koje na nas ima tono sreena sveza vlastitih misli; dui je dobro kad ono to je
unutarnje osjetila kao kroz inspiraciju ili neku vrstu boanskoga zrenja, moe takoer i vanjski u razumu ispravno sloeno ugledati kao u ogledalu. Usrdne due plae se
takva razvitka koji im se ini kao iskorak iz sebe samih,
one uvijek ele natrag u svoju vlastitu dubinu i uvijek ele
uivati blaenstvo sredita.
Zakljuio sam da nau prijateljicu treba ponajprije
djelovati nasuprot tome smjeru i da za to treba koristiti
prvu prigodu. Bio sam uvjeren da emo, ako se na to
odluimo, kao i obino, sve nai jo mnogo ljepe i udesnije nego to smo mislili da vidimo u intuiciji.
Ona mi je, meutim, sama izila ususret svojim vlastitim zahtijevanjem.
122
Bilo je to u boino vee, na koje je ona pozvala moju

djecu da bi ih obradovala neoekivanim darivanjem i njima u taj dan, koliko je mogue, zamijenila izgubljenu
majku.
Cijelo to vee bilo je u njezinu biu neto preobraeno
i neka vrsta neopisive vedrine, koju ve dugo nismo na
njoj primijetili.
Nakon to je prolo prvo veselje malenih, a starije
su djevojice sjele po strani, jedna s pjesmama koje si je
odavna eljela, druga s darovanom crtankom, povukla se
ona u dubinu sobe i zapoela, nakon to smo sjeli do nje,
ovako govoriti:
Pogled na ovu lijepu djecu izaziva u vama i u meni
sliku majke, majke koju nisam poznavala, i daje mi najjasniju sigurnost da ona jest, da ivi, da sudjeluje u naoj
radosti. Osjeam uope kao da nas ovaj dan pribliuje
preminulima; jer nije li tako da je ovaj dan jednom zemlju ponovno povezao s nebom?
Naravno, rekao sam; zato su morali aneli slaviti to
roenje i obznaniti slavu Boju na visinama i mir na zem
lji, jer ono gornje i vie dolo je ponovno k niemu i dugo
potrgani lanac opet je bio spojen.
U trenucima poput ovoga, nastavi ona, mojem uvjerenju ne trebaju nikakvi razlozi; ja vidim sve kao prisutno;
ini mi se kao da i mene obuhvaa ve duhovni ivot,
dok jo putujem zemljom, ali kao posve drukije bie,
noeno nekim blagim, mekanim elementom, bez potrebe, bez boli zato ne moemo takve trenutke zaustaviti
i vrsto drati?
Moda se, odgovorio sam na to, takav stupanj usrdnosti ne podnosi s ogranienou sadanjega ivota, odree123
nje kojega, ini se, eli da sve bude spoznato razdvojeno

i po komadima. I nije li istina, dodao sam, da kad ste u
takvu stanju, tada Vam izgleda cjelokupno Vae bie kao
objedinjeno u jednom aritu, kao jedno svjetlo, jedan
plamen.
Ba tako mi je pri dui, ree ona.
I kada iziete iz tog stanja, osjeate se nesretnom?
Ona ree da se to dogaa protiv njezine volje.
Mora, dakle, ipak, rekao sam, u promjeni tih stanja
leati neka nunost kao u drugim promjenama takve vrste. Ono unutarnje zrenje koje nas prelijeva s osjeajem
najviega zadovoljstva, ini se da nije primjereno prosjenosti sadanjeg ivota; moramo na njega gledati kao na
izvanrednu blagonaklonost, ali ne smijemo zato prezirati
redovno stanje.
ime, meutim, ree ona na to, trebamo ispuniti prazninu koju osjeamo u ovom u usporedbi s onim?
Zaposlenjem, odgovorio sam, ali zapravo time da sebi
i za to stanje osiguramo dobra onog viega stanja.
A kako bi to bilo mogue? upita ona.
Nije nemogue, rekao sam, da mi upravo to to smo
neposredno na nepodijeljeni nain opaali, takoer opet
djelomice stavimo pred sebe i tako iz spoznaje koja je u
svakom svom dijelu fragment ipak naposljetku proizvedemo cjelinu koja je slina onoj osjeanoj cjelini, i koju
moemo uivati kad nam je uskraena ona blaenost zrenja. Upravo ovo razvijanje spoznaje, njezino uzdignue
do znanosti, ini mi se pravo duhovno odreenje ovjeka
za ovaj ivot.
Ja sam, ree ona na to, prema znanosti uvijek osjeala
ono tovanje koje netko ima za neto to mu je samome
124
uskraeno, a ipak vidi prekrasne uinke toga. Jer Vi znate

s kojim sam Vam se povjerenjem uvijek obraala kao ovjeku od znanosti, od kojega mi, to sam uvjerena, nikad
ne bi uzmanjkalo duhovnoga savjeta. Izvjesna sigurnost,
pouzdanost, postojanost, ini mi se, moe egzistirati
samo sa znanou. Ali mogla bih je tovati dvostruko vie
ako bi ona imala udesnu snagu da zaustavi i zadri blaenstvo zornoga stanja.
Nisam rekao da ona upravo to moe, odgovorio sam;
osjeaj koji daje znanost drukiji je, mirniji, ravnomjerniji, postojaniji; ali zacijelo sam rekao da spoznaju koja
biva dui samo pokazana u duhovnoj intuiciji prolazno,
iako u najveoj jasnoi i neopisivoj realnosti, znanost zadrava kao vjerno sjeanje i tek je ona u pravom smislu
ini nama svojstvenom.
A ime, pitala je ona dalje, biva ovo zadravanje ostvareno?
Jasnim pojmovima, odgovorio sam, u koje na nedjeljivi nain spoznato biva razloeno i rastavljeno i iz rastavljenosti opet bude svedeno na jedinstvo.
Dakle, rastavljenost se pri tom ipak ima dogoditi?
ree ona.
Naravno, odgovorio sam, i sami vidite kako nam je
ona nuna da bismo i neposredno spoznato sebi osigurali
kao trajno dobro. Jer budalasto bi bilo da se neposrednoj
izvjesnosti ivota nakon smrti, koju tvrdite da imate, eli
doi u pomo dokazima koji proizvode uvijek samo posredni uvid. Ali niste li jednom sami rekli da zahtijevate
besmrtnost itavoga ovjeka?
To sam rekla, odgovori ona.
Kako je nuno da sve to pripada itavom ovjeku djelomice razlikujemo i stavimo pred sebe da bismo znali to
125
imamo misliti pri rijei: itav ovjek. elite li, dakle, da

to jednom razloimo?
Ona se sloi s time.
Dobro, dakle, rekao sam, u itavog ovjeka ubrajate
zacijelo i tijelo?
Svakako, ree ona.
Osim tijela, meutim, i duh?
Naravno, odvrati ona.
I uzimate da je duh jedno s tijelom, ili da je od njega
razliit, ak, tovie, njemu suprotstavljen?
Ovo potonje, odgovori ona.
Kako mislite da je ovo dvoje suprotstavljenih ipak sjedinjeno u jednu cjelinu?
Samo po istinskoj boanskoj vezi, ini mi se to moguim, odgovori ona.
Neemo li potraiti i izraz za tu vezu? Mora on ipak
biti nazoan u nama koji imamo na okupu itavog ovjeka?
Bez sumnje, ree ona.
Dakle, i poznat nam?
Naravno.
I kao ono to povezuje mora sudjelovati u naravi oba
povezana?
Tako se ini.
Dakle, mora biti neto srednje izmeu duha i tijela?
Svakako.
I nije tijelu tako otro suprotstavljen kao duh, nego je
tako rei blae bie, koje svojim gornjim dijelom dodiruje duh, a svojim donjim dijelom silazi u tijelo i prelazi u
materiju?
I to mi se ini oevidnim.
126
No, kako emo nazvati to u nama prisutno, po svojoj

naravi srednje i blae bie?
Ona je mislila da to ne moe pogoditi.
udnovato, rekao sam, kad nam je tako blizu. Zar
ne, nastavio sam, nekim ljudima pripisujem na poseban
nain duh?
Naravno.
A kojima?
Onima, mislila je ona, koji se poglavito bave duhovnim predmetima i u tome se pokazuju vrlo jakima.
Je li, nastavio sam, ikada duh po sebi i za sebe ono
za to osjeamo ljubav, ono to osvaja povjerenje naega
srca?
Meni se to ne ini, ree ona, jer duh za sebe vrlo esto
ima na sebi neto odbojno, to mi, dodue, tujui priznajemo, ali emu se ne pribliujemo s povjerenjem.
Nije li, nastavio sam, upravo ono ljudsko u ovjeku za
to imamo najvie srca?
Sigurno, ree ona.
Dakle, ono pravo ljudsko u ovjeku ne bi bio duh?
Ne ini mi se, ree ona.
to bi to onda bilo?
Priznajem, ree ona, da ne vidim kamo smjerate Vaim pitanjima.
Sjetite se ipak da smo rekli da neki ljudi imaju u visokom stupnju duha, kao to bismo o drugima mogli rei
da su u visokom stupnju tjelesni. Nema li i tree klase?
A da, ree ona, sada razumijem. Kaemo da drugi ljudi imaju duu.
I ona je zapravo ta koju mi osobito ljubimo, koja nas
magino privlai k sebi pa u ljude kojima u tom smislu
127
pripisujemo duu imamo sasvim osebujno, neposredno

povjerenje.
Tako je.
Dua bi, dakle, u ovjeku bila zapravo ono ljudsko?
Svakako, ree ona.
I stoga takoer ona blaga, srednja veza izmeu tijela
i duha?
Ona prizna i to.
I itav ovjek bio bi, dakle, cjelina iz trojega: tijela i
duha i due?
Tako je, ree ona.
Ali, nastavio sam, kako zamiljamo ipak vezu toga trojega u jednu cjelinu?
Na to bi se teko moglo odgovoriti, ree ona.
Vidjet emo, rekao sam. Ono to dvije suprotnosti samostalno sjedinjuje trebalo bi biti od vie vrste nego ovo
dvoje?
Tako se ini.
Dua je, dakle, viega roda od duha i tijela?
Ona potvrdi i to.
A ipak, rekao sam, ini se da s obzirom na duh opet
stoji dublje ako je tijelu blia od njega.
I njoj se tako ini.
Moemo li, pitao sam dalje, uope rei da je jedno od
trojega samo i iskljuivo povezujue za ono drugo dvoje,
te ne biva li svako drugome opet sredstvo povezivanja?
Duh se daje kroz duu u tijelo, tijelo pak biva po dui
opet uzdignuto u duh; dua suvisi s duhom zajedno samo
ako je tu tijelo i s tijelom samo ako je tu duh; jer kad bi
jedno od dvoga nedostajalo, ne bi mogla biti prisutna
kao jedinstvo, to znai kao dua. Cjelina ovjeka pred128
stavlja, dakle, neku vrstu ivoga ophoda, gdje uvijek jedno zahvaa u drugo, jedno od drugoga ne moe odustati,
jedno drugo potie.
udesan pojam, ree ona na to, koji moram prihvatiti.
Pa ipak, rekao sam, ima u to troje dua neku prednost.
Kakvu? upita ona.
Kad bi tijelo, odgovorio sam, bilo postavljeno sasvim
isto i po sebi, bi li onda i duh nuno bio postavljen?
ini se da ne bi, ree ona, jer je oboje suprotstavljeno.
I ako bi duh bio tako postavljen, bi li tada nuno i
tijelo bilo postavljeno?
Takoer ne bi, ree ona.
Kad bi pak dua bila postavljena, tada bi bili nuno
postavljeni i tijelo i duh?
Tako je, ree ona.
Dua bi, dakle, bila ono najotmjenije od toga trojega,
jer ona jedina u sebi ukljuuje dvoje ostalih, od njih niti
jedno ne ukljuuje niti svoju suprotnost, niti nju u sebi?
Ona potvrdi i to.
Kad smo, dakle, govorili o trajnosti itavog ovjeka,
rekao sam, ne bismo se zadovoljili s trajanjem pukog tijela?
Sigurno ne, odgovori ona.
Niti s trajanjem pukog duha?
Takoer ne.
Kad bi nam netko mogao osigurati trajanje due, tada
bismo bili smireni?
ini se barem, odgovori ona, da bismo to mogli.
129
Ja bih za svoj dio, rekao sam na to, bio sasvim siguran

i odgovorio bih mu otprilike ovako. Ako bi mi u mojoj
dvadesetoj godini neka vidovnjakinja rekla da u ivjeti
jo 30 godina, tada to ne bih razumio tako kao da e
tadanje tijelo ostati isto 30 godina, ako bih ve znao da
je moje tijelo unutar 20 godina po svojoj materiji postalo
sasvim drugo nego to je bilo na poetku; niti bih vjerovao da e moj duh ostati isti jer je sasvim drugih uvjerenja nego prije i jer je u kratkom vremenu koje sam ivio
primao razliite uvide; nego mislio bih da e tijelo i duh
proi mnogolike promjene, ali da e i u promjenama u
30 godina ostati uvijek isto ono to sam otpoetka ja sam
bio, ono to je izazvalo da sam sebi i drugima izgledam
uvijek isti, ono to su u svim promjenama na meni voljeli
ili mrzili.
Ti mi, meutim, veli da e moja dua vjeno trajati; i
ja to ne razumijem tako kao da se s mojim tijelom i mojim duhom ne bi mogle dogoditi najvee promjene, nego
da e upravo ono najunutarnije, moje pravo sopstvo, to
nije tijelo niti duh, nego sjedinjujua svijest toga dvoga,
dakle dua vjeito ivjeti.
Nije li ve mnogo dobiveno time to smo pronali to
je zapravo ono za to se kae da dalje traje, kad se kae da
postoji trajanje nakon smrti, da to, naime, najunutarnija
ivotna klica, nije drugo nego dua?
Neosporno je tako, odgovori ona.
I ne vidimo li da filozofi nisu loe uinili kad uvijek govore o besmrtnosti due, kao da bi time sve bilo
dobiveno, ako moda ne znaju odmah i tono o emu
govore.
Ja ipak imam, odgovori ona, jo neke sumnje.
130
No, rekao sam, sada je red na Vama da pitate jer sam

ve gotovo predugo govorio.
Sumnju mi, dakle, zapone ona, ponajprije izaziva
ovo. Ako smo duu spasili od propasti, ini se naravnim
kao da je sami od sebe slijede tijelo i duh, jer je dua po
naoj predmnijevi jedinstvo toga dvoga. Ja se, meutim,
bojim da bi mogao netko to preokrenuti i rei: kada duh
i tijelo u smrti bivaju razdvojeni a to je nuno pretpostaviti onda i veza meu njima time biva razrijeena, jer
iako su prije bili povezani, tada uope vie nisu, ako samo
jedno od njih traje, ili, dodue, traje oboje, ali dalje traju
sasvim odvojeni.
Jo tee, meutim, ini mi se sljedee: rekli smo, naime, da je ono to dalje traje dua, a ipak svi, pa i mi,
prema opem miljenju, svijet u kojem se nakon smrti
dogaa prijelaz nazivamo duhovni svijet i preminule prvenstveno promatramo kao duhove.
Doista, rekao sam, izvrsno ste sve to razumjeli. Kad
bi mi isto tako uspjelo sve tamno u toj stvari potpuno
rasvijetliti! I posve je istina da smo o dui kao vezi duha
i tijela vrlo nejasno govorili, napose zato to smo u meuvremenu pretpostavili da bi moglo postojati tijelo za
sebe i duh za sebe. Jer kad to ne bi bilo mogue, tada bi
nerazdvojivost njihove veze bila neosporna. Ali nismo li
odmah na poetku, kad smo spomenuli to troje, uvidjeli
da svako od njih treba drugo dvoje, da nijedno ne moe
bez drugoga, i da su, kad su jednom zajedno, lanano
vezani sasvim nerazrjeivom vezom.
Svakako, odgovori ona.
Nismo li, pitao sam dalje, njihov meusobni saobraaj predstavili kao ivi ophod, gdje uvijek jedno zahvaa
131
u drugo, tako da ili svi zajedno moraju prestati postojati

ili ako jedno traje dalje, nuno svi traju dalje?
Tako je naravno, ree ona.
No oni su barem jednom u sadanjem ophodu ivota
tako meusobno ulanani?
Sigurno, ree ona.
I ne na sluajan, nego na bitan nain, ako nijedno ne
moe biti oduzeto, a da se svi ne oduzmu?
Ona to potvrdi.
Ne bih li mogao, pitao sam dalje, iz te ulananosti
izvesti jedan sasvim drukiji dokaz za daljnje trajanje
nego to su to filozofi izvodili iz jednostavnosti due, kad
bi nam tu bilo stalo do nekog dokaza.
Tako se ini, ree ona, kad ne bi smrt suvie oigledno
oduzela jedan lan iz tog ophoda, prema emu bi se tada,
ako sve moe postojati samo zajedno, moralo sve sruiti.
Na to sam, rekao sam, htio doi, najdraa. Jer pogledajte: je li tako sigurno, tako neprotuslovno ono to ste
tu pretpostavili, a kako to izgleda veini, koja smrt vidi
kao potpuno raskidanje i razdvajanje duha i due od tijela
i tijela od njih. Jer da je na kraju tako ne smijemo ipak
uzeti izravno i prema oevidu kad o tome filozofiramo. I
zato bismo morali prije svega drugoga pitati to je smrt
i koje promjene njome bivaju uinjene u ophodu sadanjega ivota. K tome smjera to to ste rekli kao drugo,
naime, ini se udnovatim da, ako je dua ta koja zapravo
dalje traje, svi o drugom ivotu govore kao o duhovnom
ivotu. Ili, nije li bilo tako?
Tako je bilo, ree ona.
I udnovato to izgleda ne samo iz onog razloga, nego
uope i prema onome kako smo kao po dogovoru ili po
132
prirodnom osjeaju bili dovedeni do toga da openito

stanje koje slijedi nakon sadanjega stanja predstavimo
kao duhovno stanje. Jer, ako bismo htjeli pretpostaviti
dalje trajanje, ne bi nita kotalo da se odbjeglu duu odmah pusti prijei u drugo tijelo, i to ne nuno u ivotinjsko tijelo, kako misle oni koji nauavaju seobu dua, ili u
tijelo nekog novog ovjeka, nego u njoj primjereno tijelo
i bez gubitka linosti. to bi mogao biti razlog ovog gotovo opeg pogleda na smrt; jer u tome smijemo gledati
ono mnijenje koje daje potvrdni pojam o smrti, umjesto
puko nijekajuega mnijenja, prema kojem je smrt razdvajanje due od tijela?
Ve to mi se ini velikim dobitkom da smrt biva predoena kao pozitivni prijelaz u duhovno stanje, a ne kao
puko prestajanje sadanjega stanja. Ne znam to bi moglo
biti razlog za openitost toga pojma ako ga ne potraimo
u uenjima nae religije. Jer moralo bi se rei da je ovjeku prirodno da svako stanje u kojem se dogaa prijelaz
naputanjem prethodnoga stanja zamilja kao ovome suprotstavljeno stanje.
I sasvim osnovano, rekao sam, ini mi se to objanjenje. I uzimate takoer da je sadanje stanje ovjeka tjelesno stanje.
Naravno.
I u tom tjelesnom stanju itav je ovjek nazoan, ne
samo tijelo, nego i duh i dua?
Naravno.
I u toj tjelesnosti bit ovjeka ili ono pravo ljudsko jest
dua?
I to se tako uzima, ree ona.
Iz tog stanja, meutim, ide ovjek u suprotno stanje,
dakle u duhovno stanje?
133
Svakako.
I u tom duhovnom stanju ovjek je itav ovjek?
Ja ne znam, ree ona, mislite li tako.
Pa ipak, odgovorio sam, morate tako misliti. Jer ako
smrt prema vaoj predodbi nije bila drugo nego prijelaz
iz tjelesnoga stanja u ono duhovno stanje, a u onom je
prvom stanju, bez obzira na tjelesnost, bio nazoan itav ovjek, dakle tijelo, duh i dua, onda nema razloga
zato bi u tom prijelazu neto od cijeloga ovjeka bilo
izgubljeno; ili, jo je udesnije da on i u stanju duhovnosti kao tijelo, dua i duh, dakle kao itav ovjek, ostaje
zajedno, ili to da u tjelesnom stanju nije bio puko tijelo,
nego ujedno duh, dakle i dua?
Po sebi, ree ona, ono nije udesnije od ovoga.
Vi se sjeate, ipak, nastavio sam, da je na prijatelj
jo nedavno uinio uvjerljivim da je u sadanjem ivotu
dua zaarana od materije.
Dobro se sjeam, odgovori ona.
Ako se to, nastavio sam, dogaa dui da ve u sadanjem ivotu ona, iako ono bitno u ovjeku, ipak u cjelini
biva vrsto drana tijelom, koliko joj se prije mora dogoditi da bude duhom zaarana i vrsto drana?
To je naravno, ree ona, sasvim jasno; samo ono premjetanje iz tjelesnoga u duhovno time nije uinjeno
pojmljivim.
Moda nam to, rekao sam na to, treba ostati tajnom
dok to sami ne iskusimo. Nepojmljivim to ipak ne mogu
zvati kada se ak u uskom krugu sadanjosti stalno dogaaju takva premjetanja.
A koja to? upita ona.
No, rekao sam, odmah u prijelazu iz bdijenja u spavanje i obrnuto; jer ophod ivota sam ne bi u snu bio do134
kinut, nego samo premjeten iz jednog sredstva u drugo.

Ili, nije li u snu duh, i bez da se toga sjeamo, zaposlen
miljenjem, pronalaenjem i drugim djelatnostima koje
mu se pripisuju, kako se moe zakljuiti iz mnogih tragova; isto tako dua ni u snu ne gubi sposobnost da eli,
da ljubi ili mrzi.
ini mi se ovdje, moj prijatelju, da ipak tamu istom
takvom tamom elimo objasniti.
Imate pravo, odgovorio sam, ali stalo mi je do jednoga: da pokaem da ovaj ophod koji je postavljen kroz
tijelo, duh i duu, moe bez dokinua biti premjeten iz
jednog svijeta u drugi svijet.
Vaa predodba mora, dakle, biti i ta, nastavi ona, da
dua u smrti biva uzdignuta do duhovne due?
Svakako, rekao sam.
I da je u sadanjem ivotu bila samo tjelesna dua?
Naravno.
Kako moete to tvrditi, ree ona, kada dua ve sada
saobraa s nadzemaljskim i nebeskim stvarima?
Ah, odgovorio sam, sve je, naravno, sadrano u svemu: dublja stuba sadri navjetaj vie, ali i pritom ostaje
dublja.
I ivotinja eli preko sebe van; dabar slino ovjekovu
razumu polae svoju palau u vodi; druge ivotinje ive
u ovjekolikim ustrojima i kunim odnosima. Tako ima
mnogo toga to ovjeka ve sada uzdie u onaj vii svijet;
neki takoer, koji svjesno i dobrovoljno ve sada umiru
u onome to moraju napustiti u smrti te trae, koliko je
mogue, kako ivjeti duhovni ivot.
Ali tijelo? ree ona. Ako dua biva duhovna u onom
drugom ivotu, onda biva takvim zacijelo i tijelo?
135
Naravno, rekao sam; ali ipak mi se ne ini sasvim

ispravan taj izraz i tek sada vidim da smo se glede due
trebali drukije izraziti.
Kako, dakle? upita ona.
Ne tako to smo rekli da dua biva nakon smrti duhovna, kao da to nije bila ve prije; nego tako da duhovno,
koje je ve u njoj, i koje izgleda vie sputano, biva osloboeno i prevladavajue nad drugim dijelom, po emu je
blia tjelesnom, a koji je vladajui u ovom ivotu. Tako
ne bismo trebali niti rei da tijelo u onom viem ivotu
biva duhovno, kao da to i otpoetka nije bilo; nego bismo
mogli rei da duhovna strana tijela, koja je ovdje skrivena
i podreena, tamo biva oigledna i vladajua.
Tako dakle, ree ona, ne bi samo dua bila dvostrana,
nego takoer moda duh, sasvim sigurno, pak, tijelo.
Neosporno, odgovorio sam. Jer i ovdje se sigurno sjeate govora naega prijatelja o tome da zemlja, pa dakle
i tijelo, koje je iz nje uzeto, nije bila odreena da bude
samo izvanjska, nego i vanjska i unutarnja, u obima je
trebala biti jedna.
Da je puko izvanjska pojava cjeline posljedica zadranoga razvitka, koji unutarnju bit nije razorio, ali mogao
ju je umotati, vezati i tako podrediti izvanjskom. Nije li
prirodno da, kada se raspada lik tijela u kojem je nutrina
bila sputana vanjtinom, da tada naprotiv biva slobodan
drugi lik u kojem je vanjsko od unutarnjega odrijeeno i
tako rei savladano?
Tako je morao takoer, ree ona, ovaj duhovni lik tijela u puko vanjskome liku ve biti prisutan?
Naravno, odgovorio sam, ali kao klica, koja se, dodue, eli pokrenuti, ali od sile vanjskoga ivota biva poti136
snuta i moe pokazati svoju prisutnost samo djelomice i

samo u posebnim stanjima.
Sjeam se, ree Clara, da sam inae esto ula govoriti
o jednom finijem tijelu koje je sadrano u grubljemu i u
smrti se od njega odvaja; ali ne znam zato mi je ta predodba uvijek slabo zadovoljavala.
Tako biva, rekao sam, sa svim puko sluajnim miljenjima. to ne dolazi do nas u nunoj svezi, ne moe se
nikada pravo smjestiti u duu.
Ali i smisao tog miljenja bio je zacijelo sasvim drukiji, ree ona.
Naravno, jer kao tjelesno finije bilo je miljeno samo
ono posredno bie, ne pak i zbiljski duhovni lik.
Postoji, nastavi ona, ova nebeska ivotna klica samo u
nama, ili u svim organskim biima, a u neorganskima ne,
ili kako je s time?
Ja ne uviam, odgovorio sam, zato klica viega ivota
ne bi jednostavno bila i u svakoj stvari, samo otvorenija
u nekima, skrivenija u drugima. Jer itava je priroda bila
odreena da predstavi vanjsko i unutarnje u potpunom
skladu, i svako stvorenje, kako kae Pismo, ezne s nama
za viim ivotom, koji je u nama ve ovdje razvijen.
Ne bi li se, ree ona, nazonost te klice dala i zbiljski
predstaviti u svim stvarima?
Ja ne znam, rekao sam, smijemo li sada poznatim ivotnim pojavama tjelesa, elektrinim uzajamnim igrama
sila ili kemijskim preobrazbama, davati tako visoke odlike, i ne drim da bi bilo nemogue da nam sine sasvim
novi niz pojava kada bismo mogli ne samo njihovu vanjtinu promijeniti, nego neposredno djelovati na onu nutarnju ivotnu klicu. Jer ne znam je li to varka ili posebni
137
ustroj mog naina vienja, ali svi mi vidimo i tjelesne

stvari kako bivaju spremne od sebe dati i posve drukije
ivotne znakove od sada poznatih znakova.
Ali i umrijet e onda sve stvari? upitao sam dalje.
Tako se ini, rekao sam, ali ja vas molim da to samo
dalje objasnite.
Smrt je, ree ona, ipak osloboenje unutarnjeg ivotnoga lika od vanjskoga, koji ga je potisnuo?
Tako je, rekao sam.
I smrt je nuna jer ona dva ivotna lika koji nakon
potonua prirode u puko vanjsko ne mogu biti ujedno,
nego moraju ii jedno za drugim?
Sasvim tono, ree ona, i prekrasno ste to izrazili.
Dva ivotna lika postoje, meutim, u svakoj stvari?
To smo tako uzeli, odgovorio sam.
Tako moraju, ree ona, sve stvari bez razlike umrijeti.
Neporeciva, rekao sam, ini se i meni ta nunost.
Ne vidimo li, nastavi ona, i stvarno takvo umiranje,
posebno u nekim kemijskim preobrazbama?
Ne znam, rekao sam.
Ja, nastavi ona, neu nikada zaboraviti kako sam prvi
put u otroj vodi vidjela razluivanje metala i nisam htjela vjerovati da samo prozirne, bezbojne tekuine sadre
rastopljeno srebro, nebesko plava voda bakar i tako dalje,
sve dok se nisam oevidom u to uvjerila.
Dosta je to udnovato, rekao sam, i daje mnogo misliti o bivstvu tjelesnosti.
Neemo li s pravom, nastavi ona, one rastvorive vode
nazivati duhovima i nije li ovo iezavanje najguega i
najtvrega tijela stvarno rastvaranje tjelesnoga u duhovno, to moemo nazvati smru?
138
Neto slino ovdje je naravno, odgovorio sam; vidimo

za kakvo su uzvienje sposobne najtjelesnije stvari ako
ih se domogne vii duh. Ali uvjerili ste se i u ponovno
uspostavljanje svih tih stvari u njihovo poetno tjelesno
stanje?
No, rekao sam, ne znam da se ovdje zbiva drukija
promjena nego s dijelom naega tijela, koje sluajno zapaljeno vanjskim sredstvima, postupno biva ozdravljeno.
Ali, nastavi ona, ne pokazuju li sve tjelesne stvari nagon da se produhove? to je miris jednog cvijeta i kako
duhovni moraju biti izljevi mirisnih tijela koji traju godinama, a da se ne potroe? Ne eli li sve postati uzduhom
da bi se povezalo s onim istim svetim elementom, koje
bih ipak motrila kao samostalno, nedjeljivo bie, kojemu
snaga sve to uzme, ma kako to bilo razliito, ubrzo preobraava i ini sebi slinim.
I sve to, rekao sam, ponaa se tako i dokazuje da sve
stvari tee prema slobodnijem, nesputanom opstanku i
nevoljko nose okove u koje su uhvaene. Ali tko bi puku
pretvorbu u zrak nazvao umiranjem? Meni se ini smrt
neto mnogo ozbiljnije?
Dakle, ree ona, u ostalim biima, osim u organskima, ne vidimo nikakav primjer umiranja?
Ne znam, rekao sam, ali tako mi se ini. Mi, mi sva
organska bia moemo umirati jer smo vlastita cjelina.
Ostale su stvari, meutim, samo lanovi vie cjeline zemlje i mogu unutar nje mnogostruko biti mijeane i mijenjane, ve kako to sa sobom donosi ivotni hod planeta,
ali dobrohotnost umiranja ili posvemanjeg osloboenja
duhovnog ivotnog lika njima se ne dogaa sve dok planet ne postigne svoj postavljeni cilj i umre.
139
Lijenik u tom trenutku ue i prekine za asak razgovor. Ja sam mu objasnio o emu smo govorili i nakon to
je uo bitno i neko vrijeme o tome razmiljao, rekao je:
jedno razdvajanje ipak se dogaa smru?
Koje? pitao sam.
No, oigledno razdvajanje od tijela.
Naravno, rekao sam, ali ne od unutarnjega bivstva tijela, nego od tijela ako je ono izvanjsko i dijelom puke
izvanjske prirode.
Tijekom sadanjeg ivota, meutim, ree on, bilo je
ono duhovno bivstvo tijela ve nazono u puko izvanjskome?
Kao klica barem, odgovorio sam.
Tako, ini se, nastavi on, slijedi da sadanji ivot pred
buduim ima prednost u savrenstvu.
Kako to? upitao sam.
Ovo mi se ini posve jasno, odgovori on. Jer sadanjem ivotu pripada osim onog duhovnoga bivstva tijela
jo i vanjsko tijelo, koje nedostaje buduem: ono zato
ima prednost pred ovim.
Meni se ini, rekao sam, da bih na to mogao odgovoriti tako jasno da to jedva mogu izrei.
Recite ipak, odgovori on, jer tu je ipak neto tamno.
Ja mislim, dakle, da neete onoga koji, dodue, ima
mnogo stvari, ali koje su sve od reda neznatne vrijednosti, nazvati bogatim; ali neete, naprotiv, nazvati siromanim onoga koji, dodue, posjeduje samo malo stvari ili
samo jednu stvar, ali stvar od neprocjenjive vrijednosti,
primjerice dragulj koji sve druge jako nadmauje.
Sigurno ne, rekao je on, ali ne vjerujem da izvanjsko
tijelo drite nesavrenim ili stvarju male vrijednosti.
140
Razumijemo li se samo, odgovorio sam, to e se ve

utvrditi. Jer razliku vrijednosti izmeu unutarnjega i
vanjskoga priznajemo zacijelo obojica; naime, ini mi se
da je izvanjsko puki bitak unutarnjega, unutarnje, meutim, bie postoji u ovom vanjskome; ili zar nije tako?
Sasvim sam zadovoljan, ree on.
I bie, nastavio sam, spoznaje bitak, ne obrnuto, da bi
bie bilo spoznato od bitka?
I to prihvaam, ree on.
Svako spoznavanje pak jest postavljanje?
Svakako, ree on.
I bitak je takoer postavljanje?
inilo se kao da se on dvoumi.
No, barem, rekao sam, postavljanje sebe sama.
Tako moe biti, ree on.
Ali to je postavljanje koje se ne prepoznaje, jer, rekli
smo, biva spoznato samo od bia.
On to potvrdi.
To, dakle, nastavio sam, postavljanje opet je bie onog
postavljanja?
To neosporno slijedi.
Dakle vie, ili odreenije, i kako mi se ini, sasvim
pristajue moe ga se nazvati viom potencijom njega samoga.
On to potvrdi.
Dakle, nastavio sam, razlika izmeu nutarnjega i
vanjskoga bila bi kao razlika izmeu vie i nie potencije.
Zato ne bih drao to niti za neko nesavrenstvo niti za
neku stvar neznatne vrijednosti. Jer bie potrebuje bitak
kao to bitak potrebuje bie. ak drim da bi i ta razlika
mogla potpuno ieznuti.
141
A kako dakle? upita Clara, koja je paljivo sluala

ovaj razgovor.
Kada bi, rekao sam, izvanjsko bilo posve proeto unutranjou tako da bi u sebi samom imalo spoznaju zajedno sa spoznatim, i kad bi opet postavilo u sebi unutarnje
kao vanjsko, tako da bi spoznaja sadravala u sebi i ono
spoznato i ovo oboje u isti as, takvo vanjsko zajedno s
takvom unutranjou, tada bi to bio zacijelo najsretniji
i savren ivot i izmeu vanjskoga i nutarnjega ne bi bilo
vie razlike jer bi u oboma bilo sadrano ono isto.
Oboje se s tim sloilo.
No, rekao sam, u nama kakvi sada jesmo i dijelom,
iako na mnogo nesavreniji nain, i u drugim ivim biima ini se da je izvanjsko tako oblikovano da sadri u
sebi i spoznaju pa time dobiva izvjesnu samostalnost. Jer i
ivotinje, kojima ne moemo pripisivati nikakvu stvarnu
nutrinu, i ljudi, koje moramo gotovo isto tako promatrati, spoznaju ipak nekim nainom vanjske nunosti, dokaz
da izvanjsko u njima samima sadri spoznaju.
Oboje to potvrdi.
Meutim, nastavio sam, je li daleko od toga drugo,
naime, da nutrina isto tako u sebi sadri ono izvanjsko.
Naravno, ree Clara.
Jer kad bi to bilo, rekao sam, tada ne bi vanjsko tako
openito protuslovilo nutarnjem; da bi se dolo do spoznaje stvari, ne bi trebalo iskustva i mukotrpnog istraivanja.
Iznutra mogui in bio bi neposredno i vanjski i bio bi to
jednom rijeju posve blaeni ivot, Bogu nalian ivot.
Isto tako, ako bi u nutarnjem bilo postavljeno izvorno
vanjsko, kao u vanjskom unutarnje, ne bi trebalo odgoja
niti poduke. Jer ono savreno nutarnje sasvim bi nedo142
stajalo onima koji nisu dobili ljudski odgoj i zarana su

dospjeli meu ivotinje, kako to pokazuju neki primjeri?
On to potvrdi.
I vrlo je vana vrsta ophoenja u kojoj ovjek ivi od
djetinjstva?
I to je priznato.
Dakle ovo unutarnje nije nazono, nego biva odgojeno i odnjegovano poput cvijeta u njemu tuoj zemlji?
Naravno, bio je odgovor.
Je li sva tenja za spoznajom neto drugo od tenje
da se izvanjsko, koliko je mogue, u nama postavi kao
unutarnje?
Nita drugo, rekli su.
I bi li ta tenja bila nuna kad bi ono savreno nutarnje u nama ve bilo prisutno?
Nemogue, ree Clara.
Lijenik ovdje upadne i ree: Tu smo, ini se, u pravoj
toki. Jer ona tenja za spoznajom i mnogo toga drugoga
u emu mi, koliko je mogue, elimo sve izvanjsko uiniti unutarnjim, jest ipak potpuno slobodna tenja?
I tijelo ve ovdje toliko podiniti unutranjosti da ivimo isti i neoskvrnuti ivot, to mogue je slobodnoj
snazi u nama.
Potvrdio sam i to.
Dakle, moemo ve tu, u izvjesnom stupnju, uspjeti u
onome to e nam se dogaati u drugom ivotu, naime, u
podvrgavanju vanjskoga pod unutarnje; nisu li svi govori
filozofa puni takvih iskaza da ljubitelj mudrosti ve ovdje
hoda kao umrli; vanjsko tijelo imamo ovdje kao dodatak:
uviate i sami, nije li oito sadanji ivot u prednosti pred
buduim.
143
Dragi prijatelju, odgovorio sam, svaka stvar ima svoje

vlastite prednosti, koje druga nema, i nije zato, moda,
dragocjenija od nje. Bogatstvo, na primjer, ima izvjesne
prednosti pred siromatvom; ako bi, meutim, ono openito inilo teim ili ak nemoguim da se prodre u carstvo istine, a siromatvo bi to, naprotiv, olakavalo, ne bi
se nijedan mudar ovjek ustruavao izabrati siromatvo.
Tko moe omalovaiti prednosti sadanjega ivota? Kad
njih ne bi bilo, tko bi izdrao? Ali uvijek se pita koja je
od njegovih prednosti po sebi najvea. Meni se ini da je
to ona prednost da se ve ovdje moe onu boansku klicu
u sebi odgajati i njegovati i tako dijelom ve ovdje uivati blaenstvo onoga drugoga ivota. Jer bez te savrene
nutrine izgubio bi i vanjski ivot svoju istinsku i pravu
dra, koja se ne sastoji u zadovoljenju osjetilnih uitaka,
nego u osjeaju ljepote i onoga pravoga unutarnjega u
svemu izvanjskom; jer sirovi ili pokvareni ovjek nema
zadovoljstva od prirode, duhovni pak ovjek ima od toga
najvee zadovoljstvo.
Tako bi, dakle, takav ovjek, rekao je on, smru najvie izgubio, onaj pak drugi izgubio bi najmanje.
Naravno, rekao sam, tako je kao to kod tue onaj
kojemu su opustoene stotine jutara vie gubi od onoga
kojemu je opustoeno samo jedno jutro, pa ipak je i ovaj
drugi zbog toga nesretan. Ali openito je ovdje pitanje o
gubitku. Tako govore oni koji tu zaostaju i koji se nisu
navikli gledati u onaj svijet; otprilike, kao kad bi netko
bio uzdignut od pluga ili stada do vlasti, a njegovi bivi
drugovi rekli bi da je izgubio plug ili stado. Moramo,
dakle, pitati, ini mi se, to onaj koji je ve tu duhovno
ivio zadobiva u smrti. I ne sumnjam u to, naime, da
144
dobiva savrenstvo upravo onoga za im je ovdje u ivotu

ponajvie teio i to mora biti nuno vie od ovoga sadanjega. Jer nije li tako da je ovdje izvanjsko savrenije ako
sadri u sebi i nutarnje; nutarnje, meutim, niti izbliza
ne sadri u sebi na jednak nain ono izvanjsko pa ovdje
izvanjsko mora imati veliku premo nad unutarnjim? I
ne slijedi li onda da i ovo izvanjsko, jer se ne slae sa
savrenim nutarnjim, ne moe biti najsavrenije; jer kad
bi to bilo, tada izmeu njega i unutarnjega ne bi moglo
postojati nikakvo protuslovlje?
To svakako slijedi, rekao je on, iz prijanjega.
Nisu, dakle, nastavio sam, ovdje nipoto unutarnje
i vanjsko jednaki, nego su nejednaki, ne samo ukoliko
savrena nutrina ujedno postoji sa savrenim vanjskim
nego i u vanjskom samom?
I to, ree on, jest nuno; jer kad bi u izvanjskom bili
savreno jedno, ono bi se neposredno u nutrinu pretvorilo i ova opet u ono rastvorila.
Nije li, dakle, izvanjsko ovdje jo podreeno izvanjskom, koje se prema savrenoj nutrini odnosi kao nie
prema viemu?
Naravno, ree on.
I u ovom ivotnom krugu, kod takve premoi koju
je postiglo izvanjsko, nee nikad biti mogue savreno
nutarnje?
On to zanijee.
Isto je tako malo savreno izvanjsko?
Upravo tako malo, ree on.
Da bismo postigli najsavrenije unutranje, moramo
napustiti ovaj ivotni krug?
Nuno, ree on.
145
I prijei u vii krug?

Svakako, ree on.
I, dakle, ne samo obrat odnosa bila bi smrt, tako, naime, da bi njome vanjsko bilo sasvim podreeno unutarnjem i stanje koje slijedi bilo bi samo obrtanje sadanjega; nego smrt bi bila, dodue, i to, ali ujedno i uzdignue
u viu potenciju, u zbiljski drugi i vii svijet?
To je upravo, ree on, bilo ono to sam htio rei.
I mudrac i pravednik ne bi za ono vie stanje ovo sadanje samo nerado predao, nego ne bi s onim boanskim
to je u sebi njegovao i brino odgojio kada je zadobilo
savrenu zrelost da bi mogao rairiti krila nesavrenu
zemlju, iz koje je izrastao, ostavio iza sebe ni s kakvim
drugim osjeajem nego s onim osjeajem njenih, arenih
ptica, u koje se, prema bajci, cvijet jednog stabla u Indiji
preobraava pa onda odlijeu s tog stabla?
Vrlo je lijepo, ree on, sve to.
Ja sam pak odgovorio: jo nije sve isto. Jer sadanjem
ivotu pripisali ste prednost da, iako nii, ipak u sebi
ukljuuje klicu viega i tako donekle sadri jo vie od
ovoga. Ili nije bilo tako?
Tako je bilo, odgovori on.
Klice kao takve, rekao sam, vie ne treba kad je raslinje
izraslo i njezino iezavanje u tom sluaju nije gubitak.
Ali ja ne znam bi li na to bio mogu i drugi odgovor.
I njega nam dajte, ree on.
Sada ne, rekao sam; jer primjeujem da je ve dulje
naa prijateljica izgubljena u vlastitim mislima i ini se
da na razgovor samo napola prati ili ga uope ne prati.
Zautjeli smo i ona iznenada doe k sebi i ree, kao da
smo jo kod prijanjega govora: Uza sve to ja ipak mislim
146
da bi bilo poeljno znati kako je preminulom samom pri

dui i ini mi se da bi to bio najbolji odgovor na ono pitanje (vjerojatno o prednostima budueg ivota).
Mi smo se s time sloili.
Kako dolazi do toga da smrt biva tako openito predoena kao uspavljivanje. Ne bi li ona, naprotiv, bila buenje?
Moda, rekao sam.
I ipak, ree ona, tako je slatka pomisao da se o mrtvima misli kao o zaspalima, koji miruju, osloboeni svoga
rada.
Naravno, rekao sam.
I ne znam, nastavi ona, kako mi izvanjski izgleda sjaj
i krasota dana, i tek kad iezne, javlja se prava unutranjost; ali zato mora biti no?
No pokazuje, odgovorio sam, da je ona prava nutrina
u nama jo neispunjena, da za nas pripada skrivenome i
buduemu.
Kada u noi samoj, nastavi ona, sine svjetlo da noni
dan i dnevna no sve nas obuhvati, tu bi tek bio posljednji cilj svih elja. Je li to zato, nadoda ona, da nona mjeseina tako udesno slatko dodiruje nutrinu i proima
grudi slutnjama bliskoga duhovnoga ivota?
Sigurno, rekao sam. Sjeam se jednog esto omalovaenog ovjeka koji mi je vie puta rekao: tko bi budan
mogao to spavajui mora, taj bi tek bio savreni filozof.
Ja sam mu, meutim, rekao: taj bi bio savreno blaen. I
vrsto vjerujem da je blaene meu naim preminulima
zahvatio takav udes i da se zato mogu nazivati odspavanima, ne zaspalima, tako rei kao oni koji u snu opet snu
umaknue te su se probili do bdijenja, zaspali ipak ranije
147
nego bdijui jer san ve ovdje unutarnjem ivotu blie

lei nego bdijenje.
Meni je, nastavi Clara, jedan uveni, i svima poznati
sveenik, kojemu se ne moe porei dar zapaanja, esto
pripovijedao kako se u trenutku uspavljivanja preko njegova cijelog bia izlijeva neopisiva vedrina, pri emu se
ujedno dua nalazi u najfinijoj udorednoj i duhovnoj
djelatnosti; sve njegove pogreke stoje na krajnje muan
nain pred njim, i u suprotnom, to se njegovo srce osjea iim, to je blaenije ovo srednje stanje izmeu sna
i bdijenja. Od svega to se zove snom ovo je stanje tako
beskonano razliito da njegova jasnoa nadaleko nadmauje najivlje predodbe pri bdijenju i svaka obina
vrsta egzistiranja prema tome izgleda samo kao san, drijeme, smrt.
On biva premjeten u sasvim nova gledita, u neku vrstu zrenja bez slika, u kojemu je ipak sve najtonije i bez
zabune razlikovano. Ovo stanje traje, meutim, obino
samo sekundu, iezava iznenadnim trzajnim pokretom i
ostavlja za sobom najsjetnije eznue za daljim trajanjem
u dui. Uskoro nakon toga nastupa potpuno spavanje.
Onaj trzajni pokret, ree lijenik, biva openito zamijeen kao znak budnog uspavljivanja.
Ne bi li bio, rekao sam, upravo taj pokret udarcem
kojim priroda gasi unutarnje svjetlo ili vienje koje eli
sinuti te ga pretvara u puki san?
Barem, odgovori on, nema veeg dokaza za premo
vanjske prirode nad naim sadanjim ivotom nego da
ona pretvara nae unutarnje stanje u san.
Ako je, meutim, istina, nastavio sam, to u to uvjeravaju mnogi tako vjerodostojni ljudi, osobito lijenici, da
148
ljudsko bie djelovanjem drugih ljudi, pri posve ugaenim

vanjskim osjetilima, i dok se prema svemu drugom, osim
prema onima koji djeluju, ponaa kao mrtvo, prelazi u
najviu unutarnju jasnou i svijest o sebi samom, s kojom
se ona u budnom stanju niti izbliza ne moe usporediti,
tada bismo imali, mislim, iskustvo stanja koje bismo s
pravom mogli nazvati viim te ga nazvati budnim sanjanjem ili spavajuim bdijenjem. I ja ne bih smrt, nego
stanje koje je slijedi, usporedio s tim stanjem te vjerujem
da bi to bila nikakvim buenjem prekinuta vidovitost.
Uostalom, ree lijenik ta pribliavanja onom viem
snu imaju veliku slinost s pribliavanjem smrti.
To je nuno, rekao sam, jer neka vrsta umiranja mora
takoer prethoditi povienom stanju.
Ja sam mnogo sluala o tim tamnim pojavama, ree
Clara, no njih su, meutim, u mojoj najblioj blizini od
mene skrivali. Ali izvanjsko od toga ne pobuuje me,
nego bih htjela upoznati vlastiti osjeaj o takvim spavajuima, o njihovu stanju.
Ako se, odgovori lijenik, samo po njihovu vanjskom
izgledu eli zakljuiti o tome stanju, ini se da se oni nalaze u neopisivoj ugodi. Sva bolesna napetost crta lica
poputa, oni izgledaju radosniji, duhovniji, esto mladenakiji; svi tragovi strasti briu se u razvedrenom izgledu,
ujedno sve biva duhovnije, napose glas.
O dobrohotna ruko smrti, upadne ovdje Clara, po
tome te poznajem! Dajte mi da se sjetim rano preobraene prijateljice, koja je bila aneo uvar mog ivota, i kako
se kod nje sve to dogodilo; kad su joj se ve pribliile
sjene smrti, nebesko prosvjetljenje prosjalo je njezinim
itavim biem tako da sam vjerovala da je nikad nisam
149
vidjela ljepom nego u trenutku bliskom gaenju; a nisam

nikada vjerovala da ima takve drai u smrti; melodiki
glasovi njezina govora postali su nebeskom glazbom, duhovnim zvucima koji jo i sada duboko u mojoj nutrini
odzvanjaju kao prvi sklad blago ugoenih harmonija.
Upita li se same zaspale, nastavi lijenik, o njihovu
osjeaju, oni uvjeravaju da je to najblaeniji osjeaj, oni
ne osjeaju nita od tijela niti od prethodne boli, i nebeska jasnoa, toplo svjetlo proima njihovu nutrinu.
I pred smru, ree Clara, ute oluje bolesti, boli prestaju i, osim toga, najbolji se odvajaju u nebeskom zanosu.
A ipak, nastavi lijenik, ovo je stanje tek puko pribliavanje najviemu i oni jo bivaju pobueni od vanjskih
stvari; iako zatvorenih oiju, vide sve to se nalazi izvan
njih, mnoga osjetila ine se jo otrijima.
A to je onda ono najvie stanje? upita Clara.
Oni se, ree on, tek tada ponaaju kao potpuno mrtvi spram vanjskoga svijeta kad su potpuno odrijeeni od
osjetilnog svijeta i samo jo suvise sa stvarima djelovanjem
izvan sebe. Jer ranije osjetljivi za najfiniji glas, za udaljene
zvukove koje nijedno drugo uho ne uje, osim kada dou
blie, tad ne bivaju probueni od tropota kola, ni od
grmljavine topova i nikakav ljudski govor ne prodire do
njih, osim jednoga s kojim stoji u odnosu.
I tada istom, upita Clara, nastaje i najvia vidovitost?
Naravno, ree lijenik. Upravo ovdje pokazuje se najvii, unutarnji ivot. Sve oituje u njima najunutarnjiju svijest; to je kao da bi njihovo cijelo bie bilo saeto u jedno
arite, koje u sebi objedinjuje prolost, sadanjost i budunost. Daleko od toga da izgube pamenje, njima prolost
postaje jasna, kao budunost, esto u neznatnoj daljini.
150
Ne slijedi li iz svih tih pojava, rekao sam na to, da

duhovno bivstvo nae tjelesnosti, koje nas slijedi u smrti,
ve prije u nama nazono, ne nastaje tek tada, nego da
biva samo osloboeno u svojoj svojstvenosti im ga vie
ne veu osjetila i druge ivotne veze uz osjetilni vanjski
svijet?
Lijenik to potvrdi i doda: mnogo pojava tijekom ivota, koje ne moemo izvoditi iz due niti iz tijela kao
takva, svjedoe o nazonosti onog bivstva.
Meni je, ree Clara, usrdnost svijesti u onom stanju
najdraa. Nikad nisam mogla pojmiti kako mnogo ljudi
moe maloduno sumnjati: ne gasi li se ili ne iezava li
svijest nakon smrti. Jer meni se inila smrt uvijek prije
sakupljajua nego rasipavajua, prije sjedinjavajua nego
povanjtavajua.
Objanjiv je, rekao sam, meutim, taj sumnjajui govor jer veini je bila i jo je uvijek smrt posvemanje razdvajanje od svega fizikoga i to fiziko ini mi se barem
osnovom svake svjesnosti.
Kako to? upita Clara.
O najdraa, rekao sam, Vi ubrajate u trajnu svijest
najprije trajno jedinstvo svjesnoga bia, ili ne?
Bez sumnje, ree ona.
I da se to svjesno bie, kao ono to ostaje uvijek isto,
od svega drugoga razlikuje?
Naravno.
No ne postoji nigdje, rekao sam, ovo i ono to zahtijeva svaka razlika, osim samo u fizikom? Ili, rekao sam
nakon stanke, ako Vam se to ne ini dovoljno jasno, kada
se Vi kao Vi i promatrate kao od svega razlikovana osoba,
ne osjeate li da u osnovi Vae svijesti lei neto to se
151
ne moe rastvoriti ni jednim pojmom, neto tamno, kao

uporite Vae osobnosti?
To tamno osjeam zacijelo, ree Clara, ali upravo to
tamno elim odstraniti, ono ometa istou bia.
Jednom pobueno, rekao sam, ne da se ukloniti, draga, i ne treba se ukloniti, jer s njime bi iezla ujedno
osobnost; ali moe ono samo kao preobraeno biti svjetlo, moe naime, biti nijemi nositelj viega svjetla, uvajui vlastitost samo za njega, ima osnovu za korijen, ne
pak za sama sebe.
Moe biti kao dijamant, upita ona, samo tu za svjetlo,
da ono u njemu zasja i ogleda se, treba i neto za to se
moe uhvatiti?
Sasvim tako, rekao sam.
Hoemo li rei, nastavio sam dalje, da nam ovo tamno
dolazi od prirode ili odnekud drugud?
Bez sumnje, od prirode.
Da, dakle, svaki ovjek otpoetka nosi u sebi ovu tamnu klicu, ili je ona moda sasvim sluajno bilje?
Nemogue bi bilo tako misliti, ree ona.
I da je ova klica sposobna za preobrazbu, ali ne za razorenje, ili da je i preobraziva i razoriva?
Nuno je pretpostaviti ono prvo, rekla je.
Ima li ona, meutim, neto fizikog u sebi? upitao
sam ponovno.
Naravno, ree ona, ako nam dolazi od prirode.
Dakle, mora nas neto fiziko slijediti i u smrti?
Nuno, jer inae nas ona klica slijedi.
I ako, dodao sam, svijest o nama samima kao nama
samima preostaje?
Ona potvrdi i to.
152
Ne bi li bilo, upitao sam, upravo ono duhovno bie

nae tjelesnosti klica koja nas slijedi?
ini se, ree ona.
Koja se iz tjelesnoga samog razvila do duhovnosti.
Naravno, ree ona.
Koja, meutim, uvijek zadrava odnose prema fizikome?
Na svaki nain, odgovori ona, jer ona je jo uvijek bit
tjelesnosti.
I ona ne moe nikada izgubiti srodnost s onim od ega
je izvorno uzeta?
Nikada, tako se ini.
Nije li sasvim prirodno, nastavio sam, da se oni koji,
dodue, priznaju da duhovno mnogostruko djeluje u fizikom, ali nee pojmiti da i obrnuto i fiziko presie u
duhovni svijet, da se oni, kaem, boje ako smrt, prema
njihovu miljenju, razdvaja vezu izmeu due i tijela i
potpuno je dokida, da se onda i osobna svijest rastvara i
iezava kao miris uvelog cvijeta u zraku, a da ne ostaje
od toga ni traga?
Posve naravno je to, ree ona.
Uspijeva, meutim, najrjeima jo u ovom ivotu ova
preobrazba tamne klice u njima u svjetlo? Jer meni su se
barem u mnotvu pojavljivali samo takvi koji su prkosno
inzistirali na svojoj vlastitosti i koji su drali najvanijim
da sebe naine vanim i da se potvrde.
Naravno, ree ona.
I oni prema tome misle i sude i svu svoju duhovnu
djelatnost na to usmjeruju; na primjer nesposobni su da
sami sebe zaborave u svome miljenju i izgubljeni su u
razmatranju vjeitoga i boanskoga; uvijek tee za neim
vanjskim to mogu staviti pred sebe i ime mogu rukova153
ti kako im se svidi, a kada primijete da se boansko ne da

tako tretirati, sasvim ga odbacuju.
Bi li oni koji se samo onda ine svjesnima samih sebe
kad imaju neto izvan sebe, bili sposobni za onu viu svijest: ili nisu li oni naprotiv zakleti neprijatelji svake vidovitosti?
Vjerojatno ovo potonje, ree ona.
Ne moraju li oni, kad se kae da je upravo ona najvia
usrdnost svijesti stanje u koje prelaze najbolji nakon smrti, vjerovati i nastojati da i drugi povjeruju da na taj nain
u smrti nestaje svaka osobna svijest?
ini se, ree ona, da to moraju rei.
Meutim, rekao sam, kad ona poetna tamna klica
biva posve preobraena u svjetlo, ima li tada jo neega u
nama po emu se razlikujemo od Boga ili toga nema?
Ne razumijem, odgovori ona, posve pitanje.
I ono je vrlo neodreeno, rekao sam. Pokuajmo, dakle, s druge strane. Sve stvari ili barem mi ljudi jesmo li
u Bogu?
I to, ree ona, nije jasno i moe se uzeti na vie naina.
Dobro, dakle, rekao sam: o blaenima barem to biva
openito kazano da idu k Bogu, da su pred Bogom i da
poivaju u Bogu. Ili to sve moramo drati kao puki lijepi
nain govora, kojemu ne odgovara nita zbiljskoga?
Nikako, ree ona.
Da oni u smrti idu k Bogu, kako se govori, pokazuje
da prije nisu bili kod njega, nego odvojeni od njega, da
nisu bili u istinskom zaviaju, nego da su bili u tuini.
Naravno, ree ona.
No, meutim, odvojeni od Boga ne mogu biti istinskim biem, onim savrenim u njima?
154
Tako se openito uzima, ree ona.

Dakle, to mogu biti samo lanim biem u njima?
Tako se ini, ree ona.
Tako je, naime, nastavio sam, dodue, u savrenima
bio Bog, ali oni pak sa svojim nesavrenim nisu bili u
Bogu?
To je jasno, ree ona.
Ono nesavreno treba ipak proi, ili ako ne to, ipak
treba biti preobraeno u savreno; ono, dodue, treba
ostati bie, ali samo toliko koliko je nuno da bi se vlastiti
bitak uinio nositeljem viega.
Naravno.
I ta preobrazba zapoinje ve ovdje, barem u dobrih.
Svakako.
to vie oni napreduju u savrenstvu, to su manje nuno od Boga odvojeni.
Naravno, ree ona.
Tako, to savreniji bivaju, oni sve vie prelaze u Boga
i napokon u njemu iezavaju.
Sasvim prirodno, ree ona, ini se da to slijedi.
Nije li, meutim, rekao sam, i taj strah u mnogih vrlo
openit tako da se brinu kada e biti posve preobraeni,
kada e vlastita volja u njima biti posve prevladana da bi
se tada mogli sasvim razrijeiti i nikada se i nigdje vie ne
bi mogli nai, nego utonuti u Boga. I nema li opet drugih koji pravo s ljubavlju znaju predoiti tako, naime, da
dua tada iezava u Bogu, kao kap u oceanu ili kao zraka
svjetlosti u suncu?
Ja sam tako neto, naravno, takoer itala, ree ona.
I neto nuno, nastavio sam, lei ipak u predodbi jer
svi kau, pa i mi kaemo da je mogue blaenstvo samo u
savrenom jedinstvu s Bogom.
155

Samo ne uviam, nastavio sam, slijedi li nuno to
da je svaki posebni opstanak za nas izgubljen kada s boanskim postanemo sasvim jedno. Jer kap u oceanu jest
ipak uvijek ta kap, iako nije odmah razlikovana, pojedina
iskra u vatri ili pojedina zraka u suncu jesu takve, iskra
uvijek iskra, a pojedinana zraka uvijek zraka, iako ne bivaju viene odmah kao posebne. Sebi i predoujemo da
poboni u smrti od Boga u blaeni zanos bivaju otrgnuti,
poput openitog magneta kojemu sve stvari tee tako da
su tada njime posve proete i samo u njemu gledaju, osjeaju i ele. Ipak ne uviam kako bi time to bila izgubljena
ujedno itava njihova svojstvenost. Ili ako bi ona spram
Boga dola u onaj odnos u kojem magnetiki spava stoji
spram svog lijenika ili spasitelja, da je, naime, dodue, za
sve drugo mrtav, ali za njega, meutim, u najviem stupnju iv i osjetljiv, i u njemu bi osjeali sve drugo i ne bi
imali nikakvu drugu volju osim njegove bi li onda, htio
bih znati, sav vlastiti opstanak bio potpuno izgubljen ili
bi, naprotiv, bio uzdignut do najvie usrdnosti?
Ne ini li se upravo da se oni koji se boje onog jedinstva s boanskim zbog ponitenja njihove posebnosti,
zapravo boje onog zanosa i cjelovite predanosti, kao to
se boje svake pa i duhovne opijenosti, a svakoga tko je ispunjen najviim stvarima gledaju kao ludog, te u onome
tko je umro za vlastitu volju gledaju kao zbiljsku smrt, ili
dre da je to neto gore i od smrti?
Meni se ini, ree ona na to, da ovdje ima jo neto
nerazmotreno.
Moda, odgovorio sam, i to je to, dakle?
Upravo to, ree ona, da je u gornjem primjeru svaki
tapi, od mnogih koji se prema magnetu i u tu vezu
156
ubacuju, njegovom snagom, naravno, posve proet i u

oivljajuem lancu, ako bi i htio, ne bi mogao izii, te da
ima na sebi ipak neto to nije dobio od magneta.
Izvrsno, rekao sam, i to je sasvim tako kako se obiava
govoriti o tome.
Dakle, oni vjeruju da ovjek osim udorednoga, ako
je ve u ovom ivotu teio za tim da se moe sasvim sjediniti s boanskim, nita ne uzima onamo preko?
Oni moraju zacijelo, ree ona, to vjerovati.
Dakle, nita fizikoga, rekao sam, ne prati ga onamo?
Nita, tako se ini.
Dakle, ne niti ona poetno tamna klica koja tek postupno nekom vrstom boanske preobrazbe uzima u sebe
svjetlo?
Ni ona ga ne prati.
I ona, makar i posve preobraena, ipak nikada ne nijee svoju prvu prirodu?
Tako malo, ini mi se, ree ona, kao to najprozirniji
dijamant stoga prestaje biti teak ili uope tjelesan.
Ta tamna mrlja nae egzistencije, nastavio sam, koja
i sasvim razrijeena i preobraena ipak ostavlja neto u
nama to nije bilo od Boga.
Odakle je to onda, upita Clara.
Niste li sami rekli da dolazi samo iz prirode?
Naravno, ree ona. Ali, kau oni koji nauavaju iez
nue svake posebnosti u Bogu, da je priroda Bog.
Oni mogu zacijelo, odgovorio sam, kao to se obiava
govoriti u poslovici, uti udaranje i zaboraviti tako mnogo. Naime, moda su jednom uli: Bog je u prirodi i zaboravili su samo ovu malu rjecu u, ili to razumiju tako
kao da bi priroda bila unutranjost Boja pa kau tada
uope da je priroda Bog.
157
O najdrai, nastavi ona, koliko esto sam upravo Vas

ula govoriti da sve pripada Bogu i da nita nije izvan
Boga?
Naravno, rekao sam, koliko toga pripada nama, a da
to nismo mi sami; da mnogo je toga i u nama, ako govorimo o sebi u cijelosti i irini, to ipak ne pripada naem
pravom sopstvu.
Oekivao sam da e ona odgovoriti i zato sam je pogledao. Ona, meutim, ree: Govorite mi samo dalje, dolazi
mi svjetlo iz starih vremena, jedan gotovo zaboravljeni
govor biva mi opet iv.
Nastavio sam i rekao: Ono duhovno bie koje se razvija iz nae tjelesnosti i sjedite je slutnje, takoer je organ
budunosti, na je vjerni pratitelj u ovom ivotu i slijedi
nas u buduem; ali nesretan je tko bi ga drao za svoje
pravo sopstvo koje boravi samo u duhu. I isto tako, ili jo
vie, tijelo, to je u nama sjedite poude i strasti, pripada,
dodue, nama, ali to nismo mi sami. Jer ne zahtijevamo
li openito da nae pravo sopstvo treba vladati ovim drugim i nepravim sopstvom?
Naravno, ree ona.
Razlikujemo, dakle, ovo od onoga?
Dapae, bio je njezin odgovor.
Ako, dakle, priroda pripada Bogu, moe ona njemu
pripadati ne kao njegovo pravo i prvo bie, nego kao
njegovo nepravo i drugo bie, nebie u odnosu na njegovo unutarnje bie pravo bie. Prije smo razlikovali,
nastavio sam, unutranje i vanjsko. Nismo li rekli da je
unutranjost u vanjskome pravo bie, izvanjsko pak da je
puki njegov bitak?
Sjeam se, ree ona.
158
Ne moemo li rei da je Bog u prirodi bie, priroda

pak samo Boji bitak.
Naravno.
Samo taj je bitak Boji sam potpuno i posvuda iv,
kao to umjetnici jo ukraavaju ivotom i tabane olimpskog Jupitera. I kada tako govorimo, time nipoto nije
reeno da su Bog i priroda jedno te isto.
Nipoto, odgovori ona.
Ako nas Bog iz tog neznatnoga dijela svojega bia,
koje nije on sam, uzdigne ili crpi, nae je poetno bie
prema svom temelju jo razliito od Boga.
Naravno.
Zato se upravo moe uzdii u vlastitoj samodjelatnosti
da bi se prema duhu u bie preobrazilo ili mu se suprotstavilo? Otprilike tako, kao to se cvijet, dodue, samo
oivljujuom snagom sunca, ali vlastitim nagonom uzdie iz onog nezavisnog tamnog temelja i sam napokon
priroenu tamu u svjetlo preobraavajui, ali ipak, kao
razliito od svjetla i sunca, potjeui iz drugoga korijena,
dodue, pomirenog sa svjetlom, nije svjetlo samo.
To razumijem, ree ona.
Tako, dakle, takoer i nakon smrti, udubljeni u duhovni uitak i sasvim proeti boanskom nazonou, iz
blaenog svijeta, ak kad bismo mogli, ne bismo mogli
van, jer u nama preostaje neto to je od Boga razliito
i to, dodue, miruje, ali ipak vjeno tu ostaje kao prva
mogunost da se ili od njega kao bia odvojimo ili da kao
samostalni u njemu budemo.
Tako zacijelo slijedi, ree ona.
I sada tek s posvemanjim preobraenjem priroene
tame u nama uzdie se najjasnija i najunutarnija svijest
159
nas samih i naega cijeloga stanja, ne samo sadanjega

nego i prologa, i, daleko od toga da se kao led u vodi otapa, biva tek sada savrena svijest prema kojoj se sadanja,
koja je uvijek ograniena i potamnjena od suprotstavljene nesvjesnosti, odnosi se kao san i suton.
Ona potvrdi i to.
Ja sam, meutim, bio odluan u tome da poemo; jer
manja su djeca ve zaspala nad svojim igrakama; starije
su djevojice, koje se nisu vie imale ime zabaviti, jedna
za drugom ule u sobu i priljubile se uz Claru. Lijenik je
pak imao u pripremi jo jedno pitanje, koje mi je kratko
dobacio i na koje sam nastojao isto tako kratko odgovoriti. Samo se razgovori o takvim stvarima najradije sluaju
u nonim satima i onda obino potajnom jezom koju
izazivaju drutvo dulje odre na okupu pa smo tako i neopazice bili uvueni u takav razgovor dublje no to smo
eljeli. Lijenik je rekao, naime, da mu se u izloenom ne
svia samo to to je stanje vidovitosti uzeto tako openito
kao ono koje slijedi smrt, iako je ipak ujedno reeno da
je to stanje po sebi i za sebe blaeno: ali zacijelo u tako
blaeno stanje odmah nakon ivota mogu prijei malobrojni, ali sasvim je nemogue da to mogu svi.
Odgovorio sam, dakle, kratko i rekao sam: Sjeam se
da sam barem jednom odreeno rekao da se to dogaa
samo najboljima; za druge to nismo uope istraivali.
Clara je, meutim, mislila da bi razgovor bio ipak sasvim nepotpun bez toga; mogli bismo se jo jednom nai,
a ja bih, kako se izrazila, bila na potezu.
Meutim, rekao sam joj: Vjerujete li da je tako lako o
tome zadovoljavajue govoriti. Jer ako bih htio govoriti
o krajnjoj suprotnosti onoga dobroga stanja, onog koje
160
oekuje posve i savreno zle, bilo bi lako; meutim, u

ovom ivotu postoje bezbrojni posredni stupnjevi izmeu dobra i zla pa je tako i u onom ivotu izmeu blaenosti i neblaenosti, i to nije tako jednostavno kako
misle mnogi, nego udesno mnogostruko mora to izgledati tamo u nevidljivom carstvu ako je istinita izreka: da
e svakome biti naplaeno ve prema tome kako je radio i bio nastrojen u tjelesnom ivotu. Tko bi se odvaio
da uda onog unutarnjeg svijeta dokui i prikae kada
su nam vrata ovog vanjskoga svijeta, koji dnevno oima
gledamo, jo tako zatvorena? Doista, taj bi morao, kao
onaj Armenac kod Platona, biti mrtav i iz onostranog
ivota vraen nazad u sadanji ivot, ili morao bi mu, kao
vedskom vidovnjaku, na drugi nain biti otvoren njegov
unutarnji svijet da bi u taj svijet mogao zagledati i razumjeti se u toan govor o njemu.
Lijenik je, meutim, mislio da ako u nekoj stvari postoje dvije krajnosti, da se moe prije zamisliti ono to
lei izmeu njih.
Odgovorio sam: Ne mora uvijek biti tako; i onda, ovdje je upravo teko nai drugu krajnost; jer vidite, samo,
ne bismo li morali ii jo dalje natrag, i nije li ve ono
previe brzo i bezuvjetno bilo potvreno: smrt je uope
neko premjetanje u duhovno; jer od sadanje tjelesnosti
ovjeka do duhovnosti mogu postojati tako mnogi meustupnjevi da bi u umiranju zacijelo mogao biti od nje
otrgnut, a da ne prijee u duhovno i posve napusti vanjski
tjelesni svijet. ak i onaj u kome lei dobra klica napredovanja moe ipak samo stupnjevito biti produhovljen.
U onome pak koji je ve ovdje bio ovladan nazadnom ili
zlom voljom, bit e, ako je gubitkom tijela u padu pri161
siljen ii naprijed, pobuena najivlja ne-volja i estoka

enja za opetovanim tijelom, posebno u onom duhovno-tjelesnom biu koje je naviklo na sve utiske odozdo ili
od tijela, a nije podreeno dui niti je voeno utjecajima
viega svijeta. To e i dalje ostati vladajue i poput utega
na dui, nastojat e je povui natrag u tjelesnost.
A da je to nunost dokazuju bez svakog dogovora slaue se prie svih naroda o estim pojavljivanjima takvih
dua pri grobnim spomenicima ili na hodoasnikim
mjestima. Te prie moemo uzeti kao istinite ili ih na
dananji nain odbaciti kao potpuno neistinite.
Ovdje se proirio razgovor, kako to obiava biti kad
se takva materija dodirne u povjerljivom krugu, ivahnou i opim sudjelovanjem o itavom predmetu. Osobito se Clara izjasnila sasvim protiv svih pripovijedaka
takve vrste.
One vrijeaju svaki zdravi smisao, ree ona, ve obinom prostotom i dosta jasno time pokazuju svoje podrijetlo. Zbirke takve vrste, umjesto da potaknu vjeru u
te stvari, to im je moda bila namjera, donose, upravo
suprotno, najodreeniju zlovolju; i tko moe vjerovati u
to to mu se nadaje kao prosto i gnjusno?
Lijenik, koji se u tome predstavio kao branitelj, odgovorio joj je dijelom u ali time to je rekao da su nesretnici naravno najloije drutvo i da su zapravo izmet ljudskoga roda, a dijelom je odgovorio opaskom da postoje i
kienije pripovijesti te vrste, od kojih je spomenuo neke,
naime, zgodu s Clairon.
Upravo se s tim pripovijestima, ree ona, nikako ne
mogu sloiti. Ili kako bih mogla drati moguim da preminulima ostaje toliko samovolje da bi u naoj okolici
162
mogli proizvoditi po volji uinke, i ak se, kao u onoj pripovijesti, i nakon smrti mogli osveivati njenom stvorenju? Ne mogu odluiti moemo li takvim pripovijestima
udoredno vjerovati.
Ako je, meutim, istina, ree on na to, to tako mnogi
istraivai prirode, prisiljeni iskustvom, kau o duhovnom krugu uinaka svakoga ivoga i o vrsti slobode kojom se moe njime upravljati, ne bi li bilo takoer mogue posredovanjem toga bia kad je odrijeeno neposredno
djelovati na jednako bivstvo stvari, i tako, na sasvim
drugi nain no to to mi obiavamo, moi proizvoditi
promjene. Jer mi, da bismo izazvali zvuk, ili neto takve
vrste, proizvodimo najprije u vanjskome udarcem ili neime takvim promjenu kojom nutrina biva tek posredno
pokrenuta, izuzevi u naem vlastitom tijelu, u kojem
volja neosporno nutrinu neposredno i najprije potie, i
time tek vanjsko. Nemoguim, dakle, ne moe se initi
da ono bie, kad je odrijeeno od svog vlastitoga tijela,
veom slobodom na druge stvari moe djelovati tako rei
kao sredstvo rastvaranja da bi i u njima moglo djelovati
kao sredstvo rastvaranja, da bi i u njima oslobodilo slino
bie; i moda je to upravo zvuk, koji se ini tako blisko
srodan onom biu koje se najlake na taj nain odrjeuje,
jer i u prirodi u nekim sluajevima nije tjelesno proizveden nego izgleda da je odrijeen na duhovni nain. Uope, meutim, nastavi on, ono duhovno tjelesno bie
zacijelo je ve sada pravi organ samovolje ili sredstvo s
pomou kojeg u mnogim sluajevima proizvodimo promjene pukom voljom. to je neuhvatljivo, a ipak vidljivo
bie koje se izlijeva u oima pri oduevljenju ljubavi ili
gnjeva, i odakle ova snaga zaaranosti u dobru i u zlu
163
koju upravo provodi najduhovnije od svih orua? Odakle neosporno veliki utjecaj volje same na uinkovitost
sredstava tako da se ini da je doista puko sredstvo kroz
koje progovara nakana onoga koji se prua? Kakvu silu
pokazuju ushieni nad onim duhovno-osjetilnim biem,
tako da mogu ne samo od tijela sasvim se povui, kao
onaj sveenik koji je bio u stanju da se otrgne svim osjetilnim zamjedbama, kao umrli to ravnoduan ak spram
estoke boli tu lei, da osjetilo sluha, koje u smrti najdulje traje, mogu usmjeriti toliko da glasove govora osjeaju
kao da dolaze iz velike daljine!
ak i od sebe se odvojiti i otposlati se u daljinu ne
ini se nemoguim onima koji eznu. Kako sam esto
u francuskim bolnicama promatrao siromane vicarske
djeake koji su bolesni od boli za zaviajem, i ija su tijela, dodue, tu bila nazona, ali kao napola ili posve bez
due, nijema, gotovo bez znaka, oi ukoeno vezanih u
jednu toku, dok je moda (tako sam mislio) njihov duh
lutao po zaviajnim stijenama i brdima i tamo moda bivao vien od nekoga! Odonda mi je postalo vrlo vjerojatno ono ega se sjeam da sam uo ili itao, da i onima u
drugom ivotu bliski dolazak nekog prijatelja ili roaka
biva poznat tako to njegov lik ugledaju ve prije u krugu
nebesnika.
U te onostrane pojave, ree na to Clara, elim radije
vjerovati nego u ovostrane, jer ipak je sigurno da dua
nije tamo gdje jest, nego tamo gdje ljubi, a istinska bol za
zaviajem zacijelo je bol za drugim ivotom.
Nije li meutim, nastavio sam, samovoljna uporaba
duhovno-tjelesnog bia nakon smrti na svaki nain rijetka? Ne postoji li i izmeu vidovitosti i pravog sna jedno
164
meustanje ili vie meustanja? Meni se ini da je san

zapravo takav nesavreni pokuaj da se u spavanju proizvede bdijenje i, dakle, vidovitost.
Barem bi, odgovori on, iskustvo govorilo tome u prilog, da mjeseari ne sanjaju, naprotiv, kad izgube tu osobinu, poinju imati snove, i to doista proroke.
Tako bi bilo pomiljivo, rekao sam, da ljude koji u
smrti dopadaju gotovo sasvim vanjskoj prirodi dri neka
vrsta spavanja, gdje bivaju tjerani uokolo od oluje ideja
slinih snu; i u tome se slau mnoge prie. Ili ima li ve
pri ivome tijelu neto munije nego u snu uokolo lutati
u mranoj dolini ili umi i ne moi nai pravi put, traiti
i osjeati nemogunost da se moe nai, biti zatvoren i ne
moi izii, to se esto dogaa svakome koji sanja. Ako
je uope imaginacija orue kojim se najopenitije grijei,
ne bi li onda ona trebala biti ta kojom se biva ponajvie
kanjen, i muke koje oekuju grenike u drugome svijetu
sastoje se u prvom redu u mukama fantazije kojoj bi sadraj bio napose negdanji tjelesni svijet?
On ree da mu je to vrlo vjerojatno.
Ako bi pak, nastavio sam, i stanje vidovitosti bilo openito nuno nakon smrti, barem jer preminuli stoje u
vezi s tjelesnim svijetom samo onim duhovno-tjelesnim
biem, onda bi dobru suprotstavljeno stanje ipak jo bilo
pojmljivo. Ta niste li poznavali bolesnike kojima je ono
stanje donijelo najblagotvorniji osjeaj, osloboenje od
trpljenja i ozdravljenje, druge pak koji su na to potaknuti
osjeali estoke bolove i jo dublje utonuli u svoje zlo?
On to potvrdi.
Ne bi li trebalo, nastavio sam, neto slino biti mogue nakon smrti. Onima koji su ve ovdje ivjeli vie
165
iznutra nego izvana, stanje vidovitosti bilo bi najblaenije, naime bilo bi upravo takvo svojom usrdnou i osloboenjem od puko vanjskoga. Onima, meutim, koji su
uvijek samo s tijelom i kroz njega saobraali s vanjskim
stvarima i bili zaarani osjetilnou vanjskoga bia, to bi
donijelo muku, ako su ga ve ovdje svim snagama izbjegavali i bunili se protiv svake usrdnosti, ono boansko
u sebi uutkali, htijui ga ak i ubiti kad bi to bilo mogue, jednom rijeju ako su traili koliko je to mogue
izvanjski ivot. Jer ovdje su mogli zacijelo izdrati dijelom jer vanjska priroda unato svojoj izopaenosti sadri
jo uvijek mnogo boanski blagoga, to je kao balzam na
nju utjecalo; dijelom jer su svoju duu ispunili sasvim
izvanjskim stvarima i sebe, kako to sasvim tono imenuju, kroz to rastresli. Tamo, meutim, gdje im je sve
izvanjsko iezlo i nije im preostalo nikakvo stanje, osim
onog unutarnjega, oni e lebdjeti izmeu bitka i nebitka;
nesposobni da se uzdignu u pravo bie i od nebitka, koji
su za to drali, kroz smrt odrezani, oni e sve pokuati da
umanje tu muku, as hotei se uzdii i nepovratno padajui natrag, as ponovno svojim uobraenjima dospjeti u
taj svijet, dok ne nau da to nije nita i da su to skretanja
s pravoga puta, sretni ako ih neka via pomo ili zov ve
blaenoga konano dovede na pravi put.
I ovo stanje drim za ono ienje dua, o emu stari
i novi tako mnogo govore. Jer samo malobrojni prelaze onamo preko tako isto i slobodno od svake ljubavi
spram zemaljskoga da bi mogli biti odmah odrijeeni i
dospjeti na najvie mjesto. ak i oni u kojih nije nikada
zla volja uhvatila korijena, nego je u njih izvorna klica dobra, dodue esto skrivena pod trnjem svijeta i u razvitku
166
zakoena, ali ipak nikada neoskvrnuta ili sasvim ponitena, idu onamo preko s mnogo tatine, lanih mnijenja,
uobraenja, optereeni tako da ne mogu dospjeti odmah
u zajednitvo svetih, savreno blaenih i zdravih, nego
istom moraju proi kroz mnoga ienja, neki vie, neki
manje, krae ili dulje, ve prema tome kako su ustrojeni.
I naravno da bez boli ne moe ovakvo ienje proi. Jer
kako bi mogli biti iz due istrgnuti tako mnogi korijeni
iskvarenosti, kako bi se mogle ispraviti tako mnoge krivine bez neizrecivog osjeaja beskonane svae i odvratnosti, koja se nalazi izmeu jednakosti i krivine, izmeu
svjetla Boje istoe, koje se eli spustiti u duu, i izmeu
naviknutih svojstava due, koja su mu sasvim suprotna.
Ili bi trebalo sve neisto i zlo pokrenuto bez dubokog i
bolnog zahvata, nedodirnuto, prisiljeno sa svojom suprotnou, umoreno i iz svog mjesta izbaeno u duu koja se s
njom ne samo izvanjski dodiruje, nego je sasvim proeta
biti s njime pomijeano i iznutra sraslo, pogotovo to
je dua u vidovitom stanju i takoer u stanju kojemu se
pribliava mnogo osjetljivija negoli je to u prethodnom
stanju i obino. I ne varam li se, ili sam to uo od Vas, da
puka nazonost neistih ljudi u onom stanju biva najivlje osjeajna i njega ometa, upravo spreava.
Svakako, ree on, to je tako i to se zna iz mnogih primjera.
Kako muno, rekao sam, mora neistome, koji nakon
smrti prelazi u slino ili pak priblino stanje, biti vlastita
nazonost ako je sada on sam sa sobom i anje to to je
posijao. Da, ako svaki zli uitak i tenja mogu preuzeti
neku vrstu osobnosti i ako svaki greni in kao zao duh u
ovjeku ostaje stanovati, kako osjetljiva mora biti dui ta
neista pratnja s kojom ona umire?
167
To se moe, vjerujem, s velikom vjerojatnou kazati

za suprotstavljena stanja nakon smrti. Vrlo ogranienim
inio bi mi se, meutim, onaj koji bi htio govoriti samo
o dva suprotstavljena stanja, jer prema zadnjem navedenom razlogu i fiziki je nuno da isti od neistih budu
odvojeni na posve razliita, upravo suprotstavljena mjesta. Ali budui da ve ovdje od ovog vidljivoga vode tolike stube u nevidljivo, kao to su tijelo i svjetlo, dodue, vidljivi, zvuk pak, meutim, samo ujan i nevidljiv,
to druga dva osjetila, miris i okus, potpuno razlikuju
na najunutarnijem stvari, niti jednim drugim sredstvom
ne moe biti dovedeno do vanjskog zrenja, jo manje to
u razliitom sastavu zraka djeluje ono to bi, prema naim vanjskim oruima zakljuujui, moralo sebi stalno
ostajati isto; to je zatim djelatno u bolestima koje odatle
izviru, i svoj utjecaj ire i proteu na itavo biljno i ivotinjsko carstvo. To sve, kaem, iako leei u vidljivom,
nama je potpuno nevidljivo i skriveno, i svako bie te
vrste, na primjer zvuk, ima svoje vlastito carstvo, koje,
kako se ini, ostaje sasvim za sebe i ne mijea se ni s kojim drugim. Zato imamo jo manje razloga sumnjati da
se u nevidljivom carstvu, u koje stupamo nakon smrti,
mogu nai mnoga pojedinana carstva i sasvim razliiti
svjetovi. Svaki od njih moe biti mjesto boravka jednoga
roda ili vie njih. Koliko li jo takvih udesnih mjesta
lei izvan okruga openito zvanoga vidljivoga, ako je, s
druge strane, istina, to nam se predstavilo tako vjerojatnim, da svaka dua nakon smrti odmah ne biva slobodna
i odrijeena od ovog donjeg podruja zemlje, nego moda
tek stupnjevitim produhovljenjem dospijeva u istinsko
nadosjetilno. I ne bi trebalo prihvatiti da svi za kaznu
168
ili u jednom po sebi munome stanju ostaju u dubljim

mjestima; ili ne bi li trebalo one koji su ivjeli, dodue,
samo po zakonu vanjske prirode, njemu, meutim, stvarno primjereno kao pravedni, hrabri i promiljeni muevi,
prihvatiti u svijet mira, otok blaenih. Ono to stari govore o Elizeju isto je tako malo puka bajka kao njihova
itava mitologija? Jer teko je vjerovati da oni neposredno
prelaze u isto duhovni svijet, ali jo tee je vjerovati da
ostaju u munom stanju. Naprotiv, pravedno je da svatko
i tamo ivi svoju vjeru. Oni, dakle, koji kao Sokrat odlaze sa eljom za dobrim i mudrim Bogom, ili oni koje
Bog pozove jer ih samo boanska ruka moe izlijeiti, kao
onoga u smrti preobraenog Edipa, oni e takoer tamo
dospjeti k tom Bogu. Oni pak koji su dotada vie bili
u zajednici s vanjskom prirodom, a da nisu naopako ili
sasvim bez Boga ivjeli, bivaju moda zadrani u nekoj
zemlji tiine, bez muka, ali ipak u ivotu slinom sjeni,
dok se ne probudi nagon za viim opstankom, kako ga
osjea plemenita dua Ahilejeva kod Homera, iako kao
uzaludnu elju da se vrati u ovaj ivot, kad kae: Radije
bih obraivao zemlju kao nadniar siromanom ovjeku,
nego vladao sveukupnom gomilom mrtvih.
Pouzdanje da vjerujem u takva stanja daje mi ne samo
promatranje velikog mnotva koje ivi bez prosvjetljenja
i bez misli o zaista viemu ivotu, i koje zato samo ovaj
ivot, dodue u drugom liku, kao puki ivot sjene moe
opet ivjeti, nego mi ga daju i oni tamni govori otaca
Staroga zavjeta o mjestu skrovitosti ispod zemlje, gdje sve
zajedno miruje, o paklu kao moi, mjestu koje si nee
dati oduzeti svoj plijen, iako tu i tamo prodire zraka nade
da pravednik nee ostati na tom mjestu. Te govore ne
169
smijemo vidjeti kao puku bajku ako imamo iole potovanja za svetost starih predaja.
Dakle, nije li vjerojatno da je i mo podzemlja nad
mrtvima sve vie i vie slomljena ako je duhovno u ovom
vanjskom ivotu sve vie i vie probilo. Ili emo takoer
one govore o pobjedi nad prastarim carstvom smrti, koju
je Krist izvojevao, drati potpuno praznim openitim govorom? Naprotiv, ja to vjerujem. Smrt je zaista postala
mo. Kad je ovjek, kako ste rekli, posegnuo u vanjsku
prirodu i dokinuo razvitak u duhovnu prirodu, izazvao
je onu stranu silu koju je Bog odredio za pukog nositelja kreature i dozvao ju je u zbilju. Unititi ga ona nije
mogla, ali drala ga je vrsto i u smrti, izuzev one koje
je Bog uzeo k sebi. Samo kad se onaj kroz kojeg su sve
stvari u poetku bile sainjene, koji se u potonulu i sada
smrtnu i prolaznu prirodu, spustio da bi u njoj postao
opet savez duhovnog i prirodnog ivota, tada je nebo,
istinski duhovni svijet opet svima otvoren i po drugi put
zakljuen je savez izmeu zemlje i neba. Budui da je doao umrijeti, ugasilo se svjetlo vanjske prirode, jedino to
je jo preostalo ovjeku, kao znak najvie sile koju je smrt
izvrila. Ali tek to je on sam uao u ono tamno podruje,
zemlja je uzdrhtala, zastor u hramu slika rastave izmeu
ovog svijeta i najsvetijega, u koji se nadamo ui nakon
smrti, poderao se, i este pojave zaspalih svetaca pokazale
su za itav sveti grad prevladanu mo smrti. I tako, dragi
moji, ponovno smo doli na slatku sveanost koju danas
slavimo i koja je istinska sveanost roenja itave prirode
i ovjeka za vjeiti ivot; od posljedica ovog dana zapoinje duhovno razdoblje ivota zemlje, jer i ona mora kroz
sva razdoblja proi.
170
No sada, djeco, poimo i ne boravimo preko ponoi

jer ve se bojim da bi netko tko bi nas sluao mogao rei
da smo doli na misli koje samo no pria. Meutim,
budui da nije tako, ipak emo sada prestati.
I tako smo se digli i svatko je poao svojoj kui.
Otprilike u isto vrijeme, nekoliko dana ili tjedana kasnije, pristigla je neka filozofska knjiga, koja je, pored
dosta toga izvrsnoga to je sadravala, bila napisana posve
nerazumljivim jezikom i vrvjela je, tako rei, barbarizmima svake vrste. Clara ju je nala na mom stolu i nakon to
ju je neko vrijeme itala, rekla je:
Zato je ipak nemogue da oni koji sada filozofiraju
ne piu tako kako djelomice barem mogu govoriti? Jesu li
ove zastraujue umjetne rijei nune, ne moe li se isto
rei na openiti ljudski nain i mora li knjiga biti sasvim
neitka da bi bila filozofska? Ja ne mislim time na tamu
koja izvire iz dubine, i koja samo za takve moe postojati
kojima su oi navikle gledati iza povrine. Ono najdublje
mora, prema mojemu osjeaju, biti upravo ono najjasnije; kao to mi ono najjasnije, na primjer kristal, zato jer
je takav, ne dolazi blie nego se prije ini da se udaljuje i
biva tamniji, i ja u kapljici vode mogu gledati dolje kao
u bezdan. Svakako se mora dobro razlikovati duboko i
mutno. Drugo je dubina, a drugo pak ono mutno; drugo je prirodno bogato rastenje zdravog stabla, gdje svaka
sporedna grana tjera opet izdanke, a da umjetnik to nije
namjeravao ili posebno zamijetio, drugo je namjerno
ispreplitanje razliitih ingredijencija i umjetno zamrsivanje, koje, ako se eli rasplesti, ne prua nita drugo nego
mrtve i bezvrijedne materijalije.
171
I ja, rekao sam, vidim filozofa radije s druevnim vijencem u kosi, nego sa znanstvenom trnovom krunom,
gdje se predstavlja puku kao istinski izmueni Ecce homo.
Sjeam se rijei Pascala, koji kae, ako pri izvrsnom sadraju naiemo na neusiljeni prirodni stil pisanja, biva se
sasvim izvan sebe i oduevljen jer se mislilo u takvoj knjizi pronai posebnog spisatelja, ali nalo se ovjeka.
Dubina se odnosi, kao njezina prividna suprotnost,
uzvienost, koja ima vei uinak ako biva zaodjenuta u
najjednostavnije rijei koje nisu nerazumljive radnicima
i obrtnicima. Jezik je naroda kao od vjenosti; umjetni
jezik kola od juer je. Ono vjeito po samoj stvari, ako
je takvo, trai uvijek naposljetku i vjeitost po izrazu. I
utoliko vie udim se da se u filozofiji tako malo dogaa,
da je openitije sada na nju usmjerena izvjesna pozornost
te da je za neke postala ak namjesnicom objave, pa ak
jedan veliki ratni voa naeg vremena, slutei blisku smrt
u bitci, ne zaziva kao Saul duh proroka i pita o besmrtnosti, nego zaziva filozofe. ak se i ene mogu sada nai u
filozofskim predavaonicama. Nema li svatko na primjer
prijateljicu kojoj rado priopuje svoja uvjerenja? I kad
tako ini, zato ne moe o viim stvarima govoriti i pred
itavim narodom jezikom kojim govori ljubljenoj.
Sjeam se, ree Clara, da smo mi, dok je jo Albert bio
s nama, esto svi zajedno vodili razgovore koji su samo
trebali biti napisani da bi openito potaknuli na razmi
ljanje. Zato, recite mi, nisu filozofski razgovori openitije napisani?
Odgovorio sam: Ah, najdraa, o tome bi se imalo
mnogo rei. Za filozofske razgovore, ako ne bi smjeli biti
beivotni, trae se odreene osobnosti. One nam, dodu172
e, ne nedostaju; ne manjka nam prosvijetljenih, od cijele

Njemake cijenjenih mueva, koji na sebe stavljaju isto
plemenito povjerenje kao neko grki sofisti, isto tako
prkosni, esto upravo oholi govornici, koje bi lukavi Sokrat mogao zacijelo posramiti; ne nedostaje nam, naalost, nita, nego upravo Sokrat, jedna tako priznata i tako
odreena osobnost. K tome dolazi da nai filozofi meu
sobom saobraaju kroz dugotrajne, iroko postavljene
razgovore posredovanjem tiska, to je gotovo isto kao kad
bi dvojica, jedan iz Europe, drugi iz Amerike meu sobom igrali ah, pri emu je teko mogu dramatski ivot.
Jer pismo i tiskarsko crnilo ne crveni se, kako se kae.
Stoga su ve mnogi umijee tiskanja trebali slaviti kao
posve divan, uistinu upravo boanski izum.
Utoliko vie, ree ona, trebali bi oni koji to razumiju
otvoriti male pozornice gdje bi iroku radnju prikazali
ukratko, tako rei stegnutu u jednu toku.
Stalo je do pokuaja, rekao sam. Kad samo ne bi oponaanje i postavljanje odreenih linosti u nas tako lako
izgledalo kao neka osobnost, to se nije dogaalo u starih,
koja bi pod mnogim rukama i zbiljskom mogla postati.
Dobro, dakle, ree ona, ako osobe ne bi trebale biti
uzete iz sadanjosti, zato onda ne bi bile iz prolosti?
Ipak ne iz starog vijeka, rekao sam, da ne bi ispalo kao
u ponekim grkim tragedijama.
Ne, odgovori ona, iz nama blieg ili iz novijeg vremena. Kakve krasne filozofske osobnosti mora na primjer
ponuditi petnaesto i esnaesto stoljee, ako je istina to
se pria o mediejskom dvoru, ili koje se druge izvrsne
osobnosti mogu pronai iz nama jo bliega vremena?
173
Kada samo ne bi gotovo opet bilo isto, rekao sam, da

je filozofski razgovor u tome sliniji komediji nego tragediji, da ima svoj sadraj uzimati vie iz sadanjosti nego iz
prolosti, ako ne smije drukije opet hladno izgledati pri
uloenom naporu oko istine i ivotnosti.
Filozof koji ima pravo neto rei ili predstaviti iz znanosti nee se muiti da udaljene svojstvenosti istrai toliko
koliko bi bilo nuno da ih predstavi vjerojatnima. Imade,
za mene, barem, ve strogo promatranje naina jezika i
odijevanja i drugih formi iz prethodnoga vremena, neto
to se suprotstavlja prirodnoj slobodi umjetnikoga djela.
Upravo zato jo vie mora biti uzeto iz sadanjosti ono to
kao razgovor na nas treba ivo djelovati.
Dobro onda, ree ona, ako prolost ne mora ponuditi
sadraj, a okolna bi ga zbilja mogla djelomice pruiti, postoji jo neto srednje protiv ega opet postoje sumnje.
A to je? upitao sam.
Da su razgovori, izmiljeni prema svojstvenostima naeg vremena, tako rei izrezani iz sadanjosti, bez da se
odreene osobe oponaajui postavljaju, razgovori kakvi
mogu sada biti voeni i njima slini razgovori kakvi se
bez sumnje stvarno vode. Ponavljam jo jednom pitanje:
zato razgovori koje mi meusobno obiavamo voditi ne
bi mogli biti izmiljeni ili ne bi mogli biti zapisani ako su
zaista tako voeni.
O, najdraa, rekao sam, tko bi mogao predstaviti takvu
Claru, sasvim tako kako je sada vidimo pred sobom, sa
svom drai i njenosti govora, sa svom ljupkou iznenaujuih obrata? Ja barem ne bih to mogao. I tada trebao
bi tu stajati razgovor ne kao da je pao s neba, jer svatko bi
174
naravno zahtijevao da toliko zna o okolini i odnosima da

je moe sebi predstaviti kao zbiljsku osobu.
No, ree ona smijeei se, meni se ini ipak, da dodam
i to, historijski utemeljiti razgovor slian naemu ne bi
zahtijevalo nikakvu izvanrednu pronalazaku snagu.
To je upravo to, rekao sam. Kako bi se onome koji bi
htio takve razgovore uiniti poznatima, s gorinom moglo
predbaciti nedostatak i neznatnost pronalaska, ve i zato
jer najmalobrojniji pomiljaju da je izvanjsko ovdje posve
podreeno i da pronalazak zapravo mora ii na nutarnjost. I ako bi dodatak historijskog upao u oi, ve ujem
kako bi se izvikivalo: vidite kakvo je to dvospolno bie
iz romana i filozofskog razgovora, iako poznajem neke s
pravom cijenjene romane, koji ako bi bili naslovljeni kao
moralni razgovori, ne bi taj naslov posramili sadrajem.
I to bi konano, ree ona, bilo loe u tom sastavu? Ne
naginje li jako roman zaista dijalokome u svom ivotu
lebdeem izmeu dramskoga i epskoga? Moglo bi se jo
i postaviti pitanje ne lei li filozofskom razgovoru u nae
vrijeme upravo forma romana blie od bilo koje druge
forme.
Ne znam, rekao sam, ali roman po svojoj naravi protuslovi jedinstvu vremena i radnje. U filozofskom razgovoru naprotiv, ini mi se, ono je upravo tako bitno kao
u tragediji, jer tamo se sve odvija tako posve unutarnje
poradi tijesne misaone sveze, tako rei smjesta mora biti
odlueno, a da se ne pomakne sa zauzetog mjesta.
Bez sumnje, ree ona smijeei se, da ne bi odzvonila
njena, prolazna, esto na puko trenutanim obratima
poivajua misaona sveza.
Naravno, rekao sam.
175
No, ree ona dalje, ovaj prigovor ini mi se od svih

najvaniji; ali on moe biti izbjegnut u izvedbi ili u obinom smislu povrijeeno jedinstvo moe biti u viem ponovno uspostavljeno.
Tu se mora pogledati, rekao sam, mora se nainiti
pokus jer samostojnost svake umjetnike forme moe se
nauiti samo u izvedbi.
Bilo kako bilo, nastavi ona, ivo osjeam blagotvornost to bi je imao za nae vrijeme takav prikaz filozofskih nazora koji bi u cijelosti teio za znanou. Toliko
se ali nad neredom koji vlada u filozofskim sustavima
i teorijama; nema li on svoj razlog poglavito u uporabi
umjetnog jezika?
Istina je, odgovorio sam, umjetne rijei moe, kako se u
svako vrijeme vidjelo, ponavljati inae bezduhovna glava i
moe ih, ako i na blesav i benast nain, ponovno sastaviti.
Tko, meutim, ree ona, stvar moe predstaviti u prijatnom i izvanjski neumjetnikom razgovoru, taj je mora
doista posjedovati, proeti je i od nje biti posve proet.
Uope, dodala je, ne drim nita do filozofa koji svoj
temeljni uvid ne bi mogao uiniti pojmljivim svakom
ljudski obrazovanom biu, u sluaju potrebe ak i samo
dobro nadarenom djetetu. I kuda vodi ovo sadanje razdvajanje znanstvenika i puka? Doista, vidim da dolazi
vrijeme kad e puk, koji mora uvijek biti neznalicom u
najviim stvarima, ustati i pozvati ih na red: vi trebate biti
sol svoga naroda zato nas onda ne posipate solju? Dajte nam opet vatreno krtenje u duhu; osjeamo da nam je
ono nuno i da smo u tom pogledu dosta zaostali.
I tako smo govorili jo poneto o tom odnosu, dijelom
odmah, dijelom i kasnije.
176
Jo na granici zime i proljea izabrali smo jedan lijepi

dan da bismo se popeli do stare umske kapelice.
Na putu je pripovijedala Clara: ribari su joj juer rekli
da jezero pokazuje izvjesno proljee, nepravilno penjanje
i opadanje vode poputa, takoer su se pokazale vodene
ptice koje sa zimom nestaju. Ja sam, nastavi ona, itavu
zimu eznula za pogledom na jezero. Priali smo tako esto i mnogo o duhovnom ivotu i uvijek mi je pri tom
pred oima bila slika jezera. Sigurno nisu uzalud stari sjedite blaenih smjetavali na jezerom okruene otoke.
Ova veza misli ini se vrlo prirodna, ree lijenik.
Rijeka je vie slika zbiljskoga ivota, ona vue za sobom
nau snagu uobrazilje u nemjerljive irine kao i u daleku
budunost. Jezero je slika prolosti, vjeitog mira i dovrenosti.
Priznajem, nastavi ona, Vai govori ostavili su u meni
jo jednu nezadovoljenu elju.
Koju? upitao sam.
Trebam li je rei? odgovori ona. Vi ste govorili tako
esto o mjestima i predjelima u nevidljivom, i o mjestima
po sredini izmeu ovoga nama vidljivoga svijeta i zapravo
nevidljivoga, tada i o najviem mjestu kamo dospijevaju
najmalobrojniji odmah nakon smrti. No o tom mjestu, o
istinskom pravom nebu htjeli bismo tako rado oblikovati
barem neke pojmove; ili, odakle inae udnja s kojom
se sve to prima iako jo ima privid obmane. to bismo
o tome mogli zakljuiti? Ve to da ono boravite nazivate mjestom, sadri mnogo zagonetnoga. Mogu li duhovi
biti takoer na jednom mjestu?
Da, zacijelo, odgovorio sam, to pripada u najzagonetnije od svega jer se temelji na onom to je tajanstveno u
177
mjestu i prostoru uope, i ne mogu se suzdrati da neto

zbiljskoga ne stavim kao temelj tome. Promotrite ipak
stvar samo tako da mi kao sva stvorena bia ne moemo
vjeno biti samo za nas same, dakle moramo biti pojmljeni u neem drugom, to obuhvaa i druga bia, i nazovite
tada to mjestom, kako mnogi i kau da je Bog sam nebo
i mjesto duhova ili njegova slava.
Vai govori, ree ona na to, u meni barem pobuuju
gotovo poput djeje predodbe uobrazilju kojom se zabavljaju mnogi koji svoje budue boravite ili ak svoje
nebo trae na nekoj od bezbrojnih zvijezda iznad nas.
Pa ipak, rekao sam, i za ova via pitanja bilo bi poticajno kad bismo bili sigurniji o zvjezdanom svijetu izvan
nae zemlje jer i ovdje se mogu nae misli sa sigurnou
penjati samo od vidljivoga prema nevidljivome. I kako
bismo mogli neto odrediti o duhovnom svijetu prije negoli smo spoznali granicu vidljivoga?
To mi pitanje nije posve jasno, ree lijenik; jer poznavati granicu vano nam je za stvari koje meusobno
prelaze jedne u druge; pri sasvim suprotstavljenima, ini
se, ona nije vana.
Upravo to, odgovorio sam, ve sam inae sumnjao i
u ovom trenutku opet sumnjam da su priroda i duhovni
svijet tako suprotstavljeni u zbilji kao to su to po svom
pojmu. Jer ponajprije je duhovni svijet barem isto tako
realni svijet kao ovaj vidljivi ovdje; ili bismo ga trebali
drati za puko misaoni svijet?
Nipoto, odgovori ona.
Veini je, rekao sam, obino da duhovno dre manje
zbiljskim od tjelesnoga; pa ipak, pokazuje ve podreena priroda, kojoj smo svjedoci i promatrai, tako mnogo
duhovnoga to ni u kojem stupnju nije manje realno i
178
fiziko od openito tako nazvanoga. I tvrdili smo da duhovnom nakom smrti slijedi neto fizikoga.
Naravno, ree on.
Ne mora li, dakle, nastavio sam, onaj drugi ili duhovni
svijet na svoj nain biti isto tako fiziki kao to je sadanji
fiziki svijet na svoj nain i duhovan?
Clara je izgledala vrlo radosna nakon tih rijei i upitala me zato to nisam u prvom razgovoru tako rekao.
To je ve dobro, rekao sam, jer ini se da Vas dvostruko raduje i ipak je ve lealo u naim tadanjim mislima.
Ona, dakle, vrlo ivahno zamoli da kaem to drim
fizikim u onom drugome svijetu.
Rekao sam: im me Vi ili neki prijatelj oslobodite neznanja o ovom vidljivom nebu, pokuat u svoje duhovne oi okrenuti prema nevidljivome.
Pa ipak, ree ona, ovo neznanje ne ini se tako veliko;
jer niti jedna znanost ne biva tako openito hvaljena, od
poznavatelja i nepoznavatelja, kao to upravo biva hvaljena astronomija zbog svoje izvjesnosti i veliine.
Moda, rekao sam, krivica ne lei u toj znanosti, nego
upravo u meni. Ja, naalost, kao umjetnik u svojoj glavi
imam izvjesnu prasliku po kojoj se ravna moje odobravanje. Poklopi li se neto s njom, tada to odobravam, ma
kako to izgledalo izvanjski nevjerojatno.
Odbaci li, meutim, ona unutarnja praslika stvar,
tada u nju ne mogu vjerovati pa ma kako izvanjski bila
vjerojatna, pa i ako je, kako se obiava rei, strogo dokazana. Tako mi se dogaa upravo i s onom znanou. Jer
to to su zvjezdoznanci nali o izgradnji svijeta u cjelini,
to nema za mene ni najmanju unutarnju vjerojatnost, a
to bi mi iznutra bilo vjerojatno, to jo nitko nije naao.
179
Trebali biste ipak, ree Clara, priopiti to to Vam je

vjerojatno u vlastitom osjeaju i to Vam je nevjerojatno
u drugome.
Ovdje smo zajedno, rekao sam, i to bih mogao pokuati, ali ne sada, nego kad stignemo gore.
Stigli smo upravo do toke s koje se prvi put moglo
vidjeti itavo jezero. Bio je to zanosni pogled. Zrak se
uope nije pokretao, plavo nebo s rijetkim njenim oblaiima visjelo je nepokretno nad jezerom i odraavalo
se u njemu; voda je, pokretana samo vlastitom snagom,
blagim valovima udarala obalu; mnogo ptica lebdjelo je
amo tamo preko povrine i inilo se da se raduju svojoj
vlastitoj slici, neke su je kao htjele dohvatiti i smoile su
glavu i krila. Otok je stajao kao tepihom pokriven njenim zelenilom nade; pojedini grmovi nad grobovima i u
sredini bili su pokriveni liem. Na brdima i u dolinama
klijala je mlada trava; ak su i njena stabla visjela puna
zelenih pupova; samo stara mona stabla, hrastovi, bukve
i neka druga, odupirala su se proljeu i isticala su se pred
nama i iza nas u svom jo golom zimskom liku. Uivali
smo dugo u lijepom pogledu na oivjeli krajolik i poli
smo tada polagano preko umske livade do stare kapelice, u kojoj se nismo dugo zadrali jer je bilo jo sasvim
hladno i vlano.
Popeli smo se posve do ruba ume i sjeli smo na lie, Clara u pozadini naspram krajolika, mi, meutim, sa
strane, a djeca su se ratrkala posvuda, namjeravajui nai
ljubice. Budui da smo se odmorili i da je lijenik opet
ponovio da moram odrati rije, rekao sam:
elim zapoeti s jednom ispovijedi ili s pripovijetkom
o sebi samom. Naime, u ranoj mladosti navikao sam sve
180
razumjeti sasvim doslovno. Tako sam, kad se govorilo da

su sunce i druge samosvijetlee zvijezde iznad nas, vjerovao da su one doista na jednom viem i krasnijem mjestu
negoli naa Zemlja. Isto tako, kad se govorilo da je Bog u
visini, ili da su due pobonih kod Boga na nebu, uzimao
sam sve to sasvim doslovno. Kasnije, kako sam odrastao,
poduili su me bolje. Reklo mi se da su gore i dolje puko
relativni pojmovi, a da je ispravnije rei da je sunce ispod
nas, a ne iznad nas, ako mi doista isto tako padamo i
bivamo privueni kao spram Zemlje. Moe se barem isto
tako dobro rei da su druge zvijezde ispod nas, a ne iznad
nas. Posvuda nema niega osim neizmjerne dubine i u
osnovi je sve puko dolje. Nebo, meutim, kao vie i vrsnije mjesto uope ne postoji, nego posvuda su samo zem
lje, koje svoje dolje opet imaju u nekom suncu slinom
naem Suncu, i ta su sunca vjerojatno opet teka spram
jo veih tijela, i tako to ide u dubinu i u sasvim neizmjerni bezdan, ali uvijek prema dolje, od ega me hvata
vrtoglavica, napose od neljudskih brojeva i nevjerojatnih
masa. Razumio sam zacijelo (jer to nije teko razumjeti)
da se svakodnevni pojmovi o gore i dolje odreuju prema
smjeru teine, ali ja zato nisam prestao vjerovati u istinsko gore i dolje.
Jednom sam sluao neki spor, u kojem su dvojica suprotstavljenih tvrdili, jedan da je svijet u prostoru beskrajno protegnut, drugi da on negdje prestaje. Prvi je,
prema miljenju sluateljstva, iznio potpunu pobjedu,
drugi je pak sa mnom otiao posramljen i poraen. Na
putu sam ga htio ohrabriti time to sam rekao da je on
bez svoje krivnje morao izgubiti protiv one tvrdnje; jer
kad se jednom uzme potpuna ravnodunost univerzuma
181
na sve strane i u svu irinu, kao to su uinila njih dvojica,

nema razloga negdje stati; onda je zaista razumnije rei
da to ide tako dalje u beskraj.
Biljka, kad se ne bi razvila u cvijet i kad ne bi bila
izvana sprijeena, to nije pomiljivo za svjetsku cjelinu,
rasla bi do u beskraj. Sve ivo moe biti samo zakljueno
kroz znaajan kraj, i tako bih ustvrdio da je glava ovjeka
gore, kad i ne ide uspravno, i uope moe se uzeti istinsko gore i dolje posvuda, isto kao istinsko desno i lijevo,
i naprijed i natrag. Zatvoreno je uope izvrsnije i krasnije
od beskraja, da, u umjetnosti peat savrenstva. Svemir
jest pak najizvrsniji ne samo po sebi nego i kao djelo boanskog umjetnika. I ja sam ga pitao ne bi li bolje uinio
da je stvar prihvatio s te strane, nego s opim pojmovima,
i nije li svom protivniku trebao podastrijeti pitanje: to
je savrenije, beskrajni niz svjetova, vjeito kruenje bia
bez posljednjega cilja savrenosti, ili pak to da i svemir
izlazi na neto odreeno, savreno. To mu je bilo vrlo prihvatljivo i on je to razvio dalje na svoj nain. Rekao je da
se o jednom tako zakljuenom cijelom ne moe rei da
ostavlja neki prostor izvan sebe; jer kao to neki kip na
primjer ima prostor u sebi samom i uope se ne pita o
prostoru izvan njega, tako je i svemir kao sveobuhvaajue umjetniko djelo samo u sebi jedan prostor; za neto
izvan njega ne moe se uope pitati.
Bio sam, meutim, potpuno uvren u svom miljenju, opet sam prihvatio istinsko gore i dolje, i potrudio
se da opet uklonim smrtonosnu jednolinost koju je na
svijet donijela uenost. Prije svih stvari, sumnjao sam je
li zemaljska tea, koja je drskim nagaanjem bila rairena
preko itavog svjetskog zdanja, djelatna izvan nekog iz182
vjesnog okruga. Dodue, sila iz koje potjee inila mi se

uvijek openita boanska i vjena, njezin odnos pak prema zemaljskim tijelima nije mi se inio niti openit niti
nuan, a zakljuak protegnut od nae Zemlje na sunca
inio mi se neprimjeren i niti u kojoj drugoj stvari doputen. Umjesto jednog odnosa tee dakle, kojem bi bila
podreena sunca i onda opet sunca sunaca, pomiljao
sam veliku raznolikost i nisam se malo radovao kad je
promatranje pokazalo dvojne zvijezde, koje se naizmjence jedna oko druge okreu, a ne oko neke tree, figure
zvjezdanih cjelina, koje se ne slau s postojanjem jednog
sredita, na primjer lepezasto proirene cjeline, gdje se
stjeu svjetlosne mase. Budui da sam drao nemoguim da je unutarnja ili duhovna priroda oduvijek od ove
vanjske bila odvojena, kako nam se to sada ini, predmnijevao sam da je sve tako nastalo razdvajanjem i podjelom sila iz jednog boanskoga kaosa. Ako je, dakle, na
jednoj strani svemira grubost tjelesnog porasla i konano
nuno postigla svoju krajnost, moralo je na drugoj strani
isto tako prevladati isto demonsko, duhovno, i u tom
smjeru postignuta je krajnost od koje nastaje prijelaz u
isto duhovno. Samo tako je svemir u oba smjera zbiljski
zatvoren. Ako se osim toga uzme, za to postoje tako
mnogi razlozi, da je tek kasnije nadolom pokvarenou
dio svemira posve odvojen od duhovne prirode, utoliko
je nunije prihvatiti da se taj potpuno potonuo dio ne
bi mogao koristiti kao otvor za vie ciljeve te u novom
procesu luenja suprotstaviti umrlome ono ipak ivo i
duhovno, i tako uvesti novi hod razvitka po kojemu se iz
iskvarenog elementa jo uvijek mogu proizvesti nebeski
plodovi.
183
Upravo time, dakle, da je u jednom dijelu univerzuma mo izvanjskoga zadobila prevlasti, a nutarnje je bilo
sasvim potisnuto, drugi je dio ostao utoliko slobodniji,
ii i nepomijean i tako su nastala dva svijeta tamo gdje
je prema poetnom boanskom odreenju trebao biti
samo jedan, i mi moramo sada u taj drugi i ii svijet
prijei smru. Dakle, to mjesto istih, prosvijetljenih i
zdravih nazvao sam nebom. I nisam se vie ustruavao
vjerovati dodue ne prema praznom prostoru, koji se
na sve strane ravnoduno protee u to po naravi i sastavu vie mjesto. I tome naprotiv, nau Zemlju nisam se
ustruavao drati dijelom najniega podruja, u kojemu
mi, ba kao to Sokrat kae, boravimo kao na dnu mora,
gdje je sve slanom vlagom nagrieno i razlabavljeno i gdje
se nita ne susree ili se susree samo krajnje malo istoga i neiskvarenoga. Prihvatio sam da je narav onoga
zahvaenoga od izvanjskosti da iz odreenog prostora ne
moe slobodno izai, i niti se daje proeti od drugoga,
niti proima drugo. Nebo, nasuprot, mora biti sveproimajue i po svojoj naravi sveprisutno. I jer je nebu kao i
Zemlji ostalo sjeanje na njihovo izvorno jedinstvo i jer u
temelju pripadaju zajedno, oni trae jedno drugo. Nebo
napose, meutim, iz Zemlje tei izvui koliko je mogue
vie; ono sebi slino doziva k sebi, doziva u smrti iz zemaljskog oiene due. Bezbrojni su primjeri djelovanja
nebeskoga u zemaljsko tako da doista samo kroz nebo i
sada postoje snaga i ljepota svega zemaljskog ivota.
Tako sam doao do toga da je onaj duhovni svijet, bez
obzira na njegovo suprotstavljanje prema vidljivom, ipak
samo njegova druga strana. Obje pak strane kao izvorno
zajedno pripadajue i ne trebaju biti uzete tako odvoje184
no kako se to veinom ini. Uope mi je postalo jasno

da je savrena svjetovnost neba isto tako mnogostruka,
upravo jo raznoraznija cjelina od ovoga vidljivoga, da je
jedno od svega neizmjernog obilja predmeta i odnosa, da
se tamo nalazi mnogo mjesta i stanova.
Da, prihvatio sam izvjesnu slinost obaju svjetova glede osnovne tvari. Jer sve to u vidljivom svijetu postoji
na nejaki, trpei, tjelesni nain, moralo bi u nevidljivom
biti nazono kao djelatno, snano i duhovno. Izvodim i
sljedei zakljuak. to je ono to nas i u najosjetilnijem
oduevljava? Nije li to upravo duhovno? Jer nedjelatno
tjelesno mora biti sasvim bez uinka u odnosu spram viih organa osjeanja. to finije umijee razlikovanja naih osjetila otkriva u stvarima, ne djeluje li kao prolazno,
neuhvatljivo bie na nas? Moe li postojati duhovnijeg
zanosa od onoga u koji nas premjeta glazba? Ono najnjenije u svemu jest boansko. Ako su, dakle, boansko
i duhovno zapravo u onome svijetu domai i kod kue,
mora i tamo biti naeno neto slino onome to nas ovdje s pomou osjetila duhovno dira, mora i to biti najfiniji izvadak poput mirodije i njezina mirisa. Tamo emo
imati posla s biti stari i neemo trebati iz grube okolice
izluiti njenost. Tamo mora svaki okus biti sladak, svaki glas blagoglasje, jezik sam glazba i jednom rijeju sve
mora biti puno sklada, osobito mora biti mnogo usrdnije
i ie uivana ona svenadmaujua harmonija koja izvire
iz jednakog raspoloenja dvaju srdaca. Jer i ini mi se sada
posve nepojmljivo kako se moglo sumnjati da se tamo
jednako pridruuje jednakom, naime, iznutra jednako, i
svaka ve ovdje boanska i vjeita ljubav nalazi tamo svoje ljubljeno bie, ne samo ono koje je ovdje poznavalo,
185
nego i nepoznato, za kojim je dua puna ljubavi eznula

uzalud traei ovdje nebo koje bi odgovaralo onome u
njezinu srcu; jer u ovom posve izvanjskom svijetu zakon
srca nema nikakve snage. Srodne due bivaju ovdje odijeljene stoljeima, ili dalekim prostranstvima ili zapletima
svijeta.
Najdostojnije biva postavljeno u nedostojnu okolinu
kao zlato s loim bakrom ili olovom na jednom leitu.
Srce puno plemenitosti i visine nalazi esto podivljali i
ponieni svijet oko sebe, koji ak nebeski isto i lijepo
vue dolje u runou i prostotu. Tamo gdje je izvanjsko
sasvim podreeno unutarnjem, kao to ovdje unutarnje
podlijee vanjskome, tamo se mora sve po svojoj unutarnjoj vrijednosti i sadrini srodno privlaiti i ne biti u
razorivoj ili prolaznoj svezi, nego ostati u vjenoj i neraz
rjeivoj harmoniji. I suosjeanje koje je ve ovdje nebes
ka pojava, ali slaba i mnogostruko zamuena u svojim
oitovanjima, mora tamo postii sasvim drugi stupanj
usrdnosti, kao to ovdje ve primjeujemo da se tijela
premjetena u duhovno stanje svoje srodnosti meusobno usrdnije osjeaju. Ili kao to esto izmeu osoba koje
je isti lijenik doveo do vidovitosti, nastupa dirljivo suosjeanje pa ono to osjea jedna osoba osjea i druga,
kao da se i njoj to dogaa, pa uitak i bol bivaju jednako
podijeljeni. Ne sumnjam da je oitovanje tog suosjeanja
mnogo savrenije nego to je ovdje mogue. Jer i jezik
sadri duhovno bie i tjelesni element. Tjelesno je kao sve
ogranieno i kao mrtvo prema duhovnome. Postoje udesni sluajevi gdje se ini kao da tijela tu osobinu gube:
tako se pria o nekim neobinim, ali neporecivim sluajevima da su ljudima u stanjima zanosa postali razum
186
ljivi jezici koje prije nisu poznavali; da su oni kao neko

apostoli govorili drugim jezicima. Odatle bi slijedilo da
se u svim jezicima, napose u izvornima, jo moe nai neto od istoe poetnog elementa. U duhovnom svijetu,
meutim, kamo nas slijedi samo potpuno odrijeeno i
slobodno tjelesno, mora se govoriti istinski openiti jezik i mogu se uti samo rijei koje su jedno s bitnostima
ili praslikama stvari. Jer svaka stvar nosi u sebi ivu rije
kao vezu suglasnika i samoglasnika, koja je njezino srce
i nutrina.
Ali jezik tamo nee biti potreba priopavanja kao ovdje, niti sredstvo da se prikrije svoja nutrina. Umjesto da
se objavi kao ve ovdje vrlo ogranieno, tamo e se priopavati bez znakova nevidljivim, ali ipak moda fizikim
utjecajem. Taj e nain priopavanja tamo biti sasvim
savren i doveden do najvie slobode. Stoga ne sumnjam
da i onaj boanski mladi, koji je slikajui preobraenje
Gospodinovo, sam preobraen preminuo, tamo za prikaz
nije trebao kamen, niti drvo, niti obojene tvari, nego je
neposrednim probuenjem proizveo predodbu praslika,
od kojih je ovdje mogao pokazati samo slike. I tako bi
se moglo jo mnogo krasnoga o onome tamo rei, ne samovoljnim izmiljanjem nego kao posljedicom ispravnih
utemeljenih pojmova. Najvie od toga ovdje e ivuima
izgledati nevjerojatno, to se moe zakljuiti odatle da
mnogi oplakuju mrtve ne samo poradi njih samih, ako
su ostavljeni od onih koji njima bijahu u ivotu nadasve
dragi, nego i poradi sebe, kao da su im oteti mnogi prijatelji s kojima su ovdje mogli uivati. Nikada se neu moi
nagovoriti da e se neto izvrsno, to je i ovaj podreeni
ivot nudio, tamo nai jo mnogo krasnije i ie, i da je
187
budui ivot daleko od toga da za dobre bude bolji; naprotiv, mogao bi biti manji i loiji. Ako je, s druge strane,
istina da svemu osjetilnome lei u osnovi neto duhovno,
to je ono pravo dobro u njemu, to mora ostati nunim,
tako da ak smrt ne mogu drati, kako se obiava govoriti, smrtonosnim skokom, i da kaemo istinu, ak ni prijelazom u jednostavno duhovno stanje nego prijelazom u
mnogo duhovnije stanje.
Tijekom ovog govora zamijetili smo neku enu koja je
dolje pod stablima obilazila oko crkve i inilo se da trai
kutiju za milostinju, u koju je, vidjeli smo, neto ubacila.
Sada je pola prema nama gore, zastala je na pola puta, ne
znajui bi li se vratila.
Meutim, sabrala se i dola je gore. Ja sam u njoj prepoznao enu jednog trgovca iz drugog, tri sada udaljenoga gradia. Kad nas je pozdravila, upitao sam je to ju je
ovamo dovelo; nije htjela odgovoriti dok joj nisam rekao
da sam dobro primijetio kako je ovdje dolje rtvovala te
da mora imati neku elju. Ah ne, odgovorila je na to,
priznat u Vam, znam da ste gospodin blage udi i da
srcima ne inite nasilja. Prole Nove godine moje je najmlae dijete, djeak kojeg je moj mu volio vie no svu
drugu djecu, zapao u estoku vruicu, koja je postajala
sve opasnija. Oca nije bilo, bio je upravo na sajmu, a
ja sam bila u smrtnome strahu. Ah, rekla sam, trebam
li izgubiti najdrae dijete, i to kad sam sama. Kako da
primim oca, kako da ga doekam s takvom vijeu: nee
li moda misliti da je neto proputeno i dvostruko se alostiti. Dok sam tako jadikovala, pozove me jedan susjed
na stranu i ree mi: Neto u Vam u povjerenju priopiti,
uinite zavjet Svetom Walderichu, on je usliao ve mno188
ge i uinio je prava udesa; ujedno mi je ispriao mnogo

zgoda i da je njemu samom jednom u velikoj nevolji bilo
pomognuto. Rekla sam mu: zar mislite da ja evangelika
ena uinim zavjet katolikom svecu? Bog e mi ionako
pomoi ako to hoe. Meutim, to mi je ostalo na pameti,
osobito zato to je priao da mnogo evangelikih ljudi iz
itavoga kraja, isto kao i katolici, svoje pouzdanje polae
u Svetoga Waldericha; jer njegova je kapelica tu stajala od
pradavnih vremena i bila je prva u tom kraju, nisu si je
dali oduzeti, i svake godine daje se velika rtva u crkvi,
iako je dre evangelici i samo nekoliko puta ljeti bivaju tu
sluena bogosluja. Ostala sam postojana, iako je ovjek
doveo i druge ljude koji su me na to poticali. Jedan je ak
rekao: Nemojte to propustiti; nosite veliku odgovornost;
da je ovdje Va mu, i sam bi to uinio; to mi je jako palo
na srce. Konano je nadola strana veer: doktor mi je
rekao da je on tu posljednji put bio i da moram biti sabrana ove e noi dijete umrijeti.
Sad sam bila sasvim naputena, i kako je djeaku oevidno bivalo sve gore i nikakva pomo vie nije stizala,
bila sam svladana i nainila sam unutarnji usrdni zavjet
velike rtve Svetom Walderichu ako mi htjedne pomoi u
mojoj nevolji. I vidite, nastavi ona, nije prolo pola sata,
a dijete je palo u blagi san i spavalo je sve do jutra, kada
sam to rekla doktoru. On je doao sasvim zauen da
dijete jo ivi, pregledao ga je kako se probudilo i rekao je
da je sada spaeno; ali to je pravo udo, rekao je, ne znajui za moj zavjet. Za nekoliko dana doao je moj mu,
koji se nije manje od mene radovao, i odmah je dao svoju
cjelogodinju dobit i jo vie da se ispuni obeanje. No
danas sam bila dolje u gradiu da bi kod jednog drugog
189
trgovca, koji je mom muu jo bio duan, uzela dio novca, i idem sada preko brda kui.
Ja sam joj rekao: Sigurno Vam je Bog pomogao jer
on gleda u srce. Poite sada s utjehom kui i pozdravite
svoga mua i svoju djecu.
Pripovijest nas je sve udesno dirnula pa smo, prije
nego to smo krenuli, ostali as mirno sjedei. Kako je
radosno, rekao sam na odlasku, u ovo vrijeme nai samo
neku vjeru. Jer poto svemu pripada vjera, najmanjemu
kao i najveemu, to je pri nedostatku vjere nuno da nai
poslovi i stvari sve vie propadaju.
Ne bi li trebalo zaista, ree Clara na to, prihvatiti da
duhovi kojima je dugo na odreenim mjestima ukazivano izvjesno tovanje kroz magiju tog vjerovanja postanu
zbiljski duhovi zatitnici takvih predjela? Nije li naravno
da oni koji su prvi u ove ume donijeli svjetlo vjere, koji
su ove breuljke zasadili vinovom lozom, ove doline zasijali itom, i time postali zaetnici ovjenijeg ivota u
prije divljim i gotovo nepristupanim predjelima, da oni,
kaem, trajni udio uzmu u sudbinama zemalja i naroda
koji su kroz njih izgraeni i objedinjeni u jednoj vjeri?
Zaboravljaju li oevi na nebu svoju djecu na Zemlji? I
nisu li oni istinski duhovni oevi? Mene barem dira pogled na narod koji jo ima sveca zatitnika, kojemu se u
opoj nevolji moe obratiti, od kojega se moe oekivati
pomo i utjeha.
Posebna tajna, ree lijenik, lei skrivena i u mjestima.
Izvjesna uenja, posebni pogledi na svijet i stvari udomaeni su od pamtivijeka u odreenim predjelima, i ne
samo u velikim masama u zemljama na Orijentu, nego
i u malim predjelima usred mase drukije nastrojenih
190
ljudi. Ali i onaj vii organ, koji u ovom ivotu inae nastupa samo kao prolazna pojava, postojaniji je u nekim
podrujima, i opet ne u veim carstvima, kao tako zvano
drugo lice (tree oko) u kotskim brdima, nego, kao to
znam iz iskustva, u posve malim okruzima. Nisu li proroitva starih bila vezana uz izvjesne predjele, upravo uz
odreena mjesta; ne moramo li iz toga izvui openiti
zakljuak da mjesto u odnosu na vie nipoto nije sasvim
ravnoduno, kako se to openito prihvaa? Ne osjeamo
li u svakom krajoliku izvjesnu duhovnu nazonost, koja
nas u jednome privlai, u drugome odbija? Isto vrijedi za
pojedina vremenska razdoblja.
esto bismo se uope, rekao sam, udili kad bismo,
nenaviknuti promatrati puku vanjtinu dogaanja, primijetili da su okolnosti koje smo drali uzrocima bile
sredstva. I kad bi na to ponajmanje mislili, duhovi bi bili
oko nas zaposleni i ve prema tome to smo slijedili, jedno ili drugo, vodili bi nas k srei ili nesrei.
Zato se, ree Clara, dogaa tako rijetko, i ini se tako
tekim da ovjeku bude otvorena njegova nutrina, kroz
koju on stoji u stalnom odnosu prema viem svijetu.
S time je tako, rekao sam, kao i s drugim darovima
koji su podijeljeni prema svianju, bez zasluge, i kroz
koje Bog esto uzdie ono nisko i malo cijenjeno. Meutim, veina nee pojmiti tajnu da takav dar ne pada
u dio onome koji hoe, da je oputenost i mir volje prvi
uvjet za to. Poznavao sam, uostalom, vie duhovnih osoba koje su iskuale sva sredstva, i nisu dale niti danju niti
nou mira uobrazilji, da bi, kao to su eljeli, kroz ekstazu
doli u vezu s ljubljenim preminulim; ali nikad im se ta
elja nije ispunjavala, naprotiv, ini se da su u sva vreme191
na ljudi koji nisu tako neto traili, ali bili su poboni i

jednostavni, da su upravo oni bili dostojni dobiti objave
iz drugoga svijeta. Zato drim dobrim i pravednim da
ovjek ne smije traiti nikakvu vezu s duhovima.
Svaka estoka elja vrijedna je prijekora, a takvo traenje ini se da nije mogue bez estine, ree Clara.
Ne trebamo li uope preminule promatrati s jo mnogo vie njenosti, nego to smo duni, kako vjerujemo,
prema ivima? Tko zna, ne uzimaju li oni unutarnji dio
nas jae nego to to mislimo; nije li ih u stanju uznemiriti
estoko osjeana bol ili prekomjernost za njima isplakanih suza?
U tom asu izili smo iz podruja crkvenih stabala, i
itav kraj leao je opet pred nama u blagom osvjetljenju.
Nakon aska tihog promatranja ree Clara: Odakle
nam dolazi ona duboka, od uitaka, koji se nazivaju zemaljskim radostima, nezavisna i s punim osjeajem svoje
nitavnosti postojea privrenost Zemlji?
Zato, ako je nae srce odumrlo svemu vanjskome, i
jo ga promatra sa zadovoljstvom samo kao znak i sliku
nutrine, zato, dakle, pri ivom uvjerenju da drugi svijet
u svakom pogledu nadmauje ovaj sadanji, ipak postoji osjeaj da se teko odvojiti od Zemlje, zato osjeamo
tajnu jezu pred tom rastavom, ako i ne u vlastitoj, a ono
ipak u drugoj dui?
Dajmo, rekao sam na to, i toj ljudskoj crti spoznati
ruku mudrosti koja ju je poloila u nau duu. Ne kazuje
li nam, ak i kad je naa procjena ovog ivota svedena na
pravu mjeru, neki tihi osjeaj da smo ovoj zemlji duni
izvjesnu privrenost i da e naem srcu uvijek ostati bliska, ne samo kao majka, nego i zato to s nama dijeli jed192
nu sudbinu i jednu nadu. Ili, da nam vjeiti nije uskratio odreeni pogled u onaj drugi ivot, tko bi izdrao od
Boga utvreno vrijeme i ne bi li teio ranije umrijeti jer
se i pri najboljem tijeku ivota ne postie nikad sigurnost,
stalnost, nikada pravo zadovoljstvo, jer i sama ia radost ostavlja u nama neki alac i rijetko mirujue srce i iz
slatkoa ivota izvlai neki fini otrov koji nas naposljetku
potkopava? I zato, mislim da je ak Boja nakana da u
nutrini ovjeka i nakon smrti preostaje izvjesno suosjeanje za Zemlju, dio koje je on bio, da to odvajanje od nje
zaista biva doivljeno, jer inae smrt ne bi bila smrt. I taj
je osjeaj zbilja uronjen u najveu dubinu naega bia, jer
Bog bez sumnje i onog masivnog i grubog to mi ostavljamo u zemlji zna bolje rabiti nego filozofi.
ini se, ree lijenik, da sniavanje Zemlje na tako
umjereni stupanj mijenja poneto i u religioznim predodbama.
To ne uviam, odgovorio sam. Zemlja je, dodue,
prognana iz sredita. Samo, ako je bar jedna boanska
konana nakana da nutrina koliko je mogue biva predstavljena u vanjskome, onda su obje konane toke ona
gdje je najunutarnjije najie sauvano, i ona gdje je
ponajvie utjelovljeno i izvanjteno u izvjesnoj mjeri
jednako vane, i ako sebi smijemo predoiti ivostalno
stvaranje kao optok u kojemu je stalno tjelesno uzdizano
u duhovno, duhovno pak sputeno u tjelesno, sve dok se
oba elementa vie ili manje ne promu i postanu jedno
onda e taj optok tek tada postii svoju pravu svrhu kada
najvie i najduhovnije spusti se do najtjelesnijega, najdub
lje i najgrublje pak bude uzdignuto do najduhovnijega i
najpreobraenijega. Upravo, dakle, na toj krajnjoj granici
193
svijeta, gdje rae stvaranja tako rei sasvim odlazi u masu

i tjelesnost, bila je u tijeku vremena nuna pojava naji
ega i najduhovnijega i tome nasuprot ono to dolazi od
najniega i najgrubljega, dakle upravo ovjek, mora po
svojem posljednjem odreenju biti uzdignut do najvie
i najnjenije duhovnosti. Jer stvaranje ne moe mirovati
prije nego najvie opet doe do najdonjega. I ovdje vrijedi da prvi moraju postati posljednji, a posljednji prvi.
Ja to uviam u openitom, ree on na to. Ali ak i to
da je Zemlja najdublja i najtjelesnija toka svjetske cjeline ne moemo tvrditi i prema svim naim spoznajama to
je ak nevjerojatno. Moemo prihvatiti da narav planeta
od tjelesnog biva slobodnija i odrjeenija to su oni vie
udaljeni od Sunca, ili se drati odreenja koja su naveli
zvjezdoznanci, ali ni u jednom sluaju ne predstavlja se u
Zemlji neto krajnje.
Ne misli li se upravo, odgovorio sam, da ona krajnja
toka pada u jedan planet. Ali ne moe nijekati se da
su najnii planeti podruje prevladavajue tjelesnosti.
ovjek sam mogao bi me u to uvjeriti. U njemu se ini
najprolazniji, najnjeniji stvor vezan uz tako ilavi i tvrdi
element da bih ga ja ve zato tako visoko na ljestvici bia
stavio. I pojmio bih zato je povlaten pred onim kreaturama koje je Bog kao iz sebe samih stvorio, a da se ne
uzima nita od drugoga zato to je ulo u nau mjeavinu,
ili koje je barem samo iz najnjenijeg udjela te druge tvari
oblikovao i brzo bio dovrio.
ini se, ree Clara, da je u tom odnosu s ovjekom
kao i s umjetnikim djelom. Ono njeno, duhovno zadobiva tek svoju najviu vrijednost i ipak potvruje svoju
prirodu time to je s nekim odupiruim, upravo barbar194
skim elementom spojeno. Gdje blagost biva majstor, tu

tek nastaje najvia ljepota jakoga.
Sjeam se, rekao sam, da sam prije upravo o tome sluao nordijskog vidovnjaka. Njegovi su me govori o tome
najbolje zadovoljavali. On je mislio da se Gospodinu svidjelo da bude roen na ovoj zemlji upravo poradi rijei
jer samo ovdje ona se moe materijalno iriti, pisati i
pisano tono odravati. Zakljuujemo, rekao je, prebrzo
prema slinostima. Po sebi je nevjerojatno da na svim drugim svemirskim tijelima bivstvuje rod umnih bia u tako
ivoj, svestranoj povezanosti trgovinom i putovanjem,
jezikom i zakonom, ratom i mirom, kao to bivstvuje
ovdje ljudski rod. On je ak tvrdio da u drugim svjetovima spolovi ive u pukim obiteljima daleko od umjetnih,
mnogostruko isprepletenih odnosa, do kojih je ovjeka
dovela potreba, uitak u djelatnosti i mnogo openitiji
nagon za druenjem. Tamo se nalaze samo usmene objave kroz duhove i anele, koje se, jer nisu vezane uz tako
fiksno sredstvo kao u nas, opet lagano rasplinjuju i gube.
Uope, stanovnici razliitih svjetova trebaju biti vieni
kao razliiti udovi jednog najveeg ovjeka, meu kojima
ovjek nae Zemlje predstavlja prirodni ili izvanjski smisao. To je posljednje na to izlazi nutrina ivota i gdje ona
poiva kao u svom zajednikom biu. Isto je tako i izgovorena ili napisana rije cilj i posljednja toka svekolike
boanske objave, gdje je ona prela sasvim u izvanjsko i
gdje je u pravom smislu postala tijelom.
Iz mojega miljenja moe se dodati i to da ve jezik
kako ga mi poznajemo jest neto posebno za Zemlju.
Moda je na drugim svjetovima mnogo elementarniji i
sliniji glazbi, da vie potie prolazne osjeaje nego to
195
priopava misli, i da ih uranja u dubinu srca. Istraivau

prirode pripadalo bi, dakle, da vidi pripada li Zemlji i u
drugom odnosu odreeni stupanj ivotnosti pri kojem
izbija iva rije.
Ali, uzevi to puko izvanjski i openito, naime, prema
brojanim odnosima, ne bi trebalo biti nemogue, odgovori lijenik, nai da su vani poloaj i mjesto Zemlje. Jer
ja ne znam kojom sam tajnom slutnjom tjeran da sam
tako vrsto uvjeren da je Zemlja meu planetima posebna, i to sasvim bez obzira na vjerovanje da je ona bila
pozornica najjasnije i najsavrenije boanske objave. Ali
najvei broj dosadanjih pokuaja da se nae zakonitost
koja vlada izmeu razliitih svjetova ini mi se dijelom
nedovoljno znanstvenim, a dijelom izveden iz neprirodnih i krivih pretpostavki.
Ako se, rekao sam na to, eli vratiti na stari nain brojenja, koji je najvie po sebi i svetome broju, onda ne
bi nita prijeilo i nakon to se moe oekivati da e
se daljnjim otkriima uvijek dalje zakoraiti da se prihvati septenarius koji se ponavlja i gdje onda Zemlja u
najdonjem zauzima upravo srednji poloaj. Neka s time
bude kako bude, ali ini mi se da ima pravo na najvea
oekivanja bie koje je iz tako tamne noi bilo uzdignuto
u tako visoku svjetlost. Preobrazbe su to naspram kojih i
najvei dogaaji njegova unutarnjega i vanjskoga ivota u
sadanjem svijetu ne dolaze u obzir i ini mi se da idemo
ususret biu koje je, ini se, odreeno da u sebi kao Bog
objedini krajnje granice bia
196
Arthur Schopenhauer
Ogled o
vidovITOSTI
i to je s tim u svezi
Ogled o vidovnjatvu i to je s tim u svezi
Posluaj moj savjet:

Ne ljubi toliko sunce niti zvijezde.
Doi, slijedi me dolje u tamno carstvo.
Goethe
U superpametnom, proteklom stoljeu, svim ranijima

usprkos, posvuda bivaju rehabilitirani ne toliko prognani koliko izopeni duhovi, kao to je ve prije toga, u
ovih zadnjih 25 godina bila rehabilitirana magija. Moda
s pravom. Jer dokazi protiv njihove egzistencije bili su
dijelom metafiziki, a kao takvi stajali su na slabim nogama, dijelom empirijski, a oni ipak samo dokazuju da
u sluajevima gdje nije otkrivena nikakva sluajna ili namjerno namjetena varka, ionako nije bilo nazono nita
to bi moglo djelovati posredovanjem refleksije svjetlosnih zraka na mrenici ili posredovanjem vibracija zraka
na timpanu. To govori ipak samo protiv nazonosti tijela.
Nitko, meutim, nije niti tvrdio da je ono tako prisutno
da bi njegovo pojavljivanje na reeni fiziki nain ukinulo istinitost neke duhovne pojave. Jer, zapravo ve u
pojmu duha lei da se njegova nazonost obznanjuje na
sasvim drugi nain nego nazonost tijela. to bi tvrdio
neki vidjelac, koji bi samog sebe ispravno shvatio i znao
izraziti, to bi bila puka nazonost neke slike u njegovu
gledajuem intelektu, potpuno nerazlikovana od slike
koja posredovanjem svjetla i njegovih oi biva izazvana
199
Arthur Schopenhauer
od tijela, a ipak bez zbiljske nazonosti takvih tijela; jednako tako jest i glede ujne nazonosti umova, tonova i glasova, skroz i sasvim jednake vibrirajuem tijelu i
zraku, proizvedene u njegovu uhu, ali bez prisutnosti ili
kretanja takvih tijela.
Upravo u tome lei izvor nesporazuma koji se provlai
kroz sve iskaze o realnosti pojave duhova. Naime, pojava duha predstavlja se kao neka potpuno tjelesna pojava:
ona to ipak nije i ne treba biti. Ovo razlikovanje teko je
i zahtijeva struno znanje, upravo filozofsko i fizioloko
znanje. Jer tu je vano da se pojmi da neki uinak, jednak
uinku nekoga tijela, ne pretpostavlja nuno nazonost
nekoga tijela.
Prije svega moramo se osvrnuti unatrag i drati na umu
ono to sam ee iscrpno objanjavao (napose u svojoj
raspravi O stavku dovoljnog razloga takoer u raspravi O
gledanju i bojama te u Svijetu kao volji i predodbi): nae
vienje vanjskoga svijeta nije puko senzualno, nego je
poglavito intelektualno, to znai (objektivno reeno) ce
rebralno. Osjetila ne daju nikada vie od pukoga osjeta
u svom organu, dakle neku po sebi krajnje oskudnu tvar
iz koje tek razum primjenom njemu a priori svjesnog
zakona kauzalnosti i isto tako primjenom njemu a priori
usaenih formi prostora i vremena izgrauje ovaj tjelesni svijet. Poticaj za taj akt zrenja proizlazi, u budnom i
normalnom stanju, svakako od osjetilne zamjedbe ako je
ona uinak za koji razum postavlja uzrok. Zato, meutim, ne bi bilo mogue da jednom i s druge strane, dakle
iznutra, iz organizma samog proizali podraaj dospije
do mozga i da ga on, kao i osjetilnu zamjedbu, obradi
posredovanjem njemu svojstvenih funkcija i primjereno
200
njegovu mehanizmu? Nakon te obrade nee se moi vie

raspoznati razliitost izvorne tvari.
Kod nekog eventualnog zbiljskog sluaja takve vrste
nastalo bi odmah pitanje: ne bi li i daljnji uzrok tako
proizvedene pojave trebalo traiti u nutrini organizma,
a ne negdje drugdje; ili: bi li ona pri iskljuenju svake
osjetilne zamjedbe ipak mogla biti izvanjska, koja tada,
naravno, ne bi djelovala fiziki ili tjelesno; i ako je tako,
kakav bi odnos mogla imati dana pojava spram sastava
tako udaljenog vanjskog uzroka, dakle, sadri li ona indicije o tome da je u njoj izraena njegova bit. Prema
tome, i ovdje bismo, isto kao za tjelesni svijet, bili voeni
do pitanja o odnosu pojave i stvari po sebi. To je pak
transcendentalno stajalite od kojeg bi se moglo oekivati
da pojavi duha ne pridaje niti vie niti manje idealnosti
negoli tjelesnom svijetu, koji, kako je poznato, neizbjeivo podlijee idealizmu i zato vrlo zaobilazno moe biti
sveden na stvar po sebi, to znai istinski realno. Budui
da smo tu stvar po sebi spoznali kao volju, to daje povoda
da se predmnijeva da je ona moda takva u osnovi i tjelesnim pojavama i pojavi duhova. Sva dosadanja objanjenja duhovnih pojava bila su spiritualistika: upravo kao
takva trpe ona Kantovu kritiku u prvom dijelu njegovih
Snovi vidovnjaka protumaeni snovima metafizike. Pokuavam ovdje iznijeti jedno idealistiko objanjenje.
Nakon ovog preglednog i anticipirajueg uvoda u
istraivanja koja sada slijede kreem primjerenim, polaganim korakom. Samo primjeujem da pretpostavljam
da je itatelju poznato stanje stvari na koje se ta istraivanja odnose. Jer, dijelom, moja struka nije pripovjedaka, dakle ne izlaem injenice, nego teoriju o njima; jer,
201
Arthur Schopenhauer
dijelom, morao bih napisati debelu knjigu ako bih htio

ponavljati sve magnetike povijesti bolesti, snovienja,
pojave duhova i tako dalje, koji lee u osnovi nae teme
kao materijal i ve su ispriani u mnogim knjigama; napokon, nisam pozvan pobijati skepticizam ignorancije;
takvo superpametno vladanje dnevno sve vie gubi kredit
i uskoro e moi proi samo jo u Engleskoj. Tko danas
sumnja u injenice animalnog magnetizma i njegove vidovitosti nije bez vjere nego nema znanja. Ali ja moram
vie, moram pretpostaviti poznavanje barem neke od
mnogih postojeih knjiga o vidovitosti ili obavijetenost
o tome s neke druge strane. Sam pak dajem citate koji
upuuju na takve knjige samo onda kada se tiu specijalnih ili spornih toaka. U ostalome pretpostavljam da
moj itatelj, a zamiljam da me on ve inae poznaje, ima
povjerenje u mene te vjeruje da mi je, ako neto uzimam
kao vrsto stojee, onda to poznato iz dobrih izvora ili iz
vlastitog iskustva.
Ponajprije se, dakle, pita mogu li zaista u naem zornom intelektu ili mozgu nastati zorne slike, sasvim jednake onim slikama koje proizvodi na vanjska osjetila djelujua nazonost tijela bez tog utjecaja. Na sreu, svaku
sumnju o tome oduzima nam jedna vrlo poznata pojava:
naime, san.
Nedostatak je osvjeenja ili potenja htjeti snove proglasiti pukom igrom misli, pukim slikama fantazije; jer
oni su oito specifino razliiti od njih. Slike fantazije
slabe su, mutne, nepotpune, jednostrane i tako nepostojane da se slika neeg odsutnoga moe odrati nazonom
jedva nekoliko sekunda, i ak najivlja igra fantazije ne
moe se usporediti s onom kao rukom opipljivom zbi202
ljom koju nam izvodi san. Naa sposobnost predstavljanja u snu nadmauje sposobnost nae snage uobrazilje
kao to nebo nadmauje zemlju; svaki zorni predmet ima
u snu neku istinu, potpunost, konzekventnu dosljednost i svestranost sve do u najsluajnija obiljeja kao zbilja sama, od koje fantazija ostaje udaljena kao nebo od
zemlje; zato bi nam ona pribavila najudesnije poglede
samo kada bismo mogli odabirati predmet naih snova.
Sasvim je krivo htjeti to objasniti time da su slike fantazije ometane i oslabljene istovremenim utiskom realnoga
vanjskoga svijeta, jer i u najdubljoj tiini najtamnije noi
ne moe fantazija proizvesti nita to bi se na bilo koji nain pribliilo onoj objektivnoj zornosti i ivahnosti sna.
K tome su slike fantazije stalno proizvoene misaonim
asocijacijama ili motivima i praene su svijeu o njihovoj proizvoljnosti. San, naprotiv, stoji tu kao posve stran,
koji se namee kao vanjski svijet bez naeg sudjelovanja,
ak i protiv nae volje. Posve neoekivano njegovim dogaanjima, ak i najneznatnijim, udara ig objektivnosti
i stvarnosti. Svi njegovi predmeti pojavljuju se odreeno
i jasno, kao stvarnost, ne moda samo u odnosu prema
nama, dakle, ne plono jednostrano, ili samo u glavnoj
stvari i u opim crtama; nego tono je izveden sve do u
najmanje i najsluajnije pojedinosti i popratne okolnosti,
koje nas esto sprjeavaju i stoje nam na putu; tu baca
svako tijelo svoju sjenu, svatko pada tono sa svojom specifinom teinom i svaka zapreka mora biti odstranjena
upravo kao i u stvarnosti. Puna objektivnost sna pokazuje se nadalje u tome to su njegova dogaanja najee
protiv naeg oekivanja, esto protiv nae elje, ak esto
izazivaju nae uenje; djelujue osobe ponaaju se pre203
Arthur Schopenhauer
ma nama s nepristojnom bezobzirnou; uope, u snu

postoji potpuno objektivna dramatina ispravnost karaktera i radnji, to je izazvalo zgodnu primjedbu da je svatko, dok sanja, neki Shakespeare. Jer ono isto sveznanje
u nama koje ini da u snu svako naravno tijelo djeluje
tono primjereno svojim bitnim osobinama, ini takoer
da svaki ovjek djeluje i govori sasvim primjereno svojem
karakteru. Dosljedno svemu tome, obmana koju izaziva
san tako je jaka da se sama zbilja, koja pri buenju stoji
pred nama, esto mora boriti i treba vremena prije negoli doe do rijei da bi nas uvjerila o varljivosti sada ne
vie prisutnog nego puko bivega sna. Slino je i glede
pamenja, katkad se sumnja o tome jesu li neki beznaajni dogaaji bili sanjani ili su se zaista dogodili, naprotiv,
ako netko sumnja u to je li se neto dogodilo ili je on to
sebi umislio, onda sam na sebe baca sumnju: da li je pri
zdravoj pameti?
Sve to dokazuje da je san sasvim osebujna funkcija
naega mozga i da je sasvim razliit od puke snage uobrazilje i njezine ruminacije. I Aristotel kae: to enopnion
estin aisthema, tropon tina (somnium quodammodo sensum
est): de somno et vigilia, c. 2. Takoer ispravno i fino
primjeuje da u samom snu odsutne stvari predoujemo
i fantazijom. Odatle se moe zakljuiti da je tijekom sna
fantazija jo disponibilna, dakle nije sama medium ili organ sna.
S druge strane, opet ima san neporecivu slinost s ludilom. Naime, snivajuu svijest od budne svijesti poglavito
razlikuje nedostatak pamenja, ili tovie suvislog, osmi
ljenog povratnog sjeanja. Mi sanjamo sebe u udnovatim, upravo nemoguim poloajima i odnosima, a da
204
nam ne pada na pamet istraivati njihove relacije spram

odsutnoga te uzroke njihovih nastupanja; izvodimo nezgrapne radnje jer ne pomiljamo na njima suprotne radnje. Odavna mrtvi figuriraju u naim snovima kao jo
uvijek ivi jer se u snu ne sjeamo da su oni mrtvi. esto
se vidimo opet u odnosima koji su postojali u naoj ranoj
mladosti, okrueni tadanjim osobama, sve po starom;
jer zaboravljene su promjene i preokreti koji su se odonda
dogodili. ini se, dakle, zaista, da u snu pri djelatnosti
svih duhovnih snaga pamenje jedino nije disponibilno.
Na tome poiva slinost s ludilom, koje se, kako sam pokazao u Svijetu kao volji i predodbi, u biti svodi na izvjesnu razorenost moi pamenja. S tog stanovita moe
se, dakle, san oznaiti kao kratkotrajno ludilo, ludilo kao
dugotrajni san. U svemu, dakle, u snu je zrenje nazo
ne realnosti potpuno savreno i ak minuciozno; na je
vidokrug, pak, jako ogranien ako samo malo dolazi do
svijesti ono odsutno i prolo, ak i fingirano.
Kao to svaka promjena u realnom svijetu moe nastupiti samo slijedom neke njoj prethodee, slijedom njezina uzroka, tako je i ulazak svih misli i predodbi u nau
svijest uope podvrgnut stavku o razlogu; odatle takve
moraju biti izazvane izvanjskim utiskom na osjetila, ili,
pak, prema zakonima asocijacije nekom njima prethodeom milju; inae ne bi mogle nastupiti. Ovom stavku
o razlogu kao beziznimnom naelu ovisnosti i uvjetovanosti svih ma kako za nas nazonih predmeta, moraju,
dakle, na neki nain biti podvrgnuti i snovi glede njihova
nastupa; samo, jako je teko doznati na koji su nain oni
njemu podvrgnuti. Jer karakteristika je sna njegova bitna odreenost spavanjem, to jest dokinuta je normalna
205
Arthur Schopenhauer
djelatnost mozga i osjetila: tek kad ta djelatnost prestane,

moe nastupiti san; upravo tako kao to se slike laterne
magike mogu pojaviti tek kad je prestalo osvjetljavanje
sobe. Prema tome, nastup, s njime i tvar sna, nee najprije biti privedeni vanjskim osjetilima. Pojedini sluajevi,
ako su pri lakom drijemeu vanjski tonovi pa i mirisi jo
prodrli u senzorij i utjecali na san, to su specijalni sluajevi i njih ovdje ostavljam po strani. Ali jako je vano da
snovi nisu izazvani niti asocijacijom misli. Jer oni nastaju
usred dubokog spavanja, onog zapravo mirovanja mozga
koje prema svim uzrocima moemo uzeti da je, dakle,
kao potpuno bez svijesti; prema tome ovdje otpada ak
i mogunost mislenih asocijacija; ili se one javljaju pri
prijelazu iz budnog stanja u san, dakle pri uspavljivanju;
one ne izostaju zapravo nikada i daju nam tako priliku
da se sasvim uvjerimo da nisu ni s kakvom asocijacijom
skopane s budnim predodbama, nego ostavljaju nedirnutima njihovu nit, da bi svoju tvar i povod uzeli sasvim
negdje drugdje, ne znamo gdje. Ove prve slike sna, onoga koji se uspavljuje, naime, to se dade lako promatrati, uvijek su bez bilo kakve sveze s mislima s kojima je
usnuo, one su ovima tako napadno heterogene da izgleda
kao da su namjerno izmeu svih stvari na svijetu upravo
izabrale ono na to smo ponajmanje mislili; zato se onome koji o tome razmilja namee pitanje: odakle izbor i
sastav mogu biti odreeni?
Oni se osim toga razlikuju po tome to ne predstavljaju nikakvo povezano dogaanje niti mi sami kao djelatni
u tome nastupamo kao u drugim snovima; nego su oni
isto objektivni igrokaz koji se sastoji od pojedinanih
slika koje pri uspavljivanju iznenada nadolaze ili su to
206
pak vrlo jednostavni dogaaji. Budui da esto odmah

nakon toga dolazimo u budno stanje, moemo se savreno uvjeriti da oni s netom prije toga prisutnim mislima
nikada nemaju ni najmanje slinosti, najudaljenije analogije ili neki drugi odnoaj prema njima; naprotiv one nas
iznenauju svojim sasvim neoekivanim sadrajem, koji
je naem prethodnom misaonom tijeku isto tako stran
kao bilo koji predmet stvarnosti koji u budnom stanju
iznenada stupa u nau zamjedbu na najsluajniji nain,
koji esto izgleda tako izdaleka dovuen i izabran tako
udesno i slijepo kao da je odreen lutrijom ili kockom.
Nit, dakle, koju nam stavak o razlogu daje u ruke ini
se kao da je ovdje odrezana na oba kraja, i na unutarnjem
i na vanjskom. Samo to nije mogue, nije pomislivo.
Nuno mora biti nazoan bilo kakav uzrok koji dovodi one likove u snu i njih sveudiljno odreuje; iz njega
se mora tono dati objasniti zato se na primjer meni,
koji sam do trenutka uspavljivanja bio zaokupljen sasvim
drugim mislima, sada odjednom predstavlja cvatue, vjetrom lagano pokretano stablo i nita drugo, drugi put
pak djevojka s koarom na glavi, drugi put opet neki vojnici i tako dalje.
Dakle, pri nastajanju snova, pri uspavljivanju ili u ve
nastupljenom snu, mozgu, tom jedinom sjeditu i organu svih predodbi, biva odrezan podraaj i izvana, osjetilima, i iznutra, mislima. Zato nam ne preostaje nikakva
druga predmnijeva nego da on dobiva neki isto fizioloki podraaj iz nutrine organizma. Utjecanju toga do
mozga otvorena su dva puta; put od ivaca i put od sudova. ivotna se snaga tijekom sna, to znai obustavljanja
svih animalnih funkcija, posve bacila na organski ivot,
207
Arthur Schopenhauer
i sama je pod nekim smanjenjem disanja, pulsa, topline

i gotovo svih sekrecija, poglavito polaganom reprodukcijom, zaokupljena uspostavljanjem svega potroenoga,
ozdravljenjem svega povrijeenoga i odstranjenjem svih
urezanih neurednosti. Zato je san vrijeme tijekom kojega vs naturae medicatrix u svim bolestima dovodi do
iscjeliteljskih kriza u kojima se izboruje odluna pobjeda
nad prisutnim zlom i nakon kojeg se bolesnik olakano
i veselo budi sa sigurnim osjeajem nadolazeeg ozdravljenja. Ali i u zdravih ini on isto, samo u nejednako manjem stupnju na svim tokama gdje je to nuno. Zato i
zdravi pri buenju ima osjeaj oporavka i obnove: napose
u snu mozak dobiva svoju prehranu, to je u budnom
stanju neizvedivo; posljedica je toga ponovno uspostavljena jasnoa svijesti. Sve te operacije stoje pod vodstvom
i kontrolom plastikoga ivanog sustava, dakle, sveukup
nih velikih ganglija ili ivanih vorova koji su uzajamno
povezani u itavoj duini trupla kroz vodee ivane snopove i sainjavaju simpatiko veliko ivano vorite ili
unutarnje ivevlje. Ono je od vanjskog ivanog vorita, mozga, koji je zaduen iskljuivo za voenje svojih
vanjskih odnosa te ima jedan na van upravljeni ivani
aparat i kroz njega izvedene predodbe, sasvim odvojeno
i izolirano tako da u normalnom stanju njegove operacije
ne dospijevaju do svijesti, ne bivaju zamijeene.
U meuvremenu ima on ipak neku posrednu i slabu
vezu s cerebralnim sustavom kroz tanke i anastomizirane
ivce: njihovim putem pri abnormnim stanjima, ili ak
pri ozljedi unutranjih dijelova, biva u izvjesnom stupnju probijena ona izolacija po kojoj takvi, mutnije ili jasnije, prodiru u svijest kao bol. Naprotiv u normalnom
208
i zdravom stanju tim putem od dogaanja i pokreta u

tako sloenoj i djelatnoj radionici organskog ivota, od
lakega ili oteanog njegova nastavka, dospijeva u senzorij samo krajnje slab, izgubljen odjek: ovaj uope nije
zamijeen u budnom stanju, gdje je mozak potpuno zaposlen u svojim vlastitim operacijama, dakle primanjem
vanjskih utisaka, zrenjem i miljenjem, nego ima najvie
neki tajan i nesvjestan utjecaj iz kojega nastaju one promjene raspoloenja o kojima se ne moe poloiti raun iz
objektivnih razloga. Pri uspavljivanju ipak, gdje vanjski
utisci i pokretljivost miljenja prestaju djelovati, u nutrini
senzorija postupno odumiru, tu bivaju oni slabi utisci,
koji se na posredan nain uzdiu iz unutranjeg ivanog
vorita organskog ivota, isto tako biva osjetljiva svaka
mala modifikacija krvnog optoka koja se priopuje sudovima mozga kao to svijea poinje sjati kad nastupi sumrak, ili kako to nou ujemo ubor izvora koji dnevna
buka ini nezamjetljivim. Utisci koji su previe slabi da
bi mogli djelovati na budni mozak, to znai na djelatni
mozak, mogu, kada je njegova vlastita djelatnost iskljuena, proizvesti tihi podraaj njegovih pojedinih dijelova
i njihovih predodbenih snaga.
To je tako kao to harfa od nekog tueg tona ne odjekuje dok se na njoj samoj svira, ali zacijelo ona odjekuje
onda kad samo visi.
U tome, dakle, mora leati uzrok nastanka i, njihovim
posredovanjem, sveudiljnog poblieg odreenja onih pri
uspavljivanju nastupajuih snovitih likova, i ne manje
uzrok onih snova koji imaju dramatinu svezu, a izdiu
se iz apsolutnog mentalnog mira dubokoga sna; samo to
je za njih potreban znatno jai podraaj jer oni nastupa209
Arthur Schopenhauer
ju kad je mozak ve u dubokom miru i sasvim predan

svojoj prehrani; zato upravo ti sni u pojedinim, vrlo rijetkim sluajevima imaju profetsko ili fatidikno znaenje i
Horacije kae sasvim ispravno: post mediam nostem, cum
somnia vera.
Jer posljednji jutarnji snovi u tom su pogledu sasvim
jednaki snovima pri uspavljivanju ako odmoren i zasien
mozak biva opet lako podraljiv.
Dakle, to su slabi odjeci iz radionice organskog ivota
koji prodiru u djelatnost mozga koji pada u apatiju ili
joj je ve predan. Stoga oni slabo podrauju djelatnost
mozga, osim toga podrauju je neobinim putem i s druge strane negoli u bdijenju: iz njih ipak mora ona, jer je
svim drugim poticajima pristup zatvoren, uzeti povod i
tvar za svoje snovite likove, ma kako heterogeni ovi i bili
takvim utiscima. Jer kao to oko mehanikim potresom
ili unutarnjom ivanom konvulzijom moe dobivati
osjete svjetla i svijetljenja koji su potpuno jednaki osjetima prouzrokovanim vanjskim svjetlom; kao to katkad
uho zbog abnormnih dogaanja u svojoj nutrini uje tonove svake vrste; kao to mirisni osjet bez vanjskih uzroka
osjea sasvim specifino odreene mirise; kao to i okusni
ivci bivaju na analogan nain aficirani; kao to, dakle,
svi osjetni ivci mogu biti i iznutra i izvana podraeni za
svoje svojstvene osjete, isto tako moe i mozak biti pobuen podraajima koji dolaze iz nutrine organizma da
izvede svoju funkciju zrenja likova koji ispunjavaju prostor. Tamo tako nastale pojave ne mogu biti razlikovane od onih pojava pobuenih zamjedbama u osjetilnim
organima koje bivaju izazvane vanjskim uzrocima. Kao
to, naime, eludac sve to moe svladati prerauje na
210
svoj nain kroz probavni trakt u tvar koja se vie ne moe

prepoznati, isto tako reagira i mozak na sve do njega dospjele podraaje na nain njemu svojstvene funkcije. Ova
se sastoji ponajprije u nabaaju slika u prostoru, koji je
njegova forma zrenja prema svim trima dimenzijama, zatim u njihovu pokretanju u vremenu i kroz nit vodilju
kauzaliteta, koji su takoer funkcije njegove njemu svojstvene djelatnosti. Jer u svako doba on e govoriti svojim
vlastitim jezikom; tim jezikom stoga on interpretira i one
slabe utiske koji mu nadolaze iz nutrine tijekom sna, isto
kao i one jake utiske koji dolaze izvana i odreeni su u
bdijenju na pravilan nain; i oni mu slabi utisci, dakle,
daju materijal za slike koje su potpuno jednake slikama
koje nastaju na poticaj vanjskih osjetila, iako izmeu obiju vrsta poticajnih utisaka jedva moe biti neke slinosti.
Ali njegovo ponaanje pri tome moe se usporediti s gluhim koji iz nekih u njegovo uho dospjelih vokala sastavlja neku cijelu iako krivu frazu, ili ak s nekim luakom
koga neka sluajno izabrana rije dovodi do divljih, njegovim fiksnim idejama odgovarajuih fantazija. Na svaki
nain to su oni slabi odjeci izvjesnih dogaaja u nutrini
organizma koji, diui se k mozgu, daju povod njegovim
snovima; ovi bivaju stoga specijalno odreeni vrstom utisaka ako su im oni barem natuknuli da e biti, ma koliko
razliiti bili, ipak njima odgovarajui nekako analogno
ili barem simboliki, i to najtonije onima koji tijekom
dubokog sna mogu pobuditi mozak; jer takvi, kako je
reeno, moraju biti ve znatno jai. Budui da nadalje
ovi unutarnji dogaaji organskog ivota utjeu na zahvaanje vanjskoga svijeta odreenim senzorijem isto tako
na nain njemu tu i izvanjski, bivaju na taj nain u nje211
Arthur Schopenhauer
mu nastali zorovi sasvim neoekivani i njegovim netom

jo prisutnim misaonim tijekovima mogu biti potpuno
heterogeni i tui likovi; to imamo prilike promatrati pri
uspavljivanju i skorom ponovnom buenju.
itavo ovo raspravljanje ui nas da isprva ne znamo
nita vie nego najblii uzrok nastupanju sna ili poticaj
na njega koji po sebi samom mora biti toliko heterogen
da za nas ostaje tajnom vrsta njegove srodnosti. Jo zagonetniji je fizioloki dogaaj u mozgu samom, od ega se
sastoji zapravo sanjanje. Spavanje je, naime, mirovanje
mozga, san je pak izvjesna njegova djelatnost: zato moramo, da ne bi nastalo proturjeje, ono proglasiti samo
relativnim, a ovo nekako limitirano i parcijalno. No, ne
znamo u kojem je smislu to tako, je li tako u dijelovima
mozga, ili u stupnju njegova podraaja, ili u vrsti njegova
unutarnjeg kretanja, i ime se ono zapravo razlikuje od
budnoga stanja. Nema nijedne duhovne snage koja se u
snu ne bi pokazala djelatnom; ipak tijek sna i nae ponaanje u njemu esto pokazuju iznimno malo rasudne
snage, osobito, kako je ve reeno, u pamenju.
Glede naega glavnog predmeta stoji injenica da imamo neku mo zornog predoivanja predmeta koji ispunjavaju prostor za primanja tonova i glasova svake vrste,
a oboje bez izvanjskog poticaja osjetilnih zamjedbi, koje,
naprotiv, naem budnome zrenju pruaju poticaj, tvar ili
empirijsku osnovu, ali s njom zato nisu nikako identini, jer je ova sasvim intelektualna, a ne puko senzualna
kao to sam to ee prikazao i o tome ve naveo glavno. Ova injenica ne podlijee nikakvoj sumnji i moramo je vrsto prihvatiti: jer ona je prafenomen na koji
upuuju sva naa daljnja objanjenja ako je ona jo dalje
212
proirena djelatnost oznaene moi. Za njezino imenovanje najznakovitiji izraz bio bi izraz koji su koti izabrali
za posebnu vrstu njegova oitovanja ili primjene, voeni
ispravnim osjeajem koji podaruje najvlastitije iskustvo:
to se zove: second sight drugo lice. Jer ovdje razmatrana sposobnost sanjanja jest doista drugo lice, naime, ne
kao prvo vanjskim osjetilima posredovana mo zrenja, ali
njegovi su predmeti ipak, prema vrsti i formi, isti kao i
predmeti prvoga; odatle se moe zakljuiti da su oni isto
kao ovi neka funkcija mozga.
Onaj kotski naziv, dakle, najpristalije bi oznaivao
itav rod ovdje pripadnih fenomena i svodio na jednu
osnovnu mo; budui da je, pak, pronalaza naziva primijenio naziv za oznaku nekog posebnog, rijetkog i krajnje udesnog oitovanja one moi, ne smijem, ma kako
bih to rado uinio, rabiti taj naziv da njime oznaim itav
rod onih nazora ili tonije njihovu subjektivnu mo koja
se u svima njima oituje. Ne preostaje mi za to nikakav
pristaliji naziv nego organ sna. On itav nain zrenja,
o kojem se govori, oznaava onim oitovanjem koje je
svakome poznato i uhodano. Dakle, njime u se posluiti
za oznaavanje izloene moi zrenja koja je neovisna o
vanjskom utisku na osjetila.
Predmete koje nam taj organ sna u obinom snu izvodi navikli smo promatrati kao posve iluzorne: jer pri buenju oni iezavaju. Meutim, nije uvijek tako i glede
nae teme vrlo je vano tu iznimku spoznati iz vlastitog
iskustva, to bi moda svatko mogao ako bi primjereno
pazio na to. Postoji, naime, neko stanje u kojemu, dodue, spavamo i sanjamo, ali ipak sanjamo samo zbilju koja
nas okruuje. U tom stanju vidimo tada nau spavaonicu
213
Arthur Schopenhauer
sa svime to je unutra, bivamo svjesni moebitnih ljudi

u njoj, znamo za sebe, kako smo u krevetu, sve ispravno
i tono. Pa ipak, spavamo vrsto zatvorenih oi; sanjamo: samo ono to sanjamo istinito je i zbiljsko. To nije
drukije nego kao da je naa lubanja postala providnom
tako da vanjski svijet dolazi do mozga izravno i neposredno umjesto zaobilazno kroz uska vrata osjetila. To
je stanje mnogo tee razlikovati od budnoga stanja nego
od obinog sna; jer pri buenju iz njega nema nikakva
preoblikovanja okoline, dakle, nema nikakve objektiv
ne promjene. No, budui da je buenje jedino izmeu
budnosti i sna, ono ovdje pripada njegovoj objektivnoj i
glavnoj polovici. Naime, pri buenju iz takva sna dogaa
se s nama samo subjektivna promjena koja se sastoji od
toga da iznenada osjetimo neku preobrazbu organa nae
zamjedbe; ona je ipak samo tiho osjetljiva i moe, jer nije
praena nikakvom objektivnom promjenom, lako ostati
nezamijeena. Zbog toga ti sni koji predstavljaju zbilju
bivaju spoznati najee samo onda kada se u njih upliu
likovi koji njima ne pripadaju i zato pri buenju nestaju. Dogaa se to takoer i onda kada takav san bude jo
vie potenciran, o emu u odmah progovoriti. Opisani
nain snivanja jest ono to se naziva budnim sanjanjem;
ne moda zato to bi to bilo neko srednje stanje izmeu
sna i jave, nego zato to moe biti oznaeno kao budnost
u snu samom. To bih radije nazvao istinskim snivanjem.
Dodue, mi to primjeujemo najee samo rano ujutro
i naveer neko vrijeme nakon uspavljivanja; tako bude
samo zbog toga to san nije bio dubok, a buenje pak nastupa tako da ostaje sjeanje na sanjano. Sigurno nastupa
takvo snivanje mnogo ee tijekom dubokog sna, a pre214
ma pravilu da je mjesear toliko vidovitiji koliko dublje

spava. Ali od toga ne ostaje nikakvo sjeanje. Naprotiv,
kad je takvo snivanje nastupilo pri lakemu snu, neto se
takvo dogaa, a moe se objasniti time da ak iz magnetikog sna, ako je bio sasvim lagan, iznimno moe prijei
neko sjeanje u budnu svijest. Jedan takav primjer nalazi
se u Kiefersovu Arhivu za ivotinjski magnetizam. Prema
njemu, ostaje sjeanje na takve neposredno objektivno
istinite snove samo onda ako su nastupili u laganu snu,
na primjer ujutro kad se iz njega moemo neposredno
probuditi.
Ta vrsta sna, kojemu je svojstveno to da se sanja najblia nazona stvarnost, biva katkad jo zagonetnija time
to se vidokrug onoga koji spava jo proiri tako da dopire izvan spavaonice time to zastori na prozorima ili
ormari prestaju biti zaprekom za vienje i sasvim se jasno
zamjeuje ono to lei iza njih: dvorite, vrt ili ulica s kuama nasuprot. Nae uenje nad tim smanjit e se ako
pomislimo na to da takvo vienje nije fiziko vienje,
nego puko sanjanje onoga to je tada doista tu, dakle da
je to neko istinito sanjanje, neka zamjedba organom sna
koji kao takav nije vezan uz uvjet neprekinutog prolaska
svjetlosnih zraka. Lubanja je bila, kako je reeno, prvi
rastavni zid kroz koji je najprije nezaprijeeno prola ta
udesna vrsta zamijeivanja; ako se ona jo povea, onda
ni zastori, ni vrata ni zidovi vie ne predstavljaju nikakvu
granicu. Kako to, meutim, nastaje duboka je tajna:
ne znamo nita vie nego da se tada istinito sanja, dakle,
da zamjedba nastaje organom sna. Tako daleko ide ova
za nae razmatranje elementarna injenica. Ako bi njezino objanjenje bilo mogue, mi mu moemo pridonijeti
215
Arthur Schopenhauer
ponajprije sabiranjem svih s tim skopanih fenomena i

onda njihovim stupnjevitim sreivanjem, s namjerom da
upoznamo njihovu meusobnu svezu i u nadi da emo
time moda jednom stei poblii uvid u njih same.
U meuvremenu e i onome koji nema nikakva vlastita iskustva biti opisana zamjedba organom sna neoborivo uvjerljiva prema spontanom, pravom somnambulizmu ili mjesearstvu. Sasvim je izvjesno da oni koji
imaju tu bolest vrsto spavaju i da oima jednostavno ne
mogu gledati; ipak oni u svojoj najblioj okolini zamjeuju sve istinito, izbjegavaju svaku zapreku, idu dalekim
putevima, penju se nad najopasnijom provalijom, idu po
najuim stazama, izvode daleke skokove, a ne promauju
cilj; isto tako neki od njih u snu obavljaju svoje dnevne
kune poslove tono i ispravno, drugi pak koncipiraju i
piu bez greke. Na isti nain mjeseari koji su umjetno
dovedeni u magnetian san zamjeuju svoju okolinu, i,
ako bivaju vidoviti, zamjeuju ak i ono najudaljenije.
Nadalje, nedvojbeno je iste vrste i zamjedba koju izvjesni prividno mrtvi imaju o svemu to se oko njih zbiva dok lee ukoeni i nesposobni da se pomaknu: i oni
sanjaju svoju sadanju okolinu, dovode je sebi u svijest
nekim drugim putem, a ne osjetilnim. Jako se nastojalo
ui u trag fiziolokom organu ili sjeditu takve zamjedbe, ali u tome se do sada nije uspjelo. Neosporivo je da
vanjska osjetila sasvim obustavljaju svoju funkciju kad je
mjesearsko stanje potpuno prisutno te da tada i najsub
jektivnije od tih osjetila, tjelesni osjeaj, posve nestaje
tako da su se izvodile i najbolnije kirurke operacije za
vrijeme magnetikog sna, a da pacijent ne oda bilo kakvu
zamjedbu o tome. Mozak je, ini se u tom stanju najdub
216
ljeg spavanja potpuno nedjelatan. To je, pored izvjesnih

izjava i iskaza mjeseara, izazvalo hipotezu o tome da se
mjesearsko stanje sastoji u potpunom depotenciranju
mozga i skupljanju ivotne snage u simpatikim ivcima, pa njihovi vei spletovi, naime plexus solaris, bivaju
pretvoreni u senzorij i namjesniki preuzimaju funkciju
mozga, koju izvode bez pomoi vanjskih osjetila i ipak
beskonano savrenije nego mozak. Ta hipoteza, koju je,
mislim, prvi postavio Reil, nije bez vjerojatnosti i uiva
odonda veliki ugled. Njezin glavni oslonac ostaju iskazi
gotovo svih vidovitih mjeseara da tada njihova svijest
ima sjedite u podruju srca, gdje se njihovo miljenje i
zamjeivanje odvija tako kao to se inae odvija u glavi.
Ipak drim da to nije mogue. Neka se promotri samo
srani splet, ovaj cerebrum abdominale: kako je malena
njegova masa i kako je krajnje jednostavna njegova struktura, koja se sastoji iz prstenova ivane supstancije pored
nekih lakih oteklina. Kad bi takav organ bio sposoban
izvoditi funkcije zrenja i miljenja, to bi oborilo inae
posvuda vaei zakon: natura nihil facit frustra. Jer emu
bi tada sluila tako dragocjena, u veine tri funte, a u
pojedinaca i etiri, pet funti teka, dobro uvana masa
mozga, sa svojom tako umjetnom strukturom dijelova?
Njegova kompliciranost tako je intrigantna da je potrebno vie sasvim razliitih naina razlaganja i estih opetovanja da bi se samo razumjela sveza konstrukcije toga
organa i da bi se mogla sainiti prihvatljivo jasna slika o
udesnom obliku i povezanosti njegovih brojnih dijelova. Kao drugo, valja promisliti to da se koraci i pokreti
mjeseara najveom brzinom i tonou prilagouju najblioj okolini, koju on zamjeuje samo organom sna, pa
217
Arthur Schopenhauer
se on najokretnije, a kako to ne bi mogao nitko budan,

u trenu izmie svakoj zapreci i istom vjetinom uri se k
svome cilju. Ali motoriki ivci izviru iz lene modine,
koja kroz medulla oblongata stoji u svezi s malim mozgom, regulatorom kretanja, a ovaj pak stoji u svezi s velikim mozgom, mjestom motiva koji su predodbe. Tako
onda biva mogue da se pokreti trenutanom brzinom
prilagouju ak najpovrnijim zamjedbama. Kada bi,
meutim, predodbe, koje kao motivi imaju odreivati
pokrete, bile prebaene u splet trbunih ganglija a tom
je spletu samo zaobilazno mogua teka, slaba i posredna
komunikacija s mozgom (zato u zdravom stanju nita ne
osjeamo od itavog tako jakog i neumornog djelovanja
naeg organskog ivota) kako bi tako nastale predodbe, i to munjevitom brzinom, mogle upravljati opasnim
koracima mjeseara?
Uostalom, usput reeno, da mjesear bez greke i bez
straha prolazi najopasnijim putevima, kako ne bi mogao
nikad u budnom stanju, objanjivo je time to njegov
intelekt nije posve i uobiajeno djelatan nego samo jednostrano djelatan, i to toliko koliko zahtijeva upravljanje
njegovim koracima; pri tome refleks biva eliminiran i s
njim svako oklijevanje i kolebanje.
Napokon, o tome da su barem snovi funkcija mozga
daje nam ak faktinu sigurnost sljedea injenica tu injenicu navodi Treviranus (O pojavama organskog ivota)
prema Pierquinu: Kod jedne djevojke, ije su kosti lubanje od crvotoine dijelom bile tako razorene da je mozak leao sasvim ogoljen, podizao se pri budnom stanju i
opadao je pri spavanju. Pri ivahnim snovima dolazilo je
do turgora. Od sna je mjesearstvo oito razliito samo
218
po stupnju: i njegove zamjedbe dogaaju se organom sna:

on je, kako je reeno, neposredno istinito sanjanje.
Moglo bi se, meutim, ovdje osporavanu hipotezu
modificirati tako da splet trbunih ganglija ne postaje
sam senzorij nego da samo preuzima ulogu vanjskog orua, dakle ovdje stupa na mjesto depotenciranih osjetilnih
organa; time izvana prima utiske i predaje ih dalje mozgu,
koji ih obrauje primjereno svojoj funkciji, samo to iz
toga vanjski svijet isto tako shematizira i izgrauje jednako kao inae iz zamjedbi u osjetilnim organima. Samo, i
ovdje se ponavlja potekoa glede munjevitog predavanja
utiska mozgu koji je odluno izoliran od ovog unutarnjeg
ivanog sredita. Ali solarni pleksus po svojoj je strukturi
isto tako nepodoban da bude organ vida ili sluha, ili ak
miljenja; osim toga posve je odsjeen od utisaka svjetla
jednim debelim pregradnim zidom od koe, masti, miia, peritoneuma i utrobe.
To to mjeseari najee (kao v. Helmont) govore da
se njihovo gledanje i miljenje odvija u podruju trbuha,
ne smijemo odmah uzeti da to objektivno i vrijedi; jo i
manje stoga to neki mjeseari to izriito nijeu: na primjer poznata Augusta Mller iz Karlsruhea navodi da ne
vidi sranim spletom nego oima, no kae ipak da najvie
mjeseara gleda sranom udubinom. A na pitanje: Moe
li i miljenje biti presaeno u sranu udubinu? ona odgovara: Ne, ali moe to biti snaga vienja i sluanja.
Tome odgovara iskaz jedne druge mjesearke koja na pitanje: Misli li ti itavim mozgom ili samo jednim njegovim dijelom? odgovara: itavim mozgom i budem
jako umorna. Iz svih iskaza mjeseara ini se da proizlazi
da poticaj i materijal za zornu djelatnost njihova mozga
219
Arthur Schopenhauer
ne dolazi kao u budnom stanju izvana i osjetilima, nego,

kako je ve pokazano, za snove dolazi iz nutrine organizma, u emu su supredvodnici i upravljai, kako je poznato, veliki spletovi simpatikih ivaca koji stoga, s obzirom
na ivanu djelatnost, zastupaju i reprezentiraju itav organizam, osim cerebralnog sustava. To se dade usporediti
s time to mi mislimo da bol u nozi osjeamo u njoj, ali
uistinu tu bol osjeamo samo u mozgu jer bol nestaje im
je ivani vod do njega prekinut. Zato je obmana to to
mjeseari priaju da gledaju podrujem trbuha, dapae
da tako itaju, ili u rjeim sluajevima da ak prstima ili
vrkom nosa obavljaju tu funkciju.
Jer ma koliko osjeali ivanu senzibilnost takvih
dijelova uveanom, vienje u pravom smislu, to znai
posredovanjem svjetlosnih zraka, biva u organima koji
nemaju nikakva optikog aparata ak i kad nisu, kao to
jesu, pokriveni debelim ljuturama, nego uope ne mogu
biti dostupni svjetlosti. Nije u onoj jabuici samo visoka
senzibilnost mrenice, koja je ini podobnom za gledanje, nego je u njoj takoer nadasve umjetniki i sloeni
optiki aparat. Fiziko vienje zahtijeva, naime, ponajprije neku za svjetlo senzibilnu plohu, ali onda i to da
posredovanjem pupile, zjenice i medije, koji lome svjetlost u beskrajno umjetnike i kombinirane providnosti,
razmaknute svjetlosne zrake opet skuplja i koncentrira
tako da nastaje slika, tonije ivani utisak koji tono odgovara vanjskom predmetu. Jedino time bivaju razumu
podastrti suptilni podaci iz kojih on onda intelektualnim
procesom, koji nastaje primjenom kauzaliteta, proizvodi
zrenje u prostoru i vremenu. Nasuprot tome, to ne mogu
trbuna udubina i vrci prstiju, sve kad bi koa, miii
220
i drugo bili providni, nego uvijek ostaju samo pojedini svjetlosni refleksi. Zato se njima ne moe gledati isto
tako kao to neki dagerotip u otvorenoj kameri obskuri ne
moe to proizvesti bez lee koja skuplja zrake.
Daljnji dokaz da ove navodne osjetilne funkcije paradoksnih dijelova to zapravo nisu, i da se ovdje ne vidi
posredovanjem fizikih utjecaja svjetlosnih zraka daje
okolnost da je navedeni djeak kod Kiefera itao nonim
prstima iako je imao na sebi debele arape; i vrcima prsti
samo je tada itao kad je to izriito htio; inae je ispruenim rukama uokolo po sobi pipao. Isto to potvruje
njegova vlastita izjava o ovim abnormnim zamjedbama:
on to nikad nije zvao vienjem nego je na pitanje kako
zna to se tu dogaa odgovarao da on to upravo zna jer to
je novo. Isto tako opisuje neka mjesearka svoju zamjedbu kao vienje koje nije vienje nego neposredno zrenje. U Povijesti vidovite Auguste Mller, Stuttgart, 1818.,
izvjeuje se: Ona vidi savreno jasno i prepoznaje sve
osobe i predmete u najguoj tami, gdje mi nismo mogli
razlikovati ruku pred oima. Isto potvruje glede sluanja mjeseara Kieserov iskaz da su vunena tkanja iznimni
vodii zvuka a vuna je, kako je poznato, najloiji vodi
zvuka. Posebno je pouno u toj toki sljedee mjesto iz
upravo navedene knjige o Augusti Mller: Zaudno je,
to se ipak takoer moe opaati i kod drugih mjeseara
da oni nita ne uju od svega to se neposredno do njih
govori meu osobama u sobi, ako govor nije upuen neposredno njima; ali svaku ma kako tihu njima upuenu
rije tono uju i na nju odgovaraju. Na isti nain zbiva se
kod itanja: kada osoba koja ita pomilja na neto drugo
osim lektire, tada od nje ne biva uvena.
221
Arthur Schopenhauer
Nadalje se kae: njezino sluanje nije sluanje na uobiajenom putu kroz uho, jer se uho moe vrsto zaepiti, a da to ne smeta sluanju. U Priopenjima iz snovitog
ivota mjesearke Auguste R. u Dresdenu, 1848., biva takoer opetovano navoeno isto to, da ona povremeno
slua samo povrinom ruke, i to bezglasno, pukim pomicanjem usta: opominje i ona sama da se to ne treba drati
sluanjem u doslovnom smislu.
Ipak u mjeseara svake vrste nije rije o osjetilnim zamjedbama upravo u pravom smislu, nego o nekom zamjeivanju neposrednim istinitim sanjanjem, to se dogaa
zagonetnim organom sna. Da je predmet koji se treba
zamijetiti poloen na njezino elo ili u njezinu trbunu
udubinu, ili da u navedenim sluajevima mjesearka svoje vrke prsti isprua upravo na njih, jest samo puko sredstvo da se organ sna upravi na taj predmet kontaktom s
njime, da bi postali temom njezina istinitog sanjanja, dakle dogaa se samo to da svoju pozornost odluno upravi
na to, ili umjetniki govoreno da se postavi u raport s
tim objektom, na to ona upravo te objekte sanja, i to
ne samo njihovu vidljivost, nego i ujnost, govor pa ak
i mirise: jer mnogi vidovnjaci govore da su sva njiho
va osjetila premjetena u trbunu udubinu. To je prema
tome analogno uporabi ruku kod magnetizera, koji ne
djeluju zapravo fiziki: nego djeluje volja magnetizera,
ali ona upravo primjenom ruku dobiva svoje usmjerenje i
odlunost. Jer razumijevanjem itavog djelovanja magnetizera, svakojakim gestama, dodirom ili bez njega; ak i
iz daljine i kroz pregradne zidove moe voditi samo uvid
koji proizlazi iz moje filozofije da je tijelo posve identino
s voljom, naime, da nije drugo nego u mozgu nastajua
222
slika volje. Da vienje mjeseara nije nikakvo vienje u

naem smislu, da nije posredovano fiziki putem svjetlosti, slijedi ve iz toga da se, kad se pojaa do vidovitosti, ne
zaustavlja pred zidovima, dapae odlazi u daleke zemlje.
Jedno posebno objanjenje tog fenomena prua nam pri
viim stupnjevima vidovitosti nastupajue vienje samoga sebe iznutra, putem kojega takvi mjeseari jasno i tono zamjeuju sve dijelove svoga organizma, iako ovdje,
kako zbog odsutnosti svakog svjetla tako i zbog toga to
izmeu sagledanog dijela i mozga lee mnogi pregradni
zidovi pa otpadaju svi uvjeti za fiziko vienje. Odatle,
naime, moemo doznati kakve je vrste svaka mjesearska zamjedba i ona prema van i upravljena u daljinu, i
tako uope svako zrenje posredovanjem organa sna i svako sanjanje, vizije u budnom stanju, drugo lice, tjelesne
pojave odsutnih, naime umrlih i tako dalje. Jer navedeno
gledanje unutarnjih dijelova vlastitoga tijela nastaje oito
samo nekim uinkom iznutra vjerojatno pod utjecajem
sustava ganglija na mozak, koji vjeran svojoj prirodi ove
unutarnje utiske obrauje isto tako kao i utiske izvana,
poput strane tvari koja se ulijeva u sebi svojstvene i uobiajene forme, na to nastaju upravo takva zrenja kakva
potjeu od utisaka na vanjska osjetila, koja takoer u istoj
mjeri i smislu kao oni odgovaraju sagledanim stvarima.
Prema tome svako je zrenje organom sna djelatnost
zrijue funkcije mozga, potaknute unutarnjim utiscima,
a ne kao inae vanjskim utiscima. Jedna takva, ipak ako
i zahvaa vanjske, udaljene stvari, moe imati objektivni realitet i istinu jest injenica koja se moe pokuati
objasniti samo metafizikim putem, naime iz ogranienja
svake individuacije i razdvojeno na pojavu u suprotnosti
223
Arthur Schopenhauer
spram stvari po sebi, a na to emo se vratiti. Da je uope

veza mjeseara s vanjskim svijetom iz temelja drukija od
nae veze u budnom stanju, dokazuje najjasnije okolnost
koja esto nastupa u viim stupnjevima, dok vlastita osjetila vidjelice nisu pristupna svakom utisku, ona s magnetizerom osjea; na primjer, kad on uzme neki zalogaj, ona
ga kua i sama; do njezinih ui dopire ak i glazba koja
dopire iz neke udaljene sobe u kui.
Fizioloko dogaanje pri mjesearevu zamjeivanju
teka je zagonetka. Prvi korak za njezino rjeenje bit e
neka stvarna fiziologija sna, to znai jasna i razgovjetna
spoznaja o tome od kakve je vrste djelatnost mozga u snu
i u emu se ona razlikuje od djelatnosti u budnom stanju;
konano, odakle potjee podraaj za nju, a time i poblie
odreenje njezina tijeka. Do sada se glede sveukupne zrijue i mislee djelatnosti u snu sa sigurnou moe uzeti
samo ovo: prvo, da njezin materijalni organ bez obzira na
relativno mirovanje mozga moe biti samo on, i drugo da
poticaj za takva gledanja u snu ne moe dolaziti izvana
osjetilima, nego da se mora dogaati u nutrini organizma. Ostaje nam zagonetkom u mjesearstvu nezaobilazno
ispravno i tono odnoenje onih snovitih zrenja spram
vanjskoga svijeta; neu pokuati rijeiti tu zagonetku,
nego u dati samo neke openite naznake za to.
Protivno tome, kao osnovu reene fiziologije sna, dakle za objanjenje itavog naeg snivajueg zrenja, izmislio sam sljedeu hipotezu kojoj pridajem veliku vjerojatnost.
Budui da mozak tijekom sna svoj poticaj za zrenje
prostornih oblika dobiva iznutra, a ne kao na javi izvana,
mora taj uinak pogaati u nekom obinom, izvana dola224
zeem osjetu, ali u sasvim suprotnom pravcu. Dosljedno

tome, uzima cijela njegova djelatnost, dakle unutarnja
vibracija ili strujanja vlakana, neki pravac suprotan uobiajenom. Umjesto da se odvija na uobiajeni nain, dakle
od osjetilnih ivaca prema unutranjosti mozga, ono e
se sada odvijati u obrnutom pravcu i poretku, izvedeno
od drugih dijelova. Tako sada zacijelo ne donja povrina
mozga, nego gornja, ili moda bijela supstancija modine
mora fungirati umjesto sive kortikalne supstancije i vice
versa. Mozak sada funkcionira kao da je obrnut. Odatle biva najprije objanjivo zato nita od somnambulne
djelatnosti ne ostaje u pamenju u budnom stanju. Kao
specijalna potvrda ove predmnijeve mogla bi se usput navesti vrlo obina, ali udnovata injenica kad se nakon
uspavljivanja odmah probudimo, doivljavamo totalnu
prostornu dezorijentaciju, naime, sve obrnuto shvaamo,
ono to je desno od kreveta, sada nam je lijevo, to je bilo
gore, to je dolje; doivljavamo to s takvom odlunou
da u mraku ak i razumno promiljanje da je istina ba
obrnuta ne moe dokinuti tu lanu imaginaciju, nego je
za to potreban dodir. Osobito se moe naom hipotezom
uiniti shvatljivom ona tako udnovata ivahnost slika
u snu, one ve prikazane, prividne stvarnosti i ivotnosti svih u snu zamijeenih predmeta. Naime, to se ini
shvatljivim odatle to iz unutranjosti organizma dolazei i iz sredita izlazei poticaj modane djelatnosti, koji
slijedi suprotan smjer nego to je uobiajeno, konano
sasvim prodire, dakle protee se na kraju sve do ivaca
osjetilnih organa, koji sada iznutra, kao inae izvana, bivaju pobueni te dospijevaju do stvarne djelatnosti. Zato
u snu imamo osjete svjetla, zvuka, boja, mirisa i okusa,
225
Arthur Schopenhauer
samo bez vanjskih uzroka, koji ih inae pobuuju, nego

jednostavno s pomou unutarnjeg podraaja u obrnutom
smjeru i obrnutom redu vremena. Time biva objanjiva
ona iva tjelesnost snova kojom se oni tako jako razlikuju
od puke fantazije. Slika fantazije (na javi) uvijek je samo
u mozgu: jer ona je samo reminiscencija ranijeg, materijalnog, osjetilima dogoenog podraaja zrijue djelatnosti
mozga. Lik u snu naprotiv nije samo u mozgu, nego i u
osjetilnim ivcima i nastao je kao posljedica materijalnog,
sada uinkovitog, iz unutranjosti dolazeeg podraaja u
mozak i taj podraaj proima mozak. Budui da u snu
zaista vidimo, to je nadasve tono i dobro to Apulej daje
rei Hariti, kada je ona nakanila spavajuem Trazilu iskopati oi: vivo tibi morientur occuli, nec quidquam videbis
nisi dormiens (Metam., VIII.). Organ je sna, dakle, isti
kao organ budne svijesti i zrenja vanjskoga svijeta, samo
dohvaen s drugoga kraja i koriten u obrnutom redu, a
osjetilni ivci, koji u oba fungiraju, mogu biti stavljeni u
djelatnost i sa svog vanjskog i sa svog unutarnjeg kraja,
otprilike tako kao to neka uplja eljezna kugla moe
biti zagrijana i iznutra i izvana. Jer kod ovog dogaanja
osjetilni ivci posljednji dospijevaju do djelatnosti; tako
se moe dogoditi da je djelatnost tek zapoela i jo traje
kad se mozak ve probudio, a to znai da se zrenje u snu
zamijenilo s obinim zrenjem: tako emo, upravo probueni, na primjer kucanje na vratima, glasove, pucanj puke opaati s razgovjetnou, jasnoom i objektivnou,
koje su savreno i bez ostatka jednake stvarnima i onda
vrsto vjerujemo da su to tonovi zbilje izvana, zbog kojih
smo se ak probudili, ili emo, pak, ipak rjee, vidjeti
likove s potpunim empirijskim realitetom; kao to to ve
226
Aristotel navodi, u De insomniis c. 3 ad finem. Ovdje

opisanim organom sna, meutim, bivaju izvedeni, kako
smo ve dovoljno razloili, somnambulno zrenje, vidovitost, drugo lice i vizije svake vrste.
Od ovih fiziolokih razmatranja vraam se na ve prikazani fenomen istinitog sanjanja, koje moe nastupiti ve i u obinom, nonom snu, gdje onda ubrzo biva
potvreno pukim buenjem, ako je, naime, bio neposredan, to jest ako se protezao na nazonu najbliu okolinu. U jo rjeim sluajevima ide i preko najblie okoline, naime do onostranih najbliih pregradnih zidova.
Ovo proirenje vidokruga moe ii i mnogo dalje, i to
ne samo u prostoru, nego ak i u vremenu. Dokaz za to
daju nam vidoviti somnambuli, koji u vrijeme najveeg
pojaanja svoga stanja mogu odmah u svoju zrijuu snovitu zamjedbu dovesti svako mogue mjesto na koje ih
upravimo i dogaaje same ispravno navoditi. Katkad pak
mogu obznaniti i ono to uope nije nazono nego tek
lei u krilu budunosti i tek e postati prisutno tijekom
vremena posredovanjem bezbrojnih, sluajno sloenih
meuuzroka. Jer svaka vidovitost kako u umjetno proizvedenom tako i u prirodno nastupajuem somnambulnom snovitom bdijenju, sve u istom moguem istinitom
zamjeivanju zakrivenog, odsutnog, udaljenog nije nita drugo nego istinito sanjanje istoga, iji se predmeti
po tome predstavljaju intelektu zorno i tjelesno kao nai
snovi, zbog ega mjeseari govore o vienju istoga. U
meuvremenu smo u tim fenomenima, kao i u spontanom mjesearstvu, nali siguran dokaz da i ono tajanstveno nikakvim vanjskim uzrokom uvjetovano, nama kroz
san prisno zrenje, prema realnom vanjskom svijetu moe
227
Arthur Schopenhauer
stajati u odnosu zamjedbe, iako nam ostaje zagonetnom

posredna sveza s njom.
Obini noni san od vidovitosti, ili snovitog bdijenja
uope, razlikuje, prvo, odsutnost svakog odnosa prema
vanjskom svijetu, dakle prema realnosti; i, drugo, vrlo
esto neko sjeanje na njega prelazi u javu, a iz somnambulnog sna tako se neto ne dogaa. Ova dva svojstva
mogla bi ovisiti jedno o drugome i dati se svesti na jedno.
Naime, i obian san ostavlja samo onda neko sjeanje
kad se probudimo neposredno iz sna: ono poiva, dakle, vjerojatno samo na tome da buenje iz nonoga sna
slijedi vrlo lako jer on nije ni priblino tako dubok kao
somnambulni san, iz kojega zato neposredno, dakle brzo
buenje, ne moe nastupiti, nego je povratak u budnu
svijest doputen tek polaganim i posredovanim prijelazom. Somnambulni je san, naime, samo neusporedivo
dublji, jae zahvaajui, potpuniji; u njemu upravo stoga
organ sna dospijeva razviti svu svoju sposobnost i time
mu biva mogu ispravan odnos spram vanjskoga svijeta,
dakle postojano i suvislo istinito sanjanje. Vjerojatno se
to katkad dogaa i u obinom snu, ali upravo samo onda
kad je tako dubok da se iz njega ne moemo neposredno
probuditi. Snovi iz kojih se budimo jesu oni iz laganijeg
sna; oni su nastali iz puko somatikih, vlastitom organizmu pripadajuih uzroka, zato i nemaju odnoaja spram
vanjskoga svijeta. Da i tu ima iznimaka, ve smo spoznali
iz snova koji predstavljaju neposrednu okolinu spavaa.
Ipak i od snova koji obznanjuju ono to se dogaa u daljini, ak ono budue, postoji iznimno neko sjeanje, ali
ono ovisi poglavito o tome da se probudimo neposredno
iz takva sna. Zato je u sva vremena i kod svih naroda
228
vrijedila predmnijeva da postoje snovi s realnim, objektivnim znaenjem. U svoj staroj povijesti takvi su snovi
shvaani vrlo ozbiljno i njima je pridavana vana uloga;
pa ipak su fatidikni snovi bili smatrani rijetkim izuzecima meu bezbrojnim mnotvom praznih, puko varavih
snova.
Tome primjereno pripovijeda ve Homer (Od., XIX.)
o dvije vrsti vrata kroz koja ulaze sni, jedna su od slonovae i kroz njih nastupaju beznaajni snovi, a jedna su
rogata i kroz njih ulaze fatidikni snovi. Neki anatom mogao bi to pokuati protumaiti kao bijelu i sivu modanu supstanciju. Najee se pojavljuju kao proroki takvi
snovi koji se odnose na zdravstveno stanje snivaa i tako
najee bivaju najavljivane bolesti, ali i smrtni sluajevi.
To je analogno tome da i vidoviti somnambuli najee
pretkazuju tijek svoje vlastite bolesti i njezine krize i tako
dalje. Osim toga, bivaju i vanjske nesree, kao poari, eksplozije baruta, brodolomi, napose pak smrtni sluajevi,
pokatkad najavljivani snovima. Konano, i druga dosta
neznatna dogaanja neki su ljudi u dlaku tono istinito
sanjali, o emu sam se uvjerio kroz nedvosmisleno iskustvo. To bih ovdje iznio jer to ujedno dobro osvjetljava
strogu nunost svega to se dogaa. Jednoga jutra pisao
sam s velikim arom neko dugo i za mene vrlo vano englesko poslovno pismo; kad sam dovrio treu stranicu,
uzeo sam umjesto bugaice boicu s tintom i razlio je
preko pisma; s pulta se tinta razlila na pod. Na moju zvonjavu dola je djevojka i donijela krag s vodom da mrlje
ne uu u parket. Tijekom tog posla rekla mi je: Ove
noi sanjala sam da briem mrlju tinte s poda. Rekao
sam joj: To nije istina. Ona e opet: Istina je i ja sam
229
Arthur Schopenhauer
to ispriala drugoj djevojci koja spava zajedno sa mnom.

Sada sluajno doe ta druga djevojka i ja je upitam:
to je ova ove noi sanjala? Odgovor: Ne znam. Ja u
opet: Ipak, ona ti je to ispriala pri buenju. Mlada e
djevojka: Ah, da, sanjala je da e brisati ovdje mrlju od
tinte s poda.
Ova pripovijest, budui da jamim za njezinu istinitost, stavlja izvan svake sumnje teorematske snove. Ona
nije manje zaudna time to je unaprijed bio sanjan uinak jedne radnje koju bismo mogli nazvati nehotinom
jer sam je ja izveo sasvim protiv svoje nakane i ovisila
je o sasvim neznatnom promaaju moje ruke. Ipak ta je
radnja bila tako strogo i neizostavno unaprijed odreena
da je njezin uinak vie sati prije toga postojao kao san u
svijesti nekoga drugoga. Iz ovoga se najjasnije vidi istina
moga stavka: sve to se dogaa, dogaa se nuno.
Za svoenje prorokih snova na njihov najblii uzrok
nudi nam se okolnost da i od prirodnog i od magnetikog somnambulizma i njegovih dogaanja ne ostaje,
kako je poznato, nikakvo sjeanje u budnoj svijesti. Ali
ono katkad ostaje iz snova prirodnog i obinog snivanja,
kojeg se poslije budni sjeamo. Tako san biva poveznim
lanom, mostom izmeu somnambulne i budne svijesti. Tome primjereno, moramo proroke snove najprije
pripisati tome da se u dubokom snu snivanje pojaava
do somnambulne vidovitosti. Budui, pak, da iz snova
takve vrsti u pravilu ne postoji neposredno buenje niti
nikakvo sjeanje, tek su iznimka i, ono nadolazee nepo
sredno isensu proprio, najrjei su predviajui sni, koji
se mogu nazvati teorematskim. Naprotiv ee biva ovo:
ako je sadraj takve vrste sna snivau od velikog interesa,
230
on e biti u stanju odrati sjeanje na njega tako da e

njegov sadraj preuzeti u snivanje lakega sna i onda se
lake probuditi.
Ipak to se tada ne moe dogoditi neposredno, nego
samo posredno prevoenjem sadraja u neku alegoriju, te
u njezinoj odjei zaodjenut izvorni, proroki san dospijeva u budnu svijest. Tamo onda potrebuje on jo dodatna
izlaganja i tumaenja. To je, dakle, druga i ea vrsta fatidiknih snova, alegorijski snovi. Obje je vrste razlikovao
Artemidoros u svom Oneirokritikonu, najstarijoj knjizi o
snovima, i prvoj vrsti dao je ime teorematiki snovi. U
svijesti stalno prisutne mogunosti izloenog dogaanja
imaju svoj razlog u nipoto sluajnoj, ili umjetnoj, nego
u ovjeku prirodnoj sklonosti da razmilja o znaenju
snova; iz nje nastaje, ako je njegovana i metodiki izgraena, oneiromantika. Samo ona dodaje k tome pretpostavku da dogaaji u snu imaju vrsto stojee, jednom za
svagda vaee znaenje, o kojem bi se dao sastaviti leksikon. Meutim, nije tako; naprotiv, alegorija je navlastito
i individualno prilagoena svakome objektu i subjektu
teorematskog sna koji lei u osnovi alegorikog sna. Zato
je izlaganje alegorikog fatidiknog sna najveim dijelom
tako teko, pa njegovo pretkazanje razumijemo najee
tek onda kad se ono ispunilo. Tada se, meutim, moramo uditi nad sasvim osebujnom, snivau inae potpuno
stranom, demonskom hirovitou dosjetke, kojom je alegorija postavljena i izvedena. To da smo dotada zadrali te
snove u pamenju, treba pripisati tome da se oni svojom
istaknutom zornou i tjelesnou dublje utiskuju nego
ostali snovi. Uostalom, vjeba i iskustvo bit e potrebni
kao i umijee izlaganja snova. To se ne moe nauiti iz
231
Arthur Schopenhauer
Schubertove poznate knjige, u kojoj nita ne valja osim

naslova. Nego stari Artemidoros jest onaj iz koga se zaista moe uiti poznavanje simbolike sna, pogotovo iz
njegove dvije posljednje knjige, gdje nam on na stotinu
primjera ini shvatljivim nain i vrstu, metodu i humor,
kojima se nae snovito sveznanje slui da bi, koliko je
mogue, pridonijelo neto naem budnom neznanju.
To se, naime, mnogo bolje moe nauiti iz njegovih
primjera nego iz njegovih prethodnih teorema i pravila.
Da je i Shakespeare potpuno shvatio reeni humor,
pokazuje on u Henriku IV., gdje, na sasvim neoekivanu
vijest o smrti vojvode od Glostera, nitarija kardinal Beaufort, koji najbolje zna kako s time stvar stoji, uzvikuje:
Tajanstveni sud Boji! Ja sam ove noi sanjao da je vojvoda sasvim nijem i ne moe izgovoriti niti jednu rije.
Ovdje treba ukljuiti vanu opasku da opisani odnos
izmeu teorematskih i ovih ponovno dajuih alegorijskih
fatidiknih snova tono nalazimo i opet u izrekama starih
grkih proroita. I oni, naime, kao i fatidikni snovi vrlo
rijetko svoje izjave daju izravno i sensu proprio, nego ih
zaodijevaju u alegoriju, koja treba biti razloena, i biva
razumljena esto tek nakon to se proroanstvo ispunilo,
isto kao i alegoriki snovi. Iz brojnih primjera navodim
samo kao naznaku Herodotov primjer, III, 57, o prorokoj izreci Pitije kojom opominje Sifnera da se uva drvene
vojske i crvenoga glasnika. Pod time se razumijevao jedan
samiki brod koji je nosio jednog glasnika i bio smru
oslikan. To Sifner nije odmah razumio, a niti nakon to
je brod doao, nego tek kasnije. Nadalje u IV. knjizi u
poglavlju 163, upozorava Pitijino prorotvo kralja Arkesilaja iz Kirene da ne treba spaliti pe punu amfora, kad
232
je bude naao, nego da je treba poslati dalje. Ali smisao

prorotva razumio je tek nakon to je pobunjenike koji su
se sklonili u jednu kulu dao zajedno s njom zapaliti i tada
ga je uhvatio strah. Mnogi sluajevi ove vrste upuuju
odluno na to da su u osnovi izreka delfijskog proroita
leali umjetno izazvani fatidikni snovi te da su oni katkad mogli biti pojaani do najjasnije vidovitosti, a na to
je slijedio neki direktni, sensu proprio govorei iskaz. To
svjedoi pria o Knezu (Herodot, I, 47, 48), koji je stavio
na kunju Pitiju tako to su njegovi izaslanici morali nju
pitati to on upravo sada, na stoti dan od njihova odlaska,
daleko od njih u Libiji poduzima i ini. Na to je Pitija
tono i ispravno kazala, to nitko osim kralja nije mogao znati, da on vlastoruno u nekom mjedenom loncu
s mjedenim poklopcem kuha zajedno meso od kornjae
i ovce. Navedenom izvoru Pitijinih iskaza odgovara to
da se on s njom konzultirao u svezi s tjelesnim bolestima:
o tome primjer kod Herodota, IV., 155.
Prema upravo reenom, teorematski fatidikni snovi
najvii su i najrjei stupanj pretkazivanja u prirodnom
snu, alegoriki su sni drugi, nii stupanj takva pretkazivanja. Na njih se nadovezuje, kao posljednji i najslabiji izljev iz istoga izvora, puka slutnja, predosjeaj. On
je ee alosne, nego vesele vrste: jer upravo turobnosti
ima u ivotu vie nego radosti. Neko mrano raspoloenje, bojaljivo iekivanje nadolazeega zaokupilo nas je
nakon sna, a da ne postoji uzrok tome. To se u skladu s
izloenim prikazom objanjava time to nije uspjelo ono
prevoenje u neki alegoriki laki san onog teorematskog,
istinitog sna, koji najavljuje nesreu, a prisutan je u najdubljem snu. I zato nita od njega nije ostalo u svijesti,
233
Arthur Schopenhauer
osim njegova utiska na duu, to znai na volju samu, tu

pravu i posljednju osnovu ovjeka. Ovaj utisak ostavlja
odjek kao pretkazivaki predosjeaj, kao mrana slutnja.
Ponekad e nas ona zahvatiti kada u stvarnosti nastupe
prve okolnosti koje suovise o vienoj nesrei u teorematskom snu, na primjer kada netko ugleda brod na koji se
treba ukrcati, a koji mora potonuti, ili ako se priblii kuli
s barutom, koja mora odletjeti u zrak. Ve se mnogi spasio na taj nain to je posluao iznenada nadolu tamnu
slutnju te ga je obuzeo strah. To moramo protumaiti
time da je iz teorematskog sna, iako je zaboravljen, ipak
ostala neka slaba reminiscencija, neko muklo sjeanje,
koje, dodue, ne moe doi do jasne svijesti, ali njegov
trag biva osvjeen pogledom na stvari u stvarnosti koje su
u zaboravljenom snu na nas djelovale tako strahovito.
Takve vrste bio je i Sokratov daimonion, onaj opominjui unutarnji glas koji ga je, im se odluio poduzeti
neto tetno, od toga odvraao, uvijek savjetujui protiv
neega, a ne za neto. Izloena teorija o slutnjama moe
se potvrditi samo posredovanjem magnetikog somnambulizma, koji tajne sna moe izbrbljati. Tome sukladno
nalazimo jednu takvu potvrdu u poznatoj Povijesti Auguste
Mller iz Karlsruhea: 15. prosinca bila je somnambula
u svom nonom (magnetikom) snu svjesna jednog neugodnog dogaaja koji se nje ticao i koji ju je jako deprimirao. Opazila je ujedno da e itav idui dan biti boja
ljiva i strahom priguena, a da nee znati zato je takva.
Nadalje takvu potvrdu daje utisak isprian u Vidjelici iz
Prevosta, koji su izvjesni stihovi vezani na somnambulne
dogaaje uinili na vidjelicu, koja na javi nije vie nita
znala o tome. I u Kiefersovu Telurizmu nalazimo injenice koje to osvjetljavaju.
234
Glede svega dosadanjega vrlo je vano shvatiti sljedeu osnovnu istinu i dobro je zapamtiti. Magnetiki san
samo je pojaanje prirodnog sna, ako se eli njegova via
potencija: to je nerazmjerno dublji san. Odgovarajui
tome, vidovitost je samo pojaanje snivanja: ona je postojano istinito sanjanje, koje, meutim, moe biti izvana upravljeno i usmjereno na ono to se eli. Kao tree, u
tako mnogim sluajevima bolesti potvreno neposredno
ljekovito djelovanje magnetizma samo je pojaanje ope
prirodne ljekovitosti sna. Ta ipak je san istinska velika panaceja, i to time to tek njegovim posredovanjem ivotna
snaga, osloboena animalne funkcije, biva potpuno slobodna i tada nastupa svom svojom moi kao vis naturae
medicatrix i u tom svojstvu sve u organizmu dogoene
nerede opet navodi na pravi kolosijek; zbog toga potpuni
izostanak sna uope ne doputa ozdravljenje.
To pak u mnogo veem stupnju postie nerazmjerno
dublji, magnetiki san. Zato, kad nastupa da bi sam od
sebe popravio velika ve kronina zla, katkad traje i vie
dana. Tako je na primjer bilo u sluaju koji je naveo grof
Szapary: u Rusiji je jedna tuberkulozna somnambula u
sveznajuoj krizi zapovijedila svom lijeniku da je devet
dana prebaci u prividnu smrt; za to vrijeme njezina su
plua uivala potpuni mir pa je tako ozdravila i probudila se potpuno izlijeena. Bit se sna sastoji u nedjelatnosti cerebralnog sustava i njegova ljekovitost upravo iz
toga izvire to on svojim animalnim ivotom tada vie
ne zapoljava niti ne troi ivotnu snagu pa se ona moe
potpuno posvetiti organskom ivotu. To se moe initi
proturjeno njegovoj glavnoj svrsi da upravo u magnetikom snu katkad nastupa neka nerazmjerno pojaana
235
Arthur Schopenhauer
spoznajna mo, a ona po svojoj prirodi ipak nekako mora

biti neka djelatnost mozga. Samo, ponajprije se moramo
sjetiti da je takav sluaj tek rijetka iznimka. Meu dvadeset bolesnika, na koje magnetizam uope ne djeluje, bude
samo jedan somnambul, to jest onaj zamjeuje i govori u
snu, a meu pet somnambulnih jedva da je jedan vidovit. Magnetizam bez uspavljivanja djeluje ljekovito samo
zbog toga to budi iscjeliteljsku snagu prirode i upravlja
je na bolesni dio. Osim toga, djeluje ponajprije i nadasve
u dubokom snu, u kojem nema snova, pa je cerebralni
sustav toliko depotenciran da ne bivaju doivljeni niti
utisci osjetila niti ozljede; zato je na najbolji nain koriten u kirurkim operacijama, iz kojih ga je, uostalom,
potisnuo kloroform. Priroda doputa da nastane vidovitost, predstupanj koje je somnambulizam ili govorenje u
snu, samo tada kad njezina slijepo djelujua iscjeliteljska
snaga nije dovoljna za odstranjenje bolesti, nego treba
pomona sredstva sa strane pa je u vidovitom stanju pacijent sam ispravno propisuje.
Dakle, u tu svrhu samoizljeenja proizvodi priroda vidovitost; jer natura nihil facit frustra. Njezino postupanje
u tome analogno je i srodno postupanju koje je uveliko
slijedila u prvom stvaranju bia kad je napravila korak
od biljnoga do ivotinjskoga svijeta; naime, za biljke je
bilo dovoljno pokretanje na puke podraaje; meutim,
specijalnije i kompliciranije potrebe zahtijevaju da svoje
predmete valja potraiti, odabrati, da, upravo nadvladati
ili lukavou osvojiti pokretanje na molitve i stoga spo
znaju nunim, spoznaju u mnogostrukim stupnjevima,
koji su prema tome pravo svojstvo ivotinjskog bia, ono
ivotinji ne sluajno nego bitno svojstveno, na to u poj236
mu ivotinje nuno mislimo. Dakle i u jednom i u drugom sluaju priroda sebi pali neko svjetlo da bi mogla
potraiti i pribaviti pomo koju organizam treba izvana.
Upravljanje jednom razvijene vidovitosti somnambula na
druge stvari, pored vlastitog stanja zdravlja, samo je akcidentalna korist, zapravo ve jedna njezina zloupotreba.
Takva zloupotreba jest takoer i to kad se samovoljno,
dugotrajnim magnetiziranjem proizvodi somnambulizam i vidovitost protiv nakana prirode. Gdje je ona zaista
potrebna, proizvodi je priroda nakon kratkog magnetiziranja, ak katkad i kao spontani somnambulizam nastao
sam od sebe. Oni nastupaju onda, kako je ve reeno,
kao istinito sanjanje najprije neposredne okoline, zatim u
irim krugovima, i uvijek se ire, sve dok u najviem stupnju vidovitosti, moe dosegnuti sve dogaaje na zemlji,
kamo se god upravi panja, usput ak prodire u budunost. S tim razliitim stupnjevima ide u korak sposobnost za patoloke dijagnoze i terapeutsko propisivanje,
najprije za sebe i abuzivno za druge.
I kod somnambulizma u izvornom i pravom smislu,
dakle u bolesnom mjesearstvu, nastupa takvo istinito
sanjanje ipak samo za neposrednu uporabu i zato se protee na najbliu okolinu: jer je u ovom sluaju upravo ve
time postignuta svrha prirode. U takvu stanju nema, naime, kao u magnetikom snu, kao u spontanom somnambulizmu i u katalepsiji ivotne snage, kao vis medicatrix,
da bi obustavila animalni ivot i mogla svu svoju mo
primijeniti na organiki ivot i u njemu nastale nerede;
nego ona nastupa ovdje s pomou nekog bolesnog neraspoloenja, kojemu je najvie podvrgnuto razdoblje puberteta kao neko abnormalno prekomjerje iritabilnosti,
237
Arthur Schopenhauer
od kojega se priroda nastoji odteretiti, a sve se to dogaa

u snu lutanjem, putovanjem, penjanjem do vrtoglavih
poloaja i opasnim skokovima; tu priroda odmah kao
uvara na tim opasnim koracima poziva ono zagonetno
istinito sanjanje, koje se ovdje, meutim, protee samo
na najbliu okolinu jer je to dovoljno da se sprijei nesrea, koju bi morala izazvati rasputena iritabilnost, kad bi
slijepo djelovala. Zato ovdje ona ima samo negativnu svrhu, da zatiti od teta. Kod vidovitosti pak ima pozitivnu
svrhu, da pronae pomo izvana; odatle velika razlika u
opsegu vidokruga.
Ma koliko i bio tajanstven uinak magnetiziranja, ipak
je toliko jasno da se on sastoji ponajprije u obustavljanju
animalnih funkcija ako ivotna snaga biva od mozga, koji
je puki penzioner i parazit organizma, odvraena ili tovie potisnuta do organskog ivota kao svoje primitivne
funkcije, jer tada se trai njezina nepodijeljena nazonost i njezina djelotvornost kao vis medicatrix. Unutar
ivanog sustava, dakle iskljuivog sjedita svega osjetilnog ivota, biva, meutim, organski ivot prezentiran i
zastupljen upravljaem i ravnateljem njegovih funkcija,
simpatikim ivcima i njihovim ganglijama; po tome se
taj dogaaj moe gledati kao potiskivanje ivotne snage
od mozga prema njima.
Uope, pak oboje su kao meusobno suprotstavljeni polovi; naime, mozak s njemu pripadnim organima
kretanja pozitivan je i svjesni pol; simpatiki ivci sa svojim spletom ganglija negativan je i nesvjesni pol. U tom
smislu moe se postaviti sljedea hipoteza o dogaanju
pri magnetiziranju. To je neko djelovanje modanog pola
(dakle vanjskoga ivanog pola) magnetizera na istoime
238
ni pol pacijenta; djeluje, prema tome, primjereno zakonu

polariteta, na njega repelirajue, ime ivana snaga biva
potisnuta na drugi pol ivanog sustava, na unutarnji
sustav, na sustav trbunih ganglija. Zato su mukarci, u
kojih prevladava modani pol, najpovoljniji za magnetizera; ene naprotiv, u kojih prevladava sustav ganglija,
pogodne su da budu magnetizirane. Kad bi enski sustav
ganglija isto tako mogao djelovati na muki sustav, dakle
takoer repelirajue, tada bi obrnutim procesom morao
nastati abnormalno povieni ivot mozga, neki temporalni genij.
To nije izvedivo jer sustav ganglija nije sposoban djelovati prema van. Naprotiv, kroz meusobno djelovanje
neistoimenih polova moe se promatrati neko apstra
hirajue magnetiziranje. Simpatiki ivci svih pacijenata koji sjede uokolo povezani su kroz trbunu udubinu
eljeznim tapovima i vunenim nitima. Ujedinjenom i
anorganskom masom izazivaju povienu snagu, pojedinani modani pol svakoga od njih privlae k sebi, dakle
depotenciraju animalni ivot, putajui da utone u magnetiki san svih; to je slino lotosu koji se naveer sputa
u vodu.
Tome odgovara takoer ovo: kada se vodi baqueta
umjesto na sranu udubinu poloi na glavu, to ima za
posljedicu estoku kongestiju i bol u glavi. Da u side
rikom baquetu puki, nemagnetizirani metali pokazuju
istu snagu, ini se da ovisi od toga to je metal najjednostavnija, najizvornija, najdublja stuba objektivacije volje
i prema tome je mozgu, kao najviem razvitku te objektivacije, upravo suprotstavljen kao ono to je od njega
najudaljenije, k tome prua najveu masu u najmanjem
239
Arthur Schopenhauer
prostoru. On poziva volju k njezinoj izvornosti i srodan

je sustavu ganglija kao obrnuto svjetlo mozgu; zato somnambuli izbjegavaju dodir metala s organima svjesnog
pola. Osjeaj metala i vode meu tako organiziranima u
tome takoer nalazi objanjenje.
Kod obinog, magnetiziranog baqueta djeluju s njima povezani sustavi ganglija svih oko njega okupljenih
pacijenata; oni s ujedinjenom snagom modani pol vuku
nadolje; to takoer upuuje na objanjenje zaraze somnambulizma uope, kao i njemu srodnog priopenja
prisutne aktivnosti drugog lica, meusobnim poticanjem
time nadarenih i priopenjem dakle zajednitvom vizija
uope.
Od gornje, na zakonima polariteta zasnovane hipoteze o dogaanju kod aktivnog magnetiziranja mogla bi se
dopustiti jo odvanija primjena. Tada bi se moglo, iako
samo shematski, izvesti da u viim stupnjevima somnambulizma raport moe ii tako daleko da somnambul sudjeluje u svim mislima, znanjima, jezicima ak u svim
osjetilnim zamjedbama magnetizera, dakle da je prisutan
u njegovu mozgu. Naprotiv, njegova volja ima neposredni utjecaj na njega i toliko njome vlada da je moe vrsto
prikovati.
Naime, kod sada najupotrebljivijih galvanskih aparata, gdje su oba metala uronjena u dvije kroz glineni zid
odvojene kiseline, ide pozitivna struja kroz te tekuine
skroz od cinka prema bakru i onda izvan nje na elektrodi od bakra natrag prema cinku. Tome analogno iao bi
pozitivni naboj ivotne snage, kao volja magnetizera od
njegova mozga k mozgu somnambula, ovladavajui njime i njegovu u mozgu proizvodeu svijest i ivotnu snagu
240
tjerajui natrag do simpatikih ivaca, dakle u podruje

trbuha, na njezin negativni pol: tada bi ista struja ila
odatle dalje natrag magnetizeru, k njegovu pozitivnom
polu, njegovu mozgu, gdje nalazi njegove misli i osjete,
kojih sada somnambul postaje dionikom. To su, naravno, vrlo smjele pretpostavke; ali za tako neobjanjive pojave kao to su ove kojima se bavimo, doputena je svaka
hipoteza koja vodi do bilo kojeg, makar i shematskog ili
analognog razumijevanja.
Pretjerano je udesno bilo i stoga, dok nije bilo potvreno poklapanjem stotina najvjerodostojnijih svjedoanstava jednostavno nevjerojatne somnambulne vidovitosti,
po kojoj ono skriveno, odsutno, u velikoj udaljenosti, dapae jo drijema u krilu budunosti, lei otvoreno, gubi
barem svoju apsolutnu nepojmljivost, kada promislimo
da je, kako sam to esto govorio, objektivni svijet puki
modani fenomen: jer na prostoru, vremenu i kauzalitetu
(kao funkcijama mozga) njihov poivajui red i zakonitost jest ono to biva u izvjesnom stupnju u somnambulnoj vidovitosti odstranjeno. Naime, slijedom Kantova uenja o idealnosti prostora i vremena shvaamo da
stvar po sebi, dakle, ono jedino istinski realno u svim
pojavama, kao slobodna od onih dviju formi intelekta ne
poznaje razliku bliskog i dalekog, sadanjosti, prolosti i
budunosti; zato se razdvoji koji poivaju na onim formama zrenja ne ispostavljaju kao apsolutni, nego za one
o kojima je rije, preoblikovanjem njihova organa u bitnom izmijenjeni nain spoznaje, ne pruaju vie nikakvu
nepremostivu ogradu. Kad bi naprotiv prostor i vrijeme
apsolutno bili realni i pripadali biu po sebi stvari, tada
bi svakako bilo jednostavno nepojmljivo udo onaj dar
241
Arthur Schopenhauer
vidovitosti somnambula i uope svako vienje u daljinu

i svako predvianje. S druge strane, ovim injenicama o
kojima je rije Kantovo uenje ak u izvjesnoj mjeri dobiva faktinu potvrdu. Jer ako vrijeme nije bitno odreenje
prave biti stvari, onda je glede toga ono prije i poslije bez
znaenja: prema tome, dakle, neko dogaanje mora moi
biti spoznato prije nego to se dogodilo, a i poslije toga.
Svaka mantika, bila ona u snu, u somnambulnom pretkazanju, u drugom licu, ili ve neto drugo takvo, sastoji
se samo u pronalaenju puta za osloboenje spoznaje od
uvjeta vremena. Stvar se moe predoiti i u sljedeoj usporedbi. Stvar po sebi jest primum mobile u mehanizmu
koji podjeljuje svoju pokretnost kompliciranom i arenom igrokazu ovog svijeta. Mora stoga biti od druge vrste
i sastojine nego to je on.
Vidimo svezu pojedinih dijelova igrake u namjerno
na svjetlo dana poloenim polugama i kotaima (vremenski slijed i kauzalitet); ali ne vidimo ono to svemu
tome daje prvi pokret. Ako sada itam kao vidoviti som
nambul budunost tako dugo unaprijed i tako tono obznanjenu, ini mi se da su somnambuli dospjeli do mehanizma koji je iza toga skriven, od kojega sve proizlazi
i gdje je ve sada nazono ono, to se izvanjski, to znai
kroz nae optiko staklo, vrijeme, predstavlja tek kao budue i nadolazee.
Osim toga isti animalni magnetizam, kojemu zahvaljujemo ta udesa, uvjerio nas je i u neposredno djelovanje volje na druge i na daljinu: to je pak osnovno obiljeje onoga to oznaava ozloglaeno ime magije. Jer ona
osloboena od kauzalnih uvjeta fizikog djelovanja, dakle od kontakta u najirem smislu rijei jest neposredno
242
djelovanje nae volje same; to sam izloio u posebnom

poglavlju u spisu O volji u prirodi. Magijsko djelovanje
odnosi se stoga spram fizikoga djelovanja kao mantika
spram umne konjekture: ono je stvarno i potpuno actio
in distans, kao to je prava mantika na primjer somnambulna vidovitost passio a distante. Kao to je u ovoj dokinuta individualna izolacija spoznaje, tako je u onoj dokinuta individualna izolacija volje. U objema postiemo
stoga, neovisno o ogradama koje donose prostor, vrijeme
i kauzalitet, ono to inae i svakodnevno moemo postii
samo pod njima. U njima je, dakle, nae najunutarnije
bie, ili stvar po sebi, odbacilo one forme pojave i nastupa osloboeno od njih. Zato je i vjerodostojnost mantike
srodna vjerodostojnosti magije i sumnja u obje zajedno
se javlja i zajedno nestaje.
Animalni magnetizam, simpatetike kure, magija,
drugo lice, istinito sanjanje, vienje duhova i vizije svake
vrsti, sve su to srodne pojave, ogranci jednog stabla, i
daju sigurne, neotklonjive pokaze o jednom neksusu bia
koji poiva na sasvim drugom poretku stvari negoli to je
to u prirodi, koja za svoju bazu ima zakone prostora, vremena i kauzaliteta. Taj je drugi poredak dublji, izvorniji i
neposredniji, zato u njemu ne vrijede prvi i najopenitiji,
isto formalni zakoni prirode. Prema tome vrijeme i prostor ne odvajaju vie individue i na tim formama poivajue njihovo upojedinaenje i izolaciju, priopenju misli i
neposrednom utjecaju volje vie ne postavljaju nepremostive granice. Tako promjene bivaju izazvane sasvim drugim putem, a ne fizikim kauzalitetom i suvislim lancem
njegovih lanova, naime, samo s pomou nekog voljnog
akta koji je na poseban nain dospio na svjetlo dana i
243
Arthur Schopenhauer
time preko individua bio dalje potenciran. U skladu s

time svojstveno je obiljeje ovdje reenih, animalnih fenomena visio et actio in distans, kako po vremenu tako i
po prostoru.
Usput reeno, pravi je pojam actio in distans taj da
prostor izmeu initelja i uinjenoga, bio on pun ili prazan nema nikakva utjecaja na injenje nego je potpuno
svejedno iznosi li on jedan palac ili bilijune Uranovih ophoda. Jer ako uinak kroz udaljenost biva unekoliko oslabljen, tako je zato to neka materija, koja ve ispunjava
prostor, treba njega proslijediti i zato ga slabi putem njezina stalnog protuuinka prema mjeri udaljenosti; tako je
i zato to se uzrok sam sastoji od nekog materijalnog izlijevanja koje se u prostoru iri i toliko se stanjuje koliko
je ovaj vei. Prazni prostor sam ne moe ni na koji nain
pruati otpor i slabiti kauzalnost. Gdje se, dakle, uinak
smanjuje prema mjeri udaljenosti od polazita svog uzroka, kao to biva sa svjetlom, gravitacijom, magnetima i
tako dalje, tamo nema actio in distans; i isto tako malo
ga je ondje gdje kasni zbog udaljenosti. Jer pokretljiva u
prostoru jedino je materija: ona bi morala biti nositeljem
koji prevaljuje put takva uinka i prema tome djelovati
tek nakon to je stigla na cilj, dakle tek pri kontaktu,
dakle ne in distans.
Fenomeni o kojima se ovdje govori imaju, kao ogranci
jednog stabla, kako je reeno, za specifinu oznaku upravo actio in distans ipassio a distante. Time, meutim, pruaju oni, kako je ve spomenuto, ponajprije neku tako
neoekivanu i sigurnu faktinu potvrdu Kantova osnovnog uenja o suprotnosti pojave i stvari po sebi i o zakonima toga dvoga. Priroda i njezin poredak jest, naime,
244
za Kanta puka pojava: kao njezinu suprotnost vidimo

sve injenice o kojima se ovdje govori, a mogu se nazvati
magikim, jer imaju svoj korijen neposredno u stvari po
sebi i izazivaju u pojavnom svijetu fenomene koji prema
njihovim zakonima nikada ne mogu biti objanjeni; zato
s pravom bivaju nijekani, sve dok to stostruko iskustvo
vie ne doputa. Ali ne samo Kantova, nego i moja filozofija dobiva pobliim istraivanjem tih injenica vanu potvrdu, a u injenici da je u svim onim fenomenima pravi
agens jedino volja: po tome se ona oituje kao stvar po
sebi. Od ove istine, na svom empirijskom putu zahvaen
je jedan poznati magnetizer, maarski grof Szapary, koji
oigledno ne zna nita o mojoj filozofiji, a i o drugima ne
zna mnogo. U svom spisu Rije o animalnom magnetizmu,
Leipzig, 1840., odmah u prvoj raspravi Fiziki dokazi tvrdi da je volja naelo svega duhovnoga i tjelesnog ivota.
Povrh toga, i bez obzira na to, reeni fenomeni na svaki nain faktino i savreno sigurno opovrgavaju ne samo
materijalizam nego i naturalizam, kako sam ih prikazao
kao na prijestolje metafizike stavljenu fiziku; ine to time
to poredak prirode, koji navedena dva nazora hoe uiniti apsolutnima i jedino vaeima, dokazuju kao isto
fenomenalan i stoga povran, emu u temelju lei od njezinih zakona nezavisna stvar po sebi. Fenomeni o kojima
se govori neusporedivo su najvaniji, barem s filozofskog
stajalita, meu svim injenicama koje nam prua itavo
iskustvo; zato je dunost svakog znanstvenika da se s njima temeljito upozna.
Neka sljedea opa primjedba poslui tome da se ovo
razmatranje dodatno objasni. Vjera u duhove ovjeku je
priroena: ona postoji u svim vremenima i u svim zem
245
Arthur Schopenhauer
ljama, i moda niti jedan ovjek nije slobodan od toga.

Veliko mnotvo i puk svih zemalja i svih vremena razlikuje naravno i nadnaravno kao dva temeljito razliita, a
ipak ujedno nazona poretka stvari. Nadnaravnom poretku pripisuju uda, pretkazanja, duhove i arolije. Povrh
toga uvrijeeno je uvjerenje da uope nita nije sasvim,
do u posljednje temelje, prirodno nego da priroda sama
poiva na neem nadnaravnom. Zato se puk vrlo dobro
razumije kada pita: Ide li to prirodno ili ne? U biti poklapa se to popularno razlikovanje s Kantovom razlikom
izmeu pojave i stvari po sebi; samo to ova stvar tonije
i ispravnije odreuje, naime u tome to prirodno i natprirodno nisu dvije razliite i odvojene vrste i dva bia, nego
jedno te isto, koje uzeto po sebi valja nazvati nadnaravnim, jer tek to se pojavljuje, to znai stupa u zamjedbu
naeg intelekta i po tom ulazi u njegove forme, priroda se
predstavlja, a njezina fenomenalna zakonitost jest upravo
ono to se razumije pod prirodnim. Ja sam opet samo
objasnio Kantov izraz kad sam pojavu upravo nazvao
predodbom. I ako se pripazi da, tako esto, u Kritici istoga uma i u Prolegomena Kantova stvar po sebi, iz tame
u kojoj je on dri, samo malo istupa i odmah se oituje
kao ono moralno uraunljivo, dakle kao volja, tada e
se uvidjeti da sam dokazom da je volja stvar po sebi isto
tako samo objasnio i proveo Kantovu misao.
Animalni magnetizam, naravno ne s ekonomskog
i tehnolokog stajalita, nego s filozofskog, sadrajem
je najbogatije od svih ikada izvedenih otkria, iako on
postavlja vie zagonetki nego to ih rjeava. On je zaista
praktika metafizika, kako je ve Bacon iz Verulama definirao magiju: on je u izvjesnoj mjeri jedna eksperimen246
talna metafizika jer odstranjuje prve i najopenitije zakone prirode; zato ini moguim ak i ono to je a priori
smatrano nemoguim. Ve u pukoj fizici eksperimenti i
injenice jo ni izdaleka ne otvaraju ispravni uvid, nego
je za to potrebno izlaganje koje se esto teko nalazi. Koliko e jo i vie biti tako s misterioznim injenicama ove
empirijski nastupajue metafizike! Racionalna ili teorijska metafizika morat e, dakle, s njom ii u korak da bi
se nalo blago to se tu nalazi. Tada e, pak, doi vrijeme
kad e filozofija, animalni magnetizam i prirodna znanost, koja u svim svojim ograncima besprimjerno napreduje, uzajamno baciti tako jasno svjetlo da e na vidjelo
izii istine kojima se nije smjelo ni nadati. Samo neka se
tu ne misli na metafizike iskaze i uenja somnambula: to
su najee bijedni nazori, potekli iz dogmi koje su som
nambuli nauili, pomijeani s onim to se nalazi u glavi
njihova magnetizera; stoga nisu vrijedni pozornosti.
I za razjanjenje pojava duhova, koje su u svim vremenima tako tvrdokorno tvrene kao i postojano nijekane,
vidimo u magnetizmu otvoreni put: samo treba ispravno
pogoditi. Ipak, to nee biti lako, iako taj put lei negdje u
sredini izmeu lakovjernosti naeg inae vrlo potovanog
i zaslunog Justinusa Kernera i sada jo samo u Engleskoj
vladajueg gledita koje doputa samo jedan mehaniki
poredak prirode, da bi se tako sve to ide preko toga sigurnije moglo smjestiti i koncentrirati kod jednog osobnog bia, od svijeta sasvim razliitog bia, a koje po volji
njime upravlja. Engleska vladavina popova, u strahu od
svjetla i s nevjerojatnom besramnou, protivei se drsko
svakoj znanstvenoj spoznaji, u naem dijelu svijeta dovodi upravo do skandala. Ti popovi njegovanjem hlad247
Arthur Schopenhauer
nog praznovjerja koje oni nazivaju svojom religijom,

povoljnih predrasuda i neprijateljstva prema kojima su
suprotstavljene istine, snose glavnu krivnju za nepravdu
koju je animalni magnetizam morao pretrpjeti u Engleskoj. Tamo je on, nakon to je ve etrdeset godina u
Njemakoj i Francuskoj bio priznat u teoriji i praksi, s
povjerenjem u neznanje, bio ismijan i osuivan kao nezgrapna prijevara. Tko vjeruje u animalni magnetizam,
ne moe vjerovati u Boga, rekao mi je jo godine 1850.
neki mladi engleski pop: hinc ille lacrimae! Konano je
ipak i na otoku predrasuda i popovskih prijevara animalni
magnetizam postavio svoju zastavu za ponovno i slavno
potvrivane magna est vis veritatis, lijepi biblijski izrijek
od kojega drhti svako anglikansko popovsko srce za svoju
nadarbinu. Uope, dolo je vrijeme da se u Englesku poalju misije uma, prosvjetiteljstva i protupopovstva, s Bohlensovom i Straussovom kritikom Biblije u jednoj ruci
i Kritikom istog uma u drugoj ruci, da bi se onima koji
se potpisuju kao reverend, oholima i najdrskijima meu
svim popovima svijeta zabranilo daljnje poslovanje i time
okonao skandal.
U meuvremenu, smijemo se nadati najboljem od parobroda i eljeznica, koji su poticajni za izmjenu misli
kao i za izmjenu roba, zbog ega su u Engleskoj s tolikom
brigom njegovani, a gdje, ak vladajui viim staleima,
najveu opasnost predstavlja prosta bigoterija. Ipak se ne
moe dulje trpjeti da oni popovi najinteligentnije i gotovo u svakom pogledu prve europske nacije najgrubljim
licemjerstvom potpuno degradiraju tu naciju i time je
ine prijezira vrijednom. Najmanje se to moe trpjeti ako
se pomisli na sredstva kojima su oni to ostvarili. Naime,
248
puki odgoj, koji im je bio povjeren, tako su uredile da

dvije treine engleske nacije ne umije itati. Pri tome, njihova glupost i bezobrazluk idu tako daleko da u javnim
glasilima gnjevom, porugom i glasnim podsmjehom bivaju napadnuti ak posve sigurni opi rezultati geologije.
Naime, mojsijevsku priu o stvaranju ele sasvim ozbiljno uiniti vrijedeom, a da ne zamjeuju da u takvim
napadima glinenim loncem udaraju eljezni lonac.
Uostalom, pravi je izvor skandaloznog engleskog
obskurantizma, koji vara narod, zakon primogeniture,
koji aristokraciji (u najirem smislu) ini nunim zbrinjavanje mlaih sinova: za njih, ako nisu sposobni ni za
mornaricu ni za armiju, postoji Churc-establishement
(karakteristino ime), ustanova za zbrinjavanje s pet milijuna funti prihoda. Mladom plemiu pribavlja se a iving
to znai upa ili milou ili za novac: vrlo esto bivaju
upe u novinama ponuene na prodaju, ak na javnoj
aukciji. Zbog pristojnosti, ipak ne biva prodavana upravo
upa, nego pravo za iznajmljivanje (the patronage). Budui da ta trgovina mora biti zakljuena prije stvarnog
ispranjenja upe, dodaje se da sadanji upnik ima ve
77 godina, a ne proputa se naglasiti i pogodnost za lijepi
lov i ribolov u upi, a naglaava se da u upi postoji i elegantan stan. To je najbezobraznija simonija na svijetu.
Odatle se shvaa zato je u dobrom, hou rei, otmjenom drutvu svaka poruga nad crkvom i njezinim hladnim praznovjerjem gledana kao lo ton, kao nepristojnost, prema maksimi quand le bon ton arrive, le bon sens
se retire. Tako velik je stoga utjecaj popova u Engleskoj
da na trajnu sramotu engleske nacije Thorwaldsenov kip
Byrona nakon nenadmaivog Shakespearea, njihova naj249
Arthur Schopenhauer
veeg pjesnika, nije smio biti postavljen u nacionalnom

panteonu Westminsterske opatije uz druge velike mueve.
Jer Byron je bio suvie astan i poten pa anglikanskom
popovskom varanju nije napravio nikakve koncesije nego
je nesmetano iao svojim putem. A osrednji pjesnik Wordsworth, esta meta njegova ruganja, dobio je u Westminsterskoj crkvi svoj kip godine 1854. Engelska nacija
takvim niskostima sebe samu oznauje as a stultified and
priestridden nation. Europa joj se s pravom izruguje. Ali
tako nee ostati. Neki budui mudriji narataj unijet e
s pompom Byronovu statuu u Westminstersku crkvu.
Voltaire, koji je stotinu puta vie od Byrona pisao protiv
crkve, poiva slavno u francuskom Panteonu, crkvi svete
Genoveve, sretan da pripada naciji koja se ne da vui za
nos od popova niti od njih biti regirana.
Pri tom, naravno, ne izostaju demoralizirajui uinci
popovskih obmana i licemjerja. Demoralizirajue mora
djelovati da popovska vladavina narodu lae da se polovica svih vrlina sastoji u nedjeljnom ljenarenju i u crkvenoj dernjavi te da jedan od najveih poroka, koji otvara
put svima drugima, jest Sabbathbreaking, to jest ne lijenariti nedjeljom. Zato siromanim grjenicima, koje
oekuje vjeanje, daju da u novinama izjave da je iz Sab
athgbreakinga, tog stranog poroka, potekao sav njihov
grjeni put.
Upravo zbog reenih ustanova mora se jo i sada zabrinjavati nesretna Irska. Na tisue njezinih stanovnika
umire od gladi pored svog vlastitog katolikoga klera,
koji dobrovoljno uzdravaju. No nita ne ini protestantsko sveenstvo s nadbiskupom, dvanaest biskupa i vojskom deansa i rectora, a ivi, ako i ne direktno na troak
naroda, od crkvenoga dobra.
250
Ve sam upozorio na to da su blisko srodne pojave

san, somnambulno zamjeivanje, vidovitost, vizija, drugo lice i mogue vienje duhova. Zajedniko im je to da,
ako u to zapadnemo, neko objektivno zrenje dobivamo
sasvim drugim organom nego u obinom budnom stanju. Naime, ne dobivamo ga vanjskim osjetilima, a ono
je ipak tono takvo kao da ga dobivamo njihovim posredovanjem. Ja sam taj organ nazvao organom sna. Meutim, meusobno ih razlikuje razliitost njihova odnosa
spram osjetilno zamijeenog empirijski realnog vanjskog
svijeta. On, naime, pri sanjaju u pravilu ne postoji i ak
u rijetkim fatidiknim snovima ipak je najee samo posredan i udaljen, vrlo rijetko direktan. Naprotiv, taj odnos u somnambulnom zamjeivanju i vidovitosti, kao i u
mjeseara, neposredan je i sasvim ispravan. U vizijama i
moguem vienju duhova problematian je.
Naime, gledanje objekata u snu priznato je iluzorno,
dakle, zapravo puko subjektivno, kao u fantaziji. Ista vrsta zrenja, meutim, u budnom snivanju i u somnambulizmu biva potpuno i ispravno objektivno. Upravo ono
zadobiva u vidovitosti neki vidokrug koji je budnome
stanju neusporedivo iri i nadmaujui. Ako se pak ovdje
protee na fantome umrlih, eli se pustiti da vrijedi kao
subjektivno gledanje. To, meutim, nije primjereno analogiji takva nadmaivanja i moe se tvrditi samo toliko
da se tada gledaju objekti u postojanje kojih se ne moe
vjerovati obinim zrenjem nekog prisutnog budnog ovjeka.
Na prethodeem stupnju takve objekte budan ovjek
mora tek u daljini potraiti ili u vremenu iekivati. Naime, na tom stupnju, moemo vidovitost oznaiti kao
251
Arthur Schopenhauer
neko zrenje koje se protee na ono to budnoj modanoj

djelatnosti nije neposredno dostupno, a ipak je realno
prisutno i stvarno. Zato ne smijemo odrei, barem ne odmah i bez dvojenja, objektivnu realnost onim zamjedbama kojima budno zrenje ne moe stii ni prevaljivanjem
nekog prostora ili nekog vremena. Upravo prema analogiji smijemo pretpostaviti da bi neka mo zrenja, koja se
protee na stvarno budue i jo nenazono, takoer na
neto neko prisutno, a sada vie neprisutno, mogla biti
sposobna zamijetiti to kao prisutno. K tome jo nije rijeeno to da fantomi o kojima se govori ne mogu dospjeti i u budnu svijest. Najee oni bivaju vieni u stanju
budnog snivanja, u kojem se, dakle, neposredna okolina
i sadanjost, iako sanjajui, tono sagledava. Tada sve to
se vidi jest objektivno realno; tako u tome nastupajui
fantomi imaju presumciju realnosti.
No iskustvo nas ui da funkcija organa sna, koja je
obino uvjet za djelovanje laganijeg, obinog ili pak dub
ljeg magnetikog sna, iznimno i pri budnom mozgu moe
postati djelotvorna, dakle ono oko kojim vidimo snove
moe se takoer neki put pojaviti i u budnom stanju.
Tada pred nama stoje likovi koji onima koji osjetilima
dolaze do mozga tako varljivo nalie da se s njima mogu
zamijeniti pa se drati da su osjetilni dok se ne otkrije da
oni nisu lanovi one svepovezajue, u kauzalnom neksusu postojee sveze iskustva koje se poima pod imenom
tjelesnog svijeta. To na osnovi njihova ustroja dolazi na
vidjelo prije ili kasnije.
Nekom liku koji se tako predstavlja, ve prema tome
gdje ima svoj udaljeni uzrok, pripast e ime halucinacije, vizije, drugog lica ili pojave duha. Jer njegov najblii
252
uzrok mora leati u nutrini organizma, kako je ve pokazano, neka iznutra dolazea akcija pobuuje mozak na
zornu djelatnost, koja se protee sve do osjetilnih ivaca,
ime tako predstavljeni lik dobiva boju i sjaj, ton i glas
stvarnosti. Kad se to dogaa nesavreno, bivaju oni samo
slabo obojeni, blijedi, sivi i gotovo prozirni, ili tome
analogno za sluh, njihov e glas zvuati krljavo, uplje,
tiho, promuklo ili cvrei. Kada gledatelj na njega upravi
otriju pozornost, oni obino nestaju. Jer od onoga to
je vanjskom utisku predano s naporom, osjetila stvarno
primaju ono to je jae, obrnuto, nadvladavaju i potiskuju svu onu iznutra dolazeu djelatnost mozga. Da bi se
izbjegla ta kolizija, dogaa se da pri vizijama unutarnje
oko koliko je god mogue jae projicira likove tamo gdje
vanjsko oko nita ne vidi, u mrane uglove, iza zastora koji odjednom postaju providni i uope u tamu noi,
koja je samo zato vrijeme duhova jer tama, tiina i samoa, dokidajui vanjske utiske, stvara prostor za igru onoj
iznutra dolazeoj djelatnosti mozga. Moe se to usporediti s fenomenom fosforesciranja, koji je takoer uvjetovan tamom. U glasnom drutvu i pri sjaju mnogih svijea
pono nije vrijeme za duhove. Ali tamna, tiha i osamljena
pono to jest; jer mi se ve instinktivno u njoj bojimo nastupa duhova, koji se predstavljaju sasvim izvanjski iako
njihov najblii uzrok lei u nama samima. Tako se tada
zapravo bojimo sebe samih. Zato, biva u drutvu onaj tko
se boji nastupa takvih pojava.
Iako iskustvo ui da se sve ovdje spominjane pojave
dogaaju na javi, u budnome stanju, po emu se one
upravo razlikuju od snova, ja ipak sumnjam da je to
bdijenje u najstroem smislu savreno. Jer ini se da za
253
Arthur Schopenhauer
to nuna podjela predodbene snage mozga trai da bez

smanjivanja normalne djelatnosti organ sna ne moe biti
jako djelatan, dakle on moe biti tako djelatan samo pod
izvjesnim depotenciranjem budnoga, na van usmjerenog
osjetilnog stanja svijesti. Iz toga predmnijevam da tijekom neke takve pojave, dodue uostalom budna svijest,
istodobno bude pokrivena nekim sasvim lakim velom,
po emu dobiva izvjesnu, iako slabu, snovitu obojenost.
Odatle bi se dalo objasniti da oni koji su zaista imali takve pojave nisu od straha pred tim umrli; naprotiv
lane, umjetno izazvane pojave duhova katkad su imale
takav uinak. Da, najee zbiljske vizije te vrste ne uzrokuju nikakav strah; nego tek poslije toga, pri razmiljanju
o tome pojavljuje se neki osjeaj jeze. To se moe objasniti time to tijekom njihova trajanja oni bivaju smatrani ivim ljudima, a tek se naknadno pokazuje da oni to
ne mogu biti. Vjerujem da odsutnost straha, koja je ak
karakteristina oznaka zbiljske vizije takve vrste, potjee poglavito iz upravo navedenog razloga. Ako se, iako
budan, biva lagano obavijen nekom vrsti snovite svijesti,
dakle ako se nalazi u nekom elementu, upravo u takvu
stanju ne razlikuje se tako otro objektivno od subjektivnoga kao kod uinaka tjelesnog svijeta pa nema ni straha
od netjelesnih pojava. To se potvruje u prostodunom
nainu kojim vidjelica iz Prevorsta nastupa u svome ophoenju s duhovima: puta sasvim mirno nekog duha da
stoji i eka dok ona ne pojede svoju juhu. I J. Kerner
sam kae, na vie mjesta, da je ona, dodue, izgledala
budna, ali ipak nije bila potpuno budna: to se jo mora
spojiti s njezinom izjavom da je uvijek potpuno budna
kada vidi duhove. Svim takvim, u budnom stanju nastu254
pajuim zrenjima posredovanjem organa sna, koje nam

doaravaju objektivne i zrenjima posredovanjem osjetila
istovjetne pojave, mora, kako je reeno, najblii uzrok
leati uvijek u nutrini organizma. Tamo tada na mozak
djeluje neka neobina promjena, koja posredovanjem vegegativnog ivanog sustava, dakle simpatikim ivcima
i njihovim ganglijama, a srodnog celebralnom sustavu.
Tim uinkom ovo zrenje, uvijek samo u sebi prirodnoj i
svojstvenoj djelatnosti objektivno, imajui kao oblik prostor, vrijeme i kauzalitet, biva premjeteno upravo tako
kao da utiscima izvana dolazi na osjetila. Zato on tada
isto tako obavlja svoju normalnu funkciju.
Ali prodire ova tako iznutra pobuena djelatnost
mozga sve do osjetilnih ivaca, koji potom tada isto tako
iznutra, kao inae izvana, bivaju pobueni na njihove
specifine osjete, koji pojavne likove opremaju bojom,
zvukom, mirisom i tako dalje i time im podaruju savrenu objektivnost i tjelesnost osjetilno zamijeenoga. Patnje vrijednu potvrdu dobiva ova teorija sljedeim navodima neke vidovite somnambule Heinikena o nastanku
somnambulnog zrenja: u noi joj je, nakon mirnog prirodnog sna, odjednom postalo jasno da se svjetlo razvija
iz stranjega dijela glave, da struji odatle prema prednjem
dijelu, dolazi tada do oi i ini vidljivim okolne predmete: kroz ovo, sumraku slino svjetlo, ona je sve oko
sebe jasno vidjela i spoznavala. Izloeni najblii uzrok
takvih u mozgu iznutra pobuenih zrenja mora imati
opet neki udaljeni uzrok. Ako bismo eljeli taj uzrok potraiti ne svaki put u organizmu nego katkad i izvan njega, u potonjem sluaju onom modanom fenomenu koji
se predstavlja tako subjektivnim kao to su puki snovi,
255
Arthur Schopenhauer
ak kao budno sanjanje, time bi mu bila osigurana realna

objektivnost, to jest stvarni kauzalni odnos spram neega
nazonoga izvan subjekta, s jedne sasvim druge strane,
dakle tako da kroz stranja vrata opet dolazi unutra.
Sada u nabrojiti udaljene uzroke ovog fenomena
koliko su nam poznati; ponajprije primjeujem da tako
dugo dok lee samo unutar organizma, bivaju oznaeni
imenom halucinacija, ali to se ime naputa i zamjenjuje razliitim drugim imenima ako se dokae da postoji
uzrok koji lei izvan organizma ili kao takav mora biti
uzet.
1. Najei uzrok modanih fenomena o kojima se
govori jesu estoke, akutne bolesti, naime vatrene vruice koje sa sobom donose delirij, fenomen svima poznat
pod imenom fantazija u vruici. Taj uzrok lei oigledno
samo u organizmu, ako i vruica sama moe biti izazvana
vanjskim uzrocima.
2. Ludilo nije nipoto uvijek, ali ipak je katkad praeno halucinacijama kojima kao uzrok treba gledati bolesna stanja koja ga ponajprije izazivaju, najee u mozgu,
esto i u ostalom organizmu.
3. U rijetkim, na sreu savreno utvrenim sluajevima
nastaju a da nema vruice, a kamoli ludila halucinacije
u obliku pojava ljudskih likova koji izgledaju kao pravi i
zbiljski. Najpoznatiji sluaj te vrste jest sluaj Nicolaisa.
Iznio ga je 1799. u Berlinskoj akademiji i to je predavanje
posebno otisnuo. Slian sluaj nalazi se u Edinburgh Journal of Science, by Brewster, Vol. 4. N. 8, Oct-April 1831.
Vie drugih sluajeva iznosi Brierre de Boismont, Des
hallucinations, 1845, deuxime edit., 1852., vrlo korisna
knjiga za itav predmet naeg istraivanja. Dodue, ona
256
ne zahvaa dublje u objanjenje fenomena koji ovamo

pripadaju, ak, naalost, nema niti zbiljski nego samo
prividni sistematski raspored; ipak, ona je vrlo bogata,
s panjom i kritikom sabrana kompilacija svih sluajeva
koji pogaaju nau tamu. Za specijalnu toku koju ovdje
upravo razmatramo vani su napose Observations 7, 13,
15, 29, 65, 108, 110, 111, 112, 114, 115, 132.
Uope, pak, mora se zamisliti i pretpostaviti da od injenica koje pripadaju cjelokupnom predmetu sadanjeg
razmatranja, na jednu javno priopenu injenicu dolaze
tisue slinih injenica o kojima zna samo njihova neposredna okolina, a tako je iz raznoraznih uzroka, koje je
lako shvatiti. Zato se znanstveno razmatranje ovog predmeta vue stotinama godina pa i tisuu godina s malo
pojedinanih sluajeva istinitog sanjanja i pripovijesti o
duhovima. A odonda su se takvi sluajevi dogodili sto
tisua puta, ali o njima se nije javno oitovalo pa stoga i
nisu uvrteni u literaturu. Kao primjere bezbrojnih opetovanja tipinih sluajeva navodim samo istiniti san koji
pripovijeda Ciceron u De div., ), 27, utvaru kod Plinija u
Epistola ad Suram, i pojavu duhova kod Marsilija Ficina u
skladu s dogovorom s njegovim prijateljem Mercatusom.
Za sve dosada razmatrane sluajeve, koji su prema tipu
kao bolest Nicolaisa, utvrdilo se da su nastali iz sasvim
tjelesnih, u samom organizmu skrivenih abnormalnih
uzroka, kako kroz svoj beznaajni sadraj i periodinost
njihova pojavljivanja, tako i kroz to da su izmicali terapeutskim sredstvima, posebno putanju krvi. Oni pripadaju dakle takoer u puke halucinacije.
4. Ovome se pridruuju ponajprije izvjesne, njima
uostalom sline pojave objektivnih i izvanjskih likova,
257
Arthur Schopenhauer
koje se ipak razlikuju prema jednom za vidioca znaajnom, odreenom, i to najee mranom obiljeju. Njegova realna vanost izvan svake je sumnje najee zbog
smrti koja je uslijedila uskoro nakon toga i pogodila onoga kome se to prikazalo. Kao uzorak za takvu vrstu treba
promatrati sluaj koji pripovijeda Walter Scott, On demonology and witchcraft, letter 1, i koji ponavlja Brierre
de Boismont: neki sudski inovnik najprije je mjesecima pred sobom vidio maku, potom nekog metra ceremonija i konano kostur; pri tome se iscrpio i napokon
umro.
Upravo toj vrsti pripada vizija Miss Lee: njoj je pojava
njezine majke navijestila njezinu smrt tono u dan i sat.
O njoj pripovijeda Beaumont u Treatise on spirit, zatim
Hibbert u Sketches of the philosophy of apparitions, 1824.,
potom u Hor. Welby Signs before death, 1825., takoer J.
C. Henningu O duhovima i vienju duhova, 1780., napokon i u Brierre de Boismontu. Trei je primjer u upravo spomenutoj Weblyevoj knjizi ispripovijedana zgoda
s gospoom Stephens, koja je u budnom stanju vidjela
kako iza njezina stolca lei neki le, a zatim je nakon nekoliko dana umrla. Ovamo takoer pripadaju sluajevi
vienja sama sebe, koji katkad, iako ne uvijek, najavljuju smrt vidioca. Jedan vrlo neobian i dobro provjeren
sluaj takve vrste zabiljeio je berlinski lijenik Formey
u svojim Poganskim filozofima: on se nalazi potpuno
reproduciran u Horstovoj Deuteroskopiji i u njegovoj Biblioteci arolija, sv. 1. Ali ipak treba primijetiti da u tom
sluaju pojavu nije vidjela upravo osoba koja je ubrzo nakon toga i neoekivano umrla, nego da su je vidjeli roaci
te osobe. O pravom vienju sama sebe izvjeuje Horst
258
u 2. dijelu Deuteroskopije. ak i Goethe pripovijeda da je

vidio sama sebe na konju i u odjei u kojoj je osam godina kasnije zaista jaio (Iz mog ivota, 11. knjiga). Ta ga
je pojava, usput reeno, trebala utjeiti; dala mu je da vidi
kako ljubljenu, od koje se upravo bolno rastao, nakon
osam godina opet posjeuje, jaui u obrnutom pravcu;
ona mu je za trenutak pomaknula veo budunosti da bi
u alosti najavila ponovno vienje. Pojave te vrste nisu
vie puke halucinacije, nego vizije. Jer one predstavljaju
ili neto realno ili se odnose na budue, zbiljske dogaaje.
Zato su one u budnom stanju ono to su u snu fatidikni
snovi, koji se, kako je ve reeno, najee odnose na vlastito, osobito na nepovoljno zdravstveno stanje snivaa;
puke halucinacije odgovaraju, pak, obinim, nevanim
snovima.
Izvor tih vanih vizija valja traiti u tome to su one
zagonetna u naoj nutrini skrivena prostornim i vremenskim odnosima, neograniena i zato sveznajua mo.
Ona ne pripada u obinu svijest nego je za nas zakrivena
spoznajna mo. Ona ipak u magnetikoj vidovitosti odbacuje svoj veo. Jednom je neto za individuu vrlo interesantno dokuila, o emu bi volja, koja je jezgra itava
ovjeka, rado obavijestila cerebralnu spoznaju. To joj je
mogue samo rijetko uspjelom operacijom: puta organ
sna da proradi u budnom stanju i tako ovo svoje otkrie
priopi cerebralnoj svijesti u zornim likovima direktnog
ili alegorijskog znaenja. To joj je uspjelo i u ve ukratko
navedenim sluajevima. Svi se oni odnose na budunost.
Ali na taj nain moe biti otkriveno i ono to se upravo
sada dogaa, a to onda, naravno, ne pogaa vlastitu osobu, nego neku drugu osobu. Tako moe na primjer meni
259
Arthur Schopenhauer
biti obznanjena smrt mog udaljenog prijatelja koja se

upravo sada dogodila: njegov se lik meni iznenada predstavi, tako tjelesno kao da je iv, a da pritom umirui ne
treba sudjelovati svojim ivim mislima na mene. To se
naprotiv dogaa u sluajevima jedne druge vrste, o kojoj
e se govoriti malo kasnije. A ja sam to ovdje iznio samo
poradi objanjenja, jer se u ovom odjeljku govori samo o
vizijama koje se odnose na samog vidioca i o njima analognim fatidiknim snovima.
5. No opet fatidiknim snovima, koji se ne odnose na
vlastito zdravstveno stanje, nego na sasvim izvanjska dogaanja, odgovaraju izvjesne vizije koje ne izviru iz organizma nego navjeuju opasnosti koje nam prijete izvana,
koje, naravno, esto prolaze mimo nae glave, pa ih nikako nismo svijesni. U takvu sluaju ne moemo konstatirati vanjski odnos vizije. Vizije takve vrste, da bi ispale
vidljivima, zahtijevaju vie uvjeta, poglavito to da dotini
subjekt ima za to potrebnu prijemljivost. Ako se, naprotiv, to najee ispuni samo u niem stupnju, obznanjivanje e ispasti samo ujno i manifestirat e se raznoraznim
zvukovima, najee kucanjem, koje, osobito nou, najee obiava nastupiti pred jutro, i to tako da se probudi
i odmah zatim zamijeti vrlo jako i sasvim jasno kao zbiljsko kucanje na vrata spavae sobe. Do vidljivih vizija, i to
u alegorijski vanim likovima, koji se onda ne daju razlikovati od zbiljskih likova, doi e ponajprije onda kada
naem ivotu prijeti neka velika opasnost, ili ako smo pak
nekoj takvoj opasnosti, esto ne znajui, sretno umakli.
Tada takve vizije ujedno ele sreu i pokazuju da je pred
nama jo mnogo godina. Napokon e takve vizije nastupiti zato da navijeste neotklonjivu nesreu. Od takve
260
posljednje vrste vizija bila je poznata Brutova vizija prije

bitke kod Filipa, predstavljajui se kao njegov zao genij.
Njoj je slina vizija Kasija Parmensisa nakon bitke kod
Akcija, kako to pripovijeda Valerius Maximus (Lib. I., c.
7). Uope, predmnijevam da su vizije takve vrste glavni
povod za mit starih o geniju koji je pridan svakom ovjeku, a on je u kranska vremena bio spiritus familiaris.
U stoljeima srednjega vijeka pokuavali su ih objasniti
astralnim duhovima, kako svjedoi mjesto kod Teofrasta
Parcelzusa: Da bi fatum bio dobro upoznat, svaki ovjek
ima jednog duha, koji boravi izvan njega i postavlja svoje
sjedite u gornje zvijezde. Ti duhovi zovu se fatum. U
17. i 18. stoljeu rabile su se za objanjenje tih pojava
rijei spiritus vitales pojavile su se u pravo vrijeme jer su
tada nedostajali pravi pojmovi o tome. Stvarni udaljeni
uzroci vizija ove vrste ne mogu oito leati u organizmu:
malo poslije istrait u koliko se shvatljive mogu uiniti
njihove veze s vanjskim svijetom.
6. Vizije koje uope vie ne pogaaju vidioca, a ipak
tono i esto u svim njihovim pojedinostima predstavljaju kasnije, budue dogaaje svojstvene su onom rijetkom daru koji se naziva second sight, drugo lice ili deuteroskopija. Bogatu zbirku izvjea o tome sadri Horstova
Deuteroskopija, 2 sveska, 1830. Novije injenice ove vrste
nalaze se u razliitim svescima Kieferova arhiva za ivotinjski magnetizam. Ne postoji nipoto iskljuivo u kotskoj i Norvekoj udesna sposobnost da se nalaze vizije
te vrste. Ta sposobnost dolazi na vidjelo i u nas. Naime,
o takvim smrtnim sluajevima nalazimo izvjea u JungStillingovoj teoriji poznavanja duhova. ini se da i uveno proroanstvo Gazottea poiva na neemu takvu. ak
261
Arthur Schopenhauer
i u crnaca u Saharskoj pustinji nalazi se vrlo esto tree

oko (S. James Richardson, Narrative of a nission to Central Africa, London, 1853.). Da, ve u Homera nalazimo
prikazanu jednu stvarnu deuteroskopiju (Od. XX, 351
357), koja je ak neobino slina s pripovijeu Cazotte.
Jednu savrenu deuteroskopiju ispriao je Herodot.
U tom treem oku, dakle, postie ovdje, kao uvijek,
najprije iz organizma potekla vizija najvii stupanj objektivne, realne istine. Time otkriva neku vrstu nae povezanosti s vanjskim svijetom sasvim razliitu od obine,
fizike povezanosti. Ona kao budno stanje paralelno tee
s najviim stupnjevima somnambulne vidovitosti. Ona je
zapravo neko savreno istinito sanjanje u budnom stanju,
ili barem u stanju koje na koji trenutak nastupa usred bdijenja. Vizija treeg oka, upravo je kao istinito sanjanje, u
mnogo je sluajeva alegorijska ili simbolika, prema vrsto
uoblienim simbolima koji se u svih vidilaca pojavljuju u
jednakom znaenju, a koje se nalazi specificirano u navedenoj Korstovoj knjizi i u Kieferovu arhivu.
7. K upravo razmatranim, budunosti okrenutim vizijama, pandan donose one vizije koje prolost, naime
likove neko ivih osoba, u budno stanje donosi rastvoreni organ sna. Dosta je sigurno da one mogu biti izazvane
preostatkom leeva u blizini. Ovo vrlo vano iskustvo,
na koje se mogu svesti mnoge pojave duhova, ima svoju
najsolidniju i neobino sigurnu potvrdu u jednom pismu
prof. Ehrmanna zetu pjesnika Pfeffela, koje je in extenso
navedeno u Kieferovu Arhivu, sv. 10.
Ali i izvan toga biva ona potvrena u mnogo sluajeva
koji se mogu na nju svesti. Ovdje u spomenuti samo
neke. Ponajprije, naime, pripada u to ona u onom pismu
262
i iz dobra izvora priopena pripovijest o pastoru Lindneru, koja je takoer opetovana u mnogim knjigama, meu
ostalim u vidjelici iz Prevorsta; nadalje toj vrsti pripada
jedna pripovijest u navedenoj knjizi Fischera, koju je priopio prema oevicima, a koju pripovijeda da bi ispravio
jedno kratko izvjee o tome vidjelice iz Prevorsta. Zatim
u G. J. Wenzelovim Razgovorima o najnapadnijim novijim pojavama duhova, 1800., nalazimo odmah u prvom
poglavlju sedam takvih pripovijesti o pojavljivanjima
koja imaju povod u preostacima mrtvih koji lee u blizini. Pfeffelova pripovijest posljednja je od njih; ali i ostale
imaju obiljeje prave istine i nikako nisu izmiljene. Sve
one govore samo o pukom pojavljivanju lika umrloga,
bez ikakva daljnjeg dogaanja ili pak kakve dramatine
sveze. Zasluuju one stoga svu pozornost glede teorije o
tim fenomenima. Racionalistika objanjenja koja dodaje
sastavlja mogu posluiti da pravilno osvijetle svu nedostatnost takvih shvaanja. Ovamo pripada nadalje etvrto
opaanje u navedenoj knjizi Brierrea de Boismonta. Neki
od starih pisaca donose pripovijest o duhovima, na primjer Plinije mlai. Te su pripovijesti ve stoga udesne
to imaju sasvim isto obiljeje kao bezbrojne pripovijesti
iz novijeg vremena. Njoj sasvim slina, moda ak samo
u drugoj verziji, jest pripovijest koju iznosi Lukianos u
Filopseudesu. Od te vrste pripovijest je o Damonu, u
Plutarhovu prvom poglavlju Kimona; nadalje takvo je
Pauzanijevo izvjee o Maratonskoj bitci; s time se moe
usporediti ono to pripovijeda Brierre; konano takvo je
ono to navodi Svetonije u Kaliguli.
Uope, na iskustvo o kojemu se govori mogli bi biti
svedeni svi sluajevi u kojima se duhovi pojavljuju uvijek
263
Arthur Schopenhauer
na istim mjestima i vezani su kao utvare na odreeni lokalitet, na crkve, groblja, bojita, stratita, visoka sudita
i na one na zao glas dole kue u kojima nitko ne eli stanovati, a koje e se tu i tamo uvijek susretati: i ja sam vie
takvih poznavao. Takvi lokaliteti bili su povod za knjigu
isusovca Petra Thyreja: De infestis, ob molestantes daemoniorum et defunctorum spiritus, locis, Kln, 1598.
Ali najudesniju injenicu te vrste prua moda Observ.
77 Brierrea de Boismonta. Kao panje vrijedna potvrda
ovdje danog objanjenja tako mnogih pojava duhova, dapae posredni lan koji vodi od njih, jest vizija jedne som
nambule koja biva priopena u Kernerovim listovima iz
Prevorsta: njoj se, naime, predstavila iznenada jedna kuna scena koju ona tono opisuje, a koja se prije vie od
sto godina ondje odigrala: osobe koje je opisala bile su
jednake osobama s portreta koje ona nikad nije vidjela.
Ovdje u razmatranju uzeto temeljno iskustvo na koje
se mogu svesti svi takvi dogaaji, i koje retrospektivno
nazivam second sight, mora ostati stajati kao prafenomen;
jer za sada jo nedostaju sredstva da bi se mogli objasniti.
U meuvremenu, mogu se u blisku vezu dovesti s jednim
drugim fenomenom, naravno isto tako neobjanjivim.
I time je ve dobiveno mnogo, jer sada umjesto dviju
nepoznatih veliina ostaje samo jedna. Ta je prednost
analogna prednosti koju smo dobili svoenjem mineralnog magnetizma na elektricitet. Naime, kao to neka u
visokom stupnju vidovita somnambula nije ograniena
u svojim zamjedbama ak niti vremenom nego i zbilja
predvia budue, i to sluajno nastupajue dogaaje;
ili kao to isto to postiu jo naprednije deuteroskopisti
i vidioci leeva: dakle, dogaaji koji u nau empirijsku
264
stvarnost jo uope nisu nastupili, ipak, iz noi budunosti ve na takve osobe djeluju i mogu pasti u njihovu
percepciju; isto tako mogu i dogaaji i ljudi koji su ipak
ve jednom bili stvarni, iako to vie nisu, na izvjesne za
to posebno disponirane osobe djelovati i, dakle, kao one
oitovati jedan uinak prije, jedan uinak poslije. To je
manje nepojmljivo pogotovo onda kad je takvo shvaanje
posredovano i uvedeno neim materijalnim, primjerice
jo stvarno prisutnim preostacima zamijeenih osoba, ili
stvari koje su bile u svezi s njima, njihovim haljinama,
sobom u kojoj su boravile, ili neim to je priraslo njihovu srcu, skrivenim blagom. Analogno tome jako vidovita
somnambula katkad samo s pomou jednog poveznog
lana, na primjer marame koju je bolesnik nekoliko dana
nosio na golom tijelu, ili s pomou odrezanog uvojka
kose, s udaljenim osobama, o ijem se stanju zdravlja treba izvijestiti, biva dovedena u vezu i time dobiva od njih
sliku. Po tom nazoru, bile bi pojave duhova koji su vezani
uz odreeni lokalitet ili uz tamo leee tjelesne preostatke
umrlih, samo zamjedbe unatrag okrenute, dakle prolosti
upravljenoj deuteroskopiji a retrospective second sight;
one bi bile upravo ono to su stari nazivali sjenama, umbrae, eidola, dakle odjeci bivih pojava ovog naeg u vremenu i prostoru pojavnog svijeta, zamjetljivi organu sna,
u rijetkim sluajevima tijekom budnoga stanja, lake u
spavanju kao puki sni, najlake naravno u dubokom mag
netikom snu, kada se u njemu san pojaava do budnog
snivanja, a ono do vidovitosti; ali i u odmah na poetku
navedenom budnom sanjanju, koje je opisano kao istinito sanjanje najblie okoline spavaa, i upravo nastupom
takvih stranih likova spoznaje se kao neko stanje razliito
265
Arthur Schopenhauer
od budnoga stanja. U takvom budnom snivanju, naime,

bivaju najee vieni likovi upravo umrlih osoba iji je
le jo u kui; kao uope prema zakonu da ova unatrag
okrenuta deuteroskopija biva uvedena kroz tjelesne ostatke umrlih, lik nekog umrlog najlake se pojavljuje i u
budnom stanju za to disponiranim osobama dok jo nije
pokopan, iako i tada biva opaen organom sna.
Prema reenom razumije se po sebi da se nekoj na
taj nain pojavljenoj utvari ne moe pripisati neposredna realnost nekog nazonog objekta, iako joj posredno
ipak u osnovi lei neka realnost: naime, ono to se tu
vidi nije preminuli sam, nego puki eidolon, slika onoga
koji je jednom bio, nastaje u organu sna nekog za to disponiranog ovjeka, a povodom nekog preostatka, nekog
ostavljenog traga. Ono zato nema vie realiteta od pojave
onoga koji vidi sama sebe ili biva vien od drugih tamo
gdje se ne nalazi. Sluajevi te vrste poznati su iz vjerodostojnih svjedoanstava, od kojih se neka nalaze u Horstovoj Deuteroskopiji, sv. 2.; i sluaj Goethea, koji smo
spomenuli pripada ovamo; isto tako nerijetko bolesnici
nadomak smrti vide sebe u krevetu udvostruene. Kako
je? upitao je nedavno neki lijenik teko bolesnoga pacijenta. Sada bolje, otkad smo u krevetu dvojica bio
je odgovor; odmah zatim on je umro.
Prema tome stoji neka pojava duhova u objektivnom
odnosu spram negdanjega stanja osobe koja se prikazuje, ali nikako spram njezina sadanjeg stanja: jer ova
nema nikakva aktivnog udjela u tome; zato se i ne moe
zakljuivati na njezinu trajnu individualnu egzistenciju.
S danim se objanjenjem slae tono i to da preminuli
koji se tako pojavljuju to ine obino odjeveni u odjeu
266
koju su obiavali nositi; isto tako s ubojicom se pojavljuje

ubijeni, s jahaem konj. Vizijama te vrste treba pribrojiti
vjerojatno i veinu utvara koje je vidjela vidjelica iz Prevorsta, razgovore koje je s njima vodila treba vidjeli kao
djelo njezine vlastite uobrazilje, koja je pruala tekst za
ovu nijemu procesiju (dumb shew) i time dala objanjenje iz vlastitih sredstava. ovjek, naime, po prirodi tei
da sve to vidi nekako objasni ili barem unese u to neku
svezu, da o tome progovori u svojim mislima; zato djeca
neivim stvarima podmeu dijalog. Pa ipak, bila je to vidjelica sama, koja je doaptavala onim pojavama, a da to
nije znala, pri emu je njezina mo uobrazilje bila u onoj
vrsti nesvjesne djelatnosti kojom mi u obinom, beznaajnom snu dogaaje upravljamo i vodimo, i katkad povod za to uzimamo od objektivnih, sluajnih okolnosti,
kao primjerice neki pritisak u krevetu, ili zvuk koji izvana
dopire do nas, ili miris, i tako dalje. O tome onda sanjamo duge prie. Da bi se objasnila ta dramaturgija vidjelice, neka se pogleda u Kieferov Arhiv to Bende Bendsen
pripovijeda o svojoj somnambuli, kojoj se u magnetikom snu katkad pojavljuju njezini ivi znanci, a onda
ona na glas vodi duge razgovore s njima. Tamo se kae:
Meu mnogim razgovorima koje ona vodi s odsutnima
karakteristian je sljedei: Tijekom navodnih odgovora
ona je utjela, gledala je s napetom pozornou, pri emu
se podigla u krevetu i okretala je glavu na odreenu stranu da slua odgovore drugih. Prividno cijepanje vlastite
osobe u tri razliite, kako je to u snu uobiajeno, ilo je
ovdje tako daleko da je nisam mogao uvjeriti da ona sama
pravi te tri osobe. Takve su vrste, prema mojem miljenju, i razgovori s duhovima vidjelice iz Prevorsta i ovo
267
Arthur Schopenhauer
objanjenje nalazi jaku potvrdu u neizrecivoj neukusnosti

teksta onih dijaloga i drama koji odgovaraju samo predodbenom krugu nenaobraene brdske djevojke i njoj
pridane puke metafizike. Njima podmetnuti objektivnu
realnost mogue je samo pod pretpostavkom bezgranino apsurdnog, upravo glupog poretka svijeta, takva svijeta da bi se moralo stidjeti da mu se pripada.
Da nije tako zbunjeni i lakovjerni Just. Kerner u tiini
ipak imao laganu slutnju o ovom ovdje navedenom izvoru onih razgovora duhova, ne bi on s tako neodgovrnom
lakoumnou posvuda i svaki put propustio ozbiljno i
marno istraiti materijalne predmete to su ih naznaili
duhovi, na primjer pisai pribor u crkvenim podrumima,
zlatne lance u dvorskim svodovima, pokopanu djecu u
konjskim stajama, umjesto toga to se i najmanjom zaprekom dao od toga odgovoriti. Jer to bi rasvjetlilo te
sluajeve.
Uope mislim da najvei broj vienih pojava umrlih
pripada u ovu kategoriju vizija i njima odgovara, dodue, prola realnost, ali nikako sadanja upravo objektivna
realnost. Takav je primjer pojava predsjednika Berlinske
akademije Maupertiusa u njezinoj dvorani, viena od
botaniara Gleditcha, koju navodi Nicolai u svom ve
spomenutom predavanju pred tom istom akademijom;
takva je od Waltera Scotta u Edinb. review iznijeta i od
Horsta u Deuteroskopiji ponovljena zgoda o zemljaku
u vicarskoj, koji je, uavi u javnu biblioteku, ugledao
svog prethodnika u sveanoj skuptini, okruena sa samim mrtvacima, kako sjedi na predsjednikom stolcu. Iz
nekih ovdje iznijetih pripovijesti proizlazi da kao objektivni povod za vizije te vrste nije prijeko potreban skelet
268
ili inae neki preostatak lea, nego da povod mogu biti i

druge stvari koje su bile u bliskom doticaju s umrlim. Takav primjer nalazimo u navedenoj knjizi G. J. Wenzela:
od sedam zgoda koje pripadaju ovamo, est je s leom,
a jedna je vezana samo uz stalno nosei kaput umrloga;
taj je kaput odmah poslije smrti zakljuan, a nakon vie
tjedana, pri vaenju iz ormara, izazvao je njegovu pojavu
pred uasnutom udovicom. I tako bi moglo biti da su i
laganiji, naim osjetilima jedva zamjetljivi tragovi kao
na primjer odavna izbrisana kapljica krvi ili zidovima
ograeni lokal gdje je netko pod velikim strahom, ili oajem, pretrpio nasilnu smrt dovoljni da izazovu u osobe
koja je za to predisponirana takvu unatrag okrenutu deuteroskopiju. S time moe biti povezano miljenje starih
koje navodi Lukijan da se mogu pojavljivati oni koji
su umrli nasilnom smru. Povod za takvu viziju moglo
bi dati neko zakopano i stalno s bojazni uvano blago uz
koje su se vezale posljednje misli umrloga koji je blago i
zakopao. Reeni objektivni povodi pri ovom spoznavanju
prolosti posredovanjem organa sna imaju ulogu koju pri
normalnom miljenju nexus idearum podaruje svojim
predmetima. Uope za ovdje navedene zamjedbe, kao i
za sve zamjedbe u budnom stanju posredovanjem organa
sna, vrijedi da lake dolaze do svijesti u ujnom obliku
negoli u vidljivom obliku. Zato su prie o glasovima koji
se katkad uju na ovom ili onom mjestu tu mnogo ee
od pria o vidljivim pojavama.
Ako se u nekim primjerima ovdje razmatranih vrsta
pripovijedaka pria da su mrtvi koji se pojavljuju otkrili
onima koji ih vide izvjesne dotada nepoznate injenice, u
to se moe vjerovati samo iz najsigurnijih svjedoanstava,
269
Arthur Schopenhauer
a u ostala treba sumnjati. Meutim, to se moe objasniti

s pomou izvjesne analogije s vidovitou somnambula.
Poneki somnambuli, naime, u pojedinanim sluajevima
rekli su bolesnicima, koji su pred njih dovoeni, koji su
sasvim sluajnim povodom prije mnogo vremena navukli na sebe bolest i time su im doveli do svijesti gotovo
sasvim zaboravljeni dogaaj. (Primjeri takve vrste jesu u
Kieferovu Arhivu strah da se ne padne s ljestava, i u J.
Kernerovoj Povijesti dviju somnambula, koje su djeaku
otkrile da je on prije spavao kod jedne epileptine osobe.) Ovamo pripada i to da su neki vidovnjaci iz uvojka
kose ili komada odjee nekog pacijenta, kojeg nikad nisu
vidjeli, spoznavali tono i njega i njegovo stanje. Dakle,
niti objave ne dokazuju nazonost nekog umrloga.
Takoer se dogaa da pojavni lik nekog umrlog biva katkad vien od dviju osoba, to je svodi na poznatu sposobnost zaraze u somnambulizmu, kao i u sluaju treeg oka.
Tako smo u ovom broju barem najvei dio uvjerljivih
pojava likova umrlih objasnili utoliko to smo ih sveli na
zajedniki temelj: retrospektivnu deuteroskopiju, koja u
mnogim takvim sluajevima ne moe biti zanijekana. Ali
ona je upravo krajnje neobina i neobjanjiva injenica.
Objanjenjem takve vrste moramo se zadovoljiti u mnogim stvarima: primjerice veliko zdanje znanosti o elektricitetu izvodi se samo iz jednog podreivanja mnotva
fenomena pod potpuno neobjanjen prafenomen.
8. iva i puna enje misao nekog drugog na nas
moe pobuditi viziju njegova lika u naem mozgu, ne
kao puku fantazmu, nego tako da on pred nama stoji
ne razlikujui se od stvarnosti. Obino umirui oituju
takvu mo i stoga se u asu svoje smrti pojavljuju svojim
270
odsutnim prijateljima, ak istodobno i u vie prijatelja

na razliitim mjestima. Sluaj je tako est i spominjan
na razliitim stranama, a i toliko je u njega vjerovano,
da ga bez promiljanja uzimam kao faktino osnovan.
Vrlo pristojan i od raznih osoba zastupljen primjer nalazi
se u Jung-Stillingovoj Teoriji o duhovima. Dva posebno
frapantna sluaja jesu nadalje povijest gospoe Kahlow
u navedenoj Wenzelovoj knjizi i pripovijest o dvorskom
propovjedniku u takoer spomenutoj Henningovoj knjizi. Kao sasvim nov primjer moe ovdje posluiti ovo: nedavno je umrla, ovdje u Frankfurtu u idovskoj bolnici,
nou, jedna bolesna kuna pomonica. Idueg jutra sasvim rano naile su njezina sestra i njezina neakinja, od
kojih jedna stanuje ovdje, a druga milju dalje, da bi se za
nju raspitale; jer ona se objema nou pojavila. Bolniki
nadglednik, na ijem izvjeu poiva ova injenica, zajamio je da se takvi sluajevi ee dogaaju. Jedna vidovita somnambula, koja je tijekom svojega najjae potenciranog jasnovienja uvijek zapadala u katalepsiju slinu
prividnoj smrti, pojavila se kao u tijelu svojoj prijateljici izvjeuje ve spomenuta Povijest Auguste Mller u
Karlsruheu i to je ponovno ispriano u Kieferovu Arhivu.
Neka druga namjerna pojava iste osobe biva iz savreno
vjerodostojnih izvora priopena u Kieferovu Arhivu.
ljudi pri punom zdravlju mogu proizvesti taj uinak
mnogo rjee; ipak niti tu ne nedostaje vjerodostojnih izvjea. Najstarije donosi Sveti Augustin, dodue iz druge,
ali prema njemu vrlo dobre ruke, De civit. Dei, XVIII 18,
slijedei rijei: Indicavit et alius se domi suaetc.
Ovdje se ono to jedan sanja pojavljuje drugome u
budnom stanju kao vizija koju on dri stvarnou; i neki
271
Arthur Schopenhauer
ovome sasvim analogni sluaj priopuje ameriki Spiritual

Telegraph od 23. rujna 1854., a prijevod na francuski donosi Dupotet u svom Trait complet de magnetisme. Jedan
noviji sluaj te vrste pridodan je navedenom izvjeu u Kieferovu Arhivu. Neku udesnu ovamo pripadajuu zgodu
pripovijeda Jung-Stilling u svojoj Teoriji o duhovima, ali
ne navodi izvor. Vie primjera daje Horst u svojoj Deuteroskopiji. Ali krajnje zaudan primjer sposobnosti za takva
pojavljivanja, jo k tome naslijeene s oca na sina, a i od
obojice vrlo esto i nenamjerno prakticirane, navodi se u
Kieferovu Arhivu. Ali nalazi se i stariji njemu posve slian primjer u Zeibichsovim Mislima o pojavama duhova
iz 1776. i ponovno u Henningovu tekstu O duhovima i
vienju duhova. Budui da su obojica ispripovijedala primjer sigurno neovisno jedan od drugoga, slue oni sebi
uzajamno za potvrdu u ovoj tako krajnje udesnoj stvari. I
u Nassesovu asopisu za antropologiju priopio je jedan takav sluaj prof. Grohmann. Isto tako u Horace Welbyevim
Signs before death, London, 1825., nalazi se nekoliko primjera o pojavama ivih ljudi na mjestima na kojima su bili
nazoni tek u svojim mislima. Posebno vjerodostojni ine
se sluajevi te vrste koje je Bende Bendsein temeljito poteno ispriao u Kieferovu Arhivu pod naslovom Dvojnik.
Ovdje razmatrane u budnom stanju nastupajue vizije odgovaraju u spavajuem stanju simpatiki, to znai indistans priopavajui snovi, koji prema tome bivaju
sanjani od dvojice u isto vrijeme i sasvim jednako. O
njima su primjeri dovoljno poznati: jednu dobru zbirku
takvih primjera nalazimo u C. Fabiusovu De somniis i
tamo jedan primjer osobito umjeno ispripovijedan na
holandskom jeziku.
272
Nadalje stoji u Kieferovu Arhivu jedan nadasve udesan lanak H. M. Wesenmanna, koji izvjetava o pet
sluajeva u kojima je on svojom voljom namjerno izazvao
tono odreene snove u drugoga: ali u posljednjem od tih
sluajeva dotina osoba jo nije pola u krevet, imala je,
pred drugima, koji su se upravo kod nje nalazili, namjeravanu pojavu u budnom stanju i posve poput stvarnosti.
Slijedom toga, u takvim snovima i u budnim vizijama te
klase organ sna medij je opaanja. Kao povezni lan obje
vrste treba vidjeti ve navedenu zgodu koju je priopio
sveti Augustin; nekome se pojavi u budnom stanju ono
to drugi samo sanja da ini. Dva ovome sasvim istovrsna sluaja nalaze se u Hor. Welbyevoj Signs before death.
Oito, pak, nastaju vizije ove vrste ma kako se varavo i
ivo u njima predstavlja osoba koja se pojavljuje, nikako
ne s pomou vanjskog uinka na osjetila, nego s pomou
nekog magikog uinka volje onoga iz kojega prelaze na
drugoga, dakle na bit po sebi nekog tueg organizma,
koji time iznutra trpi neku promjenu, koja tada, djelujui na njegov mozak, tamo sliku izazivaa isto tako ivo
pobuduje kao djelovanje posredovanjem onoga od ijeg
tijela na oi drugoga mogle bi to biti natrag baene zrake
svjetlosti.
Upravo ovdje opisani dvojnik, u kojega je osoba koja
se pojavljuje oito iva, ali odsutna, i u pravilu ne zna o
svojoj pojavi, daje nam ispravno gledite za pojavu umiruih i umrlih, dakle za prave pojave duhova upravo time
to nas ue da neposredna realnost sadanjosti kao na
osjetila djelujuih tijela nije nipoto njihova nuna pretpostavka. Upravo ta pretpostavka temeljna je pogreka
svih prijanjih shvaanja pojave duhova, kako u njiho273
Arthur Schopenhauer
vim osporavanjima tako i u njihovim potvrivanjima. Ta

pretpostavka poiva pak na tome da se prihvatilo stajalite
spiritualizma umjesto stajalita idealizma. Prema onome
stajalitu polo se od potpuno neopravdane predmnijeve
da se ovjek sastoji od dvije temeljno razliite supstancije,
jedne materijalne, tijela, i jedne nematerijalne, takozvane
due.
Nakon to nastupi njihovo razdvajanje poslije smrti,
trebala bi potonja, iako imaterijalna, jednostavna i neprotena, ipak jo u prostoru egzistirati, naime kretati
se, hodati i pri tom djelovati izvana na tijela i njihova
osjetila upravo kao tijelo i prema tome predstaviti se kao
takvo; pri emu je uvjet, naravno, ista realna nazonost
u prostoru koju ima jedno od nas vieno tijelo. Za ovo
neodrivo, spiritualistiko gledite o pojavi duhova vrijede sva umna osporavanja i Kantovo kritiko objanjenje
stvari koje sainjava prvi ili teorijski dio njegovih Snova
jednog vidovnjaka protumaeni snovima metafizike. Treba
se sasvim napustiti ovo spiritualistiko gledite, dakle,
pretpostavka neke imaterijalne a ipak lokomotivne
poput materije supstancije koja djeluje i na tijela i na
osjetila da bi se dobilo ispravno gledite za sve ovamo
pripadajue fenomene, naputenoga stajalita i prihvatilo
idealistiko stajalite, s kojega se ove stvari vide u sasvim
drukijem svjetlu i koje donosi sasvim druge kriterije za
njihove mogunosti. Svrha je ove rasprave poloiti temelje za to.
9. Posljednji sluaj koji pripada u nae razmatranje
bio bi sluaj da magiko djelovanje, opisano u prethodnim brojevima, moe biti izvoeno jo i poslije smrti,
ime bi se neka stvarna pojava duhova dogodila direkt
274
nim djelovanjem, dakle zbiljska, osobna nazonost nekog upravo umrloga doputala bi i povratno djelovanje
na njega. Nijekanje a priori svake mogunosti te vrste, i
njoj primjereno ismijavanje suprotnog tvrenja, ne moe
ni na emu drugom poivati nego na uvjerenju da je smrt
apsolutno ponitenje ovjeka. Ili se prihvaa protestantsko vjerovanje, prema kojem se duhovi ne mogu pojavljivati, jer oni, ve prema vjeri ili nevjeri koju su imali
za vrijeme zemaljskoga ivota, odmah nakon smrti idu u
nebo s njegovim vjenim radostima ili u pakao s njegovim vjenim mukama, i to zauvijek, pa iz neba i pakla ne
mogu izii i javiti nam se. Zato prema protestantskom
vjerovanju te pojave potjeu od avla ili anela, nikako
od ljudskih duhova; to je iscrpno i temeljito razloio Lavater u De spectris, Genevae, 1580. Katolika crkva, naime Grgur Veliki, naprotiv, ve je u 6. stoljeu poboljala
vrlo uviavno onu apsurdnu i uasnu dogmu tako da je
izmeu ove obeshrabrujue alternative umetnula istilite, pa doputa pojavu duhova, koji u njemu privremeno
borave, a iznimno i drugi; to je iscrpno vidljivo iz ve
spomenutog Petrusa Thyreja, De locis infestis. Protestanti
su zbog navedene dogme bili prisiljeni na svaki nain vrsto odrati egzistenciju avola, a nisu ga mogli izbjei da
bi mogli objasniti pojave duhova, koje nisu mogli nijekati. Stoga su jo poetkom prethodnog stoljea oni koji su
nijekali avla nazivani Adsemonistae, gotovo s istim pius
horror kao i danas ateisti: i ujedno su bili, na primjer u C.
F. Romani schediasma polemicum, an dentur spectra, magi
et sagae, Lips. 1703., duhovi definirani kao apparationes et territiones Diaboli externae, quibus corpus, aut aliud
quid in sesnsus incurrens sibi assumit, ut homines infestet.
275
Arthur Schopenhauer
Moda su zato procesi vjeticama koji, kako je poznato,

pretpostavljaju savez s avlom, bili mnogo ei u protestanata nego u katolika.
Ipak, bez obzira na takva mitoloka gledita, rekao sam
ve da se odbacivanje a priori mogunosti nekog zbiljskog
pojavljivanja umrlih moe temeljiti samo na uvjerenju da
smru ljudsko bie sasvim nestaje. Jer, ako nema takva
uvjerenja, ne moe se vidjeti zato se neko bie, koje jo
nekako egzistira, ne bi moglo nekako manifestirati i djelovati na drugo, premda se ovo nalazi u nekom drugom
stanju. Zato je dosljedno koliko i naivno da Lukianos
nakon to je ispriao kako se Demokrit nekom za njega zastraujuom pojavom duhova niti trenutka nije dao
zbuniti dodaje: Adeo persuasum habebat nihil adhuc esse
animas a corpore separatas.
Ako je u ovjeku, izvan materije, jo neto nerazorivo,
onda barem a priori nije shvatljivo da ono to je proizvelo udesnu pojavu ivota nakon njegova pokapanja
ne bi bilo sposobno za bilo kakvo djelovanje na jo ive.
To bi se prema tome moglo rijeiti jedino a posteriori,
iskustvom: to je utoliko tee to, bez obzira na namjerne
ili nenamjerne obmane izvjestitelja, sama stvarna vizija u
kojoj se umrli prikazuje moe pripadati jednoj od osam
vrsta koje sam do sada nabrojio, zato se prema svemu
tome moda uvijek moe tako razliito odnositi. ak i u
sluaju da neka takva pojava objavljuje stvari koje nitko
nije mogao znati. To bi bilo potrebno izloiti u skladu s
onim to je razloeno na kraju u broju 7.; dakle ipak jo
kao oblik koji je ovdje poprimilo otkrivanje nekog spontanog somnambulnog jasnovienja, iako nije sigurno
ustanovljeno dogaanje neega takva u budnom stanju
276
ili samo s potpunim sjeanjem iz somnambulnog stanja,

nego su takve objave, koliko mi je poznato, dolazile samo
u snovima. U meuvremenu, mogu postojati okolnosti
koje i takvo izlaganje ine nemoguim. U dananje doba,
kada se stvari takve vrste gledaju s mnogo manje pristranosti no ikad, pa i odvanije bivaju priopivane i diskutirane, smijemo se zacijelo nadati da emo o tom predmetu
dobiti odluna otkria iz iskustva.
Uostalom, mnoge pripovijesti o duhovima tako su sastavljene da svako drukije izlaganje ima velike potekoe
ako se ne dri da su posve lane. Protiv ovog potonjeg
govori u mnogo sluajeva dijelom osobina izvornog pripovijedaa, dijelom oblik potenja i iskrenosti koji ima
njegov prikaz, na vie od svega, meutim, potpunu slinost u potpuno svojstvenom odvijanju i ustroju navodnih pojava, ma koliko meusobno bila udaljena vremena
i zemlje iz kojih izvjea potjeu. To biva najuoljivije
kada pogaa sasvim posebne okolnosti koje su spoznate
tek u novije vrijeme, zahvaljujui magnetskom somnambulizmu i tonijem opaanju svih tih stvari koje se katkad
nalaze u vizijama.
Jedan primjer te vrste moe se nai u krajnje zanimljivoj pripovijesti o duhovima iz godine 1697., koju pripovijeda Brierre de Boismont u svojim Obser., 120: to
je okolnost da je mladiu duh njegova prijatelja, iako je
s njim razgovarao trietvrt sata, uvijek bio vidljiv samo
gornjom polovicom tijela. Ovo djelomino pojavljivanje ljudskih likova, naime, potvrdilo se u nae vrijeme
kao osobitost koja se dogaa katkad pri vizijama takve
vrste: zato i Brierre to, ne bez veze s ovom pripovijeu,
navodi kao nerijetki fenomen. I Kiefer izvjeuje o istoj
277
Arthur Schopenhauer
okolnosti: djeaku Arstu pripisuje se, meutim, navodno

gledanje vrkom nosa. Ipak prua ta okolnost u navedenoj prii dokaz da onaj mladi nije barem lagao o pojavi; tada je pak pojavu teko drukije objasniti nego kao
iz njemu prije najavljenog i sada nastupiloga djelovanja
njegova prijatelja, koji se dan prije toga utopio u nekom
dalekom kraju.
Druga okolnost reene vrste jest nestajanje pojave im
se panja izriito na nju usmjeri. To je iskazano, naime,
ve na navedenom mjestu kod Pauzanija o akustikim
pojavama u bitci kod Maratona, koje su uli samo tamo
sluajno nazoni, a ne i oni koji su tamo namjerno doli
da bi to uli. Analogna opaanja iz najnovijeg doba nalazimo na vie mjesta vidjelice iz Prevorsta, gdje se objanjava da mozak odmah brie ono to sustavom ganglija
biva zamijeeno. Prema mojoj hipotezi objanjenje bi
bilo u iznenadnom obrtanju smjera vibracije modanih
vlakana.
Obiljeje i tip pojave duhova tako je vrsto odreen i
svojstven da uvjebani pri itanju opisa neke takve zgode
moe prosuditi je li ona izmiljena, poiva li na optikoj
varci, ili je pak to stvarna vizija. Valja se nadati da emo
uskoro dobiti zbirku kineskih pria o utvarama da bismo
vidjeli jesu li i one sasvim istog tipa i obiljeja kao nae
te poklapaju li se jako s njima i u popratnim okolnostima i pojedinostima; to bi, uz tako posvemanju temeljnu
razliku u obiajima i vjerovanjima, dalo veliku uvjerljivost fenomenima o kojima govorimo. Da Kinezi o pojavi nekog mrtvaca i o priopenjima dobivenim od njega
imaju sasvim istu predodbu kao mi, vidljivo je, dodue,
iz samo fingirane pojave duhova u kineskoj noveli Hing278
Lo-Tu ou la peinture mystrieuse, koju je preveo Stanislav

Julien i priopio u svojim Orphelin de la Chinem accompagn de Nouvelles et de posies, 1834.
Isto tako upozoravam na to da se najvei broj fenomena koji sainjavaju karakteristiku duhovnih utvara,
kako su opisani u navedenim spisima Henninga, Wenzela, Tellera i drugih, zatim kasnije u Just. Kernera, Horsta
i mnogih drugih, takoer nalazi u vrlo starim knjigama,
na primjer u trima iz 16. stoljea, koje su, naime, preda
mnom, u Lavater, De spectris, u Thyraeus, De locis infestis
te u De spectris et apparationibus, Libro duo, Eisleben,
1597., anonimno. Takvi su fenomeni kucanje, prividno pokuavanje provaljivanja zatvorenih vrata, pa i onih
koja nisu zatvorena, zvuk nekog tekog utega koji je pao
u kui, buno razbacivanje kuanskih aparata ili drva na
tlu, koja se poslije nalaze u potpunom miru i redu, udaranje vinskih baava, jasno zakivanje lijesa, kad e netko
od ukuana umrijeti, tapkajui koraci u mranoj sobi,
cupkanje pokrivaa, miris trulei, zahtijevanje pojavnih
duhova za molitvu i drugo tome slino, a ne moe se
predmnijevati da su najveim dijelom i literarni zaetnici modernih iskaza itali ove stare, rijetke, latinske spise.
Meu argumentima za stvarnost pojave duhova zasluuje biti spomenut i glas nevjerice koji ueni pripovjeda
iznosi iz druge ruke; jer on obino nosi obiljeja prisile,
afektacije i licemjerja tako jasno da iz njih prosijava vjera
koja potajno stoji iza toga.
Ovom prilikom elim upozoriti na jednu priu o duhovima iz najnovijeg doba, koja zasluuje da bude tonije
istraena i bolje upoznata negoli je to uinilo vrlo loe
pero u listovima iz Prevorsta. Naime, dijelom zato to su
279
Arthur Schopenhauer
iskazi o tome sudski protokolirani i dijelom zbog krajnje

udne okolnosti da duh koji se pojavljuje vie noi nije
bio vien od osobe s kojom je bio u vezi jer je ona spavala,
nego su ga vidjele samo dvije suzatvorenice i tek kasnije
ta osoba koja je tada time bila tako potresena da je sama
od sebe priznala sedam trovanja. Izvjee stoji u brouri:
Rasprave suda u Mainzu o trovaici Margarethe Jger, Mainz, 1935. Doslovni protokolni iskaz otisnut je u frank
furtskom dnevniku Didaskalia od 5. srpnja 1835.
Sada trebam uzeti u razmatranje ono metafiziko u
stvari jer je o fizikom, ovdje fiziolokom, reeno ono to
je bilo prijeko potrebno. Ono to zapravo u svih vizija odnosno opaaja otvaranjem organa sna u bdijenju izaziva
na interes jest njihova mogua veza i odnos spram neeg
empirijski objektivnog, dakle izvan nas poloenog i od
nas razliitog: jer tek time dobivaju one analogiju i jednaki dignitet s naim obinim, budnim osjetilnim zrenjima.
Zato nam od nabrojenih devet moguih uzroka takvih
vizija nisu interesantne tri prve, koje se svode na puke
halucinacije. Interesantne su nam one ostale. Jer zbunjenost koja prati razmatranje vizije i pojave duhova potjee
zapravo iz toga to je u tih zamjedbi dvojbena, nejasna,
ak izbrisana granica izmeu subjekta i objekta, a koja
je prvi uvjet svekolike spoznaje. Je li to izvan mene ili u
meni? pita se, kao Macbeth kad ugleda bode, svatko
kome vizija takve vrste nije oduzela pribranost. Ako je
jedan ovjek sam vidio utvaru, to se objanjava kao puko
subjektivno, ma kako objektivno ona tamo i stajala; vide
li ili uju to dvojica ili vie njih, odmah e joj biti pripisana realnost nekog tijela; jer mi, naime, znamo samo
jedan uzrok s pomou kojeg vie ljudi nuno mora imati
280
istu zornu predodbu u isto vrijeme, a ta je da jedno te

isto tijelo, reflektirajui svjetlo na sve strane, aficira oi
svih njih. Samo, osim tog vrlo mehanikog uzroka, mogli
bi postojati jo drugi uzroci za istovremeno nastajanje iste
zorne predodbe u razliitih ljudi. Kao to katkad dvojica
istovremeno sanjaju isti san, dakle organom sna, spavajui, isto opaaju, tako moe i u budnom stanju organ sna
u dvoje (ili vie) ljudi dospjeti u jednaku djelatnost, ime
se tada jedna utvara koju su oni vidjeli u isto vrijeme
predstavlja objektivno kao tijelo. Uope, razlika izmeu
subjektivnog i objektivnog nije apsolutna nego je relativna: jer sve objektivno jest ipak utoliko to je jo uvijek
uope uvjetovano jednim subjektom, zapravo prisutno
samo u njemu, dakle opet subjektivno; zbog toga upravo
u posljednjoj instanciji idealizam ima pravo. Najee se
vjeruje da se oborilo realnost neke duhovne pojave ako se
dokae da je bila subjektivno uvjetovana; ali kakvu teinu
moe imati taj argument u onoga koji iz Kantova uenja
zna kako je jak udio subjektivnih uvjeta u pojavi tjeles
nog svijeta, kako je, naime, taj zajedno s prostorom u
kojem stoji i vremenom u kojem se kree i s kauzalnou
u kojoj se sastoji bit materije, dakle itavim svojim oblikom samo proizvod modanih funkcija nakon to su one
potaknute podraajem u ivcima osjetilnih organa. Tako
pritom preostaje samo pitanje o stvari po sebi.
Materijalna stvarnost tijela, koja izvana djeluje na
naa osjetila ne pripada, naravno, pojavi duhova, kao to
ne pripada ni snu ijim organom biva zamijeena. Zato je
moemo nazvati snivanjem u budnom stanju (a waking
dream, insomnium sine somno). Ali u osnovi ona time ne
gubi svoju realnost. Uostalom, ona je, kao i san, puka
281
Arthur Schopenhauer
predodba i kao takva nazona je samo u spoznavajuoj

svijesti. Ali to se moe tvrditi i za na realni vanjski svijet:
jer i on nam je ponajprije i neposredno dan samo kao
predodba i, kako je reeno, puni je modani fenomen.
Trai li se neka drukija realnost toga, tada je to ve
pitanje o stvari po sebi, koje je nabaeno od Lockea i prebrzo rijeeno, zatim od Kanta dokazano u svoj njegovoj
potekoi, upravo kao nerjeivo ostavljeno, a ja sam pak
uz izvjesne restrikcije na to pitanje odgovorio. Kao to
na svaki nain stvar po sebi, koja se manifestira u pojavi
vanjskoga svijeta, jest toto genere od njega razliita, tako
se moe analogno dogaati i s onim to se manifestira u
pojavi duhova, pa je na kraju ono to se oituje u oboma moda jedno te isto, naime volja. Odgovarajui tom
gleditu, nalazimo da glede objektivnog realiteta, i tjelesnog svijeta i pojava duhova, postoji realizam, idealizam,
skepticizam, napokon i kriticizam, u ijem interesu smo
upravo sada zaposleni. Izriitu potvrdu toga nazora daje
upravo sljedei iskaz najslavnije i najbriljivije promatrane vidjelice duhova, naime vidjelice iz Prevorsta: Mogu
li se duhovi uiniti vidljivima samo u tom liku, ili moe li
ih moje oko vidjeti samo u tom liku i moe li ih moj duh
samo tako shvatiti; ne bi bili duhovniji za neko duhovnije oko to ne mogu odreeno tvrditi, ali to slutim.
Nije li to analogno Kantovu uenju: to bi stvari po sebi
same mogle biti, mi to ne znamo, nego spoznajemo samo
njezine pojave.
itava demonologija i znanje o duhovima starog
svijeta i srednjeg vijeka, kao i s time povezano gledite
magije, ima kao osnovu jo neosporavani realizam, koji
je tek Cartesius uzdrmao. Tek idealizam koji je polako
282
sazrijevao u novije doba vodi nas na stajalite s kojega

moemo postii ispravan sud o svim tim stvarima, dakle i
o vizijama i pojavama duhova. Ujedno, s druge strane, na
empirijski nain, animalni magnetizam na svjetlo je dana
izveo magiju, koja je u sva prola vremena bila obavijena
tamom i bojaljivo se skrivala, te je tako pojave duhova
uinio predmetom trijeznoga promatranja i nepristrane
prosudbe.
Ono posljednje u svim stvarima uvijek pada u dio filozofije i nadam se da je moja, jer proizlazi iz jedinog
realiteta i svemoi volje u prirodi, magiju predstavila kao
mogue promislivu i, ako je prisutna, kao pojmljivu, te
tako odlunim predavanjem objektivnog svijeta idealite
tu sama utrla put ispravnom gleditu s obzirom na vizije
i pojave duhova.
Na jednom te istom temelju poiva, s jedne strane,
odluna nevjerica, s kojom svaki mislei ovjek uzima
injenice vidovitosti, i, s druge strane, magijski, vulgo
magnetiki utjecaji. Ta nevjerica uzmie tek kasno pred
iskustvom ili stotinu vjerodostojnih svjedoanstava. Isti
je temelj, naime, na tome da se oboje protivi nama a priori svjesnim zakonima prostora, vremena i kauzaliteta,
kako oni u svom kompleksu odreuju odvijanje mogueg iskustva vidovitost svojim spoznavanjem in distans,
magija svojim djelovanjem in distans. Zato se pri prianju
o takvim stvarima ne kae samo to nije istina, nego se
kae to nije mogue (a non posse ad non esse). S druge
strane ipak se odgovara ali to jest (abesse ad posse). Ovo
protuslovlje poiva na tome, ak prua opet dokaz za to
da oni od nas a priori spoznati zakoni nisu jednostavno
bezuvjetni, nisu nikakve skolastike veritates aeternae, ni283
Arthur Schopenhauer
kakvo odreenje stvari po sebi, nego da potjeu iz pukih

formi zrenja i razuma, dakle iz funkcija mozga. Sam intelekt, koji se sastoji od njih, meutim, nastao je samo
za prosljeivanje i postizanje svrha individualnih voljnih
odluka, ne pak za dohvaanje apsolutnih ustroja stvari
po sebi; zbog toga je on, kao to sam prikazao, neka puko
povrinska snaga, koja bitno i posvuda pogaa samo ljuturu stvari, nikad njihovu jezgru i nutrinu.
Uspije li nam pak jednom, jer i mi sami pripadamo
unutarnjoj biti svijeta, zaobilaenje principii individuationis, izii na kraj sa stvarima s neke sasvim druge strane
i sasvim drugim putem, naime upravo iznutra umjesto
samo izvana, i tako se nje domoi u vidovitosti spoznajui, u magiji djelujui; tada bi nastao upravo za onu cerebralnu spoznaju rezultat koji se zaista ne bi mogao postii
njezinim vlastitim putem; zato ona inzistira na njegovu
osporavanju: jer pothvat takve vrste samo je metafiziki
pojmljiv, fiziki on nije mogu. Slijedom toga je, s druge strane, vidovitost potvrda Kantova nauka o idealitetu
prostora, vremena i kauzaliteta; magija, meutim, potvrda je mog nazora o jedinoj realnosti volje kao jezgre stvari: time pak biva potvren i Baconov iskaz da je magija
praktika metafizika.
Podsjetimo se sada jo jednom navedenih raspravljanja i tamo postavljene fizioloke hipoteze, prema kojoj
se organom sna izvedena zrenja od obinih na budnom
stanju utemeljujuih zamjedbi razlikuju po tome to je
u potonjih mozak pobuen izvana fizikim djelovanjem
na osjetila, pri emu ujedno dobiva podatke s kojima posredovanjem svojih funkcija, naime kauzaliteta, prostora
i vremena, dovodi do empirijskog zrenja; naprotiv u zre284
nju organom sna pobuenje proizlazi iz unutranjosti organizma i iz plastikog ivanog sustava iri se u mozak,
koji time biva potaknut na sasvim slino zrenje u kojem,
jer je poticaj za to doao sa suprotne strane, valja uzeti da
i titraji ili uope unutarnja kretanja modanih vlakana
slijede u obrnutom redu i zato se tek na kraju proteu na
osjetilne ivce, koji su posljednji stavljeni u djelatnost,
umjesto da budu, kao u obinom zrenju, podraeni ponajprije.
Ako se kao u istinitom sanjanju, prorokim vizijama
i pojavi duhova neko opaanje takve vrste ipak odnosi
na neto zaista izvanjsko, empirijski nazono, dakle od
subjekta neovisno, to ipak utoliko biva od njega spoznato, onda mora ono s unutranjou organizma, iz kojeg
biva opaanje pobueno, stupiti u neku komunikaciju.
Ipak se ona empirijski nikako ne moe dokazati, pa pretpostavivi da moe biti prostorna, izvana dolazea, ona
empirijski, to znai fiziki, nije niti pomiljiva. Ako se
ona ipak dogaa, mora biti razumljena samo metafiziki
i treba se misliti da je neovisna o pojavi i svim njezinim
zakonima, u stvari po sebi, koja lei u osnovi posvuda kao
unutarnja bit stvari koje se pojavljuju zamjetljive: jedna
takva jest ono to se razumije pod imenom magikog djelovanja.
Pita li se koji je put magijskog djelovanja koje nam
je dano u simpatetikom lijeenju i u utjecaju udaljenog
magnetizera, na to odgovaram: to je put koji prevaljuje
insekt koji tu umire i iz svakog jajeta koje je prezimilo
ponovno proizlazi u punoj ivotnosti. To je put na kojem se dogaa da se u nekom narodnom mnotvu nakon
izvanrednog poveanja smrtnosti umnoavaju i roenja.
285
Arthur Schopenhauer
To je put koji ne ide vodiljom kauzaliteta kroz vrijeme i

prostor. To je put kroz stvar po sebi.
Znamo, naime, iz moje filozofije da ta stvar po sebi,
dakle i unutarnja bit ovjeka, jest volja i da je itav organizam, kako se on empirijski predstavlja, samo objektivacija volje, poblie slika ove njegove volje koja nastaje
u mozgu. Volja kao stvar po sebi lei, meutim, izvan
naela individuacije (vrijeme i prostor), po kojem su individue odvojene; granice i ograde koje iz toga nastaju
ne postoje za stvar po sebi. Odatle je jasno koliko, kada
stupimo na to tlo, jo moe sezati na uvid u to kako
je mogue neposredno meusobno djelovanje individua
neovisno o njihovoj blizini ili daljini u prostoru. Ta se
mogunost faktiki oituje u ponekim od nabrojenih
devet vrsta budnog zrenja organom sna i ee u stanju
spavanja. I isto tako objanjava se iz ove neposredne, u
biti stvari po sebi utemeljene komunikacije, mogunost
istinitog sanjanja, svijesti o najblioj okolini u somnambulizmu i konano mogunosti vidovitosti. Ukoliko neija volja nije sputana nikakvim ogradama individuacije,
dakle neposredno i in distans djeluje na volju drugoga,
ona je time djelovala na njegov organizam, koji je samo
njegova prostorno opaena volja sama. Kada se neki takav
uinak koji tim putem pogaa unutranjost organizma
protegne na njegova upravljaa i predstojnika, sustav
ganglija, i kada se iz njega posredovanjem probijanja izolacije proiri do mozga, tada ga mozak uvijek moe obraditi samo na nain mozga, to jest moe proizvesti zrenja
potpuno jednaka zrenjima koja nastaju na vanjskom podraaju osjetila, dakle kao slike u prostoru i njegove tri
dimenzije, s kretanjem u vremenu, prema zakonima kau286
zaliteta i tako dalje; jer jedni i drugi produkti su opaajne

modane funkcije, a mozak moe uvijek samo govoriti
svojim jezikom. U meuvremenu e uinak takve vrste jo
uvijek nositi karakter, oblik svoga podrijetla, dakle onoga
od kojeg se poteklo i to e utisnuti liku koji je u dalekoj
zaobilaznici u mozgu izazvala, ma koliko njezina bit po
sebi mogla biti od nje. Djeluje li na primjer neki umirui jakom enjom ili nekom drugom intencijom volje
na nekoga udaljenoga; onda e se, ako je djelovanje vrlo
energino, njegov lik predstaviti u mozgu drugoga, dakle
upravo onako kako mu se pojavljuje neko tijelo u stvarnosti. Oigledno je pak da e neko takvo djelovanje na
tui mozak biti lake ako on spava, nego ako je budan; jer
u prvom sluaju vlakna mozga nemaju nikakva kretanja,
u potonjem sluaju imaju suprotstavljeno kretanje. Zato
e se slabiji uinak moi pojaviti samo u spavanju pobuivanjem snova; u bdijenju moe izazvati misli, osjete i
nemir; sve to primjereno svom podrijetlu i nosei njegov
ig. Zato moe proizvesti na primjer neobjanjiv ali neodoljiv nagon da se potrai onaj od kojega je poteklo; i isto
tako, obrnuto, eljom da ga se ne vidi moe se jo s praga
kue odvratiti onaj koji eli doi, ak i kad je bio pozvan
i naruen. Na tom uinku, kojemu je osnova identinost
stvari po sebi u svim pojavama, poiva i faktina spoznata
zaraznost vizija, drugog lica i vienja duhova, koja proizvodi uinak koji je u rezultatu jednak uinku koji tjeles
ni objekt ima na osjetila vie individua, prema kojemu
vie njih ujedno vidi isto, to se tada sasvim objektivno
konstituira. Na istom direktnom djelovanju poiva i esto
zamijeeno neposredno priopivanje misli, koje je tako
sigurno da onome koji treba uvati vanu i opasnu tajnu
287
Arthur Schopenhauer
savjetujem da s onim koji to ne smije znati nikada nita

ne govori o tome; jer tijekom takva razgovora morao bi
neizbjeivo imati na pameti i pravo stanje stvari, ime bi
drugome iznenada moglo sinuti na pamet i ono to se
preuuje; ako ita priopuje, tajnu ne titi niti utnja, niti
skrivanje. Goethe pripovijeda o tome kako su dva ljubavna para na jednom izletu jedni drugima zadavali arade:
uskoro je svaka bila pogoena odmah nakon to je bila
izuena, a naposljetku je ak i rije na koju je drugi mislio i upravo je htio oblikovati u zagonetku bila najneposrednijom divinacijom spoznata i izgovorena.
Moja lijepa gazdarica u Milanu, prije mnogo godina,
upitala me u jednom vrlo animiranom razgovoru za veernjim stolom da pogodim koje su tri brojke koje je ona
stavila u lutriju? Bez razmiljanja tono sam pogodio prvu
i drugu, tada sam njezinim uzvikom ometen i potom sam
reflektirajui treu pogrijeio. Najvii stupanj takva uinka imaju vrlo vidovite somnambule, koje onome koji ih
pita tono i ispravno opisuju njegov daleki zaviaj, njegov stan ili inae udaljene zemlje kojima je on putovao.
Stvar po sebi u svim je biima ista i stanje vidovitosti
osposobljava onoga koji se u tom stanju nalazi da misli
tuim mozgom umjesto svojim, koji duboko spava.
S druge strane, ako smo vrsto uvjereni da je volja
stvar po sebi i da smru ne biva razorena i unitena, onda
se ne moe a priori zanijekati mogunost da neki magini
uinak opisane vrste ne bi mogao proizii i od nekoga ve
umrloga. No takoer se takva mogunost ne moe jasno
promotriti i onda pozitivno tvrditi; iako ona openito
nije nepomiljiva, ipak njezino blie promatranje podlijee velikim potekoama, koje u sada kratko navesti.
288
Budui da unutarnje bivstvo ovjeka, koje ostaje u smrti

neokrnjeno, zamiljamo kao egzistirajue izvan vremena i
prostora, onda bi se neko njegovo djelovanje na nas ivue moglo dogoditi samo vrlo posredovano na naoj strani; tako da bi bilo teko doznati to je od toga proizilo
upravo od preminuloga. Jer neko takvo djelovanje ne bi
moralo najprije ui u forme zrenja subjekta koji ga opaa,
i time se predstaviti kao prostorno, vremenito i prema
zakonima kauzalnosti materijalno djelujue, nego bi moralo povrh toga stupiti jo i u svezu njegova pojmovnog
miljenja, jer on inae ne bi mogao znati to da s time
pone, a onaj koji mu se pojavljuje ne eli samo biti vien
nego eli biti donekle pojmljen i u svojim namjerama i
njima odgovarajuim djelovanjima. Prema tome trebao
bi se taj prilagoditi i prikljuiti ogranienim gleditima i
predrasudama subjekta. Ali i vie od toga! Ne samo slijedom moga cijeloga dosadanjeg prikaza bivaju duhovi
organom sna i nekog iznutra djelujueg uinka na mozak vieni umjesto neega obinog vienog izvana osjetilima. J. Kerner, koji vrsto zastupa objektivnu realnost
pojavnih duhova, kae to isto u svojoj esto ponavljanoj
tvrdnji da duhovi bivaju vieni ne tjelesnim oima nego
duhovnim okom. Iako prema tome pojava duhova biva
dovedena do pojavljivanja unutarnjom, iz biti stvari po
sebi nastalom, dakle maginom akcijom na organizam,
koja se posredstvom sustava ganglija iri sve do mozga,
ipak takva pojava duhova biva shvaena na nain predmeta koji na nas djeluju posredovanjem svjetla, uzduha,
zvuka, udarca ili mirisa.
Kakvu bi promjenu moralo pretrpjeti predmnijevano
djelovanje umrloga u nekom takvom prevoenju, tako
289
Arthur Schopenhauer
totalnom metashematizmu! Kako se moe jo pretpostaviti da pritom i tako zaobilazno dolazi do stvarnog dijaloga s pitanjima i odgovorima, kako se o tome esto
izvjeuje?
Usput neka bude primijeeno da uz svaku tvrdnju o
pojavi takve vrste, vie ili manje tako dobro prianja neto
smijeno ili pak neto jezivo. Oklijevanje da se neto o takvoj pojavi priopi nastaje i stoga to pripovjeda govori o
njoj kao o nekoj zamjedbi nastaloj vanjskim osjetilima, a
koje sigurno nije bilo, jer bi inae svi nazoni duh morali
uvijek na jednak nain vidjeti i doivjeti; neka zamjedba
nastala unutarnjim djelovanjem, puko prividna vanjska
zamjedba nije lako luiva od puke fantazije.
To bi, dakle, pri predmnijevi stvarne pojave duhova
bile potekoe koje lee na strani subjekta koji ih zamjeuje. Druge potekoe opet lee na strani djelujuih
umrlih. Prema mojem uenju ima samo volja metafiziku bitnost kojom je ona u smrti nerazoriva; intelekt
je, naprotiv, kao funkcija tjelesnog organa samo fiziki i
propada s njime. Zato su vrlo problematini vrsta i nain
kojima bi neki umrli od ivih doznao ono prema emu bi
na njih djelovao. Ne manje problematina je i vrsta takva
djelovanja jer je s tjelesnou izgubio sva obina to jest fizika sredstva utjecaja na druge i tjelesni svijet uope. elimo li ipak priznati neku istinu od tako mnogih i s tako
razliitih strana pripovijedanih i uvjerenih dogaaja koji
oglaavaju odluno objektivno djelovanje mrtvih, tada
bismo sebi to morali objasniti tako da u takvim sluajevima volja umrloga jo uvijek sa strau biva upravljena
na zemaljske stvari pa tada, u pomanjkanju svih fizikih
sredstava za djelovanje na njih, pribjegava svojoj izvor290
noj, dakle metafizikoj svojstvenosti u smrt i u ivot njoj

raspoloivoj magijskoj sili. O njoj sam prethodno neto
rekao, a svoje misli o njoj iscrpnije sam izloio u Volji u
prirodi.
Samo s pomou te magijske sile mogao bi umrli ak i
tada, kao to je mogao i u ivotu, naime stvarnu actio in
distans, bez pripomoi tijela obavljati i po tome djelovati na druge direktno, bez svakog fizikog posredovanja,
time to bi njihov organizam aficirao tako da bi se njihovu mozgu morali zorno prikazati likovi kako se oni
inae produciraju zbog njegova vanjskog djelovanja na
osjetila. Da, budui da je ovo djelovanje pomiljivo samo
kao magijsko, to znai kroz unutarnje u svemu identino
bivstvo stvari, dakle kroz natura naturans, mogli bismo,
ako bi ast potovanja vrijednih izvjestitelja jedino tako
bila spaena, isto tako odvaiti se na zamren korak da
ovo djelovanje ne ograniimo na ljudske organizme, nego
da ga proirimo na neiva, dakle neorganska tijela, koja
bismo mogli tako prihvatiti kao ne sasvim i jednostavno
nemoguu stvar. Tako bismo izbjegli nunost da proglasimo lanima izvjesne visoko zajamene pripovijesti, poput pripovijesti dvorskog savjetnika Hahna o vidjelici iz
Prevorsta, jer ona nipoto ne stoji izolirana, nego se njoj
mnogi sasvim slian pandan moe nai u starijim spisima
i u novijim sluajevima. Stvar ovdje granii s apsurdom:
jer ak magijski nain djelovanja, ako se u njega vjeruje
s pomou animalnog magnetizma, dakle legitimno, nudi
do sada za takav uinak samo jedan slabi i jo dvojbeni
analogan, naime onu injenicu u Priopenjima iz spavajueg ivota Auguste R u Dersdenu, 1843., gdje se tvrdi
da je toj somnambuli vie puta uspjelo svojom pukom
291
Arthur Schopenhauer
voljom, bez ikakve uporabe ruku, otkloniti magnetsku

iglu.
Ovdje izloeno gledite problema objanjava ponajprije zato se, ako doputamo kao mogue neko stvarno djelovanje mrtvih na svijet ivih, takvo djelovanje ipak samo
rijetko i sasvim iznimno dogaa: naime, mogunost takva djelovanja skopana je sa svim navedenim uvjetima, a
svi se oni ne nau lako na okupu. Nadalje, proizlazi iz tog
gledita da mi injenice pripovijedane od vidjelice iz Prevorsta i njoj srodnih Kernerovih spisa, kao najiscrpnijih i
najvjerojatnijih izvjea tiskanih o pojavama duhova, ne
proglaavamo ni za isto subjektivna puka aegri somnia,
niti se zadovoljavamo s izloenom predmnijevom nekog
retrospective secondsight, ijoj je nijemoj procesiji vidjelica
iz vlastitih sredstava dodala dijalog; nego elimo u temelj
stvari staviti neko stvarno djelovanje mrtvih; ipak tako
grozno apsurdni nisko glupi poredak svijeta koji bi proizlazio iz navoda i ponaanja tih duhova, time ne dobiva
nikakvu objektivno realnu osnovu; nego to se postie sasvim na raun one makar i jedne zamjedbe izvana izazvane.
Ako mi je svim ovim razmatranjima uspjelo makar i
slabo svjetlo baciti na tu vrlo vanu i interesantnu stvar
glede koje ve tisuljeima stoje suprotstavljene dvije
strane, od kojih jedna uporno jami to jest!, a druga
tvrdokorno ponavlja to ne moe biti tada sam postigao sve to sam si u tome obeao i to je itatelj, kako je
pravo, smio oekivati.
292
Rije poslije
Oni su ili u mraku u osamljenoj noi kroz sjene,
kroz puste nastambe Plutona i prazna carstva.
Vergilije
Tim motom poinje Kant svoj fragment tajne filozofije kojim otvara put zajednitvu sa svijetom duhova. Svijet
duhova svijet je imaterijalnih supstancija iju zbilju, pa
niti mogunost, mi ne moemo dokazati niti spoznati.
Utoliko je to carstvo sjena i podsjea na puste nastambe
Plutona i na prazna carstva. S druge strane, to je svijet
ideja, prauzora osjetilnih stvari, inteligibilni svijet kojemu ovjek pripada svojim umom. ovjek je stanovnik
dva svijeta, osjetilnog svijeta (mundus sensibilis) i onog
intelektualnog, imaterijalnog svijeta (mundus intelligibilis). Moe se pomiljati, ali ne i dokazati, egzistencija nekoga svijeta inteligibilnih bia, koja, ako posjeduju um,
moemo nazvati duhovima.
Sit mihi fas audita loqui
Vergilije
Neka mi bude doputeno govoriti o onom to sam uo
Citatom iz Vergilija Kant nas uvodi u drugi dio Snova vidovnjaka protumaeni snovima metafizike, u kojem
293
navodi konkretne primjere vidovitosti veanina Svedenborga. O tom daru Svedenborg govori s pobonou:
on mi je dan iz Gospodinova boanskog milosra (datum
mihi est ex divina Domini misericordia). U unutarnjem
pamenju sauvano je sve to je iezlo iz vanjskog i nita od predodbi nekog ovjeka ne gubi se. Nakon smrti
tu je sve ono to je ikada dolo u njegovu duu, potpuna knjiga njegova ivota. S ironijom rei e Kant da je
Svedenborg pravo proroite za duhove koji kroz njega
promatraju sadanje stanje svijeta, kao to on u njihovu
pamenju kao u zrcalu gleda udesa duhovnoga svijeta.
Kant e takav duhovni svijet nevidljivih bia nazvati
divovskom fantazijom u koju se protegnula stara djetinjasta predodba uzdignuta na leptirasta krila metafizike.
Utoliko je metafizika znanost o granicama ljudskog uma
i kao mala zemlja uvijek ima mnogo granica. Stoga e
znatieljnika duhovito uputiti na putovanje kao to je i
neko davno Artemidor radi tumaenja snova putovao u
Malu Aziju. Naposljetku Kant se ispriava itatelju to
mora razoarati s obzirom na mogunost spoznaje vidovnjatva i slinih pojava. Svaki pokuaj da se dohvati ono
nadnaravno uzaludan je jer ljudski um ima svoje granice.
Vergilijevim stihom potkrijepit e svoje stajalite:
Rukama, koje su tri puta za njom posezale,
umakla je sjena poput lakog vjetra i veoma slina prolaznom snu.
Budui pak da naa sudbina u onome svijetu vjerojatno ovisi u mnogom od okolnostima kako smo se vladali
u ovome svijetu, Kant na kraju zakljuuje kao i to poteni Candide nakon toliko kolskih razmirica: Pobrinimo
se za svoju sreu, idimo u vrt i radimo.
294
Kanta e u metafizikom smislu interpretirati Schopenhauer.

Posluaj savjet,
nemoj suvie ljubiti sunce niti zvijezde.
Doi, slijedi me dolje u tamno carstvo.
Schopenhauer ovim stihovima iz Goetheova Fausta

zapoinje svoj Ogled o vidovnjatvu i to je s tim u svezi.
Naspram svijeta vidljivih stvari doima se svijet koji se otkriva vidovitosti kao tamno carstvo, tamna no due,
kako bi rekao mistik. Utoliko je on srodan svijetu sna i
Kant nije toliko u nepravu kad govori o snovima vidovnjaka. Dok Schopenhauer obilno koristi paralele izmeu sna i vidovitosti u objanjavanju vidovitosti. I poput
Shakespeareovoga Prospera moe se rei mi smo tvar
od koje graeni su snovi i ovaj na mali ivot okruen je
snom. Kao to je Kant bio potaknut na Snove vidovnjaka
protumaeni snovima metafizike fenomenom Svedenborga, tako je Schopenhauer poticaj za svoj Ogled dobio
od pojave animalnog magnetizma, vidjelice iz Prevosta,
somnambulizma, djelovanja na daljinu i drugih slinih
pojava. Put k objanjenju vidovitosti Schopenhauer vidi
u snovima koji svojom zornou nadmauju puke slike
mate. U skladu sa svojim nazorom da je svijet volja i
predodba, Schopenhauer nastoji donijeti teoriju koja bi
objasnila stvarnost i mogunost dotinih pojava. Budui
da je volja kao stvar po sebi onkraj prostora i vremena i
zakona uzronosti, moe se s pomou nje objasniti i protumaiti sve natprirodne pojave.
Za razliku i kao suprotnost ovoj besmislenoj volji,
Schelling e u apsolutu, to je filozofsko ime za Boga,
295
vidjeti poelo i svrhu svih stvari, itavog univerzuma. U

razgovoru O vezi prirode sa svijetom duhova vidi ve u prirodi duhovno kao i u duhu ono prirodno. Sve u prirodi
tei da se produhovi. Schelling je jedini od Kantovih nastavljaa koji se odvaio razraditi filozofiju prirode, koja
je u svoje vrijeme oduevljavala njegove brojne sluatelje.
Schelling je u prirodi vidio objektivizaciju duhovnog kao
i u duhovnom odraz prirode. Ono to ujedinjuje duh i
tijelo ovjeka jest dua i ona prema tome stoji vie od
njih dvoje, ona je nositelj ovjekova identiteta u ivotu
i poslije smrti. ovjek je po svojoj dui besmrtan i dua
je ona koja ima suznanje stvaranja. Schelling zapoinje
svoj dijalog s opisom povorke ljudi koji na Duni dan
obilaze grobove svojih pokojnika. Kao sugovornici sudjeluju u razgovoru jedan pastor, lijenik i Clara, kojoj
je preminuo zarunik Albert. Clara, lijenik i sveenik
raspravljaju o tome u pejsau, dakle u prirodi. Lijenik
zastupa stajalite prirode, sveenik duha, a Clara inzistira na pojmu due. Dua kao ovjekov identitet odgovara
Bogu, Stvoritelju koji je Gospodar bitka. Time smo doli
k svome cilju. Dolazi svjetlo iz starih vremena, jedan gotovo zaboravljeni govor biva opet iv. Govor o pobjedi
nad prastarim carstvom smrti koju je Krist izvojevao.
Katarina Cipra
296
Nakladnik
HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA
Ulica grada Vukovara 68, Zagreb
Za nakladnika
Anita iki
Tisak
Tiskara Zelina d.d.
Sv. Ivan Zelina

ImmanuelKant-Ogledi o Vidovitosti PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ImmanuelKant-Ogledi o Vidovitosti PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Immanuel Kant Friedrich wilhelm Joseph Schelling

HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA

Drugi dio koji je historijski . . . . . . . . . . . . . . 55

Drugo glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . . 61

Arthur Schopenhauer: Ogled o

znati, ali poznajemo naine njezina pojavljivanja. Dua

se imaterijalnost due i platonizam zadrava svoje pravo

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

Prethodni izvjetaj koji vrlo malo

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

Prvi dio koji je dogmatian

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

bia, dakle, koja nemaju po sebi svojstvo neproninosti,

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

jer samo ono to odvojeno od svega i po sebi zauzima

Nitko, meutim, nije neposredno svjestan posebnog

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

onaj koji se dogaa u sasvim udaljenim dijelovima tijela

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

Katkad je nuno mislioca koji je na neispravnu putu

u materiji s kojom je povezano najunutarnije nazono i

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

Mrtva materija koja ispunjava svjetski prostor jest po

ma dodira i udara, nego tovie unutarnjom djelatnou

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

Ako se na taj nain sva naela ivota u cijeloj prirodi

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

Tako bi, dakle, imaterijalni svijet u sebi zahvaao

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

takoer zaista s njom stoje u uzajamnoj zajednici, ali ipak

gih, da bi se obje usaglasilo, i ujedno svaka ljudska dua

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

o tome samo kao o pojavi neega to se u nama zbiljski

radnjama, veim su dijelom pred fizikim uspjehom u

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

svijest nekog ovjeka, slikom koja izvor ima u utiscima

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

duhovnog svijeta. Jer one mogu u osobnu svijest ovjeka,

jest kad izazivaju fantazije koje su s njima srodne. Na taj

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

ru uobrazilje da u njemu mora biti nemogue razlikovati

sti, ak i prije nego bi se istraila njezina istinitost, to je

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

U izvjesnoj srodnosti sa sanjarima uma stoje sanjari

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

izlegnute iz sebe, ove pak kao zamijeene. Zadrijema li

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

osjetilima, koja se od vida i sluha razlikuju u tome to je

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

posumnjati u svoju istinitost. Ova prijevara moe se ticati

nje, ipak dati prednost pojmu koji u odlunome pokazuje

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

a koja vie zasluuje da se nazove igrarijom nego ozbiljnim

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

nikad ne nedostaje razloga za opravdanje ako je uvstvo

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

Drugi dio koji je historijski

Filozofija, koju njezina umiljenost izlae svim tatim

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

vota; ali o tome nije nala nikakva dokaza meu papirima

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE

SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE