Professional Documents
Culture Documents
Opća Uredba Rimskog Misala PDF
Opća Uredba Rimskog Misala PDF
OPA UREDBA
RIMSKI MISAL
PRERAEN PREMA ODLUCI SVETOGA EKUMENSKOGA
SABORA DRUGOGA VATIKANSKOG OBJAVLJEN VLAU PAPE
PAVLA VI. PREUREEN BRIGOM PAPE IVANA PAVLA II.
OPA UREDBA
Iz treega tipskog izdanja
KRANSKA SADANJOST
ZAGREB
2004.
UVODNA RIJE
Tree tipsko izdanje Rimskoga misala ugledalo je svjetlo dana
2002. godine. Ubrzo nakon toga Biskupska komisija Hrvatske biskupske konferencije za liturgiju zapoela je s izradom njegovoga
hrvatskog izdanja. Prvi plod toga rada je prijevod Ope uredbe Rimskog misala, koji je Hrvatska biskupska konferencija odobrila na
svom plenarnom zasjedanju u Hvaru 27. - 29. listopada 2003. godine
i odluila da se zasebno tiska prije izrade cjelovitoga teksta Misala.
Opu uredbu treega izdanja Rimskoga misala predajemo naoj
javnosti o etrdesetoj obljetnici liturgijske Konstitucije Sacrosanctum
Concilium (4. prosinca 1963.), dokumenta II. vatikanskog sabora koji
je pokrenuo liturgijsku obnovu. Svojim sadrajem Uredba je snaan
poticaj da u svakoj upi pristupimo provjeri stanja liturgijske obnove. To je vaan zadatak jer liturgija je, kako ui II. vatikanski sabor,
vrhunac prema kojemu tei djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistjee sva njezina snaga (SC 10) i jer postoji veoma tijesan i organiki odnos
izmeu liturgijske obnove i obnove cjelokupnoga ivota Crkve (Papa Ivan
Pavao II., Dominicae Cenae, 13).
Opa uredba nije obian uvod u Rimski misal ili zbir rubrika, nego pravi teoloko-liturgijski, pastoralni, duhovni i praktini direktorij za slavljenje euharistije. Stoga e je uzimati u ruke sveenici,
njihovi pastoralni suradnici, profesori i studenti teologije, svi oni
koji po svom poslanju i struci imaju obvezu promicati ispravno razumijevanje i oblikovanje euharistije, odravanje kateheza ili strunih predavanja o njoj, ureenje liturgijskoga prostora, pomna priprava slavlja, raspored slubi i aktivno sudjelovanje svih vjernika.
Hrvatski prijevod Ope uredbe dobit e punu slubenost kada ga
zajedno s Misalom potvrdi Zbor za bogotovlje i disciplinu sakramenata u Rimu. Dok se ne izradi cjeloviti tekst hrvatskoga izdanja
Misala, Opa uredba ostaje naelno otvorena daljnjim moguim poboljanjima, u prvome redu glede hrvatskoga liturgijskog nazivlja.
Neka Boji blagoslov pomogne da Opa uredba treega izdanja
Rimskoga misala doprinese liturgijskoj obnovi Crkve u hrvatskom
narodu u duhu II. vatikanskog sabora.
U Poegi, na svetkovinu Bogojavljenja, 6. sijenja 2004. godine.
+ ANTUN KVOREVI,
poeki biskup, predsjednik
Biskupske komisije HBK za liturgiju
UVOD
1. Krist Gospodin zapovjedio je da se za vazmenu veeru, koju
se spremao slaviti sa svojim uenicima i na kojoj je ustanovio rtvu
svoga tijela i krvi, pripravi veliko prostrto blagovalite (Lk 22,12).
Crkva je uvijek smatrala da se ta zapovijed i nje tie kad odluuje o
onome to se odnosi na raspoloivost ljudi, na mjesta, obrede i na
obrasce vezane za slavljenje presvete euharistije. Novi dokaz te
brige Crkve, njezine vjere i neumanjene ljubavi prema uzvienome
otajstvu euharistije, dananje su odredbe, propisane na temelju volje opega sabora Drugoga vatikanskoga, kao i novi Misal kojim e
se odsada u slavljenju mise sluiti Crkva rimskoga obreda. To svjedoi njezinu stalnu i neprekinutu predaju, premda su uvedene i
neke novosti.
Svjedoanstvo nepromijenjene vjere
2. rtvenu je narav mise, u skladu s cjelokupnom predajom
Crkve, sveano ustvrdio Tridentski sabor,1 a Drugi vatikanski sabor ponovno ju je izrazio donijevi o misi ove znakovite rijei: Na
je Spasitelj na Posljednjoj veeri ustanovio euharistijsku rtvu svoga
tijela i krvi, da rtvu na kriu ovjekovjei kroz stoljea, sve dok ne
dode te tako Crkvi, ljubljenoj zarunici, povjeri spomenin svoje
smrti i uskrsnua.2 To to Sabor ovako nauava, trajno izriu misni obrasci. Uistinu, nauk koji se zbijeno naznauje u ovoj reenici,
prisutnoj ve u starome sakramentaru, obino zvanom Leonovskim:
kad god se slavi spomen ove rtve, izvruje se djelo naega otkupljenja3, prikladno se i tono tumai u euharistijskim molitvama. U
njima se sveenik - u anamnezi - obraa Bogu i u ime svega naroda
iskazuje mu hvalu i prinosi rtvu ivu i svetu, prinos Crkve i rtvu
ijim nam se rtvovanjem Bog htio umilostiviti;4 i moli da tijelo i krv
Kristova budu Ocu rtva ugodna i svemu svijetu spasonosna.5 Tako
u novome Misalu pravilo molitve Crkve odgovara stalnome pravilu
vjerovanja, koje nas opominje daje, izuzevi razliit nain prinoenja, jedno te isto rtva kria i njezino sakramentalno obnavljanje u
misi, koju je Krist Gospodin na Posljednjoj veeri ustanovio i apostolima zapovjedio daje prinose njemu na spomen te da je stoga misa
istodobno rtva hvale, zahvaljivanja, pomirenja i zadovoljtine.
3. I divno otajstvo stvarne prisutnosti Gospodinove pod euharistijskim prilikama, koje Drugi vatikanski sabor6 i drugi dokumenti
uiteljstva Crkve' potvruju u istome smislu i istim rijeima kako
gaje Tridentski sabor predloio za vjerovanje,8 misno slavlje oituje
ne samo samim rijeima posvete, po kojima se Krist transupstancijacijom uprisutnjuje, nego takoer osjeajem i iskazivanjem najveega tovanja i klanjanja, koje je u euharistijskoj liturgiji uobiajeno.
Iz toga se razloga kranski narod potie da na Veliki etvrtak Gospodnje veere i na svetkovinu Presvetoga tijela i krvi Kristove posebno asti ovo divno otajstvo klanjajui mu se.
4. A narav ministerijalnoga sveenitva, koje je vlastito biskupu
i prezbiteru, koji u Kristovoj osobi prinose rtvu i predsjedaju skupu
svetoga naroda, odsijeva iz samoga obrednoga oblika i iz posebnoga mjesta i posebne slube istoga sveenika. Smisao pak ove slube
izrie se te jasno i ire razlae u predslovlju Mise posvete ulja na
Veliki etvrtak; toga se naime dana slavi i spomen ustanovljenja
sveenitva. U njemu se osvjetljuje podjeljivanje sveenike vlasti,
izvreno polaganjem ruku; a sama se ta vlast opisuje, navoenjem
pojedinih sluba, kao nastavljanje vlasti Krista, vrhovnoga sveenika Novoga saveza.
5. No, ta narav ministerijalnoga sveenitva ukazuje i na jedno
drugo sveenitvo koje je od velikoga znaenja. To je kraljevsko
sveenitvo svih vjernika, ija se duhovna rtva izvruje slubom
biskupa i prezbitera u jedinstvu sa rtvom Krista, jedinoga posrednika.' Slavljenje euharistije uistinuje djelo svekolike Crkve: u njoj
svatko vri samo ono i sve ono to na nj spada prema svome poloaju u narodu Bojem. Time se takoer jae istiu neka naela liturgijskoga slavljenja kojima se kroz stoljea katkad posveivalo
premalo panje. Ovaj je narod naime Boji narod, steen Kristovom
krvlju, to ga Gospodin okuplja i svojom rijei hrani; narod pozvan
na to da pred Boga iznosi molbe svekolike ljudske obitelji; narod to
prinosi Kristovu rtvu kao zahvalu za otajstvo spasenja u Kristu;
narod, konano, koji zajednitvom u tijelu i krvi Kristovoj postaje
jedno. Ovaj narod, premda je po svome podrijetlu svet, ipak samim
svjesnim, djelatnim i plodnim sudjelovanjem u euharistijskome otajstvu neprekidno raste u svetosti.10
Izraz neprekinute predaje
GLAVA I.
VANOST I DOSTOJANSTVO EUHARISTIJSKOGA SLAVLJA
16. Misno slavlje, kao djelo Krista i hijerarhijski ureenoga Bojega naroda, sredite je svega kranskoga ivota, kako za opu
Crkvu tako i za mjesnu, ali i za pojedine vjernike.22 To je slavlje
ujedno vrhunac djela kojim Bog posveuje svijet u Kristu i tovanja
koje ljudi iskazuju Ocu klanjajui mu se po Kristu, Bojemu Sinu u
Duhu Svetome.23 U njemu se, nadalje, tijekom godine otajstva otkupljenja tako obnavljaju da se na neki nain ponovno uprisutnjuju.24 Drugi pak sveti ini i sva djela kranskoga ivota s njim su
povezana, iz njega proviru i na nj su upuena.25
17. Stoga je veoma vano da se slavlje mise ili Gospodnje veere tako uredi da sveti sluitelji i vjernici, sudjelujui prema svome
stanju, crpe iz njega potpunije one plodove26 za ije je postizanje
Krist Gospodin i ustanovio euharistijsku rtvu svoga Tijela i svoje
Krvi i povjerio je ljubljenoj zarunici Crkvi, kao spomenin svoje
muke i uskrsnua.27
18. To e se prikladno ostvariti ako se, potujui vlastitosti i
druge okolnosti svake pojedine liturgijske zajednice, svekoliko slavlje tako uredi te ono uvede vjernike u ono svjesno, djelatno i potpuno sudjelovanje, tijelom i duhom, proeto vjerom, ufanjem i ljubavlju,
koje Crkva jako eli i koje zahtijeva sama narav slavlja, a kranski
narod ima snagom krtenja na nj pravo i dunost.28
19. Premda katkada nije mogue da vjernici budu prisutni i da
djelatno sudjeluju, ime se jasnije oituje crkvenu narav slavlja,29
ipak euharistijsko slavlje uvijek ima svoju djelotvornost i dostojanstvo, budui daje ono djelo Krista i Crkve, kojim sveenik vri svoju
osobitu slubu i uvijek djeluje na spas naroda. Njemu se stoga preporuuje da i svakodnevno, ako je mogue, slavi euharistijsku rtvu.30
20. Budui da se euharistijsko slavlje, kao i svekolika liturgija,
vri vidljivim znakovima, koji hrane, jaaju i izraavaju vjeru,31
veoma veliku brigu treba posvetiti odabiranju i rasporeivanju
onih osnovnih od Crkve predloenih oblika i elemenata koji e, potujui okolnosti osoba i mjesta, jae promicati djelatno i puno sudjelovanje i bolje odgovarati duhovnoj dobrobiti vjernika.
21. Stoga ova Uredba nastoji dati ope smjernice da bi se prema njima prikladno uredilo euharistijsko slavlje, a isto tako nastoji
iznijeti pravila kojima se ureduju pojedini oblici slavlja.32
22. Slavljenje pak euharistije ima najviu vrijednost u partikularnoj Crkvi. Dijecezanski je biskup naime, kao prvi djelitelj Bojih
otajstava u partikularnoj Crkvi koja mu je povjerena, moderator,
promicatelj i uvar cjelokupnoga liturgijskoga ivota. 33 U slavljima
kojima on predsjeda, a osobito u slavljenju euharistije koje on sam
predvodi, a sudjeluju prezbiteri, akoni i narod, oituje se otajstvo
Crkve. Stoga ovakva misna slavlja moraju biti primjer u cijeloj biskupiji. On se mora takoer brinuti da prezbiteri, akoni i vjernici
laici dolaze do sve dubljega razumijevanja istinskoga smisla obreda
i liturgijskih tekstova te da tako budu uvoeni u djelatno i plodonosno slavljenje euharistije. Iz istoga e razloga bdjeti da se poveava
dostojanstvo samih slavlja, emu ponajvie pridonosi ljepota svetoga mjesta, glazbe i umjetnosti.
23. Osim toga, kako bi slavlje vie odgovaralo odredbama i duhu svete liturgije, a i da bi se poveala njezina pastoralna djelotvornost, u ovoj se Opoj uredbi i u Redu mise izlau neke prilagodbe i
preuredbe.
24. Te se prilagodbe ponajvie sastoje u odabiru nekih obreda
ili tekstova, tj. pjesama, itanja, molitava, zaziva i kretnja koji vie
odgovaraju potrebama, pripravljenosti i duhu onih koji sudjeluju, a
povjeravaju se sveeniku slavitelju. Ipak, neka sveenik ima na umu
daje sluite!) svete liturgije i da mu nije doputeno po svome nahoenju u misnome slavlju neto dodavati, oduzimati ili mijenjati.34
25. Osim toga, u Misalu su na pripadnome mjestu naznaene
neke prilagodbe koje se, prema Konstituciji o svetoj liturgiji, tiu
bilo dijecezanskoga biskupa, bilo konferencije biskupi33 (usp. dolje
br. 387, 388-393).
26. Glede pak razliitosti i dubljih prilagodba koje su sadrane
u predajama i duhu pojedinih naroda i krajeva, a treba ih uvesti u
smislu l. 40. Konstitucije o svetoj liturgiji, neka se obdrava ono to
se u Uputi O rimskoj liturgiji i inkulturaciji36 i nie izlae (br. 395399).
10
GLAVA II.
USTROJSTVO MISE, NJEZINE SASTAVNICE I DIJELOVI
I. OPE USTROJSTVO MISE
27. U misi ili veeri Gospodnjoj Boji se narod okuplja u jedno,
pod predsjedanjem sveenika koji djeluje u osobi Isusa Krista, da
proslavi Gospodnji spomenin ili euharistijsku rtvu.37 Stoga za
takav mjesni zbor svete Crkve na poseban nain vrijedi Kristovo
obeanje: Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja
medu njima (Mt 18, 20). U misnome naime slavlju, koje ovjekovjeuje rtvu kria, 33 Krist je stvarno prisutan u samome skupu, sabranome u njegovo ime, u osobi sluitelja, u svojoj rijei te supstancijalno i trajno pod euharistijskim prilikama.39
28. Misa se na neki nain sastoji od dvaju dijelova: od liturgije
rijei i euharistijske liturgije, koje su tako usko meusobno povezane da tvore jedan bogotovni in.40 U misi se, naime, pripravlja
kako stol Boje rijei tako i Kristova tijela, s kojega vjernici primaju
pouku i okrjepu.41 Neki pak obredi slavlje otvaraju, a neki ga zakljuuju.
II. RAZNE SASTAVNICE MISE
itanje i tumaenje Boje rijei
29. Kad se u Crkvi ita Sveto pismo, tada sam Bog govori svomu narodu, a Krist, prisutan u svojoj rijei, navjeuje evanelje.
Stoga svi moraju s potovanjem sluati itanja Boje rijei, jer su
ona vrlo vana sastavnica liturgije. Premda je Boja rije u itanjima iz Svetoga pisma upravljena svim ljudima svih vremena te im je
razumljiva, ipak se njezino punije razumijevanje i djelotvornost
osnauje ivim izlaganjem, to jest homilijom, koja je dio liturgijskoga ina.42
Molitve i ostali dijelovi koji pripadaju sveeniku
30. Od dijelova koji pripadaju sveeniku prvo mjesto zauzima
euharistijska molitva, koja je vrhunac itavoga slavlja. Zatim dolaze molitve, to jest zborna, nad prinosima i popriesna. Sveenik,
koji predsjeda skupu u osobi Kristovoj, te molitve upravlja Bogu u
11
12
13
14
onome to se odreuje u Misalu, iznosi akon ili sluitelj laik ili sveenik.
44. U kretnje se ubrajaju takoer radnje i procesije kojima sveenik, s akonom i posluiteljima, pristupa k oltaru; kojima akon
prije navijetanja evanelja nosi evanelistar ili knjigu evanelja na
ambon; kojima vjernici donose darove i pristupaju priesti. Dolikuje
da se ti ini i procesije vre skladno, dok se pjevaju njima vlastite
pjesme, prema odredbama utvrenima za svaki od njih.
utnja
45. U odreeno vrijeme neka se, kao sastavni dio slavlja, obdrava i sveta utnja. 54 Narav pak te utnje ovisi o trenutku u kojemu
u pojedinome slavlju dolazi. Svaki pojedini vjernik sabire se u pokajnikome inu i nakon poziva na molitvu; kad zavri itanje ili
homilija, kratko razmatra o onome to je uo, a poslije priesti hvali
i moli Boga u svome srcu. Pohvalno je da se ve prije samoga slavlja
obdrava utnja u crkvi, u sakristiji i njima bliim mjestima, kako bi
se svi oraspoloili da pobono i pravo vre sveta otajstva.
III. POJEDINI DIJELOVI MISE
A) UVODNI OBREDI
46. Obredi koji prethode liturgiji rijei, tj. ulazak, pozdrav, pokajniki in, Gospodine smiluj se, Slava i zborna molitva, imaju
znaaj poetka, uvoda i priprave. Svrha je tih obreda da vjernici,
sabrani ujedno, ostvare zajednitvo, pravo se raspoloe za sluanje
Boje rijei i dostojno slavljenje euharistije. U onim slavljima koja se,
sukladno odredbi liturgijskih knjiga, povezuju s misom, izostavljaju
se uvodni obredi ili se vre na poseban nain.
Ulazak
47. Kad se narod okupi, dok sveenik ulazi s akonom i posluiteljima, zapone ulazna pjesma. Svrha je te pjesme otvoriti slavlje,
potaknuti jedinstvo okupljenih, uvesti ih u otajstvo liturgijskoga
vremena ili blagdana i pratiti hod sveenika i posluitelja.
48. Tu pjesmu pjeva pjevaki zbor naizmjence s pukom ili, na
slian nain, pjeva naizmjence s pukom, ili pak cijelu pjesmu pjeva
15
puk ili samo zbor. Moe se upotrijebiti bilo antifona sa svojim psalmom iz Graduale romanum ili iz Graduale simplex, bilo neka druga pjesma koja odgovara svetomu inu, naravi dana ili vremena, s time
da joj je tekst odobrila konferencija biskupa.55 Ako se kod ulaska
ne pjeva, tada antifonu iz misala govore vjernici ili neki od njih, ili
ita, ili pak sam sveenik, koji ju moe prilagoditi na nain uvodne
rijei (usp. br. 31).
Pozdrav oltaru i okupljenomu narodu
49. Doavi u prezbiterij sveenik, akon i posluitelji dubokim
naklonom pozdrave oltar. Zatim sveenik i akon, u znak potovanja, poljube oltar, a sveenik, ako je zgodno, okadi kri i oltar.
50. Kad zavri pjevanje ulazne pjesme, sveenik se, stojei kod
sjedita - zajedno s cijelim skupom - znamenuje znakom kria. Zatim sveenik okupljenoj zajednici pozdravom oznai daje Gospodin
prisutan. Tim se pozdravom i odgovorom naroda oituje otajstvo
sabrane Crkve. Pozdravivi narod sveenik, akon ili sluitelj laik
moe vrlo kratko uvesti vjernike u misu dana.
Pokajniki in
51. Poslije toga sveenik pozove na pokajniki in, koji, nakon
kratke stanke u tiini, vri cijela zajednica obrascem ope ispovijedi,
a zakljuuje ga sveenik odrjeenjem, koje nema uinak sakramenta pokore. Nedjeljom, osobito u vazmenome vremenu, umjesto uobiajenoga pokajnikoga ina, katkad se moe upriliiti blagoslov i
kropljenje vodom u spomen krtenja.56
Gospodine, smiluj se
52. Poslije pokajnikoga ina uvijek poinje Gospodine, smiluj
se, ako ve nije bio ukljuen u sam pokajniki in. Budui daje to
pjesma kojom vjernici kliu Gospodinu i mole njegovo milosre,
obino je izvode svi, tako da u njoj sudjeluje puk i pjevaki zbor ih
pjeva. Svaki se poklik obino ponavlja dvaput, no ne iskljuuje se, s
obzirom na duh pojedinih jezika, glazbe ili drugih okolnosti, ni vei
broj ponavljanja. Kada se Gospodine, smiluj se pjeva kao dio pokajnikoga ina, pojedinim poklicima prethodi trop.
Slava Bogu na visini
16
53. Slava je veoma drevan i astan himan kojim Crkva, sabrana u Duhu Svetome, slavi Boga Oca i Jaganjca te mu se moli. Tekst
ovoga himna ne moe se zamijeniti nekim drugim. Zapoinje ga
sveenik ili, ako je prikladno, pjeva ili zbor, a pjevaju ga ili svi zajedno ili puk naizmjence sa zborom, ili sam zbor. Ako se ne pjeva,
trebaju ga moliti svi zajedno ili u dvije skupine koje jedna drugoj
naizmjence odgovaraju. Pjeva se ili govori nedjeljom, osim u doau i korizmi, na svetkovine i blagdane te u posebnim sveanijim
zgodama.
Zborna molitva
54. Nakon toga sveenik pozove narod na molitvu. Svi zajedno
sa sveenikom ute neko vrijeme da bi postali svjesni kako se nalaze pred Bogom i da bi u sebi mogli izrei svoje molitve. Tada sveenik izmoli molitvu koja se obiava zvati zborna i kojom se izraava narav slavlja. Prema drevnoj predaji Crkve zborna se molitva
obino upuuje Bogu Ocu po Kristu u Duhu Svetom," a zakljuuje se
trojstvenim zavretkom, tj. na dui, ovakav nain:
- ako je upravljena Ocu: Po Gospodinu naemu Isusu Kristu,
Sinu tvome, koji s tobom ivi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga,
Bog, po sve vijeke vjekova;
- ako je upravljena Ocu, ali se na kraju molitve spominje Sin:
Koji s tobom ivi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve
vijeke vjekova;
- ako je upravljena Sinu: Koji ivi i kraljuje s Bogom Ocem u
jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova.
Narod, pridruujui se molbi, poklikom Amen molitvu ini svojom. U misi se uvijek moli samo jedna zborna molitva.
B) LITURGIJA RIJEI
55. Glavni dio liturgije rijei tvore itanja preuzeta iz Svetoga
pisma s pjesmama koje dolaze izmeu njih. Homilija, ispovijest vjere i sveopa ili vjernika molitva razvijaju je i zakljuuju. U itanjima, naime, koja tumai homilija, Bog govori svome narodu,58 otkriva mu otajstvo otkupljenja i spasenja te mu prua duhovnu hranu.
Sam je Krist po svojoj rijei prisutan meu vjernicima.59 Tu Boju
rije narod usvaja utnjom i pjesmama te prianja uz nju ispovijeu
vjere. Njome nahranjen, upravlja sveopu molitvu za potrebe cijele
Crkve i za spasenje svega svijeta.
17
utnja
56. Liturgiju rijei treba slaviti tako da pogoduje razmatranju i
zato valja izbjegavati svaki oblik urbe koji sprjeava sabranost. U
njoj su prikladni kratki trenuci utnje, prilagoeni okupljenoj zajednici, s pomou kojih e se, djelovanjem Duha Svetoga, srcem shvatiti Boja rije i kroz molitvu pripremiti odgovor. Ti se trenuci utnje
mogu primjereno odravati npr. prije negoli zapone sama liturgija
rijei, poslije prvoga i drugoga itanja te nakon zavretka homilije.60
Biblijska itanja
57. U itanjima se vjernicima pripravlja stol Boje rijei i otvara im se biblijska riznica.61 Stoga neka se uva raspored biblijskih
itanja kojim se oituje jedinstvo obaju zavjeta i povijesti spasenja. I
nije doputeno itanja i pripjevni psalam, koji sadre Boju rije,
zamijeniti drugim, nebiblijskim tekstovima.62
58. U slavlju mise s narodom itanja se uvijek navijetaju s ambona.
59. Prema predaji sluba navijetanja itanja nije predsjedateljska, ve posluiteljska. Stoga neka itanja ita ita, a evanelje
neka navijeta akon ili, ako njega nema, koji od sveenika. Ako
nema akona ni drugoga sveenika, neka evanelje ita sam sveenik slavitelj, a ako nedostaje neki drugi prikladan ita, neka sveenik slavitelj ita i ostala itanja. Poslije pojedinih itanja onaj tko
ita izgovara i poklik, kojim - odgovarajui na njih - sabrani narod
odaje poast Bojoj rijei, prihvaenoj vjerom i zahvalnou.
60. itanje evanelja tvori vrhunac liturgije rijei. Njemu valja
iskazati najvee potovanje. To ui sama liturgija kad ga meu ostalim itanjima odlikuje posebnom au, bilo od strane sluitelja koji
je ovlaten da ga navijesti i koji se na to pripravlja blagoslovom ili
molitvom, bilo od strane vjernika, koji poklicima priznaju i ispovijedaju daje Krist prisutan i da im govori, a samo itanje sluaju stojei,
bilo samim znakovima potovanja koji se pridaju aenju evanelistara.
Pripjevni psalam
18
61. Poslije prvoga itanja slijedi pripjevni psalam, koji je sastavni dio liturgije rijei i oituje vaan liturgijski i pastoralni trenutak jer potie razmatranje Boje rijei. Pripjevni psalam odgovara
pojedinome itanju i obino se uzima iz lekcionara. Neka se pripjevni psalam pjeva, ili neka se pjeva barem odgovor koji pripada
puku. Stoga psalmist ili pjeva psalma na ambonu ili na drugome
prikladnu mjestu pjeva retke psalma, a cijela zajednica sjedi i slua
i redovito sudjeluje svojim odgovorom, osim ako se psalam izvodi
izravno, tj. bez odgovaranja. Da bi narod mogao lake uzvraati
psalmodijski odgovor, ponuen je izbor nekih tekstova otpjeva i
psalama prema razliitim vremenima liturgijske godine ili prema
razliitim redovima svetaca, pa se dotini tekstovi mogu, umjesto
onoga koji odgovara itanju, uzimati kad god se psalam pjeva. Ako
se psalam ne moe pjevati, neka se recitira na nain prikladan da
potie razmatranje Boje rijei. Umjesto psalma, naznaena u lekcionaru, pjevati se moe takoer bilo responzorijalni gradual iz
Graduale romanum, bilo pripjevni ili alelujski psalam iz Graduale
simplex, kako je naznaeno u tim knjigama.
Poklik prije evaneoskoga itanja
62. Poslije itanja koje neposredno prethodi evanelju pjeva se
Aleluja ili druga pjesma, odreena rubrikama, kako to zahtijeva
liturgijsko vrijeme. Na taj nain poklik tvori samostojan obred ili in
kojim zajednica vjernika prima i pozdravlja Gospodina koji e joj
progovoriti u evanelju te svoju vjeru oituje pjevanjem. Pjevaju ga
svi stojei, pri emu pjevanje predvodi zbor ili pjeva, a - ako je potrebno - pjevanje se ponavlja. Redak pjeva ili zbor ili pjeva.
a) Aleluja se pjeva u svako doba izvan korizme. Redci se uzimaju iz lekcionara ili iz Graduala.
b) U korizmeno se vrijeme umjesto Aleluja pjeva redak prije
evanelja, naznaen u lekcionaru. Pjevati se moe i drugi psalam ili
zavlaka (tractus), kako se nalazi u Gradualu.
63. Kad se prije evanelja ita samo jedno itanje, tada se:
a) u vrijeme kad se govori Aleluja moe uzeti bilo alelujski psalam bilo psalam i Aleluja sa svojim retkom;
b) u vrijeme kada se ne govori Aleluja moe se uzeti i psalam i
redak prije evanelja ili samo psalam.
c) Aleluja ili redak prije evanelja, ako se ne pjevaju, mogu se
izostaviti.
19
20
21
3) Lomljenjem kruha i prieu vjernici, premda mnogi, od jednoga kruha primaju Tijelo i iz jednoga kalea Krv Gospodnju na isti
nain na koji su ih i apostoli primili iz ruku samoga Krista.
Priprava darova
73. Na poetku euharistijske liturgije na oltar se donose darovi
koji e postati Tijelo i Krv Kristova. Najprije se pripravi oltar ili Gospodnji stol, koji je sredite itave euharistijske liturgije,70 tako da
se na nj stave tjelesnik, ubrus, misal i kale, ako se on ne pripravlja
na stoliu. Zatim se donesu prinosi. Hvalevrijedno je da kruh i vino
donose vjernici te da ih sveenik ili akon na prikladnu mjestu prihvate i donesu k oltaru. Premda vjernici vie ne darivaju kao neko
od svojega kruh i vino odreene za liturgiju, ipak obred njihova
donoenja zadrava snagu i duhovno znaenje. Primaju se takoer
novac i drugi darovi to ih vjernici donesu ili u crkvi skupe za potrebe siromaha ili Crkve te se stave na prikladno mjesto, ali ne na
euharistijski stol.
74. Procesiju u kojoj se donose darovi prati prinosna pjesma
[usp. br. 37, b), koja traje barem sve dok se darovi ne stave na oltar.
Za to pjevanje vrijede isti propisi kao za ulaznu pjesmu (usp. br. 48).
Pjesma moe uvijek pratiti obred prinosa pa i onda kada nema
procesije s darovima.
75. Kruh i vino sveenik polae na oltar, to prate za to odreene molitve. Sveenik moe okaditi darove smjetene na oltar,
zatim kri i sam oltar, da bi se oznailo kako prinos i molitva Crkve
uzlaze poput kada pred Boje lice. Nakon toga akon ili drugi posluitelj moe okaditi sveenika, zbog svete slube, i puk, zbog krsnoga dostojanstva.
76. Zatim sveenik pored oltara opere ruke, ime se oituje elja za unutarnjim oienjem.
Molitva nad prinosima
77. Kad se poloe prinosi i kad zavre popratni obredi, pozivom na zajedniko moljenje sa sveenikom i molitvom nad prinosima zakljuuje se priprava darova i priprema se euharistijska molitva. U misi se moli jedna jedina molitva nad prinosima, koja se
zakljuuje kraim oblikom, tj. Po Kristu Gospodinu naemu, a ako je
22
23
g) Zagovori: njima se izraava to da se euharistija slavi u zajednitvu s cijelom Crkvom, nebeskom i zemaljskom te da biva prinos
za nju samu i za sve njezine udove, ive i pokojne, koji su pozvani
da budu dionici otkupljenja i spasenja, steenoga nam Kristovim
Tijelom i Krvlju.
h) Zavrna doksologija: njome se izraava davanje slave Bogu,
a narod je poklikom Amen potvruje i zakljuuje.
Obredi priesti
80. Budui da je euharistijsko slavlje vazmena gozba, poeljno
je da vjernici, pravo raspoloeni - prema Gospodnjemu nalogu primaju njegovo Tijelo i Krv kao duhovnu hranu. Na to smjeraju
lomljenje kruha i ostali pripravni obredi kojima se vjernici neposredno privode k priesti:
Molitva Gospodnja
81. U Molitvi Gospodnjoj moli se za kruh svagdanji koji krane
upuuje poglavito na euharistijski kruh; moli se i za oienje od
grijeha, tako da se sveto zaista daje svetima. Sveenik upravlja poziv na molitvu pa je onda svi vjernici mole zajedno s njime; sveenik
sam nadoda embolizam, to ga narod zakljui doksologijom. Embolizam, razvijajui posljednju pronju Molitve Gospodnje, ite za cijelu zajednicu vjernika osloboenje od vlasti zla. Poziv, sama molitva,
embolizam i doksologija, kojom narod sve to zakljuuje, pjevaju se
ili se glasno izgovaraju.
Obred mira
82. Slijedi obred mira kojim Crkva moli mir i jedinstvo za samu
sebe i za cijelu ljudsku obitelj, a vjernici meusobno izraavaju crkveno zajednitvo i uzajamnu ljubav, prije negoli se prieste Sakramentom. to se tie znaka pruanja mira, neka nain odrede konferencije biskupa prema duhu i obiajima pojedinih naroda. Prikladno je ipak da svatko prui mir na jednostavan nain samo onima koji su mu blizu.
Lomljenje kruha
83. Sveenik lomi euharistijski kruh, a pomae mu, ako je potrebno, akon ili suslavitelj. Lomljenje koje je Krist uinio na Poslje-
24
dnjoj veeri i koje je u apostolsko doba dalo ime itavomu euharistijskomu inu, oznauje da mnotvo vjernika u priesti jednoga
kruha ivota, tj. Krista umrloga i uskrsnuloga za spasenje svijeta,
tvori jedno tijelo (1 Kor 10,17). Lomljenje zapoinje nakon pruanja
mira; neka se vri s dunim potovanjem i neka se nepotrebno ne
produuje niti ga treba smatrati pretjerano vanim trenutkom. Taj
je obred pridran sveeniku i akonu. Sveenik lomi kruh i dio hostije stavlja u kale kako bi oznaio jedinstvo Tijela i Krvi Kristove u
spasenjskome djelu, a tako i Tijela Isusa Krista ivoga i proslavljenoga. Molitveni zaziv Jaganje Boji po obiaju pjevaju zbor ili pjeva, a narod odgovara, ili se barem moli naglas. Taj zaziv prati lomljenje kruha te se zato moe ponavljati koliko je potrebno sve dok se
obred ne zavri. Zadnji se put zakljui rijeima daruj nam mir.
Priest
84. Sveenik se tihom molitvom pripravi da plodonosno primi
Tijelo i Krv Kristovu. Vjernici ine to isto molei u utnji. Zatim sveenik iznad plitice ili iznad kalea pokae vjernicima euharistijski
kruh i pozove ih na Kristovu gozbu. Sluei se propisanim evaneoskim rijeima zajedno s vjernicima pobudi in poniznosti.
85. Veoma je poeljno da vjernici, kao to to treba initi i sam
sveenik, prime Tijelo Gospodnje od hostija posveenih u toj istoj
misi, a da se u predvienim slu- ajevima (usp. br. 283) prieste i iz
kalea, da tako i samim znakovima doe bolje do izraaja daje priest dionitvo u rtvi koja se upravo slavi.73
86. Dok sveenik prima Sakrament, zapoinje priesna pjesma,
koja treba izraziti duhovno jedinstvo priesnika pomou sjedinjenosti glasova, zatim pokazati radost srca i jasnije oitovati zajedniarsku narav procesije za primanje priesti. Pjesma traje sve dok
se vjernicima podjeljuje Sakrament.74 Ako se poslije priesti pjeva
koji himan, priesna e se pjesma pravodobno zavriti. Valja se
pobrinuti za to da se i pjevai mogu neometano priesti ti.
87. Za priesnu se pjesmu moe uzeti ili antifona iz Graduale romanum, bilo s psalmom bilo sama, ih antifona s psalmom iz Graduale
simplex, ili pak neka druga prikladna pjesma koju je odobrila konferencija biskupa. A pjeva je ili samo zbor ili zbor odnosno pjeva s
narodom. Ako nema pjevanja, vjernici, ili neki od njih, ili ita ili
25
pak sam sveenik - poto se priesti, a prije negoli pone prieivati vjernike - moe izrei antifonu koja se nalazi u Misalu.
88. Kada zavri prieivanje, sveenik i vjernici, ako je zgodno,
neko vrijeme mole u tiini. Ako se eli, itava zajednica moe pjevati
neki psalam ili drugu hvalbenu pjesmu ili pak himan.
89. Da bi zavrio molitvu Bojega naroda i zakljuio cijeli obred
priesti, sveenik moli popriesnu molitvu, u kojoj se moli za plodove slavljenoga otajstva. U misi se moli samo jedna popriesna molitva koja se zakljuuje kraim zavretkom, tj.:
- ako je upuena Ocu: Po Kristu Gospodinu naem;
- ako je upuena Ocu, ali je na kraju molitve spomenut Sin: Koji
ivi i kraljuje u vijeke vjekova;
- ako je upuena Sinu: Koji ivi i kraljuje u vijeke vjekova. Puk
poklikom Amen molitvu ini svojom.
D) ZAVRNI OBREDI
90. Zavrni obredi obuhvaaju:
a) kratke obavijesti, ako su potrebne;
b) sveenikov pozdrav i blagoslov, koji je u neke dane i prigode
obogaen i izraen molitvom nad narodom ili nekim drugim sveanijim obrascem;
c) otpust naroda, koji ini akon ili sveenik, da bi se svatko
vratio svojim dobrim djelima, hvalei i blagoslivljajui Boga;
d) ljubljenje oltara, koje ine sveenik i akon, a zatim duboki
naklon oltaru koji ine sveenik, akon i ostali sluitelji.
26
GLAVA III.
DUNOSTI I SLUBE U MISI
91. Euharistijsko je slavlje in Krista i Crkve, to jest svetoga naroda, okupljenoga i ureenoga pod biskupom. Stoga ono pripada
itavomu tijelu Crkve, njega oituje i zahvaa. Ono se na razliit
nain - prema razliitim redovima, slubama i djelatnome sudjelovanju - tie i njegovih pojedinih udova.75 Na taj nain kranski
narod, rod izabrani, kraljevsko sveenstvo, sveti puk, narod steen, oituje svoje suvislo i hijerarhijsko ureenje.76 Stoga svi, bilo
zareeni sluitelji bilo vjernici laici, vrei svoju slubu ili zadau,
neka vre samo ono i sve ono to se odnosi na njih.77
I . SLUBE SVETOGA REDA
92. Svakim zakonitim euharistijskim slavljem ravna biskup, bilo sam bilo preko prezbitera, svojih pomonika.78 Kada je na misi
kod koje je okupljen narod prisutan biskup, osobito dolikuje da on
slavi euharistiju i da u svetome inu sebi pridrui prezbitere kao
suslavitelje. To biva ne da bi se uveala vanjska sveanost obreda,
nego da bi se jasnije oznailo otajstvo Crkve, sakramenta jedinstva.79 Ako pak biskup ne slavi euharistiju, nego to povjeri komu
drugomu, tada je prikladno da on - s prsnim kriem, stolom i platem obuenim preko albe - predsjeda liturgiji rijei i da na kraju
mise podijeli blagoslov.80
93. Takoer prezbiter, koji u Crkvi vlau svetoga reda prinosi
rtvu u Kristovoj osobi,81 predsjeda vjernomu narodu, sabranu
ovdje i sada, predvodi njegovu molitvu, navijeta mu spasenje, pridruuje sebi narod u prinoenju rtve Bogu Ocu po Kristu u Duhu
Svetome, dijeli svojoj brai kruh vjenoga ivota te ga i sam zajedno
s njima blaguje. Kada dakle slavi euharistiju, mora Bogu i narodu
sluiti dostojanstveno i ponizno te se tako vladati i izgovarati boanske rijei da se u vjernike ucijepi svijest o ivoj Kristovoj prisutnosti.
94. Poslije prezbitera prvo mjesto medu onima koji slue u euharistijskome slavlju pripada akonu, snagom primljenoga svetoga
reenja. Sveti je red akonata ve od drevnoga apostolskoga doba
u Crkvi bio ureen velikom au." akon u misi ima vlastitu zadau u navijetanju evanelja, a katkada i u propovijedanju Boje rijei, u iznoenju nakana sveope molitve, u posluivanju sveeniku,
27
28
29
30
GLAVA IV.
RAZLIITI OBLICI MISNOGA SLAVLJA
112. U mjesnoj Crkvi, naravno, prvo mjesto - zbog njezina znaenja - treba dati misi kojoj predsjeda biskup, okruen svojim prezbiterijem, akonima i sluiteljima laicima" i u kojoj sveti puk Boji
sudjeluje na pun i djelatan nain. U toj se naime misi Crkva najizrazitije oituje. U misi koju slavi biskup ili na kojoj je prisutan a daje
ne slavi, neka se obdravaju odredbe naznaene u Biskupskome
ceremonijalu.92
113. Uvelike valja cijeniti i misu koja se slavi u nekoj zajednici,
naroito upskoj, jer ta zajednica predstavlja sveopu Crkvu u odreenome vremenu i prostoru, poglavito u zajednikome nedjeljnome slavlju.93
114. Od misa s pojedinim zajednicama posebno mjesto zauzima
konventualna, koja je dio svagdanje slube Boje, ili takozvana misa zajednice. Premda te mise nemaju nikakvoga posebnoga oblika,
ipak se veoma pristoji da budu pjevane, a osobito da u njima u punoj mjeri sudjeluju svi lanovi zajednice, bilo redovnika bilo kanonika. U njima e zato pojedinci vriti svoju slubu prema primljenome svetome redu ili slubi. Poeljno je stoga da u njima, po mogunosti, koncelebriraju svi sveenici koji nemaju obvezu slaviti
misu pojedinano za pastoralne potrebe vjernika. Osim toga, svi
sveenici koji pripadaju dotinoj zajednici, a koje dobro vjernika
obvezuje slaviti misu pojedinano, mogu istoga dana koncelebrirati
i u konventualnoj misi odnosno misi zajednice94. Dolikuje naime
da prezbiteri koji sudjeluju u misnome slavlju, ako nisu sprijeeni
valjanim razlogom, slubu svoga reda vre kao i obino te da na
svetoj slubi sudjeluju kao suslavitelji, odjeveni u sveto ruho. U protivnome neka budu obueni u vlastito korsko odijelo ih neka na talar obuku superpelicij.
I. MISA S NARODOM
115. Misa s narodom jest ona koja se slavi uz sudjelovanje vjernika. Dobro je da se, naroito nedjeljom i zapovjednim blagdanima,
po mogunosti slavi uz pjevanje i s odgovarajuim brojem sluitelja.95 Ipak, moe se slaviti i bez pjevanja i samo s jednim posluiteljem.
31
116. U bilo kojem slavlju mise akon, ako je prisutan, vri svoju
slubu. Poeljno je da sveeniku slavitelju redovito pomau akolit,
ita i pjeva. Obred koji je nie opisan predvia i mogunost za
vei broj sluitelja.
to treba pripraviti
117. Oltar valja prekriti barem jednim oltarnikom. U svakom se
slavlju mise na oltar ih pored njega postave barem dva svijenjaka
s upaljenim svijeama, ili pak etiri ili est, osobito ako je rije o
nedjeljnim misama ili onima na zapovjedne blagdane, a ako misu
slavi dijecezanski biskup, onda sedam. Uz to, na oltaru ili pored
njega treba da bude kri s likom raspetoga Krista. Svijenjaci i kri,
ureen likom raspetoga Krista, mogu se donijeti u ulaznoj procesiji.
Na oltar se moe poloiti, ako se ne nosi u ulaznoj procesiji, evanelistar, knjiga razliita od knjige s drugim itanjima.
118. Jo treba pripremiti:
a) uz sveenikovo sjedite: misal i, prema potrebi, pjesmaricu;
b) na ambonu: lekcionar;
c) na stoliu: kale, tjelesnik, ubrus i, ako treba, pokrivalo; pliticu i ciborije, ako su potrebni; kruh za priest sveenika predsjedatelja, akona, posluitelja i naroda; vrie s vinom i vodom, osim
ako ih kod prinoenja donose vjernici; posudu s blagoslovljenom
vodom, ako se vri kropljenje; pliticu za priest vjernika; te ono
stoje potrebno za pranje ruku. Hvale je vrijedno kale pokriti velom
koji moe biti ili boje dana ili bijele boje.
119. U sakristiji se za razliite oblike slavljenja pripravi sveto
ruho za sveenika, akona i ostale sluitelje (usp. br. 337 - 341):
a) za sveenika: alba, stola i misnica (kazula ili planeta);
b) za akona: alba, stola i dalmatika, koja se ipak moe izostaviti zbog pomanjkanja ili zbog manje sveanosti;
c) za ostale sluitelje: albe ili drugo zakonito odobreno ruho.96
Svi koji oblae albu uzimaju pojas i stavljaju naglavnik, osim ako
zbog oblika albe nisu potrebni. Ako se ulazi u procesiji, pripremi se
takoer evanelistar; u nedjelje i blagdanske dane kadionica i laica s tamjanom ako se kadi; kri koji se nosi u procesiji te svijenjaci
s upaljenim svijeama.
A) MISA BEZ AKONA
32
Uvodni obredi
120. Kad se narod skupi, sveenik i sluitelji odjeveni u sveto
ruho idu k oltaru ovim redom:
a) ako se kadi, kadioniar s kadionicom iz koje se uzdie kad;
b) sluitelji koji nose upaljene svijee, a izmeu njih akolit ili
drugi posluitelj s kriem;
c) akoliti i drugi sluitelji;
d) ita, koji moe nositi malo uzdignut evanelistar, ali ne lekcionar;
e) sveenik koji e slaviti misu.
Ako se kadi, sveenik prije nego to krene, stavi tamjana u kadionicu i blagoslovi ga znakom kria nita ne govorei.
121. Dok se procesija kree prema oltaru, pjeva se ulazna pjesma (usp. br. 47 - 48 ).
122. Doavi k oltaru, sveenik i sluitelji iskau mu poast dubokim naklonom. Kri ureen likom raspetoga Krista, u procesiji
donesen, postavi se pored oltara tako da slui kao oltarni kri, koji
treba da bude samo jedan, ili se pak odloi na dostojno mjesto. Svijenjaci se postave uz oltar ili na njega, a hvale je vrijedno da se
evanelistar poloi na oltar.
123. Sveenik pristupi k oltaru i iskae mu poast poljupcem.
Zatim, ako je zgodno, okadi kri i oltar obilazei ga.
124. Nakon toga sveenik ode k sjeditu. Kad se dovri ulazna
pjesma, sveenik i vjernici znamenuju se znakom kria, a svi stoje.
Sveenik govori: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Narod odgovori:
Amen. Zatim sveenik, okrenut prema narodu, irei ruke pozdravi
narod jednim od predloenih obrazaca. Sam sveenik ili koji drugi
sluitelj moe vrlo kratko uvesti vjernike u misu dana.
125. Slijedi pokajniki in nakon kojega se, prema rubrikama,
pjeva ili govori Gospodine, smiluj se (usp. br. 52).
126. U predvienim slavljima pjeva se ih govori Slava (usp. br.
53).
127. Zatim sveenik pozove narod na molitvu i sklopljenih ruku
kae: Pomolimo se. Svi zajedno sa sveenikom kratko vrijeme mole
33
u utnji. Tada sveenik rairenih ruku moli zbornu molitvu. Na kraju molitve narod usklikne: Amen.
Liturgija rijei
128. Kad zavri zborna molitva, svi sjednu. Sveenik moe
kratko uvesti vjernike u liturgiju rijei. ita pristupi k ambonu i
glasno navijesti prvo itanje iz lekcionara, koji se ondje stavi ve
prije mise. Svi sluaju, a ita na kraju doda poklik Rije Gospodnja.
Svi odgovore Bogu hvala. Tada, ako je zgodno, svi mogu ostati krae vrijeme u utnji da bi razmiljali o onome to su uli.
129. Zatim psalmist ili pjeva, ih sam ita, navijeta psalam, a
narod redovito odgovara pripjevom.
130. Ako se prije evanelja uzima drugo itanje, ita ga navijeta s ambona, a svi sjede i sluaju te na kraju odgovore poklikom
kao gore (br. 128). Zatim se, ako je zgodno, moe ostati u kratkoj
utnji.
131. Nakon toga svi ustanu i pjeva se Aleluja ih druga pjesma,
prema zahtjevu liturgijskoga vremena (usp. br. 62-64).
132. Dok se pjeva Aleluja ili druga pjesma, sveenik, ako se kadi, stavi tamjana u kadionicu i blagoslovi ga. Zatim, sklopljenih ruku
i duboko naklonjen pred oltarom, tiho govori: Svemogui Boe.
133. Tada uzme evanelistar, ako je on na oltaru, i poe k ambonu nosei evanelistar malo uzdignut. Pred njim idu posluitelji
laici koji mogu nositi kadionicu i svijee. Stojei okrenu se prema
ambonu, iskazujui posebno potovanje Kristovu evanelju.
134. Na ambonu sveenik otvori knjigu i sklopljenih ruku kae:
Gospodin s vama, a narod odgovori: I s duhom tvojim. Sveenik
nastavi: itanje svetoga evanelja, znamenujui palcem knjigu te
sebe na elu, ustima i prsima. Jednako se znamenuju i svi ostali.
Narod usklikne: Slava tebi, Gospodine. Sveenik zatim, ako se kadi,
okadi knjigu (usp. br. 276-277). Zatim navijesti evanelje. Na kraju
doda poklik Rije Gospodnj a, a svi odgovore: Hvala tebi, Kriste.
Sveenik poljubi knjigu tiho govorei: Evaneoskom rijeju unitili
se nai grijesi.
34
135. Ako nema itaa, sveenik sam, stojei na ambonu, navijeta sva itanja i psalam. Na tome istome mjestu stavlja tamjan i
blagoslivlja ga, ako se upotrebljava, te, duboko naklonjen, govori:
Svemogui Boe.
136. Sveenik homiliju dri stojei kod sjedita ili na samome
ambonu, ili pak na nekome drugom prikladnom mjestu. Nakon
homilije moe se neko vrijeme ostati u utnji.
137. Simbol sveenik pjeva ili recitira zajedno sa svima nazonima (usp. br. 68). Na rijei: I utjelovio se itd. svi se duboko naklone,
a na svetkovine Roenja i Navjetenja Gospodinova pokleknu.
138. Nakon simbola sveenik, stojei kod sjedita, sklopljenih
ruku pozove vjernike kratkim pozivom na sveopu molitvu. Zatim
pjeva, ita ili pak netko drugi, okrenut prema narodu, s ambona
ili drugoga prikladnoga mjesta predmoli molitvene nakane, a narod odgovara zazivom. Na kraju sveenik rairenih ruku zakljui
sveopu molitvu.
Euharistijska liturgija
139. Kad zavri sveopa molitva, svi sjednu te pone prinosna
pjesma (usp. br. 74). Akolit ili koji drugi sluitelj laik stavi na oltar
tjelesnik, ubrus, kale, pokrivalo i misal.
140. Poeljno je da vjernici oituju svoje sudjelovanje prinosom
kruha i vina za euharistijsko slavlje ili drugih darova za potrebe
Crkve i siromaha. Prinose vjernika prima sveenik, a pomau mu
akolit ili drugi sluitelj. Kruh i vino za euharistiju donesu se slavitelju koji ih poloi na oltar, a drugi se darovi odloe na drugo prikladno mjesto (usp. br. 73).
141. Sveenik, za oltarom, uzme pliticu s kruhom i drei je objema rukama malo podignutu iznad oltara, tiho govori: Blagoslovljen si, Gospodine. Zatim pliticu s kruhom stavi na tjelesnik.
142. Poslije toga sveenik, stojei na strani oltara, prima od posluitelja vrie, ulije u kale vina i malo vode te tiho govori: Otajstvo ove vode i vina Vrativi se k sredini oltara, prihvati kale objema rukama i dri ga malo iznad oltara te tiho govori Blagoslovljen si, Gospodine, a zatim stavi kale na tjelesnik i, ako je zgodno,
35
36
predslovlja sklopi ruke te zajedno sa svima nazonima pjeva ili naglas govori: Svet (usp. br. 79 b).
149. Sveenik nastavlja euharistijsku molitvu prema rubrikama
koje se nalaze uz pojedine molitve. Ako je slavitelj biskup, u euharistijskim molitvama poslije rijei zajedno s papom naim I., nadoda: i
sa mnom, tvojim nevrijednim slugom, odnosno nakon rijei pape
naega I, kae: mene, tvoga nevrijednoga sluge. Ako pak biskup
slavi misu izvan svoje biskupije, nakon rijei zajedno s papom naim I., nadoda: sa mnom, tvojim nevrijednim slugom i bratom mojim
I., biskupom ove Crkve I., odnosno nakon rijei pape naega I., kae:
mene, tvoga nevrijednoga sluge i brata moga I., biskupa ove Crkve I.
Dijecezanskoga biskupa, odnosno onoga koji mu je u pravu izjednaen, treba imenom spomenuti ovim obrascem: zajedno sa slugom
tvojim papom naim I. i biskupom (ili: vikarom, prelatom, prefektom, opatom) naim I. Biskupa koadjutora i pomone biskupe slobodno je imenom spomenuti u euharistijskoj molitvi, ah ne i druge
biskupe koji su moda nazoni. Kad treba spomenuti vie njih, govori se opi obrazac: biskupom naim I. i njegovim pomonim biskupima. U svakoj pojedinoj euharistijskoj molitvi valja gornje obrasce prilagoditi prema gramatikim pravilima.
150. Malo prije posveenja posluitelj, ako je zgodno, moe
vjernike upozoriti znakom zvonca. Isto tako, prema obiaju mjesta,
moe zvoniti zvoncem kod oba pokazivanja. Ako se upotrebljava
tamjan, posluitelj pokadi hostiju i kale dok ih sveenik nakon posveenja pokazuje narodu.
151. Nakon posveenja sveenik kae: Otajstvo vjere, a narod
odgovori jednim od predloenih poklika. Na koncu euharistijske
molitve sveenik, drei podignutu pliticu s hostijom i kale, sam
govori doksologiju: Po Kristu. Narod na kraju usklikne: Amen. Sveenik zatim odloi pliticu i kale na tjelesnik.
152. Nakon euharistijske molitve sveenik sklopljenih ruku izgovori poziv na Molitvu Gospodnju koju zatim, skupa s narodom,
moli rairenih ruku.
153. Nakon Molitve Gospodnje sveenik, rairenih ruku, sam
govori embolizam Izbavi nas, nakon ega narod usklikne: Jer tvoje
je kraljevstvo.
37
154. Zatim sveenik rairenih ruku naglas govori molitvu Gospodine Isus Kriste, ti si rekao. Zavrivi je, okrenut prema narodu,
irei i sklapajui ruke, navijesti narodu mir govorei: Mir Gospodnji bio vazda s vama. Narod odgovori: I s duhom tvojim. Zatim, ako
je zgodno, sveenik doda: Pruite mir jedni drugima. Sveenik moe
mir pruiti posluiteljima, ah uvijek na nain da ostane u prezbiteriju te da se ne ometa tijek slavlja. Neka na isti nain postupi i kada,
iz opravdana razloga, mir eli pruiti i nekomu od vjernika. Svi pak
meusobno iskau znak mira, zajednitva i ljubavi na nain koji je
odredila konferencija biskupa. Dok se prua znak mira, moe se
rei: Mir Gospodnji bio vazda s tobom, na to se odgovori: Amen.
155. Zatim sveenik uzme hostiju i prelomi je nad pliticom, a
djeli stavi u kale tiho govorei: Ovo mijeanje. Za to vrijeme zbor i
narod pjevaju ili govore Jaganje Boji (usp. br. 83).
156. Tada sveenik sklopljenih ruku tiho moli molitvu za priest
Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga ivoga ih Gospodine Isuse Kriste,
neka mi blagovanje.
157. Kad zavri molitvu, sveenik poklekne, uzme hostiju posveenu na toj misi, malo je podigne iznad plitice ih kalea i okrenut
prema narodu kae: Evo Jaganjca Bojeg te s narodom doda: Gospodine, nisam dostojan.
158. Nakon toga sveenik, okrenut oltaru, tiho kae: Tijelo Kristovo sauvalo me za ivot vjeni te s potovanjem blaguje Tijelo Kristovo. Zatim uzme kale i tiho rekne: Krv Kristova sauvala me za
ivot vjeni te s potovanjem uzme Kristovu Krv.
159. Dok sveenik blaguje Sakrament, pone priesna pjesma
(usp. br. 86).
160. Sveenik zatim uzme pliticu ili ciborij i poe k priesnicima koji, po obiaju, pristupaju u procesiji. Nije doputeno da vjernici sami uzimaju posveeni kruh ih sveti kale niti da ga iz ruke u
ruku prosljeuju jedan drugomu. Vjernici se prieuju kleei ili
stojei, kako to odredi konferencija biskupa. Kad se prieuju stojei, preporuuje se da se, prema istim odredbama, iskae duno
potovanje prije nego se primi Sakrament.
38
39
167. Sveenik zatim irei ruke pozdravi narod rijeima: Gospodin s vama, a narod odgovori: I s duhom tvojim. Sveenik iznova
sklopi ruke te odmah, stavivi lijevu ruku na prsa i podiui desnu,
nadoda: Blagoslovio vas svemogui Bog, i inei znak kria nad
narodom nastavi: Otac i Sin i Duh Sveti. Svi odgovore: Amen. U neke dane i prigode taj se blagoslov, prema rubrikama, moe obogatiti i iskazati molitvom nad narodom ih drugim sveanijim oblikom
blagoslova. Biskup blagoslivlje narod sebi svojstvenim obrascem
inei nad narodom triput znak kria.99
168. Odmah nakon blagoslova sveenik sklopljenih ruku doda:
Idite u miru, a svi odgovore: Bogu hvala.
169. Tada sveenik po obiaju poljupcem iskae poast oltaru i,
duboko mu se naklonivi sa sluiteljima laicima, s njima otide.
170. Ako poslije mise slijedi koji drugi liturgijski in, izostavljaju
se zavrni obredi, tj. pozdrav, blagoslov i otpust.
B) MISA S AKONOM
171. Kad je u euharistijskom slavlju nazoan, akon vri svoju
slubu odjeven u sveto ruho. akon openito:
a) pomae sveeniku i prati ga idui mu sa strane;
b) na oltaru posluuje kod kalea i kod knjige;
c) navijeta evanelje, a moe, s ovlau sveenika slavitelja,
drati i homiliju (usp. br. 66);
d) ravna vjernim narodom prikladnim napomenama i izrie
nakane sveope molitve;
e) pomae sveeniku slavitelju u dijeljenju priesti te isti i posprema sveto posue;
f) vri, prema potrebi, i dunosti drugih sluitelja ako nema nijednoga od njih.
Uvodni obredi
172. akon, nosei evanelistar malo uzdignut, ide ispred sveenika kad ovaj pristupa k oltaru, a inae ide uz sveenika.
173. Kad doe pred oltar, ako nosi evanelistar, izostavi znak
poasti i pristupi k oltaru. Hvale je vrijedno da evanelistar poloi
40
41
va naroda. Zatim prui sveeniku pliticu s kruhom koji e biti posveen; ulije vina i malo vode u kale tiho govorei: Otajstvo ove vode i prui ga sveeniku. Tu pripravu kalea moe izvriti kod stolia.
Ako se kadi, posluuje sveenika pri kaenju prinosa, kria i oltara,
a zatim on sam, ili akolit, pokadi sveenika i narod.
179. Za vrijeme euharistijske molitve akon stoji kraj sveenika,
ali malo iza njega da ga, kad zatreba, poslui kod kalea i misala.
akon na tome istome mjestu obino ostaje kleei od epikleze do
pokazivanja kalea. Ako je nazono vie akona, jedan od njih moe kod posveenja staviti tamjana u kadionicu te kaditi prilikom
pokazivanja hostije i kalea.
180. Kod zavrne doksologije na koncu euharistijske molitve
stoji uz sveenika i, kad ovaj podigne pliticu s hostijom, dri podignut kale sve dok narod ne usklikne Amen.
181. Poto sveenik izmoli molitvu za mir i usklikne: Mir Gospodnji bio vazda s vama, a narod odgovori: I s duhom tvojim, akon,
ako je zgodno, sklopljenih ruku i okrenut prema narodu upravi poziv: Pruite mir jedni drugima. Sam pak primi mir od sveenika te
ga moe prenijeti drugim sluiteljima koji su mu blizu.
182. Kad se sveenik priesti, akon primi priest pod objema
prilikama od samoga sveenika, a onda pomae sveeniku kod prieivanja naroda. Kad se dijeli priest pod objema prilikama, prua priesnicima kale te, odmah poto zavri dijeljenje priesti, ostatak Krvi Kristove s dunim potovanjem ispije kod oltara, a pomognu mu, ako je potrebno, drugi akoni i sveenici.
183. Kad zavri priest, akon se sa sveenikom vrati k oltaru,
skupi ulomke, ako ih ima, odnese kale i ostalo sveto posue na
stoli; ondje ih poisti i po obiaju posloi, a sveenik se vrati k sjeditu. Doputeno je ipak da se posue koje treba poistiti ostavi,
prikladno pokriveno, na stoliu koji je prekriven tjelesnikom te se
poisti odmah poshje mise, nakon otpusta naroda.
Zavrni obredi
184. Nakon popriesne molitve akon daje krae obavijesti narodu, ako ih moda ima i ako to nee uiniti sam sveenik.
42
185. Ako se uzima molitva nad narodom ih pak obrazac sveanoga blagoslova, akon kae: Naklonite glave na blagoslov. Nakon
to sveenik dade blagoslov, akon sklopljenih ruku i okrenut narodu otpusti narod rijeima Idite u miru.
186. Zatim zajedno sa sveenikom iskae poast oltaru poljupcem te, duboko se naklonivi, otie na nain kako je i doao.
C) DUNOSTI AKOLITA
187. Postoje razne dunosti koje vri akolit te se moe dogoditi
da treba vriti vie sluba u isto vrijeme. Zato je dobro da se one
razdijele na vie akolita. A ako je na raspolaganju samo jedan akolit, on e izvriti one vanije, dok e se druge podijeliti ostalim sluiteljima.
Uvodni obredi
188. U pristupanju k oltaru akolit moe nositi kri, u sredini,
izmeu dvojice sluitelja koji nose upaljene svijee. Kad doe k oltaru, postavi kri kraj oltara tako da on bude oltarni kri; inae ga
pohrani na drugo dostojno mjesto. Zatim zauzme svoje mjesto u
prezbiteriju.
189. Za cijeloga slavlja dunost je akolita pristupati sveeniku
ih akonu, kad god je to potrebno, da im prui knjigu ih im u emu
drugom pomogne. Zato valja da bude, po mogunosti, na takvome
mjestu s kojega e svoju slubu moi lako vriti, bilo kod sjedita
bilo kod oltara.
Euharistijska liturgija
190. Kad nema akona, sveenik poslije sveope molitve ostaje
kod sjedita, a akolit stavlja na oltar tjelesnik, ubrus, kale, pokrivalo i misal. Zatim, ako je potrebno, pomae sveeniku kod primanja
darova od naroda ili, ako je potrebno, donosi kruh i vino k oltaru i
predaje ih sveeniku. Ako se kadi, akolit prua sveeniku kadionicu
i prati ga pri kaenju prinqsa, kria i oltara. Zatim okadi sveenika
i narod.
191. Postavljeni akolit moe, ako je potrebno, kao izvanredni
sluitelj pomagati sveeniku u dijeljenju priesti narodu.100 Dijeli li
43
se priest pod objema prilikama, a nema akona, akoht prua priesnicima kale ili pak dri kale ako se priest vri umakanjem.
192. Isto tako poshje priesti postavljeni akolit pomae sveeniku ih akonu u ienju i spremanju svetoga posua. Kad nema
akona, postavljeni akoht odnosi sveto posue na stoli i tamo ga
na uobiajen nain isti, brie i sprema.
193. Kad zavri misno slavlje, akoht i drugi sluitelji zajedno s
akonom i sveenikom vraaju se u sakristiju u procesiji onim redom kojim su i doli.
D) SLUBA ITAA
Uvodni obredi
194. U pristupanju k oltaru, kad nema akona, ita, odjeven u
za njega odobreno ruho, moe nositi malo uzdignut evandelistar. U
tome sluaju ide ispred sveenika, inae ide s drugim sluiteljima.
195. Kad doe k oltaru, zajedno se s ostalima duboko nakloni.
Ako nosi evandelistar, pristupi k oltaru i ondje ga poloi te zatim
zauzme svoje mjesto u prezbiteriju zajedno s drugim sluiteljima.
Liturgija rijei
196. ita s ambona itanja koja prethode evanelju. Ako nema
psalmista, moe navijestiti i pripjevni psalam poshje prvoga itanja.
197. Kad nema akona, moe s ambona, nakon sveenikova
uvoda, predmoliti nakane sveope molitve.
198. Ako se kod ulaska ih kod priesti ne pjeva, niti vjernici recitiraju u misalu predloene antifone, on ih u zgodno vrijeme moe
proitati (usp. br. 48, 87).
II. KONCELEBRIRANA MISA
199. Koncelebracija, kojom se zgodno oituje jedinstvo sveenitva, rtve i svekolikoga Bojega naroda, samim se obredom nalae:
u misi reenja biskupa i prezbitera, u misi blagoslova opata i u misi
posvete ulja.
44
45
46
47
48
49
50
242. Poto se zavri molitva prije priesti, glavni slavitelj poklekne i malo odstupi. Suslavitelji jedan za drugim pristupe k sredini
oltara, pokleknu i s oltara s potovanjem uzmu Tijelo Kristovo te se,
drei ga desnom, a podmetnuvi lijevu ruku, vraaju na svoja
mjesta. Suslavitelji ipak mogu ostati na svojim mjestima i uzeti Tijelo Kristovo s plitice koju dri glavni slavitelj ih jedan ih vie suslavitelja prolazei ispred njih, ili pak predajui pliticu sljedeemu, i tako
redom sve do posljednjega.
243. Zatim glavni slavitelj uzme hostiju posveenu na toj misi,
dri je malo iznad plitice ili iznad kalea te, okrenut prema narodu,
kae: Evo Jaganjca Bojeg i nastavi sa suslaviteljima i narodom
govorei: Gospodine, nisam dostojan.
244. Zatim glavni slavitelj okrenut prema oltaru tiho kae: Tijelo Kristovo sauvalo me za ivot vjeni i s potovanjem blaguje Tijelo Kristovo. Tako uine i suslavitelji prieujui se sami. Poslije njih
akon prima Tijelo i Krv Gospodnju od glavnoga slavitelja.
245. Krv se Gospodnja moe primiti ili pijui izravno iz samoga
kalea, ih umakanjem, ih cjevicom, ih liicom.
246. Ako se prieuje pijui izravno iz kalea, to se moe uiniti na jedan od ovih naina:
a) glavni slavitelj, stojei na sredini oltara, uzme kale i tiho
kae: Krv Kristova sauvala me za ivot vjeni i priesti se Krvlju te
kale preda akonu ih suslavitelju. Zatim dijeli priest vjernicima
(usp. br. 160-162). Suslavitelji jedan po jedan, ih dva po dva ako su
dva kalea, pristupe k oltaru, poklone se, prieste se Krvlju, obrisu
rub kalea i vrate se k svome sjedalu.
b) Glavni slavitelj uzima Krv Gospodnju stojei obino na sredini oltara. Suslavitelji pak mogu uzeti Krv Gospodnju ostajui na
svome mjestu i pijui iz kalea koji im prui akon ih jedan od suslavitelja ih pruajui ga redom jedan drugomu. Kale uvijek obrie
onaj tko iz njega pije ili onaj tko ga prua. Kako se tko priesti, vraa se k svome sjedalu.
247. akon s potovanjem na oltaru ispije Krv Kristovu to je
preostala, a ako je potrebno, pomognu mu suslavitelji. Zatim odnese
kale na stoh te ga ondje on ih postavljeni akolit po obiaju opere,
obrie i pospremi (usp. br. 183).
51
52
53
263. Sveenik nakon toga zajedno s posluiteljem, prema rubrikama, izgovara simbol.
264. Slijedi sveopa molitva, koja se moe moliti i u ovoj misi.
Sveenik uvede u molitvu i zakljui je, a posluitelj ita molitvene
nakane.
Euharistijska liturgija
265. U euharistijskoj se liturgiji sve obdrava kao i u misi s narodom, osim ovoga to slijedi.
266. Nakon poklika na kraju embolizma to slijedi iza Molitve
Gospodnje sveenik moli molitvu: Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao; a zatim nadoda: Mir Gospodnji bio vazda s vama, na to posluitelj odgovori: I s duhom tvojim. Ako je zgodno, sveenik prui mir
posluitelju.
267. Zatim, dok s posluiteljem govori Jaganje Boji, sveenik
lomi hostiju nad pliticom. Kad zavri Jaganje Boji, stavi djeli hostije u kale i tiho govori: Ovo sjedinjenje.
268. Nakon mijeanja sveenik tiho govori molitvu Gospodine
Isuse Kriste, Sine Boga ivoga ih Gospodine Isuse Kriste, neka mi
blagovanje; zatim poklekne, uzme hostiju te, ako se posluitelj prieuje, okrenut prema njemu i drei hostiju malo podignutu nad
pliticom ih nad kaleom govori: Evo Jaganjca Bojeg, i zajedno s
njim doda: Gospodine, nisam dostojan. Zatim se, okrenut k oltaru,
priesti Kristovim Tijelom. Ako se pak posluitelj ne prieuje, sveenik poklekne, uzme hostiju i okrenut prema oltaru kae tiho Gospodine, nisam dostojan i Tijelo Kristovo sauvalo me te se potom
priesti Kristovim Tijelom. Zatim uzme kale, tiho rekne: Krv Kristova sauvala me za ivot vjeni i priesti se Krvlju.
269. Prije nego se priest dade posluitelju, on ili pak sam sveenik izgovori priesnu antifonu.
270. Sveenik poisti kale kod stolia ili kod oltara. Ako se kale isti kod oltara, posluitelj ga moe odnijeti na stoli ih ga pak
ostaviti sa strane na oltaru.
54
271. Pristoji se da sveenik, poto poisti kale, neko vrijeme ostane u utnji; zatim moli popriesnu molitvu.
Zavrni obredi
272. Zavrni se obredi vre kao i u misi s narodom, ali se izostavi Idite u miru. Sveenik po obiaju poljupcem iskae poast oltaru, zajedno se s posluiteljem duboko nakloni i ode.
IV. NEKI OPI PROPISI ZA SVE OBLIKE MISE
Poast oltaru i evanelistaru
273. Prema ustaljenome obiaju u liturgiji poast oltaru i evanelistaru iskazuje se poljupcem. Ipak, gdje se takav znak ne slae
potpuno s predajom ili duhom nekoga kraja, konferencija biskupa
ovlatena je odrediti drugi znak koji e sluiti umjesto poljupca, uz
suglasnost Apostolske stolice.
Poklek i naklon
274. Poklecanje, koje se ini prigibanjem desnoga koljena do
zemlje, izraava stav klanjanja. I stoga je pridrano presvetomu
Sakramentu i svetomu Kriu od sveanoga klanjanja u liturgiji muke Gospodnje na Veliki petak do poetka vazmenoga bdjenja. Sveenik slavitelj u misi ini tri pokleka, i to: poslije pokazivanja hostije,
poshje pokazivanja kalea te prije priesti. Posebnosti koje treba
obdravati u koncelebriranoj misi oznaene su na dotinim mjestima (usp. br. 210-251). Ako je pak u prezbiteriju svetohranite s presvetim Sakramentom, sveenik, akon i drugi sluitelji pokleknu
kad dolaze pred oltar i kad od njega odlaze, ali ne i za vrijeme samoga misnoga slavlja. Inae svi koji prolaze ispred presvetoga Sakramenta pokleknu, osim ako idu u procesiji. Posluitelji koji nose
procesijski kri ih svijee umjesto pokleka ine naklon glavom.
275. Naklonom se izraava potovanje i poast osobama ih njihovu dostojanstvu. Dvije su vrste naklona: glavom i tijelom:
a) Naklon se glavom ini kad se izgovaraju imena svih triju boanskih osoba zajedno te kod imena Isusova, blaene Djevice Marije i sveca u iju se ast slavi misa.
b) Naklon tijelom ih duboki naklon ini se: pred oltarom; kod
molitava Svemogui Boe, oisti mi srce i Primi nas, Gospodine,
55
duhom ponizne; u simbolu kod rijei I utjelovio se; u Rimskome kanonu kod rijei Ponizno te molimo. Isti naklon ini akon kad trai
blagoslov prije navijetanja evanelja. Sveenik se, uz to, malo nakloni kad kod posveenja govori Gospodnje rijei.
Kaenje
276. Kad odnosno kaenje izraava poast i molitvu, kao to to
svjedoi Sveto pismo (usp. Ps 140, 2; Otk 8, 3). Kad se moe po volji
upotrijebiti u bilo kojem obliku mise:
a) za vrijeme ulazne procesije;
b) na poetku mise kod kaenja kria i oltara;
c) kod procesije i navijetanja evanelja;
d) nakon donoenja kruha i kalea na oltar, kod kaenja prinosa, kria, oltara te sveenika i naroda;
e) kod pokazivanja hostije i kalea nakon posveenja.
277. Kad stavi tamjan u kadionicu, sveenik ga blagoslovi znakom kria nita ne govorei. Prije i poslije kaenja duboko se nakloni pred osobom odnosno predmetom koji se kadi, osim kad se
kade oltar i prinosi za misnu rtvu. S po tri zamaha kadionicom
kadi se: presveti Sakrament, relikvije svetoga Kria, Gospodinova
slika izloena za javno tovanje, prinosi za misnu rtvu, oltarni kri,
evanelistar, vazmena svijea, sveenik i narod. S po dva zamaha
kadionicom kade se relikvije i slike svetaca izloene za javno tovanje, i to samo na poetku samoga slavlja poto se pokadi oltar. Oltar se kadi pojedinanim zamasima na sljedei nain:
a) ako je oltar odijeljen od zida, sveenik ga kadi obilazei oko
njega;
b) ako oltar nije odijeljen od zida, sveenik u prolazu kadi prvo
desnu, zatim lijevu stranu oltara.
Ako je kri na oltaru ih kraj njega, kadi ga prije nego oltar.
Inae ga kadi kad prolazi ispred njega. Prije nego pokadi kri i oltar, sveenik kadi prinose trostrukim zamasima kadionice ih pak
tako da nad prinosima kadionicom naini znak kria.
ienje
278. Kad neki djeli hostije prione za prste, osobito nakon lomljenja ih nakon priesti vjernika, sveenik obrie prste nad pliticom
ih ih, ako ustreba, opere. Ako bude komadia izvan plitice, i njih e
pokupiti.
56
279. Sveto posude iste sveenik ili akon ili postavljeni akolit,
poslije priesti ili poslije mise, ako je mogue na stoliu. Kale se
isti ili vodom ili vinom i vodom, to e popiti onaj tko isti. Plitica e
se po obiaju obrisati ubrusom. Neka se pazi da se ostatak Kristove
Krvi stoje moda ostao nakon priesti ispije na oltaru odmah i u
cijelosti.
280. Ako ispadne hostija ih njezin ulomak, neka se s potovanjem digne; a ako se prolije neto Krvi, mjesto gdje je pala valja oprati vodom, a ta se voda potom izlije u sakrarij, smjeten u sakristiji.
Priest pod objema prilikama
281. Sveta priest, to se tie znaka, ima puniji oblik kad se
prima pod objema prilikama. U tom obliku savrenije odsijeva znak
euharistijske gozbe, jasnije se izraava boanski naum kojim je novi
i vjeni savez potvren u Gospodnjoj Krvi, a tako i povezanost izmeu euharistijske gozbe i eshatoloke gozbe u kraljevstvu Oevu.105
282. Neka sveti pastiri vjernicima koji sudjeluju u obredu ih mu
prisustvuju, na to prikladniji nain, prema Tridentskome ekumenskome saboru, dozovu u pamet katoliki nauk o obliku svete priesti. Neka u prvome redu podsjete vjernike na nauavanje katolike
vjere da se i samo pod jednom prilikom prima sav i cjelovit Krist i
pravi sakrament; nadalje, to se ploda tie, da oni koji se prieuju
samo pod jednom prilikom ne bivaju lieni nijedne milosti potrebne
za spasenje.106 Osim toga, neka ih poue da Crkva kod dijeljenja
sakramenata, ne dirajui njihovu bit, ima vlast odrediti ili promijeniti ono to u raznim prilikama vremena i mjesta smatra da vie
koristi tovanju sakramenata i duhovnomu dobru onih koji ih primaju.107 Ipak, valja vjernike ujedno opomenuti neka radije sudjeluju u ovome svetome obredu u kojemu potpunije odsijeva znak euharistijske gozbe.
283. Priest pod objema prilikama, osim sluajeva izloenih u
obrednim knjigama, doputa se:
a) sveenicima koji misnu rtvu ne mogu slaviti ih u njoj koncelebrirati;
b) akonu i drugima koji u misi vre neku slubu;
57
58
59
GLAVA V.
RASPORED I URES CRKVENOGA PROSTORA ZA SLAVLJENJE EUHARISTIJE
I. OPA NAELA
288. Za slavljenje euharistije Boji se narod veinom okuplja u
crkvi ili, ako nje nema ili nije dovoljno velika, na drugome dolinome mjestu koje je dostojno tolikoga otajstva. Crkve ili druga mjesta
neka budu zato prikladni za vrenje svetoga ina i za djelatno sudjelovanje vjernika. Uz to neka sveta zdanja i bogotovni predmeti
budu uistinu dostojni i lijepi, kao znakovi i simboli viih stvarnosti.108 289. Radi toga Crkva neprekidno trai od raznih umjetnosti
njihovu plemenitu uslugu te priznaje umjetniki izraz svih naroda i
krajeva.109 tovie, kao to nastoji sauvati umjetnika djela i blaga
to su nam ih minula stoljea namrla110 te ih, prema potrebi, prilagoditi novim zahtjevima, tako se trudi promicati nova ostvarenja
koja odgovaraju duhu svakoga pojedinoga vremena.111 Zato pri
povjeravanju posla umjetniku, kao i pri odabiranju umjetnikih
djela za crkvu, treba teiti za pravom umjetnikom vrsnoom koja
e hraniti vjeru i pobonost i biti u skladu s pravim znaenjem i
svrhom kojoj slue.112
290. Sve crkve neka budu posveene ih barem blagoslovljene.
Stolne pak i upne crkve neka se posvete sveanim obredom.
291. Za ispravno graenje, popravljanje i ureenje svetih zdanja neka se svi kojih se to tie savjetuju s biskupijskom komisijom za
svetu liturgiju i crkvenu umjetnost. A i dijecezanski biskup neka se
za savjet i pomo obrati toj komisiji kad je posrijedi donoenje propisa o tome pitanju, odobravanje nacrta za nove graevine ili rjeavanje nekih vanijih pitanja.113
292. Ures crkve neka tei vie za njezinom plemenitom jednostavnou negoli za raskoi. U odabiranju ukrasnih elemenata treba
voditi rauna o istinitosti tvari i nastojati oko toga da uresi pomau
odgoju vjernika i dostojanstvu svega svetoga prostora.
293. Prikladno ureenje crkve i njezinih pripadnih dijelova, da
bi se dobro odgovorilo potrebama naega vremena, zahtijeva ne
samo da se pazi na ono to se izravno odnosi na vrenje svetih ina
ve da se osigura i ono to ide za odgovarajuom udobnou vjerni-
60
61
moe biti pomian. Nepomini je oltar onaj koji je tako graen daje
privren za do te se ne moe pomaknuti, a pomini onaj koji se
moe prenositi.
299. Oltar, gdje god je to mogue, neka se gradi odvojeno od zida da se moe lako obii i na njemu slaviti licem prema narodu.
Neka zauzima takvo mjesto da bude uistinu sredite kamo se sama
od sebe usredotouje pozornost svekolike zajednice vjernika.116
Oltar e redovito biti nepomian i posveen.
300. Oltar, kako pomini tako i nepomini, posveuje se prema
obredu iz Rimskoga pontifikala. Pomini se oltar ipak moe samo
blagosloviti.
301. U skladu s obiajem i znaenjem to je do nas dolo crkvenom predajom, ploa nepominoga oltara neka bude kamena, i to
izraena od prirodnoga kamena. Ipak, moe se, prema sudu konferencije biskupa, uzeti i druga tvar, dohna, vrsta i umjetniki obraena. Nosai pak ili osnova na kojima lei ploa mogu se izraditi
iz koje mu drago tvari, samo daje dohna i vrsta. Pomini se oltar
moe napraviti iz bilo koje plemenite i vrste tvari koja, prema obiajima i predaji raznih krajeva, odgovara liturgijskoj upotrebi.
302. Dobro je uuvati obiaj da se kod posveenja pod oltar
ugrade, odnosno pohrane relikvije svetaca, pa i nemuenika. Samo
neka se pazi da vjerodostojnost tih relikvija bude zajamena.
303. U novim crkvama koje se grade bolje je da se postavi samo
jedan oltar, koji e u zajednici vjernika biti znak jednoga Krista i
jedne euharistije Crkve. U ve sagraenim pak crkvama gdje je
postojei oltar tako smjeten da oteava sudjelovanje naroda te se
zbog svoje umjetnike vrijednosti ne moe premjestiti, izgradit e se
drugi nepomini oltar koji e se umjetniki obhkovati i obredno
posvetiti te e se samo na njemu vriti sveta slavlja. Da se pozornost
vjernika ne odvraa od novoga oltara, postojei oltar neka se posebno ne ureava.
304. Iz potovanje prema slavljenju Gospodnjega spomenina i
prema gozbi na kojoj se prua Gospodnje Tijelo i Krv, oltar na kojem se slavi neka bude prekriven bar jednim stolnjakom bijele boje,
a on neka oblikom, mjerom i uresom odgovara grai samoga oltara.
62
305. Kod ureavanja oltara neka se tei za umjerenou. U vrijeme doaa oltar neka bude ureen cvijeem, ali u mjeri koja odgovara duhu toga vremena, kako se ipak ne bi pretkazala potpuna
radost Gospodinova roenja. U vrijeme pak korizme zabranjuje se
ureavanje oltara cvijeem, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena)
te na svetkovine i blagdane. Cvjetni ures neka bude uvijek umjeren
te neka se radije smjesti pored oltara nego na samome oltaru.
306. Na oltaru moe stajati samo ono to je potrebno za slavljenje mise, to jest: evanelistar, od poetka slavlja do navjetaja
evanelja; kale s pliticom, piksida - ukoliko je potrebna - tjelesnik,
ubrus, pokrivalo i misal od priprave darova do ienja svetoga
posua. Tehnika pomagala za bolju ujnost sveenikova glasa, ako
su potrebna, neka se takoer postave na nenamedjiv nain.
307. Svijenjaci, koje u pojedinim liturgijskim inima iziskuje
potovanje i sveanost slavlja (usp. br. 117), neka se prikladno rasporede ili na oltaru ili pored njega, potujui pritom ustrojstvo oltara i prezbiterija, kako bi sve bilo skladno sazdano te vjernicima
nita ne bi prijeilo da nesmetano prate to se na oltaru dogaa ili
to se onamo donosi.
308. Isto tako neka na oltaru ih blizu njega bude kri s likom
raspetoga Krista, koji e okupljena zajednica moi dobro vidjeti.
Korisno je da takav kri ostane u blizini oltara i izvan liturgijskih
slavlja kako bi vjernicima prizivao u pamet spasonosnu muku Gospodnju.
AMBON
309. Dostojanstvo Boje rijei trai da u crkvi bude prikladno
mjesto za navijetanje, prema kojemu e se za vrijeme liturgije rijei sama od sebe obraati pozornost vjernika.117 Zgodno je da takvo
mjesto openito bude nepomian ambon, a ne tek obian pomini
stalak. Uzevi u obzir raspored svake crkve, ambon treba daje postavljen ondje gdje e vjernici moi dobro vidjeti i uti zareene sluitelje i itae. S ambona se proglauju jedino itanja, pripjevni psalam i vazmeni hvalospjev; isto se tako moe s njega drati homilija
te izrei nakane sveope molitve. Dostojanstvo ambona iziskuje da
na nj uzlazi samo sluitelj rijei. Pristoji se da se novi ambon, prije
nego se uvede u liturgijsku uporabu, blagoslovi prema obredu iz
Rimskoga obrednika.118
63
64
65
SVETE SLIKE
318. Crkva u zemaljskoj liturgiji predokusno sudjeluje u onoj
nebeskoj, koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu, prema kojemu
kao hodoasnica tei, gdje Krist sjedi Bogu zdesna te se, astei
spomen svetih, nada zadobiti neko mjesto u drutvu s njima.132
Stoga se, u skladu s pradavnom predajom Crkve, na svetim
mjestima vjernicima na tovanje izlau slike Gospodina, blaene
Djevice Marije i svetaca,133 ali neka se ipak tako rasporede da
vjernike mogu voditi otajstvima vjere koja se ondje slave. Neka se
stoga pazi da se njihov broj ne bi bez reda umnoio, zatim da budu
tako rasporeene da ne bi odvlaile pozornost vjernika od samoga
slavlja.134 Redovito neka ne bude vie od jedne slike jednoga te
istoga sveca. Kod ukraavanja i ureenja crkve - kad je rije o slikama - valja openito imati pred oima pobonost cijele zajednice,
ah i ljepotu i dostojanstvo samih slika.
66
GLAVA VI.
TO JE POTREBNO Z A MISNO SLAVLJE
I. KRUH I VINO ZA SLAVLJENJE EUHARISTIJE
319. Slijedei Kristov primjer Crkva je za slavljenje Gospodnje
gozbe uvijek upotrebljavala kruh i vino s vodom.
320. Kruh za slavljenje euharistije mora biti od same penice,
svjee peen i, prema drevnoj predaji latinske Crkve, beskvasan.
321. Smisao znaka zahtijeva da tvar euharistijskoga slavlja uistinu izgleda kao hrana. Stoga je poeljno da se euharistijski kruh,
iako beskvasan i tradicionalnoga oblika, pripravi tako da sveenik
u misi slavljenoj s narodom moe hostiju stvarno razlomiti na vie
dijelova i podijeliti ih barem nekim vjernicima. Male se hostije nipoto ne iskljuuju kada to zahtijeva broj priesnika i drugi pastoralni
razlozi. Sam pak in lomljenja kruha, kojim se u apostolsko doba
jednostavno oznaavala euharistija, jasnije e oitovati snagu i vanost znaka jedinstva svih u jednome kruhu i ljubavi to se oituje
kad braa meusobno dijele jedan te isti kruh.
322. Vino za euharistijsko slavlje treba daje od roda trsova (usp.
Lk 22,18), prirodno i isto, to jest bez primjesa drugih sastojaka.
323. Neka se brino pazi da se kruh i vino, odreeni za euharistiju, uvaju u dobru stanju, a to znai da treba paziti da se vino ne
ukiseli i da se kruh ne pokvari ih odve ne otvrdne, tako da se teko
moe lomiti.
324. Ako sveenik poslije posveenja ih kad primi priest primijeti da nije bilo uliveno vino, nego voda, izlit e vodu u neku posudu,
a u kale uh ti vina s vodom te ga posvetiti govorei dio izvjetaja
koji se odnosi na posvetu kalea, a da ne mora ponovno posvetiti
kruh. II.
BOGOSLUNI PREDMETI OPENITO
325. Kao u gradnji crkava, tako Crkva doputa umjetniki izraz
svakoga pojedinoga kraja i u svim bogoslunim predmetima te usvaja one prilagodbe koje se slau s duhom i predajom pojedinih
naroda, pod uvjetom da sve dobro odgovara namjeni za koju su
67
68
69
340. tolu sveenik nosi oko vrata tako da mu pada niz prsa, a
akon je od lijevoga ramena vodi poprijeko preko prsiju na desnu
stranu tijela, gdje se privruje.
341. Plat ili pluvijal sveenik nosi u procesijama i u drugim
svetim inima prema rubrikama pojedinih obreda.
342. to se pak. tie oblika bogoslunoga ruha, konferencije biskupa mogu odrediti i Apostolskoj stolici predloiti prilagodbe koje
e odgovarati potrebama i obiajima pojedinih krajeva.138
343. Za izradu bogoslunoga ruha mogu se, pored uobiajenih
materijala, uzeti i prirodne tkanine svojstvene pojedinomu kraju, a
tako i neke umjetne tkanine koje odgovaraju dostojanstvu bogoslunoga ina i osobe. O tome e svoju prosudbu donijeti konferencija
biskupa.139
344. Ljepotu i otmjenost svakoga pojedinoga ruha ne valja traiti u obilju ukrasa koji se dodaju, nego u materijalu koji se upotrebljava i u obhku. Za urese pak neka poslue likovi, odnosno slike, ili
simboli koji odaju svetu uporabu, klonei se onih to ne dolikuju
svetoj uporabi.
345. Raznolikost boja bogoslunoga ruha ide za tim da tijekom
liturgijske godine snanije i na izvanjski nain dode do izraaja s
jedne strane vlastitost otajstava vjere koja se slave, a s druge strane
smisao za rast u kranskome ivotu.
346. to se tie boje bogoslunoga ruha, neka se obdrava ustaljeni obiaj, i to:
a) Bijela se boja uzima u slubama i misama vazmenoga i boinoga vremena; k tomu: u Gospodnjim slavljima koja se ne odnose
na njegovu Muku; u slavljima blaene Djevice Marije, svetih anela,
svetaca koji nisu muenici; na svetkovine Svih svetih (1. studenoga) i
svetoga Ivana Krstitelja (24. lipnja); na blagdane svetoga Ivana
Evanelista (27. prosinca), Katedre svetoga Petra (22. veljae) i Obraenja svetoga Pavla (25. sijenja).
b) Crvena se boja uzima na Nedjelju muke Gospodnje i na Veliki petak, na nedjelju Pedesetnicu, u slavljima Muke Gospodnje, na
blagdane roenja za nebo apostola i evanelista te u slavljima svetih muenika.
70
71
GLAVA VII.
IZBOR MISE I NJEZINIH DIJELOVA
352. Pastoralna e djelotvornost slavlja zacijelo porasti budu li,
u granicama mogunosti, tekstovi itanji, molitava i pjesama prikladno odgovarali potrebama, duhovnoj pripravi i sposobnosti sudionika. To e se postii prikladnom primjenom mnogostruke mogunosti izbora, koja se nie opisuje. Stoga e sveenik pri rasporeivanju mise vie gledati na ope duhovno dobro Bojega naroda
negoli na svoju sklonost. K tomu, neka ne zaboravi da izbor misnih
dijelova ima provesti u slonu dogovoru s onima koji u slavlju vre
neku slubu, ne iskljuujui nipoto vjernike u onome to se njih
neposrednije tie. Budui daje mogunost izbora raznih misnih dijelova mnogovrsna, nuno je da prije slavlja akon, itai, psalmist,
pjeva, tuma i zbor, svatko prema svome udjelu, dobro znaju koji
e se njima pripadni tekst upotrijebiti, da se nita ne vri u bilo kom
pogledu nepripremljeno. Skladan naime raspored i izvedba obreda
znatno doprinose raspoloenju vjernika za sudjelovanje u euharistiji.
I. IZBOR MISE
353. Na svetkovine je sveenik duan drati se kalendara crkve
u kojoj slavi liturgiju.
354. U nedjelje, svagdane doaa, boinoga, korizmenoga i
vazmenoga vremena te na blagdane i obvezatne spomendane:
a) ako se misa slavi s narodom, sveenik e se drati kalendara
crkve u kojoj slavi;
b) ako se slavi misa u kojoj sudjeluje jedan posluitelj, sveenik
moe birati ili kalendar crkve ili vlastiti kalendar.
355. Na neobvezatne spomendane:
a) Na svagdane doaa od 17. do 24. prosinca, na dane boine osmine, na korizmene svagdane, osim Srijede pepelnice i svagdana Velikoga tjedna, govori se misa toga liturgijskoga dana; ako je
toga dana u opem kalendaru upisan spomendan, moe se uzeti
njegova zborna molitva, osim na Srijedu pepelnicu i na svagdane
Velikoga tjedna. U svagdane vazmenoga vremena mogu se valjano
uzeti spomeni svetaca u cijelosti.
b) Na svagdane doaa prije 17. prosinca, na svagdane boinoga vremena poslije 2. sijenja i na svagdane vazmenoga vremena
72
moe se izabrati ili misa toga svagdana ili misa sveca ili misa jednoga od svetaca iji je spomendan ili pak misa o bilo kojem svecu
koji je na taj dan upisan u martirologiju.
c) Na svagdane kroz godinu moe se izabrati ili misa dana ili
misa neobvezatnoga spomendana koji pada na taj dan ili misa nekoga sveca koji je upisan u martirologiju ili pak misa za razliite
potrebe ili zavjetna misa.
Ako slavi s narodom, sveenik e paziti da ee i bez dostatna
razloga ne izostavlja itanja naznaena u lekcionaru za svagdane:
Crkva naime eli da se vjernicima pripravi obilatiji stol Boje rijei.141 Iz istoga razloga nee pretjerivati u uzimanju pokojnikih
misa: svaka se naime misa prinosi kako za ive tako i za pokojne i u
euharistijskoj molitvi postoji spomen pokojnih. Gdje su pak vjernicima prirash srcu neobvezatni spomendani blaene Djevice Marije
ih svetaca, neka se udovolji njihovoj zakonitoj pobonosti. A kad se
daje mogunost izbora izmeu spomendana iz opega kalendara i
spomendana iz biskupijskoga, odnosno kalendara redovnike zajednice, neka se, uz iste uvjete i u skladu s predajom, da prednost partikularnomu spomendanu.
II. IZBOR MISNIH DIJELOVA
356. U odabiranju tekstova za razne dijelove mise, bilo vlastitih
liturgijskih vremena bilo svetaca, neka se obdravaju pravila koja
slijede.
itanja
357. Za nedjelje i svetkovine odreena su tri itanja, to jest: iz
proroka, apostola i evanelja, kojima se kranski narod, prema
udesnome Bojem naumu, odgaja za nastavljanje djela spasenja.
Neka se ta itanja strogo primjenjuju. U vazmeno vrijeme, prema
predaji Crkve, umjesto itanja iz Staroga zavjeta uzima se itanje iz
Djela apostolskih. Za blagdane su naznaena dva itanja. Ako se
pak blagdan prema pravilima uzdie na stupanj svetkovine, dodaje
se tree itanje, koje se preuzima iz zajednikih slavlja. Na spomene svetaca, ako nemaju vlastitih itanja, obino se itaju itanja odreena za svagdan. U nekim se sluajevima predlau pripadna itanja koja osvjetljuju poseban vid duhovnoga ivota ih aktualnosti
odreenoga sveca. Koritenje tih itanja nije obvezatno ako to ne
nalae istinski pastoralni razlog.
73
358. U lekcionaru za svagdane predloena su itanja za pojedine dane u svakome tjednu tijekom itave godine. Stoga e se ta itanja redovito uzimati u dane za koje su odreena, osim kad se pojavi koja svetkovina ili blagdan ili pak spomendan koji ima vlastita
itanja iz Novoga zavjeta u kojima se spominje svetac koji se slavi.
Ako se, meutim, katkad u tjednu prekine susljedno itanje zbog
koje svetkovine, kojega blagdana ih kojega posebnoga slavlja, sveeniku e biti doputeno da, imajui pred oima slijed itanja cijeloga tjedna, spoji dijelove koji se izostavljaju ili da odlui kojima od
njih valja dati prednost. U misama za posebne zajednice sveeniku
je doputeno odabrati tekstove koji su prikladniji za posebno slavlje,
uz uvjet da su uzeti iz odobrenoga lekcionara.
359. Nadalje, poseban je izbor odlomaka Svetoga pisma u lekcionaru predvien za obredne mise u koje se ukljuuju neki sakramenti ili sakramentali, ili za mise koje se slave za neke posebne
potrebe. Takvi su lekcionari prireeni zato da se vjernici prikladnijim sluanjem Boje rijei uvedu u to punije prihvaanje otajstva u
kojemu sudjeluju i da se odgajaju za sve aru ljubav prema Bojoj
rijei. Zato tekstove koji se itaju u slavlju treba odreivati imajui
pred oima i primjerene pastoralne razloge i mogunost odabira
koja se u tome pogledu nudi.
360. Ponekad se daje dulji i krai oblik teksta istoga itanja. U
izabiranju izmeu ta dva oblika valja se ravnati pastoralnim kriterijem. Tako je primjereno uzeti u obzir sposobnost vjernika za plodonosno sluanje duljega ili kraega itanja te njihovu sposobnost
sluanja duljega teksta, koji valja protumaiti u homiliji.142
361. Kada se pak doputa mogunost izbora izmeu ovoga ili
onoga ve odreenoga teksta ili teksta danoga na volju, trebat e
paziti na korist sudionika, radi li se naime o tekstu koji je jednostavniji ih prikladniji za okupljenu zajednicu, ili o tekstu koji se ponavlja ili izostavlja, a koji se doznauje nekomu slavlju kao vlastit, a
drugomu daje na volju, kad god to preporuuje pastoralna korist.143 To se moe dogoditi ih kada se isti tekst mora itati drugi
put u meusobno bliim danima, npr. nedjeljom i sljedeega svagdana ili kada postoji bojazan da e koji tekst stvoriti odreene tekoe u nekoj zajednici vjernika. Neka se ipak pripazi da se u odabiranju tekstova Svetoga pisma njegovi dijelovi trajno ne iskljue.
74
75
76
GLAVA VIII.
PRIGODNE MISE I MOLITVE TE MISE ZA POKOJNE
I. PRIGODNE MISE I MOLITVE
368. Budui daje uinak liturgije sakramenata i sakramentala u
tome da se pravo raspoloenim vjernicima gotovo svaka ivotna
zgoda posveuje boanskom milou koja provire iz vazmenoga
otajstva144 i budui daje euharistija sakrament nad sakramentima,
misal prua primjere misa i mohtava koje se mogu uzeti u raznim
prigodama kranskoga ivota za potrebe cijeloga svijeta i sveope
ih mjesne Crkve.
369. S obzirom na veu mogunost odabiranja itanja i mohtava, dobro je da se prigodne mise uzimaju umjereno, tj. kad to zahtijeva neka prilika.
370. U svim prigodnim misama, ako izriito nije drukije odreeno, doputeno je uzeti itanja svagdana, kao i pjesme izmeu tih
itanja ako pristaju slavlju.
371. Takvim se misama pribrajaju obredne mise, mise za razne
potrebe, prigodne i zavjetne.
372. Obredne se mise povezuju sa slavljem sakramenata ih sakramentala. Zabranjene su na nedjelje doaa, na korizmene i
vazmene nedjelje, na svetkovine, u dane vazmene osmine, na Spomen svih vjernih mrtvih, na Srijedu pepelnicu i na dane Velikoga
tjedna, a osim toga, valja obdravari i pravila to ih donose obredne
knjige ili sami obrasci misa.
373. Mise za razne potrebe ih prigodne uzimaju se u nekim posebnim prilikama, ih povremeno ih u pripadnim godinjim dobima.
Izmeu tih misa mjerodavna vlast moe odabrati mise za javne potrebe to e ih tijekom godine odreivati konferencija biskupa.
374. Ako se pojavi neka vea potreba ili pastoralna korist, misa
za tu potrebu moe se slaviti, po nalogu ih doputenju dijecezanskoga biskupa, u sve dane osim na svetkovine, na nedjelje doaa,
korizme i vazmenoga vremena, na dane vazmene osmine, na Spomen svih vjernih mrtvih, na Srijedu pepelnicu i na dane Velikoga
tjedna.
77
78
79
GLAVA IX.
PRILAGODBE KOJE SPADAJU NA BISKUPE I NJIHOVE
KONFERENCIJE
386. Obnova Rimskoga misala provedena u nae vrijeme prema propisu odluka Drugoga vatikanskoga ekumenskoga sabora
neumorno je nastojala da svi vjernici u euharistijskome slavlju mogu sudjelovati potpuno, svjesno i djelatno, kako to liturgija po svojoj
naravi zahtijeva, a na to sami vjernici imaju pravo i dunost snagom svoga stanja.147 Stoga, da bi slavlje vie odgovaralo odredbama i duhu svete liturgije, u ovoj Uredbi i u Redu mise predloene su
neke daljnje prilagodbe koje se povjeravaju prosudbi ili dijecezanskoga biskupa ih konferencija biskupa.
387. Dijecezanski biskup, koji mora biti poput velikoga sveenika svoga stada, od kojega proizlazi i'zavisi ivot njegovih vjernika u
Kristu,143 mora promicati liturgijski ivot u svojoj biskupiji, njime
ravnati i nad njime bdjeti. Njemu se u ovoj Uredbi povjerava da
ravna praksom koncelebracije (usp. br. 202, 374 ) , da donosi odredbe o posluivanju sveeniku kod oltara (usp. br. 107), o dijeljenju
svete priesti pod objema prilikama (usp. br. 283), o gradnji i ureenju crkava (usp. br. 291) . No njemu ponajprije pripada gajiti duh
svete liturgije u prezbiterima, akonima i vjernicima.
388. Prilagodbe, o kojima e biti rijei neto kasnije, a koje zahtijevaju iru koordiniranost, moraju biti odreene u konferenciji
biskupa, prema zakonskim odredbama.
389. Konferencijama biskupa ponajprije pripada zadaa da
pripreme i odobre izdanje ovoga Rimskoga misala na odobrenim
jezicima, kako bi se on, nakon potvrenja Apostolske stolice, mogao
upotrebljavati u zemljama na koje se odnosi.149
Rimski misal treba izdati cjelovito, bilo na latinskome bilo na
zakonito odobrenim prijevodima na narodne jezike.
390. Zadaa je konferencija biskupa odrediti i, poto ih potvrdi
Apostolska stolica, u Misal unijeti prilagodbe koje su navedene u
ovoj Opoj uredbi i u Redu mise, kao to su:
- kretnje vjernika i dranje tijela (usp. gore br. 43);
- kretnje odavanja poasti oltaru i evanelistaru (usp. gore br.
273);
80
81
82
uredno prui neophodna pouka, kako bi se ve predviene mogunosti mogle ostvariti i primijeniti pastoralni propisi koji odgovaraju
duhu slavlja.
397. Neka se takoer obdrava naelo prema kojemu svaka
partikularna Crkva mora biti u skladu s opom Crkvom, i to ne
samo glede nauka vjere i sakramentalnih znakova nego i u vezi s
obiajima, opeprihvaenima od strane apostolske i neprekinute
predaje, a koje treba potivati ne samo da bi se izbjegle pogrjeke
nego takoer da bi se prenijela cjelovitost vjere, jer zakon moljenja
Crkve odgovara njezinu zakonu vjerovanja.159 Rimski je obred
znatan i dragocjen dio liturgijskoga blaga i batine Katolike crkve,
a njegovo bogatstvo koristi dobru sveope Crkve, tako da bi joj gubitak toga blaga uvelike tetio. Taj je obred kroz stoljea ouvao ne
samo liturgijske obiaje koji su nastali u gradu Rimu nego je takoer na dubinski, organski i skladan nain u sebe ugradio i neke
druge, koji su potjecali iz obiaja i duha razliitih naroda i partikularnih Crkava, kako Zapada tako i Istoka, te je na taj nain postao
nadregionalnim. U nae vri jeme postoji jedinstveni identitet i izraz
ovoga obreda u tipskim izdanjima liturgijskih knjiga objavljenih
vlau Vrhovnoga sveenika i u odgovarajuim hturgijskim knjigama koje su odobrile konferencije biskupa za svoje podruje, a
Apostolska ih je stolica potvrdila.160
398. Odredbu Drugoga vatikanskoga sabora da se novine u liturgijskoj obnovi primjenjuju samo ako to zahtijeva istinska i sigurna korist Crkve te nakon potrebne brige da novi oblici - na neki
nain - organski izrastaju iz starih oblika,161 valja primijeniti i radi
inkulturacije samoga rimskoga obreda.162 Uz to, inkulturacija iziskuje potrebno vremensko trajanje da se - zbog urbe i neopreznosti
- ne bi naruila istinska liturgijska predaja. Naposljetku, nastojanje
oko inkulturacije ne ide za tim da se stvore nove obredne porodice,
nego da se izie ususret zahtjevima odreene kulture, no na takav
nain da unesene prilagodbe - uinjene bilo u Misalu bilo u drugim
hturgijskim knjigama - ne budu na tetu vlastitoj naravi rimskoga
obreda.163
399. Stoga Rimski misal, premda u razliitosti jezika i u odreenoj raznolikosti obiaja,144 mora biti sauvan za budunost kao
sredstvo i predivan znak cjelovitosti i jedinstva rimskoga obreda.165