29-30

Na osnovu mi{ljenja Ministarstva kulture Republike Crne Gore

br. 03-780/2 od 3.7.2000. godine ~asopis je trajno oslobo|en
pla}anja poreza na promet

Podgorica, 2005.

Osniva~ i izdava~
UDRU@ENJE "ALMANAH" PODGORICA
Predsjednik
HUSEIN BA[I]
Urednik
[ERBO RASTODER

Redakcija:
HUSEIN BA[I], ZUVDIJA HOD@I], ATVIJA KEROVI],
MILIKA PAVLOVI], [ERBO RASTODER, ASIM DIZDAREVI],
SENAD GA^EVI], ESAD KO^AN, SULJO MUSTAFI]

Sekretar Redakcije
ATVIJA KEROVI]

Lektura:
ZUVDIJA HOD@I]
SULJO MUSTAFI]
Cijena broja 10

Korice
Kupola Husein-pa{ine d`amije u Pljevljima
Detalj minijature na margini Kur'ana u pljevaljskoj d`amiji

Likovni prilozi u ovom broju:

Kemal Ramujki}

^ASOPIS ZA PROU^AVANJE, PREZENTACIJU I ZA[TITU

KULTURNO-ISTORIJSKE BA[TINE BO[NJAKA/MUSLIMANA

29-30
ISSN 0354-5342
Podgorica, 2005.

SADRAJ
Batina
Pozdravne rijei na Skupu Sjeanje na amila Sijaria ..................
Petar Arbutina, Ontoloka slika i individualnost pripovedakog
univerzuma amila Sijaria .....................................................
Rajko Cerovi, Poetika sopstvenog stvaralakog iskustva ..............
arko urovi, Album pjesnikovih nesanica ....................................
Faruk Dizdarevi, Simbolika prirode i prirodnih pojava u knjievnom djelu amila Sijaria ...................................................
Husein Zvrko, Nepriznato junatvo ..................................................
Lidija Bokovi, Introspekcija: Sablja amila Sijaria i Dervi i
smrt Mee Selimovia ...............................................................
Sait . aboti, Jedan primjer krvne osvete iz Bihora ......................
Suljo Mustafi, Kultura Bonjaka-Muslimana .................................
Raid Duri, Murat Balti i njegova romaneskna trilogija: bitan
estetski novum sandake u bonjakoj i u junoslavenskim
knjievnostima ...........................................................................
Zuvdija Hodi, I san i ivot .............................................................
Milika Pavlovi, U carstvu bezbonom - hram ................................
Vuksan Vuksanovi, Sudbina metafore svjetlosti uslijed objave i
anaklaze sure (24, 35) ...............................................................
Istorija
Sait . aboti, Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija ........
Safet Bandovi, Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje
muslimana (1878-1941) ...............................................................
Esad Kurtovi, Neki pokazatelji o poslovanju Vuka Petkovia, trgovca iz Pljevalja ......................................................................
Aktuelnosti
erbo Rastoder, ta je multikulturalizam? ..........................................
Ivana Gajovi, Regionalni plan akcije za Balkan ..............................
Aleksandar Saa Zekovi, Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori ....................................................................

9
15
21
31
35
41
47
65
81
85
105
111
131
139
187
235
243
251
271
5

Portreti
Uzeir Beovi, Kasim Hadi (1917-1990) ......................................
Zuvdija Hodi, Magija Kemalovih avlija .......................................

301
307

Knjievnost
Muhamed Abdagi, Junak ili heroj? ................................................
Sado Perii, Pjesme .........................................................................
Omer Turkovi, panac .......................................................................

309
317
319

Dokumenti
Adnan Preki, Groblja i damije u izvjetajima Ulema-Medlisa u
Skoplju 1940. godine ..............................................................

323

Prikazi
Redep Kijametovi, Oiljci due (Mule Musi: Mutne vode Vardara, Centar za djelatnosti kulture, Bijelo Polje 2004) ............
Mehmed edovi, Svako uje to voli ut' (Safet Sijari, Glas divine, "Bosanska rije", Tuzla 2004) .........................................
Hasnija Muratagi-Tuna, Novi prijevod Kur'ana (prevodilac Esad
Durakovi, "Svjetlost", Sarajevo 2004) ....................................
Suljo Mustafi, Ethem Peroevi - Mikulii na kraju vijeka, Udruenje Mikulia, Bar 2005. .........................................................
Husein Bai, Zlatu e se kujundija nai (Zlatan i Marina olakovi,
Mrtva glava jezik progovara, "Almanah", Podgorica 2004) ........
Gojko Kastratovi, Umjetniko i dokumentarno (Zuvdija Hodi,
Otkrivanje zaviaja, "Almanah", Podgorica 2003) ..................
Ljubia Rajkovi Koeljac, Narodna pamet Roajaca (Zaim Azemovi, Pamet je u narodu /Staro Roaje u anegdotama i legendama/, Zajednica knjievnika i naunih radnika i Mjeovita
struna kola, Roaje 2000) .......................................................
Redep krijelj, O Daciima roajskog kraja (Zaim Azemovi i
Sadrija Daci, Dacii u roajskoj optini, Udruenje knjievnika i naunih radnika, Roaje 2004) .......................................
Redep krijelj, Talkin voda Brnjice (Ramo Kurtanovi, Brnjica
otrgnuta od zaborava, Udruenje graana Bonjaka porijeklom
iz Sandaka u Federaciji Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2004) ..
Donatori
6

329
331
335
341
345
351

353
357
361
365

Batina

U okviru manifestacije "Sjeanje na djelo amila Sijaria" odrane u

Bijelom Polju 10. i 11. XII 2004. godine, organizovan je Okrugli sto.
Radovi koje objavljujemo su sa tog skupa.

AMIL SIJARI
(1913-1989)
amil Sijari je roen 18. septembra 1913. u
selu ipovice kod Bijelog Polja. Umro u Sarajevu 6.
decembra 1989. godine. U Beogradu je diplomirao
na Pravnom fakultetu 1940. godine.
Poeo se baviti literaturom jo u srednjoj koli,
kada je objavljivao pjesme u skopskom gimnazijskom asopisu Vesnik.
Objavljena su mu sljedea djela: Ram bulja, "Svjetlost", Sarajevo
1953; Bihorci, "Narodna prosvjeta", Sarajevo 1956; Zelen prsten na vodi,
"Svjetlost", Sarajevo 1957; Kuu kuom ine lastavice, "Svjetlost",
Sarajevo 1962; Nae snahe i mi momci, "Veselin Maslea", Sarajevo
1962; Mojkovaka bitka, "Svjetlost", Sarajevo 1968; Sablja, "Grafiki
zavod", Titograd 1969; Putnici na putu, "Svjetlost", Sarajevo 1969 (u
izdanju iz 1970, od istog izdavaa Na putu putnici); Zapisi o gradovima,
"Zavod za izdavanje udbenika", Sarajevo 1970; Konak, "Veselin
Maslea", Sarajevo 1971; Kad djevojka spava to je kao kad miriu
jabuke, "Veselin Maslea", Sarajevo 1973; Zapisi o gradovima (II),
"Zadrugar", Sarajevo 1976; Carska vojska, "Veselin Maslea", Sarajevo
1976; Raka zemlja Rascija, "Veselin Maslea", Sarajevo 1979;
Francuski pamuk, "Svjetlost", Sarajevo 1980; Izabrane pripovijetke,
"Univerzal", Tuzla 1980; Izabrana djela, knj. I-X, "Veselin Maslea",
Sarajevo 1981; Prie kod vode, "Srpska knjievna zadruga", Beograd
1982; Osloboeni Jasenovac, NRO "Osloboenje", Sarajevo 1983;
Pripovijetke, "Svjetlost", Sarajevo 1984; Rimski prsten, "Svjetlost",
7

Sarajevo 1984; Herceg-Bosno i tvoji gradovi, "Svjetlost", Sarajevo 1986;

Pripovijetke, "Veselin Maslea", Sarajevo 1986; Pripovijetke, "Svjetlost",
Sarajevo 1987; Lirika, BIGZ, Beograd 1988; Miris lia orahova,
"Veselin Maslea", Sarajevo 1989.
Posthumno je objavljeno: Drvo kraj Akova, "Univerzitetska rije",
Niki 1990; Koliba na nebu, "Glas", Banja Luka 1990; Izabrana djela,
knj. I-X, "Veselin Maslea", Sarajevo 1991; Pripovijetke, "Sarajevo
Publishing", Sarajevo 2000.
Romani i pripovijetke prevedeni su mu na: ruski, bugarski, turski,
albanski, poljski, njemaki, maarski, francuski i engleski jezik. Nekoliko
njegovih djela je dramatizovano i izvedeno u pozoritu, na radiju i
televiziji.
O Sijarievom knjievnom djelu je napisano mnogo osvrta, lanaka,
eseja i studija, te nekoliko doktorskih disertacija.
Za knjievno djelo Sijari je nagraen brojnim nagradama, izmeu
ostalih: Nagradom Udruenja knjievnika Bosne i Hercegovine, Prvom
nagradom za najbolji roman Izdavakog preduzea Narodna prosvjeta, 27julskom nagradom SR Bosne i Hercegovine, 13-julskom nagradom SR
Crne Gore, Andrievom nagradom.
Meurepublika zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost iz Pljevalja ustanovila je nagradu za neobjavljenu zbirku pripovijedaka pod imenom "amil Sijari" koja se od 1990. godine dodjeljuje svake godine.

POZDRAVNE RIJEI NA SKUPU

"SJEANJE NA DJELO AMILA SIJARIA"
Asim DIZDAREVI, predsjednik Organizacionog odbora
Petnaest je godina od traginog otrgnua naeg velikana iz ovozemaljskog svijeta, i njegovog preseljenja u prostore vjenog mira i spokoja.
Za sve nas neoekivano, isuvie naglo je utihnula rije mudraca,
ovjeka koji je htio, umio i mogao da svijet uini boljim, po mjeri dostojanstva ovjeka.
estog decembra 1989 godine hitao je amil Sijari da objavi svijetu
potrebu uspravnog, tolerantnog ljudskog ivljenja i zatrai mudrost dijaloga monika, koji su jo i tada imali ansu da, racionalnim rezonom,
izbjegnu strahovita, nezapamena u ljudskoj istoriji, stradanja ovjeka na
prostorima BiH i bive Jugoslavije.
Napisane, ali ne i izgovorene rijei i poruke nijesu imale snagu govora i autoriteta linosti besmrtnika amila Sijaria.
Da je, kojom sreom, bilo drugaije, da je sudbina dala ansu da
mudra, upuujua, blagotvorna rije naeg amila bude izgovorena u odluujuem trenutku, moda se tada moglo izbjei tragino nasilje ovjeka
nad ovjekom, krajnje moralno posrnue ovjeka na ovim prostorima, po
mnogim argumentima i karakteristikama. Trebalo je, u tom vremenu, svakom ovjeku na naim prostorima priznati pravo na uspravan, dostojanstven ivot bez razlika; pravo na jednakost, jednako vrednovanje individualnih i kolektivnih vrijednosti i posebnosti, pravo na osjeanje i postojanje
svima i obezbijediti razvoj sposobnosti za dobru komunikaciju, meusobno
razumijevanje, toleranciju i nastavak saradnje.
Tako je htio, tako je i namjeravao govoriti neprevazieni mudrac naih prostora, velikan amil Sijari.
Sudbina je imala drugaije odreenje. Nama je ostalo sjeanje i obaveza da to sjeanje uinimo trajnim i dostojnim njegovog imena. Nije pretenciozno ponavljati da je Bijelo Polje po amilu uveno, i da ne moe
dalje u razvoj bez lika i djela amila Sijaria.
9

Tim povodom, u ime Organizacionog odbora i lino, elim da izrazim dobrodolicu i srdanu zahvalnost najprije naim dragim naunicima i
stvaraocima za izraenu i dokazanu spremnost da nam na ovoj manifestaciji priblie i potvrde vrijednosti amilovog stvaralatva. S potovanjem se obraam lanovima porodice dragog amila i zahvaljujem im na
naporu da danas i sjutra budemo zajedno. Zahvaljujem i Vama, potovani
prisutni dame i gospodo, na sadanjoj i buduoj podrci. Odgovoran odnos
prema amilu i drugim velikanima u stvaralatvu i doprinosu ne znai
samo uvanje obraza Bijelom Polju, ve i garanciju da ono moe raunati
na bolje sjutra svih svojih graana.

***
Tarzan MILOEVI, predsjednik SO Bijelo Polje
Dame i gospodo, potovani sugraani, uvaeni uesnici Okruglog stola,
potovani lanovi porodice Sijari, gospodine ministre,
Zadovoljstvo mi je to smo veeras, Skuptina optine Bijelo Polje,
organizacioni odbor i Centar za kulturu, upriliili da se svi zajedno
podsjetimo djela i lika amila Sijaria.
Jedan knjievnik je skoro u Bijelom Polju rekao da Bijelo Polje
moemo slobodno da nazovemo knjievnom republikom. Imali smo dosta
znaajnih pisaca. amilu Sijariu bi, sigurno, u toj Republici, bilo mjesta u
najuem timu vlade.
Veeras pred ovim ljudima, koji e govoriti o djelu amila Sijaria,
ja neu govoriti o djelu, govoriu o samo jednoj interesantnoj stvari. Ja
sam 1972.godine u Sarajevu, kao student, imao priliku da budem gost u
stanu amila Sijaria, po preporuci njegovog brata abana. Tada sam
oekivao jednu gromadu, moda ovako ljudsku da kaem, ili nekoga ko e
biti na distanci, ovjeka, jednu impozantnu linost koja je bila tada i u BiH
i ire. Ja sam vidio jednu ljudsku gromadu, vidio sam jednu linost ba
takvu. Ali ono to je ostalo, amil se nije promijenio kao ovjek. Vidio
sam jednog jednostavnog, plemenitog ovjeka, koji je bio ba ovjek sa
naih prostora. Tako, ostao mi je u tom liku i sjeanju, i zadovoljstvo mi je
to, kao predsjednik optine, imam priliku da, evo veeras ovdje, zajedno
sa vama, evociram uspomenu na lik i djelo amila Sijaria.
10

Jo jednom svima Vama, i ljudima - uesnicima Okruglog stola, elim uspjean rad.
Hvala.

***
Suad NUMANOVI, ministar u Vladi Crne Gore
Potovani!
Izuzetna mi je ast i zadovoljstvo da Vas pozdravim u mjestu i kraju
iz koga je potekao na veliki pisac amil Sijari i da u svoje lino ime i u
ime Vlade Republike Crne Gore otvorim Spomen sobu amila Sijaria.
amil Sijari roen je u kui, kako on to sam kae, uvijek punoj
svijeta koji je priao, a ja sluao, pa, da tako kaem, u ovim pripovijetkama
to to sam uo prepriavam.
Pisac amil Sijari je svoj kraj Bihor, njegove ljude i nain ivota,
prikazao na autentian nain i knjievnom rijeju vjeno ga spasio od
zaborava.
Njegova proza, na prvi pogled rustikalna i sirova, spaja prolost i
sadanjost opteljudskim traganjima i nemirima i kao da je sudbinski vezana za ivot i smrt, istovremeno.
Velikan amil Sijari kao da se uputio do Bihora da ga opie, da
nam ispria ta je sve tamo bilo, kad je bilo, i kako je bilo i da iz toga
izvue ivotnu mudrost, onu epsku i realisitiku crtu u isti mah.I ba na toj
istini on insistira uporno. amil Sijari nas nadmono uvodi u svoj svijet,
svoje motive, u svoj pogled na svijet, u krajnoj liniji.
Sutina njegovog kazivanja je i ovjek, sa vlastitim vremenom, eljama i htjenjima, sa svojim usudom. Ljudska srea tu je samo jedan san,
jedna daleka zvijezda na vidiku. U njegovom pripovijedanju dva osnovna
toka idu paralelno, jedan opti simbol i unutranji nemir pred svijetom, i
drugi - dublje unoenje u sudbinu Bihora i njegovih ljudi.
Smatram da je veoma znaajno da se na ovaj nain, otvaranjem Spomen sobe obiljei djelo amila Sijaria. Jer ova Spomen soba, pored
biblioteke gdje se mogu iznajmiti i itati knjige, treba da bude mjesto gdje e
se mladi, a i svi ostali, upoznati sa ivotom amila Sijaria, mjestom gdje se
rodio, gdje je uio i ivio, i sa stvarima koje su ga okruivale.Takoe,
11

Spomen soba i biblioteka treba da budu mesto kulturnog okupljanja i

kulturnih deavanja. U tom smislu Vlada RCG i Optina pokazuju svoju
veliku zaintreresovanost za ovakve aktivnosti koje e uvijek pomagati.
Prvi pisac iz Bijelog Polja koji se licem i perom okrenuo svome
kraju bio je Risto Ratkovi. Drugi njegov pisac, amil Sijari, ostaje due i
dublje okrenut ovome kraju, tanije Bihoru, pie o njegovom svijetu sa
strasnom zaljubljenou i upornou i uvodi ga cjelovitog u literaturu junoslovenskih naroda.
Interes je Vlade RCG, kao i optine Bijelo Polje, da se uva sjeanje
na velike pisce koji su potekli iz ovoga kraja, kao metod inspiracije i
nadahnua za nove generacije.
Sa izuzetnim zadovoljstvom proglaavam Spomen sobu amila
Sijaria otvorenom.

***
Ismet REBRONJA, knjievnik
Pa, izgleda da me zapalo ovde, u Godijevu, a moda je to i najbolje
mesto, da se u ime svih amilovih prijatelja, a zaista ih je imalo mnogo,
zahvalim za sve to je on uinio, i da se zahvalim Organizacionom odboru,
Skuptini optine Bijelo polje i Centru za kulturu, koji su smogli snage da
organizuju okrugli sto o amilovom djelu. I, naravno, da se zahvalim uesnicima okruglog stola koji su tako nadahnuto i lepo sino govorili dole, u
Bijelom Polju.
Rajko Cerovi je sino rekao da je amil ostvaren pisac i da je jedan
od najznaajnijih junoslovenskih, balkanskih, moda i malo jo vie,
pisaca. To je apsolutno tano. amil i jeste veliki pisac, amil je toliko
toga uradio da mi, moda i nismo svesni.
On je, naravno, slavljen i priznat, i nagraivan za ivota. Ali, bilo je i
onih koji su ga, pomalo, nagrizali. Pa i ovde kod nas, u Srbiji i Crnoj Gori,
a malo i u Sarajevu.
No, ta da se radi?
Francuski pesnik arl Bodler na jednom mestu kae da nacije, uprkos sebi, imaju velike ljude, a da se ponekad estoko trude da ih nemaju.
No, mi ne damo amila. Imae ko da ga brani. Branie ga, pre svega,
njegovo delo.
12

amil je, zaista, veliki pisac. moda i nije stigao sve da napie. On
na jednom mestu kae: Da bi jedan pisac sve napisao i rekao, njemu trebaju tri talenta i tri ivota.
amil jeste imao tri talenta, ali jedan jedini ivot. Hvala mu i za ta tri
talenta i za taj jedan, jedini ivot.

***
Faruk SIJARI, sin amila Sijaria
Moji zemljaci, i roaci. Svi ste mi ovdje rod.
Malo je ljudi na svijetu koji ne vole svoj rodni kraj. A jo je manje
onih ljudi koji su tako duboko voljeli, doivljavali i do kraja ivota ivjeli
sa svojim krajem. Takav je bio amil Sijari. Moja sestra i ja, mi nismo
roeni u ovom kraju. Ali, vjerujte nam, od prvih naih sjeanja, prie koje
smo sluali, to su bile prie o Godijevu, o ipovicama, o Raduliima, o
Ivanju, o Negobratini, o Sipanju, o ljudima, o potocima, o nekakvim izvorima, o nekakvom kamenju. Sa tim smo i mi odrasli. Pa smo i nas dvoje,
govorei o dui, jednom nogom ovdje, a drugom nogom u Bosni. to ja to
govorim? Govorim da Vam kaem jedno nae osjeanje da ovo gdje smo
mi sada; i ova biblioteka i ova soba su dio i naeg doma, i da emo mi ispred porodice uiniti sve to moemo i to je u naoj mogunosti da se ova
soba obogati, da ona postane jo interesantnija. Za ljude pametne i dobronamjerne, za ljude mlade. Da dou da vide, da ue i u biblioteci da itaju.
Nije sluajno da u ovom kraju jednom piscu se posveuje ovakva
panja. To potvruje jo jednu priu naeg oca, amila Sijaria, da je ovaj
kraj, jedan intelektualni kraj, bez obzira na siromatva koja su ga u
vremenima pogaala, da ovdje ljudi imaju smisao za rije, da imaju osjeaj
za ovjeka. Ovaj cijeli dogaaj, jue i danas, jo jedanput to potvruje.
Ja bih htio da zahvalim, u ime porodice, sada na kraju, gospodinu
Dizdareviu, gospodinu ministru, gradonaelniku i, kako to ree Dizdarevi, svima onima koje je, govorei, prepoznao da su u ovoj sali, a da su svi
doprinijeli ovoj dobroj stvari. Hvala Vam najljepa.

13

Petar ARBUTINA
ONTOLOKA SLIKA I INDIVIDUALNOST PRIPOVEDAKOG
UNIVERZUMA AMILA SIJARIA
Priao je on mudre prie
O ljudima
A o njemu priali da zna
Sve to na ovom svijetu nemaIli ta ima.
Dobar pisac, ako uopte moemo da u toj meri pojednostavimo tumaenje i vrednovanje, je onaj koji ima onoliko itanja i tumaenja koliko
ima i itaoca; onaj koji u svakome itaocu ponaosob ume da invocira ona
tajna oseanja neprevodiva u rei; onaj koji se uvek negde iz tamnina
svesti obraa nekom nepoznatom sagovorniku postajui mu blizak kao da
su decenije proveli zajedno odgonetajui vekovnu priu koja poinje kao
svaka prava pria; Bio jednom jedan ovek i jedan put i jedna dobra voda i
jedna surova planina i jedno nebo i jedan jezik... I ta pria traje od poetka
vremena. Pre skoro jedan vek zauzela je oblik knjievne i ivotne sudbine
amila Sijaria i evo jedan njen jo uvek bujan, bistar i jak rukavac traje i
danas nosei sobom ljude i dogaaje, knjige i pisce.
Kao to je za svakog i nereligioznog oveka svako presudno ivotno
iskustvo religiozno tako je za amila Sijaria svako vienje ivota i njegovo prevoenje u knjievnu formu pria - predanje, protkano mitolokim
kontekstualizacijom, u irem smislu rei. Bez obzira na anrovsku polivalentnost dela amila Sijaria, on je pre svega pripoveda i to onaj iskonski,
koji lomi votane peate ljudske tuge i sudbinske preddestinacije, moralnog saglasja oveka i prirode - sapatnitva svega onoga to je ivotom, u
isto vreme, osueno na smrt. Pripovedakoj kosmogoniji on daruje
sopstvenu snagu antropomorfizacije koja priu preoblikuje u irokom luku
od ironijske anegdote iza koje se nazire dogaaj, zgoda, folkorna opaska,
do rertorine arabeske duboko porinute u mitoloki koncept narodnog
predanja, koji, u amilovoj poetskoj uoblienosti dobija obrise rudimenta
15

Petar Arbutina

razvijenog proznog oblika. Upravo tim putem moemo doi do aspekta

koji su prethodni tumai dela ovoga pisca zanemarivali; to je metadiskurzivnost, u posebnom smislu itekako primenjiva na tumaenje dela ovog
pisca. Naime, Sijarieva pripovedaka kosmogonija je pre svega, posluimo se terminom Miela Bitora; laboratorija prie, postvarena u inverznom smislu (post)modernistikog shvatanja diskursa, jer ona nije protivnik mita realnosti nego upravo njegov integralni deo iz koga proistie
mnotvo rukavaca prie koja uspeva, osobenom individualizacijom i ontologijom pripovedanja ovog pisca, da objedini sve pieve ideje koje vie
nisu tipine propozicije diskursa, ve misone forme ili konceptualni mitovi,
koji se vie bave slikama nego apstrakcijama i obino ih, u amilovom
delu posebno, ne ujedinjuje logika ve metafora. Na viem nivou poetske
identifikacije i odreenja imaginativnog toka, ovakav pristup, svemu to se
kao objekt ili subjekt zatekne u sferi prie, daje ontoloku dimenziju i humana svojstva jasno individualizovanog animistikog duha. Naveu samo
jedan primer, u prii Sablja Sijari opisuje ruenje starog hana iji kraj vie
lii na kraj jednog bia;
Niko nije video kada je han pao, a ni uo njegovo padanje, jer je pao
u pola noi, uz vjetar i kiu koja je lila, u ono mrtvo nono vrijeme u mjestima kao to su kasabe - kad nita od sebe ne puta glasa, nita ne dolazi,
ne odlazi, do samo vjetrovi, i s vjetrovima ono to je staro - stari ljudi i
stari hanovi...
Sve u ovom odlomku ima posebni ontoloki identitet i han i vjetar i
kasaba. Kao i Hrt, Konj ili Koza u istoimenim priama ija sudbina, ivotna tragika i kraj postaju paradigma i alegorijska vrednost duboko i direktno povezana sa ljudskom sudbinom. Pogotovu to odabrani simbol, sa
osobenim zakonitostima i iskustveno matricom vezanom za karakteristinost ivotnog puta, upuuje - kako kae Pol de Man - na mogunosti identifikacije, alegorija oznaava distancu u odnosu na sopstveni izbor i potvruje svoj izraz u vremenskim nepoklapanjima. Prostor izmeu znakova
suvereno zauzima pripovedaka kosmogonija amila Sijaria. Kao to
voda svojom antropomorfnou zauzima prostore univerzalnog izraza koji
tei da otkrije skrivenu osnovu sutinske slike koja je diskretnom lirizacijom ve naglaena ali nikada neotkrivena i ogoljena do kraja, jer predstavlja ogledalo due (Putnik, Ni vode se ne napi) i sudbine onih koji "bosi svijetom neujno pohode" (Koraci) i simbol poslanja (Dobar ovjek) i poduhvata, poziva i poslanja, opsesije delom u koji se mora ugraditi ivot.
Kao Dimir Tuhovac (Bunar) iji se put u utorbu Peteri poistoveuje sa
16

Ontoloka slika i individualnost pripovedakog univerzuma...

putem uspona i duhovne vertikale kojom hode svi oni koji ele da dosegnu
nespokojne puteve nade. Ili Avram ampar (Voda Promuklica) koji poinje potragu za vodom kao za uteklim protivnikom - kaznom bolesti i blagoslovom ozdravljenja - oekujui susret koji e razreiti sudbinu koja
kulminira Avramovom smru ali i spasom za bolesnu devojicu i ptice.
U delu amila Sijaria estetiki elemenat je taj koji se kree u sferi
egzistencijalnih sloboda dok je etiki element posmatra, koji robuje zakonu i znanju o dobru i zlu. Meutim formalni uzrok, sama knjievna
forma, nalazi se u samoj prii budui da pria nije samo skup utisaka i
predanja, ve celina formi i kategorija kojoj pripada svaka nova pria. Kao
to je i Aristotel davno zapisao u metafizici da je; nemogue razmrsiti
jedan vor ako se ne zna njegova priroda, tako i amil Sijari odlino prepozanje vorine take u koje se stiu silnice ivotnih sudbina, samo to u
je u toj taki u isto vreme sadran i ivot i smrt - kao dva kontrapunkta i
krajeugaona temena ovekovog traginog poslanja i sudbine na zemlji
(Rimski prsten, Naa snaha i mi momci, Majka Mara...). Izmeu tih taki
protie pria koja sobom nosi dva naporedna toka vremena ali razliitih
intenziteta; jedan je postupno ubrzavanje elemenatrizacije i kristalizacije
smisla u odnosu na dinamiku fabule i drugo, unutranje vreme knjievnih
junaka koje sledi neko svoje introspektivno trajanje u odnosu na smisao
koji ubrzava ka kreendu. Zbog toga Sijarieve prie predstavljaju ontoloki letopis ovekovog ivotnog puta i misije kroz "dolinu senki." Ali
kao "na putu putnici" svi Sijarievi junaci nose samou kao dominatnu crtu
njihove individualnosti, ali ne samou bia koje su napustili ljudi, ve samou bia koje okrueno ljudima pati, "usavravajui svoj dar nasmejanog
gubavca" - kako bi to rekao Emil Sioran (Kako smo enili erifa, Roak).
Mnotvo individulanih samoa progovara kroz pripovedaa, sa veto prikrivenom takom gledita, u prii Naa snaha i mi momci kolektivni pripoveda progovara svojim idiomom, narodnom priom i iskazom jednostavnih i direktnih emotivnih relacija, koji diskretnom poetizacijom i artistikom savrenou Sijari dovodi do uzvienog knjievnog stila, pretvarajui rudimentarno u knjievno i organsko u kultivisano.
Bili smo tada izgubljeni, i zaprepateni - bila je spokojna samo ona;
bila je uasno usamljena, i nita je se vie nije ticalo: ni runo ime Hareklija, ni onaj na gadni roak Destan, ni njen brat ni nai strievi; bila je
spokojna. Onaj stas njen bio se malo izduio, i bili su joj se prsti skupili u
vor, i onaj je konopac bio jedino neto to je toga asa bilo na njoj runo
- jer je bila ona i tada lijepa, dok je visila.
17

Petar Arbutina

Unutranja borba oveka, sa samim sobom, sa uspomenama o prethodnoj slavi, sa novim vremenom koje neumitno dolazi i obavezujuim
okovima tradicionalnog morala, kontroverzama i protivurenostima na
delu zemlje ije konzervirano seanje, kao mitoloki fragment, predstavlja
jedino znanje o svetu i sebi u tom svetu, u delu amila Sijaria, pogotovu u
sferi njegovog poetskog identiteta, jeste neodvojivi deo totalne forme ovog
velikog dela, okvir njegove slikovitosti, metaforinosti, alegorinosti... Ali
sklonost ovog pisca da u prolosti potrai znake budueg vremena i da u
sadanjem otkrije i rekonstruie prolo, manjim delom je lina naklonost a
veim delom sutinski deo njegovog lirskog i knjievnog umea... Setimo
se Longina i njegovog komentara o Demostenovom govoru, koji se u potpunosti moe odnositi na amilovu umetnost prie, u kome kae da govornik; "Pretvara sutinski argument u uzvien i strasan odlomak." Neminovno je da e se italac koji zaplovi deltom znaenja dela amila Sijaria
neminovno uhvatiti u mreu lirskog patosa koji je najvia dramska figura i
kulminacija, koja prati svaki prelomni trenutak u biima i ljudima. Pisac
kao da pokuava da prirodni proces navede na vodenicu prie, potiskujui
lirskim temperamentom osnovne okosnice dramturke i poetike knjievne
arhitektonike, inae prisutne u svakom delu, kao to su: drama individue,
bizarnost etnografske slike, arhaine moralne principe i nesvakidanje,
neverovatne i autohtone obiaje. Isto kao to pripoveda Hasan, sin Huseinov u istoimenoj prii poput neke pradrevne mantre opriava primordijalni
kod postojanja - priu koja nije samo sama sebi svrha, retoriki ukras razbibrige u predugim hanskim noima, ve i univerzalni kod postojanja elementarne pripovedake snage koja izbija iz lirske izmaglice i zamanih svetova koji samo u prii postoje i koje moe da otkljua samo istinski majstor
pripovadanja kao Hasan, sin Huseinov, kao amil Sijari...
Napravimo samo jedan semantiko - stilski eksperiment koji samo
ide u prilog tezi o sveobuhvatnosti Sijarieve poetike. U prii Kako smo
enili erifa, novo ohano odelo postaje mimikrijska konvencija linosti
koja treba da sakrije pravo lice i stanje njegovog privremenog vlasnika ali
i mera stvari; tajna do koje se dolazi samo u smrti jer samo tada je erifu
taman, kao ivotna sudbina. Sline primere moemo pronai u nemakoj
romantikoj filozofiji iz koje se izvlai sredinja metafora po kojoj je
pojavni svet za pojmovni isto to i odea za nago telo, neto to ga sakriva ali mu omoguava, u isto vreme, da se paradoksalno otkrije u javnosti. Upravo kao erif u svojoj sudbini siromaha; injenice koju je nemogue sakriti.
18

Ontoloka slika i individualnost pripovedakog univerzuma...

Melanholina smuenost knjievne kritike, koja tumaenje knjievne

kosmogonije amila Sijaria zaustavlja na sociolokom ili etniko-folklornom i lokalnom (iako ovi nivoi u okvirima ozbiljnog tumaenja nisu zanemarljivi) nivou otvorenosti dela, samo pokazuje nemo kritike da se bavi
sopstvenim predmetom.... Pogotovu u onim tezama kada se tvrdi da u delu
nema "vertikalne ideje". Meutim odsustvo manifestne i ideoloke kategorije ideje u primarnoj sferi dela upravo eksplicira prisustvo kontekstualne
lirske ideje u ulnom obliku, kao sinteze istonjakog panteizma - jedinstva prirodnih, duhovnih i drutvenih procesa i njihovog sudara sa pragmatizmom novog vremena, to predstavlja autentiniji filozofski koncept i
jo bolju duhovnu nadgradnju, koja u simbiozi sa knjievnim i umetnikim
ludensom ovoga pisca gradi jedno nesvakidanje i grandiozno delo imuno
na podreivanje zakonitosti knjievnih kola, strujanjima i neposrednim
uzorima, pa i onom to bi se moglo nazvati "duhom vremena", pluralnog
pripovedakog subjekta, heterogenih modela knjievnih struktura sa znatnom jezikom dinaminou i tradicionalnom prozodijom, Sijarieve prie
poseduju drai i ogranienja specifinog trajanja; povremenosti, uzgrednosti i sluajnosti.
Zato se moe sa sigurnou tvrditi da je amil Sijari etniki ali, to
je moda i vanije, i mitski prostor Sandaka i Starog Vlaha postvario kao
umetniku i knjievnu paradigmu ali time nije, iako se moe tvrditi da je
bio knjievni hroniar mnogih dogaaja, eleo da potvrdi kontinuitet i dinamiku istorijske istine. eleo je, a u tome je i uspeo, da tim udnim prostorima i ljudima - koje najbolje definie Halimaa iz romana Bihorci:
"Uhvati nas za rame, povuci nas - zemlja e se s nama zaljuljati." - podari
jedan drugaiji vinji i trajniji oblik postojanja koji traje koliko, i na isti
nain, kao i sama priroda; surova i blagorodna, borei se za svoj ivotni
prostor kroz unitavanje druge biljke.
Pitanja; da li je amil negde pogreio kada je pisao o Bihoru "kraju
gde se teko ivi a lepo govori" - kako je i sam jednom prilikom rekao - da
li je ostao veran faktografiji, istoriji, topografiji, karakterologiji, da li je
neto ulepao a neto umetniki preoblikovao, spadaju u sasvim sekundarna pitanja za svakog ozbiljnog tumaa amilove knjievnosti. Jo je
Aristotel govorio o prirodi pesnike istine u odnosu na radnju. Za razliku
od istoriara, pesnik ne iskazuje specifine ili pojedinane tvrdnje ve
rekurentan i univerzalan sluaj. Naravno merila istine neprimenjiva su na
ovakvom specifinom iskazu. Knjievnost, pria pogotovu, ne iskazuje
ontoloku istinu - ona je sadri. Istorija belei dogaaje ali ona nesvesno
19

Petar Arbutina

daje primere za pesniko vienje, pogotovu nekome kao to je bio amil,

koji je znao da veliki ljudi prave istoriju ali da je mali sadre i nose u sebi
kao talog sopstvene ali i nacionalne sudbine, vee i istinitije od one
zvanine. Stoga prie; Drvo kraj Akova, Bunar, Kua pokraj puta, Bijeli
aneo, Naa snaha i mi momci, Rimski prsten, Pukovnik Zrno, Hasan sin
Huseinov... i ostale sadre u sebi beskonane riznice istorijske mudrosti.
Uz izvesna uoptavanja, moe se tvrditi da je amil Sijari od konceptualnog okvira istoriara pozjamio dogaaje a od filozofa ideje. Knjievnost je
vie filozofska kategorija nego istorijska, i to je pisac odlino znao i inutitivno oseao u pulsaciji svog lirskog i poetskog znanja i vienja sveta.
Put kroz gusto tkanje knjievne i jezike simbolike vodi do pripovedake mitologije, konkretne, ulne, figurativne, antropomorfne osnove iz
koje potiu pojmovi koji oblikuju diskurzivnu misao za jasnim odreenjem
da je odnos prema knjievnom materijalu i njegovom autorskom preoblikovanju pre svega lirski objektivizovan, bez obzira to se radio o klasinom
pripovedakom delu koje ak i romane stvara iz pripovedakog nukleusa
prie - predanja i poetikog doivljaja sveta. I na tom pitanju je knjievna
kritika, bar njen vei deo, koja je u aktuelnom trenutku doekivala i tumaila amilova dela, pa i ona sadanja, nainila jo jednu naplavinu-branu
sainjenu od povrnog itanja i razumevanja. Jer rudimentarna folklornost,
odanost etnikim i nacionalnim motivima, samo je prvi stepenik na usponitom putu otkrivanja i tumaenja univerzalne paradigme o ovekovom
mestu pod suncem, o hudom paretu sudbe zemaljske, o ivotu izmeu ije
proste injenice i muke ivljenja stoji znak jednakosti, i veitoj prii iji je
jedan od najveih posveenika bio upravo amil Sijari.
I na kraju kao i na poetku je pria: Bio jednom jedan ovek i jedan
put i jedna dobra voda i jedna surova planina i jedno nebo i jedan jezik...

20

Rajko CEROVI
POETIKA SOPSTVENOG STVARALAKOG ISKUSTVA
Nije o amilu Sijariu, kao jednom od najostvarenijih pisaca sa prostora biveg srpskohrvatskog, ili tanije zajednikog etvoronacionalnog
jezika, malo napisano. Svaka od njegovih knjiga, samom svojom pojavom,
rezultirala je mnotvom prikaza i teorijsko kritikih osvjetljavanja gotovo u
svim relevantnim junoslovenskim knjievnim publikacijama Sijarievog
stvaralaki aktivnog vremena. Osobenou svoje literature, originalnou
sopstvenog svijeta koji je plijenio i vlastitom novinom u knjievnoj ravni, i
sugestivnou svoje usmene batine, uz autorovu neiscrpnu i darovitu naraciju - Sijarieve knjige nijesu izazivale samo prostu radoznalost itaoca,
nego istovremeno predstavljale izuzetno inspirativan povod za govor o prirodi knjievno stvaralakog ina, ak i mimo konkretnog predmeta o kome
je rije. Sijarieve knjige predstavljaju, u ukupnom sazvjeu junoslovenskih literatura, jednu od velikih i nezaobilaznih naracija, gotovo enciklopediju jednog svijeta na zalasku, koji uprkos neospornog i jarkog lokalnog kolorita, ni jednog trenutka ne gubi univerzalnost vlastitih znaenja,
knjievnu modernost autorskog postupka, recepciju u irem kulturolokom
i civilizacijskom kontekstu.
Samo je pisac takve stvaralake energije kao amil Sijari mogao
jedan gotovo nepoznat kraj, kao dio vjekovne sandake zabiti i izolacije,
tako mono iznijeti na svjetlost dana, uiniti ga nespornom duhovnom i
knjievnom batinom najireg kruga italaca i kulturno osvijeene javnosti. Poslije svoje prve pripovijedake zbirke Ram Bulja, objavljene
daleke 1953. godine, i romana Bihorci1956, Sijari se kretao i drugim
prostorima i naizgled drukijim tematskim slojevima, ali je ne samo jezika osnova njegovog rodnog Bihora, nego i ukupna autorova duhovna
predispozicija, gotovo da figurativno moemo rei, njegovo skoro prenatalno iskustvo, ostajalo kao najdublja i uvijek prepoznatljiva odrednica i
Sijarievog svjetonazora, i, na svoj nain, stalno iznova oplemenjivanog
stvaralakog postupka. Tim prije to je u Sijarievom sluaju rije o jed21

Rajko Cerovi

nom od najizvornijih pisaca ovoga jezika, kazano bez ikakve ograde, u najplemenitijem i najodgovornijem znaenju toga pojma.
Danas, primjera radi, Sijariev Bihor, o kojem su i u jednom Bijelom
Polju, kao centru ire regije, postajale mutne i nedovoljno precizne predstave, zahvaljujui Sijarievoj literaturi, moe se pohvaliti svojim u knjievnoj i kulturnoj realnosti prepoznatljivim identitetom, vlastitim prisustvom na ukupnoj mentalitetskoj i psihosocijalnoj mapi znaajnog dijela junoslovenskog, ili ak balkanskog prostora. Bihor je u Sijarievoj stvaralakoj interpretaciji i mit i legenda, bol, strast i muka, udesna simbioza
orijentalnog i drugih dodirnih svjetova, iskustvo elementarnog ivljenja,
esto nesigurno kroenog tradicionalnim moralnim normama koje svojom
rigidnou nerijetko dovode u pitanje i sam ivot. (pripovijetka Kamber
Kuka).
Sijari je, prije svega u svom zaviajnom Makondu, u surovim uslovima za ivljenje i opstanak, otkrio univerzalnu poeziju ovjekove vjeite gladi za ljepotom i saznanjem smisla postojanja, onu praiskonsku tenju svih malih sredina na svijetu da prevladaju banalnost ivljenja koje
depersonalizuje i uniava. Nigdje se uen ovjek, onaj koji je zadubljen u
knjige, itabe i nagomilane civilizacijske mudrosti, ne uzdie, kako nam to
kazuje Sijarieva literatura, do neke vrste neprikosnovenog boanstva kao
u Sijarievom Bihoru, bez obzira da li za takvu predstavu o hipotetinoj
uenosti postoji odgovarajue pokrie.
Daleko bi nas odvelo ako bismo u jednom tekstu ovakve namjene
pokuali da nabrojimo ime nas je sve obogatila i oplemenila Sijarieva
izuzetno razuena knjievna graevina, kakvim dometima estetskog, kakvim semantikim slojevima, kakvim mudrostima i svijeu o paradoksalnosti ljudske prirode nas je kao itaoce, ili eventualne poznavaoce knjievnog zanata, Sijari opteretio. Moda je bolje rei doveo do novih spoznaja o relativnosti, ali opet i neponovljivoj i ako krhkoj vrijednosti ivota
na zemlji. Svaka knjiga koja je dostojna knjievnog ina po sebi na svoj
nain proiruje i bogati itaoevo ukupno ljudsko iskustvo, ali bismo bez
amila Sijaria ostali bez jo jedne dragocjene dimenzije koja nas prosvjetljava i uzdie pred svijetom, bez jedne vrste orijentalno iskustvene lucidnosti koja je u djelu amila Sijaria na specifian i sugestivan nain dospjela u itaocu do vlastite moderne samospoznaje.
Uvaavajui injenicu da je o Sijarievim knjigama mnogo i dovoljno kompetentno pisano, istina vie u formi prikaza nego posebnih esejistikih promiljanja i uoptavanja, nesporno je da djelo ovog bosanskog i
22

Poetika sopstvenog stvaralakog iskustva

crnogorskog akademika trai novo prouavanje, tanije nova tumaenja u

svjetlosti savremenijih knjievnoteorijskih i optecivilizacijskih saznanja,
jer je rije o piscu ije vrijednosti i njime omeen stvaralaki prostor podjednako uspjeno funkcioniu i u savremenoj i buduoj knjievnoj i drugoj
stvarnosti. Zbog toga mi izgleda donekle opravdano da se u ovom tekstu
pozabavim jednim vidom Sijarieve iskustvene poetike, o kojoj je manje ili
uzgred pisano, dakle, koliko nam to pisac dozvoljava, da zavirimo u jednu
vrstu autorove stvaralake radionice, odnosno u knjievnoteorijske principe u koje je vjerovao i koji su mu u njegovoj stvaralakoj praksi bili
posebno bliski.
amil Sijari nije pisao eseje ili knjievnoteorijske rasprave, nije,
eksplicite i izvan okvira svoje proze, govorio ni o svojoj ni tuoj poetici,
nije isticao prednosti ili eventualna ogranienja neke od pomodnih ili klasinih knjievnih kola. Nije se u posebnim tekstovima bavio teorijskofilozofskim umovanjem o prirodi i dometima knjievnog ina, jo manje
polemisao o tome koje knjievno uenje, odnosno koja knjievna strategija
moe biti privilegovanija i knjievno potentnija u odnosu na druge. Priroda
njegovog talenta sainjena je bila od drukijeg materijala, njegovo knjievno pozvanje usmjereno drugim pravcima i vjerovatno dragocjenijim
prostorima vlastite knjievne samopotvrde. Meutim, kao i mnogi rasni
pisci, Sijari je vlastitu iskustvenu poetiku, esto bez svjesne namjere, posijao kao tragove svoga stvaralakog vjeruju kroz svoju prozu, stavljajui
lina knjievna uvjerenja u usta svojih opsesivnih likova i protagonista njegovog bogatog knjievnog materijala. Tako, i bez posebne namjere i istraivanja, saznajemo to je za ovog pisca pria, prianje, naracija, koji je
smisao ljudskog kreativnog govorenja, kako prianje postaje ne samo nadoknada za sivilo ivota i nedostatak dogaanja, nego i sam dogaaj, pa i
jedan od kljunih smislova ovjekove egzistencije.
U antologijskoj Sijarievoj pripovijesti Hasan sin Huseinov govori
se, izmeu ostalog, i o opsesivnoj zavodljivosti, istina usmene naracije,
njenoj potencijalnoj moi da zanese i obeznani sluaoca, nezavisno od toga
da li je sainjena od provjerljivih i dokazivih sastojaka. Prosto je nemogue
ne citirati neke djelove pomenute pripovijesti koja se odnosi upravo na
svrhovitost prianja kao jedne vrste stvaralakog ina: Nisam mogao
dalje, zapitao sam zato beimo u onoga ovjeka. Odgovorili su mi da ja ne
moram da ga gledam, da je Hasan, kada se gleda, kao i svaki drugi ovjek,
ali nije kad se slua... Da bi se skeptini gost, koga su doveli u Han na
Hasanovu naratorsku sveanost, uvjerio da ga pravo zadovoljstvo tek eka,
23

Rajko Cerovi

jer Hasana prije toga nikada nije uo, ispriali su mu anegdotu o tome kako
je jedan ugledni i bogati domain pozvao mnogo gostiju na veeru, a kao
krunu gozbe za sofru postavio Hasana koji e im priati. Priao im je
toliko udne prie, i toliko lijepim glasom da su svi ljudi umuknuli. Nisu
disali. Slijedi poenta: ene su spremale ukusna i raznovrsna jela, ali kad
su htjele da prva od zgotovljenih jela poslue, zastajale bie nasred sobe
omaijane Hasanovom priom, i od tog trenutka zaboravljale i jelo i
posluenje. Sve se pretvorilo u uho. Kada je svanulo, ispostavilo se da od
veere nema nita, da je sve zagorelo i pokvarilo se. Mo Hasanovog kazivanja je bila tolika da niko nije zaalio zbog toga to je ostao bez bogate i
dugo oekivane veere.
Pria li istinite prie ili izmiljene onaj Hasan? Moj prijatelj se
okrenuo, gledao me preko prazne ae u ruci, pa mi veli: To se ne zna; to
se nikad ne moe znati kad bi neko Hasana to upitao, uvrijedio bi ga i on
bi, istoga asa, prekinuo priu. A to bi bila velika teta i ljudi bi se na
onoga to pita naljutili, platili mu aj i pokazali na vrata, neka ide. Kad ste
me pitali, a sreom niste njega i nemojte da vam se to omakne s jezika, ja
u vam odgovoriti: ono to bi, u njegovoj prii, moglo biti istina, uini vam
se da je izmiljeno, a ono to je izmiljeno, uini vam se da je istina, i vi
nikad niste ni ovamo... ni onamo... nego u rikama Hasanovim koji vas ljulja i tamo i ovamo kao da ste u kolijevci.
Ima li igdje, raunajui i na najmudrije rasprave o prirodi, u prvom
redu jezike kreacije, plastinijeg, jednostavnijeg i sugestivnijeg objanjenja sveukupne arolije knjievne, odnosno govorne umjetnosti, boljeg
primjera za eksplikaciju vjeite ljudske potrebe za umjetnikim inom ove
vrste, tom gotovo jedinom ljudskom djelatnou kojoj se ne moe pronai
praktini cilj ni do kraja objasniti njegova svrhovitost? Ne odnosi li se to
istovremeno i na druge vidove umjetnikog izraavanja koji su, samo
naizgled, stvar ovjekovog luksuza i neophodne stvaralake dokolice, a nasuna ovjekova potreba za prevladavanjem banalnosti ivota i vapijui
vjeiti pokuaj da naem postojanju na zemlji pridamo ili potraimo vii
smisao? ... Ono to bi, u njegovoj prii, moglo biti istina, uini vam se da
je izmiljeno, a ono to je izmiljeno, uini vam se da je istina, i vi nikad
niste ni ovamo... ni onamo... Nego u rukama Hasanovim koji vas ljulja i
tamo i ovamo kao da ste u kolijevci.
Ne korespondira li to sa najnovijim knjievnim teorijama o maginom realizmu koji je proslavio u svijetu itavu galeriju monih junoamerikih romansijera, ili na obilno korieni metod dokumentarne fikcije
24

Poetika sopstvenog stvaralakog iskustva

koji stoji u osnovi svakog velikog knjievnog ina. Nije ni Tolstoj sve
izmislio u svome slavnom romanu Rat i mir. Mnogo toga o emu je u
svome remek djelu govorio istorijski je provjerljivo, mnogo toga se zaista i
dogodilo, ali pokuajmo razgraniiti to je izmiljeno, dakle odvojiti pievu fikciju od realnog i dokumentarnog materijala. Takva operacija je, i
pored najbolje volje, ili umovanja estetiara i knjievnih znalaca, jednostavno neizvodljiva. arolija umjetnosti ostaje jedan od teko objanjivih
fenomena i ako ga nauka o knjievnosti, estetika, psihologija, sociologija,
filozofija ili primijenjena lingvistika, sa manjim ili veim uspjehom, vjekovima otkljuavaju. U tome se sastoji i osnovni izazov hiljada umnih ljudi
koji su posvetili ivot izuavanju tajanstvene prirode umjetnikog ina ili
naina njegovog djelovanja na publiku.
amil Sijari je, kao to vidimo iz navedenog citata, jedno od vlastitih krucijalnih stvaralakih iskustava, tanije svoje lucidno poimanje
snage i sugestivnosti literarne naracije, dovoljno lukavo, ali istovremeno
dovoljno uvjerljivo, pripisao jednom od svojih naoko priprostih likova
koji, pored ostalog, nikada nije uo ni za umjetnost ni teorije o njoj, ali
instinktivno osjea da ono to je izmiljeno djeluje kao realnost, a realno se
ini izmiljenim. Sporedno je to je ovdje rije o usmenom kazivanju, jer je
u krajnjem sluaju i naglas itana knjiga takoe usmeni in. Kao da u
nadahnutom pripovijedau Hasanu vidimo samog amila Sijaria koji je
tako lako pisao kao to je umio nenadmano kazivati. Blii poznavaoci
ovog pisca, dakle oni koji su se ee druili sa amilom Sijariem, navode da je amil itave svoje pripovijesti izgovarao pred prijateljima,
unaprijed provjeravajui utisak, a tek poslije toga ih objavljivao. Razumije
se da je objavljena verzija u odnosu na njen usmeni predloak bila daleko
savrenija, da je svaki detalj u njoj imao svoje duboko proraunato mjesto i
znaenje u Sijarievoj matovito voenoj kompozicionoj tvorevini. U tome
je bio donekle slian Branku opiu, takoe jednom od najizvornijih i
najdarovitijih pisaca ovoga jezika.
Koliko je amil Sijari duboko doivljavao smisao knjievnog ina,
kako se itavog stvaralakog vijeka borio sa tajnom ivota i umjetnosti,
svjedoi jedan od njegovih odgovora na pitanje knjievnice Grozdane
Oluji: Za mene je, i danas, itav ivot jedna jedinstvena misterija, iju
sam odgonetku vjeito traio u ostacima prolosti, ljudima i ivotu. I sada,
kad piem, ja nemam nikakve druge namjere do da odgonetnem misteriju
postojanja stvari, ljudskih odnosa, postupaka, elja i naem opravdanje za
postojanje ovjeka i stvari (knjiga amil gora razgovora, podnaslov
25

Rajko Cerovi

Savremenici o amilu Sijariu, str.16, koju je priredio ovdje prisutni i

vrijedni knjievnik Faruk Dizdarevi). Ove rijei moe izgovoriti samo
rasni pisac, ovjek obilnog dara i bogatog knjievnog iskustva koji vjeito
ostaje istinski zadivljen pred tajnom ivota i ne manje tajnom umjetnosti.
Nije amil Sijari do slinih zakljuaka i inspirativnih poimanja vrijednosti ukupne sfere estetskog doao itanjem znaajnih teorijskoknjievnih rasprava i eseja, nije pokuavao da ni jednu od modernih poetika i
preporuljivih knjievnih postupaka bukvalno primijeni u svome djelu, nije
slijedio ni jednu od klasinih ili pomodnih knjievnih strategija koja bi mu
predstavljala neku vrstu knjike inspiracije, ili prosto zbir naknadno nauenih i od knjievnih teoretiara preuzetih preporuka i sugestija, ve se, u
prvom redu, rukovodio sopstvenim kreativnim iskustvom kao plodom
izvornosti vlastitog talenta i izuzetno originalnih puteva linog stvaralakog sazrijevanja. Daleko od toga da su mu knjievnoteorijska znanja bila
nepoznata, ili da nijesu izazivala njegovu uvijek budnu intelektualnu radoznalost, ali se u svemu to je radio prevashodno oslanjao na vlastito iskustvo, nastojei da ne iznevjeri prirodu, gotovo moemo rei bogomdanog talenta, koji mu je omoguavao izuzetno prepoznatljivo kretanje kroz
svijet literature, tanije ostajanje na svome obilno potvrenom i osvojenom
knjievnom prostoru koji se iz knjige u knjigu izunutra brusio, rastao i
usavravao.
Tako je njegova prije svega iskustvena poetika rasuta, ili po malo
lukavo sakrivena u njegovim romanima i pripovijestima, u kojima autor
ostavlja iza sebe naoko diskretne, ali za znalca uoljive tragove sopstvenih
knjievnih uvjerenja, principa i knjievnih naela u koje je vjerovao i na
svoj originalni nain ih slijedio. Naime, amil Sijari je posjedovao uroen istinski pripovijedaki dar kae Josip Osti, u tekstu I danas ujem
amilov glas (amil gora razgovora, str.53) i nastavlja: a uz to je bio
izvrstan poznavalac duge i znaajne tradicije narodnog usmenog pripovijedatva. Kako onog u nas, koje mu je bilo jeziko i stvaralako ishodite,
tako i tradicije usmenog pripovijedanja uope, posebno onog oaravajueg,
koje nam je dolo s Orijenta. To pripovijedako nasljee on je, kao to sam
pisao uz jedan izbor njegovih pripovijedaka, proimao iskustvima ovjeka
modernog vremena i pisca upoznatog s knjievnim prosedeima dvadesetog
stoljea, ali tako da ono nije tetilo zakonitostima govora koji je namijenjen vie uhu koje slua, nego oku koje ita.
Gotovo da se ovoj konstataciji amilovog prijatelja knjievnika Josipa Ostija nema ta ni dodati ni oduzeti. Posebna bi pria bila eventualni
26

Poetika sopstvenog stvaralakog iskustva

pokuaj blie elaboracije udjela orijentalnog narativnog umijea u Sijarievoj stvaralakoj galaksiji, ali daleko od toga da je rije o nauenom pa
primijenjenom, ve o Sijarievom bihorskom zaviajnom nasljeu koje je,
i ako na krajnjoj periferiji islamskog kulturnog kruga, bar usmenim putevima donekle uspijevalo da osjeti u sebi daleki uticaj Orijenta, odnosno u
prvom redu islamskih kulturnih izvorita. Otuda kod amilovih Bihoraca
ono strahopotovanje prema uenom ovjeku iz svijeta, pa i prema onom
smetenom i gotovo neupotrebljivom hadiji iz romana Bihorci. Nije elementarne i prilino bezvjerne Bihorce hadija nikada impresionirao citatima iz Kurana, nego drugom priom u kojoj je sigurno boravilo zavodljivo
orijentalno pripovijedako iskustvo za kojim su eznuli. Taj hadija iz romana Bihorci gotovo da i nije lik u punom knjievnom znaenju, nego
samo osoba koja svojim prostim prisustvom u Ralju omoguava autoru da
otvori mnotvo drugih sudbina, da skine poklopac sa te, kako je amil
znao rei, tajanstvene sehare pod kojom je vjekovima kljuao za druge
malo poznati ivot, sirov, prijesan i elementaran, ali ne manje uzbudljiv, i
na svoj, moda priprosti nain, okrenut odgonetanju tajne ivota, smrti,
trajanja i smisla ovjekovog bivstvovanja na zemlji.
Kad ve govorimo o Sijarievoj, prije svega iskustvenoj poetici, elio bih da skrenem panju na jo jedan problem ove vrste ijem je razrjeavanju amil Sijari dao svoj ne mali i implicitni, kroz vlastito djelo, a
dijelom i eksplicitni doprinos. Rije je o ulozi istorije, odnosno znanja o
njoj u knjievnoj tvorevini koja se bavi sudbinama i dogaajima iz prolosti. Sijari je vrlo rano, instinktom modernog stvaraoca, definitivno shvatio da je ono to se u klasinoj knjievnoj nauci i teoriji nazivalo istorijskim romanom ne samo prolost i jalov posao, nego, u prvom redu, fikcija
bez pokria. Traiti od pisca bukvalnu rekonstrukciju dogaaja, linosti,
epoha, procesa i lomova koji su sudbinski uslovljavali promjene u svijetu,
granii sa naivnou velikog dijela nastavnog osoblja u kolama koje
tumai knjievno djelo na krajnje uproen, zastareo i skoro prepotopski
nain.
Uslovno uzeto Sijarieve knjige Mojkovaka bitka, Konak,
Raka zemlja rascija ili Carska vojska samo su na prvi pogled istorijski romani, posmatrani u klasinom smislu knjievne sistematizacije
toga pojma. Kod Sijaria jednostavno nema istorije. Neki poznati istorijski
dogaaj ili linost samo su osnovna naznaka i okvir za njegove stvarne,
odnosno u Sijarievom djelu ostvarene ljudske likove i sudbine. Nema kod
njega ni istorijske hronologije dogaaja koji mu slue kao knjievni pred27

Rajko Cerovi

tekst. U nekim djelima u kojima se radnja dogaa u Akovu, to je turski

naziv za dananje Bijelo Polje, ne moemo precizno odrediti da li je to
Akovo iz sedamnaestog, osamnaestog ili moda esnaestog vijeka. Bitna je
ljudska pria koja se tako sugestivno razvija pod autorovim perom i koja
je, i pored aure dalekih zbivanja, u svojoj biti savremena i sveznaenjska.
Eksplicitnije Sijarievo miljenje o ulozi istorije u knjievnom djelu
nalazimo objavljeno u tekstu Dr Hasnije Muratagi Tune u knjizi amil
gora razgovora, str.167. Na pitanje da li poto esto u svojim djelima
govori o prolosti to slika istoriju Sijari, pored ostalog kae i ovo: Meutim, prave istorije u mojim djelima nema. Koga interesuje istorija nek
ita ono to istoriari piu. Oni su ti koji se bave tom problematikom. Literatura nema pretenzije da tumai istoriju. Ne bar ovu koju ja stvaram.
Neto kasnije Sijari ovako nastavlja: Ispriao sam bezbroj ljudskih sudbina, sitnih i krupnih, upeatljivih i obinih. Mnogi likovi postojali su u
ivotnoj stvarnosti, ali da sam ih takve dao bili bi beivotni. Zato sam im
udahnuo duu. Istorijske podloge nema u mom djelu. Ja znam istoriju, ali
to je mrtvo, turo. Unosim u nju elemente ivota, bivstvovanja i priam
onako kako je moglo biti. I svim sredstvima nastojim da u to ubijedim
itaoca.
amil Sijari je, dakle, kao nesumnjivi autentini stvaralac, daleko
od primitivne pretencioznosti jednog, naalost mnogo itanog pisca kakav
je bio Duan Baranin, koji je izmiljao i dijaloge izmeu poznatih istorijskih linosti, traei od itaoca da mu na nevieno povjeruje. Dodue,
manje se u tom sluaju radilo o literaturi, a znatno vie o propagandi nekih
velikodravnih programa i ambicija koje su se u najnovijim dogaajima
krvavo vratile i njegovim itaocima.
amil Sijari je, kad ve govorimo o njegovom shvatanju iskustvene
poetike i mjesta knjievnosti i umjetnosti u ovjekovom ukupnom trajanju,
u vlastitom djelu vrlo suptilno tretirao i sudbinu umjetnika, pored ostalog,
u jednoj od njegovih najpoznatijih pripovijedaka Sablja. Recimo ovdje
samo toliko da sabljar umjetnik onog trenutka kada se stvarno zaljubi, odnosno do kraja izgubi linost, ak do sudbinskog samozaborava, trajno ili
privremeno, svejedno, ostaje lien vlastite tvorake moi, pa od kadije trai
lijek za svoju beznadenu boljku i izgubljeni smisao postojanja. Ovako
originalno tumaenje sudbine umjetnika teko da moemo igdje nai u
bogatoj svjetskoj literaturi.
Na kraju dozvolimo sebi vjerovatno nespornu konstataciju da je amil Sijari, kao jedan od najizvornijih naratora u junoslovenskim nacio28

Poetika sopstvenog stvaralakog iskustva

nalnim literaturama, oigledno bio u prisnom dosluhu sa gotovo svim knjievnoteorijskim saznanjima i otkriima sline vrste u svome vremenu. Koristio ih je na svoj nain i saobrazno vrsti vlastitog talenta. Nije mahao
eventualno usvojenim teorijskostilskim prosedeima, nije traio da ga svrstaju pod odreenu knjievnu strategiju, nije se pozivao na teoretiare koji
bi eventualno afirmisali i potvrdili osobenost njegovog stilskog postupka.
Pruio je kritiarima i istoriarima knjievnosti obilje inspirativnog materijala za njihove analize koje su ve napravljene i koje e tek doi. Ima u
njegovom djelu i najnovijih postmodernih ili postmodernistikih knjievnih iskustava i postupaka, skladno i lucidno pomijeanih sa iskustvima
znaajnih savremenika, kao i klasika. Uostalom, odavno je reeno da su
najbolji pisci oni ija se poetika, ili metod pisanja, odmah ne mogu uoiti,
ili teko daju na prvi pogled eksplicirati. amil Sijari pripada toj vrsti nesumnjivo privilegovanih autora.

29

arko UROVI
ALBUM PJESNIKOVIH NESANICA
Dolazei prije nekoliko godina u Godijevo prvo to me obuzelo dubokim osjeanjem divljenja, bilo je nebo. Imalo je ovalni ram, slino oku
koje ga gleda. I slino rijeima koje ga razastiru unutar svojih znaenjskih
slivova. U svakoj Sijarievoj knjizi egzistira nebo i svjetlost. Valjda da
podsjete da u tronosti ivljenja ima i trajuih zasjaja koji nadvisuju tu tronost. Prirodno je da se tronost iskljuuje iz misli, posebno kad je bie
okrueno darenim nebom i livadskom arenicom cvjetova.
U Godijevu, toga je u obilju.
Literatura s razlogom prihvata to obilje. Utkiva ga tamo gdje se javlja relej radoznalosti. A akteri drame uvijek su pripravni da s prirodom podijele bliskost stapanja. I u zimskoj i u svakoj drugoj kalendarskoj najavi.
Od prve visibabe do isteka cvjetne sezone. Tamo do novembra kada se u
stihove i u cvjetove pone naseljavati magla. S maglom i brige. Kao oblik
novog doivljajnog sloja.
Taj sloj jednako je vidan i u Sijarievoj prozi i u poeziji. Lirskog je
porijekla i prospekcije. Kao takav brie razliku izmeu sjeanja i zamiljanja. Pisac objedinjuje te fenomene, inei tako izraz dubljim i dejstvenijim.
Zamiljanje je jedan od preduslova da vizija dobije svoju punu predmetnost. Tako ona postaje klju kreacijskog uinka. Ne samo kad se radi o
ispovjednom tonu prie, nego i kad se kristalizuju njeni dubinski zasjeci.
Vizija je sama po sebi poetskog karaktera. Doprinosi uvjerljivosti naracije.
Povodom Sijarieve zbirke poezije "Lirika" mudra Isidora Sekuli istie da prozu uzdiu poetski elementi. Bez njih bi djelovala osakaeno. Sijari kao da je slijedio ovu njenu opasku. U svim pievim prozama poetsko
se javlja kao vrsta "magnetne rezonance". A ta je sa Sijarievim poetskim
soinjenijema? U njima pisac njeguje neuobiajen vid refleksiranja predmetnog. On stihu daje pripovjedno obiljeje. esto i sa fabulacijskom osnovom.
Moderni liriar esto koristi formu eseja za vizioniranje svoga svijeta. Dakako, sa uplivom novog korespondentnog koda. Sijari pribjegava
31

arko urovi

tradicijskoj modelaciji stiha, reci emo ravnomjernog toka. Takav kakav je

umije da zanese. Valjda to ima zanimljiv podtekst. Najee simbolikog
usmjerenja. Neu rei da je izostala muzikalnost. I ona postoji, samo joj je
kretanje prilagoeno zahtjevu spore izraajnosti.
Ako bismo se zapitali zato je Sijari poslije vie sjajnih knjiga proze, odluio da objavi zbirku poezije, odgovor emo nai u pievoj potrebi
da poetskim jezikom kae neke fluidnije istine o ivotu, vjerovatno smatrajui da je on neka vrsta nadgradnje nad onim to nudi prozno kazivanje. Uz
pojam poezije, ne od sada, vezuje se i priziv bojeg poslanstva, dok prozi
pripada zemaljski status, to se esto smatra statusom nieg reda. Meutim,
tu nema hijerarhije, iz prostog razloga to literaturu ne odreuje vrsta nego
stvaralaka dubina i umijee.
Mnogi potvreni pisci, naroito u starijim godinama, vraali su se
stihu, mislei da e putem njega izraziti najdublje nemire bia. Tako nije
bilo ni u primjeru velikih. Balzak, Dostojevski, Flober, Tolstoj i mnogi
drugi pisali su poeziju, ali su to bili neuspjeli odjeci onog velianstvenog
to su u prozi postigli. Sa Sijariem je drukija stvar. Zato? Zato to se u
njegovoj poeziji, u finom vezu, proimaju duh i svijet. Drugim rijeima,
stvarno i miljeno mnogostruko se dodiruje i oivotvorava. I obina stvar
moe se iskazati kao otkrie, ako je poetski odraena u novoj jeziko-smisaonoj
datosti. Tada se predmetno povinuje sili subjekta, poto on indukuje viziju i
prizor. Zasniva poetski fundus. Stih govori kako poeta opaa sebe i kako to
opaanje prelama u vizijskoj matrici. Ne radi se tu o stanju posmatranja koliko o
stanju srastanja subjektnih dispozicija u jedan koherentan evokacijski diskurs.
Rekao bih diskurs poistovjeenja sa prirodom kao ljekovitim ovjekovim utoitem. Citirajmo poetu: Pada kia. / Ja hodim kroz travu i stanem, I poelim: /
da sam kapljica kie / Pa da joj na ruku panem.
Konano svijet nije samo ono to se vidi ve i ono to se nasluuje. Mata
pomae da proces nasluivanja dobije osnaenu pulsaciju u ispovjednoj sferi.
Neke pjesme u "Lirici", prevashodno pisane u rasponu od 1949-1987 imaju energian ton. Rije je o pjesmama aluzivne i afektivne fermentacije, to je uobiajeno za poete mudronosnih egzaltacija. Kod takvih se slike stalno mnoe. Jednom obliku pridodaje se vie imaginativnih udjela i oni, naavi se u istoj evokacijskoj kompoziciji, djeluju na slune kanale omamljivo. Rei u da je tu imanentna apoteozina fraza, inae, preplavljena rascvatom brojnih slika i uzastopnih vokalskih naznaka: Z(a)m(i)r(i)s(a) l(i)v(a)d(a). P(u)n(a) j(e) cv(i)j(e)c(a),
n(i)j(e) p(o)k(o)(e)n(a).
32

Album pjesnikovih nesanica

Najvanije je, kae or Pule, kad se doe do istog pojma o samom sebi.
Tu se svakako radi o stanju stalnih preobraaja u kojima se zatiemo. Tako je
svaka Sijarieva pjesma drukija od prethodne. Ne u jeziku koliko u odabiru
teme i u nainu njene transformacije. U jednom se vodenom okcu "ogleda nebo,
sunce i ja", a u drugoj pjesmi trava postaje bliska srcu "samo ako je Ona prola
kroz nju." Znaenje misli obiljeava se nijansom neoekivanog kreacijskog postupka. Po pravilu sa filozofskom proetou.
Kad je poeta u zanosu, on se nalazi u nekoj vrsti bezvremene praznine. Do njega tada hrupe mnoge zapretane stvari iz minule prolosti. U
tom prisjeanju zatie sebe u ulozi dvojnika. Kao bie koje je zarobljeno
mreom tajni i udesa. Poeta e udes apostrofirati kao neto neizbjeno: Bez
svoga udesa / Ti ne bi bio / Ti.
Zbirka poezije "Lirika" tvorena je kao album nesanice sa bezbroj
scena. Koliko pjesama toliko i njih. Zato im naslovi nijesu potrebni. Smrt u
mnogim pjesmama figurira kao trajua odrednica. Ona je uvijek ekajueg
statusa. I uvijek opominjujua. I nikad, bez odede pojmovnog odreenja:
Kad se umire, tad se uti. / Bie to za mene divota, / Jer u moi da ponesem / Ono zbog ega sam utao / Cijelog / ivota.
itajui Sijarievu poeziju reklo bi se da su ideal i apsurd nastali iz
iste legure. Ideal signalie stanje ivota, a apsurd potencira sjeanje straha i
nestanka. Vrijeme je utisnuto u oba ta odredina ina, budui da se ono
javlja kao zidar i jedne i druge pojmovne postulacije. Tako pjesnik sa zaviu gleda na brata koji mirno na livadi lei i udie miris trava, srean to
nije vidio more. Zbog njega bi se od gledanja umorio. Druga je slika u protivtei sa prvom. Ona kadrira osjeanje "posmrtne poasti" za svakog bliskog ko je umro - hajduka ili konjokradice. ene mrtve u mislima "namotavaju na vreteno do u svanue". Ovdje smrt ne zakriva vidokruge ivota.
Imajui u vidu tu injenicu poeta slobodno markira minula vremena i
(ne)zgode u njima. Mata pjesniku pomae da brzo pree rastojanja i da se
zadri tamo gdje je dom ovoj ili onoj dosjetici. Razumije se kroz poetsku
vizuru, poto ona due traje od uzgredne rijei.
Misli je dato da se neprestano iri. Uobrazilja joj daje osobinu stalnog pomjeranja u vie smjerova, podreujui sebi i jezik kojom se emituje.
Posebno mjesto gdje se neto odigralo. Najvie toga odigralo se u zaviaju.
No, prije toga odigralo se u biu artikulatora, jer se oko njega sve vrti. On
je vlasnik memorije i recepcije. Na poeti je da rasuto okupi i doivljajno
osloji.
33

arko urovi

Kad pohoduje zaviaj, pjesnika obuzima plima zanosa. To je onaj

zanos koji se slae tihano ali uporno. Kod takvog slaganja uitak je vei, a
misao korjenitija. Proistekla je iz nutrenog sloja, uz slijed zvunih tonova.
Zvuk doprinosi da misao bude pamtljivija. Poesto sa rezigniranim
obrisom. Takvi obrisi uzrokovani su "pomanjkanjem" volje u starijem
dobu. Tada se umjesto etiri jedva doskoi prva stepenica.
Neemo rei da ove stihove izbira samoa. Izbira ih umna starost.
Zato su sumnjiavog gesta i melanholinog naplava. Rije je o trenu kad se
iekuje kraj: Na zidu mi otkucava l Sat. Malo, malo pa odbroji l Vrijeme...
Ne znam ta njemu da odgovorim.
Stiem utisak da se stihovi izgovaraju sa lakoom. Prije toga su u
sebi odbolovani. A bolu je svojstvena energija. Uprta vidom nebesima kao
uvarnom priklonu duha i znatielje. Balzak izjednaava nebo i budunost.
Jedno drugom slui kao transfuzija postojanja. Tu avanturu izleta simbolizuju i kosmonauti. Prije toga to su inile poete magnovenog nadahnua,
inspirisane Ikarovim prvim letom.
Smatra se da je svijet osvojen kad se snagom odrazi u pjesnikovom
subjektu. Ovom zbirkom poezije Sijari je pokazao mo takvog odraavanja.
Rekao bih da se Sijari drao klasine koncepcije kad je u pitanju
graenje stiha. On i sjeanje uzima kao vaan odnos sa svijetom. Mogunost njegovog projiciranja je neograniena, uz uslov da ga artikulator umije
crpsti i imaginativno oploavati. Sijari se moe pohvaliti takvom vrlinom.
A vrlina se mogla stei i punom ovladanou jezikom, posebno kad su
neoekivane kombinacije u pitanju. ovjek ovog podneblja, govorio mi je
pisac, u jeziku prepoznaje i svoju vitalnost. Naprazno ne mudruje. Mudruje
samo ako se njime moe pronai izbavljenje od nemilice i zla.
"Lirika" je i napisana da proteira takav jezik. I ne samo jezik, nego i
egzistenciju koju treba umilostiviti da bude meka od postojee tvrdine.
Zbog toga zbirka sadri i filozofske repere. Neku vrstu samonikle mudrosti, koja je najee vitalnija od uene. Zanimljivo da sve to se raa i
dogaa umotano je u bajkovite slike, ne razminjujui ni paklenike stvari,
jer bajka mora imati i posebnu vrstu ogledanja.
Tamo gdje ranije nije bilo puta, rije je hodala i stizala gdje se namjerila, iskazujui ne samo izgovoreniko nego i iskustveno bogatstvo.
Svemu to se razgorijeva svijetom i ivotom trebalo je dati zavidan ulni
vid i osjeajni ton. Sijari je to umio kao izuzetan vlasnik nerpesunog
dara.
34

Faruk DIZDAREVI
SIMBOLIKA PRIRODE I PRIRODNIH POJAVA
U KNJIEVNOM DJELU AMILA SIJARIA
Gotovo u svim knjievnim djelima amila Sijaria susreu se elementi panteistike senzualnosti u kojoj prirodni i ljudski svijet postaju
nerazluivi inioci ivog jedinstva: spiritualnog i biolokog, zemaljskog i
nebeskog.
Tlo kod Sijaria predstavlja sloen mozaik geografskih kompleksa,
razliitih istorijskih situacija i kulturnih tipova koji ga proimaju i ine
veoma raznolikim u srodnom i jedinstvenom: u neemu to ima zajedniku
osnovnu supstancu. Novija knjievno-istorijska misao sa uenjem o slojevima bia umjetnike tvorevine govori da asimilacija duhovnih osnova
nekog regiona i njegovog kulturnog habitusa (folklora, istorije i pejzaa)
moe biti put za ostvarivanje specifinog umjetnikog djela, ali, istina, ne i
uslov njegove vrijednosti. Vrijednost mu se otkriva u korelativnosti svih
odnosa i slojeva u njemu, pa i onog regionalno-kulturnog i istorijskog.
Kao potku za umjetniku stilizaciju svojih pripovijesti i romana Sijariu esto slue folklor, legende, istorijske teme i umjetnika transformacija prirodnih fenomena. On ovjekovu individualnu sudbinu vidi u okvirima istorijske i prirodne drame kompleksa kome pripada, pa time i njegovu linu situaciju projicira u koordinate ireg totaliteta.
Stvarajui kao svaki pisac uostalom, nesvjesno (ili sasvim svjesno)
jednu topologiju linosti u svojim djelima, razvrstavajui ih u razliite kategorije (ili ih polarizujui u dvije osnovne grupe) Sijari kao kriterijum
uzima ovjekovu udaljenost od prirode ili blizinu prirodi. Zbog tog poremeaja ravnotee subjekt-objekt, priroda-ovjek, likovi koji su se odvojili
od prirodnih izvora, presjekli dodir sa ulnou prirode, pretvorili su se u
deformisanu ljusku bez sadrine. Takvi, meki i suvi, oni postaju predmetom igre drugih linosti i pievog humoristikog zahvata. Najizrazitiji primjer ovakve linosti nalazi se u romanu BIHORCI. To je Hadija, glavni
lik u djelu, inkarnacija istonjakog fatalizma i predanosti unutranjim
35

Faruk Dizdarevi

regionima bia i subjektivnim himerama. Zbog toga je on crn, speen, nemoan, mek i tanuan. Slian je i aga iz Roaja u romanu KUU KUOM
INE LASTAVICE ili Elmaz Podujevac iz pripovijetke AGITAI. Tom
krugu, na izvjestan nain, pripada i starac iz prie MIRIS LIA ORAHOVA koji je, strahujui od orahova stabla i kobnih predskazanja smrti,
ograniio svoj ivotni prostor na razmak izmeu oraha i kunog zida.
Druga kategorija likova bila bi ona koja je srasla gotovo bukvalno sa
zemljom i iz te sraslosti crpe ogromnu snagu. Halimaa iz romana BIHORCI primjer je ovog drugog tipa Sijarievih knjievnih linosti. Taj
planinac, milju, krvlju i osjeanjem vezan za zemlju, iji korijeni su toliko
urasli u bie zemlje, sposobniji je za ivot i surovu borbu sa drugim ljudima. On ivi na onaj nain na koji ivi biljka, u borbi za opstanak unitavajui drugu biljku.
Postoji i trea grupa likova u Sijarievoj prozi koja se nalazi na granici izmeu dvije prve, ali njih neemo komentarisati jer su van konteksta
teme o kojoj govorimo.
Kao to je ve reeno, priroda je kod Sijaria i dekorativni i konstitutivni element, a to znai da se njena uloga (npr. u pripovijetkama BUNAR, VODA PROMUKLICA, ZEMLJA, PUT) preobraava od znaaja
medija i atmosfere radnje do semantike opteg organizacionog simbola.
Tako u pripovijeci BUNAR suha peterska polja, bezvodna pustinja u kojoj konjska karavana uzaludno trai kap vode, po kojima je esto iao trgovac Dimir, edan, piscu su tek osnova za stvaranje odreene atmosfere i
zapleta. Ali, transmutacija tih faktora prirodnog i socijalnog svijeta u snovima jednog ovjeka, ili njihova transformacija u pripovjedakoj strukturi
iz pomenutih oblika u simbole, dobija pravi smisao. U pomenutoj prii san
o vodi kao apsolutnoj transcedentalnoj vrijednosti, to ovjeka tek ini potpunim a opet gubi puni smisao kad se dosegne kao predmetnost ali izgubi
kao san, prati stalno pripovjedaku naraciju i ponavlja se u vidu refrena.
Na poetku to je san o djetetu iz koga nie talas vode:Jedan talas, velik,
zasukao se pravo od tog djeteta, ispod zipke njegove, i sav plav, od zvijezda, skoio pravo Dimiru na prsa da ga poplavi, u toj noi punoj travuljine, i vode, nad kojom se ljuljao cvijet bijeli. (BUNAR)
Tri estice koje obrazuju kosmiku sferu ovoga sna su prirodni predmeti (voda, trava, cvijet) i oni se u snu spajaju u jedinstvenu sliku koja
predstavlja viziju totalnog jedinstva ovjeka i prirode koje je poremeeno i
ovjek osuen vjeito da transcendentira u pravcu neeg vieg i obuhvatnijeg. Metaforika podzemnih voda i njena mitska projekcija zatvaraju sli36

Simbolika prirode i prirodnih pojava u knjievnom djelu...

kovni i znaenjski krug u pomenutoj pripovijeci BUNAR. Dimir Tuhovac, junak prie, opsjednut slikom izvora, bujnog rastinja i cvijea, kopa,
dakle, bunar u bezvodnom kraju. Manija kopanja udaljava ga od prirode i
unitava njegov ivot. Na slinom principu izgraene su pripovijetke
VODA PROMUKLICA i ZEMLJA, s tom razlikom to u jednoj star i bolestan ovjek hoe da pronae udotvornu vodu koja lijei i podmlauje, a
u drugoj siromah traga za blagom i zemlja mu se pretvara u bezbroj arobnih hodnika, u kojima sija neka udesna, rajska, uta, svjetlost. Mehanizam
funkcionisanja i zasnivanja radnje i funkcionisanja i geneze simbola (priroda, voda, zemlja, blago) konstruisani su tako da polaze od osjeanja o
znaenju prirode i prirodnih simbola u svijesti ovjeka, a zatim u metamorfozi prirode u simbole pripovjedake strukture i njene filozofske semantike.
Sijarieve epske reenice, date u specifinom jezikom maniru, podsjeaju na neku mreu to treperi na vetru. Tako se italac osjea ulovljen u
ovu mreu finog lirskog patosa i prati dramatine odluke i preokrete u
biima ljudi. Uz to pisac se potrudi da lirskom evokacijom probudi prirodu
i da je pridobije za stvaranje tajanstvenog i jeznog timunga: A dan je
bio, u lijeu se gomilale magle, jezom su huale gore. (AGITAI)
Pisac se nije zadovoljavao da daje samo sliku spoljanjih manifestacija ve ga je vie zanimala ljudska drama njegovih likova u kojoj se rezimira, simboliki postavljena, iznijansirana misao o trajanju i umiranju (kao
slika sipca u drvetu koji nagriza krov hanski i tako itavu umu balvana
pretvara u sitan prah). (HAN)
Avdulov zavretak u smrtnom gru nosi nestvarnost simbolisanu prstenom mjeseeve svjetlosti na vodi. Stvarno i nestvarno se prepliu - snovi i
java, ivot i smrt, zeleno prstenje mjeseevog bljeska koje se sve neumoljivije iri na stravinoj i mranoj vodi. (ZELEN PRSTEN NA VODI)
Tuga prolaenja, tihog proticanja koji nam u pamet vraaju nerazmrsivu tajnu svijeta Sijari ovako definie: Nema usta koja umiju kazati ta
je to svijet, do da je neto to otie kao Dunav. Misao o prolaznosti data je
i ovako: Ostaje... i kamen ostaje i zemlja. A ovjek opada.... Otkine se s
grane i hajd u zemlju... (ZELEN PRSTEN NA VODI). Smrt nije neto
strano: ona se osjea i sluti kao um koji struji negdje u bilju, u talasima
vjetra, kao miris lia orahova, kako to kae pisac u istoimenoj pripovijeci. Okvir za evokaciju smrti, gdje se misao prevodi u simbole, znake i
znamenja veoma uspjeno je dat u prii HRT. Elmaz Dolianin poklonio je
ovu plemenitu ivotinju svom zetu. Kod novog gospodara hrt e poeti da
vene kao pitomi, plemeniti cvijet na otrom i hladnom brdskom kamenu.
37

Faruk Dizdarevi

Jedne mrazovite noi ispunjene mjeseinom koja je izgledala kao da su se

nebo i zemlja stopili u beskrajnu mlijenu bjelinu, kroz koju, sam i velik,
plovi mjesec spojilo se ono to je bilo ivo u mrtvom tijelu ivotinje, sa
mjesecom.
Ova sjajna lirska pria mogla je biti izvedena tako isto i dosljedno,
u jednom potezu, kao da je rezana iz kristala, samo zahvaljujui podudarnosti pievih iskustava sa percipiranim slikama i priama koje je sluao u
zaviajnom kraju. U prii BOR, PTICA I NITA osnova je legenda o
usamljenom i tajanstvenom boru to ulijeva osjeanje strave osjetljivom
djetetu i pribliava mu, u vrijeme njegovih prvih spoznaja, mrano lice
smrti to se javlja iz tajanstvenog oreola uklete i neunitive biljke.
Opis prirode i prirodnih objekata funkcionalni su u Sijarievom djelu.
Svi procesi koji se odigravaju u ovjekovom biu u bitnoj su vezi sa prirodnim fenomenima, u njima se reflektuju ili se u ovim, ili uz pomo ovih
razrjeavaju. U dodiru, sa prirodom linosti se preobraavaju ili se promjene u njihovom biu najee dogaaju u prirodi, pa izgleda da je zamrla
ljudska svijest i ulnost oivjela u doticaju sa praelementom, i tek tako je u
stanju da ispunjava svoje ljudske funkcije. U pripovijeci PUT, na primjer,
rije je o sukobu ovjeka i prirode, u kome ovjek redovno gubi. Slika puta
u zavijanoj planini prua se kao beskraj ovjekovog bola u kome nema
predaha, niti izgleda da se okona. Grupa Cigana - sviraa sa svojim instrumentima nosi u sebi svu toplinu snova o domu, ali u mranoj planini njihovi instrumenti podrhtavaju kao alosne kantilene na bespuu ivota. To
je metafora o onim usamljenicima koji nikad ne stiu na kraj svog puta.
Put, znai, u simbolikoj transformaciji postaje semantiki znak za ovjekov tragian hod pod zvijezdama i na zemaljskoj pustinji. Zgusnuto lirskorefleksivno kazivanje imamo u romanu CARSKA VOJSKA koje je opet
svo u znaku zaviaja i puta, isto kao to je i KONAK na okupu oko vode,
gore i svijee.
U prii o dva stabla - mukinji i brekinji, alegorijski je doarana sudbina ovjeka za koga vrijeme, kao neki imaginarni krug ali i prostor svakodnevnog zbivanja, obuhvata sve promjene u prirodi ali otvara i perspektivu
beskraja u kojoj i sam isezava. Drvo od koga je djeljao kaike posluilo je
najzad kao graa za sanduk u kome je sahranjen drvodjelja: u ovjekovom
kratkotrajnom ivotu nema ni stalnosti, ni milosti, ni konano ostvarenog
cilja. Slian motiv je dat i u PRIAMA KRAJ VODE - znai, u jednostavnost i spokoj lucidnog suoenja sa kratkotrajnim i prolaznim ivotom
stvari.
38

Simbolika prirode i prirodnih pojava u knjievnom djelu...

Toliki znaaj prirode u djelu kao to je Sijarievo sasvim je razumljiv. On slika ljude koji se jo nijesu odvojili od prirode, kod njih nije dolo
do potpunog rascjepa odnosa izmeu prirodnog univerzuma i ovjekovog
subjektivnog svijeta. Ako i jeste, onda to znai traginu okolnost za ovjekovu unutarnju zbilju. Priroda je dio junakovog ivota, ili obrnuto, on ispunjava jedan dio njenoga prostora. Priroda je gotovo ivo bie u Sijarievim
djelima i u njima ona, kao i autor sam, ima svoju perspektivu. U toj ulozi
ona je pejsa u djelu koji proima sve njegove pore i ima znaenje amalgama to odrava sve estice u jedinstvenoj sferi djela. U romanu BIHORCI, na primjer, vezana je radnja za selo Ralje. Ono to se zbiva u
njemu odredie ton pripovjedakoj matrici, to jest kompozicija seoskog
kompleksa i njegova ivotna forma dae odreeni ton romanu. Opisujui
spoljni izgled sela, pisac ga dimenzionira na taj nain to ga otkriva kao
nekakav ivi naplav na tijelu ogromnog prirodnog organizma i kao dio
bezbroj sivih i turih sandakih sela: Kua kuu dozvati ne moe. Neka
polegla uz strminu, druga se spustila niz potok, trea ulazila u umarke ili
se skupila uz hrastov gaj. Svaka nala mjesto zavetreno, i tu traje - staro,
mrko, ubijeno vremenom, i sva jednaka. Takav poloaj sela u odnosu prema prirodi odreuje i nain ivota ljudi u njemu, pa time i pievu umjetniku transpoziciju, dajui sliku sela deskriptivno-simbolinim postupkom,
stilizujui likove ljudi koji kao da siu grudi prirode. Ali to ipak nije
pastoralni svijet, zato to ga pritiska bijeda i normativi njegove kulture. To
ga deformie i lomi statiku njegove neprekidne osvijetljenosti suncem, potencirajui izolovanost i samou, to se krije iza razbijenih i rasijanih, po
prirodnom pokrovcu, sitnih seoskih kua. Otuda u stvaranju timunga ivota ovog naivnog i toplog, izolovanog i zatvorenog samog u sebi svijeta,
Sijari nastoji da potencira njegovu umrtvljenost u intenzivnom pokretu prirode. Zato njegovi likovi nijesu samonikle tvorevine ni tipske figure, nego
ivi ljudi snanih nagona, prisno vezani za zemlju i njene okrutne zakone.
U skoro svakom Sijarievom djelu nalaze se upeatljive evokacije
pejsaa, prirodnih pojava i ivota pod otvorenim nebom; ali ta uda prirode i bogatstvo njenih promjena doarani su kao udesna projekcija potresa u ovjekovoj dui i utljivih naoblaenja unutranjeg neba njegovih
junaka. Moda upravo svi ti elementi - obiaji, kultura, predanja, istorija,
priroda sa svim njenim oblicima i mijenama, zablude i uvjerenja - stvaraju
iluziju realnosti u Sijarievim djelima; ali umjetniki pogled neprekidno je
usmjeren zapravo u jednom drugom pravcu, u pravcu bezbroj obinih i
neobinih ljudskih sudbina, onima kojima se kapa kroji i onda kad im se
39

Faruk Dizdarevi

ini da su makaze u njihovim rukama. Prianja Sijarieva, dakle, protkana

su estim reminiscencijama i opisima prirode i prirodnih pojava, mada on
simboliki kazuje dogaaje i bez izravnog opisa. Evo primjera: Negdje
pod planinom je grmjelo, potmulo i otegnuto. inilo se da grmi pod zemljom. (RAM BULJA) Kosmiko i ljudsko, folklorno i istorijsko, protkani
umjetnikim transformacijama prirodnih fenomena dobijaju kod ovog pisca
snagu jedinstva i nerazluivosti dogaaja i prie o njima, ivota na Zemlji i
njegovih vanzemaljskih znaenja. ovjekovi skriveni sukobi, njihova unutranja napetost, kao i njihovo burno razrjeenje ne obuhvataju, s toga, samo unutranje prostore due, nego se prelijevaju preko granica bia i u
svoju igru upliu itavu prirodu kao jedinu pravu pozornicu trenutnih
oblika i njihovih trajnih posljedica, zemaljskog poretka stvari i relativnosti
njihovog konanog smisla. S toga, u Sijarievim djelima esto odzvanja
potmula huka planine zahvaene meavom, skrivenih planinskih rijeka,
bezvodnih polja-pustopolja, dubokih peina, udesnih drumova po kojima
hodaju boje i ljudske rijei... a iznad svega lebdi slika zategnutog bihorskog neba na kome tragovi zvijezda ispisuju putanje ovjekove sudbine
i dre konce naih ivota.

40

Husein ZVRKO
NEPRIZNATO JUNATVO
(Jedan pogled na roman Mojkovaka bitka . Sijaria)
Uobliavajui svoje junake i dogaaje Sijari ih smjeta u manje ili
vie izvjesnu prolost, ponekad neodreenu, neizvjesnu, za umjetniki in i
ne tako bitnu odrednicu. Izuzetak od ovoga ini roman Mojkovaka bitka.1
Dosta kasnije, iza objavljivanja romana Mojkovaka bitka, 1968.
godine, Sijari je na knjievnoj veeri u Sarajevu, 1974. godine, priao o
jednom svom razgovoru sa Blaom Jovanoviem, jednim od vodeih politiara Crne Gore iza Drugog svjetskog rata.2 Naime, Blao Jovanovi je
ve afirmisanom piscu Sijariu, sugerirao da pie roman o bici na Mojkovcu, koja se odigrala na poetku 1916. godine, kada su crnogorske jedinice
saekale austrijsku vojsku i zadrale je dok se srpska vojska ne povue prema Albaniji. Crnogorska vojska, ne samo da je zaustavila Austrijance ve
ih je potukla tako da je i sam austrijski komandant izvrio samoubistvo.
Po svretku Prvog svjetskog rata, velikosrpski hegemonisti nevoljko
su gledali na borbu i doprinos Crne Gore u tome ratu, jer bi i Crna Gora, uz
prave injenice, mogla dobiti, za uee na strani Antante, mjesto za pregovarakim stolom u Parizu, kakvo je dobila Srbija nakon toga rata. Svako
posebno isticanje bitke na Mojkovcu od strane Crnogoraca, u tadanjim
drutvenim okolnostima, bilo bi okarakterisano kao tenja za nacionalnim
osamostaljivanjem i dravnom postojanou. Stoga je Blao Jovanovi u
piscu amilu Sijariu pronaao osobu koja nije pripadala ni srpskom niti
crnogorskom etnosu, a znala je da u knjievnoj formi predstavi taj vaan
dogaaj za historiju Crne Gore.
Dugo se Sijari kolebao kako da prie toj temi. Svjestan navike da se
preuveliavaju nacionalni dogaaji u tom kraju, te da ne moe udovoljiti
onima sa mitomanskim zahtjevima u crnogorskom nacionu, a muke rata i
1

amil Sijari: Mojkovaka bitka, Svjetlost, Sarajevo, 1968.

Sijarievom prianju o tom razgovoru sa Blaom Jovanoviem prisustovao je
i autor ovog teksta.
2

41

Husein Zvrko

iznenaujue velika narodno-vojnika pobjeda na mojkovakim brdima, uz

muke i boljke pojedinaca, bez kojih i nema pravog knjievnog stvaranja,
stvarali su u umjetniku tekou odnosa prema temi koju je trebalo oblikovati u romanesknu cjelinu. Zapisom Prilaenje jednom motivu3 autor je
ostavio trag o svojim emocijama, traganjima, opredjeljenju, pristupu i odluci da pie o bici na Mojkovcu:
Valjda svi mi pisci, kada prilazimo knjievnoj obradi jednog motiva,
prvo provjerimo raspon svojih emotivnih snaga u odnosu na taj motiv.
Tako bi jedini na arin, kojim mjerimo to to hoemo da obradimo, bila
amplituda naih emocija. A to bi otprilike znailo pravljenje nekakvog
rauna o koliini i vrsti leksike koja e nam trebati da djelo dovedemo do
pod krov. Jedan, po mom miljenju, vrlo interesantan motiv Mojkovaka bitka, spadao bi meu one motive koji trae specifian leksiki materijal, i vrlo visoku stvaralaku temperaturu naime: jedno duboko saivljavanje sa tim motivom, jedno totalno usaivanje u vrijeme, tren, istorijsku situaciju, duh, i sve drugo to se odnosi na mojkovaki fenomen a
prije i iznad svega nalaenje jednog adekvatnog izraza za sve to.4
Odluan da ovom dogaaju treba literarna obrada jer je politikim
igrama srbijanskih hegemonista prema Crnoj Gori, sve do nedavno ostao
kao jedna nepoznata i nepriznata bitka protiv Austrije5 Ako bi se priznala
uloga Mojkovca, onda bi se priznala i uloga Crne Gore u Prvom svjetskom
ratu. Oito se ilo od strane tadanjih srpskih ideologa da se ta uloga omalovai. Ta zatakana bitka mogla je po miljenju Sijaria dobiti punu satisfakciju samo literarnom obradom. Ali kakva ta obrada treba da bude? Umjetnik Sijari bjei od faktografije. To mu sputava matu. Balast historijskih injenica ometa sutinu umjetnikog vienja. Umijee je u tome ta
pisac treba da vidi, a pred ime da zatvori oi. Kakvu poruku da iskae
kroz roman o bici na Mojkovcu:
Jedan rat ne! Jednu pobjedu slabijeg ne ni to! Jednu divnu borbu
za slobodu - ne ni samo to, jer po tome Mojkovac nije nikakav usamljen
sluaj! A meni se ipak ini da ima neto po emu je Mojkovac ba usamljen fenomen. I zbog toga se on i namee kao jedan zahvalan motiv.
A ta je to?
3

. Sijari: Prilaenje jednom motivu, "Kritiari o djelu . Sijaria", Sarajevo,

1986. (Od sada samo ,,Kritiari)
4
Isto, str. 305.
5
Isto, str. 306.
42

Nepriznato junatvo

Narod! 6
Taj narod neodjeven i neobuven za svakodnevni ivot, a kamoli za
naporni rat; bez poziva za mobilizaciju, sam, bez pogovara, bez ratnih poklia i halabuke, s jemenicom i sirom u torbi pokraj municije, s vjerom da
vodi jednu opravdanu borbu protiv strane sile koja mu je dola na prag,
digao se da izgine - ili pobijedi. Da izgine - za onaj amanet.7
Autor je dugo razmiljao o temi koja ga je zaokupljala. Naao je da tu
ima nesto dublje od obinih historijskih dogadaja: A to dublje je psiha borca. I dubina ovog motiva bila bi upravo psiholoska dubina. I to ogromna.8
Bitka na Mojkovcu mogla se sagledati historijski, politiki, nacionalno, dakle veoma kompleksno, u emu bi se umjetnik sigurno izgubio.
Sijari se odluio:
Stvar bi, dakle, trebalo suziti na njen po mogustvu najui okvir, na
onu njenu sutastvenu supstancu, na njen vrh, na njen brid. Moda na simbol; svakako i prije svega na simbol jer takva bi obrada bila najobuhvatnija i koncepcija motiva najrealnija.
E tu je zec! U koncepciji! Kako koncipirati ovaj idealni materijal za
jednu humanistiku heroiku. Kako ga suenog u njegovu iu, uzdii visoko.9
Odluivi da se vine visoko i da obradi temu mojkovake bitke u obliku romana autor je bio svjestan da to trai poseban let stvaralake mate, i
iznad svega: Jednu ljubav za ljude i njihove slobode. Ljubav za vremena
koja su prola, i za ono u njima to je bilo veliko. [] Veliko a ljudsko.10
Odluan da prihvati izazovni motiv mojkovake bitke, Sijari uvodi
puno likova, prati razvoj bitke i paralelno sa njom ljubav Umke i Radia.
Stvaranjem karnevaleskne slike,11 kako bi to rekao Mihail Bahtin, autor
nas uvodi u prostor i vrijeme rata, u haotini okvir nedoputene ljubavi izmeu dvoje zaljubljenih, muslimanke Umihane - Umke i pravoslavca Radia, uitelja i crnogorskog oficira.
6

"Kritiari", str. 306.

Isto.
8
Isto, str. 307.
9
Istro, str. 308.
10
Isto.
11
Osim toga, taj pojam (karnevaleskno) upuuje na mnotvo glasova koji se
mijeaju i nadglasavaju, kao u ulinoj buci za vrijeme karnevala, kad niste sigurni iji
glas do vas dolazi, niti ta vam poruuje. (Zdenko Lei: Priroda Sijarievog pripovjedakog svijeta, u Knjievno djelo amila Sijaria, Sarajevo, 2003. str. 22.)
7

43

Husein Zvrko

Pria romana se plete oko Radia Memia, seoskog uitelja, borca i

komandanta brigade na Mojkovcu. U uglednoj porodici Redepa Karadaia odvija se itava drama zbog Umkine odluke da pobjegne svojoj ljubavi, uitelju Radiu. italac jedva eka da upozna seoskog uitelja. Tek
poslije Umkinog drugog uspjenog bjekstva vidimo Radia osvijetljenog
fenjerom i u oima Umke da je visok, crn i mrav. Sa torbom u kojoj je
bila jedna jedina knjiga, aki dnevnik, ispisan njegovom rukom i pukom
na ramenu, otiao je u Crnu Goru vodei Umku, kao hajduk sa plijenom,
osjeajui da se nikad vie nee vratiti u Grablje meu svoje ake. Uitelj
je bez oca i majke, bez zemlje, bez kue, sa torbom, pukom i ljubavlju
prema Umki. ao mu je Umke to su je varali da e hoditi po dvoru i imati
svega uz svoga izabranika uitelja.
Zaustavivi se u Akovu, na putu prema Crnoj Gori, Radi poinje
ozbiljnije da razmilja o sebi, vremenu ratnom, o ljubavi i enidbi. Osjea
neku zbrku u sebi: Kad sam se bio zaljubio, ja sam htio da nijesam zaljubljen, kad nijesam htio da se enim, ja sam potegao i oenio se.12 U
Akovu biva mobilisan u crnogorsku vojsku. Umku sa tetkom Despinom
ostavlja tu u Akovu.
Kasnije e, kada bude prolazio sa svojim bataljonom kroz Akovo,
svratiti do kue u kojoj je ostavio enu i tetku, ali e zatei praznu kuu jer
su poslije dugog ekanja da se mladoenja vrati, njih dvije otile da ive na
selu kod Radievog prijatelja Maksima Tucanje. Obuzetost ljubavlju tjerala ga je da misli o voljenoj i da je trai, a kad je Umka sa Despinom dola
k njemu na front, odbio je da se sastane sa svojom enom, dajui prednost
vojnikim obavezama u ratu. Saznanje da se Umka razboljela, ekajui ga
u nekoj kolibi, nedaleko od linije fronta, uinilo je da u Radiu pretegne
ljubav i uputi se ka kolibi u kojoj je bila Umka. Krhko tijelo i tanana dua
Umke nisu izdrali sve lomove kojima je bila izloena i na hladnoj zimi u
oskudnom smjetaju umire a da ne doeka da vidi svoga voljenog.
Trpei jake vojne udare Radiev bataljon se pomjerao od Sinjajevine
prema Limu sa ciljem da u sprezi sa drugim bataljonima krene prema Kosovu kao pomo srpskoj vojsci. Radi potajno eli da se ne ide na Kosovo.
On bi radije da ostane tu pored Lima. Razvoj vojnih dogaaja uinio je da
Radiev bataljon i ostane pokraj Lima da preprijei put drugoj i estoj austrougarskoj diviziji kako bi ih zaustavili u njihovom prodiranju uz Lim
prema Srbijancima. Vojniki zadatak okupirat e junaka ovog romana da
12

44

"Mojkovaka bitka", str. 69.

Nepriznato junatvo

e svjesno svoj lini ivot, svoju ljubav prema Umki, prema tetki Despini i
drugima ostaviti u drugi plan. Uspjeh bataljona i njega kao komandanta,
nee, na kraju, moi da nadoknadi linu bol kao posljedicu surove odluke
da nee da vidi svoju voljenu dok traju ratne operacije.
Umijeem i iskazanim junatvom, na junak biva postavljen za komandanta bataljona. Sublimacija mudrog ratnika, dostojanstvenog odnosa
prema saborcima, vojnikog i humanog odnosa prema neprijateljima i zarobljenicima ini Radia stabilnim, uzornim i bliskim. Iako mu je u bataljonu bilo dosta problematinih boraca, ovaj oficir je svojim odnosom prema ljudima i linim primjerom uea u ratnim akcijama uspio da odri
disciplinu i borbenu spremnost bataljona. Austrijska vojska, sastavljena od
ljudi iz raznih krajeva carstva: eke, Slovake, Hrvatske i Bosne, pokazala se ne ba homogenom i ne toliko zainteresovanom za osvajake pohode svoga cara. Zbog blizine na frontu, vojnici sa jedne i druge strane linije razdvajanja, dovikuju se i razmjenjuju duhan, sa crnogorske i opremu,
sa austrijske strane. Pristalicama mitskog crnogorskog junatva, nakon proitanog romana, nisu se dopadale stranice koje govore o tim razmjenama
izmeu vojnika suprotstavljenih strana.13
Radiev bataljon dobija glavni zadatak da kod Mojkovca, kod kote
Razvrje, saeka Austrijance, zadri ih dok glavnina srbijanske vojske ne
proe iza Bjelasice, prema moru, gdje e se pridruiti saveznicima. Bilo
je tu, prije odluujue bitke, neuspjelih pregovora sa austrijskim oficirima, koje je sa crnogorske strane vodio Radi. U odluujuoj bici
Radiev bataljon izlazi pobjedniki, ali slavlje izostaje, nema ak ni
uobiajenih pohvala vojnicima, jer se mora proitati naredba vrhovne
komande da se vojska mora raspustiti; Crna Gora je potpisala kapitulaciju. Pirova pobjeda Radievog bataljona ostaje bez drai, bez zasluene slave, a glavni junak prie Radi i bez svoje voljene, pa mu nije
ostalo nita drugo nego da sa grupom vojnika, koji se nisu mirili sa
13

"Dobili smo zanimljivo tivo, svjee, nadahnuto, dragocjeno ak po idejnoj

usmjerenosti, ali crnogorska proza jo uvijek duguje dramatinu sliku one borbe na
snijegu i ledu kada su pucale kosti, lomile se bukve, smrzavale ruke na obarau i ishod
rata zavisio od jednog juria. U strahu od patetike (a taj strah je potreban i opravdan),
moda smo do izvjesne mjere pretjerali u deheroiziranju likova i u podvlaenju zanimljivih zgoda, tako da smo opirnije informisani o trgovanju Crnogoraca i austrijskih vojnika, o dvjema enama Novaka elia, o fabrikim svecima koje je na front
poslala kneginja Milena nego o vijavici koja je smrzavala sve sem vrste rijeenosti da
se neprijatelju ne dozvoli proboj." (Radoslav Rotkovi: "Mojkovaka bitka amila
Sijaria", "Kritiari", str. 269.)
45

Husein Zvrko

porazom, ili nisu imali kuda da se vrate, ide sa orujem u goru i tako
nastavi borbu.
Stvarajui romanesknu epopeju zasnovanu na vanom dogaaju iz
prolosti crnogorskog naroda, pisac prati uporedo i razvoj ljubavne prie
izmeu Umke i Radia sa lirsko-epskim valerom, koja, usudno i neminovno, u datim okolnostima, zavrava baladno. Pratei psiholoke probleme
pojedinaca uvuenih u ira drutvena deavanja i prelomne historijske dogaaje pisac je uspio da ostvari jedan moderan roman na tragu ideje individualnosti i prisustva egzistencijalizma u knjievnosti na ovim prostorima.14
Stvarajui ovo djelo autor se posluio historijskim dogaajem ili mu
je historijski dogaaj bio podstrek da pone priu ovoga romana. Rezultiralo je to stvaranjem umjetnikog djela, historijskog romana, koji svojim
porukama, kompozicijom, filozofijom rata i slikama svakodnevne borbe u
ivotu prevazilazi okvire jednog historijskog dogaaja i prua iru viziju o
ovjeku, ratovima, relativnosti moi, vojnike snage i dravne premoi nad
drugima. Bez obzira na ratove i politike promjene ovjek nalazi vrijeme
da osmiljava svoj ivot i sa manje ili vie uspjeha traje do konanog
smiraja. Junak Mojkovake bitke proistekao iz naroda nema smiraja ba
kao i narod to se ne miri sa zakulisnim igrama ponitavanja njihove borbe.
Uz prepoznatljivo umijee prianja svojstveno amilu Sijariu, kojim se obilato koristio i pri izradi ovoga djela, ukupnost doivljaja umjetnikog ina, to proizilazi iz Mojkovake bitke, postaje kompletan i pun.

14

"Sijarieva Mojkovaka bitka i njegova verzija prie o historiji ve su u dosluhu sa modernistikom idejom individualnosti, ali i u dosluhu sa isijavanjima egzistencijalistike filozofije u junoslavenske literature". (Enver Kazaz: "Bonjaki roman
xx vijeka", Sarajevo, 2004. str. 237.)
46

Lidija BOKOVI
INTROSPEKCIJA: SABLJA AMILA SIJARIA I
DERVI I SMRT MEE SELIMOVIA
Pripovedanje amila Sijaria, bar kada su u pitanju njegove pripovetke,1 karakterie spoljanja vizura, fragmentarnost, nepotpune fabularne
linije i odsustvo motivacionih vorita. U pripoveci Sablja Sijari se, meutim, oprobao u dijametralno suprotnom postupku: postupku introspekcije, ivog i detaljnog sekciranja emocija, dilema i patnje glavnog lika, i to,
to je naroito vano glasom samog tog lika.
Pria Sablja izuzetno je sloene narativne strukture. Prvi, krai deo
isprian je tehnikom sveznajueg pripovedaa.2 U ve pomenutom maniru
karakteristinom za veinu njegovih pripovedaka (fragmentarnost, zatamnjena mesta, spoljanja vizura...) ispriano je kako je kadija doao u
Akovo, nastanio se u hanu i u njemu s kadijinicom neko vreme ostao; kako
je iznenada otiao, ostavivi knjige; kako se nekoliko godina iza toga han
sruio i knjige zatrpao i, na kraju, kako se posle mnogo vremena, ispod gomile ubreta koja se na mestu nekadanjeg hana nataloila, pomaljaju sanduci s knjigama. Jedna od njih ona pisana kadijinom rukom privlai
najvie panje. Drugi deo pripovetke jeste zapis iz te knjige tanije, ta
knjiga sama.
1

Oslanjamo se na relevantan izbor Sijarievih pripovedaka Prie kod vode koji

je sainio Rajko Petrov Nogo (amil Sijari, Prie kod vode, izbor Rajko Petrov
Nogo, SKZ, Beograd, 1982). Svi citati su dati prema ovom izdanju.
2
Narator prvog dela pripovetke poseduje znanje sveznajueg pripovedaa,
meutim, on se mestimino vezuje za sredinu o kojoj govori, to stvara privid pripovedanja nekog od metana: (...) i vjerovalo se da ih tamo udara ena kadijina, onako
kako se to ini u Bosni, a ne ini ovdje u Akovu (...). Ovaj oblik pripovedanja, odnosno ova oneobiena pripovedna perspektiva proishodi iz Sijarievog insistiranja na
kolektivnoj svesti i na pripadanju zajednici, pa je motivacijsko uporite isto i za ovaj
tip sveznajueg pripovedaa i za, po formi drugaije, mi-pripovedae kakvi se, recimo, javljaju u priama Naa snaha i mi momci, Kako smo enili erifa, Roak...
47

Lidija Bokovi

Kadija, o kome je sveznajui narator do tada priao priu, preuzima

ulogu pripovedaa, to neminovno prati i promena forme pripovedanja:
prvi deo je u treem, a drugi u prvom (ispovednom) licu jednine. Dvama
pripovedakim glasovima (sveznajui narator, kadija) i dvema pripovedakim formama (er-, ich-) odgovaraju i dve vizure pripovedanja. Prvi, sveznajui narator opisuje dogaaje samo iz spoljanjeg ugla: dato je samo
ono to kasablije mogu da vide ili znaju o neobinom branom paru i prie
koje se o njima ispredaju u Akovu. O tome ta se deava izmeu kadije i
kadijinice, u kadijinoj sobi i kadijinoj dui nema ni jedne rei. Odsustvo
bilo kakve unutranje informacije u prvom delu pripovetke oneobiava
ovaj brani par, a od kadijinice ini neko tajanstveno i gotovo nestvarno
bie koje Akovljani retko viaju i o kome jedino znaju da na zidu od hana
crta cvetove i da boluje od neke tajanstvene boljke:
(...) taj dio hana, sa arenim vratima i prozorima, odskakao je od
svih drugih kua, i podsjeao na neki drugi kraj i grad, iz kojeg je ena
ovog kadije, jer su te are bile njeno djelo. Brisala ih je i stavljala jo
ljepe, i svijetu se inilo da je zid na hanu procvjetao i da e imati jo da
cvjeta, sve dokle je tamo kadijinica. (...)
A o eni njegovoj, ve mjesecima, nita se drugo nije moglo doznati
sem da neku teku boljku boluje, o kojoj su najvie priale ene. Prialo
se i to da je pravo udo kako taj kadija, u tolikim svojim itabima, nije
mogao da nae lijek za svoju enu (...).
ak i ovo aranje po zidu vremenom zadobija obrise neeg legendarnog i nestvarnog:
(...) taj dio je ostao bijel, iaran bojama pembe i turundi, a to
su enske boje i vjerovalo se da ih tamo udara ena kadijina, onako kako
se to ini u Bosni, a ne ini ovdje u Akovu (...).3
U seanju i prii Akovljana nita manje nestvaran nije ni sudija:
(...) zaturili bi priu o ovjeku koji je meu njima ivio kao sjenka
koja se, inilo se, nije ni vidjela, do samo ula kako zbori i niko im nikad
nije tako mudro zborio kao to im je zborila ta sjenka. I da nije bilo onih
knjiga u hanu, koje su ostale iza njega, oni bi vjerovali da je sve to bio jedan san, u kojem su sluali mudre prie od ovjeka kojeg su vidjeli, ili
nijesu ili od svega nita nije ni bilo, nego im se samo tako uinilo, i jo
im se eto, priinjava (...).

48

Sve u okviru citata podvukla L. B.

Introspekcija: Sablja amila Sijaria i Dervi i smrt Mee Selimovia

A poput neobinog branog para, zamagljeni su i likovi i sudbine o

kojima kadija pripoveda, pa i knjige same, o emu reito, u iframa usmene knjievnosti i arhainog miljenja, govori prostor gde se one nalaze:4
(...) pa su tako knjige ostale kao ni na nebu ni na zemlji u maglama i vjetrovima, kao to je bio i sam kadija, i kao to su bili i svi oni o
kojima su kazivale knjige: mudri i mahniti, carevi, kraljevi i njihove sluge,
pameti ljudske hitre kao vjetar i mahnite tako kao vjetar.
Paralela s Andriem prosto se namee zbog njegove opsesivne
teme prie i pripovedanja, zbog usmerenja na marginalne drutvene slojeve
i likove, ali i zbog konkretnih njegovih dela, Proklete avlije pre svega,
bazirane upravo na prianju dvojice kljunih naratora fra Petra i amila
o ljudima u maglama i vjetrovima, o mudrima i mahnitima, carevima,
kraljevima i njihovim slugama, o pametima ljudskim hitrim kao vjetar
i mahnitim tako kao vjetar. Sijarieva sklonost ka tematizaciji ive, usmene prie, njenog smisla i prirode najneposrednije i najjae dola je do
izraaja u pripoveci Hasan, sin Huseinov, gde su glavni junak i nosea
tema upravo pomenuti pripoveda i vetina pripovedanja, ali je uoljiva i u
fragmentima pripovetke Sablja:
udno je, uzvieni kadijo, Hajim-efendijo, kako svaki od njih pronae vezu izmeu onoga to ja priam i onoga to je u njima to su uinili, ili bi uinili kad bi smjeli ili kad bi umjeli.
I tako nekako i jeste mudri kadijo, Hajim-efendijo, istine se rasprostiru kao vazduh i tiu se svakoga i, eto, uda, moja je ena sluala
mene kao to me sluaju oni u hanu da u prii nau neto za sebe i da u
prii nau sebe jer se svi mi u priama nalazimo, u njima je po dio naeg
djela, po dio nae sudbine, pa je zbog toga, dobro sluati svaiju priu,
radi sebe.
Ovaj fragment se, svakako, moe itati u autopoetikom kljuu, ali,
ne manje, i u autobiografskom, jer je vetina ivog usmenog pripovedanja
znamo iz biografskih izvora odlikovala i samog amila Sijaria.
Dakle, iz prvog dela pripovetke Sablja saznajemo samo neke okvirne podatke o neobinom i tajanstvenom branom paru. ta se u njima,
pre svega u kadiji deava, vidi se tek iz kadijinog zapisa, odnosno knjige,
4

U arhainim predstavama, i usmenoj knjievnosti koja se na tim predstavama

temelji, granini prostor, prostor izmeu dva jasno definisana pola (u konkretnom sluaju ni na nebu ni na zemlji) uvek je potencijalno opasan i po pravilu je rezervisan
za demonska bia i bia medijatore. Shodno tome, i predmeti koji se za takve prostore
vezuju poseduju neto od htonskih karakteristika ili moi.
49

Lidija Bokovi

koja je, zapravo, fiktivno pismo upueno fojnikom kadiji, Hajim-efendiji,

daidi njegove ene, to mnogo godina nakon njihovog odlaska iz Akova
izlazi na svetlost dana i dospeva do ruku kasablija. Ona je pisana iznutra,
introspekrivno, i u njoj se nalaze detalji koji upotpunjuju mozaik i uspostavljaju celovitu sliku dogaaja. Tek u drugom delu pripovetke uvodi se
jedan od glavnih likova u kasabi potpuno zaboravljen sabljar Kaplan,
ispostavie se trei lan branog trougla, i motivacije kadije, kadijinice i
sabljara za postupke koje su metani registrovali, ali koje nisu mogli ni
protumaiti ni razumeti. Dakle, unutranjim pripovedanjem momenti, ve
markirani u prvom delu pripovetke, osvetljeni su iz drugog ugla, ime su
izmenjeni njihov smisao i znaenje, ali je istim postupkom dat i niz novih
podataka, dragocenih i neophodnih za razumevanje i tumaenje dogaaja.
Spoljanja i unutranja pripovedna vizura predstavljaju dve paradigme, dva sistema postupaka koji se meusobno dopunjuju: s jedne
strane su sveznajui narator, koji priu pria, tree lice pripovedanja, spoljanji ugao gledanja na dogaaje, fragmentarnost i mesta neodreenosti,
praznine i nejasnoe, i njima primerena tajnovitost, a s druge strane, kadija
narator, koji priu zapisuje, prvo lice pripovedanja, introspekcija, unutranja perspektiva, upotpunjavanje fabularne niti i rasvetljavanje nejasnih,
zatamnjenih mesta. Ukrtanjem i kombinovanjem ovih dveju paradigmi
Sijari je dao zapanjujue celovitu sliku jednog sveta i dogaaja koji su se
u njemu u nekom vremenu odigrali.
Dvema pomenutim paradigmama odgovaraju i razliiti stilovi pripovedanja: prvi karakterie distanciranost pripovedaa od dogaaja, mestimino blaga ironija, kao u opisivanju odnosa kasablija prema knjigama i
uenom kadiji,5 pa ak i pomeranje ka grotesci, opet u vezi s kadijinim
itabima:
A jedna se knjiga izdvajala (...) bila je o eni. O kadijinici. O boljci
koju je bolovala i lijeku koji joj je traio. (...) Sluajui kad se ita knjiga,
ili sluajui kad se prepriava, djeca su bila nauila napamet po cijele
odlomke i glave, i klicala ih po sokacima ne znajui i ne shvatajui ni
smisao ni cilj toga to govore. Najvie su klicala poetak, jer im se inio
najudniji, i jer su ga najbolje znala (...) `O, vieni, o, ueni, o, potovanja
dostojni, o, meu ljudima odabrani, u umu bistriji, u srcu meki, u jeziku
5

(...) je li zbilja mogue da tom ovjeku, koji iz Bosne bjei u Sandak, trebaju toliki itabi; da mu oni nijesu, dok su stali u njegovu glavu, iz glave pamet istjerali pa mu u glavu dolo lako, a pod nogama mu doao prav put, i jo ga neko otrag
potjerao i eto ti ga pravo u Akovo.
50

Introspekcija: Sablja amila Sijaria i Dervi i smrt Mee Selimovia

tedljivi, u knjizi ueniji od svih nauenih, u dobru bolji od svih dobrih, u

srei sreniji od svih srenih uj me, kadijo fojniki, u Fojnici, u Bosni,
daido moje ene, i pouj to ti u ovom pismu govorim o bolesti moje ene
(...), dok drugu paradigmu, odnosno drugi stil pripovedanja karakterie
ispovedni i emotivno napregnut ton.
Iz prethodnog citata vidi se da je drugi deo pripovetke pismo, tanije, pisma kadije iz Akova kadiji iz Fojnice. Meutim, ova epistolarna
forma jeste samo manir i odabrani nain pripovedanja, poto pisma nisu
pisana da bi se odaslala. Komunikacija je fiktivna i otpoetka neciljana i
nemeravana: kadija iz Akova knjigu ne alje daidi njegove ene, ve je
ostavlja s ostalim knjigama u hanu. Epistolarni manir vidljiv je, zapravo,
samo u formulama obraanja velikodostojniku kadiji, to je, oigledno,
jedan od literarnih toposa, i u umetnutim dobrim eljama i blagoslovima, u
kojima se prepoznaju standardna (verska) metaforika znaenja, takoe
knjikog porekla:
Hajim-efendijo, nek su ti dumani pod nogama kao klinci konju
pod kopitama. (...) nek ti pred ljudima lice bude veselo, a dua pred bogom
(...) Hajim-efendijo, nek su ti vrline uzviene, a pamet bistra (...) nek ti je
um tvoj svijetao, tijelo krepko, puti pred nogama pravi i iroki, Hajimefendijo (...) neka ti je pamet hvaljena (...).
Sve ostalo u kadijinom zapisu jeste lina ispovest i nevezana je za
lice kome pie. Meutim, toposi obraanja se tako esto ponavljaju da se
drugo lice, adresat, i epistolarna forma prosto nameu itaocu. Uz to, refrenska variranja pomenutih formula i izreka, oito, optih mesta verskih
knjiga i zakonika, daju naraciji i specifian, poetski ritam. Insistiranjem na
toposima religiozne literature kadija, zapravo, pokuava da prikrije ispovedni ton sopstvenog zapisa i ublai emotivnu prenapregnutost i tenziju, ali
i da nae reenje ili utoite u nekim ve postojeim, okotalim, nepromenljivim, venim modelima ponaanja ako je mogue. U graninom, kriznom momentu saznanja da ga ena vara, kadija u knjizi trai spas:
Uzimao sam u ruke knjige, one to sam mislio da e mi pomoi;
velim Ibni Samaru od Samare: daj mi mudrost da savladam ludost, daj mi
mudrost jau od ene i sablje, i zatvorih knjigu Samarovu, jer ne naoh u
njoj mudrost za sebe, jer ne naoh u njoj nita o enama mudri kadijo,
Hajim-efendijo, daido moje ene, nita o enama.
Uzimam knjigu Ibni Merata. Hodi ovamo Ibni Merate. Ti si cijelog
svog ivota razmiljao o tome ta je srdba. ta je to srdba u ljudima.
Ovamo sada te tvoje misli da utolim srdbu u svome srcu (...) i pruam
51

Lidija Bokovi

ruku (...) ali nita o srdbi kao to je moja ne nalazim, i ja vraam knjigu
meu knjige (...).
Traenje izlaza i sigurnosti u mudrosti vere i zakona i pokuaj da se
lina nevolja, nesrea i bol savladaju podvoenjem pod opte i vie razloge
ve su vieni u naoj literaturi:
Osjeao sam potrebu da uzmem knjigu, Kur-an, ili neku drugu, o
moralu, o velikim ljudima, o svetim danima, umirila bi me muzika poznatih reenica kojima vjerujem, o kojima ak ne mislim, nosim ih u sebi kao
krvotok.6
Ovo je zapis Ahmeda Nurudina u trenutku prvog izglobljenja iz
ivotne koloteine, u trenutku lomljenja izmeu toga da li da prijavi ili ne
prijavi odbeglog Ishaka. U ovom kljunom momentu, kad i kao dervi i
kao ovek treba da se odredi i prema sebi, i prema odmetniku, i prema vlastima, i prema veri, Nurudin pokuava da pobegne u knjige i tamo pronae
reenje i smirenje. Mea Selimovi i njegov roman Dervi i smrt nisu ovde
sluajno apostrofirani. Srodnost izmeu Dervia i Sijarieve pripovetke
Sablja (njenog drugog dela, pre svega) duboka je i viestruka.
Tu je, najpre, forma pripovedanja prvo lice jednine i ispovedni ton.
Uz to, u oba sluaja radi se o zapisima: u Derviu tekst zapisuje Ahmed
Nurudin, u Sablji kadija iz Akova. Oba lika su, potom, predstavnici viih
drutvenih slojeva, pripadnici priznatih drutvenih redova Sijariev junak
je kadija od poetka, a Nurudin najpre dervi, a potom i kadija, i kod
obojice taj socijalni status determinie njihovo ponaanje i suprotstavlja se
njihovim linim, ljudskim porivima. Iz ovog sukoba vrednosti kod Nurudina kao pobednik izlazi dervi, jer on prijavljuje Ishaka:7
Dervi sam, stojim na odbrani vjere, i reda, pomoi mu znai izdati
svoja uvjerenja, izdati ono u ta je uloeno toliko godina moga istog
ivota. (...)
A opet, ovjek sam, ne znam ta je uinio i nije moje da sudim, a i
pravda moe da pogrijei, zato da ga uzmem na duu i opteretim se moguim kajanjem. Bilo je dosta razloga i da mu pomognem, a kod kadije
pobeuje ovek:
6

Svi citati iz romana Dervi i smrt dati su prema sledeem izdanju: Mea
Selimovi, Dervi i smrt, Veselin Maslea, Sarajevo, b.g.
7
Begunca je prijavio Mula Jusuf, ali na Nurudinov podsticaj: I tad mi je postalo jasno da sam od prvog asa znao ta e ovaj ovjek uraditi. Kad sam odluio da
sve kaem nekom u tekiji, kad sam izabrao ba njega, (...) bio sam siguran da e pozvati straare. (...) Jest, htio sam da predam bjegunca straarima i miran sam radi toga.
52

Introspekcija: Sablja amila Sijaria i Dervi i smrt Mee Selimovia

Doznao sam da taj ovjek dri u ruci lijek mojoj eni (...) On je
sabljar izrauje sablje, i ime mu je, kau Kaplan. I sablje su mu drukije od svih koje je ovjek igdje vidio, ili uo da igdje postoje igraju u
njima, u njihovom eliku, na zelenoj njihovoj otrici, (...) sve sami majmuni i lavovi (...)
Valjae mi od njega lijek zatraiti meni, kadiji, koji se nijesam
nauio sputati ispod svojega zvanja i traiti ono od drugoga to drugi treba
da trai od mene to jeste lijek za tijelo i duu, i ta bi mi rekao ovaj svijet
kad bi uo da se ja, kadija, obraam za lijek kovaima, a ne nalazim ga u
itabima; pa ta e mi onda itabi, pa ta e mi onda da se zovem kadijom,
pa ta da inim ja, boji rob, u ovom dalekom, u mranom Akovu, u kojem
na sablji igraju majmuni, i u kojoj od majmuna traim lijek (...)
Ali sam morao ka njemu da poem (...).
Obojicu junaka i Nurudina i kadiju iz Akova obeleile su, vidimo
ve na osnovu prethodnih citata, dileme koje ih lome i neminovnost izbora
meu vrednostima koje su za njih velike, ali se u konkretnom trenutku
meusobno iskljuuju. Nurudin mora ili da prijavi ili da ne prijavi Ishaka,
da stupi ili ne stupi u savez s kadijinicom, da pita ili ne pita za brata, da se
za njega zaloi ili da preuti, da preda tubu na sejmene ili da je ne preda...
Kadija mora da se ponaa ili kao kadija ili kao ovek i mu, da ode sabljaru
ili da ne ode, da mu izui dovu ili da je ne izui:
(...) ta da radim, ta da ne radim da mu uim i piem, ili da mu ne
uim i ne piem, i ako nita ne uinim, to ni na ta drugo ne izlazi nego da
ja za svoju enu nita ne inim (...).
I kadija i Nurudin poznaju boje i ljudske, verske i dravne zakone,
koji su kod muslimana i najtenje vezani, i obojica itaju knjige. Otuda se i
njihovi zapisi stilizuju u skladu s religioznim tekstovima, s Kuranom pre
svega, kod Ahmeda Nurudina, prirodno, izrazitije, jer je on dervi. ak se
kod dvojice autora Sijaria i Selimovia mogu prepoznati iste reenice
koje su im posluile kao intertekstualni predloci: setimo se poetnog i
zavrnog (prestilizovanog, deformisanog) citata Kurana iz Dervia, variranog jo i na jednom veoma vanom mestu u knjizi u momentu Nurudinovog utamnienja:8
Pozivam za svjedoka vrijeme, poetak i svretak
svega da je svaki ovjek uvijek na gubitku,
8

Kunem se vremenom, koje je poetak i zavretak svega, da je svako uvijek

na gubitku.
53

Lidija Bokovi

i uporedimo ga s delom Sijarieve Sablje:

`Sve sam izgubio, o, kadijo!`
`Zar tako mlad pa da gubi,` velim mu.
`Gubim.`
`A ta?`
`Vie nego to oima mogu da vidim,`
`Mnogo gubi` velim mu, a u sebi dodajem: znam na ta misli. (...)
Vidio sam da i on misli da je na gubitku i pitam se, o Hude, koji od
nas dvojice vie gubi (...).
U oba sluaja radi se o krucijalnim gubicima, o izmicanju tla pod nogama i ruenju itavog jednog sveta koji se inio sigurnim. Kod Selimovia je iz arki izbaen dervi Ahmed Nurudin: on gubi brata, ali se ovaj
pojedinaan, konkretan gubitak pokazuje samo kao inicijalna kapisla za
pucanje celog jednog sistema dervike izolovanosti i sigurnosti u veri.9
Nurudinu izmie ono na emu stoji, i on, lebdei i padajui, pokuava da
nae nove oslonce i nove modele ponaanja i u tome ne uspeva. Oslonac
Sijarievog lika bio je drugaiji u voljenoj i oboavanoj eni:
(...) njena crna kosa, njena bijela koa oko uiju, njena sva slika,
ona koju sam nosio u pameti kud god sam iao, ma gdje sjedio, ma ta
zborio jer drukije nijesam ni mogao: ni hoditi, ni sjediti, ni zboriti, bez
te njene slike u svojoj glavi (...)
(...) i mili boe, toga uivanja sjediti sa njom, osjeati je, gledati je i
sluati, i jo veeg uivanja zboriti joj i znati da niko drugi od svih mukaraca na svijetu nema pravo da s njom zbori, da sa njom sjedi i da je
slua, do ja jedini, njen mu mudri kadijo, Hajim-efendijo, daido moje
ene, do ja jedini.
Odlazak eni u odaju zadobija, ak, vrednost i znaaj religijskog
ina, molitve:
I evo se penjem, onako kao mujezin u minaru da bogu uputim
molitvu da nas nikad ne razdvoji mene i nju, ni u grobu, mudri kadijo,
Hajim-efendijo, daido moje ene, ni u grobu. Nek se nae due sjedine u
jednoj dui i nek tako ostanu zauvijek, kao to su ostali zemlja i kamen,
eravica i plamen, list i plod, sjeme i rod....
9

ta se to odjednom desi, koji se to kamen iz temelja izmakne pa sve pone

da se rui i odronjava? ivot je izgledao vrsta zidanica, nijedna pukotina se nije vidjela, a iznenada potres, besmislen i neskriven, poruio je ponosnu zidanicu kao da je
od pijeska.
54

Introspekcija: Sablja amila Sijaria i Dervi i smrt Mee Selimovia

Meutim, kadija ostaje bez ovog oslonca i emotivnog uporita. O

veliini sopstvenog gubitka on govori posredstvom arhaine, univerzalno, i
usmeno i pisano rasprostranjene metafore vrta:
Kojim to putem da poem, kroz koju to bau da poem; kroz ovu
moju ne mogu, ova je moja opoganjena. (...)
Pa velim: o koliko je moja baa noas izgaena onoliko koliko i
moja dua, i moja postelja, i u postelji pamuk i vuna, i koliko su na rukama
moje ene izlomljeni belenzuci, i prstenje na njenim prstima, i naunice na
uima, i erdani o grlu od njenog daide iz Fojnice aman, daido moje
ene, mudri kadijo, Hajim-efendijo, aman!
Dakle, gubitak ene, kao i kod Nurudina, nije samo konkretan gubitak voljene osobe to je dogaaj ravan smrti:
Pitao sam se: ta odavde nosim, a ta ovdje ostavljam. Ne nosim
nita, a sve ostavljam, mudri kadijo, Hajim-efendijo, daido moje ene, a
sve ostavljam.
O duhovnoj smrti eksplicitnije, kroz metaforu, kadiji govori sabljar:
`Sad si mrtav!`
`Nijesam mrtav` velim ja njemu.
`Jesi kad ti molitva nee na jezik.`
Jedan deo odgovornosti za nesreu, kadija, kao i Nurudin u Derviu,10 preuzima na sebe:
(...) i vidim da sam ja svoje oi previe poklanjao itabima (...) A ti
ne zna velim mekoj cvjetnoj bjelini, da sam ja i tada kad u knjigu gledam, kad o koralima, o biserima pjesme Ruvejdove itam, govorio: ti si to!
Kad rosan cvijet u travi gledam: ti si to! Kad pticu izjutra na grani sluam:
ti si to! (...)
O koliko su velike rijei Ruvejdove o najljepim ljepotama svijeta, i
znaj kad ih itam ja mislim na tebe: ti si to!.
10

On se, nakon razgovora s Hasanom, kaje to se nije prisnije i prijateljskije

postavio prema Muli Jusufu, koga je kao deaka doveo u tekiju, i pokuava, kad je ve
kasno, da vezu meu njima ponovo uspostavi: Ne mogu da kaem: budi mi prijatelj.
Ali mogu da kaem: biu ti prijatelj. Blieg od njega, Jusufa, nemam. Neka mi bude
umjesto sina, koga nisam stekao; neka mi bude umjesto brata, koga sam izgubio. A i ja
u njemu biti sve to eli i to nema. Sad smo jednaki, unesreili su nas zli ljudi. Zato
ne bismo jedan drugome bili zatita i utjeha? (...) biu strpljiv, ekau da ponovo oivi
prijateljstvo koje je, znam to dobro, osjeao prema meni. Je li se pojavio? Je li jeknuo?
Je li zaustavio vapaj na samom rubu suhih usana? Uzalud je, nema nam spasa, nesueni prijatelju.
55

Lidija Bokovi

Ovo pozivanje na uvene tekstove, citiranje i parafraziranje izreka i

misli mudraca i religioznih pesnika obeleilo je, znamo, i Selimoviev roman. Neke od tih izreka gotovo su identine kod dvojice pisaca, to, s
jedne strane, moe ii iz poznavanja i asociranja istih konkretnih tekstova,
a s druge strane, iz prirode njihove vere i odnosa prema svetu koji ona modeluje. Kadija, vraajui se od sabljara sokakom, uje s druge strane molitvu za pokoj nekoga ko je tamo umro i skree misli na smrt:
(...) i mislim: ko jo nee umrijeti, i ko se roditi, i koja jo ptica nai
sebi granu, i koja jo ostati bez grane i korito bez vode, i travka bez rose,
i tako redom, i tako sve....
Nurudin, smiljajui utehu za starog Dania, za koga misli da je na
samrti, premilja:
Govorio sam, tjeei:
Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za to znamo da e nas stii.
Izuzetka nema, ni iznenaenja, svi putevi vode do nje, sve to inimo to je
priprema za nju, priprema im zakmeimo udarivi elom o pod, uvijek joj
blie, nikad dalje.
ak su i ambijenti donekle slini. Kadija ide sokacima ka Kaplanu,
ija je kovanica kraj reke, i uzda se da e voda odneti ono to ima s Kaplanom da razgovara; tekija je u Derviu takoe na vodi, kraj reice koja
ima bitno simboliko znaenje u romanu i predstavlja neku vrstu alter ega
glavnog junaka.11
Slinost izmeu Sablje i Dervia ogleda se i u klupadima u koje
su likovi zapreteni. Ahmed Nurudin i Mula Jusuf ine jedno takvo klupko Nurudin je kriv, ili, bar, asocijativno vezan za smrt Jusufove majke,12
Jusuf za smrt Nurudinovog brata. Meusobno se mrze, ali ostaju jedan kraj
drugog. Ova mrnja je najpre latentna, potisnuta, s kratkim problescima i
varnicama koje brzo jenjavaju, i nevezana je za Harunovu smrt. Nurudin
je, recimo, osea u momentu dok gleda Mulu Jusufa kako ispisuje Kuran
nakon prijavljivanja Ishaka:
11

Rjeica je slina meni, bujna i plaha ponekad, a ee tiha, neujna. Krivo

mi je bilo kad su je zagatili ispod tekije i jarkom natjerali da bude posluna i korisna,
da kroz badanj tjera vodenini toak, a radovao se kad je, nabujala, razruila ustavu i
potekla slobodno. A znao sam da samo ukroena melje ito.
12
Nikad nije govorio o svome djetinjstvu, ni o ravnici, ni o hanu, ali mi se
inilo da u njegovim oima, uvijek kad me pogleda, vidim sjeanje na majinu smrt.
Kao da sam se nerazdvojno spojio s tom njegovom najteom uspomenom. Moda je i
zaboravio kako je bilo, pa i mene smatra krivcem, jer sam bio to i ostali.
56

Introspekcija: Sablja amila Sijaria i Dervi i smrt Mee Selimovia

Okrenuo sam se od njega, od rune slike koju sam vidio u njemu, i

od bezrazlone mrnje to je u meni buknula, guei me kao dim, kao
gnjile.
Ova bezrazlona mrnja zadobija oslonac i pravo na otvorenost
nakon saznanja da je Jusuf kriv za smrt njegovog brata:
(...) Jo je samo trebalo da zagrljajem zavrimo ovaj strani razgovor. Toliko ne bih mogao da se pretvaram. A da je on to uinio, bojim se
da bih ga zadavio, jer sam ve sve znao. (...)
Budala, mislio sam, gledajui ga s mrnjom, misli da je iskoio iz
zamke.
Nurudin i Mula Jusuf su, dakle, u nekom neraskidivom zmijskom
klupku mrnje, i ovu nesrenu zapretenost Hasan u jednom momentu upravo tako i imenuje:
Trebalo je da od njega stvori prijatelja, ili da ga otjera. Ovako ste
se spetljali kao dvije zmije koje su jedna drugoj progutale rep i ne mogu
vie da se odvoje.
S poetka, dakle, latentna, potisnuta, zahvalnou i seanjima primirena netrpeljivost i mrnja u toku romana eskalira. Povod jeste izdaja Mule
Jusufa, ali je ta izdaja ne objanjava do kraja.
Kod Sijaria su u kolopletu, s jedne strane, kadija i sabljar, koji bi
trebalo jedan drugom da pomognu, ali to ne mogu sabljar ne moe da
iskuje sablju kojom e kadija izleiti enu, kadija ne moe da oita molitvu
kojom e izleiti sabljara. I, naravno, oni su suparnici oko jedne iste ene.
Kadija je ove veze svestan i pre nego to otkrije preljubu:
(...) i vidim (...) da se izmeu mene i ovoga mladia isplela nekakva
nevidljiva veza i da neu moi da ga zaboravim i kad odavde odem. Kao
da smo obojica pali u istu mreu i u njoj se zapleli, pa niti moe on bez
mene, niti ja bez njega, i na ta e ovo da ispadne, ja ne znam, i zato o
ovome piem (...).
S druge strane, zapreteni su kadija i kadijinica: kadija ne otputa
enu nakon otkria preljube, kao to i Nurudin ne otputa Jusufa, iako mu
je on odao brata. Afektivna, trenutna mrnja i elja za osvetom javlja se i
kod kadije u trenutku kad njegova ena dobija napad guenja, a on je
ostavlja na podu, nadajui se (podsvesno) da e umreti:
(...) umrijee ti, sabljaru, i neka ti umre, neka je njen grijeh cijelu
izjede, neka joj sablje ne pomognu, neka joj niotkud nema pomoi.
(...) a ona je poela da pada, nekako polako a nezadrivo, i prisebno
toliko da se uzdrala da ne padne na mene nego na ilim (...) Sipao sam
57

Lidija Bokovi

joj vodu na grudi, kao to u bai sipam vodu na ruin cvijet. Tamo sam se
saginjao da pomiriem ruin cvijet ali to ovdje nijesam inio, ovaj je
cvijet drugi mirisao. (...)
Bilo mi je to tijelo tue. I ti lavovi to pod koom igraju. I poao bih
da me oima nije zadrala. Zadrala cviljenjem lavova. Stotinu me oiju
sada iz nje gledalo i stotinu zvijeri cviljelo.
Dri me oima, a ne govorom.
Oteo sam se spustio sam ibrik i izaao; za mnom ostao mokar ilim
i na njemu mokra moja ena.
Analogna situacija prethodnoj postoji u Derviu: Nurudin otputa
Mulu Jusufa bez ikakvog znaka pratanja:
(...) Presudi, ili oprosti, ako moe.
Idi, Mula-Jusufe.
Mrzi li me?
Idi.
(...)
Ne kanjavaj me utanjem. Pljuni me, ili oprosti. Nije mi lako.
Ne mogu ni jedno ni drugo.
(...)
Mogu li da te poljubim u ruku?
Molim te, idi. Htio bih da ostanem sam.
Dobro, idem.
Nakon ovoga mladi pokuava da se obesi, a onda Nurudin, nad
jedva spaenim obeenikom, otkriva derviima njegovu stranu tajnu, da je
bio kadijin pijun i da je izdao Haruna. Ni on nema milosti nad oigledno
nesrenim i jedva ivim ovekom.
U ispovesti dvojice junaka-naratora, kadije i Nurudina, upadljivo je
slina i iskrenost s kojom govore o sopstvenoj mrnji: obojica su svesni
svoje negativne emocije. Kod kadije je, meutim, mrnja mnogo manja,
bezopasnija, pasivnija i naivnija, ona, zapravo, nikome ne preti niti je
ikome naudila; nju kadija svojim poloajem i statusom uspeva da obuzda:
Otklanja! uskliknuo sam sa njima, ali oni su mogli da primijete da
to nije radost u mome glasu, nego da je u njemu zavist zato to on lijei
bolest, a ja s mojim itabima ne mogu. I odmah sam na tome Kaplanu zamrzio njegove ruke, njegove crne razdrte gae, aavi vrat ali samo do
one mjere do koje je ovjeku moga zvanja i mog dostojanstva dozvoljeno
da nekoga mrzi.
58

Introspekcija: Sablja amila Sijaria i Dervi i smrt Mee Selimovia

Kasnije ona sama jenjava pod uticajem, izgleda jo uvek velike,

ljubavi prema eni:
elim da umre. A nosim itab da mu uim, a nosim kalem da mu
piem, o, aman! mudri kadijo, daido moje ene, da mu piem.
Zlo inim to idem.
Neka boluju, neka ne ozdrave; neka vie na njegovim sabljama nikad
lavovi ne zaigraju neka vodu sa njih ona ne okusi, o, aman!
Zlo inim.
I neka inim. Nek me tamo sabljar u sablju ukuje, nek mu igram na
sablji kao zvijer. Nek skaem uvis, nek skaem u stranu za moju enu;
nek sa mene voda bude ljekovita, nek je izlijei. Za njega!
Kod Nurudina se mrnja saoptava s podjednakom otvorenou, ali
je ona daleko turobnija, jaa, osvetoljubivija, opasnija. Nju Nurudin ne
obuzdava, ona je delatna i pokretaka sila u njemu i zbog nje strada ili
bezmalo strada nekoliko junaka:
Moje srce je nalo oslonac.
Mrzim ga, aptao sam zaneseno, idui sokakom. Mrzim ga, mislio sam,
klanjajui jaciju. Mrzim ga, izrekao sam gotovo glasno, ulazei u tekiju.
Kada sam se ujutro probudio, mrnja je ekala budna, dignute glave,
kao zmija sklupana u vijugama moga mozga.
Neemo se vie odvajati. Ona ima mene, ja imam nju. ivot mi je
dobio smisao. (...)
Da mrnja ima miris, osjealo bi se iza mene na krv. Da ima boju,
crn trag bi ostajao za mojim petama. Da moe da gori, plamen bi sukljao iz
svih mojih otvora.
Kadijin odlazak sabljaru Kaplanu i njihovo prvo i drugo vienje u
kovanici takoe su paralelni nekim situacijama u Derviu, najvema
dijalogu Nurudina i kadijinice s poetka knjige, gde tvrde pazar oko brae,
ili megdanu izmeu Nurudina i muftije. U oba sluaja na crtu staju dva
lika koja jedan od drugog neto oekuju i trae; nadmetanje i trgovina
teku polako, odmereno, oprezno, korak po korak, da se ne bi izgubila ravnotea, potcenio ili precenio protivnik, da se s bojita odnese to vie.
Oba junaka razgovor smatraju megdanom13 i oba junaka u sebi broje
ta imaju da ponude i ta trae za sebe. Nurudin treba da pria i zabavi
bezvoljnog muftiju, da pobudi i dri njegovu zamrlu panju:
13

Kadija iz Akova implicitno, a Nurudin otvoreno: Dugo si ostao kae gledajui me radoznalo. Zar megdan traje krae?.
59

Lidija Bokovi

Bivalo mi je sve jasnije: njega mui ama i dosada. Leala je po

njemu kao pokrov, padala kao magla, umotavala ga kao ilovaa, opkoljavala kao vazduh, ulazila mu u krv, u disanje, u mozak, irila se iz njega i
iz svega oko njega, iz stvari, prostora, neba, sipala kao otrovni dim. Trebalo je da klonem i sm ili da se borim protiv nje.
Od toga zavisi ivot njegovog brata.14 Kadija treba da oita molitvu
za Kaplana kome ne polazi za rukom da iskuje sablju, i od toga zavisi
izleenje njegove ene:15
I evo ta vidim ovog asa, Hajim-efendijo ueni kadijo vidim da
se ovaj ovjek dri tako, kao da ja njemu treba da pomognem a ne on meni,
i ja bih mu pomogao kao to sam uvijek to inio ljudima, samo ne mogu
da se dosjetim u emu bi to bila moja pomo. Nijesam smio da dozvolim
da se stvar okrene na moju tetu, da on trai a ja da dajem, jer nijesam
imao ta da mu dam.
Doao sam da on da meni.
U ovim situacijama i Sijari i Selimovi pribegavaju tehnici duplih
iskaza: paralelno su date rei koje pripadaju unutranjem monologu junaka
i rei koje se izriu sabesedniku u dijalogu, i ti iskazi bitno se razlikuju.
Nurudin tom prilikom pokazuje izuzetnu sposobnost kamufliranja i lukavstvo, to je dragocen detalj, jer rasvetljava i donekle objanjava dalju metamorfozu njegovog lika:
Gotovo da sam joj otvoreno rekao: u redu, nemamo vie razloga da
se krijemo. Dau ti Hasana, daj mi moga brata. Tebi do tvog nije stalo, ja
bih za svog uinio i mnogo vie.
Nisam rekao, naravno. Uvrijedila bi se zbog moje otvorenosti, ne
vole je kod drugih.
Rekao sam, pristajui na njenu molbu, da Hasan zaista dolazi u Tekiju, da je prijatelj hafiz-Muhamedov (...) da emo s njim govoriti da uinimo to ona trai, jer sam dirnut njenom sestrinskom alou i njenom
brigom za ugled porodice. Jer ako su oni oteeni, svi smo oteeni, i moramo pomoi da ne padne ljaga na ono to je meu nama najbolje (...).
Kod kadije ovaj dvostruki govor ima drugaiju funkciju: on ne
nagovetava i ne motivie psiholoki budua dogaanja, kao u Derviu, ve
potvruje neto o emu je ve bilo rei: ena je do kraja kadijin nevidljivi
pratilac, stalna unutarnja misao, paralelna svemu to radi i govori:
14
15

60

Tanije, on misli da zavisi, jer ne zna da je brat ve ubijen.

Kadija misli da izleenje njegove ene od toga zavisi.

Introspekcija: Sablja amila Sijaria i Dervi i smrt Mee Selimovia

Mnogo gubi velim mu, a u sebi dodajem: znam na ta misli.

Ostala je mokra na ilimu, i ako joj ne imadne pomoi, umrijee. A ko zna,
o, Hude, da i dosad nije umrla. A ko zna, o, Hude, da li mi je ao ili milo
da umre, o, Hude, ja to ne znam (...).
Ona je jedini sadraj njegovog unutarnjeg govora, kao to je i do
tada bila,16 samo vie mu nije utoite, ve muka. Deo kadijine svesti
zauvek je rezervisan za konkretnu enu, ali je tok misli i njihov ton drastino drugaiji, pa su kod Sijaria ovi paralelni iskazi, odnosno unutranji
monolozi koji prate i kontrastiraju dijalozima, u funkciji naglaavanja veliine kadijinog gubitka.
I u Sablji i u Deriu i smrti oiti su, potom, prekidi u zapisivanju.
Oni su u oba sluaja jasno naznaeni,17 ali su vidljivi i po promeni stanja i
karaktera zapisivaa: Nurudin se od poljuljanog i nesigurnog dervia pretvara u lukavog, osvetoljubivog i bespotednog kadiju, a kadija iz Akova od
istog, naivnog i, na svoj nain, srenog oveka u emotivnu ruinu, koja jo
samo moe svijet da ara. Takoe se jasno moe pratiti i promena kadijinog odnosa prema Kaplanu: on, najpre, od sabljara zazire kao od nekoga
ko je u dosluhu s neistim silama i misli da Kaplanova bolest ide od opsednutosti demonima koji mu pomau da iskuje sablju:
Mislio sam, kad sam ga vidio, da je ut zbog toga to ga grizu to
ga grizu i jedu one zvijeri koje na sabljama izrauje, potom ga ali, jer
misli da boluje od toga to kao veliki umetnik ne moe da iskuje sve to
zamisli:
to to boluje i utuje dolazi mu svakako od toga to rukom ne moe
da naini ono to mislima moe da zamisli, pa boluje zbog toga a hoe
tako da se desi onima to mogu, pa ne mogu, mudri kadijo, Hajim-efendijo,
nek ti je ime estito, da bi na kraju shvatio da je koren sabljareve bolesti
kadijinica, i promenio ton ispovesti i odnos prema sabljaru.

16

A ti ne zna velim mekoj cvjetnoj bjelini, da sam ja i tada kad u knjigu

gledam, kad o koralima, o biserima pjesme Ruvejdove itam, govorio: ti si to! Kad
rosan cvijet u travi gledam: ti si to! Kad pticu izjutra na grani sluam: ti si to! (...) O
koliko su velike rijei Ruvejdove o najljepim ljepotama svijeta, i znaj kad ih itam
ja mislim na tebe: ti si to!.
17
Kod Selimovia su dati jasni podaci o prekidima u voenju dnevnika:
Ruka mi jo drhe drei kalem, kao da se sad deava ovo to piem, kao da nije
prolo vie od mjesec dana od onog trenutka kad se moj ivot izmijenio, a kod
Sijaria su grafiki odvojena pisma fojnikom kadiji.
61

Lidija Bokovi

ak su i zavreci dvaju dela analogni, i po znaenjima i po narativnim postupcima:

Petak je sutra. A ja sam svoje knjige ve sloio. Imam samo da ti
dopiem ovo pismo, i da sutra, sa prvim suncem, udjenem svoje noge u put
neka me vodi kud mu je drago (...).
Poslednji zapis je iz noi i to je poslednje svoenje rauna. Kraj
pisanja je kraj prie o kadiji iz Akova, kraj knjievnog ivota junaka, ali
i njegova simbolika smrt kadija nastavlja da ivi u nekom cininom i samorazarajuem magnovenju, a ni kadijinici, ni s njenim grehom, ni bez
sabljara koga je volela, ni s kadijom iju je ljubav zauvek izgubila, nije
mnogo bolje:
Negdje me eka drugi han, i moje drugo ovako pisanje i njeno
drugo ovako aranje, sve dok ima mastila i ima boje. Pa emo ovaj svijet
da aramo... Nek za nama ostaje areno...
I mogu ti rei, da je sve areno.
Knjige sam sloio. A i u njima sve je areno. I u ljudima. I na hanovima. I na sabljama.
O, ueni, o potovanja dostojni, o meu odabranim najodabraniji, u
umu bistriji, u srcu meki, u jeziku tedljivi, u dobru dobri, u srei sreniji
o najsreniji, sve je areno!
Daido moje ene, Hajim-efendijo.
Formula obraanja pretvara se u vapaj. Njome se zavrava kadijino
pisanje. Sledi jo samo kratak pasus iz pera sveznajueg naratora. Kraj
Nurudinovog zapisa je takoe kraj romana, samo to je njegova smrt realna
i izvesna. Kratak epilog ispisan je Hasanovom rukom.
Kao to vidimo, kod Sijaria je manir pronaenog rukopisa est i
univerzalno korien narativni trik izrazito individualno upotrebljen: on
ima funkciju razreavanja tajne, ali i udvajanja vizura, to jest, predstavljanja dogaaja iz dvaju uglova iz ugla onih koji spolja gledaju, i vide
koliko im je dato, i iz ugla onoga koga se dogaaji lino i najvie tiu.
Meutim, Sijari, ak i u ovoj krajnje introspektivno i iznutra ispripovedanoj prii, kockice slae tako da ostaju detalji-nepoznanice i likovi-nepoznanice, kao i u veini njegovih pripovedaka: isprva se inilo da se
o kadiji i kadijinici nita nee saznati; a onda je pronaen rukopis koji je
otkrio svu buru due kadijine. Meutim, do kraja su ostale nerazjanjene
i neproitane are na prozorima i zidovima koje je kadijinica ispisivala.
Izmeu njih i svog pisma kadija usposavlja jasnu paralelu:
62

Introspekcija: Sablja amila Sijaria i Dervi i smrt Mee Selimovia

Pa mi je sada bilo ao moje ene mudri kadijo, Hajim-efendijo, i

inilo mi se da ona tamo svojim bojama pie nekome svoje pismo, isto
ovako, mudri kadijo, kao to pismo ja piem tebi.
Ovim nam je Sijari sugerisao i trei mogui ugao gledanja na dogaaje ugao kadijine ene ali ga je ostavio nedopisanim! Stoga je ona
ostala u tradiciji Sijarievih zatamljenih, fragmentarno oslikanih likova,
koji nisu zato manje potresni ili manje upeatljivi.
Detaljno, precizno i postupno izlaui dileme, strahove, ljubavi i
mrnje svojih junaka, glasom samih tih junaka, dva izuzetna pripovedaa
Mea Selimovi i amil Sijari nali su se u velikoj i autentinoj literarnoj bliskosti, koja se, dakako, ne sme objanjavati uticajem jednog pisca
na drugog, ve intelektualnom, emotivnom i poetikom rezonancom koja
je meu ovom dvojicom vrhunskih pripovedaa postojala.

63

Sait . ABOTI
JEDAN PRIMJER KRVNE OSVETE IZ BIHORA
ivjei na prostoru Bihora1 i bavei se zemljoradnjom i stoarstvom
kao osnovnim poljoprivrednim granama, stanovnitvo tog podruja je u
meusobne sukobe najee dolazilo zbog pohare ispaa, pomijeranja meusobnih mea - mednika, krae stoke, namjernog unitavanja ljetine itd. I
na prostoru Bihora, kao i na susjednim2, postojao je adet, odnosno obiaj
krvne osvete.3 Pripadnici jaih, brojnijih i organizovanijih bratstava, iji su
1

Bihor je oblast u Gornjem Polimlju ija teritorija u administrativnom pogledu

pripada optinama Bijelo Polje i Berane. O Bihoru i njegovim geografskim odlikama
pogledati: Radovan Rumovi, Bihor geomorfoloka studija, Glasnik Odjeljenja
prirodnih nauka, 5, CANU, Titograd 1986, 7-73.
2
O krvnim osvetama i umiru na podruju Vasojevia, kao susjednom podruju
Bihora, vidjeti: Radoslav J. Veovi, Pleme Vasojevii (reprint izdanje), AndrijevicaPodgorica 1998, 336-339.
3
Krvna osveta je surov obiaj koji je nastao u starim oblicima drutvenog ureenja (bratstvo, pleme i sl.). Primjenjivala se u sluajevima osvete za teke uvrede,
namjerna ranjavanja ili ubistva pripadnika jednog bratstva ili plemena od strane
drugog. U takvim situacijama svi lanovi bratstva ili plemena, a naroito ua porodica,
bili su duni da se osvete izvriocu ili pripadniku njegovog bratstva ili plemena, po
principu krv za krv odnosno glava za glavu. Ovaj vrlo neugodni obiaj je u srednjem vijeku bio uobiajen u cijeloj Evropi. Na prostorima Balkanskog poluostrva naroito surovo se primjenjivao u Albaniji i Crnoj Gori do naih dana. Krvne osvete su
esto trajale decenijama i prenosile se sa generacije na generaciju. Da bi se krvna
osveta prekinula praktikovao se tzv. UMIR, odnosno obiaj da se prema utvrenoj
proceduri i dogovoru preda porodici ubijenog odteta u novcu ili naturi.
Obiaj krvne osvete (arapski Qiss doslovno znai osveta, odmazda), postojao je i kod arapskih plemena u predislamskom periodu, a njegov kontinuitet je nastavljen i nakon primanja islama. Kur'an ograniava osvetu koja je pojedincu doputena.
Sura 2: 178-9, propisuje odmazdu kod muslimana: O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodna, i rob za roba, i ena za enu. A onaj
kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikoduno postupe, a neka im on dobroinstvom
uzvrati. To je olakanje od Gospodara vaeg, i milost. A ko nasilje izvri i poslije toga,
65

Sait . aboti

lanovi ouvali odlike Dinaraca,4 poklanjali su veliku panju meusobnoj

bratstvenikoj povezanosti i vodili rauna o isticanju svoje borbenosti. U
emocionalnom zanosu pripadnici jaih bratstava su se esto drali nepisanog pravila koje glasi: "Jaku bratstvu, jaka je i pravda".5 Mnogi pripadnici
bratstava se nijesu ustruavali da zbog male sitnice, esto nekih obinih
verbalnih duela,6 potegnu svoje oruje i usmrte svoga protivnika. To je
esto bilo povod za primjenu obiaja krvne osvete, koja je podrazumijevala
da se za usmrenog, posebno ako je to bio vieniji bratstvenik "kui i
odakovi", ubije isto tako ugledni, po mogunosti najblii srodnik krvnika
iz suparnikog tabora. U okolnostima nerazvijenog drutva, iji su lanovi
usljed toga bili skloni raznim vjerovanjima, smatralo se da je krv ekvivalent ovjeka, odnosno sjedite njegove due i energije, naroito ako je u
pitanju bila krv ovjeka iji je ivot prekinut nasilnim putem. Prema narodnim vjerovanjima koja su bila prisutna i na podruju Bihora, vjerovalo se
da nakon ubistva krv ubijenog jedno vrijeme miruje, da bi nakon toga
dolo do njenog "proviranja", odnosno uzburkavanja i pjenuanja, to je
bilo jasan znak pozivanja potomaka na osvetu. Zbog toga nije udo to se
jo uvijek na raznim podrujima mogu uti izreke: "U krv mi se obukao",
njega bolna patnja eka. U odmazdi vam je opstanak o razumom obdareni, da biste se
ubijanja okanili.
Nekoliko dogaaja u Muhamedovom ivotu govori o tome da je on lino
nadzirao odmazdu, te da se ona u odreenim okolnostima moe zamijeniti plaanjem
odtete tj. globe. Qiss dolazi u obzir samo ukoliko je krivica nesumnjivo utvrena
(Enciklopedija ivih religija, Beograd 1990, 379.). U vrijeme sultana Sulejmana Velianstvenog donijeta je 1523. godine kanun-nama, u kojoj je regulisano pitanje krvarine. Mnogi istraivai smatraju da su njene odredbe po pitanju krvne osvete humanije
od odredbi koje propisuje Duanov zakonik u vezi sa krvarinom, u prvom redu zbog
toga to pomenuta kanun-nama vodi rauna o imovnom stanju poinioca zloina (Istorija Crne Gore, tom 1, knj. 3, Titograd 1975, 494).
4
Piui o osobinama Dinaraca, Jovan Cviji je posebno isticao njihove vrline.
Po Cvijiu Dinarci su "...ljudi ivog duha i tanane inteligencije. Obdareni ivom i raznovrsnom osjeajnou, povode se za svojom ivom i bogatom matom, impulsima,
oduevljenjima i srdbom. U svojim akcijama inspiriu se pobudama moralne i duhovne vrste...". (Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo i jugoslovenske zemlje, I i II, Beograd 1966, 362).
5
Radoslav J. Veovi, Pleme Vasojevii (reprint izdanje), Andrijevica-Podgorica 1998, 343.
6
Runa rije izgovorena u pojedinim prilikama bila je est povod koji je dovodio do svaa, a potom i do krvne osvete (Istorija Crne Gore, tom 1, knj. 3, Titograd
1975, 487.).
66

Jedan primjer krvne osvete iz Bihora

"Nijesam ga mogao vidjeti od krvi", "Krv mi je u ilama uzavrela kada sam

ga vidio" i sl. Pokojni akademik Milisav Lutovac je isticao da su krvne
osvete i umiri na prostoru Bihora bili izraziti kao u Crnoj Gori i Brdima.7
Najtee sporove rjeavali su predstavnici najjaih bratstava - plemena,
koji su bili poznati po svojoj mudrosti, pravinosti i ugledu. To je, po
miljenju pokojnog akademika Lutovca, imalo veeg uticaja na pomirljive
odnose meu stanovnitvom, nego slaba dravna vlast.8 Akademik Lutovac navodi primjer estine krvnih osveta u Bihoru meu bonjako-muslimanskim stanovnitvom, pa tako na jednom mjestu kae da je u jednoj
krvnoj zavai u donjobihorskom selu Kradeniku, izmeu pripadnika bratstva Mehovia i Hodia, poginulo po 17 ljudi i sa jedne i sa druge strane.9
Oigledno je, uzimajui u obzir ovaj i sline primjere, da su krvno zavaene porodice stavljane pred teka iskuenja, materijalne tekoe i psiholoke pritiske zbog tekih "krvavih pirova", koji su nekada prijetili potpunim istrebljenjem itavih porodica, ponekad i bratstava.
Ovaj rad je samo skroman pokuaj rasvjetljavanja fenomena krvne
osvete koji je bio prisutan i na podruju Bihora, a o kome nedostaju iscrpniji istoriografski i etnoloki radovi. U ovom radu e biti rijei o jednoj dobro zapamenoj krvnoj zavai izmeu lanova bratstva Lukovi iz
sela Hazana i uglednih prvaka sa Crnia, Batilovia,10 to nikako ne znai
da slinih primjera nije bilo i u drugim bratstvima i selima Bihora. Vinovnici ovog dogaaja ivjeli su od sredine XIX vijeka pa do dvadesetih
godina XX vijeka. To je upravo vrijeme naroito izraenog slabljenja
7

Na podruju Crne Gore i Brda meusobne zaevice i razmirice bile su esta

pojava. Prema navodima R. J. Veovia, u vrijeme njegovih prouavanja (30-te godine
XX vijeka), kroz pojedina sela i plemena u Crnoj Gori i Brdima, mogle su se ponegdje
vidjeti i zatvorene crkve u kojima se sluba bogosluenja nije vrila zato to su bile
oskrnavljene nekim ubistvom u svai ili osveti. Dakle, ak ni boija kua nije ponekad mogla biti sigurno utoite za onoga ko je poinio ubistvo, to vrlo slikovito govori o estini krvne osvete. Veovi kao primjer navodi Crmnika sela Sotonie i
Brele u kojima su Crnogorci izvrili nekoliko krvnih osveta na naprijed pomenuti
nain (R. J. Veovi, Pleme Vasojevii..., 336).
8
Milisav V. Lutovac, Bihor i Korita, SANU, Beograd 1967, 43.
9
Milisav V. Lutovac, Bihor i Korita..., 164; O krvnoj osveti u Bihoru pogledati
i: Raif Hajdarpai, Prolost kao budunost, Sarajevo 1990, 82-89.
10
Zanimljive detalje ovog dogaaja koje sam zabiljeio u svojoj biljenici,
ispriao mi je rahmetli Alija aboti (1916-2001) iz sela Hazane, tokom jula 1997.
godine. Mogue je, zbog godina starosti editora, da ima greaka u imenima lica, to je
i razumljivo.
67

Sait . aboti

osmanske (turske) vlasti, te njenog propadanja u naim krajevima 1912.

godine. Izgleda da sredinom XIX vijeka na prostoru Bihora i ire nije bilo
jake vlasti, ve je vladalo dosta nesreeno (anarhino) stanje, to se moe
vidjeti iz jednog izvjetaja Novina italita Beogradskog, gdje se, izmeu ostalog, kae "...da u Peteru i Bihoru nikakve zakonske vlasti
nema nego sami sebi na fisove sude...".11 Ivan Frano Juki, bosanski
franjevac i poznati knjievni radnik, tadanje prilike (1853.) opisuje
ovako: "Bielopoljci, Gusinjani i ostali gortaci (...) sami sebi sude: tko je
jai taj i kvai", pa zbog takvih prilika ljudi "uvijek su pod orujem, u
duanah trgovci sjede oruani s dvie kubure i handarom".12 Ni nakon
propasti osmanske i uspostavljanja crnogorske i srbijanske vlasti, prilike
u Sandaku, a time i u Bihoru, nijesu bile nita bolje. Loe uslove ivota,
ugroenost line i imovinske sigurnosti na tom prostoru, dobro je zapazio
i okarakterisao i Gaston Gravje, koji na jednom mjestu kae: "Niko, pa ni
mali pastir ne odvaja se od svoje puke. Turska vlast je ostala samo po
imenu. Krvna osveta besni kao usred Albanije (podvlaenje S. .). Nesigurnost je ovde vea nego ma gde na drugom mestu u Sandaku".13 Deanski kaluer Gedeon Jurii je prilike oko Roaja i Bihora okarakterisao ovako: "Ovi i drugi po ovdanjim planinama mali predeli podeljeni
su svak za sebe, dakako pozasebno edan od drugoga ive (...). A kada se
izmeu sebe zakrve i ubiju, onda niti sme onaj ovamo, ni onaj tamo, onda
e pravda slepa srea, a sud puka po sredi".14 Tragovi krize u koju je
zapalo Osmansko carstvo, duboko su se utiskivali u sve pore drutvenog,
ekonomskog i politikog ivota. Oslabljeni feudalni odnosi jo uvijek su
se ilavo odupirali i nijesu dozvoljavali prodor kapitalistikim odnosima,
to je uslovljavalo da Bihor bude na marginama krupnih drutveno-ekonomskih kretanja. Ovako haotino stanje u Bihoru vjeto su koristili
tzv. "firari" odnosno odmetnici, koji su se ponekad tako osiono ponaali
da su i same predstavnike lokalnih vlasti drali u strahu i neizvjesnosti.
Poznati odmetnici iz tog vremena bili su deli Murat i deli Mustafa
(Sijarii), koji su prisilili begove orovie iz Ivanja, da napuste svoj
11

Jovan Tomi, O Arnautima u Staroj Srbiji i Sandaku, Beograd 1913, 90-91.

Ivan Frano Juki, Sabrana djela, III, Sarajevo 1973, 398-399.
13
Gaston Gravje, Novopazarski Sandak, Novi Pazar 1977 (reprint izdanje),
48-49; Da napomenemo da je Gaston Gravje bio lektor francuskog jezika na Beogradskom univerzitetu, a inae antropogeograf i politikolog. Poginuo je u Prvom svjetskom
ratu.
14
Bijelo Polje, Monografija, Beograd 1987, 128.
12

68

Jedan primjer krvne osvete iz Bihora

ardak u drijelu i povuku se prema Loznoj gdje je bila nastanjena

veina njihovih bratstvenika.15
U globalu posmatrano moe se zakljuiti da je surova borba za pare
zemlje, borba za goli opstanak, bila i osnovni uzrok mnogih krvnih zavaa
meu bratstvima. To je odlino zapazio i Jovan Erdeljanovi koji kae: "Za
svaku veu krvnu zavadu i sukob meu bratstvima, koji narod pamti, vidi
se, da im je zaista uzrok u osnovi bila ekonomska borba, borba za opstanak".16 Ne treba zato da udi ni injenica da se tada esto mogla uti i
poslovica: "Ko se ne osveti, taj se ne posveti".17
Ubistva koja su se u prolosti deavala na podruju Bihora mogla su
se svrstati u ubistva iz nehata, ubistva zbog svae, ubistva zbog krvne
osvete, ubistva zbog teke moralne uvrede18, ubistva zbog krae i koristoljublja. Sva su ona imala dalekosene reperkusije. esto je samo jedna
rtva znala izazvati po nekoliko drugih. Za onoga ko bi poinio ubistvo,
govorilo se da je "pao u krv". Kako je krvna osveta, zbog raznih okolnosti,
dobila svoje mjesto u svakodnevnom ivotu, vremenom je zadobila i svoju
protokolarnost. U bilo kom sluaju, kada bi se ubistvo dogodilo, ljudi od
autoriteta i ugleda u mjestu, glavari, svjetena lica i drugi uglednici (narod
ih je nazivao "birindi ljudi", to e rei odabrani, probrani, najugledniji) bi
brzo preduzimali odreene radnje kako bi pomirili zavaene, kako nemio
dogaaj ili sukob ne bi poprimio "krvaviji epilog". Takvi ljudi su u Bihoru
nazivani muslihuni, a ukoliko ih je bilo vie oni su inili muslihunsko
vijee.19 Muslihuni su morali posjedovati veliku inteligenciju, dosjetljivost,

15

Milisav V. Lutovac, Bihor i Korita..., 42-43.

Jovan Eredeljanovi, Postanak plemena Pipera, Beograd 1911, 475.
17
Vladan orevi, Crna Gora i Austrija u XVIII vijeku, Beograd 1912, 45;
R. J. Veovi, Pleme Vasojevii..., 336; Ivan Frano Juki, Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Sarajevo 1953, 346.
18
Za teku moralnu uvredu smatrali su se sluajevi kada bi neko nekome preprosio djevojku, preoteo enu ili nasrnuo na nekog od enskih lanova porodice. Prisutnost krvne osvete u svakodnevnom ivotu uticala je posredno i na brane odnose.
Smatra se da je broj preljuba u vrijeme intenzivnog haranja krvne osvete bio minimalan upravo zato to je to bilo i suvie opasno meu stanovnitvom koje je bilo osvetniki nastrojeno, jer je i preljuba mogla biti uzrok krvne osvete (Vladan orevi,
Crna Gora i Austrija u XVIII vijeku, Beograd 1912, 45).
19
Neki od uvenih gornjobihorskih muslihuna iz prve polovine XX vijeka bili
su: Tahir Babai, Delija Hadrovi, Ibrahim Hodi, Hain Koan, Galjan Kri,
Mehmed-Meljko Lati, Rait Liina, Mujo Mehovi, Nuko Ramdedovi, Hasan
16

69

Sait . aboti

snalaljivost i morali su do u tanine poznavati obiaje i obiajno pravo

prema kome su najee i donosili svoje mudre odluke. Mnogi muslihuni
uli su u anegdote i druge prie upravo zbog svoje snalaljivosti i umijea.20 Na prostoru Bihora se deavalo da muslihunsko vijee bude sastavljeno od muslimana i pravoslavaca, naroito u sluajevima kada bi dolo
do meusobnog sukobljavanja jednih i drugih.21 Ako je ubistvo bilo poinjeno nehotino, u takvim sluajevima je obino nalaeno rjeenje i zavaeni bi lake postizali dogovor. U sluajevima nehotinih ubistava nije se
pribjegavalo krvnoj osveti, ali se nastojalo da se onaj koji "duguje krv" tj.
vinovnik nesrenog dogaaja, negdje odseli, ako je imao porodicu; ako je
bio osoba mlae starosne dobi, nastojalo se da to manje bude u krugu
pogleda porodice ubijenog i sl. Meutim, u sluajevima kada bi ubistvo
bilo poinjeno s predumiljajem, namjerno, zbog teke uvrede, krae ili osvete, pomirenje je tee postizano. Oni koji su bili oteena strana u sluaju
nekog ubistva, nastojali su da uzvrate protivnikoj strani. ivot je ubici
mogla "halaliti" (oprostiti) samo rodbina ubijenog. Ako se pribjegavalo
takvom postupku, da bi umir bio saglam (potpuno siguran), onda su izmeu
zavaenih vrena pobratimstva, nekada se pristupalo i udaji sestre ubijenog
ili ubice za nekoga od lanova iz zavaenih porodica. Vrlo je vano
napomenuti da su pravila krvne osvete vaila i onda kada je neije ubistvo
izvreno i u mjestima koja su bila udaljena od mjesta stalnog stanovanja.
Pristupanje krvnoj osveti zapoinjalo je ve od momenta sahrane. U
tim trenucima ispunjenim tekim emocijama, ostavljan je amanet o "vraanju krvi" i otprilike se odreivao onaj ko e izvriti krvnu osvetu. Ukoliko je ubijeni imao brau, teret osvete je padao na jednog od njih, a
ukoliko nije, to bi "bila dunost" nekog od bliih srodnika. Ako je ubijeni
Ramdedovi, Beir aboti, erif Zveroti. O njima vidjeti: Salija Adrovi, uveni
Gornjobihorci, Novi Pazar 1995, 30, 39, 50, 57, 62-63, 64, 65, 66, 77, 87, 99.
20
Bajram Balota je bio uveni muslihun iz Roaja i uestvovao je u mirenju
mnogih zavaenih pojedinaca i bratstava. Jedan primjer njegovog mudrog postupanja
zabiljeio je i knjievnik Zaim Azemovi, u prii pod nazivom "Ne sjedaj na tue
mjesto" (Almanah, 1-2, Podgorica 1994, 90); Tragove o posebnom poloaju i ugledu
muslihuna moemo nai i u narodnim izrekama stanovnitva Bihora. Primjera radi,
kada bi odrasli ukuani uurbano zatraili od domaice da jedu, ona znajui da su za
drugoga neto radili u selu, a ne na sopstvenom imanju, obino bi odgovarala: "Ne
mogu tako brzo, nijesi bio u muslihune, pa de se moram odmah postarat' (pobrinuti)
za tebe", dajui time do znanja da je posao muslihuna uzvieniji od nekog obinog,
svakodnevnog posla zbog ega se za njih valja istinski i brzo pobrinuti.
21
Vidjeti: Zaim Azemovi, Pamet je u narodu, Roaje 2000, 55.
70

Jedan primjer krvne osvete iz Bihora

imao svoje potomstvo, njegova supruga ili majka su nastojale da na osvetu

obaveu neku od mukih glava iz kue. Deavalo se da se nekada radilo o
viegodinjem ekanju na osvetu, ali "krvavi amanet" je obino bivao ispotovan i ostvaren, jer nije nikada zastarijevao. Prilikom prikupljanja podataka na terenu vezanih za ovaj rad, saznali smo da su se u nekim sluajevima "osvetnici" iz oteenog tabora, bratstva ili mjesta, godinama sa
namjerom pripremali, nekada i od malih nogu, da uzvrate krvnicima i
"naplate krv". U tom smislu onaj ko je namjeravao da se nazove krvnikom,
opasivan je "osvetnikim pojasom" ili bi kod sebe drao neki predmet svog
ubijenog srodnika, koji bi ga stalno podsjeao na obavezu osvete. Osvetnik
je planirao i sa kojim orujem e poiniti ubistvo, pa su oruju nadijevana
razna imena kao "puka krvnica", "gromovnica", pitolju "osvetnik", "gromovnik", "denetlija", nou "plamenik", "hairlija", "krvnik" i slino. Za
puke su pripremani i uvani meci "krstai" kojima se, kako se to vjerovalo
u narodu, nije moglo desiti da omanu.
Posebno je pitanje kako je sve doivljavao i kako se ponaao onaj ko
je izvrio ubistvo. Po izvrenju ubistva ubica je naputao mjesto zloina i
nastojao da se skloni na sigurnom. Prvo utoite za mnoge je bila svoja
kua iz koje obino danju ne bi izlazili, dok su to nou mogli uiniti, ali uz
uvijek prisutan rizik da budu ubijeni. Mnogi koji su poinili ubistvo bjeali
su u udaljene krajeve, nastojei da tako zametnu trag. Da bi to to uspjenije uinili, pribjegavali su promjeni identiteta kroz promjenu imena i
vjere, rizikujui da se u svoj zaviaj i meu svoje nikada ne vrate.
Nepisana pravila krvne osvete nalagala su i izmirenje, ukoliko je to
bilo mogue postii. Inicijativa je poticala sa raznih strana. Ako bi ubistvo
bilo poinjeno od lanova nekog uglednog domaina u selu, sam domain
bi posredovanjem povjerljivog prijatelja, koji bi opet angaovao svoje
prijatelje, nastojao da stvar smiri i situaciju vrati, koliko je to mogue,
mirnije tokove. U takvim situacijama brzo bi se formiralo muslihunsko vijee iji je zadatak bio da izmiri zavaene strane. O sakupljanju muslihuna
obavjetavana je i druga strana. Muslihunski sud je sudio na osnovu obiajnog prava, "ni po babu, ni po strievima, ve po pravdi Boga istinoga",
vodei rauna da dokaze prikupi putem sasluanja svjedoka ili ako je to
bilo potrebno i putem zakletve, pa i teih oblika kakav je bio vaenje mazije. Naroito teki sluajevi za rjeavanje deavali su se kada bi neko bio
osumnjien za ubistvo, a nije priznavao krivicu. U takvim okolnostima

71

Sait . aboti

pristupalo se zakljinjanju na raoniku,22 kao jednom od teih oblika zaklinjanja. U starija vremena pristupalo se, kao to je reeno, vaenju mazije
tj. postupku pri kome je optueni u cilju skidanja sumnje sa sebe bio duan
da iz kotla vrele vode golim rukama sa dna posude izvue usijanu maziju
(gvoe), obino sjekiru ili neki drugi predmet. U takvim prilikama bi neko
od lanova muslihunskog suda "uio dove", prizivajui Boga za svjedoka i
molei da osumnjienom sauva ruke, ako je bio nevino optuen. U cilju
utvrivanja istine primjenjivan je jo jedan postupak, bolje rei obred, koji
se sastojao u potapanju okrivljenog u ledenu vodu. Ako bi okrivljeni potonuo, smatralo se da je prav, jer voda "ne prima" u svoja prostranstva onoga
ko je zgrijeio. U suprotnom, ako okrivljeni ne bi potonuo, uzimalo se da je
kriv. Interesantno je rei da je ovaj postupak ee primjenjivan na osobama enskog nego mukog pola i to u sluajevima sumnji vezanih za brak.23
Kada bi lanovi muslihunskog suda ili vijea bili sigurni da su
ispitali sve injenice i time stvar doveli do kraja, poznavali bi i drugu
stranu i davali jasan signal da e vijee sa okrivljenima posjetiti i njihov
dom, kako bi stvar potpuno priveli kraju. Po dolasku na odreeno rastojanje pred kuom iz koje je ubijeni, zapoinjao bi protokolarni ritual izmirenja. Naime, neko od muslihuna, ko je bolje poznavao domaina, obino
bi zapoinjao dozivanjem: "O mumine!" Ako bi se domain odazvao, to je
bio nagovjetaj povoljnih prilika, pa bi u tom sluaju govornik muslihun
nastavljao: "Kabuli li, tako ti dina i imana, da izlegne pred kuu, imali
bismo neto vano da promuhabetimo s tobom". Trenuci neizvjesnosti podizali bi tenzije meu prisutnima, ali odluka se morala donijeti. Ako bi se
desilo da domain ne eli da se odazove ili na traenje ne izae pred svoju
kuu, to je preutno znailo da od razgovora nema nita, a samim tim ni od
pomirenja. Mogue je bilo i da domain izae, prvenstveno zbog potovanja prisutnih muslihuna i kae da dogovora nee biti, ve da e se
pribjei krvnoj osveti, to je opet izazivalo vrlo mune utiske i trenutke po
one koji su traili da se postigne umir. U sluaju kada bi domain izaao
pred svoju kuu, zapoinjalo se sa ubjeivanjem, kroz iznoenje svih vanih pojedinosti koje su mogle uticati na postizanje umira. Krivica se bacala
na zli kismet (zlu sudbinu), na bedovu (prokletstvo) i razne druge faktore.
Sluaj je predstavljan kao taksirat (zlo, nevolja, nesrea), kahar (alost) i
22

Sait . aboti, Kletve, zakletve i blagoslovi Muslimana Bihora, Almanah,

7-8, Podgorica 1999, 63-64.
23
Lidija Vujai, Vatrom i vodom do istine, Prosvjetni rad, br. 17-18, Podgorica 15. oktobar 1999.
72

Jedan primjer krvne osvete iz Bihora

siija (sjekiracija) po oba vatana (doma), porodice, bratstva ili plemena.

Pria se dalje usmjeravala na to da se treba plaiti Boijeg suda, da je dais
posluati rije prijatelja jer se i kod nazdravljanja glave za umrlim (izjavljivanja sauea), kae "da su zdravo braa i prijatelji", pa ako se poslua
savjet prijatelja, kui e od toga biti hair (dobro, korist), "bie im u kabul" i
krenue "sve navie" (napredak). Sve se to inilo kako bi se stiale emocije i
na jednoj i na drugoj strani, kako bi se ubica to manje eksponirao, kako bi
se u oima oteenih, umanjila njegova krivica, a na drugoj strani se zatitio
ponos i ugled ukuana i kue iz koje je poticao ubijeni. Na samom kraju,
ukoliko bi stvar priveli povoljnom rjeenju, muslihuni bi zahtijevali od domaina, odnosno "oteene" strane da "krivcu ili krivcima", oprosti, obraajui im se rijeima: "Mumine (domaine), da li ti i tvoje roblje (lanovi porodice), halalite ovom ovjeku"? Na traenje muslihunskog vijea domain i
oni koji su uz njega bi odgovarali: "Halalusom" (Neka je bogom prosto).
Tim inom i izgovorenim rijeima krivac bi bio pomilovan, a poinjeno
djelo bi mu bivalo oproteno. Nakon toga je slijedila predaja ugovorenih
stvari i dobara, a esto je dolazilo i do bratimljenja zavaenih domova.
***
Lukovii su stari stanovnici Hazana. Nekada su bili vrlo jako i
ugledno bratstvo. U svom vlasnitvu imali su znatan dio hazanske zemlje.
Lukovia u Hazanama ima i pravoslavaca i muslimana. Istog su porijekla,
s tim to su dvije kue Lukovia prije 170 godina prihvatile islam. Danas u
Hazanama ima jedna kua Lukovia (njeni lanovi su nedavno odselili, ali
su imanje zadrali u svom vlasnitvu) koji su konfesionalno muslimani,
dok su ostale etiri kue pravoslavne. Mnogi Lukovii iz ovog mjesta, bez
obzira na konfesiju, su raseljeni.
Batilovii su lanovi jednog starog bratstva iji je predak, prema
narodnom predanju, prije 270 godina doselio iz Krastenia iz Malesije u
Prijepolje, zbog toga to je tamo poinio ubistvo i "dugovao krv". Predanje
kae da i prezime Batilovi upravo i potie od turske, zapravo arapske
rijei "batil" tj. "batal", to znai prgav, nevaljalac, pokvarenjak, krvnik,
ali se moe uzeti i u znaenju junak, odvaan, hrabar.24 Iz Prijepolja predak
Batilovia je doselio na Trubinu (selo u Donjem Bihoru), odakle je neto
24

Pogledati: Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom

jeziku, Sarajevo 1985, 125; Milorad Mio Martinovi, Rjenik barski lokalizmi i
arhaizmi, Bar 1998, 8.
73

Sait . aboti

kasnije preao na selo Crni, gdje i danas ivi dosta lanova ovog bratstva.
S obzirom da su Batilovii bili vrijedni i radni, ubrzo su postali bogati i
cijnjeni ljudi na Crniu i okolini. Po prirodi su bili vrlo prijeki i osioni, pa
su zbog toga esto dolazili u sukob sa svojim komijama.
Krajem XIX vijeka u selu Hazane ivjelo je sedam sinova Zeira
Lukovia: Bahto, Ibro, Alija, Hasan, Danko i Salko.25 Stariji mjetani
25

Bahto je bio najstariji sin Zeira Lukovia. Njegovo imanje je bila tzv. Okrugla Bara, koja je danas vlasnitvo Boidara Ivezia. Bahto je umro prirodnom smru.
Ibro je drugoroeni Zeirov sin. Anegdote vezane za njegov ivot kau da je
bio neobino snaan ovjek. Jednom prilikom put ga je odveo prema Peterskoj visoravni. Na Ugljanskom polju naiao je na Albace koji su volujskim kolima prevozili
sijeno. Meutim, jedan od tokova na kolima je popustio i skinuo se sa osovine. Trojica Albanaca su bezuspjeno pokuavala da toak vrate na svoje mjesto. Vidjevi to,
Ibro je sjahao sa svoga konja i rekao ljudima da se odmaknu i naprave mu mjesta.
Priao je kolima okrenut leima, dohvatio za osovinu natovarenih kola jednom, dok je
drugom rukom postavio skinuti toak. Albanci su sve to posmatrali sa uenjem. Ibro
je pojahao svog konja i nastavio svojim utem, a za njim su se samo uli povici: Bre
Bonjak, bre Bihor! Ibro je poginuo prilikom sjee bukovih stabala koja je namjeravao iskoristiti radi popravke kue.
Alija Lukovi je roen trei po redu. Od rane mladosti odao se hajdukovanju i
pljaki. Ljudi govore da na njega nijesu htjeli zalajati seoski psi, a kamoli da je neki
pokuao da ga ujede. Alija je poginuo u selu Borovtici kod Tutina prilikom jedne
svoje hajduke akcije. Takoe je ostalo upameno da je u svoje akcije najee iao sa
svojim paenogom iz sela Paljuha i jednim prijateljem iz zaseoka Johovice (Godelje).
Halil je bio etvrti Zeirov sin. Poginuo je u svai sa Batiloviima, pa je on
glavni vinovnik ove zanimljive prie. I on je, prema kazivanjima, bio izuzetno snaan
ovjek.
Hasan je peti Zeirov sin. Njegovo imanje se prostiralo na potesu zvanom Ljakin Krst. Bio je veliki vjernik, ali istovremeno i pouzdani hajduki jatak. Naime, bio je
jatak poznatom hajduku i komiti iz Hazana, Petru Hazancu. Ljudi kau da je u njegovoj kui znalo klanjati po 17 ljudi, dok je Petar bio sakriven na tavanu. Za vrijeme Petrovog komitovanja u doba austro-ugarske okupacije tih krajeva Crne Gore, Hasan je
bio prokazan kao jatak, te su austro-ugarske vlasti eljele da ga kazne zbog toga.
Uhvatili su ga u mjestu zvanom Rivine, u Hazanama. Meutim, Hasan je bio odvaan
i hrabar. Iskoristio je trenutak nepanje, sagnuo se i dohvatio kamnicu sa zemlje i
njome gaao vapskog oficira, nakon ega se dao u bjekstvo prema mjestu zvanom
Pijesak. Tamo se nalazila jo jedna patrola koja je otvorila vatru na njega. Uspio je
stii do mjesta zvanog Lazine, gdje je bio pogoen i usmren.
Danko je esti po redu sin Zeira Lukovia. Ulazak crnogorske vojske u selo
Hazane 1912. godine, zatekao ga je u rodnom selu. Zajedno sa jo nekoliko ljudi odveden je kao talac na Vranjske Njive, dok su Crnogorci vodili krvave borbe za Skadar.
Danko je bio veliki aljivdija, pa je jednom prilikom u logoru, uz opkladu, pojeo
74

Jedan primjer krvne osvete iz Bihora

Hazana i okoline kau da su svi bili ljudi nevjerovatne fizike snage i

uopte konstitucije.26 Istovremeno, na Crniu je ivio Emro Batilovi sa
svojim sinovima. Kako je bio imuan domain, Emro je jednom prilikom
kupio veu koliinu sijena u selu Vrevu i uputio dvojicu svojih sinova da
sijeno prevezu, volujskim kolima, na Crni. Na povratku prema Crniu,
dva brata Batilovia su naila preko mjesta zvanog Studenac, gdje su na
imanju orali Halil Lukovi i brat mu Salko. Batilovii su htjeli da jednim
dijelom kola preu preko uzorane njive, to Lukovii nijesu dozvolili, zbog
ega je dolo do meusobne prepirke i verbalnog vrijeanja jednih od
strane drugih. Naroito rune rijei uputila je Batiloviima jedna od Zeirovih snaha koja se tu zadesila. Batilovii su vrlo uvrijeeni napustili
Studenac. Kada su doli do svoje kue na Crniu, sreo ih je otac Emro i
upitao kako su proli na putu. Sinovi su mu odgovorili da su se posvaali
sa Lukoviima iz Hazana, rekavi mu sve pojedinoti meusobne prepirke.
Emro je upitao jednog od sinova da li je imao puku kod sebe, na ta je on
potvrdno odgovorio, to je Emra kao uglednog domaina i ponosnog i
hujevitog (nepredvidljivog) gortaka, jako pogodilo pa je rekao: "Uzmite
puke, pa da idemo u Hazane, da rasistimo tu stvar"! Ubrzo su doli do
Sudena i tamo zatekli Halila i Salka koji su jo uvijek orali svoju zemlju.
Ponovo je zapoela svaa, ali ovoga puta neto otrija. Halil je, uzdajui se
u svoju snagu, krenuo da se fiziki obrauna sa jednim od Emrovih sinova,
to ovaj nije dozvolio, nego je otvorio vatru iz svoje puke. Halil je pao
smrtno pogoen, a Batilovii su, "pavi u krv", napustili mjesto dogaaja.
S obzirom da je Halil bio vrlo cijenjen meu braom i bratuedima,
a kako su Lukovii vaili za jako bratstvo, rijeeno je da se Halilova smrt
veliku koliinu halve, to mu je preko noi stvorilo teke stomane probleme. Sjutradan se prijavio za stacionar odakle se vie nije vratio.
Salko je bio najmlai od brae. Njegovo imanje se nalazilo na mjestu zvanom
Brijeg (danas je to vlasnitvo Mia Popovia), u ijoj neposrednoj blizini je i imanje
zvano Salkovaa (danas vlasnitvo porodice rah. Alije abotia), koje po njemu i nosi
ime. Umro je prirodnom smru i sahranjen na Lukovskom groblju u Hazanama.
26
Nakon promjene vjere, tj. Prihvatanja islama, Lukovii su poeli da sahranjuju svoje umrle na jednom dijelu Salkovog imanja, gdje i danas postoje jasni ostaci
njihovih grobova. Iako su bili pod uticajem spoljanjih sila itav jedan vijek, grobovi i
danas imaju velike dimenzije, 2,55 x 1,45 m. Ovdje je zanimljivo istai i ovo svi Zeirovi sinovi, izuzimajui Danka (sahranjen je na Vranjskim Njivama) i Salka, sahranjeni su na tom groblju. Salko je sahranjen na dananjem muslimanskom groblju u
Hazanama. Brigu o starom Lukovskom groblju sve do svoje smrti vodio je Delil ule
Lukovi, unuk pomenutog Hasana Lukovia.
75

Sait . aboti

osveti. Meutim, nekako u to vrijeme bliio se ramazan (mjesec muslimanskog posta). Kod Lukovia su doli odabrani ljudi koje su uputili Batilovii. Njihov zadatak je bio da od Lukovia zatrae besu i vadu (rok) da se
u vrijeme ramazana svi Batilovii smiju slobodno kretati, te da u to vrijeme
nee biti pokuaja krvne osvete od strane Lukovia.27 Lukovii su pristali
na to. Ipak, ramazan je brzo proao, a sa njim i vrijeme obeane bese,
odnosno zadate rijei. U ime Batilovia se nakon toga vie niko nije pojavljivao da bi produio vrijeme bese. Sagledavi sve okolnosti, Lukovii su
na drugoj strani rijeili da izvre krvnu osvetu. Jedne noi su otili na Crni
i zauzeli busiju u blizini Emrove kue, ekajui da izae Emro ili neki od
njegovih sinova. Strplenje je poelo izdavati Lukovie. Neoekivano, iz
druge kue Batilovia izaao je domain, Salih Batilovi, koji je namjeravao da ode kod Mahmut-bega, svog brata, na odaje. Iako je bio mrak
Lukovii su ga primijetili i brzo reagovali. uli su se pucnji, ali Salih nije
bio pogoen. Poto je njegova puka bila kod brata kod koga se uputio, on
je s mukom uspio da ue u kulu. im je uao brat ga je upitao ta se desilo,
a on je odgovorio: "Izgleda me gaae (pucali su na mene prim. autora)
Lukovii, no mi doda' puku, da im uzvratim sa pendera". Mahmut-beg je
brzo i otro reagovao rekavi: "Ne, ne! Odavde nee gaati (pucati). Njihove su puke pucale, jer ih je zaboljela Halilova smrt. Ja sam vama davno
rek'o da emo svi vidjeti er Emrovom bijesu".
Iako niko nije stradao prilikom akcije Lukovia, ipak je to jako
uplailo Batilovie i uvjerilo ih u ozbiljnost namjera protivnikog tabora.
Nakon vijeanja, Batilovii su ponovo uputili birindi (prve, najbolje, izabrane) ljude da zatrae besu kod Lukovia. Osjetivi donekle dah pobjede i
svojevrstan kuvet (snagu, mo), Lukovii su rijeili da naprave tzv. "uruice slatke lakrdije", rekavi ljudima koje su primili: "Traimo da nam se
d sljedee: Mustaj-bega orovia28 dvije sadelije29; njegovog brata Nazif-bega levorver; Zahir-bega Hajdarpaia iz Visilaza (Ivanje) konj
27

Prema nepisanim pravilima krvne osvete postoje mjesta i momenti kada se

ona ne smije izvriti, nego se mora odloiti za neko vrijeme i drugo mjesto (Pogledati:
Istorija Cne Gore, tom 1, knj. 3, 488). Takav princip je primijenjen i u ovom sluaju.
28
Mustaj-beg orovi je kao ugledna i umna linost bio est lan muslihunskih
vijea, to moemo vidjeti i iz jednog dokumenta iz DACG, MID, 1905. god., dok.
420, 18. 02.
29
Sadelija je vrsta runo raene turske puke sa ukraenim rukohvatom i obino posrmljenim kundakom.
76

Jedan primjer krvne osvete iz Bihora

ogat; Kahra abotia konj vranac; Latifa Zverotia iz Vreva puka

mauzerka30, pa da onda dou ljudi, da im imenujemo ljude koji e pregovarati o umiru krvi". Vidjevi da nemaju izbora i da se Lukovii ne ale,
Batilovii su pristali na postavljene uslove. Otkupili su sve zatraene stvari
i predali ih Lukoviima, koji su potom odredili 24 ugledna ovjeka iz 24
bratstva, iji je zadatak bio da pregovaraju o umiru krvi.31 Meu izabranim
mirotvorcima muslihunima, naao se i Zahir-beg Hajdarpai iz Ivanja,
30

Puku ostraguu kal. 11 mm, koja je bila pretea puke MAUZER-KOKINE,

poznatije samo kao MAUZERKA, konstruisao je 1865. godine njemaki konstruktor
streljakog oruja Paul Mauzer (1838-1914) sa svojim bratom Vilhelmom (18341882). Na predlog srpskog konstruktora Milovanovia, Mauzer je izvrio prepravku
cijevi, zatvaraa i niana, pa je tako nastala puka M-80, poznatija u naem narodu pod
imenom MAUZERKA (Vojna enciklopedija, knj. 5, Beograd 1972, 349-350). Takvu
puku je upravo imao i Latif Zveroti, koji je naputajui turski asker sa sobom odnio i
pomenutu puku. Kako je ona bila prava rijetkost, to su Lkovii i zatraili da im se ona
otkupi i preda njima. Znajui za zategnutost odnosa Lukovia i Batilovia, Zveroti je
pristao da puku prividno preda, ali da mu se ona nakon izmirenja povrati jer je elio
imati i kao dragu uspomenu i kao moguu uzdanicu radi zatite.
31
Sud od dvadesetetiri izabrane sudije vodi porijeklo od porote iz Duanovog
zakonika, koja se pominje u 151 lanu (Poveleva carstvo mi. Ot sada napreda da jest
porota i za mnogo i za malo. Za veliko delo da jest 24 porotnici, a za pomanji dlg 12
porotnik, a za malo delo 6. I ti-zi porotnici da nesu voljni nikoga umiriti, razveopraviti ili okriviti. I da jest vsaka porota u crkve, I pop u rizah da ih zaklne. I u porote
kamo se vei klnu i koga veo oprave, ti-zi da su verovani). Inae moglo bi se kazati
da u narodnom vjerovanju broj 24 ima i simboliko znaenje. Prema Bibliji razlikuju
se 24 svjetenika reda, oko Boijeg prijestolja bila su 24 prijestolja na kojima su
sjedila 24 starca. Na Istoku i Zapadu broj 24 simbolizuje ljudsku snagu i skup prastvari; U sklopu iznoenja saznanja o umirima krvi koje je postizao sud od 24 porotnika,
interesantno je istai da je takav princip primjenjivan i na podruju Boke kotorske.
Naime, kada je 1669. godine hajduki serdar Stevan Popovi ubio Milka Mrkojevia,
brata zastavnika Marka, zasijedao je umirni sud od 24 kmeta u trpezariji manastira sv.
Klare u Kotoru kod fratara i donio svoju odluku prema obiajnom pravu i tradiciji
serdar Popovi, po obiaju i na korist domovine, je bio duan glavu i po zastavniku
Marku Mrkojeviu, tj. 50 reala, odnosno 500 lira, koje mu ima platiti u tri rate. Osim
toga Popovi je bio duan dati 4 pobratimstva i 24 kumstva, ukoliko ga Marko ne bi
oslobodio od toga. Presuda je potvrena 12. IX 1669. godine. Nekoliko dana kasnije u
sud je doao Marko Mrkojevi i oprostio kapetanu Stevanu Popoviu, serdaru hajduka, sve ono to je osueno od suda dobrih ljudi za ubistvo njegovog brata Lala
(Milka), osim etiri pobratimstva, koja su trebala da budu zaloga njihove meusobne
ljubavi (Risto Kovijani, Ivo Stjepevi, Hajduci u Boki do Morejskog rata (16541684), Istoriski zapisi, 1, Cetinje 1954, 176-177).
77

Sait . aboti

kome je bio otkupljen konj ogat. Muslihuni su meu sobom izabrali i

glavnog meu njima (danas bismo to kazali predsjedavajueg) i jednoglasno se sloili da to bude izvjesni Adil-aga iz sela Pauine kod Roaja,
ije prezime na lost nijesmo uspjeli utvrditi. On je, po ocjenama muslihuna iji je ugled i autoritet bio veliki, bio najbolji poznavalac obiajnog
prava po kome se sudilo i mirilo, a kao drugo nije bio sa podruja Bihora,
zbog ega se smatralo da e biti znatno objektivniji prilikom rasuivanja
injenica. O umirenju krvi razgovaralo se punih 10 dana, pa su muslihuni
prvo boravili kod Batilovia na Crniu, nastojei da posredno upoznaju i
Lukovie sa njihovim radom. Uzaludni su bili svi napori i mnogobrojni
pokuaji Emra Batilovia, njegovih roaka i prijatelja, da cijenu krvi, odnosno krvninu32, uine to manjom. Adil-aga Pauinac i ostali muslihuni su
bili vrsti i nepopustljivi esto ponavljajui: "Ne moe kako vi hoete. Pali
ste na ljude i oni e odluiti. Ne moe se na njivi ubiti neduan ovjek, a
onda se jeftino izvui". Dakle, Adil-aga je s pravom stavljao do znanja
Emru Batiloviu da je poinio ubistvo s predumiljajem, koje se tada, a i
danas karakterie kao najtee krivino djelo. Po obavljanju sasluanja i
usaglaavanju miljenja, muslihuni su preli kod Lukovia i tamo obavili
svoj dio posla.
Na kraju svog vijeanja, kada su sagledali sve injenice i utvrdili sve
pojedinosti sluaja, lanovi muslihunskog vijea su utvrdili cijenu poinjene krvi. Sve ranije dugovane krvi u Bihoru naplaivane su po 12 kesa
zlatnika, a Halilova "krv" je procijenjena na 24 kese zlatnika.33 Uz kese
zlatnika, Batilovii su bili duni da dotjeraju veliki broj grla stoke koja je
trebala da se preda Lukoviima.
Dolazak lanova muslihunskog vijea i Batilovia bio je vrlo impresivan. Nekoliko obana, djeaka, drumom iz pravca Orahova, tjeralo je
vei broj govedi, ovaca, koza
Meutim, kada je u pitanju bila stoka dovedena od strane Batilovia u Hazane na potesu zvanom Voe, Lukovii su ispoljili dosto-

32

KRVNINA je odteta koju je ubica bio duan da plati porodici ubijenog, najee u novcu i stoci. U vrijeme osmanske vladavine ako se nije znao ubica, krvninu
je porodici ubijenog davalo itavo selo (iz koga je bio ubica, odnosno u kome je bio
nastanjen) ili itav kraj.
33
Slino postupanje oko utvrivanja cijene dugovane krvi susrijee se i na podruju Vasojevia. Pogledati: Radoslav J. Veovi, Pleme Vasojevii, 338.
78

Jedan primjer krvne osvete iz Bihora

janstvo rekavi da ne ele da ih "od tuega mala bije bedova",34 zbog

ega zahtijevaju da se sva grla koja nijesu lina svojina Batilovia, vrate
onima ija su. Tako je postignut konaan umir krvi izmeu ova dva
zavaena bratstva.

34

U narodu bihorskog kraja postoji narodna izreka: Od svojega sunce grije, a

od tueg tuga bije. U istom kontekstu u Bihoru su jako bila prisutna kazivanja o halal
(srenoj i zasluenoj) i haram (nezasluenoj, nesrenoj) zaradi.
79

Suljo MUSTAFI
KULTURA BONJAKA-MUSLIMANA
Nigdje na tako malom prostoru, kao to je to u Crnoj Gori, nema
ivlje i uzbudljivije prie o susretu kulturnih obrazaca, razliitih po svojim
obiljejima, a izmijeanih i saivljenih ve vijekovima. Teko je, uistinu, u
tim nagomilanim slojevima kulturne povijesti, razluiti ta je ko uzimao, a
ta davao drugima. Ono to zovemo kulturom jednog naroda, predstavlja
duhovno nasljee, koje je slijedom odreenih istorijskih, sociolokih ili,
pak, politikih injenica, definisano i obiljeeno njegovim imenom. Meutim, kulturna batina ma koliko specifina i originalna bila, uvijek je plod
razliitih uticaja i upliva, strujanja i gibanja.
Zbog toga i kultura Bonjaka-Muslimana u Crnoj Gori, ne moe se
posmatrati drugaije, nego kao dio ukupnog kulturnog, ali i povijesnog ambijenta. Njen specifini kolorit, u kome je islamski nain ivota i, uopte,
duhovni svjetonazor, odigrao presudnu ulogu, naslonio se na mnogo starije
slojeve razliitog hrianskog, gnostikog i, ako hoete, predhrianskog i
paganskog nasljea.
Primanjem islama, koji je tumaen kroz njegove interepretacije koje
su sa misionarima iz razliitih dijelova Osmanskog carstva dolazile, domae stanovnitvo umnogome mijenja svoj nain ivota i svoj kulturni obrazac. Ukupno uzev, elementi te kulture, osobeni i prepoznatljivi, stvaraju
potpuno nov kulturni ambijent. Zaivljava specifian nain ishrane, odijevanja, nova kultura stanovanja, graevinarstva i arihitekture. Postojei gradovi mijenjaju veliinu i izgled; nastaju i novi potpuno drugaije urbane
strukture. Specifina organizacija prostora, uzani sokaci, mejtefi, medrese,
biblioteke, meeme, damije, saraji, mehane, hamami - javna kupatila i
javne esme - samo su neki od prepoznatljivih graditeljskih obiljeja, to
su tokom vijekova, postali nasljeem bonjako-muslimanskog naroda koji
je dominatno naseljavao urbane sredine.
Po svojoj prirodi, primanje islama, podrazumijeva temeljni raskid sa
dotadanjim navikama i obiajima, koje nijesu u skladu sa njegovim nae81

Suljo Mustafi

lima. Domai islamizirani ivalj, pogotovo u ruralnim sredinama, uglavnom hrianskog porijekla, dugo e zadrati u svojoj svijesti nanose ranijih vjerovanja. Slabiji uticaj islamske dogme i vea izmijeanost sa susjednim hrianskim ivljem, uslovili su da se jo dugo ouvaju ranija
vjerovanja i obiaji. Zapravo, mnoga e stara i hrianska i ona starija,
prethrianska paganska vjerovanja, pa ak i obredni obiaji (koje ni
hrianstvo nije uspjelo da potre) zaogrnuti se ruhom nove vjere i nastaviti da ive sve do naih dana. Obim ovoga teksta daleko bi premailo,
ako bi opirno objanjavali, koliko je zajednikog u obiajima i vjerovanjima, prilikom raznih ivotnih prigoda - svadbi, sahrana, svetkovina i
praznika, ostalo iz tog, mnogo ranijeg, pamenja koje dotie moda i
daleke praslovenske korijene.
Stara je istina da u jeziku naroda, najbolje obitava ono to je njegova
istorija. Prebogato usmeno stvaralatvo, predanje-hiaja, epika i lirika, sevdalinka posebno, svjedoe o ljepoti i bogatstvu toga jezika. Upravo kroz
njega je i opstala bonjaka kultura. Jezik obino pamti ono to dokumenta
ponekad i zaborave. Ako je svakodnevni nain ivota, prvenstveno kultura
stanovanja, porodinog ivota, oblaenja i naina ishrane bonjako-muslimansku sredinu uinio specifinom i od susjedstva dosta odvojenom, onda
je, nasuprot tome, njezina izmijeanost najvidljivija u narodnom jeziku i
stvaralatvu. Islamski uticaj nije u potpunosti potirao starije nasljee ve je
samo kroz nove forme ispoljio narodno duhovno blago. Narodni jezik, posebno oivotoren kroz epsko stvaralatvo, samo je obogaen specifinim
orijentalnim koloritom. Svi motivi, karakteristini za epsku pjesmu, ali i
priu i bajku, zajedniki su u bonjako-muslimanskoj i susjednoj joj crnogorskoj knjievnosti. Meusobni uticaji toliko se proimaju da se i kroz
jezik, ali i motive mogu pratiti mnoge zajednike karakteristike.
Kroz sevdalinku, pjesmu derta i ljubavnog zanosa, najbolje se ispoljava originalnost i specifinost bonjako-muslimanske sredine. Sevdalinka nosi miris sokaka, dah mahale, arenilo bate i ulistana, lirski uzdah
priguene ljubavi i proistekla je samo iz tog ambijenta. No ljepota sevdalinke, dopadljiva i primamljiva, uinila je da, vremenom bude prihvaena i
u drugim sredinama koje nijesu dominantno bile naseljene ovim ivljem.
Meusobna proimanja, naravno, nijesu ostala samo u ravni narodnog stvaralatva. Moemo ih pratiti i u svim segmentima kulturnog stvaralatva - od arhitekture i graevinarstva do svakodnevnog ivota i, naravno,
svih vrsta umjetnosti i osobito literature. Zapravo, rije je o zajednikom kulturnom prostoru, koji je danas toliko izmijean da se i ne moe razdvajati.
82

Kultura Bonjaka-Muslimana

Nema tih istunaca, osim ukoliko ne ele da ubogalje narode kojima

pripadaju, koji mogu svoju kulturu oistiti od drugih i drugaijih obiljeja. Ako hoemo da sebe ubijedimo da smo drugaiji od drugih, samo zato
to nita njihovo nije kod nas, i nieg naeg nema kod njih, onda mi nijesmo ljudi, nego samo prazne ljuture. Tim putem se nigdje ne stie.
Osim, u brlog vlastite sebinosti, u kojoj se ne moe dugo preivjeti.
Bogatstvo Crne Gore upravo je u tome, to u evropski izlog moe
unijeti svoj duhovni prtljag - ogormno kulturno nasljee svih naroda koji u
njoj ive. Od svih nas zavisi hoemo li iskoristiti tu ansu.

83

Istorija

Sait . ABOTI
PETAR I PETROVI NJEGO I NIKIKA KAPETANIJA
***
Smjetena na brdovitom, samim tim prirodno nepovoljnom terenu,
Stara Crna Gora je posljednje dvije decenije XVIII vijeka doekala u tekim meusobnim sukobima zavaenih plemena, diobama, neslozi i razdorima, istovremeno zapletena u mrei izukrtanih politikih interesa tadanjih velikih sila koje su je okruivale. Crna Gora je tada imala oko 100.000
stanovnika, a teritorijalno su je inile etiri nahije: Katunska (najvea), Rijeka (materijalno najjaa), Ljeanska i Crmnika.1 Na prostoru sa izrazito
malim plodnim povrinama, stanovnitvo ovih nahija se uglavnom bavilo
seoskom privredom sa mnogo naturalnih oblika. Stoarstvo je predstavljalo
najvaniju privrednu granu. Gajenje koza i ovaca predstavljalo je jedan od
sigurnijih izvora prihoda jer se stoarskim i mlijenim proizvodima moglo
trgovati na susjednim pazarima.2 Zainteresovanost Austrije i daleke Rusije
za Crnu Goru, koja je imala vaan strategijski poloaj, odraavala se na politiki ivot u njoj, odnosno uticala je na polarizaciju pojedinih uglednijih
ljudi koji su imali uticaja u narodu da se opredijele za usmjeravanje snaga
ka jednoj ili drugoj zemlji. to se tie Austrije i Rusije, one su bile vie
nego sigurne u spremnost Crnogoraca da se bore protiv osmanske vlasti
koja ih je jo smatrala svojim podanicima. Zbog te injenice odnosi sa
1

O teritorijalnom prostranstvu, stanovnitvu i ekonomskim uslovima ivota u

crnogorskim nahijama pogledati: Jovan Eredeljanovi, Stara Crna Gora, Beograd
1978, 57-120.
2
Tadanji pazari u Crnoj Gori bili su na: Rijeci Crnojevia (svake subote), na
Viru (svakog petka), na erania Glavici blizu Danilovgrada (svakog ponedjeljka) i na
Slivlju, u krajnjem junom dijelu Nikikog polja (svakog ponedjeljka) Radoman Jovanovi, Trgovinski centri Crne Gore sredinom XIX vijeka i njihova drutveno-ekonomska uloga, Istorijski zapisi, 3-4, Titograd 1973, 313-319. Pazari sa austrijskim mjestima odravani su: U Kotoru, svakog utorka, etvrtka i subote, sa Risnom, svaki dan,
osim nedjelje, sa Budvom, svake subote; Crna Gora, Monografija, Beograd 1976, 235.
139

Sait . aboti

Osmanskim carstvom, tj. sa paalucima koji su se graniili sa Crnom

Gorom, imali su sudbinski uticaj na ivot crnogorskih plemena. Mletaka
Republika je takoe pokazivala izvjesno interesovanje za crnogorski prostor ali prilino politiki oslabljena, ova nekada mona drava nije bitnije
mogla uticati na sudbinu crnogorskih itelja. I pored prisutnosti unutranje
krize drutva, iz vida ne treba gubiti injenicu da je to vrijeme koje je
iznjedrilo jednu krupnu istorijsku linost Petra I Petrovia Njegoa, pregaoca kome je polo za rukom da Crnu Goru izvede na evropsku drutveno-politiku i diplomatsku pozornicu zbog ega se i smatra utemeljivaem crnogorske dravnosti.
***
Crnogorski prijesto po smrti
epana Malog, 1773. godine,
ponovo je ostao upranjen. Borba
pojedinih glavara za preimustvo
izazvala je teku krizu koju je za
kratko pokuao da kontrolie i
iskoristi tadanji guvernadur Jovan
Radonji, kome je uz starog i
oronulog vladiku Savu Petrovia, i
polo za rukom da ostvari izvjestan
uticaj u Crnoj Gori.3
Nakon smrti mitropolita Save
Petrovia, marta 1781. godine, koji
je, kako se u narodu vjerovalo, umro
u stotoj godini ivota, sasvim razumljivo se postavilo pitanje njegovog nasljednika. U Crnoj Gori je
ve u to vrijeme bilo uobiajeno da
vladike budu birane iz kue PetroVladika Petar I Petrovi Njego
via, to su uostalom i traili lanovi
ovog bratstva. Meutim, i pored
negodovanja veine Crnogoraca za mitropolita je imenovan Arsenije
Plamenac, sestri i koadjutor vladike Save. Naavi se na mjestu svog
ujaka, mitropolit Plamenac je nastavio politiku orijentaciju svog prethod3

140

Vladimir orovi, Istorija Srba, drugi dio, Beograd 1989, 263.

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

nika, oslanjajui se na Mletaku Republiku koja u tim trenucima nije vie

posjedovala politiku niti vojniku mo koja bi joj omoguila ostvarivanje
bitnijih uticaja u Crnoj Gori. Prilino inferioran, politiki neiskusan i bez
dara za vostvo, Arsenije Plamenac je svojim ponaanjem jo vie produbljivao krizu tadanjeg crnogorskog drutva. Shvativi okolnosti u kojima se
nala Crna Gora, svoju djelatnost zapoeo je i Petar I Petrovi Njego,
sinovac vladike Save Petrovia koji je u zvanje arhimandrita bio proizveden 1777. godine. Njemu u korist odvijale su se tadanje spoljnopolitike prilike u okruenju i unutranje u samoj Crnoj Gori. Iscrpljen starou i boleu, mitroploit Arsenije se sve vie udaljavao od narodnih
poslova zbog ega su crnogorski glavari Ivan Petrovi, Mojsije Plamenac i
Nikola urakovi juna 1783. godine uputili pismo karlovakom mitropolitu Mojsiju Putniku kojim su preporuili arhimandrita Petra da ga mitropolit posveti za episkopa Crne Gore, Gornje Skenderije i Primorja.4 Sveani in hirotonisanja arhimandrita Petra Petrovia za vladiku obavljen je
13. oktobra 1784. godine u Kralovcima. Odmah po zavladienju Petar I je
krenuo u Rusiju.
***
Petnaestak godina prije zavladienja Petra I Petrovia Njegoa,
Onogot (od 1767. godine u osmanskoj administraciji zvanino Niki), je
kao sredite kapetanije, bio gusto naseljen te je njegovo stanovnitvo moglo posluiti za popunu strategijski vanih, a rijetko naseljenih oblasti Osmanskog carstva na Balkanu, ali je i pored toga kasaba predstavljala zgodno pribjeite i utoite za muslimansko stanovnitvo iz okolnih mjesta
odakle su dolazili i nastavljali dalje.5 Stanovnici Nikia su ve u to vrijeme imali dobre trgovake veze sa Dubrovanima i drugim trgovcima iz
unutranjosti Balkanskog poluostrva to im je istovremeno omoguavalo
da svoje sredite razvijaju i u kulturnom pogledu.
Nikiki kadiluk je tokom XVIII vijeka zauzimao prostor od
(H)Adina mosta na Zeti do Trebinja sa Korijeniima, Drobnjak do Previa, Duge do Nozdara i Grahovo sa dijelom Banjana.6 Pored muslimanskog stanovnitva nikiki kadiluk je u to vrijeme imao oko 1.400
hrianskih kua, etiri manastira (Dui, Kosijerevo, Dobrievo i upa) i
4

Istorija Crne Gore, tom 1, knj. 3, Titograd 1975. (u narednim napomenama

ICG, 1/3).
5
Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka, Beograd 1997, 209.
6
Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd 1938. (reprint, Niki 1995), 84.
141

Sait . aboti

12 svetenika. Vojni garnizon smjeten u tvravi raspolagao je posadom od

900 vojnika i oficira to je smatrano dovoljnim brojem za kontrolu stanja
na podruju nikikog kadiluka.7 Povremena odsustva vojnih snaga nikike kapetanije, koje su upuivane na razna ratita zbog estih sukoba
Osmanskog carstva sa drugim dravama, vjeto su koristili oni koji su se
namjeravali domoi vlasti u nikikoj kapetaniji. To je najee prouzrokovalo manje ili vee krize lokalne vlasti i dovodilo do izvjesnih promjena u sferi lokalne vlasti. Nedovoljna odlunost i kolebljivost nikikog
kapetana Beira Muovia, koji je na tom poloaju naslijedio svog brata
Hamzu, i koji je, prema "Kazivanju starih Trebjeana" bio "u vladanju slabiji od Amze", bitno je uticala na odnose u samoj kapetaniji. Te prilike stari
Trebjeani su okarakterisali kao loe, ali i svjedoenjem da "u vreme Beirova vladanja jo se moglo koekako iveti".8 Sukobi izmeu pojedinih
kapetanskih porodica i njihovih pristalica u nikikoj kapetaniji zapoeti u
prvoj polovini XVIII vijeka, nastavljeni su i potrajali sve do osamdesetih
godina XVIII vijeka. U gradu su voeni sukobi krvavih epiloga. Poslije
ubistva jednog muslimana u onogokoj ariji 1775. godine i osude za taj
zloin, izvrioci djela, dizdar Salih i Mustafa Danevi su se odmetnuli od
vlasti. Dizdar Salih se sa svojim ljudima zatvorio u tvravu i topovima
bombardovao varo, od ega su poruene i oteene mnoge kue i ubijeno
5-6 ljudi. Protiv dizdara Saliha su uslijedile jo dvije tube onogokih muslimana, jer se on prikljuio razbojnicima, pa je pljakao, bespravno kanjavao ljude, globio ih i ubijao. Bez znanja suda, dizdar Salih je sakupio dio
onogoke raje, povezao je u lance, tukao i otjerao u tamnicu koja se nalazila u tvravi. Njegovoj razbojnikoj druini pripadali su: ehaja Hadi
Jahja, jedan aga koji je bio njegov prijatelj, izvjesni Zejnel, Hasan Korjeni, sin kapetana tvrave Kljua, Hasan, neki Danilo sa sinovima, a pomenuta druina je prihvatila saradnju sa razbojnicima iz Foanske nahije. U
nikikoj tvravi oni su zatekli 3.000 oka dravne hrane, koju su potroili.
Muslimansko stanovnitvo ih je zbog uinjenog zuluma optuilo hercegovakom muteselimu i mirmiranu Daferu engiu, koji je nasilnike uspio
opkoliti u tvravi. Neposredno nakon toga engi je bio smijenjen, a nikika kapetanija je ponovo zapala u stanje nasilnitva i razbojnitva. U tom
smislu karakteristian je primjer iz 1785. godine kada su Ibrahim Hajri,
7

edomir M. Lui, Hercegovina poetkom XIX vijeka na osnovu nekih ruskih

izvjetaja, Istorijski zapisi, 1-2, Podgorica 1991, 110-114; Veljko akoti, Niki u
Knjaevini (Kraljevini) Crnoj Gori, Niki 1996, 42.
8
Kazivanje starih Trebjeana, priredio Branko Pavievi, Niki 1973, 19.
142

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

Sulejman i Sinan Puharovi, bez ikakvog povoda, oteli 1.200 ovaca, 130
junadi i 15 konja amaldaru onogoke tvrave, Hasanu, koja se nalazila u
jednom zaseoku blizu Nikia, a uz to su Hasanu bile spaljene i dvije kue.
Stanje se nije smirilo ni poslije ovog sluaja, pa se s pravom moe rei da
istoriju Nikia u XVIII vijeku u velikoj mjeri karakteriu unutranji sukobi izmeu istaknutijih porodica i grupa za vlast, uvlaenje srodnika, ivija, ostalih graana i vojske u te sukobe, otkazivanje poslunosti paama i
vezirima, zulumi i krvoprolia.9

Bosanski paaluk u vrijeme osmanske uprave

Prilino nesreeno stanje u nikikoj kapetaniji doprinijelo je da je
sa 1778. godinom Niki upleten u dugogodinju aferu odnosa sa skadarskim vezirom Mahmud-paom Buatlijom. On je teio stvaranju nezavisne drave koja bi obuhvatala Bosnu i Hercegovinu, Dubrovaku Republiku, Mletako primorje od Neretve do Spia, Staru Raku, Kosovo i Meto9

Petar obaji, Nikiki muslimani, Cetinje i Crna Gora, Beograd 1927, 168;
ICG, 1/3, 557; Bogumil Hrabak, Nemirno stanje u kasabama na sjeveru Crne Gore
u doba krize i naseljavanja Arbanasa (XVIII vijek), Istorijski zapisi, 4, Titograd 1987,
78-79, 81; Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka, 176, 244.
143

Sait . aboti

hiju, Makedoniju sa Solunom, cijelu Albaniju, Epir i Tesaliju. Istovremeno, u samom Nikiu ponovo je dolo do krvoprolia oko kapetanstva.
Veina stanovnitva tada je bila protiv kapetana Beira Muovia, zbog
ega su njegovi protivnici, radi uklanjanja sa tog poloaja, u pomo pozvali
Kue i Pipere. Kapetan Muovi se za pomo obratio trebinjskom kapetanu
Sabit-pai, koji je prema Nikiu poao sa 1.500 ljudi sakupljenih u Stocu,
Nevesinju, Rudinama i drugim krajevima. U sukobu je odlunom borbom
bio odbijen od strane Kua i Pipera koji su, stacionirani u gradu, po okonanju sukoba odbili da iz njega izau.10 Ovi dogaaji su uznemirili susjedne podanike Mletake Republike, posebno Rinjane, koji su zatraili od
providura u Kotoru da im se dostavi hrana, prah i olovo, kao rezerva za
sluaj napada. Da bi smirio situaciju u uzburkanom Nikiu, prema gradu
se sa vojskom uputio i beg Zotovi iz Spua. Budui da je pobuna izbila na
teritoriji bosanskog vezira, ovi dogaaji posebno njemu nijesu ili u prilog.
On je ubrzo saznao da je Porta obavijetena o ovim dogaajima posredstvom mletakog poslanika u Carigradu, zbog ega je izdao nareenje
spukom pai Ibrahimu Parmakoviu da hitno savlada Kue i Pipere koji
su zaposjeli nikiku tvravu. Paa Parmakovi je dosljedno izvrio vezirovo nareenje primoravi Kue i Pipere na predaju.11 Osjeajui da bi se
stanje u kapetaniji moglo popraviti na bolje, Beir kapetan Muovi je
prepustio kapetansko mjesto svom sinu Osmanu, koji je na taj poloaj
doao 1780. godine.12 To je upravo i vrijeme kada je Petar I Petrovi zapoinjao svoju politiku djelatnost. Prema navodima "Kazivanja starih Trebjeana", Osman kapetan nije bio dorastao poloaju na kome je bio, jer je
kao ovjek "slabe pameti i za vladanja sasvim nevaljalij", dopustio da se u
Nikiu i njegovoj okolini ponovo pojave mnoge negativnosti koje su
onemoguavale uspjean razvoj grada i cjelokupne kapetanije i uspostavljanje dobrih odnosa meu stanovnitvom kakvi su bili za vrijeme upravljanja kapetanijom od strane Hamze kapetana Muovia.13 Osman kapetan
10

Rastislav V. Petrovi, Pleme Kui 1684-1796, Beograd 1981, 267; Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, 2, Titograd 1981, 100.
11
Gligor Stanojevi, Crna Gora pred stvaranje drave, Beograd 1962, 47-49;
Rastislav V. Petrovi, Pleme Kui, 268.
12
Istoriar Hamdija Kreevljakovi navodi da je Beir kapetan Muovi uputio
jednu molbu (arizu) Sarajlijama, 1786. godine iz ega zakljuuje da je on jo uvijek
kapetanstvo drao u svojim rukama (Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo 1954, 220).
13
Kazivanje starih Trebjeana, 19.
144

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

Muovi je dugo ivio i upravljao nikikom kapetanijom, sve do 1830.

godine. Kao i mnogi njegovi savremenici i on je opjevan u mnogim epskim
pjesmama. Ako na umu imamo injenicu da je Osman kapetan od jednih
bio osporavan, a od drugih hvaljen, te da je bio savremenik Petra I Petrovia i Mahmud-pae Buatlije, dvije krupne istorijske linosti koje su na
ovim prostorima obiljeile, jedna kraj XVIII vijeka, a druga prve tri decenije XIX vijeka, onda se mora zapaziti da je on u sebi imao dovoljno
pragmatizma koji mu je omoguavao da kapetanijom upravlja 50 godina.
***
Za vrijeme dok je vladika Petar I boravio u Rusiji, buntovni Mahmud-paa Buatlija, koji je otkazao poslunost i samoj Porti, kovao je plan
o napadu na Crnu Goru. Njegovi planovi da zagospodari Crnom Gorom
bili su poznati i od ranije. Na jednom Zboru crnogorskih plemena odranom maja 1782. godine na Cetinju, "uhvaena je vjera" meu predstavnicima plemena da e se sve nahije slono braniti od Mahmud-pae uz pomo spukog kapetana Ibrahima-pae Parmakovia, koji je bio u sukobu sa
Mahmud-paom.14 Zbog zauzetosti sukobom sa spukim kapetanom, Mahmud-paa je tada odloio napad na Crnu Goru, ali to nije uinio i 1785.
godine, ve je odluno napao. Svoj pohod na Crnu Goru paa je predstavljao kao potrebu kanjavanja Crnogoraca zbog njihove "izdaje" u svakom ratu koji je Osmansko carstvo vodilo sa Rusijom. Crnogorci nijesu
uspjeli da organizuju jai otpor to je skadarskom veziru omoguilo da sa
svojom vojskom lako prodre do Cetinja i popali zateene kue i Cetinjski
manastir. Iako je Mahmud-paa oekivao vojnu pomo, hriansko i muslimansko stanovnitvo Nikia i njegove okoline, nije uestvovalo u napadu
na Crnu Goru juna 1785. godine. Vojni uspjeh koji je postigao Mahmudpaa, omoguavao mu je da nastavi sa realizacijom planova koje smo ve
pomenuli, a to je paina namjera da svoju vlast nametne podruju srednje i
june Albanije, ime bi od centralne vlasti otrgao znatan dio teritorije. To
je i bio razlog njegovog ponovnog sukoba sa Portom. Vidjevi da je situacija vrlo ozbiljna, sultan je krajem 1785. godine izdao hatierif protiv Mahmud-pae nareujui begler-begu Rumelije "da uhapsi pobunjenog skadarskog pau i da ga lino uputi u Carigrad".15 Iste godine u Niki je doao
14

Vladan orevi, Crna Gora i Austrija u XVIII vijeku, Beograd 1912, 38-39;
ICG, 1/3..., 413.
15
ICG, 1/3..., 426.
145

Sait . aboti

novi bosanski vezir Ahmed-paa sa 1.000 vojnika da bi izvrio koncentraciju trupa protiv nemirnog skadarskog pae.
Februara 1786. godine, crnogorski vladika Petar I se vratio iz Rusije.
Teko stanje koje je zatekao u Crnoj Gori dodatno je optereivala stalno
prisutna opasnost od novog udara Mahmud-pae Buatlije, iako su Crnogorci nastojali da se u njegovom sukobu sa Portom dre po strani.
Kako je Mahmud-paa namjeravao da pod svoju upravu stavi i Niki, to je prvih dana juna 1786. godine sa 7.000-8.000 svojih vojnika boravio u gradu. Buatlija je u Niki uao samo sa linim stvarima i najuom
pratnjom, dok je vojsku ostavio izvan grada. Tom prilikom je u nikiku
kasabu pozvao 150 Rovana i sa njima se surovo obraunao pogubivi
ugledne glavare i plemenike za koje je smatrao da su kolovoe estih pobuna protiv osmanske vlasti. Prema nekim tvrdnjama, nikiki dizdar je
tada ubio jednog rovakog kaluera.16 Iako je imao namjeru, Buatlija ipak
nije poao iz Nikia u logor bosanske vojske u Gacko, nego se 12. juna
vratio u Skadar.17 Januara 1787. godine bosanski vezir Selim-paa je primio sultanov ferman, prema kojem je trebalo da se obrauna sa svima
onima koji su se privoljeli Mahmud-pai, pa je u Niki uputio glasnika sa
ciljem da tamonje muslimansko stanovnitvo odvoji od Buatlije to mu
nije uspjelo.18 Krajem juna Nikiani i drugi muslimani iz okoline grada su
se zbog sloenosti situacije i straha za linu sigurnost i imovinu, sklonili u
oblinja brda oko grada. Bosanski vezir je poetkom jula 1787. godine
pokorio Pivljane, Drobnjake i Nikie koji su bili na Buatlijinoj strani i
30. jula uao u Niki. Ovim uspjesima bosanskog vezira u sukobu sa
Mahmud-paom, vojno sredite ratnih sukoba je iz Gacka premjeteno u
Niki.19 Bosanski vezir bio je u Nikiu prije kraja jula sa svega 100 vojnika, dok je preostali dio svojih snaga (10.000 ljudi) uputio prema Spuu i
Podgorici kako bi se na tom sektoru obraunao sa Mahmud-painim snagama.20 Treba istai da bosanske trupe nijesu dovukle sopstvene topove,
ve su ih skinule sa nikike tvrave.
16

ICG, 1/3, 428; arko epanovi, Kratka istorija Crne Gore, Podgorica
2002, 158.
17
Vuk Vinaver, Crna Gora, Skadar i Dubrovnik krajem XVIII vijeka, Istorijski
zapisi, 1-2, Titograd 1956, 67.
18
Gligor Stanojevi, Crna Gora pred stvaranje drave, 95.
19
ICG, 1/3, 428-429; Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka.,
217-218.
20
Gligor Stanojevi, Crna Gora pred stvaranje drave, 133; ICG, 1/3, 429.
146

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

Sredinom 1787. godine dolo je do rata izmeu Austrije i Rusije na

jednoj i Osmanskog carstva na drugoj strani. elei da ratna dejstva proiri
i na prostor Crne Gore, Austrija je u nju uputila svog izaslanika, majora
Filipa Vukasovia, a Rusija potpukovnika Marka Ivelia. Obojica izaslanika su pozivali Crnogorce u borbu protiv Osmanlija obeavajui pomo i
jedne i druge strane.21 Na Porti su bili svjesni da se situacija svakodnevno
sve vie komplikuje. Da bi pridobila Mahmut-pau za rat protiv Austrije i
Rusije, Porta je 1789. godine oprostila pai ranije odmetnitvo i "grijehe".
Te godine paa je nakon kraeg zadravanja u Nikiu, poao na podruje
sjeverozapadne Bosne u rat protiv Austrije. Ruski izaslanik Iveli je bio
uvjeren da e se Trebjeani, nastanjeni nedaleko od nikike tvrave, i ovoga puta odazvati pozivu u borbu, pa je 2. avgusta 1789. godine poslao svoga sinovca Petra Ivelia sa gramatom carice Katarine II i njenim zahtjevom
da Trebjeani ustanu protiv Osmanlija to su oni sa oduevljenjem prihvatili.22 Sredinom avgusta 1789. godine, pred vee, odred Crnogoraca i Brana jaine 2.000 ljudi, pod zapovjednitvom guvernadura Jovana Radonjia, pokuao je da zauzme Niki. Prilikom napada poginulo je 14 Crnogoraca i Brana, 30 Niki je ranjeno, dok je 28 osmanskih vojnika izgubilo ivot, ali zbog dobre pripremljenosti osmanskog garnizona i rijeenosti
za borbu, grad ipak nije zauzet.23 U ovom napadu uee su uzeli i Trebjeani zahtijevajui od guvernadura da se iste noi izvri juri na grad.
Guvernadur Radonji je traio od Trebjeana da prije svitanja zore donesu
"tursku glavu" koja "povrg sve zakletve, valja da bude peatom njiove
ozbiljne elje zakrviti se s Turcima". Nekoliko Trebjeana, na elu sa Milovanom Dipiem su prili Onogotu, saekali uvenog junaka Omera Torinu, ranili ga i potom mu odsjekli glavu. Guvernadur se time uvjerio u
odanost Trebjeana, ali kada su oni doli po zavretku zadatka, ve je bio
svanuo dan. Sa aljenjem su uvidjeli da je izgubljeno dragocjeno vrijeme,
da je dolazak u zoru sa posjeenom glavom za njih, prema njihovom vjerovanju i obiajima, bio lo znak, to ih je odvratilo od namjere da napadnu
nikiku tvravu. Poto nijesu mogli savladati utvreni Niki, ustanici su
se zadovoljili pljakom konja, govedi i sitne stoke varoana. Prilikom
okraja ranjeno je oko 30 muslimana, od kojih je desetak ostalo sakato, a
21

Vladan orevi, Crna Gora i Austrija, 107-108.

oko D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, Beograd 1981, 313-314.
23
Gligor Stanojevi, Crna Gora pred stvaranje drave, 251-255; ICG, 1/3,
446; Kazivanje starih Trebjeana, 31-32.
22

147

Sait . aboti

na hrianskoj strani su ranjena 22 ovjeka.24 Sa osmanske strane u ovom

sukobu poginuli su Meki Beir-aga, a(h)inagi Avdi-aga, Aleko Banja
i jedan Drekovi. Takoe, tom prilikom je Ajkuna Brunevi, sestra Huseina Didia, a ena nikikog kadije Brunevia Mula-age, skinula glavu
ubijenog vojvode Grgura sa bedema grada, oprala je i zamolila varoke
prvake da je daju varokome popu Radu uku kako bi je sastavio sa tijelom i sahranio.25 Nikiki muslimani koji su se zatvorili u gradu su bili
uvjereni da u napadu, osim Crnogoraca, Brana i Trebjeana, uestvuju i
znatne "moskovske snage". Neuspjeli napad Crnogoraca, Brana i Trebjeana na Niki ogorio je osmansku vojnu posadu u gradu koja je svoj
bijes iskalila na Trebjeanima koji su podrali ovaj napad. Trebjeani su
bili primorani da zbog osvetnikih akcija nikike vojne posade i pojedinaca, napuste svoj zaviaj. Ovaj dogaaj je poznat kao "druga razura
Trebjese". Naputajui Niki, Trebjeani su (35 porodica) prvo odstupili
prema Pjeivcima (sela Stubica i Povija), nakon ega su preli u Bjelopavlie gdje su boravili oko dvije godine. Nakon toga Trebjeani su preli da
ive u Donjoj Morai, da bi 1792. godine odluili da se nasele u Gornjoj
Morai (selo Ljevita), gdje su zaposjeli zemlju age Sejanije. Dio Trebjeana se nakon 1804. godine preselio iz Gornje Morae u drobnjaka sela
Strug, Sirovac i Malinsko, ime je zapoelo formiranje uskokog plemena.
Ozlojeeni zbog naputanja svoga zaviaja, Trebjeani su jo upornije nastavili svoju borbu protiv Osmanlija, pa su im iznenadnim napadima nanosili znatne gubitke.26 Potvrdu "druge razure Trebjese" nalazimo i u istoriografskim radovima. Po istoriaru Duanu Vuksanu, Iveli je nagovorio
Trebjeane da napadnu Niki, ali poto oni nijesu imali dovoljno snaga
njima je vladika Petar I poslao u pomo 2.000 Crnogoraca i Brana, koje je
predvodio guvernadur Jovan Radonji. U trenutku napada, mislei da ih
napadaju znatno brojnije snage, Nikiani su se zatvorili u gradu. Vidjevi
da se radi o manjem broju snaga napadaa, gradska vojna posada je 18.
24

Kazivanje starih Trebjeana, 42.

Kazivanje starih Trebjeana, 34, (vidjeti napomenu ispod osnovnog teksta).
26
Opirnije: Jago Jovanovi, Veze Crne Gore sa Rusijom od druge polovine
XVI vijeka do danas, Istorijski zapisi, 3-4, Cetinje 1948, 255; Duan D. Vuksan, Petar
I Petrovi i njegovo doba, Cetinje 1951, 55; Kazivanje starih Trebjeana.., 41 i
dalje; arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 169; Veljko akoti, Niki (Onogot) u otporima i borbama 1597-1877, Niki 1983, 113-116, 129;
Dimitrije Milakovi, Istorija Crne Gore, presnimljeno izdanje, Kragujevac 1995, 155156.
25

148

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

avgusta 1789. godine izala iz grada i sukobila se sa protivnikim snagama. U ovom sukobu Trebjeani i njihovi pomagai su bili prinueni da
se povuku. Znajui iz gorkog iskustva da ne smiju ekati osvetu, Trebjeani su se po drugi put odluili da napuste svoja ognjita. Ovaj neuspjeh
Trebjeani su pripisali Iveliu, jer on i nije uestvovao u ovom napadu, ve
je boravio u Risnu koristei priliku za lino bogaenje putem trgovine.27
Poslije naseljavanja u Gornjoj Morai, Trebjeani su nastavili etovanje napadajui katune i torine nikikih muslimana, kao i karavane koji
su prolazili preko Drobnjaka i kroz klanac Dugu. Nakon "druge razure
Trebjese" do prvog sukoba izmeu Trebjeana i nikikih muslimana dolo
je u planini Bukovici krajem 1790. godine, gdje je poginuo Ahmet Avi,
dok su ranjeni Oljar-hoda, Kadrija Lukovac i jedan Bijedi. Trebjeani
su pri napadu zaplijenili 40, a ubili vie od 100 volova koji su bili vlasnitvo Suki. Malo iza toga, na veliki etvrtak 1790. godine, Trebjeani su
u Dugi doekali nikike trgovce koji su ili u Gacko i tom prilikom ubili
Sulja (H)Odia, Sulja Bakala i Muja Bibia, a ranili Ramadan-agu
Dulupovia i jo nekolicinu. U Utesu planini ubili su pau Bijelia iz
Korijenia (vrlo je mogue da se radi o begu, a ne pai prim. autor),
koji je iao u Gacko zbog trgovine. Na Trojiin dan ubijen je Mejo Dulupovi u Slivlju (dio Nikikog polja), a njegova glava i oruje otpremljeni
su vladici Petru I na Cetinje. U tirnom Dolu na Luindan, Trebjeani su
napali kolibe Ljuca i od zaplijenjenog iara poslali jednog konja vladici
Petru I na poklon koji je bio vlasnitvo Hadi Mua Ljuce. Na Kusturinoj
Glavici 1791. godine Trebjeani su ubili tri graanina Nikia i zaplijenili
stoku Salka Ljuhara. Neto kasnije napadnuta su imanja Prekia i Ljuhara i
zaplijenjena njihova stoka. Koliko su stoke imali pojedini Onogotani pokazuje primjer nikikog kapetana Osman-bega Muovia kome su Trebjeani pod planinom Borovnikom zaplijenili 4.000 konja, govedi, ovaca i
koza. U planini Dugi ubijeni su od strane Trebjeana i Ibro Hajrovi, njegov sinovac Husica Hajrovi, kao i Bajro Jagdi.28
Prilikom povratka sa fronta iz sjeveroistone Bosne, Mahmud-paa
Buatlija je januara 1790. godine bio blokiran u Nikiu. Uzaludno je tom
prilikom nudio gradskim prvacima 20 kesa dukata da oslobode prolaze i
klance kako bi se sa vojskom vratio u Skadar. Da bi nevolja bila vea, paa
27

Duan D. Vuksan, Crna Gora u 1804. godini, Zapisi, knj. XXII, Cetinje
1939, 201.
28
Kazivanje starih Trebjeana., 41, 42, 43.
149

Sait . aboti

i njegove snage, nijesu mogli iskoristiti ni zaobilazni put, jer je njega

blokirao Mehmed Begovi, pain neprijatelj. Pariski list "Le moniteur" je
2. januara 1790. godine javio da su Crnogorci sprijeili pai prolaz preko
Niki, usljed ega se morao vratiti u Skadar.29
Ni nakon zavretka rata Austrije i Rusije protiv Osmanskog carstva
1787-1791. godine, Buatlija nije odustajao od svojih namjera. Toga je bio
svjestan i crnogorski vladika Petar I pa je Crnogorce pripremao za odluan
sukob sa Mahmud-paom. U boju na Martiniima, jula 1796. godine,
Crnogorci su izvojevali prvu veliku pobjedu u XVIII vijeku i to nad snagama skadarskog vezira. Vojne snage angaovane iz nikike kapetanije
nalazile su se u treoj "diviziji", koja je bila postavljena protiv etvrtog crnogorskog odreda. "Divizijom" su zapovijedali Osman-paa Muovi iz
Nikia, nikiki kapetan Selim i kolainski kapetan Murat.30 Poslije prvog
sudara vladika Petar I Petrovi pisao je Luki Puciu, dubrovakom senatoru i grofu od Zagorja, da je Mahmud-paa sa snagama koje su mu dole
iz Nikia i Kolaina obrazovao logor u Slivlju (izmeu Nikia i Ostroga),
a da su komandu nad logorom imali kapetan iz Nikia i kapetan iz
Kolaina.
Poslije poraza na Martiniima, Mahmud-paa je brzo pripremio novi
napad na Crnogorce. Pred odluujuu bitku, koja se odigrala na Krusima,
22. septembra 1796., u Slivlju (juni dio Nikikog polja) se nalazilo 2.000
osmanskih vojnika dok je na suprotnoj strani stajalo 400 Crnogoraca.31 U
samom boju na Krusima, koji se vodio od osam i po asova ujutro do
uvee, uestvovalo je 23.000 Mahmudovih vojnika i 6.950 Crnogoraca.
Osmanska vojska je bila poraena, a na bojnom polju ostao je mrtav sam
Mahmud-paa Buatlija. Pobjede na Martiniima i Krusima imale su velikog odjeka iz razloga to su bile izvojevane zajednikom borbom Crno29

Andrija Lainovi, Francuska tampa o Mahmud pai i Crnoj Gori s kraja

XVIII vijeka, Istorijski zapisi, 1-2, Titograd 1955, 240; Bogumil Hrabak, Niki do
poetka XIX vijeka, 180, 220.
30
Vladan orevi, Crna Gora i Austrija u XVIII vijeku, 128. Osnovano se
moe pretpostaviti da je Osman-beg Muovi, u ovom boju sa inom pae, u bici
uestvovao kao glavni komandant svojih kapetanijskih snaga, dok je, vjerovatno, pomenuti kapetan Selim u danima mira u Nikiu obavljao dunost dizdara nikike
tvrave.
31
Vladan orevi, Crna Gora i Austrija u XVIII vijeku, 133; ICG, 1/3,
451; Branko Pavievi, Novi podaci o bitkama na Martiniima i Krusima, Istorijski
zapisi, 1-4, Podgorica 1992, 160, 207.
150

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

goraca i Brana i njima je praktino bilo ostvareno ujedinjenje Bjelopavlia i Pipera sa Crnom Gorom.
***
Godinu dana nakon crnogorskih pobjeda na Martiniima i Krusima,
Napoleonu Bonaparti je polo za rukom da osvoji Mletaku Republiku u
ijem je sastavu, do tada, bila i Boka Kotorska. Odlukama mira sklopljenog u Kampoformiju 1797. godine, Boka je pripala Austriji. Smatrajui
Boku Kotorsku prirodnim dijelom Crne Gore, vladika Petar I je po padu
Mletake Republike u svojoj spoljnopolitikoj orijentaciji teio da je prikljui Crnoj Gori kojoj bi time obezbijedio teritorijalno proirenje i izlazak
na more. Sa tim eljama Crna Gora je bila uvuena u vrtlog znaajnih meunarodnih dogaaja kojima e crnogorski vladika biti primoran da posveti
veliku panju.
***
Osjeajui ta znai zajednitvo u borbi protiv neprijatelja, a ohrabreni inicijativama vladike Petra I, pripadnici crnogorskih i brdskih plemena su poslije bitaka na Martiniima i Krusima, ispoljavali otvoreniju
spremnost za borbu protiv snaga spukog i nikikog kapetana, nastojei
da u tim borbama to je mogue vie proire teritoriju svoga plemena.
Tako su Piperi 1799. godine preoteli bogata pasita planine Lukavice nikikim posjednicima muslimanske konfesije pod vostvom Savia Radojeva Boovia, serdara i vojvode piperskog.32 Nakon ovih dogaaja za izvjesno vrijeme nastupio je mir u odnosima izmeu crnogorsko-brdskih plemena na jednoj i vojnih snaga nikike kapetanije na drugoj strani. Nakon
neprijateljstava na bojnom polju, odnosi izmeu nikikih muslimana i
crnogorsko-brdskih plemena su se odvijali u granicama meusobnog uvaavanja i tolerancije. Komunikacije raznih vrsta nijesu prekidane. Nikiki
muslimani su se, primjera radi, 12. juna 1799. godine obratili pismom vladici Petru I. Pismo su otpremile nikike age na elu sa Mehmed-agom
Muoviem, bratom Osmana kapetana Muovia, a uz saglasnost ostalih
nikikih prvaka: "Od nas Mehmed-age Muovia, brata Osman-kapetana,
i ostalijeh agah i svega kuluka grada Onogota, naemu prijatelju i koniji
Petru Petroviu, vladiki crnogorskom, prijateljski pozdrav...". U pismu se
32

Jovan Erdeljanovi, Postanak plemena Pipera, Beograd 1911, 304; ICG,

1/3, 70; oko D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, 139.
151

Sait . aboti

dalje upuuju molbe vladici Petru I da utie na Brane kako ne bi napadali

obane hriane, "da im nebi kakvu pakost siromasima uinili", koji su
bili ifije Muovia na planini Loli, kao i molba da "svako s mirom
poteno trguje".33 Posjedi Muovia sa ifijama se pominju i na podruju
Golije kod Nikia i u nikikoj upi. U Bijelim Rudinama, jugozapadno
od Nikia, Muovii i druge nikike porodice, imali su svoje panjake to
je zabiljeio i Njego u "Gorskom vijencu" gdje se kae:
"to zborae Hamza i Nikii?
ae li im mila vjera biti
Da izdiu mirno u Rudine...".34
Nastojei da odri dobrosusjedske odnose sa okolnim muslimanskim
prvacima i stanovnitvom, i u tom smislu to vie razvije i produbi meusobnu korespondenciju, juna 1800. godine, vladika Petar I je pisao Sulejman-pai Redepaiu, povodom odlikovanja koje je paa dobio od sultana
Selima III. U svom obraanju Sulejman-pai, crnogorski vladika kae: "Od
nas Petra Petrovia, vladike crnogorskoga i kavaljera rosijskoga, izbranomu i uzvienomu i veleuvenomu i svijetlomu gospodinu Sulejman-pai
Redepaiu milo i drago prijateljsko pozdravljenje.... Ja elim, da ti gospodstvo bude sreno i estito i dugovjeno, toliko sveer vie i slavnije,
koliko ti sirotinja i prava raja moli vie Boga za zdravlje. Mene e pak osobito mila biti estitost, slava i potenje i svako tvoje dobro milo i drago,
budui si Ercegovac, jerbo i moji stari jesu iz Ercegovine ispod Njegoa u
Crnu Goru doli, i tako, dakle, moj predragi prijatelju, mi smo po strani
vilajetlije, ili jedinozemci". U pismu vladika pominje i ubistvo sina popa
Koevia i maltretiranje nekih Crnogoraca od strane Nikiana, pa kae:
"Bie, mislim, razumio kako Onogotani posjekoe sina popa Koevia
pak kriju i premeu na Crnogorce, da zarate Grahovo s Crnom Gorom...
Pisao sam tolika puta knjige i posilao u Onogot, kako su nai estiti cari u
mir i u slogu, tako da i mi na komiluk mirno ivimo, ali oni zapovijedi estitoga cara ne sluaju...". Pismo se zavrava prijateljskim pozdravima:
33

Duan D. Vuksan, Crna Gora i pogranini Turci, Zapisi, knj. XIII, Cetinje
1935, 35-36; Petar obaji, Niki-Onogot, 48-49; Ejup Muovi, Muovii, 92;
Branko Pavievi, Petar I Petrovi Njego, Podgorica 1997, 200.
34
Kolain, 1981, 84; Marko Vujai, Znameniti crnogorski junaci, Cetinje
1951, 166-167; Petar Petrovi Njego, Gorski vijenac, Beograd 1978, 22.
152

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

"...elim da mi bude u potenju i milosti carskoj zdravo, mirno i veselo,

moj dragi prijatelju".35
Iste godine Petar I se pismom obratio i kapetanu Osmanu Muoviu,
traei od njega da vodi rauna o dobrosusjedskim odnosima: "... nemote
silom i vojskom... na komiluku kako Bog zapovijeda... ugodno obama carima, bez rati... narodne. Ako ... mislite, kaite mi bez pogovora, da znadem...".36 Petar I u pismu predlae kapetanu Muoviu da utie na poboljanje odnosa meu Grahovljanima i Banjanima, s jedne, i Korjeniima, s
druge strane.37
U vremenima kada nije bilo sukobljavanja i muslimani i hriani
Nikia i okoline su se vraali uobiajenim ivotnim navikama. Po etnografu Maksimu obajiu, oni su se jedino razlikovali po tome to se
"...hriani krste a muhamedanci klanjaju. Drugo im je sve zajedniko,
kako jezik, tako i obiaji... Jedni drugima polaze o godetima: o Boiu i
Krsnom imenu, o Bajramu, o svadbama i drugim veseljima, kao i na alostima". to se tie sujevjerja, bili su sujevjerni podjednako i muslimani i
hriani, jer su vjerovali u udesa, u duhove, u avole, u vjetice, u ini, u
gatare i zapise hodine i popove, u svece i molitve, u sudbinu itd. "Svetom
Vasiliju u Ostrogu idu i mole se i Muhamedovci kao i Hriani, a mnogi su
mu zavjetni, kao hadi Alija Verizovi svake je godine prilagao obilat svoj
zavjetni dar Sv. Vasiliju Ostrokom".38 Tolerantne i dobre meusobne konfesionalne i uopte ljudske odnose kvarili su planovi velikih sila u koje su
neminovno uvlaeni Osmansko carstvo i Crna Gora.
***
Prve godine XIX vijeka u odnosima izmeu Petra I i vlasti nikike
kapetanije protekle su u znaku sreivanja unutranjih problema koji su bili
prisutni i na jednoj i na drugoj strani. Tokom 1802. i 1803. godine vladala
35

Duan D. Vuksan, Crna Gora i pogranini Turci, Zapisi, knj. XII, 36-37;
Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, graa, knj. 1
(1780-1820), Titograd 1987, 146-147; Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 200.
36
Duan D. Vuksan, Crna Gora i pogranini Turci, Zapisi, knj. XIII, 39;
Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, graa, knj.
1, 157.
37
Duan D. Vuksan, Crna Gora i pogranini Turci, Zapisi, knj. XIII, 36;
Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 200.
38
Maksim M. obaji, Muhamedanizam hercegovaki - karakteristika poturica
(reprint), Almanah, 7-8, Podgorica 1999, 216, 217.
153

Sait . aboti

je velika sua na podruju Stare Crne Gore i u njenom susjedstvu to je

prouzrokovalo glad, tako da su oka ita i oka soli kotale po 15-20 para, to
je izgleda bila vrlo visoka cijena.39
Produbljivanje politike i ekonomske krize u Osmanskom carstvu
poetkom XIX vijeka snano se reflektovalo i na situaciju u Nikiu. Jaka
muslimanska bratstva iz grada i okoline su svoje sporove i sukobe, koji su
prvenstveno imali ekonomsko-socijalnu pozadinu, rjeavala oruanim putem, napadajui, ubijajui i pljakajui naselja protivnike strane. To je
pojedince primoravalo da trae sigurnije utoite. Prema navodima jedne
poslanice Petra I, s kraja novembra 1803. godine, nekoliko muslimanskih
porodica iz upe nikike je prelo na teritoriju Crne Gore. U toj poslanici
Petra I se kae: "...ne samo Bjelopavlii i Pjeivci pristupie k nama i sud
prihvatie, nego i svaki hrianin od Ercegovine uprav do rijeke Tare
jedva i doekae da k nama dou; takoe i Turci, koji stoje u upu Niicku".40 Odmetnuta bratstva se nijesu pokoravala ni mjesnim vlastima, a
da situacija bude gora "muslimanska plemena u kazama Niki i Kolain
ive u meusobnim sukobima, ne sluaju ni erijat, ni zakon, ni pau, ni
kapetana, ni zabita, pa ak ni sultana". Na udaru njihovih sukoba nalazili
su se i vlastima lojalni itelji nikike kasabe i tvrave. Neprijateljstva i
sukobi su u toku 1804/1805. godine doveli nikiku kapetaniju u teku
situaciju jer "mir i sigurnost bili su u njoj potpuno nestali". Kao dokaz
loeg stanja moe posluiti i izjava jednog prvaka zavaenih "plemena"
data pred kadijom u Nikiu. U izjavi se kae: "Da je svakom poznato da
meu njima vladaju neprijateljstva i razmirice, prouzrokovane svaama,
ubistvima, pljakom, otimainom, unitavanjem imovine i drugim zloinima".41 Do smirivanja situacije u Nikiu, meusobnog izmirenja sukobljenih bratstava, kao i izmirenja sa predstavnicima lokalne vlasti, dolo je
tek pod uticajem dogaaja koji su uslijedili izbijanjem prvog srpskog ustanka 1804. godine. Ovdje svakako treba naglasiti i injenicu da je odnos
centralne vlasti prema kapetanijama i kapetanima bio promjenljiv, to je
imalo velikog odraza na ponaanje kapetana u raznim situacijama. Naime,
39

oko D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, 188.

Petar I Petrovi Njego, Poslanice Crnogorcima, Branima i Primorcima,
predgovor mitropolit crnogorski Gavrilo, priredio Duan D. Vuksan, Cetinje 1935, 4344; Petar I Petrovi, Freske na kamenu, izbor, predgovor, komentari edo Vukovi,
Titograd 1965, 75-76; oko D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, 141.
41
Ahmed S. Alii, Ustanak u Drobnjacima 1805. godine, Godinjak drutva
istoriara BiH, knj. XIX, Sarajevo 1973, 49.
40

154

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

u sluajevima kada bi granice Carstva bile ugroene, centralna vlast je pred

prijeteim situacijama znala tolerisati i poputati pojedinim kapetanima,
dok je u vrijeme mira stvar izgledala sasvim drugaije. Tada je pojaavana
kontrola i nadzor nad djelatnou kapetana to je njima i te kako smetalo.
Ovakvo ponaanje centralne vlasti odlino je zapazio i istoriar Halil
Inaldik koji o tome zakljuuje: "Drava se prema kapetanima ponaala
kao da su oni njene sluge, kanjavajui ih ponekada za samovoljno ubiranje dabina, ali to nije bilo profiterstvo, ve potreba koju su morali
kapetani provoditi".42
Pokretanje prvog srpskog ustanka, kao dogaaja od velikog znaaja
za razmah oslobodilake borbe na Balkanu, odrazilo se i na politika shvatanja crnogorsko-brdskog vladara, a time i na odnose sa njegovim susjedima, u prvom redu sa nikikom kapetanijom koja je predstavljala tvrdi
bedem i odolijevala mnogim akcijama crnogorsko-brdskih i hercegovakih
plemena. Sa borbama zapoetim 1804. godine uslijedila su nova iskuenja
za Crnogorce i stanovnike nikike kapetanije. Naime, krajem januara
1804. godine Drobnjaci su otro protestvovali protiv nepotovanja dogovora i obiajnih normi, koje su vladale od ranije, od strane lokalnih ajana,
alei se najvie na Zaim-bega i Avdi Ljucu, ugledne nikike prvake, koji
su, izgleda, i ranije bili skloni slinom ponaanju. Za ove proteste Drobnjaka ubrzo je saznao i vladika Petar I, pa se i on obratio Smail-pai, vezirskom veilu, i nikikom kapetanu Osmanu Muoviu, kako bi pokuali da
stanje zajedniki dovedu u red. Vladika se tom prilikom udio kako moe
biti takvo ponaanje nikikih graana iz razloga to su u tom trenutku
vladari Rusije i Osmasnskog carstva bili uspostavili mir i prijateljstvo.43 Na
vladiine proteste redovno je odgovarao kapetan Osman Muovi pismeno
se obavezujui da e pomenuti carski savez potovati koliko je u njegovoj
moi, ali je istovremeno optuivao itelje brdskih plemena tvrdei da im je
vie stalo do kavge nego do mira.44
Kako Rusija poetkom XIX vijeka nije eljela sukob sa Osmanskim
carstvom to je od vladike Petra I zahtijevala da utie na stanovnitvo Crne
Gore, Brda i Hercegovine, da ostane mirno, jer je mirom u Pounu (Bratislava 26. decembra 1805), Rusija pristala da Boka Kotorska pripadne
Francuskoj. Istina, kako Rusiji nije odgovaralo da Francuska zauzme Boku
42

Halil Inaldik, Osmansko Carstvo, Beograd 1974, 219.

Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 256.
44
Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 257.
43

155

Sait . aboti

Kotorsku, to je ruski dvor marta 1805. godine poslao u Crnu Goru svog
izaslanika Stefana Andrejevia Sankovskog. Pod njegovim uticajem crnogorsko-ruske snage su prisilile Austriju da im preda Boku 1806. godine.
Iste godine u decembru mjesecu Porta je objavila rat Rusiji po nagovoru
Napoleona Bonaparte, pa su se prilike u Boki znaajno promijenile. Poto
Crnogorci i Rusi (Crnogorci 5.000 ljudi; Rusi - 2.500 ljudi) nijesu mogli
preoteti Dubrovnik od Francuza, odluili su se na borbu protiv Osmanlija,
pa je ubrzo dolo do jakih sukoba na sedamnaest mjesta u Hercegovini na
potezu od Trebinja do Foe. Glavni cilj crnogorsko-ruske vojske bio je
zauzimanje Nikia i Klobuka.45 Neuspjeli napad crnogorsko-ruskih snaga
na Dubrovnik je posluio francuskom maralu Marmonu, vojnom zapovjedniku Dalmacije, da se pismenim putem obrati nikikom kapetanu Osman-begu Muoviu. U pisanoj poruci marala Marmona begu Muoviu
je stajalo: "Mi smo i vi zajedno i doi e velika armata i za malo nee biti
nijednoga Mokovita u nijednom mjestu turskom. Na imperator Napoleon
nalazi se u Varaviju, okolo etrdeset dana to je bilo otad smo imali ove
glase, i sad mislim da e biti u konfine (granici) od Mokovije zemlje sa
svom njegovom velikom armatom eset tisua. Valja mi od nae strane da
stavimo svu vojsku da ponesemo valu naim carima".46
Muslimansko stanovnitvo Nikia je zbliila i njihove odnose popravila prijetea situacija u okolnim plemenima, a naroito kada su se
1805. godine Drobnjaci prihvatili oruja.47 Koristei zaotrenu situaciju i
upljani su preduzeli akcije sline Drobnjacima. Predvodili su ih knez
Dako Jovanovi i Ilija Milutinov Bojovi. U dogovoru sa ostrokim igumanom Petronijem Damjanoviem i bjelopavlikim glavarima, upljani su
napali Ferizovie koji su decenijama ivjeli u Mioljem Polju na mjestu
Tikve, gdje su imali svoje kule i imanja. Prevarom su ih istisnuli sa tog
podruja i oni su bili prinueni da se povuku u Niki.48 Izgleda da su up45

Hamdija Kapidi, Prilozi za istoriju bosanskih gradova pod turskom upravom, Orijentalni institut, Sarajevo 1959, 267; oko D. Pejovi, Crna Gora u doba
Petra I i Petra II, 358.
46
Petar I. Popovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, Beograd 1951, 69-70;
Duan Vuksan, Petar I Petrovi Njego i njegovo doba, Cetinje 1951, 152-154, 158160.
47
Ahmed S. Alii, Ustanak u Drobnjacima 1805, 50.
48
Petar obaji, Niki-Onogot, 70. Narodno predanje vezano za ovaj dogaaj kae da je Ferizovia tada bilo 100 dua, a meu njima i 11 upskih odiva,
udatih i islamiziranih. Islamizirani Ferizovii su bili jak oslonac muslimanskom sta156

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

ljanima, Bjelopavliima, Piperima i Pjeivcima u ovim akcijama protiv Ferizovia pomagali i Arbanasi nastanjeni u Nikiu. To se vidi iz pisma Petra I, upuenog sa Brela, 25. marta 1805. godine, Bjelopavliima, Piperima
i Pjeivcima u kome im vladika upuuje otar prijekor zbog "sdruivanja s
nikickijem Arbanasima". U pomenutom pismu se kae: "Razumjeli smo,
to ste uinili od Vezirovia (misli se na Ferizovie autor) i kako ste se
sdruili s nikickijema Arbanasima i ostao sam estoko uvrijeen, budui
su to stvari suprotne visokoslavnome mojemu pokrovitelju, Velikomu Aleksandru imperatoru i samodrcu vserosijskomu. Ja sam pisao toliko knjiga
na razliita mjesta, takoer i vaemu igumanu Petroniju, da bi on sovjetova vas i nauio, da stojite s mirom i da se proete od jedinstva s Arbanasima... evo dakle vidim, da su sva moja... i moje nauke ostale bez koristi... mojega i svijeh glavara crnogorskijeh... i prognali Vezirovie... znate da ni ja, ni ovo praviteljstvo, niti crnogorski narod na ove stvari s vama
pristati neemo, ali hoemo da isto znamo, ko je elovoa pred tom vojskom bio, ko je vojsku kupio i ko je jedinstvo s Arbanasima inio i za koje
uzroke, jerbo oito vidimo da to ne moe narodu hercegovakomu nego
veliko zlo i nesreu donijet...". Na samom kraju pisma vladika jo jednom
izraava svoju srditost zbog dogaaja koji su se zbili u nikikoj kapetaniji.49
Do prvog sukoba izmeu osmanskih snaga i pobunjenih Drobnjaka
dolo je u selu Petnjici marta 1805. godine kada su Drobnjaci uz pomo
novnitvu Nikia, zbog ega ih je trebalo nekako ukloniti iz upe. Postojala je ak i
opasnost da bi im u eventualnom sukobu i pravoslavni roaci mogli pruiti otpor. Meutim, Ferizovii su iz upe uklonjeni na vrlo specifian nain. Naime, jedan Ferizovi je imao oboljelog sina koga je bezuspjeno pokuavao da izlijei. U svojim naporima stigao je i do manastira Ostroga gdje se upoznao sa starjeinom manastira Petronijem Damjanoviem sa kojim se i pobratimio. Koristei ovo prijateljstvo, Damjanovi se dogovorio sa upljanima da na vrhove planina koje su okruivale upu izvede
Bjelopavlie i Pjeivce, koji su naloili vatre, pa je izgledalo da je upu opkolila brojna vojska. Jednog od svojih povjerljivih ljudi Damjanovi je uputio svome pobratimu
Ferizoviu, koji im je saoptio da im se sprema udar Mokovita. Ferizoviima je
predloeno da odmah napuste Miolje Polje i da preu u Niki i da u tu svrhu ne idu
putem kroz Sutjesku gdje ih moe oekivati ruska zasjeda, ve putem preko Zagrada i
Oblatna. Ferizovii su povjerovali u ovu priu i preko noi napustili Miolje Polje i
preli u Niki. Bjelopavlii i Pjeivci su zajedno sa upljanima upali na njihova imanja, popalili im kue i opljakali zateenu imovinu.
49
Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, knj.
1, 205.
157

Sait . aboti

150 Pivljana i Moraana napali zaima ovog kraja Selim-bega Hadibegovia i njegovu pratnju prilikom sakupljanja dizije (poreza). Zahvaljujui
vojnoj pomoi iz Nikia, Selim-beg je, nakon trodnevne borbe, uspio da
se spasi. Nekoliko mjeseci kasnije, Drobnjaci su se ponovo sukobili sa
osmanskom vojskom, koju je u Drobnjak, radi prikupljanja vanrednog poreza konak ake, uputio pljevaljski muteselim Sinan-paa Sijeri. Poreznike je predvodio izvjesni Koa Ahmed spahija, a sa njim su bili njegov
pratilac Mustafa i hercegovaki vladika Jeremija. Drobnjaci su odbili da
daju hara, a u tome su ih podrali pripadnici susjednih plemena. Tako
udrueni, Drobnjaci su sa ostalima preli preko Tare i poeli sa napadima
na sela oko Taslide (Pljevalja). Kao voa ovog napada pominje se Muo
kaurin, koji je izgleda pripadao Kuima prebjeglim u Niki. Kada su ustanike akcije uestale i poele da zahvataju ire podruje, bosanski valija
Mustafa-paa je po nareenju Porte poeo da priprema vojni pohod na
Drobnjake. Uporedo sa ovim pripremama bosanski valija je preko pljevaljskog muteselima Sinan-pae Sijeria, pokuavao da ustanike mirnim putem privoli na pokornost. Zbog istih stvari i Petar I se sa Cetinja, 30. septembra 1805. godine, obratio pai Sijeriu pismom u kome mu navodi
primjere bahatog ponaanja lokalnih osmanskih feudalaca prema hrianskom stanovnitvu. Istovremeno, vladika moli pau Sijeria da sprijei
takve postupke jer to "carevu raju razgoni". U pismu se, dalje kae: "Sad,
dakle, to stoji u volju reenoga Smail-pae i u tvoju s ostalijema zapovijednicima ot Hercegovine da ispunite zapovijed svojega zakonitoga cara,
i da po vaemu blagorazumiju krotkijem nainom alosnu raju pod odbranu pravosudija privedete u mirno bie. Ovo vi, kako prijatel, piem,
koji ljubim susedski mir i tiinu i elim da u sadanja vremena kada su nai
cari u prijateljstvo sadrueni ne bude, koliko na jednu, toliko i na drugu
stranu...".50 Poto prvaci plemena Drobnjaka nijesu htjeli prihvatiti pozive
Mustafa-pae za izmirenje, on je bio primoran da 14. oktobra 1805. godine
odredi Sulejman-pau Skopljaka, da prikupi vojsku od oko 5.000 ljudi,
ugui pobunu u Drobnjacima i uspostavi red. Mustafa-paa je Sulejmanpai Skopljaku savjetovao da i sam prije primjene oruanih mjera pokua
putem pregovora uspostaviti red na podruju Drobnjaka.51

50

Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, knj.

1, 215-216.
51
Ahmed S. Alii, Ustanak u Drobnjacima 1805, 56-65.
158

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

***
Kada su lokalne vlasti u Nikiu postale nemone da zavedu red i
obezbijede linu i imovinsku sigurnost graana, Mustafa-paa je odredio
kapidi-bau, Ali Riza-bega da se upozna sa situacijom u Nikiu i da njemu podnese izvjetaj. Kapidi-baa je postupio po nareenju i po svom dolasku se uvjerio u postojanje haotinog stanja. Na uestale tube nemone
lokalne vlasti, a u dogovoru sa Portom, bosanski valija Mustafa-paa je
uputio Ismail-pau sa jakom vojskom da umiri pobunjena plemena. Suoeni sa vojnom prijetnjom, predstavnici muslimanskih plemen, pred Ismail-paom i zapovjednikom nikike tvrave, sveano su se obavezali 3.
oktobra 1805. godine da e se pokoriti zakonima i organima vlasti. Na
ovom skupu prvaci bratstava su se obavezali da e kazniti prekritelje sporazuma i da e za svakog ko bude poinio ubistvo, slijediti smrtna kazna, a
za eventualne pljake i nerede poinioci e biti kanjeni. Nakon sporazuma
i izmirenja, kadija Novog je napisao hudet (pismenu ispravu dokazne
moi), koju su potpisali predstavnici muslimanskih bratstava. U uvodnom
dijelu hudeta se kae: "Na skupu u erijatskom sudu to ga je sazvao Ismail-paa koji je bujuruldijom (naredbom) bosanskog vezira Mustafa-pae
odreen da odstrani nerede i sprijei kavge, ubistva, neprijateljstva, sporove, nesloge, objeivanja, smutnje i razaranja, koji su vladali meu stanovnicima i plemenima tvrave i kasabe Onogota, bili su prisutni prvaci
plemena i to: prvaci Hercegovaca: Ali-aga, Murteza-aga, Mehmed-aga,
dizdar Ahmed-aga, Ibrahim-aga, Hadi-Murat, Mula Husein Hajrovi,
Nazif Osman-efendi, Mustafa Bijedi, Omer ehaja, Ihtijarevi i Osman
Feriz; Od Gruda: Sadik-efendi-Jahjaefendi, aban-ehaja, Hadi Osman,
Salih-aga, Hadi Mustafa, Beir Jukla, Fazlija alemdar (zastavnik) i Dervi ubela; zatim prvaci Kua: Osman-aga, Abdi buljukbaa, Dide, Tahir
Ljuca, Salih Ljuhar, Duro Bajrovi, Alija Baraka i Abdulah Mustafagi;
zatim predstavnici Pipera: Hadi Meho, Mula Omer, Alija Seferovi ehaja i Hadisinovi (?) Murteza; zatim Podgoriani: Husein hoda, Alija
ehaja, Hadi Omer i Ibrahim Dervievi; prvaci Klimenata: Jahja alemdar, Hadi Alija Suka, Jaar i Husein Gica; od Crnovrana: Mustafa buljukbaa, Sinan odabaa i Mehmed erane", kao i drugi iz navedenih plemena i porodica koji su doli i dali izjavu pred sudom. Svjedoci na sudu bili su: "Abdulkerim, miralaj Bosne; Alija, miralaj Hercegovine; Dervi-beg
engi; Sulejman-beg Poplata; Dervi-beg Mirojevi; Mehmed-beg Goradanin; atib Ali-beg Ljubovi; Ahmed-beg ahinpai; Abdi-beg Tur159

Sait . aboti

hanbegovi; Hadi Mustafa-beg Hadimehmedbegovi; Mustafa-beg obovi (?) i drugi".52

Drugi dokumenat, mahzar (predstavka), u kome izvjetavaju bosanskog valiju da su "...nestale sve razmirice meu njima...", uputili su 9.
oktobra 1805. godine, pripadnici posade tvrave Niki i drugi ugledni graani. Meu potpisnicima su: "Osman-beg Muovi - kapetan grada; Mehmed, azap II (straar u tvravi) Hafiz, Osman Hadi-Musa; Ahmed, mustahafiz (lan stalne posade), Osman, azap III, Alija, azap III, Ibrahim, azap
III, Mehmed, novi azap, Husein Hajrovi, Hadi Osman Uvarovi, Hasan,
azap II, Hadi Murat Turkovi, Mustafa Bijedi, Jusuf Feriz, Osman Ferizovi, H. Mehmed, Hadiramovi, Omer Okievi, Hamza Hrustemovi,
Alija, ehaja, Seferovi, Murteza Hadi Minovi, Mehmed Durakovi, aban Maruevi, Mustafa Beirevi, Abdija Ljuca, buljukbaa, Husein Dinda, buljukbaa, Tahir Ljuca, Zulfikar Ljuca, Salih, ehaja Livar, Duro Petrovi, Abdulah Kuevi, Musa Zvrgljenovi, aban utovi, ehaja, Hadismailovi H. Osman, Hadidervievi H. Osman, Alija, ehaja (... neitko), Dervi ubeli, Beir Lukovi (Bukabovi) (?), H. Alija Suka, Jahja
Suka, alemdar, Jaar Klimenta, Mustafa Crnovranin Subai, aban Crnovranin, odabaa, Mea erani, H. Omer, Husein Gice, buljukbaa,
Ismail Beirevi, Omer, alemdar, Hasan, alemdar, Alija Ibrahimovi, ehaja, Ago H. Sulejman, Sadik Mustafa Jahjaefendi, Hakiki Mustafa Salihefendi, Osman, imam u nikikoj damiji i Husein imam u Carevoj
damiji".53
Muslimanski prvaci Nikia su 11. oktobra 1805. godine u istom
erijatskom sudu potpisali i drugi hudet kojim su se obavezali da "...njihova plemena ni pojednici nee nasrtati na hriansku raju pod uslovom
da ona bude mirna, pokorna i da ispunjava svoje rajinske obaveze". Hudet su potpisali: "Osman-beg Muovi, kapetan grada i age grada: Ali-aga,
Osman-aga, Murteza-aga, Ibrahim-aga, Mehmed-aga; starjeine plemena:
Hadi-Ramovi, Hadi Mehmed, Dulovi aban, ehaja, Tahir Ljuca,
Salih ehaja Livar, Husein, hoda, Hadi Alija Suka, Sinan odabaa
Crnovranin i drugi prvaci i ugledni muslimani. Kao svjedoci na ovom hudetu potpisani su "voa slavnih i plemenitih" Hadi Abdulkerim, miralaj
Bosne, "ponos velikana i sebi ravnih" Alija, miralaj Hercegovine, Ahmedbeg ahinpai, Zejnulabidin-beg Durmispahi, Sulejman-beg Poplata,
52
53

160

Ahmed S. Alii, Ustanak u Drobnjacima 1805, 49-52.

Ahmed S. Alii, Isto, 52.

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

Mustafa-beg obovi (?), Ahmed-beg Turhanbegovi, Hasan-beg Beiralajbegovi, H. Mustafa-beg Prijepoljac, Dervi-beg Ahmed-alajbegovi,
Ali-beg Sokoli, Dervi-beg Arnautovi, Mustafa-beg Arnautovi, Hasan-beg
Hadirli, Omer-beg Svinikovi, Sulejman-beg Teskeredi, Osman-beg
Adem-alajbegovi, Arslan-beg Salih-alajbegovi, Tatar-beg Filisli, Abdulah-beg Luli, Dervi-beg Miri, Kadri-beg Arnautli, Sabit-beg Pai,
Dervi-beg Lubarevi i Omer-beg Delibai".54
Oruani obrauni, nasilja i pljake zavaenih muslimanskih bratstava Nikia, koja, kako smo naveli, nijesu priznavala ni mjesnu vlast,
nijesu mimoili ni pleme Nikie. U ovim sukobima odmetnuta bratstva su
esto napadala pripadnike pomenutog plemena, zbog ega su oni bili prinueni da izbjegnu u nikiku upu, Brno i Ozrinie. Odatle su Nikii
povremeno, zajedno sa drugim plemenima i Crnogorcima, upadali u Nikiko polje. Ove borbe Niki u vremenu od 1805. do 1819. godine ostale
su upamene kao "Prva krajina" ili "krajina Sv. Petra".55
Kapidi-baa, Ali Riza-beg je pokuao da umiri odmetnute Nikie,
istiui da je preduzeo sve mjere u cilju sreivanja stanja, kao i da su oni
objavljenim hudetom zatieni od nasilja. Ovaj Portin izaslanik je u cilju
zavoenja reda u nikikoj kapetaniji i vraanja Niki na svoja imanja
njih potedio od nameta za izdravanje vojske i trokova njegovog boravka. Ovom pozivu odmetnuti Nikii se nijesu odazvali i pored njegove
prijetnje da e pribjei oruanoj akciji. Pobunjeni Nikii su se za pomo
obratili Petru I, ali on ne samo da im nije pomogao, nego ih je otro ukorio
zbog preduzetih oruanih akcija. Nalazei se u bezizlaznoj situaciji, Nikii
su bili prinueni da se umire i pokore osmanskim vlastima u Nikiu. Oni
su zahtjev za umirenje uslovili prihvatanjem tri njihova zahtjeva. Zahtjevi
Niki su stigli do Porte, ali ne postoje podaci o tome ta je ona odluila u
vezi sa njima. Sigurno je da su Nikii tada obustavili svoje dalje oruane
akcije, ali prema saznanjima osmanskih vlasti iz Nikia, oni nijesu prekidali veze sa Drobnjacima koji su i dalje preduzimali oruane akcije.
Prvaci Niki koji su zbog toga pozvani u nikiku tvravu su se pravdali
i zaklinjali da oni sa oruanim akcijama Drobnjaka nemaju nikakve veze i
da po njima, te akcije predvodi izvjesni Muo kaurin. O Muu kaurinu
saznajemo i iz jednog pisma crnogorskog mitropolita Petra I Petrovia,
upuenog mitropolitu hercegovakome, novembra 1805. godine, s tim to
54
55

Ahmed S. Alii, Isto, 52.

Petar obaji, Niki Onogot, 103.
161

Sait . aboti

ga Petar I imenuje kao "Musu Kaurina iz Nikiah". U pomenutom pismu

Petar I kae: "Musa, nareeni Kaurin iz Nikiah bio je elovoa pred
Drobnjacima i uzeo dio i stareinstva i plijena i suvie tri vola, pak eto ga
u Nikie kod kapetana Muovia, koji mu obeaje s agama stotinu
zlatnijeh cekinah, ako mu donese glavu od kojega crnogorskoga, ali brdskoga glavara...".56 Da bi spasao sebe i pokuao pribaviti materijalnu korist, Muo kaurin je nikikom kapetanu, Osman-begu Muoviu, obeao
da e otii u Drobnjak i ubiti voe ustanka, ije su glave bile ve ucijenjene
od osmanskih vlasti sa po 200 dukata. Ovo obeanje Muo kaurin nije
ispunio, a nakon ovih dogaaja izgubio mu se trag u "vrtlogu dogaaja oko
Drobnjaka".57
Kako se sukobi na podruju plemena Drobnjaka nijesu smirivali, to
je bosanski valija odluio da orujem umiri pobunjenike i povrati red, mir i
sigurnost na tom podruju. Jake vojne snage pod komandom Sulejmanpae Skopljaka su se 22. novembra 1805. godine u selu Kuliima u Pivi,
sukobile sa ustanicima. Prethodno je paa Skopljak uputio poziv Drobnjacima da pokupe hara, da mu ga predaju i daju taoce, ali su oni to odbili.58
Tek petog dana sukoba osmanske snage su razbile ustanike u Pirnom dolu i
potisle ih u Drobnjak. U ovim borbama poginulo je 40, a ranjeno oko 60
ustanika. Prema drugim izvorima, ustanici su izgubili 270 ljudi, meu kojima je bilo 70 Drobnjaka. Nakon ove pobjede Sulejman-paa se ulogorio u
selu Poenju, da bi sredinom decembra zauzeo cijeli Drobnjak, jer mu je
to bilo nareeno fermanom sultana Selima III (1789-1807.).59 Ovi burni
dogaaji unosili su dosta nesigurnosti meu stanovnicima nikike kapetanije, a u samim borbama uea su uzeli i lanovi vojne posade iz Nikia, prvenstveno zbog teritorijalne bliskosti nemirnog podruja, kao i zbog
njegove administrativne pripadnosti.
***
Poetkom marta 1807. godine u Boku Kotorsku su kod vladike Petra
I doli predstavnici hercegovakih plemena sa molbom da im pomogne u
56

Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, knj.

1, 221-222.
57
Zapisi, knj. XV, Cetinje 1936, 296-298; Ahmed S. Alii, Ustanak u Drobnjacima 1805, 53-54.
58
Andrija Luburi, Drobnjaci pleme u Hercegovini, Beograd 1930, 32.
59
Ahmed S. Alii, Ustanak u Drobnjacima 1805, 67-68; Duan Vuksan,
Petar I Petrovi Njego i njegovo doba, 146.
162

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

borbi protiv osmanske vlasti, kako bi se stanovnitvo Hercegovine diglo na

oruje i ujedno pokualo da stupi u vezu sa srpskim ustanicima. Prijedlog
ruskog izaslanika Sankovskog da zajedno krenu u Hercegovinu, Petar I je
odmah prihvatio, prije svega zbog toga to je u savezu hercegovakih
osmanskih vojnih snaga i Francuza uoio novu opasnost za Crnu Goru. Na
savjetovanju kojem su pored vladike Petra I uzeli uea ruski predstavnik
Sankovski, pukovnik Kniper, komandant ruskih kopnenih jedinica u Boki i
kapetan Bratinski, pripremljen je plan zajednikih akcija. Odlueno je da
se izvri pregrupisavanje snaga i promijeni smjer akcija prema Hercegovini
i to iz dva pravca. Jedan odred od 1.000 ruskih vojnika pod neposrednom
komandom potpukovnika Zabjelina i odred crnogorske vojske pod komandom vladike Petra I, trebali su da napadnu Niki, dok je drugi odred
sastavljen od dvije ete ruske primorske pjeadije zajedno sa Primorcima,
pod komandom potpukovnika Radulovia trebao da napadne Trebinje (u
narodnoj tradiciji ovi dogaaji poznati su pod imenom "moskovske godine"). Poetkom aprila 1807. godine odred pod komandom vladike Petra I
je uao u Grahovo, gdje se vojsci pridruilo 600 Hercegovaca. Jedan dio
ovih ljudi je uao u sastav odreda potpukovnika Radulovia, dok je drugi
dio uao u sastav odreda pod komandom vladike Petra I, koji je krenuo ka
Nikiu. Udruene crnogorske i ruske snage ule su u Nikiko polje aprila
1807. godine i ubrzo natjerale vojne posade u okolini Nikia da napuste
manja utvrenja i da se sklone u gradsku tvravu. Ovim snagama pridruili
su se Brani, Nikii, kao i drugi Hercegovci. Grad je bio potpuno opkoljen, a prethodno su popaljeni mostovi oko varoi. U jednom od tih sukoba u okolini varoi, u Rudom polju, na mjestu koje narod zove HasanDidin grob, poginuo je, branei prilaze gradu, uveni nikiki junak Hasan-aga Didi.60 Prvi napad na grad izvren je 12. aprila, ali bez uspjeha.
Napadaima je polo za rukom da popale sve kue u predgrau to nije
obeshrabrilo branioce grada.61 Grad je bilo nemogue osvojiti bez upotrebe
60

Hasan-aga Didi se spominje samo u jednoj epskoj pjesmi, ali je o njemu

ostala izreka sljedee sadrine: U Nikiu bijelome gradu/ svak se boji Hadimani
Dura/ A sam Duro Babia Jaara/ Obojica Didia Hasana. Dakle, iako nije bio
savremenik junaka koji se uz njega pominju, jer je ivio poslije njih, Hasan-aga Didi
je ostavio upeatljiv glas koji se prenosio iz generacije u generaciju (Petar obaji,
Niki Onogot, 103, 114); oko D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra
II,143-144, 388-396.
61
Zapisi, knj. XX, Cetinje 1939, 258; Branko Pavievi, Petar I Petrovi,
325.
163

Sait . aboti

artiljerije koju napadai nijesu posjedovali. Zbog ovoga je vladika Petar I,

u elji da izbjegne nepotrebno prolivanje krvi, predloio kapetanu Osmanu
Muoviu da preda grad pod asnim uslovima, to je kapetan odbio.62 Crnogorski komandanti i vojska su zahtijevali da se izvri juri na grad, ali
oprezni vladika Petar I je raunao da e opkoljena posada grada biti prinuena da se ubrzo preda, obzirom da niotkuda nije dobijala pomo, to se
meutim, nije dogodilo. Vladika je sa svojim vojnicima 24. aprila napustio
poloaje oko Nikia, u elji da to potpunije izvri pripreme za napad na
Klobuk, koji je bio jedno od najbolje organizovanih i najjaih utvrenja u
osmanskom odbrambenom sistemu prema Crnoj Gori. Odredi vladike
Petra I su napustili pozicije oko Nikia, dok su ruske trupe dobile zadatak
da nastave opsadu grada. Prema tumaenjima pojedinih istoriara, ni ruske
snage nijesu dugo ostale oko Nikia. Neposredno poslije odlaska vladike
Petra I dolo je do sukoba komandanta Zabjelina sa ruskim civilnim izaslanikom Stefanom A. Sankovskim, pa je zbog toga ruski vojni komandant,
bez iijeg odobrenja napustio opsadu Nikia.63 Prema drugim tumaenjima do povlaenja ruske vojske je najvjerovatnije dolo zbog potpisivanja sporazuma izmeu Rusa i Francuza u Tilzitu 1807. godine, prema
ijim tajnim odredbama je bilo predvieno da e ruski car Aleksandar I
predati Napoleonu Bonaparti Boku Kotorsku, koju su bili zauzeli Rusi i
Crnogorci, kao i da e priznati francusku vlast nad Jonskim ostrvima.
O napadu Crnogoraca i Rusa na Niki ostao je sauvan jedan zapis
na turskom jeziku, iji je sadraj u potpunosti istovjetan crnogorskim izvorima, ali je pogreno datiran. U tom dokumentu se kae da su: "Na nikiku
tvravu poli crnogorski vladika i zlosretna moskovska vojska i bio se boj,
te su zauzeli jednu-dvije mahale i vatrom ih spalile, a do dan-dva su poraeni pobjegli crna obraza 1220. godine (1805.)".64 Treba rei da hidretska
1222. godina odgovara hrianskoj 1807. godini kada se desio crnogorskoruski napad na Niki.
Utvrenje Klobuk je predstavljalo jedno od najjaih osmanskih utvrenja u istonoj Hercegovini i vano strateko mjesto prema Crnoj Gori.
Posadu Klobuka inile su jedinice prekaljenih hercegovakih krajinika,
oelienih u bojevima protiv crnogorsko-hercegovakih plemena zbog
62

Zapisi, knj. XX, 258; Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 325.

Duan D. Vuksan, Petar I Petrovi Njego i njegovo doba, 160-161; oko
D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, 407.
64
Dervi Korkut, Orijentalni rukopisi u biblioteci Cetinjskog muzeja, Zapisi,
knj. XI, Cetinje 1932, 95.
63

164

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

ega je tvrava branjena sa odvanou dostojnom divljenja. Crnogorskoruske snage su poslije opsade od nekoliko dana napale Klobuk 16. maja
1807. godine.65 U opsadi Klobuka osmansku posadu su pomagali Francuzi.66 U borbama je uestvovalo oko 3.000 Crnogoraca i ustanika i 400
Rusa sa jednim topom iz koga su granatirane zidine klobuke tvrave.
Braniocima dobro utvrenog Klobuka, koje je predvodio Arslan-kapetan
Begovi, a kojih je bilo oko 300, pomagali su Korjenii. Njima je u meuvremenu prispjela pomo u jaini oko 2.000 konjanika koje su predvodili
Hadi-beg Rizvanbegovi, komandant Trebinja i mostarski ajan Ali-aga
Dadi (on je predvodio 800 ljudi sakupljenih iz Mostara, Stoca, Poitelja i
Ljubukog i nekih hercegovakih sela), kao i jedna francuska jedinica pod
komandom generala Lonea (1.200 vojnika), pa je u borbama voenim izmeu 7. i 16. juna 1807. godine, potuena crnogorsko-ruska vojska i razbijena opsada Klobuka. U tim borbama velike gubitke imali su Rusi, njih oko
400 je poginulo, "jer nijesu bili vjeti terenu". Meu poginulima bio je i
ruski major Bezborozov. Crnogorski gubici bili su znatno manji.67 Prema
pismu potpukovnika Radulovia, do poraza kod Klobuka je dolo zbog
toga "to regularna vojska nije posluala pukovnika Knipera da stoji prema Zupcima" i to su Primorci napustili poloaje kod Trebinja, to je omoguilo osmanskim i francuskim snagama da stignu u pomo posadi Klobuka.68 Bitka za Klobuk je budno propraena u cijeloj Hercegovini. Nikiki kapetan Osman Muovi je javljao klobukom kapetanu Arslanu da
65

Prema navodima istoriara Hamdije Kapidia, opsada Klobuka trajala je od

7. do 16. juna 1807. godine (Prilozi za istoriju Klobuka, Gajret, XXI, br. 10 i 12,
Sarajevo 1940, 20, i XXII, br. 1-3, 246); Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 329331.
66
Prema navodima istoriara oka D. Pejovia, Francuzi su, pod komandom
generala Loristona, tri puta slali pomo posadi tvrave u vojsci i naoruanju i to vjerovatno od Dubrovnika, to je presudno uticalo na konaan ishod borbe oko Klobuka
(oko D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, 390, 407.).
67
Hamdija Kapidi, Prilozi za istoriju bosanskih gradova pod turskom upravom, Orijentalni institut, Sarajevo 1959, 39; Vojislav Kora, Trebinje, I dio, knj. II,
Trebinje 1971, 297-298; Raif Hajdarpai, Trebinjska kapetanija u odbrani Hercegovine, Sarajevo 1998, 133; Istoriar Branko Pavievi kae da se ruski major prezivao
Bezobrazov. Takoe, isti autor navodi da su ruske jedinice u borbama pod Klobukom
izgubile 120 vojnika i oficira i pomenutog majora (Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 330).
68
Duan Vuksan, Petar I Petrovi Njego, 161; oko D. Pejovi, Crna Gora
u doba Petra I i Petra II, 390.
165

Sait . aboti

je do Nikia dopirala jeka kanonade i eksplozija.69 O estini borbi mogu

posvjedoiti i sljedei podaci na vratima tvrave Klobuk poginuo je jedan ruski oficir kapetan Kramarenko, nakon njega mlai sin Arslanakapetana, a sjutradan i sam Arslan-kapetan Begovi.70
U sastavu hercegovake vojske koja je drala opsadu, a potom izvrila napad na Klobuk, nalazio se i Vuki Kankara sa 70 Golijana. Nakon
poraza crnogorsko-ruske vojske kod Klobuka, kapetan Osman-beg Muovi je sa 300 "Graana" poao na Goliju sa namjerom da kazni Golijane,
zbog toga to su mu unitili jedan odred od 30 vojnika, koji su ili u pomo
braniocima Klobuka. Tada je opljakana i spaljena Golija izuzev Vinjia
Dola, koji su kao svoj agaluk spasili Ibro Hajrovi i njegovi ljudi, kao i arae koje je zatitio Ibrahim-aga Zvizdi uz pomo 40 pandura sa Krsca.71
Misiji ruske vlade na elu sa Stefanom A. Sankovskim naloeno je
da prikupi podatke o porobljenom hrianskom stanovnitvu, osmanskoj
vlasti i garnizonima u hercegovakim kadilucima, a meu njima i nikikom kadiluku. Prema izvjetaju ruske misije, osmanski garnizon u Nikiu
je tada brojao 900 vojnika i starjeina.72
Uz sve navedene podatke vezane za 1807. godinu, potrebno je naglasiti da je ona bila nepodesna za ratovanje jer je tokom nje i naredne
1808. godine, harala velika glad, to je pojedine stanovnike Crne Gore primoravalo da ito za prehranu potrae od skadarskog pae koji je to vjeto
koristio za ostvarivanje svojih interesa.
***
U jesen 1808. godine jedna eta osmanskih vojnika je pokuala da
ue u upu nikiku radi uzimanja haraa. Meutim, iraku Raduloviu iz
Rubea, koji je bio vodi osmanskoj vojsci, polo je za rukom da na vrijeme obavijesti upljane o dolasku vojske, pa su oni, ne elei da plate po69

Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 330.

Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 226; Vojvoda
Anto Dakovi, Memoari, Niki 1955, 60, 123. Dizdara Arslan kapetana Begovia je
posjekao Savo Bulaji, koga je sljedee godine nikiki kapetan Osman-beg Muovi
uhvatio, ali su ga Grahovljani uspjeli osloboditi (Vojvoda Anto Dakovi, Memoari,
60-61).
71
Obrad Vinji, Golija i Golijani prilozi za monografiju plemena, Trebinje
1987, 48.
72
edomir M. Lui, Hercegovina poetkom XIX vijeka na osnovu nekih ruskih izvjetaja, Istorijski zapisi, 1- 2, Podgorica 1991, 110-114.
70

166

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

rez, na vrijeme organizovali "doek" haralijama. Prema Andriji Luburiu,

u ovom sukobu poginulo je 30 osmanskih vojnika.73
***
Jo 1807. godine vladika Petar I je imao namjeru da uspostavi vezu
sa Karaoevim ustanicima u Srbiji, a te njegove planove jo vie je
pospjeio i ubrzao ulazak Rusije u rat protiv Osmanskog carstva iste godine. Srpski ustanici su aprila 1809. godine zapoeli pohod prema Prijepolju, Sjenici i Novom Pazaru. Mjesec dana kasnije u Sjenicu je doao jedan crnogorski odred od 350 ljudi na elu sa Gavrilom ibalijom. Karaore se iz Sjenice pismom javio vladici Petru I, traei od njega da koordiniraju vojne akcije protiv osmanskih snaga. Vladika je poeo da preduzima opsene mjere i zbog toga razaslao poruke i izaslanike Drobnjacima,
Pivljanima, Moraanima i drugim plemenima, pozivajui ih da prihvate
oruje i stupe u borbu protiv osmanske vlasti. Da bi se obezbijedio od napada iz pravca Albanije, Petar I je dobio rije skadarskog vezira Tahir-pae
da on nee napadati Crnu Goru. Za to vrijeme sa odredima Crnogoraca,
juna 1809. godine, vladika se nalazio na Planinici, prevoju na junom
obodu Nikikog polja, odakle je rukovodio opsadom nikike tvrave.
Poslije neuspjeha srpske ustanike vojske na junom frontu, Karaore se
povukao sa svojim snagama, a vladika Petar I je nakon toga savjetovao
hercegovaka i brdska plemena da plate sve dabine osmanskim vlastima,
kako ne bi doivjeli sudbinu Trebjeana.74 U tom smislu obratio se i Drobnjacima 1809. godine jednom poslanicom u kojoj se kae: "...a ja ne bih
rad ni Turinu, koji je dobar i poten ovjek, nikakva zla koliko ni dobrome
i potenome Hrisaninu, zato znam to mi Bog zapovijeda. Toga radi i
vam govorim, da nikome zla i tete ne inite, ko vam ne ini...".75 Meutim,
preporuke vladike Petra I nijesu uvaavali pripadnici svih plemena.
Pod uticajem ovih dogaaja stanovnici nikike upe donose odluku
da se dignu na ustanak zajedno sa stanovnicima Brna i Ozrinia. Shvatajui da nemaju dovoljno sopstvenih snaga, oni 17. maja 1809. godine u
manastiru Sv. Luke u upi, piu pismo Petru I u kome trae pomo od
73

Andrija Luburi, Drobnjaci, 209.

Petar I. Popovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, 104-105; Duan D.
Vuksan, Petar I Petrovi Njego, 180-184; oko D. Pejovi, Crna Gora u doba
Petra I i Petra II, 144-145, 408-409.
75
Petar I Petrovi Njego, Poslanice, 84; ivko M. Andrijaevi, Crnogorci i
Turci, Almanah, 7-8, Podgorica 1999, 88.
74

167

Sait . aboti

Crnogoraca i Brana. U pismu se izmeu ostalog kae: "Neka znate brao

Crnogorci i Brani kako smo se odbili od Turaka nikikih. A evo zato:
Kada se ogradio grad Onogot bilo je dvije hiljade kua oko njega hrianskijeh, koje su jaramazi nikiki razerali na svaku stranu po svijetu...
Iskasmo sud i odbranu u kapetana Muovia, i paa i vezira, i nige suda
ne naosmo, niti nam zabiti ne mogae pomoi. Nego car na njig graane
najprvo posla Sulejman-pau Resulbegovia, a oni ga doekae pod Riane te ga razbie i uzee mu to imae, i sramotna ga natrag vratie, a toliko tevabija to mu pobie. Iza njega doe Dafer-paa engi. I njega na
Gornje Polje doekae i razbie i uzee mu ahatove i raktove, i vas munihat to imae, i ubie onloga vezira, i sina kapetana kljukoga. Pak iza
njega svega doe Sinan-paa trebinjski; Ni njemu ne dadoe nikakvoga
suda uinjet, nego i on pobjee po noi i jedva utee da ga ne ubiju. Iza
njega doe Sinan-paa Sijeri, no i njega prognae kako i prve. 1801. godine po njemu doe Beir-paa engi, zalud k i svi ostali, zato i njega
izerae. Pa najposle doe Kapii-paa carev, i on hoae sirotinji sud i
pravdu uinjeti, no i njega takoe izagnae...Sad pomislite kako je nae
jadno i nevoljno ivovanje bilo, kad su oni ovako careve veile i poslanike
erali, i svoga zabita Osman-kapetana u grad zatvarali i pukama gaali, i
njegov mal uzeli, a da to su od nas i nae brae uinjeli. Najposlije zvae i
nas: svi, age, i kapetan, i vas kuluk grada Onogota, da iljemo u vezira u
Travnik ljude, da itu sud koji e jaramaze od zla ustegnuti i nama nain
uiniti. I mi s njima poosmo veselei se sudu. I tako nam kapetan i sve age
rekoe: vidimo da na ovu ruku nije ni nama ni vama ivovanja, i ako ovoga
puta sud ne dovedemo, idite kuj koji moe, zato vi mi od jaramaza pomoi
ne moemo nita. I tako oni spravie Osman-agu Mekia, Dizdara ahmagia, a mi kneza Daka i Boka etkovia u Travnik...I zato od velike nevolje i tekog zuluma evo pregnusmo da se od njih branimo kad ne bi
careva suda, ni zabita koji e nas braniti".76 Vladika Petar I je krajem
decembra sa svojim Glavnim stanom napustio Ostrog i Planinicu, ostavljajui u dunost Stanku Stijepovu Petroviu, svom sinovcu i arhimandritu
Josifu Pavieviu da tite upljane i Ozrinie, pa "ako bi potreba bila... te
bi neprijatelj na jednu ili drugu stranu udario pokliknite Bjelopavlie i
Pjeivce da im pomognu".77 Iz sadrine pisma koje su upljani uputili
76

Milan Pekovi, Nikika upa, Beograd 1974, 16-18; Veljko akoti, Niki
(Onogot) u otporima i borbama, 130-131.
77
Duan Vuksan, Crna Gora u 1809. i 1810. godini, Zapisi, knj. XXII, Cetinje
1939, 330; Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 365.
168

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

Petru I, lako se moe uoiti da je stanje u nikikoj kapetaniji i pored prisutne opasnosti od zajednike akcije crnogorsko-brdskih i hercegovakih
plemena protiv osmanske vlasti, bilo prilino nesreeno, kao i to da nije
postojala volja da se lini interesi lokalnih monika i ljudi bliskih vlastima
podrede optim. Na primjeru ovog dokumenta mogue je uoiti i proces
slabljenja centralne vlasti i njenu nesposobnost da stanje u udaljenim i
graninim provincijama dovede u red.
***
Poraz srpskih ustanika 1809. godine na nikom frontu, kod egra,
prisilio je Petra I da u unutranjoj politici tokom 1810. godine bude vrlo
obazriv i da u tom pogledu prati razvoj dogaaja u okruenju od kojih je u
mnogome zavisio i razvoj dogaaja u Crnoj Gori. U tom smislu Petar I se
nekoliko puta pismima obraao upljanima, Drobnjacima, Pivljanima i
Vasojeviima pozivajui ih na "blagorazumije" i mir u odnosima sa predstavnicima osmanske vlasti i uopte sa stanovnitvom susjednih im krajeva. U pismu upuenom upljanima i Drobnjacima, 24. marta 1810. godine sa Cetinja, Petar I savjetuje upljane da zemlju protjeranih Ferizovia
daju Uskocima, a Drobnjake da sakupe "Zaimovo blago". U pismu se kae:
"Ot nas vladike Petra vojvodam, knezovima, i ostalijem glavarima i starjeinam, i svijema upljanima i Drobnjacima pozdrav.
Razumijui da meu vama sloge i posluanija nema, i da vi upljani,
ne hoete uskocima zemlju Verizoviah dati, kako smo rekli, a vi Drobnjaci
takoer, ne hoete Zaimovo blago skupiti, kako ste obeali, toga radi iljem k vama mojega sekretara Sima Orlovia, koji e vi na rijei kazat
moje naredbe i, ako ga ne posluate kako vi ree, ja u zaisto promijenit
moje misli na drugi nain, zato vidim da vi ni sebe dobra ne elite, a
kamoli da drugoga ljubite (podvlaenje autor), evo vi ukratko piem, jer
mi je ve dosadilo pisat, i da ste zdravo".78 Samo nekoliko dana kasnije,
vladika se pismom obratio i Bjelopavliima molei ih da budu sloni i da
ive u miru sa Turcima.79

78

Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, knj.

1,301-302.
79
Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, knj.
1, 302-303.
169

Sait . aboti

Krajem 1810. godine u Gacku je boravio Sulejman-paa Skopljak80

sa brojnom vojskom kojom je prisilio Pivljane na poslunost, a potom se
okrenuo protiv hrianskog stanovnitva iz okoline Nikia, zbog ega je
tu proveo nekoliko mjeseci. Pouena iskustvom, pobunjena plemena su
morala taktizirati i deklarativno "priznavati" osmansku vlast, da bi sa
odlaskom vojske nastavili "po starom". Tako je bilo i prilikom odlaska
pae Skopljaka, kao i prilikom dolaska "pae Miljevine". Zulfikar-paa
engi, zvani "Miljevina" (ime dobio po kuli i mjestu gdje je stanovao, a
koje se nalazi u blizini Foe), krenuo je u proljee 1812. godine sa vojskom
od Foe preko Crkvica i Jezera na Komarnicu. Istovremeno Smail-aga
engi je sa svojim dijelom vojske krenuo od Gacka, preko Pive na Dubrovsko. Bosanski vezir je tom prilikom naredio nikikom kapetanu Muoviu da sa svojim snagama pomogne Smail-agi engiu, ali su njega u
tome sprijeili udrueni upljani i Pjeivci. Ova godina je u narodu ostala
upamena kao "godina Miljevina". Taj dogaaj i veliko junatvo Drobnjaka i Zulfikar-pae, prilikom meusobnog sukoba, opjevali su i muslimani i pravoslavni hriani u svojim junakim epskim pjesmama. Prema
jednoj narodnoj pjesmi, taj pohod se dogodio 1817. godine, a u pjesmi se
kae:
"Da li vie pau Miljevinu
i sa njime engi Smail-agu..." 81
***
Vojne pripreme za akciju Crnogoraca u Boki Kotorskoj onemoguile
su Petra I da tokom 1813. godine posveti veu panju odravanju veza sa
nikikom kapetanijom. Na drugoj strani to je vojnim snagama pod komandom Osmana kapetana Muovia dalo vie prostora za djelovanje na
podruju Banjana gdje su one 1813. godine pokuale nezakonito uzeti
vanredni porez, to je dovelo do ubistva barjaktara Sadika pikulja i vie
osmanskih vojnika koji su bili u pratnji Osmana kapetana Muovia. Od
Banjana su tom prilikom poginuli Bao Petrov Mulina i Joko Orbovi.82
80

Sestra Smail-age engia bila je ena Osman-pae Skopljaka, skadarskog

sandak-bega.
81
Andrija Luburi, Drobnjaci, 37, 39; oko D. Pejovi, Crna Gora u doba
Petra I i Petra II, 285; Milovan ilas, Nadeda Gae, Bonjak Adil Zulfikarpai,
Cirih Zagreb 1995, 12.
82
ivko A. urkovi/ Andrija M. Baovi, Vojvode Baovii, Niki 1997, 13-15.
170

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

Sredinom septembra 1813. godine, Crnogorci su na elu sa Petrom I

stupili u rat protiv francuskih snaga stacioniranih u Boki Kotorskoj. Ustanici su uspjeli zauzeti Dobrotu, Pranj, Perast i Risan, a neto kasnije i
Herceg Novi. Iako je 1813. godine bilo proglaeno ujedinjenje Crne Gore i
Boke, elje vladike Petra I da tako i ostane pokopale su odluke Bekog
kongresa iz 1814. godine, kojima je Boka na upravu predata Austriji u
ijem e sastavu ostati do 1918. godine. Uvidjevi da su dalje akcije u tom
pravcu nekorisne, Petar I se sa novim arom vratio poslovima koji su ga
ekali u odnosima sa hercegovakim sandakom i skadarskim paalukom.
Meutim, vijesti o vojnom slomu Prvog srpskog ustanka septembra 1813.
godine, ponovo su primoravale Petra I da za kratko odloi svoje planirane
aktivnosti.
***
Poetak drugog srpskog ustanka u proljee 1815. godine, probudio je
nove tenje Petra I na planu borbe za osloboenjem od osmanske vlasti.
Pod uticajem dogaaja u Srbiji, ustalo je i stanovnitvo u Pivi i Drobnjaku
odbijajui dalju lojalnost vlastima nikike kapetanije. Sredinom 1815. godine Pivljani, Drobnjaci i upljani u svom obraanju bosanskom veziru i
hercegovakom sandak-begu istiu da se oni nijesu "odbili od cara ni od
vezira od obijesti", nego zbog nasilja nikikih i kolainskih silnika, koji ne
potuju careve i vezirove zapovijesti. Navedena plemena su traila da "carevu miriju" plaaju u stoci, ako ne mogu u novcu. Prilike na podrujima
ovih plemena bile su takve, da ni osmanska centralna vlast nije vie mogla
tolerisati razuzdanost jaramaza, zbog ega je hercegovaki sandak-beg
Dervi-paa, saoptio vladici Petru I da je upravo on odreen da onemogui djelovanje jaramaza meu Pivljanima i Drobnjacima.83 Osmanske
vlasti su na ovom podruju bile prinuene da djeluju, jer je to bilo podruje
na kome je i upliv Petra I bio vrlo znaajan. Zbog toga se i Petar I esto
zalagao kod osmanskih vlasti da se obustave napadi na Drobnjak, Pivu i
Morau. Tako je bilo i tokom 1817. godine kada su na Cetinje stigle vijesti
o osmanskim pripremama za napad na Drobnjak. Vladika je pisao Daut-begu Redepagiu "da se vrati i da pravu sirotinju ne tjera".84 Meutim,

83
84

oko D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, 149.

Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, knj.

1, 427.
171

Sait . aboti

obraanje nije urodilo plodom. Podruje Drobnjaka je bilo napadnuto i na

bojitu je ostalo 20 mrtvih Drobnjaka i 60 osmanskih vojnika.85
Pod uticajem dogaaja u Drobnjaku, predstavnici vlasti iz Nikia su
doli u upu krajem avgusta 1817. godine i uzeli hara od nekih upljana.
Vladici Petru I to nije bilo pravo, ali ipak nije mogao uiniti nita to bi
stanje popravilo.86 Krajem iste godine osmanska vojska pod komandom
Hasan-bega Resulbegovia napala je Grahovo i Trenjevo.
Prema svjedoenju samog vladike Petra I i tokom 1817. godine vladala je "preuasna glad" zbog koje "narod u mjesec dana nije ni jedanput
jeo hleba, nako samo korijen i trave svakojakoga roda".87 Stradanje stanovnitva zbog sunih i gladnih godina nastavljeno je i tokom 1818. i
1819. godine. Uz glad je najee ila i bolest, zbog ega su pazari za trgovinu zatvarani. Takav sluaj je bio 1820. godine kada je zbog pojave kuge
bio onemoguen odlazak na kotorski Pazar.88
***
Poetkom 1818. godine vladika Petar I je dobijao vijesti iz Nikia
da se u kasabi vre vojne pripreme za udar na Crnu Goru. Zbog toga je
ostroki arhimandrit, po nagovoru Petra I, zakazao sastanak sa nikikim
kapetanom Muoviem na Brnu, kako bi saznao o emu se zapravo radi.
Kapetan Muovi je razuvjerio arhimandrita u istinitost takvih vijesti, ali se
ve sa napadom na Pipere, u julu mjesecu, pokazalo da uvjerenja Osmana
kapetana Muovia nijesu bila tana.89 U pomo napadnutim Piperima pritekli su Katunjani. Petar I je u obraanju spukim i podgorikim glavarima
isticao da e o njihovom postupanju obavijestiti "naeg eliju" tj. poslanika
u Carigradu, kako bi on posredovao da se situacija smiri.90 Da bi smirio
situaciju skadarski vezir Mustafa-paa Buatlija je predloio Petru I da
sukobljene strane imenuju po jednog izaslanika kako bi utvrdili uzrok
sukoba i brzo reagovali u cilju uspostavljanja mira na granici.91
85

Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, knj.

1, 427; Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 434-435.
86
Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 443.
87
Crna Gora, Monografija, Beograd 1976, 237-238; oko D. Pejovi, Crna
Gora u doba Petra I i Petra II, 188.
88
oko D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, 188.
89
Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 447 (obratiti panju na napomenu 210).
90
oko D. Pejovi, Crna Gora u doba Petra I i Petra II, 150.
91
Zapisi, knj. XIII, 166; Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 447.
172

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

Sukobi i pogranini sporovi koji su voeni izmeu osmanskih snaga

i Crnogoraca imali su u osnovi politike uzroke koji su bili u neposrednoj
vezi sa ekonomskim. No iako je osmansku vlast i njene predstavnike doivljavao kao neprijatelje, vladika Petar I je nastojao da svoju politiku prema nikikoj kapetaniji, a time i Osmanskom carstvu, prilagodi realnim
okolnostima.92 Zbog toga se svojim poslanicama esto obraao crnogorskim plemenima, nastojei da ih upozori na opteljudski humanizam koji je
i sam kao duhovno lice nosio u sebi. U poslanici upuenoj Crnogorcima
1819. godine, Petar I kae: "... I ako Turci nijesu krteni, ali su ljudi od
Adama i od Eve, ka i mi i od Boga stvoreni, kako i ostali narodi. Bog zapovijeda da nikoga ne ubijamo, a navlaito kad nama zla ne ine i kad rati
nemamo...".93 U slinom duhu vladika Petar I se aprila 1825. godine poslanicom obratio i Piperima, opominjui ih da ne izazivaju svae sa okolnim
muslimanskim stanovnitvom, upozoravajui ih istovremeno da se ne zanose uvjerenjem da je Osmansko carstvo lako pobijediti: "...Car je turski
silni i imade dosta Turakah, kojizi mogu, kad hoe, onu malu aku naroda
poprtit. No se vi od toga proite, ja ve sovjetujem, ako sebi udite dobra i
potenja...".94
Ustanak za koji smo ve ranije naveli da je u narodu poznat pod
imenom "Prva Krajina" ili "Krajina Sv. Petra", nije uspio, a do smirivanja
situacije dolo je tek 1819. godine, kada su upljani morali ponovo pristati
na plaanje haraa dok su se osmanske vlasti obavezale da e prestati sa
zulumima i kazniti sve vinovnike sukobljavanja, kao i da e dozvoliti
slobodnu trgovinu i noenje oruja.
***
Tokom 1820. godine crnogorsko-osmanski odnosi su se naglo pogorali. Povod za to su bile pripreme osmanskih vlasti iz hercegovakog
sandaka za udar na Grahovo i neka brdska plemena. Znajui da e ratni
plamen ugroziti mir izmeu Crne Gore i nikike kapetanije kao isturenog
dijela bosanskog paaluka, te da e mnogi ljudi sa obiju strana izgubiti
ivote, domove i najblie srodnike, vladika Petar I je pokuao da od te
namjere odvrati bosanskog vezira Delaludin-pau. Meutim, paa se pri92

ivko M. Andrijaevi, Crnogorci i Turci, 87.

Petar I Petrovi Njego, Poslanice, 130; ivko M. Andrijaevi, Crnogorci
i Turci, 88.
94
Petar I Petrovi Njego, Poslanice, 179; ivko M. Andrijaevi, Crnogorci
i Turci, 88.
93

173

Sait . aboti

dravao nareenja koje je dobio sa Porte i nije mnogo mario za te vladiine

pokuaje. Napad na Morau zapoeo je septembra 1820. godine. Nadmonost osmanske vojske bila je oigledna (preme jednim izvorima jaina
osmanskih snaga bila je 7.000 vojnika, a prema drugim navodima 12.000
vojnika). Dobro procjenjujui optu situaciju i uviajui prilinu krizu
centralne vlasti, a promiljajui o stanju u svojoj kapetaniji i njenoj budunosti, Osman kapetan Muovi je prije samog napada osmanskih snaga,
poslao povjerljivog glasonou Crnogorcima koji im je saoptio pravac
udara i raspored osmanskih snaga.95 Bez velikih tekoa osmanske snage
su ule u Gornju Morau, popalile je i napad nastavile prema Donjoj Morai, gdje je dolo do glavnog sukoba u kome su Moraani pomognuti
Rovanima, Piperima i pristiglim Bjelopavliima i Pjeivcima, odnijeli
pobjedu nad osmanskim snagama. Na bojnom polju ostalo je 330 osmanskih vojnika i 30 mrtvih Moraana, meu kojima su bili i pjeivaki serdar
Sava Mrkoje Mijukovi i barjaktar Neo Magovevi.96 Crnogorci su u
boju uspjeli zaplijeniti 1.000 kubura i 300 jahaih konja.97 Ovom pobjedom vladika Petar I je uspio da obezbijedi prevagu svog autoriteta i na
oblasti Morae i Rovaca i time praktino ostvari njihovo ujedinjenje sa
Crnom Gorom. Pored toga time je uvean prostor kojim se Crna Gora
graniila sa nikikom kapetanojom, to je bilo od bitnog uticaja na
njihove dalje meusobne odnose, s obzirom da su gubitkom tih podruja
nikike age i begovi ostali bez znaajnog dijela zemljinih posjeda, to je
umanjivalo njihovu ekonomsku mo.

95
Zapisi, knj. XVI, Cetinje 1936, 99-100; Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 455.
96
Dimitrije Milakovi, Istorija Crne Gore, 243-244; Zvonimir M. Mijukovi, Pleme Pjeivci krajina Stare Crne Gore (bratstvo Mijukovia), Beograd 1984,
148-149; Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 456; uvene su i rijei Osmana kapetana Muovia koje je izgovorio kada mu je doao haber o pogibiji serdara Mrkoja
Mijukovia u Morai 1820. godine: Od onakvoga komije moglo je biti Turcima
tete, a nikad sramote, koja je gora! Sjutra kad doe vakat da se mirimo, kome ete
poslat Graane da vi na stanak doe, s kim ete mir injet i narodne poslove svravat?
Sve e ti biti tanko i mravo bez Mrkoja serdara. Tako i rat kad bidne, onakvijema
treba prvo objavit, sa onakvijem se mili bit, mirit! (edo Baovi, O merhametu i gaziluku muslimanski primjeri ojstva i junatva, Podgorica 2002, 43).
97
Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 456.

174

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

***
Muslimansko stanovnitvo istone Hercegovine, a time i nikike
kapetanije, bilo je tokom prve polovine XIX vijeka u velikim tekoama,
jer nije moglo sauvati svoje zemljite i ispae od hajdukih upada. Narasle
hajduke ete se nijesu zadovoljavale kao nekada: presretanjem trgovakih
karavana, ubijanjem, otimanjem stoke i slinim radnjama, ve su protjerivale muslimansko stanovnitvo sa njihovih katuna i ograniavale njihov
ivot na prostor oko tvrava i ravnica oko njih. Pored toga naseljavane su
otete teritorije na kojima je ranije ivjelo muslimansko stanovnitvo, veinom u blizini gradova, tako da je selo Trepa u blizini Nikia naseljeno
evljanima, a selo Tupan (Banjani), Velestovcima. Znaajnije naseljavanje
Golije otpoelo je polovinom XVIII i trajalo je skoro do sredine XIX vijeka. Osmanske vlasti su rano uoile znaaj Golije, a ona je mnogo znaila
kako stanovnitvu Gacka, tako i stanovnitvu Nikia, pa su je i jedni i
drugi nastojali naseliti svojim ljudima. Tako su iz Gacka na Krstac preseljene nekolike porodice Zvizdia, i tu su uz pomo gatake vojne posade
ostale skoro 170 godina. U Vinjia Dolu ivjela je samo jedna brojnija
porodica Hajrovia od 1830. do 1860. godine. Slino je bilo i sa muslimanskom porodicom Puteevi, koja je ivjela na Bobotovom Groblju od
1823. do 1843. godine, kada je iz straha od crnogorskih eta napustila
Goliju.98
U Nikiu su se naseljavali i hriani. Najveim dijelom bili su to
uskoci, koji su bjeali iz raznih krajeva Crne Gore obino zbog krvnih
svaa, ali je interesantno navesti da prilikom doseljavanja nijesu mijenjali
vjeru. Neki istraivai ove problematike navode da je poetkom XIX vijeka u Nikiu bilo 80 domova uskoka.99 Uskoci su morali biti dobro
provjereni u borbama protiv svojih istovjernika. Mogla je to biti sirotinja,
koja je sluila kod bogatih muslimanskih domaina, pa i zanatlije i po koji
trgovac, ako se pokazao lojalan osmanskoj vlasti. U Niki su se useljavali
i islamizirani Crnogorci, koji su se ukljuivali u bratstva, odnosno mahale
koje su im bile najsrodnije. Postepena kolonizacija i prisustvo crnogorskih
eta pozitivno se odrazila na nastanjeno hriansko stanovnitvo iz okoline
Nikia, koje vie nije htjelo da bude posluno agama i begovima, ve je
prelazilo na crnogorsku teritoriju i svrstavalo se u hajduke druine. Tako
98

Obrad Vinji, Golija i Golijani., 46-47.

orije oko Pejovi, Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku, Titograd 1962,
49; Slavko Mijukovi, Pleme Nikii u Morejskom ratu (1684-1699), Istoriski zapisi,
1, Cetinje 1954, 13.
99

175

Sait . aboti

su suavane teritorije koje su koristili nikiki muslimani, usljed ega su

"Graani" postajali sve siromaniji. Zbog nemogunosti korienja planinskih posjeda oko Nikia, mjesni zemljini posjednici nijesu mogli drati
ogromna stada stoke, kao do tada, to je dovodilo do smanjivanja broja ifija, usljed ega su smanjivani njihovi prihodi od doprinosa i drugih dabina. To je za sobom povlailo i ograniavanje trgovine, jer su tada bili
zatvoreni i putevi prema Primorju. Sa opadanjem ekonomske moi, opadala je i politika mo "Graana", jer vie nije bilo onih elitnih konjikih
jedinica koje su u svako doba mogle dejstvovati svuda. Van grada su se
mogle kretati samo vee vojne jedinice, ali i one uz znatne gubitke. Osmanska nastojanja da se brzim pokretima konjikih jedinica iz gradskih
garnizona presijeku pravci kojima su stanovnici iz Crne Gore prelazili u
Hercegovinu, ve u to vrijeme imala su slabih uspjeha. To to se Niki,
kao istureni dio Hercegovine, nalazio u nepovoljnom poloaju, nije uticalo
na lokalne prvake, a pogotovu zakupce zemlje koji su uz pomo raznih
sredstava prisile i dalje nastojali da od raje izvuku to vie novca.100
***
Tokom 1821. godine Osmansko carstvo bilo je pritisnuto raznim
nevoljama: ustankom u Grkoj, nemirima u samoj prestonici, bunom Alipae Janjiskog i najzad ratom u Persiji, to je skupa predstavljalo teak
problem pred kojim se nala Porta. Da bi se izvukli iz teke ekonomske
situacije i anarhije koja je vladala u zemlji, na Porti su pokuali da sprovedu korjenite sistemske reforme koje je traio sultan Mahmud II (18081839.). U tom cilju u Bosni je 1820. godine za vezira bio postavljen Seid
Ali Delal-paa u narodu poznatiji kao Delaludin-paa. On je u vremenu
od 1820. do 1822. godine, pogubio mnoge ajane i kapetane, ili ih je protjerao (ivote su izgubili kapetani Dervente, Maglaja, Banja Luke, zatim
Krupa kapetan, Osman kapetan iz Gradaca (otac Huseina Gradaevia),101 Mehmed-beg Bajbut, Hadi Salih-beg iz Srebrenice, Foi Ahmed
barjaktar iz Sarajeva itd. Samo za jednu no po painom nareenju u Jajcu
je ubijeno 16 protivnika reformi centralne vlasti. Nestabilne prilike u udaljenim osmanskim provincijama nastojao je da iskoristi i vladika Petar I.
100

Vojislav Miljani, Duga i Golija kroz vjekove, Niki 2002, 83; Branko Pavievi, Oslobodilaki ratovi od XVI do XX vijeka, Niki, Monografija, Zagreb 1972, 49.
101
Interesantno je navesti da se istoriari ne slau oko imena oca Huseina kapetana Gradaevia. Naime, on se prema jednima zvao Somah, prema drugima Osman, a prema treima Murat.
176

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

Ve u julu 1821. godine on je javio Bjelopavliima da se bosanski i skadarski vezir pripremaju da "uzmu raji oruje", to je on smatrao nemoguim
potezom, ali se istovremeno pribojavao mogunosti da bosanski i skadarski
vezir ne pribjegnu zaposijedanju druma Niki Podgorica, tj. da bosanski
vezir "doe u Nikie, a skadarski u Podgoricu", i kad se tako nau blizu
jedan drugom, ne ponu raditi "da otvore put preko Ostroga" ime bi bilo
obezbijeeno njihovo lake komuniciranje preko bjelopavlike i piperske
granice, to se po njegovoj procjeni nije smjelo dopustiti.102 Budui obavijeteni o namjerama osmanskih vlasti, prvi su reagovali Zeani koji su poetkom februara 1822. godine sa nekim malisorskim prvacima na jednom
tajnom sastanku "uhvatili boju vjeru" o vjernoj saradnji u sluaju napada
od strane osmanske vojske. Sa tog sastanka upueni su i poslanici vladici
Petru I na Cetinje, koji ih je, kao bolji poznavalac prilika u okruenju, savjetovao da odustanu od svojih namjera, ime su pripreme za ustanak bile
zavrene.103
Godine 1822. godine umro je Delaludin-paa, vjerovatno od posljedica trovanja, a na njegovo mjesto postavljen je erif-Siri Selim-paa Ornosovi, koji je upravljao do 1825. godine. Bosanski paaluk je ponovo zapao u stanje anarhije i nereda. Sultan Mahmud II, pod nagovorom ejh-ulislama (vrhovnog vjerskog poglavara) i ostalih dvorskih dostojanstvenika,
uveo je, 29. maja 1826. godine, dobro uvjebanu, redovno plaenu vojsku,
jednako uniformisanu, zvanu mualem iskend (izvjebana ruka), po uzoru
na zapadnoevropske zemlje. Nakon toga uslijedilo je, 16. juna, ukidanje
janjiarskih jedinica. U bosanskom paaluku su ovi dogaaji praeni sa
velikom panjom. Kada je bosanski vezir Belenli Hadi Mustafa-paa proglasio u Travniku carski ferman o ukidanju reda janjiara, dolo je do velikih nemira. Janjiari su za svog vou izabrali Kara Ali-agu Ruukliju,
koga su proglasili janjiarskim agom. Na svojoj skuptini u septembru
1826. godine, janjiari su sastavili izjavu putem koje su odbili carev ferman. Otpor udruenih janjiarskih prvaka protiv uvoenja nizama i ukidanja janjiarskog odaka (korpusa), uspio je slomiti novi namjesnik Bosne
Abdurahman-paa (1826-1828.). Naime, on je pribjegao istim mjerama kao
i Delaludin-paa, ali je u njihovom sprovoenju bio mnogo oprezniji i
promiljeniji. Njemu je polo za rukom da pogubi ugledne sarajevske prvake Mujagu Tamidiju i njegovog brata, Ibrahim-agu Bakarovia, Fejz102
103

Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 461.

Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 484, 487.
177

Sait . aboti

agu Turnadiju, Pinju barjaktara, Avdagu Miloevia i Ali-agu Ruukliju,

dok je ostale protivnike protjerao iz bosanskog paaluka. Vijesti o sukobima Abdurahman-pae i bosanskih prvaka bile su dobro poznate i vladici
Petru I. U jednom pismu upuenom poglavaru kotorskom 30. marta/ 11.
aprila 1827. godine, vladika govori o odlasku kapetana Osmana Muovia
u Travnik radi dogovora sa bosanskim vezirom. U pismu se kae: "...Govori se da i bosanski vezir kupi vojsku u Nevesinje; neki vele da i on hoe
na Skadar, a neki da misli istrijebit jaramaze i zulumare po Hercegovini.
Po je kapetan Muovi iz Nikiah u Travnik, ge su i svi kapetani
hercegovaki poli, a zajim pljevaljski dobjea u manastir Ostrog, kojega
nijesu keli primit, no on nije se hotio nazad ni po koji nain vratiti, govorei, oli da ga prime, oli da ga posijeku. Ja sam poslao da ga nipoto ne
dre u naa mjesta...".104 Samo nekoliko dana kasnije (16/28. april 1827.
godine) vladika ponovo obavjetava kotorskog poglavara o povratku kapetana Muovia iz Travnika i vijestima koje je u vezi sa tim doznao. Vladika
u pismu naglaava da je "... Beogradski vezir Abdurahman-paa, budui s
fermanom svojega cara do u Bosnu i uljega u Sarajevo, ne prestaje
erati i sjei bae i zle ljudi; poslao je muftiju travnikoga i druge est
biranijeh Turakah put Carigrada, paka za njima polje svoje paalije, te ih
stignu u Banji kod Kosova i sve sedam posijeku...". U istom pismu vladika
kae i sljedee: "Doao je kapetan nikicki iskraj vezira i kae da je njega i
Ali-agu Stoevia vezir postavio da upravljaju svom Hercegovinom, i da
ima zapovijed da polje 60 ljudih na Bosnu pod platom; takoer da je
naredba dana, da se svi muselimi i gospoda od 28 kadilukah imaju skupiti
na Gacko za primiti nove zapovijedi i naredbe, a to iz ovoga vosposljedovat moe, to neka vae blagorazumije sudi...".105 Oprezno pratei razvoj
dogaaja, vladika Petar I opravdano sumnjao da e u njegovom susjedstvu
ubrzo doi do velikih nemira koji mogu imati vrlo negativne posljedice po
Crnogorce i njega samog.
Osmansko carstvo je 1828. godine ulo u novi rat protiv Rusije. U
tekim borbama na vie frontova, moralo je biti angaovano ogromno ljudstvo to je podrazumijevalo i uee dijela osmanske vojske i sa prostora
Balkana. Istorijski izvori govore da je tada skadarski paa Mustafa Buatlija, bio duan da u rat povede neto oko 2.000 ljudi sa podruja svog paa104

Zapisi, knj. XVI, 222; Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma
i druga dokumenta, graa, knj. 2 (1821-1830), Titograd 1988, 197.
105
Zapisi, knj. XVI, 222-223; Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego
pisma i druga dokumenta, graa, knj. 2..., 198-199.
178

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

luka. On se tome odupirao, pravdajui to ugroenou njegovog paaluka

od Crnogoraca, ali je na kraju ipak postupio po nareenjima Porte. U borbama za Vidin tokom 1829. godine, uestvovali su i vojnici hercegovakih
kapetanija: Trebinjske - 119 vojnika, Stolake 68, Klobuka 28 i Nikike kapetanije 128 vojnika, Kljua (kod Gacka), 17 vojnika.106 Ratne
okolnosti tokom 1828-1829. godine pojedinci su vjeto koristili da bi sebi
pribavili materijalne i druge koristi. Vladika crnogorski, Petar I Petrovi je
doznao da su neki pripadnici plemena Cuce, koji su uskoili na osmansku
teritoriju, poeli harati crnogorska imanja i kue zbog ega se obratio nikikom kapetanu Muoviu molei ga da naredi da se to u budue ne ini
kako bi se na granici odrao mir potreban obijema stranama. U pismu vladike Petra I, upuenog Osmanu kapetanu 2. avgusta 1828. godine, stoji: "...
sad evo ujem da su neki Cuce, koji su meu vama uskoili poeli crnogorske kue i stogove ei i ita harati. Ali se meni ini da su oni to uinili
bez ikakvoga vaega znanja, i ja se istinito uzdam, da ete vi estokim
nainom zabranit, da unaprijed takvo zlo nitko ne smije initi, to se nigda
nije inilo. I ja sam rekao Cucama, da nikakve osvete ne ine, dokle ja
vama piem i dokle mi odgovor od vas ne doe, zato mene nikakvo zlo
milo nije, nego bih rad da na komiluku mirno i lijepo ivimo, i ema su cari
nai zaratili; ja govorim svijema Crnogorcima, da nitko nikoga od strane
turske ne zadijeva, jer se mene ini, da je i za nas i za vas najbolje da s
mirom stojimo i da gledamo, to e nai cari uinit; koji dobije biemo svikolici njegovi...".107 Neuspjesi osmanske vojske u borbi protiv Rusa, prinudili su Portu na prihvatanje mirovnih uslova koje je nudila Rusija. Septembra 1829. godine sklopljen je Jedrenski mir izmeu Rusije i Osmanskog
carstva uz posredstvo Engleske i Francuske. Mirovne odredbe su Rusiji
pribavile znatne prednosti, prije svega slobodnu plovidbu njenog brodovlja
kroz moreuze Bosfor i Dardanele. Ovim mirom Grka je stekla nezavisnost. Svakako da je Jedrenski mir imao svoga odraza i na prilike u Crnoj
Gori, jer su Crnogorci uvidjeli da su meunarodni arbitri znali da uvae
borbu grkog naroda za slobodu, pa su to isto oekivali i za sebe.

106

Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini, 31, 46.

Duan D. Vuksan, Crna Gora i pogranini Turci, Zapisi, knj. XIII, 356;
Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma i druga dokumenta, graa, knj. 2...,
261.
107

179

Sait . aboti

***
Posljednja vijest koja govori o Osmanu kapetanu Muoviu potie iz
pisma nikikog vojvode Ilije Bojovia upuenog vladici Petru I u maju
1830. godine. Bojovi se vladici ali na "nevina stradanija i neprilinoga
vraga naega vjeroispovjedanija Osmana kapetana Muovia i ostalije Turaka grada Onogota, mnogoljetno gospodine. Koji je na ovu jadnu sirotinju skoio s velikijem haraima". Bojovi izraava nadu "u vsevinjago
Boga i u rosijsko velianstvo da e ne osvoboditi i pokoriti svojim nepobjedivim orujem ali Bog zna...".108 Vladika Petar I je narednog mjeseca,
odgovarajui na Bojovievo pismo, poruio Nikiim: "Ali vam ja ne
mogu nita pomoi, niti se u te posle mijeati, no se meni ini da e za vas
najbolje biti da se lijepo s Turcima nagaate...A vi ete se kajati ako zaratite s Turcima i niko vam pomoi nee, no ja vam savjetujem da sami sebe
uvate i da se od rati proete".109
Nakon smrti Osmana kapetana Muovia (?), prema jednoj vijesti
"godine 1249. (po hidri, odnosno 1833. prim. autor), postao je upraviteljem (mudir) ispostave u varoi Nikiu Hadi Salih-beg Foak".110
Bilo je to vrijeme krupnih drutvenih previranja u kojima se nikika
kapetanija, ostavi bez svog prvog ovjeka, kreatora lokalne politike i vojnog komandanta, mogla teko snai. Nakon Osman-bega Muovia u istorijskim izvorima se kao kapetani, odnosno muselimi u Nikiu pominju
Ali-beg Muovi,111 Mujaga Muovi,112 Mustaj-beg Muovi,113 Arslanbeg Muovi i Hamza beg Muovi.114 Vrijeme u kome su oni upravljali
nikikom kapetanijom bilo je vrlo burno, to e pokazati dogaaji koji su
uslijedili.

108

/ Zapisi, knj. XVI, 352-353; Branko Pavievi, Petar I Petrovi, 513.

/ Zapisi, knj. XVI, 353; Jevto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego pisma
i druga dokumenta, graa, knj. 2..., 318-319; Veljko akoti, Niki (Onogot) u otporima i borbama, 148.
110
/ Dervi M. Korkut, Orijentalni rukopisi u biblioteci cetinjskih muzeja, Zapisi, knj. XI, sv. 2, Cetinje, avgust 1932.
111
/ Jevto M. Milovi, Petar II Petrovi Njego u svom vremenu, Titograd
1984, 430.
112
/ Jevto M. Milovi, Petar II Petrovi Njego u svom vremenu, 482, 495,
499, 503.
113
/ Jevto M. Milovi, Petar II Petrovi Njego u svom vremenu, 488, 496.
114
Opirnije o Muoviima vidjeti: Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi,
2, Titograd 1981, 87-111.
109

180

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

***
Krajem oktobra 1830. godine pogoralo se zdravstveno stanje vladike Petra I Petrovia Njegoa. Shvatajui okolnosti u kojima se nalazio,
vladika je pred najistaknutijim crnogorskim prvacima i lanovima svoje ue i ire
porodice, izdiktirao Simi Milutinoviu svoju poslednju elju, odnosno testamentarnu
oporuku. Za svoga nasljednika Petar I je
odredio sedamnaestogodinjeg Radivoja
Rada Tomova Petrovia, svoga sinovca.
Vladika Petar I je umro 30. oktobra 1830.
godine. Njegov testament je proitan sjutradan, na guvnu ispred Cetinjskog manastira "ranije pozvanim i okupljenim narodnim glavarima i narodu".115 Narednog
dana stari ostroki arhimandrit Josif Pavievi zakaluerio je "po crkvenome pravilu
mladoga Rada u prisustvu ezdeset svetenika...".116 Smru vladike Petra I Petrovia
Teritorijalni razvoj Crne
Njegoa nestalo je krupne politike linoGore u doba Vladike
sti, vojskovoe i dravnika pod ijim je
Petra I Petrovia Njegoa
vostvom Crna Gora ostvarila krupne
drutveno-politike promjene i napredak. Odnose sa nikikom kapetanijom, odnosno mudirlukom, nastavio je nasljednik vladike Petra I, Petar II
Petrovi Njego.
***
Brutalne mjere carigradske vlade primijenjene u uguivanju pobune
pojedinih domaih feudalaca, imale su za posljedicu pojaan pokret za
autonomijom bosanskog paaluka. Za reforme nijesu htjeli da uju u graninoj pokrajini Carstva, u kojoj su glavnu rije vodili domai feudalci,
sastavljeni veinom od kapetana i ajana, a pomagali su ih janjiari, kako bi
sauvali svoje poloaje i zadrali naslijeene privilegije. Za vou pokreta
protiv reformi u Bosni izabran je, poetkom 1831. godine u Tuzli, istaknuti
115

Jevto M. Milovi, Titule vladika Petrovia, Istorijski zapisi, 1, Titograd

1987, 58.

116

Jevto M. Milovi, Isto, 58.

181

Sait . aboti

feudalac iz Gradaca, Husein-kapetan Gradaevi (1802-1833.), dok su

protiv stava bosanskih feudalaca, a na strani centralne vlasti, bili hercegovaki prvaci: stolaki kapetan Ali-aga Rizvanbegovi, gatako-pivski ajan
Smail-aga engi, trebinjski komandant Hasan-beg Resulbegovi i ljubuki kapetan Gavrankapetanovi. U elji da sauva dobijeni kapetanski
poloaj i privilegije koje su ile uz njega, kao i prvenstvo kue Muovia
meu hercegovakim i bosanskim feudalcima, budui i dosta neiskusan u
"politikim vodama", i nasljednik Osmana kapetana se priklonio dijelu
begovata koji je ostao vjeran sultanu i centralnoj vlasti. Istina, znaajan dio
stanovnitva kapetanije nije razmiljao na nain kako je to inio kapetan
Muovi, ali njegova rije bila je zvanina pred javnou bosanskog paaluka. Vojska koju je predvodio Husein-kapetan je uspjela da prodre do
Kosova gdje je u dva navrata uspjela da pobijedi sultanovu vojsku. O tim
pobjedama bosanske vojske, izaslanik Petra II Petrovia Njegoa, iguman
Mojsije Zeevi, ga obavjetava iz Pljevalja decembra 1831. godine: "Bili
su se u Banjsku na dno Kosova i dobila je Bosna...Ide nekoliko vojske
bosanske u Kosovo. Otide nekoliko Nikia u Bosnu. Moli se Hafis-aga da
bude od nas na mir, zato je s Bosnom i hote veli do u Niki, da eraju
Smail-agu i kapetana Muovia i ko je s njima. A za debanu i za nae
posle dobro zbore, ali ja ne mogu vjerovati po istini, no pou u Travnik
veziru (Gradaeviu prim. - autor) da vidim istinu i kako emo se s njima vladati i postupati unaprijed. Brzo u doi ako Bog da do vaeg gospodstva".117 Vladika Petar II je vodio prepisku sa kapetanom Gradaeviem i drugim prvacima sa kojima je utvrivao saveznike veze i prijateljstvo u cilju to uspjenije borbe protiv sultana. U jednom pismu on upuuje
molbu Gradaeviu da mu poalje pomo u debani, kako bi "udario na
nizam oko Skadra". Istovremeno, on moli Gradaevia da poalje svoju
vojsku u Niki i da tu postavi svojega ovjeka da zapovijeda "da bi se
mogli mijeati i zdogovarati Crnogorci sa njegovim ljudima". Krajem
1831. godine pljevaljski muselim Hafis-aga pie svome "predobrome dostu
Stanku Petroviu", Njegoevom roaku, i moli ga "da ne bi kroz Niki
propustili nizam u Bosnu, ve da budemo na onome to smo ugovorili s
Mojsilom, a ako li vama bude do nevolje, nemojte slobodno brige imati
svaku ete pomo od nae strane imati".118 Poslije poraza Gradaevieve
117

Jovan etkovi, Dva momenta iz vladavine Petra II Petrovia Njegoa, Istorijski zapisi, knj. VII, sv. 7-9, juli septembar , Cetinje 1951, 363; Miomir Dai, Vasojevii od pomena do 1860., Beograd 1986, 340-341.
118
Jovan etkovi, Isto, 364.
182

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

vojske kod Stoca 10. marta 1832. godine, protiv njega je pola brojna
osmanska vojska pod komandom Kara Mustafa-pae. U maju 1832. godine, vladika Petar II je Husein kapetanu Gradaeviu, prema izvjetaju
kotorskog okrunog kapetana, obeao da e pritei u pomo sa 3.000 Crnogoraca i da e zauzeti Banjane i Niki, gdje su vojsku prikupljali Hasanbeg Resulbegovi, kapetan Trebinja, Smail-aga engi iz Gacka, Ba-aga
Redepai iz Nevesinja i nikiki kapetan Muovi. Juna 1832. godine uz
pomo dijela hercegovake vojske, carska vojska je kod Sarajeva nanijela
poraz ustanikim snagama bosanskog begovata. Gradaevi je uspio da
prebjegne u Austriju, ijim posredovanjem je kasnije dobio sultanovo pomilovanje ali i surgun (protjerivanje) u Trapezunt, gdje ipak nije uspio
stii, jer je iznenada umro u Carigradu, gdje je i sahranjen na groblju Ejjubu. Novi bosanski vezir postao je Hamdi Mahmud-paa. Hercegovina je
izdvojena u poseban paaluk za ijeg je vezira, postavljen Ali-paa RizvanbegoviStoevi, dotadanji kapetan Stoca. Zvanje hercegovakog vezira
Rizvanbegovi je dobio kao nagradu za ispoljenu vjernost sultanu, dok je
Smail-aga engi dobio posebno priznanje i zvanje kapidibae. U sastav
Hercegovakog paaluka tada je ulo 16 kadiluka, meu kojima i nikiki.
Istovremeno, sjedite Hercegovakog sandaka, odnosno paaluka, je tada
premjeteno iz Pljevalja u Mostar, a u sastav ovog paaluka je uao i
Niki, kao i nahije Piva i Drobnjak.119 Ovakvo stanje zadralo se i za vrijeme nasljednika Hamdi Mahmud-pae, Davud-pae (1832-1835.), ali
kada je za vezira imenovan Vedihi Mehmed-paa (1835-1840.), ubrzo je
dolo do ukidanja nasljednih kapetanija (1835.) i spahijskog vojnog sistema (1836.) i uspostavljanja muselimluka (srezova) sa imenovanim muselimima na elu. Naime, Vedihi Mehmed-paa je sredinom oktobra 1835.
godine, po dolasku u Sarajevo, sazvao Ajansko vijee i saoptio vijest o
ukidanju kapetanija i prestanku vlasti kapetana u svim krajevima Bosne i
Hercegovine. To je u stvari bio poslednji sastanak Ajanskog vijea. Vijest
o ukidanju kapetanija izazvala je nezadovoljstvo pojedinih kapetana koji su
bili tvrdokorni i nepopustljivi u svojim stavovima. U pojedinim djelovima
Bosne dolo je do otvorene pobune protiv takve odluke Porte. U Krajini je
pobunjenike predvodio Murat-bega Beirevi, lan jedne od najstarijih porodica iz tog kraja. Njemu se pridruio i kapetan Kupe, Mehmed-beg Ar119

Vojislav Kora, Trebinje, I dio, knj. II, 312, 313, 315; Artur Evans, Kroz
Bosnu i Hercegovinu u vrijeme bune 1875. godine, Sarajevo 1965, 280; Veljko akoti, Niki (Onogot) u otporima i borbama, 150-151.
183

Sait . aboti

nautovi. Neto kasnije pobunio se i kapetan Petrovca (Bosanskog autor)

Mustaj-beg Kulenovi, uz koga je stao i kapetan Kljua, Jaar-beg. Centralna vlast se surovo obraunala sa svojim protivnicima, pa su mnoge pristalice Huseina-kapetana Gradaevia bile zbog toga protjerane u Malu Aziju.
Iako su nasljedne kapetanije zvanino bile ukunute, pojedine kapetanske porodice su ipak zadrale svoje poloaje, s tim to su njihove ranije
titule sada poprimile odgovarajui vojniki rang. Takav sluaj je bio i sa
nikikom kapetanijom kojom je tada upravljao Mujaga Muovi, koji e
na tom poloaju ostati sve do svoje pogibije 1843. godine na Bainoj vodi.
Proces potpunog ukidanja kapetanija i sa njima naslijeenih privilegija,
potrajae sve do zavoenja reformi od strane Omer-pae Latasa. Takoe,
proces uvoenja redovne vojske nizama, tekao je postepeno.
***
Teritorija nikike kapetanije, formirane poetkom XVIII vijeka,
bila je granino podruje sa prostorom Stare Crne Gore. ivot dva podruja koje je granica, koliko razdvajala, toliko i spajala, odvijao se u istorijski nemirnom vremenu, u vrlo sloenim drutveno-politikim i ekonomskim okolnostima. Sa jedne strane granice ivjelo je iskljuivo hriansko
stanovnitvo, a sa druge strane ono je bilo unekoliko izmijeano pa su
veinu inili muslimani, a manjinu hriani. Zajedniki istorijski trenuci
muslimanskog i hrianskog stanovnitva uticali su da su i jedni i drugi
izgraivali svoje sopstvene civilizacije, duh i mentalitet koji su se proimali ili bolje rei koji su bili vrlo bliski, ali i razliiti. Refleksije istorijskih
zbivanja su inile svoje, pa su, slikovito kazano, ponekad "dva izdanka
istoga tla", dolazila u meusobne sukobe. U vrijeme mira vladalo bi je
uzajamno uvaavanje, o emu moda najbolje govori anegdota kao forma
usmene knjievnosti. Zbog svega toga poznato je da se za mjesta na granici
kae: "Blago mjestu na granici, u miru, teko njemu u ratu". Ali dobro je
poznata i jedna narodna mudrost koja ui da jeBolje imati ravu godinu,
nego rava susjeda.
Kada je 1780. godine na elo nikike kapetanije doao Osman-beg
Muovi, na tlu Stare Crne Gore zapoinjao je svoje djelovanje Petar I
Petrovi Njego. ivotni putevi vladike Petra I Petrovia i Osmana kapetana Muovia, koji se hronoloki skoro poklapaju i koji su se ukrstili vie
puta, u mnogome su slini, ali i razliiti. Obojica su roeni na podruju
ljutog kra, Petar I u Herakoviima na Njeguima, a Osman kapetan u Nikiu. Petar I je personifikovao politiku Crne Gore, dok je Osman kapetan
184

Petar I Petrovi Njego i Nikika kapetanija

Muovi bio predstavnik vojnike i civilne vlasti u kapetaniji koja je predstavljala "ljutu kaanicu", personifikujui donekle i centralnu osmansku
vlast. Skoro podjednako su upravljali svojim podrujima i gotovo istovremeno nestali sa istorijske pozornice, to znai da su imali dovoljno vremena da jedan drugog sagledaju i uoe sve ljudske osobine, nain razmiljanja i navike, to je bilo vrlo vano prilikom donoenja pojedinih odluka
koje su se ticale druge, "protivnike" strane. Za sve ove napore Petar I Petrovi Njego i Osman kapetan Muovi su u svome znanju i iskustvu morali biti mnogo ispred svojih sunarodnika.
Petar I Petrovi je imao namjeru da Crnu Goru potpuno osamostali
od osmanske vlasti i formira je kao nezavisnu dravu po ugledu na tadanje
evropske drave. Naravno, Petar I je elio da njegova drava bude i teritorijalno uveana. Izvjesnu smetnju u ostvarivanju tih njegovih planova
imala je nikika kapetanija. Zbog toga je vladika Petar I vrlo rano uoio
njen strateki i vojni znaaj. Suprotno vladici Petru I, Osman kapetan Muovi nije bio samostalan u donoenju krupnih politikih odluka, niti je to
mogao biti budui da je po svom poloaju vrio vojnike dunosti i administrativno pripadao bosanskom paaluku na ijem elu je stajao bosanski
vezir koga je imenovala centralna vlast iz Carigrada i kome je bio potinjen. On je na taj nain bio glavni predstavnik lokalne vlasti u kapetaniji
koja je u mnogome bila zavisna od prilika u bosanskom paaluku i dalje od
same centralne vlasti.
Na bojnom polju su obojica bili junaci zbog ega su uvaavali jedan
drugog. Kada su to nalagale razne okolnosti vodili su aktivnu korespondenciju nastojei da u meusobnoj komunikaciji zadre nivo realnosti, korektnosti i humanosti. Svaki ostvareni rezultat, budui da su obojica bili
ljudi od akcije, za njih je bio samo uvod u naredne, vee poduhvate. Sagledavajui portrete Petra I i Osmana kapetana Muovia, u stvari moemo
sagledati i njihove line meusobne odnose, zatim odnos Petra I prema
nikikoj kapetaniji i njenom stanovnitvu i odnos Osmana kapetana prema
Crnoj Gori i njenom stanovnitvu.
Preuzimajui u svoje ruke ulogu vladara i prve linosti Crne Gore,
Petar I je nastojao da pored sreivanja unutranjih prilika u svojoj zemlji,
uspostavi i odri realne politike i ekonomske odnose sa svojim susjedima,
u prvom redu sa nikikom kapetanijom sa ijom se teritorijom prostor
Crne Gore iroko dodirivao.
Opte okolnosti u kojima je djelovao Petar I, u mnogome su odreivale njegove odnose prema nikikoj kapetaniji. Diplomatske veze Crne
185

Sait . aboti

Gore i njenog vladara sa Rusijom, uticale su da je Petar I nastojao da svoje

line politike poglede i stavove podredi politici i dranju ruskog dvora
prema Porti i Osmanskom carstvu i uopte u meunarodnim okolnostima. U
vremenima kada bi Rusija i Osmansko carstvo bili u miru i Petar I je nastojao da njegovi uzajamni odnosi sa nikikom kapetanijom protiu u istom
tonu. Promjene u odnosima velikih evropskih drava, naroito Rusije, uticale su na povremena zaotravanja u odnosima izmeu Crne Gore i nikike
kapetanije. U tim okolnostima vladika je nastojao da od osmanske vlasti
preotme makar one djelove nikike kapetanije u kojima je hriansko stanovnitvo bilo veinsko i meu kojim je bilo dovoljno sazrele nacionalne
svijesti koja je teila prikljuenju Crnoj Gori. Ipak, teritorijalno neznatno
okrnjena, nikika kapetanija je nadivjela Petra I. Pogranini sporovi i sukobi javljali su se i zbog neodgovornih ponaanja pojedinaca koji nijesu
potovali zakonske odredbe i organe vlasti ni u Crnoj Gori niti u nikikoj
kapetaniji. Takve postupke Petar I i Osman kapetan Muovi su nastojali da
dovedu u red koliko je to bilo u njihovoj moi. Njihove napore usmjerene u
tom pravcu, najbolje doarava meusobna prepiska koja, posmatrana sa
stanovita zalaganja za mir, toleranciju i meusobno uvaavanje, predstavlja svojevrsno svjedoanstvo o uspostavljanju diplomatskih i kulturnih veza
Crne Gore sa svojim okruenjem. Svakako da ti napori Petra I, usmjereni ka
podizanju ugleda Crne Gore, nijesu ostali bez rezultata. Istorijska sudbina
bila je vie naklonjena Petru I nego Osmanu kapetanu Muoviu. Petar I je
uspio da se uzdigne do nesluenih visina ostajui do naih dana simbolom
stvaraoca samostalne i nezavisne crnogorske drave. On je to postigao zahvaljujui tome to je u njegovom ivotu i radu, centralno mjesto imala svojevrsna unutranja dosljednost koja mu je davala snagu neophodnu da Crnu
Goru izvede na put slobode i prosperiteta. Tim inom Petar I je ostavio za
sobom duboke tragove, tako da se na kraju svog ivotnog puta mogao
mirno i s ponosom osvrnuti na svoje ostvareno djelo.

186

Safet BANDOVI
ISELJENIKA POLITIKA BALKANSKIH DRAVA I
PITANJE MUSLIMANA (1878-1941)
Balkan je veliko civilizacijsko raskre, kolijevka razliitih kultura,
region kontakata i kontrasta izmeu hrianstva i islama, Istoka i Zapada,
ali i metafora stalnog cijepanja i sudaranja. To je prostor velikih migracijskih pomjeranja, napetosti i nedovrene historije, "etnikih koktela" (Z.
Beinski) i "nesavrenih politikih granica" (S. Huntington). Geografija i
historija se proimaju spajajui razliite oblasti. Historijsko pamenje svake zajednice se veoma razlikuje po prirodi, dubini i bogatstvu. Modeli kolektivne memorije historije se razlikuju. Etniko nasilje je uvjetovano i neravnomjernom raspodjelom etnohistorije. Odnos prema tradiciji je veoma kompliciran. Sve izmiljene tradicije koriste historiju kao ono to daje
legitimitet akciji i cementira grupnu koheziju.1 U irenju ili suavanju teritorije Balkana obino je prije odluivala politika nego geografija. Pitanje
granica Balkana i naroda koje on obuhvata je predmet brojnih polemika i
oprenih razmatranja. Granice Balkana su permanentno politizirane i pomjerane. On je, uvijek "negdje drugdje, malo dalje na istoku". Problem odreivanja granica Balkana nije samo geografsko pitanje, ve je u odgovoru na
njega mogue identificirati ovisnost opisane predstave od osobe-promatraa i njegovog kulturolokog miljea. ovjek sa Zapada doivljavao je
Balkan dugo sa nelagodom, kao "neto drugo" to nije, i pored svega, sastavni dio Evrope. Brojni putopisci su u XVIII i XIX stoljeu nalazili da
Istok poinje upravo u Beogradu. U vremenu kada su Balkanom dominirala
dva velika carstva, Osmansko i Habsburko, ije su granice smatrane
takom razgranienja izmeu Istoka i Zapada, na Zapadu su taj dio svijeta,
sve do Prvog svjetskog rata, smatrali "paretom Azije u Evropi", odnosno
1 Upor. A. Smit, Nacionalni identitet, Beograd 1998, 252; E. Hobsbom,
Uvod: Kako se tradicija izmilja, u: Izmiljanje tradicije, E. Hobsbom-T. Rejnder
(ur.), Beograd 2002, 22.

187

Safet Bandovi

Bliskim istokom ("Proche Orient"; "Near East"). Termin "Orijentalci" je

bio veoma rairen u naunoj literaturi i publicistici. Brojni savremeni naunici ukazuju da su stereotipi o Balkanu, kao civilizacijski nerazvijenom
podruju, pa i cijeli balkanistiki diskurs - svojevrsni kolonijalni uvoz sa
Zapada.2 Balkan je bio potreban i kao unutarnja deponija evropskih stereotipa i raznih zabranjenih strasti, da bi Zapad mogao sebe da vidi u tom
kontekstu kao boljeg: "Vie no jednom", napisao je Bernard Lewis, "mi sa
Zapada smo svoja najdublja nadanja i strahove projicirali na strane narode i udaljene zemlje". Zapad je, stvarajui narcisoidno vlastiti mit, pripisao
sebi sve pozitivne osobine. Svijest ili vjera o superiornosti u odnosu na
nekog drugog, prije ili kasnije, nagoni ovjeka da pone da vjeruje da ima
vea prava nego drugi.3 Evropski identitet je nastao kao suprotnost Istoku,
odakle je civilizacija ponajprije dolazila.
Nisu rijetka ni razmiljanja da su nesree Balkana rezultat politike
velikih sila, a ne unutarnjih mrnji i atavizama. U "balkansko bure baruta"
i Evropa je neosporno postavila "veliki dio eksploziva" (R. Ristelherber).
Pojedini izvjetai (Franc fon Jesen) su ga jo poetkom XX stoljea doivljavali kao "sitan novac koji velike sile upotrebljavaju u svojim transakcijama". Veliina, oblik, stepen razvoja, pa i postojanje balkanskih drava, bili su u krajnjem stepenu ureivani voljom velikih sila, to se odraavalo i na njihovu stabilnost. One su nerijetko zloupotrebljavale balkanske
drave u nadi da e time ostvarivati uticaj na njih.4 U kulturama na Balkanu
upadljivi su simboli patnje, osamljenosti, borbi, osjeanja vjeitog
neprijateljstva "drugog", na ta se nadovezuju retorike o izabranosti, naroite "duhovnosti", samodovoljnosti. Dugi periodi mira su u nauci marginalizirani u odnosu na vremena ratova. Evidentno odsustvo meusobnog

2 Lj. Mitrovi, Poloaj manjina i identitarni sukobi na Balkanu, u: Vere manjina i manjinske vere, Ni 2001, 48-49. Opir. S. Bandovi, Balkan i historiografski
stereotipi, Beharistan, br. 7-8, Sarajevo 2002, 179-201. M. Gleni citira izjavu jednog
ranjenog britanskog vojnika, u toku Prvog svjetskog rata, koji se hvalisao da sve zna o
Albaniji: "Tamo ive Albini, ljudi koji imaju bijelu kosu i ruiaste oi, i koji se ene
crnogorskim roacima, koji su crnci, a njihova djeca se zovu Dalmatinci, jer imaju
crne i bijele biljege". Opir. Mia Gleni, Balkan 1804-1999: Nacionalizam, rat i velike
sile, I-II, izd. Radio B-92, Beograd 2001.
3 D. Kecmanovi, Psihopolitika mrnje, Beograd 1999, 139.
4 S. Pavlovi, Istorija Balkana, Beograd 2000, 489-490; L. Perovi, Izmeu
patrijahalnosti i modernosti, "Danas", Beograd 10-11. jun 2000.

188

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

poznavanja je bitan faktor nestabilnosti Balkana.5 Prolost je esto bila tek

dokaz, opravdanje, ili oruje za tumaenje suvremenosti. Treba otkrivati
interese koji deformiraju istinu o prolosti. Problem nije u "viku historije",
ve u pristupu prolosti i njenom tumaenju, u ubjeenju da istina donosi
nesreu, zanemarivanju injenice da je historija mnoge narode uinila malim. Balkan treba sagledavati kao cjelinu, jer se moe objektivnije shvatiti
historija malih naroda i razliitih oblasti samo u okviru ireg geografskohistorijskog konteksta koji ih obuhvata.
Religije su mona vododjelnica velikih ljudskih kolektiva.6 Religijska pitanja su u biti i politika. Islam je jedina civilizacija koja je dovela u
pitanje opstanak Zapada, i to nekoliko puta. On je za Evropu ostao trajna
trauma.7 Odbrana Evrope je bila izjednaena sa odbranom i ekspanzijom
hrianstva. Prema Montgomery Wattu, izopaena slika islama koju su u
srednjem vijeku stvorili evropski hrianski uenjaci, da bi prevazili
komplekse nie vrijednosti, omoguila je docnijim hrianima da borbu
protiv muslimana vode kao borbu svjetla protiv mraka: "Mrak koji pripisujemo naim neprijateljima (je) projekcija mraka u nama samima, koji
neemo sebi da priznamo. Tako posmatrano, izopenu sliku islama treba
shvatiti kao projekciju tamne strane evropskog ovjeka".8 Sukob sa Osmanskim carstvom tokom historije nije imao samo obiljeja rata sa drugom
dravom, ve je djelovao i kao ideoloki sukob kranstva i islama.9 Mada
je veliki dio svog razdoblja Osmansko carstvo dralo i do jedne etvrtine
onoga to se smatra Evropom, ono se nije smatralo lanom evropskog
5

Dr. Hervig Kemf, direktor Gete instituta, smatra da "veliki individualizam"

spreava ujedinjenje balkanskih naroda, ukazujui na psiholoke i karakterne crte ljudi
na Balkanu koji se odlikuju skromnim smislom za zajednitvo - prema: "Politika",
Beograd 8. decembar 2001 Takoer vidi: S. Dizdar, Nomen (non) est sempra proper
omen: Od Balkana ja jugoistonoj Evropi, Pregled, br. 1-2, Sarajevo 2003, 161-179.
6 D. Kecmanovi, Psihopolitika mrnje, Beograd 1999, 184.
7 S. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Zagreb 1998,
260; E. Said, Orijentalizam, Beograd 2000, 83.
8 Prema: O. Zirojevi, Uticaj islama u Srednjoj Evropi, Almanah, br. 19-20,
Podgorica 2002, 305. Sutina je, kako navodi Aziz Al Azmeh, stvoriti lik suprotan
paradigmikom Zapadu, dakle riznicu negativnosti, kako one apstraktne negativnosti,
tako i posebnih negativnosti u odnosu na ono zapadno. Opir. A. Azmeh, The articulation of orientalism, Arab Studies Quarterly, Fall 1991, 386-387.
9 A. Sueska, Neke specifinosti istorije Bosne pod Turcima, Prilozi, br. 4,
Sarajevo 1968, 51.
189

Safet Bandovi

meunarodnog sustava.10 Ovo carstvo "Meuprostora evroazijskog kontinenta" (D. Kicikis) je tokom svog dugog postojanja izgradilo monu kulturu koja se moe analizirati tek uspostavom nune distance od nacionalistikih i kvazinaunih kategorija. Osmanska arhitektura, javni objekti,
damije, mostovi, umnogome su bili nadmaili ono to ih je docnije
zamijenilo.11 Stare imperije nisu bile nacionalne. U XV stoljeu Osmanlije
su bile daleko popustljiviji prema hrianima nego zapadni hriani jedni
prema drugima za vrijeme reformacije i u XVII stoljeu. Istanbul je u XVII
stoljeu bio jedina prijestonica u Evropi u kojoj su krani svih vjeroispovijesti i uvjerenja mogli ivjeti u razumnoj sigurnosti i ispoljavati svoje
razliite izme i uvjerenja.12 Osmanska civilizacija nije bila samo transnacionalna, ve i transreligijska. U doba viestoljetne osmanske uprave nikada nije dolo do nekog radikalnog pokuaja asimilacije balkanskih hrianskih naroda sa osmanskim obiajima i islamom. Primanje islama na
zauzetim teritorijama nije bila avantura ni nosilaca osmanske vlasti ni onih
koji su tu vjeru prihvatili. Nije se radilo samo o novoj vjeri, ve i novoj
civilizaciji koja je imala daleke korijene u antikim civilizacijama Bliskog
istoka.13 Strukture, zakoni vladajue klase vezani su za islam, ali je tek
krajem XIX stoljea, prilikom slabljenja moi, osmanski reim postao
netolerantan, branei se od ne manje netolerantnih hrianskih drava. Ono
je zapalo u duboku drutvenu krizu. Iznutra su ga razarali i parcelizirali
buntovni hrianski narodi, a spolja velike sile. Tendenciozno iskarikirani
muslimanski svijet, nerijetko je optuivan za dekadenciju, za sve nedo10

S. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, 73.

Upor. F. Brodel, Turska veliina: od Male Azije do Balkana, "Knjievne novine", br. 870, Beograd 15. septembar 1993; B. Jelavi, Istorija na Balkanot, II, Skopje
1999, 121; B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako: Prilozi za etnologiju Balkana,
Sarajevo 2000, 329-330, F. Longvort, Stvaranje Istone Evrope, Beograd 2002, 432;
Istorija Osmanskog carstva, priredio R. Mantran, Beograd 2002, 10-11.
12 Opir. B. Lewis, Islam and the West, Oxford University Press, New York
1993.
13 Upor. N. Filipovi, Diskusija na Naunom skupu Istorijske pretpostavke
Republike Bosne i Hercegovine, Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, 559-560; D. Kicikis,
Osmanlijsko Carstvo, Beograd 1999, 14. Jovan Hadi Vasiljevi smatra da se osmanskoj upravi mora priznati da je u "verskom samoopredeljenju svojih podanika bila
vazda liberalna, i da visoka dravna uprava nije nikada nita direktno inila, da se
njeni hriani poture". Opir. J. Hadi Vasiljevi, Muslimani nae krvi u junoj Srbiji,
Beograd 1924, 55.
11

190

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

statke i amoralna djela; svijet koji je tretiran kao "bolesnik na Bosforu",

koga su evropski brojni ljekari i njihovi asistenti prije teili da ubiju nego
izlijee. Vojna sila je neposredno povezana sa diplomacijom. Mone drave pritiskaju one slabije. Dvojna je historija, razliita na pobjednikoj i
na poraenoj strani. Ima stotinu naina, upozoravao je Gizo, da se napie
historija. Hriani su najvie stradali od ruku drugih hriana. Vodeu ulogu u modernoj historiji u ratnim sukobima svjetskih razmjera imale su
upravo hrianske drave. Historija evropskih nacija je prije konstruirana
nego rekonstruirana. Historijsko samopotvrivanje nije imalo za cilj samo
unutarnje konsolidiranje i integraciju nacije. Ono je, pored toga, sluilo legitimiranju dalekosenih dravnih pretenzija.14 Dravna pitanja su uvijek
bila pitanja teritorija i granica. Moderna civilizacija ima itekako mrlja na
svojoj savjesti.
Osmansko carstvo se u XIX stoljeu nalazilo u veoma tekoj situaciji. Preputeno pohlepi velikih sila, nagrizano izbijanjem raznih nacionalizama, poieno vjetrom razdora i brojnih ustanaka, ono je, poniavano,
upadalo iz krize u krizu, koje su imale viestruke aspekte (finansijske, politike, vojne, diplomatske), preputajui se vrtlozima "Istonog pitanja".
Velika Britanija i Austro-Ugarska su se tokom cijelog XIX stoljea opirale
slamanju Osmanskog carstva, poto su uoavale da bi manje drave, koje
bi se uzdigle na njegovim ruevinama, poremetile meunarodni poredak.
Njihovo neiskustvo bi zaotrilo naslijeene etnike konflikte, dok bi
njihova relativna slabost dovodila u iskuenje velike sile da se neprestano
upliu. Manje drave su, po njima, trebale svoje nacionalne ambicije
podrediti irem interesu, kao to je mir.15 Na Balkanu je ipak 1877.-1878.
prevagnula logika rata i nasilja. Rusija je nastojala uspostaviti bugarsku
nacionalnu dravu i brutalnom primjenom sile prema muslimanskim
stanovnitvom pravoslavce uiniti dominantnom veinom.16
Osmanska vojska nije mogla, primorana da ratuje na vie frontova,
zaustaviti srpsko nadiranje i prodor u niki, pirotski, topliki i vranjanski
kraj. U ofanzivnom nastupanju srpskoj vojsci je prualo podrku i lokalno
pravoslavno stanovnitvo. Iseljavanja muslimana su "neto voljno a neto i
silom" uzela naroitog maha iz novoosvojenih krajeva osmanskog carstva
14

H. ulce, Drava i nacija u evropskoj istoriji, Beograd 2002, 125.

H. Kisinder, Diplomatija, I, Beograd 1999, 186.
16 K. Karpat, Hidret iz Rusije i s Balkana: proces samodefiniranja u kasnoj
osmanlijskoj dravi, Znakovi vremena, br. 12, Sarajevo 2001, 181-182.
15

191

Safet Bandovi

koji su odlukama Berlinskog kongresa 1878. pripali Srbiji.17 Iz Nia, Leskovca, Vranja i Prokuplja narod se masovno povlaio u unutranjost osmanske drave. Brojne "turske" porodice su iz ovih gradove izbjegle, preko
Vranja i Skoplja, to dublje u unutranjost Osmanskog carstva. Izbora nisu
imali mnogo. Tretirani su kao sastavni dio jedne omrznute drave i sistema
ija su sva vidljiva obiljeja trebala nestati.18 Muslimani su masovno
napustili Leskovac 20. decembra 1877. u strahu od nadirue srpske vojske.
Grad je pao u srpske ruke bez borbe. Kolone izbjeglica su krenule preko
Grdelike klisure ka Skoplju i Solunu. Povlaenje muslimana iz Leskovca
je bilo panino.19 Iz ovog grada je izbjeglo oko 5.000 "Turaka" na elu sa
kajmakamom.20 Leskovaki uitelj Josif H. Kosti je o tome zapisao: "Bilo
je mnogo Turaka, koji su goli, bosi, po najveoj decembarskoj zimi, peke
beali po snegu, ostavljajui u Leskovcu svoje pune kue. Te noi su mnoga
deca u kolima ili na majinim ramenima u kolevkama pomrla od velike
hladnoe, dok su turske porodice beale uz dolinu reke June Morave, po
najveoj zimi. Pored puta kroz Grdeliku klisuru do Vranja i Kumanova,
kuda su se povlaile turske porodice, videla su se baena mrtva deca i
ukoeni starci. Povlaenje je bilo tragino. Bivoli i volovi sporo su vukli
kola po snegu, a saonica je bilo malo. Zato je povlaenje uz Grdeliku klisuru bilo sporo".21 Sreten Popovi biljei sline detalje: "Od naih vojnika
koji su begajui Turke, posle poraza njihovog na Grdelici, Pirotu i Vranju
vijali, sluao sam pripovedati da su nalazili na turske zbegove u najalosnijem stanju. I oni to su sa sobom od imanja poneli da spasu, svim su
putem bacali da samo lake begaju. Mnoga stoka, od umora i gladi naena
je svim putem lipsana ili od leda i klizavice poraepljena. Deca pobacana,
izgubljena ili ostavljena, ene i starci pokoeni od zime ili polumrtvi od
umora i gladi. Neki su bili oteeni naduti kao meine. Neki su ispustili duu
17

V. Kari, Srbija, reprint izdanje iz 1887., Beograd 1997, 758; V. NikoliStojanevi, Toplica, SANU, EI, Beograd 1985, 60-61; S. Bandovi, Muhadirski
pokreti, Mak, br. 26, Novi Pazar 1999, 73-79.
18 V. Degan, Meunarodno ureenje poloaja musliman a sa osvrtom na ureenje poloaja drugih vjerskih I narodnosnih skupina na podruju Jugoslavije, Prilozi,
br. 8, Sarajevo 1972, 70.
19 Upor. V. Nikoli-Stojanevi, Leskovac i osloboeni predeli Srbije 18771878, Leskovac 1975, 57-84; N. Ili, Osloboenje June Srbije 1877-1878, Beograd
1977, 120.
20 V. Nikoli-Stojanevi, Toplica, 73.
21 N. Ili, Osloboenje June Srbije, 121.
192

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

onda kad su ih nai zapojili ili kad su hranu u sebe uzimali".22 Dimitrije Mita Perovi zapisao je o zauzimanju toplikog kraja: "U Barlovu, kad su
nai prvi put napali to selo, porodice su pobegle, doepav ta je koja mogla.
Jedna nesrena mati ostavi u kui svoje dvoje zaspale deice. Na sobi vrata
behu otvorena, a mraz je jak preko noi bio. Posle etiri dana nai vojnici
sluajno uu u istu kuu, naiu na decu koja mirno spavahu pod
pokrivaem. Obraii behu u oba deteta rumeni kao majske ruice. Starije
se bee nasmeilo, a mlae skupilo obrvice. Oni se sagnu nad decom i
pokuaju da ih probude, ali nisu bili u stanju, jer se ona behu smrzla i umrla
na spavanju".23
Muslimani su se iz novopripojenih krajeva milom ili silom iselja24
vali. Smatralo se da e se oni samim gubitkom svojih ranijih privilegija
iseliti. Oni koji su htjeli ostati, tretirani su kao stranci, uz sve neprijatnosti
koje iz toga proizilaze.25 Njihova su obiljeja brzo unitavana, shodno doktrini o potpunom nestanku svega to pripada "turskom nasljeu".26 Naredbe
o protjerivanju muslimanskog ivlja dole su iz samog dravnog srpskog
vrha. Srpski dravna politika bila je stvaranje etniki iste teritorije.27 Britanski konzul u Niu Beker izvjetavao je generalnog konzula Gulda u
Beogradu 16. septembra 1879. da srpske vlasti u Niu ne tite prava tamonjih Jevjera i muslimana, kao i da to ine ne samo zbog nacionalnih pred-

22

S. Popovi, Putovanje po Novoj Srbiji (1878. i 1880), Beograd 1950, 345.

D. Petrovi, Borbe u Toplici 1877-1878, Beograd 1979, 99. On opisuje pronalaenje u umarku jedne 80-godinje Albanke: "Kako je sedela pozadi u kolima iza
stvari, otisne se uz onaj zaleeni i klizavi breuljak i padne s kola. Tu je ostala, smrzla
se i umrla. Kola su naena vie nje za nekoliko hvati, zaostala su, jer ih volovi nisu
mogli vui". Dalje on pominje sluaj hvatanja jednog Albanca koga srpski vojnici
dovedu do vatre da se greje "oduzmu mu oruje i ubiju ga njegovim roenim noem".
24 Upor. . Miki, Albansko pitanje i albansko-srpske veze u XIX veku (do
1912), Marksistika misao, br. 3, Beograd 1985, 142-143.
25 V. Degan, Meunarodno ureenje poloaja Muslimana sa osvrtom na
ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju Jugoslavije (u
daljem tekstu: Meunarodno ureenje poloaja Muslimana), Prilozi, god. VIII, br. 8,
Sarajevo 1972, 69.
26 Opir. D. uri-Zamolo, Damije u uoj Srbiji iz XIV-XIX veka, u: Gradska
kultura na Balkanu (XV-XIX vek), Beograd 1984, 333-350.
27 N. Malcolm, Kosovo. Kratka povijest (u daljem tekstu: Kosovo), Sarajevo
2000, 274.
23

193

Safet Bandovi

rasuda, ve i zbog mita koje primaju, "a kome su kao narod podloni".28
Britanska vlada je upozoravala Srbiju na inovnika nasilja nad muslimanima Nia, pa je srpska vlada pourila da to "ispravi" smjenjivanjem
nikog naelnika, napominjui istovremeno da se navodno muslimani ne
mogu navii da ivi "zajedno sa hrianima ili pod njihovom vlau", pa na
brzinu ele da prodaju imanja "u nameri da se nasele u Turskoj meu
narodima svojih obiaja, religije i rase".29 Iz Nia su na novi put krenuli i
doseljenici iz Beograda koji su se ponadali da e u njemu nai svoj mir i
utoite. Ponovo su bili primorani u veoma kratkom vremenskom periodu
da se sele. O tome Kosta N. Hristi pie: "Pod Goricom, blizu Svetonikoljske crkve, iveli su Turci Beograani koji su morali ostaviti Srbiju i Beograd posle 1862, i koji su posle 1878. godine otili dalje na jug, u Skoplje,
da nas tamo opet doekaju 1912. godine".30 Milan Milievi zakljuuje:
"udnovata je sudbina mnogih izmeu ovih Turaka. Njih ima koji su se rodili u Jagodini. Odatle ih je digao Knez Milo i saterao u Beograd. Iz Beograda krenuo ih je Knez Mihailo u Ni. Iz Nia potisnuo ih je Kralj Milan
dalje. Turci se iseljavaju u Pritinu, Skoplje, Prizren, Solun".31
Iz krajeva koji su pripojeni Srbiji, iz Toplice i Kosanice iseljeno je i
brojno albansko stanovnitvo. Po nekim podacima ukupno je iseljeno oko
30.000 Albanaca iz novopripojenih krajeva Srbije.32 Historiar Duan Batakovi takoer zastupa tezu o 30.000 iseljenih Albanaca sa prostora oko
Leskovca i Kurumlije tumaei da je do iseljavanja dolo "to na poziv
sultana da napuste izgubljene teritorije", "to dobrovoljno, to pod
28

A. Rastovi, Odnosi Srbije i Velike Britanije 1878-1886, 248.

Istorija srpskog naroda, knj. V, tom I, 526. Upor. B. Simsir, Turkish Emigrations from the Balkans, I, 369. Kao jedan od dokaza da Srbija navodno potuje
odredbe Berlinskog kongresa o nacionalnoj i vjerskoj ravnopravnosti, knez Milan je
prilikom predlaganja 40 poslanika u Narodnu skuptinu 1880. godine, u njen sastav
predloio po jednog Jevrejina i muslimana.
30 K. Hristi, Zapisi starog Beograanina, Beograd 1983, 81.
31 M. Milievi, Kraljevina Srbija, 108; S. Popovi, Putovanje po Novoj Srbiji,
345.
32 Upor. T. Ippen, Novi Bazar und Kossovo, Wien 1892, 19; S. Uka, Per disa
skena te hidhura qe perjetuan Shqiptare e Sanxhakut te Nishit, u Zbornik: Shperngulja
e Shqiptareve gjate shekujve, II, Prishtine 1997, 130-139; D. Bogdanovi, Knjiga o
Kosovu, Beograd 1990, 170-171; V. Stojanevi, O stanovnitvu u Prizrenskom vilajetu pred srpsko-turske ratove 1876-1878, Kosovsko-metohijski zbornik, br. 1, Beograd 1990, 221; M. Pandevska, nav. djelo, 106.
29

194

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

pritiskom srpskih vlasti", dodajui da je srpska vlada zbog stalnih albanskih

upada sa Kosova, prognala veinu Albanaca iz biveg Nikog sandaka.33
Hakif Bajrami iznosi da je u svega nekoliko zimskih dana bilo iseljeno oko
620 albanskih sela Nikog sandaka. Sela su u tom regionu ostala pusta "i
niko nije znao kako se ti lokaliteti zovu".34 Po Vladimiru Stojaneviu, uz
navoenje iste brojke, odnosno 1/10 od ukupnog broja stanovnitva zateenog na osvojenoj teritoriji, izbjegli se Albanci "nipoto nisu hteli vratiti na
svoja ognjita, sem nekoliko manjih grupa, i pored poziva srpske vlade i
njenih garancija povratnicima da e biti ravnopravni graani Srbije po
Ustavu i zemaljskim zakonima".35 Petrit Imami, pak, ustvruje da je broj
"sigurno znatno vei", navodei da je po turskom popisu, prije ratova, u
Leskovakoj kazi ivjelo 24.000 Albanaca i 22.250 Srba, u Kurumlijskoj
29.000 Albanaca i 500 Srba, u Prokupakoj 15.000 Albanaca i 1.500 Srba,
a u Vranjanskoj 25.000 Albanaca i 60.500 Srba. Ukupno je, po istom
izvoru, na ovom podruju ivjelo 93.000 Albanaca i 84.000 Srba.36

33

D. Batakovi, Kosovo i Metohija: Istorijsko naslee i geopolitika ogranienja, u Zbornik: Kosovo i Metohija. Izazovi i odgovori, Institut za geopolitike studije,
Beograd 1997, 368. Neki albanski istraivai, pak, smatraju da su uoi i odmah nakon
Berlinskog kongresa Srbija i Crna Gora izvrili etnika ienja oko 350.000 Albanaca
sa etnikog sjeverozapada (Niki sandak, Kosovski vilajet i iz albanskih krajeva u
Crnoj Gori) - "Bujku", Pritina 28.10.1995.
34 B. Cani - C. Mijatovi, Kosmet ili Kosova, Beograd 1996, 154. Bajrami navodi dalje kako se Niki sandak, kao dio Kosovskog vilajeta, zvao "Arnautluk", kao i
da je u ovom sandaku, nakon protjerivanja albanskog stanovnitva, naseljeno 5.600
Srba.
35 V. Stojanevi, Srpski narod u Staroj Srbiji u velikoj istonoj krizi 18761878 (u daljem tekstu: Srpski narod u Staroj Srbiji), Beograd 1998, 92.
36 P. Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, "Danas", feljton, Beograd 29-30.8.
1998. P. Imami pritom ne objavljuje podatke o drugim muslimanima na ovom podruju. On navodi dalje podatke bugarskih naunika Marenina i Kieva, po kojim je
krajem XIX stoljea u Kosovskom vilajetu ivjelo 480.290 muslimana (od toga oko
420.000 Albanaca) i 280.232 hrianina (Srba, Bugara, Makedonaca, kao i albanskih
katolika). U Skopskom sandaku je, po istim izvorima, bilo 147.090 Albanaca i Turaka, 180.232 Bugara (Makedonaca) i Srba, u Prizrenskom sandaku 134.424 Albanca
i 39.212 Srba, u Pritinskom sandaku 118.500 Albanaca, 32.500 Srba i 2.300 erkeza
i Jevreja, a u Novopazarskom sandaku 29.000 Albanaca, 28.000 Srba i samo 5.500
Bonjaka. Oigledno je da se radilo o tendencioznim podacima, pogotovo na tetu
Bonjaka.
195

Safet Bandovi

Precizna statistika o broju iseljenih muslimana ne postoji. Njihov

broj moe samo priblino odrediti na osnovu podataka iz slubenih parcijalnih arhivskih izvjetaja i uzgrednih zapisa u literaturi tog vremena.37
Samo u oblasti Suhe Rijeke ispranjena su 53 albanska sela sa 2.700
kua.38 Zajedno sa njima iseljeni su Turci, Cigani i erkezi. Do 1878. Cigani su inili znatan dio etnikog elementa u strukturi vranjanskog stanovnitva.39 Vladimir Dedijer je o progonu stanovnitva iz ovih krajeva zabiljeio: "Na Berlinskom kongresu carska Rusija i Austrija su napravile sporazum da Bosna i Hercegovina bude interesna sfera Austrije i da Kneevina
Srbija nema tamo ta da trai, ali su zato Kneevini Srbiji ponuena etiri
okruga na istoku. Meutim, predstavnik Osmanlijskog Carstva na
Berlinskom kongresu zahtevao je da se na ovim teritorijama koje treba da
se ustupe Srbiji izvri plebiscit, kako bi se stanovnitvo odluilo eli li da
dalje ostane pod osmanlijskom vlau. im se saznalo o ovom prijedlogu,
vlada Kneevine Srbije hitno je naredila svojoj vojnoj komandi da nekoliko
divizija razvije u lanac, naroito u Toplici i prebaci sve albansko stanovnitvo, dajui tim ljudima samo petnaest minuta da povedu stoku i uzmu najnunije stvari. Za ovu istorijsku injenicu prvi put samo uo od profesora dr Vase ubrilovia i zahvalan sam mu na ovom upozorenju".40
37

V. Nikoli-Stojanevi, Toplica, 78-79.

Shperngulja e Shqiptareve gjate shekujve, II, 139.
39 V. Nikoli-Stojanevi, Vranjsko Pomoravlje, SANU, Beograd 1974, 21.
Takoer vidi: O. Zirojevi, Cigani u vreme turske vladavine, "Republika", br. 183,
Beograd 1-15. mart 1998.
40 Upor. V. Dedijer - A. Mileti, Genocid nad Muslimanima, XIX; H. Bajrami,
Dokumente, 9; "Borba", Beograd 9.8.1989; M. Ekmei, Stvaranje Jugoslavije, II,
331; "Preporod", br. 1/512, Sarajevo 1.1.1992. Srpski historiar Boidar evori smatra da su Albanci "proterani u vreme oslobodilakog rata 1878. godine, a na njihovim
stanitima su naselile srpske i crnogorske porodice, koje su, ustvari, dole na svoja vekovna ognjita, koja im pripadaju jo od Nemanjia" - cit. prema: "Veernje novosti",
Beograd 9. juli 1998. Dr. Momilo Pavlovi, iz beogradskog Instituta za savremenu istoriju smatra da albanski historiari koji insistiraju da je bila rije o etnikom ienju
prave dvije greke: "Prva je da etniku osnovu tog kraja, jo po popisima iz srednjeg
veka, ine Srbi. I, drugo, da su Albanci naselili te krajeve dolazei sa Turcima. Dakle,
Turci su a ne oni zauzeli Srbiju i topliki kraj." - prema: "NIN", br. 2554, Beograd 9.
decembar 1999. Antun Mileti, pak, sve pojednostavljuje: "Srbija je po kraljem Milanom - posle tursko-srpskih ratova, raselila arnautske doljake, koje je Turska oberuke
prihvatila, pomagala i naseljavala po Kosovu i Metohiji, oteravi mahom sve Srbe u
zbegove" - cit. prema: A. Mileti, Hronika terora kosmetskih Albanaca 1878-1995. go38

196

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

Manojlo orevi 1891. pie: "U Toplici se nailo na Arnaute, - i

nije se imalo pree ta raditi, no da se ti ratoborni, ali inae vredni ljudi,
oteraju s njihovih ognjita. U mesto da im se, kao pobeenima, izalo na
susret i da se gledalo da se izmire sa srpskom dravom, - oni su bez ikakve
nevolje oterani preko nove graniceda se nastane s one strane granice, kao
krvni neprijatelj svega to je srpsko, kao osvetnici prema onima, koji su ih
oterali sa njihovog ognjita... Kakvom se dobru mogao nadati na narod u
Staroj Srbiji od takvog elementa? Svaki pokret, koji bi se iz Srbije uinio i
koji bi se samo mogao tumaiti kao meanje Srbije preko granice, - nee li
Arnauti uzeti kao da se s time na to ide, da se Srbija jo dalje pomakne, i da
ih opet otera sa njihovig ognjita?".41 Frontalna politika etniko-vjerskog
"ienja" novozauzetih krajeva nailazila je i na izvjesna protivljenja u samoj Srbiji, ak i u nekim vojnim krugovima. Ovakvu politiku je osuivao i
pisac Jovan Hadi-Vasiljevi. On je u ovakvom ekstremnom ponaanju
srpske vlade vidio zapravo interes Austrije da u Srbiji ne bude Albanaca,
ve da se uz granicu Srbije stvori "to jai i prema Srbiji to ogoreniji
kontigenat", pa je iseljavanje Albanaca, po ovakvom shvatanju, ilo na
ruku austrijskim interesima na tetu Srbije. Motivi srpske vlade bili su, pak,
u tome da se stvori isto srpska nacionalna drava, te da se "oisti zemlja
od nekrsta", da se paraliziraju Portini koraci (revandikacije prema predjelima naseljenim Albancima) i da se budua akcija Srbije u pravcu Kosova,
Sandaka i Makedonije to jae obezbijedi, te da se u tim krajevima koji su
doli pod srpsku upravu osigura mir i red. Radikalno iseljavanje je traila
Vrhovna komanda srpske vojske pod uticajem ratnih komandanata A.
Orekovia, St. Binikog i . Horvatovia.42 Svi su bili suglasni sa knezom
"da sa osloboenog zemljita treba oterati Arnaute".43 Takav odnos je bio
dine, feljton, "Politika", Beograd 3. februar 1999. Po miljenju historiara Milana S.
Protia, "srpsko-turski rat vodio se izmeu Srbije i Osmanske carevine. Albanci nisu
u toku rata predstavljali poseban politiki inilac, ve su bili sastavni deo Osmanske
imperije i dobrim delom su uestvovali u njenim akcijama. Prema tome, to to im se
dogodilo, dogodilo im se zbog toga to su bili na jednoj zaraenoj strani. A kad se zavri rat, ona strana koja je pobedila namee svoja reenja onoj drugoj. Tako je bilo i
ovoga puta u srpsko-turskim ratovima" - prema: "Danas", Beograd 15-16. januar
2000.
41 M. orevi Prizrenac, Moe li se pomoi naem narodu u Staroj Srbiji?,
Beograd 1891; "Republika", br. 222-223, Beograd 1-31. oktobar 1999.
42 D. Bogdanovi, Knjiga o Kosovu, 172.
43 A. Vasiljevi, Moje uspomene, prired. R. Ljui, Beograd 1990, 125.
197

Safet Bandovi

u vrstoj sponi sa rezonom da je nacionalna drava neprevazieni oblik

organiziranja, pune politike i unutarnje stabilnosti, kljuni faktor u meunarodnim odnosima. Albansko stanovnitvo koje je sa podruja Toplice i
Puste Reke prisilno iseljeno bilo je ozlojeeno. Pojedinci koji su bili protjerani esto su prolazili novouspostavljenu granicu i pljakali. Srpski izvori
su biljeili da su se i osmanski organi vlasti alili na ubistva koje je na
njihovoj teritoriji vrilo srpsko pogranino stanovnitvo.44
Prilike su se uslonile i na teritorijama koje su odlukama Berlinskog
kongresa pripale Crnoj Gori. Prema podacima M. Memia, u Podgorici je
bilo oko 630 muslimanskih i 270 pravoslavnih porodica, a u okolini ovog
grada jo oko 265 muslimanskih porodica. U Podgorici i okolini je bilo oko
6.200 muslimana. U abljaku je bilo oko 315 muslimanskih domainstava;
u Baru 800; u Mrkojeviima oko 400; Krajina je imala 770, podruje Bojane 730; u Ulcinju je bilo 848 muslimanskih domainstava sa oko 3.550
stanovnika; u Kolainu oko 630 muslimanskih domainstava.45 Iseljavanjem muslimana sa prostora Nikia, Kolaina, abljaka, Spua, Zete, Podgorice, Bara, Mrkojevia, Zabojane i Krajine, koji su pripali Crnoj Gori,
nakon "Veljeg rata" (1876-1878) broj ove populacije se sa 43.000 smanjio
na svega oko 12.000. Pravac iseljavanja je iao mahom prema Sandaku i
Albaniji.46 Porta je oajniki pokuavala da odugovlaenjem i opstrukcijama izbjegne izvravanju odluka Berlinskog kongresa o ustupanju odreenih teritorija i gradova Crnoj Gori, ali su velike sile svojim pritiskom na
Portu primorale na takve ustupke.47 Delegat Crne Gore na Berlinskom
kongresu pisao je 19. juna 1878. u pariskom listu "Le Temps" da su Crnogorci da bi mogli ivjeti "dosad uvek bili prinueni da se tuku... Neka nam
44

A. Avdi, Stanje na srpsko-turskoj granici od Patarice do Rae (18781900), Zbornik Sjenice, br. 3-4, Sjenica 1988, 44-45.
45 M. Memi, Sarajevo kao migracioni centar Muslimana iz Crne Gore, u: Prilozi historiji Sarajeva, Sarajevo 1997, 502, nap. 18.
46 M. Imamovi, Pregled istorije genocida nad Muslimanima u jugoslavenskim
zemljama, Glasnik, Rijaset IVZ u SFRJ, br. 2, Sarajevo 1991, 682-683; P. A.
Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, tom IV, Cetinje 1994, 183; M. Memi,
Bonjaci-Muslimani Sandaka i Crne Gore, Sarajevo 1996, 228-229; S. Bandovi,
Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Crne Gore 1878. godine, Mak, br. 24, Novi
Pazar 1998, 79-80.
47 G. Stanojevi, Prilozi za diplomatsku istoriju Crne Gore od Berlinskog
kongresa do kraja XIX vijeka (u daljem tekstu: Prilozi za diplomatsku istoriju),
Istorijski asopis, knj. XI, Beograd 1961, 151.
198

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

Evropa da malo ravnice na obali mora da se tamo nastanimo...im se naa

kneevina bude nala u povoljnim prilikama za ivot, ona e ivjeti u miru;
ona nee uznemiravati nikoga. Ali, ako joj budete odbili ono to trai, ona
e biti prinuena da postane ponovo nemirna".48 Ruski zastupnik grof
Gorakov je crnogorskim zastupnicima na njihove maksimalistike zahtjeve odgovarao: "Pa ta e vama nove zemlje, vi Crnogorci ste razbojnici, i
sve muslimane ete isjei i imanja im razgrabiti"49 Na Berlinskom kongresu britanski predstavnik lord Solzberi je proitao prijedlog dopunske odredbe po kojoj "svi stanovnici teritorije prisajedinjene Crnoj Gori sauvae
svoja imanja, a oni koji bi odredili svoj boravak izvan knjaevine, moi e
u njoj da sauvaju svoje posjede dajui ih pod zakup ili pod upravljenje
drugih". Ovaj Solzberijev prijedlog, neto proiren i preciziran dobio je
svoje mjesto kao 30. lan u Berlinskom ugovoru. Agrarni problem u Crnoj
Gori malo e se u stvarnosti rjeavati po ovoj odredbi, jer bi to "dosta i za
dugo teretilo Crnu Goru". Na razne naine e Crnogorci uspjeti da muhadirska imanja najveim dijelom ekspropriu.50 Neki su crnogorski zvaninici, objanjavajui muhadirski pokret, navodili ak da se muslimani nerado razdvajaju sa ognjitem, "ali kada je to za vjeru, veselo idu".51 Komandant Skadarske divizije Dervi-paa tumaio je odlazak muslimana iz
Crne Gore pritiskom nove vlasti.52 Mjere koje su poduzimale nove vlasti, i
48 J. Radoni, Crna Gora na Berlinskom kongresu 1878, Istorijski zapisi, br. 12, Cetinje 1955, 337; opir. T. Nikevi, Politike struje u Crnoj Gori u procesu
stvaranja drave u XIX vijeku (otpor stvaranju drave), Podgorica-Niki 1999, 58-62.
49 N. Ranatovi, Crna Gora na Berlinskom kongresu, Istorijski zapisi, br. 3-4,
Titograd 1973, 327.
50 N. Ranatovi, Crna Gora na Berlinskom kongresu, 336-337.
51 . Pejovi, Naseljavanje Zete i neposrednije okoline Podgorice i nain
regulisanja odnosa na zemlji iseljenika-muhadira (poslije 1878. godine), Istorijski
zapisi, br. 1-2, Titograd 1973, 75; E. Muovi, Nikiani i Kolainci u Sandaku, 92;
Isti, Muslimani Crne Gore, 120-121; Gano Anui, jedan od kolainskih muhadira
koji se iselio u Istanbul, na samrti je govorio: "Ozdravio bih da mi je da se najedem
ribe iz Biogradskog jezera i napijem vode ispod Bjelasice".
52 . Pejovi, Naseljavanje Zete i neposrednije okoline Podgorice i nain
regulisanja odnosa na zemlji iseljenika-muhadira (poslije 1878. godine), 74. Prema
l. 30 Berlinskog ugovora, muslimani i drugi koji su posjedovali imanja u novopripojenim krajevima Crne Gore, a nisu htjeli da u njoj vie ive, zadravali su prava na
nepokretna imanja s tim da ih mogu davati pod zakup ili drugim licima da njima
upravljaju. Ti su se posjedi mogli eksproprisati samo zakonskim putem, uz prethodno
plaanje odgovarajue nadoknade. Posebna osmansko-crnogorska komisija imala je

199

Safet Bandovi

pored formalnih izjava o ravnopravnosti, imovinskoj i linoj sigurnosti,

nisu ile u prilog tome da se ovo stanovnitvo osjea posve sigurnim, te da
nee biti izloeno diskriminaciji i asimilaciji.53 Crnogorski glavari su i sami
uestvovali u zaposjedanju i prisvajanju naputene imovine, bez obzira na
prava svojine i preuzete meunarodne obaveze, ponijeti ubjeenjem da se
turska vlast vie nee nikada vratiti.54 Od proljea 1880. muhadirska
imanja su naseljavana bez ikakvog plana. Naseljenici u Podgorici dobijaju
naputenu zemlju za ije se vlasnike smatralo da se nikada vie nee vratiti.55 Od 1886. poinje da se podie nova varo na desnoj obali Ribnice, na
livadama, gdje je nekad bilo muslimansko groblje.56 Damije u Golubovcima, Berislavcima, Spuu i abljaku su poruene.57 Samo u selima Vranju,
Vladnima i Mataguima, u neposrednoj blizini crnogorske granice, bilo je
1893. godine 133 muslimanske porodice koje su emigrirale iz Zete i Podgorice. Muhadiri iz abljaka naselili su se u Skadru, Kavaji i Drau, po
selima Omara, Grilja, Stari Bori, Kotrobudan i Kamenica.58 Na obali Skadarskog jezera, na prostoru od Boaja do Skadra, u rejonu Vrake, ivi i
danas oko vie hiljada potomaka muhadira iz Podgorice i oblinjih
gradova.59
Knjaz Nikola nije dozvoljavao muslimanima Bara i Kraje da se vrate
u svoje domove, pored svih njihovih molbi.60 Stanovnitvo se iz Bara bilo
mahom sklonilo u Skadar, nakon pada ovog grada u crnogorske ruke 10.
januara 1878. godine. Neki od Barana su, vidjei da ne mogu sauvati grad,
predlagali da se svi, koji su ostali ivi, zatvore u skladite baruta sa enama
zadatak da u roku tri godine regulie sva pitanja u vezi s otuivanjem i
iskoriavanjem dravnih imanja, vjerskih fondacija i svim onim za ta su privatna lica
bila zainteresirana.
53 Arhiv Crne Gore na Cetinju (dalje: ACG), fond arhive Ministarstva unutranjih djela Crne Gore (dalje: MUD), f. 1879, br. 93.
54 ACG, MUD, f. 1880, br. 1750.
55 ACG, MUD, f. 1881, sv. 24.
56 A. Lainovi, Kratak pogled na prolost Titograda, Cetinje 1950, 62.
57 . Rastoder, Vjerska politika kralja Nikole 1878-1912 (odnos prema Muslimanima), u: Kralj Nikola linost, djelo i vrijeme, I, Podgorica 1998, 586-587.
58 Z. Laki - T. ugi, Poloaj jugoslovenskih manjina u Albaniji od 1945. do
danas, Mostovi, br. 122-123, Pljevlja 1992, 148. U Albaniji je naseljeno i dosta muhadira sa podruja Plava i Roaja, Bara i Ulcinja.
59 "Politika", Beograd 14. februar 1995.
60 B. Simsir, Turkish Emigrations from the Balkans, I, 660.
200

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

i djecom, onda ga zapale i svi izginu. Ovaj prijedlog su odbacili imami koji
su uvjeravali narod da takva rtva nije dozvoljena po vjeri.61
Tada je, shodno sporazumu, 1.400 vojnika barskog garnizona, bez
oruja, otilo u Skadar, zajedno sa znatnim brojem civilnog stanovnitva.62
Zbog hrabrog dranja Barana sultan Abdul Hamid II im je dozvolio da se
nasele u Kuuk ekmedi u Istanbulu i poslao brodove po njih.63 Po nekim
podacima se, meutim, u Bar krajem maja 1879. vratilo 198 porodica.64 Od
1883. uveden je sistem otkupa muhadirske zemlje. Po ovom sistemu to
pravo je pripadalo dravi, a ona se pobrinula da otkupna cijena bude nia
od stvarne, ne dozvoljavajui da se zemlja slobodno procjenjuje. Knjaev
dvor je preuzeo pravo da skuplja feudalnu rentu, koja je nasljeivana u
obliku etvrtine. Ta je zemlja potom darivana odsluenim vojnicima, ali su
knjaevi roaci i prijatelji dobili vee dijelove.65 Crnogorska vlada nije
mnogo vodila rauna o svojim obavezama kao i interesima muhadira.66 P.
Rovinski je zakljuio da se "na kraju krajeva Crna Gora oslobodila nemirnih elemenata, kakvi su bili stanovnici Spua, Nikia i Kolaina, koji su
vjeno ratovali sa Crnom Gorom i polunomada Malisora, a njihova je zemlja dobro dola za naseljavanje Crnogoraca u nove krajeve".67 Novopripojeni gradovi i krajevi su, kao to se to zbilo i sa krajevima u Srbiji, ubrzo
izmijenili svoju fizionomiju i etniku strukturu.
Odlukama Berlinskog kongresa 1878. Osmansko carstvo je praktino prestalo igrati ulogu znaajne evropske sile, a u velikoj mjeri su
legalizirana izvrena etnika ienja na Balkanu od muslimanskog stanovnitva razliitog etnikog porijekla.68 Osmanski predstavnici su na ovaj
61

F. Hadibajri, Murteza efendija Karauzovi muftija crnogorskih muslimana, Glasnik, VIS, Sarajevo 1963, 394.
62 J. Jovanovi, Stvaranje crnogorske drave i razvoj crnogorske nacionalnosti,
320; "Monitor", br. 392, Podgorica 24. april 1998.
63 F. Hadibajri, nav. djelo, 394; J. Jovanovi, Muslimani u crnogorskoj dravi, feljton, "Pobjeda", Titograd 7.4.1980.
64 H. arkinovi, nav. djelo, 69.
65 M. Ekmei, Stvaranje Jugoslavije, II, 128.
66 Opir. . Bulaji, Agrarni odnosi u Crnoj Gori (1878-1912), Titograd 1959,
80-90; M. Memi, Plav i Gusinje u prolosti, Beograd 1989, 148-149.
67 P. A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, 182-183.
68 E. Z. Karal, Osmanli Tarihi, VIII. Cilt, Ankara 1995, 74-76; Balkanski ugovorni odnosi 1876-1996, I, 1876-1918, prired. M. Stojkovi, Beograd 1998, 322-326;
J. Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, III, Zagreb 1979, 474; Opir.
201

Safet Bandovi

skup bili pozvani samo iz jednog jedinog razloga - da daju znatne teritorije
onim dravama koje su velike sile smatrale pogodnim.69 Osmanskom
carstvu su odsjeeni "svi nepotrebni i slabi dijelovi. Ono je je 1878. moralo
ustupiti tri petine svoje teritorije i jednu petinu ukupnog stanovnitva, oko
pet i pol miliona ljudi, od kojih je polovica bilo muslimana. Izgubljeni su
industrijalizirani i razvijeniji narodi u Carstvu. Osmanski poredak se uruio
ne zato to je poivao na multietninosti, ve zato to je bio povezan sa
drugim provjereno nesposobnim ustanovama Osmanskog carstva.70 Nakon
1878. nastala su tzv. turska ostrva na Balkanu koja se vremenom sve
vie suavaju, smanjuju svoj obim, raspadaju se na manja ili potpuno iezavaju sa povrine zbog iseljavanja muslimana i agresivnog prodora hrianskog stanovnitva.71
Osmanskom carstvu, ipak je tada data "jo jednu generacija ivota"
jer je bilo, zbog oprenih interesa velikih sila, jo uvijek evropska potreba.
Obnovljene, formalne garancije velikih sila njegovog teritorijalnog integriteta bile su mu kratkorona, umirujua, lana nadoknada. Vojni porazi
Osmanskog carstva su snano poremetili samopouzdanje muslimana, dovodei kod njih do dalekosene moralne i intelektualne krize. Izloen viestranim napadima, muslimanski svijet se okrenuo sebi, dolazei u dugotrajno, iscrpljujue stanje zatvorenosti, defanzivnosti i preosjetljivosti. Kolonijalizam zapoet krajem XV stoljea, u okviru koga su evropske sile bile
poetno suprotstavljene u nastojanjima da pokore muslimane i za sebe
prigrabe njihova privredna bogatstva, trajao je sve do polovine XX stoljea.
Dotle su Evropljani mogli hladno iscrtavati zamiljene granice u pijesku,
svojevoljno dijeliti muslimanske teritorije i tri islamska carstva (Osmansko,
Safavidsko i Mogulsko) fragmentirati u oko pedeset dananjih nacionalnih

vidi: J. McCarthy, Deat and Exile. The Etnhnic Cleansing of Ottoman Muslims 18211922, New Jersey 1996; B. Simsir, Turkish Emigrations from the Balkans, Documents,
II, Ankara 1989, CLXXXII.
69 Opir. J. Matuz, Osmansko Carstvo, Zagreb 1992, 147; J. McCarthy, Muslims and Minorities: The Population off Ottoman Anatolia and the End of the Empire,
New York 1983.
70 . Ingrao, Deset nenauenih lekcija o Srednjoj Evropi - pogled istoriara,
Helsinke sveske, br. 10, Beograd 2001, 14.
71 T. Kovalski, O balkanskim Turcima, u: Knjiga o Balkanu, I, Beograd
1936, 180.
202

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

drava.72 U historiji islama XIX i XX stoljee ostali su zabiljeeni kao

periodi velikih promjena. Bilo je to doba ponienja i potinjenosti, sticanja
neovisnosti i revolucija, revitalizacije vjere i reformi.73
Balkanske revolucije u XIX stoljeu jesu pripovijest o seljakim
ustancima u kojima je kljuni element izgon i nestanak muslimana. Stvaranje autonomnih i neovisnih drava na Balkanu nije znailo samo raskid
sa politikom prolou, "nego i odbacivanje te prolosti". Sloboda hrianskih balkanskih drava je oznaavala eksproprijaciju na tetu muslimana, garantiranu odsustvom muslimana sa tih teritorija.74 Oni su bili prva
rtva nastanka i ekspanzije nacionalnih drava na Balkanu. Na Balkanu se
nacionalizam prvobitno formirao meu Grcima i slavenskim hrianskim
narodima.75 Grci su u prvim decenijama XIX stoljea zarazili Balkan virusom nacionalizma koji se razvijao unutar nehrianskog, osmanskog politikog sastava, i njegovo je irenje imalo razarajue posljedice.76 Prijetea
osporavanja Osmanskog carstva dola su do izraaja u XIX vijeku od
balkanskih hrianskih intelektualaca kolovanih na zapadu koji su kasnije
uestvovali u antiosmanskim ustancima. Intelektualne elite balkanskih naroda razvijale su vizije i aspiracije, koje su uraunavale to je mogue vie
oblasti na kojima su ivjeli. Za balkanske hrianske intelektualce nacio72 I. J. Hadad, Globalizacija islama, u: Oksfordska istorija islama, priredio D.
Espozito, Beograd 2002, 646.
73 D. Espozito, Islam danas, u: Oksfordska istorija islama, 696.
74 Upor. I. Banac, Teret lane povijesti, Forum Bosnae, br. 18, Sarajevo 2002,
45. Opir. S. Bandovi, Migracioni pokreti na Balkanu (1877-1879), Simpozijum
"Seoski dani Sretena Vukosavljevia", XVIII, Prijepolje 1998, 199-223; Isti,
Iseljeniki pokreti na Balkanu krajem XIX i poetkom XX stoljea, Almanah, br. 3-4,
Podgorica 1998, 127-144; F. Kari, Istono pitanje": paradigma za historiju
muslimana Balkana u XX. vijeku, u: Muslimani Balkana: "Istono pitanje" u XX.
vijeku, Tuzla 2001, 20.
75 I. Ortajli, Ideolokoto istorisko nasledstvo na Balkanot, u: Balkanot vo
noviot milenium, Skopje 2002, 209. Upor. U. Altermatt, Etnonacionalizam u
Evropi: Svjetionik Sarajevo, Sarajevo 1997, 83; H. Seton-Watson, Nacije i drutvo,
Zagreb 1980, 121. A. H. Kober pie da je osmanska vladavina bila idealna za kolovanje balkanskih naroda, nije naturala nikakvu odreenu formu ni politika gledanja
na svijet. Opir. A. H. Kober, Balkan i Evropa, u: Knjiga o Balkanu, II, Beograd
1937, 18.
76 R. Clogg, Grki nacionalizam kao majka svih nacionalizama, u: Europa i
nacionalizam, Zagreb 2000, 18.

203

Safet Bandovi

nalna prava su bila ujedno i historijska prava.77 U drugoj polovici XIX stoljea nacionalizam na Balkanu uglavnom je slijedio italijanski i njemaki
primjer, kao i evropske smjernice oznaene jakobinskim principom: "jedna
nacija - jedna drava". Nacionalne kulture i strasti mogle su se obuzdavati
i bez formiranja nacionalnih drava kakve su pravljene po Bizmarkovom ili
Kavurovom modelu.78 Agresivnost je bila vitalni uslov za postojanje ovih
drava u skladu sa lekcijom koje su im dale evropske sile: ekspanzija ili
propast.79 Historija stvaranja nacija i drava na Balkanu je uvijek bila
historija secesionizma i ekspanzije, otcjepljenja iz vienacionalnih drava
uz istovremene pretenzije ka velikonacionalistikoj zamisli.80 Evropske sile
su se uasavale poinjenih zloina nad muslimanima, ali su redovito
legalizirale osvajanja i rezultate etnikih ienja. One nisu muslimanskim
narodima na Balkanu otvorile mogunost drave, ve samo vjerske opstojnosti. I sami muslimanski narodi kao da su, barem preutno, prihvatili tada
rairena i nametnuta razmiljanja da oni nisu i da ne mogu biti dravotvorni
i nacionalnotvorni element.81
"Zlatni vijek" nacionalne dravnosti na Balkanu od Berlinskog kongresa do Prvog svjetskog rata, bio je razdoblje krajnjih nacionalnih napetosti
i pokuaja da se povijest ispravi ne samo perom ve i agresivnom dravnom politikom.82 Berlinski kongres je priznanje neovisnosti novih balkanskih drava povezao sa njihovim prihvatanjem principa nediskriminacije na
vjerskim osnovama.83 Uspostavljeni sistem zatite manjina nije bio
prikladan jer nije posjedovao nadzorne mehanizme koji bi kontrolirali
praktinu primjenu preuzetih obaveza. Velike sile su u Berlinu pronale
77 S. Bali, Tradicija i suvremenost, "Muallim", god. II, br. 5, Sarajevo 26.
mart 2001.
78 B. Bogdanovi, Glib i krv, Beograd 2001, 196.
79 M. Dogo, Odgovor na "Razmiljanja"... prof. dr. Mila Lalkova, objavljena
u Godinjaku za drutvenu istoriju III-3 (1996), Godinjak za drutvenu istoriju, sv. 1,
god. IV, Beograd 1997, 95.
80 C. Jelavich, Junoslavenski nacionalizmi: jugoslavensko ujedinjenje i udbenici prije 1914., Zagreb 1992, 34-35; T. Kulji, Prevladavanje prolosti: uzroci i pravci promene slike istorije krajem XX veka, Beograd 2002, 467.
81 E. Kari, Bosanske muslimanske rasprave za i protiv obnove i reforme u XX
stoljeu, Beharistan, br. 5-6, Sarajevo 2002, 162.
82 I. Banac, Cijena Bosne, Sarajevo 1996, 303.
83 C. A. Macartney, National States and National Minorities, New York 1968,
160-166.

204

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

samo niz kratkoronih rjeenja i time dugorono doprinijele splitanju balkanskih tokova u vorita nemira i meunarodnih uzbuna, rasipajui klice
buduih sukoba.84 Nastao je nakon 1878. itav splet malih balkanskih
hrianskih drava koje su, zbog loeg meusobnog odnosa, predstavljale
pravo bure baruta. Svaka nova nacija je, nakon pojave, eljela da se poklopi
s odreenom teritorijom, kao i da okupi stanovnitvo u cjelinu, stvarajui
nacionalnu dravu. Brutalna etnika ienja od raznorodnog muslimanskog stanovnitva se legitimiraju kao sastavni dio programa za stvaranje nacionalnih drava. Multietniki kolorit Balkana pokazao se, po M.
Todorovoj kao najvei problem, jer je oduvijek kvario raune prostim kategorizacijama, uzimajui u obzir i sloeni sukob izmeu osmanske demografske zaostavtine i prava na teritorije koje su polagale novostvorene
dravice. Balkanska ideologija je krajnje nehistorijski mitologizirala ideju
naroda. Historijski marginalizirana drutva nastojala su da "nadoknade"
proputeno. Nacije su se na Balkanu, razvijale, bivale nametnute, odbacivane, ukidane, nestajale ili bile obnavljane. Kako ih je teko bilo odrediti,
njihovi narodi su poduzeli sve da ih uine to konkretnijim. Ovi narodi su
zato pribjegavali ubrzanoj kulturnoj asimilaciji, raseljavanju, protjerivanju
ili ubijanju. Pri tome su im bili neophodni korjeni, pa su se oslanjali na
mitove, traili u prolosti opravdanje teritorija koje su drali, sukobljavali
historijska prava sa pravom na samoopredjeljenje.
Dugo je vailo naelo - to manje muslimana to je potpunija sloboda
i sigurniji put nastanka drave. Borba je imala karakter vjersko-graanskog
rata.85 Nazivanje svih muslimana "Turcima" nije bila posljedica neupuenosti, ve usaenog predubjeenja i sasvim konkretnog stava. Kljuni stereotipi su Turke i muslimane definirali kao violentne varvare. Naviknutost
na razmiljanja u mitskim kategorijama rezultirala je stereotipima o njima
kao mitskom zlu koje je trebalo do kraja unititi.86 Massien de Clerval
(1820-1896) boravei u Bosni 1855. pie o Bonjacima kako je "velika
nesrea ovog dijela slavenske rase da je nepoznat, ili da je bar jedino

84

A. Mitrovi, Znaaj istone krize 1875-1878. za istoriju balkanskih naroda,

Marksistika misao, br. 3, Beograd 1978, 138.
85 R. Ljui, Istorija srpske dravnosti, knj. II, Novi Sad 2001, 367.
86 M. Popovi, Vidovdan i asni krst, Beograd 1998, 166; D. Tanaskovi, "Srbi
turskog zakona" ili "Turci srpskog jezika", u: Serbia i komentari, Beograd 1991, 215.
205

Safet Bandovi

poznat preko izvjetaja svojih neprijatelja".87 Tradicionalna i pisana knjievnost inila je u XIX stoljeu od "Turaka" "avola Krsta Gospodnjeg i
silovatelja roda hrianskog", odnosno "bia boijeg", naroitu vrstu straila, koja se mogla predstaviti iskljuivo mranim i krvavim bojama.88 U
izvorima XIX stoljea odnos izmeu novostvorenih balkanskih drava i
muslimana je loe ili jednostrano dokumentiran. U dokumentaciji urnalistikog tipa dominirao je negativan stereotip o muslimanima, a ona je preutkivala nasilja nad muslimanima koja su pratila eksploziju i tok borbe za
neovisnost.89
Sedamdesetih godina XIX stoljea muslimani su sainjavali polovinu
ukupnog stanovnitva Balkanskog poluostrva. Od 1870. do 1890. poubijano je na tom podruju preko 300.000 muslimana, a preko pet miliona ih
je prognano u Anadoliju do kraja tog stoljea.90 Stotine hiljada uspanienih
muslimana je, naime, nakon izbijanja rusko-osmanskog rata 1877. i brzog
ruskog prelaza Dunava i pokreta prema Jedrenu i Istanbulu, ruenja, pljakanja, ubijanja i protjerivanja, ostavilo sav imetak i krenulo u neizvjesno
izbjeglitvo, poglavito ka Trakiji, Makedoniji i Maloj Aziji: "po drumovima su se kretale itave kolone izbjeglica, jedne koje idu u Makedoniju, i
druge u Tursku, a drugi koji se vraaju", umirui na tom putu. Francuski
novinari su poetkom jula 1877. izvjetavali o zulumima nad muslimanima,
da je oko 10.000 porodica iz Eskiduma i Osman-pazara emigriralo. Strani
dopisnici su istodobno javljali o zloinima nad stanovnitvom Razgrada,
Tirnava, Drenove i Glena. Dopisnik londonskog lista "Daily Telegraph"
sredinom jula 1877. je ukazivao da su Bugari, pojavom ruske vojske,
poinili barbarstva nad muslimanima. Strane diplomate su predoavale
87

M. de Clerval, Putovanje u Bosnu 1855, Forum Bosnae, br. 5, Sarajevo

1999, 321.
88 F. istek, eke predstave i stereotipi Turaka, Almanah, br. 21-22, Podgorica 2003, 295-296; upor. J. Skerli, Omladina i njena knjievnost (1848-1871), Beograd 1925, 180-181; O. Zirojevi, Turci u naem ogledalu, u: Etniki odnosi Srba sa
drugim narodima i etnikim zajednicama, Beograd 1998, 108-109; upor. R. Samardi, Turci u srpskoj istoriji, Zbornik za orijentalne studije, br. 1, Beograd 1992, 19.
89 M. Dogo, Balkanske nacionalne drave i pitanje muslimana, Godinjak za
drutvenu istoriju, II, br. 3, Beograd 1995, 353-362.
90 R. Mahmutehaji, Trajnost stradanja, Glasnik, Rijaset IZ u RBiH, br. 79, Sarajevo 1996, 397. Opir. S. Bandovi, Migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva na Balkanu krajem XIX stoljea, Znakovi vremena, br. 15, Sarajevo 2002,
268-291.
206

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

svojim vladama da je u septembru 1877. bilo oko 150.000 izbjeglih

muslimana sa podruja Plevne, Selve i Lovce. Srbija, Rumunija i Crna
Gora su se pridruili Rusiji u ratu protiv Osmanskog carstva, to je pokrenulo nove talase muhadira sa ratom zahvaenih krajeva. Britanski ambasador u Istanbulu, izvjetavao je prvih dana januara 1878. o nezavidnom
poloaju muhadira iz Sofije. Hiljade iseljenika je umiralo ispod snijega, a
u samoj Sofiji je bilo oko 8.000 ranjenih i bolesnih. Po istom izvoru, od 19.
januara 1878. svi su "muslimani pobegli ispred Rusa", kao i da je oko
100.000 ena i djece umiralo na otvorenom polju od gladi i hladnoe. Prava
katastrofa zadesila je izbjeglice iz sjeverne Bugarske i Rumelije u blizini
Jedrena u januaru 1878. kada su su ih sustigle ruske trupe i potom otvorile
nemilosrdnu topovsku vatru. Oni koji su preivjeli ovaj pokolj rasprili su
se, preko snijegom pokrivenih planina, najvie u pravcu Egejskog primorja.
Ocjenjujui ponaanje ruske vojske u Bugarskoj prema muslimanima Vasa
ubrilovi navodi da su ruski vojni zapovjednici namjerno pravili itavu
pusto meu njima: "hteli su valjda da jednim udarcem ree Bugarsku, ne
samo Tatara i erkeza no i turskih starosedelaca".91 im je meu Bugare,
ocjenjivao je Josif Rajh, "ubaena rije "sloboda, shvatili su da biti
slobodan znai da se moe nekanjeno zauzimati tue dobro i oslobaati
susjeda koji smeta".92 Oni su nemilosrdno ruili muslimanske gradske
etvrti, zemlja koju su do tada posjedovali muslimani bila je javno rasprodata, groblja prekopana. Muslimanski nadgrobni spomenici sluili su za
poploavanje ulica, a od kamenja poruenih damija zidane su kue.93
U januaru 1878. u Istanbulu je formiran Internacionalni komitet za
pomo muhadirima. Samo u posljednjih deset dana tog mjeseca u ovaj
grad pristiglo je 80.000 muhadira. Tifus i kolera uzimali su meu njima
svakodnevno rtve. Vlasti su bile prisiljene, zbog pojave masovne gladi i
epidemije tifusa, da veliki broj izbjeglica vrate u Jedrene, grad koji su Rusi
ve bili zauzeli. Od evropskih drava i Amerike traena je iz Istanbula
hitna pomo da bi se stanovnitvo spasilo od hronine gladi i umiranja.
Stanovnitvo u ovom gradu je udvostrueno zbog stihijskog priliva
muhadira. Oni nisu krili mrnju prema sultanu koji je popustio pred
neprijateljima, traei da se nastavi borba sa Rusima. Grupa izbjeglica je u
91

V. ubrilovi, Odabrani istorijski radovi, Beograd 1983, 538.

J. Cviji, Balkansko poluostrvo, u: Sabrana dela, knj. II, Beograd 1987, 492.
93 Upor. K. Kasner, Bulgarien. Land und Leute, Lepizig 1916, 71; K. Todorov,
Politika istorija savremene Bugarske, Beograd 1938, 56.
92

207

Safet Bandovi

maju 1878. pokuala da izvri udar, zauzme sultanov dvor i osujeti Sanstefanski ugovor. Meutim, veina njih je bila pobijena.94 Sredinom jula
1878. jedna evropska komisija je, na osnovu odluke Berlinskog kongresa
da ispita poloaj izbjeglica, zajedno sa ambasadorima Francuske i Velike
Britanije u Istanbulu, na podruju Rodopa ustanovila ak 150.000 izbjeglica "koje su htjeli da likvidiraju Rusi i Bugari. Iseljenici su bili gladni, a
njih 70% bile su udovice i djeca". Samo za dva dana u Plovdivskom sandaku 12 sela je bilo spaljeno.95 Sredinom 1878. u Grkoj je bilo nekoliko
desetina hiljada muhadira sa podruja vilajeta Janjine, Tesalije i Epira,
koji su traili da se vrate. Peticije su slate i nakon Kongresa predstavnicima
pojedinih evropskih zemalja. Iseljenici iz Kraja su 7. oktobra 1878. poslali
peticiju britanskom konzulu u Skadru u kojoj su predoili da je njihov
poloaj veoma teak i da ele da se vrate u svoja mjesta. Prema jednom
francuskom izvoru u oktobru 1878. na eljeznikoj pruzi Solun-Mitrovica
gladovalo je oko 60.000 iseljenikih porodica. Stanje je zbog velikog broja
muhadira bilo alarmantno i u drugim dijelovima drave odakle su
neprestano upuivani pozivi za pomo i zbrinjavanje.96
Mase muhadira, iz izgubljenih osmanskih provincija kretale su se
1877-1879. prema centralnim i drugim dijelovima Osmanskog carstva,
"sledujui nepoznatim odredbama sudbine".97 To je pred Portu, koja je na
finansijskom planu ve bila na izdisaju, postavilo krupan problem njihovog
prihvatanja i smjetaja. Ona je jo 1857. izdala zakon koji je porodicama
muhadira obeavao zemlju, kao i oslobaanje od poreza i sluenje vojnog

94

J. Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, III, Zagreb 1979, 471.

S. Rizaj, Struktura stanovnitva Kosovskog vilajeta u II polovini XIX veka,
Vranjski glasnik, VIII, Vranje 1972, 96. Opir. S. Bandovi, Muhadirska balkanska
golgota krajem XIX stoljea, feljton, "Has", Novi Pazar juli 1996; Isti, Muhadirska
bespua krajem XIX i poetkom XX stoljea, feljton, "Sandak Bosna", Frankfurt/Main
BRD, decembar 1996. - januar 1997.
96 B. Simsir, Turkish Emigrations from the Balkans, II, Ankara 1989, 135.-136.
Opir. S. Rizaj, O migracionim kretanjima na Balkanu (1877-1879), Meunarodni
nauni skup povodom 100-godinjice ustanka u Bosni i Hercegovini, drugim balkanskim zemljama i istonoj krizi 1875-1878. godine, ANU BiH, pos. izdanja, knj. XXX,
Sarajevo 1977, 193-196.
97 S. Novakovi, Balkanska pitanja i manje istorijsko-politike beleke o Balkanskom poluostrvu 1886-1905, Beograd 1906, 11-12. Opir. S. Bandovi, Balkanski
muhadirluk, Mak, br. 15-16, Novi Pazar 1997, 126-138.
95

208

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

roka od est do dvanaest godina, u ovisnosti od mjesta naseljavanja.98 Od

1875. do 1881. u Makedoniji se nalo, prema nekim podacima, oko milion
muhadira iz Bugarske, jugoistone Srbije (Jablanice, Kurumlije, Bele Palanke, Vranja, Nia, Pirota), Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sandaka i
Kosova. Muslimani su, po nekim procjenama, inili u njoj polovicu stanovnitva.99 Znatan dio muhadira je zadran u pograninim krajevima prema
Srbiji i Bugarskoj. Po izvjetaju . efera, francuskog konzula u Sofiji, u
tim oblastima je bilo oko 200 naputenih sela, preputenih muhadirima,
ije se prijanje stanovnitvo iselilo u Srbiju i Bugarsku. Prema procjeni
Nazif-pae, kosovskog valije, u Kosovskom vilajetu je bilo oko 100.000
muhadira.100 Porta je zbog navale muhadira postavila u Kosovskom vilajetu "muhadirske komisije" koje su ih prihvatale, davale im "tahin" i slale
na dalja odredita. One su pomagale muhadirima u dobijanju zemlje, kao i
izgradnji kua i radnji. U budetu za 1882.-1883. Porta je predvidjela milion zlatnih lira za pomo iseljenicima.101 Ona je poetkom 1890. dodjeljivala muhadirima kue i zemljita du srpske i bugarske granice, ime su
oni postajali slobodni zemljoposjednici. Makedonijom od 1878. krstare
mnogobrojne komitske ete pristigle iz Bugarske, Srbije i Grke, kao i one
koje su formirane od lokalnog stanovnitva. Ove komite nisu vodile borbu
samo protiv Osmanlija, nego i jedni protiv drugih.102 Njihove akcije su bile
jedan od naina da se izmijeni ili dinamizira tok historije.
Prema slubenim osmanskim podacima oko 1,5 miliona muhadira
napustilo je Balkan u periodu od 1878. do 1918. godine, ne uzimajui u
obzir veliki broj ljudi koji su ilegalno preli osmanske i turske granice.103
98

F. oron, Poslednji trzaji (1878-1908), u: Istorija Osmanskog carstva, 589,

633, 657-658.
99 B. Jelavi, Istorija na Balkanot, II, Skopje 1999, 104.
100 K. Bitoski, Makedonija vo vremeto na golemata istona kriza (1875-1881),
Skopje 1982, 186-189.
101 M. Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878-1914. godine, Sarajevo 1976, 110.
102 M. Petrovi, Dokumenta o Rakoj oblasti 1890-1899, Beograd 1997, 396;
V. Popovi, Istono pitanje, Beograd 1996, 205; Helsinka povelja, br. 67, Beograd
april 2003.
103 K. Karpat, The Ottoman Population 1830-1914, vol. 1, Madison 1985, 4.
Dr. Milorad Ekmei e tumaei "voenje napora" srpske vlade 1877.-1878. na novoosvojenim teritorijama "da pokrene muslimansko stanovnitvo" napisati kako je do
Berlinskog kongresa 1878. postojalo pravilo u svim dotadanjim ratovima da musli209

Safet Bandovi

Prema Kemalu Karpatu, ukupan broj stanovnitva koje se uselilo u Osmansko carstvo izmeu 1860. i 1914. bio je izmeu pet i sedam miliona.
Osmanske statistike pokazuju da se ukupno stanovnitvo drave povealo
za oko 40 odsto u periodu 1860-1878. i za oko 10 odsto krajem XIX stoljea. Protjerivanja i iseljavanja muslimanskog stanovnitva uticali su na
sutinske izmjene etniko-vjerske strukture na Balkanu. Historija muslimana Balkana posljednjih decenija XIX i tokom XX stoljea, tog "doba
ekstremizma", protekla je u znaku masovnih egzodusa, nasilnih deportacija,
kontinuiranih asimilatorskih pritisaka, nedefiniranog manjinskog statusa u
okviru balkanskih drava, latentne ili otvorene diskriminacije, represije i
neizvjesnosti. Komadanje teritorija koje su naseljavali muslimani na
Balkanu i pojava novog, ueg, definiranja identiteta naroda dovela je do
diskontinuiteta i fragmentacije svijesti muslimana tog regiona. Njihova
historijska svijest nije bila kondenzirana i generacijski prenoena. Ta fragmentacija se manifestirala i u odsustvu svijesti o meusobnoj povezanosti
sudbina muslimanskih grupa. Muslimani su se vidjeli samo kao pripadnici
zasebnih vjersko-etnikih skupina, ija se historija nije doticala ostalih
muslimana na Balkanu.104 Oni su nerijetko tretirani kao "ostaci okupatora", ili, pak, nedravotvorni element, recidiv prolosti, nehistorijska skupina koja kao takva treba da nestane, da se iseli, ili asimilira u "priznate
nacije". Muslimanski svijet, tokom historije, napadan sa vie strana, okretao se sebi, postajui preosjetljiv, defanzivan, u poziciji povijesne pasive.
Modernizam se inio stranim.105
Nakon Berlinskog kongresa Osmansko carstvo je postalo ovisno od
stranog kapitala, preivljavajui teke finansijske krize. Bilo je uhvaeno u
zamku izmeu dvije protivrene potrebe: da, iako u finansijskom kripcu,
ouva svoju neovisnost i nemilosrdne Evrope, odlune da dobro naplati
svoju doziranu podrku. Iako se pritisak sa Zapada nije zavrio politikom
dominacijom, on nije bio bez posljedica po razvoj osmanskog drutva. Pokuaji osmanski vlasti da ukinu ili ogranie efekte kapitulacija - sporazuma
mansko stanovnitvo nema ta da eka, kad dou vojske hrianskih drava. Opir.
vidi: M. Ekmei, Istoriografija "samo po ogrtau", u: Odgovor na knjigu Noela Malkolma: Kosovo. Kratka istorija, Beograd 2000, 25.
104 F. Kari, Muslimani Balkana na pragu 21. vijeka, Znakovi vremena, br. 910, Sarajevo 2000, 213.
105 Upor. D. Espozito, Islamska pretnja, Beograd 1994, 57; S. Huntington,
Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, 260; A. Maalouf, Kriari u oima
Arapa, Sarajevo 1999, 398.
210

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

o meusobnim trgovinskim olakicama i pravima stranih trgovaca u Osmanskom carstvu, nailazili su na nepokolebljivu volju velikih sila da ouvaju svoje privilegije u ovom carstvu. Sistem je postao toliko ustaljen da je
1907. plan razmjene ambasadora izmeu Japana i osmanske drave propao,
jer je Japan traio da mu budu priznate privilegije kapitulacija. Carstvo je je
zato, pred nadmonim evropskim silama, neprestano prisiljavano na
politiku diktata i stalnih ustupaka. Takvo stanje koristi Austro-Ugarska
koja anektira BiH, Italija da ratom 1911-1912. otrgne Tripolis i Kirenaiku.
Aneksija BiH podstakla je pretenzije ratobornih balkanskih drava da
ostvare dobit na drugoj strani. Porta je iskazala, naspram tih dogaaja,
mnoge slabosti, to je uvjeravalo njene agresivne balkanske susjede da e
morati brzo odustati i od svojih preostalih evropskih teritorija.
Veina stanovnitva Grke, Srbije, Bugarske i Crne Gore pruala je
1912. neskrivenu podrku ciljevima antiosmanskog balkanskog saveza i
voenju rata protiv Osmanskog carstva, koga je trebalo vojniki poraziti i
eliminirati kao evropsku dravu. Tradicionalna antiosmanska osjeanja i
stavovi bili su glavna pokretaka snaga, a posebice Bugara i Grka, iako je
udio imala i "oigledna podreenost", naroito kod Grka i Srba.106 Udruene balkanske drave, da bi preduhitrile nagovijetenu demokratizaciju
Osmanskog carstva, to bi pred Evropom anuliralo povode za novi ratni
pohod i dogovorenu diobu osmanskih teritorija, otpoele su Prvi balkanski
rat, u kome je aktueliziran, do svireposti, termin - osveta.107 Balkanske
drave su novoosvojene teritorije smatrale ratnim plijenom i nasilno su
pokuavale da nametnu svoje interese. Ponaanje saveznika u Prvom balkanskom ratu pokazalo je da njihov cilj u Makedoniji nije bilo na djelu
samo sticanje teritorija ve i odstranjivanje suprotnih ili protivnikih zajednica, makar u kulturnom i statistikom smislu.108 Samo u dijelu Makedo106 Upor. S. Galati, Posledice balkanskih ratova na istona srednjoevropska
drutva, Marksistika misao, br. 4, Beograd 1985, 120; R. W. Seton-Watson,
Sarajevo: Studija o uzrocima svjetskog rata, Zagreb 1926, 19.
107 Opir. S. Bandovi, Bonjaki muhadiri u Makedoniji krajem XIX i tokom
XX stoljea, Almanah, br.21-22, Podgorica 2003, 175-203; Isti, Bosanskohercegovaki
muhadiri u Makedoniji (1878-1912), Hercegovina, br. 15-16, Mostar 2003, 95-130.
108 Upor. O. Milosavljevi, U tradiciji nacionalizma: ili stereotipi srpskih intelektualaca XX veka o "nama" i "drugima", Beograd 2002, 47; T. Simovski, Migracionite dvienja od 1912. do 1971. godine i reperkusite vrz etnikiot sostav na naselenieto
vo Egejska Makedonija, u: Iseljenitvo naroda i narodnosti Jugoslavije i njegove uzajamne veze s domovinom, Zagreb 1978, 224-225.

211

Safet Bandovi

nije, pod grkom vlau, kako su konstatirale meunarodne komisije, bilo

je spaljeno oko 16.000 kua. Srpske, kao ni bugarske vlasti nisu dozvoljavale boravak meunarodnih komisija i anketiranje na teritorijama pod svojom kontrolom.109 Pobjednici su se suoili sa zadatkom asimilacije raznorodnog stanovnitva, ukljuujui muslimane i brojne pravoslavne hriane,
koji nisu posjedovali jasnu, eljenu nacionalnu svijest. Identitet pripadnika tog dijela stanovnitva ovisio je od vremena, mjesta, obrazovanja,
porodinih veza, linih sklonosti i djelovanja susjednih drava.110
Iz balkanskih ratova 1912.-1913. Osmansko carstvo je izalo kao
najvei gubitnik. Nakon tih ratova balkanske drave su pokuale da raspletu smjesu etnikih i religioznih narodnih grupa. Zato je dolo do prisilnih pomjeranja, protjerivanja i izbjeglikih kretanja.111 Bugarska i Rumunija su 1912.-1913. podravale iseljeniki pokret muslimana omoguivi
im da rasprodaju svoja imanja i da ponesu dio prihoda sa sobom u Tursku.112 Srpska vlada je na novoosvojene oblasti prenijela velike poreske
terete, svakako da te obaveze poslue kao stimulacija za iseljavanje raznorodnog muslimanskog stanovnitva. Odlazak, naroito imunijih Turaka,
koji su posjedovali veletrgovine, uticao je na stagnaciju robno-novanog
prometa. Jedan dio i Srba govorio je o novom stanju kao o nesrei.113
Balkanski ratovi su ozvaniili preseljavanje stanovnitva kao tekovinu u
cilju da se postignu etniki sigurne granice i zemljita. To je prvobitno formulirano u bugarsko-osmanskom ugovoru od 19. septembra 1913. godine.
Ove drave su se sporazumijele da razmjene stanovnitvo na granici u dubini od 15 kilometara. U decembru 1913. Porta je i Grcima predloila slian sporazum. Bugarsko-osmanski ugovor je meunarodno-pravno legalizirao sistem denacionalizacije teritorija kao posljedice ratova. Do izbijanja
Prvog svjetskog rata iz Osmanskog carstva je u Makedoniju doseljeno
109

Doklad na Karnegievata komisija po vojnite prez 1912. I 1913. god., sv. III,
Sofija 1914, 135-137.
110 S. Pavlovi, Istorija Balkana, 215, 293.
111 Po nekim podacima, samo se sa Kosova u periodu 1912.-1914. iselilo
302.907 Turaka. Opir. Manjine u Srbiji, Beograd 2000, 173; S. Bandovi,
Muslimani u Makedoniji i Prvi balkanski rat, Znakovi vremena, br. 13-14, Sarajevo
2001-2002, 206-221.
112 K. Karpat, Hidret iz Rusije i s Balkana: proces samodefiniranja u kasnoj
osmanlijskoj dravi, 187.
113 B. Hrabak, Arbanaki upadi i pobune na Kosovu i u Makedoniji od kraja
1912. do kraja 1915. godine, Vranje 1988, 80.
212

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

130.000 Grka, a iz Grke je u maloazijske krajeve otilo 122.000 muslimana.114 Razmjene stanovnitva, takoer, bez obzira na poetna oekivanja, nisu dovele do stabilnog mira i smirivanja napetosti. Ako se kultura i
geografija ne poklope, onda se poklapanje moe nametnuti genocidom ili
prisilnim migracijama.115 Uporedo je trajao, u cijelom labirintu brojki,
davno zapoeti "rat statistika". Mnogi od onih koji su procjenjivali balkansko stanovnitvo bili su inficirani rasizmom. Evropske statistike o stanovnitvu osmanske Evrope su bezvrijedne kao procjena ukupnog broja stanovnika. Evropski pisci nikada nisu konzultirali primarne izvore populacione statistike stanovnitva osmanske Evrope - osmansku dravnu statistiku, ne uvaavajui temeljni princip demografije koji pokazuje da samo
oni koji broje stanovnitvo mogu stvarno znati i njegov broj. Osmanlije su
bile jedini koji su doista brojali stanovnitvo Carstva. Zato su samo oni
mogli dati tanu procjenu svog vlastitog stanovnitva. Balkanski nacionalisti bili su esto klasini rasisti koji su vjerovali da su "narod" ili "nacija" odreeni krvlju ili narodnim obiljejima due.116 Turci su, u poreenju sa Balkanom, bili posljednja grupa koja e razviti sopstveni nacionalizam.117
Nekada jedinstvena geografska cjelina Rumelija ili Osmanska Evropa (Awrupa-i Osmani) podijeljena je na mnotvo malih, meusobno
nepovjerljivih i suprotstavljenih drava.118 Muslimani su bili neosporni gubitnici u formiranju novih dravnih granica. Njihova prava su potpuno
zanemarivana. Srbija je u mirovnom ugovoru sa Portom u martu 1914.
najodreenije priznala prava muslimana, koja su do tada propisana jednim
meunarodnim aktom na Balkanu. Meutim, sve dalekosene ugovorne
114

M. Ekmei, Stvaranje Jugoslavije, II, Beograd 1989, 664.

S. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, 173.
116 J. Mccarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva
(I), Glasnik, Rijaset IZ u BiH, br. 7-8, Sarajevo 1999, 745. Ovaj autor dalje navodi:
"Kada branilac jedne ili druge balkanske nacije procjenjuje broj pripadnika "svoje
nacije" on u to esto ukljuuje sve one koji posjeduju zahtjevani tip due. Na to nema
utjecaja injenica da te osobe ne govore njegov jezik, pripadaju drugoj religiji ili su se
ak zakleli da se bore protiv njega i njegovih istonarodnika do smrti. Oni su Bugari (ili
Grci ili Srbi) voljeli to ili ne. Prirodni zakljuak je bio da svi ti ljudi pripadaju istoj
dravi u kojoj se nalaze njihova rasna braa".
117 Opir. M. Todorova, Imaginarni Balkan, Biblioteka XX vek, Beograd 1999.
118 F. Kari, "Istono pitanje": paradigma za historiju muslimana Balkana u
XX. vijeku, 19.
115

213

Safet Bandovi

odredbe o pravima muslimana nisu nikada stupile na snagu. Srbija je ugovor nakon potpisivanja ratificirala, ali ga nije ozakonila. Nakon izbijanja
Prvog svjetskog rata i osmanskog svrstavanja na stranu Centralnih sila,
Srbija je krajem decembra 1914. objavila kako ugovor prestaje da vai.119
Od 1,445.179 muslimana koji nisu vie ivjeli u osvojenom podruju
osmanske Evrope, njih 413,992 se iselilo u Tursku u toku i nakon balkanskih ratova.120 Do 1923. izbjeglo je vie stotina hiljada muslimana. Od
muslimanskog balkanskog stanovnitva iz 1911. ostalo je 1923. svega 38
odsto. Ostatak je izbjegao, umro u muhadirluku ili je bio ubijen. Muslimani su tako postali jedno od vidljivih nasljea Osmanskog carstva na
Balkanu. "Svoje" muslimanske manjine stekla je nevoljno svaka balkanska
drava.121 Nakon balkanskih ratova, kada je Balkan definitivno poprimio
negativne karakteristike, nastao je termin "balkanizacija". Od tada on simbolizira parcelizaciju veih politikih cjelina na manje i meusobno konfrontirane oblasti, kao i povratak primitivizmu, zaostalosti i plemenskom
promiljanju. Balkan je "podario" svijetu pojam balkanizam, to je zapravo
"sinonim za nered, nasilje i nesreu", gdje je "balkanska krvolonost...
oekivani prirodni ishod ratnikog etosa, duboko ukorenjena u psihi balkanskog stanovnitva" (M. Todorova).122
Na poetku XX stoljea vodee evropske drave razvile su tezu o narodima "legitimnim nasljednicima" na Balkanu, priznajui im rezultate osvajakih ratova. Ratovima 1912.-1913. to je definitivno potvreno, uz pretpostavku velikih sila da se balkanskim dravama daju novoosvojene terito-

119

V. Degan, Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana sa osvrtom

na ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju Jugoslavije,
Prilozi, br. 8, Sarajevo 1972, 80-82.
120 J. McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva
(II), Glasnik, Rijaset IZ u BiH, br. 9-10, Sarajevo 1999, 983. Izmeu 1921. i 1926. u
Tursku je dolo 398.849 muslimana, veinom kao dio razmjene stanovnitva.
121 K. Kaser, Sukob religija i kultura na Balkanu: prolost i perspektive, Almanah, br. 15-16, Podgorica 2001, 82.
122 M. Todorova, Imaginarni Balkan, 207. Po miljenju psihijatra dr. Jovana
Miria balkanska surovost vue korijene iz "azijatske surovosti i iz rudimenta slavenskih paganskih obiaja". Uzajamnim "pagansko-azijatskim" uticajima nastao je "balkanski ratniki destruktivni gemit". Opir. J. Miri, Kakvi smo mi Srbi? Prilozi za karakterologiju Srba, Beograd 1998, 63-69.
214

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

rije kao put u modernizaciju ovih zaostalih provincija.123 Sa balkanskim

ratovima okonan je proces zapoet 1877-1878. eliminiranja osmanske
uprave na veem dijelu Balkana, transformirajui pritom muslimane od
dominantne zajednice u Osmanskom carstvu u rasute manjine unutar balkanskih drava. Balkan je pod viestoljetnom osmanskom upravom bio slika multikulturalnosti. im je izuzet od osmanske uprave, "evropeizacija" je
dobila zamah, "balkanski duh" je protjeran, a historiju je nadomjestila
mitologija. Multikulturalnost je postala prva rtva tog ubrzanog procesa.
Tolerantnost prema razlikama je nestajala. Cijena modernizacije bila je
izuzetno visoka. Sa promjenom svoje fizionomije, Balkan je poeo gubiti
svoj pravi duh, a time i svoju historiju. Postao je samo loa, neuvjerljiva
"kopija" Evrope.124 Svaka znaajnija historijska epoha prezasiena je mitovima. Davno je jo uoena ravnodunost prema istini koju mo sa sobom
nosi, kada je ona suprotna "dobiti i poudi".125 Historiografija je znala da, u
"interesu naroda" ouva i upotpuni legende, da na nekima od njih zasniva
nacionalnu sujetu. "Potena" nacionalna historija pretpostavlja sklonost da
se zaboravi sve to joj ne ide u prilog. Rairena sklonost da se potiskuje
teret sopstvene prolosti utie na devalviranje historije.
Kada je poetkom novembra 1914. Porta stupila u rat protiv sila
Antante, za Rusiju, Veliku Britaniju i Francusku doao je trenutak da
procjene da je to ve davno prieljkivana prilika da se konano jednom
zavri pria o "bolesniku na Bosforu" ili da mu se oduzme vei dio
zemlje. Ove drave su se i dogovorile o podjeli Osmanskog carstva.126
Tajne ugovore o njegovoj konanoj diobi nisu pravili samo protivnici (V.
Britanija, Francuska, Rusija i Italija), ve i njegovi "saveznici" (Njemaka, Austro-Ugarska i Bugarska). Svi ratni ishodi ili su zapravo na tetu
Porte. Izbor strane koji je u Prvom svjetskom ratu ona napravila bio je
loginiji od bilo kog drugog. U Evropi, pretvorenoj u nepregledno bojno
polje, Carstvu je prijetila opasnost da se ponovo nae na ofanzivnom
udaru Rusije, svog tradicionalnog protivnika. Pred takvom opasnou,
123

B. Prpa, Slom istorije i kraj dvadesetog veka, "Danas", Beograd 7-8. avgust

124

B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako: Prilozi za etnologiju Balkana,

1999.
325-330.
125

T. Hobs, Leviatan, knj. I, Ni 1991, 117; N. Berajev, Smisao istorije, Beograd 2001, 27.
126 A. Mitrovi, Vreme netrpeljivih, Beograd 1974, 28.
215

Safet Bandovi

savez sa Centralnim silama bio je jedini izlaz. Pored toga, prikljuivanje

sukobu bilo je jedina mogunost da Carstvo zbaci politiki i finansijski
jaram koji su mu nametnule zapadne sile. Osmansko carstvo je u Prvom
svjetskom ratu, borei se na strani Centralnih sila, doivjelo poraz. Po
odlukama mirovne konferencije ono je bilo obavezno da preda svoju
ratnu flotu pobjednicima, da se zauvijek odrekne arapskih teritorija, da
svede svoju vojsku na 50.000 ljudi. Izgonom iz Evrope i iz arapskih
zemalja bilo je svedeno na svoju najuu nacionalnu teritoriju - Malu
Aziju, ali ni ona nee biti poteena dalje grabei.127 Snage Atante,
predvoene Britancima, su 1919. okupirale Osmansko carstvo. Ove snage su ule u ovo carstvo sa dubokim ubjeenjem u vjerodostojnost
propagande da su Turci pobili milione hriana bez ikakvog razloga. U
pogledu "jermenskog problema", iskazanog u prvim godinama svjetskog
rata, ije se brutalno "rjeenje" pripisivalo Turcima, uzroci se nisu mogli
traiti samo na njihovoj strani. Po shvatanju sila Atante, Turci su time
izgubili pravo da upravljaju sami sobom, "ime se jo jednom dokazala
nadmo zapadne civilizacije nad islamskom". Nacionalne manjine su
pokuavale iskoristiti prisustvo saveznike okupacione vojske za svoje
ciljeve, naroito Grci i Jermeni. Okupaciona vlast ih je postavljala
umjesto muslimana u organe uprave, kao i na eljeznicama i drugim ustanovama. Muslimani su bili obezvrijeivani na javnim mjestima. Hrianski misionari su bili imenovani za upravitelje velikih sirotita, a oni su
esto koristili svoj poloaj da hiljade djece, koja su ostala ratna siroad,
proglase hrianima. Kada su otvorene dravne kole samo su ih hriani
smjeli pohaati, dok su muslimanska djeca ostajala van njih. U mnogim
okupiranim podrujima, naroito u istonoj Trakiji, jugozapadnoj Anadoliji, Ciliciji (Tailu) i istonim pokrajinama lokalna uprava i policijske
snage bile su u rukama nacionalnih manjina, To je rezultiralo pokoljem
tek otputenih osmanskih vojnika, kao i hiljada civila.128 Bio je to uvod u
grko-turski sukob i rat za neovisnost Turske pod vostvom Kemala
Ataturka koji se suprotstavio poniavajuim diktatima Mirovne konferencije.129 Turske snage su zadale nekoliko odluujuih udaraca grkoj
vojsci kod Inona i Sakarije (1921.), te 1922. kod Asfon - Kara-hisara. U
127

. Popov, Od Versaja do Danciga, Beograd 1995, 138-139

128 J. Hammer, nav. djelo, III, 544-555; J. McCarthy, Death and Exile, 179-257.
129

A. Mitrovi, Vreme netrpeljivih, 40-41; M. Teodosijevi, Mustafa Kemal

Ataturk u jugoslovenskoj javnosti, Beograd 1998, 57-58.
216

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

Ataturkovoj armiji je bilo dosta muhadira iz nekadanjih osmanskih

provincija na Balkanu. Meu njima je bilo i dosta muslimana porijeklom
iz Bosne i Sandaka. Znatan broj njih uspio je da napravi i visoku vojnu
karijeru u obnovljenoj, poletnoj turskoj armiji. General Rifat Matardija,
porijeklom iz Ljubinja u Hercegovini, bio je dugogodinji zapovjednik
jedinica turske armije u istonoj Trakiji, te docnije komandant andarmerije. Asim Gunduz iz Tuzle je bio armijski general. ukri Alibeg
Fetahagi iz Trebinja, pukovnik, bio je naelnik generaltabnog obavjetajnog ureda. Pored njih, vei broj Bonjaka bili su oficiri i podoficiri u
jedinicama armije i andarmerije.130
Osmansko carstvo je u XX stoljeu nestalo, ali je zadralo svoje
mjesto u historiji Staroga svijeta, gdje je stoljeima bilo prva sila, ime
se mogu objasniti ljubomora, zavist, osvetniki pokreti, destabilizacija,
odsustvo i stalno uvjetovanje evropske pomoi, pa i destrukcija kojoj je
bilo izloeno. Historija Evrope i Sredozemlja bi bila nepotpuna ako bi
se iz nje izostavilo ovo carstvo. Raspadom Osmanskog carstva trend
demografske deosmanizacije ulio se izmeu 1912. i 1923. u modernu
problematiku manjina u cjelini, u kojima drave, u tada, jo nestabiliziranom meunarodnom kontekstu, u manjinama uoavaju prijetnje za sigurnost, odnosno mogunost da postanu taoci, ili oboje.131 Samoopredjeljenje nacija je, nakon ovog svjetskog rata, ostvareno kao konano i
sveope naelo, ali u veoj mjeri za pobjednike nego za gubitnike. Nakon 1919. nastala su vea kretanja na cijelom Balkanskom poluostrvu.
Iz Kraljevine SHS (sa Kosova, iz Makedonije, Sandaka i manjim
dijelom iz Bosne i Hercegovine), Grke i Bugarske otiao je u Tursku
znatan broj muslimana raznorodnog etnikog porijekla. Umjesto iseljenog muslimanskog stanovnitva u grkom dijelu Makedonije i Trakiji
naseljavaju se maloazijski Grci, u Dobrudi Bugari, a u dijelu Makedonije kao i na Kosovu, pravoslavni doseljenici iz raznih krajeva Kraljevine SHS. Na Kosovo dolaze Crnogorci, Hercegovci, bezemljai iz
Jablanice i junog Pomoravlja, koji su se naseljavali na naputenim
imanjima, jutrinama i umama. U dijelovima Makedonije (Ovem polju, dolini Bregalnice i Skopskoj kotlini) umjesto iseljenog turskog
130

M. Pelesi, Bonjaci na svjetskim ratitima, Sarajevo 1996, 75-76.

M. Dogo, Muslimani kao etnike i verske manjine u jugoistonoj Evropi
izmeu dva svetska rata, u: Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Beograd 1997,
455.
131

217

Safet Bandovi

stanovnitva naseljavaju se, na osnovu Zakona o agrarnoj reformi i

kolonizaciji, bezemljai iz Like, sjeverne Dalmacije i junog Pomoravlja.132
Nakon grkog-turskog rata 1919.-1921, sklopljen je u Lozani 1923.
ugovor izmeu ove dvije drave koji je odreivao da Grci u Turskoj budu
razmijenjeni za Turke u Grkoj. Odluna razmjena stanovnitva nametnula
se kao jedini izbor u cilju uspostavljanja trajnog mira. Jedan Grk, lan
komisije za izbjeglice, tada je optimistiki pisao: "Rasna homogenost koja
proistekne iz preraspodjele stanovnitva na Balkanu, bie faktor mira,
eliminiui ono to se u prolosti pokazalo kao stalni izvor napetosti".133
Turski predstavnici su u Lozani isticali da je hriansko stanovnitvo u
Turskoj uvijek bilo u funkciji zastupanja interesa strane politike. Fritjof
Nanzen, komesar Drutva naroda za izbjeglice, preporuivao je u tu svrhu
prinudu, poto je smatrao da je ona najefikasnija mjera za uspostavljanje
mira i rjeavanje meuetnikih trvenja. Drutvo naroda nije tada razmiljalo o mogunosti da Grka i Turska sklope bilateralni sporazum o zatiti
manjina, da sprijei masovne prinudne migracije i zadri pravo kontrole
potovanja ove zabrane. Naprotiv, ono je podstaklo da se ugovorom izmeu ove dvije zemlje zapravo zapeate deportacije.134 Lozanski ugovor izmeu Grke i Turske predviao je obaveznu razmjenu stanovnitva od
ukupno 1,3 miliona Grka i pola miliona Turaka. Ugovor se odnosio na sve
Grke koji ive u Anadoliji i Trakiji, osim na stanovnike Istanbula prije
1918. i na sve Turke u Grkoj osim itelja zapadne Trakije, gdje je po turskim izvorima od 191.699 stanovnika bilo 129.120 Turaka. Razmjena stanovnitva je zapoela jo krajem rata kada je hiljade Grka prevezeno iz
Izmira u Grku. Time je stanovnitvo u obe drave postalo relativno homogeno.135 Jedini kriterij kod ove razmjene bio je vjerski. Tako je iseljeno i
oko 3.000 muslimana koji su govorili vlaki, i oko 500 muslimana koji su

132

J. Cviji, Balkansko poluostrvo, (pogovor M. V. Lutovca), 532; J. Trifunovski, Sreten Vukosavljevi i meuratna kolonizacija u Makedoniji, Simpozijum "Seoski
dani Sretena Vukosavljevia", XI, Prijepolje 1986, 12.
133 . Rupnik, Balkan u evropskom ogledalu, "Republika", br. 196, Beograd 115. septembar 1998.
134 "Politika", Beograd 26. jun 1993.
135 J. M. Jovanovi, Diplomatska istorija Nove Evrope 1918-1938, knj. I, Beograd 1938, 197-198.
218

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

govorili grki.136 Vojislav Jaoski smatra da su iseljeni "Turci" iz Egejske

Makedonije zapravo bili "Makedonci muslimani".137 Meu tim iseljenim
muslimanima, po Stojanu Kiselinovskim, bilo je i 40.802 "Makedonca
muslimanske veroispovijesti, 6.014 Albanaca i mali broj muslimanskih Jevreja".138 Primjenu grko-turskog ugovora, koji predstavlja najveu operaciju etnikog ienja, nadzirale su velike sile, smatrajui ga uspjehom.
Desetine hiljada izbjeglica povijalo je lea pod teretom svojih stvari ili
vukui na rasklimatanim dvokolicama "ono to im je ostalo od ivota".139
Brojni Grci koji su 1923. doli iz osmanskih gradova gledali su sa visine na
provincijalizam Grke.
Procijenjen broj muslimana koji su deportirani u Tursku iz Grke
kree se izmeu 348.000 i 475.000. Po nekim podacima prije ove zamjene
u Grkoj je bilo ukupno oko 650.000 muslimana, ili 13 odsto od 4.900.000
stanovnika koliko je Grka tada imala. U Grkoj je ostalo jo oko 190.000
muslimana, mahom u zapadnoj Trakiji. Zbog neprekidnog pritiska, iseljavanje u Tursku nije prestalo ni nakon Drugog svjetskog rata. Zapadna Trakija je ostala nerazvijena u odnosu na druge dijelove Grke. Tu su muslimani raspolagali sa 84 odsto zemljita i naseljavali su 300 sela. Pedesetih
godina XX stoljea oko 20.000 muslimana napustilo je zapadnu Trakiju.140
Grke vlasti su posebnim zakonima stimulirale emigraciju muslimana i
kontrolirale promet nekretnina time to su Turci ograniavani na ugovaranje samo sa Grcima, a to su povoljnim kreditima pomagale i bankarske
institucije.141 Nakon velikog talasa grko-turske razmjene stanovnitva,
dalje konvencije izmeu Turske i balkanskih drava regulirale su emigraciju novih kontigenata muslimanskog stanovnitva. Cjelokupna proble136

Prema nekim izvorima 1896. u egejskom dijelu Makedonije, bez Soluna,

Halkidskog poluostrva i Koanskog okruga, ivjelo je 185.360 muslimana; 1926. bilo
ih je 127.815, a 1941.-1942. samo 168. Opir. I. Kantardiev, Makedonsko nacionalno
pitanje 1919-1930., Zagreb 1983, 66.
137 V. Jaoski, Prvi nauni skup posveen Makedoncima muslimanima, JI, br.
1-4, Beograd 1981, 386.
138 S. Kiselinovski, Etnikite promeni vo Makedonija (1913-1995), Skopje
2000, 41.
139 M. Gleni, Balkan 1804-1999, II, 91.
140 M. Ali Ketani, Islam na Balkanu u postosmanskom periodu, Islamska
misao, br. 141, Sarajevo septembar 1990, 23-24.
141 B. Petrovi, Razliite interpretacije grko-turskih suprotnosti, u: Balkan
krajem 80-ih godina, Beograd 1987, 250.
219

Safet Bandovi

matika osmanskog nasljea u balkanskim dravama i evolucija od millet-a

u naciju, ustvruje M. Dogo, muslimanskih manjina izmeu tradicije i modernog duha, kondenzirana je u stavovima grke vlade kako je zadatak
Drutva naroda da ouva postojee etnike kulture, a ne da stvara nove.
Vlasti u Ankari su i same namjerno odravale nejasnom razliku izmeu
"muslimanskog" i "turskog", to je bilo oito 1934. kada je u turskom parlamentu bilo najavljeno da su planirani ciljevi politike repatrijacije sa Balkana trebali obuhvatiti ukupno 400.000 Turaka iz Rumunije, milion iz Bugarske i 800.000 iz Jugoslavije. Pitanje repatrijacije je za tursku vladu bilo
racionalizirano, lieno emocija i rezervi, osim onda kada se odnosilo na
numeriki kapacitet apsorbiranja iseljenikog talasa.142
Cilj borbe koju je uspjeno izveo Kemal Ataturk bio je da Tursku i
turski narod uvede u drutvo slobodnih i nezavisnih savremenih drava i
drutvenih zajednica. Izmeu ostalog bilo je proklamirano odvajanje vjere
od drave i zabranjeno mijeanje u dravnu politiku.143 Ataturk se upustio
u opsean proces turenja, pozapadnjaivanja i sekularizacije koji je preoblikovao jezik i historiju, religiju i politiku. Zapadno pismo je zamijenilo
arapsko, a historija je reinterpretirana uz potskivanje njene arapske komponente.144 Turska je bila pouena iskustvom raspada vienacionalnih i viekonfesionalnih drava, kakvo je bilo i Osmansko carstvo, pa je uzela za
naelo svog dravnog programa stvaranje etniki i rasno homogene dravne zajednice. To naelo e nai mjesta i u sporazumima o razmjeni stanovnitva sa dravama na Balkanu u kojima su ivjeli muslimani.145 Muslimani koji su doli u periodu izmeu dva svjetska rata koji su imali neko
obrazovanje bre su uspjeli da rijee svoje egzistencijalne probleme, jer je u
poetku Ataturkove vladavine Turskoj nedostajao kolovani kadar.146
Balkanske muslimanske manjinske zajednice su, u sklopu irokih akcija
deosmanizacije Balkana, bile podvrgnute konvergentnim politikama prot142

M. Dogo, Muslimani kao etnike i verske manjine u jugoistonoj Evropi

izmeu dva svetska rata, 459.
143 M. Bejzat, O Ataturkovom laicizmu i nacionalizmu, "Vakat", br. 5, Skoplje
maj 1994.
144 D. Espozito, Islamska pretnja. Mit ili stvarnost, 94.
145 A. Avdi, Opti pogled na migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva
na Balkanu od kraja XIX veka do zakljuenja jugoslovensko-turske konvencije (11.
jula 1938. godine), Novopazarski zbornik, br. 9, Novi Pazar 1985, 158.
146 M. Hadiehovi, Muslimanka, Clifton, New Jersey 1997, 179.
220

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

jerivanja i "repatrijacije". U tadanjoj publicistici primjenjivana je ideologizirana terminologija: nazivali su ih "odgoenim izbjeglicama", podrazumijevajui pod tim da je rije o ljudima koji su privremeno bili umakli
"normalnom" tretmanu razmjene. U Turskoj je, pak, bio odomaen izraz
"politika repatrijacije" koja je sintetizirala etno-teritorijalnu viziju domovine, drastino diskontinuiranu u odnosu na osmansku historiju i tradiciju, i
u odnosu na egzistencijalno iskustvo tog stanovnitva.147 Sam Mustafa
Kemal-paa Ataturk je ukazivao da su muhadiri turska "nacionalna uspomena na zemlje koje smo izgubili". Po popisu 1927. Turska je imala
13,648.270 stanovnika, od kojih je bili 86 odsto onih koji su govorili turski.
Po popisu iz 1935. Turska je imala je 16,188.767 stanovnika.148
U Atini je 9. februara 1934. zakljuen Balkanski savez izmeu Jugoslavije, Turske, Grke i Rumunije, s ciljem da se odri novouspostavljeni
teritorijalni poredak na Balkanu pred revizionistikim zahtjevima drava
poraenih u Prvom svjetskom ratu, prije svega Bugarske, iza koje je stajala
Njemaka. U okviru ovog sporazuma zapoeli su i pregovori oko iseljavanja muslimana, mahom Albanaca, u Tursku, uz odreenu finansijsku
nadoknadu.149 Turska je polovinom juna 1934. donijela Zakon o kolonizaciji koji je obuhvatio i pitanje naseljavanja muslimana iz okolnih balkanskih drava, te je u duhu ovog zakona Turska i pregovarala sa svojim
susjedima. Ona je 1935-1936. irom otvorila vrata dolasku muslimana iz
balkanskih zemalja. Bilo je tada predvieno doseljavanje oko 600.000
muslimana iz njenih nekadanjih balkanskih provincija.150 Republikanske
vlade u Turskoj smatrale su nekadanje osmansko-muslimanske podanike i
njihove potomke na Balkanu potpuno legitimnim da se nasele u Turskoj i
uivaju potpuna prava, poput etnikih Turaka. Liberalna imigraciona politika turskih vlada prema muslimanima sa Balkana ohrabrivala je brojne
vlade u balkanskim zemljama da koriste razna sredstva prisile da se "oslobode" svojih muslimanskih graana.151 Rudi Aras, turski ministar inos147

M. Dogo, Balkanske nacionalne drave i pitanje muslimana, 361.

D. Mihajlovi, Privreda savremene Turske, Beograd 1937, 7-8.
149 M. Imamovi, Bonjaci u emigraciji, Sarajevo 1996, 266.
150 Arhiv Saveznog sekretarijata za inostrane poslove u Beogradu (dalje:
ASSIP), Politiko odeljenje (dalje: PO), Poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Turskoj,
1935, pov. br. 544/35.
151 K. Karpat, Graanska prava muslimana Balkana, u: Muslimani Balkana:
"Istono pitanje" u XX. vijeku, 95.
148

221

Safet Bandovi

tranih poslova, je u septembru 1935. izjavio u razgovoru sa predstavnicima

jugoslavenske vlade u enevi, kako je Turska sa Rumunijom zakljuila
sporazum o iseljenju vie desetina hiljada muslimana iz Dobrude u Tursku. Po njegovim podacima, u Bugarskoj je bilo oko 1,200.000 Turaka i
Pomaka, ali da Turska nije eljela da se ovo stanovnitvo iseljava, ve da
ono treba i dalje da ostane u Bugarskoj. U pogledu Jugoslavije Aras je izjavio kako se dogovorio sa bivim ministrom Jeftiem o iseljavanju "turskog
i ostalog muslimanskog neslovenskog ivlja iz Jugoslavije" te da je bio
naelno postignut sporazum da to iseljavanje favorizira Jugoslavija.152
Iseljavanjima su bili zahvaeni i muslimani u drugim balkanskim
zemljama. Rumunija je 1877. obuhvatila i Dobrudu u kojoj je polovina
stanovnitva bilo muslimansko, odnosno 74.000 lica. Od tog broja oko 60
odsto su inili Tatari, 30 odsto Turci i 10 odsto erkezi koji su se ubrzo
iselili. Od 1878. do 1913. u Dobrudi je ostalo 36.000 muslimana. Ukupan
broj muslimana koji se u tom periodu iselio iz Rumunije u Tursku procjenjuje se na najmanje 100.000 lica. U Prvom svjetskom ratu Rumunija je
zauzela junu Dobrudu u Bugarskoj pa se broj muslimana poveao na
170.000. U Dobrudi je 1928. bilo oko 172.000 muslimana, ili oko 23
odsto stanovnitva te oblasti.153 Muslimani su se u tom periodu iseljavali
masovno iz Dobrude, poto im je, s jedne strane, rumunska drava eksproprisala zemlju, a Turska, s druge strane, podsticala da se dosele na njenu
teritoriju, bilo iz demografskih ili iz stratekih razloga naseljavanja oblasti
istone Trakije. Izmeu Turske i Rumunije potpisana je konvencija 4. sep152

Ivo Andri, savjetnik u Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije je o tome izvjetavao 26. septembra 1935. jugoslavensko poslanstvo u Ankari:
"Iseljenici bi sobom mogli poneti svoju pokretnu imovinu (line stvari, poljoprivredni
inventar, itd.). to se tie nepokretnosti, one bi se imale proceniti na izvestan nain za
svaki konkretni sluaj i te sume ne bi naa drava ustupila iseljenicima, nego bi otvorila Turskoj jedan kredit za kupovinu robe u Jugoslaviji. Iseljenici kad dou u Tursku
dobili bi za odgovarajue sume zemljita u Turskoj, a turska drava bi se sluila kreditom u Jugoslaviji za podmirenje svojih privrednih, trgovakih i dravnih potreba (na
pr. za kupovinu konja). Najzad g. Rudi Aras je izjavio, da Turska treba stanovnitvo i
da je voljna da primi od nas ne samo Turke nego i stanovnitvo koje je srodno po mentalitetu turskom" - opir. I. Andri, Diplomatski spisi, Beograd 1992, 134-135.
Takoer vidi: B. Krizman, Elaborat dra Ive Andria o Albaniji iz 1939. godine,
asopis za suvremenu povijest, II, Zagreb 1977, 89-80.
153 N. Lati, Muslimani u Rumuniji, "Preporod", br. 8/472, Sarajevo 15. april
1990.
222

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

tembra 1936. godine, koja je ratificirana 27. januara 1937. godine, o iseljavanju muslimana, mahom iz Dobrude u Tursku. U konvenciji je istaknuto
postojanje tradicije emigiranja, kao i navodna elja muslimana iz Rumunije
da se iseljavanjem u Tursku, uz obavezno odricanje od rumunskog
dravljanstva, "pridrue svom prirodnom etnikom stablu". Njome su bili
obuhvaeni muslimani u oblastima Durostora, Kaliakre, Konstance i Tule.154 Konvencija je zapravo imala karakter ugovora o deportaciji koji je
pratio efikasni mehanizam za pospjeivanje iseljavanje. Potencijalnim iseljenicima su, da bi se odluili na podnoenje molbi za iseljenje koje su onda
smatrane definitivnim i neopozivim inom, nuene raznovrsne olakice u
vezi sa privatnim i poreskim dugovanjima, vojnom obavezom. Zemlja je
potom, po automatizmu, prelazila u vlasnitvo drave. Kao nadoknadu Rumunija je Turskoj dala kredit u odgovarajuoj vrijednosti.
U Bugarskoj je i pored masovnog iseljavanja zapoetog 1878.
godine, prema slubenom popisu, prve decenije XX stoljea bilo oko
602.000 muslimana: 484.000 Turaka i Tatara, 21.000 Pomaka i 97.000
Roma. Drugi izvori govore da je bilo oko 800.000 muslimana sa oko
100.000 Pomaka. Veina ovih muslimana ivjela je u veoma loim uslovima, izloena neprestanim progonima i pokuajima pokrtavanja. Tokom
Prvog svjetskog rata Bugarska je izgubila juni dio Dobrude, gdje su
ivjeli i muslimani. U Ankari je 18. oktobra 1925. potpisan tursko-bugarski
sporazum koji je regulirano pitanje "dobrovoljne emigracije Turaka iz
Bugarske i Bugara iz Turske". Do 1926. muslimansko stanovnitvo u
Bugarskoj je brojalo, po slubenim podacima, oko 789.000, odnosno oko
milion po drugim pokazateljima, oko 15 odsto stanovnitva. Imali su preko
1.700 osnovnih kola sa oko 80.000 uenika.155 Muslimani su bili rasprostranjeni irom Bugarske, njenim sjeveroistonim krajevima juno od
donjeg Dunava, posebno u umenskom, rusenskom i varnavskom okrugu
na podruju sjeverne Bugarske, kao i u mastanlijskom okrugu u junom
dijelu ove drave.156 Prema zvaninoj bugarskoj statistici do 1929. nije bilo
154

Balkanski ugovorni odnosi 1919-1945: Dvostruki i viestruki meunarodni

ugovori i drugi diplomatski akti o dravnim granicama i politikoj i vojnoj saradnji,
verskim i etnikim manjinama, II, 404.
155 Upor. K. Todorov, Politika istorija savremene Bugarske, Beograd 1938,
56-60; M. ahinler, Korenite, vlijaneto i aktuelnosta na Ataturkizmot, Skopje 1999,
151.
156 T. Kovalski, O balkanskim Turcima, u: Knjiga o Balkanu, knj. I, Beograd
1934, 179; A. Avdi, Opti pogled na migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva
223

Safet Bandovi

iseljavanja u Tursku. Drugi izvori govore da je 1928. Bugarsku napustilo

11.996 Turaka, a godinu dana kasnije jo 11.568 Turaka.157 U meuratnom
periodu muslimani u Bugarskoj, naroito Pomaci, bili su izloeni razliitim
vidovima diskriminacije: promjeni imena, prisilnom radu i ikaniranju, kao
i akcijama pokrtavanja. To je rezultiralo njihovim masovnim iseljavanjima
u Tursku, pogotovo 1927. godine, kao i 1933.-1935. godine.158 Prema
bugarskoj statistici 1930. se iselilo u Tursku 16.873; 1935. - 33.665; i 1936.
- 65.676 lica turskog porijekla. Dopunski sporazumi Turske sa Bugarskom
o daljem iseljavanju muslimana postignuti su 1936.-1937. godine. Oni su
predviali repatrijaciju po 10.000 Turaka godinje. lanom 1. ovog sporazuma bilo je odreeno da dvije vlade "nee stavljati nikakve smetnje", da e
dozvoliti emigrantima "da putuju slobodno izmeu dvije zemlje". lanom
2. bilo je utvreno da svi emigranti imaju pravo da sa sobom ponesu
pokretnu imovinu, ukljuujui svu stoku i poljoprivredni alat, kao i uteevinu, uz pravo "da potpuno raspolau svom svojom nepokretnom imovinom". lanom 3. bilo je zabranjeno nametanje emigrantima posebnih taksa
ili finansijskih ogranienja. lan 6. je izuzimao emigrante od "vojne slube
ili prinudne radne slube".159 Turske vlasti su imale stanovite tekoe da
1935.-1936. teritorijalno rasporede muhadire iz Bugarske. Po nekim izvorima u Tursku se u razdoblju 1935.-1940. iselilo oko 95.000 muslimana.160
Do Drugog svjetskog rata u Bugarskoj je, po nekim pokazateljima, i pored
iseljavanja, bilo oko 682.000 Turaka.161 Nepostojanje zvaninih i preciznih
podataka ilustrativno svjedoi i o konfuznom vremenu u kojem je dolo do
iseljavanja, kada se, s obzirom na sve pratee okolnosti, malo vodilo rauna
na Balkanu od kraja XIX veka do zakljuenja jugoslovensko-turske konvencije (11.
jula 1938. godine), 159.
157 B. Pavlica, Iseljavanje pod prinudom, "Helsinka povelja", br. 53, Beograd
jun 2002, 34.
158 M. Ali Ketani, Islam na Balkanu u postosmanskom periodu, 24.
159 F. Shehu - S. Shehu, Pastrimet etnike te trojeve Shqiptare 1953-1957,
Prishtine 1993, 11-12; A. Avdi, Jugoslovensko-turski pregovori o iseljavanju
muslimanskog stanovnitva u periodu izmeu dva svetska rata, Novopazarski zbornik,
br. 15, Novi Pazar 1991, 113.
160 "Glas islama", br. 14, Novi Pazar februar 1998.
161 Opir. J. B. ehtman, Prinudno iseljavanje turske nacionalne manjine iz
Bugarske, Spoljnopolitika dokumentacija, br. 49, Beograd 1952, 1554; B. Pavlica, O
bugarskim Turcima ili "poturenim" Bugarima (I), "Helsinka povelja", br. 52, Beograd maj 2002, 33-34.
224

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

o statistici. Kao da se urilo vlastima i na jednoj i na drugoj strani, onima iz

zemlje odakle su dolazili iseljenici i onima koji su ih primali, da se ova
traumatina akcija obavi to prije.
Turska tampa je povodom iseljavanja muslimana iz balkanskih
zemalja u Tursku isticala 1937. da je konana likvidacija "Osmanskog
carstva nametnula nam iz vie razloga neizbjenu nudu da pristupimo
useljavanju nae jednokrvne brae, koji su ostali izvan granice svoje prave
otadbine Turske. To je neke vrste dug koji smo poeli da malo po malo
plaamo, blagodarei budetskim kreditima, koji se svake godine odobravaju u tu svrhu. Primjena emigracione politike predstavlja jedan od najdelikatnijih problema i vlada tu pridaje svu onu vanost koju zasluuju. Mi
moramo dozvoliti godinji ulaz u zemlju samo onolikom broju emigranata
koliko smo u stanju da smjestimo. Ogranienost raspoloivim sredstvima,
meutim, smanjuje nuno smjetaj emigranata. Kada emo, dakle, smjestiti
jedan i po do dva miliona ove nae brae, uz godinji ritam useljavanja od
15 do 20 hiljada? Mi smo miljenja da se ovo pitanje okona sa najveim
poletom u roku od osam do deset godina. Neophodno je da se osnuje banka
za izgradnju stanova i smjetaj imigranata sa dovoljnim kapitalom, koji e
od ovih naih zemljaka stvoriti neposredno produktivan elemenat i koja e
im uz minimalni interes davati kredite sa uslovima otplate u 20 ili 30
godinjih rata. Ovakav postupak biti e najbolji i od najvee koristi kako za
dravu tako i za same imigrante".162
Podaci o iseljavanju muslimanskog stanovnitva iz Jugoslavije u meuratnom periodu su nepotpuni i nesigurni.163 Prema navodima tampe iseljavanja u Tursku su bila intenzivna i masovna. Nedovoljno naseljenoj Turskoj bio je nuan svaki doseljenik, posebice za naseljavanje u krajeve koje
su napustili Grci i Jermeni, pa su se turske vlasti angairale na propagandi
radi doseljavanja muslimana iz balkanskih drava. Ovaj proces je konvenirao i vlastima kraljevske Jugoslavije koje su eljele da na ovaj nain "oiste
zemlju od tuih elemenata". O tome su na svoj nain govorili i dva
uvodnika u beogradskoj "Politici" od 21. i 24. avgusta 1923. pod naslovom
"Iseljavanje Turaka" i "Iseljavanje muslimana". U uvodniku od 21. avgusta se kae: "Nigde ne koordiniraju nai i turski interesi toliko, koliko u

162

A. Avdi, Jugoslovensko-turski pregovori, 123.

S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Jugoslavije u
Tursku izmeu dva svjetska rata, Almanah, br. 17-18, Podgorica 2001, 171-224.
163

225

Safet Bandovi

ovom pitanju".164 Podatke o spoljnim migracijama u periodu izmeu dva

rata prikupljao je Iseljeniki komesarijat u Zagrebu. Smatra se da je kvalitet
ovih podataka relativno zadovoljavajui, jer su podaci o iseljenicima
"verovatno potcenjivani". Broj iseljenika u vanevropske zemlje je, po podacima ovog komesarijata, od 1921. do 1939. iznosio 195.938 ili prosjeno
10.313 godinje. Ima procjena da je u razdoblju 1919.-1929. iz zemlje
emigriralo oko 240.000 lica, a od 1930. do 1938. jo 127.300 lica. Podaci o
iseljenicima u evropske zemlje postoje tek od 1927. godine. Njihov broj je
u periodu 1927.-1939. iznosio 170.667 ili 13.128 godinje.165 Po zvaninim
jugoslavenskim statistikim izvorima u periodu 1927.-1939. u Tursku je
iseljeno 19.379, a u Albaniju 4.322 jugoslavenska dravljanina.166 Po
drugim slubenim jugoslavenskim izvorima, koje navodi dr. H. Bajrami, u
periodu od 1928. do oktobra 1935. u Tursku je iseljeno 31.000 ljudi sa
Kosova i Sandaka, istiui kako je te godine Turska bila spremna da primi
jo 15.000 emigranata.167 Postoje i procjene da se u periodu od 1931. do
1948. u Tursku iselilo oko 10.000 Bonjaka i 20.000 Turaka "ako ne i
vie".168 Iseljavanje muslimana iz Makedonije i sa Kosova iskoristili su
mnogi da jeftino kupe velike povrine plodne zemlje. Kralj Aleksandar je
na taj nain doao do velikog muslimanskog posjeda u Demir-Kapiji koji je
besplatno obraivala vojska. Nikola Pai je u svom vlasnitvu na Kosovu
imao posjed od oko 3.000 hektara.169
U periodu izmeu dva svjetska rata u Bosni i Hercegovini, izuzimajui dijelom Cazinsku krajinu, nije dolo do "narodnog huka" prema Turskoj kao u vrijeme austrougarske uprave. Iseljavanje Bonjaka iz Cazinske
krajine, veoma nerazvijenog dijela BiH, uzelo je posebnog maha prvih
godina nakon okonanja Prvog svjetskog rata. U vremenu 1926-1929. bilo
164

Nai iseljenici u Turskoj. Mogunosti saradnje matica iseljenika u

Jugoslaviji sa naim iseljenicima i njihovim potomcima u Turskoj, Matica iseljenika
Bosne i Hercegovine, za internu upotrebu, Sarajevo 1974, 3.
165 Razvitak stanovnitva Jugoslavije u posleratnom periodu, Institut
drutvenih nauka, Beograd 1974, 23.
166 B. Gligorijevi, Izmeu pravoslavlja i katolianstva - Islam u Jugoslaviji
1918-1941, u: Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), 444.
167 H. Bajrami, Nasilje nad Muslimanima Sandaka, rukopis, Pritina
1991,18-19.
168 B. Koovi, rtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, Sarajevo 1990, 95.
169 . Krsti, Kolonizacija u junoj Srbiji, Sarajevo 1928, 5; Lj. Boi,
Agrarna politika, Sarajevo 1974, 324.
226

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

je veoma pojaano iseljavanje sa prostora srednjeg Pounja (Biha, Cazin,

Velika Kladua, Bosanska Krupa). Samo sa podruja tri matina ureda
(Buim, Stijena, Ostroac) iselilo se u Tursku 136 porodica sa oko 700
lanova.170 Time je produen proces iseljavanja iz Bosanske krajine zapoet jo 1878. godine. Kao razlozi za iseljavanje navedeni su i politiki progoni, spajanje porodica i obeanje da se u Turskoj moe besplatno dobiti
zemlja i kua. Neke porodice koje su se 1926. doselile u Tursku iz bihakog kraja, kako se nisu snale, htjele su da se, godinu dana kasnije vrate.
Meutim, u uputama koje su iz slubenog Beograda slate jugoslavenskom
konzulu u Istanbul naglaavano je "da ni u jednom sluaju nije poeljno, da
se iseljenici iz Turske vraaju u Kraljevinu".171
Brojne porodice krenule su, pritisnute brojnim nedaama, posebice iz
Cazinske krajine 1928-1929. godine. Poetkom 1928. na tom prostoru je
stanovnitvo bukvalno gladovalo zbog viegodinje nerodice i velikog
zaduenja seljaka.172 Tim iseljenicima turske vlasti su ponudile dodjeljivanje kua i posjeda grkog stanovnitva, iseljenog iz Egejskog, Mramornog i Sredozemnog primorja, nakon tursko-grkog rata (1919.-1921.) i Lozanskog ugovora 1923. godine.173 Pritisnuta nematinom, veina doseljenika nije mogla da se brzo privikne na toplu klimu dijelom movarnih i
malarinih krajeva, pa je brzo umirala, skupo plaajui time proces adaptiranja u novoj sredini. Drugi su pak odbili da ive u tim selima, ostajui po
gradovima, snalazei se i ivjei od sezonske zarade. Veinom su oni zapravo dijelili sudbinu svojih prethodnika, koje su pratili zlokobni pratioci,
bolesti i nematine, dajui najvei danak u prilagoavanja novom podneblju. Jedna grupa Krajinika koja se 1928. doselila u Tursku bila je
rasporeena u Gelibolu (Galipolje) na Dardanelima. Ve nakon tri mjeseca
veina njih je napustila taj kraj i uputila se prema Adapazaru.174 Na slabiji
170

S. Smlati, Muslimani srpskohrvatskog jezika u Turskoj, IX Kongres

geografa Jugoslavije, Sarajevo 1974, 241. Opir. S. Bandovi, Ekonomsko-demografska obiljeja Cazinske krajine izmeu dva svjetska rata, Prilozi, br. 27, Sarajevo
1991, 115.
171 H. Bajrami, Debimi dhe shperngulja e Shqiptareve ne Turqi. Dokumente,
Prishtine 1996, 149.
172 N. arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa
posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 1975, 29.
173 Upor. L. Savadijan, Izbegliko pitanje u Grkoj, Beograd 1925, 11.
174 S. Smlati, Muslimani srpskohrvatskog jezika u Turskoj, 245. Opir. S.
Bandovi, Tokovi iseljavanja Muslimana iz Bosne i Hercegovine i Sandaka u
227

Safet Bandovi

intenzitet iseljavanja iz BiH je, izmeu ostalog, uticala i informiranost

Bonjaka o tome da je Mustafa Kemal Ataturk u Turskoj u potpunosti
mijenjao temelje tradicionalnog drutva potenciranjem svjetovnih aspekata
nove Turske, to svakako nije nailazilo na njihovu naklonost.175 Rebecca
West se u to uvjerila u aprilu 1937. u Sarajevu, prilikom posjete predsjednika turske vlade Ismeta Innenija i Kazima Ozalipa, ministra odbrane "sa
polucilindrima i u besprijekorno skorojenim odijelima", kada ih je bez
simpatija posmatralo hiljade ljudi koji su nosili fes i feredu. Ona je o tome
pisala: "Vidjeli smo kraj jedne prie koja je trajala pet stotina godina.
Vidjeli smo konani pad Osmanskog carstva". Bonjaci su se toga dana polahko, u tiini, po sitnoj kii razili svojim kuama "kao oni koji se vraaju
praznih ruku".176
Pregovori jugoslovenske i turske vlade oko planskog iseljavanja
muslimana zapoeli su 1930. godine. Naelna suglasnost je bila postignuta
ve 1931. godine.177 U novembru 1933. u Beogradu je potpisan jugoslavensko-turski ugovor o prijateljstvu, nenapadanju i arbitrai. Tom prilikom
su rijeena i pitanja oko naputenih turskih imanja u "Junoj Srbiji". Ona
su uzeta pod sekvestar kao bezvlasnika, kao i agrarnih turskih optanata
koja su pala pod udar agrarne reforme.178 Od 1935. su poele da krue
glasine o jugoslavensko-turskim pregovorima o preseljavanju muslimana
Tursku, Novopazarski zbornik, br. 17, Novi Pazar 1993, 106-107; Isti, Bonjaki
muhadiri u Turskoj, Zbornik Sjenice, br. 12-13, Sjenica 2001-2002, 71-103.
175 M. Pelesi, Predstave Bonjaka o Bliskom istoku izmeu dva svjetska rata,
u: Bosna i svijet, Sarajevo 1996, 189.
176 Nav. prema: R. West, Crno jagnje i sivi soko, Beograd-Sarajevo 1989, 140141. Nakon vie od pola stoljea Riard Holbruk, ameriki diplomata, e napisati da je
u SAD napoznatija od svih knjiga o Jugoslaviji na engleskom jeziku bila upravo knjiga
Rebece West iji e stanovite da su muslimani rasno inferiorni uticati na dvije generacije italake publike. Vidi: R. Holbruk, Put u Dejton, Beograd 1998, 20.
177 . Avramovski, Prilog pitanju talijansko-albanske iredentistike propagande na Kosovu i Metohiji u vreme minhenske krize i okupacije Albanije, Istorijski
glasnik, br. 2-3, Beograd 1964, 125.
178 D. Mihajlovi, Privreda savremene Turske, 139. Poev od 1827. nazivom
"Stara Srbija" Srbi oznaavaju teritoriju Kosova, Sandaka, junog Pomoravlja i sjevernog Povadarja. Termin "Juna Srbija" uveden je nakon 1912. kada su u sastav Srbije ule Makedonija, Kosovo, dio Metohije i Sandak. Pod terminom "Sjeverna Srbija" podrazumijevala se dotadanja teritorija drave Srbije; upor. D. Petrovi,
"Sandak: (prema) Raka oblast", "Has", br. 70, Novi Pazar 17. februar 1999.
228

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

koje bi, naravno, obuhvatile i mnoge etnike Albance.179 Ve te godine u

Beogradu se odravaju sastanci na visokom dravnom nivou na kojima se
razmatraju sve mogunosti za iseljavanje Turaka iz Jugoslavije u Tursku.180 Kraljevina Jugoslavija je, napravila 1934. projekat o iseljavanju, te
ujedno nastojala da u pregovorima sa Turskom rijei "pitanje" muslimana
iz "june Srbije', odnosno iz Sandaka, sa Kosova i iz Makedonije, kao to
su to planski "rjeavale" Grka, Bugarska i Rumunija. Na kongresu
evropskih muslimana koji je odran polovicom septembra 1935. u enevi,
predstavnici muslimana iz Jugoslavije, iz njenih junih krajeva, su isticali
kako se, nakon balkanskih ratova, iselio znatan broj muslimanske inteligencije, uitelja i vjerouitelja, te da je narod ostao bez vostva, obezglavljen i pometen, ustvrujui da su seobe nastavljene i nakon Prvog
svjetskog rata "naroito prosvjeenih slojeva".181 U periodu izmeu dva
svjetska rata dio porodica doseljenika iz Sandaka naseljen je i u
vulkanskim oblastima El-Aziza i Erzinana. Tamo su bili izloeni estim
epidemijama koje su i meu njima uzimale danak. Bilo je i onih koji su u
nemogunosti da se prilagode takvim uslovima bjeali i spas traili u
Istanbulu i okolnim mjestima. Po navodima albanskih demografa izmeu
dva svjetska rata sa Kosova je odseljeno oko 50.000 Albanaca u Albaniju i
oko 250.00 u Tursku, uz konstatiranje da je Kraljevina Jugoslavija iselila
oko 40 odsto Albanaca.182 Po nekim turskim izvorima, pak, u razdoblju
izmeu 1934. i 1949. iz Jugoslavije se u Tursku iselilo 2.340 porodica sa
8.969 lanova.183

179

M. Dogo, Muslimani kao etnike i verske manjine u jugoistonoj Evropi

izmeu dva svetska rata, 462.
180 ASSIP, PO, Poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Turskoj, 1935, f. IV, pov.
br. 22761.
181 Izvjetaj delegata IVZ Kraljevine Jugoslavije na Kongresu evropskih muslimana u enevi 12-15.9.1935, Glasnik Vrhovnog starjeinstva IVZ Kraljevine Jugoslavije, br. 10-11, Beograd oktobar-novembar 1935.
182 M. Blagojevi, Iseljavanje Srba Sa Kosova: trauma i/ili katarza, u: Srpska
strana rata. Trauma i katarza u istorijskom pamenju, Beograd 1996, 236-237.
183 M. Demaludinovi, Koliko ima u Jugoslaviji muslimanskog stanovnitva,
Takvim, Sarajevo 1967, 115.
229

Safet Bandovi

Turska nije bila zadovoljna konvencijama o iseljavanju muslimana iz

Rumunije zbog nedovoljno preciziranih stavova o finansijskim obavezama
rumunske strane. Turska se alila kako nije u stanju da obezbijedi potrebna
sredstva za podmirenje svih trokova oko naseljavanja novog stanovnitva.
Zbog uestalih turskih predstavki, Stalni savjet Balkanskog sporazuma je
na svojoj sjednici krajem februara 1938. donio odluku da se odri konferencija predstavnika Turske, Rumunije i Jugoslavije, kao zainteresiranih
zemalja, uz prisustvo grkih posmatraa. Cilj ove konferencije bio je da
ispita sve mogunosti oko iseljavanja muslimana iz Rumunije i Jugoslavije
u Tursku, kao i da se turskoj osiguraju neophodna finansijska sredstva.
Konferencija je poela sa radom polovinom juna 1938. u Istanbulu.184 Za
rijeme ovog skupa voeni su i bilaterarni jugoslavensko-turski pregovori
oko iseljavanja "turskog" stanovnitva. Ovi pregovori su odrani u Istanbulu od 9. juna do 11. jula 1938. godine. Ukupno je odrano osam sjednica.
Konferencijom je predsjedavao Hasan Haka, predsjednik turskog odsjeka u
Ekonomskom savjetu Balkanskog sporazuma. Jugoslavensku delegaciju su
predvodili Milan Risti, ef Balkanskog odsjeka Ministarstva inostranih
djela i Vojislav Marovevi, inspektor Ministarstva poljoprivrede. Pregovorima su prisustvovali i predstavnici Grke i Rumunije. Na jednoj od prvih sjednica Milan Risti je objanjavao motive Jugoslavije za iseljavanjem
stanovnitva: "Mi u naoj zemlji, a osobito u junoj Srbiji imamo brojnu
muslimansku populaciju turskog porijekla. Uprkos izuzetno liberalnom reimu u Jugoslaviji, ova populacija ve due vreme pokazuje tendenciju za
iseljavanjem u Tursku. Naalost, turske vlasti su zabranile useljavanje ove
populacije u Tursku, to je nanelo veliku tetu ovom narodu, a takoe i
naoj administraciji. Brojni su primeri jugoslovenskih Turaka koji su, nakon prodaje svojih dobara i nemogunosti da odu u Tursku, padali na teret
nae Vlade, koja im je tada morala osigurati egzistenciju. Ova situacija
bila je pogorana i injenicom to su Turska i Jugoslavija vodile politiku
uzajamnog prijateljstva i iskrene saradnje, a muslimansko stanovnitvo
koje se eli iseliti prebacivalo je jugoslovenskoj vladi zbog loeg tretmana
prema njemu od strane turske vlade. elei da udovolji eljama ove populacije jugoslovenska vlada je pre godinu dana predloila vladi Republike
Turske da zakljue Konvenciju koja bi regulisala pitanje iseljavanja
Turaka iz Jugoslavije". Risti je dalje istakao da je pitanje iseljavanja za Jugoslaviju ekonomsko-socijalni problem, budui da postoji dosta siroma184

230

"Politika", Beograd 14. jul 1938.

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

nog seoskog stanovnitva, koje eka da im se dodijeli zemlja. Poto je

njihovo izdravanje veliki teret za zemlju, to je vlada odluila da im dodijeli obradivu zemlju koja bi ostala iza onih iseljenika koji odlaze u Tursku,
gdje, opet ima mnogo obradive zemlje koju niko ne obrauje, te da je zato
Turskoj nuno muslimansko stanovnitvo iz balkanskih zemalja.185
Pregovori su zavreni 11. jula 1938. godine, kada je konano
parafiran tekst Konvencije o iseljavanju iz june Srbije u Tursku "jugoslavenskog muslimanskog stanovnitva koje je govorilo turski jezik i koje je
imalo tursku kulturu". Njome se nisu mogu koristiti osobe kojima je, po
vaeim turskim zakonima i propisima, bio zabranjen ulaz u Tursku,
nomadsko stanovnitvo i Romi.186 Po odredbama Konvencije bilo je
predvieno iseljavanje 40.000 seoskih porodica s ukupno 200.000 lica.
Iseljenici su prethodno bili duni da jugoslavenskim vlastima, na osnovu
lana 55. Zakona o dravljanstvu, daju pismenu izjavu o odricanju od
jugoslavenskog dravljanstva. Organizirano iseljavanje je trebalo otpoeti
1. jula 1939. i trajati est godina. Prve godine je trebalo biti iseljeno 4.000
porodica, druge 6.000, tree i etvrte po 7.000, a pete i este po 8.000 muslimanskih porodica. Jugoslavenska vlada je po odredbama ove konvencije
trebala platiti turskoj vladi za svaku iseljenu porodicu po 500 turskih lira.
Ukupno je trebalo platiti 20.000.000 turskih lira. Postojao je, navodno, tajni
dogovor o iseljavanju jo 400.000 lica.187 Naputena seoska imanja pripala

185

A. Avdi, Opti pogled na migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva

na Balkanu od kraja XIX veka do zakljuenja jugoslovensko-turske konvencije (11.
jula 1938. godine), 163.
186 ASSIP, PO, Poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Turskoj, 1938, f. 31, pov.
br. 289. U drugom lanu ove konvencije navedeni su srezovi iz kojih se trebalo iseliti
stanovnitvo. U Vardarskoj banovini to su bili srezovi: ar planina (Prizren), Gora
(Draga), Podgora (Suva Reka), Nerodimlje (Uroevac), Donji Polog (Tetovo), Gornji
Polog (Gostivar), Gali (Rostua), Debar, Struga, Graanica (Pritina), Kaanik, Gnjilane, Preevo, Prespa (Resan), Ohrid, Kievo, Kruevo, Juni Brod, Prilep, Bitolj, Kavadar, Morihovo, Negotin na Vardaru, Skoplje, Kumanovo, Veles, Ove Polje (Sveti
Nikola), tip, Koane, Radovite, Strumica, Dojran (Valandovo), evelija, Kriva Palanka, Kratovo, Carevo Selo i Male (Berovo). U Zetskoj banovini: srezovi Pe, Istok,
Kosovska Mitrovica, akovica i Podrimlje (Orahovac). U Moravskoj banovini:
srezovi Lab (Podujevo), Vuitrn i Drenica (Srbica).
187 B. Horvat, Kosovsko pitanje, Zagreb 1988, 45; D. Bogdanovi, Knjiga o
Kosovu, Beograd 1990, 440.
231

Safet Bandovi

bi jugoslavenskoj dravi koja ih je mogla iskoristiti za kolonizaciju.188

Iseljenim porodicama ostavljala se mogunost da mogu povesti sa sobom
po etiri grla krupne i deset grla sitne stoke.
Pored seoskog, moglo se iseljavati i gradsko stanovnitvo. Odredbe
konvencije odnosile su se zvanino samo na tursko stanovnitvo, ali indirektno i na Albance i sve muslimane koji su se izjanjavali kao Turci, ukoliko su eljeli da se isele iz Jugoslavije. U strogo povjerljivom tumaenju te
konvencije kae se da je ona "tako redigovana da se moe primeniti ne
samo na tursko ve i na arnautsko stanovnitvo; iseljavanje arbanskog stanovnitva je pravi njen smisao".189 Kratkotrajno zadravanje u navedenim
srezovima i izjanjavanje u turskom nacionalnom smislu omoguavalo je
svima onim koji su htjeli da idu u Tursku, da dobiju to pravo. Konvencija
("Convention") je trebala stupiti na snagu na dan kada je potpiu jugoslavenska i turska vlada.190 Konvencija nije bila ratificirana u turskom
parlamentu zbog smrti predsjednika Turske Mustafe Kemala Ataturka.
Albanski predstavnici sa Kosova i Makedonije su se suprotstavljali primjeni ove Konvencije zahtijevajui da ona ne obuhvati Albance.191 Ferhadbeg Draga, jedan od albanskih voa, intervenirao je preko ministra Mehmeda Spahe da se ovaj sporazum ne potpisuje. Albanija je bila informirana
da se ovim sporazumom trebaju iseliti Albanci a ne Turci. Da bi spreila
sprovoenje sporazuma, albanska vlada je slala svog ministra inostranih
188

Ivo Andri 23. avgusta 1938. u svojstvu ministra pomonika za vanjske

poslove cirkularnim pismom o "iseljavanju muslimana iz June Srbije" obavjetava iz
Beograda jugoslavensko poslanstvo u Londonu: "Potrebno je, ipak, ve sad rei da se
radi, ukoliko se nas tie, na iseljavanju iz June Srbije ivlja turskog jezika i turske
kulture. Prema naim statistikim podacima turska manjina u Jugoslaviji broji oko
150.000 dua, dok Turci smatraju da njen broj dostie i do 250.000. U tim granicama
svakako e biti utvrena iseljenika kvota. Za nas kao i za Tursku ovo nije samo jedno
nacionalno-politiko pitanje, kao to se to esto pominje. Socijalni razlozi nam naroito nalau da se to pre ostvari plan o iseljavanju turskog ivlja. Iseljavanjem Turaka
oslobodile bi se velike povrine ziratnog zemljita na kome bi se mogao smestiti veliki
broj naih sunarodnika iz pasivnih krajeva drave (Crna Gora, Dalmacija, Hercegovina, Lika)" - opir. I. Andri, Diplomatski spisi, Beograd 1992, 193-194.
189 P. Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, feljton, "Danas", Beograd 16. septembar 1998.
190 H. Bajrami, Debimi dhe shperngulja e Shqipareve ne Turqi. Dokumente,
Prishtine 1996, 324-331.
191 ASSIP, PO 1938, f. 28, pov. br. 579; A. Avdi, Jugoslovensko-turski pregovori, 124.
232

Iseljenika politika balkanskih drava i pitanje muslimana ...

poslova u Tursku. Na primjeni sporazuma insistirali su Ministarstvo poljoprivrede i Glavni generaltab, a to miljenje je zastupalo i Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije, vie dravnih organa i naunih institucija.192 Turske vlasti su bile planirale da iseljenike iz Jugoslavije nasele
na granine prostore prema Kurdima u Iranu i Iraku. Pokuaj naseljavanja
domaeg turskog stanovnitva u ove predjele nije uspio jer Turci nisu
eljeli da idu u brdske i borbama izloene krajeve.193
Izvjesnu nedoumicu su meu zapadnim zemljama u vezi ovog
sporazuma unosile nejasne granice izmeu "muslimana" i "Turaka". U
martu 1938. Haydar-beg, turski ministar, je u Beogradu u razgovoru sa
svojim albanskim kolegom precizirao stav svoje vlade o sporazumu za
iseljenje Turaka iz Jugoslavije. On je izjavio da je u vezi sa iseljavanjem dobio striktna uputstva od predsjednika Turske, Kemala Ataturka, da Turska nije muslimanska republika, niti je to trebala da postane
prihvatanjem muslimana ostalih "rasa". Turska vlada nije htjela da otvori
vrata albanskim iseljenicima iz Jugoslavije. Na ovakve tvrdnje Haydarbega albanski ministar ga je upitao koliko onda ima Turaka u Jugoslaviji.
Ovaj je odgovorio da se radi o 250.000 osoba. Oito je, meutim, da je
ovaj sporazum trebao da se primijeni na kompleksnoj etno-vjerskoj
strukturi stanovnitva Kraljevine Jugoslavije. Poetkom oktobra 1938.
proao je kroz Novi Pazar reisu-l-lema Fehim ef. Spaho i, na kratkom
zadravanju, pozvao Bonjake u Sandaku da svoju zemlju ne naputaju,
jer je njihova, da su je oni stekli.194 Evropski diplomatski posmatrai nisu
imali principijelnih primjedbi protiv konvencija o iseljavanju muslimanskog stanovnitva, mada su konvencija, kao to je bila turskorumunska i tursko-jugoslavenska, podrazumijevale izvjestan stepen pritiska na stanovnitvo kako bi se primoralo na iseljavanje. Dokumenti
otkrivaju i stalno prisutnu dvolinost kod diplomatskih posmatraa, pri
etno-vjerskom poimanju muslimanskih manjina, koja je djelimino bila u
192

I. Andri, Diplomatski spisi, 339. Veliki broj zahtjeva za iseljavanjem iz

Jugoslavije neki su istraivai pokuavali da protumae kao "nedoraslost graanskom
pravnom poretku", bez uzimanja u obzir djelovanja svih faktora koji su pratili i podstrekivali obim emigracije. Opir. M. Ekmei, Uloga islama u socijalnom i politikom
razvoju Balkana, u: Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), 49.
193 A. Avdi, Jugoslovensko-turski pregovori, 124.
194 O posjeti reisu-l-uleme Sandaku vidi: R. K, Put Reis-ul-uleme po istonoj
Bosni, Sandaku, Metohiji i Kosovu, Glasnik IVZ Kraljevine Jugoslavije, br. 11, Sarajevo novembra 1938, 404.
233

Safet Bandovi

samim stvarima, a djelimino zavisila od znanja, predrasuda i njihove

isto politike opredjeljenosti.195 Nova, masovna iseljavanja muslimanskog stanovnita iz balkanskih drava u Tursku nastavie se, u nekoliko
talasa, nakon Drugog svjetskog rata.

195

M. Dogo, Muslimani kao etnike i verske manjine u jugoistonoj Evropi izmeu dva svetska rata, 462.
234

Esad KURTOVI
NEKI POKAZATELJI O POSLOVANJU
VUKA PETKOVIA, TRGOVCA IZ PLJEVALJA
***
Prema dosad poznatom Vuk Petkovi pripada znaajnijim trgovcima
sa podruja Pljevalja iz druge i tree decenije XV. stoljea. Mali broj podataka koji govore o Vuku Petkoviu, skoro iskljuivo kreditnih ugovora,
uslovio je njegovo pominjanje i poznavanje samo u osnovnim potezima
koje diktira beivotni kancelarijski formalizam dunikih knjiga. Njegova
pozicija apostrofirana je u dosadanjim istraivanjima, naroito kod Desanke Kovaevi-Koji u pionirskom pristupu prilikom sagledavanja ukupnog zaduivanja trgovaca iz srednjovjekovne Bosne i Rue uk kroz
zasebno prilaenje trgovcima pljevaljskog kraja.1 U vezi sa Vukom Petkoviem trgovcem iz Pljevalja do sada je govoreno o ukupnoj sumi zaduivanja koja se vrijednovala i demonstrirala kroz dva priblino slina
rauna. Prema prvom ukupna zaduenja Vuka Petkovia mjerena su iznosom od 323 dukata, 72 perpera i 65,5 groa2, a po drugom 323,5 dukata, 47
perpera i 50,5 groa.3 Znalo se i da je Vuk Petkovi napravio deset debitnih
ugovora u Dubrovniku.4 Na ovom mjestu prikupljeni pokazatelji neto su
precizniji, u ukupnom raunu bitnije ne odstupaju od dosadanjih, ali kroz
njihovo ralanjeno i detaljnije iznoenje otvaraju se vrata drugaijim
formama sagledavanja pokazatelja o zaduivanju trgovaca iz zalea u
Dubrovniku, naroito u liku Pljevljaka Vuka Petkovia.
1

Kovaevi-Koji Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Veselin Maslea, Biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo 1978, 177; uk Rua,
Pljevlja i pljevaljski kraj u dubrovakoj arhivskoj grai, Glasnik Zaviajnog muzeja 1,
Pljevlja 1999, 55-67, 60.
2
Kovaevi-Koji Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, nap. 7 na str. 177.
3
uk Rua, Pljevlja i pljevaljski kraj u dubrovakoj arhivskoj grai, 60.
4
Isto.
235

Esad Kurtovi

Potrebno je istaknuti da su izvorne informacije o ovom trgovcu trenutno dostupne samo preko grae Dubrovakog arhiva. Kao i u drugim
brojnim sluajevima kada su trgovci u pitanju, o njemu nita ne govore
izvori domae provenijencije. Pored Vuka dubrovaka graa pominje kao
Pljevljaka i Nikolu Petkovia. Vuk Petkovi se javlja u vie navrata u
izvorima u periodu 1429.-1435.g., a Nikola Petkovi u dva navrata 1430. i
1431.g. Krajem oktobra 1430.g. Nikola se javlja zaduenjem kod dubrovakog vlastelina Damjana Sorkoevia na 15 dukata. Kod istog kreditora
zaduuje se decembra 1431.g. na 42 dukata.5 Po prezimenu i bliskom vremenu pojave, Vuk i Nikola Petkovi su vjerovatno bili u odreenom srodstvu. Moglo bi biti i da su bili braa. Uprkos ubjedljivoj vezi, po kojoj bi
po prezimenu ocrtan izvjesni Petko bio njihov otac, detaljnijih podataka o
prirodi srodstva meu njima i njihovom rodonaelniku ipak nema i ponueno bi bila jedna od moguih pretpostavki kojom bi se Petkovii povezivali sa Pljevljima. Prema ouvanim debitnim ugovorima koji se kreu u
fragmentu od svega est godina moe se zakljuiti da je njihov znaaj dosta
vei na podruju Pljevalja, nego to to ti isti dokumenti na prvi pogled
mogu prikazati. I tu bi se moglo pretpostaviti da su Petkovii proizvode
svoje sredine uspjeno plasirali na dubrovakom tritu, a da su zaduenja
u robi (najvjerovatnije tkanine) preprodavali u svojoj sredini. Vie zaduivanja u nizu pokazivalo bi da su svoje dugove vraali na vrijeme, pa time,
kao odrazu i imali dobre poslovne veze u Pljevljima i okolnom podruju.
Na alost, o tom segmentu njihovog djelovanja u zaleu informacije izostaju u potpunosti.
***
Prema poznatom, Vuk Petkovi se prvi put pominje poetkom juna
1429.g. u konstelaciji koja podrazumijeva da je i od ranije dolazio u Dubrovnik. Tada je u jednom danu oduzeto 12 bala tkanina koje je on imao
kod Rafaela Guetia i Junija Gundulia u Dubrovniku.6 Nije poznato kako
5

Nicola Petchouich de Pleuglie confetior quod super me et omnia mea bona

obligo me dare et soluere ser Damiano Ju. de Sorgo ducati auri quindecim (31.10.
1430.g.), Dravni arhiv u Dubrovniku, Debita Notariae, XV, 7; Nicola Petchouich de
Pleuglie confiteor quod super me et omnia bona mea obligo me dare et soluere ser
Damiano Ju. de Sorgo ducati auri quadriginta duos usque ad unum mensem proxime
futuris (18.12. 1431.g.), Isto, 155.
6
"ad instantiam Iacobi ... [nisam uspio deifrovati] Ziuchi et tutores suorum
sequestrasse penes et in manibus ser Raphaelis Marini Ra. de Goze petias sex panni ad
236

Neki pokazatelji o poslovanju Vuka Petkovia, trgovca iz Pljevalja

se ova njegova havarija zavrila, ali sasvim je jasno da je u odreenim

poslovima Vuk znaajno uestvovao i prije nego to je evidentiran njegov
prvi pokazatelj, jer on upravo govori o njegovoj ranijoj djelatnosti koja nije
bila do kraja izvrena.
U istome danu, juna 1430.g. zabiljeena su dva debitna ugovora
Vuka Petkovia. U prvom ugovoru Vuk Petkovi se zajedno sa, zemljakom, Pljevljakom Vukcem Tvrtkoviem zaduio kod Martola oria na
iznos od 40 dukata.7 U drugom ugovoru Vuk se sam zaduio kod Damjana
Sorkoevia na iznos od 20 dukata.8 Poetkom februara 1431.g. Vuk
Petkovi je napravio vie zaduenja. Zaduio se kod Damjana Sorkoevia
na iznos od 53 dukata i 19 groa9, kod Martola oria na 23,5 dukata10,
kod Nikole Brajkovia na 37 dukata i 27 groa11 i kod Radaa Ostojia
zvanog Zubac na 47 perpera i devet groa.12 Poetkom jula 1431.g. Vuk
Petkovi napravio je etiri zaduenja u ukupnom iznosu od 139 dukata i

extimationem de bonis Vuchi Petchouich de Spleua [? s Pleua]", DAD, Diversa

Cancellariae, XLV, 234v (02.06. 1429.g.); "ad instantiam Laurentii Martoli de Goze
sequestrasse penes et in manibus ser Iunii Io. de Gondola in duana petias sex panni de
bonis Vuchi Petchouich de Spleua", Isto. Na ovom mjestu Rua uk je govorila samo
o sekvestriranju 'est komada tkanine', a vidimo da se radi o dva puta po est 'komada',
uk Rua, Pljevlja i pljevaljski kraj u dubrovakoj arhivskoj grai, nap. 26 na str. 60.
7
Nos Vuchus Petchouich et Vocha Tuertchouich confitemur quod super nos
et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere ser Martolo de Georgio ducatos
auri quatraginta usque ad unum mensem proxime futuris (10.06. 1430.g.), DAD, Deb.
Not., XIV, 405. Da je Vukac Tvrtkovi iz Pljevalja pokazuje njegovo kasnije zasebno
zaduivanje: Ego Vocha Tuertchouich de Pleuglie confetior quod super me et omnia
mea bona obligome dare et soluere Nicole Braichouich yperperos undecim (01.02.
1431.g.), Isto, XV, 31.
8
Ego Vochus Petchouich de Pleuglia confiteor quod me et omnia bona mea
obligo me dare et soluere ser Damiano Ju. de Sorgo ducati auri viginti usque ad unum
mensium proxime futuris, Isto, XIV, 405.
9
Ego Vochus Petchouich de Pleuglia confetior quod super me et omnia bona
mea obligo me dare et soluere ser Damiano Ju. de Sorgo ducati auri quinquaginta tres
et grossos 19 usque ad unum mensem proxime futuris (01.02. 1431.g.), Isto, XV, 30v.
10
Et similiter dare et soluere ser Martolo de Georgio ducati auri viginti tres
cum dimidio, Isto.
11
Et similiter dare et soluere Nicole Braicouich ducati auri triginta septem et
grossos viginti septem, Isto.
12
Ego Vochus Petchouich de Pleuglia ... yperperos quadriginta septem et
grossos nouem, Isto, 31.
237

Esad Kurtovi

jedan perper. Zaduio se kod Martola oria na 44 dukata13, kod Marina

Sorkoevia na 38 dukata14, kod Damjana Sorkoevia na 36 dukata15 i
kod Radaa Ostojia na 21 dukat i jedan perper.16
Vuk Petkovi je zabiljeen i u knjizi dunika Marina Gradia maja
1433.g. za dug od 103 perpera i 4 groa od poetka jula 1431.g.17 To bi
pristajalo vremenu njegovog tadanjeg zasvjedoenog prisustva, kada je
napravio zaduenja kod vie debitora. Juna 1434.g. Vuk Petkovi zaduuje
se kod Nikole Brajkovia na iznos od 15 dukata i 9 groa.18 Marta 1435.g.
Vuk se zaduuje kod Radaa Ostojia Zupca na iznos od 36 dukata.19
vrijeme
10.06.
1430.g.
10.06.
1430.g.
01.02.
1431.g.
01.02.
1431.g.
01.02.
1431.g.
13

Pregled ugovora o zaduivanju Vuka Petkovia:

dunici
kreditor
iznos
Vuk Petkovi + Martol ori
40 dukata
Vukac Tvrtkovi
Vuk Petkovi
Damjan
20 dukata
Sorkoevi
Vuk Petkovi
Damjan
53 dukata i 19 groa
Sorkoevi
Vuk Petkovi
Martol ori
23,5 dukata
Vuk Petkovi

Nikola Brajkovi

37 dukata i 27 groa

Ego Vochus Petchouich de Pleuglie confetior quod super me et omnia bona

mea obligo me dare et soluere ser Martolo de Georgio ducati auri quatraginta quatuor
usque ad unum mensem proxime futuris (04.07. 1431.g.), Isto, XV, 93v.
14
Et similiter dare et soluere ser Marino Ju. de Sorgo ducati auri triginta
octo, Isto.
15
Et similiter dare et soluere ser Damiano de Sorgo ducati auri triginta sex,
Isto.
16
Et similiter dare et soluere ser Rada Hostoich ducati auri viginti unum et
yperperos unum, Isto.
17
Voch Petcouich de Plaugle per notariam adi 4 luio 1431 yperperos 103
grossos 6 (12.05. 1433.g.), Diversa Notariae, XVIII, 31v.
18
Ego Vochus Petchouich de Pleuglie confetior quod super me et omnia bona
mea obligo me dare et soluere Nicole Braichouich ducati auri quindecim et grossos 9
usque ad mensem duos proxime futuris (16.06. 1434.g.), Deb. Not., XVI, 232.
19
Ego Vochus Petchouich de Pleuaglia confetior quod super me et omnia
bona mea obligo me dare et soluere Rada Ostoich Xuba ducati auri triginta sex
usque ad unum mensem proxime futuris (10.03. 1435.g.), Isto, XVII, 71v.
238

Neki pokazatelji o poslovanju Vuka Petkovia, trgovca iz Pljevalja

01.02.
1431.g.
04.07.
1431.g.
04.07.
1431.g.
04.07.
1431.g.
04.07.
1431.g.
04.07.
1431.g.
16.06.
1434.g.
10.03.
1435.g.
Ukupno
1435.g.

Vuk Petkovi
Vuk Petkovi
Vuk Petkovi

Rada
Ostoji 47 perpera i 9 groa
Zubac
Martol ori
44 dukata

Vuk Petkovi

Marin
Sorkoevi
Damjan
Sorkoevi
Rada
Ostoji
Zubac
Marin Gradi

Vuk Petkovi

Nikola Brajkovi

Vuk Petkovi
Vuk Petkovi

38 dukata
36 dukata
21 dukat i 1 perper
103 perpera i 4 groa
15 dukata i 9 groa

Vuk Petkovi

Rada
Ostoji 36 dukata
Zubac
zaduivanje Vuka Petkovia 1430.- 363,5 dukata
151 perper
68 groa

***
Prema broju kreditora, zaduivanja Vuka Petkovia su ea i
interesantnija za iru analizu. Na njegovom primjeru da se vidjeti kako
ralanjeno posmatranje, naspram globalnog zaokruivanja kvantiteta
njegovih zaduivanja, moe da proizvede nove uglove razmiljanja, kao i
da nijansira razinu moguih opih zakljuka koje visina zaduivanja moe
da ponudi kao pokazatelj ekonomske snage domaeg trgovca. Od onoga
to nam je poznato, u oko 6 godina, ukupan iznos tih poznatih zaduenja je
oko 415 dukata (ukupno zaduivanje 363,5 dukata, 151 perper i 68 dinara
pretvoreno u dukate po zvaninom kursu: 1 mletaki zlatni dukat = 36
dubrovakih srebrenih dinara = 3 perpera dubrovakih srebrenih dinara).
Opi zakljuak o ovim ciframa vue za sobom zamke do pogrene procjene razine njegove ekonomske moi. Ralanjenim praenjem njegova
ekonomska pojava dolazi u drugaiju kontekstualizaciju i na svakoj etapi
sagledavanja izaziva opravdanu sumnju. I u ovako relativno kratkom
periodu da se primjetiti da vremenske praznine u ritmu njegovih zaduivanja pokazuju da pojedine etape njegovog poslovanja uope nisu
poznate, pa time svaka vrsta ocjene njegove imovinske snage i shodno
239

Esad Kurtovi

tome pozicije u drutvu, moe doi u pitanje. Iza ope konstatacije o okvirima njegovog poslovanja i ostvarenom obimu, pokazatelji o broju zaduivanja i broju kreditora dovode do promaaja.
Pratei tabelarni pregled pokazuje da je Vuk napravio 13 zaduenja
kod 6 kreditora. Osim u jednom sluaju, Vuk se najee pojavljuje sam u
ugovorima o zaduivanju. Ova svojevrsna raznovrsnost ipak ne pokazuje
njegov ei boravak kod kreditora. Svojih 13 zaduivanja Vuk je napravio
ipak u samo pet navrata, a u periodu od tri godine, tj. od jula 1431. do juna
1434.g. o njemu ne znamo nita. Ta praznina je ipak oko polovine izvorima zasvjedoenog njegovog poslovanja koju ne vidimo u dosad datim
globalnim raunicama ukupnog zaduivanja.
Detaljniji uvid daje jo drastiniji nesklad. Vuk Petkovi je u toku
samo jedne godine (1431.) u dva navrata napravio ak 9 zaduenja u
ukupnom iznosu od preko 300 dukata. To je preko 2/3 te skoro 3/4 iznosa
njegovih ukupnih zaduivanja (oko 72,3% od njegovog ukupnog zaduivanja). Ako jo blie lociramo ta dva navrata (1. februar 4. juli 1431.g.)
dolazimo do raunice koja govori o trgovcu koji u samo pet mjeseci pravi
zaduivanje od preko 300 dukata. Pred globalnim raunicama ukupnog
zaduivanja pojedinih trgovaca koje mu mogu odrediti liniju nekih
relativnih prosjenosti, ovo je ipak vrh na dijagramu koji je i pokazatelj
njegovog prisustva sa izuzetnom i znaajnom drutvenom ulogom na podruju Pljevalja. Prema navedenom on je ubjedljivo najjai trgovac pljevaljskog kraja u svome vremenu. Oito se dobro snalazio i u Dubrovniku.
U istom tom periodu zaduivao se 9 puta ali kod svih 6 kreditora kod kojih
se pojavljivao i u svojih ukupnih 13 zaduivanja. Njegovu snalaljivost, ali
i kompetentnost pred dubrovakim trgovcima u ovih 6 mjeseci ocijenili bi
izuzetnom. U svemu tome on se, u jednom danu (4. jula 1431.g.), zaduio
na oko 138 dukata. I to bi bio varljivi odraz zaduivanja osrednjeg ili jaeg
trgovca u globalnom nizu trgovaca na irem podruju. No, kako taj iznos u
jednom danu ugovara kod ak 5 razliitih kreditora, dobijamo izraz iskazane komunikativnosti Pljevljaka sa Dubrovanima koja premauje sve
razine ustaljenih prosjenosti koje nude aktualni globalni rauni. Time u
njegovom sluaju dobijamo pravi kuriozitet. U jednom poznatom kratkom
poslovnom fragmentu prepoznajemo ira podneblja. Sputanjem sa oko 6
godina izvorima potkrijepljene poslovnosti, preko 6 mjeseci angairanijeg
rada jednog trgovca dolazimo do samo jednog dana i saznanja o uspostavljanju vie poslovnih kontakata kao jednom od pokazatelja dobrih kvaliteta
poslovnosti pojedinca i mogunosti tadanjeg vremana. Vukovu znaajnu
240

Neki pokazatelji o poslovanju Vuka Petkovia, trgovca iz Pljevalja

poziciju u ovom estomjesenom periodu i ovdje pominjanom danu pojaali bi konavoskim kontekstom, tekuim Konavoskim ratom koji je
upravo ugroavao promet i komunikaciju primorja sa zaleem u tom vremenskom periodu.
Umjesto zakljuka
Pljevljak Vuk Petkovi pripada manjem krugu poznatih pljevaljskih
trgovaca prve polovine XV. stoljea. Uvid u njegova zaduivanja u Dubrovniku pokazuje ga kao trgovca koji je imao razgranatu trgovinsku mreu
sa Dubrovanima. On je bio znaajan odraz izgraene domae poslovnosti
koja je nosila trgovinske veze primorja sa zaleem. Detaljniji uvid u proces
zaduivanja kroz primjer Vuka Petkovia demonstriran je kao pokazatelj
naina na koji se dalje mogu dograivati i eksploatirati pionirska proraunavanja ukupnih zaduivanja u daljem istraivakom radu i potrazi za
sagledavanjem sveukupnog ritma kretanja i poslovnosti domaih trgovaca.

241

Aktuelnosti

erbo RASTODER
TA JE MULTIKULTURALIZAM ?
(Crnogorski kontekst razumijevanja ovoga pojma)
Multikultura i multikulturalizam se u posljednjoj deceniji u Crnoj
Gori esto spominju i pored toga to se sadraj tih pojmova razumijeva na
razliite naine. Najee se upotrebljavaju kao omiljena deklarativna floskula u politikom govoru, kojom se po principu samodopadljivosti pokuava proklamovati neki cilj koji bi korespondirao sa modernim svjetskim
trendovima. S druge strane i u svijetu se pojam multikulturalnosti razumijeva na razliite naine, bilo na teorijskoj ili praktinoj ravni. Otuda odgovor na pitanje ta je multikulturalizam nuno sadri rizik uproavanja i redukcije koji proizilazi iz perspektive koje ga posmatrate. Teoretiari su uoili da se multikulturalizam pojavio kao snaan indikator krize projekta
moderniteta, odnosno postavljanja prava na razliitost. Zato se uglavnom
razumijeva u kontekstu izmeu univerzalnog i razliitog (partikularnog) i
nerijetko doivljava kao liberalni odgovor na izazove savremene demokratije. U tom smislu multikulturalizam postaje civilizacijski izazov, jer
prevazilazi specifinosti svakog pojedinanog i nacionalnog konteksta u
savremenom drutvu. Zato to se, nerijetko, multikulturalizam razumijeva
kao brana diskriminaciji, rasizmu, te raznim oblicima asimilacije i integracije, teoretiari prave razliku izmeu pojmova multikulturalnosti i multikulturalizma, gdje se pod prvim podrazumijeva slika drutva u kulturnoj i
etnikoj heterogenosti a pod drugim kao prihvaena i prepoznata injenica
na kojoj se temelji aktuelna politika neke dravne zajednice. U tom smislu
su standardi multikulturalizma svakodnevno suoavani sa vrijednostima
razliitog i pluralnog i njegovog praktino-politikog uobliavanja i afirmisanja kroz institucije sistema. Kao primjer takve prakse najee se navodi
Kanada koja je promovisala multikulturalizam kao zvaninu dravnu
politiku. Meutim, kanadski diskurs multikulturalizma se donekle razlikuje
od diskursa u starim evropskim drutvima, kakvo je i crnogorsko, unutar
kojih definisanje pojma multikulturalizma nuno nosi naboj istorijskih,
243

erbo Rastoder

etnikih, konfesionalnih, socio-ekonomskih, kulturolokih, pa i dravnih

specifinosti. Jer, politika multikulturalizma nuno otvara proces formiranja identiteta, unutar konteksta razlika i samim tim ustaljenih obrazaca i
stereotipa na kojima poivaju slina drutva. Istovremeno multikulturalizam provocira dileme izmeu opteg i partikularnog, odnosno ako se on razumije kao poeljni normativni kontekst ili javno dobro kojim se osnauje
stabilnost ureenog drutva on postaje dio politike kulture. Uoava se da i
drutva koja imaju ureenja u skladu sa liberalnim i demokratskim naelima nijesu liena pojava koje negiraju osnovne postulate multikulturalizma, posebno ako se on razumijeva kao princip koji ovjeka stavlja na
prvo mjesto i ako se zna da je mogu samo onda kada drutvo posjeduje
sposobnost da sve "druge" prihvati na isti nain kao sebe. Tada multikulturalizam postaje jedna od etikih mogunosti , koja negira zatvorenost i
samodovoljnost i koja prihvata injenicu da su ljudi razliiti i da oni imaju
razliite naine ivota , kao i to da je svaka kultura jedna velika i otvorena
mogunost za sve njene pripadnike. Tu se ve javlja problem manjine i veine, odnosno odnosa multikulturalizma i liberalizma koji je indiferentan
prema grupama i poiva na principima univerzalnosti. Time se multikulturalizmam javlja kao savremen izazov modernog drutva. Tanije, multikulturalizam postaje izazov unutar kojeg treba izbalansirati kolektivna i individualna prava u slobodnom i otvorenom drutvu i on se u tom kontekstu
razumijeva kao liberalna teorija manjinskih prava (multikulturno graanstvo) ili jedno od moguih politikih rjeenja za kulturni pluralizam.
Zbog toga to se, nerijetko, u drutvu javlja paralelizam izmeu javnog i
privatnog predstavljanja, ljudi esto kriju partikularne aspekte svog identiteta to je osnova za nejednakosti i dominacije. Pokuaji da se realizuje
ideal univerzalnog graanstva u javnoj sferi (to je jedan od osnovnih koncepata liberalizma) nuno provocira napetosti izmeu univerzalnog i partikularnog, opteg i posebnog. Zato se moderno itanje liberalizma sve vie
razumijeva kao "politika razlika", jer klasini liberalizam ne poznaje ideju
kolektivnih prava ni grupnih identiteta i zato multikulturalizam, koji poiva
i na tim premisama, nije predmet sadraja klasinih pojmova liberalne teorije. Tolerancija se danas smatra liberalnim odgovorom na pitanje razliitosti, odnosno harmonijom razliitosti. Ona se kao stav, vrijednost i princip
sastoji u njegovanju prakse unutar politike zajednice, koji manjinama
omoguavaju da se ponaaju u skladu sa sopstvenom kulturom i da se u
tome ne ograniavaju sve dotle dok ne naruavaju vrijednosti dominatne
kulture. Iz toga je proistekla obaveza prihvatanja ideje distributivne pravde,
244

ta je multikulturalizam?

odnosno korektivne uloge drave u podravanju manjinskih kultura. Multikulturalizam zahtijeva priznavanje jednakih vrijednosti svih stabilnih i
ivotnih zajednica unutar drutva, odnosno shvatanje da se politiko drutvo sastoji od razliitih zajednica i ne pripada ni jednoj od njih. Tanije, ni
jedna nije unaprijed ovlaena da dravu i politiko drutvo predstavlja kao
svoje. Ona je svojina svih graana koji kao individue imaju precizno definisana prava i obaveze. U tom sluaju se radi o savremenom poimanju
graanske drave. I dok uglavnom savremeno razumijevanje multikulturalizma podrazumijeva promociju postojanja razliitih kultura u istoj zemlji,
treba naglasiti da ovaj pojam moe znaiti i uzajamnu izolaciju kultura u
interpretaciji rasista koji su svoje shvatanje junoafrikog multikulturalizma prepoznavali u "apartheidu", kada su razliite kulture bile silom i
okrutno razdvojene.
Izvan navedenog teorijskog diskursa, unutar kojeg postoje dileme
koje predstavljaju globalni izazov savremenog drutva, postoji i druga
ravan problematike pitanja multikulturalizma, koja nije nita manje sloena
i inspirativna. Sutina ovoga problema je prije svega aksiom da se multikulturno drutvo ne stvara, ve ono proistie iz konkretne realnosti. A ona
je takva, da danas u svijetu nema drutva koje ima ambiciju da bude demokratsko a koje u svom kulturnom identitetu ne njeguje, odnosno ne prepoznaje, razliitost civilizacijskog nasljea. Podruje Balkana, a time i Crne
Gore je postalo sinonimom razliitosti, koje je u vrijeme buenja nacionalne svijesti i formiranja nacionalnih pokreta, sa krajnjim ciljem formiranja nacionalnih drava, postalo tradicionalno konfliktno sa izvoritima
koja su se najee pronalazila u razliitom poimanju ishodita identiteta.
Tako tokom XIX, a posebno u XX vijeku, dolazi do procesa spajanja vjerskog i nacionalnog i samim tim, autohtoni multikulturalizam koji je uvijek
postojao nezavisno od naina njegovog shvatanja, dobija i nacionalni kontekst. Zato se danas multikulturno drutvo istovremeno vezuje za etniku
posebnost i koegzistenciju etnikih zajednica. U teorijskoj ravni bi to znailo da multikulturalizma nema bez pluralizma i demokratije, odnosno ambijenta unutar kojeg se ono prepoznaje kao vrijednost i unutar kojeg postoje autentini promoteri tih vrijednosti. Zato je svako drutvo multikulturno samom injenicom to u osnovi sopstvenog identiteta ima razliite
slojeve nasljea. Pogotovu je danas besmisleno govorititi o istoti bilo kojeg drutva, jer jednostavno na granicama kultura ne postoje carinici. Meutim, prepoznavanje razliitosti nasljea je osnovna sadrina kulturnog
identiteta i politike samopotvrivanja. To je univerzalna odrednica svih
245

erbo Rastoder

kulturnih naroda. Tu se ve dolazi u najosetljiviju ravan svih balkanskih

drutava, koja su svoj identitet u principu pokuavala da izgrade potiranjem
identiteta drugog, stvarajui na taj nain unikulturni model kao dominatan
oblik dominacije jednog subjekta. Zrela drutva uglavnom biraju priu koja
im daje osnovu za optimizam iji je sadraj prevashodno kulturoloki, a
manje politiki, unutar kojeg se razliitost kultura i nacija vidi kao prednost, a ne kao hendikep. Takvu vrstu civilizacijske emancipacije imaju
drutva koja ne sumnjaju u osnovu sopstvenog identiteta i koja u poznavanju i njegovanju razliitih kulturnih sadraja vide mogunost za osposobljavanje za globalnu civilizacijsku komunikaciju. Dakle, injenica da u
nekoj sredini postoji razliito civilizacijsko naslee u istorijskom smislu i
da postoje razliite etniki subjekti, ne znai i da je to po principu automatizma multikulturno i multinacionalno drutvo. Takvo drutvo je realnost,
dok je multikulturalizam oblik kulturne politike koja tei ravnopravnom
koegzistiranju kultura. S druge strane multinacionalnost na ravni realnog u
demokratskom poimanju toga pojma znai koegzistenciju prethodno identifikovanih etnikih subjekata. Ona se prepoznaje po stepenu heterogenosti
uesnika. Teoretiari ove problematike ee upotrebljavaju pojam interkulturalizam pod kojim prepoznaju kulturnu politiku koja pretpostavlja
uzajamnost, ravnopravnu i punopravnu razmjenu meu svim kulturama
koje su u kontaktu. Za razliku od multikulturalizma, interkulturalizam je
dinamian pojam kao kulturna strategija na djelu. Interkulturalizam polazi
od uvjerenja da postajemo bogatije osobe saznanjem i iskustvima o
razliitim kulturama u susretanju, te on podrazumijeva ne samo potovanje
i prihvatanje razlika, ve i svijest o potrebi dodira i znanja sa drugim kulturama. Odnosno, polazi se od pretpostavke da je najmanja mogua razlika
meu ljudskim biima ona koja postoji meu jednojajanim blizancima.
Njima je i nasljee i okruenje isto. Ipak oni razlikuju jedan drugoga i
uspostavljaju odnos koji polazi od te razlike. Dakle, razliitost je osnova
komunikacije, odnosno zajednica iskustva je ono to predstavlja osnovu za
uspostavljanje komunikacije. Pri tome, komunikacija zavisi od stepena zajednikog iskustva, ukoliko je ono vee komunikacija je laka i obratno.
Meutim sutinsko pitanje multikultarizma se prepoznaje u sposobnosti
drutva da slobodno komunicira unutar razliitog kulturolokog konteksta i
dinamizira interkulturnu razmjenu kroz postojanje organizovanih subjekata
koji u afirmaciji sopstvenog nasljea imaju mogunost samopotvrivanja.
Zbog toga samo demokratska drutva mogu biti stvarno multikulturna
drutva. Nedemokratska drutva simuliraju multikulturu na nain to centri
246

ta je multikulturalizam?

moi mehanizmima kontrole diktiraju sadraj kulturne razmjene i obim

njegovanja multikulturalnosti (kakav smo imali sluaj u komunizmu). Umjesto da moja sloboda bude ograniena slobodom drugih, ona je na ovim
prostorima u jednom vremenu bila shvaena i prihvaena kao sredstvo negacije samog pojma slobode. U takvom ambijentu je dijalog bio simulacija
i zato je stran kao nain komunikacije. U stvari, netolerancija se na ovim
prostorima hranila neznanjem, te je edukacija i emancipacija prioritetni
drutveni cilj. esto se prepoznatljivi recidivi netolerancije pokuavaju
pretvoriti u opta naela pomou kojih bi se homogenizovala odreena
grupacija po principu permanetne proizvodnje "neprijatelja". Zato su takva
drutva nuno zatvorena. S druge strane, multikulturna drutva injenicom
da su otvorena unutra, sposobna su i za komunikaciju sa spoljnim svijetom.
U tom smislu Crna Gora moe biti dobar primjer na Balkanu. Ne samo
zato to objektivno na ravni politike, eli valorizovati svoju "priu" o multietnikom, a time i multikulturnom skladu, za ta objektivno ima istorijsko
uporite i to se takva pria u biti razlikuje od paranoine i ksenofobine
"prie" unutar razliitih "teorija zavjere", ve prije svega zato to se nazire
volja kojom bi takva pria bila osnaena i konkretnim pomacima. Sa stanovita drave to znai ravnopravan tretman razliitih kulturnih zajednica
(to jo nije sluaj), heterogenost konzumenata kulture (u tom smislu su
vidljivi pomaci) i institucionalizacija kulturne i nacionalne heterogenosti (u
tom smislu se prave poetni pomaci).
U svim ovim drutvima u tranziciji se problem demokratizacije primarno pojavio kao pitanje zatite manjinskih prava. Ona drutva koja su
uspjela da uspostave demokratsku vlast na osnovu refleksije izbora su
uspjeno premostila prvu fazu tranzicije. Ona koja su umjesto izbora odabrala silu, ula su u zonu permanetne destrukcije i njih tek oekuje proces
izgradnje demokratske infrastrukure. U tom kontekstu Crna Gora je s jedne
strane jo na poetku legitimisanja dravnog okvira i u procesu izbora
sopstvene identifikacije kao nacionalne dravne ili politike zajednice i sa
tog stanovita ini ambijentalan okvir relativno (ne)povoljan za daljnji
proces unutranje demokratizacije, pa time i daljnje demokratizacije meunacionalnih odnosa. U tom smislu se ve naziru procesi i pojave koje multikulturalizam prepoznaju kao osnovu humanog razvoja. Prihvatanjem evropskog koncepta razvoja i osnovnog svatanja kulturnih prava iskazanih u
preambuli Evropske kulturne konvencije iz 1954.godine, koja predstavlja
polaznu taku za politiku kulturne saradnje Savjeta Evrope, Crna Gora nastoji postati dio evropskog drutva. U tom smislu Evropska deklaracija o
247

erbo Rastoder

kulturnim ciljevima usvojena na konferenciji ministara kulture u Berlinu

1984. godine, kada je prihvaena ideja da raznolikost batine predstavlja
kulturno bogatstvo koje ini osnovu napretka ka evropskom jedinstvu, kao
i Zavrna deklaracija sa Prvog samita efova i vlada Savjeta Evrope (Be,
8-9. oktobar 1993) kojom je ustanovljeno da e evropska kulturna saradnja
imati sve znaajniju ulogu u pomaganju i odravanju demokratije i stabilnosti kroz isticanje pozitivnog stava prema kulturnim razlikama, sve vie
predstvaljaju evropski kontekst razumijevanja ovoga pitanja u Crnoj Gori.
Poseban znaaj u procesima implementacije evropskih vrijednosti i shvatanja multikulturalizma se pridaje Okvirnoj konvenciji za zatitu nacionalnih manjina iz 1995. godine. Naela iz ove konvencije: nediskriminatorski odnos prema identitetu (vjeroispovijesti, jeziku, tradiciji, kulturnoj
batini); omoguavanje upoznavanja kulture, jezika i istorije manjina, naroito kroz formiranje nezavisnih institucija, te uee u kulturnom, drutvenom i ekonomskom ivotu nacionalne zajednice postaju i dio nekih
kljunih dokumenata u oblasti kulturne i obrazovne politike, te programskih principa medija u Crnoj Gori. U "Knjizi promjena" iz 2001. godine,
kljunom dokumentu reforme obrazovanja u Crnoj Gori, kao principi na
kojem e poivati reforma obrazovnog sistema navedeni su pored ostalih i
principi "jednakih mogunosti" (pravo na obrazovanje svih bez obzira na
pol, socijalno i kulturno porijeklo, vjeroispovijest, nacionalnu pripadnost,
fiziku i psihiku konstituciju i princip) i "interkulturalizacije": ...Priprema
mladih za ivot u multikulturnom drutvu i osposobljavanje za potovanje
vrijednosti kao to su tolerancija, mir, vjerske i rasne i sve druge razlike
podrazumijeva dezideologizaciju obrazovanja... To u praksi znai dodatnu
afirmaciju principa multikulturalizma u politici obrazovanja, u kojoj kolovanje na jeziku manjina ve ima zavidnu tradiciju. Cilj je da vrijednosti
multikulturalizma budu proete kroz cjelokupni obrazovni sistem. U tom
smislu su ve napravljeni znaajni pomaci u izradi novih udbenika (posebno istorije), koji su svojim ranijim sadrajima bili negacija ovih principa, kao i novih predmeta (graansko obrazovanje). Brojne NVO od sredine devedesetih svestrano rade na podizanju svijesti i kapaciteta unutar
koncepta multikulturalizma kao bitnog aspekta humanog razvoja. Poto je
shvaen znaaj medija u promociji ideja multikulturalizma, posebno i s
obzirom na iskustvo sa poetka devedesetih, kada su mediji i u Crnoj Gori
bili promotori svih oblika netrpeljivosti i centri propagande rata, unutar
procesa transformacije medija u javni servis, multikulturalizam je naglaen
kao bitan aspekt programskih principa i standarda. Pored programa na jezi248

ta je multikulturalizam?

cima manjina (za sada samo albanske), koji postoje od ranije, nastoje se
uvesti i programi za Rome na romskom jeziku. U Programskim principima
i standardima RTCG kao javnog servisa, kao jedan od vodeih principa
stoji i sljedee: "RTCG afirmire crnogorski nacionalni i kulturni identitet i
jezik i promovie vrijednosti crnogorskog multikulturnog drutva u svoj
njegovoj raznolikosti. RTCG emituje, podstie i afirmie multikulturno
stvaralatvo Crne Gore i sama mu doprinosi vlastitom produkcijom."
Iz svega navedenog jasno proistie zakljuak da je u Crnoj Gori
multikulturalizam prepoznat kao bitna osnova humanog razvoja i da proces
multikulturalnih proimanja poprima institucionalan okvir i bitan segment
razvoja perspektive drutva u Crnoj Gori.

249

Ivana GAJOVI
REGIONALNI PLAN AKCIJE ZA BALKAN
usvojen od strane uesnika
BALKANSKE REGIONALNE KONFERENCIJE O PREVENCIJI
KONFLIKTA I IZGRADNJI MIRA
koju je organizovala Nansen dijalog mrea u saradnji sa Albanskim Projektom za mir i razoruanje i Bugarskom kolom politike u Igalu
4-6. novembra 2004.
BALKANSKI REGIONALNI PLAN ZA TRAJNI MIR
Na osnovu Preporuke broj 27, sadrane u izvjetaju Generalnog
sekretara Ujedinjenih Nacija, gospodina Kofija Anana a koja se odnosila
na prevenciju oruanih konflikata (jun 2001. godine), Evropski centar za
prevenciju konflikata (ECCP) iz Holandije je 2002. godine pristupio realizaciji dvogodinjeg programa istraivanja, konsultacija i diskusija na temu
prevencije konflikata i izgradnje mira koje e rezultirati organizovanjem
regionalnih konferencija u toku 2004. godine u 15 regiona svijeta. Pomenute regionalne konferencije prethode i priprema su za generanu Meunarodnu konferenciju koja e biti odrana u sjeditu UN-a, u Njujorku,
2005. godine.
Osnovni ciljevi ovog programa su:
Poveati efikasnost djelovanja u domenu prevencije konflikata
Istraiti ulogu civilnog drutva i nevladinog sektora u prevenciji
konflikata
Unaprijediti interakciju izmeu UN-a, civilnog drutva, regionalnih organizacija i vlada kako bi se postigao to organizovaniji i sinhronizovani pristup prevenciji konflikata
Konstituisanje i aktiviranje regionalne mree za pitanja prevencije
konflikata uvezivanjem NVO sektora, institucija, sub-regionalnih
mrea, strunjaka i aktivista
251

Ivana Gajovi

Proizvesti Plan akcije UN-a ili Protokol o prevenciji konflikata u

najirem smislu sa mogunou njegovog realizovanja kroz Rezoluciju Savjeta bezbjednosti kako bi se motivisala meunarodna
zajednica u traenju nenasilnih rjeenja konflikata u dekadi koja je
pred nama

Nansen dijalog centar Crna Gora je od septembra 2003. godine

koordinirao ovaj proces za Crnu Goru. U poetnoj fazi su obavljeni
bilateralni sastanci sa predstavnicima nevladinih organizacija, koje se
bave prevencijom konflikata/mirovnim inicijativama, predstavnicima
lokalnih/dravnih vlasti, meunarodnih organizacija, predstavnicima
Univerziteta Crne Gore, medija. Nacionalna konferencija o prvenciji
oruanih konflikata i izgradnji mira odrana je 10. jula 2004. godine
na Pravnom fakultetu uz uee relevantnih predstavnika nevladinog
sektora, meunarodnih organizacija, dravne/lokalne vlasti, akademskog svijeta i medija. Kroz plenarni dio i rad u etiri radne grupe
(Obrazovanje za mir, govor razumijevanja i govor mrenje; Interakcija izmeu civilnog sektora, vlasti i meunarodnih organizacija u oblasti bezbijednosti i socio-ekonomskih aspekata prevencije konflikata; Interkulturalizam, inter-religijski dijalog, nenasilna komunikacija; i Suoavanje s prolou-dobri primjeri), formulisane su preporuke za djelovanje u pravcu
prevencije konflikata i izgradnje mira za Crnu Goru u narednih 10
godina. Nacionalna konferencija je ujedno bila i priprema za Regionalnu konferenciju.
Evropski centar za prevenciju konflikta (ECCP) djeluje kao sekretarijat koji e pratiti realizaciju ovog procesa. Ovaj Centar je, za podruja
Balkana, angaovao Nansen dijalog mreu da preuzme ulogu Regionalnog
inicijatora ovog procesa. Nansen dijalog mrea, preko svojih osam centara
u: Osijeku, Banjaluci, Mostaru, Sarajevu, Podgorici, Beogradu, Kosovskoj
Mitrovici i Pritini, i Skopju, i partnerskim organizacijama iz Bugarske i
Albanije pripremao je i organizovao Regionalnu konferenciju o izgradnji
mira i prevenciji konflikta za podruje Balkana.
Nansen dijalog mrea je u saradnji sa partnerskim organizacijama,
Bugarskom kolom politike i Albanskim mirovnim projektom o razoruanju, organizovala je Balkansku regionalnu konferenciju o prevenciji
konflikta i izgradnji mira od 4. do 6. novembra u Igalu. Ovo je jedna od
15 regionalnih konferencija koje se odravaju u okviru Globalnog partnerstva o prevenciji oruanog konflikta.
252

Regionalni plan akcije za Balkan

Nakon konsultativnog procesa i osam nacionalnih konferencija u regionu, ova konferencija okupila je oko 140 uesnika ovih procesa iz bivih
jugoslovenskih republika, Albanije, i Bugarske, koji su nakon trodnevnog
rada formulisali Regionalni akcioni plan kao zajedniku platformu za
prevenciju konflikata i izgradnju mira na Balkanu. Glavni cilj ovog
procesa je stvaranje odrivog partnerstva izmeu vlasti i civilnog drutva u
izgradnji drutava gdje e mehanizmi i procesi za prevenciju konflikata biti
institucionalizovani na lokalnom, nacionalnom i regionalnom nivou.
Rad konferencije bio je baziran na principima: mirni suivot i nenasilje, vrijednosti baziranih na Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima,
razliitosti i multikulturalizam, prevencija konflikata umjesto rjeavanja
krize, odrivi razvoj, odgovornost i transparentnost, partnerstvo izmeu
vladinog, nevladinog sektora, lokalnih i meunarodnih organizacija u prevenciji konflikata, pomirenje u regionu, inkluzivnost i ravnopravnost, lina
bezbijednost ljudi i vrijednosti dijaloga.
Rezultat ovog trodnevnog rada su preporuke i zakljuci koji e biti
upueni predstavnicima vlasti, meunarodnim organizacijama, donatorima
i medijima. Preporuke e, kao dio Regionalnog akcionog plana, biti inkorporirane u Globalni akcioni plan kojim ce rezultirati Globalna konferencija
o prevenciji konflikata i izgradnji mira u julu 2005 godine, u sjeditu Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Ivana Gajovi
Koordinatorka u Nansen dijalog centru
Uvod
U preporuci broj 27 u svojem izvjetaju o Prevenciji oruanih sukoba
(2001), generalni sekretar UN-a, Kofi Anan "poziva NVO-e koje se bave
prevencijom konflikta da organizuju meunarodnu konferenciju lokalnih,
nacionalnih i meunarodnih NVO-a na temu njihove uloge u prevenciji
konflikta i budue interakcije sa Ujedinjenim Nacijama u ovoj oblasti."
Kao odgovor na ovaj poziv, NVO-e irom svijeta su se udruile i
formirale Globalno partnerstvo za prevenciju oruanih konflikata (GPPAC),
kako bi unaprijedili ulogu civilnog drutva u prevenciji konflikta i izgradnji mira, te ojaali pratnerstvo izmeu organizacija civilnog drutva, vlada,
regionalnih organizacija i UN-a.
Razliitost je kljuni element u konfliktu i prevenciji konflikta i izgradnji mira. Iz tog razloga Globalno partnerstvo je iniciralo 15 regionalnih
253

Ivana Gajovi

procesa, od kojih e svaki razviti Plan Akcije zasnovan na njihovim vlastitim iskustvima, potrebama i drutvenoj, kulturnoj i politikoj realnosti.
Svi ovi Regionalni Planovi Akcije inie osnovu za Globalni Plan Akcije,
koji e biti predstavljen i razmatran na Globalnoj konferenciji u sjeditu
UN-a u Njujorku 19.-21. jula 2005.
Ovaj Plan Akcije odraava rezultat procesa konsultacija na lokalnom
nivou i nacionalnih konferencija unutar regiona, u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, zavrno sa Regionalnom balkanskom konferencijom, koja je odrana u Igalu, u Crnoj
Gori, 4.-6. novembra 2004. Na Konferenciji se okupilo oko 125 uesnika, a
organizator je bila Nansen dijalog mrea u saradnji sa Obrazovnim projektom za mir i razoruanje u Albaniji i Bugarskom kolom politike.
Ciljevi
Kao rezultat prethodnih oruanih konflikata, podruje Balkana je i
dalje region velikih tenzija, region u kojem nasilni konflikti jo uvijek postoje i gdje nasilje predstavlja prijetnju. Situacija vezana za genezu oruanih
konflikta, kao i trenutna situacija, razlikuju se u svakoj od zemalja i treba
da bude posebno tretirana na dravnom nivou od strane zemalja uesnica
Globalnog partnerstva za prevenciju od oruanog konflikta.
U protekloj deceniji uinjeno je mnogo napora na prevenciji konflikta i izgradnji mira u regionu Balkana. Ovi napori su poboljali situaciju u
odnosu na onu od prije 10 godina, ali nijesu jo uvijek stvorili odrivi mir.
Na krajnji cilj je da doprinesemo uspjenom, odrivom miru irom
balkanskog regiona i da izgradimo drutva gdje e efektni mehanizmi
upravljanja konfliktom i prevencije konflikta biti institucionalizovani na
lokalnom, nacionalnom i regionalnom nivou.
U tom cilju, ovaj Plan Akcije predstavlja osnovu za zajedniku platformu NVO-a koje se bave prevencijom konflikta i izgradnjom mira irom
Balkana.
Vodei principi u to mi vjerujemo
1. Koegzistencija u miru i nenasilje
Klju za mir na Balkanu predstavljaju izgradnja mirne koegzistencije razliitih zajednica u regionu i demilitarizovana drutva u kojima se konfliktima upravlja na nenasilan nain.
254

Regionalni plan akcije za Balkan

2. Vrijednosti sadrane u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim

pravima.
Ljudska prava moraju posmatrati sve vlade, organizacije civilnog drutva i
pojedinci. Posebno vodimo rauna o pravu na bezbijednost i pravu na ivot, slobodu kretanja, nediskriminaciju i jednake mogunosti za sve. Briga
o ljudskim pravima je centralna u naem radu i treba je ukljuiti u svaki rad
na prevenciji konflikta, tako da ljudsko dostojanstvo bude cijenjeno kao to
treba.
3. Razliitost i multikulturalizam
Mi razliitost prepoznajemo kao vrijednost i vjerujemo da razlike mogu
biti izvor snage. Promocija i zatita prava etnikih, nacionalnih, polnih,
seksualnih i drugih manjina zauzimaju centralno mjesto u naem radu.
4. Pomak od upravljanja krizom ka prevenciji konflikta i izgradnji
mira
Mi vjerujemo da je dolo vrijeme da se pree sa kratkoronog gledanja na
konflikt, koje stavlja naglasak na rjeavanje krize poto je ona ve nastala,
ka srednjeronom i dugoronom pristupu prevenciji konflikta i izgradnji
mira na svim nivoima naih drutava.
5. Odrivost
Da budue generacije ne bi naslijedile osiromaene drutvene, ekonomske i
prirodne resurse, mi podravamo princip odrivog razvoja kroz na rad.
Kao dio odrivosti, pozivamo na jaanje lokalnih institucija koje se bave
prevencijom konflikta i izgradnjom mira, kako bi osigurali dugoroni mir i
prosperitet u regionu.
6. Odgovornost i transparentnost
Da bi obezbijedili da dravne institucije i institucije u regionu imaju sposobnost da zadovolje potrebe graana, snano zagovaramo odgovornost i
transparentnost kao kljune elemente u praksi svih institucija i programa u
regionu.
7. Partnerstvo vlada, organizacija civilnog drutva i meunarodnih organizacija za prevenciju konflikta
Da bi se bavili kompleksnim pitanjima izgradnje mira i prevencije konflikta, potrebno je vie saradnje, koordinacije i razmjene znanja izmeu vlada,
255

Ivana Gajovi

organizacija civilnog drutva i meunarodnih organizacija na lokalnom,

nacionalnom i regionalnom nivou. Uloga organizacija civilnog drutva u
prevenciji konflikta mora biti bolje prepoznata, zbog njenog bitnog uticaja
na zajednicu i lokalni nivo.
8. Pomirenje
Mi cijenimo pomirenje i ponovnu izgradnju prekinutih odnosa kao dio prevencije konflikta i izgradnje mira u regionu, istovremeno priznavjui pravo
svakoj osobi da sama izabere kad i da li eli da oprosti i da se izmiri. Organizacije civilnog drutva igraju kljunu ulogu u procesima pomirenja na
lokalnom i regionalnom nivou.
9. Inkluzivnost i jednakost
U naem radu na izgradnji mira, primjenjujemo vrijednosti inkluzivnosti i
jednakosti da bi osigurali demokratski proces i uee svih relevantnih
aktera.
10. Pomak od nacionalne bezbijednosti ka ljudskoj bezbijednosti
Mi afirmiemo paradigmu ljudske bezbijednosti u naem radu. Posveeni
smo promociji line bezbijednosti ljudi u svim njenim vidovima: fizike
bezbijednosti, socio-ekonomske sigurnosti i potovanja ljudskog dostojanstva i identiteta.
11. Dijalog
Radei kao organizacije civilnog drutva, smatramo da je dijalog jedno od
glavnih sredstava za prevenciju konflikta i izgradnju mira. Dijalog promovie razumijevanje i odnose koji e doprinijeti naporima na odrivoj izgradnji mira na svim nivoima u drutvu.
12. Potovanje Meunarodnog prava i njegovih instrumenata
Da bi se adekvatno odgovorilo na legat nekanjavanja nasilja u regionu
Balkana, mi podravamo meunarodno pravo i instrumente koji nude zatitu i zakonsku pravdu. Povelja Ujedinjenih nacija, Konvencija o pravima
djeteta, Konvencija o eliminaciji svih oblika nasilja prema enama, i Rezolucija 1325 Savjeta bezbijednosti UN-a o enama, miru i bezbijednosti,
ine okvir za obezbjeivanje zakonske pravde i zatite za najranjivije kategorije stanovnitva u regionu.
256

Regionalni plan akcije za Balkan

Kroz proces konsultacija na lokalnom, nacionalnom i regionalnom

nivou, prepoznali smo sljedee oblasti kao najznaajnije za prevenciju konflikta i izgradnju mira u regionu Balkana:

Obrazovanje za mir
Interetniki dijalog, ljudska prava, manjine i ljudska bezbijednost
Rodna perspektiva i uloga ena u izgradnji mira
Povratnici i integracija
Tranzicioni procesi i EU integracija
Uloga religijskih zajednica u izgradnji mira
Suoavanje sa prolou
Interakcija razliitih nivoa i aktera ukljuujui meunarodne organizacije, vlade i organizacije civilnog drutva

Mi stoga upuujemo meunarodnoj javnosti sljedee preporuke.

1. Obrazovanje za mir
Cilj je uvesti obrazovanje za mir u sve sektore drutva ukljuujui kole,
porodice, zajednice, medije, organizacije civilnog drutva, javne aktere i
religijske zajednice, kako bi se ojaali kapaciteti graana i drutva da se
bave konfliktom na nenasilan nain i da transformiu destruktivni konflikt
u dijalog. Obrazovanje za mir moe sprijeiti nasilje i olakati znaajnu
promjenu linog mentaliteta i ponaanja zajednice, kako bi se obezbijedilo
odrivo okruenje mira. Obrazovanje za mir moe pomoi da se stvore uslovi u kojima se mogu ostvariti i ouvati povjerenje i pomirenje u regionu.
PREPORUKE
Vladama drava preporuujemo da:
Ukljue obrazovanje za mir u odgovarajue kolske predmete (kao to
su graansko obrazovanje, etika i istorija), kao i u meu-programske i
van-programske aktivnosti na svim nivoima, od osnovne kole do postdiplomskih studija i specijalizacija;

Kreiraju program obrazovanja za mir kroz saradnju predstavnika vlada,

NVO-a, predavaa/trenera/aktivista u oblasti obrazvanja za mir, i da se
257

Ivana Gajovi

fokusiraju na pitanja kao to su tolerancija meu kulturama, ljudska

prava, razoruanje i rjeavanje konflikta. kolske udbenike treba provjeriti i preurediti tako da se uklone pristrasnost i propaganda a ukljue
ljudska prava, uz konsultovanje NVO-a i strunjaka za mir.

Obezbijede da kolski sistem i odluivanje u oblasti obrazovanja budu

u skladu sa lokalnim potrebama (kao to su obrazovanje na razliitim
jezicima i obrazovanje djece sa posebnim potrebama), da se osnae
uspjeni lokalni prosvjetni radnici, i da kole postanu nenasilne institucije za odrivi mir u drutvu;

Poveaju trokove za obrazovanje za mir i ukljue obrazovanje za mir

u sve nacionalne strategije obrazovanja;

Obezbijede obuku uitelja, profesora i pedagoga da izvode nastavu

obrazovanja za mir. Ovo ukljuuje obaveznu obuku predavaa.

Akterima civilnog drutva preporuujemo da:

Rade zajedno, kroz partnerstva i mree za obrazovanje, da razviju program obrazovanja za mir i standarde za specifina pitanja koja se tiu
regiona, ukljuujui, ali ne ograniavajui se na: viejezino obrazovanje, obrazovanje za graansku demokratiju, obrazovanje za odrivi razvoj, i kritiko miljenje. Program i metodologija treba da promoviu
aktivno uenje, kao to je uenje kroz iskustvo;

Stvore prostor za obrazovanje u kojem se mogu gajiti tolerancija i meusobno razumijevanje, naroito u podijeljenim i etniki raznolikim
drutvima;

Rade transparentno, nezavisno od prioriteta politikih partija, donatora

ili drugih aktera, i u interesu razvoja obrazovanja za mir unutar drutva;

Ukljue lanove dijaspora iz regiona Balkana u obrazovanje za

izgradnju mira i prevenciju konflikta.

Lokalnim zajednicama preporuujemo da:

Formiraju koordinaciono tijelo za razvoj strategije obrazovanja za mir
na lokalnom nivou, uz aktivno uee svih zainteresovanih aktera.
258

Regionalni plan akcije za Balkan

Strategija treba da ukljui izradu programa za obrazovanje za mir,

treba da se zasniva na sveobuhvatnom istraivanju potreba lokalnih
ciljnih grupa, i njeni korisnici treba da budu svi lanovi zajednice;

Olakaju implementaciju i promociju aktivnosti obrazovanja za mir

kroz konkretno uee zajednice i medija, kao to su mirovni radio,
TV, i interaktivni web-sajtovi za obrazovanje za mir.

Medijima preporuujemo da:

Obrazuju i obuavaju novinare o standardima i praksi mirovnog novinarstva koje promovie pozitivne, uravnoteene i nenasilne poruke i
svim medijima;

Razviju etiki kodeks za izvjetavanje o osjetljivim humanitarnim pitanjima a posebno o nasilnim konfliktima i ratu.

Rade sa nevladinim organizacijama, vladama i svim akterima na promociji vrijednosti i modela mira i nenasilja.

Politikim partijama preporuujemo da:

Podre obrazovanje i obuku politiara i lanova partija (posebno mladih politiara i buduih donosioca odluka) za kulturu mira, nenasilje, i
nenasilno rjeavanje konflikta.
Sportskim i kulturnim institucijama preporuujemo da:
Sarauju sa NVO-ima na promociji mira kroz sportske i kulturne dogaaje, i da ukljue rodnu perspektivu u taj proces.
Meunarodnim nevladinim organizacijama, meunarodnim organizacijama i UN agencijama preporuujemo da:
Budu partner regionalnim akterima u implementaciji i promociji obrazovanja za mir, ukljuujui i obrazovanje o meunarodnom humanitarnom pravu, kao i da pomognu u koordinaciji i nadgledanju napora na
izgradnji mira. Ovaj proces mora ukljuiti dvosmjernu razmjenu i dijalog sa lokalnim akterima.

259

Ivana Gajovi

2. Interetniki dijalog, ljudska prava, manjine i ljudska bezbijednost

Sutinski je vano da vlade i organizacije civilnog drutva sarauju produktivno kroz usklaenu akciju, kritiki dijalog i stalni monitoring, kako bi
promovisali ljudsku bezbijednost, rast i odrivi razvoj tolerantnih, etniki
raznolikih drutava. Meunarodni vladini i nevladini akteri igraju kljunu
ulogu u omoguavanju i kreiranju prostora za produktivan angaman u
ovom podruju.
PREPORUKE
Vladama drava preporuujemo da:
Promoviu interkulturalizam kao opte dobro, tako to e:
Reformisati zakonodavstvo u skladu sa meunarodnim standardima, sa posebnim naglaskom na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim
pravima, i ustanoviti kriterijume specifine za svaki region, kao to
su religija i jezik kao sredstva za promovisanja ovih prava;
Pratiti aktivnu implementaciju i izvjetavanje o meunarodnim
obavezama, ukljuujui sve ugovore i konvencije;
Promovisati razvoj kapaciteta i senzibilisati vlast i civilno drutvo
prema obrazovanju za mir, uz podrku meunarodnih organizacija;
Poveati transparentnost u radu i efikasnost dravnih institucija
odgovornih za zatitu ljudskih prava;
Promovisati jednaku i proporcionalnu zastupljenost etnikih grupa
u dravnim institucijama;
Institucionalizovati inter-etniki dijalog kroz formalne i neformalne mehanizme unutar drave, medija i civilnih organizacija.

Osnuju specijalni Komitet Ministara Zapadnog Balkana koji bi koordinirao institucionalnu saradnju na promociji i zatiti ljudskih prava i
ljudske bezbijednosti, koristei indikatore konflikta i sisteme ranog
upozoravanja kao mehanizme za posmatranje, odgovor i prevenciju.
Komitet mora funkcionisati na konsultativnoj, inkluzivnoj osnovi koja
otvara znaajan prostor za uee civilnog drutva.

Meunarodnim organizacijama preporuujemo da:

Obezbijede strateku i ciljanu pomo lokalnim i regionalnim mehanizmima, te da rade na pronalaenju rjeenja za inter-etnike i bez260

Regionalni plan akcije za Balkan

bjednosne izazove, kroz adekvatno odrivo finansiranje i politiku

podrku;

Prepoznaju znaaj ekonomskog razvoja unutar multi-etnikih zajednica

u regionu kao vanu polaznu taku za promociju inter-etnikog dijaloga, te da obezbijede odgovarajuu odrivu podrku u ovom podruju;

Podre legitimne lokalne aktere koji se angauju na dijalogu o pomirenju u dobroj volji, i da ponude odgovarajuu zatitu i podrku, ukljuujui i razvoj kapaciteta vladinih, civilnih i medijskih aktera;

Prepoznaju potencijalne prijetnje i negativni uticaj za region od neuspjeha u uspostavljanju i promovisanju direktnog dijaloga izmeu zvaninog Beograda i Pritine.

Medijima preporuujemo da:

Podre zakonske reforme u pravcu promovisanja standarda odgovornog izvjetavanja i kreiraju prostor za produktivan dijalog o pitanjima
od zajednike brige i interesa, sa pomirenjem i tolerancijom kao glavnim ciljevima;
Razviju funkcionalne mehanizme za razmjenu informacija na regionalnom nivou kako bi se izgradilo razumijevanje i potovala etnika
razliitost, kao i razmjenjivali pozitivni primjeri.
Organizacijama civilnog drutva preporuujemo da:
Prepoznaju znaaj rada na stvaranju inkluzivnog, raznolikog i aktivnog
civilnog drutva sa posebnim naglaskom na potrebe ranjivih grupa
kroz promociju tolerancije, i da podre razvoj lokalnih kapaciteta na
individualnom i organizacionom nivou i kroz lokalne i regionalne
civilne mree.
3. Izgradnja mira kroz rodnu perspektivu / ene u izgradnji mira
Uvod
ene u regionu poveale su nivo znanja i svijesti o rodnim perspektivama i enskim ljudskim pravima, to je rezultiralo poveanjem panje za
rad ena na izgradnji mira. Zagovarai rodne jednakosti promoviu zajed261

Ivana Gajovi

niki regionalni pristup koji bi mogao odgovoriti uslovima i potrebama

ena i mukaraca u svakoj dravi.
Gradei na ovim prednostima, cilj je razviti regionalnu platformu
koja e ohrabriti ene i mukarce da ukljue doprinose ena podizanju svijesti o pitanjima pola i roda u sve programe o prevenciji i rjeavanju konflikta, izgradnji i odravanju mira, kao i rekonstrukciji i izgradnji drutva
na lokalnom, nacionalnom i regionalnom nivou. Dobra strategija o rodnoj
svjesnosti je jedan od uslova za odriv mir u itavom regionu.
PREPORUKE
Nevladinim organizacijama preporuujemo da:
Uspostave kanale informisanja i komunikacije meu enskim grupama
i organizacijama civilnog drutva u regionu kako bi: prikupljale informacije o enskim doprinosima izgradnji mira; publikovali dostignua,
napore i probleme; uzimale u obzir specifine lokalne karakteristike;
istraivale i analizirale mogunosti, probleme i prepreke; promovisale
rad, dokumente i dobru praksu kroz javne debate, medije i kampanje;
irile informacije i materijale u cilju poveanja svjesnosti o perspektivama rodnih vrijednosti;

Pomognu enskim mreama da iniciraju regionalnu platformu sa strategijom za primjenu rodnih perspektiva u izgradnji mira. Mree treba
da ukljue i ene i mukarce, i da budu sainjene od enskih grupa,
civilnih inicijativa, institucija, meunarodnih organizacija, i drugih
NVO-a iji rad nije fokusiran iskljuivo na rodnu svjesnost.

Vladama drava preporuujemo da:

Obezbijede budet koji e podravati rad na izgradnji mira sa senzibilitetom za rodnu perspektivu;

Ispune obaveze koje proizilaze iz meunarodnih pravnih instrumenata i

instrumenata UN-a koje su prihvatili i ratifikovali, i da integriu ove
norme u svoj rad;

Izvjetavaju i informiu javnost o svojim meunarodnim obavezama i

progresu u implementaciji;

262

Regionalni plan akcije za Balkan

Poveaju nivo znanja i svijesti o rodnoj perspektivi unutar svojih

struktura.

Meunarodnim organizacijama u regionu preporuujemo da:

Kreiraju zajedniku strategiju pristupa prioritetnim pitanjima u izgradnji mira i bezbijednosti;

Uspostave saradnju i jasne kanale informisanja i komunikacija izmeu

lokalnih, regionalnih i meunarodnih organizacija;

Podignu nivo znanja i svijesti o rodnim perspektivama u svojem radu;

Ujedinjenim Nacijama preporuujemo da:

Nastave sa poveanjem broja ena zaposlenih na svim nivoima u UN-u;

Razviju naine direktnog pristupa za preporuke i prijedloge od strane

aktivista u regionu.

4. Povratnici i integracija
Region Balkana se suoava sa politikom nestabilnou i nejednakim ekonomskim razvojem, nedostatkom transparentnosti, problemima
opte bezbijednosti i nedostatkom vladavine prava. S obzirom na nezvanine procjene o jednom milionu izbjeglih i interno raseljenih lica, cilj je stvoriti uslove za odriv povratak i integraciju izbjeglih i interno raseljenih lica
u regionu i jaanje demokratskog razvoja.
PREPORUKE
Vladama drava preporuujemo da:
Razviju funkcionalne regionalne mehanizme za saradnju i dijalog izmeu njih samih, i da doprinesu dugoronom rjeenju pitanja izbjeglih
u regionu. Vlade sa pozitivnim iskustvima treba da preuzmu vodeu
ulogu u ovom radu;

Harmonizuju nacionalno zakonodavstvo sa meunarodnim standardima ljudskih prava i manjinskih prava;

263

Ivana Gajovi

Sprovedu vladavinu prava na svim nivoima u skladu sa meunarodnim

ljudskim pravima, ukljuujui prava manjina, sa posebnim fokusom na
bezbijednost, slobodu kretanja i pristup javnim slubama, kako bi se
unaprijedili procesi povratka i integracije;

Imaju poten pristup procesu povratka i rade transparentno i sa jasnim

indikatorima na realizaciji procesa povratka, prava na dom i prava na
jednaku ansu;

Razviju strategije za regionalni ekonomski razvoj sa posebnim fokusom na podruja potencijalnog povratka.

Organizacijama civilnog drutva preporuujemo da:

Ojaaju i proire postojee mree koje se bave pitanjima izbjeglih i
interno raseljenih lica;

Uspostave mehanizme razmjene informacija i iskustava relevantnih za

njihov rad na povratku i integraciji izbjeglih i interno raseljenih lica, i
da koriste ta iskustava za kreaciju zajednikih akcija;

Rade sa medijima u regionu na podizanju svijesti o vanosti kreiranja

uslova za odrivi povratak i integraciju izbjeglih i interno raseljenih
lica u drutvo.

Meunarodnoj zajednici preporuujemo da:

Podri organizacije civilnog drutva u uspostavljanju mehanizama za
efikasan monitoring procesa povratka;

Obezbijedi tehniku i finansijsku podrku za unaprjeenje uslova povratka izbjeglih i interno raseljenih lica, i da razvije i sprovede dugorone strateke planove za odriv ekonomski razvoj;

Da usmjeri i pojaa podrku organizovanom povratku radije nego individualnim povratcima.

264

Regionalni plan akcije za Balkan

5. Tranzcioni procesi i EU integracija

Cilj je da se ubrzaju tranzicijski procesi prema otvorenim, demokratskim i miroljubivim drutvima na Balkanu kroz EU integraciju.
PREPORUKE
Ujedinjenim Nacijama preporuujemo da:
Mobiliu i podre graansko uee lokalnih zajednica i NVO-a
kako bi odgovorili lokalnim potrebama;
Unaprijede harmonizaciju svoje politike sa politikom EU u
regionu.
NVO-ima preporuujemo da:
Podre i prate izgradnju institucija, kao i implementaciju;
Obogate kapacitete civilnog drutva na lokalnom i regionalnom nivou.
Vladama drava preporuujemo da:
Uspostave partnerski odnos sa akterima civilnog drutva kako bi se
dostigli EU standardi i vrijednosti;
Ojaaju i promoviu saradnju sa drugim vladama na regionalnom,
bilateralnom i prekograninom nivou, ukljuujui uenje iz iskustva zemalja koje su u procesu pristupanja EU;
Obezbijede transparentnost i odgovornost u procesima EU integracije;
Vie ukljue marginalizovane i osiromaene grupe u socio-ekonomske programe razvoja.
Evropskoj Uniji preporuujemo da:
Povea rasploivost EU fondova u regionu i omogui pristup tim
fondovima;
Pomogne u implementaciji programa stabilizacije i pridruivanja
EU i procesima proirenja EU na sve zemlje u regionu Balkana.
Meunarodnim organizacijama i donatorima preporuujemo da:
Prepoznaju prioritete zajednice i zajedno sa lokalnim akterima rade
na sprovoenju tih prioriteta.
265

Ivana Gajovi

6. Uloga religijskih zajednica u izgradnji mira

Ciljevi su:
o Promovisanje meureligijskog razumijevanja, procesa pomirenja, te
prevazilaenje posljedica nasilnih konflikata;
o Prevazilaenje etnikih i vjerskih predrasuda;
o Razvijanje tolerancije i dijaloga koristei ugled koji religijske zajednice uivaju u svim drutvima i nacijama irom Balkana;
o Postizanje jae interakcije izmeu religijskih zajednica i drugih zainteresovanih institucija
U pravcu svega navedenog, cilj je razvijanje stratekih programa koji
bi se fokusirali na istraivanje, diskusiju i obrazovanje.
PREPORUKE
Univerzitetima i istraivakim institucijama preporuujemo da:

Sprovedu empirijska istraivanja o upoznatosti javnosti s razliitim

vjerskim tradicijama, istorijom, uvjerenjima, obiajima, percepciji drugih, predrasudama itd;

Srovedu empirijska istraivanja politike i drutvene uloge vjerskih

zajednica s obzirom na raspodjelu moi, njihovu ulogu u oruanim
konfliktima, te njihov opti uticaj na drutvo;

Kreiraju nove udbenike i obrazovne metode, te omogue obrazovanje

nastavnog kadra o ovim metodama.

Meunarodnim organizacijama preporuujemo da:

Omogue strunu podrku, prvenstveno iz regiona, finansiranje i kordinaciju istraivanja, diskusiju i obrazovanje o gore navedenim temama.
NVO-ima preporuujemo da:
Obezbijede osoblje za implementaciju, logistiku i administrativnu podrku navedenim istraivanjima i dikusijama;

266

Regionalni plan akcije za Balkan

Organizuju konferencije i razgovore, panel diskusije i radionice koje e

okupiti strunjake, predstavnike vjerskih zajednica i dravnih vlasti, s
ciljem raspravljanja o rezultatima istraivanja i razvijanja konkretnih
prijedloga za akciju;

Organizuju kurseve i druge obrazovne procese za mlade i ostale grupe,

o njihovim i drugim vjerskim tradicijama.

Vladama drava preporuujemo da:

Podre inicijative za istraivanje, diskusiju i obrazovanje javnosti, te da
ovlaste svoje strunjake za uee u tim aktivnostima;

Sprovedu istovremene promjene nastavnog plana i/ili obrazovnih modela u skladu sa dogovorima uspostavljenim na regionalnom nivou;

Sprovedu reformu osnovnokolskog i srednjokolskog nastavnog plana

i razviju obrazovne metode s ciljem prenoenja znanja o glavnim vjerskim tradicijama u regiji.

Vjerskim organizacijama preporuujemo da:

Podre gore navedena istraivanja, obrazovanje i diskusije o ulogama
vjerskih zajednica u izgradnji mira.
Medijima preporuujemo da:
Promovu istraivanja, diskusije i obrazovanje o vjerskim tradicijama.
7. Suoavanje sa prolou
Uvod
Suoavanje s prolou u ratom pogoenim, poslije-ratnim, tranzicijskim zemljama kljuni je preduslov za uspostavljanje odrivog mira i sigurne budunosti. Osnova ovog pokuaja je prepoznavanje i razumijevanje
znaaja suoavanja sa bolnom prolou. Da bi omoguili opsenu integraciju, ovdje predstavljeni modaliteti moraju biti potpuno podrani od strane
vlada i potpuno podravati graane svih starosnih dobi, posebno rtve masovnog zloina i svih drugih povreda ljudskih prava. Da bi se procesuirale
povrede meunarodnog humanitarnog prava i da bi se podralo lokalno
267

Ivana Gajovi

pravosue koje procesuira osumnjiene za ratni zloin, neophodna je potpuna saradnja s Meunarodnim tribunalom za bivu Jugoslaviju, drugim ad
hoc tribunalima i Meunarodnim sudom za zloine. Samo potpunom predanou ovom procesu, graani se mogu oporaviti i ponovno pridobiti
povjerenje, samopotovanje i ljudsko dostojanstvo.
Vjerujemo da je takav proces sastavni dio cjelokupnih nastojanja na
pomirenju i spreavanju buduih oruanih sukoba.
PREPORUKE
Vladama drava preporuujemo da:
Sarauju sa Meunarodnim tribunalom za zloine na podruju bive Jugoslavije (ICTY), drugim ad hoc tribunalima i Meunarodnim
sudom za zloine;
Ojaaju kapacitete nacionalnih pravnih sistema za procesuiranje
ratnog zloina;
Zakonski obezbijede slobodan pristup dokumentaciji koja razotkriva injenice koje se odnose na zbivanja u prolosti i poinjene
ratne zloine;
Izdvoje sredstva za otkrivanje masovnih grobnica i nestalih osoba,
odtetu rtvama i podrku njihovim porodicama.
Izdvoje sredstva za obrazovne, naune i kulturne programe s ciljem
suoavanja sa prolou;
Omogue sredstava za pomo pri oporavku od traume i kontinuiranu psiho-socijalnu podrku rtvama, njihovim porodicama i zajednicama, sa posebnim naglaskom na potrebe ena i djece;
Stvore zakonske preduslove za izgradnju memorijala i spomenika.
NVO-ima preporuujemo da:
Istrauju i dokumentuju dogaaje iz prolosti kroz individualne i
zajednike projekte koji ukljuuju one institucije drave i drutva
koje imaju pristup relevantnim podacima i informacijama;

268

Razviju bliu saradnju s medijima i obrazovnim institucijama na

svim nivoima, kako bi stvorili okruenje pogodno za suoavanje sa
prolou;

Regionalni plan akcije za Balkan

Razviju mogunosti i metode suoavanja sa prolou na konstruktivan nain, na nivou pojedinca, porodice i zajednice, na principu uea i inkluzivnosti;

Meunarodnim organizacijama/institucijama preporuujemo da:

Ukljue suoavanje sa prolou u svoje programe, rezolucije i
konvencije i na taj nain obaveu zemlje potpisnice da u potpunosti uestvuju u procesu;

Snano podre nezavisne medije, organizacije civilnog drutva i

vladine institucije u njihovom bavljenju problemom suoavanja s
prolou:

8. Interakcija izmeu razliitih aktera

Saradnja izmeu vlada, civilnog drutva i meunarodnih organizacija klju je za uspijeh u prevenciji konflikta i izgradnji mira.
PREPORUKE
Vlade u regionu treba da razmotre mogunost osnivanja fonda za
prevenciju konflikta i izgradnju mira, koji e se bazirati na principima
GPPAC-a. Ovim fondom bi zajedniki upravljali predstavnici vlada i
NVO-a.
Meunarodne organizacije treba da iskoriste lokalne kapacitete u oblasti planiranja i implementacije mirovnih misija. Prilikom spoljnih intervencija treba izbjei devalvaciju ili preuzimanje uloge lokalnih organizacija i ljudi koji poznaju konkretnu situaciju.
Da bi se omoguila prekogranina saradnja i umreavanje, treba prepoznati i rijeiti problem slobode kretanja.
Pozivamo UN i vlade u regionu da stvore krai i dugoroni program
izgradnje mira zajedno sa civilnim sektorom.
NVO-e treba ohrabriti da se bave kriznim situacijama i radom na
izgradnji mira. Meunarodne organizacije, vlade i lokalne vlasti treba ovo
da uzmu u obzir i podre aktivnosti na lokalnom nivou.
Pozivamo vlade i dravne medije da se pridrue civilnom sektoru i
omogue podizanje svijesti o izgradnji mira i prevenciji konflikta.
269

Ivana Gajovi

Preporuujemo vladama i meunarodnim organizacijama da investiraju u dugorone aktivnosti civilnog drutva s ciljem obezbjeenja odrivosti, umjesto fokusiranja samo na neposredne krizne situacije.
Podravajui ove principe i preporuke, NVO-e koje su se okupile u
Igalu na ovoj Konferenciji saraivae na:

270

Radu sa strunjacima za mirovno obrazovanje na razvijanju uspjene mree za irenje ideje obrazovanja za mir na podruju Balkana,
na razvoju koncepta, nastavnog programa i metodologije, kao i njihovom uvoenju u obrazovnu politiku regiona;

Ukljuivanju inter-etnikog dijaloga u na rad;

Razvoju regionalnog programa za ukljuivanje rodne perspektive u

izgradnju mira;

Jaanju i proirivanju postojeih mrea NVO-a koje podravaju

proces povratka raseljenih i IDP-a;

Nadgledanju i doprinoenju kontinuiranom procesu izgradnje institucija u naim drutvima i usklaivanju sa meunarodnim normama demokratskog legitimiteta, transparentnosti i odgovornosti;

Obezbjeivanju praktine podrke razvoju inter-religijskog razumijevanja;

Zajednikom razvoju konstruktivnog pristupa za suoavanje s

prolou;

Usklaivanju naih napora na efikasnoj interakciji izmeu vlada u

regionu i meunarodnih NVO-a, kako bi ojaali zajednika nastojanja na regionalnoj izgradnji mira.

Aleksandar Saa ZEKOVI

PRIMJERI DISKRIMINACIJE
BONJAKA/MUSLIMANA U CRNOJ GORI
Uvod i opte napomene
Bonjaci i Muslimani, zajedno, predstavljaju najbrojniji manjinski
narod u Crnoj Gori.
Prema popisu stanovnitva 1991. u Crnoj Gori je ivjelo 89.614
Muslimana ili 14,57% od ukupnog broja stanovnitva.
Pripadnici ovog manjinskog naroda prema istom popisu najveu
brojnost su ostvarivali u optinama Bijelo Polje (41,57%), Roaje (87%),
Berane (30,2%), Plav (58%), Pljevlja (17,6%), Podgorica (5%), Bar
(13,76%), Niki (2%), Ulcinj (4,83%), Tivat (2,12%), Budva (1,5%), Herceg Novi (1,24%), Kotor (0,89%) i Cetinje (0,52%). Veinu ova zajednica
ostvaruje u optinama Roaje i Plav.
Prema popisu iz 2003. godine ukupno se 72.809 graana Crne Gore
izjasnilo da pripada bonjakom odnosno muslimanskom narodu ili
11,74% od ukupnog broja stanovnika u Crnoj Gori (Bonjaka je bilo 7,7%
a Muslimana 3,97%).
U gradskim sredinama ivi oko 47% ukupnog broja Bonjaka/Muslimana (42,48% Bonjaka i 56,38% Muslimana).1
Prema rezultatima posljednjeg popisa stanovnitva Bonjaci/Muslimani ostvarivali su sljedeu brojnost po crnogorskim optinama: Bijelo
Polje 38,40% (Bonjaka 11.377 i Muslimana 7.936), Roaje 88,74% (Bonjaka 18.628 i Muslimana 1.510), Berane 22,70% (Bonjaka 5.662 i Muslimana 2.301), Plav 55% (Bonjaka 6.809 i Muslimana 788), Pljevlja
13,34% (Bonjaka 1.865 i Muslimana 2.913), Podgorica 3,96% (Bonjaka
1

Kada je rije o procentu stanovnika koji ive u gradskim sredinama kod drugih nacionalnih zajednica je sljedee stanje: Crnogorci 70,54%, Srbi 57,38%, Albanci
37,21%, Hrvati 74,53%.
271

Aleksandar Saa Zekovi

2.307 i Muslimana 4.399), Bar 8,72% (Bonjaka 909 i Muslimana 2.575),

Niki 1,12% (Bonjaka 148 i Muslimana 695), Ulcinj 4,82% (Bonjaka
297 i Muslimana 681), Tivat 1,41%, Budva 1,43% (Bonjaka 24 i Muslimana 204), Herceg Novi 0,9%, Kotor 0,53% i Cetinje 0,14%.
Rat u Bosni i Hercegovini, i ekspanzija srpskog nacionalizma u itavom regionu, znaajno su se odrazili na poloaj Bonjaka i Muslimana u
Crnoj Gori i na uivanje njihovih temeljnih ljudskih i manjinskih prava.
Pripadnici ove manjine uglavnom ive na sjeveru Crne Gore koji je,
kao nerazvijeno podruje, predmet estih migracija, tako da su se njeni pripadnici pod uticajem rata, prijetnji, pritisaka i iz ekonomskih razloga u
znaajnom broju iselili iz Crne Gore.2
Jo uvijek je aktuelna javna debata o imenu Bonjaka i Muslimana u
Crnoj Gori. Grupa bonjakih politikih partija, intelektualnih grupa i nevladinih organizacija zastupa bonjatvo kao nacionalni koncept dok druga, manja grupa, predvoena nevladinom organizacijom Matica Muslimanska Crne Gore ostaje na stajalitu da u Crnoj Gori treba nastaviti sa
nacionalnim izjanjavanjem kao Muslimani.
Bez namjere da ulazim u terminsku problematiku i polemiku, elim
istai svoje miljenje da bi valjalo razmisliti o razlikovanju nacionalnog od
vjerskog odreenja, o tome da su u bivoj SFRJ ivjeli Muslimani kao jedinstven narod koji, povratkom starog istorijskog imena, nije izgubio gotovo nijednu svoju prepoznatljivost, osobenost i jedinstvenost i da je termin
Bonjak u gotovo svim dravama u okruenju prihvaen kao dominantan.
Smatram da svaki pojedinac ima slobodno pravo da iskae svoju pripadnost u svakom pogledu pa i da je i nazove onako kako on to eli.
U svom radu ja u crnogorske Bonjake i Muslimane tretirati jedinstveno i molim sve one koji ga itaju da imaju u vidu da pri upotrebi
imena Bonjak/Musliman mislim i na Bonjake i na Muslimane, kao i na
one koje izjanjavaju kao Bonjaci-Muslimani i obratno.
Vjerujem da e se kroz demokratski i injenini dijalog bonjako/muslimanskih intelektualaca i predstavnika doi do zajednikog prihvatljivog rjeenja utemeljenog na trajnoj odrivosti, na nivou dostignutog
u regionu i prepoznatog od meunarodne zajednice.
2

Iako vjerovatno nije mogua potpuna uporedivost popisa 2003 godine sa ranijim popisima da se uoiti da je participacija Bonjaka/Muslimana u ukupnom lokalnom stanovnitvu neznatno porasla u samo dvije optine (Roaje i Plav) dok opada u
gotovo svim drugim crnogorskim optinama.
272

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

Kao istraiva krenja ljudskih prava imao sam priliku susresti sa

brojnim sluajevima diskriminacije Bonjaka i Muslimana u Crnoj Gori.
Ovdje je dat pregled jednog broja incidenata koje sam registrovao lino ili
putem monitoringa tampe i rada organizacija za zatitu ljudskih prava.
Sluaj Murise Ekmei
Murisa Ekmei vie od 30 godina radi u SR Njemakoj a kuu u
Tivtu kupila je prije 19 godina. Radi se o dvospratnoj kui sa dvoritem u
blizini mora koju je ona i njena familija iz Bosne i Hercegovine koristila
uglavnom za vrijeme godinjih odmora. U njenoj odustnosti kuu je uvao
profesor Savo Milai. Zbog ratnih deavanja Murisa iz Njemake nije
dolazila od 1991. godine a od 1996. godine primala je telefonske prijetnje.
Po njenom odobrenju u kui su stanovale izbjeglike familije iz Mostara,
Gol i Sudar. Na iznenaenje svih u septembru 1995. godine pojavio se Aca
Ili, oficir Vojske Jugoslavije predstavljajui se kao novi vlasnik kue traei od stanara da se isele. Iznenaeni podstanari zajedno sa profesorom
Savom Milaiem, koji se, u Murisinom odustvu, brinuo o kui, odbili su
predaju objekta nakon ega je zapoeo sudski postupak.
Kupac Ili izbjegavajui sve kontakte sa vlasnicom Murisom svoju
tubu za predaju kue podnio je samo protiv podstanara i kao dokaz svojine priloio uknjibu iz kotorskog suda. Meutim, podstanari kao tuenici
u sporu odmah su posumljali u zakonitost transakcije. Poslije, uvidom u
dokumentaciju Suda podstanari preko svog advokata su otkrili da je punomo za prodaju kue falsifikovana peatom III Optinskog suda u Beogradu to je predsjednik tog suda pismeno i potvrdio. Ugovor je o kupoprodaji ovjeren u Novom Sadu neovlatenim potpisom preko lane punomonice Fatime Didi, a kuu je kupac platio samo 54.000 DEM mada je
njena tadanja trina vrijednost bila viestruko vea.
Advokat Slavo Ijai, kojeg je Murisa angaovala, teite svih svojih
prigovora stavio je na leernom i krajnje neodgovornom odnosu pravosua
u zatiti ustavnog prava svojine i prava na sudsku zatitu. Murisa Ekmei
iz Busovae na privremenom radu u Njemakoj ve punih osam godina
pokuava da vrati svoju kuu u koju se uselio visoki oficir Vojske SCG
Aco Ili koji je i dalje, pored faslifikata punomoja za prodaju, na osnovu
sudske presude u posjedu kue.
Osnovni sud u Kotoru u dva navrata je presuivao u korist kupca
oficira Ilia da bi Vii sud u Podgorici ukidao odluke i vraao na ponovni
postupak. Poslije treeg suenja oglasio se i Vrhovni sud Crne Gore svo273

Aleksandar Saa Zekovi

jom odlukom br.Rev-3/99 koji je ukazao niestepenim sudovima da je za

parnicu od bitnog znaaja falsifikat punomoja jer u tom sluaju nema
zakonite kupovine. Nakon ove obavezujue odluke Vrhovnog suda, Osnovni sud u Kotoru i Vii sud u Podgorici, postupajui dakle po uputama
Vrhovnog suda, konano su odbili tubu kupca Ilia kojom je traio iseljenje podstanara. Meutim isti Vrhovni sud u drugom vijeu, broj Rev302/96, a povodom nove revizije kupca Ilia promijenio je svoje prethodno
stajalite po kojem su postupali sudovi, pa je preinaio niestepene presude
i naredio iseljenje podstanara. Na osnovu toga u julu 2000 godine Iliu je
predata u posjed kua u Tivtu. Murisa Ekmei koja je hitno tek tada doputovala iz Njemake nije bila mona ita uraditi ve je i sama udaljena sa
sopstvenog praga.
Umjesto da njena imovina u Tivtu bude zatiena, kupac Ili joj priinjava brojne neugodnosti i prepreke za dolazak u Tivat. Po njegovoj iskonstruisanoj krivinoj prijavi zbog navodne prijevare, kao da je navodno
bila u dosluhu sa Didikom, Okruni sud u Beogradu otvorio je istragu
protiv Fatime Didi, inae radnice pri Vojski SCG, i Murise Ekmei.
Meutim svjesna da nita nije prodavala niti falisifikovala i da je zakonita
vlasnica svoje kue u Tivtu, Murisa je u decembru 2002. godine samovoljno doputovala u Beograd iz Hamburga i prijavila se u beogradski Okruni
sud. Odmah po sasluanju tuilac je odustao od gonjenja i istraga je protiv
Murise obustavljena pravosnanim rjeenjem od 23.10.2002. godine. Dakle radilo se samo o podmetanju i podvalama jednoj estitoj eni.
Trenutno sutinski je problem to kotorski sud odbija da rijei dvije
vlasnike tube koje je Murisa 1997. i 2000. godine podnijela protiv kupca
Ilia koji ignorie vlasnicu i izbjegava sudske rasprave. Istovremeno sud u
Kotoru vlasnike parnice dri u tzv. prekidu do okonanja istrage koja se
vodi u Beogradu protiv lane punomonice Fatime Didi.
Sud u Kotoru, naime smatra, poput Vieg Suda, da je istraga protiv
Fatime od prethodnog znaaja za parnice u Kotoru. Meutim, Murisa ni
njen advokat se sa tim ne slau i jednostavno se ne mire sa opstrukcijama
suda. Naime parnini sud i sam moe rijeiti prethodno pitanje a osim toga
obustavom krivinog postupka protiv Murise, otpala je i najmanja sumnja
u njena prava na kuu. Radi se o takozvanom fakultativnom, a ne obaveznom dranju parnice u prekidu, pa od dobre volje suda zavisi angaovanje
na predmetu. Postupak koji se vodi protiv Fatime Didi po prijavi kupca
moe biti samo od znaaja kupcu radi njegovog prava da trai od nje
54.000 DEM i vlasnica Murisa nije duna godinama ekati na okonanje
274

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

tog postupka ime se ustavno i graansko pravo Murise uskrauje i podreuje interesima nezakonitog kupca. Dakle preostali krivini postupak u
Beogradu protiv Fatime uopte ne dovodi u pitanje vlasniko pravo Ekmei Murise na kuu jer i sami kupac u prijavi navodi da je od Fatime prevaren i da je punomo falsifikovana, to znai da je ugovor nevaei, a pri
tom je Fatima priznala djelo. Murisa je u 70-toj godini starosti moda i za
ivota ne doeka povraaj svoje kue.
Preko svog advokata obraala se dravnim i viim pravosudnim organima kao i organizacijama za zatitu ljudskih i graanskih prava samo sa
ciljem da joj crnogorsko pravosue omogui raspravljanje po njenoj tubi
u uvjerenju da joj mora biti vraena svojina kue.
Ne treba zanemariti injenice da je Murisa dravljanka BiH, bonjake nacionalnosti a da je njenu kuu zaposjeo oficir Vojske Srbije i
Crne Gore to u multietnikom Tivtu i njenom bonjakom zaviaju neumitno i neeljeno poprima i druge konotacije pogubne za ugled Crne Gore,
kao pravne i demokratske drave.
Savo Milai pismom se 15.maja 2000 godine obratio predsjedniku
Vrhovnog suda RCG kao i predsjednicima Republike i Skuptine Crne
Gore, u kojem se, izmeu ostalog kae Nenadno se pojavio Ili Aco, koji
slubuje u Tivtu kao oficir Vojske Jugoslavije, preko suda je traio iseljenje uvara kue tj. podstanara prikazujui papire za koje se odmah ustvrdilo da je punomo falsifikovana u Beogradu, to je javio predsjednik III
Optinskog suda. On je navodno platio za tu kuu 54.000 dm iako je kua
pet puta skuplja jer je pored mora. Meutim taj ovjek niti bilo ko sa njegove strane nije nikada prije kupovine ni privirio da vidi tu kuu, da se
raspita za Murisu i mene, a svi u Tivtu znaju da ja uvam tu kuu. Sve je
dakle ista otimaina.
Grupa za ljudska prava o ovom incidentu obavijestila je Odbor za
ljudska prava Skuptine Republike Crne Gore sa pozivom da doprinese
obustavljanju daljih krenja ljudskih prava Ekmei Murise prije svega
zbog njenog ali i dostojanstva i ugleda Republike Crne Gore.
Human Rights Grupa obratila se i Zatitniku ljudskih prava i osnovnih sloboda RCG oekujui od njega oglaavanje kao i intervenciju kod
Osnovnog suda u Kotoru sa ciljem da omogui raspravljanje po Murisnoj
tubi.
U ime Grupe za ljudska prava pismeno sam se obratio i Vrhovnom i
Viem sudu u Podgorici ukazujui na opstrukciju i odugovlaenje sudskog
postupka. Odgovor je stigao od Vieg suda u kojem je data hronologija
275

Aleksandar Saa Zekovi

svih postupaka i radnji obavljenih pred crnogorskih pravosuem i informacija da e najnoviji prijedlog Murisnog punomonika za nastavak postupka
biti razmotren i proslijeen na dalji postupak i obradu.
Deportacija izbjeglica iz Crne Gore
Sredinom 1992. godine godine crnogorska policija, postupajui prema zahtjevu vojno-policijskih snaga bosanskih Srba, organizovala je deportaciju dravljana Bosne i Hercegovine, izbjeglih u Crnoj Gori. Lica srpske nacionalnosti uglavnom su upuivana u borbene jedinice dok ostali
deportovani, inae Bonjaci, zavrili u srpskim logorima. Svega je njih nekoliko preivjelo.
Parlamentarna istraga o incidentu
U Skuptini Crne Gore povodom ovog sluaja formirana je i parlamentarna istrana komisija u sastavu dr Asim Dizdarevi, Mio Orlandi,
Ranko Jovovi i azim Luka.
Advokat Dragan Prelevi iz Podgorice zatraio je od nadlene slube
Skuptine RCG dostavljanje materijala koji se odnosi na rad parlamentarne
komisije formirane povodom sluaja deportacije dravljana BiH. Meutim,
zahtjevu, poetno, nije udovoljeno iz razloga to se akti iz 1993. godine ne
uvaju jer je zakonom o arhivskloj grai i propisima za sprovoenje ovog
zakona propisano da se takva pismena ne uvaju due od tri godine3. Nije
poznato jo uvijek da li postoji pratea, a zakonom predviena dokumentacija, o unitavanju arhivske grae.
Ovim povodom formirana je i posebna komisija sa zadatkom da
utvrdi to se dogodilo sa skuptinskom arhivskom graom.
Prema pisanju podgorike Republike od 16. januara 2005. godine
odreena dokumentacija o licima izruenih bosanskim Srbima ipak je pronaena i obuhvata stenograme i zapisnike radnih tijela Skuptine, izvjetaje
i zakljuke parlamenta za period 1992-1994. godine. Iz crnogorske skuptine najavljeno je da e materijal biti dostavljen advokatu Preleviu, zastupniku familija deportovanih Bonjaka i Vrhovnom dravnom tuiocu.

HRG I FHP-HLC dokumentacija, neeljnik Monitor, broj 741/742, 31.decembar 2004. godine.
276

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

Kako je ondanji crnogorski ministar policije tretirao deportaciju

U aktu broj 278/2 od 8. aprila 1993. tadanji ministar unutranjih
poslova Nikola Pejakovi odgovarajui na poslaniko pitanje4 grupe poslanika SDP-a koju su inili poslanici dr Ratko Velimirovi, dr Dragia Burzan, mr Ramo Brali i mr arko Rakevi objanjava ambijent u kojem je
djelovao crnogorski MUP:
injenica je da je MUP Crne Gore u to vrijeme djelovao u vrlo
sloenim uslovima propagandno psiholokog rata podsticanog iz odreenih
centara, koji su imali za cilj destabilizaciju politiko-bezbjednosne situacije
u Crnoj Gori i neposredno involviranje u ratni sukob5. Prema Pejakoviu
osnovni zadatak MUP Crne Gore bio je da se sprijee negativne tendencije u pravcu ruenja Ustavom utvrenog poretka i obezbjeenje graanskog mira i spreavanje meunacionalnih sukoba uz zatitu line i imovinske sigurnosti graana. Prema ministru Pejakoviu samo u tom pravcu
potrebno je smatrati i odreene policijske mjere represivnog karaktera
koje su predmet interesovanja lanova crnogorskog dravnog parlamenta.
Navodno je crnogorski MUP raspolagao podacima da se izmeu
nekoliko hiljada izbjeglih graana iz BiH nalazio jedan broj krivino
odgovornih lica osumljienih za najtea krivina djela prema krivinom
zakoniku, SRJ. U tada otvorenoj dilemi i uz konsultovanje sa dravnim
tuilatvom, doneena je odluka da se postupi u skladu sa policijskom
praksom servisiranja zahtjeva za liavanje slobode i premopredaje nadlenim organima.
U odgovoru poslanicima Skuptini ministar Pejakovi konstatuje da
je faktiko pitanje da li dravljani jedinstvene drave SFRJ mogu ostvariti
status izbjeglica u sopstvenoj dravi ocjenjujui da se isto pitanje moe
postavititi i u kasnijoj fazi u kojoj je dolo do raspada SFRJ u uslovima
meusobno nepriznatih meunarodnih subjekata SR Jugoslavije i Bosne i
Hercegovine.
U pismu crnogorskoj skuptini ministar Pejakovi precizira podatke
o licima lienim slobode i predatim policijskim organima BiH: Radnicima SUP Foa od strane policajaca OB Pluine predata su braa Rikalo
roena u Foi, Husein (1957), Hidhat (1966) i Zaim (1963). U informaciji
se itie da su navedena lica dana 22. i 23. maja 1992 na zahtjev SUP Foa
4

Postavljeno na IV sjednici prvog redovnog zasijedanja Skuptine RCG odranoj 5. i 10. marta 1993. godine.
5
Pismo ministra Pejakovia potpredsjedniku Skuptine RCG broj 278/2 od 8.4.
1993. godine. HRG i FHP-HLC dokumentacija.
277

Aleksandar Saa Zekovi

bili zadrani u CB Herceg Novi i da je prijem istih u stanici milicije Foa

izvrio komandir Milomir Mali.
Ministar podsjea poslanike da su upravniku KPD Foa Slavku
Koromanu crnogorski policajci predali i 16 lica srpske nacionalnosti kao i
21 lice muslimanske nacionalnosti: Hamed elik (1937), Abdulah Kameri
(1952), Nedib Lojo (1941), Ramiz Babi (1962), Ekrem emo (1953),
efko Kubat (1949) (istie se da su ova lica takoe na zahtjev SUP Foa tri
dana bila zadrana u CB Bar), Esad Adi (1953), Ismet Paovi (1926) svi
roeni u Foi, Nezir Krdi (1957), Aziz Buri (1973), Enver Mujii
(1963), Bego Jaki (1959), Bekir Krdi (1965) svi roeni u Srebrenici,
Munir Adi (1937), Enez Bio (1962)6, Sanin Krdalija (1970), Mirsad
Borovac (1964), Ismet Isakovi (1950) svi roeni u Goradu, Sadik Demirovi (1947) roen u Trebinju, Suad Karai (1954) roen u Sarajevu i
Alija ardaklija (1947) roen u Pljevljima.
Radnici CB Pljevlja MUP RCG na osnovu prethodno izdatog zahtjeva na graninom prijelazu Metaljka pripadnicima Stanice policije ajnie, 19. maja 1992. godine predali su sljedea lica: Mirsad Huren, Rasim
Kajgana, Ibrahim andal, Milomir Kezunovi, Marko Mijatovi, Nikola
Bri svi iz Foe i Zijad Veli iz ajnia.
Upravi Slube dravne bezbjednosti grada Beograda, ne navodi se u
aktu datum, predat je Sulejman Pili (1942) iz Kupresa radi sprovoenja u
CB Banja Luka zbog osnovane sumnje da je poinio ratni zloin protiv
civilnog stanovnitva.
Radnicima SUP Srebrenica Petru Mitroviu, Predragu i Slavii Perendiu i Nenadu ivanoviu dana 27.maja 1992 predata su i sljedea lica:
Alenko Titori (1963), Sunan Pavlovi (1965), Muharem Pilavdi
(1960), Slobodan Bobi (1955), Rinko Petrievi (1956), Mario Franji
(1962) svi roeni u Sarajevu, Petar elar (1966) roen u Mostaru, Zoran
Tomi (1968), Budimir Taluin(1956) roen u Vogoi, Rodoljub Todorovi (1960) roen u Ilidi, Mirsad Zec (1972), Safet Buljubai (1950),
Alija Prutina (1950), Himzo engi (1958), Amir Prelo (1972), Ljubo Veljovi (1957), Razem Pljevljak (1973), ahid Bai (1967), Momir Vuko6

U svojoj dokumentaciji imam potvrdu kojom se trvdi od strane CB Herceg

Novi da je dana 25.05.1992.god u prostorije Centra doveden Bio Enes od oca Mustafe roen 05.12.1962.god i da isti shodno depei MUP-a RCG zajedno sa ostalim graanima Republike BiH dana 25.05.1992.god povraen u BiH i predat nadlenim organima Optine Foa u sabirni centar. Potvrda koja je ovjerena peatom Centra bezbjednosti Herceg Novi potpisuje komandir stanice milicije Milorad ljivananin.
278

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

vi (1957), Smail Hasanbegovi (1949), (1957) svi roeni u Goradu,

Osmo Bajramovi (1954) i Osman Bajrovi (1955) roeni u Foi, Goran
Vasi (1961) roen u Tuzli, Izet Tufeki (1938), Hajrudin Bihorac (1961)
roeni u Viegradu, (1957), Dobromir Kukrika (1958), Momilo Gada
(1959), Milivoj akota (1959) svi roeni u Trebinju, Gradimir ebo
(1956), Suad Topalovi(1962) roeni u Visokom, Hazem Hubli (1965),
Esad Bosno (1964), Asim Dedi (1954), Sazem Begi (1963) svi roeni u
Srebrenici.
Iz razloga bezbjednosti crnogorskih policajaca prema navodima ministra Pejakovia dogovoreno je da pripadnici SUP Srebrenica dou u Herceg Novi gdje je izvrena primopredaja a prijevoz iz Herceg Novog obavljen vozilom Drina preduzea Srebrenica dd kojim je upravljao ofer
Radia Milosavljevi.
MUP Crne Gore nije poznata sudbina ovih lica nakon njihove primopredaje iz osnovnog razloga to je na podruju BiH dolo do graanskog rata koji je uslovio prekid policijske saradnje i nemogunost informisanja o sudbini predatih lica.
Ministar Pejakovi istie da je sprovoenje i primopredaja potraivanih lica izvena do 19. maja 1992. dok je prema jednom broju lica postupano zakljuno sa 27.05.1992. iskljuivo zbog tehnikih razloga i nedovoljnog vrema da se odmah pristupi operacionalizaciji potranih mjera.
Ministar Pejakovi ovo namjerno istie podsjeajui da je 19.maja
1992. godine BiH meunarodno priznata.
Crnogorske vlasti u odgovoru parlamentarcima ocjenjuju da je sprovedena akcija lova na BiH izbjeglice bila sasvim legalna, propisno utemeljena ak i u skladu sa policijskom etikom.
Sluaj Ismeta Isakovia i Bio Enesa
Ismet Isakovi (1950), estradni menader, zbog izbijanja rata u
Bosni i Hercegovini, sredinom aprila 1992. godine sa suprugom Vahidom i
maljoljetnim sinovima Zlatkom (1980) i Isakom (1985) dolazi u Crnu
Goru, gdje se zajedno sa majkom Feridom (1928) smjetaju u jednoj
vikendici u Kumboru, otina Herceg Novi. Sjea se akcije crnogorskog
MUP-a: U Crnoj Gori sve je bilo normalno do 25. aprila 1992. Tog jutra
otili smo kolima na pijacu moj ura Enes Bio, Bogoslav Droca i ja. U
Meljinama nas je zaustavila policija i nakon pregleda linih dokumenata
saotili su da zato to smo izbjeglice iz BiH moramo u prostorije CB Herceg Novi doi na informativni razgovor.
279

Aleksandar Saa Zekovi

Supruga Fehida i prijatelj, inae mjetanin, Mato Milojevi uzaludno

su molili policajce da ih pute. Pravdali su se da bi im zbog toga otila
glava s ramena. Saopteno im je da e sigurno svi, nakon obavljenog razgovora u Foi, biti slobodni. Ismet se sjea da su tim autobusima za Fou
otputovali pored njegovog ure Enesa i njega i Munir Adi, Sanin Krdalija i Mirsad Borovac, svi iz Gorada, Hamed elik, Nedib Lojo, Abdulah
Kameri, Ismet Paovi, Ramiz Babi, efko Kubat7 i drugi iz Foe.
Autobuse je obezbjeivala crnogorska policija. Ismet se sjea:
Znam da je bilo vie autobusa. Srbi su sjedjeli naprijed a Muslimani otpozadi. Reeno nam je da ako pokuamo napraviti neku glupost da e odmah
pucati.
Konvoj je za Fou krenuo preko Risna, Nikia i Pluina gdje su
presjeli u autobuse pristigle iz Foe u kojima su policajci pjevali etnike i
za Muslimane uvrijedljive pjesme.
Ismet se sjea da su od epan Polja do Foe mnoge kue bile zapaljene. Poto su stigli, poredali su ih sve uza zid od KPD i uz detaljan
pretes oduzimali svima to bi kod njih nali. Ismetu su oduzeli runi sat.
uvari u domu posebno su bili brutalni prema foanskim Muslimanima. Isakovi je u zatvoru oslabio gotovo 50 kilograma. uo sam u
zatvoru da su mi uru Bio Enesa izveli navodno na razmjenu ali se nikada
nije vratio niti smo ikada saznali to se tano s njim dogodilo.
Ismet je iz Foe, poetkom juna 1993, prebaen za Rudo gdje je
ostao do marta 1994. Uslovi u podrumu doma kulture, gdje su bili zatoeni, bili su mnogo bolji od onih u Foi. Uglavnom su radili fizike poslove. Iz Ruda Ismet je prebaen u zatvor Kula kod Sarajeva, kada je razmijenjern 24. avgusta 1994, na mostu Bratstva i jedinstva u Sarajevu.
Ismet je pouzdano znao rei, da su sa spiska deportovanih izbjeglica
iz Crne Gore, u ivotu Hamed elik, Ekrem emo i Sadik Demirovi.
Po izlasku iz zatvoru Ismet se pridruio familiji u Danskoj, gdje ive
kao izdravani socijalni sluajevi jer zbog psihikih problema nijesu u mogunosti da rade.
Poetkom januara 2005. godine Vrhovnom dravnom tuiocu Crne
Gore dostavio sam sva raspoloiva dokumenta i podatke vezane za sluaj
deportacije bosanskih izbjeglica iz Crne Gore.

280

Prema kazivanju Ismeta Isakovia umro je u Foi 1993. godine.

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

Sluaj emo Ekrema

Ekrem emo (1953) Bonjak iz Foe, takoe je jedan od izbjeglih
lica iz BiH koje je crnogorska policija maja 1992. liila slobode i predala
vlastima bosanskih Srba. Danas ivi i Njemakoj. U svojoj ispovijesti dopisniku podgorikih Vijesti iz Sarajeva ekiju Radoniu sjea se da je
sa suprugom Eminom i dvoje djece doao u Bar, po izbijanju rata u BiH, u
kojem je poput i ostalih izbjeglica, godinama provodio ljetnji odmor i imao
brojne prijatelje: Uopte mi nije jasno kako sam preivio. ista srea. Od
nas stotinak uhapenih u Crnoj Gori preivjeli smo samo nas etvorica. Svi
sada ivimo u inostranstvu
Crnogorski policajci, pod izgovorom poziva na informativni razgovor, priveli su ga u barski centar bezbjednosti u kojem je zatekao efka
Kubaia i Reda aira, svezane za stolice. Od povee grupe izbjeglica
policajac je izdvojio pored njih trojice jo i Abdulaha Kameria i Ramiza
Babia a ostale putio kuama, sa obrazloenjem da zadrani moraju razgovarati sa nedlenim starjeinom. Kasnije air je osloboen na intervenciju njegove supruge kod izvjesnog Mia Stevanovia zvanog umar.
U barskom pritvoru proveli su tri dana. Za to vrijeme esto su malretirani i
vrijeani. U ispovijesti Vijestima emo se sjea da mu je u samicu upao
neki policajac, Ivanovi, porijekolm iz Bosne koji je radio u Nikiu i
prutio mu da e ga zaklati stavljajui mu no pod grlo. Iz Bara svi su prebaani u Herceg Novi odakle su 25.maja 1992. godine autobusima prebaeni za Fou. Prilikom izlaska iz autobusa svi Bonjaci su morali proi
kroz policijski palir batinjanja. emo se sjea da nikome od pritvorenih u
Herceg Novom nije dijeljena hrana. Prema emovom kazivanju veina
logoraa iz KPD Foa je ubijena. Najvie ljudi stradalo je u masovnim likvidacijama zvanim berba jliva, kada su zatvorenici odvoeni u berbu
ljiva sa koje se nikada vie nijesu vraali8.
Sluaj Rasima Hanjalia i Hanemda elika
Podgoriki dnevnik Vijesti zahvaljujui uglednom novinaru i
svom dopisniku iz Sarajeva ekiju Radoniu u nekoliko navrata je objavio kazivanja preivjelih logoraa iz KPD u Foi, koji su vlastima bosanskih Srba predati od strane crnogorske policije.

HRG I FHP-HLC dokumentacija, dnevnik Vijesti, rubrika Drutvo strana

7, tekst ekao sam smrt dok mi je no bio pod grlom, subota 8.januar 2005. godine.
281

Aleksandar Saa Zekovi

Rasima Hanjalia, prije rata direktora trgovinske firme Peruica,

crnogorska policija je uhapsila u Tuzima, i predala ga u Pluinama srpskim
snagama. Prema pisanju Vijesti od 17.januara 2005. godine Hanjali je
ubijeen da su ga policiji prijavili aktivisti Crvenog krsta, kojem se bio
javio kao izbjeglica sa namjerom evidentiranja njegove familije, supruge
Vahide, sina Damira i njega. Nakon 27 mjeseci provedenih u zarobljenitvu razmjenjen je za nekoliko srpskih boraca.
Hamida elika crnogorska policija uhapsila je u Igalu i predala
bosanskim Srbima. U Foi i Kalinoviku proveo je vie od deset mjeseci.
Marta 1993. godine razmijenjen je na sarajevskom aerodromu. Na Kalinoviku je morao voziti kamion ispred kolone srpskih vozila kako bi im istio
put od postavljenih mina. Kako je kazao Vijestima sreom je preivio ali
je to sve na njega ostavilo trajne psihiko tjeskobe.
Podnoenje tubi protiv Crne Gore
Ugledna podgrika advokatska kancelarija Prelevi u ime familija
rtava podnijela je vie tubi Osnovnom sudu u Podgorici traei novano
obeteenje od crnogorskog Ministarstva unutranjih poslova.
Prema pisanju dnevnika Vijesti9 osamnestogodinji Amer Prelo iz
Gorada 30.aprila 1992. doao je u Baoie, optina Herceg Novi i sa jedanaestogodinjim bratom Kemalom i ujakom Himzom engiem, se smjestio u vikendicu svog eda po majci Fahrudina engia. Zajedno sa edom,
ujakom i zatom Smailom Hasanbegoviem, priveden je 26.maja 1992 u
CB Herceg Novi. Nakon nekoliko sati zadravanja, poto mu je prethodno
i pozlilo, sobzirom da je bio srani bolesnik na slobodu je puten njegov
ed Fahruidin koji je preminuo 2004. godine. Ostali su zajedno sa ostalim
izbjeglicama, dravljanima Bosne i Hercegovine, od strane crnogorske policije povraeni u BiH i predati nadlenim organima. Do sada nijesu pronaeni njihovi posmrtni ostaci.
Advokat Dragan Prelevi obratio se pismom potpredsjedniku Vlade
RCG i ministru uinutranjih poslova traei da se saopti puna istina o
razlozima i okolnostima hapenja i sudbini Malika Meholjia, biveg gradonaenika Srebrenice, kojemu se nakon 15. maja 1992.godine, nakon lienja slobode od strane crnogorske policije izgubio svaki trag. Marta 2000.
godine i slubeno je proglaen mrtvom osobom. Meholji, ijeg inae
9

HRG I FHP-HLC dokumentacija, dnevnik Vijesti, rubrika Drutvo strana

8, tekst Amer je samo htio da se skloni kod eda, petak 7.januar 2005. godine.
282

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

imena nema na spisku deportovanih lica kojim barata crnogorski MUP, je

maja 1992. uhapen u Baru, zajedno sa svojom familijom, koja je kasnije
putena a njemu se od tada gubi svaki trag.
Tubu protiv crnogorskog MUP preko advokatske kancelarije Prelevi najavio je i Ekrem emo istiui da to radi iz razloga kako se takav
zloin na ovim prostorima vie nikada ne bi ponovio.
Advokata Prelevia angaovale su i familije elik i Hanjali kao i
drugi srodnici deportovanih lica, o emu su, zahvaljujui novinaru ekiju
Radoniu, u vie navrata pisale podgorike Vijesti krajem 2004. i poetkom 2005. godine.
Sluaj familije Klapuh
Vii sud u Podgorici vodio je postupak protiv grupe pripadnika specijalne jedinice Vojske Republike Srpske zbog zloina nad familijom Klapuh, koja je u namjeri da naputi ve ratom zahvaeno podruje Bosne i
Hercegovine htjela da izbjegne u Podgoricu. Postupajui po optunici Vieg tuioca od 10.02.1993. godine, Sud je 16. decembra 1996. godine Janka Janjia10, Zorana Vukovia, Radomira Kovaa11, Zorana Simovia svi
iz Foe osudio za krivino djelo zloin protiv civilnog stanovnitva a Vidoja Golubovia za krivino djelo pomo uiniocu poslije izvrenog krivinog djela. Presuda je postala pravosnana 21.januara 1997. godine.
Janji, Vukovi, Kova i Simovi dana 6.juna 1992. godine, krei
pravila meunarodnog humanitarnog prava, liili su ivota lica muslimanske nacionalnosti Klapuh Hasana (64), njegovu suprugu Feridu (55) i kerku Senu (30) na nain to su ih na prevaru obeanjem da e ih za novanu nadoknadu bezbjedno prevesti iz Foe u Podgoricu. Kolona vozila se
zaustavila na mostu Obrada Cicmila preko rijeke Pive gdje je Janji ispalio iz pitolja metak Hasanu u glavu, nanosei mu prostrijelnu ranu sa rastrgnuem mozga od kojeg je nastupila smrt. Kova je iz automatske puke
pucao Feridi u vrat ispod desne une koljke nanosei joj teku i po ivot
opasnu tjelesnu povredu ranu prostrijelnu s krvarenjem iz rascjepa jezika i
usne upljine koje je zbog udahnua krvi dovelo do smrti. Na istom mjestu
Vukovi je takoe iz pitolja ispalio metak u predjelu desne strane grudnog
koa Klapuh Seni nanosei joj prostrijelnu ranu sa krvarenjem u grudnoj
10

Janji je osuen na dvedeset godina kazne zatvora. Poginuo je prilikom pokuaja hapenja od strane SFOR-a oktobra mjeseca 2000. u Foi.
11
Vukovi i Kova, takoe su osueni na dvedeset godina kazne zatvora i
danas se nalaze u Hagu.
283

Aleksandar Saa Zekovi

upljini. Oni su ukljuujui i Simovia tijela mrtvog Hasana i teko povrijeenih Feride i Sene baili niz litice kanjana Pive, to im je nanijelo dodatne
teke tjelesne povrede koje su dovele do smrti. Golubovi je poslije izvrenog zloina posuo put zemljom, u namjeri da prikrije tragove krvi12.
Sluaj Samira engia
Pljevljaku Samir engi (1965) bivem vojnom licu kolege iz vojne
pote 92/18 su oduzele stan u Topoli koji je dobio jo 1985 godine. Nakon
skoro godinu dana provedenih na ratitima Slavonije i Baranje odluio je
naputiti vojsku shvativi da to nije ona armija za koju je uio i zalagao
se. Razlog koji je saoptio svom komandantu bio je i taj da nije htio
uestvovati na bilo koji nain u slanje dobrovoljaca na prostore Bosne i
Hercegovine na kojima mu ivi znaaj dio familije13. Samir mi je prilikom
razgovora o ovom sluaju rekao i sljedee: Nakon 15-tak dana dolaska u
Pljevlja, gdje sam se s porodicom smjestio kod pokojne majke, prijatelj mi
je javio da je vojna ppolicija provalila u moj stan. Ostavili su ga tako
otvorenog destak dana vjerovatno ekajui da reagujem i doem u Topolu.
Iako se tamo nijesam nikome zamjerio ipak me je bilo strah da me ne
isprebijaju i ubiju. Biloje takvo vrijeme. Nakon nekoliko sedmica u stan su
uselili drugo vojno lice.
Po zavretku rata engi je bio u Topoli. Kae da mu je teko pao
boravak u stanu. alio se i sudio pred nadlenim organima ali bez uspjeha
iako je imao urednu dokumentaciju da je redovno plaao doprinose Vojnom stambenom fondu. Kompletno pokustvo i stvari ostali su u stanu.
alba koju je uputio Vrhovnom sudu Srbije je odbijena sa obrazloenjem
da nije priloio odgovarajui iznos takse.
engi je dugo ivio u Pljevljima kao podstanar. Ne rade ni on ni
supruga Zamka (1965). Djecu Emina (1985) i Azru (1991) izdravaju prodajui na pijaci i primajui pomo od rodbine iz vacjacrske.
Do danas nijesu mu vraene stvari iz stana niti mu je vojska povratila bar dio uloenih sredstava u stambeni fond.
Krajem 2004. godine obratio sam se predsjedniku dravne zajednice
Srbija i Crna Gora i Ministarstvu odbrane sa zahtjevom da se ispita sluaj
Samira engia i izvri se povraaj njegove stambene imovine.
12

Osuen je na osam mjeseci kazne zatvora.

engi je ranije bio komandir samohodne baterije. Kasnije je, poput drugih
Bonjaka-Muslimana, prebaen na mjesto referenta u dobrovoljaki sabirni centar.
13

284

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

Sluaj Igbale Dervi i Rahma Mahia

Iglaba Dervi (1954) u Odjeljenju odbrane u Pljevljima radi od 1977.
godine na poslovima referenta za pravne poslove i vieg saradnika za
obuku i radnu obavezu. Tano 13.marta 2000 godine uruen joj je rjeenje
o prestanku radnog odnosa sa otkaznim rokom poev od 15.februara iste
godine. Kako je i predviena pouka samim rjeenjem uloila je prigovor
saveznom ministru odbrane i alila se Upravnom inspektoratu Saveznog
ministarstva pravde od kojih nikada nije dobila odgovor. Usljed reorganizacije poslova, ona i jo jedan kolega, takoe muslimanske nacionalnosti,
ostali su kao nerasporeeni radnici. Igbalino radno mjesto nije ukinuto ve
je na isto dovedeno lice koje nije ispunjavalo predviene uslove i traene
kvalifikacije. Sredinom septembra 2000. godine pred Osnovnim sudom u
Pljevljima je pokrenula sudski spor. Skoro godinu dana postojao je problem nemogunosti uruenja poziva za roite Saveznom ministarstvu odbrane. Konano, 11. septembra 2000. godine doneena je presuda kojom
je naloeno Ministarstvu odbrane da oteenu vrati na posao. Dervika je
uz angaovanje podgorikog FHP dobila izvrnu presudu i 2003. godine
vraena je na posao.
Rahmo Mahi (1954) ininjer civilne zatite nakon 21 godinu rada u
Odjeljenju odbrane u Pljevljima marta 2000 godine, usljed nove sistematizacije poslova, ostao je nerasporeen da bi dvije godine kasnije dobio i
otkaz. S'obzirom da je proglaen tehnolokim vikom za oekivati je da se
smanjioo broj radnih mjesta u odjeljenju odbrane. Meutim, dogodilo se
sasvim suprotno povean je broj angaovanih radnika i nije ukinuto ni
jedno radno mjesto to dovoljno govori o motivima otkaza. Podgoriki
FHP traio je ponitenje rjeenja o otkazu.
Sluaj Sehade Sadikovi
Sehada Sadikovi (1971) iz Bijelog Polja javila se na javno objavljeni konkurs za poslove animatora kulturnih aktivnosti koji je raspisao lokalni kulturni centar smatrajui da zadovoljava traena uslove i raunajui na
svoje bogato, posebno, novinarsko iskustvo. Miljenja je bila da se nadleni organ prilikom odabira kandidata vodio kriterijima koji nijesu bili
bliski sa kvalitetom i objektivnou. alba i tuba upuene Upravnom odboru i sudu nijesu prihvaene.

285

Aleksandar Saa Zekovi

Objavljivanje nacionalistikog oglasa

Podgoriki dnevnik Vijesti objavio je 1. aprila 2003. godine mali
oglas sljedee sadrine Bigovo, prodajem 27 ari zemlje, hitno i povoljno,
asfalt i struja, slobodna gradnja, potencijalni kupci mogu biti samo srpske i
crnogorske nacionalnosti. Tel. 069/482-605
Anonimni prodavac mi se pravdao da nije nacionalista ali da je, zbog
komija, koje su jako tradicionalne, morao ograniiti prodaju, istiui da ga
niko nije upozorio da ne moe objaviti takav oglas. Kontaktirajui marketing slubu ovog dnevnika od direktorice sam doznao da e radnica koja je,
u predstavnitvu u Budvi, primila oglas biti novano kanjena. Vijesti su
ve 2. aprila svojim itaocima uputile izvinjenje zbog propusta oglasne
slube koja je primila i objavila oglas nacionalistike sadrine. Izjave
svjedoka ukazuju da je Bigovo sredina sa naglaenom etnikom iskljuivou. O tome svjedoi i priznanje anonimnog davaoca oglasa da u tom
mjestu stanuje Musliman iz Roaja, za kojeg kae da mu tu nije lako ivjeti
ali da mu je olakavajua okolnost mjeoviti brak. Lini postupak ne
moe se pravdati dominantnim stavom okoline. Iz ovog proizilazi pitanje
da li imamo drutveno efikasne mehanizme promocije tolerancije i meuetninosti.
Crnogorski helsinki komitet i HNVM, osudili su ispoljavanje etnike distance.
U izjavi za Vijesti od 5. aprila 2003. godine ocijenio sam da je da
je najbitniji u ovom trenutku to je javnost pruila otpor pokuaju promovisanmja etnike distance, to se jedan veoma ugledan dnevnik ponio veoma
odgovorno i korektno, prihvatajui odgovornost za propust, uz izvinjenje,
potencirajui javnu debatu o ovom sluaju kao drutvenom problemu.
Ovakav incident namee medijima obavezu da obrate vie panje
prilikom pruanja marketinkih usluga i procedure prijema reklamnih
poruka.
Sluaj Selma Bambura
Invalid rada Selmo Bamur iz Pljevalja ostao je 2000 godine bez
posla u Rudniku uglja u Pljevljima zbog neopravdanog izostanka s posla.
Direktor rudnika uglja u doneenom rjeenju o prestanku radnog odnosa
naveo je da je Bambur primio obavjetenje o potrebi javljanja na posao
iako je radnik potanske jedinice Pljevlja priznao da je on umjesto Bambura potpisao dostavnicu i samoinicijativno, bez uruenja, unio njegovo
ime u dostavnu knjigu. Osnovni sud u Pljevljima uvaio marta 2002. go286

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

dine Bamburov zahtjev o povratku na posao da bi isti pred Viim sudom u

Bijelom Polju, juna 2002 godine, bio odbijen kao neutemeljen. Bambur je
decembra 2003 godine Vrhovnom dravnom tuilatvu podnio prijedlog za
podizanje zahtjeva za zatitu zakonitosti.
Sluaj Muhedina Hrastovine
Bonjaku Muhedinu Hrastovini (1967) usljed velikosrpskog divljanja u Pljevljima 1992. godine spaljena je frizerska radnja na Jaliji. Od tih i
ranijih dogaanja zapao je u ozbiljne zdrastvene probleme ije posljedice i
danas traju. Prije paljenja radnje pristalice eka Daevia nekoliko puta su
ga premlaivale. Policija i pored urednih prijava nije preduzela nita. U pojedinim pljevskim objektima bio mu je, iskljuivo zbog toga to je musliman, zabranjen ulazak to je takoe prijavljeno nadlenim organima. Prema rijeima njegova sestre Meduime Bambur sa kojom sam razgovarao o
ovom sluaju do danas nije dobio bilo kakvo obeteenje za spaljenu
radnju.
Sluaj Sanela Muratovia
Sanela Muratovia (1973) iz Berana vojni pravosudni organi gonili
su zbog navodnog izbjegavanja sluenja vojne obaveze i pored toga to je
od strane odgovarajue vojne komisije trajno osloboen sluenja vojne
obaveze. O svom sluaju krajem novembra 2003. godine obavijestio je
Mreu za prigovor savjesti u Crnoj Gori koja je preduzela odgovarajue
korake.
Sluaj Almedina Bakovia
Almedina Bakovia (1981) nekoliko policijskih inspektora avgusta
2002 godine izvela je iz lokala Park prineva u Baru sa obrazloenjem
da je odreena lica podstrekivao na ubistvo. Almedina i njegovog druga
Ivana Abramovia, takoe iz Bara, na putu ka oblinoj stanici policije
inspektori su amarali i udarali koljenima po itavom tijelu. U pritvorui su
proveli dva dana, gdje su ga, po sopstvenom iskazu utirali nogama i i udarali pesnicama i bejzbol palicom.
Slino maltretiranje od strane grupe inspektora Bakovi doivio krajem januara 2003. godine kada je zbog doivljenog premlaivanja zavrio
u hitnoj slubi barskog doma zdravlja.

287

Aleksandar Saa Zekovi

Sluaj Fahrudina Huremovia

Fahrudina Huremovia (1978) pretukli su u Podgorici 28.avgusta
2001. godine nepoznati pripadnici crnogorskog MUP-a. Tog dana Huremovi se sa svojim pomonim radnikom Radom Paunoviem nalazio u
Podgorici zbog prodaje stoke. Nekoliko policajaca je opkolilo Huremoviev kamion i iz uprene pitolje naredili im da legnu na zemlju. Poto su to
uinili policajcu su nastavili da ih biju nogama i palicama po itavom
tijelu. Policajci su Fahrudina, poto su mu stavili lisice na ruke, tukli pesnicama po glavi i dodavali jedan drugome da ga na slian nain bije. Oduzeli su mu deset hiljada maraka i sedamnaest grla konja. Novac mu je
sjutradan vraen od strane inspektora Ratka Vukia ali konji do dan danas
nijesu. U pritvoru u Centru bezbjednosti proveo je jednu no. Pruena mu
je i ljekarska pomo. Sjutradan je sasluan od strane istrane sudije nakon
ega je puten na slobodu.
Fahrudinovom bratu Mehu, u optini Tuzi, tamonja policija sredinom avgusta iste godine oduztela je 23 grla konja i nekoliko hiljada maraka. Ni njemu do danas oduzeto nije vraeno.
Sluaj Fahrudina Dervievia
Fahrudina Dervievia (1959), profesora sociologije iz Berana nevladina organizacija Centar za demokratsku tranziciju iz Podgorice angaovala je kao nezavisnog posmatraa na saveznim izborima 24. septembra
2000. godine na birakom mjestu Petnjik. Primijetio je da se ispred
birakog mjesta okupljaju pripadnici vojne policije. Jedan od njih ga je
upozorio Profesore moe da prie samo do kue ulafia. Istog dana,
neto kasnije, u neposrednoj blizini birakog mjesta, prema Fahrudinovim
rijeima, zaustavila su ga tri nauruana vojna policajca. Zavrnuli su mu
ruku i glavu naslonili na haubi jednog automobila. Nazivali su ga pijunom
i traili da im kae sa kim je iz policije u vezi. Nijesu mu vjerovali da je
akreditovan od strane organizacije koja je prepoznatljiva po nezavisnom
monitoringu izbornih procesa. Ubaili su ga u automobil i odvezli u nepoznatom pravcu. Prije nego su ga izbacili u blizini jednog beranskog sela
tukli su ga po glavi i leima.
Poslije nekoliko dana, tanije 5. oktobra 2000 godine, ispred magazina u kojem je radio Fahrudina je napala ista grupa vojnih policajaca.

288

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

Sluaj Ervina Ramovia

Ervin Ramovi (1959) kao graevinski zanatlija radio je na izgradnji
kue Adlije Efovia u ulici 8. marta u Podgorici. Dana 1.jula 2002. godine,
rano izjutra, u kuu je upala policija koja je traila od Ervina, pokazujui
mi fotografiju, da prepozna Aska Efovia. Poto je rekao da ga ne poznaja
policajac ga je amarao po licu i tukao nogama i rukama po tijelu. Nakon
toga odveli su ga policijskim vozilom u Centar bezbjednosti Podgorica u
kojem su ga takoe tukli. Kasnije je bez bilo kakvog objanjenja puten na
slobodu. Poslije ove torture, Ervin se ali da slabije uje na desno uho.
Tortura nad vojnicima islamske vjeroispovijesti
Grupi vojnika na odsluenju vojnog roka u Nikiu, nadlene starjeine nijesu odobrile odlazak kuama povodom vjerskog praznika zbog
ega su odluili da pobjegnu i sa svojim familijima proslave Bajram. Vojna
policija uhapsila ih je na autobuskoj stanici u Podgorici. Prilikom uvoenja
u vozilo marica pripadnici vojne policije mladie su tukli pesnicama i
pendrecima. Nakon noi provedene u zatvoru odobren im je, povodom
blagdana, odlazak kuama.
Sluaj Admira Durutlia
Kao istraiva podgorikog FHP istraivao sam, na ljeto 2003. godine, sluaj prebijanja grupe pljevaljskih mladia od strane inspektora Centra bezbjednosti u cilju iznuivanja priznanja da se bave prodajom narkotika. Policija je bez naloga za pretres upala u stan Emira Suljevia u kojem
se meu grupom mladia nalazio i Admir Durutli (1982) kojeg su inspektori izveli u oblinje kupatilo, tukli u stomak i stavljali mu glavu u WC
olju. Poto su mu naredili da se skine go, tukli su ga nogama i pesnicama.
Govorili su mu Ubiemo te, zaalie to si se rodio. Krajem juna 2003.
godine protiv inspektora su podneene krivine prijave. Postupak je u toku.
Grupu mladia, po prestanku rada nevladine fondacije Fond za humanitarno pravo, zbog finansijskih razloga, zastupa advokat Sava Popovi.
Povodom ovog incidenta pljevaljska policija i njen naelnik su na
krajnje neprimjeren i neprofesionalan nain komunicirali sa jednom organizacijom za zatitu ljudskih prava i njenim aktivistima, kao i sa familijima
mladia o emu svjedoi medijska dokumentacija.

289

Aleksandar Saa Zekovi

Bahato ponaanje pripadnika Vojske Srbije i Crne Gore prema

lokalnom stanovnitvu
Juna mjeseca 2002. godine razgovarao sam sa emsom Dedejiem,
naelnikom Odjeljenja bezbijednosti o prilikama na podruju roajske optine. Posebno je istakao da i pored pritisika, prijetnji, maltretiranja, pucnjave pa ak i ubistava nijesu poremeeni skladni meuetniki odnosi.
Dededi je vie puta, neposredno, apelovao na pripadnike rasformiranog
sedmog bataljona Vojske Jugoslavije da se prema lokalnom stanovnitvu
ponaaju korektno i ljubazno i da e se i oni sami u gradu osjeati bezbjednije. Prema rijeima Dedejia i drugih graana Roaja, pripadnici vojske
skoro svakog dana su na sluajne prolaznike okretali napunjene puke, to
je graane posebno plailo. Pod dejstvom alkohola vojnici su esto pucali u
trafostanice, izolatore i dalekovode zbog ega su se graani esto alili
policiji.
Poetkom 2002. godine vojnici su uli u selo Gornji Buref. Poto su
pili vodu selo su naputili kreui se leno, unazad, prema umi sa pukama repetiranim prema seljanima.
Situacija u Roajama je bila posebno ozbiljna 1999. godine za vrijeme pogroma Albanaca sa Kosova. Prema iskazima svjedoka, pripadnici
Sedmog bataljona VJ graane su na ulici pozdravljali pokazujui im prstom ispod grla to se moglo shvati kao poruka da hoe da ih kolju. Meusobno vojnici su se pozdravljali enluenjem.
Posebno su to radili petkom, kad bi bio pazarni dan. Tako je jednog
petka, iste godine, kroz grad prolazio autobus sa vojnim rezervistima. Koliko je njihovo enluenje bilo jako, svi graani prisutni na pijaci od straha
su legli na zemlju, ekajui da prou rezervisti koji su pjevali pjesmu
Ubiemo, poklaemo a sve bule....
Dedeji je o svim incidentima esto govorio na kolegijumu ministra
unutranjih poslova sa naelnicima centara bezbjednosti.
Sluaj Omera Omerovia
Omer Omerovi (1947) iz Bijelog Polja uhapen je na Badnji dan
1994. godine, kako je kasnije saznao, za pokuaj stvaranja sandake
drave i ruenja mosta i eljeznike pruge koji su u neposrednoj blizini
njegove kue. Nekoliko dana prije hapenja njegova je supruga Iljaza
primijetila da policija esto patrolira u njihovoj ulici. Prilikom hapenja,
Omerovu djecu Esada i Sabinu policijaci su nekoliko puta udarali kundakom po ramenima, zabranjujui im da prilaze ocu kao i da govore. Poto je
290

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

uao u policijsko vozilo, Omeru su stavili povez preko oiju i vezali mu

ruke, lisicima, preko lea. Kako je iskusni ofer osjetio je da ga ne voze u
Bijelo Polje, kako su rekli, da u stanici policije da izjavu. U namjeri da ga
zaplae improvizovali su kao da ga voze u Bosnu. Namjerno su se ponaali
tako da Omer pomisli da nije rije o pripadnicima crnogorske policije.
Kada su se primakli jednom policijskom punktu, baili su mu jaknu preko
glave i rekli Lezi dolje, evo policija. esto su, prema Omerovom iskazu,
manevrisali autom kako bi zavarali trag i kako ne bi znao kuda ga voze. S
obzirom da je putovanje trajalo kratko i da je dobar poznavac puteva Omer
je miljenja da su ga doveli na abljak, u tajni zatvor Slube dravne
bezbjednosti. Svi uhapeni u akciji crnogorske policije protiv elnitva i
uglednog lanstva Stranke demokratske akcije bili su na istom mjestu, iako
to meusobno nijesu znali. Uveli su ga u prostoriju za ispitivanja. Traili
su da im kae imena svojih saradnika i kome je sve razdijeljeno oruje.
Nije znao uopte o emu treba da pria. To ih je posebno razljutilo tako da
su ga uz esto psovanje majke, amarali i udarili pesnicama po licu i u
stomak. Trojica inspektora poto su ga danima muila nareuju mu da
skine odjeu sa sebe jer smrdi. Iako im je skrenuo panju da je pluni
bolesnik tukli su ga po pluima i leima, pendrekom i nogama. esto su ga
polivali vodom i tukli pendrecima po mokroj koi. tipaljke sa strujom
kaili su mu na genitalije, butine, nos i obraze i, uz proputanje struje, tjerali ga da prizna. Tjerali su ga da lie i WC olju i vezali za vreli radijator .
Nou su ga odvodili u umu, vezali za drvo i punei pitolje pred njim ponovno traili da sve prizna. Nianili bi ga i pucali mu iznad glave. Takoe
vezali.
Predsjednik SDA Crne Gore Harun Hadi interesovao se u Podgorici za Omerovu sudbinu, poto niko iz bjelopoljske policije nije htio saoptiti familiji Omerovi gdje se Omer nalazi. Prema Omerovom iskazu, Hadi je takoe uhapen po povratku iz Podgorice kada je stao negdje uz put
da se odmori i neto pojede.
Dok je bio u zatvoru, u susjednoj prostoriji su putali video snimke
muenja neke porodice iz Bosne kako bi pomislio da je tu dovedena njegova familija. Tek kada je izaao iz zatvora saznao je da to nije bila istina.
Omerovi je bio osuen na etiri i po godine zatvora. Kompletnu
grupu politikih zatvrorenika pomilovao je tadanji crnogorski predsjednik
Bulatovi. Kasnije je dobio obeteenje od drave Crne Gore u iznosu od
17.000 maraka.
291

Aleksandar Saa Zekovi

Sluaj Ibrahima ikia

Bjelopoljcac Ibrahim iki (1956) februara mjeseca 1994. godine pozvan je na Sud u svojstvu svjedoka povodom hapenja rukovodstva Stranke
demokratske akcije. Ubrzo, poto je odbio da lano svjedoi i potpie unaprijed sastavljenu izjavu, je uhapen, i to u prostorijama Crvenog krsta, 21. februara 1994. godine, gdje je uz pratnju brata, doao da podigne humanitarnu
pomo na ime izbjeglikog statusa svoje supruge. U pritvorskoj jedinici, i
pored toga to je invalid, policajci su ga tukli pesnicama i nogama i govorili
mu da je terorista i mudahedin. Policajce je molio da ga ne tuku po glavi
i da mu paze oi, jer ima problema sa vidom. Odgovorili su mu Jebe se nama
za tvoje oi. Ne znamo da li e ivu glavu izvui a ne da ti neko uva oi.
Policijaci, svojim ponaanjem i meusobm konverzacijom i oslovljavanjem, htjeli su kod ikia proizvesti dodatni strah da se nalazi u Bosni i
da je u rukama etnike vojske. Sjea se da su pjevali etnike i pogrdne
pjesme o muslimanima.
Poslije nekog vremena muenja ponudili su mu da napamet naui
pripremljenu izjavu. Za uzvrat nudili su novac i sigurnost, njemu i njegovoj
familiji. Poto je odbio da to uradi, ak i po cijeni ivota, muili su ga elektrookovima. I ikia su na saradnju pokuali prodobioti prijetei mu da
e mu silovati enu i sestru a sina zaklati. Iz susjedne sobe putali su snimljeni vrisak i pla.
iki je danima bio u tekom psihikom stanju i jakim bolovima u
oima. Kasnije je i u zatvoru trpio maltretiranje od zatvorenika koji su na
raun toga dobijali razne privilegije. ikia je 1995. godine amnestirao
crnogorski predsjednik. Poput ostalih, zbog doivljenog, dobio je obeteenje od crnogorske drave.
Nakon abolicije, ikiu su dugo vremena, i pored zadovoljavanja
svih uslova i posjedovanja uredne dokumentacije, odbili izdati paso. Isti
mu je izdat nakon intervencije Meunarodnog komiteta Crvenog krsta koji
mu je inae znaajno pomogao oko lijeenja.
Takoe nije mogao upisati svoje dijete u oblinju kolu s obrazloenjem da mjestom stanovanja ne pripadaju tom podruju iako se njegova
kua nalazi na gotovo pedeset metara od kolskog objekta.
ikiev primjer pokazuje da je crnogorskom drutvu neophodna
lustracija. Lica koja su se 1994. godine, najbrutalnije ophodila prema grupi
Bonjaka i rukovodstvu SDA i zbog ijih postupaka je crnogorska drava
pretrpjela znaajnu tetu i gubitak ugleda, i danas se nalaze na veoma visokim poloajima u policiji, tuilatvu i sudstvu.
292

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

Sluaj Faruka eevia

Faruk eevi jedan je od utemeljivaa Bonjake-muslimanske
partije i poslanik u prvom viestranakom sazivu Skuptine Crne Gore poetkom devedesetih godina prolog stoljea. S obzirom na njegov demokratski angaman vlasti su se i sa njim obraunale, kao i sa drugim politikim prvacima tog vremena. Odlukom Disciplinske komisije Srednje mainsko-tehnike kole od marta 1990, eevi je dobio otkaz zbog navodne
tee povrede radne obaveze. Vodei radni spor na temelju presuda Osnovnog i Vieg suda u Podgorici, i Vrhovnog suda Crne Gore u postupku revizije, vraen je na posao. U vrijeme loih odnosa zvanine Podgorice i
savezne administracije, i ne priznavanja iste od strane legitimnig organa
Crne Gore, Savezni sud u Beogradu krajem aprila 1999 godine ukinuo je
presude crnogorskih sudova, na osnovu ega je Srednja mainska-tehnika
kola podnijela je tubu protiv eevia traei da joj vrati novac koji mu
je isplaen izvrnom presudom Osnovnog suda u Podgorici. Podgoriki
FHP podnio je Prvom optinskom tuilatvu u Beogradu krivinu prijavu
protiv petoro sudija Saveznog suda jer su poinili krivino djelo krenja
zakona od strane sudije u postupku koji je eevi vodio radi zatite svojih radnih prava zbog neistinite tvrdnje da eevi nije na vrijeme traio
zatitu svojih radnih prava. Na temelju tube Osnovnom sudu udruenog
rada ta odluka je vraena na ponovno razmatranje kolskom savjetu kao
drugostepenom organu kole ime nije dolo do zastarjelosti zatite njegovih radnih prava kako su tvrdile sudije Saveznog suda. Grupa za ljudska
prava avgusta 2004. godine, povodom ovog sluaja, inicirala je kod Zakonodavnog odbora Skuptine RCG donoenje odgovarajuih obavezujuih
pravnih akata koji bi stavili van snage sve odluke nelegitmnih saveznih
organa ukljuujui i period koji nije obuhvaen ve doneenom Rezolucijom o zatiti prava i interesa RCG i njenih graana. Inicijativa bi omoguila, ocijenili su iz Grupe za ljudska prava, prestanak negativnih posljedica
tada doneenih akata koji se odnose na Crnu Goru i njene graane.
Sluaj Sabihe Karahmetovi
Poetkom marta 1994. godine na Sabihu Karahmetovi (1949) iz
Pljevalja pucala su dva vojnika. Zbog prostrijelne rane provela je desetak
dana u bolnici. Policija je obavijestila da su poinioci pronaeni i da je sluaj proslijeen mjerodavnom vojnom pravosuu. I pored toga to je jedan
od vojnika priznao izvrenje djela, ovaj sluaj nije dobio sudski epilog.
Centar za dokumentaciju i istraivanje ljudskih prava, po prijenosu nadle293

Aleksandar Saa Zekovi

nosti sa vojnih na civilne pravosudne organe, zatraio je od dravnog tuioca da konano precesuira ovaj predmet.
Sluaj Elvedina Srne iz Priboja
Elvedin Srna (1966), Bonjak iz Priboja poetkom juna 1991. otiao
je na odsluenje vojnog roka u Sarajevu, u tadanjoj JNA, u VP 5542-6/1
kao telegrafista. Nakon mjesec dana njegova jedinica je upuena na dubrovako ratite. Pokuao sam razgovarati sa oficirima iznosei stajalite da
za mene odbrana zemlje od vanjskih neprijatelja predstavlja normalnu
stvar, ali odbrana Dubrovnika od njegovih stanovnika mi nije ba pasala
rekao mi je Srna prilikom razgovora o njegovom sluaju poto se za
pomo obratio crnogorskoj Mrei za prigovor savjesti. Nakon otpusta iz
vojne bolnice, u kojoj je preveo nekoliko mjeseci zbog duevnih problema izazavanih ratnom psihozom i posebno ponaanjem dobrovoljaca
etnika iz Srbije, sredinom novembra 1991 je pobjegao iz vojske.
Skrivajui se jedno vrijeme kod familije u BiH otiao je za Njemaku
gdje i danas boravi. Kako mu je u meuvremeno istekla vanost pasoa
obratio se ambasadi SR Jugoslavije u Berlinu. Postoji vie poznatih i
konkretnih sluaja korupcije gdje su pojedini jugoslovenski diplomatski
slubenici, dravljane SRJ, bonjake nacionalnosti, tretirali na krajnje
neprimjeren nain i za pruanje slubenih usluga im iznuivali novac, za
enu i djecu po 1500 maraka a za mukarce duplo. Sredinom 1996.
godine, Elvedinova majka Ziza, pozvana je da se u svojstvu svjedoka,
pojavi pred Vojnim sudom u Podgorici, u postupku koji se vodi protiv
njega zbog dezertiranja.
Pokuaj registrovanja diskriminatorske NVO
Maja 2004. godine crnogorsko Ministarstvo pravde odbilo je upisati
u registar nevladinih organizacija udruenje pod imenom Moto Klub
Lloyd Sutomore Spi Yu zbog diskriminatorskih odredbi osnivakih dokumenata prema graanima islamske vjeroispovijesti. Naime kako su bili
zamislili osnivai na elu sa izvjesnim Ivanom Zankoviem (1965) iz Sutomora, optina Bar, lan Motokluba, kao privatne sportske organizacije sa
statusom privatnog moto kluba vlasnitvo Zankovi Ivana iz Sutomora
nije moglo postati lice islamske vjeroispovijesti zbog unaprijeenja i zatite hrianskog bratstva i jedinstva i potovanja iskrene hrianske ljubavi
u sportu. Statutarna odredba (lan 16.) koja je diskriminisala graane po
vjerskoj osnovi doslovce je glasila:
294

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

lan Motokluba moe postati svaki dobronamjerni i ugledni graanin dobre volje i prijatelj sporta, ali ako prihvata odredbe ovog Statuta i
podreuje se pravilima iz istog.
U cilju unaprijeenja i zatite HRIANSKOG BRATSTVA I JEDINSTVA I U CILJU POTOVANJA JEDINSTVENO-ISKRENE HRlANSKE LJUBAVI U SPORTU i uopte u ivotu, lan Motokluba ne
moe biti osoba muslimanske vjeroispovijesti.
Po odbijanju zahtjeva za registrovanje ovakvog tipa udruenja iji
osnivaki akti ni elementarno nijesu zadovoljavali, tehniki, odredbe Zakona o nevladinim organizacijama veina lica lica koja su u odluci u osnivanju potpisani kao osnivai demantovali su svoje uee u tome i javno se
distancirali od zamisli vlasnika kluba.
Neodgovarajui odnos vlasti prema deportovanim dravljanima
iz EU
Posljednje dvije godine sve su uestaliji primjeri deportacije graana
Crne Gore, uglavnom bonjae i romske nacionalnosti, iz zemalja Evropske Unije (EU). Deportovana lica postepeno postaju veoma ozbiljan socijalni problem kako za podruje crnogorskih sjevernih optina, odakle
uglavnom izvorno potiu, tako i za Crnu Goru, u cjelini.
Brojne nevladine organizacije za zatitu ljudskih prava zahtijevale su
od mjerodavnih organa Republike Crne Gore i dravne zajednice Srbija i
Crna Gora da pristupe izradi odgovarajue Strategije prihvaanja i zbrinjavanja tih lica posebno traei vie odgovornosti i senzibiliteta prema ovom
pitanju prilikom pregovora sa pojedinanim zemljama povodom zakljuivanja Sporazuma o readmisiji kako bi se obezbijedili kvalitetniji uslovi za
prijem i odrivo zbrinjavanje deportovanih dravljana Crne Gore i kako se
ne bi pogorale postojee crnogorske socijalne prilike.
Izazivanje opte opasnosti u Beranama
Stanovnici beranskog naselja Tulum, bonjako-muslimanske nacionalnosti, esto su tokom 2003. i 2004. godine bili oznaavani, od strane
medija i dijela lokalne politike javnosti, kao mogui autori antisrpskih
grafita, sa prijeteim i vulgarnim sadrajem.
U noi izmeu 21. i 22. maja 2004. godine dogodila se i eksplozija
bombe koju je, kako je kasnije ustanovila beranska policija, u svojoj sopstvenoj kui aktivirala M.S. (54) iz Berana, u namjeri da za to optui svoje
komije Bonjake.
295

Aleksandar Saa Zekovi

Beranska policija poslije vie incidenata posumnjala je da su poinioci upravo oni koji se predstavljaju rtvom. Detaljnom istragom utvreno je da je bomba aktivirana u samoj kui, bez vaenja osiguraa. Poinilac je priznala da je bombu stavila u staklenu posudu i uz nju zapaljenu
hepo-kocku. U istoj kui pronaeni su i sprejevi sa kojima se, kako se
pretpostavlja, ispisivani grafiti.
Brojni graani osjetili su olakanje po otkrivanju poinioca istiui
da je dobro to je, brzom akcijom Centra bezbjednosti Berane, sa Muslimana i Bonjaka skinuta ljaga. Za vrijeme istraivanja ovog incidenta,
poetkom juna 2004. godine, poinilac M.S. je iznenada preminula.
Meutim odreene politike partije koje su odmah uvidjele da je
ugroeno srpstvo nijesu se nakon rasvijetljivanja dogaaja oglaavale niti
izvinule javnosti zbog neutemeljeno iznijetih ocjena.
Poloaj muslimana na Cetinju
Iako svjestan situacije i prilika u kojima gotovo cijelo desetljee ivi
Cetinje odluio sam se na jednu inicijativu smatrajui je, bez pardona,
sukladnom sa viestoljenim duhom Cetinja.
Poetkom novembra prole godine obratio sam se mjerodavnim organima Cetinja da ozbiljno razmotre mogunosti da Prijestonica omogui i
podri izgradnju ili otvaranje islamskog vjerskog objekta. Miljenja sam da
bi se time Cetinje jo snanije legitmisalo kao istinska crnogorska Prijestonica, i pored ve postojeih, pravoslavnih i katolikih, upotpunio svoju
batinu sa islamskim vjerskim objektom.
U osnovi moja inicijativa i nije nova. Stara je gotovo vie od stoljea
pa je i treba doivjeti iskljuivo kao pokuaj reaktiviranja davno zaboravljenog posla. Razloge naravno treba traiti u dravnom, drutvenom i politikom ambijentu u kojem je grad ivio.
Cetinje je danas, iako bez istinske teine, zvanina prijestonica Republike Crne Gore koja je odabrala svoju budunost kroz razvitak otvorenog, graanskog i multikulturnog drutva. To neminovno gradu daje obavezu i potrebu da upotpuni i kompletira svoju ve davno iskazanu privrenost ka vrijednostima kao to su tolerancija, suivot i zajednitvo svih
graana Crne Gore bez obzira, na njihovu, bilo kakvu, razliitost.
Da se gotovo prije vie od jednog stoljea aktivno razmiljalo o podizanju islamskog vjerskog objekta na prijestonom Cetinju potvruje i
pisanje Cetinjskog vjesnika od 18.12.1910. godine:
296

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

Na Cetinju e se pristupiti podizanju damije, radi ega e se skupljati naroiti prilozi. Prvi prilog je od Nj.V. Kralja Gospodara, koji je za tu
cilj blagoizvolio priloiti hiljadu talira.
Inicijativu ne treba shvatiti samo politiki i dravno korisnom i mudrom ve da ona ide i u pravcu zadovoljenja potreba samih graana Cetinja i
ostvarivanja ljudskih prava i ouvanja njihovog vjerskog identiteta.
Nadavno sam imao priliku, kroz obavljeni intervju za regionalni portal i buletin East West Instituta iz Dubrovnika, razgovarati o ovoj inicijativi
i sa reisom islamske zajednice u Crnoj Gori Rifatom ef. Fejziem. Prenosim Vam dio razgovora:
Rifat ef. Fejzi: Na Cetinju ivi nekoliko desetina porodica islamske
vjeroispovjesti. Oni nemaju u svom mjestu vjerski objekat. ak se i sahranjuju u Podgorici. Na prilaz inicijativi o kojoj me pitate je s isto vjerskih
potreba. Polazei od te injenice, realno je razmiljati da se u perspektivi
sagleda i pristupi realizaciji ovog pitanja.
Razmatrajui ovaj prijedlog treba imati na umu i zvanine statistike
podatke koji su znaajni sa aspekta preduzimanju mjera i stvaranja povoljnih uslova pripadnicima manjina, da izraavaju svoje osobenosti i razvijaju svoju kulturu, jezik, vjeru, tradiciju i obiaje.
Zvanino Cetinje i crnogorska drava trebali bi uvaiti injenicu da
vie od jedne petine stanovnitva Crne Gore ine graani islamske vjeroispovijesti. Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine 382 ili 1,88% stanovnika Cetinja se opredijelilo da pripada islamskoj vjeroispovijesti.
Danas, odnosno prema popisu iz 2003. godine, oko 220 stanovnika
Cetinja je islamske vjeroispovijesti ime ine 1,17% od ukupnog broja stanovnika.
Nemanje vjerskog objekta nije jedini problem cetinjskih muslimana. Kao
to je efendija Fejzi istakao izraeno je i pitanje sahranjivanja. Prema informacijama iz Javnog komunalnog preduzea razvoj i irenje gradskog groblja ne
podrazumijeva, za sada, uvaavanje vjerske razliitosti i obiaja sahranjivanja.
Krenje prava na stanovanje i adekvatni smjetaj u Podgorici
U posljednje vrijeme optina Podgorica preduzima opsene mjere za
otklanjanje posljedica viedecenijskog uzurpiranja i vannamjenskog korienja dravnog zemljita. Te mjere, i pored pravnog utemeljenja, esto
imaju krajnje nepopularan ishod i okonavaju se posljedicama koje doprinose ozbiljnim krenjima ljudskih prava te se na iste ne moe gledati kao
cjelishodne i djelotvorne odnosno legitimne.
297

Aleksandar Saa Zekovi

Prema ocjeni podgorike kancelarije UNDP, jedan od najveih problema iz domena planiranja i ureenja prostora u Crnoj Gori je nelegalna i
neplanska gradnja. U saoptenju ove kancelarije od 19.11.2004. godine
iznijeta je i gruba procjena, dobijena iz razlicitih izvora, je da se u pojedinim crnogorskim optinama broj nelegalno izgraenih objekata kree ak
i do 80% od ukupnog broja graevina.
U Podgorici, na Vrelima Ribnikim, u naselju u blizini sportskog
aerodroma, u Proleterskoj ulici ivi tridesetak porodica sa vie od stotinu
lanova, uglavnom muslimanske nacionalnosti, ukljuujui i oko sedamdesetoro djece. Radi se o brojnim domainstvima u kojima je rijedak sluaj
da je zapoljeno vie od jednog lica. Znaajan broj je samohranih majki i
onih koji se nalaze na evidenciji nezapoljenih i primaoca socijalno-materijalne pomoi. Ima i onih koji pripadaju kategoriji invalida, raseljenih ili
su lica sa ozbiljnim zdrastvenim hendikepom i problemima.
Inae objekti su sagraeni na dravnom zemljitu koje se privodi
namjeni i objekti e, izmeu ostalog, biti uklonjeni i zbog proirenja sportskog aerodroma.
Na ovom prostoru objekti su se poeli graditi jo daleke 1984. i niko
od njih sve do 2002. godine nije ak ni upozoravan na nelegalnu gradnju za
koju su se opredijelili iskljuivo iz razloga bijede i siromatva, nemogunosti da i dalje plaaju kiriju privatnim stanodavcima kao i zbog elje da
ostvare pravo na adekvatno stanovanje, koje im nije omoguila zajednica i
privredni subjekti u kojima su decenijama radili ili i sada rade.
Ova lica zbog ukupnih prilika i stanja u kojem se nalaze nijesu u
prilici sama sebi obezbijediti alternativni krov nad glavom niti su u mogunosti da ponovno finansiraju izgradnju porodinih kua, ak i u sluaju
besplatne dodjele placeva na Kakarickoj gori.
Tim povodom lokalnim vlastima Podgorice uputio sam inicijativu da
se kroz planiranje Budeta glavnog grada za 2005 godinu omogui osnivanje posebnog Fonda koji bi osnaio socijalnu funkciju optine i ija bi
sredstva bila koritena za pruanje odgovarajue finansijske i druge pomoi licima i porodicama koja bi, usljed rjeavanja urbanistikog haosa,
ostala bez svojih porodinih kua.
U pismu upuenom, 5.11.2004. godine, predsjedniku SO Podgorica
dr Miomiru Mugoi apelovao sam da se ve sada pomogne u obezbjeivanju prava na smjetaj i stanovanje svim graanima koji su ostali
bez krova nad glavom u ranijim akcijama nadlenih organa kao i da se
isti suzdre od sprovoenja daljih mjera, ruenja i iseljenja, do stvaranja
298

Primjeri diskriminacije Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori

uslova za efikasno funkcionisanje ovog fonda kao i zbog zimskog

perioda koji uskoro nastupa.
Prilikom istraivanja ovog sluaja direktor Direkcije SO Podgorica
za imovinu g.Novak Klisi je saoptio da vlasti ozbiljno razmiljaju o nainima pomoi ovim licima i pronalasku alternativnih rjeenja. Najavio je da
e optina, kao i u drugim sluajevima, i njima pruiti mogunost da placeve otplate kroz kredit do deset godina dok je za neto ire aranmane
predloio osnivanje fondova u koji bi doprinosima participirali i drugi
subjekti. Klisi je prilikom ranijih estih razgovora savjetovao predstavnike ovih porodica da se pismeno obrate SO sa zahtjevima za dodjelu
placeva istiui da im optina od toga vie ne moe pomoi kao i da dosta
toga mogu iskoristiti od grae sa postojeih objekata, posebno istiui
vrata i prozore.
Pojedini graani su miljenja da lokalne vlasti imaju selektivan pristup i da nemaju isti odnos, kada je ovaj problem u pitanju, prema graanima veinske populacije i prema onima koji pripadaju nacionalnim manjinama, to potvruju primjerima iz naselja Kruevac.
U pismu Skuptini optini Podgorica, inae dostavljenom svim politikim subjektima u Crnoj Gori, Odboru Skuptine RCG za ljudska prava, Ministarstvu za zatitu prava pripadnika nacionalnih i etnikih grupa i kancelarijama svih releventnih meunarodnih organizacija, zatraio sam, shodno
meunarodnim standardima, da se sve mogue alternative izanaliziraju u
konsultaciji sa licima iji se objekti rue ili ije se iseljenja planira, kako bi
se izbjegla ili makar ublaila, upotreba sile i intezitet kasnijih posljedica kao
i da treba njegovati vie senzibilnosti prema enama, djeci, starijim osobama
i bolesnima, kao i prema pripadnicima nacionalnih manjina koji su inae
osjetljive grupe i podlone naknadnim oblicima diskriminacije.
Vlasti bi trebalo uiniti sve u njihovoj moi da se graanima, posebno onima koji pripadaju ugroenim grupama, pomogne kod njihovog
ekonomskog i drutvenog razvoja i da se zatite, ostvare i dalje unaprijede
njihova ljudska prava i osnovne slobode.
Meunarodni standardi govore da svako ima pravo na zatitu protiv
siromatva i drutvenog iskljuivanja kao i pravo na smjetaj.
Odgovorne vlasti treba da preduzmu aktivne mjere kako bi se unaprijedio djelotvoran pristup licima koja ive ili su na granici da ive u
okolnostima drutvenog iskljuenja ili siromatva, kao i njihovih porodica
kroz, posebno, zapoljavanje, smjetaj, obuku, obrazovanje, kulturu i socijalnu i medicinsku pomo.
299

Aleksandar Saa Zekovi

Standardi kau da drave odnosno vlasti treba da se suzdre od

mjera koje ne doprinose sprijeavanju ili umanjivanju pojave beskunika.
U tom pravcu, uklanjanje objekata i prisilno iseljavanje, prema odredbama
Meunarodnog pakta UN o ekonomskim,socijalnim i kulturnim pravima
ne treba da rezultira tako da pojedinac postane beskunik ili ranjiv usljed
krenja ostalih ljudskih prava. Tamo gdje graani nijesu u mogunosti da
se sami obezbijede, vlasti moraju da preduzmu sve odgovarajue mjere, i
to do maksimuma svih raspoloivih izvora, da bi osigurali adekvatno alternativno stanovanje.
Sredinom novembra prole godine Kancelarija Visokog Komesara
za ljudska prava u Srbiji i Crnoj Gori podsjetila je crnogorske vlasti na meunarodne obaveze koje se tiu ljudskih prava ukazujui na sadraj Meunarodnog sporazuma o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Prema ocjeni UNDP, zatita prava na odgovarajui stambeni prostor
ima nezamjenjiv znaaj kako bi svaki pojedinac ivio punim ivotom i
zbog toga ima osnovu u mnogim meunarodnim i drugim pravnim aktima
kao i da Vlada RCG, prilikom rjeavanja problema nelegalne gradnje, naroitu panju treba pokloniti posebno osjetljivim slojevima stanovnitva.

300

Portreti

Uzeir BEOVI
KASIM HADI (1917-1990)
Profesor i publicista Kasim Hadi roen je 19. decembra 1917. godine u selu
Zaostro, u blizini Pljevalja, a koje teritorijalno pripada optini Priboj, iako je znatno
udaljenije od toga grada. Porodica Hadia
je porijeklom iz Pljevalja. Za vrijeme turske
vladavine, dok su se Pljevija zvala Taslidom, zvali su se Hadi Durak Zade. Kasimov djeda bio je hoda, a otac Abdulah
zemljoradnik, bez kojeg je rano ostao, jo
kao dijete od dva mjeseca. Brigu o Kasimu
preuzeli su njegova majka i djed po majci
Ibra-him Memi, iz Priboja, gdje je pohaao
i osnovnu kolu, u vremenu od 1925. do
1929. godine. Nastavljajui porodinu tradiciju, odlazi na dalje kolovanje
u Veliku medresu, u Skoplje, koju ui i zavrava u periodu od 1929-1937.
godine. Od 1937. do 1941. godine pohaa Viu erijatsko-teoloku kolu u
Sarajevu, na kojoj je diplomirao juna 1941.godine.
Provodei ferije u Priboju, ponueno mu je mjesto gradonaelnika,
to je prihvatio i na toj funkciji bio 40 dana, upravo do okupacije toga
grada od strane Italijana, kada se vraa u Sarajevo.
Od januara 1942. godine slubovao je u tadanjem Kotarskom erijatskom sudu u Sarajevu, gdje je nakon dvije godine rada 1944. poloio
erijatsko-sudaki (kadijski) ispit. Potom je radio u Vrhovnom erijatskom
sudu u Sarajevu, a bio je i sekretar Drutva erijatskih sudaca u vrijeme
kada je predsjednik bio hfz Ibrahim ef. Mehinagi. Godine 1945. premjeten je u Zagreb za erijatskog sudiju, u Kotarskom erijatskom sudu, a
izvjesno vrijeme je radio i u Ministarstvu pravosua Hrvatske.
Po zavretku Drugog svjetskog rata, kada je ukinut erijatski sud,
Kasim Hadi je zatvoren dva mjeseca, pa puten i ponovo zatvoren i osu301

Uzeir Beovi

en na est godina robije, na to se on alio. No, na osnovu njegove albe

Vojni sud ga osudi na dvanaest godina zatvora. Odleao je 50 mjeseci,
osloboen optube i vraen u Sarajevo. Bio je osuen zbog tri stvari: prvo,
imao je drugaije miljenje za status Sandaka od vlasti, drugo, to je bio
40 dana predsjednik optine u Priboju i tree - to je bio glavni i odgovorni
urednik lista "Osvit".
U Zagrebu je studirao Pravni fakultet. Godine 1953. vraa se u Sarajevo gdje je radio u nekoliko preduzea: Tvornici kisika u Rajlovcu, potom
osam i po godina u GP Sarajevo, "Unitehnu" i "Kooperativu". Svuda je
ispoljio izuzetne sposobnosti i dao znaajan doprinos pomenutih firmi, zajedno sa svojom suprugom. Njegovi savremenici i danas evociraju uspomene na njegovu pedantnost, odgovornost i dostojanstvo u radu.
Od 1.septembra 1967. godine dolazi za profesora u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu, gdje njegove sposobnosti tek dolaze do izraaja.
Predavao je Povijest islama, Akaid, Arapski jezik, a u zavrnim razredima i
Vaz - hatabet. Ostao je u trajnom sjeanju mnogih generacija Medrese, ne
samo kao profesor i vaspita, nego kao roditelj, prijatelj i dobroinitelj
mnogim medresantima i svima koji su ga poznavali i sa njim po bilo kom
osnovu saradjivali. titio je uenike; njegove kolege i medresanti su ga
smatrali njihovim ambasadorom, borio se za njihova prava, siromanim
obezbjeivao stipendije, stanovanje, udbenike itd.
U jednom razgovoru pitali su Kasima koliko ima djece. Neko je rekao da on nema djece, na to je Kasim reagovao rijeima: "Kako nemam,
imam ih preko tri stotine", mislei na svoje medresante Gazi Husrevbegove
medrese.1
Kao profesor Medrese napisao je desetak skripti - udbenika za Povijest islama za II, III, IV i V razred, a za Akaid za svih pet razreda.
Kasim Hadi je u Medresi pokrenuo i osnivanje lista za uenike
"ZEM - ZEM", u kom je objavio 109 tekstova, potpisujui ih inicijalima, o
emu e biti rijei neto kasnije. Odobrenje za pokretanje ovog lista dao je
tadanji reis ef. Sulejman Kemura.
Pored profesorskog poziva Kasim Hadi se aktivno bavio publicistikom. Jedan je od onih koji je najvie pisao o Gazi Husrevbegovoj medresi, njenim uenicima i profesorima, ali i o nizu drugih tema vaspitno-obrazovnog, istorijskog, kulturolokog i drugog znaaja. Obraivao je Novopazarski sandak, ali i Junu Srbiju i njeno mjesto u realistikoj poeziji.
1

Sjeanje Hadi Organa ef. Mahmutovia, Kasimovog uenika, sada imama Huseinpaine damije u Pljevljima.

302

Kasim Hadi (1917-1990)

Zapaen mu je rad pod nazivom "Pljevaljski muftija emsikadi u borbi

protiv okupacije u Bosni i Hercegovini 1878. godine", potom "Muslimanske imovinske dunosti" i rad "Za usporavanje brakorazvodnog postupka
pred erijatskim sudovima".
Saraivao je sa mnogobrojnim asopisima: Glasnik saveza trezvene mladei u Beogradu od 1935., Islamski glas u Sarajevu, Narodna
pravda, Muslimanska svijest, Jugoslovenski list, Hrvatski dnevnik, pritinski asopis Edukata islama, Gajret, Novi Behar, Elhidaje, te kalendar Narodna uzdanica, a u Osvitu je bio glavni i odgovorni urednik tokom cijelog
njegovog izlaenja.
Bio je aktivni lan HKUD "Gajret" i pomagao na razne naine njegov
rad, ne samo u Sarajevu, nego i u Priboju, Pljevijima i drugim mjestima.
Teme iz privrede objavljivao je u asopisu "Knjigovodstvo" u Beogradu i u Biltenu GP u Sarajevu. Kao vrstan statistiar teme iz privrede je
obraivao tano i dokumentovano.
Kasim Hadi je ipak najvie pisao u islamskoj tampi, posebno od
1964. godine u "Takvimu", gdje je u svakom broju imao od jednog pa vie
tekstova. U "Glasniku" VIS-a imao je zapaen rad o islamskom filozofu
Gazaliji, pa je i iz te oblasti dao znaajne priloge u izuavanju istorije i
filozofije islama. Kao urednik "Glasnika" postigao je znaajan uspjeh i u
njemu je objavio svoja 82 rada.
U "Preporodu" je objavio najvie tekstova pod nazivom "Predavanja
iz povijesti islama" - 58 priloga, u nastavcima, dok je u "Hulefair-raidina"
objavio jo devet takvih tekstova, to ukupno iznosi 67 nastavaka, na preko
250 strana.
Pored tekstova iz povijesti islama, u "Preporodu" je od 1970. godine
objavio preko 500 radova, u kojem je bio i lektor. Mnoge tekstove nije
potpisivao, ali su se oni raspoznavali po stilu pisanja, sadraja i razumijevanja, pa su rado itani i korieni u razne svrhe. Pisao je i u Islamskoj
misli, Mualimu itd.
Znatan broj tekstova potpisivao je inicijalima, kao "HAK" (Hadi
Abdulahov Kasim), zatim HKH, potom TASLIDAK PLJEVLJAK, jer se
osjeao i Pljevljakom podjednako kao Pribojcem i to je isticao u svakoj
prilici.
U mnogim listovima i asopisima objavio je znatan broj interesantnih tekstova koje je prevodio sa arapskog, francuskog, italijanskog i eksperanto jezika, a savreno je govorio i engleski jezik.

303

Uzeir Beovi

Zahvaljujui njegovim tekstovima i predavanjima pozivan je na

mnoge skupove kao govornik i predava, jer je imao izuzetan dar govornitva. U kolama je odrao bezbroj predavanja, a rado je iao u mnoga
sela i krajeve irom BiH i drugih prostora, potom pljevaljskog i pribojskog
kraja, jo od studentskih dana.
Godine 1958/59. uio je i usavrio eksperanto jezik, pa je i po tom
osnovu bio poznat na irim prostorima. Od 1960. godine bio je doivotni
lan Svjetskog saveza eksperanata, a od 1974. i delegat ovog Saveza za
islamistiku. Pisao je o djelu svoga prethodnika na toj funkciji dr Chiussi-a,
prevodioca Kur'ana na eksperanto. Pisao je eksperanto u listovima "Jugoslavija Fervojisto" u Zagrebu, "LA SUDA STELO" u Beogradu itd.
Teajeve eksperanta drao je u Medresi, koji je zavrilo 69 uenika,
potom u nekoliko srednjih kola u gradu i nekim optinama Bosne i Hercegovine.
U nekoliko brojeva "Glasnika" VIS-a objavio je PUTOPIS OD
SARAJEVA DO MEKE I MEDINE, koji bi bio interesantan da se pojavi
kao posebno izdanje.
U rukopisu mu je ostalo vie radova i dvije pripremljene i recenzirane knjige za tampu: "Vjernici" i "Hadis".
Kasim Hadi objavio je vie stotina (ako ne i hiljade) svojih radova,
to predstavlja znaajan doprinos islamskoj publicistici, nauci, kulturi i
prosvjeivanju naroda kojem je pripadao, ali i drugih. "Ostavio je djelo takvog znaaja i vrijednosti koje ga svrstava u red najistaknutijih ljudi novije
muslimanske povijesti", istie Muharem Omerdi, u "Glasniku" 1990.godine.
Kasim Hadi nije zaboravljao svoj kraj. Poznavao je i redovno kontaktirao sa uvaenim pljevaljskim imamom i vjerskim dostojanstvenikom
Mehmed ef. Cokoviem. Nakon Mehmed efendine smrti 1978. napisao je
opiran tekst o njemu i objavio ga u "Takvimu" glasniku VIS-a 1979.godine.
Taj tekst je objavljen kao predgovor za knjigu Mehmed ef. Cokovia: VAZOVI, DOVE, HUTBE I NASIHATI, koja je izala posthumno, prije nekolike godine. Kasim je imao potpuni uvid nad tim radovima. Nakon Mehmed
ef. smrti redovno je kontaktirao sa njegovim sinom Hadi Munarom Cokoviem, ali i sa drugim Pljevljacima, posebno onim koji ive u Sarajevu.
Posjedovao je visoka priznanja sa vie nivoa, kao i spomen-plaketu
grada Sarajeva, najvee priznanje koje se dodjeljuje povodom osloboenja
ovoga grada.
Umro je 1990. godine u Sarajevu, gdje je i sahranjen, u mezarju na
Barama, uz prisustvo velikog broja Sarajlija i njegovih potovalaca iz raz304

Kasim Hadi (1917-1990)

nih krajeva, uenika i uleme, uz sve vjerske obrede koje zasluuje jedan
dostojanstvenik, kao to je bio HADI KASIM ef. HADI.
(Izvor podataka: Mirsad Mahmutovi, tekst u "Preporodu" br. 16 od
1.08.1980; Muharem Omerdi, tekst u "Glasniku" RIZ u SFRJ br. 6 novembar/decembar 1990; Hadi Munir Cokovi, Hadi Orhan ef. Mahmutovi, Mehmed ef. Cokovi - knjiga Vazovi, Dove, Hutbe i Nasihati)

305

Zuvdija HODI
MAGIJA KEMALOVIH AVLIJA
Likovni kritiari izrekli su najpohvalnije
ocjene o umjetnikom djelu Kemala Ramujkia,
zastupali ga u izborima savremene jugoslovenske
umjetnosti u zemlji i svijetu, slike mu se nalaze u
poznatim galerijama i privatnim kolekcijama, dobijao je znaajne nagrade, imao preko trideset samostalnih izlobi na kojima se predstavljao razliitim motivskim ciklusima, to je kritiare navodilo da Ramujkievo slikarstvo terminoloki svrstavaju u novi realizam ili neoromantizam, modernizam, tradicionalizam ili impresionizam, da bi, na
kraju, zakljuili da je to prirodni slijed osobene Ramujkieve poetike,
obogaene obrazovanjem i iskustvom, znaenjima i metaforama, uvijek
obasjane raskonom mediteranskom svjetlou koja svemu daruje ljepotu i
radost, sreu i zadovoljstvo to se ivi u okruenju stvorenom da ovjeku
prui uivanje u matarijama i sanjarenju, u radu i stvaralatvu, spokojstvu
i tiini. Sve je oko Ramujkia Mediteran sa svojim neponovljivim sjajem i
zbiljom, proimanjima civilizacija i kultura, sve treperi od svjetlosti i
ljepote, od igre, arenila boja, stvarnosti i magije, mitova i simbola koje
Ramujki prenosi na platna, inei to originalno, siguran u sopstveni put i
izraz. Zaljubljen u svijet koji je izmatao i naslikao, u koji nas je uveo kroz
neku od poluotvorenih kapija, onih kao pred njegovom kamenom kuom u
podgorikoj Staroj Varoi, ispred kojih je pas koji se takodje raduje
posjetiocu. Umjetnikovom arolijom neoekivano se obretemo u vrtu bujnog zelenila i svjeine, medju stubovima dorskih hramova, pored Fidijinih
kipova ali i prepoznatljivih i dragih predmeta i predjela, avlija pod odrinom, rozaklijom, kronjatim murvama i smokvama do rijeke Morae,
kroz koju i iznad koje se praakaju srebrenaste ribice, u ije virove smjelo i
"naglavake" skau podgoriki "cikotii" gdje nas je doveo da uivamo i
307

Zuvdija Hod

radujemo se, zahvalni to nas je odvukao od urbane jave i otudjenosti, to

nas je vratio nama samima.
Ramujkieve slike, magijske i magine, izgledaju kao da su iskoile
iz Aladinove lampe, iako nam je znano da su ma kako bile udesne i
nestvarne, mogle nastati samo na Mediteranu, pod njegovim suncem i
tradicijom, atmosferom i podnebljem, kiicom Kemala Ramujkia koji sve
vidjeno, sanjano i doivljeno, pretvara u ljepotu
Kemal Ramujki rodjen je l947. godine u Podgorici. Zavrio je Srednju umjetniku kolu u Herceg Novom, Akademiju za likovne umetnosti u
Beogradu, kao i postdiplomske studije na njoj. Radi kao profesor crtanja i
slikanja u Centru za likovne umetnosti u Beogradu. Imao je preko trideset
samostalnih izlobi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je znaajnih nagrada,
medju kojima Prve nagrade Beogradskog univerziteta, l969. Godine;
Nagrade Akademije za likovne umetnosti, Beograd, l97l; III nagrade na
Velikom internacionalnom konkursu slikarstva u Luksemburgu, l97l; II
nagrade na izlobi "Beograd inspiracija slikara", l976; Otkupne nagrade
na Oktobarskom salonu, Beograd l978; II nagrade na izlobi "Savremeni
crnogorski crte", Titograd l980; I nagrade na ULUS-ovoj izlobi crtea u
Beogradu l988; Nagrade grada Cetinja na "Cetinjskom likovnom salonu"
l988. i "Zlatne palete" ULUS-a l989. godine

308

Knjievnost

Muhamed ABDAGI
JUNAK ILI HAJDUK?
E, boj'o se Hadimanovi Duro od Didia Hasana, a njih obadvojica
od Babia Jaara... sjedi pod krukom u polju starina i junaina Vejsil,
otima se starosti, ivi od uspomena...
... A kad se Vuk Lopuina oturi, pa krstari po zemlji i trai ko e mu
izi na mejdan, javi se Babi Jaar i ree knjazu: Ne njemu, nego svakom
drugom kog ima javljam mu se i ikam ga... A poto se niko ne javi knjaz
Jaaru dade peke, est napoliona i handar, i sad je taj handar u muzeju
u Niiu...
A ta je Babi Jaar bio prema meni!? Babi se Jaar poslije klonio
mene, a to niko ovdje u tuem svijetu ne zna, kad ja najzad izioh Vuku na
mejdan, a Jaar ne smjede, jer i junatvo u junaka nije svakad i u svako
vrijeme, kad ono opet izazva Vuk i opremi se. Opremismo se i mi, ali sad
dvije vojske zajedno s nama dvojicom, no Vuk razmisli bolje i ree: Ne' te
ljudi, Niiani su se dobro opremili, ne smijemo ih napasti ni ovaj put, bogami, nego ja imam pet stotina kopaca svojijeh, razdijeliu him to na ime
plijena. Pa mu poruih: nek tako uini i nek zavije suknju oko sebe, nek
ostane kod kue i ecu malu uva i novoroene u kolijevci da ljulja. A on
tada izie...
Pa kad se dvije vojske postrojie, gledaju kako se ja i Vuk prihvatismo i noa i kad mu posijekoh obje ruke... A moda je handar bio ba
onaj od knjaza, je li bio, nije li bio... No kad poslije Vuk dograbi mene i
pritee sa onim patrljcima od ruku to mu ostadoe, a mene od muke spopade znoj i bijela pjena... A sve to gledaju dvije vojske, pa kad mu se najzad iskopah i okrenuh, a noinu pritegnem u ruke, i dvije se vojske sudarie, Sunce prestade da sija, jer die se oblak... boe mili to ti je snaga i
mladost...
A pogledaj sad, ta ti je sad ostalo od mene, osule me bijele sa svih
strana, brada do pojasa, i ne kao to su je nosile turske pae i veziri, kratko
potkresane i dotjerane, nego visi ko runo u ovce i ulijepljena, i tri bi Vejsila
309

Muhamed Abdagi

ovakva trebala da se naine od jednog kakav sam bio... jadan ti sam. I

jedan mi ivot ovakav. A ta je starost, devedeset manje jednu, duga studena zima, sjeanje jedno, sjeanje samo, a sve kao san, itav ivot, samo san
i nita vie...
E, poslije objavi knjaz ko e meni izai na mejdan, ima li viteza, i ne
da smakne junaka, nego da bi od junaka, od njegova srca okusila trudna
Crnogorka, ne bi li i ona rodila takvoga junaka...
Pa? Pa nas Pismarko raskotari. Napustismo Nii a da ne izmetnusmo
ni jedne, a tri mjeseca opkoljeni, i sve smo odolijevali bez iije pomoi,
Turci se savili oko svoje stranjice i svog hala, jer hi Moskov bijee dotjerao do pred vrata Stambola... e kamo sree da me onda Vuk Lopuina ubi
u boju, ili zadavi onim patrljcima to mu ostadoe: na bojnom polju i od
junaka, pred prviima Niianima i pred knjazom, da je bog dao da je
Crnogorka okusila od mog srca, da rodi junaka, da poginuh junakom
smru, od junaka...
Nego muhader i izbjeglica bijedna, a muhadersko zna se... A kiriju
na mlin jo primah iz Niia, mlin na tri vitla, ne htjede mi to zanijekat
knjaz, toliko me pozna kao junaka. No mi Dvanaeste propade u poti sto
napoliona. Sloili se i sjedinili balkani protiv cara, sloili se bogme kad su
se oko cara okupile izdajice i neznalice, jer nemade nikog ko bi caru poprije otvorio oi i da car svojim oima sagleda kakvo je vrijeme nastalo u
Avrupi, i gdje su Avrupe a gdje je ostao on...
I nudio nam je car najbolju zemlju u carstvu. Vi ste bili junaci, veli,
uveno je vae, pa ste i zasluili da vam se da, sami izaberite mjesto u
carevini. Pa se vratih i rekoh ta je car reko, Hadimanovi Duro bijae
tada najstariji, od sto jedan vala, Babi je Jaar, ve bio poginuo, smae ga
mlado Crnogore u boju, sal' Duro, i Avdo Ljuca, junak pod sijedom bradom do pojasa, a oni drugi, svi u boju, Duro onda veli, neemo vala nigdje
sem na Kosovu, tu da pobodemo kolac i tu na ravnom Kosovu ko to bijee
ravan Nii, onakav isti grad da namjestimo, e da bi dovu tu inili caru, i
podvorenje, to nam doe na Kosovo i otvori vrata pravoj vjeri, otale da
ponekad svratimo i u Nii da nas elja mine... Jer ta ostaje staru ovjeku
osim sjeanja, osim razmiljanja i sjeanja, i tugovanja za sjeanjem kad se
vijao pod nebo i po nebu... Ali paa u Pritini ne dade, veli: Vala ako vi taj
kolac pobodete na Kosovu, pobodite ga u moju guzicu. Te najzad u Mazgit...
A ja ostah ovdje u Glogoviku, da sam jo blii Niiu, e svud li smo
se rasturili po carevini, a niko ti ne voli muhadera i ne primii se
muhaderu, a djecu plae s njima, bjeite, djeco, eto muhadera...
310

Junak ili hajduk?

Sedam puta sam se pljako, sedam puta nisam imao ni da ruam ni da

veeram, a sedam puta sam imao zlata da nisam mogao da ga podignem i
uprtim na lea. Po dvades' kua smo mi njima palili odjednom, i po dvades'
oni nama, odjednom... Nita bogami, kao i svaka kocka, za jednu no
moe dobiti po sto napoliona, druge noi da ostane bez pare, da ti jo i
koulju svuku s tebe i da te ostave gola. I ne znam ko je od kocke zaimo,
sem krmara, a ko je onda na krmar bio, onda vala ni mi ni Crnogorci,
nego drave, najjeftinije im tako bilo uvati granice, uvati svoje! Ha' te
djeco, ha' - te ko je junak... na dumanina. A mi pobjesni pa jedan na drugog... A bogami nita drugo nego sirotinja naa i orotinja naa, i to ide
jedno s drugim, gdje je sirotinje tu je i orotinja, kr i kamen kud god se
okrene, polja mala i tanka, preskoi u crnogorsko, ja li oni u nae, te
pokupi brano iz kua, uprti trmku sa elom, kajmak i vunu, saeve i
dueke, ja li makar kakvu ipku gvozdenu, pa se poslije fali po selu i
uznosi, i to proglasi za junatvo, za vjeru, dumaninu samo nek je manje,
tobo za to. A nije, nego savila sirotinju, a na sirotinju ide i orotinja, pa da
se to nekako zaini vjerom lijepom i junatvom divnim, da ne bude hajduk
nego junak.
Jer otkako je posto ovjek sve je pljakao, samo ga je vavijek zainjavao neim ljepim i vavijek mu davao ljepe lice, ja li vjerom, ja li rasom, ja li narodom svojijem, najboljim i najlijepim to ga ima pod kapom
nebeskom, ja li porijeklom i staleom svojijem, i svaki rat nije nita drugo
samo to, ja li pljaka, ja li otimaina i ko e koga, ko e kome preskoiti
granicu, upasti u vodenicu i uprtiti dak brana na lea, ja li trmku meda...
ja li se uvukao u kuu kroz odak ili razvrio krov i provukao u kuu dok
ljudi spavaju i dig'o jandik okaen o zid, a u jandiku deset zlatnije frangi,
ja li odvezao kobilu iz ahara i poveo, ja li dva vola i preveo preko granice, i
onda izmetnuo iz puke, da selo vidi junaka i da se divi junaku - hajduk
bogami, nita drugo, a kod svojih junak i u zvijezde ga kuju, ene misle iz
njega bije Sunce...
A sve zato to je svud unaokolo opas'o kr i kamen, jer to nema to u
pitome zemlje i to se ne velia i ne prepriava, tamo gdje je Novi Sahat i u
te pitomine, nego da to nije nikakvo junatvo no sramota i da je za kazne,
da su svi ljudi na zemlji jednaci, Srbin i Musliman, pa koje vjere da je, to
je govorio onaj profesor pred rat, te ga dandari otjerae svezana...
Junak ili hajduk?... Dodue nije lako biti ni hajduk, ni to ne smije niti
umije svak. Sedam puta smo se palili, da... A ta su krive kue, ta mal u
kui, ta jedni hajvan, ito na tavanu, rika govedi i blejanje ovaca u toru? A
311

Muhamed Abdagi

govorio je stari Medaga, sto i petnaest godina, vjeito iza ognjita i ve

slijep, kad palite uvajte mal i uvajte ito da ne gori, jer se ito sveti
ovjeku pa ete ga poeljet'. Junak dakle ili hajduk? Bogami obadvoje, jer
nije dovoljno biti samo junak, po sedamnaest me je pusija ekalo, pa sad
moe vidjeti ta sam bio, jer od sedamnaest ne moe se vala ovjek spasiti
samo junatvom, pa ne znam da je kakav junak, nego i hajduk, jer treba
znati gdje su sve pusije postavljene i gdje bi mogle biti, umjeti ih zaobii,
prevariti neprijatelja i dati mu devapa...
Ali koga sam ja uzimao na nian, nisam promaio. Kad bi vrisnula
moja i potpalila, e znalo se da e neija majka zakukati, a bila je okovana
srmom i u kundaku dvades' i pet lira, da se nae junaku u nevolji i u ropstvu da se ima im otkupit... Jer je za junaka miica a za hajduka pamet, pa
je junak jo povei kad se snaga i pamet udrue... A vremena su, ini mi se,
sve vie takva da se bolje isplati biti hajduk nego junak, i sve vie kao da
ovjek postaje hajduk a sve manje junak, pa e najzad doi vrijeme i po
zemlji e hoditi samo hajduk, a sve drugo bie orotinja... To je ono vrijeme to je prorekao hoda Oos, kad e biti slobodno proi kroz umu a
nee biti slobodno proi kroz grad... I nema vie junaka otkako je postalo
oruje, jer je mozak ovjekov pretekao miicu ovjekovu, pamet pretekla
srce u ovjeka, vjetina i znanje ojstvo i junatvo...
Hajduk bogami. Jer od ega ivjeh nego od plijena: ili sam ga oplijenio, ili zarobio i ucijenio, ja li nekog njegovog, ili ga izazvao na mejdan,
jedan jedini zakon bogaenja bijae plijen. Ali ipak zakon, a zakon je ono
to se unaprijed zna da je dozvoljeno ili da je zabranjeno, to je obnarodovano i u emu moramo svi biti pokorni i potovati ga, ili se koristiti njime,
pa sviao nam se ili ne, a u gradu je sve prijevara...
U gradu je sve prijevara, jer ko se ovdje nije obogatio na pljaki i prijevari, drugi je zakon u gradu, skriven i ni od koga priznat, a svi se prema
njemu upravljaju. I kad me orobie, ja kod knjaza, a on meni sve duplo, i
volova i ovnove, i zlata... Ali ita nema, pa dadni bog, po dvanaest slugu, i
dvanaest rala, a kroz selo rijeka, i trava do pojasa...
Pa doznadoe gdje sam, preoe Jadovnik, popalie i orobie me, i
opet nemadoh ni da ruam ni da veeram, ali sluga ne bijah niiji, nego na
junatvo, jer ne bijah roen za slugu, ni ja, nego za junaka, dvades' i dva
puta to selih i mijenjah il' gradih kuu iznova, a sve izmeu dvije rijeke...
Tare i Lima.
I u Strahinjie sam bio odakle je Strahinia Ban, a sve sporijekaj se i
neu vie da se bijem, pa promijeni... I u Kozici sam bio, odakle su Mujo i
312

Junak ili hajduk?

Halil, gdje se Halilu jo kad je bio k'o dijete i stoku uvao uvrz'o meu
stoku zec, kad ga je Halil najzad uhvatio i u kuu unio, a on mislio da se
koza okozila i da je jare, pa ga etiri sahata er'o po stadu, a kad Mujo
vidio da to nije jare nego zec, rek'o da je to nekakav lo predznak i da se
valja seliti, te odatle ak u Kladuu i u Krajinu, koje proslavie.
I u Hisardik, gradi sad, aka jada na brijegu s kulom, a nekad drmao
itavim krajem i sve u njemu, hanovi i duani, Ivanje samo selo, bilo i ostalo. Pa kad Turci dolazili da ga osvoje, a u njemu Jerina, u grad se sklonila
s vojskom, i izvela vodu, i sve, ne da ona Turcima grada. Pa se nekakav od
naije dosjetio, smjestio ljude u sanduke i na konje potovario kao robu i
pred Hisardikom stao i mokrio a malo podalje bacio bijelo evre, boe
mili kako li se toga vakta zvao Hisardik?... A kad Jerina ugleda odozgo s
grada bijelo evre, mislila da je sve to izmokrio i ne more biti druge nego
da joj se dovede. On poruio da bi, nego ne more na goloj poljani da ostavi
konje i robu na konjima, te potjeraj i konje u grad. A kad Jerina bila s njim
u dueku vojnici izali iz sanduka, te tako. I samo tako su ga mogli osvojiti,
na prijevaru, pa ti sad vidi, junak ili hajduk?...
I moe li junak bez hajduka? Jer kad poslije car zatrai da Hisardik
poalje vojske toliko i toliko, htjede dizdar da poe s vojskom, ali ga ena
vrati... ta, zar e me ostaviti kod kue samu, zar si me uzeo da ti mlada
uvam kulu a ti da se po polju izvija i prosipa uzaludno svoju snagu i
mladinu? Te niti ode niti posla vojske, pa ga car prokle, proklet da je
dizdar i proklet da je taj grad kojim on upravlja, ree, i otada se, za vakat, u
Hisardiku raahu samo gualji i hadalji, sve dok im se ne prui prilika da
grijeh speru...
Hajduk. Ali i veliki junak opet, i to hoe veliko junatvo, jer tu se vie
ne stara ljudska pamet da pogodi cilja, to onda preuzima na sebe neko
drugi, kao i u toj umjetnosti o kojoj je priao taj profesor, niko bogami sem
sami avo, i to e biti te vile iz gore to su nam pomogale, jer ri vala nikad nee pomo...
Da mi nije jo ovoga tapa u koji sam sklonio zlata da se nae junaku
pod starost, junak, a posigurno bih prosio. A otkud mi to zlato, ta me jo
dri dakle, da jo poivim i da vidim ta e biti sa ovim bijelim svijetom do
poljetka, otkud mi? Hajduk bogami i nita drugo. A iza svega samo sirotinja, pa orotinja pokriva sirotinju...
Ali i ojstvo. Jer kad ostadoh bez ijedne ponjavice, bez ijedne ivije,
samo gar na zgaritu, i kamenje ne osta svo na mjestu, a pritisla gladna
godina, niti sad moe da bude gladna a niti rodna kao nekad, a ja kud u te
313

Muhamed Abdagi

kod pobratima Crnogorca. A ree mi on, imam est oka ita, dau ti ih svih
est, posij, ali kad bude sijao mijeaj sa zemljom i sve dva dijela zemlje a
jedan ita, a ako moe i samo trei dio ita jo bolje... pa kad iznie, pa
kad nasu, od est oka esnaest tovara. A ta je est oka ita? Ali kad Bog
hoe. Nema sad vie takvih godina, a nema vie ni takvih pobratima... ko
ta' put.
E to me onda ne ubi Vuk Lopuina, dok bijahu vile sa mnom, pa da
skonam u boju, ostale bi sa mnom zanavijek... A ne ovako u starakoj
nemoi i bijedi i nepriznat ni od kog...
Kad ovako sve preturim po glavi ini mi se da sam najzad nagazio na
istinu i da sad znam ta je onaj profesor govorio: kako ljudska misao
prelazi u umjetnost; umjetnost ili umjenost, kako li on ree, pozdravo e
biti umjetnost, ova u religiju, a ova opet u ljudsku misao, ne moe da odri
religija, jede je ljudska pamet, ba k'o ono to proljena zemlja jede snijeg i
nema mu stanka.
I emso iz Bieva, to se nagradi emsi-paa, ubi ga emal, jer ne
htjede zanijekat' cara i prii uz Hurijet... Junak... ali nije dovoljno junak,
trebalo je da je jo i hajduk, boe mili dokle li bi doer'o da je jo bio
hajduk?
I tano je to, poslije velike nauke i obuke ovjek se vie i ne stara,
poslije toga dolazi mu u pomo, sam avo, i kako go okrenem i naperim,
makar i naopako, pogodiu cilja, il' da se igram i poigravam sabljom posjei u ga...
Nije bogami avo, ned'o Bog da je avo, no sm Bog mi je bio na ruci
i s vjerom u njega sam pobjeiv'o. Ba tako. Ne daj Boe da sam bio samo
hajduk, nego s vjerom u Boga na dumanina i neprijatelja vjere i na njegovo - e hoe i pljaka i otimaina da se zaini s neim lijepim, s nekakvim
idealom, to je govorio onaj profesor, a to on nije umio, no samo za isti i
goli ideal, a bez hajduije, zato su ga i sprovodili andari vezana, hoe da
se zakiti i da govori da se ne bori za hajduiju no za ono ime si hajduiju zakitio, za ideal, za vjeru i za narod, hoe i tu nekak'a politika to reknu... Izginu sve! Nije nego samo oni to ne sluaju svoje roditelje... Izginu
sve! Nije nego samo oni koji sumnjaju u svoju vjeru... Pa stie ehit na
konju, bez glave, sabljom sebi gradi put kroz neprijateljsku vojsku, pa to
ne posjee to utjee... A da li je ko vidio ehita? Niko, samo pria ljudska,
samo da se zakiti... Ili ono kad se na top zaglavio na Javoru, pa upregnue
dva vola, pa ne mogae da ga izvuku, te jo dva pa ne mogae i jo dva pa
ne mogae. Onda stie dobri u zelenom saruku i u zelenim haljinama pa
314

Junak ili hajduk?

ree: Ispregnite te volove i upregnite pijevca; Pa upregnue pijevca, pijevac

povue i boijim davanjem izvue top iz blata do na vrh Javora... i nasvojismo, a onda se razleesmo po kuama pa ko ta ugrabi: vune, ponjave i
pokrovce, meda i kajmaka... E hoe hajduija da se zakiti, a pod tim nakitom da se ne vidi da je hajduija, pa tek onda da uspije kako valja...
Vidi bogme Vejsil sve to i danas, jer otkud tolike pljake i danas, to
ih po novinama turaju?... i u svemu vie hoe hajduk nego junak!... E to
me onda ne ubi Vuk Lopuina, junaki da umrem, da je bogd'o da je
Crnogorka okusila od mog srca te rodila junaka, more bit' da bi mi ime
ostalo...

315

Sado PERII
SAHAT KULA
Sahat kula opet svijetli
kraj bedema Starog grada
opet due mnoge grije
kao trista ljeta prije
Sahat kula divno svijetli
vrh bedema drevnog grada
ona mnoge tajne nosi
ona prolost grada sniva
mrtvog grada to prkosi
tom vremenu to se zbiva
Sahat kula due grije
kad u noi sva zasija
kad u tami ruevina
koje mrtve svuda zjape
i u gradu i van njega
Prolazniku nadu daje
da prolost daleko nije
da e slavnom gradu opet
radoznali putnik doi.
Sahat kula opet svijetli
kao svijea svima palim
za hiljadu zadnjih ljeta
za hiljade dua vjenih
to po gradu nou luta
trae oprost djela grijenih
317

Sado Perii

SJAJ
Sija neto u daljini,
u u dubokoj morskoj tmini,
sija udno, do vrh hridi,
kao da se mjesec sliva
dok tajanstven san svoj sniva
kojim eli odagnati
tajnu to se dugo skriva.
u toj divnoj vodi sjajnoj
to se lako, tiho njie
ko da vjenost kroz nju die
Ona daje udnu nadu
da nebitno sve ba tu je
da ivota i vjenosti
smrti hladne i ljubavi
tajnu nebo jo ne otkri
ni proroku to se svijet
vjekovima njemu divi,
jer je prezro zemne ari
shvatajui najedanput
zaboravljen u pustinji,
usamljen, al' udno moan
da se tajna, ipak, krije
sred nebesa i u smrti,
da ljepota sva je ova
samo nada to se daje,
onome ko u tiini
eli tajnu da saznaje
ko na kraju sav strah ljudski
odbaci i ne poznaje.

318

Omer TURKOVI
PANAC
Nebeske stepenice
Bonaca. Smiraj nad sinjim dubinama mora, ni vjetria da talase bar
namreka i pokrene obalama usamljenog otoka. Sunce silo sa visina i rasplamsalo dehenemske vatre, to su neemu ivot a neemu smrt.
Iz pustog kra trepti, leluja se jara, prelijeva se i pulsira stvarajui
udesne slike to na tren bljesnu i preobraze se u neku drugu adahu od
koje i kamen puca i osipa se kao pijesak iz ake. Bezbrojna dihanija siuna i skakavci dahu u horu simfonije oajanja, ni zmije pod kamenom
ne miruju. Ponekad samo usamljeni galeb cijukne alobno i netragom mine nad tim izgubljenim svijetom, nad tim kunim mjestom gdje istrajavaju ljudska bia.
U dolini niske oronule atrnje i nekoliko zgrada, kao da ih je davno
sklepao neki pustinjak, pa ne videi are sebi pobjegao i ostavio ih zubu
vremena da ih dokraji i prahu preda.
Iz atrnja izlaze logorai kao jato crnih gavrana, pognutih glava bosi i
u poderanim prugastim haljetcima, na znak zvona to zlokobno odjekuje
tiinom a potom na uzvike uvara hada:
- Bre, bre marvo!
Logorai utke u grupicama prilaze do trakljastog i nadmenog uvara
i ispred njegovih nogu sa gomile uzimaju po jedne bisage a on svakoga
oine motkom i keve kao iznemoglo pseto:
- Tovari, tovari konje! Nema zobi dabe!
Logorai kleei tovare kamenje u bisage, podvlae se pod njih,
protinju glave i s mukom i jeanjem se uspravljaju, prilazei podnoju strmog krevitog brda, formirajui nijemu kolonu koja kree uz nebeske stepenice otrog odera.
Povijaju se pod teretom izmuena ljudska tjelesa, stenju i hropu izgubivi svaku nadu u spas i istrajavajui iz prkosa, podnosei svoj zli usud
i nedajui dui da poklijekne i preda se smiraju.
319

Omer Turkovi

Na polovini strmog brda niz koje se osipa oder, logorai posru, padaju i s mukom se pridiu a nad njima kao krik gavrana sukne glas:
- abe, abeee!
Svi tegobno pokleknu i zauzimaju ablji poloaj, samo Deko ostane
da stoji sav u vrelom znoju. On podigne i rairi ruke kao kakav medvjed i
uzvikne:
- Aaaaaj! Kaljinka, Kaljinka, Kaljinka maja. Aj, maliinka, maljinka,
maljinka maja.
I dok Deko zanesen pjeva a njegov se glas lomi pustarom, s mukom
stigne uvar Vientije i bez rijei pone tui Deka gdje stigne dugaom
motkom a Deko samo izbjegava udarac u glavu i pjeva jo prkosnije i
glasnije. Napokon se Vientije umori tukui ovjeka i prestane s batinjanjem dahui kao crknuto pseto, oslonivi se na motku.
Nie od Deka koji jo stoji i kojeg Vientije ponovo tue, uzvikne
neko od robijaa:
- Doi i udri mene, majku ti jebem! Ostavi njega on je panski borac.
Njega nisu satrle ljute rane, pa ga vala nee satrijeti ni ti, pseto skorelo!
Vientije zanijemevi prestane da tue Deka i jedva dahui prie
nie do ovjeka u koloni koji se usudio da mu protivurjei i glasno psuje,
rijeivi tako da sam okona bijedu to se vie ne moe izdurati. Vientije
otkopa lic svojih pantalona i pia ovjeka po glvi, pa ga potom gurne
nogom niza stranu.
Nesreni ovjek se stropota na otri oder i kratko jekne kad ga
prignjee teke bisage sa kamenjem.
- Krei! Krei marvo usrana i usmrdjela - uzvikne Vientije.
Ljudi se uz jauke i jeanje usprave iz unja i krenu uz brdo, jedan
kroak naprijed a dva pozadi, jer ih otri oder pod bosim nogama ranjava i
pee kao da gaze po aru.
Kad prvi iz kolone izau na kamenito brdo, iako se kupaju u vrelom
znoju iscrpljeni i iznemogli, oni skidaju sa sebe teke bisage i teturajui
pritravaju da pomognu onima koji jo nisu izali na zaravan, jer su znali
ta ih tada eka.
Vientije bi po obiaju prvi izaao na zaravan, zasjeo na kamen i
rastro emsiju, zapalio lulu i gledao muke onih to tek izlaze do crne zemlje presavijeni pod teretom.
Kad svi napokon izau na vrh brda i spremaju se da se sastave sa
zemljom i odmore, Vientije uzvikne:
- Maskembal!
320

panac

A pod tim se podrazumijevalo da moraju uzjahati jedan drugoga i

trati oko njega ukrug dok svi ne popadaju po vrelom kamenju. Tad bi ih
uvar pustio da se odmore pet minuta, pa bi opet uzviknuo:
- Majstori! Na posao. Hou da vidim stepenice u nebo!
To je opet znailo da jedni zalegnu po zemlji a drugi im stave teke
ploe na lea, pa po njima tre dok opet svi ne iznemognu.
Poto su nebeske stepenice prolazile uvijek pored samog Vientija,
koji bi za to vrijeme sjedio i puio lulu, jedan stariji ovjek u njegovoj
neposrednoj blizini, stenjui izusti:
- Vientije, ima li ti duu kao ostali ljudi?
- Jok! - odgovorio bi Vientije kratko.
- A koje si ti vjere, ivota ti?
- Ja nijedne, vjera je opijum za narod!
- A jesi li ti, Vientije uo za boga?
- Ja jok! Bog ne postoji. A ako ti misli da postoji, ti ga zovi neka ti
pomogne, da vidim i to udo! Ahahahaha!
- Umirem Vientije - zapomagao je ovjek pod kamenom ploom.
- A jok! Ne moe ti da umre kada je tebi volja, no kad ja hou.
ovjek potom zamukne i spusti glavu na vreli kamen, dok njegovi
kolege teturaju, spotiu se i padaju trei preko lea onih resrenika to
lee.
Vientije napokon ispui svoju drugu lulu, izvadi uturicu iz torbe i
iskapi je uz grogotanje, namjerno prosipajui pola vode po sebi, pa potom
uzvikne:
- Tovari konje! Ne eka vojska dok pia kobila!
- Aman, Vientije! Daj da bar predahnemo!
- Jok! Ni minuta! Sem ako se niste zaeljeli uspinjanja uz drvo?
A to je znailo da se logorai uspinju jedan na drugoga po trojica pa
se onda orvu i pesnie, dok svi ne popadaju po zemlji.
Izmueni ljudi stenju, breku i jee ali tovare teke bisage i kreu niz
brdo, teturajui i posrui jer noge ne sluaju, pa se mnogi survavaju, jee i
jauu i izranjvljeni krvare. Oni drugi iole jai im pomau, pridiu ih i pridravaju sve do podnoja brda, gdje svi popadaju polumrtvi.
I dok svi iznemogli lee teko diui i borei se za vazduh, Deko izvadi svoje ploe iz bisaga i tue po njima pesnicama kao maljevima uz
pjesmu "Podmoskovske veeri".
Tada mu prie Vientije i udari ga nekoliko puta po rukama i pesnicama i jetko i nemono uzvikne:
321

Omer Turkovi

- Dosta! Dosta pseto staljinistiko! Pa doda - Pobuna! Pobuna!

Tada dotre nekoliko straara i odnesu Deka. Bace ga u zasueni
plitki bunar i stave kamenu plou odozgo, a on opet pjeva:
- Aaaaaj! Kaljinka, Kaljinka, Kaljinka maja!
I jo jedan dan na Golom otoku se tiho ugasi.

322

Dokumenti

Adnan PREKI
GROBLJA I DAMIJE U IZVJETAJIMA ULEMA-MEDLISA
U SKOPLJU 1940. GODINE
Uprava Ulema-Melisa u Skoplju vrila je skoro svake godine inspekciju organa Islamske Vjerske Zajednice na teritoriji koju je pokrivala,
ovi obilasci imali su za cilj da ispitaju vjerske, vjersko-prosvetne prilike
kao i sam rad organa i ustanova IVZ.
Praenje ovih izvjetaja veoma je znaajano jer se kroz njih moe
sagledati stanje amija, vakufa, vjerskih kola i ostalih organa i ustanova
kojima je rukovodio Ulema-Melis u Skoplju. Ovom prilikom predstavljavljamo dva izvjetaja Ulema-Melisa koja se odnose na stanje amija
i groblja. Nastali su 1. avgusta 1940 god a nalaze se u arhivu Islamske
vjerske zajednice u Starom Baru.

ISLAMSKA VERSKA ZAJEDNICA

ULEMA-MELIS U SKOPLJU
Broj 7589/40 god.

***
Skoplje, 1. avgusta 1940 godine

Predmet: Raspis o stanju grobalja i uputstvo

za njihovo unapreenje
SVIM SRESKIM VAKUFSKO-MEARIFSKIM POVJERENSTVIMA
NA PODRUJU ULEMA-MELISA U S K O P LJ U
Inspekcioni organi Ulema-Melisa u svome izvjetaju podvukli su
da je stanje vakufa vrlo loe na itavom podruju. O amijama, mektebima i ostalim objektima izdati su ili e se izdati posebni raspisi, a ovde je
govor samo o grobljima koja su u slinom stanju. Stoga je Ulema-Melis
323

Adnan Preki

na sjednici od 10. juna ove godine zakljuio da se opirnim raspisom obavijeste podruni organi o stanju muslimanskih grobalja i upute da porade
da se ono pobolja.
Nigde se ne pokazuje toliki nemar i nesvest muslimana u dananjem
dobu za svoje ustanove kao kod grobalja ije je stanje upravo vrlo alosno.
Veina njih su zaputena, nezagraena, obrasla u trnju i korovu, ostavljena
sama sebi. Kako u gradovima svaka amija ima pored sebe malo groblje
ono je najee zaputeno da umanjuje i izgled same amije; ograde polomljene zakreni prolazi, nianluci nagnuti ili srueni. Ona groblja na selima, kojih ima na ovom podruju oko 3.500, veinom i ne lie na groblja
ve na obine njive; vrlo retko su zagraena i ureena, te slue obino kao
utrina za stoku, a nezatiena ogradom ili ivicom preputena prvoj jaoj
bujici kie da ih glavi i nosi grobove; viani su i strahoviti primjeri da psi ,
svinje i druge ivotinje po itave dane rovare i prevru mezare a muslimani
toga mesta i njihovi verski slubenici ostaju slepi dozvoljavajui teko
skrnavljenje objekata njihovih predaka.
Razumljivo je da je ovaj nemar prema grobljima najvie pogodio
same muslimane Tako su, osobito u poratno doba mnoga od njih izgubljena ili uzurpirana od vlasti ili pojedinaca jer za njih nisu blagovremeno
pribavljene isprave ili nisu bila uopte oznaena ili ograena. Druga su
propala to su dola pod udar trasiranja puteva ili eljeznikih pruga i
dizanja naselja, a skoro nigdje nisu dobijene naknade za njih. Trea su davno ispunjena mezarima pa se za njih takoe mora nai rjeenje. UlemaMelis je umolio njegovu preuzvienost G. Reis-ul-ulemu da se zauzme
kod ministarstva socijalne politike i narodnog zdravlja da se izrade zakonski propisi o osnivanju i zatiti muslimanskih grobalja u skladu sa
erijatom, ime e se osigurati od daljih propadanja ili oduzimanja. Od
Vakufske direkcije e se traiti da se preduzmu nadlene mjere da se ve
izgubljena groblja povrate ili dobije kakva naknada a za preostala dobiju
isprave i nova ureuju po principima higijene i urbanistike, u skladu sa
propisima erijata i suneti-erifa.
Glavna dunost pada na Vakufska povjerenstva i ematske melise. Svako groblje treba zagraditi, a po selima ograditi i ivom ogradom i
drveem radi zatite pred kiom ili stokom. Ujedno ih oistiti od trnja i
korova, redovno kositi i novac upotrebljavati za potrebe groblja. Treba
izbjegavati u jednom mjestu vie manjih i gledati da se dobije jedno vee,
obino van grada. Gde su stara ispunjena treba doi u vezu se optinom i
traiti da nae novo mesto jer je to njena zakonska dunost.
324

Groblja i damije u izvjetajima ulema-medlisa u Skoplju 1940. godine

ematski imami i vaizi odrae vazove o vanosti uvanja grobalja

i skrenuti panju na rave obiaje traenja pomoi od mrtvih i u tu svrhu
poseivanja turbeta. Veliki luksuz na nianima i drugo uopte ne ukazuju u
korist i ciljeve posveivanja i panje prema grobljima to proistie iz
potovanja prema mrtvima i prema svetinjama, te stoga nastojati da groblja
postanu prava slika lepote i istoe u svakom pogledu i slue za primer
potovanja. Svest i marljivost ehalije jednoga mesta najbolje se poznaje po
stanju grobalja pa stoga neka poverenstva o prednjem obaveste ematske
imame i ematske melise i stave im u dunost da u svemu po ovome
postupe u svom mestu.
Pretsednik
HF. . Osman

ISLAMSKA VERSKA ZAJEDNICA

ULEMA-MELIS U SKOPLJU
Broj 7581/ 40 god.

***
Skoplje 1. avgusta 1940. god

Predmet: Dananje stanje amija i uputstvo za poboljanje

tog stanja
SVIM SRESKIM VAKUFSKO-MEARIFSKIM POVJERENSTVIMA
NA PODRUJU ULEMA-MELISA U S K O P LJ U
Prilikom obilaska svoga podruja inspekcioni organi Ulema-Melisa obratili su najveu panju na pregled amija. Na osnovu njihovog izvjetaja Ulema melis je u sjednici od 10. jula ove godine zakljuio da
se obaveste podruni organi o dananjem stanju amija i pozovu da rade
na poboljanju.
Broj amija zadovoljavajui je ali ne i njihovo stanje. Ipak se u izvesnim krajevima osea oskudica u njima, kao po selima Sanaka i u
Srbiji, pa tamonji organi moraju odmah povesti akciju da se dobiju amije makar u glavnim mestima. Gradske amije u boljem su stanju nego
seoske ali ih ima mnogo zaputenih. Tako je u vie sedita poverenstva primeeno da su mnoge neogradjenih dvorita, obraslih u travu i korove. Kad
325

Adnan Preki

su ovi najsvetiji hramovi u ovakvom stanju, moe se zamisliti kakvi su

mektebi, groblja i drugi vakufi. Ima svetlih primera gde poverenstva sama
nadziru nad istoom amija, ali je tih malo, amije na selu su u jo
loijem stanju. Glavni krivci pored amijskih slubenika za ovo su
ematski melisi. Ne samo to su zaputene, no esto oko amija nalaze se itava ubrita to ostavlja uasnu sliku. Kao takve one su preputene stoci pa i svinjama to je zaista posledica strahovitog nemara oko njih.
U mnogim amijama naena je i unutranja prljavtina, neokreeni zidovi
puni pauine, jer ih valjda ne iste sem od ramazana do ramazana. Razumljivo je onda to se emat tako odvraa od njih kada su one ovako zaputene.Posledice ovoga najtee pogaaju same amije i muslimane. Dok
druge verske zajednice i njihovi slubenici nastoje podii to vie lijepih
hramova, nai organi upropauju i ove koje imamo, pa se moe rei da se
svest njihova i ehalije najbolje ogleda u stanju mesne amije. Time, ne
samo da se ljudi odvraaju od amije nego se prouzrokuje i njihovo gubljenje. Kad se ne paze one dotrajavaju i padaju, pa su tako mnoge izgubljene: jedne sruene, druge uzurpirane jer ih mjetani nisu dovoljno titili a
organi za njih nisu pribavili isprave niti se borili. Primeeno je da u nekim
mjestima stoje razvaljene ili neupotrebljene zato to je emat iselio ili su
ruevine. Kada se neupotrebljavaju one bre propadaju pa je za njih potrebno odmah nai reenja jer je vieno sluajeva da u takve amije ulazi
stoka, deca se igraju, slue za klanice i druge svrhe, to je velika sramota.
Da bi se ovo stanje amija popravilo Ulema-Melis preporuuje sledee
mere: stavlja se u dunost svim Vakufskim povjerenstvima da cenei najviu ulogu amija odmah povedu akciju da se svaka na njihovom podruju dovede u red. U zajednici sa nadlenim ematskim imamima i
melisima ustanovie povjerenstvo odmah za svaku amiju koju treba
opraviti, oistiti spolja ili iznutra; ako nisu zagraene odmah ih zagraditi, a
onda staviti u u dunost amijskim slubenicima da strogo paze na istou u njima, esto ih kontrolisati. Sredstva za ovu svrhu, ako nema u
buetu treba prikupiti porezom od ehalije, koja rado daje za ove ciljeve.
Za amije koje su ranije oduzete izvestiti Ulema-Melis opirno, one
koje su ruevine ili se ne upotrebljuju za namaz odmah obavjestiti UlemaMelis navodei opirno zato je amija prazna i stavljajui konkretne
predloge za reenje, kako da se podigne nova ili pretvori u mekteb i slino.
Gde nema mekteba a ima amije nastojati da se pored nje otvori neko
odeljenje za mekteb i staviti u dunost ematskom imamu da tu predaje
dok se ne podigne zasebna zgrada. Verski slubenici nek odre nekoliko
326

Groblja i damije u izvjetajima ulema-medlisa u Skoplju 1940. godine

vazova o vanosti amija i istoe u njima, o veliini namaza i ematskog klanjanja. Neka poverenstva prednje saopte svim verskim slubenicima i ematskim melisima i o svim poduzeti akcijama za amije
obavjeste Ulema-Melis do kraja septembra.
Pretsednik
HF. . Osman

327

Prikazi

Redep KIJAMETOVI
OILJCI DUE
Mule Musi: Mutne vode Vardara,
Centar za djelatnosti kulture, Bijelo Polje 2004.
Mule Musi je rodom iz Godijeva kod Bijelog Polja, blizak saradnik i
prijatelj od djetinjstva sa doajenom pisane rijei amilom Sijariem. Bio je
Mule istaknuti revolucionar, antifaista i opitnik zloglasnih logora. ivio je
i radio u Beogradu. S posebnim entuzijazmom bavio se knjievnim radom.
Svojim najnovijim romanom Mutne vode Vardara, knjievnim sredstvima
svjedoi o golgoti Bihoraca uoi Drugog svjetskog rata. To je veoma
zanimljivo knjievno-umjetniko djelo. Njegova tematika obuhvata period
masovnog iseljavanja Muslimana-Bonjaka iz bihorskih sela za Tursku.
Detalji i pojedinosti opisane u romanu Mutne vode Vardara deavali su se
neposredno pred Drugi svjetski rat. Predstavnici tadanjeg reima veoma
surovo su se ponaali prema Muslimanima-Bonjacima. andarmerijske
letee druine sa ljeskovaama harale su podrujem Bihora. Mnogima je
tijelo postalo previe modro, a neki su danima boravili u umi sklanjajui
svoje posjede i odlazili sa svojih ognjita nadajui se utoitu, boljem
ivotu. Autor je bio neposredni svjedok tih dogaaja te ih je veoma
upeatljivo uokvirio u knjievno-umjetnike slike.
Rastanak tih ljudi sa zaviajem propraen je bolom i suzama, a
pjeaenje preko peterskih gudura surovo i trnovito. Posljednja stanica na
njihovom putu bilo je Skoplje. Boravili su u prostorijama hana za prolaznike vie dana oekujui vize i trenutak kada e zauvijek otii. ivot u
prostorijama hana za njih je bio nepodesan. To je bila oaza sa posebnim
spedifinostima i karakteristikama ivota. Detalji iz te ivotne oaze dominantni su u romanu. Svi su ti putnici seoskog mentaliteta i mnogi se po prvi
put sretaju sa gradskom, urbanom sredinom. U tom meuvremenu ispoljavaju posebne ivotne manifestacije. Kod nekih se izmijenilo narav u rasuivanju i proces ponaanja u odreenim situacijama te su neobini sami
sebi. Odabrani elementi iz te oaze odslikani hronoloki ili retrospektivno
329

Redep Kijametovi

upeatljive su slike ivota u hanu. Te slike su sutinski obrazloene pravei

prostor kroz koji tee samo bol i patnja.
Dramatini su postupci ljudi iz gradske sredine koji nastoje da to vie
zagrabe od putnika na veoma vjet i perfidan nain. Tu su handije i ostali
gradski olo koji neprestano trai nekog da opljaka do gole koe. Nijesu
imuni od takve namjere raznih hadije i efendije koji za sitne usluge
zagrabe od putnika. Putnici su, preteno, ogranienog rasuivanja. Izuzetno odani sudbini. Previe vjeruju u ljude koji ih posjeuju ne osvrui se
na njihove zadnje namjere. ivotna drama ih esto susretne kao da eka ili
vreba iz prikrajka.
Svijet tih ljudi protie uobiajenim tokom adekvatan vremenu i
svojstven samo njima u razliitim situacijama. Autor je vjeto odmjeravao
postupke i ivotne vidike dajui vjerne slike realne stvarnosti. Likovi u romanu, najee, komuniciraju meusobno, ali potajno nastoje da zavire u
tokove gradskog ivota. Halit Beirovi je bio priueni harmonika, posjeivao je lokale slatkog ivota. Potroio je pare, poslije prodavao stvari u
bescenje kako bi doao do potrebnog novca. Tako vjeto odabrani i kvalitetetno isprepletani motivi, neprekidno privlae panju itaoca iz slike u
sliku osvjetljavajui je veoma uspjelim i monim duhom dijaloga, koji i
itavom romanu daje dinamine efekte. Dijalogom je uspjeno ostvareno
psiholoko nijansiranje likova.
Umjereno su korieni opisi. Opservacija posmatranja veoma je
uspjena, detalji majstorski uoeni te su likovi sutinski osvijetljeni. este
su i veoma uspjene metafore simbolinog smisla. Pojedine metafore su
poput setenci mudraca i djeluju osvjeavajue. Stilsko-jeziki smisao je
jasan. Konstrukcija reenica, sutinski, je jasna i koncizna. U govoru likova uoavaju se rijei orijentalnih jezika. Uz to Musi je uveo, pored
ostalog, u knjievnost rije lef od sankritskog lehina (lehem) to znai
kalaj. Taj Musiev lef je istovremeno simbol izgubljene i posljednje nade.
Zavaravao je lef sjajem matu Bihoraca. Smatrali su da je to novac u zlatu i
predstavlja najveu sigurnost. uvali su ga ljubomorno uivenog u njedrima ili ispod pazuha. Smatrali su da se moe potroiti samo u izuzetnim
sluajevima, ali ni taj novac nema vrijednost, falsifikat je.
Naivnost i ponos bihorskih Bonjaka-Muslimana, okrutnost lukave
kraljevske policije, podmuklo ponaanje varokih gramzivaca, odrednice
su iz kojih je Mule tvorio svoje kazivanje. edni putnici Mula Musia
prepuni nade u bolji ivot, morali su zastati na putu, a napili su se ne bistre,
nego mutne vode s Vardara.
330

Mehmed EDOVI
SVAKO UJE TO VOLI UT'
Safet Sijari, Glas divine, "Bosanska rije", Tuzla 2004.godine
Glas divine je trea i posljednja knjiga Safeta Sijaria koja zajedno
sa kratkim romanima Rod i Dom i Udar orla ini trilogiju.
I ova nevelika knjiga, usuujem se rei kratki roman, dokazuje da se
knjige ne dijele na debele i tanke, no na dobre i loe i da je broj stranica
izmeu korica manje bitan.
Knjigu otvara narodna uzreica Svako uje to voli ut' za koju
potvrdu nalazimo unutar teksta i koja je na neki nain vodilja kompletne
radnje u Glasu divine.
Ah, boe! Ima li te? Pita mladi Arslan, kad je ugledao djevojku
Saniju, umotanu u basmu, kad je prola kraj njega s malo drva za potpalu.
U Safetovim romanima, iako ponekad nakienim surovim scenama u
kojima se ena tretira na svirep i divljaki nain, ipak ima romantike, i to
one iz starih narodnih pjesama.
- Moe biti da ja u taj stari svijet bjeim od ove dananje plastike i
izvjetaenosti, i ba u tom sandakom, iako divljem, ipak lijepom vremenu, traim sebe kao pisca, rei e Sijari.
Tako i njegov junak Arslan, nakon sluajnog susreta sa djevojkom:
Sasma smanijan i smeten, nije vie znao ni kud je poao ni ta treba, ni
ko je sad on ni ta je.
U sve tri knjige (Rod i dom, Urad orla, Glas divine) Sijari tretira
ensko pitanje, odnosno poloaj ena u surovom mukom svijetu i radi to
bez namjere da uljepava i pegla stvarnost to ponekad stvara pogreno
miljenje o samom piscu. U ovim knjigama mukarci djevojke preaju,
kradu, otimaju, siluju, ta god samo da cura bude onoga koji je zagledao;
love je onako kako soko lovi zeca, ili lovac srnu, brutalno i bez milosti i
treba li uope rei da se djevojka najmanje pita za bilo ta.
Starosandaki jezik sa primjesama albanskog i ovaj put je vrlo paljivo sloen kao i kroz prethodne knjige, i to se najvie istie u upravnom
331

Mehmed edovi

govoru. Sijari se principijelno drao jezika u tolikoj mjeri da je na momente nerazumljiv i zamoran, no to samo potvruje njegovu teoriju da
pisac nikome ni po koju cijenu ne treba da ugaa, no da slijedi trag svoje
olovke i svoje spisateljsko ulo; (vranja, vudijen, suina, potpiru,
proijeva, tudar, vaam, utek, izun ...).
Kod Sijaria ne vai ona opieva da se za ljepotu uvijek nae
dobrovoljni zatitnik, ili ako vai, vai obrnuto. Ljepotu Safetovih djevojaka deru vukovi, mukarci siluju na sred livade, Sanini je ak najstariji
brat Smail, zatitnik njen, istovremeno i najvea prijetnja jer mladost i
ljepota djevojke ovdje je ostavljena na nemilost divljini, mukom vuijem svijetu.
U sve tri knjige se osjeti i eho staronarodnih pjesama i izreka, od
prve kada je djevjka na konju iza sebe ostavila sve svatove krne sandake momke i pod sobom konja izmorila, do Glasa divine i pjesme: Ima
l', ima l' ie, srca u junaka? Da s' iz, da s' izvadi, is tavnice Ajka ...
Ponekad je poglavlje Sijarievih pria samo jedna reenica ili ak
rije i ona odlino funkcionie u konteksu teksta, dok je bez ikakvog smisla
odvojena od cjeline.
Sijari dugo pie svoje romane, a jo due ih cijedi, tee, brusi,
koriguje, drei se one Kiove da rijei treba ubijati kao gamad, to je za
pisca najtee.
Safet Sijari roen je 1952. godine u Godijevu kod Bijelog Polja i sa
svojim slavnim prezimenjakom amilom ne dijeli samo prezime nego i
spisateljski dar. Studije opte knjievnosti zavrio je u Sarajevu, i pie
iskljuivo prozu. Objavio je romane: Vuja gora, San o dragom kamenu,
Rod i dom, Udar orla i Glas divine. Rukopis romana Rod i dom proglaen
je najboljim na konkursu Soro fondacije - Otvoreno drutvo BiH za 1998.
godinu, no autoru nagrada nije uruena iz, kako kau, formalnih razloga.
U Safetovoj biografiji nikada nee pisati koliko knjiga je lektorisao i
od koliko sirovih talenata je izbrusio prave pisce cijedei njihov tekst kroz
najgua cjedila i to po nekoliko puta. Sijari, iako ivi u Sarajevu, ne
spada u one pisce o kojima ete itati u sarajevskim medijima, i njegove
sjajne romane teko da e proglaavati knjigama godine i to ne zbog toga
jer one to ne zasluuju. Nego zbog toga jer Sijari ne pripada halci onih
ije se prosjene knjige medijski eksploatiu i najavljuju na sva usta kao
najbolje i prije nego to budu tampane. Ko nije u tom zaaranom krugu,
kada bi napisao bestseler, kao da ne postoji.
332

Svako uje to voli ut'

U Glasu divine, djevojka je ukradena iz kue, ta ukradena, kua je

hajduki napadnuta, otac, majka i brat djevojkin ubijeni a ona na zor, sa
Arslanom na konja pa u planinu, i jo na konju je silovana.
Ako Sijariev raniji roman Udar orla ima u sebi surovosti i scena
koje izazivaju muninu, a ima, ni Glas divine ih nije lien u potpunosti, i
ako svi romani koji ine trilogiju lie jedan na drugi, onda lie taman toliko
koliko su razliiti i tek sva tri zajedno ine jednu priu koju je Sijari
uspjeno priveo kraju.
Glas divine je nevelika knjiga, ine je osamdeset stranica sa
pogovorom, i ona samo potvruje da nema debelih i tankih knjiga, no
dobrih i loih, a ova je od ovih prvih.

333

Hasnija MURATAGI-TUNA
NOVI PRIJEVOD KURANA
Prevodilac Esad Durakovi, "Svjetlost", Sarajevo 2004.)
Nedavno je Izdavaka kua Svjetlost u Sarajevu objavila novi prijevod Kurana akademika Esada Durakovia.
Kuran je temeljno djelo kulture kojoj i sami veim dijelom pripadamo. Od davnina privlai panju ljudi najrazliitijih nazora i tendencija.
Kuran je Boija Knjiga, poslana da se vjeno ui i izuava. On je zapravo
Boija objava koju nam prenosi Boiji poslanik Muhammed na arapskom
jeziku. Kuran je, kako stoji u kuranskom tekstu, knjiga koja rastavlja
istinu od lai, opomena, odluka, mudrost, lijek, knjiga koja upuuje na
pravi put, milost, blagodat, jasan dokaz, svjetlo, istina; ona je Boija obaveza i obeanje. Posve je otvoren i jasan, visok i astan, pun mudrosti, moan, uzvien. Ovu knjigu smatraju najsavrenijim udom svijeta, djelom
van domaaja ljudske moi, ona nadmauje ovjekovu snagu i njegove
mogunosti. S poetka sedmog stoljea, sa stranica Kurana zrai jedan
novi vjerski, moralni i drutveni kodeks koji daje nov impuls kulturnom
razvoju i opem razvitku svih civilizacija. Kuran i Biblija smatraju se najitanijim i najvie prevoenim knjigama, one pripadaju zajednikoj kulturi
ovjeanstva. Velika djela i sam ivot nije mogue potpuno razumjeti bez
poznavanja ovih knjiga. U kulturi mnogih naroda one imaju posebno
znaenje.
U sutini, Kuranom se poruuje da ljudski rod svoga Gospodara do
odreene mjere moe spoznati iz svijeta oko sebe, jer postoje znakovi koji
su jasne manifestacije Stvoriteljeva djelovanja, njegove Jednosti i Sveprisutnosti. Kuran je kodeks univerzalnog uenja i ureenja meuljudskih
odnosa u okrilju jednog stabilnog vjerovanja, onog namijenjenog ljudskom
rodu za sva vremena. On je Boiji dar ljudskom rodu da slui opem
dobru. Namijenjen je neprestanome iitavanju i saznavanju koje e usmjeravati ljude pravim vrijednostima.
335

Hasnija Muratagi-Tuna

Iako je Kuran izvorno zabiljeen na arapskom jeziku, u njemu se ne

istie prednost arapskog jezika nad drugim jezicima. Meutim, kako istie
E. G. Browne (A Literary History of Persia, Cambridge, 1928,4), arapski
jezik je na stanovit nain jezik jedne vjere. Mi se prema Tori i Evanelju
odnosimo isto, neovisno od toga itamo li ih na izvornom ili na svome
maternjem jeziku. Meutim, s Kuranom kod muslimana nije ista stvar.
Kuran na arapskom jeziku za muslimane je Allahov govor i objektivna
objava, bez ljudskog udjela u njemu.
Jezik Kurana smatran je neprikosnovenim, nije se smio mijenjati.
Tekstovi Kurana morali su se itati, uiti na arapskom jeziku. Arapski
jezik vremenom se mijenjao, zato su se jeziki strunjaci morali brinuti o
istoti jezika svete knjige i tumaiti znaenja arhainih rijei i izraza u njoj,
tako su uvali i knjievni jezik od dijalekatskih nanosa.
Ipak, tekst Kurana prevodio se na Istoku i Zapadu, ali se uvijek
tvrdilo da nema ovjeka koji bi uspio prevesti uzvieni Kuran. Engleski
orijentalist Marnoduk Picthall u predgovoru svoga prijevoda eksplicitno
tvrdi da se Kuran ne moe prevesti. Ovog su miljenja bili i najstariji
uenjaci islama, dodaje on i nastavlja, a i ja zastupam u cjelosti ovo miljenje. Zbog toga i ne tvrdim da sam uspio prevesti Kuran. Ja samo nastojim i trudim se da prenesem kuranska znaenja. Ako i u ovome uspijem,
smatrat u se sretnim. Samo ovo djelo i ovaj prijevod ne moe nikada zamijeniti izvorni Kuran niti ikada moe posluiti tome cilju. Isto miljenje
imaju i nai prevodioci. Zbog svetosti Boije rijei, to je sasvim poznato,
muslimani irom svijeta Kuran moraju uiti na arapskom. Meutim, njegovo prevoenje nije tabu postupak.
Prvi put se na naem jeziku Kuran mogao itati tek 1895. godine,
preveo ga je Mio Ljubibrati. Kasnije slijede novi integralni prijevodi. Za
sto godina pojavilo se est prijevoda: Karabeg (1937), Panda, auevi
(1937), Korkut (1977), Mlivo (1994), Kari (1995),kao i ovaj, najnoviji,
koji nam nudi Esad Durakovi.
Kada je rije o Durakovievom prijevodu, na samom poetku treba
rei da se radi o tekstu koji je autentine jezike umjetnine. Tako e ga,
vjerujemo, doivljavati italac koji i ne mora znati jezik prototeksta, jer je
ostvaren uspjean i poeljan prijevod za itaoca naeg vremena. Sadri
stilske naznake koje u prihvatljivijoj mjeri preslikavaju stilske osobine
izvornika, to nije u tolikoj mjeri svojstveno ranijim prijevodima.
Najnoviji prijevod Kurana, to moramo odmah istaknuti, vie od svih
prethodnih, pribliava savremenom ovjeku onu nedostinu snagu, jedrinu
336

Novi prijevod Kur'ana

stila i ljepotu Boije rijei. Zato samo pribliava? Zato to prevodilac nije
slobodni stvaralac u jeziku, ve posrednik, vezan ogranienjima teksta koji
prevodi. Ali i zato to se radi o specifinoj knjizi, a prijevod je mjera nekog
izraza u jednom jeziku koja znai isto to i u drugom. Usljed toga to razliiti jezici odraavaju razliitu kulturu i drutvenu historiju, zbog holizma
znaenja i zbog razliitih asocijacija i tona razliitih rijei, prijevod moe
da bude samo ideal kojem se moe teiti, a nikada ne moe biti potpuno
dostignut. Teza o neodreenosti radikalnog prevoenja ide korak dalje
smatrajui da radikalno razliiti prijevodi mogu biti podjednako tani.
Unato svim svojim nedostacima, praksa prevoenja stara je koliko i najstarije kulture.
Prevoenje je dovoenje u kontakt dvaju jezika par excellence. Taj
je kontakt uvijek prilika za bogaenje jezika na koji se prevodi. Prijevod je
i svojstvena kunja za jezik na koji se prevodi, test njegovih izraajnih mogunosti i sposobnosti, kao to je i ispit sposobnosti i umjenosti samog
prevodioca. Esad Durakovi, prevodilac Kurana, imao je oito izvanredan
uvid u sve probleme i lingvistike teorije koje se tiu prevoenja. Durakoviev prijevod nas ui profesionalizmu i naunom oprezu. Esad Durakovi je ovim prijevodom pokazao da je veoma sposoban i veoma umjean.
Pored izuzetno velike odgovornosti prema tekstu, koja se podrazumijeva,
uoavamo njegovu veliku odgovornost i prema recipijentima svoga prijevoda. On nije samo pasivni pretvara jednog koda u drugi nego odluujui
faktor koji posreduje izmeu izvornog teksta i recipijenata u jeziku. Za
bosanski jezik prijevod Kurana bio je posebno osjetljiv, pojavio se u
osjetljivom razdoblju njegova razvoja, koji bismo mogli nazvati novom
standardizacijom, ili, jo bolje, restandardizacijom. Esad Durakovi je
imao posebne potekoe, nije imao bogatih rjenika bosanskog jezika, a u
onima koji su mu stajali na raspolaganju otkrivao je prazna mjesta, pa se
morao snalaziti na poseban nain. Bio je esto prinuen da sam kreira nove
rijei, od ega e bosanski jezik imati izuzetne koristi. Durakovi je za svoj
prijevod kovao nove rijei, to potvruje njegovu sveukupnu obdarenost.
Ovaj prijevod Kuraana je znaajan produktivan faktor u prirodnom toku
razvoja bosanskog jezika. Dakle, Durakovi nije samo klasini prevodilac,
on je kreator jezika, poput pjesnika.
Prijevod je oito raen s velikom panjom i s ljubavlju. A sve to je
dobro na ovom svijetu dolazi od ljubavi. Prirodno i jednostavnou do koje
se uzdigao, Durakovi nam na nov nain otkriva svetu knjigu Kuran. Do
ovog izuzetno uspjenog prijevoda moglo se doi uz ogroman napor. A
337

Hasnija Muratagi-Tuna

kako ivot vrijedi onoliko koliko nas je napora stajao, onda Durakovi
mora biti veoma sretan. Uradio je ono to mogu samo rijetki, sposobni i
daroviti. Oni koji znaju arapski i iitavaju Kuran u originalu istiu
harmoniju svih jezikih jedinica i zadivljujuu zvukovnu komponentu
kuranske rijei. Tu harmoniju, melodiju, zvukovnost, eufoniju itd.,
Durakovi je maksimalno predoio itaocu Kurana na naem jeziku.
Durakovi je pokazao da je apsolutno tana tvrdnja da sve jezike jedinice
od glasa do viih jedinica u Kuranu imaju stilski karakter i da je Kuran
zadivljujue oblikovana cjelina, to je melodija zvuka, koja se nadnaravno
sliva u ajete i sure. Sve to pokazuje da su u pravu svi koji tvrde da Kuran
nije ni proza ni poezija, ali ipak jeste i jedno i drugo. Ritam je pojava koja
nesumnjivo povezuje jeziki i izvanjeziki univerzum, ritmika je
svojstvena cjelokupnom kosmosu. U Kuranu se rima i ritam smjenjuju po
nekakvom redu koji se nenadno gubi, a to gubljenje ima odreenu
funkciju. To ponavljanje i zvukovnost imaju svojstvo neke ope strukture u
kojoj se manifestuju univerzalne pojave kretnje u stilu muzike. Durakovi
je uspio da pronikne u sve te tajne kuranskog jezika i da ih predoi
potencijalnom itaocu Kurana na bosanskom jeziku.
Ovim prijevodom Esad Durakovi pokazuje kako Kuran s
formalno-sadrinske take gledita predstavlja posebno ureen tekst. Vidi
se zapravo da je forma Kurana produkt uzajamnog djelovanja razliitih
vidova ponavljanja i paralelizama svih vrsta, koja su inae karakteristina
za poetski tekst. Ponavljanja i paralelizmi javljaju se kao organizaciono
naelo svih strukturnih nivoa i aspekata kuranskog teksta. Normalno,
poto se radi o prijevodu, bilo je nemogue pokazati sva ponavljanja glasova, glasovnih sekvenci, rimovanih saglasja, kompozicionih elemenata,
uspostavljanje harmonije i kontrasta, ali Esad Durakovi je, to se lahko
uoava, uspio iscijediti sve sokove naega jezika i na jedinstven nain prenijeti veoma sloene i slojevite informacije Kurana. Da bi pratio ritamsku
komponentu, ponekad se sluio prostriktivnim paragogama (fonometaplazmama), koje ne pripadaju standardnom bosanskom jeziku, ali su
veoma efektne. Ovim prijevodom Durakovi je pokazao kako se u sintezi
domaeg i stranog mogu praviti novi prodori u bogaenju jezikog izraza
uope, ime se daje znaajan doprinos razvoju naega jezika. Izborom rijei uspijeva da sauva starinsku patinu. Uvoenjem arhainih rijei za
neke duhovne pojmove Durakovi sugerie atmosferu misaonog podneblja
Kurana. Nove boje njegovog izraza istovremeno su i boje duhovnog smisla Kurana. Uvoenjem nove rijei ustanue Durakovi odvaja duhovno
338

Novi prijevod Kur'ana

od obinog, materijalnog, dajui prvom uzdignut, pa ak i svean ton.

Durakovi je u ovaj prijevod unio brojne inovacije, jezike i stilske, i dobio
mnogobrojne izraajne nijanse karakteristine za moderni, oplemenjeni
bosanski izraz. Ispoljio je istanano osjeanje za spajanje sadraja sa izrazom. Svojim prijevodom napravio je prodor i u pravcu stvaranja dinaminijeg, lirski punijeg bosanskog iskaza. Ovaj prijevod zadovoljava sve to je
karakteristino za odlian stil kuranski: prikladnost, sjaj, ukras. Durakovi
je ozbiljno radio na stilu i pokazao nam jasnu estetsku intenciju svake
rijei, na kuranski melodian i ritmian govor. Dakle, vanost je data i
znaenjskoj i estetskoj informaciji. Istakli bismo, ipak, da se ovdje stavila u
prvi plan estetska dimenzija. Od najuspjenijeg prevodioca arapske rijei u
nas sasvim je prirodno to smo dobili, moemo rei, rekonstrukciju originala na novom, naem, jeziku, dobili smo savren, uzoran i idealan prijevod, jer se u njemu ne moe nai niti jedne jedine komponente koja bi
upuivala na prijevod. Sve je u duhu bosanskog jezika. Vidi se da je Durakovi veoma obdaren, da posjeduje naroite darove duha, bogat inventar
izraajnih sredstava i istanan osjeaj za prelive u znaenjima i za mogunosti njihove stvaralake upotrebe. Kvalitet njegove jezike kompentencije
ogleda se u irini vladanja inventarom izraajnih sredstava, pa je sasvim
prirodno to je maksimalno doarao izvorni estetski utisak, koji se ovim
prijevodom jednostavno potvruje u svakom segmentu.
Za odlian prijevod morao se nai neko ko je ne samo talentiran
prevodilac ve i stvaralac, a takvim smatramo Esada Durakovia. Durakovi se u prijevodu Kurana ogleda kao umjetnik rijei. On je njim obogatio
na - bosanski jezik, on je zapravo usavrio njegovu poetinost. Nove boje
njegovog izraza istovremeno su i boje duhovnog smisla Kurana. Jedino je
suptilni potovalac rijei mogao uoiti i odabrati prave vrijednosti dostojne
veliini sopstvenoga truda. Durakovi je prevodio po svom estetski vrlo
suptilnom ukusu, a zahvaljujui njemu pokazao je izuzetnu prevodilaku
zrelost. Kako je prevoenje vjetina koja se mora uiti, mi u Durakoviu
imamo najboljeg uitelja.
Kad djelo govori, rijei su suvine. U to e se uvjeriti svako ko bude
itao Durakoviev prijevod Kurana. Ostat e zadivljen, osjetit e silinu
ljepote rijei, prijatnu dra, ljupkost i eleganciju, a nadasve uzvienost Boije rijei i Boije istine.
U svakom narodu postoje veliki tumai i veliki posrednici. Veliki
ljudi za Boiji hatar stvaraju velika djela. Durakovi je za Boiji hatar i
ljubav pribliio Boiju rije svakom naem ovjeku koji hoe da je uje, a
339

Hasnija Muratagi-Tuna

ako je uje, onda e ivjeti lake i ljepe, ivotom u kojem se sve ini iz
plemenitih pobuda, ali tako da se ostane na pravom putu. Durakovi je
ovim prijevodom zavrio svoju stilistiku evoluciju, formirao opi tip
svoga stila i nadmaio stilove drugih prevodilaca. U najveem broju primjera Durakovi je upotrijebio bolji, izrazitiji, specifiniji i ljepi izraz nego
drugi prevodioci. Slobodno moemo rei da je Durakovi tvorac novoga
kuranskoga stila u nas. Sama knjiga je nametala izvjesne specifinosti:
izbor rijei, izrazitost oblika, poseban red rijei itd., ali Durakovi je uspio
da sve ovo u sebi proivi kao tipine mogunosti izraza, i da im odabere
realizirani vid adekvatnim vrijednostima naega jezika. On je zaista uobliio ovaj diferencirani tip stila i dogradio ga do forme koja dosada nije bila
svojstvena prevodiocima, zapravo, forma prvi put zauzima mjesto koje ima
u originalu. Durakovi uvijek nalazi pravi put da nam doara visoko strukturiranu organiziranost Kurana i njegovu visoku misaonu sloenost, njihovu harmoniju majstorski je formulisao na naem jeziku. Prijevod
Kurana znai poseban, uspio stilski tip, za nas znaajan stilskim rjeenjima, izborom leksike i primjenom raznovrsnih sintaksikih rjeenja.
Durakovi nam je otkrio neiscrpno bogatstvo novih izraajnih mogunosti
naega jezika za iskazivanje svih tananosti i preliva raznovrsnih semantikih polja Kurana. Vidi se da je studirao svaki izraz, da se prema svakoj
rijei odnosio sa puno panje i pijeteta, da doivljava rije kao neto sveto,
iskonsko i vjeno, pa raznovrsni modusi njegovog prijevoda govore da je
Durakovi univerzalno obavijeten erudita i prevodilac sa osjetljivim
uhom, on je dokraja odmotao klupko naega jezika. Durakovi je odlino
obavio svoj zadatak kao prevodilac, prenio nam je kuransku semantiku, ali
i ekspresivno-stilistike funkcije svih jezikih jedinica u njemu. Prenio
nam je istinski smisao teksta, njegovu melodinost, ritam i tempo, i njegov
osjeajni ton. A to mogu samo oni koji imaju ogromno prevodilako
iskustvo i koji znaju da prijevod mora biti taan i lijep istovremeno. Ljepotu prijevoda ini neponovljiva organizacija, dosljednost i skladnost svih
njegovih dijelova. Preveden je upravo tako kao da i nije prijevod, doivljava se kao da je izvorno napisan na bosanskom jeziku, jedinstvenom i
jednostavnom. Samo stilist izuzetne vrijednosti mogao je tkati tako blistave
stranice Kurana na bosanskom jeziku.
Kuran nije knjiga koja se jednom proita i odloi, Kuran je knjiga
koja se ui u toku cijeloga ivota. Oni koji ga budu uili sluei se prijevodom Esada Durakovia, osjeat e izuzetno zadovoljstvo i pravo uivanje.
340

Suljo MUSTAFI
Ethem Peroevi - Mikulii na kraju vijeka
Udruenje Mikulia, Bar 2005.
I pored svoje bogate i veoma duge, milenijumske povjesnice, prostor
Bara ostao je dosta neistraen i nepoznat iroj javnosti. Golemo prirodno i
kulturno blago ostalo je skriveno, veoma esto i zaboravljeno - nebrigom
ljudi i zapreteno nanosom vijekova. Vrijeme je prolazilo, narataji se smjenjivali, ispod novog sloja, uvijek je ostajao onaj stariji. O prethodnom se
obino znalo malo i to najvie iz predanja i usmenog kazivanja. Tek ono
to je, u novije vrijeme, uglavnom u drugoj polovini 20. stoljea, istraivano i obraeno, pisano je uglavnom rukom izvanjaca, ljudi kojima je Bar
bio zanimljiva i egzotina destinacija, na kojoj su postizali zavidne naune
rezultate. Iza njih su ostala obimna i vrijedna nauna djela, minuciozno i
studiozno obraene studije iz oblasti duhovne i materijalne kulture Bara.
Ali, oni zbilja nijesu uspjeli Bar dodirnuti i osvjetliti iznutra. Zbog toga, u
njihovim djelima, studijama, disertacijama, koje su prole timove uenih i,
u nauci utemeljenih ljudi, esto su se potkradale, i banalne greke, upravo
proistekle iz nepoznavanja Bara i osobenog kulturlokog, jezikog i etnografskog nasljedja njegovih itelja. Bar jeste udesan po mnogo emu, a
najvie po svom jedinstvenom mozaiku, nastalom proimanjem razliitih
civilizacijskih krugova. Meutim, da nije bilo izvanjaca, prie o Baru u
nauci ne bi bilo, koju je zbog svoje prolosti zaista zasluio, moda i vie
nego njegovi itelji. Jer, malo se ko od njih posvetio nauci, a jo manje
svom gradu. Tek, u posljednjih desetak godina, pojavljuju se znaajniji radovi, autora poniklih u ovom podneblju, koji imaju ambiciju da se ozbiljnije pozabave kulturnim nasljedjem i prolou svoga grada. Jedan od njih
je i Ethem Peroevi.
Poslije zanimljive monografije o kolstvu u Mrkojeviima, i interesantnih pokuaja opisa etnografije i folklora mrkovskog kraja, ovih dana,
pojavila se monografija Mikulii na kraju vijeka ovog autora.
341

Suljo Mustafi

Moda je prvobitna Peroevieva namjera bila da opie kraj iz kojeg

je ponikao i u kojem je proveo znaajan, moda i najljepi dio, svoga
ivota. Da opie svoje savremenike, prethodnike i ono to je uo ili zapamtio, u razgovoru pored ognjita, u dugim zimskim noima, koje su i due i
hladnije, u tom najviem podrumijskom selu, nego bilo gdje drugo, sa ove
ili one strane Rumije. Epska pripovijest i narodno predanje, obiljeili su
Peroevievo djetinjstvo jer nigdje, kao u toj visokoj montanji, svijet nije
blii epskom, bajkolikom, mitskom...Sigurno je i da je Peroevieva namjera bila da opie kraj koji je, ostao bez svog najveeg bogatstva - ljudi,
sirovih, ali ponosnih i pravdoljubivih gortaka. Mikulii su polako, ali sigurno, posljednjih trideset godina potpuno opustjeli, tako da danas tamo
nema vie stalnih stanovnika. Mogue je i da je autor elio da ih, na jedini
nain, ponovo sve okupi, rasute od Bara do Evrope i Amerike, Kanade i
Australije, pretke i potomke, one koji su ivi i one koji ive samo u
sjeanjima.
No, postigao je i vie, nego to mu je bila namjera. Uspio je da ispria priu o svom plemenu, o njegovim obiajima, jeziku, folkloru, o
svemu onome to ovjeka prati od roenja pa do umrlog asa. Pria je kazana naizust, od prve do posljednje strane, knjiga je ispisana lepravo,
gotovo poetski. Odmaknut od suvoparnog istorijskog teksta, koristei jezik
literature, Peroevi, ipak, nije uronio u mitoloku, epsku i guslarsku povjesnicu, kakva su, veoma esto, ovdanja istorijska tiva.
Uspio je da, sa svih strana, obradi jedan ivopisan i po mnogo emu,
specifian prostor.Visoko planinsko selo, vjerovatno nastalo kao katun
domaeg, starijeg stanovnitva, a kasnije proirivano i naseljavano doseljenicima iz raznih krajeva Stare Crne Gore, na specifian nain ivjelo je
stoljeima, u izuzetnom skladu hrianskog i islamskog duha. Na zanimljiv
nain, autor predstavlja konverziju vjere, koja se umnogome odrazila na
nain ivota i obiaje. Novi obiaji i obredi ostajali su unutar porodica, u
kui, dok se odnos prema komijima ili bratstvenicima, koji su ostali u
staroj vjeri, nije mijenjao. Svi zajedniki obiaji, i dalje su ostali batinom i
hriana i islamizirianih Mikulia. Razna narodna vjreovanja, predanja,
zajednika imanja, zavjetne procesije, sve to se radikalno nije sukobljavalo sa naelima nove vjere, ostalo je i dalje batinom islamiziranih porodica. Opstajali su tako vijekovima, ne mijeajui se, svako uvajui svoju
vjeru, ali uvajui i jedni druge u svakom smutnom vremenu. Naravno,
nanos starijih moda i prethrianskih, paganskih vjerovanja imao je i dalje
jak uticaj na svijest ljudi.
342

Ethem Peroevi: Mikulii na kraju vijeka

Peroevi, to veoma lijepo zapaa, naglaavajui znaaj i ulogu kulta

sv. Vladimira, dukljanskog kneza, iji se krst, star gotovo hiljadu godina,
uva, ve vijekovima, u jednoj od najuglednijih mikulikih porodica. Krst,
odnosno zavjetna procesija, vezana za njega, bila je u prolosti, znaajna za
hriane u obrednom, ali i za muslimane, u tradicionalnom smislu. Upravo,
tom priom autor otvara lijepu planinsku razglednicu, staru stoljeima, o
kojoj je u dokumentima mogao nai veoma malo. Jer krevita i visoka
planina nije mnogo privlaila osvajae, ali ni naunike i putopisce; tek
poneko zabiljeio je toponim Mikulia, ukratko ponegdje dajui kratak popis stanovnika.
Peroevi se veoma mudro i oprezno drao dalje od tamne i nesigurne
prolosti. Dao je samo kratak pregled, onoga to su hroniari zapisali i tek po
neko narodno predanje o tragovima materijalne kulture u ovom kraju.
Predmet njegove panje, bilo je posljednih sto i pedeset godina,
vrijeme ije je sudionike i sam uspio da zapamti ili bar uje i zapie njihova sjeanja. Dajui kratke opise nastanka sakralnih objekata - seoske
crkve i damije, izbjegao je nepotrebne detalje koji bi ga mogli odvesti, na
nesigurne terene hipoteza i naglabanja. Zanimljiva poglavlja odnose se na
istorijat kolstva, ali i na period dva svjetska rata, ije su posljedice Mikulii itekao osjetili. Najinteresantniji dio svakako su etnografski prilozi, vezani za obiaje i folklor. Uspjeno komaprirajui dva kuliturna obrsca, Peroevi je opisaoa sve vanije obrede i obiaje. Rodjenja, krtenja kod hriana, sunetluke kod muslimana, adete prilikom svadbi, naine sahrana i
denaza. Paljivo je, gotovo anatomski, opisao arhitekturu, enterijer kua,
pokustvo, narodnu nonju, jezik... Poseban prilog predstavlja lokalna toponomastika, koja moda i najabolje svjedoi o slojevima raznih jezikih
upliva i uticaja. Upravo to je i najbolji svjedok prohujalih vremena-jezik
zapamti ono to i hronike zaborave.
I to je vano, Peroevi se zadrao u ravni opisa, oprezno se uvajui bilo kakvih komentara i tumaenja, jo jednom se drei svog posla
paljivog hroniara, jednoipovjekovnog razdoblja. Samo ponegdje, ali paljivo, s dobrim ukusom, Peroevi progovori o svom zaviaju, srcem i
emocijom ovjeka koji mu se stalno i neprekidno vraa. To ini samo onda
kada eli da opie iskrenu i nesebinu odanost iseljenih Mikulia, koji se
veoma esto vraaju svom selu, ulaui i obnavljajui ono to su gradili
njihovi preci.
Poseban doprinos knjizi dala je briljiva selekcija gradje i obrada
rukopisa knjige, koju je uradio arheolog Omer Peroevi, takodje pori343

Suljo Mustafi

jeklom iz ovog kraja. Naravno, obilje vrijednih i kvalitenih fotografija, uz

veoma dobru tehniku opremu, ostavljaju poseban utisak na itaoca.
Mikulii, na kraju svog vijeka, spaeni su nestanka i zaborava.
Ethem Peroevi se ovom knjigom, uistinu, oduio svom zaviaju.

344

Husein BAI
ZLATU E SE KUJUNDIJA NAI
Zlatan i Marina olakovi: Mrtva glava jezik progovara,
"Almanah", Podgorica 2004.
Stihom Mrtva glava jezik progovara Zlatan i Marina olakovi
naslovili su svoju knjigu epske bonjake usmene tvorbe, kojom daju
znaajan teorijski i nauno utemeljen doprinos prouavanju, zatiti i
prezentaciji kulturno-istorijskog nasljea Bonjaka. Rije je, dakle, o knjizi
koja u bonjakoj kulturi uopte, u domenu tradicionalnog usmenog stvaranja popunjava prazan prostor bogatstvom i ljepotom, dugo zaobilaenog i
marginalizovanog, esto svojatanog usmenog stvaralatva ovog naroda,
koje, nasuprot svim nepogodama to su upale njegovo najljepe cvijee i
metale ga u knjige, kao svoje, znai najivotniji korijen i identifikacioni
kod, po kome se ovaj narod orijentie u prostoru i vremenu.
ta znae etiri udom udruene rijei iz naslova ove knjige? Mrtva
glava se ne mie i ne progovara, u nastavku istog deseterca kae se: jezik
progovara. To to iz mrtve glave jezik progovara nije samo licencija poetika, koju pjesnik-pjeva koristi da iskae svoju zamisao na najneobiniji
nain, da ak, i kad je pala mrtva glava, nae mogunost da ona progovori.
Taj govor je pola s ovoga, a pola s drugoga svijeta. On je posljednji
svijetlei trag zvijezde koja se gasi, kraj jednog (ovozemaljskog) i poetak
drugog (vjenog) ivota i svijeta.
Po istom pravu slobodnog stvaranja, pjesnici-pjevai epskih pjesama
i tvorci drugih usmenih sadraja naravno, uspostavljaju vezu i sklad
izmeu mogueg i nemogueg jer se mjere umijeem povezivanja i pribliavanja granice koja ih, inae, semantiki i logiki ne samo dijeli, ve ih
suprotstavlja. Na toj granici izmeu suprotstavljenih rijei i pojmova opstaje umjetnost, najvei doseg i izraz, taka i oslonac na kome se dri
motivacija i smisao prie.
U ovoj knjizi olakovii su, kao vrsni poznavaoci djela i ljudi, koji su
se bavili ovim pitanjima, u kratkim i uvjerljivim ocjenama istakli doprinos
345

Husein Bai

pojedinaca, vidno nastojei da svima odrede mjesto i znaaj koji im pripada. Naravno, ovo se prevashodno odnosi na ljude izvan balkanskih prostora, koji su, nekad uspjeno, a nekad i pogreno, ali dobronamjerno, bonjaku usmenu tvorbu predstavljali svijetu kao srpsku, hrvatsku ili junoslovensku (jugoslovensku). U njoj je, razumljivo, najvie rijei o istraivanjima
amerikih naunika Milmana Parryja i Alberta Batesa Lorda i njihovih
nastavljaa i saradnika, ali i savremenika koji su imali neto drugaiji pristup stvaranju tradicionalne usmene knjievnosti. Oni su poli tragom stvaranja tradicionalne usmene knjievnosti kod balkanskih naroda, s obzirom
da je kod njih jo bila iva usmena tradicija, koja je najvie liila helenskoj
tradiciji predhomerovskog i homerovskog doba. U potrazi za provjerom
svojih prethodnih saznanja, Milman Parry je nastanak genijalnih starogrkih
epova Ilijade i Odiseje otvorio balkanskim kljuem, prije svega umijeem bonjakih epskih pjevaa-pjesnika, naroito Avda Meedovia, od
koga je snimio nekoliko pjesama duine koliko i ova djela, pronalazei u
njima univerzalne elemente mitskog i tematskog sklopa karakteristine za
epsko stvaranje ostalih junoslovenskih naroda, ali i puno ire, za epiku u
cjelini.
Zadivljujua neobinost stiha iz naslova ove knjige, njegova iznenadna pojava i znaenje obasjavaju i ozaruju drugu stranu bia i zaumlja
koja e i post mortum svjedoiti o sebi. Zar se moglo ljepe i saetije rei
ono to se ivoj glavi nije dalo. To to iz mrtve glave jezik progovara
personifikacija je kojom se oivljava i produava trenutak suoenja sa
smru, odnosno paradigma smrti i ivota. Tim stihom se odlae pad i poraz, i otvara mogunost eventualnog obrta i dogaanja kraja prije kraja.
Tako se postie sublimnost i sutina prave poezije, odnosno svake umjetnosti koja tei da se dogodi ono to se, inae, ne moe dogoditi. Od takvog
je kova mnotvo stihova u bonjakoj usmenoj knjievnosti, kao, recimo:
"Da je meni, lale moje, lei umrijeti, / Umrijeti, lale moje, smrti ne vidjeti".... Ili: "Sunce bi sjalo, sjati ne moe / Sve od alosti Ibrahim-bega"...
Ili: Moe li biti to bit ne moe?/Ptica bez gore, riba bez vode?
Stihovi koji slijede u ovim pjesmama odgonetaju mogunost nemogueg i
javljaju se kao prividan epilog, ne znae besmrtnost, ve elju i udnju za
neim to se izjednaava sa ivotom. To neto, iako nije kazano otvoreno,
uvijek se podrazumijeva. To je ljubav najvei smisao i domet ivota.
Nema potrebe da ponavljamo ono to su olakovii napisali u
Uvodu, bilo da potvruju ili polemiu sa nekim sudovima amerikih
istraivaa i naunika, koji su takorei u zadnjem asu uspjeli da zabiljee
346

Zlatu e se kujundija nai

ili fonografiu uglavnom one bonjake pjesnike-pjevae do kojih su doli.

Istraivanja branog para olakovi nijesu samo vana za uporeenja i
naknadna saznanja, ve donose nove nauno relevantne sudove i otklanjaju
neke zablude i pogreke ranijih istraivaa. Ne bez razloga ostaje pitanje:
jesu li ameriki naunici pronali najbolje pjesnike-pjevae u mjestima
gdje su vrili istraivanja. Za podruje Novog Pazara ne bi se moglo rei
da su ba uvijek imali sreu da zabiljee i snime najbolje pjesme i od
najboljih pjevaa, jer su vie od polovine pjevaa bili Albanci, kojima
bonjaki jezik nije bio maternji pa u njihovim pjesmama ima mnogo
umekavanja i drugih jezikih specifinosti i nepravilnosti koje karakteriu
taj jezik (Salih Ugljanin, Demal Zogi, Sulejman Maki, Alija Fjuljanin i
dr). Uporeivanjem njihovog jezika s jezikom bonjakih pjesnika-pjevaa
iz bjelopoljskog kraja (Avda Meedovia, Kasuma Rebronje) ili roajskog
kraja (Murat-age Kurtagia, Aira orovia i dr) uoavamo da su pjesme
ovih drugih puno istijeg jezika i da u njima nema nanosa i nepravilnosti
koje sretamo u pjesmama pjesnika porijeklom Albanaca. Jo je manje
uspjean pokuaj simultanog prevoenja ovih pjesama sa albanskog na
bonjaki ili obratno. Takve e odlike lako prepoznati iole upueniji slualac ili italac, pjeva ili kaziva tih pjesama. S obzirom da je Milmana
Parrya vie interesovala duina, struktura i kompozicija epskih pjesama a
manje njihov sadraj i ljepota izraza, to u nekom stroijem izboru, primjenjujui estetski kriterijum, ono ne bi zavreivalo naroitu panju. Njega
je, kao to znamo, prevashodno interesovalo umijee usmenih pjevaapjesnika da tvore vrlo dugake pjesme - po dvanaest i vie hiljada stihova,
posebno se to odnosi na nekoliko vrijednih bonjakih epskih pjesama
(enidba Smailagi Meha 12.311 ili Osmanbeg Delibegovi i Pavievi
Luka 13.331 stihova), budui da mu je, izmeu ostalog, i ta odlika ila u
prilog potvrde njegove teze o nastanku i tvorbi spjevova Ilijade i
Odiseje.
Detalji koje navodi Z. olakovi u mnogim nagovjetajima mijenjaju naa dosadanja znanja o rezultatima istraivanja inicijatora i voe
ovog projekta (Milmana Parrya) i ulozi njegovog pomonika Alberta
Batesa Lorda (o tome vidjeti detaljnije u 13. poglavlju).
Knjiga Zlatana olakovia i Marine Rojc-olakovi je znaajna i jo
po jednom rijetkom maniru i kvalitetu, slinom Parryjevoj praksi, da istraiva neposredno razgovara s pjesnikom-pjevaem prije i u toku samog
pjevanja ili kazivanja pjesme. Tako smo u prilici da doznamo pojedinosti
koje su od znaaja ne samo za pjesnika-pjevaa i onoga ko ih zapisuje
347

Husein Bai

(snima), ve za postupak nastajanja i najdue pjesme, koji se takorei

odvija simultano. Tokom pjevanja pregledno se vidi cjelokupni tok stvaranja pjesme od prie koja se lagano ispreda iz pjevaeve (pjesnikove) mate,
prelazei u pisanu formu, u neto to, iako spontano dato za jedan trenutak,
istog asa stvrdnjava i prelazi u vjenost. Tim inom usmena knjievnost
gubi svoju ednost i dobija nepromjenljivi vjeni ogrta, koji se malo ko
usuuje da mijenja, makar bio i nakrivo postavljen. U tome: nahero, krivo,
okasto, naevelj, naopako, prozuveno, hrapavo (i jo trista mahana koje
se mogu nai tek roenoj pisanoj pjesmi) sadrana je glavna odlika: da
nita to je stvoreno ljudskim umom ili rukom nije savreno, da se ne bi
moglo ljepe i bolje stvoriti. Ali, to ljepe i bolje nije to to se trai i cijeni
u umjetnosti, ako je uraeno naknadno, domiljano i dopisano, ispravljano
i ispeglano poslije ina raanja pjesme (prie).
***
Z. olakovi kae: "Ja smatram da treba napustiti folkloristiki,
strukturalistiki i (neo)mitologijski pristup, a razviti estetiki pristup. Na
koji nain, kojom metodom, na temelju kojih materijala. Tako da se istrauje individualne prie, one koje imaju zajedniki tematski sklop, a zatim
da se uvidi njihov mitski sklop, koji je isto tako nebitan i sluajan, kao
to je i historijski sadraj. Prireivai objavljenih tekstova usmene
tvorbe uglavnom su pripovijetke i pjesme, koje su sabrali oni ili njihovi
pomagai, mijenjali i korigirali na nedopustiv nain (braa Grimm,
Vuk Karadi i drugi glasoviti primjeri) pa nema mnogo zbirki u ije se
tekstove moe pouzdati kao istinske primjere tradicionalne tvorbe."
olakovi dalje kae: Prema veini objektivnih istraivaa, meu
koje i ja spadam, bonjaka epika je formalno najrazvijenija epika u Junih
Slovena. Pjesme su dulje od kranskih, tematika, stil, izvedba razvijeniji,
tehnika daleko tea, pa su zahtjevi na umjetnika-pjevaa daleko vei. Visoko
kvalitetna ostvarenja bonjake epike ne zaostaju, nego ponekad ak nadilaze vrhunska ostvarenja srednjoevropske epike. Bonjaka epika nadahnjivala je formom i sadrajima kako srpsku i crnogorsku, tako i hrvatsku epiku,
a nesumnjivo su i ove epske tradicije plodno utjecale na bonjaku.
On dalje konstatuje da je "Vuk Karadi vrlo slobodno editirao, to
jest uljepavao i ureivao sabrane tekstove s izvanrednim osjeajem za
jezik srpske tradicije". Ovo je dobro uoeno jer sretamo istovjetne motive
(ne samo epskih pjesama, ve i druge vrste usmene knjievnosti zapisane
80 i vie godina poslije Vuka), poznijih sakupljaa usmene tradicije, ali ni
348

Zlatu e se kujundija nai

sadrajno ni formalno nijesu bolje od onih koje je editirao Vuk Karadi.

U njima ima mnogo rapavosti, nedovrenosti, jezikih i stilskih nepravilnosti, pa ak i kalambura, i pogreno zapisanih stihova, to potvruje olakovievu tezu. Na ovu karakteristiku usmene tvorbe skrenuo je svojevremeno panju knjievnik Radovan Zogovi u predgovoru svog izbora
crnogorskih epskih pjesama.*
Na prostorima gdje je epska tradicija doivjela puni procvat jer su je
stvarali i prenosili najbolji pjesnici-pjevai, sve do dananjih dana se
mogao uti eho mistifikovane, uglavnom tragine prolosti (Avdo Meedovi umro 1955, a posljednji veliki pjesnik-pjeva Murat-aga Kurtagi
1999). Ko se iole bavio prouavanjem i sakupljanjem bonjake epske
poezije, mogao je uoiti da je jo nesreena i razbacana po muzejima,
arhivima i bibliotekama, u hrpama papira koje nije dotakla istraivaka
ruka i skinula pauinu s nje, to se posebno odnosi na rukopisne zbirke
Andrije Luburia, pohranjene u Arhivu Srbije i Arhivu SANU. One nijesu
ni proitane, ni prekucane, kao to je to sluaj s kulturnom batinom ostalih
junoslovenskih naroda, koja je u dobroj mjeri obraena i sreena.
Brani par olakovi imao je sreu da nae u ivotu posljednjeg
velikog pjevaa i pjesnika Murat-agu Kurtagia iz Roaja (jednog od
pjevaa iz Parryjeve zbirke), da uporedi ono to su ameriki naunici Parry
i Lord snimili prije njih, s onim to su oni istraivali na terenu, te su tako
mogli da iznesu struno i nauno obavljene analize, koje su date na konkretnim primjerima sadranim u njihovoj knjizi. Oni se, uvaavajui ranije
analize i zakljuke pomenutih istraivaa, nijesu slijepo povodili za ve
izreenim vrijednostima ove usmene knjievnosti i tradicije, ve su sve
stavili pod lupu svjeeg znanja ali i iskustva, to im je obezbijedilo status
pravih nastavljaa rada rano umrlog Milmana Parrya (1902-1935). Praznina, o kojoj smo govorili na poetku, sada se sreno i plodotvorno popunjava radovima Zlatana i Marine olakovi o bonjakoj epici, najavom
vie knjiga koje su pripremili za objavljivanje.
Iako se znalo da su ameriki profesori i naunici vrili istraivanja
epske poezije, najdue u Novom Pazaru i Bijelom Polju, osim dvije knjige
koje su objavljene kao zajedniko izdanje Srpske akademije nauka i Harvard University Pressa - drugo se malo to o tome moglo nai u listovima i
asopisima onog vremena. Predugo se ekalo da neko solidno obrazovan i
*

Radovan Zogovi, Crnogorske epske pjesme raznih vremena, Antologija,

Grafiki zavod, Titograd,1970.
349

Husein Bai

pripremljen, uz to pregalaki spreman da ide do kraja, otvori vrata

Harvardske biblioteke i Parryjeve zbirke. Zato e mnogi sudovi o bonjakoj epici, kao to je onaj da nema dovoljno traginih motiva i junaka, te da
svojom strukturom, kompozicijom, stilom i jezikom ne moe dosei ni do
osrednjih ostvarenja srpske i hrvatske epike biti opovrgnuti novim analizama i sueljavanjima, na strunoj i naunoj osnovi. Poslije ovakvih
knjiga, kakva je Mrtva glava jezik progovara sigurno e se promijeniti
izvjesni stereotipi, koji se provlae kroz literaturu sve do dananjih dana.
Posebnu vrijednost, rekli bismo i kuriozitet knjige Mrtva glava jezik
progovara Zlatana i Marine olakovi ini njen prijemivi i vrlo zanimljiv
Prilog: Dnevnik sabiranja. U njemu je vrlo ilustrativno prikazan postupak
stvaranja i izrastanja pjesme, probran u nenamjetenim i iskrenim razgovorima epskog pjesnika-pjevaa sa zapisivaem. olakovii su umjeli da
stvore ambijent u kome svi prisutni (ak i oni koji su samo tehniki pomagai oko namjetanja pribora za snimanje) djeluju kao jedinstven tim, koji
je svjestan znaaja to ga takvo snimanje ima.
Stvoriti takav ambijent u nepoznatom mjestu, s nepoznatim licima
mogu samo ljudi koji svom ozbiljnou rade delikatan posao zapisivanja
pjesme, to prisutne obavezuje na saradnju. To mogu samo ljudi koji imaju
iskustva i znanja, ali, i prije svega, mudrosti, mira i strpljenja da sasluaju i
neto to nije za njihov rad interesantno.
Tako je Dnevnik sabiranja postao nezamjenljiv vodi i tuma onoga
to se dogaalo u toku zapisivanja pojedinih pjesama
Evo, nae strahovanje da e dobar dio nae usmene tradicije otii u
nepovrat i pasti u zaborav, na sreu, nije se ostvarilo. ak, i po onoj narodnoj: "Zlatu e se kujundija nai", moemo ustvrditi da se bez asocijacije i
simbolike, zlatu kujundija naao u vrlo priljenom i obrazovanom tandemu (branom paru) Zlatanu olakoviu i Marini Rojc-olakovi, koji,
vjerujemo, nee ispustiti zlatonosnu icu koju znalaki godinama ispredaju. Ono ega vie nema na terenu Sandaka, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, ima ga u sreno naenoj Parryevoj zbirci i slavistikom odjelu
biblioteke Videner na Harvardskom univerzitetu, mogue jo u nekom zaboravljenom i zabravljenom ekmeetu, ili davno zatvorenoj sehari, u nekim ispisanim sveskama, na poutjelim listovima (koje jo niko listao nije),
vjerujemo i u pojaanoj panji matinog naroda i kulture da stvori uslove
kako bi se, u posljednjem asu, neto spasilo i otelo od zaborava i propadanja.
Napor koji su uloili olakovii dostojan je divljenja i zahvalnosti,
prije svega bonjake kulture i bonjakog naroda u cjelini.
350

Gojko KASTRATOVI
UMJETNIKO I DOKUMENTARNO
Zuvdija Hodi, Otkrivanje zaviaja, "Almanah", Podgorica 2003.
Naveu dva razloga zato sam prihvatio da "progovorim" o knjizi
crtea "Otkrivanje zaviaja" Zuvdije Hodia.
Prvi, zato to je rije o onome to je meni blisko, a drugi Zuvdija
se u svom slikarstvu artistiki bavi prolou, to i mene privlai.
Zuvdija slika stare ulice, sokake, kue, avlije, kule i damije, istinski
lirski i sjetno interpretira stare objekte i prolo vrijeme Gusinja i Plava sa
suptilnom preciznou. Sve to radi samo sa jednim jedinim ciljem, da ne fascinira, nego da otrgne od zaborava jedno vrijeme ili da ukae na njegovu bitnost.
Ovo je, naravno, slikarski mogue izraziti i drugaije i atraktivnije i
raskonije, ali se Zuvdija opredijelio za ono to je istinito, ali nije i manje
vrijedno.
Njegovo opredjeljenje da municiozno veristiki predstavi odabrane
motive svjesno ga liava svoje imaginarne slobode i poetike zarad te dokumentaristike impresije, to je potpuno suprotno njegovom literarnom konceptu. On se, oito, od slike do slike ne zadovoljava moguim komentarom
da je slikani objekt priblino takav. Ne. Nije mu to ni cilj. On nastoji da
strogom pravilnou crtea slikani objekt bude istinit i istinito dopadljiv.
Samo povrna percepcija moe da zakljui da ta suptilna preciznost
crtea je suvoparna replika nekog stvarnog objekta. Naravno, ni to nije
tano jer se svi njegovi crtei jednostavno percipitaju kao artistiki dokument. Toj artistinoj dokumentarnosti ne moe se oduzeti ni estetski doivljaj, jer se Zuvdija Hodi u svojim slikama ne takmii sa prirodom za
prestinu ljepotu, to je prevashodno polazite mnogih slikara. On jednostavno slika odabranu realnost koja njegovim crtakim umijeem reflektuje
osjeanje autentimoh objektivizma.
Osim pravilnosti crtea Zuvdja ima jo jednu dobru slikarsku osobinu:
osjeanje za uravnoteenu kompoziciju. I njegova atmosfera svedena je u
jednom jedinom tonalitetu, to je zahtjev vie, tom dokumentaristiko pro351

Gojko Kastratovi

sedeu, jer on slikom ne pria nego predstavlja. Ova metoda omeila je i

format predstavljanja. Artistika autentinost ne trpi velike formate. Ona je
izrazita samo u normalnom formatu i minijaturi. To su sve odrednice kojih
se Zivdija apsolutno dri i koje u osnovi karakteriu njegovo slikarstvo.
Meni se jednostavno svia ova ljepota bez razigrane fantazije, bez
igre svijetla i upotrebe boja. Ta dokumentarnost e da traje.
Ovaj objektivizam ima neku autentinu nenaglaenu poetiku, koju
svaka od ovih slika nosi. Izraziti primjer za to su slike: Balia kula i kue;
ardak pod snijegom; Selo Martinii; Gusinje iz mog sokaka; Careva damija i dio arije, koje izazivaju osjeanje sjete i ljepote koje ne moemo a
da ne ponesemo u sebi.
Posebno inventivno i saeto ideji trajanja pridruuju se panorame:
Plav 1912.; Plav 1960.; Plav i arija 2002.; Gusinjska arija i Pogled na
grad. Sa dubokim potovanjem za prolo date su kule: Redepagia, Halil
begova, Beiragia, kuntia i iljkaa.
Sa istinskim nadahnuem vrsnog crtaa prikazani su nekadanji
sokaci i ulice ove dvije i danas ivopisne varoi Plava i Gusinja.
Plastino i poetski su definisani krovovi od indre, koji oivljavaju i
bude u nas sjeanja, a sjeanje nas sigurno ini ljudima.
Sve ovo to je karakteristino za Zuvdijino slikarstvo, nije karakteristino toliko za njegovu literaturu, ali mi se ini da vidim mnoge junake iz
njegove literature kako hodaju tim naslikanim ulicama i sokacima, kako ulaze
i zlaze iz tih avlija i naherenih kua ili me gledaju iza tih pendera. ujem iz
tih kula nanule kako se penju uz basamake i vode me u magiju Zuvdijine literature. ini mi se da su ove slike realna dimenzija i uvod za njegovu imaginarnu i slojevitu literaturu. Moda ovi slikani reali na neki nain je i nadopunjuju.
Ova njegova realistina tendencija nije ga liila umjetnosti i otmenosti u predstavljanju odabranih motiva. Nasuprot, on to nosi u sebi. Vjeta
Zuvdijina ruka crta bez predrasuda upeatljivo saetu hroniku, doaravajui duh jednog vremena. On se svojim slikama ne suprotstavlja niemu
likovnom, osim zaboravu. A to je dosta.
Ja, naravno, nijesam likovni kritiar i ne pretendujem da vrednujem i
procjenjujem Zuvdijino slikarstvo, ja ni sada nijesam imao tu namjeru. Ja
samo pokuavan da objasnim jednu dimenziju Zuvdijinog slikarstva koju
ja vidim i cijenim.
Ovu stvarnost koju crta Hodi ne ispravlja niti je komentarie, on je
jednostavno ispoljava kao injenicu za gledaoev intiuitivni kontakt sa
prolim.
352

Ljubia RAJKOVI KOELJAC

NARODNA PAMET ROAJACA
Zaim Azemovi, Pamet je u narodu
/Staro Roaje u anegdotama i legendama/, Zajednica knjievnika i
naunih radnika i Mjeovita struna kola, Roaje 2000
Oinstvo je vie nego vezirstvo.
(narodna izreka)
Ve u knjizi U rijeima lijeka ima (Roaje, 1987), zborniku zapisa
narodnih umotvorina iz roajskog kraja, Zaim Azemovi, pjesnik i
pripovjeda, pokazao se i kso poletan i veoma umjean sakuplja usmenog
narodnog blaga.
Pogovor1 ove knjige Husein Bai je zapoeo reenicom: Zaim
Azemovi je kao malo ko u nas, jo u akim danima, znao da osjeti
mudrost, bogatstvo i ljepotu usmenog narodnog izraza, da uporno traga za
tom zlatonosnom icom i tako ostvari zavidan rezultat na osnovu kojeg se
mogu sagledati ne samo iskustveni dometi jezika i kulture ve i sloenost i
nain ivota naroda iz kojeg je ponikao.
I zbilja, knjiga Pamet je u narodu kruna je Azemovievog zapisivakog rada na terenu, prije svega u Roaju i u okolnim selima. Ovaj daroviti pisac i kulturni poslenik, kome narodoslovlje odmalena na srcu lei,
godinama je, i decenijama ak, ivei u narodu i sa narodom, oslukivao
glas sunarodnika, ponajvie starijih mudrih ljudi (kakav je, recimo, bio eer Muri iz Klanca), od kojih se odista imalo ta uti, zapisati i od zaborava za potomstvo sauvati. Agilni Azemovi, koji je i sm kao pisac izrastao dobrim dijelom na isku-stvima usmene tradicije rodnog kraja, u knjizi
Pamet je u narodu objavio je izbor iz svojih zapisa anegdota i legendi
koje se odnose na staro Roaje, na ljude i dogaaje iz mahom blie prolosti.
Rad na ovoj knjizi trajao je dugo, jer takve knjige i ne nastaju preko
noi. Naporedo sa svojim knjievnim stvaranjem, Azemovi je pribirao i
1

To je, zapravo, tekst iz Almanaha (Podgorica, br. 1-2, 1994).

353

Ljubia Rajkovi Koeljac

usmeno stvaralatvo u roajskoj optini, i to od akih dana u rodnoj

ukovici pa do penzionerskih u Roaju. ivei skromno i tiho u roajskoj
sredini, uporno je tragao za biserima narodnog duha i darovitim kazivaima iz naroda i kao drevni mudraci napajao se na vrelima narodnog
genija, vraajui svojim tekstovima srcem i umom oplemenjeni materijal
na trajanje - veli s pravom za Azemovia recenzent azim Fetahovi.
Drugi recenzent knjige je knjievnik i naunik Alija Dogovi, i sm vrstan sakuplja i prouavalac muslimanske (bonjake) narodne knjievnosti.
Nije lako zapisivati kratke prozne forme usmene knjievnosti! Jo je
Vuk priznao, jadajui se, da su ga pojedine krae narodne prie i priice pri
njihovom uobliavanju za tampu, u jeziko-stilskom udeavanju i konanom dotjerivanju za objavljivanje, vie namuile no mnogo due. Kraoj
proznoj formi (vicu, na primjer) hoe se da je u svemu krajnje efektna, da u
njoj nema nieg suvinog, da djeluje kao eksploziv! Da bude, dakle, besprijekorno strukturirana, sazdana, puna duha i dopadljivosti. I koliko god
da se dobar zapisiva umije namjeriti na vjetog kazivaa, uvijek se umotvorina moe i ljepe itaocu predstaviti no to ju je zapisivaevo uho ulo,
uvijek se moe to-ta u njoj saeti, iz nje izostaviti ili joj, pak, poneto i
dodati, neku rije, onu pravu, koju tekst trai, ne mijenjajui ni najmanje
sadrinu i smisao onoga to se u narodu ulo, to narod pamti i pria. E,
upravo tu dolazi do izraaja dar literarni, beletristiki, ako ga zapisiva
ima. A anegdote i legende roajske imale su tu sreu da dou pod pero
Azemovievo, da im on bude zapisiva. I stoga se u svakoj od njih osjea
ono sitno tkanje knjievnoumjetniko darovitoga tvorca iz naroda, zlatoustog kazivaa i interpretatora, ali i zlatna ica koju zapisivaevo pero
provlai kroz itavo to tkanje duhovno kako bi tkanina bila to ljepa oku i
to draa srcu. U zapisivakom, dakle, poslu svom Azemovi je pokazao
visprenost, toliko poeljnu, kakva krasi samo najbolje zapisivae, one izuzetne. To je, pored ostalog, i stoga to i sm Azemovi istinski, itavim
svojim biem, uiva u tim umotvorinama, naslauje svoj duh njima, s
njima u sebi raste kao ovjek. To je nain ivota ovjeka iz naroda, dobrohotnog, koji bi, kao pismen stvor, da pretoi u knjigu bisere narodnog
duha, to usmeno bescijen-blago, te dragulje, medaljonie, to iskriavo
jato, tu galaksiju, vrhunske domaaje narodne mudrosti, da bi se iz te riznice potom moglo zahvatati, kao iz pune zobnice, kao iz kakve sehare, gdje
se uva ruho djevojako. Da ostrane potomstvu kao biljeg, poruka i pouka,
kula svetilja, putokaz u ivotu. Kao olienje ovjekove ljepote, najprije.
er, toliko je u svemu tome ojstva, toliko ljudskotine, toliko ozarenosti i
354

Narodna pamet Roajaca

uzvienosti duhovne, da to svakako zanosi i opija, ushi-uje. Kao takvo, to

tivo e mladog itaoca ponijeti, visoko mu duh uzneti i sve ljudsko u
njemu okrijepiti. A moe li knjiga ita vie od toga no da ono najplemenitije budi u ovjeku, da to snai i osokoljuje!
Ono to ne okrilauje, i ne zasluuje naziv knjige.
Knjiga Azemovieva i narodna Pamet je u narodu jedna je od
rijetkih koja je, onako malena, knjiga velika, knjiga u kojoj je sublimirano
mnogo i mnogo najplemenitije narodne duhovne energije, mnogo i mnogo
najplemenitijih narodnih tenji i stremljenja. Sakupljaki pregalaki trud
Azemoviev viestruko se isplatio: imamo pred sobom knjigu koja je
svojevrsni moralni i etiki udbenik, nenametljiv, dopadljiv, zanimljiv;
knjigu koja je svojevrsna narodna itanka, pletisanka i eref, duga i slap,
ubor drevnosti i zaumnosti, mlijeko iskoni kojim majke eda zadajaju;
napokon knjigu u kojoj se osjea ila kucavica jednog ivlja gortakoga,
gordoga i gospodstvenoga, etos i mentalitet njegov, bie njegovo. Bolje no
ita drugo za sada, ova knjiga je legitimacija Roajaca pred svijetom: evo
nas, to smo mi, u u ovom nevibogu, meu ovim orlosjedinama, meu
ovim zlatnim i gladnim brdima, u ovom bespuu ispod Hajle, na vrelu Ibra,
gdje smo est mjeseci godinje u ledu i snijegu, eljni sunca i topline,
eglena ljudskog, ali i u toj divljini pitominu due sauvasmo, evo i danas
barjak ljudskosti visoko nad glavama drimo.
I tako, knjiga ova ne samo da je jo jedan dokaz da u rijeima lijeka
ima i da je pamet u narodu, no ona, zainjena jo i zaviuajnim narodnim
poslovicama, uva od zaborava i neka prava literarna savrenstva nepismenoga ovjeka iz naroda, ali tvoraki jakog i sposobnog, knjievno veoma
pismenog, nadahnutog, pravog umjetnika rijei. U njoj e vjeno ivjeti
spomen na Huseina Muria iz Bukovice, erifa Sutovia, Halila Mujevia,
Dragoja Zekia iz Radeve Mahale, Reda Hadia, Rama Ljaia, Kurtana
Mukovia, azima Mujevia, Vehbiju Bibia, Zeira Lubodera, Murata
Lalevia, Vlada urakovia iz Budimlje, Uke Hurkovia iz Seonice,
Ibrahima Gania, Ramua Bukelja, Ahmeta Hasia, Hajrua Ledinia, abana Nurkovia, Rasima ahmana, Sofra Beloicu, Vejsela Nokia, Saliha
Hasia, Hamdiju Fetahovia, Hanifu Azemovi, erifa Ruevia, Ahmeta
Ademagia, Hasana Beiragia, Tomislava Bulatovia iz Bijele Crkve,
ua Hasia, Ejupa Muovia, Bajrama Balotu, Paa Tahirovia iz Bieva,
Hilma Pepia, Saka Agovia, Pajazita Hasia, Hankuu Beiragi, Sulja
Dacia, Zike Hasia, abana Nurkovia, Raida Hasia, Miroslava urovia iz Griice kod Bae, Ljaka Sinanovia, Ibia Kujevia, Rahmana
355

Ljubia Rajkovi Koeljac

Mukovia, Isa Dacia, amila Mujevia iz Koljena, Sulja Mukovia,

Mirka Beloicu, Saita Sinanovia, Aliju Redovia, Isljama Ljaia, Hakiju
Felea, Saita Ljaia, erima Dedejia, Reka Azemovia, Mahmuta
Pepia, Mehdiju Muria iz Baa, Avdiju Trtovca, Asku Azemovi, Arslana
Mujevia, Sokola Dacia, Hima Ea, Blaa Zekia, Hazira Nurkovia,
Hamdiju Bibia, azima Fetahovia Mikicu, Ljuba Megdelinia, Hajrana
Kalaa, Samira Azemovia i Hafiza Ramovia. Ovako izmjeanim u
knjizi, ba im je svima lijepo, i muslimanima i nemuslimanima: druguju u
njoj kao to su i u ivotu. Za prave ljude pripadnost razliitim vjerama i
narodima nikada nije bila prepreka za suivot i razumijevanje.
Elem, knjiga ova je, kao i mudra glava, nad ponorom uprija. Kao
takvu je i preporuujemo itaocima. Od srca je preporuujemo.

356

Redep KRIJELJ
O DACIIMA ROAJSKOG KRAJA
Zaim Azemovi i Sadrija Daci, Dacii u roajskoj optini,
Udruenje knjievnika i naunih radnika, Roaje 2004.
Knjiga Dacii u roajskoj optini je monografski prilog u kome
autori razmatraju genezu razvoja cjelokupne biocenoze u jednom pitomom
prostranstvu zdravih izvornih resursa, na kome se krajem XVII i poetkom
XVIII vijeka zapoinje koncentrisanje ilirsko-traanskih (?) fisova Hota,
Kua i Keljmendija (Klimenta), iz kojih e iznii vrlo zdrava plemenska
zajednica, koja e iznjedriti intelektualna imena i poslenike iz privrede
obrazovanja i kulture.
Autori, Zaim Azemovi i Sadrija Daci, pribliavaju nam sliku o
temporalnosti posrtanja, uspona, i demografskih zaokreta fisa Dacia, za
ije raseljavanje u desetine drava svijeta nije bila potrebna nikakva kosmika katastrofa ve obina i prosta ljudska, ili jo jasnije dravna nepravda, koja je dozvolila da se mnoga ognjita u pomenutim krajolicima
trajno ugase i nestanu.
Autori u monografiji koriste fotografiju kao indikativnu ilustraciju
dijela dogaanja i svih aktuelnosti na prostoru na kome je ova velika
zajednica vjekovima egzistirala i opstajala.
Pored brojnih injenica koje sainjavaju okosnicu ovog etno-sociolokog i kulturnog projekta, ponueni faktografski materijal svjedoi da su
Dacii najstarije i veliko pleme koje je iako posvuda rasijano u roajskoj i
drugim sredinama ivjelo u meusobnom zajednitvu i slozi.
Uredni i marljivi sakupljai narodnog blaga batine kulturu i adete
jednog plemena, koje je u ovom monografskom materijalu najindikativnija
slika stanja jednog roda u oskudnom vaktu ivljenja i bitisanja i silnim
pokuajima dezintegracije velike i slone zajednice Dacia.
Za bonjaku i albansku nacionalnu kulturu ova monografija moe
posluiti kao urnek proimanja dva uzajamno neodvojiva modela egzistencije jednog te istog roda u prostoru koji je tipini primjer neodvojivosti
dveju duhovnih i motivacijski snanih narodnih zajednica.
357

Redep krijelj

Realna su i oekivanja kritike da e monografija Dacii u roajskoj

Optini zbog svog velikog znaaja i obilatih informacija dobiti zasluenu
interpretaciju i odgovarajuu recepciju u naunim krugovima.
U knjizi se sueljva istina o tragovima prolosti i stvarnosti dananjice; transponovana slika sa kamenih uzglavlja djedovskih i materinskih
mezarja velikog fisa ili plemenske zajednice i brojnih bratstava Dacia,
koji su zbog svoje rasijanosti po dunjaluku, rekao bi Mehmed Mea Selimovi nalik na: Jezero bez utoka u more, ali suvie malo da bi more bilo.
Djelimino je ovo i knjiga jednog dijela Dacia, odnosno: Onih koji
svoj hal i mal decenijama u boama nose! I svih koji su odlazei na daleki
put preko Kule ka Kosovu, i put Kosova i Makedonije ka Turskoj za
sobom teglili prilino ofucanu partu, plaajui za njen prijevoz cijenu
viestruko veu, no to ona realno vrijedi.
Monografijom se provlae razgovijetna anegdota i hiaja, tako da
bogatstvom naracije potvruju ispravnost teze jednog od autora ove monografije, sjajnog bonjakog knjievnika Zaima Azemovia da je Pamet
u narodu!, i da su Dacii sa svojim precima dio tog miljea sa ogromnim
udjelom u tvorenju te misaonosti, duhovnosti i duhovitosti.
Nezaobilazno, ti elementi ine kvalitativnu naunu stranu ove divno
obraene studije, koja uzgredno za fundamentalna polazita uzima: dobre
istorijske izvore, istorijsku genealogiju, te trezvene i informisane kazivae.
Ova vrlo informativna studija svedoi o fragmentaciji prostora nekadanje zajednike nam drave i nagle redukcije ivotnog prostora koji je
uzgred spajao i mnoge nacionalne subjekte, tako da su se u tom skuenom
vrtlogu nali i mnogi iz roda Dacia. Odjednom su se i oni obreli u redukovanom prostoru novih poludravica gdje bez pomoi nacionalnih matica
jo teko pronalaze sebe i svoju opipljiviju i sigurnu budunost.
Sve to je napisano treba prihvatiti kao lijepo ukomponovanu priu o
jo jednoj vrlo ivoj starinskoj enklavi na kojoj su se vjekovima presijecali
vlani ili bezvodni putevi koji su protagoniste ovih krajeva potiskali u raznolike muhadirske karavane koji su decenijama ili prema Novom Pazaru,
Pei, Skoplju, Turskoj, Sarajevu, Ljubljani i odvodili dravama razvijenog
Zapada, i drugde u bijeli svijet to dalje i to nepovratnije od zaviajne grude.
U ovom radu sadrana je esencija svega bitnog to je u znanosti
napisano o Daciima, ak i dio albanskog vienja itave istorijske geneze
ovog popularnog i uvenog plemena.
Na se osvrt odnosi na simbiotiko koautorstvo dva potpuno raznorodna autora, od kojih je jedan od njih afirmisani knjievnik, etnolog i pub358

O Daciima roajskog kraja

licista, a drugi ugledni privrednik, koje nosi zajednika elja da javnosti

otvore jo jednu od brojnih nepoznanica u regionu Roaja i cjelokupnog
bonjako-albanskog okruenja.
Knjiga o Daciima predstavlja autorski usud putovanja kroz prostor i
vrijeme slijeenjem kolektivne sudbine jednog velikog i po svijetu rasijanog plemena iji korijeni vire posvuda u naem bliem ili daljnjem okruenju, o emu govore otvorene stranice ovog kompleksnog tematskog projekta etno-geografske anrovske pripadnosti, u kome autori u skladu sa
samonametnutim zahtjevima uspijevaju dati vrlo uvjerljive odgovore.
U sluaju potrebe za ponovljenim izdanjem, autori bi sastavljanjem
novog i preciznijeg rodoslova morali imati na umu rasijanost Dacia i
odsustvo nekoliko vanih i velikih imena. Meu njima imena profila amila Balkana (Daci), prvoborca kiparskog rata, iz ugla nae najave zvui
vrlo skromno, no mora se imati u vidu da je to heroj iz prvih redova turske
armije. Njegovo ime se nalazi na ploi spomenika posveenom palim borcima u Silifke-u (Juna Turska), a takoe i na jednoj od kola i ulica u
Istanbulu. Tu, svakako, treba pomenuti i zaslune borce skoranjih odbrambenih ratova i druge znaajne pojedince iz loze Dacia.
Objavljivanje ovakve monografija se oekivalo i ranije i ovaj trenutak moemo uzeti kao poetak studioznog pristupa izuavanja plemenske istorije mnogih naih naroda, jer je zanimljivo da su se mnoge
dileme o prirodi porijekla mnogih plemenskih skupina veoma dugo zadrale u naoj zbunjenoj javnosti, povlaei za sobom odreene nejasnoe i
oitu tematsku nerasvijetljenost.

359

Redep KRIJELJ
TALKIN VODA BRNJICE
Ramo Kurtanovi: Brnjica otrgnuta od zaborava,
Udruenje graana Bonjaka porijeklom iz Sandaka u
Federaciji Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2004.
Mnoge nepravde ili poinjeni zloini u prolosti Sandaka nikada
nisu doekali adekvatnu kaznu, ali su prema nekakvoj neslavnoj logici
vremenom prerastali u procese kojima je priivan nacionalno-oslobodilaki
karakter, pa su tako briljivo prepakivani, danas prerasli u lekcije umjetniko-knjievnog, mitomanskog ili istorijskog karaktera.
Kao i na mnogim podrujima Balkana, ni pod ovim naim zadimljenim nebom nikada nijedan zloin ili nepravda priinjena Bonjacima nije
odgovarajue sankcionisana, ve su u naoj istoriografiji ti sluajevi, prema
dobro uvjebanom scenariju sa stravinim ishodom permanentno ponavljani. Uvijek su naruioci i egzekutori, odnosno protagonisti tih nevienih
zloina ivjeli mirno pored nas vukui za sobom epitete nacionalnih junaka
koji su nakon smrti ispraani kao zasluni velikani ili ugledni deurni
domoljupci.
Uz odsustvo efikasne kazne ili civilizacijskog htjenja i elje za
prestankom ovakve prakse, tranja bezbjednijeg prebivalita bio je jedini
izlaz na koji su Bonjaci Sandaka bili prinueni.
Dvadeseti vijek e ostati upamen po brojnim nepravdama koje su
pod okriljem postojeih reima prienjene i Bonjacima Peteri. Naime,
odlaskom Osmanlijske Turske sa ovih prostora, pojaan je pritisak i
uveana elementarna nesigurnost ovdanjeg muslimanskog stanovnitva,
koje je u odlazeoj imperijalnoj sili imalo jedinog garanta za opstanak, za
razliku od dolazeih struktura vlasti koje su za njih (vidjelo se) marile
koliko i za lanjski snijeg i koje e permanentno potiskivati njihova
elementarna prava, kao i sveukupno pitanje opstanka na autohtonom
nacionalnom prostoru. O tome svjedoe brojni faktografski materijali i
prilozi, dokumenti i od javnosti dugo prikrivane istorijske injenice, koje
361

Redep krijelj

samo djelimino pribliavaju sliku o prilikama i okolnostima pod kojima

su se pomenuti antagonizmi i odvijali.
Sluaj je htio da se zbog zloinkih akcija jo u to vrijeme populariziranih etnikih jedinica Koste Peanca i bezvlaa koje je carovalo u
Dugoj Poljani i njenom okruenju (1921-1935) od Bonjaka etniki oiste
zaseok Dub, i sela Vrujce i Brnjica, o emu svjedoi monografija dr Rama
Kurtanovia Brnjica otrgnuta od zaborava.
Prema raspoloivoj naunoj grai, Brnjica je poetkom XX vijeka
bila poznata kao stoarsko-ratarsko naselje razbijenog tipa na nadmorskoj
visini od 1180 metara, razastrto na obalskim dolinskim stranama Brnjike
rijeke, lijeve pritoke Vape, u istoriji kao veoma staro naselje poznata jo u
XV vijeku (1455).
Selo je na osnovu podataka iz 1912. godine imalo 69 domainstava
od kojih 54 bonjaka i 15 srpskih. Bilo je posjed Ali-bega akovca i
Dervi-bega Pazarca, na kome su kao ipije radili i Srbi i Bonjaci. Ve,
1920. godine nacinalno mjeovita Brnjica odlukom Ministarstva posvjete
Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca dobija i kolu (kula Radule Spasojevia). Ipak, vrlo nejasna politika slika i zategnutost odnosa, kao i
ostali pokazatelji sveopteg poloaja Sandakih Bonjaka slijeeni asimilatorskom i denacionalizacijskom politilkom, bili su dovoljan razlog za
veliku njihovu zabrinutost oko daljih uslova opstanka. Nadirua opasnost
se nazirala ve nakon zavretka Prvog svjetskog rata kada u Brnjici poinju
osvete i ubistva.
Uz dugo pominjani zloinaki komentar: E Jaho, Jaho! Dosta si
jaho! - davne 1918. godine hici iz oruja uniformisanih solunskih boraca, Borisava i Sava Karliia pred prodavnicom u Brnjici odnose ivot
vienijeg bonjakog prvaka Jaha Nuevia, iji je lje bio 4 dana zarobljen i prema ondaenjem svedoenju starijih oevidaca umuho se
bio, to e dodatno redukovati sve uestalije napore, u to doba, vidno
ugroenih brnjikih Bonjaka za opstank i sigurnost na svom vatanu.
Da zlo bude vee, pod izgovorom da su uspostavili saradnju i pomagali komitski pokret Jusufa Mehonjia i Huseina Bokovia za relativno
kratko vrijeme dolo je do serije politikih ubistava vienijih predsjednika
optina na Peteri, meu njima kraj potoka na ulazu u Sjenicu, muki je
nakon prireene zasjede likvidiran prvak iz Duge Poljane, Selim Jusufovi.
Rezultat svega su odlasci nekih porodica (Nazif i Vehbo Idrizovi),
1925. godine u Tursku. Proces e biti finaliziran potiskivanjem (etnikim
brisanjem) Brnjice, poevi od Mitrovdana (8. novembar) 1934, da bi bio
362

Talkin voda Brnjice

nastavljen tijekom 1935. godine, koji je uslijedio nakon podjele ondanje

Kraljevine Jugoslavije na 9 banovina, pri emu je Brnjica ostala na granici,
pa su brnjike Bonjake podrugljivo poeli nazivati graniarima.
Mnogi su, traei utoite po vrletima i kamenjaru sela i zaseoka na
Peteri, dobijali po malo jurtine i po neki stani pruem pleteni, dok su
brojne porodice Ademovia, Mujkovia, Hamidovia, olia, Idrizovia,
Nurevia, Bektovia, Suljovia, Alia, Dedia, Nuevia, Ahmetovia,
Dodia i drugih odlaskom u Tursku trajno ostavile zaviajnu Brnjicu.
Kako nas autor informie u svojoj knjizi, mnoga privremena utoita
e i poslije 50-tih godina XX vijeka posvuda raseljeni Bonjaci Brnjice
ostavljati nastavljajui svoj muhadirski ivot du kosovskih, makedonskih, turskih i ostalih dunjalukih prostora.
Osim obilja nove informativne grae, ovu monografiju krasi i nekoliko drugih vrlo znaajnih momenata:
- autor se zalae da ponudi detaljan geografsko-istorijski prikaz i dio
injenica koje objanjavaju razloge egzodusa, prisilnog i bespravnog razmetaja bonjakog stanovnitva Brnjice;
- statistika e dokazati pogrenost takve prisilne politike igrarije i
meetarstva: oteta i ukleta Brnjica e ve od 1946. godine biljeiti pad
ekonomskog i natalnog razvoja, tako da u selu danas ivi oko 254 stanovnika u preteno starakim domainstvima uz tendenciju daljnjeg opadanja tamonje populacione strukture.
Knjiga Brnjica otrgnuta od zaborava, profesora Kurtanovia, autoru obezbjeuje zapaeno mjesto i u drugim naunim oblastima i disciplinama, naroito etnologiji, folkloristici, istoriji i istorijskoj genealogiji,
jer ponueni sadraj to oito i potvruje.
Takoer, autor umjesno koristi i narodnu tradiciju, predanja i anegdotu, ija je istinitost respektibilna i ni jednog momenta nije dovedena u
pitanje. Autor nam takoer pribliava i jedan nepoznati, a meu Brnjianima veoma cijenjeni svijet mudrih muslihuna sa Peteri, koji su uvijek bili
spremni i sposobni da izmire i najljue neprijatelje ili zavaene strane.
Moda najkvalitetniji dio monografije predstavlja obilazak stare
Brnjice (nakon 67 godina udnje), koja italaku i naunu javnost podsjea
na inicijativu autora, da se dva grekom razdvojena nacionalna i vjerska
subjekta postepeno priblie i uz stisak ruke neujno tiho izmire i ponovno
ojaaju davno narueno i naputeno prijateljstvo.
ini se, da je osnovna namjena ove zanimljive knjige, da sve koji
budu prelistavali njen sadraj podsjeti na poremeeni redoslijed trajanja
363

Redep krijelj

Brnjice kroz jedno burno vrijeme i vrlo neoekivanu etapu skrenutosti

istorijskih i opteivotnih tokova ovog poznatog sela u etapu potpuno
nepredvienih i neprirodnih uslova daljnjeg opstajanja jedne tihe i bezgrijene bonjake biocenoze u stanje grevite i dramatine borbe izazvane aktom naruavanja njene nacionalne i etnike strukture, radikalnim
i represivnim dravnim aktom koji e stotinama nedunih Bonjaka
donijeti neviene patnje, muhadirlik i poremeaj uslova ivljenja, ali i
uslove opstanka na vreloj serdadi Peteri. Brnjica je na toj sandakoj
prostirci rasuntani ili izbrisani enar, koji poprima konture trajnog oiljka
na obrazu onih koji su je sveli na stanje letargije i monotonije.
Ovo e pokidano zrno na tronizom gornje-peterskom gorskom
tespihu ostati avetinjski prazno i usamljeno i kroz cijeli XX vijek sluiti
kao opomena i upozorenje na jednu od brojnih nepravdi koje su u zlim
vremenima, prema tada poznatom i uvjebanom metodu prireene Bonjacima Brnjice. Aveti zla su vie od sedamdeset kua nesretnih obitelji
brnjikih Bonjaka razasule u sedamdesetak njima prilino nepoznatih
vrleti Peteri, Makedonije i anadolskih povri Turske, kako e kasnije
autoru ovog eseja sjetno i sa gorinom ispredati brojni muhadiri ovog
rasijanog sela.
Da li su ovi napisani redovi samo potvrda uvoda iz zbirke Muhameda Abdagia Zemlja, o tome kako nekakav po povratku iz muhadirluka na svoj vatan zalijee na travu ljubei je uz povike: zemljo moja,
zemljo moja! a livada mu odozdo odgovara: Magarino, ija li dosad
nisam bila i ija li neu biti, a sedamdeset sam dosad vlasnika sa tvojim
imenom promijenila?
Knjiga dr Rama Kurtanovia baca svjetlost na mrku prolost njegovih predaka i njihovih srpskih susjeda, pa je doivljavamo kao akt sa
tendencijom izmirivanja i odbacivanja naslaga nepotrebnog neprijateljstva
nastalog zbog nagomilanih pojava opte dekadencije.
Ova se monografija sueljava sa nepravdom i surovou ljudske
svakodnevice, pri emu autor pokuava da javnosti ponudi raznovrsnu
grau od koje sainjava zanimljivu i sentimentalnu priu o brnjikim Kurtanoviima iz sela Harapovia na Peteri, i sve to ukomponuje u cjelovitu
storiju vezanu za egzodus muslimanskog stanovnitva koji je ostavio bolnu
uspomenu ovdanjim Bonjacima.

364

Donatori

Donatori Almanaha
PRILOG u

IME

PREZIME

MJESTO

Belisa
David
Jakub
azim

Harbi
Agovi
Durgut

Bar
Bar
Pljevlja

Fetahovi

Podgorica

200,00
200,00
50,00
50,00

Zuhra

Fetahovi

Podgorica

50,00

365

Postanite i Vi dio porodice "Almanaha". Poma`u}i nama

gradite budu}nost svojoj djeci i svojim potomcima, a spomenik
svojim precima. Neka va{e ime ostane zapisano me|u poklonicima
kulture, nauke i umjetnosti.
`. ra~un br.: 550-3717-87
Udru`enje Almanah" - Podgorica
"Almanah" mo`ete naru~iti po cijeni od 10 E po primjerku uplatom na
`iro ra~un: 550-3717-87, u korist Udru`enja "Almanah" - Podgorica,
ili pozivom na mob. tel.: 069 310 585

^ASOPIS ZA PROU^AVANJE, PREZENTACIJU I ZA[TITU

KULTURNO-ISTORIJSKE BA[TINE BO[NJAKA/MUSLIMANA
Izlazi dva puta godi{nje
[tampa: 3M Makarije - Podgorica
Tira`: 1.000 primjeraka
Adresa: "Almanah", S. M. Ljubi{e 11, Podgorica
E-mail: almanah@cg.yu
E-mail glavnog urednika: serbor@cg.yu
Internet adresa: http://www.almanah.cg.yu