Bila je cetrdeset i osma, Ljudi u koznim kaputima odveli su moga oca, Na neko pusto ostrvo, Zvalo se Goli Otok. A secam se kad se iz rata vratio, Skinuo je Svetog Nikolu, I Staljinovu sliku okacio Na zid k'o ikonu. I pustio je brkove I obukao plavu odelo, Izasao je tada na ulicu I viknuo smelo: Ziveo Staljin, I svetska revolucija, Ziveo Inform-Biro, I njegova rezolucija. A kada se odande onako mrsav vratio, Niko ga u kuci nasoj nije prepoznao, I kaze da ga tamo nije nista izmenilo, Jer Staljin nikad nije, nije gresio. Ziveo Staljin, I svetska revolucija, Ziveo Inform-Biro, I njegova rezolucija. I danas moj otac vozi Moskvica, I vodku drzi iznad ostalih pica Cita proglaz rezolucije... I eto tu je pesmi kraj, Ali ipak dobro znaj: Iako Staljina vise nema, Komunizam je jaci nego stena.