B i h 1 i o t . c .k .

q r .i .i

r .i jr -v ..

W9&tL.

Siraji i.iki
s i

o o

IM 1111' ' 1' ' I I ' ' I ' 'I I*

ih m

i t i im i l i h i

!>>!< I ii Ili !IH ili IIII

01 1 c.O 1 2

,,1SS * I

DS- FRA JULIJAN jLENI:

KULTURA
J*
V.SirCi

BOSANSKI FRANJEVCI.
I. SVEZAK.

CIJENA K 3*50
|(F
*'

f r %

SARAJEVO.
.P R V A H RVATSKA TISKARA* KRAMARI I M. RA G U Z.

1912.

PRESVJETLOM E GOSPODINU

FRA ALO JZIJU MIIU,

M O STARSKO-DUVANJSKO M E B IS K U P U I APO
STO L. U P R A V IT E L JU B IS K U P IJE T R EB IN JSK E .

i r
- f if
SADRAJ:
S tra n a :

Predgovor .............................................................................

P r v a Epoha.
A.
1. Kultura u Bosni prije dolaska Fra n jeva ca .......................11
B.
1. Dolazak Franjevaca u Bosnu iosnutak vikarije . . .
25
2. Evolucija franjevakoga r e d a ........................................ 33
C.
. 1.
2.
* 3.
4.
5.

Vjerovjesniivo i sjedinjenje c r k a v a ............................... 48

Duhovna p a s t v a ................................................................ 59
Socijalno i politiko djelovanje
.................................... 71
k o le .................................................................................95
Znanosti i u m jetn o sti.................................................... 101
Druga Epoha.
A.

1. Evolucija franjevakoga r e d a ...................................... 115

B.

1.
2.
3.
4.
5.

Vjerovjesnitvo i sjedinjenje c r k a v a ............................. 147

Duhovna P a s t v a .............................................................. 156
Socijalno i politiko p o l j e ............................................ 183
...............................
210
kole
Znanosti i u m jetn osti....................................
222

B i b 1 i o t o k a g r a d a Sa r a j o v a
.

&

//

C i

S
I I

Nepristrani posmatra prolosti bosanskih Franjevaca fra

Radoslav Glava napisao je jedno ove za nas vrlo znaajne
retke: Nema naroda ija bi povjest i sudbina bila tako uzko
skopana ma skojom institucijom, kao to je prolost hrvatskoga
naroda kroz vie stoljea sa franjevakim redom. Slavonija, Dal
macija a osobito Bosna i Hercegovina to su zemlje o ijoj pro
losti od 4 5 stoljea nije mogue ni stranice napisati, a da se
ne susretne s Franjevcima, kao glavnim inbenicima i nosiocima
prvih uloga. . ." Da ove rijei ljubitelja prolosti nijesu nimalo
hiperboline, nego osnovane na goloj istini, svjedoi nam i velik
broj do sada objelodanjenih ko li povjesnikih izvora to li na
izvorima zasnovanih i napisanih povjesti, koje poput sunanoga
traka rasvjetljuju veliki dio prolosti bosanskih Franjevaca.
Prva znamenitija djela, koja raspravljaju i o bosanskim Fra
njevcima, jesu ljetopisi, to su ih u XV., XVI., XVII. i XVIII.
stoljeu pisali: fra Bla Zalkanin i fra Bernardin Akvilski'), bivi
vikari bosanskih Franjevaca, zatim fra Marko Lisabonski, fra Gonzaga, fra Luka Wadding, Danijel Farllati, uz koje se prislanjaju
domai veinom jo neobjelodanjeni ljetopisi: tajniki,2) Margitia, Lavaninov, Benia,3) i t. d. Nu Zalkanin je napisao samo
G e s t a " franjevakih vikara u Bosni, uz to djelo mu je pro
palo. Akvilski, Lisabonski, Gonzaga i Wadding pisali su ljeto
pise itavoga franjevakoga reda, Farllati itavoga Ilirika, a o
prolosti bosanskih Franjevaca samo u toliko u koliko je to cje
lina njihovih djela izisk:vala. Domai su pak Ijetopisci u svojim
ljetopisima nizali sve to su uli, naitali ili doivjeli, a mislili
su da e druge interesirati. Megjutim u drugoj polovici XVIII.
stoljea pojavi se sistematini povjesniar bosanskih Franjevaca
fra Filip Latri ili Oevac ab Ochievia. Latri iza diobe
) Ovaj je ljetopis istom 1902. u Rimu objelodanio P. Lemmens pod
naslovom: B. Bernard. Aquilani Chronica Fratrum Minorum.
*) Ovaj je ljetopis dijelom objelodanio u transkripciji i faksimilima
dr. iro Truhelka u Glasniku zemalj. muzeja u Bosni i Hercegovini", god.
1909. sv. 3.
3) Beni ima jedan ljetopis bosanicom piam i latinicom pisani: Protocollum Conventus Sutiscae.

# u i u j t . i o n u

. m . br.

PREDGOVOR.

99

271.3:008(497.15)

II! III! III ili III! III II I!

i
l
i

III illi III Ili lili ili II li

0115012

nnoiee 6
U I %% I M.

Bosne od Ugarske i Slavonije u borbi s istima za svoju uu

domovinu, te za njezina prava i njezinu ast, napie i u Mletkania godine 1765. prvi put, a u Jakinu 1776. drugi put objelo
dani svoje: E p i t o m e V e t u s t a t u m B o s n e n s i s P r o v i nci ae, djelo pisano krasnom latintinom, ali i prevruim lokalnim
patriotizmom.
U isto vrijeme objelodani u Budimu 1766. fra Emerik Pavi:
R a m u s v i r i d a n t i s o l i v a e in a r c a m m ilita n tis Ec cl es i ae r e l a t u s s eu p a r a p h r a s t i c a et to p o g ra p li i c a
d e scrip tio P r o v in c i a e nuper B o sn ae A rg en tin ae
j a m v e r o s. J o a n n i s a C a p i s t r a n o n u n c u p a t a e . Po
slije pola stoljea objelodani u Budimu 1823. fra Grgo Cevapovi svoj: S y n o p t i c o - M e m o r i a l i s C a t a l o g u s observ a n t i s , M i n o r u m P r o v i n c i a e s. J o a n n i s a C a p is
trano, o lim B o s n a e A r g e n t i n a e ; a 140. god. iza toga pone
fra Fabiani objelodanjivati u dva sveska u Zadru: S t o r i a d e i
F r a t i M i n o r i in Dalmazia e Bossina.
Budu su ovi pisci svoja djela pisali poslije otcijepljenja
Dalmacije, Slavonije i Ugarske od bosanske redodrave, te budu
su ivjeli ne u Bosni nego u tim otcijepljenim krajevima to su
i u spomenutim svojim djelima o Bosni toliko govorili, koliko
je to cjelost njihovih djela iziskivala. Isto se moe rei o djelu
fra Stjepana Zlatovia: F r a n o v c i d r a v e p r e s v . O d k u p i t e l j a i h r v a t s k i puk, to ga je 1888. u Zagrebu objelodanio.
Kada su iza okupacije Bosne i Hercegovine iza 1878.
razne, osobito srpske novine poele bosanskim Franjevcima po
ricati sve zasluge, to su ih oni kroz stoljea za ove mukotrpne
krajeve postigli, odvai se o. Mihovil Venceslav Batini, te napie
i u Zagrebu objelodani 1881. 1., 1883. II., a 1887. III. svezak:
D j e l o v a n j a F r a n j e v a c a . Batini svoju povjest poimlje s
1235. godinom, kada je, kako misli, osnovana u Bosni franje
vaka kustodija, a svruje s 1835., kada se je, kako dri, navr
ilo 600 godina boravka Franjevaca u Bosni. Njega ide ast, da
je prvi mnogi materijal domaih arhiva iznio na svijetlo. Godinu
dana iza kako je Batini objelodanio II. svezak: D j e l o v a n j a
F r a n j e v a c a , objelodani u Gjakovu 1884. fra Martin Nedi
svoje: S t a n j e R e d o d r a v e B o s n e S r e b r e n e .
Uz ova djela, koja se bave opom povjeu bosanskih
Franjevaca, svijetlo ugledae i neke monografije, koje ili pojedine
strane prolosti bosanskih Franjevaca traktiraju ili pojedina nji

hova mjesta opisuju: Amo spadaju: unjia, De vita illu s tris

v iri A u g u stin i M ille tic h ii (Romae, MDCCCXXXV.) Vladia,
U s p o m e n e o R a m i i R a m s k o m F r a n j e v a k o m sam o
stanu (Zagreb, 1882.); Batinia, i v o t f r a A u g u s t i n a M i l e t i a (Zagreb 1883.); Franje Cvjetka Nedia(PhiladelphusJelene),
Ju rasp ecialiaq u o adb en eficiaparo ch ialia Provinciae
B o s n e n s iu m et C u s t o d i a e H e r c e g o v i n e n s i u m Francis c a n o r u m (Djakova, 1883.); fra Bone Nedia, Kratka po
vjest upe, crkve i samostana T ol i k o g a (Peuh, 1888.);
Bariia fra Rafe, K lo s te r und die Ki rche der F ra n cisk a n er
in S u e s k a (Wien, 1894.); Matkovia fra Jake, B i b l i o g r a f i j a
B o san sk ih F ra nj eva ca (Sarajevo, 1896.); dra. Hodinke, Tanulmanyok a B o sn y a k - D j a k o v a r i piispokseg tortenetebol (Budapest, 1898.); Bralia, Monogr afi j a storica sulle
C ru d elita M usulm ane in B o s n i a-E rc ego vi na (Roma, 1898.);
Strukid, P o v j e s t n i k e c r t i c e K r e e v a (Sarajevo, 1899.);
R. Z ahradnik, N ko li k s l a v o f i l s k y h kapitol z h isto rie
stfib in o bosenskyeh Franti skanu (v Praze, 1901.); fra Radoslava Glavaa (Philadelphus Philal^thes), P o l i t i k a B o s a n
s ki h i H e r c e g o v a k i h F r a n j e v a c a u p r o l o s t i i s a d a
n j o s t i (Mostar, 1904.) pisca ovoga djela: K ral jevs ko Visoko
i samostan sv. Nikol e (Sarajevo, 1906.); dra. Alaupovia, Ivan
Franjo Ju k i (Sarajevo, 1907.); Markuia karice, i vo t
i rad I vana F ra nj e J u k i a (Sarajevo, 1908.) i t. d. i t. d.
U novije vrijeme poee se marljivije i izvori za povjest
Franjevaca publicirati. God. 1884. Fabiani fra Donat u Fiorenci
latinski s talijanskim predgovorom i biljekama objelodani: Fir
mani inediti dei Sultani di Constantinopoli di Conventi Francescani
e alle autorita civili di Bosnia e di Erzegovina; god. 1885. zagre
baka akademija u XVII. k. S t a r i n a objelodani Batinia: Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povjesti; god. 1886. fra Franjo
Cvjetko Nedi u Vukovaru: Monumenta Privilegiorum etc. Pro
vinciae Bosnae Argentinae. Nu najvrijednije su publikacije izvora
za povjest bosanskih Franjevaca fra Euzebija Fermendina, to
ih je zagrebaka akademija 1887., i 1892. u Monumenta speet.
hist. Slav. Merid. sv. XVIII. i XXIII., te 1890. u XXII. k. S t a
r i n a objelodanila pod naslovima: Acta Bulgariae Ecclesiastica;
Acta Bosnae potissimum Ecclesiastica; te: Chronicon observantis
Provinciae Bosnae Argentinae s. Francisci Seraphici.

Ali suprot tome tolikome nizu dijelom objelodanjenih, a

dijelom neobjelodanjenih povjesti i izvora za povjest bosanskih
Franjevaca na javu je od nekoliko godina sve vie izbijala po
treba jednoga djela, koje e ukratko, a sistematino predstaviti
kulturni rad bosanskih Franjevaca. Na poziv dra. Karla Patscha,
koji je ovo djelo obeao u seriji publikacija, to ih publicira
I n s t i t u t za i s t r a i v a n j e B a l k a n a u njemakome jeziku
publicirati, nie potpisani odvai se godine 1910. na sabiranje
materijala, prouavanje i pisanje djela: K u l t u r a i B o s a n s k i
F ran je vc i.
itavo e nae djelo obuhvatati dvije sveske. Prva sveska
poimlje s kratkim opisom kulturnoga stanja u Bosni prije do
laska Franjevaca i s ulazom prvih Franjevaca u teritorij neko
bosanske vikarije, 1757. kustodije, od 1758. redodrave ili pro
vincije, a svruje s poetkom carevania austrijskoga cara Josipa
II. s 1780. godinom. Druga sveska poimlje s godinom 1780.,
a svruje s najnovijim dogagjajima. I prva i druga sveska
cijepa se u dvije epohe, a cijepajue su toke oznaene pad
bosanskoga kraljevstva godine 1463. i zaposjednue Bosne i
Hercegovine 1878. Prva epoha prve sveske dijeli se u ,,A ,
WB i ,,CU; a druga samo u A i B . U prvoj epohi pod
A ukratko se, ko to rekosmo, predstavlja prolost i kul
tura Bosne prije dolaska Franjevaca; pod ,,B dolazak Franje
vaca, evolucija njihove vikarije i njihova stega; a pod ,,C nji
hovo djelovanje na polju vjerovjesnitva i sjedinjenja crkava, na
polju duhovne pastve, na socijalnome i politikome polju, na
polju kolstva, te znanosti i umjetnosti. U drugoj se epohi pod
A nastavlja rasprava materijala, to se je uprvoj epohi risao
pod ,,B , a pod ,,B materijala u prvoj epohi pod ,,C . Potanje
dijeljenje druge sveske ovisit e o ve skupljenome, ali jo ne
sistematiziranome materijalu, a nalazit e se u predgovoru k dru
gome svesku.
U itavome djelu vodilo nas je naelo, da se uvamo od
fantaziranja, da budemo to krai i kritiniji; a u koliko smo
uspjeli, to e nepristrana kritika izrei.

PRVA EPOHA.
(DO GOD. 1463.)

S a r a j e v o , 29. kolovoza 1912.

Dr. fra Julijan Jeleni,

direktor franjevake bogoslovije,
profesor crkvene povjesti i prava,
te urednik Seraf. Perivoja".

 I.

KULTURA U BOSNI PRIJE DOLASKA

FRANJEVACA.
I.
Munsterus, Tubero-Cervarius, Bonfin, M. Korvin, Timon,
Orbini, Latri i fra F. 1. Juki, te drugi drali su, da su prvi
stanovnici Bosne i Hercegovine1) bili Besi, od kojih je i Bosna
svoje ime dobila2). Megjutim je najnovijim povjesniarima nakon
dugoga i pomnoga prouavanja polo za rukom to starodrevno
mnijenje potisnuti u kut i dokazati, da su najstariji stanovnici
') Kada bi akta duvanjskoga sabora, to ih navodi Pop Dukljanin,
bila autentina, onda bi se ime Bosna prvi put spominjalo koncem IX. sto
ljea. Na tome bo se saboru (koji je, ako je ikako i bio dran, ne god.
877., kako misle: Farllati i Koleti, nego god. .882.) bosanska, zahumska i
trebinjska biskupija podlau dukljanskoj nadbiskupiji. I)r. Markovi, DukIjansko-barska metropolija (Zagreb, 1902.), str. 16. i 18. Nu svakako je prvi
sigurni pisac, koji u X. stoljeu spominje Bosnu, grki car Konstantin
Porphirogenet, koji u svome djelu De adininistrando imperio", navagjajui
na koncu 32. poglavlja 7u*p: k o v Eepj&tov" gradove pokrene Srbije, pie:
Iva:
zb y iopov Bacova t o K atsp a x at t o Assvifpc.
2)
Da je Bosna dobila ime od Besa, to je jo Farllati pobijio. Farl
lati, Illirici sacri tom. IV. str. 37. Dr. Thalloczy dokazao je, da je ime
Bosna dolo od nekadanje ilirske, a sada sjeverno-albaneke rijei Bos",
to znai: Saliera vasetto nel quale si mette ii sale che si pone in tavola,
luogo dove si fauno evaporare le acque salse per estrarne ii sale". Prema
tome dr. Thalloczy zakljuuje: Starodrevno znaenje imena Bosne jest
dakle: solna zemlja". Glasnik zemalj. muzeja u Bosni i Hercegovini, god.
1889., sv. I., str. 5. 11 Ime pak Hercegovina" dolo je od hercega Stjep.
Vukia.

1*

dananje Bosne i Hercegovine bili starinici dananjih Arbanasa

ili ipetara Iliri, koji su se dijelili u razna plemena: Autarijate, Ardiejce, Japode, Liburnijce1) i t. d., i koje su oko polovice
IV. stoljea mnogo uznemirivali pridoli Kelti.
Prema tome je jasno, da su Bosna i Hercegovina sainja
vale neko jedan dio Ilirije, kojim su imenom Grci okravali
samo sebi pristupne krajeve Ilirije: obalu Jadranskoga Mora i
zemlje sebi na sjeveru susjednih naroda-); a Rimljani barem za
cara Oktavijana Augusta oko Hristova rogjenja dananju Ko
ruku, istoni dio Istre, Kranjsku, tajersku, gornji i doljnji dio
Austrije, Salcburg, Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju, Bosnu, Herce
govinu, Crnu Goru, sjeverni dio Albanije, kraljevinu Srbiju, Staru
Srbiju, sjeverni dio Bugarske, Ugarsku na zapadu i jugu ugar
skoga Dunava, Erdelj i Rumunjsku. Nu kada su Rimljani Ilire
sasvim porazili i sebi podjarmili i kada je Ilirija najveu sferu
dobila, poee ju Rimljani komadati u Dalmaciju3), Panoniju,
Noricum, Mesiju i Daciju4), a kada su ju raskomadali, sjeverni je
dio Bosne Krajina i Posavina pripadao Panoniji, a ostali dio
s Hercegovinom Dalmaciji s glavnim gradom Solinom Salona.
Do sada iskopani ilirski ostatci u Butmiru, Novome eheru,
Dolnjemu Klakaru, Debelome Brdu kod Sarajeva, u Glasincu,
Dolnjoj Dolini na Savi, u Jezerima, kod Sanskoga mosta i t. d.
pokazuju, da su bosanski Iliri i prije Rimljana, akoprem su bili
geografiki odijeljeni od kulturnih naroda, posjedovali lijepu kul
turu, naravno odgovarajuu svome vremenu neolitskoj, bron
anoj, starijoj i mlagjoj eljeznoj dobir'). Ali suprot svim tim ot
kriima vjera nam je Ilira uope, a bosanskih napose sakrivena pod
devet peata.
0 P. Philip, ab Occhievia, Epitome vetustatum Bosnensis Provincme ed. II. (Anconae, 1776.), str. 94.-95.; Slavoljub Bonjak (Juki) Zemljo
pis i povjestnica Bosne (Zagreb, 1851.), str. 83.&4.; prof. Klai, Poviest
Bosne, str. 27.-28.; Hugo Piffl, Kurze Orientierung iiber die Geschichte
von Bosnien und der Hercegovina (Sarajevo, 1910.), str. 5.
*) Herders Konversations Lexikon, IV. str. 176.
3) Ime je Dalmacija dolo od saveznoga ilirskoga grada Delminium,
a ovaj od ilirske, a sada albaneke rijei dele
ovca.
*) Prof. Klai, Poviest Bosne, str. 2132. krivo je cijepa samo na
tri dijela: Dalmaciju, Panoniju i Noricum.
*) Sravni dra. Milana Preloga, Povijest Bosne (Sarajevo), str. 2.-3.
Iskopine se mogu vidjeti u bosansko-hercegovakome muzeju u Sarajevu.

13

Sa svojim gospodstvom Rimljani su Iliriju uope pa i

Bosnu romanizirali, oni su u nju unijeli svoju kulturu. Osobito
su Rimljani bili taktini pri uvagjanju svoje vjere i svojih vjerskih
obiaja u sve osvojene zemlje, pa i u Bosnu i Hercegovinu.
Oni su s jedne strane, osobito iz poetka dopustili Ilirima, da
slobodno tuju svoje bogove i slijede svoje vjerske obiaje i to,
ne samo seljaci i gragjani, nego i isti inovnici. Nu s druge su
strane tijekom vremena Rimljani kao svagdje tako i u dananjoj
Bosni i Hercegovini i ilirske bogove romanizirali i narod upoz
nali i s grko-romanskim bogovima s grko-romanskim Olim
pom i mitima. Koliko se je poganskoga Rima kultura uope a
vjera napose u Bosni i Hercegovini uvrijeila najbolje nam do
kazuju razni ostatci rimskih hramova, oltara, reliefi kipova, grob
nica, novaca1) i t. d.
*
II.
Megjutim se nije ni u Bosni i Hercegovini rimskih i gr
kih bogova kult kroz mnogo stoljea uzdrao. U roku izmegju
747. 750. po sagragjenju Rima, dola je punina vremena ro
dio se je za vlade cara Augusta Isus Hrist, Spasitelj svijeta,
koga 33. godine idovi propee, ali mu boanske nauke iskorjeniti nikako ne mogoe. Od njega predanu nauku Njegovi ue
nici i Njegovih uenika uenici, vojnici i trgovci brzo ra rie po
itavome rimskome carstvu pa i po dananjoj Bosni i Herce
govini. Pavao se apostol hvali Rimljanima, da je sve napunio
Evangjeljem poam od Jeruzalema, pa do Ilirika-); a Timoteju
javlja, da je Tita poslao u Dalmaciju.') Uz to je stara predaja,
da su po Dalmaciji i Panoniji, kojima se je, kako smo ve spo
menuli Bosna i Hercegovina pribrajala, rije Boju propovijedali
sv. Dujmo, koji je od sv. Petra poslan, osnovao u Solinu crkvu;
Andronik, koji je osnovao crkvu u Mitrovici Sirmium; te
Klement, Apolinar i drugi. S toga s punim pravom Danijel Farllati tvrdi, da je B o s n a j o u a p o s t o l s k a v r e m e n a p r i
m i l a k r a n s t v o o d o ni h i s t i h a p o s t o l s k i h ueni ka,
k o j i su k r a n s t v o p r o i r i l i po D a l m a c i j i i Pa*) Dr. Patsch, Bosnien und die Hercegovina zur Grichen- und Romerzeit" u podlistku lista Bosnische Post , XVI. Jahrg. br. 103 ; Bosna i
Hercegovina u rimsko doba (Sarajevo, 1912.), str. 934. Ostatci se mogu
vidjeti u bosansko-hercegovakome muzeju u Sarajevu,
3) Rimlj., XV. 19.
3) Timoth. II, 4. 10,

14

n o n i j i 1). Osim apostolskih uenika Hristovu su vjeru kao svug

dje tako i u Bosni i Hercegovini irili jo i rimski vojnici, kojih
je bilo dosti u Solinu, Mitrovici i Sisku, te razni trgovci i putnici
i to tim vie, to su sva Panonija i Dalmacija u ijim se je sfe
rama Bosna i Hercegovina i nalazila, bile isprepletene takovim
putevima, koji su spajali tadanje najkulturnije gradove. Tako, dok
je jedna cesta vodila iz Rima preko Akvileje, Ljubljane Aemona, Siska Siscia, Slav. Gradike Servitium u Mitrovicu,
a ovdale jedan ogranak preko Vinkovaca Cibalae i Osijeka
Mursa u Budim Aquincum, Be Vindobona i Augsburg
Augusta Vindelicorum, a drugi ogranak u Bizant i Nikomediju;
druga je tekla iz Rima preko Akvileje i Senja u Solin. Iz Solina
se je opet jedan ogranak spuao u Cavtat, Kotor i Skadar; a
drugi na Ljevanjsko Polje, odakle se je jedan ogranak odvajao
i tekao preko srednje Bosne na Drinu, te niz Drinu u Mitrovicu;
a drugi je vodio preko Banjeluke i kod Gradike se spajao s
rimsko-mitrovakom cestom.*-) Uljed tolikih pogodnosti kranska
se je vjera u Bosni i Hercegovini toliko ukorjenila, da joj ni istoni
Goti, prem Arijevci, nijesu mogli nita koditi, premda su Bosnom
preko 40 godina vladali. Dapae, to je jo vie, uprav za
istonih Gota dre katoliki biskupi u Solinu 530. i 532. crkveni
sabor, u kome se je puno dobra odluilo po katoliku Crkvu.
Solinskome saboru imamo zahvaliti, da su nam se sauvala i
imena bosanskih i hercegovakih ko li ve postojeih biskupija:
B e s t o e n s i s Bistue, N a r o n i t a n a Narona, M a r t a r i t a n a ili M a t r i c i ta na, S a r n i e n s i s ; to li nanovo zasnova
nih : L u d r i c e n s i s L u d rum i S a r s e n t e r e n s i s Sars e n t e r u m 3).
Historici su se puno trudili, da pronagju stolna mjesta ovih
biskupija. Osobito ih je interesiralo stolno mjesto Bestoensis
*) Iisdem fere temporibus Apostolicis, quibus Dalmatia et Pannonia
Bosnia quoque intermeia Christianam fidem suscepit, iHata m ab iisdem
Apostolorum discipulis, qui regionibus illis Evangelii lucem attulerunt". Farl
lati, Ili rici sacr. IV., str. 41.
*) Sravni prof. Klaia, Poviest Bosne, str. 36.-39.; dra. Horvata,
Povjest Hrvatske (Petrinja, 1904.), I. str. 15.
3)
Kukuljevi, Codex diplomaticus, I. str. 195. -198.; prof. Klai, Po
viest Bosne, str. 40.; Glasnik zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini,
god. 1900. str. 555,

Bistue. Dvije su bile Bistue: V e t u s i N o v a . Polag Katania

V e t u s je bila u Visokome, polag Otona Blau-a blizu Duvna,
polag Kukuljevia kod Bitovnje, polag dra. Luke Jelia u uici
ili u Buangradu. B i s t u e N o v a bila je polag Katania u
Sahovu-Slave, polag Blau-a blizu Fojnice, a polag Kukuljevia
blizu Sarajeva1). Megjutim u novije vrijeme marnome istraivanju
prolosti Bosne i Hercegovine polo je za rukom naii na jednu
Bistu u u Zenici, a drugu u Varvari kod Rame. U obadvima ovim Bistuama nale su se i ruevine starodrevnih crkava. Sudei po
poloaju Varvare i Zenice, te starim putokazima u Varvari je bila
Bistue Vetus, a u Zenici Bistue Nova; a sudei po ruevinama
velianstvene bazilike u Zenici i jednostavne kapele u Varvari,
sijelo je Bestoensis ecelesiae" bilo u zadnjoj, a ne u prvoj Bistui -).
Od ostalih biskupija N a r o n i t a n a je bila u Neretvi
Narona. M a r t a r i t a n a polag Levakovia morala je biti u Mauritaniji, Mauroniji, te se je sterala izmegju Huma, Neretve i Cetine.
Nu uevni poznavaoc Ilirika Danijel Farllati traio ju je kod Delminium-a, a prof. Klai istovjetuje ju s rimskom naseobinom
ad M a t r i c e m " 3), koja je leala negdje oko Gornjega Vakufa.
Kuda se je prostirala biskupija S a r n i e n s i s jo nam ni danas
nije poznato. L u d r u m je stajao negdje oko Lijevna. Dr. Patsch
opet sumnja, da Ludrum nije krivo napisano mjesto Burnum.
S a s e n t e r u m ili S a s i t e r o n Tomaschek trai blizu Goranaca
u Hercegovini, dr. Jeli u Stranju kod uice.4) Iz svega toga
vidimo kako je katolika vjera u dananjoj Bosni i Hercegovini
jo prvih vjekova pustila duboko svoj korjen, te se u IV. i V.
stoljeu najbolje rascvala. Uz katoliku vjeru razvile su se ili
*) Kukuljevi, Panonija Rimska (Zagreb, 1873.), str. 8. i 39.; Batini,
Djelovanje Franjevaca (Zagreb, 1881.), I.str. 15.; Glasnik zemaljskoga mu
zeja u Bosni i Hercegovini, 1898. sv. 4., str 548. i 550. Bestoenska je bi
skupija prostrana bila, s toga i moli bestoenski biskup Andrija na solin
skome saboru, da bi se od njegove biskupije stvorila jo jedna, to spljetski
biskup Honorij nije odobrio. Farllati, llliricum sacrum, II. str. 173.
") Dr. Truhelka, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der
Hercegovina (VVien, 1893.), I. str. 273.-284.; dr. Patsch, Glasnik zemalj.
muzeja u Bosni i Hercegovini, god. 1906., sv. II., str. 151. 181.
a) Glasnik zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini, god 1900.
str. 556.; Prof. Klai, Poviest Bosne, str. 40.: Batini, Djelovanje Franjevaca,
I. str. 18.
4)
Prof. Klai, Poviest Bosne, str. 41.; Glasnik zemaljskoga muzeja
u Bosni j Hercegovini, god. 1898., v(:z. jV.f str, 550,

16

hristianizirale i druge grane kulture, jer katolika je vjera plo

donosna, ona preporagja i pravnike nazore, i arhitekturu i pojeziju, jednom rijeju ona unapregjuje i obnavlja u Hristu sve,
to spada na znanost i umjetnost.
111.
Veselo stanje kranske kulture uope, a kranske
vjere u Bosni i Hercegovini napose oalosti i rascvili seoba
naroda, za koje i Hrvati i Srbi osvanu u dananjim svojim
zemljama. Slavenski su narodi jo za vlade Huna doli u istonu
Ugarsku i Rumunjsku. Kada su se Goti odselili u Italiju, stanu
oni 493. provaljivati na Balkan. To je bizantinske careve upla
ilo, s toga car Anastazije 491. 518. pae svoju prijestolnicu
zidom dugim od 70 kilometara; a car Justinijan 527. 565. pravi
oko Dunava do 80 tvrgjava. Ali sve to ipak bude badava, jer
Justinijan se po nesrei u Italiji zarati s Gotima, u kojih je
kraljevska porodica bila ve izumrla. Rat je trajao s promjen
ljivom sreom sve od 535. 555. godine. Za ovoga rata Justi
nijan si nagje saveznike u Longobardima, kojima je naselio ta
jersku, Koruku i zapadnu Ugarsku, te Dolnju Austriju; a Goti
u Hrvatima, koji 551. prvi put osvanu u Dalmaciji. Prem su Hrvati
553. porazili bizansku vojsku, ipak Goti 555. budu u Italiji
svladani ; mo im skrena, a kraljevstvo im se pretvori u bizanski
eksarhat Exarchatus Ravenatensis.1)
Longobardima su na istoku stanovali Gepidi, koji se zarate
s Longobardima. Ovi pozovu u pomo Avate ili Obre, koji su
od neko doba stanovali za Karpatima. Avari dogju u Ugarsku,
pokore Gepide, te zagospodare Ugarskom i njoj bliim dijelo
vima Hrvatske. Godine 581. osvoje Mitrovicu, taj, kao to lijepo
veli dr. Horvat, klju za dalnja osvajanja na poluotoku bal
kanskom".2)
I zbilja Hrvati i Srbi, koji su se barem veim dijelom bili
ve doselili u dananje svoje prebivalite^ priznadu ih za gospo
dare. Godine 598. Avari s pokorenim si Slavenima zapodjenu
proti istonome rimskome carstvu rat, koji je trajao vie godina
i za koga Avari osvoje u Dalmaciji do 40 gradova. Car Foka
602. prekine ovaj narodu omrzli rat, ali do malo Avari sa svojim
!) Dr. Horvat. Povjest Hrvatske, I. str. 2021.; dr. Zeibert, Comp.
historiae eccl. (ed. III., Brunae, 1903.), str. 127. 128.
2) Dr. Horvat, Povjest Hrvatske, I. str. 22,

17

podlonicima na poziv perzijskoga kralja Hosroe 591. 628.

opkole Carigrad. Megjutim caru Herakliju uspije pobuniti avarske
podanike, koji se vrate u Dalmaciju, zametnu rat s Avarima,
poraze ih i podjarme.1) Sada istom Hrvati i na istoku im nasta
njeni Srbi stanu osnivati svoje dravice.2)
Za ovih dugotrajnih ratova i u Bosni i Hercegovini, koje
su zemlje napuene Hrvatima i neto na istoku i jugu Srbima,
propanue i katolike biskupije i rimsko-kranska kultura. Od
Ilira se odre jedino oni, koji su bili potisnuti u dananju Alba
niju, a ostali se asimiliraju s Hrvatima i Srbima. I tako nas
danas na njih podsjeaju jo samo neka imena, kao: Neretva,
Pliva, Drina, Rama, Vrbas, Lim, Krupa, Majevica, Prenj, Homal,
Varcar i t. d.:<
)
Hrvati su se i Srbi brzo obratili i krst primili. Jo Papa
Ivan IV. 640. 642. rodom iz Dalmacije, uvi, da su za ra
tova Hrvata s Avarima po Dalmaciji poruene katolike crkve
i biskupski dvorovi, posla u Dalmaciju opata Martina, da od
Hrvata iskupi katolike sv. ostanke i da ih prenese u Rim, nu
da usput pokua obratiti Hrvate na katoliku vjeru. Opat je
Martin po nalogu Ivana IV. uistinu u Dalmaciju poao, sv. ostanke
iskupljivao i Hrvate obraao. Njegovo je djelo nastavio oko
650. 680. Ivan Ravenjanin.4) 1 tako su opat Martin i Ivan
Ravenjanin bili prvi, koji su megju Hrvatima u Dalmaciji bacili
sjeme Hristova Evangjelja, koje se je do vlade hrvatskoga voj
vode Trpimira tak) razvilo, da je on 852. o solinskoj crkvi
mogao pisati, da je ona m e t r o p o l a do o b a l a D u n a v a i
g o t o vo po c i j e l o m e h r v a t s k o m e k r a l j e v s t v u . " 5) Nekako
su u isto vrijeme bili i Srbi kreni. Car Heraklij pozove iz
) Ovoj se lukavosti ima prepisati pobjeda Heraklijeva 627. nad Perzijancima, kojom je prigodom i zarobljeni dio Isusova kria vraen. Dr.
Zeitbert, Compend. hist. eccl., ed. I I I , str. 123.
*) Dr. Horvat, Povjest Hrvatske, I. str. 22.24.
s) Hugo Piffl, Kurze Orientierung iiber die Geschichte von Bosnien
und der Hercegovina, str. 6.
4) Vjekoslav Gjorgji, Hrvati, Srbi i Dalmatini (Trst, 1860.), str. 8.
s) Quae est metropolis usque ad ripam Danubii et pene per totum
regnum Chrobatorum". Raki, Documenta, str. 4. Nuzgredno spominjemo,
da je ovo najstariji dokumenat, u kome se hrvatsko ime spominje. Dr.
Raki Hrvatska prije XII. vijeka" u Radu jugosl. akad. LVI. str. 63.; i
u dra. S. Srkulja, Izvori za hrvatsku povijest (Zagreb, 1910.), str. 8 10.

18

Rima sveenstvo i krsti ih. Ali Srbi se nijesu rado krstili. S toga,
kada su sa sebe zbacili grki jaram, s njim su se i krsta odrekli,
koji opet za Vasilija Macedonca 867. 886. s grkim jarmom
prime.1)
S pokrenjein Hrvata i Srba Bosna se je i Hercegovina
opet pomladila u kranskome duhu. Na garitima crkava i dije
ceza, dizale su se nove crkve i dijeceze, u kojima se je opet orio
poj trojedinoine Bogu Ocu, Sinu i sv. Duhu i to tim veselije i
zanosnije otkako su iritelji ideja sv. Cirila i Metoda i u Bosnu
i Hercegovinu unili, slavenske knjige donijeli i slavensko bogo
sluje zaveli. Ali. ako se i jesu po Bosni i Hercegovini crkve i dije
ceze brzo uskrisile, ipak o njima sve do duvanjskoga sabora
nita ne znamo. Na duvanjskome se crkvenome saboru 882.,
kako hoe dr. Markovi, prvi put spominju biskupije: bosanska
trebinjska i zahumska, koje se podlau ukljansko-barskoj metropoliji.-) Dokle je bosanska biskupija ostala pod vlau dukljanskobarskoga metropolite, niko ne zna. Samo je to poznato, da je
1067. izmegju barsko-dukljanskofoa i spljetskoga metropolite,
kome je bosanska nadbiskupija najprije pripadala, dolo do
spora, koji je Aleksandar II. dne 18. oujka 1067. svrio, presudiv bosansku biskupiju barsko-dukljanskoine metropoliti.1) Bo
sanska biskupija nije dugo ostala pod vlau dukljanskoga metro
polite, jer ju 1188. nalazimo pod vlau Tribuna dubrovakoga
nadbiskupa4), a 1191. Klement III. broji ju megju biskupijama
podlonim spljetskome metropoliti.5)
Bosanska biskupija imala je bez sumnje vie crkava, od
kojih su neke podigli sami bosanski plemii i bani, a svojom je
ornamentikom mnoge nadvisila ona, to su ju Kulin Ban iena
mu Vojslava podigli u Kuevskome Zagorju kod Visokoga.
IV.
Istom, to se je u Bosni po drugi put kranstvo usta
lilo, pojavi se na Istoku raskol, to ga je poeo carigradski patri
jarha Focij. Ovaj raskol nije djelo jednoga stoljea njega su
vijekovi spremali. Vie bo su se puta na Istoku i prije Focijeva
raskola, pojavljivala krivovjerstva i raskoli, koje su nepogrjeivi
*)
2)
a)
*)

Dr. Zeibert, Compend. hist. eccl. (ed. III.), str. 228.

Dr. Markovi, Dukljansko-barska metropolija, str. 17. 18.
Dr. Markovi, Dukljansko-barska metropolija, str. 16.
Smiiklas, Codex diplomaticus, II. str 226.-227,

5) Ferm endin, Acta Bosnae, str 4.

19

rimski Pape uguivali. Istonim je patrijarhama bilo zazorno, da

ih Rim vazda ispravlja, a oni njega nigda. Uz to su se istoni
patrijarhe nastojali s Papama u svemu da izjednae, drei
Carigrad novim Rimom. Patrijarhama su na ruku ili i istoni
carevi, koji su se smatrali uvrijegjenim, to je rimski Papa okruniv Karla Velikoga carskom krunom, uskrisio kroz 325 godina u
ruevinama leee zapadno rimsko carstvo. Sve su ovo za Focijev
raskol bile pripreme, koje su pospjeile: ikonoklastine borbe, te
razni obredi, harakteri i stega istonjaka i zapadnjaka.1)
Kada je tako raskolu teren bio ve pripravljen i put utrven,
bude 857. poboni carigradski patrijarha sa svoje stolice zbaen,
a na njegovo mjesto uzdignut ambicijozni Focij. Ovo je sve ui
nio carigradski carski dvor, koga je Ignacij radi njegove raskalaenosti javno korio. Kada je rimski Papa Nikola I. za ovo
nedjelo uo, pod prijetnjom izopenja zapovijedi Fociju, da Ignaciju otetu patrijariju vrati. Nu Focij, mjesto da se Hristovu
namjesniku pokori, sazove 867. crkveni sabor, u kome rimskoga
Papu izopi. Iza ovoga sabora Focij poalje pisma na sve istone
biskupe, u kojima zapadnjacima predbacuje: to u subotu poste;
to u vjerovanje umeu Filioque 2) i t. d.
Megjutim se Focij brzo i krivo steene patrijarke asti
ovaj put nije mnogo nanosao. im se je 867. zacario Vasilij
Macedonac, u zdogovoru s rimskim Papom, skine Focija s patri
jarke stolice i stavi opet nedunoga i svetoga Ignacija. Poslije
Ignacijeve smrti, Focij se opet domogne stolice carigradskoga
patrijarhe, nu s nje ga zbaci Lav VI. Filozof, staviv mjesto njega
svoga brata Stjepana.3) Poslije se je Focija raskol utrnuo, a mir
je zavladao megju Istokom i Zapadom. Ovaj mir u XI. stoljeu
narui Mihajlo Cerularij, koji ugueni Focijev raskol opet uskrisi.
To je rimskome Papi Lavu IX., inae zvanu post nubila Foebus ,
bilo vrlo ao. On bratski opomene Cerularija, a za tim mu
poalje svoje legate, da u sporazumu s njim nastali spor izglade.
Poto Cerularij o miru nije htio ni uti, papini legati unigju
16. srpnja 1054. u crkvu sv. Sofije i Cerularija izope. uvi
*) Dr. Jungmann, Disertationes selectae in histor. eccl. (Ratisbonae
etc. a. 1882.), toin. III. str. 322.-335.
3)
Dr. Briick, Lehrbuch der Kirchengeschichte, IX. Aufl. (Miinster i.
W . 1906.), str. 312.313.
3) Dr. Briick, Lehrbuch der Kirchengeschichte, IX Aufl., str. 314.-315,

20

2
;1

za to Cerularij, izopi i on Papu i njegove pristae.1) Istoni

raskol, mjesto da usahne, suprot svih napora za postignuem
jedinstva, ustraje i proiri se ne samo megju razne narode prostranoga
Istoka, nego i megju Hrvate i Srbe. Hrvati su jo za bana Sedeslava 877. 879. godine bili prionuli uz Focija, ali to je bilo
kratko vrijeme; jer naljednik bana Sedeslava Branimir, ostavi
Focija, pristane uz rimskoga Papu, te, kako pripovijeda Pop
Dukljanin, sazove s papinim delegatima u Duvnu u Bosni sabor,
na kome uredi crkvene odnoaje u Hrvatskoj. Na duvanjskom
su saboru, ako je vjerovati Popu Dukljaninu, dukljanskoj nad
biskupiji pripojene i bosanska, travunjska i humska biskupija.2)
Premda je na duvanjskome saboru, ako je ovaj zbilja bio,
crkveni odnoaj bio uregjen, ipak je, kao to u ostalim hrvatskim
i srpskim zemljama, tako i u Bosni ostala, kako se ini, jedna
struja, koja je vie naginjala Carigradu, nego li Rimu. Iza kako
je Mihajlo Cerularij obnovio Focijev raskol, ova se je u toliko
razvila, da su raskolnici jo 1376. dobili i za Bosnu biskupa
grko-istonoga obreda, dok su ga za Hum jo za sv. Save dobili.3)
V.
Dok su se istona i zapadna Crkva megju sobom trle,
pojavi se u Bugarskoj Bogumilstvo, koje poe zabacivati sv.
sakramente i neke knjige sv. Pisma; osugjivati Crkvu; tovanje
svetaca, slika, kipova; uiti, da je nevidljivi svijet od Boga, a
vidljivi od sotone; da je Isus imao samo prividno tijelo; da je
BI. Dj. Marija bila angjeo; da due u tjelesima ine pokoru,
koju kada svre idu u nebo; da ratovi i enidbe nijesu slo
bodne i t. d. Oni su se dijelili u savrene i nesavrene. Iz
savrenih su postajali njihovi episkopi, koji su se u Bosni zvali
djedovi, te gosti, starci i strojnici. Oni su uveli i posebnu li
turgiju, koja se je sastojala iz O e n a a " , itanja sv. Pisma,
te antifona i odgovora.4) Bogumili su postali pogibeljni ne samo
*) Dr. Zeibert, Compend. hist. eccl. ed. III. (Brunae, 1903), tr. 280.282.
2) Dr. Markovi, Dukljansko-barska metropolija, str. 14. 16.
a)
Dr. Markovi, Dukljansko-barska metropolija, str. 43.; i prof. Klai,
Poviest Bosne, str. 346.
J) Opirnije vidi dra. Jelenia, De Patarenis Bosnae (Sarajevo, 1908.);
dra Rakoga, Bogomili i Patareni u Radu jugosl. akademije, sv. VII., VIII.,
i X. Starine jugosl. akad. sv. I.; XIV. i Arkiv za povjestnicu jugoslavensku
(Zagreb, 1857.), sv. IV. U najnovije doba pronaao je dr. Truhelka testamenat patarenskoga gosta Radina i publicirao ga u Glasniku zemalj. mu
zeja (Sarajevo, 1911.), sv. III. u testamentu gosta Radina ima toaka, koje
se kose s patarenskoni naukom u gornjim izvorima sadranom. Istina, to

Crkvi, nego i dravi, te svakome drugome drutvu, jer su svojom

naukom podgrizali bazu i Crkvi i dravi, i svim drugim drut
vima.
Iz Bugarske se Bogumili pod raznim imenima raire po
Carigradu, Francuskoj, Njemakoj, Duklji i Srbiji. Iz Duklje ih
protjera Ivan Vladimir, a iz Srbije Stjepan Nemanja 1159. 1185.
Ovom su se zgodom, ako ne prije, Bogumili i u Bosnu uselili,
te se za bana Kulina prviput, ali u dosta velikim dimenzijama
javljaju. Da su i ovaj put izbili na javu uzrokom je bila slavohlepnost zetskoga kralja Vukana. On je 1198. dobio od hrvats
koga bana Andrije kao leno od Srba oteti Hum. Da u Humu
uvrsti svoju vlast, s jedne strane stupi u intimne odnoaje
s ugarsko-hrvatskim kraljem; a s druge sa sv. Stolicom, koju
pozove, da u njegovoj dravi uredi crkvene odnoaje. Sv. Sto
lica, poalje svoje delegate, koji na barskome saboru uz ostala
uvedu u Duklju i rimske kanone.1) Poslije barskoga sabora Vukan
pie Inocenciju III. U pismu, dok se veseli, da je pronaao, da
je u rodu s Papom Inocencijem III., dotle mu javlja alosnu
vijest: kako je rekao bi ne malo krivovjerstvo proklijalo u zemlji
ugarskoga kralja, t. j. u Bosni; ter je sam ban Kulin, da se
navri opaina, zaveden sa svojom enom i sa sestrom . . . . i
s mnogom svojom rodbinom naveo na ono krivovjerstvo vie od
deset hiljada krana"; kako ih je ugarski kralj slao sv. Stolici,
da ih ispita i obrati; te kako su ga oni prevarili i s krivim mu
pismima dokazali, da je Papa njihovu nauku odobrio.2)
Poslije ove prijave Inocencij III. naloi ugarskome kralju,
da oisti svoje kraljevstvo od krivovjerstva3) i citira Kulina na
opravdanje. Prem se je Kulin ban ispriavao, da on nije pataren,
da je on patarene titio, jer ih je smatrao pravim kranima; te
testamenat poima sa znakom kria, sa zazivanjem presv. Trojstva i to se
u njemu spominje etvero Radine djece, odatle ne slijedi, da su patareni
tovali kri, priznavali presv. Trojstvo po katolikoj dogmatici i dopuali
enidbu, jer krst je mogao sluiti samo kao ures, presv. Trojstvo i pa
tareni su imali, samo su ga drukije tumaili, a Radin se je mogao oe
niti idjecu stei prije nego je preao u savrene. Nu to je sigurno, da je
Radin bio bogat, druge zaklinjao vjerom i presv. Trojstvom,
osnovaofundaciju za dijelenje milostinje i t. d.
9 Dr. Markovi, Dukljansko-barska metropolija, str. 89.90.
2) Theiner, Monumenta Slavor. Merid., I. str. 6.
s) Theiner, Monumenta Slavor. Mcrid., I. str. 12.

22

prem je 1202. poslao s dubrovakim nadbiskupom i u Rim

nekoliko patarena, da kod Pape opravdaju i sebe i svu bosansku
banovinu;1) ipak je sv. Stolici Bosna ostala u vjeri sumnjiva.
S toga je Inocencij 111. i naloio spljetskome nadbiskupu Bernardu
i svome kapelanu Ivanu de Casamaris, da se upute u Bosnu i
tono stvar izvide.-) Dok je spljetski nadbiskup ostao kod kue,
papin je kapelan Ivan de Casamaris 1203. doao u Bosnu; pro
veo istragu i naao ju patarenstvom okuenu. Patareni se dne
8. travnja 1-03 na Bolino poili" Bilinom polju kod Zenice u
prisutnosti Kulina bana odreku krivovjerstva i prihvate pravo
vjerje. Iz Bosne je Ivan de Casamaris krenuo u Ugarsku i pred
ugarskim kraljem Lubina i Brigitu zakletvom obvezao, da Bosance
uvaju od patarenstva.3)
U isto je nekako vrijeme umro u Bosni i biskup, koji je
bio glagolja; a Ivan de Casamaris savjetuje sv. Stolici, da
p o s t a v i u B o s n i za b i s k u p a k o g a L a t i n c a ; te da iz
b o s a n s k e b i s k u p i j e j o 3 i l i 4 s t v o r i , j e r bo je,
k a k o v e l i , K u 1i n o v a d r a v a n a j m a n j e 10 d a n a p r o
s t r a n a . 4) Inocencij zabavljen s opom kriarskom vojnom, nije
imao kada vie na Bosnu ni misliti; a to se je katolikoj Crkvi
u Bosni ljuto osvetilo; jer bo su se tu patareni opet za kratko
vrijeme u toliko uzmnoali, da je sv. Stolica odluila podignuti
proti njima kriarsku vojnu. Ovu je, na papinu zapovijed 1221.
1222. Akoncij u Spljetu ve propovijedao, bez sumnje pomagan od
katolikih biskupa, osobito iz Ugarske, kojim ga je sv. Stolica
vrue preporuila.5) Megjutim je Akoncijevo propovijedanje kri
arske vojne ostalo glas vapijuega u pustinji. S toga on glavom
) Rad jugosl. akad. VII., str. 135.
5) Smiiklas, Codex iplomaticus, III. str. 14. 15.
) Theiner Monumenta Slavor. Merid. I. str. 20; Smjiklas, Coex
iplomaticus, III. str. 24.-25.
4)
Noveritis praeterea, quod in Regno Bani Culini de Bosna non
est nisi unus episcopatus, et episcopus modo mortuus est. Si possct fieri,
quod aliquis Latinus ibi poneretur et aliqui etiam ibi tres vel quatuor
crearentur novi quia Regnum est ipsius adminus dietarum decem et plus .
Theiner, Monumenta Slavor. Merid. I. str. 19.; Smiiklas, Codex diplomaticus, III. str. 36.
'*) Farllati, Illyrici sacri tom. IV. str. 47.; Theiner, Monumenta Hungariae, I. str. 3132.

23

krene u Bosnu, gdje je poslije 3 godine uzaludnoga truda oko

obraenja patarena i umro.
Nekako je u isto vrijeme bosanskim patarenima mnogo
vea pogibelj zaprijetila od kolokoga nadbiskupa. Poto su ovih
godina vrhovnu vlast nad Bosnom svojatali ugarski kraljevi, to
su oni smirivi Magjare 1222. nakon izdanja z l a t n e b u le 1), ovu
predali kolokome nadbiskupu, pod pogodbom, da iz Bosne
istrijebi patarene. Koloki nadbiskup, kome je darovnicu Bosne,
Soli i Usore 1225. potvrdio i sam Papa Honorij III.-), najmi za
200 maraka Ivana sina carigradske carice Margarite, da povede
proti bosanskim patarenima vojnu. Nu suprot spomenute obveze
te papine opomene od 15. sijenja 12273), niti je Ivan proti
bosanskim patarenima vojne poduzeo, niti je koloki nadbiskup
kojim drugim nainom patarene u Bosni smanjio. S toga sv.
Stolica nije ni mogla na ino, nego se opet obratiti na ugarskoga
kralja Andriju II. s molbom, da povede kriarsku vojnu proti
patarenima u Bosni. U tu svrhu izaalje i svoga delegata Jakova
Prenestinskoga u Ugarsku, koju on na alost nagje opet u nemiru.
Nakon drugoga izdanja zlatne bule 1231. i ukaza 1232. Magjari
se umire4), a tada je Andrija II. mogao misliti i na Bosnu, u
koju prije nego povede kriarsku vojnu, spremi Jakova, da pokua
patarene mirnim nainom prevesti u krilo katolike Crkve. Na
ope veselje to papinu poslaniku i uspije. Bosanski bo ban
Ninoslav s velikim mnotvom velikaa odree se patarenskih
bludnja i prigje u katoliku Crkvu. Stoernik Jakov, da Bosnu
to bolje katolikoj vjeri privrsti, skine dotadanjega neukoga i
krivovjerstvom okuenoga bosanskoga biskupa, a mjesto njega
stavi uenoga Ivana Wildhauzenca iz Westfalije, reda sv. Domi
nika, ije je lanove stoernik Jakov sa sobom u Bosnu poveo.5)
Nu im je Jakov Prenestinski Bosnu ostavio, patarenstvo
se u Bosni s banom Ninoslavom na elu opet pojavi. To je
potaklo dobroga Papu
Grgura IX., da prinuka Magjare, da u
Bosnu svakako povedu kriarsku vojnu. Ove jevodstvo preuzeo
hrvatski ban Koloman, komu je otac Andrija II. u tu svrhu 1235.
) Vidi ju na hrvatski prevedenu u dra. S. Srkulja, Izvori za hrvat
sku po vjet, str. 31.35.
2) Theiner, Monumenta Hungariae, l str. 55.
3) Fermcndin, Acta Bosnae, str. 7.
<) Rad jugosl. akad. VII. str. 149. 150.; Klai, Poviest Bosne,str. 68.
*) Rad jugosl. akad. VII., str. 149.150.

24

i poklonio Bosnu. Godine 1235. Koloman je nakon mnogih pri

prema s kriarima krenuo u Bosnu, koju je nakon krvavih kre
eva s Humom istom 1238. osvojio.1) U osvojenoj Bosni, Kolo
man u zdogovoru s Papom Grgurom IX., uredi crkvene odnoaje. Bosanskoj biskupiji, kojoj je sv. Stolica na elo stavila
drugoga Dominikovca Ponzu, privee desetinu iz Usore, Soli
i Dolnjih krajeva, te obilne posjede u Gjakovu. Nove je darove
potvrdio i Bela IV. 20. srpnja 1244., te Grgur IX. 7. prosinca 1239.
i Grgur XI. 1375.2) Poto je bosanska biskupija, kojoj je Grgur IX.
privremeno pripojio i Hum5), imala i drugih dobara, to je ona
nakon kriarske vojne materijalno bila lijepo obezbijegjena.
Ali suprot sretno svrenih kriarskih vojna; suprot novoga
preustroja i potpunoga obezbijegjenja bosanske biskupije; suprot
djelovanja novoga klera iz reda sv. Dominika; suprot priprema,
da se u Bosni podigne dostojna katedralka, katolika je Crkva,
a s njom i itava katolika kultura hrlila k svome zapadu. Glavni
uzrok tomu ima se traiti u tom, to je bosanska biskupija za
jednoga biskupa bila prevelika; to je vei dio njezinih dobara
bio izvan Bosne; to je Dominikovaca bio neznatan broj, a glagolako je sveenstvo i dalje bilo neuko, dosta pokvareno, bez
ugleda, a uza sve to u malenu broju. Patareni su i raskolnici
nasuprot, razdraeni kriarskim vojnama, jo s veom mrnjom
gledali na katoliku Crkvu i potajno se mnoili i za novu borbu
organizovali. Trebao je dakle, da neko dogje, koga je sam Bog
na izvanredan nain svijetu dao, da podigne njegovu kuu, trebali
su da dogju sinovi onoga, komu je sam Hrist prije nekoliko
decenija doviknuo: Franjo,4) idi, popravi mi kuu, koja se rui!"
I nakon kratkoga roka uo se je i uanj i tropot, ali ne svile
i izme, nego gruboga, konopom pripasanoga habita i priproste
sandale Franjevci dolaze!
>) Dr. Jeleni, De Patarenis Bosnac, str. 8586. >
5) Sravni dra. Jelenia, De Patarenis Bosnae, str. 89.
3) Fermendio, Acta Bosnae, str. 10.
4) Koje je za pravo godine sv. Franjo Asiki .osnovao franjevaki red,
to se jo ne zna. Carmichael, Gratien, Schniirer i neki drugi misle 1209.;
a Papini, Wadding, Sabatier, Bohmer, Thode, te na Golubovi 1210. Koje
je od ova dva mnijenja kritinije, nas ovdje ne interesira. Za nas je ovdje
mnogo interesantnije, da je franjevaki red zasnovan s devizom: N e
sam o s e b i iv je t i, nego i drugim k o r is t it i" i da se je uprav zamjernom brzinom rairio. Na opoj bo skuptini reda, to se je god. 1221. u

B.
i.

DOLAZAK FRANJEVACA U BOSNU I

OSNUTAK V1KARIJE.
Historici su mnogo raspravljali o tome, kada su .sinovi sv.
Franje prvi put zasjeli na tlo dananje Bosne, te kada su svoju
vikariju zasnovali. Nu uza sva ta duga raspravljanja, s dunim
potovanjem prema mnijenjima i zakljucima veleuenih pisaca,
drimo ta pitanja jo nerjeenim i moda za vazda nerjeivim.
Megjutim nas to ne smeta, da ukratko iznesemo rezultate dosadanjih prouavanja i izrazimo svoj sud o stvari, koja je histo
rike toliko uznemirivala.
Porciunkuli obdravala, red je polag nekih 3000, a polag drugih 5000 la
nova brojio. Poput zraka, to se od sunca po svijetu ire, i franjevaki se
je red iz Asiza dosta rano po cijeloj tada poznatoj zemaljskoj kruglji rasprostro, te se je jo 1217. poeo cijepati u razne redovnike pokrajine,
zvane a d m i n i s t r a t i o ili p r o v in c ia " .
Jedna izmegju najstarijih franjevakih redovnikih pokrajina jest i
provincia Sclavoniae". Slavonijom su Talijani u srednjemu vijeku krstili
sve dananje srpske i hrvatske zemlje dakle i Bosnu i Hercegovinu.
Nu slavonska je franjevaka redodrava bila u Dalmaciji, gdje je sv. Franju,
kao to pripovijeda Celano, fra Julijan iz Speiera, sv. Bonaventura, Pizanski
Spader i drugi, kada je 1212. poao u Siriju na misije, vjetar izbacio. Dok
je slavenska ili dalmatinska redodrava Bosni i Hercegovini na zapadu
evala, na sjevero-istoku joj je dosta rano procvala ugarska redodrava,
kojoj je pripadala zagrebaka i srijemska kustodija. Archivum Franciscanum
(Quarachi, 1908.) fasc. IV.; (Quarachi, 1909.) fasc. II.; Thode, Franz von Assisi
und die AnfHnge der Kunst der Renaissance in ltalien (II. Aufl. Berlin,
1904.), str. 21.22., dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale historiae ordinis Minorum (Friburgi Brisgoviae), str. 139. 140.

26

0 stalnome i prvome dolasku Franjevaca u Bosnu, te o

osnutku bosanske vikarije dvije su hipoteze, oko kojih se kupe
historici bosanskih Franjevaca. Jedne je hipoteze poetnik fra
Marko Lisabonski, a druge fra Luka Wadding.
Lisabonski (*j* 1591.) je velik auktoritet u franjevakoj
povjesti. On je svoje djelo: C h r o n i c a F r a t r u m M i n o r u m
osnovao na temelju materijala, to ga je po Italiji, Francuskoj i
panjolskoj sam skupio, a iz drugih mu ga pokrajina, na izri
itu zapovijed franjevakoga generala fra Pavla Pisotti-ja a Parma
(1529. 1533.), poslali starjeine raznih redovnikih pokrajina.1)
U ovoj liro ni ci fra Marko Lisabonski tvrdi, da je bosansku
vikariju zasnovao, a po tome i Franjevce u Bosni stalno i u ve
emu broju naselio fra Geraldo Eudes Odonis.
Fra Geraldo je bio narodnou Francuz, a naobrazbom
sorbonski doktor. Franjevakim je redom ravnao tamo od 1329.
Za njegova se je vladanja franjevaki red kao drugdje tako i u
Ugarskoj u redodravi sv. Marije poeo cijepati u dvije stranke:
u opservante i konventualce. Prvi su htjeli da vre regulu svoga
utemeljitelja sv. Franje Asikoga bez ikakovih polakica, a drugi
s polakicama. Umni fra Geraldo, da izravna tom prigodom
nastale nesporazume, dohrli sam u Ugarsku. Nakon sreno
svrena posla u Ugarskoj na skuptini, dranoj 1339. u Ostrogonu, zaputi se po savjetu ugarskoga kralja Karla Roberta u
Bosnu, gdje bosanskoga bana Stjepana Kotromania nagje sklona
i katolikoj vjeri i franjevakome redu.-) U Bosni Geraldo ostane
dulje vremena; podigne tu vie crkava i samostana, te kao to
Lisabonski tvrdi, osnuje i bosansku vikari j u sa 7 ku sto d ija.3)
Prema ovoj dakle tvrdnji Franjevci su se u Bosni barem stalno i
u veemu broju 1339. 1340. godine i nastanili i vikariju zasno
vali. S Lisabonskim se slae fra Franjo Gonzaga4) ( f 1620.);
zatim fra Greiderer') i fra Zlatovifi), kqji Wa'ddinga i pobijaju;
rukopisna djela fra Marijana Lekuia, Radnia, Vinjalia, Nagna9 Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale kistoriae Fratrum Minorum, str. 521.
9 Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I. str. 633.
9 Ivi si fece una Vicaria chiamata Bosnese, che aveva sotto di se
sette Custodie". Marco da Lisbona, Chron. part. II. libr. 8. cap. 44.; P. Philip.
Ab. Occhievia, Epitome vetustatum Bosnensis Provinciae, ed. II. str. 2.
9 Izvadak u arhivu kupistranske redodrave u Budimu, u Historia
Provinciae Iu.
9 Germania Franciscana (Oeniponte, 1777.), str. 2832.
9 Franovci, str. 10. 12.

novia, Bandia i Jerkovia u Zaostrogu1), ljetopis fra Nikole

Lavanina u Lijevnu-), te dva vrlo stara pisana dokumenta u
arhivu redodrave sv. Ivana Kapistrana u Budimu3).
Otac druge hipoteze jest uveni franjevaki historik o. Luka
Wadding. Wadding u svojim A n n a l e s M i n o r u m " pod 1260.
pretresajui akta skuptine, to se je drala pod predsjedanjem
sv. Bonaventure u Narboni, izbraja i provincije ili redodrave i
vikarije, koje su na skuptini registrirane ili ustanovljene. Izbrojiv
redodrave, veli: Z a t i m s l i j e d e v i k a r i j e , k o j e r adi
9 Sravni Zlatovia, Franovci, str. 10. 11.
9 Lavanin pod god. 1339. pie: ,;A 0 H A 0 lli rN P o H (J>P<irnPH
C. ct>P4N X (710CNX IC O H M I7MN C m H [~ M N S V H N H
M 4 N M C m H P X M H A O l u o * , X |c O M C V H N H S l c o r M T H ,
IC 4 A X M P H .
9 Dokumenti se nalaze u zbirci: Historia Provinciae I.M pod brojem
3. i 6. Dokumenat pod 3. br. iz originala 1722. prepisan poima: In Dei
Nomine Amen. Incipit Vicaria Nomine observantium de Bozzna." Iza toga
slijedi opis postanka vikarije, kako slijedi: Anno igitur 1,3. X X X IX . ( 1339.) Fuit
Assisi Capitulum Generale celebratum, et post idem Capitulum, idem Generalis (cum) ad Provinciam Hungariae pergeret per Sclavoniam transiuit per
Bosnam quam uidens quasi totam haereticis populatam, zelo fidei succensus
ad Duum Banum ejusdem Bosznae Principem accessit, et ipsum ad fidem
conuertit et ad Ecclesiae Romanae unitatem reduxit, deinde multos fratres
illuc ad praedicanduni haereticis de diuersis, partibus ordinis destinauit,
qui ibidem multos ad fidem Xsti conuertit et Ecclesias erexerunt et diuersis
ibi captis locis facta est una et prima familia minorum Vicaria quae hodie
Bosznensis appelatur... Dokumenat pod br.6. poima: Almae Provae Bosnae
Argentinae exordium; atque eiusdem faustum incrementuin Iza toga slijedi:
Clemente sexto Summo Pontifice, Pr. Gerardus Odonis Aquitanus minoritici
ordinis Minr. Gennlis 1339. Religionis uero 120. Evangelici laboris dilatandi
ardore succensus, ad extirpandos errores, Manicheorum, Patarenorum, et
Schismaticorum in Bosniam invectos, sumptis secum nonullis sui instituti sociis,
ad Bosniae Regnum, Sanctique Sabbae Ducatum properauit. Hine tam Regnum
Bosnae, quam Ducatus S. Sabbae Bano Stephano a Milesseuo Domino subiacebat;
supremum tmen, et absolutum gubernium Ludouici Secundi Hungarorum
Regis super utrumque extendebatur Milesseui locus inter Andecrium (sic!)
siue Mostar, et Phalacrum seu Kognicz, Ditionis Chudvergiae seu Hercegovinae, aut potius Bosnae inferioris reperitur: ad quem zelosus Generalis
cum sociis Apostolicis accessit Banoque cordis arcana, animarum scilicet
a mortifera lue liberandarum intrepidus asseruit, cuius desideria devotus
Banus ad plenum comprehendens, eumdem cum sociis laeto animo excepit,
atque in propria ora Milesseui coenobium fecit. Hic est enim prinfUs Conventus Bosniae tanien A r g e n t i n a e non milesseui ob illum a Tuartco
primo Bosniae rege sub Arce Argentina aedificatum, atque B. V. M. dedicatum Provincia appelari coepit"

28

m a n j i n e b r a e ili s a m o s t a n a , ast r e d o d r a v a ne
d o s t i z a v a h u . P r v a je b i l a b o s a n s k a v i k a r i j a , k o j a je
b r o j i l a osa m s v o j i h k u st o d i j a .
P r v a u D u v nu .
Druga u Grebenu
T re a u Bosni.
e tv r ta u Usori.

P e t a u M a vi.
esta u Bugarskoj.
Sed m au K o vin ju .
O s m a u R u s i j i . " 1)

Da spoznamo teinu Waddingove tvrdnje, bacit nam je

malo pogled na njegovu prolost.
O.
Luka Wadding rodio se je u Warterfordu u Irskoj,
16. listopada 1588., a umro je u Rimu, 18. studenoga 1657.,
gdje je boravio jo od 1618. kao lan gotovo svih kongrega
cija. Za Urbana VIII. mnogo se je trudio na popravku brevijara.
Godine 1639. izdao je u 12 svezaka djela suptilnoga dra. Duns
Skota. Osim toga je izdao vie ivotopisa: sv. Franje Asikoga,
sv. Antuna Paduvanskoga, Angjela Pacijskoga, Gjakonija i t. d.
Najglavnije mu je djelo: A n n a l e s M i n o r u m se u T r i um
O r d i n u m a S. F r a n c i s c o i n s t i t u t o r u m " , to ga je
*) Hucusque enumeratae sunt Provinciae, deinde subjungebantur
Vicariae, quae propter paucitatem Fratrum, vel Monasteriorum, ad Provinciarum dignitatem non ascendebant. Prima Vicaria erat Bosnae, habebat
custodias itidem octo.
Primam Dulmae
Secundam Grebensem.
Tertiam Bosnae.
Quartam Ussorae.

Quintam Machiovae.
Sextam Bulgariae.
Septiman Covini
Octavam Russiae.

VVaddingus, Annales Minorum, pod 1260. Csevapovich, Synoptico,

Memorialis Catalogus, str. 7. i 28; te Batini (Djelovanje Franjevaca, I,
str.' 29.) veli, da Wadding bosansku kustodiju stavlja ak u godinu
1235. , te u tu svrhu donose i citat: VVaddingus: Annales Minorum ad a.
1228. n. 86. et a. 1235. n 30 Mi smo ta mjesta u VVaddingu prigledali, a
rezultat naega prigledanja bio je taj, da na tim mjestima nijesmo nali
ni spomenute Bosne, ni bosanske vikarije. Istina pod god. 1228. i to pod
br. 87., a ne 86. spominje se samostan in Civitate Argentinensi . . . a quo
universa provincia Argentinensis nomen accepit , ali iz itavoga konteksta
vidi se, da tu nije govor o SrebreniciArgentina, odakle je bosanska redo
drava dobila ime, nego o Strassburgu-Argentina, jer tu se govori, kako je
taj gra(t imao vie biskupa, a prvi, da mu je bio Bertold, te kako je samo
stan saeva haereticorum rabie per Germaniam grassante pretvoren u prah
i pepeo.

u Lionu u vie svezaka objelodanio 1625.). Monumentalnim

VVaddingovim ljetopisima bio je pokreta fra Benignus Genoveanin, general franjevakoga reda, koji 1619. poput fra Pavla
Pisottija okrunicom pozove sve pokrajinske starjeine reda, da
pod prijetnjom izopenja otvore arhive, u njima po najsposobni
jim ljudima sve vrijednije za povjest reda proberu i u Rim
poalju. Ogromni ovaj materijal, to se je iz pokrajina nago
milao u vjeni grad, bude povjeren fra Luci VVaddingu, kome
je i vatikanski arhiv bio otvoren, te njegovim pomonicima An
tunu Hiquey-u, koji je kanje u N ite la F r a n c i s c a n a e Relig io n is " branio franjevaki red od Abrahama Bzovija, te Bar
tolu Cimarelli i Jakovu Polius-u2).
Poto je fra Luka VVadding s tolikim aparatom dovrio
svoje djelo i u Lionu ga 1625. objelodanio, onda, koje udo,
da je za sobom povukao itavo islo historiara, koji slijede i
brane njegove tvrdnje. Tako glasoviti pisac 111y ri ci sa eri"
Danijel Farllati oko 1750. na temelju VVaddingovih ljetopisa veli,
da su F ra nj evc i u Bos ni jo od poetka svoga reda
i da tu u vinogradu Gosp od nj em djeluju preko 500
godina3); da su jo s papinim poslanikom Akoncijem
1221. 1222. skupa s D om in i k o v c i m a obraali patarene
u B o sn i.4) Farllati, koji je pribrao mnoge arhive, pritresao
mnoge stare pisce, poznaje i protivno mnijenje o postanku fra
njevake vikarije i dolasku Franjevaca u Bosnu mnijenje fra
Marka Lisabonskoga, nu on ga napua on pristaje uz Waddinga.5) Osim Farllati-ja VVaddinga slijede, kao to tvrdi Latriy) i Harold, te veleueni o. dr. Ivan Markovi. Ovaj poljednji
i u rijeima Bele IV.: da je u Bosni bezvjerje tako pre) Djelo je drugi put tiskano u Rimu, god. 1731. Poslije je ovoga
djela VVadding jo izdao u Rimu god. 1660.: Scriptores ordinis Minorum.
Sravni Herders Konversations-Lexikon, pod VVadding.
2) Holzapfel-Haselbeck, Manuale hist. ordinis Minorum, str. 522.-523.
3) Hi siquidem sub ipsa sanctissimi hujus Ordinis primordia hane
Christi vineam, nullis libertatis vitaeque periculis deterriti multo labore ac
sudore annos amplius quingentos ad hane usque aetatem impigre constanterque excoluerunt . Farllati, Illyrici sacri, tom. IV. str. 41.
*) Farllati, Illyrici sacri, tom. III., str. 253.
5) Farllati, lllyrici sacri tom. IV., str. 41.
6) P. Philipus ab Occhievia, Epitome vetustatum Bosnensis Provinciae,
ed. II., str. 1.

30

vladalo, da se tu vrlo malo nalazi revni ka prave v je re 1),

nalazi aluziju na Franjevce-); a fra Filip Latri iz Oevije3),
fra Grgo evapovi4), Fabiani*) i fra Mijo Venceslav Batini6)
Waddinga ne samo slijede, nego i brane. Uz te su ovo mnijenje
adoptirali i neki Ijetopisci, kao fra Bonaventura Beni7); a prija
mu i nekrologij8) vukovarskih Franjevaca, koji pod 1260. spo
minje i preminuloga 2. vikara bosanske vikarije, koji se je zvao
fra Ivan.
Kako se iz reenoga vidi, i uevnu se je ovjeku teko od
luiti, koju bi od navedenih hipoteza prihvatio i slijedio. Ni
Waddinga ni Lisabonskoga nije vodila pristranost ili barem ne
znamo, zato bi bili pristrani; i jedan su i drugi imali pred
sobom obilan materijal, pa ipak se megju sobom toliko razilaze.
Megjutim mi, s dunim potovanjem prema svaijemu mnijenju
o dolasku Franjevaca u Bosnu i o postanku bosanske vikarije,
na temelju dosadanjih istraivanja, drimo najsigurnijim ovo:
Franjevaca je ne samo u Bosni, nego i u onim dijelovima,
koji su kanje pripadali bosanskoj vikariji i prije dolaska Geralda
Odonisa u Bosnu i to i stalno nastanjenih i u dosta velikome
broju bilo. Farllati pripovijeda, preni ne znamo, na kome temelju,
da su se oni u Bosni jo za boravka Papina poslanika Akoncija
1221. 1222. s Dominikovcima puno trudili oko obraenja pata
rena9) ; a Fabiani10) i Zlatovi11), da su oko 1233. bana Sebislava,
>) Pismo je pisano god. 124S. Na ulomak u izvorniku glasi: Attendentes in Bozna haereticorum perfidiam admodum invaluisse seu pullulasse ita, quod pauci invenirentur in partibus illis verae fidei zelatores vel
cultoresu. Theiner, Vet Monumenta Slavor. Merid. I. str. 297.
2) . . . ed a loro senza dubbio volle alludere Bela IV., quando nel
1244., lagnadosi dello stato religioso di quel paese, diceva che la vera religione non aveva che pochi zelatori". Dr. Markovi, Le parochiae Francescane in Dalmazia (ara, 1885.), str. 7.
#
>
3) P. Philip. Latri ab Occhievia, Epitome vestutatum Bosnensis Provinciae, str. 1.4.
4) P. Greg. Csevapovich, Synoptico-Memorialis Catalogus observantis Minorum Provinciae s. Joannis a Capistrano (Budae, 1823.), str. 7.-9.
s) Fabianich, Storia dei Frati Minori (ara, 1863.), I. str. 50.
8) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. (Zagreb, 1881.) str. 29.-33.
') Protocollum conventus Sutiscae (ex a 1759.) Isto tako i Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, ali njegov je poetnik Latri, koji
je svoje mnijenje istakao u Epitome vetustatum". Da je Latri poetnik
spomenutoga Protocollum-a, svjedoi nam Beni u svome Protocollum-uu,

31

njegovu obitelj i mnogo drugih poglavica obratili i da ih je

ban Sebislav uzeo u zatitu. Nu iza ovih vijesti o prvim Fra
njevcima u Bosni mi imamo i drugih, istina neto kanjih, ali
svakako takovih, koje mogu svaku kritiku podnijeti. Njih bo, iza
kako je Inocencij IV. 1248. spljetskome starjeini Franjevaca
povjerio, da provede sa senjskim biskupom proti bosanskome
banu Ninoslavu inkviziciju, u Bosnu u svojstvu inkvizitora alje
i Nikola IV. 1291. i Bonifacij VIII. 1298., te napokon Ivan XXII.
1325.') U Bugarsku ih jo Inocencij IV. 1245. alje-), a Aleksandar
IV. obdaruje ih 1258. obilnim povlasticama5). U Srbiji pak, dok
sv. Stolica Franjevce: 1248. fra Ivana Piano-Karpinca, 1253. fra
Gofrida, a 1255. fra Lovru stavlja za barske nadbiskupe4), dotle
im pobona srpska kraljica Jelena pravi samostane i uzima ih
pod svoju zatitu*), a sinovi joj Dragutin i Milutin pomou njih
rade sa sv. Stolicom o uniji crkava*5).
Sasvim je drugo pitanje, da li su ovi Franjevci sainjavali
jo 1260. bosansku vikariju? Mi stojimo na protivnoj strani.
Razlozi su nam ponajglavniji ovi: Iz godine 1263. imamo prvi
katalog svih franjevakih pokrajina, koji se zove katalog Urbana
IV.7), jer potjee iz njegove kancelarije. Ovaj je katalog papinim
pisarima sluio kao direktorij u iljanju pisama, pa ba u tome
8) Datumom od 15. sijenja 1260. pie: Secundus vicarius Vicariae
Bosnae: Joannes, multis ornatus virtutibus, Budae ad S. Joannem sepultus,
Petruni Ministrum Provinciae Hungariae a gravi et extrema aegritudine
liberavit."
*) Sed ad convertendos haereticos Bosnenses et Bulgaros eorumque insanas opiniones coarguendas assiduam in primi egregiamque operam
illis temporibus, ac perpetuo deinceps navarunt plurimi et doctrina et sanctitate praestantissimi viri ex Dominicana et Franciscana familia". Farllati
lllyrici sacri, tom. III. str. 253.
I0) Fabianich, Storia dei Frati Minori, 1. (Zara, 1863.), str. 41.
'*) Zlatovi, Franovci drave presv. Odkupitelja, str. 7.
) Theiner, Monumenta Hungariae, I str. 377., 378 i 381.; Nedi, Mo
numenta privilegiorum Provinciae Bosnae Argentinae (Vukovarini, 1886),
str. 31.38
2) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 32.
3) Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str.1921.
4) Dr. Markovi, Dukljansko-barska metropolija,
str.
1891D0.
*) Dr. Markovi, Dukljansko-barska metropolija,
str.
104.
) Farllati, Ulyrici sacri, tom. IV. str. 55.
7) Archivum Franciscanum historicum, a. 1. fasc. 1. str. 17.

32

katalogu o bosanskoj vikariji nema ni spomena. I Grgur X. alje

1274. iz Liona pisma na sve franjevake pokrajinske starjeine,
a na bosanskoga vikara ne alje. Uz to ni o bosanskim vikarima
ni o bosanskoj vikariji izvan Waddinga i puno kanjega nekrologija vukovarskih Franjevaca vie nema nigdje spomena. Na
pokon sumnja je, da li su do 1288. u franjevakome redu
vikarije uope i opstojale. U prva bo vremena reda sv. Franjo
svoju je brau slao u misije, dodijelivi im dosta neopredije
ljene krajeve, koji su se, kao to smo rekli,1) zvali provincia" ili
administratio". Ovima su na elu stajali provincijalni ministri. Poto
su ove pokrajine bile preogromne dijelile su se u kustodije.2) Prvi iza
sv. Franje general fra Ilija nastojao je, da pokrajine uzmnoi na
broj Isusovih uenika na 72, jer su Dominikovci svoje uzmnoili na apostolski broj na 12. Ova je dioba redodrava red
slabila, s toga se je poslije fra Ilijine smrti broj redodrava
smanjio na 32. Kanje je Papa dozvolio dizati nove redodrave,
nu samo izvan Italije. Godine 1247. na interpelaciju Franjevaca
Papa digne tu dozvolu. Jo stroije dizanje novih redodrava
zabrani Nikola IV. 1288.0 Iza ove su se zabrane, kako se ini,
poele dizati vikarije.*) Iz svega se dakle vidi, da je Wadding
godini 1260. o osnutku bosanske vikarije potpisao materijal
neke kanje franjevake skuptine i da je fra Geraldo Odonis
1339. 1340. bosansku vikariju u istinu osnovao, kao to to
tvrdi Marko Lisabonski i njegovi adherenti.
*) Sravni zadnju opasku na str. 24. i 25. ovoga djela.
-) Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale hist. Fratrum Minorum, str. 139.
3) Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale hist. Fratrum Minorum, str. 141.
9 Eubel, Provinciale ordinis Fratrum Minorum (Quarachi, 1892.), str.
7.; dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale hist. Fratrum Minorum, str. 143.

2.

EVOLUCIJA FRANJEVAKOGA REDA

U BOSNI.
I franjevaki general fra Geraldo Odonis za svoga boravka1)
u Bosni i prvi historiki vikar bosanske vikarije fra Peregrin
Saksonac upregnu sve mogue sile, da bosansku vikariju i brojem
lanova i brojem samostana poveaju i ojaaju, te ju tako uine
nepredobivom kulom Hristovih ideja i zapadne prosvjete. Oni
pozovu iz raznih
IV., aragonskoga
krajeva Franjevce u
kralja, te nadbiskup
bosansku vikariju.
u Kaljari.2) Fra GeNjihovu se glasu
raldu je i fraPereodazovu mnoga
grinu, te ostalim
braa, megju kojim
Franjevcima u nji
se puno slavi fra
hovim pothvatima
Ivan Aragonac, ne
bio desna ruka
kadanji poslanik
a l t e r ego" bo
portugalske kraljice Pea t franjev. generala
sanski ban Stjepan
u Kr. Sutjesci.
Beatrice, a kanji
Kotromani, osnoispovjednik Petra
vatelj franjevakoga
samostana u 'Mileevu. On 1347. poalje preko mletake repu
blike Klementu VI. pismo, u kome ga megju inim moli, da do
pusti bosanskome vikaru: o t k l e god on h o e n e p o s r e d n o
*) Fra Geraldo je boravio dulje vremena u Bosni. Budui iza njega
sve do 1882. nije nijedan od franjevakih generala dolazio u Bosnu, to se
punim pravom dri, da je on ovom prigodom izgubio peat, to se je 1890.
naao u Kr. Sutjesci i to ga mi ovdje donosimo u otisku.
2) Greiderer, Germania Franciscana, str. 193.

34

u B o s n u p o z i v a t i F r a n j e v c e i da o ve o b d a r i o n i m
i s t i m p o v l a s t i c a m a , koj e u i v a j u m i s i j o n a r i dj elujui
megju T a t a r i m a i i n i m r a s k o l n i c i m a i n e v j e r n i c i m a . 1)
Kada promotrimo vjenu revnost Hristovih namjesnika, a nasljed
nika sv. Petra u irenju jedino spasavajue katolike vjere, te
njihovu vjenu naklonost spram onih, koji ih u tome spasonosnome
djelu pomau, onda nemamo temelja, da posumnjamo o uslienju
opravdanih elja bosanskoga bana Stjepana Kotromania.
Megjutim bila molba bosanskoga bana Stjepana Kotromania
usliana, ili, to je sasvim nevjerojatno, zabaena, ovo je bez
svake sumnje, da je od ovoga vremena i od kako je 1366. fra
njevaki general fra Marko Viterbski pisao asikome redodravniku, da poalje u Bosnu, Srbiju i Bugarsku to vie misijonara2),
sve vei broj Franjevaca u Bosnu dolazio. Od ovih su neki sa
sobom u Bosnu dovodili po vie drugova. Poto se je u raznim
pokrajinama za bosanske misije prijavljivao sve vei i vei broj
misijonara, mnogi su se gvardijani, kustodi i redodravnici zabri
nuli, da im samostani, kustodije i redodrave ne opuste, te su
svoje podlonike poeli smetati da idu u Bosnu; nu to im Grgur
XI. 1372. pod prijetnjom izopenja zabrani.3)
Dok se je tako bosanska vikarija jaala pridolaenjem novoga
osoblja, s druge se je strane opet irila podizanjem novih samo
stana. Ovi su se samostani dizali ne toliko po Bosni, koliko po
drugim pokrajinama, koje su pripadale bosanskoj vikariji po
Dalmaciji, Slavoniji i Bugarskoj. U Dalmaciji su se Franjevci
bosanske vikarije nastanili nekako 1349. u Stonu. Tu su jo 1335.,
bilo silom bilo milom svoj samostan napustili stonski kalugjeri.
Ovaj samostan Dubrovani ponude bosanskome vikaru fra Peregrinu, koji je nekako u isto vrijeme snovao o podignuu novoga
samostana u Gjakovu od nedavna sijelu bosanskih biskupa.
Da stonski samostan primi, a gjakovaki sagradi, fra Peregrin je
trebao papinu dozvolu, koju mu ovaj 1347. i podijeli. im je
fra Peregrin primio od Klementa VI. povoljnu dozvolu, u Gjakovu
zasnuje samostan, a u Dubrovniku pome ivlje pregovore s dubro
vakom republikom glede samostana u Stonu. Dubrovaka repub) Fermendin, Acta Bosnae, str. 28.-29.
*) Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str 43.
3) Fermendin, Acta Bosnae, str. 38.-39.

44.

35

lika 1349. zakljui, da se samostan u Stonu preda bosanskome

vikaru fra Peregrinu1), a bez sumnje je dotle i onaj u Gjakovu
bio gotov,
Iste godine, kada je dubrovako vijee poklonilo bosanskim
Franjevcima samostan u Stonu, postane fra Peregrin spljetskim
nadbiskupom. Nu poto je bosanski biskup fra Lovro Loranda
bio ve umro, a njegov naljednik Bon-Ivan premjeen u Fermo,
bosanski ban Stjepan Kotromani, ne mogav se sa fra Peregrinom
nikako rastati, zamoli ga u Pape za bosanskoga biskupa. Sv.
Stolica i ovoj banovoj elji pogje u susret, te fra Peregrina dne
28. sijenja 1349. premjesti sa spljetske nadbiskupske katedre na
bosansku biskupsku katedru.2)
Kao biskup fra Peregrin je sa Stjepanom Kotromaniem i
sa svojim u bosanskoj vikariji naljednikom fra Martinom de Ast,
a kanjc fra Franjom Florentincem razvio jo veu djelatnost za
franjevaki red u Bosni. Megjutim se fra Peregrin nije ba mnogo
godina nanosao biskupske mitre. God. 1353. umre bosanski ban
Sjepan Kotromani, a 28. sijenja 1356. fra Peregrin Saksonac.
Prvi bude sahranjen u franjevakome samostanu u Mileevu, a
drugi u Gjakovu.3) Sa smru bana Stjepana Kotromania i fra
Peregrina Saksonca orunile su se dvije najsjajnije zvijezde s bosan
skoga obzorja u XIV. stoljeu. Nu s njima nijesu nipoto poto
nule one osnove, koje su oni za dobro Crkve, drave i franje
vakoga reda zasnovali i ostvarivati poeli. Prema ovim su osno
vama i dalje radili bosanski vikari, ako im i nijesu Tvrtko I.
(1353. 1391.), te kako neki dre, novi biskup Petar toliko ili na
ruku, koliko su Stjepan Kotromani i fra Peregrin Saksonac.4)
To se najbolje vidi odatle, to su se u bosanskoj vikariji sve
vie i vie s dopuenjeni sv. Stolice dizali novi samostani. Tako
sv. Stolica dne 16. i 22. lipnja 1372. bosanskome vikaru dopua,
da slobodno primi 13 novih mjesta za prebivalite Franjevaca
i to u okolici Rudnika, posjedu srpskoga vlastelina Nikole
Altomanovia dva,u srpskom kraljevstvu
u predjelu Glaju
') Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 8.
3) Fermendin,
Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 8.
3) Fermendin,
Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 8.; Ba
tini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 59.
4) To historici zakljuuju iz pisma Urbana V., kojim ih god. 1367.
Papa njemu preporuuje. Farllati, Illyrici sacri tora. IV., str. 62.

36

37

jedno, a ostalih 9 u Bosni, Rakoj i Basaratu,1) koja je mjesta

bosanski vikar sa svojini diskretorijem bez sumnje primio i u
njima prema Papinoj povlastici podigao crkve ili kapele, te sta
nove za prebivanje brae. Sl.jjdee god. 1373. Grgur XI. dopusti
bosanskome vikaru, da podigne crkve i prebivalita za Franjevce
na granici Ugarske oko Karan-ebeina i Vlake, na granici Bosne
u Alanu i Krbavoj; a 1374., da primi, te s crkvama i redov
nikim prebivalitima providi jo 7 mjesta i to u okolici Tininnja,
Vrbasa i Vilkike (Vrlike?-). Pa kao da svega toga nije dosta, i
sami su se vladari i vladarice natjecali u podizanju samostana
siromanim Franjevcima prostrane bosanske vikarije. Tako se
poimenice spominje, da im je mavanski ban Ivan Horvat na
svome imanju podigao samostan; senjski knez Stjepan u Madropsi
(Modrui?), a ugarska kraljica Jelisava u Aradu.*) Iz Bosne, Srbije,
Slavonije, Hrvatske, Ugarske, Bugarske i Istre Franjevci su svoju
djelatnost, svoj red i svoju vikariju sve vie irili. Tako, dok jo
1370. Urban P. posla u Albaniju etiri biskupa iz franjevakoga
reda, da djeluju tu oko sjedinjenja crkava,4) Urban VI. (1378.1389.) i Bonifacij IX. (1389. 1404.) protegnue bosansku vika
riju, koja je 1383. i na Koruli podigla samostan') i na sami
apeninski poluotok - na Italiju. Oni spoje neke samostane u
Apuliji i to: u sv. Petru di Galatina, Galipolju i Kotroni, te po
svoj prilici u Altamuri, Vinosi, Minervini, Tranu, Ogentu, Bitontu,
Bittetu i Baru u jednu kustodiju u kustodiju sv. Katarine, koju
pripoje bosanskoj vikariji.0) I tako je koncem XIV. stoljea bo
sanska vikarija imala svoj najvii opseg.

Poeljno bi bilo koncem ovoga stoljea imati i vjeran prijegled

svili kustodija i samostana te ostalih manjih prebivalita, koja su
posjedovali Franjevci u prostranoj bosanskoj vikariji, ali taj nam
manjka. Istina iz XIV. stoljea imamo jedan popis kustodija i
samostana bosanske vikarije, a taj je, to nam ga je sauvao
fra Bartol Pizanski. Nu ovaj je popis sasvim manjkav, jer ne
samo da se u njemu ne nalazi kustodija sv. Katarine u Apuliji,
nego ni neki samostani modruki, korulski i aradski. Ali
uprav to Pizanski popis nema tako vanih mjesta, koja su
bosanskoj vikariji iza 1378. nadodana, znak je, da je i ovaj popis
iz vremena prije 1378. Poto e i ovi manjkavi popis kustodija
i samostana bosanske vikarije rasvjetliti mnogu tamnu toku fra
njevakoga reda u bosanskoj vikariji uope, a Bosni napose,
prenosimo ga iz Eubela tako, da najprije stavljamo odgovarajua
hrvatska imena, pa onda u zagradi latinska Pizanska.1)
Bosanska vikarija.
K ustodije:

S ta n o v i:

I.

Ston (Stagni), Novi (Noui castri), Imocki

(Ilmote), Cetinje u Hrvatskoj (Cetine), Gla
mo (Glamozh).

Duvanjska.
II.
Grebenska.
III.

') Nos igitur hujusmodi supplicationibus benignum praebentes assensum . . . per te vel alium seu alios in teritorio de Roinich (Rudnik), spectante ad nobilem virum Nicolaum de Altamanich, sub dominio dicti regis
Rasciae, duo loca, et in contrata de Glas, sub dominio. dicti regis Hunga
riae unuin et alia novem loca in praedictis Bositae ac Rasiae et Basarat. . .
recipicndi, fundandi et construendi cum singulis eclesiis. . . et aliis necessariis pro habitatione Fratrum . . . Theiner, Vet. Monumenta Hungariae,
II. str. 116.
*) Farllati, Ulyrici sacri tom. IV., str. 63.
*) Theiner, Vet. Monumenta Slavorum Meridionalium, I. str 308. i 336.
4) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. 69.
6)
Glasnik zemaljskoga muzeja u Sarajevu, god. 1890. sv. III., str.
254.-255.
#) Kustodija sv. Katarine prozvana je po prvome samostanu sv. Ka
tarine. Vidi Latria spise u Kr Sutjesci. Greiderer, Germania Franciscana,
str. 173.-174.

Bosanska.
IV.
Usorska.
V.
Mavanska.

Krbava (Corbauie), Krupa (Crupe), Greben

(Greben), Gla (Glas), Otok Otoch), Podnovi
(s. Catharine de Podnoui).
Sutjeska (Curia Bani), Visoko (s. Nicolai),
Lava (Lascioue), Olovo (Plumbi).
Gjakovo (Diaco), Modria (s. Hlye), Vrbica
(Uerbice), Skakava Schachoue), Lindva (Lindue), Bukovica (Buchouice).
Alan (Alsan), Bijelina (Biblina), Ljubovija,
Ljubi (de Lab), Mava (Mazue), (s. Marie in
campo), Toak (Coscick), Vrhokrupa (Verthocrup), Srebrenica (Srebernica).

') Eubel, Provinciale ordinis Fratrum Minorum, str. 75.-76.

Kustodije:

S ta n o v i:

VI.

Severin, Soreny (Severenum), Orova (Orsciane), Karanebe (Sebes), erevi (Srini),

Kebed, Kovesd (Cheusd).

Bugarska.
VII.
Kovinjska.

Armenes (Armenes), Kovinja (Covini), Kranci

(Chrani).

Da nam gornji prijegled bude to vjerniji, nadodat mu je

jo samostane u Modrui, Aradu i Koruli, te samostane kustodije
sv. Katarine u Apuliji.
Posmatraoca ovolike opsenosti, koju je bosanska vikarija
koncem XIV. i poetkom XV. stoljea imala, te onodobne teke
komunikacije i nehote salijeu misli: kakova je sve u tolikoj vi
kariji vladala stega; kako su bosanski vikari mogli toliku brau
nadgledati, pogreke iz njihove sredine upati i bodriti ih 11a
opsluenje pravila? Istina, da to nije bila laka rabota, ali ima
se znati, da su ju puno olakavale onodobne ustanove bosanske
vikarije, sama braa i vrhovno starjeinstvo reda. Bosanska je
vikarija kroz itavu ovu epohu bila, kao to smo vidjeli, podije
ljena na vie kustodija. U pojedinim su kustodijama kustodi brau
nadzirali i rukovodili, primajui samo glavne naputke od vikara,
kome su, kao to i skuptinama vikarije bile vee stvari pridr
ane. Bosanske su vikare u upravi potpomagala i sama braa. U
Bosnu su bo tada u misije dolazili redovnici puni svetosti i rev
nosti za posveenjem sebe i drugih, a takove je mueve bilo
lasno rukovoditi. Oni su sami od sebe vrili sve one propise,
koje su jo u novicijatima nauili, te im nije trebao kakov veliki
nadzor. Oni pak, koji ili nijesu mogli ili nijesu htjeli biti i misijonari
i redovnici Kaie^o/jjv, ti su odmah otpuani Jamo, odakle su
i doli; a njihovo su mjesto zauzimali sposobniji 'ili pozvani iz
tugjine ili u Bosni othranjeni1), kao to to Urban V. 1368. bosan
skome vikaru savjetuje i nalae. Uza sve to i samo je vrhovno
starjeinstvo reda bosanskim vikarima olakoivalo upravu s tim,
to je ee u bosansku vikariju izailjalo svoje poslanike, koji
bi brau pregledali i u stezi uvrivali. Tako je 1388. vrhovno
>) Fermendin, Acta Bosnae, str. 36.

39

starjeinstvo u bosansku vikariju izaslalo nekoga fra Paulicija de

Trincis, izvrsna reformatora, koji je brau po bosanskoj vikariji
pohodio i moebitne pogreke od njih odstranio1). Svim je ovim,
kao i mudrom upravom bosanskih vikara postignuto to, da su u
XIV. stoljeu bosanski Franjevci izali na toliki glas, da im
ugarski kralj Ljudevit radi njihove stege i uzorna ivota die vie
samostana*-); a fra Bartol ih Pizanski obasiplje pohvalama.3)
U XV. stoljeu presvjetli glas bosanskih Franjevaca pone
neto tamnjeti, a najvii je tome povod bio veliki raskol, koji je
u katolikoj Crkvi tamo od 1378. 1417. vladao. Rimski stoernici poslije smrti Grgura XI. 1378. izaberu za Papu Urbana VL,
koji veini u brzo tako onemili, da mu suprotstave Klementa VII.
Urbana je naslijedio Bonifacij IX., Bonifacija IX. Inocencij VII.,
Inocencija VII. Grgur XII.; a Klementa VII. Benedikt XIII. Kada
se suprot opoj elji katolika do jedinstva nije nikako dolo,
stoernici se u Pizi 1409. sloe i odbace oba Pape, a izaberu
si novoga: Aleksandra V. iz reda sv. Franje, kome 1410. nasli
jedi Ivan XXIII. S Papama se je bio podijelio sav katoliki svijet
i to iz poetka u dva, a poslije u tri tabora. Poto u ona vre
mena ni najbolji uenjaci nijesu mogli razlikovati zakonitoga Pape
od antipapa i Franjevci su pristajali jedni uz prvoga, drugi uz
drugoga, a kanje trei uz treega Papu. Svaka je stranka imala
i svoje generalne i provincijalne ministre. U ovome su haosu
Pape, da si to bolje sauvaju privrenike, bili u dijeljenju po
vlastica uprav predareljivi, tako, da su ih i Franjevcima esto
takve dijelili, koje su se kosile s bitnim naelima redovnikih

!) VVaddingus, Annales Minorum, pod god. 1388.

*) prima familia minorum vicaria, quae hodie Boznensium appellatur, cujus bona fama crevit in tantum, ut postea, scilicet tempore Ludovici regis Hungarie devoti Hungari ejusem familie patribus propter eorum
sinceram paupertatem et vitam omnibus admirabilem laudabilemque et
multis divinis miraculis coruscantem, in Hungaria plurima construxerunt
domicilia, quorum primus locus in Cheri erat." Fermendin, Chronicon
Provinciae Bosnae Argentinae, str. 7.
9 Pizanski je napisao povjest reda pod imenom: Liber conformitatum." Ovo je djelo 1399. od kapitula reda odobreno, a pisac je nagragjen
habitom sv. Franje. U ovome djelu pisac u knjizi I. na str. 128. o bosan
skim Franjevcima pie: In hac vicaria fratres vivunt secundum regulam
et niirabilem fructum suis praedicationibus . . . assidue faciunt".

40

zadruga, kao to su izuzimanja pojedinih lanova i samostana

od vlasti njihovih prelata1).
Takov postupak u katolikoj Crkvi nije proao, a da nije
i na samim bosanskim Franjevcima ostavio i dubljih zlih poljedica. Oni ostavljeni za zapadnoga raskola samim sebi, a opko
ljeni patarenima i raskolnicima, ponu u nekim krajevima
osobito oko Jajca, primati posjede, te ih kao privatnici obragjivati, od njih se uzdravati, stanovati po svjetskim kuama i t. d.2)
Iz ovoga se moda, a i iz raznih u prostranoj bosanskoj vikariji
znaajeva, porodi razdor, te omalovaivanje auktoriteta. I tako
ve 1402. ponu neka braa bez dozvole svoga vikara napuati
bosansku vikariju.3) Bosanski vikar fra Bartol Alvernijski, ako i
nije mogao uvlaeim se zloporabama zatvoriti vrata svoje vi
karije i od uvuenih ju oistiti barem ve dotle, dok se cijela
Crkva ne reformira win capite et membris", uini ipak to je
mogao. Da vikariju, a s njom i katoliku Crkvu u Bosni do reformacije sauva, 1402. od Bonifacija IX., koga su bosanski ka
tolici priznavali za zakonitoga Papu, isposluje dekret, polag koga
se iz bosanske vikarije nije smio ni jedan lan bez vikareve
dozvole udaljiti.4) U koliko je ovaj dekret bosanskoj vikariji ko
ristio, nije nam poznato. Nu to je sigurno, da se je bosanska
vikarija s novim samostanima iza 1402. poveavala;5) ali s tim
su se do 1420. i mane poveavale, osobito otkako su se, kako
se ini, iza pizanskoga sabora i sami bosanski Franjevci razdvo
jili, pristajui jedni uz Grgura XII., a drugi uz Aleksandra V.e)
Megjutim se sa eljenom reformacijom Crkve pone. U Konstancu se 1414. sastane opi crkveni sabor, na kome se nagje
i 30 franjevakih doktora. Na ovome se saboru Grgur XII. na
*) Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale historiae ordinis Fratrum Minorum, str. 77.80.
5) Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 66.
' t>
3) Waddingus, Annales Minorum, pod god! 1402. *
4) Fermendin, Acta Bosnae, str. 65.
s) Za Inocencija VII. (1404 1406.) sagradi im ban Ivan Maroth sa
mostan u Peuhu; 1418. Pipon u Ozori; 1421. Martin im V. predaje samo
stan u Kabolu i daje dozvolu drugi, gdje htjednu podii; 1427. Nikola Go
ranin, obezbijegjuje im samostan u Uroku, to ga je sam sagradio; 1431.
Eugenij IV. alje ih u Erdelj, da tamo preuzmu gotovi samostan; a Martin
Frankopan predaje im i obezbijegjuje samostan na Trsatu.Fermendin,
Acta Bosnae, str. 93., 104., 115., 126., 134136., 142.
c) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 14,

41

papstvu zahvali, a Ivan XXIII. i Benedikt XIII. budu skinuti, te bude

sa sveopim veseljem 1417. za Papu izabran Martin V. Nakon
postignuta jedinstva u cijeloj katolikoj Crkvi, dogje do jedinstva
i u franjevakome redu ; jer bo premda se je dioba reda u opservante i konventualce prvi put odobrila, ipak se cijelome redu
na elo stavi jedan general.1) Nakon postignua ujedinjenja Crkve
i franjevakoga reda otpone Martin V. reformirati katoliku Crkvu,
a franjevaki generali svoj red. Reformacija je i na jednoj i na
drugoj strani tako sporo tekla, da je na bosansku vikariju stigla
istom 1430.
U bosanskoj je vikariji reformaciju, kako se ini, poeo sv.
Ivan Kapistran. Njemu je jo 16. svibnja 1430. general fra Vilim de
Casali naloio, da obagje samostane bosanskoj vikariji podlone
u Apujiji.2) Da li je i kako je svetac ovu zapovijed svoga vrhov
noga starjeine obavio, nije nam ni odakle poznato. Mnogo nam
je poznatije djelovanje na polju reformacije u bosanskoj vika
riji, to ga je obavio sv. Jakov Marhijski.
Sv. Jakov Marhijski rodio se je 1391. u Monte-Pradonu u
Italiji. Stupiv u franjevaki red, istae se kao osobiti propovjed
nik i reformator. Dok je u Ugarskoj propovijedao, zapovijedi mu
1. travnja 1432. fra Vilim de Casali, da stupi u bosansku vika
riju, te ju obagje i reformira.3) Na generalov se nalog svetac
odmah zaputi u srce bosanske vikarije u samu Bosnu, gdje
nagje, osobito u Jajcu, pune ruke posla. Svetac, kao to je i sam
bio strog, pome u Bosni sa svom strogou provagjati reformu,
alipri tome udari na otpor ne
samo neke brae, koji su tvrdili,
da
im u Bosni megju krivovjernicima i nevjernicima nije ni mo
gue drukije ivjeti, nego i istoga bosanskoga kralja Stjepana
Tvrtka II. Tvrtkovia. Vidiv svetac, da je u Bosni udario na tvrd
orah, vrati se preko Save natrag i bosanskoga kralja po kran
stvu ozloglasi kao poganina. To se je Tvrtku II. dalo na ao,
pa s toga na povratku iz Ugarske, kudno je od neprijatelja po
bjegao, u Usori, 1. travnja 1433. zamoli sveca za oproenje i
pozove ga natrag u Bosnu.4) Vrativi se sv. Jakov u Bosnu, gdje
*) Holzapfel-Haselbeck, Manuale historiae Fratrum Minorum, str. 77.
80 ; dr. Zeibert, Comp. historiae eccl. ed. III., str. 449.
5) Fermendin, Acta Bosnae, str. 132.
*) Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 66.
4) Fermendin, Acta Bosnae, str. 139.

42

je postao i vikarom, pozove si s generalovom dozvolom jo ne

koliko pomonika1), te svojom ilavou i ustrajnou bosansku
vikariju, premda se je za nju Tvrtko U. i opet zauzimao-), tako
reformira, da je nepokornu brau, liiv ih posjeda, iz nje pro
tjerao3), udoregje i stegu pridigao, a sve zloporabe iskorjenio4).
Reformirane je Franjevce Tvrtko II. istim dapae i viim simpa
tijama, nego li prije pratio, to se najbolje vidi i iztoga, to
26. sijenja 1436. i njih i njihove samostane uzima pod svoju
kraljevsku zatitu*). Nu jo su veu milost reformirani bosanski
Franjevci stekli u rimskoga Pape Eugenija IV., koji im 25. kolo
voza 1436. potvrdi sve povlastice, koje su im njegovi predasnici: Ivan XXII., Urban V., Grgur XI., Urban VI. i Martin V.
podijelili, te ovim 26. kolovoza 1436. nadoda jo i tu, da mogu
svoje bogoslove u 22. godini slati komegod hoe biskupu na
regjenje0).
Nu istom, to se je bosanska vikarija poput* fenia u redovnikome ivotu preporodila i s preporogjenom se jakou
opet bacila na polje djelatnosti, spopanu je nove kunje. Osmanlije, koji su jo za Orkana 1327. 1362. preli Bospor i osvojili
Galipolje, za slijedeih su se sultana sve vie zalijeali u zemlje
bosanske vikarije, te tu jo i prije reformacije robili ipalili.
S toga Eugenij IV. i dopua Spljeaninu fra Ivanu Cerethiju i
fra Blau Slavoncu, da uz Dinarske Alpe: u Dalmaciji, Bosni i
Hrvatskoj podignu jo 3 samostana i to ondje, gdje narod radi
osmanlijskih provala ostane bez sveenika7). Ove su provale jo
vie uestale za vikarstva sv. Jakova Marhijskoga, k a d a s u
O s m a n l i j e u samoj b o s a n s k o j v i k a r i j i sa z e m l j o m
s r a v n i l i i p o p a l i l i oko 16 c r k a v a i r e d o v n i k i h prebi*) Fermendin, Acta
Bosnae, str,
146.147.
a) Fermendin, Acta
Bosnae, str.
146.
8)
,,Quosdam per singulares domos et praedia castri Jaicae dispersos
et proventibus gaudentes, qui aliter inter geittem varia haeresi infectam
dicebant se non posse vivere, illinc coegit recedere. Farllati Illyrici sacri
tom IV., str. 6.
4)
. . . disciplinam restituit, dissolutos tnores correxit, controversias
sopivit, reditus distraxit, et corruptelas omnes contra regulae puritatem latenter introductas procul ejecit. Farllati, Illyrici sacri tom. I V , str. 66.
s) Fermendin, Acta Bosnae, str. 150.151.
fi) Fermendin, Acta Bosnae, str. 154.155. Ove je povlastice i ekumeniki crkv. sabor 1434. potvrdio. Fermendin, Acta Bosnae, str. 141. 142.
7) Fabianich, Storia dei Frati Minori (Zara, 1863.), I. str. 176. 178.

v a li t a 1), mjesto kojih je Eugenij IV. 1437. bosanskoj brai do

pustio samo 7 novih podii, a ugarski im plemi Juraj Despota
1438. darovao jedan.2)
Nu mnogo je veu' tetu bosanska vikarija pretrpjela dio
bama ugarske i dalmatinske brae od brae bosanske. I u Ugar
skoj i u Dalmaciji bile su redodrave franjevakoga reda od naj
starijih vremena. Po njihovu su se teritoriju kanje strili i samo
stani bosanske vikarije, pruavi bosanskoj brai u progonstvima
sigurna zaklonita, a u mirno doba potrebni ive. Poto su ugarski
i dalmatinski redodravnici ove samostane htjeli podvri svojoj
vlasti, to se tome suprotstave bosanska braa, te ih pred Grgu
rom XII. (1406. 1415.) obrane i osiguraju. Kada su bosanski Fra
njevci broj samostana u ovim krajevima poveali, to im Martin V.
1424. ponovno i stare i nove potvrdi.3) Megjutim na opoj skup
tini reda 1430. bude zukljueno, da se vikarije pripoje susjednim
redodaavama. Na temelju ovoga zakljuka ugarska, a mogue i
dalmatinska braa ponovno posegnu za samostanima bosanske
vikarije. Nu bosanski Franjevci, na intervenciju ugarskoga kralja
Sigismunda, koji je bosanskim Franjevcima i obilne povlastice
podijeljene od Ljudevita Velikoga 1428. potvrdio, obrane svoja
prava na spomenute samostane.4) Papa ih Eugenij IV. potvrdi
bosanskoj vikariji, dodijeliv samo 1431. svome delegatu Julijanu
Cesariniju, da od bosanskih samostana u Ugarskoj, ako mu se
svidi, podigne jednu, naravno o bosanskoj vikariji ovisnu kusto
diju.:) Nu ni iza ovoga akta, nijesu prestali pokusi, da se bo
sanska vikarija raskomada; dapae pogibelj zaprijeti jo vea,
kada ti isti samostani poiskae, da se ujedine sa spomenutim
redodravama. Da to Eugenij IV. sprijei, izda 1437. bulu, kojom
strogo zabrani i pomisao na cijepanje bosanske vikarije.')

) Hine est, quod nos dileeti filii Jacobi . . . vicarii Bosnae, asserentis circa XVI. ecclesias et domos fratrum dicti ordinis spatio duorum annoruni ab inhumanissimis Turcis . . . destruetas et combustas fuisse. Theiner,
Monumenta Slavorum Merid., I. str. 375.
2) Fermendin, Acta Bosnae, str. 169.
3) Fermendin, Acta Bosnae, str. 122. 124.
4) Fermendin, Acta Bosnae, str. 127. 130.; Batini, Djelovanje Fra
njevaca, I. str. 85.-86.
5) Fermendin, Acta Bosnae, str. 133. 134.
) Fermendin, Acta Bosnae, str. 160.

44

Sedam godina iza ove stroge Papine zabrane, da se bosan

ska vikarija komada, braa se bosanske vikarije u Ugarskoj poku
aju silom otcijepiti od brae s ove strane Drave. Blinji povod
ovome pokusu bude rat, to se je izmegju 1443. 1444. vodio
megju Bosnom i Ugarskom. Budu se je u isto vrijeme 1444.
morala obdravati i franjevaka skuptina bosanske vikarije, a rat
je to smetao, bosanski vikar fra Ivan Bajanin uputi se u Ugarsku ;
tu sazove brau s one strane Drave i saopi im, da se radi
postojeeg ratnoga stanja skuptina odgagja na slijedeu godinu.
Na ovu se se vijest neka braa, zaboraviv se na zavjet sv. posluha
i na redovniku ednost, toliko razgnjevila, da su poela vikati
i murmurati i to je jo puno gore, neki fra Mijo de Szond pri
skoi vikaru i otme mu peat. Iza svih tih sablazni, ugarska
b r a a p r o g l a s e se od b o s a n s k e v i k a r i j e n e o v i s n i m i
i zaberu si fra F a b i j a n a B a a n i n a za vikara, a tada se
upute nekim b a r o n i m a i za mol e ih, da s k l o n u kralja,
da im o d P a p e i z m o l i p o t v r d u o s n u t k a p o s e b n e v i k a
r i j e i izbora starjeinstva. uvi braa s ove strane Drave,
to su Ugri uinili, sakupe se, te i oni sebi izaberu novoga vi
kara. Kada je za sve ovo saznao P a p a E u g e n i j IV., z a u z m e
se i o p e t z a s t a r o d r e v n u b o s a n s k u v i k a r i j u , te ju 1445.
b u l o m E t s i ex d e b i t o " opet za s va v r e m e n a u j e d i n i
i u j e d i n j e n o j fra F a b i j a n a B a a n i n a za v i k a r a p o stavi.1)
Isti Papa iste godine drugim pismom bosanskim F ra nj e v
ci ma dopusti, da mogu uzeti i jo neke nove samostane
u Mo l da vs k oj , S e d m o gr a d sk o j i U ga r s k o j, koje im nje
go v posl ani k J u l i j a n C e s a r i n i oznai.-) Neki povjesniari,
kao Harold i za njim se povagjajui Latri, misle, da je Eugenij
IV. ovom prigodom bosanskoj vikariji pridruio i dvije susjedne
redodrave: ugarsku i dalmatinsku3); nu to je presmjelo zaklju
ivanje. Eugenij IV. u buli E t s i ex c^eb i to* samo dokida ne
zakonito provedenu diobu i restituira prvanji opseg bosanske
vikarije4), te ju drugim pismom obogauje jo nekim samosta
nima, koji su bosanskoj brai bili potrebni za borbu proti husi) Fermendin, Acta Bosnae, str. 188.-190.
l) Fermendin, Acta Bosnae, str. 190. 194
s) P. Philip, ab Occhievia, Epitome vetustatum, ed 11. str. 5
*) Nos igitur . . . tenore presentium predictas divisionem, scissuram
et separationem per quoscumque quavis auctoritate preditos et quomodo-

tizmu, koji je poeo u Moldavsku, Sedmogradsku i Ugarsku

prodirati,
Megjutim ovo nasilno ujedinjenje nije dugo potrajalo. P o
etkom 1447. umre Eugenij IV., a jo iste godino 14. svibnja
ugarska braa bosanske v i k a r i j e d o bi j u od N i k o l e V.
dozvolu, da se mogu od bo s an sk e b r a e o t c i j e p i t i i
z a sn ovat i novu vi ka ri j u v ik a r i j u presv. Spasi tel ja,
kojoj pripanu i neki samostani u g a r s ke r edodrave: sv.
Ivana Evangjeliste u Budimu i sv. Petra Apostola u Peti.1) Poslije
ovoga ina bosanska se je vikarija suzila na opseg, koga su pasali s jedne strane Jadransko More, a s druge strane Tatarska i
Drava.2) U isto se nekako vrijeme i braa dalmatinske redodr
ave Nikoli V. izraze nezadovoljnim, to se bosanska vikarija i
po njezinu teritoriju stere. S toga Nikola V. bosanskim Franjev
cima zabrani, ne kao to Batini misli, u Dalmaciji drati prebi
valita3), nego nova prebivalita primati i podizati4); a za naknadu
za sve ovo potvrdi im iste godine sve povlastice dobivene od
njegovih predasnika5).
Nakon izdanih odluka mislilo se je, da e megju bosan
skom vikarijom i susjednim redodravama nastati potpuni mir i
procvasti stara ljubav, ali tako ne bi. Povod novim prepirkama
dadnu braa dubrovake republike. Ovi sami poiu i od sv.
cumque in dicta vicaria factas, procuratas vel intemptatas, nec non quequmque inde secuta revocamus, cassamus, irritamus et etiam annullamus,
nulliusque roboris vel momenti fore decernimus, volumus, et mandamus,
ac vicariam ipsam Bosne predictam illiusque fratres predictos, quoad domus et loca citra et ultra flumen Zave ubicumque trans mare Adriaticum
consistentes, nec non oninia et singula privilegia, exemptiones, gratias,
indulta, immunitates et jura in eodem statu, in quo, antequam divisiones
ac separationes fierent, erant, quomodolibet emanata restitui.i us, reponimus
et reintegramus . . . Fermendin, Acta Bosnae, str. 189.
) Schematismus Provinciae Hungariae s. Mariae (Budapest, 1904.),
str. 20., gdje se to krivo stavlja u 1444. godinu.
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 203 204.; Batini, Djelovanje Fra
njevaca, 1. str. 104.
s) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 104. 105.
4) . . . nulliusque roboris vel momenti fore decerni . us, obtentu se
vigore, aliquas do i os, conventus et loca dicti Ordinis in partibus Dal
tiae de novo recipere, aut construere, seu fundare praesumat. Vadding
Annales Minorum, god. 1447.
5) Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae str, 93. lw ,

46

Stolice dobiju dozvolu, da se ujedine s bosanskom vikarijom.

Radi ovoga ujedinjenja bukne nova razmirica megju bosanskom
vikarijom i dalmatinskom redodravom, kojoj su Dubrovani pri
padali. Nu ovu sv. Jakov Marhijski, izaslan 1453. od franjeva
koga generala, svri tako, da je dubrovaki i dakski samostan
dosudio bosanskoj brai.1) Megjutim ni sa svretkom ove razmi
rice nije prestalo trvenje izmegju bosanske vikarije i dalmatinske
redodrave. Ova je i dalje ila za tim, da se poto po to do
epa bosanskih samostana u Dalmaciji, te je po svoj prilici u tu
svrhu poela i agitirati kod njih. Agitacije je bilo lasno provesti.
itava je bosanska vikarija, otkako je sv. Jakov Marhijski u njoj
reformu proveo, regulu u svemu na dlaku opsluivala. Od svih
redovnikih pravila najtee joj se je bilo boriti sa zavjetom si
romatva. Dok su se do skora njihova braa u Ugarskoj, te braa
u Dalmaciji od proevine mogla uzdravati, nijesu to mogla braa
u Bosni, stavljena veinom megju patarenima i raskolnicima.
S toga su ove do 1447. potpomagali i Ugri i Dalmatinci, a od
1447. jedini Dalmatinci. Kralj Stjepan Toma uvede u narod za
Franjevce porez; ali to oni, poto se je njihovoj reguli protivilo,
1453. odbiju.2) Budu je Dalmatincima bilo ve dojadilo bosansku
brau potpomagati, a dalmatinska ih je redodrava jedva ekala,
a moda i pozivala k sebi, to oni 1455. poiu u Kaliksta 111.,
da im se dozvoli ili se sjediniti s dalmatinskom redodravom,
ili osnovati novu. Promotriv Kalikst III. kolika bi odatle bila
teta, ne samo po bosansku vikariju, nego i po itavu katoliku
Crkvu, to 30. travnja 1455. odbije molbu Dalmatinaca.5) Megju
tim bosansku je brau i dalje trla jedna potekoe. Oni su pri
proenju, radi udaljenosti, poeli rabiti te u tu svrhu i drati
teretno blago. Pa poto su to smatrali protivno svojim pravilima,
da se i te grinje kutariu, obrate se Piju II. (1458. 1464.) za
dozvolu, da mogu pri dobavljanju vina, drva i'L , d. drati, konje,
volove i magarce, a ovaj im to vrlo rado dopusti.4)
*) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae, str. 21.
*) Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 103.
s) Fabianich, Storia dei Frati Minori, I., str. 202.; gdje se spominju i
samostani, koji su otcijepljenje traili. T i su b ili: u Krku, Krapanu, Pazmanu,
Uljani, Novom Gradu i sv. Marije de Palude kraj Spljeta.
4)
Kopija u redodravnome arhivu u Budimu, u sv. Historia Provin
ciae I. ; Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 108.

47

Nekako u isto vrijeme, kada je Pijo II. bosanskim Franjev

cima dozvolio drati teretno blago, nastane za bosansku vikariju
nova kriza i to takova, kakove do sada nije preivjela. Dok su
bo Osmanlije svaki as prijetili razorenjem i bosanskoga kra
ljevstva i katolike Crkve u Dalmaciji, ne samo radi ispremjeanih samostana, bukne nova prepirka izmegju bosanske vikarije
i dalmatinske redodrave1); nego i dubrovaka republika iz samih
politikih razloga naloi 1462. samostanima u Dubrovniku i Daksi,
da se nastoje sa samostanima: u Stonu, Slanom, Ombli i Konavlju
otcijepiti od bosanske vikarije.2) Ako i jesu novi zapletaji puno
raalostili sv. Stolicu ipak ova uvaujui velike zasluge bosanskih
Franjevaca i njihov poloaj, odlui jo 1461., te 1462. mirnim
nainom izgladiti nove razmirice izmegju Bosne i Dalmacije;3)
pa kada joj to nije nikako uspjelo, odredi 16. veljae 1463.: a)
d a se b o s a n s k a v i k a r i j a i d a l m a t i n s k a r e d o d r a v a
u j e d i n e u j e d n u r e d o v n i k u p o k r a j i n u ; b) da u j e
d i n j e n o m p o k r a j i n o m u p r a v l j a j e d a n T a l i j a n a c i to
k o ga g e n e r a l n i v i k a r r e d a o z n a i . 4) Dok je ova vijest
Bosnom i Dalmacijom kolala i dok su Dubrovani prema naputku
svoje republike i dalje snovali, kako da se od bosanske vikarije
emancipiraju, udare O s m a n l i j e na bosansko kralj evst vo,
te u njemu uz ostala zla ko li iz ratne to li iz vj er s ke
f a na t i no st i p o r u e kao to s a v r e m e n i pisac pie, i
38 p r e b i v a l i t a b os an sk ih F r a n j e v a c a . 5) Budu dekret
Pija II. nije bio jo proveden; bosanski su Franjevci tolika prebi
valita izgubili; a Dubrovani su jo upornije poeli snovati o
otcijepljenju od Bosne, to bosanska vikarija bez svake sumnje
svruje ovu epohu u najkritinijim asovima.
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 248. 249.
*) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 22.
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 248.-249. ,
*) Waddingus, Annales Minorum pod god. 1462; Fermendin, Chrocon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 22.
*) . . . et Turchus, secundum quod mihi retulerunt, 38 loca destruxit. Lemnens, B. Bernard. Aquilani Chronica Fratrum Minorum (Romae,
1902 ) str. 110.

c.
1.

VJEROVJESNITVO I SJEDINJENJE
CRKAVA.
Najstarija misija Franjevaca u okvijeru bosanske vikarije u
ope, a Bosne napose, jest propovijedanje Evangjelja i djelo
vanje oko sjedinjenja Crkava. Istina, mi ne moemo historikim
injenicama potkrijepili Farllatijevu tvrdnju, te poslije Farllatija
Rodeovu, da su Franjevci patarenima u Bosni jo 1221.sAkoncijem i s Dominikovcima navijetali Boju rije1)- Ali ipak ne
moemo se ni rastati s tim mnijenjem, da su se oni osobito iz
slavonske-dalmatinske redodrave, koja je ak za sv. Franje osno
vana-), jo prvih decenija franjevakoga reda zalijetali u Bosnu
i tu misije inili: propovijedajui, krstei i t. d.
Nu ako i nemamo historikih podataka o ranom djelovanju
Franjevaca na polju vjerovjesnitva i unije Crkava u Bosni;
imamo o spomenutome djelovanju u Bugarskoj, Ugarskoj i Sr
biji, koji su krajevi u srednjemu vijeku takogjer spadali na bo
sansku vikariju. U Bugarsku je jo Inocencij IV. 1245. poslao
nekoliko Franjevaca, da propovijedaju Boju rije i ire uniju
Crkava. Iste je ove vjerovjesnike Inocencije IV. preporuio Kalimanu u pismu, u kome gorko ali, da se je bugarska crkva radi
nepokornosti udaljila od Hristova namjesnika rimskoga Pape3).
Aleksandar IV. zanima se s Franjevcima poslujuim na polju vje*) Farllati, Illyrici sacri tom. I I I , str. 253.
J) Archivum Franciscanum, a. I. fasc. IV., str. 508.
3) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 32.

49

rovjesnitva i unije u Bugarskoj i Ugarskoj, te im 1258. daje

obilne povlastice, da mogu: obraene krstiti, izopene s Crk
vom po m irivati, a i krene i s Crkvom pomirene isp o
vijedati, pri ei vati za manje ih redove rediti i mise im
g o v o riti1).
Pri koncu XIII. stoljea. Franjevci mnogo veu djelatnost
razviju u Srbiji i istonoj Bosni. U Srbiji je do 1282. vladao
Stjepan Dragutin sin Stjepana Uroa i pobone Jelene. Njemu je,
bilo putem miraza, bilo putem rata uspjelo Srbiji pripojiti istoni
dio Bosne i Srijem. Godine 1282. odree se u prilog svoga brata
Uroa II. Milutina Rae i primorskih zemalja, a zadri si samo
Srijem, Mavu i Usoru. Oba su brata i Dragutin i Milutin bili
raskolnici; nu dijelom ponukani od majke Jelene, dobre katolikinje, a dijelom iz politike stupe sa sv. Stolicom u pregovore
glede sjedinjenja srpske crkve s rimskom Crkvom. U ovim su
pregovorima glavni posrednici izmegju sv. Stolice i srpskoga
kraljevskoga dvora bili jedini Franjevci: fra Marin i fra Ciprijan.
Po njima Nikola IV., neko redodravnik Franjevaca slavonske
redodrave, poalje 1288. u Srbiju dva pisma: jedno upravljeno
velemonomu muu Urou svjetlome slavonskome kralju4* i Stje
panu Milutinu svjetlome slavonskome kralju ;** a drugo ljubeznoj u Hristu keri Jeleni, slavonskoj kraljici. U prvom pismu
Papa Nikola IV. nuka brau da se otresu raskolnitva, i prihvate
zajednicu rimske Crkve; a u treemu potie im majku, da i sama
prema svojim silama pospijei e bi joj se sinovi obratili-). Prego
vori izmegja Nikole IV. i Srbije nijesu ostali bez uspjeha; jer
ako i je Uro II. Milutin i dalje ostao u raskolu, nije ostao Stje
pan Dragutin; nego se je sjedino s rimskom Crkvom, a rimska
mu je Crkva uinila milo za drago; primivi njega, majku mu
Jelenu, te itavo njegovo kraljevstvo pod zatitu sv. Petra3), to
je u srednjem vijeku puno znailo. S obraenjem Stjepana Dra
gutina Franjevci su u Srbiji, Bosni i Srijemu ve ubrali najljepe
vijence svoga djelovanja na polju unije.
*) Nedi, Monumenta privilegiorum, str. 19.21.
) Farllati, Ulyrici sacri, tom., str. IV. 54.-55.; Gjorgji, Hrvati, Srbi i
Dalmatinci (Trst, 1860.), str. 68.-69.
3)
VVaddingus, Annales Minorum pod god. 1291.;
tom. IV., str. 55.

50

Stjepan Dragutin nije samo do smrti ustrajao u katolitvu,

nego je nastojao i svoju dravu proistiti od krivovjerja, koje se
je bilo osobito u Bosni ukorjenilo. Dragutin se je i ovdje sluio
s Franjevcima, koje mu je Nikola IV. na njegovu molbu tamo
1291. spremio. Ovi Franjevci kao i 1298. od Bonifacija VIII., te
1325. od Ivana XXII. poslani, nijesu samo vodili inkviziciju, nego
su i rije Boju navijetali, te uniju Crkava promicali, to i Wadding1) i Farllati-) priznaju.
Dok su Franjevci u Bosni uz inkviziciju i rije Boju pro
povijedali, te uniju irili, u Srbiji zasja nova nada ujedinjenja
kralja Uroa II. Milutina, srpskih velikaa i ostaloga srpskoga
naroda s rimskom Crkvom. Ova je pojava Benedikta IX. puno
razveselila, te je 1303. srpskome kralju Urou II. estitao na tome
pokretu. Megjutim je Uro II. s unijom zatezao, te je istom 1307.
poslao Klementu V. svoje izaslanike: Marka Lukarica i Trifka
Mihajlova, po kojim je iskao od njega: ujedinjenje, posveenu
zastavu, da moe protiv krivovjernika i nevjernika ratovati, pro
povjednika, te za svoj dvor dva ili tri Franjevca kao savjetnika
i ispovjednika.*) I Klement V. obradovao se je ovome koraku,
te je kralju poslao gradakoga patrijarhu Egidija, Dominikovca
Lape i Franjevca Artanizija, da provedu u Srbiji uniju Crkava;
a fra Grgura Kotoranina i jo jednoga Franjevca, koga fra Gr
guru njegov starjeina dadne, na srpski dvor, da tu ostanu kao
kraljevi savjetnici i dvorski ispovjednici.4) Megjutim suprot ovo
like susretljivosti sv. Stolice i suprot svega djelovanja Franjevaca,
do unije nije dolo; jer Uro II. nije imao iste i prave odluke
za unijom, nego jedino politike interese, koji, kada su ga maili,
pokazao se je u pravoj svojoj boji ili kao to veli Ivan X X . :
pokazao se je javnim raskolnikom, neprijateljemi tiranompravih
krana.*)
Mnogo su veu djelatnost na polju vjerovjesnitva i unije
Franjevci u svojoj bosanskoj vikariji razvili iza dolaska Geralda
Odonisa u Bosnu. Geraldo bo je 1339. 1340. bosansku vikariju
ili osnovao ili osnovanu novim lanovima pojaao. Pridolih je
*) Annales Minorum, pod god. 1330.
*) Illyrici sacri tom. IV., str. 55.
3) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 42.
4) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 42.-43.
5) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I. 830.831.

Franjevaca prva i glavna zadaa bila propovijedati patarenima

sv. Evangjelje i iriti uniju, pa premda o uspjehu njihova djelo
vanja, izuzam stonske okolice,1) nemamo nikakovih podataka,
ipak ni najmanje ne sumnjamo, da je taj bio sjajan i velik. Oso
bito je velik uspjeh na polju vjerovjesnitva i unije postigao fra
P e r e g r i n S a k s o n a c . Njegovi uspjesi nijesu bili samo u
Bosni, nego i u istoj Ugarskoj poznati; jer bo ba ugarski Ijetopisac I v a n T u r a n s k i o n j e m u pi e, da je b i o mu
v r l o p o b o a n i u e v a n , te da j e u B o s n i m n o g e pa
t a r e n e o b r a t i o i p o k r s t i o . 2)
Dok su se Franjevci u Bosni pod zatitom Papa, ugarskoga
kralja i bosanskoga bana blagosoveno trudili oko obraanja pa
tarena i raskolnika, raskolnik se Duan Silni 1331. 1355. poboja
za opstanak svoga kraljevstva; pa s toga 1347. poalje u A v h
njon Marka, skadarskoga biskupa i zamoli sjedinje s rimskom
Crkvom. Kao obino, tako je i sada ova vijest sv. Stolicu u
velike razveselila. Poto je Srbija bila kustodija franjevake bo
sanske vikarije, te poto su se tu Franjevci i prije oko unije
trudili, to se nije bilo ni nadati, da e Klement VI. sjedinjenje
Srbije s rimskom Crkvom povjeriti kome drugome do opet Fra
njevcima. I uistinu sv. Stolica i sada u Srbiju spremi biskupa
fra Bartola. Megjutim do unije ni opet nije dolo.*) I Duan se
je kao i njegov predasnik Uro II. Milutin igrao samo politike.
Nu, to nije postignuto 1347., inilo se je, da e se postii 1351.
Te je godine Duan Silni imao jo veu potrebu od sv. Stolice.
Njemu je ne samo sa sjevera prijetio ugarski kralj Ljudevit Ve
liki, a sa zapada suparnik mu Stjepan Kotromani, nego i sa
istoka rapidno se irei Turci. To je, kao i nada, da e sina
oeniti kerju francuskoga kralja Ivana Dobroga, prinukalo po
nosnoga Duana, da je 1351. poslao opet u Avinjon svoje posla
nike: vrhovnoga sudca Boidara, namjesnika Nestegija i kotor
skoga plemia Damjana i zatraio u Inocencija VI. sjedinjenje
s rimskom Crkvom. Inocencij VI. nije se obazirao na prijanje
varke srpskih vladara, s toge i opet pogje Duanu u susret,
*)> fratres minores vicariae Bosnae commorantes in Puncta Stag n i.. . Dei gratia operante, populum illum converterunt et baptizarunt. . .
Fermendin, Acta Bosnae, str. 54.-55.
s) Rad jugoslavenske akad. VIII., str. 124. 125.
5) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 59.60.

52

poslavi mu s preporuenim pismom 21. prosinca 1351. Franjevca

fra Bartola i karmelitu Petra Tomu, paktenskoga biskupa. Ali
badava. Duan Silni mjesto da prihvati ponugjeno mu jedinstvo;
stupi otvoreno u tabor protivnika katolike Crkve i katolikoga
imena; katolike proglasi krivovjernicima, te ih iz drave progna.')
Godine 1355. umre Duan Silni, a naslijedi ga 1355. 1371.
Stjepan Uro IV., mjesto koga je do 1366. vladao Vukain. Poto
je Uro IV. bio slab vladar, na njegovu dravu navale nepri
jatelji sa svih strana, te ju suzivae. Uroevom se je slabou
okoristio i ugarski kralj Ljadevit Veliki. Poto je u Srbiji kato
lika Crkva jo od Uroa II. Milutina, te Duana Silnoga progo
njena, to on zamoli Inocencija VI., da moe proti Srbiji dii
kriarsku vojnu i tu opet uspostaviti prava i dostojanstvo kato
like Crkve. Inocencij VI. pozdravio je veselim srcem Ljudevitovu
namjeru; pohvalio njegovu revnost za katoliku Crkvu i dozvolio
mu, da slobodno povede spomenutu vojnu. Ovom dozvolom
ohrabren Ljudevit Veliki, provali u Srbiju i Bugarsku, te u njima
podigne i uvrsti ne samo svoju mo, nego prema elji Pape
Inocencija VI. i katoliku Crkvu. Njegovu su bo vojsku slijedili
osmerica Franj evaca, koje je prema Ljudevitovoj elji tamo
spremio bosanski vikar fra Zoltald Florentinac, te su propovije
dali sv. Evangjelje i pozivali na uniju; a njihove su rijei pa
dale u dobru zemlju; jerbo su za malo vr emen a o b r a t i l i
i to p o k r s t i l i , a to s k a t o l i k o m C r k v o m sj edi nil i
v i e t i s u a dua2). Kada su fra Ivan Reinski i fra Andrija
Peruzijski ovu vijest donijeli sv. ocu Inocenciju VI. u Avinjon, on
se je s jedne strane veselio tolikome uspjehu, a s druge se je
strane brinuo, kako e spomenute obraenike obezbijediti sa
sveenstvom. S toga dok ugarskome kralju Ljudevitu estita na
izvanrednu uspjehu u Srbiji, sjeveroistonoj Bosni i Bugarskoj,
kolokome nadbiskupu i anadskome biskupu povjerava, da nove
ovce provide s pastirima.
O divnome uspjehu bosanskih Franjevaca na istoku ugarski
kralj i bosanski vikar obavijeste i franjevakoga generala fra Marka
Viterbskoga, molei ga za jo nove apostole Hristove nauke i
*) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 60.61.
s) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str 9.; Farl
lati, Illirici sacri tom. IV., str. 62.

53

evangjeoske prosvjete. Franjevaki je general bio sav razdragan

nad tolikim uspjehom svoje brae bosanskih Franjevaca, te
poto se je primicala Porciunkula, na ije su protenite Franjevci
hrlili sa svih strana u Asiz, pisa redodravniku serafinske asike
redodrave: kako su kroz 50 dana osmerica bosanskih
Fr anj evaca obratili i pokrstili preko dvijesta tisua lju d i;1)
kako sa svojim narodom hrpimice n akr en je grnu: ne
vjerni knezovi, mladii i djevojke, starci s mladei;'" te
kako se kr i vo vj er ni ci takogjer i raskolnici . . . povraaju
u jedinstvo sv. rimske Crkve" rijeju, kako je etva velika,
a poslenika malo. S toga mu nalae, da to pismo proita svoj
brai dolazeoj na sveti oprost", ne bi li se sa svom pripravnou odvaili", k njemu doli, blagoslov primili i u spomenute
krajeve u misije krenuli.2) Ova poslanica franjevakoga generala
kao i gore spomenute poslanice Inocencija VI. pokazuju nam
uprav apostolsku revnost Franjevaca na polju vjerovjesnitva, te
uspjehe takove, koje su postizivali samo oni muevi, koji su bili
nadahnuti svetim Duhom.
Iza ovoga poziva franjevakoga generala u misije u Bosnu
Franjevci su zagrijani za slavu Boju sa svih strana pohrlili u
bosansku vikariju, vodei neki sa sobom i po vie drugova.
Megju poljednjim se je osobito istakao fra Deodat de Rusticis, koji je sa sobom u Bosnu doveo nita manje, nego li 13
Franjevaca;3) to je u ona vremena, kada je bosanski vikar obino
po 60 redovnika imao, bilo od zamane koristi. Korist je tim vea
bila, to su u misije u Bosnu dolazili veinom muevi takovi,
koji su bili edni Boje slave i muenikoga vijenca, te su tako
i rijeju i dobrim primjerom propovijedali. Uzorci su takovih pro
povjednika: bi. Nikola Taveli, ve spomenuti bi. Deodat de Rusticis, pa kanje bosanski vikar sv. Jakov Marhijski.
Taveli se je rodio u ibeniku od vrlo ugledne obitelji.
Stupivi u franjevaki red u dalmatinskoj redodravi, zaeli u
misije. Poto je Grgur IX. jo 1372. pod prijetnjom izopenja
*) Ad petitionem christianissimi ac devotissimi regis Hungariae Vicarius meus Bosnae . . . octo Fratres nostri ordinis sibi subditos destinavit,
qui infra quinquaginta, dies ultra ducenta millia hominum baptizarunt.
Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 43.
*) Nedi, Monumenta privilegiorom Bosnae Argentinae, str. 43.-44.
*) Farllati lllyrici sacri tom IV., str. 64.

54

zabranio svima redodravnicima, kustodima i gvardijanima svoje

lanove ma bili ovi i lajci smetati ii u Bosnu u misije,1)
to se i on poslui ovim pravom i 1379. dogje u Bosnu, gdje je
punih 12 godina propovijedao. Budu je starjeinstvo prvih Fra
njevaca u Bosni strogo bdjelo, da se i propovijeda Boja rije
i ne izazovu patareni i raskolnici, Taveli u Bosni ne postie
muenikoga vijenca. S toga se zaputi u Palestinu, gdje takogjer
propovijedae i bijae 1391. muenikim vijencem okrunjen. Budu
se je od svoje smrti pa sve do Lava XIII. od naroda kao blaen
tovao, Lav XIII. to tovanje odobri.2) Putem se je bi. Tavelia
poveo i fra Deodat, te je i on poslije djelovanja u Bosni na
polju vjerovjesnitva i unije, otiao u Palestinu i tu svoje djelo
vanje krvlju nakvasio.3) U franjevakom se redu i on asti kao
blaeni.
Nu megju svim vjerovjesnicima bosanske vikarije iza fra
Peregrina Saksonca najuplivniji je bio sv. Jakov Marhijski. Nje-

T ije lo vik ara bos. Franjevaca sv. Ja k o v a M arhijskoga u Napulju.

govo je djelovanje, njegov ivot, te istu njegovu osobu ne samo

narod, nego donekle i povjest zavila u mite, koji opet pokazuju,
kako si je on svojom svetou i svojim govorima znao stei
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 38.-39.
s) Breviarium Romano-Seraph. (Romae-Tornaci, a 1901.); Fabianich,
Storia dei Frati minori, 1. str. 140.
3)
Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 64.; Fermendin, Acta Bosnae,
str. 50.51.

55

popularitet. Povjest ga predstavlja kao odvana i za pravo udesna

ovjeka. Bosanska kraljica, ena Tvrtka II. Tvrtkovia napravi mu,
kao to tvrdi Wadding, De Gubernatis, Greiderer, De Civezza i
Fabiani, pred Bobovcem zasjede, nu on ih, odvano stupivi
pred zlikovce, prestraiv ih i zasramiv, sretno izbjegne.1) Narod
i danas u Sutjesci pokazuje izvor sv. Jakova; u Deevicama
pilju, gdje je on stanovao i kri, gdje se je on Bogu molio; a
u Tiini kod Samca endrag, gdje je on za propovijedi i molitve
krekeue abe tako prokleo, da tu ni danas ne krekeu, a im
se veli na drugu stranu ceste premjeste, krekeu. I u Fojnici je do skora bio brijest, za koga je narod drao, da je iz
rastao iz palice sv. Jakova Marhijskoga.
Ovakovi su sveti muevi kao: bi. Nikola Taveli, bi. Deo
dat, sv. Jakov Marhijski svojim ivotom i svojim uevnim i va
trenim propovijedima mnoge krivovjernike obratili i pokrstili, a
raskolnike s katolikom Crkvom pomirili. aliti je samo, da zub
vremena svih franjevakih uspjeha na polju vjerovjesnitva i unije
u bosanskoj vikariji nije potedio, nego ih unitio. Ali i sauvani
nam podatci potvrgjuju, da su nae tvrdnje na dobrim podlo
gama osnovane. Takovi su podatci: pismo Pape Bonifacija IX.
i Martina V. te papina delegata Tome, hvarskoga biskupa.
Bonifacij IX., kada su neki Franjevci za velikoga zapadnoga
raskola, poeli napuati bosansku vikariju, izda 1402, dekret, u
kojem Franjevcima zakonito u bosansku vikariju primljenim strogo
zabranjuje iz spomenute vikarije bez vikareve dozvole bjeati.
Motiv ovoj zabrani nije bio drugi, nego taj, to mu je bosanski
vikar j av i o , da narod u Bosni h rp im ice leti u kril o sv.
katolike Crkve, tako, da se je za kratko vrijeme 50.000
ljudi na katolitvo obrati lo; pa bi bi l a teta koli o br a
anje, to li obraene n apustiti.2) I Martin V. svjedoi, da su
bosanski Franjevci u vjerovjesnitvu i djelovanju na uniji plodo
nosni. On bo na molbu Dubrovana, koji su od Sandalja Hra1) Batini, Djelovanje Franjevaca, l. str. 89.90.; P. G. Rocco a
Napoli, Compendio della vita di s. Giacomo della Marca (Napoli, 1909.)
str. 40.42.
2) . . . per solicitas et continuas Fratrum dicti Ordinis in eadem Vicaria existentium praedicationes et inductiones quinquaginta millia personarum infidclium . . . conversa fore noscuntur." Nedi, Monumenta privi
legiorum Provinciae Bosnae Argentinae, str. 57.-58.

56

nia i Petra Pavlovia 1419. kupili Konavlje, zabrani korulanskome biskupu od Konavljana iskati desetinu, je r su ih s koro,
ne on, nego b o s a n s k i F r a n j e v c i o b r a t i l i . 1) A Toma hvar
ski biskup sv. Ivanu Kapistranskome 1451. megju inim pie, da
na samu pojavu F r anj eva ca k r iv o v j e r s t v a nestaje.2) Ovo
su zaista krasna svjedoanstva o djelovanju bosanskih Franjevaca
na polju vjerovjesnitva i unije Crkava, koga su oni 1431. i u
Erdelj prenijeli, a 1442, u Moldavsku,*) i to tim krasni ja i vjero
dostojnija, to ne potjeu od njih samih, nego od drugih mu
eva.
Najljepi cvijet franjevakoga djelovanja na polju vjero
vjesnitva i unije, bit e bez sumnje, obraenje pretpoljednjega
bosanskoga kralja Stjepana Tomaa 1444. 1461. Toma je
bio nezakonit sin Stjepana Ostoje. Kada je 1444. umro Tvrtko II.
Tvrtkovi, bosansko plemstvo, mimoiav Radivoja brata Tvrtka II.,
koji je urovao s Osmanlijama, pretedentu Hermanu celjskome
i zagorskome vojvodi suprotstave domaega sina, Stjepana To
maa,4) koji se do sada nije ni u em isticao. Kada je Toma
postao bosanskim kraljem, u Humu je hvarski biskup Toma od
patarenstva obraao Stjepana Vukia i njegove podanike. Odatle
je saao u Bosnu i nakon mnogih pregovora obratio i pokrstio
bosanskoga kralja Stjepana Tomaa.5) Ako se ovaj sveani in
obraenje i pokrenje Stjepana Tomaa i pripisuje hvarskome
biskupu Tomi, mi ipak drimo, da su u ovome inu najvie
sudjelovali Franjevci. Oni su kralja na krenje pripravili, hvars
koga biskupa na njegovu sklonost katolicima upozorili i u Bosnu
pozvali. Kraljevo se je obraenje prepisalo hvarskome biskupu,
jer je on djelo dovrio i jer je u djelu bio najodliniji inbenik.
Slino se i danas pobjede prepisuju vojskovogjama, a ne vojni
cima, bez kojih vojskovogja ne bi nikada lovore postigao.
Nu, dok su Franjevcima na polju vjerovjesnitva rue naj
bolje cvale, uza svu njihovu opreznost i razboritost, popie neko
liko vrlo gorkih aa, koje im pruie neprijatelji katolike Crkve
i katolikoga imena u Bugarskoj, Bosni i Srbiji.
9
9
9
9
9

Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, II. str. 581.585.

Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 71.
Fermendin, Acta Bosnae, str. 136., 179. 180.
Klai, Poviest Bosne, str. 284.
Theiner, Vet. Monumenta Slavor. Merid., I., str. 396.

U Bugarskoj odmah iza odlaska ugarskoga kralja Ljudevita

Velikoga, 1369. navali na Vidin, u kome se je smjestilo 10 Fra
njevaca, rumunjski vojvoda Vlajko i osvoji ga. Raskolnome je
sveenstvu i kalugjerstvu sada bila prva briga odstraniti iz Vidina
Franjevce, koji su ih u raspravama pobjegjivali. S toga provale
u njihovu crkvu i od onih 10 Franjevaca, koje tu zateku 5 pogube
i to, kako gjengjeki Ijetopisac hoe: fra Antu Saksonca, vatrena
govornika, fra Juru Trogiranina, tumaa i vjernoga revnika za
pravu vjeru, fra Nikolu Ugra, koji kroz 16 godina nije na dan
nego samo jedno jeo i to samo kruha s vodom, i koji je oko
tijela nosio lance, te fra Tomu Fulgjinjanina, lajka'), ili kako sv.
Jakov Marhijski pripovijeda: fra Andriju Ugarskoga, fra Juru
Zadranina, fra Nikolu Marhijskoga, fra Benedikta de Regno i fra
Tomu Fulgjinca.8) Od ovih jednoga odmah ubiju, a druga etiri
dovedu pred Vlajka, koji im nita ne uini. Nu neprijatelji ih
sada odvedu na obalu Dunava i pogube, a tjelesa im, povrh
kojih se je, kao to pripovijedaju Ijetopisci, ugledala velika svjetlost
i uo melodini pjev djece, bace u Dunav. Megjutim Dunav nabujav, njihova tjelesa izbaci,3) a katolici ih pokopaju.
U Bosni pak oko 1450. navale takogjer na franjevaki sa
mostan u Visokome, te ga porue, ili, kako drugi hoe, ognjem
spale, a petoricu Franjevaca pogube.4) Franjevako muenikoslovlje ove ubraja megju asne, a narod je pripovijedao, da se
je povrh njihovih grobova vigjala obno svjetlost.
Najpunije su ae pelina polovicom XV. stoljea bosanski
Franjevci ispijali u Srbiji, gdje je mrnja na katoliku Crkvu na
punila i seoske potleuice i kalugjerske samostane i popovske
kue, te patrijarke i vladarske dvore. ovjek se zgraa, kada
ita, to 1455. sv. Ivan Kapistran, na temelju izvjea bosanskih
Franjevaca 1455., pie Kalikstu 111. Raskolnici su tada u Srbiji
ne samo vjerovali i drali, da je njihov patrijarha papa, da su
katolici odmetnici, da je medvjed u Faraonovoj vojsci postao od
ovjeka; nego su i katolike obrede, osobito noenje priesti
bolesnicima, katolike svetkovine i njihova prava ismjehavali i
9 Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 11.
2) Archivum Franciscanum historicum, 1911. fasc. II., str. 312.
3) Fermendin, Chonicon observantis Provinciae Bosnae Argentinae,
str. 10. 12.
9 Greiderer, Germania Franciscain, str. 201.

58

prezirali; subotom ih silili da prodaju meso, a srijedom to sme

tali; silili ih, da mrse svoje posne dane i t. d. I to je jo naj
gore smetali bi patarenima prelaz na katoliku vjeru; katolike bi
silom vukli na raskolnitvo, te ih ponovno kravali, a koji bi
se opirali, liavali bi ih imanja. Na krenju bi, od onoga, koji
se krsti, traili, da se odree latinske Crkve, subotnjega posta i
Petra Gvinjana, a na ispovijedi bi za ubijenu maku naregjivali
post od 70 petaka, za ubijena psa 36, a za katolika samo 12.1)
Najizabraniji predmet gnjeva srpskih raskolnika bili su bosanski
Franjevci, bedemi katolitva. S toga 1454. navale na njih, te fra
Juru Aramia i nekoga fra Andriju pogube, a ostale pobaaju u
tamnice. Poljednji je in isisao iz bosanskih Franjevaca svu
ustrpljivost. S toga odlue otresti prah sa svojih nogu i za uvijeke
ostaviti Srbiju. Megjutim ih franjevaki general fra Marko Fantucci,
ustavi do kapitula, koji se je jo iste godine u Bolonji obdravao.2)
Na kapitulu iznemoglu u Srbiji brau fra Marko po svoj prilici
zamijeni, kao to je i obeao, s ilijim borcima.
I tako su se Franjevci kroz itavu ovu epohu irom itave
prostrane bosanske vikarije isticali na polju vjerovjesnitva i
unije. Idui, ili su i plakali, bacajui sjeme svoje" sjeme
Hristova Evangjelja i ljubavi, prave vjere i jedinstva. Pa ako i
nijesu u ovoj epohi u svojoj vikariji sve obratili i sve ujedinili,
jesu ne samo bujicu patarenstva i raskolnitva zaustavili, nego i
Hristovo stado puno poveali.
) Fermendin, Acta Bosnae, str. 224. 22G.
2)
Generala Fantuccia pismo: Preljubeznoj brai stanujuoj u Rakoj"
datirano je u Bolonji, 25. oujka 1454. Vidi ga prevedena u Batinia, Dje
lovanje Franjevaca, I. str. 113.114.

DUHOVNA PASTVA.
Kada je sv. Franjo Asiki 1209. ili 1210. osnovao svoj red,
tada je po evoluciji1) katolike Crkve, u koliko se ova evolvirati
moe, sva duhovna pastva bila u rukama upnika, koji su bili
ili prosti svjetovni sveenici ili kaptoli ili, vrlo rijetko, benedik
tinski samostani; a ovi su ju po odobrenju i pod nazorom bis
kupa vrili. S toga sv. Franjo nije ni mislio njihovih prava kr
njiti, nego ih samo pomoi. N j i m a smo u pomo pozvani
ee je govorio , da ono u njima popunimo, to oni
ne mogu p ru iti."2) Nu tijekom vremena na mnogim mjestima,
a osobito u Bosni, pomu Franjevci i duhovnu pastvu voditi:
vjernike u vjeri poduavati, sakramente im dijeliti i duhovno ih
rukovoditi. Na ovaj je korak Franjevce donekle i sama narav
prisilila. U katolikoj se Crkvi krenje smatra i dri preporogjenjem icaXtyysveata na novi, duhovni ivot. A ba narav
trai, da roditelji dakle i preporoditelji poduaju, hrane i ru
kovode svoju djecu oni tjelesno, a ovi duevno.
Uz ovaj, u Bosni su i drugi mnogo jai razlozi Franjevce
primorali, da se prihvate i duhovne pastve. Na vatrene propo1)
Za prva 3 stoljea duhovnu je pastvu vodio biskup u svojoj stol
noj crkvi. Kanje su i po selima dignute crkve, te su u njima sveenici,
koje bi svetkovinama biskupi izaslali, govorili mise; nu sakramenti su se
i dalje samo u stolnoj crkvi dijelili. U V. i VI. stoljeu, te se crkve pomu
ili pretvarati u upske crkve, gje su se poeli stavljati stalni upnici, ili se
prikapati samostanima i kaptolima. Sravni dr. Aichner, Compend. juri
ecclesiastici, ed. X. (Brixinae. 1905 ), str. 439.440.
*) Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale historiae ord. Fratrum Minorum,
str. 209.

60

vijedi Franjevaca maleno je Hristovo stado iz dana u dan raslo;

sveenstva bilo je tako inalo, da jo 1347. Stjepan Kotromani,
bosanski ban sv. Stolicu moli, da bosanskome vikaru dozvoli u
Bosnu i redovno i svjetovno sveenstvo dozivati1) ; a Grgur XI.
1373. bosanskim Franjevcima dopua, da ih pri kravanju i
sami raskolniki popovi mogu potpomagati.2) Uz to i to je bilo
u Bosni sveenstva, ini se, da ih je bilo malo, koji su bili so
zemlje i svjetlo svijeta. Jo 1232. papin poslanik Jakov Prenestinski nalazi u Bosni i istoga bosanskoga biskupa, kao ovjeka
nepismena, kao javnoga branitelja krivovjernika, koji nije znao
ni krstiti, te je zanemariv svoje dunosti, stanovao u jednome
zaselku.5) Da ni nii kler nije bio na viemu stupnju naobrazbe
i morala, vidi se i iz pisma, to ga je Eugenij IV. 1446. upravio
bosanskome vikaru. Eugenij IV. pie: kako je uo, da su neki
upnici, te drugi crkveni dostojanstvenici dotle dotjerali, da prilonice javno dre, njih aste, te ue, da je tjelesno openje
i megju neoenjenima dopueno.4) Sve je to prinukalo s jedne
strane Franjevce bosanske vikarije, da su poeli rano preuzimati
) Fermendin, Acta Bosnae, str. 28.
5)
Ad primum articulum, in quo queritur: cum fratres non sufficiunt
pro baptismo tante multitudinis et tam late patrie, queritur: si debent sustinere, quod bapizent sacerdotes de terris illis, volenfes sequi nostram formam licet propter lunim, cum tamen non sint veri sacerdotes sed rustici
vel scismatici, instituti per consuetudinem patrie, videlicet ordinati non canonice? Respondemus . . . dictos fratres liite posse permittere prelibatos
sacerdotes seu rusticos in forma ecclesiae baptigare, lucri causa non obstante, dummodo nullum factuni interveniat perversae voluntatis . . .M Thei
ner, Monumenta Slavor. Merid. II., str. 327.
3)
Idem enim . . . litteralis expers scientiae, ac haereticorum publicus
defensator, per quemdani manifestum haereticum simoniae vitio mediante
se in episeopum procuravit assumi . . . ac ecclesiasticis officiis alienus . . .
baptizini formae penitus . . . ignarus . . . sicut assbritur cum haereticis in
quadam villa moretur . . . Dr. Hodinka, Tanulmariyok a Bosnyak Djakovari puspdksg tdrtenetebdl, (Budapest, 1898.), str. 98.
A) Cum auteni, sicut ad audientiam nostram plurimorum fide dignorum relatione pervenit, in aliquibus ex regnis, seu partibus antedictis, nonulli Presbyteri, aut etiam parochialium ecclesiarum rectores, vel alia beneficia ecclesiastica, et jam dignitates personatus, adminitrationes, seu officia
obtinentes, atiaeque personae ecclesiasticae, pudicitiae laxatis habenis, ac
vitam ducentes plurimum dissolutam honorare et . . . actum carnalem ctiani
inter non legitime conjugatos peccatum non esse publice assererc et praedicare non verentur. Farllati, Illirici sacri tom. IV., str. 70.

61

u ruke i duhovnu pastvu, te ju samo u nudi preputali drugima);

a s druge strane sv. Stolicu, da im je pri tome ila na ruku i
dijelila im u tu svrhu obilne povlastice.
Prvi je bio Papa, koji je Franjevcima misijonarima u Bu
garskoj, Ugarskoj i drugdje dopustio obilne povlastice, tiue se
duhovne pastve, Aleksandar IV. On im je 1258. dozvolio, da
mogu: i s izopenim opiti, nekrene krstiti, nesjedinjene s Crkvom sjedinjivati, rediti ih u manje redove, iz
opene odrjei vati i ako su s veeni c i dispenzavati ih,
da mogu svoje sveenike dunosti vriti; di spenzavati
one, koji su se izvan vremena ili ne dravi se reda u
regjenju, redili; vjerne is p o v ije d a ti; iregularne disp en
zavati od iregulariteta, od kojih dispenzavaju apostolski
po slani ci ; praviti nove crkve, a stare rekonci li rati , koje
budu profanirane; provigjati nove cr kve s upnicim a;
dopuati obraenim , da mogu p rid rati ene, koje su u
poganstvu ili raskol ni tvu doveli, a nijesu im ali na r a v
nih zaprijeka; enidbena p i t a n j a , k o j a s p a d a j u na
S t o l i c u r j ea vat i , s vag dj e, gdje budu s t a n o v a l i : m
g o v o r i t i i s a k r a m e n t e i o p r o s t e d i j e l i t i ; zav
prom j enji vati; r e d o v e od k a t o l i k i h p a t r i j a r h a ,
b i s k u p a i b i s k u p a p r i m a t i i c r k v e n a ruha, g d j e n
b i s k u p a p r e m a p o t r e b i bl agos. i v a t i . 2) Papa je I
XXII. ove povlastice s malom promjenom 1321. izriito za
sanske Franjevce potvrdio. Promjena, koju je Ivan XXII. spo
menutim povlasticama uinio, jest, da ne vre ona, koja se od
nose na biskupska prava i dunosti. Ovu je preinaku Ivan XXII.
zato uinio, jerbo je znao, da bosanska biskupija nije ispranjena,
nego skoro popunjena s biskupom Petrom, ija prava nije htio,
da bez potrebe suzuje. Nu suene je povlastice Ivan XXII. bosan
skim Franjevcima s drugim nadoknadio, koje se takogjer odnose
na duhovnu pastvu, a te su : da mogu, ko li njihovi ispovjednici
to li ispovjegjeni, primiti iste oproste, to su namijenjeni putu
juim u sv. Zemlju; da mogu svi oni, koji radi pobonosti ili
davanja milostinje pohode njihove crkve primiti oproste od 100
dana; te da mogu suprot zabrane Bonifacija VIII. po svim gra
s) Kao u Bugarskoj, god. 1367. Farllati, Illyrici sacri toni. IV., str. 62.
*) Nedi, Monumenta privilegiorum Provinciae Bosnae Argentinae,
str. 19.21.

62

dovima i drugim mjestima primati, promjenjivati i zamjenjivati

stanove.1)
Ove povlastice Aleksandra IV. i Ivana XXII. , jesu temelji,
na kojima poivaju prava bosanskih Franjevaca i Franjevaca od
bosanske vikarije odnosno redodrave otcijepljenih obzirom
na duhovnu pastvu uope, a upe napose. Svi su ovi na temelju
spomenutih povlastica i povlastica u pojedinim opet izvanrednijim
sluajevima posebno dobivenim: gradili crkve, samostane i kue,
koje, kao to lijepo veli dr. Ivan Markovi nijesu bile samo stje
cita za cenobitini ivot, nego sredita njihova rada na polju
duhovne pastve2) na polju trostruke vlasti: proroke, svee
nike i kraljevske, koju je sam Isus Hrist vrio.
U drugoj polovici XIV. stoljea Franjevci su u Bosni bili
glavni kler ili kao to Grgur XI. 1373. veli; B o s n a je sa
s v o j i m g r a n i c a m a i l i z e m l j a m a i g r a d o v i ma u k l j u
ivo, gdje stan u ju n e v j e r n ic i i rasko ln ici, p o v je
r e n a f r a t a r s k o j u p r a v i . " 3) U isto su vrijeme oni u vjerovjesnikom poslu i u poslu duhovne pastve s jedne strane u
Bosni zalazili u najzabitnije krajeve, a s druge poeli prelaziti
bosanske granice. I dok su na prvoj strani nalazili u vjeri i civizaciji najzaputenije narode vlake pastire; na drugoj ovariu
prema Ugarskoj i Hrvatskoj na krajeve, istina pod kranskim
vladarima, ali krivovjerjem i raskolnitvom zaraene, te upama
tako slabo provigjene, da su vjernici po dva i tri dana bili uda
ljeni od svoga upnika. Za kratko su vrijeme bosanski Franjevci
i prve i druge krajeve s dozvolom Pape Grgura XI. okupirali.
U spomenutim s Bosnom granieim mjestima osobito u mjestu
zvanu Blaes" (Gla?) Grgur X. 1373. dopustiti im, da mogu
slobodno vrit duhovnu pastvu, i da ih pri tom pogranini sve
enici ne smiju uznemirivati, sve dotle, dok se ta mjesta ne prol)
Philadelphus Jelene, Jura specialia Provinciae Bosnensium et custodiae Hercegoviensium Franciscanorum (Djakovae, 1883.), str. 14.16.
*) Frattanto per continuare con miglior successo 1* opera dell'
apostolato e conquistare quel terreno che a palmo lor veniva conteso
dali eresia, era indinspensabile di fabricare senza indugio chiese e conventi: ne tanto perche questi e quelle fossero rifugi e case de vita cenobitica quanto centri di azione e, se lice cosi dire, munizioni necessarie a
spingersi sempre avanti sopra quel vastissimo campo di battaglia." Dr. Mar
kovi, Le parrochie Francescane in Dalmazia (ara, 1885.), str. 7.
3) Theiner, Monumenta Slavor. Merid. II., str. 328.

63

vide sa kanonikim upnicima.1) Motiv ovoj dozvoli izrazuje sam

Papa, a taj je, da spomenute katolike providi sa sredstvima
spasenja. A da se je ba duhovna pastva u tim krajevima po
vjerila bosanskim Franjevcima uz ostale su razloge najuvaeniji
ovi: jer su se i ti krajevi nalazili u okrugu bosanske vikarije i
jer je ve Franjevcima u Bosni duhovna pastva na neogranieno
vrijeme povjerena.2) Na slian je nain Grgur XI. providio i
vlake pastire sa sveenstvom. On je jo 1372. ili, kako Farllati
hoe, 1373. dopustio bosanskom vikaru, da u krajevima Bosne,
Vlake i Ugarske, gdje se spomenuti Vlasi nalaze, slobodno po
digne crkve, stanove groblja i ostala im nuna i da spomenute
narode u vjeri kultivira i duhovno pase.3) Tri godine iza toga
unigju bosanski Franjevci i u peuvsku, kaloku i anadsku
biskupiju u Ugarskoj, te i tu megju hrvatskim ivljem, koga
ugarsko sveenstvo nije razumjevalo, preuzmu duhovnu pastvu.4)
Nu dok su se razmicale granice duhovne pastve bosanskih
Franjevaca, nije nipoto u njima manjkala ona stara revnost vo
diti to bolje duhovnu pastvu, koju su imali, kada su jo u
Bosnu dolazili. To se najbolje vidi iz ona 23. pitanja, to su ih
bosanski Franjevci kao dvojbe pokupljene po polju duhovne
pastve sv. Stolici 1372. na rijeenje spremili. Iz ovih nam se
pitanja otvara iroki vidik ne samo na onodobno kulturno stanje
*) Nos tali um animarum saluti providere cupientes remediis oportunis, vobis, et singulis vestrum in praedicto Blaes, et aliis Iocis hujusmodi, usque ad partes fidelium, in quibus, distinctae parochiae et catholici
rectores curam animarum habentes consistunt, donec in eisdem locis fuerint
canonice disjunctae parochiae et rectores ecclesiarum parochialium insti
tuti, utendi omnibus facultatibus et privilegiis, vobis in terris schismaticorum, haereticorum et aliorum infidelium a memorata Sede concessis, plenani concedimus . . . facultatem. Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 63.
2) . . . quod cum Bosna cum suis metis . . . ubi infideles et schismatici habitant, sit Fratrum comissa regimini, dicimus dictos Fratres liite posse
suplcre defectum sacerdotum absentium in administratione Sacramentorum . . . Theiner, Vet. Monumenta Slavor. Merid. II., str. 328.
3) Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 63.
4) ,,A. 1376. ingressi sunt Hungariam Patres Provinciae Bosnensis et
in Dioec. Quinque-Ecclesiensi, Colocensi, Csanadiensi locum fixerunt ea de
causa, ut populum de Bosnia huc transeuntem, ac se sub tutelam Ludovici
R. recipientem, verbo salutis pascerent; parochi enim Hungariae linguam
eorum non intelligentes, eis subvenire nequiverant . Schematismus Provin
ciae s. Mariae (Budapest, 1904.), str. 18.

64

u Bosni i na crkvenu stegu kod katolika, nego na pose na sa

vjesno vrenje duhovne pastve u Bosni sa strane Franjevaca bo
sanske vikarije.
Franjevcima je, polag onih pitanja, bilo ao, da nijesu mo
gli svagdje dopirati, te sve osobno krstiti. Mnoge su i od grkoistonih sveenika i od lajka obraali, nu, poto su drali, da je
grkoistona crkva odbacila prave obrede, a s njima i formu regjenja, sumnjali su, da li takove treba ponovno rediti i krizmati,
te da li treba ponovno, a pogodbeno rediti one, koji se kao
sveenici pogodbeno krste. Puno je bilo grkoistonjaka, koji ni
jesu ni znali za raskol. Ovi su samo vjerovali, da su kreni, u
Hrista i temelje vjere. Budu je ove duhovno paslo raskolno
sveenstvo, a oni i kada bi htjeli nijesu mogli odoljeti, da i njih
duhovno pasu, to su bili u sumnji, da li se taki mogu spasiti.
Uz to, budu je kod patarena bio obiaj eniti se pod pogod
bom: ako mi bu d e vj er na" , to su se enidbe tako razrje
avale, da bi od 103 enidaba jedva jedna ostala nerazrijeena.
Polo Franjevci nijesu bili na istu, da li takova enidba valja,
imali su u duhovnoj pastvi puno neprilika. Znali su, da imaju
vlast i drugu enidbu blagosivati, te druge povlastice poput apo
stolskih delegata, ali nijesu znali, koju formulu pri drugome bla
goslovu, da upotrebe, te da li mogu dopustiti, da se i u zabra
njeno vrijeme sklapaju enidbe. U Bosni je bilo puno Nijemaca
i Talijana, koji su drali prilonice, te su dvojili, da li ih mogu
i crkvenim kaznama prisiliti, da prilonice otpuste. Na granicama
Bosne bilo je mjesta, kao to smd ve vidjeli, gdje nije bilo
upnika ni upa, a bilo katolika, s toga su sumnjali, da li smiju
i tu vriti duhovnu pastvu i da li ih mogu smetati sveenici od
okolinih biskupa i upnika izasiani. U Bosnu su dolazili novi
Franjevci, a sumnjali su, da li se i oni mogu sluiti povlasticama,
kojima su Pape dosadanje bosanske Frapjevce'obasuli.1) Mnogi
su se na katoliku vjeru obraali, ali nijesu htjeli katoliki e
nidbu sklapati. Bilo je sluajeva, da je jedna stranka htjela ka
toliki enidbu sklopiti, ali nije htjela druga. S toga su Franjevci
sumnjali, da li u prvome sluaju smiju takove i krstiti i ispo
vijedati, a u drugome samo ispovijedati. Nadalje su dvojili, da
li mogu i pred raskolnikiin pristaama misu govoriti; da li
>) Rijeenje ove dvojbe fali.

65

moraju, koji pridrane grijehe poine, ii na ispovijed biskupu;

da li je slobodno sveenika, koji u prilenitvu ivi sliati misu;
da li je amen" u formuli krenja bitni dio; da li smiju svje
tovnjaci raspravljati o vjeri s krivovjernicima i nevjernicima; da
li se moraju prije krenja rastavljeni, te poslije s katolikom
strankom oenjeni, iza krenja drati prvoga ili drugoga braka;
da li mogu obraene prije ispovijedi krstiti i ispovijedati i one
krivovjernike, koji nee javnu pokoru, da prime za javno krivo
vjerje ma ovo i ne bilo od srca. Sve je ove dvojbe Grgur
XI. 1372. primio, te ih 1373. predao korisepitenskome biskupu
i drugim uenjacima, da ih rijee, a ovi ih, uzami u obzir teki
poloaj bosanskih Franjevaca i katolike Crkve u bosanskoj vi
kariji, sa svemoguom snoljivou rijee. Po njihovome mnijenju,
koga je Grgur XI. odobrio, bosanski su Franjevci mogli dopus
titi i raskolnom sveenstvu, da krsti, ma bilo to i za plau, samo
neka dre formulu katolike Crkve; regjenja su i krizmanja u
grkoistonoj crkvi valjana, nu, koji se pogodbeno ponovno krste,
treba ih pogodbeno ponovno i rediti. Raskolnici mogu se spa
siti, ako ne znaju za raskol, a vjeruju u lanke vjere, ali, ako
ovi, u openju s raskolnicima smrtno grijee proti biti vjere, ili
kojoj zapovijedi, onda se moraju od njih rastaviti. enidbe su
patarenske nevaljane, a Franjevci mogu krjepou povlastica bla
gosivati i drugu enidbu istom formulom, kojom se i prva blagosivlje, te dozvoljavati enidbu i u zabranjeno vrijeme. Mogu
prilenike prisiliti i crkvenim kaznama, da se rastave; duhovnu
pastvu vriti i po granicama Bosne, gdje nema upa, te ih u
tome od biskupa i upnika izasiani sveenici ne smiju smetati.
Koji se nijesu htjeli strogo po katolikome zakonu eniti niti su
se mogli krstiti, ni odrijeiti. Mise mogu krepou povlastica i
pred raskolnicima i njihovim pristaama govoriti; a od pridr
anih grijeha moraju biskupi odrijeivati; ali i oni mogu i kao
biskupi, dapae i vie od biskupa. I prilenika sveenika misa
se moe sluati, premda ju je dobro ne sluati, da se obrati.
Amen" u formuli krenja ko hotice izostavi smrtno grijei, ali
je krenje valjano. Lajci prema kanonima ne smiju raspravljati
o vjeri. Obraeni, premda mogu ivjeti i u drugome braku,
sklopljenome s katolikom strankom iza rastave s nevjernikom
strankom, ipak ako je valjana prva enidba, moraju se k njoj
povratiti, ako nevjernika stranka hoe bez naneenja uvrede

66

Hristu s katolikom strankom ivjeti. Prije se krenja niko ne

mora ispovijedati, a tko nee za javno ispovijedanje krivovjerja
ma to i ne bilo od srca, da javno i pokoru ini, taj se odri
jeiti ne smije, jer nema pravoga pokajanja.1) Ova su rijeenja,
koja se skupa s upitima u rukopisu iz XV. stoljea u knjinici
zagrebake akademije nalaze, bila s jedne strane bez svake
sumnje glavna pravila za duhovnu pastvu bosanskih Franjevaca,
ne samo u XIV. stoljeu, nego sve do iza propasti bosanske
samostalnosti; a s druge za nas zrcala, u kojemu se odrazuje
prevelika revnost bosanskih Franjevaca na polju duhovne pastve.
Preveliku su revnost bosanskih Franjevaca u duhovnoj
pastvi priznali i slijedei rimski Pape, osobito: Urban V. (VI.),
Martin V., Eugenij IV. i Nikola V., njihova prava potvrgjujui i
proirujui. Tako je Urban V. (VI.) sve povlastice bosanskih
Franjevaca dobivene od Ivana XXII. potvrdio, oduzevi im vlast
dijeliti vee oproste od 100 dana i promjenjivati zavjet putovanja
na Isusov grob; a Martin ih V. ne samo potvrdi, nego i pro
iri, dodavi: da mogu u odsutnosti biskupa i biskupsku vlast
vriti naravno osim regjenja; te da mogu u svojim crkvama
dijeliti: na Boi, sv. Tri Kralja, Uskrs, Uzaae, Duhove,
Trojstvo, sv. Ivu Krstitelja, sv. Petra i Pavla, sv. Mihovila, Sve
Svete, njihovu osminu, Cvjetnicu, Veliki etvrtak i dva slijedea
dana svim onim, koji se ispovijede i prieste, one iste oproste,
koje dijele na sv. Franju Asikoga.-) Na slian su nain i Eu
genij IV. 1436. i 14433), te Nikola V. 1447.4) bosanskim Franjev
cima spomenute povlastice potvrgjivali i proirivali; nu osobito
Eugenij IV., koji je 1444. bosanske vikare uinio komisarima
apostolske Stolice.5)
On je 1436. bosanskim Franjevcima ponovno dopustio, da
mogu ne samo u Bosni, nego uz privolu upnika i izvan Bosne
dijeliti sakramente,0) a 1437. bolesnicima i bez privole upnika,
>) Theiner, Vet. Monumenta Slavorum Merid., II., str. 327.-329.; Fermendin, Acta Bosnae, str. 39.
2) Fhiladelphus Jelene, Jura Specialia quoad beneficia parochialia
Provinciae Bosnensium etc. (Djakovae, 1883.), str. 17. 10.
3) Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 67.-69.
4) Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 93. -100.
5) Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 75.-78,
) Fermendin, Acta Bosnae, str. 154.

kada prose.1) A kada su 1444. bosanski Franjevci u Erdelju i u

Ugarskoj obratili vie Rusina, Eugenij IV. i ove povjeri duhovnoj
skrbi bosanskih Franjevaca.2) Sve su ove povlastice bosanskih
Franjevaca s jedne strane za njih bile odlike za njihov nepre
stani intenzivni rad i garancija za eksistenciju; a s druge opet
poticalo za daljnju ustrajnost u djelovanju na polju duhovne
pastve.
Jo su revniji u duhovnoj pastvi bosanski Franjevci pos
tali, kada je 1444. Eugenij IV. pod njihovu zastavu stavio i
treoretce sv. Franje u bosanskoj vikariji. Ovih je bez sumnje i
do 1444. u bosanskoj vikariji i mu
koga i enskoga
spola bilo, te su i
samostane imali.
Godine 1444. Euge
nij IV. samostanske
treoretce i treoredice u bosanskoj
vikariji podloi vla
sti bosanskih vika
ra.3) Kada su ih ovi
poeli ravnati, sazna
Eugenij IV., da ih
ima puno oso
bito u Ugarskoj,
koji su samostane
ili gotove primili ili
nove sagradili, ali
nezakonito. S toga
slijedee god. 1445.
Eugenij IV. dopusti
Franjevka k ra ljic a Katarina,
bosanskome vikaru,
da takove uzakoni, te kao drugim tako i njima ravna.4) Od ovoga se
je vremena i samostanski i nesamostanski trei red u bosanskoj
*)
2)
3)
4)

Fermendin, Acta Bosnae, str. 161. 162.

Greiderer, Germania Franciscana, str. 60.
Fermendin, Acta Bosnae, str. 184.
Fermendin, Acta Bosnae, str. 195.197.

68

vikariji tako razvijo, da je u nj ili u Bosni ili u Rimu i sama

bosanska kraljica Katarina, ena Stjepana Tome stupila i da se
i danas na mnogim mjestima pokazuju ruevine samostana, koji
se pripisuju drugome redu sv. Franje ili Klarisama, dok e to
prije biti uspomene samostanskih treoredica, koje su sa samo
stanskim treoretcima, te nesamostanskim i treoretcima i treoredicama bosanske Franjevce puno potpomagali u duhovnoj
pastvi.
Kroz itavu su ovu epohu, pa i poslije bosanski Franjevci
bili u duhovnoj pastvi neposredno podloni svome redovnikome
starjeinstvu, a posredno sv. Stolici, koja im je preko njihovih
starjeina sve do tridenskoga sabora i istu jurisdikciju za ispovjedanje svjetovnjaka davala. S toga se ini, da oveih razmirica
izmegju ordinarijata i bosanskih Franjevaca, osobito iza 1344.
nije ni bivalo, a i prije te godine samo se jedna spominje, kojoj
su povod dale desetine novoobraenika. Bosanki je biskup Lovro
iziskivao desetinu i od onih osoba, koje su Franjevci skoro obra-,
tili, dapae se radi nje sa spljetskim i dubrovakim nabiskupima
zavadio. Franjevaki general Geraldo i fra Percgrin Saksonac,
da sablazni stanu na put, isposluju od sv. Stolice, da ovu, dok
se spor ne svri, kupe potene osobe i da ju fra Peregrin i neki
Dominik trogirski, Benediktinac okreu u gradnju i ukras crkava.
Radi ovga ina biskup se je Lovro 11a fra Peregrina vrlo rasrdio,
te je 1344. otiao u Avinjon, tu izvojevao pravo na desetinu i
fra Peregrina Papi optuio, da mu je gotovo svu i duhovnu
i vrem en itu v l a st o d u z e o . 1) Klement VI., znajui dobro, da
fra Peregrin radi iz dobre svrhe i 11a temelju papinih povlastica,
ne prikori ga, ali i biskupu Lovri dosudi, da pobire desetinu.-)
Od ovoga su se ina bosanski Franjevci i biskupi, kako se ini,
vazda slagali, te se ni za biskupa Petra ne moe apodiktino
rei, da ih je progonio, kako to povjesniari dovode iz pisma
Urbana V., kojim mu ih ovaj 1367. preporua.3) '
Isto je tako evala ljubav izmegju naroda i Franjevaca. Fra
njevci su kao dobri pastiri sluili svoje ovice, a ove su ga
) . . . idem Pcregrinus jurisdictionem Episcopi spiritualem et temporalennn quasi totaliter pretextu commissionis ejusdem, et propter falsas
suggestiones hujusmodi usurpavit et usurpat. . . Theiner, Vet Monumenta
Slavorum Merid., II., str. 211.
3) Theiner,Vet, Monumenta Slavorum Merid., II., str. 211.212.
3) Farllati, lllyrici sacri tom. IV., str. 62.

slijepo sluale. Samo je jedna pojava nesuglasja izmegju pastira

i stada izmegju Franjevaca i kraljevskoga dvora, koja je 1445.
izbila 11a javu. Stjepan se je Toma 1444. iskreno obratio 11a ka
toliku vjeru. Crkveni su zakoni od kranskih vladara vazda, a
osobito u srednjemu vijeku traili, da oni progone krivovjernike,
a ako ih ne bi htjeli progoniti, smatrali bi se njihovim pokrovi
teljima i titnicima, te bi prema tome upadali kao i krivovjernici
u izopenje i ostale krivovjernicima i njihovim pokroviteljima
namjenjene kazne. I Toma je dakle, obrativ se iskreno na ka
toliku vjeru, morao progoniti patarene; ali ih on, bojei ih se,
nije progonio, nego je njihove prvake tovao i s njima opio.
Bosanski su Franjevci, radi takovoga Tomaeva postupanja, njega
smatrali izopenim, te su mui sakramente uskratili. To se je
kralju Tomau dalo 11a ao, s toga 1445. poalje u Rim svoje
poslanike, koji Eugeniju IV. u ime njegovo izloe: kako je kralj
dobar katolik, kako patarene samo privremeno potuje i lijepo
susree, jer ih se boji; a Franjevci, koji su u n j e g o v u k r a
l j e v s t v u j e d i n i . . . p r a v i k a t o l i k i s v e e n i c i " radi
toga uskrauju 11111 sakramente.
Sv. Stolica, uvaiv teki poloaj kralja Tomaa, naloi
hvarskome biskupu Tomi, da izvidi itavu stvar i ako vidi, da
je kralj zbilja u takome poloaju, kao to njegovi poslanici svje
doe, da Franjevcima naloi, du 11111 ne uskrauju sv. sakrame
nata.1) Hvarski je biskup papin nalog strogo izvrio, a izvrio
ga je tako, da su Franjevci njega ne samo pripuali k sv. sakra
mentima, nego su 11111 11a papinu dozvolu 1447. kao dvorski ka
pelani i u kraljevski dvor stupili-), te 11111 mise govorili i sakra
mente dijelili. Povlasticu, koju je bosanski kralj Stjepan Toma
dobio, dobio je u isto vrijeme i revni katolik, gospodar V is o
k oga i D o l j n j i h kr aj eva Pe ta r.3)
Iza ove razmirice povratili su se izmegju kraljevskoga bo
sanskoga dvora i bosanskih Franjevaca oni intimni odnoaji, koji
su vladali za fra Peregrina Saksonca i Stjepana Kotromania.
Kolika je opet odatle proisticala korist za duhovnu pastvu vidi
se i odatle, to se malo iza toga zabijelie crkve: u Vranduku
sv. Tome, Verlan" (Orljava?) presv. Trojstva, u Jezeru, sv.
*) Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 257.-258.
2) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, II., str. 235.
3) Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 192. -193.

Jurja, u ,,Virben-u sv. Marije, u Jajcu sv. Katarine i u Tenju

sv. Jurja, koje su snage i prijateljski odnoaji kraljevskoga dvora
i bosanskih Franjevaca sazidale; a Pape ih: Nikola V. (1447.
1455.) i Pijo II. (1458. 1464.) obilnim oprostim obasuli.1) U svim
se je ovim kao i u drugim franjevakim crkvama a osobito u
crkvi sv. Katarine i sv. Marije u Jajcu, gdje su se i ostanci sv.
Luke nalazili,2) ispovijedalo, prieivalo, oprosti se primali, te
misa se i u hrvatskome i u latinskome jeziku skupa pjevala sve
dotle, dok nijesu ili 1463, ili kanje postale plijenom osmanlijskoga fanatizma.
0 Nedi, Nonumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 89., 90.,
91., 92., 107. i 109.
*) Tijelo se je sv. Luke, to je bilo u Jajcu, nalo u Tebama u Boetiji,
odakle se je za cara Konstancija (337.361.) prenijelo u Carigrad. Za kri
arskih vojna dogje na Rogos na Kefaleniji. Kada je Rogos doao pod
osmanlijsku vlast, srpski despot Gjorgje 1453. prenese ga s dozvolim
Osmanlija u Smederovo, odakle ga Mara ena Stjepana Tomaevia 1459.
kao dio svoga miraza donese u Jajce i stavi u crkvu sv. Katarine. S toga
Pijo II. 23. oujka 1461. podijeli onima oproste, koji bi na dan sv. Luke,
sv. Gjure i sv. Stjepana ovu crkvu posjetili. Kanje se iz ove crkve ostanci
sv. Luke prenesu u crkvu kapelu sv. Marije, a Pijo II. 7. studenoga iste
godine dopusti opet oproste onim, koji ovu kapelu pohode na Navijetenje,
Uznesenje, Porogjenje i Oienje Gospino, te osmine ovih svetkovina. Kada
su 1463. Osmanlije navalili na Bosnu, Franjevci pokuae ovu dragocjenost
prenijeti u Dubrovnik, nu u Poljicima smete ih vojvoda Ivani. Ovdale ju
kraljica Mara proda Mleanima, koji ju stave u crkvu sv. Nikole, a odavle
u San Giobbe. uvi zato paduanski Benediktinci San Giusta, povedu pro
tiv tih moi parnicu, dokazujui, da je u njih pravo tijelo sv. Luke. Kar
dinal Besarion parnicu svri u prilog Mleana. Nezadovoljni Benediktinci
s ovom osudom uine priziv. Ponovno se povedena parnica nije sve do
danas svrila. Sravni dra. Truhelke, Kraljevski grad Jajce (Sarajevo, 1904.),
str. 53. 56.; Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 74.; Theiner, Monumenta
Slavorum Merid., I., str. 460.

3.

SOCIJALNO I POLITIKO POLJE.

S o c i j a l n o dj elovanj e franj evakoga reda od pos
tanka, pa do naih vremena dopire. Ve samo uteme
ljenje reda bijae socijani in, a ustanova treega reda
socijano djelo najviega momenta. D j el ov an je Franj e
vaca obuhvatae sav narodni ivot, sve pr omjenj lj ujui
i obnavljajui. Red manjih bijae u svojoj sutin i so ci
jaln i red, koji je svi ma svojim djelima utisnuo znake
svoga opstanka.w Ove zlatne rijei jednoga modernoga posmatraa1), kojim je uope franjevaki red harakterizirao, mislimo, da
Franjevcima nekadanje bosanske vikarije, a sada redodrave, pro
irene sa socijalnoga i na politiko polje najeminetnije pristaju.
Jer, koji je ma i povrno upuen u bosansku povjest
veli na Batini2) poznat e, da se je franj evaki red
odmah pri dolasku ponarodio, preuzeo bosanske tradi
cije i poeo ivo osieati ne samo za vjeru i udoredje
u ovoj bogomilstvom raztrovanoj zemlji, ve i za dobro
bit i neodvisnost bosanske kraljevine," u kojoj su se ne
prestano i sticali r odoljubljem i pr ost odunou u drut
venom ivotu".
Historiko socijalno-politiko djelovanje Franjevaca u Bosni
poimlje s inkvizicijom. Inkvizicija je u srednjem vijeku izuzev
panjolsku inkviziciju bila i crkvena i dravna institucija. Oba
su bo se drutva i Crkva i drava u srednjemu vijeku u tome
slagala, da je krivovjerje i po Crkvu i po dravu pogubno.
S toga su ga zajedniki progonile i iskorjenjivale Crkva du) Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale historiae ordinis Fratrum Minorum, str. 205.
*) Glasnik bosanskih hercegovakih Franjevaca, god. 1887.br. II., str. 21.

72

hovnim, a drava materijalnim maem. Iz ovoga zajednikoga

rada Crkve i drave porodila se je inkvizicija, kojoj je bila svrha
istraivanje, sugjenje i kanjivanje krivovjernika, radi svojih po
gubnih nazora.
Ako su Crkva i drava krivovjerje uope smatrale pogubnim,
te su ga progonile, to su osobito takovim morale smatrati i pro
goniti patarenstvo, koje je svojom naukom i Crkvu i dravu i
svako drugo drutvo liavalo s jedne strane svoga korjena, s druge
obrane svojih prava, a s tree vrstih ugovora i pomonih sred
stava.') Pa tako je u istinu i bilo. Prije nego je sv. Stolica za
bosanske patarene i ula, ugarski su ih kraljevi kao vrhovni vla
dari Bosne-) poeli progoniti. Nu poto su se oni poeli ispri
avati, da nijesu krivovjernici, nego dobri kran i," ugarski
ih kralj nekoliko poalje sv. Stolici, odakle se oni vrate, s lanim
dokumentima, da je Papa odobrio njihovu nauku.3) S tim se je
ugarski kralj zadovoljio.
) Starine, knj. I., (Zagreb, 1869.), str. 139.; dr. Jeleni, De patarenis
Bosnae, str. 59.
J) Kojim su se puteni ugarski kraljevi doepali vrhovne vlasti nad
Bosnom jo nikome nije polo za rukoni odgonetnuti. To je samo sigurno,
da se je 1102. Koloman okrunio u Biogradu na moru hrvatskom krunom,
i da se Bela II. prvi put 1138., a ne 1103. i 1135. kiti naslovom ,,rex Raniac , pod kojim se je kanje razumjevala itava dananja Bosna i Herce
govina. Sravni: Glasnik zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini, 1890.,
sv. 11. Vrijedno je jo uti, to o tome u svom ljetopisu pie na ljetopisac
fra Nikola Lavanin: C T H n < N
N6HM 4

OA

chPdTPO M .
odPdA E H

XM PH

5H

nPH N 6CN .

X N r : C A H I1 H M 6 N O o 4 N
CTPHM

ANTOq

noCTd,

CoTO,

P4MX
SOCN4

X N T < 1 P C lcH

C4PM4 r i O PO A d , O C T 4 o H o

X rop^NO

n o ic O n d N

SA4

VHNHO

nPdoeANO

X4P4TCICOH

HMNXH,

APSTH

C H N 4A M 6

ICO AO M 4N

^<1TO

lep:

A 4

&VHNHC6

TPH ,

rid lc

T O T 4 HMN<5 IcP:

X6PM er4,

ICOMXH

OVH

o*A4A4,
16MAAH,
CoH

oHA6^H

IC P S N S

OoH

^dAOSH

|cOH4Ce

AN6T0DH

C<tA1

N4MHC-

N H M H ^ 0 u X C 6 |CP<1A;AH O A P 4 M 6 , T O H 6 C T B O C N .
3)
Dukljanski vladar 1199. lnocenciju 111. pie: ,,Rex Ungariae exacerbatus lllos patarenos Bosnae ad vestram praesentiam compullit
venire a vobis examinandos. lili autem simulatis litteris redierunt,dicentes,
a vobis concessam sibi legem." Theiner, Vet. Monumenta Slavor. Merid.,
1. str. 6.

73

Megjutim Inocencij III. uje od dukljanskoga vladara Vukana za tu podlu prevaru, te obrati se na ugarski kraljevski dvor
nukajui ga, da svoju zemlju oisti od tako pogubna krivovjerja.
Nakon ovoga nastane dugotrajna borba proti bosanskim patare
nima, u koju se 1248, upletu i Franjevci kao inkvizitori. Magjari
naime za ove borbe pod vjerskom koprenom dotle pogju, da su
pokuali ne samo iz Bosne patarene protjerati, nego ju sasvim
pod svoju hegemoniju skuiti. To je dobro uvidio bosanski ban
Ninoslav, te je kukom i motikom radio da sauva i ono to je
Bosna imala samostalnosti. Poto ga Magjari silom svoga oruja
nijesu mogli da lie banstva i Bosnu si skroz podjarme, odlue
to postii pomou sv. Stolice. Znali su, da Crkva prema vjers
kome saboru dranu 1184., nuka vrhovne gospodare, da svje
tovne knezove, koji su pristali uz krivovjerje, lie posjeda1) i da
se istom kaznom kanjavaju primci i branitelji krivovjernika.
S toga optue Ninoslava, da je on proti njima ratovao s pata
renima i zamole Papu, da im dozvoli liiti ga prijestolja i bano
vine. Nu i ban se Ninoslav obrati sv. Stolici, te joj izloi, da je
dobar katolik, ali i domoljub. Magjarski pothvati, da nijesu ni
kako isti, jer da oni idu za tim, da ga pod krinkom vjere lie
banstva. Magjarski su ga neisti ciljevi i nagnali, da se brani
svim moguim sredstvima, pa i s patarenima.
Sv. Stolica upozna teki poloaj bana Ninoslava, s toga
27. oujka 1248. zabrani kolokome nadbiskupu uznemirivati vie
bana Ninoslava ), a da se potpuno osvjedoi o banovoj nevi
nosti, zapovjedi 29. oujka iste godine senjskome biskupu Filipu
i starjeini spljetskih Franjevaca, da se raspitaju kakov je ban
Ninoslav, te mu to sve jave.3) T a prigoda veli na Batini
dobro dogje Franjevcem, da pokau koliko cijene bana i ko
liko odobravaju njegovu tenju za neodvisnost. Vrijeme nam nije
sauvalo izviee ove dvojice istraitelja; nu poto nije Papa
ovlastio reenih ugarskih etovogja, da nasrnu na bana, ve ovaj
mirno ostade na svome prijestolju, izkazujui se svakom prilikom
>) Dr. Zeibert, Compend. historiae eccl. ed. III., str. 38S.
*) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I., str. 20 .
a)
Praesentium vobis auctoritate in virtute obedientiae districte precipiendo mandamus, quatenus de vita, fama et conversatione nobilis viri
Ninoslai, bani de Bossenc, sollicite inquirentes, quod super his inveneritis,
nobis vestris litteris fideliter intimetis Theiner, Vet Monumenta Hungariae,
I., str. 205.206.

74

dobrim katolikom, moemo pouzdano tvrditi, da je istraga po

bana povoljno provedena i da su mu Franjevci izkazali svoju
odanost, te odobrili njegov postupak."1) Ovim su inom Franjevci
u Bosni pustili prvu brazdu svoga socijalnoga i politikoga rada,
ali ujedno pokazali kakvi e u budue biti. Oni su navijestili, da
e iskorjenjivati patarenstvo, jer je njegova nauka naperena i proti
Crkvi i proti dravi i proti svakome drugome drutvu, ali e ti
titi i samostalnost bosanske drave,
Godine 1250. gubi se u bosanskoj povjesti ban Ninoslav.
To su Magjari jedva doekali. Odmah poslije njegove smrti pro
vale u Bosnu, te ju s Humom pocijepaju megju razne svoje ti
enike. Ali suprot svemu tome, Franjevci poslije 1248. na polju
inkvizicije u prijanjem smjeru jo veu djelatnost razviju, za
koje Bosna pod Stjepanom Kotromaniem (1322. 1353.) opet
ispliva na obalu prijanje samostalnosti. Godine 1248. franjevaki
je red ovrio inkviziciju proti banu Ninoslavu samo u tome slu
aju; nu iza 1248. oni postaju stalni i redoviti inkvizitori haereticae pravi tat is" u Bosni. Iz jednoga pisma Inocencija IV.
pisana 1254., dalo bi se zakljuiti, da su Franjevci jo za Ino
cencija IV. (1243. 1254.) vrili u Bosni dunost stalnih i redo
vitih inkvizitora. U tome bo se pismu daju naputci ve postav
ljenim inkvizitorima u Rimu, u papinoj dravi i drugim crkve
nim zemljama, u Apuliji, Tusciji, Tarvizinskoj Marhiji i S l a v o
niji.-) Pod imenom su Slavonije Talijani razumijevali sve dananje
hrvatske i srpske zemlje dakle i dananju Bosnu i Hercego
vinu. Nu od svih dananjih hrvatskih i srpskih zemalja Bosna je
i dananja Hercegovina u XIII. stoljeu bila najvie krivovjerstvom
okuena. Ta u Bosni se je u XIII. stoljeu uprav i nalazila ona
patarenska crkva, koju Reinerius Sachonius nazivlje slavenskom
crkvom e c c le s ia Sclavoniae**, a domai izvori bosanskom
crkvom cr i . k v a bosansi>ka .3) Po tom su sezoni naputci na
slavenske inkvizitore odnosili, preciznije*rekui, na bosanske in
kvizitore, a to je isto to i to, da su 1254. Franjevci u Bosni
bili stalni i redoviti inkvizitori.
S ispostavljene hipoteze prelazimo na historike injenice.
Historika je injenica, da su 1291. Franjevci za Bosnu postav
) Glasnik bosanskih i hercegovakih Franjevaca, br. II., str. 22.
*) Nedi, Monumenta privilegioruni Bosnae Argentinac, str. 15. 16.
*) Dr. P. Jeleni, De Patarenis Bosnae, str. 89.-40.

ljeni stalnim inkvizitorima. Spomenute je godine dijelom Bosne

vladao srpski kralj Stjepan Dragutin, brat Milutina, kralja drugog
dijela srpskih zemalja. Stjepan Dragutin dijelom iz pobonosti,
a dijelom iz politike stupi u intimne odnoaje s rimskim Papom
Nikolom IV., te preko barskoga nadbiskupa Marina od njega
zaie kakve osobe, koje poznaju jezik bosanskoga ivlja i koje
bi u Bosni sasvim krivovjerstvo iskorjenile.1) Sv. Stolica, koja
je i prije nastojala, pomou ugarskih kraljeva; svojih poslanika:
Ivana de Casamaris i Jakova Prenestinskoga, te kriarskih vojna,
patarene u Bosni iskorjeniti; ali joj to sve do sada nije uspjelo,
objeruke prihvati Dragutinovi! ponudu. Ona odmah pie franjevakome redodravniku slavenske redodrave: da s pomou
svojih diskreta izabere dva F r a nj e vc a u i votu i
openju
prokuana,
knjievnim
znanjem
snabdje
vena i jezi ku" bo san sk oga ivlja vjeta, ije e po
teno po na anj e dati primjer istoe i naobraena usta
Ijevati spasonosnu nauku", te ih poalje u Bosnu, gdje
e pol ag poslanih im pr a vi la povesti inkvi zi ci ju proti
kri vovj erni cima, i onim, koji njim a vjeruju ili im pri
jaju, njih brane ili prim aju.2) Ove je Franjevce inkvizitore
Papa Nikola IV. posebnim pismom preporuio srpsko-bosanskome vladaru Stjepanu Dragutinu,3) a da im je ovaj iao na
ruku o tome nema sumnje. Zanimivo je, da ovu slubu ovaj put
sv. Stolica Franjevcima ne povjerava samo na neko vrijeme,
nego sve dotle, dok se Bosna nebi sasvim od krivovjerstva
oistila. To se najbolje vidi iz istoga pisma Pape Nikole IV.,
kojim slavenskome redodravniku nalae, da izabere u svojstvu
nkvizitora i u Bosnu spremi dva Franjevca. U tome bo se istome
pismu slavenskome redodravniku povjerava, da, ako bi koji ili
oba od inkvizitora u svojoj misiji umrli ili bi se vidjelo shodno
od njih dvojice koga ili oba natrag pozvati, da se ti drugim
isto tako sposobnim zamijene.4) Kada promotrimo vjenu oso
bitu naklonost franjevakoga reda prema sv. Stolici, koja im se
*) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I., str. 377.378.
s) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I., str. 378.-379.
*) Theiner Vet. Monumenta Hungariae, I., str. 377.-379.
4)
S i vero tu slavenski redodravnik vel vicarius tuus te absente, aliquem inquisitorem hujus modi ex aliqua forte causa nonnunquam
fore videbitis amovendum, ipsum amoveatis et substituatis loco ejus aliumM. ..
Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I., str. 379.

76

i u njihovoj reguli nalae, onda nemamo temelja Sumnjati, da je

slavenski redodravnik gornju zapovijed na dlaku izvrio i tra
ene Franjevce u Bosnu poslao. Temelje nam sumnje jo vie
oduzima to, to su se kanje Franjevci u borbi sa sinovima sv.
Dominika za pravo na inkviziciju u Bosni, na ovo pismo Nikole
IV. pozivali; a poziv im nije bio bez uspjeha.1) Ta, da ga oni
nijesu izvrili, za sigurno, niti bi se imali pravo na nj pozivati,
niti bi im se poziv uvaio; jer bo se svako pravo pa i pravo
na inkviziciju u Bosni, neuporabom gubi.
Megjutim sv. Stolici bude dojavljeno, da je krivovjerjem
zaraena ne samo Bosna, nego i Hrvatska, Dalmacija, Istra, Raa
i Srbija. S toga Bonifacij VIII. poalje 1298. slavenskome redodravniku pismo, u kojne mu ponavlja nalog Nikole IV.: da u
zdogovoru nekoliko brae izabere dva Franjevca za inkviziciju
s primjedbom, da inkviziciju ne vode samo u Bosni, nego i u
Hrvatskoj, Dalmaciji, Istri, Rai i Srbiji.2)
Koliko su ovi inkvizitori katolike Crkve u Hrvatskoj, Dal
maciji, Istri, Rai i Srbiji i Crkvi i dravi koristili nije nam poz
nato. Nu njihovo djelovanje u Bosni uevni Farllati u velike
cijeni i hvali. On veli, da su oni bosanskome biskupu Andriji
potpomogli, da je ne samo Hristovo stado u Bosni od krivovjerstva isto i neokaljano sauvao, nego ga i prejasnimprimje
rima i naukama naobrazio.2)
Poslije smrti Stjepana Dragutina na politikome se obzorju
pojavi Mladen II., sin Pavla ubia, koji se 24. veljae 1314.
nazivlje b a n o m H r v a t a i sve B o s n e " . 4) Poto je njemu
bilo teko vladati Hrvatskom i Bosnom, povjeri ovu Stjepanu
Kotromaniu, sinu bana Kotromana, koji je jo od ugarskoga
kralja Bele IV. dio Bosne dobio. Za Mladena 11. i Stjepana Kotromania patarenstvo se je u Bosni tako osililo, da su se, kao
to pie Papa Ivan XXII., crkve pustoile; HHstove se svetinje
kunom porugom gazile; kriu se nikakva ast ne iskazivala,
sveta se priest nije dijelila, na mnogim se mjestima za krenje
nije ni znalo; a sveeniki je red iz korjena bio uniten.5) S toga
*)
*)
a)
4)
)

Theiner, Vet. Monumenta Hungariae,

I.,str.
Theiner, Vet. Monumenta Hungariae,
I.,str.
Farllati, Ulyrici sacri tom. IV., str. 55.
Fermendin, Acta Bosnae, str. 20.
Theiner, Vet. Monumenta Hungariae I., 463.-464.

514.515.
381.

sv. Stolica, kada nije mogla 1303. kolokoga nadbiskupa, da

sklone, da povede proti bosanskim patarenima vojnu i kada
njezin poslanik Gentilis u budimskome saboru 1309. nije mogao
niim drugim proguliti, do sa zakonom, kojim se zabranjuje mje
ovita enidba izmegju katolika i patarena,') odlui u Bosni
s pomou Mladena II. i Stjepana Kotromania, te Franjevaca
krivovjerstvo iskorjeniti, katoliku Crkvu pridii i ojaati. Da to
postigne, nuka 1319. Mladena II., da se naorua proti krivovjernicima;2) Stjepana Kotromania, liaje zapreke rodstva, da
mogne sklopiti enidbu s kerju Mainharda grofa ortenburkoga3),
koji bi ga proti krivovjernicima kao zeta pomogao; a u Bosnu
alje nekoga fra Fabijana, kao svoga delegata, da tu s drugim
Franjevcima vodi inkviziciju.4) Megjutim se sv. Stolici i ovaj
pokus izjalovi; jer dok se je s jedne strane hrvatsko plemstvo
ujedinjeno s banom Kotromaniem proti Mladenu II. pobunilo i
s pomou Karla Roberta banstva ga liilo, s druge su se opet
strane u Bosni zavadili sinovi sv. Franje sa sinovima sv. Domi
nika radi prava na inkviziciju.
Poto je red sv. Dominika zato i osnovan, da krivovjernike
obraa i bori se proti njima, to su Dominikovci i prijanje inkvi
zitore u Bosni gledali prijekim okom. Ova se antipatija izvrgne
u oitu borbu, kada je u Bosnu doao fra Fabijan, koga je
Ivan XXII. skupa s njegovim drugovima 1325. preporuio ugarskome kralju Karlu Robertu, bosanskome banu Stjepanu Kotro
maniu i njegovoj majci Elizabeti.5) Svojim nedoputenim inahinacijama kod Ivana XXII. izrade, da Papa 1327. inkviziciju u Bosni
povjeri njima. uvi za to fra Fabijan pohrli na obranu prava svoje
brae i s dokumentima u ruci osvjedoi Ivana XXII., daje inkvizi
cija u Bosni jo za Nikole IV. (1288. 1291.) i Bonifacija VIII.
(1294. 1303.) povjerena Franjevcima. Nedostojan postupak Dominikovaca osobito fra Matije Zagrepanina i dokazano pravo Fra
njevaca na inkviziciju u Bosni sklonu Ivana XXII. na to, da 1327. Dominikovcima inkviziciju u Bosni zabrani, te ju ponovno povjeri Fra) Rad. jugosl. akad. VII. 173.174.
s) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I., 463.464.
s) Theiner, Vet. Monumenta Slavor. Merid. I., str. 135.
4)
Nedi. Monumenta privilegiorum Provinciae Bosnae Argentinae
str. 31.-32.
0 Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 31.32;.

Fermendin, Acta Bosnae, str. 21.

78

njevcima.1) Iste godine Ivan XXII. u jednome pismu ugarskome

kralju Karlu Robertu fra Fabijana i njegove drugove preporuuje,
a u drugom mu se zahvaljuje za iskazana im dobroinstva.-)
Presudom Ivana XXII. izreenom 1327. borba se megju bosan
skim Franjevcima i Dominikovcima nije svrila, nego se je na
stavila i dalje. I to je jo vie, fra Fabijan, pronaav u zadar
skoj nadbiskupiji u samostanu sv. Kuzme i Damnjana opata
Martina i samostanca Franju sumnjive u vjeri, kada je poeo,
da postupa proti njima prema propisima, zadarski ga nadbiskup
smete i s njim se zavadi. uvi za sve ovo Ivan XXII. po
zove preko zadarskoga i spljetskoga nadbiskupa prvake bosan
skih, dalmatinskih i slavenskih Franjevaca, da mu sa svim is
pravama, koje se odnose na inkviziciju dogju u Avinjon.3) I tako
se na put dadne i fra Fabijan, koga na putu u Lombardiji uhvati
neki prijatelj patarena, te mu otme konje, robu i sprave.4) Su
prot svemu tome fra Fabijan je stigao u Avinjon, i kod sv. Sto
lice postigao, da se je spor 1330. drugi put rijeio u prilog Fra
njevaca. Uz ovakove okolnosti, naravna je stvar, niti je Stjepan
Kotromani pomagao Franjevce ni Franjevci njega. Nu im je
Ivan XXII. spor konano rijeio, stvari su krenule tako nabolje,
da je bosanski biskup Petar, kao to vele Wadding i Farllati,
ne samo s pomou Franjevaca svoje stado sauvao isto od
krivovjerstva, nego je s pomou ugarskoga kralja i bosanskoga
bana mnoge krivovjernike iz Bosne izagnao/*) a tim i Crkvu i
dravu u svome razvoju slobodnijom uinio.
Nova epoha franjevakoga djelovanja na socijalnome i po
litikome polju u Bosni poimlje izmegju 1339. 1340. s dolas
kom u Bosnu franjevakoga generala Geralda Odonisa. im je
Geraldo stupio u Bosnu, nastali su intimni odnoaji izmegju
bosanskoga bana Stjepana Kotromania i franjevakoga reda,
koje toliko trai dobro i Crkve i drave i naroda? Vrijedno je
uti, to o postanku ovih intimnih odnoaja pie ar hi var redo
drave presv. Otkupiteja. Banje veli arhivar0) znao
')
2)
:)
4)

Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I., str. 514.515.

Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, 1., str. 515. 516. i 517.
Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I., str 526.
Rad jugosl. akad. VII. str. 177.
Farllati Illyrici sacri tom. IV., str. 58.
6) Zlatovi, Franovci drave presv. Odkupitelja, str. 9,

518.

79

za dolazak Geralda, i da je ovaj pod zatitom kralja i

pape, ter cienio, da e taj veli kan unii u Bosnu sjajom i pratnjom svjetskoga vel i an stva u bogatstvu
blaga i zlata, ter i on izadje mu na susret u svetanom
odielu i pratnji svojih dvorana. Kad ugleda pobonu
etu golih gl ava i bosih nogu, gdje prekrienim ru
kama ponizno stupa, predstavl j ahu mu se kao tajinstveni duhovi, pred kojimi se razbudi u njegovoj dui
i svega drutva pobona iskra vj er e i ljubavi boje.
Ban zagrli Gerarda i povede ga u svoje dvore sa svim
dru tvom, gdje ih je pristojno gostio i tovao*. Za svoga
gostovanja Geraldo je potpuno upoznao bana Stjepana Kotro
mania. On je uvidio, da je on sklon katolikoj Crkvi; da bi
patarene rado progonio, kada bi mu bili na ruku Papa i ugarski
dvor, ija mu je pomo nuna, ako bi patareni pozvali u pomo
raskolne Srbe.1) I zbilja ban, ako je htio sauvati i ono malo
samostalnosti, to ju je imao, nije se smio uputati u proganjanje
patarena. Bosna se je u ovo vrieme nalazila u tekom polo
aju, u otrom kripcu, bila je sa tri strane ugroena od jakih
i pohlepnih neprijatelja: Od zapada Mletaka republika, imajui
dalmatinske gradove, nastojala je svim silama, da svoju vlast
im dublje proiri i na kopnu. Na iztoku se podizala mona
srbska drava. Duan Silni, svojom hrabrou, diplomatikom
spretnosti i prilikom razrovanosti grkoga carstva, proiri svoju
mo i vlast i preko granica Srbije i vrebao je samo zgodu, da
i Bosnu skui pod svoju vlast. Sa sjevera, Ugarska bila u napunu svoje m oi. . . ugarski kralj, snivao je i svedjer ma u
ruci drao, da osnuje veliku dravu, koja bi sizala od Karpata
do Crnoga, Egejskoga i Jadranskoga mora. A u tom bi i Bosna
morala se splinuti.*-) Ovim rijeima na Glava rie poloaj
Bosne za Ljudevita Velikoga, ugarskoga kralja, a mi nemamo
uzroka, da ih ne pomaknemo i dvije godine prije vladanja Lju
devita Velikoga u 1340.
Kada je Benedikt XIII. iz Geraldova pisma saznao, kako je
bosanski ban Franjevcima i katolikoj vjeri sklon, te to ga
smeta, da patarene u svojoj dravi trpi, odmah je banu Kotro*) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I. str. 633.
2)
Philadelphus Philalethes, Politika bosanskih i hercegovakih Franje
vaca, (Mostar, 1904.), str. 15. 16.

80

maniu poao u susret. On na 28. veljae 1340. poalje Geraldu *

iz Avinjona po fra Petru iz Otranta 3 pisma.1) U prvome, uprav
ljenome na samoga Geralda, daje oduka svome neizmjernome
veselju, to ga je ban tako udvorno primio i patarenskim se
protivnikom pokazao; u drugome, upravljenome na bana, bodri
ga, da se slobodno pripae proti patarenima; a u treemu, namjenjenu ugarskome kralju, moli ugarskoga kralja, da pomae
bosanskoga bana Kotromania u iskorjenjivanju patarena i da ga
titi od Duana Silnoga. Moramo priznati, da je preporuka pa
pina u srednjem vijeku puno vrijedila. To je dobro znao i ban
Stjepan Kotromani, pak je oslonivi se s jedne strane na Fra
njevce i papinu milost, u kojoj je plivao, a s druge strane na
papinu preporuku Karlu Robertu, poeo uprav apostolski djelo
vati: Franjevce potpomagati u vjcrovjesnitvu, osnivati im samo
stane, a patarene progoniti. E3osanski su Franjevci za toliki trud
na crkvenome polju bili zahvalni svome banu, te su mu se odui
vali svojim preporukama Papi i ugarskome dvoru, a najvie dobrim
savjetima. Tu je asnu zadau vrio iza Geralda najvie bo
sanski vikar fra Peregrin, radi ega ga bosanski povjesniari
usporegjuju jedni s dananjim ministrom v a nj s k i h poslova",
drugi s d ra vn im kancelarom", a i prvi i drugi sa panjols
kim Ximenes-om.
Bosanski se je ban Stjepan Kotromani franjevakih savjeta
potrebnim osjeao, osobito iza 1342. Godine 1342. na 16. srpnja
umre ugarski kralj Karlo Roberto, a naslijedio ga odvani, po
letni i ambicijozni Ljudevit 1. (1342. 1382.), koji je u bosanskome
banu Stjepanu Kotromaniu prvih godina nazirao saparnika, ter
nije htio, da zna, da ga je Benedikt XIII. ugarskome dvoru pre
poruio. On je poao za tim, da bosanskoga bana ponizi do
prostoga magjarskoga eksponenta, to su i bosanski ban Kotro
mani i fra Peregrin nazrijevali. Da ban svqj ugled i samostalnost
svoje banovine sauva, bez sumnje u zdogovoru s fra Peregrinom odlui sklopiti savez s Mleanima i Duanom Silnim, te
s drugim slavenskim vladarima. U tu svrhu poalje 1343. u Mletke
svoga poslanika. Promotrivi Mleani, da je Ljudevit I. i njima
pogibeljan, te da bi im moni bosanski ban mogao biti od po
moi, ako bi on poao, da im u Dalmaciji otnu* gradove, pris2) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, I., str. G32.633.

tanu na savez s opaskom, da ga mlelaki gradovi i bez spomena

mletake opine s bosanskim banom sklapaju i da taj, ako u nj
ne bi stupio Duan Silni, bude samo na obranu Bosne i mle
takih gradova.1) to se je s pokusom osnutka saveza zbilo nije
nam poznato. ini se, da do njega nije ni dolo. Nu svakako je
ovim manevrom bosanski ban poduio ugarskoga kralja, da na
njega vie rauna, to je Ljudevit brzo i poeo. To zakljuujemo
odatle, to 1345. bana Stjepana Kotromania vigjamo, gdje se
kod Bihaa drui s Ljudevitom I., te sa zajednikom vojskom
pokoravaju knezove Kurjakovie i odvanu udovu Vladislavu Nelipievu. I to je jo vie, novoga je Ljndevitovo prijateljstvo
dotle zaaralo, da je jo iste godine s njim bio poao i proti
Mleanima, saveznicima Kurjakovia, Nelipia i ostalih hrvatskih
velmoa. Megjutim Kotromani, bojei se dijelom Duana Silnoga,
koji je vazda ustajao proti Ugrima na obranu Mleana, a dijelom,
da se Ljudevit I. ne bi previe osi'io i njemu nakodio, odustane
od rata i vrati se kui.
Poljednji su banov postupak Mleani smatrali za uinjeno
im veliko dobroinstvo, s toga su slijedee godine 1346. poslali
u Bosnu d va F r a n j e v c a , 2) a malo za tim drugoga poslanika,
da mu se ne samo za lanjsko dobroinstvo zahvale, nego ga
sklonu i na daljnje prijateljevanje s Mleanima. Interesantno je,
da M le an i pol jednjega svoga posl ani ka 1346. naj pri je
upuuju fra Peregrinu , da ga on obavijesti, da li smije
pristupiti k banu ili ne.H) Iz ovoga bi s Batiniem4) mogli
zakljuiti, da je fra Pe re gr i n ne samo naj pouzdani j e obio
s banom, ve uz njega stajao, poznavao sve njegove
tenje, ideje pa i samo dnevno razpoloenje, a uz to bio
Ml eanom odan i toliko u njihovih oiuh vaan, da je
njihov poslanik morao najpre na n je g o v a vrata pokucati,
da dogje do bana".
Fra Peregrinovim posredovanjem mletaki su poslanici pri
stupili banu, izrazili mu zahvalu za iskazana dobroinstva i za
molili ga, da ustraje u prijateljstvu. Ban je zahvalu primio, a da
*)
2)
3)
4)
Str. 24.

Ljubi, Monumenta Slavor. Merid.

Ljubi, Monumenta Slavor. Merid.
Ljubi, Monumenta Slavor. Merid.
Glasnik bosanskih i hercegovakih

II.,
str.
II,
str.
II.,
str.
Franjevaca, god.

181.182.
318.
323.
1887., br. II.,

82

se prijateljstvo uzdri, poalje u Mletke svoga poslanika, koji 8.

travnja s Mleanima u ime Bosne sklopi savez. Ovaj je Mleanima, pritisnutim od Ljudevita 1., bio tako mio, da su banu pos
lali kao dar novca vrijednih 1000 dukatu, a reenome poslaniku
i fra Pe re gr inu po sto dukata.1) Ovaj je savez s Mleanima
puno vrijedio osobito za opsade Zadra, gdje su Mleani na 1.
srpnja 1346. odnijeli pobjedu nad Zadranima, i ugarskom vojs
kom, u kojoj se je i alazio i ban Stjepan Kotromani. Kotromani
se je u ovome ratu tako ponaao, da se je sva ugarska i za
darska nesrea, a mletaka srea prepisivala bosanskome banu
Stjepanu Kotromaniu. S toga 9. k ol ov oza Ml e an i i nagradie F ra nj evc a Kateri na s 50 dukata, to se je kao po
slanik kod bosanskoga bana znao i vjerno i p o hv al n o
ponijeti.*) Ovim je svojim diplomatikim djelovanjem bosanski
ban ne samo svoj presti sauvao, nego ga jo na vie podigao.
S njim je rastao i glas Franjevaca osobito njihova vikara fra
Peregrina. S toga ga spljetski kaptol 1349. izabere za nadbiskupa.
Megjutim se bosanski ban Stjepan Kotromani nije nikako magao
rastati s fra Peregrinom, s kojim je puno dobra uinio za svoju
dravu i za svoj narod. S toga zamoli sv. Stolicu, da ga ostavi
u Bosni na ispranjenoj biskupskoj stolici, to je sv. Stolica i
uinila.8) Da bosanski ban Kotromani pri svemu svome dosadanjemu djelovanju nije ni malo uvrijedio ugarskoga kralja Lju
devita, vidi se i odatle, to je Ljudevit 1353. uzeo njegovu kerku
Jalisavu za enu. Iste godine 1353. umre bosanski ban Stjepan
Kotromani i bude pokopan u Mileevu u franjevakome samo
stanu, to ga je sam sagradio. Tri godine iza toga otiao je za
njim dravni kancelar" ili ministar vanjskih posala" fra Peregrin
Saksonac.
Stjepan Kotromani nije imao ni jednoga mukoga potomka,
s toga je svoju banovinu ostavio sinove^ Stjepanu Tvrtku, sinu
kneza Vladislava i Jelene Jurja ubia, klikoga kneza, a ostavio
ju je takovu, da je on, im je umro Duan Silni, 1355. i im se
je liio materina upliva i osovio na svoje noge, poeo snovati o
tome, kako bi i Srbe i Hrvate ujedinio pod svoje ezlo. Ove je
') Fermendin, Acta Bosnae, str. 26., Klai, Poviest Bosne, str. 131. 132.
2) Fermendin, Acta Bosnae, str. 27.
5) Fermendin, Chronicon observantis Provinciae Bosnae Argentinae,
str. 8.

osnove Tvrtko ne samo zasnovao, nego donekle i izveo. Najprije

je osvojio tri srpske oblasti: Podrinje, Travunju i Primorje, a
tada se je u Mileevu okrunio sugubim vijencem" za kralja
Bosne i orbije1). Na ovim lovorima Stjepan Tvrtko nije poivao,
nego je sada nastojao, da si prikljui i hrvatske zemlje preko
Save i Dinare, gdje su hrvatska vlastela bila odavna nezadovoljna
s magjarskom upravom. Uz Tvrtka odmah pristadoe braa Horvati preko Save i Ivan Palina preko Dinare. Godine 1390. Stjepan
je Tvrtko ve imao pod svojom vlau Hrvatsku i Dalmaciju, a
tada si ostalome naclovu pridoda i k r a l j H r v a t s k e i D a l
maci je"-). Stjepan je Tvrtko najvie stanovao u Kraljevoj Su
tjesci i nedalekoj Trstionici. Poto je bio katolik i poto je tu u
Sutjesci bio franjevaki samostan, ni malo ne sumnjamo, da je
i on poput svoga predasnika svoje politike planove izvodio u
sporazumu s Franjevcima.
Godine 1391. Stjepan Tvrtko, kada je stajao ua vrhuncu
svoje moi na 23. oujka umre. Poto je Bosna bila izborno
kraljevstvo, bosanska vlastela ne obzirui se na Tvrtkove zasluge,
mimoiav njegova sina Tvrtka Tvrtkovia, izaberu Tvrtkova mlagjega brata Stjepana Dabiu, nadajui se iz njegove slabosti izvui
kakov kapital. I uistinu slabou se je Stjepana Dabie i ene
mu Jelene Grube okoristilo ne samo bosansko plemstvo, proiriv
svoju vlast na utrb kraljeve vlasti, nego i sam kralj Sigismund,
koji je ne samo Hrvatsku i Dalmaciju od Bosne otcijepio, nego
i Bosnu svojoj batini prikopao. Nu ba za kralja Dabiu i enu
mu Jelenu Grubu nemamo nikakovih dokaza, da su se igda
s Franjevcima kao savjetnicima sluili.
Poslije Dabie i Jelene mu Grube nastali su u Bosni izmegju
1398. 1421. crni dani dani borba protukralja, koje su uz ve
liki crkveni raskol, najvie doprinijele, da se je u Bosni patarensko plemstvo tako osililo, da su mu pripadali najmoniji u
Bosni velikai: Hrvoje Vuki, Sandalj Hrani, Radoslav Pavlovi; da su ga uvaivali i isti Dubrovani, koji hoe, da se nji
hove stvari pretresaju u prisutnosti patarena; da su uivali mno
gobrojne povlastice, koje Dubrovani nazivlju: Franchagie de
Patareni"3). Suprot svega toga, ini se, da su i za dobe protu*) Dr. S. Srkiilj, Izvori za hrvatsku povijest, (Zagreb, 1910.), str. 1245.
) Klai, Poviest Bosne, str. 185.
8) Dr. P. Jeleni, De Patarenis Bosnae, str. 110. 111.

84

kralja neki kraljevi pristajali uz Franjevce i s njima u sporazumu

radili. To osobito vrijedi za Stjepana Ostoju. Za prvih se je go
dina Ostojine vlade u Bosni osobito razvila razlika megju stalekim klasama. Cio se je narod dijelio na plemstvo i prosti
narod, Plemstvo se je opet cijepalo u vie i nie u vlastele
i vlastelie; a prosti narod u slobodne gragjane, u kmetove i
robove. Poto su po Bosni esto hodali Dubrovani, te robove
kupovali, sa sobom ih vodili i dalje preprodavali, Ostoja to 1400.
Dubrovanima zabrani1). Na ovu je plemenitu zabranu Ostoja bez
sumnje doao po savjetu Franjevaca, ijoj je jedno kako svje
doi iprai2), Lavanin3) i drugi bosanski ljetopisci i skup
tini dranoj u Veseloj Strai kod Bugojna prisustvovao1)
Kada su nakon konstankoga sabora 1414.1418. cijelome
katolitvu uope; a nastupom Tvrtka II. Tvrtkovia Bosni napose
svanuli bolji i mirniji dani, poalje franjevaki general u Bosnu
fra Jakova Marhijskoga, da reformira u nekim krajevima raspuane Franjevce. Sada u Bosni izmegju fra Jakova i Tvrtka II.
nastane udan prizor. Fra Jakov hoe Franjevcima da zabrani
posjede, Tvrtko to ne da. Fra Jakov radi toga bjei iz Bosne i
kralja razglauje kao poganina, a on se ispriaje, da to ini iz
straha, da Franjevci, ne mogui bez posjeda opstati, ne ostave
Bosnu i tako drava tetuje. Na koncu konca itav se prizor
svrio s tim, da je kralj Tvrtko II. Tvrtkovi, ne samo obeao
opstanak Franjevaca u Bosni na drugi nain obezbijediti'*), nego ih
s njihovmi samostanima na osobiti naini tititi0). Poto Tvrtko II.
nije bio kakov gorljivi katolik, to nam itav ovaj prizor sa svojim
zakljukom svjedoi, da ih je on cijenio jedino radi njihovoga
socijalnoga i politikoga rada.
Nu mi ne ostajemo pri pukim hipotezama. Poslije nave
denih hipoteza povlaimo historike injenice, koje nas potpuno
uvjeravaju, da je Stjepan Tvrtko II. skupa s bosanskim Franjev
cima radio za dobro i neodvisnost Bosne. Sloni se ovaj rad
javlja osobito, kada su Osmanlije, koji su se u Vrhbosni jo
) Glasnik zemalj. muzeja u Sarajevu, god. 1901., sv. I., str. 92.-95.
-) iprai, T4[7lXA<l O A M H N H C T 4 P4. u Kr. Sutjesci.
3) Lavaninov Ljetopis u Lijevnu.
4) Fermendin, Acta Bosnae, str. 80.
5) Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 66.
6) Klai, Poviest Bosne, str. 276.

85

prije pod vojskovogjom Izakom nastanili, Stjepana Vukia pod

svoju vlast skuili, Radoslava Pavlovia i istoga Tvrtka II. na
plaanje danka prisilili, osvojivi 1440. Srbiju sve do Beograda
te Zvornik, Srebrenicu i Usoru, bosanskom se kraljevstvu za
prijetili s potpunom propau. Kralj Tvrtko II., koji je do sada
na pameti imao ponovno ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije, im
je ugarski dvor puno od sebe otugjio, upre sada sve sile, a da
sauva barem oni dio Bosne, to ga je jo uivao. U tu se
svrhu on preporuuje za pomo ugarskome kralju Vladislavu
Varneku, trai zatitu u Mlecima i Dubrovniku. I uistinu Vladislav ugarski kralj poeo se je spremati na Osmanlije, Mleani
mu obeaju otvoriti utoina vrata, a D ubrova ni mu, 1442.
primaju u pohranu posl ano srebro, vrsto mu o b e
aju, da ga nee nikome predati, nego e s njim
ono initi, to im bude on
poruiti i nar edi ti u
svom listu, pod svoj om obi aj nom
peatiju, koji
bude upiso pred redovni ci rimske vjere i li vjere
b o san ske1)*. Poljednje rijei Dubrovana za bosanske Fra
njevce puno znae. One nam svjedoe, da su Dubrovani u ve
likim stvarima pisma bosanskih kraljeva drali samo onda za
vjerodostojna, ako su bila provigjena ne samo njegovim peatom,
nego i potpisima ili redovnika rimske vjere* Franjevaca ili
predstavnika bosanske vjere* patarena, to opet znai, da
je Tvrtko II. u slinim stvarima i jedne i druge esto rabio.
Megutim u kritinim ovim asovima bukne izmegju Ugarske
i Bosne rat, koji bosanske prilike jo vie zaotri, a Osmanlije
osokoli na daljnja prodiranja na zapad. Sada bosanski vikar
f r a I v a n B a j a n i n p r e u z m e na se p l e m e n i t u z a d a u
i z m i r e n j e v l a d a r a - ) na opu korist kranstva, a ustuk
islama. U koliko je bosanski vikar u svome pothvatu uspio, nije
nam poznato. Poznato nam je samo to, da se je u ovim burnim
vremenima Vladislav proti Osmanlijama ipak naoruao, u susret
) Puci, Spomenici srbski, II., str. 106.107.
*) Quando . . . Joannes, de Vaya . . . foret vicarius Boznenzium familie minorum, tune inter reges Hungarorum et Bozne fuit inagna guera
exorta, propter quod pro pace habenda frater Joannes, vicarius predictus,
missus fuit ad regem Hungarorum.M Fermendin, Chronicon Provinciae Bos
nae Argentinae, str. 19., gdje se dokazuje, da je spomenuti rat bio god.
1443., a fra Ivan u Budimu u proljee god. 1444.

 86
im poao i kod Varne ih, gdje je 1444. i sam pao, do nogu
porazio; a bosanskoga je kralja Tvrtka 11., koji se 1443. poljednji
put javlja1) zamijenio Stjepan Toma Ostoji (1444. 1461.).
Stjepan Toma Ostoji bio je nezakoniti sin Stjepana Ostoje.
Imao je brata Radivoja, takogjer nezakonita, ali njega su bosanska
vlastela, poslije izumra zakonite loze Kotromania na kraljevskom
izboru s toga, to je urovao s Osmanlijama, mimoila, isto
onako, ko i tugjinca Hermana, celjskoga i zagorskoga kneza,
koga si je Stjepan Tvrtko za naljednika preporuio; a izabrali
su skromnoga Stjepana Tomaa, koji poto se do sada nije ni
u em isticao, nije nikoga ni uvrijedio. im je papin poslanik
Toma, hvarski biskup, koji je u to vrijeme boravio u Hercego
vini, uo za promjenu prijestolja u Bosni, spusti se iz Hercego
vine u Bosnu i ujediniv svoje sile sa silama Franjevaca, Tomaa
obrati s patarenstva na katoliku vjeru2); a tim u Bosni i na
socijalnome i na politikome polju stavi podlogu onome djelo
vanju, u kome su Franjevci i u Crkvi i u dravi izali na kul
minaciju.
U vjersko-socijalnim stvarima inkvizicija je i opet jedno
od najglavnijih njihovih djelovanja. U poetku su Tomaeva vla
danja ne samo patareni u bosanskoj vikariji izali na kulminaciju
svoje moi, nego su u nju navlastito u Moldavsku i Ugarsku
prodrli Husiti. P a p a E u g e n i j IV., do k o g a j e dopro j avni
glas, da su bo sa ns k i F r a n j e v c i p o s t a l i bedem; za u
vanj e B o j e g doma, p r o i r e n j e pr ave v j e r e i i s k o r e n j i v a n j e k r i v o v j e r n i k a , imenuje 1444. n j i h o v o g a v i
k a r a f r a F a b i j a n a B a a n i n a , te n j e g o v e n a l j e d nike in k v i z i t o r i m a u Ugarskoj, Bosni, M oldavsko j, V l a k o j , B u g a r s k o j , R a i i S l a v o n i j i , zapri
jetivi se svima, koji bi ih smetali izopenjem Papi pridranim;
a obeavi svima, koji bi ih potpomagali, one oproste, koje su
dobivali oni, koji bi togod doprinijeli za obranu sv. Zemlje3).
Oboruani ovako Franjevci sa raznim povlasticama i preporu
*) Hrvatski Ijetopisac S. Klimentovi o njegovoj smrti pie: 1434.
mjesto 1444. tada ubie bonane istoga Tvrtka drugoga krala bosan
skoga", Kukuljevi, Arkiv za povjestnicu jugosl., IV., (Zagreb, 1857.), str. 33.
*) Dr. P. Jeleni, De Patarenis Bosnae, str. 113. 114.
3)
Nedi, Monumenta privilegiorum Provinciae Bosnae Argentinae, str.
72.-75.; Fermendin, Acta Bosnae, str. 184.

87
kama, poemu revnije nego li igda prije voditi inkviziciju. Nu
pri tom svome spasonosnome djelovanju nabasaju na razne po
tekoe. Oni ne samo da u raznim krajevima prostrane svoje
vikarije naigju na svjetovne upnike i u dostojanstvima postav
ljene crkvenjake, koji su javno drali prilonice, tovali ih i
uili, da tjelesno openje i megju nevjenanim nije grijeh,1) nego
i samoga kralja Tomaa kao sumnjiva u vjeri, koju je bojei
se patarena i Osmanlija, ne samo odbio od Pape si ponugjenu
kraljevsku krunu i osnivanje novih biskupija, nego je i patarenske prvake tovao. U ovim se tekim okolnostima Franjevci za
pravo nijesu znali snai. Teko im je bilo doi u sukob i
s kraljem i sa svjetovnim klerom. Nu ipak odlue u prvome
sluaju poi sigurnijim putem uskratom kralju sakramenata, a
drugi po svoj prilici prijave sv. Stolici. Sv. Stolica uvi za
obe potekoe izda 1446. dvije bule, jednom dopua Franjev
cima, da slobodno povedu inkviziciju i proti navedenih skanda
loznih sveenika;2) a u drugom im na kraljevu molbu dopua,
da mu slobodno sakramente dijele,3) dokle god kralj patarene
samo radi straha tolerira, a pripravan je, im mogne, da ih
progoni.4) Ovim odlukama Eugenija IV. Franjevci su lieni pote
koa, narod mnogih sablaznili, a kralj je Toma, koga je isti
Papa i nezakonitosti i na patarenski nain sklopljene enidbe
liio, postao jo revnijim katolikom, te je ne samo po raznim
mjestima Bosne podigao velianstvene crkve, nego i svoj je
dvor uinio skroz katolikim, stavivi u nj prema dozvoli sv.
Stolice dva Franjevca za dvorske kapelane. Budu su dvorski
kapelani bosanskoga kralja bili i od odlinijih i od uevnijih
Franjevaca, to su oni megju ostalim dvoranicima megju:
dvorskim knezom, komornikom, kaznacem, tepijom, dijakom,
stavilcem i peharnikom bili pravi cvjetovi p o t e n e d v o r t i n e " . Od njih je kraljevski dvor, ne samo svete sakramente
primao, njihovu misu sliao, pred njima se za ugovora rotio,
*) Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 70.
2) Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 71.
3) Farllati, lllyrici sacri tom IV., str. 257258.
4) Ova nam afera kralja Tomaa s bosanskim Franjevcima, te odluka
Eugenija IV. jasno dokazuju, da je ono sve izmiljeno, to Farllati (u lllyricum sacrum tom. IV., str. 68.) pie o nekome saboru, to ga je toboe
kralj Toma 1446. u Konjicu protiv patarena drao.

88 -

nego i njinove savjete primao i preko njih kao svojih poslanika

na evropskim dvorovima najtee poslove svravao.1)
1 uistinu od ulaza bosanskih Franjevaca u kraljevske dvore
u svojstvu kapelana nema gotovo poduzeta veega djela, koje
bi ciljalo na dobro Crkve, drave i naroda u Bosni, a da u njemu
ne uestvuju i Franjevci bosanske vikarije. Kralj Toma pridaje
plemia Sladoju u ruke bosanskih Franjevaca. Ovi ga primaju i
ujedno ga s njegovom braom i batinicima, te s njegovim gra
dovima i tvrgjavama stavljaju pod zatitu sv. Stolice; a ova ih
19. lipnja 1447. prima i vikaru, kustodima i gvardijanima bo
sanske vikarije nalae, da ih tite.2) Kralj Toma sklapa 1451.
s Dubrovanima savez protiv svoga tasta Stjepana Vukia,
hercega od sv. Save, gospodara humskoga i primorskoga i veli
koga vojvode rusaga bosanskoga, kneza drinskoga i k tomu"
koji je odbacio enu Jelenu, kraljiinu majku, a uzeo si za enu
neku Florentinku, te koji je objema rukama primao iz Bosne
prognane patarene, a ba pri sklapanju ovoga saveza ne manj
kaju ni bosanski Franjevci. To ne krije ni sam Toma, nego to
jasno u zapisniku saveza priznaje, velei: K o i z a p i s a mi
gospodim> t i p a n a T o m a i k r a 1 v i e r e e n i
i s i n ' b mi knezT> t i p a n a z a v e z a s m o se i rot is mo pridi>. o t c e m t> l i g a t o m ' b b i k u p o m i > h v a r ' b s k i m ' b i p r i d t> o t c e m t> k u t o d o m i i k a p e
l a n o m i, M a r i n o n i V ' 3) Kralj Toma polag saveza Dubrov
ane uistinu pomae, ali ga u tome iznevjeruju vojvode. S toga
Toma okrene oruje protiv njih, a odatle se izlee u Bosni i
po Crkvu i po dravu i po narod pogubni gragjanski rat. Fra
njevci: fra Nikola iz Apulije i fra Marin Konavljanin, kustodi
bosanske vikarije upletu se s papinim delegatom Tomom megju
*) Tuis itaque supplicationibus inelinati, devotioni tuae, ut duos
Fratres . . . vicariae Bosnae . . . in tuos Capellanos, quoties opus fuerit,
recipere illosque apud te tamquam tales in servitiis tuis ad celebrandum
Missas et alia divina officia tenere necnon ad civitates, villas et loca quaecumque, etiam Romanam Curiam, superiorum suorum dicti ordinis licentia
non requisita, pro tuis et regni tui necessitatibus libere et liite ducere et
transmittere possis, dictisque Fratribus, ut servitiis tuis insistere aliaquc
singula praemissa facere possint et valeant, tenore praesentium indulgemus."
Nedi, Monumenta privilegiorum Bosnae Argentinae, str. 100.
a) Fermendin, Acta Bosnae, str. 200.

) Mikloi, M onum enta serbica (Viennae, 1858.), str. 450.

89
strau zaneene stranke i pomire ih, a Nikola V. ovu pomirbu
odobri, naloiv 1. srpnja 1452., ko li bosanskome biskupu, toli
vikaru i kustodima bosanske vikarije, da strogo paze, da se
uinjeni mir ne bi opet naruio.1) Zauzimati se dakle za druge,
njihova prava i imanja tititi, zakletvama jakost pridodavati,
bdjeti, da se zakletve vre, zavagjene miriti, to je bio glavni i
socijalni i politiki rad bosanskih Franjevaca.
Najvaniji je ipak pothvat, u kome se zrcali socijalni i po
litiki rad bosanskih Franjevaca bio kriarski rat proti Osmanlijatna. Ovi su na Kosovu 1389. srpskoj samostalnosti zadali
smrtni udarac; 1415. nastanili se u Bosni podjarmili Sandalja
Hrania2) i brau Pavlovie te osnovali iza toga b o s a n s k o
k r a j i e ; 1453. zauzeli Carigrad i na Aja-Sofiji stavili mjesto
kria polumjesec; a nije prolo ni mjesec dana iza toga i Stje
pan Vuki okiti se alosnim naslovom: ,,M i 1o u B o j o m
i g o s p o d a r a v e l i k o g a g o s p o d i n a mi c a r a a m i r
s u l t a n a M e h m e d - b e g a mi g o s p o d i n S t j e p a n ,
h e r c e g o d sv. S a v e . Pred njima dru Mletke, Italija,
Ugarska, Poljska, dre sve kranstvo, a osobito Bosna. Da se
ovaj bi odvrati od Bosne i itava zapada i zapadne kulture,
Papa Kalikst III. razaalje na razne strane propovjednike, da
kupe kriare i milostinju za kriarsku vojnu protiv Osmanlija.
Od propovjednika se osobito istakne Franjevac sv. Ivan Kapistran. Ovaj skupiv kriare, megju kojim se hrabrou puno
istakoe treoretci sv. Franje,3) dovede ih pod Beograd te s voj
vodom Ivanom Hunjadijem uz urnebesne poklike: I s u s e ! " ,
21. 22. srpnja 145(5. porazie Osmanlije.4) Ni kralj Toma, ni
Kalikst III., ni bosanski Franjevci nijesu drali, da treba na do
bivenim pod Beogradom lovorikama poivati, nego rat nastaviti.

) Fermendin, Acta Bosnae, str. 216.

2)
Ve 30. svibnja 1420. poklanja Sandalj Hrani Dubrovanima ,,s milostiu i darom boiini i velikoga cara sultana Mehonict begaM dobiveni
grad Sokol i upu: Mikloi, Monumenta serbica, str. 300.304.
*) Nekrologij vukovarskih Franjevaca pod danom 21. 1456. biljei:
Sexaginta I ertiarii Anonymi, qui in comitiva S. Joannis a Capistrano pro
Christo ac Ecclcsia militantes in duplici illa Belgradensi victoria invieto
piritu certarunt usque ad mortem."
4)
*8.-82.

Lemniens, B. Bernardini Aquilani Chronica Fratrum Minorum, str.

Ve 23. travnja 1457. alje kralj Toma u Rim fra Nikolu

Sibenianina, koji javlja Kalikstu III., kako bosanski kralj misli
nastaviti rat protiv Osmanlija; a 22. srpnja iste godine fra Bricija Panonskoga i fra Demetrija Abanskoga, da mu donesu od
Pape kri i zastavu. Papa pohvali kraljev pothvat; uputi njegove
poslanike, da kri i zastavu iu od njegova u Ugarskoj posla
nika,1) mletakoga duda Foskara zamoli, da bosanskome kralju
pritee u pomo, a fra Marijanu Sijenskonie naloi da propo
vijeda kriarsku vojnu i kupi u tu svrhu za ugarskoga kralja
Vladislava, kralja
Tomu i Jurja Katriotia milostinju.2)
Dok se je kriarska
vojna propovijeda
la, milostinja se za
nju sabirala, a Tomaev poslanik Ni
kola Trogiranin tra
io pomo poevropskim dvorovima.
Toma je ve imao
manje okraje s Osmanlijama. To je
Toma po fra Ma
rijanu i fra Pavlu
Dubrovaninu i Ka
likstu III. javio, te
mu ujedno navije
stio, da poetkom
rujna misli s njima
K ra lj S tje p a n T o m a .

na> otvoreno polje

izai.3)
Da li je jToma"~u~rujnu uistinu otvoreno kreevo proti
Osmanlijama poeo, nije nam poznato. Po svoj prilici Toma je
rat odgodio za slijedee proljee, dok se jo bolje spremi. 1
uistinu za rat se je i dalje ivo spremalo. Papa 25. listopada
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 230.231.
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 232.
) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, II. str. 298.-299,

pie sv. Jakovu Marhijskome, koji je takogjer propovijedao kri

arsku vojnu, da pozove u Rim njemakoga cara, ugarskoga,
bosanskoga, poljskoga i ine kraljeve, da tu sklope ne samo
obranbeni savez, nego se i dogovore, kako e zavojtiti na Osmanlije.1) Zamisao plemenita, ali se radi nehaja kranskih vla
dari sv. Ocu ne odazvae i tako kralj Toma ostade u borbi
proti Osmanlijama osamljen. Nu on ipak ne zdvoji. Godine 1458.
zametne s njima kreevo i otme im na bosansko-srpskoj gra
nici neka mjesta.-) Iste godine, na temelju enidbenoga prava,3)
proglasi kralj Toma svoga sina Stjepana Tomaevia srpskim
despotom. Ovaj in kralja Tomaa, te njegovi lanjski ratovi pro
bude puna osvajalakoga duha osnianlijskoga sultana Mehmeda II.,
te se ovaj poine opet protiv kranstva oruati. O tome je dobro
bio izvjeen kralj Toma, s toga on i moli Pija II., da proglasi
opet kriarsku vojnu, a Mletke, da mu priteku u pomo. 1 uistinu
Pijo 11. shvati teki poloaj bosanskoga kralja. Stoga pome ivo
snovati o kriarskoj vojni, a da se do iste bosanski kralj prema
mogunosti pomogne, zapovijedi Sijenskonie fra Marijanu, da
dotle jo po nalogu Kaliksta IV. skupljene kriare vodi u Bosnu
u pomo kralju Tomi.4) Ali Roma deliberante Saguntum periit.
Dok je fra Marijan kriare spremao, a Pijo II. snovao o Velikoj
kriarskoj vojni, navale Osmanlije na jo slobodni dio Srbije i
na Smederevo, te ih 30. lipnja tim lake predobiju, to su Srbi
mladoga Tomaevia kao dobra katolika prijekim okom gledali.
Pad Smedereva prenerazio je itav kranski zapad. Nje
gova se je vrijednost izjednaivala s vrijednou istoga Carigrada,
a njegov gubitak s gubitkom Carigrada.5) S toga je kranstvo i
bijedilo ne samo Tomaa i Tomaevia, nego i susjedne vladare, a
osobito ugarskoga kralja Matijaa Korvina, da gradu Smederevu
nijesu u pomo pritekli. Nu kralj Matija, da prekrije svoj nehaj,
optui Piju 11. bosanski kraljevski dvor, da je Smederevo izdao
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 233.-234.
s) Klai, Poviest Bosne, str. 313.
) Stjepan Tomaevi uzeo si je za enu Jelenu, ker srpskoga des
pota Lazara, koja je, da im vie muu unigje u volju i na katoliku vjeru
prela, te i isto ime promijenila, prozvav se Marijom. Glasnik zemaljskoga
muzeja u Bosni i Hercegovini, god. 1911., svez. II.
4) Fermendin, Acta Bosnae, str. 239.240
5) Fermendin, Acta Bosnae, str. 240.

 93
i da uruje s Osmanlijama. Dok je Pijo II. ovoj optubi i vje
rovao i nevjerovao, stigne mu i druga optuba, da se je kralj
Toma sdruio s Osmanlijama i doveo ih u Hercegovinu.1) Papa
je znao, da je kralj Toma sav u rukama Franjevaca i da ve
inom s njihovim savjetom radi, s toga i opet ovim osvadama
nije sasvim povjerovao. Ali, da ipak bude na istu s tom stvarju
izaalje u Bosnu svoga poslanika hvarskoga biskupa da stvar
izvidi i ako bi sluajno naao, da je Toma u istinu u savezu
s Omanlijama, da itavu Bosnu udari interdiktom.2) Papin se je
poslanik bez sumnje osvjedoio o nevinosti bosanskoga dvora,
s toga je Bosnu i potedio od teke kazne; a kralj Toma, da
mu vrati milo za drago, ne pazei na pogibelji, u kojima se je
Bosna sa strane Osmanlija nalazila, poine patarene vie nego li
igda progoniti. Dok su se ovi to silom to milom dijelom krstili,
dijelom u hercegovu zemlju i u osmalijske krajeve iseljavali,3)
umre 1461. dobri kralj Toma') i bude pokopan u franjevakoj
crkvi u Kr. Sutjesci.
Kralj Stjepan Toma jedna je od najljepih pojava u povjesti katolike Crkve u Bosni. Iz poetka je pataren, kanje
snoljivi, a na koncu gorljivi katolik, koji s jedne strane progoni
patarene, a s druge odbija Osmanlije od svoga kraljevstva i
sprema se tamo od 1456., pa do svoje smrti na oveu kriarsku
vojnu, s kojom bi se spasila i Bosna i itav zapad sa svojom
kulturom. U svemu su ga, a osobito 11 poljednjemu pothvatu,
kao to smo ve istakli, pomagali Franjevci, pa ako i nije pothvat
u djelo priveden niti je kriv kralj Toma ni Franjevci, nego nehaj
i zavist susjednih drava.
Poslije smrti Stjepana Tomaa Ostojia naslijedi ga Stjepan
Tomaevi, rogjen iz patarenski sklopljena braka izmegju Stje
pana Tomaa i Vojae.5) Poletni Stjepan Tomaevi odmah spremi
**>

>) Klai, Poviest Bosne, str. 317.

a) Fermendin, Acta Bosnae, str. 240.241.
3) Farllati Illyrici sacri, tom. IV., str. 73.
4) U franjevakome samostanu u Zaostrogu nalazi se i danas jedna
planeta, za koju se pripovijeda, da je skrojena od plata Stjepana Tomaa.
f) Neki u isle, dapae, ako i neuspjeno i dokazuju, da je Stjepan
Tomaevi zakoniti sin Stjepana Tomaa i ene mu Katarine. Prof. Fran.
Buli, Accessiones et correctiones ali Illyricum sacruin (Spalati, Supl. Bullet.),
sfr. 132. 133.

Piju II. poslanike, koji mu novoga kralja predstavie kao kato

lika od mladosti i poznavaoca latinske knjige i kranskoga nauka,
te koji mu zamolie kraljevsku krunu, koju mu otac, da ne uvrijedi
Osmanlije, nije smio, da primi. Jave mu, da je Bosna u velikoj
krizi, da Osmanlije mogu u nju svaki as nahrupiti, te zamolie
ga, da mu isprosi pomo u Ugarskoj, Mletakoj i Jurja Katriotia i da u Bosni osnuje jo novih biskupija. Ovu je predstavku
i ove molbe Papa Pijo II. s veseljem sasluao, te je novome
kralju eljenu krunu poslao; za zatitnika kraljevstva mu potvrdio
sv. Grgura udotvorca1); a nonskome biskupu Boi naloio, da
i on kao i poslanik mu spljetki nadbiskup Lovro proglase bulu
C ru ti a ta m" , ako bi Osmanlije u Bosnu nahrupili.2) U mjesecu
studenom 1461. Stjepan se Tomaevi u Jajcu okruni od Pija II.
poslanom krunom; a 1463, to nehajstvom susjednih vladara,
to domaom rastrovanou, to intrigama radi progonstva u Hum
i osmanlijske krajeve iseljenih patarena, pane Bosna, ci j e l o e ^ r ^ ^ ^ ^ v
k r a n s t v a . . . k l j u i l u ka" , kao to ju lijepo kralj
Korvin nazivlje. Sam nesretni kralj Stjepan Tomaevi b\&
<^ \
Kljuu uhvaen i od Fatih Mehmeda pogubljen.3) ,,Okohi<*t,^^v
je posljednji bosanski kralj prije turske navale s mottt
Luke i kraljicami odpremio iz Jajca u Dalmaciju i nekolik&Bra^
q njevaca, te da su obje potraile gostoljublje kod franjevacM^a '* c^ D * jk
reda, svjedoi kojim je duhom disao i onaj zadnji ogranak
Tnk\ \ ti & y
rodne dinastije i kako je uskim vezom bio skopan s franieva^^ - A ^ ^ ^
kim redom." Ove rijei naega Batinia4) potvrgjuje i ona iz
1461. darovnica Stjepana Tomaevia, kojom ovaj svoga strica
') Bosanci su sv. Grgura i prije tovali kao zatitnika bosanskoga
kraljevstva, a Pijo II. to je samo 11a molbu Stjepana Tomaevia 1462. po
tvrdio. Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, II., 371.
2) Dr. Jeleni, De Patarenis Bosnae, str. 119. 120.
3) Oci davnina su razne hipoteze o nainu kako je posljednji bosanski
kralj pogubljen. Jo Luccari naprosto spominje, da je pogubljen; Leunclavij, Bonfinij i Isthvanfi i na Lavanin, da je iv zguljen; Laonic, Orbinij
i Spandugin, da je posjeen; Matija Michovienski, Boter i Cromer, da je
privezan za stup i strijeljan; savremeni Pijo II. i Pavao II., da ga je sam
Mehmed II. svojom rukom zaklao, a ove po volji slijede savremeni pisci.
Spicilegium observationum historico-geographicarum de Bosnae regno hungarici quondam juri (Lugduni Batavorum impensis Buartsi, 1737.), str.
74.-75.; Lavaninov ljetopis.
4) Glasnik bosanskih i hercegovakih Franjevaca, 1887., br. 7. str. 117,

 94
Radivoja obdaruje s gradom Komotinom, gorom Bocem i t. d.,
te ga sa svim njegovim posjedima predaje pod zatitu ,,u ruke
mnogo potovanom u Isukrstu fratru Filipu vikaru bosanskomu.1)
1 tako bosanski Franjevci itavu ovu epohu ispunjaju i so
cijalnim i polikim djelovanjem; a promotrimo li svrhu ovoga
djelovanja, to emo odmah opaziti, da je sve to djelovanje jedno
lino da se sve svodi na djelovanje za Boga, svoga vladara
i narod.
4.
0 Neki ovu darovnicu, koja se u bosanici i u fojnikoj i Lavaninovoj hronici nalazi, dre za sumnjivu. Nu s tim se puno ne slabi naa
tvrdnja, jer, ako bi i bila lana, ipak se je morala osnovati na odnoajima
bosanskih Franjevaca i kralja Tomaevia.

KOLE.
Da li su Franjevci, kada su stupili na bosansko tlo, tu
vikariju zasnovali i svoje kulturno djelovanje poeli razvijati,
naili na kakove kole bilo kod katolika, bilo kod patarena ili
raskolnika o tome izvori mue. Izvori nam samo to tvrde: da
su patareni rado sv. P i s mo itali; da su onim, koje
bi u svoju ljedbu pri mal i stavljali sv. Pi smo na glavu;
da su sv. Pi smo pr e pi si v al i i u svojoj ga liturgiji ra
bili; te da su im ali neku vrst uitelja ,,strojnikeM1);
a da li su ovi druge osim vjerskih istina jo u emu poduavali
i da li su drali formalne kole ili su svoje ljedbenike i pri
pravnike samo privatno poduavali, o tome ne znamo uprav
nita. Iz velike pak neukosti, u kojoj su Franjevci u Bosni nali
i katoliki i grkoistoni i ivalj i kler, dalo bi se zakljuiti, da
ni jedni ni drugi nijesu imali ni za odgoj klera formalnih kola,
a kamo li za odgoj naroda; te da su se sveeniki pripravnici
jedino kao sakritani i zvonari kod upnika za svoje uzvieno
zvanje pripravljali. U pomanjkanju klera i sredstava za odgoj
istoga, ovi bi se, im bi nauili glagolati,-) redili, premda je sv.
Stolica eljela i nastojala, da ko li biskupije, to li upe popunjaju muevi, koji znaju barem dobro itati, dobro slagati
i dobro pjevati i shodno govori ti latinskim jezikom 44.
*) Dr. P. Jeleni, De Patarenis Bosnae, str. 42., 50.
=) Prije biskupa iz reda sv. Dominika i sami sa bosanski biskupi bili
glagoljai. Jo Ivan de Casamaris savjetuje sv. Stolici 1203., da bi dobro
bilo, da se na ispranjenu bosansku biskupsku stolicu stavi koji Latin; a
Bonifacij IX. 1396. hoe, da gjakovaki upnik, koji je pod bosanskoga
biskupa potpadao, pozna latinski i dobro pjevati. Fermendin, Acta Bosnae
str. 6, i 57,

~ 97 Nu im su na bosansko tlo stupili Dominikovci i Franjevci

stvari se na bolje okrenu. Franjevci u Bosni brzo, istisnuv odatle
Dominikovce i zasnovav te proiriv tu svoju vikariju, pomu
spasonosno djelovati ne samo na polju vjerovjesnitva, unije,
duhovne pastve i t. d., nego bez sumnje i na polju kolstva.
A nije drukije moglo ni biti, do da Franjevci, koji su do
lazili u Bosnu iz pokrajina: Talijanske, panjolske, Njemake
i t. d., gdje su njihove ne samo nie, nego i vie kole cvale,1)
pomu i u novoj domovini kolstvo njegovati. A kakove su kole
prvi Franjevci u svojoj vikariji jo u poetku svoga u Bosni
djelovanja poeli njegovati, dalo bi se donekle zakljuiti iz okol
nosti, u koje su u novoj domovini zapali, te iz toga, kakove su
kole u njihovoj prvotnoj domovini cvale. U srednjemu su vijeku
u prosvjetljenoj zapadnoj Evropi, odakle su prvi Franjevci u
Bosnu dolazili, cvale trostruke kole: osnovne, humanitarne i
visoke. U osnovnim su se kolama, koje se ne smiju nipoto
isporediti s dananjim osnovnim kolama,-) stavljali temelji nao
brazbe s poukom u itanju, pisanju, vjeronauku, raunanju i
pjevanju; dok su se u humaniornim u trivium-u* i ,,quadrivium-u* svravale slobodne umjetnosti artes liberales* i to
u trivium-ua : gramatika, retorika i dialektika, a u quadrivium-u :
aritmetika, geometrija, muzika i zvjezdoznanstvo. U visokim su
se kolama, koje su bile ili sveuilita ili samo bogoslovni za
vodi, pojedinci, nakon svrenih poetnih i humaniornih kola,
usavrivali u strukama, koje su im zahtijevali izabrani stalii: u
bogosloviji, mudroslovlju, pravu, lijenitvu i slikarstvu.3)
I.
Osnovne i human i orne kole. Okolnosti su zahtije
vale, da prvi bosanski Franjevci otvore na priliku gornjih kola
najprije osnovne i humaniorne, pa tek onda i bogoslovne. Neumorivim svojim radom na polju vjerovjesnitva i sjedinjenja
crkava, oni su brzo na katoliku vjeru preveli na> tisue dua
svakoga stalia, spola i dobe. Poto je ove trebalo opirnije u
>) Neke su se franjevake vie kole, kao bolonjska, parika, oksonska, kambridska, toloka, anuvinska, kanje utjelovile sveuilitima. Dr.
Holzapfel-Haselbeck, Manuale historiae ordinis Fratrum Minorum, str.
244.-248.
2) Osnovne kole u dananjem obliku datiraju svoj poetak u XVIII.
i X IX. stoljeu, a razvile su se iz njemakih upnih kola.
3) Dr. Nikel, Algemeine Kulturgeschichte (Paderbojn, 1895.), str.
387.-388.

vjerskim istinama poduiti, a to sve nije moglo biti u crkvama,

s toga su oni svoje samostanske elije okretali u kole, te su u
njima mlagje poeli poduavati ne samo u vjeronauku, nego u
svima onim strukama, to su se u pokrajinama, gdje su oni
nikli i odakle su doli, u osnovnim kolama predavale, a oso
bito u latinskome jeziku. Ali poto je u Bosni u prvoj polovici
XIV. stoljea bilo malo samostana, te ovi nijesu vazda bili u
stanju sve novoobraenike na kolu primiti, s toga se 1347.
Stjepan Kotromani, bosanski ban preko mletake republike
obrati na Klementa VI., te ga megju ostalim zamoli i to: da
bosanski vikar moe, kada to bude nuda, stavljati
n o v o o b r a e n e i u v e l i k e s a m o s t a n e r e da s u s j e d n i h
p o k r a j i n a , da se o v i tu u s a v r e u l a t i n s k o j s l o v
n i c i i k a t o l i k o j n au ci.1) Tko pozna, da katoliku Crkvu
kao to lijepo veli uevni Aichner, resi ta osobitost, da vazda
propovijedanju i krenju pridodaje nauku i knjigu,2) taj e lasno
ostati pri uvjerenju, da je sv. Stolica barem ovoj banovoj molbi
pola u susret. Nu da li su se ovom povlasticom i dokle su se
bosanski Franjevci sluili, tko bi znao? Svakako ne iza pomnoanja samostana svoje vikarije.
Uz novoobraenike bosanski su Franjevci u osnovnim
kolama osobitu pomnju posveivali odgoju i pouci svojih pito
maca. Ako i jesu bosansku vikariju zasnovali strani Franjevci, te
joj dugo glavni potporanj bili, ipak su ovi dosta rano poeli
primati darovitije mladie u svoje samostane, te ih poduavali u
poetcima naobrazbe i barem u nekim granama trivium-aM i
,,quadrivium-a , a onda u redovniku haljinu oblaiti.
II.
F i l o z o f s k e i b o g o s l o v s k e kol e. Iz poetka bo
sanska vikarija nije imala svojih filozofskih i bogoslovskih zavoda,
nego je svoje kandidate nakon svrenoga novicijata slala na bo
goslovne nauke u susjedne redodrave, a osobito u Dalmaciju i Ita
liju. Opi je kapitul reda jo 1373. izdao naredbu, da se mlade iz
Dalmacije i Slavonije alje na nauke u Florenciju,3) pa nema
) Item: quod in singulis conventibus magnis provinciarum vicinarum praedictorum ordinum singulos neophitos in hujusmodi conventibus
in latina grammatica ct in doctrina sancte romane ecclesie certo tempore
instruendos, quando fuerit necesse, idem vicarius valeat auctoritate apostolica collocare.M Fermendin, Acta Bosnae, str. 28.
2) Dr. Aichner, Compend. juri eccl. ed X., (Brixinae, 1905. str. 523.
3) Fabiani, Storia dei Frati Minori, str. 144.

- 99
sumnje, da se je tamo i neki dio mladei bosanske vikarije usavrivao, dok je to drugi postizavao na pokrajinskim bogoslovnim
institutima osobito u Dubrovniku i Zadru.
Kada se je bosanska redodrava ne samo proirila, nego i
dobro uvrstila i po samoj Ugarsko i Dalmaciji, onda su, mislimo,
i bosanski Franjevci poeli u prostranijim samostanima uz osnovne
i humaniorne kole, te uz novicijate1) podizati i filozofske2), te
bogoslovske zavode. Uz zavode su se dizale i knjinice, koje su
Franjevci punili s knjigama, to su ih donosili iz Italije i drugih
krajeva i to osobito su ih punili iza 1374., kada je Grgur XI.
bosanskim Franjevcima dozvolio, da mogu knjige umrlih misijonara u svojoj vikariji zadrati1) i da ih ne moraju, kao do tada,
vraati natrag.
Nad odgojom su mladei bosanske vikarije bdjeli uz sta
rjeinstvo bosanske vikarije, starjeinstvo reda i sv. Stolica.
S toga v r h o v n o s t a rj e i n st v o reda, k a d a je ulo, da
su se u B o s n i protiv ust anova reda poeli mladii
u novici jat, a iz novi ci jata u filozofiju i bo gosl ovi ju
primati prije 14. godine, po sl a 1432. u Bosnu J a k o v a
M a r h i j s k o g a , da tu s o s t a l i m m a n a m a , k o j e su
se u bosansku v i k a r i j u u v u k l e i tu i s k o r j e n i 4); a
E u g e n i j IV. d o p u a 1436. bosanski m F r a n j e v c i m a , da
radi m a l o e s v e e n i k a s v o j e kleri ke mogu k o me god
hoe b i s k u p u j o u 22. g o d i n i dobe na r e g j e n j e slati,
samo, ako su i n a e s po so bn i. ') Da se je i gore spomenuta
mana iz bosanske vikarije iskorjenila i na sposobnost klerika
iza toga puno pazilo, svjedoi sama osoba sv. Jakova Marhij
skoga, koji je, kao to smo drugdje vidjeli, bio tih godina i strogi
reformator bosanskih Franjevaca i vikar; te koji je, kako i dr.
Holzapfel svjedoi, ne samo u Monteprandonu podigao u XV.

. *
) Do 1260. i no vici su u novicijatima uili. Sv. Bonaventura 1260.
odredi, da se u novicijatima samo u ascetinome ivotu vjeba, a poslije
novicijata, da se ui bogoslovija. Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale, historiae Fratrum Minorum, str. 249.
2) U drugoj polovici XIII. stoljea zavela se je u franjevakome redu
prije bogoslovije filozofija. Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale, historiae
Fratrum Minorum, str. 249.
3) Fermendin, Acta Bosnae, str. 40.
*) Batini, Djelovanje Franjevaca, I., str. 87.

5) Ferm endin, Acta Bosnae, str. 155.

stoljeu jednu od najskupocjenijih knjinica, nego i s a v t r ud

u l o i o , da b r a i , k u p e i kn j ig e, p r u i s r e d s t v a za
u s p j e n e n a u k e.Ml)
U koliko se je godina bogoslovski teaj svravao i ta se je
u njemu osobito njegovalo, te kojim se je nainom u bogoslovskim
zavodima bosanske vikarije predavalo, o tome samo nagagjati
moemo, da su se u njima najvie tumaili: L i b r i sentent i a r u m " Petra Lombardskoga, te sv. Pismo s praktikim mo
ralnim opservacijama, i da se je sve svodilo na to, da bogoslovci
danas sjutra odatle izagju izvrsni propovjednici i ispovjednici,
pa bilo to u 3 ili vie godina. Takova je bila metoda i takova
svrha ostalih sredovjenih franjevakih kola2), pa mislimo i
bosanske vikarije.
Kada su se 1447. od bosanske vikarije otcijepili ugarski
Franjevci, to su bez sumnje i franjevake kole bosanske vika
rije osjetile. Bosna je poplavljena patarenima i raskolnicima svoje
kole veinom ili drala ili potpomagala milostinjom skupljenom
u Dalmaciji i u Ugarskoj. Ova je potpora 1447. osakaena, ali
samo do 1453. Godine 1453. braa dubrovake republike izjave
se pripravnim bosansku brau potpomagati milostinjom, samo
ako se s bosanskom vikarijom spoje.3) Sv. Stolica ispuni im
elju, a tim bosanska vikarija dobije za svoje zavode puno i
materijalne i moralne potpore.
lste godine, kada su se od bosanske vikarije otcijepila
ugarska braa, ulaze dva Franjevca u dvor bosanskoga vojvode
Petra Vojsalia, a dva u kraljevske dvore. Ovaj je in s kul
turne strane vrlo vaan. Franjevci su u tim dvorima bez dvojbe
ne samo govorili mise, sakramente dijelili, nego i dvoranike, a
osobito vojvodine i kraljeve sinove poduavali. S toga se poljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi i hvali sv. Stolici, da
je on jo k a o d i j e t e k r e n 44 i da ja u i o l a t i n s k u
k n j i g u i v r s t o p r i h v a t i o k r a n s k u v j e r u . 444) U isto
je nekako vrijeme i bogoslovske zavode jae svjetlo prosvjete
0 Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale historiae ordinis Fratrum Mino
rum, str. 254.-255.
2)
Dr. Holzapfel-Haselbeck, Manuale historiae ordinis Fratrum Mino
rum, str. 249.
a) Batini, Djelovanje Franjevaca, I., str. 111. 112,
4) Klai, Poviest Bosne, str. 232,

 100
rasvjetlilo. Sv. Stolica, da bosanske Franjevce uini to vrim
bedemom poalje u Bosnu etiri akademiki naobraena Franjevca,
koji s bosanskim vikarom fra Filipom Dubrovaninom te s kustodima bosanske vikarije: fra Ljudevitom de Nemorellis, fra
Franjom Dubrovaninom, fra Marinom Korulaninom, fra Ilijom
Poeaninom, fra Dionizijem Slavoncem, fra Filipom Hrvaaninom,
fra Jakovom Usoraninom i fra Petrom Mileevaninom reformi
raju 1462. bogoslovske zavode.1)
Kakovu su kunju kole bosanskih Franjevaca, osobito re
formirani bogoslovski zavodi 1463. pretrpjeli, o tome e si i bez
historikih podataka svatko sliku lasno stvoriti. kole, koje su
bile u Bosni rasprene su i spaljene, a koje su bile u Dalma
ciji, ostale su potegjene u reformiranome cvatu.
) Res Bosnenses eo majori studio curabat Pontifex, quo judicabat
magis idoneas ad resistendum haercticis et schismaticis, ne latius diffunderentur in propinqua regna Catholica. Audiens itaque in illa Provincia magnam fuisse penuriam virorum in Philosophia, sacris Canonibus et Theologia peritorum, ex aliis Provinciis illuc destinavit viros doctos, et praesertim
fratrem Petruni de Mili, in codeni regno natum cum sociis quatuor, qui in
optimis Cismontanis et Ultramontanis Academiis sub doctissimis viri audierunt, jussitque aliquot Conventus capaciores destinari studiis litteraris. Id
factum plcno omnium Fratrum assensu in Congregatione Provinciali, in qua
variis decretis subscipserunt tot custodiarum praefecti, ut numerosissimam
et latissimam illam tune fuisse Provinciam convincatur. Singrapharum seriem, ne Custodiarum notitia omnino depereat, hic cxcribam.
Ego Fr. Philippus de Ragusio Vicarius Bosnae supradicta confirmo
manu propria. Ego Fr. Ludovicus de Nemorellis Custos Custodiae Bosnae
supradicta confirmo etc. Ego Fr. Franciscus de Ragusio Custos Custodiae
Cethinae supradicta etc. Ego Fr. Marinus de Corzula Custos Custodiae Stagni
supradicta etc. Ego Fr. Helias de Poscga Custos Custodiae Greben con
firmo etc. Ego Fr. Dionysius de Sclavonia Custos Custodiae Corbaviae con
firmo etc. Ego Fr. Philippus de Croatia Custos Custodiae S. Hieronymi con
firmo etc. Ego Fr. Petrus de Mili Custos Custodiae S. Catharinae confirmo
etc.M Waddingus, Annales Minorum pod god. 14(32.

5.

ZNANOSTI I UMJETNOSTI.
Do dolaska prvih Franjevaca u Bosnu i do osnutka bo
sanske vikarije kao sve grane kulture, tako su i znanosti i umjet
nosti bile na najprimitivnijemu stupnju. Osim nekoliko liturginih
knjiga, apekrifa i sv. Pisma, to su ga osobito patareni prepi
sivali i rado itali, teko je bilo prije dolaska Franjevaca u Bosnu
nai kakovo, ma i strano, a kamo li u Bosni spisano djelo, iz
koga bi se zrcalila znanost, a jo manje umjetnost, kojoj su
patarenski nazori o slikama, kipovima i crkvama bili skroz oprijeni. S dolaskom prvih Franjevaca i s evolucijom njihovoga
reda u Bosni, opaa se i u znanostima i umjetnostima neki po
kret. Od svih znanosti i umjetnosti najvie se je njegovala:
I.
B o g o s l o v i j a , u kojoj su se ba u XIII. stoljeu na
zapadu, odakle su Franjevci u Bosnu i dolazili, uz Dominikovce
najvie odlikovali Franjevci: vrelo ivota" Haleki Aleksandar,
doktor serafinski" sv. Bonaventura, doktor udnovati" Rogerij
Bacon, te doktor suptilni" Ivan Duu Scot i t. d. Okolnosti su
ove epohe diktirale bosanskim Franjevcima, u kome smjeru, da
oni njeguju bogoslovlje. Oni su u Bosni bili inkvizitori patarena
i duhovni pastiri. Pronaaste patarene dravna bosanska vlast
nije kao u Francuskoj i Njemakoj spaljivala, a ni toliko,
osim poljenih Tomaevih godina, iz Bosne progonila, s toga
ih je trebalo u njihovim zabludama pobijati i na pravu vjeru
obraati. Da se pak ovaj cilj to uspjenije postigne, trebalo
se je ne samo openito u bogosloviji naobraziti, nego napose
u pobijanju patarenskih zabluda.
Kao duhovni pastiri Franjevci su morali mise govoriti, sa
kramente dijeliti, initi blagoslove: voda, soli, polja i t. d. Budu

102

da tada nije bilo tiskara i za prvi i za drugi cilj morali su djela

pisati, pa uistinu su ih i pisali.
Mnoga su od ovih djela propala, tako, da im ni za ime
ne znamo; drugih imena iz drugih djela saznajemo; a tek ih se
je trei dio sauvao. Sva nam poznata djela ove epohe, osim
samo jednoga, pisana su u latinskom jeziku. Jedno zato, jer je
tada zapadnom Evropom humanizam uskrisio ljubav za klasinim
jezicima; drugo, to su i drugi bogoslovlje njegovali samo u
latinskome jeziku; a tree, jer za katoliki narod, koji se liturginim djelima osim sveenika nije mogao sluiti, a kome su
kanoni strogo zabranjivali s krivovjernicima raspravljati,1) nije
bilo ni smisla takova djela pisati.
a)
Od sauvanih apologetinih djela iz ove epohe najsta
rija je rasprava katolika i patarena, koja nosi naslov: H ic sunt
omnia puncta p r in ci pa li a et auctoritates extracte de
d isp u ta tio n e inter christanum romanum et patarenum
b o s n e n s e m . Ovo se je djelo nalo u knjinici sv. Marka u
Mlecima, gdje se i danas uva. Njegov se autentini prepis na
lazi u Zagrebu, u akademikoj knjinici, odakle ga je Raki 1869.
u 1. knjizi S t a r i n a V ) to ih izdaje jugoslavenska akademija,
objelodanio. Pisac ovoga djela uprav zamjernom vjetinom i poz
navanjem sv. Pisma u 31 poglavlju pobija patarenske bludnje
glede: krenja, naljednika sv. Petra, progonstva patarena, e
nidbe, jela mesa, Isusova tijela, stvorenja svijeta, ljudskih dua,
materijalnih crkava, krenja djece, izopenja; te glede staroga
Zavjeta, proroka, sv. Ivana Krstitelja, uskrsnua tijela i milo
stinje i t. d. Dokazuje: da je Isus sin Boji i da je Ocu jednak,
da je Bog Hristov Otac, da je Isus sin Marijin, da je BI. Dj.
Marija bila ena, a ne angjeo, da je Hrist uzeo tijelo od BI. Dj.
Marije, da je jeo, ovjekom postao, trpio, umro, uskrsnuo, da
ovjek moe vazda grijeiti, da je nuna ispovijed i zadovolj
tina. Da je ovo djelo napisano za porabu bosanskih Franjevaca
o tome ni dr. Raki ne sumnja, nego to i dokazuje i to iz toga,
to Franjevci inkvizitori haereticae pravitatis u Bosni bijahu od
druge polovicae XIII. vieka , te iz jedne biljeke 1421. na kraju
djela stavljene, iz koje saznajemo, da je ovo djelo neki fra Am-

9 Theiner, Vet. Monumenta Slavorum Merid., 11., str. 329.

9 Starine, I., str. 109.-138.

broa s dozvolom franjevakoga generala fra Angjela Sijenskoga

poklonio bosanskome vikaru fra Stjepanu.1) Djelo je dakle bez
sumnje napisao Franjevac i to za bosanske Franjevce; a tko bi
i posumnjao, da je drugome trebalo i da ga je koji drugi Fra
njevac napisao, nego ba onaj, koji je u Bosni bio vie vremena
i inkvizitorom i misijonarom. Djelo je napisano brije 1421. Dr.
Raki misli, da potjee bar iz konca XIV. stoljea, a to dovodi
odatle, to je ona biljeka iz 1421. pisana kanje, negoli je djelo
pisano.
Drugi spomenik nabraja samo patarenske bludnje. I on se
nalazi u knjinici sv. Marka u Mlecima i u Zagrebu u knjinici
Jugoslavenske Akademije i to u Mlecima pod naslovom: I s ti
sunt h e r ro r es , q u o s c o m m u n i t e r p a t a r e n i de bo s na
c r e d u n t et tenent", a u Zagrebu: I s t i sunt he r ro re s
h e r e t i c o r u m B o s n e n s i u m . 1 ovaj je kratki spomenik
objelodanio dr. Raki u I. knjizi S t a r i n a " , 4) a da je i to
djelce bosanskih Franjevaca, vidi se i odatle, to prije njega
stoje oni odgovori, to ih je Grgur XI. 1373. upravio na upite
bosanskoga vikara fra Bartola Alvernijskoga, a poslije se njega
spominje bosanski vikar fra Peregrin. Djelo, kako dr. Raki
misli, potjee iz XV. stoljea.'1) Ono je po svoj prilici bio formular, po kome se je vodila inkvizicija.
Megju pisce gornje kategorije ubrojiti je i sv. J a k o v a
M a r h i j s k o g a . O njemu se veli, da je od djetinjstva znanost
i umjetnost spajao s pobonou. Napisao je vie djela, ali smo
samo za jedno sigurni, da ga je napisao kao vikar bosanske
vikarije, a to je: N a i n r a s p r a v l j a n j a s p a t ar e ni m a . 4)
Ovim je djelom svetac, po svoj prilici, htio da svojoj brai
uope, a nanovo u Bosnu doloj naponase, prui metodu, kako
e s uspjehom patarene pobijati.
b) Od praktinih bogoslovskih pisaca bosanske vikarije
prvenstvo zapada fra B a r t o l a A l v e r n i j s k o g a . Ovaj je otac
u Bosni bio tamo od 1367. pa sve do 1407. vikarom bosanskih
*) Starine,1., str. 99.100.
9
Starine,I., str. 138. 140.
9 Starine,I., str. 100.-101.
9 Rad jugoslavenske akad., VIII., str. 144.; P. Gaetano Rocco da Napoli, Compendio della vita di s. Giacomo della Marca (Napoli, 1900.), str.
143.145., gdje se njegovih jo 26 djela spominje.

 104
Franjevaca. Bosanskom je vikarijom tako vladao, da ga na
Fermendin punim pravom nazivlje j e d n i m od v e l i k a n a na
s l a v e n s k o m e ju g u ". Umro je u Hrvatskoj u cetinjskome
samostanu, gdje je i pokopan u crkvi sv. Kate.1) Iza smrti je
ostavio do sada nam samo jedno poznato bogoslovno djelce i
to: T r a c t a t u s , q u o m o d o d e b e n u s nos p o n e r e ad re
ci p i e n d u m c o r p u s Christi."-) Po naslovu sudei, djelo je
moralno-asketino.
Iza fra Bartola Alvernijskoga spomenuti nam je pisca korulskoga latinskoga M i s a l a i priloena mu E v a n g j e l i s t a r a .
O ovim djelima gosp. Franjo Radi 1890. u Glasniku zemalj
skoga muzeja* pie ovako: . . . od svretka XIV. vijeka ili
najkanje iz prve polovine XV., potie odlomak staroga sloven
skoga evangelijara sa predgovorima i blagoslovima, pisana gotskijem slovima na kvijeru, to se nahodi u samostanskoj knji
nici. Taj odlomak uvezan je u rukopisnom latinskom misalu
takogjer od kvijera s istijem slovima, te zaprema 16 stranica
jednog svenjia, koji je iste veliine misala i ima okrajke iste
irine.
Cijela knjiga ima stranice visoke 23.7 cm., ir. 16.5 cm., a
debela je bez korica 4 cm. Gornji okrajak stranica irok je 25
nnn., donji 56 mm., desni i lijevi po 40 mm.
Na slovenskom svjeniu nema iluminovanijeh, nit ureenijeh
poetnijeh slova, ni rijei druge boje osjem crne, dok su u lat.
misalu sva poetna slova modra ili crvena i crtarijama ureena;
neka su crvena sa modrijem crtarijama, a neka opet modra sa
crvenijem crtarijama. 1 tekst je lat. misala pisan na mnogo
mjesta sve crvenijem slovima. Pri poetku misala jest koledar,
pisan najvie crvenom bojom. Na nekoliko strana misala, u sre
dini i pri svretku, ima i crkvenoga pjevanja sa notama na etiri
crvene brazde. Na nekoliko komada latinskog misal# zabiljeeni
su listovi rimskijem brojevima; a nema tih brojeva ni na jed
nomu od 8 listia slovenskog svenjia. Na mjesto jednog po
etnog slova u lat. misalu sitnoslikano je poprsje Spasiteljevo
sprijeda vigjeno sa 1C XC. Korice knjige sastoje od daica od
tvrda drva, koom omotanijeh i zakovanijeh klincima od tui; u
tri reda po tri, u sve jih 9 na svakoj korici; klinci imaju zvjez>) Historia Provinciae 1., u redodravnome arhivu u Budirnu.
*) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 9. 10.

ehnu cfad h o g o u o u l /eft

tr

($Ls gofpmu fitdhuod tuthcaftuok^

^agarptm limbu uod fbohb gofpdm
iDtio ur unc
gutau
gutan mdubfufti r
THirb puh>dcctat npfprluttp. eturbo go
lubifi ucks. pubuiantrbi luerbuguc
ga.
pflamc
t\ccbarltitittoduomm tre- (Jttaibu
cotp uidts dub p ttb ^ F u tb u u a u c ;
On tefr tbtcbadn dubatti futtutTJa ui
iith tfindecbupu da iUt^df fiii b^g\

Ohdvute ftvuntmr uodu togom t

+ timu fcogotuf
b>gom+ liu^
chubmortu ffuccp ftuosura da aj
ta budem fu pwn f
tuan
F aksim il 1. sla v e n sk e s tra n ic e iz k o r u la n s k o g a E v a n g je lis ta ra .

 106
dasto nerezane male glavice. Kope su otpale, ali su im ostali
tragovi utvrgjeni na koricama. Svenjii su bili osobitom vje
tinom tvrdo uvezani."1)
II. F i lozofij a. ^) Uz bogosloviju se je kao slubenica bogo
slovlja" njegovala i filozofija. Jo ne znamo za ikakovo filozofsko
djelo, koje bi potjecalo od bosanskoga Franjevca iz ove epohe;
ali da se je i ona njegovala, zakljuujemo ne samo iz sredovje
noga sustava, po kome se je uilo bogoslovlje, nego i iz onoga
djela: H i c sunt p u n c t a . . . " , u kome pisac esto i filozofira.
Klasian je tome primjer, gdje pisac patarenski sofizam obraa
na samoga sofistu. Pataren ui, da se ovjek krsti, kada se na
nj stavi sv. Pismo, a pisac mu dokazuje, da se krsti kupanjem
u vodi. Pataren pobijen, prihvaa se sofizma, te veli: Ono,
to se kupa, kreno je, dakle se ivotinje i ptice krste."
Na to pisac odvraa: S l i n o se krste konji i magarci,
koji nose na sebi knjige; ako to ne drite, ni mi prvo."
Od struka, koje se na filozofiju odnose, pozitivno znamo, da se
je njegovala:
b)
Povjest. Prvi poznati povjesniar bosanske vikarije bio
je vikar bosanskih Franjevaca fra Bla Zalkanin (1420 1426.)
iz Ugarske. On je napisao: D j el ovanja bosanskih vikara,
koje je ostavio u ozorskome samostanu u Ugarskoj. Djelo je
dobro poznavao gjengjeki Ijetopisac, koji se je u prvoj polovici
XVI. stoljea u nj ugledao i svoj ljetopis poeo.-)
III. Pravo. U pravu se istiu fra Bartol Alvernijski i fra
Bla Zalkanin. Fra Bartol je napisao: Statuta za jeruzalemske
Franjevce, a fra Bla: C o n stitu tio n e s papales et Bozne".
Povod je djelu bila borba izmegju konventualaca i opservanata.
Konventualci 1421. na skuptini u Forliviju prevladaju opservante, te pokuaju njihovu samoupravu sruiti. Opservanti ustanu
na obranu svojih prava, a megju ovim i bosanski vikar fra Bla.
On pokupi sve isprave, na kojim se je osnivala samouprava bo
sanske vikarije, te pomou tih obrani kod Martina V. satno*) Glasnik zemalj. muzeja u Bosni i Hercegovini, 1890.sv. II. str. 255.-256.
*) Cogitavi ergo ut solum gesta vicariorum (Bozne scriberem) observantiarum praedictarum, sicut in libro reverendi patris fratris Blasii de Zalka
condam vicari de bozna in loco Ozora . . . resignato comperii", veli Chronicon PP. Franciscanorum Provinciae Bosnae et Hungariae a quodam Patre
annonymo circa annun Xti 1533. spisan.

107 upravu b3sanske vikarije. Skup pak spomenutih isprava jest sa

draj djela: Constitutiones papales et Bozne."1)
IV. Lijenitvo. Sv. Franjo Asiki u VI. poglavlju svoje
regule zapovijeda, da mu se braa na osobiti nain brinu za bo
lesnu brau.2) Na temelju te zapovijedi odredi kanje starjeinstvo reda, da se po samostanima za bolesnu brau podignu
bolnice. U ovim su se i po Bosni bolesna braa od vjetije
brae lijeila. Iz samostana se je njegovanje bolesnika jo u ovoj
epohi prenosilo na privatne kue; jer lijeenje je bilo vazda
najuspjeniji nain za sticanje populariteta i kod vjernika i kod
nevjernika. Ovaj je pak misijonarima uope, pa i bosanskim
Franjevcima bio vazda potrebit. Nije nevjerojatno, da su bosanski
Franjevci jo u ovoj epohi po primjeru sv. Franje poeli boles
nicima davati i pisane molitvice, koje su oni poeli poput sv.
moi o vratu nositi.
V. Go vor ni t vo. Bosanski su Franjevci bez svake sumnje
govornitvo jo u ovoj epohi njegovali. Na to ih je nukao ne
samo primjer njihove brae, koji su se jo u ovo vrijeme istakli
kao veliki govornici, nego i njihov sveeniki, misijonarski i
pastirski stali. Napose za sv. Jakova Marhijskoga znamo, da je
sastavljao crkvene govore/*) Vjerojatno je, da su od sv. Jakova
mnogi Franjevci u Bosni govore i pozajmljivali, te ih prepisivali.
VI. M u z i k a . Pjevanje je Franjevaca u bosanskoj vikariji
uope, a u Bosni i Hercegovini napose kitilo liturgiju, koju su
bosanski Franjevci svuda latinski rabili, ali tako, da su u Bosni
dijelove, koji se na glas govore ili pjevaju: poslanicu, Fvangjelje,
vjerovanje i t. d. i latinski i hrvatski ili govorili ili pjevali.4)
Pjevanje, koje su oni u bosanskoj vikariji njegovali i rabili, bilo
je Grgurevo. Nu poto i ovo ima svojih varijacija, to su se po
l)
Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 10. i
15. 16.
5)
E t si quis eorum in infirmitatem ceciderit, alii Fratres debent ei
servire, sicut vellent sibi serviri.
3) Sravni P. Gactano Rocco da Napoli, Compendio della vita di s.
Giacono della Marca, str. 143. 145. Archivum Franciscanum historicum 1911.
fasc. II. str. 303. 313. donosi jedan do sada neobjelodanjeni govor sv. Ja
kova Marhijskoga: De excelentia ordinis s. Francisci.
4) Glasnik zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini, 1890., sv. II.,
str. 255.

 108
svoj prilici iz poetka iz raznih pokrajina dolazei Franjevci i
raznim pjevom sluili svaki prema obiaju svoje pokrajine.
S toga i pjev, to se nalazi u Misalu, koji potjee iz konca XIV.
ili iz poetka XV. stoljea i koji se nalazi u franjevakome
samostanu na Koruli, bit e po svoj prilici samo varijacija pijeva
nekih Franjevaca.
VII. Slikarstvo. Ni odakle ne znamo, da su bosanski
Franjevci njegovali slikarstvo. Nu da su slikama i rezbarijama
resili crkve i samostane, o tome nema sumnje. To nam donekle
potvrgjuje i onaj udotvorni kri i bizantinska slika, to se na
lazi u franjevakome samostanu na otoku Koruli, o kojima se
pripovijeda, da su ih tamo donijeli fratri iz Bosne." Slike su
bez sumnje dobavljane veinom iz Italije. U koliko su njegovali
rezbariju, donekle se da zakljuiti iz onog krasno isklesanoga ko
mada, to je izvagjen iz zidina crkve sv. Luke" u Jajcu, a sada
se uva u bosansko-hercegovakome muzeju u Sarajevu.
VIII. Arhitektura. Arhitekturom se Franjevci bosanske
vikarije kao takovom nijesu nigda toliko, a osobito u ovoj
epohi, bavili. Oni su u ovoj epohi bili najvie nadzornici svojih
gragja, ali samo takovi, kakovi su svi kue-domaini, kada im se
to pravi. Nu ipak suprot svemu tome oni su na evoluciju
arhitekture u Bosni puno doprinijeli. S jedne strane gradei sebi
samostane, upske i samostanske crkve i tornjeve, a s druge
opet dajui im barem u glavnim potezima narise, kako da im
poduzete zgrade izvedu, davali su majstorima u Bosni prigodu,
da se u arhitekturi usavruju. Ovo osobito vrijedi za drugi dio
ove epohe; jer bo u prva vremena franjevakoga opstanka u
Bosni oni nijesu ni pravili kakvih velikih crkava i samostana,
a jo manje tornjeva, dijelom, jer nijesu ni imali sredstava, da
na tako brzu ruku podiu tolike palae; a dijelom, jer su drali,
da im je to ne samo po njihovoj reguli1), nego i po konstituci
jama*) zabranjeno. Prvi je bio Grgur XI.,koji Lm 1372. dopusti,
da mogu uz crkve podizati i zvonike.3) Od ovoga su se vremena
>) U VI. poglavlju svoje regule sv. Franjo nalae, da mu braa nita
si ne prisvajaju: niti kue, niti mjesta, niti kakove stvari"; nego da budu
na ovome svijetu kao putnici i doljaci."
2) Na narbonskoj skuptini 1260. strogo se u gragji crkava i samo
stana zapovijeda izbjegavanje raskoi, a o zvonicima se veli: Campanilia
etiam ad modum turris de caetero nusquam fiant." Thode, Franz von Assisi,
II. Auflage (Berlin, 1904.), str. 310.311.
3) Theiner. Vet. Monumenta Hungariae, II., str. 116.

poeli sve vie praviti solidniji i samostani i crkve, a uz crkve

se esto strili i vitki tornjevi. A da su se franjevake crkve,
samostani i tornjevi veim dijelom pravili u romanskom tilu,
dade se i odatle nasluivati, to su u ovoj epohi bosanski Franjevci
veim dijelom ili bili iz Italije i Dalmacije, ili tamo nauke svr
avali ili s tim zemljama ivo opili. Ovo potvrgjuju i ostatci
franjevakih gragja iz ove epohe toranj i ruevine crkve sv.
Luke" u Jajcu. Osobito je klasian primjer toranj ,,sv. Luke",
koji je ili toranj crkve sv. Katarine ili sv. Marije, a sv. Luke

T o ra n j i ru e v in e crk v e sv. L uke" u Ja jc u .

prozvao se samo zato, jer su u crkvi uza nj bile moi sv. Luke.
0 ovome tornju dr. Truhelka1) pie: Po stilu sudei, srodan je
zvonicima, to emo ih nai u Pratu, Pistoji i diljem zapadne
obale jadranskogu mora do Mletaka. Oblikom nam predstavlja
usku visoku etverostranu prizmu, koja se prema gori u toliko
suzuje, koliko je to zahtijevao stabilitet gragjevine. Donja pola
zvonika nije ni malo arhitektonski urijeena, jer se taj ukras radi
crkve, sazidane tik do njega, ne bi ni vidio, a donekle trebalo
je u donjoj poli solidniju gragju, da bude to vea tvrdina u
zvoniku; zato tu neima u zidu drugo, nego tijesna ulazna vrata i
*) Kraljevski grad Jajce, str. 53.

 111
po koji prozori, uzahan kao krip u pukarnice, na koji je tek
slabi traak svjetla rasvijetljivao tijesne stepenice, kojima bi se
uspelo u gornje spratove zvonika. Gornja pola, koja "stoji na
tom masivnom podnoku, bila je razdijeljena u tri posebna sprata,
a u svakome bijae sa svake strane po jedan prozor, razdijeljen
sa tri [stupca u tri otvora. I stupovi [i svodovi, to nad njima
nadkrivaju prozore, izgragjeni su u romanskome stilu, a podaju

u Bihau, te sv. Petra u Lijevnu, pa i franjevaka crkva ,,sv.

LukeM) u Jajcu, dok su druge popaljene i poruene. Jedna je
jedina crkva, koja je i danas u franjevakim rukama, preivjela
osmanlijsku invaziju, a ta je crkva sv. Ivana Krstitelja2) u Podmi
laju kod Jajca. Starodrevna ova crkvica sagragjena je u gotikome stilu, vladajuemu od 1230. 1525. Ako ne potjee iz sto
ljea prije stalnoga dolaska bosanskih Franjevaca, onda bi svakako
mogla biti sagragjena od prvih Franjevaca, koji su djelovali u
Bosni. Ali osmanlijska invazija nije samo arhitekturske franje
vake spomenike unitila, nego i druge znanstvene i umjetne
proizvode bosanskih Franjevaca. S toga i narie na Joi u
svojoj elegiji:
Aras, atque focos, opus et destruxit Apellis
Audax evertit funditus omne decus
Alcoran servans Vulcano tradit aduri
Quos Christi affines composuere libros."3)
) Druga je jajaka crkva po izvjeu Atanazija Gjorgjia, to ga je
1626. podastro austrijskome caru, okrenuta u kupalite. Isti izvjestitelj crkvu
,,sv. Luke", to je, kako veli, okrenuta u damiju, radi toga, to je bila
franjevaka, nazivlje crkvom ,,sv. Franje", te o njoj veli, da je vrlo lijepa
sa tornjem izdjelanim od kamena ali antica". Sravni dra. Truhelke Kra
ljevski grad Jajce, str. 40.
=) Za austrijske vlade podignut je na ovoj crkvi i toranj, nu ovaj je
1910. poruen, a crkva je kao jedna kapelica uzidana u novu crkvu, koju
su Franjevci 1911. svrili.
3) Joi, Elegia in novo anno (Szakolczae) str. 8. 9.

C rkva sv. Ive K rst. u P o d m ila ju .

itavoj zgradi onaj osobiti lahki izgled ..

Ovaj je dragocjeni
ostatak za sigurno franjevakoga reda, pa bio on Orkve sv. Marije
ili sv. Katarine. Obe su bo ove crkve bile franjevake. Prvu su
mogli imati, dok ih je jo sv. Jakov Marhijski 1433. 1435. iz Jajca
progonio, a drugu im je, kako to Pijo II. 1458. izriito veli, sa
gradila boguodana bosanska kraljica Katarina'), ena pretpoljednjega bosanskoga kralja Tomaa.
Za osmanlijske invazije mnoge su crkve u Bosni i Herce
govini okrenute u damije, kao: crkva sv. Antuna i sv. Barbare
) Theiner, Monumenta Hungariae, II., str. 318,

DRUGA EPOHA.
(1463. 1780.)

1.

EVOLUCIJA FRANJEVAKOGA REDA

U BOSNI.
Ako i jesu s padom bosanskoga kraljevstva Franjevci pro
strane bosanske vikarije pretrpjeli gotovo nenadoknadivu tetu,
prisutnosti duha
ipak izgubili ni
jesu. Dapae, je
dan od njih
fra Angj eoZvi j e z d o v i , stupi
koncem svibnja
1463. ili 1464.
pred samoga Fatih Mehmeda, te
ga zamoli, da mi
lostivo dopusti:
ne samo onim
Franjevcima, koji
se tada u Bosni
jo nalaahu, tu
i dalje ostati i
od svih poreza,
kao i do tada slo
bodnim ivjeti;
nego se i pobjeglim povratiti
i njihovim lanoF ra A ngjeo Z v ijezd o v i.
vima u drugim
dravama nastanjenim, u Bosnu doseljivati, te s njima skupa ista
prava uivati. Mehmed II., koji je bio inae plemenit vladar,

 117
116
promotriv, kako se katoliki narod s Franjevcima listom iseljuje,
da ovome koliko toliko stane na kraj, izdade Zvijezdoviu, kako
predaja tvrdi, na Milodraevu ahdnamu1), koja se i danas u Fojnici uva. U ahdnami Mehmed 11. nalae: svim plemiem i
neplem iem , da se nitko ne usudi niti se u B o sn i nalazee, niti se po vr aa ju e Franjevce, niti njihove crkve
uznemirivati ili se u nji hove stvari mijeati, nego da
ih puste da slobodno u njegovu carstvu polag svoga
zakona ivu. A da e bosanske Franjevce, dokle god mu budu
vjerni, tititi i njihov imunitet braniti, te sve plemie i neplemie,
koji budu protiv ove ahdname radili, kazniti, kune se: sa S t v o
riteljem neba i zemlje, sa svim svetim knjigama, sa
svojim veli kim prorokom, sa dvadeset i etiri proroka
i sa sabljom, kojom se pae.
Ova je ahdnama kroz cijelo vrijeme osmanlijske vlade u
Bosni bila prava magna charta libertatis" bosanskih Fra
njevaca. Na njezinu su se temelju s narodom u Bosni zadrali,
od traenih se poreza branili, te poruene i oteene crkve po
dizali i popravljali.
Nu dok su se s ove strane Dinarskih Alpa sa alou i
utjehom pomijeane stvari odigravale, i u Dalmaciji su se takove
injenice dogagjale, koje su na evoluciju franjevakoga reda u
Bosni i Hercegovini puno uplivale. D ub ro v a ki su F ra nj evc i
prema naputku d o b r o v a l k o g a senata izdana 5. rujna
1462., a zagovorom fra Mar i na d u br ov a ko ga patrici j a,
kapel ana P i j a II. 1464. od sv. S t ol i ce d o b ili pr i vo l u i
otci jepi l i se, te sebi pri kl jui li samostane bosanske vi
karije, koji su se nalazili u Slanu, O m bli, Stonu i Konavlju.-) Istom to su Dubrovani bosanske samostane sebi
pripojili, opi kapitul reda obdravan 1^464. liAsizu zakljui,
da se prema naredbi P i ja II. od 16. veljae 1463. dalma
ti nska redodrava, kojoj je pri padal a i dubr ovaka kusto-

*) Pria se, da je tom zgodom Mehmed II. Zvijezdovia i dolamom

ogrnuo i da se je od te dolame kanje skrojio onaj plat, to se jo i da
nas nalazi u Fojnici i s kojim je bivi redodravnik, a sada mostarski bis
kup Mii stupio 1910. u Sarajevu pred Njegovo Velianstvo cara i kralja
Franju Josipa I.
2) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae str. 22.-23.

d i j a, u j e d i n e sbos a n s k o m vikarijom.') Na asikome

kapitulu za ujedinjenu
Bosnu i Dalmaciju bu
de i vikar odregjen i
to u osobi bi. fra Bernardina Akvilskoga. BI.
fra Bernardin tekim
srcem primi novo bre
me na svoja legja, te
se odmah preko Jakina i Rijeke zaputi u
Zadar, gdje nagje svu
brau, a osobito dal
matinskoga vikara fra
Hristofora, vrlo sklonu
ujedinjenju s bosan
skom braom, iji su
se prvaci skupljeni na
lazili na pazmanskome
otoku nedaleko od Za
dra. Budu je fra Ber
nardin u Zadru saznao,
da su Dubrovani pro
tivni ujedinjenju, krene
mjesto na Pazman u
Dubrovnik, gdje je
Dubrovane
badava
nagovarao na jedin
stvo s bosanskom bra
om. Iz Dubrovnika
se bi. otac zaputi na
Korulu k bosanskoj
brai, koja ga obvesele
sa svojom pripravnou na ujedinjenje s

A hdnam a M ehm eda II.

*) P. Lemmens, B. Bernardini Aquilani Chonica Fratrum Minorum,

str. 97.-98

t
118
dalmatinskom braom i osim Dubrovana. Poto su iste misli
i pripravnosti bila i ostala dalmatinska braa, koju je bi. fra
Bernardin ponovno u Zadru ispitao, spremao se je oboje brae
kapitul na Pazmanu. U to je vrijeme prispio u Zadar i ge
neralni vikar reda fra Marko Fantucci ili Bolonjski, koji je
tuda krenuo iz Asiza u Siciliju. Oba oca, i bi. fra Bernardin i
fra Marko, pokuaju opet Dubrovane skloniti na ujedinjenje, ali
bez uspjeha. Tada ujedinjeni oci bosanske vikarije i dalmatinske
redodrave osim Dubrovana u prisutnosti fra Marka Fantucci-ja
Bolonjskoga i bi. fra Bernardina Akvilskoga otvore na Pazmanu
skuptinu i provedu izmegju sebe zajednicu1), prime na asikoj
skuptini odregjenoga bi. fra Bernardina za vikara i odrede, da
mu se napravi novi peat s natpisom: Si gi l l um pr ovi nc ie
Bosne et D a lm a tie ."2) Uz to radi lake uprave ujedinjeni oci
zakljue, da bosansko-dalmatinski vikar brau ravna s kustodima.
Kustodije bosanske vikarije: bosanska, cetinska, stonska, grebenska, krbavska, sv. Jeronima, jajaka i usorska ostanu i dalje
uzgor, dapae se neke ojae novim samostanima bive dalma
tinske redodrave, od koje se stvore jo dvije kustodije: na sje
veru arbska, a na jugu kotorska. Tvrdokorni Dubrovani budu
izopeni, te u izopenju i ostanu sve do 1468., kada su, pridrav
ipak bosanske samostane, bili na intervenciju stoernika Bessariona,
pokrovitelja franjevakoga reda, od izopenja odrijeeni.3) Postig
nuta je zajednica, koju je Pijo II. 29. oujka 1465. potvrdio,
najvie veselila bosansku brau, koja su s njom barem donekle
nadoknadila onu tetu, to su ju 1463. s padom bosanskoga kra
ljevstva pretrpjela.
Megjutim radost i korist, koju su bosanska braa iz ujedi
njenja s dalmatinskom braom poela osjeati, nije dugo potra
jala. Glavni su povod bili Mleani. Poto su bosanski Franjevci
bili pod raznim vladama osobito ugarskom, i osmanlijskom,
to su ih Mleani smatrali vrl o s u m nj i vi m" i njihovoj dravi
u Dalmaciji vrl o p o gi be l jn i m. "4) S toga su od prvoga dana
>) P. Lemmens, B. Bernardini Chronica Fratrum Minorum, str. 98 101.
J) Fermendin, Acta Bosnae, str. 260.261.
*) P. Lemmens, B. Bernardini Chronica Fratrum Minorum, str. 107.
108.; Fermendin, Acta Bosnae str. 260.-262.
4)
Fermendin, Acta Bosnae, str. 277.; Zlatovi, Franovci drave presv.
Odkupitelja, str. 24.-25.

119

ujedinjenja dalmatinske redodrave i bosanske vikarije sebi pod

lone Franjevce oblijetali, nastojei ih sklonuti na ponovnu separaciju od Bosanaca, kojim su u svojoj dravi stavljali razne pote
koe. To su Bosanci opazili, te su sve upotrijebili, da uljed
prijetee separacije ne izgube u Dalmaciji koji samostan.1) Pre
veliko bdijenje bosanske brae, da ne bi za moebitne diobe iz
gubili koji samostan i mahinacije mletake vlade zavade opet
skoro pomirenu brau i to tim lake, to su se dalmatinska
braa, nauna u primorskim samostanima ugodno ivjeti, dosta
razilazila od bosanske brae, koja su od davnina veinom u
svojstvu duobrinika megju narodom ivjela. O p a s k u p
tina reda u Man to vi , da stane na kraj trvenju izmegju
bosanske i d a ma t in sk e brae, 1467. ujedinjenu bosanskod a lmat i ns ku v ikari j u podijeli, odredivi ujedno i ovo: da
do papine potvrde i jednom i drugom braom ravna fra Domin
de Gonissa; da od prijepornih samostana pripanu Dalmaciji:
oclanjski, pazmanski i sv. Katarine, koji su se nalazili oko Zadra;
a Bosancima: krki, trsatski i hvarski, te da ni jedni ni drugi u
budue u tugjemu teritoriju ne prave samostane.2) Poto Pavao II.
ove diobe nije odobrio, dalmatinska su i bosanska braa ostala
i dalje u zajednici, a Mleani su sada jo ivlje i otvorenije
poeli raditi, da se od bosanske vikarije otcijpe samostani u
Uljanu, Novigradu, Pazmanu, Krapini, Spljetu i Koruli.3) I Mle
ani napokon pobijede, jer premda se je za bosanske Franjevce
zauzeo ne samo Papa Pavao II., nego i kardinal Marko Barbus,
ipak P a v a o II. 1468. popusti i izda odluku, da se Da lma
tinci od B o s n e otcijepe, to je 1469. i uinjeno na opoj
skuptini reda u Bisentu. Na toj bo se skuptini dalmatinski
samostani, osim onih u Imotskoj, Cetini, Vrlici, Klisu, Skradinu,
Visovcu, Kninu i Karinu, koji i dalje ostanu uz bosansku vika
riju, sjedine sa dubrovakim samostanima i zasnuju posebnu
vikariju, od koje se opet 1481. Dubrovani otcijepe.4) Iz ove je
) Quaedam suspicio Bosnensium orta fuit, quod Dalmatini Fratres
illis circa Jadram existentia monasteria aufferre tentabant. P. Lemmens, B.
Bernardini Aquilani Chronica Fratrum Minorum, str. 103.
) Fermendin, Acta Bosnae, str. 270.
) P. Lemmens, B. Bernardini Aquilani Chronica Fratrum Minorum,
str. 109.
4)
Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 23.;
Zlatovi, Franovci drave presv. Odkupitelja, str. 2 .

120

121
diobe najveu tetu pretrpjela bosanska vikarija. S toga i narie
nad njom i nad njezinom braom bivi bosanski vikar bi. fra
Bernardin Akvilski: B ij e dn e veli svetac, bosanske Franjevce
zovem, jer bo su im Du br ov a n i etiri, a M l e a n i
est mjesta oduzeli, a T u r i n , kao to su mi kazal i, 38
mjesta poruio. S am o malo i vrlo loe s t o j e i h mjesta
imaju.*1)
I kao da svega toga nije bilo dosta, Osmanlije su neprestano
provaljivali u Hercegovinu, u Dalmaciju i Hrvatsku, te svugdje
franjevake samostane i crkve plijenili, ruili i palili. Nu im su
vee nedae bosanske Franjevce susretale, tim su ih veledunije
susretali domai sinovi u slobodnoj Dalmaciji, Banovini i Slavo
niji, kamo su s narodom bjeali. Ova se veledunost domaih
sinova najvie odsijeva u obilnim darovnicama, kojima su Fra
njevce bosanske vikarije hrvatski narod i velikai obasipali, a
Franjevci su ih prema dozvoli sv. Stolice poeli primati.
U Zaostrogu im, kada su iz Hercegovine, bjeei s narodom
od Osmanlija, tu doli, Zaostroani poklone samostan Augustinaca, to su ga neko sagradili Vlatkovii, te ga s Dragieviima i drugim knezovima obdarili bogatim posjedima i predali
Augustincima, a ovi ga, pobjegav od Osmanlija na Suurje na
Hvaru, napustili.-) Na slian ih nain 1503. nasele, malo po malo
samostan im i crkvu podignu i obezbijede i makarski gragjani.3)
Jo su se veledunijim prema Franjevcima bosanske vikarije po
kazali krki, senjski i modruki knezovi Frankopani, od kojih je
opet sve ostale natkrilio Martin Frankopan. On je jo prije
s dozvolom Nikole V. bosanskim Franjevcima sagradio samostan
i crkvu na Trsatu, a 1468., 1474. i 1478. obdari taj samostan
s bogatim posjedima i dohotcima osobito sa zaselcinia Gri1 P. Lemmens, B. Bernardini Aquilani Chronica Fratrum Minorum.
str. 110.
*) Povelja, polag koje je u Zaostrogu vojvoda arko Humski za
sveto carsko velianstvo ban Klisa i Primorja do rijeke Neretve", smjestio
god. 1468. ljubuke Franjevce (Fabianich, Storia dei Fratri Minori, 11. str.
286.-288.), te koju i Batini (Djelovanje Franjevaca, I. str 143. 144.) sli
jedi, protivi se slubenim i vjerodostojnim aktima zaostrokoga samostana.
Zlatovi, Franjevci redodrave presv. Odkupitelja, str. 25.-28.
s) Schematismus Provinciae sanctissimi Redemptoris in Dalmatia
(Spalati, 1909.), str. 81.; Zlatovi, Franovci drave presv. Odkupitelja, str.
36.-37.

zanima i Kotorom u Vinodolu.1) Budu su Franjevci bosanske

vikarije sve do sada ivjeli bez posjeda i stalnih dohodaka, to
su, kada im je Martin ove darove ponudio, s mjesta ih odbili,
volei i skrajne bijede pretrpjeti, nego li zavjet siromatva pre
kriti. Nu Martin je i tu led probio. On pie sv. Stolici, kako
oni svojim u z o r n i m i v o t o m i o p o m e n a m a * obilne
plodove katolikoj Crkvi priuuju ; kako su njihovi krajevi o p u
s t o e n i i o p l i j e n je ni, da i m n i j e m o g u e , k a o t o
je o b i a j, o d m i l o s t i n j e i v j e t i i s a m o s t a n bez druge
p o t p o r e za d u n o B o j e t o v a n j e * uzdravati, te ju za
moli, da ih prisili spomenute darove primiti, to je sv. Stolica i
uinila.-) U isto su nekako vrijeme i drugi velikai u Banovini i
Slavoniji bosanskim Franjevcima nudili bogate posjede, osobito
vinograde, a bosanski ih Franjevci, strogo se drei redovnike
stege, ne primie, dok im to 1473. Sikst IV. izriito ne dozvoli.3)
Sve nam ove darovnice, kao i dozvole sv. Stolice, da ih bo
sanski Franjevci prime, pokazuju s jedne strane, koliko su ih
domai sinovi tovali i uvaivali, a s druge, kako su oni i u
najveim bijedama bili svjesni svojih zavjeta, ne htijui ih bez
dozvole sv. Stolice ni u najveoj bijedi prekriti.
Megjutim neprestani ratovi krana i Osmanlija, u kojim su
Franjevci vazda svoje simpatije poklanjali kranima, sve su vie
oteavali openje Franjevaca stojeih pod osmanlijskim gospo
darstvom i onih, koji su bili pod vlau kranskih vladara. Da
tome koliko toliko uprava reda doskoi, nakon etiri godine,
kako je i Hercegovina pala pod osmanlijsku vlast, na o p o j
sk u p ti ni reda u As izu 1487. zakljui , da se onaj dio
p r o p a l o g a b os an sk oga kr al j evs tva, to je pod osmanlijskom vl au, o rg a n iz ira u posebnu ku stodiju, koja e
biti svoje svrsti. U njoj e oci i diskreti imenovavati 3 oca, te ih
pokrajinskome kapitulu bilo pismeno bilo usmeno predlagati, a
kapitul e od njih jednoga uiniti kustodom s potpunom vlau
nad braom reene kustodije. Kustod e kustodiju vizitirati, ali
*) Ferm endin, Acta Bosnae, str. 274.-277., 284.-285., 290.291.
2)
Et quia praedicti fratres, cum sint de observantia nobis pro hujusm odi testam ento resistebant, nec volebant acquiescere ut acceptent, nos,
quod zelus dom us Dei concedit et presertim ipsius ecclesiae sancte M ariae,
ubi et sepulturam preelegim us ac eos consentire fecimus. . . Ferm endin,
Acta Bosnae, str. 276.
8) Ferm endin, Acta Bosnae, str. 280.282.

 122

123

s tim se ne iskljuuje pravo i dunost vikara, da i on, ako

mogne bez pogibelji, spomenutu kustodiju vizitira. Nu pri tom
vikar bez kustodove privole i privole nekih otaca ne moe ni
kakvoga lana kustodije kazniti. Kustod e imati pravo ii na
pokrajinski kapitul i tu poput ostalih otaca raditi za dobro vika
rije, a ako ne bi mogao doi, on moe sabrati svoje gvardijane
i diskrete, te s njima uiniti promjenu gvardijana i drugih lanova;
ali ova e se morati obzirom na gvardijane predati pokrajinskome kapitulu, da ju, ako ne bude imala kanonike zaprijeke,
odobri. Zatim je jo odregjcno, da bosanski vikar ne moe bo
sanskoj kustodiji oduzeti koje dobro ili lana bez privole kustoda
i veine gvardijana i diskreta; da bosanska kustodija ne smije pri
mati pribjeglice iz ostalog dijela vikarije, a ostali dio vikarije iz
bosanske kustodije; te da niko ne pokua proizvesti potpunu
diobu bosanske kustodije od ostaloga dijela bosanske vikarije,
nego da itava bosanska vi ka r ij a ostane i dalje u svome
vi karu u je d in jen a.1)
Nu zadnja je klauzula bila badava stavljena, jer Osmanlije
nijesu vie dopuali, da bosanski Franjevci budu podloni Fra
njevcima druge drave, s toga su braa bosanske vikarije i dalje
traila diobu i to takovu, kakovu su onodobne okolnosti traile.
Provedenje diobe bosanske vikarije opa skuptina reda u Akvili
povjeri 1495. fra Bernardinu de Caymis; ali ovaj ju i opet pot
puno ne provede, nego samo odredi: da braa pod osmanlijskom
vlau dre svoje skuptine bez brae pod kranskom vladom;
a braa pod kranskom vladom bez brae pod osmanlijskom
vladom; te da jedni i drugi budu i dalje u jednome vikaru uje
dinjeni.2) Ova se fra Bernardinova odluka uzdri jedva do 1514.
G o d in e 1514. generalni vikar fra Hristofor de F o r l i v i o
u sporazumu sa svojim vijeem 29. l ipnj a podijeli bo
sansku vi kariju u dva d ijela .3) Prvome str pripadali svi
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 298.-299.
2) Greiderer, Germama Franciscana, str. 65.
3) Domai ljetopisac fra Nikola Lavanin o toj diobi pod 1514. pie:

,,a c i c a n a
AHAAGN4

5H

5 4 P N H V Ica ,

H BOCNa

o a

<
h j h *<i m <
3a g b p <
it h g
c . o p ^n g
n P O o N M H SOC4NCIC4, a B O C N a

X 4 P d 4 T C Ic X , N I C T H X * H T a P V H N

A d $ Pd T PH C AN GrOod a A d A d jN d

A P aro rd DAdAd*Nd.

p<nCP6-

nO AAd*a

0P4TPOM

samostani dosadanje bosanske vikarije nalazei se pod kran

skom vladom: u jajakoj i srebrenikoj banovini, Hrvatskoj, Sla
voniji, Beogradu i okolici, te u Dalmaciji, do Cetine; a drugome
samostani pod osmanlijskom upravom: u osmanlijskoj Bosni i
Hercegovini, Dalmaciji, Srbiji i t. d. Oba su dijela iste godine,
podignuta i na ast redodrava i to drugi pod imenom
Bosne Srebrene" p ro vi nci a Bosnae argentinae" radi
svoga glavnoga samostana u Srebrenici, a prvi pod imenom
B o s n e Hr vat ske" p r o v i n c i a Bosnae-Chroatiae",
radi prevelikih povlastica dotadanje bosanske vikarije, koje su
si tim putem s Franjevcima Bosne Srebrene htjeli pridrati.1)
Prema novim si naslovima oba dijela naprave i potrebne peate,
te se nastavi svaki naponase prema vladajuim okolnostima
razvijati.
Harakteristino je, da su se Osmanlije tamo od pada bo
sanskoga kraljevstva, pa sve do konca prve polovine jednoga
stoljea milostivo vladali u podjarmljenim zemljama prema Fra
njevcima, njihovim crkvama i samostanima, koje su oni iza 1463.
opet brzo pridigli. Ahdnama Fatih Mehmeda bila im je sveta.
Istom u drugoj polovici prvoga stoljea osmanlijske vlade u
Bosni, poniu ih neki uznemirivati, iui i od njih ara. Uz to
su ih carinici poeli istovjetovavati s arnautskim ili raskolnikim
sveenicima, te su poeli i od njih iskati prevozarinu i uvozarinu. Radi ovih nepravda Franjevci se pritue istom na prije
stolje zasjedavemu Sulejmanu II. (1520. 1566.). Sulejman II.
ako je i drao do sebe, da je on od Boga poslan, da svu E v
ropu islamu pokori, ipak mu je ao bilo, da se ahdnama Fatih
Mehmeda tako gazi. S toga odmah jo prve godine svoga vla
danja 926. po hegjri izda na upravitelje Bosne slijedei fernian.2)
Begovima sandaka ili pokrajina Bosne, Hercegovine i Zvornika
te sudcima nalazeim se u tim pokrajinama. im vam ova carska
diploma stigne, neka znadete, da su u reenim sandakatima
stanujui kranski monasi, poslavi ovjeka na sretni prag moje
Porte ovako dojavili: Poto mi nemamo nikakovih kua ni po
sjeda, niti se poljodjelstvom bavimo, te se jedino milostinjom
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 307.; Protocollum Provinciae Bosnae
Argentinae, a. 1757.1793. Batini misli, da je Bosna 1517. postala redodravom. Djelovanje Franjevaca, I. str. 154.
2) Fabianich, Firmani inediti dei sultani di Constantinopoli, str. 53.-55.

 124
uzdrajemo, starim smo carskim odlukama oslobogjeni od araa
i od svih drugih danjaka, zvali se oni ma kojim mu drago ime
nom. Ali suprot tomu neki sada k nama dolaze i nameu nam
razne danjke*. Budu su pak ponizno molili, da se takove zlo
porabe uklone; ovim nalaem, da kada vam ova odluka stigne,
pregledate ju, te kao to su reeni monasi do sada bili slobodni
od svih danjaka, tako i u budue reene danjke od njih ne tra
ite. Dalje i slijedei su nam sluaj u molbenici ispostavili:
Pretpostavljenici carina na prijelazima rijeka i na drugim prola
zima, drei nas za Arnaute i nevjerujui, da smo mi od njih
sasvim razlini, od nas silom izgone carinu. Stoga smo se jo
prije prituili sarajevskome sudcu i suoili se s nekim Marinom,
pretpostavljenikom carina. Sudac je Marinu naloio, da na te
melju dovoljnih svjedoanstva dokae, da smo mi uistinu arnautski sveenici. Kada to on nije mogao uiniti, zatraeno je od
nas, da se zakunemo, to smo i uinili. I tako je naa stvar
kod sudca tekla. Megjutim se od nas i dalje reena carina trai.*
Poto su, molili moju previnju odluku, da se ove zloporabe
dokinu, to ovim nalaem, da, budu ti redovnici na one ne spa
daju, koji moraju na gore reenim mjestima carinu plaati, niko
od njih u to ime ni najmanje ne ie, a to se je do sada uzelo,
da se odmah vrati. Neposluni neka se dostojno kazne, a ovu
odluku reenim redovnicima povratite. Tako znajte i mome carskome znaku vjernost pokaite.*
Potvrgjenje starih povlastica bosanske je Franjevce puno
obveselilo; ali ovo veselje nije dugo potrajalo. Njega usprkos
carskih povlastica pomutie ne carigradski sultani, nego njegovi
u Bosni namjesnici. Odmah bo, iza kako je Sulejman Veliki 1521.
osvojio Beograd, dogje u Bosnu po drugi put za sultanskoga
namjesnika Gazi Husref-beg,1) Sulejmanov rogjak. Poto je bio
starinom Bosanac, elio je kao gorljivi muslijnan, da itavu Bosnu
pomuslimani. Budu su mu u tome puno smetali Franjevci, od
lui ih se im prije liiti. Izlike nije manjkalo. Oni su bo u
F oj ni ci svojoj crkvi bez dozvole pleter digli i zidom
ju o g ra d ili, pa jo neke prigrade p o d ig n u li*,2) u Viso) Baagi-Redepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine
(Sarajevo, 1900.), str. 27.
*) Batini, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povjesti (Zagreb,
1885.), str. 2.-3.

kome tijesni hrani pr oi ri l i' ) i t. d. Budu je to, kako i

savremeni Kuripei pie,2) da se islam im prije rairi, bilo
strogo zabranjeno, to on poduzme progon proti Franjevcima,
koji su se nalazili u bosanskome sandaku. Samostane i crkve
u Fojnici, Visokome, Konjicu, Kreevu i Sutjesci porui; Franjevce
rastjera, a dvanaest ih s njihovim redodravnikom fra Stjepom
Vuiliem iz Kuia u Dalmaciji uhvati i povede u Sarajevo.
Megjutim o. Vuili s pomou brae utee,3) a ostali, kako sutjeki imenik umrle brae svjedoi, budu u Sarajevu pogubljeni.
Koliko je tom zgodom jo Franjevaca u Bosni zaglavilo, nije
nam poznato. Kaloki Ijetopisac Santovvski tvrdi, da su tom
zgodom jo poginuli: u Konjicu fra Juro Zaostroac, u Mostaru
4 Franjevca, u Podveleju fra Martin
s* slugom, u B i
jelom Polju fra Filip Ljubuak s
\
fra Andrija,
fra Josip i fra Mijo, u Duvnu fra Stjepan i/ I* ir i fra Lju
devit s Vinjana, u Ratni fra Luka Bi . au fra I a -u i/ Vrlike,
fra Luka Duvnjak, fra Marko iz Tihaljine i fra Petar Patuljak.4)
Nu drimo, da ovi kalokoga ljetopisea muenici barem veim
dijelom ne potjeu iz ovoga progonstva, nego mnogi iz prija
njih vremena osobito iz osmanlijskih provala u Hercegovinu
i kanjih osobito iz 1532., a moda i iz 1557,; dok je Husref-begovo progonstvo bilo, kao to svjedoe Velikanovi, fojniki i sutjeki ljetopisi 1524.; evapovi 1523., ili, kao to ih
uspjeno Batini ispravlja, 1521. ) Nu s tim ne prestaje ovaj in
biti prvi, koji se je zgodio od same bosanske vlade, a protivio
se povlasticama dobivenim od sul ana. Pa poto su se takovi
sluajevi kanje, kao to emo vidjeti, ee ponovili, to je narod
i u same fermane izgubio povjerenje, te ih je najbolje harakterizirao sa slijedeim stihovima:
Pivo pije fratar i kadija;
Fratar pije, a kadija plaa.
Teko fratru, dok kadija plati.*
*) Templum angustulum cum Fratres dilatassent Turcae funditus everterunt. . . Waddingus, Annales Minorum, XII. str. 71.
*) Dergleichen so last sy der Turgg khain khirchen weiter pessern
noch paucn damit vermaint er sy bald zu seinen glauben zu dringen." Benedigt Curipeschitz, Itinerarium (Insbruck, 1910.), str. 36.
3) Fojnika hronika; Zlatovi, Franovci presv. Odkupitelja, str. 39.
*) Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 16.
5) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 25.;

Iza ove katastrofe bosanskih Franjevaca i njihovih samo

stana slijedila je katastrofa brae redodrave bosansko-hrvatske
i ugarske. Ovu su katastrofu hrvatsko-bosanski i ugarski Fra
njevci doekali s vojnama Sulejmana Velikoga na Ugarsku. Sulejman je Veliki na Ugarsku dizao 6 vojna: 1526., 1529., 1532.,
1541. 1547., 1555. 1562. i 1566. Za ovih su ratova Slavonija,
srebrenika i jajaka banovina, te Ugarska postale pokrajinama
osmanlijskoga carstva, a njihovi su samostani u Jajcu, Zveaju,
Krupi, Livau, Grebenu, Gjakovu, Poezi, Naicama, Peti, Budimu, Gjengjeu, Ozori, Segedinu, Berenju, Alanu i t. d. razo
reni, svjetovno i redovno sveenstvo dijelom poubijano, a di
jelom rastjerano. Za vrijeme ovih ratova od 1526. 1566. i bo
sanska je redodrava puno tete pretrpjela. Kako domai ljetopisi
tvrde, muslimani su im 1538. poruili samostan i crkvu u Zvorniku,1) za rata s Mleanima 1537. 1540. samostan u Makarskoj,
oko 1563. u Mostaru i Ljubukome i t. d., a mnoge su od njih,
kao: fra Petra Soljanina i fra Tomu Skorojevia pogubili. Nu
sve to njih nije nita smetalo. Oni su ne samo u svojoj redodravi poruene samostane, osim nekih, kao: konjikoga i ljubukoga opet, isposlovavi dozvolu s pleterom podigli, nego su i
nove, kao: u Gradovrhu sagradili, te polag one, moda jo tada
skovane:
Kudgod Turin s ordom,
Tuda fratar s torbom"
preli i u Slavoniju i u Ugarsku, te u Beograd, i tu se radi puka
nastanili. Braa bosansko-hrvatske redodrave, povukav se u slo
bodne krajeve, htjedoe ipak predrati pravo na one krajeve, iz
kojih su ih Osmanlije protjerali. S toga se obrate na Papu Pavla
III., molei ga, da im osigura prava na krajeve njihove redo
drave, koji su radi Osmanlija privremeno ostavili. Pavao III.
uslii im molbu. On 11. lipnja 1539. odrecji, da samostani i ne
pokretna dobra brae bosansko-hrvatske, koja su dola pod
osmanlijski jaram, ne samo ostanu njihova, nego, da ih se oni
ne smiju ni odrei bez dozvole sv. Stolice.2) I uistinu bosanskoBatini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 10.11.; Csevapovich, SynopticoMemorialis catalogus, str. 126.; dok e u Greiderera, Germania Franciscana,
str. 156. po svoj prilici biti tiskarskom pogrekom spomenuti progon stav
ljen u 1534.
) Batini u D j e l o v a n j u F r a n j e v a c a , II. str 32. pie, da je
zvorniki samostan poruen 1533.; a fojnika hronika, s kojom se slae i

hrvatska je redodrava na ove krajeve drala prava sve do 1688.

Godine 1688. oci bosansko-hrvatske redodrave, kako na arhivar
hoe, ne samo odreku se tih krajeva, nego skinu i prijanje
ime sa svoje redodrave, a prime novo: Kranjska redodrava"
provincia Carnioliae."1)
Neprestana progonstva za vlade Sulejmana Velikoga i
s druge su strane bosanskoj redodravi kodila. Ona su prisilila
bosanske Franjevce, da se kriju po umama i svjetskim kuama,
s ega je stega mnogo trpjela. Ali sv. Stolica da i u tome po
gledu ne zaboravi bosanske Franjevce, izaalje 1571. u njihovu
redodravu fra Bonifacija Drakolia, stonskoga biskupa, da ju
pregleda, reformira i kapitul odri. Istoga je sv. Stolica i 1572. u
Bosnu spremila, a da je ovaj svoju misiju u Bosni dostojno
obavio, vidi se iz pohvale, koju mu je Grgur X III. 1573.
spremio.2)
Iz toga pak, to je sv. Stolica jo iste godine 1573., kada
je Drakolia pohvalila, radi dobro vizitirane bosanske redodrave,
imenovala bosanskoga redodravnika fra Antuna Matkovia, a
poslije njega 1588.3) fra Franju Balievia takogjer redodravnika
bosanskih Franjevaca, za bosanske biskupe, dalo bi se zaklju
iti, da je Drakoli bosanske Franjevce naao barem u veemu
dijelu u dobroj stezi i da je sv. Stolica njihov postupak u ko
liko se je razilazio od njihove regule i ustanova, ispriavala
s tekim okolnostima, u kojim su se nalazili. Nego Balievia
nam je imenovanje za biskupa i s druge strane znamenito za
rasvjetljenje evolucije franjevakoga reda u bosanskoj redodravi.
Godine 1591. potkui on sv. Stolici izvjee o svojoj biskupiji,
iz koga razabiremo statistiku samostana i lanova redodrave
Bosne Srebrene. Tu nam statistiku pokazuje slijedea po Balie
via izvjeu sastavljena ploa:
Beni stavlja to u 1538. Nu bio zvorniki samostan sruen 1533. ili 1538.,
ipak je svoje ime i prava i dalje sauvao, jer jo 15311. bosanski redodravnik Divojevi, na redodravniki kapitul pozivlje i zvornikoga gvardidijana. Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 27.
s) Greiderer, Germania Franciscana, str. 72.
*) Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757. 1793.
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 310.; Chronicon Provinciae Bosnae
Argentinae, str. 28,
*) Fojnika hronika stavlja, da je Balievi za biskupa imenovan
1583. Nu da je ovo pogreno, bit e svakome jasno, ko proita nae Kra
ljevsko Visoko (Sarajevo, 1906.), str. 62.-63.

128

129

Redodrava Bosne Srebrene 1591.

M jesta s a m o s ta n a :

B roj
k le r ik a :

B ro j o ta c a : B roj la jk a :

S vega:

I. Velika') u Slavoniji

II. Naice2) u Slavoniji

III. Voin u Slavoniji

6*

IV. Modria u Bosni

4*

V. Gornja Tuzla u Bosni

10

15

VI. Dolnja Tuzla u Bosni

VII. Srebrenica u Bosni

3**

15

VIII. Olovo u Bosni

IX. Kralj. Sutjeska u Bosni

10

15

X. Visoko u Bosni

10

XI. Kreevo u Bosni

10

13

XII. Fojnica u Bosni

10

15

XIII. Rama u Bosni

10

XIV. Zaostrog u Dalmaciji

12

XV. Makarska u Dalmaciji

'8 . ,

12

XVI. Visovac u Dalmaciji

) Ovaj su samostan bosanski Franjevci dobili 1575.

=) Ovaj je samostan bio ugarske redodrave sv. Marije. Budu ga je
ova radi Osmanlija napustila, fra Jeronim ga Lui reparira i preda bosan
skim Franjevcima.
) U originalu stoji samo frati i nita vie.
* *) Po svoj prilici 8, jer tako i iznosi suma 15 brae,

Samostani su bez sumnje bili vrlo slabi, a u Modrii ga je

zamjenjivala prosta kua.') U itavoj Bosni, veli Balievi, nije
bilo ni jednoga drugog sveenika do Franjevaca.*2)
O Grguru XIII. itamo, da je i on 1581. bosanskim Fra
njevcima podigao 4 samostana,3) nu koja su ta etiri od ovo 16
samostana, tko bi znao? Samostana u Gradovrhu kod Tuzle Ba
lievi ne spominje, jer je moda bio poruen.
Pet godina iza ovoga izvjea, bosanski Franjevci pod vod
stvom fra Petra Soljaka, bivega bosanskoga redodravnika preko
Srbije dogju u odavna zapuanu Bugarsku. Tu osnuju u iprovcu, elezni, Kopilovcu i Klisuri samostane, etiri upe i ne
koliko kapelanija. Ovi se 1622. konstituiraju u posebnu od Bo
sne neodvisnu kustodiju, koja 1624. dobije i slubenu potvrdu
svoje neodvisnosti.4) est godina iza kako je neovisnost bu
garske kustodije od bosanske redodrave slubeno potvrgjena,
unigju bosanski Franjevci i u Erdelj,5) te i tu bace sjeme, koje
brzo povea bosansku redodravu.
Dok je bosanska redodrava svojim lanovima napuivala
Bugarsku i Erdelj, dotle je kod kue s muslimanima imala dosta
neprilika. U Gradovrhu poslije smrti sofijskoga biskupa fra Petra
Soljaka, koji je tu na putu iz Rima umro, provale muslimani, te
stanu iskati od brae novce, to ih je on donio iz Rima i ne
okane ih se, dok im ne plate 2000 kuda. U Doljnjoj Tuzli baa
1630. gvardijana pogubi, a ostalu brau utamnii. Iste godine
muslimani fra Matu Jajanina i fra Gabrijela iz Poljana sa ta
povima isprebijaju, a slijedee godine u Poezi nekome fra Marku,
s toga to im nije mogao odmah pribaviti janje, odvale 713 ta
pova.) Nu suprot svim tim progonstvima bosanska je redodr
ava i brojem osoblja i brojem lanova rasla, tako da je 1639.
) Dr. Hodinka, Tanulmanyok a Bosnyak-Djakovari piispokseg tortenetebol, str. 107.
2) Dr. Hodinka, Tanulmanyok a Bosnyak-Djakovari piispokseg tortenetebol, str. 111. To isto god. 1655. spominje i biskup Maravi. Fermen
din, Acta Bosnae, str, 479.
3) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 30.
4) Fermendin, Acta Bulgariae, str. 25.; Chronicon Provinciae Bosnae
Argentinae, str. 31. i 46.
5) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinac, str. 33.
*) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 32.
34.; Acta Bosnae, str. 397.

brojila 17 samostana, 100 gostinjaca i 412 lanova.1) Ovako ojaenoj redodravi Bosni Srebrenoj nije puno ni ono veliko pro
gonstvo nakodilo, kada su 1648. u Bosni svi samostani osim
olovskoga ili porueni ili opustoeni, a braa nagnana u bijeg
u poeki kraj. S toga se imenuju 1678. na pokrajinskome
kapitulu u Kreevu nita manje nego li 18 gvardijana i to za
samostane: u Visovcu, ibeniku, Makarskoj, ivogosti, Zaostrogu,
Imotskome, Rami, Fojnici, Kreevu, Visokome, Sutjesci, Olovu,
Srebrenici, Dol. Tuzli, Gradovrhu, Modrii, Naicama i Velikoj.-)
Ali dok se je franjevaka bosanska redodrava u broju
lanova i samostana irila, nije se nipoto ni unutarnja stega za
nemarila. Nad ovom su bdjeli ne samo redodravnici,3) brau
ee pohodei; nego i sami komisari ministra generala, koji su
redovito svake tree godine itavu bosansku redodravu obilazili,
mane iskorjenjivali i na krjepost bodrili, te nakon svega toga
kapitule obdravali. Budu je za osmanlijske vlade strancima
bilo pogibeljno u redodravu Bosne Srebrene ulaziti i nju obi
laziti bosanski su Franjevci polag povlastica svake tree godine
traenih i dobivenih sami sebi birali komisara, koji ih je u ime
generala reda vizitirao i kapitulu predsjedao.4) Za dranje kapitula osobito u ratna vremena traila se je dozvola od osman
lijske vlasti.5) Prije kapitula zazivao bi se sv. Duh, dijelile bi se
na takozvanim tabulama razne slube, koje su se za kapitula
obdravale: tko e u blagovaonicama itati, tko misu govoriti,
kadionjak nositi, irake drati, pjevati, tko e goste primati, konje
nadgledati i po cijelu no vatru uvati i t. d.a) Na kapitulima
>) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 36.
2) Isti se samostani osim imotskoga spominju i 1681., te residencija
u Budimu i upa u Tukulji blizu Budima. Fermendin, Chronicon Provin
ciae Bosnae Argentinae, str. 51.52.
3) Neki su redodravnici uprav eljeznom rukom drali brau u stezi.
Od ovih se istie fra Andrija Tomanovi (1628.1631.), rodom iz Kamengrada. S toga ga braa i prozovu ekiem brae malaeus fratrum."
Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 33.
4) Arhiv Bosne Srebrene u Sarajevu ima vie takovih povlastica, a
najstarija je iz 1628.
6)
Franjevaki arhivi u Kr. Sutjesci i u Fojnici imaju vie takovih
dozvola. Od nama do sada poznatih najstarija je ona, to se nalazi u Kr.
Sutjesci, koja je izdana 25. rebiulahara 927. po hegjri, te kojom se p o tv r g j u j e prijanja takova dozvola.
8) Najstarija takova dosta oteena tabula jest iz 1675., a nalazi se u
arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.

su se pritresale najprije ope stvari redodrave, sastavljale razne

ustanove ili statuta, a na koncu bi se birali oficijali: redodravnik, kustod i definituri, koji bi opet inili daljnju promjenu
osoblja.1) Promjene su oglaivane i tada po takozvanim tabulama.
Braa su u samostanima nosili svoje strogo redovniko odijelo,
nu na putu, da ih muslimani ne pripoznaju i uznemiruju, nosili
su prema dozvoli sultana istoni civil: akire, dolamu ili urak,
kapu, konje jahali te oruje nosili.2) Glavni izvori, iz kojih su se
i u ovo doba bosanski Franjevci uzdravali, bili su proevina i
dobrovoljni prinosi, koje su im vjernici kao svojim upnicima
davali. S toga su u bosanskoj redodravi uope, a u Bosni i
Hercegovini napose upe od davnina bile podijeljene na razne
samostane. Jo 1655. pie bosanski biskup fra Marijan Maravi
Vjeroplodnici, da bosansko kraljevstvo ima 12 samostana, a svaki
od njih po nekoliko upa, od kojih se uzdraju. Tako je imao:
1. s a m o s t a n sv. M a r i j e u O l o v u : Olovo. Jelake i Gostilju;
2. s am o s ta n sv. D u h a u F o j n i c i : Fojnicu, Lavu, Jajce, Ba
njaluku, Motike, Dragoaj, Kozarac, Kamengrad, Ljubiju, Dragotinu3) i Vodievo4); 3. s amo st an sv. I v a n a K r s t i t e l j a u
S u t j e s c i : Sutjesku, Vare, Kuzmadanj, Seoanicu, Derventu,
Duboac, Vinsku,5) Vasiljevo Polje i Badunjevac; 4. s amo st an
u S r e b r e n i c i : Srebrenicu s okolicom; 5. s a mo s t an sv. K a
ta ri ne u K r e e v u : Kreevo, Neretvu, Maglaj, Sabatu i Dubicu; 6. s a m o s t a n sv. N i k o l e u V i s o k o m e : Visoko sa
Sarajevom, Gradiku, Orubicu, (Orughliza), Lijeve (Liesue),n)

*) Kada uzmemo, da su i redovnici ljudi, to neemo ni oekivati,

da kapituli prolaze vazda u miru. Dapae je kapitula bilo vrlo burnih. Ta
kovima se mora pribrojiti i onaj, to se je drao 15. sijenja 1662. Za ovoga
kapitula bude za redodravnika izabran fra Franjo Mileti; ali Posavljaci mu
18. veljae 1662. oponiraju fra Ivana Drniliju. Parnica, koja je iz toga
nastala svri se u prilog fra Franje Miletia. Dekret Vjeroplodnice megju
Latria spisima u Kr. Sutjesci. Sravni fojniki i ipraia ljetopis.
2) Arhiv fojnikoga samostana ima megju ostalim iz 1625. ferman,
kojim se Franjevcima dopua konje jahati i civil nositi; iz 1627. drugi fer
man, kojim im se dopua, da mogu hodati oruani i turski odjeveni.
3) Dragotina u Slavoniji.
4) Vodievo je blizu Une. Iz njega je i iz Ljubije, koje su za rata
Josipa II. prestale, postala dananja upa Volar.
*r) Vinska je danas u eravakoj upi.
6) Dananji Vindhorst, njemaka kolonija.

 132
Lijenju (Linju, Liescna;)') 7. s a m o s t a n sv. P e t r a u Ratni
imao je kao to se iz Maravia izvjea vidi vie upa, nu poto
nijesu na bosansku biskupiju spadale, to ih 011 osim Rame i ne
spominje; 8. s amo st an sv. M a r i j e u G r a d o v r h u imao je
upa izvan bosanske biskupije, a u bosanskoj su mu biskupiji
pripadali: Gradovrh, Dragunja, Bijela, (Barky) i (Coreniza);2)
9. s amo st an sv. P e t r a u Dol. T u z l i : Tuzlu i Graanicu;
10. s amo st an sv. I l i j e u M o d r i c i : Modriu, Crkvie,3)
Tremonicu i Basti.4) Osim neznatnih ovih dohodaka Franjevci
su poeli sve vie primati i posjede, a u tu im svrhu Urban VIII.
1625. podijeli i dozvolu i to samo na 12 godina.')
Nu svi su ovi izvori dohodaka za bosansku redodravu
bili premaleni, da pokriju silne potrebe, koje su iza Sulejmana
Velikoga, a osobito za i iza prvoga slavonskoga ustanka
(1596 1610.), te za i iza kretskoga rata (1645. 1669.) bosanske
Franjevce trle. Za spomenutih su ratova Franjevci bosanske redo
drave i u Dalmaciji za Mletaku i u Slavoniji za Austriju naj
vie radili. To su uvidjeli ko li Osmanlije to li domai musli
mani, te su poeli jo vie Franjevce ubijati i progoniti; od njih
suprot prijanjih i kanjih povlastica iskati razne danjke; u
njihove samostane zalaziti; te iskati med, sir, maslo, jaja, pilie
i t. d. i govoriti, da ih moraju u samostane primati i gdstiti, jer,
da su to svratita i gostione0). Za sve su se ovo Franjevci u Ca
rigradu prituivali i nove zatitne fermane iskali i dobivali, ali
na te su muslimani iza Sulejmana Velikoga slabo pazili. 1 kao,
da svega toga nije bilo dosta i grki su vladike svakom prigo
dom nastojali bosanske si Franjevce podjarmiti, a dok su ih se
) Nedaleko od Prnjavora.
2) Moda dananja Kornica u gradaakome kotaru.
3) Danas je tu pravoslavna crkva i to od najnovijih vremena.
4) Fermendin, Acta Bosnae, 477. 478.

. '*
5) Iz zaboravnosti Franjevci su se s ovom dozvolom sve do 1771.
sluili. Kada je za to 1771. saznao Klement XIV., naloi bosanskome bi
skupu, da ih odrijei od cenzura, u koje su moe biti posjedujui dobra
bez dozvole sv. Stolice upali; te im u isto vrijeme produlji povlasticu Ur
bana VIII. na drugih 12 godina. Izvornik produljenja u arhivu Bosne Sre
brene u Sarajevu.
*) Pae su se ee i u unutarnje stvari reda mijeali. Tako, kada je
1655. bio u Sutjesci kapitul, poalje tamo muselini svoja tri odlina mua,
koji sve dotle zahtijevae, da se za redodravnika izabere Libanovi, dok
im oci ne dadnu 200 dukata. Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae
Argentinae, str. 41.

133
Franjevci otresli, stalo ih je puno novaca)- Uz to su Franjevci
uzdravali i svoga biskupa,-) koji je u njihovim samostanima i
stajao. Svim ovim teretima bosanskoj je redodravi nadodati 1672.
jo i novi namet dulus,3) koji ju je titio sve do 1878. Radi
tolikih tereta i unutarnjih potreba temelji su samostana bosanske
redodrave pod dugovima i drugim bijedama drali.To donekle
vidimo i iz izvjetaja fraPavla iz Rovinja, to ga je on 1640.
podastro vrhovnome starjeinstvu reda; a najvie iz opisa samo
stana, to ga je 1679. sastavio fra Franjo Varadinac. Polag fra
Franje Varadinca samostan je u Srebrenici radi osmanlijske obijesti spao na zadnje grane, te je svojih 20 Franjevaca, koji su
bili dijelom u samostanu, a dijelom po upama, 10 djece i tri
sluge jedva prehranjivao. U samostanu se je uvaostol, s koga
su neko braa blagovala, a tada se je po naredbi Osmanlija
uvao iz potovanja, to je s njega jednom i neki sultan
blagovao, iji je i lakat na njemu bio od srebra izvezen. Sutjeki je samostan brojio 50 lanova. On je fra Pavlu Rovinjaninu
izgledao velianstven, ali budu je kako Varadinac tvrdi uz gragjevne trokove iza 1521. platio i za samu dozvolu za gragju
910 dukata, to je bez sumnje materijalno loe stajao. Tuno
stanje samostana u Fojnici rie i fra Pavao Rovinjanin, a Varadinac
tome jo nadodaje, da je 1679. imao duga 4000 dukata. Olovski
je samostan polag Varadinca 1679. brojio 56 lanova i duga
8000 dukata. Visoki je u to vrijeme brojio 70 lanova, a za
>) Fabianich, Firmani inediti str. 56. 123.
2)
Lavaninov ljetopis u Lijevnu i Batinia Fragmenta historica u
Fojnici.
) Dulus se je plaao za slobodno govorenje misa i dijelenje sa
kramenata. U Slavoniji je zaveden za prvoga slavonskoga ustanka. O po
stanku dulusa u Bosni Beni u svome ljetopisu pie, da ga je prouzro
kovao neki fra Mato Fojnianin. Ovaj bi pod misom slijedeu puku misu na
vijestio na kom mjestu, ali kada bi se narod pokupio, on bi ga odveo na drugo
mjesto, te bi tu misu govorio. Kada je za to uo sultanov namjesnik u
Bosni, zavede za slobodu misenja dulus. Drugi hoe veli Beni da
je tome i biskupovo krizmanje krivo. Dulus je iznosio blizu poldrugu ti
suu groa. Dulus je davan novome veziru i sarajevskome mulli. Kanje
su ga nosili tri gvardijana: fojniki, sutjeki i kreevski. Fojniki bi gvar
dijan nosio Mehmeda II. ahdnamu i druge fermane, druga dva gvardijana
po voanu svijeu od litre ili pol oke, a njihove sluge odrta ovna s rogo
vima, glavu eera od 2 oke, na pladnju 12 hljebova i 12 sapuna. Benia
ljetopis i fojniki arhiv.

 135

134
popravak platio je 10.000 dukata. Kreevski je samostan 1679.
brojio to na upama, to u samostanu 40 lanova. Uz to je
imao 10 djece i 4 sluge. Prem se o materijalnome njegovom
stanju ni Rovinjanin ni Varadinac ne bave, drimo ipak, da od
gornjth samostana puno nije rastavio. Samostan u Oradovrhu
kod Tuzle, brojio je 40 lanova, 10 djece, 6 sluga, a dugovao
je 70 muslimana 13.000 dukata. Tuzlanski samostan, u kome
su se polag Rovinjanina, Franjevci kao u tavnici nalazili", brojio
je polag Varadinca 4000 dukata duga. Modriki je samostan
polag Rovinjanina bio vrlo tijesan", te je imao neto podzemne
crkvice, dok je polag Varadinca brojio 3000 dukata duga. Sli
nim su bijedama bili izloeni i ostali samostani bosanske redo
drave: u Visovcu, Makarskoj, Zaostrogu, Rami, Imotskome, ivogosti, ibeniku, Naicama, Velikoj, te residencija u Budimu,
Biogradu i Sarajevu.1) Toliki dugovi i bijede budu uzrokom da
su 1685. neki samostani bosanske redodrave, koja je polag Va
radinca brojila 1679. 20 dana hoda, poeli propadati.
Da su mnogi samostani bosanske redodrave propali, uz
rokom su kako rekoh preveliki dugovi i progonstva od strane
muslimana, a da su ba 1685. poeli propadati i u jednome de
ceniju toliki propali, uzrokom je bio beki rat, to se je izmegju
1683. 1699. vodio izmegju Stambula i Bea. Jo za Sulejmana
Velikoga osmanlijska je drava dosegla svoj vrhunac. Iza njegove
je smrti u osmanlijskoj dravi nastupila stagnacija, koja je tra
jala sve do 1683. Godine 1683. veliki vezir sultana Mehmeda IV.
Kara Mustafa dogje sa silnom vojskom pod Be. Beu u pomo
dogju pod Ivanom Sobjeskim 20.000 ujedinjenih Poljaka i Nije
maca, te Osmanlije hametom poraze. Od Bea su se Hapsburgovci otili za Osmanlijama, te su im pod princom Eugenijem
Savojskim oduzimali grad za gradom, dok 1697. nijesu stigli i u
samo Sarajevo, te ga porobili i popalili Dok. je hapsburko
oruje bralo lovor za lovorom na sjeveroistoku, dotle su Mleani
i ustae na zapadu u Dalmaciji.
Uspjesi su rata bili ti, da je Austrija osvojila Slavoniju, a
Mletci Dalmaciju. U svim su ovim ratovima eminentno sudje
1)
Izvjetaj fra Pavla Rovinjanina
Zlatovi (Starine jugosl. akademije, sv. XXIII.,
fra Ferdinand Kaizer pretampao u Subotici
Provinciae Bosnae-Argentinae facta per R. P.

1679,

dijelom je objelodanio fra Stjepan

str. 1.38.); a Varadinca je
pod naslovom: Descriptio
Franciscum a Varadino anno

lovali Franjevci bosanske redodrave, megju kojima su se istakl

fra Luka Ibriimovi, od naroda S o k o l " prozvan, bosanski biskup
fra Nikola Oloviili Ograni i vodievski upnik fra Andrija Vojnovi. Radi ovoga prevelikoga sudjelovanja Osmanlije su jo vie
poeli progoniti Franjevce i katolike, to ih je prisililo, da su 1686.
poeli prelaziti u slobodne hapsburke zemlje. Beni pod naslovom:
D e c o n v e n t i b u s d ir r u t is "1) pie: Prvi su se iselili modriki
Franjevci. Oni su otili u Kopanice u Slavoniju, a odatle 1714.-)
u Gjakovo. Slijedee su se godine iselili srebreniki Franjevci
osim gvardijana, koji je ostao na garitu samostana, to su ga
upalili austrijski vojnici. Osamljeni se gvardijan pobrati s nekim
muslimanom Alaj
begom, s kojim ma
lo kanje iz Sre
R
brenice pobjegne.
Nu kada su bili
1
-------------- --------- ----- ----- mm--------r - i
,
m ------
- ...................i
i
i
jedno pol milje od
i
i
i
i
ii
'
1
i
Srebrenice, Alaj
i

i
beg, uzdajui se do
i
i
i
biti od gvardijana

i
milostinje, ubije
j
ga.s) Najtraginiji je
L
a
svretak imao sa
T lo ris o lo v sk e crk v e.
mostan Majke Boje
u Olovu. Poto je u crkvi toga samostana bila udotvorna slika BI.
Dj. Marije, to se je tu svake godine sila svijeta skupljala, te bi se
esto i pobili. Osobita je bitka bila 1681., kada su Kotorani: Sunari,
Jankovi i Smiljani pobili vie muslimana. Za sve su ove bitke
s globama odgovarali Franjevci, dok ga 1687. nijesu napustili,
ostaviv tu sama gvardijana, da ga uva. Malo iza toga kupi
gvardijan dozvolu, da crkve i samostan na vrijeme zakljua i
1) Beni, Protocollum conventus Sutiscae.
2) Pavievi veli, da su se Franjevci iz Modrie u Kopanice otselili
1699., a 1710. iz Kopanica u Gjakovo. Fermendin, Chronicon Provinciae
Bosnae Argentinae, str. 56.
3) Novac, to je spadao na sakritiju srebrenike crkve, bio je na
vrijeme pohranjen u cesarskim zemljama. Ovdale ga 1769. osim 50 dukata
bosanskoj brai povrate od njih odijeljeni Kapistranci. Protocollum Pro
vinciae Bosnae Argentinae a. 1757. 1793.

 136
ivi po samostanskim upama. Kljue zakljuanih samostana i
crkve gvardijan preda nekome starcu Simeonu, koji je iz jutra
rano i u veer kasno crkvu otvarao i lampu uigao. Kada je 1697.
iza povratka princa Eugena iz Sarajeva osmanlijski poslanik u
Beu traio mir, cesarev kapetan Kiva u ime svih Prekosavaca
pie Sefer-pai od Crne Rijeke, da olovsku crkvu otvori, a on
da e sav dug platiti. Paa sazove vijee, koje zakljui, da se i
crkva i samostan upale prije nego se Kivi odgovori. 1 zbilja u
poetku jeseni 1703. najmljeni Ciganin Kottoman za konja i dva
dukata upali samostan i crkvu u kojoj po svoj prilici izgori i
ona glasovita slika olovske Gospe. Tako Beni, dok Latri
stavlja popaljenje olovskoga samostana u 1723.') Visoki su sa
mostan Franjevci ostavili 1688., kada im je nepomnjom sluga
izgorjela tala s konjima, govedarnica s govedima, ovarnica
s ovcama i sjenara sa sijenom. I tu je ostao do 1697. jedini
gvardijan da uva samostan. Bojei se muslimani, da i on ne
pobjegne, potjeraju ga za dug, nu za nj zajami neki Lipovi.
Kada se je 1697. princ Eugenij iz Sarajeva vraao, upute se
s njima i gvardijan i Lipovi i to prvi k brai u Gradiku, a
drugi u Sibinj.-) Iz Gradovrha3) su se Franjevci takogjer 1688.
iselili, a iz Tuzle 1690. Megjutim tuzlanski se je opet uskrisio,
ali mu uskrs nije dugo potrajao, jer definitorij Bosne Srebrene
1697. dopua Franjevcima sv. Petra u Tuzli, da slobodno unigju
u arengrad i podignu samostan u Voinu, ako to nije kome
drugome4) na letu.
Kao to su se Franjevci iz Bosne s narodom selili u hapsburke zemlje isto su se tako selili i u mletaku Dalmaciju. Na
elo su se svima u mletaku se Dalmaciju seleim stavili ramski
Franjevci sa svojom Gospom, a iz Bosne ih je izveo i u Sinj
doveo Stojan Jankovi. Poto su Ramljaci novo mjesto nali bez
kue i kuita, vrludali su po raznim krajevima, dok se opet nijesu
*) Latria spisi u Kr. Sutjesci
5) Sravni dra. Jelenia Kraljevsko Visoko, str. 81.84.
3) Narod je sauvao dobro uspomenu na boravak Franjevaca u Gradovrhu, breuljku jedan sat Tuzli na istoku, gdje se danas nalaze samo
muslimani. Dapae i njive nie vrha, na kome se je neko samostan po
nosno koio, mjeani i danas zovu: Fratarske njive."
4) Arhiv kapistranske redodrave u Budimu i to u Liber Continens
omnes uniuscujusque Capituli, et Congreg: Actus hujus Bosnae Argentinae
Provinciae" etc.

137
1696. povratili u Sinj i tu
se stalno nastanili, ostaviv
tu i svoju Gospu, koja i
danas pod imenom Sinjske Gospeu ini udesa1).
Uljed ovih iseljivanja, te
uljed kuge i gladi Bosna
je na poetku XVIII. vi j e
ka spala na najnii broj
F ra nj e va c a na 26 ota
ca i 5 laj ka-). Nema sum
nje, da su se mnogi od
iseljenih Franjevaca poslije
rata mislili opet povratiti.
Vidi se to i odatle, to su
se, kako veli Beni, 1697.
s dozvolom Vjeroplodnice
zaputili 16 Franjevaca bo
sanske redodrave u pro
nju, da se oslobode du
gova3), te to su neki gvar
dijani, kao gradovrki4) i
ramski5) dugo pridrali staro
ime svoje gvardijanije. I
premda su prosci lijepu mi
lostinju napraili), ipak se
iseljeni Franjevci vie nikada
ne povratie u svoje rodne
zaviaje, dijelom, jer bo je
doneena milostinja uza svu
blagodarnost darovatelja jo
bila premalena, a dijelom,
to su se nakon karlova
koga mira 1699. bojali mu
slimanske osvete za izdaj
stva. 1tako, veli na Batini,

K lju o lo v sk e crkve.

*) Vladi, Uspomene o Rami (Zagreb 1882.), str. 71. Bai, Spomenknjiga franjevakoga gimnazija u Sinju (Sarajevo, 1905.), str. 8. 10.

 139
ovom i prvanjimi selitbami opustie bosanski samostani, izuzami samo kreevski, fojniki i sutjeki, nu Franjevci prenesoe polje svoga djelovanja u kranske krajeve. Da su pako
morali ostaviti domovinu, osim svih progona i nevolja, koje do
sad nacrtasmo, dodat nam je samo nekoliko dogadjaja sa Fra
njevci, koji ih uputie, da se ne nadaju nigda dobru od turske
samovolje i jedini spas da je bieg izpod toli okrutnih gospodara.
Godine naime 1663. muhamedanska rulja kroz pukotine od vrata
na vjeri probode fra Bernardina Galijaa, ramskoga gvardijana,
a u Gradovrhu, za bekog rata, sbodoe drugog fra Bernardina,
gvardijana, upnika pako fra Luku iva izpekoe. U isto doba u
Modriu vikar bje posjeen, u Sarajevu oba kapelana umriee
pod udarci, u Iloku (dne 27. lipnja 1688.) iva sadrijee na
mijeh arengradskoga gvardijana, vikara na kolac natakoe, a
ostalu brau na komade razsjekoe. Nadalje dne 5. lipnja 1693.
u amcu bjee pogubljeni fra Nikola Olovanin i fra Grgo Jaki,
u Rai pako poginu od turske ruke (dne 10. srpnja 1695.) fra
Lovro Tuzlak. Do najposlje spomenut nam je, da g. 1696., u
abcu, kotaru ilokom, zarobie njekog Franjevca, premda je
imao dozvolu od tamonjih turskih zapovjednika, da smije slu
iti puk, ter su Turci zahtievali u ime odkupa hiljadu cekina. ')
Austrijsko-turski rat 1683. 1699. imao je osim seoba po
bosanske Franjevce i drugih poljedica, od kojih je svakako naj
vea ta, da se je bosanska redodrava politiki pocijepala u tri
dijela: mletaki, turski i austrijski. Pod Mletkama je bila Dalma
cija, pod Turskom Bosna, a pod Austrijom Slavonija, Ugarska i
Banat. Prema ovoj politikoj pocjepkanosti kapitul Bosne Srebrene
1696. preudesi i stegu. Dok je za Bosnu i Hercegovinu u stezi
ostao status quo, strogo se zabrani Franjevcima u kranskim
zemljama skidati habit i u civilu hodati; nositi oruje i t. d.-) Naj5) Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 172.
s) Beni, Protocollum conventus Sutiscae.
4) Fermendin, Chronicon, str. 53., veli, da su zadrali do 1705.
r) Batini, Djelovanje, II. str. 166.
) Beni veli, da je tom zgodom sam Papa dao bosanskim Franjev
cima 6000 dukata. Protocollum conventus Sutiscae.
>) Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 180. 181.
*) Arhiv redodrave sv. Kapistrana u Budimu i to u: Liber continensM
etc. pod god. 1696.

gora je poljedica ove politike pocjepkanosti ta, to je ona

kanje urodila diobom ogromnebosanske redodrave u redodravu: sv. Kaja u Dalmaciji, Bosne Srebrene i sv. Ivana Kapis
trana u Ugarskoj i Banatu, a kanje i Slavoniji. Sve tri su drave:
Austrija, Turska i Mletke puno raunale na Franjevce bosanske
redodrave, s toga su im u openju i pravili potekoe. Nu sve
su ove potekoe do 1730. braa bosanske redodrave rado
podnosila. Na to ih je bodrio i novi statut, to su ga u Sinju
1711. zaveli i koji je osujetio svaki pokuaj, da se koji od ova tri
politika dijela razvija na utrb drugih dvaju. Spomenuti bo
statut odregjuje, da se redodravnik ima po redu per turnum"
birati iz spomenuta tri dijela. Iz koga je dijela redodravnik, iz
onoga nije smio biti kustod, koji se je takogjer birao per turnum . Onaj pak dio, iz koga ne bi ni redodravnik ni kustod bio,
bila su po dva definitura. Ovaj je statut i od sv. Stolice ,,sub
poena n u l l i t a t i s odobren1) te se je do 1730. zgodno provagjao. Nu 1730. mletaka republika obnovi prijanju naredbu,
kojom se je redovnicima drugih drava zabranjivalo vriti kakovu
ylast u Mletakoj.2)
Ova mletaka naredba, te neke mane, koje su se u bo
sansku redodravu uvukle, s toga, to starjeinstvo nije moglo,
kako je trebalo, svu brau nadzirati, prinukaju bekoga nuncija,
da u Rimu 1733. predloi rastrojenje bosanske redodrave u:
dalmatinsku, bosansku i slavonsko-ugarsku ili ako bi se beki
dvor protivio otcijepljenju Bosanaca od Franjevaca sebi podlonih,
od jednih i drugih otcijepe Dalmatinci.3) Nuncijev je prijedlog u
Rimu naao odziva. Sv. Stolica i vrhovno franjevako starjeinstvo
izaalje fra Kajetana ab lnteraquis, da ga provede. Doavi fra
Kajetan u Austriju, premda je naao beki dvor, istina, sklon na
diobu Dalmatinaca od bosanske i slavonsko-ugarske brae, ali
protivan diobi Bosanaca i Hercegovaca od Franjevaca sebi pod
lonih, ipak zapome s yizitacijom bosanske redodraye i agita
cijom za rastrojenje iste. Nu diobi nagje protivne osobito Bo
sance i Dalmatince.4) Nakon p e tn aes tmj es eni h a gi tac ij a
*) D ekret V jeroplodnice u arhivu Bosne S rebrene u Sarajevu. Sravni
i Benia, Protocollum conventus Sutiscae.
2) Zlatovi, Franovci, str. 242.
*) T heiner, M onum enta Slavor. Merid., II. str. 259.
4) Dalm atinska su braa dvaput dala izjavu protiv dijelenja od Bosa-

 140
fra Kaj eta nu uspije to prevarom, to pr i jet nj ama p ri
pr av it i teren za di obu bosansk e redodrave u redodra vu bosan sko-slavon sku 1), ugarsku i dalm atinsku ), koj a
bude u Rimu 22. sij enja 1735. pro vede na i odobrena.
Za diobe redodrave budu imenovani i novi redodravnici
i to za ugarsku redodravu fra Luka Karagi iz Baje, za bosansku
fra imun Mai iz Poege, a za dalmatinsku fra Jeronim Ramljak. Megjutim fra imun Mai umre osmi dan iza kako je pro
itan dekret. Njegova je smrt banatskim i srijemskim Franjevcima
dobro dola, koji nijesu mogli nikako odoljeti, da se od bosanske
brae otcijepe. S toga sada u Beu i u Rimu izrade, da se je
u ga r s k a r e d o d r a v a opet s b o s a n sk o m sj edi nil a, kojoj
je na kormilo stavljen ugarski redodravnik fra Luka Karagi.3)
Ova je odluka, kako Velikanovi svjedoi, proitana i primljena
s neopisivim veseljem sa svirkom neke brae. 4)
1 dalmatinska i bosanska redodrava poslije diobe, a oso
bito poslije reunije ugarske brae s bosanskom braom imale su
lijep broj i samostana i residencija. Nova je dalmatinska redo
drava imala samostane u: Visovcu, ibeniku, Makarskoj, Zaostrogu, ivogou, Sinju, Omiu, Kninu i Karinu; a residencije u:
Spljetu, Suurju i Brau. Bosanska je pak redodrava imala sa
mostane: u Sutjesci, Kreevu, Fojnici, Velikoj, Naicama, Poezi,
Brodu, Gradici, Cerniku, Gjakovu, Osijeku, Budimu, Baji, Bau,
Tolni, Aradu, Radni, Vukovaru, arengradu, Petrovaradinu, Iloku
i Biogradu; a rosidencije u: untiu, Temivaru, Mohau, Paku,
Feldvaru i Somboru,') Kako se iz ovoga prijegleda vidi, redonaca, te su i mletaku republiku molili, da opozove onu naredbu od 1730.,
koja je dala povoda diobi. Zlatovi, Franovci, str. 243.-245. Stoga ljetopisac Beni nema pravo, kada tvrdi, da su oni s Prekosavcima kradom
traili separaciju od generalova povjerenika fra Josipa^ de Ebora. Proto
collum conventus Sutiscae.

. '*
*) Bosanci su mogli pristati i uz Dalmatince, ali neto radi upa, to
su ih imali u Slavoniji, a neto radi one mletake zabrane od 1730. pristanu
uz Slavonce. Zlatovi, Franovci, str. 245.
s) Ugarska uzme ime redodrava sv. Ivana Kapistranca , a dalma
tinska redodrava sv. Kaja . Kanje Dalmatinci ostave sv. Kaja, s koga su
im neki dovikivali: V i ste Kajinovci!M i uzmu presv. Otkupitelja. Beni,
Protocollum conventus Sutiscae.
*) Beni, Protocollum conventus Sutiscae.
*) Fermendin, Chronicon Proviciae Bosnae Argentinae, str. 65.

6) Batini, D jelovanje Franjevaca, III. (Zagreb, 1887.), str. 51.

141
drava je Bosne Srebrene poslije diobe od Dalmacije kud i kamo
vea ostala od redodrave sv. Kaja. S toga je ova isposlovala
dekret, kojim im se je dosudila i vojvodina sv. Save Herce
govina, te okolica Lijevna i Di:vna do rijeke Rame1) i to u slu
aju, da ti krajevi dogju pod kransku upravu. Ovaj je novi dekret,
kako se iz Latria vidi, Bosance puno ogorio,8) premda u nj
nijesu ni sami puno vjerovali.
Megjutim nije proteklo puno godina, a bosanski su Franjevci
poeli prvi, to je do sada bilo neuveno, proklinjati sat i as,
kada su se s prekosavskom braom ujedinili. Uzroka je bilo
puno. upe, koje su bile u Slavoniji, a spadale su na bosanske
samostane, te porad kojih su bosanska braa i voljela s preko
savskom braom, nego li s prekodinarskom ostati u jedinstvu,
pomu prekosavska braa odvajati od bosanskih samostana, i
svojim ih inkorporirati. U izboru su starjeinstva prekosavska
braa, budui brojnija, bosansku brau vazda nadglasivala i veim
dijelom mimoilazila.3) I tako je na kormilo bosanske redodrave
redovito dolazio PrekosavaC. Ovaj je veinom stanovao u hrvat
skim i ugarskim samostanima, a u Bosnu niti kada zalazio niti je
smio zalaziti; osobito iza 1737., kada su Nijemci pod Fridrikom
Saksonskim pali pod Banjuluku i u Osmanlijama jo veu mrnju
potpalili na cesarovce.4) Svim je ovim stega kod Franjevaca u
Bosni, koju generalov komisar fra Ivan Krstitelj de Vietri 1708.
u zvijezde kuje,5) i za koju se je i bosanski redodravnik fra
Anto Markovi"), Duvnjak, puno starao, mnogo kvarovala.
S toga bosanski oci, da sprijee daljnje padanje redovnike
stege u Bosni i da spase renome, koga su prije uivali, potrae
1) P. Philip, ab Occhievia, Epitome vetustatum Provinciae Bosnae
Argentinae, ed. II. str. 14.
2) P. Philip, ab Occhievia, Epitome vetustatum Provinciae Bosnae
Argentinae, ed. II. str. 17.
8) P. Philip, ab Occhievia, Epitome vetustatum Provinciae Bosnae
Argentinae, ed. II. str. 18.22.
4) Beni, Protocollum conventus Sutiscae.
s) Bosanski su se samostani u Sutjesci i Kreevu sa svoje stege i
tonosti fra Ivanu priinili kao zemaljski raj. Batini, Njekoliko priloga
k bosanskoj crkvenoj poviesti, str. 16.
6)
U jednoj okrunici fra Anto 1734. nalae, da se u svakomu samo
stanu dri zajednika soba, gdje e biti zajedniki rupci i otirai, te da
starjeinstvo radi uniforme svim podlonicima dobavlja ohu iz redodravnc
tvornice u Osijeku. Batini, Historica fragmenta u Fojnici.

1740. na opoj skuptini u Vallisoletu odijeljenje, od ugarske,

slavonske i srijemske brae, ali im molba bude odbijena. I tako
bosanski oci i iza 1740. proslijede podnositi nepravde i pote
koe, koje su i do 1740. podnosili, putujui ee u teim stva
rima i po 40 dana do svojih redodravnika u Hrvatskoj i Ugar
skoj,1) a padajui do 1752. u redovnikoj stezi sve dublje.
Godine 1751. na kormilo bosanske redodrave popne se
fra Josip Jankovi, rodom iz Vukovara u Slavoniji. Akoprem je
i sam stanovao izvan Bosne, veu joj je ipak pomniu posveivao,
nego li su to inili njegovi pretasnici. Godine 1752.2) poalje
fra Josip u Bosnu svoga kustoda fra Jaku Budimca, da mjesto
njega obagje sva tri bosanska samostana: sutjeki, foiniki i kreevski i da palu stegu uspostavi.3) Proav ovaj kreevski i fojniki samostan, odsjedne 24. lipnja u sutjekome, gdje u spora
zumu s bosanskim oima izda mnoge zakone onosee se, na
primanje pitomaca u red, na odijevanje brae i zajedniki ivot.
Da uspostavi i uvrsti zajedniki ivot i uniformu u Bosni, naloi,
da se novci sve brae, koje su kao vesti ari uma na godinu
dobivali i kod gvardijana za svoje potrebe drali, pomijeaju u
jednu kasu, u koju se je svake godine na svaku samostansku
osobu imalo stavljati po 3, a na upniku po 2 dukata i iz koje
su se braa imala odijevati. oha se je za habite i tunike imala
i dalje dobavljati iz Osijeka, gdje su je franjevaki lajci pravili.
Ako bi koga samostana dobavljae ohe na putu napali razboj
nici i oplijenili ih, tetu su imala snositi sva tri samostana. Habiti su se pravili prema Jankovia okrunici od 1751., a tunike
su oko vrata i na kraju rukava morale biti crne.4)
Nu bosanski su Franjevci dobro znali, da su badava i naj
ljepi zakoni, ako niko ne bdije nad opsluenjem zakona. S toga
1756. za redodravnitva fra Antuna Baia ponovno zatrae od
opega kapitula reda sabrana u Murciji, odijeljenje Bosne i Her
cegovine od Slavonije, Ugarske i Srijema. Odbijenu molbu bo
*) Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757.1793.
a) Ova je godina i s toga pogleda znaajna, to je u njoj u Tuzli
poginuo fra Anto Tomi. P. Philip. Ab Occhievia, Epitome vetustatum
Provinciae Bosnae Argentinae, str. 93.
8) Vidi o tome i moju raspravu: Kako su bosanski Franjevci shva
ali zavjet ubotva", izalu u Franjev. Glasniku", god. 1900., br. 20., 21. i 22.
4) Vestiarija fratarska od 1752. 1783. u fojnikome arhivu.

sanska braa u prave na samoga Papu Benedikta XIV. Ovaj prouiv razloge Bosanaca, povjeri provedenje odijeljenja Bosanaca
od Prekosavaca fra Klementu a Panormo.1) Fra Klement pro
ui pon ovn o razloge diobi i 1757. podijeli bosansku re
dodravu tako, da je tom diobom Bosance do skrajnosti
ogorio. On n aj pr i je uniti starodrevnu redodravu
Bosne Srebrene; pa onda odatle stvori slavonsko-ugarsku redodravu sv. Ivana
Kapi strana i kustodiju B o
sne S r ebr ene sv. K ri a.
Prvoj su pripadala 22 samo
stana, 4 residcncije i preko
900 lanova reda; a drugoj,
osim 32. upe u Bosni i Her
cegovini, 3 samostana: u Sut
jesci, Fojnici i Kreevu, 6 residencija: sv. Mihovila Arhangjela u Vareu, Uzneenja BI.
Dj. Marije u Travniku, Porogjenja bi. Dj. Marije u Sarajevu,
sv. Mihovila Arhangjela u Ivanj
skoj, sv. Petra u Tuzli i sv.
Ivana Krstitelja u Jajcu, te oko
150 Franjevaca.2) Isti general
istom zgodom imenuje u Bosni
fra Marka Dobretia za kustoda, fra Tomu Miletia i fra
j|j
Franju Bogdanovia za definiture; a u kapistranskoj redopeat
dravi fra Filipa Penia za bosanske
P e a t re d o d r a v e
redodravnika, 1 oca za kusto- kustodije.
B osne S re b re n e .
da i 4 za definiture, narediv
im, da si naprave
i tampilje nove i to ovi saslikom sv.
Ivana Kapistranca snatpisom: S i g i l l u m Adm.
R. P. M i
n i s t r i P r o v i n c i a l i s P r o v i n c i a e S. J o a n n i s
a Ca*) Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu; prepis u Protocollum
Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757. 1793.
*) Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu, prepis u Protocollum
Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757.-1793.

 144
p i s t r a n o " ; a oni sa slikom Propea i s natpisom: Sig illum R. Pat. C us to di s S. Crucis B osnae A rgen tin ae.1*')
Ova je, kao to rekoh, dijelidba Bosance do skrajnosti ucvilila
i ogorila, a to s toga, to su degradirani, zapostavljeni i to se
na njihovu prolost i sadanjost nije pazilo. S toga se fra
F ilip Latri zaputi u Rim, is post avi razloge u cvil enj a i
ogorenja bosanske brae i is p o s lu je 1758. Bosni i Her
cegovi ni ne
povlastica; da
samo s t a r i
mogu prije kan a s l o v r e
pitula birati
dodrave i
sebi iz svoje
peat,2)nego
sredine vizitai prvenstvo
tora, to im je
nad kapii 1628. potvrstranskom
gjeno;4) da
redodramogu mlade
vom,8) te se
slati na filo
vrati u Bosnu,
zofske i bogo
gdje bude do
slovne nauke
ekan kao
izvan Bosne i
spasitelj redo
kada je nuda
drave Bosne
bez ine doz
Srebrene, lste
vole slati u
godine 1753.
Rim koga bra
Bosanci ispota kao posla
sluju i potvrdu
nika, koje im
F ra F ilip L a tri .
trijuh starih
povlastice bu
du i u Mantui 1762. i u Rimu, 1767. potvrgjene.*) Svim su se
tim barem donekle otrle suze mukotrpnim bosanskim Franjevcima.
Odmah iza odijeljenja Bosanaca od Prekosavaca vrhovno
starjeinstvo bosanskih Franjevaca dadne se na' izdavanje po
bosansku kustodiju spasonosnih ustanova. Ve 2. listopada 1757.
u Kreevu sabrano franjevako starjeinstvo pod predsijedanjem
') Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu, prepis u Protocollum
Provinciae B c s ia e Argentinae, a. 1757. 1793.
7)
Novi su peat Bosanci napravili za 7 i pol dukata u Mlecima.
Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757. 1793.
3) Bulla Klementa XIII. u arhivu redodrave Bosne Srebrene u Sarajevu.
*) Original potvrde u arhivu redodrave Bosne Srebrene u Sarajevu.
*) Original potvrde u arhivu redodrave Bosne Srebrene u Sarajevu.

145
svoga kustoda fra Marka Dobretia nalae: da sva braa sv.
ine u horu skupa govore; da dre meditacije; trape se postom,
molitvom, itanjem sv. knjiga, propovijedanjem i bdijenjem i t. d.
Strogo zabranjuje po sobama drati pia, a gvardijanima nalae,
da svu brau im bolje provigjaju, dajui im isto jelo i isto pie,
samo ovo klericima u manjoj koliini. Hoe, da se polag opih
ustanova reda svake godine dre po 8 dana sv. vjebe; da up
nici strogo vode raune o lemozini i da ju tono gvardijanima
predaju. Naregjuje, da se radi umanjenja sufragija uljed diobe
redodrave u budue za svakoga umrloga lana kustodije bio on
otac, klerik, lajk ili novica govore po 2 sv. mise. Strogo zabra
njuje izdavanje tajna izvan reda i sprijeavanje pismenoga op
enja sa starjeinstvom.') Jo je s veom pomnjom starjeinstvo
bosanskih Franjevaca poelo nad stegom svoje brae bdjeti,
kada se je njihova kustodija 1758. povisila ponovno na ast
redodrave. Ovo 1762. pod predsijedanjem fra Franje Bogdanovia
poblie odregjuje: u koje vrijeme treba ii na sv. ine; te nalae,
da se pod konventualnom misom ako se ova ne pjeva, go
vore litanije Svih Svetih; da se poslije tree ure, ako Se misa
ne pjeva, a poslije mise, ako se ova pjeva, govori ili pjeva:
S i queri sw, To ta pulchra**, St ell a coeli**, Ave Roche
sanctissime** i t. d. Odregjuje: da braa u disciplinarne dane,
izuzev svetkovine I. i II. reda, poslije ruka uz recitovanje psalma
Miserere** idu u crkvu i tu pozdrave Presveto s 0 sacrum
convivium**, te 5 Oenaa** i 5 Zdravo-Marija**, a tada,
ako je podne, pozdrave Gospu, ako podne nije, naprosto s: Deus
det nobis suam pacem...** izagju iz crkve; da kada idu pai
ili mulli, svruju najprije ope, pa onda posebne stvari i t. d.
Isto starjeinstvo slijedee godine zabranjuje mise govoriti bez
habita. U samostanima se je odijelo jo i sada nosilo strogo
redovniko, ali budu su se od toga obiaja neka braa poela
udaljivati, to im redodravnitvo 1769. strogo zabrani po samos
tanu hodati u koulji, jeermi i kapi. Izvan samostana rabilo se
je i dalje narodno odijelo, samo se je pazilo, da to bude edno.
S toga i zabranjuje 1765. fra Bono Beni pompozne civile, a
1769. fra Marko Dobreti preduge koulje i rukave, te krasne
kope. Kao to je bila neka razlika u odijevanju brae u manas
tirima i izvan manastira, tako je i u nonji oruja. Godine 1780*) Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757.1793.

 146
nalae se brai u samostanima, da oruje ne dre kod sebe,
nego kod gvardijana; a ovim, da im ga dadnu, kada kudgod idu
iz samostana. Koji su pak stanovali izvan samostana, oni su kod
sebe neprestano i oruje drali. Nu strogo seje pazilo, da se u nonji
oruja i jednih i drugih ne povrijedi redovnika ednost. S toga
se 1779, i zabranjuje sub poena inhabilitatis ad officia" nositi zla
tom ma i lanim izvezene silaje i oruje. Iste se godine brai za
branjuje nositi jatagane, to su ih janjiari nosili, te kada se
ijoj kui pribliuju, pucanjem iz puaka davati znak dolaska.1)
U koliko su se ove spasonosne odredbe opsluivale naj
bolje nam primjeri pokazuju, od kojih na jedan samo prstom
upiremo, a taj je: fra i mun F i l i p o v i 2). Ovaj se je Boji
ugodnik rodio 1732. u Seoni, selu kotara gradakoga. Nauke je
svrio u Italiji, odakle vrativ se u Bosnu kroz 23 godine razne
je slube obnaao toliko na dvoru po xupam, koliko u Manas
tiru", tako: 1773. bio u Kralj. Sutjesci sveanim propovjednikom
1779. 1780. i 1781. u istome samostanu vikarom i to s takom
svetou, da je s nje bio poznan svoj P ro v i nc i i . " Da to
bolje svoj ivot svri, zaputi se iza toga u Italiju, gdje stupi u
r i ti r sv. Marije Mandalene od Ripattransona i u pokori i molitvi
proivi 20 godina, te 5. svibnja 1802 umre poslije 70 godina
ivota, a 50 redovnitva. O relaciji o njegovoj smrti ripatransonski gvardijan fra Egidij pie: daje bio vazda R edo vn ik
od veli ki pokorS; kako svi doge gnegove razligite d is c i
pline skoji mseje frustovo, i bodgli vi sin x irich i, s kojims e j e p o g o l u ti 1u pasao; kacosumuse posli smarti naseli,
i ran ne po tilu vidi le". U Italiji je opeheno zvan: Dusca
blaxena, govik svet". Kada je umro ovaj blaeni ovjek, svijet
je grnio k njegovu tijelu, te se jagmio za koju relikviju od njegova
odijela, a odliniji su mu pravili za tijelo sanduk, te donosili za
sprovoda svijee. Filipovi se je u redu i danas, slavi kao asni,
u Rimu se odavna radi o tome, da se proglasi blaenim, nu
on je svakako najljepi, ako i ne jedini plod, koji najbolje po
kazuje kakovo je u ovoj epohi stablo bila franjevaka redodrava
Bosna Srebrena.
*) Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757. 1793.; Sravni
o stezi jo S i n o p s i s s t a t ut o rum, to se je iz raznih cirkularija 1766.
stastavio i u arhiv redodrave Bosne Srebrene pohranio.
*) Sve to iznosimo o ovome Bojem ugodniku vadimo iz relacije o
njegovoj smrti, to se slubeno prevedeno nalazi u arhivu franjevakoga
samostana u Kralj. Sutjesci.

B.
i.

VJEROVJESNISTVO I SJEDINJENJE
CRKAVA.
Kroz itavo gotovo prvo stoljee osmanlijske vlade u Bosni
franjevako je djelovanje na polju vjerovjesnitva i sjedinjenja
crkava stajalo gotov na nitici. S jedne se je strane to milom,
to silom po bosanskoj iz poetka jo vikariji, a kanje redo
dravi irio nauk medinskoga proroka"; a s druge protestan
tizam. U tim su tekim okolnostima bosanski Franjevci upregli
sve mogue sile, da to vie ovaca sauvaju, koje su ve bile
u Hristovu stadu, a o njihovu pomnoanju niti su puno mogli
niti smjeli djelovati. Kada se je osmanlijska sila iza Sulejmana
Velikoga (1520. 1566.) bacila u stagnaciju; patareni se po Bos
ni i Hercegovini s mnogim katolicima pomuslimanili,1) Lutherani se i Kalvini ne samo po Ugarskoj i Erdelju, nego i po Hr
vatskoj i Slavoniji2) proirili, te katolikoj vjeri i u samoj Bos
ni i Hercegovini zaprijetili, uskrise Franjevci opet svoju staru
misiju, navijetanje rijei Boje i nastojanje oko ujedinjenja grkoistonjaka, Lutherana, Kalvina i t. d.
1)
Neki su katolici i patareni s promjenom vjere i ista svoja bezimena
mijenjali, kao Rajkovii u Firdus-e, a drugi su bezimena pridrali, kao Filipovii. Nu i jednim je i drugim za vazda ostao mio majin hrvatski
jezik.
*) Dok je protestantizam iz Kranjske i tajerske prodirao u Istru i
Hrvatsku, u Slavoniji su ga irili Magjari i to s takim uspjehom, da su pro
testanti mogli 1551. u Tordincima obdravati svoju prvu sinodu. Dr. Rudolf
Horvat, Povjest Hrvatske, sv. V., (Petrinja, 1905.), str. 463.

 148
Pravi misijonarski pokret bosanskih Franjevaca poima 1544.
godine. Te bo godine vrhovni starjeina reda imenuje nekoga
fra Juru Bonjaka gvardijanom na Sionu i uvarom sv. Zemlje,
a malo kanje alje ga libanskomu patrijarhi, da mu dri i sve
enstvo i puk u istoi vjere, i u posluhu prema sv. Stolici.1) Jo
veu djelatnost na polju vjerovjesnitva i unije razviju bosanski
Franjevci 1586., kada se ono fra Juro Soljak zaputi u Rim i isposluje si tu dozvolu, da moe s jo nekoliko otaca otii u Posavlje i Srijem, te tu rije Boju propovijedati, sakramente dije
liti i raskolne krane s katolikom Crkvom sjedinjivati.2) U fra
Jurin se primjer ugledaju fra Bernardin Dubrovanin i fra Luka
Jurii. Isprosivi i ovi potrebnu dozvolu, krene prvi s nekoliko
drugova 1587. u poeke i temivarske krajeve; a drugi 1595. u
gjakovaku i cerniku okolicu,3) te tu razviju svoju misijonarsku
djelatnost. ta su sve ovi apostoli i drugi, ija imena i ne
znamo na ustuk protestantizma uinili, nije nam poznato. To pot
puno zna samo Ispitatelj srdaca, a mi samo jedino to, da pro
testantizam u hrvatskim zemljama u isto vrijeme poima opadati.
Godine 1586. seli im se tiskara iz Nedelia u Varadin, a 1587.
iz Varadina u Ugarsku. Hrvati se 1609. u Zagrebu odluuju za
djedovsku vjeru, koju prihvati i novi hrvatski ban Toma Erdedi,
te Gjuro Zrinjski Mlagji.4)
Nu mnogo veu djelatnost razviju bosanski Franjevci kon
cem XVI. stoljea u Bugarskoj i Srbiji. Glavni motor djelovanja
bosanskih Franjevaca u Bugarskoj bude, bivi redodravnik bo
sanskih Franjevaca fra Petar Zlojutri, koji se po rodnome mjestu
zvao i Soljak. On se prema dozvoli Klementa VIII. zaputi 1596.
s nekoliko drugova preko Srbije u Bugarsku, gdje od zaputenih
katolika bude kao angjeo s neba doekan". im je fra Petar
doao u Bugarsku i tu katolike pohodio i utjeio, zapome sa
svojim druzima spasonosno misijonarsko djelovanje* U iprovcu
podigne samostan, gdje kanje otvori i sjemenite za kandidate
redovnih i svjetovnih sveenika. Zatim je po Bugarskoj s dru

zima hodajui, propovjedao i krstio. Poslije toga krene u Rim,

razjasni Klcmentu VIII. svoje i svojih drugova djelovanje, te elju
bugarskih katolika, da im se obnovi sofijska biskupija i da im
se dadne biskup, koji e ih u vjeri potvrgjivati. Sv. Stolica uslii
molbu bugarskih katolika, te samoga fra Petra imenuje sofijskim
biskupom; dopita mu iz svojih dohodaka 300 dukata na
godinu.1) Vraajui se fra Petar iz Rima kao biskup, u Zadru
posveti 3 oltara, u Bosni 4 crkve, a na raznim mjestima radi
Osmanlija nepristupnim dra misu i obavi krizmu.
im je fra Petar kao biskup doao u Bugarsku, pome
kanoniku vizitu, pri kojoj je krizmao, propovijedao, obraao i
krstio. U P e t i k l a d e n c i m a obrati i pokrsti 100 o b i t e l j i
Pavl ia na , u T a r n i e v i c i 200 dua, u Brest ovcu 200 dua,
u B ij e la ni ma 500 dua, u O r a v i 400 dua, u K o e v u 150
dua, u B ar no v u nije nita uspio, u Vareni obrati i po
krsti 12 obitelji, u Luani ma D oln jim 50 obitelji, u Luaninia Gornj im 30 obitelji, u Tel eani ma 20 dua, a u
Orehavu 12 o b ite lji.2)
Ovoliko djelovanje pripravilo je ko li fra Petru to li nje
govim drugovima velik glas i u Bugarskoj i izvan Bugarske. Ve
1614. i sam vlaki vojvoda Radul moli fra Petra, da mu spremi
tri do etiri Franjevca u Trgovite, koji e mu uz istone obrede,
u kojima se je i othranio i zapadne vriti.3) Da li je fra Petar
usliao vojvodinu molbu ni odakle ne znamo. Iz prevelike fra
Petrove revnosti za slavu Boju i iz kanjih odnoaja Vlake
prema Bugarskoj, dalo bi se samo zakljuiti, da se fra Petar
Radulovoj molbi nije ogluio, nego joj je prema mogunosti
poao u susret. Nu ovo isto djelovanje, to je fra Petra i dru
gove mu diglo na visoko zvono, pripravilo mu je i neprijatelja
ko li megju Pavlianima i muslimanima to li megju grkoistonjacima. Osobito je fra Petar bio u oku grkoistonome biskupu,
koji je ee po itavu rulju Osmanlija potplaivao, a da ovi
progone, ibaju i globe ko li fra Petra to li njegove drugove i
ljedbenike. Nu fra Petar je ee znao sve ove pokuaje ko li

1) Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 42.

a) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 30.;
A :ia Bosnae, str. 340.
,) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 30.;
Acta Bosnae, str. 340.

') Nedi. Monumenta privilegiorum, str. 131.; polag drugih izvora

ne 300, nego 200 dukata. Fermendin, Acta Sulgariae, str. 17.
J) Fermendin, Acta Bulgariae str. 19.-20,
*) Iz Radulova pisma jo to saznajemo, da su Franjevci samostan
u Trgovitu jo prije 1614. godine iz praha podigli. Fermendin, Acta Bul

4) Dr. Rudolf Horvat, Pcvjet Hrvatske, V. str. 464.

gariae, str.

15.16.

novcem to li svojom diplomacijom i od sebe i od svojih dru

gova i ostalih katolika odvratiti.1)
Nakon tolikih djelovanja zaputi se fra Petar ponovno u
sveti grad Rim. Tu izvjesti sv. oca o stanju svoje pokrajine i
isposluje 1622., da se Bugarska kao kustodija posve odijeli od
Bosne. Vraajui se iz Rima, uvrati se u svoje rodno mjesto u
Gradovrh kod Tuzle, gdje 9. listopada 1624. shrvan od starosti,
puta i rada preda Bogu svoju plemenitu duu.-) Sa smru fra
Petra Zlojutria i sa odijeljenjem Bugarske od Bosne ne prekida
se djelovanje bosanskih Franjevaca u Bugarskoj na polju vjerovjesnitva i unije. Njega i dalje nastavljaju mnogi revni oci, kao:
fra Marko Bandulovi, fra Mato Medakovi i fra Pavao Bonjak,
od kojih se prvi istae i kao marcinopoljski biskup, a poljednji
s tolikom svetou, da ga franjevaki martirologij skupa s fra
Petrom Zlojutriem broji megju blaene mueve.
Dok su u Bugarskoj misijonarima rue cvale, dotle je i u
Srbiji rudila zora jedinstva istone i zapadne Crkve. Raki nad
biskup Ivan, elei pomou rimskoga Pape svoju domovinu oslo
boditi od osmanlijskoga iga, poalje 1598. u Rim dva kalugjera,
koji Klementu Vili. istumae, kako im je nadbiskup i duom i
tijelom uz rimsku Crkvu i kako je njegova domovina izvrena
silnim progonstvima od strane Osmanlija. Poslanici su rakoga
nadbiskupa sv. Stolicu puno razveselili. S toga ona iste godine
rakoga nadbiskupa hvali, da pristaje uz rimsku Crkyu; bodri ga
na strpljivost u patnjama i na ufanje u bolju budunost i t. .3)
Kao 1598., tako i 1599. iz Srbije su se zaputili u Rim dva posla
nika, da pregovaraju o uniji. Premda je jedan od poslanika na
putu preminuo, Papa se ipak od drugoga poslanika uvjeri, da
su n a d b i s k u p I v a n i m e t r o p o l i t V i s a r i o n p o s t a l i
p r a v i k a t o l i c i , to ga je ne malo razveselilo. Kao to je
ovaj pokret za jedinstvo crkava bez sumnje potekao iz djelo
vanja bosanskih Franjevaca, osobito Fra Petra Soljaka, koji je
s drugovima preko Srbije i iao u Bugarsku i usput u njoj megju
Srbima sijao sjeme jedinstva i sloge sa zapadom, te fra Petra
Bonjaka, tako i nastavak sjedinjenja Srba s rimskom Crkvom
sv. Stolica povjeri 1600. Franjevcu fra Tomi Orsini-ju, barskome
*) Fermendin, Acta Bulgariae, str. 14. 15.
*) Franjevaki nekrologij u Kr. Sutjesci.
3)

Theiner, Vet. Monumenta Slavorum Merid. II. str. 9091.

151

nadbiskupu i srpskome primasu1). Orsini se je rado odazvao

nalogu i elji sv. Stolice, a to nije potpuno jedinstvo postignuto
niti je on kriv ni bosanski Franjevci, nego nestalni znaaj Srba.
Nu ako Orsini i nije postigao potpuno jedinstvo izmegju Srba i
zapadne Crkve, postigao je to djelomino.
U Hercegovini bo Orsini uje od Franjevaca, kako su oni
esto zalazili crnogorskome vladici Marderiju i kako je ovaj
sklon sjedinjenju crkava. Na podlozi ovoga izvjea on i stupi
u intimno openje s vladikom Marderijem, a ovome openju
bude vrlo simpatian konac o b r a e n j e c r n o g o r s k o g av l a d i k e u k r i l o k a t o l i k e C r k v e . Obraenje je Marderijevo potaklo i drugo pravoslavno sveenstvo, da ozbiljnije misli
o uniji crkava, a iz toga se opet porodi to, da se je 1648. i
E p i f a n i j S t e f a n o v i r o d o m iz U n c a , a a r h i e p i s k o p
B o s n e , D a l m a c i j e i H r v a t s k e u ime svoje i svojih dvaju
episkopa odrekao pred nekim F r a n j e v c e m r a s k o l n i t v a 2).
S t e f a n o v i a je p r i m j e r s l i j e d i o 1661. h e r c e g o v a k i i
za hums ki a r h i e p i s k o p , koj i s k a l u g j e r i m a sv. G o s p e
u T r e b i n j u p r i s t u p i u zajedni cu r i m s k e C r k v e 3). Svi
ovi plodovi, to ih je u XVII. stoljeu katolika Crkva na Bal
kanu ubrala, jesu krasni, a niko nee ni sumnjati, da su barem
veinom urodili i dozreli trudom Franjevaca redodrave Bosne
Srebrene, kojim je jo Urban VIII. 1625., ponovio dozvolu, da
mogu krstiti ne samo djecu, koja potjeu od kranskih rodi
telja, nego takogjer Turke i druge nevjernike4)**.
Megjutim, dok su neki Franjevci brali lovore na polju vjerovjesnitva i unije na Balkanu, dotle su drugi u osobama: fra
Stjepana Soljaka, fra Stjepana ili, kako drugi hoe, fra Serafina
iz Lopare, fra Marijana Sarajlije i nekoga fra Ilije, obukli se u
svjetsko odijelo, preli granice bosanske redodrave i unili u
Erdelj, te tu megju Kalvinima, Lutheranima, Unitarcima i grkoistonjacima poeli razvijati svoje misijonarsko djelovanje. Budu
su brzo udarili na potekoe, fra Ilija se i fra Marijan vrate
1)
Theiner, Vet. Monumenta Slavorum Merid. II., str. 92.-95.; Batini,
Djelovanje Franjevaca, II. str. 78.- 79.
*) Balan, Katolika Crkva i Slaveni, str. 219.222.
3) Theiner, Vet. Monumenta Slavorum Merid. II., str. 160. 161.
*) Autentina kopija nalazi se u Arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.
Potvrgjena ponovno 1771.

 152
natrag, dok dva fra Stjepana uz apostolske prijegore proslijede
zapoeti rad. Jo iste godine 1630., na dan krunjenja Jurja
Rakoczya izagju zakoni, da bosanski Franjevci ne smiju ulaziti
u Erdelj. im je taj zakon izaao, dva fra Stjepana, da pokau,
da su i oni bosanski Franjevci, ali, da su tu ve odavna, obuku
redovniko odijelo, te se nastane u ikikome (Czikys) samostanu
i isposluju od sv. Stolice dozvolu, da mogu tu i dalje vriti
misijonarsku slubu. Do malo fra Stjepan Soljak i fra Stjepan
iz Lopare svojim mirnim i samoprijegornim radom steku simpa
tije ne samo dobrih katolika, nego i istih akatolika, te kalvinskoga vladarskoga dvora. Sam knez Juraj Rakoczy, koji je 1630.
izdao zakon, da bosanski Franjevci ne prelaze granica i ne ulaze
u Erdelj, prima ih 16. lipnja 1633. pod svoju zatitu, a 1635.
pomou Mihovila Tholdalagi-ja i Elizabete Mihalcz-a prista
nite u Mikhaz-u1). Uvrstivi se tako bosanska braa u Erdelju
i uniav u volju i vladara i naroda, poeli su na polju vjero
vjesnitva i unije jo plodonosnije djelovati, nego li prije, te su
u mnogim stvarima, isposlovav za to u Rimu specijalnu dozvolu
i prognanoga biskupa zastupali.
Jo je veu djelatnost na polju vjerovjesnitva i unije fra
Stjepan Soljak razvio, kada ga je 1647. Rakoczy imenovao gene
ralnim vikarom erdeljskoga biskupa i arhigjakonom. Za itavu
se je biskupiju, te za sve vjernike i stare i novoobraene poput
oca za sinove brinuo ee ih obilazei, po tumau im propo
vijedajui, svoju im brau, megju kojim se kanje opet nalazi i
fra Marijan Sarajlija, za upnike stavljajui2). Godine 1652. umre
fra Stjepan Soljak, nu kao to sa smru fra Petra Soljaka u
Bugarskoj, tako isto i sa fra Stjepe Soljaka u Erdelju ne prestane
djelovanje bosanskih Franjevaca na polju vjerovjesnitva i unije,
nego se i dalje sve vie razvijae. Ovoliki razvitak bosanske
brae u Erdelju pobudi u brai redodrave sv.' Marije zavist,
s toga oni pokuaju, da njihovo prebivalite sebi prisvoje. Me
gjutim se ovome pokuaju opre i sam Juraj Rakoczy. On 29.
prosinca 1656. izda povelju, koja se i danas u fojnikome arhivu
uva i kojom doputa bosanskim Franjevcima, da i dalje stanuju
u Mikhaz-u i u erdeljske Bjelogradu Alba Julia, Karlsburg
*) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 33.-34.
*) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae, Argentinae, str. 38.-39.

153
i da ih u budue ne smije nitko tu niti na drugim njihovim
imanjima u Erdelju uznemirivati.1)
Kruna djelovanja bosanskih Franjevaca na polju vjerovjes
nitva i unije pada ipak u vrijeme iza 1663. i to u okvijeru same
redodrave Bosne Srebrene. Godine 1663. okrenula se je, kao
to je poznato, pod Beom bojna srea liapsourkoj kuci. Dok
je po Ugarskoj i Slavoniji iza 1683. padao dvoglavome orlu grad
za gradom, dotle je kranstvo iz Bosne, Hercegovine i Srbije
bez razlike vjere i narodnosti hrpimice hrlilo pod krna dvogla
voga orla. Ovim stanovnitvom Austrija naseli mnoge krajeve u
Ugarskoj i Slavoniji, koji su joj iza progona Osmanlija pusti
ostali. Budu je u Ugarskoj i Slavoniji i prije 1683. uz katoliKe
bilo i Luterana i Kalvina i grkoistonjaka, to se je doseljenjem
iza 1683. u tim zemljama raskolni ivalj samo pomnoao. Da
ove obrate na pravi put spasenja, Franjevci bosanske redodrave
upregnu sve mogue sile, a posao im bude okrunjen s lijepim
uspjesima. Ve 1696. svjedoe valpovski provizor Mihovil Milekovi, provizor kraljevskih dobara Juraj Strajovi, te provizor
tikalskih dobara u Orahovici i Voinu Mirko Sedeczky, kako je
generalni lektur i propovjednik fra Anto M a r k o v i obratio:
u M i h o l j c u 200, u P o d a g r o v c i m a 100, u M o r o s a v l j u
50, u V a r a u 150, u C e r k o v c i m a i K u m i n o v c i m a 100,
u B e n i n a c i ni a 150, u M a r j a n o v c i m a 150, te po d r ug im
m a n j i m o k o l i n i m m j e s t i m a vie manj e L u t h e r a n a i
K a l v i n a na k a t o l i k u vjeru. Na slian nain svjedoi 1699.
posavski komandant u Brodu Mihovil Siba KonyfeldsKi, da su
b o s a n s k i F r a n j e v c i , koj i p o t e no , p o b o n o i r e d o v
n i k i 44 ivu, po S l a v o n i j i i U g a r s k o j na k a t o l i k u
v j er u o b r a t i l i b e z br o j musl imana, r a s k o l n i k a , L u t h e
rana i K a l v i n a , a bosanski biskup fra Nikola OIovski potvrgjuje ovo svjedoanstvo. )
* ) . . . Ecclesiasticis p e rs m is , ac Religiosis cujuscumque ordinis,
serio cominittimus et mandamas, quatenus visis praesentibus memoratos
Patres et fratres Bosznenses, eonimque successores universos ejusdem
ordinis et Provinciae, neque in Momisierio suo Mikhaziensi, neque in residentia sua Albae Juliae, in comitatu ejusdem, neque alibi in suis bor.is
molestare praesumatis; sed eos, ec suos successores universos in pace
et quiete sine damno illorum manere et residere, ac vivere sinatis . . .
Batini, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, str. 6.
2)
Arhiv franjev. samostana u Budimu; Csevapovi, Synoptico-Memorialis catalogus, str. 236.-238.

10

 154
Tako isto svjedoe: 1700. vakovarski gragjani za fra J o z u
M a t i j e v i a , da je i zm e g j u 1689. i 1699. o b r a t i o od nev j e r n i t v a i r a s k o l n i t v a 50 d u a; 1711. c e r n i k i gra
gj an i za fra J e r o n i m a T o m a e v i a , da je o b r a t i o 180
m u s l i m a n a i s toga od T u r a k a p o g u b l j e n b i o ; 1717.
i m o n t o r n j s k i g r a g j a n i za fra M i j u B u d i m c a , da je
izmegj u 1713. 1717. o b r a t i o 10 o s o b a ; 1722. orihov a k i g r a g j a n i za n e k o g fra A u g u s t i n a , da je o b r a
tio 9 m u s l i m a n a , te ih p o k r s t i o u L u a n i i n a i u j e
d i n i o 2 r a s k o l n i k a ; a za fra A n t u K o t o r a n i n a , da je
obratio jednu rasko lnicu i jedn o ga K alvin a. Car
pak K a r l o VI. a l j e fra i m i M e c i u p r i z n a n j e , da
je u U g a r s k o j i S l a v o n i j i s v o j i m p r o p o v i j e d i m a 15
osoba obratio; a W ac h t e n d o n c k priznaje 1733. s v i e i
novnika, da je fra Luka Karaga obr at io 117 Luther ana
i Kalvina. A akta franj evakoga reda s vj edoe da su
oci bosanske redodrave od kapitula drana u Mi lanu
do 1739. obratili 495 dua, od 1739. do 1750. 700 dua,
a od 1750. do mantuanskoga kapitula reda preko 400
dua.1)
Na isti su nain bosanski Franjevci i u oslobogjenoj Dal
maciji razvili svoju misiju na polju vjerovjesnitva i unije Crkava
osobito megju doseljenim raskolnicima. Pa kao drugdje tako
i tu trud je bio okrunjen najljepim plodovima. Tu su, kako iz
vjerodostojnih izvora saznajemo, obratili: fra Juro Bogi 21;
fra Mijo Miki 15; fra Mato Vukasovi 2; fra Lovro Ljubuak
3; fra Jerko Kovaevi 12; fra imo Komari 3; fra Pavao Petrehevi 2; fra Juro Vukmi 5; fra Nikola Gozakovi 1; fra Fra
njo Panovi 2; fra Stjepo Vrli 25; fra Anto Mri 4; fra Juro
Harbi 8; fra imo Franji 6; fra Bartol Harbi 17; fra Jako
Dragievi 4: fra Anto Raosavljevi 7; fra Huq Tvrtkovi 3;
fra Andrija Nagnanovi 2; fra Ilija Mamf 1; fra Bono Badakovi 3; fra Andrija Marinovi 4; fra Brno Pavlovi 2; fra
Andrija Mri 3; fra Juro elik 3; fra imo Tomaevi 14; fra
Ivo Turi 4; i fra Franjo Jelavi 6 dua.2)

*) Csevapovich, Synoptico-Memorialis catalogus, str. 238.240.

) Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 37.-38., gdje se izriito veli,
da je ovaj popis nepotpun.

155
Megjutim dok su oci bosanske redodrave po Ugarskoj i
Slavoniji na polju vjerovjesnitva i unije uprav udesa stvarali,
dotle su i oci, koji su bili u Bosni i Hercegovini, na istome
polju djelovali, s tom samo razlikom, to su oni svoja djela,
bojei se muslimana, krili kao zmija noge. Da ovo nijesu puke
fraze, svjedoe nam megju inim: slavonski kapelan Ivan Sekula
i bosanski biskup fra Nikola Olovi . Kapetan Sekula i biskup
Olovi posvjedoie 1700., da je fra J a k o Tvr tko van in ,
dok je bio u Sutjesci kao gvardijan, obratio i pokrstio
337 m uslim ana.1)
Svim bi ovim brojkama, koje zaista slue na diku i ponos
Franjevcima slavne redodrave Bosne Srebrene, bilo teko vje
rovati, da im za legjima ne stoje toliki auktoriteti, koji ne bi
lagali za iiji hator, a kamo li za hator siromanih bosanskih
Franjevaca.
I tako, bacimo li jo jedno pogled na itavo djelovanje
bosanskih Franjevaca na polju vjerovjesnitva i unije u ovoj
epohi, bit e nam pune grudi zadovoljstva; jer ono se prostorom
stere po svoj Bosni, Hercegovini, Slavoniji, Hrvatskoj, Ugarskoj,
Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj i Erdelju, te Dalmaciji, a us
pjehom, uza sve neprilike, nije nipoto zaostalo za prvom
epohom njihovoga opstanka i rada u ovim zemljama.
!) Arhiv franjev. samostana u Budimu; Csevapovich,Synoptico-Memorialis catalogus, str. 238. Mnogi su se misijonari bosanske redodrave u
svetosti visoko istakli. Takov je bio i fra Simeon Job, valjevski misijonar,
koji je umro u Beogradu 28. travnja 1726. O njemu nekrologij vukovarskih
Franjevaca veli, da je bio vir valde sanctae vitaeu i da mu je corpus post
triduum flexibile mirabiliter repertum.

 157

SVi

(fr

--Z J

2.

DUHOVNA PASTVA.
ao to su Fra nj evc i do pada bosanskoga kraljevstva u
cijeloj Bosni i Hercegovini bili jedini pravi katoliki svee
n ic i1), tako su bili i za osmanlijske uprave. 1 za ove su oni na
temelju dobivene ahdname vjernicima Evangjelje tumaili, svete
im tajne dijelili i na putu ih spasenja rukovodili, jednom rijeju,
unesreenih vjernika bili pravi pastiri.-) Razlika je bila samo
ta, to su do propasti bosanske samostalnosti bosanski biskupi,
koji su stanovali u Gjakovu, ma i ne bili iz franjevakoga reda,
kadikada svoje stado obilazili, dok su se poslije, osim Franje
vaca, samo naslovom kitili i dohotcima bosanskih biskupa zado
voljavali.3)
) Farllati, Illyrici sacri toni. IV., str. 257. 258.
3)
Bosnenses (Franciscani) cum saecularlbus migis domestici
utpote qui curam parochialem habere a Romana curia compulsi sunt, eo
quod in partibus illis nulli saeculares sacerdotes ueque alterius cujusquam
religionis habentur.M Lemmens, B. Bernardini Aquilani Chronica Fratrum
Minorum, str. 104.
a) Post invasionem Turcarum in Bosnam, qui fucrunt de nostro
ordine Episcopi, sive administratores Episcopatus Bosnensis, hi soli reipsa
tales fuerunt. Ceterum quotquot fucrunt extra oVdineni; nullus unquam fuit
re, sed nomine solum Episcopus Bosnae, quia nullus eam lustravit nec
ingressus est. Sic et nunc in praesentiam Episcopus Bosnensis, alias Diaconvensis, quid nisi nomine et censu, quod ex Dominio Diaconvensi, tributo a regia caesarea majestate propter jus patronatus illum nominandi,
trahit, tali dicitur? reipsa autem nobis et toti Christianitati Bosnensi nu
mero ultra quam 50.000 omne servitium, omnisque consolatio spiritualis
deest; ni ex nostro ordine et provincia haberemus Vicarium Apostolicum
haud multis ante annis concessum? Latri u Farllati, lllyrici sacri tom. IV.,
str. 75.70.

suiit,

U poetku nove vlade Franjevce je uz ostale bijede u du

hovnoj pastvi najvie trla i oskudica crkava, crkvenoga ruha i
posugja. Crkve su bile poruene i popaljene, crkveno ruho, posugje i ostanci svetih dijelom razgrabljeni i rasprodani, a dijelom
u oblinje kranske zemlje sklonjeni. Kada su se Franjevci
s preostalim pukom, nakon dobivene ahdname, iz uma i gudura
na stara garita povratili, neto provizornih crkava podigli, prva
im je bila briga, da dobiju natrag u kranske zemlje sklonjene
dragocjenosti. aliboe mnogi ih uvari, zaboraviv na Boga i
duu, u prvi mah ne htjedoe da povrate. S toga se oskudni
bosanski Franjevci obrate na sv. Stolicu, a ova, izdavi 1469.
odluku na sve biskupe i druge prelate, zapovijedi, da se po
brinu, da svi. koji su od Osmanlija kupili ili od bosanskih Fra
njevaca u priuvu primili: knjige, kalee, ruho, sv. nakite,
dokumente povlastica i oprosta, sve to reenim Franjevcima
povrate i to uvari bez ikakove odtete, a trgovci uz plau, za
koju su spomenute stvari od Osmanlija iskupili.1) U koliko je
ova pravedna naredba sv. Stolice izvrena, te u koliko ne, nije
nam poznato. Nama je vie poznato, da su Franjevci, dok su
Osmatilije itili svoju premo, proirili djelokrug svoje duhovne
pastve i na Dalmaciju i Slavoniju.
U istonoj su Dalmaciji, kamo su se katolici s Franjevcima,
nakon pada Bosne i Hercegovine, hrpimice selili, duhovnu pastvu
preuzeli u isto vrijeme, kada su Osmanlije te krajeve osvojili
1499.- 1503. I sami su im duvanjski biskup Vid de Ruschis,
koji je ispred Osmanlija pribjegao u Spljet, i spljetski nadbiskup
povjerili duhovnu pastvu ne samo dua, koje su oni u njihovo
podruje priveli, nego i koje su zatekli u krajevima, koji pod
njihovu vlast spadaju, ali su novim promjenama doli ili pod
osnianlijski ig ili mu susjednim postali. Kada su Osmanlije i
zapadnom Dalmacijom zavladali, onda su Franjevci djelokrug
svoje duhovne pastve i na te krajeve proirili.2) Odmah su nekako
iza osvojenja Bosne bosanski Franjevci poeli stavljati temelje
svojoj duhovnoj pastvi i u prekosavskim zemljama. I tamo su
oni poeli poboni narod ispovijedati i prieivati, to su neki
*) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, II. str. 409.-411.
2) Schematismus provinciae ss. Redemptoris in Dalmatia, a. 1909.

str. 7.

 158

159 -

svjetovni sveenici smatrali povredom svojih prava i prijekim

okom gledali, te poeli narod i s prijetnjom izopenja od Fra
njevaca bosanske vikarije odvraati. uvi sv. Stolica za toliku
djelatnost bosanskih Franjevaca i za nedolini postupak spome
nutih sveenika, s jedne se je strane veselila, a s druge alostila.
S toga, izdavi 1473. bullu, Franjevce nagradi s nekim povla
sticama, a svjetovnome sveenstvu pod prijetnjom izopenja
zabrani, narod odvraati od Franjevaca.1) Megjutim ova spaso
nosna zabrana sv. Stolice kao da u prvi mah nije puno uvaena,
s toga ju sv. Stolica 1511. i ponavlja.-) Nije puno iza ove po
novne zabrane sv. Stolice proteklo, a Osmanlije su pod Sulejmanom Velikim (1520. 1566.) podjarmili i Slavoniju i Ugarsku.
Nakon toga fatalnoga ina tamonje se je i svjetovno i redovno
sveenstvo iz tih krajeva povuklo, a bosanski su Franjevci na
milost i nemilost ostavljene vjernike poeli isto onako duhovno
pasti kao u Bosni i Hercegovini. S toga je mogao na koncu XVI.
stoljea bosanski biskup fra Franjo Balievi, koji bosansko
kraljevstvo ogragjuje s Macedonijom, Kranjskom i Istrijom, te
s Jadranskim Morem,3) sv. Stolici pisati, da u cijelom bosan
skome kral j evstvu, koje je pod Osmanlijama, nema
drugoga ni redovnoga ni svjetovnoga sveenika izuzam
bosanskih Fra nj eva ca i 12 svj etovni h sveenika u
Poezi.4)

Ovoliku je djelatnost bosanskih Franjevaca u duhovnoj

pastvi poela puno vie uvaavati i sv. Stolica, te je iz istoga
reda i iste pokrajine poela ee uzimati i biskupe. Tako 1544.
fra Bla Kovai, 1551. fra Toma Skorojevi, 1565. fra Nikola
Ugrinovi postanu smederevskim biskupima i upraviteljima bo
sanske biskupije,1) a fra Anto Matkovi, 1573., fra Franjo Bali
evi, 1588. i fra Anto Poeanin 1615. bosanskim biskupima.
U isto je nekako vrijeme i duvanjsku biskupiju resio fra Danijel,
a kada su bosanski Franjevci ponovno prenijeli svoju djelatnost
i u Bugarsku, i tu 1601. postane sofijskim biskupom fra Petar
Soljak, a malo kanje marcinopoljskim fra Marko Bandulovi, a
u Makarskoj 1615. fra Bartol Kai. Osim toga je sv. Stolica i
inae bosanskim Franjevcima u duhovnoj pastvi ila na ruku.
Poto je za duhovnu pastvu trebalo sve vie sveenstva, a njega
je iz dana u dan bivalo sve manje, te poto su biskupi bili pre
vie udaljeni, to im Klement VII. (1523. 1534.) dozvoli, da mogu
svoju mlade komu mu drago katolikome biskupu slati na
regjenje, a ovaj da im moe za jedan dan, ma i ne bio taj za
regjenje propisan, sve redove podijeliti. Ovu je povlasticu sv.
Stolica potvrdila i 1544., te 1564., dodav im uz to i vlast, da se
mogu pokretnim oltarom za uvijeke sluiti, te da njihov redo
dravnik, kada ini vizitu, moe dati u ime Pape potpune oproste.2)
Obe su odlike sv. Stolice bosanske Franjevce potakle na
jo intenzivniji i ekstenzivniji rad u duhovnoj pastvi, tako da su,
ne zadovoljiv se dosadaniim djelokrugom, 1630. preli i u Erdelj,
te i tu u duhovnoj pastvi preuzeli mjesta izumrlih svjetovnih
sveenika. U Erdelju se je na polju duhovne pastve od Bosanaca
osobito istakao fra Stjepan Soljak, biskupov generalni vikar, koji
je u Erdelju preko tumaa propovijedao, upe provigjao sa svojom
braom i licencijatima3), te kako jedan ljetopisac pripovijeda, sve
do smrti dobro upravljao i samostanima i upama.1) Zbog toli
koga rada bosanske je Franjevce narod sve vie obljubljivao i
traio. G o d i n e 1634. k a t o l i c i iz m j e s t a z v a n i h I l o c h

1) Et insuper, quia frequenter, ut subjungitis, evenit, quod partium

praedictarum ecclesiarum praedictarum rectorcs et plebani aliique praesbyteri saeculares Christi fideles ad vos gratia confitendi peccata sua et charitativas eleemosynas vobis dandi accedentes, eosdem Christifideies, ne id
faciant retrahunt et sub excommunicationis poena eisdem inhibent, universis
eisdem rectoribus, plebanis et aliis praesbyteris saecularibus, ne Christifide
ies ipsos ab hujusmodi confessionibus et charitativis eleemosynis quomodolibet directe vel indirecte retrahant seu contrarium svadeant
> sub excomunications poena districtius inhibemus.M Fermendin, Acta Bosnae, str. 281.
2) Fermendin, Acta Bosnae, str. 305.
s) II Regno di Bosna, detto Mysia, e grande et confina d levante
con Macedonia, da Ponente con Carintia et Stiria, da mezzo di con ii Mar
Adriatico, da Tramontana con ii Mar Pontico.M Dr. Hodinka, Tanulmanyok
a Bosnyak-Djakovari piispokseg tortenetebol, str. 104.
4)
Ne in tutto ii regno di Bosna, si trova altra religione, che di S.
Francesco, ne prete, ne chierico secolare, eccetto in Possega, dove sono
insino 12 prcti. Dr. Hodinka, Tanulmanyok a Bosnyak-Djakovari piispokseg
tortenetebl, str. 111.

*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 309.310.

2) VVaddingus, Annales Minorum pod god. 1544.; Nedi, Monumenta
privilegiorum, str. 17.123.
3) Licencijati su bili uevniji lajci, kojim se je fra S. Soljak u osku
dici sveenstva sluio.
4) Fermendin, Chronicon Bosnae Argentinae, str. 33. i 40.

 160
G l i u b a , Sot, B a r k a s o v o , B a c in c z i, S cle u s , Kalot i n c z i , G i b a r a , H i g g e " a l j u u R i m t r i mua, d a i
n j i m a i s p o s l u j u b o s a n s k e F r a n j e v c e za d u h o v n u
pa s t v u . ' ) Po itavoj Bosni, Hercegovini i Dalmaciji narod ih
prozva svojim u j a c i m a " , a po Ugarskoj prijateljima"
bar^t."2)
Megjutim dok su bosanski Franjevci u vinogradu Gospod
njemu uz priznanje rimskih Papa, mnogih biskupa i naroda sa
svim moguim silama djelovali, pome izmegju njih i bosanskih
biskupa trvenje. Priznat nam je, da je ovo alostan dio nae
prolosti i da ga sa alosnim srcem ovdje ukratko pretresamo, a
pretresamo ga za to, to je on usko skopan sa razvojem kulture
u Bosni uope, a duhovne pastve napose. Glavni predmet, oko
koga su se Franjevci i biskupi u Bosni kroz stoljea parbali,
bile su upe. Bosanski su Franjevci otkako su duhovnu pastvu
preuzeli u svoje ruke, pa do tridentskoga sabora, na svoje upe
stavljali upnike bez da ih je biskup potvrgjivao. T r i d e n t s k i
s a b o r (1545. 1563.) preda r e d o v n i k e o b zi r om na du
h ov n u p a st v u b i s k u p i m a . Ali budu je bosanska redodr
ava bila misijonarska zemlja, te budu je i za tridentskoga
sabora stolica bosanskoga biskupa tamo od 1556., pa sve do 1573.
bila prazna, to su se bosanski Franjevci svojim povlasticama
sluili i dalje i to tim mirnije due, to su im bile ,,ab immemorabili", za koje po crkvenome pravu treba specijalni i izriiti
opoziv. Ovome se, ini se, nije ni slijedei bosanski biskup fra
Anto Matkovi (1573. 1588.) protivio i to tim manje, to je
prema dozvoli sv. Stolice i u drugim ispranjenim biskupijama
u Turskoj dijelio sakramente,3) te tako imao i previe posla. Nu
nije tako bilo za fra Franje Balievia, jer premda domai Ijetopisac, osvrui se na njegovu parbu s bosanskim Franjevcima,
tvrdi, da nije nita iz te postigao,4) imamo ipak* iz 1618. sv.
Zbora dekret, polag koga se redodravnicima bosanskih Franje
vaca zabranjuje, da bez privole i odobrenja biskupa podjeljuju
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 417.418.
a) Bit e da je ovaj epiteton bosanskih Franjevaca prekoDalmacije
preao i u Italiju, gdje takogjer Franjevce narod zove cio fraw, ci-fra .
3) Farllati, lllyrici sacri tom. IV., str. 77.
4) Franjev. arhiv u Kr. Sutjesci.

161
upe.1) Ovim su se dekretom povlastice bosanskih Franjevaca,
koje su oni kroz stoljea uivali, ograniile na puko pravo ime
novanja upnika, ali povod razmiricama nije ukinut, jer su
bosanski biskupi sve dalje ili. Ve Balievia naljednik fra Anto
Poeanin (1615. 1626.) trai u Rimu, 31. svibnja 1624. ne samo,
da mu se potvrde granice njegove biskupije, koje su jo Grgur XIII. i
Siksto V. stavili, i ne samo da moe i u susjednim biskupijama
u Turskoj vriti duhovnu pastvu, to mu je i Grgur XV. dao
na 3 godine, te ne samo, razne pavlastice glede regjenja, upa
i t. d.: nego i to: da moe u Bosni jedan samostan odabrati za
svoju residenciju: da mu redovnici polagustanova tridentskoga
sabora i Grgura XV. btidu u duhovnoj pastvi podloni i da se
fojniki gvardijan bez njegove privole ne bira2) i t. d.; a slije
dee godine, da franjevako starjeinstvo ne odazivlje u samo
stane i ne kanjava one, koji to u duhovnoj pastvi pogrijee,
jer da to na njega spada.3) U koliko je sv. Stolica i ovim e
ljama bosanskih biskupa ila na ruku, nije nam poznato. Nama
je samo to poznato, da ba 1625. sv. Stolica bosanske Franjevce
obdaruje mnogim povlasticama, koje se odnose na duhovnu
pastvu. Papa Urban VIII. dozvoljuje im, da mogu kroz 12 godina
ne samo djecu vjernika, muslimane i ostale nevjernike krstiti,
nego i na ispovijedi ko li crkvenjake, to li lajke odrjeivati od
svih grijeha, od svih cenzura i crkvenih kazna ma bile te i u
bulli Coenae Domini" izuzam jedino cenzura i crkvenih kazna,
u koje se upane radi;ubojstva biskupa ili druge crkvene osobe
i izuzam onih, koje su poljedice prekraja sudu ve prijavljenih.
Osim toga im dopua dijeliti sakramenat Euharistije, izuzam na
Uskrs, gdje ima upnik; sakramenat zadnje pomasti, te vjenavati i to, gdje ima upnik s njegovom dozvolom, a gdje nema,
bez iije dozvole. Na koncu im dopua, da mogu oskvrnjene
crkve vodom, koju biskup blagoslovi, ponovno rekoncilirati; pri
9 Ad instanza dei vescovo di Bosna. Primo: Che non possano i
provinciali dei frati minori osservanti della detta provincia conferire parochie a frate alcuno senza ii consenso et approvazione deivescovo, e
quando occorre di rivocarli sotto pretesto delle lorocongregazioni
et
altra causa non possono farlo, se pero non vi sarra sostituito altro sacerdote idoneo col consenso dei vescovo." Fermendin, Acta Bosnae, str. 366.
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 371.
f
5) Fermendin, Acta Bosnae, str. 37 .
*) Arhiv Bosne Srebrene u Sarajevu.

 162

163

mati mjesta, koja im se budu davala za slubu Boju, sluiti se

prenosnim oltarom i t. d. Nu zato spor megju bosanskim
Franjevcima i biskupima nije prestao, nego se je proslijedio i
s fra Tomom Ivkoviem i fra Marijanom Maraviem, dapae se
je posljednji prema njima u Bosni tako ponaao, da su se tome
udili i isti Osmanlije1). Pa kao da svega toga nije bilo dosta,
digne se protiv bosanskih Franjevaca i sami novoizabrani peuvski
biskup Stjepan Bonjak, te ih prijavi u Rimu, da su megju Savom
i Dravom zauzeli sve upe, da progone svjetovni kler, da se
ordinariju nikada ni pismeno ne predstavljaju, te da tee za
neovisnou.2) Nu suprot svih ovih osvada sv. Stolica ni za
dlaku vie ne okrnji prava bosanskih Franjevaca i to tim manje,
to ju je njezin izaslanik Petar Masserechi 1630. vrlo povoljno
izvijestio o djelovanju bosanskih Franjevaca na polju duhovne
pastve. Optubu peuvskoga biskupa ona naprosto mimoigje; a
bosanskim biskupima 1645. potvrdi samo ponovno stara prava,
da bosansko redodravnitvo bez njihove privole i potvrde ne
stavlja upnike.3)

avati, ii na sinode, na itanje moralnih kazusa1), na ope ophode.

4. Nijedan Franjevac bez dozvole nadbiskupa, odnosno bis
kupa ili njegova vikara ne smije to odregjivati, to se odnosi
na valjanost zaruka i enidaba, a jo manje potvrgjivati javne
zavjete i ophode vjernika, te dozvoljavati govorenje misa izvan
od biskupa odobrenih crkava. 5. Nadbiskup, odnosno biskup i
kao apostolski delegat moe upe i duhovne pastire vizitirati, te
u emu ih nagju krive, kanonikim kaznama kanjavati. 6. Franjevci
moraju nadbiskupa, odnosno biskupa, njegova slugu, te jednoga
sveenika, koga on izabere, u samostanu, gdje on obino stanuje,
dostojno uzdravati. 7. Nadbiskup, odnosno biskup moe u svojoj
nadbiskupiji, odnosno biskupiji jednoga od Franjevaca izabrati
sebi za generalnoga vikara. 8. Budu da Franjevci ivu od
upnih dohodaka, zapovijeda im se, da nadbiskupa, odnosno
biskupa milostivo pomognu, kada Osmanlije od njih togod radi
duhovne pastve iziskuju.2)
aliooe ni s ovim odredbama ne uspostavi se dugotrajan
mir, koji je za duhovnu pastvu jedna od najpotrebnijih potreba.
Bilo je, istina, biskupa, koji su s najveom simpatijom svoje
pomonike Franjevce susretali, megju kojim se istie fra
Mato Benli, koii siromanome samostanu u Sutjesci za uvijeke
priveza upu Tukulje kod Budima, a 1669. ovu darovnicu povea
s drugim mjestima, od kojih se odlikovae Segedin. Ali stvari su se
sasvim promijenile, kada je kormilo bosanske biskupije u svoje ruke
uzeo biskup fr; Nikola Ogrami. Ratoborni biskup fra Nikola
Ogrami, koii se je i sa zagrebakim biskupom za upe megju
Savom i Dravon pun:' borio,8) dogje na franjevaku kongrega-

Megjutim Vjeropiodnica, da priprijei u budue svaki i pokus

trvenja izmegju Franjevaca i biskupa ne samo u bosanskoj bis
kupiji, nego i sofijskoj nadbiskupiji u Bugarskoj, dne 23. veljae 1660.
na temelju tridentskoga sabora izda slijedee odredbe, koje je
3. oujka iste godine i sama sv. Stolica potvrdila. Odredbe glase:
1. Redovnici moraju biti biskupima podloni u svim stvarima,
koje se odnose na duhovnu pastvu tako, da bez njihove dozvole
niti smiju preuzimati upravu upa, niti sakramenat pokore dije
liti ,,sub poena suspensionis, et privationis vocis activae et
passivae ipso facto incurrenda." 2. Nadbiskup, odnosno biskup
moe s opravdanoga razloga kadgod hoe i prije vremena dignuti
svakoga upnika, te na njegovo mjesto staviti drugoga, dok mu
redodravnik, odnosno definitorij drugoga nu predloi i ovaj se
ne odobri. Nadbiskup, odnosno biskup moe i s cenzurama
kazniti one redovnike, koji u duhovnoj pastvi to pogrijee. 3.
upnici moraju vjernike u vjeronauku barem pod misama podu
9 Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 31.;
Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 118.
9 Fer i endin, Acta Bosnae, str. 438.-439.
5) Fermendin, Acta Bosnae, str. 403., 439., 460.461.

9 Da su se bosanski Franjevci i ove toke strogo drali svjedoi

nam i njihov kapitul dran 1696. Na tome se kapitulu ne samo ponavlja
naredba, da se sva braa u samostanu i upnici po mogunosti skupljaju
na itanje moralnih kazusa, nego se propisuje i nain, kako da to itanje
bude. Kazuse je morao itati ili odabrani lektor ili kleriki metar ili gvar
dijan. Na neko vrijeme prije itanja itave je morao one kazuse, koje e
itati, na ploi javno izvjesiti, da svako vidi, o emu e se raspravljati. U
odregjeni rok italac je kazuse proitao i prisutne prozivao, da ga rijee.
Na koncu je italac sam prema najboljim auktorima kazus rijeio. Kazusi
su izabirani, koji su se odnosili na ispovijed i upnike dunosti. Liber
Continens omnes cujuscumque Capituli, et Congr. Actus etc. u Budimu.
9 Franjev. arhiv u Kr. Sutjesci.
9 U arhivu redodrave sv. Ivana Kapistrana u Budimu nalazi se pismo
u zbirci: Epistolae Episcopales", to ga je 27. oujka 1688. fra Nikoli Ogra-

 104

165

ciju u Modriu i tu potrai od otaca bosanske redodrave, koji

su upnici u njegovoj biskupiji, na godinu po jedno uskrsno
janje po jedan dukat. Bosanski oci, prem su bili i sami

Dogje 1672. u Fojnicu na redodravni kapitul, tu zametne svagju

i itav kapitul suspendira. Radi ovoga bosanski se oci uteku u

o
63

TT

f?

CD

/ntht
,jv~ ;C- -

'

OilJK . M f M f .

'

. *' . . .

r . -fsfg/r,

q
Jn e m

A"' te " " '

63

TT

...J

63

3
o

C/5

Prsten biskupa O lovia u franjev. samostanu u Budimu.

raznim globama isplakani, ipak radi dobra mira pristanu na

biskupske zahtjeve. Nu iza ovoga biskup Ogrami pogje dalje.
miu ili Olovaninu pisao ostrogonski nadbiskup Juraj Sechleni. U pismu
nadbiskup Ogramiu pie, da upe megju Savom i Dravom nijesu nigda
spadale pod bosanskoga biskupa, nego pod zagrebakoga; zapovijeda mu
da sa zagrebakim biskupom ivi u miru i spoitaje mu, da protiv njega

Rim i tu isposluju ne samo unitenje spomenute suspenzije, nego

oprost od davanja uskrsnoga janjeta.1)
Ogramia ve 15 godina razne tube prima. Mnogobrojna pisma bis
kupa Olovanina, koja se u istoj zbirci nalaze, svjedoe, da se ni nakon
opomene nadbiskupa Sechlenija mir nije uspostavio, nego se je na veliku
sablazan borba tako produljila, da se je u nju i svjetska vlast umijeala.
) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae str 50.-51

 166
Oporba, koja je izmegju bosanskih Franjevaca i ordinarijata
na povrinu izbila, ni s ovim se ne svri, dapae se do malo
jo vie zaotri. Ovaj se ve 1677. kod Pape estoko obara na
franjevako patronatsko pravo i trai, da on bez njihova imeno
vanja stavlja i skida upnike. Sv. Stolica i ovaj put ustade na
obranu bosanskih Franjevaca i njihovih patronatskih prava na
upe, te biskupu Ogramiu odgovori, da b o s a n s k i F r a n j e v c i
mogu i dal je s v o j e l a n o v e na upe pr oponi rati , a 0 11
da ih, ako ih n akon ispita n agj e sposo bn e, mora o do
briti, dokle se god to sv. S t o l i c i bu de s v i d j e l o . 1) I tako
su ovim parbama bosanski biskupi s jedne se strane u toliko
kod Franjevaca omrazili, da su slavonski oci jo 1658. pisali u
Rim, da vole biti i bez biskupa, nego li megju se pustiti bosan
skoga biskupa2).
Nu osim unutarnjih razmirica bosanske su Franjevce u
duhovnoj pastvi mnogo vie smetale druge nezgode i nestaice.
Oni su u samoj bosanskoj biskupiji osim duvanjske 1675. posje
dovali 48 upa, od kojih 29 nije imalo crkve, a 16 upnikoga
stana.3) S toga su upnici morali ili sluiti upu iz oblinjega
samostana ili stanovati po svjetskim kuama, a mise govoriti po
grobljima i svjetskim kuama. upnici su esto bili od vojvoda,
subaa i drugih muslimana radi milostinje, koju su pod misom
kupili, uznemirivani.4) S toga su oni, da ih muslimani ne poznaju,
hodali veinom u svjetskome odijelu. Ali kada bi ih ovi poznali,
jo bi ih vie uznemirivali, govorei: V i ste s veeni ci , zato
dakle, p r om i j en i v i v l a st i t o odijelo, hodate?" 1 radi toga
bi ih globili i vlastitoga odijela liavali.5) Uz to su im morali i
razne napojnice bakie davati, kada bi ih muslimani zatekli,

9 Continuent fratres Bosnenses in proponendo parocho episcopo,

donec, et quousque sedes apostolica aliud super hoc duxer.it rdinandum. . .
Continuent fratres Bosnenses in proponendo ad singulas parochias parochos
approbandos ab Episcopo, juxta decretum s Concilii et s. Congregationis."
Philadelphus Jelene, Jura specialia quoad beneficia parochialia provinciae
Bosnensium, str. 39.40., gdje se navodi, da je isto odgovoreno i 1760 duvanjskome biskupu; Arhiv Bosne Srebrene.
9 Fermendin, Acta Bosnae, str. 486.-487.
) Batini, Djelovanje Eranjevaca, 11. str. 150. 151.
4) Fabianich, Firmani inediti dei sultani di Const. str. 86., 98.
9 Fabianich, Firmani inediti dei sultani di Const. str. 94.

167

da gdje propovijedaju ili Boju slubu ine,1) a od 1672. i duluse.2) Osim toga su muslimani od njih poeli i za pokojne
sveenike iskati togod od ostavtine, potvarati ih, da su proi
rili crkve i radi toga plijeniti, te ko li oni, to li grkoistoni vla
dike za vjenanja danjke iskati. Pa kao da svega toga nije bilo
dosta, poee od neko doba i crkve pregledavati i za to namete
iskati.3) Ali svi ti pritisci nijesu mogli prisiliti bosanske Franjevce,
da napuste duhovnu pastvu u svojoj redodravi uope, a napose
u Bosni i Hercegovini, gdje su po svjedoanstvu ne samo biskupa
Maravia4), nego i biskupa Ogramia5) jo sve jednako bili
jedini ka toli ki sveenici. Dapae oni su i uza te pritiske
sve jednako tako revno vrili duhovnu pastvu, da su ih i sami
stanovnici Karanebea, Arada, Lipe i Karaeva, koji su se radi
maloe sveenstva morali kod kranskih popova kravati i
vjenavati, 1675. za duhovne pastire traili. Slino su se i dal
matinski katolici: u Vojniu, Vratkoviu, Suhome Dolcu, Labini,
Brstjenici, Papratnici i Podluju 1682. obratili u Rim, kada su
im htjeli svjetovno sveenstvo nametnuti. I oni su molili, da
budu kako do sad, tako i od sad slueni od redo vn ik a
dobro i poteno, jer ih oni jedino mogu svojim fermanima
braniti od grkoistonih patrijarha i jer ih u nudi ne ostavljaju
kao svjetovni sveenici, nego s njima idu i na iste turske panjake.'*)
Poslije godinu dana iza ove molbe dalmatinskih katolika poeo
je 1683. estoki i dugotrajni boj izmegju Bea i Carigrada, te
Carigrada i Mletaka. Ratno je vrijeme trajalo sve do 1699.
do karlovakoga mira; a Franjevci ni u ovome estokome ratu
9 Fabianich, Firmani inediti dei sultani di Const. str. 102.103.
*) Beni, Protocollum conventus Sutiscae.
9 Fabianich, Firmani inediti dei sultani di Const. str. 96., 106., 110.,
114., 116., 119., 121. i t. d.
9 Biskup Maravi u svome izvjeu 1655. pie: . . . cura animarum
non in praedictis (solum) monasteriis, sed et in caeteris omnibus parochialibus ecclesiis dicti episcopatus per fratres eosdem tantumodo exercetur,
interdicto a T urcis in regnum Bosnae sacerdotibus saecularibus accessu."
Fermendin, Acta Bosnae, str. 479.
9 Romae Anno Jubilei 1675. Episcopus Bosnensis in relatione ad
limina asserit solos Franciscanos esse in Episcopatu. Omnes Conventus
praeter Rama et Srebrenica habere parochias. . . Vladi, Uspomene o Rami
(Zagreb, 1882.), str. 55.
9 Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 149.

 169
nijesu napustili duhovne pastve, nego su ju savjesnije nego li
igda prije vrili.
Do 1699. oslobodi se od osmanlijskoga gospodstva Ugarska,
Slavonija i Dalmacija, a iz Bosne se i Hercegovine, koje su i
dalje ostale pod Osmanlijana, iseli to u Slavoniju i Ugarsku,
a to u Dalmaciju preko 200.000 dua. Iseljujue se narode
predvodili su Franjevci, koji su ih i u novim postojbinama na
stavili sluiti isto onako, kao i ostali u Bosni i Hercegovini ostale.
Njih su puno pomagali svojim mudrim odredbama i neki biskupi,
izmegju kojih se je osobito istakao biskup Patai de Zajezda.
Ovaj mudri crkveni knez, da uredi crkvene odnoaje u bosanskoj
biskupiji, koji su bekim ratom puno zapleteni, sazove u Gjakovo sinodu, koja se je drala dva dana dne 17. i 19. svibnja
1706. i na kojoj se je uz ostale naao i sami vikar srijemske
biskupije Luka Natalis.
Na sinodi u Gjakovu stvori se vie zakljuaka, koji se od
nose na duhovnu pastvu i koji puno rasvjetljuju onodobne kul
turne prilike u velikome dijelu prostrane bosanske vikarije.
Zakljuci, koji su prvi dan sinode stvoreni, jesu slijedei: 1.
Budu je jurisdikcija za valjano i slobodno dijeljenje sakramenata
neophodno potrebita, to se u budue svima zabranjuje primati
upu i vriti upnike dunosti, a mladomisnicima ispovijedati
prije nego se biskupu i jedni i drugi predstave. 2. Zabranjuje
se upnicima mijeati se u poslove i prava drugih upnika. 3.
Naregjuje se, da se svuda ulja promijene u roku od dvije sed
mice iza Uskrsa. Ulje mogu raznositi i lajci, ali samo u zape
aenim posudama. 4. Dopua se naregjivanje i javnih pokora,
ali samo za javne grijehe, a megju pri lrane grijehe ubrajaju se:
izvanjsko krivovjerstvo, otimanje djevojaka, bludni grijeh megju
rodbinom i svojtama incestus, usmrenje nerogjenadi
procuratio abortus, oskrvnjenje crkava, svojevoljno ubojstvo,
pale, bijenje roditelja, aranje, krivo mjerenje i 't. d. 5. Zapovi
jeda se upnicima, da dobro paze na broj osoba, koje se moraju
ispovijedati, da ih na estu priest nukaju, a na uskrsnu i sile.
6. Zabranjuje govoriti mise po privatnim kuama1) i privatne
kue govorenjem misa blagosivati, te hoe da se vjernici prisile
po selima praviti kapele. 7. Strogo se zabranjuje vjenavanje u
*) Ovo isto zabranjuje i kapitul Bosne srebrene 1696. Liber continens
omnes uniuscujusque Capituli, et Congr. Actus etc. u Budimu.

zabranjena vremena i prije navjeenja, koje, ako su zarunici

iz raznih upa, mora biti u obe upe, a vjenavanje u upi
zarunice. 8. Strogo se zabranjuje vjenanje skitalica prije strogo
provedene istrage ili prije nego li se poalju ordinarijatu. 9.
Budu su se pri enidbi davali toliki darovi, da su obitelji siromaile, a djevojka je izgledala kao za darove kupljena, to se
vjernicima na enidbene darove zabranjuje troiti vie od lOfor.
10. Nalae se, da se upe provide maticama krenih i vjenanih,
te da se vjenava u crkvi prije podne. S ovom je tokom svren
prvi dan gjakovake sinode. Drugi dan zakljueno je: 11. Da
duhovni pastiri esto propovijedaju i to prema shvaanju naroda
ad captum populi", a poslije propovijedi da glasno pred
pukom tnole: Oe na , Zdravo, Marijo", Vjerovanje, Deset
Bojih Zapovijedi, zapovijedi crkvene i t. d. 12. Nalae se, da se
sv. obredi strogo vre i da se Presveto polag metropolitskih
propisa stavlja na grob u petak, a ne u etvrtak. 13. Zabranjuje
duhovnim pastirima izopavati i proglaivati nekoga izopenim,
te naregjuje, da se takovi sluajevi ordinarijatu prijavljuju. 14. Ako
radi siromatva i ne moe biti pompe, nalae ipak, da kese, u
kojima se Presveto nosi, budu iste. 15. Da se dokinesablazan
radi raznolikosti u svetkovanju
svetaca, odregjuje, da se u si
jenju slave: Obrezovanje, sv. Tri Kralja i Obraenje sv. Pavla;
u veljai: Svijenica i sv. Matija; u oujku: sv. Josip i Blagovijest; u travnju: sv. Juraj koji se mora slaviti 23."; u
svibnju: sv. Filip i Jakov i Naae Kria; u lipnju: sv. Ivan
Krst., sv. Ladislav i sv. Petar i Pavao; u srpnju: Pohogjenje
B. Dj. Marije, sv. Mandalimai sv. Jakov; u kolovozu: Preobraenje Isusovo, sv. Lovro, Vel. Gospojina, sv. Stjepan i sv. Bartol;
u rujnu: Mala Gospojina, sv. Mato i sv. Mihovil; u listopadu:
sv. imun i Juda; u studenomu: Svi Sveti, sv. Martin, sv. Kata
i sv. Andrija; u prosincu: Bezgrjeno Zaee, sv. Toma, Boi,
sv. Stjepan, sv. Ivan i Mladenci. Megju zapovijedne pokretne
svetkovine broje se: Veliki Petak, Uskrs sa dva slijedea dana,
Uzaae, Duhovi sa dva slijedea dana i Tijelovo. Osim toga
se megju zapovijedne svetkovine broje i zatitnici crkava, ma ove
i ne bile itiae zapovijedne.
Sv. Ilija, sv.Franjo, sv. Anto i
ugarske svetkovine ostavljaju se svakome
na volju, da ih ili
slavi ili ne slavi.1)
*) Epistolae Episcopales u franjcv. arhivu u Budimu.

11

 170
Nema sumnje, da su ove spasonosne odredbe gjakovake
puno doprinijele preporogjenju itave duhovne pastve, a dopri
nijele bi i jo vie, da nije i opet nastalo alosno trvenje izmegju
nekih biskupa, svjetovnoga klera i Franjevaca. im bo su Dal
macija i Slavonija stresle sa sebe osmanlijski jaram, neki biskupi
i svjetovni sveenici pomu akciju, da Franjevce Bosne Srebrene
lie djelovanja na polju duhovne pastve. V e 1700. tue se
b o s a n s k i F r a n j e v c i u D a l m a c i j i , da ih b i s k u p i hoe
si lom, da l i e upa.1) Megjutim ovaj pokus u Dalmaciji
nije uspio. U Dalmaciji je bio ne samo narod, nego i sama
mletaka vlada za to, da Franjevci i dalje ostanu na upama,2)
koje su i same samostane uzdravale. S toga su dalmatinska
braa sve do odijeljenja od Bosanaca u miru uivala svoja prava
na upe. Nu mnogo se je ea borba za franjevake upe raz
vila u Ugarskoj i Slavoniji. Pridolo i odgojeno svjetovno sve
enstvo prisili biskupe, da u Rimu bosanske Franjevce ocrne
kao neznalice i kao takove, koji su svjetovno sveenstvo pro
tjerali sa upa, a svoje lanove na mjesto njih stavili. Ovake su
osvae proti Franjevcima poele jo poetkom XVIII. stoljea,
a sve su se vie razvijale do konca prve polovice XVIII. stoljea.
Ali uprav za borbe Franjevaca za upe oni dobie najvie
pohvala i priznanja, poarn od sitne seoske potleuice, pa sve
do carskoga trona u Beu. Leopold I. 1703., Josip I. 1705.,
Karlo VI. 1712., Marija Terezija 1741. uzimaju ih pod svoju
zatitu i svjedoe, da su megju tolikim raskolnicima narod odga
jali u pravoj katolikoj nauci i v r i l i s ve u p n i k e d u
nosti " , te da ne bi bilo uputno sada ih upa liavati.3) Na
slian nain ugarski primas Leopold Koloni 1703., Hristijan
August Saksonac 1712., Aleksandar Rudni 1722. i drugim pri
godama, Gabrijel Herman Patai4) i drugi neki i nakon obav') Fermendin, Acta Bosnae, str. 539.

5) Schematismus Provinciae ss. Redemptoris, Spalati, 1909., str. 13.

3)
Csevapovics, Synoptico-Memorialis Catalogus, str. 174. 181.; Arhiv
redodrave sv. Ivana Kapistrana u Budimu.
0 Dapae je biskup Patai 20. prosinca 1710. za uvijeke sa svima
pravima sjedinio gjakovaku upu sa samostanom bosanskih Franjevaca u
Gjakovu, a 12. lipnja 1731. pokloni ilokome samostanu upu u Mitrovici.
Prvi se poklon obrazlouje s tim, to je vrlo malo svjetovnoga sveenstva,
a drugi, da krivovjernici ne bi tamonje katolike zaveli i: ,,Quoniam
vero Pastoralis talismodi cura per totam fere Sclavoniam, et Ducatum Syr-

ljenih u tu svrhu vizita izjavie, da se Franjevcima ni u redovnikome ivotu ni u duhovnoj pastvi nema ta predbacivati osim
njihovih zasluga i kreposti.1) Ivan pak Sekula vrhovni kapetan
u Slavoniji 18. sijenja 1700. ispred svega naroda svjedoi, da
su bosanski Franjevci u Slavoniji sav narod javnim i privatnim
podukama i dobrim primjerom kroz 200 godina branili, te
s toga veli neemo nipoto trpjeti, da nam se
nai oci F ra nj e vc i oduzmu", jer bo znademo, da bi bez
njih neizmjerna udoredna pokvarenost ovoga naroda" zavla
dala.2) Na isti nain i Aleksandar Ivan Kallanek 1716. odbija
potvore od bosanskih Franjevaca, da su oni svjetovno sveen
stvo protjerali i njihove upe u Slavoniji zauzeli.3) Kao to
su gore spomenuti velikai, tako su se u to vrijeme i razne
opine: pakraka, srijemska, gradika, beogradska, zemunska,
budimsko-tabanska, gjakovaka i osjeka zauzele za bosanske
Franjevce, svi hvalei njihovu prijanju i tadanju radinost u
duhovnoj pastvi.4)
Najdragocjenija je ipak od svih pohvala, kojima su ovoga
vremena bosanski Franjevci obasuti radi uzorno vrene duhovne
pastve, ona, to ju je papin izaslanik fra Ivan Krstitelj de Vietri
1708. sv. Stolici podastro. Po de Vietrovu izvjeu Franjevci su
bosanske redodrave sluili 106 upa i to: pod mletakom
upravom 39, pod osmanlijskom 24, a pod hapsburkom 43. Sve
su ove upe bile rasijane po raznim biskupijama, a privezane
uz razne franjevake samostane. Radi lakega prijegleda, stav
ljamo ovdje na temelju fra de Vietrova izvjea*) slijedeu skrialjku upa, koje su 1708. sluili bosanski Franjevci.
mii Seraphico Ordini Almae Provinciae Bosnae Argentinae per complures
alios Dnos Eppos in suis Dioecesibus concredita habeatur, quam cum magno
animaruni lucro, exemplari populi aedificatione, eximioque profectu, suo
quoque locuplete apud Deum merito ubique administrant. Epistolae Episcopales u Budimu.
) Csevapovich, Synoptico-Memorialis Catalogus, str. 185. 200.
3) Csevapovich, Synoptico-Memorialis Catalogus, str. 200.201.
3) Fermendin, Acta Bosnae, str. 54(5.-547.
4) Csevapovich, Synoptico-Memorialis Catalogus, str. 205.--209.
s) Batini, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, str. 10.22.

172

173

upe Bosne Srebrene 1708.

o
ca

upa

18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Bra
Vrdol
Uljani
Makarska
Zovija
Igrane
ivogoa
Neronta (Vid)
Desne
Setigoro (s Jcro)
Vhrgorac
aina
Zaostrog
Borgo di terra (Va
ro)
Borgo di mare (Do
lac)
Borgo dentro terra
Katel Veniers oko
licom
Visovac
Dubravice
Velim
Perui
Oborac
Buonisza
Jasenice
Miljevci
Promina
Drni
Mirlovi
Vrlika
Kijevo

31
32
33
34
35
36
37
38
39

Sinj
Turjake
Hrana
Otok
Prugovo
Ogorje
Nevest (?)
Suhidolac
BrStanovo

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
P
17

Sam ostana

makarskoga
u
ii

ivogotskoga

zaostrokoga

makarske
makarske
makarske
makarske
makarske
makarske
makarske
makarske
makarske
makarske
makarske
makarske
makarske
ibenike
ibenike

s
o

rt

T3
O
0-

ibenike
ibenike

sinjskoga

upa

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24

Sutjeska
Vare
Duboac u Slavoniji
Sibinj
S v iL j
Kreevo
Mostar
Brono
Gradac
Blato i Mokro
Fojnica
Banjaluka
Motike
Jajce
Travnik
Rama
Duvno
Lijevno
Dol. Tuzla
Imotski
Gorica
Prizren
Kamen Most
Podbila

upa

Biskupije

Sam ostana

Biskupije

ibenikoga

visovakoga

o
u
22

Broj

skradinske
skradinske
skradinske
ninske
ninske
ninske
ninske
ibenike
ibenike
ibenike
ibenike
spljietske
spljetske
spljetske
spljetske
spljetske
spljetske
spljetske
ninske
ninske
ninske
ninske

O
T3

rt

S3

a
o

CL

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15

Gradika
Obriz
Cernik
Poega
Velika
Pranpoli (?)
Vuindol
Kraljeva Velika
Insavi (?)
Pakrac
Straeman
Kaptol
Oriohovac
Oriovac
Garin

sutjekoga
ii

11
u
ii

kreevskoga
ii

i>

bosanske
n

fojnikoga

Dol. tuzlanskoga
imotskoga

.
imotske

ii

Samostana

Biskupije

gradikoga
u

cernikoga
poekoga
zagrebake

velikoga

bosanske
n
n

Broj

175

16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
3^
38
39
40
41
42
43

upa

Vranovci
Grisavci
Kraj Gjakova 4 sela
Naice
Varo
Drenje
Valpovo
Miholjac
Osijek i neko bli
nje selo
Brod i neka bli
nja sela
Vukovar
Otok
Drenovci
Blata
Ilok
Morovi
Cenuteni (?)
arengrad
Vinkovci
Cerna
Moha
Budim
Tovarnik
Sotin
Katolik (?)
Petrovaradin
Kopanica
Kopanika okolica

Sam ostana

Biskupije

yelikoga

bosanske
n
n

zagrebake
naikoga
n

osjekoga

bosanske

brodskoga
vukovarskoga

zagrebake

'

n
ilokoga
srijemske
n

arengradskoga
n

inohakoga
budimskoga
mohakoga

ostrogonske
srijemske

petrovaradinskoga
kopanikoga

n
bosanske

Kako se iz ove skrialjke vidi, djelokrug je duhovne pastve

bosanskih Franjevaca bio vrlo opsean, a duhovna, im je pastva
bila tim tea, to su upe bile pod razninl vladama i pod na
zorom raznih biskupa. Nu de Vietri svjedoi, da su oni suprot
svemu tome u svima krajevima duhovnu pastvu uzorno vrili,
ee po vie milja putujui k bolesnicima i noavajui po seoskim
evarnim kuicama, a vrlo rijetko jedui topla jela. Oni u Dal
maciji i Slavoniji podigli su na mnogim mjestima i upske crkve
i kue,1) dok to onim u Bosni nije bilo dopueno. Ovoj je
>) To isto 1708. svjedoe: Ernest Herbestein i 1722. slavonski inov
nici. Csevapovich, Synoptico-Memorialis Catalogus, str. 332.334.

revnosti franjevakoga djelovanja na polju duhovne pastve polag

one: ,,Qualis rex, tali grex odgovarala i odorednost naroda.
Narod je vodio patrijarhalan ivot. Megju njim nije naao ni
bludnih grijeha, ni razbojnitva, ni psovanja, ni igara da ni
istoga koketiranja ili aikovanja; a kada bi pjevao, pjevao bi
religiozne historike pjesme.1) Sazidalo ga je, kada je vidio, kako
narod Bosne Srebrene strogo posti, kako pobono moli, kako
tuje sveenstvo da i vodu, u kojoj sveenik pere ruke, kada
misu govori.2)
Ovo je izvjee sv. Stolicu puno razveselilo, ali ni poslije
toga biskupi nijesu pretali traiti, da Franjevci svoje upe po
Ugarskoj i Slavoniji napuste. S toga i pie 1746. bosanski redodravnik fra Franjo Ivanovi slavonskim gvardijanima: Znaj te
dobro, da su se d o g o v o r i l i s v i b i s k u p i megju sobom,
da nam p o o t i m a j u s v e u pe j e d n u za d r u g o m po
p ro v in c i i V ) I zaista 1746. srijemski ih biskup poe uzne
mirivati u duhovnoj pastvi, nu sada se u raspravu umijea i sama
carica Marija Terezija, te srijemskome biskupu zabrani uzne
mirivati bosanske Franjevce u duhovnoj pastvi.4)
Dok su u slobodnoj Dalmaciji i Slavoniji plamtjele strasti
u borbi radi vodstva duhovne pastve, dotle su oci u osmanlijskoj Bosni, Hercegovini i Dalmaciji ba u duhovnoj pastvi ostav
ljeni sami sebi, podnosili stotine raznih neprilika. Oni su, istina,
imali neto upa, ali u tim veinom niti su kakovih kua ni
crkava imali; nego ili neznatne kapele i evarne kuice ili su
iz samostana izlijetali, te vjernim sakramente dijelili i mise po
grobljima, po umama, te pod samostanskim ruevinama govorili.0)
Nu muslimani ih ni u svim ovim bijedama ne pustie u miru,
nego se sve vie upleahu u duhovnu pastvu osobito u e*) Non conoscono amoreggiamenti, non suoni, non canti, e ne biasteme, e se talvolto vogliano divertirsi a cantare, cantano Storie spirituali
insegnateli da Religiosi. Batini, Njekoliko priloga k bosanskoj crkyenoj
povjesti, str. 18.
*) Batini, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, str. 10.22.
3) Fermendin, Acta Bosnae, str. 551.552.
4) Fermendin, Acta Bosnae, str. 554.-555.
*) Ceterum in aliis locis (izvan Sutjeske, Fojnice i Kreeva) ecclesiae non extant, sed missionarii et parochi per totum regnum Bosnae et
ducatum s. Sabae, ferendo secum capellas portatiles, sacra faciunt in domibus christianorum, in ruderibus conventuum dirutorum, in coemeteriis

 176 -

177

nidbene stvari. Pa poto to savjesni upnici nijesu nikako trpjeli,

to ih poee jo vie progoniti, a kruna tih progona bijae mue-

e v l j a k a fra M i j e M o m i n o v i a , I j u b u k o g a up
nika, fra F r a n j e B l e k i a , t u z l a n s k o g a u pn ika , a
r od o m iz P o l j a n a kod S ut je s k e, fra L u k e M i k u l i a ,

E.

Y E L Y
PO 5 F E

STVMA GENYE
I
i

H A R V A S C O
O D

P 1 ST- V

GODISCHIE .
T

S C

I - M

j fazichom Stum acena,

1 iV A N ELtr,

Qh*yi/c zsUrxejv novom MiJJalu narejtnu

po sfelej m ateri Q ? rk h u i .

aSs

M > n J p rif la r c p a n a , i fp o m g n o m p riu i)T n a p o n a in *

c c a o g a M ifta la n a rc y c n a p o J k c o y
m a te z iC r ic h u i,

Y N D| G. PARVV OD ADVEN.

C tcnye Piftute Blaxcnoga Paula

A p f t o l a Krimglianom.

1 TRatfo.5

n$Hcbioav2 l>

mefcft furc namodafoa

vftatifc: a faaftanouiro
bUccfcttnafcc ipa?ycnc
1gofitio ucroiialulPocb mi
M nulapcft/a oan fcfpnbli
val: jduar>imo 5.1too j nno otlla od tatu
nofti,iobti{iino(c, v oiurpcod fmtlofti: ta*
cbo 03 v oait pocteno budemo bodtri:
TRcNppidcttfuneciltoebic,i ncpoctcnpa:nc
. vp2i-TOtio2artfuod fartbei ncnairidofti.
iaooucitcfc (jofpodinom 3Jfucbarrtom.

l i

(Sa

hrva tski Pis to la r olovsae Cikve.

hrva tski bvang jelistar olovske crkve.

nika smrt: fra Stjepana Gvozdanovia, vrlikog upnika, Kr[e e v l j a k a fra Ante T o m i a , t u z l a n s k o g upni ka, Kre-

n o v i k o g a m e t r a u K r e e v u , te D u v n j a k a f r a An
d r i j e G l a v i n i a , v o d i e v s k o g a u p n i k a . 1) Tolika pro-

in palearibus saepe ac etiam in sylvulis sub arboribus, deelinando insolentium Turcarum insolentias." Farllati, Illyrici sacri tom. IV., str. 86.-87.

') P. Philip, ab Occhievia, Epitome vetustatum Provinciae Bosnae

Argentinae, ed. II. str. 93.; Schematismus ss. Redempt. (Spalati, 1909.), str. 48.

 178

179

gonstva dadnu mnogoj brai povoda, da su oni, koji su bili u

Bosni, poeli izbjegavati duhovnu pastvu, a koji su u tugjini nauke
svravali, natrag se i ne vraati. S toga Vjeroplodnica i izdaje 1750.
dekret, kojim one oce, koji se duhovnoj pastvi otimaju, liava i
aktivnoga i pasivnoga prava glasa;1) a 1765. u municipalna se
Statuta stavlja paragraf, kojim se liavaju sufragija oni, koji
poslije svrenih nauka neokupirani lekturstvom ostanu u tugjini.-)
U koliko su gore spomenute odluke uspjele, nije nam poz
nato. To je samo sigurno, da je bilo brae, koja su i dalje
napuala svoju nesretnu domovinu3) i da se je osobito iza 1735.,
kada se je od bosanske redodrave otcijepila Dalmacija, te iza
1757., kada su prekosavska braa zasnovala posebnu redodravu,
broj Franjevaca u toliko smanjio, da su im apostolski vikari
poeli u pomo dozivati iz Dalmacije popove glagolae. Ovi su
Boju slubu vrili u staroslavenskom jeziku, a Franjevci su i
dalje sveane mise pjevali tako, da su tihe dijelove govorili
samo latinski, a glasne: S l av u, P o s l a n i c u , E v a n g j e l j e ,
Oena i I susovu M u ku 4) i latinski govorili i hrvatski pjevali.
Uz strogo propisane liturgine dijelove pjevale su se pod misom
mislim i druge crkvene pjesme, osobito: Zdr avo, T ij el o
I s us ovo! " i o Boiu: ,,U se v r jeme godita,"'*) dok se je po
samostanskim crkvama za veernjih ulo i Spasi, Kra lj ic e! "
Na misu se je narod na razne naine sazivao, njegdje s klepe
tanjima klepetala, negdje s trubljenjem pomou roga, a samo su
se u Kr. Sutjesci i Vareu sauvala zvona. Vodstvo duhovne
pastve osobito iza tridentskoga sabora nadzirali su u prvome

redu biskupi i njihovi vanjski vikari vicarii foranei", a na

drugome redodravnitvo bosanskih Franjevaca. Biskupi su do
1735. bivali veinom upravitelji bosanske biskupije, a od 1735.
apostolski vikari. Prvi je bio apostolski vikar za Bosnu i Herce
govinu fra Mato Delivi. Deliviu je 1741. naslijedio fra Pavao
Dragievi, koji 1752. isposluje, da se u Bosni sv. Ilija kao

) Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757.1793.

2) Primjer nam je fra Mato Bogdanovi. Njega je, kada je 1772. kao
vojniki kapelan umro na polju ne daleko od Comuma, starjeinstvo Bosne
Srebrene liilo sufragija. Protocollum Provinciae Bosnae ,Argentinae, a.
1757.1793.

3) Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757.1793.

4) Jo 1658. moli fra Ivo Foanin, da spomenute dijelove ne mora i
latinski i hrvatski, nego samo hrvatski pjevati. Fermendin, Acta Bosnae,
str. 489.
*) Ova je pjesma megju Bosance ako ne prije, a ono sigurno po
etkom XVII. stoljea stupila. Divkovi je u svome prvome izdanju N a u k a
k r s t j a s k o g a ve ima. Sravni o tome i utia raspravu: Filoloka stu
dija o boinoj pjesmi: ,,U se vrijeme godita u Serafinskome Perivoju ,
Sarajevo, 1907. br. 1. i 2.

Fra Mato D elivi.

glavni, a sv. Juraj kao drugotni zatitnik bosanskoga kraljevstva

tuje,1) Dragieviu 1767. fra Marijan Bogdanovi, a Bogdanoviu
1773. fra Marko Dobreti. Biskupi su prigodom sv. potvrde inili
i kanoniku vizitu; u svojim bi okrunicama puk bodrili na sveto
ivljenje, a duhovne pastire na to tonije vrenje duhovne pastve,
te davali i jednim i drugim razne naputke. Znamenita je takova
*) Arhiv redodrave Bosne Srebrene u Sarajevu.

 180

okrunica fra Grge Vareanina, to ju je 1797. izdao, a jo su

zanimivije za kulturnu povjest njezini naputci osobito glede
sv. potvrde, enidbe i mise. Glede sv. potvrde megju inim pie

mm.
C

f-JU/a.Aut*
si*j/*

181 -

zabranjuje u svatovima rabiti vie od dvije ili tri osobe, te se

sluiti konjima, izuzam onih, koji putuju po brdima, vodama ili
moraju po vie dana putovati na vjenanje. Nadalje se u istoj
okrunici zabranjuje nositi tursko odijelo, te k misi nositi jelo i

<*/jP '{in** <

t/lSji
si jlJstjU
Ja&I St*'*. /u<

i-

U-f'i/ Vj
^' i

. a

" * ~ A A r $ / r s : ,f" y" 4 ' - ' ' v * '

C /, .

rt>a<4&+: 4
.vi

y/>, . . vv- . v . . ? y.,

,A

u/c..** sr<
-

X .<.

..

X -

*v

/? ? * ;'

**

-. . v

. .

>

W v><

**'*+* <'</ ** **>&*

V.g_

V *>
!

1 _

w (%j^t-j * : *..JJ>

r.

Jy
l

p
^

f p & **+.( C

4- j f ;v / v

Biskup Ladislav de Nadad dopua bos.

redodravniku d ijeliti jurisdikciju.

i to: D i e c z a na K r i z m i i m a d u se d r a t i na desnoj
m i s h n i c i ; a k o i s u odrasli, imadu nogom s t a t i na
desnu nogu Kuma s v o g a ili K u u m a e . " Glede enidbe

pie. Hoe, da misnici ne iekuju puk na misu do podne i

poslije, nego da misu govore na vrijeme, te zabranjuje, da
upnici svojom vlau ikoga izopuju.1) Biskupe su u upravi i
*) Gregorii a Varess, epistola pastoralis, Patavii, 1800.

 182
nadziranju puka i pastira puno potpomagali njihovi izvanjski
vikari, koji su, kao to nam preostale njihove diplome pokazuju,
imali vrlo veliku vlast.1)
Osim biskupa i njihovih vanjskih vikara bosanske su Fra
njevce u duhovnoj pastvi i poslije tridentskoga sabora nadzirali
i njihovi redodravnici, koji su sede vacante" i upravitelji
dijeceze bivali. Ovi su ih svake godine pohagjali, te ih ispitivali
bogoslovlje, prigledali crkve i uhagjali njihovo ponaanje, a tada
bi s kapitula i kongregacija slali svoje razne odredbe.
Do 1757. budimski redodravni arhiv ima vie isprava, koje
su oni dobivali od biskupa i polag kojih su i istu jurisdikciju
svojim podlonicima dijelili; a iza 1757. na je opet arhiv u
Sarajevu pun odredaba,2) koje se odnose na duhovnu pastvu i
kojim se upnicima uz ostalo zabranjuje drati slukinje, koje ne
odgovaraju kanonima, mise govoriti bez habita, hodati po upi
bez pratnje, a naregjuje se, da svako kod sebe ima u prepisu
biskupa Dobretia MSynopsim moralem3)" i da se po njemu vlada.
') Sravni diplomu, kojom je biskup Bogdanovi uinio svojim izvanj
skim vikarom fra Bonu Benia. Diploma se nalazi u Kr. Sutjesci.
!) Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757. 1793.
3) Vidi ju u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.

3.

SOCIJALNO I POLITIKO POLJE.

Tragini pad bosanskoga kraljevstva, a jo traginiji svretak
poljednjega bosanskoga kralja odjeknuo je munjevnom brzinom
ne samo svom Bosnom, nego i svom Evropom, te je u srce
svih utisnuo neopisivi strah. S toga, dok u Bosni patarenski
vlastele i vlastelii padaju pred slavodobitnoga Mehmeda II., te
mu obeaju vjernost i mole potvrdu svojih posjeda; dok se ka
toliki vlastele i vlastelii: Keglevii, Gorazdi, Jelaii, Nosai,
Dabie, Kraviii, Ruiii, Kopii, Kneii i sto drugih iz svoje
nesretne domovine sele; dok Franjevci za se i preostalo katolitvo mole i dobivaju slobodu vjeroispovijesti, dotle se izvan
Bosne sprema na osmanlijsku silu juri, za koji se osobito emi
granti zagrijavaju, a iza ovih Ugri, Mleani i sv. Stolica.
Ve 12. rujna jo iste godine 1463. sklapa ugarski kralj
Matija Korvin u Petrovaradinu s mletakim dudom Hristoforom
Maurom ugovor,1) polag koga e Ugri s kopna, a Mleani s mora
udariti na Osmanlije. Nu pri tom niti e Mleani togod mije
njati na ugarskoj ni Ugri na mletakoj granici, te niti e Ugri
bez Mletaka ni Mleci bez Ugara s Osmanlijama sklapati mir.
Papa pak Pijo II., dok 1. listopada bodri Florentince, da pre
straenim Dubrovanima ne uskrauju pomoi,2) sazivlje 23. listo
pada u Rimu veliku skuptinu, na kojoj otkri svoju namjeru, da
pokrene protiv Osmanlija kriarsku vojnu i s koje s pismom
punim sauea pozva sve evropske velikae u budui rat.3) Iza
*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 256.
2) Fermendin, Acta Bosnae, str. 256.
3) Theiner, Vet. Monumenta Slavor. Merid., I. str. 474.

ftn 4tite k e

II R |
* fc. i HL

 184

185

toga Pijo II. razaalje po Evropi razne propovijednike, megju

kojima je bilo dosta i Franjevaca, kao fra Gabrijel Veronze, te
su ovi otpoeli kupiti i kriare i novce za buduu kriarsku
vojnu. Megju propovjednicima kriarske vojne istakoe se i bo
sanski Franjevci, a osobito njihov vikar fra Marin Korulanin
te duvanjski biskup fra Nikola Zadranin. Oba su ova sina bo
sanske vikarije kao punomonici kardinala Besariona propovije
dala kriarsku vojnu i to prvi u Bosni, Hrvatskoj i Dalmaciji, a
drugi u Frijulskoj.1) Na vatrene rijei izaslanih propovjednika i
na vruu elju Hristova namjesnika nagje se 1464. u Jakinu vie
tisua kriara, koje suprot svoj oskudici, neredu i nespremi nada
sve elektrizira pojava samoga Pija II., glavnoga vogje budue
vojne. Megjutim prije nego li krenu kriari na Osmanlije, grozni
avi se Pijo II. razboli i umre,-) a s nj m u grob legne i ve
organizirana kriarska vojna, za koju su se i sami bosanski
Frenjevci toliko trudili.
U pokretu proti osvojiteljima Bosne mnogo su sreniji bili
Ugri. Kralj Matija prema ugovoru s Mleanima spremi na nove
gospodare Bosne svoje ete, koje u studenome 1463. unigju u
Bosnu, te osvajajui gradove i palanke, dopru do Jajca. Budu
je u Jajcu bila jaka osmanlijska posada, to se tu zametne veliko
kreevo. Pa kada Korvinove ete bijahu zdvojile o pobjedi, pomogoe ih jajaki Franjevci. Oni, zdvojiv, da e narodna dinas
tija u tim okolnostima doi na kormilo, s kriem u ruci stupe
u katolike kue i obodre ih, da se prislone uz ete hrvatskoga
i ugarskoga vladara,a) a konac svega ovoga bijae taj, da je
grad Jajce licem na Boi povraen u katolike ruke.4) Poto je
s dobitkom Jajca kralj Matija Korvin dobio u Bosni oko 30
gradova, stvori od njih banovine: jajaku i srebreniku. Prva je
imala tititi Hrvatsku, a druga Slavoniju.
im je uo pobjedonosni Mehmed II., da s u JJg ri provalili
u Bosnu, osvojili i zaposjeli Jajce i mnoge*druge gradove, odmah

digne 30.000 vojnika i pouri se 1464. ponovno u Bosnu,1) gdje

uz urnebesni krik navali na bedeme grada Jajca. I ve se Mehmedovu oruju bijae nasmijala srea i ve se na gradskim zidi
nama bijahu zaleprale osmanlijske zastave, kad im i opet
Franjevci pobjedu iz ruku izbie. Oni sami prihvate bojno oruje
u ruke, te skupa s gragjanima, s gradskim zapovijednikom Mirkom
Zapoljom i s njegovim etama jo ee navale na Osmanlije i
potisnu ih natrag. Dok se je kod Jajca estoko kreevo vodilo,
uje Mehmed II., da Ugri idu kranima u pomo. S toga na
pusti grad Jajce i pogje da brani drugu pograninu tvrgju
Zvornik. Kod Zvornika se uistinu ugarsko oruje srazi s osmanlijskim, pa premda Zvornik tom zgodom ne bude povraen u
kranske ruke, ipak ovaj boj Mehmedu II. odue svu nadu, da
e za sada i iskru odbiti od jajake i srebrenike banovine.
Radi toga pokupi ostatke svoje vojske, te pridruiv joj, kako
neki hoe, do 30.000 robija, vrati se kratkih rukava u Carigrad,-)
pun gnjeva ko li na ugarsko-hrvatsko oruje, to li na bosanske
Franjevce, od kojih za jajake borbe vie pogubi, a 4 uhvativ,
na najokrutniji nain izmrcvari.3) Nu im je vie Osmanlija
bosanske Franjevce mrzio, osobito one, koji su prebivali u
jajakoj i srebrenikoj banovini, tim su oni sv. Stolici i ugarskohrvatskome kraljevskome dvoru bili miliji. S toga ih Favao II.
1467. i hvali, da su se onako hrabro ponijeli pri opsadi Jajca ;4)
a kralj im Matija, kada su ih Mleani kao vrlo sumnjive" i
njihovome dijelu Dalmacije vrlo pogibeljne" iz svoje drave
protjerali, dok jo boravi u Jajcu, daje, a 1481. potvrgjuje dva
dalmatinska samostana.5)
Megjutim Osmanlije ni iza 1464. ne miruju, nego svakom
zgodom provaljuju u Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju, a osobito
u susjedne banovine: jajaku i srebreniku, svuda palei, ruei

*) Fermendin, Acta Bosnae, str. 259.; Batini, Djelovanje Franje

vaca, I. str. 137. 138., gdje se Ira Marin Korulanin krivo titulira stonskim
kustodom.
2) Lemmens, B. Bernardini Aquilani Cronica Fratrum Minorum, str. 96.
a) Fermendin, Acta Bosnae, str. 272.
4)
Fojnika hronika, dok Lavanin u svome ljetopisu pod god. 1463. pie:
,M e X M 6 A
A 4 H4HM&

OCoOH CdX 5 0 C N X ,
H A

flO M O *

H H4 HM 6 , 4 A H

|cP:

M<n~H4LU

V S d lu H

O C M o H r 4 u

*) Nedi dokazuje, da su bosanski Franjevci za ovoga, a ne za prvoga

dolaska Mchmeda II. dobili ahdnamu. Stanje redodrave Bosne Srebrene
(Gjakovo, 18X4.), str. 7.- 8.
2) Fojnika hronika; Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 134.; Baagi-Redepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, str. 20.
3) . . . In quibus pugnis multi etiam ex iisdem fratribus perierunt,
et quatuor . f . crudelissimo martyrii supplicio dediti." Fermendin, Acta
Bosnae, str. 272.
4) Fermendin, Acta Bosnae, str. 272. i 277.
b) Izvornik potvrde okviren u franjevakome samostanu u Kr. Sutjesci.

12

 187

186
i plijenei. Godine 1469. tue se Mleani sv. Stolici, da su i do
samoga ibenika, Zadra i Senja doprli i mnogo jada kranstvu
zadali; a 1470. Gerardo de Collis, da ih se je u Modrui do
20.000 utaborilo.1) Godine 1483. osvajaju Hercegovinu, do tada
toliko pustoenu; 1491. i 1492. udaraju na Beograd i Jajce, pro
diru, suprot poraza na Uni, u Kranjsku, Koruku i tajersku;
1499. sreno ih kod Bistrice pobjegjuje sin Matije Korvina Ivan,
a jo vie uestaju sa provalama iz Bosne u susjedne krajeve: Dal
maciju, Hrvatsku i Slavoniju poetkom XVI. stoljea.-) Da je za
ovih i drugih osmanlijskih vojna osmanlijska politika ila za tim,
da si pridobije bosanske Franjevce, to slijedi i iz povelje bo
sanicom pisane, koja se i danas u Fojnici uva i kojom bosanski
Skenderbaa 20. kolovoza 1486. prima u zatitu kustoda bo
sanskih Frannjevaca fra Angjela (Zvijezdovia?); ali da se za ovih
i drugih osmanlijskih vojna bosanski Franjevci novim gospoda
rima nijesu puno ulagivali, nego da su krane gdje god su
mogli i moralno i materijalno potpomagali, to nam opet ponaj
bolje svjedoe ona poruenja njihovih samostana u Konjicu, Viso
kome, Sutjesci, Kreevu i Fojnici, to su se 1521. zbila.
Dok je svijetlo osmanlijsko oruje uz neznatne neuspjehe po
bojnim poljanama bralo lovore za lovorima, dotle su boguodane
kraljice Marija i Katarina pune boli i jada sa svojim pratnjama
vrludale po tugjini svuda najljepe od Franjevaca doekivane i
primane. Marija je, bjeei pred Osmanlijama, sklonila se u
Hrvatsku. Tu ju uhvati protivnik pokojnoga joj mua Stjepana
Tomaevia Pavao Sperani, te ju orobi. Iz Hrvatske se uputi
u Spljet, te se tu s humskim vojvodom Ivaniem Vlatkoviem,
Nikolom ivatoviem, Bakiem i Kuiem i nastani. Budu su ju
tu mnogobrojni emigranti pohagjali i tjeili, te snovali o rekuperaciji Bosne, a Mleani to krivim okom gledali, ostavi Spljet i
preseli se u Jeevo kod Sereza.3) Katarina se pak .^aputi u Rim,
.

) Fermendin, Acta Bosnae, str. 272. i 278. Domai ljetopisac Lavanin pripovijeda, da su u odsutnosti kralja Matijaa 1479. Osmanlije i Ugar
sku porobili, nu da se je slijedee godine Matija za njima dao u potjeru,
kod Sarajeva ih stigao, roblje oteo i natrag se povratio.
=) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 148. 149.
*) Kada je umrla kraljica Marija, jo nam nije poznato. Iz dokume
nata, to ih je 1911. dr. Truhelka publicirao u IV. svesku Glasnika zemalj
skoga muzeja u Bosni i Hercegovini4* saznajemo, da je pod pokrovitelj
stvom sultana sve do 1495. ivjela.

gdje se i nas
tani u ulici La
Pigna" ne da
leko od franje
vakoga araelskoga
sa
mostana. U
drutvu je ima
la, kako se iz
njezine opo
ruke vidi, dvor
kinje: Pavliju
Mirkovia, Je
lenu Semfovia
i Mariju Miljenovia, dvor
skoga metra
Radia Kleia,
te Luku Vukovia,Abrahama
Radia i Nikolu
Zubravia. Pa
vao II. i Franje
vac Sikst IV.
vrlo ju utivo
prime, te joj i
godinju apa
nau dopitaju.
boguodana
kraljica, da sv.
Stolici vrati mi
lo za drago u
oporuci predade svoja prava
na bosansko
kraljevstvo
Sikstu IV. i nje
govim naljednicima, ali pod
nofTodhom.

*#n r r * . a * "

rrr p-

A*f)
>
j)/

if (3J~r<U^ f U' f
/ O
IIw

"

/rtu* erj

A S A 1'

U/J#

r/f/ujr/ w a
(T' / '

j
/

fr*vnr*#r#

6U

rrap

- - r <ijfi T
\ f nri r h m?;
rr 6 hU #t //Vd
*

c ^ HfTr(l

f /
n * * brrin^
.-r
:

P
)
Tf 9fjn K C

"-i.* r l y * j
-4 -^r

t ( I
v
**)******

IMi r tir r ijitj

]
'

tr t

I?

S k e n d e r - b a a p r i m a u z a t it u k u s t o d a b o s . F r a n j e
va c a fr a A ngjela.

 188

189

ako joj njezina djeca: Sigismund i Katarina ustraju u Muhamedovoj

vjeri. Kraljiinu oporuku potpiu ne samo 2 sveenika iz Dalmacije,
nego i 6 araelskih Franjevaca,1) to opet dokazuje, kako
veli na Batini2) da su joj ovi bili domai, odkad je morala
ostaviti Bosnu." Nakon toga umre kraljica Katarina dne 25. listo
pada 1478., te bude pokopana u franjevakoj araelskoj crkvi,
gdje joj se i danas nalazi grob,slika na basrelijefu i
vlas
titom joj rukom stavljeni natpis.3)
Poslije smrti kraljice Katarine Franjevci ju, uvaujui nje
zine krjeposti, uvrste u red blaenih svoga reda, a rimski Pape
na temelju njezine oporuke jo upornije stanu snovati, kako bi
se Bosna liila novih i nepravednih gospodara, ali badava.
Ugarska, koja je kroz stoljea bila izvriteljica planova sv. Sto
lice u Bosni, brzo je iza smrti Matije Korvina pala u takovu
slabost, da ju je sv. Stolica osobito za Klementa VII. morala
i novcem i vojnitvom da potpomae i brani. To su dobro
uvidjeli Osmanlije, pa su poeli jo ivlje juriati ko li na Dal
maciju, to li na Ugarsku. Ve 1519. rue srebreniku banovinu;
1521. zauzimlju Beograd na Dunavu; a 1524. opsjedaju Jajce i
Klis. U ovim zdvojnim okolnostima Papa nije ni mogao na ino,
do praviti planove, kako bi se barem ono sauvalo, to je ve
bilo u kranskim rukama. Zato, dok hrvatski junaci: Krsto
Frankopan, Ivan Zrinjski, Ivan Karlovi, Juraj Blagajski, Grgur
Orlovi i Petar Krui oslobagjaju sa svojih 16.000 momaka
Jajce, dotle Papine ete razgone Osmanlije ispod tvrdoga Klisa.
Dok uz polovicu ugarske posade polovica Papine brani Petrovaradin, dotle Papin poslanik s jedne strane uzajimlje 300.000
dukata i alje ugarsko-hrvatskoj posadi za uzdravanje,4) a s druge
sklapa ugovor s Franjevcima, da sami za 100 Papinih forinti
kupe za posade ivea i posadi po malo rasprodaju, a kada sve
rasprodaju, da za isti novac to isto i opet ine.5)'Uz toliku slabost Ugarske i Hrvatske, uz preveliku uda
ljenost rimskih Papa, uz vjerske nemire u Nemakoj i uz silni

fanatizam Osmanlija svako je jasno mogao uvidjeti, da se ne

samo Bosna nee brzo osloboditi, nego da nee dugo duljiti
niti ugarskoga kraljevstva niti jajake banovine samostalnost. Pa
uistinu tako i bude. Godine 1526., kada je Ferdinand, kako veli
Papin poslanik Antun Burgio, oekivao n e b i l i se mogao
p r o g l a s i t i k r a l j e m B o s n e , j e r B os na pr ipa da H r va t
sko jM,)> navali Sulejman Veliki sa silnom vojskom na Ugarsku,
srazi se na mohakom polju s ugarskom vojskom, te ju po
razi. Na mohakome polju glavom plati: ugarski kralj Lju
devit II.; vrhovni ugarski vojskovogja, koloki nadbiskup fra
Pavao Tomori; ostrogonski nadbiskup Ladislav; peuvski biskup
Filip More; bosanski biskup Juraj Palina i tisue drugih,2)
a s njima u grob legne i sloboda Ugarske. Nakon pokopa
ugarske slobode navali 1528. bosanski sandakbeg Usref-beg na
grad Jajce, osvoji ga i uniti jajaku banovinu, koju je ugarskohrvatsko oruje jedino uz pripomo bosanskih Franjevaca osno
valo, uz njihovu pripomo kroz 63 godine uzdravalo i, kao to
sutjeki ljetopis svjedoi, nakon prolivene krvi etvorice bosanskih
Franjevaca, izgubilo. S ponovnim padom Jajca dola je opet sva
Bosna osim bihake Krajine pod osmanlijsku vlast.
Na ruevinama nekadanjega bosanskoga kraljevstva Osman
lije jo u prvome stoljeu svoje vlade u Bosni i Hercegovini
zavedu novo socijalno i politiko uregjenje. itavu Bosnu i
Hercegovinu podijele na 4 sandaka: bosanski, zvorniki, herce
govaki i novopazarski, kojima kanje budu pridodani bihaki
i kliki. Pojedinim su sandacima upravljali sandakbezi, megju
kojima se je jo u poetku bosanski odlikovao kao pm megju
jednakima primus inter pares, dok se 1582. ne proglasi
begom bega beglerbegom ili paom. Uz bosanskoga beglerbega stajalo je vie odlinjaka, koji su beglerbega pomagali oso
bito savjetom i piui mjesto njega t u r s k e i h o r v a t s k e "
knjige.3) Sandaci su se dijelili na nahije, u kojima su u sudbenim
stvarima na elu stajali kadije, u veim mjestima muftije, a u

>) Theiner, Vet. Monumenta Slavorum Merid., 1. str. 509.511.

2) Batini, Djelovanje Franjevaca, I. str. 147.
J) Natpis vidi u Mikloia, Monumenta serbica, str. 519.
4)
Baagi-Redepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercego
vine, str. 26.; Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 18. 19.
*) Theiner, Vet. Monumenta Hungariae, II. str. 741.

) Dr. Srkulj, Izvori za hrvatsku povijest, str. 79.

2) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 26.
3) Kada je Nani, generalni providur Dalmacije i Albanije, uhvatio 2
bosanska uskoka, htjede ih objesiti. Za njih se zauze 29. rujna 1589. au
bosanskoga pae. Uspjeh bude taj, da uskoci mjesto na vjeala, budu osugjeni na galije, a da ta promjena bude sigurnija, napiu se dvije obveze

 190
Sarajevu mulla. Sandakbezi su predvodili vojsku u ratove.
Vojnitvo se je dijelilo na konjanitvo i pjeatvo. Konjanitvo
se je opet porazdijelilo u vitezove, akindije i belije, a pje
atvo u pandure ili azebe, te u janjiare. Vitezove su sainja
vali bosanski bezi, koji su ili poprimiv Muhamedovu vjeru ili
se istakav u ratu, dobili s posjedima takov naslov. Posjedi su
im se zvali timari, ako nijesu iznosili na godinu manje od 3000,
a vie od 19.999 jaspara, a zijameti, ako su iznosili preko 20.000
jaspara, Begovi, iji su posjedi iznosili samo 3000 jaspara, mo
rali su sami ii u rat, a ako su im iznosili vie, to su sa sobom
morali u rat povesti toliko suboraca, koliko su im puta imanja
5000 jaspara bacala preko 3000. Akindije su bili bez posjeda,
te su ivjeli veinom od plake, dok su belije bili plaenici,
koji su veinom stavljani u pogranine gradove. Panduri su iz
poetka samo uvali red u gradovima, te zamjenjivali nae orunike, a istom su se kanje poeli slati i u ratove. Janjiare je
ustar.ovio jo Murat III. (1359. 1389.), te su sve do pod konac
ove epohe bili dika i ponos osmanlijskoga carstva'). Sve su u
osmanlijskoj carevini ko li civilne to li vojnike asti mogli ob
naati jedini muslimani, bili ovi urogjenici ili ne. Mnogi su se i
od bosanskih muslimana i u prvoj i u drugoj asti istakli, jer ih
je bilo dobrih paa, kadija i vojskovogja.
Katolici su i grkoistonjaci naprotiv poslije pada bosan
skoga kraljevstva i usred novoga socijalnoga i politikoga kon
stituiranja naprama srenomu poloaju muslimana postali pravi
heloti raja. Katolike je, kako 1530. Kuripei pie, osmanlijski
car samo zato potedio, te im njihove crkve i sveenike ostavio,
da obragjuju zemlju. Budu su ih muslimani esto progonili, to
su oni svoje kue daleko od puta gradili. Iz poetka su plaali
malen porez, s kue na kuu jednu ugarsku forintu ili 50 jaspara.
Nu kada je, kako Kuripei pie, u osmanlijske- ruke pao vei
dio Ugarske i Jajce, to su im se nametnuli i drugi porezi. Prvi
je od ovih bio hara, to se je s glave na glavu plaao, a iz
nosio je 3040 jaspara. Osim toga plaala se je jo 1530.:
jedna turski, a druga hrvatski. Zato mi, reeni Hodaverdi au, hotismo
uinit viru od toga posla, i dvoje knjige pisati turske i horvatske, rukom
Ali ehaja . . . Starine jugosl. akad.. X., str. 14. 15.
*) Dr. Jeleni, Kulturni pokret bosanskih i hercegovakih Hrvata u
Sarafinskome Perivoju", god. 1909. br. 3, str. 49.50.

191
kuarina, stoarina, vrtlarina, livadarina i t. d. Nu najgore je
katolicima bilo to, da su im svake godine probirali u svakome
mjestu po troje ili etvero djece, te bi ih ili prodavali begovima
ili u Carigrad slali, te ih sunetili i za vojsku odgajali. Oni kao
vojnici u ratove nijesu ili, ali su ili kao sluge i prevozai
prtljage.1) Da je ovo alosno stanje trajalo kroz itavu ovu epohu,
dapae se i pogoravalo, svjedoi nam bosanski biskup fra
Franjo Balievi. I on u svome izvjeu, to ga je 1591. podastro
sv. Stolici u Rimu, nabraja teke namete, koji su koncem XVI.
stoljea trli bosanske katolike, a ti su: tebos", glautrina",
chessim", travarina", giovasia", martuina" i bonach".2)
Tebos" je zapadao svaku katoliku glavu po 5 cekina; glau
trina" po pola dukata; chessim" s muke glave na glavu po
2 cekina; travarina" s glave na glavu po julij giulio od
sve sitne marve. Giovasia" se je plaala za pregledavanje do
bara pokojnih nakon njihove smrti. Martuina" je iznosila 4000
talira, a plaalo ju je polag naela: Gdje je le, tu je ef," ono
mjesto, gdje se je nala ljudska leina, a nije se znalo, ko joj
je uzrok. Martvina" je pripadala kadiji i roditeljima pokojnika.
Bonach" je nastao za biskupa Balievia i to radi ugarskoosnianlijskoga rata, a davao se je u stalnoj mjeri: ita, jema,
zobi, meda, masla, jaradi i novca, koga se je osim svega toga
davalo s glave na glavu po 15, 20 i vie cekina, a da se ne ide
na krane u rat.
U ovim tekim okolnostima Franjevci su bosanskome kato
liku bili jedina utjeha i potpora. Oni su mu trli suze nadom u
bolju budunost; oni su se, prem i sami ee progonjeni, za nj
zauzimali, a Osmanlija ih je, jer ih se je ipak bojao, i uvaivao i
usliavao polag one narodne:
Ej, Turine, za nevolju kume;
A ti Vlae za nevolju brate!"
Ovo se je zauzimanje bosanskih Franjevaca za katoliki
ivalj istaklo i za mnogobrojnih pokusa grkoistonih patrijarha i
vladika, da si bosanske katolike podjarme i svoje im danke
nametnu. Takove su danke grkoistoni patrijarhe i vladike kupili
*) Benedict Curipeschitz, Itinerarium (Insbruck, 1910.), str. 33.-38.
2) Dr. Hodinka. TanuImanyok a Bosnyak-Djakovari piispokseg tortenetebl, str. 112.-113.

 192
od grkoistonoga elementa i izvan Bosne i Hercegovine i u
Bosni i Hercegovini, gdje se je njihov ivalj osobito iza pada
Smedereva i Srbije u toliko uzmnoao, da su oni i svoje bi
skupske stolice prenijeli iz pograninih mjesta Dabra i Stona u
unutarnje bosansko-hercegovake gradove: u Sarajevo i Mostar
i gdje ih ve Kuripei nalazi pod imenom Srba, Cincara, Vlaha
i Martoloza,1) s brojnim crkvama i samostanima. Prvi put 1527.
grkoistoni patrijarha pokua s bosanskim grkoistonim vladi
kama, da podjarmi bosanske i Franjevce i katolike, i da ih
optereti s novim nametima. Da Franjevci sebe i katolike od ove
nesree odvrate, zapute se ovaj put u Carigrad i tu obrazloe,
da su oni druge vjere i drugoga obreda, nego li su grko-istoni
patrijarhe i vladike. Sultan uvai razloge, bosanskih Franjevaca
te izda ferman, koji se i danas uva u fojnikome franjevakome
arhivu-), i kojim se ko li oni to li katolici oslobode od davanja
danaka grkoistonim patrijarhama i vladikama. Ali kao to nijesu
drugi sultanovi fermani bili duge vrijednosti, tako nije ni ovaj.
Grki su patrijarhe do 1683. i drugim prigodama nastojali, a
osobito: 1548., 1555., 1563., 1564., 1566., 1567., 1575., 1577.,
1579., 1583., 1584., 1586., 1588.,3) 1589., 1590., 1594., 1595.,
1599., 1613., 1614., 1618., 1622., 1629.4) 1661., kako Lavanin
biljei, ili 1662., kako fojnika hronika hoe, te 1667. i t. d., da
ko li bosanske Franjevce to li katolike otrgnu od Rima, sebi pod
jarme i svoje im namete nametnu. Nu Franjevci su se i u ovim
zgodama utjecali sultanima i od njih zatitu prosili, a kod kue
su ostale vjernike upuivali, kako e za svoju vjeru i slobodu
i skrajnih se sredstava latiti. Da su Franjevci i kasnije kod sul
tana uspijevali, to nam dokazuju mnogobrojni fermani, koji se
uvaju u Kr. Sutjesci, Fojnici i Kreevu; a kako se je narod
9 Item wir haben in beriirten khiinigreich VVossen. dreyerley nation
und glaubens volkher gefunden. Die ersten sein die alten AVossner; die
sein des Romischen Christichen glaubens. . . Die anderen sein Surffen, die
nenen sie Wallachen und wir nennens Zisttzn oder Marthalosen. Die khamen von dem ort Smedravo und Khriechisch VVeissenburg und haben
Sanndt Pauls glauben. Die drit nation sein die rechten Turggen . . . Benedict Curipeschitz, Itinerarium, str. 34.-35.
J) Fojniki arhiv, svezak I.
9 Budu se u ovome fermanu zabranjuje od fratara i katolikih kua
iskati po 2 jaspre, to iz njega odatle saznajemo, koliko je taj namet iznosio,
9 Fojniki arhiv, svezak I. II,

193
barem 1C61. ponio, to nam najbolje harakterie slijedea pjesma,
koja je pisana samostanskom bosanicom, a mi ju iz Lavanitiova ljetopisa u latinici publiciramo. Pjesma glasi:
Na iljadu,1) i est stotin,
esdeset i jedan vie,
Na trinaiest juna bie,
od kad se ova sva zgodie.
Bie Vlainja jedna lipa,
jednim okom malo slipa.
Arnautka po plemenu,
tko je naie blago njemu.
Rodi sina Stanislava,
ter prosei odhraniga.
Triiest godin kad mu bie,
a sedam jo odvie.
Uinise vlaki svetac,
tomu niie bio otac.
Paara se on uini,
a protiva naoi viri.
Iz Carigrada se on podie,
s opravam to ve moe.
Sobom drube on povede,
ier emu vee bit pogarde.
Vodi Vlaha ekretara,
kako u iarca bie brada.
Kad doidoe oni u Livno,
aljim ne bi onde mirno.
Onde napri on spomenu,
ali malo nepoginu.
Navalie Harvaani,2) i njihove mlade ene,
s palicama, i s kamenjem.
Svi iedino vapijahu
nuto krinka govorahu.
Nuto bratio iedne svinje,
da on nas uvir urine.
9 ,,Lj" su Bosanci pisali s ,,l , a n j" s ,,n . Mi smo uzeli u ovoj
pjesmi dananji i ,,lj" i ,,nj .
9 Vidi se, da ljetopisac katolike u Bosni izjednauje s Hrvatima.

 194

195

To gledat nemogoe,
neg jedino navalie.
Svu Meenu razorie,
i kadiji tisno bie.
lo karstiani vapiahu,
svi ovako govorahu:
A Ivane arambaa,
nee zato nita paa.
iva daga nepustimo,
daga ovdje umorimo.
U Livnu on spomenu,
malo nebi teko njemu.
K Banjoi luci pak on poide,
i druinu svu povede.
Ter druinu razgovara,
i u arcu mre od straha.
Promiljaju parve zgode,
koii bie u Poigi.
Jomu okci iednog ubili,
na njemu svinjac nainili.
Paara im govorae; a na arcu iad imae.
Hai druino, i iunaci,
da idemo k Banjoj luci.
Ako onde opravismo,
vas vilaet podloismo.
Kad doidoe Banjoj luci,
u tolikoj tekoj buci.
Nitko iza nesmiae; kolik svinja tafrae,
Na meenu izidoe, fermane prigledae.
Alse malo poinogoe Latini pridobie.
Bi kadii dosta iaspri, a paari carni laj.
S meemera izagnae

Toli opako opsovae."

Da su ove borbe proti grkoistonim vladikama katolike
uope, a Franjevce napose vazda dosti iaspri" stajale, o tome
nema dvojbe to nam donekle i izvan ove pjesme domai
ljetopisi potvrgjuju.
Megjutim im su bili nesnoljiviji i nepravedniji politiki i
socijalni odnoaji i im su grkoistoni patrijarhe i vladike vie

uznemirivali bosanske Franjevce i bosanske katolike, tim su bo

sanski Franjevci upornije eznuli i radili, da se ne samo Bosna
i Hercegovina, nego svi krajevi njihove prostrane redodrave
oslobode od osmanlijskoga iga i pridrue zemljama katolike
hapsburke kue, koju su i ostali Hrvati poslije mohake bitke
na saboru u Cetini 1527. priznali za zakonitu vladarsku kuu.1)
Ove su svoje enje i nastojanja bosanski Franjevci pokazivali
svakom prigodom, a da su to skupo plaali, jasno nam svjedoi
i smrt fra Petra Soljaka, koga Osmanlije iza osvojenja Velike i
Moslavine, te upale azme, 1548. na noeve raznesu.2) Nu sva
djelovanja da bosanska redodrava dogje pod kormilo hapsburkoga doma tamo od drugoga pada Jajca od 1528., pa sve
do pada i samoga Bihaa 1592., bila su samo predigra one
akcije, koju su oni iza pada Bihaa bili zasnovali i poduzeli, da
se kranski narod u njihovoj redodravi oslobodi svoga nesnos
noga stanja.
Ova se je akcija sastojala u dizanju naroda na ustanak
protiv Osmanlija i u diplomatikim pregovorima s Rimom i
s hapsburkom kuom o oslobogjenju itave Bosne, Hercegovine
i Slavonije, te osmanlijske Dalmacije. Do 1596. narod je u bo
sanskoj redodravi bio ve pripravan na ustanak protiv Osmanlija,
te ga iste godine i otpoeo. Blinji poetak ovoga ustanka bijae
pohod, to ga je bosanski redodravnik fra Grgo Masnovi,
rodom iz Fojnice uinio kod vrhovakoga age Smajila. U vjerskoj
raspravi razjaren Smajil, potegne sablju, da Masnovia posjee.
Masnoviu u pomo priteku ne samo njegov pratioc Vid Kovaevi, nego i vrhovaki gragjani. Ovi pogube ne samo Smajila,
nego sve u Vrhovcu se nalazee Osmanlije; a tada se zatvore
u tvrgju, da se od ostalih Osmanlija brane. U njihov se primjer
ugledaju Franjo Ilini i neki Grdan. Ovaj digne ustanak u Her
cegovini, a onaj, poto su mu muslimani oteli enu, skupi 109
momaka i stane po Slavoniji paliti i muslimane progoniti. Budu
da ustae nijesu ovaj put dobili ni odakle pomoi, to se nije
moglo ino ni oekivati, do poraz na svim linijama. Dvije godine
*) Dne 3. sijenja 1527. beki prepot Pavao Oberstein, vitez Nikola
Jurii, Ivan Katzianer i Ivan Piichler izvjeuju iz Cetine u Hrvatskoj, kako
je Ferdinand I. izabran za hrvatskoga kralja. S njemakoga prevedeno
izvjee vidi u dra. S. Srkulja, Izvori za hrvatsku povijest, str. 85.90.
5) Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 42,

 196
iza ovoga ustanka hapsburka vojska pod vodstvom bana Ivana
Drakovia, Ivana Ratkaja i generala Herbersteina opsjedne
Viroviticu u Slavoniji, a malo kanje druga pod vodstvom Petra
Bakaa krene prema Poezi. Hapsburgovcima u pomo pritee
Luka Senevi, koji tom zgodom pogubi mnogo Osmanlija i
popali Poegu i Osijek. Mnogo zamaniji ustanak proti Osmanlijama pokrene 1600. Mato Lapsanovi. On s 1000 svojih dru
gova popali i pogubi mnoge muslimane, nu na koncu konca
bude i on prisiljen na uzmak. T a j n i a p t a o c i o v i m us
t anc i ma veli profesor Smiiklas1) b i l i su fratri, a
k r v a v i i z v o d i t e l j i k r a n s k i h a j d u c i . " S toga poeki
paa i pobaca 1600. poeke Franjevce u tamnicu, a gvardijana
im na kolac nabi.2) Ovaj in, kao i osmanlijsko proganjanje i
mrcvarenje katolika po Slavoniji brzo opet podigne katolitvo na
novi ustanak, kome su vogje bili: Lapanovi, Ilini, Mato Delimani, te Toma Mihaljevi, a pomagai: Nikola ubi i general
Trautmansdorf.3) I tako je 1603. i 1604. u Slavoniji sve gorjelo
od ustaa. Tamnice su otvarene i uznici na slobodu puani,
muslimani ubijani, kue im i gradovi paljeni i t. d.
Dok su se u Slavoniji krvave igre odigravale, i u Bosni 1604.
bukne ustanak i to pod vodstvom samoga namjesnika bosanskoga
pae Skrivana. Skrivanu u ustanku stvar iz poetka tako sretno
pogje za rukom, da je Osmanlije na razne naine mrcvario, a pau u
bijeg u umu natjerao, te poeo snovati, kako bi se od Carigrada
neovisnim proglasio.4) Da je tajni duh i ovoga ustanka bio bosanski
Franjevac, vidi se i odatle, to su car Ferdinand i gradaki Papin
nuncij Jeronim Porzia bili tono izvjeivani o ustanku, te to se
je i sam Skrivan htio ak i pokrstiti.5) Megjutim Skrivan bude
poraen i u bijeg prema Beogradu nagnan, a bosanski Franjevci
ne smetnu s uma oslobogjenja Bosne, nego u tu svrhu stanu jo
ivlje obijati beki dvor, dvor gradakoga* nuncija; hrvatskoga
bana i rimskih Papa. Za ovih obijanja izdade hrvatski ban
Toma Erdedi vrlo krasnu svjedodbu o radu bosanskih Franje
9 Prof. Smiiklas, Povjest Hrvatske, II. str. 249.
9 Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 68.72.
9 Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 72.-73.
9 Glasnik zemaljskoga muzeja u Sarajevu, god. 1909. sv. III. str.
317.-318.
9 Glasnik zemaljskoga muzeja u Sarajevu, god. 1909 sv. III. str. 319.

197
vaca za oslobogjenje Bosne i Hercegovine, te za aneksiju ovih
zemljama hapsbuiske kue. ujmo samo to pie 26. listopada
1609. Papi Pavlu V.: K o l i k o ima tomu godina, da se
tr ude b r a a F r a n j e v c i r e d o v n i k o g a o psluenja i drugi
muevi za kr anstvo vrlo oduevl jeni , da se osl obode
krani, koji trpe pod tekim turskim g o sp o d s t v o m , ne
dvojim, da je V a oj S v e t o s t i ve poznato; o kojoj stvari,
premda se je na neko vrijeme radi tekih okolnosti zautjelo,
sada se opet po Bojem nadaknuu, ko l i r e v n o u r e e n e
b r a e , to li nastojanjem i trudom nosioca ovoga lista plemia
Nikole Drakovia, ivo radi."1) Nu kao pregjanji tako se i ovi
pokusi bosanskih Franjevaca sasvim izjalove. I hapsburki dom
i Vatikan do 1618. smetale su u ratu na Osmanlije vjerske raz
mirice, a svaku i pomisao na kakov ofenzivni rat proti Osmanliji unitio je 1618. poeti njemaki tridesetgodinji rat, koji je
itavu Njemaku opustoio i u crno zavio, a bosanske Franjevce
prisilio, da s oslobogjenjem Bosne, Hercegovine, Dalmacije i
Slavonije priekaju.
Ali dok je po Njemakoj u najviim strastima s promjen
ljivom sreom plamtio estoki vjerski rat; dok su Franjevci
bosanske redodrave i njima u duhovnoj pastvi podloni narod
u Bosni, Hercegovini i Slavoniji, ekajui srenija vremena za
ustanak, trpjeli sto nepravda i globa, Dalmacija se, koja je do
sada bila ista od ustanaka, digne na oruje za krst asni i
slobodu zlatnu. Povod je ustanku dao kretski rat, to je 1645.
megju Mletakom i Turskom buknuo. Rat se ovaj s Krete razgrani po svim gotovo pokrajinama nezadovoljne osmanlijske
drave, pa i po Dalmaciji, gdje jo u poetku rata visovaki
Franjevci sklope s mletakim providurom Leonardoin Fosculoin
savez, da se Dalmacija oslobodi tekoga osmanlijskoga samosilja. Poslije ovoga ugovora pomu se po cijeloj Dalmaciji
organizirati ustanci. Megjutim neki grkoistonjak oda Osmanlijama franjevake akcije, radi ega Osmanlije upnika u Buko
vici, te fra Petra Bukovca u Cetini pogube, a fra Mije Perkovia odsjeenu glavu izloe na bedeme, da bude strah i trepet
drugim ko li Franjevcima to li ostalim katolicima. S ovim nedje
lima Osmanlije ne postignu cilja; jerbo im je Foscul prema
9 Theiner, Vet. Monumenta Slav. Merid., II. str. 106.

 198

199

ugovoru prodro u Kotare, Franjevci: Ivanevi i Rui, dignuv

narod na noge, pridrue mu se i ujedinjenim silama protjeraju
Osmanlije iz Kotara.1) Sudjelovanje je bosanskih Franjevaca u

to se to moe vidjeti na priloenome faksimilu.1) Osokoljeni

ovim uspjesima i Mleani i bosanski Franjevci pogju dalje. Go
dine 1648. ujedinjenim silama navale na Klis, te ga osvoje. Po
slije svrenoga rata Foscul, te vojskovogje Zorzi-Scotti i Posedarac izdaju svjedoanstva, kojim obaspu bosanske Franjevce
pohvalama radi njihove heroinosti u ratu za Boga, dom i narod.2)
Iste se godine, kada je povraen Klis s okolicom u katolike
ruke, svri u Njemakoj tridesetgodinji rat. Ako i jest ovim ratom
hapsburka kua bila istroena, bosanski su se Franjevci ipak
nadali, da e ona iza vvestfalskoga mira do skora svoje oruje
posvetiti oslobogjenju Bosne, Hercegovine i Slavonije, te onoga
dijela Dalmacije, to je jo bio pod osmanlijskom vlau. Ovu
im megjutim nadu odue sam Ferdinand III. On bo sit ratovanja
sklopi 1649. sa sultanom mir na 20 godina.3) Radi toga bosanski
Franjevci, ostavljeni sa svojim narodom samim sebi, pomu po
novno upirati oi u mletakoga lava.
I uistinu 1652. Foscula nalazimo i opet u Dalmaciji, gdje
opsjeda Zadvarje. Njemu u pomo priteku fra Grgo Liovi i fra
Stjepan Loveta. Loveta s ustaama doeka Osmanlije, koji su iz
Imotskoga hrlili Zadvarjanima u pomo, srazi se s njima i prisili
ih na uzmak, Liovi megjutim prodre u grad i osvoji ga.4)
Uspjesi, to ih je do sada s bosanskim Franjevcima u
Dalmaciji postigao mletaki lav, bili su i po priznanju same
mletake vlade sjajni. Njima su se veselila i braa s ove strane
Dinarskih Alpa. Megjutim brai s ove strane Dinarskih Alpa
zasja nova nada slobode i to od dinastije, koju su oni tamo jo
od 1527. zakonitom batinicom Bosne smatrali od hapsbur-

ovome ratu uvaila i mletaka republika, te ih je poela obda

ri vati raznim povlasticama, osobito 1646. i 1661. slobodom od
uvozarine i izvozarine ohe, knjiga i drugih svetih stvari, kao
9 Schematismus Provinciae ss. Redemptoris (Spalati, 1909.), str. 9.

9 Izvornik se ovoga faksimila nalazi u franjev. samostanu u Kr. Su

tjesci. Pisan je na debeloj pergameni. S dolnje je strane neto oteen,
radi ega mu i peat fali. Peat e mu po svoj prilici biti ona olovna me
dalja, to se je nala u Kr. Sutjesci. Kroz nju je provuena prosta kanafa.
Na prvoj strani sv. Marko okrenuo se je dudu, povi ije se glave u
naokolo medalje ita ,,D 0 , a ispred oiju ozgor dolje: ,,D V X . Izmegju
njih je palica, koju sv. Marko dri desnom, a dud lijevom rukom. Na dru
goj strani ispod dvijuh zvijezda, ita se: DOM1N1CVS CONTARENO (D)EI Gra. Dvx (V )E N E T IA R ." Dalje se prije zvijezde raspoznaju samo dva
znaka, koja slie slovima ,,T i ,,C .
9 Schematismus Provinciae ss. Redemptoris (Spalati, 1909.), str. 9.
9 Batini, Djelovanje Bosanskih Franjevaca, II. str. 122.
9 Schematismus Provinciae ss. Redemptoris (Spalati, 1909.), str. 10.

200

koga doma. Poslije raznih manjih arkanja suprot 1649. ugo

vorenoga dvadesetgodinjega primirja, srazi se 1663. svjetlo
oruje dvoglavoga hapsburkoga orla s orujem Sljedbenika
medinskoga proroka i ubere kod sv. Gotharda 1664. najljepe
lovore pobjede. Nu kao dosadanje tako se i ova nada brzo utrnu.
lste bo godine, koje se je hapsburko oruje zakitilo lovorima
pobjede, sklopi Leopold I. s Osmanlijama novo primirje na novih
20 godina. Isto 1669. uini i Mletaka. Oba su primirja i previe
skarila Franjevce bosanske redodrave, nu opet poljednje mnogo
vie od prvoga, jer su se u ovome Osmanlijama povratili i oni
krajevi, to su ih bosanski Franjevci malo prije skupa s Mle
takom svojom krvlju i s krvlju svoga naroda oslobodili.
Na svu sreu po hapsburku kuu ni ovo primirje Osman
lije ne opslue, dapae Osmanlije pod vodstvom Kara-Mustafe1)
sa silnom vojskom panu 1683. pod bedeme grada Bea i stanu
ga 14. srpnja opsijedati. Odvaili ga Guido Staremberg puna go
tovo dva mjeseca brani, dok je iz njega nekako uprav na 7 dana
prije opsade pobjegao Leopold I. u Linc. Tek na 8 . rujna stigne
Beu u pomo Ivan Sobjeski s 90.000 to Poljaka, to Nijemaca.
Na 12. rujna otvori se estoko kreevo megju ljedbenicima
Isusa Hrista, u jednoj osobi i Boga i ovjeka i ljedbenicima
medinskoga proroka, a do mala zasja se kri nad potamnjelim
polumjesecom. Pobijegjeni su Osmanlije ispod Bea bjeali, te
su i po samoj Ugarskoj predavali grad za gradom ujedinjenome
kranstvu.
Dok je dvoglavi hapsburki orao brao po Ugarskoj lovor
za lovorom po bojnim poljanama, dotle su bosanski Franjevci
organizovavali katoliki ivalj u Bosni i Hercegovini na ustanak
za vjeru i dom. Pa kada su s organizacijom bili prilino gotovi,
zaputi se bosanski biskup fra Nikola Ogrami u prosjakome
odijelu, s malo kruha u depu, pjeice preko Petrinje u Hrvatsku,
a odatle u LinC, gdje zamoli Leopolda I., da i Bosnu oslobodi
od teka zuluma, obeajui mu lijepu pomo 30.000 gotovih
ustaa, koje je s dva Franjevca digao-). Car Leopold uslii biskupa
>) Do Beograda je osmanlijsku vojsku predvodio sultan Mehmed IV.,
a odatle, iza povratka Mehmeda IV. u Jedrene, Kara-Mustafa.
*) Biskup je Ogrami dotle bio zagrijan, da je 17. veljae 1686. molio
Vjeroplodnicu, da mu dopusti i oruje rabiti. Batini, Djelovanje Franje
vaca, II. str. 160.

201

Ogramia, ali poto ipak nije htio u Bosnu do preko Slavonije,

poalje ga s generalom Lesel-om u Slavoniju. U Slavoniji je
Ogrami esto poput vojnika pred tvrgjavama straio, krane
na ustanak dizao, u logorima kod vojnitva sveeniku dunost
vrio, a po vodievskome upniku fra Andriji Vojnoviu po Bosni
svaki pokret pratio. Uz biskupa Ogramia u Slavoniji se jo
istakoe: fra Marijan Turzo, fra Ivan Pinoti i fra Filip Drljoki,
a najvie fra Luka Ibriimovi i fra Augustin Jari. Fra Luka
Ibriimovi, prozvan od naroda Sokol", u dogovoru s poekim
katolicima pone snovati o narodnome ustanku. Da ovaj to
bolje uspije, iskao je savjet od hrvatskoga bana i cara Leopolda.
Pri dogovoru sluio se je s nekim Reljom kao potarom, koji
mu je pisma uklopljena u tap raznosio. Megjutim to Osmanlije
spaze, s toga Relju nabiju na kolac, a Ibriimovia drahu punih
7 dana svezana za kolac, te ga istom onda pustie, kada ga
braa ogromnom svotom novca otkupie. Izbjegav Ibriimovi
smrti, pobjegne u Be, gdje mu car Leopold 1. dodijeli etu
vojnika. S ovom se etom on vrati u Slavoniju, te ju s ustaama
povea i s Osmanlijama zametne boj, to ga je 7 godina vodio.
Ibriimovia je a l t e r eg o bio Jari, koji je bio vojniki
komandant. Ovaj je i druge asnike u vojsci imenovavao, koje je
kanje i sam princip Eugenij Savojski odobrio i potvrdio.1)

) P. Lucas Ibrissimovich, alias Sokol appellatus, inito cum majoribus, tam Poseganis quam Patriae Incolis consilio, Augustissimum Imperatorem gloriosissimae memoriae Leopoldum I. persaepe secretis baccello
inclusis, et per quemdam Christianum Relja dictum expeditis, informavit
litteris, de modo aggrediendi propellendique Turcas. Re postea a Turcis
deprehensa, dictus Relja impalatus, Pater vero praefatus septem diebu
continuis palum gestare coactus erat, donec litro Christianorum fuisset
demptus. Arrepta postea fuga antedictus P. Lucas Viennam petiit; hine,
tentis ab Augustissimo Imperatore copiis, robustiores iisdem adiunxitJ
triae filios, armaque in Turcam unitum versa sunt. . . Porro in sept
pugna ducatum contra Turcas cum quodam militari commendante te
praedictus P. Lucas; hunc sequebantur PP. Marianus Turzo, Joanne
notich, Philippus Derglokich, et Augustinus Jarich. Hic autem ultimu:
praeclare gesta Commendans expost factus, nonullos Centuriones crea'
qui a Serenissimo Principe Eugenio approbati fuerunt. . . Svjedoanstv
Josafata VVolfganga L. B. de Creiz, to ga je dao 2. kolovoza 1708. Nalazi
se u: Csevapovich, Syroptico-Meinorialis catalogus, str. 247.-249.

13

202

Napokon usred dugoga i intenzivnoga vojevanja i carske

vojske i bosanskih Franjevaca') hapsburkome oruju uspije da
Osmanlije protjera iz itave Ugarske i Slavonije, te da jo 1688.
Ljudevit Badenski prodre i u Bosnu, te opsjedne Bos. Gradiku,
Bos. Kostajnicu i Bos. Brod i da u Bos. Brodu stavi most na
Savi za prelaz u Bosnu. Pa ako ne prije, a ono se je za sigurno
sada austrijskome oruju pridruilo ono 30.000 ustaa, to ih je
bosanski biskup fra Nikola Ogrami s dva Franjevca organizovao
i 1684. caru Leopoldu I. obeao; jer ba ovoj godini pristaju
najvie oni kieni, ali ne pretjerani retci prof. Smiiklasa, u kojim
veli, da se je tada sav na narod od Crne gore, pa do Dunava
raspalio" i osjetio iza vjekova prvi put", da mu pucaju sto
ljetne verige sa tijela". Usporedo s hapsburkim orujem napre
dovali su u Dalmaciji tamo od 1684. i Mleani. Pa poto su i
sami bili krani, te prema sklopljenome ugovoru s Hapsburgom
djelovali, to nije ni njima manjkalo pomoi ni od bosanskih
Franjevaca u Dalmaciji, Hercegovini i zapadnoj Bosni, ni od
naroda tih krajeva.
Megjutim poeo je ratni polet i u Mleana i u Hapsburgovaca jenjavati. Uzroci su bili razni, a ponajglavniji ovi: Mle
ani su se zadovoljili s Dalmacijom i sa osiguranjem dosadanjih
posjeda. Hapsburku monarhiju donekle u ratu protiv Osmanlija
smete Francuska, koja 1688. zapodjene s Nijemcima rat radi
Falake; a donekle i nezadovoljstvo Hrvata, to se osvojene
hrvatske zemlje ne pripojie Hrvatskoj.2) I tako su svi daljnji
pokusi, pa i proglas Leopolda L, kojim 1690. pozivlje sve narode:
Albanije, Srbije, Mizije, Bugarske, Silistrije, Macedonije, Rae, da
se dignu za svoju domovinu i za svoj spas, ostanu bez uspjeha.
9 Bosanski se ljetopisci: Lavanin i Beni u svojim ljetopisima po
tanje bave opisima ovih vojna, osobito Beni, koji u svome Protocollum
Conventus Sutiscaeu megju inim o zauzeu Osijeka pie: Osiek grad
Turczi ostavishe i n a s h i g a H r v a t i u z e s h e .
!) Hrvatski sabor nakon svih uzaludnih pokusa, da se osvojene
hrvatske zemlje pripoje opet Hrvatskoj, stvara 1695. slijedei zakljuak:
M i smo s naim vlastitim orujem ove krajeve opet predobili, mi smo ih
uuvali, naa vojska izvela je veinu onoga naroda iz Bosne pod kransku
vlast, mi smo onaj narod i kruhom prehranili, da opet u Tursku ne pri
bjegne. Ove su zemlje od uvijek spadale . . . pod kraljevstvo nae". Phi
ladelphus Philalethes, Politika bosanskih i hercegovakih Franjevaca, str.
45.-46.

203

S toga ponu i Hapsburgovci i Mleani snovati samo o tome,

kako e osvojene krajeve i od Osmanlija oiene im bolje
napuiti. Da to postignu, odlue Bosnu i Hercegovinu, iz kojih
su se i onako za vrijeme rata silni katolici iselili, obzirom na
katoliki elemenat sasvim raseliti. Jo 1687., ili kako na La
vanin hoe 1689.1) zaleti se iz Dalmacije serdar Stojan Jankovi
ak do Rame, te sa sobom povede s 36 ramskih Franjevaca
vie obitelji. Ovaj se je broj sa slijedeim zalijeanjem i iselji
vanjem u Dalmaciji na toliko uzmnoao, da su mogli bosanski
Franjevci 1706. mletakome dudu pisati, da su mu u razna
vremena do 5000 porodica u zemlju doveli.2) Jo se je vie iz
Bosne narod selio u Slavoniju. Ve 1886. svjedoe vrhovni sla
vonski kapetan Ivan Sekula i vojvoda Ivan Omerbai, da su
iz Bosne u Slavoniju izveli i to: fra A n d r i j a D u b o a k iz
D u b o c a 2.700, fra M i j o V e l i a n i n iz V e l i k e 2.300,
fra Iv o S e o n i a n i n iz M a j e v c a 1.500, fra I l i j a D u b o
ak, fra J o z o Ra nan i n i fra i m o M o d r i a n i n 6.500,
fra J u r o Z g o a n i n iz S e o a n i c a i Z a b l a a 4.500, a
f r a J u r o T u r b i iz K o z m a d a n j a 5.300 ka t o l i ki li du a.
Ovo je svjedoanstvo i fra Nikola Ogrami bosanski biskup
22. sijenja 1700. potvrdio,3) a fra Andrija iprai ili Duboak
1696. pie u Rim, da se je s Franjevcima preko 100.000 kato
lika iz Bosne iselilo i nastanilo u Slavoniji.4) Pa budu su
iseljenici raznosili glasove, da bi se jo na tisue katolikoga
naroda iz Bosne iselilo u Slavoniju, da snuje pad Osmanlija,
to princip Eugenij Savojski, nakon sretne pobjede kod Zente,
prigje 1697. Savu i pukarajui krene dolinom Bosne do Sarajeva.1)
Doavi u Sarajevo, upali ga sa etiri strane, a tada s Franjev
cima i sa silnim narodom krene iz Bosne u hapsburke zemlje,
kojim nastani opustoenu Slavoniju i Ugarsku.

) Lavaninov ljetopis u Lijcvnu.

9 Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 165.- 166.
9 Svjedoanstvo i potvrda u: Csevapovich, Synoptico-Memorialis
catalogus, 264.-265.
9 Batini Djelovanje Franjevaca, II. str. 176.
9 Da su se Franjevci i ovom prigodom za svoj narod i sjaj hapsburkoga oruja istakli, svjedoi 15. rujna 1708. brodski komandant Ernest Herbestein. Vidi svjedoanstvo u: Philadelphus Jelene, Jura specialia quoad
beneficia parochialia Provinciae Bosnensium, str. 50.

204

Dvije godine iza prolaza principa Eugenija Bosnom sklope

Hapsburgovci i Mleani s jedne strane, a Osmanlije s druge u
Karlovcu mir, polag koga Slavonija i Ugarska zapade hapsburki
dom, Dalmacija Mleane, a Bosna i Hercegovina ostanu i dalje
pod osmanlijskim igom. Koliina katolitva iza karlovakoga mira
iza 1(599. ostane na najniemu broju. Njemu je Franjevac i
dalje ostao sve i sva, samo to se je bio i ovih broj u Bosni i
Hercegovini vrlo smanjio jo 1692. spao na cigloga 31 Franjevca,
od kojih je opet bilo 5 lajka.1) Njihovo je stanje bilo vrlo a
losno, mnogo alosnije, nego li prije 1683. Svaki su dan nosili
u ustima smrt, svaki as oekivali, kada e ih pozvati na vjeala, a
na ustanke vie kroz cijeli daljnji dio ove epohe nijesu ni mislili.
Na opustjela mjesta iza iseljenja katolika, u koliko ova ne zaposjedoe iz Slavonije, Ugarske i Dalmacije prognani muslimani,
ponu naseljivati grkoistonjaci iz Srbije, Rumunjske, Bugarske,
Macedonije i Crne Gore, koji se do polovice XVIII. stoljea u
toliko uzmnoe, da ih je ve tada, kako Latri Farllati-ja iz
vjeuje, bivalo dvaput koliko katolika i da su katolitvu postali
puno pogibeljniji od istih muslimana.2)
Ova se pogibelj za i iza bekoga rata pojavi ponovno u
religioznome i socijalnome fenomenu u nastojanju grkoistonih
patrijarha i vladika, da bosanske katolike i bosanske Franjevce
prevedu na shizmu, te skue pod svoju vlast i pod svoje danjke.
Ve 1692. nalazimo u tome poslu ipekoga patrijarha u Bosni.
Franjevci, ako ih je ovih godina i bilo u Bosni i Hercegovini
vrlo malo, opru se patrijarhi, a on se praznih aka povrati u Ipek.
Megjutim koncem iste godine ponovno se vrati u Bosnu i poe
jo upornije ko li od Franjevaca, to li od katolika iskati danjke.
Franjevcima ni ovaj put ne preostane drugo, do da se opet za
pute u Carigrad, te potrae nove fermane, koji e ih od bezo
braznih grkoistonih napadaja tititi. Franjevcima >ovaj put u
pomo priteku Filip Brnjakovi, ija je obitelj zbog zasluga za
katoliku vjeru od hapsburke vlade i barunstvo dobila, te Du) Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 172.
2) Plerumque cahtolici promiscue domos
habentcum
Turcis et schismaticis Graeci ritus, et quidem hos infestiores hostes toleramus, quam
Turcas ipsos. Nunquam enim nobis non insidiantur, quo nos suae jurisdictioni subjiciant, sunt autein in hac patria numero et opibus majores
catholicis duplo." Farllati IIIyrici sacri tom. IV., str. 87.

205

brovani: Franjo Ricciardi i Ivan Benigni. Ricciardi i Benigni

oriu sv. Stolici pogibelj, u kojoj se tada nalaahu bosanski i
Franjevci i katolici, a ova preko francuskoga poslanika stvar u
toliko unaprijedi, da su joj franjevaki poslanici 2 6 . svibnjal693.
iz Jedrene mogli javiti, da su pomou francuskoga poslanika u
Carigradu dobili ne samo fermane proti Grcima, nego i oprost
od uvozarine, te dozvolu za popravak jedne stare crkve.1) Pa
kao da sve to nije nita prudilo, 1697. ipeki patrijarha i opet
dolazi u Bosnu i poima, kao to Margiti u svome ljetopisu
biljei, ponovno stare pokuse. Megjutim ovaj put bosanskim Fra
njevcima nije bilo nude ii u Carigrad, jer je tada nad bosan
skim paalukom vladao pravedni i odvani Mehmed-paa. On
bo, prouiv u Sarajevu i franjevake i patrijarke fermane, pro
glasi, da su Franjevci i katolici druge vjere, te da se fermani
ipekoga patrijarhe na njih nipoto ne odnose. S toga i pjeva
domai Ijetopisac:
Bre u zdraviu Mehmed-pae,
Kriva suda ne bijae."2)
Od presude Mehmed-pae, pa sve do 1760. Franjevci su i kato
lici u Bosni i Hercegovini bili mirni barem od veih bezobraz
nih napadaja grkoistonih patrijarha i vladika, te su se vie nego
li igda posveivali duhovnome i socijalnome unapregjenju kato
likoga elementa. Megjutim ovaj mir 1760. i opet pomuti ipeki
patrijarha s jo eim nasrtajem na bosanske Franjevce i kato
like. Franjevci se i opet zauzmu za svoj red i za katoliku Crkvu.
Savremeni pisac fra Bonaventura Beni, koji je u ovoj borbi bio
i sam zastupnik bosanskih Franjevaca i katolika, potanko opisuje
ovu borbu.*) Pa poto ovaj opis puno rasvjetljuje onodobne soci
jalne i politike prilike, to ga ovdje u neto kraemu izvatku i
prenosimo: Ipeki patrijarha i kosovski metropolita, koji je skoro
veli Beni, postao sarajevski vladika, dogju oko polovice svibnja
s velikom pompom u pratnji grkoistonjaka i janjiara, koji su
mu za strau dani, u Sarajevo, gdje su ostali do poetka kolo
voza. Dok je tu boravio, ulo se je od sarajevskoga paroha i
*) Batini, Djelovanje Franjevaca, II. str. 172. 173.
2) Vidi itavu parnicu potanko opjevanu u Lavaninovu ljetopisu u
Lijevnu, gdje se pripovijeda, kako su i isti idovi i muslimani pravednim
katolicima simpatizirali.
8) Beni, Protocollum Conventus Sutiscae.
_>

 206

207

katolika, kako se je patrijarha s metropolitom potajno grkoistonjacima hvalio: M i imamo pri ruci n aj novi ju di plomu
v l a daj uega sultana, u kojoj nam se obilno dopua,
da ove okce ili mrcojede mr ci nj ake1) s njihovim
biskupom i samostanima podj armi mo naemu grkome
obredu; dapae i stalnu taksu novaca od pojedinoga
godimice za nau potporu ieino; kue emo nji hove
posl ije polag sila pojedinih kao i samostane po naoj
volji p ro c ije n iti".2) Ovo to su patrijarha i metropolita tajno
govorili, poslije se je brzo propovijedalo javno po cijeloj Bosni.
Grkoistonjaci su katolike ismijehavali, javno im govorei:
Vi dj et ete vi okci, iji je obred i cr kva p r a v a . . .
od sada, od sada e vam nai kalugjeri a ne v ai re
dovnici biti uitelji, od kojih ete j asno uti, ta vam
je za spas due znati." Mi pak veli ljetopisac, uvi
takova ta, vrlo smo se straili, jer je neprijatelj bio vrlo jak; ipak
biskup i mi misijonari naredimo kranskotne puku vrue mo
litve, te post s ispovijedima, postaviv i baciv svu misao na
Boga." Poetkom kolovoza dobije moda po zdogovoru
od pae bujruntiju pozivnicu, da dogje u Travnik. Patrijarha
nije mogao odmah ii, jer je imao bolest slinu kapi. Kada ga
je od ove izlijeio jedan katolik a medico latino krenuo
je s pratnjom u Travnik. Prvu je no prenoio u polju Blani,
odakle je po jednome muslimanu poslao vlastoruno pismo3)
bez ikakova izvana naslova u Fojnicu. U pismu je, veli Beni, u
glavnome napisano ovo: Preoslavni i preoasni brate nochasmo
prenochili u Blaxnichu, a Sutrachemo u Bilalovczu." Ljetopisac
zakljuuje, da je pismo pisano biskupu, od koga se je kao i od
redovnika nadao, da e mu izai u susret, priznati ga za starje
inu i iskazati mu poast, nu toga nije niko uinio. Kada je
doao u Travnik u pain dvor, dijelio je razne darove, a onda

je pruio pai spomenicu, da pozove sve starjeine franjevakih

samostana, jer ima s njima kod pae neto raspravljati. Paa i
aja-beg, poto su bili prema Franjevcima dobrohotni, ne htjednu
ih pozvati po slubenim slugama, nego ih obavijeste i pozovu
po jednome katoliku.
Franjevaki se je definitorij tada bio sabrao u Fojnici, da
bira na mjesto umrloga novoga gvardijana za taj samostan. Kada
su primili poruku, odlue, da biskup i redodravnik ne idu, nego
2 gvardijana, te aktualni definitor fra Franjo Bogdanovi i fra
Petar Fojnianin, islueni misijonar, Beni i fra F. Oevac.
Gvardijani i Oevac bili su u habitu, a ostali u civilu, da bi 3
poljednja bili na pohatu, ako se tri gornja (s habitima) sekvestriraju. im je Latri primio i prouio odluku definitorija, pogje
po noi u Travnik, kamo stigne na 2 sata iz Sutjeske prije od
onih iz Fojnice. U Travniku se braa opet, uiniv vijee, porazgovore, a onda po aje-bega sluzi jave, da su doli. Kada
im je paa dozvolio ulaz, fra Filip Oevac i novoizabrani fojniki
gvardijan unigju mu. Kada su svravali posao, radi koga su doli,
uli su: Ako hoete pobi jedi ti u parnici, prije saspite
u k r al j evs ku blagajnu 2 0 kesa n o v a c a ! " to iznosi
2600 mletakih dukata. Ovi se od pae ostaloj brai vrate i jave
im, te dugo se dogovarajui, odlue pai ponuditi 3 dara: 1.
3 kese novaca, 2. kljue od samostana i 3. svoje glave. Kada
su zato aja-beg i paa saznali, pozovu Oevca k sebi. Oevac
je dugo pregovarao, na koncu mu paa rekao: Ili dukate na
srijedu, i l i e patrijarha pobijediti." Tada Oevac rekne:
Ve jasno vidim, da p at r i ja r ha najslubenije radi i da
nas sasvim hoe iz ovog a s lavnoga ca rs tv a da i stjera;
kunem se pak Bogom pravim, da to nee bez znanja
slavnoga sultana n i gda dobiti." Paa mu prijetei rekne:
Idi, idi!" Oevac izagje i vidjevi Franjevci, da im je ili dati
to paa ie ili, ostaviv domovinu, pobjei ili se grkome obredu
podjarmiti, obeaju pai i aja-begu, da e im dati, bez ega ne
mogu pobijediti, jer im je patrijarha vie obeavao. Kada smo
ovo obeali, patrijarha i metropolita radi prijanjih 9 kesa duga
budu metnuti u zatvor. Kada je svijet saznao, da su oni u za
tvoru, a ne poznajui ugovora fratara i pae, razglase, da su fratri
na sudu pobijedili i s toga da je patrijarha i metropolita zatvoren.
Dne 13. kolovoza paa i aja-beg sazovu kadije, ponu
parnicu, na koju pozovu patrijarhu, metropolitu i nas. Patrijarha

) Mrcinjaci, jer jedu i ono, emu krv nije puana nije priklano.
s) Nos habenus prae manibus recentissimum diploma Sultani Regnantis, in quo ample nobis conceditur, ut hos Shokaczones, seu Sufocovoras (vulgo marczojede, sive marczignake) eoruin cum Eppo, atque Monasteriis nostro ritui Grecaniaco Subigamus: imo, et certas taxas pecuniarias
ab unoquoque eorum annuatim nostrum in Subsidium exigamus domos
vero ilio rum postea juxta uniuscujusque Capacitatem taxabimus sicut et
Contus nostrum ad arbitrium. Beni, Protocollum Conventus Sutiscae.
s) Sarbliensi seu vulgari caractere conscriptum44.

 208
dogje s fermanom, u kome mu sultan daje dozvolu, da katolike
i Franjevce podjarmi. Iza toga budu itane franjev. povlastice
osobito hattierif dat od Fatih-Mehmeda na Milodraevu. Iza
toga bude upitan patrijarha i metropolit, ta trae oni; a oni od
govore, da im se Franjevci i katolici pokore, kao to i sultan u
fermanu veli. Onda se upitaju Franjevci: im se vi branite? Oevac
odgovori: O d a v n o ima ve 300 godina, od kako je prejasn i sultan M ehm ed ovu Bosnu sebi osvojio, a mi
nikad s G r ci m a nijesmo imali nita zajednikoga, jer
smo drugoga obreda mi, a drugoga oni, kao to se jasno
vidi iz toga ,,hattierifaw i drugih dokumenata i di
pl oma 44 od s ul tana nama do br ov ol j no podijeljenih.
Od toga pak doba, pa sve do sada uvi jek smo imali
slobodan kult latinskim obredom, dapae ponizno
molimo dananjega sultana Mustafu, a Vau pravednu
pravdu, da i u budue u istome stanju i u istoj slobodi
obreda ostanemo. Kao to su nai protivnici, da taj
ferman dobiju, ili prejasnome sultanu i mi emo tamo
ii, da mu nae razloge pokaemo .44 im su ovo kadije
uli, odmah u glavnom ovako presude: P a tr i ja r h a i metro
polita nemaju ni kakova prava nad vama fratrima i
sekularima r imokatol ici ma niti mogu ni moraju ikakav
danak ili ito drugo od vas traiti, jer bo ferman ne
moe biti nad Jia t ti e r ifo m 1) 44, niti se smiju u prejasnom naem carstvu nove stvari i naini uvoditi, koji
poragjaju zbrku v j e r a 44 i t. d. Tako se svri i ova po Fra
njevce i bosanske katolike preznamenita parnica, koju dok su
Franjevci dobili, platili su pai 1036 mletakih dukata ili 4428
groa. Ovo su tri samostana skupa platili tako, da je sutjeki
samostan zapalo 1376 groa, to su kroz 20 dana morali platiti
i platili. 1 tako su bosanski Franjevci kao u*prijanjim nasrtajima
tako i u ovome i svoj red i svoj narod uz velike rtve oslobo
dili od tekih nasrtaja grkoistonih vladika.
aliboe ni poslije ove, po grkoistone vladike sramotno
svrene parnice, grkoistoni patrijarhe ne prestae svakom pri
godom, a osobito 1778. i 1779.-) bosanskim katolicima i njihovim
*) Hattierif je motu proprio, a ferman na molbu.
2)
Ove je godine hercegovaki metropolit tuio katolike upnike
kotara trebinjskoga, blagajskoga, mostarskoga, Ijubukoga, duvanjskoga i

209
vogjama Franjevcima nametati svoje omraeno suverenstvo.
Bosanski Franjevci, da i sebe i svoj narod za vazda oslobode
od spomenutih nepravednih nasrtaja, izaalju u Be svoja dva
poslanika: fra Franju Gracia i fra Juru Zlokovia, davi im
upute, da tu s pomou Papinoga nuncija i bekoga carskoga
dvora dobiju iz Carigrada potvrdu raznih povlastica, a osobito
onih, koje su se odnosile na neodvisnost katolika od grko
istonih vladika. Izaslanici su bosanskih Franjevaca punih 5 mje
seci obijali beke pragove za dobro svoje vjere i svoga naroda,
ali badava. Napokon itavu stvar pridaju u ruke Papinome nun
ciju Garampiju i vrate se kui. Papin nuncij Garampi, ne dobiv
utjeljivih nada ni kod same Marije Terezije, itavu stvar prijavi
sv. Stolici, koja osobito kod francuske vlade sve poradi, da
Porta bosanskim Franjevcima ponovno dosudi neodvisnost od
grkoistonih vladika. Napokon uz pomo francuskih i engleskih
poslanika austrijskome poslaniku Herbertu uspije, da od cari
gradske Porte isposluje povoljan ferman. Opisat se neda ve
selje veli na Batini koje zavlada cijelom Bosnom radi
ovoga fermana; Herbert bude imenovan dobrotvorom reda a
vladi bekoj i sv. stolici zahvaljeno je bilo posebnim pismom.441)
I tako bosanski Franjevci ovu epohu svruju u ilavoj borbi proti
nepravednih i tekih nasrtaja grkoistonih patrijarha i vladika
nasrtaja, koje i sami trijezni grkoistoni pisci osugjuju. Takav
postupak naih vladika i patrijarka veli grkoistoni historiar
Ruvarac nikako se neda pravdati. Koje udo, da se Franjevci
prikazuju kao najotriji protivnici svoje rogjene pravoslavne brae
u spisima svojim. Koje udo, da ih u tolikim svojim pobonim
spisima, koliko je meni poznato, nikada niti braom u Hristu
ne zovu, ve uvijek gotovo porugljivo ismatici44. Turin je brat
sasvim nesrodan Arapinu, a nebrat mnogo bliem Madaru.
Duh . .. uinio je, da je srpski pop prije smatrao za svoga brata
Grka, nego li fratra, a fratar valjda ragje vigjao Talijana kao
brata, nego li rogjena brata Srbina. Duh .. . rodio je okce 44 i
Vlahe 44 kao dva naroda.442)
Ijubinjskoga, to mu uskrauju danjke. Sud pozove na odgovornost sutjekoga, fojnikoga i kreevskoga gvardijana, koji dok spomenute upnike
obrane, plate 1300 talira. Sravni Batinia, Djelovanje Franjevaca, III. str. 146.
*) Sravni Batinia, Djelovanje Franjevaca, III. str. 146. 148.
*) Phil. Philalethes, Politika Bos. i Herc. Franjevaca, str. 57.-58.

4.

KOLE.
S padom bosanskoga kraljevstva nastaju
u bosanskoj redodravi u ope, a u Bosni i Hercegovini napose
teke okolnosti. Osmanlije, da Bosnu im prije pomuslimane,
kao to zabranjivae graditi crkve i samostane, tako se isto protivie i uzdravanju katolikih kola. Pa ipak suprot svemu tome
bosanski Franjevci, kao to sasvim ne napustie svojih crkava
i samostana, nego ih gradie, kako mogoe, isto tako prema
mogunosti uzdravae i kole. Vrste su pak kola u ovoj epohi
bile iste, koje su bile i u prvoj osnovne, humaniorne i visoke.
I.
O s n o v n e kole. Osnovne kole jo fra Franjo Balievi spominje. On u svome izvjeu, to ga je 1591. sv. Stolici
podastro, veli, da bosansko kraljevstvo broji 13 samostana, a
u samostanima da braa dre i kole, te da po du
avaj u: itati, pisati i malo sl ovni ce, te kranski nauk
u latinskome i slavenskome jez ik u .1) U isto je vrijeme,
kada je biskup Balievi pisao ove za nas zlatne retke, u Bosni
vladao Hasan paa. Hasan je za svojega paovanja u Bosni ne
samo svoju stolicu prenio iz Sarajeva u Banj/iluku, 'Biha osvojio,
te tu kranstvo iskorjenio, nego je i sve kranske institucije
dokidao, pa ini se, da ni kolama nije praao. S toga im
je 1593. 1594. Gazi Hasan-pau zamijenio Ajaspaa-Zade Mustafa, stupe pred njega bosanski Franjevci, te megju inim po>) ln questi 13 monasterii si tiene dali istezzi trati la schola, et si
insegna l e g g e r e et s c r i v e r e et un poco g r a m a t i c a et la d o c t r i n a
c h r i s t i a n a in latino et in lingua s l a v a . . . " Dr. Hodinka, Tanulmanyok
a Bosnyak-Djakovari puspokseg tortenetebol, str. 111.

211

vlasticama isposluju i tu, da mogu po starome obiaju po

samostanima i selima poduavati mlade1), to im 1609. i muhursahibija iz Budima dopusti.2) U koliko je ova dozvola provagjana, vidi se ve iz toga, to fra Fianjo Varadinac jo 1679.
spominje, da su Franjevci u Srebrenici, Kreevu i Gradovrhu
s tekom mukom uzdravali po 1 0 djece i njih poduavali.3) I tako
su bosanski Franjevci i do oslobogjenja Slavonije i Dalmacije, prem
im je nad glavom vazda Damoklov ma visio, katoliku mlade
poduavali ne samo u kranskome nauku, nego i u knjizi. A
s kojim su uspjehom bosanski Franjevci drali jo tada kole,
najbolje se vidi iz pisma bosanskoga redodravnika fra Ante
Gabeljaka, to ga je 6 . veljae 1685. upravio Vjeroplodnici protiv
osvada zadarskoga nadbiskupa. U ovome pismu fra Anto veli,
da u Bosni ima v i e ena i obana, koji znaju itati
i pisati, to e se jedva nai u zadarskoj nadbiskupiji .
Ako je dakle u Bosni jo 1685. bilo obana i ena, koje su
znale itati, to je jo vie bilo pismenih mueva, a svi su bez
sumnje svoju nauku crpili u ujakim elijama".
Kada su se nakon karlovakoga mira 1699. Slavonija,
Ugarska i Dalmacija, osmanlijskoga iga oslobodile, onda su tamo
i osnovne kole poele novim ivotom cvasti. S braom u slo
bodnim zemljama, rekao bih, natjecala su se i braa u Bosni;
jer fra Ivan Krstitelj de Vietri ne nalazi samo 1708. vie osnov
nih kola kod bosanskih Franjevaca u Dalmaciji, Slavoniji i
Ugarskoj, nego i u istoj Bosni. De Vietri poimenice spominje
kole u samostanima u Kreevu, Sutjesci, Fojnici, a da ih je
9 Dozvola se nalazi u fojnikome arhivu, svez. I.
*) Dozvola u fojnikome arhivu, svez. II.
*) O Srebrenici Varadinac piui veli: Hic Conventus B. V. Mariae
Sacratus, atque antiquitus, a pientissimo quodam Rege Bosnensi, Argen
tinae constructus primus olim caeterorum fuit, atque huis Provinciae Sanctae noinen dedit (et hoc facta divisione a Bosna Croatia) una dicta fuit
Bosna Argentina, illa sub imperio Romano, Bosna Croatica; in praesentiaruin vero Argentinensibus christianis, ob Turcarum insolentias alio profectis, novissimis anumerari possit, cum 20 tantum Fratres in Conventu et
extra in Parochiis continet, 10 p u e r o s , 3 servos minus plus alit Conventus
ex pueris fiunt Religiosi, docentur a Fratribus, vix eos alere valeant." O
Kreevu megju inim pie: . . . Monasterium D. Catharinae sacrum, in
quo nunc 40 Fratrum de Familia in Parochiis, et in Conventu sustentantur
cu m s a e c u l a r i b u s 10 p u e r i s , e t 4 famuli commorantur," a o Grado
vrhu, da su u njemu 40 Fratres, 10 p u eri, 6 famuli."

212

bilo i na
veim barem upama,gdje su bili upniki stanovi i
crkve, svjedoi nam isti de Vietri na kraju svoga izvjea, gdje
veli, da redovnici bosanske redodrave ne nastoje samo, da
propovijedaju i obraaju, nego da dr e po s v i m u p a m a
i s a m o s t a n i m a " i g r a m a t i k e k o l e . 1)*4
Iz ovih su se osnovnih kola odliniji mladii sve do 1757.
probirali, te koji su imali volje za red, odmah se pouavali u
humaniornim naukama. S toga naa redodrava kroz itavu ovu
epohu i obiluje i uevnim i dobrim muevima, kao to su bili:
Divkovi, Posilovi, Ani, Beni, Latri i t. d.
Iza 1757., kada je bosanska redodrava spala na samu
Bosnu i Hercegovinu, te se ograniila na cigla 3 samostana:
sutjeki, kreevski i fojniki, te na nekoliko samo osoba, Franjevci
u Bosni i Hercegovini jedva dospijevaju, da vode duhovnu pastvu
i poduavaju u svoja 3 samostana samo onu mlade, koja e se
posvetiti redu. Za drugu niti su imali kada, niti su ih imali
gdje poduavati. S toga pod godinom 1769, i pie Farllati: U
Bosni susamo tri samostana: sutjeki, kreevski i fojniki. ,,U
ovim su
kole i hum aniorni nauci za odgoj mladia, koji
e se obui u h a b i t . . . jer i zv a na niti ima kol a niti
k n j i e v n i k a " . 2)
II.
H u m a n i o r n e kole. Kao to su do 1757. okolnosti u
bosanskoj redodravi bile povoljnije za osnovne kole, tako su
isto bile ugodnije i za humani or ne. Iz poetka su osmanlijske
vlade u redodravi Bosne Srebrene humaniorne nauke po svoj
prilici bile s osnovnim kolama. Ve Balievi 1591. u svome
izvjeu govori, da u svim samostanima opstoje kole, u kojima
se ne ue samo osnovne nauke: itati i pisati, nego neto i vie
gramatika i kranski nauk u latinskome i slavenskome jeziku.8)
Kanje su se humaniorne kole u veim samostanima centralizi
rale. Od centraliziranih humaniornih kola 4 0 1640: isticae se
vclika gimnazija, koja je brojila oko 40 gimnazijalaca, a u njoj
>) Nota che i Religiosi in questi Conventi non solo attendono a
predicare e convertire i Scismatici ed heretici, alta via di Dio ma inoltre,
tengono le scuole di grammatica in ogni Parochiae e Convento, che i giovani si ritrovano bene avezzati nelle virtu e timor di Dio. Batini, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, str. 21.22.
9 Farllati, lllyrici sacri toin. IV., str. 86.-87
9 Dr. Hodinka, Tanulmanyok a Bosnyak-Djakovari piispokseg tertenetebol, str. 111.

213
je uz ine poduavao i fra Ivan Mihaljevi, uen, okretan i po
boan mu.1) Uz veliku gimnaziju cvate 1650. gimnazija i u
Naicama, a u obima su bosanski Franjevci uzdravali do 50
gimnazijalaca, provigjajui ih ne samo s profesorima, nego i
s hranom i odijelom.2) Nema sumnje, da su se uz ove gimnazije
i drugdje druge drale, osobito za one, koji su se ve obukli u
redovniko3) odijelo, premda se je i iz gornjih velik dio mladia
posveivao jedino franjevakome redu, jer u drugu svrhu toliko
uiti nije se u ta nesrena vremena ni isplaivalo.
Kada su Ugarska, Slavonija i Dalmacija sa sebe stresle
osmanlijski ig, poeli su se odgoju svoje mladei jo vie po
sveivati. Pa da za tim ni Bosna ne zaostane, izda 19. sijenja
1708. franjevako starjeinstvo Bosne Srebrene slijedei dekret:
M e g j u o s t al i m je asni d ef ini t or i j na v e i ures i
dobro ove r e d o d r a v e odredio, da se g r a m a t i k a kol a
u s t an o v i u Naicama, koju e p o h ag j at i s vi ml adii ,
koji ele primiti h a b i t ko li s ove strane Save, pod
p reb lago m i pr eu go dn om c e s a r o v o m u pr a v om , to li
P r e k o s a v c i , koji stanuju pod turskim j a r m o m u B o s n i . " 4)
9 Hoc ano florebat gymnasium conventus Velicensis in Slavonia
magistro P. Joanne Mihailovi a Poega, viro erudito, pio et rerum gerendarum dexteritate claro, qui dein ad sedem Pizrensem postulatus fuit, alumni
40. Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 37.
9 E t hora vorrebbe fare 1 instesso de conventi di Vellica e di Nasizza nel distritto di Diacovo ne quali oltre al novizziato et allo studio vi
sono seminarii per la gioventu catholica circa 50 alunni, a quali si da vitto
e vestito e s insegnano le scienze e dotrina christiana. Theiner, Monu
menta Slavor. Merid., II. 135. 136.
9 Na kapitulu Bosne Srebrene bude 1699. zakljueno: Quod Con
ventus seu Loca Noviciatus de cetero non possint esse plures quam quatuor, et fuerunt destinati pro plaga Hungariae Conventus S. Antonii Nassiczarum, et S. Augustini Velicae; et pro plaga Dalmatiae: Conventus Zaostrock et VVisovatz . . . et ad hoc ut Clerici Professi studiis Gramaticae et
Philosophiae Vacare possint, decrevit etiam, quod Conventus Bachiensis
in Hungaria, et Conventus Makarskae in Dalmatia sint destinati pro Clericis, qui Grammaticam adiscere necesse habent. . . Liber Continens omnes
uniuscujusque Capituli, et Congr. Actus etc. u franjev. samostanu u Budimu.
9 Inter cetera Venerabile Deffinitorium pro majori decore et bono
hujus Provinciae Scholam Grammaticae in Conventu S. Antonii Nassiczae
instituendani esse decrevit; ad quam omnes juvenes Habitum recipere cupientes, tam ex hac parte Savi sub clementissimo et svavissimo Imperio
Caesareo, quam Transavani sub jugo Turcico in Bosnia morantes concur-

 2l4
Ovim se je dekretom najvie providila Bosna i Hercegovina, koje
ako i jesu i dalje imale svoja uilita,1) nijesu ipak poput Sla
vonije, Ugarske i Dalmacije mogle uzdravati sistematinih gimna
zija. Za to je dobro znalo i vrhovno starjeinstvo reda, te je
spomenuti dekret jo iste godine potvrdilo i pod sv. posluhom
naredilo, da spomenuti dekret ostane vrst.2)
Nema sumnje, da se je gore spomenuti dekret opsluivao
sve dotle, dok se bosanska redodrava nije ograniila na prirodne
granice Bosne i Hercegovine. Ali kada se je 1735. od bosanske
redodrave otcijepila Dalmacija, a 1757. Ugarska i Slavonija,
onda su se u trona 3 bosanska samostana: fojniki, sutjeki
i kreevski smjestile uz osnovne i humaniorne kole, te su radi
manjka prostora, budu su tu i novicijati bili, i prve i druge
posvetile jedino odgoju kandidata za red.
III.
F i l o z o f s k e i t e o l o k e kol e. Najgorji je za
osmanlijske vlade u Bosni bio teren za visoke kole: filozofiju
i bogosloviju. Dok se je osmanlijska vlast irila, one su se sve
vie povlaile u slobodne predjele bosanske redodrave; ali kada
je osmanlijska sila zaposjela i zadnji kut bosanske redodrave,
onda se i visoke franjevake kole s povrine bosanske redo
drave posve gube, te gdje se i spominju u izvorima klerici,
kao u Balievia izvjeu,8) imaju se razumijevati samo klerici
novici i studenti humaniornih nauka. Sva je mlade bosanske
redodrave tamo od potpunoga pada bosanske redodrave u
osmanlijske ruke, pa do oslobogjenja Dalmacije, Slavonije i
Ugarske vie kole svravala izvan svoje redodrave, a osobito
u Italiji. Arhiv redodrave Bosne Srebrene u Sarajevu posjeduje
rere, ibique in addiscenda Grammatica et scriptura litterarum se exercendo
sub aliquo scientifico et erudito P. Magistro . . . pro sacro Habitu magis
instructi comparere possint.a Liber Continens omnes uniuscujusque Capituli et Congr. Actus etc. u franjev. samostanu u Budimu. '*
*) Na kapitulu u Naicama u listopadu odregjuju se magistri noviciorum u Velikoj, Makarskoj, Zaostrogu, ibeniku, Visovcu, Fojnici, Kre
evu i Kr. Sutjesci; lectores moraIes u Zaostrogu, Visovcu, Velikoj, Na
icama i Fojnici; te praefecti studiorumw za Bosnu potov. o. Stjepan
Jajanin, za Dalmaciju potov. o. Bartol Arbi, a za Ugarsku m. p. o. Marko
Bulai. Liber Continens omnes uniuscujusque Capituli et Congr. Actus etc.
u franjev. samostanu u Budimu.
*) Csevapovich, Synoptico-Memorialis catalogus, str. 338.
s) Dr. Hodinka, Tanulmanyok a Bosnjak-Djakovari piispokseg tortnetbl. str. 103. 114.

G e n e ral r e d a d o p u a 1628. b o s . F ra n je v c im a , d a m o g u s la ti
p o k li s a r e izvan r e d o d r a v e i m l a d e n a k o le u Italiju,

 216
i danas dokumenat od pergamene, u kome 1628. general reda
fraBernardin de Senis bosanskim Franjevcima megju inim dopua
i to, da mogu svoje klerike slati na nauke u Italiju. Ovaj je
dokumenat, iji i faksimil ovdje donosimo, potvrgjivan i 1633.,
1639. i 1646. Da su takovu dozvolu bosanski Franjevci i prije
1628. uivali, o tome imamo puno i direktnih i indirektnih dokaza,
a ti su u prvome redu ovi, to u Italiji svoje nauke svrava
bosanski knjievnik fra Matija Divkovi1) (1563. 1631.) i kanj
biskup fra Jeronim Lui2) (1575. 1643.); to komisar generala
franjevakoga reda fra Benigno Genoveanin predlae 1625. sv.
Stolici za biskupa 4 lana bosanske redodrave: fra Tomu Ivkovia, fra Nikolu Brajkovia, fra Jeronima Bogoslavia i fra An
driju Kamengragjanina, a ova su sva etvorica svoje visoke kole
svrili u Italiji i to: Ivkovi u Brei, Brajkovi u Ferari, Bogoslavi u Bolonji, a Kamengragjanin u Perugji3); te to se slije
dee godine 1626. bosanskim Franjevcima izriito doputaju u
Rimu za studente 4 mjesta i to ili u samostanima sv. Bartola
de Insula i sv. Petra de Monte Auro ili u kome drugome.4) To
liko pohagjanje Talijanske radi kola nije ostalo, a da na Fra
njevcima Bosne Srebrene nije ostavilo nikakovih utisaka. Ovi se
najeminentnije pokazuju u jeziku. U ljetopisima, to potjeu ispod
pera bosanskih Franjevaca iz ovoga doba, puno je talijanizama. U foj
nikome se nalazi: dearati" od dichiarare," siili" od sigillo",
,,poe od possesso" i t. d. Slinim talijanizmima obiluje i Lavanin. Amo je pribrojiti i tolika pisma i izvjea u XVI. i XVII.
stoljeu ba u talijanskome jeziku u Rim poslana.
Budu je put u Talijansku bio odvie tegotan i dalek,
talijanski zrak mnogoj naoj mladei kodljiv, a i sami se Talijanci naom mladeju poeli smatrati preoptereenim, to se redodravnitvo Bosne Srebrene pone brinuli, kako e odsele u
Italiju slati samo bogoslove, a filozofi da filozofiju, svre s hutnaniornim naukama u hapsburkim zemljama. U tu svrhu pie
1626. redodravnitvo Bosne Srebrene s redodravnitvom Bosne-:
Hrvatske caru Ferdinandu II. i zamoli ga, da im obezbijedi ljub
ljanski samostan, tako, da se u nj mogne smjestiti 30 filozofa,
)

Dr. urmin, Povjest knjievnosti (Zagreb, 1898.) str. 115.

9 Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 37.

9
9

Fermendin,
Fermendin,

Acta Bosnae, str. 374.-375.

Acta Bosnae, str. 378.

217
koji e se tu usavrivati u humaniornim strukama i u filozofiji.
Po nacrtu stavljenu u ovoj molbi, od ovih bi 30 studenata 10
uilo logiku, a ostali druge struke. Svake bi godine u tome
institutu po 1 0 ih svravalo filozofiju, a odatle bi se onda slali
na bogosloviju i to: 2 na generalno araelitansko uilite u
Rimu, 2 u Napulj, 2 u Perugju, 2 u Bolonju, a 2 u Milan.1)
Da li je ovaj plemeniti pothvat dviju franjevakih redodrava
uspio, ni odakle ne znamo. Po svoj prilici Ferdinand II., zapleten
u 30-godinji rat s protestantima, nije imao kada ni misliti na
ovu plemenitu molbu bosanskih i hrvatskih Franjevaca. S toga,
dok bezimeni Franjevac 1629. moli sv. Stolicu, da dozvoli u
ibeniku podii filozofski i bogoslovski zavod,2) dotle bosanski
redodravnik fra Andrija Kamengragjanin moli 1630. tajnika sv.
Zbora, da se u Rimu pobrine za jedno mjesto, gdje bi erdeljski
plemi fra Serafin Kun mogao svriti filozofiju,3) a barski nad
biskup iste godine tvrdi, da bosanski Franjevci na troak sv.
Zbora alju i dalje po 30 40 mladia u talijanske samostane.4)
I 1651. general reda fra Petar Manero ovlauje bosanske Fra
njevce, da mogu svoje klerike" slati u Italiju,6) a o iljanju u
Ljubljanu ili o podignuu filozofskih i bogoslovskih zavoda u
ibeniku nigdje ni jednoga dokumenta nema.
im su se Ugarska, Slavonija i Dalmacija oslobodile Os
manlija i prele u kranske ruke, bosanskih Franjevaca posta
prva briga ponovno podii u okvijeru svoje redodrave ko li
filozofske to li bogoslovske zavode. Ve se na kapitulu Bosne
Srebrene 1699. u Budimu i ibeniku, 1707. u Osijeku podiu
filozofski zavodi.6) Godine 1716. stavlja starjeinstvo Bosne Sre
brene lekture filozofije u Poezi, Iloku, ibeniku, Gjakovu i
Osijeku, 1725. u Makarskoj, Poezi, Brodu, Iloku, Sinju i ibe
niku, te osniva nove filozofske zavode u Naicama, Gjakovu,
9 Fermendin, Acta Bosnae, str. 380. - 381.
9 Fermendin, Acta Bosnae, str. 386.-387.
9 Praeterea eadem sacra congregatio curavit, ut pratres Bosnenses
juniores 30 et interdum 40 mittantur ad conventus Italiae, ut in disciplina
regulari et litteris instruantur." Fermendin, Acta Bosnae, str. 403.
9 Fermendin, Acta Bosnae, str. 396.
9 Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 40.
9 Conventus Budensis, ac Conventus Sibenicensis sint destinati pro
studio Philosophiae." Liber Continens omnes uniuscujusque Capituli et
Congr. Actus etc. u franjev. samostanu u Budimu.

14

 218

219

Velikoj, Baji i Gradici,') a mi i iz ovoga kratkoga i suhoparnoga

prijegleda vidimo, da je bosanska redodrava na poetku XVIII.
stoljea bila lijepo provigjena s filozofskim kolama.
Uprav istim korakom poetkom XVIII. stoljea pokroili su
u bosanskoj redodravi i bogoslovski zavodi. U Budimu, gdje
se jo 1708. fra Andrija Imoanin spominje kao lector actualis
canonum"-) na nalog Vjeroplodnice osnuje se 1722. ponovno
bogoslovska kola,3) a iz akata generalnoga kapitula reda, to
se je 1723. obdravao, znamo i profesore, koji su tu 1723. pre
davali. U Budimu su tada kao profesori djelovali: fra imo
Mici iz Poege, fra Petar iz Mostara i fra Lovro iz Budi ma.4)
Godine 1714. reodravnitvo Bosne Srebrene promijeni filo
zofski zavod u ibeniku u bogoslovski zavod ), odakle bude na
elju spljetskoga nadbiskupa Cupilli-ja premjeten u Spljet, te
pod vodstvom Franjevaca ne samo kandidatima redovnoga, nego
i svjetovnoga klera otvoren/)
Megjutim bosanski Franjevci nijesu samo uzgajali uz svoje
sveenike kandidate i kandidate svjetovnoga klera u Spljetu,
nego i same kandidate svjetovnoga klera u Kaloi. Tu je Fra
njevce kao profesore zaveo kaloki biskup barun Gabrijel Patai,
koji je od bosanskoga redodravnika fra Ante Markovia zatraio
i dobio dva Franjevca za profesore pod pogodbom, da e mu
prehraniti 2 gjaka, koji e takogjer u istome zavodu sluati filo
zofske i bogoslovske nauke. Iz ove injenice na Batini pravom
vadi n e p o b i t a n dokaz", da su se dotle neki Franjevci
bosanske redodrave puno odlikovali i u filozofiji i u bogoslo
viji;7) ada ovaj zakljuak naega Batinia ne poiva na pijesku,
nego na vrstoj bazi, slijedi i odatle, to su neki oci u kolama
Bosne Srebrene bili i po vie godina Iekturima, te to su ih kao
izvrsne strukovnjake ee priznavali ne samo poglavari reda,

nego i isti biskupi. Jedna je od takovih priznanica i ona, to ju

je 30. studenoga 1744. od srijemskoga biskupa Ladislava Szorenyia prigodom imenovanja za dijecezanskoga teologa dobio m.
p. o. fra Franjo Ivanovi, desetgodinji lektur u Osijeku, jubilat
i generalni prefekat studija.

9 Liber Continens omnes uniuscujusque Capjtuli et Congr. Actus etc.

u franjev. samostanu u Budimu.
2) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 55.
3) Csevapovich, Synoptico-Memorialis catalogus, str. 339.
4) Capitulum Generale, Romae, 1830. str. 20.
9 Philosophicum Studium in Conventu S. Laurentii Sibenici in praesenti Capitulo in Studium Theologicum erigitur/ Liber Continens omnes
uniuscujusque Capituli et Congr. Actus etc. u franjev. samostanu u Budimu.
fi) Batini, Djelovanje Franjevaca, III. str. 20.
9 Batini, Djelovanje Franjevaca, III. str. 40.

Poto su ovako evala franjevaka studija sa strane profe

sora, a redodrava bila prevelika, koje onda udo, da je i broj
franjevakih klerika bio velik okruglim brojem izlazio je na

220

150 osoba.1) Nu redodravuici su bosanske redodrave prema

starim povlasticama jo jednako slali odliniju mlade u strane
zemlje, da se tu i iskustvom dosta drugoga uz filozofiju i bogo
sloviju naui. Ovo se franjevakim profesorima, koji su, kao to
Beni veli, htjeli imati to vie slualaca, nije svidjelo. S toga su se
tuili u Rim generalu reda, da slarjeinstvo bosanske redodrave
na teret drugih redodrava alje svoje pitomce izvan svoje redo
drave. General reda, znajui dobro, da u bosanskoj redodravi
kole uistinu cvatu, uvai tubu profesora, te bosanskome redodravniku u budue zabrani svoje pitomce izvan bosanske
redodrave slati na nauke.2)
Kako se je 1735. od bosanske redodrave otcijepila Dal
macija, tada su bosanski Franjevci sve do 1757. svoje filozofske
i bogoslovske zavode drali u zemljama hapsburkoga doma.
to se tie unutarnjosti samih zavoda, moemo rei to, da je
nad zavodima u Budimu i ibeniku bdio neposredno sam general
franjevakoga reda,3) dok je ostale ko li osnovne to li huma
rnome, filozofske i bogoslovske nadziralo samo redodravnitvo
Bosne Srebrene. A da je nadzor bio iu njima strog, vidi se i
odatle, to Beni jo 1766. p o o b i a j u " trai, da se na
kongregaciju Bosne Srebrene poalju svjedodbe potpisane ko li
od uitelja to li od ispitatelja i diskreta njemu podlonih zavoda.4)
U svim se je zavodima sistem predavanja drao onaj isti, koji
je u to vrijeme vladao i u Italiji, a da se je u humaniornim
kolama tamo od 1712. puno rabila fra Tome Babia: P r i m a
g r a m a t i c a e i n s t i t u t i o, vidi se i odatle, to je kanje
poveavana i ponovno izdavana.
Megjutim se 1757. i cesarske zemlje otcijepe od bosanske
redodrave. Ovo je bosansku redodravu obzirom na osnovne
i huir.aniome kole, kao to smo ve vidjeli, bacilo na najnii
stupanj, a obzirom na visoke kole prisililo ju, da ponovno kuca
na vrata tugjih redodrava i moli ih, da joj ponovno ustupe
koje mjesto za filozofe i bogoslove. U tu svrhu bosanska redo') Dne 1. kolovoza 1620. bosanska je redodrava brojila 384 svee
nika, 149 klerika i 99 lajka. Liber Continens omnes uniuscujusque Capituli
et Congr. Actus etc. u franjev. samostanu u Budimu.
*) Protocollum Conventus Sutiscae.
*) Batini, Dielovanje Franjevaca, III. str. 51.
4) Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757. 1793.

221

drava dobije 1757. od vrhovnoga staijeinstva reda ponovnu

povlasticu, koja bude i na kapitulu reda u Mantui 1762. potvrgjena.1) U ovoj se povlastici izriito veli: Osim toga neka
se mladi fratri u tugje redodrave alju samo oni, koji su obda
reni redovnikim ponaanjem, te izgledaju, da e u znanostima
i knjizi napredovati. Osim toga pojedinci, a ne vie ih, ako budu
klerici, neka se u pojedine redodrave stave, koji im svri naukovni teaj, neka ih odmah redodravnici odnosne redodrave
poalju u svoju redodravu, izuzam da ih radi ravnanja filo
zofskih i bogoslovskih katedara . . . s generalovom dozvolom
zadre. Zapovijedamo nadalje istim redodravnicima Bosnae Sre
brene, da u slanju . . . mladia u kranske krajeve pomno paze,
da im broj po mogunosti smanje i tako dobru svoje drave
provide, a drugih redodrava pred oima nezgode imaju i istih
redodrava pritube (koje su se zadnjih godina ne jedno dogo
dile) sasvim odstrane. I tako su se bosanski klerici tamo od
1758. pa sve dok nije Napoleon veliki opustio talijanske samo
stane, dovriv u Bosni osnovne i humaniorne kole, te novici
jate, potucali po talijanskim samostanima, dok se ne bi usavrili
za svoje velike, ali ujedno i teke misije.
') Originali na pergameni u arhivu redodrave Bosne Srebrene u
Sarajevu.

 223
malo ponu se kao u latinici tako i u njoj pisati i objeloda
njivati knjige, im su znanosti i umjetnosti pokroile i bre i
uspjenije naprijed. Na pokret u znanostima i umjetnostima Fra
njevce su u drugome stoljeu ove epohe potakle ne samo neto
sregjenije politike okolnosti, nego i neke druge, a osobito iznaae tampe, te grkoistonjaci i protestanti.

. 5.

ZNANOSTI 1 UMJETNOSTI.
Inter arma silent musae. Ovaj sumorni, ali istiniti stih jed
noga latinskoga klasika punim se pravom moe i u franjevakoj
bosanskoj redodravi primijetiti prvome stoljeu iza pada bosan
skoga kraljevstva, kada se je osmanlijsko oruje neprestano ko
li u Bosn: to li na granicama Bosne sudaralo s kranskim
orujem i borilo za prevlast. Kroz itavo to stoljee znanosti i
umjetnosti izvan kola, gdje su se tek za prijeku nudu pretre
sale, spavaju duboki san. Tek u drugoj polovici XVI. stoljea u
franjevake samostane k latinici stupa domae bosansko pismo,')
tu se razvije u posebnu kurzivnu s a m o s t a n s k u b o s a n
i c u " , 2) postane za hrvatska pisma slubenim pismom,3) a do
>) Dr. Murko dri, da je bosanica u bosanske franjevake samo
stane, stupila tek pod konac XVI. stoljea. Geschichte der alteren siidslasvischen Literaturen (Leipzig, 1908.), str. 171.
9 Bosanica je ili lapidarna ili kurzivna. Kurzivna je ili s a m o s t a n
ska" ili begovska". O prvoj dr. Truhelka u Glasniku zemaljskoga muzeja",
god. 1889. u svesku IV. pie: Manastirska bosanica razvila se megju lju
dima, koji su kulturnom svijetu daleko blie bili, nego begovski itluci i
kule, vjeba bila je mnogo vea, upotreljavanje ee, pa se je pismo pod
tim uslovima bolje ustalilo i iskitilo. Osim toga valja imati na pameti, da
su stari fratri esto imali pred oima starobosanske i dubrovake povelje,
koje su katkad bile kaligrafiki pisane, pa su nastojnli, da svoje pismo to
ljepim uine. S toga i jest pismo u manastirima pravilno, katkad lijepo, a
prije svega valja istaknuti, da u mnogima sjea na pismo dubrovakih ru
kopisa 15. vijeka.
9 Insuper Viible Definitorium mandat omnibus et singulis tam Parochis quam eorum Sociis, ut dum scribunt Litteras sive ad lim. et Rm. Praesulem, sive ad quemcumque alium Praelatum, si vernacula lingua scribunt
etiam vernaculis litteris exprimant non vero ut litteris aliis utantur." Tako
odredi 1778. definitorij Bosne Srebrene, a da su mu bosanica, litterae
vernaculae", vidi se i odatle, to neposredno prije toga pie naki" bo
sanicom. Protocollum Provinciae Bosnae Argentnae, a. 1757.1793.

tampu je Ivan Guttenberg nekako jo oko 1450. iznaao.

Budu je tampom knjiga postala i jevtinija i lake se irila, to
tamparije i grkoistonjaci u Crnoj Gori, Srbiji, pa i u Bosni
dosta rano podignu. Oni jo 1493. ili 1494. podignu tiskaru u
Ophodu, a 1531. u Goradi i t. d. Knjige, koje su grkoistonjaci
tiskavali u Ophodu, Goradi, Cetinji, Beogradu i Skadru, bile su
veinom liturgine i rabone, te su se irile i megju katolike.
Nekako u isto vrijeme zaprijeti jo vea pogibelj ovcama bo
sanskih Franjevaca sa sjevera od protestantizma. Protestan
tizam se uvue u Ugarsku i Slavoniju, otvori tiskare i pone
iriti pogubne Lutherove, Cvinglijeve i Kalvinove nazore. Bo
sanski Franjevci, da istisnu grkoistone i protestanske knjige iz
katolikoga naroda svoje vikarije, dadnu se na knjievno polje,
i to s takim uspjehom, da su teevinama znanosti i umjetnosti
kud i kamo natkrilili prvu epohu svoga opstanka u Bosni i
Hercegovini.
I.
B o g o s l o v i j a . 1) Od svih znanosti bosanski su Franjevci u
ovoj epohi najvie njegovali bogosloviju. Bogoslovna djela, koja
su oni u ovo doba pisali, prevagjali, preragjivali, te bilo u lati
nici ili u bosanici, u hrvatskome ili latinskome jeziku objeloda
nili, veinom nemaju u sebi kakove apsolutne znanstvene vrijed
nosti, ali imaju relativnu prema onoj dobi, te grkoistonome
i protestantskome pokretu. Tu su najvie: katehizmi, katolike
dogmatike i moralke, liturgina djela, molitvenici, duhovna raz
matranja i propovijedi. Pisce ove struke dijelimo na 3 razreda.
9 Pri recenziranju i klasificirani u djela, imali smo sama mnoga djela
pri ruci. Ali budu smo manjak popunili s raznim drugim djelima, kao:
Dr. Prohaska, Das kroatisch-serbische Schriftum in Bosnien und Hercego
vina, Zagreb, 1011.; Rud. M. Zahradnik: Nekolik slavofilskych kapitol z historie sthbono-bosenskych Frantikanu, v Praze, 1901.; O. J. Matkovi,
Bibliografija bosanskih Franjevaca; A\irko Breyer, Prilozi k staroj knjiev
noj i kulturnoj povjesti hrvatskoj, Zagreb, 1904. it.d., s toga, opazi li tovani
itaoc u emu kakov nedostatak, neka nam ne zamjeri.

 225
a)
U prvi razred idu oni bogoslovi, koji su svoja djela
pisali hrvatskim jezikom, a latinskim slovima. Alfa je ovih pisaca
fra M a r i n u s N i c o l a u s sa svojim prijevodom: H o r t u s anim a e Raj due. Djelo je svreno 15. prosinca 1567. u
elgradu na pergameni. Bilo je neko svojina beogradskoga
trgovca, koji se je na djelu potpisao: Matheus Zorzi Boidar".
Djelo je naasto u franjevakome samostanu u Fojnici, a sada
je svojina Jugoslavenske Akademije u Zagrebu. Hortus animae
Raj due sadraje u sebi: crkveni kalendar, oficije BI. Dj.
Marije, psalme, litanije, Evangjelja o muci Hristovoj, molitve sv.
Augustina, Bernarda, Ambroe; Papa: Celestina, Aleksandra VI.,
Ivana XXII. Bonifacija VI., te sv. Ane, Katarine, Marte, Antuna,
Sebastijana, jutarnje i veernje molitve, molitve prije svakoga
znamenitoga poduzea, ispovjedne molitve i t. d. Kako se vidi,
djelo spada u praktinu bogosloviju, te mu je najvea vrijednost
u tome, to je najstarije djelo bosanskih Franjevaca.') Drugi
je bosanski pisac ovoga razreda Skopljak fra I v a n B a n d ulovi . Uz svoju propovjedniku slubu, koju je pun zanosa ne
samo po Bosni, nego i po Srbiji vrio, priredi i popuni on u
slovinskome
jeziku": P i s c t o l e i e v a n g h i e l y a
priko
sv eg a g o d i t a , nadodav im uz to razne blagoslove red
kartenja i kalendar Pape Grgura". Djelo je prvi put objeloda
njeno 1613. u Mlecima, a kanje je doivjelo vie izdanja.2)
Vrijedno je spomenuti, da je Bandulovi pri radnji ovoga djela
kao podlogu imao 1556. u Mlecima tiskane don Benedata Zborovia: E p i s t o l e i E v a n g j e l j a . Vrstan je pisac bio i fra
F r a n j o G l a v i n i , rodom iz Istre. Glavini je uz: C v i t svetih,
1628. u Mlecima tiskao: e t i r i p o s l j e d n j a o v i k a . Osim
ovoga djela Glavini je u Mlecima jo otiskao 1632.: S v i t l o s t
due v i r n e, a 1660. R a j due. Nu mnogo znamenitiji
pisac bio je fra I v a n A n i . Ani se je /odio ii Lipi ne da
leko od Duvna. Puno je djelovao u duhovnoj pastvi u svojoj
redodravi, a preminuo je u Italiji, kao lector et concionator generalis" 1685., gdje je po primjeru onodobnih humanista i svoje
*) Da je Nicolaus Marinus bio Franjevac bosanske redodrave, o
tome ne dvojimo. Sumnja je samo, da li je bio rodom Bosanac, kao to
to tvrdi iza Jukia dr. Prohaska. Sravni dra. Prohaske: Das kroatischserbisehe Schriftum, str. 95.-96.
2) Izdanje, koje smo pri ruci imali jest iz 1793.

bezime polatinio Anicius". Ani je 1678. tiskao u Jakinu dva

djela: L i b e r pri mus: Kchnighe parve. Porta caeli et
vita aeterna. Vrata nebeska i xivot v ic c h n i ; te: L i be r
secundus. K chni ghe druge. Porta caeli et vita aeterna.
Vrata nebeska i xivot vicchni. Prvo je djelo Ani posvetio
kardinalu Aleksandru Crescenciju, a drugo kardinalu Ivanu Nocoli
Contiju. Osim ovih je djela Ani u Jakinu tiskao 1679.: S v i t
l ost kranska i nasladjenje duhovno; te 1681.: Ogl edal o
misniko. U ovome ga posljednjemu djelu bezimeni prijatelj, a
humanista ovako orisa:
Desine dogmaticos lector laudare vetustos,
Hune celebrem lauda, die, nocteque virum.
Hujus in egregia tanta est facundia, lingua,
Tulius, ut cedat maximus, atque Maro.
Hune genuit Phaebus, sacrae fovere sorores,
Lactavitque suo Diva, Minerva sinu.
Dumnia est tellus, quae tanto gaudet alumno,
Et jactat talem se genuisse virum."
Tko proita koje Ania djelo, osvjedoit e se, da ove
rijei nijesu puno pretjerane. Fra Mijo Radni, rodom iz Kaloe, obogauje nas 1683. s dva djela u Rimu tiskana, od kojih
prvo nosi naslov: Razmi l j an ja p r i bo go mi on a od l jubavi
Boje sloena i i z v a dj e na u j ezik s lo v in sk o -b o sa ns k i
iz sv. Pi sma razlikijeh na uitelj a; a drugo: Po gard je
nja ispraznosti od s v i e t a , u tri d i e l a r a z d i e l j e n o i
i z v a d j e n o u j e z i k slo v i n s k i - b o s a n s ki, iz sv. P i s m a
i r a z lik ije izkuanije n a u it e lja i pisaca.
Ovo je
djelo pisac posvetio: Preuzvienoj i prisvitloj mojoj gospodi,
Pavlu, Antunu i Jakovu Brajkoviem, Augustinoviem, bratji sarajlijami, plemiem bosanskijein i vitezovom slavnoga groba Isukrstova od Jerozolima*. Polemino apologetini pisac
bosanske redodrave jest fr a S t j e p a n B a d r i . Badri je
preradio Bugarina Pojia i 1714. u Mlecima otiskao: U k a
zanje i s ti ne me g j u c a r k v o m i s t o n o m i z a p a d n o m
i to novim latinskim slovi". Megjutim Badri nije iao samo za
tim, da svojim djelima katoliku Crkvu proiri, nego je nastojao,
da vjerne katolike i usavri. S toga je jo iste godine, kada je
objelodanio prvo svoje djelo, otiskao i drugo i to: P r a v i

 226

227

nain s l u a t i sv. misu. Vrlo je plodan bogoslov fr a

F i l ip L a t r i , ijeg emo se ivota zgodnije dotaknuti, kada
budemo o njemu govorili kao o povjesniaru. Latri je, osim
latinskih bogoslovnih djela, izdao 1724.: K o r i s t a n n a u k dil o v a t i m o l i t v u od pa met i, djelce maleno od cigli i
12 stranica u 8 , a ipak vrlo korisno. Godine 1757., kada se je
Bosna i Hercegovina otcijepila od Ugarske i Slavonije, tiska u
Rimu: K r a t a k n a i n i n i t i p u t k r i a , im je htio da
olakoti i im vie proiri ovu eminentno franjevaku pobonost.
Vrlo je popularan pisac fra Tomo Babi, rodom iz Velima,
skradinske biskupije. Babi nije mnogo djela izdavao. Osim la
tinske gramatike, jedino mu je djelo i to bogoslovnoga sadraja,
a to je: C v i t r a z l i k a m i r i s a d u h o v n o g a . Ovo se
Babia djelo cijepa u 2 dijela. Parvi dio uzdari Nauk karstjanski s mnogim molitvam i devocioni razlici i istutnaenje istoga
nauka", a Drugi dio: Versi od mnogi svetkovina priko godita
i druge pisne duhovne i bogoljubne na korist virnih". Babia je
djelo prvi put svijetlo ugledalo u Mlecima 1726. Izdanje je ovoga
djela od 1802. pomnoano i to sBadria: U k a z a n j e i s t i n e ,
s etiri predike fra Grge Vareanina, te s obljubljenom pjesmom
fra Petra Kneevia: M u k a G o s p o d i n a n a e g a I s u k r t a
i t. d. Koliko je u narod Babia djelo prodrlo, vidi se i odatle,
to mu je i Babia bezimenu odgovarajue ime nadjeo, a to je:
B a b u a", t. j. Babia knjiga. Mostaranin fra M a r i j a n
L e k u i uz mnoge historike i kulturne biljeke, to ih je u
makarskome samostanu pohranio, napisao je i u Mlecima 1730.
objelodanio: B o g o l j u b n a r a z m i l j a n j a od o t a j s t v a
od k u p l j e n j a o v i a n s k o g a ; a Budimac fr a L o v r o
B r a u lj e v i 1) iste godine na troak bosanske redodrave
izdade u Budimu: U z a o s c e r a f i n s k e (nascki) g o r u c h i e
gl u b a v i tri put s v ez a n. Brauljevia djelo radi o bratimstvu sv. Franje u Budimu ustanovljenu. Dijeli se na 3 dijela. U
prvome je dijelu govor o poetku, rairenju, otajstvu i duno
stima bratimstva; u drugome se tumae protenja, te razne druge
lijepe, korisne i potrebne kranske istine; a u treem zakoni
bratimstva i broje se oprosti, koje mogu bratimi primiti.

Na razdoblju odijeljenja Dalmacije od Bosne javlja se

u bosanskoj redodravi vrlo plodan i popularan bogoslov f r a
J e r o n i m F i l i p o v i . On je rodom iz Rame,1) ali za odijeljenja
Dalmacije od Bosne ostane u Dalmaciji kod odseljenih svojih
pajizana. Dok je jo bio lanom bosanske redodrave, objelodani
u Budimu 1730.: P u t kri a. Iza odijeljenja Dalmacije od Bosne
dadne se sav na pouavanje svoga naroda u vjenim i nepro
laznim istinama, a da u tome bude uspjeniji, izda u tu svrhu
ne samo razna propovjednika djela, nego 1769. u Budimu:
J e zg ra r imskoga p r a v o v i r n o g a n a u k a k a r s t j a n s k o g a ;
a iza smrti mu se 1791. tiska u Osijeku: J e z g r a n au k a k a r
s t j a n s k o g a , p i s m e i m o l i t v e b o g o l j u b n e za s l u b u
i zabavu duhovnu puka k a r s t j a n s k o g a prika zan e.
F r a A n t o B a i , ' 2) neko budimski gvardijan, a kanje
redodravnik Bosne Srebrene, objelodani u Budimu 1732. djelo
pod naslovom: I s t i n a k a t o l i a n s k a i l i t i
skazanje
u p r a v lje n ja s p a s o n o s n o g a itka ka rstja n sko g a.
S zabileenjem
zabludjenja
Garkoga
odmetn i t v a i t. d. Djelo je sve izvadjeno iz sv. pisma, iz nauka
svetih otaca, i razliki knjiga i sloeno u jezik iliriki", a posve
eno je: Preuzvienomu velianstvu gospodina gna Eiiierika
Esterhazi, rimskog carstva principa, vlastelina od Galanthe, pri
mata i arkibiskupa Ostrogonskoga" i t. d.
Romantina je prolost L j u b u a k a f r a L o v r e S i
to vi a. Njegov je otac bio musliman, koga Dalmatin imun
Talai za bekoga rata uhvati. Otac, da zadobije slobodu, dadne
Talaiu sina u tutiiu, koji dogje u ruke fra Iliji Mamiu. Me
gjutim otac isplati otkup i vrati sina natrag, nu sin pobjegne od
oca, prepliva rijeku Trebiat, dogje starome svome othranitelju,
pokrsti se i postane sinom sv. Franje. U redu vrio je i u bogo
slovlju lektursku slubu kroz punih 6 godina, odakle je i dobio
ime: Lector Theologiae sexennalis". Umro je u Spljetu 7.
travnja 1729.')
Sitovi se je uz pjesnitvo i filologiju bavio i bogoslovijom,
te je napisao: N a u k k a r s t j a n s k i , a 1734. u Budimu obje-

') Polag franjev. nekrologija u Vukovaru bio je jubilarni lektur, islu

eni generalov komisar za Bugarsku, a umro je u Budimu 21. studenoga
1773. kao aktualni definitor redodrave.

*) Rodio se 1688., a umro u Sinju 10. prosinca 1765.

) Umro kao islueni definitor, kustod i redodravnik 12. prosinca
1758. Franj. nekrologij u Vukovaru.
9 Franjevaki nekrologij u Vukovaru.

 228
lodani: P r o m i l j a n j a i m o l i t v e , k o j a se i n e i go
v o r e i n e i p u t k r i a . Bivi bosanski redodravnik
fr a L u k a K a r a g i ostavi nam: M o l i t v e n u k n j i i c u , a
f r a S t j e p a n V i l o v 1) uz nekakvu raspravu takogjer: R a z
g o v o r p r i j a t e l j s k i megju k e r s t j a n in o m i ristjan i n o m p o d i m e n o m F r a n c i s k a i T e o d o r a i t. d.,
.to ga je 1736. objelodanio u Budimu.
Od fr a N i k o l e K e s i a , 2) rodom iz Budima, lektura
bogoslovije, imamo 1740. u Budimu tiskane: E p i t o l e i Evan g j e l j a p r i k o s v i h n e d i l j a , a od f r a J e r o n i m a L i p o v e v i a, rodom iz Poege, reda sv. o. Franceska .. . provincie sreberno bosanske" u Budimu 1746. tiskano djelo: D u u
u v a j u e p o h o d j e n j e ; te T r e i sad i l i t i i s t o l m a e n j e t r e e g a r e d a po sv. o. F r a n c i s k u s e r a f i n s k o m e za o b a d v e s p o l e . . . u s a d j e n o g a i napokon:
S t a z i c u n e b e s k u . F r a L u k a i l i napisao je: P r a v i
p u t u nebo. Ovaj razred pisaca zatvaramo s fr a Emer i k o m P a v i e m , takogjer vrlo plodnim i uevnim piscem.
Kao lan bosanske redodrave Pavi je uz: K a l e n d a r i l i r s k i
napisao i objelodanio u Budimu 1754. djelo: J e z g r a n a u k a
k a r s t j a n s k o g a ; 1755.: O b i r n i n a u k k a r s t j a n s k i
s n a d o d a n i m d u h o v n i m p i s m o m ; i : T r i d a r a d uh o v n a na s v e t k o v i n u s v. K a t a r i n e . Godine 1757.
Pavi je prestao biti lanom bosanske redodrave, ali ne piscem.
b)
U drugi razred idu bogoslovi bosanske redodrave, koji
su svoja djela pisali hrvatskim jezikom, ali bosanicom. Prvak
je ovoga razreda fra M a t i j a D i v k o v i .
Divkovi se je
rodio u Jelakama upe vijake udaljene 3 \/2 pjeaka sata od
Varea. Poetne je nauke po svoj prilici svrio u Olovu, a daljnje
u Italiji. Svriv nauke, kapelanovao je u Sarajavu, gdje su Du
brovani imali svoj odio grada La Un lu k* -, svoje vijee
c o n s e i o " , te svoj peat. Prvo je Divkovia djelo: N a u k
k a r s t j a n s k i za n a r o d s l o v i n s k i , drugo: N a u k
k a rs tja n s k i s m noziem i s tv a ri d u h o v n ie m i i
v e le b o g o l ju b n i c m i , a tre e : S to u d esa, aliti
z n a m e n j a a b l a e n e i s l a v n e B o g o r o d i c e i di9 Umro u Budimu 5. studenoga 1743. i to kao jubilarni lektur, islu
eni redodravnik i generolov komisar u Bugarskoj. Franjev. nekrologij u
Vukovaru.
5) Polag franjev. nekrologija u Vukovaru umro je 10. lipnja 1739.

229
v i c e M a r i e. Sva tri je ova djela Divkovi objelodanio 1611.
u Mlecima u tiskari Petra Marije Bertana. Interesantno je, da je
Bertanova tiskara lih za Divkovieva djela morala Ijevati bo
sanska slova, koje Divkovi nazivlje srpskiemi pismenima."l)
Poslije je smrti Divkovia poljednje djelo u latinici objeloda
njeno 1784. u Dubrovniku, a zove se: D j e l a k r e p o s n a za
u i n i t d o b r u i s v e t u s m r t . Sva se Divkovia djela is
tiu s tim, da je on znao najtee i najapstraktnije stvari, to
popularnije izraziti. Drugi je pisac ovoga razreda f r a S t j e
p a n M a t i j e v i , rodom iz Tuzle. Na ponuku fra Rafajela
Levakovia, koga je u Rimu pri izdavanju glagolskih knjiga
potpomagao, privede on u jezik bosanski" djelo Dominikovca
fra Jeronima Panormitanca I s p o v j e d n i k zvano, te ga 1630.
otiska u Rimu u propagandinoj tiskari. F r a P a v a o P a p i ,
rodom iz Sarajeva, prevede mistino talijansko djelo: S e 1 1 e
t r o r n b e , te ga 1649. pod imenom: S e d a m t r u b l j i po
sveti fra Mihovilu Bogetiu, bosanskome reodravniku i obje
lodani. Od Papia se je puno vie istakao fra Pavao Posilovi. Posilovi je rodom iz Glamoa. Godine 1642. postane
skradinskim biskupom, koju je slubu savjesno sve do 1664.
vrio. Posilovi nam je ostavio dva djela i to: C v i e t od ko
r i s t il i d u h o v n i i t i l e s n i e ; i: N a s l a g j e n j e d u h o v n o koi
e li dobro i v i t i , po tomtoga umr it i i p o n u k o v a t i osugjene na smrt od pravde. J e d a n k a rs ti a ni n kako immase i s p o v i d i t i , i s v o j u d u u po r a z l o g u izkuati i p r i s t u p i t i k i s p o v i d n i k u . I o t e mnoge m o l i t v e ,
i salme, i o s t a l e s t v a r i v e o m a p o t r e b i t e i t. d. Prvo
je djelo Posilovi preveo iz jezika latinskoga u jezik iliriki,
aliti slovinski", te ga je 25. sijenja 1647. posvetio caru Ferdi
nandu, a obadvoje je objelodanjeno u Mlecima i to prvo 1647.,
a drugo 1682. Zadnji pisac ovoga razreda jest fr a S t j e p a n
9 Prvo je bosanskom irilicom tiskano djelo naao dr. Prohaska u
Rosenthalovu antikvarijatu u Miinchenu. Ovo djelo megju inim sadraje: ka
lendar, oficije BI. Dj. Marije, sv. Kria i sv. Duha, a tiskano je u Mlecima
1571. Budu mu pisca ne poznamo, s toga ga megju pisce bosanskih Fra
njevaca i ne ubrajamo. Svakako Divkovi se nije mogao posluiti slovima,
kojima je ovo djelo tiskano, s toga je za svoje djelo nova slova ljevao,
koja on dovagjajui od srpske irilice, nazivlje srpskiemi slovima", dok
svoj jezik smatra za slovinski jezik. Sravni dra. Prohaske, Das kroatischserbische Schriftum, str. 96.-97.

 230
M a r k o v a c ili M a r g i t i , rodom iz Jajca. Od Margitia djela
u ovu struku unosimo I z p o v i e d k a r s t i a n s k a , i nauk znati
se p r a v o i z p o v i d i t i u r e e n a s mnogi m s t v a r i m a du
hovn im, i p r i l i k a m i z v a g j e n o iz r a z l i k i k n j i g a l a
tinski, v e o m a k o ri s no . Ovo je djelo Margitia ugledalo
svijetlo u Mlecima 1701. Osim ovih djela Margiti je otiskao
jednu molitvenu knjiicu, koja je u Bosni poznata pod imenom
S t j e p a n u e .
c) Trei razred bogoslova bosanske redodrave sainjavaju
pisci, koji su svoja djela pisali u latinskome i pismu i jeziku.
Pisaca je ovoga razreda najmanji broj. Uzrok je taj, to su bo
sanski Franjevci vazda bili narodni sveenici i to im se latinska
djela nijesu isplaivala. Prvi i najznamenitiji pisac ovoga razreda
jest fra Juraj Dragii ili obinije, prem krivo, Dobreti,1) in
primos sui temporis Theologos numerandus", kako hoe Ughellia
ili Sacrae Theologiae doctor illustris", kako kae Sbaraglia.
Dragii se je rodio u Srebrenici u Bosni, odakle se je rano
preselio u Dubrovnik, gdje je po svoj prilici i u franjevaki red
stupio. Iz Dubrovnika je otiao u Italiju, gdje se je sav posvetio
naukama. Iz Italije ga starjeinstvo poalje na glasovita sveu
ilita u Pariz i u Oksford, gdje se potpuno usavri ne samo
u filozofskim, nego i u bogoslovskim naukama. Vrativ se s nauka
u Italiju, postane kunim uiteljem Guidu Ubaldu, sinu urbinskoga vojvode Fridrika, kojom prigodom dobije i urbinsko
plemstvo, te naslov de Feliciis. Domalo u Florenciji postane
lanom bogoslovskoga fakulteta, ravnateljem franjevake gimnazije,
lanom plemike obitelji Salviati s naslovom ,,de Salviatis", te
odgojiteljem Ivana kanje Pape Lava X. i Petra, sinova Lovre
Mediejskoga. Kanje ga vidimo, gdje u Pizi za 150 zlatnih
cekina predaje metafiziku i bogosloviju. Zauzimljui se za Jero
nima Savonarolu, radi koga je i djelo izdao: P r o p h e t i c a e
s o l u t i o n e s p r o H i e r o n y m o S a v o n a r o l a , te kao
humanista, za stare idovske knjige, navue na se toliku mrnju,
da se je s Italijom morao rastati i poi u tunu svoju domovinu
i u bosansku redodravu. Megjutim dugo ne ostane u nesretnoj
domovini. Spusti se u Dubrovnik, a odatle i opet u Italiju, gdje
') U M. Breyera: Prilozi k staroj knjievnosti (Zagreb, 1904.) lijepo
je dokazano, da je Dobreti i Dobroti krivo, a Dragii pravilno, i da je
prvi Jakov Lukari upotrebio beziine Dobreti mjesto Dragii.

231
1507. postane kaljskirn biskupom. Kao kaljski biskup izda djelo:
A p o l o g i a p r o F r a n c i s c o M a r i a de R u v e r e J u l i i
II. n ep o t e a n n o 1511. s u p e r C a r d i n a 1i s A 1i d o s i i
n e c e , to je po svoj prilici dalo povoda Juliju II., da ga je
1512. promovirao na nazarensku nadbiskupsku stolicu. Budu je
jo 1489. upravio djelo Lovri Mediejskome pod imenom: Georgius Beni gnus de S a lv ia tis , ord. minor s. Theol. professor, ad magnanimum Laurentium Medicem, septem
et s e p t u a g i n t a in o p u s c u l o m a g i s t r i N i c o l a i de
M i r a b i 1i b u s r e p e r t a m i r a b i 1i a ; to je kao nazarenski nad
biskup napisao i drugo djelo: G e o r g i i B e n i g n i S a l v i
at i , A r t i u m et s a c r a e T h e o l o g i a e p r o f e s s o r i s ,
A rch ie p isco p i
N az aren i,
i n 1i b r u m s e p t e m
q u a e s t i o n u m, a M a g n i f i c o L a u r e n t i o M e d i c e s
p r o p o s i t a r u m a d L e o n e m X. Dragii je i s francuskim
kraljem Franjom prvim gojio poznanstvo, te mu je upravio djelo:
V e x i l l u m c h r i s t i a n a e v i c t o r i a e . Dragii, koji je svoje
ime polatinio u Benignus", umre u Barletu 1520. Njegova su
eminentno slijedea bogoslovna djela: L i b e r de r a p t i s ;
O p u s de a ss u m p t i o n e B . M a r i a e V i r g i n i s ; O p u s
d e g r a t i a, i : C o m m e n t a r i i i n 4 1i b r o s s e n t e n t i a r u m, te filozofino teologino djelo: Q u a e s t i o n e s de
n a t u r a a n g e 1i c a, o kome Dubrovanin Karlo Poci pjeva:
Angelicos quicumque choros, celsasque catervas
Naturamque cupit noscere coelicolum,
Perlegat excultum latio sermone libellum,
Sedulus et doctum mente revolvat opus,
Edidit insigni quod Georgius arte Benignus
Cui decus aeternum conferat iste labor."
Tako Poci ovome samo poljednjemu Dobretia djelu, dok
drugi Dubrovanin Damnjan Benessa, imajui pred oima sve
proizvode Dobrelia uma, isporegjuje ga s Duns Scotom, sa sv.
Augustinom, sa sv. Jeronimom i sa sv. Ambroom:
Ecce quod extremis Scotus fuit ille Britannis,
Doctus quod Mauris Aureliusque suis,
Quod quoque Dalmaticis ardens Hieronymus undis,
Quod Senonum populis Ambrosiusque pius:
Illud idem nobis nunc venerande Georgi,
Illyrici factor gloria magna soli."

 232
Dragiiu moemo pribrojiti f r a J o z i p a J a n k o v i a ,
rodom iz Vukovara, koji je 1742. u Raveni objelodanio: P r o m p t u a r i u m C o m i s s. V i s i t a t o r i s ; te 1751. u Mletkama:
C om pend ium
sacrarum
caere m oniarum
pro
a l i n a et a n t i q u i s s i m a
p r o v i n c i a B o s n a e Ar
g e n t i n a e.1)
II.
Filozofija. Franjevci su se Bosne Srebrene filozofijom
i u uemu i u iremu smislu uzetom, zanimali.
a)
Filozofijom se u strogome smislu najvie zanima fra
Juro Dragii, taj ilirski Duns Scot, kako ga zgodno Dubrovanin
Benessa nazva. Koliko se iz njegovih knjievnih radnja raza
birati dade, dialektika i metafizika bijahu mu najmilijim predme
tima, u kojim se je odlikovao". Veliko poznavanje filozofije opaa
se u svim Dragiievim djelima, a osobito udjelima: D i a 1e cti ca nova secundum
m e n t e m s. T h o m a e d e
A c q ui no; A rtis d ia le ctica e p rae cep ta vetera
ac n o v a ; te u Q u a e s t i o n e s d e n a t u r a a n g e l i c a .
Od ovih je djela prvo tiskano 1488., drugo 1520., a tree u 9
knjiga u Florenciji 1499.-) Osim toga opstoji u franjevakome
samostanu u Sutjesci rukopisno filozofino djelo. Tradicija sutjekoga samostana hoe, da je to djelo napisao f r a F i l i p
L a t r i , a s tradicijom se slau i drugi Latria sauvani ruko
pisi, osobito njegovo u rukopisu sauvano djelo: E p i t o me.
Pismo je u obadva ova djela poteklo iz iste ruke. Dakle je djelo
svakako Latria, premda na njemu pie: P r i s P li i 1i p p i
D u l i b i c h , s e d a d U s um P r i s B o n a v e n . d e C s a t i c h i " . Djelo je po veini sadraja kosmologija. Tu se radi uz
traktat o objektu filozofije, veinom o materiji, formi, o uzrocima,
mjestu, vremenu i t. d.
*) Svim trima ovim razredima mogli bi dodati jo bogoslovnih djela
ili istih di drugih pisaca, nu smatramo, da emo ih^ zgodnije istaknuti nie
osobito u govornitvu. Jedno je, koje jo ovdje istiemo, glagolska k v a d i r n i c a ili b i l j e n i c a , koja je pisana kurzivnom glagolicom, a pisao ju
je treoredac sv. Franje fra Matija Zadranin, koji se je oko 1420. rodio u
Bosni, te kada su mu Osmanlije zarobili oca, majku, brau i sestre, pobjegao
u Dalmaciju. Djelo spada megju rituale, koji sadraje i nekoliko apokrifnih
pria. Svreno je 1402., a nalazi se u knjinici jugoslavenske akademije u
Zagrebu. Prosvjeta (Zagreb, 1912.), br. 1.2., str. 26. 28.
2)
Breyer, Prilozi k staroj knjievnoj i kulturnoj povjesti hrvatskoj,
str. 25., 30,-32.

233
Nu prema sveuilinim diobama] na filozofiju spadaju i
mnoge druge grane, kojim su se bosanski Franjevci bavili, kao:
b) F i l o l o g i j a . Kao u bogosloviji i filozofiji u uemu smislu,
tako i u filologiji lovorov vijenac zapada i opet fra Juru Dragiia, jer kao to 25. sijenja 1515. pie Potken Reuchlinu, on
je bio vjet latin sk o m e i grkome jeziku, a u pozna
vanju jevr ej skoga i eti opskoga j e zi k a zauzima prvo
mjesto megju k r a n i m a " u svoje vrijeme. Uz Dragiia
filologijom bavi se veina Franjevaca, uei i prouavajui oso
bito strane jezike: latinski, turski, talijanski i t. d. Jo 1665. fra
.Nikola Poeanin moli Vjeroplodnicu, da mu poalje 2 ilirska i
2 turska rjenika, jer su ih neki samostani traili, da podue
mlade i u turskome jeziku, kako e moi i u turskim pokra
jinama dijeliti sv. sakramente;1) fra Nikola Lavanin u svome
ljetopisu posveuje posebni odsjek turskim poslovicama; a fra
T o mo B a b i 1712. tiska u Mlecima: Pr i m a gr amma ti ca e
ifistitutio, pr o t y r o n i b u s 1 1 1 y r ic is ac co mo d at a, koja je
kanje po ve an a i pretampana. Isto je tako fra Lovro
Sito vi objelodanio u Mlecima 1713. djelo: Gr am matica
latino-i 1 1yrica.-) Uz toliko njegovanje jezika mogao je punim
pravom fra Stjepan Margiti zabiljeiti za bosanske Franjevce
ove znamenite rijei: ,,U nas u B o s n i nei ma r ed o vn i ka ,
ali ti u b a ma l o , k o j i ne u m i j u t r i a l i e t i r i j e z i k a
n a j ni a nj e .
c) Povjest. Povjest je, kao to smo vidjeli i u prvoj, a
jo vie u ovoj drugoj epohi bila mila studija bosanskih Fra
njevaca. To najbolje dokazuju mnogi ljetopisi, to su se i u
samoj Bosni sauvali, a da i ne spominjemo drugih krajeva
kamo se je bosanska redodrava prostirala. Tako danas bosanska
redodrava posjeduje ljetopise: ipraia u Kr. Sutjesci, fra Nikole
Lavanina3) u Lijevnu, fra Bone Benia u Kr. Sutjesci, fra Stjepe
Margitia u Jajcu, a budimski samostan uz ostale spise i Dia') Fermendin, Acta Bosnae, str. 512.
2) U predgovoru Sitovi svoga preljubljenoga tioca upozorujc megju
inim i na to, kako mnoi narodi, to jest Francezi, Spanjoli, Italianczi,
Nimczi, Ungari lasegne naue Grammatiku, nego mi Harvati . . . jerbo oni
tampaju Gramatike u svoje vlastite jezike istumagene."
3) Umre 2. rujna 1750. u Jajcu. Pokopan u Podmilaju u crkvi Sv. Ive
Krstitelja. Nekrologij fojnikih Franjevaca.

15

 234
rium seu eventus Notabiles Conventus S. P. Francisci Budae ceptum
(sic!) a die 19. Junii 1746-ti it. d. it.d. Ali osim hronika imamo mi
u ovoj epohi i tiskanih historikih djela. Prvi poznati povjesniar
bosanskih Franjevaca jest fra Franjo Glavini. On bo jo 1628.
objelodani u Mlecima: Cvi t svetih, to jest ivot svetih od kih
R i m s k a c r kva in i sporne nak. Njega je u povjesti kud i kamo
natkrilio fra F r a n j o V ar a d in a c. Uprav, kada su bosanski
Franjevci u svojoj redodravi gotovo najvie trpjeli od Osmanlija,
izda on 1679. u Mlecima svoje djelo: P a s t o r bo nus , u kome
ivo ocrta jade bosanskih Franjevaca.1) Iza Varadinca javlja nam
se fr a N i k o l a Ogrami, bosanski biskup, koji 1701. bi po
gubljen. Od Ogramia imamo, kako lijepo na esti tvrdi,2)
, ,n enadkri lj ivom la tin tin o m napisan ivot sv. Sebastijana
Apparicijskoga: V i ta et m i r a c u l a s. S e b a s t i a n i ab Apparitio". S v e je o ve n a t k r i l i o fra Filip Latri rodom iz
Oevije. On je bio izvrstan historik, premda sam o sebi veli:
.Sicuti conscientiose cognosco, ita fateri sincere non erubesco,
nec artem mihi esse, nec capacitatem Historicuin agere."1) La
tri se je rodio 1700., a u red stupio 1719. Nauke je iza poetnih
svrio dijelom u Ugarskoj, a dijelom u Dalmaciji. U svojoj je
redodravi obnaao razne asti, pae izmegju 1741. 1745. i
redodravnika. Najglavnije mu je historiko djelo: E p i to me
V e t u s t a t um B o s n e n s i s P r o v i n c i a e . Povod je djelu
bila borba za prava i prvenstvo s kapistranskom redodravom.
Budu se je od Bosne, Slavonije i Ugarske Dalmacija jo 1735.
otcijepila, 1757. na molbu Bosanaca od Bosne se otcijepi i
Ugarska sa Slavonijom, te zasnuje posebnu redodravu sv. Ivana
Kapistrana. Nu za ove diobe Bosna i Hercegovina budu degra
dirane one prestanu biti redodravom provincijom, nego
samo uvodravom kustodijom. Ovo je bosanske Franjevce
do skrajnosti ucviljelo. S toga se ispred bosanske kustocUje 1758.
u Rim zaputi fra Filip Latri, te isposluje od sv. Stolice breve,
koji se i danas u arhivu redodrave Bosne Srebrene nalazi i u
kome se Bosna i Hercegovina ponovno diu na ast redodrave
i daje joj se prvenstvo nad kapistranskom redodravom. Dok je
>) Ferdinand Kajzer izdao je u Subotici Varadinevu: Descriptio Pro
vinciae Bosnae Argentinae.
9 Novi prijatel Bosnae (Senj, 1888.). str. XV.
9 Epitome vetustatuin Bosnensis Provinciae, ed. II. str. V.

235
Latri jo u Rimu bio, traio je podatke za povjest svoje redo
drave. im su Kapistranci uli, da su bosanskoj redodravi
zapostavljeni, ponu se spremati, da i opet na kapitulu u Mantui
isposluju prvenstvo nad bosanskom redodravom. Saznav za to
Latri ponovno se dadne na kupljenje i prouavanje historikih
podataka svoje redodrave, te na vrat na nos napie i u Mletkama prije mantuvanskoga kapitula tiska 1765. u tiskari Domi
nika Lovisa svoje djelo: E p i t o m e Vetustat ui n B o s n e n s i s
P r o v i n c i a e , na temelju koga ponovno obrani prava bosanske
redodrave. Latria E p i t o m e brzo se raspaa, s toga on na
ponukovanje starijih, djelo od 48 strana proiri na 134 strane i
ponovno ga na troak bosanske redodrave1) 1776. objelodani u
Jakinu. Osim ovoga Latria za bosansku povjest krasnoga djela,
iji se rukopis i danas nalazi u Kralj. Sutjesci, Latri je jo
puno potpomagao Isusovca Danijela Farllati-ja u pisanju monu
mentalnoga djela: Illyricum sacrum.2) Poslije Latria fra Anto
B a i napisa: i v o t M a j k e B o j e , 3) fra S t j e p a n V i l o v :
ivotopis fra Lovre Brauljevia, a fra L u k a V l a d i mi r ovi :
i v o t sv. i m u n a Z a dra n ina, i: N o b i 1i ssi m a e f a m i l i a e
c o m i t u m D o b r e t i et V i a d i m i r o v i , djela manje historike
vrijednosti.
d)
G e o g r a f i j a Na geografskome polju moemo istaknuti
fra M a r k a B a n d i n a , rodom iz Skoplja. Godine 1645. prepo
ruuje ga Papa kao marcinopoljskoga biskupa i bakovinskoga
upravitelja moldavskome knezu. Geografsko djelo, to ga je napisao
jest neki P u t o p i . 4) Djelo je pisano u moldavskome jeziku.
III.
P r a vo . Sve kada nebi imali nikakovih dokaza, da su
bosanski Franjevci i ovu struku u ovoj epohi njegovali, morali
bi to iz njihova poloaja zakljuiti. Oni su bili ne samo duhovni
pastiri, nego ee i advokati, ne samo svoga reda, nego i svoga
naroda. Uz to su megju katolicima esto bili pravi sudci, jer
katolicima sv. Pavao zabranjuje parbiti se kod pogana, a
esto su bili i judices arbitri." U svim tim sluajevima
bilo im je potrebno pravo i to ili kanonsko ili redovniko
9 Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, a. 1757.1793.
9 Nekrologij kreevskih Franjevaca veli, da je umro 19. travnja 1783.
9 Ovo je djelce poslije pieve smrti 1773. u Peuhu objelodanio
Velikanovi.
9 Fermendin, Chronicon Provinciae Bosne Argentinae, str. 38.

 236
ili tradicijonalno svoje
domovine. Nu uza sve to mi imamo
i pozitivnih dokaza, da
su bosanski Franjevci u ovoj epohi
pravniku struku njegovali. Najbolji su nam za to
dokaz
fra J u r o D r a g i i , fra I l i j a B u l i i f r a A n d r i j a
I m o a n i n . Dragii je 1500. bio u onome odboru, koji je u
Temu u Umbriji izdao:C o n s t i t u t i o n e s A l e x a n d r i n a e
p r o m i n o r i b u s C o n v en tu al i b u s. Fra Ilija Buli bio je
rodom iz Drnia u Dalmaciji, te je jo kao gjak 1635. sabrao i
u Jakinu u tiskari Marka Slavonca objelodanio partikularno
pravo svoje redodrave pod imenom : P r i v i 1e g i a B o s n a e
A r g e n t i n a c . " Ovo je djelo Buli posvetio zaslunome Kra
jiniku fra Andriji Tomasoviu, Kamengragjaninu.1) Fra Andrija
Imoanin bio je 1708. izabran za redodravnika Bosne Srebrene.
Tom ga prigodom Velikanovi istie, ne samo kao mua ponizna,
pobona i nauna, nego i kao a k t u a l n o g a l e k t u r a k a n o n a
u Budimu.5)
IV.
Lij eni tvo. Lijenitvom se bosanski Franjevci mnogo
vie bave u ovoj, nego ii u prvoj epohi, a tomu se nije ni naj
manje uditi. Ta oni su polag svoje regule i polag svojih usta
nova svoju nemonu brau morali sve jednako s majinim
saueem njegovati. Uz to je bosanski ujak" ve stekao neo
granieno povjerenje svoga naroda, te se je ovaj na nj kao na
jedinoga inteligentna ovjeka u svim svojim bijedama obraao.
Sve je to potaklo bosanske Franjevce, da oni lijeniku struku
prouavaju, o lijekovima piu knjige, lijeniku teoriju prevagjaju u praksu, pae podiu i bolnice. Ve 1640. fra Pavao
Rovinjanin, vizitator bosanskih Franjevaca pripovijeda, da je
vidio, kako se u bosanskoj redodravi s uspjehom s pomou
neke trave i vina lijei od kamenca.3) U fojnikome pak samo
stanu nalazi se bosanicom pisano djelo puno lijenikih teo
rija, koje nosi naslov: I. M. 1. P o i ma j u likafre* kojesu
k or is ne za lj ude od s vak e bolesti, koje se mogu dobit
u ovi h strana, i jesu koje slide i p o e e b i l j e i t , i l i t i
>) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 35.
2)
Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 55.
a) M i fii detto da un Padre, che con li occhi proprij haveva veduto
I esperienza, che uno, qual se ne stava moribondo per la pietra essendogli
datta della polvere di pinpinella selvatica a bere vino imediate fece la
pietra e rissano . Starine jugosl. akad. knj. XXIII., str. 14.

237

pi sat u ove knjige go d: por: I s u k : na 1774. m i s e c a

v e l j a e 6 . gdi slide r a zl ik e l i k a r i j e , i s tv a ri m n log o
potr i bite." Matkovi1) ovo djelo pripisuje fra Stjepi Margitiu,
ali fra Stjepo je umro 13. studenoga 1714.2) Nu svakako je djelo
bosanskoga fratra. Ovo djelo poima s opisima raznih mjera,
to je svakome lijeniku neophodno nuno znati. Zatim slijede
po abecedi poredane bolesti i njima odgovarajui .lijekovi. Pod
,,a nema nijedne bolesti. Slovo ,,b poima s bionom, a ,,k
s kamenom. Ipak se u Ijekarskoj struci u ovoj epohi najvie istae
neki fra Petar Bustrevi. Bustrovi privolom, a mogue i pot
porom Vjeroplodnice poloi na nekome sveuilitu u Italiji stroge
ispite iz lijenitva, te bude 1708. promaknut na ast doktora.3)
Nu Bustrovi se ne zadovolji samo s doktorskom diplomom,
nego je i lijeio i u svojoj se struci kroz itav ivot usavrivao.
God. 1742. i u lijeenju same brae opaa se neki pokret. Do
spomenute bo godine pojedini su samostani bosanske redodr
ave, poput samostana cijeloga reda, drali bolnice, u kojima
su se i privremeno i dosmrtno bolesna braa lijeila. Budu
se u svim samostanima i radi siromatva bolesnoj brai u svemu
nije moglo potpuno udovoljavati, zakljui definitorij Bosne Sre
brene sabran u Cerniku u Slavoniji dne 15. svibnja 1742., da
se za onu brau, koja kroz dulje vremena boluju, osnuje u sre
ditu redodrave u Osijeku opa bolnica.4) Da se to djelo
kraju privede asni definitorij udari slijedei
Porez na:

Na tri bosanska samostana: sutjeki, fojniki i kreevski

150 tor.

Na samostan sv. Augustina u Velikoj

150 for.

Franje u Budimu

100 for. j

Antuna udotvorca u Naicama

10 for. ;

presv. Trojstva u Brodu

10U for.
100 for.

sv. Franje u Petrovaradinu

sv. Ivana Kapistrana u Iloku

J)
s)
a)
4)
Sutjesci.

60 for.

Matkovi, Bibliografija Bos. Franjevaca, (Sarajevo, 1896.) str.

U.
Franjevaki nekrologij u Vukovaru.
Batini, Djelovanje Franjevaca. III., str. 22.
Iz okrunice nalazee se megju spisima fra Filipa Latria u Kr.

 239

238
rt

tt

sv. Antuna u Baji

60 for.

rt

rt

sv. Filipa i Jakova u Vukovaru

60 for.

10

rt

rt

sv. Marije Atilosti u Radni

50 for.

rt

tt

sv. Marije Angjeoske u Aradu

50 for.
50 for.

12

tr

tt

sv. Petra u Ccrniku

13

rt

tt

sv. Uzneenja Marijina u Bau

30 for.
30 for.

14

rt

tt

sv. Duha u Poezi

15

rt

Bezgrjenoga Zaea u Gjakovu

20 for.

16

tt

rt

sv Antuna u Tolni

10 for.

17

tt

tt

sv. Atihovila Arhangjela u Gradici

10 for.

tt

tt

sv. Petra i Pavla u arengradu

18
1
2
3

Residenciju prsv. Trojstva u Somboru

tt

tr

tt

sv. Uzneenja Marijina u Foldvaru

tt

sv. Mirka u Paki

5 for.
50 for.
10 for.
5 for.

Samostani u Osijeku i Temivaru, te residencija u Muhau nijesu uzeti u obzir, jer je prvi morao imati i onako tereta
radi same gragje, drugi bio u dugu, a Muha u prevelikome
siromatvu,')
Megjutim ovaj plemeniti naum kraju nije preveden. Uzrok
je bio taj, to se u Osijeku nije nigdje moglo nai i kupiti zgodno
mjesto za naumljenu bolnicu.-) Ali ako ove plemenite osnove i
nijesu u djelo prevedene, to su bosanski Franjevci bez sumnje
nastojali da ga na drugi nain nadoknade: jo veom susretljivou i intenzivnijom njegom svoje bolesne brae. Uz naravna
bosanski su Franjevci i u ovoj epohi nad bolesnicima svih vjera
rabili i vrhunaravna sredstva molitve, zapise, posveene stvari,
a nad opsjednutim i eksorcizme.3)
V.
G o v or n i t v o. Govornitvo je ukultur.iioj povjesti bo
sanskih Franjevaca jedna od najbolje zastupanih umjetnosti u
9 Iz okrunice nalazee se megju spisima fra Filipa Latria u Kr.
Sutjesci.
2)
Nota bene, hane taxam non fuisse extradatam: quia nunquam fuit
possibile locum invenire Rssekini pro aedificanda infirmaria etc.u Opaska uz
porez za bolnicu na okrunici megju spisima fra Filipa Latria u Kr. Sutjesci.
s) U franjevakom se samostanu u Fojnici i sada nalazi jedna dozvola,
kojom fojniki kadija jo 1538. dozvoljaje jednome Franjevcu, da se moli
Boga nad Beirom ehitoviem, a Margiti u svome ljetopisu opirno pri
povijeda, kako je s uspjehom vragove izgonio i iz muslimana.

ovoj epohi. Istina nemamo ni u ovoj epohi bosanskih Franje

vaca, koji su nam ostavili kakovo djelo, koje bi nam razlagalo
teoriju govomitva, ali tim vie imamo izvrsnih pisaca crkvenih
govora. Megju ovima svakako je prvak fra J u r a j D r a g i i ,
koji je umro u Barletu 1520. On nam je ostavio u latinskome
jeziku: C o n c i o n e s et o r a t i o n e s d i v e r s a e h a b i t a e P i s i s ,
F l o r e n t i a e et R a g u sae. Iza Dragiia se na polju
govomitva javlja fra M at i ja D i v k o v i iz Jelaaka. Na 28.
studenoga 1612. pome on iz razlikieh knjiga diakih" prevagjati, ispisivati i slagati svoje: B e s i d e s va r h u e v a n g j e l j a
n ediljnieh priko svega godita, a svri ih u Olovu na 28.
srpnja 1614., te ih 1616. u Mlecima u Bertanovoj tiskari objelodani,')
Drugo je izdanje Divkovia Besi da posveeno presv. g. Stjepanu
Kozmi arkibiskupu Splitskomu i prvomu sve harvatske zemlje."
Divkovi je kao sva svoja djela tako i ovo napisao bosanicom.
U bosanici napisa i fra Stjepan M ar kova ili M ar g i t i
svoje: F a l e od sveti, a l l i t i g o v o r e n j i a od svetkovina,
z abi lj eeni p r ik o godita. T a k o i e r g o v o re nj i a s v a r h u
eva ngj el j a, u s ve n e d i l j e p r i k o godita, koje je sastavio,
iz razliki knjiga latinski" i 1708. u Mlecima ih objelodanio.
Margitiu Matkovi pripisuje i zbirku homilija, to se uvaju u
Fojnici. Margiti je umro 1714., ) a kada bi saznali, kada se je
rodio uvidjeli bi u koliko je ta tvrdnja istinita. To je svakako
na stvari, da megju tim homilijama ima ih i datiranih s go
dinom 1639. i da u njima dolazi i *>", to se u mlagjoj bosanici ne nalazi. Ramljak fra J e r o n i m F i l i p o v i izdade iza
otcijepljenja Dalmacije od Bosne u tri knjige: P r i po v i d a g n i e
n a u k a k a rs tj a ns k o g a. Prva knjiga govori o vjeri i ufanju,
druga o ljubavi, trea o sakramentima, o stoernim krepostima,
djelima milosrgja i t. d. Plodan je govornik bio i fra F i l i p
Latri.
Latri je jo 1755. objelodanio u Mlecima; T e s t i m o n i u m
bilabium, seu s e r m o n e s p a n e g y r i c o d o g m a t i c o
m o ra l es pro sole mnitatib us D. S abaoth l ati ue et i 11yrice el a borati.3) Iza toga se je Latri bacio na sastavke jedino
9 Ja sam u Fojnici imao izdanje iz 1703. na kome je Gjorgjevi na
pisao, da je prvi put izdano 1616. Prvo je izdanje odobreno 1615.
9 Franjevaki nekrologij u Vukovaru
9 Ve 25. listopada 1755. alje fojniki gvardijan upnicima svoga
distrikta bosanicom pisanu okrunicu, u kojoj im javlja, kako je ,,o. ni. p.

 240
hrvatskih govora, te je u tu svrhu i izdao tri sveska propovijedi.
Prvi mu je svezak: O d u za me. Ovo je Latria djelo prvi put
tiskano u Mlecima 1765. Djelo je namijenjeno kapelanom i
missionarom Bosanskim," pod kojim imenom, veli Latri, u
Bosni Pastire duhovne opcheno zovuh." O d u za me je uistinu
pravi Vade mecum," a dijeli se na etiri dijela, od kojih prvi
sadraje rijei kapelanom i poslanikom, iliti missionarom bosan
skim," drugi istumaenje nauka za spasenje potrebna; trei go
vorenja na 1 2 apostola s istumaenjem 1 2 lanaka vjere, a
etvrti propovijedi za nedjelje i blagdane. O d u za me je, kanje
od fra Grge Vareanina s novih 12 propovijedi poveano i 1796.
u Mlecima objelodanjeno, i danas starome bosanskome ujaku"
mila knjiga, te se s njom ee poslui. Drugi je svezak Latria
govora: N e d i g l n i k dvostruk, to ga je 1766. u Mlecima
objelodanio. N e d i g l n i k ima u 439 stranica za svaku nedjelju
po dvije propovijedi. Povod je ovome djelu kazao sam Latri
u uvodu. ,,U parvome dillu, kojesam veli Latri dao na
svitlost 1755. pod imenom T e s t i m o n i u m B i l a b i u m , gdisu
nikah Govoregnja latinski, pak ista i Slavo-Bosanski; biosam
pokaran zaradi duxxine, i ponukovan, page moglen od Pastirah
duhovni puka priprostitoga, da uginim jedan Godishgnjak cio
s kratkim govoregni: S ovim dakle otiosam gnima ugoditi."
Iste je godine Latri u Mlecima objelodanio i: S v et u jak, koji
sadraje govorenja za svetkovine. Od fra Ante P a p u l i a
ili, kako Cevapovi pie P a p u l i a , imamo: Sedam govo
renja za sedam svetkovina blaene divice Marije; a od fra
E m e r i k a P a v i a n Budimu 1754. objelodanjen: E x e m p l a r
e n c o m i o r u m lat i nor um, koji sadraje u sebi 1 2 prigodnih
govora.
Osim toga bosanska je redodrava u ovoj epohi obilovala
i s takovim muevima, koji se nijesu isticali ni teoketinim pi
sanjem o govornitvu, ni pisanjem govora, nego samim govoOevac ex Provincial doao iz Venezie i donio knjiga od predicha, koie
ic on uinio tampat sada naki i diaki , te kako je isti uinio utampat
officic S. Ilie i octava, takogjer S. Ilie misu i pitolu naki i sve uinio u
est listiaa, kakoniorestat nakraj brcviara maloga",s toga tko bi otioi knjige
od predika svezane u karti peccori i reene officie S. Ilie valja mu rei
deset misaa; ako li oc tko uzeti predike vezane u kartunu i officie reene,
valja mu rei 9 misa za sve; ako li oe samo officie valja mu rei iednu
misu." Pismo u arhivu franjev. samostana u Fojnici.

241 -

renjem. Jednoga od ovih puno hvali na ljetopisac fra Nikola

Lavanin, a taj je fra Matija Benli bivi bosanski redodravnik,
te beogradski biskup. ujmo barem neto, to o njemu pie
na obljubljeni Lavanin: 1651. bi uinjen biskup biogradski
gos. f. Matie Benli iz Banje luke na 25. juna u Olovu bivi
tada Ministar od prove, i consecraga gos. f. Marian Maravi, i
gos. f. Pavo Mouljanin, za treega biskupa po dispensi papino
(sic!) ulize vikar prove f. Andria Jaianin: ovi Benli biskup bi
rogjen u Banjoj luci od Jure Benlia kolina Braikovia, i matere
Kate iz Sole kolina Kulenovia sobi strane roda plemenita, bi
karten od o. f. Tome Glavoevia, u Banjoi luci malaan. Ui
knjigu kod o. f. Tome Ivkovia tada kapelana banjalukoga, a
posli biskupa skradinskoga, koji gledaiui u ditetu svake dobre
prilike, ree, ovo dite ima biti velik ovik, poe ponukovat ro
ditelje, daga dadu u red, tobi uinjeno, koga dae u Manr sv.
Duha u Fojnici, onde ui, obuese, i zavit uini ode u Italiu,
gdi ui, ordinase, i p ri po vi da, vratise u provinciu, i bi ui
njen tilac, i p r i p o v i d a l a c , i z a i d e v e l i k p r i p o v i d a o c ,
zato kol ikoga s c i e n c i a s l u a e t o li ko glas, i o s t al a
k o i a s e iz iskuju, bie straan u karanj u, I j u b a k u pon u k o v a n j u , o s o b i t i za s m i ri t i n e s k l a d e " i t. d.)
VI.
P j e s n i t v o . Ako i nijesu ostavljeni bogzna kakovi
produkti iz ove epohe, ipak je i u ovoj epohi bilo ih, koji su
pjevali; a njihove se pjesme ne smiju mjeriti dananjim metrom,
ni suditi prema dananjem vremenu, nego prema ondanjemu.
Megju prve pjesnike ubrojiti je fra M at iju D i v k o v i a i fra
P a v u P o s i l o v i a . Divkovi je u stihove stavio: P l a bi. di
vi ce M a r i e , ver i Abramove, v e r i sv. Kate s d r ugi ma
pjesmama i n aukom k a r s t j a n s k i m ; te: i v o t s v e t e K a
t a r i n e . Oba su mu djela tiskana u Mlecima i to prvo 1631., a
drugo 1709. Da je prvo djelo bilo obljubljeno, vi; se i iz toga,
to je doivjelo jo 2 izdanja. Posilovi pak svruje svoj Cviet
od koristih duhovni, i tilesnie" s pjesmom: Bogu, BI. Dj. Mariji
i patrijarhama sv. Franji i Dominiku. Osim toga Posilovi je i
Naslagjenje duhovno" zasladio s: Pjesni na potenie priiste
divice", koja je jo u svom poetku:
Divica si slavna svita
Kraljestva su tobom sita",
puna zanosa prema Majci Boga i ovjeka.
*)_Lavaninov ljetopis u Lijevnu.

 242
Trei je pjesnik fr a T o m o B a b i . On je 1726. tiskao
u Mlecima: , , C v y t r a z l i k a m i r i s a d u h o v n o g a , " koga
drugi dio sainjaju same pjesme. A da ih je ba sve on sasta
vio, vidi se iz predgovora drugome dijelu, gdje na str. 213. veli:
. . . imadu znati Gliudi mudrii i naugni da ove Pisme iliti
Verse, nisam ginio zagnie, nego dicu . . . " U ovome se dijelu
nahodi i najpopularnija danas u Bosni pjesma Z d r a v o , tijelo
I s u s o v o " , to se u Bosni i Hercegovini poslije podizanja pod
misom pjeva. Ova pjesma osim da.ias poznatih kitica ima jo
jednu, a ta je:
0 prislavno Sveto tylo
Svite skuppno sad molimo
Tisse Smilluy, tinam prosti
Scto zgriscismo od mladosti."
K pjesnicima ove epohe jo spadaju fr a L o v r o Sitov i i fra Jeronim Filipovi. Sitovi je izdao 1727. u Mlecima:
P i s m u od Pakla, koju je on ,,u h r v a t s k i j ezi k i pisanje"
sloio; f r a J e r o n i m F i l i p o v i , nekadanji lan Bosne Sre
brene izdao je 1765. takogjer u Mlecima: P i es me duhovne.
Napokon je i Slavonac fra J o s i p M i h i izdao 1735. svoje:
C r k v e n e p j e s m e . U Lavaninovome ljetopisu takogjer nala
zimo tri pjesme, u kojem se opjevava borba Franjevaca i kato
lika proti nasrtajima grkih patrijarha 1661. i 1697., te: S a n
b u d i m s k e k r a l j i c e , u kome je predvidjela muhaki poraz.
Zadnja je pjesma u latinskome jeziku, ali metar, kao i zadnji
stihovi:
Crede mihi Pobratime care,
Illiricum carmen sic sonare"
odaju joj barem donekle mjesto i pisca.1) Osim ovih je u ovoj
epohi pjevao i V i c i fra V i c o rodom iz Fojni.ce, te e mnoga
od njegovih pjesama, to ih je 1785, sabrao,* a Juki ih 1844.
pod imenom: P i s m e razlike na p o t e n j e Boie, B. D.
M a r i e i s v i h s ve t ih izdao, pripadati ovoj epohi.
VII.
Mu zi ka . Da je muzika uz druge umjetnosti u ovoj
epohi najvie zanimala bosanske Franjevce, to se vidi i iz starih
muzinih ostataka, koji se jo nalaze po franjevakim bosanskim
samostanima. Upiremo prstom samo u franjevaki samostan u
) Lavaninov ljetopis u Lijevim.

243 -

Kralj. Sutjesci. Tu se nalazi ne samo misnih molitava i pjesama

s notama popraenih, nego i rukopisna kolska knjiga o muzici.
Ta knjiga ima crvenim slovima vezeni naslov: R e g u l a e cant.
p l a ni pro i n c i p i e n t i b u s . " Prema razliitosti papira, a
T-r.;

'

a a if e & r / p f e d i&
jfiw cx,
0 tuom iiono ottot>ccjm{i m ctmcKutu Uttcu tatin m.ino fie tcmtna.no toucommcunljo bx irjnuut -kLn
nu :Kruiuicittc tciminano m cfolif, UingNii
iit,c o01 rcttf.cOlo ouclUc/c tnmin&to tnttjfltcaiu.
tnpu&uc
.\FT sonotetu rcoolut alt alt.
ri in rcuolut. pa sapet buno,;cjx tuono
qualv1:
ih Cinfo.cioc cftittipbcnc Va(tn.,oftiiUMy, olaic, c
ofleuu l' ulnnu nota.ck fc rtau tn.>. Ol tv,.
5 punio orf in . U nu o rf 6 ? ? trt 7 ft.ut.o r a

,t( p f j f f f i r f sono chdm uhl pumi/tC .uiuntia pacbc

Ono
c]tuttto cioc ii oecotOo o. oV $c- Ono :bunuft t KconHc pbcalt, pcicbc (ono
iW m wuKiue cbc q lu l ft <1a canto Ot tuono pafcuo,

4* compofio Jel'Papcntc.e Vatc?&ion,cfv Vniti jtftimc . . ,

Omurto U&ufuOn.tl Oupentc vtu compoftnoncoi_ ,
in^ue
e ii i)Ufcf]aon,e una compofi&onc Vt auattvo - |
jjtcfc.'V. 11buftfon i uiu compoftnonc otto notc.conv v
,,' pe dlmpto qu( fcqutfa.^>o *

Regulae canlus,r s t r / l.

moda i dobi
papir. U njemu
irinu 18 cm i
dio zaprema 26

dijeli se u dva dijela. Prvi dio ima deblji

stranica u visinu iznosi 23 cm i 7 mm; a u
3 mm. Ovaj dio zaprema 33 stranice. Drugi
stranica. Svaka stranica iznosi u visinu 23 cm

245

244 -

i 2 mm, a u irinu 18*/2 cm. U prvome se (tijelu odmah poslije

naslova nalazi i pisac djela, te godina, kada je pisano i to u
retcima: ,,Fr. M a l h e u s B a r t l i a F e ls ii D i o s , vel a Bagnaluca, s r i b e bat 1687." Iza naslova i autorovoga imena nalazi
se u talijanskome jeziku u gotikim sovima teoretini naputak za

p u le h ra " i t. d. D ugi dio poima sa: Szp as zi k r a g l y c z e ! " )

iza koje slijedi: Maria Mater Gratiae", ,,Quasi arcus fulgens",
neunoene lauretske litanije, unoeno: Tota pulehra", Salve,

sono c cu c

&c2ti,aoc

d u tcn ti.

placuh.'Ioni d u fcn tici # rm o ( tcirc. qaintc>,CBcl

triruo.fomplaU ?cc58o gurate. i>crto. ottuo.

lRx Li pjtmuf. rcfn ifccuSf, mi tu tcmu>\ mi Li ~

giurtu?, tnfn. qumtiii\1u la
sol septv?
y t fii octau u s* .
/
ecno ottc (jiutfco antena c*,*Ucfo.U co~
mc oi uee di 2>ep,mxr couctoc u toi
pUc^ali,itr.i .lutjR^pcfk^ ipfrtti haivc ottonotcfcoputfcuk\$ cte ^r
pliwmuj-f'h hino
ucio >ica,
mpftti Krio ^cttc note o mc set-. um fticUkp:\Tcic $ feti hine cuicjj note 6ctc frfuLCtfi&u*
huicbi ^ tu \im oti^ o
\>i runo bi calosu
mjfctc*

*con>Atumcnt ;fcb* tuttupnmi tuord.Cii>C tuttf

boe p? r f f / c
teuc bouac iopu dtbu ltih u n o U d ^ u .
fcente,
jpente, d mtcflbon.chc vol buc ii fi>

..
fo g r .r ~ r is t3 ^ :

[. pumotuono taco tuono

quww tuono setom ton
p ecccnh tuom,c(oc scccfcc -*?6? c
ehunua
IpUcaurcHe fone b ifli.c p cocsiifciii conuunc CipK.cVc
ivuc h.m bifcpuifbupcntc cioc u ju quinti,c.
vt Jotto u ju quiun cio ii butsrtht,jccto lunotutu tuo -

ic.o iiio tu o f,q iu ito t ?

ulv

5>cfto

ti

Ottuot?

poflonobaucronco uruOifau-

a t ouiafon.i Uffeconbi eom a! bupente.

Vi sonornom imjwSl&.^d,^pUuqiusi^ta.unrtcttiro
j no qiun>o min pumi non\u c ttue d Mjdcdusn^Tftpu.
^ 'n t o . c rxUi fvccoifci>i .&>. rfctfc qN> vic auto.
plufipuipfctto
VIi i VAiitaa^o. H
Vi Jpno tucnu nupa .fin o b o v uS bmcfoun
; t bUopu.c lotto ulb quutta(o tutto unpStt VJnuk.eti

riu
Regulae canlus, str. 2.

poetnike u sviranju i pjevanju, a zatim razni napjevi o d :

B e n e d i c a m u s Domi no", T e Deum lau dam u s", T e
l u c is ante termi num", S i q u e r is ", nain pjevanja lamenta
cija Jeremije proroka, traktata sv. Augustina, biblije, T o t a

ii

pc; oouuotca: i ftuiU bclli SCtcbi, o ucumrtc conofcrzlcte rr ftiuTc<?no in rc&fifl 4-SflV
,'Mfouo m mt.r.*K C?fintno
Skftiafr\b in uf*
a^uotoifiritc* ficoiiofcouo rutft cjuanri a r i h cVc^.
tono.U fuoomr coK. Aunphouc c* com: fi vebeq\uSfitU>*

dirct\' tono a

T*thCjfOiio.uttdTli'Jjuit^plTi iui-.i.pU'.luut:v7ri\o p U cu lc ItintofiARonc >coiU piilmi*

p? t? r ? t; T t v i r t t * f.#t ? S

? t f *

Regulae cantus, str. 3.

) S z p a z i k r a g l i c z e jest molitva: Salve Regina". Nai su je stari

tako sve do najnovijega doba poimali, ne to nijesu umjeli to prevestita
to bi bilo smjeno i pomisliti za: Divkovia, Ania, Latria, Sunjia, Jo
ia i t. d ; nego, jer su kao itava djela, tako i pojedine molitve prema
svome ukusu prekrajali. A ukusnije se je smatralo bosanskome fratru, da
u svojim tunim okolnostima Majku Boju odmah u pomo zazove, nego
li, da ju pozdravljaja.

 246 -

247

Regina i t. d., te na koncu ne koliko bez sumnje kanje nado

danih hrvatskih neunoenih pj jsama, kao: ,,Z d r a vo, k r v i
I s u s o v a ! ' * , P o s l a n bi A n g j e o G a b r i e l , " 0 d i v i c o
vele lip a !" i t. d., od kojih s* neke rialaze i u djelu fra Tome
Babia: ,,Cvyt razi ka m iris a d u h ovn o g a." Iz svega se vidi,

Uz ovo djelo jo je vrijedno spomenuti drugo, to ga je

1694. napisao fra M a r i j a n A 1j i n i . Ovo djelo, u koliko je
do danas sauvano, sadri samo tri naina pjevanja: C r e d o -a,
Uz takovu njegu muzike nije ni udo, da je bosanska redodr
ava imala izvrsnih muzikanata, a jedan je od tih bio i f r a

e Hj

an

tr r tn> n v f f r t n p a v ^

j j >3 po b|g

tor po'

Jn^rcede pit*no \>\s idoanu-. Ie(um 0 id i

uc
s'd mumt crctu a d c m c n ti ajST Vif prc/ul ^

cu w

ris

mira.

ula.1 c a o s crm ' C l i

di

tu cif Alt tc tcr tro n^> yq ru e ri a tor po fimuj u t

uijtcitld- mciiijtra.

V c P p e r c f u i r , pe'iuTt

pit? tu a dtmetf a ciVpir cut n eufto di a

C-tetu

tffu ct? Ante term in u# rr^cn:

A f o r p t f m i? ut pro

rfjm ur*
Regulae cantus, str. 33.
Regulae cantus, str. 4.

da je auktor iao za tim, da uenike usavri u svemu onome,

to im je svaki dan, a osobito u svetkovine okuriralo i da nije
alio truda, da svoje djelo to vie ukrasi, vezui raznim bojama
poetna slova.1)
0 Na koncu 17. strane ita se:
n* 4>P4 M 4 T 0
A 4 U J o N 6 IC 4 C 6
A1 C * 5 H A 6 M 0 H 6 .

H ?

A n d r i j a I m o a n i n, koga jo Velikanovi hvali, kao uvena

pjevaa c a n t o r p r a e e l a r u s ."1) Muzikanti su, osobito
za raznih sveanosti u horu samostanskih crkava ravnali pjevom,
koji se je uz privatne kompozicije, barem tamo od druge polo
vice XVIII. stoljea, najvie ravnao po: Psalterium Romanum",
*) Fermendin, Chronicon Provinciae Bosnae Argentinae, str. 71.

 248
to ga je 1724. u Mlecima izdao Nikola Pezzana i Graduale
Romanumw, to ga je isti Pezzana 1730.1) objelodanio. U ovoj
su epohi Franjevci idui u Toskanu na nauke adoptirali i u Bosnu
donijeli dananji nain pjevanja u Bosni i Hercegovini misnih

imamo krasnih slikarskih ostataka iz ove epohe, kao sliku kra

ljice Katarine, ene kralja Tomaa, sliku kralja Stjepana Tomaevia, koje su odneene iz Kr. Sutjeske u Gjakovo, a odatle u
Zagreb, te sliku kralja S. Tomaa, fra Filipa Latria, koje se i
danas uvaju n Kr. Sutjesci i fra Angjela Zvijezdovia u Fojnici.

Regulae, cantus str. 35.

Regulaejcantus, str. 34.

molitava, Evangjelja i Poslanica, koji se nain sve vie povlai

u kut.
VIII.
S l i k a r s t v o i slike. I u ovoj nam epohi fale dostojni
reprezentanti slikarske umjetnosti u franjevakoj Bosni. Istina,
) Sve tri starodrevna franjevaka samostann: sutjeki, fojniki i kre
evski od starina posjeduju ove edicije.

Osim toga se u Fojnici nalazi i skup grbova bosanskih i srpskih

vladara i velikaa: Rodoslovlje bosanskoga aliti ilirikoga i
sarpskoga vladanja", koje je 1800. reproducirano iz nekoga izvor
nika, koji se je pripisivao godini 1340. i popu Rupiu, prem
nije stariji od pada bosanskoga kraljevstva. Da li koji od ovih
i drugih ostataka potjee iz kista bosanskoga ujaka" ili ne, ne

16

 250
znamo. Iz lijepo iskienih inicijala u cijelu: Regulae cant. plani
pro incipientibus", to ih je 1687, napisao fra [Mato Bartli i to
se i danas u Kr. Sutjesci uvaju, samo to moemo zakljuiti,
da se je kadikad bosanski fratar volio i kistom baviti. Nu, ako
i nemamo pozitivnih dokaza, da se je bosanski Franjevac i sli-

251
manje umjetnu relikviju. Fra Franjo Varadinac spominje, da se
je u Kr. Sutjesci nalazio jedan velik drveni kri, koji je na
udan nain zla vremena razgonio, a bjesomunicima bio vrlo
straan41 i za koga se je dralo, da ga je jo sv Bernardin
Sijenski napravio.1) Osim toga Kr. Sutjeska i danas posjeduje
sliku na bezu, koja predstavlja Spasitelja na kriu raspeta, komu
s lijeva i s desna angjeli hvataju u au iz ruku i boka krv.
Pod Spasiteljem s desne stoji BI. Dj. Marija, s lijeve sv. Ivan
Evangjelist, a nie njega ovjek sklopljenih ruku. Sliku je napravio
u Mlecima 2. srpnja 1597. neki Stjepan Pravojlovi, kao to se
vidi iz bosanicom stavljenoga potpisa: Na 2. jula u Bnecie
na 1597. ia Stiepam* Pravoilovib uini ovo i t. d.2)
Modriki su Franjevci takogjer 1640., kao to pripovijeda
fra Pavao Rovinjanin posjedovali na karti naslikano propelo.3)
Nu najglasovitije su Gospine slike imali Franjevci u Rami, Gradovrhu i Olovu.
Oko ramske Gospe sakupljao se je sa svih strana narod,
a ova ga je esto sa udesima u njegovim bijedama usliavala
i pomagala. S toga su ju zahvalni Ramljaci, kada su poselili
iz Rame i ponijeli sa sobom u Dalmaciju, te ju konano stavili
u crkvu u Sinju, gdje i danas nebrojna udesa ini.

Regulae cantus, str. 36.

karstvom bavio, odatle ipak ne slijedi, da on, resei sa slikama,

kipovima i krievima crkve i samostanske elije, nije puno do
prinio k razvoju slikarstva i skulpture.
Osim gore spomenutih slika ove je epohe gotovo svaki
samostan bosanskih Franjevaca posjedovao po jednu staru vie

O Gospinoj slici u Gradovrhu fra Pavao Rovinjanin na

temelju provedene, te od 15 Franjevaca i biskupa fra Jeronima
Luia potpisane istrage 1640. pie, da je ta slika prije bila u
Zvorniku. Kada su Osmanlije grad Zvornik, a sa Zvornikom i
franjevaki samostan prisvojili, Franjevci se sa slikom Majke
Boje zapute u Gornju Tuzlu. Na putu uz Drinu susrete ih jedan
oruan musliman, koji spaziv sliku Majke Boje nategne i pusti
koplje, te pod okom probode sliku Majke Boje. im je to mus
liman uinio, krv potee iz probuene slike, a musliman pobjesni
i bijesan se s konjem prevali i odvalja u Drinu, gdje su ga oka
menjena mnogi, ne samo katolici, nego i inovjerci vidjeli, kao:
muslimani i grkoistonjaci. Budu je slika bila na jednoj ploi
in tavola , pokuaju krani, da joj onu krv otaru, ali im
*) P. Franc. A. Varadino, Descriptio Provinciae Bosnae-Argentinae,
str. 4.
5) Glasnik zemalj. muzeja, 1890. svez. I., str. 34.-37.
3) Starine jugosl. akad., XXIII., str. 34.

 252
to nije uspjelo. Doav Franjevci u Gornju Tuzlu, i ne naav tu
mirna mjesta, zapute se sa slikom Majke Boje u Gradovrh,
gdje sagradie crkvu i tu stavie sliku Majke Boje.1) Kada su
gradovrki Franjevci ostavili Gradovrh i odselili se u Slavoniju,
bez sumnje su sa sobom odnijeli i sliku Majke Boje.
Sa svojih udesa najglasovitija slika Majke Boje bijae u
Olovu. Ova je slika bila na dasci, a dralo se je, da ju je nasli
kao sv. Luka. Slika se je uvala u crkvi u posebnoj kapelici,
koja je bila zatvorena gvozdenim reetkama. Pred njom je ne
prestano gorila lampa. Sama je pak slika predstavljala Gospu
sklopljenih ruku i s djetetom Isusom na krilu.2) Kako i koliko je
narod tu sliku tovao, to nam uz Pavla Rovinjanina najbolje opi
suje fra Franjo Varadinac. K njoj su, veli Varadinac, o Velikoj
Gospojini hrlili, ne samo katolici, nego i isti nevjernici: Bugari,
Srbi, Raani, Albanezi i pogani" i to radi velikih udesa, to ih
se Bog na molbu Majke Boje inio, ozdravljajui bolesne i
bjesomune od bjesova oslobagjajui. Vjernici su i po 3 mjeseca
putovali, dok su k Olovskoj Gospi doli. Prije svetkovine mjesni
bi gvardijan stupio k bosanskome pai i molio ga za dozvolu
svetkovanja, a ovaj bi mu to dozvolio nakon velike plaene
svote, koju bi paa zatraio. Na svetkovinu bi doli i janjiari,
da dre red, te bi i njih trebalo kao i sudca i kadiju plaati.
Svetkovina bi trajala 8 dana, a Franjevci bi za toga potroili
preko 10 tovnih volova, 80 ovaca, te toliko hljebova, da su ih
kroz mjesec dana kuhali i pekli. K svetkovini bi dolazili i Fra
njevci iz itave redodrave, te bi pjevali po dvije mise jednu
u crkvi, a jednu izvan crkve. Isto bi tako na obadvjema veer
njama i o podne po dva propovjednika propovijedala. Sav bi se
svijet ispovjedio i na oigled muslimana izvan crkve priestio.
Uz samostansku se je crkvu u Olovu nalazila i druga jedna
crkva, jednu njemaku milju od samostanske udaljena. Za sve
anosti sav je puk u ophodu sa slikom* Majke Boje iao iz
samostanske crkve u tu i odatle se opet vraao natrag.*) S pro
pau franjevake crkve i franjevakoga samostana u Olovu,
>) Starine jugosl. akad., XXIII., str. 32.; P. Franc. A. Varadino, Descriptio Provinciae Bosnae Argentinae, str. 8.
*) Starine jugosl. akad., XXIII., str. 27.
3)
P. Franc. A. Varadino, Descriptio Provinciae Bosnae Argentinae,
Str. 5.-6.

propade i slika Majke Boje slika propade, ali uspomena na

nju i njezina udesa u bosanskome narodu jo dobro ivi.1)
Da su bosanski Franjevci, gradei crkve i samostane i
samim klesarima davali prigode, da se vjebaju u skulpturi, to
e mo odmah u raspravi o arhitekturi vidjeti.
IX.
A r h i t e k t u r a i s k u l pt ur a . Kao to sejeosmanlijska
uprava prvih decenija iza osvojenja Bosne prema kranskoj vjeri
uope vladala vrlo tolerantno, tako se je ponaala i prema evo
luciji kranske arhitekture. Dapae, to je jo vie, narodna
pjesma hoe, da su i isti sultani pomagali gragje crkava i darovavali ih suhim zlatom i dragim kamenjem":

Njemu Ana knjigom odgovara:

Hvala Tebi, care gospodare,
Hvala tebi na tvojijem darim!
Ja Ti dara neu nijednoga;
Neg te molim, care gospodare,
Ljubei ti i noge i ruke
I zemljicu, gdje ti mestva staje,
Daj mi izum, da moliti smidem!"
Car joj na to sitnu knjigu pie:
Izum tebi, lijepa djevojka,
to god imam u mojem carstvu
Poklonit u tebi za uzdarje."
Knjigu prima Anica djevojka,
Knjigu prima, drugu otpisuje,
Pa ju alje caru estitome:
Sultan care, iza gore sunce,
Ako si mi izum uinio,
Dopusti mi, da sagradim crkvu,
U Olovu mjestu pitomome!"
*) I sami iseljenici bosanski ponijeli bi u tugjinu osobiti pijetet pre
ma Majci Bojoj. Tako se pripovijeda, da je neki Bosanac, zvan Juraj Vrionoa-Vrichonassa 166S. kupio za sebe i napokon siromanoj crkvi u M a
riji Radnoj poklonio sliku Majke Milosti. Sravni: P. Ferdinand Kaiser, Geschichte des Franciskaner-Klosters, der Kirche und des seit 1668 verehrten
Gnadenbildes der seligsten Jungfrau Maria z\\ Maria-Radna (Budapest
1895.), str. 61.

 254
Njojzi care knjigom odgovara:
Izum tebi, lijepa djevojka,
Gradi crkvu dugu i iroku;
1 ja u ti darovati crkvu,
Suhim zlatom i dragim kamenjem.44
Knjigu tije Anica djevojka,
Knjigu tije Bogu zahvaljuje;
P* onda ide fratru Marijanu,
Ovako je njemu govorila:
Sveti oe, fratre Marijane,
Car je meni izum dopustio
Da sagradim u Olovu crkvu;
I sam mi je knjigom obeao,
Da e crkvu carski darovati,
Darovati eenijem zlatom
Suhim zlatom i dragim kamenjem44.
Kanje su zakoni evoluciju arhitekture sve vie stezali, dok
nije dolo dotle, da se nije smjelo nita nova praviti, nego same
stare podrtine obnavljati.1) Nu i samo je obnavljanje uljed potvora i dobavljanja u tu svrhu potrebitih pismenih oprava bo
sanske Franjevce skupo stajalo. S toga iz druge polovice ove
epohe sve do vojne princa Eugena Savojskoga i nemamo kakovih
ostataka, koji bi bacili ma kakovo svijetlo na franjevaku arhi
tekturu. Mnogo smo sretniji u tome pogledu s prvom polovicom
ovoga razdoblja, iz koga su nam sauvani neki ostanci, megju
kojim prvo mjesto zauzimlje olovska crkva i njezin samostan.
Presvjetli gospodin Kota Hormann, raspravljajui o franjevakoj
crkvi i samostanu u Olovu, veli: da je crkva bila dugaka 12*60
metara, a iroka 9 50 metara. Prema glavnom ulazu bijae apsis,
*) U jednome pismu iz 1214. po hegjri, to se uva u Kr. Sutjesci,
visoki kadija Muhamed pie bosanskome divanu, da je na pritubu, da su
Franjevci u Sutjesci i Vareu bez dozvole popravili bogomolje, otiao sa
njegovim ohadarom i pregledao, te uvidio, da su Franjevci u Sutjesci po
pravili samo jedan duvar, to se je bio sruio, a u Vareu, to se nije bio
sruio, te budu se to ne kosi sa erijatskim propisima, da mole bujruntiju, da se mogu braniti, ako bi ih tko napao. Na istoj je molbi bosanski
valija zabranio, da se sutjeki i vareki Franjevci u budue glede te gragje
uznemiruju.

255
kojoj je temelj jo zasut, s lijeve strane bijae kapelica 3*35
iroka, a 4 m. duga sa prostim oltarom od kamena . . . Crkveni
je pod bio pokriven sa 6 kamenih ploa, pod kojima je bilo
isto toliko grobnica. Ne moe se kazati, da je crkva bila ba
bez ikakva nakita, jer se u kapelici vide ostanci dobro izragjene
slikarije. Po tim slikarijama bio je zid razdijeljen na vie polja,
koja su bila ukraena ribama, a te ribe ili plivaju, ili su nani
zane na uzici (u povorci). Po karakteru radnje bie iz XVI.
stoljea.
Po tim ribama, koje su simbol smrti, moe se suditi, da
je tu grobnica,
a to potvrgjuju
i kosti, to su
se nale u crk
vi. Na prama
toj kapelici bi
jahu druga
vrata,
povi
kojih je valjda
bila uzidana
ploa od cr
nog kamena,
od koje su se
nali razbaca
ni komadi po
kraj vrata. Ta
Ornamentika iz olovske crkve.
ploa i stubii
sa svodovima,
to su na izvanjskoj strani portala,valjda su bili jedini graditeljski
ures crkve, jer ostalo je sve zidano od prostog kamena i omazano lijepom.
Kroz vrata se dolazilo u trijem od samostana, koji ide du
desnog crkvenog zida, zatvarajui samostansko dvorite. Iz trijema
se prolazilo u dvorite ispod otvorenih masivnih zidanih stupova,
a prema vanjskoj strani zatvoren je trijem tvrdim zidom.
Samostan nadvisuje selo i svu okolinu, to je pred njim,
a s legja mu je ona peina, o koju se prislonio sa tvrgjavom
bila dovoljna obrana, pa s toga nije ni udo, te se samostan
drao sve do X V III. stoljea.

 256 Sa tvrgjavom bijae uvijek u svezi, jer du strine peine

vijao se gore uzak put, na koji se moglo doi samo od samo
stana, pa kad bi pritisla i skrajna nuda i pogibao, jo su re
dovnici mogli uvijek slobodno izii kroz podzemni svedeni trijem,
koji je iao od samostana ispod sela do Krivaje."1)
S arhitekturom je istu sudbinu dijelila i skulptura, kako se
moe vidjeti i opet na ostatcima olovske crkve.
im se je koncem XVII. stoljea veliki dio bosanske redo
drave oslobodio, u njima je arhitektura i skulptura pokroila
puno snanijim korakom. Po osvojenim krajevima svuda su se
dizale crkve i samostani, na kojim su se i sami Franjevci ko li
u arhitekturi to li u skulpturi producirali. Megju ovima se je
osobito istakao neki fra Bernardin Kraus, koji je 11. sijenja 1757.
umro u Temivaru-) kao sculptor celebris.**)
) Glasnik zemalj. muzeja u Bosni i Hercegovini,
god.1889., sv. III.
str. 69.
2) Nekrologij vukovarskih Franjevaca.
*) Poslije tampanja opaene vee pogrjeke: str. 61. i 146. biljeke
prve mjesto s =) oznai s
a druge mjesto s
s
str. 84.
red. 9. ozdol mj. naini4* . nain i44; str. 133. red. 3. ozgor mj. nado
dati44 . nadodat i44; str. 161. red. 12. ozdol mj. Urban VIII.44 . Urban
VHP)44; str. 196. red. 18. ozgor mj. otvarene44 . otvarane44; str. 214. red
12. ozgor mj. te su44 . te se44. Ostale e manje pogreke itatelj lako
sam ispraviti.

RHdnifkf

K H )l ti K I
* fct. i- H.