P.

MURATOVIC;

ELEMENTI

2:. BABOVIC

TLJZLA; 2008.

OPR

SADRZAJ
1. KRISTALICKI SASTAV MATERIJALA
1.1. Stvaranje klica i brzina kristalizacije
1.2. Velicina zrna
1.3. Transkristalizacija
1.4. Lunkeri iii supljine
1.5. Legure
1.6. Dijagram stanja
1.7. Dijagram stanja zeljezo-zeljezni karbid
1.8. Celici
1.8.1 Djelovanje primjesa na osobine celika
1.8.2. Podjela celika prema njegovoj strukturi

2. STANDARDI I STANDARDIZACIJA
2.I.Zadatak i uloga standardizacije
2.2. Vrste standarda
2.3.Standardni brojevi
3. OSNOVNI POJMOVI IZ MEHANIKE
3.1.Sistem suceljenih sila
3.1.1. Geometrijski nacin slaganja sistema suceljenih sila
3.2. Razlaganje sila
3.3. Projekcije sila na osu i na ravan
3.4.Analiticki nacin slaganja..sila
4.1. Osnovni pojmovi
4.2 Velicina znakova
4.3. Oznake koje se dodaju znakovima
4.3.1.0znacavcanje povrsinske hrapavosti
4.3.2.0znake nacina obrade
4.3.3. Pravac prostiranja neravnina
4.3.4.0znacavanje dodataka za masinsku obradu
4.4. Postavljanje znakova obrade
4.5. Osnovni pojmovi 0 klasifikaciji povrsinske hrapavosti
5. RADNA OPTERECENJA MASINSKIH DJELOVA
5.1. Vrste opterecenja
5.2. Vrste naprezanja
5.3. Opterecenje usljed trenja
5.4. Deformacija i napon. osnovni pojmovi i definicije
5.4.1. Stanje r13pona
5.4.2. Deformacije
5.5. Veza izmedu napona i deformacija
6. TOLERANCIJE
6.1. Tolerancije duzinskih mjera
6.1.1. PoloZaj i veliCina tolerancijskog polja
6.1.2. Vrste najijeganja
7. NERASTAVLJIVI SPO,JEVI
7.1. Zakovicasti sastavci
7.1.1.Zakovice
7.1.2.Materijal za zakovice
7.! .3.Postupci zakivanja
7.1.4. Vrste sasta vaka sa zakovicarna
7.1.5.Za]';ovii;ni sastavci sudova pod pritiskom

1
3
4
4

5
5

9
10
11
11
13

15
15
16
17
18
19
19
20
21
22

23
24
24
25
25
26
27
28
30
30
32
33
37.
38
39

40
41
41
43
45
48
48

49
49
49
51
54

7.2. Zavareni spojevi

7.2.1. Opste 0 zavarljivosti
7.2.2.Uticajne veliCine na zavarljivost
7.2.3. Pustupci zavarivanja
7.2A.Proracun zavarenih spojeva
7 .2A.12avari za posude pod pritiskom i parne kotlove
7.2.5. Tackasto zavareni spojevi
7.2.6.Bradavicasti zavareni spojevi

56
56
57
59
59
59
62
64

8. RASTAVLJIVI SPOJEVI

65
65
65
65
67

8. L Navojni spojevi
8. 1. 1.05novni pojmovi. podjela navojnih 6pojeva
8.1.2.Navoji
8.1.3.Vrste navoja i oznacavanje
8.1.4. Oblici vijaka
8.1.5.Dijagram deformaeije, radno opterecenje vijcanih veza

9. SPOJEVI KLINOVIMA
9.1. Spajanje uzduznim klinovima
9.1.1. Uzduzni klinovi sa prednaprezanjem
9 .1.2.Uzduzni nenapregnuti klinovi bez nagiba
9.1.3.Poprecni klinovi

10. OPRUGE
I O.l.Osnovne karakteristike

lO.3.1.Lisnm:e opruge
lOA. Opruge opterecene uvijanjem
I 0.4.l.Prosta torziona opruga
10.5. Opruga opterecena slozenim naprezanjem
10.5.1. Prstenaste opsruge

11. OSOVINE I VRA TILA

ll.l. Osnovne karakteristike, funkeija, materijal za izradu
11.2. Ruka vei
11.3.0sovine
11.3.1. Propacun osovina
11.4. Vratila
11.4.1. Opterecenje presjeka vratila

12. SPOJNICE
12.1.0psti pojmovi
12.2. Nerastavljive spojnice
12.2.l.Krute spojnice
12.2.1. 1. Cahurasta spojnica
12.2.2.Prilagodljive spojnice
12.2.2.1.Prilagodljive neelasticne spojnice

12.2.2.2. Spojniee sa elasticnim prslenom

13.
13.1. Opsti pojmmj
13.2. Materijal za Iezaje
13.3. Klizni lezaji
13.3.1. Hidraul icna teorjja podnlazi \'anja. lrenje
13.3.2. Konslrukcija radijalr.ih L~zaja
13.3.2.1. Prurai:un radijalnih lei:ajti
13.3.3. Konstrukciia aksijc:lnih Idaja

129
129
130
131
133
137
139
139
142
145
146
147
149

90

13A. Kotrljajni Jezaji

13.4.1. Karakteristike Jezaja
13A.2. Vrste leiaja
14. ZUPCASTI PRENOSNICI
14. I. Glavna obi Ijeij a cilindricnih zupcanika
14.2. Osnovno pravilo sprezanja zubaca zupcanika
14.3. Cilindricni zupcaniei s pravim zupcima
14.3.1. Osnovne geometrijske veliCine eilindricnih zupcanika
14.3.2. Prenosni odnos
14.3.3. Aktivna duzina dodirnice. dodirni luk profiia i step en sprezanja
14A. Puini prenos
14.4.1.Si1a i opterecenje vratila kod puinog prenosnika
14.5. Materijal za zupcanike
15. LANCANI PRENOSNICI
15.1. Uvod
15.2. Osnovni parametri pogonskih lancanih prenosnika
15.2.1. Brojevi zubaca tocka
15.2.2. Rastojanje izmedu osa tockova i dllzina [anea
16. FRIKCIONI PRENOSNICI - VARIjATORI
16.1. Uvod
16. L 1. Materij ali
16.2. Osncl\'ne \Tste f~ ,kcionih preno;-;nika

97
97
98

1 i.
17.1. Uvod
17.2. Materijali pljosnatih pogonskih kaiseva
17.3. Kinematika kaisnih prenosnika

158
158
160
160

98
!O1
!O1
!O3

18. CUEVNl VODO'lI

161
161

!O5
!O5

19.1. Vrste i zadaei

19.2. Ventili
19.3. Priklopci
19A. Zasuni
19.5. Slavine

73
75

77
77
77
82
86
88
88

106
107
109
109
110
110
112
113

113
115
117
117
117
8
8
9
1
6

18.1. Osnovni pojmovi

18.2. Proracun eijevi

19. CIJE'lNA ARMATURA

20. FOSUDE POD PRlTISKOM

20.1. Konstrllkcija posuda
20.2. Klase posuda pod pritiskom

21. PRORACUN SFERNIH I CIUNDRICNHI SPREMNIKA

150
150
150
151
152
153
153
155
156

162
165
165
165

168
169
169
170
172.
173

21.]. Proracun sfernih spremnika

21.2. Proraclln cilindricnih spremnika

174
174
176

LITERATURA

177

J. Kri.'>iu/ic"';kJ sas'tav materfjala

1. KRIST ALH":KI SAST A V MA TERIJALA

Sve se materije nalaze u prirodi u tri agregatna stanja, to su: evrsto stanje, teeno
stanje i plinovito stanje.
U evrstom stanju atomi su rasporedeni iii pravilno kao u kovinama i legurama i
tada su kristalieni, iii su rasporedeni nepravilno i tad a su amorfni (staklo, kalafonij).
Amorfne su materije izotropne. To znaei da im osobine u svim smjerovima jednake.
Kristaliene materije su anizotropne. To znaCi da su im nejednake obzirom na kristalne osi.
U kovinall1a postoji kvaziizotropija, sto znaei da su ill1 uslijed razlieitog
orijentiranja kristalita, od kojih su kovine sastavljene, osobine u svill1 sll1jerovill1a gotovo
jednake.
Sve su kovine kristalicne grade. To se lako vidi proll1atranjell1 uglaeane povrsine
pod poveeanjem iIi promatranjem preloma nekog kovinskog predmeta .. Na slici 1.1. vidi se
struktura cistog zeljeza (ferit) pod poveeanjem. Vidimo da se zeUezo sastoji od nepravilno
omedenih zrnaca, koja se Z3 razliku od pravilnih kristala iz mineralnog carstva (sol, modra
galica) nazivaju kristalitima.

Slika 1.1. - Struktura cis tog ieljeza

Unutarnja je grada kristalita karakteristicna za odredenu kovinu i potpuno je

pravilna. Po svojoj unutarnjoj gradi kristaliti se ne razlikuju od kI~istala. U iznimnim
slueajevima i kovine mogu obrazovati pravilne kristale iz neke taline, kad su neometani u
razvoju. Rast kristala ide po kristalnill1 osima, kako je to shematski prikazano na slici 1.2.
Takvi se kristali nazivaju dendritima. Svojstva su im razliena obzirom na smjer osi. Na
primjer mehanicka svojstva uzoraka bakra izraoena od dendrita: velieina istezanja mijenja
se od 10 do 55%" a cvrstoea od 14 do 35 kp/mm", vee prema tome kako su uzorci izrezani
iz dendrita (odnosno kojim smjerom obzirom na kristalne osi).
/

Stika 1.2. - Dendrit - teoretski oblik

I, Kris'talh"ki

.\'aj't(lF

materijala

1.. Krislalicki .vasta\' materijala

lspitivanjem je ustanovJjeno da se kovine kristaliziraju u kristainim resetkama

razlicnog sistema. Najobicniji sistemi poretka atoma u kristalnim resetkama su: kubicna
reselka povrsinski i prostomo centrirana, tetrac:onalna resetka, heksagonalna resetka,
rClmboedarska resetka, sto je predstavIjeno na slict1.3.

~@G])@@
10

1D

Ako na apscisu nanesemo vrijeme zagrijavanja, odnosno hlac1enja, a na ordinatu

VlSll1U temperature. dobit cemo krivulju. hlac1enja. U pocetku se temperatura jednoliko
snizuje, u istom omjeru u kojem se toplina taline predaje okolini. Pri odredenoj temperaturi
ostaje temperatura na istoj visini i u tom trenutku vidimo kako po talini plivaju mali
kristali. Kad se sva rastaljena kovina skrutne. temperatura opet jednolicl1o opada. Taj
zastoj temperature nazi va se skrutistem, a ako se opaza u krutom stanju kovine, nazi va se
zastojnom tackom (slika 1.5.).

S/ike 1.3. - Vrste kristalnih reSetki

Razmak izmedu atoma pojedinih e!ementamih resetki naziva se konstantom
resetke i ona je cvrsta velicina. Mjeri se angstremima. Prema navedenim uzorcima
kristali~iraju se, odnosno tvore kristalne mrezice:
1a - Fe, Cr, Mo, V, Li, W, K, Ta, Ru, Ti
1b - Fe, Ni. AI, Co. Au, Cu, Ag, Pb, Pt, Ca
2 - Sn
3 - Mg, Zn, Hg. Cd
()
';.:~-;"i

:. : ~

drze atome
na medusobnom
lL Kad kovni predmet uariJ'emo, zboa dov~de~e
.
.
0
b
topune atoml pocnu pce tin'ati i uslijed toga se resetka prosiri. To se manifestira
povecanjem volumena zagrijanog predmda. Porastom topline poraste energija titranja
atoma u unutarnjosti kristalita. dok konacno na nekoj granici titranje postane toliko da se
k~vina topi iIi se resetka mijenja u drugi oblik. To se dogada u prvom slucaju pri tacno
,Yl rec1enoJ temperatun toplJenJa, a u drugom slucaju kod takozvanih zastojnih tacaka
(lacaka. pre~~i~taliz~~ije). Pri tome se vidi da ce se kod topljenja oduzimati toplina i do. ce
se to lspolJltl u dlJagramu vrijeme grijanja - temperatura kao vodoravna crta. Kod
;;.tgrijavanja bit ce bas obratno (slika 1.4.).
,..

-----j---i

/
Stika 7.4. - f::ri1'u!io

Zastoj nastaje zato jer se odaje topEna radi skrucivanja iii prekristalizacije; ujedno
se volumen smanjuje. Obratnim redom to se dogada kod grijanja.
Temperatura iIi odnosno stojna tocka naziva se talistem i redovito je jednaka
temperaturi skrutista. Ako ona nije jednaka, govorimo 0 toplinskoj histerezi. Pri
ohladivanju. no. prelazu iz zitkog stanja u kruto, atomi se redaju odredenim redoslijedom,
stvarajuci kristalne resetke i zato se taj proces naziva reklistalizacija.
Da nastane reklistalizacija mora se rastaljena kovina ohladiti do temperature nize
od temperature taljenja (mora se pothladiti). Temperatura pothlaciivanja tt-tpoth nekih
elemenata vrlo je velika.Kristalizacija pocinje burno.a temperatura se povisuje.sto se na
dijagramu vidi kao petlja (slika 1.5). Da se kristalizacija izvrsi potrebne su kl-istalizacione
ldice ili zameci oko kojih se nizu atomi pri prelazu iz kapljevite u hUlU fazu. Klice su iii
od iSle kovine (kad pri topljenju dio kovine ostane ne rastaljen), iii se u rastaljenu kovinu u
blizini talista dodaju kovni djelici koje druge kovine. Pri tom dodavanju ucinak je to
djelotvorniji sto su im reselke slicnije. To se koristi u metalurgiji u obliku cijepJjenja
(dodavanje koje druge kovine kl'atko vr~jeme prije skrucivanja).

1.1. STY ARANJE KUCA I BRZINA KRISTAUZACljE

~(fgnj(/l'al~j([

Da se sl yore Id ice, mora se vise aloma tako sastati da t'lore prostrane elementame
ceiijc, odnosno resetke. 510 je resetka po gradi jednostavnija, to sastajanje ide lakse. Vazna
je i pokrelljivClst aloma u wlini. Ako s tempcraturom hladenja opada i kineticka energija
aloma, veca je vjerojatnosl da, ce se atomi grupii'ati u klice. To znaci cia ce kristalizacione
klice nastati to laksc. stu je krutiste vise potkoraceno. odnosno sto je vece pothladenje.

1. Krista1ic":ki :-,astav maferijala

1. Krisralicki .'.asfav marerijala

Zato broj klica raste s pothladenjem; ipak,ako je pothladenje preveliko atmi

postaju nepokretni i vjerojatnost stvaranja klica opada. Cim je broj klica veci zrno je finije
(kristaliti su manji). a mehanicka svojstva materijala su bolja.
Porast brzine kristalizacije ovisi 0 temperaturi. U blizini talista atomi su jako
pokretljivi, pa se novi atomi tesko mogu naslagati na postojece klice. Ako temperatura
padne onda to ide brz:e. Kris'talit raste dok se ne sudari s drugimu, koji takoder rastu od
klica.

1.4. LUNKERI ILl SUPLJINE

Skrucivanje je vezano 0 prornjenu' volumena-jedino. bi~mut. poka~uje poyecayanj~
yolumena pri skruCivanju (slieno vodi). To je razlog stv~ranJu suplJma l~l !~nkera, Lu?ken
mo"u biti u sredini. skroz od korijena do vrha. 0111 se obogate pmnJesama kOJe se
posljednje skrucuju i to moze biti razlogom na primjer dvoplatnosti limova (slika l.7.).
ftinker

1.2. VELlCINA ZRNA

Velicina zrna ovisi 0 odnosu broja klica i rasta kristala. koji se Inijenja
pothladivanjem. Ako je pothladivanje malo i broj klica malen, a brzina kristalizacije
velika. bit ce zrno grubo. Aka je pothladivanje visoko i broj klica raste, brzina
kristalizacije sarno ce neznatno porasti, pa je zato zrno fino.
Zbog toga je najbolje lijevati pri temperaturi sarno nesto visoj od temperature
talista; tada je kolicina topline taline manja, pa su i neprilike koje nastaj u lijevanjem
manje. Upotrebom kokila nastaje brzo odvodenje topline i jako je hladenje, pa
kristalizacija uslijedi u podrucju s puno klica i odijev je gust. Pri lijevanju u pijesak sve je
obratno i dobivamo odJjev grublje strukture.

Stika 1.7. - LUllkeri

II

valjaonickol1l stonu

Lunkeri narocito nastaju na mjestima gomilanja mateiljala, Zato se na ta mjesta

mecu odusci, u Kojima se stvara rezerva materijala koji kasnije dotice i pop:ni sup~~in~.
Zato se blokoyi celika liju gore siri. iIi se glava bloka lije u samotne nastavke, aa gom]1

?10

ostane dulje vren1ena vruc. Katkad lunkeri

izrnedu kristal1ta. To se naZlva

k .. ..J ..

Skrucivanje uvijek ide izvana prema sredini. Vanjska je kora kruta, dok je sredina
zitka. i zato kristali rastu od povrsine prema sredini. Zbog toga na povrsini imamo tanak
s]oj finih kristala na koji se nadovezuju dugi kristali, i konacno se u jezgri opet nalaze fini
kristali. To se naziva transkristalizacijom. Takvi su kristali losi, na primjer za preradu
valjanjem. Zato se nastoji pogodnim mjerama sprijeciti stvaranje takvih kristala, recimo
pogodnom konstrukcijom oblika bloka (slika l.6.).

Siiko 1.6. - Tmnskriszali:wcija

Dendritima nazivano kristale koji nastaju slobodnim rastom u jednom smjeru.

1.5. LEGORE
Legure nastaju od najmanje dva elementa, od kojih jedan treba,da. bude ko~ina u
kolicini koja prevaguje. VeCina koyina dobije se ras~alJlvanJem". all I e:~k~rohzorr:'
sinteriranjem, pa i kondenzacijom. Najvaznije kovine, kOJe tvore vecmu te':;,1.1cklh legUla
jesu: AI. Pb, Cr, Fe, Au, K, Ca, Co, Cu, Mg. Mn, Mo, Na, Ni, Pt, Hg, Ag, ~ 1, V. W, Zn,
.
..
.
Sn. Od nekovina su najvaznije ove: C, P. S. Si, N i 0,
Komponente su elementi, iii kemijski spojevi, koji tyore shtmu. Sve. koyme
medusobno ne grade legure. Tako na primjer ne grade legure zeljezo i o~ovo. S ?b~:rom na
broj komponenata od koji je legura izgradena razlikujemo biname, tnnarne 1 Ylsestruke
legure. Najpoznatije binarne legure su ove:
Cu + Zn
Mesing. (zuta mjed)
Bronza. kalajna (kositrena)
Cu + Sn
Bronza. aluminijeva
Cu + Al
Konstantan
Cu+Ni
Tvrdo olovo
Pb + Sb
Al +Si
Silumin
Krom-nika!
Ni +Cr
Tehnicki vazne trinarne Jegure su ove:
Novo srebro
Cu + Zn + Ni
CLl +Mn +Ni
Manganin
Mesing za vijke
Cll + Zn + Pb
Srebreni lem
eu + Zn + Ag
Slitina za slova
Pb + Sn + Sb

I., Krislalli. :/;.i sastav materijala

1. Kris(alicki sastav maferijala

Visestruke legure, tehnieki vazne, su ove:

Visestruka bronc a
Specijalni mesing
Crvena Ijevina
Duraluminij
Legura za ldajeve

Cu + Al + Mn + Ni + druge kovine
Cu + Zn + Mn + AI + druge kovine
Cu + Sn + Zn + Pb
Al + Cu + Mg + Si + Mn
Pb + Sn + Sb + Cu

.
Sinteriranjem se takoder mogu sastavljati legure; tada su one poznatije pod
Imenom smter-Iegure. Sinteriranjem se mogu sastavljati i takve leaure koje se normalno ne
sastavljaju. To su pseudolegure.
b
I
Jedna od najvaznijih legura je eelik, legura zeljeza i ugljika, te drugih primjesa i
dodataka. Bronzani eelik visokog ueina sastavljen je od sedam komponenata: Fe, C, W,
Co, Cr, V i Mo.

l!.

dalji~ ra~la~a~~ima razmatrat cemo tipove jednostavnijih binamih legura, jer su

za razumlJevanJe naJvaznlJe.
,. A~o odabrani elementi tvore u rastaljenu stanju homogenu otopinu, onda prilikom
skruClvanJa nastaJe legura u obliku:
1. mehanieke smjese,
2. krute otopine,
3. kemijskog spoja.
Legure U obliku mehanieke smjese nehomogene suo To ie tina
kristalita
korrlp~~enata~ objcno sinjesanih lan1elarno jedna pored druge. On~ su dakJe slicne krutim
emulzlJama. Svojstva su im veCinom linearno ovisna 0 sastavu. Na (slici 1.8) vide se
elektriena svojstva legure Cd -Zn , koja tvori kristalnu smjesu. Ona se mjenjaju razmjerno
volumenskom postotku legure.

r---t"-Q---1-+---+---+----l--j t=j~

o jedna kOfTiponenta
(

0- druqa kamponenta

Slika 1.9. - Sreaeni i nesreaenl mjdanci supstitucionog tipa

Kristali mjesanci mogu biti:
supstitucioni- koji mogu biti potpuno sredeni, iIi nesredeni,
ukljueinski- takve kristalite tvori zeJjezo i ugljik.
U supstitucionim mjesancima atomi jednog elementa dolaze na evorove resetke
drugog elementa, koji daje karakter legure. Da dvije kovine iIi dva elementa stvore kristale
mjesance. treha da budu ispunjeni ovi us]ovi:
Obje se Kovine I110raju pot-puno rnedusobno
u zitku stanju.
Obje kovine moraju da imaju iSli tip kristalne resetke (obje na primjer povrsinski
centriranu resetku iIi obje heksagonsku resetku iIi kojudrugu).
Konstante resetki ne smiju se medusobno razlikovati za vise od 14 %.
Elementi moraju da imaju izvjesnu kemijsku medusobnu s]ienost. Na primjer natrij
i volfram ne mogu graditi medusobno nikakvu ieguru, iako oba imaju kubienu pro strano
centriranu resetku, jer nemaju nikakve kemijske slienosti.
Nastala. resetka legura nepravilnija je od one eistih kovina; zbog nejednake velieine
atoma resetka se izvitoperi, pa u njoj nastaju napetosti.

.i

60

Stika 1.8. - Ol'isnost elektricnih

SVi:-

istCll'a Cd-Sn sa obzirOI71 na sastav

@

. . Krute ~topin.e su ~o:nogene; mogu se J[varati u svim omjerima. Pod mikroskopom

pOJedllle sastoJllle l1ISU vldljlve zato. jer komponente tvore kristale mjesances narueitom
kristalnom gradom, kojaje prikazana na slici 1.9.

Je veel

od

jf'r::oDji o:J 0

'=

S/~{oJ

J[ s!u'CO)

Slika 1. JO. - hl'iloperellje krista/ne rdetke kod slipStitlicionilz mjesanLlca

Ovo je izvitoperenje razmjerno razlici veliCine konstante resetaka obaju elemenata (slika
L 10). U pravilnim supstitucionim mjesancima poredak moze biti takav da se stvara
nadstruktura (pravilan poredak aloma jcdnog clementa nad takoder pravilno rasporedenim
atomima urugog elem"nta).
'

1. Kristafl:cki sastav maferijala

1. Kristalicki sastav materijala

Svojstva legura s kristalima mjesancima nisu Iinearno ovisna 0 sastavu, Na slici

1.11. vidi se promjena elektricnih svojstava legure Cu-Nl koja tvori kristale mjesance.

'-C>

"'--

Cit:

,<:2_
-'<c;

.!.:::"

~~

" '-

Cl-

Slika I,ll. - Promjene elektricilih svojstava slitine Cu-Ni

ovisllosti 0 sastavll

U ukljucinskim mjesancima na prazna mjesta izmedu atoma komponente s vecim

atomima uguraju se atomi druge komponente, koja ima znatno manje atome, Izvitoperenije
(d~s~orzija) ~esetke . ukljuCi~s_kih mjesav~aca znatno je ~anje od one supstitucionih
mJesanaca. 1 akve krlst:::de rnJesance !1a1"oc1t':::: tVDre: C, N. B

kod kristala cistih komponenata, ali ce gnjecivost slitine s takvim kristalima biti manja,
zbog manje izrazenih ravnina klizanja, Legure koje su sastavljene od kemijskog spoja
komponenata redovito su vrlo tvrde i cvrste, ali obicno krhke,
Sistem je cjelokupnost materije u tvrdom, zitkom i plinovitom stanju. Sistemi
mogu biti jednostavni i sJozeni. Jednostavni su sastavljeni same od jedne komponente,
Slo~v~ni sistem ~klj~cllje, ~~koliko komponenata i predstavlja sve moguce njihovo
kohcmsko spapnJe pn razllcitllTI temperaturama.
Faza J~ jedn~ro~na vrsta sistema, odijeljena od drugih povrsinom razdjeljenja.
Faze mogll bIt I keilllJskI elementi, krute i zitke otopine i kemijski spojevi; to su dakle
oblici pojavljivanja osnovne grade sIitina, U zitkom stanjll sistema imamo sarno jednll
fazu; ~ri skruciv~njll uvijek imamo dvije faze; krutu i zitku, a nakon skruCivanja imamo
sarno Jednu faw I to element, krutu otopinu iIi kemijski spoj, iIi imamo slitinll sastavljenu
od smjesa faza,

1.6. DIJAGRAMI STANJA

Dijagram stanja prikazuje odnos koncentracije komponenata i temperature pri
normal nom atmosferskom pritisku. Redovno se koncentracija nanosi na apscisu. a
temperatura na ordinatu, U legurama je samo jedna komponenta osnovna, pa koncentraeiju
izrazavamo uvijek U odnosu udjela sporedne kOlnponente; redo'vito uzirnamo dB se kad
'.'.;;~ 1;:':';~~;-~~
L.:nYil--,,:)l}:..::;nu.::: . A.
.
s
13 tal-'..u
da
zbroj na SVakOITI rnjestu apscise iznosi lOOC}6. Svaka tocka na dijagramu
predstavljat ce nekll odredenu slitinu pri odredenoj temperaturi, Nastajanje dijagrama
stanja prikazano je na (slici 1.13.),

__~~~____________~'B

--.-~~.../

T-t---;,........;-L

1
1

~~~~~~__~~__~~~~D
Slika 1,12, - Ugljik lakse stane It povrsinski centrimnu rdetku y-ieljeza,
nego u prostorllll centrirwlll resetku o.-ieljeza

60

vr(j2me -------.Promjer aroma ugljikaje 1,4 A, i zato se ugljik lakse ugura u supljine resetke gama
zeIjeza, koja ima velicinu konstante resetke 3,65 A, nego u resetku alfa-zeljeza s
konstantom 2,78 A (slika 1.12.),
Atom ugljika lakse stane u povrsinski centriranu resetku gama-zeljeza nego u
prostorno centriranu resetku alfa-zeljeza i tvori ukljucinski mjesanac austenit. Ova pojava
osnov je termicke cbrade celika, Ukljucinski mjesanci su nestabilni, jer izostajanjem
elementa s manjom konstantom resetke. resetka drugog elementa ne gubi svoj karakter,
ako za izlaz tog elementa iz resetke ima dovoljno vremena, Ako za to nema dovoljno
vremena. elemenat manje velicine atoma ostaje prisilno u resetki, izazivajuci napetost
resetke, sto se mani festira povecanom tvrdocom,
Kod legura jako su ovisna 0 vrsti kristalita, Kod kristala legura U obliku mehanicke
smjese svojstva ce biti negdje izmecTu svojstava jednc i druge kcimponente, Kod kristala
mjesanaca imat cerna zbog izvitoperenja kristalne mrezice vecl! tvrdDCl! i cvrstocu nego

80 700

%8-

Slika 1,13, - Nastajanje dijagrm71a stanja

,
Uzimamo slitine razlicne koncentracije, obicno tako da one odstupaju za 10%
Jedna od druge. Tada mjerimo tok hladenja. odnosno grijanja legure pa zastojne tacke koje
se tom prilikom pojavljuju nanesemo na dijagram, kako je to prikazano gomjom s!ikom,
Sve tacke pocetka skrucivanja spojimo jednom crtom. kao i tacke zavrsetka skrucivania,
Iznad crte AEB bit ce sve u zitku stanju, Zato se ta crta zove likvidllsnom ~rtom
(Iatinski: likvidlls-zidak), Ispod crte skrucivanja CEO sve je kruto, Zato se ta erta naziva
solidusnom crtom (od latinskog: solidus - cvrst), Kazemo da je legllra u stabilnu stanju iii
, ravnotezi ondakad se nalazi u takvim uvjelima temperature
koncentracije. koje bi
nastojala da zadrzi sto je vise 1110guce. odnosno trajno,

I. Kris-Ia/idj sastav materijala

Ohratno, u stanju izvan ravnoteze iJi u nestabilnu stanju nalazi se kad se promjeni
jedan od uvjeta, dakle koncentracija iii temperatura. Tada ee slitina nastojati da ponovno
postigne novo stanje ravnoteie, sto ee ovisiti 0 tome hoee Ii imati za to dovoljno vremena.
Ovo je vrijeme neka konacna veliCina, pa se dijagrami stanja mogu smatrati u stanju neke
prakticke stabilnosti (prakticke ravnoteze).

1.7. DIJAGRAM STANJA ZELJEZO-ZELJEZNI KARBlD

Veeina iegura nema tako jednostavne dijagrame pa tako! ni tehnicko zeljezo.
Tehnicko je zeljezo legure zeljeza i zeljeznog karbida (odnosno kod sivog sirovog zeljeza i
grafita). Zeljezni je karbid kemijski spoj zeljeza s ugljikom. Sastoji se od 93,33% Fe i
6,66% ugljika. Nastaje naglim ohladivanjem i tvori vrJo tvrde iglice, s nekim dodacima u
zeljezu. Zeljezo tvori sa zeljeznim karbidom dijagram stanja koji se moze rastaviti na
osnovne, vee opisane dijagrame. Dijagram nalici onome koji odgovara legura koje se
mogu djelimicno otapati j u krutom stanju.
Dio I prema slici odgovara onom dijelu dijagrama stanja, gdje su osnovni dijelovi
netopljivi u krutom stanju (slika 1.14.).
Dio II odgovara onom dijagramu stanja, gdje su sastavni dijelovi djelornicno
topljivi i u krutom stanju (kod zeljeza do 1,72% cineCi krutu otopinu; topljivost postoji do
721 C).
Dio III
uz nastajanje peritektikuma).
Konacno dio IV odgovara promjeni stanja kada se eutektoidna promjena stanja desava u
krutnom stanju.

L Kristalicki

jClstuv

mQlerijala

1.8. CELIeI
1.8.1 Djelovanje primjesa na osobine celika
a) Djelovanje ugljika
Celik je legura zeijeza s ugljikom, odnosno zeljeznim karbidom. Kao granica
sadriaja ugljika uzima se 1,7% C; prakticki je rijetko visa od 1,5%. Celici s manje od 0,5%
ugljika upotrebljavaju se kao gradevni iIi konstruktivni celici, a od 0,5 do 1,5% ugljika kao
alatni celici, vidi (slika 1.16.).
(~katfl,,~@

='

ka!;lVO

0.5
,

1,5

zs

3.5

"

.. 5

1--:-15 %C

f i t

L..r&evono..L.- st"rovo=:'....l
le/;i?zo

Slika 1.16. - Razdiaba zeljeza u zavisnosti a sadrza]u ugljika

Osobine celika u mnogome ovise 0 sadriaju ugljika. Prekidna cvrstoca raste do
od 0.9%, 2. crnd2.
t':rcLx\} ra:~te s DC):-a'Stc~1:'
12
vjeli (s}j~a 1.17.).
- - - . - - - - - - celi/( kq/lI7fIi~ kg/mm2

.... ---...;

WOI200-----r-------,----~~~~--_,

"'?

CQ
N

50 /--1'-----+

0.5

qraaevnitelik,..-

Stika 1.14. - Rastavljanje dijagrallw stallja ieljezo-ieljezni karbid

II jednastavnije dije/ave
U zitkom su stanju zeljezni karbid i zeljezo topljivi II svim omjerima. Napomenllii
smo da cisto zeljezo ima nekoliko zastojnih tacaka koje nastajll pri prekristalizaciji
pojedinih vrsti zeljeza.
Legllre Fe-Fe3C nema zastojnih tacaka, vee se prekristalizacija dogada u
odredenom temperaturnom podrllcju.

10

--

0.9 7

I....-- a/atnj ielik

1,5

1,7

2 %C

----.l

uZB=cvrstoco no vlok (istelGJ?je)

1i'=(stezo{lfe
Hn= tvrdoco po Br{nellu

Siika 1.17. - Svojstva celika u avisl1asti a sadriaju ugljika

S obzirom na tvrdocu, II praksi su uobicajene ove oznake za tvrdocu:
mek celik
C oko 0,7%
zilav celik
C oko 0,9 do 0,9%
zilavo-tvrd (srednje tVTd)
C oko 0,95 do 1,2%
tvrd
C oko 1,25 do 1.35%

1_ Kristnri{kf

1. KristaliCld :rastav mntenJGla

Katkada se ova gradacija prosiruje na sest stepena, tako da imamo jos i vrlo tvrd
celik, a grupa zilavo-tvrd podijeljena je na dvije: zilavo-srednje tvrd j zilavo-tvrd celik.
Celiku snizuju kvalitetu stetne primjese koje dolaze u njega nenamjemo, samom
proizvodnjom, te uk:ljuCine (nekovne). Stetne primjese celika su: P, S, As, 0 i N
Fosfor snizuje kvali~etu celika: stvara grubo zmo, snizuje zilavost i rastezljivost.
Mekim celicima povecava tvrdocu i cvrstocu (zato je obi can Thomasov celik tvrdi od istog
SM-celika). Postotak fosfora tesko je sniziti Thornasovim celicima ispod 0,04%.
SM-celiku se to moze sniziti na 0,025%, a elektroceliku na manje od 0,02%.
Sumpor slieno lose djeluje kao i fosfor, a pored toga smanjuje zavarivost. U
elektroceliku se moze sniziti do 0,02%. Kolieina sumporai fosfol'a mjera je za kvalitet
celika. Kod masovnih celika dozvoljava se PiS najvise po 0,06%, odnosno (P+S)= 0,1%
najvise. SadrZaj PiS kvalitetnih celika smije iznositi najvise po 0,045%, a pJemenitih
.
celika PiS najvise po 0,03 iii 0,035%. U eeliku ne smije biti ukljuCina troske.
Arsen u koliCini iznad 0,04% ispoljava losa svojstva na iegirani eelik.
Kisik i dusik su nepozeljne primjese u celiku jer izazivaju krhkost (pri duljem
uskladistenju) celika za duboko prov!acenje, celik postaje neupotrebljiv, urezna zilavost
celika pada itd., sto se sve oznacava pojmom starenje. Kisik i dusik odstranjuju se prilikom
taljenja, iz celika sredstvima za dezoksidiranje, od kojih neki imaju velik afinitet prema
dusiku, odnosno kisiku.
Umiren i neumiren celik. Prije lijevanja u celiku ima rastopljenih plinova koji pri
i]i
hlaaenju izh:ze humo
Izlaz
p0tDOrY~Dgnut
ceiiK nazlva neunnrenilll celikom.
Ako se u celik prije lijevanja dod a ferosilicij, aluminij iIi slitina aluminija i silicija,
onda izlaz plinova iz celika nije tako buran. Takav se celik naziva umirenim eelikom.

(~f0\
~)~

01
( I .

I.

IJ I

~D'

(,' I',

I, ' I i .

,I

'1'

slicno. Danas se ove grupe oznacuju slovima Wl, W2 i W3.Pored njih se stavlja slovo C s
odgovarujucim sadrZajem ugljika u postocima. Na primjer oznaka: C 110 W 1 oznacuje
celik sa 1,1 % ugljika ekstra kvalitete.
Kvalitete se razlikuju medusobno i po sigumosti pri kaljenju. Ugljicni celici kale
se u vodi, pa u celiku nastaju visoke napetosti koje kod neCistog celika lako uzrokuju
pucanje. S druge strane Cimje u celiku vise ugljika on lakse puca uslijed napetosti.
b) Djelovanje ostalih elemenata na svojstva celika
Obicni ugljicni celici slitina su zeljeza i ugljika. Pored njih u njima se nalaze
primjese Si, Mn, PiS, koje su u celik dosle nenamjemo, samom proizvodnjom. Takvi
celici ne odgovaraju svim zahtjevima koji se danas stavljaju na njih. Zato se u celik dodajv
jos neki elementi od kojih ceEk dobiva trazena svojstva. Takav se eelik naziva legiranim
celikom. Celik u kome se nalazi namjemo povecan dodatak silicija iii mangana spada u
legiran ceiik.
Legirani celici mogu biti jeftini masovni eelid i specijalni iii plemeniti celici.
Plemeniti celici razlikuju se od ostalih kvalitetnih celika svojom jednolienoscu, bez stranih
ukljucina i uopce su bolji ad ostalih celika. Izradeni su osobito pomno, od pazljivo
odabranih sirovina. Kao analiticka granica vrijedi za njih sadrzaj fosfora ispod 0,035%, a
. sumpora ispod 0,045%. Dodati elementi se tope;
u fefitu,
u feritu i cementitu istovremeno.
U feritu se sasvim otapaju siiicij, aluminij, nikal i kobalt. U cementitu se otapaju
na primjer vanadij, volfram i moiibdem; oni snjim tvore posebne ili visestruke karbide koji
su jako postojani. Naklonost prema stvaranju karbida nekih elemenata tako je jaka da se u
feritu tope tek onda, kada se say ugljik potrosi na stvaranje karbida. Takvi su e1ementi na
primjer vanadij, tantal, niob, titan i cirkon. Konacno se neki od elemenata tope i u feritu i u
cementitu, na primjer krom i mangan. Svi ovi dodatci, osim sili~ija, fosfora i sumpora,
stvaraju finozmu strukturu, finiju od one ugljicnih celika.

,I"

Slika 1.18. - Svedska skala za odredivanJe uklJuCina u celiku (lK-skala)

Neumireni ceJik ima ljepsu povrsinu, jer su sve neCistoce koncentrirane u sredini,
sto je pogodno recimo za blokove za valjanje !imova. Neumjreni ceiici proizvode se do
sadrZaja ugJjika 0,25% C.
S obzirom na ukljucine troske i slicne nemetallle materije ceJik se dijeli na pet
razreda. Na (slici 1.18.) vidi se svedska skala za odredivanje ukljucina u celiku pod
pove6anjem SOx. Kolicina ukljucina mjeri se ad 1-5 bala. U trgovini se razlikuju s obzirom
na cistocu celika tri kvaliteta:
narocito Cista ekstra kvaliteta,
dobra prima kvaliteta,
dovoljna tre6a kvaliteta.
Prve dvije kvalitete proizvode se u elektricnoj peci. MeClusobno se kvalitete
razlikuju dubinom prokaljiyanja i osjetljivoscu prema kaljenju. Dubina prokaljivanja je to
niza, sto u celiku ima vise tnangana i silh,:ija. Celik se nazi va osjetljivim na kaijenje kad ne
rash1adnog sredstva i
podnosi male prolnjene tetnperature kaljenja, Vrernella

1.8.2 Podjela celika prema njegoyoj struktu,d

Celici se prema strukturi mogu podijeliti na:
feriticki,
perliticki (perlitno-feritni)
austenitni,
martenzi tn i,
ledeburitni.

Feriticki celici. To su celici koji imaju takve dodatke da se sastoje od talista do

prostrane temperature samo od ferita, odnosno imaju uvijek samo prostrano centriranu
resetku. Radi toga ne moze doci do pretvorbe gama-zeljeza u alfa, pa se prema tome takvi
celici uopce ne mogu kaliti niti se na njih moze djelovati zarenjem. Duljim zagrijavanjem
na visim temperaturama postaju grubo zrnati. Grubozrnatost se ne moze promijeniti u
finozrnatost zarenjem, nego samo kovanjem. Kovanjem se kristali razore, a usljed visoke
temperature pri kovanju odmah se rekristaliziraju u finoznie kristaie.

I. Krista/icki sastav matenjala

Perliticki celici. Ovamo spadaju ugljicni i niskolegirani celici. Ugljicni celik sa

0,9% ugljika ima upravo perlitnu strukturu ito je jedini pravi perlitckii celik. Ako pored
perlita nastupa i ferit, onda je to ispod-eutektoidni iii peliticko-feriticki celici. Uz yeti
sadriaj ugljika od 0,9% pored perlita imamo j karbide i takvi se celici nazivaju
nadperlitickim iIi nadeutekto,idnim eelicima.
Austenitni celici. Oni se sastoje i kod obiene temperature od gama-faze. Ne daju
se niti kaliti niti zariti, jer ne postoji potrebna promjena gama-alfa. Nisu prema tome ni
magneticni. Ipak se katkad griju na oko 1000 C i tada se naglo ohladuju. Time se dobiva
fina struktura austenita. To se nazi va pseudo-zakalivanjem. Austenitni eelici imaju
povrsinski centriranu resetku. Oni su meki, a granica istezanja im je niska, ali su jako
rastezljivi i zilavi. Tesko se obraduju.
Narocita im je karakteristika hladno oevrsCivanje udarcima. Obicni meki austen'itni eelik
tvrdoce 200 HB udarcima otvrdne na blizu 600 HB na nekoliko milimetara dubine. Kad se
taj sloj izlize, stvori se udarcima novi. Upotrebljavaju se:
kao materijal otporan prema izlizavanju (na primjer za eeIjusti drobilica za
drobljenje kamenja),
kao antimagnetski materijal (na primjer za kutije za kompase),
kao materijal otporan prema rdanju i kiselinama,
kao vatrootpomi eelici i zarootpomi celici.
0

TVlartenizitni cenci. To su oni celici koji imaju

pri 001C110J temperaturi
martenizitnu strukturu zbog svoje tako male kriticne brzine omaGlvanja, da se i uz
najsporije ohiadivanje sastoje sarno od martenzita. Prema tome su prirodno tvrdi, pa se
nazivaju i samokaljivim celicima. Tvrdi su i krti i tesko se obraduju.
Ledeburitni celici. Ako sadriaj ugljika u eeliku raste preko tacke E u dijagramu
stanja dalje na desno, dobit cerno celik koji se sastoji od dvostrukih karbida i dijela
mjesanaca (ledeburitna struktura). Pri tome trebarno ponoviti da neki dodatci ldeburitnu
tacku u dijagramu pomicu jako ulijevo.
Oni su to tvrdi sto irnaju vise ugljika, odnosno karbida. Vrlo se tesko obraduju
kovanjem. Kale se veCinom u ulju iIi na uzduhu, a sluze pretezno za alate. KoliGina
dodatkaje vecinom watna. U takve celike spadaju na primjer brzorezni celici.

f'"

~IaJ1dardi z: ltafldarrli:;~?('Jja

2. STANDARDI I STANDARDIZACUA
2.1. ZADATAK I ULOGA STANDARDIZACIjE
Standardizacija je nastala iz potreba za uvodenjem jedinstvenosti proizvoda koji
sluze istoj svrsi, a izraduju ih razliCita preduzaca. Da bi se to postiglo bilo je neophodno,
prije svega, da su usvoji jedinstveni sistem mjera. Predmet standardizacije su sve Ijudstke
djelatnosti. Rijec standard je engleskog porijekJa, a znaei ustaljeno pravilo. Za pojedini
proizvod, pojam,rad, standard ce propisati ono sto je u dotienom slueaju vazno. To moze
biti uglavnom, oblik, veliCina, izvedba i njena taenost, minimum kvalitete, naCin isptivanja
i uzimanja uzoraka, uslovi nabave, oznaeavanje, odriavanje, primjena i slieno. Propisi koji
propisuju oblik, dimenzije, materije, kvalitet, naein izrade,upotrebe itd. zovu se standardi.
Uloga standardizacije u industriji je od ogromnog znaeaja kako u jedinstvenosti pmizvoda,
Cime se smanjuju troskovi proizvodnje, investicija i odrzavanja, tako u specijalizaciji
preduzaca. Ovo najbolje mozemo objasniti na primjeru masinogradnje. U svim masinama i
uredajima, kao elementi, koriste se vijci, a njih ne proizvode proizvodaei masina jer oni
imaju sasvim drugi zadatak. Osim toga njihova potreba je tako mala da im se ne isplati
nabavljati specijalne masine. Za mnoge takve potrosace moze postojati jedna
specijalizovana tvornica koja proizvodi vijke. Takva specijalizovana tvornica, ciji je
proizvodni program proizvodnja vijaka. koristeci specijalne automate velikih
ce
biti
i
n:-go kod pojedinog
proizvodnji sa masinama nizeg slepena amom'Itizacije.
Za takve i sliene elemente propisan je niz veliGina poredanih po zakonitosti
standardnih brojeva. Specijalizovane tvornice i svi potrosaCi znaju koje se velicine
norrnalno proizvode, pa se moze vrsiti proizvodnja za skladiste i bez narudzbi, Gime se
pospjesuje isporuka. Zbog manje vrste i velicine u pojedinoj vrsti mnogo je lakse i
jednostavnije odriavati skladista, potreban je manji broj alata, vrijeme projektiranja,
proracuna i konstruisanja .sa smanjujue i uopce sve tehnicko poslovanje je sigumije jer svi
znaju sta i kako se standardno proizvodi. Standardizacija se moze podijeliti na tri ni voa:
intema standardizacija u preduzeCima,
standardizacija na drzavnom nivou i
standardizacija na medunarodnom nivou.
Intemi standardi u preduzeCima se odnose na vlastitu proizvodnju, a naJcesce se
donose radi ustede u proizvodnji. Oni su duzni da se uklapaju u standarde driave.
Drzavni iIi nacionalni standardi su standardi koji se donose na nivou drzave i oni
imaju svoje oznake kao: DIN - Njemaeka, GOST - Rusija, ANSI - SAD, UNI - Italiia,
NF - Francuska, BS - Velika Britanija, JIS- Japan, TS - Turska, itd.
"
Bosanskohercegovacki standardi oznacavaju se slovnom oznakom BAS i u toku ie
njihova izrada. Ova oznaka se sastoji iz dvoslovne oznake driave Bosne i Hercegovir;e
BA, prema medunarodnom standardu ISO 3136. koji utvrduje sloven owake zemalja
elanica UN, i poeetnog slova rijeci Standard. Osnov za izradu BAS standarda su
medunarodni standardi ISO i IEe ( Intrnational Electrotechnical Cornmision), te regionalni
standardi EN ( European Atandards ).
Trenutno u Bosni i Hercegovini se i daUe primjenjuje JUS standard, sve do donosenja BAS
standarda iIi odluke Zavoda za standardizaciju, mjeriteljstvo i patente 0 njihovom
povlaeenju.

Medunarodni standardi imaju oznaku "ISO" ( International Organisation for

Standardisation ). Standardizacija ne medunarodnom nivou je nastala iz organizacije
nacionalnih udruzenja za standardizaciju ISA i koordinacionog korniteta za standardizaciju
pri Ujedinjenim narodima UNESCO.
Zadatak organizacije ISO je da olaksava koordinaciju i unifikaciju standarda i da
objavljuje preporuke, zatim da donosi medunarodne standarde, da pomaze i olaksava
stvaranje novih standarda i da insistira na razmjeni informacija.

2.2. VRSTE STAl\TDARDA

Standardi su razvrstani po granama i glavnim grupama. Grana standarda oznacena
je sa velikim slovom ( A, B, C, D, itd. ), i stoji na prvom mjestu u oznaci' standarda.
Glavna grupa oznacava se velikim slovom ( A, B, C, D, itd. ), i stoji na drugom mjestu u
oznaci standarda. Kombinacijom ova dva slova imamo oznaku grane i glavne grupe ( AA;
AB; ... , M.A; ... ,). Ako slovima dodamo jos i broj onda je pored grane i glavne grupe
oznacena grupa standarda (M.AO; M.B 1; CJ2; ... ). Dodavanjem jos tri broja, oznacen je,
pored grane, glavne grupe jos i pojedinacni standard. Npr. M.AO.020 debljine linija.
M.B 1.630 krunasta navrtka nemetricki navoj.
Prema JUS standardu, grane standarda oznacene su slijedeCim slovima.

23. ST ANDARDNI BROJEVI

Standardni brojevi su osnova mnogih tehnickih standarda. Svrha im je da se iz
prirodnog niza brojeva, odaberu brojevi pogodni za prakticnu upotrebu. Standardi brojevi
dijele se na: prirodni red standardnih brojeva, aritmeticki red standardnih brojeva i
geometrijski red standardnih brojeva. Prirodni i aritmeticki redovi standardnih brojeva se
rijetko upotrebljavaju, a geometrijski red preporucuje ISO standard za standardne tehnicke
brojeve.
Usvojena su cetiri geometrijska reda cije zaokruzene vrijednosti clanova
predstavljaju standardne brojeve. Faktor povecanja q clanova svakog reda ima vrijednost:
qR = 10 gdje je R - 5, 10,20,40 eksponent faktora povecanja, istovremeno i pokazatelj
broja clanova reda.
Svaki red u zavisnosti od eksponenta, odnosno broja clanova, ima i odgovarajuci
nazi v, tj.
red R5 kolicnika q = 5.y 10 = 1,6
red RlO kolicnina q = lo.ylO = 1,25
red R20 kolicnina q = 20.y1O = 1,12
red R40 kolicnika q = 40.y1O = 1,06.
U posebnil~ slucajevima moze se koristiti izuzetni red standardnih brojeva R80. Za
"':cd naziv R5 je: q )-JlO = 1,6, pa su i'lanovi recla RS

,~

C. Metalurgija i tehnologija prerade metala,

D. Sumarstvo, drvna industrija i prerada drvenih materijala,
E. Poljoprivreda, prehrambena i duhanska industrija,
F. Tekstilna i odjevna industrija,
G. Industrija koze, gume i plasticnih mas a,

H. Kernijska industrija,
K Industrija alata i pribora,
L. Industrija mjemih i drugih aparata i precizne mehanike,
M. Masinogradnja i metalna industrija,
N. Elektrotehnika,
P. Uredaji, postrojenja i vozila sinskog saobracaja,
R. Brodogradnja, uredaji i postrojenja rijecnog i pomorskog saobraaja
S. Zrakoplovna saobracajna sredstva, uredaji i postrojenjea,
U. Gradevinarstvo,
Z. Standardi koji ne ulaze ni u jednu posebnu grupu standardizacije.

1,6;

1,6~

1,6

2.5;
1,6 2 ;

1(;~
1,6

Clanovi redova R5, RIO, R20 i R40 dati su u tabeli 1. Standardni brojevi
JUSA.AO.OOl. Uslucajevima nepogodnosti koristenja redova standardnih brojeva u cjelini,
mogu se umjesto izvjesnih clanova koristiti podeseni brojevi dati u posljecl.'1joj koloni
tabele. Za brojeve vece od 10 clanovi redova dobiju se rnnozenjem sa 10,100 itd.

3. OSNOVNI POJMOVI IZ MEHANIKE

3.1 SIS'fEM SUCELJNIH SILA

Teorijska mehanika je nauka 0 opstim zakonima kretanja i ravnoteze materijalnih

tijela kao i 0 uzajamnim dejstvima, koja tom prilikom nastaju, izmedu materijalnih tijela.
Osnovni zadatak teorijske mehanike je:

3.1.1.Geometrijski nacin slaganja sistema, suceljnih sUa

proucavanje zakona kretanja i

Sistemom suceljnih sila nazi va se takav sistem sila Cije se napadne linije sijeku u jednoj
tacki.

ravnoteze materijalnih tijela pod dejstvom sila koje na njih djeluju.

Prema karakteru problema ona se dijeli na:
statika
kinedinamika i
dinamika
Statika proucava:
zakone slaganja sila i
uslove ravnoteze materijalnih tijela pod dejstvom sila.

0)

Kinematika proucava:
opste geometrijske osobine kretanja tijela

b)

Slika 3.1. Slaganje dvije sile

a)Pravilo paralelograma sila
b )Konstrukcijom trougla sila

Dinamika proucava:
zakone kretanja materijalnih tijela pod dejstvom sila.
Intenzitet Fr je:
u

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Mehaniku rn.aterijalne racke i sistema n1aterijalnih tacaka;

njihove dimenzije pri proucavanju njihovih kretanja mogu da se zanemare.
Mehaniku krutog tijela;
cije se deformacije pri proucavanju kretanja mogu da zanemare.
Mehaniku tijela promjenljive mase;
Cije se mase u toku vremena mijenjaju
Mehaniku deformabilnih tijela;
Ciji se oblici i zapremine pri kretanju mijenjaju.
Mehanika tecnosti

Mehanika gas ova

izmedu napadnih sila, pa je

ak 0 Je

. (180 0 - a )
F,.
sm
== .
sm a => -.Fr- = -.F)
--- = -.-smy smj3 sma

Slaganje tri sile kaje ne leie u jednoj ravni. Rezultanta FR tri sile F],

F2 ,

F3 koje ne

Ide u jedncti ravni, dobija se kao dijagonala paralelopipeda konstruisanog nad tim silama
(pravilo paralelepipeda).

Slika3.2. Slaganje tri sile- pravilo paralelapeda

Fr - rezu!tanta tri sile

18

IC)

2.
Razlaganje siZe u tri data pravca. Ako dati pravci ne Ide u jednoj ravni, onda je
zadatak odreden, jer se svodi na konstrukciju takvog paralelepipeda kome dijagonala

Glavni vektor Fr odreduje se:

postupnim slaganjem sila;
konstrukcijom poligona sila

predstavlja datu silu F , dok su mu jvice paralelne datim pravcima.

3.3. PROJEKCIJE SILE NA OSU I NA RA VAN

Projekcija sile na osu naziva se skalarna veliCina koja je jednaka proizvodu
inteziteta sile i kosinusa ugla izmedu pravca sile i pozitivnog smjera ose.

lZ

A~

e;~!________~L-~a~~L-__X_'
,/E
/

,
/

AI

aJ

Slika 3.5. Projekcija siZe na osu

Slika 3.3. Verzini poligon

tih sila. Ako silu FR = Fr odredenu pomocu poligona sila nanesemo u tacku A (slika3.3a),
ona ce biti rezultanta datog sistema sila.

X =AB =ab
j

Kao sto se vidi uz primjera projekcija sile na osu je pozitivna, ako je ugao izmedu
pravca sile i pozitivnog smjera ose ostar. i negativan, ako je taj ugao tup. Ako je pak sila
upra vna na osi onda je njena projekcija na osu jednaka nuli.

3.2. RAZLAGANJE SILA

Razloziti datu silu u komponente znaci nab takav sistem od nekojiko sila gdje je
data sila rezultanta. U opstem slucaju takav zadatak je neodreden i od ima jednoznacno
rjesenje sarno kada se postave dopunski uslovi.
Kod razlaganja sila javljaju se 'dva najznacajnija posebna slucaja.
1.

Projekcija sile

F na ravan Oxy naziva se vektor F xy = OBI koji se nalazi izmedu

projekcija pocetne i krajnje tacke sile F na tu ravan.

z[

;8

A~;
I ---'

Razlaganje sila u dva data pravca. Zadatak se svodi na konstrukciju takvog

paralelograma. kome bi dijagonaJa predstavljala silu F, a njegove strane treba da budu

paralelne pravcima AB i AD.

~
o

---~

y:'

.:----~.,/
B,

Slika 3.6. Projekcija sife 12a ravall

Intezitet ove projekcije iZllosi Fxy = F cos 8. gdje je 8 ugao izmedu pravca sile F
njene projekcije F
Slika 3.4. Raz!aganje sifa

II

dva data pravca

Xl"

3. O.'il1ovni poj!!](?}:'( I:: mdul1likc~

3.4. ANALITICKI NACIN SLAGANJA SILA

4. OZNACAVANJE KVALITETA OBRADENIH POVRSINA

Prelaz od zavisnosti izmedu vektora na zavisnost izmedu njihovih projekeija moze

da se izvrsi ako:
Projekeija vektora koji predstavlja geometrijski zbir vektora na bilo koju osu
jednakaje algebarskom zbiru projekeija komponentnih vektora na istu osu.

4.1. OSNOVNI POJMOVI

o~~------~~

______- L____

____

Radionicki erteZi, pored dimenizija, moraju imati oznaku kvaliteta obradenih

povrsina. Od pravilno odredenih znakova obrade, koje sastavlja konstruktor, uveliko zavisi
i cijena proizvoda.
Osnovni znak za oznacavanje kvaliteta povrsinske obrade je kukiea koja je
prikazana na sliei (4.1a.). Ovaj znak se dopunjuje prema potrebi kako je prikazano na slici
(4.1b,e i d.). Znak na sliei (4.1b.) upotrebljava se prilikom skidanja materijala masinskom
obradom, a znak na sliei (4.1e.), kada nije dopusteno skidanje materijala. Ovaj znak se
moze upotrijebiti i kada se zahtjeva da obradena povrsina u daljnoj obradi ostane ista, tj.
Bez dorade. Za oznacavanje speeijalne karakteristike povrsine upotrebljava se znak kao na
slici (4.1d.).
60"

I _
____

fll\7

~W,T

Slika 3.7. Slaganje sila

a.

b.

stika

Tadaje
G 4x =

4.}. - ZncrkoiJj

c.

d.

:0

de

4.2. VELICINA ZNAKOVA

Velicina ovih znakova treba da bude u skladu sa velicinom erteza i raspolozivim
prostorom za ertanje.

Ako saberemo redom prve cetiri projekeije dobicemo

G 1x

+ a 2x + a 3x + a 4x = ae = Sx

odnosno, ako je
Sistem sila

ondaje

FI' F2 , F3 , .... .. , .Fn ,

bice odreden svojim projekeijama na koordinatne ose.

FR, tako da je FR = L F;
YR= Ly"
ZR = LZ;'

OznaCimo Ii geometrijski zbir tih siJa sa

X R= LX;,
I

FR

-,

= 'V X"R

Slika 4.2. - Znak za kvalitet obraaene povrs.ine

-,

+ Y R- + Z"R

X
cosa=_R_,
FR

COS;3=_R,
FR

cosy=_R.
FR

Za sile koje leze u ravni slijedi

XR

LX;,

Znakove mozemo podijeliti u dvije grupe, ito:

l.

U prvu gi"upu spadaju znakovi koji se upotrebljavaju za oznakeobrade pojedinih

povrsina i ucrtavaju se u sam crteZ.

2.

U drugoj grupi su znakovi koji se upotrebljavaju za zbirne oznake i postavljaju se:

bEzu izgleda, naziva iIi broja dijela (slika 4.2.),

eosa=-RFR
22

,onda je

cos;3=~.

FR

u prostoru namjenjeno'm opstim napomenama, iIi u prostoru zaglavlja.

\

4_

Tabela 3. Najvece vrijednosti povrinske hrapavosti

za broj klase p6vrSinske hrapavosti

Tabela 2. - VeliCina znakova obrade

MJEREUmm

OZNAKA

d
35

0.35
0.5
0.7

10

\4

, H,

1.4

10

14

10

20

! 4

28

20

28

20

NAJVECA VRIJEDNOST ZA Ra

H2

(/lm)

40

56

4.3. OZNAKE KOJE SE DODAJU ZNAKOVIMA

Za potpunije definisanje kvaliteta i nacina obrade znakovima sa slike 4.1., se
dodaju slijedece oznake:

50
25
12.5
6.3
3.2
1.6
0.8
0.4
0.2
0.1
0.05
0.025

BROJ KLASE POVRSINSKE

HRAPAVOSTI
N 12
N 11
NlO
N9
N8
N7
N6
NS
N4
N3
N2
Nl

za povrsinske hrapavosti (slika 4.3.),

4.3.2. Oznaka nacina obrade

za pravac prostiranja neravnima (slika4.6.),

ost\'ari odredenOln
Y":ada se zahtijeva da se konacna povrsinska
metodom proizvodnje, tada se ta metoda ispisuje na produzetku duzeg kraja kako je
prikazano na slici 4.S.

za dodatak masinskog obradi (slika 4.7.).

glodano

4.3.1. Oznaka povrsinske hrapavosti

Oznaka povrsinske hrapavosti, data sa jednom vrijednosti, predstvalja maksimalnu
dopustenu vrijednost, povrsinske hrapavosti. Ako su date dvije vrijednosti, tada gornja,
(slika 4.3d.), daje najvecu vrijednost, a donja najmanju. Te vrijednosti date su u tabeli 3.
One se mogu upisivati u mm iIi sa vrijednostima povrsinske hrapavosti koja se krece od Nl
do NI2 (slika 4.4.).

121

Slika 4.5. - Oznaka metode proizvodnje

~6/

l/~/////

7777lIm777
b.

a.

Slika 4.3. - Unocl1je

-6,3

11(1

c.

d.

znak najvecc vrijednosti povriiinske hrapavosti u pm.

Sli/{a 4.4 .. - Unoenje no z.nak broj{{ klase pevrinske hrapavosti

4.3,3. Pravac prostiranja neravnina

Pravac prostiranja neravnina maze biti razlicit, a zavisi od prirnjene metode
proizvodnje. Posoje razlicite oznake za pojedine pravce neravnina koje su prikazane u
tabeli 4.

4.

4.4. POSTA VLJANJE ZNAKOV A OBRADE

Tabela 4. - Oznake i twnacenja raznih pravaca prostiranja neravnina

Znakovi obrade sa dodatnim znacima postavljaju se na crtez tako da se mogu Citati

odozdo iIi sa desne strane, kako na slici 4.8.

...
ZNAK

.....
......

i
X

TlJMACENJE
Paralelno ravni ptojekcije
u kojoj je mak upotrijebljen
Upravno na ravan projekcijc
u kojoj je znak upolrijebljen
Upravno u dva kosa pravea
rclativno prema ravni projekcije
u kojoj jc znak upotrijcb\jcn
U vise pravaca

c:::5:::J

ijQ

~
Pravac pTostiranja neravnina

~
Prava,.: prostiranja neravnina

~
Pr8vac prostiranja ncraVnina

lIP

Priblimo kTUzno prema sredistu

povrsinc na kojoj jc znak prirnijcnjcn
Pdbiizno radijalno prcma srcdistu
po'. rrsine na kojoj je znal-:: p:-i;nd~r:jen

Stika 4.8. - NaCin postavljanja znakova obrade na crtezu

Prilikom postavljanja znaka obrade on se postavlja samo jednom za jednu datu
povrsinu i to po mogucnosti na on oj projekciji gdje je upisana kOla koja odreduje velicinu
iii polozaj te povrsine, (slika 4.9.).

Slika 4.6. - Oznaka pravca prostiranja neravnina

4.3.4. Oznacavanje dodatka za masinsku obradu

Vrijednost dodataka za masinsku obradu daje se u mm i stavlja se sa lijeve strane
znaka. U primjeru na slici 4.7. dodatak za masinsku obradu je 5 mm.

Slika 4.7. - Oznaka dodatka za masinsku obradu

26

Slika 4.9. - Znak obrade se koristi samo jedanput za datu povrSinu

Ako Sf: zahtjeva isti kvalitet povrsinske hrapavosti na velicini povrsina jednog
dijela, onda se ne stavlja na projekciju dijela nikakav znak kvaliteta povrsinske hrapavosti,
osim na onim povrsinama na kojim zelimo neki drugi kvalitet povrsinske hrapavosti.
Znakove za kvaiitet povrsinske hrapavosti upisemo na vidno mjesto na crtezu pored
projekcije dijela i to tako da prvo upisemo znak koji se odnosi na sve povrsine osim onih
koje su iznacene nekim drugim kvalitetom povrsinske hrapavosti, a onda, odvojeno kosim
linijama, upisemo znakove kvaliteta povrsinske hrapavosti onih povrsina koje su oznacene
(slika 4.10.).

vfijvf
~

~v
-1:Zl-

Slika 4.10. - Pastavljanje znakova abrade na povdinama razZiCite hrapavosti

4.5 OSNOVNI POJMOVI 0 KLASIFIKACUI POVRSINSKIH HRAPA VOSTI

Hrapavosti obradenih predmeta, koja nastaje skidanjem strugotine odgovarajucim
reznim alatima, pa j onih povrsina koje su oblikovane bez skidanja strugotina (vucenjem,
kovanjem, livenjem, itd.) su mikrogeometrijske nepravilnosti. Parametri zaklasifikaciju i
mjerenje brapavosti su :
hrapavosti.
sluzi za

-y ~

Siika 4.12.

Srednje aritmeticko odstojanje profila Ra i najveca vis ina neravnina Rmax.

Hrapavost povrsine zavisi od po stupka obrade. U slijedeCim tabelama prikazacemo

medusobni postupak obrade i kvaliteta povrsinske obrade.
Tabela 5. - Meausobni adnos postupka obrade bez skidanja strugotine
i kvaliteta povrsinske abrade
POSTUPAK OBRADE

RAZREDJ HRAPAVOSTI
2 I 3.
4
5
6
7

10

iT

Ra m
12 13

14

k _ korak neravnina. To je razmak izmecu dva najvisa vrna

profila koji se
nalazi u granicama referentne duiine.
p _ efekatni profil. To je presjek promatrane povrsine presjecene odredenom ravninom.
m _ srednja liniia profila. Ona sijece efektivni profil na dva dijela, tako da suma kvadrata
odstojanja 5vih tacaka profila u granicama referentne duiine od te
linije bude l1ajmanja ( minimum) (Yb Y2- 1'3, ... Yn ), (slika 4.11.)

Tabela 6. - Meausabni odnos postupaka obrade sa skidanjem strugotine

i kvaliteta povrsinske abrade

Slika 4. 1]. - Elementi sistema za klasifikac(ju i mjerenje hrapavosti povrSiine

Prosiecno odstupanie profila Ra je srednja aritmeticaka udaljenost profila od

srednje linij~ (slika 4.12.). Priblizna vrijednost prosjecnog odstupanja profila odreduje se
obrascem:
n

R" = l/n:z.:

;,=1

gdje je

I)'i

IY, 1- apsolutna vrijednost odstojanja tacaka profila.

I :-;OVA OZNAKA OBRADE

STARA

O:;::~AKA

OBRADE

5.

5. RADNA OPTERECENjA MASINSKIH DIJELOVA

Osnovni dijelovi elemenata masinskih sistema su u toku rada izlozeni dejstvu
fizickih i herrrijskih velicina, odnosno dejstvo sila i spregova, toplote, herrriskih jedinjenja,
magnetnih i elektricnih. veliCina, zvucnog pritiska, dejstva suncanog, radioaktivnog
drugog zracenja, talozenju mehanickih i hemijskih cestica i drugo (stika 5.1.).
Mencm'Cka cprerecenja
sHe momenti

magnetna i
elektro opt.

toplota

magnetna opt. ___

eleklricilet

strujna opt.

OSNOVNI 010

~t---;-"-~t---;"t
hemijska
agresivn:.

Unutrasnje siZe su sile veza cestica iz kojih se sastoji materijal. Ako na materijal ne
djeluju vanjske sile, javlja se neutralno naponsko stanje i pretpostavlja se da nema
unutrasnjih sila. Kada djeluju vanjske sile, u tijelu se javljaju unutrasnje sile i one se
deforrrrise, mjenjaju mu se zapremina i oblik dok se ne uravl10teze vanjske i unutrasnje sileo
Takvo stanje tijela zove se napregnuto stanje tijela.
Pretpostavimo da je neko tijelo optereceno sistemom vanjskih sila, koje se nalaze u
stanju ravnote:le (slika 5.2.) gdje dolazi do pojave naprezanja.

taiasna i
zracna opt.

zvucni pritJsak

-<E--

suncevo zracenje

..... --

radioaktivno
zracenje

hemi}ski mehanicke
produkt.
cestiae

Slika 5.1. - Shema opterecenja osnovnih dijalova masinskih sistema

Slika 5.2. Komponente naprezanja i moment! u presjeku stapa

Sve ove ve!l~ine

rada odredena sranja u njima,

magnetna, elektronaponska i dr.

SIfukturna,

5.1 VRSTE OPTERECENJA

U zavisnosti od mjesta djelovanja sila (opterecenja), razlikujemo:
vanjske sije, i
. unutrasnje sileo
Tri staticke velicine: sila, moment sile, i spreg sila izazivaju razlicita gibanja tijela.
Sila izaziva translatomo gibanje, spreg rotacijsko gibanje, a moment ima dvostruko
djelovanje. Te iste staticke velicine svojim djelovanjem na tijelo uzrokuju pet osnovnih
oblika opterecenja: aksijalno (OSTIo) optereeenje, smicanje, torziju (uvijanje), savijanje
(fleksiju), i izvijanje.
.
Vanjske sile, koje djeluju na tijelo i uzrokuju njegovu deformaciju, mogu biti
zapreminske i povrsinske.
Zamerrrinske siJe djeluju na sve tacke tijela i proporcionalne su masi tijela. U ove
sile spadaju, naprimjer tezina tijela i sila inercije.
Povrsinske siie djeluju same na vanjske (povrsinske) tacke tijela i ne zavise 0 masi
tijela. Takve sile SU, naprimjer pritisak gasa u rezervoaru, pritisak vjetra i medusobni
pritisak tijela pri dodiru. Povrsinsko optereeenje moze biti ravnomjerno iIi neravnomjerno
podijeljeno opterecenje, i koncentrisano optereeenje. Pod koncentrisanim opterecenjem se
podrazumijeva koncentrisana sila i koncentrisani moment. lake je naziv koncentrisano
optereeenje, ono ne djeluje u tacki, vee na povrsini veoma malih dimenzija. U povrsinske
sile spadaju i reakcije veza, kojima se daje uticaj susjednih elemenata, koji su vezani za
obradivani konstruktivni element.
\
30

Ako ovo tijelo presjecemo s ravni II, na presjecnoj povrsini ee se javiti unutrasnje
sile, koje su vanjske sile za odsjeceni dio i one predstavljaju uticaj uklonjenog dijela na
posmatrani dio (slika. 5.2.). Posto se tijelo nalazilo u stanju ravnoteze pod dejstvom
vanjskih sila, biee i svaki njegov dio u ravnotezi pod dejstvom vanjskih i unutrasnjih sila,
koje djeluju na mjestu presjeka. Dakle, na presjecnoj povrsini rezultanta unutrasnjih sila
jednaka je po intenzitetu, praveu i smjeru rezultanti vanjskih sila koje napadaju odsjeceni
dio tijela,da bi bio ispunjen uvjet ravnoteze .
Presjecna povrsina napregnutog tije]a se moze podijeliti na elementarne povrsine
f'I Ai' a na svakoj elementamoj povrsini djeluje elementarna unutarnja sila f'I
f'I Fi / f'I Ai

Fi . Kolicnik

predstavlja srednje naprezanJe. Granicna vrijednost ovog izraza je ve!..:tor

ukupnog napona, tj.:

,. f'lFi
f'lF
_
11m - - = - - = p
M;->oM i
M
Sila AF

vektor napona p u nekoj tach T, u opstem sluc<tju, nisu ok r

poprecni presjek, vee s vanjskom normalom ii na tom presjeku Cine ugaQv

Vektor napona se uobicajeno pise Pn' jer se razlikuje od tacke (Ir '
presjeka, a indeks n pokazuje da u jednoj odredenoj tacki za v '
odredene vektorom ii, koja je posteavljena kroz tu tacku.

35

ma.(inskih

5.2. VRSTE NAPREZANJA

'I

Zavisno od nacina djelovanja i karaktera spoljasnjeg opterecenja, razlikujemo

slijedece slucajeve osnovnih vrsta naprezanja,
.
.
..
.
..
a) Aksijalno naprezanje: ako je stap izlozen dJelovanJu akslJalne sIte, tj. slle CIJe se
napadne linije poklapa sa osovinom stapa, takav stap se nalazi u sta~ju a~sij~lnog
naprezanja. Pri tome stap moze biti zategnut iii pritisnut, pa u ovom slucaJu razhkujemo
aksijalno naprezanje na zatezanje, i naprezanje na pritisak. U prvom slucaju stap se
deformise, tako sto nastaje izduzenje (dilatacija), au drugom skracenje stapa (kontrakcija)
za odredenu veliCinu (slika.5.3a).
h) Cisto smicanje: ako je stap izlozen djelovanju dviju sila istog intenziteta a
suprotnog smijera, koje dJelu~e na nosac p~pr~cno na .beskona~no blis.k~~: rastoja:1ju .stap
je napregnut na cisto SIll1canJe. DeformaclJa stapa pnkazana Je na SlICl _l.3b, gdJe. sllom
nastaje smicanje dviju beskonacno bliskih presjeka stapa, tj. cisto smicanje nastaJe kao
posljedica djelovanja transferzalnih sila.
c.) Cisto savijanje: Stap je izlozen na krajevima djelovanju dva sprega sa
momentima "M" istog intenziteta a suprotnog smijera, tj. stap se nalazi u stanju cistog
savijanja. Deformacija stapa izazvana djelovanjem ova dva momenta je savi~anje .bez
transferzalnih sila. Cisto ravno savijanje uzrokuju spregovi svojim djelovanjem U JednoJ od
svoiih sredisnjih (central nih) ravnina inercije poprecnog presjeka nosaca. Deformisanje
~ :<=tst'~"~r ~:e n ~~;'n:-'-~; ~'~-i:
oblika~ 3 nastala deformaclja ogleda se U pfoduljenju,
v

odnosno St.Jacenju poy:

iJJ~~J~a

,:.~~~

(;i-;::l

J-

aksijal:io
np1ClY~~~t~n.i'?

I
i

b)

di

uyija.njc

if',ij::mjl..'

Slika 5.3. Osnovne vrste naprezanja

i.~_"

grede kojaje bila pravocrtna postaje dio kruznog luka i nazi va se elasticna linija nosaca.
Presjek ravnine opterecenja,tj.ravnine u kojoj djeluju spregovi, a koja je jedna od
glavnih sredisnjih (centralnih) ravnina inercije, s neutral nom ravninom tvori neutralnu
Jiniju, koja je aksijalna na ravnini nosaca Naprezanja koja se pojavljuju u poprecnim
presjecima nosaca su nonnalna naprezanja.
Ravno savijanje silama uzrokovano je djelovanjem poprecnih sila u jednoj od
glavnih sredisnjih ravnina inercije poprecnog presjeka nosaca. Redukcijom opterecenja na
proizvoJjni poprecni presjek nosaca pojavJjuju se u njemu poprecna sila i moment inercije.
Deformiranje tijela sastoji se u promjeni njegovog oblika, a nastala deformacija tijela
ogleda se u produljenju odnosno skracenju njegovih vlakana u klizanju. Naprezanja koja se
pri tome javljaju normalna ~1I .i llpmicna (tangencijalna).
d.) Naprezanje na tllrziju: Stap izlozen na krajevima djelovanju dva sprega sa
momentima "Mt" suprotnih smijerova istog intenziteta, tj. napregnut je na torziju, a
deformacija stapa sastoji se u okretanju pojedinih poprecnih presjeka stapa, tj. relativno je
jednak jedan u odnosu na drugi, oko osovine stapa.
e.) Izvijanje uzrokuje sila svojim tacnim djelovanjem u aksijalnoj osi vitkog
nosaca, tj. nosaca cije su dimenzije poprecnog presjeka male u odnosu prema njegovoj
duljini.
Osnovne vrste naprezanja nastaju kada se U poprecllom presjeku javlja sarno jedna
presjeclla sila (si.5.3.): Ta naprezanja se javljaju kao:
aksijalno naprezanje -javlja se sarno aksijalna sila;
smicanje -javlja se sarno poprecna, transverzalna sila;
Cisto savijal~je -javlja se sarno moment savijanja;
uvijanje -javlja sesamo moment uvijanja;
izvija/;je - pod dejstyom aksijalne sile dolazi do poremecajaelasticne stabilnosti.

Dijelovi masinskih sklopova koji se medusobno dodiruju i pri tome vrse kretanje
jedni U onosu na druge, optereceni su dopunski i otporima koji se protive ovom kretanju.
Razlikuju se dva granicna slucaja ovih kretanja jednog sklopa U odnosu na drugiC kJizanje
i kotrljanje. U slucaju kada pri kretanju uvijek iste tacke jedllog sklopa dolaze u dodir sa
raznim tackama drugog sklopa nastaje klizanje. Brzine jednog i drugog sklopa u svakoj
trenutnoj tacki dod ira se razlikuju. Razlika ovih brzina predstavlja brzinu klizanja.
Kotrijanje nastaje u slucaju kada u toku kretanja razne tacke jednog skJopa dolaze
u dodirsa raznim tackama drugog sklopa, tako da su brzine trenutnih dodirnih tacaka
jednog i drugog sklopa medusobno jednake. Cesto kotrljanje moguce je ostvariti sarno u
slucaju apsolutno krutih tijela.
Klizanje jednog dijela koji se krece U odnosu na drugi dio uvijek je pra6eno
otporom koji se protivi ovom kretanju. Tangentni otpor povrsine pri klizanju naziva se
trenje. PriJikom dodirivanja dva dijela po ravnoj povrsini, otpor kretanja jednog dijela po
drugom manifestuje se kalo sila trenja. Intenzitet sile izacunava se:

gdje je :
f1 - koeficijent trenja;
Fn - nonnafna sila.

Veli6ina koeficijenta trenja odreduje se eksperimentalno, mjerenjem

vrijednosti sile trenja. Koeficijent trenja zavisi od materijala dijelova u dodiru, hrapavosti
dodimih povrsina, podmazivanja, velicine povrsinskog pritiska na dodirnoj povrsini, i od
brzine kiizanja. Orijentacione vrijednosti koeficijenta trenja za razne slucajeve prikazane
su u tabeli 7. KarakteristicllO je da vrijednosti koeficijenta trenja pokazuju veliko rasipanje.

5. Rarina op(ere{ol}q

Trenje izmedu cilindricnih povrsina dva dijela u relativnom kretanju koji obrazuju
labavo nalijeganje razmatra se analogno predhodnom slucaju.

rsr

izracunava se

Tabela 7. - Orijentacione vrijednosti koeficijenta trenja i

kraka momenta otpora kotrljanje
Materijali dijelova u

dodiru

m;kiceJih

meki celik

Ivrd: celik - tvrdl celik

ceilk bronza
ceiik - sivi liv

Koeficijent trenja
na pocetku

Koefidjent
trenja !J.

klizaoja j.lc
0,10-0,15
0,10-0,18

0,05.0,10

0.07-0.16

I
I

Krak momenta
otpora kotdj~lnja

0,22

0,10~O,15

0,08 - 0,50

0,030- 0,40

0.20 - 0,65
0,25 -0,69
0,30 -0,40

II

0.15 ~ 0,40
0,12 - 0,25
0,20 - 0,30

0,05 - 0,08

drvo

. Vrijednost izraza
dl

prikazane u tabeli 8.
1 - 'V

--

0, 15

=-

0,12 - 0,60

Drvo drva
koia -metal

\jf

0,005
0,001

celik - drvo
sivi ftv - drva

koza

Uvodi se izraz.

klcrn

slvi liv - sivi jiv

sivi liv ~ bronza

1-'V

do

Tabela 8. Vrijedllost izraza

0,005

J-

NAPOMENE: Manje vrijednosti koeficijenata tmnja odnosc se na b01j~ ;:;GrdU8fIG i

podmazane povfsine, vece lli'ji0unosti - na grub!je obradene 1suhe

VJ=

vl

1jf

0,1

1,009

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

1,033

1,069

1,114

1,167

0,7

0,8

I
II

0,9

POVfSln.

Krak momenta otpora kotrljanj

!ez3.j'<>Va i::nosi:
k = 0,0005 ... 0,001 em, a kod
lo~J..Ol;d
k"" 0,048 em pri brzini od 90
odnosno
k 0,028 em pri brzini od 40 km/h

Prema nekim

isphlvanjlJTi~ je kleIn =- C

..

i _

1-\j{:!

1, 225 1 1 ,288\1,356

/~, gdje je

vern

U ovakvim slucajevirna se ukupni otpor trenja iskazuje kao momenat trenja.

Normalne kompletne sile Fn imaju u raznim tackama dodime povrsine razlicite intenzitete i
pravce, a i vrijednosti koeficijenata trenja nisu jednake u svim tackama. Momenat trenja
izracunava se ( slika 5.4.):

U slucaju kada je dodima povrsina dva dijela u relativnom kretanju u obliku

kruznog prstena, ukupni otpor trenja pri obrtnom kretanju oko ose koja prolazi kroz
srediste prstena, iskazuje se kao momenat trenja. Elementame sile trenja u pojedinim
tacakama dodirne povrsine djeluju na raznim rastojanjima od ose obrtanja, pa pod
predpostavkom ravnomjerne raspodjele normalne sile Fn po cijeloj dodimoj povrsini (slika
5.5.), momenat trenja izracunava se:
Mn= rsr . /l . Fn

rl1eha~1icke
se pretvara u toplotu.
Prakticno se pojava trenja koristi u slucajevima kada je potrebno izvrsiti postepeno
izjednacavanje brzine dva dijela u relativnom kretanju na primjer kocnice, frikcione
spojnice.

Fn
dFn =_. dA
A

dA = 2 rn dr

Fn
dFn = -2 r n dr
A

Fn

dFp, = p,

2 rn dr

. dFn=/l
A

Fn

dMp, = r

. dFp, = 2p, . n

r2dr
A

Siika

5.4. -

1,426

Moment trellja pri obrtnom kietClllju cilindricnih povrSina

'5. RCltfnrt u17tcr(" (lija ma{fn <;kih dij('/rH'G

Otpor kotrljanja pomjera nepadnu tacku rezultante otpora povrsine za k od tacke

teorijskog dodir (slika 5.7.) tako da normale tengente komponente obrazuju spregu ciji se
momenat izracunava:

Slika 5.5. - Moment trenja pri obrtnom kretallju radnih povriJilla

U slucajevima kada se dva masinska dijela dodiruju po cilindicnim povrsinama tako da

obrazuju cvrsto nalijeganje moze se, zahvaljujuCi prianjanju prenijeti obrtni momenat sa Jednog
dijela na drugi (slika 5.6.).

I ________ ~

Slika 5.7- Otpori kretalya

Iz gornje formule moze se izracunati sila otpora kotrljanja:

'------i

Krak momenta otpora kotrljanja k zavisI od materijala, popuprecnika krivina,

opterecenja i od brzine pomjeranja dodirnih tacaka. Vrijednost kraka momenta otpora kotrljanja
prikazane su u tabeli 7.

Slika 5.6. - Prenosel~je obrtllog momenta prijanjanjem u slucaju cvrstog nalijeganja

Kako je u ovom slucaju pritisak jednog dijela prema drugom ravnomjemo rasporeden
po cijeloj dodirnoj povrsini, pocetni momenat trenja izracunava se:
Muo =

gdje je :

JJi

o .P

. dA . r = Ji o . P . r fdA =

Jlo . P

. r . 2ru ! = Ji o . P 2V

- zapremina koju obuhvata dodirna povrsina

Prema tome, u ovom slucaju nece postojati relativno kretanje jednog dijela u odnosu a
drugi sve dok je momenat koji djellije na jedan dio manji od pocetnog momenta trenja :

M<M/IO
Kotrljanje jednog dijela po drugom odgovara relativnorn mir.Dva~ju njih~vih
dodirnih tacaka II svakom trenutku. Tada se pojavljuje otpor
kOJl se IskazuJe Kao
sila otpora kotrljanja Fk odnosno kao momenat otpora kotrljanja wh Da bi kotrljanje ~ilo
moguee mora biti zadovoljen uslov relativnog mirovanja trenutnih tacaka dodira, to Jest
sila otpora kotrljanja ne sl,{mije hiri vee a od pocetne sile trenjil;
Fk

:s

F flO

5.4 DEFORMACIJA I NAPON, OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE

Pri izradi neke konstrukcije iIi njenih dijelova, i to u fazi projektovanja, moraju se
odrediti dimenzije te konstrukcije, odnosno njenih dijelova. Dimenzije moraju biti takve da
konstrukcija, odnosno svaki njen dio moze izdrZati predvideno optereeenje, a da pri tome
ne do de do proITliene oblika i dimenzija preko odredene granice, kada bi ti dijelovi,
odnosno konstrukcija u cjelini postal a neupotrebljiva. Ovo treba biti zadovoljeno, ali ne na
racun enonnnog poveeanja dimenzija konstrukcije, vee pronalazenjem povoljnog oblika i
takvih dimenzija konstrukcije da utrosak materijala bude sto manji. Da bi se ovi zahtjevi
mogE ispuniti treba znati iSta se desava u materijalu pod dejstvom vanjskog mehanickog
opterecenja i eventualno prisutne topiote.
Pod dejstvom vanjskog optereeenja tijelo rnijenja svoj oblik i zapreminu. Da bi
opisali promjene oblika i zapremine, kao i prOlnjenu medumolekularnih sila unutar tijela,
uvodimo pojmove deformacija i napon. Ova veoma kornpleksna problematika, da
konstrukrivni elementi treba da budu izvedeni tako da zadovoije unaprijed postavljene
kriterije, a to su osiguranje cvrstoee, krutosti, funkcionalnosti, sigurnosti u eksploataciji i
drugo se iZl!cava u Mehanici deformabilnog tijela. U njoj se uspostavljaju odnosi izmedu
vanjskog opterecenja, unutrasnjih sila, napona, defonnacija, oblika, dimenzija i

5. Radna, Opfcreccnja

I~lasinskil.l

dljelOl.'a

mehanickih osobina cvrstog tijela. To je veoma siroka naucna oblast i moze se podijeliti na
vise pod oblasti uvodenjem odredenih pretpostavki, prvenstveno 0 ponasanju materijala pod
djelovanjem vanjskog opterecenja.
Uvedene pretpostavke omogucuju da se dode do izraza pogodnih za prakticnu,
inzinjersku primjenu. Te pretpostavke se odnose na karakteristike materijala, njegovo
ponasanje pod djelovanjem vanjskog opterecenja, na deformisanje tijela i raspodjelu
napona po presjeku cvrstog tijela. Sto su uvedene pretpostavke, pri rjesavanju problema,
blize stvamosti to su rjesenja obradivanog problema bliza tacnom rjesenju. Prema tome, u
Mehanici deformabilnog tijela obraduju se metode za proracun cvrstoce, krutosti j elasticne
stabilnosti dijelova konstrukcije.

Cvrstoca konstrukcije je sposobnost prenosenja odredenog opterecenja bez loma,

trajnih plasticnih deformacija ili ostecenja (prskotina iii pukotina).

~ ()()o()()--

0 () () - - - "
- - - () () 0 () () - - -

G - - - - () ()

------ ()()o()()-.....
" - - - - ()()O()()--- n
- - - ()()o()()---

11)

a)

Slika 5.9. Djelovanje nonnalnog nGpona: a) zate1.uceg, b) pritiskujuceg

Smjer djelovanja smicuceg napona nema fizikalno znacenje kod izotropnih
materijala, tj. materijala koji imaju iste fizikalne osobine u svim pravcima. Prema definiciji
napona on se moze dimenzijski izraziti kao [Fie], gdje je [F] dimenzija za silu, a [L]
dimenzija za duzinu. Posto su u SI sistemu jedinica za silu IN, a za duzinu 1 m, to je
osnovnajedinica za napon Paskal (Pascal-Pa), tj.: 1 Pa = 1 N/m 2

Krutost konstrukcije je otpomost konstrukcije prema deformisanju.

Elasticna stabilnost konstrukcije je sposobnost konstrukcije da zadrii pocetni
ravnotezni oblik pri djelovanju vanjskog opterecenja.

5.4.1. Stanje napona

5.4.2. Deformacija
Deformacija tijela nastaje kao posljedica djelovanja mehanickog i/ili toplotnog
opterecenja. Moze se reci da je deformacija mjera deformisanosti tijela. Tijelo mijenja
oblik ilili dimenzije (slika S.lO.a.). Deformacija se izrazava velicinama koje daju
neposredan uvid u deformaciju tijela u okolini neke tacke, a to su duzinska deformacija dilatacija, odnosno kontrakcija i ugaona deformacija - klizanje.
Da bi se odredila dilaracija. unutar tijela zapremine \T? uoce se
opterecenja
j.e 1. I'c;~:J-:()~1
c
tacke prelaze u nove po!ozaje A' i B', a rastojanje je 1 + Li.l (slika.5.10b), gdje je ill
izduzenje.
>-!

Slika 5.8. Raz}aganje vektora na normalni i smicuCi napOH

Stanje napona u nekoj taCki odredeno je skupom svih vektora napona za sve ravni
koje prolaze kroz tu tacku. Medutim, za potpuno poznavanje naponskog stanja u odredenoj
tacki tijela dovoljno je znati komponente napona za tri medusobno normalne ravni. Za
napon se moze reCi da predstavlja mjeru napregnutog stanja tijela.
Uobicajeno je da se vektor napona razlozi na dvije komponente, jednu u pravcu normale na
ravan presjeka -normalni napon 0 n i drugu u presjecnoj (tangencijalnoj) ravni -smicuCi iii
tangencijalni napon Tn, tj.:

Normalnim naponom tijelo se opire medusobnom priblizavanju iIi udaljavanju

svojih cestica, a smicucim naponom tijelo se opire klizanju jednog sloja cestica po drugom.
Normalni napon moze biti napon zatezanja iIi pritiska. Pod djelovanjem zateznog napona
cestice tijeJa se.udaljavaju (slika S.9.a), a pod djelovanjem pritiskujuceg napona cestice tijela se
priblizavaju (stika S.9.b).
38

~
~
0
Slika 5.10. a) Defonnacija tijela; b) du1.inska defonnacija; c) ugaona defonnacija

Dilatacija iii

du;~inska

deformacija se dobija iz:

f11
l

E=hmHoO

Dilataciju uzrokuju normalni naponi. Ona karakterizira promJenu zapremine,

odnosno duzine.
Da bi se odredilo klizanje, unutar tijela se uoce tri tacke A, 0, B, tako daje cz:: AOB
pravi ugao prije djelovanja opterecenja. Nakon djelovanja opterecenja dolazi do
pomjeranja tacaka i njihov novi polozaj je A' 0' B\ a ugao se mijenja za velicinu )', koja
predstavlja klizanje (slika S.lO.c). Ugaona deformacija iIi klizanje jednako je:

r = Iim(LAOB - LA' O'B')

i-----70] ,

39

dije/ova

6. TOLERANCIJE
Klizanje uzrokuju smicuCi naponi. Ono karaktelizira promjenu oblika tij.ela .. Posto
se kroz bilo koju tacku tijela moze postaviti beskonacno mnogo pravaca 1 raVl1l, til} skup
svih vrijednosti dilatacija i klizanja zove se sta!1je ~ef.~mzacl)e L: ta.cki. ~e~utlln,.. z~
potpuno poznavanje stanja deformacije u odr~de.noJ t~ckl tlJela dovolJno Je z,~atl dl1~tacIJ~ I
klizanja za t1'i medusobno normalna pravca 1 tn ~e~usobno n~:-malne ravfll. Defo~m~c1J~
tijela, opcenito, zavisi od fizikalnih karaktenstrka matenpla, vrste opterecenJa 1
geometrijskih karakteristika tijela.
v

5.5. VEZA IZMEDU NAPONA I DEFORMACIJE

Vezu izmedu napona i deformacije za idealno elasticne matel:ijale r:,~vi je postavio i
eksperimentalno potvrdio Robert H~k (Ro~elt -H?oke). Ol~)e nOflm.rane slpke (epr.~vete)
opteretio aksijalnom silom i mjerio Je promJenu nJlhove duzme, ~psolutnu deformacIJu A:I,
s 'promjenom aksijalne sile F. Iz ovih poda~aka dobije~a je prom~ena..nap~na 0.-=: FI A_ (A Je
povrsina poprecnog presjeka sipke) s. promJe~o~ relatlvn~ defonnaclJe, dll~ctaclJe 01 -= ~l/l?
(10 je pocetna duzina sipke). KoristenJem doblJ~mh, e~~pen~entalmh, p~d.ataka za od,edem
materijal nacrtanje dijagram, 0 (napon-dilataclp), kOJIJe pnkazan na ShC15.11.

Prilikol11 izrade masinskih dijelova prema odgovarajucim crtezil11a javlja se problem

tacnosti ostvarenih dimenzija, oblika i medusobnih polozaja pojedinih kontrolnih povrsina.
Nesavrsenost svih faktora koji ucestvuju u izradi masinskih dijelova, aiati, masine, materijali
i Ijudi nemogucava ostvarivanje apsolutne tacnosti. Takode, nesavesenost metoda mjerenja i
kontrola onemogucava apsolutDo tacno mjerenje stvame mjere proizvedenog masinskog
djeJa.
Za ispravan rad masine. neke mjere i obiici dozvovavaju vece a neke manje
netacnosti, nije neophodan us]ov apsolutno tacnih dimenzija i oblika. Za procjenu stepena
tacnosti koji se zahtjeva od pojedinog masinsko djeJa mjerodavna su dva faktora:
ekonomicnost i funkcija proizvodnje. Sa povecanjem zahtjeva tacnosti troskovj proizvodnje
naglo rastu, pa u tom pogJedu konstruktor ima vrlo odgovoran zadatak. Vecu tacnost
zahtjevaju mjere definisane i kinematskim uslovima, kao i mjere koje su inacajne za
skJapanje vise masinskih dje!ova, sklopne mjere. Dimenzije i oblici povrsina koje nedolaze u
dodir niti se sklapaju sa povrsinama drugih djelova, nezahtjevaju posebnu tacnost.
Da bi se obezbjedila ispravna funkcija svakog masinskog djela moraju se pri
konstruisanju propisati granice u kojima se smiju kretati dimenizije i oblici masinskih
djelova. Dozvoljena odstupanja dimenzija i oblika masinskih dijelova propisana na ovaj
naCin nazivaju se tolerancije. Prema upotrebnoj funkcionalnosti masinskih elemenata i
se sljedece
tacnosli izrade
- toierancije obiika i poiozaja povrsina masinskih djelova,
- to]erancije kvaliteta povrsina masinskih djelova.

6.1. TOLERANCIJE DUZINSKIH MJERA

Stika 5.11. Dijagram napon - deformacija za odreaeni materijal

Tacka E ;e granica elasticnosti i izmedu 0 i E materijal ima elasticne osobine.

Tacka P je granic~ proporcionalnosti i izmedu 0 i P postoji proporcionalnost izmedu napona
i deformacije, tj.:
gdje je
E

-modul elasticnosti, Jangov (Young) modul.

Na slici S.11 se vidi da je E = tgCI = const. u podrucju linearne elasticnosti. Modul

elasticnosti je fizikalna karakteristika materijala, a l11jerna jedinica je Pa.

Da bi se izbjegla proizvoljnost u izboru brojcanih vrijednosti dozvoljenih odstupanja

duzinskih mjera, razradeni su i standarizovani sistemi tolerancija koji obuhvataju
sistematizovane podatke 0 ve]cinama dozvoljenih odstupanja prilagoaene su potrebama funkcije
masinskih jelova i mogucnostima ekonomske izrade kontrole. Najsiru primjenu u svijetu ima
ISO sistem tokrancija duzinskih mjera, koji sadrzi principe na osnovu kojih su odredeni nizovj
dozvoljenih odstupanja za razne stepene tacnosti i za razne vrste naleganja pojedinih dijelova u
skiopovima.
Sistem tolerancija duzinskih mjera razraden je uglavnom za mjere masinskih djelova
kruznog presjeka, ali se maze kOlistiti i za bila koje druge duzinske rrijere. Ovaj sistem predvida
posebne toielancije za spoljasnje, a posebne za unutrasnje mjere. Na l1ekom djelu razlikuju se
spoljasnje mjere S i unutrasnje mjere U. Spoljasnje mjere su pri mjerenju obihvacene pipcima
mjernog instrumenta, a unutrasnjc mjere obuhvataju pipke mjernog instrumema. Mjere koje
nisu ni spoljasnje ni unutrasnje nazivaju se neodredene mjere N (sIika 6.1).

6. Tulerancije

- Tolerancijsko polje je podrucje obuhva6eno izmedu dvije linije koje odgovaraju gornjem i
donjem odstupanju, a definisano je velicinom tolerancije i polozajem na nultu liniju.
- Nulta linija je prava !inija od koje se nanose odstupanja ito: pozitivna iznad, a negativna
ispod nuIte linije. Nulta linija prj grafickom prikazivanju odgovara nazivnoj mjeri.
- Slozena tolerancija je tolerancija slozene mjere i jednaka je zbiru tolerancija pojedinacnih
mjera

5.

Slika 6.1. - Spoljasnje rnjere S, unutrasnje mjere U i neodrec1ene mjere N

Na (slici 6.2) prikazane su osnovne velicine tolerancija duzinskih mjera i odstupanja za

mjere dijelova kruznog presjeka.
.
Stvarna mjera d" Ds je ona mjera koja se utvrdi mjerenjem na lzradenom masmskom dlJelu.
- Granicne mjere su dvije propisane mjere izmedu kojih se mora nalaziti stvarna mJera lspravno
izradenog masinskog dijela.
.
.
- Gornja granicna mjera - najve6a mjera dg, Dg je najve6a dozvoljena mJera lspravno izradenog
masinskog dijela.
v . . '

izrade:nog masinskog
_.
.
.
norm'nalna
mJ'era
d
D
ie
ona
mjera
koja
sluzi
kao
osnovna
za
detmlsanJe

N
- azlVna mJera ,
. J
.
d 'h b' .
0
u
o-ranicnih mjera i odstupanja. Nazivna mjera najc~s6e odgo:,ara ~lZU stan dar. m lOJ~va. na e
~pstem slucaju leZi izvan oblasti ogranicene maksllnalnom 1 rmmmainom mJerom, to Jest ona n
predstavlja zeljenu mjeru.
. .
.
.
.
- Odstupanje a. A je algebarska razlika izmedu neke odredene mJere.l na~lVne mjere...
- Gomje odstupanje a g, Ag je algebarska razlika gomje granicne mJere 1 odgovaraJuce nazlVne
mjere

- Donje odstupanje
mjere

3,),

Acl je algebarska razlika donje granicne mjere i odgovaraju6e nazivne

Slika 6.2. Osnovne veliCine tolerancija duZinskih mjera

6.1.1. Polozaj i veliCina tolenmcijskih polja

- Stvamo odstupanje as, As je algebarska razlika stvarne i nazivne mjere
as

= Ds - D

Tolerancija je razlika izmedu gornje i donj? g!a?icn~ mjere, ~dnosno al~ba:ska

razlika izmedu gomjeg i donjeg odstupanja. Za spolJasnJe mJere oznacava se sa ~o, a. za
unutrasnje mjere sa T r

gdje je:
d g dd

Dg. Dd

- granicny mjere osovine,

- granicne mjere otvora

U ISO sistema tolerancja svaka je toJeraIl.Cija odredena polozajem tolerancijskog

polja u odnosu na nultu liniju i velicinom tolerancije. Tolerancije se oznacavaju posebnim
oznakama, kojima u tablicama tolerancije odgovaraju tacno propisane brojcane vrijednosti.
ISO sistem tolerancija obuhvata dvije oblasti nazivnih mjcra i to do 500 rum i iznad 500 rum
do 3150 mm. Obalast do 500 mm podijeljena je na 13 podrucja, a oblast iznad 500 do 3150
mm na 8 podrucja. Sve nazivne mjere koje pripadaju jednom nazivnom podrucju imaju iste
nizove toleranc:ija razlicitih kvaliteta.

Visina tolerancijskog polja, odnosno velicina toleranc:ije u ISO sistemu se izrazava

kvalitetom. stepenom taCl10sti mjera. K valitet tolerancija oznacava se simbolima ito: Za
nativne mjere do 500 mm ITOL ITO, ITL IT2 ... ITl8, a za nazivne mjere od 500 mm do
3150 mm IT6; IT7. ITS ... ITl6. Kvalitet oznacen sa ITOI odgovara najvecoj tacl1osti, a
43

6. Tr-iTerancijc

fC'To/crandje

kvalitet IT018 najmanjoj tacnosti (stika 6.3). Brojcane vrijednosti visina tolerancijskih polja
odreduju se empilijskim obrascima dobivenih statickom obradom iskustvenih podataka. One
zavise od propisanog kvaliteta a i od velicine naziyne mjere. Sa porastom nazivnih mjera,
rastu i yisine tolerancijskih polja istog kYaliteta, posto pri istim uslovima izrade, netacnost
raste sa porastom nazivne mjere.
Brojcane vlijednosti bsnovnih odstupanja tolerancijskih polja date su u standardu JUS
M.Al.130 (za osovine) i JUS M.Al.131 (za otvore). Izvodi iz ovih standarda dati su u tabelama
9 i 10.
ISO sistem tolerancija predvida vrl0 sirek izbor razliCitih polozaja tolerancijskog
polja u odnosu na nultu liniju. Konstruktor moze za istu nazivnu ll}ieru osovine iIi otvora
propisati takve tolerancije da obje granicne mjere budu veee od nazivne mjere. budu manje,
iIi dajedna granicna mjera bude veta a druga manja od nazivne mjere. Polozaj toleral1cijskih
polja U odnosu na nultu liniju u ISO sistemu tolerancija oznaceni su slovima (slika 6.4) ito:

Tolerancijska polja od M do ZC Ide ispod nulte linije, tako da su obje gratricne mjere manje
od nazivne mjere (slika 6.4.):
Polozaj tolerancijskog polja definisan je gomjim iii donjim odstupanjem Ag ili Ad
za otvore i ag i ad za osovine, vidi sliku 6.4. Ova odstupanja nazivaju se osnovna. VeliCina
osnovnih odstupanja zavise prije svega od oznake, a isto tako i od podrucja nazivnih mjera, a
kod nekih polja i od kvaliteta.
Tolerisane mjere u ISO sistemu tolerancija oznacavaju se nazivnom mjerom,
siovnom oznakom polozaja tolerancijskog polja u odnosu na nultu liniju i oznakom kvaliteta,
na plimjer: 050 all,
050 f7 i slicno.

U
A

- za spoljasnje mjere, osovine malim slovima: a. b, c, cd, d, e, ef. f, fg, g, h, j, js, k, m, n, p, r,

t, u, v, x, y, z, za, zb, zc.

S,

- za unutrasnje mjere, otvore velikim slovima: A, B, C. CD, D, E. EF, F, FG, G, H, J, Is, K,

M,N,P,R,S,T,U,V,X,Y,Z,ZA.ZB,ZC.

Slika 6.4. - Poloia} talerancijskih polja u odnosu na nu1tu limju

6.1.2. Vrste naUjeganja

Slika 6.3. - Zavisnast visine tolerancl}skog palja ad kvaliteta za mjere ad 6 do 10 mm

Tolerancijska polja spoljasnjih mjera sa oznakama od a do g Ieze ispod nulte linije.
Obje granicne mjere su manje od nazivne mjere. Tolerancijsko polje sa oznakom 11 lezi na
nultoj liniji. tako da se gornja granicna mjera pokJapa sa nazivnom mjerom. To!erancijska
polja J 1 .Is obuhvataju nultu liniju, pri cemu je polje js
simetricno na l1ultu
liniju. Tolerancijska
od k do zc leze iznad nulte linije, tako da su obje granicne mjere
vece od nazivne mjere, vidi sliku 6.4.
Tolerancijska
untrasnjih mjera sa oznakama od A do G Ide iznad HuIte linije,
tako da su obje granicne injere vece od nazivne Injere.
sa oznakoH1 11
lei na Dultoj liniji, pa se donja granicna m.lera
sa nazivnom mjerom. Tolerancijska
polja J i Js ohuhvataju nultu liniju. pri cemu .Ie polje Js postavljeno simetricno na nultu liniju .
...!..?

Nalijeganje obrazuju dva dijeJa jednog sklopa, osovina i otvor, istih nazivnih mjera
koje proistice iz razlike njihovih stvamih mjera prije sklapanja (slika 6.5 i slika 6.6).
Nalijeganje se oznacava na taj nacin sto se iza zajednicke nazivne mjere dijelova koji se
spajaju stavi oznaka wJerancije otvora, a iza toga tolerancija osovine. Pri tome se moze
primjeniti jadan od nacina pisanja navedena u sJjedeeim primjerima:

050P,.JS5,

060Hg-f7

iIi

0P6 -

h6

Zazor Z je razlika styamih mjera otvora i osovine, ako je stvarna mjera otvora veea
od stvarne mjere osovine. Najveei zazar Zg je razlika izmedu gornje granicne mjere otYora i
dopJe granicne mjere osovine (slika 6.5)
Zg

= Dg - dd

Najmanji zazor Zd je razlika izmedu donje granicne mjere otvorq i gornje granicn
mjere osovine (slika 6.5.)

6. TULCJllJlcij:

Nalijeganje koje moze da izazove bilo zazor, bilo preklop naziva se neizvjesno
nalijeganje. Neizvjesna nalijeganja omogucuju pokretljivost dijelova sklopa djelovanjem
maEm silama, pa se primjenjuju za povrsine koje sluze za centriranje pri sklapanju.
Sistem tolerancija ISO propisuje za nalijeganja sarno odredene kombinacije
toler:mcija sklopnih mjera, prema utvrdenom principu. To je moguce zahvaljujuci posebnom
polozaju tolerancijskih polja h odnosno H U odnosu na nultu liniju. Tolerancijsko polje
sklopne mjere jednog dijela sklopa uvijek mora nositi oznaku h odnosno H, a zeljena vrsta
naJijeganja je tada odredena sarno tolerancijskim poljem drugog dijela sklopa. Ove
kombinacije nazivaju se sistemi nalijeganja. ISO sistem toJerancija propisuje dva sistema
naJijeganja:
- sistem l1alijeganja sa osnovnim otvorom.
- sistem l1alijeganja sa osnovnom osovinom.
Slika 6.5. - Labavo nalijeganje

..

Dva dijela jednog sklopa istih sklopnih nazivnih mjera, koje poslije sklapanja imaju

UVIJ~~ ~azor ~, bez obzlra na to da Ii stvame sklopne mjere poklapaju sa gomjim iii donjim

gramcmm mJerama, obrazuju labavo nalijeganje (slika 7.5). Labavo nalijeganje primjenjuje
se za sklopove od ~ojih se zahtijeva laka pokretljivost jednog dijela u odnosu na drugi.

Prekop P.Je razlika stvamih mjera otvora i osovine prije sklapanja, ako je stvama
mJera otvora man.p od stvame lI'Jere osovine.

Pg =Dd-dg

Na~manj,iFrekop Pd je razlika izmedu gornje granicne mjere otvora i donje granicne

mJere osovme (sll,:a 6.6).
Pd = Dg-dd
.
Dva dijela jednog sklopa istih sklopnih nazivnih mjera, koji daju preklop, bez obzira
~a h se stv~me s.klopne mjere po~lapaju sa gOrnjim iE donjim granicnim mjerama. obrazuju
cv:sto. n~hJeg~~Je (slika 6.6). CVfsta nalijeganja upotrebljavaju se za nepokretne veze
skJOpljemh dljetova. Veliki preklopi mogu dovesti i do olasticnih deformacija dijelova
sklopa pri montazi.

.Tolerancija nalUeganja Tn je velicina dozvoljenog kolebanja izmeau najveceg i

najmanJe~ zazo:a, odnosno preklopa. Tolerancija nalijeganja Tn jednaka je zbiru tolerancija
otvora Tr 1 osovme To.

Sistem naliieganja sa osnovnim otvorom jeste sistematizovani skup nalijeganja u

kome se potrebni zazori i preklopi dobijaju raznim tolerancijskim poljima osovine j jednim
poloiajem tolerancijskog poija otvora. U odredenim slucajevima nalijeganja se mogu
ostvariti i sa otvorima razlicitih kvaliteta koji imaju uvijek isto osnOV110 odstupanje (slika
6.7a).
Sistem nalijeganja sa osnovnom osovinom jeste sistematizovani skup nalijegal1ja u
kome se potrebni zazon i prekiopi dobijaju raznim tolerancijskim poljima otvora i jednim

osovine. pa se cesce i primjenjuje. Izrada ul1utrasnje mjere uvijek je komplikovanija od

izrade spoljasnje mjere, pa je pogodnije da sto veCi broj unutrasnjih mjera bude izraden sa
tolerancijskim poljem istog polozaja u odnosu na nuhu liniju. Cesto puta uslovi pravilne
montaze, funkcije iIi eksploatacije diktiraju izbor sistema nalijeganja.

b.

a.

Stika 6. 7. - Sistemi
ct.) sistem /lolijegal1ja sa
b.) sistem nalzjeganja sa zajednii'kom osovinoll1
Slika 6.6. - Cvrsto nalijegallje
46
47

7.1.1. Zakovice

7. NERAST AVLJIVI SPOJEVI

Nerastavljivi spojevi
lijepljenjem i presovanjem.

ostvaruju

se

zakivanjem,

zavarivanjem,

Jemljenjem,

7.1. ZAKOVICNI SASTAVCI

Zakovani spojevi ostvaruju nerazdvojive, nepokretne veze, a primjenjuju se za
spajanje limova, traka i profila u gradnji celicnih i drugih konstruklcija, kotlova i drugih
posuda sa i bez pritiska. Elementi za spajanje su zakovice. Otpor protiv klizanja je sustina
vezivanja limova zakovicama. Prenosenje optereeenja sa jednih na druge dijelove ostvaruje
se pomoeu otpora klizanja Fn na dodimim povrsinima (slika 7.1b).
Kada se zakivanje izvodi u top 10m stanju uslijed razlika u temperaturama spojenih
elemenata i zakivakajavija se skupljanje pri hladenju a nastaju naponi u zakovicama.

Svaka neobradena zakovica sastoji se od trupa-stabla i gotove glave. Da bi se

olaksalo ubacivanje zakovice u otvor, kraj trupa se izraduje u obliku konusa malog nagiba.
Standardima se propisuje vise oblika glava zakovica: poluloptasta, konicna i pljosnata.
Zakovice sa poluloptastom glavom upotrebljavaju se za veze iz]ozene veCim
optereeenjima. Postoje i zakovice drugih oblika koje se upotrebljavaju u posebne svrhe.
Osnovne standardne zakovica su: duzina (1) i nazivni precnik Cd) zakovice. Nazivni
precnik zakovice (d) je precnik nezakovane zakovice mjeren na rastojanju 1. Duzina
zakovice sastoji se od debljine dijelova koji se spajaju, dodataka za fmmiranje zavrsne
glave i djelimicnom popunjavanju zazora izmeou tIUpa i otvora. Prijelaz od gotove glave
zakovice ka trupu je sa zaobIjenjem. Za zakovice celicnih konstrukcija poiuprecnik
zaobljenja iznosi 0,05 d, a za zakovice sudova pod pritiskom oko 0,01 d. Nazivni precnik
zakovice d mal1ji je od precnika olvora d j ali nakon zakivanja precnik tfUpa se izjednacava
sa odgovarajuCim precnikom otvma d j
7.1.2. Materijal za zakovice

F_:

F8~,

-r~-\'---------F---~_~_

f<"

~"-A--;--"b)

F",

Slika 7.1. - Prenosenje opterecenja pomocu otpora klizanja

Zakovice se najcesee izraduju od celika (tabela 11), a koristi se: bakar, mesing,
aluminij i aJuminijske legure. Skraeena oznaka data je po DIN 101:
ceIic~ sa (lznakon1
i C.Z.2
::;7;.d)~-~7.e fC'csfof i sUTnre:~ o/r\ P;?fL006. S<O~005;
6elici 0znaceni sa C:Zl
Za zakovice precTIlka d>16 mm
za oko 10 1~/mr(12.
Materijal za zakovice treba da bude
sastava kao i materijal
koji se
spajaju. Tako se i osigurava jednako istezanje materijala zakovice i osnovnog materljala
spojenih dijelova cime se sprjecava stvaranje termoelektricnih struja koje mogu
prouzrokovati koroziju.
c

Sila koja pritiskuje dijelove srazmjema je deformacijama i vee pri razlici

tatnperatura od 75 K deformacije su velike. Nonualna sila:
Vrsta i oZl1aka celika
Fn

=c

EA = lit a EA

gdje je:
lit uoe

a u 11K
2
A u mm
E u N/mm2

razlika u temperaturama
koeficijent lineame dilatacije
povrsina presjeka zakovice
modul elasticnosti materijala.

Prije pocetka proklizavanja granicna sila prijanjanja Fflg = flFn. Kod zakivanja u
hladnom stanju sile su male pa su i granicni otpori klizanja mali i optereeenje se prenosi
preko trupa zakovica.
Prije nego sto je tehnika zavarivanja usavrsena, zakovane veze predstavljale su
osnovni vid nerazdvojivih veza masinskih dije!ova. U najnovije vrijeme, zahvaljujuei
brzom razvoju zavarivanja, zakovane veze izgubile su svoj znacaj. U gradnji sudova pod
pritiskom zakivanje je gotovo potisnuto, a u gradnji celicnih konstrukcija koriste se samo
za montazne veze. Zakivanje se i dalje primjenjuje za izradu spojeva izlozenih dinamickim
opterecen.tin1a, konstrukcije aviona vQzila, gdj~ zavareni' spojevi nisu najsi,gumiji.

Rm(GM)

Nlrn,1'll2
C.0245 (CZ1)1 UST 36-1
C.0255
UST 36,2
. ,
C?026::; (CZ1S) VQST 36,2
. C0275
RST 36,2
I! raJAs
USTC-;8'
-::"
-1
I C.0355
UST 38-2
I C.0365
VQST 38-2
C,0375 (CZ2) RST 38-2
C,0445 (CZ2S) RS 144-1
~

L.

Zatezna
cvrstica

,-

Granica razvlacenja
u

Smicajna CV[stoea

RH(GT) u N/Illi'll2

TMU N/mrn2

za d<l6 mrr?

340 ~400

I
I 210

380 - 470

230

280 - 390

440 - 540

260

330 - 440

r.n_ .-,/

.J-r-

7.1.3. Postupd

Otvori Zit zakovice ouse se iii se probijaju. Probjjeni otvori se dodatno buse iii
razvrcu,buduci da s(varanje vdo finih prskotina kod probijanja moze dovesti do lama. Za
debele limove i celicne profile primjenjuje' se iskljuCivo busenje. Otvori na

~"'

se spajaju zbog centricnosti najpogodnije je busiti iIi razvrtati u skiopu. Rubovi otvora se
moraju upustiti (slika 7.2) da bi se dobio dobar prijelaz izmedu glave iv struka.
.
Zakivanje se moze izvesti u hladnom i toplom stanju. Celicne zakovlce do
precnika 8mm kao i zakovice od obojenih i lakih metal a zakivaju se u hladnom stanju.
Celicne zakovice deblje od 10 mm, predvideneza prenosenje vecih opterecenja zakivaju se
zagrijane do svjetlocrvenog usijanja temperature 1000 0 C dakle zakivaju se u toplom
stanju.

/vera.Hoyijil'l spojC:l'i

Ako su zakovice rasporedene u vise paralelnih redova, zakivaju se prvo zakovice u

sredini,a zatim postepeno u svim redovima napreduje prema krajevima veze.
Ras 1:avljanje zakovanog spoja moze se izvrsiti razaranjem zakovice iii jednog od
spojenih dijelova. Nasilno razoren zakovieni spoj (slika 7.4) dijelovi spoja razorit ce
zakovice ukoliko prije ne dode do loma u dijelovima spoja.

Slika 7.4. - Nasilno razoren zakovicni spoj

a,)jednoredni, h.) dvoredni
7.1.4. Vrste sasmvaka sa zakovicama

Slika 7.2. - Izvedba provrta za zakovice

Dijelovi koji se spajaju su ta..lzode zagrijani, ali im je temperatura mnogo niza. U
toku zavrsne faze hladenja, uslijed razlike temperatura, skracivanje trupa zakovica
a vezani
na
Ruello zakivanje v1'si se kod manjegbroja zakovica i precnika do 25 mrn. Osnovna
glava zakovice podupire se pridrzacem, a zavrsna glava obrazuje se udarcima rucnim ili
zracnim cekicem po kalupu (slika 7.3).
Masinsko zakivanje obavlja se pomocu hidraulicne iIi pneumatske prese a ponekad
sa specijalnim masinama za zakivanje. Primjenjuje se za zakovice 'Ieee od 25 mm,
efikasnije je od ruenog, i obavezno se mora primijeniti za zakovane veze predvidene za
prenosenje vecih opterecenja. Utiskivanje je neprekidno pa sabija zakovicu po Citavoj
duzini i ispunjava otvor bolje nego pri rucnom zakivanju. Zakivanje zakovica mora se
vrsiti po odredenom redoslijedu. Ukoliko se zakovice moraju smjestiti u jednom redu,
zakivanje se obavlja od sredine ka krajevima veze.

Zakovanim sastavkom nazivamo mjesto gdje su dva iii vise dijelova spojeni
zakovicama. Medusobni polozaj dijelova u sastavu moze biti raziieit, a zavisi od
od konstrukcije u kojoj
Od vrste sastavka zavise

medusobnom polozaju spojenih limova ili

opterecenja sa jednog iima na drugi
mogu biti prijeklopni i suoceni.
Koel prijeklopnog sastavka (stika 7.4) krajevi sastavljenih limova preklopijeni su
jedan preko drugoga, buseni i zakovani.

+~,
I~ f:+'

-8\
d

__

Stika 7.40 - Prijeklopni spoj

Kod ove veze je ekscentrican medusoban polozaj limova i sila u limovima pa su
spojeni dije!ovi napregnuti dopunski na savijanje koje djeluje na trup zakovice. Prijeklopni
sastavci koriste se samo za prenosenje manjih opterecenjao
Koel suocenih sastavaka (slika 7.5) ceone plone krajeva spojenih limova se
dodiruju gdje se veze izmedu njih i prenosenja opterecenja ostvaruje sa jednim iIi dva
posebna lima.
Dopunsko naprezanje krajeva limova kod suocenih sastavaka sa jeelnim
podmetacem (slika 7.5a) na savijanje nije izbjegnuto. Kod suocenog sastavka sa dva
podmetaca (slika 7 .5b) obezbjedeno je centrieno prenosenje opterecenja, bez dopunskog
naprezanja na savijanje.

Slika 7.3. - Ruella

50

51

t.

Prema broju redova zakovica zakovani sastavci mogu biti:

- jednoredni (slika 7.8)
viseredni (slika 7.9)

",

o ()
Slika 7.5. - Suceoni sastavak
r
a.) Suceoni sajednim podmetacem, h.) suceoni sa dva podmetaca
Prema broju presjeka trupa zakovice u kojima bi bili izlozeni smicanju kada bi
nastupi!o klizanje limova razlikuje se: jednosjecni i dvosjecni sastavci (slike7.6. i 7.7.)
Kod jednosjecnih sastavaka je sarno jedan presjek trlipa zakovice izlozen
naprezanju na smicanje (slika 7.6).

Slika7.8. - lednoredni preklopni sastavak

Stika 7.9. - Dvoredni preklopni sastavak

Prema rasporedu zakovica, .sastavci se izvode sa:

paralelnim-nas~Jramnim (slika 7.10) i

!r~\

'UJ
:i

Slika 7.6. - Jednosjeeni preklopni

Presjeci su u visini linija kontura srednjeg lima. Kod nekih veza izuzetno se mogu
ostvariti i visesjecne zakovice.

Slika 7.10. - Paralelni raspored zakovica

Slika 7.11. - Naizmjenicni raspored

Prema funkciji zakovani sastavci mogu biti:

cvrstisastavci,
nepropustljivi sastavci i
cvrstonepropustljivi sastavci.

Stika 7. 7. - Dvo:,jecni sllceoni sastavak

Cvrsti sastavci primjenjuju se u gradnji celicnih konstrukcija kod kojih sastavak ima
zadatak da prenosi opterecenja sa jednog sastavnog dijela na drugi.
Nepropustljivi sastavci prenose mala optere6enja, a moraju obezbijediti hermeticku
vezu limova. PriJ11.jenjuju se na rezervoarima tecnosti i gasova, koji nisu pod jakim
pritiskom.
Cvrstonepropusljivi sastavci moraju obezbijediti istovremeno veliku cvrstocu i
nepropustljivost sastavka. Upotrebljavaju se kod pamih kotJova i sudova pod pritiskom
gdje sastavak morabiti nepropustljiv dovoljno cvrst da izddisilu pritiska plina iIi
tekuCine u kotlu, iIi rezervoaru.

5iJa po jednom em sirine pojasa

7.1.5. Zakovicni sastavci sud ova pod pritiskom

D P

Za spajanje limova pri izradi sudova pod pritiskom, rezervoara, kotlova, eijevi kao
i drugih sudova sa velikim precnikom a malom debljinom zida koriste se zakoviee. Sudovi
su pod odgovaraju6im pritiskom a koriste se za tecnosti, pare iIi gasova pa, ovakva
zakovicna veza mora obezbijediti i punu hermeticnost. Spajanje zavarivanjem u posljednje
vrijeme gotovo potpuno zamjenjuje zakovicne sastavke, a ispunjava uslov hermeticnosti i
cvrsto6e.
Fluidi u posudama su pod pritiskom i optere6uju zidove posuda. Pritisak u posudi
djeluje ravnomjerno u svim praveima. Pod predpostavkom da l je gornja polovina
posude odvojena od donje, djelovanje pritiska pare na donju polovinu moze se
zamijeniti djelovanjem sila na krajevima (slika 7.12). One istezu 1im na mjestima
odvijanja.
Pritisak fiuida p na elementarnu povrsinu dA iznosi p-dA . Horizontalne sile pritiska
se ponistavaju sa istovjetnim silama na suprotnoj strani posude. Vertikalne sile djeluju na
gornju polovinu posude.

Ful =~~

Poprecni sastavak (slika 7.13) opterecen je:

Sila po jednom em obima posude kada se si1a Fp podijeli sa obi mom posude Dn
Dp
Fpl=~-

4
Uzduzni sastavak je dvaput optere6eniji od poprecnog i prilikom proracuna on je vazniii od
proracuna poprecnog sastavka.
'

H
: I
U
!

,~ i

Slika 7. 12. - Optereecnje posude

"2

Slika 7.13. - Opterecenje poprecnog sastavka

Normalni naponi od istezanja na najslabijem mjestu su:

2F=2fpdA sinx

p= canst.
dA= D s.dy
2

Aktivna povrsina:

ff

Po

2F = 2 pI dA- siny = 2 pI ~ ssinydy = D p.sf siny dy

o
0 2
0

Sila koja djeluje na lim duzine s je:

Ds p

Kada se uzme u razmatranje pojas sirine s zbir horizontal nih povrsina d A

odgovara pravougaoniku sa dimenzijama Dis.

2F = D s p

Fu=~~-

tada je:

F
Fu=~~-

gdje je:
Dumm
'p u N/mnl
s umm
5.+

srednji precnik posude pod pritiskom,

pritisak fluida,
sirina pojasa

2 Ds p

Or=~=~--~

D sp

DsP

gdjeje:

5 u mm
s u mm
. d l umm

debljina lima,
sirina pojasa.
preenik otvora za zakovice
55

1- 1Vc-Tnsrrrl'lji,,( "-pojeri

7.

Debljina lima 6 se izracunava:

6=---2(s-d)) Ode
S

rp

odnos

-d 1

=--- - faktor iskoristenja presjeka uslijed slabljenja otvorima za zakoviee.

s
D sP

vrsiti, .~ompleks~o kompari~anje, nego se posmatraju sarno odredene velicine, pa se i

zavadJIvost l::oze po~matratl kroz defmisanje odabranih velicina. To je i uzrokovalo da se
d~~vasv"zavarIJ1vost dlJ:li na elemel:te ~a~arljivosti, prema pojavama u zavarenom spoju
na]ees~e u momentu nJegovog fonmran]a ili u toku eksploatacije. To su prvenstveno:
nastanak vruCih naprslina,
nastanak hladnih naprslina,
lamelarno cijepanje,

6=----

nastanak naprsJina od ponovnog zagrijavanja,

transformaeiono otvrdivanje,
promjena zilavosti,

Da bi se obuhvatio uticaj korozije, ovako izracunatoj debijini dod a se 1 do 2 mm.

Prilikom provjere stepena sigumosti uvecanje debljine lima se ne uzima u obzir. Ako'stepen
sigumosti protiv klizanja ne zadovolji, treba promijeniti precnik zakoviee iii vrstu sastavka.
Debljina lima daneeta racuna se po formuli:

pomjeranje tranzitne temperature i

starenje.

./

gdje je
R

umm

-poluprecnik krivine zakovice.

Radi

7.2 ZA VARENI SPOJEVI

Zavarljivost metala se moze posmatrati kao dio nauke 0 zavarivanju koja odreduje
odziv materijala na proees zavarivanja, a to se ogleda u promjeni mehanickih i drugih
karakteristika, pojavi gresaka homcigenosti, izmjeni i karakteristicnom oblikovanju
strukture i drugim pojavama.

veliki

mali

Slika 7.14 Zavarijivost materijala

~a. odre~iv~nje navedeniI~, elen:enata zavarljivosti danas je razvijen veliki broj

:n~toda Is~~tlvan~a Il!. prob~ ~avar1Jlvostl. Ipak veCina ih je sarno ogranicenog znacaja dok

7.2.1. Opste 0 zavadjivosti

Zavarljivost je kompleksna velicina koja se ne moze precizno definisati posto nije

moguce definieijom obuhvatiti sve velicine koje je odreduju Iz tih razloga pojavilo se vise
definieija kao sto su ISO, BWRA, DIN i dr Prema internaeionalnom standardu ISO. metal
se smatra zavarljivim u odredenom stepenu, odredenim nacinom zavarivanja i za datu
svrhu, ako se moze postici kompaktnost spoja pri upotrebi potrebnog po stupka zavarivanja
tako. da spoj odgovara lokalnim zahtjevima i zahtjevima konstrukcije ciji dio tvori DIl',:
8528 definise zavarljivost nekog metal a kroz uticaj materijala preko sposobnosti
zavarivanja, konstrukcije - preko sigurnosti zavarene konstrukeije i izrade - preko
mogucnosti zavarivanja. Zavarljivost je rezultanta te tri veiicine (slika 7.14.). Od svih
veliCina najveci utieaj ima osnovni materijal Danas prakticno ne postoji metal iii njihova
kombinaeija koja se ne moze spojiti zavari vanj em, ali se nailazi na razlicite nivoe
problema, a i zavareni sped nema uvijek zeljeni osobine. U idealnom slucaju razlika
osnovni metal - zavareni spoj nestaje, ali se u praksi to normalno ne postize
Prema tome velicina razlike osnovnog materija!a i zavarenog spoja moze se uzeti
kao kriterijum zavarljivosti Posta su OM i ZS karakterizovani nizom velicina, nije moguce

1h Je nekohKonaslo Slru pnmJenu u praksi.

7.2.2. Uticajne velicine na zavarljivost

',. Na ~avarljivost utice niz velicina. NajveCi utieaj ima materiial pa sve one
v~ltcJne kOJe definisu isti, uticace i na zavarljivost kao sto su nominalnt h~mijski sastav
lllVO
,1'"

stemih
primiesa
rezl'du al.nv
' I'1
V' ' zrna, primijenjena termicka obrada,,
'.
,
"~
e ementI,. ve j'lema

\"~::~:na I obl,lk koma.da. Te vehcme uticu na oblikovanje dijagrama, prokaljivost, veliCinu i

SUU"-luru
nerav'10tezVe111'11
st- kt-, . j'V
~ 'd
"
.
" ZLJT-a
, 'v: pOlavu
J
"
"
,_iU. ,UIa I $,]cno. LVI entno Jeaa na skoro sve
Ima ut~e~J KOhcll1~ uglJlka. Kolicina ugljika tako postaje ona dominantna velicina koja
derel:mwlra zavarlJlvost. Sa porastom kolicine ugljika, zavarljivost brzo opada, te su u tom
sm1SiU
gradc.c;J'e
' . . na d ogovoru a zavarlJ1vost
..
' se lzrazava
.
.
.naDraviJ'ene
.
.~
" " ' "~ll' se 0 ne zasmvaJu
oplsno III komparatIvno. Kao "etalon" pri torne obicno sluzi niskougljenicni celik za koieoJe poznato ,..j" '
"d b"
,..
..
J Co
>" ,
Ima 0 ru zavarlJlvost. Pnl!kom zavarivanja takvog ceIika nastaje zavareni
SPO] bez naprslina sa dobrim mehanickim karakteristikama zavarenog spoja, sto se
v

UQ

_ _ _ _ _ _C - -_ _ _ _ , . _ _ _ _ _ _ ._, _______ ..

ostvaruje bez koristenja nekih posebnih tehnoloskih mjera kao sto je predgrijavanje iIi
naknadna termicka obrada Kao gornja graniea dobre zavarljivosti uzima se celik sa eea
O,2S%C, ali to ne znaci da se ne mogu uspjesno zavariti i celiei sa znatno veeim
kolicinama ugljenika, pogotovu sto treba imati na umu da je ugljenik koristan elemenat,
posto poboljsava niz zeljenih karakteristika pa ga veCina metoda ispitivanja zavarljivosti na
neki nacin uzima u obzir. Takav slucaj nije sa stetnim primjesama P, S ciji se nivo nastoji
smanjiti sa cime se poboljsava zavarljivost. U istom smislu uticu i pIinovi a posebno vodik
koji je direktan uzrocnik nastanka hladnih naprslina i radi njegove kontrole razvijene su i
standardizovane su metode izolaeije i mjerenja.
Klasicni legirajuCi elementi u celiku u manjoj mjeri utieu na rzavarljivost j njihov
mieaj se moze ugla vnom vezati na oblikovanje strukture, iskazan preko promjene
prokaljivosti. Tako je naprimjer prokaljivost indirektno proporeionalna zavarljivosti. Kod
austenitnih i Cisto feritnih celika ova razmatranja ne vaze, te se mora indivi-dualno
posmatrati svaki sastav eelika bilo preko odgovaraj ueih dijagrama kao sto je Schaefflerov
iii primjenom parametarskih jednacina.
Parametarske jednacine koje uzimaju prvenstveno u oozir hemijski sastav,
omogucavaju lako sagledavanje i kvantifieiranje utieaja pojedinih elemnata na elemente
zavarljivosti.
Ostale dvije utieajne velicine na zavarljivost, izrada i konstrukeija, uticu na
zavarljivost prj izradi i konstruisanju. Te utieajne velieine zavise od oblika i dimenzija
zavarene konstrukeije. Sa porastorn debljine, velicine i slozenosti, zayarljivost se smanjuje.

:.lli se negativnc
smanjiti, pravilnim kODstruisapJem
Radi
navedenih uticajnih velicina na zavarljivost, njeno ispitivanje je s!o:~eno i odreduju se
pojedine karakteristike zavarenog spoja u odnosu na osnovni materijal. Sto neki materijal
ima bolju zavarljivost, timje bliii idealujednakosti svqjstava.
U eksploatacionim uslovima eesto se moraju istaknuti pojedine karakteristike, koje
su od posebnog znaeaja za rad postrojenja. U takvim slucajevima zavarljivost determinira
dotiena veliCina. Tako kod legiranih eeiika sa povecanom antikorozionoscu, pored
mehaniekih osobina, treba osigurati i odgovarajucu otpornost na koroziju u zavarenom
spoju. Ako su uslovi eksploataeije slozeniji, tada se trazl veei broj odgovarajueih
karakteristika. Razlika izmedu dobro i lose zavarljivih materijala se povecava, poteskoce
kod zavarivanja rastu i tada je potrebno primijeniti slozeniji tehnoloski proees zavarivanja,
bolje prilagoden karakteristikama materijala i zavarene konstrukcije
Najvazniji zavarljivi metali su:
Celiei sa pribliino 0,3% ugljenika, viSe od toga postotka samo uz posebneuslove.

7.2.3. Postupci zavari.vanja

Prema DIN 1910 definisani su postupci zavarivanja koji se mogu podijeliti u dviie
osnovne grupe:
"
1.

zavarivanje topljenjem ~~tvar~je se topljenjem materijala na mjestu spoja, uz

dodavanJe dodatnog matenJala iiI bez dodavanja, ali bez primjene pritisaka iIi udaraca.

2.

zavarivanje pritiskom ostvaruie se omeksavanjem materijala na mjestu spajanja

dejstvom pritiska iIi udarcima ..

~riJik~m z~varivanja topljenjem primjen]uje se vIse postupaka s obzlrom na HaCln

za.gnJavanJ~:nJes.ta spoJa, n~cesce u~otr~bljavani postupci zavarivanja topljenjemsu
plmsko zavar.1van.le,. ~lektrolueno za~an:anJe, aluminotermijsko zavarivatije, zavarivanje
. plazmom, za\ a.nva~1Jelas~rom, za vanvanJe elektronskim snopom i drugi
~o~ za:~nvanJ~ .p~l.tlskom prilT:jenju~e se vise postupaka. S obzirom na primijenjeni
kVo!. ~n~lblje: . naJeesee upotrebljavam postupei zavarivanja pritiskom su plinsko
zavar:van~e pntlskom, elektrootpomo zavarivanje pritiskom, ultrazvueno zavarivanje,
zavanvanJe trenJem.
"
.7

7.2,4 Proracun zavarenih spojeva

y'

stanje je ~od ugaonih

sa vova.

Raspodjela tangentnih i1nonnalnih napona ~e

razhc!~a ] ne:'avnomJema u svakom praveu iz korijena, gdje su naponi najveCi. Cesin

nap~ill su neJednaki i po duzini sava koji su optereeeni uzduznim silama. Kod suocenih

spoJev~ .,n~~onska stan)a suo m.anje slozena, i ako se ne obrade predstavljaju izvor

koncenll~clJe napona. Na bazl tacno utvrdene raspodjeJe napona u savu proracun zavarenih
sP?Jeva Je tes~o primjenljiv. Kao i vijei proracunavaju se i zavari pre~a namjeni, dakle
vrs~. se pror~cun zavara za posude pod pritiskom, za nosace konstrukeije i uopste u
masll1ogradn]l.
7,2.4.1. Zavari za posude pod pritiskom i parue kotlove
Najmanja debljina stijenke za eilindriene plastove posuda pod pritiskom sa
D
unutamjim potpritiskom -.-'::; 1,2 preenika D,::; 200
D, :0; 1.7 sa vanjskim i
Du
Du
'
unutamjim potpritiskom:

Legirajuci elementi sumpor, fosfor, mangan i silieij djeluju nepovoljno prj zavarivanju,
a krom, molibden, bakar, vanadij iii nikal ne smetaju zavarivanju.
Osim celika
odredenim uslovima mogu se zavarivati bakar, bronza, mesing, eink,
aluminijum sivi sliv, plasticne mase i dr. Uslijed zapaljivosti, aluminijum i aluminske
legure zavaruju se u zas[itnoj atmosferi inertnih gasova.

gdje je
u

Ds
DlI
P
58

mm
mm
mm

u
u N/mm 2

najmanja debljina stijenke

vanjski preenik plasta
unutarnji preenik plasta
dopusteni pogonski pritisak

7.

110,1

koeficijent oslabljenja kao odnos evrstoee lima prema evrstoei zavarenog

spoja, odnosno odnos izmedu oslabljenog i neoslabljenog lima kada su
neojaeani provrti. Vrijednost koeficijenta se kreee od 0,8 - 1
koeficijent sigurnosti
karakteristiena vrijednost evrstoee materijala
dodatak za podmjere debljine stijenke. Vrijednost zavisi od naCina
izrade. Obieno je SI = 0
dodatak za istrosenje stijenke. Za debljine t :2: 30mm dodatak se
ne uzima. Kod pojave korozije dodatakje 1 mm. Kod posuda gdje se ne
mogu iznutra pregledati dodatak je veei.
/
dodatak za obzidavanje. najeesee je S3 = 0

rnm

Kod cilindricnih bubnjeva, plasteva iIi dancadi parnih kotlova sa unutarnjim

D

sa

If:

$1,6

'CU'SIi<"'lllV!

spojevi

razmak nije manji od zbira oba polumjera izreza, uvrsti vriJednost 8

1'
. .
za puna dna. U
ovak,VIm s ucaJevlma ! kod pumh dna dozvolJeno Je da deb1Jine stiJenk k I
.
.....
."
.
e a ote moze bIt!
manja od deblJme stl]enke mba I mora se raeunati sa 8'.
v

potp~itiskom

najmanja debijina stijenke:

D,p
v

2_"_'17os1 + P
17 s

)e'

. ' . Ovakvo izraeunavanje kod vanjskog potpritiska viijedi za kotlovske cijevi

pI eClllka 100 mm.
Najmanja debljina stijenke za bombirana dna (slika 7.15.) r:::; O,lD, i
sa unutaIT'Jim i vanjskim potplitiskom za pame kotlove i posude pod pritiskom:

Slika 7.15. Bambirana dna

1) puna dna: 2) dna s izrezima: 3) dna s vratam
4) dna s prikljuckam: 5) zavarena dna

R:::; D,

Plasteve i dna izlozena vanjskom pritisku ororacunavaJu se p

. d ,.
34 d I 6
;;
..
rema Je nacmama
0 _.3 1 sa 11051= 1 vesto se plastevl moraJu racunski kontrolisati zb
1 f'
odnosno plastlcnog udubljivanja.
og e as Icnog
Najmanja debljina stijene t centralno usidrenih i neusidrenih okruglih ray h d . I
ill
na I p oca:
I

-.

gdje je:
8

koeficijent proracuna
dOdatak vanjskog pritiska. Kod posuda pod pritiskom S4 = 2 lIun - 100 mm2,'D s ,
a kod pamih kotlova S4= 2 mm, dok kod unutarnjeg potpritiska i D, :::; 50mm
t4 je = O.
konstruktorski dodatak. Kod posuda potpritiskom ako je (S-Sj-S2)!Ds< 0,005,
S5 iznosi 1 rnm, najeesee je ts = o. kod parnih kotlova je ts = 0,2 (6 mIn-to),
to debljina stijenke bez dodatka.
H 0,2, dok za _)
H 0,2 vi sine
Visina
. h dna mora .
. . 5 t kada je -::;
r'
una b omblram
lZnOSltl.:1,

t=K(D1-d1)Ij!P C~s +s?m

gdje je:
K
S2

urum

Ds
,0.1 '0

PrJ
a=04--s, Cm d v

D,

1k smanJltl
.. da pn. -H- = ('U,J~ imaju vrijednost nula. Odnos 11 uvijek je veei
Ds
D,
od 0 ' 0"3
.
. dna.
\ Dna sa .
.
k
v
IZUzev
poluokrughh
lzr~Zl1na unutar .alote sa d i :::;4t i kada
t

proraeunski koeficijent prema izvedbama

dodatak na istrosenost. Najcesee je S2'=

Kod uvarenih cijevi zavareni savovi moraju prenositi cijelu silu.(slika

presjeku smicanja sava mora biti:
7.16). U

se smiJu

gdJe.fe
a

F
d,.

u
u

mm

mm

sirina zavara
sila koja otpada na cijev
. vanjski preenik cijevi

Prilikom proracuna CV'l's"loc'e tac'ku z,,~vara posmatramo kao

oplerecena na smicanje (slika 7.19.a i b).
<

Slika 7.16. Uvarene cifevi

C']'Vl';U

k oJa
. Je

Slika 7.19.. Naprezanje tackasto zavarenih spojeva

a) }ednasjecni spa} b) dvos}eeni spo}

7.2.5. Tackasto zavareni. spojevi

Naprezanje na smicanje izracunava se:
Zavarivanje tankih limova jako je ekonomicno tackastim posmpkom. Prema polozaju
tacaka zavaJi mogu.biti lancani, redni i cik-cak (sJika 7.17.). Din 41 J5 propisuje tackasto
gdje je

ui

I'

F
rs

t - - - . , .. ,.
j.

v$~

..

u
u

N
N/mm2

~ c~~,,~,_~_

siia koja izaziva smicanje

naprezanje na srnicanje u tacki zavara,
broj tacaka zavara,
broj presjeka,
povrsina presjeka

z
Slika7.17. Zavarivanje tackastim postupkom
zavarivanje za lake celicne konstrukcije. Za medusobno spajanje i za plijenos sile dopusteno je
spajanje najvise Hi e1ementa. Debljina ne smije biti veca od 15 mm, a kod spajanja dva elementa
debljina jednog elementa ne smije biti veca od 5 mm. U smjeru djelovanja sile ne srnije biti jedna
izadruge manje od 2 a 11i vise od 5 tacaka zavara (slika 7.18.)
!

DIN 4115 propisuje i proracun na specificni pritisak.

F
p, - -i-d--5
gdje je:
V,
d
b

u
u
u

N/mm2
mm

mm

specificni pritisak u tacki zavara,

precnik tacke zavara,
debljina lima

Tacke zavara ne smiju biti vece od:

d=J25mm5.
v
mIn
gdje je:

mm

debljina najtanjeg dijela

Slika l18. Zavariwmje. tackastim postllpkom lake celiene kOllstrukcije

63

7.

7.2.6. Bradavicasti zavareni spojevi

Cvrstoca zavarenih mjesta prilikom bradavicastog zavarivanja je veca nego kod
taekastog. Kod tehnologije bradavieastog zavariva~ja st.r~j.a ~ava:i.van~a i p:ilisak ~l.ektr~da
na pocetku zavarivanja skoI)ce~trirani na ?rad~vlc~. hmJ~klm III tackastlm dodllom 1 U
tome je prednost u odnosu na tackasto zavanvanJe (s.lka 7.~O.).

Slika 7.20. Bradavicasto zavanvanje

z=

I; povrsinom Ai

bradavica.

kod okruglih bradavica i A = d(l- O,5d) kod uzduznih

8. RASTA VLJIVI SPOJEVI

8.1 NA VOJNI SPOJEVI
8.1.1. Osnovni pojmovi, podjela navojnih spojeva
Upotrebom navojnog spoja ostvaruje se prenosenje opterecenja i zeljeni poloZaj
spojenih dijelova koji mogu biti pokretni iii nepokretni. Navoj moze biti izraden
neposredno na dijelovima koji se spajaju neposredni navojni spoj iIi na posebnim
dijeloviIl'.a (vijcima i navrtkama) posredni navojni spoj. Ukoliko se pomocu vijka i navrtke
ostvaruje cvrsti navojni spoj, takav spoj se cesto naziva vijcana veza. Opterecenja koja djeluju
spolja na vijak mogu biti u pravcu vertikainom iIi uzduznom na osu zavrtnja. Kod uzduzno
opterecenih vijcanih veza, da bi se obezbijedio pritisak na dodirnim povrsinama spojenih
. dijelova i ostvarila njegova funkcija, veza se prednapreze prethodnirrt pritezanjem.
Prednapregnute vijcane veze u zavisnosti obezbijedenja velicine pritiska na dodimim
povrsinama mogu biti obiene j pritisne vijcane veze. Vijcane veze vertikalno opterecene,
U zavisnosti naeina prenosa opterecenja, mogu biti smicajne i frikcione. Pokretnim
navojnim spojevima omogucuje se pretvaranje kruznog u pravolinijsko kretanje gdje se
obrtni moment pretvara u aksijalnu silu pritiska iIi istezanja.
8.1.2. NlllVOji
je geoinetrijsko
OlYleCfeno
nastaje pri kruznofn
zavojnom kretanju neke geometrijske slike koja se naziva profil navoja. Navoj na spoljasnjoj
povrini cilindra naziva se spoljni navoj, a navoj na unutrasnjoj cilindricnoj povTsini otvora u
nekom masinskom dijelu naziva se unutrasnji navoj (slilm 8.1).

p,-rJii
-Tbvoj"a

Slika8.1. - Spa1jni i unutrasnji nava}

Presjekom aksijalnog cilindra i navoja definise se zavojnica navoja Desni navoj

odgovara helikoidima sastavljeni od desnih zavojnica, a Iijevi navoj helikoidima
sastavljenim od Iijevih zavojnica(slika 8.2).

------c-~---------~----

..-.---..

~---

..-

Slika 8.2. - SpoUni desni i lijevi navoj

Dno zavoJnIee navoja koje odgovara predenom putu pri j~dn.om obrataju
predstavlja navojak. Zavojne povrsine koje ogranicavaju navoj :,azlvaJu. se b~k?~l
navoja. Vrh navoja je dio eilindricne povrsine koje ogranicavaJu nav~J yo :~SlD1.
Korijen navoja odreduje eilindar spoljnog navoja odnosn.o. vebb. e:lmdar
unutrasnjegnavoja. Dubina navoja hi za spoljni, a h2 za unutrasnji navo] Je rastoJan]e lz~e~u
vrha i dna navoja mjereno u praveu okomito na osu navoja. Dubina navoJa hi za SPOlJ~1 a 112
za unutrasnji navoj je rastojanje izmedu vrha i dna navoja mjereno u ~raveu okOlmto ~a
osu navoja. Profil navoja odreduje presjek navoja sa aksijalnom raVnI. Na boku navoJa
tacki
Ove
isti hod P. a
razlicite

vrh i

Skidanjern iIi zaobljenjelTI oSlrih tjenlena teorijskog

dno profila, izvodi se stvami profil navoja (slika 8.3).
[)

f),

se moze provu6i kroz sredinu visine teorijskog profila navoja. Srednji precnik navoja nije
aritmeticka sredina velikog i malog precnika navoja posto skracenja pri vrhu i dnu nisu
jednaka u odnosu na teorijski profil. Kod neparnih navoja srednji precnik moze se
odrediti kao rastojanje suprotnih paralelnih bocnih linija profila mjerene u praveu okomito
na osu navoja.
Ukoliko navoj presjecemo srednjim eilindrom, nastaju dvije srednje za navoja. Cesto
ugao srednje zavojniee naziva se ugao nagiba navoja.
Korak navoja p naziva se rastojanje izmedu bilo koje dvije tacke susjednih profila
jednog navoja, mjereno u praveu ose navoja (slika 3.2 i 3.3). Kod navoja Ciji je hod jednak
koraku, navoj je jednostruki. Ako se na duzini jednog hoda nalaze dva navojka, navoj je
dvostruki, a kod m-strukog je L=mp. Ukoliko je m paran broj, navoj .ie pami i obmuto.
Nazivni pmcnik kod najve6eg broja navoja je precnik velikog cilindra spoljasnjeg
navoF

8.13. Vrste navoja, oznacavanje

Metricki navoj sa trollglastim ISO profilom
TeOlijski profil metrickog navoja je istostrani trougao sa uglom pli vrhu 13=60. Stvami
profil navoja u vrhu i dnu navojnog zljeba ima zaobljenje ciji oblik i dimenzije zavise od
postupaka izrade navoja (slika 8.4).
T'
u

prekoraCi ni na jednom
navoja vrh je takoder skra6en, a dno zaobljeno, te se javija zazor u vrhovima navoja.
Kod metrickog navoja nazivni precnik jednak je precniku spoljnog navoja. Nazivni
precniei metrickog navoja mogu biti razvrstani u tri stepena prioriteta. Treba uvijek
nastojati koristiti precnike prvog slepena prioriteta, dok precnike drugog stepena
priOljteta koristiti kada postoje valjani razlozi za njihovo koristenje, a precnike tre6eg
stepena prioriteta koristiti u izuzetnim slucajevima.
__FL __ .

n,

Slika 8.3. - Profil navoja

Teorijski profi! navoja ima oblik trougla iIi kvadrata. Trouglasti profil navoja odgovara
bokovima navoja u obliku Arhimedovog helikoida, a kvadratni profj~ odgov,an~ bo~?~~m~
navoja u obliku konoidnog helikoida. Osnovni elementi teorijskog pro'lla su Docne iJ~IJe I
osnoviee. Bocne linije odgovaraju bokovima navoja, a osnoviea korije.n~.navoJa. ~gao prot!J~Je
ugao izmedu bocnih linija profila i navoja. Bocni ugao profila navoF Je ugao lZmedu boene
linije profila i prave okomite na osu navoja.
.
Teorijska dubina navoja Hl je visina teorijskog profila navoja u praveu .okomlto ~a
osu navoja. Srednji precnik navoja d 2 za spoljni i D~ za unutrasnji navoj odgovara Clhndru kOj1

Slika !5.4. - Mctri6h navoj

67

Za metricke navoje veliCine pojedinih elemenata odredene su slijedeCim odnosima: .

r~

H=-

Teorijska dubljina navoja:

ctg -

= 0,8860 P

J7
Dubimi spoljnog navoja:

hI

=-

-H = 0.6134' P

colovima. Kod Vitvortovog navoja broj koraka na duiini jednog cola najcesce je cio
broj. Odnos izmedu koraka navoja P i braj koraka n na duzini jednog cola data je
izrazom P-n= 25,401. Braj koraka n veCi je, ako je navoj manjeg precnika. Prasjecna
vrijednost tangesa ugla trenja je 0,1, tada je nagib Vitvortovih navoja u precniku manji od
1/4" i vrlo bEzu vrijednosti ugla trenja te vijci sa takvim navojima vrla lako mogli bi da se
sanli deru u toku rada. Dakle navoje manje od 114" ne treba upotrebljivati a nisu ni
standardovani. Za Vitvortovu zavojnici velicine pojedinih elemenata odrecene su
slijedeci odnosima:

14
Korak navoja

5
HI = -

Dubina nosenja navojnog spoja:

25,401
P=-n

. H = 0,54112' P
8

Precnik jezgra navoja:

dl =d-2hl =d-l,2268' P

Srednji precnik navoja:

d2 = D2 = d - - H = d - 0,6495' P

Dubina naovja

2H
hl=h2=3

Teorijska dubina

H=-ctg-

3
4

2
Mali ;Jrecnik

Dl = dIn = d- 2Hl = D - 1,0825' P

navoJa:

Teorijski precnik unutrasnjeg navoja:

iJ = d

H
R =-= 0,144' P

Poluprecnik zaobljenja:

Precnik jezgra

d1 =d-2hl

Poluprecnik zaobljenja

R = 0,13733 P

6
H
Ostale mjere:

. - = 0,2165' P; - =0,1063'P;
4

H
- = o,on'p
12

Navoj sitnog koraka pre.dviden je za posebne svrhe, dok je navoj krupnog koraka
predviden za opste svrhe. Termin "grubi" i "fini" odnosi se na velicinu koraka u odnosu
na precnik, a ne na kvalite[ navoja.
Metricki ISO navoj obiljezava se oznakom M i nazivnim pre(;nikom u mm
M64;M80;M180. Metricki fini navoj obiljeZava se oznakom M, nazivnim precnikom i korakom
u ram: MI 80x6; Ml 80x4, Ml 80x3. U slucaju kada je navoj lijevi, iznad oznake stavlja se
rijec "lijevi".

Vitvortov navoj
Teorijski profil Virtvortovog navoja je ravnokraki trougao sa uglom pri vrhu
13=55. Stvami profit je zaobljen 1 pri vrhu i pri dou, tako da orpada po jedna sestina
teorijske sirine (slika 8.5). Osnovne karakteristicne dimenzije Vitvortovog navoja su
nazivni precnik i broj koraka na duzini
cob.
Najbitnije dimenzije Vitvortovog navoja su nazivniprecnik i broj koraka na
duiini jednog cola. Nazivni precnik odgovara precniku spoljnog navoja i izrazava se u

Slika 8.5. - Vitrovtov navoj

8. Rasladjivi spojcd

Vitvortov navoj obi!jezava se nazivnim precnikom u colovima: 2" i 3".

VitvOliov navoj sa sitnim korakom obiljezava se nazivnim precnikom i korakom u colovima:
2 112" x 1/6" , dok VitvOliOV cijevni navoj se obiljezava sa oznakom R i nazivnim precnikom
cijevi R2". VitvOliovi navoji mogu se vidjeti na instalacijama centralnog grijanja i vodovoda.

Trapezni navoj
Teorijski profil trapeznog navoja je oblik ravnokrakog trougla sa uglom
profil trapeznog navoja sa zaobJjenjem pri dnu navoja ima oblik trapeza, radi
lakse izrade i smanjenja koncentracije napona (slika 8.6). Najbitnije Idimenzije trapeznog
navoja su nazivni precnik i korak navoja. Kod trapeznog navoja nazivni precnik odgovara
precniku spoljnog navoja. Na osnovu odnosa velicine koraka i precnika, trapezni navoji su
podije!jeni u tli grupe: krupni, fmi i normalni. Fini navoj ima manji korak i ~anju. dU?i.nu, a
krupni navoj veci korak i vecu dubinu u odnosu na normalni trapezl1l navoJ pn lstom
nazivnom precniku. Fini i krupni trapezni navoji upotrebijavaju se rjede i u posebne
svrhe, dok normalni trapezni navoji se upotrebijavaju cesce i u opste svrhe. Za
trapezne navoje velicine pojedinih elemenata odredene su slijedecim odnosima:
~=30.Stvami

TeOlijska dubina navoja

H = 1,8066 P

Dubina unutrasnjeg navoja

h2 = 0,5 P + 2Z1 - Z2

Dubina nosenja navojnog spoja

Hl = OS P + Zl - Z2
dl = d - 2hl

Pretnik jezgra
Srednji precnik navoja

d2 = D2 = d-0,5 P

Ostale mjere

Dl

= d-2h2

D=d+2 Zl

u sIucaju jako opterecenih vijaka velikih precnika, iIi kada veza zahtijeva testa
razdvajanja i spajanja. U novije vrijerne trapezni navoj je potpuno istisnuo ptosnati
kvadratni navoj, posto profil trapeznog navoja ima jaci korijen, vecu moe nosenja,
bolje je medusobno nalijeganje zavojaka, a i sarna izrada navoja je prostija. Trapezni
navoj obiljezava se oznakorn Y r , nazivnim precnikom i korakom u mm: Tr 60 x 9 ; Tr
60 x 3 ; Tr 60 x. 14.

Kosi navoj
Teorijski profil kosog navoja je nesimetrican u obliku pravouglog trougla sa
uglorn profila 30 i 0. Stvarni profii kosog navoja ima oblik trapeza sa bocnim ugiom
profila 30 i 3. Kod kosog navoja radni bokovi su oni sa bocnim uglom od 3, dok
izmedu bokova sa uglom od 30 postoji aksijalni zazor minimalne veliCine od 0,2 mm
(slika 8.7). Najbitnije dimenzije kosog navoja su nazivni precnik koji odgovara
spoljasnjem velikom precniku i korak navoja. Na OS110VU odnosa veliCine kor~k~ i
precnika kosi navoji podijeljeni su u tri grupe: krupni, fini i normalni. Nazivne vehcJ11e
kosog navoja odredene su slijedecim odnosima:
Terijska dubina navoja

H = 1,73205 P

Dubina spoljnog navoja

hI = h2 + Z2

Dubina nosenja navojnog spoja

hl = h2 = 0,75 P

Mali precnik ul1utrasnjeg navoja

ZI = 0; Z2 = C, i 777- P
R = 0,12427 P
d1 = d - 2h1
D1 = D-2h2

Veliki precnik unutrasnjeg navoja

D =d

Ostale mjere

i = 0,52507 P il = 045698 P
e = 0,266384 P

Poluprecnik zaobljenja
Precnik jezgra

ei

Slika 8.6. - Trapezni navoj

":, ,,'" ~ . . .

~-Td;-I
! H/2 . H/2 j
L~L~
I i,

Trapezni navoji upotrebljavaju se obicno za pokretne navojne spojeve, vijcana

vretena kod strugova, diza!ica, presa. zatega i sticno. Razlog j~ manji ugao profila 30
'pa je trcnje znatno manje. Talone se mogu upotrijebiti za cvrste nepokretne spojeve
70

Stika 8.7,- Kosi Ilavoj

8. Rastril'ljil'i

Vrijednost nazivnog precnika i koraka kosog navoja iste su kao i kod trapeznog
navoja, uz napomenu 5to za normalni kosi navoj nisu predviaene vrijednosti koraka manje
od 0,5 mm. Kosi navoj koristi se za prenosenje velikih aksijalnih siJa koje djeluju sarno u
jednom smjeru, najcesce kod pokretnih navojnih spojeva, Normalna sila je znatno manja u
odnosu na trapezni navoj a i koncentracija napona je manja u korijenu navoja. Kosi navoj
obiljezava se oznakom S, nazivnim precnikom i korakom u mm: S60x9; S60x3; 860x14.
Obli navoj
Teorijski profil oblog navoja je ravnokraki trougao sa uglom pri vrhu od 30.
Stvarni profil oblog navoja je skracen i zaobljen pri vrhu i dnu toliko da vrh i dno
presjeka imaju gotovo izgled poiukrugova (slika 8.8).

Obli navoji su otporni protiv habanja i upotrebljavaju se za vijke i dijelove izlozene

pr~sini, pijesku i prljavstini koji se Cesto sastavljaju i rastavljaju, vatrogasni pribor, crijeva,

cflJevna annatura, vatrogasne spojnice i slicno. Mogu se koristiti u slucajevima kada se s

obzirom na nacin izrade (livanje, izvlacenje i presovanje) ne moau primiieniti metricki
navoji, dijelovi od stakla, lima, keramike, gume, p!asticnih materijala i sli6no.
"
Kod oblog navoja dubina nosenja navojnog spoja je vrlo mala pa se ne koristi za
prenosenje veCih optere6enja. Obli navoj obiljeZava se oznakom Rn j nazivnim precnikom: F-o
44; Rd 30. Obli krupni navoji za zeljeznicka vozila i zeljeznicka kvaCiia obiljeiava se
oznakom Rd, nazivnim precnikom i korakom: Rd 44x7.
Edisonovi navoji koji se upotrebljavaju za sijalicna grla, obiljezavaju se
oznakom E i nazivnim precnikom: E27 (slika 8.8).

8.1.4. Ohtid vijaka

. Kod :ijka se ra.zlikuje glava i stable vijka. Navoj na stablu moze biti duz cijelog
stabla 1.11 .n~ Jednom ~:Jelu. Prelazi izmedu stabla i glave vijka i prelazi sa navojnog na
nen~:oJm dl~ st.abla vlJaka predstavljaju znacajne izvore koncentracije napona (slika 8.9).
U cIIJu smanJellJa koncentracije napona prelaze treba izradivati sa zaobljenjem.
.
~rema DIN 267 vijci se proizvode u kvalitetima fino f; srednje m; srednje grubo
mg 1 gruoog.

Z,l
l; ,:;.

.
".!
II
.II~III~1

al
Siika 8.8. - Obli navoj

~
I.

~i ~U'. J-;-,i D
. ~

.. -1
I!
L~

Najbitnije dimenzije oblog navoja su nazivni precnik u milimetrima i broj

koraka na duzini cola. Nazivne velicine ob1og navoja odredenu su slijedeCim odnosima:
. Korak navoja

Teorijska dubina navoja

H = 1,86603' P

Dubina nosenja navojnog spoja

HI = 0,08350' P

Zazori pri vrhu navoja

Zl = Z2 = 0,05' P

Srednji pri vrhu navoja

d2=D2=d+2i-H

Precnik jezgra

dl

= d-2hl

Precnik unutrasnjeg navoja

D = d+2Z1

Precnik spoljasnjeg navoja

Dl = d-2h2

Poluprecnici zaobljenja

Rl = 0,023851' P R2 = 0,25597' P
R3 = 0,22105' P

LJ

... 3JP

valjan navoj

120<'

~--'"
~~' I : il:::

hI = h2 = OS P

..

f~(2

P=24A

Dubina navoja

.: . - 1i

F.l1

.~(JI.-.J.
,'-

~'-.

i ~ (1.6 '"

2.5JP

o.~l.4mmzr:J.

.- '->i

:
3
2

4)P

I~!

P=C.75mm

b)

~
i
_':

I,

,,><----1 1------:
ii~!l
: --_.-

/= i2 ...

,6 _.. 2.5 fmn za P=-] ... 3 mrn

a~2 . . 3 mm za P=3,5 _ .5 nun

Q::::!

19]T
~I.'

d:,Sl:

0, '1

0, Vi

_ _ ~. ___ .~

Q,05

__ rid

c)

Slika 8.9. - a) Prijelaz navoja na stablLl, b) PrUelaz navoja U otvoru

c) Ceometrijskifaktor kOllcentracije naponCl naspoju glave i stabla vijka

8.1.5. Dijagram deformadje, radno opterecenje vijcanih veza

Kod normalnog vijka precnik stabla jednak je nazivnom precniku navoja (slika 8.lO!.
Za podesavanje medusobnog polozaja dijelova koristi se podeseni vijak kod kOJeg Je
precnik stabla veci od nazivnog precnika navoja (slika 8.1l).

1 b:
Do' prefnik o'''?'U
"Xl

I.

J:::~:JJ

A-l

1()H~fJoid

Prilikorn pritezanja vijcana veza sa silom

elasticno sabijanje spojenih elernenata ),J (slika 8.14)

Fpr

nastaje elasticno izduzenje vijka

,..<1
a)

~f----

b)

oj,

J.
rr----'---...........L..c<ll=;c=;-.-- _ .
.--i.......'--II....... ..-<

:nvrIlY?f

Slika 8.10. - Nomzalni vijak

n).
!

~ ~

c:

Slika 8.11. - Poddeni vijak

'max
I

Kod elasticnog vijka precnik stabla je manji od nazivnog precnika navoja. Iz t~h
razloga vijak je ravnomjernije opterecen i izdriljiviji s obzlrom na zamaranJe
materijala.
.
,. ,
,
Vijak bez navrtke ima sestostranu glavu gdJe se kl]UCem uvrce neposredno ~
konstruktivni elemenat (slika 8.12). Ulogu navrtke ovdje preuzima konstruktlvm
elemenat. Navoj na stablu prelazi navoj u konstruktivnom elementu za X]= (0,6 -1. )~'. ~
zavisnosti od velicine precnika vijaka i jacine opterecenja,. kada je. vijak uvr~u~ . OVI V:JCI
se koriste kada je veza stalna, posto bi cesto odvrtanJe ostetIlo unutraSnjl navoJ u
konstruktivnom elementu.
Goli vijak ima navoj sa obje str:me na stablu. Veza se
. .
navrtke, s tim sto ulogu g]ave vijka pruzima jedan od konstruktlYmh dijelova koji ima
unutrasnji navoj (slika 8.13).

Slika 8.14. - Site i izduienja u v~jcanom spoju

a) bez predwtewnja, b) predzategnuta vijcana veza,
c) vijcana veza opterecena pogonskom silom
Nastale deformacije rnogu se predstaviti dijagrarnom. Na slici 8.15 prikazan je
eJementim_a. u zavisnos!l Gd

spoJene eiernente,
ce se
e!ernenata u spoju skratiti za D.A.

spojenih

en

D<

tt>

.":

ell

Zi)

co

i :f

0-

\~

; \\\ ;

~.. ~ __._..~,_~l __________ _

iprom;ena dUfjle

-t--

~--4---~-:

Slika 8.12. - Vijak bez navrtke

Slika 8. 13. - Veza sa golim vijkol11

Siika 8. J5. - Defol7l1acioni dijagram vijka i spojenih elemenata

Kada se goli vijak uvrne u konstrukti vni elemenat on os~aje stalno u njem~,
veza se razdvaja odvrtanjem navrtke. Dakle, zavojnica u konstruktIvnom elementu illJe
izlozena trosenju.

Pre rna tome, za vrijerne djelovanja pogonske siie, ukupno izduzenje vijka iznosi
A] + D.A, a smanjenje ploee AP - D./c. Utic2.j pogonske sile koja opterecuje vijcanu vezu
rasporeden je na vijak ispojene eJemente. Jedan dio sile dopunski opterecuje vijak, drugi
dio sile djelimicno rasterecuje spojene elemente. Produzavanjern linije deformacije vijka i
shaCivanjem linije defonnacije spojenih elemenala se prikazuje u deforrnacionorn
75

/.1.

9,

8.

dijagramu vijcane veze tako da razlika izmedu siie u vijku F,. i sile u spojenim elementima
Fel prestavija pogonsku silu.

Sila koja djeluje na vijak porasla je za velicinu flFv . a sila koja djeluje na spojene
elemente smanjila se za flFel , je za vrijeme rada vijak opterecen siiom

pa

Fv

9. SPOJEVI KLlNOVIMA
Za prenosenje obrtnog momenta spaj vratila i glavcine moze se ostvanti
pomocu klinova. Veza sa klinom spada u razdvojive, nepokretne spojeve koji se po
potrebi mogu rastaviti, a da se ne ostete ni spojeni eiementi ni klin. Spojevi sa klinom
su dosta jednostavni za izradu, lako se montiraju ali imaju manju nosivost.

9.1. SPAJANJE

gdje je
Sile flFv i flFoJ mogu se odrediti iz deformaciol1og dijagrama
vijka i spojenih elemenata. Tako je :

1+

klinovima

+ flFv

A spojeni elementi silom

Sp(~iCli

1
1+
c
d

ovisnosti krutosti

KLINOVIMA

Uzduznim kJinovima se spaJaJu i torziono povezuju sa vratilom zupcamcI,

remenice, poluge, zamajci, spojnice, koijenasta vratila i slicno. Oni se koriste za manje i
srednje brzine obrtanja, posto pri vecoj brzini obrtanja dolazi do neuravnotezenosti. Ovi
b;linovi su neosjetljivi' na prljavstinu, pa se upotrebljavaju za strojeve u graaevini,
poljoprivredi i transportne uredaje. Prema konstrukciji i opterecellju spoja u radu i u
stanju mirovanja
se sa prednaprezanjem i nenapregnuti klinovi. Klinovi sa
prednaprezanjem izraduju se sa nagibom, a nenapregnuti klinovi nemaju nagib i
nazivaju se pera.

9.1.1. Uzduzni klinovi sa

- kHnovi sa nagibom

Zabijanjem ldina
glavcine jedna strana klina pritiskuje dno
utora u vratilu. a dmgom dno utora u giavCini. Radijalni pritisak p", omogu6uje
prijenos torzionog momenta. Za prijenos ukupne sile radijalan pritisak ne mora biti
dovoljan, posto se i bocne strane uzduznog klina ukljuce u prijenos obrtnog
momenta, ako obrtni moment bude veci od momenta prijanjanja. Tada se obrtni
pritiskom p koji stvaraju bacne strane ldina u gJavcini i
moment prenosi
vratilu (slika 9.2). Priiikom navlacenja Idina glavcina se izduzuje, a vratilo se sabija
skracuje (siika 9.3a). Vratilo i glavcina dodiruju se preko klina na mjestu uklanjanja, ana
suprotnoj strani dodiruju se direktno.
Tada je dodir u dvije tacke. Ukoliko se veza ostavruje sa dva klina postavijena
pod uglom 12()o. tada se ostavruje dodir u tri tacke (siika 9.3b) i ta veza povoljna je za
udarno i promjenljivo opterecenje. Radi postizanja ekscentricnosri izmedu vratila i
glavcine izmedu bocnih strana klina i zljeba ostavi se ZilZOr.

Sli/w 9.1. -

Sfika 9.2. fwd sp(Eianja

sa u::.ciu:')lim kiinol'il1l[l sa nagibom

Kukasti kiin prema DIN 6887 ima kuku koja sluzi za vadenje klina sa iste
strane sa koje se i zabija (slika
Klin sa kukom se upotrcbljava kada je veza
pristupacna same sa jedne strane, dak!e kEn se zabija j izbija sa zadnje strane na kojoj je
kuka. Radi sigurnosti Ijudi kuka se najcesce pob'iva limen om kapom. Kod veza sa kukastim
klinom mora se predvidjeti dovoljno dugacak iljeb da se kukasti klin po potrebi moze
izvlaeiti.

Slika 9.3. - Ekscentricno

vratila i glavCifle
a) Dodir U
Tacke, bJ Dodir 11. tri lOcke

U vratilu i glavcini treba zaobliti ivice utora da bi se umanjio djelovanje zazora. Iz

ovih razloga na klinu su zaobljenc boene strane 1 skinute ivice. Obiik ovih kEnova
odgavara klinovima bez nagiba, osim nagnute
sa nagibom 1: 100, da bi se
obezbijedilo samokoeenje klina i
kod klina sa nagibom su iste
se uzimaju DlO.
kao j kod klina bez nagiba, izuzev
Spojevi sa uzduznim klinovima sa
a prema
standardu DIN' najeesce se koriste siijedeCi k!il1ovi:
Normalni prosti idin za
boene
prem;l
vra:!IU

Slika 9.4a - Nomlaini Wi? za

o",,,I/'''''''r;

prema DIN 6886

Normalni prosti kiin za nabijanje prema DIN6886 koji ima rayne boene
su prikazane u (tabeli 17)
povrsine (slika 9.4b). Neko ga naziva klin B.

Slika 9.4c - Kukasti klin prema DIN 6887

Obli udubljeni klin prema DIN 6881, povrsina je prilagodena obliku vratila, tako
da na vratilu nema zljeba. Veza se U ovakvom slucaju moze ostvariti na bila kojem
mjestu vratila (slika 9.4d). Sa oblim klinom prenose se obrtni moment sarno pritiskom sileo

Stika 9.4d - ObIi lIdubljeni Jdil1 ,orona DIN 6881

Kukasti obli udubljeni klin prema DLN 6889 (slika 9.4e). Ovaj kEn ima iste
karakteristike kqje
kukasti i obli klin .

. Slika 9.4b - Nonnalni prosti !.Jill;/I

Stika 9.4e - Kukasri ohli udubljeni l;lin premo DIN 6889
79

Tetivni-pljosnati klin prema DIN 6883 nema zlijeba u vratilu (slika 9.4f), povrsina
nalijeganja je same poravnata. Veza se i sa ovim klinom moze ostavriti na bilo kojem
mjestu. Obnni moment se prenosi pomocu sileo ali se sa ovim klinom m02 prenosti veti
obrtni moment nego sa oblim udubljenim klinom.

Tangeneijalni klinovi prema DIN 271 i 268 (slika 9.5) imaju dodirne povrsine
priblizno u praveu okomito na pravac
obimne sile, Da potrebni orethodni Dritisci
na klinovima su mnogo
posto treba da obezbijede jedi!~o samokoc~nje kUna.

Slika 9.5, -

Slika 9.4f - Pljosnati tetivni klin prema DIN 6883

Kukasti tetivni-pljosnati kIin prema DIN 6884 (slika 9.4g).On ima iste
karakteristike kao kukasri i telivni pljosnati klin.

)pi'l/anje

Obrtni moment U Jeanom

moze prenositi jedan par KlmO\la, a za
naizmjenicl10 djelovanje obrtnog momenta potrebna su dva para klinova postavljnih pod
uglom 120, rijetko pod uglom 180. Obodnu silu preuzima uvijek sarno jedan par
klinova bez obzira na vezu silolTI izmedu vrati]a i

za

klina prema DIN 6886 i 6887

Tabe/a 17. -

~_.~\~ ~ e_[l~!

b_xt_l__

__
d_Q.-+___

~1

___t_'__

___l_'__

;:'-',_-~l,: ____-+----l---.-,!
Siika 9.4.g - Kukasti tetivni klin prema DIN 6884

Segmentni klin prema DIN 6888, podeSava se sam prema nagibu zljeba
gJavCine (slika 9.4h):

l------i

l~

10

12

I
i

17

! 12

,'.:

l----:i()

85

: 95

9J)+O.L

6.1'{)"

12,0+0,3

6 ~6

8 x7
1() x 8

4,4+0,2

J l,O+(),3
32,,18
I ;,;H;: dl~---!~3(':-l-i~1-~5':"()-+!-"-::::..:.:..:::..-+--:..:.:---=-+-----7:.:.:.:..;
:~(::c;:.:::~-_1
36x20
),)+0.1

4Ji+O.2
5,O+(),2

2,2+0,2

I 2.4+0,2 I
I 2.4+0,2 I

150

170
200
230

170
200

I
I

330

380

40

klin prern(~ DLl\) 6888

25:-;14

'1"~I'j')+('.1;1')+(ll1110-i1301

5~ ~'~

I
i

i 26() !
I 290 !

Sliko 9.4h-

~]

__
dO__+-__b_Xh__-+_____l_!____+-____

7XxlC,
10,0+0,2
O.c=.2_J
I ,-:9:.::5::-_+!-:J:-:i.:.:.()-iIc.......:~~+-~~.2.::--+_.:::5o.:',
4":'+'::c

~ \~ :~ C_{~(

13~O+O~3

8,1+03

~()x32

15,0+0.3
]7,0+0.3
20,0+0.3

<),1 +0,3
10.1+0.3
11,1+0.:1

63:-;32

20.0+0.3

1Ll+O.3

70x36

22,0+0,3

13.I'HU

40x22
45x25
50x28

I
I

1
!t

U tab eli 18. prikazani su podaci za dopustene kocne pritiske dobiveni iskustvenim
istrazi vanjima.

Dbl;;'; .\

Obi;k [\
------iLl_ _ _ __

Tabela 18. - Dopusteni povrsinski pritisak za spajanje klinovima na osnovu radnog iskustva

It

pri lakim udarima

jednostrano

Dijelovi spoja

Z!jebasti klinovi-TJero
Tangencijalan kEn
ObE udublieni klin
Tetivni pljosnati kEn

100

65

40

85

I izmjenicno

glavina od
SL . C:
GO
70

50

]40

I
I

33

43

pri jakim udari:ma

jednos1rano
izmjenicHo

glavina od
,"
SL II

t I

SL
45

SO
20

50

25

25

70

35

I 80

II

40

"

35

.L 33YO

1
I

43

h:2

---:--<./
C. .. ____

SL
20

Slika 9.7. - Oblici klillova bez nagiba po DIN 6885

a) oblik A,
b) oblik B

60

20
25

:l)

I
!

Drugi oblici klinova omogucuJu oblik zljebova u vratilu sa blazom promJenom

presjeka, ali zbog toga nemaju dovoljno stabiJan polzaj u vratilu.

9.1.2. Uzduzni nenapregnuti klinovi bez nagiba

Oblik D

Klinovi bez nagiba imaju oblik kvadra, a koriste se u slucajevima kada se ne moze
dopustiti ekscentricnost koja nastaje kod spoja sa uzdliZnim klinom izmedu vratila i
glavCine. Izmedu spolje povrsine k!ina i glavcine ostaje obicno zazor (slika 9.6). Klin je
izlozen transferzalnoj sili, ali i spregu pri prenosenju obrtnog momenta.

[~J
....

t<:"'----~~-.--"~---

~
Stika 9.8. - Oblici klinova bez nagiba
aJ oblik C
, b) oblik D

Obtici E i F imaju otvore sa navojem za vijke koji sluze za izvlacenje klinova iz

zljebova (slika 9.8a i b), a oblici E i ] imaju sa jedne st!'ane kosine za alate radi lakseg
vadenja klinova iz zljebova (slika9.9a i b).

Siika 9.6. - Spoj sa uzdufnim klinom bez nagiba

Da bi pritisci na dodimim povrsinama klina i osovine i klina j glavcine bili

ravnomjemo rasporedeni, treba obezbjediti sto cvrsce naiijeganje spojenih dijelova. To se
postize tolerancijama zijebova sa P9 i P 8 ukoliko je tolerancija klina h9 . Izmedu spojenih
dijelova ako postoji zazor, u toku mikrokretanja vratila, glavcine i klina pracena korozijom
koja moze da razori povrsinske slojeve. Kada se na glavcini cesce vrsi skidanje, zljeb se
moze uraditi u tolerancijama J 8 i J9. Standardni klinovi po din 6885 izraduju se U obiiku A do
J. Klinovi mogu imati ceone povrsine poluciIindricnog oblika. Oblik A prikazan je na sEci
9.7a, a oblik B na slici 9.7b.

I
I

I
I

82

9< Spajt!l'i k!illOrlmtT

h
'- -(

(I,

J:.

Slika 9.10. - Spajanje sa segmelltnim klillom

Ii

Dimenzije ovih kJinova, a prema DIN 6888 prikazani su u tabeli 19. Stepen
sigumosti za uzduzne klinove bez nagiba u odnosu na napone koji su na granici razvlacenja
pri zatezanju slabijeg materijala pri spoju klina i glavCine i l<lina i vratila se izracunava:

b)

emin

Svr=--pvr
!J-B

1.

l-----r-rI 1

{ !
l I

gdje je:

-d,,-

a emin

j \';l.(ij.Jnt::

/ \1":'( )~F'.lF

N/mm

minimalni napon na razvlacenje;

pritisak izmedu klina i vratila i klina i glavcine.

Pvr; Pgl u N/mm2

Siika 9.9. - Oblici klil10va bez nagiba

b) oblik J
a) oblik E,

Stepen sigumosti za klinove bez nagiba uzima se u granicama od 2,8 do 3,5.

Naponi na smicanje kod uzduznih klinova bez nagiba su manji, a srednja vrijednost napona
na smicanje u klinu izracunava se:

.
Oblik klina J osiguran je od pomicanja elasticnom civijom (slika 9.90); presjek C-c.
Dlmenzije klinova prikazane su u tabeli 18.
Za male obrtne momente, odnosno na mjestima vratila sa malim naponima, koriste
se klinovi u obliku kruznog isjecka, takozvani segmentni klinovi (slika 9.
'
.
..Stabilniji poloZa.j i ravnomjerni raspored povrsinskog pltiska obezbjeduje
kIm kO]l ima dublji polozaj u vratilu. To istodobno izaziva vrc~-koncentraciiu naDona
vece dubine zljeba.
Proracun segmentnih kEnova se izvodi prema jednaCini:
J

Ts

A
gdjeje:
faktor udara i krece se od 1 - 1,8

uN

obodna sila

aktivna povrsina

TI11112

Za klinove sa cilindricnim ceonim povrsinama, aktivna povrsina iznosi

b
A

= b (k + --);
2

9. S}Joj{..n klillUl'iJlla

9, Spoje'vi 'kiifhJl'ima

a za klinove sa ravnom ceonom povfsinom, aktivna povrsina iznosi

Materijal za izradu klinova se uglavnom koristi hladno vucen i ugljeniceni
celik St 50-1k; (:, 0545, a za klinove visine preko 25 mm vruce valjani celik St 602k, (:,0645,

9.1.3 Poprecni kiinovi

Poprecni klinovi sluze za vezivanje dije!ova koji uglavl10m prenose uzduzne sileo
Oni se koriste najcesce kao klinovi i podesavanja na primjer leZi~ta u postoJjima iii
posteljica Jezista i sIicnom iii za vezivanje dijelova, naprimjer vezivanje klipne poluge i
ukrsne glave. Poprecni klinovi izraauju se najcesce sa nagibom na jednoj strani (slika
9.11), a Ijede sa nagibom na obje stJane (slika 9.12).
A

.c:::

PresJek A-A

If

:1

\1

n
t,

~~

,\ I
II1I

11'1

U
1_)

~i

.h,

Stika 9.12. - V'ew sa

strani

Sfika 9.10. - Paprecni klil1 sa nagibam na

r(;

(I\1

Ul

1\

Proizvodnja klinova sa nagibom je veoma skupa. Raspodjela napona u vezi

je jako nepovoljna, sila zabijanja klina ne moze se uvijek jednostavno i precizno
izmjeriti. 1z ovih razloga danas se u masinogradnji veza sa poprecnim klinom
zamjenjuje vijcanim spojevima. Danas se cesto jos koriste za osiguranje konusa
alata od njihovog pomjeranja, odnosno izvlacenja kao i elementi za spajanje u
pravljenju ure.:1aja.

-')
1\

tJ

\.

:;:1,

klillU!1l

..---I

Sfika 9.11 ..- Poprecni klin sa nagibom na obje strane

U slucajevima kada se zeli sprijeciti da se kEn sam od sebe izvuce iz veze,

ugao nagiba Idina treba da je manji od dvostrukog ugla trenja. Kod g!atke
obradenih povrsina gdje nalizece kJin moze se kao srednja vrijednost usvojiti ugao
trenja p = 6", sto odgovara vrijednosti koeficijenta etpora protiv klizanja ::::; 0, l.
Uobicajni nagibi klinastih povrsina su od 1:10 do 1:25, a U odredenim
slucajevima krecu se od 1:, do 1: lOO. Konstruktivni izgled veze sa poprecnim
klinom predstavljen je na slici 9.12.

I
I
I

87

10. Orrugc
f

10. OPRUGE

<jl

w=fo Pdf

10.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE

Opruge sluze za eiasticfjo vezivanje masinskih dije!ova. Funkcionisanje opruga
zasniva se na velikom deformacionom radu koji se ostvaruje djelovanjem
sprega iIi sileo Opruge omogucuJu da se pod ctejstvom si ie ostvare
deformacije, odnosno akumulira rad u vidu potencijalne energije. Energija se moze
koristiti u razlicite svrhe: za ostvarivanje pritiskujuce sile (opruge u sklopovima
spojniea, bra va, ventila sigurnosti i sticno). Akumuliranjem ep.ergije mogu se
amortizovati udari: oslonci masina na postoljima, odbojnici zeljeznickih vozila i
slicno. Zatim oprugama se mogu ostvariti ogranicavanje siia, mjerenje sila, raspodjela
sila i drugo.
Osobine opruga vrednujemo prema njihovim karakteristikama. Zavisnost sile i
deformacije je karakteristika elasticnosti opruge. Karakteristike prikazane na slici 10.1 su:
progresivna (e=teonst), pravolinijska (e=eonst) i degresivna (e=teonst).

}P

w =f oIvldep

.J

w =J Td ep
o

a za pravolinijske karakteristike

W=-Ff;
2

1
W= -Mep;
2

W= -Tep
2

gdje je:

umm

rad opruge

uN

sila koja djeluje na oprugu;

iu

UffilTI

ugib-progib opruge.

Ukoliko masu izlozimo trenutnom djelovanju siJe koja ie spojena sa oprugom,

opruga ,ce poceti vibrirati vlastitim prigusenim vibraeij;ma (slika 10.2). U
odrede.mmslucajevima od vibracionih sistema se trazi vlastita frekvencija, na orimjer
kod vlbraclOmh stolova, sim. vibratora, njihajuCih transp0!1era i sliena.
'
Vlast!ta frekveneija opruga opterecena na istezanje, odnosno pritisak iii
iZ;'2CUI1;lVa S;;?:

=:-'1-

2IT
u

lis

u N/m
u kg '}
u kg/rn-

ill

vlastita frekveneija sistema,

jedinien3 deformacija
[nasa tljeia
moment tromosti mase tijela

cJ

hi

STika 10.1. - Karakteristike opruga

a) progresivilo
bJ pravolinijsko,
c) degresivna
j

Pri opterecenju i rasterecenju opruge zavisnost moze hiti razlieita tj.

akumulirana energija moze biti veca od osJobociene. Kombinovanjem razlicitih opruga
karakteristika elasticnosti se moze mijenjati.
Krutost opruge je sila F, moment savijanja M iii moment l~orzije T za
ostvarivanje jedinicne deformaeije:
')

dF
0

'-,

d'T

dM

"

d(p

/\/VIP-"'~-\',~eme,._

it

L(p=

af

,I
"v

d(p

Rad akurnuliran U opruzi prilikorn otpustanja se pono~o vral~a_ ne uzilnajuci tada u

obzir gubitke
iIi vanjskih otpol:a. Defonnacioni rad~ okon1ito sraflrana
povrslna na SilCi 4. t propotcionaina je sill. spregu i defonnaciji:

cj

0)

oprugo

5'lil-.0 j(J.]. - \lihr(U'joni sislclnj oprlgrz

no prili.l'ok, h) opmga optereeena II([
c) ol'ruga opten::ccll(f na torzijl!

S({Fiiollje

10.. Oprugc

J(j. Opruge

Opruge se prema vrstama naprezanja koja se javljaju pri deformisanju dijele na:
opruge optereeene na savijanje, opruge optereeene na uvijanje j opruge optereeene na
slozeno naprezanje. Po obliku, opruge se razlikuju: lisnate, zavojne, spiralne,
cilindricnozavojne, konicno-zavojne, plocaste, prstenaste j druge.

Tabela 20. - Hladno valjane trake za opruge prema DIN 17222

I 5~

Oz~aka

10.2. MATERIJAL ZA OPRUGE

I

Materijal od kojeg se izraduju oruge mora biti elastican i cvrst. Najcesce se

opruge izraduju od ugljenienih celika za poboljsavanje i celika rza poboljsavanje
legirani sa silicijumom, hromom, vanadijumom iIi volframom. Za posebne radne uslove
koristi se mesing, fosforna i silicijska bronza, novo srebro, nikelin, nehrdajuei i
vatrootpmi celici, guma, pluta pa i vazduh. Opruge se mogu oblikovati u hladnom i
toplom stanju, zavisno od dirnenzija i od polaznog polufabrikata. Opruge mogu biti
dosta malih dimenzija, a to omogueuje veoma visoka cvrstoea materijala. sa
odgovarajueim visokirn naprezanjinla. Dozvoljena naprezanja u zavisnosti 0 djelovanju
sile se uzirnaju: adoz = 'doz ;::; 0,2 do 0,25 a max
pri djelovanju naizmjenicno
jednosrnjemo sile; ;::; 0,3 do 0,4 a max pri djelovanju jednosrnjerno promjenljive sile i ;::;
0,4 do 0,7 a max pri djelovanju stalne sileo Dozvoljena naprezanja zavise j od oblika opruga,
lorna opruge i 0 tacnosti poznavanja njihovih mehanickih osobina.
Opruge velikih dirnenzije izraduju se od celika a nakon toga se termicki
telTIperaturarn2.
SC IZVOQl lj
pri teinperaturan1U od 430 do 520 0 C. Povecanje din&rni6Ke
ostvariti prebrusavanjem nakon kaljenja. Povrsinski slojevj se
udara
celicnih kuglica u smjesi sa vazduhom pod pritiskom. Opruge manjih mjera uglavnorn se
izraduju u hladnom stanju navijanjern hladno vucenih traka ili brusenih ziea. Poslije
popustanja hladmm valjanjem iIi vucenjem rnoze se znatno povecati izdriljivost, modul
klizanja i cvrstoea.
Za opruge koje su u toku rada visoko optereeene moraju se podvrei ispitivanju
dinarnicke izdrzljivosti iii od proizvodaca uzeti podatke 0 mehanickim osobinama
materijala. Sa poveeanjem debljine opada dinamicka izdriljivost opruga. Opruge 5U
uglavnom optereeene na pritisak, savijanje i uvijanje. Jedinicna deformaeija kod
opruga optereeene na pritisak i savijanje zavisi 0 modulu elasticnosti, a opruge
optereeene na uvijanje zavise 0 modulu klizanja (tabela 4.4). Standardni celici za opruge
sa karakteristicnim podaeima i upustvu 0 upotrebi prikazani su u (tabelama: 20; 21; 22;
23; 24). Da se ne prekoraci dozvoljeno naprezanje i da se postigne odgovarajuea
jedinicna deformaeija opruge se rnoraju dimenzionisati. Da bi se ostvariio pravilno
dimenzionisanje mora se proracun izvoditi vise puta sa pretpostavkom razlicitih
dimenzija.

C 60

I"

"B

N/nnn:!

CG7

Primjeri
upotrebe

1200 .... 1450

llWO ... 2400

1200

i6{)O

1900 ... 2400

160fJ

2WO

C 1(,30, t.1730. ('.1733

C 75. ~n5-.
M):';S
(' lx12. C'ln4. c.nGS
55 S,?
C.2\3:\
~5:-ii 7. (~O SiMll :-

1700 .. 2200

Ii

Primjeri upotrebe

0B

N/IlUU

Vi:;oko vlacne
. opnlge z:a sz..!ne i
pogon"k~ meha-nizme

tra2enih
mehani~kih

66 Si 7

1800 ... 2300

C.2134
67 SiCr 5
CA230

1900 .... 2400

MnogosL..an1 ..
cd 1rilzenib
L

C 213l. C. 2330

svojstava

12DO.

C, 53 (f:.C 53)

CJ()31
G.GO

1450

Z2VL<;na

Duo ... 1550

I ~OCrV4

1700 ... 2300

i4{)O

I ;g'g~ 4

i900 .... 2400

C
1650

nlill.an;:bh"'\?l~~lJ.;'i.l.

(;4831

Tabela 21. - Celici za opruge prema DIN 17221

Vest cdiko

Primjeri upotrebe

r--------r~~::"':~':~"1:":";:~:---r~2~'.O,'i~;~~.",~~~~~~~~~~~~~77----~~--~~
I

';;"~ni:d i:::::~, ~-:O--Il :::

I'

: :::\

i1ilpreZW,\)i:l

DIN 65 Si 7

310 /240 /1 tuO

!,

:::~!I'-~-:::::::v::u!:0~:'~:'~1::E~:,:,":'~:,:';~::"~','v 1
1300

I
1

oprug<!, iisto\"i lisnatih opruga.. iluljura.sti:: Opruge

Lisn.ale opmge za yoz.ila vis(l oct 7 ;r,m. dendi!.

zavo.ine opruge. tal0Uf.lAe oprug<":.

p!~,1en.%ie

Qmu~

Tabela 22. - Okrugla fica za opruge prema DIN 17223

lozn~a~.----~~~~~~~====~~~~
vlacne opruge. zavo)oe ileksiQne
llpruge za ni:;ka' rnim;\ i

P"knllj"c., \

I,

i vr<)~i;i"lH<o
pI UIl;J":<l].ii\,(\

",::,,,1,,1 ;?;",\ 7~1

opruge (d ndegiranog

0,07

II

0.07."

Fn
Pob"ij!;ana ilea za venljl$k~

VD

\.

.. 17mm

2 m11i
14nm!

7.5

oprut;c

91

10.3 OPRUGE OPTERECENE NA SAVIJANJE

Tabela 23. - Vrijednost modula klizanja i elasticnosti za materijale opruga

Glavni predstavnici opruga opterecenih na savijanje su gibnjevi. Na savijanje

mogu biti izlozene zavojne i spiralne opruge.

I N/mm
G~
I~
I __

Materijal oprugE:

. I
Palciltirano "I11CCna lica za' Optll?c od nclcgiramh Ccllka 1 pobo!Jsana i
ziea

210000

g3(O('

r
Op'''"''

no toplo ohlikoy"oill celil'"

I ~1;J4111l()

Opmga od nchrdajuceg eelika X 12 CrN; 177 DiN 1722.

Opruga od kosnrenc bronce CuSn 8 F 951 mjcd CuZn 3{) F 70

10.3.1 Lisnaste opruge - gibnjevi

I~8W()1I

I ~ 2100()(]

DIN 17221

I
'!

;C;

za opmge od nciegif<1!1ih ccllka DIN J 7223

II ~ 1121100

lednostavna jednokraka lisnata opruga naJcesce ima oblik konzole jednake iIi
promjenljive debljine i sirinie. Ove opruge se koriste za postizanja sila pritiska u raznim
mehanizmima, na primjer potisne opruge zasuna, zatega; kontaktne opruge u skJopkiama i
slicno. Lisnata opruga se nepromjenljivom debljinom i sirinom prikazanaje na (slici 10.3.)

: : ; noo{)
::::; 42000

I~D_l_N_l-_16_82________________________________t-I______t-____ __
" 50000
Opmgc od h,lkar-bcnlua CuBe 2 F 90 CuBe F g).kao no\o srebro I " 135(H10

p~

I,

V i

t=====::::::::;==:=:;=::::~:I f

Cu!", Zn 20 DIN 17682

f ____ :

Opmgc od MsG3 Din! 7660 tvrdo \,uccnc

,,9HlOO

" 35000
.~---.--

I
r

I .~l
I,~,.

TeL-eTa 24. -

DIN 17225

za OT"}rfge

Slika 10.3. - lednakokraka lisnata opruga

0!\j

Za opugu sa nepromjenijivim velicinama ugib na mjestu djelovanja sile f i krutost

opruge C se izracunavaju po siijedecimjednacinama:

N/nun!

Fe

3EI

f=3EI
,C
100
2U{.OoO

21UOo()

~(j(:

lOn

2{J(HJOG

191[)OU

I 2nuo()o

193()OO

4uo

500

550

206000

210uooJ

206000
206000

2U00()()

191000

1:":1000

210000

lOOOO()

I Xl SuO

210000
1 '80()()O

20GOOO
17500{J

2(;0000

193000
l'J:W{JO

16~(){jO

1(. !(}OO

210000

45U

li{ ..HiOO

174000
J7500U
17900()

gdje je:

;".h)llul l:\sticnosli u ~vmm~ pn

20

f=

171000
1750(;0

l70UOD

!
f

I
[

umm

sija koja djeluje na oprugu;

umm

krak sile,

u mm

ugib pri opterecenju sa silom;

umm3

moment otpora lista opruge;

u mm4

moment inercije lista opruge;

u N/nl.m

modul elasticnosti materijala orpuge;

uN/m

krutost opruge.

Da bi se povecala deformacija orpuga i ujednacila naponska stanja u svim

presjecima konzole, opruga se moze izraditi od Iista promjenIjive sirine. Dvostruka
konzola sa zasjecenim krajevima prikazana je na siici 10.4. a ugib na mjestu djelovanja sile
f i krutost opruge C mogu se izracunati pomocu izraza:
.

JQ. Oprugc

Pravolinijska karakteristika gibnja dobija oblik histerezne krive, uslijed pojave trenja
koje se javlja izmedu Iistova (slika 1O.6a). Za ostvarivanje progiba tj. deformacije potrebna je
sila, odnosno rad, a prilikom rastereCivanja je obmuto.
gdje je:
umm
umm

umm

sirina opruge,
sirina listova opruge,
debljina opruge,
proracunski faktor (tabela 25)

rl

Slika 10.4. - Dvostruka konzola

Lisnaste opruge u sloju cine gibnjeve koje se najcesce koriste za elasticno

oslonjanje sinskih i drumskih vozila. Gibnjevi nastaju od dvokrakih trapeznih litova
razlicite duzine koji se slazu jedan na drugi (slika 10.5). Listovi se izraduju od vruce
valjanog pljosnatog celika za opruge DIN 4620 iIi DIN 1570
Uslijed dejstva radne sile, uslijed stezanja listova prilikom vezivanja listova u snop
i uslijed prednaprezanja prilikom deformisanja i klizanja listova gibnja dio defor- macionog
rada se uslijed trenja pretvara u toplotu, listovi se habaju, a oscilacije prigusuju.Uslijed
ovih pojava nastaju gubici od 10-15%, odnosno stepen iskoristenja je od 0,85 - 0,9.
Gubici se mogu smanjiti i do 3%, ubacivanjem plasticnih folija izmedu listova, iii
podmazivanjem mascu listova prilikom montaze.

Slika 10.6. - Karakteristika gibnja

a) hisrerozna karakteristika, b) karakteristika dvostrukog gibnja

Konstruktivna rjesenja detalja gibnjeva, oblici presjeka listova, oblici zavrsetaka

listova, nacin vezivanja listova i naGin oslanjanja gibnjeva prikazani su na (slici 10.7). Gornji
najduzi list savijen je na krajevima oko svornjaka lezista. Da bi se izbjeglo poprecno
pomjeranje listova osiguravaju se profilom samog presjeka (slikalO.7a) oblik BiC iIi s
jarmom (slika 1O.7c) oblika A, B i C. Da bi se optere6enje prenijelo na sve !istove, listovi se
u sredini moraju povezati (slika 1O.7d) oblik A, B i C.

r
t
I
Slika 10.5. - Lisllata opruga u sloju drf.ak sa svomjakom u sredini DIN 11747

'I

94

]G, Oprifge

a, I(

Pogonska sila koja djeluje na gibanj izlaze gibanj na savijanje sa veiikim brojem
promjena napona. Stepen sigurnosti gibnja protiv dinamickog lorna listova izracunava se:

... Ii

r:-c-~
Obirk A

b)

'-------'-'-=
(

----,

Radni napon u opasnom presjeku listova gibnja izracunava se:

~~
Ob:I'...: A

Cj

.......... 'J!! uecc:....

i~ll!
,

d)

Oblik A

~t1J , . ,
\

ItFT

n~~'
.:.. ,
-;- L-

u
k

1'-"

UFF. . I':

i i.......
:'.
, i;C'~.H~
I

"H

","

. .'.

um

<u

1- ctgf3. tga -

.
kmax'

u
ur

ctgf3=~

I.

"

'.

",I

6 Fpogsr ./
b. h2.Z

=---'="'---

a kriticni napon u opasnom presjeku gibnja izacunava se:

I--

Obit!.;: 8

Oblik 8

srr

;
"I.

gdje je:

,
'.:'

\J

vs

stepen sigurnosti listova gibnja

Ok

k:-jrlcni l13.pon u

opasnO~TI

Potreban broj listova gibnja izracunava se:

Slika 10.7. - Konstruktivna rijdenja detalja gibnjeva
a) oblici presjeka listova DIN 1544, DIN 1570 i krupp-profil
b) oblici zavdetka listova c) vezivallje listova
d) driaCi veze gibnja i veze sa osloncem
Konstruktivne varijante gibnjeva prikazane su na (slici 10,8). Dvostruki gibanj
se sastoji iz dva posebna gibnja. Prvo se deformise glavni gibanj sve dok pomo6ni
gibanj ne dodirne svoj oslonac koji je udaljen fl. Sve do tog trenutka krutost gibnja je
C=Cl. Kada i pomo6ni gibanj dode u dodir, krutost gibnja je C=Cl+C2, a sila se
rasporeduje srazmjerno krutosti (slika 1O,6b) ..

10.4. OPRUGE OPTERECENE NA UVUANJE

Najcesce opruge optere6ene na uvijanje koje se koriste su: proste torzione
opruge, cilindricne zavojne opruge i konicne zavojne opruge.

I
t

1004.1 Prosta to[zioua opruga

I
I

. . ~~t~~ii!?f)!
T
2,

Sfika j 0. 8. - Konstruktivlle vanjallte gilmjeva

a,b,c) Dnllllskih vo;:ila gibnjevi; d) ieljcznickih vozila gibnjevi

,
Prosta torziona opruga djeJuje zakretanjem stanjenog GlJera opruge. Mogu se
konstiti za mjerenje sila pritezanja kod momentnih klj uceva, elasticnih spojki, a
up~trebljavaju se kao prigusivaCi torzionih vibracija i slicno. Oblici ucvrs6ivanja krajeva
kraJeva prikazani su na (slici 10.9),
Prijelaz na stablo je zaobijen, a krajevi opruge su pojacani zbog zareznog djelovanja
na mjestima ukljestenja. NajcesCi materijal za izraduje 50 CrV4.

10. (Jpruge

10. Opruge

a)

D-----Y=tJ
dJ

cl

b)

e)

Slika 10.9. - Prosta torziona opntga sa ramim zavrsecima

a) ekscentar, b) pljosnati, c) sesterokut, d) cetverokut, e) trokutasti profil

Prema DIN 2091 proracun je:

cj

Kod elasticnog uvijanja:

Torziono naprezanje:

Stika 10.10. - Prstenasta opruga

aJ oblik i mjere, b) siZe na prstenu, c) odnos sile i ugiba
r

M.
Wo

=-'
t

gdje je:

Ml

U Jl1Jll

i
10
G
Wo
a

umm
umm4
u N/mm2
umm3
urad

moment uvijanja,
duzina opruge.
polami moment inercije presjeka
modul klizanja materijala
polarni otpomi moment presjeka
kut elasticnog uvijanja.

Pritisak se stvara na dodirnim povrsinama uslijed djelovanja spoljasnje

aksijalne sile, tada se spoljasnji prstenovi sire, a unutrasnji skupljaju. Potrebna sila za
defonnisanje pfstenova Fd
s=
tg(tp+p)/tgcp (sllka 10.
a
sile Flu funkciji
f prikazane su na (slici 10.
nesto veCi od 9; najpogodniji je ugao <p=12 tada ce se izbjeCi samokocenje pri klizanju.
Krutost opruge C=F/f u zavisnosti opterecenja iIi rsterecenja izracunava se:
pri opterecenju:

co =

2rchE
D

(i-1)(~+ Dun)
b sp

10.5. OPRUGE OPTERECENE SLOZENIM NAPREZANJEM

bun

pri rasterecenju:

Glavni predstavnici opruga opterecenih slozenim naprezanjima su locaste

tanjuraste i prstenaste opruge.

CR =

2rchE
D
D
tgrptg(rp-p)
(i -1)( ~ + --"".)

b sp

10.5.1 Prstenaste opmge

Ove opruge se koriste za prigusavanje udamih sila na primjer veze uredaja za hvatanje
tereta i uzadi kod dizalicnih masina, odbojnici kod voziJa i slicno. Dakle, osnovne osobine
su im veiiko prigusenje udarnih sila i male deformacije pod djelovanjem velikih siia.
Opruge se sastoje od unutrasnjih i spoljasnjih prstenova koji se dodiruju po konicnim
povrsinama ( slika IO.lOa).

tgrptg(rp+p)

bun

Kod ovih opruga maksimalni ugib f max nastaje kada se prstenovi dodirnu po
poprecnim povrsinama A. Maksimalni ugib se izracunava:
fmax

= (i-I) 52 = L - L'

L = (i-I) (h-5) 2
L' = (i-l) h 2

visina neopterecene opruge

visina opterecene opruge, sabijena do kraja

.
Broj prstenova i mjere h i bm mogu se odrediti na osnovu dozvoljenog napona
Od Vs i defonnacija f po obrascima:

98

99

"I'

10. (lpmgc

11. OSOVINE I VRA TILA

Broj prstenova:

11.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE, FUNKCIJA, MATERIJAL ZA IZRADU

Osovine su masinski elementi koje nose na sebi druge elemente koji se obrcu
ill osciluju (s!ika 12.1). Osovine se i same obrcu iii osciluju zajedno sa dijeiovima sa
kojima su vezane. Rjede su nepokretne pa se elementi obrcu iI i. osciluju oko njih.
Osovine su najcesce opterecene na savijanje i ne prenose snagu, odnosno obl1ni
momenti.

gdje je:
L

umm

visina neopterecene opruge

L'

umm

visina opterecene opruge sabijena do kraja

1>

u step

ugao konusa prstena .

uN

aksijalna sila koja djeluje na prstenove

Od

u N/mm

dozvoljeni napon materijala orpge

Vs
u .'
[)

Slika 11.1. - Osovine: a) nepokretna puna osovina, b) pokretna puna osovina

stepen sigurnosti
u

niOS3ce obrtnih

."

precnik Qpruge

n1m

~l1asinskjh

b)

a)

broj prstenova
p

ugao trenja

Naponi na prstenove u pravcu tangenti se izracunavaju:

F
Jr. h tg(cp+ p)bs

Slika 1] .2. - Vratila: a) pUIlO vratilo, b) sllp(je vratilo

F
Jr.

Vratila prenose snagu pa su opterecena na savijanje i uvijanje, a u lijetkim sIucajevima

pritiscima se eventuainim izvijanjem. prilikom djelovanja aksijalne sile. Suplje osovine i vratila
imaju centricnu uzduznu provl1 (slika 11.2b).
Vratila se izraduju kao prava i koljenasta. Prava vratila su sa pravom geometlijskom
os om (slika 11.3). Najcesce se koriste kkao notoma vratila, kao radna vratila na radnim
masinama, iIi kao transmisiona vratila koja sluze za razvodenje snage sa motora na jednu iIi
vise radnih masina.

h tg(cp+ p)bs

Stepeni sigurnosti se izacunavaju Vsp

veci od 1,5 do 2,5.

= Od

I Odosp i Vsp

= Od

Odtun i treba da je

.)

I
f

Slika 11.3.

Pravo vratilo

j 1.

OS01'lJ1( i, l'l:a/ifa

KOljenasta vratila su sa izlomljenom geometlijskom osom (slika 11.4). Koriste se kao

motoma vratila na klipnim motOliIllil iii kao radna vratila na radnim masinama.

1!,J1i1
m(
ill:IH
.. jJj
.....',Y
~y
II
LJ

{ ,,=~~,=~=

(--lj'Ji)

Q___~~~~~.J

f,

i i
\
v....._rl_~

;r--i\
,.
!
,-

JL_____ i

f'

r.

/,
II

'---Y

II.I!I IiU
\JLJji;/~ I!

(iliit

' -':
U
I

1,

Slika 11.4. - Koljenasto vratilo

Dijelove osovina i vratila koji se oslanjaju na lezaje nazivamo rukavcima osovina i
vratila, ali oni mogu biti i posebni dijelovi koji se pricvrscuju za vratila i osovine. Osovine i
vratila se uglavnom izraduju od celika St 42 iii St 50, a pri vrlo jakim opterecenjima od
celika St 60.
Kod vecih zahtjeva dolaze U obzir i C35, 40Mn4, 34Cr4, 41Cr4 i slicno, dok se
motomih vozila uzima 16MnCr5, 20MnCr5, lSCrNi8 j slicno. Za izbor materijala ponekad
Tako na vratilima hidraulicnih motora 1
moze biti
cesce izraduju od specijainog
iIi od
Osovine i vratila manjih precnika rayne izvedbe izraduju se struganjem iii hladnim
valjanjem od okruglih celika. Stepenasta vrati!a vecih precnika, izraduju se kovanjem i
struganjem. Prijelazi sa jednog precnika na drugi kao i rukavci se prema zahtjevima fino
tokare, bruse i poliraju.
.
VratiJa i osovine izradene od iegiranih celika visoke cvrstoce nisu uista kruca nego
ona koja su izradena od obicuih konstrukcionih celika posto im je modul elasticnosti jednak.
Zbog umornosti materijala naizmjenicno naprezanje na savijanje osovina i vratila
izaziva pri svim promjenama presjeka utora i slicno stalnu opasnost od lorna.
Kvalitetenim oblikovanjem sa prikladnim mjerama vrsna naprezanja mogu se srnanjiti. Na slici
11.5 Plikazani su karaktetisicni slucajevi i visina vrsnih naprezanja za razlicite prijelaze i utore.
Tok sila treba posebno kontrolisati kod osovina i vratila optereeene naiz!11jerjcnim opterecenjern na
savijanje.

. ./;=1\

V
1I

'--..-1

Slika 11.5. - Tolc sila U osovinama i vratilima

11.2 RUKAVO
Dije10vi osovrne

vratila

se oslanjaju na

naziYamo rukavcima. Prema Dfavcu

11

v,r,,~,.~n.r. L~ 05U US\)\,'ine i II 'V'raLi!~

aksijalne,.kada sile djeluju uzduz na osu osovine il i vratila (slika 11.9)

Prema polozaju rukavci mogu biti spoljasnji i unutrasnji Spoljasnji rukavci se nalaze na
krajevima osovina iIi vratila. a unutrasnji rukavci se nalaze unutar osovine iIi vratila.
0)

C)

"

d)

-n

.~

r
Iv= J--J
! \
I

Slika 11.6. - Radijalni rUkilYci

aJ cilindricni unutra.snji ntk..rzvac, b j cilindricni spoljoSl1ji nikavo.c
c) [optasti ruk..rzvac, d) konicni ntkavac
Po obliku mkavci mogu biti cilindricni (slika 11.6a i b), loptasti (slika 11.6c) i konieni (slika
11.6d). Najces(~e se koriste cilindricni rukavci. Ovi rukavci ne mogu prenositi uzduzne
sile, a da bi se osposobili za prenosenje uzduznih sila na njihovim krajevima prave se
nasloni (slika 11.7). Ojacanja iii stanja sJuze za preuzimanje malih uzduznih sila kao
aksijalno osiguranje polozaja. Visina naslona je a=O,ld, a sirina b=O,l do 0,15d. Ponekad se
umjesto naslona mogu napresovati prstenovi, a za srednje sile prstenovi se osiguravaju
vijkom iIi klinom. Za jace uzduzne siJe n.asloni cesta nisu dovoljni pa grebenasti rukavci
cime se povecava dodirna povrsna (siika I1.S).
102

103

1 I. Oso1'i}/(' i ').'tafiia

11.3 OSOVlNE

Osovine se naJv!se koriste kao nosaci tockova na vagonima, zatim kao

nosaCi dobosa za namotavanje uzadi iIi lanaca pri dizanju tereta. Na dizalicama osovine su
nepo~l:etne pa se dobosi za uzad iIi lance zajedno sa zupcanicima koje ih pokrecu obrcu
oko nJlh. Kada je potrebno smanjiti te.zinu osovine se izraduju kao pune iIi suplje.

~
i

t!l>-1)--.I

11.3.1 Proracun 050,,1na

Slika II. 7. _ CilindricniTllkavac sa nasIon om

.. Opterecenje osovina, odnosno sve sile i spregovi koji poticu od aksijalnih siJa, leie

[mID

Slika 11.8. - Grebenasti rukavac

Cilindricni rukavci, kako radijalni tako i aksijalni, izra?~ju se k,aopun~. iii ~up~i. .. . .
Konicni rukavci (slika 11.6d) mogu istovremeno bltl opterecem radlJalmm 1 akSI]aJDlm
silama ujednom smjeru. Ne koriste se cesto zbog skupe izrade.
..
.
Loptasti rukavci (slika 11.6c) omogucuju ugaonu P?kretlJlvost osovme, a ne
s" :';, s:c ':.'
n.d:C!v:::i zbog nepovo!JTIog trenp.
-.--,

ak~lJalnim ravnima pa su osovine izlozene savijanju i pritisku iii istezanju. Opterecenja

OSOVI:1a poticu prvenstveno od dobosa, koturaca, tockova i drugih elemenata koje osovine nose.
Osovme su nosaci sa dva oslonca. Na mjestima osIonca javljaju se reakcije (slika 1l.1O).
. .' Opasnim presjecima treba smatrati sve presjeke na mjestima promjene precnika na
mJestl!~a zliebova, utora i slicno, a kod osovina sa istim precnikom na mjestu najve6eg momenta
savIJallja. Ukoliko sile ne djeluju u jednoj ravnini, one se rastavijaju na hOlizontalne j vertikalne
komponente tako da se stvore Fx i F y, dvije ravnine sila. Momenti savijanja Mx i My u tim
meduso?no okomitim ravninama zbrajaju se geometrijski na pojedinim presjecima u
rezultlraJuCi moment savijanja M.
Prilkom proracuna osovina mjerodavno je sarno savijanje. Da bi se mogao odrediti
fJ,;>0!,'!' o '
1
" poznavatl 0 d k~ak
..
::A"-''-' ~'.\. ~-SOv~ne n2 ne . (OT";1
potreb
no}e
vog'Je rnatenJala
osovina i
v

presova~j'~~l';;oji'uz o~~~~ni

rr:aterijal. Frem; DlN-~ su stanumUiLirani: DiN i 40

'~'
.
.
t'l
mlazn
pumpe
pogone,
a
' - ' , DIN 783 za . zupcaste
~
. , DIN.. 42943 za
k! "Jevl VIa 1 a za
elektricne strojeve, DIN 7303 1 za pomocne m.asme, J?I~ 705 za JeQnodlJ.~Ll1e, a ~IN
708 za dvodjelne prstenove, DIN 478 cilindlicni krajevI vratlla I DIN 749 za komcne kraJeve
vratila ..
Uzduzni _ aksijalni rukavci uglavnom sluze kao oslonac .osovine iIi vratiia ~~lika 11.9):.
.
Kada djeluju mali pritisci koriste se rukavcl ~a punom ~OV~SlilO1~ nahj~gan~a
(slika 1l.9c). Rukavac se neravnomjemo skida i ne o~taj:e .rav~n posto. .~rzma khz~?Ja
najveca na obodu, a opada prema sredml, te Je u sle~lm mila .. TeOlebkl Je ,u sr~~lstu,
rukavca povrsinski pritisak beskonacno velik, sto moze dovest! do poteskoca ~nhkom
podmazivanja. Ovaj nedostatak se moze ublaZiti. u~otrebom prst~nastog .~ksIFln~g
rukavca (slika 11.9b). Preporucuje se da se kaljem .:uk~vac os~anJ~ na akslJalnu ?lo~u
koja se kali iIi izraduje od lijevanog reljeza. LoptaStl ak~lJalm ruka~Cl (shka J,1.9a) podesavaJu
se sami kao i rotacioni rukavci. Zbog nepovoijnog trenp !11SU podesm za upotreDu.

L------~

l4---------:

J:

I
I

----1r

iI

I.......

l3

c)

Slika j 1.9. - Aksijailli T1lkavci

oj loptasti aksijailli rukavac. b) sa prstenClSlO!:1 povdillOl1ll1alijcganja,
c)

5;0 PU!10JiZ

nalu eg{llu e

-----1

Slika 1 J. 10. - /.,1omenti savijanja osol'ine

pDgonska strana

Ms
Za kruzni presjek

=W

Odoz s

W=~O,ld3

32
Ms

= 0,1 d 3 Odoz s

Stika 11.12. - Savitljivo vratilo

d=

moment savijanja na mjestu dimenzionisanja

Ona mogu prenositi obltni moment i kada su savijena u raznim pravcima. Sastoje se
od jedne iIi vise ziea, uvijenih u obliku cilindricnih zavojnih opruga ciji se zavojci dodiruju.
Upotrebljavaju se za pokretne male alatke, na primjer za brusenje pokretnim
brusom, Ciscenje vodogrijuCih cijevi, za busenje, u zubotehnici i slicno.

moment otpora

11.4.1.0pterecenje presjeka vratila

O,lu sdDz

gdje je:
Ms

u N/m

mm3

I:dozs u Nmm

11.4

dozvoljeni moment savijanja.

VRATILA
Oblici vratila su odredeni oblikom presjeka i njegovom promjenom duz osa. U

odnosu na

rnQterijaia u

napoIt:::t

'-

lpak, osnovni oblik presjeka vratila je pun krug, s obzirom na velike tro~kove
i~rade.Ukoliko se mora obezbijediti supljina vratila za neke posebne svrhe konsn se
prstenasti presjek. Za suplja vratila mogu se upotrijebiti i cijevi, a~i z~og ~ali~ debljin~ zid.ova
ciievi vrlo je slozeno ostvariti spoj sa drugim eJementima (naJeflkasl1lJe Je zavanvanJem
C;lika 11.11). Zbog neravnomjerne raspodjele napona pri uvijanju koriste se samo za prenos
manjih obrtnih momenata.

Vratila su izlozena istezanju iii pritisku uslijed aksijalnih sila, savijanju od

poprecnih sija i spregova, a uvijanju uslijed obrtnih momenata.
U nelcom presjelcu napadna opterecenja se svode na glavni velctor i glavni
moment, odnosno na moment uvijanja, aksijalnu i transverzalnu silu (slilca 11.13). Na
posn:atranom presjeku napadni moment savijanja uravnotezuje sve spregove od aksijainih
siia I n10~if.(~rr:c od
:~J. pO~~;1;,dtranon1 dijelu vrall:a~ te je za svaku ravall
jednak algebarskom zbiru spregova i momenata svih siJa U odnosu. na y odnosno x osu sa
jedne strane presjeka.
Za ravan x-z okomitu na osu y je:
I=m

my = I;mY1
i=1

I=n

I;mY1
i=m+1

PP-ESJEK A"-\

a za ravan y-z upravnu na osu x jc::

i=m

mx == L::mX1
1=1

i=n

L::mx1
i=m+1

RezultujuCi moment se izracunava

Slika 11.11. - Kardansko vratilo

Definisanjem veliCine presjeka duz ose vratila treba obezbijediti sto manju koneentraeiju
napona, potrebnu krutost, Iahko prenosenje radijalnih i aksijalnih sila i obrtnih momen~ta
na mjestima spajanja, tacan polozaj eJemenata, sto ujednacenije velicine ~apona duz :.ratll.a:
jednostavnu izradu, montazu i slicno. Precnik vrat!la ni na jedno.m l~estu. ne. sn~:Je bJtJ
manji od minimalnog odredenog na osnovu bIlo kOJeg od n~ve?~l11h ~Sl?Va 1 kn~enJuma.
Elementi izraaeni zajedno sa vratilom, kao sto su zUpCal1lCI, knvaJe, obod! spo.JJ1lca,
bregovi i drugi. predstavljaju poseban abEk vratija. Posebnu grupu vratila cine gipka savitljiva vratila (slika 11.12).
106

;=m

m = Lm n
t

i=!

;=n

L::mTi
l=m+1

Moment uvijanja na nekom presjeku predstavlja zbir svih obrtnih momenata sa

jedne stJ'ane plesjeka.

107

11. Own'inc

r 1'ratifa

12. Sp(ljnicf.

12. SPOJNI CE

12.1 OPSTI POjJVIOVI

Spojnice imaju zadatak da spaJaJu dva saosna ill priblizno saosna obrtna
masinska elementa radi prenosenja obrtnih momenata. Najcesce se koriste za spajanje
vratila, a u manjoj mjeri lancanika. remenica, zupcanika i drugih obrtnih prenosnickih
elemenata sa vratilima. Uloga spojnica pri tome je visestruka kao na prinljer:
prenosenje obrtnog momenta s predajnog na prijemno vratilo,
prilagocijavanje odstupanjima prouzrokovanih netacnom izradom montazom iIi
deformacijama spojenih dijelova pod dejstvom radnog opterecenja,
osiguravanje spojenih dijeJova od preopterecenja koja se pojavljuju u toku rada iii
neZeljenog smjera obrtanja.
prigusivanje torzionih oscilacija i udara pri pokretanju i u toku rada,
spajanje dijelova vratila koji se ne mogu izraditi iz jednog dijela.

:.j

Za proracun spojnice mjerodavan je maksimalni obrtni moment koji spoJl1lca

treba da prenosi u toku rada:
Pv1max =

Slika J j, 13. - Optereeenje l'ratiIa:

iJ

i=m

2; FXi
;~1

Fry ==

~FYi
i~1

algebarskom

zbiru

i=m

i~1

snaga koja se prenosi,

nomina!ni obrtni momenat,
broj obltaja vratila,

i=n

0),

ugaona brzina,

2;Fxi

<p,

faktor neravnomjernosti.

j=m+1

i=t1

LFYi
i=m+1

Aksijalna siIa, za ma koji presjek jednaka je algebarskom zbiru svih aksijalnih

sila sa jedne strane presjeka;

2: Fai

2Jln

N,

Rezultujuca transverzalna sila se izracunava:

Faz ==

,Mo' qJ = - - . qJ

0)

'.~.,

Transverza!na sila na nekom presjeku jednaka je

komponenata svih siia sa jedne strane presjeka u pravcu x i y ose:

FTx ==

p
-'qJ =

,r::
i=/1

L..,' ai
i=m+1

Za svaki presjek ITIOgU se odrediti napadna opterecenja. na osnovu postavljenih

jednacina. oct kojih su u pogledu Ilaponskog stania u vratilu najznacajniji napadni
momenti
i uvijanja.

Faktor neravnomjernosti zavisi od vrste vodece i vodene masine te od naCina

!ijihovog rada i krece se u granicama <p == 1,1 do S.
Za ujednacen rad kao na primjer kod elektricnih generatora, vodenih
turbina vrijednost faktora <p je bliska jedinici, dok je na mjestima koja imaju velike udare
na primjer; valjaonicki uredaji, stapne pumpe itd, faktor <p srazmjerno velik. Sigurnost
spojnice da moze sa sigurnoscu prenositi snagu putem obrtnog momenta izrazava se
momentom spojnice MS .
Maksimaini obrtni moment Mn~1X kajim je spojnica opterecena treba da je uvijek
manji od momenta spojnica Ms, samo U krajnjem slucaju smije biti njemu jednak. Odnos
izmedju velicina Ms, M mnr, i Mo prikazan je na (slici 12.1),
Spojnice se postavljaju neposredno iza lezista, iduci u smjeru od izvora energije.
One trebaju bti sto manje tezine, lanka rastavljive pri vecim brzinama obrtanja,
staticki i dinamicki uravnotezene. Materijal za izradu spojnica je najcesce celik, lijevani
celik, lijevano zeljezo i slicno.
Osnovni dijelovi spojnice su po pravilu dva oboda, cvrsto vezani za obrtne
elemente koji spadaju, kao i dijelovi za krutu i1i elasticnu vew tih oboda.

12.

i
Vrijcmc~

Slika 12.1. - Odnos momenta spojnice M." maksillLalnog momenta

normaliZog momenta U ovisnosti u vremenu

Mmnx

Pre rna eksploatacijskim osobinama i karakteru dodatne funkcije vrSJ se

klasifikacija spojnica. Osnovna podjela je izvrsena premo. rastavljivosti veze u toku rada:
no. nerastavijive spojnice namijenjene ostvarivanju veze koja se u toku rada ne mogu
razdvojiti i rastavljive spojnice koje se u toku rada mogu rastaviti (slika 12.2).

12.2 NERASTA VLJTVE SPOJl'{l"CE

UVliTI

rastaviti sarno rasklapanjem spojnice. Spojeni prenosnicki element cine krutu cjelinu zbog
cega je prestanak obrtanja gonjenog elementa uslovUen zaustavijanjem pogonskog. Zbog ove
osobine plimjena nerastavljivih spojnica se ogranicava no. transmisije koje se ne zaustavljaju
nezavisno od pogonske grupe.
Prema sposobnosti plilagodavanja spojenih elemenata i nacinu prenosenja obtinih
momenata nerastavljive spojnice se dijele na: krute i prilagodljive.

12.2.1 Mute spojnice

Dijelovi spojnice obrazuju cvrstu nepokretnu vezu, koja OITIogucuJe do. se spojeni
prenosnicki element kinematicki i staticki ponasaju kao jedinstvena cjelina. Svi udari i sve
neravnomjemosti obrtnog momenta prenose se bez promjene i potpuno so. jednog vratila na
drugo. Ugradnja krutih spojnica zahtjeva vrlo mala odstupanja saosnosti vratila prije
spajanja. U slucaju vecih odstupanja, usljed toga, nastaje prinudno deformisanje krajeva
vratila i spojnice prilikom montaze. Tako nastaju dopunska opterecenja vratila i njihovih
osJonaca, koja se narocito odrazavaju na lezaje odnosno lezista pored spojnice.

Slika J2.2. - Podjela spojllica sa pregledo/ll ('dee primjenjivih kOllstrukcijskih rjeenja

110

J~.

12 . .sP(:irrir(~

Spojujre

Kako dopunska opterecenja mogu biti vrlo velika, krute spojnice treba Plimjenjivati
samo u konstrukcijama u Kojima se moze obezbijediti saosnost svih oslonaca iii za spajanje
dugih i elasticnih vratila.
Krute spOJl1lce se odlikuju najjednostavnijom konstrukcijom, najmanjim
dimenzijama, velikom pouzdanoscu i jednostavnim odrZavanjem u eksploataciji.

12.2.1.1

Cahurasta spojnica

Cahurasta spojnica ima oblik cahure od celika iii sivog liva, navLlcene na krajeve
vratila sa Kojima je spojena najcescee klinovima, zljebnim spojem iii vijci1na za plicvrsCivanje a
Ijede konicnim civijama (slika 12.3).

12.2.2 Prilagodljive spojuice

Uslov primjene krutih spojnica je stalna simetricnost spojenih vratila. Ona se tesko
postize zbog deformacija vratil~ i promjene polozaja osl.on~ca pod dejstvom radne
temperature i opterecenja u eksploataciji, kao i zbog d~zvolJemh od~~Upanja i gresaka pri
izradi i montazi. Moguca odstupanja osa vratila su: akslJalno L1X, radlJalno llr, ugaono L1a
i njihove kombinacije (slika 12.4).
U tokll obrtanja krajevi nesaosnih vratiia vr.se relat.ivno kretanje, pa se veca
dopunska opterecenja mogll otkloniti ako se konstrukciJom spojl1lce omoguCi i medusobna
pokretljivost oboda.Pokretljivost oboda se postize zglobnom vezom oboda. Prilagodljive
spojnice u zavisnosti od elasticnosti ove veze mogu biti: elasticne i neelasticne.

-Lt3sB_J J-,X

-C~J' -t

'0-'-_~.....

{33~

a.

a. Bez odstupanja

b. Aksijalno

c. Radijalno

Slika 72.3. - Cahllrasta spojnica

Mjere spojnice se odreduju u zavisnosti od precnika vratila d.

D= (lA ... 2)d,

spoljasnji precnik cahure,

L= (2.5 ... 3,8)d,

duzina cahure.

Tangencijalni napon

LI

Siika 12.4. - Odstllpallje polozaja osa vratila

oslabljenom presjeku cahure se izracunava:

r = MWT
p

tlr = (2 .... 3)

gdje je:
MT,

najveCi obl1ni moment,

ITI,

dinamicka izdrzljivost callure koja treba da odgovara nacinu promjene

Mr
S,

obl1nog momenta,

Wp,

polarni otpomi moment prstenastog presjeka spoljasnjeg precnika.

stepen sigumosti i

Cahurasta spojnica je konstruktivno vrlo prosta, nepodesna je za skidanje, posto

treba pomjerati bilo jedno vratilo hila spojnicu za polovinu njene duzine. Kod ovih
spojnica potrebno je predvidjeti dovoljnu duzinu zljebova na vratilu radi izbijanja
klinova pa zbog toga spojnica ne moze biti postavljena neposredno pored leiista.

12.2.2.1.

Prilagodljivc ncclasticne spojnice

Relativnim klizanjem dijelova spojnice ostvaruje .~e pc:kret1jivost oboda kod

prilagodijive neelasticne spojnice. Klizanje izaziva zagnJavallje i habanje dodirnill
povrsina te radi smanjenja gUbitaka snage i pomenutih stetnih posljedica trenja, moraju se
podmazivati. Imaju zbijel111 i jednostavnu konstrukciju.
KandZasta prilagodJjiva spojnica
Kandzasta prilagodljiva spojnica ima dva oboda od lijevanog zeljeza nacijim
ceonim povrsinama Sli lri iIi pet kandzi, koje sa malim zazorom ulaze jedna LI drugu (slika
12.5). Radi smanjenia uticaja odstupanja mjera i oblika kandzi na ravnomjernost
raspodjele opterece;lja, koristi se prsten za centriranje. Na dodimi m povrsinama kandii
provjerava se pritisak:

12. Sp9jllice

12>,cSpojmc'e
>'

= Mas' r;nr . U

sr2 .n. h b

gdje je:

Radi smanjenja trenja korisno je s vremena na vrijeme podmazati kandze. Ove

spojnice najcesce se upotrebljavaju za precnike od 40mm do 200mm,a konstruktivno je
izvodljiva i kao redukciona.

12.22.2 Spojl1ica sa elasticnim prstel10m

Mos,

obrtni moment spojnice,

Dsr,

srednji precnik dodimih povrsina kandzi,

U,

faktor udara,

h,b,

mjere kandzi

Elasticna spojnica sa gumenim prstenovima. koja se cesto pnmJenJLlJe za vezu

elektromotora sa vratilom prenosnika kod dizalica. predstavljenaje na (slici 12.6).

,>---

--'~+=,,,,/

Prilagodljive kandzaste spojnice koriste se za dugacka vratila kod kojih se ocekuju

vece dilatacije na radnim temperaturama. Najveca dopustena dilatacija je 12mm za. vratila
do d=40mm, a 25mm za vratila do d=200mm.

Stika 12.6. - Elasticna spojnica sa gumenim prstenovima

U jednom obodu su gumeni prsteni iIi cahure navucene na Civije iii zavrtnje cvrsto
vezane za drugi obod. U odredenim slucajevima elementi mogu biti postavljeni
naizmjenicno u oba oboda, koji tada l110raju biti istog oblika. Pri l11anjil11 obrtnim
momentima radi smanjenja krutosti, cahure su orebrene iii bacvaste (slika 12.7).
Broj vijaka se uzima u zavistnosti od precnika d. Tako za: d :::; 30mm broj vijaka
je 4; d = 82 - 120mm broj vijakaje 6 i za d > 120 mm broj vijakaje 8.

Slika 12.5. - Prilagodljiva kandiasta spojnica

Ukupno osno pomjeranje krajeva vratila treba da bude:
L',.L=o.

-L . L',.t < Zak

gdje je:
L,

a.,
L',.t.

Zak,

114

ukupna duzina dijelova vratila zagrijana na radnu temperaturu,

1,6 . 10- 6 (0C) - koeficijent lineamog sirenja ceiicnih vratila
prirastaj temperature,
zazor medu obodima spojnica.

Slika 12.7. - GWl1ene cahure

Troi;enjem gUl11enih ulozaka ogranicena je radna sposobnos( spoJl1lce, ciji vijek

opada sa povecanjel11 obimne brzine i nesimetricnosti vratila. Uvijek je potrebno provjeriti
srednji povrsinski pritisak izmeciu uloska i civijc iii zavrtnja precnika d,

13.Le~aji

13. LEZAJI

r-

'01

P=~:S Pdoz

13.1 OPSTI POJl\'10VI

gdje je:

ds

srednji precnik vijka;

FOI'

obimna sila i

B,

duzina uloska.
c

Dozvoljeni povrsinski pritisak za gumu Pdoz =2,4 N/mm i on zavisi od

osobine gume. Obimna sila na osmom krugu precnika Do racun~ se na osnovu snage i
broja obrtaja, te se za jedan zavrtanj izracunava po formuli:
F
01

=~
n. Do

gdje je:
Do'

osni hug precnika;

N,

broj ulozaka i

o
i,

snaga.

Oslonci vratila, osovina i osovinica su le:iaji. Dakle, Jezaj je pokretni spoj dva ill
vise dijeJova masine i s!uzi za prenosenje opterecenja, oslanjanje ill vodenje drugih dijelova
masine. Pokretni spoj predstavlja lezaj u uzem smislu, ako jedni dijelovi u odnosu na druge
vrse kruzno kretanje, a ako vrse translatomo kretanje. spoj se naziva vodica.
Le:iaji se mogu podijeliti prema:
konstrukciji na:
lezaji sa klizanjem dodimih povrsinaTu je neposredni dodir povrsina i pri njegovom
obrtanju pojavljllje se otpor klizanja, i
kotrljajni le:iaji. Tu nije neposredni dodir povrsina, posto. se izmedu celicnih prstenova
iii ploca gibaju kotrljajna tijelasca s trenjem kotrljanja.
nacinu dejstva sile na:
radijalna, kada sila uglavnom djeluje upravno na osu dodirnih povrsina,
aksijalna. kada sila uglavnom djeluje uzduz osa dodimih povrsina, i
radiaksijalna, kada istovremeno djeluju uzduzne i poptijecne sile na dodirne povrsine.
nacinu stvarania pritiska u sJoju fluida izmedu kliznih povrsina dodimih povrsina na:
f~>~ldosratick~ :jCTost2.tick~[ i hidrostaticka),

se provjeriti napon usljed savijanja, gdje je moment savijanja M = Fa(0,66 d + f).

Mjere i nosivost ovih spojnica propisuje standard JUS M.el. 515 (tabela 26).

Tabela 26. - Mjere elasticne spojnice sa gWl1enim llioscima prema JUS M. CI.5] 5

Nazivni

precnlkl D

100
130
160
200
250
290
400
500
560

d
H7

f
;"ntn

I
l1

Obrtni moment

Broj ulozaka

du ds

11 max

(-{

mm

Nm

70 14 do 32 2 50 80
190 16 do 40 2 160 90
120120 do 50 2 175 \110

8
6

300
1360

50 do
100
60 do
125

rI I
25

90 do

160

2'~4

19Cj2~~

~ piT;,
I j

8
6

8
6
8
12

14r2"

28
50 22 52
50 22 52

Ii:I;;1 ~~ I
70 32 72

kg

85
145
375

5720 3,7
4410
1 3580 1

605
1425
2220

1 2290

51

1930

80

4990
7740
13700

Ove SpOJl11ce se cesto primjenjuju za prenos malih

momenata sa elektromotora.

1;,1

145125 do 60 2 95 120
18030 do 70 4 12' 140
21035 do 90 4 15e 170

18 8 22
' 18
8 32,
128 14

"

13.2 MATERIJALI ZA LEZAJE

2860 27,6

!
1
!

stanju izmedu dodirnih povrsina na lezista sa:

suhim, mjesovitim trenjem (polutecnim, polusuhim), i
fluidnim trenjem (tecnim iIi vazdusnim).
Ako se od masina zahtijeva tih rad. ako se u radu javljaju velike vibracije i udari, za
velike i male precnike rukavca, za velike brzine, kao i pri zahtjevima za veliku tacnost
obrtanja vratila, a narocito ako se zahtjeva razdvojena montaza (dvodjelni i visedjelni
lezaji), tada se koriste lezaji za pokretne spojeve.

Masa

-I

fluidostatickodinamicka (fluidodillamickostaticka).

1430
1150
1020

173
310

378

I
I

srednjih obrtnih

Prema DIN 50282 na materijale za le:iaje od kojih se izraduju tuljci

postavlja se niz zahtijeva kojima moraju udovoljiti:
podnosljivost sa materijalom rukavca,
prilagodljivost. (Materijal za Ie:iaje treba da se pod opterecenjem elasticllo, a u
odredenom slucaju i plaslicno, prilagodava promjenama oblika.)
sposobnost u hod a van j a. (Materijal za Jezaje treba da se lako prilagodava
geometrijskim odstupanjirna zbog opterecenja. i da se povrsine nalijeganja i dalje
glacaju, ali ne ohrapljuju.)
cvrstoca na pritisak. (Materijal za le:iaje treba da trajno podnosi opterecenje n3
pritisak.)

13. Ld:aji

neosjetUivost na zaribavanje. (Materijal za lezaje mora imati osobinu da se na

visokim temperaturama ne zavaruje sa materijalom povrsina nalijeganja
rukavca.)
otpornost protiv habanja. (Materijal za !ezaje treba da bude otporan protiv promjena
povrsine klizanja, ukoljko bi zbog mehanickog osteeenja doslo do odvajanja malih
cestica.)
sposobnost fiuidnost mazivom. (Materijal treba da omoguei fiuidnost mazivom.)
sklonost stvaranju brazda. (Struktura materijala treba da je takva da se na dodirnim
povrsinama pod optereeenjem i deformacijom ne stvaraju brazde, koje mogu
dovesti do brzog habanja.)
(
vodljivost topline. (Materija! za leiaje treba da dobro odvodi nastalu toplotu
trenjem.)
sposobnost kiizanja pri nepotpunom podmazivanju. (Materijql mora omogueiti da
se proces klizanja odrZi ograniceno vrijeme uko!iko nastupe nepredviaene
okolnosti,naprimjer prekid dovoda maziva. Tada,materijal ne smije zaribati.)

- Mjesovito trenje nastaje medu povrsinama nalijeganja ako postoji djelirnicno trenje cvrstih
tijela, a djelimicno trenje okvasenih povrsina (slika 13.1). Ovo trenje nastaje pri suvise
visokom opterecenju, suvise sporom kretanju iii nedovoljnoj kolicini uUa iIi masti. ldelno
je hidrodinamicko podmazivanje uljem, posto se tada ne trose klizne povrsine. Uljni
nosivi mazivi sloj moze nastati same ako se izmeau povrsina nalijeganja nacini uljni klin
i ako je brzina klizanja velika.

13.3.2

Konstrukcija radijalnih lezaja

Radij alni lezaji izraduju se kao leZaji .povezani direktno sa konstrukcijama

mas ina. Montazni, stojeci iii prorubni lezaji koji su direktno povezani sa konstrukcijama
masina koji su kovanjem iii lijevanjem dodani iii privareni kao dio sklopa. Montaini
lezaji se montiraju kao masinski dijelovi masinskih konstrukcija dok se prirubni lezaji
ugraduju kao posebne masinske grupe. Cahuru lezaja upresanu i ojacanu stijenku prikazuje
(slika 13.4).

13.3 KLIZi\lJ LEZAJ

13.3.1

HidmdinawJcka teorija podmazivanja, trenje

rukavci su iziozeni trenju klizanja i oni rotiraju

iIi mastiil1a,

eventual no krutim mazivima u tuijcima. Dakie, Idaji se podmazuju da bi gubici

trenja, odnosno zagrijavanje, bili sto manji. Prema DIN 5281 pod trenjem se
podrazumjeva otpor koji se javIja izmedu povrsina nalijeganja dva tijela i suprotstavlja
se meausobnom kretanju bilo klizanjem, kotrljanjem ili valjanjem (trenje kretanja kineticko trenje) iIi onemogueuje kretanje (trenje mirovanja-staticko trenje). Za ldaje
najvaznije znacenje ima trenje kretanja. U trenje kretanja spadaju slijedeee vrste trenja:
- Trenje klizanja. Kod ove vrste trenja povrsine naJijeganja kIize jedna po drugoj (klizna
vodilica, klizni leiaj).
- Trenje kotrliania. Kod ove vrste trenja dva elasticna tijela kotrljaju jedan po drugom.
Zbog elasticne deformacije nastaje iz teoretskog linijskog iii tackastog dodira povrsinski
dodir koji daje klizni udio (valjciCi koji se kreeu izmedu dvije vodilice).

Slika 13.4. - Leiaj mOl1timn u salJlo) konstrukciji

a) II livellll sti)enku uprcsana cahum lczaja
b) u privarenu stijenku upresana cahura lezaja

MontaZni leZaj sa mjerar!1a kotrljajnog JeZaja plikazani su na (slici 13.5).

b)

- Trenie valjanja. Kod ove vrste trenja dva tijela se valjaju jedno po drugom, pri cemu je
ucesee kotrljanja i klizanja odreaeno unaprijed zakonima kretanja (bokovi zupcanika,
kotrljajuei lezaji).
- Trenie cvrstih tijela, kod kojih se cvrsta tijela dodiruju neposredno. na njihovim
povrsinama je tanak oksidacioni sloj iIi sloj krutog maziva.
- Trenie suhih povrsina kod kojeg izmedu dodirnih povrsina nema oksida, oksidacionog
sloja, sloja vI age. niti bilo kakvog drugog stranog sloja (slika 13.1).
- Trenje okvasenih povrsina, kod kojeg se povrsine nalijeganja ne dodiruju, vrhove
njihovih povrsinskih hrapavosti razdvaja tekuCi iIi plinoviti medusloj (slika 13.1).
Ukoliko se potreban prilisak za nosenje stvara kretanjem tijela, tada ga nazivamo
hidrodinamickim, a ako nastaje pumpom. sa posebnim poganom. hidrostatickim.
Trenje koje pri tome naslaje je ustvari trenje zb6g viskoziteta materijala noslvog
medusloja.
'
i] 8

Sliko 13.5. - Montazni Ida)

a) krath lkliz]li Idaj sajednil7l prstelWIl1 DIN 733

b) kratki k1i,]li leZlli,sa (ll '(I prstell[l DIN 734

() dl'oprstell{[sti kratki klizl1i lezaj

119

13. LRfaji

l3. LRtaji

Radi osiguranja protiv okretanja ovi lezaji se cvrsto upresuju u kU(;iste masme
(slika 13.6). Jednodjelni stojeci Idaj DIN 504 (slika 13.5) i prirubni Idaj DIN 502 (slika
13.6) pogodni su za montaZu u razliCitim polozajima.

Ir
-.

.-

J-l~

--+~I

b)

-44\1\'+')\

~'0.\
'\,

13.3.2.1. Proracun radijalnih lezaja

I'

Razlika izmedu precnika Idista D i precnika rukavca d je apsolutna zracnost

iezaja (slika 13.8).
F=D-d

I"~.I
. : .JL..

Uobicajeno je da se umjesto stvamog zazora f propisuje relativni zazor \V

,
Slika 13.6. - StojeCi i primbni leiaji, a) jednoijelni leiaj DIN 504, b) prirllbni leiaj DIN 502
U ove lezaje mogu se upresovati cahure razlicitih konstruktivnih izvedbi.
Lezaji sa dvodje!nom kuCicom imaju ove osnovne dijelove - trup pokI~pac i. dvodjelnu
......:,-~:-,.,o-f:~~~,. /,:.;,-;:~

t'"'

-:

/-"-,

::::::

materijaii. Lezaj sa poklopcem DIN 505, moze imati posteljice od sivog !iva, bronze iii
crvenog liva. Ako rukavac pri kretanju lezi direktno na materijalu kucista Idaja cahuri lezaja iii
posteljici ldaja, tada se radi 0 lezaju ad jednoslojnog materijaJa. Kada je u posteljicu lezaja
ulivena ldajna kovina, tako da sarno posteljica daje krutost, a lezajna kovina daje kIizne
osobine, u pitanju je ldaj od dvoslojnog materijala. Prilikom zagrijavanja dilataciono se
sire lezajne kovine i potpoma posteljica. Uslijed razlike dilatacioYlog pomjeranja moze se
lezajna kovina odvojiti od svoje podloge.

r'.:t~{} ~c:::-~d.-~

f
d

Ijf=-

Ove zracnosti zavise od povrsinskog plitiska, brzine kiizapJa i maziva .

! "\if::~t11() k~;(!.:"1

KuCiste lezaja mora biti dimenzionirano snazno i kruto i konstruktivno izvedeno.

tako da odvodi toplotu da bi moglo prihvatiti sile prilikom pritezanja valjka
(preporucljivo koristiti elasticne v~ike). Poklopac Idaja se ne smije izvitoperiti.
Zbog mogucnosti medusobnog fiksiranja poJozaja kucista i poklopaca lezaja, Idaji
dobivaju povrsine za centriranje (slika 13.7).

Slika J3.8. - Nosivost [eiaja, a) zracnost ieiaja, b) opterecejna projekciona povriiin(!

Slika 13.7. - Leti!:ta sa dvodjelnom kliCicom

a) kur!:ite leiaja, b) poklopac, c) posleljica ieiaja
Regulisanje posteljice prema istrosenju poboljsava se tako da se izmedu njihovih
dodirnih povrsina umecu limene folije, koje se mogu izvaditi.
Dodirne povrsinedvodjelnih iIi visedjelnih posteljica ne sm.iju biti u zoni pritiska.
Materijal gornjeg i donjeg dijela kuCista najcesce je sivi liv. rijede celicni liv ili lab

Ukoliko se zeli postici jednaka nosivost pri raznim brzinama klizanja, zracnost
lezaja f mora biti pri velikim brzinama velika, a pri malim brzinama mala. Kod
povrsinskih pritisaka odnosi su obrnuti. Prilikom povecanja zracnosti leZaja mora se
i viskoznost ulja. Kod veCih zracnosti smanjuje se trenje odnosno snaga trenja,
koja prouzrokuje zaglijavanja. Ukoliko su preveiike zracnosti pojavljuju se vibracije a time i
nemiran hod. Ldaji izradeni od materijala sa velikim toplinskim rastezanjem
zahtijevaju vecu zracnost. Zbog toga sto huto kuciste sprijecava rastezanje prema vani, siri
se preina unulrasnjosti~ a rukavac se siri sanlO pre ina vani.

13; Leiaji

Debljina uUnog sloja kod hidrodinamickih podmazivanja izracunava se:

Rz ,(75
ho ?:: 5,75j1m( I
j1m J

Apsolutna zracnost treba da iznosi f >4ho . Relativni zazor \jf bira se na

osnovu radnih uslova i materijala posteljice. Tako, na primjer, ako je matelijal ad
metala, relativni zazor!p:::= 0,00 1 do 0,002 ako je ad sintetiranog materijala i zazor je '-IF 0,0015
do 0,0025 i ako je od vjestackih masa zazor je \jf:::= 0,003 do 0,0045. Relativna zracnost
leiaja za posteljicu od materijala izracunava se:
.

If.!

='

13. Le:'.qii

Koristenjem dijagrama prikazanog na (slici 13.9), odnosno na osnovu odnosa

Sommerfeldovog broja i konstruktivne karaktelistike bid, moze se odrediti odgovarajuca
debljina uljnog sloja is .
Prijelazna brzina obrtanja ne treba da iznosi vise od npFnl3, pri kojoj mjesovito
trenje prelazi u tekuce trenje.Na ovaj nacin nastoji se ddati podrucje mjesovitog trenja,
odnosno i trosenje sto nizim.Granicna prelazna brzina se smatra npr =nI2.0vdje n oznacava
pogonsku brzinu obrranja.

004
,

25

f+ -_.. . _. - -+--vv_. _J t~- _~_l

~ __

..

f!2

c__ ..

'"

v,
-:--,

F
p= db

15

,.
~
'"
~
'--

'"f:2
~

Srednji povrsinski pritisak p koristi se pri dimenzioniranju radijalnih leiaja kao

pritisak sike F na projekciju povrsine nosivog rukavca, odnosno dijela tuljka Jeiaja (stika
B.b), Za srednji povrsinski pntisak vlijedi:

---

u mm,

P
F
b

u N/mm:l
uN,
u mm,

precnik rukavca;
srednji povrsinski plitisak Iezaja;
radijalna sila Iezaja;
sinna le.zaja.

vV

[7

t- . -

- -1/ _ . I:-~ 0.06

-_.-.11
V-- ...-. ;V--vvV
...-n--..
. :-.--.

--

f-----/ f-- / ' - -

/.

.+--

-_._- :- -

_~~_JL [1 ,~ [LV.- '--- I--I-p f--. ~~~ "'"

70

. - -/

LII
cr-

"" f--

-- rI ---

.-~~t--t--.

_ 01
V -V V I -vI-
I-I
- 1-- n"'
1-,--

- -r..::-:-'vI"j 7 y'r! >~7-~:~[_::

I-

C--l/,i!-i l~ iTt;Fi~J"-:!

t-il if-/11'-

aOs

_.v

. ',.-..-. t;;-V
W7!?Vy
1/,/_

c._,

',,"-;<1)2

~-I

,--', If'

/i,r;:

f-r;-!- ~r- t - ..

a:'"'

,.."f.- Pl-f=::=~i-

f--~~ti::~ lc.-~ _-':-~f-:-i-::::~

I
.~~~ ~ t:;::f;:r.::!-I-:- ...

r--

0.5

gdje je:

--r- -_. , vf.-t- 00. 05

20 f-f--i

ako je V=dWll brzina klizanja.

,5=~

-r-t--- _. - -VI-

O,008~ mls
v MO,002

Odnos apsolutne debljine uljnog sloja hO prema apsolutnoj debljini uljnog sloja
f/2, koja bi se dobila pri velikoj brzini obrtanja n, podrazumjeva relativnu debljinu
uljnog sloja is, sto znaci odnos visina klinastog procjepa.
Relati vna deblj ina uljanog sloja je:

Vl

7,0

_.- -

10,4
-

7.5

karokierisfii<a ieloJa b/d--

Slika 13.9. - Odreaivallje relativne debljine uljnog sloja u zavisnosti

od karakteristika leiaja bid i Sommeifeldova broja So

Eksperimentalno je utvrdeno da tekuce trenje pOCL.'1je sa debljinom uljnog sloja od :::=

Konstruktivna karakteristika bid je karakteristicna velie ina radijalnih leiaja, clJe se
vrijednosti nalaze izmeddu b/d=O,6 do 1,5. Zbog male opasnosti od rubnih pritisaka treba
nastojati upotrebljavati kratke klizne lezaje. Ako sirina b postaje premalena, tada mazivo moze
da istice bocno iz procjepa, a da se ne stvara potreban pritisak u mazivu.
Bezdimenzionalna karakteristika mjerodavna je za radijalno opterecene klizne
lezaje: SommeIfeldov broj
p1lf2
co.2

S =-o

3,um, i ta debljina odreduje prijelaznu brzinu obrtanja. Ako uvrstimo za hpr = iSpr
O.003mm, dobivamo sa f = ' . d za relativnu debijinu uljnog sloja
,5

=
pr

12

O,006mm
V.d

Za ovako izracunatu debljinu uljnog sloja maze se sa slike 13.9 oCitati pripadajuci
Sommerfeldov broj S opr. i izracunati prijelazna ugaona brzina:

gdje je:
P
'-P,

uN/m2

Q,

u rad/s,

srednji povrsinski pritisak;

relativna trajnost;
ugaona brzina;
Prema tome prijelazna brzina obrtanja je npr= CDpr 12n.

122
123

13: uidji

Kada je pokretanje u hladnom stanju, treba raeunati sa viskozitetom ulja u hladnam

stanju. Koristenjem formule maze se pri datoj prijelaznoj brzini obrtanja odrediti potreban
viskozitet ulja. Koeficijent tekuceg trenja izraeunava se:

potreban volumenski protok uljaje:

= kp

V \fl' n

gdje je:

u brzohodnom podruciju So< 1:

u podrueju teskog opterecenja prj SO > 1:

Vulj

volumen lezaja = d2 . b :rr!4; .

pogonska brzina obrtanja lezaja;

\jI,

relativna zracnost Jezaja;

kp,

faktor protoka.

Na kliznoj povrsini lezaja trenje prouzrokuje gubitak snage koja se pretvara u toplotu.
5naga trenja se izraeunava:
PU=j.l F v
gdje je:
koeficijent trenja;

Kod kliznih leiajeva iskustvene vrijednosti za koeficijente trenja prema

brzini klizanja uz razlicite vrste podmazivanja prikazani su u tabeli 30.

Tabela 30. - Vrijednosti za koejicijente trenja u kliznim lef.ajima i preporucljivo mazivo

Srednja vrijednost od ~

ITranie

,,,

i,

,,',->N
-aID

fVlast
UUe
Uije

0::

U!le

:.-.
'" rn

"'-

'1:

UUe

Sullo

Viseslojna vjesta&a smola

~~

Aksijalni lehj
mast

-"'-

ulie

"''''

I ...

GG. G-SnBz.Rq
GG. GSnBz.Rg
LgPbSb. LgSn
Umietna smola za presanje
Materiial za sintetiranie

0,12
0,14

II

F,

uN,

brzina klizanja v =d fl' n;

opterecenje.

Za odvod toplote potrebna je temperatuma razlika ~t lezaja i okoline, i sto je razlika

veea odvodi se vise toplote.
Ako je to temperatura okoline onda je pogonska temperatura JeZaja t = to + ~t. Ukoliko
~e
iii
of1 n1e~~~)Ja~ parast tenlperature se iZf3cuD2sa:

PR_
M= __

0,02..0,01

fJ AR
gdje je:

0.25

um/s,

U!:'i:je

..

0,05 .. 0,1

0,003.. 0,008
.. "
0,002 ..0003
0,24 I
0,003..0,006
0,14 I O,01"O,Q3
0,002 .. 0014
0,17 I
Prj brzini klizanja <0,1 mfs: 0,05..0,01
O,2 .. omls: 0,1..0,16
0,15
0,25

GG. G-SnBz
LgSn

Seomenlni lezai. ulie LgSn

v u m/s
0,7 Kruta maziva. Grafit. Molibdendisulfid. Eventualno klizni lak

0,4,,2 MM'" m"ti

z'2dett.:

v,

u m2 ,

rashladna povrsina ku6ista lezaja i vratila

w
u
kd

koeficijent prenosa toplote,

PR

uW,

snaga trenja

0,03

0,002

PrepOfueeno mazivo

AR

"'","'00' '00,,'," '''''',."),, ",,', pOI""~ Hi moll"","d',,'flct

0,5 .. 10 Motorno!li storno ulje

10 .. 30 Turbinsko mvretensko ulie
>30 Vretensko ulie. a U odredenlm slueaievima voda iii zmk

Ovdje nije uzeta toplota koju kod hidrodinamickog podmazivanja odvodi ulje sto
protjece, posto je ona dosta mala. U slucajevima kada bi temperatura leZaja mogla
poprimiti izuzetno visoke vrijednosti uslijed velikih brzina klizanja iIi optereeenja, kroz
leZaj mora strujiti veca kolieina ulja da bi se snizile temperature. U odredenim
slucajevima leZaji se hlade vodom. Tada uz lezaj mora biti komora kroz koju struji
rashladna voda. Potreban protok rashladnog sredstva izracunava se:

Da bi se oddalo trenje okvasenih povrsma, treba ulje koje otjeee nadoknaditi

dotjecanjem novog. dakle mora u svakoj jedini vremena prostrujiti leZajem odred:eni volumen
maziva. U zazoru lezaja srednja brzina kojom ulje kruzi je v/2. Za prosjei:ne debljine
zraenosti lezaja je f/2. Uz uslov da sve ukupno ulje otjece prosjecnom brzinom bio bi
potreban volumenski protok od

i. ~. b. Od toga se stvarno same jedan dio koristi, posto

2 2
veti dio i dalje rotira sa rukavcem. Vise uija ce otjecati sto je manja reiativna debljina uljnog
sloja 5, posto je ostali dio zracnosti odgovaraju6e veei uz uvrsta vanje za
v

= d-JI-n

i za

="

cpo d.

gdje je:
L'lP R

uW,

toplota koju treba da dovodi rashladno sredstvo,

specifiena toplota rashladnog sredstva,

J
kdm'

uk

temperaturna raziika u rash!adnom sredstvu.

Toplota se znatno losije odvodi ako su ok!opi lezaja izradeni od vjestackog

materijala. Tada se jedan dio toplote odvodi do povrsine klizanja radijalno kroz stjenku
oklopa lezaja d . b n , drugi radijalno u rukavac a tada aksijalno kroz rukavac i vratilo.
Ako oklop debljine stjenke s i sirine b cine put prodiranja toplote tad a se iz toplinske
ravnoteze izracunava snaga tre,nja.

U ovoj formuli vrijednosti koeficijenata su KB ;:::: 0,5 i I Kf;:::: 0,02 i to su

iskustvene vrijednosti akomu!acije toplote, Dakle temperatuma razlika ,l';.t je razlika izmedu
temperatume povrsine klizanja i okolnog vazduha, medutim razlika izmedu povrsine
klizanja j vanjske povrsine oklopa odnosno izmedu pOVl"sine klizanja i vanjske povrsine
okopa ulja na rukavac je znatno manja.
Toplinske vodljivosti mateli.jala oklopa i rukavca su Aum i /cf, Ako u gornju formulu
uvrstimo vrijednosti za F = p d b 1 prema formuli Ptr = i1 v' p d' b tad a iz gornje
formule moze se izracunati porast temperature lezaja:
M=

f.1.pv

Jl( 0,5 A~m + 0,02 A~ I

.::,.

.~'

Slika 13, 10. - Prstenasti aksijalni leiaj

Ovaj le;Eaj moZe da radi sarno u podrucju mjesovitog trenja, posto se tekute trenje ne
moze postiCi zbog nedostataka uljnog klina. 1z ovih razloga moze se neznatno opteretiti i
upotrebljava se sarno u odredene svrhe. Za male aksijalne si!e u izradi alatnih masina
upotrebljavaju se klizni prstenovi prema Din 2208 do 2210, ad kojih se dva spajaju u jedan
lezaj, jedan je opremljen ekscentricnom utarom za razvodenje maziva a dmgi provrtima za
svornjake.
Hidrostaticki lezaj raziikuje se od najjednostavnijih Jezaja sarno u tome sto se sa
pumpom stalno pritisce ulje medu klizne povrsine, a zatim otiee napolje. Konstruktivno
fadi
sa tekucirn
(siika

gdje je:
s
b

u n1,
urn,

debljina stjenke oklopa,

sirina leZaja,

u~

toplinska vodljivost celika,

","m

u -W-

toplinska vodljivost umjetnog materijaia,

u-n

pritisak

a)

k,m

k,m

m2

Proizlazi da se,l';.t smanjuje ukoliko se smanjuje debljina stijenke s i SiJIDa leZaja b i treba
uvijek nastojati cia budu sto manje. Pri odabiru koeficijenata trerJa fJ. mora se racunati sa time cia
koeficijent trenjaraste sa poveeanjem baine, a smarljuje sa povecavanjem optereeenja.

b)

1333 KOlliitmkdja aksijamih

Za male aksijal"e sile dovoljno je cia mkavac ima sa jedne iIi sa obje strane naslone sa
kojima se oslanja na boene strane lezisne posteljice. Najprostiji primjer oksijahlOg kliznog leZal10g
pmazan je na (slici 13.10) i sastoji se od dvije ploeice koje khzu jedna po dmgoj.

Slika 13,11, - Hidrostaticki prstenasti aksijalni le!aj

Za stvaranje hidrodinamickog pritiska potrebno je da se stvaraju klinasti zazori a to
se postize tako da se ravna ploea krece po kruzno poredanim nagibnim segmentima koji se sami
postavijaju u potrebllil kosi polozaj (slika 13.12).
126

13.4 KOTRLJAJNI LEZAJI

13.4.1. Karakteristike leiaja
Dinamicka i staticka nosivost iii moe nosenja svedene na jedinucu zapremine i izrazene
njihovim spoijasnjim mjerama (sirinom leZaja B, spoljasnjim precnikom D i unutrasnjim
precnikom d (slika 13.14) predstavljaju naivazniju karakteristiku kotrljajnih lezaja.
Pod statickom nosivoscu Co podrazumJeva se opterecenje koje pri mirovanju leZaja
4
izaziva ukupne plasticne trajne deformacije kotrljajnih tijela i prstenova velicine 10- precnika
kotrljajnog tijela.
Pod dinamickom nosivoscu C podrazumjeva se opterecenje koje lezaj moze
prenostiti u toku ukupnog broja obrtaja N sa vjerovatnocom razaranja 0,1.

Slika 13.12. - Hidrodinamicki prstenasti leiaj

Klinasti zazor moze se ostvariti iz punog prstena zakosenjem nepokretnih
segmenata (slika i3.12). Prema Michellu hidrodinamicki Jeiaj (stika 13.12) nazi va se i
segn1enclrrla. l-iidrauiicKi prslen~sn
a
scgrl.-.;.~nurna
j::: ,,::.1
srednja opterecenja pa se izraduje sa klinastim povrsinama nagiba 1:200 do 1:500.
Segment! oblozeni sa piasticnim masama iii bijelom kovinom mogu se vise opteretiti.
Optimalne mjere su a = (0,38 do 0,42)1 i, b = (0,6 do 1,3)1.

b.

d.

'.

oJ.

Slika 13.13. - Hidrodinamicki prstenasti ldoj sa nepokretnim segmentom

Za nosivost do 50.000 KN i brziou kJizanja od 60m/s mogu se izraditi
aksijalni iezajevi sa nagibnim segmentima koji se koriste za turbine. Velike brzine
zahtijevaju dobra h!adenje, a to se rijesava cirkulacijom zraka, ulja iIi vodenim hladenjem.
Da ne bi doslodo gubljenja ulja zbog centrifugalne sile dovod ulja treba da je
uvijek iznutra i da one ne dolazi od klizne povrsine.

Mogucnost priiagoaavanja prstenova,

06nosno
kolutova:
tezaja,
medusobnom polozaju vrati!a i oslonaca, kao i to u kojoj mjeri odstupanja aksijalnosti
prstenova ill kolutova pogorsavaju napoilsko stanje u lezaju i smanjuju vijek lezaju je i
bitna karakteristika leZaja. Odstupanja ostvarenog polozaja rukavca i oslonca od
teorijskog nastaju uslijed deformacija iIi uslijed odstupanja oblika iii polozaja
vratiJa i oslonjenih dijelova od teorijskih.
dozvoljeni ugao y koji mogu
medusobno zaklapati ose prstenova, odnosno kolutova pri kojem ne nastaje znatnije
smanjenje nosivosti iii vijek leiaja je mjerilo za ovu karakteristiku.
Razdvojivost prstenova iezaja, odnosno mogucnost da se jedan iIi oba prstena
leZaja razdvoje od kotrljajnih tijela izmeau prstenova cime se povecava nosivost,
predstavlja u pogledu konstrukcijskog rjessenja za ocjenu lezaja znacajl1u karakteristiku.
Podesljivost zazora u lezaju je takode znacajna karakteristika lezaja. Pomijeral1je
jednog prstena U odnosu na drugi u radijalnom pravcu predstavlja radijalni zazor u
leiaju; a u aksijalnom pravcu aksijalni zazor. Kada se podesljivost zazora analizira tada
prvu grupu cine lezaji sa nepodesljvim zazorom koji se definise u toku izrade i koji se
ne smije mijenjati u toku montaze.
Radni zazor uslijed cvrstog nalijeganja prstenova i uslijed promjenljive
temperature razlikuje se od zazora prije ugradnje !czaja. DakJe, lezaji se isporucuju sa
normalnin1 povecanirn i slnanjenirn zazorirna_ Sa podesljivliTI zazorom su lezaji koji
spadaju u drugu grupu, odnosno to su lezaji kod
se zazor odreauje, to jesre podesava
u toku montaze sto zahtjeva posebno konstrukcijsko Ijesenje sklopa lezaja i posebna
pravila pli montazi.
Karakteristike priblizno iste vaznosti su: sposobnost iezaja da istovremeno prenose
aksijaine i radijalne sileo njihovo dinamicko ponasilllje
se pojavljuje pri povecanim
ugaonim brzinama i gubici energije u leiaju koji
uslijed otpora klizanju iIi
kotrljanju.

14.

pre!lo.';nici

13.4.2 Vrste lezaja

14. ZUPCASTI PRENOSNICI

Kotrljajni lezaji predstavljaju masinske elemente za pokretnu vezu dijelova masina

i osnovna im je funkcija da prenesu optereeenja sa pokretnih dijelova masina na
nepokretne dijelove. Najcese y se koriste za pokretne veze sa kruznim kretanjem, a u
odredenim slucajevima za spojeve sa zavojnim iIi pravolinijskim kretanjem.
Prema pravcu djelovanja sila razlikuju se aksijalni lezaji, radijalni lezaji i
kuglicno radijalni lezaji, za radijalno i aksijalno optereeenje (slika 13.15). Valjcici se krecu
izmedu prstenova kod radijalnih lezaja dok kod aksijalnih izmedu kolutova.

Nedostaci ranije pomenutih prenosnika (frikacionih i kaisnih), namcito promjenjivi

prenosni odnos i klizanje gonjenog tocka u odnosu na pogonski inicirali su istrazivace da
iznadu neka rjesenja za te slabosti. Prvo je teoretski rijesena, a zatim i prakticno kinematika
novih prenosnika kojisu dobili nazi v zupcasti, jer koriste zube za prenos snage i obrtnog
momenta, odnosno, kretanja. Koristenjem zuba u novim prenosnicima iziskivalo je rjesenje
najpovoljnijeg oblika zuba, tehnologiju izrade zupcanika kao i dinamicko uravnotezenje.
Medutim, pojavili su se i nedostatci u pogJedu krute veze. I pored izvjesnih svojih
nedostataka zupcasti prenosnici predstavljaju danas najrasprostranjeniji vid veze izmedu
pogonske i radne masine.
Vratimo se ponovo na frikcione tockove, tj. znamo da njihova sprega ima izvjesno
proklizavanje, medutim ako se po njihovom obimu namjeste zupci tada se to klizanje
eliminise (slika 14.1).

Slika 13.15. - Kotrljani

a) Zeiaji za radijalno opterecenje
b) Zeiaji za aksijalno opterecenje
e) Zeiaji za radijalno i aksijano opterecenje

Slika 14.1. - Par spregnutih zupcanika

Prema oblicima kotrljajnih tijela koji mogu biti cilindricni, sfemi, konicni,
iglicasti, valjcani sa Iucnom izvodnicom, leiaji se dijele na kuglicne, valjcane, iglicne,
konicne, bacvaste i konicno-bacvaste (stika 13.16). Standardni oblici ovih lezaja su
prstenasti iii kolutni a najcesce se naiazi i kavez. Kavez sprecava medusobni dodir
kotrljajnih tijela, a najcesee se izraduje od celicnog lima lahkih materijala iIi vjestackih
masa. Prstenovi, ploce i kotrljajna tijela izraduju se od posebnog celika legiranim
kromom. Kotrljajna tijela i kotrljajne staze su kaljene, brusene i polirane.

a)kugla,
130

Slika 13. 16. - Obliei kotrljanih tijela,

b )valjak,
e)stozae, dJbacviee,

e)igla

Dodimi krugovi iscezavaju i pojavljuju se dva nova kruga; jedan od ovih kmgova
oivicava zupce spolja i naziva se tjemenim, a drugi ih ogranicava u njihovom podnozju i zove
se podnoznim krugom. lako su dodirni (dioni) krugovi stvamo nestali, ipak oni i dalje sluze
kao osnova za odredivanje prenosnog odnosa i za racunanje, i izradu zupcanika. U stval~10sti
to nisu dodimi krugovi vee dodimi cilindll - dugi kao zupci.
Zupcanici, zahvaljuju6i zupcima prenose obrtaje sa vratila na vratilo prinudno, bez
klizanja iIi puzanja. Oni se u tom pogledu ponasaju kao glatki frikcioni tockovi koji se obreu
bez klizanja i bez puzanja sto se vidi na (slici 14.3).
Osnovna podjela zupcastih parova vrsi se prema medusobnom polozaju osa
spregnutih zupcanika. Zupcasti parovi sa paralelnim osama obrtanja predstavJjaju
cilindricne parove, sa osama koje se sjeku konusne, a sa osama koje se mimoilaze
hiperboloidne. Cilindllcni i konusni parovi mogu biti sa pravim,zavojnim ili krivim zupcima,
dok se hiperboloidni parovi dijele na puzne, hipoidne i vijcane parove. Opei pregled
zupcastih parova dat je na slici (14.2).

14~ ZlIpc'asti

14.1 GLA VNA O.BILJEZJA CILINDRICNIH ZUPCANlKA

Karaktenstike i znacaj"kc
zuptanih parova

~~~D

~~~

ruin!

300
400
30
4

500
800
40
5

120
600
' 25
50

Najveeasnaga* u kW
Najveci broj obrtaja 11 r '
Najveea obimna brzina* II m's
Navcci prcnosni odnos jednog para

, Stepen lskorisccnja

0,97 . 0,98

hipoidni

vlJcant

300
300
30
8

300
20
5

0,5 ... 0,95

Ilnutrai':njc: dinamickc silc i sum

s.ednje
male srcdnje
male wlo male
maic
m"\c
1...2,5
Oenos z3pn:mine i snage 11 dm 3 lkW
0,3 ..0,6
0,4._.0,7
0,2 ... 0,5
0,5 .. ,0,8
!,L3
Odnos teZine j snage 11 kglkW
0,1 .1,8
0,6...2,5
0,2... 4,5
0,7 .. 3
Stvorc:na kolicina.
topiote
mala
maJa
srcdnja
i ____
velika __ ~
~~~
____~~~
__~-L__~~~~
__~~~L________
'~

'" Pro~jeCne maksimalne vrijednosti~ ekstremnc veiiclnc mogu biti ne:koliko pUla vete

n)

STika] 4,2, - Vrste zupcastih parova:

h) c.:"l;:?tlricni sa kn":c ,.

C,!,

C) kOrUL,i,

HJ

e) hiperboloidlli puini ZIlpcanici, f) hiperboloidni hipoidni zupcanici,

g) hiperboloidni vijcani Zllpcanici

FrikcioHi
(oekav::
i"" Dld l = .'l!/n 2

Definisani su opci pojrriovi koji se odnose na zupeaste pm'ove, Ovi pojmovi blize
osvjetljavaju problematiku prije svega kinematike zupcanika, a poslije i dinamika istih,
Zupcasti par je mehanizam koji se sastoji iz dva nazubljena eJementa, zupcanika, koji
dodirom izmedu sebe pretvaraju jedno kruzno kretanje u drugo iIi kruzno kretanje u pravolinijsko i
obrnuto, Pli ovom kretanju treba da je osno rastojanje nepromjenjivo, odnos ugaonih brzina odnosno
ugaone i pravolinijske brzine, da se mijenja po unaprijed datom zakonu,
Spregnuti zupcanici su zupcanici jednog zupcastog para, Zupcanik u paru koji ima vecu
ugaonu brzinu , a manji broj zuba naziva se "mali zupcanik" a indeks mu je "1". Zupcanik u paru
koji ima manju ugaonu brzinu i veci broj zuba nazi va se "veliki zupcanik", a indeks koji se odnosi
na njega je "2", Prema pravcu kretanja ova dva zupcanika se dijeJe na "pogonski" koji predaje
kretanje ina "gonjeni" koji prima kretanje,
Kinematska osa (s!ika 14.4) je trenutna osa reJativnog kretanja jednog zupcanika u
odnosu na drugi, U svakoj tacki kinematske ose, komponente brzina koje su okomite na ovu osu su
medusobno jednake, PoloZaj kinematske ose u odnosu 11a ose spregnutih zupcanika, jednoznacno je
odreden medusobnim poloZajem osa, odnosom ugaonih brzina i njihovim smjerovima, U slucaju
nepromjenjivog odnosa brzina, kinematska osa zauzima stalan polozaj u odnosu na ose spregnutih
zupcanika,
Kinematske povrsine su povrsine koje opisuju kinematska osa pri relativnom kretanju jednog
zupcanika U odnosu na drugi (s!ika 14,4), Kinematske povrsine spregnutih zupcanika dodimju se duz
se kotdjaju
po drugoj bez Idizanja okomito na kinematsku
kinenl:ttske ose. ~:inematske
osu; klizanje kinematskih povrsina moze postojati sarno u pravcima kinematske ose. Ove kinematske
. povrsine mogu biti u oblik~ cilindra, ravni i konusa sto zavisi od tipa spregnutih parova zupcanika,
Kinematske linije su presjecene linije kinematskih povrsina i odredenih povrsina. zavisno
od tipa zupcastih parova, tako da se one kotrljaju zajedno sa kinematskim povrsinama jedna po drugoj
bez klizanja (slika 14.4). Kinematske povrsine zupcastih parova kod kojih postoji i klizanje duz
kinematske ose nemaju kinematske linije. Kinematske linije zupcastih parova sa nepromjenjivim
odnosom brzina mogu biti krugovi i prave linije,
Kinematski pol (Pc) je tatka u kojoj se dodiruje par kinematskih linija spregnutih zupcanika
(s!ika 14.4 d, e, f). Kinematski par lezi na kinematskoj osi,
Smjer rotacije je' desni, ako se pri obrtnom smjeru rotacije poklapa sa smjerom kazaljke
na satu; smjer rotacije je Jijvi, ako se ne pokJapa sa smjerom kazaljke na satu, Za cilindricne i zavojne
zupcanike smjer rotacije se uvijek daje sa smjerom gledanja na zupcanik. Za konicne zupcanike
smjer gledanjaje uvijek od zupcanika ka vrhu konusa,
Osno rastojanje (a) je duzina koju odsjecaju ose spregnutih zupcanika na njihovoj
zajednickoj normali, Osno rastojanje predstavlja najmanje udaljenje osa (slika 14.4)
Osni ugao (2:) je ugao izmedu spregnutih zupcanika, ako se ose sijeku (stika 14.4 d, e, f).
U protivnom to je ugao izmedu njihovih projekcija na ravan paralelnu objema osama, Pri
tome se uvijek ima u vidu ugao izmedu osjecaka osa suprotnim smjerovima rotacije. uz
uslov da su smjerovi gledanja upravljeni ka tjemenu ugJa izmedu osa.

Slika J4.3. - Kinelilatski kmg'J1'i ::.upc({l1ika

. - -"'---'~'~~~-

14. Z/Ij,(':a.vri

p/~ello.\"llici

Noga zupca je dno zupea izmedu kinematske povrsine (povrsine kotrljanja) i

podnozne povrsine.

Kinematska

Bok zupca je dio povrsine zupca izmedu tjemene i podnozne povrsine. Bok zupca
se sastoji iz boka glave i boka noge zupca. Posmatrajuci prednju eeonu povrsinu zupcanika,
razlilrujemo lijevi i desni bok zupca, pri cemu zubae mora biti okrenut tjemenom povrsinom
nagore.
Aktivni dio boka zupca je dio boka zupca koji je u dodiru sa 'suprotnim bokom
spregnutog zupcanika (slika 14.7).
povrsina u
oblik.'U cilindra

a) spoljni cilindricni par

Kinematska
povrsina U obliku cilindra
Kinematski hug

Kinematski
krugovi
b) unutrasnji cilindricni par

Prelazni dio boka zupea je dio boka noge zupea koja spaja aktivni dio boka sa
podnoznom povrsinom (slika 14.7).
Bocna liniia zupca je presjecena linija boka zupca i kinematske povrsine. Bocna
linija moze biti prava iIi kIiva linija na kinematskoj povrsini (povrsina kotrljanja) sto ovisi 0
tipu zupcanika. Smjer bocne linije zupca odreden je po analogiji kao kod navoja.

Klnematski
krugovi

/
.---c7-r---...t

Klnematska
pOVTsina u
/ obliku konusa

Klnematskl

hiperboloidi

e) unutrasnji konicni par

d) ravan konicni par

Stika 14.4. - Kinematski elementi zupcastih parova

Meduzublje je prostor izmedu dva susjeda zupca jednog zupeanika.
Broj zubaca (Z) je zbir zubaca koji odgovara cjelokupnoj zatvorenoj kinerrlatskoj
povrsini jednog zupcanika. Kada kinematska povrsina nije zatvorena tada broj zubaca nije
odreden (kao sto je slueaj kod zupeaste letve koja ima kinematsku povrsinu u obliku
ravni).

Tjemena povrsinaje povrsina ogranicena vrhovima zubaca (slika 14.6).

Ceona povrsina ogranicavaju zube po duzini i ima ih dvije. Kod konienih
zupcanika je zadnja povrsina ona koja je biiza vrhu konusa (slika 14.6)
I

-'~

Slika 14.5. - Zupcanici sa zavojnim zupcima

Profil zupcaje presjek zupca koji se dobija :
za eilindl'icne zupeanike presjecanjem bilo koje ravni pod uslovom da je normalna osa
zupeanika (slika 14.8a)
za kanicne zupcanike presjecanjem bilo kajom loptam sa sredistem u presjecnoj taeci osa
(slika14.8b)
Pored prethodnih tipava zupcastih parova imamo i grupu zupcanika sa zavajitim
zupcima kad kojih se ose vratila ne sijeku nego mimoilaze za odredeno medusobno
rastojanje (slika 14.5). Ovdje su kinematski krugoyi u stvmi kinematski hiperboloidi jer njihovi
presjeci sa odredenim ravnima daju hiperbolu iIi parabolu.
Zupci zupcanika su ispupcenja na zupcaniku pomocu kojih se prenasi kretanje sa
jednog na drugi. U ilucaju nepro~jenjivog odnosa brzina, svi zupci jednogzupcanika sU

.14: Zu{,casfi

medusobno podudarni i geometrijski se' mogu poklopiti poslije odgovarajuce rotacije oko
ose zupcanika. Ako je potrebno medusobno razlikovati zupce jednog zupcanika Olida se oni
obiljezavaju rednim brojevima u smijeru kazaljke na satu, promatrajuci prednju ceonu
povrsinu i to pocev od jednog zupca usvojenog kao prvog (slika 14.6).

14.2 OSNOVNO PRA VILO SPREZANJA ZUBACA ZUPCANIKA

Pri odredenom meduosnom rastojanju i odredenom zakonu kretanja pogonskog
zupcanika i kretanje gomjeg zupcanika zavisi od proflla zuba koji su u sprezi. Pravilan rad
kruznih zupcastih prenosnika zasniva se na ravnomijemom obrtanju tockova kada stalnoj
ugaonoj brzini predajnog zupcanika col odgovara takode stalna ugaona brzina co2. Odnos
ugaonih brzina u radu, zato mora biti stalan:
i= {(), = R2
(()2

R,

Slika 14.6. - Zupci zupcanika

Slika 14.7. - Bokovi zubaca

Slika 14.9. - OSllovno pravdo zupcenja

Da bi se usJov ostvario, bokovi zubaca spregnutih zupcanika moraju imati

odgovorajuCi geometrijski oolik. Bokovi spregnutih zubaca zupcanika dodiruju se u tacki
B. Ona se nalazi u odstojanju RJ od sredista zupcanika OJ, a u odstojanju R2 od sredista O 2 .
Pri obltanju zupcanika pomjera se i dodirna tacka po kruznim putanjama obodnim
brzinama:
a)

b)

Slika 14.8. - Profili :mbaca:

h) kO!1icni zupcanici

a) cilindricl1i zltpc{[llici,

Obodne brzine VI i V2 u odnosu na odgovarajuca sredista 0 1 i O 2 rastave se ne

komponente upravcu zajednicke tangente na bokove zubaca i 'u pravtu zajednicke normale
N!l N 1 \

14.
Obrtanje tockova nastaje usljed toga sto zubae predajnog tocka. Ova sila po zakonu
akeije i reakeije djeluje u praveu zajednicke normale u trenutnoj dodimoj tacki.
D~ bi se tom prilikom ostvarilo trajno i neprekidno krctanje, kretanje komponente brzina
u praveu dJclovarlja sile moraju biti medusobno jednake :
'el=c2=e
.
Ta.'1geneijalne komponente brzina, medutim, nisu rnedusobno jednake. To znaci da u toku
d~d~mog ?el!oda jedan zubae klizi po drugorn, prornjenjivorn brzinom. Prilikom dodira u
ta~ki ~otrIJal1Ja C, tangeneijalna komponenta obodne brzine jednaka je nuli. Tu, dakIe, nerna
kl~~a~Ja, v~c ci.sto kotrljanje jednog boka po drugom. U tacki C br~ina jdizanja prerna tome
rnlJerIJa svoJ sITyer.
.
Potreban uslov za brzine u praveu zajednicke normale : C 1 = C 2 dobije se na osnovu
shke 14.9. Kako su ovdje trouglovi 0 1 NI BiB DE slicni dobija se odnos:
'

14.3. CILINDRICNI ZUPCANICI S PRA VIM ZUPClMA

Boene linije zubaea ovih zupeanika su prave linije koje su paralelne sa osarna
spregnutih zupcanika. Dodirivanje zubaea poCinje i zavrsava se istovremeno na Citavoj
duzini zupea. Ovi eilindricni zupeasti parovi sa paralelnirn osama obrtanja (0 cemu je i prije
bilo govora) mogu biti spoljasnji, unutrasnji i rani. Kod prvih, oba zupcanika su cilindrienog
oblika sa spoljasnjim ozubljenjem (slika 14.10 a), a kod unutrasnjih, jedan je zupeanik sa
spoljasnjirn, a drugi sa unutrasnjim ozubljenjern (vjencanik), dok ravan par saCinjava jedan
zupeanik sa sopljasnjim ozubljenjern (slika 14.10 b,e). Pornocll ovog zupcastog para ostvaruje
se transformacija kruznog u pravolinijsko kretanje i obratno.

;.
vl
-C=t--c,=>
C = --c t; = CUlt;

vl

Rl

Rl

Na isti nacin, iz slicnosti trouglova 02NZ BiB D F slijedi:

Sliker 14.10. - Cilindricni zupcasti parovi: a) spolja'Sr.]i, b) unutrasnji, c) ravni

14.3.1. Osnovne geometdjske velicine cilindricruh zllpcanika sa pravirn zupdma

Uporedivanjem gomjihjednacina dobiva se ovaj odnos:

Ove veliCine su prikazane u pojednostavljenorn obliku zupeanika na slici 14.11.

Dodirivanje zubaea bez klizanja vrsi se na kinematskom krugu zupcanika (d) koji je kod
nonnalnih zupcanika identican podionorn (dioni) krugu (do) .

.Kako linija sredista 0 10 2 sijece zajednicku normalu N IN2

sllcnostl trougla COIN I i C0 2N z:
v

tacki C izlazi na osnovu

S togaje

~ p.olupre~niei krugova kotrijanj.a RI i R2 moraju biti staine velicine da bi se kruzno kretanje

v:Jalo pn stalmrn ugaomm brzmama. Prema tome oblik zupea odgovara osnovnom pravilu
zupeanJa samo onda ako zajednicka nonnala u ma kojoj dodimoj tacki spreantih profila nrolazi
kroz taeku kotrljanja (kinernatski pol) C.
\ ' "
J:'
n8

I
--,-I

Slika j 4.11. - OSllovne geometrijske veliCine zupcanika

139

14. Zupca:'l:ti .prenosniri

'0

Korak profila zupea (t) predstavlja lucno rastojanje istoimenih bokova susjednih zubaea,
mjereno aa podionom krugu. Korak obuhvata jedan zubae i jedno meduzublje. Na podionom krugu
ima toliko koraka koliko zupcanik ima zubaea.
Modul (m) je dio podionog precnika koji pripada jednom zupeu i izrazava se odnosom:
t
M=-[mml

Kruini zazor G)
zupca (s), tj.
j =e- s

je razlika izmedu lucne sirine meduzubUa

(e) i lucne debljine

IT

Precnik podiono krua (do) predstavlja precnik kruga koji sijeli zupee na glavu zupea visine
(hd i nogu zupea visine (!Jj). Na ovom krugu mjere se: korak (f), debljina zupca (s) i sirina
meduzublja (e).
Obim podionog kruga odreduje se iz uslova precnika :
o = do7f; a iz uslova broja zubaea i koraka 0 = t z.
Izjednacenjem ovih izraza dobija se :
Do

IT

= t . Z => do = - ' z

--;...-.,

odnosno do = m z.

IT

Precnik tjemenog kruga (d k ) izracunava se taka da se podionom precniku (d) dodaju dvije
visine glave zupea (h k):

Visina lave zupea obicno je jednaka modulu: 11k = m taka da tom smjenom i smjenom za
1z gornjeg izraza za precnik tjemenogkruga maze se odrediti modu! gotovog zupcan:ka:

d,
m=-z+2
Precnik podnozno krua (d f ) racuna se tako da se od podionog precnika (do) oduzmu
dvije vi sine, noge zupea (h f ):
df = m (z - 2,4).
Visina noe zupca iznosi:
hf (1,1 + 1,3)m. a najcesce se uzima hr = 1,2m.

Prema tome, precnik podnoznog kruga iznosi:

dt = mz -2hf

Stika 14.12. - Tjemeni (c) i bacni zazar (fl)

Vrijednost ovog zazora odreduje se u zavisnosti od modula i iznosi:
j = 0, 16m - za neobradene zupce
j = (0,08 -;. 0,04) m- za obradene zupee.
Da bi se postigao ovaj zazor, zupei se izraduju nesto tanji od siline meduzublja.
Normalno rastojanje dvaju polozaja spregnutih bokova zubaca, koje odgovara
kruznom zazoru nazi va se bocni zazor (is).
Duzina zupca Ch) zavisi od kvalitete izrade zubaca, tacnosti sldapanja i naCina
oslanjanja u lezistima. Zupci mogu hiti utoliko duzi ukoliko su bolje ispunjeni navedeni uslovi.
Duzina zupca se racuna u zavisnosti od modula i za opstu primjenu krece se u granieama:

Medusobno rasloianje zupcanika iznosi:

b = (6 -;. 20) m; [mm]
Ova duzina zubaca se moze odrediti u funkciji precnika manjeg zupcanika
B = cpd h gdje se koeficijent cp uzima u granicama:
llimeni zazor (e) je najkrace rastojanje izmedu tjemene povrsine jednog zupcanika i
podnozene povrsine spregnutog zupcanika. Ovi zazori spregnutih zupcanika najces;ce sujednaki;
izrazavaju se" zavisnosti odmodula (slika 14.20i.
CI

e2 ~

(0.1 -:.. 0.3)

cp = (0,6 -;. 0,8)

(d l )

tj.

14. Zup6asti

pr~'fw5,'flici

14.3.2 Prenosni oanos

Kod spregnutih zupcanika sa istim precnicima kinematskih krugova ugaone brzine i
rojevi obrtaja oba zupcanika bice isti. Ako spregnuti zupcanici imaju razliCite precnike
kinematskih krugova njihove ugaone brzine i brojevi obrtaja nece biti isti.
Po definiciji prenosni' odnos (i) predstavlja odnos ugaonih brzina spregnutih
zupcanika i to vece ugaone brzine (WI) prema manjoj ugaonoj brzini (W2):

i=!!:l=~
0)2

n2

w=

rrn rrad]

30Lsec

'

Posto se kod zupcanika kinematski krugovi kotrljaju jedan po drugom bez klizanja
obrazac za prenosni odnos dobit ce oblik:

0)1

n
n2

d
d1

2
1 = - =1- = 0)2

gdjeje
CDI i CD2 rad'i

- veca i manja ugaona brzina (ili ugaona brzina malog i velikog zupcanika)

Slika 14.13. - Shema dvostrukog prenosnika

Prenosni odnos prvog para zllpcanika (i l) bice:

sec -,

nl i nz [o/min]

- broj obrtaja malog i velikog zupcanika

Posto su precnici kinematskih krugova d l = m Zl i d 2 = m Z2 (gdje je Zl i Z2 broj

zubaca malog i velikog zupcanika). prenosni odnos dva spregnuta zupcanika bice :

iiJ

n
n2

mZ
mZ1

n
n2

Z2
Z1

A prenos11i odnos drugog para zllpcanika (i2) bice:

2
1 =1- =1- = - -

iiJ2

Mnozenjem ov'ih izraza dobija se:

1 =1 - =1- = -

w2

Iz ovoga se vidi da se odgovarajutim izborom broja zubaca zupcanika, broj obltaja

pogonskog vratila moze povecati iii smanjiti u odnosu na broj obrtaja gonjenog vratila. Pri
velikom povecanju iii smanjenju broja obrtaja. tj. pri velikom prenpsnom odnosu jednog
para zupcanika dolazi do glomazne konstrukcije prenosnika (sa velikom razlikom u
precnicima i brojevima zubaca spregnutih zupcanika). Prema tome, kornplikuje se izrada
spregnutih zllpcanika.
Zbog toga se pomocu jednog para zupcanika uobicajene konstrukcije (cilindricnih s
pravim zupcima) moze ostvariti prenos do i = 5 7 11. Manje vrijednosti uzimaju se pri vecem
broju obrtaja. a veci pri manjem broju obrtaja.
Ako je potrebno ostvariti veti prenosni oOnos, upotrebljavaju se visestruki zupcasti
prenosnici, tj. prenosnici sa vise parova zupcanika. Prenosni odnos visestrukog prenosnika je
oOnos broja obrtaja prvog (pogonskog) vratila prema brojll obltaja posljednjeg (gonjenog) vratHa
visestrukog prenosnika. Na slici 14.13 data je shema dvostrukog prenosnika.

!42

odnosno

Posto odnos (11/113) predstavlja prenosni odnos cijelag prenosnika dobija se:

gdje je:
broj obrtaja pajedinih vratila,

nlo 172. 113 [a/min]

Zj i Z3

broj zubaca pojedinih pogonskih zupcanika,

Z2 iZ.j

broj zubaca pojedinih gonjenih zllpcanika.

prenosn{c/

14.

Iz ovoga se moze zakljuCiti da je prenosni odnos visestrukog prenosnika jednak

odnosu proizvoda broja zubaca gonjenih zupcanika prema broju zubaca pogonskih
zupcanika.
Kod jedl1ostrukog prenosa smjer obrtal1ja spregnutih zupcanika (i njihova vratila)
suprotan je. Prema tome, i u slucaju visestmkih prenosa smjer obrtanja susjednih vratila je
suprotan. Iz ovog se moze zakljuciti: kada je u visestrukom prenosniku broj vratila paran, prvo
i posljednje vratilo imace suprotan smjer obrtanja, a kad je broj vratila neparan, prvo i
posljednje vratilo imace isti smjer ob11anja.
Na slici 14.14 data je shema prenosa sa umetnutim zupcanikom koji je istovremeno
spregnut sa dva susjedna zupcanika.

14.3.3 Aktivna duzina dodirnice, dodirni Ink profila i step en sprezanja

Aktivna duzina dodirnice odredena je presjecenim tackama dodimice sa tjemenim
krugovima spregnutih zupcanika (slika 14.15 i 14.16):

Od pocetka sprezm~a (M]), do zavrsetka sprezanja (M2), zupcanik prede put koji je jednak
lucnoj duzini FG na podionom hugu koja se naziva"DODERM LUK PROFILA".
Za isto vrijeme zupcasta letva ce pre6i po podionoj pravoj put DE. Pri sprezanju zubaca
zupcanika i zupcaste letve nema klizanja, tako da su ovi putevi jednaki :
OF = ED = qp- dodirni luk.profila

---i--/"

ZtJlj

Prenosni odnos prvog i drugog para spregnutih zupcanika i] i h bice:

Mnozenjem ovih izraza dobice se:

STika 14.15. - DUZlna dodimog luka proflla

I dUZllla dodimice

Slika 14.16. -Aktivl1a dUZln{l dodimice

Da bi se osigurao slalan prenosni odnos (i), prije sto jedan par zubaca spregnutih
zupcanika izade iz zahvata - slijedeei par zubaca mora uti u zahvat. Ovo je moguee ostvariti samo
ako je duzina dodimog luka profila (qp) veea od koraka (fo), pa je uslov za ispravno sprezanje qp > to.
Prakticno bi trebalo da bude qp> 1,2 to. Odnos izmedu dodimog luka i koraka profiJa naziva se stepen
sprezal~a profila (Ep):
Posto (n/n2) predstavlja prenosni odnos cijelog prenosnika, dobija se:

qp
Ep=-

to
gdje je:
broj obrtaja pojedinih zupcanika;
brqj zubaca pojedinih zupcanika.
Izovoga se vidi da umetnuti zupcanik ne utice na prenosni odnos. vee samo.mijenja smjer
obrtanja susjednog gonjenog vratila prenosnika.

>1,2

14, Z"pcasti preno;71jci

14, 7,upcasti prcnosnici

14.4 PUZNI PRIJENOS

Dctalj A

Puzni .prenos pari sastoji se iz puza i puznog tocka, i spadaju u grupu prenosnika
zupcanicima sa zavojnim zupcima. Primjenjuju se za prenos obrtnog kretanja izmedu vratila
Cije se ose mimoilaze (slika 14.17).

Slika 14.18. - Osnovne dimenzUe puinog para

14.4.1. SHe i opterecenje natila kod puinog prenosnika

Slika 14.17. - Pu:ni

Omogucuju ostvarivanje velikog prenosnog odnosa jednog para ( i = 8. .. 100, a uze

granice i = 10... 50) pri relativno malim mjerama. Kod ovih parova dodir bokova seostvaruje
duz linije, pa ima vecu nosivost, a postepeno ulaZenje zupaca u spregu.
Najcesce je puz pogonski, a puzni zupcanik, zupcanik gonjeni elementi njihova
vratila medusobno zatvaraju ugao od 90. Puz ima ulogu vijka i moze imati jedan do pet
pocetaka. Puzni zupcanik ima ulogu navrtke ciji su zavoji isprekidani i smjesteni po obimu
tocka. Pri obrtlliljU puza koji je ucvrscen tako da se ne moze pomjerati aksijalno, obrtat ce se i
puzni zupcanik. Puz je pogonski, a puzni zupcanik gonjeni tocak (rijetko je obratno).
Kad se puz obme jedanput, puzni zupcanik okrece se za jedan iupac ako je navoj
puza jednohodan, a ako je navoj visehodan, puzni zupcanik ce se okrenuti za odgovarajuCi
broj zupaca sto definise prenosni odnos:
nl

COl

Pri radu puinog

iZinedu zubaca puca i
se
pritiska. Zanemaruju6i otpore tTcnja pri klizanju poprecno na zupce i duz zubaca. ova ce :;''''
djelovati nonnalno na bok zubaca. Smatra se cIa ova sila (FJ djeluje u sredisnjoj tacki 0 kako je to
prikazanona(slici 14.19).

Z2

1=-=-=n2

CO2

Zl

gdje je:
Zl
Z2

broj hodova navoja

broj zupaca puznog zupcanika

Osnovne dimenzije pUZnog para data su na slici 14.18. Osnova za podjelu

cilindricnih puzastih pm-ova je oblik bokova zupaca puza. S druge strane oblik bokova
zupaca puza odreden je naCinom izrade puza - oblikom, polozajem i kretanjem alata.

Slika 14.19. - SiZe lUi zupcu i opterecenje vratila pri radu puinog para

Sila (Fn)se moze razloziti na dvije komponente kao sto je prikazano na zupcu
predstavljenom na slici 14.19 i to na radijalnu:
Fr = Fn sin On
i komponentu u zajednick~j tangentnoj ravni dodimih cilindara u tacci 0:
Fn'

146

= Fn cos Un
1.+7

1.4. Zupfasti /7!-cllosriici

Komponenta Fn moze se takode rastaviti na dvije komponente kao sto je prikazano na puzu
gomje slike. Jedna od njih djelovat ce pO obimu puza (Fo I) odnosno paralelno osi puznog
zupcanika (Fa 2)' Druga ce djeJovati paralelno osi puza (Fa 1) odnosno pO obimu puZnog
zupcanika (Fo 2 ):
Fo I = Fa 2 = Fn' sin Yo = Fn sin Yo cos U-n
Fa 1 = Fo 2 = F ,,' COS Yo = Fn COS an
Iz ovog se vidi da na vratiJo puza djeluju sljedece sile :
1) obimna
sila Fo Ona stvara obrtni moment. koji izlaze vratilo naponuf na uvijanje i naponu
..
.
na savlJanJe.

2) radijalna sila Fr = Fn sin an. Posto je Fo = Fn sin Yo cos an

FO!
Fn=---sinya cos an

14.5. MATERIJAU ZA ZUPCANIKE

Za male brzine i mala opterecenja zupcanici mogu biti od livenog gvozda, sa
neobradenim zupcima. Ovakvi zupcanici su podesni za rad ~ n~cistoj. okoli~i, zahvaljuj:lci
livenoj kori koja je otpoma na habanje. Za veca opterecenJa ulllJesto hvenog gvozda
upotrebljava se celicni Iiv.
"
..
..
.
Za umjerene brzine i veca opterecenja .zup.camci ~e l.zraduJu od. kOl:strukcl~no~
celika ili celika za cementaciju. Za vrlo velike brzme I opterecenJa upotrerblJavaJu se leglra~1
celici koji se termicki obraduju (cementiraju, kale i sL) man}i vzu.pcanik ,se obicno izraduJe
od kvalitetnijeg materijala, jer je cesce u zahvatu, pa Je tlme .lace 1 ?pterece~:
.
Ublazavanje buke pli radu postize se primjenolll nemetalmh matenJala za Jeda.r: od
spregnutih zupcanika. Pli to.m. pravi~o j~ da v~vciv ~upcanik bud~ od .ne~etala, a man]l od
metala. Nemetalni matenjall za zupcamke naJcesce su na baZl umJetmh smola (ferocel,
bakelit, novoteks itd.).
Tabela 35. - Materijali za zupcanike

poslije odgovarajuce zamjene imamo da je:

HB

Oznaka

Fn=---sin jlo cosan

smyo

Konstruktivni
cdici: 1
04451 420 - 500
0545 i 500 - GOO
,
- -

siia Fw :;:: Fn cos Yo cosaD.iIi kad se. unljesto sile (Fn) untse (xigovarajuca vrijecinos~

Na vratilo pUZnog zupcanika djeluju:

: 'X) - ,:S0 f

300
3SU

,33D -

390
450
500
600
710

220
300
340
360
380
460

' 3O

1250
1500
1000

t;~;t)i

2~)SD

- 270 1
- 340
- 410
- 440
- 460
- 540

1400
1850
2100
2600
2600
3400

I
I

1850

25
36

2JOO

<:;~,

70 - ,:.'

Poboij-sani celici:
C.1330
C.1530
C.1730
C.4130
C.3230
C.4732

sinyo cosan

500 650 750

750 800 950

600
800
900
900
950
1 iDO

.1O~

2150

40-)0,

2550

51 -10:

2850
3300
3400
3500

23

80 .10
70 _10'
80'10'

Cemcntirani celiei:

C.11201 450 - 600

C.I220 500 - 650
C_ 4320 800 - !lOa
C.5420 9001200
C_ 5421 ! 200 - 1450

FCl!

1) Obimna sib

-.-'

- 240
- 280

270

(,t~.::.-

3).
dobija se:

jezgro
bok
l'ymm 2

(JD"

';Itnm 1

F02= Ful = - -

tgyo

270
650

250
270
500

900

500

i700
1900
2700
3100
4000

:;g :;g:

5900
6370
6500 500 10
6500 500 .]0'
6500 500 '10'

2200
2500
3800
4400
4700

Ce!ici b.ljeni plamenom iii indukacijom:

Ona stvara obltni moment, koji izlaZe vratilo naponu na uvijanje i naponu na savijanje.
Foltg Un
2) Radijalna sila

Fr=----

CdiCni\T

= F 01 i ona izlaZe vratilo naponu na savijanje i prouzrokuje napon na zatezanje

CL.0500
CL0600

Sivi Iiv:

Obodna sila racuna se po obrascu

gdje je:

2Mo
Fo=--[N]
D

fNmm]

ob!tni momenat

ikwJ

[O/min]

3500
3800
3900

500

II

520
600

250
300

210
240

1500
1750

21 '10'
30 -10'

1700
1950

180
260

90
120

1700

2100

19 _10'
33.10 3

500
670

snaga
broj Obl'ti.~a

4700
4600

UM - zatezna cvrstoCa; G v - g'<J.Dlca T3zvlaccnja;

pri llClizmje-nicDo

5500 360-10'
5950 430 _10'

(JDI! -

3900
3500

din3mick3 cVTstoca

o~!er('~:nju~n<J sa~ijanje; HB - tVidoc~ po

traJna dmamlcka cvrstoca bokova ; G D - trajna

IJIJ;;;UJJ.

Jinnrnifb cvr::;1oca podno7ja

ZUre;)

sa z::l0hljenjem pOdnoija PII

0,2 mm;

+) pri sprezanju sa kaJjenim celikom sa vdikom rvrdocom bokova ove se

vrijednosti mogu povcCati do 35%.

SL. 18
SL 26

Brinelu; kD -

P
~) = 955 10

2200
2700
2750

600

C.41311400-1800

Ova sila takode izlaie vratilo naponu na savijanje

iii pritisak.

400
500

Cdici kaljeni cijanom:

C. 323~11500 - 1900

sinyo

3) Aksijalna sila Fu2

C. 1531\600 - 800 \
C. 3230 I 900 - 1050
600
C.41311900-1100
700

Tabela 36. NajveCi preporucljivi npr u granicni gr brojevi obrtaja malog tocka (min'])

15. LANCANI PRENOSNICI

fip

15.1. UVOD (OPSTI POJMOVI)

Lancani se prenosnik sastoji od vodeceg i vodenog zvjezdastog lancanika i lanca
koji obuhvata tockove i zahvataju njihove zupce (slika 15.1.). U upotrebi su takode lancani
prenosnici s nekoliko vodenih tockova. Osim navedenih osnovnih elemenata lancani
prenosnici ukljucuju zatezne uredaje, uredaje za podmazivanje i stitnike.

lanca

PRL

PV

s
3000

6000

IPR

\ 9,525

2500

5000

PZ-1

12.7

korak lam:a p, mm

15.1I75

12W

1()j)(J

3300

2aw

3IsO

900

2300

3m

-i0lJ9"

19,05

1800

25.4"

1 31:75 I

38,1

1Q2..

MQ.

400

1200

WOO

900

I 44A5

ISO:ll

300 . . 250.

60Cl

'ifiO

2200

~700

Napomena: 1. u brojniku su navedene vrijednosti brojeva obl1anja npr u nazivniku

vrijednosti n gt
2. pri brojevima obrtanja ngr broj zubova malog tocka mora biti ZI?:. 15; pri
brojevima ngr
Z1 ?:. 20 i neophodna je povecana preciznost tockova, montaze prenosnika i
obilno podmaz.ivanje.
Brz:ine kretanja lanaca obicno ne prelaze 15 mis, dok kod prenosnika s lancima i
tockovima visokog kvaliteta pri efektivnim nacinom podmazivanja dostizu 35 mls.
Srednja brzina lanca, mls:
V= znp
60 1000
gdje je:
broj zupaca tocka:
z.

S/ika i 5.1. - Sheniu

korak lanca,

p,

. Lanac se sastoji od karika spojenih zglobovima, koji osiguravaju pokretljivost iii

elastlcnost lanca.Lancani prenosnici se izraduju u sirokom dijapazonu parametara.
U sirokoj su upotrebi lancani prenosnici kod poljoprivrednih masina i uspinjaca,
kod busaCih garnitura, motocikla, bicikla, automobila.
Lancani prenosnici se koriste:
kod srednjih medusobnih rastojal1ja kod kojih zupcasti prel10snici zahtijevaju
medustepene zupcaste prenosnike .koji nisu uslovljel1i potrebom dobivanja
prenosnog odnosa ;
kod strogih zahtijevanja u odnosu na gabarite iii
ako je potrebal1 rad bez proklizaval1ja (koje sprecava koristenje prel10snika sa
klinastim remel1jem).

15.2 OSNOVNI PARAMETRI POGONSKIH LANCANIH PRENOSNIKA

Snaga za ciji prijenos se primjenjuju lancani prenosnici mijenjaju se u dijapazonu
od nekoliko do stotinu kilovata, u osnovnoj masinogradnju obicno do 100 kilovata.
Meduosovinsko rastojanje lancanih prenosnika dostize 8m.
Broj obrtaja tockova i brzina ogranicene su silom udara, koja se pojavljuje izmedu
zupca tocka i zg]oba Janca, habanjem i bukom prenosnika. Najveci preporucljivi i aranicni
brojevi obrtanja tockova navedene su u tabeli 36.
b

D1n1.

Prenosni odnos se oreauje iz uslova jednakosti srednje brzine lanca na tockovima

Zl' nl . P = Z2 . n2 . p
Odavde je prenosni odnos, shvacen kao odnos broja obrtaja vodeceg i vodenog tocka,
nl

Z2

1=-

n2

Zl

gdje su:
nl i

n2

Z2

Zl

brojevi obrtaja vodeceg i vodenog tocka

brojevi zupaca vodeceg i vodenog tocka

Prenosni odnos se ogranicava gabaIltima prenosnika, uglovima obuhvata i brojevima

zupaca. Obii:no je i :::; 7. U pojedinim slucajevima kod sporohodnih prenosnika i:::; 10,
ako postoji mogucnost prostome ugradnje.

15.2.1. Brojevi zubaca tocka

Minimalni brojevi zuba tockova ograniceni su habanjem zglobova, dinamickim
opterecenjem kao i bukom prenosnika. Sto je manji broj zubaca tockova vece je habanje, jer je
ugao zaokretanja zgloba Pll nailasku lanca na tocak i silaskn tocka jednak 360/z .Sa
smanjenjem broja zubaca raste neravnomjemost brzine kretanja lanca i brzina udara lanca 0
tocak. MinimaJan broj zuba tockova valjkastih lanaca u zavisnosti od prenosnog odnosa odreduje
se po empirijskoj zavis\1osti.
2i?:. 13
Zlmin = 29
151

150

Prema kretanju lanca njegovi zglobovi se kreeu po profilu zupca tocka od podnozja ka
vrhu, sto dovodi do narusavanja spoja. Pri tome je dopusteno krajnje poveeanje koraka lanca
utoliko manje ukoliko je veti broj zuba locka. Zato se maksimaino broj zuba ogranicava pri
koristenju valjkastih lanaca u podrucju 100 do 120, a pri koristenju zupcastih od 120 do 140.
Najpogodnije je izabrati . neparan broj zuba tockova (narocito malog) sto u
kombinaciji s pamim brojem lanaca doprinosi ravnomjemom habapJu. Jos je pogodnije, u
pogledu habanja, birati broj zubaca malog locka iz niza prostih brojeva.
Korak lanca je uzet kao osnovni parametar lancanog prenosnika. Lanci s velikim
korakom imaju veliku nosivu sposobnost, ali dopustaju znatno manje brojeve obrtaja, rade s
velikim dinamickim optereeenjima i bukom. Treba birati lanac sa minimalno elopustenim
korakom za dato optereeenje. Korak zupcastih lanaca obicno je ~ S P s ~ i moze se
80
25
smanjiti pri konstruiranju, smanjivsi njegovu sirinu, a za valjkaste lance primjenivsi viseredne
lance. Dopusteni lanci prema kriteriju brzohoelnosti prenosnika slijede iz tabele 36.
Minimalan broj zubaca zavisi od brojeva obrtaja tako da je pri
visokom broju obrtaja
Zimin = 19 .... 23
za srednji
Zimin = 17 .... 19
a za mali
Zimin = 13 .... 15

16. FRIKCIONI PRENOSNICI - V ARIjATORI

16.1. DVOD
Flikcioni prenosnici su takve konstl1lkcije kod kojih se kretanje od vode6eg do vodenog
tijela prenosi silama t:renja.
NajjednostavT,iji flikeioni prenosnik sa paralelnim osama sastoji se od dva vaJjka koji vrse
pritisak jedan na drugi sa zadatom snagom (siika 16.1a). Pti obrtanju vodeeeg valjka na mjestu
kontakta pojavljuju se sile trenja koje izazivaju obrtanje vodenog valjka. ZamJenom cilindlicnih
valjaka konusnim (slika 16.2b) moze se ostvariti prenos medu osovinama sa poprecnim osima.
Ostvarivsi jedno ad kotrljajuCih tijeia s promjenjljivim radiusom kotrljanja maze se
dobiti prenosnik s promjenjljivim prenosnim, odnosom (varijator). Najjednostavniji primjer
takvog prenosnika jeste prenosnik (slika 16.2) koji se sastoji od diska i valjka. Plilikom
pomjeranja valjka duz osi tocka mjenja se radijus kotrlja11ja na disku i prenosni odnos.

Minimalni broj obliaja kod prenosa zupcastim lancima uveeava se 20-30%

i, '~'~ \:
, '+t~--ttt-A
~

~~j
Minimalno medusobno rastojanje amin (mm) odreduje se IZ uslova: izostajanja
interferencije (tj. presjeka) tockova
amin

> 0,5 (Del + De2 )

a)

bj

gdje su:
vanjski precnici tockova:
da bi ugao obuhvatao lancem malog tocka bio veei od 120 , tj da bi nagibni uliao svake
grane prema osi prenosnika bio manj i od 30. Posto je sin 30= 0 . 5 onda je
amin > d 2 - ell' Optimalna meduosna rastojanja su a = (30 ... 50) p. Obicno se
preporucuje da se meduosna rastojanja ogranicavaju velicinom a max - 80 p.
Potreban broj karika lanca W odreduju se prema predhodnom izabranom
meduosnom rastojanju a, koraku p i brojevima zubaea tockova zl i z2.
W

Za prenos kruzne sile F flikcionim prenosnikom kotrljajuea tjela moraju bit priljubljena
jedno uz drugo silom (slika 16.1).

SF
Q=-

= Z1 + Z2 + 2a + ( Z2 + Z1 )2 . .
2

2ff

Dobijena vrijednost W zaokruzuje se do najblizeg eijelog (pozeljno parnog) broja.

Prva dva cIana formule daju potreban broj karika. Kod ZI=Z2 kada su grane lanca paralelne,
treei clan uzima u obzir nagib grana. Rastojanje izmedu osa tockova prema izabranom
broju karika lanca (bez uzimanja u obzir nagibanja lanea) s!ijedi iz prethodne formule:
W -

Slika 16.1. - Shemafi-ikcionih prel10snika za konstantni prenosni odnos:

a) sa cilindricllim tockovil11a, b) sa konusnim tOCKovimG

Z1; Z2 +~(w _~; Z2r -8( Z22: Z1)]

Lanae mora imatl iivjesni pregib radi izhjegavanja poveeanog optereeenja od sila
tezine i radijainog udaranja tockova,pa se meduosovinskci rastojanje smanjuje
za:O,002 ... O.()04 (J

J..l

gdjeje:
J..l,

S,

koefieijent trenja;
rezerva kvacenja, koji je kod prenosa snage jednak 1,25 .. 2,
a kod prenosa plibora do 3.

Proracunske vrijednosti koeficijenata trenja su: celik po celiku sa podmazivanjem u

uslovima vaijkastih varijatora 0,04 .. 0,05, u usiovima disk-vmijatora 0,01 5.. 0,035; bez
podmazivanja celik-tekstolit i retinaks 0.3 .. 0.35; kaljeni celik-metalokeramika FAB-P
0,3 ..
O,3S; celik-azbosmolna plastika KF-2 04; kaljeni celik - kaljeni celik (US ...0,18.
. Po sili Q vrsi se proracun cvrstooe kotrljanih tijela. a takode i proracun osovina i
Idista prenosnika.

Pozitivne strane frikcionih prenosnika su:

- jednostavnost kotrljajuCih tockova,
ravnomjemost obrtanja, sto omogucava plimjenu frikcionih prenosnika kod masina
pri visokimbrzinama, a takode kod instrumenata (naprimjer u instrurrientu za
provjeru preciznosti zupcanika);
moguenost promjenljivog prenosnog odnosa - valijatoli.
Nedostaci frikcionih prenosnika:
velika opterecenja na osovine i lezista iIi neophodnost primjene specijalnih konstrukcija
s rasterecenim osloncima (naprimjer, uz koeficijent trenja 0,25 i rezervu kvacenja
1,5 s i Ia uzaj amnog dejstva izmedu kotrlj;;,jucih tijola La 5eS( PUla plcmasuje kOlisnu
perifemu silu);
neophodnoSr speqjalnih uredaja za pritezanje jednog kotrljajuceg toekauz dmgi;
opasnost oSleeenja prenosnika pri okretanju na mjestu iIi u pojedinim sluc~evima
neravnomejmo trosenje kotrljajuCih tockova.
nemogucnost dobivanja apsolutno tacnih srednjih prenosnih odnosa zbog proklizavanja i
neizbjeznih nepravilnosti precnika kotrljaju6ih toekova, a zato nemogucnost primjene
prenosnika kad je neophodna kruta kinematska veza koja ne dopusta nagomilavanje
ugaonih grei;aka.

Siika 16.2. - Ceoni prenos

~'"

..

l'-'-"d;v~;a

~nkclonl prenOS!11Cl raGe s rna IJ1~

L.. 1zedJ .... m.

0.'

elasn-:::no
izazvano elasticnim deformacijama povrsinskih slojeva. Kod prenosnika koji rade u ulju
javlja se uticaj uljnog sloja. Kod varijatora se pojavljuje i geometrijsko klizanje, koje je
povezano sa nejednakom izmjenorn brzine po duzini kontakta kod kotrljajuCih tije1a.
Na primjer kod svakog prenosnika (slika 16.2) brzina vp na valjke duz
izvodnice je stalna, a na disku VD radijusu. Zato se cisto kotrljanje uocava u jednoj tacki, a
u drugim klizanje sa brzinom Vck Aka je moment djelovanja granicni, koji stvara sile
trenja, dolazi do okretanja u rnjestu, sto je nedozvoljeno.
Prenosni odnos frikcionog prenos nika Cu regulisanim prenosnicima-prema iskustvu
iz proizvodnje alatnih masina (slika 16.1b) izracunava se:
nz
[== -

J'd

'V

R]'~
==----

n]

Rz

gdje je:
nl i n2,

brzina obrtanja vodeceg i vodenog kotrljajuceg tocka, min-I;

radijusi kotrljajuCih tockova;
koeficijent koji uk!jucuje klizanje i mjenja se od 0.995 za
prenosnike koji ra~e. bez podmazivanja, do 0,95 za varijatore koji
rade u ulju, uz znacaJne prenosne odnose.

Za konusne frikcione prenosnike odnos radijusa R] i Rz kotrljajuCih tockova moze

se zamjeniti odnosom sinusa nagibnih uglova u] i Uz izvodnica konusa i izracunava
se po obrascu:
i==sinuz
154

Osnovni zahtjevi za ma1.erijale kotrijajucih rockova su:

visoka otpomost na trosenje i povrsinsku Cistocu;
visoki koeficijent trenja da bi se izbjegle velike sile pritezanja;
visok modul elasticnosti da bi se izbjegli povecani gubici na trenju zbog dimenzija
kontaktne povrsine.
Kaljeni (~elik po kaljenom celiku obezbjeduje najmanje dimenzije i visok
koeficijent korisnog djelovanja prenosnika, ali zahtjeva preciznu izradu prenosnika
i visok kvalitet obrade dodimih povrsina. Najpovoljniji su celici za kuglicne lezajeve tipa
SH15 i celici tipa 18HGT i 18H2N4MA Prenosnici, u pravilu rade, u ulju.
Za materijaJe celik-plasticna masa, zahtjeva se rnanja preciznost izrade i obrade
dodrinih povrsina. Prenosnici rade bez podmazivanja. U odnosu na veliki koeficijent trenja
na osovine djeluju manje sile nego kod metalnih kotrijajucih tockova. Osnovni
materijal koji je najcesce primjenjivan, bio je tekstolit.
Danas se primjenjuju specijalne frikcione plasticne rnase sa azbestnim i
celuloznim punilom, ciji koeficijent trenja dostize 0,5. Pre rna rezultatima ispitivanja
dobri pokazatelji se dobivaju kod retinaksa FK-16L, FK-24A i pJasticne rnase FK-3.
Perspektivna je primjena parova kaljeni celik-sinterovane legure, od kojih dobre
osobine posjeduje metalokeramika FAB-P na osnovi aiurninijeve bronze.
Kvaiitetniji su prenosioci, kod kojih je vode6i tocak uraden od mekSeg
materijala nego vodeni, jer se u slucaju okretanja na rnjestu na vodenom tocku ne
stvaraju zaobljenja i pukotine. Koriste se kotrljajuci tockovi oblozeni gumom koja
obezbj edu je vi 5.ok koeficijent trenja, koji. opada sa povecanjern vlaznosti \zraka,
.

16.2. OSNOVNE "RSTE FRIKCIONIH PRENOSNlKA

16.2.1 Prenosnici sa konstantnim prenosnim odnosom
Takvi prenosnici su naprimjer konusni i cilindricni reverzibilni prenosnici
zavojnih presa. Prenosnik (slika 16.3) ima dva vodeca konusa koji se naizmjenicno
zahvataju s vodenim konusom osnim premjesranjem vodeceg vnila. Pri tome vodeno vrtil0,
povezano sa zavrtnjem, dobiva naizmjenicno
a
obavlja radni i povratni
hod.
konusa oblaze se gumiranom tkaninom .iIi presovanirn. azbestom.
Obod votfenog konusa ponekad se izraduje od tekstolita. Moguca prirhjena je istoosnih
flikcionih prenosnika s potpuno Ulavnotczenim silama po semi jednostavnog
planetnog reduktora.Ako je neophodna velika redukcija, rnogu se kOlistiti frikcioni talasni
prenosioci, ali oni rade sa znacajnim gubitkom brzine.

Broj kOl1usnih diskova u paketu odabire se zavisno od snage i krere se od 10 do 15. Ugao
konus diskova je od 2 do 3. Si!ina dodimog pojasa je oko 0,1 minimalnog radnog radijusa
diska. Odnos vanjskih precnika diskova sa zaoblinama i precnika konusnih diskova je od
2,4 do 2,7. Stezanje diskova se vrsi mehanizmom na klin. Kotrljajuci tockovi izraduju
se od kaljenog celika velike otpomosti, rade u ulju. Zbog velikog broja dodirnih
povrsina i velikog radijusa zakrivljenosti prenosnici mogu da prenose veiike snage.
Posto pri smanjenju brojeva obrtanja vodenog vratila izrazito raste koeficijent
trenja zbog izmjene radijusa zakrivljenosti diskova u dodirnoj zoni, regulisanje
prenosnog odnosa vrsi se s granicnom snagom. Menu frikcionim varijatorima s krutim
kotrljajucim tockovima najkvalitetniji su varijatori na vise diskova. Kuglicni istoosni
udvojeni varijator (slika 16.5) ima kotrljajuce tockove u vidu konusnih tegova 1 i 2, istoosno
smjestenih na ulaznom i izlaznom vratilu, i cetiri kugle 3. Regulisanje brojeva obrtanja
postize se okretanjem geometrijskih osi kugia, cime se istovremeno povecava radijus
kotrljanja kugla po jednom tegu i smanjuje radijus kotrljanja po drugom. Kada su ose
obrtanja kugla paraielne osi varijatora, prenosni odnos je jednak jedinici. Okretanje osi
obrtanja kugla vrsi se okretanjem osi vodeCih kotma 4, ugradenih u puzne tockove 5.
Ovi se ujednaceno okrecu u centru puza 6, vodenih pomocu valjka 8, koji prolazi kroz
izbuseni prolaz u vodecem vratilu varijatora.
Kotrljajuci tockovi stezu se jedan uz drugi zahvaljujuci prenosu momenta medu
tegovima i vratilima preko dva nezavisna uredaja za pritiskivanje u vidu podloski s kanalima
promjenjive dubine j kugjica 7. Sila pritezanja se povecava S 1'ast0111 momenta obrtanja.
~

)
Slika J6.3. - KOllllsni rel'erz.ibiini

taka i
je od 10 do 12,
snagaje najcesce do 3kW. Materijal kotrljajucih tockovaje kaljeni celik visoke tvrdoce.
presa

Frikcioni prenosnici za alatne masine odlikuju se pretezno malom sirinom kontaktnih

pojasa i pocetnim kontaktom u tacki j ako je neophodna velika redukcija. Bezstepenasti
frikcioni prenosnici po kinematici se dijele na: jednostavne prenosnike, prenosnike sa
spojnim kotrljajucim tockovima (udvojenim) i planetni prenosnici; a po obliku kotrijajuceg [ijela,
kod koga se mijenjaju radijusi kotrljanja na disk prenosnike iIi O>...Dne, konusne, kuglicne (sfelicne) i
tomsne. Prema rasporedu struje prenosnici se dijele na jednostrujne i visestrujne.
Ceoni varijatori (slika 16.2) zbog velike razliCitosti brzina na dodimoj povrsini slabiji su od
varijatora drugih konstrukcija u odnosu na koeficijent korisnog dje10vanja i orpomost na trosenje.
Ipak zahvaljujuci svojoj jednostavnosti, mogucnosti da se izraduju kao reverzibilni, kao i
paralelnosti osi vodenog i vodeceg vratila, :ito u nizu
kinematicku
shemu masine. Jednostavni ceoni valijatori se testo koriste, poseboo kod maJih
presa i
instrumenata.
Konusni vaJijat0l1 sastavljeni od vise diskova po Bajerovoj shemi posjeduju kotrljajuce
(ockove, komplete konusnih rasklopnih diskova i komplete raskiopnih diskova s konusnim
pojasevima (siika
Regu!isanje brojeva ob1tartia vrsi se
osi prola7..J1ih vratila
se
rastojanje ad ose obltanja do kontaktnih povrsina konusnih djskova sa
diskovinla~ raspon
regulisanjaje do 5.
Kretanje od pogonskog vratila
se
0=3 .. 3.8) so.
tockoviina n2 \'rati!ilTl~L a od
vra.tilo.

. r;

Slika 16.4. - Varijator od vie diskol'a sa konlisllim

slIlicuCim (rasklopnim) ({iskovima

Slika 16.5. - Kuglicni varzjator

J 7. Kai.511i prl...'llostlici

17. KAISNI PRENOSNICI

Nedostaci kaisnih prenosnika su:

velike dimenzije. obicllo nekoiiko puw veee nego kod zupcastih;

17.1. UVOD
a ) tocka i
Kaisni prenosnik sastoji se od vodeceg (pogonskou)
i vodeno bu (aonJ'eno
b
b
b
kalsa, ~avuceno~ ~a tockove sa zate~anjem koji prenosi kruznu silu pomocu trenja (s!ika 17.1).
Mogucl prenOSl1lCl su sa dva I nekohko vadenih to6kova,
'v

'

neizbjdnost elasticnog klizanja kaisa;

povecane sile na vratila i oslonce jer su za prenos sila trenia potrebne znacajne sile
pritezanja i potrebno ihje odredivati po maksimainom optereeenju;

neophcx:lnost, uredaja za zateZal~e kaisa;

neophadnost zastite kaisa ad zamaseivanja;
kratak rok trajanja kaisev3 kod brzohodnib prenosnika,
Kaisni prenosnici se po pravilu koriste izmedu paraJelnih vratila koji se obrcu u
jednom smjeru, takozvani otvoreni prenosnici. Pri tome kais trpi istezanje i savijanje
(ugibanje).
Uslov rada kaisnih prenosnika je zalezanje kaisa koje se mora vrsiti u wku eksploat3c~je.
Zatezanje se obezbjeduje na jedan od
naCina:
pomjeranjemjednog od to6ko\'a (slika 17.2);
zatezanje valjkom koji dopust3 peliadicno premjestlIlje, a ostvaruju se teretom iIi oprugom
koja automatski podrzavaju zaltzanje;

a)

Stika J 7. 1. - Shcnul

Kaisni prenosnici se primjenjuju:

za pogon od
po\joprivrednih i dlllgih masina,
Kaisi se izraduju u profi!u:
uskog pravougaonika - pljosnari kaisevi (slika 17.
17,1b) poliklinasti (slika 17,

trapezastog profila - klinasti kaisevi

okruglog profila - okrugJi kaisevi zupcasti kaisevi

17.1c)

Najvise se upotrebljavaju klinasti i'pljosnati kaisevi,

v Pljosnati kaisevi se kOJiste zbog jednostavne konstrukcije i oni trpe minimalne napone
na tockovllna,
Klinasti i poliklinasti kaisevi cesto se koriste zbog niihove povec3ne '1ucne
sposobnosti,
~ .
Zupcasti kaisevi se koriste zahvalj~iuCi karaktelistikama orenosa plijanjaniem.
?kr~~li kaisevi se koriste za prenos malih snaga najcesc~ kod instrumena~a, stonih mas in a,
slvaClh I masma u svakodnevnomzivotu.
.. , U pr~nosniku se ~ori~ti. p~ nekoliko klinastih kaiseva radi odstupanja optereeenja
1 l~bJe~avanJav~apona savlJanF Jednog kaisa poveeanog profila.P!josnati kaisevi kod kojih
koriste se po
na prenosniku.
se lzmJenom smne moze prilagodifi
V'

"

Potitivne osobine kaisnih prenosnika koia

su:

mogucnost prenosa kretanja na velika

ravnomjernost rada, ubiazavanje udara. odsustvo buke;
mogucnosl fada s visokim
niska ,cijlcna,
!53

;:;hrtanja:

IS.

17.2. MATERIJALl PWOSNATIH POGONSKIH KAISEVA

OpCi zahtjevi za materijale pogonskih kaiseva su da kais mora imati: dovoljnu
cvrstocu pri promjenljivim naponima i otpomost na trosenje; dovoljan koeficijent trenja na
tockovima kako bi se izbjegle velike sile pocetnognapona; nisku krutost na savijanje kako
bi se izbjegli veliki naponi savijanja pri obrtanju tockova.
Kod veCine savremenih kaiseva cvrstoca se obezbjeduje specijalnim slojevima
korda, a p~vecani koeficijent trenja impregniranjem iii prevlakama. Nosivi slojevi,
rasporedem po centru profila, imaju veliki modul eiasticl1osti.
Sinteticki tkani kaisevi (OST 17 - 969 - 84) su najperspektivniji zbog povecane
cvrstoce, dugotrajnosti i mogucnosti obezbjedenja dovoljno visokog koeficijenta trenja.
Sinteticki kaisevi izraduju se u ogranieenom rasponu velicina, ad vreeastih i kODranskih
. tkanil1a. Impregniraju se rastvorom poliamida C-6 i presvlaee slojem na osnovi tog poli;nrida sa
nitrilnim kaucukom. Specificno kriticno opterecenje za kaiseve debljine 0,8 i 1,0 mm iznosi
60 i 90 N/mm, modul elasticnosti pri stezanju - staticki 1200 i 1400 MPa i dinamicki
1400 i 1650 MFa. Dozvoljena brzina kaisa debljine 0,8 mmje do 75 mis, a elebljine 1 mm
do 4Omls.

17.3. KINEMATlKA K..AISNIH PRENOSNIKA

18. CUEVNI VODOV!

18.1. OSNOVNI POJMOVI

Cijevni vodovi s!uze za transport plinova, tekuCina i ITlJesavina f!uida j cVfste
materije. Cijevnim vodovima moze se prenositi i pritisak, a mogu se koristit! i kao ~snovni
konstrukcioni elementi u masinskim konstrukcijama.
Kod uredaja za proizvodnju i preradu hemijskih proizvoda, prehrambenih
proizvoda, ulja. vode, cijevnim vodovima se vrsi transport, raspodjela i regulacija raznih
vrsta tekuCina, plinova i para.
Cijevi se izraduju od gotovo 5vih vrsta materijala, a mogu se upotrebljavati i do
najveCih temperatura i pritisaka .
Cijevi su uglavnom okruglog presjeka. ali mogu biti i pravougle. Okrugao presjek
je u odnosu na pravougaoni u prednosti zbog manjih gubitaka pri strujanju i gubitaka
top line, a i vece je cvrstoce kod iste vrste materijala.
Nazivni pritisak u cijevnom vodu je najveCi pritisak kojem dijelovi cijevnog voda,
izradeni od materijala propisanih standardnih mJera i oblika, smiju biti izlozeni u radu pri
radnoj temperaturi.(od 20 C). Standardne vrijednosti nazivnih pritisaka prema JUS M.B6.
006, prikazane su na tabeli 37.
prCIJ1.a J(JS !v!.R6 006

VI= _ _ __

60

60

gdje su:
d l i d2

precnici vodeceg (ocka (m);

brojevi obrtanja u minuti vodeceg i vodenoog tocka (min I ).

Uslijed neizbjeznog klizanja kruzna brzina na vodjenom tocku V2 manjaje od brzine

v I na vodecem:

Tada stvami prenosni odnos iZJ1osi:

nl

d2

1=-=---

n2

dl(l-~)

Za proracun se mogu uzetl sIjedece vrijednosti relativnog klizanja ~: kod

pljosnatih kaiseva 0,01, klinasri ad kord-tkanine 0,02 i kord-gajtanski 0.01.
-

i - VeliCine u zapadama po mogucnosti izbjegavati.

Pogonski pritisak je onaj najveci pritisak
smiju biti iz]ozeni u pogonu
cjevovoda dimenzionisani prema nazivnom pritisku. Dozvoljeni pogonski pritisak
jednak je nazivnom pritisku u teinperatumom podrucju oel
do + 120C No. visim
n]zi je od nazivnog
dolazi do jaCih frekvencija pritisaka, do prolaznih prekoracenja
temperatura. odnosno do dodatnih mehanickih opterecenja cijevnih vodova (nerijesena
dilatacija vodova), treba birati cijevi veceg nazivnog pritiska.
Ispitni pritisak je pritisak
se izlaze cjevovod iIi pjedini njegovi dijelovi radi
provjere cvrstoce pojedinih dijelova
i zaptivanja spojeva na normalnoj
temperaturi. Njegova vrijednost zavisi od vaznosti i namjene cijevnog voda. Za manje
znacajne vodove obicno se
1,5 nazivnog plitiska. Kao ispitni medij
upotrebljavaju se tekucine. Plinoviti mediji
se upotrebljavati za
sarno uz
odredene mjere sigurnosti.
Ispitni pritisak gotoyih
brtvi. prirubnica i
ispitni pritisak dijelova
da
niskL mogu se upotrebljavati
cjevQvoda~ ali je veci nego nna()l1,i<l
i plinoviti fluidi (zrak, dusik).
prirubnica. cljevnih zatvaraca i drugih
Nazlvni precnik je osnovna velicina
1zrazen u mm. priblizno
stvarnom
elemenata
'ientila i s11eno.
unutrasnjelTI

ce

,J8. Cijevni vodQvi

Cijevna prirubnica je u obliku prstena oblikovan zavrsetak cijevi iIi dijelova

cijevnog voda koji sluzi za spajanje. Prirubnice su najcesce okrugle, a mogu biti ovalne i
Cetvrtaste.
Slijepa prirubnicaje ploca koja sluzi za zatvaranje prirubnickog otvora.
Materijali koji se koriste za izradu cjevovoda su: liveno gvozde, obojeni metali i
njihove legure, silikati, polimeri,keramika, guma, drvo i drugo. Materija! se bira u
zavisnosti od: cvrstoce potrebne pri radnoj temperaturi, henlijske otpornosti, cijene i drugo.
Cijevi od sivog lima imaju nalivene prirubnice. Upotrebljavaju se za vodove
polozene u zemlju, gradske mrde za plin. vodu, otpadnu vodu i drugo. Koroziona zastita
je vruce nanesen bitumen, preko kojeg se nanosi jos i premaz vapnenim mlijekom zbog
organskih kiselina tla. Zbog svojih dobrih antikorozionih osobina sivi liv je uprednosti
ispred celika.
Celicne cijevi upotrebUavaju se kao i cijevi od sivog liva. Zbog vece koroiione
osjetljivosti potrebna je dobra zastita.
Cijevi sa navojem upotrebljavaju se za kucne uredaje kod niskih pritisaka.
Pocincane cijevi se upotrebljavaju za vodove hladne i tople vode, a ne pocincane za pam i
I'
u,ja.
Besavne celicne cijevi se najcesce upotrebUavaju za sve temperature i pritiske.
Spajaju se primbnicama, pomocu navoja iii zavarivanjem. Koroziona zastita postize se
pocincanjem i nemetalnim prevlakama.
5avne celicne cijevi se najcesce upotrebljavaju se u granicama uobicajenih
,;,-"
~~
dimenzija kao i bcs~ivn". 5,,-vne
uredaje za navodnjavanje i vodne turbine, ukoliko su besav;1e
velikih precnika izraduju se kao zavarene posude od limova.
Precizne celicne cijevi, savne iIi besavne, imaju svijetlu i glatku dimenzionalno
tacnu, vanjsku povrsinu. Primjenjuju se kod vodova koji se spajaju navojem bez lemljenja.
Kod vodova kod kojih se trazi glatka i cista unutrasnjost cijevi bez rde i tacnih dimenzija.
Bakarne cijevi zbog visoke korozione postojanosti upotrebljavaju se za uljne
vodove, gdje bi celicne cijevi zbog. korozije onecistile ulje. Upotrebljavaju se u
prehrambenoj industriji, a pokositrene u industriji piva. Lako se oblikuju savijanjem.
Mesingane cijevi upotrebljavaju 'se za vodove manje od bakarnih, teze se savijaju,
a uz odgovarajucu leguru podlijezu koroziji.
Olovne cijevi hemijski su veoma postojane. Lagano polaganje vodova kompenzira
visoku cijenu olovnih cijevi.
Cijevi od aluminija upotrebUavaju se zbog male tdine u gradnji cestovnih i
zracnih vozila.
Cijevi od umjetnih materijala otporne su prema vecem broju hemijskih tvari.
Upotrebljavaju se u prehrambenoj i hemijskoj industriji, kao vodovodne cijevi i kao cijevi
za otpadnu vodu. Cvrstoca cijevi zavisna je od temperature.

(J1J'e pretvara se u energiju gibanja. Jedan dio energije upotreblj,ava se za savladavanje

ener ~
.
H'd 1'"
cd "aCll1Pva se'
otpo;~ struianja. odnosno pretvara se u toplmu. I rau ICDl pa IZ,
a
.
"
,
.6.p
v
H = - - = - - + Lhg

gdje je:

p.g

2g

hidraulicki pad
gustoca medija
ITTa vitaciono ubrzanje
b
.
d
razlika pritisaka kod zatvorenog c.levovo a

p
g

.6.[7

hg
v

hidraulicki gubici
brzina medija nakon otvaranja cjevovoda
. . 1
t'
- ml'er se orlraduJ'e sarno na
K d ., ,. koje sluze kao konstruktlvl1l e emen 1 plO _
u v.
. .'
.
. ko~str~~~~~nih zahtjeva. Za cijevi kojima se transpOltuju voda:para, plmovl Jl~ ulJa.
osnOVI
.
. . '".
b'tk 5t J'e veci vromJer clJevl. odnosno, sto .lc
treba promjer izracunatl uZlInaJucl 1 gu 1 e. 0
-'.
" ." .. ;
u se t'-o~kovi
manja brzina protoka to su i gubici nizi. Sa porastom promJela povccu,aJ
'c
investicija.
.
.
_ k
J'e" sa porastom brzine
Ne treba birati maksimalnu srednJu brz)l1u PIOtO a . , '
..
,
. b .
k a t - ba da je po lTloaUcnostl konstantna,
.'
;-i' e~taciope vriiednosti
protoka rastu gubici pritiska. Sredl1p rzma proto/ _I.e
da bi se iskljuCila potreba ubrzavanJa 1 usporavanp medl]a. 0 J
1)

brziilJ
\iodo\/c)dne

v == 20 - 30 rn/s

cjevovodi pod pritiskom

parovodi

='

1570 rrJs

v =' 25 rrJs

v - I 5 . ? m/s
uljni dalekovo d 1
.,.
- : ' . -,. . ' ,.. ,. .
Srednja brzina protoka se naJpflJe usvap pn plOlacu"avanJu
Unutrasnji precnik cijevi izracunava se:
plinski vodovi

d gdje je:

p
v

Q
d

cjevovoda.

~ 2827. P . v

gustina medija
srednja brzina protoka
prot ok mase medija u jedinici vremena
unutrasnji precnik cijevi

Presjek cijevi izracunava se

A=~
pv

18.2. PRORACUN CIJEVI

Ako fluid treba da struji kroz cijevni vod, onda na kraju voda mora, u odnosu na okolinu,
postojati odredena razlika energije. Ako zatvorimo kraj cijevnog voda, tada bi spomenuta
razlika energije odgovarala razlici pritisaka mjerenih na manometru izmedu ullutrasnjosti
cijevi i okoline. Otvaranjem otvora dolazi do izravnavanja pritiska sa okoIinom. a visak

gdje je:

presjek cijevi

bira se prvi veci standardni precnik. Time se

Umjesto izracunatog precnib r;jcvi
oneciscenja
slijenki cijevi.za tako izracunatl
.
.
..
.'

cti eventualnog
UZ1rna.lll u obZlr ]" mog uc.np ""lc>
~
\ precnl
"k. C1'j' C'VI', ll-eba 1'7'UCll!1atl gUDll"e.
163

162

J8. Cijcrn/ '\ 'odor;

,>

Suma gubitaka jednaka .ie, kod normalnl'h us 1ova gra d nJe

. cjevovoda um vk
nos ,U
f a ktora guhitaka i k vadrata brzine protoka:

:Llzg =

:L!;'~

srednja brzina protoka

faktor gubito.ko.
gravito.ciono ubrzanje

Lhg

suma gubito.ka

19.1 VRSTE I ZADACI

Cijevna armatura s!uzi iii za potpuno iIi za djelimieno zatvaranje cijevnih vodova,
da bi se postigli odredeni sigumosni i regulacioni zahtjevi. armatura cesto preuzima
istodobno vise navedenih funkcija. Zadatak zapomih organa je potpuno iii djelimicno
zatvaranje toka medija u cjevovodu. Opsluzivanje moze biti fucno, mehanicko iIi
automatsko. Ako je mehanizam za otvaranje reguiiran automatski od odgovarajucih
velicina temperature. pritiska, brzine protoka, tada govorimo 0 regulacionim organima iIi

2g

gdje je:

19. CIJEVNA ARMATURA

sigurnosnim organimo..
Osnovna karakteristika razliCitih vrsta zapornih OI'gana je smjer gibanja samog
organa za zapiranje. prema kojem razlikujemo cetiri vrste zapornih organa (slika 19.1).

Gubici mogu biti veoma veliki. Gubici u ro.vnoj cijevi izracunavo.ju se:
1
!;=IjI'~

,
!

0-+-0

........Jlt-

gdje je:

8tb

duzino. cijevi
unutro.snji precnik cijevi
koeflcijent trenja cijevi

d
If/

0)

flO
cJ.5

0.04

i
;

ii

ODl
0.018

''h- : -,...
i "~'''f-'
1'~"N.

...

,'.

,500

Pojedini dije!ovi ventil41 prikazani su na prolaznom vencilu (slika 19.2.)

'm'!fi

:~;

-_.

0.&%

'iooo

,
1 ;

. "'~. H= ~

D.014

~~.

D.012

OfJ1u

~~; H-i
UiJU(

19.2. VENTILI

.1
II]

.~
, :
,!

II

Ii
'
2 ..? 1L.
I

i
i

i,

If)

i !

",_-'_,+' TT
i

,';

i [ " "'~Ri::;
I

iii;
2

f;)

: :+dIMJO

+lOO j...
D,OJ

d)

Ako se zaporni organ krece u smjeru toka iIi suprotno od toka, u pitanju su ventiii.

"k; I+---' c-=:

Ef::EE:t'~~:
,
"

t~l1 ~

6 iO

1(/

ili~

,5

lr!

Rfynold:so . . DrD) Re

1. rueno kolo
2. vreteno
3. navrtka
4. kracun
5. brtvilo
6. vijak poklopca
7. tanjurasti zapornik
8. prsten u zaporniku
9. prsten u kueistu
10. kuciste

V/" U Z(lPi.Vllos,ti ad l?e i oanosa d/k

Stika 18. 1. Koeficijent

Slika ! 9.2. ProlaZlli venti!

. Za vodu stijedeca jednacina koeficijenra trenja

dovoljno tacne vrijednosti za
pro.ktlcne potrebe:
.
If/ "" 0,02 + 0,000::; i d
a ,' do. ;~
Za
grube
proracune
Dolazi
se od to ",,,
. ..
.
.
t
J~ 'f/ za vodu 0'0 iUll do 0.025.
koetlCl]em tren.la .Ie manji !.;ada je veCi precnik cijevi i sto su mal11e. t"1.apa.ve
."
..
..'.
stllenke
cljevl.
,

.1

Ovi dijelovi javljaju se u pojedinim konstrukcijama ventila u razlicitim izvedbama.

Prema konslrukti vnoj izvedbi kuCiste venti:a ulice na velic'll1U gubitaka. Prolazni presjek je
najcesce okrugao i odgovaraprecniku dovodne cijevi. Pri promjeni presjeka stvaraju se
prije\azi koji djeluju kao sapnice i difuzori. Prolazni otvor zatvara se ventilskim tanjurom.

)9. C{iel'lla

19. Cijcl'na arlllGtura'

Tanjur i kuciste dodiruju se preko dva prstena, od kojih je jedan ugraden u tanjur, a
drugi u kuciste. Prsteni mogu bili i navareni iii direktno oblikovani, kao sjediste na kucistu
1 tan.Juru. Potrebna sila brtvenja na sjedistu ventila ostvaruje se vretenom.
kao materijal se
Materijal vretena zavisi od velicine temperature, pa do
koristi mesing iIi bronza, a pre~o 200C visoko legirani nehrdajuci celik. Okretanjem
vretena ostvaruje se at varanje i zatvaranje venti la, pomicanjem cvrsto iIi pomicn~ na
~reteI:o llgradenog tanjllra. Navrtka vretena izradena ad ervenog liva iIi mesinga. brtvenje
III vOdenJe vretenaje u poklopeu ventila koji lljedno zatvara kuCiste.
.
. Kuciste vemiIa nastoji se oblikovati tako da se gubici pritiska strujanjem svedu na
naJ1nallJu mogucu mJeru. Mrtvi ugiovi izazivaju vrtlozenje. Na sllei 19.3. prikazan je tok
struJanja na Rhel - ventilu. iz kojeg se vidi da su izbjegnuti mrtvi uglovi i vnlozenja.

(1ml.(U~tr[l

Na slie:l 19.7. je prikazan merrtbranski ventil, ana "lici 19.8. klipni venti\.

Slika 19.7. membranski venti!

Slika 19.8. Klipni 1!entil

Prema smjeru strujanja medija moze kod zatvorenog ventila pritisak djelovati
odozgo na tanjur. iIi odozdo, u kojem slueaju vreteao ne preuzima sarno potrebnu silu
brtvenja, nego jos i pritisak medija.
.
i zatvaraiu automatski u zavisnosti od razlike pritiska
Odbojni ventili se
ispred i iza siedista ventila
19.9.). 'Upotrebljavaju se za automatsko zatvaranje
v~dova. Pritis~k u dijelu ejevovoda iza ventila nece pasti.

Stika 19.3. Tok

Na slici 19. 4a.

Siika 19.9. Odbojlli venti!

Sigurnosni ventili su za vrijeme urednog odvijanja pogona zatvoreni, a otvaraju se

automatski ukoiiko prilisak u cjevovodu prede dozvoljenu granicu. Na ranjir venti la, a
preko njega na njegovo sjediste djeluje opruga iIi uteg. Otvaranje ventila nastupit ce kada
~ritisak u vodl! savlada silli opruge iIi utega. Sigurnosni venti] sa utegom prikazan je na
~liei 19.10 .. a na s1ie1 19.11. sigurnosni venti I sa oprugom. Sigurnosni ventili se
primjenjllju radi zastite od opasnosti pretlaka u vodovima sa paramo uljem i slieno. U
uljnom sustavu motom sa unutrasnjim sagorijevanjem djeluju nastavljivi sigurnosni ventili,
na primjer, ventil za regulaeiju pritiska.
Slika J9.4. /zgled venti/a
a) kosi ventil b) kovani venti!

Na sliei 19.5. prikazan je kutni ventil, a na sliei 19.6. venti I sa mogucnoscu

promjene smjera strujanja.

Stika /9.10. Siglll7losni \'enlil

sa utegO!ll

Stika 19.5. Klitni l'enli!

Slika 19.6. Ventil ::.a prCJmj('lw smjcra :~tntjal7j{l

S1i/.;a /9.1 I. Siglll7losni 1'cntii

~\{l

()prugolll
167

L9.~ Cf/ev'l1a

__ ..
Redu~cioni ventili snizuju pritisak kod pare iIi plinova u dijelu vada iza ventila.
v ISll:~ redukcIJ~ pritiska moguce je tacno nastaviti. Sili koja djeluje na tanjuru, a proizilazi
lZ pntIska medlJa ulazne strane, suprotstavlja se sila opruge iii utega i pritiska na tanjuru
dazne strane. Otvol' se nastavlja prema koliCini trosenja medija.
Ventili ~oji djeluju u slucaju loma cijevi su takode otvoreni za vrijeme normalnog
pogona. Zatval'aJu se automatski kada u dijelu iza njih nastane nagli pad pritiska.
Brzozatvarajuci ventili imaju zadatak da kod turbinskih postrojenja omoguce
auvto.ma.t~ko zatv.~ranje dovoda pare kada nastupi opasnost, kod prestanka podmazivanja
lezaJ.a III prevehKe brzine obrtanja turbine. Ventil se ukljucuje kao automatski zaporni
ventIl u glavlli dovod pare.
f
U normalnom pogonu ventil ie otvoren. Za zatvaranje sluze sile opruge.
Unormalnom pogonu venti! se drzi ot,;'orenim pomocu posebne zap ore. Kada nastupa
opasnost zapora se automatski povlaci tako da opruga zatvara ventil.
. Prig:s~.i ventili sluze za mijenjanje toka medija. Oni djeluju istovremeno kao
ZapOfl1l, od KOJlh se razlikuju samo prigusnim ovratnikom. Kod zapornog ventila potrebno
je samo nekoliko okretaja vretena da bi se otvorio cijeli presjek za prolaz medija. Presjek
ot:'or~ ~rolaznog i prigusnog ventila sa prigusnim ovratbikom prikazan je na slici 19.12.
Pngusl1l ovratl1lk omogucuje povecanje presjeka za prolaz medija zavisno od hoda vretena.
2

armaturel

19.4. ZASUNI
Zasuni se primjenjuju kao zatvaraci u cijevovodirna u raznim izvedbama
oblicima.

ZCSSJr: s p;ocom U obHkw k !ind

Slika 19./4. Prikaz zaSlma

Prednost zasuna u odnosu na ventile
- protok moze postepeno regulirati -nema velikih udara ni sl<.retanja fluida
_ otpori strujanja su mali pa se zasuni primjenjuju kod cijevi visokog pritiska s

Nedostatak zasuna
_ klizne povrsine
treba aa brtve pri cestom otvaranju i zatvaranju trose i kvare
- zahtijevaju veliku visinu zbog podizanja ploce.

Slika 19.12. Presjek otrom prolaZllog i prigusl10g vemila

19.5. SLA VINE

Slavine su cijevni zalvaraci podesni za zatvaranje malih
koje proticu fluidi pod manjim pritiskom.

19.3. PRIKLOPCI

srednjih promjera, kroz

~zvod.e se kao
zat~ara~je pnkI:=:,p~ca

organi za mcno i automatsko zatvaranje protoka. Otvaranje odnosno

izvodi se najcasce okretanjem ploce (zatvaraca) oko osovine, iIi
sa vlJal1Jem elastlcmh materijala od koze iIi gume.

Slika 19.]5. Shematski izgled s/({vine

Slavine su jednostavne konstrukcije, jeftine i podesne za rukovanje.
Sliko 19.13. ShclIlatski i:gled priklopca
169

20. Posude pod

prilis~"m

tehnickom regulativom (slika 20.2) koja se nalazi u nadleznosti ministarstava (izdavanje

nonni, standarda i propisa, sa nadzorom u toku izrade i eksploatacije).

20. POSUDE POD PRITISKOM

Iz~ra?nja . procesnih,
termoenergetskih, hidroenergetskih, vodoopskrbnih,
tr:msportmh 1 razl1l:1".dru g lll. pos::'~jenia podrazumijeva, pored ~stalog. ugradnju veceg
blOJa posuda pod pl1l1~k~m lazlicltlh klasa. Ovo opravdava tvrdnJu da posude poprimaju
sve, osnovne karaktenst!k~. elemenata masinogradnje u najsirem smislu rijeci, a u
LzucavanJu .se mogu ~vrstltl u grupu opcih elemenata uredaja (zajedno sa cijevnom
armatUl~Ol? 1 regulatonma protoka!. 1z tih razloga posude se i projektiraju i izrac1uju po
zajedn:cklln pravllllna, u zaYlsnost? od. toga kojoj klasi pripadaju. Najcesca podjela posuda
pod pntlskomJe ona prema lzvedbl (shka 20.1).

POSUDE POD PRITISKOM

REGULATIVA ZA POSUDE POD PRITISKOM

ATESTIRANJA

+_______

~_ _ _ _ _

-f-;;~;;;;~~l

~.J
TEHNICK!
NORMAT!VI

S T A

OBRTNE

PRIJENOSNE

PRIJEVOZNE

r--

,..----'------,

P?P

!:)os:::s~,;::;

'---_,.,,_.cc_'" -.J

; :::;i-:SPl_C:,':-',Tf..>.,C:J,L:\!

OTVORENE

OBLOZENE

NEOBLOZENE

Slika 20.1 Podjela posuda pod priliskom prema izvedbi

Problem slgurno~ i pouzdanog rada posude pod pritiskom(posebno one naJvlse

kiase) pnsuta:l Je u zeml),l.ll1a koje se bave projektiranjem procesnih i cirugih postrojenja.
Moze se reCl cia energetska i procesna postrojenja predstav!jaju vrlo slozen skup
medu kOJlma
pod rritiskom zauzimaju znacajno mjeslo< Status Dosuda
radiCito je rijesen u raznim zemljama. U nekim zemljama ova oo'lasl je obuh'vacena
l7Cl.

Slika 20.2 Regulativa za posude pod pritiskom

U vecini razvijenih zemalja tehnicka regulativa se realizira preko nevladinih strucnih
organizacija, kao sto su ASME u USA, AD u S.R. Njemackoj i druge. Pracenje i provjera
integriteta posude u izradi i eksploataciji, u tim zemljama vriii se od strane nedrzavnih
organizacija. Usporedba preporuka, propisa i standarda koji su najcesce u primjeni za posude
pod pritiskom uz analizu posljedica hidraulicnih proba izvedenih po navedenim standardima,
treba da posluzi kao doprinos definiranju Pravilnika 0 tehnickim nonnativima za posude.

171

20. Posude pod pritis/::07!1

20. Posude pod pritisk{)m

Posude pod pritiskom rade u uslovima razlicitih opterecenja i naprezanja, koje treba
u prvom koraku projektiranja utvrditi. Projektant na pocetku izrade projekta ima zadatak da
ispravno ocijeni znacenje pojedinih opterecenja i naprezanja, te odabere za primjenu one ciji
je utjecaj znacajniji. Tom prilikom treba voditi racuna i 0 neophodnom iii zahtijevanom
stepenu sigumosti i pouzdanosti u. primjeni i u skladu sa standardima i propisima kao i
saznanjima iz prakse.
Prema tome pri sastavljanju projekta treba raspolagati sa podacima 0:

>>>>);>
);>

>>>);>

}>
);>
);>

>-

mirnom opterecenju od unutrasnjeg pritiska,

udarnom i promjenjivom opterecenju,
hidrostatskom pritisku radnog medija,
opterecenju vlastitom teiinom,
opterecenju od radnog medija,
opterecenju prik!jucnim cjevovodima, opremol11, izolacijom, zastitnim
oblogama protiv korozije, erozijom, opremol11 pracenja rada (dijagnostickom
opremom), opremom ispitivanja (testiranja),
to.olotnim opterecenjem,
opterecenjem od vjetra,
opterecenjem potresom,
opterecenjem vibracijama izazvanih radom drugih masina i apara1:a,
",e;sebnih uslova
i montaze,
lokalninl nap?
potpora.
opterecenjem vlastitim vibracijama u radu,
opterecenju vibracijama dodatnih uredaja,
opterecenjem od posljedica gradevinskih radova izrazeno kroz slijeganja tla i
slieno

20.1. KONSTRUKCIJA POSUDE

Konstrukcija posude proizilazi iz uslova u kojima se koristi, zahtjevane sigurnosti
u radu i vijeka trajanja. Materijali uskladisteni u posudama iIi materijali koji ucestvuju u
procesu u koji je ukljueena posuda, imaju razlicita svojstva i izazivaju razlicite unutrasnje
pritiske i temperature. Prema standardima koji se uglavnom primjenjuju kod nas, precnici
po sud a su standardizirani. Kod posuda u kojima vlada potpritisak primjenjuju se prstenovi
za ukrucivanje zbog opasnosti gubitka stabilnosti oblika.
Za tankostjene posude smatraju se posude kod kojih je debljina stijenke manja od
5% promjera, a tak proracuna znatno se razlikuje od debelostijenih posuda. Ove posude se
dimenzioniraju na osnovama napona i deformacija. U tim proracunima stijenka posude se
gJeda kao vrlo tanak omotac ako zadovoljava uslove:
~

da je debljina stijenke vrlo mala u odnosu na precnik visinu pa se uzima da se

nonnalni napo;1i ne mijenjaju po debljini,
da je po svom obliku posuda simetricno obTtno tijelo,
da opterecenje mora biti simetricno S obzirom na osu si111etrve posude.

20.2. KLASE POSUDA POD PRITISKOM

Zahtijevana klasa proizvoda treba da zadovolji u svakom periodu eksploatacije.
Ako se u izradi iIi u eksploataciji utvrdi da klasa posude ne moze biti zadovoijena, tada se
predlaze snizenje klase primjenom opcih i lokacijskih faktora. Ovo znaci da 6e se
posmatrana posuda ugraditi u usJovima ekspioatacije gdje se zahtijeva niza klasa posude,
odnosno za odgovarajuce podrucje primjene te posude.
U tabeli 38 je data orijentaciona primjena posuda pod pritiskom prema klasama.

Tabela 38 Orijentaciona primjena posudapod pritiskom prema klasarna

KLASA

II

PODRDCJE

PRIMJENE

Glavne posude u nukleamim postrojenjima, posude sa jako otrovnim \

medijima, najvece posude sa otrovnim, eksplozivnim ili zapaljivim
l11edijima

IV

I Proizvodi

koji u slucaju otkaza uzrokuju mali iIi zanemariv rizik za Ijude,

imovinu i biolosku okolinu, kao 8tO su male posude sa vodom i slicno.

21.

2 ( PrOl:aCl~!T .sfernih i 'cilfndrLcnih ~premnika

21. PRORACUN SFERNIH I CILINDRICNIH SPREMNIKA (REZERVOARA)

Dimenzije konstruktivnih dijelova odreauju se obieno tako da pod nonnalnim
uslovima eksploatacije nosivost konstrukcije, kao i sigumot ne doau u pitanje. Pri tome se
u tehniekim propisima i standardima (DIN, JUS) obieno smatra da je nosivost
konstruktivnog dijela iscrpljena; ako je u nekoj njegovoj taeki iii istoj oblasti oko te taeke
doslo do sloma (prekida strukture) ili do znatnije plastiene deformacije. Ovo se dogada
kada u toj taeki nastupi neko kriticno stanje napona. Za dimenzioniranje je potrebno znati
kOJa su to kritiena stanja napona pri kojima dolazi do tecenja iii do sloma.

rrrJI'QI:l1l1 . .I'JP.

Proracun debljine stijenke spremnika na osnovi projektiranih parametara:

a.) Proracun debijine stijenke - za radni reZim

hr

Ds . p,.
--"-''-'---+c] +C 2 [1
mm
C5 K
4-v+p,.
s

b.) ProraClIn debljine stijenke - za ispitni reiim

D, 'Pi

--"---='-'---C5 K

]
+C] +c 2 r
Jnm

4-'V+Pi
s

21.1. PRORACDN SFERNIH SPREMNIKA

c.) Kontrola naprezanja driaca - nogu

. Izgled sfernog spremnika prikazan je na slici 21.1.

Osnovni podaci:
[m3 ]
Du [mm]
Ds [mm]
h [mm]
llAk
~llm [kg]
Mi [kg]

zapremina kugle,
unutarnji precnik,
vanjski precnik,
debljina stijenke,

- ii1aS3

.,- masa medija,

- masa izolacije

1. Ukupna masa kugle u radu

2. Maksimalna sila pritiska i momentsavijanja najednoj nozi

Stika 21.1.1zgled s(ernog spremnika

N p_- G llk
n

Polazni podaci:
-

s
v
CI

C2

[mm]
[mm]

vanjski preenik kuglastog spremnika,

maksimalna radna - proracunska temperatura,
koeficijent sigumosti za radne us love,
koeficijent zavara - oslabljenje,

- dodatak za dozvoljeno odstupanje dimenzija materijaia,

- dodatak za koroziju i trosenje.

Np=

kN,

S
Ms =-H

n
Ms = kNm.

n - broj ddaca-nogara spremnika

H - visina ddaca

- proracunska cvrstoca materijala plasta

Prema JUS.M.E2.250,odnos

174

C5

20,75

175

Literatura

21. rr~raclln sJernih i cilindricnih spri'mnika

LITERATURA

21.2. PRORACUN CILINDRICNIH SPREMNIKA

izgled cilindricnog spremnika prikazan je na slici 21.2.

[I]. Veselinovi6 D. Velimir: "Osnovi konstruisanjamasinskih elemenata",

Naucna knjiga, Beograd 1989.

[2]. Jankovi6 M. : "Osnovi konstruisanja", Naucna knjiga, Beograd 1986.

[3]. Mijovi6 B. : "Konstruisanje, skripta", Masinski fakultet Biha6, Biha6 1998.
[4]. Karabegovi6 1. : "Statistika", Masinski fakultet Biha6 1999.
[5]. Majstorovi6 A. , Duki6 V. : "lspitivanje masinskih materijala",
Naucna knjiga Beograd, Beograd 1986.
Slika 21.2. lzgled cilindricnog spremnika
Polazni podaci
V [m 3 ]
Ds [mm]
Du [mm]
p [bar]
K

- zapremina posude
- vanjski precnik posude
- unutamji precnik posude
- proracunski pritisak
- granlc8-razvl;;cen)2

[7]. Decker, K.H, : "Elementi strojeva", Tehnicka knjiga Zagreb, Zagreb 1980.
[8]. Niemann, G.:

-koeficijent sJabljenja lima zbog zavarivanja za dance+plast

- dodatak debljini lima kog odstupanja ve6eg od dopustenog
- dodatak zbog korozije

!zraz za proracun debljine stijenke:

Dp
20~V+

+C]+C2 K [mm ]

20 K V . (s - C] - C 2 )
S
K[bar]
Ds -s+C 1 +C2

D,p
K
20~V

.r

"K[ mm. ]

"-L- 1 +'--2

+P

Za proracun debljine stijenke torusnog dijela danca, vrijedi izraz:

s c = D, . P . j3 + C1 + C2 K
K
.
40 v

7f

Naucna knjiga Beograd, Beograd 1990.

[10]. Muratovi6 P.: "Elementi strojeva i", Termoinvest, Tuzla 1997.

[12]. Muratovi6 P. , Isfamovi6 F: "Osnovi konstruisanja i tolerancije",

Nik Grafit Lukavac 2005.
[13]. Obersmit E. : "Ozubljena i zupcanici",
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb 1990.

Za proracun debijine stijenke kalote danca, vrijedi izraz:

se =

ellemente", Band Springer Verlag, Berlin 1985.

Za proracun dopustenog pritiska vrijedi izraz:

Pd =

"Ma~chien

[11]. Vitas, J. Dusan, Trbojevi6,: "Masinski elementi III",

Naucna knjiga Beograd, Beograd 1985.

Za uslov koji mora biti ispunjen, vrijedi odnos:

s=

[6]. Veriga S. : "Masinski elementi I",

Masinski fakultet Beograd, Beograd 1984.

[mm]

[14]. Tanasijevi6 S. : "Mehani6ki prenosnici",

Nau6na knjiga Beograd, Beograd 1987.
[15]. Muratovi6 P. : "Masinski elementi 2", NIK GRAFIT Lukavac, Tuzla 2005.
[16]. Savi6 Z. : "Elementi kOl1struisanja", Beograd i 98l.
[17]. Veriga S. : "Masinski elementi", Masinski fakultetBeograd, Beograd 1984.
[18]. Grupa autora: "lnzenjerski prirucnik IP! ", Skolska knjiga, Zagreb 1996.

[19]. Obersmit E. : "Ozubljenja i zupcanici",

Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb, Zagreb 1990.
[20]. SKF - Prirucnik za lezaje, Gipa, Zagreb 1990.
[21]. SKF - CR seales, Grafische' Betriebe GmbH, 1994.
[22]. SKF - General catalogue, Betriebe GmbH, 1994.
[23]. Stambolijev D. : "Masinski elementi 2,3,4", Univerzitet Skoplje, Sk9plje 1994.
[24]. Puljizovic M. , Trbojevic R "fstrazivanje dinamickih karakteristika frikcionih
spojnica", Fakultet telmickih Nauka, Novi Sad 1980 ..
[25]. Trbojevic M., Vitas D. : "Masinski elementi III",
Masinski Fakultet Beograd, Beograd 1988.
[26]. Mijovic B. : "Osnovi strojastva", Tekstilno -tehnoloski fakultet Zagreb,Zagreb 1994.
[27]. Tanasijevic S. : "Mehanicki prenosnici", Naucna knjiga, Beograd 1997.

178