SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA HUMANISTIKE ZNANOSTI

Odsjek za povijest
Ivana Matetia Ronjgova 1

Blanka Lozi

Godina 1848. i njezin znaaj za daljnju hrvatsku politiku povijest

Esej

Predmet: Hrvatska misao u 19. stoljeu

Nastavnik: dr. sc. Nevio eti

Pula, studeni 2016.

Tridesetih godina, nastali su u Europi uvjeti u kojima je i hrvatski prostor poeo ulaziti u
epohu nacionalizma. Zapoelo je razdoblje koje se u historiografiji naziva neposrednom
pripremnom etapom preporodnog pokreta obiljeenom novim aktivitetom.1 Revolucija koja je
u veljai. 1848. godine izbila u Parizu, sruivi s vlasti kralja L. Philippea i proglasivi
republiku, proirila se vrlo brzo na srednju Europu, posebno na njemake, austrijske i
talijanske zemlje. Ovi su dogaaji znaili prvu politiku potvrdu novog naela o suverenitetu
nacije kao suprotnost starom naelu monarhistikog legitimizma2 na prostoru srednje i
jugoistone Europe. Trailo se uvoenje demokratskih sloboda demokratinije oblike dravne
vlasti, naputanje feudalnih odnosa i ujedinjenje i autonomija u okviru etnikih granica.
Zapravo, zahtijevao se potpun raskid sa starim, ustaljenim oblicima dravne vlasti i feudalnim
odnosima, te preobrazbu u moderno, demokratsko drutvo koje e izrastati na imperativu
slobode. Hrvatski nacionalni preporod, u svojim poecima 1835. godine bio je usmjeren i
ogranien na kulturno podruje, osnivanje institucija i kulturnu standardizaciju sa ciljem
stvaranja jedinstvenog kulturnog polja kao okvira nacionalne integracije.3 Pokretanjem
Novina i Danice, preporodna jezgra naila je na plodno tlo, a pokret prodirao u nacionalnu
svijest Hrvata. Postavljao je temelje za izgradnju moderne hrvatske nacije. Sa zakljunom
1848. godinom, Hrvatska je disala u nacionalnom duhu, odgoju i kulturi, uvrena je uporaba
hrvatskog jezika i pravopis, te osnaena hrvatska moderna knjievnost.
Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija doekala je revolucionarna zbivanja
1848. teritorijalno razjedinjena, ekonomski zaostala i politiki slaba. Samo je Banska
Hrvatska, koja se sastojala od tri hrvatske i tri slavonske upanije, imala vrlo ogranienu
autonomiju, vie pokrajinsku nego dravnu. Vojna granica, Istra i Dalmacija bile su
podvrgnute upravi beke vlade i upravno potpuno odvojene od Banske Hrvatske. Iako je
ilirski pokret nastojao zatititi preostalu autonomiju Banske Hrvatske i provesti ograniene
modernizacijske reforme, uz ve postojei habsburki centralizam, pojavljuje se opasnost od
maarske hegemonije, usmjerene na pretvaranje Ugarske u jedinstvenu maarsku dravu.
Pokreti u Parizu, osnaili su i ohrabrili nezadovoljnike meu austrijskim podanicima, gdje je
pod pritiskom masovnih demonstracija, sa mjesta dvorskog i dravnog kancelara emigrirao
1 Stani, N., Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, 167.
2 Markus, T., Izmeu revolucije i legitimiteta, 1.
3 Valenti M., Povijest Hrvata, 393.

Metternich. Sastavljena je nova vlada koja se pripadnicima dvorskog plemstva i liberalnog

graanstva, dok je car Ferdinand I. obeao ustav. Maarska elita iskoristila je slabost bekog
dvora i od kralja iznudila velike politike ustupke, koje su Maarskoj dale status de facto
samostalne drave, s resorima vanjskih, vojnih i financijskih poslova.4 Zakonima Ugarskog
sabora, Hrvatskoj je priznata tek neznatna autonomija. Slavonija je proglaena sastavnim
dijelom Ugarske, a vojska Vojne krajine stavljena pod vlast maarske vlade. Prvih mjeseci
nakon oujka, maarska se vlada nije uspjela konsolidirati, a hrvatski je pokret uspio preuzeti
vlast i stvoriti uvjete u kojima je Hrvatska postigla samostalan poloaj.5 Narodna skuptina,
tijelo izvan institucija politikog sustava, donijela je politiki program te imenovala Josipa
Jelaia, pristau ilirskog pokreta, banom. Na poziv Ljudevita Gaja i Ivana Kukuljevia, na
skuptini su sastavljeni i Narodni zahtjevi , koji su se odnosili na obnovu teritorijalne
cjelovitosti i politike autonomije Trojedne kraljevine, uvoenje narodnog jezika u javne
poslove, crkvene i ekonomske reforme, stvaranje autonomne vlade, ukinue kmetstva i
stalekih privilegija, slobodu tiska i poreznu jednakost. Iako je program nastavljao dotadanju
politiku koja je priznavala okvir Monarhije i Ugarske, Hrvatska je traila reformiranu uniju,
sastavljenu prema naelima federalizma, podravajui austroslavizam. Ban Jelai je smatrao
da e se sa Maarima moi postii dogovor, no neovisnost Hrvatske od maarske vlade, za
Maare je bila neprihvatljiva. Nepomiren sa maarskim separatizmom, Jelai je prekinuo sve
slubene kontakte s maarskom vladom, odbijao primati od nje naredbe, proglasio ukinue
kmetstva, objavio uvoenje prijekog suda i odstranio maarone s vlasti u Zagrebakoj
upaniji. Hrvatska je javnost nepodijeljeno podrala Jelaieve mjere, prepoznavi u njima
obranu hrvatske autonomije i prve korake prema ostvarenju osnovnih nacionalnih ciljeva. U
svibnju 1848. Banska konferencija, sastavljena od uglednih osoba iz javnog ivota Hrvatske,
izradila je naputak o provoenju izbora za Sabor u koji su birana 192 zastupnika6 na temelju
posrednog izbornog prava. Tokom prvog zasjedanja Sabor je donio najvanije politike
odluke. Potvrene su sve ranije Jelaieve naredbe, Trojedna kraljevina odvojena je od
Ugarske i pridruena ustavnim austrijskim pokrajinama, postignuta je teritorijalna cjelovitost i
odgovorna vlada. Sabor je priznao financijske, vojne i vanjske poslove kao zajednike za sve
zemlje Monarhije, ali samo u okviru ustavnog i parlamentarnog poretka i uz potivanje
4 Ivelji, I., Hrvatski dravni sabor 1848. godine, 74.
5 Stani, N., 176.
6 Markus, T, Hrvatski politiki pokreti 1848.-1849. godine, 37.

hrvatske politike i dravne autonomije. Pri tome nije traio preureenje Habsburke
Monarhije u federaciju ravnopravnih drava i naroda na austroslavistikim osnovama.7
Proglaen je i politiki savez Trojedne kraljevine sa Srpskom Vojvodinom, a stanovnitvu
Dalmacije upuen proglas o sjedinjenju s Banskom Hrvatskom na temelju povijesnih i
etnikih veza. U lipnju, Sabor je privremeno prekinuo zasjedanje. No na pritisak maarske
vlade, kralj je izdao manifest o svrgavanju Jelaia s banske vlasti, dok je taj postupak
ocijenjen kao taktiziranje bekog dvora. Kako su Maar sve vie traili neovisnost, dvor je
shvaao neophodnost Jelaia kao bana. Radei u interesu Hrvatske, radio je i u interesu
Austrije. Prije zakljuenja zasjedanja Sabor je izdao proglas europskim narodima pod
nazivom Manifest Naroda Hrvatsko-Slavonskoga8 u kojem je istaknuto da je osnovna
tenja Hrvata biti slobodan narod u slobodnom austrijskom carstvu, osuujui
velikomaarsku politiku. Znatnu ulogu u proklamiranju manifesta odigrao je novi politiki list
Slavenski jug, zalaui se za austroslavistiko preureenje Monarhije. Usprkos svemu,
zbog tekih politikih i vojnih okolnosti Sabor je donio odluku o odgodi i prestao s radom 9.
srpnja 1848, te se vie nikada nije ponovno sastao u istom sazivu. Stabilizacija hrvatskomaarskih odnosa nije se nazirala, ve je vodila u sve vei raskorak u interesima. Austrijskom
pobjedom u sjevernoj Italiji, carska se pozicija uravnoteila, dok je u meuvremenu Jelai
uvrstio bansku vlast u istonoj Slavoniji. Iz krugova bliskih carskom dvoru Jelai je primao
poticaje da pone s intervencijom, iji je osnovni cilj bio unitenje maarske samostalnosti i
obnova cjelovitosti Habsburke Monarhije. Takva je intervencija primarno bila u interesu
bekog dvora, ali tada su mnogi, ne samo meu Hrvatima, vjerovali da se moe iskoristiti u
prilog ostvarenja nacionalne ravnopravnosti. Intervenciju je podupirala i hrvatska javnost,
smatrajui da e biti u interesu nemaarskih naroda. Prije pokretanja ofenzive, Jelai je
oformio Bansko vijee kao upravni organ sastavljen od pravosudnog, financijskog,
unutarnjeg, prosvjetnog i bojnog odsjeka, odgovornog izravno njemu. U skladu s time, Jelai
je pokrenuo mobilizaciju vojske i 7. rujna 1848. godine navijestio rat ugarskoj vladi u Peti.9
Hrvatsko napredovanje preko Drave, hrvatska je javnost glasno podupirala, smatrajui rat
jedinom opcijom za ostvarivanje nacionalnih ciljeva. Iz kulisa, rat je zapravo bio u interesu
7 Leilovskaja, I., Austroslavizam i jugoslavizam u hrvatskoj nacionalnoj politici
1848. godine, 287.
8 Markus, T., Izmeu revolucije i legitimiteta, 5.
9 Valenti M., Povijest Hrvata, 397.

Austrije, dok Hrvatska nije imala nikakvog jamstva da e zahtjevi Sabora i Narodnih
zahtjeva biti uvaeni. Vladala je kolektivna tenja o sjedinjenju sa Austrijom i amputacijom
maarske vlade iz politikog ivota Hrvatske. Preavi Dravu kod Varadina, 11. rujna.1848.
godine, Jelai je proglasio sjedinjenje Meimurja s Banskom Hrvatskom. Maarska vlada, u
meuvremenu je mobilizirala jaku maarsku vojsku, koja je naspram Jelaievim jedinicama
drugog i treeg poziva bila prava oruana sila. U listopadu je u Beu izbio ustanak koji je
elio austrijski dio Monarhije unijeti u ujedinjenu Njemaku, to bi vodilo cijepanju
Monarhije. Na nalog dvora, Jelai je krenuo u Be i otada postaje podinjen austrijskom
vojskovoi Windischgraetzu, ime je izgubio ulogu samostalnog politikog imbenika. Jo
vie zabrinutosti izazvalo je imenovanje nove vlade, koja nije bila parlamentarna, ve ju je na
prijedlog dvorskih i vojnih krugova imenovao car, a za svoj je osnovni zadatak postavila
obnovu jedinstva Monarhije za to je trebalo slomiti maarsku revoluciju. Krajem 1848.
godine, Jelai ponovo ratuje u Maarskoj, podreen austrijskom vojvodi. U austrijskomaarski rat ukljuuju se i Rusi, te su u konanici 13. kolovoza 1949. godine maarske
postrojbe pretrpjele konaan poraz kod Vilagosa.10
Vojni uspjesi u Maarskoj, kada se inilo da je maarska revolucija na izdisaju, ohrabrili su
cara i vojne krugove, da raspuste Parlament i proglase oktroirani ustav u oujku 1849.
Nazirao se apsolutizam. Po ustavu, car obnaa kljunu politiku vlast s presudnim ovlastima,
zajedniki poslovi trebali su biti ne samo vanjski, financijski i vojni, ve i sve druge bitne
politike i ekonomske funkcije.
Oktroiranim ustavom, Hrvatska je postala u potpunosti degradirana, a ono malo pokrajinske
autonomije koju je imala prije 1848. godine, ukinuta je. Bansko vijee, do ukinua u lipnju
1850. godine, prestaje biti nezavisna hrvatska vlada, a ban Jelai postaje formalni izvrilac
volje kraljevog apsolutizma i austrijske vlade.11
Svi nacionalni pokreti 1848. godine doivjeli su poraz. ini se da su Karl Marx i
Fridrich Engels naveli na djelomino toan zakljuak kako mali slavenski narodi, iverje12,
moe posluiti samo kao oruje podreeno njemakoj i maarskoj dominaciji. Ali opet, bili su
u krivu. Iako je hrvatski pokret bio uspjean u doprinosu ouvanju Monarhije, doivio je
neuspjeh u svim svojim glavnim nastojanjima. No on je ostavio za sobom neprocjenjive ideje
10 Ibid., 398.
11 Markus, T., Izmeu revolucije i legitimiteta, 13.
12 Stani, N., 179.

koje su nastavile ivjeti. Federalistiko ureenje, povezivanje slavenskih i junoslavenskih

naroda, ui hrvatski ciljevi, modernizacija hrvatskog drutva i tenja za autonomijom, bile su
elje koje su preivjele do 1918. godine, kada su iste provedene u djelo.

Literatura:
1. Iskra Ivelji, Kolanovi Josip, Stani Nika, Hrvatski dravni sabor 1848. godine,
Zagreb, 2001.
2. Leilovskaja, Ina, Austroslavizam i jugoslavizam u hrvatskoj nacionalnoj politici 1848.
godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 3
(1), 1973., 285 298.
3. Markus, Tomislav, Izmeu revolucije i legitimiteta, Hrvatski institut za povijest, 12 (1),
2006, 19-40.
4.Markus, Tomislav, Hrvatski politiki pokreti 1848.-1849. godine, Hrvatski institut za
povijest, 12 (1), 2006, 41-221.
5. Stani,Nika, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Barbat, Zagreb, 2002.
6. Valenti - Mirko, okali - Lovorka, Povijest Hrvata: Od kraja 15. st do kraja Prvog
svjetskog rata, kolska knjiga, Zagreb, 2005.