GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Povijesni pregled
arheolokih istraivanja u
okolini Graanice

Edin akovi

rirodno - geografski uvjeti graanikog kraja izuzetno su povoljni za

nastanjivanje i ivot ljudskih zajednica.
Zato je ovaj kraj i bio naseljen jo od najranijih vremena. O tome svjedoi vei broj arheolokih nalaza i nalazita irom tog prostora. Iako je tek manji dio istraen, ipak se,
na osnovu rezultata istraivanja u proteklih
stotinjak godina najstarija prolost graanikog kraja moe osvijetliti barem u okvirnim
crtama. Utvreni i u strunoj literaturi evidentirani arheoloki lokaliteti postali su poznati uglavnom na osnovu sluajnih nalaza,
sauvanih zahvaljujui savjesnosti pojedinaca koji su o svojim nalazima blagovremeno
obavjetavali muzejske ustanove i strunjake. Ovi su potom izlazili na teren radi rekognosciranja, a u nekim sluajevima kasnije su
poduzimana i sistematska istraivanja. Naalost, tokom vremena veliki je broj nalaza
izgubljen i uniten zbog neznanja pronalazaa, nedovoljno razvijene kulturne svijesti ili

64

tenje za materijalnom dobiti. Cilj ovog rada

je da na osnovu publiciranih radova, kao i
neobjavljene dokumentacije prikae historijat arheolokih istraivanja i uope ukae na
pronalaske tragova najstarije prolosti graanikog podruja. Osim toga, u radu su prezentirani i podaci o nekim arheolokim lokalitetima koji do danas niti su istraeni, niti
su poznati u arheolokoj literaturi.
01.
Jedan od prvih za koje znamo da su pokazivali interesovanje za starine i pojedina
arheoloka nalazita na ovom podruju bio
je Mitar Popovi, pravoslavni sveenik i paroh iz Boljania. Popovi je krajem 19. stoljea u vie navrata obilazio neke lokalitete
na irem podruju sjevernih obronaka Ozrena i Spreanskog polja, na kojima su se uoavale ruevine i razvaline objekata, koje je,
u nacionalno romantiarskom zanosu, smatrao ostacima nekadanjih pravoslavnih bogomolja iz vremena srpskih srednjovjekovnih vladara. Osim toga, obiao je i ostavio
opise i nekih drugih mjesta i starina koje je
smatrao interesantnim. Podatke i biljeke o

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

spomenutim lokalitetima, Popovi je u nekoliko navrata poslao srpsko-pravoslavnom

religijskom listu Bosansko-hercegovaki istonik, koji je izlazio u Sarajevu, a redakcija tog
lista ih je, s obzirom na Popovievu slabu pismenost i neukost, preraivala i redigovala, pa tek onda objavljivala. U svom prvom
radu pod naslovom Nekoliko starina u graanikom kotaru1 Popovi je opisao crkvine na jednom brdu iznad Boljania, zatim
iznad Karanovca (na kosi iznad sastava Velike i Male Prenje), te u Stjepan Polju i Brijesnici, kao i lokalitet Kamen izmeu Stjepan
Polja i Maleia, te ostatke starih rudarskih
jama u Sokovcu. Rad je zakljuio molbom
da slavno urednitvo primi njegov rad, dodavi kako e jo opisati nekoliko razvalina
crkvenih, a dok dobro razaberem i neke kamenove, pa ako ovo primi, mnogo u kojeta
pisati sve o starodrevnostima. Urednitvo je
odgovorilo da e rado primati sve, to se tie
naih starina, pozvavi i druge da poalju
sline opise, ali s molbom Da ne moramo
preraivati, neka vam ko vjetiji pie a vi kazujte. Popovi je i kasnije u vie navrata slao
opise starina i zapisana narodna predanja
i legende o njima o starom gradu Sokolu,
pojedinim crkvama i crkvitima, starim grobljima, manastiru Ozren, itd., to je urednitvo Istonika preraivalo i objavljivalo.2
Zanimljivo je da je Popovi na nekim lokalitetima ak i kopao, prikupljajui neke interesantne artefakte (koje je smatrao ostacima nekadanjeg crkvenog namjetaja) i prenosei ih u svoju crkvu. Tako je na Crkvini
u Stjepan Polju pronaao ulomke reljefa sa
sakralnim motivima, koje je vrlo konfuzno
protumaio i to u skladu sa pravoslavnom
ikonografijom. ak je i seosku djecu bio nagovorio da kopaju po ruevinama, pa je i redakcija Istonika, nakon pohvale Popoviu
1 Bosansko-hercegovaki Istonik, god. X (1896.), br. 1

- 2, str. 36 - 39.

2 Kao neto vredniji, mogu se izdvojiti tek dva pri-

loga: O staroj crkvi u gradu Sokolu (u kot. Graanikom. Preraeno po opisu, Bosansko-hercegovaki Istonik, god. X (1896.), br. 9, str. 329, te Starine
u graanikom kotaru. Po opisu Mitra Popovia
svetenika u Boljaniu. Bosansko-hercegovaki Istonik, god. XI (1897.), br. 7-8, str. 290 - 291.

to i pored nedovoljne vjetine u pisanju nastoji, da iznese na javnost nae starine i zauzima se za njih, reagirala rijeima: samo
nek ne doputa da djeca trae po razvalinama, jer djeca ne znaju cijene starinama. Najveu vrijednost Popovievih radova u arheolokom smislu danas predstavljaju opisi ruevina na spomenutim lokalitetima, od kojih
je danas veina potpuno nestala, uslijed prirodnih procesa (spiranja, erozije itd.), ili nebrige i ponaanja lokalnog stanovnitva koje
je odnosilo kamen kao graevinski materijal. Meutim, prema svim tim opisima treba
biti izuzetno oprezan i kritian. Prvo, Popovi je bio obini seoski sveenik, polupismen
i slabo obrazovan, koji nije posjedovao nikakvo znanje iz kulturne historije, tako da je
potpuno krivo tumaio neke artefakte. Drugo, njegovi radovi nisu objavljeni u originalu,
nego su od redakcije spomenutog lista preraeni na osnovu poslanih opisa, tako da su
mogua i sasvim kriva tumaenja urednitva asopisa. Konano, svi radovi su pisani
u potpunom srpskom nacionalno-romantiarskom zanosu, pa je mogue da su Popovi i urednitvo bili tendenciozni u opisivanju ruevina, na primjer kada se govori da
je neka uruena crkva (ako se uope radilo o
crkvi!) okrenuta istoku, to bi znailo da je
bila pravoslavna, itd. Takoer, opisi ruevina su vrlo esto praeni raznim predanjima
i legendama, nimalo originalnim, o udima
vezanim za dotine lokalitete (kako je neki
beg htio, uz pomo volova, odvui kamen sa
crkvine za svoju kulu, ali volovi nisu htjeli
krenuti, itd.).
Iz austro-ugarskog perioda potjee jedan
interesantan nalaz koji je graniko podruje po prvi uveo u svijet strune arheoloke literature. Radi se o dvije eneolitske bakarne
sjekire iz ostave u Donjoj Lohinji. Krei zemljite na lijevoj obali Lohinjskog potoka, u
neposrednoj blizini njegova ua u Spreu,
ispod stare trase ceste Doboj-Tuzla, jedan je
seljak 1906. godine pronaao vei broj bakarnih predmeta, koje je, potom, prodao nekom
putujuem kalajdiji. Ovaj je dio predmeta
pretopio, a dio rasprodao. Kapetan austrougarske vojske, Ernest grof Montecucco-

65

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Bakarne sjekire iz Donje Lohinje

li, zasluan je to su dva artefakta spaena i

dostavljena Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Radilo se o jednoj lepezastoj bakarnoj sjekiri i jednoj sa povijenim sjeivom. Njihovu tipoloku analizu izvrio je dr. iro Truhelka,
predstavivi ih znanstvenoj javnosti, zajedno
sa ostalim nalazima iz drugih krajeva Bosne
u Glasniku Zemaljskog muzeja 1907. godine.1
Montecuccoli je pregledao lokalitet na kome
su naeni predmeti, te je ustanovio da se tu
ne nalaze tragovi kulturnog sloja, na osnovu
ega se moe pouzdano zakljuiti da se radi
o ostavi (skrivnici).2 Prema nekim naznaka1 iro Truhelka, Prehistorijski nalazi u Bosni i Her-

cegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja, god. XIX, knj.

1, 1907, str. 61 - 62; tab. III-10 i III-11.; Dr. iro
Truhelka (Osijek 1865. Zagreb 1942.), polihistor, jedan je od pionira arheoloke znanosti u Bosni i Hercegovini. U Sarajevo dolazi 1886. godine,
na mjesto sekretara Muzejskog drutva, a nakon
osnivanja Zemaljskog muzeja, 1888. godine, vodi
brigu o nekoliko muzejskih zbirki i upravlja skoro
svim vanijim arheolokim istraivanjima u Bosni
i Hercegovini. Istovremeno, bavio se i historiografijom, paleografijom, epigrafikom. Autor je veeg
broja knjiga, studija, rasprava i znanstvenih priloga. Od 1906. do 1921. bio je upravitelj Zemaljskog
muzeja. Vie o njemu: Jaroslav idak, iro Truhelka njegov ivot i rad, Historijski zbornik, vol. V,
No. 1-2, 1952., str. 103-110; Nada Mileti, iro
Truhelka (1865. 1942.), - u: Spomenica stogodinjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine
1888-1988., Sarajevo: Zemaljski muzej, 1988., str.
39 - 43.
2 U principu, ostave eneolitskih bakarnih predmeta nemaju nikakve veze sa lokacijom naselja, niti
se nuno nalaze u njihovoj blizini. O problematici
ostava bakarnih predmeta, pogl. Alojz Benac, Studije
o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo: IP Veselin Maslea, 1964., str. 156 160. Montecuccoli je, dodue, zapazio da jedno tridesetak koraaja dalje ima tragova kulturnom sloju,
kome ali (sic!) nije mogao ustanoviti narav.

66

ma iz privatne korespondencije mr. Samuela

Elazara i Branka Vajia, navodno je dr. Julije
(Justin) Karlinsky u Gornjoj Lohinji pronaao neke predmete iz bronanog doba, ali taj
podatak nije bilo mogue provjeriti. Karlinsky je, inae, kao ljekar slubovao u Graanici 1897. - 1900., a bavio se i prouavanjem
flore i entomofaune, paleontologijom i drugim prirodnjakim znanostima. Rezultate
nekih svojih istraivanja objavio je i u Glasniku Zemaljskog muzeja.
Nakon I svjetskog rata, u vrijeme monarhistike Jugoslavije, due vrijeme se nije nita
uradilo na prikupljanju arheolokog materijala. Treba naglasiti da je to bilo vrijeme oseke arheoloke znanosti u Bosni i Hercegovini, te krize u nauno-istraivakom i muzeolokom radu, kada je i kljuna znanstvena i
kulturna ustanova Zemaljski muzej u Sarajevu dospjela u vrlo teku situaciju. Sluajnih nalaza je svakako bilo, to se moe
saznati na osnovu nekih kazivanja. Tako je,
navodno, Hasan Avdi iz Donje Orahovice u
blizini mjesta gdje se danas sa magistralnog
puta M-4 odvaja regionalni put preko Gornje Orahovice za Srebrenik, pronaao ispod
jednog panja veu koliinu metalnog novca
u zemljanom sudu. Poto o tom nalazu nije
obavijestio vlasti, a neko ga je u meuvremenu prijavio, uhapen je i osuen na dva mjeseca zatvora.3 Nije poznato ta se desilo sa
novcem. Isto je tako ostalo upameno da je
Adem Hankui, teak iz Maleia, izorao
up sa srebrnim novcem, u blizini njive zva3 Podatak preuzet iz maturskog rada Prolost Oraho-

vice, Mersihe Bajri, uenice Gimnazije Dr. Mustafa Kamari (kol. god. 1999./2000.), koja je zabiljeila kazivanje nekoliko starijih osoba iz sela o
tom dogaaju.

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

ne Kamen, inae kultnog mjesta. O ovome

nalazu on takoer nikoga od vlasti nije obavijestio, nego je te srebrenjake uspio unoviti i kupiti nekoliko parcela zemljita.1 U
ovom periodu, na alost, u Graanici gotovo
da uope nije bilo ljudi koji su se interesirali
za ostatke materijalne kulture iz prahistorijskog i antikog razdoblja. Izuzetak predstavlja jedino Stanko Ivanievi, ugledni trgovac
i vlasnik ciglane, koji je 1932. poklonio Zemaljskom muzeju jedan primjerak rimskog
novca, kojeg je 1896. pronaao na starom
gradu Srebreniku.2
02.
U periodu iza Drugog svjetskog rata, u novim povijesnim okolnostima i u svjetlu kulturne politike novog, komunistikog reima,
dolazi do forsiranog i ubrzanog razvoja svih
znanstvenih oblasti u Bosni i Hercegovini,
pa tako i arheologije. U novim prilikama,
rekognosciranja, evidentiranja i istraivanja
nalazita postaju intenzivnija i serioznija. to
se tie graanikog podruja, prvi poslijeratni sluajni nalaz zabiljeen je ve 1946. godine, kada je u Miriini pronaena ostava rimskog novca.3 No, najvei broj sluajnih pronalazaka desio se tokom pedesetih godina
prolog stoljea. O veini tih nalaza obavijeteni su nadleni muzeji Zemaljski muzej
u Sarajevu, a kasnije i novoformirani Zaviajni muzej u Tuzli, koji je ubrzo prerastao u
Muzej istone Bosne, te je veina njih obraena i u arheolokoj literaturi evidentirana.
Najzaslunija osoba za to je bio Asim Devdetbegovi (Trebinje 1920. Tuzla 1981.),
1 Prema usmenom saopenju rahm. Fatime Hasi,

ud. Deli (1923 .- 2005.).

2 Ove podatke i numizmatiku analizu donosi Di-

mitrije Sergejevski, Numizmatike beleke, Glasnik

Zemaljskog muzeja, god. XLIV, knj. 2, str. U Graanici je, takoer, u to vrijeme kao advokat slubovao dr. M. okalj, koji je posjedovao jedan primjerak kovanog novca iz kasne antike, nepoznate
provenijencije.
3 Esad Paali, Antika naselja i komunikacije u Bosni
i Hercegovini, izd. Zemaljski muzej, Sarajevo 1960.,
str. 45; U ostavi je bilo nekoliko izlizanih primjeraka novca iz doba Republike, te dva srebrnjaka cara
Hadrijana. Paali u napomeni istie da je taj podatak preuzeo iz prikupljenog materijala ure Baslera (str. 53).

dugogodinji predsjednik graanikog sreza,

odnosno opine. Tokom sedam godina svog
slubovanja u Graanici (od 1952. do 1955.
kao predsjednik sreza, a potom nakon administrativne reforme kao predsjednik opine), Devdetbegovi je od mjetana prikupljao informacije o arheolokim nalazitima,
kao i same nalaze, obavjetavao o tome nadlene institucije, a uestvovao je i u organiziranju arheolokih istraivanja. Dobar dio
pronaenog materijala ostao je u Graanici, uglavnom u sastavu kolskih kolekcija (u
osnovnoj koli, te u gimnaziji), koje su, upotpunjene petrografskim uzorcima i fosilima,
predstavljale jezgro budue zbirke zaviaja.
Na alost, najvei dio tog materijala vremenom je izgubljen ili otuen.
Godine 1952., u Vranoviima je otkrivena vea ostava bakarnih sjekira. Taan broj
predmeta u ostavi nije poznat, ali je bilo sauvano ukupno 16 primjeraka, od toga 14
lepezastih sjekira, te dvije sa povijenim sjeivom.4 Pored Lohinje i Vranovia, na graanikom je podruju izgleda otkrivena jo
jedna ostava u Grabovcu, u blizini stare ciglane, na zemljitu obitelji Salihbai. Detaljniji podaci o ovom nalazitu, koje inae
uope nije evidentirano niti poznato u arheolokoj literaturi, nedostaju. Zna se samo da
4 Borivoj ovi, Nekoliko manjih preistoriskih na-

laza iz BiH, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija, Nova serija, XII, 1957., str. 245 i 247. Dvije sjekire su dospjele u Zemaljski muzej (inv. br.
40438 i 40439), a dvije u Zaviajni muzej u Tuzli
(inv. br. 3817 i 3818). U ovaj muzej u meuvremenu preimenovan u Muzej istone Bosne, kasnije su dospjele jo tri sjekire iz ovog depoa (inv. br.
7920, 7921 i 7922). U muzejsko-zaviajnoj zbirci u Graanici danas se nalaze tri lepezaste sjekire.
Kako je inventar zbirke u meuvremenu izgubljen,
ne zna se sigurno njihova provenijencija, ali barem
jedna od njih sigurno potjee iz Vranovia, a ostale dvije, izgleda, s Grabovca. Na izlobi Simbol boga
i kralja. Prvi europski vladari, odrane u zagrebakoj galeriji Klovievi dvori od 7. marta do 2. aprila
2006. (autor izlobe je bio dr. Aleksandar Durman,
poznati arheolog i najvei strunjak za vuedolsku
kulturu), tri sjekire iz graanike zaviajne zbirke
zajedno su sa onima iz Zemaljskog muzeja, te Muzeja istone Bosne izloene kao dio depoa iz Vranovia (v. katalog izlobe, kat. br. 34, str. 132).

67

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

su tu pronaene dvije lepezaste bakarne sjekire, od

kojih jedna oteena (s odlomljenim vrhom za nasaivanje).1 Sjekire su sauvane u zbirci jedne od dvije
osnovne kole u Graanici,
a potom su dospjele u Zaviajnu zbirku. Pored spomenutih nalazita, jedna
je bakrena alatka pronae- Bakarna sjekira iz Vranovia
na i u Dakulama.2 Godima srebrnog i bakarnog novca, po slobodnoj
ne 1953., na lokalitetu Osoje u Donjem Ski- procjeni negdje oko 1.500 primjeraka. Naapovcu, jedan je seljak, prilikom oranja, naao lost, i taj je vrijedan arheoloki i numizmaglaanu kamenu sjekiru. Makar to bio usa- tiki nalaz propao, jer je pronalaza sav nomljen nalaz, ipak je u to vrijeme predstav- vac podijelio s rodbinom i rasprodao. Zahvaljao jedino svjedoanstvo o naseljenosti ireg ljujui Asimu Devdetbegoviu, pet primjegraanikog podruja u mlaem kamenom raka je bilo sauvano u Graanici, u zbirci
dobu. Godinu dana kasnije, zemljoradnik osnovne kole Mitar Trifunovi Uo. No,
Mujo Hatuni je, obraujui zemlju na stra- kako su se zajedno sa drugim arheolokim
ni dominantnog brijega na ulazu u Gornju predmetima nalazili u obinoj kolskoj vitriOrahovicu, izorao ostavu rimskog novca. 3 U ni, bez nadzora i zatite, neko ih je odatle
ostavi se navodno nalazilo nekoliko kilogra- ukrao. Od tih pet primjeraka, jedan je identificiran kao novac Gaja Julija Cezara, jedan
1 Biljeke o ovom nalazu, s potpisom kustosa-arheologa Milice Kosori, nalaze se u dokumentaciji Ar- Antonija Pija, dva novia cara Hadrijana (s
heolokog odjeljenja Muzeja istone Bosne u Tuzli. likom Fautine Starije), te jedan novi cara
Uvid u dokumentaciju omoguio mi je tokom 2005. Septimija Severa. Meutim, struna numizkustos-pripravnik Mirsad Omeri, na emu mu se matika analiza nije izvrena.4
ovom prilikom najiskrenije zahvaljujem.
Iste godine, otkriveno je jo jedno arheo2 Opis i crte kod ovia, Nekoliko manjih preistorijloko nalazite u Gornjoj Orahovici, na lokaskih nalaza..., str. 245 - 246. Sjekira se desetak godina kasnije nalazila u zbirci osnovne kole u Gra- litetu Barice, u neposrednoj blizini raskrija kod nove damije, gdje se s regionalnog
anici. Danas je izgubljena.
3 Branko Vaji, Rimski novac u Gornjoj Orahovici, puta, koji preko Gornje Orahovice i Faleia
Delegatski bilten, br. 61/62, Graanica, 15. maj 1980, vodi do Srebrenika, odvaja lokalni put prema
str. 15; Lokalitet na kome je pronaen novac, arhe- ekaniima, Dobrnjiima i Gornjoj Lohinji.
oloki je ispitan tek dvadesetak godina kasnije, a u
Na tom je mjestu, kopajui temelje za kuu,
literaturi je evidentiran kao Bilalovo brdo, Arnautovo brdo ili Arnautsko brdo. Izgleda, meutim, da se Ibrahim Zahirovi otkrio zemljano posue,
tu radi o proizvoljnim nazivima, poto nisu zabilje- paljevinu i ostatke ljudskih kostiju. Neke od
eni u katastru i gruntovnici. Vlasnici zemljita na pronaenih predmeta Zahiroviev je komitom prostoru tradicionalno su iz familije Muji, a ja Hrusto Oki odnio u Graanicu majstorujedna njiva je poetkom 80-tih godina bila vlasnikujundiji Radetu Stojanoviu, vrijednom
tvo Demala Arnauta. Mujo Hatuni je vjerovatno
bio iz susjedne Raljeve i bie da je obraivao zemlju kolekcionaru starina. Stojanovi ih je, opet,
pod najam. Inae, sline ostave rimskog novca irom pokazao tuzlanskom lijeniku dr. Stanku SiEurope nisu rijetkost i dobar dio ih datira s kraja II
i poetka III stoljea n.e., tj. iz vremena imperatora
Septimija Severa. Pokuavajui ublaiti finansijsku
krizu, ovaj je vladar osiromaivao novac oduzimajui
mu udio plemenitih metala (ak i do 98% od nominalne vrijednosti), zbog ega je stariji novac pretvaran u blago i skrivan u zemlju.

68

4 Prema kasnijim Vajievim istraivanjima, nekoliko

novia je neto kasnije naao i vlasnik njive, Mustafa Muji zvani Musto Kaikar, koji ih je takoer
prodao. Dva su se primjerka novca s tog lokaliteta navodno nalazila u vlasnitvu Hamdije Tihia iz
Graanice, ali se ne zna ta se s njima desilo.

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

elskom prilikom jedne od njegovih slubenih

posjeta Graanici, a Sielski je o tome je obavijestio Zemaljski muzej.1 U toku terenskog
obilaska ireg podruja sjeveroistone Bosne,
arheolozi Zemaljskog muzeja, Alojz Benac i
Borivoj ovi, obili su i lokalitet Barice, te
izvrili rekognosciranje i probno iskopavanje
(jednom sondom), kojim je utvreno da se
radi o bronanodopskoj nekropoli. Na osnovu toga, planirano je da se nalazite detaljnije istrai, to je i uinjeno naredne, 1956. godine, pod rukovodstvom Borivoja ovia.2
Ibrahim Zahirovi je u meuvremenu poruio kuu i prodao zemljite, 3 tako da je cjelokupni lokalitet mogao biti sistematski istraen, primjenom metode povezanih sondi.
Nekropola se sastojala od ravnih grobova (sa
spaljenim posmrtnim ostacima), poloenih
1 Dr. Stanko Sielski u periodu prije II svjetskog rata

radio je kao lijenik u nekoliko bosansko-hercegovakih gradova, bio je ef epidemioloke slube Tuzli, a u toku rata jedan od lanova ekspertnog
tima kojeg je vlada Nezavisne Drave Hrvatske
formirala radi suzbijanja endeminog sifilisa u
Bosni. Bio je jedan od osnivaa, profesor i dekan
Medicinskog fakulteta u Sarajevu, koji je osnovan
1944. godine. U poratnim godinama, Sielskom su
takoer povjeravani radni zadaci na terenu i briga
za epidemioloku situaciju na irem podruju tuzlanske oblasti. U slobodno vrijeme, Sielski se dosta bavio narodnom medicinom, bio je kolekcionar
starina i posjedovao je vrijednu zbirku.
2 Dr. Borivoj ovi (Sarajevo 1927. Biha 1995.),
jedan od najznaajnijih bosansko-hercegovakih
arheologa, strunjak za bronanodobske kulture.
Bio je naelnik Arheolokog odjeljenja Zemaljskog
muzeja i urednik arheoloke sveske Glasnika Zemaljskog muzeja, kao i direktor te institucije. Vodio
je iskopavanja vie desetina vanih arheolokih nalazita, napisao je pet knjiga i preko stotinu studija,
rasprava, priloga i lanaka. Vie o njemu: Aleksandar Durman Nives Majnari - Pandi, In memoriam: Borivoj ovi (Sarajevo 24. 10. 1927.
Biha 11. 06. 1995.), Opuscvula Archaeologica, vol.
18, No. 1, Zagreb: Filozofski fakultet Arheoloki zavod, 1995., str. 203 - 204; Branka Raunig
Blagoje Govedarica, Borivoj ovi (1927 - 1995),
Akademija nauka i umjetnosti BiH, knjiga XXXIV,
Godinjak, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj.
32, str. 9 - 14.
3 Uplaen injenicom da je kuu podigao na starom
groblju navodno su se u kui stalno uli neki
udni zvukovi, kako je to ispriao oviu.

na zemlju i pokrivenih naopako okrenutom

zemljanom posudom Istraeno je i otkopano
ukupno 38 grobova, te izvrena analiza pronaene keramike i grobnih priloga. Okvirno
je datirana u stariji period kasnog bronanog
doba (Ha A), a u kulturnom smislu kulturnom kompleksu arnih polja.4 Ovakav specifini ritus ukopa ravne nekropole, spaljivanje umrlog, polaganje izgorenih kostiju
u plitke jame i prekrivanje posudom kakav
se zapaa irom sjeverne i sjeveroistone Bosne, te u dijelu Slavonije, veinom iz Ha A1
faze bronanog doba, bio je osnova za definiranje posebne kulturne grupe Barice-Greani, iji su nosioci negdje poetkom I milenija s.e. izloeni snanom utjecaju nosilaca
kulture arnih polja sa sjevera koji su ih postupno asimilirali, a iz tog etnikog supstrata se profiliraju panonska plemena eljeznog
doba i antike. Ispod kulturnog sloja nekropole, pronaen je i jedan usamljen mlaepaleolitski artefakt.5
Sredinom pedesetih godina, na podruju
lokaliteta Sklop i Paalii, otkriveno je nekoliko nalaza kasnog bronanog doba. Radnici kamenoloma u Sklopu pronali su 1955.
godine nekoliko komada bronce, fragment
posude i kosti.6 Na istom je lokalitetu, nekako u isto vrijeme, pronaena grupa bronanih predmeta, vjerovatno iz jednog depoa.
Pronaeni artefakti sauvani su zahvaljujui
Asimu Devdetbegoviu, a njihovu je analizu izvrio dr. Borivoj ovi. Radilo se o etiri bronane kelt-sjekire, bronanom koplju,
pincetama i jednom predmetu nedefinirane
namjene (mogue drci nekog ila ili nee4 Borivoj ovi, Barice nekropola kasnog bronza-

nog doba kod Graanice, Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija, Arheologija, XIII, 1958., str. 77 96.
5 uro Basler, Nalazita paleolitskog i mezolitskog
doba u Bosni i Hercegovini, - u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, knjiga I Paleolitsko i mezolitsko
doba, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitivanja, 1979., str. 313.
6 Prema podacima tadanjeg poslovoe kamenoloma, Jusufa Salihefendia biljeke s terenskog
obilaska 5. 12. 1963., dokumentacija arheolokog
odjeljenja Muzeja istone Bosne u Tuzli.

69

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Bronani kelt iz Paalia

mu slinom).1 Odreeno je da ovi artefakti pripadaju mlaoj fazi kulture arnih polja
(Urnenfelder kulture), odnosno Ha B periodu bronanog doba (9. stoljee s.e.). 2 Godine 1957., otkrivene su dvije izuzetno bogate i vane prahistorijske ostave iz haltatskog
razdoblja, u selu Boljani na ozrenskoj strani, te na uzvienju Monj iznad sela Doborovaca. Kopajui kanal za odvod padavina, jedan je seljak na lokalitetu Lipik, na podruju
Boljania, u julu 1957. na 30 - 40 cm dubine iskopao zemljani sud u kojem su bila 104
predmeta od bronce (jedan dio od maa, pet
razliitih bodea, pet upljih sjekira - keltova
sa ukrasom od plastinih linija u obliku slova
V, est drugih sjekira, jedno dlijeto, testera, srp, kolutii od bronce trokutastog presjeka ostaci konjske opreme, itd.). Posebno se
meu njima istie jedna keramika perla, te
bronana figurica patke (barske ptice predstavljaju simbol Sunca, a astralni kult Sunca je bio dosta rairen u prahistorijskoj Bosni, naroito u sjevernim dijelovima). U novembru iste godine, prilikom poumljavanja
padina uzvienja Monj (532 m), ispod jedne
kamene ploe otkrivena je bronanodopska
ostava, u kojoj se nalazio jedan kelt sa ukrasom od plastinih linija u obliku slova T,
1 Borivoj ovi, Nekoliko manjih preistorijskih nala-

za..., str. 249 - 251.

2 Keltovi i koplje su sauvani i nalaze se u Muzej-

sko-zaviajnoj zbirci u Graanici; ostala dva predmeta su bila izgubljena ve 1965. godine (biljeke
Milice Kosori, kustosa-arheologa, u dokumentaciji Arheolokog odjeljenja Muzeja istone Bosne
u Tuzli).

70

kelt sa V ornamentom, sjekira

sa uicom za privrivanje, koplje listolikog oblika, bronzani
srp sa drkom u obliku jezika,
dvije ogrlice, 31 narukvica, te
jedna narukvica spiralnog oblika
od pet namotaja. Obje je ostave
spasio Asim Devdetbegovi,
poklonivi ih muzeju u Tuzli,
a tipoloku analizu pronaenih
predmeta izvrila je Radmila Jovanovi, kustos-arheolog. Obje
ostave pripadaju krugu Urnenfelder kulture, s tim to je ona iz Boljania
neto starija i potjee iz Ha A2 perioda, dok
je ona na Monju neto mlaa.3
03.
U narednom desetljeu, nisu evidentirani znaajniji arheoloki nalazi na podruju
Graanice i njezine okoline. U Muzej istone Bosne u Tuzli, u to vrijeme, za kustosaarheologa dola je Milica Kosori, koja je
prilikom terenskih obilazaka podruja sjeveroistone Bosne u vie navrata posjeivala i graaniki kraj (u decembru 1963., tokom 1965., u julu 1966., itd.), evidentirajui
potencijalna arheoloka nalazita i biljeei
ranije sluajne nalaze, te arheoloki materijal u privatnim zbirkama.4 Izmeu ostalog,
Kosorika je 23. jula obila podruje Grabovca i pregledala bakarne sjekire naene na
tom lokalitetu. Tom prilikom je zabiljeila
3 V. Radmila Jovanovi, Dve ostave iz sjeveroistone

Bosne, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, II, Tuzla 1958., str. 23 - 55.
4 Dr. Milica Kosori (Kuajna kod Poarevca 1928.
Zemun 1994.), diplomirala arheologiju u Beogradu 1955., potom radila u muzeju u Poarevcu, a
1962. dolazi u Muzej istone Bosne u Tuzli, za kustosa-arheologa. U ovoj je ustanovi ostala do 1979.
godine. Za to vrijeme, vodila je na desetke istraivakih radova, objavila vei broj strunih radova i
postavila vie izlobi. Dugi niz godina bila je i direktor ovog muzeja. Doktorirala je 1974., na pitanju ilirskih nekropola Podrinja. Godine 1979. prelazi u Zemaljski muzej u Sarajevu, gdje je radila
sve do poetka agresije i izbijanja ratnih djejstava
u Bosni i Hercegovini. Opirnije: Mustafa Klobuar, In memoriam: Dr. Milica D. Kosori (1928 1994), lanci i graa za kulturnu historiju istone
Bosne, knjiga 17, Tuzla 2002., str. 163 - 164.

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

da je u blizini, na jednom blagom uzvienju,

na imanju Adema Salihbaia, prilikom oranja nalaena keramika.1 to se tie zbirki arheolokog materijala, zabiljeila je da se u
zbirci Gimnazije Todor Pani u dvema vitrinama nalazi neto materijala iz praistoriskog i rimskog perioda, kao i kasnijeg vremena; takoer, u zbirci osnovne kole Mitar
Trifunovi Uo nalazilo se neto praistoriskog i rimskog materijala, ali Kosorika nije
uspjela dobiti nikakve podrobnije podatke o
porijeklu nalaza, niti mjestu i vremenu njihovog nalaska. Pored kolskih zbirki, posjetila je i majstora Radoslava Stojanovia, kujundiju (zlatara), pasioniranog kolekcionara
i ljubitelja starina. Kod njega je zatekla nekoliko predmeta od bronce pet sjekira, dva
bodea, dvije igle. Prahistorijski predmeti u
Stojanovievoj zbirci potjecali su sa razliitih
nalazita iz Dakula, Karanovca, Orahovice
i Sladne.2
Vrijedi ovdje spomenuti obilaske terena
i prikupljanje podataka o starijoj prolosti
graanikog kraja koja je tokom 60-tih godina prolog stoljea poduzimao Ambrozije
Benkovi, tadanji upnik u Lukavcu. Benkovi je elio napisati povijest svoje upe, u
okviru koje je namjeravao obraditi i najstariju povijest katolike zajednice irega podruja sjeveroistone Bosne. Smrt ga je sprijeila
da svoje djelo dovri i konano uoblii, ali su
njegove posthumno objavljene biljeke o terenskim istraivanjima, izmeu ostalog, i na
graanikom podruju dosta interesantne. 3
Benkovi je obiao i opisao neke lokalitete (u
Stjepan Polju i Brijesnici), a dio podataka je
prikupio od mjetana.
04.
Sedamdesetih godina intenzivirala su se
arheoloka istraivanja na podruju Graanice i njezine okoline. Rekognosciran je vei
broj lokaliteta, vrena su probna sondira1 Izvjetaj o rekognosciranju u dokumentaciji arhe-

olokog odjeljenja Muzeja istone Bosne u Tuzli.

2 Biljeke Milice Kosori u dokumentaciji arheolo-

kog odjeljenja Muzeja istone Bosne.

3 Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negda i

sada s posebnim obzirom na vjerske prilike, upanja akovo: izd. dr. Jakov Benkovi, 1971.

nja, a jedno je nalazite i sistematski istraeno. To je znaajnim dijelom bila zasluga

Branka Vajia, tadanjeg direktora osnovne
kole Mitar Trifunovi Uo (danas Druga
osnovna kola). Iako po vokaciji nije bio ni
arheolog ni povjesniar, ve nastavnik matematike, Vajievo interesovanje je najveim
dijelom bilo vezano za najstariju prolost njegovog zaviaja.4
4 Branko Vaji je roen 9. septembra 1919. godine

u selu Osojnici na Ozrenu, u porodici ure Vajia,

privatnog namjetenika i Jovanke Mitrovi, domaice. Nakon zavrenog osnovnog kolovanja, pohaao je eljezniku kolu. Vojni rok je odsluio u
artiljerijskom tehnikom zavodu u Kruevcu, u Srbiji, gdje je stekao in narednika, neposredno pred
poetak Drugog svjetskog rata. Pretkraj augusta
1941. godine, prikljuio se ozrenskim ustanicima,
koji su od jeseni iste godine organizirani u Ozrenski partizanski odred. Puku je nosio sve do 15.
septembra 1945. godine. U ratu je bio i teko ranjen. Nakon demobilizacije, upisuje uiteljski teaj
u Tuzli. Zavrni ispit je poloio 21. aprila 1946., sa
odlinim uspjehom. Rjeenjem personalnog odsjeka Ministarstva prosvjete NR Bosne i Hercegovine
(br. 6174/46) od 13. 5.1946. godine, Vaji je zaposlen kao uitelj i upuen na rad u Narodnu osnovnu kolu u Boljaniu. Dva dana kasnije, u Tuzli se
vjenao sa Miroslavom Fuki iz Bijeljine. Naredne
godine, vanredno je ispolagao predmete i diplomski ispit u Uiteljskoj koli u Tuzli. Od poetka
kolske godine 1948./1949., Vaji radi na osnovnoj koli u Graanici. Godine 1952. poloio je i
struni ispit, te je u narednih par desetljea predavao matematiku. Sedam godina kasnije, postavljen
je za upravitelja kole. Prema jednoj ocjeni, Branko
Vaji je posjedovao veoma razvijenu radnu disciplinu i svijest prema poslu, kao i prema uvanju kolske
imovine. Odnos prema djeci mu je znalaki i sa steenim iskustvom (...) Pristupa im s puno umjenosti i
pedagokog znanja, tako da zbog ovoga uiva veliku
popularnost meu roditeljima kao vaspita i nastavnik. U narednim godinama, stekao je i zvanje pedagokog savjetnika, te je vie puta biran za direktora osnovne kole Mitar Trifunovi Uo (Druga
osnovna kola), a uz to je bio i rukovodilac kolske zadruge, koju je vodio vrlo uspjeno. Uz kolu je organizirao pravo poljoprivredno dobro. Sa
uenicima je organizirao i nekoliko radnih akcija. Na njegovu su inicijativu sadnicama bora poumljene padine Hajrinog brda, Buice i Muderizovog brda iznad grada, ranije gole kose niz koje se,
prilikom velikih pljuskova, sljevala voda, uzrokujui bujice i plavljenje. Poumljene padine narod i
dan-danas zove Vajievi borici, mada se sam za-

71

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

On je, bez ikakve sumnje, najzasluniji za otkrie veeg broja arheolokih lokaliteta na podruju
Graanice i njezine okoline. Godinama je obilazio teren, prikupljajui podatke od mjetana, na nekim
je mjestima vrio i probna iskopavanja, a potom je obavjetavao muzejske ustanove i strunjake. Kao
ugledan drutveni djelatnik, nastojao je ubijediti opinske elnike da
odobre sredstva za iskopavanja na
pojedinim lokalitetima, pri emu
je nerijetko nailazio na otpor i nerazumijevanje. Njegov se amaterski
rad na podruju arheologije intenzivira kasnih 70-tih i ranih 80-tih
godina, nakon odlaska u penziju.
Godine 1971., u mjesecu maju,
radnici drvo-preraivakog poduzea Jadrina, kopajui temelje za
jedan objekat u podnoju breuljka zvanog olakovo brdo, na KoriBranko vaji sa dr. Rozom Papo
a Hanu, otkrili su keramiki materijal i o tome obavijestili Vajia, a
ovaj je o nalazitu informirao Muzej istone nati i na volonterski rad uenika svoje kole.
Bosne u Tuzli. Iz Muzeja su odgovorili da Sedamnaestog oktobra 1971., trolana ekipa
e poslati strunu ekipu i izvriti sondano Muzeja Istone Bosne (mr. Milica Kosori,
rekognosciranje, ukoliko graanika opina vii kustos, orina Gabrievi, vii konobezbijedi sredstva. Kako su postojali plano- zervator, te Ljubinka Gruji, student arheovi da se na tom lokalitetu gradi motel, bilo je logije) stigla je u Graanicu i zapoela petodjasno da su prethodna arheoloka istraiva- nevni rad na onome to e se pokazati kao
nja koja bi imala i zatitni karakter bila najvee i najznaajnije arheoloko nalazite
prioritetna. Vaji je uspio osigurati podrku na podruju opine Graanica, pa i na irem
Skuptine opine, a takoer je mogao rau- podruju Trebave i Sprekog polja.
Rekognosciranjem je odmah utvreno da
lagao da se u narodu zadri naziv Uini borici, po
Mitru Trifunoviu Ui, istaknutom revolucionaru, se radi o ostacima neolitskog tella, a kako bi
komunisti i borcu za radnika prava, koji je svoje- se utvrdila debljina kulturnog sloja i strativremeno vie puta boravio u Graanici i po kojem grafija, otvorena je i probna sonda, povrine
je i Vajieva kola nosila ime. Zanosio se i idejom 3 x 2,50 m. Iskopavanje je vreno do dubine
da se u prijatnom ambijentu borika na padinama
od 3 m, na kojoj poinje sloj zdravice.1 U teHajrinog brda sagradi gradski vidikovac, ali ta ideja nikad nije realizirana, iako je ak i projektna do- renski inventar rekognosciranja upisano je 69
kumentacija uraena. Vaji je, inae, bio aktivan u
djelovanju lokalnog SUBNOR-a, lan Odbora za
istraivanje termomineralnih voda na podruju opine Graanica i izradu programa njihovog koritenja, lan Odbora za istraivanje pitkih voda na
podruju opine Graanica, Predsjednik Komisije
za zatitu i unapreenje ovjekove okoline Opine
Graanica, itd. Umro je u Graanici 1989. godine.

72

1 Milica Kosori, Sondano rekognosciranje loka-

liteta Koria Han u Graanici, lanci i graa za

kulturnu istoriju istone Bosne, IX, Tuzla 1972., str.
5 - 7; detaljniji izvjetaj sa rekognosciranja, terenski dnevnik, fotografije, skice profila i osnova sonde I (postavljene tokom rekognosciranja) nalaze se
u dokumentaciji zaviajne zbirke u Graanici.

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

nalaza, od kojih se posebno izdvaja jedna antropomorfna statuica koja predstavlja vrijedno svjedoanstvo o kultnom i umjetnikom
ivotu stanovnika tog naselja. Debljina kulturnog sloja upuivala je na dugotrajni kontinuitet ivljenja na tom lokalitetu i na znaaj
samog nalazita, tako da je planirano i njegovo sistematsko istraivanje, to je i realizirano u okviru projekta istraivanja prahistorijskih naselja u dolini Spree, koji je financirala
tadanja Republika zajednica za nauni rad
Bosne i Hercegovine. U toku daljeg istraivanja neolitskog naselja na Koria Hanu, otvoreno je jo devet sondi, prouena stratigrafija,
utvrena dva perioda u ivotu naselja i etiri

Ali, o tome nekom drugom prilikom.

Godine 1973., zapoelo je istraivanje
ostataka prahistorijske gradine na brdu Vukni. Postavljeno je pet probnih sondi u kojima je pronaen keramiki materijal iz kasnog bronanog doba, kao i keramika latenske kulture (IV stoljee s.e.), utvreni su
ostaci kunog lijepa, te tragovi bedema od
suhozida, ali je isto tako konstatirano da je
kulturni sloj u najveem dijelu uniten, kako
spiranjem i erozijom, tako i ukopavanjima u
novije doba.3 Na Vukniu su se, naime, tokom Drugog svjetskog rata nalazili vojni poloaji zemljani bunkeri i rovovi, i to upravo
na platou na vrhu brda, gdje su ostaci gradi-

Sonda I na Koria Hanu (otvorena 1971.) i zemljana statuica pronaena u njoj

graevinska horizonta (faze graenja), te prikupljeno obilje arheolokog materijala za tipoloku analizu. Zakljueno je kako Koria
Han spada u krug neolitskih naselja sjeveroistone Bosne, srednje i mlae faze vinanske
kulture,1 zajedno sa naseljima Varo kod Koraja i Gornjom Tuzlom. O neolitskom naselju
na Koria Hanu moglo bi se i trebalo jo
dosta pisati, s obzirom da se radi o najbogatijem i uz Barice najznaajnijem arheolokom nalazitu na podruju opine Graanica. koje je u maju 2003. proglaeno i nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.2
1 Milica Kosori, Praistorijska naselja na podru-

ju Spree, lanci i graa za kulturnu istoriju istone

Bosne, XIII, Tuzla 1980., str. 103 - 107.
2 Tekst odluke dostupan je na web-stranici Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i

ne. Tako je i kamen iz suhozida iskoriten za

bolje ukopavanje i utvrivanje poloaja.4 U
julu 1974. godine, paralelno sa istraivanjima na Koria Hanu, planirano je otvaranje
jedne sonde na ouvanom djelu platoa gradine. No, prije iskopavanja teren je zbog
injenice da su se tu nalazili vojni poloaji i
vodile borbe ispitan metal-detektorom, a
kako se pokazalo da ispod povrine zemlje
Hercegovine
(http://www.aneks8komisija.com.
ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&
id=1327).
3 Sondani - probni radovi na lok. Vukni u Graanici 1973., izvjetaj koji potpisuje Milica Kosori
u dokumentaciji arheolokog odjeljenja Muzeja
istone Bosne.
4 Inae, i tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu na istom su se mjestu nalazili poloaji
Armije RBiH.

73

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Glaana kamena sjekira i vrhovi strijelica s Koria Hana

postoje ostaci metala, struna ekipa u strahu od neeksplodiranih ubojnih sredstava nije
ni pristupila iskopavanjima. Iz istog razloga, nije otvorena ni druga planirana sonda u
podnoju platoa, ve se pristupilo iskopavanju neto dalje, na zaravni nie platoa, ali bez
rezultata.1 U junu naredne godine, izvreno
je sondano rekognosciranje na brdu Buica, iznad Potok Mahale. Terenskom opservacijom su utvrena dva zaravnjena platoa, te
uoeni ostaci suhozida, a iskopani su atipini
primjerci prahistorijske keramike, kuni lijep, te ostaci ivotinjskih kostiju.2 Okvirno,
nalazite se ve po svom poloaju svrstava u
bronano doba. Oko 300 metara od nalazita
na Buici, na imanju obitelji Hadiaganovi,
opaen je brijeg u obliku tumula, 3 ali nije
istraen. U isto vrijeme, poduzeti su zatitni
radovi u samoj Graanici, u mahali Rijeka,
u dvoritu Smaje Habula, koji je prethodne
godine prilikom kopanja i postavljanja pumpe za vodu otkrio ostatke pei. Iskopavanjima je otkriven zid pei, ije je dno lealo na
dubini od oko 1,5 metar, te vei broj fragmenata zagleisane keramike, koja je potjecala
1 Dnevnik radova na istraivanju lokaliteta Vukni u

Graanici radovi u okviru radova na arheolokim

istraivanjima dela Spree, juli 1974. godine u dokumentaciji arheolokog odjeljenja Muzeja istone
Bosne u Tuzli. Up. M. Kosori, Praistorijska naselja..., str. 108 - 109.
2 Sondano rekognosciranje na brdu Guici u Graanici
(28. juli 1975.), u dokumentaciji zaviajne zbirke u
Graanici.
3 Isto.

74

iz relativno novijeg osmanskog doba.4

U ljeto 1976. godine, pretkraj jula, izvrena su viednevna rekognosciranja nekoliko lokaliteta na podruju tadanje graanike opine. U selu Kakmuu, zaseoku Slatini juno od puta Sokovac - Kakmu, na
oko 1 km udaljenosti od eljeznike stanice
u Sokovcu, nalazi se lokalitet Lug ili Kruik. Kopajui jamu za kre, vlasnik zemljita je otkrio ostatke zemljanog posua. Tu
je potom izvreno sondano rekognosciranje, sa tri sonde. Kulturni sloj nalazita je
relativno tanak (kree se od dubine 30 - 40
cm, pa maksimalno do dubine od 90 cm), to
je s obzirom da se radi o esto plavljenom
terenu i razumljivo. Naeni su fragmenti
keramike, kunog lijepa i gari. Keramika je
uglavnom atipina, tako da nije bilo mogue
pouzdano hronoloki odrediti nalazite, ali
je na osnovu nekih elemenata i komparacije s drugim nalazitima okvirno smjeteno u
rano bronano doba.5
Pored Luga, u isto je vrijeme izvreno re4 Zatitno iskopavanje u Graanici. Radovi obavljeni

29. VI 1975. u toku radova na istraivanju lok. Koria

Han, u dokumentaciji zaviajne zbirke u Graanici.
5 Dnevnik radova na rekognosciranju i sondanomprobnom iskopavanju na podruju SO Graanica, u
okviru rada po temi Arheoloka istraivanja dela
Spree I, u vremenu od 23. do 29. VII 1976., str. 3 4, u dokumentaciji arheolokog odjeljenja Muzeja istone Bosne; up. M. Kosori, Praistorijska naselja..., str. 108. Rekognosciranjima na oblinjim
njivama, na kompleksu zemljita zvanom Krevine (uz prugu Doboj-Tuzla), takoer je naeno vie
fragmenata prahistorijske keramike.

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Pogled na gradinu Vukni

kognosciranje na lokalitetu Crkvina u Stjepan

Polju. Kako je rekognosciranje raeno u okviru projekta utvrivanja i istraivanja prahistorijskih nalazita na podruju Spree, nije obraana posebna panja na ostatke graevinskog
materijala, kamena i uta na tome mjestu, gdje
se prema predanju nalazila srednjovjekovna crkva. Umjesto toga, postavljena je sonda na sjevernom dijelu platoa (na imanju porodice Softi), gdje su prilikom oranja opaani kremeni
nukleusi i odbici. Iskopavanjem je takoer naeno nekoliko nukleusa i kremenih noia, ali
keramiki materijal nije utvren.1
Na brdu Samari u Boljaniu, takoer su
izvrena rekognosciranja i pronaena dva
fragmenta keramike i nekoliko poluobraenih kremena, ali probno sondiranje nije dalo
rezultata. Probno sondiranje na brdu eljug, iznad polja, izmeu Graanice i Grabovca u ijem su podnoju ranije naeni
dijelovi zemljanog posua takoer je bilo
bez rezultata, isto kao i rekognosciranje breuljka Poarike u Pribavi.2
U isto vrijeme, prilikom gradnje nove tra-

se puta Tuzla - Doboj, na ulazu u Malu Brijesnicu na lokalitetu Krevine, izvrena su

usijecanja terena. Tom prilikom je pronaena paleolitska kremena alatka. Tipoloku analizu je izvrio dr. uro Basler, najvei
bosansko-hercegovaki strunjak za razdoblje starijeg kamenog doba. Utvreno je da
nalaz pripada srednjem paleolitu, odnosno
mlaoj fazi kulture moustrien, iji su nosioci inae bili neandertalci, a okvirno je datiran u razdoblje 35.000 - 40.000 prije sadanjosti.3 Uz ranije spomenuti usamljeni mlaepaleolitski nalaz u sloju kvartarne ilovae, ispod kulturnog sloja nekropole Barice u
gornjoj Orahovici, to je za sada jedini pronaeni nalaz iz paleolitskog razdoblja na irem
podruju Graanice.
05.
Krajem sedamedesetih i poetkom osamdesetih godina prolog stoljea, veina arheolokih istraivakih radova odvijala se u
svjetlu amaterske djelatnosti Branka Vajia,
koji se nakon odlaska u penziju tome potpuno posvetio. Pretkraj septembra 1975., dok

1 Dnevnik radova... 23. - 29. VIII 1976., str. 1; up.

3 uro Basler, Paleolitska stanica Krevine u Maloj

M. Kosori, Praistorijska naselja..., str. 113 - 114.

2 Dnevnik radova... 23. - 29. VIII 1976., str. 1-2.

Brijesnici kod Graanice, lanci i graa za kulturnu

istoriju istone Bosne, XII, Tuzla 1979, str. 103 - 116.

75

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

su se odvijali intenzivni istraivaki radovi irom graanike opine, Izvrni odbor Skuptine opine Graanica izdao je rjeenje (broj
02-622-2/1-74), kojim se imenuje
Odbor za formiranje zaviajne muzejske zbirke u Graanicu. Vaji je
imenovan za predsjednika odbora,1 a narednih je godina bio rukovodilac zbirke u nastajanju. U tom
je svojstvu obilazio teren, kontaktirao s mjetanima, prikupljao podatke o nalazitima, itd.2 Moe se spomenuti nekoliko nalazita za koja
se Vaji posebno interesirao. Godine 1978. dobio je nekoliko ulomaka keramikog posua koji su pronaeni na imanju obitelji Jovanovi, na lokalitetu Brijeg u Donjem
Skipovcu. Vaji je u junu 1980. sam
obiao mjesto nalaza i takoer pronaao keramiku, a potom je mjesto
posjetila i dr. Milica Kosori, koja
je zakljuila kako se radi o tragovima bronanodopskog naselja gradinastog tipa. Godinu dana kasnije,
Vaji i Kosorika su ponovo posje- Faksimil pisma dr. Irme remonik Branku Vajiu
tili Donji Skipovac, ovaj put lokalitet Osoje,
1 lanovi su bili: Milica Kosori, tadanji direktor gdje je takoer otkriveno prisustvo bronaMuzeja istone Bosne, zatim Nedeljko Lazarenodopske keramike.3
vi, Aziz Junuzovi, Mustafa Basi, Osman Deli i
Jo jedan od lokaliteta za koji se BranDragia Ili. Inae, Vaji je jo tri godine ranije, 26.
januara 1972., na sastanku Predsjednitva opinske ko Vaji interesovao, bilo je ve spomenuorganizacije Socijalistikog saveza radnog naroda to Bilalovo brdo u Gornjoj Orahovici. Vaji
dao prijedlog za formiranje zaviajne zbirke i pod- je posjetio lokalitet nekoliko puta, u perionio opirno obrazloenje.
du 1979.-1983., priao s mjetanima i svje2 Spomenimo ovdje jo jednu interesantnu stvar vedocima koji su bili prisutni pronalasku novzanu za Branka Vajia. Oduevljen rezultatima arheolokih istraivanja na Koria Hanu, kao entuzi- ca 1954. godine. Nalazite je na Vajiev najasta, arheolog-amater i zaljubljenik starina, Vaji govor 31. maja 1981. posjetio i Branko Beje molio odgovorne ljude u opini Graanica i in- li, kustos-arheolog muzeja u Doboju, koji
vestitore da motelu koji se u to vrijeme gradio na je prema nalazima keramike zakljuio kako
raskrsnici novih puteva Doboj Tuzla i Graanica
se primarno radi o kasno-bronanodopskoj
Sokovac daju ime Neolit, kako bi i neolitsko
nalazite u njegovoj neposrednoj blizini promovi- gradini koja je kasnije bila naseljena i u ansao u turistiku atrakciju Graanice, a arheologiju tiko doba. Desetak dana kasnije, lokalitet
popularisao kao nauku. Motel je, uz politike go- je posjetila i dr. Milica Kosori, koja je povore, pompu i slikanje sveano puten u rad 22. 12. duzela sondiranje na nekoliko mjesta i dala
1978. godine pod imenom Graanica. Graani- sline zakljuke kao i Bijeli.
ki vlastodrci, oigledno, nisu ozbiljno shvatili priTokom sedamdesetih godina, prikupljejedloge i argumente starog uitelja. (Omer Hamzi, O razvoju ugostiteljske djelatnosti u Graanici,
Graaniki glasnik br. 8, Graanica 1999., str. 67)

76

3 Biljeke iz Vajieve zaostavtine u zaviajnoj zbirci.

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

na je manja koliina keramikog materijala, naenog uglavnom prilikom gradnje kua

ili obradi zemlje na padinama brda Gria
(uglavnom na sjevernoj strani). Materijal je
smjeten u zaviajnu zbirku, a poto su postojale indicije da se radi o ranosrednjovjekovnoj keramici, Vaji je uspostavio kontakt
sa strunjakom za to razdoblje, dr. Irmom
remonik, koja je u septembru 1979. posjetila Graanicu, pregledala keramiku i ustanovila da po svojim osobinama nije starija od
XII stoljea, ali je preporuila dalje skupljanje. Ona i Vaji su i dalje ostali u kontaktu, tako da je remonik jo u par navrata
posjetila Graanicu, uglavnom u prolazu (u
odlasku ili povratku sa svojih istraivanja u
Semberiji). U junu 1981., pregledala je nove
nalaze keramike i zakljuila da postoji mogunost kako neki od njih pripadaju ranoslavenskim kulturama. Izrazila je elju da izae
na teren i ispita podruje Gria. Meutim, ta
ideja nikad nee biti realizirana uslijed nedostatka finansijskih sredstava.1
Pored navedenih lokaliteta, Vaji se dosta
interesirao i za lokalitet Crkvinu u Stjepan
Polju, te za jo neispitano arheoloko nalazite na lokalitetu Vina u Lendiima (kompleks zemljita koji se nalazi u vlasnitvu
Ademovia), a interesantno je napomenuti
kako je po skupe pare preko Beograda, posredstvom svog ratnog komandanta Todora
Vujasinovia, naruio iz inozemstva metaldetektor za otkrivanje metalnih objekata u
zemlji. S tim aparatom je obilazio interesantne lokalitete, navodno se znalo desiti da je
dovodio i radnike da kopaju na mjestima na
kojima je detektovano prisustvo metala pa
bi pronali neki obini gvozdeni klin. Ipak, s
tim je detektorom na Crkvini u Stjepan Polju
otkrio jedan primjerak novca ugarskog kralja
Matijaa Korvina. Nije poznato, meutim,
ta se desilo s tim nalazom da li je upuen
na analizu u neki od muzeja ili ga je neko
otuio nakon Vajieve smrti.
Uz ostalo, Vaji se posebno interesirao za
ostatke zagonetnih rudarskih jama u selu

Sokovcu, poznatih pod imenom bunarine, iz kojih je curio plin ugljik-dioksid, pa su

ih smatrali i opasnim. Tim se jamama bavio
punih deset godina, pretpostavljajui da se
radi o ostacima srednjovjekovnog rudnika.
S tim u vezi, uloio je zaista ogroman trud
i energiju u rasvjetljavanje starosti tog lokaliteta. Ostvario je kontakte s nekim od najuglednijih imena historiografske struke u tadanjoj Jugoslaviji: Bogumilom Hrabakom,
Ademom Handiem, Simom irkoviem,
Desankom Kovaevi - Koji i mnogim drugim. Obraao se mnogim institucijama, od
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Komisije za istoriju naroda Bosne
i Hercegovine, Zemaljskog muzeja, Instituta
za jezik i knjievost u Sarajevu i Institutu za
srpsko-hrvatski jezik u Beogradu (u vezi ojkonima Sokovac), itd.. Lokalitet je obilazio
i sa arheolozima i sa geolozima, ukljuujui i takve naune veliine poput dr. Mehmeda Ramovia. O ovome bi se, zapravo, mogao napisati poseban rad. Naposlijetku, Vaji

1 Podaci preuzeti iz Vajievih biljeki i korespon-

dencije s dr. Irmom remonik (u Vajievoj zaostavtini u zaviajnoj zbirci).

Tzv. Bunarine u Sokovcu

77

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Detalj sa iskopavanja stare damije u Sokolu

je poslao uzorke drvenog materijala iz unutranjosti jama na dedrohronoloku analizu

u institut Ruer Bokovi u Zagreb, gdje je
konano, u jesen 1987., utvreno da se radi
o starosti 180 +/ 120 godina, dakle: daleko
od srednjeg vijeka.
Tri godine prije toga, Vaji je uspio ubijediti graaniku opinu, odnosno Samoupravnu interesnu zajednicu (SIZ) kulture da
u saradnji sa Muzejom istone Bosne izdvoji
sredstva za arheoloko istraivanje stare damije u Sokolu, za koju je postojalo predanje
da je bila srednjovjekovna crkva. Otvorenjem nove damije, 1980. godine, stara vie
nije bila u funkciji, pa se moglo bez problema pristupiti istraivanju. U junu 1984. godine, etverolana istraivaka ekipa Muzeja istone Bosne izala je na lokalitet stare
damije i narednih deset dana vrila istraivanja. Zakljuak je voe iskopavanja, kustosa-arheologa Veljka Milia, da zgrada stare
damije nije namjenski izgraena kao crkva

78

(na to upuuje i nedostatak apside kao bitnog elementa crkvenog graditeljstva). Mili
je pretpostavio kako se zapravo radi o adaptiranom i dograenom vlastelinskom dvoru
iz srednjeg vijeka.1 U isto vrijeme se razmiljalo i o arheolokom ispitivanju ruevina
grada Sokola, te o njegovoj restauraciji i revitalizaciji, ali do toga zbog ope ekonomske
i politike krize, koja je svrila raspadom Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu
nikada nije dolo. Istraivanje stare damije u Sokolu ostalo je do danas i posljednje
arheoloko istraivanje poduzeto na opini
Graanica. I Branko Vaji je 1989. godine
1

Rezultati arheolokih istraivanja na lokalitetu Stara damija u Sokolu SO Graanica, izvjetaj Muzeju istone Bosne, podnosilac: Veljko Mili, kustos-arheolog, voa istraivanja. Izvjetaj je
objavljen i u 11. broju Graanikog glasnika (maj
2001.), str. 21 - 26. Pored Milia, u istraivanju su
uestvovali Branko Beli, kustos-arheolog Muzeja
u Doboju, Aleksandra Popovi, student arheologije, te Savo Vuji, tehniar.

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

preminuo, a njegova cjelokupna zaostavtina

prenesena je u zaviajnu zbirku. to se pak
zbirke tie, moe se bez imalo patetike rei
da je i ona umrla s Vajiem.1 Tokom ratnih
i poratnih godina, prostorija zbirke zaviaja
sluila je faktiki kao magacin. Mnogi predmeti su uniteni, otueni, oteeni i ispreturani, a inventar zbirke je izgubljen. U novije
vrijeme, zahvaljujui razumijevanju direktora Bosanskog kulturnog centra, Izudina Durakovia, dio materijala je izloen u vitrinama u holu, 2 a u ljeto 2006. godine, formalno je otvorena Zaviajno-muzejska zbirka u
posebnoj prostoriji u tzv. C-fazi Doma kulture.3 Izloen je, zapravo ,dio arheolokog
i etnografskog materijala, te numizmatika
zbirka, dok dobar dio etnografskog materijala i cjelokupna paleontoloka i petrografska
zbirka jo uvijek nisu dostupni. Sama Zaviajno-muzejska zbirka posjetiteljima je dostupna tek s vremena na vrijeme, poto nije
rijeen njezin status, niti je zaposlena struna osoba koja bi se o njoj brinula, a da se i ne
govori o daljem prikupljanju ili otkupu predmeta ili pak istraivakim radovima.
Pored svih do sada nabrojanih arheolokih
lokaliteta, istraenih u veoj ili manjoj mjeri, treba na kraju spomenuti da na irem podruju oko Graanice postoji odreeni broj
lokaliteta na kojima se mogu uoiti tragovi
ljudskog obitavanja u starijoj prolosti: ostaci keramike i graevinskog materijala, tragovi nastamba, sepulkralni spomenici. Jedan
od njih je i ire podruje Vina, sa jugozapadne strane Lendia, iznad Grabovca, za koje
se i Vaji interesirao. Ranije je to zemljite
bilo, uglavnom, u vlasnitvu porodice Ade1 Iako je bilo predvieno da zbirkom rukovodi di-

plomirani arheolog Aleksandra Popovi, stipendist

opine Graanica, ona je nakon nepunih mjesec
dana rada u zbirci zaviaja prela u Muzej istone
Bosne.
2 Predmete su pripremili prof. Rusmir Djedovi i
Edin akovi.
3 Autori stalne izlobene postavke su: prof. Mirsad
Omeri, kustos-historiar, prof. Edin akovi, dipl.
historiar i prof. Rusmir Djedovi, dipl. geograf.

movi, danas je isparcelisano i u vlasnitvu

je vie osoba. Prilikom neto dubljeg oranja,
ovdje su uoeni ulomci zemljanih posuda, a
isto tako i klesani komadi kamena, kao i crvena zemlja koja kao da podsjea na ostatke
ognjita. Ta crvena zemlja uoena je na nekoliko mjesta u promjerima priblino od po
jedan metar. Potoi koji nastaje od izvora u
neposrednoj blizini lokaliteta bio je pregraen debelom klesanom kamenom ploom,
dimenzija nekih 100 x 100 x 20 cm, koja
moda potjee sa nekog starijeg i znaajnijeg objekta. Na breuljku, zvanom Ristovaa
prilikom oranja nailo se na suhozid duljine tri do etiri metara (tada je izvaeno oko
pola traktorske prikolice kamena). Jedan dio
ireg lokaliteta Vina naziva se karakteristinim imenom Kuite, a prema rijeima jednog od dananjih vlasnika, otac mu je priao
da ni njegov djed nije tu zapamtio nikakvu
kuu. Prema biljekama Branka Vajia, tu je
pored keramikih nalaza bilo i ulomaka stakla, srebrnih i gvozdenih novia, a u oblinjoj umi navodno je pronaen buzdovan.
Isto tako, za vrijeme agresije na Bosnu i
Hercegovinu, dvojica su seoskih tragaa za
blagom na lokalitetu Katelj iznad Dakula, sjeverozapadno od uzvienja Monj, pronali jednu kelt sjekiru i jednu bronanu ogrlicu. Predmete su navodno nudili na prodaju
Muzeju istone Bosne, a potom su ih nezakonito prodali u inostranstvu. Na uzvienju
Straevac, otkriveni su jo prije dvadesetak
godina fragmenti neolitske keramike, prikupljeni u zaviajnoj zbirci, a autor ovog rada
je prije par godina na istome mjestu pronaao nekoliko fragmenata kremenih nukleusa. Takoer, prema usmenom saopenju ing.
Izeta Spahia, slini se nalazi zapaaju i na
lokalitetu Hadikadijin Han, blagoj zaravni na tromei Vranovia, Piskavice i Gornje
Lohinje. Postoji jo itav niz interesantnih
lokaliteta koji, kao potencijalna arheoloka
nalazita, zasluuju panju. Nadajmo se da je
pred nama vrijeme u kome e postojati preduvjeti da se na tim lokalitetima izvri barem rekognosciranje.

79