TOPOGRAFSKO SNIMANJE SPELEOLOKIH OBJEKATA

Osnovni pojmovi i principi

Verzija 0.2

Neven Boi

Speleoloko drutvo Karlovac

Karlovac, 2013.

UVOD
Nacrt speleolokog objekta najvaniji je rezultat speleolokog istraivanja i najvaniji dio
dokumentacije o speleolokom objektu. Nezamislivo je speleoloko istraivanje bez
izrade nacrta. Ipak, dobar dio aktivnih speleologa istraivaa radije se prihvaa
opremanja i tehnikog savladavanja speleolokih objekata nego njegovog topografskog
dokumentiranja. Topografsko snimanje tj. izrada nacrta speleolokih objekata mora se
obaviti precizno, tono, u to kraem vremenu i naravno sigurno. Da bi se to postiglo
potrebna je odreena praksa, ali i to je najvanije, sustavna i kvalitetna edukacija. Ova
kratka skripta predstavlja pregled osnovnih znanja i postupaka pri topografskom
snimanju speleolokih objekata i jo je jedan mali doprinos edukaciji speleologa u toj
nezaobilaznoj i vanoj vjetini. Sadraj ove skripte-prirunika rezultat je dugogodinjeg
rada na edukaciji u speleolokoj topografiji. Prva verzija (0.1) izraena je 2009. godine. U
meuvremenu je prevedena na engleski jezik i na farsi te je sluila za speleoloku
edukaciju van granica Hrvatske. Kasnije je djelomino proirena i nadopunjena u
trenutnu verziju (0.2). Naalost, skripta se i dalje sastoji samo od vie-manje nabacanog
sadraja koji jo treba biti razraen, dopunjen te metodiki i tehniki oblikovan. Stoga se
nadam da je ovaj materijal embrij budueg udbenika o topografskom snimanju
speleolokih objekata.
Kao i kod ostalih vjetina tako i crtanju speleolokih objekata vana je neposredna
edukacija u okviru speleolokih udruga. Ovaj prirunik ne moe biti zamjena za to ve
samo moe sluiti kao pomo i kao podsjetnik.
Posebno naglaavam da je speleologija opasna disciplina te da je ulazak u speleoloke
objekte bez pratnje i nadzora iskusnih speleologa u okviru speleolokih udruga izuzetno
rizino, a i zabranjeno je Zakonom o zatiti prirode. Ovi materijali namijenjeni su
prvenstveno lanovima speleolokih udruga u Hrvatskoj. Onima koji nisu lanovi, a
zainteresirani su za speleologiju, preporuam ulanjenje u jednu od mnogobrojnih
speleolokih

udruga

Hrvatskoj.

Vie

informacija

na

www.speleo.hr

www.speleologija.hr.
Autor ne snosi nikakvu odgovornost radi moebitne tete koja bi nastala uslijed izvoenja
aktivnosti opisanih u ovom priruniku.

1. Pojmovi:
Speleoloki nacrt (engl. cave map)
- umanjeni grafiki prikaz speleolokog objekta na ravnoj plohi
- osnovni dio dokumentacije speleolokog istraivanja
- jedan od glavnih izvora podataka u geospeleolokim i drugim znanstvenim
istraivanjima

Topografsko snimanje sp.ob. postupak izrade nacrta (eng. cave mapping, survey)
Cilj topografskog snimanja izrada nacrta sp.ob. i utvrivanje osnovnim mjera i
karakteristika sp.ob.

2. Svrha t/s:

dokaz o istraivanju i istraenosti sp.ob.

utvrivanje osnovnih dimenzija i karakteristika: duljina, dubina, pruanje, nagib,

odnos prema povrini, ....

za nastavak istraivanja

za orijentaciju i tehniku pripremu

prikaz, prezentaciju, objavljivanje, ...

za primijenjena istraivanja (npr. geoloka)

3. Problemi:

speleoloki objekti su morfoloki sloeni i raznoliki

rasprostiru se u 3D

4. Osnova ideja:

segmentiranje u veliki broj relativno ravnih i morfoloki homogenih elemenata

grafiki prikaz sastoji se od vie slika tlocrt, profil (jer je sp.ob. u 3D)

Speleoloki objekt podijeljen na segmente. Kraj jednog poetak je sljedeeg segmenta.

5. Poloaj segmenta u prostoru, mjerenje, mjerne jedinice i instrumenti:

Definicije:
-

mjerne toka (T1, T2) poetak i kraj MV, pozicioniranje unutar max. 5 cm

mjerni vlak (MV) predstavlja priblino tlocrtnu os segmenta kanala

poligon sve T i svi MV u jednom speleolokom objektu

T1

mjerna toka (T1 i T2)

mjerni vlak (MV)

T2

Poloaj segmenta (tj. njegovog MV) u prostoru (velikim slovima prikazan je uobiajeni
naziv):
- smjer tj. AZIMUT (A) mjeri se 0 - 360 referentna 0 je smjer sjevera N instrument
kompas
- nagib tj. PAD (P) mjeri se 0 - (+/-)90 - referentna 0 je horizontala instrument
padomjer (klinometar)

- duljina tj. DUINA (D) mjeri se u 0,1 m, instr: mjerne traka (30 50 m) i/ili laserski
daljinomjer

A
P
D

Odreivanje meusobnog poloaja dviju susjednih toaka poligona

Osnove trigonometrije u primjeni:

T1
P

sinP=

H
D

cosP=

TD
D

tanP=

H
TD

ctgP=

TD
H

TD=D*cosP

P
TD

T2

Mjerilo stupanj smanjenja grafikog prikaza u odnosu na stvarnost

nacrt priroda

nacrt priroda

1 cm = 100 cm

1 cm = 1 m

1:200 (za male i manje-srednje objekte, do par stotina m) 1 cm = 200 cm

1 cm = 2 m

1:500 (za vee-srednje i velike objekte)

1 cm = 500 cm

1 cm = 5 m

1:1000 (samo izuzetno za velike objekte, izbjegavati!)

1 cm = 1000 cm 1 cm = 10 m

1:100 (za vrlo male objekte, cca do 20 m)

6. Sadraj topografskog snimka (nacrta)

Sadraj nacrta:
1. grafiki dio:
Osnovni dio:
Tlocrt
Profil
Presjeci
Popratni dio:
Grafiko mjerilo
Oznaka sjevera
Ostalo: oznaka kote, karta poloaja itd.
2. tekstualni dio
Naziv sp.ob.
Lokacija opisno (toponimi u 2-3 razine, npr. Sjeverni Velebit,
Hajduki kukovi)
Lokacija (x, y, z)
Datum snimanja, snimatelj, mjeritelj, udruga,...

Profil i crtanje profila

Tlocrt i crtanje tlocrta

T2

N
T1

V
M

P
MV

T2

T1

TD

TD=D*cosP

TD

Konani tlocrt i profil spajanje svih segmenata. Zadnja toka jednog segmeta je ujedno
prva toka sljedeeg segmenta
Presjeci
-

pilje presjeci kanala na vertikalne ravnine, okomito na pruanje MV

jame presjeci kanala na horizontalne ravnine slui i za crtanje tlocrta jama!

7. Tipovi mjernih vlakova:

Glavni predstavljaju tlocrtnu os kanala, precizno se mjere, ulaze u duljinu sp.ob.,

prikazuju se u tlocrtu i profilu (1-2, 2-3, 3-4, 4-5, 5-6, 6-8, 8-9, 10-11, 11-14, 14-15, 12-13)
Spojni slue za spajanje glavnih MV sporednih kanala s glavnim tj. slue spajanju djelova
poligonske mree u jednu cjelinu, precizno se mjere, ne ulaze u duljinu sp.ob., prikazuju
se u tlocrtu, ali ne moraju u profilu ( 4-10, 11-12)
Pomoni slue kao pomo pri crtanju, ne moraju se najpreciznije mjeriti, ako situacija ne
dozvoljava, ne ulaze u duljinu sp.ob., prikazuju se u tlocrtu, ali ne moraju u profilu, mogu
se koristiti za izradu presjeka (6-7)
Svi MV moraju biti spojeni u jedinstvenu cjelinu!
15

14

11

12

13

10
3
4

2
1

6
7

8
9

8. Topografski simboli:
Osim kontura kanala koriste se brojni topografski simboli.
Meunarodno je od UIS-a prihvaena lista simbola.
UIS-ove simbole vidi na http://www.carto.net/neumann/caving/cave-symbols/
U Hrvatskoj se upotrebljava modificirana UIS-ova lista zbog specifinosti naeg kra.

9. Faze rada:
1) Pripremna faza
2) Snimanje speleolokog objekta
3) Obrada podataka i izrada nacrta

1. Pripremna faza
1.a. Posredna priprema:
- fiziko istraivanje sp.ob.
- prikupljanje podataka (poloaj starijih mjernih toaka, rad drugih ekipa,...)
- planiranje rada i ekipiranje timova ....

1.b. Neposredna priprema

- planirati sastav i organizacija rada ekipe, zaduenja lanova; najee dva
lana ekipe (snimatelj i mjerioc, a po potrebi mogu biti i dva mjerioca)
- priprema lanova ekipe upoznati lanove sa radom, zaduenjima i
odgovornosti
- priprema opreme (instrumenti: padomjer, kompas, laserski daljinomjer,
mjerna vrpca mazbant, podloga ploica, milimetarski papir
plastificiran, olovke, kutomjer s ravnalom, sport kompas, torbica)
- odreivanje mjerila i orijentacije

Potrebna oprema:
Instrumenti: kompas, padomjer, daljinomjer

Pribor: mm papir, kutomjer i ravnalo, sport kompas, pribor za pisanje, torbica i

dr.

Primjer pripreme papira:

Oznaka sjevera
Naziv objekta i priblina lokacija

Ime snimatelja i mjerioca

Mjerilo

Zaglavlje tablice:
Toke, Duina, Azimut, Pad (po
potrebi Visina i irina)

Datum

Prostor okvirno
predvien za tablicu

Prostor okvirno predvien

za tlocrt

Prostor okvirno predvien za profil

2. Snimanje speleolokog objekta

Redoslijed radnji:
- odabir poetne toke na ulazu pilju (po potrebi i pomone poetne toke koja se
moe trajno obiljeiti)
- jedan lan tima ostaje na poetnoj toki (najee i najpraktinije snimatelj), a drugi
(u tom sluaju mjeritelj) odlazi kanalom te odreuje i pozicionira novu mjernu toku
- toku je najbolje pozicionirati na podnici kanala, ako uvjeti ne odreuju drugaije
(npr. meandar, pukotinski kanal i sl.)
- mjerna toka treba biti pozicionirana tako da mjerni vlak okvirno predstavlja tlocrtnu
os tog dijela kanala (segmenta)
- snimatelj u tablicu upisuje poetnu i zavrnu toku mjernog vlaka (npr. 0-1 ili 1-2),
zatim se mjere duljina, azimut i pad te ove podatke snimatelj takoer upisuje u tablicu
- mjeri se i upisuje visina kanala te irina lijevo i desno
- ako se duina mjeri mjernom trakom (tzv. mazbant) najee to radi mjeritelj, a ako
se mjeri laserom onda je praktinije da to radi snimatelj (jer mu laser treba i za druga
mjerenja)
- azimut i pad mjeri snimatelj, a po potrebi za kontrolu moe ih mjeriti i mjeritelj, ali
tada mjeri kontra-azimut i vrijednost padu mijenja predznak (kontra-pad)
- prilikom svih mjerenja mora se paziti na tonost. Vano je da se snimatelj i mjerioc tj.
mjerni instrumenti) nalaze tono iznad mjerne toke
- nakon izmjerenih vrijednosti snimatelj u mjerilu ucrtava poloaj mjernog vlaka u
profilu i u tlocrtu. Panja - u tlocrtu se ucrtava tlocrtna, a ne stvarana duina!
- na ucrtane mjerne vlakove snimatelj ucrtava to vjerniju skicu profila i tlocrta, a po
potrebi crta i presjek kanala
- snimatelj prilazi na sljedeu toku (kod mjeritelja), a mjeritelj pozicionira novu toku
te se cijeli postupak ponavlja

Mjerenje duljine (D)

Mjernom trakom (mazbantom):

Poetak mazbanta (0!) snimatelj stavlja tono iznad poetne toke mjernog vlaka.
Mjera napinje mazbant i oitava duljinu tono iznad zavrne toke mjernog vlaka.
Mazbant kod poetne i zavrne toke mjernog vlaka mora biti na jednakoj visini od
toaka. To se najbolje postie jednakom poloajem snimatelja i mjerioca (npr.
stojim-stoji; sjedim sjedi, uim ui, ...). Oitana duljina se obino zaokruuje
na +/- 5 cm te ju mjerioc glasno i jasno priopava snimatelju koji reenu vrijednost
upisuje u tablicu.
Najbolje je govoriti u metrima izraenim u decimalama. Npr.:
0,9 m nula zarez devet
7,4 m sedam zarez etiri
3,57 m tri zarez pedeset sedam (ako nije zaokruivano)

Laserom:
Snimatelj na laseru odabire opciju koja oitava odaljenost od dna instrumenta
(strana nasuprotna od mjesta izlaska laserske zrake), a ne od mjesta izlaska
laserske zrake. Upozorava mjerioca da je upalio laser i usmjerava zraku prema
mjeritelju. Oprez, zraka je opasna za oi! Mjeritelj stoji tako da je svojim trbuhom (ili
ploicom) tono iznad toke te prati tokicu laserske zrake. Kada je tokica na
ispravnom mjestu (tono iznad mjerne toke) povikom moe upozorava
snimatelja da moe izvriti mjerenje. Snimatelj postavlja instrument tako da je
njegovo dno tono iznad toke. Nakon to je od mjeritelja dobio signal, snimatelj
pritiskom na gumb vri mjerenje duljine. Oitanu duljinu zapisuje u tablicu. U
trenutku oitavanja dno instrumenta i tokica laserske zrake moraju biti tono
iznad mjernih toaka i to na istoj visini od njih!

10

Principi mjerenja duljine pri topografskom snimanju speleolokog objekta

linija viziranja za mjerenje azimuta

linija viziranja za mjerenje pada

T1

linija mjerenja duine

mjerni vlak
T2

Nain mjerenja azimuta, pada i duljine.

11

Mjerenje kuteva

Azimut (A)
Mjerioc staje tono iznad toke, okrenut prema snimatelju tako da je mjerni vlak u
osnoj ravnini njegovog tijela, tj. njegova mjerna toka je tono ispod njegovog
svjetla. Snimatelj staje u istu poziciju okrenut prema mjeriocu. Postavlja kompas
ispred oka te optiki poravnava mjeriteljevu os (markiranu njegovim svjetlom) s
prizmicom ispred prozoria na kompasu (ako je taj model kompasa ima) te linije
za oitavanje unutar instrumenta. Kada su sva ova tri elementa poravnata snimatelj
oitava vrijednost koju linija za oitavanje sjee na skali. Oprez, kod razliitih
modela kompasa skala tee u suprotnih strana! Treba i paziti da se umjesto azimuta
ne oita kontra azimut (to je skala s manjim brojevima, obino ispod glavne skale).
Oitana vrijednost se upie u tablicu te po potrebi provjeri jo jednim mjerenjem.
Problem predstavlja oitavanje azimuta u sluajevima kada je nagib mjernog vlaka
velik. Tada se moemo pomoi viskom.

Pad (P)
Mjerioc i snimatelj stoje u poziciji kao i za mjerenje azimuta. Snimatelj postavlja
padomjer ispred oiju te poravnava prizmicu ispred prozoria instrumenta i liniju
za oitavanje s tokom viziranja. Toka viziranja se nalazi tono iznad mjerne toke
na istoj visini na kojoj je nalaze snimateljeve oi u odnosu na njegovu mjernu toku.
Mjeritelj toku viziranja moe markirati lampicom kako bi je snimatelj lake uoio i
vizirao na nju. Bez obzira na poloaj snimatelja i mjeritelja (stoje, sjede, ue,..) linija
viziranja mora uvijek biti paralelna s mjernim vlakom. Kod oitavanja treba paziti
da se oita sa skale izraene u stupnjevima (+/- 90), a ne s druge skale (npr. %).
Takoer se obavezno kod upisivanja treba naznaiti kakav je karakter nagiba
pozitivan (+) ili negativan (-).

12

Primjer postupka izrade nacrta izmiljene pilje:

0

4m

Mjerenja podatak izmeu dvije toke, ucrtavanje poetne toke u profilu, ucrtavanje kuta
pada

Na kut pada nanosi se stvarna duljina i oznaava se toka 2

13

4m

4m

Na ucrtani MV u profilu ucrtava se skica (crte), odreivanje toke 1 u tlocrtu, ucrtavanje

azimuta MV

S profila se mjeri TD (kako se ne bi trebalo raunati cosP*D)

14

4m

4m

Izmjereni TD se nanosi na ucrtani azimut u tlocrtu i oznaava se toka 2

4m

Na ucrtani MV u tlocrtu ucrtava se crte. Crtei u profilu i tlocrtu moraju biti usuglaeni.

15

Izgled konanog radnog nacrta izmiljenog speleolokog objekta

Izgled konanog radnog nacrta stvarnog speleolokog objekta

16

4m

3. Obrada podataka i izrada nacrta

Metode:
1. klasinim nainom:
-

crtanje originalnog nacrta na milimetarskom papiru ponavlja se postupak

crtanja nacrta na milimetarskom papiru u isto

takav nacrt se tuira kao finalna verzija na paus papir

2. digitalna obrada:
-

upotrebom softvera za obradu mjerenih podataka izrauje se digitalna

poligonska mrea (npr. Compass, Speleoliti)

u vektorski grafiki softver (npr. CorelDraw, Illustrator i sl.) importira se

digitalna poligonska mrea i scanirani radni nacrt. Nakon podeavanja obje
poligonske mree nacrt se precrtava, ureuje te na kraju printa ilikoristi u
digitalnom obliku

3. kombinirane metode
-

ako nam je radni nacrt teko upotrebljiv za direktno digitalno precrtavanje

moemo kombinirati ove metode:

izradimo digitalnu poligonski mreu i isprintamo je, na nju runo precrtamo

radni nacrt u isto, zatim ga scaniramo i precrtamo u nekom od grafikih
programa

u ovom sluaju scanirani nacrt takoer moramo podesiti s digitalnom

poligonskom mreom jer prilikom printanja i scaniranja dolazi do odreenih
deformacija originalnog nacrta

Konani nacrt mora sadravati tlocrt i profil, a po mogunosti i poprene presjeke. Uz to

obavezno je grafiko mjerilo. Oprez: ako se bilo koji dio crtea (neki detalj, presjeci ili sl.)
prikazuje u drugaijem mjerilu obavezno je naznaiti i grafiko mjerilo za taj dio.
Obavezno je strelicom oznaiti smjer magnetskog sjevera uz tlocrt. Na profilu treba
naznaiti kotu ulaza od koje se rauna dubina te najdublju toku u objektu. Najbolje je
upisati i apsolutne vrijednosti (nadmorske visine kota) i relativne vrijednosti u odnosu na
kotu ulaza (vrijednosti koje su iznad ulaza su pozitivne, a koje su ispod razine ulaza su
17

negativne). Uz grafike podatke obavezno se navodi lokacija (toponimima i

koordinatama), autori nacrta, udruge i datum snimanja (ako se objekt dulje snima moe i
razdoblje). Za kompleksnije objekte tlocrt i profil treba povezati tako da se kljune toke
na oba crtea oznaekljune toke s istim oznakama (brojem ili slovom).

Primjer digitalne poligonske mree u programu Compass

Primjer ureenog speleolokog nacrta

18

Nain mjerenja duljine speleolokog objekta

D
VR

Nain mjerenja dubine (D) i visinske razlike (VR) speleolokog objekta

19

LITERATURA

Bagliani, F., Comar, M., Gherbaz, F., Nussdorfer, G., 1992: Manuale di rilievo ipogeo. 232
str., Regionale Autonoma Friuli Venezia Giulia, Direzione regionale della pianificazione
territoriale, Trieste
Baki, D., 2000: Primjena raunala pri crtanju topografskih nacrta. u Baki, D.,
Lackovi, D., Baki, A. (ur.): Speleologija, PDS Velebit. Zagreb, 219-221
Baki, D., 2009: Izrada nacrta velikih speleolokih objekata. Struni seminar o izradi i
vrednovanju speleolokih nacrta, 2009., Samobor, 1-16
Baki, D., eleznjak, R., Kuhta, M., 2000: Simboli koji se koriste pri topografskom
snimanju. u Baki, D., Lackovi, D., Baki, A. (ur.): Speleologija, PDS Velebit, Zagreb,
222-233
Boi, N., 2004: Neki problemi pozicioniranja mjernih toaka pri topografskom snimanju
speleolokih objekata. Speleo'zin, 17, 64-67
Boi, N., 2007: O upotrebi izohipsi pri topografskom snimanju speleolokih objekata. 8.
skup speleologa Hrvatske "Kastav 2007" - Zbornik saetaka, 24, Kastav
Boi, N., 2008: Duljina pilje? Koja?! 9. Skup speleologa Kamanje 2008. - Zbornik
saetaka, 20, Karlovac
Boi, N., 2009: Upotreba izohipsi pri topografskom snimanju speleolokih objekata.
Struni seminar o izradi i vrednovanju speleolokih nacrta, 2009., Samobor, 25-34
Boi, V., 2004: Razvoj speleolokog nacrta. HPS, Zagreb, 45 str.
Dasher, G. R., 1994: On station A Complete Handbook for Surveying and Mapping
Caves. 242 str., National Speleological Society, Huntsville, Alabama
Fabre, G., Audetat, M., 1978: Signes speleologiques conventionnels Speleological
conventional signs Signaturen fr Hhlenplane. Sous-Commission des Signes
Conventionnels UIS, Nimes
Ford, D., 1965: A Method of Contouring Cave Maps. NSS Bulletin, 27/2
Garai, M., epelak, M., 1985: Tuma zapisnika speleolokih istraivanja. PSH, Zagreb,
48 str.
Grossenbacher, Y., 1991: Topographie souterraine. 105 str., Socit Suisse de
Splologie, Granges
Kovai, M., epelak, M., 2000: Topografsko snimanje speleolokih objekata. u Baki, D.,
Lackovi, D., Baki, A. (ur.): Speleologija, PDS Velebit, Zagreb, 207-218
Paar, D., 2004: Negativan utjecaj elektrine rasvjete na preciznost topografskog
snimanja speleolokih objekata. Speleo'zin 14, 69-70

20

Paar, D., 2009: Preciznost, pouzdanost i znaaj speleolokog nacrta. Struni seminar o
izradi i vrednovanju speleolokih nacrta, 2009., Samobor, 52-59
Posari, J. 1994: Koncidentno mjerenje nedostupnih toaka u piljama upotrebom lasera.
Speleolog 40/41, 40-45
UIS, 1999: Cave Symbols: The Official UIS List, UIS working group on cave survey and
mapping, http://www.carto.net/neumann/caving/cave-symbols

21