DAVUD, A.S.

Davud, a. s., je bio resul i nebijj i prvi kralj meu poslanicima. Rodoslovno
stablo Davuda, a.s., see do poslanika Ibrahima, a.s., preko Jakubovog sina
Jehuza. Ime Davud se spominje u Kur'anu, a.., na 16 mjesta. Davuda,
a.s., je bio vojskovoa, ratnik, sudija, dravnik. U Kur'anu, a.., se za
Davuda, a.s., kae da je bio evvab, da je nastojao da u svemu postigne
Allahovo, d.., zadovoljstvo. Nakon to je porazio Daluta i njegovu
vojsku, Davudu a.s., je darivano poslanstvo i postao je kralj Benu Israila.
Prije Davuda, a.s., vlast i poslanstvo su bili meusobno odvojeni. Davudu,
a.s., je objavljen Zebur.
A Davudu smo dali Zebur.( En-Nis, 163)
Jo od vremena Joua poslanstvo i vlast nisu bili u rukama jednog ovjeka
iz naroda Benu Israil. Oni su se obratili vjerovjesniku koji je djelovao u to
vrijeme da im postavi vladara iz njihovog naroda. Vjerovjesnik se obratio
dovom Allahu, d.., pa im je Allah, d.., postavio Taluta za vladara, koji
je bio ponizan i pokoran Uzvienom Allahu, d.. Oni nisu prihvatili Taluta
za vladara, nego su se pitali kako e on imati vlast nad njima. Allah, d..,
im je tada poslao materijalni dokaz Talutove vladavine, o kojem se govori u
sljedeem ajetu:

"Znak njegove vlasti" - ree im vjerovjesnik njihov - "bie koveg koji e

vam stii i koji e meleki nositi, u kome e biti smirenje za vas od
Gospodara vaeg i ostatak onoga to su Musa i Harun ostavili. To vam je,
zaista, dokaz, ako ste vjernici!"( El.Bekare, 248)

Meleki su nosili koveg iz potovanja i poasti prema njemu. Kada su

donijeli koveg njihove due su se smirile i prihvatili su Taluta za vladara.
Ne postoji pouzdana predaja od Poslanika a.s. o onome to je bilo sadrano
u kovegu. Islamski uenjaci su iznosili svoja miljenja o tome, pa su rekli
da se u njemu nalazilo: Musaov tap, Musaova obua, slomljene kamene
ploe, Tevrat i neto odjee koja je preostala od Musa, a.s., i Haruna.
U to vrijeme velilku prijetnju za Palestinu je predstavljala Filisteja. U
Kur'anu, a.., se spominje bitka imeu Talutove i Dalutove vojske. Dalut
je bio na elu filistejske vojske. Ibn Derir Et-Taberi u svojoj Povijesti navodi
da je Dalut izabrao Taluta na dvoboj. Talut je vojsci ostavio da odabere
ovjeka za dvoboj. Izabrali su Davuda, pa je on ubio Daluta.






























I kada je preoe, on i oni koji su s njim vjerovali - povikae: "Mi danas ne
moemo izii na kraj sa Dalutom i vojskom njegovom!" Ali oni koji su
tvrdo vjerovali da e pred Allaha izii rekoe: "Koliko su puta malobrojne
ete, Allahovom voljom, nadjaale mnogobrojne ete!" - A Allah je na
strani izdrljivih. ( El-Bekare, 249)
Prema historijskim izvorima vojska Talutova je brojala 319 ratnika.

''I oni ih, Allahovom voljom, porazie, i Davud ubi Daluta, i Allah mu dade
i vlast i vjerovjesnitvo, i naui ga onome emu je On htio. A da Allah ne
suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao - ali, Allah
je dobar svim svjetovima.'' (El-Bekare, 251)
Nakon Talutove smrti, na elo Palestine je doao Davud. Na elu sa
Davudom, a.s., Benu Israil se nakon godina velikih nesporazuma i razdora
ponovo ujedini. Allah mu podari mu'dize i posla mu listove objave
(suhufe) koji se zovu Zebur.
Davudova, a.s., pokornost
Davud, a.s., je bio uzor u pogledu pravednosti, pobonosti i dobrih djela
kojima se postie Allahova blizina. Davud, a.s, i njegova porodica su
danonono bili u ibadetu Uzvienom, Allahu, d.. Uzvieni, Allah, d..,
kae:
Trudite se i budite zahvalni, o eljadi Davudova! A malo je zahvalnih meu
robovoma Mojim! ( Sebe, 13.)

''I sjeti se Naeg roba Davuda, vrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu
obraao.'' ( Sad, 17)
Davud, a.s., je bio predan ibadetu i neumoran u injenju dobrih djela.
Allahov Poslanik je rekao: Allahu, d.., je najdrai Davudov namaz.
Najdrai post mu je Davudov post. Imao je obiaj da spava polovinu noi,
treinu noi je provodio u ibadetu, a zadnju estinu bi opet spavao. Jedan
dan bi postio, a drugi mrsio. Nikada, kada bi se sukobio sa neprijateljem ,
nije uzmicao. ( Buharija)
Blagodati i mudize Davuda, a.s.
Davudu, a.s., je Allah, d.., darivao lijep glas. U veem broju predaja se
spominje kako nijednom ovjeku nije dat ljepi glas od Davuda, a.s. U
sahih-hadisu kojeg biljei imam Ahmed se kae da je Boiji Poslanik, a.s.,
uo Ebu Musa el-Earija kako ui Kur'an posebno lijepim glasom. Boiji
Poslanik, a.s., je neko vrijeme sluao njegovo melodino uenje Kur'ana, a
zatim je rekao: O Ebu Musa, data ti je Davudova melodinost glasa.
(Buhari, hadis 4761) Kada je Davud, a.s., uio Zebur brda su sa njim
ponavljala njegove rijei, a ptice su iznad njega u mjestu lebdjele i sa njim
ponavljale
tesbih,
jer
im
je
Allah
d..
naredio:
''O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!'' (Saba, 10)
''I potinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili
kadri uiniti.'' (El-Enbiya', 79.)




















''Mi smo brda potinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego to Sunce
zae i poslije posta grane. (Sad, 18.)
Davudova mu'dziza je bila eljezo koje u njegovim rukama oblikovalo
poput gline i voska. Od eljeza je Davud, a.s., pravio pancire. Ljudi su
koristili pancir u obliku eljeznih ploa koje su nosili na prsima, pleima i
leima. Takvi pancirii su bili jako teki pa im Davud napravi pancir od malih
eljeznih halki koji je bio neuporedivo laki od do tada poznatih.

''I nauismo ga da izrauje pancire za vas, da vas titi u borbi sa
neprijateljem, - pa zato niste zahvalni?'' ( El-Enbija, 79-80)

SULEJMAN, A.S.
Nakon Davuda a.s. vlast i poslanstvo naslijedio je njegov najstariji sin
Sulejman, a.s.
.

''I Sulejman naslijedi Davuda i ree: "O ljudi, dato nam je da razumijemo
ptiije glasove i svata nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!" (EnNeml, 16)
Allah ga je uinio vladarem kakvog ovjeanstvo nije upoznalo prije njega.
Allah, d.., je darivao Sulejmanu, a.s., sve to mu je potrebno: orue,
vojska koja je bila sainjena od ljudi, dina, ptica i ivotinja, zatim znanje i
sposobnost razumijevanja stvorenja.
Blagodati darivane Sulejmanu, a.s.
a) Sulejman, a.s., je razumio i govor ptica i drugih ivotinja
Putujui Sulejman, a.s., sa svojom vojskom: dinima, ljudima i pticama
doao je do mravlje doline. Sulejman, a.s., je je uo jednog mrava kako
govori drugim da u svoja stanita bjee da ih Sulejman, a.s., i njegova
vojska ne zgaze. Sulejman, a.s., je razumio ovaj govor mrava, pa se
nasmijao. Sulejmanov, a.s, osmijeh je bio in njegove zahvalnosti
Uzvienom Allahu, d.., na njegovim blagodatima.
'' I on se nasmija glasno rijeima njegovim i ree: "Gospodaru moj,
omogui mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i
roditeljima mojim, i da inim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me,
milou Svojom, meu dobre robove Svoje!" (En-Neml, 18-19)
b) Sulejmanu, a.s., je darivana sposobnost upravljanja vjetrom
Kada bi Sulejman, a.s., na nekom mjestu poelio kiu, poslao bi vjetrove i
kia bi pala. Pored njih Sulejmanu, a.s., je data mo upravljanja i nad
olujnim vjetrovima. Sulejman, a.s., je iz Kudsa upravljao vjetrom. esto bi
vjetrove koristio kad bi iao u vojne pohode, tako se prenosi u mnogim
predajama.

''I Mi smo dali da mu slue: vjetar - koji je prema zapovijedi njegovoj blago
puhao onamo kuda je on htio, i ejtani, sve graditelji i gnjurci, i drugi u
bukagije okovani.'' ( Sd, 36-38)

''A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i
naveer rastojanje od mjesec dana''( Sebe', 12)
c) Allah, d.., je Sulejmanu, a.s., uinio bakar tenim i potinio
mu je dinne.
Dini su bili pokorni Sulejmanu, a.s. Neposlune dinne Sulejman, a.s., je

kanjavao i zatvarao.

''I da dini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od
njih otkazao poslunost nareenju Naem, uinili bismo da ognjenu patnju
osjeti.''(Saba', 12)
Gradili su mu sve to je on od njih zatraio. Oni su mu izraivali prelijepe
graevine i prostore za okupljanje. Izraivali su mu lonce veliine dvorca u
kojem bi se spremala hrana i dijelila Ijudima.
''Oni su mu izradivali to god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao
atrnje, i kotlove nepokretne. Trudite se i budite zahvalni, o eljadi
Davudova!" - A malo je zahvalnih meu robovima Mojim.'' (Saba', 13.)
Jedni dinni su bili zadueni da grade, a drugi da rone u vodu i da vade
bisere i dragulje kojih samo tamo ima.

''I ejtani, sve graditelji i gnjurci, i drugi u bukagije okovani.'' (Sd, 37-38)
Kao to je Allah, d.., dao Davudu a.s. teno eljezo, tako je Sulejmanu,

a.s., dao izvor iz kojeg je tekao bakar. Allah, d.., kae:

''I uinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar tee.'' (Saba, 12)
Sulejman, a.s., i kraljica od Sabe ( Belkisa)
Jednom prilikom Sulejman, a.s., je izvrio smotru ptica. U redovima
njegove vojske nije bilo pupavca. Pupavac je bio zaduen da u toku
putovanja kroz pustinju brine za vodu i da izvidi da li u okolini ima vode.
Allah, d.., mu je dao sposobnost da moe primijetiti vodu ispod povrine
zemlje.
''I on izvri smotru ptica, pa ree: "Zato ne vidim pupavca, da nije
odsutan? Ako mi ne donese valjano opravdanje, tekom u ga kaznom
kazniti ili u ga zaklati!" I ne potraja dugo, a on doe, pa ree: "Doznao
sam ono to ti ne zna, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da
jedna ena njima vlada i da joj je svega i svaega dato, a ima i prijesto
velianstveni; (En-Nahl, 20-23)
Sulejman, a.s., se zakleo da e ga zaklati ukoliko mu ne donese valjano
opravdanje. Hudhud ga je obavijestio da u Sabi, u Jemenu, kraljevstvom
vlada jedna ena. Pupavac ga je obavijestio da oni oboevaju Sunce, te da
ih je ejtan zaveo i odvratio od oboavanja Uvienog Allaha, d..
Sulejman, a.s., je tada poslao pismo sa pozivom da se pokore Allahu,
d.., i Njegovom Poslaniku, da mu se bez oklijevanja pokore i budu lojalni.
To pismo joj je uruio povjerljivi pismonoa, koji je razumio poruku koja mu
je prenesena.

''Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i

pogledaj ta e jedni drugima rei!."O velikai,"- ree ona - "meni je
dostavljeno jedno potovanja vrijedno pismo. Od Sulejmana i glasi: 'U ime
Allaha, Milostivog, Samilosnog!'' (En-Neml, 28-30)
Ona se strahovala da je Sulejman, a.s., sa svojom vojskom nee pokoriti,
govorei svojim velikaima da kada carevi osvoje neki grad, oni ga razore i
ugledne njegove stanovnike uine poniznim. Belkisa je tada poslala
Sulejmanu, a.s., poklone, nastojei da provjeri njegovu reakciju. Kada je
Sulejman, a.s., odbio darove, rekavi da je bolje ono to mu Allah, d..,
dariva, kraljica od Sabe sa svojom delegacijom krenula je da Sulejmanu,
a.s., iskae svoju pokornost. Prije nego to je stigla Belkisa sa svojom
delegacijom, on je upitao prisutne dinne koji e mu donijeti njen prijesto.
Ifrit je rekao da e ga donijeti prije nego to ustane sa mjesta na kojem
sjedi, a onaj kome je dato znanje iz knjige rekao je da e ga donijeti prije
nego to trepne okom. U tefsirskim predajama se navodi da je to bio jedan
od dina vjernika, koji je znao ismu-l-e'azam. Sulejman, a.s., je naredio da
njen prijesto preprave i prerue, kako bi ispitao njenu inteligenciju.
Sulejman, a.s., ju je upitao: Je li ovakav tvoj prijesto? Njen odgovor je
bio nepreciznan. Ona nije odgovorila: ''Jeste'', jer je nelogino da prijesto
netaknut stigne prije nje.
Nije rekla ni: ''Nije'', jer je zaista izgledao gotovo kao njen prijesto.
Odgovorila je: "Kao da jeste." U te dvije rijei je ostavila tri mogunosti; da
jest njen prijesto, da nije i da bi mogao biti! Sulejman a.s. kad je uo
njezine
rijei
zaudi
se
njenoj
mudrosti
i
znanju,
ree:
''A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.'' (An-Naml,
42.)
Belkisa je predala carstvo Sulejmanu, a.s., ali je ostala u nevjerovanju.
Sulejman, a.s., joj htjede pokazati neto to nije moglo biti produkt ljudskih
nastojanja. Rekao joj je da ue u dvorac. Dvorac je bio sav od stakla,
ispod
kojeg
je
rijeka
tekla.
''I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadie haljinu uz noge
svoje. "Ova je dvorana uglaanim staklom poploana"! -ree on.
"Gospodaru moj", - uzviknu ona - "ja sam se prema sebi ogrijeila i u
drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!" (AnNaml, 44)
Nakon toga Belkisa je prihvatila islam. U nekim predajama se navodi da se
Sulejman, a.s., oenio kraljicom od Sabe.
Graditelj Bejtu-l-Makdisa
Sulejman, a.s., je izgradio Bejtu-l-Makdis. Prvi koji je sagradio Bejtulmakdis je bio Jakub, a.s. U predaji koju prenosi Ebu Zerr se navodi: Upitao
sam: Allahov poslanie, koji hram je najstariji? El-mesdidu-l-haram
( damija u Meki), odgovorio je. Zatim sam opet upitao: A koji iza
njega? Hram u Jerusalemu, odgovorio je.
Smrt Sulejmana a.s.

Sulejman, a.s., je umro u pedeset drugoj godini ivota. Ljudi toga vremena
su bili iskuani dinnima, smatrajui da dinni znaju gajb - ono to e se
dogodit. Allah, d.., ih htjede poduiti, na primjeru Sulejmanove, a.s.,
smrti, da dini ne znaju gajb. Sulejman, a.s., je jednog dana naredio
dinnima da rade, a on je pored njih stajao i pratio njihov rad. Kad bi ih on
pratio neprestano bi radili, plaei ga se. Dinni su danima radili bez
prestanka, a Sulejman a.s. ih je naslonjen na tap posmatrao. U tom
poloaju Allah, d.., mu je uzeo duu. Sulejmanove oi su ostale otvorene,
pa su dinni i dalje radili, mislei da je Sulejman, a.s., iv. Sulejmanov
nasljednik je to znao, ali to nije elio pokazati pred dinima. Dini su radili
bez prestanka cijelu godinu. udili su se, itavu godinu Sulejman, a.s., stoji
nepomino na jednom mjestu, ne jede, ne pije, ne govori, ali stoji i
otvorenih oiju ih gleda. Tek kada je crv izgrizao Sulejmanov, a.s., tap, on
se slomio i Sulejman, a.s., je pao na tlo. Dini su shvatili da je Sulejman,
a.s., umro jo prije godinu dana, a ljudi su spoznali na ovom primjeru da
dini ne znaju gajb.
Allah, d.., kae:

''A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastoio tap njegov -upozorio
ih je da je umro, i kad se on sruio, dini shvatie da ne bi na muci
sramnoj ostali da su budunost prozreti mogli.'' (Sebe', 14.)