ELEMENTI ZA PROVOENJE TEKUINA I PLINOVA

Cijevni vodovi ili cjevovodi slue za transport plinova, para, tekuina pa i

prainastog i zrnatog materijala pomou komprimiranog zraka. Kod pneumatskih
i hidraulikih sustava je bitan prijenos tlaka, tj. snage, a ne samog sadraja
plina, odnosno tekuine. Cijevi su najee okrugle radi lake izrade i manjih
gubitaka tlaka prilikom strujanja fluida u njima. Gubici tlaka se javljaju zbog
trenja na stijenkama i vrtloenja u koljenima, ravama, ventilima i sl. Proraun
gubitaka spada u podruje mehanike fluida. Promjer cijevi mora biti takav da
postoji optimalan odnos izmeu veliine promjera cijevi i trokova investicije.
Naime, cijev veeg promjera ima manje gubitke, ali je skuplja.
Protok kroz cijev je
Q

d2
v
4

povrina presjeka otvora cijevi

Q (kg/s) protok mase medija
d (m) promjer otvora cijevi
v (m/s) srednja brzina protoka
(kg/m3) gustoa medija
Cijevi su standardizirane prema nazivnom tlaku PN. Nazivni tlak je onaj najvei
tlak kojemu dijelovi cjevovoda smiju biti izloeni u radu pri temperaturi 20 C i
on slui kao osnova za proraun.
PN = 1 - 1,6 - 2- 2,5 - 3,2 - 4 - 5 - 6 8 - 10 - 12,5 - 16 - 20 - 25 - 32 40 - 50 63 - 80 - 100 - .... - 6300 bar.
1 bar = 105 Pa (N/m2) = 0,1 N/mm2 1 at
Radni (pogonski) tlak pr je onaj najvei tlak kojem dijelovi cjevovoda
dimenzionirani prema nazivnom tlaku smiju biti izloeni u pogonu, tj. pri radnoj
temperaturi. to je via temperatura, radni tlak je manji.
pr = PN
- tekuine, pare i plinovi do 120 C
pr = 0,8PN - tekuine, pare i plinovi od 120 C do 300 C, agresivni mediji
pr = 0,64PN - tekuine, pare i plinovi od 300 C do 500 C
Ispravnost, tj. nepropusnost cjevovoda, ispituje se tekuinama pod tlakom.
Dijelovi cjevovoda se ispituju pod ispitnim tlakom od 1,5PN. Kod gotovih
cjevovoda, da ne bi dolo do oteivanja brtvi, ispitni tlak treba bit jednak ili
1

neto vii od radnog tlaka.

Nazivni promjer cijevi DN je priblino jednak unutarnjem promjeru cijevi.
Razlike se javljaju zbog raznih debljina stijenke cijevi za razne nazivne tlakove
uz iste vanjske promjere. Dimenzije cijevi su standardizirane.
Elementi cjevovoda:
Cijevni spoj
s brtvom

Leaj

Kompenzator
dilatacija

Uporite

Mjerni instrument

Ventil

Cijev

CIJEVI
Materijali iz kojih se izrauju cijevi su sljedei:
Sivi lijev: za gradsku mreu za plin, vodovod i kanalizaciju
elini lijev: za krae komade, rave, armaturu
elik: najira upotreba za razne namjene
Bakar: za korozivne medije
Mjed: za hladnjake i kondenzatore jer ima dobru toplinsku provodljivost
Aluminij: za korozivne medije gdje bakar ne zadovoljava te za niske
temperature
Olovo: za vodovod; kemijski postojano, lako savitljivo
Polimeri (umjetne plastine mase): za vodovod, kanalizaciju i korozivne medije.

Proraun debljine stijenke elinih cijevi

Formule vrijede za omjer vanjskog i unutarnjeg promjera cijevi dv/du 1,7.
Debljina stijenke s (mm) za temperature do 120 C:

dv p
c1 c2
K
2 v
S

dv (mm) = vanjski promjer cijevi

p (N/mm2) = najvei doputeni radni tlak pr pri pogonskoj temperaturi
K (N/mm2) = karakteristina vrijednost vrstoe materijala pri raznim
temperaturama
S = faktor sigurnosti:
S = 1,7 za cijevi s atestom za materijal,
S = 2 za cijevi bez atesta.
v = faktor slabljenja zbog zavarivanja:
v = 1 za beavne cijevi;
v = 0,9 za obostrano zavareni i areni av;
v = 0,7...0,8...0,9 za zavarene cijevi.
c1 (mm) = dodatak na debljinu stijenke cijevi zbog nejednolikosti debljine
stijenke pri proizvodnji.
- za beavne cijevi, ovisno o tonosti izrade:
c1 = (0,11...0,22)s (= 11% ... 22% debljine stijenke)
- za avne (zavarene) cijevi:
c1 = 0,25 mm za debljine stijenke s 3 mm
c1 = 0,35 mm za debljine stijenke s = 3...10 mm
c1 = 0,5 mm za debljine stijenke s > 10 mm
c2 (mm) = 1 mm = dodatak zbog korozije i istroenja.
Za temperature iznad 120 C:
s

dv p
c1 c2
K
2 v p
S

Karakteristine vrijednosti vrstoe materijala K (N/mm2) za beavne eline

cijevi (Decker hrvatski tabl. 6):
Temperatura (C)

Materijal

20

200

250

300

Cijevi prema

1212

240

190

170

140

DIN 1629

1213

260

210

190

160

HRN C.B5.020

1402

300

350

400

450

500

HRN C.B5.023

3100

360

Cijevi prema

1241

240

190

170

140

120

110

70

DIN 17175

1215

260

210

190

160

140

130

70

HRN C.B5.022

7100

290

260

240

210

190

180

170

95

7400

300

280

260

240

220

210

200

140

7401

270

250

240

230

220

210

200

145

CIJEVNI SPOJEVI
Cijevni spojevi trebaju omoguiti:
1. Spajanje cijevi meusobno;
2. Spajanje

cijevi s aparatima i armaturom; pod armaturom se

podrazumijevaju zaporni, sigurnosni i regulacijski organi te filtri, odvajai i
mjerni instrumenti;
3. Promjenu promjera i smjera cjevovoda.
a) Zavarivanjem se dobiju nerastavljivi spojevi elinih, bakrenih i aluminijskih
cijevi.

a) eoni spoj; b) eoni spoj s ulonim prstenom; c) Spoj s posebnim zavarenim naglavkom; d)
Spoj s naglavkom; e) Spoj s kuglastim naglavkom

b) Tvrdim lemljenjem i lijepljenjem se takoer dobiju nerastavljivi spojevi. Tvrdo

lemljenje (temperature > 450 C) se koristi za bakrene i mjedene cijevi.

a) Stoasti eoni spoj; b) Spoj s posebnim zalemljenim ili zalijepljenim naglavkom; c) Spoj s
4

naglavkom

c) Rastavljivi spojevi naglavkom i brtvom: cijev se umee u naglavak, a izmeu

njih je prstenasta gumena brtva.

a) Brtva stlaena ahurom s navojem, b) Brtva stlaena pomou ahure i vijaka; c) Brtva
stlaena umetanjem cijevi

d) Rastavljivi spojevi navojem

Na cijevima se izrauje vanjski konini Whitworthov cijevni navoj s konusom
1:16, a na naglavcima, fazonskim komadima i drugim elementima unutarnji
cilindrini Whitworthov cijevni navoj.

a)

b)

c)

a) Spoj cijevastim naglavkom (niplom), brtvljenje kudjeljom; b) Spoj pomou preklopne matice
(holender), brtvljenje pomou plosnate prstenaste brtve; c) Spoj pomou preklopne matice,
btvljnje nalijeganjem konine unutarnje na vanjsku kuglastu povrinu

e) Rastavljivi spojevi prirubnicama

Prirubnice su na cijev najee zavarene, a mogu biti i uvaljane, spojene navojem

ili su slobodne.

a)

b)

c)

d)

a) Zavarena prirubnica s grlom; b) Zavarena ravna prirubnica; c) Uvaljana prirubnica;

Prirubnica s navojem; e) Slobodna prirubnica

e)
d)

Na cijevima i fazonskim komadima od sivog ili elinog lijeva prirubnice odmah

mogu biti izlivene.
Cijevni segmenti s prirubnicama na krajevima se pomou vijaka i matica spajaju
meusobno ili s armaturom i aparatima.

Spojevi prirubnicama se koriste i za najvie tlakove i najvee nazivne promjere

cijevi. Na mjestu dodira prirubnica stavlja se brtva iji tip i materijal ovise o
tlaku, temperaturi i mediju u cjevovodu. Prirubnice se izrauju sa standardnim
nazivnim promjerima DN za standardne nazivne tlakove PN i imaju standardne
izmjere - promjere, broj i veliinu vijaka.

FAZONSKI CIJEVNI DIJELOVI

Fazonski cijevni dijelovi od sivog i elinog lijeva slue za promjenu smjera toka
medija, spajanje ili razdvajanje tokova i promjenu presjeka cjevovoda. Na
6

krajevima mogu imati prirubnice ili navoj u koji se ili na koji se uvru cijevi.
elini fazonski komadi kao npr. lukovi ili T-spojevi mogu biti oblikovani i tako
da se zavare na cijev.
Fazonski komadi s prirubnicama:

Fazonski komadi s navojem:

KOMPENZATORI TOPLINSKIH DILATACIJA

Cjevovodi su uslijed razlika u temperaturi izloeni znatnim toplinskim
dilatacijama. Razlike u temperaturi mogu biti atmosferske ili uzrokovane medijem
koji struji kroz cijevi, npr. toplom vodom ili parom. Npr. ravni elini cjevovod
duljine 100 m je montiran na temperaturi +20 C, ali zimi moe biti na 20 C, a
ljeti se na suncu moe zagrijati na +60 C. Temperaturna razlika moe, dakle, biti
= 40 C. Koeficijent toplinskog rastezanja elika je

= 12106 K1. Promjena duljine toga ravnog cjevovoda bit e

l = l = 12106 40 100 = 0,048 m = 48 mm.
Modul elastinosti elika je E = 2,1105 N/mm2. Kad bi cjevovod imao samo
7

uporita (vrste toke), i dilatacije bi bile onemoguene, u cjevovodu bi se javilo

naprezanje

= E = E = 2,11051210640 = 101 N/mm2.

Npr. cijev vanjskog promjera 70 mm i debljine stijenke 2,5 mm ima povrinu
poprenog presjeka A = 530 mm2 pa bi sila u cijevi kod tog naprezanja bila
F = A = 101530 = 53530 N 5,4 tone.
Kod prevelikih sila bi moglo doi do lomova na uporitima ili do izvijanja i loma
cijevi. Da se to sprijei i omogui slobodno dilatiranje cijevi, cjevovod treba
pravilno oblikovati, osloniti ga na uporitima (vrstim tokama) i leajevima
(pominim tokama), a po potrebi treba ugraditi posebne kompenzatore.
a) Prirodna kompenzacija dilatacija cjevovoda
Cjevovod je najbolje tako oblikovati da pojedini njegovi odsjeci izmeu vrstih
toaka mogu dilatirati i da se mogu lako savijati. To se postie L-, Z- i Ulukovima. U tom sluaju posebni kompenzatori nisu potrebni.

L-luk

Z-luk

U-luk

Uporite (vrsta toka)

Leaj (pomina toka)

b) Umjetna kompenzacija dilatacija cjevovoda

U dugake ravne dijelove cjevovoda umeu se posebno izraeni kompenzatori.

a) Cijevni luk u obliku lire; b) Leasti kompenzator za male dilatacije; c) Viestruki leasti
kompenzator; d) Kompenzator od valovite cijevi; e) Deformacijska brtvenica za velike
dilatacije

UPORITA, LEAJEVI I OVJEENJA

1. Uporita (vrste toke) su mjesta fiksnog uvrenja cjevovoda koja
onemoguavaju bilo kakvo pomicanje. Preuzimaju teinu cijevi i sile koje
djeluju u bilo kojem smjeru. Cijevi se za temelje ili noseu konstrukciju
privruju pomou ipki, traka ili obujmica i vijaka, a mogu se i direktno
zavariti.

Uporita: a) Privrenje pomou savinute ipke (stremena) s navojem i maticom na krajevima;

b) Privrenje pomou trake i vijaka; c) Privrenje pomou obujmica i vijaka

2. Leajevi (pomine toke) omoguavaju aksijalno pomicanje cijevi

uzrokovano toplinskim dilatacijama, uz po mogunosti maleno trenje.
Leajevi preuzimaju teinu cijevi i sile koje djeluju okomito na os cijevi.

Leajevi: a) Stremen zavaren na cijev; b) Klizni leaj; c) Valjni leaj na stupu

3. Ovjeenja nose teinu cjevovoda, omoguavaju pomicanje cjevovoda

aksijalno i na stranu te podeavanje po visini. U ovjeenjima se mogu
nalaziti i opruge.

Opruga

a)

b)

Ovjeenja: a) Pomou ice; b) Pomou ipki, s oprugom na vrhu

ZAPORNI ORGANI
Zaporni organi slue za potpuno ili djelomino zatvaranje, odnosno otvaranje
cjevovoda. Posluivanje zapornih organa moe biti runo, elektromotorno,
elektromagnetsko, hidrauliko ili pneumatsko. Ako je mehanizam reguliran
automatski, ovisno o odgovarajuim veliinama tlaka, temperature i brzine toka,
govori se o regulacionim ili sigurnosnim organima.
Razlikuju se etiri vrste zapornih organa: a) ventil; b) zasun; c) pipac; d) zaklopka

10

1. Ventili
Zaporni dio ventila je najee u obliku tanjura koji se kree u smjeru toka fluida
ili suprotno toku. Zaporni dio moe biti i u obliku stoca, valjka ili polukugle.
Ventili se brzo otvaraju i zatvaraju, moe se vriti regulacija, a izrada brtvenih
povrina je lagana. Nedostatak ventila je nagla promjena smjera toka fluida u
ventilu i time poveani gubici tlaka. Ventili se upotrebljavaju do najviih nazivnih
tlakova PN, ali samo do srednjih nazivnih promjera DN.
Ventil:

1. Runo kolo
2. Vreteno
3. Matica
4. Kraun i poklopac kuita
5. Brtvenica
6. Vijak poklopca kuita
7. Tanjurasti zaporni dio
8. Prsten u zapornom dijelu
izraen od elastomera

11

9. Prsten u kuitu ili direktno

u kuitu izraeno sjedite
10.

Kuite

2. Zasuni
Zaporni dio zasuna je u obliku ploe koja se kree okomito na smjer toka fluida.
Ploa moe imati stranice pod nagibom tako da se uklini u sjeditu, ili paralelne
stranice, kad je brtvljenje slabije. Zasuni imaju malu ugradbenu duljinu, ali veliku
ugradbenu visinu. Nema promjene smjera toka fluida pa su gubici tlaka niski.
Obrada klinastih brtvenih povrina je tea nego obrada sjedita tanjura kod
ventila. Zasuni se upotrebljavaju do srednjih nazivnih tlakova PN i do najveih
nazivnih promjera DN.

12

a)

b)

Zasuni: a) Zasun s klinastom zapornom ploom; b) Zasun s ploom s paralelnim stranicama

3. Pipci
Pipci (slavine) imaju zaporni dio u obliku valjka, kugle ili stoca koji se okreu
oko osi okomite na smjer toka. Jednostavni su i jeftini, ali brtvljenje ponekad nije
najbolje. Fluid kod obinih pipaca ne mijenja smjer toka pa su gubici tlaka mali.
Pipci mogu biti i trokraki kojima se moe mijenjati smjer toka. Koriste se do
srednjih nazivnih tlakova PN i srednjih nazivnih promjera DN.

a)

b)

13

c)
Pipci: a) Stoasti pipac; b) Kuglasti pipac; c) Trokraki stoasti pipac

4. Zaklopke (klapne)
Zaporni dio zaklopki je u obliku okrugle ploe koja se okree oko osi okomite na
smjer strujanja fluida. Zaklopke loe brtve pa su pogodnije za regulaciju protoka i
kao povratne zaklopke (sigurnosni organ), nego kao zaporni organi. Gubici tlaka
su mali jer fluid malo mijenja smjer toka. Koriste se za male nazivne tlakove PN,
ali i do najveih nazivnih promjera DN.

a)

b)

Zaklopke: a) Zaklopka za regulaciju protoka; b) Povratna zaklopka

14

STAPNI MEHANIZAM
Koristi se za parne strojeve i velike brodske i stacionarne dizel motore, ali i za
stapne pumpe i kompresore. Pravocrtno gibanje stapa se kod motora i parnih
strojeva pretvara u rotacijsko gibanje koljenastog vratila, dok se kod pumpi i
kompresora rotacijsko gibanje koljenastog vratila pretvara u pravocrtno gibanje
stapa.
ventili

brtvenica

p = tlak plina u cilindru

15

F = Ap = sila na elo stapa

A = povrina ela stapa
FN = Ftan = sila okomita na kliznu stazu koja izaziva poprene vibracije
F0

F
cos

= sila u ojnici

Ft = obodna sila koja daje okretni moment T = FtR na koljenastom vratilu

Fr = sila u koljenu koljenastog vratila koja optereuje temeljni leaj
Veliine sila F, FN, F0, Ft i Fr se mijenjaju tijekom jednog okretaja koljenastog
vratila, ovisno o njegovom poloaju i tlaku koji djeluje na stap. Zato se motori
tresu.

DIJELOVI STAPNOG MEHANIZMA

Stap
Gibanje stapa je pravocrtno. Jednoradni stap ima radnu povrinu na koju djeluje
tlak samo s jedne strane, a dvoradni stap ima radne povrine s obje strane na koje
tlak djeluje naizmjenino.

Brtvljenje stapa u cilindru se izvodi pomou elastinih prstena za brtvljenje

smjetenih u kanalima stapa. Prsteni se izvode od elika ili sivog lijeva. Prsten je
razrezan da bi se mogao rairiti i navui na stap. Kod ubacivanja stapa u cilindar
se prsten malo stisne, tj. elastino deformira pa pritie na stjenke cilindra.

Stapajica
Stapajica prenosi silu od stapa do krine glave. Povrina joj mora biti fino
obraena jer prolazi kroz brtvenicu. Oblik joj ovisi o nainu spajanja na stap i
krinu glavu. S krinom glavom se moe spojiti pomou navoja ili svornjaka.

16

Krina glava
Klizne stope se izvode od leajnog materijala bijele kovine da bi se smanjilo
trenje klizanja. Krinu glavu bono optereuje sila FN koja mijenja smjer
djelovanja ovisno o tome u kojem je poloaju koljeno koljenastog vratila.

Ojnica
Ojnica spaja krinu glavu s koljenom koljenastog vratila. Optereena je tlano i
zbog svoje duljine izvrgnuta izvijanju. Da bi bila otporna na izvijanje, popreni
presjek joj je u obliku velikog slova I. Ojnice su visoko optereeni dijelovi pa se
izrauju od elika kovanjem u ukovnju.

17

Koljenasto vratilo (radilica)

Koljenasto vratilo omoguuje pretvaranje pravocrtnog gibanja stapa u kruno
gibanje ili obratno. Izrauje se lijevanjem od elinog ili nodularnog lijeva ili
kovanjem od elika. Velika koljenasta vratila brodskih motora se sastavljaju iz
vie komada. Zavrna obrada je tokarenje i bruenje rukavaca. Rukavci su kaljeni
da bi imali tvrdu povrinu pri emu jezgra koljenastog vratila ostaje ilava.

KLIPNI MEHANIZAM
Klipni mehanizam se koristi kod malih motora s unutarnjim izgaranjem i klipnih
kompresora. Klipni mehanizam nema stapajicu, krinu glavu i ojnicu, nego
klipnjau koja direktno povezuje klip s koljenastim vratilom. Budui da nema
krine glave koja bi preuzela bonu silu FN, tu funkciju preuzima klip. Zbog toga
on mora imati veu duljinu od stapa. Posljedica djelovanja bone sile FN na
stjenku cilindra je eliptino habanje cilindra.
M klip
prstenima

osovinicom

E cilindarski blok
N klipnjaa
P koljenasto vratilo
F 18
postolje
G karter

Klip
Na vrhu klipa se izrauju utori za kompresijske prstene koji spreavaju da medij
pod tlakom prolazi mimo klipa. Kako je s donje strane klipa prostor u kojemu
trca ulje, na dnu klipa je utor za uljni prsten. Uljni prsteni slue za otiranje ulja
sa stjenki cilindra, kako to ulje ne bi izgaralo u kompresijskom prostoru motora s
unutarnjim izgaranjem.

19

20