Sifilis

Sifilis je sistemska bolest koju uzrokuje Treponema pallidum, a ima 3 klinika stadija i
dugogodinju latenciju. Uobiajeni simptomi su vrijedovi spolovila, promjene na koi,
meningitis, zahvaanje aorte i neuroloki sindromi. Dijagnoza se postavlja serolokim
pretragama i dodatnim ispitivanjima odabranim na osnovi stadija bolesti. Lijek izbora je
penicilin.
Sifilis uzrokuje T. pallidum, spiroheta koja ne moe dugo preivjeti izvan ljudskog tijela. Kod
sifilisa dobivenog spolnim putem, T. pallidum ulazi u tijelo kroz sluznice ili kou, u roku od
nekoliko sati dospijeva do regionalnih limfnih vorova i brzo se iri po itavom tijelu.
Sifilis ima primarni, sekundarni i tercijarni stadij (vidi TBL. 1941), izmeu kojih postoje
razdoblja latencije. Osoba sa sifilisom ostaje infektivna tijekom prva dva stadija.
Perivaskularna infiltracija limfocitima, plazma stanicama, te, kasnije fibroblastima, uzrokuje
proliferaciju endotela malih krvnih ila, dovodei do obliterirajueg endarteritisa.
Infekcija se obino prenosi spolnim odnosom, ukljuujui i orogenitalni i anorektalni, te
dodirom s konim promjenama u primarnom i sekundarnom sifilisu. Opasnost od zaraze
prilikom jednog spolnog odnosa s osobom koja ima primarni sifilis iznosi 30%. Prethodne
infekcije ne pruaju imunost protiv reinfekcije.
Simptomi i znakovi
Sifilis se moe dijagnosticirati tijekom bilo kojeg stadija a moe zahvatiti pojedinani organ
ili vie njih, oponaajui mnoge druge bolesti. Sifilis se moe ubrzati istovremenom
infekcijom HIVom; u tim sluajevima su zahvaanje oka, meningitis i druge neuroloke
komplikacije puno ee i tee.
Primarni sifilis: Nakon razdoblja inkubacije od 34 tj. (raspon od 113 tj.), na mjestu ulaska
se razvija primarna promjena (tvrdi ankir, ulcus durum, op.prev.). Poetna crvena papula
brzo erodira te se stvara vrijed, koji je u najteem sluaju tek malo bolan, ima induriranu
bazu, a kad se postrue iz njega izlazi prozirna tekuina koja sadri brojne spirohete.
Regionalni limfni vorovi su vrsti, neuoljivi i bezbolni. Tvrdi ankir se moe pojaviti bilo
gdje, ali je u mukaraca najei na penisu, anusu i u rektumu, a u ena na vulvi, cerviksu,
rektumu i perineumu, dok se u oba spola pojavljuje na usnicama ili u orofarinksu.
Sekundarni sifilis: Kod sekundarnog sifilisa se, tipino 410 tj. nakon pojave tvrdog ankira,
moe razviti bakterijemija s proirenom diseminacijom, generalizirane mukokutane promjene,
poveanje limfnih vorova i raznolike manifestacije sa strane raznih organa. U ~25%
bolesnika nalazi se rezidualni ankir. esti su sistemski simptomi u vidu vruice,
malaksalosti, anoreksije, munine i umora, kao i glavobolje i kostobolje.
*Moe takoer postojati u trajno latentnom ili asimptomatskom stadiju.

Za potrebe prijavljivanja, podjela se nekad zasniva na 4godinjoj umjesto na 2godinjoj

osnovi.
Vie od 80% bolesnika ima mukokutane promjene; razvija se itav niz osipa i promjena, a
zahvaen moe biti bilo koji dio povrine tijela. Promjene mogu biti prolazne, trajati
mjesecima ili recidivirati, no konano sve zacjeljuju, obino bez oiljka.
Sifilitini dermatitis je obino simetrian; izraeniji je na fleksornim i volarnim povrinama,
osobito na dlanovima i tabanima; obino ima oblik makula, papula i pustula a rijetko je
vezikularan ili bulozan. Pojedine promjene su pigmentirane i jedva uoljive na jako
pigmentiranoj koi, dok su na slabije pigmentiranoj koi ruiaste, blijedo smee ili smee.
Okrugle su, esto prekrivene ljuskicama a mogu se spajati i indurirati no u pravilu ne svrbe
niti ne bole. Nakon to se promjene povuku, moe doi do hiperpigmentacije ili
depigmentacije. Ako je zahvaena koa glave, esto dolazi do arinog ispadanja kose
(alopecia areata).
Condylomata lata (plosnati kondilomi, op.prev.) su hipertrofine, spljotene mutno ruiaste
ili sive papule na spojevima koe i sluznica i na vlanim podrujima koe (npr. perianalno
podruje, ispod dojki) koje su izrazito zarazne. Sluznice esto erodiraju, stvarajui podruja
koja su okrugla, izdignuta i esto siva do bijela s crvenim rubom. Ovo se zbiva najee na
sluznici usta, nepca, farinksa ili larinksa; na glansu penisa i vulvi ili u analnom kanalu i
rektumu.
Moe biti zahvaen praktiki svaki organ. Oko 50% bolesnika ima limfadenopatiju, obino
generaliziranu, s bezbolnim, vrstim, neuoljivim voriima, a esto i hepatosplenomegaliju.
Oko 10% bolesnika ima promjene na oima (uveitis), kostima (periostitis), zglobovima,
modanim ovojnicama, bubrezima (glomerulitis), jetri (hepatitis) ili slezeni. Oko 1030%
bolesnika ima blagu pleocitozu likvora, no <1% ima simptome meningitisa, koji mogu
obuhvaati glavobolju, ukoenost vrata, oteenja modanih ivaca, gluhou i edem papile
vidnog ivca.
Latentno razdoblje: U latentnom razdoblju nema znakova i simptoma, nalaz u likvoru je
normalan a rezultati serolokih pretraga su pozitivni. Budui da su simptomi primarnog i
sekundarnog sifilisa ponekad neznatni ili se previde, bolesnicima se dijagnoza latentnog
stadija sifilisa esto postavlja na temelju rezultata serolokih pretraga. Sifilis moe zauvijek
ostati latentan. Meutim, moe doi do recidiva sa zaraznim mukokutanim promjenama, no
do njih skoro uvijek dolazi u ranom razdoblju latencije (<2 god. nakon infekcije). U bolesnika
koji su primali antibiotike zbog drugih bolesti, latentni se sifilis moe izlijeiti, ime bi
se mogla objasniti rijetka pojava kasnog stadija sifilisa u razvijenim zemljama.
Kasni ili tercijarni sifilis: U ~1/3 nelijeenih osoba razvija se kasni sifilis, premda ponekad
tek mnogo godina nakon prvotne infekcije. Promjene se kliniki mogu opisati kao benigni
tercijarni sifilis, kardiovaskularni sifilis ili neurosifilis. U razvijenim zemljama sve su danas
rijetke.

Benigni tercijarni sifilis se obino razvija 310 god. nakon infekcije a moe zahvatiti kou,
kosti i unutarnje organe. Gume su granulomatozne promjene koje su nekrotine i okruene
vaskulitisom. esto su ograniene ali mogu i difuzno infiltrirati organ ili tkivo, rastu i
zacjeljuju sporo i ostavljaju oiljke. Na koi esto dovode do nodularnih, ulcerirajuih ili
oronjelih promjena. Kad se nalaze u potkoju, nastaju udubljeni vrijedovi ija baza slii na
ispranu kou. Zacijeljeni vrijedovi tipino ostavljaju atrofine oiljke. Premda su najee na
nogama, gornjem dijelu trupa, licu i vlasitu gume se mogu pojaviti skoro svagdje,
ukljuujui i submukozna tkiva (osobito nepca, nosnog septuma, farinksa i larinksa), te
dovesti do perforacije nepca ili nosnog septuma.
Benigni tercijarni sifilis kosti dovodi do, ili periostitisa sa stvaranjem kosti, ili osteitisa s
razarajuim promjenama koje uzrokuju duboku, dosadnu bol koja se karakteristino pojaava
nou. Moe se napipati nateknue ili kvrga. Takoer mogu biti zahvaeni probavni i dini
sustav.
Kardiovaskularni sifilis se obino oituje dilatiranom vretenastom aneurizmom ascendentne
aorte, suenjem izlazita koronarnih arterija ili insuficijencijom aortalnog zaliska, tipino 20
25 godina nakon prvotne infekcije. Sifilitine aneurizme mogu izazvati simptome pritiui ili
erodirajui okolne strukture u medijastinumu i stijenci prsnog koa. Ti su simptomi kaalj
metalnog prizvuka i stridor zbog pritiska na dunik, stenoza bronha i posljedine infekcije
zbog pritiska na jednjak, promuklost zbog pritiska na n. recurrens i bolne erozije sternuma i
rebara ili kraljenice uslijed ponavljanih pulsacija proirene aorte.
Ako se u prvih 510 god. nakon infekcije razvije neurosifilis, zahvaene su ponajprije
modane ovojnice i krvne ile, uzrokujui asimptomatski, akutni ili meningovaskularni
neurosifilis. Parenhimatozni neurosifilis i tabes dorsalis se obino pojavljuju 23 desetljea
kasnije.
Asimptomatski neurosifilis dovodi do poremeaja likvora (npr. limfocitoze i poviene razine
bjelanevina) u ~15% osoba kojima je isprva dijagnosticiran latentni sifilis, 25 40% osoba sa
sekundarnim sifilisom, 12% osoba s kardiovaskularnim sifilisom i 5% osoba s benignim
tercijarnim sifilisom. U 5% bolesnika, on se bez lijeenja razvija u simptomatski neurosifilis.
Malo je vjerojatno da e osoba iji je nalaz likvora normalan >2 god. nakon prvotne infekcije
dobiti neurosifilis.
Argyll Robertsonovu zjenicu, malu nepravilnu zjenicu koja normalno akomodira s
konvergencijom, ali ne reagira na svjetlost, mogu izazvati razni simptomatski oblici
neurosifilisa, no praktiki niti jedna druga bolest.
Akutni sifilitini meningitis izaziva vruicu i meningizam, kao i poremeene nalaze likvora.
On se obino razvija unutar 1 god. nakon prvotne infekcije, ponekad uz druge znakove
sekundarnog sifilisa. Poremeaji modanih ivaca mogu biti takvi da se kliniki ne mogu
razlikovati od meningovaskularnog neurosifilisa.

Meningovaskularni neurosifilis je vaskulitis srednje velikih do velikih arterija mozga ili

kraljenine modine koji uzrokuje infarkciju mozga, koja je esto multifokalna i praena
pleocitozom likvora. Simptomi mogu zapoeti s glavoboljom, ukoenim vratom, omaglicom,
neobinim ponaanjem, loom koncentracijom, gubitkom pamenja, iscrpljenou, nesanicom
i slabljenjem vida. Hemipareza, konfuzija, konvulzije, edem papile, afazija i paralize
modanih ivaca obino ukazuju na bazilarni vaskulitis.
Zahvaanje kraljenine modine moe izazvati slabost i atrofiju miia ramenog pojasa i
ruke, sporo progresivnu paraplegiju s inkontinencijom mokrae i/ili stolice, te, u rijetkim
sluajevima, transverzalni mijelitis s naglom mlohavom paraplegijom i gubitkom kontrole
sfinktera.
Parenhimatozni neurosifilis (paresis generalisata ili dementia paralytica) nastaje zbog
kroninog meningoencefalitisa koji uzrokuje unitenje kortikalnog parenhima. Obino se
razvija 1520 god. nakon prvotne infekcije, obino ne zahvaajui bolesnike prije 40tih ili
50tih godina ivota. Izaziva progresivne promjene ponaanja te moe oponaati psihiku
bolest ili demenciju. esti su razdraljivost, tekoe pri koncentriranju, pogoranje pamenja,
loe prosuivanje, glavobolje, nesanica, zamor i letargija, a mogue su konvulzije, afazija i
prolazna hemipareza. Sposobnost bolesnika da se brine sam za sebe i odrava higijenu slabi.
Moe se razviti emocionalna nestabilnost, mravljenje, depresija i iluzije o veliini, te
nedostatak pronicljivosti.

Trihinosis
Uzronik trihineloze je Trichinella spp. a unutar roda poznato je osam vrsta od kojih je pet
definirano (T.nativa, T.nelsoni, T.britovi, T. pseudospiralis, T.spiralis). U humanoj patologiji
najznaajnija je Trichinella spiralis (1, 2, 3, 4). Infekcija nastaje konzumacijom sirovog ili
drugog mesa u kojemu se nalaze inkapsulirane liinke trihinela. Nakon digestije larve
encistiraju, penetriraju u crijevnu sluznicu, razvijaju se u zrelog crva u kratkom razdoblju od
30-40 sati. Mujak je openito manji od 2 mm duljine, a enke doseu i do 5 mm duljine. Po
oplodnji mujaci ugibaju, a enke po- inju polagati liinke 6-7 dana od infekcije i ive u
crijevu i do 16 tjedana. Trajanje intestinalne faze infekcije ovisi o vie imbenika: broju crva
prisutnih u crijevu, imunolokom stanju organizma, prethodnim infekcijama. U imunolokom
smislu T stanini odgovor igra glavnu ulogu u intestinalnoj fazi infekta. Deponirane liinke u

mukozi ulaze u limfne prostore, pa zatim u sistemnu cirkulaciju. Vretenastog su oblika,

dospijevaju do svih organa, a mogu se odrati samo u popre- no-prugastim miiima. U
inficiranim miinim vlaknima zapaaju se degenerativne i inflamatorne promjene koje traju i
mjesec dana od kada liinka naraste. Potpuno razvijena larva duga je oko 1mm. Encistirane
trihinele mogu biti ive tijekom mnogo godina, bez obzira da li je okolna kapsula
kalcificirala. ivotni ciklus trihinele nastavlja se ako ih proguta novi nosilac (1-10).
Patoanatomske promjene nalazimo u tankom crijevu: djelominu atrofiju resica uz
infiltraciju mukoze i submukoze upalnim stanicama. Kod aplikacije kortikosteroidne terapije
suprimira se razvoj imunolokog odgovora i intestinalna faza se prolongira. U fazi miine
invazije i degeneracije vlakana pratea pojava je vaskulitis zbog migracije larvi. Tako
nalazimo hemoragije konjuktive i periorbitalni edem. Neuroloke komplikacije takoer su
posljedica vaskulitisa. Opisani su sluajevi stvaranja granuloma u mozgu, cerebrovaskularni
inzult, meningoencefalitis, pa i simptomi akutne psihoze, na srcu je redovita pojava
miokarditis,a na pluima se mogu nai sitna krvarenja, malena pneumonina arita, pluni
infarkt ili hemoragini pleuritis. U zadnje vrijeme trihineloza se dovodi u vezu i sa nastankom
nodoznog poliartritisa zbog odlaganja cirkuliraju- ih imunih kompleksa u krvnim ilama,
cross-reakciji izme- u parazitskih antigena i zidova krvnih ila, visoke razine cirkulirajuih
IgE to se moe odraziti na nekoliko naina: razvoj inflamatorne bolesti krvnih ila,
hipereozinofilno oteenje tkiva.
Klinika slika razvija se u odnosu na razvojne faze parazita, pa razlikujemo:
- crijevnu fazu ili intestinalni stadij koji nastupa 1-2 dana nakon konzumiranja inkrimiranog
mesa. Najee smetnje su proljev, rijee povraanje, no simptomi mogu izostati.
- faza invazije tkiva poinje krajem prvog tjedna od zaraavanja i traje do 3 tjedna, a
naglaena je bol u miiima, visoka vruica, edem lica i vjea, izrazita opa slabost i
glavobolja. Ponekad se po koi javlja osip koji je makulopapulozan. U toj se fazi javljaju
komplikacije na mnogim organima, pa govorimo o plunim, kardijalnim i neurolokim
komplikacijama.
- Trea faza ili rekonvalescencija odgovara periodu encistacije trihinela i traje nekoliko
mjeseci (1-5)