Professional Documents
Culture Documents
2.5.1. SLIVNICI
Slivnici su graevine koje slue za prihvat oborinskih voda koje otjeu terenom i za njihovo isputanje u
kanale ili kolektore.
Izvode se uz sam rub povrine s koje se odvodi oborinska voda (prometnice, plonici) ili na sredini
(parkiralita, trgovi).
Isputanje vode iz slivnika u kanal provodi se izravno ili posredstvom manjih bazena talonika.
Izravno isputanje se koristi kada su oborinske vode relativno iste (bez pijeska i drugih suspenzija
koje se mogu taloiti u kanalu). U suprotnom se izvode slivnici s manjim talonicima koji slue za
skupljanje suspenzija.
Na slici 2.5::01 prikazani su vertikalni presjeci slivnika s talonicima.
U ulaznom dijelu, koji slui za hvatanje oborinskih voda, ugrauje se reetka ili se u rubnjaku izvodi
boni otvor vodolovno grlo.
Reetka se postavlja ako se s dotokom oborinske vode oekuju znatne koliine oneienja (papira,
lia, krpa, krutih otpadaka), dok se vodolovna grla koriste ako se radi o relativno istijim vodama.
Dimenzije reetki i vodolovnih grla sa slike 2.5::01 nisu samo u funkciji prihvata oborinskih voda, nego i
potrebe dostupnosti taloniku radi ienja, koje se obino obavlja specijalnim cisternama.
Prikljuak moe biti izveden s izravnim, slika 2.5::01(a), ili sifonskim, slika 2.5::01(b),
isputanjem oborinskih voda u kolektor.
Natege se primjenjuju kod mjeovitih sustava odvodnje radi sprjeavanja izlaza neugodnih
mirisa iz kanalizacijskih kolektora, to je poeljno na mjestima gdje se zadravaju ljudi (trgovi,
plonici). Meutim, da bi natega funkcionirala, u taloniku uvijek treba biti vode, to znai da je u
sunom razdoblju potrebno redovito prati povrine s kojih se oborinske vode hvataju ovom
vrstom slivnika.
U svim sluajevima natege treba izbjegavati, jer sprjeavaju prozraivanje kanala. Osim toga,
esto se zaepljuju i teko odravaju, zbog ega moraju biti izvedene s otvorima za reviziju.
Slivnici se izvode:
(I) na licu mjesta (monolitno), od betona, slika 2.5::01 (a)
(II) montano, najee od betonskih i plastinih prstenova, slika 2.5::01 (b).
Tlocrtni oblik slivnika je kruni ili kvadratni, najee (svijetle) tlocrtne dimenzije 0,45 do 0,50 [m].
Funkcionalno dimenzioniranje slivnika se ne provodi pojedinano, ve se ono sastoji u razmjetanju
ovih graevina sukladno njihovim pojedinanim kapacitetima. Kapacitet ovisi o veliini ulaznog otvora i
osobinama toka oborinske vode prema slivniku.
Budui da ne postoji teorijski pouzdan nain funkcionalnog dimenzioniranja slivnika, njihovo se
dimenzioniranje (prvenstveno meusobni razmak i veliina pripadne slivne povrine) provodi u skladu s
iskustvima i preporukama.
Tako npr. engleske preporuke veliinu pripadne slivne povrine s koje oborinske vode dotjeu u slivnik
tretiraju ovisno o (uzdunom) padu prometnice, tablica 2.5::I.
***
U sluaju odvodnje velikih povrina (parkiralita, trgovi, aerodromi) izvode se linijski hvatai
oborinskih voda, bilo u obliku neprekidnih reetki ili vodolovnih grla. Ova rjeenja primjenjuju se
zato to zbog malih padova ovakvih povrina i nemogunosti njihovog profiliranja na tokasta
mjesta sakupljanja (slivnike) ne postoji drugi nain efikasnog hvatanja znatnih koliina oborinskih
voda.
Prikljuak linijskih hvataa na kanale ili kolektore, a po potrebi i izvedba talonika i natega, provodi
se na isti nain kao kod slivnika.
Dakle, kanalizacijska mrea se izmeu dva ulazna okna izvodi u pravcu s istim parametrima kanala.
Kod kanala koji su u pravcu, ulazna okna treba predvidjeti na maksimalnom razmaku od:
(i) Lmax = 50 [m], za profile, 250 [mm] 600 [mm],
(ii) Lmax = 75 [m], za profile, 700 [mm] < 1400 [mm],
(iii) Lmax = 150 [m], za profile, 1400 [mm].
Ovi razmaci su posljedica uvjeta odravanja, budui da je odravanje kanalizacijske mree znatno
oteano kod neprohodnih kanala (malih profila), a lake kod prohodnih kanala.
Prikljuke kanala koji se izvode u ulaznim oknima treba provesti tako da se ne stvara uspor u mrei. Zato
se kanali prikljuuju visinski u razini vodnog lica, ili nizvodne razine moraju biti nie od uzvodnih. U praksi
se to obino izvodi na taj nain da se kanali visinski postavljaju tako da su im tjemena na istoj visini, slika
2.5::04, ili da su kod nizvodnih nia.
Uz prikazani okrugli tlocrtni oblik, ulazna okna se mogu izvesti i poligonalnog (kvadratnog, pravokutnog ili
trapeznog) oblika.
Neovisno o tlocrtnom obliku okna, radijus skretanja kanala se ne preporua manji od trostruke vrijednosti
promjera kanala, a maksimalno skretanje koje se u kanalizaciji primjenjuje ne smije biti manje od 90 [],
slika 2.5::05(b2).
Svako ulazno okno, slika 2.5::06, sastoji se od:
(1) dna s kinetom,
(2) radnog prostora (radne komore),
(3) grla ili vrata okna,
(4) otvora s poklopcem.
(1) Kineta se oblikuje na dnu okna radi protjecanja vode kroz okno u predvienom smjeru. Visina kinete
se preteno uzima pola promjera kanala, s tim da se bokovi kinete prema vertikalnoj stijenci okna
izvode u nagibu 1:3 do 1:5 do pune visine profila, slika 2.5::07(a). Kod veih se brzina (v > 2,5 [m s-1])
kinete u krivini mogu jednostrano ili dvostrano podignuti do pune visine profila, slika 2.5::07(b).
Podizanje kinete se izvodi radi sprjeavanja teenja izvan kinete.
(2) Radni prostor slui za sve manipulacije radnika kod odravanja i ienja kanala. Zato ovaj prostor
(radna visina) mora biti toliki (obino najmanje 1,8 [m]) da omoguuje upotrebu potrebnog alata za
nesmetano obavljanje svih radova.
Tlocrtne dimenzije radne komore proizlaze iz radnih uvjeta i dimenzija prikljunih kanala ili kolektora.
Kao najmanja karakteristina tlocrtna dimenzija radnog prostora kod revizijskih okana za kanale do
profila, = 600 [mm], uzima se (0.6) 1,0 [m].
(3) Grlo okna slui za silaenje/izlaenje radnika u/iz radnog prostora. Zato karakteristina tlocrtna
dimenzija grla okna iznosi barem 0,6 [m], a kod duljih silaznih prostora (preko 1 [m]) najmanje 0,8 [m].
(4) Ulazni otvor je opskrbljen lijevano eljeznim poklopcem, lake (manja nosivost) ili teke (vea
nosivost) izvedbe. Teka izvedba se koristi na prometnim povrinama.
Pored navedenih dijelova u ulaznom oknu se za silazak i izlazak radnika ugrauju (lijevano eljezne)
stupaljke, s kojima se kod dubljih okana (> 3,0 [m]) postavlja zatitna ograda.
S obzirom na nain izvedbe ulaznih okana, mogua je podjela na:
(I) monolitna okna, izvedena na licu mjesta,
(II) montana okna, izvedena od gotovih elemenata,
(III) polumontana okna, izvedena kao kombinacija prva dva sluaja.
(I) Monolitna okna se mogu izvoditi:
(1) od betona i armiranog betona, slika 2.5::08,
(2) zidanjem betonskih blokova, opeke i kamena.
Suvremena praksa preferira izvedbu betonskih i armirano betonskih ulaznih okana.
(II) Montana okna, u odnosu na materijal izvedbe, mogu biti:
(1) betonska i armiranobetonska, slika 2.5::09(a),
(2) azbest cementna, slika 2.5::09(b),
(3) plastina (polipropilenska, polietilenska, poliesterska), slika 2.5::10.
Sastoje se od dna (baze) s kinetom, tijela (formiranog od cijevi ili prstenova), vrata (grla) i poklopca. Kod
plastinih okana izvodi se i armiranobetonski distribucijski prsten koji ima funkciju prijenosa vanjskog
(prometnog) optereenja na okolno tlo (a ne na okno kao kod betonskih i armiranobetonskih okana).
Azbest cementna okna se danas vie ne proizvode (postoje samo na izvedenim kanalskim mreama).
Primjena plastinih okana je novijeg datuma, naroito u sluajevima visokih podzemnih voda (zbog
vodonepropusnosti) i agresivnih otpadnih voda (zbog otpornosti na agresivno djelovanje otpadnih voda).
(a)
(b)
(a)
(b)
(III) Polumontana okna se najee izvode kao kombinacija donjeg (prikljunog) monolitnog dijela, te
montanog radnog i silaznog dijela okna.
Slika 2.5::13 Prekidno (ulazno) okno za manje profile i manje prekidne visine
Kod manjih protoka (suno razdoblje) voda u prekidno okno dotjee samo obilaznim kanalom, a kod
veih kroz oba dovodna kanala, s tim da dio dotoka glavnim kanalom, koji zadrava uzduni nagib s
kojim je poloen uzvodno, pada na vodni jastuk na dnu okna i time ublaava udar vode koja slobodno
pada iz glavnog kanala.
Kod profila preko 400 [mm], a time i veih protoka, vodni mlaz ima znatno veu energiju, te se ne moe
vie dopustiti da izravno pada u okno. Tada se prekidna okna izvode s neprekidnim padom dna, slika
2.5::15(a), a u sluaju i veih prekidnih visina (> 1,5 [m]), dodatno se izvodi pregrada za priguenje
toka (disipaciju energije) i bunica, slika 2.5::15(b).
Profili preko 1000 [mm] i prekidne visine iznad 1,5 [m] u principu zahtijevaju izvedbu kompletnog
slapita s bunicom u oknu, slika 2.5 ::16.
(a) Zadrni spremnici se pune za vrijeme jaih oborina (kia) dijelom otpadnih i oborinskih voda, a prazne
postupno nakon prestanka oborina.
U naelu nemaju preljev, nego samo odvod prikljuen na kanal, crpnu stanicu ili ureaj za proiavanje.
Jedino moe biti predvien preljev za nudu, koji se aktivira za vrijeme obilnih kia (kia veih povratnih
razdoblja).
(b) Preljevni spremnici, u odnosu na zadrne, imaju i (kini) preljev kojime se u vrijeme jakih kia rastereuje
kanalski sustav izravnim isputanjem dijela razrijeenih voda u prijemnik.
Dakle, ovi se spremnici dimenzioniraju tako da prihvate dio oborinskih i otpadnih voda koje se ne prelijevaju,
zadre ih do prestanka oborina, a zatim se spremnici postupno prazne.
Time se znatno smanjuje hidrauliko optereenje kanalizacijske mree nizvodno od preljeva i ureaja za
proiavanje.
(c) Spremnici za bistrenje izvode se kao talonici za fizikalno proiavanje oborinskih voda prije njihovog
isputanja u prijemnik.
Dakle, primjenom spremnika za oborinsku vodu postiu se razliiti efekti, kao:
(i) uteda na investicijskim trokovima kanalizacijske mree,
(ii) mogunost prikljuenja novih dijelova grada na postojei sustav odvodnje,
(iii) saniranje hidraulikog optereenja kanala,
(iv) zatita prijemnika,
(v) rastereenje ureaja za proiavanje.
Spremnici za oborinsku vodu izvode se okruglog i pravokutnog tlocrta, slika 2.5::18, kao monolitne armirano
betonske graevine.
Budui da su naelno crpne stanice detaljnije tumaene u prethodnom poglavlju, toka 1.6, te da postoji
analogija u njihovoj primjeni i izvedbi kod vodovoda i kanalizacije, ovdje se nee nanovo iznositi analize
generalnog znaaja, ve e se samo ukazati na odreene posebnosti koje postoje kod primjene crpki u
kanalizaciji.
Ove su posebnosti uglavnom posljedica:
(a) svojstva otpadnih voda, zbog ega je potrebna primjena crpki u kojima je smanjena mogunost
zaepljenja (crpke s izvedbom rotora koja omoguava crpljenje vode zajedno s krupnijim
otpacima) i koje su otporne na habanje i koroziju,
(b) koliina otpadnih voda, to ponekad zahtijeva primjenu crpki kapaciteta i do nekoliko kubnih metara
u sekundi,
(c) veliine (manometarske) visine dizanja, koja esto iznosi svega nekoliko metara.
U kanalizaciji se upotrebljavaju rotacijske crpke, prvenstveno centrifugalne, propelerne i pune.
Prema smjetaju motora u crpnoj stanici razlikuju se, kao i kod vodovoda, mokra i suha izvedba, slika
2.5::21.
Puna crpka je zasigurno najstarija vrsta crpki koja se iroko primjenjuje u odvodnji otpadnih voda.
Naelo rada ove crpke temeljeno je na guranju vode puem du otvorenog i koso poloenog korita do
izljeva. Pu crpke se izvodi od nosee eline cijevi na koju je zavarena spiralna elina traka. Nagib
osovine pune crpke, [], je 22 do 40 (najee 30 do 35 ) [].
Pune crpke slue za podizanje relativno velikih koliina otpadnih voda (do 3.0 [m3 s-1] ) na malu visinu
(do najvie 10 [m]). Za vee visine dizanja mogu se postaviti u seriji.
Koeficijent korisnog djelovanja, [1], pune crpke ovisi i o stupnju punjenja (dubini vode) na donjem
kraju crpke, slika 2.5::20(a). Najvei je kod potpunog punjenja i iznosi , = 0,73.
Kapacitet, Q [m3 s-1] , pune crpke ovisi o njezinim geometrijskim osobinama, broju okretaja i vanjskom
promjeru pua, D [mm]. Krivulja orijentacijskog kapaciteta punih crpki pri potpunom punjenju u funkciji
vanjskog promjera pua prikazana je na slici 2.5::20(b).
(II) Montane crpne stanice se preteno izvode za crpke manjeg kapaciteta (Q 50 [l s-1]). Rade se
tvorniki za direktnu ugradnju na gradilitu, slika 2.5::22.
(a)
(b)
8
8
5
6
2
7