Holon, 5(1):43-55, 2015.

, Zagreb

Prethodno priopenje (2)

UDK

Primljeno: 27. 5. 2015.

[(82:1)+(81:1)]:821.133.1-2Beckett,S.

Prihvaeno: 23. 6. 2015.

Lana Mesmar egarac

BECKETT I STVARALAKA SILA ODSUTNOSTI

Saetak
U radu se opisuje i analizira oblike i funkcije odsutnosti (praznina) u lancima oznaitelja u odabranim
dramama Samuela Becketta. Teoretski pristup bazira se ponajprije na tipologiji praznina u
znaenjskim sustavima koju je izradio Werner Wolf. Odsutnosti su u u ovom radu definirane kao
namjerne, znaajne praznine u lancu tipinih (oekivanih) oznaitelja, drugim rijeima, diskurzivne su
a ne dio fabule. Stoga one tvore dio procesa pisanja autora i podupiru primarni ili sekundarni smisao
teksta. Samuel Beckett koristi praznine kao sredstvo ukazivanja na oteanost komunikacije te
nepouzdanost i neadekvatnost jezika koji za likove predstavlja tek munu nunost od koje se ne moe
pobjei. Time teorija odsutnosti potvruje Beckettov poloaj pretee postmodernizma, a njegove
drame, s druge strane, odsutnosti i tiini daju pozitivno znaenje.

Kljune rijei: diskurs, forme i funkcije, jezik, odsutnost, oznaitelj, praznina, stanka, tiina

1. Uvod
Odsutnost je upadljiva, glasna, prisutna. Tiina je puna sadraja i poruka, a mrak pun slika i
radnji. Takvo i slino obrtanje binarnih opozicija sastavni je dio postmodernistikog
razmiljanja1 a poetak mu se moe nai ve od pedesetih godina prolog stoljea, kada je
stvarao Samuel Beckett. Odsutnost kao strukturalni princip, kao nit vodilja i kao kreativna sila

Sveuilini centar Koprivnica Sveuilita Sjever, Trg dr. arka Dolinara 1, HR-48 000 Koprivnica,

lmesmar@unin.hr
1

Postmodernistiki su tekstovi, gdje odsutnosti imaju relevantnu ulogu, primjerice: Izgubljen u luna-parku

Johna Bartha (1988), roman koji vrvi vizualnim i semantikim odsutnostima, ili Ostaci dana Kazua Ishigura
(2005), gdje nedostaje unos u dnevnik glavnog lika za jedan od pet kljunih dana (za detaljniju analizu vidi Wolf,
2005).

43

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

tema je i ovog rada, u kojem e naglasak biti na funkcijama i nainima upotrebe oblika
odsutnosti u odabranim dramama Samuela Becketta.

Meu najvanijim je procesima pisanja knjievnog djela izbor materijala koji e pisac
iskljuiti, a koji ukljuiti u svoj tekst. Iz tog razloga Werner Wolf (2005) razlikuje znakovite
(signifying) i neznakovite (non-signifying) praznine. Znakovita praznina sastavni je dio
znaenja teksta i razvoja njegove poruke, dok neznakovitu prazninu predstavlja neto
izostavljeno zbog nevanosti ili nenunosti, ili je rezultat sklopa okolnosti (Wolf, 2005).
Unutar tog podruja razlikujemo specifine vrste praznina ovisno o tome nalazi li se praznina
na razini fabule ili diskursa. Ako je praznina dio lanca oznaitelja ili signifikanata ona je dio
diskursa teksta i daje odgovor na pitanje kako je tekst pisan te zato je ta tehnika odabrana.
Ako je praznina dio lanca oznaenog ili signifikata, ona ukazuje o emu je u tekstu rije i kako
prii dodati nedostajue dijelove. Takve su semantike praznine relativno uobiajene i
konvencionalne, posebno za odreene anrove kao to je detektivska proza. Praznine koje su
dio lanca oznaitelja, prema Wolfu (2005), mogu biti vizualne (kod pisanog teksta prazni
prostori) i auditivne (znakovite pauze ili stanke u govoru, obino kod dramskih tekstova).
Auditivne i vizualne praznine obino ne utjeu na sam tijek prie, niti na njezinu unutarnju
koherenciju, osim u sluaju ako su u kombinaciji sa semantikom razinom. Moemo tvrditi da
one vie pridonose stilu i tehnikom nivou teksta. Meutim, mnoge druge funkcije mogu se
dodijeliti ovakvim prazninama. One mogu biti medij prenoenja svjetonazora ili
epistemolokih razmatranja te podupirati opu poruku teksta, mogu sluiti kao sredstvo
ukljuivanja itatelja te suradnje izmeu autora i itatelja, a mogu isticati tekst kao artefakt.
Vizualni suplementi, kao to su toke ili crtice, mogu biti upotrjebljene kako bi opisali
nezavrene misli. Odsutnost u ovom radu nije negativan koncept, ve pozitivan i produktivan
fenomen koji potie inovaciju i kreativnost ime se naruava klasina binarna opozicija
prisutnost/plus odsutnost/minus.2 Ako na taj nain gledamo odsutnost na nain itanja
2

Kad govorimo o odsutnosti teko je ne pomisliti na negativne aspekte tog pojma: odsutnost svjetla, boje ili

ivota te nitavilo. Tako se ti aspekti uvijek povezuju s njihovim pozitivnim suprotnostima pa time odsutnost
nije lako gledati kao dio stvaralatva, originalnosti ili bilo kakve afirmativne djelatnosti. Tek je nekolicina

44

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

znatno e se promijeniti: poinjemo gledati tekst s druge strane, uvijek imajui na umu ono
ega nema (Wolf, 2005). Praznina se tako moe definirati kao namjerna, znakovita odsutnost
u lancu tipinih (oekivanih) oznaitelja, koja je dio procesa pisanja ili tehnike autora, te
podupire primarni ili sekundarni smisao teksta, kao i svjetonazor i sustav normi3.

2. Odsutnost u odabranim dramama Samuela Becketta

Nakon Drugog svjetskog rata kada je Samuel Beckett pisao svoje drame i formirao ono to e
postati teatar apsurda, diljem Europe prevladavao je osjeaj razoaranja, straha i oka onim
to je ljudsko bie sposobno uiniti drugom taj se osjeaj prelio u sve sfere djelovanja.
Stare su se vrijednosti i uvjerenja sruila i inilo se da ne ostaje nita to bi bilo
vjerodostojno. Pisanje, knjievnost, pa i sam jezik, izgledali su beznaajni zbog ega su se
mnogi autori osjeali bliima nijemosti i tiini (Bradbury, 1994). Unato osnovnoj premisi
tada snane struje egzistencijalistikog miljenja, da su sastavni dijelovi ivota tjeskoba i oaj,
najpoznatiji predstavnik tog pravca, Jean-Paul Sartre (1949), tvrdi da je uloga umjetnika,
posebno pisca, oivjeti i definirati znaajnost ivota ili barem pronai nain kako se nositi s
takvim stanjem kroz terapeutski in pisanja.4 Navedeni poziv piscima nije proao nezapaeno
pa su se pisci diljem Europe trudili reagirati na ovaj novi utjecajni svjetonazor
(Bradbury,1994).

Na osnovi ideje apsurdnosti i beznaajnosti ljudskog ivota Samuel Beckett stvorio je drame
koje su te ideje u potpunosti izraavale. Osnova njegovog pisanja jest miljenje da je ivot
teoretiara knjievnosti uvidjela takve mogunosti, primjerice George Steiner u eseju Tiina i pjesnik (1967.),
gdje se spominje antiki strah od praznine, te se na primjeru pjesnika poput Hlderlina i Rimbauda prikazuje
alternativno miljenje nakon to je sve reeno, pjesnik prelazi u sferu tiine koja nadilazi rijei. Mjestima
neodreenosti i praznine bavili su se i Roman Ingarden (Knjievno umjetniko djelo, 1972.) te Wolfgang Iser
(Apelativna struktura tekstova, 1970.), iako se oni fokusiraju na semantiki aspekt odsutnosti, ne spominjui
vizualne ili auditivne varijante.
3

Definicija je razvijena tijekom istraivanja iji je dio i ovaj rad.

U eseju to je knjievnost? Sartre (1949) definira razliku u funkciji poezije kao anra fokusiranog na stil, te

proze koja uvijek ima socijalnu stranu i u slubi je promjene, humanizma i slobode.

45

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

patnja, ljudski kontakt nemogu, bie fragmentirano i otueno, svi znaenjski sustavi
nevaei, a najvea vrijednost nalazi se u tiini i smrti kao prestanku muke i patnje (Ben-Zvi,
1980). Stvarnost je potpuno nemogue spoznati jer je svako iskustvo konstruirano kroz jezik i
osjetila kojima ne moemo vjerovati. Epistemoloki skepticizam spojen je s ontolokom
sumnjom jer se iskustvo i bie dovode u pitanje, ime i sam identitet postaje nestabilan i
krhak (Jaurretche, 2005). Beckettova knjievna manifestacija ovakvog svjetonazora jest
minimalizam, tenja prema nitavilu i konanom kraju svega. Meutim, toliko prieljkivana
tiina nikada se ne dostie, a Beckettovi likovi ostavljeni su u limbu beznaajnog govora i
jezika, s nepodnoljivom, ali neprekidnom tenjom za nastavljanjem govora. Takva filozofija
pisanja uzrokuje raspad aristotelovske konvencije strukture dramske radnje koja ima
poetak, sredinu i kraj: Beckettove drame karakteriziraju ciklini repetitivni dogaaji i
aktivnosti zapoete, ali nikad zavrene (Jaurretche, 2005). Mimetska funkcija drame u smislu
realizma ne moe se uope razmatrati u takvom pisanju koje dekonstruira kauzalnost i
teleologiju i zahtijeva negaciju, apstrakciju i autorefleksivni fokus na sam diskurs. U tom
aspektu Beckettova drama najblie se moe povezati s teoretskom temom ovog rada.
Odsutnost i tiina, kao ideali diskursa Beckettovog dramskog svijeta, nisu novo otkrie, ak ni
u kronolokom smislu. Moj je pokuaj opisati rastuu vanost vizualnih i auditivnih
odsutnosti u lancima oznaitelja kod Beckettovih drama kao dijela procesa redukcije drame
na njezine osnove, pa i dalje od toga, istovremeno naglaavajui stvaralaki potencijal i
afirmativnu ulogu koju odsutnosti predstavljaju kao pozitivna alternativa jeziku. Vano je
napomenuti razliku izmeu vizualnih i auditivnih praznina u dramskim tekstovima. Vizualne
praznine odnose se na nedostatak ili odsutnost oekivanih komponenata na pozornici, kao
to su kulise ili rekviziti, ak i glumci. Uz to, ako promatramo sam dramski tekst, vizualne
praznine ini odsutnost oekivane interpunkcije ili strukture teksta. S druge strane, auditivne
praznine dolaze do izraaja kod izvedbe same drame, te se tako mogu podudarati s
vizualnom varijantom na razini samog dramskog teksta. Meutim, sama strukturalistika
analiza ukazuje na semantiku i interpretativnu dimenziju: koja je funkcija samih odsutnosti?
Pojaavaju li one osjeaj oaja i besmisla ili ukazuju na nain kako od njih pobjei? Odgovor
na pitanje funkcije i znaenja naina primjene odsutnosti predloen je nainom interpretacije

46

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

tekstova. Nekoliko drama s odabranim primjerima primjene odsutnosti bit e temom ovoga
rada u kronolokom redoslijedu, poevi s U iekivanju Godota (Beckett, 1981a), sve do Ne
ja (Beckett, 1981b).

U usporedbi s kasnijim dramama U iekivanju Godota (objavljena 1952. godine) naizgled

zadrava barem fragmente humanizma. Vladimir i Estragon, dvije skitnice koje slie
klaunovima, ekajui na seoskoj cesti, ine se jednim od Beckettovih parova kod kojih ljudska
toplina jo nije sasvim nestala. Oni se zagrle, uhvate za ruku, uspavljuju pjesmom i tjee, a i
nazivaju se nadimcima Didi i Gogo. Unato nekim konfliktima i raspravama o rastanku, oni
zajedno provode vrijeme, igraju igre i brinu jedan o drugome (esta upotreba zamjenice
mi dokaz je tome: to emo uiniti, mi ekamo). Nasuprot tome, odnos je izmeu
Pozza i Luckyja odnos podreenosti, iskoritavanja, okrutnosti, ak i gaenja; taj, zapravo
robovlasniki odnos, u drugom inu manifestira se kao negativan za oba lika (Lucky je nijem,
a Pozzo slijep (Kern, 1954)).

Na poetku drame vidimo samo cestu, drvo te Estragona kako pokuava izuti izmu.
Odsutnost rekvizita i kulisa konstanta je ove drame, osim nekoliko promjena na drvetu u
drugom inu (ono dobiva nekoliko listova). Ova odsutnost, ukazujui na unitenost i
opustoenost svijeta koji nastanjuju Vladimir i Estragon, kao i na njihovo vlastito stanje
reducirano na osnovno preivljavanje iz dana u dan, bez promjene, ima ak i ikoniku
vrijednost. Estragonova pantomima s izmom na poetku prvog ina ikoniki reflektira
strukturu cijele drame i situaciju u kojoj se protagonisti nalaze pokuaj, neuspjeh, pauza,
novi pokuaj. Ona prethodi prvoj reenici drame i odreuje sveukupno ozraje: Ne ide pa
ne ide (Beckett, 1981a:9). Stanke su este u oba ina i slue raznim svrhama: stanka za
razmiljanje (Jedan se od dvojice razbojnika spasio (Stanka) (Beckett, 1981a:9)), razgovor
u slijepoj ulici i nunost da se ga rekonstruira (E: Zar se to ne vidi? (Tiina) V: to sam ono
htio rei...Kako tvoja noga? (Beckett, 1981a:10)) ili ekanje na odgovor sugovornika (P: to
emo! (Tiina) Ali vi ste moda nepuai. Da? Ne? Uostalom, to je sporedno. (Tiina)
(Beckett, 1981a:23)). Tiine na kraju drame, kada djeak dolazi s vijeu da Godota nee biti,

47

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

oznauju polaganu spoznaju, vrstu negativnog otkria ili epifanije Vladimira o njihovu
stvarnom stanju vjene entropije. Prva tiina pojavljuje se nakon to djeak kae Vladimiru
da ih nikada prije nije vidio (isto im je rekao na kraju prvog ina). Druga tiina pojavljuje se
kada djeak kae da Godot definitivno dolazi sutra, a trea nakon to kae da nije vidio Pozza
i Luckyja na putu. Stanke slijede kada Vladimir sazna da Godot nita ne radi, da djeak ne zna
je li njegov brat doao prenijeti im poruku dan ranije te da je Godotova brada bijela (Beckett,
1981a:76-77). Svi ovi kratki segmenti dijaloga fragmentirani su tiinama tijekom kojih kao da
svjedoimo formiranju Vladimirove spoznaje da je ono to ih oekuje sutra isto onome to im
se dogodilo danas, gdje se ljudi ne sjeaju jedni drugih, gdje se nita ne dogaa i spasenje ne
dolazi. Posljednja odsutnost koju bih eljela spomenuti je vrsta meta-odsutnosti ili
odsutnosti oekivane praznine: nedostatak stanki, interpunkcijskih znakova ili reenine
strukture u Luckyjevu govoru. Uinak ovog tipa odsutnosti prilino je uznemiruju, to se
moe vidjeti po reakcijama drugih likova kako Luckyjev govor napreduje. Kao i sama drama,
Luckyjev diskurs je ciklian, repetitivan i nema razluiv znaaj ni svrhu. Koja je onda funkcija
odsutnosti strukture stanki i interpunkcije? Ponajprije, ona uzrokuje uinak uznemirenosti i
elje za prestankom munog govora. Drugo, ona predstavlja generalnu degeneriranost
Luckyja kao rezultat Pozzove okrutnosti, to i sam Pozzo priznaje: Prije je plesao farandolu,
almeju, brandl, igu, fandango,pa ak i hornpajp. Poskakivao je. Sada radi jo samo ovo.
(Beckett, 1981a:33) Naposljetku, odsutnost strukture prikaz je smetenih misaonih procesa
(kako Pozzo nalae Luckyju neka misli), beskrajne bujice beznaajnih rijei koje su tek
nejasno povezane jedna s drugom, a izraavaju se mnogo vie neverbalno (tjeskobu, patnju,
dezintegraciju), nego kroz same rijei. Tako Luckyjev govor prenosi poruku jezika kao
negativne komponente, dok tiina dobiva na vrijednosti jer i nama kao publici predstavlja
eljenu mogunost da odahnemo.

U drami Svretak igre (Beckett, 1981a), to je objavljena 1957. godine, pria o Luckyju i Pozzu
postaje osnova radnje u odnosu Hamma i Clova. Razlika je u tome to Clov nije toliko tih i
posluan kao Lucky. On esto proturjei Hammu i oni su stalno u konfliktu, viui jedan na
drugog. Blii i topliji odnos Vladimira i Estragona postaje dio sporedne radnje, tj. odnosa

48

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

izmeu sporednih likova, Hammovih roditelja Nell i Nagga, iako ih patnja spreava da izravno
izraze taj odnos. Ton glasa ipak je njeniji, Nagg sauva Nell polovicu svojega keksa, oni se
pokuaju poljubiti i dijele sretne uspomene na prolost. Nasuprot tome, ak i kada se Hamm
smeka u svom odnosu prema Clovu i poeli neki fiziki znak panje, Clov ga odluno odbija.
Clov se zapravo sprema napustiti Hamma tijekom cijele drame, a kako se pria blii kraju,
Hamm je toga sve vie svjestan. Kraj drame podudara se s Hammovom odlukom o zavretku
svoje prie o prosjaku koji je jednom traio kruh od Hamma za svoje dijete.

Replike, pogotovo vei dijelovi Clovova ili Hammova teksta, kao i kod drame U iekivanju
Godota, isprekidane su stankama. Zapravo, nije lako nai stranicu dramskog teksta bez
didaskalija koje naznauju pauze ili tiine. Primjerice, sam poetak drame (koji se moe
shvatiti kao Clovova najava odluke da odlazi) sadri stanku nakon svake reenice:
Svreno, svreno je, svrit e se, moda e se svriti. (Stanka.) Zrno do zrna, jedno do
drugoga, i jednog dana eto najednom hrpe, malene hrpice, neoekivane hrpice.
(Stanka.) Nitko me vie ne moe kazniti. (Stanka.) Odem u svoju kuhinju, tri metra
naprama tri metra, i ekam da mi zazvidi. (Stanka.) (Beckett, 1981a:84)

Unutar drame moe se uoiti ponavljanje pojedinih funkcija stanki. Moe se tvrditi da se
pauze pojavljuju vrlo esto neposredno prije ili nakon Clovove negativne replike. Na primjer:
I da ti dignem one kapke ? (Stanka.) Ne.
Nee pasti. (Stanka.) (Beckett, 1981a:85)
Onda neemo umrijeti. (Stanka.)
Drugog mjesta nema (Stanka.)
Nije. (Stanka.) (Beckett, 1981a:86)
Nismo u pravu (Stanka.) (Beckett, 1981a:88)

S druge strane, pauze esto dolaze prije Hammovih pitanja usmjerenih Clovu kao nain
nastavljanja i odravanja razgovora kojeg Clov esto zaustavlja svojom negativnom replikom:

49

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

(Stanka.) Koliko je sati? (Beckett, 1981a:85)

(Stanka.) Zato ti zapravo ostaje uza me?
(Stanka.) Nije li vrijeme da uzmem sredstvo za umirenje?
(Beckett, 1981a:86)

Pauze su posebno este u razgovoru izmeu Nell i Nagga. Replike su kratke, a Nellini
odgovori veinom su jednosloni, vrlo kratki ili ponavljaju Naggove reenice. Pauze obino
dolaze prije Naggovih reenica; osim nekoliko Nellinih replika kao na primjer: Ima li mi jo
togod rei? (Beckett, 1981a:90) ili Kako bi bilo da se izraava malo preciznije, Nagg?
(Beckett, 1981a:91). este pauze ovdje ukazuju na tekoe u komunikaciji te oteanost
razgovora: u reduciranom stanju Nell i Nagga, kako duevnom tako i tjelesnom, znaajem
jezika postaje osnovno odravanje minimalnog odnosa, to stanke i odraavaju.

Hammova pria o prosjaku sadri ak etrdeset stanki, koje predstavljaju vrludanje

Hammovih misli. Sama pria isprekidana je Hammovim komentarima o svom pripovijedanju i
s jo pet novih poetaka:
ovjek se polagano pribliio, puzei potrbuke; Tog je dana, sjeam se, bilo neobino
hladno; Toga je dana, sjeam se, bilo prekrasno sunano vrijeme; Toga je dana, sjeam
se, ibao snaan vjetar; Toga je dana, sjeam se, bilo izvanredno suho vrijeme (Beckett,
1981a:107-108).

Stanke nam ukazuju na potrebu i elju za pripovijedanjem, kao i na Hammovu nesposobnost

da pripovijest dovede kraju. Hammov posljednji solilokvij slino je strukturiran.
Fragmentiranost prie stankama i komentarima upuuje na nemogunost naracije: nijedna
pria nikada nije zavrena, a odravanje strukture poetak-sredina-kraj jednostavno je
neizvedivo.

Na temelju ove analize, moemo grupirati likove ovisno o tome imaju li ili ne tendenciju
prema tiini. Clov i Nell imaju tendenciju prema tiini. Imaju malo duih replika i ini se da

50

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

koriste pauze kako bi poduprle njihove rijei. Nell ima posebice rastuu tendenciju prema
tiini jer je njezin govor (osim jedne due replike) ekstremno reduciran. Ta tendencija u
skladu je s karakteristinim osobinama Clova i Nell. Clov eli prestanak igre i odluio ju je
prekinuti koristei negativne replike i tiinu. Nell, s druge strane proivljava svoje posljednje
trenutke. Blizina njezine smrti paralelna je i objanjava njezinu tendenciju prema tiini. Jezik i
govor za nju su preteki i iscrpljujui te ih eli prekinuti im prije.

Nagg i Hamm, nasuprot tome, dijele stalnu potrebu ponovno pokrenuti razgovor, koristei
pitanja, molbe i naredbe. Iako oni ne nailaze na spremne i voljne sugovornike koji bi nastavili
razgovor, ipak nastavljaju govoriti, nastavljaju dalje. ude za tiinom, ali nisu u stanju
prekinuti govor, ime samo produuju agoniju. Zakljuak je da su likovi koji koriste stanke i
minimaliziraju govor likovi koji daju koliko-toliko pozitivan dojam. Likovi koji koriste govor u
velikoj mjeri odailju negativne signale. Iako su paralizirani i fiziki nemoni za bilo kakvo
zlostavljanje svojih blinjih, koriste govor iznimno agresivno pa zbog toga i njih i govor
doivljavamo jednako negativno. Kada kaemo da Clov eli prekinuti igru, koju mu je
nametnuo Hamm, zapravo govorimo o igri jezika, igri koju nam namee sam medij i koju,
osvijeteni o agresivnosti i iskvarenosti jezika, i sami odbijamo nastaviti.

Beckettov redukcionizam i minimalizam dosegao je vrhunac do 1972. godine, emu je

ponajbolji primjer drama Dah (Beckett, 1981b), iz 1969. godine, gdje nema nijednog glumca
na pozornici, samo svjetlost i hrpa smea te zvuk disanja i uzvik. Cijela drama traje 35
sekundi. Dramom Ne ja (1972. godina) Beckett (1981b) postie slinu redukciju, ali s
drugaijim uinkom. Gledajui dramu Dah osjeaj koji nas obuzima moe biti iznenaenje,
ok, zauenost ili zbunjenost. Uinak kasnije drame Ne ja jest postizanje intenzivne
tjeskobe, uasa, nerazumijevanja. Samo su dva lika potrebna za to: Usta, starija ena od oko
70 godina, i nijemi Auditor, ija je jedina uloga napraviti pokret rukama, gestom
bespomonog suosjeanja (Beckett, 1981b:245), na etiri kritine toke predstave. Jedino
to vidimo od glumice koja glumi protagonistkinju jesu njezina usta, oko 2,4 metra iznad
nivoa pozornice, osvijetljena slabom svjetlou (Beckett, 1981b:245). Njezin glas ujemo

51

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

otprilike deset sekundi prije nego se digne zavjesa, iako ne razumijemo to govori. Isto se
dogaa kada zavjesa padne. S obzirom da Usta govore bez prestanka, zvukovi prije i poslije
zavjese indikacija su da smo mi kao publika uli tek komadi njezina govora koji je nemogue
zaustaviti. U svojoj nesretnoj ivotnoj prii Usta nikad ne koriste ja, zamjenicu u prvom licu
jednine, ve uvijek koriste ona, zamjenicu u treem licu jednine. ini se da Usta vode
dijalog u kojem je prema nekim kritiarima (vidi Catanzaro, 1990) sugovornik Auditor, ija
mogua pitanja i komentare samo Usta mogu uti. Povremeno neujni glas prekine priu
usred rijei: u tu-... to?... djevojica?... da... (Beckett, 1981b:245). Moe se rei da netko
ili neto stalno tjera njezinu priu dalje, ne doputajui joj odmor ili prekid. etiri kritine
toke drame su kada Usta poviu: emu?... tko?... ne! ona! (pauza i auditorov pokret I)
(Beckett, 1981b:246), kao da ih netko pokuava prisiliti da nekako kau ja, moda kao
terapeutsku mjeru. Kako se ove toke podudaraju s etiri pokreta Auditora, Auditor bi
mogao predstavljati terapeuta, a Usta pacijenticu (Catanzaro, 1990). Brater (1974) je
spomenuo mogunost da je Auditor zapravo alter ego, unutarnja sjena s kojom moemo
razgovarati. Meutim, neki kritiari (npr. Brater, 1974) tvrde da je identitet protagonistkinje
toliko fragmentiran, da se to prenosi i na vizualnu komponentu: Usta predstavljaju zvuk i
govor, Auditor sluh, a mi kao publika vid i oko. Fragmentiranost je pojaana injenicom da ne
moemo vidjeti nijedan dio tijela glumice osim njezinih usta.

Usta, kao i mnoge likove Beckettovih drama, pokree jaka potreba za pripovijedanjem svoje
traume bez prestanka, ili jednostavno potreba (kao npr. Hammov lik) za nastavljanjem
govora kako bi se odrala barem slabana veza sa stvarnou. Kao to je ve ranije
spomenuto, svi ti likovi prieljkuju spasenje od te potrebe, a tiina je za njih najvie stanje
postojanja. Usta oajniki ele prestati govoriti: neto u mozgu preklinje preklinje usta da
da prestanu samo jedan kratak zastoj gotovo ni za trenutak a nigdje odaziva
(Beckett, 1981b:249) a kasnije i tako dalje nastavi pokuavati.. .ne znajui to to
pokuava to pokuati cijelo tijelo kao da ga vie nema samo usta kao pomahnitala
(Beckett, 1981b:252).

52

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

Ukratko, izdvajaju se vizualna odsutnost tijela glumice, kao i rekvizita na sceni, te auditivna
(meta-odsutnost, ili odsutnost oekivanih stanki izmeu reenica i rijei) koja postaje
vizualna u obliku odsutnih sintaktikih oznaitelja (toke ili zareza) ako gledamo sam tekst
drame. Toke predstavljaju vizualne prekide izmeu misli pa ih se moe gledati kao
rudimentarnu verziju internog sintaktikog sistema. U drami Ne ja toke slue kao kratak
predah ili skok izmeu misli, kao i dua pauza nakon ona! u pokuaju sabiranja misli nakon
svake od etiri kritine toke drame. Vizualna odsutnost slui kako bi naglasila usta i pojaala
uinak nepredvidljivog, nerazumljivog govora, a istovremeno ukazuje na postepenu
fragmentiranost ovjeka, te njegovu reduciranost samo na jezik (s iznimkom neverbalnih
zvukova kao to su povici i smijeh). Meta-odsutnost ili odsutnost oekivanih pauza izmeu
reenica nezaobilazna je za uinak konstantnog tijeka govora bez kojeg bi se znatno manje
intenzivno doivio osjeaj uznemirenosti stanja. Kroz bujicu rijei koja nas podsjea na
Luckyjev monolog u drami U iekivanju Godota i sama drama reflektira munost jezika i
govora. Unutarnja tjeskoba likova prenesena je na publiku koja eljno iekuje kraj govora i
muke.

3. Zakljuak
Ono to moemo zakljuno rei o dramama Samuela Becketta jest da se redukcionizam
intenzivira kronolokom progresijom drama te da se one sve vie i vie fokusiraju na likove,
kao to je Lucky, nesposobne privesti kraju patnju i govor. U drami U iekivanju Godota jo
je uvijek mogue sastaviti nit (ne)radnje, iako nihilizam prevladava i ovdje. Drama Svretak
igre jest poput platna punog rupa, tekst pun pauza i nemogunosti uspjenog uspostavljanja
komunikacije i njezinog nastavka (pauze mogu sluiti kao sredstvo karakterizacije). U drami
Dah redukcija je gotovo apsolutna nema glumaca, nema jezika, samo osnovni zvukovi
disanja i povika. Drama Ne ja groteskni je i apstraktni komad u kojem nerazumljivost jezika,
zbog brzine govora, devalvira vanost jezika u korist uinka, utjecaja i osjeaja. Drama
tendira fragmentiranju glumca kao oznaitelja u dijelove koji tvore neobian dijaloki
monolog, ukazujui na apsolutnu zaokupljenost sobom i introvertiranost koji onemoguavaju
bilo kakav stvarni ljudski kontakt. Meutim, funkcija je odsutnosti da nam na afirmativan

53

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

nain prue predah, stanku od hektike i vrtloga u koji nas uvlai jezik i na taj nain, u
korelaciji s teorijom Satrea predoenom u eseju to je knjievnost? (1949) da pisac u svom
djelu prua primjer naina savladavanja stanja ovjeka, ukae na to da tiina moe biti takvo
utoite kakvom svi trebamo teiti. Tako odsutnosti zauzimaju kljunu ulogu posrednika
izmeu jezika i tiine te time ine sastavni dio diskursa Beckettovog dramskog opusa.

Literatura:
Barth, John (1988). Lost in the Funhouse. Fiction for Print, Tape, Live Voice, New York:
Doubleday, Anchor Books
Beckett, Samuel (1981a). Drame, Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske
Beckett, Samuel (1981b). Izabrane drame, Beograd: Nolit
Ben-Zvi, Linda (1980). Samuel Beckett, Fritz Mauthner, and the Limits of Language, PMLA,
95(2):183-200
Bradbury, Malcolm (1994). The Modern British Novel, Harmondsworth: Penguin
Brater, Enoch (1974). The I in Becketts Not I, Twentieth Century Literature, 20(3):189-200
Catanzaro, Mary (1990). Recontextualizing the Self: The Voice as Subject in Becketts Not I,
South Central Review, 7(1):36-49
Ingarden, Roman (1972). Das Literarische Kunstwerk, Tbingen: Max Niermayer Verlag
Iser, Wolfgang (1970). Die Apellstruktur der Texte, Konstanz: Universittsverlag
Ishiguro, Kazuo (2005). The Remains of the Day, Chatham: Faber and Faber
Jaurretche, Colleen (2005). Introduction, in: Jaurretche, Colleen (ed.) (2005.) Beckett, Joyce
and the Art of the Negative, European Joyce Studies 16, Amsterdam: Rodopi
Kern, Edith (1954). Drama Stripped for Inaction: Becketts Godot, Yale French Studies,
(14):41-47
Sartre, Jean-Paul (1949). What is Literature?, New York: Philosophical Library
Steiner, George (1967). Language and Silence, New York: Atheneum
Wolf, Werner (2005). Non-supplemented blanks in works of literature as forms of iconicity
of absence, in: Maeder, Constantino; Fischer, Olga; Herlofsky, J. William (eds.) Outside In
Inside Out, Amsterdam: Benjamins. p. 113-132

54

Holon, 5(1):43-55, 2015., Zagreb

Lana Mesmar egarac

Beckett i stvaralaka sila odsutnosti

Lana Mesmar egarac

BECKETT AND THE CREATIVE FORCE OF ABSENCE

Abstract
This paper describes and analyses the forms and functions of absence (blanks) in chains of signifiers in
selected plays of Samuel Beckett. The theoretical approach is based primarily on the typology of
blanks in signifying systems as devised by Werner Wolf. Absences are defined as intentional,
significant blanks in chains of typical (expected) signifiers. In other words, they form part of the
discourse, and not of the story level. Therefore, they are a part of the writing process of the implied
author and support the primary or secondary meaning(s) of the text. Samuel Beckett uses blanks as a
means of foregrounding the difficulty of communication and the unreliablilty and inadequacy of
language, which presents a nauseating inevitability that the characters cannot escape. In this way,
the theory of absence confirms and supports Beckett's position as a predecessor of postmodernism,
and his plays, in turn, present absence and silence as a positive, creative force.

Key words: absence, blank, discourse, forms and functions, language, pause, signifier, silence

University centre Koprivnica at University North, Trg dr. arka Dolinara 1, HR-48 000 Koprivnica,

lmesmar@unin.hr

55