MRNJU NIKADA NE MOE

ZAMIJENITI MRNJA

Posljednjih dana nai se politiari i estradni menaeri razbacuju

rijeima mrnje kao da je to normalno u jednoj civiliziranoj zemlji. U
redu, moda nismo ba najciviliziraniji, ali zar nitko ne zna stati na
loptu (valjda se taj izraz moe koristiti u zemlji gdje je nogomet
vaniji od kulture), i prije nego li ree koju glupost malo razmisli.
Ponovno objavljujem ovu kratku priu koju sam vie puta uo od
poznatog Budistikog uitelja Jacka Kornfielda, i koja se moe
primijeniti i kod nas. Ukoliko mrnju ne zaustavimo, ona eskalira i
potie drugu mrnju. I tako unedogled. ivot za ivotom, generacija
za generacijom. Sve dok netko ne stane i promijeni tu negativnu
energiju u neto dobro. U ljubav na primjer.
Na alost, naa generacija je ve osjetila to znai mrziti u praksi.
Bilo bi dobro da budue generacije pamte nas po neemu sasvim
drugaijim. Po dobroti, ljubavi, ili barem toleranciji.
Hvala.

Jack Kornfield
Ova istinita pria se dogodila u Tajlandu, u izbjeglikom kampu gdje
su se smjestili izbjeglice iz Kamboe. Za vrijeme krvavog sukoba
sedamdesetih godina, kada su Crveni Kmeri ubili gotovo etvrtinu
stanovnitva, stotine tisua ljudi je spas potrailo u susjednim
zemljama. Ali i u kampovima nije bilo mira. Tu su se nalazile razne
politike skupine koje su se borile za dominaciju meu obespravljenim
ljudima.
Maha Ghosananda, budistiki uitelj iz Kamboe, je dobio dozvolu da
otvori hram u sreditu jednog kampa gdje je boravilo 50 000 ljudi u
svojim atorima, gotovo bez vode i sa vrlo malo hrane. Kada su Crveni
Kmeri saznali da se otvara Budistiki hram obznanili su da e svatko
tko doe na otvaranje biti ili ubijen ili protjeran natrag u Kambou.
Tako se zbog prijetnji nije znalo da li e itko doi. Ali Maha
Ghosananda je bio izuzetno hrabar uitelj sa puno ljubavi prema
drugima. Bio je spreman i umrijeti veina njegove obitelji je ve bila
ubijena, kao i brojni lanovi samostana.
Tako se uputio po kampu zvonei i pozivajui ljude da dou na
otvorenje hrama napravljenog od bambusa. Uskoro je pola kampa
dola pred hram. 25 000 ljudi. On je sjeo u sredite pranjavog
kampa gledajui u lica tih ljudi. Uplaenih i obespravljenih. Nije bilo
ovjeka tko nije izgubio bar nekoliko lanova obitelji.
Pomislio sam: to on moe rei tim ljudima koji su izgubili toliko
mnogo u svom ivotu? On je sklopio ruke i zapoeo mantrati rijei
koje ti ljudi posljednjih osam godina nisu uli. Sa prekrasnim glasom
je izgovarao stihove koje je izrekao Buda:
Na hi verena verani
sammantidha kudacanam
averena ca sammanti
esa dhammo sanantano
Mrnja se ne uklanja mrnjom, ve samo ljubavlju. To je zakon vjean i nepromjenjiv.

Uskoro je svih 25 000 ljudi ponavljalo za njim: Mrnja se ne uklanja

mrnjom, ve samo ljubavlju. To je zakon vjean i nepromjenjiv.
Tako je desegao istinu koja je bila vea od njihove tuge. Da, postoji
unitenje; da, postoji ubijanje, ali ipak, ne postoji kraj tomu bez
ljubavi.