Sveuilite u Zadru

Odjel za Povijest
Prapovijest hrvatskog prostora

Nikola Vuli

NALAZI NEANDERTALACA U HRVATSKOJ

Seminarski rad

Nastavnik: dr. sc. Z. Serventi

Zadar, Prosinac, 2015

 SADRAJ
1.UVOD..................................................................................................................5

2.OPI DIO PRAPOVIJEST...............................................................................6

2.1 KAMENO DOBA.............................................................................................6

2.2 PALEOLITIK....................................................................................................6

2.3 STARIJI PALEOLITIK.....................................................................................6

2.4 SREDNJI PALEOLITIK...................................................................................7

2.5 MLAI PALEOLITIK......................................................................................7

2.6 MEZOLITIK.....................................................................................................8

2.7 PROTONEOLITIK-KULTURA LEPENSKOG VIRA....................................9

2.8 NEOLITIK........................................................................................................9

2.8.1 STAREVAKA KULTURA.......................................................................9

2.8.2 KULTURA IMPRESSO-KERAMIKE........................................................10

2.8.3 DANILSKA KULTURA..............................................................................11

2.8.4 SOPOTSKA KULTURA..............................................................................11

2.8.5 KORENOVSKA KULTURA.......................................................................12

2.8.6 VINANSKA KULTURA...........................................................................13

2.8.7 HVARSKA KULTURA................................................................................13

2.9 ENEOLITIK....................................................................................................14

2.9.1 LASINJSKA KULTURA.............................................................................14

2.9.2 BADENSKA KULTURA.............................................................................14

2.9.3 KOSTOLAKA KULTURA........................................................................15

2.9.4 VUEDOLSKA KULTURA........................................................................15

2.9.5 NAKOVANSKA KULTURA.......................................................................15

3. BRONANO DOBA........................................................................................16
3.1 RANO BRONANO DOBA...........................................................................17

3.1.1 VINKOVAKA KULTURA.........................................................................17

3.1.2 CETINSKA KULTURA................................................................................18

3.2 SREDNJE BRONANO DOBA......................................................................18

3.2.1 VATINSKA KULTURA.................................................................................18

3.2.2 LICENSKA KULTURA.................................................................................19

3.2.3 PANONSKA INKRUSTRIRANA KERAMIKA...........................................19

3.2.4 DALJSKO-BJELOBRDSKI KULTURNI TIP...............................................19

3.2.5 KULTURNA GRUPA LIKE...........................................................................20

3.2.6 KULTURNA GRUPA ISTRE.........................................................................20

3.3 KASNO BRONANO DOBA..........................................................................21

3.4 ELJEZNO DOBA............................................................................................22

3.5 STARIJE ELJEZNO DOBA............................................................................22

3.5.1 BOSUTSKA KULTURA................................................................................23

3.5.2 GRUPA MARTIJANEC KAPTOL.................................................................24

3.5.3 BUDINJAK - DOLENJSKA i BELOKRAJINSKA GRUPA.........................24

3.5.4 HISTRI............................................................................................................24

3.5.5 JAPODI...........................................................................................................24

3.5.6 LIBURNI........................................................................................................25

3.5.7 SREDNJODALMATINSKA GRUPA STARIJEG ELJEZNOG DOBA.....25

3.6 MLAE ELJEZNO DOBA............................................................................25

3.7 HELENIZACIJA PRIOBALNOG DIJELA HRVATSKE.................................26

4.OPENITO O NEANDERTALCIMA................................................................27

5.KRAPINSKI NEANDERTALCI.........................................................................30

6.VINDIJA..............................................................................................................33
7.VELIKA PEINA NA RAVNOJ GORI.............................................................35

8.PILJA VETERNICA........................................................................................36

9.VARADINSKE TOPLICE...............................................................................38

10.SAMOBOR......................................................................................................39

11.MARTIJANEC.................................................................................................40

12.VELA JAMA...................................................................................................41

13.OSTALA NALAZITA JUNE HRVATSKE.................................................42

13.1 PANJOROVICA NA DUGOM OTOKU......................................................42

13.2 OTOI STIPANAC....................................................................................42

13.3 RAANAC....................................................................................................43

14.NAKON NEANDERTALACA........................................................................44

15.ZAKLJUAK...................................................................................................45

16.LITERATURA..................................................................................................46
 1.UVOD
Cilj ovoga seminara je bio prikazati hrvatski prostor u doba srednje paleolitika,

sva najbitnija nalazita, a i praovjeka koji je nastanjivao ove prostore u to doba.

Takoer, jedan od ciljeva mi je bio i da opiem kulturu samog srednjeg paleolitika, no

sve to ne bi bilo mogue bez literature koju sam na kraju seminara naveo. Sluio sam

se i internetom te doao do nekoliko korisnih informacija o samim nalazitima u

Hrvatskoj. Prapovijest je razdoblje koje je trajalo najdue u povijesti ovjeanstva.

Poetak prapovijesti se veu uz prvi pronalazak orua (2 500 000 g. pr Kr.) do

poetaka ljudske pismenosti ( oko 3 500 g. pr Kr.). Dijeli se na kameno doba i metalno

doba. oznaava najstarije razdoblje ljudske prapovijesti. Kameno doba se dijeli na

paleolitik (starije kameno doba), mezolitik ( srednje kameno doba) i neolitik (mlae

kameno doba). Metalno doba dijelimo na bakreno doba (eneolitik), bronano doba i

eljezno doba.
 2. Opi dio - Prapovijest

2.1 Kameno doba oznaava najstarije razdoblje ljudske prapovijesti. Dijeli se

na paleolitik (starije kameno doba), mezolitik ( srednje kameno doba) i neolitik (mlae

kameno doba).

2.2 Paleolitik je razdoblje ljudske prolosti od oko 2 500 000 do 800 000 godina

prije Krista. Oko 2 500 000 godina prije Krista se pojavio ovjek, u geolokoj eri,

kvartar, koji je obiljeen snanim klimatskim promjenama koje su postupno oblikovale

ovjekov krajolik na velikim prostranstvima. Ovo doba se jo naziva i ledenim dobom,

jer su se klimatske promjene kretale od relativno toplih do ekstremno hladnih epoha.

U ovome razdoblju se pojavljuje ovjek i dolazi do pojave najstarijih kultura. To je

bilo vrijeme prvih svjedoanstava o svjesnoj ovjekovoj djelatnosti, dakle aktivnoj

prisutnosti na licu Zemlje, u arheolokom je smislu najprije razdoblje primitivnih

kamenih izraevina, a potom i relativno dobro izvedene obrade kamena i kosti.

Paleolitik je zapoeo otkriem orua, produene ovjekove ruke.

2.3 Stariji Paleolitik (2 500 000 150 000 g. pr. Kr). ovjek koji je ivio u
ovom razdoblju, orue je izraivao samo od kamena, a jedan takav primjer pronaen

je u pilji andalja 1 u Istri i to je zasada najstariji predmet runo izraen i naen u

Hrvatskoj. U Europi se pojavljuju orua koja su izraena od odbitaka dobivenih

okresivanjem tj. od ivera pa ovaj kompleks pripada iverakoj kulturi. Najstarija

potpuno oblikovana iveraka kultura dobila je ime po lokalitetu Clacton on sea pa

se naziva klaktonijen. Razdoblje kulturnog kompleksa ve razvijenih runih klinova

naziva se aelejen prema francuskom nalazitu St. Acheul. Tipian lokalitet ove

kulture, Punikve kod Ivanca nalazi se u Hrvatskom zagorju.

2.4 Srednji Paleolitik ili srednje kameno doba, je bilo jedno od izuzetno dugih
razdoblja prapovijesti od (150 000 35 000 g. prije Krista) koje je proteklo u znaku

kulture musterijen, ali i Neandertalca (Homo neanderthalensis) kao dominantne

ljudske vrste. Pojam musterijen uveo je jo 1872. G. de Mortillet, a kao lokalitet

posluio je Le Moustier u Dordogni ( Francuska). Ta kultura industrije kamenog orua

je rasprostranjena na podruju gotovo cijele tada nastanjene Europe, te u Maloj Aziji,

Palestini i obalnome podruju sjeverne Afrike. Veina nalazita srednjeg kamenog

doba vezan je za pilje i pripeke, a novosti koje neandertalac kao dominantna ljudska

vrsta donosi su upotreba vatre i pokapanje mrtvih. U Hrvatskoj je najvaniji lokalitet

musterijanske kulture Krapina (breuljak Hunjakovo uz rjeicu Krapinicu), polupilja

sa sedimentima debelim 8.80 m. Ostala vana nalazita na sjeveru Hrvatske, ali niti na

istono jadranskoj obali nalazita nisu malobrojna. ime Batovi je otkrio dva

musterijenska nalazita na otvorenom prostoru - Slivnica i Radovin kod Raanca

(blizu Zadra), a M.Malez pronalazi na otvorenom Panjorovicu na Dugom otoku. Od

piljskih nalazita najpoznatija su: Peina u Brini (kod Drnia), te Vela jama na otoku

Loinju. Jo valja istaknuti i Vindiju i Veternicu kao poznata musterijenska nalazita.

Veternica je poznata i po tome to su u njoj pronaeni ostatci homo sapiensa sapiensa,

kao i kult piljskog medvjeda.

2.5 Mlai Paleolitik (35 000 8 000 g. pr Kr.) je vrijeme raslojavanja kulturne
slike, vrijeme dinaminijeg razvoja i relativno brze smjene kultura. To je vrijeme

savrenijeg skupnog lova, takoer i relativno suvremenijeg ribolova. Prije svega je

karakteristian po bujanju duhovnih manifestacija koje predstavljaju prve etape

umjetnikog stvaranja. Stvorena su neka zapanjujua ostvarenja, bilo da je rije o

zidnom slikarstvu ili o zoomorfnoj ili antropomorfnoj sklupturi, ali takvi prikazi na

naim prostorima naalost nisu pronaeni. Najvanija iskapanja mlaeg paleolitika na

istono jadranskoj obali vodio je M. Malez na podruju Istre, pri emu je otkriven

lokalitet andalja II koji je zasigurno jedan od najvanijih u cijelom paleolitu, te

Romualdova peina u Limskom kanalu. Od ostalih lokaliteta mlaeg paleolita svakako

treba istaknuti: Panjorovicu i Sale na Dugom otoku, Lopar na otoku Rabu i Jama na

sredi na otoku Cresu, a u kontinentalnoj Hrvatskoj: Veliku peinu i pilju Vindiju. U

Velikoj peini su otkriveni probueni zubi piljskog medvjeda koji su vjerojatno sluili

u kultne svrhe, a osim zubi u naim nalazitima se mogu pronai razni ostatci kamenog

oruja i orua, kao i kotani predmeti.

2.6 Mezolitik ili srednje kameno doba, je razdoblje u ljudskoj prolosti od 8 000
6000 godina prije Krista. U Hrvatskoj je jedno od najslabije istraenih i najmanje

poznatih kulturnih razdoblja. Klimatske prilike su se promijenile, zavretkom ledenog

doba, klima postaje sua i toplija, a takoer se i podie morska razina to uvjetuje

gradnju naselja na veoj nadmorskoj visini. Kad govorimo o mezolitskim nalazitima

na podruju Hrvatske svakako treba istaknuti Vindiju i Velu pilju na otoku Koruli. U

Veloj pilji pronaeni su brojni dokazi ivota iz mezolita, od kamenih alatki koje nisu

mnogobrojne, do ostatak pueva, koljaka, divljih svinja i drugih ivotinja koje je

mezolitski ovjek konzumirao. U Vindiji su takoer pronaeni predmeti iz mezolitika,

ali ta zbirka je doista skromna. Mezolitik je posebno postao poznat zbog poetka

proizvodnje streljakog oruja, koristei sitne krhotine kamenja (mikroliti).

Na sjeveru Hrvatske je poznata samo zbirka iz Vindije koja se uklapa u shemu

panonsko podunavskog tardenazijena. To je vrlo esto spominjana mezolitika

kultura i na neki nain sinonim mezolitika veeg dijela Europe. Lokalitet eponim je

Fere - en Tardenois u Francuskoj. To je kultura mezolitikog mikrolitika, a njene

karakteristike orua su isti geometrijski oblici, trapezoidni, trokutasti ili polukruni

oblici.
2.7 Protoneolitik Kultura Lepenskog Vira (7.000 5.300 g. pr.

Kr.) Dakle, Protoneolit, a ponekad i najraniji neolit, obiljeeni su nedostatkom

keramike, pa se tada govori o akeramikom neolitiku. Lepenskog vir je naalazite koje

se nalazi na desnoj obali Dunava, u istonoj Srbiji. Naselja u kulturi Lepenskog vira

graena su na najniim dunavskim terasama od 1 do 10 m realtivne visine.

Razlikujemo dva tipa naselja u kulturi Lepenskog vira: stalna i sezonska. Obavezan

element kulture Lepenskog vira bila su kamena ognjita koja se pojavljuju u svim

naseljima te kulture, a poznata su kasnije i ognjita na otvorenom koja su bila samo

povremeno iskoritavana. Unutar samog stanita mogu se primjetit dva razliita dijela

svetite i prostor za stanovanje. Unato tome to stanita imaju iste osnove i izgled kao

i objekti svjetovne arhitekture, oni su preciznije razdjeljeni i puno bolje izgraeni.

2.8 NEOLITIK - (6000 -3500 g. pr. Kr.) se jo naziva i mlaim kamenim

dobom. Osnovne karakteristike neolita su : Prelazak na sjedilaki nain ivota,

prelazak na poljoprivredu i stoarstvo, proizvodnja materijala od keramike, glaanje i

poliranje kamenih artefakata. U ovom razdoblju pojam kulture dobio svoje pravo

znaenje. On oznaava prisutnost jedne plemenske organizacije na odreenom

teritoriju kojemu se mogu dosta pouzdano odrediti granice prostiranja. Ta populacija je

imala jedinstvenu materijalnu i duhovnu kulturu, jednako drutveno ureenje i vrlo

vjerovatno zajedniki jezik.

2.8.1 . Starevaka kultura (5.500 4.300 g. pr. Krista) najstarija je

neolitska kultura u sjevernoj Hrvatskoj. Prostirala se od istonih granica Slavonije pa

sve do Bjelovara. Naselja su se nalazila na povienim rijenim obalama, a stanovnici

su ivjeli u jamskim objektima (zemunice), tek rjee u nadzemnim objektima. Dobar

primjer naselja rane faze razvitka neolitske starevake kulture je nalazite

Zadubravlje (5 800.-5.300. godina prije Krista) nedaleko od Slavonsko Broda. Na

istraenom podruju od 6200 m2 otkriveno je obrtniko naselje koje je imalo funkciju

proizvodne i obrade glinenog posua, kamenih predmeta i tkanine. Naselje je bilo

organizirano tako da je svaki dio ima odreenu namjenu s prateim objektima

neophodnima u ivotu plemenske zajednice. Na sredini naselja nalazilo se veliko

ognjite, gdje se vjerojatno pripremala hrana za sve stanovnike naselja, jer u kuama

nisu pronaeni ostatci ognjita. Ostatci glinenog i keramikog posua bili su doista

mnogobrojni na ovom nalazitu. Peenje se odvijalo u trima radnim jamama , koje su

bile posebno napravljene ili za grublje fakture velikih dimenzija ili za finiju izradu

posua manjih dimenzija. Predmeti naeni u zemunicama bili su raznovrsni glineni

lonci, zdjele, zdjele na nozi, zdjele sa loptastim i poluloptastim oblikom sa

zadebljanim dnom i ravnim ili niskim cilindrinim vratom. Predmeti su bili ukraavani

plastinim naljepcima, impresso tehnikom, plitkim urezivanjem itd. Osim ovih

predmeta naeni su i ostatci veih i manjih rtvenih posudica, te rtvenik-kadionica.

2.8.2 Kultura impresso-keramike. Za razdoblje starijeg neolita (o. 6.000-

4.500 godina pr.Kr.) na istono-jadranskoj obali karakteristina je kultura impresso-

keramike koja svoj utjecaj protee od Transkog zaljeva na sjeveru do Boke kotorske

na jugu. U najstarijoj fazi nalazita su vezana iskljuivo uz pilje, to govori da su

nositelji kulture impresso-keramike obitavali uglavnom u piljama, bavili se lovom i

ribolovom, skupljanjem razliitih plodova mora. U razvijenijoj, drugoj fazi, poinju se

okretati poljodjelstvu i obradi plodnih krkih polja pa sjedita naseljenosti sele u

sjevernu Dalmaciju, na obale rijeka i potoka ili na niske poluotoke. Grade se prva

stalna naselja, preteno krunog tlocrta, I stambeni su objekti preteito krunog oblika,

najvjerojatnije izraeni od zemlje i prua. Kultura je dobila ime po nainu ukraavanja

keramike utiskivanje impresso nain. Rije je o primarnom nainu ukraavanja,

utiskivanjem prsta, nokta ili nekog drugog zailjenog predmeta u jo meku glinu.

Keramika je sama po sebi bila dosta primitivna. Najpoznatija nalazita su: Smili

kod Zadra, Krkovi, karin Samograd, Markova pilja na otoku Hvaru, Gudnja,

Varganska pe na otoku Krku, Iula-Medulin i Jama na Sredi na otoku Cresu.

2.8.3 Danilska kultura. U istim predjelima istone jadranske obale gdje je u

ranom neolitu ivjela impresso-keramika kultura, nastavlja se u srednjem neolitu (o.

4.500.-3.900. godine pr.Kr.) Danilska kultura. Ime je dobila po prvom istraenom

vanijem lokalitetu u Danilu kraj ibenika. Velik dio nalaza danilske kulture potjee iz

pilja, ali tu su se danilski stanovnici zadravali samo povremeno, ugroeni kakvom

opasnou ili sezonski, dok su sa stokom obilazili panjake. Glavna su naselja ipak

smjetenana otvorenom prostoru, preteito krunog ili polukrunog oblika, sa izvorom

vode u sredini, i to preteno u ravnim i plodnim krajevima sjeverne Dalmacije. Kue

su bile razliite ovisno o lokalitetu: ukopane krune kolibe (Danilo), nadzemne krune

kuice (Smili) ili nadzemne etvrtaste kue s podom od nabijene gline (Bribir). Od

keramike imamo brojne ostatke kvalitetne keramike. Ritoni i zvonolike statue su

posebne vrsta keramikih izraevina koje su imale neku kultnu ulogu, vjerojatno u

kultu plodnosti. Osim eponimnog lokaliteta Danilo, trebalo bi istaknuti jo neka

vanija nalazita primjerice: Brijuni, Bribir i Smili.

2.8.4 Sopotska kultura je kultura koja se javlja u srednjem neolitiku u
sjevernoj Hrvatskoj (4.300 3.400 g. pr. Kr.) i nosi naziv po lokalitetu Sopot kod

Vinkovaca. Rasprostirala se u meurijeju Dunava, Save i Drave, od Srijema na

istoku, pa negdje do Krievaca na zapadu, a nije iskljueno njezino postojanje i

zapadnije. Razvila se iz starevake kulture pod snanim utjecajem vinanske kulture.

Poznati lokaliteti ove kulture su: Sopot kod Vinkovaca, Otok kod Vinkovaca, Bapska,

Orolik itd. Naselja sopotske kulture smjetena su u nizinskim, esto movarnim

predjelima, u neposrednoj blizini vodenog toka, opasivana su jarkom, a ponekad i

palisadama. Kue su pravokutnog tlocrta i imaju jednu ili vie prostorija. Graene su

na tipian neolitski nain (kostur od greda, zidovi od iblja oblijepljena blatom). to se

tie materijalne kulture, prvenstveno keramikih posuda, veina stvari je preuzeta od

Starevake kulture, ipak i od Vinanske kulture je preuzeto redukcijsko peenje

posuda i ubodnovrpasti stil ukraavanja. Tipian proizvod koji je stvorila Sopotska

kultura je zdjela na visokoj upljoj nozi. Rijetko se izrauju antropomorfni i zoomorfni

kipii, a gotovo uope nema antropomorfne plastike koja bi bila izraena po uzoru na

one Vinanske kulture.

2.8.5 Korenovska kultura (4.600 4.200 g. pr. Kr.) razvila se u

najzapadnijem dijelu nekad velike Starevake kulture, a dobila je ime po selu Malo

Korenovo kod Bjelovara. Zbog svoga smjetaja ova kultura bila je izloena utjecajima

i zapada i istoka, a njezina naselja rasprostirala su se u podruju oko dananjeg

Bjelovara i u Moslavini. I nositelji korenovske kulture za svoja su naselja birali

prirodna uzvienja, terase ili padine neposredno uz tekue vode ili usred movarnog

terena. Stambeni i radni objekti zemunikog su tipa kao to je to uobiajeno u veini

ranijih naselja kultura linearnotrakaste keramike. Keramika proizvodnja korenovske

kulture u tehnolokom je pogledu negdje na pola puta izmeu tehnologije ranog

neolitika, kakvu smo upoznali u starevakoj kulturi, i kasnoneolitike tehnologije,

prisutne u vinanskoj kulturi. Podrobnija analiza pokazuje meutim da je vei dio

posua peen u osnovi oksidacijskim postupkom, a tek je u zavrnoj fazi samog

procesa primijenjena redukcijska peenje. Takvo posue samo izvana, povrinski, ima

sivu ili crnu boju, a vrlo je esta i neujednaena mrljasta boja povrine. Keramika

plastika Korenovske kulture nam do sada nije poznata osim iz jedne dosta stilizirane

figurice koja vjerojatno predstavlja svinju.

2.8.6 Vinanska kultura kultura (3.700 3.400 g. pr. Kr.) koja nosi ime po

lokalitetu Vina s desne obale Dunava u dananjoj Srbiji. Vinanska kultura ini

okosnicu tzv. balkansko-anatolskog horizonta crno polirane keramike i u tom je nazivu

sadrana jedna od najupeatljivijih promjena u keramikoj produkciji, koja je rezultat

promijenjenoga tehnolokog postupka. Keramiki se proizvodi peku uz smanjen

dovod kisika, to rezultira tamnim bojama, crnom, sivom, tamnosmeom. Slikanje kao

najprepoznatljivije i najreprezentativnije obiljeje prethodnog razdoblja gotovo sasvim

iezava - tu ne raunamo prevlaenje pojedinih dijelova posuda ili nekih kultnih

predmeta crvenom bojom. Ono to dominira, to su kaneliranje i tzv. efekt glaanja ili

stralucido: smjena slabijeg i jaeg glaanja odreenih dijelova posude daje razliite

zrakasto ili mreasto koncipirane motive. Vinanska je kultura meutim na podruju

Hrvatske samo periferna pojava koja tu, u najistonijim regijama Slavonije, nalazi

utoite tek na zavretku svoje egzistencije u matinim predjelima.

2.8.7 Hvarska kultura (3.900 3.300 g. pr. Kr.) je djelomino naslijedila i

smijenila danilsku kulturu. Uglavnom je ivjela u onim istim predjelima, pa ak i u

istim naseljima, u kojima i njezina prethodnica, zauzevi i neke nove poloaje.

Prvobitno je otkrivena na otoku Hvaru u Grapevoj pilji, ali su uskoro nalazita ove

kulture otkrivena na cijelom potezu od Transkog zaljeva do junodalmatinskih

otoka, pa i u kontinentalnim krajevima, primjerice u dolini Neretve i u Lici. Prema

imi Batoviu hvarska kultura nije jedinstvena na cijelom ovom podruju jer se po

njemu mogu razluiti neke regionalne varijante: na srednjodalmatinskim otocima ivi

klasina hvarska kultura, u Hercegovini egzistira tzv. lisiika varijanta nazvana prema

lokalitetu Lisiii kod Konjica,u sjevernoj je Dalmaciji prisutna smilika varijanta i

konano zasebnu varijantu tvore nalazi u Istri i Hrvatskom primorju. Pravi razvoj

hvarska kultura doivljava na srednjodalmatinskom podruju Korula, Hvar,

Peljeac. Vrhunac dostie reljefno spiralno ukraavanje keramikih posuda, a na

keramiku lisiike varijante se urezuju i stilizirani prizori simbolinog ili realnog

karaktera scene lova, krajolici i slino.

2.9 Eneolitik ili bakreno doba je razdoblje izmeu neolitika i bronanog doba,

trajalo je od oko 3500 2000 g. pr. Kr. Ovo doba je obiljeeno bitnim promjenama u

gospodarskoj i druvenoj strukturi, iako je tradicija neolita sasvim prepoznatljiva.

Prevladava stoarstvo nad poljoprivredom (stoarstvo bre stvara vikove proizvoda,

omoguuje intenzivniju razmjenu i trgovinu, a time i stvaranje znatnijih materijalnih

bogatstava). Formiraju se vre povezane i organizirane patrijarhalne krvnosrodnike

zajednice (rodovi i plemena). Tijekom srednjeg i kasnog eneolita dolazi do:

udaljavanja od neolitskih tradicija, veeg razvoja metalurgije, raslojavanja drutva

koje naposljetku dovodi do formiranja prvih aristokracija. Na razvoj eneolitika u

Hrvatskoj su utjecale migracije novih populacija i autohtoni razvoj. Migracije

indoeuropskih naroda traju od oko sredine 4. tisuljea pr. Kr., a oko 2.300/2.200 g. pr.

Kr.

2.9.1 Lasinjska kultura (3.700 3.200 g. pr. Kr) koja vremenski pripada

eneolitu, no u svojoj je osnovi prava kasnoneolitska kultura, to se oituje i u

neolitskim tradicijama u keramiarstvu. Bakreni predmeti uope nisu poznati, tek

neto vei udio stoarstva u gospodarstvu odaje pripadnost te kulture ovom razdoblju.

Stanovnitvo je mobilno, stoarsko i ivi u zemunicama i poluzemunicama, iako

ponegdje poznaju i stanovanje u sojenicama.

2.9.2 Badenska kultura (3.400 3.100 g. pr. Kr.) iroko rasprostranjena u

panonsko-podunavskom prostoru. U Hrvatskoj je prisutna u istonoj Slavoniji.

Doavi ondje gotovo invazorskim naletom, smjestila je svoja naselja na ve

tradicionalno naseljavanim rijenim terasama ili na izdancima breuljkastih sklopova

(zemunice, poluzemunice i nadzemni objekti). Badenci su ovdje stigli ili s

jugoistoka (iz maloazijsko-anatolskog prostora), ili s istoka (iz pontsko-stepskih

krajeva). Uvodi do tada stran - obiaj spaljivanja pokojnika (iako i dalja prevladava

skeletno sahranjivanje). Keramiarska proizvodnja kao da oponaa metalne uzore,

iskazuje brojne elemente sasvim strane staroj tradiciji, a koji ujedno pripadaju

stoarskoj populaciji; osobito su karakteristini vrevi.

2.9.3 Kostolaka kultura (3.100 2.900 g. pr. Kr.) ije je matino podruje:

umadija, sjeverna Bosna, Slavonija i Srijem. Razvila se u vrijeme klasine Badenske

kulture, nakon odreenog perioda koegzistencije, potisnula je Badensku kulturu i

nastavila samostalan ivot u mlaem razvojnom stupnju omoguila je stvaranje

Vuedolske kulture, ali je pri tom sama bila istisnuta iz svog matinog podruja (tada

prodire na sjever preko Maarske ak u Slovaku). Smjeta svoja naselja se na starija

neolitska ili eneolitska naselja. Naselja se redovito utvruju opkopima i rovovima, a

stanovnitvo ivi u nadzemnim nastambama. Primjenjuju se i skeletni i paljevinski

obred sahranjivanja pokojnika.

2.9.4 Vuedolska kultura (2.900 2.300 g. pr. Kr.) nastala je u slavonsko-

srijemskom prostoru potkraj eneolitika pod utjecajem drugog vala migracije

istonostepskih naroda, a korjeni su joj u tradiciji Sopotske kulture, a obiljeena je i

utjecajima Kostolake i Badenske kulture. Najvaniji je predstavnik eneolitika i

najizrazitija pretpovijesna kulturna pojava kod nas. Smjeta svoja naselja na uzvienim

poloajima, esto dobro branjenima prirodno strmim padinama. Ime je dobila po

nalazitu Vuedol koji se nalazi na desnoj obali Dunava oko 5 km nizvodno od grada

Vukovara. Josip Brunmida 1897. pokree prva pokusna iskapanja na lokalitetu

Gradac, premda je do danas istraeno tek 10% lokaliteta ipak se iz dobivenog

podataka moe stvoriti jasna slika eneolitskog razboblja u zapadnom dijelu panonske
nizine. Vjerovanja Indoeuropljana, pa tako i Vuedolaca, ponajvie su bila okrenuta

tovanju mukih, ratnikih boanstava povezanih s nebesima i s vremenskim

prilikama, iako se zadrala i neolitika simbolika vjerovanja u plodnost, povezana s

Velikom Boicom Zemlje. Jedan je od simbola plodnosti i bik. Ipak najpoznatiji

predmet vuedolske kulture je posuda u obliku ptice, poznata kao Vuedolska

golubica. Vuedolska kultura uvela je novu tehniku lijevanja u dvodijelinim kalupima,

ime se razvila serijska proizodnja metalnih predmeta, meu kojima su najee

sjekire sa jednom otricom i cilindrinim produetkom za nasad drke. U Vuedolskoj

kulturi se primjenjuje i skeletni i paljevinski ukop pokojnika.

2.9.5 Nakovanska kultura se razvila iz kasne Hvarske kulture pod utjecajem

kasne Vinanske kulture. Naziv je dobila po eponimnom nalazitu na poluotoku

Peljecu (pilja Nakovana), a protee se po cijeloj istonoj obali Jadrana (iako je ee

na junom dijelu). Kod Nakovanske kulture karakteristino je tamno keramiko

posue ukraeno kanelirama.

3. Bronano doba (2.300 1.100/900/750 g. pr. Kr.) je prapovijesno razdoblje

obiljeeno uporabom bronce za izradu oruja, orua i ostalih materijala. Otkrie

bronce, prve umjetne kovine (legure bakra i kositra), po kojoj se i naziva itavo

razdoblje, dovelo je do korjenitih gospodarskih i drutvenih promjena. To je razdoblje

kulturnog i etnikog razvoja, odnosno formiranja irih etnikih skupina vanih za

povijesni razvoj Europe. Razvoj bronane kulture podijeljen je na tri vea vremenska

perioda: rano bronano doba ( 2300.-1600. g.pr.Kr.), srednje bronano doba (1600.-

1300. g. pr.Kr.) i kasno bronano doba (1300.-1.100/900/750.g.pr.Kr). Metalurgija je

na mnogim prostorima jo slabo razvijena, pa se proizvodi uvoze (uglavnom nakit,

oruje i orue). Lijevanje bronce u kalupima omoguilo je masovnu proizvodnju ,a

loi ili istroeni proizvodi su se mogli nanovo lijevati, to je doprinosilo

ekonominosti proizvodnje. Raslojenost drutva je sve izraenija, a tomu je uvelike

doprinijela upravo i metalurgija: organizacija traenja i nabave ruda ponekad i s

velikih udaljenosti prerada sirovina i trgovina njome i poluproizvodima, samo

lijevanje i bronce i njeno ukraavanje, sve to zahtijeva specijalizirane obrtnike, koji

formiraju vrlo moan i utjecajan stale, s politikim moima. Radi sirovina stvaraju se

snane veze meu kulturama, koje e ponegdje trajati i cijelo tisuljee. Da bi se

osiguralao vlasnitvo nad leitima sirovina i sreditima proizvodnje, potrebni su

izvrsni ratnici; oni formiraju moan sloj ratnike aristokracije. O postojanju monog,

vladajueg, ratnikog sloja, jasno svjedoe bogati grobovi. Meu pripadnicima

vladajueg sloja zacijelo su bili i oni koji su brinuli o kultu.

3.1 Ranije bronano doba (2300 1600 g. pr. Kr.) je razdoblje ljudske

prolosti koje se nastavlja nakon bakrenog doba ili eneolitika.Kao oblik naselja sve

ee se javljaju gradine (utvrena naselja na povienim poloajima); gradine se znaju

javljati ve u eneolitu, ali e postati karakteristni oblik naselja tijekom bronanog i

eljeznog doba. Karakteristiano oblik grobova (na prilinom velikom prostoru)

postaju tumuli. Tumuli su grobni humci (od zemlje, kamena, kombinacije zemlje i

kamena). Unutar tumula moe biti jedan ili vie grobova, esto u obliku kamene

krinje, a ritus sahranjivanja moe biti incineracija ili inhumacija, to je ovisilo o

pojedinoj kulturi posebno. Iako je bronca preuzela mjesto najvanije sirovine,

keramika je i dalje ostala sveprisutnim elementom u ivotu ljudi, pa je i dalje iznimno

koristan izvor arheolokih podataka.

3.1.1 Vinkovaka kultura(2.000 1750 g. pr. Kr.)se rasprostire po

jugozapadnoj Panoniji (kod nas: Srijem, Slavonija i dalje na zapad). ini se da je ak

imala utjecaja i na prostoru Istre. esto naseljava ista mjesta na kojima su obitavali

pripadnici Vuedolske kulture, od koje je mnogo i batinila.

3.1.2 Cetinska kultura (1.900 1.650 g. pr. Kr.) se rasprostire na podruju

srednjeg Jadrana i njegova neposredna zalea, a jezgra joj je bila na podruju oko

rijeke Cetine. Poznata je gotovo iskljuivo na osnovi nalazi iz kamenih tumula, dok

naselja nisu poznata. Keramiki oblici su vrlo raznoliki, to ukazuje na vie imbenika

u nastajanju ove kulture. U gospodarstvu dominira stoarstvo. Grobovi iznenauju

bogatstvom nalaza, osobito oruja, iako na podruju Cetinske kulture nema rudnih

leita, pa su se morali uvoziti ili sami predmeti ili sirovine.

3.2 Srednje bronano doba (1600 1300 g. pr. Kr.) je stabilno doba u

kojem se i dalje nastavlja proces drutvenog raslojavanja. Tijekom srednjeg bronanog

doba panonski dio Hrvatske istovremeno je i otvoren prema vanjskim utjecajima, ali i

sam aktivno sudjeluje u razvojnom tijeku srednjeg bronanog doba ire regije. Svugdje

se smanjuje broj gradinskih naselja - osim u Istri, ondje gradine i dalje ostaju

dominantan tip naselja. Istra: kamene grobne krinje u koridorima uz gradinski bedem

(npr. Vrin kod Vodnjana ili Gradina na Velom Brijunu). Ostatak hrvatskog priobalja:

(najvjerojatnije) skeletni ukopi u tumulima, unutar grobnih krinja. Lika: skeletni

ukopi u kamenim tumulima (pokojnik s grobnim prilozima je postavljen na kamenom

poploanu platformu i oko njega je oblikovan tumul bez ikakve krinje), ali i

ukopi u pilji. Istona Hrvatska: paljevinski grobovi u arama.

3.2.1 Vatinska kultura (1.800 1.600 g. pr. Kr.) je glavni predstavnik

srednjeg bronanog doba u istonom dijelu meurjeja Save, Dunava i Drave, i ujedno

ovdje stvara temelje za oblikovanje kasnog bronanog doba ovih krajeva. Naseljava se

na ve postojeim, dugotrajnim, naseljima (telovima). Gospodarska osnova:

poljoprivreda i stoarstvo, ali dokazana je i vrlo razvijena metalurgija. Oblicima oruja

i nakita pokazuje povezanost s matinim podrujem, a preko njega i s udaljenijim

krajevima (istonom Maarskom i vanim sirovinskim i metalurkim sreditima).

3.2.2 Licenska kultura se javlja na prostorima istone Slavonije. Vano je

spomenuti tzv. licensku keramika (dokaz povezanosti sa zapadnim i sjeverozapadnim

podrujima, osobito s istonoalpskim podrujem, gdje je licenska kultura sigurno

potvrena kao samostalna kultura).

3.2.3 Panonska (transdanubijska) inkrustirana keramika. Tijekom srednjeg

bronanog doba dolo je i do povezivanje Baranje i sjeveroistone Slavonije s

kulturnim grupama zapadne Maarske. Oblici: vrevi, are, zdjele. Osobito je

karakteristino etano oblikovanje. Tehnike ukraavanja: urezivanje, ljebljenje,

duborez, s gustim i irokim namazima bijele inkrustacije. Motivi: koncentrini

krugovi, stilizirani biljni uzorci.

3.2.4 Daljsko-bjelobrdski kulturni tip. 0sobita varijanta tzv. panonske

(transdanubijske) inkrustirane keramike. Karakteristina je za daljnji

srednjobronanodobni razvoj u sjeveroistonoj Slavoniji, junoj Bakoj i banatsko-

srpskom Podunavlju. Dobila ime po nalazitima Dalj i Bijelo Brdo (groblja s

paljevinskim ukopima). Paljevinski grobovi u arama je ritual koji je preuzet iz

tradicije grupa s inkrustiranom keramikom maarskog Podunavlja. Oblici: visoke are

i zdjele-poklopci; etani oblici. Ukras: prozraniji, tanko urezivanje i fini nanosi

bijele inkrustacije. Kultno znaenje prikaza vezano uz vjerovanja grobnog kulta

(sunani kolut kola putovanje iz ivota u smrt ponovni ivot). Figuralna

antropomorfna plastika specifina je upravo za pripadnike srednjobronanodobnih

kultura s inkrustiranom keramikom i zasigurno odraava njihova kultna vjerovanja.

Primjerci s naeg podruja vrlo su slini vuedolskoj antropomorfnoj plastici (Idol iz

Dalja i Idol iz Klievca). Naglaen je ktonian karakter tih idola (preteno su naeni

kao grobni prilozi, no, ponekad su naeni i u naseljima) i najvjerovatnije su to prikazi

boica plodnosti, roenja i smrti.

3.2.5 Kulturna grupa Like. Materijal iz Like svjedoi o njenoj

otvorenosti prema panonsko-karpatskom, istonoalpskom i sjevernotalijanskom

podruju. Povezanost s panonsko-karpatskim prostorom pokazuju npr. ratnika sjekira

i posuda s okruglim ispupenjima (nalazi iz tumula kod Likog Osika). Povezanost s

istonoalpskim prostorom ma iz unitenog groba iz Gospia. U zavrnoj fazi

srednjeg bronanog toba, tonije, u prijelaznom dobu prema kasnom bronanom dobu,

osnovano je naselje (najvj. na gradini Vatinovci) kod Vrhovina. Njemu pripada

dugotrajna nekropola u peini Bezdanjai traje kroz kraj srednjeg i poetak kasnog

broanog doba. Keramika (raena osobito za pogrebni ritual) osim lokalnih obiljeja,

pokazuje povezanost s junopanonskim prostorom. Gruba keramika na ovoj nekropoli

naena je uz ognjita, i bila je upotrebljavana u rtvenim obredima. Ona pokazuje

slinosti s nalazima iz sredinje Bosne.

3.2.6 Kulturna grupa Istre. Vrlo intenzivna i karakteristina, sustavna

izgradnja gradinskih naselja (mnoga nastala ve u ranom bronanom dobu). Gradine

imaju vrlo kompleksno oblikovane ulazne prostore, esto u obliku propugnakula.

Pravokutne kue posloene su u gustim redovima (Mokodonja) sustavna

organizacija prostora. Mali sveti aneo - smatra se da je to primjer prve sakralne

arhitekture, tj. da je to (kod nas) jedina izgradnja poput tolosa (artefakti svjedoe o

pripadnosti bronanom dobu, no ne nuno upravo srednjem). Tolos u Maklavunu

moda takoer pripada srednjem bronanom dobu.

3.3 Kasno bronano doba (1.300 1.100/900/750 g. pr. Kr.) obiljeeno je

brojnim previranjima, i openito se smatra vrlo nemirnim razdobljem. Sve su

izraenije razlike u razvoju na kontinentalnom i priobalnom dijelu Hrvatske. Zamjetne

su velike promjene na polju metalurgije. Procesi koji se odvijaju tijekom ovog

razdoblja u mnogoemu mijenjaju raniju kulturnu sliku. Sada je ostvarena prilino

jedinstvena kulturna slika na irokom podruju Podunavlja, jugoistonih Alpa i

sjevernog ruba Balkana. Tako je nastala najistaknutija i najutjecajnija pojava ovoga

doba - Kultura polja sa arama . Odavde su se srodne kulturne pojave irile preko

srednje sve do ruba zapadne Europe. U pogrebnom ritualu na navedenom podruju

dominira paljevinski ukop pokojnika u are, u jednostavne zemljane rake na veim

grobljima (odatle i naziv KP), a takav nain ukopa odraava i jedinstvenu sferu ideja

i kultne simbolike. Jedinstvo odraava i iroko rasprostranjeni kult sunca, ali ak i niz

zajednikih osnovnih tipova materijalne kulture.Varijacije osnovnih oblika omoguile

su izdvajanje veeg broja regionalnih grupa. Metalurgija bronce u ovom je periodu

dosegnula svoj najvii domet u prapovijesti Europe. Metal najvaniji je predmet

trgovine i razmjene. Trgovake i kulturne veze uspostavljene su i s vrlo udaljenim

krajevima. Prisutna je snana lokalna proizvodnja orua, oruja i nakita i na panonsko-

podunavskom i na prostorima juno od Save i Dunava. Jedno od lokalnih radionikih

sredita bilo je u Novigradu na Savi (znaajno naselje, 13.-10. st.). Ukrasi se na

bronanom limu uglavnom izvode tehnikama punciranja i iskucavanja s nalija lima.

Rjee se koriste urezivanje i ubadanje s lica. Solarna simbolika tipina za podunavske

kulture kasnog bronanog doba. Metalni materijal kasnog bronanog doba u velikoj

mjeri poznajemo iz ostava (vie nego iz grobova, u kojima su metalni nalazi vrlo

rijetki). Ostava je skup metalnih predmeta ritualno ostavljen kao zavjetni dar, ili, pak,

sakriven u trenutcima ratnih i sl. opasnosti. Ostave su osobito brojne u meurjeju

Drave, Save i Dunava. Takve su ostave mogle biti vlasnitvo pojedinca (moda osobno

blago, ili inventar putujuih trgovaca ili ljevaa/kovaa bronce). Smatra se da su bile

ukapane u nesigurnim vremenima, to bi svjedoilo o razdoblju ratova i nestabilnih

prilika. Takve bi ostave bile rezultat dugotrajnijeg ritualnog djelovanja veeg broja

osoba ili skupina. Predmeti su mogli biti ostavljani kao zavjetni darovi boanstvima,
ili, kako neki misle, i kao oprema za zagrobni ivot. Sigurne ostave zavjetnog

karaktera: meimurska ostava Peklenica, ostava iz Gajine peine kod Drenika na

Korani. Svakako je zavjetne prirode i vei broj luksuznih nalaza (uglavnom oruja)

naenih u vodama (npr. maevi iz Donje Doline, Doline na Savi, ili iz Plitvica).

Razdoblje kasnog bronanog doba vano je za daljnje izuavanje povijesti naih

krajeva, jer se upravo u tom razdoblju upravo zbog ekspanzije KP-a - stvaraju

temelji, tj. zapoinje oblikovanje etnikih skupina i definiranje njihovog drutvenog

ureenja.

3.4 eljezno doba (1100/900/750 do uspostave rimske vlasti). U 8. stoljeu nai

su se krajevi nali na mei razvijenih i ekonomski naprednih dijelova Europe - grke,

italske i etrurske civilizacije. Iz tih naprednih regija Europe dolazile su razne nove

tehnike i inovacije na ove nae prostore. Nove tehnike, osobito irenje metalurgije

eljeza i novi nain ratovanja s istaknutom ulogom ratnika-konjanika, arheoloki su

jasno odraeni u velikom broju ostava koje sadre rekvizite konjske opreme, nakit

dekoriran u tzv. tehnici na proboj i predmete izraene od eljeza. Ponovno se javljaju

skeletni ukopi opremljeni nakitom, opremom i raznovrsnom keramikom. Na

najistaknutijim mjestima ukapana je elita ije grobove krase bojni predmeti (oruje),

konjska oprema, metalne posude i slino, a takvi grobovi nazivaju se kneevskim.

3.5 Starije eljezno doba Hallstat (1.100/900/750 4. st. pr. Kr.) Tzv.
haltatsko razdoblje nastalo je na kasnobronanodobnom supstratu (iako ne svugdje)

uz poneke strane utjecaje (s prostora Grke, Italije te karpatsko-podunavskog

prostora). Ovo je vrijeme u kojem se ve uglavnom dovrio proces etnogeneze

(najkasnije do oko 1. polovice 7. st. pr. Kr.). Krajem 9. stoljea poinju se pojavljivati

i: konjska oprema, nova vrsta naoruanja (bojne sjekire, koplja i strijele (najee od

eljeza), te novi tip maa), nova rasa konja. Ovi noviteti imaju izravnih analogija na
istoku (na prostoru Kavkaza), odakle potjee i ona nova rasa konja; oruje je, ipak,

proizvoeno (barem djelomino) u Podunavlju. Istoni utjecaji su vidljivi i u

ponovnom javljanju skeletnih ukopa na istonom dijelu Podunavlja (usporedno s

tradicionalnim, paljevinskim ukopima). Nama bliska eljezom bogata podruja:

jugoistonoalpsko (Slovenija, Austrija), zapadnobalkansko (Bosna). Autohtona

proizvodnja eljeza poinje ve u prvim stoljeima 1. tisuljea pr. Kr., i treba

zahvaliti i utjecajima iz istonog Sredozemlja, a od 8. st. nadalje proizvodnja eljeza

razvija se punom parom, no i dalje je snano prisutna poizvodnja bronce. Naselja su

i dalje dominantne gradine. Sada postoji jedno sredinje naselje, koje je glavno naselje

vee teritorijalne zajednice. Snaan razvoj specijaliziranog zanatstva i trgovine, a to

pospjeuje prelazak s ureenja zasnovanog na krvnom srodstvu prema protourbanom

drutvu. Jako je izraeno drutveno i ekonomsko raslojavanje za zadovoljenje potreba

elite (aristokracije) uvoze se luksuzni proizvodi esto i s velikih udaljenosti.

Kneevski ukopi; nalaze se na poetku gotovo svih starijeeljeznodobnih skupina

kontinentalnog dijela Hrvatske, obiljeeni su ofenzivnim i defenzivnim orujem,

konjskom opremom, metalnim posuem i istaknutim poloajem u tumulu, najee se

javljaju u tumulima, koji su, uz nekoliko izuzetaka, obiteljski.

3.5.1 Bosutska kultura starijeg eljeznog doba (o. 1000.-o. 300. g.

pr. Kr.) se razvila na podruju dananje Srbije i nazvana je po istoimenom nalazitu

Bosut. Bosutskoj kulturi je bila srodna keramika stila Basarabi, koja je izvrsne

kakvoe, meu oblicima prevladavaju zdjele s uvijenim ili povijesnim obodom, otro

profilirani vrii s naglaenim niskim i trbuastim donjim dijelom i alice s

kaneliranim trbuhom. Istie se svojstven ukras na posudama: bogate, matovite i

slobodno razvijene kombinacije geometrijskih motiva, tekuih spirala, urezanih ili

igosanih. esto su udubljeni motivi bili ispunjeni bijelom inkrustracijom.

3.5.2 Grupa Marijanec-Kaptol ( 750. 300. g. pr. Kr.). Prisutan snaan

kontinuitet kulture polja sa arama, grobovi pod humcima (incineracija), vrhunac ove

grupe su kneevski grobovi iz druge polovice 7. st. pr. Kr.

3.5.3 Budinjak (umberak) dolenjska i belokrajinska

grupa. Pronaeni primjeri konjanike opreme, gradina i nekropola, kneevski

grobovi.

3.5.4 Starije eljezno doba Istre Histarska grupa (11. st. 4.st.
pr. Kr.). Tijekom itavog razdoblja, najznaajnija kulturna, gospodarska i politika

sredita su bila: Nezakcija, Pula, Picugi i Beram. To podruje je bilo jedno od

pristanita trgovaca izmeu Grke i Italije. Svakako je najpoznatiji lokalitet Nezakcij,

koji je vjerojatno bio i sredite, a o kojem podatke crpimo poglavito iz grobova. U tim

grobovima pronaeni su monumentalni primjeri kamene plastike. Na grobne ploe

urezivali su se simboliki znakovi, primjerice meandar i svastika. Poznate skulpture iz

Nezakcija su konjanik s reljefom ene koja raa i skulptura dvojna glava.

3.5.5 Starije eljezno doba Like Japodi (9.-4. st. pr. Kr.). Japodska

grupa naseljava podruje Like, pa je na njihov razvoj djelovao i panonski i primorski

dio dananje Hrvatske, to se posebno oituje u nainima pokapanja mrtvih. Poznati su

po svojoj bogato ukraenoj nonji koja je imala znak statusnog simbola. Poznate su i

njihove antropomorfne lijevane bronane figurice, a imale su simboliku amuleta. Od

ivotinjskih prikaza na najei je konj, ali i ovan ili ptica, ove figurice su takoer

imale simbolino ili ritualno znaenje. Japodska su naselja gradinskog tipa, a

najpoznatija su: Prozor, Kompolje i Vrebac. U japodskim grobovima sve do 5. stoljea

nema ni ofenzivnog ni defenzivnog oruja (zacijelo posljedica nekog kultnog propisa).

3.5.6 Liburnska grupa starijeg eljeznog doba (9. st. 4. st.

pr. Kr.). Liburni su bili izmeu 9. i 6. st.pr.Kr. vodea pomorska i politika sila na

istonom Jadranu. Na prostoru rasprostiranja Liburnske grupe nalazi se oko 600

gradina, a najvanija sredita su Nin i Zadar. Osim izgradnje brzih i laganih brodova

koji su im davali vojnu premo, oni su stvarali i razne oblike materijalne i duhovne

kulture. Poznati su po izradi nakita, posebno fibule tipa Osor, a uvozili su kvalitetnu

keramiku iz Grke i Italije. Oruje je dosta nepoznato, jer grobni kult nije predvia

grobne priloge.

3.5.7 Srednjodalmatinska grupa starijeg eljeznog doba (9.-4.

st. pr. Kr.). Delmatska grupa razvija se na podruju izmeu Krke i Neretve, ali zahvaa

i ulazi u unutranjost. Delmatska grupa usko je povezana sa Liburnima ve od 7.

stoljea. Osnivaju brojne gradine, njih oko 400-tinjak. Grobna arhitektura odgovara

onoj od Liburna: groblja na ravnom u kamenim sanducima, kuama pokojnika ili u

grobne humke od kamena ili zemlje. Razlika od Liburna im je ta to se u grobove

stavlja cijela oprema vojnika, pa se mogu pronai maevi, koplja, noevi, obrambeno

oruje itd. Juno od Delmata se razvijala junodalmatinska kulturna grupa, koja je svoj

razvoj i vrhunac imala kada i Delmati.

3.6 Mlae eljezno doba (sredina 4. st. pr. Kr. do uspostave rimske vlasti)
tzv. latensko doba. Vei dio Hrvatske u kontaktu s grko-rimskim svijetom, keltizacija

kontinentalnog dijela Hrvatske, helenizacija priobalnog dijela Hrvatske, sve ei i

ei dodiri s Rimljanima (osobito od otprilike sredine 2. st. pr. Kr.). Od kraja 7. do u

rano 5. st. veliki gospodarski napredak na svom matinom prostoru (srednja i zapadna

Europa), sredinom 5. st. ostvarena tzv. latenska kultura: vrhunac keltske umjetnosti
 (tzv. dvorski stil i prisutnost tzv. kneevskih grobova, oko 400. g. pr. Kr. Kelti

krenuli osvajati i kolonizirati veliki dio Europe. Tijekom 4. st. pr. Kr.: prodor u srednje

Podunavlje na svom putu prema jugu, pri emu, ini se, koloniziraju strateke

poloaje, tadanji materijal je prosjenih osobina, jer je dvorski stil ve nestajao. Po

povratku s neuspjenog pohoda na Delfe (279. g. pr. Kr.) Kelti se trajno naseljavaju u

panonsko-podunavskom prostoru, pri emu dolazi do jae ili snanije asimilacije s

domorodakim ivljem, formiraju se plemena Skordiska, Latobika, Tauriska, i dr. Neki

domorodaki narodi postaju snano keltizirani, inovacije koje Kelti donose na ove

prostore: superiorna proizvodnja eljeza, uporaba lonarskog kola, uporaba novca,

proizvodnja emajla.

3.7 Helenizacija priobalnog dijela Hrvatske. Grka kolonizacija

istone obale Jadrana zapoela ve u 6. st. pr. Kr., na istonoj obali Jadrana vrhunac

postie tijekom 4.-2. st. pr Kr. Grka kolonizacija je ograniena na otoke (poglavito

srednjedalmatinske), donose uporabu lonarskog kola i kovanje novca. 1

4.OPENITO O NEANDERTALCIMA

1 S. Dimitrijevi, T. Teak Gregl N. Majnari Pandi, 1998, Prapovijest, Zagreb, 1-385.

 U razdoblju srednjeg paleolitika su ivjeli Neandertalci (homo sapiens

neanderthalensis), praljudska vrsta srodna suvremenoj ljudskoj vrsti homo sapiens.

Ime Neandertalci nose po istoimenoj dolini Neandertal gdje su 1856. pronaeni

njihovi fosilni ostatci. ivjeli su na prostorima Europe, te na prostoru Bliskog istoka, i

maloj Aziji u razdoblju od oko 250 000 do oko 30 000 g. pr. Kr., a zadnji neandertalci

su ivjeli u Europi jo do 28 000 g. pr. Kr.

Nalazi neandertalaca su na veini nalazita popraeni nalazima kamenog orua.

Kultura industrije kamenog orua koju najee veemo uz neandertalce jest

musterijen. Pojam musterijen uveo je jo 1872. G.de Mortillet, prema nalazitu Le

Moustier u Dordogni, koje se nalazi na prostorima dananje Francuske. Upotreba

raznih strugala i orua na odbojcima su obiljeile industriju kamenog orua

musterijenske kulture. etiri osnovna tipa musterijenske kulture su : 1. musterijen s

aejelnskom tradicijom, 2. tipini musterijen, 3. zupasti musterijen i 4. musterijenski

arentijen. Materijal kojim su se sluili neandertalci pri izradi musterijenskog orua se

nalazio uglavnom u susjednim nalazitima ili unutar par kilometara udaljenosti.

Vane odlike neandertalaca su, da su bili snane grae, niske i izduene lubanje

i izraenih nadonih lukova, zadebljanje na zatiljnoj kosti, izboen sredinji dio lica sa

irokom nosnom upljinom. Donja eljust nije imala izboenu bradu, a prsa su bila

bavasta.te su posjedovali veliku tjelesnu snagu. Smatra se da su bili dvostruko

snaniji od dananjih ljudi.. Prosjena teina im je bila oko 80 kg na visinu od oko

167 cm, a prosjean volumen mozga je bio oko 1520 kubinih centimetara, to je 120

kubinih centimetara vie od dananjih ljudi. iroka tijela i kratki udovi se tumae kao

prilagodba na hladnu klimu radi uvanja topline. Naime, mlae jedinke su bile

podlonije nedostatku hane, traumama i bolestima, dok su starije jedinke mogle

preivjeti razne traume, to pokazuju mnogobrojni podaci zacijeljenih i oteenja

 kostiju. ivot ove praljudske skupine je uistinu bio teak, to svjedoi velika smrtnost

mlaih jedinki. Naime, neandertalce se uglavnom prikazuje kao brutalne divljake,

pogotovo zbog tvrdnji da su bili kanibali- tj. da su se hranili mesom od pripadnika

njihove vrste. Prilog u tome ide to su se na nekim nalazitima pronali tragovi rezanja

kostiju, te je moda kanibalizam posljedica toga, no neki od znanstvenika zastupaju

stajalite, koje kae da se ovi dokazi mogu protumaiti kao sekundarni ukop. Po

nekim autorima, neandertalci su bili strvinari, ali sve vie imbenika upuuje na to da

su doista odlino vladali vjetinom lova. Ope poznata je injenica da su neandertalski

ljudi bili lovci na ivotinje, poput mamuta, jelena, goveda, i sakupljai plodova.

Neandertalci su primjerice prema koliini pojedenog mesa nalaze ak iznad mesodera

poput vuka i sjeverne lisice, to znai da je preteit dio neandertalske hrane inilo

meso, a to dokazuju brojne analize ivotinjskih ostataka sa raznih lokaliteta.

Konzumiranjem mesa dolazilo se do potrebnih kalorija koje je zahtijevala robusna

graa neandertalaca i veliki fiziki napori, esto pri vrlo niskim temperaturama. Zbog

tih je razloga vjerovatno esto konzumirana i kotana sr. Samim tim to su vladali

vjetinom organiziranog lova, podrazumijeva odreenu inteligenciju i stupanj

drutvenih odnosa. to se tie govornih sposobnosti, imamo razliita miljenja

znanstvenika, ali vano otkrie jezine kosti neandertalca, otkriveno u Izraelu, na

nalazitu Kebara, koje datira oko prije 60 000 godina nam dokazuje da su neandertalci

uistinu imali govorne sposobnosti, te da njihove jezine kosti se uope ne razlikuju od

istih kostiju kakve ima moderan ovjek.2

Zbog hladnih razdoblja u kojem su ivjeli, neandertalci su uglavnom ivjeli u

piljama i peinama. U njima su esto pronaeni tragovi materijalne kulture i faune

koji govore o ivotu i djelatnosti tadanjih plemena lovaca i nomada koji su esto

2 I.Jankovi, 2004, Neandertalci, Prapovijesna arheologija, Zagreb, 184-186.

 mijenjali stanita, vraajui se na mjesta na kojima su ve bili. Od srednjopaleolitikih

nalazita u Hrvatskom zagorju do sada su nam poznata samo piljska stanita, dok u

Dalmaciji, osim pilja, imamo i nalazita na otvorenom. 3

Neandertalci su vjerovatno prvi, u cjelokupnoj ljudskoj prolosti, pokapali mrtve,

obavljali rituale nad pokojnicima i sluili se predmetima koji su koji su imali neku

simboliku namjenu. Duhovni ivot se u svojem zaetku oitovao simbolikom,

posmrtnm ritualima, ritualnim ukopima ili pak nekim drukijim religijskim ili

magijskim obredima.4 1908., pronaen je kostur neandertalca na nalazitu La Chapelle

aux Saints, koji je leao u raci nedaleko od sredita pilje. U grobu je bilo mnogo

priloga i crvenog okera. Prilozi su bili kremeni odbojci, zatim obraene kamene

rukotvorine i ivotinjske kosti. Potom ukop u anidaru upuuje na osobitu panju

prema mrtvima i oznauje najranije poznato donoenje cvijea pokojniju. Polaganje

cvijea moe upuivati i na vjeru u zagrobni ivot. Na postojanje posmrtnih rituala

upuuju i dva zanimljiva nalaza iz Izraela i Italije. U pilji u Kebari u Izraelu je

pronaen grob neandertalca kojemu je nasilno bila odstranjena lubanja, to moe imati

simbolino znaenje. Takoer, treba spomenuti nalaze medveih lubanja i dugih

kostiju, duboko unutar pilja, te se tako razvilo miljenje o postojanju tzv kulta

medvjeda. Nalazi obino pripadaju piljskom medvjedu, a vrlo rijetko smeem

medvjedu.5

5.KRAPINSKI NEANDERTALCI

Pria o krapinskim neandertalcima zapoela je u kolovozu 1899., Kada je

profesor paleoontologije Dragutin Gorjanovi Kramberger doao posjetiti nalazite na

3I. Karavani,2004, ivot neandertalaca, Zagreb, 50-51.

4I. Karavani,2004, ivot neandertalaca, Zagreb, 109-114.
5I. Karavani,2004, ivot neandertalaca, Zagreb, 117-122.
 Hunjakovu brijegu u Krapini. Doavi na nalazite, odmah je uoio slijed davnih

kulturnih slojeva s ognjitima i pepelom, zatim kamenu industriju, komadie

ivotinjskih kostiju, a zatim toga istog dana otkria naao i jedan ljudski zub. Otkrio

je jedno od najveih paleoantropolokih nalazita u Europi i ujedno prvi paleolitski

lokalitet na prostoru Hrvatske. Tijekom istraivanja numerirao je slojeve i unutar njih,

na osnovi faunistikih nalaza, izdvojio etiri zone. 1. zona s castor fiber, 2. zona s

Homo sapiens, 3. zona s Rhinocerus mercki i 4. zona s Ursus spelaeus. Iskopavanje

polupilje na Hunjakovu brijegu obavljao je sve do 1905. godine. Tijekom cijelog

iskopavanja prikupljeno je vie od od pet tisua predmeta (kosti praovjeka i faune,

artefakti), od ega 874 ljudska ostatka i 1191 kamena rukotvorina. Iskopavanja je

obavio precizno, pratio je horizontalnu distribuciju nalaza pa je zapisao da je veina

nalaza pronaena uz stijenu pilje. Poznat je po tome to je prvi je u svijetu primjenio

flourtest za odreivanje relativne starosti i dao izraditi rendgentske snimke kostiju.6

Krapina je najpoznatije nalazite musterijenske kulture u Hrvatskoj. Sa svojim

8 metara debelim sedimentima i odgovarajuom stratigrafijom prua najbolji uvid u

musterijenski kulturni kompleks na tlu sjeverozapadne Hrvatske. Gorjanovi je

podijelio krapinske diluvijalne sedimente u dva kompleksa, donji 1. ( oko 0.80

metara debljine) i gornji 2. (8 metara debljine, s devet stratuma). U krapinskom

kompleksu 1, nalazi iz starijeg stratigrafskog kompleksa, predstavljaju primitivnu

sliku te kulture s dosta elemenata klaktonijena i starije levaloa tehnike. Stratigrafski

kompleks 2. sa svojih devet stratuma ima tri razvojne faze. Prvu fazu predstavljaju

nalazi stratuma 1 - 3, u kojima je uoljiva tenja standardizaciji u okvirima tipinog

musterijena, dok su nalazi u stratumima 4 do 7 karakteristini za razvijenu kulturu

6 I. Karavani,2004, ivot neandertalaca, Zagreb, 19-22

 musterijena. U dva najmlaa stratuma, 8 i 9 nalazimo i iljke pravilna oblika, kao i

strugalo s polukrunim usjekom na gornjoj strani.

Krapina obuhvaa u geoloko kronolokom smislu razdoblje Riss Wurm

interglacijala, a to bi moglo odgovarati vremenu od 130 000 godina prije Krista.

Najvie ostataka krapinskih neandertalaca je bilo u stratumu 3, dakle u razmjerno

niskim stratigrafskim pozicijama, a najbolje je sauvan gornji dio lubanje C, te

donja vilica J. Svi naeni primjerci antropolokog karaktera vjerovatno potjeu od

23 osobe. Procjena populacije Krapine na temelju osteolokih ostataka kree se

izmeu 23 i 28 osoba. Stanovnici krapine su najvjerovatnije bili kanibali, te se po tim

sklonostima nisu puno razlikovali od svojih zhoukoudianskih predaka. Jedan zanimljiv

lanak iz novina kae da neandertalci koji su ivjeli prije 120.000 godina bolovali su

od iste bolesti kao i mi danas - raka. Fosilizirano rebro neandertalca pronaeno u

Krapinskoj pilji ima jasne znakove raka kostiju. To otkrie je najstariji dokaz tumora

na fosilnim ostacima ovjeka, prema BBC-u. Prema rijeima Kat Arney, znanstvenice

na Centru za istraivanje raka u Velikoj Britaniji, fosilizirano rebro iz Krapine, koje je

bilo zaraeno rakom, nam dokazuje kako je ova bolest napadala i praljude poput

neandertalaca u dalekoj prolosti a ne samo ljude modernog doba, kako se to openito

smatra.7

Otkriem krapinskog nalazita pronaeni su nedvojbeni ostatci neandertalskog

praovjeka s njegovom materijalnom kulturom i tragovima djelatnosti, a mnogobrojni

paleontoloki ostatci ostatci ivotinjskih vrsta svjedoili su o arhainosti nalazita i o

poecima ljudskog roda. Budui da je na krapinskom nalazitu pronaena i kamena

industrija, bilo je mogue istraivati odnose kulture i nain ivota ovjeka iz starijeg

7 http://www.24sata.hr/zanimljivosti/rak-nije-moderna-bolest-od-njega-je-bolovao-i-krapinjonac-318305
 kamenog doba. Pomou litikih izraevina, hominidnih i faunistikih nalaza iz

Krapine, Gorjanovi je pokuao rekonstruirati ivot i socijalne aspekte krapinskog

praovjeka te je samim istraivanjem i objavom rezultata postao prvi znanstvenik koji

je istraivao jedan paleolitiki lokalitet u Hrvatskoj.8

6.VINDIJA

8S. Dimitrijevi, T. Teak Gregl N. Majnari Pandi, 1998, Prapovijest, Zagreb, 25-30.
 Vindija kao drugo paleolitiko nalazite na podruju Hrvatskog zagorja, je otkrivena

1928. godine, iako je sama pilja ve godinama bila poznata i posjeivana. D.

Gorjanovi je posjetio pilju jo prije 1926. godine i, uoivi prekopano tlo, izrazio

sumnju u postojanje intaktnih slojeva. No, kamene rukotvorine i faunu na lokalitetu

pronaao je i prvi objavio Stjepan Vukovi koji je u jesen 1928., prvi put doao na

nalazite. Vie od trideset godina s prekidima on je, veinom u najgornjim slojevima,

obavljao iskopavanja pilje i terena ispod nje. Materijal to ga je prikupio uva se u

Gradskom muzeju u Varadinu i djelomino je opisan i objavljen u vie radova.

Vukoviev terenski rad bio je, zbog nedovoljnih novanih sredstava, ogranien na

male sonde, uglavnom 3 do 4 metra, a esto i manje. Takvim nainom iskopavanja

bolji rezultati se , s obzirom na stratigrafiju, nisu mogli dobiti. Nakon drugog

svjetskog rata S. Vukovi nastavlja iskopavanja Vindije.9

Musterijenski nalazi iz Vindije lako se uklapaju u sliku krapinskoga

musterijena, napose stratuma 4 do 9. Odreenu novost predstavlja iljak dvostrane

obrade, dakle prvi i jedini dosad poznati musterijenski biface iz Hrvatske, pa to bi

mogao biti utjecaj musterijena aejelenske tradicije.

Prikupljeni prethistorijski materijali i podaci o ovome nalazitu dokazuju, da su

brojne generacije upotrebljavale pilju Vindiju kao svoje sklonite kroz veoma dugi

niz godina. Usporeujui trajanje krapinskog prethistorijskog nalazita s trajanjem

nalazita u Vindiji, dolazimo do zakljuka, da se istodobno s pojavom krapinskog

nalazita pojavljuje i nalazite pilje Vindije. Iz znatnog broja ivotinjskih kostiju, kao

i kamenog i kotanog orua i oruja pleistocenskih slojeva razabire se, da je glavno

zanimanje stanovnika pilje Vindije u paleolitiko doba bio lov. Po okolinim

peinama, umama i livadama progonili su razne ivotinje i time namjerivali svoje

9 I. Karavani,2004, ivot neandertalaca, Zagreb, 22-23.

 ivotne potrebe, ukljuujui i materijal za odjeu, kao to je krzno i koa, dok je od

kostiju, zubi i rogova pravio svoje orue i oruje.

Paleolitika kamena industrija iz pilje Vindije moe se stratigrafski i tipoloki

svrstati u tri kulturna stupnja: mousterien, aurignacien i magdalenien. Da li je

stanovnik Vindije sam izradio cjelokupno paleolitiko kameno orue i oruje naeno u

pilji, teko je rei, jer se osim gotovih artefakata nisu nale iz istoga materijala jezgre

i iveri, koji preostaju poslije obrade kamena. Jedini materijal za koji se moe ustvrditi

da se u znatnijoj koliini obraivao u pilji je potoni bjelutak. Lako je mogue, da su

stanovnici pilje svoje kamene rukotvorine izraivali podalje od pilje na danjem

svijetlu ili ak na nalazitu prikladnog materijala za obradu.10

7.VELIKA PEINA NA RAVNOJ GORI

10 S.Vukovi, 1949, Predhistorijsko nalazite pilje Vindije, Historijski zbornik, 246-248.
 Velika peina na Ravnoj gori u sjeverozapadnoj Hrvatskoj takoer je vrlo znaajan

paleoantropoloki lokalitet. U stratumu j otkriven je fragmenat desne frontalne kosti

lubanjske kalote s nadonim lukom, koji je pripisan neandertalskom hominidu ( homo

sapiens neandthertalensis). Ovaj fragmenat lubanje otkriven je na istranom kvartaru

d-14 u neposrednoj blizini istone bone stijene, tj. priblino u sredini peine, gdje se

ona naglo proiruje prema sjeveroistoku.Spomenuti znaajni homonoidni nalaz sastoji

se od fragmentarne desne i djelomino lijeve frontalne kosti s istaknutim nadonim

lukovima. Najvea debljina bolje sauvane desne frontalne kosti iznosi 10,3 mm, to

je znatno iznad mjernih vrijednosti i prosjeka kod dananjeg ovjeka. S unutarnje

strane kalote reljefnost povrine slabije je izraena nego kod dananjeg ovjeka. Na

prednjoj strani kalote glabela je prema naprijed izvuena i zadebljala, te se od nje na

obje strane nastavljaju nadoni lukovi. Opisani fosilni fragmenat ima mnogo

neandertalskih obiljeja, pa vjerovatno pripada jednom visoko razvijenom

neandertalcu. Neka obiljeja upuuju da fosilna kalota pripada enki neandertalaca, ili

to nije iskljueno, da pripada kriancu izmeu mujaka podvrste homo sapiens

fossilis i enke iz skupine neandertalskih ljudi. Nalaz fosilnog ovjeka iz Velike peine

neobino je vaan prvenstveno zbog svoje geoloke starosti. Apsolutna starost naslage

j u Velikoj peini, u kojoj je otkrivena fosilna ovjeja kalota, je vea od 33 000

godina. Ovaj podatak, u stvari, ini fosil iz Velike peine najstarijim apsolutno

datiranim gornjopaleolitskim hominidom na prostoru Europe. U razbijenosti i

fragmentarnosti te kalote, moda lei jedan indikator koji bi upuivao na pojavu

kanibalizma. 11

8. PILJA VETERNICA

11 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 1. Paleolit i mezolit, ur. A.Benac, Sarajevo, 1979, 262-265.
 Veternica predstavlja znaajan paleontoloki i arheoloki lokalitet. Jedno je od

najbogatijih nalazita piljskog medvjeda te druge pleistocenske faune. Akademik

Mirko Malez je istraivao je pilju Veternicu iznad Gornjeg Stenjevca u Medvednici

kod Zagreba, koja je kao paleolitiki lokalitet otkrivena 1951. godine. Malez je

prilikom iskopavanja u pilji Veternici otkrio cijeli sklop vrlo vanih nalaza koji

ukazuju na postojanje kulta medvjeda.12

Uz lijevu stijenu, nedaleko od ulaza u pilju, bilo je poloeno est lubanja

piljskih medvjeda okrenutih njukom prema ulazu u pilju, a pokraj lubanja bile su

poloene i brojne donje eljusti. U blizini ograenoga ognjita nalazio se drugi pokop,

i to u prvootkrivenoj nii. Nia, prirodno formirana u stijeni pilje, bila je zatvorena

zidom od velikih kamenja, a u njoj je bila pohranjena lubanja odrasloga medvjeda,

njukom okrenuta prema van, pri emu naene su naene jo i neke druge kosti iste

ivotinje kao i ostatci drvenog ugljena. U suprotnoj stijeni otkrivena je druga nia,

zatvorena velikim kamenim blokom. U njoj je bila lubanja izuzetno velikoga

piljskoga medvjeda, takoer s okrenutom njukom prema van, zatim dva femura te

dvije donje eljusti kao i ostatci ugljena. Ispred kamenoga bloka, koji je zatvarao ulaz

nie, naena je gomila kostiju piljskoga medvjeda. etvrti pokop otkriven je u

prostranoj nii lijeve stijene pilje, odmah do ulaza. Tu su naene etiri medvjee

lubanje poslagane jedna do druge, kao i druge medvjee kosti, ali i jedna donja eljust

vuka.

U donjem stratumu ove nie otkrivena je lubanja odraslog medvjeda vatrom

opaljena ela i ak djelomice pougljenjenih segmenata, a u blizini je naeno i nekoliko

kamenih artefakata. Posebnost rituala Veternice naglaena je otkriem pokopa vuje

12 I. Karavani,2004, ivot neandertalaca, Zagreb, 23-24.

 lubanje. Naime blizu ulaza u pilju otkrivena je ispod nepravilne etvrtaste kamene

ploe vuja glava, poloena izmeu dva dugoljasta kamena. U blizini je pored kostiju

vuka i ostataka ugljena naeno i musterijensko kameno orue.

M. Malez takoer navodi da je u sloju h naena i jedna oteena lubanja

podvrste homo sapiens sapiens uz strugalo od lidita, to moda moe ukazivati i na

mogunost slinih pohranjivanja ljudskih glava.

ini se, iz svega to nam je poznato, da se Veternica u jednom, po svemu

sudei, razvijenom stadiju musterijena od uobiajene lovake stanice pretvorila u prije

svega kultno mjesto, koje je takvu namjenu moglo imati i poslije musterijena. Neke

ritualne radnje, kao npr. vaenje zubi, zaobljivanje ruba eljusti i , napose, buenja

rupa u eljustima medvjeda, imaju sasvim odreenu simboliku funkciju sputavanje

snage tih ivotinja.

Musterijen iz Veternice takoer je slian krapinskim nalazima. Veternica je u

sloju h (primitivniji musterijen) dala i jednu dolihokefalnu kalotu glave osobe, koja

se ubraja u skupinu homo sapiens sapiens.13

pilja Veternica je zatiena 1979. godine kao geomorfoloki spomenik

prirode.14

13 S. Dimitrijevi, - T. Teak Gregl, - N. Majnari Pandi, Prapovijest, Zagreb, 1998, 36-37.

14 http://www.medvednica.info/2010/10/veternica.html
 9.VARADINSKE TOPLICE

U zapadnom dijelu Varadinskih toplica su smjeteni mali kamenolomi s brdacima

izgraenim iz upljikave vapnene sedre, koja je u pleistocenu izluena iz toplih

sumpornih izvora. Ve je ranije D-. Gorjanovi - Kramberger iz te sedre izvukao i

opisao gornju eljust toblodonog nosoroga vrste Dicerorhinus kirchbergensis

(Rhinoceros mercki). Prilikom kopanja sedre esto se nailazi na pukotine i manje

upljine, a one su uvijek ispunjene raznim sedimentima. Na jednu takvu upljinu

naiao je u 1955. godini S.Vukovi i u njoj je naao tri stratuma. Na granici izmeu

crvenkastosmee ilovae (stratum b) i sivozelene gline (stratum c) otkrio je kosti i

zube peinskog medvjeda (Ursus spelaeus), a u ranije otkopanom materijalu u

podnoju upljine pronaao je vie kamenih artefakata. Kasnije je u naslazi crvenkaste

ilovae druge oblinje pukotine otkrio kameni artefakt, koji na osnovi tipologije

uvrtava u mousterien. On je iz otvorenih profila i upljina u sedri ukupno sakupio i

opisao est artefakata, a oni imaju preteno karakter kamenog orua mousteriena.15

10.SAMOBOR
15 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 1. Paleolit i mezolit, ur. A.Benac, Sarajevo, 1979, 261-262.
 Prilikom kopanja temelja za novu kolu na terenu zvanom Podstranik, koji lei na

pleistocenskoj rjenoj terasi u samom Samoboru, otkriveno je 1956. godine ijepo

izraeno strugalo mousterienskog tipa. Ovaj artefakt leao je 3.10 m duboko u

svijetlosmeoj pjeskulastoj ilovai sa sitnim ljunkom.. Strugalo je nainjeno iz

irokog odbitka, a petrografski materijal je svjetlosivi gusti opal olitske strukture. Na

bazalnoj strani artefakta opaa se povrina nekadanje valutice. Na strugalu oba

lateralna ruba na dorzalnoj strani obraena su stepenastom retuom, a na ventralnoj

dobro je istaknut bulbus i ostali elementi udarne tehnike. Artefakt prekriva patina. Uz

njega je otkriveno u istoj grabi ugljeno trunje i vie neobraenih kremenih odbitaka.

Sjevernozapadnije i u podnoju ove terase otkrivene su u manjem glinitu oblinje

ciglane u sivozelenim i maslinastim ilovaama brojne kosti zubi gornjopleistocenskih

ivotinja. One su leale na dubini od 7 i 8 metara, a preteno pripadaju mladim

nedoraslim primjercima mamuta (Mammonteus primigenius). Osim mamuta, koji je

najbrojniji, otkriveni su i statci bizona (Bison priscus), sjevernoeuropskog losa (Alces

alces) i divljeg konja (Equus Germanicus). Na nekim kostima opaaju se tragovi

urezivanja kremenog orua, to nastaje prilikom skidanja mesa s kostiju.

Najvjerovatnije su ovi skeletni nalazi gornjopleistocenskih ivotinja u meusobnoj

povezanosti s otvorenim artefaktom i drugim tragovima na vioj terasi, jer se moe

pretpostaviti da su paleolitski lovci imali svoje logorite na terasi , a ostatci ivotinja u

podnoju ostatak je njihovog lovakog plijena. Na ovom lokalitetu najvjerovatnije je

trag tzv. lovaca na mamute, koji su bili nosioci kulture razvijenog mousteriena.16

11. MARTIJANEC

16 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 1. Paleolit i mezolit, ur. A.Benac, Sarajevo, 1979, 253-254.
 Izmeu Varadina i Ludbrega na terenu junije od sela Martijanec protee se

ostatak jedne stare pleistocenske terase rijeke Drave s najviim uzvienjem zvanim

Gomila. Po povrini ove terase, a osobito na irem prostoru oko izvora Zvirala, nalaze

se razasuti brojni sileksi. M. Fulir je iz Varadina sakupio je veu kolekciju litikog

materijala u okolici Martijanca, a u njoj je zastupljeno i vie definiranih artefakata.

Litiki materijal predstavljen je preteno raznobojnim pjegastim ronjacima, a

prevladavaju tamnozelene i maslinasto sive varijante. Osim toga, neki artefakti

izraeni su iz prozirnih ukastih opala, crnih lidita i razobojnih jaspisa. U

sakupljenom materijalu tipoloki su, npr., zastupljeni: Atipino strugalo iz

tamnozelenog jaspisa, nainjeno iz irokog plosnatog odbitka. Artefakt je prelomljen

po sredini i nakon toga reutiliziran. Na ventralnoj strani sauvana je polovica

prvobitnog bulbusa, a retua na dorzalnoj strani je plitka, koljkasta. Habitus je

mousterijenski.17

12.VELA JAMA

17 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 1. Paleolit i mezolit, ur. A.Benac, Sarajevo, 1979, 243-244
 Najljepu zbirku musterijenskih nalaza s hrvatskoga dijela jadranske obale

zahvaljujemo iskopavanjima V. Mirosavljevia u Veloj jami na otoku Loinju.

Musterijenski artefakti pripadaju stratumu 1,a dimenzijama odgovaraju

kontinentalnom musterijenu pa se, prema tome, skupina nalaza ne moe uvrstiti u

regionalnu skupinu artefakata manjih dimenzija. Najljepi predmet iz Vele jame

jedan je obostrano obraen iljak, nepravilnijega oblika od onoga iz Vindije, ali

obostrano bolje i dosljednije obraen. Od etiri strugala trapezna i ovalna oblika

samo je jedno manjih dimenzija. Svi su predmeti izraeni od kvalitetnih vrsta

kamena i vrlo su dobro oblikovani.

Ova zbirka nalaza neosporno pripada krugu tipinoga musterijena, to navodi

na pretpostavku da je sjeverno podruje nae jadranske obale obiljeeno klasinim

musterijenskim manifestacijama. Sve to, bar na temelju dosadanjih pokazatelja,

govori da na podruju nae jadranske obale imamo u vrijeme musterijena dvije

regionalne, odnosno kulturne pojave: u sjevernom podruju tipini musterijen, a

negdje sjeverno od Dalmacije ili junog dijela Hrvatska primorja dalje prema jugu

musterijen s industrijom smanjenih dimenzija, dakle tip musterijena koji M. Brodar

naziva mikromusterijenom, ili bar jednu njemu srodnu inaicu.18

13. OSTALA NALAZITA JUNE HRVATSKE

18S. Dimitrijevi, T. Teak Gregl N. Majnari Pandi, 1998, Prapovijest, Zagreb, 33

 Musterijenski nalazi iz june Hrvatske, tj. priobalnoga i otonoga podruja

Jadrana, naalost nisu tako brojni kao oni iz sjeverozapadne Hrvatske. Iz Slivnice i

Radovina potjeu etiri iljka uobiajena za tipini musterijen, te tri tipina strugala,

od kojih jedno ima savijen radni rub.

13.1 Panjorovica na Dugom otoku je predio u neposrednoj blizini

svjetionika na Velom Ratu u sjevernom dijelu Dugog Otoka. U sakupljenoj kolekciji

od nekoliko desetaka definiranih artefakata, tipoloki su zastupljeni iljci , razna

strugala, strgala, grebala, diskovi, jednostrani i dvostrani noevi, svrdla, itd. Na svim

artefaktima je istaknut bulbus i ostali elementi udarne tehnike. U sakupljenoj

kolekciji su najbrojniji tipovi strugala karkateristini za mousterijen Meu njima

istiu se ona s polukruno retuiranim rubom i trapezna, a retua je redovito

stepenasta.

U Dalmaciji postoji i jedno nalazite s proizvodima preteno sitne industrije,

to su Peine u Brini kod Drnia. U tim nalazima dosta je teko luiti one koji

pripadaju vremenu zavrnoga musterijena od onih nastalih u vremenu koje odgovara

ranom orinjasijenu (aurignacien), no jedno je strugalo trapezoidna oblika i

uobiajena dimenzija karakteristino za tipini musterijen.19

13.2 Otoi Stipanac nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Prokljanskog jezera

nedaleko od poluotoka kolj (Kraljev kolj), s kojim je podvodno povezan uskim

grebenom, odnosno potopljenim nasipom. Podvodna arheoloka istraivanja oko

otoia izvrio je Z. Brusi. Na dubini do 3 m otkrio je, kako on doslovce navodi,

slijedee: od sitnijeg arheolokog materijala najvie se nalaze okresci kremenog

materijala, uglavnom sive boje, koji bi po nainu obrade odgovarali musterijenskoj

19 S. Dimitrijevi, T. Teak Gregl N. Majnari Pandi, 1998, Prapovijest, Zagreb , 33-34

 kremenoj industriji. Autor u ovom kratkom izvjetaju ne daje podrobniji opis

sakupljenog kamenog orua.20

13.3 Raanac je podruje s paleolitskim artefaktima koje se protee juno od

Raanca izmeu sela Posedarje i Ljuba, odnosno na tromei sela Radovin, Slivnica

i Jovii. . Batovi, koji je prvi sakupio kamene artefakte na spomenutom podruju,

napominje da su to povrinski nalazi i da je najvie kremenih izraevina sakupio na

lokalitetima Bojana i Bili Brig, uz koje su smjeteni zapadni zaseoci Slivnice,

Kneevii i Verzii, te na podnoju Beretinove gradine kod Radovina. Pretean dio

sakupljenih sileksa izraen je od uakstog kremena u kojem se jo ponegdje opaaju

fosilne foraminifere (numuliti), to ukazuje na to da su za izradu kamenog orua

upotrebljavane ronake konkrecije iz eocenskih naslaga Dalmacije. . Batovi dri

da veina artefakata iz ovog podruja pripada srednjem paleolitiku tj. mousterienu,

ali se i pojavljuju i rukotvorine s karakteristikama mlaeg paleolitika.Istraivanja na

tome podruju proirena su u 1967. godini. Tada je velik broj sileksa sakupljen na

sjevernoistonoj padini Radovina i u okolici sela Jovii. U sakupljenom materijalu

zastupljeni su razni tipovi artefakata, a izraeni su od vie vrsta ronjaka, jaspisa,

opala, siliciziranih pjeenjaka, itd. Vei dio toga petrografskog materijala potjee iz

ronjakih konkrecija uloenih u eocenskim i gornjokrednim naslagama tog dijela

Dalmacije. Samo je jedan manji dio litikog materijala importiran s drugih podruja

dinarskog kra. Meu definiranim artefaktima iz Radovina i sela Jovii osobito su

karakteristini mousterienski runi iljci i razna strugala.21

14. NAKON NEANDERTALACA

20 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 1. Paleolit i mezolit, ur. A.Benac, Sarajevo, 1979, 254-255.
21 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 1. Paleolit i mezolit, ur. A.Benac, Sarajevo, 1979, 250-251.
 Na osnovi dokaza koje posjedujemo, vrlo je vjerovatno da su kasnije

populacije neandertalaca odigrali odreenu ulogu kod razvoja modernih ljudi. Nove

datacije nam ukazuju kako su neandertalci zajedno s modernim ljudima ivjeli

zajedno negdje oko par tisua godina, na prostorima Europe, a negdje i due.

Najvaniji dokazi koji podupiru sve ove tvrdnje jest, onaj sa prostora kontinentalne

Hrvatske, na nalazitu Vindija. Dakle kada su se pojavili moderni ljudi, oni su se

pomijeali s populacijom neandertalaca i to je najbolje objanjeno u asimilacijskom

modelu sudbine neandertalaca.22 Moderni ljudi i neandertalci u Europi su ivjeli u su

ivotu deset puta dulje nego to se do nedavno pretpostavljalo, pokazuju rezultati

dosad najopsenijeg istraivanja ostataka neandertalskih kostiju i orua.

Jedan zanimljiv lanak iz Jutarnjeg lista, navodi kako je skupina meunarodnih

skupina iz Oxforda istraivala preko 400 ostatka neandertalaca sa najpoznatijih

europskih nalazita te su doli do zakljuka kako je suivot modernih ljudi i

neandertalaca trajao preko 5000 godina. Podaci su pokazali kako su moderni ljudi

doli u Europu jo prije 45 000 godina, kada je broj neandertalaca sve vie i vie

opadao. Ljudi su im predstavljali samo jedan dodatan problem, a lako su neandertalci

sve vie brojano opadali, ljudi su sve vie brojano rasli, ali konaan udarac

neandertalcima najvjerovatnije je zadao dugotrajan hladni val koji se dogodio prije

40 000 godina te potpuno izbrisao ivot neandertalske vrste.23

15. ZAKLJUAK

22 I.Jankovi, 2004, Neandertalci, Prapovijesna arheologija, Zagreb, 187-190.

23http://www.jutarnji.hr/najvece-istrazivanje-otkrilo-moderni-ljudi-i-neandertalci-zivjeli-su-zajedno-pet-
tisuca-godina/1214561/
 Neandertalski ovjek prvi put u povijesti prelazi preko granice ovoga svijeta i ulazi u

podruje maginoga i metafizikoga: njegov ivot dobiva novu dimenziju duhovni

ivot. On je zaetnik velike duhovne revolucije koja e svoje najoitije manifestacije

doivjeti tijekom mlaeg paleolitika. Taj poetak misaonog ivota ujedno je i pravi i

jedini zaetak onoga to danas smatramo umjetnikom djelatnou to je

neposredan uvod u povijest umjetnosti.

Neandertalac nam se prestavio, dakle, ne samo kao prvi mislilac i metafiziar nego i

kao prvi arhitekt. No ono to je najvanije i to je bitno novo u njegovu razvojnom

putu i oitom napretku jest proirivanje njegova pojmovnog svijeta iznad granica

shvatljivog. Neandertalac je, bez obzira na estetski nimalo oaravajui izgled, bio

pravi ovjek. Moda onaj Adam kojega je tko zna kada stvorila legenda. Jer legenda

poinje od ovjeka koji je znao misliti i vjerovati u neto. I to je poetak prave

povijesti ovjeanstva.

Veina musterijenskih nalazita vezana je uz pilje koje su u hladnim

klimatskim uvjetima bile jedino mogue stanite, pa to isto vrijedi i za

sjeverozapadnu Hrvatsku. No i u junijim su podrujima pilje jo uvijek

najsigurnija i najudobnija boravita.24

Stoga u u kratkim crtama navesti, da mi se ovaj rad poprilino svidio , nauio

sam mnogo stvari, za koje nisam ni uo, a kamo li znao. Dodue svi smo uli za

Krapinskog praovjeka, no ostala nalazita, takoer pridonose vanosti hrvatskih

prostora u srednjem paleolitiku. Mogu slobodno rei da je moje znanje zaista

proireno, pogotovo nai hrvatski prostori u doba neandertalskog praovjeka.

24 S. Dimitrijevi, T. Teak Gregl N. Majnari Pandi, 1998, Prapovijest, Zagreb, 37-39.

 16. LITERATURA

S. Dimitrijevi, T. Teak Gregl N. Majnari Pandi, 1998, Prapovijest, Zagreb.

I. Karavani,2004, ivot neandertalaca, Zagreb.

Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 1. Paleolit i mezolit, ur. A.Benac, Sarajevo, 1979.

http://www.24sata.hr/zanimljivosti/rak-nije-moderna-bolest-od-njega-je-bolovao-i-

krapinjonac-318305 (24.1.2016)

S.Vukovi, 1949, Predhistorijsko nalazite pilje Vindije, Historijski zbornik, Zagreb.

http://www.medvednica.info/2010/10/veternica.html (24.1.2016)

I.Jankovi, 2004, Neandertalci, Prapovijesna arheologija, Zagreb.

http://www.jutarnji.hr/najvece-istrazivanje-otkrilo-moderni-ljudi-i-neandertalci-zivjeli-su-
zajedno-pet-tisuca-godina/1214561/ (24.1.2016)