Prolegomena 12 (2) 2013: 223243

Realizam, vjerojatnost i najbolje

objanjenje*

DUAN DOUDI
Sveuilite u Zagrebu, Hrvatski studiji, Borongajska 83d, 10 000 Zagreb, Hrvatska
ddozudic@hrstud.hr

IZVORNI ZNANSTVENI RAD / PRIMLJENO: 051013 PRIHVAENO: 041113

SAETAK: Boran Beri u drugom svesku Filozofije brani realizam, gledite da

postoji vanjski svijet nezavisan od, no dostupan naim mislima i jeziku te da
o njemu moemo misliti i rei istinite stvari. Svoju obranu Beri temelji na
dva argumenta. Prvo, argumentira da je istinitost realizma daleko vjerojatnija
od istinitosti njemu suprotstavljenih gledita, od neke antirealistike teorije ili
od nekog skeptikog scenarija. Drugo, argumentira da, premda su realizam,
antirealizam i skepticizam jednako uspjena objanjenja relevantnih fenomena,
realizam je ipak najbolje objanjenje takvih fenomena. Dakle, budui da je is-
tinitost realizma, u odnosu na njemu suprotstavljena gledita, najvjerojatnija te
da realizam nudi najbolje objanjenje relevantnih fenomena, treba ga prihvatiti
kao istinitu teoriju i nastaviti djelovati u skladu s tim. U ovom radu ukazat u
na neke probleme s obranom realizma kakvu predlae Beri. Pozivanje na
vjerojatnost u sporu realista i antirealista ili skeptika vodi u cirkularnost, dok
pozivanje na najbolje objanjenje, kao operativan oblik zakljuivanja u nekim
podrujima, nije primjenjiv u ovakvim globalnim filozofijskim sporovima, kad
gotovo da i ne postoje relevantne toke slaganja meu suprotstavljenim stran-
ama. Rad u zavriti s naznakom u kojem bi smjeru obrana realizma mogla
krenuti.

KLJUNE RIJEI:Antirealizam, Beri, istinitost, objektivnost, realizam, skeptici-

zam, vjerojatnost, zakljuak na najbolje objanjenje.

* Rad se temelji na izlaganju odranom na konferenciji Filozofija Jam Session,

organiziranoj u Rijeci 15. veljae 2013. godine, povodom izlaska dvosveane knjige Fi-
lozofija Borana Beria. Zahvalan sam Boranu na pozivu za sudjelovanje na konferenciji.
Boranu dugujem jo veu zahvalnost jer sam 2000. godine kao student prve godine filo-
zofije na Hrvatskim studijima imao priliku sluati njegova predavanja na kolegiju Frege i
suvremena analitika filozofija, koja su bitno odredila moje filozofijske interese, otkrivi
mi uz ostalo da filozofija moe biti i vie od smisla bitka, ideje dobra ili apsolutnog duha.
Zahvaljujem se i Dragani Sekuli te anonimnom recenzentu na korisnim i poticajnim opas-
kama.
224 Prolegomena 12 (2) 2013

1. Uvod
Pretpostavljam da malo zapadnjaka izvan metafizikih i epistemolokih
rasprava dovodi u pitanje da stvari koje opaaju, o kojima misle ili go-
vore, postoje izvan njihovih glava onakve kakve im se ine da jesu te da
(barem ponekad) istinito misle ili govore o njima. Ako do spora o takvom
postojanju i doe, u pravilu e to biti spor oko postojanja neke odreene
stvari ili vrste stvari. U svjetlu novootkrivenih injenica o pojavljiva-
nju poklona ispod jelke, dvoje se djece tako moe sporiti postoji li Djed
Mraz. Slino, mnogi se jo uvijek spore postoji li Bog, a (kao to brzo
otkriva internetska trailica) spor bi mogao nastati i oko postojanja npr.
vampira (nadprirodne vrste nalik ovjeku) ili kriptonita (minerala koji po-
tjee s Kriptona). Prizemnije stvari u pozadini takvih sporova pritom se
ne dovode u pitanje (primjerice to da postoji netko s kim se sporim i sl.).
Za te se stvari prihvaa gornje gledite.
Kad, primjerice, pomislim da Sunce danas neumoljivo grije, mislim
o neemu izvan sebe, a to na odreen nain na mene djeluje, a pomislio
sam neto istinito samo ako Sunce doista danas neumoljivo grije. Sunce
(zvijezda u ijem se sustavu nalazi na planet i oko koje se kree), kao i
mnoge druge stvari, postoji izvan i nezavisno od mene. Kad opazim ispred
sebe kamen, time to ga opaam, kamen nije u mojoj glavi; nalazi se pod
mojim nogama, mogu ga udariti, uzeti u ruke, spremiti u dep i sl.; a nita
od toga nije u mojoj glavi. ak i kada bi mi netko bacio kamen u glavu to-
likom silinom da probije lubanju i zaustavi mi se usred mozga, za kamen se
jo uvijek ne bi moglo rei da je u mojoj glavi u onom relevantnom smislu.
Ono, naime, to se dogaa u mojoj glavi ne konstituira taj kamen. Kamen
se, barem kao dio neke vee mase, nalazio tu negdje prije mene i (barem
njegovi dijelovi) bit e tu negdje nakon mene. Prilikom izricanja reenice
Kamen se nalazi ispred mene, govorim o neemu u vanjskom svijetu o
kamenu, o sebi, te o relaciji u kojoj se nalazimo a ono to sam rekao isti-
nito je samo ako kamen jest ispred mene. Kad se netko prikloni dosad ocrta-
nom gleditu, uobiava ga se u filozofiji okarakterizirati kao realista.1
Netko neupuen u zbivanja u zapadnjakoj filozofiji, naroito nakon
Berkeleyjeve obrane idealizma i Kantove kritike tradicionalne metafi-
zike, mogao bi ostati iznenaen da uope postoji potreba da se nekoga
tko prihvaa takvo gledite barem o nekim stvarima u svijetu mora bilo
kako okarakterizirati jer, pomislio bi, neprihvaanje toga bio bi znak neke
psihike bolesti. No mnogi su filozofi, na ovaj ili onaj nain, izraavali
razumne sumnje u istinitost ili opravdanost takvog gledita te kao svoja

1
Naravno, nitko nije realist naprosto, ve je realist uvijek realist u pogledu neke
odreene stvari ili vrste stvari (vie o tome u sljedeem odjeljku).
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 225

rjeenja predlagali gledita koja se danas uobiajilo okarakterizirati kao

antirealistika.
Realizam i antirealizam nije lako jednoznano odrediti; taj se poj-
movni par danas u raspravama nerijetko primjenjuje na razliite stvari te
postoje razilaenja u njihovoj karakterizaciji. Prije no to se u sljedeem
odjeljku pozabavim time, za ilustraciju gledita koja vidno odstupaju od
onoga ocrtanog u uvodnim odlomcima navest u nekoliko upeatljivih
citata autora koje se danas istie kao antirealiste.2 Prvi citat potjee od
Berkeleyja (1999: I, 4/6):
Meu ljudima doista neobino prevladava mnijenje da kue, planine, rijeke
i jednom rijeju svi osjetilni predmeti postoje, prirodno odnosno realno,
neovisno o tome jesu li opaeni razumom [] Neke su istine umu tako bliske
i oite da ovjek treba samo otvoriti oi da bi ih vidio. Upravo takvom sma-
tram i ovu vanu istinu, naime, da sve nebesko i zemaljsko, jednom rijeju,
sva ona tijela koja tvore silno svjetsko zdanje, nikako ne postoje izvan uma, da
njihov bitak jest biti opaen ili spoznat, da prema tome sve dok ih zbiljski ne
opaam, odnosno dok ne postoje u mome umu ili umu nekoga drugoga stvore-
nog duha, ona nuno ili uope ne postoje ili pak opstoje u umu nekog vjenog
duha, budui da je posve nerazumljivo i ukljuuje svu besmislenost apstrahi-
ranja, pripisivati bilo kojem njihovu dijelu postojanje neovisno o duhu.
Po Berkeleyju, dakle, moje uvodne opaske o Suncu i kamenu neobine
su jer, u konanici, te opaske proizlaze iz injenice da osjetilima neto
opaam te da sam svjestan toga da neto opaam. No to to opaam boje,
oblike, teksturu, temperaturu i sl. kvalitete su koje se nalaze u mom umu.
Budui da ne opaam nita vie od tih kvaliteta, Sunce i kamen nisu nita
drugo doli svenjevi tih i slinih kvaliteta u mom umu. Dakle, Sunce i ka-
men nalaze se u mom umu, a ne izvan i nezavisno od njega.
O stvarima koje uobiavamo smatrati nama izvanjskima i nezavi-
snima od nas poput Sunca ili kamena slino Berkeleyju pie i Kant
(1953: 4344):
Budui da nam pak osjetila prema onome to smo dosad kazali nikada i ni u
kojem pogledu ne daju da spoznamo same stvari po sebi, nego samo njihove
pojave koje su samo predodbe osjetilnosti, zato se i sva tijela zajedno s
prostorom u kojem se nalaze moraju smatrati samo kao proste predodbe
u nama, pa ne opstoje nigdje drugdje nego samo u naim mislima. []
Nama su stvari dane kao predmeti naih osjetila koji se nalaze izvan nas,
ali o tom to su te stvari same po sebi ne znamo mi nita, nego spoznajemo
samo njihove pojave, tj. predodbe, koje one u nama proizvode kada utjeu
na naa osjetila.

2 Umjesto antirealizam koriste se i drugi nazivi, recimo ne-realizam (Butchva-

rov) ili irealizam (Goodman), a mnoga antirealistika gledita u pogledu ove ili one vrste
stvari ustalilo se nazivati i drugaije.
226 Prolegomena 12 (2) 2013

Kant i Berkeley, dakle, slau se da Sunce i kamen o kojima sam govorio

u uvodnom odlomku nisu stvari izvan mog uma, nezavisne od njega. No
za razliku od Berkeleyja koji smatra da jedino to moe postojati izvan
mog uma mora biti neki drugi um, Kant smatra da iza onih stvari koje
tipino smatramo nama izvanjskima, a koje to zapravo nisu, postoje stvari
koje doista jesu umu izvanjske i od njega nezavisne, ali o tim stvarima ne
moemo znati kakve su po sebi jer um svakom predmetu znanja uvijek
dodaje neto svoje.
Na Kantovu tragu slino razmilja i Putnam kad, primjerice, pie
(Putnam 1981: 52):
Za internalista poput mene situacija je prilino drugaija. I po internalistikom
gleditu znakovi ne korespondiraju intrinzino s predmetima, nezavisno od
toga kako se te znakove upotrebljava i tko ih upotrebljava. No znak koji
se stvarno upotrebljava na odreen nain kod odreene zajednice njegovih
korisnika moe korespondirati s odreenim predmetom unutar pojmovne
sheme tih korisnika. Predmeti ne postoje nezavisno od pojmovnih shema.
Mi reemo svijet na predmete kad uvodimo jednu ili drugu opisnu shemu.
Budui da su predmeti i znakovi u jednakoj mjeri interni dotinoj opisnoj
shemi, mogue je rei to odgovara emu.
Te neto kasnije (Putnam 1981: 54):
[] sami su predmeti jednako nainjeni koliko i otkriveni, jednako su
proizvod naeg pojmovnog izuma koliko i objektivnih imbenika u
iskustvu, imbenika nezavisnih od nae volje []
U sljedeem odjeljku izloit u neke ope opaske o realizmu i sporovima
u koje su njegovi pobornici upleteni. Kao to sam rekao, u literaturi ne
postoji usuglaena upotreba naziva realizam i antirealizam, kao niti
jednoznana karakterizacija pojmova koji bi iza tih naziva trebali stajati.
Ukazat u na neka od tih razlikovanja te pokuati ograniiti za nastavak
rasprave relevantno razlikovanje. U ostatku rada pozabavit u se s dva
argumenta u prilog realizmu u pogledu vanjskog svijeta koje predlae
Beri (2012b) te u pokuati pokazati da ti argumenti ne dovode reali-
zam u mnogo bolji poloaj od njemu suprotstavljenih antirealistikih (i
skeptikih) alternativa. Ako elimo braniti realizam, to emo trebati uiniti
na nekoj drugoj osnovi.

2. Realizam i antirealizam: lokalni i globalni spor

Realisti, kako kae Loux (2010: 298), dolaze u mnogim oblicima i
veliinama no, openito, za svakoga od njih moe se pretpostaviti da
e u pogledu neke stvari ili vrste stvari x prihvatiti metafiziku tezu da
x-ovo postojanje i x-ovo posjedovanje nekog niza svojstava ne ovisi o
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 227

nama, naim teorijama, pojmovnoj shemi ili jeziku; epistemoloku tezu da

moemo misliti i imati znanje o samom x-u te barem nekima od svojstava
koje x stvarno ima; te semantiku tezu da sadraji naih misli i reenica
koji se tiu x-a mogu biti istiniti te da istinitost toga to mislimo ili toga
to kaemo o x-u ovisi iskljuivo o tome kako su stvari s x-om posloene
u svijetu izvan i nezavisno od nas. Svakoga tko osporava neku od tih teza
u pogledu x-a moglo bi se klasificirati kao antirealista (u pogledu x-a).
Premda su te tri teze vrsto isprepletene, realizam je prije svega
metafiziko gledite, pa u njegovoj osnovi lee teze koje se u literaturi
ustalilo nazivati teza o postojanju koja kae da dotini x postoji i teza
o nezavisnosti koja kae da x postoji nezavisno od nas (Beri 2012b:
117). Garrett (2006: 138) istie da to nezavisno od nas moe znaiti vie
stvari od kojih neke nuno moraju biti zadovoljene da bi se moglo govoriti
o realizmu u pogledu x-a, dok su druge dostatne (ali ne i nune). Tako teza
o nezavisnosti moe znaiti (a) da mi nismo postojali, x bi svejedno posto-
jao; (b) kad bismo mi prestali postojati, x bi jo uvijek postojao; te (c) pri-
roda x-a nije odreena time kakvim ga mi smatramo. (c) je nuan uvjet za
realizam u pogledu x-a, (a) i (b) tek dostatni jer, primjerice, kod realizma
u pogledu artefakata (poput mobitela ili automobila) bit e zadovoljeno
samo (b) i (c), dok e kod realizma u pogledu mentalnih stanja (poput
vjerovanja ili boli) biti zadovoljeno samo (c). Kod stvari kakve su Sunce i
kamen iz uvodnog odjeljka, naravno, bit e zadovoljena sva tri uvjeta.
esto se sporovi u koje je upleten netko tko prihvaa dosad navedene
realistike teze tiu neke specifine vrste stvari ili neke odreene stvari.
Moralni e realist, primjerice, tvrditi da postoje objektivne moralne i-
njenice te da su moralne prosudbe koje donosimo objektivno istinite ili
neistinite ovisno o tome jesu li u skladu s dotinim injenicama. Suparnik
moralnog realista, npr. moralni relativist ili pak nekognitivist, tvrdit e da
takve injenice ne postoje. To e se, naravno, odraziti i na spomenutu epi-
stemoloku i semantiku tezu. Iz toga e slijediti, recimo, da ako moralne
prosudbe uope i imaju neki kognitivni sadraj, tom sadraju zasigurno
ne moemo pripisati objektivnu istinitosnu vrijednost.3 Realist u pogledu
univerzalija tvrdit e da postoje apstraktni predmeti, poput svojstava ili
relacija, koje u potpunosti i istodobno mogu dijeliti mnoge stvari te da
je odnos u koji stvari stupaju s univerzalijama temelj za istinitost ili nei-
stinitost npr. predikacijskih tvrdnji. (Reenica Sokrat je mudar rei e
neto istinito samo ako je Sokrat na primjeren nain povezan s univerza-
lijom mudrosti i sl.) Suparnik realista u pogledu univerzalija, nominalist
ili konceptualist, tvrdit e da stvari poput univerzalija ne postoje ili da

3 Za raspravu o sporu moralnih realista i nekognitivista ili relativista vidi Beri (2012a),

poglavlje Vrijednosti, Brock i Mares (2007: 8. poglavlje) te McNaughton (2010).

228 Prolegomena 12 (2) 2013

stvari koje obavljaju funkciju koju realist pripisuje univerzalijama, pri-

mjerice, ne postoje izvan naeg uma ili jezika.4 Realist u pogledu moguih
svjetovamodalni realist poput Davida Lewisatvrdit e da za obja-
njenje istinitosti (ili neistinitosti) modalnih tvrdnji moramo dopustiti da
postoje mogui svjetovi jednako kao to postoji i ovaj na svijet te da se,
metafiziki gledano, ti svjetovi ne razlikuju od naega. Drugim rijeima,
modalni e realist tvrditi da se drugi mogui svjetovi razlikuju od naega
samo po tome to se mi nalazimo u ovome, a ne u nekom drugom svijetu,
pa onda dosljedno ovaj nazivamo stvarnim, smatrajui pritom da to to
je stvaran, ovaj svijet dobiva nekakav povlaten ontoloki status ili ak
ekskluzivnost. No stvarno ovdje nema posebnu metafiziku teinu. Mo-
dalni antirealist, recimo modalni fikcionalist, tvrdit e, nasuprot tome, da
govor o moguim svjetovima treba promatrati kao skup reenica u okviru
neke fikcijske pripovijetke. Takve reenice, stoga, ne izraavaju neke do-
slovne istine, ve fikcijske istine koje mogu biti korisne, ali koje ne
ovise o tome da u svijetu izvan te pripovijetke postoje mogui svjetovi
o kojima govori modalni realist. Takvih svjetova nema.5
Koliko se god ne uspijevali sloiti oko toga zadovoljavaju li neke
stvari ili vrste stvari ocrtane realistike uvjete, autori ukljueni u spome-
nute sporove vrlo se esto nee imati problema sloiti da neke druge stvari
zadovoljavaju te uvjete. Tako, primjerice, premda se realist i nominalist
nee sloiti oko postojanja univerzalija, niti jedan od njih ne treba dovesti
u pitanje objektivno postojanje materijalnih predmeta, kao niti tvrdnju da
mislei ili govorei o materijalnim predmetima mislimo ili kaemo neto
objektivno istinito o tome to postoji izvan nas. Tako se realisti i nomina-
listi u pogledu univerzalija mogu sloiti da npr. reenicom Iva je gladna
(i) kaemo neto o Ivi, (ii) da kaemo neto istinito, (iii) da istinitost toga
to kaemo ovisi iskljuivo o tome kakav je svijet te (iv) da to kakav je
svijet ne ovisi o nama (u relevantnom smislu, naravno, jer, primjerice,
istinitost onoga to dotina reenica kae moe ovisiti o nama u smislu da
smo mi odgovorni za Ivinu glad jer smo joj uskratili obrok). Toka njihova
neslaganja bit e pitanje kakav tono svijet treba bitito sve u svijetu
treba postojati i na koji nain to treba meusobno biti povezanoda bi-
smo s reenicom Iva je gladna rekli neto istinito. Treba li uz samu Ivu
u svijetu postojati i neka univerzalija s kojom ona stupa u relaciju ili neki
trop koji ona ima ili tek neki predikat koji Iva zadovoljava ili neki skup
kojem ona pripada? Isto tako, premda e modalni fikcionalist tvrditi da

4 Vie o realizmu u pogledu univerzalija te o nominalistikoj kritici i nominalistikim

alternativama vidi Garrett (2006: 3. poglavlje) i Loux (2010: 1. i 2. poglavlje).

5 Vie o modalnom realizmu i fikcionalizmu vidi Brock i Mares (2007: 11. poglav-

lje), Garrett (2006: 2. poglavlje), Loux (2010: 5. poglavlje) te Sainsbury (2010: 4. i 8.

poglavlje).
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 229

npr. reenica Postoji mogui svijet u kojem Aristotel nije bio filozof ne
kae nita doslovno istinito jer ne postoji neto naime neki takav svijet
koji bi pridonio istinitosti onoga to dotina reenica kae, istodobno
e dopustiti da reenica Po modalnim realistima, postoji mogui svijet u
kojem Aristotel nije bio filozof kae neto doslovno istinito, a to se moe
tvrditi samo ako se prihvati da postoji neto u svijetu to bi pridonijelo toj
istinitosti.6
Openito govorei, dakle, veina sudionika lokalnih sporova oko re-
alizma sloit e se da istinitost onoga to se s odreenim reenicama kae
ovisi o tome kakav je svijet; esto e se sloiti i oko istinitosne vrijednosti
onoga to te reenice kau, no nee se sloiti oko toga kakav je svijet i to
tono u svijetu ini istinitim ono to dotine reenice kau. Po tome, ak
i gledite koje se u literaturi (vidi Beri 2012b: 127128; Loux 2010:
297298) esto prikazuje kao globalna antirealistika pozicija koja u pita-
nje ne dovodi postojanje ove ili one vrste stvari, ve svih umu izvanjskih
stvari Berkeleyjev idealizam ispada kao lokalni spor jer idealist Ber-
keleyjeva tipa prihvaa da postoji niz reenica koje kau neto istinito te
da istinitost toga to one kau ovisi iskljuivo o tome kakav je svijet ne-
zavisan od naeg uma, tj. o tome to u tom svijetu postoji (Putnam 1981:
5657; van Inwagen 2009: 9697).7 U pogledu tih stvari berkeleyjevski
idealisti bit e realisti. Uostalom, realista sam i okarakterizirao kao onoga
koji smatra (a) da postoji neto to svojim postojanjem ne ovisi o nama,
(b) da moemo istinito misliti i govoriti o tome te (c) da takva istinitost
ovisi iskljuivo o tome kakav je svijet nezavisan od nas, a ne o tome to se
dogaa u naim glavama. Po tome je, dakle, idealist samo egzotina vrsta
realista ona vrsta koja e po pitanju mnogih stvari biti antirealist.
Po svom predmetu, meutim, postoji i obuhvatniji ili temeljniji spor
izmeu realista i antirealista. Globalni spor realista i antirealista, suprotno
svim dosad spomenutim sporovima, ne tie se postojanja i statusa odreene
stvari ili vrste stvari (univerzalija, moralnih injenica, moguih svjetova,
materijalnih predmeta, Boga i sl.) nezavisno od nas, ve svih objektivno

6 Spomenuo sam tri primjera, no slinih lokalnih sporova oko realizma ima jo
mnogo jer se svaki spor oko postojanja (i prirode tog postojanja) neke stvari ili vrste stvari
moe prikazati kao spor realista i antirealista u pogledu dotine stvari tj. vrste stvari. Neki
su primjeri spor oko fikcijskih predmeta, teorijskih predmeta, materijalnih predmeta, men-
talnih predmeta, matematikih predmeta, vremena (openito), prolosti i/ili budunosti
(nasuprot sadanjosti), apstraktnih semantikih predmeta itd.
7 U Berkeleyjevu sluaju takve bi reenice bile npr. Postoji Bog, Moj um nije

jedino to postoji jer postoje i drugi umovi, Stol koji opaam sveanj je kvaliteta u
mom umu, Moj um sadraj je Bojeg uma i sl. Berkeley (1999: I, 90) primjerice pie:
[] stvari koje su osjetilno opaene mogu se nazvati izvanjskima s obzirom na svoje
porijeklo, zato to ih ne stvara sam um iznutra, nego ih utiskuje duh razliit od onoga koji
ih opaa.
230 Prolegomena 12 (2) 2013

postojeih stvari, kojoj god vrsti one pripadale.8 Nadalje, spor se tie mo-
gunosti naeg pristupa tim stvarimanaina na koji mislimo i govorimo
o njima. Globalni e antirealist tvrditi da su stvari o kojima mislimo i go-
vorimo, kao i stanja stvari u koja one stupaju, barem djelomino konstitu-
irani onim to se odvija u naoj glavi. Ako je tako, onda vie nema smisla
govoriti niti o objektivnoj istinitosti koja ovisi o tome kakav je svijettj. o
slaganju onoga to se kae ili misli i stanja stvari u svijetuali ne i o nama.
tovie, antirealistika teza esto se i formulira kao semantika teza da ne
postoji objektivna istinitost i korespondencija reenica ili misli sa stva-
rima u svijetu nezavisnim od jezika i misli.9 Slijedei Louxov (2010: 292)
i van Inwagenov (2009: 97) prijedlog, sve one koji smatraju da postoje
barem neke stvari koje zadovoljavaju ocrtani realistiki uvjet moemo na-
zvati Realistima (s velikim R!). Dakle, sve dok smatra da postoje neke
stvari u svijetu koje su nezavisne od nas i o kojima moemo istinito misliti
i govoriti, moralni e antirealist biti ujedno i Realist (s velikim R) i sl. Anti-
Realisti, s druge pak strane, motivirani skeptikim argumentima i drugim
epistemolokim (ali i semantikim) problemima, argumentirat e da ono
to opaamo, o emu mislimo, govorimo i o emu imamo znanje nije neto
objektivno to postoji izvan i nezavisno od naih glava i to stupa u relacije
s naim mislima i reenicama, ve da to barem dijelom svojim postojanjem
ovisi o nama, o naem jeziku, teorijama ili o pojmovnim shemama.
S jedne strane, dakle, imamo Realista koji smatra da postoji objek-
tivna istinitost: istinitost onoga to mislimo ili kaemo u potpunosti je ne-
zavisna od nas, naih vjerovanja, raspoloive dokazne grae i sl., te ovisi
iskljuivo o tome kakav je svijet. S druge pak strane imamo antiRealista
koji smatra da objektivna istinitost ne postoji; istinitost sad postaje episte-
miki pojam koji u konanici ovisi o nama, dostupnoj dokaznoj grai te
naem znanju. Sukob ta dva gledita temeljni je spor jer, ovisno o tome
koje od tih gledita prihvatili, na e se izbor izravno odraziti na nau me-
tafiziku, epistemologiju i semantiku, i dalje na bilo koje specifinije gledi-
te, gledite o bilo emu, koje ima bilo kakve metafizike, epistemoloke
ili semantike pretpostavke a to u stvari znai bilo koje gledite (bilo da
se radi o znanstvenim, religijskim, moralnim, drutvenim, filozofijskim
ili bilo kakvim drugim pitanjima). Dakle, o odabiru strane u tom sporu
ini se da je mnogo na kocki. Prirodno, predteorijsko, gledite tipinog
zapadnjaka Realistiko je gledite: teorije (u najirem smislu) koje izno-

8 O razlikovanju lokalnih i globalnog spora realista i antirealista vidi Brock i Mares

(2007).
9 Detaljnije o tom globalnom sporu i karakteriziranju u njemu suprotstavljenih

gledita vidi Beri (2012b: 113139), Brock i Mares (2007), Devitt i Sterelny (2002: IV.
dio), Garrett (2006: 9. poglavlje), Loux (2010: uvodno i 9. poglavlje), Putnam (1981: 13.
poglavlje), van Inwagen (2009: 5. poglavlje) te ani (2011: III. dio).
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 231

simo o svijetu opis su svijeta koji otkrivamo, a ne stvaramo. Svaka teo-

rija izgraena s tog gledita bit e u osnovi Realistika teorija. Realizam
je, dakle, podran veinom naih predteorijskih vjerovanja, a potkopava
ga niz (prvenstveno) epistemolokih problema. Ti problemi ujedno su i
motivacija za antiRealizam. Cijeli taj spor prilino je sloen. U onome
to slijedi usredotoit u se na obranu Realizma koju je predloio Beri
(2012b: 118122) te u argumentirati da takva obrana Realizma u dobroj
mjeri nije odriva. Rad u zavriti s nekoliko opaski u kojem bi se smjeru
odrivi dio Berieve argumentacije mogao kretati.

3. Vjerojatnost i najbolje objanjenje

Moja je opa zamjerka Berievu pristupu sporu Realista i antiRealista
(ili Realista i skeptika) to na taj spor gleda kao na spor izmeu pobornika
suprotstavljenih hipoteza ili teorija kakav tipino nalazimo u okviru pri-
rodnih znanosti. Beri (2012b: 138) primjerice pie:
U principu, metafiziki realizam i antirealizam treba vrednovati po istim
kriterijima i standardima po kojima vrednujemo znanstvene teorije koje gov-
ore o injenicama dostupnima iskustvu.10
ini se da je takvo Berievo gledite barem dijelom motivirano njegovim
shvaanjem filozofije kao znanosti (Beri 2006: 3335; 2012b: 362365).
Uz ostalo, iz takvog shvaanja filozofije slijedi da konkretne filozofijske
teorije treba promatrati kao kompatibilna ili konkurentska objanjenja rel-
evantnih fenomena (Beri 2012b: 362):
Filozofija i znanost su u krajnoj liniji jedna te ista stvar. Filozofske teorije su
nagaanja o svijetu isto kao i znanstvene teorije! Teorije mogu imati razliite
vrline i mane, one mogu biti elegantne ili komplicirane, plodne ili neplodne,
konzistentne ili inkonzistentne, dobro ili loe potvrene injenicama, suk-
ladne ili nesukladne ostalim prihvaenim teorijama, itd. No one su uvijek o
svijetu u kojem ivimo i ono to ih u krajnoj liniji uvijek ini istinitima ili
neistinitima jest svijet u kojem ivimo. Stoga filozofija i znanost imaju isti
opi cilj i istu opu metodologiju! I filozofija i znanost nastoje pruiti istinite
odgovore na pitanja o svijetu u kojem ivimo. I filozofija i znanost nastoje
objasniti pojave u svijetu!

10 Metafiziki je realizam ono to sam ovdje nazvao Realizam (s veliko R).

Putnam (1981: 49) metafiziki realizam definira kao gledite da se svijet sastoji od neke
utvrene cjelokupnosti predmeta nezavisnih od uma. Postoji tono jedan istinit i potpun
opis naina na koji svijet postoji. Istinitost ukljuuje neku vrstu korespondencijske rel-
acije izmeu rijei ili misaonih oznaka [thought-signs] te vanjskih stvari i skupova stvari.
Metafiziki realizam o kojem govore Beri i Putnam treba, naravno, razlikovati od
metafizikog realizma o kojem npr. govori Loux (2010), koji na umu pritom ima samo
realizam u pogledu univerzalija.
232 Prolegomena 12 (2) 2013

Naravno, jednom kada na neki filozofijski spor ponemo gledati kao

na jo jedan znanstveni spor, otvara nam se mogunost da taj spor poku-
amo rijeiti onako kako bismo moda rijeili neki znanstveni sporspor
kad vie meusobno iskljuujuih hipoteza objanjava isti fenomen. Ber-
ievi argumenti za Realizam upravo su jedno takvo rjeenje. Ne elim
tvrditi da u filozofiji nikada ne moemo (pokuati) rijeiti neki spor vodei
se zamisli da izmeu rjeavanja nekog problema u znanosti i rjeavanja
nekog problema u filozofiji naelno nema bitne razlike. Primjerice, na pri-
hvaenu bismo ontologiju mogli gledati kao na skup predmeta ije je postu-
liranje neophodno da bi se objasnili relevantni fenomeni (vidi npr. Loux
2010: 6768 i Quine 1980: 1619). Ono to elim tvrditi jest da na takav
nain ne moemo shvatiti ili pokuati rijeiti temeljne filozofijske sporove,
kakav je spor Realista i skeptika ili antiRealista, dakle, sporove kad suprot-
stavljene strane praktiki ne dijele nikakav relevantan zajedniki temelj
oko kojeg bi se sloile. Antirealisti u filozofiji znanosti poput Thomasa
Kuhna argumentirali su da isti problem imamo i kad pokuamo odluiti
o istinitosti dviju suprotstavljenih obuhvatnih znanstvenih teorija jer su
takve teorije u pravilu nesumjerljive (vidi Beri 2012b: 63 (b. 112) te 124
i OHear 2007: 5866). Isto, naravno, ne vrijedi za dvije suprotstavljene
hipoteze ili teorije unutar neke obuhvatne znanstvene teorije jer u tom slu-
aju suprotstavljene strane dijele neke bitne pretpostavke koje omoguuju
njihovu usporedbu i procjenu. Dosljedno, isti problem nesumjerljivosti ne
vrijedi niti za (veinu) lokalnih sporova izmeu realista i antirealista.
Kako bi obranio Realizam, Beri nudi dva argumenta.11 Prvi se argu-
ment poziva na vjerojatnost, a Beri (2012b: 119) ga formulira ovako:12
Prema kritikom realizmu opcije koje nabraja skeptik doista su mogue []
ali najvjerojatnije samo mogue. To su isto teorijske mogunosti. Sve dosa-
danje iskustvo, ili skoro sve dosadanje iskustvo govori nam da vanjski svi-
jet postoji. I to je najvjerojatnije tako. Da nas zapravo obmanjuje zli demon,
to jest mogue, ali vjerojatnost da je to doista tako izuzetno je niska, recimo,

11 Argumentirajui za Realizam, Beri kao Realizmu suprotstavljeno gledite esto

razmatra samo skepticizam, ne i antiRealizam. No, iz same je njegove argumentacije jasno

da isto smatra i za spor Realista i antiRealista. Uostalom, skeptiki izazovi svakako su
bili motivacija za prihvaanje antiRealizma, pa je onda odbacivanje skeptikih scenarija
barem posredno i odbacivanje, ili barem oslabljivanje, antiRealizma. U svakom sluaju,
moji prigovori vrijede i ako svoju obranu Realizma Beri ne bi bio spreman proiriti na
spor Realista i antiRealista.
12 Pod kritikim realizmom Beri (2012b: 118) misli na gledite da postoji vanjski

svijet nezavisan od nas (o kojemu moemo istinito misliti i govoriti itd.), no koje uvaava
razliku izmeu toga kakve stvari u svijetu stvarno jesu i toga kako nam one izgledaju,
pokuavajui premostiti tu razliku, a da se pritom ne zavri u antiRealizmu. Kritikom
realizmu suprotstavljen je naivni realizam po kojemu stvari jesu onakve kako nam iz-
gledaju.
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 233

0,000001. Vjerojatnost da je sve samo san je, recimo, neto via 0,000002. S
druge strane, vjerojatnost da doista postoji vanjski svijet izuzetno je visoka,
recimo, 0,99999. [] Stoga nae vjerovanje u postojanje vanjskog svijeta
ima isti logiki status kao i radikalne skeptike opcije. Ono je zapravo samo
empirijska hipoteza koja objanjava nae iskustvo. I skeptike opcije isto
su tako empirijske hipoteze koje objanjavaju nae iskustvo, samo to je
njihova vjerojatnost neusporedivo nia.
Struktura se tog argumenta moe prikazati na sljedei nain:
(1) Postoji niz fenomena, f1, , fn, koje treba objasniti.13
(2) Realistiko, antiRealistiko i skeptiko gledite jednako uspjeno
objanjavaju dotini niz fenomena.
(3) No, ta se gledita meusobno iskljuuju, to znai da sva ne mogu
biti istinita.14
(4) Vjerojatnost da je Realistiko gledite istinito daleko je vea od
vjerojatnosti da je neko antiRealistiko ili skeptiko gledite isti-
nito.
(5) Dakle, (sve dok se ne pokae suprotno) trebamo (ili smo oprav-
dani) prihvatiti Realistiko gledite kao istinito.
Moj je prigovor ovakvoj argumentaciji jednostavan i prilino oit. U
sluaju suprotstavljenih teorija ili hipoteza, ne postoji nain izraunavanja
vjerojatnosti njihove istinitosti, a da se ne pozovemo na dokaznu grau
koja bi vjerojatnost istinitosti jedne teorije ili hipoteze podigla iznad vje-
rojatnosti istinitosti drugih. To postaje oito kad pogledamo kako ope-
nito izraunavamo vjerojatnost neke hipoteze. Poetno stanje vjerojatnosti
svake od hipoteza moe se izraziti kao 1/n, gdje je n broj konkurentskih
hipoteza koje sve jednako uspjeno objanjavaju relevantne fenomene.
Ono to sad trebamo jest neka dokazna graa koja e vjerojatnost jedne
hipoteze povisiti, a ostalih dosljedno sniziti. Takva dokazna graa moe
nam biti dostupna kad izraunavamo vjerojatnost istinitosti suprotstav-
ljenih empirijskih teorija ili hipoteza, uzimajui pritom samu empirijsku
osnovu kao neproblematinu te iz nje onda izvlaimo dokaznu grau. No,
kad je sama empirijska osnova dovedena u pitanje kad odvagujemo koja
je od konkurentskih hipoteza koje objanjavaju nae cjelokupno iskustvo
i vjerovanja koja iz njega proizlaze istinita tada se ne moemo pozvati
na iskustvo, a da pritom ne upadnemo u cirkularnost. Koja bi to dokazna

13 Primjerice, jedan takav fenomen moe biti to da, predteorijski gledano, imamo

odreena vjerovanja o vanjskom svijetu i naem odnosu s tim svijetom; drugi bi fenomen
mogao biti da mi imamo iskustvo kakvo imamo i sl.
14 Ako je, primjerice, istinito ono to tvrde Realisti, onda ne moe biti istinito da je

ono to nazivamo vanjskim svijetom barem dijelom naa konstrukcija, da nema objek-
tivne istinitosti, da sam mozak u bavi i sl.
234 Prolegomena 12 (2) 2013

graa poetnu vjerojatnost Realizma, naime 0,33333 (pod pretpostavkom

da postoje samo tri suprotstavljene hipoteze), podigla na vjerojatnost
0,99999 koju navodi Beri?
U ranijoj raspravi o skepticizmu u knjizi, Beri (2012b: 3435) je
svjestan toga, te pie:
Sva osjetilna evidencija i koju trenutno imamo i koja je pohranjena u naoj
memoriji ukazuje na to da ivimo u svijetu fizikih predmeta koji stvarno
postoje. Meutim, problem je u tome to je svaka od radikalnih skeptikih
mogunosti po pretpostavci jednako spojiva s injenicom da je nae iskustvo
vanjskog svijeta takvo kakvo jest. [] Problem je upravo u tome to jedino
na osnovi ega vjerujemo u postojanje vanjskog svijeta jest nae iskustvo
vanjskog svijeta, a ono nam [] ne daje nikakvu osnovu po kojoj bismo
mogli odluiti koja je od tih [skeptikih i neskeptikih] mogunosti stvarno
istinita. Ne daje nam ak niti bilo kakvu osnovu po kojoj bismo odredili koja
je opcija vjerojatnija, jer, sve su one jednako spojive s iskustvom.
A zatim zakljuuje (Beri 2012b: 35):
Drugim rijeima, u nastojanju da opravdamo svoje iskustvo ne smijemo se
na njega osloniti. Ako bismo se u pokuaju da dokaemo da vanjski svijet
doista postoji oslonili na svoje iskustvo pretpostavili bismo ono to trebamo
dokazati i naa bi argumentacija bila cirkularna.
No, do sljedeeg poglavlja u knjizi u kojem se s razmatranja znanja prelo
na raspravu o stvarnosti, ovdje iznesena poenta zanemarena je te se isti-
nitosti Realizma, u odnosu na istinitost neke od njemu suprotstavljenih
mogunosti, pripisuje izrazito visoka vjerojatnost. Takva argumentacija,
meutim, ne moe proi kad u pozadini ne postoji iskustvo (ili neka druga
dokazna graa koja e u konanici opet ovisiti o iskustvu) na koje bismo
se u izraunu vjerojatnosti oslonili. U najboljem sluaju, tvrdnja o visokoj,
ili barem vioj, vjerojatnosti istinitosti Realistikog objanjenja u odnosu
na njemu suprotstavljena objanjenja moe se ouvati ako se takva vjero-
jatnost ne vee uz samo iskustvo ili uz neto to se na iskustvu temelji, ve
uz neki drugi kriterij. Pitanje je, naravno, koji bi to drugi kriterij mogao
biti.
Rjeenje problema nedostatka prihvatljivog kriterija za izraun vje-
rojatnosti istinitosti suprotstavljenih gledita o vanjskome svijetu moda
lei u drugom argumentu za Realizam koji nudi Beri, a koji se temelji na
tzv. zakljuku na najbolje objanjenje. Naime, moda bi se pozivanjem
na takvo zakljuivanje moglo argumentirati ovako: budui da je Ox naj-
bolje objanjenje niza relevantnih fenomena, f1, , fn, ono zbog toga ima
najveu vjerojatnost po pitanju svoje istinitosti. U sluaju spora Realista i
njemu suprotstavljenih gledita, argument bi iao u ovom smjeru (Beri
2012b: 119):
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 235

Dakle, tvrdi se da pretpostavka da vanjski svijet postoji najbolje objanjava

injenicu da mi vjerujemo da on postoji. Ta pretpostavka ne mora biti is-
tinita, ona moe biti neistinita. Ali je bolja od svih ostalih. Budui da je
najbolja nju treba i prihvatiti. Pretpostavka da nas obmanjuje zli demon, da
je sve samo san, itd. isto su tako nekakva objanjenja naeg vjerovanja da
vanjski svijet postoji pretpostavke koje objanjavaju kako to da mi vjeru-
jemo da vanjski svijet postoji, iako on prema tim pretpostavkama zapravo ne
postoji. Dakle, od vie moguih objanjenja naeg iskustva prihvaamo ono
za koje smatramo da je najbolje.

Struktura argumenta koji se poziva na najbolje objanjenje bila bi ova:

(1) Realistika hipoteza i njoj suprotstavljene hipoteze jednako
uspjeno objanjavaju nae iskustvo i vjerovanje da vanjski svijet
postoji.
(2) Realistika hipoteza najbolje je objanjenje naeg iskustva vanj-
skog svijeta i vjerovanja o vanjskom svijetu.
(3) Dakle, (sve dok se ne pokae suprotno) trebamo (ili smo oprav-
dani) prihvatiti Realistiko gledite kao istinito.
Ne treba, naravno, mnogo razmiljati o tom argumentu da bi se uvi-
djelo da njegova snaga ovisi prvenstveno o tome koliko dobro moemo
potkrijepiti premisu (2). Da bismo potkrijepili tu premisu, trebamo neto
to bi potvrdilo da realistiko objanjenje u odnosu na njemu suprotstav-
ljena objanjenja doista jest bolje. No, koji su kriteriji za to da se jedno
od suprotstavljenih objanjenja proglasi najboljim? U raspravama koje se
oslanjaju na zakljuivanje na najbolje objanjenje to se pitanje esto za-
nemaruje ili se brzo preko njega prelazi. Tako primjerice Gilbert Harman,
koji je u novije rasprave vratio interes za takav oblik zakljuivanja, ve-
zano za kriterije da se neto proglasi najboljim objanjenjem pie sljedee
(Harman 1965: 89):
Postoji, naravno, problem kako netko prosuuje da je neka hipoteza dostatno
bolja [sufficiently better] od neke druge hipoteze. Pretpostavljam da e se
takva prosudba temeljiti na razmatranjima poput toga koja je hipoteza jed-
nostavnija, koja je plauzibilnija, koja vie objanjava, koja je manje ad hoc
itd. Ne elim zanijekati da postoji problem oko objanjavanja tone prirode
tih razmatranja; meutim, o tom problemu neu rei nita vie.

Takav pristup iznenauje jer je prirodno pretpostaviti da su kriteriji, tj.

razmatranja, o kojima govori Harman sredinja za predloenu vrstu
zakljuivanja. Stoga, ako se ne kae o kojim se tono kriterijima radi,
bilo koji argument koji se temelji na zakljuku na najbolje objanjenje
lien je bilo kakve snage te mu je konkluzija u konanici proizvoljna i
irelevantna.
236 Prolegomena 12 (2) 2013

U odnosu na Harmana, Beri nudi iscrpniji popis kriterija koji bi tre-

bali pomoi u odluivanju koje je od dostupnih suprotstavljenih objanje-
nja najbolje. Najbolje je objanjenje naeg iskustva i vjerovanja u vanjski
svijet, kae Beri, ono koje zadovoljava sljedee kriterije: (i) u odnosu
na druga, konkurentska, objanjenja relevantnih fenomena, najbolje se
slae s injenicama (2012b: 138); (ii) u odnosu na druga, konkurentska,
objanjenja relevantnih fenomena, vie je usklaeno s ostalim prihvae-
nim teorijama (2012b: 121, 139); (iii) objanjava vie od konkurentskih
gledita (2012b: 121, 138); (iv) objanjenje je koje se moe testirati u dru-
gim okolnostima i na druge naine (2012b: 121); (v) u odnosu na druga,
konkurentska, objanjenja, ono omoguuje nova otkria (2012b: 121); (vi)
jednostavnije je i elegantnije od konkurentskih objanjenja (2012b: 139);
(vii) konzistentno je (2012b: 138).
Pomau li ti kriteriji doista u sporu koji nas zanima? Mislim da je
odgovor Ne te da se obrana Realizma utemeljena na zakljuku na naj-
bolje objanjenje suoava s barem dva ozbiljna problema. U posljednjem
odjeljku izloit u ta dva problema te ukazati na mogui izlaz koji je na
raspolaganju Realistu.

4. Antirealizam i konzistentnost
Berieva obrana Realizma krenula je od pozivanja na vjerojatnost istini-
tosti Realistikog objanjenja u odnosu na njemu suprotstavljena gledita,
to se pokazalo cirkularnom strategijom ukoliko je iskustvo jedini kriterij
za procjenu te vjerojatnosti. Kao alternativni kriterij za takvu procjenu
moglo bi se uzeti tvrdnju da je Realistiko objanjenje bolje od njemu
suprotstavljenih objanjenja, a za prosudbu toga koje je objanjenje naj-
bolje, Beri je ponudio niz kriterija. Tako postavljen argument, meutim,
suoava se s ovim problemima. Prvo, analognim zakljuivanjem na naj-
bolje objanjenje mogu se jednako tako posluiti i antiRealist i skeptik. To
priznaje i Beri (2012b: 125):
Meutim, i antirealist se u svojoj epistemologiji moe osloniti na zakljuak
na najbolje objanjenje, moe, na primjer, tvrditi da injenica da je na jezik
takav kakav jest ulazi u najbolje objanjenje injenice da je nae iskustvo
vanjskog svijeta takvo kakvo jest, ili injenice da prihvaamo znanstvene
teorije koje prihvaamo. Moe tvrditi da pretpostavka da na um konstitu-
ira svijet predstavlja najbolje objanjenje injenice da je nae iskustvo svi-
jeta takvo kakvo jest. Dakle, zakljuak na najbolje objanjenje nije sredstvo
rezervirano samo za realizam, moe ga koristiti i antirealist.
U tom sluaju, alimo li braniti Realizam koristei se zakljukom na naj-
bolje objanjenje, trebamo neke dodatne argumente koji e za svaki od
kriterija koje antiRealist (ili skeptik) uzima kao pokazatelje da je njegovo
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 237

objanjenje bolje od Realistova pokazati da je antiRealist (ili skeptik) u

krivu. Ve sama ta injenica dovoljna je da se pokae da sam zakljuak
na najbolje objanjenje nee biti od posebne koristi Realistu, kao ni anti-
Realistu ili skeptiku. Argument koji sve strane u nekom sporu mogu jed-
nako dobro iskoristiti da bi potkrijepile svoje gledite ili osporile ono
njima suprotstavljeno jednostavno ne moe imati nikakvu teinu i znaaj.
Dosljedno, potvrdu za jedno od suprotstavljenih gledita treba traiti
negdje drugdje.
Drugi je problem s koritenjem zakljuka na najbolje objanjenje da
bi se rijeio spor Realista i antiRealista ili skeptika taj to kriteriji da se
neto proglasi najboljim objanjenjem koje navodi Beri redom nisu pri-
mjenjivi na dotini spor. Kao i u sluaju izrauna vjerojatnosti istinitosti
nekog objanjenja, ako takvo zakljuivanje negdje moe biti znaajno,
onda je to u lokalnim sporovima oko odabira konkurentskih objanjenja
kad suprotstavljene strane dijele neke bitne pretpostavke. No to u sporu
Realista i antiRealista ili skeptika, naravno, nije sluaj. Opet, kao i ranije,
problem je u tome to Beri smatra da na sporove u filozofiji moemo
gledati kao na sporove u znanostima. U znanstvenim sporovima ini se
da pribjegavanje zakljuku na najbolje objanjenje moe biti od pomoi,
pa bi ono onda trebalo biti od pomoi i u filozofijskim sporovima. No,
ono to nije, barem ne u globalnim sporovima kakav je ovaj izmeu Rea-
lista i antiRealista ili skeptika. Da bi se to vidjelo, dovoljno je samo uzeti
spomenute kriterije za prosudbu toga koje je objanjenje najbolje, a koje
predlae Beri, i vidjeti kako bi nam ti kriteriji mogli pomoi u sporu u
kojem se zatekao Realist.
Krenimo redom. Pozivanje na usklaenost s injenicama ne moe
biti operativan kriterij u situaciji kad nema slaganja postoje li uope i-
njenice i jesu li ono to smatramo injenicama doista injenice. Realist i
njegovi suparnici slau se samo oko toga kako nam stvari izgledaju. No
dok Realist eli ustvrditi da stvari u velikom broju sluajeva jesu onakve
kako nam se ini da jesu, skeptik i antiRealist to e na ovaj ili onaj nain
osporavati. Dakle, kriterij (i) u ovom sporu otpada. Nadalje, kao to je ve
bilo reeno, Realizam, antiRealizam i skepticizam obuhvatna su suprot-
stavljena gledita unutar kojih se formulira bilo koja druga specifinija
teorija o ovoj ili onoj stvari. S obzirom na to, ne moe postojati nita s
im bi ta obuhvatna suprotstavljena gledita bila usporediva, a da to ve
ne pretpostavlja jedno od njih kao ispravno. Jedino usporeivanje koje ne
bi bilo cirkularno bilo bi ono lieno svakog elementa vrednovanja. To bi
bila isto opisna usporedba i kao takva potpuno beskorisna za rjeavanje
spora koje je gledite najbolje. Dakle, i kriterij (ii) ovdje otpada. to se
tie kriterija objanjavalake snage nekog gledita, (iii), taj kriterij takoer
u ovom sporu otpada jer se i u ranijem argumentu koji se poziva na vjero-
238 Prolegomena 12 (2) 2013

jatnost i sada kad se pribjegava zakljuku na najbolje objanjenje kree od

pretpostavke da i Realizam i antiRealizam i razni skeptiki scenariji pru-
aju jednako uspjena objanjenja relevantnih fenomena (naeg iskustva
i vjerovanja o vanjskom svijetu). Upravo u tome i lei problem: ini nam
se da Realistiko gledite objanjava fenomene bolje samo zato to je u
skladu s naim predrasudama, a to oito nije nikakav filozofijski valjan
razlog da mu se da prednost pred drugim gleditima ukoliko ne postoji jo
neto to bi ga podralo.
Kriteriji (iv) i (v) ne prolaze nita bolje. Zbog prirode samog sporazbog
njegove obuhvatnosti i temeljnostinema nikakva smisla govoriti o mo-
gunosti testiranja bilo kojeg od suprotstavljenih gledita u nekim dru-
gim okolnostima, budui da svaka okolnost ve pretpostavlja neko od tih
gledita, a svako novo otkrie navodno omogueno nekim od suprotstav-
ljenih gledita u konanici e se moi dovesti u sklad s nekim drugim
gleditem te objasniti iz njegove perspektive. Kriterij jednostavnosti i
elegantnosti, (vi), jednako je problematian. S jedne strane, ini se da se
pripisivanje elegantnosti na kraju svodi na neku subjektivnu prosudbu ru-
kovoenu razliitim psiholokim odlikama onoga tko prosuuje. (ime
se tono ravnamo kad ovo ili ono proglaavamo elegantnim ili nezgrap-
nim? I kakve veze elegantnost ima s ispravnou ili istinitou?) S druge
strane, vrlo esto jednostavnost nekog gledita u jednom pogledu povlai
njegovu sloenost ili opskurnost u nekom drugom pogledu. Naelo jedno-
stavnosti nije jedinstveno; postoji vie vrsta jednostavnosti, a uope nije
jasno kojoj od tih treba dati prednost (vidi npr. Loux 2010: 7879 i Quine
1980: 1617). Uz to, nisam siguran da je Realistiko gledite u bilo kojem
pogledu jednostavnije od npr. gledita da sam mozak u bavi.
Posljednji od navedenih kriterijakriterij konzistentnostimoda
najvie obeava u razrjeavanju spora u koji je ukljuen Realist. ini se
da je konzistentnost vrlina gledita koju su obvezane prihvatiti sve strane
ukljuene u spor te da ona ve ne pretpostavlja ispravnost bilo kojeg od
suprotstavljenih gledita. Ako je tako, uspije li se pokazati da neko od
gledita nije konzistentno, bio bi to dobar pokazatelj da neto s njim nije
u redu te da su njemu suprotstavljena konzistentna gledita od njega bolja.
Inkonzistentnost njegova gledita esta je optuba upuena radikalnom
skeptiku (vidi npr. Beri 2012b: 65), no do kraja rada ograniit u se
na strategije obrane Realizma koje bi trebale pokazati da antiRealistika
alternativa u osnovi nije konzistentno gledite.
Jedna strategija mogla bi biti pokazivanje da je antiRealistiko gle-
dite sebeponitavajue. Naime, mnogi smatraju da antiRealist pri formu-
liranju svog gledita pretpostavlja ono to bi to gledite trebalo osporiti.
Loux (2010: 23) taj je prigovor formulirao ovako:
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 239

Glavna je premisa u [antiRealistovu] argumentu protiv [Realizma] tvrdnja

da nam primjena pojmovnih struktura u reprezentiranju stvari prijei istinski
pristup tim stvarima; no branitelj [Realizma] istaknut e da trebamo upotreb-
ljavati pojmove u naem karakteriziranju onoga to [antiRealist] naziva poj-
movnim okvirom, pa e oni zakljuiti da, prema [antiRealistovim] vlastitim
naelima, to povlai da ne moe biti niega takvoga kao to je karakter-
iziranje naravi i strukture pojmovne sheme. Tako e [Realisti] argumentirati
da, ako je njihovo shvaanje metafizike problematino, onda je i [antiRealis-
tovo]. No [Realist] e inzistirati na tome da se ovdje nalazi dublja pouka.
To je pouka da ima neega sebeponitavajuega u razjanjenju pojmovne
reprezentacije koje iznosi [antiRealist].
Slino Louxu argumentira i van Inwagen (2009: 103107). Po njemu,
antiRealizam upada u probleme kad se postavi pitanje o statusu same
formulacije antiRealistikog gledita. S jedne strane, ne moemo rei da
antiRealistiko gledite otkriva kako stvari doista jesune moemo rei
da je ono doista istinitojer bi to onda bila Realistika tvrdnja koja bi ila
protiv samih antiRealistikih naela. S druge strane, ini se da ne postoji
koherentna alternativna vrijednost koju bismo mogli pripisati samom tom
gleditu, a koja bi mu udovoljila.
Neto drugaije, moglo bi se argumentirati ne da je antiRealistiko
gledite sebeponitavajue, ve da antiRealizam, barem u nekim svojim
formulacijama, za posljedicu ima potpuni kognitivni kolaps. Loux (2010:
323) taj je prigovor formulirao ovako:
Ako je referencija neodreena onako kako to Putnam tvrdi, onda se suoavamo
s openitijom zatupljujuom mogunou da naime nikada ne znamo ono o
emu govorimo i mislimo. Stoga, ako je Putnamov argument za referencijsku
neodreenost uspjean, ini se kako se ne moe izbjei konkluzija da su sve
miljenje i sav govor nekoherentni. To je meutim konkluzija koju nitko ne
bi elio podrati, jer bi se konkluzija odnosila na samu sebe tako da se ne bi
mogla koherentno formulirati. No ako se konkluzija Quine-Putnamova argu-
menta ne moe razumljivo iskazati, onda moemo s pouzdanjem otkloniti
sam argument; i budui da je taj argument sredinji element u Putnamovu
napadu na Realizam, Realist moe sa svoje strane s pouzdanjem zakljuiti
da nema niega prijeteega u Putnamovoj kritici Realizma. Analognu poantu
ustanovili smo u naoj raspravi o Dummettu.
Konano, Realizam bi se moglo braniti tako to bi se napalo antiRealis-
tiku ideju da pojam istinitosti treba analizirati epistemikim terminima
(poput verifikacije, dokazne grae, opravdanja, znanja i sl.). Prihvati li
se epistemika koncepcija istinitosti, koju antiRealisti u ovom ili onom
obliku redom prihvaaju, antiRealisti se suoavaju s ovim problemom.15

15 Argument koji slijedi preuzet je iz Garrett (2006: 149150); vidi i Luntley (1999:
171172).
240 Prolegomena 12 (2) 2013

Definiramo li istinitost u epistemikim terminima, posljedica je toga da ne

moe postojati neto istinito, a da se to ne moe znati. (Npr. ako je istinito
da je snijeg bijel, onda se moe znati da je snijeg bijel; ako je istinito da je
svaki paran broj zbroj dvaju prostih brojeva, onda se moe znati da je to
tako.) Dakle, po antiRealistima ne postoje istine (tonije, istinite propozi-
cije) koje se ne mogu znati. To moemo izraziti kao sljedee naelo:
(Z) Za svako p, ako je istinito da p, mogue je znati da p.
No premda se po antiRealistima sve istine mogu znati, postoje istine koje se
iz nekog razloga zapravo ne znaznat e ih se moda u nekom buduem
trenutku ili nema uope interesa pozabaviti se njima. Npr. zagrabim li u kan-
ticu neto pijeska, tada mogu rei U kantici ima 48798958 zrnaca pijeska.
Ne znam je li to istinito, niti bih bio spreman potroiti dane verificirajui
svoju tvrdnju. No premda ne znam je li ona istinita, mogao bih to doznati, a
to je dovoljno. Dakle, ne znati da p jedna je stvar, ne moi znati da p druga.
Samo u potonjem sluaju antiRealist e zanijekati kako p unato tome moe
biti istinito. Ako ga se ne moe znati, p ne moe biti istinito. Imajui sve to u
vidu, a koristei se Fitchovim (1963) rezultatom, moe se doi do proturjeja
koje implicira neistinitost antiRealizma, i to na sljedei nain.
Neka q bude istina koju se ne zna, no koju bi se moglo znati (q npr.
moe biti moja tvrdnja da u kantici ima 48798958 zrnaca pijeska), a neka
K bude operator znanja ( stoji za nijek, a za mogunost). Istinito
je onda sljedee:
(1) q Kq.
((1) kae da je istinito da q i da je istinito da se zapravo ne zna da q). Ako
je konjunkcija (1) istinita, zajedno s naelom (Z) slijedi da je istinito i:
(2) K (q Kq).
Ako je to istinito, tada iz (2) zajedno s naelom raspodjele znanja na ko-
njunkte (po kojemu, ako se zna konjunkcija, znaju se i konjunkti) i nae-
lom mogunosti (po kojemu, ako je mogue da p, a p povlai r, onda je
mogue da r), slijedi:
(3) (Kq KKq).
Iz istinitosti konjunkcije (3), zajedno s naelom mogunosti i naelom da
znanje povlai istinitost, slijedi:
(4) (Kq Kq).
No, (4) je proturjeno jer kae da postoje istine q je jedna takva koje se
i znaju i ne znaju. Ako je (4) proturjeno, (Z) ne moe biti istinito jer (4)
iz njega slijedi kad ga se spoji s nekoliko neprijepornih naela. Budui da
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 241

antiRealistiko gledite sa svojom epistemikom koncepcijom istinitosti

povlai (Z), antiRealizam ne moe biti istinito gledite.16

16 Postoji, naravno, niz pokuaja da se na taj argument odgovori u korist antiRealizma.

Douven (2007), primjerice, argumentira da klasini antiRealizam treba zamijeniti

probabilistikim. Jedan od recenzenata lanka predloio je pak da bi antiRealist na izloeni
argument mogao odgovoriti da bi operator znanja K trebalo temporalizirati i interpretirati kao
znati u trenutku tn (skraeno Ktn). Dosljedno toj interpretaciji, argument (1) (4) glasio bi
ovako (t2 trenutak je koji slijedi nakon t1):
(1*) q Kt1q.
((1*) kae da je istinito da q i da je istinito da se ne zna u t1 da q). Ako je konjunkcija (1*) istinita,
zajedno s naelom (Z) sada interpretiranim temporalno kao za svako p, ako je p istinito, mogue je
znati u tn da p slijedi da je istinito i:
(2*) Kt2 (q Kt1q).
Ako je to istinito, tada iz (2*) zajedno s naelom raspodjele znanja na konjunkte i naelom mogunosti
slijedi:
(3*) (Kt2q Kt2Kt1q).
Iz istinitosti konjunkcije (3*), zajedno s naelom mogunosti i naelom da znanje povlai istinitost,
slijedi:
(4*) (Kt2q Kt1q).
Za razliku od (4), (4*) vie nije proturjeno jer tek kae da je mogue da se q zna u jednom trenutku,
a ne zna u nekom dugom.
Mislim da se ovaj prijedlog suoava s nekoliko problema. Prvo, ini mi se da (2*) ne slijedi
izravno iz (1*) i temporalno interpretiranog (Z). Drugo, sama ideja da operator znanja treba interpre-
tirati temporalno ini mi se prijepornom. Konano, i moda trenutno najznaajnije, ak i kada prva
dva prigovora predloenoj obrani antiRealizma ne bi vrijedila, ini mi se da bismo i s pretpostavkom
da K treba interpretirati temporalno mogli doi do iste konkluzije da je antiRealizam neistinit, i to
na ovaj nain.
Prvo, treba primijetiti da je po antiRealistima potpuno prihvatljivo rei: moglo bi se znati da p, ali
se nikad nije znalo da p, ne zna se da p i nikad se nee znati da p (pretpostavljam da to vrijedi za moju
tvrdnju da u kantici ima 48798958 zrnaca pijeska). Drugo, treba primijetiti da znati u trenutku tn nije
jedina temporalizirana interpretacija K. K bi se moglo interpretirati i kao znati u nekom trenutku
i kao znati u svakom trenutku. Neka Kt znai za svaki trenutak t, zna se u t, a Kt neka znai
za neki trenutak t, zna se u t. Imajui reeno na umu, sljedea bi konjunkcija mogla biti istinita:
(1#) q Kt q.
((1#) kae da je istinito da q i da je istinito da se ne zna niti u jednom trenutku da q). Ako je konjunkcija
(1#) istinita, zajedno s naelom (Z) sada interpretiranim ovako: za svako p, ako je p istinito, mogue je
znati u svakom trenutku ili u nekom trenutku ili u konkretnom trenutku tn da p, slijedi da je istinito i:
(2#) Kt (q Kt q)
(umjesto Kt moglo bi stajati i Kt i Kt1). Ako je to istinito, tada iz (2#) zajedno s naelom
raspodjele znanja na konjunkte i naelom mogunosti slijedi:
(3#) (Kt q Kt Kt q).
Iz istinitosti konjunkcije (3#), zajedno s naelom mogunosti i naelom da znanje povlai istinitost,
slijedi:
(4#) (Kt q Kt q).
Ta je konkluzija proturjena. Ne moe biti da se u nekom trenutku zna da q, a da za bilo koji trenutak
vrijedi da se u njemu ne zna da q. Budui da (4#) slijedi iz temporalizirano interpretiranog (Z), niti tako
shvaeno (Z) ne moe biti istinito. (Z) slijedi iz antiRealistikog gledita, pa i ono mora biti neistinito.
Do iste bismo konane konkluzije doli i kada bismo u (2#) umjesto Kt stavili Kt1.
242 Prolegomena 12 (2) 2013

Pretpostavimo sad da neka od upravo spomenutih strategija potkopa-

vanja antiRealizma doista pokazuje da je antiRealizam u ovom ili onom
pogledu inkonzistentan. Spaava li onda taj rezultat Berievu argumen-
taciju utemeljenu na zakljuku na najbolje objanjenje? Mislim da ne jer
iz inkonzistentnosti antiRealizma ne slijedi da je Realizam od njega bolje
objanjenje, kao to bi to trebalo slijediti. Iz inkonzistentnosti antiRealizma
slijedi da antiRealizam nije nikakvo konkurentno objanjenje. Uspjenim
argumentom da je antiRealizam inkonzistentan, Realist, takorei, eliminira
suparniko gledite. Drugim rijeima, ako je tvrdnja o inkonzistentnosti
antiRealizma tona, onda ona postaje zaseban argument za Realizam, a ne
tek jedan od kriterija pri zakljuivanju na najbolje objanjenje. Izazov je,
naravno, precizno formulirati neku od spomenutih strategija te pokazati da
ona vrijedi za svaku raspoloivu inaicu antiRealizma.

Literatura

Beri, B. 2006. What is Philosophy?, u E. Baccarini i S. Priji-Samarija

(ur.), Rationality in Belief and Action (Rijeka: Faculty of Arts and Sciences and
Croatian Society for Analytic Philosophy), 2536.
. 2012a. Filozofija, svezak prvi (Zagreb: Ibis grafika).
. 2012b. Filozofija, svezak drugi (Zagreb: Ibis grafika).
Berkeley, G. 1999. Rasprava o naelima ljudske spoznaje, prev. S. Kikerec, u G.
Berkeley, Odabrane filozofske rasprave (Zagreb: KruZak).
Brock, S. I Mares, E. 2007. Realism and Anti-Realism (Durham: Acumen).
Devitt, M. i Sterelny, K. 2002. Jezik i stvarnost: uvod u filozofiju jezika, prev. B.
Beri (Zagreb: KruZak).
Douven, I. 2007. Fitchs Paradox and Probabilistic Antirealism, Studia Logica
86, 149182.
Fitch, F. B. 1963. A Logical Analysis of Some Value Concepts, The Journal of
Symbolic Logic 28, 135142.
Garrett, B. 2006. What is This Thing Called Metaphysics? (London i New York:
Routledge).
Harman, G. H. 1965. The Inference to the Best Explanation, The Philosophical
Review 74, 8895.
Kant, I. 1953. Prolegomena za svaku buduu metafiziku, prev. V.D. Sonnenfeld, u
I. Kant, Dvije rasprave (Zagreb: Matica hrvatska).
Loux, M. J. 2010. Metafizika: suvremen uvod, prev. Z. uljak (Zagreb: Sveuilite
u Zagrebu Hrvatski studiji).
 D. DOUDI: Realizam, vjerojatnost i najbolje objanjenje 243

Luntley, M. 1999. Contemporary Philosophy of Thought: Truth, World, Content

(Oxford i Malden, MA: Blackwell Publishers).
McNaughton, D. 2010. Moralni pogled: uvod u etiku, prev. T. Bracanovi (Za-
greb: Sveuilite u Zagrebu Hrvatski studiji).
OHear, A. 2007. Uvod u filozofiju znanosti, prev. T. Bracanovi i M. Sunik
(Zagreb: Hrvatski studiji).
Putnam, H. 1981. Reason, Truth, and History (Cambridge: Cambridge University
Press).
Quine, W. V. O. 1980. On What There Is, u W. V. O. Quine, From a Logical
Point of View (Cambridge, MA: Harvard University Press), 119.
Sainsbury, R. M. 2010. Fiction and Fictionalism (London i New York:
Routledge).
van Inwagen, P. 2009. Metaphysics, 3. izdanje (Boulder, CO: Westview Press).
ani, J. 2011. Znaenje, stvarnost i konceptualna struktura: ogled o temeljima
semantike i njihovim ontolokim implikacijama (Zagreb: KruZak).