SS 02.pdf Zensko Pismo Temat PDF

01-sadrzaj 12/11/04 7:19 PM Page 2
asopis Sarajevske sveske izraava zahvalnost

sljedeim institucijama i dravama na njihovoj podrci
Sarajevo Notebook magazine would like to thank
the following institutions and countries for their support
Open Society Fund Bosnia and Herzegovina
European Community
Sweden
Norway
Finland
Denmark
Switzerland
Portugal
France
Great Britain
Spain
United States of America
01-sadrzaj 12/11/04 7:19 PM Page 3
Redakcija
Jovica Ain
Ivo Banac
Bala Brkovi
Ale Debeljak Glavni i
Ljiljana Dirjan odgovorni urednik
Ivica Duhovi-akni Velimir Viskovi
Drinka Gojkovi
Zdravko Grebo Izvrni urednik
Miljenko Jergovi Vojka iki
Devad Karahasan
Enver Kazaz Sekretar
Tvrtko Kulenovi Edin Hodi
Boris A. Novak
Mihajlo Panti
Slobodan najder
Marko Veovi
NO
2
2003
01-sadrzaj 12/11/04 7:19 PM Page 5
Sadraj
U PRVOM LICU
Dubravka Ugrei American nails_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 9
DIJALOG
David Albahari i Mihajlo Panti _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 19
David Albahari Rame _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 45
DNEVNIK
Nenad Velikovi O knjievnoj srpskosti
i drugim vjebama _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 51
U KONTEKSTU
ENSKO PISMO
Belo pismo
ensko pisanje i ensko pismo u devedesetim godinama
Priredila Jasmina Luki
Jasmina Luki ensko pisanje i ensko pismo u
devedesetim godinama _ _ _ _ _ _ _ _ _ 67
Andrea Zlatar Tko nasljeuje ensko pismo?
Poetike razliitosti suvremene
hrvatske produkcije:
Irena Vrkljan i Daa Drndi _ _ _ _ _ _ _ 83
Lada ale Feldman Medijacije Medeje _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 95
Nirman Moranjak Bambura Signature smrti i etinost
enskog pisma _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 113
Vladislava Gordi Petkovi Motivi i modeli enskosti:
srpska enska proza devedesetih _ _ _ 123
Biljana Dojinovi Nei Mape, mrlje i prie: o romanu
uvari kazake ivice Ljubice Arsi _ _ _ 133
Tatjana Rosi O Reniku Branke Arsi: Postmoderne
strategije zavoenja i
tradicija/budunost enskog pisma_ _ 143
Jasna Koteska Makedonska enska knjievnost
od asimbolike ka feminizmu _ _ _ _ _ 159
MANUFAKTURA
Radovan Pavlovski Pjesme _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 177
Barbara Korun Pjesme _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 193
Branko egec Pjesme _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 209
Nedad Ibriimovi Vjenik _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 217
5
01-sadrzaj 12/11/04 7:19 PM Page 6
Dragan Veliki Zapisi iz ivota mediokriteta_ _ _ _ _ _ 231

Ale ar Kardelj u zenitu_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 243
Miljenko Jergovi Mirna _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 253
Faruk ehi Dvije prie
Do vjenosti _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 263
Pod pritiskom _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 268
Enes Kari Slovo o vodi_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 273
Marko Veovi Kasna mladost _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 277
MOJ IZBOR
Milica Nikoli Evropski karneval i tragika spasenja _ _ 301
Bora osi Pjesme _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 315
Stevan Tonti Pjesma sa zrnom soli pod jezikom ili
nepotkupljivi stihovi
Dragoslava Dedovia _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 335
Dragoslav Dedovi Pjesme _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 341
BALKAN
Predrag Matvejevi Nacionalna kultura i globalizacija _ _ _ 357
Vesna Goldsworthy Invencija i in(ter)vencija:
retorika balkanizacije _ _ _ _ _ _ _ _ _ 365
PASO / PUTOVNICA / POTNI LIST

Ramona Koval - Amos Oz Razliite frekvencije tiine _ _ _ _ _ _ 379
KRITIKA
Velimir Viskovi Povijest i etika _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 497
Oporo i zajebano _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 401
Marta Frajnd U potrazi za izgubljenim
Mediteranom _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 405
Azra Rizvanbegovi Melanholine skice _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 409
Namir Ibrahimovi Prividi koji se brzo rasplinu _ _ _ _ _ _ 413
IN MEMORIAM
(Jovan Hristi 1932-2002)
Tvrtko Kulenovi Vava _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 419
PORTRET UMJETNIKA
Bojan Ivanov Aneta Svetijeva _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 425
Biljeke o autorima _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 441

EXECUTIVE SUMMARY _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 449
6
01-sadrzaj 12/11/04 7:19 PM Page 7
U PRVOM LICU
Dubravka Ugrei
02-Dubravka Ugresic 12/11/04 7:12 PM Page 9
Dubravka Ugrei
AMERICAN NAILS
Byt mozno delnym elovekom
I dumat o krase nogtej:
K emu besplodno sporit s vekom
Obyaj despot mez ljudej.
A.S. Pukin, Evgenij Onegin
Da, istina je, nita vie nije kao to je bilo. Ne mogu sa sigur-
nou rei kada su se tono pojavili Vijetnamci. Da li nakon 11.
septembra ili neposredno prije. Znam samo da ih prije dvije
godine nije bilo. Ali kada sam ovoga proljea posjetila New York,
ili tonije Drugu i Sedamdesetiestu, gdje uvijek odsjedam, od-
mah sam zamijetila da se pejza promijenio. Druga ulica areni-
la se od NAILS natpisa, i ne samo Druga ulica. New York kao da
je na trenutak ispao iz romana Iljfa i Petrova Dvanaest stolica,
9
koji zapoinje opaskom da je u provincijskom gradu N. bilo tako

mnogo frizerskih radnji i pogrebnih zavoda da se posjetiocu
inilo da se stanovnici grada raaju samo zato da bi se obrijali,
oiali, osvjeili glavu losionom i odmah umrli. Njujorani su
odnedavno ludi za tim da njeguju vlastite nokte. I one na ruka-
ma i one na nogama. Njujorani odnedavno masovno do their
nails. A nokte im ureuju Vijetnamci.
Kako spadam meu one koji misle da se informacija o lokal-
nim, ali i globalnim politikim vodostajima najbre moe dobiti
u frizerskim salonima, taksijima i slinim mjestima, najprije sam
skoila do oblinjeg frizera. Kada sam ve sjela u stolicu, shvati-
la sam da su svi zaposleni u salonu Rusi. Cijela Druga ulica - a i
jedna ulica moe biti posve zakonit pogled na svijet, zato da ne
- peperizirana je ruskim salonima za ianje. Grad N. preselio
se u New York, barem to se frizerskih salona tie. A institucija
brijanice i frizerskog salona - iju posrednu ulogu u politikoj
historiji onoga dijela svijeta koji se redovito ia i brije dosada
nitko nije istakao - definitivno je degradirala. Tamo, ini se, ma-
lo tko vie razgovara o politici. A to se ruskog jezika tie, on je
ve odavno iskliznuo iz svojih njujorkih geta i preselio se iz
Brighton Beacha na Petu Aveniju. U to sam se imala prilike
uvjeriti za jedne jutarnje etnje, kada su iz raskonih zgrada koje
gledaju na Central Park izlazili uniformirani doormani koji su
govorili ruski i zaustavljale se duge, sjajne limuzine, iji su
vozai takoer govorili ruski.
Da, nita vie nije kao to je bilo. U taksiju me namrgoeni
voza krupnih brkova i tekih obrva upitao kamo emo s takvim
tonom kao da me pita kamo openito ide ovaj svijet, a ne ja
osobno. Ploica s njegovim imenom odailjala je nedvosmislenu
poruku. Ahmed Muhamedanov.
- Odakle ste? - pitao je.
- Iz bive Jugoslavije - rekla sam.
- Jeste li vidjeli to nam rade, majku im.
Ubrzo sam saznala tko to kome to radi i na koga se odnosi
to majku im. Pohvalio je Miloevia. Ocrnio je Haki tribunal
koji pojma nema to se to zapravo dogaa u ovome svijetu.
Miloevi je veliki ovjek, prvi je zapoeo borbu protiv islamskog
fundamentalizma. Jer oni, Muslimani, majku im, dovode u pita-
nje nau kransku civilizaciju.
- Pa vi ste sami Musliman, niste li? - rekla sam zapiljivi
pogled u ploicu s vozaevim imenom.
- Ja?! Ne daj boe!
- Pa to ste?
10
- idov.
- Odakle?
- Iz Uzbekistana.
Iako sam pasionirani korisnik taksija, neto slino za vrijeme
svog boravka u New Yorku nisam imala prilike uti. Tako je
Ahmed Muhamedanov ostao usamljenim primjerom podrke
Miloeviu, tom anticipatoru borbe protiv islamskog terori-
zma. Istina, amerike Srbe nisam pretjerano sretala. Osim lju-
baznih prodavaica u mojoj omiljenoj robnoj kui Saks Fifth
Avenue, koje su najee Ruskinje i, gle, Beograanke.
Zato sam stalno nalijetala na Bosance, koji su u meuvre-
menu postali Amerikancima. Srela sam mladu Bosanku koja radi
na Wall Streetu kao broker. Not a big deal, rekla mi je. Ima tamo
jo naih. Srela sam Edina, mladog slikara, koji je postao unu-
tranji dekorater. Uzimam samo Park Avenue stanove, rekao mi
je. Srela sam Begu, u Manchesteru, New Hampshire, izbjeglicu
koji je prije dolaska u Ameriku proveo neko vrijeme u srpskom
logoru za Muslimane. Nisam ni znao da sam sletio u Ameriku. Ja
sam mislio da je to onaj Manchester u Engleskoj, rekao mi je.
Bego je za sedam godina, koliko je u izbjeglitvu, naao posao,
kupio kuu, udao kerku, kolovao sina i uredio vrt. Sada u vrtu
ima jezerce sa zlatnim ribicama i gazibo u orijentalnom stilu. Na
proslavi svoga roendana, na kojem sam se i ja zadesila, Bego je
u vrtu obasjanom mjeseinom nadahnuto plesao sirtaki. Njegovi
ameriki susjedi misle da je Grk. Jer podsjea na Anthony
Queena. I zbog tog sirtakija s kojim Bego trijumfalno zavrava
sve svoje kune proslave. to se Bosne tie, nje se vie i ne sjea.
Tu, u Americi, su svi njegovi, porodica, rodbina, prijatelji.
Da, ini se da nita vie nije kao to je bilo. Meutim, kakve
veze imaju Rusi, Uzbekistanci, Bosanci i grki sirtaki s Vijetnam-
cima?!
Nikakve. Ili isto toliko koliko i Njujorani sa ekanjem u
redovima. Redovi koje sam ovoga proljea imala prilike vidjeti u
New Yorku podsjeali su me svojom duinom ekanja na one
koje sam zadnji puta vidjela prije nekih dvadesetak i vie godina
u Moskvi pred trgovinom Jadran, na primjer, u kojoj su se pro-
davali jugoslavenski proizvodi, od tekih sofa do lakih cipela.
Vidjela sam red ispred novootvorene Neuen Galerie na Upper
East Sideu. Njujorani su ekali u redu da bi okusili znamenitu
Sacher tortu, prelistali amerika izdanja Freuda, Brocha, Musila i
pogledali slike Egona Schielea i Oskara Kokoschke. Nesavladivo
dugake redove vidjela sam pred MOMA za izlobu Gerharda
Richtera. Istoni Nijemci znali su dredati u dugim redovima da
11
bi kupili praak za ve. Njujorani danas, ba kao da otplauju

kakav dug, strpljivo drede u jo duim da bi vidjeli slike biveg
Istonoga Nijemca.
Iako nita vie nije kao to je bilo, New York je jednako grad
po mjeri ovjeka i, hvala bogu, jednako opscen. Spadam u one
koji vole New York tzv. bezuvjetnom ljubavlju: od homelessa ko-
ji umotani u prljave rite spavaju u kartonskim kutijama, do Zora-
novih prozirnih bluzica po cijeni od nekoliko tisua dolara, koje
njeno pokrivaju ramenca povlatenih. Usput reeno, modni
kreator Zoran je zemljak who really made it. Zoran je taj koji je
upisao nae ime na mondenu mapu opscenosti.
Inae, termin opscen upotrijebila je poznata britanska fe-
ministkinja, koja se prije nekih godinu dana u svom napisu zgra-
nula nad opscenou New Yorka i ganula nad skromnou i
socijalnom osjetljivou Toronta. Za razliku od poznate britan-
ske feministkinje, iako, istinabog, mene nitko nita ne pita, ja
oboavam opscenost. Ta vrsta opscenosti me uzbuuje i nimalo
ne vrijea dostojanstvo mojih vlastitih niskih kupovnih mogu-
nosti. Njujorki prizori nikada se u mojoj glavi nisu primitivno
doveli u vezu, kao, gle, dok jedni kopaju po kantama za smee,
drugi pijuckaju aj od 100$ po ajnoj vreici. Opscenost je,
izmeu ostaloga, educational. Svatko mora imati pravo da se upo-
zna sa vlastitim mjestom unutar globalne socijalne hijerarhije.
Siuna torbica od koe po cijeni od nekoliko tisua dolara koja
se koi u izlogu trgovine na Madison Avenue upravo je to, kon-
frontacija s postojanjem drugih socijalnih svjetova. A od nju-
jorke opscenosti daleko me vie zabrinjava hipokrizija, lana
skromnost i retorika dimna zavjesa o pravu svih ljudi na ovome
svijetu na jednakost.
Pa ipak, kakve veze ima opscenost s noktima i Vijetnam-
cima?! Ima. U fantazijama siromanih samo bogati plaaju da im
netko drugi ureuje nokte. U fantazijama siromanih samo bo-
gati imaju vremena, a vrijeme je, zna se, luksuz. I tako smo ko-
nano doli do nokta, najmanje ljudske vrijednosne jedinice. Taj
mu nije ni do malog nokta, kau na mome materinjem jeziku
usporeujui jednu osobu s drugom. Nokti i kosa su u drevnim
vjerovanjima mnogih naroda najmistiniji (jedino nokti i kosa
jo uvijek rastu neko vrijeme nakon smrti) i najtabuiziraniji
dijelovi ljudskog tijela. Posjedovati malo dlaka s neije glave,
nekoliko odrezanih nokata i malo voska dovoljno je da nekoga
imamo u apsolutnoj vlasti. Uostalom, ne moramo ii u tribalne
rituale (koji su, ini se, znali za DNA), neki od nas jo uvijek se
sjeaju provincijskih momaka u ezdesetima i mode uzgajanja
12
onog dugog nokta na malom runom prstu, tog eksponiranog

supstituta za neeksponirani penis.
Ako je New York centar svijeta, a ja kao istonoevropska
provincijalka ne sumnjam da jest, onda se iz vizure centra moe
rei da nokti doivljavaju svoj apsolutni modni boom. Na nju-
jorkoj noktomaniji ubiru sitan profit i studenti umjetnikih
akademija. Iako nisam religiozna, specijalizirala sam se za Ma-
done, izjavila je za njujorke novine studentica slikarstva koja
zarauje svoj deparac slikajui male unikatne Madone na nok-
tima svojih klijenata.
Inicijaciju u novi trend iskusila sam u pedikerskoj radnji na
Drugoj ulici. Gazda, Vijetnamac, doekao me s ljubaznim osmi-
jehom, a njegove suradnice smjestile su me u udobnu konu
fotelju. Jedna je ponudila da izmasira moj umorni potiljak, dru-
ga se pozabavila noktima na mojim nogama i rukama. Abra,
abra, pitala me trea. Abra, abra, bila je uporna Vijetnamka, a
onda pantomimom objasnila to hoe. Abra je znailo eyebrows.
Za dodadnih deset dolara mogla sam depilirati obrve. Nisam
pristala. Intonacija njezine ponude zvuala mi je nekako por-
nografski. Bio je kraj radnog vremena, bila sam jedina preostala
muterija. Zabavljala sam se promatrajui kako gazda Vijetna-
mac poduava mladu Meksikanku punakih prstiju kako se
manikiraju nokti. Vijetnamac je bio njean i strpljiv, najprije je
on lakirao nokte na njezinoj ruci demonstrirajui kako se pravil-
no potee etkica po povrini nokta. Onda je ispruio ruku
traei od nje da pokae to je nauila. Bio je to savren prizor.
Osvijetljeni svjetlom s ulice, uitelj i uenica koji jedno drugome
lakiraju nokte bili su prizor dostojan Vermeera.
Bio je to prizor kontakta izmeu dvoje predstavnika uda-
ljenih svjetova, izmeu Vijetnamca i Meksikanke, na Drugoj
ulici u New Yorku. Dvoje ljudi pruali su jedno prema drugome
vrhove svojih prstiju dotiui se kao dva vanzemaljca. Mislila
sam o tome kako ljudi bue tanjune prolaze po cijeloj zemalj-
skoj kugli poput lijana, uporno i nezaustavljivo. Mislila sam o
tome kako ljudi migriraju, presipaju se iz jednog mjesta u drugo
kao pijesak, kako se naglo pojavljuju na nekom mjestu poput
tajanstvenih glasnika, maskirani u promicatelje sitnih i naoko
besmislenih vjetina kakva je pedikiranje. Ja, holandska Balkan-
ka, jedna Meksikanka, nekoliko Vijetnamki i Vijetnamac, svi
smo se mi na kraju njujorkog dana nali na tajanstvenom pro-
jektu iji smisao nismo razumjeli. Palo mi je na pamet i to da se
svijet dovodi u red nekako sam od sebe i kako postoji paralelan
ivot koji naizgled nema nikakve veze s ideologijama i ideolokim
13
sistemima. Pedikerska radnja uinila mi se u tom trenutku

daleko vanijom od Pentagona. Pedikerska radnja bila je u tom
trenutku simbolinim mjestom, nekom vrstom jeftinoga hrama
za jeftinu utjehu, hrama otvorenog za Njujorane, za ljude iz
susjedstva, za turiste, kakva sam ja bila, za novopeene emi-
grante. Pedikerska radnja bila je mjestom simbolinoga glo-
balnog pomirenja. Jer, palo mi je na pamet da ameriki graani
ostavljaju u novoizniklim pedikerskim radnjama desetine i dese-
tine kilograma svojih nokata i pokoji kilogram dlaica s obrva.
Palo mi je na pamet da ih ostavljaju Vijetnamcima! Prema drev-
nim vjerovanjima Vijetnamci ih, samo ako to poele, mogu tra-
jno imati u vlasti. Jer Maori, australijski Wirajuri, zapadnoafriki
Mani i Jumbe, Tahiani, stanovnici Solomonskih otoka, stare
Inke, Patagonijanci, junoafriki Makololo i mnogi drugi narodi,
svi oni dobro paze kamo e sakriti svoje nokte i dlake da ne bi
dopale u ruke neprijateljima. Drugim rijeima, Amerikanci do-
brovoljno stavljaju svoju glavu na panj. A Vijetnamci, pak,
umjesto da se bave poslom ispravljanja historijske nepravde,
ljubazno masiraju umorne potiljke, dlanove i tabane onih koji
su im prije nekih etrdesetak godina donijeli mnogo nesree, i
koji su pritom i sami sebe unesreili.
Moda su, dakle, Vijetnamci maskirani u pedikere zapravo
donosioci neke vane poruke? Moda nas Vijetnamci pozivaju
da pokaemo malo razumijevanja za onaj drugi par u histori-
jskom lancu trauma izmeu kolonizatora i koloniziranih, eks-
ploatatora i eksploatiranih, monika i njihovih rtava? Moda
Vijetnamci poruuju da je sva mudrost u tome da se u ovom
asu moniku izmasira potiljak i da mu se podreu nokti? I
takvo simbolino itanje globalne mape svijeta mogue je. Jer
ako se cio svijet prije godinu dana sjatio oko toga da ita simbo-
liku teroristikog udara na Ameriku, legalizirajui tako simbo-
likom interpretacijom i kriminalitet ina i ameriki odgovor na
taj in, onda i ja imam pravo da uitavam globalnu simboliku iz
posve suprotnog ugla, iz onog pomiriteljskog, hedonistikog, iz
pedikerskog salona.
U stvarnom ivotu Vijetnamci zapravo pouavaju neemu
sto su Njujorani vie nego ikada spremni savladati, lekciju o
vremenu, onom obinom svakodnevnom vremenu posveenom
noktima, ekanju u redu za izlobu, etnji.
Usput reeno, nedavno sam se obrela u amsterdamskom
kupovnom centru na Ostordppleinu. I prvo to sam uoila bila
je nova radnja s natpisom AMERICAN NAILS! Zavirila sam. Vi-
jetnamka me doekala sa zavodljivo nasrtljivim mantranjem.
14
Enkbra, enkbra... Znala sam tono to mi govori. Nee wenkbrauwen,

aleen nagelen, promucala sam na jednako loem holandskom.
Onima koji imaju za to volje, ostavljam da protumae tu neo-
binu globalnu migraciju. to se mene tie, idui tjedan na-
mjeravam isprobati usluge vijetnamskih AMERICAN NAILS u
Amsterdamu. A to se samih nokata tie:
Cut them on Monday, you cut them for health,

Cut them on Tuesday, you cut them for wealth,
Cut them on Wednesday, you cut them for news,
Cut them on Thursday, a new pair of shoes,
Cut them on Friday, you cut them for sorrow,
Cut them on Saturday, you see your true love tomorrow,
Cut them on Sunday, your safety seek,
The devil will have you the rest of the week.
September 2002
15
03-David Albahari i Mihajlo P 12/11/04 7:21 PM Page 17
DIJALOG
David Albahari
Mihajlo Panti
David Albahari i Mihajlo Panti
UMETNIK JE PO
PRIRODI STVARI IZGNANIK
MP: Zemun je grad na desnoj obali Dunava, nekoliko kilo-
metara uzvodno od Kalemegdana i ua Save, star stotinama go-
dina, najpre izgraen na brdu u ijoj su lesnoj utrobi dunavski
ribari kopali svoje prve nastambe zemunice (otuda ime me-
sta). Nakon potpisivanja Beogradskog mira (1739) na Dunavu je
definitivno uspostavljena granica izmeu Otomanskog carstva i
Austrougarske imperije, pa je Zemun, kao multietnika sredina
(Srbi, Nemci, Hrvati, Jevreji...) postao vaan pogranini grad, sa
postajama dravne administracije (karantin, carina, luka kape-
tanija). U drugoj polovini 20. veka Zemun gubi na svom geostra-
tekom znaaju i sa irenjem Beograda postaje jedna od beograd-
skih optina. Kao pisac koji se bavi istorijom Novog Beograda
znam da je taj grad izgraen na zemljitu koje je nekada pripadalo
zemunskom ataru. Pa i pored toga to je sada u potpunosti uto-
pljen u velegrad nastajao spajanjem i povezivanjem vie manjih
19
mesta i gradova, Zemun i dalje uva svoju istorijsku patinu.

Kada, recimo, etate uskim ulicama oko Kule, izmeu starih, ne
naroito dobro odravanih kua, moe vam se uiniti da ste se
odjednom obreli u 18. ili 19. veku. U Zemunu je odrastao i dece-
nijama iveo, pre nego to je, poetkom 90-ih, otiao u Kanadu,
moj prijatelj, pisac, prevodilac, esejista, urednik David Albahari,
jedno od najznaajnijih pripovedakih imena srpske knjievno-
sti 80-ih i 90-ih godina. Pitam ga kako je prostor u kojem je odra-
stao uticao na njegovo pripovedanje, pitam ga moe li se setiti
prvih trenutaka kada je osetio kako se realni prostor grada pre-
tae u njegove prie...
DA: U Zemun sam doao iz uprije, godine 1954. Tek to
sam krenuo u prvi razred osnovne kole preselili smo se negde
sredinom jeseni. uprija je za mene ostala rajsko mesto u kojem
se desilo moje rano detinjstvo: moja prva ljubav, moj prvi pas,
moje prve none more, moja prva proitana knjiga sve se to
tamo odigralo. Naspram uprije, Zemun je bio poput kakvog
bajkovitog velegrada, bez obzira to je tada bio kudikamo manji
i znatno udaljeniji od Beograda (tada je Zemun jo uvek bio grad
za sebe, a ne beogradsko predgrae). Autobusi, trolejbusi, vele-
lepna zgrada Doma Ratnog vazduhoplovstva, i Dunav, nabrekao
i velianstven, naspram kojeg je Morava delovala pitomo. Izaao
sam iz raja i stupio sam u svet...
Odrastao sam u kui u kojoj je knjiga zauzimala poasno
mesto. I otac i majka su podsticali nau ljubav prema itanju.
Roendanski pokloni su uvek bili u obliku knjiga, nita drugo
nije dolazilo u obzir. Otac nam je, sestri i meni, kupovao svako
novo izdanje najboljih dejih biblioteka, kao to je sarajevska
Lastavica, a kua je bila puna predratnih izdanja dejih knjiga
u edicijama Zlatna knjiga i Kadok. Bili smo pretplaeni na
deji asopis Zmaj, i redovno sam slao svoje rane radove na
njihove konkurse. I dan-danas imam negde uramljene diplome,
kao i knjige Branka opia i Mire Alekovi, koje sam tada do-
bio. Na knjige sam bio posebno ponosan jer su bile potpisane.
Ali pravo kretanje ka pisanju poelo je tokom mojih gimnazij-
skih dana, kada su i moji knjievni horizonti poeli da se ire.
Tada je poela i moja opinjenost Viljemom Foknerom, opinje-
nost koja je potrajala dugi niz godina (i koja se ponajvie vidi u
mojim priama u Nepaljivom proroku, drugom delu Poro-
dinog vremena). Uzgred, kada sam zavrio gimnaziju, hteo sam
da studiram biologiju, ali nisam bio primljen, pa sam u naknad-
nom roku upisao engleski jezik i knjievnost na Vioj peda-
gokoj koli, i ta sluajnost je zapeatila moju sudbinu. Tada sam
20
ve ozbiljno pisao, ali ne toliko prie koliko pesme. Nosio sam

dugu kosu i oseao se kao buntovnik. Bio je to kraj 60-ih. Nita
nisam znao o tome kako funkcionie knjievni svet, ali desilo se
da je moj otac poznavao nekoga ko je neto znao o tome, i tako
sam jednog dana otiao u redakciju Mladosti sa svenjem mojih
pria i pesama.
Tada je knjievni urednik Mladosti bio Milan Vlaji, i on je
prvi objavio neto od moje proze. (Ne znam da li dobro pamtim,
ali posle njega je doao Milisav Savi i on je onda objavio jo
neke od mojih pria.) Sledei, i verovatno najvaniji period za
mene, dolazi posle toga, a to je vreme mog intenzivnog drue-
nja sa Raom Livadom. Raa koga sam znao od ranih deakih
dana jer smo stanovali u komiluku tada je ve bio izuzetno
cenjen i vien kao nova zvezda na srpskom pesnikom nebu.
Kada sam bio deak, a to upravo pada u kasne 60-te i rane
70-te, doba tvoje pune individuacije, seam se da je uveni novi-
nar Politike Zira Adamovi piscima i drugim umetnicima, u okvi-
ru neke velike i duge ankete, postavljao jedno jedino pitanje: ko
je nas vas presudno uticao, i zato? itao sam te odgovore ne razu-
mevajui ih najbolje, mislim da danas znam da je na to pitanje
u stvari nemogue odgovoriti jer ovek koji odgovara mora sebe
da izmisli kroz proces racionalizacije onoga to inae dolazi vrlo
spontano, kao disanje. Kako bi ti odgovorio na to pitanje?
etiri stvari sa samog poetka 70-ih vidim sada kao presu-
dne. Prva je prijateljstvo sa Raom Livadom, jedno od onih dru-
enja u kojima se svet literature i opte zbilje neprekidno rast-
varao. Zajedno smo prevodili, konsultovali se oko onoga to smo
pisali, provodili sate i sate u uzbudljivim razgovorima o knjiev-
nosti i umetnosti, ali najvanije od svega bilo je to to smo u
tom druenju obojica postali posveenici forme, i to je, verujem,
ostalo kao glavna odlika i Livadine poezije i moje proze. Druga
stvar je upoznavanje Petra Vujiia, ulazak u onaj njegov magi-
an stani u Ulici Laze Paua, u koji se kao u kakav borhesov-
ski Alef ulivao ceo knjievni kosmos. Pjotr, kako su ga svi zvali,
dao mi je pravi savet kada je proitao moje prve prie (u kojima
sam se svojski trudio da izmislim to neobinije stvari i ljude)
rekao mi je da treba da piem o onome to doista znam: o svo-
joj porodici i njihovim ivotima. Tada sam sasvim drugim okom
ugledao i svoju porodicu, i sebe, i grad u kojem sam iveo, i tada
sam shvatio kako se od stvarnosti sveta pravi foknerovska Jokna-
patofa. Zemun je tog asa postao pozornica za moje pripoveda-
nje, u stvari: ne toliko pozornica, koliko jo jedan lan porodice,
ravnopravni uesnik u knjievnoj igri. A ta knjievna igra je tih
21
godina polako postajala sve ozbiljnija za mene, pogotovo od

asa kada je Aleksandar Tima objavio moju prvu priu u Leto-
pisu Matice srpske. Saradnja sa Timom koja je vodila do objav-
ljivanja moje prve knjige pria i, nekoliko godina kasnije, mog
prvog fragmentarnog romana predstavlja treu taku oslonca u
tim godinama. Njegovi odmereni podsticaji i kritike sugestije
bili su ona dragocena podrka koja je mladom piscu neophodna
da bi uobliio prvu fazu stvaranja svog proznog izraza. U tome
je dodatnu ulogu, nita manje vanu, odigralo moje bavljenje
filmom to je etvrta stvar koja je poetkom 70-ih presudno
uticala na uobliavanje mog knjievnog pogleda na svet. Stica-
jem okolnosti, u to vreme proveo sam skoro dve godine u film-
skoj ekipi Purie orevia (koji je tada snimao televizijsku seri-
ju Od svakog koga sam volela), radei razne administrativne i
filmske poslove. Sagledavanje procesa nastanka filma iz nepo-
sredne blizine, a posebno boravci u montai, doprineli su mom
oseanju da je prozni svet sainjen iz fragmenata, te da krajnji
efekat proze proistie iz meuigre tih elemenata. Rad u Puriinoj
ekipi pokazao mi je da umetniko delo nastaje u procesu raz-
gradnje, da umetniko delo nije u pukom preslikavanju stvar-
nosti, ve da stvarnost treba prvo razgraditi na vie elemenata ili
fragmenata, pa potom, u njihovom potpuno novom rasporedu
(dakle, posle montanog procesa), stvoriti delo koje ne preten-
duje da jeste stvarnost, ve je zapravo poigravanje sa elementi-
ma stvarnosti. Delo, reklo mi je to iskustvo, nije u autoru, ve je
u onome koji delo ita ili posmatra, odnosno, tanije reeno,
jednom stvoreno, delo ima bezbroj oblika i svaki od njih podje-
dnako je valjan. To je, meutim, takoe znailo da ono to je
moje delo ne moe da bude niije, te da samo ja mogu da proi-
tam ono to sam napisao onako kako sam to eleo da napiem.
Svako drugi ita svoju priu, priu koja iako na neki nain moja
zapravo nema nikakve veze sa mnom. Mi ne itamo ono to neko
drugi eli da proitamo, ve itamo ono to mi sami elimo da pro-
itamo. I tako sam poeo da piem za sebe, i evo, to i dalje inim.
Albahari nije pisac doslovnog preslikavanja sveta. Seam se,
kada sam prvi put itao njegove prie, a to je bilo vreme domi-
nacije stvarnosne proze, sredinom 70-ih godina XX veka, te pri-
e su distonirale u odnosu na dominantni stilski tok tekue knji-
evnosti, verovatno i stoga to su bile pisane iz perspektive ovla-
danog urbanog iskustva, za razliku od veine stvarnosnih pisaca
u ijim delima dominira perspektiva osvajaa grada, dakle,
onih koji dolaze u grad da bi tu dovrili sopstveni identitet, po-
tvrdili mu vanost i bili drutveno prepoznati, pa pripovedaju
22
iskustvo toga dolaska, slikajui uglavnom periferiju i autsajdere.

David Albahari se u prvim knjigama bavio sasvim drugim
temama, temama porodice. To nije inio dosledno autobiograf-
ski, dakle, moguom rekonstrukcijom stvarno postojeih likova
i stvarno dogoenih pria, ali se u osnovi ta faza njegovog rada
moe videti kao naroito transponovanje porodinih tema.
Albaharijevi roditelji imali su sudbine vredne pria i romana.
Piui o porodici, modeliranoj na elementima moje stvarne
porodice, zapravo sam otkrivao pravu istoriju mojih roditelja i
predaka. Pamtim, iz detinjstva, nekoliko porodinih praznina,
gotovo tajni, u ijoj senci sam rastao. Pre svega, gotovo potpuno
odsustvo rodbine sa oeve strane svi su imali razne babe i dede,
strieve i strine, i ostalu bliu i dalju rodbinu a ja nisam imao
nikoga. Mali broj preostalih roaka iveo je negde daleko, u
Izraelu ili preko okeana. Zatim je tu bio porodini album moje
majke, prepun slika dece i neke rodbine, ali to nismo bili ni moja
sestra, ni ja, a ni mukarac koji se najee pojavljivao na tim fo-
tografijama nije bio moj otac. Te porodine tajne nisu, u stvari,
bile nikakve tajne, jer su otac i majka iveli u potpunom meu-
sobnom potovanju svojih uspomena i ivota voenih pre Dru-
gog svetskog rata. Moj otac, sefardski Jevrejin, roen je u Sme-
derevu. iveo je na Dorolu, studirao medicinu u Zagrebu, zapo-
slio se kao doktor u Niu, gde ga je zatekao rat. Zarobljen je kao
vojni lekar i odveden u logor, u kojem je proveo etiri godine. U
Niu su mu ostali ena i dvoje dece; i oni, i skoro celokupna nje-
gova rodbina, ubijeni su tokom 1941-42, dok su Nemci istili Sr-
biju od Jevreja. Za to vreme, moja majka koja je roena u Bosni
a pre rata ivela u Zagrebu, u braku sa jednim akenaskim Jevre-
jinom skrivala se sa dva sina po srpskim selima. Njenog mua
su u Beogradu, gde su pobegli pred ustaama i nacistima, streljali
Nemci. Deca i ona su uspeli da preive rat, a onda su joj, posle
osloboenja, kada je krenula vozom za Beograd, oba sina pogi-
nula u eleznikoj nesrei. Posle toga, u Beogradu, srela se sa mo-
jim ocem (koji tada nije bio moj otac) i odluili su da nastave za-
jedno, da istraju uprkos tragediji i uspomenama, ali u potpunom
potovanju i tragedije i uspomena. Vremenom se taj svet, ti para-
lelni svetovi i ti senasti likovi, otvarao preda mnom, nudio se
kao pria, ali me i uvlaio u sebe kao deo prie. Pisao sam iznu-
tra, pokuavajui da izaem napolje, a kada bih stigao napolje,
urio sam ponovo unutra, gde je u sigurnosti prie sve nudi-
lo utehu i spokoj.
Albaharijeva knjievna generacija (pisci roeni od 1945. do
1950.) ula je svet knjievnosti neposredno posle 1968. godine
23
kada postepeno slabi (mada se ne ukida) pritisak ideolokog kon-

teksta. Za razliku od njegovih vrnjaka Albahari pokazuje ne-
dvosmislen ignorantski stav prema pitanjima politike, smatraju-
i da je pitanje politikog angamana pisca (koje iznova postav-
lja evropska filozofska misao, na primer, Sartr i Adorno) u sutin-
skoj suprotnosti sa estetskom dimenzijom pisanja fikcionalne
knjievnosti. Uopte uzev, vrlo je zanimljiva sudbina srpskih pi-
saca i intelektualaca koji su u javni ivot uli oko 1968. Veina
njih su kasnije postali politiki veoma angaovani, isprva bliski
vladajuoj ideologiji, a kasnije i politiki konformisti, svesni da
se od tog konformizma moe sasvim lagodno iveti, nezavisno
od toga da li pripadate vlasti ili opoziciji. Neki od njih uestvo-
vali su, kao glasnogovornici, u buenju talasa politikog ludila u
Srbiji 90-ih godina, a neki su od samog poetka prema tome zau-
zeli jasnu kritiku distancu. Albaharija je, skoro dve decenije, za-
nimalo iskljuivo pisanje i prevoenje, politika iskustva 1968.
kao da su ostala po strani...
Teko je sada, u ovim godinama, rei ta mladog oveka
navodi da se zainteresuje za politiku ili da se njoj suprotstavi.
Pretpostavljam da je na mene, s jedne strane, uticala porodina
atmosfera iako moji roditelji nisu bili lanovi partije, u kui se
nikada nije otvoreno ili buno govorilo protiv sistema.
Porodine tragedije mojih roditelja nisu imale nikakve veze sa
sistemom bile su posledica ludila nemakog nacionalsocijali-
zma, a ne jugoslovenskog komunizma tako da se u njima nije
mogao nai povod za nezadovoljstvo. ulo bi se, s vremena na
vreme: bilo je bolje pre rata, ali tada mi to nije nita znailo, a
i kasnije sam, posle naeg rata, shvatio da se tako kae za svaki
rat: uvek ono to je minulo deluje lepe od onoga to jeste. S
druge strane, kada sam u sebi poeo da oseam izvesnu meru
buntovnosti, ponajvie pod uticajem rok-kulture ezdesetih go-
dina, ona se nije u meni uobliila kao elja i poziv da menjam
svet, ve kao elja da menjam sebe, svoju svest. I ta elja je, pod
kasnijim uticajem itanja knjiga iz istonjake tradicije, pogoto-
vo zen-budizma, potisnula sve ostalo. I danas verujem da dobar
svet mogu da naprave samo dobri ljudi, to bar delimino
objanjava zato svet i dalje nije dobar nema u njemu dovoljno
dobrih ljudi, pogotovo meu onima koji se predstavljaju kao
njegovi lideri.
Ipak, esto pomislim da li bi se za mene stvari drugaije odi-
grale da nije bilo moje duge kose. Naime, kao jedan od boljih
studenata na grupi za engleski jezik i knjievnost, na Vioj peda-
gokoj koli, pozvan sam da se prikljuim partiji. Dobio sam
24
poziv za jedan sastanak i posluno sam se odazvao, ali kada sam

doao a to je bilo, sasvim prikladno, ako me pamenje dobro
slui, u nekoj uionici u prizemlju, u hodniku osvetljenim ne-
kim slabasnim svetlom, tako da je sve imalo izvesnu tajanstvenu
i zavereniku dimenziju na vratima me je zaustavio jedan kr-
an momak. Gde si poao, drue? pita on. Kaem mu da sam
kandidovan za partiju. Idi se prvo oiaj kae on pa onda
doi. Okrenuo sam se i nikada se nisam vratio. Partiji je vero-
vatno bilo svejedno, ali moji pramenovi, koji su mi tada padali
na ramena, bili su isuvie dragoceni da bih ih rtvovao za bilo
koga ili bilo ta. I tako se desilo da mi je godina 1968, kada sam
bio student, protekla potpuno nezanimljivo. Posle u razumeti
neke stvari, ali tada je ve bilo kasno.
Biografija (i autobiografija) je, vrlo esto, polazna taka tvo-
jih knjiga. Kao da se svet imaginacije formira tako to krene od
neeg konkretnog da bi se kasnije, u jeziku, sve vie od njega
udaljavao, prema nekom dubljem, neotkrivenom i neizreenom
smislu. Elementi biografije prepoznaju se u nizu tvojih knjiga (u
Porodinom vremenu, Cinku, Opisu smrti i Mamcu), ukratko, u
tvom pripovedanju se, ako pokuamo da ga generalizujemo ono-
liko koliko je to dozvoljeno da bismo doli do uvida u njihovu
poetiku osnovu, osea stalna, nekad sasvim otvorena, nekada
tek latentna napetost, ak bih rekao kreativno produktivna ra-
spetost izmeu ivota i literature, da upotrebim tu Kiovu sintag-
mu. Sada me zanima neto to jeste u vezi sa tvojom porodi-
nom priom, ali ima i dublje kulturne implikacije. Jevrejski
pisci, mislim na pisce jevrejskog porekla koji su pisali na srp-
skom jeziku kao svom prvom, osnovnom i najee jedinom je-
ziku, dali su vrlo znaajan doprinos srpskoj knjievnosti, unosei
u srpsku kulturu duh vrlo posebne tradicije i amalgamirajui je
sa drugim tipovima tradicija koje ta kultura, kao kultura procesa
permanentnih ukrtaja, poznaje. Kako gleda na svoje jevrejstvo,
na razliitost i odreenu, smem li rei, sudbinsku obeleenost
poreklom. Kao da si do jevrejstva, jevrejstva kao identiteta, do-
lazio postepeno, od deake i mladike nedovrene individua-
cije, preko uzimanja tog pitanja za jednu od tvojih najvanijih
knjievnih tema, do, najzad, nekih sasvim zvaninih, oficijelnih
preduzea, recimo, nekoliko godina bio si predsednik Saveza
jevrejskih optina Jugoslavije...
Da, kada pogledam unazad, vidim da postoji odreena
postepenost u mom prihvatanju i razumevanju jevrejstva. U
prvoj fazi (nazovimo je tako), tokom ranih dejih godina, odra-
stao sam u tesnoj vezi sa jevrejskom zajednicom roditelji su nas
25
vodili na razne priredbe, leti sam odlazio u jevrejska letovalita

na Jadranskom moru, prisustvovao sam tradicionalnim obelea-
vanjima brojnih jevrejskih praznika. Vrhunac te prve faze bilo je
putovanje moje porodice u Izrael, u leto 1961. Koje je to mitsko
putovanje bilo za mene! Poelo je one veeri kada je moja majka
uila nekoliko desetina dolara u ruku putne torbe, to je valjda
bio jedini nain da ponesemo neto vie novca sa sobom. Prvo
smo ili vozom za Atinu, gde smo proveli tri dana i gde sam prvi
put otiao na Akropolj, a onda je usledilo trodnevno putovanje
brodom, uz pristajanje na Rodosu i Kipru, pa dva meseca u Izraelu,
obilazak cele zemlje i poseta Jerusalimu (koji je tada jo bio po-
deljen grad). Sada su ljudi oguglali na putovanja, ali tada je to
bilo, u doslovnom smislu, za priu, i pamtim kako sam, na zahtev
jedne nastavnice, ostalim uenicima iz mog razreda tokom ne-
koliko asova prepriavao ceo tok tog putovanja. Onda je, negde
u vreme poznih tinejderskih godina, to interesovanje splasnu-
lo, svakako zbog toga (shvatam to sada) to sam bio opsednut
izgraivanjem nekih drugih identiteta pitanjima tela i seksa,
prvim stvaralakim dilemama, sumnjama u obrazovanje. Poet-
kom 70-ih, kada sam ve video sebe kao pisca i prevodioca, po-
novo sam poeleo da se angaujem u radu jevrejske zajednice, i
ona je u narednih dvadesetak godina postala moj drugi dom.
Pretpostavljam da sam tada oseao da je moj identitet defini-
tivno odreen, to za nekoga ko potie iz meovite porodice ni-
kada nije lako. Dodatnu tekou u tome inio je i blagi stav
mojih roditelja, koji su podsticali nae, sestrino i moje, oseanje
jevrejstva, ali nikada nisu poricali postojanje druge strane u na-
em nasleu, onu srpsku liniju koju je donela naa majka. Ovde,
moda, nije na odmet dati jedno malo tehniko razjanjenje:
s obzirom da je moja majka prela na jevrejsku veru, moja sestra
i ja smo formalno gledano bili Jevreji u skladu sa religijskim
propisima; meutim, bioloki i genetski gledano, bili smo ipak
meanci. Ja sam odrastao uz prie iz jevrejske tradicije, ali i uz
sluanje narodnih pesama i pria o Milou Obiliu i Tanasku Ra-
jiu, koji su po svojim postupcima bili sasvim bliski traginim
herojima iz jevrejske istorije. Drugim reima, moglo bi se rei da
sam se poetkom 70-ih konano odluio, da sam znao ta sam i
ko sam, te da sam bio spreman to da budem bez obzira na po-
sledice. Ukratko, rad u jevrejskoj zajednici prvo na polju kul-
turnih aktivnosti, a onda i na mnogim drugim poljima vodio
je do mog sve veeg angaovanja, koje je kulminiralo prihva-
tanjem pozicije predsednika Saveza jevrejskih optina Jugosla-
vije. To je trebalo da bude neka vrsta poasnog angamana, ali
26
se, s obzirom da se to desilo na samom poetku 90-ih, pretvorilo

u danononi rad na zbrinjavanju jevrejskih izbeglica i pruanju
pomoi ostalim lanovima zajednice, koji su, kao i sav ostali
svet, sunovratno tonuli u bedu i oskudicu. Ne sumnjam sada da
je moje prianjanje uz jevrejstvo bilo podstaknuto i samim pisa-
njem, odnosno, kada sam posluao Pjotrov savet i poeo da pi-
em prie o porodici, brzo sam uvideo da je za tako neto potreb-
no mnogo dublje zaroniti u sebe i svoju porodicu nego to sam
to ranije inio, da je potrebno doista postati deo istorije porodice
da bi o toj istoriji moglo da se pie. Pisanje je tako uobliavalo
moj identitet, a taj ponovo naeni identitet zauzvrat je uobli-
avao moje pisanje.
Jevrejstvo je u tebi, oigledno, razvilo oseanje posebnosti i
delimine (pre bih rekao nevidljive nego vidljive) razlike u
odnosu na okolinu kojoj si po svemu drugom pripadao, mislim
pre svega na postojanje i delovanje jevrejskog kulturnog arheti-
pa koji se povremeno ispoljava u tvojim priama i romanima.
Dakle, nije samo re o upranjavanju odreenih obiaja, koji
potvruju posebnost i razliku, nego o specifinoj, dubinskoj per-
cepciji sveta, o posebnom uglu gledanja na svet koji te okruuje.
ta, u tom smislu, za tebe jevrejstvo znai u svom supstancijal-
nom vidu, ak nezavisno od injenice koliko ono, nekim spo-
ljanjim znakovima, postoji ili ne postoji u svakidanjem ivotu.
Nisam siguran da mogu precizno da odgovorim na ovo
pitanje, ponajvie zbog toga to volim da pomislim da je ivot
ili bar moj ivot ipak neka vrsta neprekidnog traganja. Drugim
reima, identitet (ako o tome govorimo) ne oseam kao datost
ve kao mogunost izbora, iako me istorija upozorava da nam u
kritinim trenucima identitet zapravo odreuju drugi, a ne mi.
Jevrejin je prevashodno izgnanik, a i umetnik je po prirodi
stvari izgnanik, i moda je taj znak jednakosti koji se moe
povui izmeu njih ono to me privlai i jednom i drugom.
Svet je dovoljno veliko mesto za sve nas...
Gledano izvan politikog konteksta, onoliko koliko je to

uopte mogue, predstavnici generacije koja je 1968. godine i
posle nje ula u knjievni ivot (odreujui se pozitivno ili nega-
tivno prema pojmu intelektualnog angamana i saobraavajui
prirodi svoga osnovnog stava za ili protiv i tip svog javnog delo-
vanja) poela je da se interesuje i da zagovara ili institucionalni
ili antiinstitucionalni model kulturnog ponaanja. Hod kroz insti-
tucije, da upotrebim tu sintagmu Timoti Lirija, ili, sa druge strane,
27
subverzija institucija snano je polarizovala humanistiki svet,

koji je uao u vrlo ozbiljnu krizu. Neki teoretiari smatraju taj
trenutak poetkom postmodernizma. Uglavnom, jedni su optu-
ivali druge da su pristali na kompromis iz krajnje pragmatinih
pobuda, drugi su optuivali prve za anarhiju. Umetnost, a u sklo-
pu toga i knjievnost, poela je da apsorbuje snane uticaje alter-
native i neoficijelnih i institucionalno neetabliranih oblika mi-
ljenja, obnovljeno je iskustvo avangarde, iznova je ponitena
striktna hijerarhija umetnikih formi, nasuprot Sartru negirana
je jasna drutvena funkcija umetnosti, izuzimajui njenu subver-
zivnost, njenu potrebu da se razlikuje od zadatog poretka, na
jedan nain na Zapadu, na drugi na Istoku. Zen-budizam i druge
istonjake filozofije, ali i religije i revolucionarne ideologije (uklju-
ujui i maoizam i kubansku priu) izvrile su snaan uticaj na
evropsku umetniku praksu. Najzad, pojavio se rokenrol, ne sa-
mo kao muzika, nego, rekao bih, kao ivotni stav koji u oveku
oslobaa ono to mu zapadna civilizacijska dresura neprestano
zatomnjuje: pravo na istu emociju, na razmenu nemanipuli-
sane egzistencijalne energije, na nepristajanje. Albahari je jedan
od prvih srpskih pisaca koji je usvojio i ta iskustva i ona su se u
transponovanom vidu pojavila i u njegovim proznim delima.
Pre ne znam koliko godina zajedno smo uredili jedan omnibus
tekstova Uhvati ritam u kojem pisci iz tadanje Jugoslavije govore
o svom vienju odnosa rokenrola i knjievnosti.
Danas verujem da sam se odluio za ispitivanje raznih
alternativnih iskustava da bih izbegao bilo kakav otvoren poli-
tiki angaman. U stvarnom ivotu, naravno, odluke se ne do-
nose na takav nain, i u neto se moe uroniti bez ikakve namere
ili predznanja. Bilo kako bilo, ulazio sam u svet rokenrola, hipi
ideologije, istonjakih uenja i alternativnih stanja svesti sa ra-
doznalou i spremnou da se menjam. Drugim reima, ulazio
sam u sve to u potrazi, zapravo, da izrazim odreeno protivljenje
porodinom i drutvenom establimentu, odnosno, graanskom i
tzv. socijalistikom sistemu vrednosti. Poelo je interesovanjem
za rokenrol, negde jos poetkom ezdestih, u vreme proboja no-
vog britanskog zvuka (Bitlsi, Stonsi, Enimalsi i ostali), zatim na-
stavilo da se razvija tokom te decenije uz priklanjanje idejama
hipijevske cvetne moi (flower power), a onda se prenelo u mo-
je bavljenje pisanjem i ulaenje u beogradske krugove mladih
umetnika koji su u raznim medijima stvarali pod slinim utica-
jima. Biti alternativan je, u stvari, znailo prekidati sa tradicijom,
odnosno, upostavljati novu tradiciju meanjem najraznovrsni-
jih tradicija, uspostavljanjem veza izmeu naizgled nemirljivih
28
kultura. Moda to i nije tano, ali tako sam ja sve to shvatao i tu

negde, u toj meavini, formirao svoju spisateljsku poetiku.
Kada sada razmiljam o tome, udno mi je da se izmeu pu-
tanja duge kose 1966. godine (kada je svako oseao potrebu da
mi na ulici vikne: Takve kao to si ti mi smo ubijali za vreme ra-
ta!) i, recimo, pria na kojima sada radim moe povui neka nit,
ali ona ipak postoji. Taj tada dugokosi mladi je, zahvaljujui to-
me, nauio da uvaava razlike, da bude istrajan u svojim uverenji-
ma, da ne bude nepoverljiv prema novom, te da odgovore na pi-
tanja koja ga saleu prvo potrai u sebi, pa tek onda u drugima.
Ti si poeo kao pesnik. Neke od svojih pesama kasnije si
inkorporirao u sjajnu priu Izabrane pesme Eugena Rajnera,
ali si, prema sopstvenom priznanju, od poezije relativno brzo di-
gao ruke, moda bi bilo dobro da pokua da objasni zato. anr
u kojem si najpre ostvaren kao pisac jeste kratka pria i to vrlo
posebnog tipa, netipina za mahom anegdotsku tradiciju te knji-
evne vrste u srpskoj knjievnosti. Kako si do nje doao? Mislim
da je nae knjievno (a kasnije i ono ivotno) druenje poelo
upravo prepoznavanjem zajednikih afiniteta prema kratkoj pri-
i. Ako ti mene pita, rekao bih da ne znam kako sam doao do
kratke prie: neki put mi se ini da knjievna forma sama izabere
pisca, ili da je on otkrije spletom vrlo sloenih ili, moda, vrlo
jednostavnih okolnosti. Kratka pria koju si ti pisao i koja je
imala jasan otklon od dominirajue mimetike koncepcije srp-
ske knjievnosti 70-ih godina (tvoja kratka pria najee nije
realistiki strukturiran opis nekog dogaaja, ve se zasniva na
slici, na opisu stanja, na rei kao takvoj) uspostavila te kao pisca
vrlo zainteresovanog za sva pitanja saetog pripovedanja. Za one
koji ne pamte ta vremena hou da kaem da je poetkom 80-ih
godina, zahvaljui Albaharijevom urednikom radu u listu Knji-
evna re, tada svakako najznaajnijem srpskom i jugosloven-
skom knjievnom periodiku, debitovala cela jedna generacija pi-
saca, najpre nazvana mlada srpska proza, potom srpski post-
modernisti, koja se veoma mnogo na svojim poecima zani-
mala za kratku priu. Andrieva nagrada (1982) tada mladom
piscu Albahariju verifikovala je vrednost njegovog rada na koji
se isprva gledalo onako kao to se i inae gleda na svaku novinu
u knjievnosti, u meavini podozrenja i ravnodunosti. Poet-
kom 80-ih Albahari me pozvao da sa njim ureujem prozu u
Knjievnoj rei i potom smo nastavili da zajedno promoviemo
anr kratke prie, ne samo u listu u kojem smo godinu-dve dana
radili skupa, nego i preko tematskih brojeva asopisa, zatim ue-
em u mnogobrojnim irijima konkursa za najbolju najkrau
29
priu (najpoznatiji je bio Ozonov konkurs Darka Kocjana sa

Radio Beograda), i, najzad, ureivanjem godinjaka najboljih
YU-pria (napravili smo ukupno dva, potom je doao raspad
zemlje i rat)...
Tano je, poeo sam prvo da piem pesme, kao to ini
veina ljudi kada pone da se u veoj meri zanima za rei i jezik.
U to vreme, kao to sam ve pomenuo, poinjalo je i moje inten-
zivno druenje sa Raom Livadom, i ja sam uvideo da u, uko-
liko nastavim da piem pesme, u najboljem sluaju postati nje-
gova imitacija. Tako sam polako poeo da se pribliavam prii i
pripovedanju, premda i danas esto pomislim (a ako se ne va-
ram, i ti si mi to u nekoliko navrata rekao) da se iza privida moje
proze doista krije ista pesnika strast. Bilo kako bilo, kada sam
jednom uplovio u porodine teme, poelo je i moje posveiva-
nje formi i traganju za to svedenijim proznim jezikom. Ne bih
sada umeo u potpunosti da reprodukujem taj proces, jer je na
njega uticalo pripovedako umee mnogih pisaca, ali meu pi-
scima (i njihovim poetikama) koji su na mene u prvi mah uticali
nalazili su se Fokner, Apdajk i ulc. Potom sam otkrio genera-
ciju amerikih tzv. metaprozaista (Bartelmi, Kuver, Bart i drugi) i
moj pripovedaki svet vie nije mogao da ostane isti. Fragment,
montani postupak, razigranost, samoironinost, parodiranje sti-
la, sve je to postalo i deo mog pogleda na kratku priu. Bilo je tu
raznih trenutaka uvida i razumevanja, ali posebno pamtim tre-
nutak kada sam, itajui Klanicu 5 Kurta Vonegata, doao do opi-
sa scene u kojoj logorai masovno pate od proliva nakon to su
se predrali neke hrane tako neto, potpuna tanost u ovom
trenutku nije vana. Vano je ono mesto u kojem pisac kae
(parafraziram): A onaj vojnik koji je upravo imao oseaj da iz
sebe izbacuje i svoj mozak, to sam bio ja, to je bio pisac ove
prie. Bio sam okiran, jer mi je ta reenica ta posprdna igra-
rija sa svojim autorstvom zazvuala gotovo bogohulno u naoj
knjievnoj atmosferi u kojoj je pisac stalno prikazivan kao neko
ko je iznad svih ostalih, kao vrhovni sudija za moralna i intelek-
tualna pitanja naeg vremena. Posle te reenice, sve se iz osnova
promenilo, a kada sam jednom poeo da razgraujem formu
kratke prie, nita me vie nije moglo zaustaviti. U isto vreme
raslo je i moje interesovanje za saete oblike pripovedanja, a tu
je na mene posebno uticao jedan ameriki pesnik, Vilijem Stenli
Mervin (njegove stihove prevodio sam sa Raom Livadom) koji
je pisao i saete prie. Tih godina je poelo i moje druenje sa
Koljom Mieviem, koje je kulminiralo sredinom 70-ih, kada
sam otiao na odsluenje vojnog roka u njegov grad, u Banja
30
Luku. Njegovu strast prema jeziku i opsednutost idejom jezikog

(i prevodilakog) savrenstva vidim sada kao poslednje kockice u
onome to je na kraju formiralo osnovu moje pripovedake
poetike.
Moda tu negde treba traiti korene nesporazuma koji su se
sporadino javljali oko tvoje proze, znatno vie na poetku nego
danas, kada su pisci 80-ih i 90-ih godina poeli sasvim prirodno
da apsorbuju iskustva itanja savremenih stranih pisaca. Do tada
je u srpskoj knjievnosti bilo legitimno priznavati uticaje ili
uzore mahom iz dublje i starije tradicije, svejedno da li domae
ili strane, dok je na uspostavljanje poetikih analogija sa savre-
menom svetskom umetnikom scenom, podjednako onom knji-
evnom i onom subkulturnom, alternativnom, gledano sa po-
dozrenjem (mislim pre svega na pojavu postmodernizma u srp-
skoj kulturi), odnosno, kao na modu koja nema mnogo dodirnih
taaka sa domaom tradicijom. Posle se ispostavilo sasvim su-
protno. Zanimaju me, u datom sluaju, dva momenta koja bi
mogla neto znaiti u pitanjima tvoje poetike. esto smo razgo-
varali o srpskoj knjievnosti, ini mi se da nikada nisi izdvojio
nekog srpskog pisca iz tradicije kao eventualnog poetikog pre-
teu ili srodnika po neemu, a kada je, pak, re o savremenosti,
u jednom tekstu si Danila Kia nazvao uiteljem. Za razliku od
veine naih kolega, svejedno kojeg uzrasta, spreman si, meu-
tim, da govori i o najmlaim piscima, koji, zauzvrat, u fazi kon-
stituisanja sopstvenih poetika jesu skloni da govore o starijim
piscima, ali uglavnom radikalno negativno, ak i u formi eksce-
sa, izgleda da nijedna knjievna inicijacija ne moe bez oceu-
bistva. Ti, koliko znam, na poetku nikoga nisi ubio, mada si
imao nedvosmisleno jasan otklon prema stvarnosnoj prozi, to
jest, prema istom mimetizmu i verizmu. Otkuda to, i kako?
Stanje u srpskoj knjievnosti krajem 60-ih i poetkom 70-ih
jeste bilo takvo kako ga ti opisuje, ali voleo bih da naglasim da
uprkos svim razlikama nikada nisam imao probleme sa
objavljivanjem. Uostalom, ni tzv. stvarnosna proza (kao ni
kasniji postmoderni pisci) nije bila monolitna pripovedaka
kola, iako se tada videla kao jedan veliki talas koji je nosio sve
pred sobom. I u toj prozi bilo je tradicionalista i inovatora (pre
svega Miroslav Josi Vinji), to se kasnije pokazalo u njihovom
razvoju. Nevezano od toga, u njihovoj prozi smetalo mi je okre-
tanje previe uskom, lokalnom jeziku, i usredsreivanje na seo-
ski ili malovaroki milje koji je meni bio stran. Ki je ve tada bio
na sasvim drugoj strani, i sasvim je prirodno to su njegove knjige
govorim o Bati, pepelu, Ranim jadima i Peaniku, objavljenim u
31
tom periodu uticale na mene, kako svojom stilsko-formalnom

raznolikou, tako i otvorenim pozivanjem na knjievne uzore i
prethodnike (prvi roman je, naravno, vodio ka ulcu, dok je
Peanik usmeravao prema piscima tzv. francuskog novog talasa).
A kada je re o starijim srpskim piscima, tano je da nikoga ni-
sam oseao kao srodnika, za ta, uzgred, krivim kolski sistem i
obaveznu lektiru koja me je doista udaljila od niza pisaca. Osim
toga, najvei meu njima zasnivali su svoje delo na predanom
traganju po daljoj istoriji, a istorija je tada bila tema koja me ni
najmanje nije zanimala.
Nikoga, meutim, nisam knjievno ubio iz prostog razlo-
ga to nemam (ili bar do sada nisam osetio) takav nagon u svom
biu. Svet je dovoljno veliko mesto za sve nas, knjievnost ta-
koe, i ako ja mogu da piem ono to elim, zato to ne bi mogli
i drugi da rade?
Ako nema istorije, ostaje preokupiranost jezikom. I kada izo-
stanu rasprave o Bogu, dakle, o numinoznim pitanjima, njih ta-
koe ponu da supstituiu rasprave o jeziku. Sa Jovicom Ainom
ponekad raspredam tu temu. Ako nema Boga, ostaje nam samo
jezik, takav stav su nam u naslee ostavili modernisti, oni koji su
doli posle Niea. A nakon Beketa, primakli smo se utanju, jezik
kao da je izgubio ontoloki potencijal. Svet se prepustio masov-
nom brbljanju, jezik je izgubio svoju esencijalnost. U stvari, u
gotovo svim svojim knjigama ti raspravlja o jeziku, najee va-
rirajui ideju o nemogunosti da reima prenese ono to bi
zapravo eleo da kae, da jezikom konstituie viziju apsolutno
ispunjene egistencije. Stalno ponavlja kako vie ne veruje u
rei (to je stav rane postmoderne), kako je jezik mrtav i nemo-
an, a sa druge strane njime se posveeniki bavi, jezik je, ba
kao pesniku, jedna od tvojih glavnih tema. Kako izlazi na kraj
sa tim paradoksom?
To je paradoks s kojim se ivi, tj. govori i pie, kao to, reci-
mo, stanovnik neke totalitarne zemlje moe da kae U totalita-
rizmu nema ivota, ali se ipak ne ubija nego ivi dalje. Naravno,
mogua je tiina, ali tiina je bar na ovom nivou ljudske komu-
nikacije u jo veoj meri podlona pogrenoj interpretaciji, pa
tako pribegavam manjem zlu, tj. govorim i piem. Rana post-
moderna je, kako ti kae, to uzela kao jedan od osnovnih stavo-
va, nastavljajui tamo gde je pozna moderna stala. U stvari, nita
nije lake nego konstatovati da je knjievnost najnerazvijenija
od svih umetnosti, te da je ona jedina grana umetnosti u kojoj
se kao kvalitetno prihvata delo koje kao da je napisano pre, reci-
mo, dvesta godina.
32
Jedan od ablona i dananje knjievne kritike je da za neko-

ga, koga eli posebno da pohvali, kae da pie kao Tolstoj! Tako
je, na primer, Don Apdajk nedavno u prikazu u Njujorkeru oce-
nio novi roman kanadsko-indijskog pisca Rohinstona Mistrija.
Ali to je u stvari or-sokak iz kojeg doista nema izlaza, jer jezik
zapravo ne moe da se menja, vokabular moe da se iri, ali gra-
matika osnova jezika je nepromenjiva. I tu je moda problem:
jezik je konaan dok je svet beskonaan, a knjievnost se slui
jezikom, ali zapravo eli da prikae svet. Drugim reima, na po-
etku svakog pisanja mora stajati svest o tome da je krajnji rezul-
tat pisanja unapred osuen na neuspeh. Otuda je pisanje neka
vrsta sizifovskog truda, mislio o tome pisac ili ne. Pisanje je,
uvek i jedino, samo pokuaj da se dosegne neizrecivo. Naravno,
ima pisaca koji su tragali za izlazom, kao to je to uinio Dojs,
ali u tom sluaju krajnji rezultat je stvaranje nekog linog jezika
(kojim je napisano Fineganovo bdenje), to zapravo znai da niko
osim pisca ne moe da proita to to je napisano. Ja sam, me-
utim, odluio da, ako treba, jadikujem nad ogranienou jezi-
ka, ali da nikada ne preem granicu razumevanja, odnosno, da
suvie ne eksperimentiem i tako svoju prozu nainim teko
itljivom. To jeste kompromis, ali nije nita gori od mnogih dru-
gih kompromisa na kojima se nai ivoti zasnivaju.
Da, sada smo kod vane promene. Ti si dugi niz godina, reci-
mo, od svojih knjievnih poetaka pa do proze Cink, insistirao
na minimalistikom geslu: manje je vie, dosledno negirajui
prisustvo velikih tema politike i istorije u svom pripovedanju.
Potom se dogodio preobraaj, ne radikalan ve vrlo postepen:
velike teme koje favorizuje svaka knjievnost modernih vreme-
na, isprva neosetno, pa zatim sve vidnije, poele su se javljati i u
tvojim priama (docnije i u romanima). ini mi se da tome ima
vie razloga: uticaj zbivanja iz tvoje biografije, najpre smrt ro-
ditelja koja nas preobraava i upozorava da smo mi na redu,
potom politika kriza i rat na prostoru bive Jugoslavije, suno-
vrat srpskog drutva 90-ih, najzad, tvoje preseljenje u Kanadu.
Preobraaj koji pominje odvijao se postepeno, ali u sebi
nalazim samo dva krivca: raspad Jugoslavije i udaljavanje od
rodnog tla, tj. moj odlazak u Kanadu. Smrt mojih roditelja, sama
po sebi, nije me vodila prema istoriji. U Cinku sam, setie se,
jadikovao nad injenicom da je moj otac iveo u istoriji, a da je
ja uopte ne oseam. (Sada se to, naravno, moe videti kao znak
moje politiko-istorijske naivnosti: Cink sam pisao u drugoj po-
lovini 80-ih, kada je sve ve vodilo ka usmrivanju Jugoslavije i
obnovi istorije, a ja to kao da nisam primeivao. Mamac je bio
33
zamiljen kao knjiga-ogledalo, kao odraz Cinka, i da sam je pisao

u nekom drugom trenutku i na nekom drugom mestu, ona bi
verovatno imala slinu fragmentarnu formu. Smrt moga oca za
mene je predstavljala okonanje porodine prie, one stvarne i
one koja se prelila u moju prozu. U stvari, sada pomiljam da je
Cink nastao u onom paradoksalnom oseanju istovremenog oslo-
baanja i jo dubljeg zatoenitva: to vie nema oca, sve vie ose-
a da mu nepovratno pripada. To oseanje se ponovilo i nakon
majine smrti, ali onda sam, u izvesnom smislu, bio spreman, ma-
da se ovek nikada ne moe u potpunosti pripremiti za smrt rodite-
lja. S obzirom da sam Mamac pisao u drugoj ivotnoj situaciji, kada
sam ve popustio pred nadiranjem istorije, sve je u njemu podre-
eno istorijskim hirovima. U Cinku sam verovatno jo uspevao da
se nosim sa istorijom, otuda fragmentarnost i zaokruivanja malih
celina, dok toga nema u Mamcu. Tu je istorija bujica, neprekidni
pasus iz kojeg, kada se jednom u njega ue, nema izlaza.
Nijedan ostvareni san ne ispunjava se u potpunosti...
Onda se usledile godine ludila, raspala se zemlja u kojoj smo

odrasli i iju smo kulturu smatrali za svoju, nezavisno od toga
kako je ona nacionalno odreena. Ivo Andri, Milo Crnjanski,
Krlea i Mea Selimovi, Vitomil Zupan, na primer, ili Ranko Ma-
rinkovi, pa Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihailovia i Kiova
Grobnica za Borisa Davidovia, Kovaevi/ijanove groteske Ko
to tamo peva i Maratonci tre poasni krug, Sidran/Kusturi-
ini filmovi, slike Voja Stania, Safeta Zeca i Vlade Velikovia,
Korni i YU-grupa, Indexi, Bijelo dugme, Buldoer, Leb i sol, beograd-
ski i zagrebaki novi talas, nabrajam samo ono ega se namah
seam, vie nisu bile vrednosni vrhovi jedne sloene, ali celovite
multikulture. Stigle su godine krize, rat, jedna evropska drava
koja je imala smisla naprosto je dekomponovana na morbidan
nain, ostavljajui za sobom, u nama, ovo nije lament, dugo-
trajne, traumatine posledice tog raspada. Kako gleda na sve to.
Raspad zemlje? To je gotova pria, ne znam vredi li joj se
vie vraati, pogotovo to, za razliku od pria koje mi piemo, u
njoj se nita vie ne moe promeniti. Za mene se ta pria zavrila
oseanjem gubitka, pre svega zbog toga to je poraen jedan
mogui nadnacionalni identitet, koji je za mene zbog mog
porekla, a i zbog mog razumevanja sveta bio mnogo vei od
prostog zbira raznih nacionalnih identiteta koji su ga inili.
Raspadom tog identiteta, odnosno, povratkom na izolovane
nacionalne identitete, nainjen je korak nazad, iskoraeno je
34
zapravo iz toka istorije, i celo to podruje od tog trena kaska za

svetom. Jednom e ga sustii, u to nema sumnje, ali tek kada se
oslobodi dominacije uskonacionalnog identiteta, to je zapravo
paradoks, ali takvi su hirovi istorije, nita se tu ne moe.
Pominje godine krize, ali nisam siguran ta to uopte vie
oznaava. Zar kriza ne traje i dalje? Ukoliko misli na 90-te, na
poetak 90-ih dok sam jo bio u Beogradu, one su naprosto pro-
tekle u borbi za preivljanje. Kada sam otiao, i kada sam se sa te
grdne daljine osvrnuo, kriza se vie nije deavala meni ve ne-
kom drugom. S obzirom da sam bio zatien i bezbedan (lomovi
srca se ionako nikada ne raunaju), nije red da o tome govorim
onima koji su nastavili i dalje da trpe. No, kao i mnogima, u tim
godinama se desio preloman trenutak za mene, trenutak nakon
kojeg nita vie nije bilo isto. U prolee 1992. godine, uoi po-
etka rata u Bosni, organizovali smo odlazak sarajevskih Jevreja,
i meu novim izbeglicama u Beogradu naao se i moj poznanik,
filozof. Pozdravili smo se, a on mi je rekao: Samo sam doao da
dovedem majku, i odmah se vraam. Zna, tamo su sve moje
knjige. Naravno, nije se vratio, i nekoliko meseci kasnije otiao
je negde u Evropu, i verovatno je i dalje tamo. Ali te veeri, kada
sam se vratio svojoj kui, uao sam u moju radnu sobu, pogledao
po policama i ormanima koji su stenjali pod teretom knjiga, i
osetio krajnji besmisao bilo kakvog posedovanja. Posle toga,
kada se ukazala mogunost, bilo je lake otii. I otiao sam.
Nema kritiki nastrojenog srpskog intelektualca koji se,
poetkom i tokom 90-ih godina nije pitao da li da ode iz zemlje,
ili da ostane u njoj. Mnogi su otili, mnogi su ostali. Tako se
stvorila naroita klima raspoluenosti: oni koji su otili poeli su
da objanjavaju zato su otili, oni koji su ostali poeli su da
objanjavaju zato su ostali. Ukrstile su se razliite perspektive,
pojavili su se novi stereotipi i nove neoprezne generalizacije,
iskljuivost koja se ponekad pretvarala i u netrpeljivost je samo
dodatno oteavala katastrofalno loe stanje srpskog drutva,
znatan deo srpske intelektualne elite u zemlji nije razumevao ta
mu se dogaa, pristajao je na koruptivnost, na manipulaciju, na
sluenje vlasti. Oni koji su otili, sa druge strane, esto su prista-
jali na stereotip postkomunistikih disidenata. Ti si otiao u Ka-
nadu, klonei se politikih proklamacija bilo koje vrste.
Odlazak za Kanadu je plod sluajnosti, ali odmah se ovek
moe zapitati da li je bilo ta sluajno? Bilo kako bilo, kada sam
polazio u jesen 1994. godine, doista nisam verovao da emo se
u Kanadi zadrati vie od godinu dana. Ispalo je drugaije, prvo
zbog toga to sam ja dobio jednu stipendiju za pisanje, potom je
35
i moja supruga dobila posao, povratak je odloen, avionske karte

su baene, deca su pola u kolu, i tako, odjednom, premda je
sve ilo postepeno, shvatili smo da smo sada ovde. U odnosu na
mnoge druge nae doseljenike, ova kultura nam nije bila strana,
tako da se u nama nije razvijao nikakav unutranji bunt prema
novoj sredini i neminovnim razlikama.
Teko je, nema zbora, ostaviti sav svoj prethodni ivot za
sobom, ali kada je taj in praen oseanjem oslobaanja od
raznoraznih pritisaka koje je ovek morao da trpi i uloga koje je
morao da igra, onda se i uspomene lake gule sa sebe. Da mogu
da biram, moda bih voleo da budem na nekom drugom mestu
(negde u Evropi), ali u meuvremenu sam razvio neku vrstu stra-
sti prema ovom kraju i predivnim Stenovitim planinama koje
ispunjavaju moj zapadni horizont, tako da ne pomiljam na no-
vu promenu. Nisam, naravno, izgnanik u doslovnom smislu te
rei; ne nameravam niti pokuavam da postanem deo ovdanje
knjievnosti; sedim, jednostavno, na ovoj velikoj daljini od mog
rodnog kraja i jezika, oslukujem taj jezik i piem knjige. Za ne-
kog ko je smatrao da pisac treba da bude samo pisac, a ne i javna
figura, ovo je kao ostvareni san. Naravno, nijedan ostvareni san
ne ispunjava se u potpunosti, ali to je ve neka druga pria.
Vrlo ive relacije tvoje proze sa piscima i delima svetske
knjievnosti verovatno su dobrim, ako ne i presudnim delom,
plod tvog prevodilakog iskustva. Bez obzira na to to biti pre-
vodilac u Srbiji (kao i drugde, uostalom, ali u Srbiji u drastini-
jem vidu) znai uglavnom zavisiti od porudbina izdavaa i
urednika, drugim reima, uglavnom ispunjavati profesionalne
zadatke, a tek retko i nuditi neto to je u najdubljem saglasju sa
prevodilakim linim afinitetima, ti si, zaista ne znam kako, ipak
u tom neprestanom snalaenju izmeu onoga to je zanatska
narudbina i onoga to je sopstveni ukus, ipak napravio jedan
probran i sistematian prevodilaki opus.
Prevodio si knjige Vladimira Nabokova, Sola Beloua, Dona
Apdajka, Tomasa Pinona, Pitera Kerija, I. B. Singera, Sema e-
parda, Roberta Kuvera, Majkla Vajldinga, ermana Aleksija, Mar-
garet Etvud Odjednom sam sklon da tvrdim kako postoji
izvesno saglasje izmeu tvoje autorske poetike i prevodilake
poetike, recimo u tretmanu jezika, i interesovanju za knjievnost
koja ne prepisuje nego stvara novi svet. Rekao bih da si pri-
premajui se za prevodioca, realizacijom te pripreme, upotpunio
i sopstvenu spisateljsku vokaciju. Kako gleda na tu vezu, a uz to
mi reci neto i o tehnici svoga pisanja (o pripremama, o dolasku
do teme, o radu na tekstu, eventualnim verzijama).
36
Prevoenje je verovatno najbolja mogua kola pisanja. S

jedne strane, ono ukljuuje nastojanje da se to dublje prodre u
sam nain stvaranja drugog autora, a s druge neprekidno podstie
na obnavljanje i usavravanje sopstvenog stila i jezika. Sasvim je
sigurno da je, na primer, moj prevodilaki rad na priama ame-
rikih metaprozaista ili novih (tokom 70-ih i 80-ih godina) aus-
tralijskih pripovedaa, ali isto tako i rad na poeziji Marka Strenda,
Rasela Edmonda i drugih pesnika, bitno uticao na moju pripove-
daku poetiku. Uostalom, moje prevodilako interesovanje pr-
venstveno je bilo okrenuto traganju za onim delima i autorima
koji iz raznih razloga nisu do tada bili predstavljeni naim itaoci-
ma. Otuda o sebi mislim kao o informativnom prevodiocu, za
razliku od dubinskih prevodilaca, poput Kolje Mievia i Bra-
nimira ivojinovia, koji premda su i oni ponekad informa-
tivni prevodioci uglavnom rade na prevodima klasinih i klju-
nih dela na na jezik. Takva okrenutost prevoenju podrazume-
va i stalnu razmenu ideja sa prevodima na kojima radim, neku
vrstu dijaloga u kojem strani autor govori svojim delom, a ja mu,
nakon prevoda, odgovaram nekom svojom novom priom. U
krajnjoj liniji, tokom prevoenja prevodilac radi isto to radi i
pisac dok pie svoju priu, odnosno, postaje neko drugi i preuzi-
ma neki tui glas kojim pripoveda priu. Razlike, bar za mene,
postoje u nekim tehnikim aspektima: lake se, naime, osloba-
am dovrenog prevoda (posle prve prevodilake ruke, sledi defi-
nitivno sreivanje teksta, i to je to) nego dovrene prie. Napisa-
na, pria mora da odlei; potom joj se vraam i istim je od svega
to mi se uini nepotrebnim; nekad je ispisujem nanovo, potpu-
no menjajui njenu strukturu to u prevodu, jasno, ne smem da
radim; nekad nita od nje ne bude; ali kada je jednom proglasim
dovrenom, onda je vie ne menjam. Uzgred, da bih napisao pri-
u, potrebno mi je da se negde u meni ni dan-danas ne znam
gde je to mesto u meni uoblii njena prva reenica, bez obzira
da li u tom asu imam neku predstavu o tome ta bi ta pria treba-
lo da bude. Posle prve reenice, sve ide samo od sebe, i najee
sam samo pisar koji zapisuje neiji diktat, ali koji ne preza od toga
da dopie i svoj komentar kad treba, pa i onda kada ne treba.
Kako si otiao?
Sada mi se ini da sam u samom inu odlaska u oktobru
1994. godine bio bez ikakvih oseanja, jednostavno zbog toga
to, kako sam ve pomenuo, nisam ni pomiljao da taj odlazak
moe due da potraje. Verovao sam da emo se vratiti posle
godinu dana, koliko je trajala stipendija koju sam, kao tzv.
boravini pisac (writer-in-residence), dobio na Kalgarijanskom
37
univerzitetu, i to me je inilo spokojnim. Posle, kada je prola ta

godina i kada smo odluili da ipak ostanemo, bilo je kasno za
oseanja, to je dobro, jer bi ona ionako samo vodila u nostalgi-
ju, najgoru boljku koja oveka moe da snae kad je daleko od
doma. Postojalo je jo neto: tokom 90-ih, sve do mog odlaska,
veoma esto sam odlazio u inostranstvo, uglavnom zbog poslo-
va vezanih za rad Saveza jevrejskih optina Jugoslavije, na ijem
elu sam se tada nalazio. Veina tih putovanja, zbog uvenih
nepravednih sankcija, odigrala se preko budimpetanskog
aerodroma, i svaki prelazak maarske granice, i suoavanje sa
nemarnou i zluradou, inio me je beskrajno nesrenim. Bilo
je teko, gotovo nemogue, ne oseati se kao ovek drugog reda,
nekakav ljudski otpadak, smrad koji hoda. Nekada su Jevreje,
pomiljao sam, obeleavali utim estokrakim zvezdama, a sada
su Jugoslovene obeleavali crvenim pasoima i kao to je jedan
pogled na utu zvezdu kazivao znatieljnome da je suoen sa
nitavnim jevrejskim biem, tako je i jedan pogled na taj crveni
paso kazivao cariniku (graninom policajcu, recepcionaru u
hotelu, inovniku u banci...) da pred sobom ima gubavca koji ne
zasluuje nikakvo potovanje. Drugim reima, kada mi se ukaza-
la prilika da na neko vreme (kako sam u prvi mah pomiljao)
odem malo dalje od tog kunog podruja, doekao sam je rai-
renih ruku. Nisam hteo da pobegnem od te nesrene zemlje koja
se davila u vlastitom otrovu, hteo sam samo malo da se od nje
odmorim i ponovo steknem svoj dignitet, svoje pravo da sva-
kome slobodno pogledam u oi.
I ta te saekalo kada si doao?
Svet severnoamerike kulture, to sam ve rekao, nije mi bio
stran Ameriku sam posetio nekoliko puta pre 1994. godine, a
u jesen 1986. proveo sam etiri meseca u Ajovi, kao uesnik
Meunarodnog programa za pisce tako da nisam strepeo ni od
kakvih kulturnih i drutvenih stresova koji obino opsedaju
nove doseljenike. Moj najvei ok zapravo nije bio povezan ni sa
jednim aspektom novog sveta, ve je poticao iz onoga to sam
ostavio za sobom. Naime, odjednom sam se zatekao u okeanu
spokoja i mira. Dani koji su u Beogradu proticali u histerinoj
jurnjavi za namirnicama, neprekidnoj zvonjavi telefona, menja-
nju deviza, sustizanju spisateljskih i prevodilakih rokova, odje-
dnom su, u Kalgariju, postali dani mira, dani kojima sam bio
jedini gospodar, i u kojima sam mogao lagodno da se rasipam
slobodnim vremenom. S jedne strane, oseao sam se kao osoba
kojoj se upravo ostvario najdrai san, dok sam se, s druge strane,
istovremeno oseao kao zavisnik kome je uskraen njegov redovni
38
narkotik. Tresao sam se u iekivanju telefonskog poziva (a tele-

fon nije danima zvonio u naoj novoj kui), u oekivanju pisma
(a potar je samo ubacivao reklame i raune u nae sandue), u
oslukivanju zvona na vratima (a dolazili su samo Jehovini sve-
doci). Jednostavno govorei, trebalo mi je vremena da shvatim
da sada imam vremena za sve to elim da uradim, i od tog
trenutka poeo sam drukije da gledam na svoje odsustvo iz
sveta u kojem sam ranije prebivao. Oslobodio sam se zavisnosti,
bio sam ist, mogao sam da sednem i ponovo ponem da
piem. I to sam uradio: seo sam, i poeo da piem.
Nikada nisam verovao da pisac ima neku ulogu...
Odlaskom u Kanadu desilo se neto zanimljivo u prijemu

tvojih knjiga kod srpske italake publike. Od pisca koji je u
ranijoj (jugoslovenskoj) fazi svog rada slovio kao, ipak, pisac
jednog tano odreenog tipa, iju su prozu itali ljudi slinih
interesovanja, i u velikoj meri, drugi pisci, dakle, pisac sa jasno
izdiferenciranom poetikom koja je prepoznata kod uglavnom
mlae kritike (u to vreme bejah i ja mladi kritiar) i relativno
uskog italakog auditorijuma, sa knjigama koje si napisao u
Kanadi postao si vrlo itan pisac, kod svih slojeva italake pub-
like, a nezavisno od afinititeta koji ta publika ispoljava. Tome je
svakako doprinela i NIN-ova nagrada za roman Mamac (1996).
Taj preokret u interesovanju publike je za mene donekle
engimatian. Jedan elitni, ekskluzivni pisac tihog glasa, bez te-
matske konjukture, bez afera bilo koje vrste, bez medijske pompe
(znam za tvoju averziju prema TV-u), odjednom izdaje sabrana
dela i dobija nagradu nacionalne biblioteke za najitaniju knjigu
godine. Kako gleda na tu promenu u prijemu tvojih knjiga, ini
mi se da je samo deo odgovora u tvojoj knjievnoj promeni: fa-
kat je da si postao otvoren za ceo jedan egzistencijalni horizont
nepoznat u tvojim ranijim knjigama: iskustvo stranstvovanja,
postojanje u drugoj kulturi, marginalizacija umesto pripadanja
eliti, potom i pria o velikim entitetima, o emu emo, verujem,
jo govoriti...
Ne umem da objasnim taj preokret u interesovanju irih
italakih slojeva za moju prozu, ali uveren sam da do njega ne
bi dolo da nisam dobio NIN-ovu nagradu za Mamac. Voleli mi
to kao pisci ili ne, nagrade imaju tu mo, i to se pokazalo bezbroj
puta na nacionalnom i meunarodnom planu. Dakle, voena
publicitetom i reklamom (to je, ipak, krajnja svrha nagrada, zar
ne?), kao i u sluaju bilo kakvog proizvoda, publika se odluuje
39
da proba i kupi hvaljeno delo. Tako se otkrivaju pisci koji su

pre toga, kako kae, imali odreeni ugled meu drugim piscima
i kritiarima, ali nisu bili itani u dovoljnoj meri. Ne znam da li
postoji drugo objanjenje, jer sam uveren da se kao pisac ni naj-
manje nisam promenio, odnosno, da Mamac ni u kom sluaju
ne iskae izvan okvira moje poetike. Meutim, morao sam da
promenim neto drugo svoj nastup pred publikom, jer kada
sam se prvi put suoio s novim krugom italaca (na nizu pro-
motivnih nastupa u Srbiji i Crnoj Gori u prolee 1997) i oduev-
ljeno im rekao da su oni zapravo proitali nenapisanu knjigu o
majci (to je, u stvari, bila moja osnovna namera u Mamcu),
video sam mnotvo zbunjenih pogleda koji su isto kazivali: O
emu on to pria kada smo lepo proitali knjigu o njegovoj
majci? Nije vredelo objanjavati, nije ni bilo potrebno objanja-
vati; trebalo je, shvatio sam, da prestanem da priam o post-
modernizmu, to sam i uinio, bar pred itaocima. U stvarnosti
sam i dalje okoreli posmodernista, ali to sada krijem kao neku
masonsku tajnu. A postoji jo jedan faktor koji je odigrao svoju
ulogu mislim da smo ga ve pominjali injenica da itaoci
ipak radije u ruke uzimaju roman nego knjigu pria, ak i onda
kada je u pitanju relativno kratak roman zapravo i pisan kao
kratka pria. Mogue je da su i drugi elementi odigrali neku
ulogu, ali to e neko drugi videti bolje od mene. Sva ta gungula
oko Mamca bila mi je pomalo okantna, pa me je ak naterala da
za neko vreme odustanem od svog tvrdokornog stava prema po-
javljivanju na televiziji. Sada sam ponovo neprijateljski raspo-
loen prema televiziji, kojoj ne poriem mo ubeivanja, ali me
odbija svojom slepom samouverenou da svet postoji zbog nje,
a ne ona zbog sveta.
Mislim i dalje o tome verovatno zato to se vie ne viamo
nekoliko puta sedmino, kao pre desetak godina, nego jednom
u dve-tri godine, pa ne moemo to da proverimo ni u razgovoru,
a u prepisci uvek ima neto pree kakve je dubinske reperkusi-
je imao tvoj prelazak u Kanadu i ivot u toj zemlji na ono to
pie. Otvorio si svoja interesovanja za duu formu koja je, vre-
menom, hteo-ne-hteo, prepoznata kao roman, a u tim romani-
ma si, uz snano i ve odranije postojee, saglasno novim okol-
nostima iznova ispoljeno pitanje identiteta, odjednom poao
tragom ispitivanja onoga to te u ranijim fazama tvoga rada
uopte nije zanimalo, mislim pre svega na politiku i na istoriju.
Ve smo poneto o tome rekli, ali se ja i dalje pitam, pa pitam i
tebe, da li tzv. jaki knjievni entiteti (makar ih ti relativizuje i
pie o njima iz perspektive slabe misli) ipak iziskuju duu
40
knjievnu formu. Reci mi neto i o toj formi, o dugom, nezau-

stavljivom megapasusu, o sintaksi koja kulja, koja ne staje sve
dok se njena unutranja energija ne isprazni, a to jeste kontra-
punkt tvom interesovanju za apsolutnu saetost, koju si ipak
sauvao kao jednu od trajnih konstanti svog rada.
Dolazak u Kanadu doprineo je svojevrsnom oslobaanju od
uloge koju pisac, hteo to ili ne, mora da igra u kontekstu svoje
knjievnosti. Otuda, pretpostavljam, i sloboda da se u veoj meri
posvetim duoj formi, premda sam se u toj formi ve okuao pre
odlaska, u Kratkoj knjizi. Sada primeujem da Kratka knjiga i Sneni
ovek, moj prvi kanadski roman, nisu vremenski i prostorno
definisani, to tumaim kao nesposobnost pripovedaa da se ori-
jentie u vremenu i prostoru, kao reakciju na haos koji je zahva-
tio moj (i na) do tada uredan svet. U kasnijim knjigama stvari i
pojave su preciznije definisane, jer to naprosto zahteva istorija.
Meutim, nisam uveren da je moje interesovanje za istoriju to-
liko neuobiajeno i pre toga, mene je zanimao trenutak, seg-
ment ivota koji je deo svakodnevice. Kada je oivljena istorija
postala deo svakodnevice, pisati o njoj u stvari je znailo pisati
isto to i ranije: o onome to se upravo zbiva. Nisam se promenio
ja (ili bar tako mislim); promenila se stvarnost oko mene. A for-
mu dugog pasusa sam odabrao pre svega zbog toga to omogu-
ava duinu i poveani obim pripovedanja. U izvesnom smislu
taj dugi pasus i dalje je fragment neke imaginarne vee celine,
neke totalne prie, to me ostavlja u uverenju da nisam izneverio
svoju raniju poetiku fragmentizacije proznog teksta. (Osim toga,
iako to nikada nisam uradio, omoguava lepu igru na knjievnoj
veeri ustane i kae da e sada proitati jedan pasus iz svoje
knjige, i onda proita celu knjigu.) Taj dugi pasus je takoe naj-
blii nekom stvarnom izgledu ovekovog govora, u kojem nema
podele na pasuse i dijaloge, i koji traje onoliko koliko moe da
traje. On je i neka vrsta klopke za itaoce, jer je relativno lako ui
u njega, a veoma teko iz njega izai, te se moe sagledati kao ne-
kakav na izgled pravolinijski lavirint. (Mnogi itaoci su mi potvr-
dili da im je bilo teko da naprave pauzu u itanju neke od mojih
jednopasusnih knjiga, jer ih je upravo taj neprekinuti pasus terao
da itaju dalje.) Naravno, pisanje u takvim velikim pasusima nije
moj izum; prozu pisanu u takvim velikim, zbijenim pasusima
nalazimo kod Bernharda, Kafke, Foknera, Kertesa, Markesa, Sara-
maga i mnogih drugih pisaca. Takav prozni tekst je poput valjka:
kada jednom krene, nita ga ne moe zaustaviti.
Mislim da iz onoga to govori prirodno ishodi pria o tome
ta ti uopte znai italac, kako ga zamilja i da li ga uopte
41
zamilja. Kakvi su tvoji itaoci u Kanadi, a kakvi u sredini koja

govori jezikom na kojem pie. Znam da si imao zanimljive sus-
rete sa itaocima, iznenauju li te svi oni naini na koje ljudi
itaju i tumae tvoje knjige?
U izvesnom smislu, moj odnos prema itaocima je dvo-
struk s jedne strane, oni me ne zanimaju, dok s druge strane,
gajim izuzetno potovanje prema njima. itaoci me ne zanima-
ju dok piem, odnosno, ne pomiljam ta e neko bilo ko, bilo
kakva vrsta itaoca misliti o tome to piem, jer na kraju kraje-
va piem samo i jedino za sebe. Drugim reima, ako zadovoljim
sebe onim to piem, onda mi je sasvim svejedno ta e drugi
itaoci rei o tome.
Meutim, kada ono to sam napisao ne bude vie samo
moje (a zbog ega stalno iznova objavljujem to doista nemoj
da me pita, jer nita mi u tom procesu nije jasno), onda sam
spreman da odgovorim na svaki zahtev i svako pitanje italaca.
Ako sam nekada i zamiljao nekog idealnog itaoca, sada to vie
ne inim, jer sam shvatio da idealan italac ne moe da postoji,
odnosno, da je sam autor najblii tom idealnom posveeniku, te
da ne mora da ga trai dalje od svoje radne sobe. Na irem planu,
itaoci su na neki nain svugde isti, premda postoji dosta razli-
ka. Osnovna razlika izmeu, recimo, kanadskih i srpskih itala-
ca proistie zapravo iz same strukture knjievne veeri. Kod nas,
gde je knjievno vee zapravo kritiarsko vee i gde pisac veoma
malo ita, preovladava ozbiljna atmosfera, postavljaju se teka
pitanja i oekuju se podjednako teki odgovori, tako da sve
esto vie nalikuje na neku komemorativnu sednicu nego na
skup ljubitelja lepe rei. U Kanadi, posle veoma kratkog pred-
stavljanja, koje traje samo dva-tri minuta, pisac ita bar etrde-
setak minuta, katkad i ceo sat, tako da mora, hteo to ili ne, da se
preobrazi u zabavljaa. Ovdanja publika se rado smeje, glasno
komentarie neke reenice tokom itanja, i vie je okrenuta la-
koi pitanja i odgovora. Meutim, ni tamo ni ovde, bar za sada,
nisam naiao na nekog neobinog itaoca, nekoga ko moju
prozu ita na neki iaen ili neuobiajen nain. Sretao sam ita-
oce koji su mi govorili kako im je neka od mojih knjiga mnogo
znaila u odreenom ivotnom trenutku, i moram priznati da
mi je, na neki nain, bilo neprijatno. Nije lako biti odgovoran ni
za svoje odluke, a kamoli za tue.
Sasvim druga, mada ne toliko daleka tema, jeste knjievni
ivot. Seam se jedne Bartelmijeve reenice, u kojoj on otprilike
kae da voli da prati to to njegovi savremenici rade jer postoji
ozbiljna verovatnoa da e neko od njih smisliti neto pametno.
42
Bio si jedan od najaktivnijih protagonista srpske knjievne scene

70-ih, 80-ih i dela 90-ih godina, nije ti teko da se seti one gun-
gule u koju su stali, pomeani, u ritmu izvan svaije kontrole, a-
sopisi, prevodi, iriji, konkursi, promocije, ureivanje knjiga,
kontakti sa stranim piscima. Kada si iveo taj dinamizam, esto
smo priali o tome kako nam drugi jedu vreme, a sa druge stra-
ne, ne moe se bez toga, ako eli da si unutra, u knjievnosti.
ta je za tebe znaio knjievni ivot, evo, ja ne mogu bez njega,
a tek sa njim mi nikako nije lako, sve je to oblik bezizlaza sa
kojim svakoga dana moram iz poetka da zakljuim ugovor o
uzajamnom podnoenju...
Verovatno je neophodno da svako u veoj ili manjoj meri
proe kroz razne oblike knjievnog ivota, s tim to mi se ini da
je najvanije stei neko iskustvo u radu redakcije knjievnog a-
sopisa. U tom smislu, iskustvo koje sam stekao radei u redakci-
jama Vidika i, naroito, Knjievne rei ima za mene neprocenjivu
vrednost. Takoe je znaajno iskustvo u radu neke staleke knji-
evne organizacije, to je za mene bio rad u upravama Udruenja
knjievnih prevodilaca Srbije i Srpskog PEN centra. Dinaminost
tih iskustava, kontakti koji se pri tom uspostavljaju, razumeva-
nja koja proistiu iz angaovanja na raznim zadacima i projekti-
ma, predstavljaju znaajne podsticaje koji se, jednom realizova-
ni, ire dalje u sve bogatijim ravanjima. Meutim, vremenom
se sve to pretvara u neku vrstu automatizma, u igranje uloge
koju su nam zapravo nametnuli drugi, te u nekom trenutku a
taj trenutak je razliit za svakog od nas ta vrsta angamana, do
tada korisna, postaje zapravo najvea smetnja i najbolje je na-
pustiti poprite. Nije to lako uiniti, jer se uee u knjievnom
ivotu preobrazilo u svojevrstan narkotik i oveku se ini da
nee moi da opstane bez njega. Nema, naravno, tog narkotika
bez kojeg se ne moe ii dalje, pa se isto tako moe odustati od
aktivnog knjievnog ivota teko je u poetku, ali posle se po-
kazuje sve vie i vie prednosti tog izbora. Ja sam, da tako kaem,
krizirao kada sam doao u Kanadu, no, vremenom sam posta-
jao sve istiji, sve slobodniji, sve mirniji, i sada se, daleko od
razuzdane knjievne gomile, veoma dobro oseam. Nije to sa-
vet koji smatram obaveznim za sve pisce ipak je, na svu sreu,
svako od nas razliit i svako treba da traga za svojim reenjima (i
nema sumnje da je dobro to neki pisci celog ivota ostaju
aktivni u samom sreditu knjievnog ivota) ali bi svaki pisac,
ako nita drugo, bar trebalo da pazi da ne bude uvuen u ralje
knjievne arije, tog nesretnog ali neizbenog aspekta
knjievnog ivota.
43
Za kraj, ako kraja ima, reci mi kako u ovom trenutku gleda

na svoj knjievni opus, da li si ga takvim zamiljao kada si poeo
da ga pie, ta misli da je najbitnije u njemu, koje knjige sma-
tra takama promene, ta, po tvom miljenju karakterie tvoje
prie i romane, i kakvo mesto te knjige zauzimaju u tvom ivo-
tu. Opii mi tu evoluciju, i pokuaj da opie gde se trenutno u
pisanju nalazi.
Kada pogledam unazad, ne uspevam da pronaem trenu-
tak u kojem sam pomislio: Biu pisac. Moda takvog trenutka
nije nikada bilo? U svakom sluaju, nije bilo trenutka u kojem
sam video pred sobom svoj knjievni ivot i opus ili sainio plan
za njihovo ostvarenje, plan kojem sam se kasnije u potpunosti
posvetio. Jedna stvar je, jednostavno reeno, vodila u drugu, ali
bi najiskrenije bilo rei da ni sada ne znam zato se sve tako desi-
lo. Ako pokuam da na sebe i ono to sam uradio pogledam
nepristrasnim okom, vidim nekoga ko kada se ve naao u
vrtlogu knjievnog ivota najvie energije posveuje radu (spi-
sateljskom, prevodilakom, ureivakom) na poboljanju odno-
sa prema kratkoj prii kod nas. U tom smislu, Opis smrti vidim
kao svoju prvu bitnu knjigu, knjigu koja je, zahvaljujui Andri-
evoj nagradi, zainteresovala itaoce, ali i koja predstavlja kraj
prve faze mojih spisateljskih interesovanja. Zbirkom Fras u supi
otvorio sam novu fazu jo radikalniju fragmentizaciju i ogolja-
vanje teksta, jo dublju povezanost sa elementima tzv. masovne
kulture, jo napadniju metatekstualnost. Ta faza je za mene za-
vrena zbirkom Pelerina, a naredna, koja i dalje traje, otvorena je
mojim prvim pravim romanom, Kratkom knjigom. To je faza
duih tekstova, relativno mirnijeg pristupa formi i jeziku, i na-
ravno, faza zainteresovanosti za neke teme koje nisu ranije bile
prisutne u mojoj prozi, o emu smo sasvim dovoljno govorili.
Ne znam da li postoji jo neka faza koja me eka u budunosti,
a iskreno govorei, to me i ne zanima. Kada mi se pie, piem, a
kada mi se ne pie, ne piem to je celokupna filozofija mog
stvaralatva. Nikada nisam verovao da pisac ima neku ulogu,
bilo kakvu ulogu, osim da sledi inspiraciju kada se pojavi, ako se
pojavi, ili da uti ukoliko nema nadahnua na vidiku. Moje
knjige govore o mojim bolovima i radostima, o mojim nasto-
janjima da shvatim svet, da se snaem u lavirintu svesti, da
otkrijem strukturu jezika, da na trenutak budem neko drugi ili
upravo onaj koji jesam, i gledano iz te perspektive ine me
srenim. I to je, bar za mene, sasvim dovoljno.
44
04-David Albahari 12/11/04 7:21 PM Page 45
David Albahari
RAME
U petak sam se probudio s bolom u levom ramenu. Bio je to
tup bol, tek neto vie od nelagodnosti izazvane, pomislio sam,
neudobnim poloajem u krevetu, za ta sam, na kraju, okrivio
madrac. Star, pomalo pocepan i potpuno udubljen, odavno je
trebalo da bude promenjen. Taj mali bol u ramenu, dubok i
gotovo prikriven, bio je, slutio sam, poslednja opomena.
Tokom dana, u urbi oko raznih obaveza, bol je iezao ili
sam naprosto prestao da mislim na njega, ali predvee, kada sam
se vratio kui, osetio sam ga ponovo. Skidao sam sako, i kada
sam zabacio levu ruku unazad, bol u ramenu, bletav i odjed-
nom snaan, zaustavio je moj pokret na pola puta. Stajao sam
tada ispred ogledala, raskoraen i pomalo nagnut unazad, i lepo
sam video kako se mrtim i, iskrivljenih usana, usisavam vazduh
izmeu zuba. Onda sam malo spustio ruke i sako je kliznuo niz
njih, pravo na pod.
Otiao sam u kupatilo i popio dve tablete protiv bolova. Pod-
grejao sam pare lazanje i pojeo ga u fotelji, ispred televizora,
gledajui vesti i sportsku hroniku. Pio sam sok od jabuka. Kada
sam ustao i krenuo u kuhinju da odnesem tanjir, bol se vie nije
oseao. Ne isputajui viljuku, obazrivo sam podigao levu ruku
visoko iznad glave, potom sam je savio iza lea, paljivo, pazei
da zupcima viljuke ne dodirnem koulju. Voditelj je itao rezul-
tate utakmica i nije podizao oi sa lista papira koji mu je blago
podrhtavao u prstima. Kada je napokon podigao oi prema ka-
meri, bol se vratio svom silinom, kao grom koji usledi nakon var-
ljive tiine, oglaene pojavom munje. Posrnuo sam, tanjir mi je
ispao iz ruke, parii testa i mlevenog mesa rasuli se po prostirci.
Bol se odmah potom utiao, zanemeo, i kada sam se sagnuo da po-
kupim mrve, oseao sam ga jo samo kao treperavi odraz stvarnog
bola, kao slutnju tegobe izgubljene u lavirintu ramenog zgloba.
Postoje ljudi koji su u stanju da trpe bol, ali ja nisam jedan
od njih. Kada me neto zaboli, malo saekam, popijem tabletu ili
dve, stavim ugrejanu ili hladnu krpu na bolno mesto, i ako do
tada bol potpuno ne umine, odmah odlazim kod lekara. Tako
sam uinio i ovog puta. Nisam hteo ponovo da posrem, da stre-
pim od novog naleta, ve sam pourio u deurnu kliniku, koja se
nalazila u susednom bloku zgrada, odmah pored prodavnice
sportske opreme.
45
U ekaonici je sedelo etvoro ljudi: majka sa malom de-

vojicom, mladi sa akom umotanom u okrvavljenu krpu, sta-
rica koja je dremala. Devojicu je, po svemu sudei, bolelo levo
uvo, jer ga je, glave iskrivljene ustranu, pritiskala frotirskim pe-
kirom. Njena majka joj je neto aputala na drugo uvo: moda
joj je priala priu, pokuavala da odagna tmurne misli ili je
naprosto spreavala da zaspi. Devojica je klimala glavom, i tek
tada sam video da joj iz uglova oiju povremeno kanu suze.
Slubenica na recepciji je imala rumene obraze. Pitala me je
kako se zovem, ta je razlog mog dolaska i da li sam ranije dola-
zio u tu kliniku. Odgovorio sam. Pitala me je, takoe, koliko du-
go traje bol u mom ramenu i da li se to ve ranije desilo. Rekao
sam da je bol poeo jo jutros, da me je, u stvari, probudio iz sna
pre nego to je zazvonio budilnik na mom nonom stoiu, i da
mi se to nikada ranije nije desilo. A drugo rame, upitala je slu-
benica, ta je s njim? Oboje smo pogledali u moje desno rame,
ali pre nego to sam stigao neto da kaem, na vratima ordinaci-
je pojavio se lekar i izgovorio neije ime. To sam ja, rekla je ena
s devojicom. Ustala je, povukla devojicu za sobom, i uputile su
se prema ordinaciji. U tiini, zaulo se kako usnula starica tiho
hre. Imamo tri deurna lekara noas, rekla je slubenica, neete
dugo ekati.
I stvarno, tek to sam seo, otvorila su se druga vrata. Mladi
sa krvavom krpom je ustao i poao prema njima jo pre nego to
je plavokosi lekar izgovorio njegovo ime. Starica se pomerila i
mljacnula usnama. Desna ruka joj je skliznula s krila i klatila se
iznad izguvane papirne maramice na podu. Ispod stolice na ko-
joj je sedeo mladi sa krvavom krpom videlo se nekoliko nepra-
vilnih malih tamnih mrlja. Na zidu je visio poster koji je upozo-
ravao na opasnost od puenja. Drugi poster, sa spiskom simpto-
ma depresije, nalazio se pored prozora. U uglu je amio iviluk.
Niski stoi je bio prekriven razbacanim asopisima i novinama.
Videle su se delimino reene ukrtene rei, preko kojih je jedna
plastina aa, puna vode, bacala dugaku senku.
Vrata tree ordinacije su zakripala i na njima se pojavila
bleda devojka. Prila je slubenici na recepciji, nagnula se, rekla
joj neto tihim glasom. Slubenica se nasmeila. Vrhovima prsti-
ju je dotakla devojinu nadlanicu. Devojka se okrenula i uputila
prema izlazu. Kada je dola do staklenih vrata, naslonila se na
njih i gurnula ih celim telom. Naas se ekaonica ispunila zvu-
kovima nonog saobraaja, a onda je slubenica na recepciji
izgovorila moje ime. Pogledao sam prvo nju, potom usnulu sta-
ricu, ali slubenica je samo odmahnula glavom. Starica svake noi,
46
rekla je, tu odspava nekoliko sati i onda ode, ne treba da brinem

da u joj preoteti mesto u redu.
Ustao sam i uputio se u ordinaciju. Lekarka, krupna mlada
ena, sedela je za malim pisaim stolom. Pogledala je u list koji
je leao pred njom i onda me pitala ista pitanja na koja sam ve
odgovorio slubenici na recepciji. Rekao sam kako se zovem, da
sam tu zbog bola u levom ramenu, da uvek dolazim u ovu klini-
ku kada je u pitanju neki hitan sluaj. Koliko dugo traje taj bol?
pitala je lekarka. Rekao sam da je bol poeo jo jutros, rano uju-
tru, mnogo pre nego to mi je zazvonio budilnik, a onda, kada
sam se probudio, nisam vie mogao da zaspim. Da li vam se to i
ranije dogaalo? elela je da zna lekarka. Nikada ranije, rekao
sam, ovo je prvi put. Lekarka je okrenula list papira, ali tamo nije
nita pisalo. A drugo rame, upitala je, ta je s njim? Oboje smo
pogledali u moje desno rame, kao da je ono moglo neto da nam
kae. S njim je sve u redu, rekao sam. Nadam se, dodao sam. Lekar-
ka je neto napisala u dnu lista i rekla: Svima nam je potrebno
malo nade. A onda je ustala.
Nije bila samo krupna; bila je i visoka. Da mi je tada prila,
moje elo bi se sasvim sigurno nalo u visini njene brade, ali ona
mi je prvo rekla da sednem na leaj pokriven belim aravom.
Leaj je takoe bio visok, i morao sam prvo da stanem na po-
moni metalni stepenik, privren za nogu kreveta. Tako su se
naa lica, kada mi se doista pribliila, nala na istoj visini.
Rekla mi je da ispruim obe ruke pravo ispred sebe, potom
se zagledala u njih, krivei glavu prvo levo, onda desno. Zatim je
traila da podignem ruke prema tavanici, da ih zabacim iza lea,
da ih okreem kao propelere. Posle svake od tih radnji zahtevala
je da joj opiem tekoe koje oseam, ukoliko sam ih oseao, i
nain na koji se taj bol razlikuje od bola koji sam oseao, uko-
liko sam ga oseao, u prethodnom poloaju. Onda mi je ponovo
rekla da ih ispruim pravo ispred sebe, prvo s dlanovima okrenu-
tim nanie a zatim navie. Spustila je olovku na moje dlanove i
ona je blago zadrhtala, kao da je povuena nevidljivim koncem.
Lekarka je uzela olovku i zadenula je za uvo. Dotakla mi je vr-
hove prstiju i upitala da li sam primetio neku promenu u njiho-
voj osetljivosti. Ne, rekao sam, mada zapravo nisam znao. Lekar-
ka je vrhom nokta na desnom kaiprstu povukla nevidljivu li-
niju na mom desnom dlanu. Oseate li to? pitala je. Klimnuo sam
glavom. Onda je povukla liniju na mom levom dlanu. A ovo?
Moda malo manje, rekao sam. Moda nije odgovor, rekla je le-
karka. Utinula mi je desni palac, potom levi. Ima li tu neke raz-
like? pitala je. Nisam znao. Lekarka je uzdahnula i odmahnula
47
glavom. Onda se primakla, pruila ruke, dohvatila me za rune

zglobove i spustila moje dlanove na svoje dojke. A sada, rekla je,
ima li sada neke razlike? Pokuao sam da se usredsredim na dla-
nove, prvo na desni, potom na levi, ali jedino sam hteo da za-
murim, nita vie. Lekarka je podigla moje paleve i spustila ih
na vrhove dojki. Levi palac, desni palac, rekla je, kako vam se
ini? Blago sam pritisnuo njenu levu bradavicu desnim palcem,
zatim sam levim palcem pritisnuo njenu desnu bradavicu. Bilo
je neeg zbunjujueg u toj promeni strana, u tom spajanju su-
protnih polova tela, ali morao sam da priznam da ispod oba
palca oseam kako joj bradavice polako vrsnu i nasru na tka-
ninu njene bluze. Nema razlike? pitala je lekarka. Nema, rekao
sam. Sigurni ste? Siguran sam, rekao sam. Stisnite jo malo, rekla
je lekarka. Stisnuo sam. A sada? pitala je. I sada, rekao sam. Mo-
gao sam tako da ostanem do kraja ivota, pomislio sam, tako
oslonjen na njene dojke, ali ona se tada pomerila i zakoraila
unazad, sela za pisai sto i poela da pie. Moje ruke su jo neko
vreme ostale u istom poloaju, kao da vise na nevidljivim konci-
ma, i onda su klonule, pale mi u krilo.
Tada je neko zakucao na vrata. Lekarka ih je otvorila i zauo
se glas slubenice sa recepcije koja je rekla da su upravo doneli
dete kojem ne mogu da zaustave krvarenje iz nosa. Lekarka me
je pogledala, rekla da je saekam i zatvorila vrata za sobom. Moja
prva pomisao bila je da odem do pisaeg stola i vidim ta je na-
pisala, ali sam strahovao da ne bih uspeo da se uzverem na leaj
ukoliko bi se ona prevremeno vratila. Malo sam mlatarao noga-
ma, malo zagledao uglove ordinacije i tragove praine na mu-
tnom staklu koje je sakrivalo bletave neonske cevi. Na zidu,
desno od vrata, nalazio se veliki sat. Na iviluku je visila crvena
jakna. U korpi za otpatke, smetenoj pored pisaeg stola, poi-
vale su odbaene plastine rukavice i zguvani papiri. Iznad umi-
vaonika visilo je ogledalo. Na tavanici sam primetio dve prska-
lice za vodu u sluaju poara. Pod je bio ist. Ponovo sam zam-
latarao nogama. Nisam imao vie u ta da gledam, i pomislio
sam da bi najbolje bilo da zatvorim oi. Zatvorio sam ih. Negde
iz dubine trbuha, moda jo dublje, poeo je da me obuzima
veliki umor. Milio mi je uz kimu, uvlaio se izmeu nogu i
ispod pazuha, stiskao mi vrat, brujao u uima. Polako sam se
spustio na leaj, na desni bok, podmetnuvi desni dlan pod gla-
vu. Podigao sam noge, ali nisam ih ispravio. Zgren, lake u za-
spati, pomislio sam. Onda su se zauli koraci, ali nisam otvorio
oi. Znao sam da donose ebe da me pokriju. Ovde sigurno nee
dozvoliti da nazebem.
48
05-Nenad Velickovic 12/11/04 7:22 PM Page 49
DNEVNIK
Nanad Velikovi
Nenad Velikovi
O KNJIEVNOJ SRPSKOSTI
I DRUGIM VJEBAMA
1.
Prije nego to u asopisu Sarajevske sveske obeati dnevnik,
postavljao sam kolegama sa fakulteta, onako na hodniku, sasvim
neakademsko pitanje: kada pjevaju slavuji i kada krekeu abe?
Bilo je odgovora razliitih (nou, kad se pare, u zoru, u sumrak,
ljeti...) ali nijednog sa sigurnou svjedoka. Zato bi, uostalom,
itaoci ekspira, sljedbenici Deride, tumai Aristotela, i svi drugi
literarni znalci uznemiravali svoja zaboravljena iskustva, ako su
uopte ikad, u ivotu, dijelili svoju tiinu sa kreketom aba ili
pjesmom slavuja? Zar za uivanje u knjievnosti nije dovoljno
znati da je slavuj ptica sa najljepom pjesmom, i da je ablji kre-
ket kontrast toj ljepoti?
Izgleda da nije. Barem meni, koji sam tog jutra zavrio vje-
be iz srpske knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu sa
manjkom samopouzdanja. Najzad mi se desilo da na as doem
nepripremljen i da, branei pred studentima principe Bogdana
Popovia, i njegove teorije red-po-red, zalutam u tumaenju, i ne
shvatim poentu.
Ide red crnih jablanova/ Svu no kroz mrana polja ita./
Kraj puta negde huknu sova,/ I javi se mesec iza rita. // Mrak tee
gust kroz crnu drau;/ Talasi kliznu ispod graba./ Najzad se oas
negde zau/ Prvi slavuj i prva aba./
51
Pjesma zgodna za analizu, itaocu se nudi bogat asortiman

stilskih figura, ciklus iz koje je uzeta Mea Selimovi smatra za
najbolje to je Dui napisao. Teren, dakle, idealan za igru, ali,
na kraju, evo me kao dijete pred rastavljenom igrakom koju vi-
e ne umije da sastavi.
Kakva mi korist od toga to znam da se figura u prvom stihu
zove hipalaga, i da ne idu jablanovi, nego pogled lirskog sub-
jekta? I ta ako znam da je 15 godina ranije (1903.) Dui napi-
sao pjesmu Jablanovi, u kojoj im daje ljudske osobine (ume
strasno i dru)? ta ako mi nije promaklo da oba epiteta u prva
dva stiha imaju slino znaenje? ta ako se dosjeam da je red
jablanova djelo ljudskih ruku, jednako kao i polje ita, i ta ako
mogu, i prije sljedeeg stiha, zamisliti put, negdje u dnu tih ja-
blanova? ta ako pravilno zakljuujem da je ostalo malo do zore,
jer jablanovi idu SVU no? ta ako mi ni simboliko znaenje ni
narodno tumaenje sovinog hukanja nisu strani, pa se i sam
pripremam na objavu neke nebeske mudrosti i na neku predsto-
jeu nesreu.
Da, zavolio sam nekad davno itanje poezije upravo zbog tog
uda, da nekoliko rijei, smiljeno sloenih u redove, doaraju sli-
ke pune bolnim iskustvima plaenih istina. U meuvremenu sam
stekao rigidno uvjerenje da pjesnici moraju poznavati znaenja, i
osnovna, i prenesena, svih rijei koje biraju u svoje stihove. Inae,
umjetnost se svodi na eksperiment, a odsustvo talenta u stilsku
osobenost. Zato ve godinama, na zgraavanje poetskih hipika,
preozbiljno i prestrogo alatkama logike rovim po tkivu lirike.
I evo, tamo gdje druge ponese pravilan ritam, mene saplete
sumnjiva logika. Otkud mrak, kad se javio mesec iza rita? Jedino
uvjerljivim ini mi se odgovor da glagol tee ovdje ne upuuje
na prolaenje noi nego na neprozirnu tvar (otuda gustu) koja
pred mjeseevim svjetlom bjei u dra? Najzad, pjesma se i zove
mrak. Ve smo preli granicu pripitomljene prirode. Rit i dra
suprotni su putu i polju. Primiemo se samom srcu onog jezivog
tajanstva pred kojim svako od nas strepi. Red jablanova zamije-
nio je grab, a hipalagu metonimija kliznu talasi. Funkcija hi-
palage bila je da u sliku ukljui, ne spomenuvi ga, lirski subjekt,
a metonimijom se sada pojaava tajanstvenost onostranog. Ko je
stvarno kliznuo u vodu? Zmija! Biblijski prauzrok svih naih ne-
daa, metafora za strah i zlo.
I onda, kao olakanje, NAJZAD. Nepodnoljivu i jezivu tii-
nu onostranog razbijaju pjesnik (slavuj) i obian ovjek (abe).
Upravo tim redom. Svie, i dnevno svjetlo vraa nas u sigurnost
svakodnevnice.
52
Tako sam zamislio definisati poentu i zavriti analizu. A

onda nekoliko studenata, istraujui znaenje rijei slavuj, tvrdi
da ta ptica pjeva nou. I takoer, da abe ne krekeu ujutru. I eto
me, na hodniku, poslije asa, zbunjenog, kao zateenog u pre-
vari. Sa kakvim pravom usuujem se naklapati o optim zakoni-
ma univerzuma i bolnim iskustvima plaenim istinama kad ne
znam nita o najobinijoj abi?
2.
asopis oekuje od mene dnevnik, jer se ovih dana
zavravaju Sarajevski dani poezije, kao gost P.E.N. centra Bosne i
Hercegovine dolazi u Sarajevo da primi priznanje Dubravka
Ugrei, traje MESS. Ali ja ve znam da e moj dnevnik biti zapis
monologa, nevezanih za dane i datume, i misli sa kojima pro-
lazim pored plakata svih tih velikih kulturnih dogaaja. Na iz-
vjestan nain i katedra sa koje studentima u Sarajevu, 2002.
godine, govorim o Jovanu Duiu, mala je i eksperimentalna
scena. Pamtim onaj as, od prije dvije godine, kada nekoliko
dana nakon svretka crkveno-poetske manifestacije trajnog de-
ponovanja Duievih kostiju, u uionici iz koje skoro pa rukom
moe dodirnuti spaljenu zgradu parlamenta na Marindvoru,
itam Ave Serbia.
Mlekom svoje dojke nas si otrovala / u slavi i bolu da bude-
mo prvi; / jer su dva blizanca to si na svet dala - / Muenik i
heroj, kap suze i krvi...
Da se poezija moe ubrizgavati u venu, umjesto droge, na
ovim bi se stihovima obogatili dileri Tigrova, Orlova i Vukova.
Studenti su zbunjeni, kao taoci, jer su munje u maeva sevu
praskale tri i po godine iznad njihovih glava. Moe li se raspra-
vljati o estetici, knjievnoteorijski, o patriotskim pjesmama do-
jueranjeg i sasvim mogue sutranjeg neprijatelja?
Da, tvrdi jedna studentica, i predlae da promijenimo naslov,
Ave Serbia u Ave Bosnia. Ako neutraliemo nacionalno odbojnu
potku, ostaje nam da uivamo u umjetnosti tkanja stihova. Dui
je, zakljuuje ona, napisao dobru patriotsku pjesmu. Pokuavam
ih razuvjeriti. Zar jedna budua majka moe progutati misao:
Mlekom svoje dojke nas si otrovala? Zar zaista moe prihvati-
ti da je mlijeko otrov!? Mlijeko otrov! Bez bijega u ironiju, jer ta
odkrinuta vrata u zadnjim stihovima Dui odluno zalupi: Mi
smo, dobra majko, oni to su dali / Svagda kaplju krvi za kap tvo-
ga mleka. Zar se sve u njoj ne buni protiv te ratnike, patrijarhal-
ne, lane i pogrene koncepcije ivota? (Tada jo, naalost, ne znam
za Veoviev stih: Nijedan rat nijednu majku nije nasmijao.)
53
Danas mi je ao to nisam sve okrenuo na alu, i pokuao

doarati sliku neke majke-domovine, sa dojkom-vimenom, i br-
kate male dui-bebe koje pod njenim bradavicama same sebi
putaju krv. Umjesto toga, drim traktat o patriotizmu. O tom
pokvarenom jajetu iz kojeg se prije ili kasnije izlee nacionali-
zam. O kolstvu koje uprkos svemu nastavlja da troi papir na
budalaste pjesmuljke sa obaveznim Moja domovina, Volim te
zemljo, danas kad postajem pionir, dajem asnu rije, ne alei
da u toj borbi poloim i svoj ivot...
3.
Ovo bolesno kolstvo je moja omiljena tema. to je dijete
inteligentnije i slobodnije, kolske klupe ga jae i bolnije stegnu.
Moja prijateljica je oajna, jer je ula, prislukujui ispred vrata
uionice, uiteljicu koja prvaiima komanduje ruke na lea!
Od prvog razreda pristajemo na odgajanje nae djece da budu
posluna, krotka i glupa, idealna za rtvovanje, kad odrastu.
Malo nade vratila mi je ova kampanja za drugaiju kolu.
Moda e roditelji, kad ponovo stanu pred kolsku tablu, podvu-
i crtu i sabrati ta im je od svega to su proitali, ponovili, nabu-
bali i izrecitovali stvarno zatrebalo u ivotu, a na koliko vanih
pitanja nisu imali od koga traiti odgovor. Moda e uitelji
najzad prestati sebe zvati prosvjetnim radnicima, i moda e za-
jedno sa brisanjem industrijske terminologije iz kolskih rjeni-
ka prestati trajkovi nad djecom.
O tim trajkovima pisao je, prije neto manje od stotinu go-
dina, junak mog diplomskog rada, Savo Skari, u svojoj kolum-
ni Zembilj, u sarajevskoj Srpskoj rijei:
Koliki je zijan i belaj od kola, toliki i od uitelja. Taj vam esnaf
postao toliko srebroljubiv, da izmeu njih, valjda tri stotine, ne mo-
e nai ni jednog koji nije zaraen tim smrtnim grijehom. Lju-
di i ne pomiljaju da ima smrt, da valja na svoju duu pripaziti. Kad
doe ftoro priestvije, onda ne popravi, ode posred dehenema.
Ovi derni uitelji vazda, kad ih ovjek sretne, viu: Mala nam
plata, ne moe se ni hljebom hraniti.
Ima jedna latinska poslovica to veli: Plenus venter non student
libenter t.j. pun trbuh ne bavi se rado uenjem (po narodnoj: sito
prdalo rue trgalo).
Misli li Savo Skari ozbiljno? U nastavku e, naravno, opali-
ti po Vladi, kao svaki satiriar po slubenoj dunosti, ali aoka je
ostala u pedagokim stranjicama:
Zemaljska vlada ovako misli: Kad bi uiteljima bio pun
trbuh, onda bi zanemarili kolu; pa nek malo i crijeva zapjevaju,
54
jer: ko pjeva zlo ne misli, a tim i sam uitelj postaje muzikalniji,

to treba da doe u konduit-listu, kao jedna sposobnost. Za udo
boije kako to uitelji nee nita da uzmu u obzir, nego udamin
to angrizaju: Daj poviicu. Vlada opet odgovara: Ljudi,
doite vi sebi, nemam ja tog kuveta, budet preoptereen, ko
pretovareno kljuse, Ne mere se! Ni jedno ni drugo ne moe da
nae kakav zgodan modus, pa da bude oboje zadovoljno. Moglo
bi se udesiti ovako: Onaj koje se hoe da posveti uiteljskoj stru-
ci, nek fino izui osnovnu kolu, pa umjesto da ui donju gim-
naziju ili trgovaku kolu, on nek za te etiri godine izui kun-
durdiski ili terzijski zanat. Poslije te etiri godine zanata nek
izui preparandiju, pa kad dobije uiteljsko mjesto, a on lijepo
sjedi za katedrom, krpi tue kundure i ui djecu. Dva zanata
odjednom; to no ima rije: naa Hanka i tri posla radi....
Pare e biti ko pijeska, a kada dou ferije, volj ti Karlsbad, volj
u Nicu. Istom svjetina jednako vie: to na uo ima para, pa se
galantira! Ja ovaj nain naoh za munasib, pa dvije vas volje, ko
foanskog kadiju
Jadna ova dananja djeca! pogubie zdravlje svoje uei. Dvanes
mu godina sestro, a etrnes knjiga nosi pod pazuhom. Pa ta ue,
lijepa! sve nekake kasabe, nekake travke, pa o nekakim zeherima i
ezapima. (...)
Dobra baba Simana! Kad si ti ovo govorila iz sauea prema
pretovarenoj djeci, nisi ni znala, da si modernija moda, nego
mnogi nai pedagoki korifeji na mussali. Danas itav moderni svi-
jet ustaje protiv preoptereenosti nastave u srednjim kolama, a kod
nas se na to i ne pomilja. Ta svakako imamo domae inteligencije i
na pretek!
Nije beznaajno zadovoljstvo koje donosi ova moja knjiev-
na arheologija.
U preobilju savremene knjievne produkcije, u kojoj visina
honorara i tiraa polako istiskuje sve druge kriterije vrednovanja
literature, spasonosno je brisanje praine sa starih i pomalo za-
metnutih knjiga i tekstova.
Srpsku rije naao sam u Zemaljskom muzeju, o ijoj se bib-
lioteci ne govori i ne pie mnogo - polupismeni glasnije ale za
spaljenim nego za neproitanim knjigama. U itaonici muzeja je
hladno, bibliotekarke prebiru po katalogu u rukavicama odsje-
enih vrhova. Oni koji su ugrijali ruke na Vijenici ne mogu se
dogovoriti ko treba da plati za grijanje Muzeja.
Ali nesrea ove zemlje nije u siromanom budetu nego u
siromanim duhovima. Nema umjetnika tamo gdje ima prosja-
ka, i nema umjetnosti gdje se dostojanstvo trampi za honorar.
55
Kilometri trake potroeni su na pepeo spaljenih knjiga, ali ni

jedan na prainu u ratu opuhanih polica. Nedavno sam kupio u
antikvarnici Matoa sa peatom biblioteke O Razija Omanovi
na prvoj stranici.
U tu kolu, koja se sada zove drugaije, ide moja kerka, i iz
biblioteke posuuje knjige za lektiru. Za kole sa promijenjenim
imenima sposobni izdavai tampali su knjige sa promijenjenim
jezikom. Vinaverov prevod 1001 noi preveden je na bosan-
ski. Para boga ne moli.
A u tom kolskom izboru djeca su (i moja kerka meu
njima) duna proitati Sinbadova putovanja. U jednom, opisuje
on svoj boravak na ostrvu gdje se oeni, a nedugo potom sazna
da se u sluaju smrti jednog suprunika drugi iv sahranjuje sa
njim. Sinbad bezuspjeno pokuava razvrgnuti brak, onda mu
ena umire, i on sa jednim hljebom i kragom vode zavrava u
mranoj jami punoj ljudskih kostiju i zadaha leeva.
Pedagoki korifeji, prosvjetni radnici, savjetnici, pedagozi,
ministarske komisije, urednici i izdavai, svi su zajedno udruili
sve svoje sposobnosti da obavijeste nau djecu o dovitljivom,
hrabrom, moralnom Sinbadu. Ali, kad mu ponestane hljeba, i
vode, otvori se na jami poklopac i u nju spuste novi le, i novog
ivog partnera. A epski junak:
zgrabi veliku kourinu mrtvaku, jednim skokom kidie na
enu, i jednim udarcem po glavi smrska joj lobanju, a da se uvjeri
da je zaista mrtva, raspali je jo jednom, i trei put, iz sve snage.
Pomislim da je prevod na bosanski lo, pa uzmem Vina-
verov (izdanje Matice srpske) kad tamo isto. I kod Durakovia:
Ja ustadoh, uzeh cjevanicu jednog mrtvog mukarca, pa
prioh eni i udarih je posred glave. ena pade po tlu bez svi-
jesti, a ja je udarih drugi, pa trei put, te ena umre. (554 no,
III 114)
Srea je da oni koji odreuju lektiru pomnije dre nacio-
nalne kljueve nego knjige koje nameu. Jer, da su itali inte-
gralnu verziju, ne bi odoljeli da nam ake treeg razreda naue
kako se lijei nimfomanija:
Potrebno je, naime, uzeti lonac pun sireta i litar aloje, sku-
hati, onda nimfomanku (po mogunosti onesvijetenu) podii i
staviti joj picu na otvor lonca. (U ovoj prii to je obina pica,
nije toliko zamana da je prosto kipi iz ruku.) Kad se podigne
para i ue u picu iz nje e izai dva crva jedan crn a drugi
ut, od kojih je prvi nastao od snoaja sa crncem, a drugi od
snoaja sa majmunom. (II 339 Pria o nimfomaniji i njenom
lijeenju.)
56
Tako smo, sreom, izbjegli obavezu da odgovorimo na pita-

nje ima li ovo stavljanje crnca i majmuna u istu ravan veze sa
rasizmom. Ali nismo izbjegli raspravu sa devetogodinjim itao-
cima, o etikim standardima epskog junaka koji kostima mrtva-
ca ubija enu. Jer, odavde, preko Marka Kraljevia koji ubija
Arapku evojku zato to je crnkinja, i koji sestri Leke Kapetana
sijee ruku i vadi oi jer ga odbija, do Duia koji pjeva U zrcalu
maa budunost se slika doskakue se, u igri kolice, na jednoj
nozi, zaas.
Eto, zato ja mislim da je ovo kolstvo bolesno. Ono je po-
sljedica sistema koji bolje plaa proizvoaa automobila (naj-
ee mukarca) nego proizvoaicu ljudskog bia (najee
enu). A kako e se izlijeiti, ne znam. Moda nekim loncem
iznad ijeg e se otvora staviti pice kojim razmiljaju autori za-
starjelih, nekorisnih i zaglupljujuih kolskih programa?
4.
Pitam se da li je proizvod takvog programa, u kojem se dik-
tira i isljedniki ispituje, gdje se ui mehaniki i napamet, i koji
odgaja papagaje a ne slavuje, naslov koji sam zapazio na prvoj
stranici predprazninog Preporoda:
Ramazan ante portas.
Zato je autor ovakvog naslova posegnuo za parafrazom, fi-
gurom koja cvjeta u ironiji?
Ramazan ante portas izveden je iz fraze Hanibal ante portas.
Klai objanjava: Hanibal pred vratima; poklik strave u Rimu,
kad se kartaanski voa Hanibal god. 211 prije n.e. pribliio sa
svojim etama tome gradu. Danas: prijeti velika opasnost.
Ramazan je poistovjeen sa Hanibalom, izvorom uasa za
one koji vrite pred njegovom pojavom. Ime Hanibal dolazi od
haanan-baal, dar boga Bala. Ko je Bal? Semitsko boanstvo, po-
krovitelj sila prirode, kome su se prinosile ljudske rtve!!
Nadam se da ovaj naslov na prvoj strani Preporoda nije tu
da najavi veliki blagdan, jer bi u tom sluaju zapravo samo
otkrio mogunost da je njegov autor svoj stil iskovao u socrea-
listikoj koli novinarstva, koja je opremala i obuavala oficire
medijskog rata da znanje pokazuju i dokazuju kopiranjem a ne
kreiranjem. (Samo bi pitomci te kole, istrenirani da se kraa
podstie i nagrauje, ukraden prevod uvrstili u lektiru.)
U meuvremenu, do trenutka kad u u biblioteci pronai
ovaj broj Preporoda da proitam i tekst ispod naslova, vjerovau
da Ramazan ante portas nije svijetli primjer praznoslovlja,
edo kole koja nas ui da treba govoriti i kad se nema ta rei,
57
da autor ne najavljuje praznik nego da je zapravo svjesno izabrao

parafrazu da bi progovorio iz perspektive onih koji se boje islama,
da bi se obraunao sa tim glupavim i neopravdanim strahom.
Moda je zaista biblioteka pravo mjesto za itanje naslova
kojima nas bombarduje ulica. Kome nije strana ideja da je mit o
napredovanju ovjeanstva laan, tome nije teko pronalaziti
istomiljenike i sagovornike i meu davno nestalim ljudima. I
kad na stranicama sa kojih miriu decenije mirovanja u tiini
biblioteka pronaem sagovornika i istomiljenika, razveselim se,
kao da sam sreo prijatelja na ulici.
Tako, veli mi Ljuba Nenadovi, o tom Rimu koji se boji Ha-
nibala, i ovo:
Same razvaline! To je pravo ime za poslove naih ruku; tako
se zove prolost ljudska. Rimski forum, gde su se tolika istorijska
dela svrila, gde je ugovaran rat i mir; forum gde se sudbina sveta
reavala lei u razvalinama, i sada se zove kravlja pijaca. Na-
em pogledu uinilo se da su jue sa svojim varvarskim etama
ovuda proli Alarik, Genzerih i Atila. Grabe i pljaka podigli su
i osnovali Rim, grabe i pljaka oborili su ga i pretvorili u ruine.
Ko sabljom see, od sablje pogine. to su Vandali, Goti i Huni
ostavili uspravno, doli su Normani i oborili. Opljakani narodi
po dalekim krajevima Azije, Afrike i Jevrope davno su osveeni.
Na ognjitu njihovih tirana, na forumu starih Rimljana, goveda
planduju. Nema ni onog jezika kojim su na svojim u ovom foru-
mu govorili; nijedna mati vie ne uspavljuje svoje dete tim
jezikom; nestalo ga - niko ne zna kako.
Koloseum, onda kad je sazidan, bio je u sredini Rima, a sada je
sasvim izvan varoi, u polju; toliko se Rim smanjio od onoga doba.
istoa nije osobito svojstvo Talijana. Da nije Uskrsa i
Boia, oni se ne bi videli od prljavtine; uoi ta dva praznika oni
se iaju, miju, kupaju, tresu ponjave, kree i peru sobe.
U Rimu ima svega tri stotine crkava, kaluera ima na hilja-
de. Siromah Berlin! Kud e njegova jeretika dua! Tri puta je ve-
i od Rima, a nema vie od ezdeset crkava i nema nijednog viso-
kog toronja. On je otpadnik od Rima; ne veruje u Papinu sveti-
nju. Pape neprestano ale za tim svojim izgubljenim stadom;
osobito za stadom sa tako dobrom vunom. Berlin ima tri stotine
i ezdeset velikih, i hiljadu malih fabrika; Rim nema ni jedne,
osim ako emo me fabrike brojati nekoliko magaza gde se pra-
ve: likeri, okolade, rukavice, falian biser, mirisavi sapuni i neke
svilene stvari. Nigde nisam video da kakva velika maina radi ili
da se kakav veliki dimnjak pui. Narod je u Rimu neradan, hoe
da prevari, laljiv je, bezobrazan, kradljiv je i vrlo poboan.
58
I posle hiljadu godina stajae na tom mestu krst, ta polarna

zvazda ljudskog oseanja, taj faro, ta jasna buktinja na puini
mraka i gluposti. I posle hiljadu godina ljudi e ga kititi venci-
ma i kandilima; ali onda nee biti papa i njihovih kaluera;
onda nee se sa verom prostih, pobonih ljudi voditi trovina;
onda nee ljudi uvijati svoje ruke oko hladnog mermera i od
njega sa suzama prositi; pomoi u svojim bedama, zdravlja u
svojim bolestima, utehe u svojim nesreama, oprotenja u svo-
jim gresima. oveanstvo polako napreduje, ali ipak napreduje.
Hiljade godina klanjalo se Jupiteru; jo tri hiljade bogova imalo
je svoje role. Lukavi pristeri stojali su pored svojih idola, slavili
i uznosili njihovu vlast, primali rtve i molitve, govorili u ime
bogova orakule, pribirali i uivali bogatstva, a u sebi smejali se
onima koji su njihovim reima verovali. I tako hiljade godina
ljudi su u gorima i u grenijima traili za novac posrednike
izmeu sebe i boga. No ljudi to stvore, to i obore. One koje su
jedni za bogove proglasili, drugi su ih bacili i unitili. Kako je
koji bog sa prestola pao, odmah se videlo da nema boanske
snage. Jupitera i Neptuna nema vie, i opet grmi i sevaju munje,
i opet se na moru podiu i sputaju valovi. Razum oveiji sve
bolje uvia: da ono to ovek u svojim fantazijama i za linu
korist neke klase ljudi izmisli nije bog. Da se nije razum ljudski
zanimao onim to mu je apsolutno nemogue znati, i to mu ne
treba da zna, jo bi se Aleksandar Veliki vozio na elezinici po
ravnici Azije.
- I podie se nauka Hristova iz Jerusalima, kao sunce iz
mora, da obasja zemlju, da uniti svako tiranstvo i svaku ove-
kovu neovenost, da osnuje drutvo ljudsko u ljubavi prema
blinjemu. Rim i njegovi i doli i pristeri, potreseni iz osnova
takvom istinom, zatreptie i raspee Hrista i njegove najbolje
uenike; a hiljadama onih to su u nauci Hristovoj spasenje i
utehe traili, pobie ili divljim zverovima predae. No zalud.
Rim je u toj borbi pao!
Kad kaem da je Rim u toj borbi pao, neistinu govorim. On
i sada vlada. Njegovo carstvo dalje se sada prostire nego to je
bilo kada su cezari njegovim ulicama hodali. Njegovo oruje nije
vie od gvoa. Rim, kad je postao nemoan da silom grabi, on
otima; kao bolestan lav, pretvori se u samu blagost i dobrotu,
pretvori se u svetinju. Kad vidi da mu je uzalud protiv hrianstva
se boriti, pretvori se u najeeg hrianina; prelije Jupiterovu
statuu u kip svetoga Petra, koga je on na krst raspeo; hram to je
Pompej podigao Minervi, pretvori u crkvu to je sada zove sveta
Marija Minerva; od Panteona naini crkvu Majci boijoj i svetim
59
muenicima koje je on Rim pomorio. Na nehrianske

obeliske i stubove apostola; od Jupiterova hrama postane crkva
Marije Kapitolske; a od templa Apolonova Sveta Apolinarija.
(Lj. Nenadovi, U Rimu, aprila 1851.)
5.
Naalost, ove godine ne vodim vjebe iz realizma. Bitka pro-
fesora za ouvanje norme, ili sudbina koja testira moju ljubav za
stare tekstove, bacila me jo dalje u prolost. Dok Dubravka
Ugrei, gostujui na fakultetu, pria o knjievnoj evropskosti,
o piscima koji ine sve da postanu roba na knjievnom tritu,
ja pripremam as o knjievnoj srpskosti o Teodosijevom ivoto-
pisu Svetoga Save. Taj predstavljam studentima kao izvor moti-
va neophodnih za kasnije itanje i razumijevanje moderne poe-
zije i pjesnika, Pope prije svih. Tako i prolazimo kroz njega, ita-
jui paralelno Popin ciklus o Svetom Savi, odgonetajui slike po-
put onih o pelama oko glave, ili zlatorunim oblacima...
Ali ni jednog trenutka ne ostavlja me nelagoda, zbog sum-
nje da je jedan od nas dvojice, ja ili Teodosije, suvian u ovoj
uionici.
Jer mi je gadan svaki vreli zagrljaj drave i crkve, i svaka
vjetina koja velia dravu i vlast. Radije u studente upozoriti
da pisanje politiki korektnih biografija nije bilo prije osam
vijekova nita manje neastan knjievni posao nego to bi bio
danas. Razmiljam da im dam zadatak za seminarski rad, da
izaberu jednog savremenog domaeg dravnika ili vjerskog
poglavara, i opiu mu ivot kitei ga pretjeranim pohvalama,
izmiljenim udesima, odabranim citatima iz svetih knjiga.
Ovaj prauzor postmodernog hiperteksta, dosadan je i pre-
cijenjen, jadan i emeran kao stub pismenosti i kulture. Jer je
drava za kulturu kalup na stopalu Kineskinje.
Teodosije je rezultat hipokrizije koja, uz male frizersko-min-
kerske zahvate, odrava na Filozofskom fakultetu u Sarajevu zas-
tarjeli i promaeni koncept studiranja knjievnosti. Izuavanje
umjetnikog stvaralatva u istorijsko-nacionalnim okvirima stva-
ra, s jedne strane, lane i vjetake vrijednosti, a s druge poni-
tava zakonitosti estetike i stvaralake slobode. Za ovako rigidan
i nekoristan studij podjednako su nezainteresirani i profesori i
studenti. Jednima uhljebljenje, drugima produetak socijalne
bezbrinosti, on se odrava zahvaljujui obostranoj inertnosti.
Ja u diktirati polako, a vi piite ako hoete, navodne su rijei
jednog predavaa u eri fotokopirnih strojeva, skenera, kompju-
tera i Interneta.
60
I opet kao da se nita nije promijenilo od vremena kada je

Svetozar Markovi pisao:
Evo ta se radilo u Velikoj koli. Jedni su ili u kolu, zapi-
sivali ono to je profesor govorio, prepisivali na isto kod kue i
ostavljali u arhiv do ispita (to su bili dobri aci, od njih su naj-
vie slali preko (tj. na studije u inostranstvo, kao dravne sti-
pendiste), a mislili o tom nisu nita). To su bili najogranieniji
ljudi i docnije birokrati. Ostalo prazno vreme ti su ili obijali so-
kake i krivili vratove pod tuim prozorima ili su provodili vreme
u kavani za kartama.
Drugi su mislili da se za ispit moe nauiti tako isto kad se
ne ide kao i kad se ide u kolu, i u tome su oni bili savreno pravi;
ali umesto da sede kod kue pa da sami ue togod, oni su pro-
vodili sve vreme u kavani. Meu njima je bilo i vrlo sposobnih
ljudi, koji su i poneto i itali i uili, ali kuna atmosfera od toga
ih je toliko okuila da nisu bili u stanju da se izbave od tog ivog
truljenja. Bilo je i takvih koji su bili zaista zreli ljudi i koji su se
zanimali s voljom i sveu, no takvih ja sam znao u sva tri fakul-
teta za tri godine samo etiri.
Tako se vaspitavala jedna polovina srpske omladine za
birokrate, a druga za lole i skitnice ili za grob. (Kako su nas vaspi-
tavali, 1868.)
Sreom, jo sam kao profesor u gimnaziji nauio da je izraz
dosade na licima slualaca odraz praznine u rijeima predavaa.
kolovanje nije zasipanje injenicama (ta su, uostalom,
injenice u knjievnosti!?) nego uzajamno ohrabrivanje radoz-
nalosti i otvorenosti. Svaki novi as je nova avantura, i izvor
novih saznanja i otkria.
Tako, desilo se da ja itam Daviovo Detinjstvo iz jedne
knjige (SKZ) a studenti prate u drugoj (BIGZ). I
Samo je mama bela / sva bela kao brano: / - ubiu te, grli tatu,
/ usudi se i samo padni / u ovom glupom ratu!
- ubie te, grli tatu, ispravljaju me studenti. Odmah utvr-
ujemo da je glagol ubiti razliito odtampan. I u kojoj knjizi
pogreno?
SKZ na kraju svog izdanja u plavim koricama ima listi sa
popravkama tipfelera, ali meu njima nema navedenog stiha.
BIGZ je depna knjiga, tampana za kioske na eljeznikim
stanicama. Njen urednik, koji pravi jeftinu knjigu za snack-upo-
trebu, poput izdavaa prevoda 1001 noi sa srpskog na bosan-
ski, plaen je da o knjizi misli kao o robi a ne kao o javnom
dobru i trajnoj kulturnoj vrijednosti. Logino je zakljuiti da se
greka potkrala njemu. Ali, moe li se to i dokazati?
61
Ako pokaemo da moe, najzad e i posljednje nevjerne

mome (u grupama od tridesetak studentkinja obino su jedan ili
dva studenti) shvatiti o emu govorim kad govorim da prije poz-
navanja knjievnih teorija i istorijskih injenica, italalac i tu-
ma djela mora razumjeti znaenja rijei, i osnovna i prenesena.
Lirski subjekt ovdje je djeak. Ubiu te je fraza koju on po-
znaje u maminom rjeniku. Svaki put kad se sprema da uradi
neku nepodoptinu, ili nakon to je ve uradio, mama tako pri-
jeti, ne mislei, naravno, ozbiljno. Ta fraza, prenesena iz djeijeg
svijeta u svijet odraslih, stavljena naspram stvarne mogunosti
smrti (usudi se, padni) izgleda besmisleno, jer - kako ubiti
nekog ko je ve ubijen?
Ali upravo u tom paradoksu je sutina slike, i pjesmemajka
je narasla u svemonu zatitnicu ija ljubav postaje u trenu vea
i snanija od svih strahota rata.
Nita od svega toga, bar ne ovako jasno, ne podrazumijeva se
iz bigzove varijante. Ubie te ima isto znaenje kao i pasti u
ratu. Glagol padni ovdje ne dolazi iz djeijeg iskustva (za dje-
aka je pad uzrok majine ljutnje zbog prljavih hlaa ili pode-
ranih koljena). Najzad, subjekt nije vie majka nego neki bezlini
oni, i time se emocija sadrana u prvoj varijanti rasplinula.
Davio tako postaje, zahvaljujui sluajnosti, tema jednog
od mojih najdraih i najuspjenijih asova u etvorogodinjoj
asistentskoj karijeri. Da Namir i Azra nisu bigzovu knjigu, jedan
jedini primjerak za vanjsku upotrebu, donijeli iz nacionalne bib-
lioteke, i da nisu zainteresovano pourili da me isprave,
Daviovo Detinjstvo vjerovatno bi ostalo neproitano i nesh-
vaeno. Ne bismo, poredei ova dva izdanja, shvatili da se ciklus
sastoji iz dva paralelna naizmjenina niza pjesama, ne bismo se
pitali zato je i kako bilo mogue da se onaj nadrealistiki
izbaci, ne bismo, najzad, paljivo itajui, naili na jo nekoliko
zabavnih i inspirativnih greaka.
U SKZ:
Ulica je puna / vatrom oprljenih ljudi. / Dim noni im svima /
gar misli sakriva.
u BIGZ:
vetrom oprljenih ljudi.
ili.
U SKZ
U nebo pucaju rakete / ranjene padaju zvezde.
U BIGZ
ranjene paraju zvezde.
62
6.
Tako.
Iz jednog asa rascvjeta se razgovor na stotine strana, za-
miriu teme, ideje, pitanja, mozak uspavan tranzicijskom kolo-
teinom ivne. I, ini mi se, tek sam poeo, a ve je vrijeme da
zavrim ovaj odgovor na ljubazni poziv Sarajevskih svesaka. Mnogi
e, vjerujem, posumnjati da u deset jesenjih dana 2002. neko
ima volje i vremena razmiljati o ovakvim beznaajnim dokoli-
arskim tricama.
Istina je da sam u tih deset dana saekivao ker pred kolom,
pratio majku u bolnicu, otpuhao prainu sa zaputenog braka, sa
dragim prijateljima iz Splita, Skoplja, Amsterdama, Zagreba, Beo-
grada, Ljubljane... jeo evape i pio kafu na ariji, ali nisu svi do-
ivljaji hrana za javno-intimne dnevnike.
I gladne budue knjige treba neim nahraniti.
63
06-Jasmina Lukic 12/11/04 7:22 PM Page 65
ensko pismo Belo pismo

Jasmina Luki ensko pisanje
Andrea Zlatar i ensko pismo
Lada ale Feldman u devedesetim godinama
Nirman Moranjak Bambura Priredila Jasmina Luki
Vladislava Gordi Petkovi
Biljana Dojinovi Nei
Tatjana Rosi
Jasna Koteska
Jasmina Luki
ENSKO PISANJE I ENSKO PISMO

U DEVEDESETIM GODINAMA
Ovaj blok posveen enskom pisanju ima dvostruki cilj. Na- 1

Iako nemam nameru
mera mu je da analitikim tekstovima skrene panju na neke da izjednaim
feministiku i rodnu
znaajne knjige objavljene u devedesetim godinama, ali i da kritiku, elim da
istovremeno predstavi neke od autorki koje se u junosloven- naglasim bliske veze
skim knjievnostima bave feministikom kritikom. izmeu ova dva
Razloga za posebno bavljenje enskom knjievnou, i to na pristupa, injenicu
da se rodna kritika u
metodoloki specifian nain, iz perspektive feministike i rodne irem smislu temelji
analize, ima vie, i oni se mogu nai na razliitim nivoima argu- na feministikoj kritici,
mentacije. Prvo, oni koji se ovim problemima inae ne bave, odnosno da je drugi
verovatno e odmah postaviti pitanje u emu je razlika izmeu talas feminizma i razvoj
feministike teorije
enskog pisanja i enskog pisma, kao i dodatno pitanje zato
podstakao razvoj rodnih
uopte posebno izdvajati ensko pisanje, naruavajui time, teorija u onoj formi u
prema tradicionalnim kriterijumima, celovitost pojma literature kojoj se danas sa njima
i primenjujui jedno oigledno ne-knjievno naelo razvrstava- susreemo. U ovoj prilici
nja. Stoga, iako su vanost ove teme i znaenje distinkcija koje mi se, meutim,
neemo detaljnije baviti
se ovde uvode mnogima poznati, za one koji e preko ovog te- razvojem studija roda,
mata dobiti jasnije predstave o sloenosti problema o kojima je koje danas u velikoj
re, vredi dati i neke uvodne napomene. meri preuzimaju i
Pitanje statusa enskog pisanja otvara se danas u kontekstu pokrivaju podruje
enskih studija, pa i
teorijskih pristupa koji u prvi plan postavljaju problem rodnih podruje feministike
razlika i naina na koji se te razlike upisuju u tekst. U tom smis- kritike, tako da je teko
lu, ensko pisanje se u okviru feministike teorije i rodnih pristu- postaviti granice izmeu
pa knjievnosti 1 ne koristi kao odrednica kojom bi se po jedno- jednog i drugog,
ako je to uopte potrebno.
stavnom obrascu u prvi plan istakle polne razlike meu piscima
Za ovu analizu mnogo je
takvoj pojednostavljenoj podeli mnoge spisateljice ele da iz- znaajnije da se predstave
maknu kako se ne bi nale u getu neke pretpostavljene enske neke od osnovnih ideja
knjievnosti, izvan glavnog toka knjievnih zbivanja. ensko koje su oblikovale novi
pisanje se u okvirima ovih teorija shvata mnogo kompeksnije i pristup enskom
pisanju u sedamdesetim
obuhvata iroki krug problema, dotiui se razliitih svojstava i osamdesetim godinama,
knjievnog teksta, a posebno njegovih tematskih i stilskih obe- jer su te ideje imale
leja. Re je o procesu afirmacije novog vrednosnog poretka u znaajan uticaj na ensko
kojem rodno obeleeno, u ovom sluaju ensko iskustvo, a sa njim pisanje na nekadanjem
jugoslovenskom
i tradicionalno potisnuta sfera domesticiteta, postaju legitimne prostoru u osamdesetim
knjievne teme. U uem smislu rei, ova odrednica vezuje se uz godinama, a prisutne su
novu vrstu enske literature koja se pie poslednjih nekoliko i u devedesetima.
67
2
Upravo zbog ove vrste decenija, i koja samosvesno naglaava svoju posebnost, odnos-
knjievne samosvesti, no, drugost2. Uopteno govorei, ova vrsta nove enske proze
feministika teoretiarka
Gayle Greene imenuje
(ili, kako se to govorilo sedamdesetih godina, proze usmerene na
ovu novu vrstu enskih ene, odnosno women-centered narratives3) javlja se ve ezdesetih
tekstova kao godina, pod uticajem vidljivih promena u drutvenim odnosima
feministiku metaprozu meu polovima. Ve u to vreme pojavljuju se relativno brojne,
(Greene 1991, 1-30)
literarno znaajne knjige koje osveeno, na direktan nain - koji
3
O tome posebno govori danas moemo itati kao feministiki ili kao protofeministiki
Rosalind Coward (1985). govore o specifino enskim iskustvima koja visoka literatura do
tada nije prepoznavala kao relevantnu temu. Knjige poput
4
Tu situaciju dobro Staklenog zvona Silvije Plath, Zlatne belenice Doris Lessing i Grupe
opisuje Margaret Atwood
u naknadnom Mary McCarthy (sve su u nekom trenutku bile prevedene na
predgovoru za svoj ovim prostorima) najbolje reprezentuju tu novu vrstu tekstova4.
roman Jestiva ena Krajem ezdesetih godina, sa drugim talasom feminizma,
(The Edible Woman), pojavljuju se feministike kritiarke koje poinju sistematski da
napisanom 1979. godine:
Jestiva ena se konano podravaju i afirmiu ovu novu vrstu enskog pisanja. Tako se u
pojavila 1969, etiri sedamdesetim godinama oblikovala jedna specifina i vrlo uti-
godine nakon to je cajna sprega knjievne prakse i knjievne kritike. Postalo je oi-
napisana, i to upravo na gledno da novi tip enskih tekstova trai nove pristupe i naine
vreme da njeno
pojavljivanje koincidira
tumaenje, kao i da novi kritiki diskurs, koji uvaava posebno-
sa pojavom feminizma u sti enskog iskustva, podstie ene da piu na novi nain.
Severnoj Americi. Neki su Ovaj proces, naravno, nije bio jednostavan, kao to se ni fe-
odmah pretpostavili da je ministika kritika nije oblikovala po jednostavnom obrascu afir-
knjiga bila produkt tog
macije enskog pisanja. U metodolokom smislu, ona je bila plu-
pokreta. Ja meutim
vidim knjigu pre kao ralistika i eklektika, dakle, otvorena prema razliitim interpreta-
protofeministiku nego tivnim modelima, koje je slobodno kombinovala prema svojim
kao feministiku: kada potrebama. Uopteno govorei, u ranoj fazi razvoja feministike i
sam je pisala1965. godine rodne kritike mogue je izdvojiti dve glavne struje, anglo-ame-
enskog pokreta nije bilo
na vidiku, a ja nemam riku i francusku feministiku kritiku.
dar predvianja, iako Angloamerike feministike kritiarke bile su primarno za-
sam, poput mnogih interesovane za ensko pisanje iz socioloke perspektive i usme-
drugih u to vreme, itala rene na analizu drutveno konstruisane enske rodne uloge.
Betty Friedan i Simone de
Beauvoir iza zakljuanih
Njih su prvenstveno zanimali naini prezentacije ena u knji-
vrata. Zanimljivo je da evnim tekstovima, odnosno zanimala ih je specifina perspekti-
izbori moje junakinje na va ene kao itateljice tzv. visoke literature. Autorke poput Kate
kraju knjige ostaju Millet, Mary Elman i Germaine Greer uputile su radikalan izazov
uglavnom isti kao na
poetku: profesija u kojoj
tradicionalnom itanju knjievne batine, izazov koji je imao
stagnira, ili brak kao odjeka i u sferi univerzitetske javnosti, i meu vrlo irokom pub-
izlaz iz te situacije. Ali to likom. Ali, ova vrsta kritike, ideoloki jasno angaovana u svojoj
su bile mogunosti koje feministikoj kritici patrijarhata, imala je nesumnjivih metodolokih
su se mladoj eni, ak i
ogranienja, to je navelo feministike kritiarke da se pozabave
obrazovanoj mladoj eni,
nudile u Kanadi ranih pitanjima metoda i da pokuaju jasnije da definiu specifino
ezdesetih. Zapravo, podruje svojih istraivanja. Tako se javlja grupa feministikih
68
teoretiarki koje smatraju kako je njihov primarni zadatak prou- osnovni ton knjige
avanje enskog stvaralatva i potraga za specifinim odlikama danas zvui u veoj meri
savremeno nego to je to
enskog pisanja. Elaine Showalter uvodi pojam ginokritika, bio sluaj, recimo 1971.
koji upuuje na usmerenost ove kritike na ene i ensko stvara- godine, kada se verovalo
latvo. Re je o jednoj vrsti konstitutivnog gesta kojim femini- da drutvo moe da se
stika kritika dokazuje da ima svoj poseban predmet i metod promeni mnogo bre
nego to to danas izgleda
istraivanja to je kao situacija analogno zbivanjima u knji- mogue. Ciljevi
evnoj teoriji glavnog toka u vreme dominacije formalih metoda, feministikog pokreta
kada se teilo jasnijoj definiciji predmeta izuavanja knjievne nisu ostvareni, i oni koji
teorije i odreivanju differentia specifica knjievnog teksta. U tom tvrde da ivimo u
post-feminizmu ili tuno
pravcu razmilja i Elaine Showalter kada u sedamdesetim godi-
gree, ili su umorni od
nama obrazlae sutinu ginokritike: toga da govore o celoj
Prihvatanje enskog pisanja kao nae primarne teme pri- stvari. (Atwood 1992).
morava nas da prihvatimo novu, povoljniju konceptualnu pozi-
ciju i da redefiniemo prirodu teorijskog problema koji je pred
nama. Nije vie re o ideolokoj dilemi izmirenja revizionistikih
pluralizama, ve o sutinskom pitanju razlike. Kako moemo da
konstituiemo ene kao posebnu grupu u knjievnosti? Po emu
se ensko pisanje razlikuje? (Showalter, 15)
Drugim reima, Showalter ovde tei bliem odreenju pred-
meta istraivanja ginokritike a to je ensko pisanje oekujui
da e takvo jasno omeavanje otvoriti prostor i za novu, poseb-
nu metodologiju itanja enskih tekstova. Ipak, njena teorijska
pozicija ostaje duboko ambivalentna, jer ona sama ostaje pri-
marno socioloki usmerena i zalae se za promociju koncepta
enske kulture kao specifine potkulture koja postoji u svakom
patrijarhalnom drutvu i koja se samo delimino preklapa sa
mukom kulturom glavnog toka.
Teorija kulture priznaje da postoje znaajne razlike izmeu
ena kao pisaca: klasa, rasa, nacionalnost i istorija podjednako
su znaajne knjievne odrednice kao i rod. Pa ipak, enska kul-
tura oblikuje kolektivno iskustvo unutar date kulturne celine,
iskustvo koje meusobno povezuje ene pisce preko granica vre-
mena i prostora. Upravo po tome to naglaava objedinjujuu
snagu enske kulture ovaj pristup se razlikuje od marksistikih
teorija kulturne hegemonije (Showalter 1982, 27).
Tvrdnja o postojanju posebne enske kulture olakala je
Elaine Showalter konstruisanje jedne alternativne, posebne en-
ske istorije u kojoj se dokazuje da su ene imale svoju knjievnu
tradiciju, koja se razvijala paralelno sa dominantnom, mukom
literaturom, ali je zbog naina na koji je strukturisana institu-
cionalna promocija i valorizacija knjievnih vrednosti, ostala
praktino nevidljiva (Showalter, 1977).
69
5
Ovde je posebno Uopte uzev, zahtev da se revalorizuju postojee knjievne
zanimljiv primer romana istorije i uspostavljene kanonske vrednosti jedan je od osnovnih
kao anra. Tako Dale
Spender pokazuje da je
zahteva rane feministike kritike, to je dovelo do intenzivnog
istorija romana u prouavanja knjievne batine i otkrivanja zaboravljenih autorki.5
knjievnoj kritici druge I druge ginokritiarke takoe tragaju za posebnostima en-
polovine dvadesetog veka skog pisanja. Tako Ellen Moers (1976) eksplicite naglaava kako
predstavljena tako da se
znaajan doprinos ena
ne postoji enski genije ni enska senzibilnost, ali ipak poku-
pisaca oblikovanju anra ava da utvrdi koji su to zajedniki socijalni faktori koji su uticali
u osamnaestom veku na ene-pisce, i kako su one meusobno uticale jedna na drugu.
jednostavno zanemaruje. Posebno su znaajna bila istraivanja Sandre Gilbert i Susan
Godine 1773. Monthly
Gubar, koje su se bavile pitanjima enske kreativnosti. U svojoj
Review je ustvrdio da
mnotvo dama deluje na uticajnoj studiji Luda na tavanu (Gilbert & Gubar 1979) ove
podruju proze, a tokom dve autorke uvode pojam enskog straha od autorstva, koji je
veeg dela devetnaestog drutveno uslovljen. Njihovo polazite predstavlja kritika tada
veka vladala je veoma uticajne teorije knjievnog razvoja Harolda Blooma, koji
saglasnost o tome da su
ene romanopisci ne je smatrao da svaki novi veliki pesnik, u skladu sa osnovnim
samo brojne, ve i da naelima Edipovog kompleksa, tei da ubije svog knjievnog
piu kvalitetno. oca, odnosno da prevazie svog knjievnog pretka koji je bitno
Pa ipak, kada uticao na njegov rad. U tom smislu, svaki novi tekst je zapravo
Ian Watt u dvadesetom
veku ocrtava uspon
odgovor na neki postojei tekst, njegovo novo itanje. Budui da
romana, ene vie je ovaj model oigledno androcentrian, Sandra Gilbert i Susan
nisu na ceni. Gubar postavile su pitanje koji je onda poloaj ena pisaca u
On istina usputno - okvirima jedne takve patrogene knjievne istorije. Budui da su
priznaje da su u
osamnaestom veku romane
ene iskljuene iz modela Edipovog kompleksa i da nemaju svoje
veinom pisale ene, ali ova knjievne oeve, takav model knjievne istorije njih onda
jedina, bleda pohvala nuno, po svojim osnovnim pretpostavkama, mora diskrimini-
zvui veoma kritiki sati i iskljuivati. Stoga se postavlja pitanje prirode pisanja, kako
(Spender 1989, 25).
ene uopte piu i ko su njihovi pravi knjievni preci. Harold
Bloom je govorio o strahu od uticaja, koji ne predstavlja strah
od konkretne osobe, stvarnog pisca u ulozi knjievnog oca, ve
anksioznost koju proizvode postojei tekstovi jer svako veliko
knjievno delo zapravo predstavlja pogreno itanje knjiev-
nog naslea. Strah od uticaja blokira male talente, ali stimulie
genije, smatrao je Bloom. Istiui da su i knjievni kanon i knji-
evna istorija po svojoj prirodi androcentrini, Sandra Gilbert i
Susan Gubar prihvataju ovu tezu, smatrajui da strah od uticaja
moe biti relevantan za muke autore. ene, meutim, po nji-
hovom miljenju, pate od straha od autorstva, koji je zapravo
drutveno uslovljen. Zbog svoje drutvene uloge, one pripadaju
posebnoj potkulturi, koja ima svoju tradiciju i istoriju, ali ta
tradicija i istorija nisu konstituisane, pa su ostale nedohvatljive.
Zato su ene pisci same, liene oslonca koji bi mogle da nau u
radu svojih prethodnica, ispunjene strahom od publike koju ne
70
poznaju i koja je odgojena na mukim vrednostima. Ulazei u 6

Ovde je mogue postaviti
knjievnost, one nisu u prilici da se suprotstavljaju nainima na pitanje u kolikoj se meri
status ena pisaca
koji njihovi knjievni oevi iitavaju svet, ve nainima na koje promenio u odnosu na
su one same proitane. Strah od autorstva unitava, i zato su sedamdesete godine, kada
vane sve strategije koje pomau podizanju enske samosvesti 6. su Sandra Gilbert i Susan
Ve i ovaj kratak pregled glavnih teza uticajnih ginokriti- Gubar pisale svoju
studiju. Sudei prema
arki pokazuje zbog ega je u sreditu njihovog interesovanja kritikim opaskama na
kritika drutvenih institucija koje bitno utiu na studije knji- ovu temu autorki tekstova
evnosti, a pre svega kritika univerziteta kao institucije koja pre- u ovom prilogu, izgleda
sudno utie na oblikovanje knjievnog kanona i promovisanje da promene nisu velike.
jednog falocentriki postavljenog, u osnovi mizoginog sistema 7
Zanimljivo je primetiti
vrednosti. Otuda su se feministike kritiarke u sedamdesetim i da su katedre za
osamdesetim godinama mnogo bavile statusom ena pisaca unu- komparativnu
tar postojeih kanona, otkrivanjem zaboravljenih autorki, kao i knjievnost po pravilu
pitanjima moguih revizija postojeih knjievnih istorija, od- ostale najtvre
u svom otporu uticaju
nosno projektima pisanja novih, alternativnih, enskih knjiev- feministike i rodne
nih istorija. Uvoenje enskih studija na univerzitete otvorilo je kritike. O tome videti u
i mogunost revizije akademskih programa i uvoenja veeg Higonet 1995.
broja ena pisaca u okvire studija knjievnosti, barem na onim 8
O problemu roda u
katedrama koje su imale sluha za nove glasove 7. Sredinom osam- feministikoj kritici videti
desetih godina sve se vie panje usmerava ka teorijskim razma- studiju Biljane Dojinovi
tranjima pojma roda (gender) kao jedne od centralnih kategorija Nei 1993, koja se bavi
feministike kritike, pa rodne studije na univerzitetima sve vie ranom fazom
angloamerike
potiskuju enske studije.
feministike kritike, i,
Pojam roda u specifinom znaenju koje mu pridaje femi- posebno, radom
nistika kritika ulazi u upotrebu jo ranih sedamdesetih godina, i ginokritiarki.
to pre svega u krugu anglo-amerikih teoretiarki8. U poetku, on
9
ima relativno jednostavno znaenje i upuuje na drutveno kon- Stevi Jackson i Sue Scott
napravili su pregled
struisane uloge namenjene enama i mukarcima, koje se u datoj rasprava koje se vode o
drutvenoj praksi po pravilu predstavljaju kao prirodne i jedi- pitanjima roda u tekstu
no mogue. U tom znaenju ovaj pojam koriste i Kate Millet Sexual Skimishnes and
(1970) i Shulamith Firestone (1970), koje radikalizuju binarnu Feminist Factions:
Twenty-five Years of
opoziciju pol/rod, naglaavajui da je pol bioloka, a rod kultur- Debate on Women and
na kategorija i da drutveno konstruisane (i kontrolisane) rodne Sexuality (Jackson i
razlike zapravo proizvode sistem diskriminacije koju patrijarhat Scott 1996). Videti takoe
provodi nad enama. Ovako postavljeno tumaenje roda kao kul- zbirku tekstova Revisioning
Gender, uredile M. Max
turne kategorije, koja je suprotstavljena polnosti kao biolokoj Ferree i druge.
datosti, zadralo se u teorijskim raspravama i do danas. Ali to je
samo jedna od moguih interpretacija ovog sloenog pojma. Od
sedamdesetih godina do danas napisano je mnotvo knjiga o
problemima roda, to ukljuuje vrlo razliite pristupe9.
Nakon prvih analiza koje su bile primarno socioloki usme-
rene, javljaju se i uticajna psihoanalitika tumaenja pojma roda.
71
Tako Nancy Chodorov razvija tezu da ureenje nuklearne poro-

dice, koje potpuno preputa majci odgoj dece u najranijem peri-
odu, podstie oblikovanje rodnih identiteta jo u preedipalnoj
fazi razvoja, kada dete formira svest o sebi uspostavljajui dis-
tinkciju izmeu sebe i svoje okoline. Chodorov dokazuje da je
proces uspostavljanja razlike izmeu majke i enskog deteta mno-
go kompleksniji nego u sluaju muke dece. Deak po relativno
jednostavnom obrascu uspostavlja potrebnu distinkciju jer uo-
ava razliku izmeu sebe i majke, koja ima jasna feminilna obe-
leja. Devojicama je to tee; da bi konstituisale sopstveni sub-
jektivitet one moraju da uspostave razliku u odnosu na majku,
ali istovremeno ne mogu izbei da prepoznaju i svoju istovet-
nost sa njom, to pojaava njihovo oseanje identifikacije. Stoga
su granice ega kod enske dece mnogo fleksibilnije nego to je to
sluaj kod deaka, one tee da razvijaju empatiju i intuiciju, sklo-
ne su identifikaciji sa drugima, to sve vodi oblikovanju onih
karakteristika linosti koje se po tradiciji smatraju enskim.
Vano je uoiti da je kod Nancy Chodorov, kao i kod socio-
loki usmerenih kritiarki, zadrana binarna opozicija pol/rod,
kao i lociranje/fiksiranje polnih i rodnih obeleja u dato, nepro-
menljivo telo. U toj opoziciji polnost je bila prihvatana kao sta-
bilna kategorija. Krajem osamdesetih godina, meutim, javlja se
niz znaajnih teoretiarki poput Elizabeth Grosz, Luce Irigaray,
Rosi Braidotti, koje dovode u pitanje stabilnost polnih odredni-
ca, naglaavajui da su nae predstave i o polu i o rodu - isto kao
i svekoliko ostalo iskustvo zapravo locirane u jeziku, odnosno,
da se i polno i rodno iskustvo, kao i sva druga naa znanja i isku-
stva, oblikuju kroz diskurzivnu praksu. Njihove argumentacije se
u mnogome razlikuju, ali teza o lociranosti svekolikog iskustva u
jeziku, koje ove teoretiarke preuzimaju iz francuske poststruk-
turalistike filozofije, predstavlja njihovo zajedniko polazite.
Da bismo postali razumljivi sebi i drugima moramo prihvatiti
polno odreenje, kae Rosi Braidotti, dodajui ako ja nije
polno odreeno, onda ja i ne postoji (Braidotti 1994, 176).
Drugim reima, telo ne moe da se odvoji od svoje polnosti, kao
to je nemogu iskorak iz jezika, to onda znai da su polnost,
jezik i subjektivnost vrsto povezani i meuzavisni. To istovre-
meno znai i da se odnos pola i roda uslonjava, jer je inicijalna
binarna opozicija na ovaj nain naruena. Judith Butler kae
kako je svaki diskurs po svojoj prirodi formativan, to onda znai
i da svaki govor o telu istovremeno predstavlja oblikovanje tog
tela (Butler 1993, 10). Stoga Butler zakljuuje da je polnost, isto
kao i rod, zapravo istorijski i drutveno uslovljena konstrukcija.
72
Ali polnost je jedna od kategorija koje u naim drutvima imaju

formativnu vanost u procesu konstituisanja subjektivnosti. Pod
uticajem teorijskih stavova Judith Butler, rodni identitet se sve se
vie razumeva kao sloeni kulturni performans, a ova teza do-
bija posebnu vanost u okviru teorija alternativne seksualnosti
(queer theories).
U francuskoj feministikoj teoriji situacija je bila drugaija.
Polazei od poststrukturalistikih stanovita Jacquesa Derride i
psihoanalitike kole Jacquesa Lacana (ije stavove esto kritiki
reinterpretiraju), teoretiarke poput Hlne Cixous i Luce Irigaray
razvijaju potpuno drugaije postavljen pristup pitanjima seksu-
alnosti i enskog pisanja u odnosu na anglo-saksonske femini-
stike teoretiarke. Njihov pristup problemima seksualnosti ne
operie distinkcijom pol-rod, pa kategorija roda nema vanost u
ovoj grani savremene feministike teorije. I Hlne Cixous i Luce
Irigaray bavile su se problemom enskog pisanja i enske krea-
tivnosti i, posebno, odnosom ena prema jeziku, koji obe ove
teoretiarke smatraju falocentrinim i naglaavaju potrebu ena
da piu, odnosno da se izraavaju drugaije u odnosu na domi-
nantnu muku intelektualnu tradiciju. Hlne Cixous uvodi po-
jam ensko pismo (criture fminine). Kritiari koji se nisu bavili fe-
ministikom kritikom ovaj pojam esto pogreno koriste kao
alternativni termin za ensko pisanje uopte, ili kao termin koji
upuuje na jedan naglaeno sentimentalizovan stil pisanja koji
se tradicionalno smatra enskim, to je takoe pogreno. Za Hlne
Cixous criture fminine predstavlja pojam koji nije nuno vezan
uz pol autora/autorke; re je o vrsti pisanja koju ona prepoznaje
kod Clarice Lispector, ali i kod Jeana Geneta. Ipak, Cixous na-
glaava kako su u datim socio-kulturnim okolnostima ene sklo-
nije nainu pisanja koji prepoznajemo kao criture fminine.
Hlne Cixous ne eli da bude teoretiarka u tradicionalnom
smislu rei, ona odbija da gradi koherentan sistem, izraava se u
metaforama, pa nije lako prevoditi njene teze na racionalno
ustrojen jezik. U tom smislu, i njeno sopstveno pisanje ima
formu criture fminine. Jedan od razloga za to jeste i njena elja
da uspostavi kritiku distancu prema samom jeziku, koji smatra
falocentriki ustrojenim i naglaava da se moraju traiti naini 10
Ovim pitanjem Cixous
odupiranja toj unutranjoj logici jezika koja nas sputava. U jezik se posebno bavi u knjizi
kojim se svakodnevno sluimo upisane su brojne binarne opozi- La Jeune Ne, koju je
cije koje upuuju na negativan odnos prema onome to je pisala zajedno sa
Catherine Clment.
odreeno kao ensko10. Kreativno pisanje, koje Hlne Cixous O binarnim opozicijama
smatra revolucionarnom aktivnou, moe da promeni taj odnos videti posebno
unosei nova iskustva u postojee strukture, i ta mo jedno je od stranice 115-19.
73
glavnih svojstava criture fminine. To je vrsta pisanja koje omo-

guuje upisivanje telesnosti u tekst, a posebno je vano unoenje
ritmova majinog tela iz vremena pre-edipalne veze sa majkom,
ritmova koji su trajno prisutni i kod odrasle osobe. Cixous pozi-
va ene da piu belo, majinim mlekom, da piu sebe jer
njihovo telo mora da se uje. ensko pismo je uvek subverzivno,
ono naruava konvencionalnu logiku jezika, suprotstavlja se gra-
matici i sintaksi. ene piu vulkanski, poriu zakone, podsme-
vaju se istinama. One ne ele i ne treba da preuzmu pojmove
i instrumente falocentrikog jezika - to je muki nain. ene ne
ele da poseduju, da internalizuju, one prolaze kroz jezik, one
lete i ine da jezik leti takoe. Letenje je tipian enski gest gest
transgresije. ensko pismo je transgresija, naruavanje pravila,
ono je antiinstitucionalno, oslobaajue, heterogeno.
I Luce Irigaray govori o potrebi da se iskorai iz falocen-
trikog jezika. Ona uvodi pojam parler-femme, teko prevodiv
kod nas jer istovremeno oznaava i enu koja govori, i enski
govor. Ali parler-femme ne znai govoriti o enama, ne znai
proizvoditi diskurs iji su objekat ene, pa ak ni diskurs iji su
subjekat ene. To je pokuaj stvaranja mesta za ensko kao
drugo i podrazumeva drugaiji nain artikulacije enske i
muke udnje u jeziku. Parler-femme takoe pretpostavlja podri-
vanje sintakse i naruavanje diskurzivne logike kako bi se omo-
guilo iskazivanje enske pluralnosti. Irigaray smatra da je odnos
ena prema jeziku problematian jer falocentriki jezik dopri-
nosi nemogunosti ene da bude u dodiru sa samom sobom, da
artikulie sopstvenu udnju. Da bi postala normalna ena, ona
mora da prihvati maskaradu enskosti, jer ivi u sistemu vred-
nosti koji nije njen. Irigaray u jednom intervjuu to objanjava
na sledei nain: Psihoanalitiari kau da maskarada odgovara
enskoj elji. Meni to izgleda pogreno. Ja mislim da se maskara-
da mora razumevati kao ono to ene ine kako bi obnovile neke
elemente udnje, kako bi uestvovale u mukoj udnji, ali po
cenu odricanja od sopstvene. U maskaradi, one se podreuju
dominantnoj ekonomiji udnje u pokuaju da ostanu na tritu
uprkos svemu. Ali, one su tu kao objekat seksualnog uitka, a ne
kao one koje uivaju. ta podrazumevam pod maskaradom?
Posebno, ono to Frojd zove enskost. Verovanje, na primer, da
je neophodno postati ena i to normalna ena, dok mukarac
jeste mukarac od poetka. On treba samo da aktivira svoje
bivanje-mukarcem, dok ena mora da postane normalna ena,
odnosno, mora da prihvati maskaradu enskosti. U zadnjoj anali-
zi enski Edipov kompleks predstavlja ensko ulaenje u sistem
74
vrednosti koji nije njen, i unutar kojeg ona moe da se pojavi i

da cirkulie samo ako se razvija unutar potreba/udnji/fantazija
drugoga, naime, mukarca. S obzirom na to, nije lako ni jednos-
tavno ustvrditi ta je enska sintaksa, jer u toj sintaksi ne bi tre-
balo da bude vie ni subjekta ni objekta, jedinstvenost vie ne
bi bila privilegovana, ne bi vie bilo ispravnih znaenja, pravih
imena, pravih atributa... Umesto toga, sintaksa bi ukljuivala
blizinu, bliskost, ali u tako ekstremnoj formi da bi to spreavalo
svako razlikovanje identiteta, svako uspostavljanje vlasnitva, pa
prema tome i svaki oblik aproprijacije (Irigaray 1985, 134).
Dve glavne grane feministike kritike, anglo-amerika i fran-
cuska, razvijale su se uglavnom nezavisno do sredine osamdese-
tih godina, kada radovi francuskih teoretiarki postaju sve uti-
cajniji i u anglosaksonskom svetu, pa moemo govoriti o povezi-
vanju i meusobnom proimanju ove dve struje.
U ranoj fazi razvoja feministike knjievne kritike pitanje
odnosa prema sredinjem toku izuavanja knjievnosti posta-
vljalo se kao niz pitanja o odnosima ukljuivanja/iskljuivanja.
Ta su pitanja vodila u nekoliko smerova, poevi od toga kako
odrediti predmet izuavanja feminististike knjievne kritike,
odnosno, da li njen opseg istraivanja treba da ukljuuje dela
mukih pisaca ili ona treba, poput ginokritike, da ostane usred-
sreena na itanja samo enskih autorki. Pitanje je bilo i da li
treba rekonstruisati posebne, enske knjievne istorije i graditi
posebne kanone (opet, kao to su to predlagale ginokritiarke),
ili je bolje raditi na promeni postojeih okvira izuavanja knji-
evnosti. Postavljalo se, naravno, i pitanje metoda, kao to se
jasno vidi u jednom tekstu Anette Kolodny iz 1980. godine:
Po mom sudu, na cilj nije i ne treba da bude formulacija
nekog jedinstvenog metoda itanja, ili neka mogua Prokrustova
postelja kritikih postupaka, a jo manje bi to trebalo da bude
stvaranje preskriptivnih kategorija nekog zamiljenog, neseksi-
stikog knjievnog kanona. Umesto toga, smatram da je na za- 11
Na ovom pluralnom
datak da podstiemo ivahni pluralizam koji je otvoren prema odreenju insistiraju i
mogunostima razliitih kritikih kola i metoda, ali se ne svodi druge knjievne
na jedan od njih, prepoznajui da su orua koja su neophodna teoretiarke. Tako Sara
Mills i Lynne Pearce
za nae analize u velikoj meri nasleena, a samo jednim delom svoj uticajni pregled
predstavljaju nae delo (Kolodny, 110-111). feministikih pristupa
Raznovrsnost kritikih metoda koje se u poslednjih nekoliko literaturi nazivaju
decenija primenjuju u okvirima feministike, odnosno u okviri- Feminist Readings/Feminists
Reading (1996), a Ruth
ma rodne kritike vidljiva je upravo u zborniku iz kojeg smo citi-
Robins studiju sa slinom
rali tekst Anette Kolodny, koji ve i svojim naslovom, Femini- temom naziva Literary
zmi, naglaava taj pluralitet (Warhol i Herndl)11. iroki spektar Feminisms (2000)
75
moguih pristupa enskom pisanju ukljuuje danas psihoanali-

zu, semiologiju, lingvistiku, teoriju recepcije, naratologiju, mar-
ksistiku kritiku, novi istorizam, rodne teorije, teorije tela, queer
theories, postkolonijalizam... Istovremeno, danas je sasvim jasno
da su se tokom poslednjih decenija i same studije knjievnosti
znaajno promenile, otvarajui se u velikoj meri interdiscipli-
narnosti (o tome videti u Butler 2000). Uticaj feministike i
rodne kritike na tu duboku promenu sigurno je veoma znaajan.
12
O situaciji u Na prostorima kojima je namenjen ovaj asopis ta je pro-
Hrvatskoj, koja se mena manje vidljiva nego to zasluuje, jednostavno zato to je
ovde moe uzeti kao
ilustrativna, videti
institucionalizovana kritika (u ovom sluaju to znai akademska
ale Feldman, kritika, kao i kritika tzv. sredinjeg toka knjievnosti koju pro-
Domae tijelo moviu knjievni asopisi, ali i nedeljna i dnevna tampa) po
feministike teorije pravilu zatvorena za ovu vrstu knjievno-teorijskog pristupa, a
(ale Feldman
povremeni iskoraci prema feministikoj i rodnoj kritici ne me-
2001, 39-60).
njaju bitno osnovni pristup12. Ali, stvari izgledaju mnogo bolje
kada se iz tzv. sredita pomaknemo u prostore daleko vee i-
vosti, a manje institucionalne moi. Tek odatle postaje vidljivo
da su feministika teorija i kritika i kod nas prisutnije nego to
se to ini onima koji prate samo literaturu tzv. glavnog toka i
asopise koji se tom literaturom bave. U ovoj prilici, zadrau se
na primerima Srbije i Hrvatske. Produkciju teorijske misli u
razliitim oblastima znanja u obe ove sredine primarno podr-
avaju alternativne enske grupe, koje esto imaju svoja poseb-
na izdanja, kao i enski izdavaki projekti poput 94 iz Beo-
grada. Posebnu vanost imaju centri za enske studije, kao alter-
nativni prostori (jo uvek) neinstitucionalizovanog bavljenja
feministikim i rodnim teorijama. Pokreu se i novi asopisi koji
se bave ovim pitanjima, pa su tako u Beogradu nekoliko godina
izlazila ak dva asopisa ove orijentacije, Pro-Femina, asopis za
ensku knjievnost i kulturu, koji izdaje Radio B92 iz Beograda i
enske studije (od nedavno sa novim imenom Genero) u izdanju
beogradskog Centra za enske studije. Centar je u okviru svoje
izdavake delatnosti pomogao i objavljivanje studije Biljane
Dojinovi Nei Ginokritika (1993). Slina je situacija i u Zagre-
13
bu, gde enska infoteka, pored knjiga domaih i prevedenih
Ovde je posebno
znaajno pomenuti autorki13, objavljuje asopis Kruh i rue. Centar za enske studi-
zbirku tekstova je u Zagrebu izdaje asopis Trea, a pokrenuo je i znaajnu izda-
Lydie Skelvicky, Konji, vaku delatnost, objavljujui posebno teorijske knjige domaih
ene, ratovi, u kojoj su autorki. Upravo kada je re o knjievnosti, Centar je u poslednje
sabrani i posthumno
objavljeni tekstovi
dve godine objavio nekoliko znaajnih naslova: Nadeda ai-
ove znaajne, rano novi objavila zbirku eseja U enskom kljuu, Ogledi o teoriji kultu-
preminule autorice. re (2000) u kojoj promilja mnoga znaajna pitanja feministike
76
teorije; Lada ale Feldman objavila je zbirku teatrolokih eseja,

Euridikini osvrti (2001), a Nataa Govedi zbirku tekstova Izbor uloge,
pomak granice, u kojoj sabira knjievne, kazaline i filmske studije.
Imajui u vidu intenzivnu edukativnu i izdavaku delatnost
enskih grupa, moglo bi se rei kako su na ovim prostorima de-
vedesete godine bile u veoj meri obeleene feministikom teori-
jom i kritikom, ije je pisanje podsticano u alternativnim pro-
storima afirmacije enskih znanja, nego knjievnom proizvod-
njom koju bismo prepoznali kao intencionalno ensku, odno-
sno, rodno obeleenu. Iako je u tom periodu objavljen znatan
broj vrednih knjiga koje potpisuju ene i koje valja itati iz
rodne perspektive, ensko pisanje u devedesetima nije dobilo
znaajno mesto kakvo je imalo u osamdesetima, kada je - barem
u drugoj polovini decenije vanost novog tipa enske proze
postala jasno vidljiva.
Naravno, gledajui unazad, stvari mogu izgledati jasnije
nego to je to bio sluaj u vreme kada su se odvijale, pa tako ovu
tvrdnju o sredinjoj pozicioniranosti nove enske proze u osam-
desetim godinama valja uzeti uslovno. Nema sumnje da je to bio
period objavljivanja znaajnih enskih knjiga; neke od njih bile
su prihvatane sa velikom naklonou i publike i kritike, ali je u
to vreme ipak bilo vrlo malo kritike recepcije koja bi te knjige
kontekstualizovala u okvirima feministike ili rodne kritike. U
tom smislu, kada je re o enskom pisanju u juno-slovenskim
knjievnostima, situacija u osamdesetim godinama moe se po-
rediti sa situacijom u anglosaksonskim knjievnostima u ezde-
setima: postojala je nesumnjivo znaajna knjievna produkcija,
pa je valjalo uvesti i adekvatnu teorijsku aparaturu za njeno ita-
nje. Rodna itanja su, meutim, bila retka i sporadina, a razli-
ite sredine su razliito reagovale na pojavu novih glasova. Ovde
su opet indikativne upravo situacije koje nalazimo na srpskoj i
na hrvatskoj knjievnoj sceni14. Osamdesete su bile vreme kada 14
O enskoj knjievnosti u
su se i u jednoj i u drugoj literaturi pojavile znaajne autorke osamdesetim godinama u
ovim dvema literaturama
koje su donele novi pristup rodnim temama, ali je njihova re- detaljnije sam pisala u
cepcija bila u mnogome razliita. U srpskoj literaturi autorke Luki 1996.
poput Biljane Jovanovi, Milice Mii Dimovske i Judite algo
uglavnom su itane u okviru interpretativnog konteksta koji je
oblikovalo nekoliko dominantnih elemenata: formalni metodi
analize koji ne ostavljaju prostor za pitanja roda, afirmacija
modela tzv. stvarnosne proze i (naoko paradoksalno) afirmaci-
ja interesovanja za drutveno aktuelne, esto i socijalno vrlo
osetljive teme koje su pokrivane deklarativnim pozivanjem na
autonomiju knjievnosti. U toj situaciji, enske teme ostajale
77
su na margini, a autorke koje su se njima bavile na knjievno

relevantan nain hvaljene su zbog drugih kvaliteta svog pisanja,
ali ne i zbog inovativnosti na tom planu.
U hrvatskoj knjievnosti situacija je u tom pogledu bila
povoljnija, jer su u osamdesetim godinama u javnom prostoru
svojim ne-knjievnim tekstovima bile prisutne mnoge femi-
nistiki orijentisane intelektualke, poput Vesne Kesi, Maje Miles,
Rade Ivekovi, Ingrid afranek, Slavenke Drakuli, i drugih, koje
su redovnim pisanjem u uticajnim novinama na neki nain
pripremale publiku i kritiku za recepciju novog tipa enske pro-
ze. Znaajnu ulogu imala je i jedna obimom mala ali vana knji-
ga, tefica Cvek u raljama ivota Dubravke Ugrei, koja je enske
teme uvela u hrvatsku knjievnost na naoko nepretenciozan
nain, afirmiui ih i ironizujui istovremeno. Kada su potom
poele da se pojavljuju razliite knjige autorki poput Sunane
krinjari, Slavenke Drakuli i Irene Vrkljan, koje afirmiu rodnu
svest, knjievna javnost bila je spremna da ih prihvati kao
vredne uzimajui u obzir upravo njihov novi odnos prema rod-
nim temama.
Politika kriza i ratovi koji su usledili na prostorima neka-
15
Ovim problemom danje Jugoslavije potisnuli su rodna pitanja u literaturi u drugi
posebno se bavila plan, ali ta se promena ne bi smela tumaiti kao jednostavan
nedavno preminula
feministika sociolokinja
pomak u dominantnim interesovanjima, kojim se manje vane
arana Papi. teme potiskuju u drugi plan. Naprotiv, potiskivanje rodnih tema
deo je daleko kompleksnijih procesa koji su delovali protiv duha
dijaloga i razumevanja, a podravali iskljuivost i netoleranciju.
Potiskivanje enskog pisanja na marginu (tek nakon to je poe-
lo ozbiljnije da se afirmie) deo je procesa repatrijarhalizacije,
koji je zahvatio sve sredine uvuene u krizu, i koji je bio povezan
sa klimom nacionalne iskljuivosti i netolerancije15. Intereso-
vanje i razumevanje pozicije Drugosti iz osamdesetih godina
zamenio je u devedesetima totalizujui zahtev za unifikacijom
svih gledita, pa su disonantni enski glasovi postali apsolutno
neprihvatljivi. Ratna kultura oslanja se na duboko patrijarhalni,
maistiki model moi, koji rodna analiza ogoljava. Stoga nije
udno to se u ranim devedesetim godinama mnoge znaajne
autorke pojavljuju kao kritiarke te kulture, to su tada domi-
nantne mizogine strukture moi jako teko prihvatale. Poznati
sluaj pet vjetica u Hrvatskoj svakako je najindikativniji pri-
16
mer za to: kritiko pisanje o situaciji u javnom ivotu i kulturi
O esejistici
Dubravke Ugrei u dovelo je Dubravku Ugrei16, Vesnu Kesi, Slavenku Drakuli,
devedesetim godinama Radu Ivekovi i Jelenu Lovri u poziciju da krajem 1992. budu
videti Luki 2001. javno proskribovane kao neprijateljice hrvatstva. U Srbiji, kulturne
78
analize Drinke Gojkovi i polemiki tekstovi Svetlane Slapak 17

Odrednice enski i
imali su veliki znaaj. U ovom kontekstu nipoto ne treba zabo- muki ovde se ne
odnose na stvarni pol, ve
raviti knjigu Vjetar ide na jug i obre se na sjever, knjigu faksiranu na prihvatanje odreenih
izmeu Ljubljane, Berlina, Beograda i Pariza 1991 godine, koju oblika ponaanja koje,
su, komunicirajui jedna sa drugom, zajedniki pisale Rada Ive- kako kae Cixous,
kovi, Biljana Jovanovi, Marua Krese i Radmila Lazi. To je dominantno sreemo
kod mukaraca, odnosno,
rodno osveena knjiga koja u vremenu apsolutne prevlasti pri- kod ena. O tome videti u
marno muke ekonomije posedovanja afirmie dominantno Cixous 1975, 117-119.
ensku ekonomiju davanja, kako bi se to moglo formulisati
terminima koje koristi Hlne Cixous17.
U celini uzev, ensko pisanje u devedesetim godinama pro- 18
Vredi ponovo naglasiti da
lazi kroz jednu neobinu fazu, koja je veoma dinamina i na je feministiki diskurs bio
prisutan na kulturnom
mnogim planovima podsticajna, iako to nije uvek vidljivo iz per- prostoru nekadanje
spektive vrednosti i dogaaja koji se institucionalno promoviu. Jugoslavije jo od sredine
Iz perspektive kulture glavnog toka, ensko pisanje je sigurno sedamdesetih godina,
marginalizovano, to je situacija na koju se pozivaju i mnoge dakle relativno rano u
odnosu na pojavu drugog
autorke u ovom bloku. Ali, kao to ovaj blok isto tako pokazuje, talasa feminizma. Razvoj
devedesete ipak jesu period u kojem je objavljen itav niz zna- feministikih ideja i rodne
ajnih enskih knjiga. To je i vreme ireg prodora feministikih i svesti u devedesetima tako
rodnih teorija u kritiki diskurs domaih autorki, to znai i da ne polazi od poetka, ve
se oslanja na ve
rodna svest postaje sve znaajniji element ukupnog kulturnog
postojeu, teorijski
miljea18. Istina, ovi procesi se uglavnom odvijaju u prostorima relevantu osnovu.
knjievne margine i kulturnih alternativa, ali je sasvim jasno da To je istovremeno i
su u devedesetim godinama kulturne alternative (a ovde ne mis- kontekstualna razlika u
lim samo na ensko pisanje i feministiku teoriju, ve taj pojam odnosu na druge zemlje
u tranziciji, gde se vee
uzimam u mnogo irem smislu) esto imale mnogo vei znaaj interesovanje za
od glavnih tokova knjievnih i kulturnih zbivanja, zaguenih feministike i rodne teorije
novim socijalnim funkcionalizmom - lojalnou novim drav- javlja tek nakon pada
nim i nacionalnim politikama i eljom za njihovom promocijom. berlinskog zida.
Kao to pokazuju tekstovi sakupljeni u ovom bloku, mnoge
autorke u devedesetim godinama rodno iskustvo poinju da pri-
hvataju kao datost koju ne treba posebno braniti ni opravdavati.
Otuda i sfera enskog iskustva jeste tema kojom se one bave iz
razliitih perspektiva, ali sa manje izraenom potrebom za doka-
zivanjem njene vanosti i knjievne relevantnosti. U tom smi-
slu, autorke u devedesetim godinama na najbolji nain nasleuju
ono to je u osamdesetima bilo inovativno, i ugrauju to u svoje
tekstove. Ova vea leernost u odnosu na rodne teme i rodnu
svest omoguuje im da se udalje od dominantnog modela kvazi-
autobiografskog pripovedanja iz osamdesetih (Luki 1996) i da
slobodnije koriste razliite anrovske forme. Time se ne iskljuuje
relevantnost neposrednih iskustava, bila ona prezentirana u auto-
biografskoj, ili kvazi-autobiografskoj formi. Ali, dramatinost
79
19
to je kao pojava drutvenih zbivanja u devedesetima dovela je do toga da se ova
poznato i u drugim vrsta iskustava naglaenije povezuje sa irim kontekstom. Egzil
literaturama. Slian
fenomen u
je esta enska tema, i ovde treba posebno pomenuti izuzetno
anglo-saksonskoj znaajan roman Dubravke Ugrei, Muzej bezuvjetne predaje. Ipak,
knjievnosti opisuje same devedesete nisu uvek primarna tema kojom se autorke
Rosalind Covard (1985). bave; postoji tenja da se toj stvarnosti izmakne, ili da se o njoj
govori posredno, pa otuda interesovanje autorki za alternativne
istorije i enske utopije.
20
Indikativan je U devedesetima je prisutna i pojava koja zahteva posebnu
primer Ljiljane urovi analizu: oigledno interesovanje prilino irokog kruga italake
Habjanovi, koja je u publike za tzv. enske teme dovelo je do objavljivanja itavog
Srbiji doivela veliku
popularnost izmeu niza proznih tekstova koji se na relativno popularan nain i bez
ostalog i kao spisateljica prave knjievne vrednosti bave temama iz enskog ivota19.
koja se bavi enskim Problem sa ovom vrstom tekstova, koji esto doivljavaju veliku
temama. Njene su knjige, popularnost, jeste u tome to se oni po pravilu uklapaju u zadate
meutim, vrsto
utemeljene u maistikoj, okvire tradicionalnih rodnih uloga iako koriste enske teme i
patrijarhalnoj kulturi, i na osnovu toga tee da se nametnu ili bivaju percipirani (uglav-
zapravo obiluju nom od strane mukih kritiara) kao reprezentativni model
mizoginim elementima. enske knjievnosti. Vano je, meutim, naglasiti da njima
O tome videti u
Ivanovi 2001.
nedostaje bitan element subverzivnosti u odnosu na patrijarhal-
nu kulturu, koju ovi tekstovi uglavnom podravaju, a nekada ak
i promoviu. U ovom drugom sluaju, re je o fenomenu sa ko-
jim se upravo feministika kritika mora suoiti20.
U celini, devedesete se pokazuju kao godine u kojima je en-
sko pisanje potvrdilo svoju vrednost, a feministika i rodna kriti-
ka relevatnost svojih tumaenja. Stoga mislim da je to decenija
u kojoj se nastavlja razvoj ove vrste literature, uprkos drama-
tinim drutvenim zbivanjima i procesima repatrijarhalizacije
koji su ta zbivanja pratili (pa i delom oblikovali). Isto tako, uve-
rena sam da tek treba oekivati znaajna dela koja e o samim
devedesetima vie govoriti iz rodne perspektive.
Literatura:
Braidotti, Rosi, Nomadic Subjects: Embodiment and Sexual

Difference in Contemporary Feminist Theory, New York: Columbia
University Press, 1994.
Butler, Judith, Bodies That Matter: On the Discursive Limits of

Sex, New York & London: Routledge, 1993.
Butler, Judith et al. (ur.), Whats Left of Theory, New York &
London: Routledge, 2000.
80
Chodorow, Nancy, The Reproduction of Mothering: Psychoanalysis

and the Sociology of gender, Berkeley: University of California
Press, 1978.
Cixous, Hlne, sa Catherine Clment, La Jeune Ne, Paris:

Unione Gnrale dEditions, 1975.
Coward, Rosalind, Are Womens Novels Feminist Novels?, u

The New Feminist Criticism, uredila E. Showalter, New York:
Pantheon Book, 1985, str. 225-239.
ainovi, Nadeda, U enskom kljuu, Ogledi o teoriji kulture,

Zagreb: Centar za enske studije, 2000.
ale Feldman, Lada, Euridikini osvrti, Zagreb: Naklada MD i

Centar za enske studije, 2001.
Dojinovi Nei, Biljana, Ginokritika: Rod i prouavanje

knjievnosti koju su pisale ene, Beograd: Sveti Sava, 1993.
Firestone, Shulamith, The Dialectic of Sex: The Case for Feminist

Revolution, New York: Morrow, 1970.
Greene, Gayle, Changing the Story: Feminist Fiction and the

Tradition, Bloomington & Indianapolis, Indiana University
Press, 1991.
Govedi, Nataa, Izbor uloge, pomak granice, Zagreb:

Centar za enske studije, 2002.
Higonet, Margaret R., Comparative Literature on the Feminist

Edge, in Comparative Literature in the Age of Multiculturalism, u
Charles Bernheimer (ur.),
Baltimore and London: Johns Hopkins University Press, 1995,
pp. 155-164.
Irigaray, Luce, This Sex Which is Not One, sa francuskog

prevele Catherine Porter i Carolyn Burke, Ithaca,
New York: Cornell University Press, 1985.
Ivanovi, Nevena, Appropriation and manipulation of

womens writing in the nationalist discourse in Serbia in the
nineties, Re br. 59, 2001, 245-287.
81
Jackson, Stevi i Scott, Sue, Feminism and Sexuality: A Reader,

Edinburgh: Edinburgh University Press, 1996.
Kolodny, Anette, Dancing Through the Minefield: Some

Observations on the Theory, Practice, and Politics of a Female
Literary Criticism, u Feminisms, uredile Robyn R. Warhol i
Diane Price Herndl, Rutgers University Press, 1993.
Luki, Jasmina, Women-centered Narratives in Contemporary

Serbian and Croat Literatures, Engendered Slavic Literatures, ed.
by Sibelan Forrester i
Pamela Chester, Indiana University Press, 1996, pp. 223-243.
Luki, Jasmina, Pisanje kao antipolitika, Re br. 64, decembar

2001, str. 73-102.
Max Ferree, Myra, Lorber, Judith i Hess, Beth B. (ur.),

Revisioning Gender, London: SAGE Publications 1998.
Millett, Kate, Sexual Politics, New York: Doubleday, 1970.
Moers, Elen, Literary Women, London: Womens Press, 1977.
Robbins, Ruth, Literary Feminisms,

McMillan & St. Martins Press, 2000.
Showalter, Elaine, Literature of Their Own: British Women

Novelists from Bronte to Lessing, Princeton, NJ: Princeton
University Press, 1977.
Showalter, Elaine, Feminist Criticism in the Wilderness, u

Writing and Sexual Difference, uredila Elisabeth Abel, Chicago:
University of Chicago Press, 1982.
Skelvicky, Lydia, Konji, ene, ratovi, odabrala i priredila Dunja

Rihtman Augitin, Zagreb: enska infoteka, 1996.
Spender, Dale, Women in Literary History, u The Feminist

Reader, uredile C. Belsey i J. Moore, London: Macmillan, 1989,
str. 21-33.
82
07-Andrea Zlatar 12/11/04 7:23 PM Page 83
Andrea Zlatar
TKO NASLJEUJE
ENSKO PISMO?
Poetike razliitosti suvremene hrvatske
produkcije: Irena Vrkljan i Daa Drndi
I Devedesete, osamdesete kako dalje?

Kad razmiljam o suvremenoj hrvatskoj knjievnoj produk-
ciji, ne mogu se oteti dojmu (nisu li to ipak injenice?) da su u
njoj enske spisateljice potisnute, marginalizirane. Tonije, da ih
(barem u knjievnoj javnosti) ima vrlo malo. Nije rije samo o
medijskoj (ne)prisutnosti, mjerenoj koliinom mukih autora
promoviranih, primjerice, putem FAK-a, nego o injenici da en-
ske spisateljice djeluju kao meusobno potpuno nezavisne jedi-
nke. Ima li zajednikog knjievnog nazivnika koji bi povezao, na
primjer, Sibilu Petlevski i Julijanu Matanovi, ili Rujanu Jeger i
Milanu Vukovi, Sanju Lovreni i Vesnu Bigu? Moemo li govo-
riti o postojanju zajednikih poetika, bliskih tematskih krugova,
slinih stilskih opredijeljenja? Na svako od ovih pitanja odgovor
je nijean: ini se, tovie, da niti kakva naknadna interpretacija
eventualnih indirektnih povezanosti izmeu autorica i njihovih
knjievnih rukopisa ne moe prikriti oiti nedostatak zajed-
nikoga literarnog identifikacijskog kljua. Naravno, suvreme-
noj hrvatskoj enskoj proznoj produkciji moemo pristupiti i
drugaije, unaprijed se u knjievno-interpretacijskom poslu zau-
staviti na identifikaciji individualnih i meusobno razliitih
poetika. Raznolikost knjievnih strategija u diskurzivnom polju
suvremene hrvatske knjievnosti ne bi se niti smjela apriorno
shvatiti kao nedostatak, moda ak prije kao prednost. Osjeaj
nedostatka proizveden je, naime, na temelju iskustva knjiev-
nog sjeanja koje priziva osamdesete godine, razdoblje kada je
ensko pismo izgledalo kao jedna od perspektivnijih poetika
recentne hrvatske knjievnosti.
Krajem osamdesetih godina tri literarno najsnanije i u jav-
nosti najprisutnije spisateljice, Dubravka Ugrei, Irena Vrkljan i
Slavenka Drakuli, nudile su razliite poetike enskoga pisma, od
ironino-parodijske paradigme do biografsko-intimistike proze.
83
U prvim krugovima recepcije zajedniki nazivnik njihove srod-

nosti bio je temeljen na biolokom, spolnom identitetu autorica,
kao i na vremenskoj podudarnosti njihova izlaska u javnost,
iako nisu pripadale istim knjievnim generacijama. Gledamo li,
pak, sada osamdesete godine unazad, iz perspektive onoga to se
kasnije u literaturi dogaalo, postaje jasno kako je prethodnica
enskoga pisma u Hrvatskoj bila sedamdesetih godina knji-
evnica Sunana krinjari. No, njezina se prozna produkcija
nikako nije uspijevala recepcijski, prvenstveno u oima kritike,
izvui iz ladica djevojake, omladinske literature, iako je njezina
proza nudila model mekanoga autobiografskog enskog pisma.
Dubravka Ugrei, kao druga u kronologijskom nizu, takoer se
okuala u djeijoj literaturi, a u prvoj je knjizi (Poza za prozu,
1978) svoje u osnovi autobiografsko pripovijedanje zakrivala
ironijom i humorom. Tekstovi Irene Vrkljan, nastali u desetogo-
dinjem razdoblju, od 1984. do 1994. (Svila, kare, Marina ili o
biografiji, Berlinski rukopis, Dora, Pred crvenim trgom) stvorili su
ono to obino smatramo dominantnim modelom suvremene
hrvatske autobiografske proze. Njezine tekstove od prave ro-
maneskne strukture razlikuje ponajprije nedostatak vrstoga fa-
bulativnog okvira i neprikriveni samoidentificirajui glas auto-
rice-pripovjedaice, ujedno i glavne junakinje. Godine 1987, u
vrijeme izlaska drugoga romana Irene Vrkljan, Marina ili o biogra-
fiji, izlazi prvi roman Slavenke Drakuli, tada javno osvjedoene
feministkinje i priznate novinarke. Za razliku od Irene Vrkljan,
koja je autobiografsku prozu poela objavljivati na pozadini
prije priznatoga statusa knjievnice, Slavenka Drakuli morala se
osim feminizma, nositi s jo jednom predrasudom, onom o gra-
nici koja dijeli ne-fikcionalnu od fikcionalne knjievnosti u
teorijskom smislu, a u praktikom pravo na pisanje dodijeljuje
knjievnikoj eliti. Dok je u hrvatskom kontekstu dokumenta-
rizam Holograma straha bio oteavajua okolnost, u svijetu je
odrednica non-fiction proze samo pridonijela uspjehu autorice.
U razdoblju devedesetih, i Irena Vrkljan i Dubravka Ugrei
i Slavenka Drakuli, nastavile su pisati i objavile su niz u inozem-
stvu izuzetno dobro recipiranih naslova, ali njihovi se opusi,
gledano iz aspekta sociologije knjievnosti, situiraju na rubu
hrvatske knjievnosti. Pripadnost matinom korpusu nomi-
nalne je prirode, a njihova stvarna neprisutnost u knjievnom
ivotu ima za posljedicu izolaciju samoga poetikog modela, to,
na kraju krajeva, i dovodi do izostanka onih koji/e bi nasljedo-
vali/e poetike njihovih proza. Dananje mlade spisateljice ulaze
u javnu arenu knjievnosti bez svijesti o svojim prethodnicama,
84
o kontinuitetu poetika koji je mogao biti uspostavljen. Imamo li

nekoga tko nastavlja u pripovjednom smislu Slavenku Drakuli,
Irenu Vrkljan, Dubravku Ugrei? Gdje se uope mogu nabaviti
njihove knjige, osim u knjiari Algoritam, uglavnom na engle-
skom ili njemakom? Mogu li se njihova imena nai u sred-
njokolskim itankama ili popisima lektire? Koja je uestalost
njihovih intervjua ili kritika i prikaza njihovih knjiga iz deve-
desetih u hrvatskoj periodici? Odgovori su redom nijeni ili
manjkavi. Da nema Frankfurtskoga sajma knjiga, jedva da bi
iroj javnosti bile dostupne i elementarne informacije o novim
knjigama Slavenke Drakuli, Dubravke Ugrei ili Irene Vrkljan.
Sve tri su autorice, naime, iz politikih i kulturalnopolitikih
razloga odbaene iz matice hrvatske knjievnosti, dvije od njih
s jednoznano zaljepljenom etiketom vjetica. Nisu ih mimoile
ni optube za duhovnu izdaju i ratno profiterstvo u intelektual-
nom smislu: pojmovi kao to su disidenstvo, egzil ili intelektu-
alna emigracija, tijekom su devedesetih bili koriteni u svrhu op-
tube i svojevrsne denuncijacije. Najblaa je formulacija ila u
pravcu skidanja odgovornosti sa strane matine knjievnosti:
one su otile svojevoljno. Naa je primarno patrijarhalna, muka,
homoerotska kulturna scena, bez obzira jesu li stvarni subjekti
na toj sceni enskoga ili mukoga spola, jedva doekala njihovo
povlaenje. tovie, itekako je i pomogla u inscenaciji toga
svojevoljnog povlaenja. Pa ionako ih je od poetka doivlja-
vala kao strano tijelo, neto to u temelju ne pripada i ne moe
pripadati mukom, samozadovoljnom diskursu hrvatske knji-
evnosti devetnaestoga i dvadesetoga stoljea.
Negativni odgovor na pitanje tko nasljeuje autobiografski
model enske proze s kraja osamdesetih poetike je naravi i nije
u izravnoj korelaciji s brojanim podacima. Devedesetih godina
je u Hrvatskoj, naime, izaao prilian broj tekstova koje su pot-
pisale enske autorice i koje moemo odrediti kao autobiograf-
sku prozu; najvei dio te produkcije pripadao je korpusu tzv.
ratne proze, poput Alemke Mirkovi ili Slavice Stojan, ili kas-
nije Vesne Bige. Tu su i prave autobiografije meusobno goto-
vo oprene kako po biografskoj matrici tako i po poetikom
modelu koje potpisuju Vinja Stahuljak i Eva Grli. Knjiga Juli-
jane Matanovi Zato sam vam lagala imala je u drugoj polovici
devedesetih prilian medijski uspjeh upravo igrajui na odnosu
fikcionalnoga i nefikcionalnoga u tekstu, ali niti nju kao spisa-
teljicu ne bih odredila kao nasljednicu pripovjednih autobiograf-
skih strategija iz osamdesetih godina. Raznolikost i raznovrsnost
diskurzivnog polja suvremene hrvatske enske knjievnosti i
85
poetike je i kvalitativne prirode. S jedne strane, radi se o svo-

jevrsnom fenomenu demokratizacije pisanja, irenju polja
pisanja iz tradicijski ograniene elitne knjievnosti prema auto-
biografskim, publicistikim i esejistikim oblicima to smatram
pozitivnim bez obzira na pojedinane estetske dosege ili kvalita-
tivne padove. S druge strane, poetika osamljenost hrvatskih
knjievnica danas, njihova ne-pripadnost grupi, poetici, stilu ini
se da ojaava njihovu individualnu literarnu snagu: svaka od
njih bori se ponaosob za vlastiti poetiki izraaj. Iz raznolikoga
kruga razliitih poetika suvremenih spisateljica izabirem upra-
vo u svrhu identifikacije njihovih razliitosti dva modela:
transformaciju autobiografske intimistike proze Irene Vrkljan u
kriminalistiki roman, te sraz dokumentaristikog i fikcionalnog
diskursa u romanima Dae Drndi.
II Tko stanuje u Burggasse?

Beku ulicu, staru Burggasse, kojom se u romanu Irene
Vrkljan Posljednje putovanje u Be esto uspinje inspektor Leo
Winter, poznajemo iz njezine literature ve otprije. Stara ulica
Burggasse pojavljuje se u knjizi proze Irene Vrkljan Pred crvenim
zidom 1994. godine tada u njoj stanuje Irenina stara tetka
Nina. Evo kako o njoj pripovijeda:
Proljetos sam u Beu razgovarala sa svojom tetkom Ninom
o Travniku u kojem je 1904. roena. Pognuta je i teko podie
ruku u velikoj hladnoj kuhinji (onoj koja izgleda jednako kao i
godine 1916. kada su se moja majka, ona i baka iz Bosne pre-
selile u Be) kako bi visoko gore dosegnula prekida za svjetlo.
Glasna buka strme Burggasse prodire u stan, obuhvaa sve, nje-
na povijena lea. Transpozicija stvarnoga materijala u prozu
nije postupak koji bi nas kod Irene Vrkljan trebao uditi, pa ak
ni onda kad je, barem formalno, rije o kriminalistikom ro-
manu. Osim toga, ni sama autorica, u novinskim intervjuima
objavljenim po izlasku romana, nije krila kako se u sri Posljed-
njeg putovanja u Be nalazi obiteljska materija, vezana upravo za
tetku koja je stanovala u Burggasse.
Za inspektora Lea Wintera, pak, ta je ulica, siva, pomalo za-
putena, znak prolih vremena: ona ga je uvijek podsjeala na
jedno drugo vrijeme, na vrijeme njegova djetinjstva, provede-
nog ovdje, u blizini. Leo Winter, pripovijeda dalje Irena Vrkljan,
nije mislio da je to samo neka vrst nostalgije, ne on je samo u
dubini due bio za ouvanje te skromne etvrti, kao i za ouvanje
86
svih tragova vremena. Mehanizmi prisjeanja koji vode glavni

lik u romanu, kako u njegovim etnjama bliskim kvartom to
postaje poprite zloina, tako i nainima njegova razjanjenja
kriminalistike zagonetke, analogni su, u stvari, pripovjednoj
strategiji Irene Vrkljan. Na prvome mjestu, tu je temeljni oblik
poimanja ivota u vremenskoj perspektivi. Vrijeme ivota, frag-
menti ivota, sintagma koju poznajemo iz proze Pred crvenim
zidom bila je i ostala poetikim naelom organizacije Vrklja-
niine proze koje prolazi stanovitu transformaciju kad se auto-
rica, umjesto dosadanjeg, prevladavajueg oblika asocijativne,
fragmentarne proze odluuje za fabularno kontinuirano i vre-
menski ureeno pripovijedanje.
Meutim, da bi temeljno poetiko naelo ostalo osigurano,
brine se sama materija prie. Rijeima inspektora Lea Wintera:
niti koje povezuju osobe u njihovoj igri vrste su i istodobno
tanke i one stvaraju neki udan vez kao od nekih nerazmrsivih
ostataka vune. Ako se samo jedna nit povue, tad se cijelo tkanje
ispara i nama vie nita ne ostaje u rukama. Posao gospodina
Wintera sastoji se, naime, u otplitanju niti kojima su isprepleteni
tui ivoti, i to u trenucima krize, kada je neto polo po krivu
i kada nitko ne eli da se te niti raspletu. Ozbiljan gospodin
Winter, po naravi fin i senzibilan, i sam ponekad poeli da zabo-
rav ponovo pokrije sve to je u neijem ivotu otkrio.
Obiteljska tajna sredinji je pojam romana Posljednje puto-
vanje u Be. Tajna pripada kriminalistici, obitelj poetici Irene
Vrkljan. Obiteljska tajna, kao takva, predstavlja ope mjesto
tradicije kriminalistikih romana, i to onih engleske, neto sta-
romodnije provenijencije. Dakako, u takvom romanu nee biti
nikakvih patologa, analitiarskih timova koji izrauju profil
serijskog ubojice, kompjuterskih strunjaka koji provjeravaju
brojeve automobilskih tablica. Nikakve jeze, nikakvih prijeteih
e-mail poruka inspektoru, nitko ne bjei, ne otima rtve, ne silu-
je, ne mui. Na mjestu intelektualno precizno planiranog savr-
enog zloina nalazi se obina obiteljska tajna. Najobinija,
onakva kakvih ima u gotovo svakoj (normalnoj!) obitelji: van-
brana djeca, izgubljeni ljubavnici, usvajanja, neuspjena potra-
ga za nikad dobivenom ljubavi. Nikakva asocijalna psihopa-
tologija, samo normalna patologija naih svakodnevnih ivota i
poremeenih odnosa.
Jedino to ovaj roman direktno dijeli s modernim kriminali-
stikim romanima injenica je to i Posljednje putovanje u Be na
samome poetku izlae le. U pomalo ironinoj pripovjednoj
maniri prema main-streamu krimia, le Marije Lenz u Vrkljaniinu
87
romanu lei u Farkas-parku u Burggasse, a da oba mukarca u

svom uredu, u odsjeku za umorstva, to jo nisu ni slutila. Kad
se stvari poinju rasplitati, od savrenog zloina ne preostaje
nita. Umorstvo je tu, ali sluajno, nenamjerno, odnosno nami-
jenjeno nekome drugom, u obliku otrovanih okoladnih bom-
bona koji su trebali biti poklonjeni tetki Klari Bertl u Burggasse,
a ne njezinoj neakinji Mariji. Jedna je smrt pretekla drugu,
prirodna smrt Klare povukla je za sobom sluajno umorstvo
Marije. A preostali bomboni, neodmotani, kotrljaju se na tanju-
riu, kojima ubojica, nesretna, nevoljena, neprihvaena ker i
polusestra Helena Werner nudi inspektora Wintera. Vai nisu
otrovani, dodaje.
Obiteljska tajna koja se prenosi iz jedne generacije u drugu
eksplodirat e s velikim posljedicama u onoj u kojoj se otkrije.
Generacije koje na sebi nose traume svojih predaka popustit e
jednog trenutka pod teretom prolosti koja je, silom prilika,
odredila njihov sadanji ivot. Recimo to rijeima inspektora
Wintera: Jer najdublje uvane obiteljske tajne minska su polja,
na njih se ne smije stati. Jer ono to roaci pokojnika najmanje
podnose to su otkrivene istine. Zato nitko nezatien ne bi
smio otvoriti dobro zatvorene kovege ili krinje, pogotovo ne
ako u njima lee pohranjene obiteljske tajne, skrivene kroz duge
godine i pred svim ljudima. O tome bi, smatra Leo Winter, tre-
balo poduavati budue inspektore.
Objasnimo ulogu tajne i rijeima psihoterapeutkinje Gorane
Tocilj: Tajna je fiksirani konflikt iz prolosti koji se uva zbog
straha od njezina otvaranja jer ima socijalne i moralne implika-
cije. Tajna slui da bi se pojedinac zatitio od drutvene osude...
Definicija u potpunosti primjenljiva na priu u ulici Burggasse:
stan koji uva tajne, nedodirljive u razgovoru, indicije duboko
pohranjene u staroj krinji s fotografijama bez tonih datuma i
imena. Tko je mala djevojica na fotografiji iz 1948? To nije ubi-
jena Marija Lenz, a tako joj je nalik. Zato je fotografija sau-
vana? Stara teta iz Berggasse nije u stanju podnijeti bol i otkriti
tajnu, ispriati priu o vanbranoj djevojici koja je data na
usvajanje. A djevojica odrasta povueno i neprilagoeno, do
krajnjeg oka pri saznanju da je usvojena. Ostatak ivota fiksira
u potragu za majkom, tonije, za majinom ljubavlju.
U romanu Irene Vrkljan sve su glavne enske junakinje ve
mrtve, stvarno ili emotivno. Kroz koga i kako onda one govore?
Ubijena Marija Lenz, o kojoj doznajemo da je bila tiha, skrom-
na, povuene naravi, takva ostaje tijekom itavoga teksta. Samo
naznake njezina ivota: neuspio brak, nikad nikome nita kriva,
88
strankinja, vjeni osjeaj egzila, studij slavistike, prijevodi ruske

poezije. O Mariji saznajemo kroz oite inspektora Wintera koji
s tugom spaja dijelove njezina ivota. S druge strane, tetka Klara:
tvrda, zatvorena, zahtjevna, gruba. Iza nje ostaju nevrijedni
predmeti u stanu, tajna koja se rasplie ali ne pobuuje suo-
sjeanje. Jo je jedna fotografija vrlo vana u prii: fotografija
tetke Klare i njezine sestre Inge (Marijine majke) snimljenih kao
djevojica, negdje u Mostaru. U Posljednjem putovanju u Be taj
opis glasi ovako: ...dvije djevojice na nekom balkonu negdje
u Mostaru. Iza njih planine i jarko, bijelo svjetlo.
U Pred crvenim zidom slika je neto drugaija, detaljnija, opi-
sana u svjetlosmeim tonovima sunca koje obasjava balkon. Pri-
povjedaica komentira opisanu fotografiju i njezinu obiteljsku
pozadinu - fotografiju je snimio njezin djed 1912. godine, prije
nego to ga je ena s djecom napustila i vratila se u Be. Voljela
sam majku na toj fotografiji, voljela njenu oputenost i nain na
koji je drala jabuku. Istovremeno sam voljela tajnovitost jedne
nepoznate prolosti - fotografija je bila njena materijalizacija - i
to svjetlo jednoga davno prolog dana. Pronalazimo ovdje for-
mulaciju Irene Vrkljan, kljunu za razumijevanje njezine pripov-
jedne poetike koju u Posljednjem putovanju u Be podmee in-
spektoru Winteru kao modus njegove istrage. Kako Irena Vrkljan
pripovijeda, tako Leo Winter istrauje, i on jednako tako voli
tajnovitost nepoznate prolosti, onako kako se ona nagomila-
va i razaznaje u tronim proelima zgrada, u starim bekim kava-
nama, u blijedim svjetlima iza stakla antikvarijata (gdje netko
ita, to nije uope sluajno, Hannah Arendt), u fotografijama
lijepoga vrta u Bosni, u fotografijama dviju djevojica koje su
svoje djetinjstvo provele pod sjenovitim stablima u Travniku.
Rat je taj ivot razorio i one su kasnije u Beu bile samo tri siro-
mane ene, bez rodbine; majka bez mua, djevojice bez oca.
Pripovijedanje Irene Vrkljan u Posljednjem putovanju u Be
dosljedno je modernistiko pismo u kojem nad autorskim pripo-
vijedanjem u treem licu dominira pripovijedanje iz oita lika
(najveim dijelom inspektora Wintera), dano u obliku slobod-
noga neupravnog govora. Mogli bismo moda i kazati da Irena
Vrkljan pripovijeda kroz Lea Wintera, ali njezina pripovjedaka
ostavtina prisutna je i u likovima onih koji u romanu ne mogu
uzeti pravo glasnog govora, poput mrtve Marije Lenz. Irena Vrkljan
ispripovijedala je jednu tipinu obiteljsku priu, poput onih koje
najee ostaju zatvorene i dobro uvane unutar etiri zida gra-
anskih kua. Zloin (pravni ili moralni) kao dio obiteljskog inven-
tara, pospremljen u krinjama ili kovezima, na tavanu ili u
89
podrumu, sve dok se ne dogodi neto neoekivano i neka ruka

sluajno ne otvori jedan takav koveg. Tada slijede posljedice.
Tako je Marija Lenz saznala neto to nije smjela saznati, da ima
polusestru. I smrt je, po obiaju, izbrisala sve, oduzela mo-
gunost ljubavi. Zato je Posljednje putovanje u Be, kao roman o
zloinu, zapravo roman o nesrei.
III Protiv zaborava

Roman Dae Drndi Canzone di guerra, objavljen 1998.
zavrio je reenicom nije kraj. Nisam o tome razmiljala sve
dok njezinu romanu iz 2000. godine Totenwande. Zidovi smrti
nisam trebala nai poetak. A on se nalazi, dakako, izvan kori-
ca same knjige, na stranicama Canzone di guerra (od 61. stranice,
za one koji kane zavirivati) gdje zapravo poinje pripovijedanje
o Konradu Koeu, glavnom liku i pripovjedau u Totenwande.
Konrad Koe je, saznajemo, roen 1939. godine u Zagrebu, od
oca Hrvata (odlian ahist i osrednji ustaa) koji 1941. emigri-
ra i majke idovke (Zlata Koe, roena Weiss) koja za vrijeme
rata radi u dravnoj slubi. Te biografske injenice u Canzone
Daa Drndi koristi kao polazne toke za razvoj prie: pripovi-
jedanje se rava u razliitim linijama, od komunistike ilegale za
vrijeme NDH-a do glazbenih priredbi u faistikom logoru
Theresienstadtu. Pria se razvija slobodno, neprestano prelazei
iz osobne razine na razinu obiteljske sage, i dalje, konstruirajui
sloene, gotovo nevjerojatne veze meu pojedinanim akterima.
Ono to je svim likovima u oba romana zajedniko, to je da su
njihove sudbine kriita povijesti, da se u njihovim ivotima lome
kljuni dogaaji povijesti dvadesetoga stoljea. Totalitarizmi,
ratovi, logori, ubojstva, muenja.
Totenwande stoga nije tono oznaiti kao priu o Konradu
Koeu ve se radi o priama Konrada Koea, o nizu pojedinanih
sudbina koje su isprepletene u zajedniku, veliku ali i kaotinu
tragediju dvadesetog stoljea. Cinini i okrutni postupci ivota
jedne likove spajaju u paradoksalne veze, dok drugima one-
moguuju upoznavanje i komunikaciju. Obitelj, koja bi u nor-
malnim situacijama predstavljala prvi i temeljni okvir dru-
tvenog identiteta otkriva se, u obiteljskim pripovjednim stabli-
ma koja gradi Daa Drndi, kao najslabija toka identiteta, a
esto postaje i mjesto lai i falsifikacije. Totenwande zapoinje
neobinim romanesknim postupkom, isljednikim ispitivanjem,
koje autorica odabire kao dijalogizirani narativni okvir svih
90
drugih pria. Konrad Koe odgovara na istraiteljeva pitanja o

stanovitoj Jaqueline Heissmeyer, i unutar istranog postupka pie
svoj iskaz, tekst koji se odlikuje i svojstvima ispovijesti i svoj-
stvima svjedoanstva. Piui, Koe kria neke od napisanih odlo-
maka, koji, pak, itateljima ostaju na uvid kao prekrieni
dijelovi teksta. Takav nam pripovjedni postupak signalizira s
jedne strane nesigurnost pripovjedaa, to on zapravo eli
kazati, a s druge ini vidljivim mogunost prie da u svakome
trenutku skrene u nekom drugom dogaajnom pravcu. Koeovo
pripovijedanje uvlai u sebe razliite formalne postupke i tipove
teksta: crtanje porodinog stabla, privatne i povijesne doku-
mente, leksikografske natuknice, biografsko pripovijedanje, pje-
sme i ivotopis Paula Celana, pisma i osobne prepiske, sudska
izvijea. Dokumentarna uvjerljivost i literarna sugestivnost te-
meljna su obiljeja pripovijedanja u Totenwande.
Cijeli roman ispisan je na osi koja vodi od osobnog i bio-
grafskog, do povijesnog i univerzalnog. Dokumenti YadVashem
muzeja i popis svih logora koji su sainjavali koncentracioni
kompleks Neuengamme, stoje na jednoj strani te osi, a sadistike
erotske scene Koea i Jacqueline predstavljaju krajnju toku fik-
cionalnog, onu koja dodiruje fantastino. Pripovijedno umijee
Dae Drndi itatelja dovodi u situaciju da se ta dva pola spoje u
jedno: povijesnodokumentirani dogaaji pokazuju svoju fan-
tastinu stranu, svoju unutarnju izoblienost koja nas prisiljava
da ponitimo znaenje sintagme smisao ivota. Holocaust, koji je
stvarna tema ovoga romana, upravo je to ponitenje ivota i
ponitenje smisla.
Vrhunac toga fantazmagorijsko-povijesnog kaosa predstav-
lja drugi dio knjige, pod naslovom Zubalo Lile Weiss, koji je u
cjelini iskazan u dijalokoj, odnosno, polilokoj formi. Polifoni
diskurs u Zubalu Lile Weiss satkan je od glasova Hitlera, Staljina,
Konrada Koea, Lile, Rimme, Lenke ..- dakle niza povijesnih i fik-
cionalnih osoba, poznatih i nepoznatih koje bivaju izjedna-
ene tekstom. Iako se u smislu pretpostavive kronologije dogaaja
Zubalo Lile Weiss ne nadovezuje na prvi dio knjige, njihova je
unutarnja sveza tematske i motivske prirode. I zubalo, naposlje-
tku, pratimo jo od Canzone di guerra.
Procedura ispreplitanja privatnih sudbina i velike prie
svijeta povezuje sve niti: kurva Jacqueline Heissmayer otkriva se
kao kerka doktora Kurta Heissmayera koji je u logorima vrio
eksperimente nad djecom. Zlokobni virus tuberkuloze na ovaj ili
onaj nain stie i do glavnog junaka, Konrada Koea, koji je
ionako unaprijed i izunutra zaraen virusom smrti i ubijanja.
91
Unutarnji knjievni provodni motiv u Totenwande je biogra-

fija i pjesniki opus Paula Celana. Konrad Koe pred istraiteljem
izgovara na hrvatskom i njemakom Celanove stihove, njegovu
Fugu smrti. Celan, pjesnik koji se ubio u svojoj pedesetoj godi-
ni, skoivi u Seinu. Na Pesah ili na Hitlerov roendan, kako se
uzme, ispisuje pripovjeda-Koe u jednom od biografskih okvi-
ra u tekstu. Celan, jedan od preivjelih iz rumunjskih logora s
prisilnim radom. Pjesnik poznat po hermetinoj poeziji, jezi-
nom i smisaonom eksperimentu, ponekad na rubu razum-
ljivosti. Ono to je u njegovoj pjesnikoj biografiji sasvim oi-
gledno to je vrlo visok stupanj transpozicije osobnog iskustva.
Trauma je ono to se ne moe izgovoriti: koliki su preivjeli iz
koncentracionih logora skonali samoubojstvom, zato to se
teret traume i teret krivnje (zato to su ostali ivi) nisu mogli
podnositi.
Na drugome mjestu u knjizi, paralelni svijet deportacije
stanovitog M.K.-a iz Pritine. Svjedoanstvo o deportaciji vla-
kom iz proljea 1999. godine. Paralelni svjetovi, mogui svjetovi
za Dau Drndi nisu svjetovi utopije, bajkovite slike sretnijih i-
vota, nego izbjegliki vagoni, djeca odijeljena od roditelja, logori
smrti, zidovi smrti graeni uvijek iznova. Zato i posljednja re-
enica Totenwande glasi: ima jo. Nije samo rije o pripovjed-
nom postupku oznaavanja otvorene forme romana, o naz-
naivanju da se romaneskni ciklus Canzone di guerra i Totenwande
nastavlja. Reenica je ispisana sitnim slovima ali govori jasno:
jo ih ima, zidova smrti, uokolo nas. Zidovi smrti su romaneskni
odgovor Dae Drndi na Celanovu Fugu smrti.
Kontekst suvremene hrvatske knjievnosti ne ini se najpri-
mjerenijim okvirom za situiranje romana Totenwande. Kada sam,
po dovretku drugoga itanja, odluila knjigu trajnije smjesti-
ti na police s knjigama, nisam je stavila pored Feria i Tomia.
Napravila sam mali razmjetaj i na nekih etrdesetak centime-
tara smjestila proze za koje mi se inilo da idu zajedno: Totenwande
Dae Drndi, Konclogor na Savi Ive Jakovljevia, Zar je to ovjek
Prima Levija, ivjeti ili pisati i Kakva lijepa nedjelja Jorge Sempruna.
Semprun i Levi kao dva oprena naina suoavanja s prolou:
Levi, jedan u nizu rtava Holocausta koje su se ubile desetljeima
poslije; Semprun, kao primjer stalnoga kontrapunktiranja ivota
i smrti, u kojemu pisanje/izgovaranje doivljenoga postaje nain
da se preivi smrt. Uz to, svezak Republike iz 1996. godine u
kojem je Slobodan najder preveo i komentirao Adornov tekst
to znai: odraivanje prolosti, La Caprinu studiju Represen-
ting the Holocaust, i tako redom. Posljednje mjesto u nizu popunio
92
je novi svezak Europskoga glasnika s prijevodom slavnoga tek-

sta Hannah Arendt Eichmann u Jeruzalemu. Iako kasnimo za
originalom vie od trideset godina, ne bih povodom objavlji-
vanja toga prijevoda lakonski rekla bolje ikad, nego nikad, ve
mi se ini da dolazi u pravi as. U pravi as - za koga?, naravno
da glasi pitanje. U pravi as za one koji smatraju da jame pune
leeva nikada nisu dobro zatrpane, ma koliko debeli bili slojevi
vapna i zemlje. Za prijevod te knjige, na alost, uvijek je pravi
as, rekla bi vjerojatno Daa Drndi.
Adornov pojam odraivanje prolosti svakako nam moe
biti od koristi u razumijevanju razloga koji su Dau Drndi mogli
voditi u pisanju Totenwande. I u razumijevanju nae suvreme-
nosti koja se nadaje kao primjereni, prirodni kontekst za itanje
toga romana, potiskujui stvarne povijesne dogaaje iz sredine
dvadesetog stoljea. Adorno svoju raspravu pie 1959. godine,
niti sasvim blizu niti vrlo daleko (dovoljno daleko ne postoji, ne
treba se oko toga zavaravati) od vremena Holocausta. Poni-
tavanje sjeanja prije je uinak odve budne svijesti nego nje-
zine slabosti, pie Adorno, i nastavlja: U zaboravljanju onoga
to jedva da je prolo uje se i bijes zbog neega to svi znaju: da
se, naime, neto mora izgovoriti dokraja najprije samome sebi,
da bi se onda moglo prigovoriti drugome.
Prolost moe biti odraena tek onda kada se odstrane
njezini uzroci, smatra Adorno, i ta njegova postavka i danas
stoji. Konstantno obnavljanje faizma svjedoi o tome da jo
uvijek postoje isti interesi koji su oblikovali faizam i prije pola
stoljea, nacionalni i politiki, da jo uvijek funkcioniraju isti
mehanizmi koji proizvode rasne predrasude i sve to onda iz
njih slijedi.
Totenwande. Zidovi smrti u meunaslovu nosi in memoriam.
U znak sjeanja, dakle, protiv zaborava.
93
08-Lada Cale Feldman 12/11/04 7:23 PM Page 95
Lada ale Feldman
MEDIJACIJE MEDEJE
Ako je mogue zamisliti feministiku kritiku, ona bi zasigurno morala biti
na strani ekscesa, poremeaja, simultanosti...
(...)
To bi znailo pokazati da pravi diskurs u enskome rodu izmie svakome
kritikom diskursu kako bi se prelio preko njegova ruba ili stopio s njime.
To bi takoer znailo da bi pravi kritiki diskurs nekog teksta u enskom
rodu zapravo i sam bio diskurs u enskome rodu.
Josette Fral, Od teksta do subjekta, preduvjeti pisma i diskursa u enskom rodu.
(Kada smo se upoznale, rekla mi je: Imam jedan ritual, tako ga zovem. Ne
znam to to znai, ali ga radim svako jutro i u sebi ponavljam elju za dan
dok se ne sruim. Uvijek jednaka elja, isti ritual i isti dan. Rui se, pada,
skvrena u malu gomilu ovjeka.)
Ivana Sajko, Biljeke s odigrane predstave: Arhetip Medeja, monolog za enu koja
ponekad govori.
Velike kazaline veeri oduevljuju vie kao obeanje, nego li kao njegovo
ispunjenje.
Hans-Thies Lehmann, Post-dramsko kazalite.
Piui devedesetih o suvremenom hrvatskom enskom dram-

skom pismu (usp. ale Feldman 1996 i 1997b), do njihova
kraja nala sam se pomalo zamorenom urednikim upitima da
na tu temu togod novo dodam: ne samo da su autorice pred-
meta mojeg interesa uporno odbijale svrstavanje u tu - kao to
su uostalom sve - provizornu, hipotetsku analitiku kategoriju
(usp. ale Feldman 2001, 51-52), drei oito da im se njome
ini dodatna nepravda u odnosu na ionako nepoeljno teorijsko
nasilje, nego su i razmjerno malo pisale, pomirivi se s djelo-
minom gluhou ako ne i sporadinom agresivnou u odnosu
na svoje uratke i njihovu navodnu trino-kalkulantsku en-
sku narav u uvjetima pomahnitalog pluralistikog estetikog
95
relativizma, koja zapravo, poput, recimo, Gige i njezinih Lade

Katelan - dramske parafraze Begovieva romana Giga Barieva - i
ne ini drugo do li neuspjeno parazitira na unaprijed ugoe-
nim, izvrsnim tlorisima hrvatskog mukog nasljea (usp.
Senker, 1997, 243). Prisvajam si pravo da u tim dvjema naizgled
nepovezanim okolnostima odbijanju samo-identifikacije i kvan-
titativno nejakoj produkciji - vidim neku vezu, jer neizbrisiv
aktivistiki zalog feministike kritike - koji je za nju, u ozraju
prisile raznolikih metodolokih ponuda da se uspostave meu-
sobni pregovori, izdvojila Annette Kolodny (1986) - doivljavam
upravo u kritiko-interpretacijskoj valorizaciji enskog stvara-
latva, dakako, ukoliko ta valorizacija opet, neizbjeno, samo-
voljno procijeni da joj je ono tumaiteljski poticajno. Slian se
osjeaj zamora ponovio kad sam prologa ljeta bila pozvana da
prezentiram ensko hrvatsko dramsko-kazalino autorstvo na
skupu Dire-lire-dcrypter le monde au fminin u Grenobleu, jer sam
tad ponovno, prouavajui novinsku dokumentaciju, naila na
porugu feministikim pozicijama iz ustiju autorica nekih vie
nego oito, ako ne feministikih, ono barem femininih dram-
sko-kazalinih projekata, kao to je, primjerice, bilo uprizorenje
drame Alma Mahler Maje Gregl u reiji Ivice Boban u kazalitu
&TD. Prema mojem miljenju, dramski a i predstavljaki korpus
ena umjetnica u devedesetima, unato tome to nije bio obilat,
nudio je nekoliko bitnih poetikih distinkcija u odnosu na osta-
tak produkcije u Hrvatskoj devedesetih, kao to je bio i bitno po-
vezan s ekonomsko-politikim fenomenom tranzicije u znaku
ratnog kaosa, a ujedno i, da li svjesno ili nesvjesno, s propulziv-
nou feministikih teorija identiteta ne samo na svjetskoj nego
i na lokalnoj sceni. Ono to me u tome smislu nastavilo pose-
bice intrigirati jest presijecanje reaktualiziranih autorefleksivnih,
metateatarskih procedura - kojima sam povijest hrvatskih dram-
skih inaica (preteito mukoga autorstva) prethodno uznasto-
jala osvijetliti iz kazalinoantropoloke perspektive (usp. ale
Feldman, 1997a) s problematikom konstrukcije enskog iden-
titeta, osobito u Posljednjoj karici Lade Katelan. inilo mi se da
je to i jedini komad koji e nadivjeti devedesete upravo zato to
je, paradoksalno, njegov onirizam u njih bio tako duboko i ne-
skriveno uronjen, ali i zato to je na inovativan dramaturki
nain prepleo politike i rodne konotacije (hrvatskog) svijeta-
kao-pozornice, osovivi muka i enska tijela svojih likova u nji-
hovu inherentnom pasivno-aktivnom dvojstvu s obzirom na
smjenjive, a opet kruno povratne ideologije kojima se hrane (ili
pak kojima ih hrane), kao i u njihovu nehotinom uzajamnom
96
doznaivanju ipak povijesno preinaivih izvedbenih kdova.

Kljuan, premda ne i sredinji motivski kompleks tog teksta
dvojne ontologije upravo je majinstvo - uloga koje se Medeja
odrie - dapae, trudnoa, kao kulturalno, knjievno i kazalino
donekle zanemarena metafora u kojoj se nerazrjeivo zdruuju
priroda i kultura, proizvodei ambivalentne osjeaje munine,
sumnje i rtve, ali i pretpostavljene svetosti ivota i strpljenja da
se on njeguje i doeka, usuprot neizbjenoj smrti i moda ne to-
liko neizbjenim ratovima.
U Grenobleu, sam, meutim, imala prilike vidjeti japansko
postkolonijalno-feministiki usmjereno uprizorenje Euripidove
Medeje, koje me vratilo posve zanemarenom tekstu mlade hrvat-
ske autorice, Ivane Sajko, Biljeke s odigrane predstave: Arhetip Me-
deja, monolog za enu koja ponekad govori, nagnavi me da uvidim
kako sam, osjetivi iscrpljenje svojih itateljskih ambicija, bila
prilino nepravedna, to vie to se i u tome tekstu, kako mi se
pokazalo, dalo razvidjeti (post-dramsko) krianje metateatarskih
strategija i femininih, a moda i feministikih preokupacija.
Okolnost pak da se par godina prije no to je Sajko napisala taj
tekst pojavio i hrvatski prijevod Maarske Medeje rpda Gncza
nagnala me da se latim (s)poticajnog (k)amena feministike kritike
- postulata o razlikovnosti mukog i enskog dramskog diskur-
za, pogotovu to je u pitanju bilo tako oito, k tome viestruko
(post-)intertekstualno, (post-)komunistiko i (post-)dramsko 1 - pre- 1
Prefiks post- ostavljam u
sijecanje interes maarskog i hrvatskog teksta, izukrianih u zagradama jer se odnosi
vie na poetiko-politike
ispovjednom liku protagonistice iste arhetipske provenijencije. implikacije u autorstvu
Kako se metodoloki okvir feministike kritike - koliko god, Ivane Sajko, a dvojben je,
sreom, razuen i neukrotiv - nadaje samom pripadnou ovoga kako u nadalje pokazati,
rada enskom tematu, te ga doista barem u tome kontekstu kada je u pitanju
Maarska Medeja.
nije vie potrebno opirno legitimirati, bit e neophodnije da
objasnim termin post-dramskog u koji u kasnije usjei ensku
razliku: autorom mu je njemaki teoretiar Hans-Thies Lehmann,
sa ijim su se teorijskim popisom post-dramskih obiljeja neka
prijanja djela Ivane Sajko ve dovela u produktivnu vezu, premda
mimo obznane bilo kakvih enskih distinktivnih znakova
(Prista, 2001). Prema njemakom autoru, post-dramsko stvara-
latvo izdanak je onog dijela kazalinog krajolika poslije sedam-
desetih godina koji je napustio strogi rascjep izmeu prizorita i
publike, stvarnog i fikcionalnog svijeta te zakletu disociranost
glumca i lika, kao to je i osporio primat i centrizam dramskog
predloka, zaokruenost i psiholoki esencijalizam karaktera, line-
arnost dramske radnje i uope fabularnu funkcionalnost jezika,
gradei na tragu zamorene brehtijanske epizacije i eksplozivnog
97
2
Kako i sam Lehmann uinka apsurdistike dramaturgije ne samo obnovljenu svijest o
napominje (1999, 33), glumakoj izvedbenoj tjelesnosti, nego i plasticitet i teatral-
tautologinost ovih
sintagmi bolje bi bilo
nost dramskih replika onkraj njihova obavijesnog uinka pa
izbjei, jer predmnijevaju ak i simbolikog znamenja. U uvjetima takve re-teatralizacije
hegelijanski koncept teatra, prema nekima i nastupa tzv. performativnog (Milohni,
povijesno progresivnog 1997)2 a odnedavna i aformativnog kazalita (Kruschkova,
samo-dohvaanja vlastite
biti to ga u postmoderni
2001) - unutar kojih nijemost, glumako mucanje i ina izvedbe-
navodno ostvaruje na pokleknua komunikacijskih potencijala jezika kao da uspije-
umjetnost kazalita. vaju uutkati logocentristike opsjene lingvistikih krhotina -
gotovo se inilo kako je ne samo negdanja koncepcija jezinog
dramskog predloka nego i svaka budua tekstualna proizvod-
nja za kazalite potpunoma obesmiljena.
3
Autor izriito kae Studija Hansa Thiesa Lehmanna, meutim, nastavila je
kako je pokuao sluiti
stvaranju pojmova i
ispis/tivati eventualnu daljnu suradnju ispisanih predloaka i
verbalizaciji iskustva toga izvedaba novog teatra3 te se, izmeu ostalog, svejedno okrenula i
esto tekog teatra redefiniranom jeziku drame, pa tako ponudila uzbudljiv teo-
sadanjice, kako bi mu se rijski potez ne samo s obzirom na izmijenjeni svijet kazalinih i
priznalo postojanje i tako
omoguila diskusija o
kulturnih simulakruma, nego i s obzirom na cjelokupan civiliza-
njemu (usp. Lehmann, cijski krajolik, izranjavan meu-nacionalnim potresima i ideolo-
1999, 16), a problemu kim prevratima, ali i premreen transnacionalnim afilijacijama,
drame u novoteatarskom tehnolokim inovacijama i glokalizacijskim kontradikcijama,
okruju posveuje kasnija
unutar kojih se glas (nacionalnojezine) rijei istodobno istanjio
zasebna poglavlja.
do neujnosti i zadrao kao otporna okamina identiteta. Prido-
damo li svemu feministiki paradoks htijenja da se stekne pravo
na vlastiti (pripovjedni, dramski i izvedbeni) glas i usporedne
obznane elje za izlaskom iz (fa)logocentrikog zatvora upravo
kroz medij tijela i njegova seksualnog upisa, ukazat e nam se
toke moguih susretita i razilazaka post-dramskih tekstualnih
strategija in abstracto i njihovih enskih inaica in concreto. Zato
e i voljno istezanje na transpovijesnoj relaciji - u kojoj je na pra-
poetnoj toci arhetip Medeja, dakle naslijeeni, kanonizirani
Euripidov tekst, prema nekima proto-feministikih natruha, na
drugoj toci tranzicijsko (post-dramsko) kazalino i ino podneblje,
a na treoj novoskovani (post-)dramski tekst - pokuati razapeti
analitiku mreu za uspostavu analogij ali i mogue pertinentnih
odstupanja u odnosu dramsko-postdramsko ali i u odnosu dvaju
izabranih muko-enskih, hrvatsko-maarskih susjeda.
II
Gnczov je tekst, ba kao i tekst Ivane Sajko, radikalizirao

dramaturku sveprotenost Euripidove protagonistice, koja na
98
antikoj pozornici, uz izuzetak uvodnog prizora, neprekinuto

boravi, sueljena sa smjenom svojih protivnika i pomonika. U
obama je tranzicijskim komadima, meutim, Medeja ostala do-
slovce potpuno sama: poetni i doetni glasovi zbora u poje-
dinim inovima teksta maarskog autora kao da su tek opome-
na-podsjetnik na antiki intertekst, a pojava policijskog slube-
nika koji Madi-Medeji nosi kobne vijesti o sinovljevoj smrti
samo epiloki ustupak inae dosljedno preuzete i izvedene mono-
dramske samoopsjednutosti te demonske paradigme ne-maj-
instva. No Gnczova se Medeja sa svojim okrujem i sudbinom
sukobljuje ipak itajui negdanja muevljeva pisma ili pak raz-
govarajui s nenazonim sugovornicima preko telefonske ice,
te autorov dramaturki rez kada su u pitanju ostali likovi Euri-
pidova predloka ne konotira samo junakinjinu naputenost,
samou i tendenciju da se prepusti monolokom samorazgra-
ivanju oitu u trenucima kad raspravlja sama sa sobom nego
doslovce ili ukida ujnost replika izreenih onkraj ali funkcio-
nalnih unutar fikcionalnog prizorita, ili ih smjeta u junakinji-
na usta, pa smo prisiljeni pratiti njihov sadraj iskljuivo pre-
lomljen kroz njezine tumaiteljske intonacije i parafraze. Zna-
ajni Drugi junakinjina agona postoje, ali ih junakinja, ini se,
a ni mi, ne moe a moda ni ne eli uti, to se osobito potresno
doima u prizorima opstruirane interakcije izmeu nje i njezina
sina, koji tijekom veine prizora ami u sobi sluajui glazbu,
nesvjestan da nad njim lebdi kob arhetipskog ubojstva.
Muna brbljavost pobjenjele i povremeno supijane Made-
Medeje potanko razotkriva, strukturalistiki metodino, kore-
spondencije arhetipa i njegove vjene, a ipak reinskribirane obno-
ve, kako na planu dramaturke izgradnje, odnosa pretfabularnih i
fabularnih elemenata antike tragedije i novovjekog komada,
tako i na planu motivskih poveznica. Pa kao to i kod Euripida
Medejini monolozi otkrivaju da je neko izdala svoje roditelje
kako bi Jazonu pripomogla pobijediti bikove koji rigaju vatru i
etu vojnika koji se izdiu iz posijanih zmajevih zubiju, tako se
i ovdje iz junakinjinih evokacija doznaje za istovrsan odnos
keri prema kui u kojoj je odrasla, ponajprije ocu, austro-ugar-
skom generalu, te za sraman odlazak roditelja u sirotite koji je
polaskom za modernog Jazona prouzroila. Poput Medeje, i
suvremena joj se dvojnica bavi (al)kemijom, pati i kuje osvetu
zbog muevljevog preljuba s Kreuzom-Kristinom, keri moder-
nog silnika, socijalistikog vrhovnika i perspektivnog gospodar-
skog mutikau kojemu se Jazon, negdanji poljoprivrednik, eli
dodvoriti za volju karijere, nudei bivoj eni izgon u inozemstvo.
99
I novu Medeju snubi maarski Egej, Agh, nudei joj zaklonite u

novom braku koji ona odbija, radije se troei u mrnji na svoje
kobno podrijetlo, propali brak i samu sebe. I ona je - naizgled
srodno Euripidovoj Medeji- djelomina strankinja, budui da joj
je majin dio obitelji austrijskoga roda. Optoena i tim, negda-
njim austro-ugarskim i dananjim istim maarskim znakovi-
ma politike stvarnosti, Euripidova se Medeja po prokuanom
receptu modernistike dramaturgije na antike teme nala prije
svega kostimirana recentnom i aktualnom povijeu, utjelovlju-
jui zlorabljeni entitet zemlje to, izmakla iz rata, posre isprea-
rana socijalistikim trasama po kojima kroe karijeristi vodei je u
skoranji globalistiki rasap. Budunosti nema, nju su, kao Madi-
nog sina, i ene i mukarci sasjekli u korijenu, opsijedajui se
prvenstveno sobom i nateui se oko toga tko e nad naratajem
koji slijedi imati ideoloko nadzornitvo i ekonomsko vlasnitvo.
Ova moderna Medeja je upravo na toj toci, dakle, vrlo
daleko od Euripidove transgresivne odmetnice: dijete joj pogiba
vie poput Tezejeva Hipolita, smo, iz protesta, u automobilu za
koji je ukrao majine kljueve, pa nita od najzazornijeg toposa
itave zapadne dramske tradicije, nita od odluke i svjesna ina
4
Da, samo i upravo ubojstva vlastite djece zbog kojeg je arhetip Euripidove Medeje4,
Euripidove, jer njegova je
usuprot tolikim drugim rado prizivanim citatnim osloncima za-
zamisao da upravo
Medeja ubije vlastitu padne dramske povijesti, pobudio toliko estoke prijepore glede
djecu. U ostalim svojega feministikog ili pak, kako i maarska preinaka donekle
inaicama ili pogibaju sugerira, antifeministikog impakta. Gnzova protagonistica, za-
sluajno, ili ih ubijaju pravo, ak i tako progonjena sablastima predloka, nije ustala
Korinani, ili Kreontovi
roaci, kako bi kasnije protiv inercije ni politikog ni poetikog sustava koji je okru-
optuili Medeju za taj in. uje, prouzroivi zloin skoro jednakom frazerskom odanou a
stvarnom ravnodunou prema vlastitom djetetu koja krasi i
odbjeglog joj mua, te ostavi prije devetnaestostoljetnom (his-
5
Za tezu o narativnom terinom) junakinjom u naratoloko-dramaturkom smislu5:
zatvaranju u kobi to nazona ponajprije u svojoj psiholokoj fikcionalnoj dubini,
prispijeva na kraju
uzrono-posljedinog
pronina u svojim slojevitim krzmanjima, optubama, prijetnja-
fabularnog lanca kao ma i strahovima, a ipak s punom svijeu o ureenim, kauzalnim
strukturalnom izdanku odnosima svoje prolosti, sadanjosti i budunosti i arhetipski
graanske dramaturgije s nepromjenjivim mehanizmima njihova odvijanja - dakako, uz
histerinim
male tranzicijske korekcije. Tako ne mora doslovce svojim rukama
junakinjama u sreditu
usp. Diamond, 1997. ubiti vlastito dijete, jer bi to ipak naruilo alegorijske dimenzije
autorovih politikih paralela za koje je bila instrumentalizirana,
uz usputni, preostali teret tragike krivnje, koji se ipak ponajvie
svalio na lea njezina profesionalnog uspjeha i popratne ego-
tistike manije, tvorei i time od nje gotovo zrcalni, enski ne-
hotini odraz Jazonove novovjeke hlepnje za samoafirmacijom.
100
Pregledan i zaokruen slijed tragike nude, prelomljen optikom

graanskog intimizma, tako se jo jednom, devedesetih 20. sto-
ljea, alei zbog (izmeu ostalog i feministike) devastacije
ene-zemlje-drave i pogibije njezina sina, odvio logikom ilu-
zionistike vizije, unutar koje su etika, volja, odluka i in te jezik
koji ih prati ili proizvodi jo itekako u vlasti dramskih subjekata
i pisaca koji ih imaginiraju.
III
Nasuprot Gnczovoj Maarskoj Medeji, tekst Ivane Sajko,

Biljeke s odigrane predstave: Arhetip Medeja, monolog za enu koja
ponekad govori, koji ve samim svojim naslovom namjerice oi-
tuje svoju posvemanju naknadnost u odnosu na arhetip ko-
jim odjekuje, ali i u odnosu na predstavu koja je prema njemu (i
arhetipu i novom jo/ve ne/napisanom tekstu) ve odigra-
na, (malenim) se brojem svojih replika doimlje kao skvreni
fetus naprasno onemoguen u svojoj dramaturkoj gestaciji6 6
Kao to u nadalje
zbog poremeenih majinsko-oinskih funkcija koje su ga na- pokuati pokazati,
rije je o predloku koji
vodnim spajanjem proizvele: opreno Stanislavskijevoj ideji o funkcionira upravo poput
piscu kao autoru-ocu ija dramaturka klica raste u majinskoj generativne matrice
utrobi glumca-glumice, ovdje kao da je glumac-glumica ve po- koju kao uspjeli
rodio dramsko-genetski program koji se naknadno (post-) moe termin-metaforu za
novoteatarsku
uspostaviti samo kao niz fragmenata-replika i ve anakrona bu- dramaturgiju nudi
dunost didaskalijskih naputaka, kao to uostalom crvotoni Lehmann (1999, 28).
tekst-Medeja, povezavi se s paradoksalnou naslova, autorefle-
ksivno sam priznaje, gle, na svojemu navodnom kraju/po-
etku/povratku u tamu uterusa:
Zguvala sam se od ljubomore

U vor,
U moju no u koju padnem poput kamena,
Stiem ake ispod trbuha i ne mijenjam poloaj,
Oslukujem umove; pauk, ohari, moljac
Moja no je duga,
Moja no se produuje,
Moja no slua tamne otkucaje srca i kruljenje u elucu,
Moja no trai prozor sa zrakom i pogledom na ptija gnijezda,
Moja no eka jutro to nikako da se probudi.
(Moja no je duga, moja no se produuje i tako u nedogled, koliko moe
izdrati, neka ljudi napuste gledalite, neka svi prestanu vjerovati da e ipak
izgovoriti jo neto za kraj.)
101
Za uzbunjene duhove, kojima je mrsko ovo strmoglavo su-

novraivanje s naslova na kraj izvedbe-teksta a da nita ne doz-
nasmo o njihovoj fetusnoj esenciji, vratimo se ipak teoreti-
arskoj perspektivi ptijih gnijezda, te (sa)gledajmo jo malo
tekst u cjelini, uz povremeni upad njegovih lapidarno elo-
kventnih izvadaka. Rekosmo ve, i tu je Medeja potpuno sama
na pozornici, no zapravo i nije sasvim izvjesno da se pred nama
uope osovljuje (novi-mladi) lik, ija dramska partitura ionako,
kako saznajemo iz naslova, do nas dospijeva u obliku kombinacije
naih virtualnih prisjeanja na preuzeti predloak i naknadnih i
po svoj prilici ne posvema iscrpnih biljeki s neke predstave:
Stara sam, ali ne mogu umrijeti.

ekam da me pozovu, no nitko ne izgovara to ime:
Medeja,
ena koja nisam.
(I kaem joj: Vidi, nije potpuna istina,
da te je ba sve to sam napisala uinilo nesretnom.)
Jo nam je manje sigurno da taj lik koji to nije svoje dio-

nitvo u cjelini dramske partiture kani pred nama orisati uz
pomo (uvijek) obnovljivih niti kakve guste dramaturke mree
meuovisnosti s drugim likovima, ponajmanje pak da bi to bili
likovi koji bi stajali u preciznoj korelaciji sa svojim prethodno
ugoenim, arhetipskim antikim sintaktikim i/ili semantikim
kuitima. Ni za ostale, naime, likove ne dostaje rei da su na-
prosto odsutni s pozornice, kao to je to bio sluaj s Gnczovim
pripadnicima Medejina okruja: ne samo da im je intertekstni
popis - izbacivanjem makar i spomena na Tutora i Dadilju i Egeja
i Kreuzu i Kreonta - drastino skraen, sveden na jedva raza-
znatljivog Jazona i reklo bi se sjenu sjene Medejine poklane
djece, nego se i ti preostali karakteroloki kosturi eu Sajkiinim
somnambulinim krajolikom vie u obliju arhetipskih sablasti
to progone Medejina sjeanja. U njima se mijeaju kolektivno i
privatno nesvjesno a ovo pak s komarno openitim neuron-
skim registracijama njezine fikcionalne svijesti. Evo nam, reci-
mo, Jazona:
Moja je ljubav imala glatku bradu i tvrdi trbuh

Velike ruke i velike reenice.
Kad doemo do zapleta, evokacije kriminalnog dana koji je

prelio au Medejine ui, javit e se i djeca, oito dionici vremena
102
sadanjeg, jer se, umjesto na arobnim kolima dei-ex-machina, i

ona voze u automobilu:
Djeca pokuavaju otvoriti metalna stakla,

pospana su, vrite,
ja se znojim i dobivam uljeve,
guram im u usta komadie peciva,
psss
tiho, naljutit emo ga,
vaite bez mrvica.
Jedno poinje povraati.
Ravno u moje krilo.
Na moje oiljke.
Niz trbuh mi cure bljuvotine kruha.
Prerano je da jedu, pozlit e im, rekla sam.
Moja djeca ute,
zure u neprozirno staklo,
u odrazu djelujemo nekako isprano.
U odrazu Jazonova i ujedno, kao to emo vidjeti, poli-

tiko-boanskog automobila, ali i u odrazu Sajkiina teksta,
djeluju dakle ti likovi nekako isprano, nesigurni postoje li
kao punopravna nazonost i jesu li uope onima koji se pred-
stavljaju. Ako su rijei koje se niu pred itateljem/icom tek
biljeke s odigrane predstave, onda je zapravo ravnopravna
protagonistica ove post-dramske ispovjedno-monoloke i ne-
pobitno enske rodne izvedbe jednako toliko glumica koliko i
lik Medeje koji je zaduena igrati: konano, to opravdava i
njezino ve spomenuto krajnje, ali i uvodno izriito nijekanje
da jest Medeja:
Ne osjeam krivnju.
Ne elim biti Medeja.
()
Moda i nisam nitko ve samo netko drugi od onog to sam trebala postati?
Moda nosim lice krivca u kojem se ne prepoznajem?
Ona je, dakle, dvije: i glumica i lik istodobno, no lik koji

tek postavlja problem identifikacije, problem, jer nije sigurno
da moe raunati na neko naknadno glumako prepozna-
vanje, problem koji e uvijek proizvoditi neku kripu povi-
jesnog diskontinuiteta i diskrepancije privatne i fikcionalne
ivotne prie koje bi se izvedbom morale slijepiti, kao to bi
103
i u ivotu moda trebalo postati jedno, ali iskliznuto

drugo remeti anse takve koherencije. Predstava pak koja
se ve odigrala ujedno je i pred-dramska izvedba - koja je jedi-
na uvijek obnovljiva, kao to emo uti, u prostoru u kojem
postoji kut sa stolicom te kojoj je post-dramski tekst tek frag-
mentarna biljeka - i Euripidova drama na koju se naslanja, i
svaka od brojnih izvedbi koje su tu, neokrnjenu Euripidovu
dramu ve uprizorivale, ali i sam in ubojstva koji prota-
gonisticu progoni:
Dajte mi prostora u kojem postoji kut sa stolicom,

neko mjesto bez prolaznika i sudaca,
elim ponovno zamisliti svoj ivot.
()
Morala bih priznati zloin koji ne osjeam,
jer imam pravo biti nevina,
i svi oni koje sam neko ranila mogu biti spokojni
Ja diem i sanjam sa svojom okrutnou.
Osim to je povijesnodogaajni i kazalini acteur, to jest

actrice, obiljeen naslijeenom krivnjom svoje rodne specifi-
kacije, oprimjerene u arhetipu Medeje, vidjesmo i da je ena
koja ponekad govori, pojedina i opa, taj danas i samom
feministikom teorijom opovrgnuti klasem enskog bez (teo-
rijskog) prava da ponekad progovori i tako transkulturalno i
transpovijesno objedini svoja sjeanja, ili pak da obznani
kakvu korijensku upisanost u ensku razliku, udaljenu od
mukih normativa, koja ne bi reproducirala negdanje osje-
aje ljepote:
Mukarac je jak,
mukarac zna kako privezati vor,
mukarac zna kako zabiti avao.
Biti slaba i lomljiva
bio je moj osjeaj ljepote.
No Sajkiina je glumica/Medeja tvrdoglava, ona misli,

unato tekoi i shizofrenosti enske pozicije, koja je tjera da
se mimikrira u transseksualnog otpadnika i sakrije maternicu u
stisnutoj aci velikog mukarca, da je ipak mogue govoriti kao
dekonstrukcijski precrtana ena, te da nije potrebno da prizna
tko je ni odakle dolazi, da poroajni oiljci arhetipa dostaju, ako
ne za svaku, onda bar za dovoljno mnogu Medeju:
104
Teko mi je govoriti kao ena.

Mogla bih biti ena kao to ljudi bivaju shizofrenici
I skrivati maternicu u stisnutoj aci velikog mukarca.
()
Ja sam mogla biti samo vezana,
Nikada smirena, nikada udomljena, nikada uspokojena,
Tek trenutano sretna zbog grubosti kojom me pokorio.
()
Jer u javnosti nije dostojno pokazivati iroka stopala,
Pogotovo ne za enu s oiljcima od poroda.
Ona mora biti zakopana, utegnuta, grudima okrenuta mukarcu
I poluprofilom prema ostalima.
Poloaj podrke i poslunosti.
Za tu se Medeju, koja sumira sve izvedbe enske submisije

ali i na se preuzima sve uzvratne grijehe zloinake nepokorno-
sti, nakupilo podosta povijesnog sjeanja, ona je prestarjela, ak 7
O pokuaju enske
post-Boja, bez nade u Euripidova boga-s-maine da je uspne do diskurzivne intervencije
sebe, osuena, izgleda, kao i maarska, na vrijeme politikih, ne da se suprotstavi
transcendentalnih boanstava: uglaanim zrcalima
nepomine
falocentrine jedinosti
Sjeam li se poetaka?
subjekta-svijeta-teksta, a
Bog je napravio svijet mnogo prije mog roenja. na tragu zaziva dvojnosti
Kada sam se pojavila ja, enskih usmina, dodira,
Ve mu je odavno dosadilo. prepleta, zagrljaja
Otiao je. rijeima to ga istie Luce
Irigaray, usp. raspravu
Josette Fral (1999), ije
Kroza didaskalije promie, meutim, ako se prisjeate gore hipoteze fungiraju i kao
prenesenih navoda, jo jedan glas, glas autorice biljeaka, koja motto i kao poetiko-
isto tako nije jedna7. Ona je prvo, viestruka autorica: i anakro- kritiki credo za kojim
pokuava trati ovaj tekst.
nog, retroaktivno uinkovitog post-dramskog teksta, i jedva uhva-
enih biljeki s predstave, ali je, kako vidimo iz udvostruenih, 8
Sergej Goran Prista i
prethodno-naknadnih didaskalija, i ko-autorica i aptaica same povodom drugih tekstova
glumake izvedbe ((Pruam joj papir s reenicama: Sada itaj uz iste autorice zgodno
preuzima Lehmannovu
uzglavlje svoje djece, kao bajku za laku no)) i gledateljica a moda supstituciju negdanjeg
i su-patnica izvedene agonije 8, sa svim njezinim ve spomenu- agona postdramskom
tim virtualnim diskontinuitetima i kriputavim diskrepancijama: agonijom (2001).
(Zapoinjemo u podrumskoj dvorani. Oznaile smo pozicije s

kojih se promatramo i sjele izmeu kutova. Dovoljno daleko da uma-
njimo nelagodu rijei to su napisane. Bose smo i hladno je i neki nas
podzemni propuh pouruje. Ona kae: Its hard for me to speak as a
woman. Gledam je, korak je do prehlade.)
105
Rije je, ini se, o podrumskoj izvedbi, o izvedbi u uterusu

na ijim se zanijekanim oiljcima, kako bi Irigaray rekla, odvija
predstava svijeta - predstava Platonova teatra sjena, obasjana
svjetlom transcendentalnih ideja. U tome podrumu pue, a pro-
puh ne rastjeruje sablasti nego ih goni da navraaju bez reda,
prijetei glumici-Medeji-aptaici-autorici prehladom od koje e
joj grlo promuknuti, pa se i pretpostavka da ponekad govori
moe lako okrenuti u gubitak glasa. Ali ako je to transpovijesni i
transkulturalni usud, zato se djeca voze u automobilu s metal-
nim i neprozirnim staklima, otkud pomisao da ova Medeja ne
nosi na sebi samo istetovirano ime svojega arhetipa (Kao da je
grijeh bolest pa mi se boje prii, /kao da sam istetovirana,), da iz
nje ne jei samo neispunjiva elja za unitenjem svojega tijela
ponaraslog kao transpovijesnog biljega srodnog mitskom mag-
dalenskom predmetu samookajanja (Kad bih znala da mogu
izgorjeti do pepela, / i bila sigurna da bi me zamijenili pijeskom
i prainom/ bacila bih se u vatru./ No tko e sagraditi lomau
za ovo veliko tijelo,/ tko e baciti kamen? Tko?), nego i otisak
njezina tranzicijskog pojavljivanja i poloaja? Zato nas, nas
koji smo vidjeli toliko lijepoga kamenja kako raskomadano i
izoblieno lei nakon eksplozije, tolike bliske kue razruene i
u plamenu, tako jako uznemiruju Medejina nastojanja da sa-
gradi dom?
Gradila sam kuu i ranila ruke,

Donosila sam kamenje,
Oblikovala kamen u ciglu i ciglu u zidove.
Gradila sam kuu jer si mi jednom rekao kako bi rado prespavao u njoj.
ekala sam
Zamiljajui nas godinama unaprijed
Kako se pognuti, sijedi i poluslijepi i dalje traimo rukama u mraku,
Zamiljajui nedjelje, nau djecu i svoj sprovod s dugom povorkom nasljednika.
I bila sretna i sigurna u tom ekanju.
I to je post-dramski Jazon, pa bio on i intertekstnim

nasljeem ukleti prevrtljivac i preljubnik, kriv toj neispunjenoj
zamisli? Arhetipski ga nalog, ako znadete, ba kao i Gnczova
preruha, zapunja odlikama koristoljublja, karijerizma i ljeporje-
ivih ispraznosti, no dok se one u Euripida glasno a u Gncza
trbuhozboraki uperuju ponajprije u pravcu Medejina prkosa,
ovdje e, ini se, imati jo publike:
106
Vani pada kia. Penjemo se na drvenu binu. On staje iza govornice.

Ja sam iza njega. Djeca do mene. Iza nas pratnja s kiobranima.
Tisue glasova urla iz kaljue.
Ne vidim nikog posebno. Koncentriram se:
podrka i poslunost, podrka i poslunost
On govori napamet, bez papira, ostavlja pauze u reenicama,
kaljua urla.
Zurim u njegov potiljak, uho mu se trza na zvuk ovacija.
Okree mi se i namiguje.
Kaljua skandira, on radi due stanke, oslukuje,
uho mu poskakuje, ponovno namiguje.
Nasmijei se glupao!
Stoji kao smrt!
Iskrivljujem poluprofil, niz lea mi struje trnci srama,
netko mu iz kaljue dobacuje cvijee,
on ga prua meni,
uzimam blatnjavi buket,
smijeim mu se frontalno
Gadi mi se!
Znam,
jer stojim u pobljuvanom sivoms rasprsnutim uljevima u kaljui
s cvijeem i trnovima.
Tableau je gotovo popunjen, s Medejom kako prima cvijee

na pozornici, stojei u poluprofilu, frontalno prema Jazonu, no
Kreuze nema na vidiku i, kako se ini, ljubomora na drugu enu
uope nije Medejin motiv. Moe li ona ikako pogledati Jazona u
lice, sve ono vrijeme prije uspona na pozornicu, gdje se koi,
popljuvana, u sivom, da bi popunila povijesni tableau? Ili joj je
moda prije dodijeljeno da mukarca, kako bi Virginia Woolf
rekla, gleda iskosa, izokrenutog, kao to je uostalom i njemu
dodijeljeno da gleda nju, preko odraza u zrcalu:
Gledam ga u retrovizoru.
I on gleda mene.
Mislim da mu se gadim.
Pa to je, prema tome, ako nije ljubomora, nakupilo u

Sajkiinoj Medeji toliko bijesa? Bit e da je to uinila istodobna
infantilnost i vjena mladost njegove politike vitalnosti,
107
prestarjelost pokuaja da majinstvo ne proizvede gaenje, da

bude rtvenim zalogom obustave politikih govora i urlanja
kaljue:
Ostarjela sam gledajui u mlijena krila svog ljubavnika,

Ostarjela sam drei dojke u rukama pred njegovim djeatvom koje me vrijea
Ova Medeja nee odustati od ubojstva, ba zato jer je pre-

morena od pamenja i prestarjela od ponavljanja svoje zazorne
geste (U svakom sam sluaju roena s bezbroj prednosti s utro-
bom/ i rukama od pamenja. Imam stotinu godina/ laem,
imam vie,), a nasilje njezine pobune, koje e neizbjeno uposli-
ti i njezinu desnicu (U desnoj ruci drim no.) i dati se prepo-
znati kao grandomanski penisneid (Otrica je dugaka dvadeset
centimetara.) ovaj e put prvenstveno ciljati na samog Jazona,
ljubav njezinoga ivota i usputno, na itav svijet, pa tako i,
vjerojatno, djecu koja nestaju s pozornice, onda kad se angai-
raju i desna aka i lijevi kaiprst, pa onda opet, obje ruke:
Prstima sam vrsto prihvatila drku. Udaram iz ramena. Brzo. Jo jednom.

Ruke su mi najednom masne i ljepljive. Ne gledam gdje ubadam. Kod prvog
udarca osjeam otpor tkiva i gadljivost.
Kod drugog vie nita ne osjeam.
U desnoj aci drim bombu. Teka je, ali ne preteka. Lijevim kaiprstom
skidam poklopac upaljaa. Brojim sekunde. Jedan, dva, tri, bacam je na cilj.
Okreem lea eksploziji. Na podu sam s rukama preko glave.
Ne ujem.
Ne vidim.
Revolver. Drim ga s obje ruke. Ciljam. Diem ga do visine oiju. Gledam kroz
nian. Ruke mi se tresu. Smirujem ih, dobro je, miii su mi napeti, ukoena
sam. Palcima otkoujem oruje. Ponovno nianim. Zadravam dah. Pucam.
Lagani gr u vratu. Udiem. Pucam jo jednom. Ne mislim na pitolj.
Mislim na tebe.
Da li me voli?
Ne zaboravimo, ovo je tek privatno sjeanje. Ubojstvo se ve

dogodilo i Medeja nije zloinka ije bi tragove potovala, reci-
mo, revna historiografija povijesnog beaa. Njezino e ime
ostati zlokobnim znamenom neprepriljivoga ispada, ali s tijela
te povijesne actrice bit e revno pobrisan svaki znak udjela i
108
upravo e zbog toga, zbog neispisane prie te pobune, svaka bu-

dua nositeljica njezinoga imena hodati kao tempirana bomba:
Medeja, gdje si sakrila oruje?

Gdje ti je oruje?!
Pokai ruke!
to skriva u rukama?!
Evo, evo mojih ruku; prazne, bez otisaka,
Evo mojih grudi; uplje, bez otisaka,
Evo mog trbuha, mog vrata, moje kime, mojih stopala, sve bez otisaka.
Ne ostavljam trag.
Oruje je u meni,
Progutala sam pitolj i no, otrov i bombu,
Zvekeem dok hodam
I u svakom bih trenutku mogla eksplodirati.
Kako je dosadanji niz stihova/replika ovoga antiaristote-

lovskog a opet i antibrehtijanskog, post-lirsko-dramsko-izvedbe-
nog teksta bez pravog poetka i kraja pokazao, monolog Ivane
Sajko nema niti jedne precizne nacionalne ili povijesne refer-
ence koja bi ga spremno uvrstila u hrvatsku dramsku produkci-
ju devedesetih, u kojoj, prema brojnim kritiarima, obiluju zna-
ci-oiljci hrvatske ratne zbilje i posebnog sluaja njezine trau-
me. Zlobnici bi moda zbog odsua tih specificiranih znakova
mogli pridodati i koju o lakoj uklopivosti Sajkiina monolokog
nacrta u inozemne kazaline novoteatarske projekte, no upravo
se ta transgranina uklopivost recimo, u kontekst amerike
multimedijalne govornike pozornice objave rata ini njego-
vom najsumornijom provokativnou: poseban sluaj lako se
prenosi, poput plamena u kojem bi Sajkiina Medeja sagorjela
do pepela kad bi samo mogla. Njezin je paradoks simultani
gubitak krvi i arhetipski opstanak pod arama itava globusa:
Ja sam izgubila najvie krvi.

Ja sam postala prozirna,
kroz mene se vide naslovi u novinama,
kroz mene je mogue proitati sitne brojke voznog reda,
kroz mene prolaze gradovi u kojima me nitko ne prepoznaje.
Anemina ena.
Nijema i bez svjedoka.
109
Zove li to autorica da ne odustanemo i svjedoimo o tijelu

njezinoga teksta, da ne dopustimo da postane upalj i proziran,
da se ipak prepoznaju otisci njezina voljno ispunjenog-izma-
tanog zloina-ponavljanja-izvedbe? Mnogo toga u njezinu mo-
nologu ostaje tek obeanjem jedne kazaline veeri, pozivom da
uemo u njezin metateatarski, postdramatski vrtlog kronolokih
poremeaja i igara s odsutno/prisutnim ivima i mrtvima. Pri-
hvativi taj poziv kao da sam i ja eljela ispuniti svoj (femini-
stiki) ritual, htijui i opet obnoviti zanijemjeli glas, uplesti se u
irigarayevski zagrljaj, u ples te ve odigrane izvedbe, strepei
poput Sajkiine nepoznate osobe iz didaskalija, smrznutih sto-
pala, da u samo doprinijeti Medejinu tanjenju i pohabanos-
ti ((Nisi stara, kaem joj i Ona me poziva. Pleemo zagrljene, okre-
emo se, nespretno, nebitno. Preko tankih grudi sluam kako joj od-
zvanja srce. Pita da li smrdi. Ne. Pita da li je stara. Ne. Pita me koliko
joj je godina. Ne znam. Ne elim lagati. Pita da li smo ve dugo ovdje.
Dugo. Odmie se od mene jo tanja i pohabanija i moda je bolje,
jer emu plesati smrznutih stopala, emu forsirati njenost to nas
obje poraava. Idemo dalje. Na drugu scenu.)). Za sve one koji su od
navedenih odlomaka - to ih je znanstvena konvencija potkre-
pe vlastitih argumenata istrgnula iz velikoduno mi ustupljeno-
ga rukopisa poeljeli sklopiti pravi redoslijed itavog i jo do-
sad, za razliku od Gnczova, neobjavljenog teksta Ivane Sajko, a
pogotovu za one koji ne vole mrane scenarije i radije se tjee
bajkama, preostali, dosad neuporabljeni dio autoriinih Bilje-
aka u znak potovanja ostavljam u podrumu svojega teksta 9.
9
(Kao bajku nemoj ih plaiti priama. Oni ne smiju znati to e se dogoditi.
Say: and then, they lived happily ever after.)
Roena sam u generaciji dostojanstvenih ljudi,
dano mi je ime to su ga svi voljeli uti;
ni ena, ni majka, ni ljubavnica,
ve Medeja.
Ostavljena mi je povijest kunih svetaca iju sam pravednost potovala,
Palila sam svijee na oltarima predaka,
Dala zavjet ispravnosti svojem nasljeu.
Mrtvi su vodili moj ivot,
Sve do danas kada gledam kako mi okreu lea.
(...)
laem kada govorim da sam se igrala lutkama,
laem kada govorim da sam gledala prema moru,
vadila iz vode ribice i bojala ih zlatnim,
laem kada kaem da su mi se elje ispunile
i da je mladost bila duga i nevina,
jer se nieg vie ne sjeam.
No svijet je valjda uvijek isti,
vjerojatno je tako izgledao i u doba moje sree.
I Medeja je ista.
Moda se rodila s tankom utavom koom,
moda je i onda starakim rukama pozivala mladie,
moda je ispucanim usnama ljubila elo svoje djece,
moda su joj vrnjaci s udom dodirivali bore na licu.
110
IV
U zakljuku bi jo valjalo pri/s-klopiti koju o feminino/ma-

skulinoj opoziciji u autorskim intencijama i tekstualnim uinci-
ma dviju Medej: bilo bi sasvim neumjesno - nakon to sam u
hrvatskoj inaici naizgled bez ostatka iznala svojstva post-
dramskog izriaja i meu njima istakla upravo diskontinuitet i
diskrepanciju sviju razina kazalino-dramske izvedbe, kronolo-
ku poremeenost autorskih i izvoako-reprodukcijskih funkci-
ja, otvorenost ne samo virtualnim kazalinim nadopunama ne-
go i kritiarskim obgrljivanjima, pa i premetanjima dramatur-
kog rasporeda svojevoljnih lakuna - inzistirati na tome da fe-
mininost ili maskulinost nekog teksta ishode iz jednostavna
kontinuiteta spola/roda empirijskih autora i svojstava, arhitek-
tonike, pa ak i ideolokih nauma ili nesvjesnih ishoda njihovih
tekstova. Nema sumnje da su takve reetke ionako samo kriti-
arske zablude o bilo empirijskoosobnim bilo tekstualnim inhe-
rentnim svojstvima nekog predmeta interesa i u tome smislu bi
bilo kakav zakljuak bio vie plod tzv. preconception game
(usp. Smith, 1996) koja se javlja ipak ee kad lagodno znamo
kojeg je spola/roda autor/ica analizirane knjievne, napose dram-
ske/post-dramske izvedbe. Moja se jedina isprika za vlastitu pro-
vedbu te hipotetine opozicije moe sastojati u tome to (daka-
ko, retoriki) obznanjujem da sam svjesna svoje pristrane tuma-
iteljske interakcije, ali i institucionalnih okolnosti koje okruu-
ju dva teksta to sam ih ovdje zajedno itala. Konano, prvome
je autor ipak, nakon duge disidentske karijere, postao predsjed-
nikom jedne drave, dok je drugi zamislila netom stasala spi-
sateljica, za ije iskrzane Biljeke teko da e se tako skoro nai
prostora sa stolicom u kutu Hrvatskog nacionalnog kazalita.
(Svakako, i ovo je deplasirana napomena: ona ba nita, slaem
se, ne govori o estetskim dosezima njihovih medijacija Medeja.)
Literatura:
ale Feldman, Lada (1996) Postoji li suvremeno hrvatsko dram-

sko ensko pismo?, Republika, 3-4, 29-40.
ale Feldman, Lada (1997a) Teatar u teatru u hrvatskom teatru,

Zagreb: Naklada MD i Matica hrvatska.
ale Feldman, Lada (1997b) Poetika tame, uskrate, manjka,

Kolo VI, 2, 352-364.
111
ale Feldman, Lada (2001) Euridikini osvrti, Zagreb: Naklada MD

i Centar za enske studije.
Diamond, Elin (1997) Unmaking Mimesis, Essays on feminism and

theater, London and New York: Routledge.
Fral, Josette (1999) Od teksta do subjekta: preduvjeti pisma i

diskursa u enskom rodu, Frakcija 12-13, 58-63.
Gnz, rpd (1998) Maarska Medeja, prevela Acija Alfirevi, u:

Maarski trodram, Zagreb: AGM.
Smith, Alison (1996) The Preconception Game, u: Literature

and Gender, ur. Goodman, Lizbeth, 4-11.
Goodman, Lizbeth (2000) Mythic Women/Real Women, Plays and

Performance Pieces by Women, London: Faber and Faber.
Kolodny, Annette (1986) Dancing through the Minefield: Some

Observations on the Theory, practice, and Politics of a Feminist
Literary Criticism, u: The New Feminist Criticism, ur. E.
Showalter, 144-167.
Kruschkova, Kassimira (2001)
Lehmann, Hans Thies (1999) Postdramatisches Theater, Frankfurt

am Main: Verlag der autoren.
Milohni, Aldo (1997) Performativno kazalite, Frakcija 5, 49-53.
Prista, Sergej Goran (2001) pogovor knjizi Ivane Sajko,

Smaknuta lica: etiri drame o optimizmu, Zagreb: Meandar.
Sajko, Ivana, Biljeke s odigrane predstave: Arhetip Medeja, monolog

za enu koja ponekad govori, rukopis.
Senker, Boris (1997) Pozornici nasuprot (X), kazalina kronika,

Republika, 3-4, 237-246.
112
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 113
Nirman Moranjak-Bambura
SIGNATURE SMRTI I
ETINOST ENSKOG PISMA
to je razliito u spisateljstvu ena i kako injenica da se
ena pojavljuje u ulozi autorice (sa svim implikacijama i para-
doksima koje pojam autorstva donosi, ukljuujui tu i politiku
njezina raanja i upornog preivljavanja, nakon poststruktura-
listikog proglaavanja smrti autora), moe uticati na kreativne
izbore izraajnosti, na anr, na narativni identitet, na konstruk-
ciju fikcionalne stvarnosti, na simboliku mo predstavljanja, na
granice i mogunosti misli, akcija i osjeanja? Koncept criture
feminine koje su jo 70-tih ponudile kao istovremeno episte-
mologijski i stvaralaki okvir francuske feministice (osobito tu
treba akcentirati projekat H. Cixous, koja ga utopijski formulira
i efektno nastoji realizirati u vlastitom pisanju), i danas izaziva
unutar knjievne i feministike i nefeministike teorije brojne
diskusije. Izmeu bijega iz enstvenog u rodno neutralnu, ali
potencijalno subverzivnu pjesniku imaginaciju i radosno-total-
ne delegitimizacije androcentrinog modela simbolike repre-
zentacije, smjeta se itava lepeza usmjerenja na ensko pisanje,
a da se ipak ve moe u tom pluralizmu i nesvodljivosti uoiti
povezujui feministiki zahtjev za ukidanjem simbolikog na-
silja (P. Bourdieu), koje se prokazuje ne vie kao posljedica, ve
kao temelj na kojem cvate faktiko nasilje u svakodnevnom
drutvenom ivotu. Ako se u prvom valu feministike kritike
inzistiralo na upisivanju enskih vrijednosti u linearnu povijest,
a u drugom valu efekat postajanja enom proizveo udesnu
diskursivnu metaforiku mainu za refleksiju o cjelokupnoj pro-
blematici radikalne razlike i drugosti, onda bi trei val sada
oznaavao sukob oko koncepata i opozicijskog, potencijalno
subverzivnog znanja, kontekstualiziranog postmodernom kon-
struktivistikom epistemologijom. ensko pismo tu, s jedne
strane, postaje privilegirana verzija manjinskog pisanja (pa se
dade usporediti sa drugim vrstama pobunjenikih dekonstrukci-
ja europo- i falogocentrinih diskursa), a s druge strane, kao, kri-
tiarsko-teorijski konstrukt, izloen je novom propitivanju zbog
svojeg utopijskog esencijalizma, kojeg valja dekonstruirati u ime
pluralizma, politike lokalizacije, te svakovrsnih kulturolokih
relacionih odnosa, to svaku esencijalistiku bit ini sumnjivom.
113
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 114
1
Cit. prema: Showalter, E. Nemogue je definirati enstvenu spisateljsku praksu, i to je
1998. Feministiki prastara nemogunost koja e takvom i ostati, jer ova praksa
kriticizam u divljini.
U: Knjievnost, povijest,
nikada nee biti teoretizirana, obuhvaena, kodirana - to ne
politika. (ur. Kramari, Z.). znai da ne postoji - kako to konstatuje H. Cixous (Smijeh
Osijek, str. 223. Meduze)1. Mislim da, ovoj nemogunosti usprkos, neki teoreti-
2
ari/ke previe ure da se rijee nelagode u/sa criture feminine 2 :
U Pojmovniku suvremene
knjievne i kulturne teorije
dovoljan razlog da se taj koncept zadri je, naprimjer, pisanje H.
(2000.g., izm. I dop. Cixous, ali je on svoj legitimitet priskrbio i kao opeprihvaeno
Izdanje, Zagreb, str. 377), imenovanje za francusku feministiku kritiku u cjelini. Juksta-
V. Biti je u odrednici pozicija enskog tijela i pisanja, utopijska udnja da se prevaziu
Pisanje, naprimjer,
granice, Cixousina invektive Pii sebe - tvoje tijelo mora
ustvrdio da se od samog
pojma enskog pisma dobiti glas ili Vie tijela, stoga i vie pisanja, spaavanje ima-
nakon poetnog zanosa ginarnih zona iskljuenja, raznolike strategije subjektivnosti,
odustalo, jer su poput sintaktikih prevrata, ili taktilnog, fluidnog stila, hibrid-
feministike kritiarke i nosti i sl., usvojeni su toposi feministike kritike i nee se lako
same uoile da je put od
tijela do sintakse izloen dati izbrisati. Sve ovo ne znai da odnosi tijela i teksta ne mogu
brojnim kunjama i biti i drugojaije koncipirani, utjelovljeni u drugaijim figurama
stranputicama. Autor tu i dati u drugim kontekstima (ovisno od kulturalne mree u koju
zaboravlja da su upravo ih se ukljuuje, ili iz koje ih se nastoji iskljuiti), a samo ensko
te kunje i stranputice
bit projekta pisanja koje
pismo trebalo bi po potrebi reaktivirati ili iznova konstruirati,
su poduzele francuske kad god nam zatreba konceptualno orue za feministiku zain-
feministice, te da su teresiranost da se ue u dijalog s jednim enskim tekstom (pa i
napor tog upisivanja da se protrese jedan kulturalni milje u kojem fantomska nije-
enskog tijela i drugosti
ene u jezik i tekst
most ene i dalje opstaje kao podloga za imaginarnu en-
Cixous, Irigaray i Kristeva skost, potiskujui tako ensku imaginaciju na svoju periferiju).
oprimjerile (kako je to ve U zamrenim i antagonistikim odnosima knjievnosti
reeno u odrednici naroda Bosne i Hercegovine, problem enskog pisma i en-
Feministika kritika) u
skog subjekta ili je marginalan, ili jednostavno ne postoji za
vlastitom poetskom stilu.
knjievnu kritiku. Uostalom, mi doista (barem za sada) nemamo
niti deklarirane feministike knjievnosti, niti deklarirane femi-
nistike kritike, niti knjievnog ili kakva drugog asopisa koji bi
mogao biti mjesto za promociju itanja i pisanja u enskome
kljuu. Prizivati vrijednosti enskog autorstva, enske povijesti
i drugosti, te tako potencijalno uzdrmati kanonske nacionalne
hijerarhije dapae se ini zazornim, u vrijeme starog/novog rede-
finiranja etnikih i nacionalnih prostora, iako e se nae konzer-
vativne i uspavane kulturne i akademske institucije kad-tad nu-
no morati suoiti s problemom kuluralne nevidljivosti, ve po
samoj logici procesa ukljuivanja u europske integracije, ako ne
zbog metode, onda makar zbog mode. Meutim, na vlastiti pro-
miljeni angaman bio bi od kljune vanosti, stoga to e inae
politika kulturolokog nasljea u veoma bliskoj budunosti biti
suoena s novim valom kolonizacije, i to sada s pomou na brzu
114
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 115
ruku uvezenih teoretskih i kritikih koncepata, koji bi onda mogli

prouzroiti nove pozljeujue konflikte na polju simbolike eko-
nomije. Kontekstualno upotrijebljeni, potencijalno subverzivni
koncepti razumijevanja kulturolokih obrazaca, kakve je razvila
feministika kritika i tako doprinijela razobliavanju kognitiv-
nih privilegija mukocentrine vladavine, ukljuujui postepeno
i one vrijednosti i teme koje su uvijek bile potiskivane u ustraj-
nom procesu dehistorizacije podjele rodnih uloga, mogli bi nam,
meutim, pomoi da osvijestimo paradokse izrazito feminizirana
poloaja same bosanskohercegovake knjievnosti (u balkan-
skom, pa onda europskom i svjetskom kontekstu), koja stolje-
ima ivi hranei se vlastitom viktimizacijom unutar razliitih
drutveno-politikih i povijesnih promjena i konflikata.
Ovakva perspektiva promiljanja nuan je fon za moju pri- 3
Da ovaj diskurs
mjenu koncepta enskog pisma u procesu itanja proze Alme mogu preuzeti i ene,
jasno je iz naeg
Lazarevske. Vie je tu rije o jednom pokuaju oznaavanja raz- povijesnog iskustva,
like u otporu prema najtvrem mukom diskursu, koji svoje kao i iz analiza enske
krajnje otjelotvorenje realizira kao ratniki diskurs3, nego li kao dobrovoljne
pripisivanje karakteristika enskog tijela jeziku i tekstu u maniri raspoloivosti
koja se reprodukuje iz
francuskih feministkinja. Pa ipak, kako emo vidjeti, niti ovaj
dugotrajnih otvrdlih
aspekt se ne iskljuuje, naprotiv, on se samo specifino lokalizira drutvenih strukura
na osnovu enskog doivljenog iskustva povezanog sa ekstrem- rodnih razlika, na
nim nasiljem, koje ne pogaa samo enska tijela, ve je obiljeje osnovu kojih se
sveope kulture smrti, koja sa svih strana napada itav jedan enskost podvrgava
kvaziprirodnosti mukog
grad, pa stoga enske vrijednosti i enska imaginacija tako stiu monopola na legitimno
osobit status. Ono to je zbunjujue i oteava interpretaciju, spe- definiranje kako spolnih
cifina je preraspodjela mukog principa na tamo i ovdje, koja praksi, tako i diskursa,
se vri na sceni okupiranog grada (Smrt u muzeju moderne umjet- religijskog polja,
dravnih, nacionalnih,
nosti, ali i U znaku rue), tako da ta funkcija iskljuivanja pogaa etnikih i svakih
i muka tijela, neoekivano prisiljena da se nau na enskoj drugih interesa.
strani organskih svrha i etikog apela drugosti, vie nego na
strani ekspresivnih atributa mukosti. Ali, upravo je to jedna od
velikih zasluga nae autorice: njezina proza je ne samo proeta
enstvenim vrijednostima, ve brino nastoji spasiti od zabora-
va i potiskivanja prevratniko odustajanje od stereotipne heroj-
ske retorike, kojem su mnogi od nas bili svjedoci, ali na koju ne-
rado podsjeamo, polako se vraajui u koloteine patrijarhalne
vizure svijeta.
Alma Lazarevska je jedna od rijetkih autorica koja je uvrte-
na u antologijske izbore izdavake kue Alef pod urednitvom
Enesa Durakovia. Taj obimni projekat antologijskog vrednova-
nja, poduzet oigledno s dvostrukom namjerom ouvanja i uvr-
ivanja bonjakog identiteta, s jedne strane, i suprotstavljanja
115
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 116
razarajuoj moi ratne mainerije da uniti simbolika dobra kao

temelj razvoja bosanskohercegovakog drutva, s druge strane,
nesvjesno nam pokazuje kakva je druga strana medalje sim-
bolikog nasilja: ono se ne provodi uvijek minobacaima, ve,
kako to u svojoj knjizi Vladavina mukaraca (2001.g.) pokazuje P.
Bourdieu, preko znanja i uspostavlja povlaivanjem onih koji
ga podnose. Preovlaujui kriteriji za konstrukciju bonjakog
knjievnog korpusa i bosanskohercegovakog kanona su, da-
kako, definirani nacionalno, ali u prvom i knjievnice i kriti-
arke dobijaju neto vie mjesta, u skladu sa suplementarnim
kriterijem kulturolokog pamenja, dok u drugom ast da ues-
tvuje u izboru ima samo jedna autorica, Gordana Muzaferija,
priznata kao strunjakinja za dramsku knjievnost (ono to je tu
paradoksalno, injenica je da je upravo to anr koji, izgleda,
bosanskohercegovake spisateljice sistematski izbjegavaju), dok
su meu pjesnikinjama izabrane Dara Sekuli, Bisera Alikadi,
Mubera Pai, Jozefina Dautbegovi i Ferida Durakovi, a Anto-
logija bosanskohercegovake pripovijetke XX vijeka izdvaja samo
jednu pripovjedaicu - Almu Lazarevsku. Ako je ovakvo stanje u
bosanskohercegovakoj knjievnosti realno, mada u svakom slu-
aju prouzrokovano (ne)svjesnom primjenom mukih vrijed-
nosti, onda nam se valja zapitati zato je to tako i na koje naine
se ta rodna diskriminacija i raspodjela moi reprodukuje? Ujedno,
doista izdvojen poloaj Lazarevske, daje nam za pravo da se
dvostruko zamislimo nad Jergovievom tvrdnjom: Kada bi kod
nas postojala knjievna scena i kad bi knjige jo djelovale na druge
pisce, Smrt u muzeju moderne umjetnosti bosansku bi knjievnost
uinile urednijom, mirnijom i preciznijom. I naravno - boljom.
Knjievni uspjeh Alme Lazarevske, koji se za Jergovia poka-
zuje u preciznosti detalja, na koju se svodi pisanje nakon hero-
jskog doba knjievnosti, a za Svetlanu Slapak, koja ne tedi
komplimente, na pripovjedaki rafinman i neke karakteristike
enskog pisma, kao to su precizno komponovanje opisa, cirku-
larnost pripovijedanja umjesto ortodoksnog aristotelijanskog
zapleta, heraldiku konstrukciju (osobito karakteristinu za ro-
manesknu strukturu U znaku rue), izbor leksike, osjetljivost na
spoljni svijet i reakcije pripovjedaice na njega. Meutim, istina
je takoer da je kritiarski odziv na ovo djelo slabaan, a i ita-
teljske reakcije nisu uvijek potvrdne. Zanimljivo je da su upravo
neke sluateljice seminara iz knjievnosti u okviru enskih studi-
ja (i to upravo one koje knjievnost inae studiraju) ostale rav-
nodune kada sam im pokuala predstaviti ensku estetiku u
Bosni i Hercegovini na dvije knjige Alme Lazarevske. Tvrdnja
116
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 117
Slapakove da je zbirka pria Smrt u muzeja moderne umjetnosti

primjer kako se konstruira kratka pria (Njene kratke prie su
napravljene tako da praktino nema zamjerke to se tie zapleta,
konstrukcije, dobre strukture, obilja slika, veoma asocijativnih
slika bez pretjerivanja, bez upadanja u klie, bez stereotipa., str.
908), inila im se pretjeranom. I to moe biti dokaz kako pod-
zemno djeluju vrjedonosni obrasci preuzeti iz muke naratolo-
gije. Jednom naueni, oni znaju uiniti nevidljivim vrijed-
nosti oscilirajueg, dvoglasnog diskursa u kojem se prepliu
dominantna i priguena pria. A upravo nam je u najistijem
feministikom kriticizmu poklonjena radikalna alteracija nae
vizije, od nas se trai da znaenje prepoznamo u neemu to je
do toga trenutka bio prazan prostor. Ortodoksni zaplet nestaje, a
drugi zaplet, koji je sve do sada bio uronjen u anonimnost poza-
dine, istie se hrabro poput reljefnog otiska palca. (E.
Showalter, str. 249)
Postoje knjige o kojima se govori i knjige s kojima se govori.
Smrt u muzeju moderne umjetnosti za mene je upravo knjiga s
kojom sam u jo uvijek otvorenom dijalogu i, dok uranjam u
asocijativni vrtlog ovog fluidnog pripovijedanja, teko da mogu
sasma jasno definirati ime me sve aficira. Moda doista ima
istine u pretpostavci da ensko pismo nastaje u procesu
itateljiine artikulacije, ali je, ini se, i Jergovieva mukost
izazvana, kada primjeuje poigravanje Lazarevske sa sentimen-
tom (dok se, po njemu, ona grozi sentimentalnog vika). Ono
to Jergovia sili da progovori iz mukog ugla (ako mi je
doputeno govoriti iz mukog, a ne iz literarnog ili univerzalnog
iskustva- sic!)4, ulovilo se na lijepak jedne tek skicirane nape- 4
Kao da postoji neko
tosti: mogueg ljubavnog zapleta ili eksplikacije muko-enskih literarno iskustvo
koje nije oroeno i
odnosa i stvaranja sukoba unutar njih, to bi jednu priu uinilo kao da univerzalno nije
itljivom preko modela nadraaj - napetost - kulminacija - uvijek muko!
rastereenje - svretak. A upravo veliki zahvati i veliki doga-
aji, ono je to izostaje, ali ne nedstaje, slaem se sa Jergoviem,
ovoj pripovijednoj izvedbi nesrazmjernih odnosa izmeu velik-
ih tema (Smrti) i uprizorenja enskog iskustva ulnog rekrei-
ranja svijeta u mirisima, dodirima, kretnjama, prepoznavanjima.
Ali se upravo zbog tog naglaenog nesrazmjera, pripovjedaica
vie ne moe groziti sentimentalnog suvika (iako je studirala knji-
evnost). Naprotiv, njezina udnja za sretnim zavretkom bitna
je figura etikog nagovora samog teksta, jer temeljna nemo-
gunost sretnog pripovjednog kraja (a pripovjedaica bi ga htjela
priskrbiti Otiliji T., ba kao i djeaku za kojeg ga izmilja!), nije
tek pripovjedni manevar, ve je tu da za nas uprizori svekoliku
117
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 118
nasilnu sterilizaciju svijeta, da nam nametne potrebu da

ozbiljno sebi postavimo pitanje o represivnom poretku isklju-
enja, koje elitistiko-knjievno razgranienje sa svojim drugim
- trivijalnim, postavlja u relaciju sa svim ostalim velikim opera-
cijama potiskivanja i tlaenja. Pod signaturom nasilne smrti i
estetsko i sentimentalno podjednako su ugroeni, i to je dovo-
ljan razlog da knjievno obrazovana pripovjedaica shvati ne-
dostatnost pitanja tko sam ja?, i nunost izmijenjenog fokusa
- tko je ta druga ena?
Nije li itava zbirka pripovijedaka Smrt u muzeju moderne
umjetnosti pod znakom pitanja iz posljednje (naslovne) prie,
onog koga neprilino postavljaju vanjski promatrai nasilja, radi
umirenja savijesti i odranja vlastita osjeanja autentinosti:
Kako biste eljeli umrijeti? Ba kao to u romanu U znaku rue,
ta rua postaje hipogram upisan u tijelo teksta, poput mustre za
koju prianjaju pauinaste fantazije enskog runog rada, to pi-
tanje poprijeko presjeca tijelo teksta, izazivajui nasunu potre-
bu da se prianjem pria, ak i kada se one mogu samo naslutiti
kao pripovjedljive, svijet ponovo sabere i moralizira. Kada se
otvori bilo koja lijepa knjiga o smrti, - primjerice veoma lijepa
knjiga gospodina Janklvitcha, shvati se nakon nekoliko reda-
ka, da se nita ne moe uiniti: mora se umrijeti. (Levinas,
1985, str. 79) Lijepu knjigu o smrti pripovjedaica nije uspjela
proitati, proitala je mnoge druge, ali knjigu iz svog djetinjstva
- Seviljsku lepezu, ita svom sinu u izmijenjenoj verziji, spa-
avajui glavnog junaka od umiranja. Smrt, osim to je primje-
ren pripovjedni kraj, takoer je i potpis autentinosti lijepe knji-
evnosti. Ali ta se moe uiniti s tom tiranijom autentinosti,
kada vam se u neposrednom susjedstvu sa smru, postavi
besramno pitanje: kako vi elite umrijeti? Smrt je tako toka u
kojoj otpoinje etiko odricanje i savren zloin u Baudrillar-
dovim terminima. Baudrillard se anegdotalno priziva u prii
e na broju devet: Prekjuer je u kulturnoj rubrici objavljen
tekst u kome pie da u opkoljenom gradu ivimo suti post-
diznijevski svijet. Zavrne reenice su prije odlaska u tampariju
glasile: Zavrni potez je milost granate, tog krajnje radikalnog orua
u dekomponiranju svijeta. Nakon njenog dejstva ni poslovino sve-
mona animacija ne uspijeva rastavljeno sastaviti. Neko je u tam-
pariji rijei animacija dodao slovo z te je potpisnica ovog teksta,
kad je otvorila novine, tamo zatekla poslovino svemonu zani-
maciju. Vijest je prola kroz redakciju kao katastrofalan poar.
Kao greka od ijeg ispravljanja zavisi sudbina opkoljenog
grada. Upravo to slovo razlike svojim subverzivnim upadom u
118
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 119
tanato-grafiju (post?)moderne umjetnosti, omoguava da se

metafora mlijeka koje bolno nadolazi u prsima simptomalno
prolije itavim tekstom: Ponekad, zbog velikih i neizrecivih
razloga, mora vjerovati svojoj utrobi, ne samo oima.
Ono to, dakle, prie Lazarevske dri u labavom jedinstvu je
upravo pisanjem iz tijela poduzeti napor da se dekonceptuali-
ziraju muzejske utvare, da se poremeti strategija pretvaranja u
dobre objekte (kao to znamo, dobri objekti su samo mrtvi
objekti): Uostalom, ruka kojom piem je zacijelila. Ako ikad
stignu nova pitanja, sama u pisati svoje odgovore. I ovo to
piem, sve ovo, piem svojom rukom. Pod listove papira pod-
meem Timesov Atlas svjetske povijesti. No je. U Muzeju moderne
umjetnosti u New Yorku noas bdije moj iznueni odgovor.
Atlas svjetske povijesti je moda uspjeno podnio teinu pitanja o
smrti, interiorizirao ga i provario, ali kako e podnijeti ne-
vidljive tragove posljednjeg kniksa Dafne Pehfogl ili svu teinu
djeijeg pitanja Je li u kuhanom jajetu kuhano pile?
U asocijativnom vrludanju pripovjednog subjekta moe se,
takoer, nazrijeti jedna od relevantnih karakteristika enske este-
tike. Mogle bi se navesti i druge, kao to je subjektivnost, gra-
matika mnogostrukih vieznanih odnosa, otvorenost forme ili
metafore tijela, doma, mlijeka, vode Ali se itanje du osi en-
sko/muke rodne perspektive iz rubnih zona teksta esencijalizira,
dok se unutar tekstualne mree, kako sam gore ve primijetila,
ona istovremeno znade uspostaviti i izigrati. Mukarac previjenu
ruku ene doivljava kao siunu bebu, presvuenu i spokojnu,
tako da enin odgovor o poeljnoj smrti (u kozmetikom salonu
Kristine Verek, pod biljnom maskom, koja omoguava da bude
istovremeno i unutra i van), moe olako prevesti u elju da se
jednostavno utone u san, briui tako jednim potezom sve en-
ske konotacije prizora u kozmetikom salonu, koji na tajanstven
nain povezuje tri razliite ene. Mukarac, nedvojbeno, smrt u
snu smatra kao zadovoljavajui odgovor, koji konotira elju za
oslobaanjem od patnje i boli, dok ena bol doivljava kao osjet
potpune izvjesnosti, on je jedino sredstvo koje omoguuje da se
ne isklizne iz vlastite tjelesnosti. Stoga ona, ranjenom boku zas-
palog mukarca, prinosi dlan kojim je doticala svjetlost, lije-
ei ga tako od zastraujue odsutnosti. Svoje rodne uloge oni
igraju i u svakodnevnim ritualima, nakon kojih pred mukarcem
ostaje vie krunih mrvica, a ena je ponovo zasladila rijeni
sliv prosutim eerom. Pa ipak, sve te minijaturne scene ne
odjelotvoruju samo odnose spolno razliitih identiteta, ve utje-
lovljuju i jedan zatvoreni kosmos opipljive bliskosti. Scena doma,
119
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 120
iako se na njoj mogu repetirati i male falogocentrine vjebe,

nije i scena muko/enskih izvedbenih stereotipa, ve je sredite
pozitivnog prepoznavanja praktino-svakodnevnog razumije-
vanja svijeta. Afektivna ar tog mjesta izvlai se iz postupka re-
kolekcioniranja uspomena, koje, kao neuhvatljiva tajna lelujave
suneve zrake u rano jutro, trepere na enskoj nadlanici. Defini-
ran tragovima prolosti, neuraunljivim sluajnostima, poput
onih koje odreuju da spavaa soba treba biti na sjeveru, mirisi-
ma, tjelesnim kretnjama, taj dom je i scena spaavanja tjeles-
nosti od nasilja muzejskog rastjelovljenja (paradoksalno, do-
gaaj obitelji na toj sceni razigrava se u nekoj vrsti brehtijanskog
prenoenja u tree lice - ona, on, djeak, - dakle, fikcionalizaci-
jom, ali bez svake idealizacije i romantizacije, sa sigurno investi-
ranim vrijednostima).
Binarna konstrukcija stvarnosti vrijedi samo za tamo i ovdje,
ali se oamuujua akumulacija naracija tie uglavnom poprita
okupiranog grada. Prie se zrakasto ire u svim pravcima, raaju
se iz neke zapamene reenice, susreta, beznaajnog dogaaja ili
pobude. Najveim dijelom se u sreditu tih pria nalaze enski
likovi: Dafna Pehfogl, Otilija T., Kristina Verek, Galina Niko-
lajevna (sa svojom priicom o dvije Agdofje), tetka-usidjelica, to
plavim djevojicama preporuuje da itaju Seviljsku lepezu, figu-
ra majke koja tek iskrsne iz uasa djevojice, ije se noge klate
iznad utih vinas-ploica, koleginica-leptirica, ija pria se elip-
tino upisuje u dva izdvojena trenutka - jedan vikend leptirice,
starenje preko noi, te crnokosa ena iz kozmetikog salona
(njezin e prah na utrb deset kutija cigareta doputovati u opko-
ljeni grad, a sjeanje pripovjedaice na susret u kozmetikom
salonu, zauvijek e izmijeati njihove glasove u kljunom prije-
poru zaspati/umrijeti). One otjelovljuju svijet malih pria
otpornih na totalizaciju velikom ratnom priom, posredovane
su odnosom imena i tijela, glasom, gestom, vatricom u oima,
nekom osobnom konfiguracijom konfliktnog odnosa ivota i
smrti. Spaavanje te imaginarne zone iskljuenih iz povijesnih
generalizacija, potpuno je osvijeten in brinog darivanja upo-
jedinaenog narativnog identiteta, onima ije bi pripovijesti
inae ostale zauvijek priguene.
Pria o Dafne Pehfogl izdvaja se iz tog korpusa izmijeanih,
zapoetih a ne dovrenih, poentiranih ili samo skiciranih, frag-
mentiranih zapleta. Najprije zbog svoje jukstapozicije, zatim
svojom dovrenou, naroitim povlaenjem pripovjedaice u
anonimnost i, na kraju, ali ne bez posljedica na samu zbirku pri-
povijedaka, izrazitom literarnou suprotstavljenom ivotnosti
120
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 121
ostalih pripovijedaka. Dafnina biografija sastoji se od niza po-

nesreenih inova, poevi od izgorjele kafe pri njezinom roe-
nju, preko neobinog imena koje nije sposobno da usrediti iden-
tifikaciju, lomljenja porodinih dragocjenosti, iznevjerivanja po-
rodinih ideala, do posljednjeg pokuaja da izmami pohvalu
ukuana kniksom i ljubaznim mahanjem, koji e naoruani
mukarac proitati kao porugu svojoj mukosti i zato je ubiti
(Dafne ima neprilino skvren domali prst na lijevoj ruci). itava
Dafnina pria saima se u dva uzdaha potrebna da se izgovori
njezino usvojeno prezime - Pehfogl. A usvajanje tog prezimena
jedina je njezina svjesna pobuna protiv poredka iskljuenja: pri-
hvatajui pogrdni nadimak kao prezime, ona kao da priznaje i
svoje strano, iritantno tijelo i tako, dvostruko tua svojoj ari-
stokratskoj porodici, uspijeva ostati dijelom njezine povijesti.
Iako savreno konstruirana, ova kratka pria doima se, na prvi
pogled, kao da i sama prisilno-repetitivno obnavlja figuru stra-
nog tijela u odnosu na korpus zbirke. Meutim, Dafnin pre-
lazak mosta izmeu tamo i ovdje, takorei u jednom potezu,
iscrtava nunu granicu za budue raznostrano umnoavanje
pria - razglednica iz opkoljenog grada. Uz to, ova pria radi
na podvostruenju metafore smrti u muzeju suvremene umjet-
nosti, kao to i omoguuje da se u asocijativnu mreu zbirke
uinkovito uplete diferencijacija knjievnost / zbilja.
Ako na kraju jo jednom postavimo pitanje o enskom
pismu, treba rei da ne samo kontekstualni okvir pripovje-
dake Bosne (ovu sintagmu upotrebljavam ovdje u krajnje
metaforikom i proirenom smislu, koji ukljuuje i akcentiranje
tipino mukih narativnih strategija), ve i naini upisivanja
korporalnosti u tekst, i individualni stil, i nain konstruiranja
pripovjedne scene, i viestruke moderacije pripovjedljivosti u
otporu zadatom ideolokom scenariju, upuuju na ensku sa-
mosvijest u prozi Lazarevske. Ako njezini odgovori nisu jedno-
znani po osi rodne razlike, to je samo kvalitet koji proizilazi iz
vlastita iskustva pogubna djelovanja radikalne operacije razdva-
janja, kakva se potpisuje ratnikim razgranienjima.
121
09-Nirman 12/11/04 7:24 PM Page 122
Literatura:
Antologija bosanskohercegovake pripovijetke XX vijeka.

(ur. Kazaz, E., Kova, N. Lovrenovi, I.), 2000.g., Sarajevo.
Baudrillard, J.. 1976. Lechange symbolique et la mort.

(srp. izd.: Simbolika razmena i smrt. 1991. Gornji Milanovac)
Baudrillard, J.. 1995. Le crime parfait,

(srp. izd.: Savren zloin. 1998., Beograd)
Biti, V. 2000. Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije. Zagreb.
Bourdieu, P. 1998. La domination masculine.

(crnogorsko izd.: Vladavina mukaraca. 2001.g., Podgorica)
Cixous, H. 1991. Coming to Writing and Other Essays.

Cambridge, Massachusetts, London.
Durakovi, E. (ur.). 1998. Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici.

- Novija knjievnost - Proza. Sarajevo.
Jergovi, M. 1998. Prezime od dva uzdaha. U: Bonjaka

knjievnost u knjievnoj kritici. - Novija knjievnost - Proza.
Sarajevo, str. 904 - 907.
Lazarevska, A. 1996. Smrt u muzeju moderne umjetnosti.

Bosanska knjiga, Sarajevo.
Lazarevska, A. 1996. U znaku rue. Bosanska knjiga, Sarajevo.
Levinas, E. 1985. Wen Gott ins Denken enfllt.

Freiburg/Mnchen.
Slapak, S. 1998. Pripovjedaki rafinman.

U: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. -
Novija knjievnost - Proza. Sarajevo, str. 908-910.
Showalter, E. 1998. Feministiki kriticizam u divljini.

U: Knjievnost, povijest, politika. (ur. Kramari, Z.).
Osijek, str. 217-251.
122
10-Vladislava Gordic 12/11/04 7:24 PM Page 123
Vladislava Gordi Petkovi
MOTIVI I MODELI ENSKOSTI: 1

Iako to nije tema ovoga
rada, treba ukazati na
pojavu da se sve ee u
SRPSKA ENSKA PROZA srpski literarni kanon
uvruju dela koja nemaju
DEVEDESETIH nita zajedniko sa
umetnikom prozom.
U jednom pokuaju
Srpske ene-pisci nale su se tokom devedesetih u nezavid- oslikavanja srpskog
enskog pisma za prvi
nom poloaju: istorijske turbulencije, egzistencijalni problemi i broj banjalukog asopisa
pesimizam kao nezaobilazni pratioci ivotne situacije u bivoj i Slovesa Milorad Pavi
skraenoj Jugoslaviji udruili su se sa zaverom utanja o njiho- e tako, na osnovu
vim knjigama. Kreativni dometi jednog vie nego solidnog lite- kriterijuma polne
pripadnosti, u istu ravan
rarnog korpusa primljeni su sa neprepoznavanjem i neprizna-
staviti knjievno-teorijske
vanjem. Ignorisanje proze koju piu ene bilo je, da sve bude gore, studije, prozu, esejistiku,
selektivno: u iu javnosti stavljana je paraliteratura neveto za- popularnu feljtonistiku
snovana na modelima ljubia ili porodine sage. Od strane jednog i - kuvare. Aleksandar
broja kritiara bilo je ak i pokuaja da se takva dela kanonizuju.1 Jerkov u seriji napisa o
enskoj knjievnosti u
Borei se sa egzistencijalnim iskuenjima, prozaistkinje su listu Vreme s poetka
se, otud, u isti mah borile i protiv nehaja javnosti. Nekolike 2001. pod odrednicom
kole ili, manje pretenciozno reeno, enski rukopisi, razvijali su enskog jasno implicira
se u okrilju intimnih itanja i bezmalo privatistikih tumaenja. trivijalnu knjievnost.
Ovakva vrsta
Podela koju emo pokuati da razvijemo takoe je privatna i neselektivnosti razlog je
sasvim relativna, ali unekoliko moe da objasni tihi rad enske za zabrinutost utoliko pre
proze koja nije enska po tome to se obraa publici eljnoj tiva to i Jovan Dereti u
dizajniranih prema klieiziranim predstavama sree, nego zbog treem izdanju svoje
Kratke istorije srpske
razvijanja odreenih tema i modela enskosti.2 Meutim, pre knjievnosti (Novi Sad,
isticanja bilo kakvih podela treba naglasiti da su se spisateljice, i Svetovi, 2001) pie:
pored svih poetikih razlika, bavile istim: mogunou bekstva iz Panoramu savremenog
zadatog stanja nevidljivosti uz pomo strategija potvrivanja srpskog romana
upotpunjavaju dela
enskih pripovednih modela. Svaka je bekstvo realizovala na
niskoanrovskog karaktera
drugaiji, osoben nain: neka eksperimentom sa ispovednou, gde su naroitu
neka pretenzijama na novo tumaenje istorije, a neka briljivim popularnost stekle
bruenjem tehnike i poetike koje je problematizovalo etablirane ene-romanopisci, od
pripovedne modele. U svim sluajevima se, kao po pravilu, po- starijih Nada Marinkovi
(1921-1998), zatim
kazalo da je egzil enskog roda: teme i motivi enskosti nisu bili Gordana Kui (1942) i
samo nain da se apostrofira nevidljivost i zapostavljenost u Ljiljana urovi-
drutvu, nego su postali i svojevrsno pribeite, odnosno zaklon Habjanovi (1953), a od
od ignorisanja i pogrenog itanja. najmlaih Jasmina Ana
(1957) i dr. (str. 312).
Svakako najbrojnija - premda i najraznorodnija - grupa Tako se ensko ponovo
spisateljica bile bi neorealistkinje. Milica Mii Dimovska, izjednauje sa neliterarnim
Ljiljana uri, Ljubica Arsi, Mirjana Pavlovi, Jelena Lengold i i umetniki bezvrednim.
123
2
Bie svakako Ljiljana Joki Kaspar svaka na svoj nain preispituju i preispisu-
zanimljivo i ju realnost, katkad pisanje utemeljujui kao elitistiki vid eska-
pomenuti da se u
srpskoj prozi nije
pizma, a ponekad ga objavljujui kao strategiju itanja politikih
pojavio pandan ranoj i socijalnih ivotnih distorzija.
Dubravki Ugrei, Milica M. D. (...) pie pripovetke o enama koje su obe-
odnosno da nema leene skrivenim grehom svoga pola, o enama raspetim izmeu
enskih knjiga ni
stvaralaca koji bi
zahteva tela i mutnih zabrana savesti. Ulazi pod kou svojim
ironino osvetlili i junakinjama, bolje rei njihovim ivim modelima, prati ih str-
parodijski pljivo, priljeno, aka njihova bolna mesta dok se ne zapale, a
problematizovali sve to uoi, prenosi na papir, u istoriju bolesti, vodei svoj lik
motive i modele
vrstom pravednikom rukom u (zasluenu) propast. Ovako je
enskosti.
pre deset godina Judita algo pisala o Milici Mii Dimovskoj,
koja nije pristrasni hroniar malih enskih sudbina, nego i
prilino strog kritiar slabosti i zabluda, dragovoljnih ropstava i
lanog rtvovanja koji nisu samo odlike enskog. Piui o eni,
Milica Mii Dimovska e pisati o univerzalnom i svevremenom;
piui o pojedincu, obuhvatie globalne teme egzistencije i emo-
cije. Otud greh pola koji pominje Judita algo moe da bude
samo ogreenje o sopstvenu prirodu: jedini istinski greh junaki-
nja koje se bore sa krizom identiteta, nerealizovanim talentom,
neostvarenim eljama i ekonomskim nedaama jeste to to tonu
u pasivnost, ropstvo ili samoobmanu. Najvei greh je priprav-
nost na gubitnitvo: junakinje Milice Mii Dimovske su neizbri-
sivo obeleene oseanjem inferiornosti i marginalnosti, a njiho-
vo zlopamenje prolosti otvoreno preti da i budunost pretvori
u unapred izgubljenu bitku. Nain da se prevlada strah, ok i te-
skoba ivljenja jeste beskrajno pripovedanje - nekad kao tok sve-
sti u kome se slike asocijativno ulanavaju, nekad kao pripovest
s promenljivom i multiplikovanom takom gledita - ali uvek
pripovedanje kao ideal koherentnosti, kao san o otkriu smisla.
Kroz etiri do sada objavljene zbirke pria Milica Mii
Dimovska kree se u naoko predvidljivim formalnim i temat-
skim sferama: junakinja, zateena u trenutku neizdrive stagna-
cije iz koje ne ume da se izbavi, pripoveda o sebi, ili pak njen
unutranji monolog, prepun digresija, retardacija i nemilosrdne
mazohistike samoopservacije, posreduje sveznajui pripoveda.
Ve e autorkin prozni prvenac Prie o eni (1972) obilovati slika-
ma dezidealizovane enske prirode, neretko ene koja zloupotre-
bljava imid rtve i ima potrebu za trijumfom, ma kako on bio
laan, podeen ili irelevantan. Naredna knjiga Poznanici (1980)
bie opsesivno usredsreena na smrt. Foknerovska koncepcija
ove zbirke pria koja bi se lako dala ulanati u roman, fokusirana
je na jedan tragian dogaaj i na ljude ije se sudbine ukrtaju i
124
mimo smrti jednog poslastiara koja ih je nakratko okupila na

istom mestu. U svojim unutranjim monolozima junaci se opse-
sivno vraaju na smrt blinjih, ali i na smrt svojih nadanja i fan-
tazija. Meutim, njihov al za mrtvima uvek prati nemar prema
ivima, ili nemogunost da se ostvari istinski prisan kontakt sa
sopstvenom decom, suprunicima i roditeljima.
Dok Odmrzavanje (1991) simbolikim podnaslovom koz-
metike prie ukazuje na ulepavanje stvarnosti kojim se smrt
bezuspeno zavarava, zbirka U procepu (1998) nas ponovo suo-
ava sa neumitnou smrti kao jedinog sigurnog ishoda svake
ovekove nade i truda. Bezmalo svaka pria iz ove zbirke je opis
smrti: reaju se prizori sahrana, junaci bivaju svedocima ili vi-
novnicima tue patnje i stradanja, progonjeni senkom pokojni-
ka i seanjem na njih, a smrt je pozadina za predoavanje njiho-
vih neiskorienih ivota. Blizina smrti, koju junaci Odmrzavanja
jo uvek moda mogu da ignoriu, pretvorila se u opominjue
prisustvo. Sumornom tonu zbirke doprinee tragovi drutvenih i
politikih tema, rata i ekonomskog sunovrata - oiti, ponekad
nametljivi, ali univerzalizovani. Rat, izbeglitvo i ekonomske
nedae prisutni su onoliko koliko je potrebno da potvrde veitu,
vanvremenu egzistencijalnu strepnju, ali i da ukau na ljubav
kao motivaciju i pokreta ivota, jer nekolike prie ispotiha go-
vore o Erosu koji se pomalja ispod koprene smrti i stradanja. U
procepu obeleava intenzivnije prisustvo onirikog i fantastikog,
to je neoekivano osveenje iz pera spisateljice koja je, kao i njen
junak Uro Predi, poesto sklona da se prepusti slasti slikanja
po ivim modelima. Iako bi se reklo da Milica Mii Dimovska
ne naputa ponovljivu paradigmu likova i sluajeva lociranih u
smutnom vremenu, paljiv italac nee poverovati tom utisku.
Zalaenjem u dnevno aktuelno i recentno istorijsko koliko i u
gotsko, oniriko i udesno, autorka obogauje kako svoje junake
i njihove sluajeve, tako i pripovedaevu percepciju.
Kroz prozne knjige beogradske spisateljice Mirjane Pavlovi
pratimo povest unutranjeg egzila u kome su enskost i nevidlji-
vost sudbinski povezane, ali su i posredovane kroz sliku rastaka-
nja socijalistike idile tokom osamdesetih, te potom socijalnih,
ekonomskih i politikih raskola devedesetih. Jo od prve zbirke
pria Zajedniki imenitelj (1976), preko ekaonice (1980) i Smrto-
lovke (1986), pa do Sumoreski (1995) Pavlovieva pie o muko-
trpnoj borbi da se pobede samoa i izoptenost, samo se ona odi-
grava u drugaijim okolnostima: nekad u kontekstu urbane otu-
enosti koja je rezultat ekonomskog uspona srednje klase, a ne-
kad u poniavajuem okruenju ratne i inflatorne 1993. godine.
125
Njene junakinje su nervozne i samovoljne devojke u poznom

cvatu koje se bore da osvoje nedostinog mukarca, unapred
svesne da je takav pokuaj integracije u okruenje potpuno bez-
nadean. Mukarac koji nudi neku vrstu apsurdne afirmacije
enskog ega predstavljen je u jednoj od pria namerno tipski,
kao prezauzeti politiar koji je prisutan mnogo ee na TV
ekranu nego u podstanarskoj sobici svoje povremene ljubavnice,
ili pak kao studentski aktivista koji ideale prodaje za materijalnu
udobnost. Metafora turobne poznosocijalistike stvarnosti koja
podrava apsurdne modele enske integracije u ranoj Pavlo-
vikinoj prozi je zubarska ekaonica - ekajui da ue u ordi-
naciju, ovek ne stoji u redu za zdravlje, nego u redu za gubitak,
amputaciju, nestabilnu protezu, neopozivu smrt. Tako i ene, u
jalovom pokuaju da se afirmiu kao dobre lanice zajednice,
gube svoj identitet umesto da ga grade, a jedini nain da se taj
identitet sauva upravo je ona samoa od koje se bei.
Sve prie Mirjane Pavlovi su varijacije na temu stvarnosti,
elje i privida. Umesto precizno karakterisanih junaka i pomno
opisanih dogaaja pred nama su fragmentarna svest i ista takva
percepcija, nepovezana svedoenja, emotivna disleksija. Junaci
ove autorke su groteske, u znaenju koje je ovoj rei pridavao
ameriki pisac ervud Anderson: u uvodnoj prii zbirke Vajnz-
berg, Ohajo on opisuje pisca koji je stvorio groteske, junake koji
su jednu istinu prigrlili kao apsolutnu i tako je pretvorili u la.
Groteske Mirjane Pavlovi ponikle su u sivoj srpskoj provinciji i
jo sivljem Beogradu, njihov ivot je pisanje sivim po sivom,
intenzivno doivljavaju jedino otuenje i usamljenost a poraz
prihvataju kao deo svoje prirode, opis posla i nain ivota. Prie
Mirjane Pavlovi su basne o otuenju i neodreenoj gladi - za
ivotom, za ljubavlju, za mogunosti da se bude negde drugde i
neko drugi, neretko i sa nekim drugim.
Na prozu Jelene Lengold (Pokisli lavovi, 1994; Lift, 1999)
nee nijednog trenutka pasti pretea senka aktuelnog i stvarnog,
niti e se u njoj apostrofirati (post)socijalistiki modeli inte-
gracije. Spisateljica preko skica obinih ivota govori o stvarno-
sti vieg reda - o ljubavi, i o samoi i smrti koji ljubav neminovno
ugroavaju. Junakinje se strahu od smrti ne preputaju drago-
voljno - on ih samo s vremena na vreme obuzima, ne dovodei
do ukoenosti, oka ili mrtvila, nego do melanholije koju Len-
goldova as ironizuje, as lirizuje. Opisujui odnose izmeu
branih i sluajnih partnera, slikajui veitu napetost i disbalans
u muko-enskim vezama, Lengoldova tematizuje neuspeh komu-
nikacije i tolerancije, nesporazume i blaenstva koji su nenamerni
126
i neoekivani. Bez patetike, gorine ili cinizma, ona se uputa u

teme branog neverstva, u vivisekciju razorenih porodica ili me-
lanholinu reminiscenciju na detinjstvo. Junakinju njene prie
Prozori uznemiruje san u kome bezuspeno pokuava da do-
zove nekog sa jednog od milion prozora udaljene zgrade koja je
sa svih strana okruuje. Iako joj je reeno da e san prestati kad
sretne pravu osobu, ona nastavlja da ga sanja i poto je srela
oveka svog ivota i udala se za njega. Ono to se postavlja
izmeu smrti kao najveeg straha i ljubavi kao najvee elje je
samoa - stanje izoptenja i stanje razlike: Biti sam. To nije stvar
odluke. Jo manje sudbina. To je neto kao peat. ene iz proze
Jelene Lengold uglavnom govore u prvom licu i pripadaju slinom
psiholokom obrascu: presudno ih odreuje koliko strah od smrti,
toliko i strah od sree. Bolna svest o krhkosti emotivnih odnosa
i nemoi ljubavi da obea venost raa se uglavnom iz njihove
turbulentne porodine predistorije (raspadnuti brakovi roditelja,
oeva preljuba i slino).
Jelena Lengold je, u kontekstu aktuelne srpske enske proze,
uspean hoda na ici poetike: kod nje se ne zameuju ona sapli-
tanja u hodu koja su rezultat suvie jake elje da se opie sumo-
rna stvarnost, ispria samosaaljenje ili patetino rekonstruie
sopstveni ivot; s druge strane, ona nee ni metaprozni eksperi-
ment i bekstvo od linog po svaku cenu. Ova autorka uspeva da
zauzda ispovednost, kontrolie ironiju, izbalansira eksperimen-
talnost i lirinost, a sve to u prii o smrti kao najstranijem
egzilu i o samoi kao o anticipaciji tog egzila. Njena inspiracija
za neorealistiko ensko pismo lei u intimnom i privatnom,
ona stvarnost sagledava iz perspektive koja bi, logikom pripo-
vednih konvencija, bila blia amerikim minimalistima kakvi su
Rejmond Karver ili En Biti: piui o reminiscencijama na deti-
njstvo ili o srenim i nesrenim ljubavnim sluajevima, Jelena
Lengold urezuje muziku sfera na mikroipove, kako bi tematiku
minimalizma formulisao ameriki pisac Dej Mekinerni.
I pored nesporne vanosti doivljenog i privatnog u srp-
skom enskom pismu, autorke konfesionalne proze ipak pri-
padaju u knjievnosti devedesetih najmanje zastupljenoj skupi-
ni. Nina ivanevi, Aleksandra Unterveger i Gordana irjani
ne pokuavaju da maskiraju svoje autobiografsko spisateljsko
opredeljenje: njihova iskrenost ume da postane i indiskretnost,
a potreba da ispriaju sopstvenu privatnost ne rezultira subli-
macijom autobiografskog, nego pre njegovim isticanjem. Tako
Nina ivanevi glavnoj junakinji svog romana Kao to ve rekoh
(2001) ak nadeva ime Nina Zi, namerno potencirajui slinosti
127
izmeu sebe i nje. Zi menja prostor, vreme i ljubavnike, obilazi

ameriki kontinent uzdu i popreko, zatie se u Beu devet-
naestog veka, upoznaje sa tri kraljice, tri pomalo zloslutne muze
koje predodreuju njen duhovni razvoj. Zi nije samo transpa-
rentni pseudonim spisateljice, eventualna Ficderaldova heroi-
na ili itaoeva imaginarna prijateljica, nego i poslednje slovo
alfabeta, znak zavretka, znak smrti sa kojom se junakinja sve
vreme bori i koju trai.
Roman Kao to ve rekoh obuhvata bezimeni svet koji je i
tranche de vie i vorite mitskih parabola u kom su se obreli i Isus
Hrist, i K. i mnotvo ljubavnika, prijatelja i saputnika kroz pakao
i apokalipsu. Lutanjima Zi i njenom traganju za identitetom
nema kraja, a potraga za junacima iz ivota, snova i(li) lektire
pokazuje da esto ima odakle da se krene ali nema kud da se
stigne. Stii na cilj nije vano, jer cilj nije ni postavljen; mnogo
je vanije da se u traganju za iezlim prijateljima i junacima ne
izgube elja i nada sa kojima sve poinje.
Autobiografizam poneke tekstove iz prethodne knjige Nine
ivanevi Vizantijske prie (1995) pretvara u nekoherentne
eseje, kao u sluaju prozne celine O aerodromima, gde su
pasoi, carine i proputeni letovi deo zastraujue trodimenzio-
nalne hologramske freske postmodernog sveta. Ta freska je,
meutim, autentino okruenje same autorke, a relacije Fran-
cuska-Amerika-Jugoslavija samo dodatno ukazuju na biografski
paralelizam. Nina ivanevi kadrira Ameriku kao Bodrijarovu
ostvarenu utopiju, kao svet lien kauzalnosti i progresije, zamr-
znut u sadanjosti koja je liena uspomena i smisla, dok je
matino tle Srbije i Beograda prostor veitog seanja, optere-
enja prolou i turbulentnih istorijskih dogaaja. U takvom
svetu enska verzija Ahasvera pokuava da zaslui budunost i
da se otme zamagljenoj zemlji prolosti, da ukine sve one uza-
ludne retrospektive koje nagrizaju sadanjost i ometaju napre-
dovanje prema budunosti.
Dok Gordana irjani u romanu Pretposlednje putovanje
(2000), ljubavnoj storiji sa putopisnim elementima, tematizuje
egzil - ivot u nepoznatom i neprijateljskom prostoru, Aleksandra
Unterveger u svom za sada jedinom romanu Nisam Eva (2000)
kao dominantan motiv uspostavlja odsustvo egzila, odnosno
nemogunost da se pobegne od suvie poznatog zla. Roman
pripoveda o emotivnim i porodinim konfliktima mlade Beo-
graanke koja studira filozofiju. Umnogome nalik klasinom
ljubavnom, ali i adolescentskom romanu, Nisam Eva tematizuje
enski konflikt sa rodnim ulogama: junakinja Vanja Sofija (ije
128
je prezime pre svega jasan signal razliitosti, ali i ironina auto-

biografska karakterizacija slina onoj koju primenjuje Nina
ivanevi) u procepu je izmeu svoje detinjaste i nemarne maj-
ke i najbolje prijateljice iji se emotivni konflikti okonavaju
samoubistvom. Za Vanju Sofiju etniki konflikti na Balkanu i
njena lina kriza identiteta mere se jednakom vrednou: njen
svet je optereen politikom i ratom samo posredno, jer je sazre-
vanje suvie bolan proces da bi bilo kakav globalni problem
mogao da ga neutralie. Emotivni potresi kojima je junakinja
izloena naizgled su tipini, ali nemaju adekvatnu razrenicu.
Postmoderne eksperimentatorke Judita algo, Mirjana Mi-
trovi, Mirjana Novakovi pokuavaju na razliite naine da pro-
govore o enskim temama i enskom identitetu, ali im je zajed-
nika crta izmetanje iz aktuelnog trenutka u istoriju ili literatu-
ru (pri emu im dobro dou fantastika, citatnost, mit i arhetip),
kao i negiranje realizma kao pripovedne konvencije. Realizam je
za ove autorke samo nuno zlo, samo okvir za fantastino, mit-
sko i (pseudo)istorijsko, samo prostor dijaloga sa istorijskim i
literarnim nasleem. O krizi devedesetih i enskoj emotivnosti
one e progovarati posredno, simboliki i krajnje diskretno.
Egzil kao enski motiv moe biti predoen kroz mitsko-arhe-
tipsku matricu, koja se savreno uklapa u rodnu perspektivu. Na
to nam ukazuje prerano preminula Judita algo, iji nedovreni
i posthumno objavljeni roman Put u Birobidan (1997) ispreda
legendu o enskom kontinentu i Mesijani. Ciklina struktura
ovog romana u kom se jukstaponiraju nekolike sudbine izgna-
nih i neshvaenih obrauje motiv drugog dolaska, s tim to se
Hrist ovoga puta pojavljuje u enskom liku. Jedna od tema Puta
u Birobidan jeste enska utopija, neka vrsta egzila za ene - pre
svega one obespravljene i nezatiene kakve su prostitutke, koje
su predoene kao nosioci supstrata enskosti. U realnosti istori-
je zamiljen kao staljinistiki geto za Jevreje, fikcionalni Biro-
bidan je mogua realizacija matrijarhalne drutvene strukture o
kakvoj je govorila amerika spisateljica i publicistkinja arlot
Perkins Gilman u svom delu Herland.
Glavna junakinja romana je Berta Papenhajm, izleena Froj-
dova pacijentkinja poznatija pod imenom Ana O. Ona je huma-
nitarna aktivistkinja koja se bavi spasavanjem i reintegracijom
tzv. posrnulih devojaka. Njeno putovanje kroz prostor je i tra-
enje izlaza iz sopstvenog tela: Berta pokuava da promeni istori-
ju sopstvene bolesti, istoriju histerije, tako to e se otisnuti za
ambivalentnim nagovetajima da nekakav enski kontinent negde
postoji. Njen krajnji cilj nije samo nalaenje idealnog sklonita
129
za obespravljene ene, nego i transcendencija bolesti ijeg se

povratka stalno pribojava. Obeana zemlja Birobidan, do koje
se najpre stie kroz lues i ludilo, zemlja je za kojom se traga, ali
i zemlja koja se stvara. Samo Bertino traganje, sama Bertina sum-
nja i nada, sama injenica da sledi tragove stvaraju Birobidan,
dragovoljni enski egzil.
Tajnu o postojanju novog kontinenta u Putu za Birobidan
uvaju luetiarke i lunatiarke, ene ije se telo raspada i koje
govore nerazumljivim jezicima. Luetiki mesijanizam je bolest
koja se iri kao glasina i glasina koja se iri kao bolest - glasina o
dolasku Mesijane i stvaranju enskog kontinenta koji e okonati
enino veito potucanje, omoguiti da se nae izlaz, zaustaviti
avanturu materice. Utopijska povest o enskom kontinentu neo-
dvojiva je od materice: Judita algo progovara o egzilu kao o
ravnopravnom problemu tela i (rodnog) tla.
Berta Papenhajm se suoava sa razliitim vienjima drugog
dolaska: slika spasiteljke koja dolazi iz Egipta, slika Velike Majke,
racionalno se, u verziji nekih mukih likova ovog romana, obja-
njava oajnikom potrebom bolesnih i siromanih ena da odlo-
e neumitnu smrt. Sa druge strane, jedna junakinja, gospoica
A, rei e Berti da ene ekaju enu zato to dolazak mukarca uglav-
nom sa sobom donosi sifilis, vanbranu decu, siromatvo i smrt.
Putovanje i telo se neminovno povezuju u romanu:
Putujui svetom u brodovima, mukarci otkrivaju svetove.
Kod ene, materica moe, ako joj nije dato da raa, da se otkine
od utrobe i nesrena luta po svetu tela. Umesto fetusa, deteta,
koje nema jasno zacrtan pravac i put, koje raste pa se upuuje
prema izlazu, svetlosti, jalova, prazna materica, u zao as se
otkainje, kada prestari i njene veze sa utrobom se osue kao
peteljke u jesen, isto tako: materica koja se plai ploda i bei od
njega, luta okolo i uznemirava telo i duu, mozak, unosi nemir,
pobunu i strah.(Put u Birobidan, str. 150)
Berta se upravo tako osea na svom putovanju - kao mate-
rica koja luta telom. Istovremeno, na um joj pada ideja o mo-
gunosti putovanja kao spasenja. ene koje ne mogu svoja prava
ostvariti na rodnom tlu mogu nekuda otii, stvoriti sopstveni
svet, u njemu stei sopstveni identitet. To bi mogao biti ne
utopijski Grad sunca, nego Grad meseca ili Grad vode.
Roman Judite algo eli da da glas osobama sa margine i
enama koje su u oima drutva viene kao posrnule, ali i da
artikulie arhetipske sadraje enskog nesvesnog. Tako e psi-
hoanaliza Sigmunda Frojda biti njena stalna opsesija, od prvog
romana Trag koenja (1987), preko knjige pria Da li postoji ivot
130
(1995), pa sve do Puta u Birobidan. Eksperimentalnost postupka

ove autorke ogleda se u tome to ona teoriju ita kao priu: Froj-
dova istorija i teorija nesvesnog za nju su zanimljiv zaplet, mo-
gunost da se niz intrigantnih motiva iskoristi na teritoriji lite-
rarne imaginacije. Frojd je tako i izvor informacija i izvor inspi-
racije, drugo ime za mogunost tekstualne igre. I sama struktura
romana Put u Birobidan nalikuje radu nesvesnog, jer se pripo-
vedanje kruno ulanava oko dominantnih motiva utopije, Spa-
siteljke, siromanih i ugnjetenih.
Telo, ivot i ljubav - sve su to mogunosti kreativnog egzila za
ensku prozu devedesetih. Kao jo jedna opcija pojavljuje se i
istorija preoblikovana enskom rukom - barem u sluaju druge
prozne knjige Mirjane Novakovi Strah i njegov sluga (2000).
Mirjana Novakovi pie o Beogradu osamnaestog veka u kom se
na pozadini austrijsko-turskog sukoba odigrava potera za vampi-
rima. U nju se ukljuuje lino avo, izdajui se za Ota fon Hauz-
burga; privlaan je, uglaen, obrazovan, cinian, uobraen i pri-
lina kukavica, poseduje mnotvo ljudskih mana i poneto od
klasinih demonskih obeleja - ukratko, on je parodija stereotipa
o mukoj nesavrenosti. avolova povest o poteri za vampirima u
okolini Beograda godine 1736. preplie se sa ispoveu u ljubav
razoarane princeze Marije Auguste Turn i Taksis. Ova srana ena,
zateena u stranoj zemlji, nepoznatom jeziku i svetu u maninoj
poteri za vampirima doivljava neku vrstu linog prosvetljenja.
Princeza i avo su uesnici i svedoci dogaaja koje predoavaju i
tumae potpuno razliito, jer su njihove verzije dogaaja obojene
razliitim nakanama: cilj njegove je da ispripoveda avanturu u
kojoj e biti glavni protagonista, a cilj njene da se ispovedi i oprav-
da. Da laem, pazila bih na Aristotelova pravila logike, kae
princeza. Svaka savrena pria je la. A istina je krivudava i
nesmislena (...) Samo la ivi na pravilima zakljuivanja. Ipak,
princeza i avo, oboje suoeni s nerazumevanjem i nesklonou
sredine koja im je strana, bore se za isto - za potvrdu sopstvenog
identiteta. Strah i njegov sluga (2000) ostaje zapamen i kao najvei
gubitnik NIN-ove nagrade, koja mu je izmakla za samo jedan glas.
Ova ivopisna povest o pinonovskoj poteri za vampirima ve je
svojim raskonim zapletom i knjievno-istorijskom citatnou
inspirisala na mnoga razliita itanja, tako da je prva knjiga
Mirjane Novakovi, Dunavski apokrifi (1996) ostala u njenoj senci
i pored toga to je njeno drugo izdanje objavljeno 2001.
Dve novele u Dunavskim apokrifima (Gromovska legija i
Jevanelje po ednoj ) obrauju isti motiv - boje udo - s tim
to je prva smetena u vreme zalaska Rimske imperije a druga u
131
blisku budunost, u godinu 2000. Junaci prve su mukarci i rat-

nici, suoeni sa vojnim porazom i smru, ali i sa udesnim
izbavljenjem koje nisu u stanju adekvatno da objasne. Drugu
novelu pripoveda ena, a za nas je ovde zanimljiva zato to opi-
suje dolazak enskog Hrista.
Jevanelje po ednoj na jednom nivou funkcionie kao
gorka parodija utopijskog drutva koje zagovara jednakost po
cenu gubitka identiteta. Radnja se deava u Beogradu, ali to je
ovaj put distopijski grad bliske budunosti u kome je zabranjena
upotreba linih imena, dok je korienje plastine hirurgije u
cilju ispravljanja nedostataka na ljudskom telu obavezno. Izgle-
dati savreno postaje obaveza koju drava namee. Drava i
nije prava re, budui da se socijalna formacija budunosti zove
- Otvoreno drutvo. Iako zagovara potpuno ostvarenje ljudskih
prava, Otvoreno drutvo ukida pravo na graansku neposlunost
i na svaki vid pobune. Seme nezadovoljstva javlja se sa pojavom
ene koja nije podvrgnuta ni plastinoj hirurgiji ni genetskoj
modifikaciji i sa pojavom ednih - onih koji ude za znanjem,
ljubavlju i samospoznajom. U naizgled savren ali kliniki mrtav
svet bliske budunosti uvodi se element koji ga remeti: stalna,
neutaiva e. Ona je u ovom sluaju inverzija biblijskog moti-
va - dok Hrist utauje e ljudima koji su spoznali njegovo
uenje, njegova enska verzija svojim dolaskom izaziva venu
e. Pleme ednih zagovara nesavrenost, dakle individualnost i
razliku, postavlja pitanja i trai odgovore na njih. Njihova Mesi-
jana je nevidljiva ali sveprisutna, ona hoda po vodi i prikazuje se
kroz udo, i znamenje je nesavrenstva.
Otvoreno drutvo funkcionie kao metafora odbijanja da se
ivi u skladu sa emotivnim potrebama koje se odreuju kao en-
ske: raskidajui porodine veze, ukidajui brak i zagovarajui ra-
cionalnost i nasilnu jednakost, ovaj orvelovski svet pokuava da
ukine sve rodne razlike. U njemu enski konstrukt ljubavi, solidar-
nosti i privrenosti moe da opstane samo kao vid gerilske borbe.
Sudei po motivskim i stilskim pozajmicama, Mirjana Nova-
kovi se u svom pisanju ugleda na majstora tajne i zavere Tomasa
Pinona; proza Jelene Lengold kao svoj nesumnjiv uzor ima prie
Rejmonda Karvera i En Biti, dok su literarni modeli Milice Di-
movske sasvim sigurno Andri i Fokner. Meutim, u enskoj prozi
devedesetih ipak je najuoljivija naelna bliskost sa Kiom i
Crnjanskim. I same u poziciji nerazumevanja i neprihvatanja, spi-
sateljice se najbolje razumeju sa apatridima, odnosno sa autorima
iz senke i sa margine. Za sve njih egzil je poznato zlo - tegobno
iskustvo koje ih osnauje, ali i mogunost da se afirmie enskost.
132
11-Biljana Dojcinovic 12/11/04 7:25 PM Page 133
Biljana Dojinovi-Nei
MAPE, MRLJE I PRIE:

O ROMANU UVARI KAZAKE
IVICE LJUBICE ARSI
...zamagljujui granice a ne spaljujui mostove 1
Romansijerski prvenac Ljubice Arsi, uvari kazake ivice, 1

...blurring boundaries
objavljen prvi put 19882 godine, a potom i 1997, uprkos ponov- without burning bridges.
ljenom izdanju, predstavlja pravu retkost u knjiarama i biblio- (Braidotti, 1994, 4).
tekama, usled sticaja raznih (nepovoljnih) okolnosti. U recepciji
ovog romana dodatni hendikep je i to to ga u inventaru do- 2
U izdanju
mae enske produkcije skoro i nema - u kritikim tekstovima Slobodana Maia.
posveenim savremenoj knjievnosti autorki sa stanovita roda i
feministike kritike, on se jednostavno previa, uprkos brojnim 3
Vidljivosti ovog romana
kvalitetima od kojih bi sjajno ilustrovana sprega enskog i post- ne bi pomoglo ni ako
modernog mogla da bude meu najzanimljivijim3. Cilj ovog eseja bismo ostali iskljuivo pri
postmodernosti, kao to
jeste da donekle ispravi tu nepravdu i da roman uvari kazake ilustruje skoranja anketa
ivice Ljubice Arsi prikae kao tekst ije su postmoderne strategije o najboljem srpskom
duboko povezane sa enskim aspektima pripovesti i pripovedanja. postmodernom romanu,
Pridev postmoderni ovde se pre svega odnosi na fragmen- koju je magazin
Blic News sproveo
tarnost, raslojavanje znaenja, naglasak na potiskivanom, ono- meu kritiarima,
me to se smatra marginalnim, ali i na istovremenom uspostav- piscima i javnim
ljanju i preispitivanju pojedinih vrednosti. U irem drutvenom linostima. Roman
smislu, termin postmodernizam moe da oznaava specifinu uvari kazake ivice nije ni
pomenut, dok je Cink
istorijsku situaciju post-industrijskih drutava posle opadanja
Davida Albaharija, na
modernistikih nada i tropa (Braidotti, 1996), i to je u kontek- primer, objavljen takoe
stu ovog romana takoe vano. Bitna odlika tema i pripovednih 1988, na etvrtom mestu
strategija ovog romana jeste veza potisnutog, na ivicu skrajnu- po izboru kritiara.
tog i enskog drugog. U oblikovanju ovakvog teksta presudnu Istovremeno, od romana
autorki, pominju se
ulogu ima enski naratorski glas koji je u odnosu na radnju u Poslednji zanosi MSS,
viestrukoj poziciji posmatraa, svedoka, uesnice... Govorei iz Milice Mii-Dimovske,
liminalnog prostora i vremena (kao to iz sadanje perspektive i Put u Birobidan i Trag
jasno vidimo, trenutak pre nego to e granice zadobiti smisao koenja Judite algo.
podela), u roman se kroz lik glavne junakinje/pripovedaice
uvodi pre svega prostorna simbolika identiteta u znaenju stal-
nog procesa i line geografije koja obuhvata prekoraivanje
granica, kretanje po obodima, stupanje u podruja nesigurnosti
i nedefinisanosti. Istovremeno, roman je povezan i sa drevnom
133
temom enskog odnosa prema tekstu kao teksturi (i obratno),

ime spaja savremenu, postmodernu priu sa tragovima one
tradicije u okviru koje ene predu, pletu, utkivaju niti misli,
vune ili pripovesti.
I velike enske teme koje su tokom sedamdesetih i osam-
desetih godina, sa manje ili vie buke ule u knjievnost autor-
ki sa ovog tla, prisutne su u ovom romanu, ali su vrlo diskretno
ocrtane. Tema telesnosti, na primer, otkriva se kao vana okvir-
na tema tek pri paljivijem itanju. Na samom poetku romana,
u kratkim potezima, suprotstavljajui svoje telo slikama tela ras-
nih reklamnih lepotica, bezimena naratorka uvodi i znaajnu
temu ljubomore. Ona je zapravo, u najstarijem maniru enskog
pripovedanja: ene-tkalje-pauka, istiskuje iz sebe, iz sopstvenog
tela, ali je potom predaje drugima. Za lik ruskog emigranta Vrubelja,
ija je pria u romanu stoerna, vezuje je upravo bliskost po
oseanju ljubomore; prijateljica zahvaljujui kojoj je naratorka
upoznala svog mua na kraju doivljava ono ega se ova pribo-
java. Iz ove konstelacije umnoenih pria, likova koji su istovre-
meno bitni i sporedni i tema koje se iniciraju i ire fragmen-
tarno, moe se naslutiti i difuzna struktura romana. Niti se, me-
utim, na kraju upliu u avove, oiljke ili tragove sluajnosti,
to jest, u odlino konstruisanu priu. Roman se zatvara temom
ljubomore i telesnosti: junakinja/pripovedaica, koja sve vreme
ima sklonost ka posmatranju senki, mrlja, ka razlivenom vidu,
nasuprot ljubavi mukih likova prema otrim ivicama/granica-
ma, na kraju boji kosu u crvenu, jednu od simbolinih boja ovog
romana. Od toga dobija alergiju i probleme sa vidom njen
pogled sklon zaobljavanju, preinaavanju, igri senki, postaje jed-
nim ironijskim potezom patoloko stanje. Dok na kraju romana
u kupatilu ponovo osmatra/opipava svoje telo, zaokruujui temu
ljubomore kao elje za neprolaznou veze sa drugim, oseaja da
drugi neminovno izmie, ona simboliki ukazuje na prisustvo
sopstvenog tela, sebe same, u tkanju tuih pria. Roman se zavr-
ava reima koje jasno nagovetavaju mesto i vanost telesnosti
u ovom tekstu, Vrubeljevom uspomenom na sopstvenog oca:
teak i star sa jedinom misli u sedoj glavi da bude sahranjen
na ivici ume, u sanduku u kojem su nekad drali brano. (138).
Na jednom nivou, brano jeste prah, kao i telo koje se u prah
vraa. Ali, s druge strane, brano je prah od kog se pravi hleb,
hrana za telo i simbolino telo Hristovo. Telo je, ova poslednja
slika kazuje, na pola puta izmeu trenutka, propadljivosti i
venosti, na samoj ivici, granici sa koje gleda u umu ili iza koje
vreba nitavilo, no, nepoznato, strano i zavodljivo Drugo.
134
Geografija identiteta
Ako putnik krene peke iz vrtova Buhare ulicom Filipa
Filipovia, stii e do bata ubure u kojima sam kao devojica
brala trenje ili sam plovila u masivnoj tuanoj kadi kroz iblje
uburskog Amazona. (uvari kazake ivice)
To Drugo decentralizovano, bezimeno, koje govori sa mar-
gine, diskretno ali sveprisutno, utkivajui se u svaku re, pred-
stavlja enski lik u dvojnoj ulozi pripovedaice i junakinje. Kao
naratorka, ona uiva u promenama prostora, nivoa realnosti, pre-
laenju granica, igri s onim to je bilo i u jeste; kao lik u romanu,
mlada ena, ona osea neminovnost udaljavanja u svom braku,
u ljubavi, i bojazan koja se na kraju potvruje kao opravdana:
Dodirnemo se da se podsetimo da smo jo uvek zajedno. (137).
Roman se sastoji od 25 kratkih poglavlja. Sie je sledei:
mlada ena pomae svom muu, Andriji, u radnji za popravku
skupocenih tepiha. Roman poinje kada se na vratima pojavi
ruski emigrant, gospodin Vrubelj, sa tepihom koji je doneo na
popravku i linom priom koja do nas stie u fragmentima.
Vrubeljeva pria govori o nostalgiji za Rusijom, zemljom u koju
vie ne moe da se vrati, udnji za enom koja ga je odbacila i o
sinu Ivanu. Ivan je na kolovanju u Engleskoj upoznao Belgi-
janku Fransoaz o kojoj mata i za kojom traga. U fragmente
Vrubeljeve pripovesti upliu se delovi prie samog mladog para
o poetku njihovog poznanstva, njihovom sadanjem ivotu,
kratak traktat o tepisima i simbolima na tepihu Kada se stvar-
nost na najsuroviji nain umea u ove prie Ivan na kraju
potrage za Fransoaz izvri samoubistvo, otkrivaju se veze meu
ljudima i stvarima: kazakim tepihom koji je Vrubelj doneo na
popravku i ivotnom priom mladog para koji se na kraju otu-
uje, udaljava. Vreme pripovedanja obuhvata nekoliko meseci
popravke tepiha, sve do Vrubeljevog konanog uputstva negde
iz severnjakih banja da se tepih poalje fatalnoj Fransoaz, dok
pripovedano vreme see mnogo dublje u prolost. Koordinate
vremena i prostora, meutim, u ovom romanu veoma su nesi-
gurne i u toj nesigurnosti poiva osnovna dinamika romana. Jer,
rekonstruisana, pria se moe svesti na nekoliko momenata:
jedan ovek dolazi u posed kazaka, tepiha nomada; odlazi u emi-
graciju; tepih je obeleen mrljom samoubistva i na kraju, njegov
sin, progonjen neuhvatljivou prolosti, promenama koje uzro-
kuje vreme, proces, izneverenim seanjem, i sam se ubija. Ali,
smena nivoa pripovedanja i opaanja ovaj jednostavni saetak
pretvara u vieslojno traganje za neuhvatljivim.
135
Progonjeni udnjom, svaki za jednom odreenom enom ili

sopstvenim predstavama te ene, i otac i sin bili bi savreni post-
moderni junaci izgurani na marginu vremena i prostora, u
neprekidnom traganju, da ih ne mui nostalgija za prolou, elja
za povratkom u nepromenljivo. Vrubelj je zapravo prognanik iz
modernog doba, iz njegovih nada i tropa, a njegov sin je rtva
patolokog otpisivanja vremena, procesa promene. Za razliku od
njih, naratorka otelovljuje neto to se moe nazvati nomadskim
subjektom, to je mit, to jest, politika fikcija koja omoguava
da se misli kroz i preko ustanovljenih kategorija i nivoa iskustva:
zamagljujui granice a ne spaljujui mostove (Braidotti, 4). No-
madski subjekt govori o identitetu kao dinaminom, a ne sta-
tinom entitetu, kao procesu, promeni, kretanju u prostoru, ili
barem u prostornim metaforama. Slika nomada koji je svuda kod
kue, koji prelazi granice bez osvrtanja, suprotstavljena je slici
emigranata, izgnanika, svih onih muenih nostalgijom i nepre-
mostivim unutranjim granicama. Nomadski subjekt ovog ro-
mana, njegova naratorka, nema, meutim, svesne pretenzije na
subverzivnost njeno osnovno zadovoljstvo poiva u posmatra-
nju sveta oko sebe tako da zamagljuje granice ne ruei mostove
i da prelazi iz podruja senki i snova na ulini asfalt niim ne pod-
vlaei tu promenu. Njeno iskoraivanje iz podstanarske sobe u
kupatilo u Buhari, karavani na zidu, senke koje se upisuju na lice
drugih likova jesu nomadski pomaci koji oznaavaju kreativnu
vrstu postajanja; performativnu metaforu koja dozvoljava inae
malo verovatne susrete... (Braidotti, 1994, 6). Mapa u kojoj se
...sa ubure stie peke u Buharu (31) unutranja je mapa nara-
torkinog identiteta. Ono to opisuje jeste zemlja u koju vie ne
mogu da se vratim.... (isto), kako jedan drugi junak kae, samo
to kod ove junakinje nema nostalgije ve lakog, neoptereenog
prelaenja granica koje su samo za nju fluidne i rastvorljive. Pro-
stor Drugog upisan je svuda, samo ga treba videti, a njegova arti-
kulacija uvek pripada enskom glasu ovog romana, naratorki:
...Buhara nije bila san. San je bila ova podstanarska soba... (18).
Porozne granice prema podrujima nesigurnosti i nestabil-
nosti prisutne su od prve reenice ovog romana, od trenutka
kada se starac u prii pojavljuje na vratima a da ga ne objave ni
zvono ni kripa vrata. Nestabilan je, liminalan, i sam prostor
grada u kom se nalazi radionica: Naa radnja za popravku sta-
rih tepiha nalazi se pri dnu jedne strme beogradske ulice niz
koju se obruavaju tramvaji. Dubok drveni izlog sa kondirom,
preslicama i eljevima za vunu pre bi pristajao gradu u kojem
po mranim predgraima kola vuku konji a peaci preskau sa
136
kamena na kamen velike mutne bare. (5). Tramvaji i kondiri:

grad u kom se romani uvari kazake ivice pripoveda nije jo uvek
nikakav tehnofilski prostor, ve mesto susreta zapada i istoka u
sasvim tradicionalnom smislu. U njemu je prodor onog-s-druge-
strane mogue izvesti jednostavnom reenicom Po zidu prolaze
karavani (6), koja je kao i pojava starca na vratima nenajavljena
(premda realistiki motivisana sveom koja gori u radnji). Pozo-
rite senki u radnji za popravku istonjakih tepiha; tepisi noma-
da i prognanik sa Istoka, Buhara u blizini ubure ... Istok je ovde
stalno prisutno, tajanstveno, zavodljivo, znalako Drugo; ono se
otkriva u prostoru sna, sanjarenja, senki i uspomena.
Tepih/tekstura
Centralna metafora kretanja kroz vreme i prostor, predmete 4
O odnosu prema tekstu
i ljudske prie, jeste tepih nomadskih plemena. Sama kazaka kao teksturi u naim
enskim knjievnim
ivica iz naslova ivica je tepiha, granica prostora koji stoji za, tekstovima pisala sam u
oznaava drugi, iri prostor: Kazaka ivica kojom se opervauju Abysses, Absences,
ovi tepisi razlikuje se od ivica na turskim i persijskim tepisima. Equilibrium:Representatio
Prepletene niti vune lie na uplitanje prua u korpe. Ona je ns of Historical Male
Figures in Contemporary
vidljiva granica koja svet tepiha odvaja od svega ostalog, vana Womens Prose in Serbia,
kao to su zidovi za kuu ili reke i planine koje dele jednu zemlju u Slobodan Naumovi
od druge. (54). Kazaka ivica je neka vrsta bedema koja odvaja and Miroslav Jovanovi,
podruje dvodimenzionalnog sveta (53), simbolike mape, od (Eds.), Gender Relations in
South Eastern Europe:
prostora drugog. Tepih moe da ima znaenje i otvorenog i
Historical Perspectives on
zatvorenog prostora (kue) i, istovremeno, moe biti simbolika Womanhood and Manhood
predstava rajskog vrta. Po svome obliku, bojama i motivima in 19th and 20th Century,
tepih je zamena za vrt koji je nedeljiv od pojma raja. (70). Belgrade-Graz: Zur Kunde
Simbolika tepiha u romanu nije skrivena, naprotiv, pregledno je Sdosteuropas Band
II/33, Udruenje za
predstavljena u posebnom poglavlju. Tepih je, meutim, i vie drutvenu istoriju Ideje
od simbola i metafore u ovom romanu. Kao u nomadskom 4, 2002), pp. 321-350.
atoru, gde je tepih skoro sav nametaj: uzglavlje, krevet, pokri-
va, zavesa, mesto gde se obeduje i gde se moli. (54), tako je i
ovde tepih mapa, utoite, kapija drugog sveta i sam tekst.
Vrubelj e po smrti svog sina poslati naratorki pismo koje je za-
pravo mapa ivota njegovog sina. Uznemiren tom slikom tueg,
ve zavrenog ivota, Andrija e traiti od nje da pismo baci, ali
e ga ona sakriti kao tajnu mapu i/ili mapu tajne.
To to je sredina metafora ovog romana tekstura, a tekstil-
na umetnost je tradicionalno ensko podruje, povezuje ovaj
tekst sa nizom drugih enskih tekstova sa ovog tla4. U prii ovog
romana, meutim, tepih i tekstura su domen mukog Andrijin
137
otac briljivo uva tajnu izrade kazake ivice; popravkom tepiha

bavi se Andrija; tepih je posed mukarca ali je ipak ena ta koja
vidi kroz mrlju na tepihu, koja ga ita i koja u njemu nalazi
analogon prostora slobode. Ona je jedina koja tu dvodimen-
zionalnu predstavu sveta shvata kao vrata u drugu dimenziju i
koja ih bez straha otvara. Za razliku od mukih likova koji stra-
are na granicama/ivicama, enski lik se utapa u prostor nesi-
gurnog, ka drugome usmerenog interesovanja. Otac naratorki-
nog mua straario je na kazakoj ivici: Karavani su putovali
nou, a otac je stajao na samoj ivici tepiha i pokazivao im put
tapom kojim je podbadao jahae... Jer on je bio uvar kazake
ivice, onaj koji je mogao da ih poalje u no u provaliju, tamo
odakle se teko pronalazi put. (57). Prostor izvan ivice, oboda,
zida i granice predstavlja podruje Drugog, nepoznanicu, no.
Za razliku od otrih granica kojima su oevi u ovom romanu
tako skloni, naratorka i njen mu ive ... sasvim sami na obodu
senke koju pravi jedna lipa. (11). Sama sintagma obod senke
predstavlja sintezu suprotnosti koje proimaju ovaj roman
ivica (granica) i senki, celine i fragmentarnosti, otrih rezova i
mekih, na sva oblija spremnih mrlja.
Mrlje su podruje enskog - junakinja ita mrlje i rupe,
senke, slike, plakate, odraze i odsustva, na zidu, na licima mute-
rija: . Dok je Andrija listao belenicu traei praznu stranu, ne-
poznati se brisao smeom maramicom i tako po licu rastrljavao
zemlju. Na njegovim kapcima ocrtavao se natpis Prodaja duvana,
jer svetli trafika preko puta nae radnje... (7) Mrlje su neo-
dreeni, promenljivi oblici koji zbunjuju izgnanike iz modernog
sveta. Vrubelj i njegov sin ude za svetom kakav je bio, mada
ruski emigrant zna da zemlja koju je ostavio vie nije ista.
Pokuava da zamisli Rusiju, ali dve-tri sekunde sree nita ne
znae. Tamo bi voleo da ivi, ali moda tamo za njega vie nema
mesta. (45). U susretu sa Fransoaz posle mnogo godina, Ivan
shvata da ne moe da prihvati promenu. Ba kao i njegov otac,
on je zarobljen u nostalgiji. Nita od misterija postmoderne kule
- lavirinta, sa kodiranim interfonom, tajnim liftom i skrivenim
stepenitima, na ijem ga vrhu oekuje Fransoaz, ne poraava
Ivana tako kao to to ine nejasni oblici koji u susretu sa njom
izviru iz zidova: Svuda po zidovima rairilo se njeno telo do
kojeg nikada nee stii ma kako brzo trao. Ona je razumela sve
mrlje, pokupila ih je sa tavanice i sa tepiha, i sama je bila velika
mrlja kontinenta zbrisanog morem. (114). Fransoaz tako pred
njegovim oima ne samo da shvata ve postaje, jeste mrlja,
nepoznanica, potopljeno, potisnuto mesto na mapi sveta.
138
Igre senki na zidu podseaju Ivana na jalovu oevu udnju

za bivim, za prolim: Mrlja je bila tamo, a ne ovde. Tamo gde
je otac ljubomorno uvao starudije kao uspomene da je jednom
bio. Ja sam bio, govorio je milujui majinu fotografiju. Stvari
koje su prole, gde su one, gde su zapisane? ... Nema vie one
Francoise, ova je neto drugo. Raseena lubenica. Ovo telo nikad
nije zamiljao niti su njemu bila napisana sva ona pisma. (114).
Rusija, Ivanova majka, Fransoaz one predstavljaju, jesu - odsu-
stvo. Odsutnost koja je upisana, jer prazan prostor koji obe-
leavaju ima njihov oblik i njihovo ime. Od prvog susreta sa
Fransoaz, za Ivana je ona zapravo upisana kao nematerijalnost:
ona je Plava ptica (49) i povezana sa plavim kao bojom koja je
najmanje materijalna (33). Njena simbolika i lajtmotivska
oznaka jeste Magritova slika Odmor due koja predstavlja
oblake na nebu.
Kroenje uvara lavirinta

Pisak dijamanta kojim su sekli staklo u susednoj radnji
skoro da je upozoravao: uhvatili ste samog uvara lavirinta.
(uvari kazake ivice)
Plava boja predstavlja i zagonetku koju postavlja kazak.

Andrija traga za plavom bojom koja nije prvobitna, originalna
boja tepiha, ve patinirana, boja tepiha u koji je ve upisano
vreme. Ako hoe da prevari vreme, onda to ne sme da se
primeti (35), kae naratorka i tako od svakog tepiha stvara lavi-
rint pria. Nastao na pokretnom razboju nomada, tepih u sebe
upisuje simbolike prie o svetu; izloen u vremenu, troen i
gaen, on je ispisan novim slojem znaenja. Mrlje, rupe, otee-
nja to su mesta na kojima u starim tepisima izvire pria, u
odlomcima i fragmentima. Naratorka razume da se mape mogu
nacrtati samo za ona mesta na kojima smo ve bili i stoga vie
nismo (Braidotti, 1994, 35), ali isto tako i da su ta mesta upisa-
na u sadanjost identiteta i jo neto na identitet upisan je u
mesta i stvari. Na jednom mestu u romanu pominju se bogati
ljudi koji kupuju stari nametaj verujui da tako mogu da kupe
vreme (37). Ali, vreme upisano u predmete uvek je neije vreme
i tema ukletih stvari postaje tema ivih predmeta - mesta iden-
titeta, sudara tuih i sopstvenih pria u nepredvidivim kombi-
nacijama: kua u kojoj mladi par stanuje ima svoju priu gazda
ju je zaradio skupljajui okvire vrata i prozora sa u ratu sruenih
139
kua i jednoga dana obesio se o ragastov; slina tome je pria

ene o ukletom prstenu, mada ispripovedana sa ironinim
prizvukom. Obe ove epizode vode do tajanstvenog kazakog
tepiha i rupe praznine, odsustva, izvorita prie - u njegovom
sreditu. Istovremeno, upisivanje vremena u predmete i njihove
posednike i prenoenje pria otvara puteve nomadizma du vre-
menske ose putovati se moe i kroz vreme kao i kroz prostor.
Svaki je tepih tako obnavljanje tue prie on zahteva
ulazak u vreme i prostor drugog, empatiju koja na kraju prerasta
u nomadizam. Odrednice prostora i vremena postaju relativne,
nazivi kojima se poigrava, zbunjuje: radionica Kavkaz u Beo-
gradu, kafana Beograd u belgijskom gradiu. Tepih koji dospe-
va do ruku mladog para, razapet na ramu, izgleda kao telo
krvoednog uvara lavirinta. Mada plava boja sugerie lakou,
nematerijalnost, njena se znaenja zavravaju u ozbiljnosti koja
priziva smrt, zapravo na istom mestu kao i njoj suprotstavlje-
na crvena. Plava i crvena, stoje i za hladno i toplo, Zapad i Istok,
odsustvo/prisustvo, nematerijalnost/zasienu ulnost, ali su naj-
jasnije oliene u dve slike. Nasuprot plavoj boji i Magritovoj
slici, u ovom romanu stoje crvena boja i Rjepinova slika Ivan
grozni i sin, koja realistiki predstavlja trenutak sinoubistva.
Ona se u romanu pominje prvi put kada je naratorka uoi na
plakatu na aerodromu, u prvom susretu sa Andrijom. Ona je
tada doivljava kao reklamu smrti. Kratko poglavlje na kraju,
posveeno ovoj slici i nastanku neunitivih mrlja na njoj, u
stvari je klju romana. Tada se ispostavlja da je Vrubeljev tepih
kazak, replika tepiha sa Rjepinove slike: kada je kupio sliku,
Tretjakov ju je, zajedno sa tepihom, postavio u posebnu sobu i
time stvorio utisak meanja nivoa realnog i umetnikog: Kada
bi posetilac stao na taj tepih, inilo mu se da na njemu putuje u
samo sredite slike. (130). Ali, ta igra je bila opasna - jer tepih je
stajao tamo sve dok jedan student nije ispalio sebi metak u elo,
isprljavi krvlju i rasutim mozgom sredinji deo tepiha na
kojem je stajao. (130). Tepih je odnet u depo muzeja odakle ga
je Vrubelj kupio i poneo iz Rusije, nosei s njim i priu o
samoubistvu upisanu u mrlju, u prazninu, u pukotinu, u odsust-
vo, koju ponovo ovaplouje njegov sin. Potraga za patiniranom
plavom bojom, za nainom da se obnovi, ukroti uvar lavirin-
ta, da se njegova pria kroz tu boju tobo nanovo ispria,
namee pitanje moe li se ita zaista restaurisati, ispriati iz
poetka na isti nain?
Kroz to pitanje ogoljuje se i sam proces pripovedanja. Kao
nastajanje teksta/teksture, povezivanje fragmenata, ovaj roman
140
tematizuje proces stvaranja i to kao spajanja fragmenata, restau-

racije, retrospekcije, ponovnog oivljavanja. Nadimak profesor-
ke italijanskog, eherezada, samo je zavaravanje traga prava
eherezada ovog romana jeste jedan umoran, ukleti starac, ali i
to je pria koja je unutar okvirne prie bezimena naratorka
ispreda od svojih i tuih niti tkanje koje se naizgled bazira na
principu sluajnosti. Za razliku od stroge simbolike geografije
tepiha u koju nomadi mirisima trava i pigmentima iz prirode
upisuju svet kroz koji su proli, kartografija ivota ispisuje se
kroz sluajnosti. Pravilnost tako postaje prepoznavanje tajne,
znaka koji se ponavlja. Na kraju, naratorka prikuplja oznake u
vidu vrapije noice - u Vrubeljevom pismu mapi ivota nje-
govog nesrenog sina; na ruci prijateljice Ane koja se je igrala
idejom samoubistva jer ju je mu ostavio; na Rjepinovoj slici...
Bez jedne odreene teme kao centralne, jer ih je vie i sve su jed-
nako vane: ljubomora, ljubav, pripovedanje, prostornost, frag-
menti ovog romana su povezani motivima, i stvaraju kruni tok
prema kome tamo gde si uao, na tom mestu mora izai. (122).
Nomadski subjekt kao pripovedaki subjekt ovde znai pre
svega naraciju u prvom licu, iz sopstvene vizure, ali i skoro
neprimetnu promenu pozicije. Naratorka govori sa margine zbi-
vanja, ona u stvari prepriava, kroz pripovedanje obnavlja Vru-
beljevu priu, i tu zauzima poziciju sveznajueg naratora. Kada
se pria na kraju okrene ka njoj samoj, ona na trenutak, u pret-
poslednjem poglavlju, postaje objekt pripovedanja u treem
licu. Sve vreme, tue prie stiu do nje kroz odsustva rupe na
tepisima, ensko zavirivanje u tue ivote, opipavanje tragova
odsutnosti. Kao to bi se od tuih razgovora i rei koje nam
nisu bile upuene, na kraju stvorila itava pria, tako i ona
sama kao pripovedaica esto izgovara, prenosi, zapisuje rei
nekog drugog, postaje neko drugi. Drugo, bilo da je re o dru-
gom stepenu realnosti ili drugoj osobi, za nju je podruje u koje
sa lakoom ulazi, ije granice prelazi neosetno i bezbolno. Otuda
ovde nomadizam i empatija znae sposobnost da se bude isto-
vremeno i spolja i unutar nekog lika ili dogaaja, i u tome poiva
enskost ovog romana.
Raskorak izmeu kvaliteta romana uvari kazake ivice i nje-
gove skoro potpune nevidljivosti iznova nas podsea na to da
je na mapama knjievne istorije podruje enskog najee upi-
sano kao neitljiva, nejasna mrlja, iza koje se zapravo krije itav
kontinent.
141
Literatura:
Ljubica Arsi, uvari kazake ivice,

Apatridi, Radio B92, Beograd, 1997.
Braidotti, Rosi, Nomadic Subjects, Embodiment and

Sexual Difference in Contemporary Feminist Theory,
Columbia University Press, New York, 1994.
Braidotti, Rosi, Cyberfeminism with the Difference, 1996,

www.let.uu.nl/womens_studies/onderwijs.html#docenten
142
12-Tanja Rosic 12/11/04 7:25 PM Page 143
Tatjana Rosi
O RENIKU BRANKE ARSI:

POSTMODERNE STRATEGIJE
ZAVOENJA I
TRADICIJA/BUDUNOST
ENSKOG PISMA
Sve je poelo jednim snom u kome je Dekart sanjao:
jednu stranu oluju, jednu dinju i jednog zlog demona.
Branka Arsi, Razum i ludilo
SAN
Dakle, san. Ne samo zato to je ta re jedna od deset tekstual-
nih odrednica Renika, koautorskog projekta Branke Arsi i Mrana
Bajia, realizovanog i javnosti predstavljenog jedne jeseni 1995.
godine. I ne samo zato to je sve poelo, ba kao to uvek sve i
poinje, - jednim snom. Ve zato to smo tih godina sanjali sno-
ve koji se veinom nisu razlikovali od nonih mora, sanjali smo
ih i u snu i, jo vie, to nije uobiajeno, na javi. I zato to su
upravo ti snovi, pre bilo kog buenja, budili opominjui na opa-
snost, na svet koji je upravo, ba kao to se sve deava upravo
sada i upravo na nae oi - mutirao u tradicionalno odgajanom
humanistikom duhu nerazumljivu i stranu klopku.
Stvar je bila u tome to je duh bio odgajan pogreno i to je
san jednog harmoninog odgajanja duha, upravo onaj san kojim
je, skoro tri veka ranije, neto poelo, jo uvek bio sanjan u svetu
koji je ve proizvodio, nezavisno od naih predrasuda, humanisti-
kih tradicija ili utopija, nove i sasvim drugaije snove. Snove za
sebe, i za nas istovremeno, iako mi jo nismo bili u stanju da shva-
timo/prihvatimo snove jedne naizgled vulgarno drske i uzurpator-
ski stvarne stvarnosti. Kojoj su, kao i svim predhodnim stvarnosti-
ma koje su se htele uceloviti, bili neophodni i njeni vlastiti snovi.
Dakle, snovi. Ili jedan jedini san, onaj kojim sve poinje,
koji ima proroki kvalitet upozorenja ili opomene, onaj koji
donosi vest o novini, koji dolazi neposredno iz stvarnosti koja
mutira i re-ucelovljuje se. Ovoga puta, zato to je re o enama i
njihovim snovima tj. snovima koje za njih proizvodi stvarnost u ko-
joj su se zatekle, san jedne ene. I jedan autobiografski momenat.
143
OLIVERA
Zapisi Valtera Benjamina o inflaciji koja je Nemaku pogodi-
la posle prvog svetskog rata a neposredno pre dolaska Hitlera na
vlast za onoga ko je iveo u Srbiji poetkom devedesetih godina
nikako ne mogu imati apstraktno znaenje. Zastraujua je po-
dudarnost mehanizma borbe za goli opstanak u Nemakoj sa po-
etka dvadesetog i inflatornoj Srbiji sa kraja istog, ve prolog veka.
Moja roaka Olivera i ja ivele smo tada zajedno, u iznaj-
mljenom stanu u umatovakoj ulici. Olivera je svakog jutra re-
dovno itala male oglase, pijui jaku tursku kafu i hladnokrvno
prouavajui trite nekretninama. Pokuavala je da proda svoj
stan i napusti svoju zemlju. Ni sama ne znam zato joj se nisam
pridruila u tom poduhvatu. Ponekad je po nas kolima, uprkos
optoj nestaici benzina, dolazio Oliverin prijatelj. Veerali bismo
kasno nou, u restoranu Uice na Autokomandi. Pilea krilca
na aru ili pljeskavice. Nikada ga nisam pitala ime se zapravo
bavio. Posle bismo nas dve dugo sedele i razgovarale, tako site,
sve do pred zoru. Kada sam se razbolela Olivera mi je donela
ogroman buket rua koji je sama, pak, dobila na poklon od pro-
davaca na Kaleni pijaci. Morala je da ga stavi u lavor za pranje
vea poto je buket bio prevelik za bilo koju drugu posudu u sta-
nu. Drugom prilikom je slikar Mihajlo Milunovi, prepeaivi
distancu od Novog Beograda do Vraara, nenajavljeno banuo
kod nas. Doneo nam je okoladu sa lenicima. Bilo je hladno i
duvala je uasna koava. Sedeo je, takoe, do zore. Nikada nismo
utvrdile ta ga je podstaklo na tu rizinu posetu.
Jutarnje prepriavanje snova uz integrisani ukus tople crne
kafe bio je jedan od naih ustaljenih rituala: snove nismo tuma-
ile, samo smo ih saoptavale jedna drugoj pune uenja. Ovaj
je ritual, uz pomo Benjaminovih uputstava, uvek svee crne ka-
fe i brojnih malih oglasa, kao i uz podrku Oliverinog prijatelja,
pomagao da nam sve oko nas izgleda sasvim prihvatljivo. Olive-
ra je inae sanjala udesno, i kao prava Modesti Blejz, na koju je
izgledom podseala, visokotehnologizovano. Takav je bio i njen
iznenadni san o novoj video-igri. Dok ga je prepriavala uasnu-
to sam shvatila kako opipavam, inae nevidljive, reetke kaveza.
Sve je poelo snom u kome je Olivera sanjala jednu kapsu-
lu, jedan ekran i jedan laserski top. U tom snu, u toj kapsuli
slinoj kabinama vasionskih brodova, Olivera se zatekla pred
ekranom na kome joj je neko, kao neku vrstu testa, zadao novu
video-igru. Odmah je shvatila da njen ivot zavisi od reenja
zadate igre i posvetila se tome da proui sve njene nivoe. Dok je
144
igrala igru, bez ikakve prethodne najave, sa mesta koje nije mo-
gla da razabere, poele su da je ometaju vrlo visoke zvune a za-
tim i svetlosne frekvencije, izazivajui uasnu glavobolju. I, ko-
nano, poeli su da je ciljaju i laserski snopovi, koji su joj naiz-
menino probadali bubrege i plua, oduzimajui dah i nanosei
snane bolove. U onim trenucima u kojima je jo mogla da misli
Olivera je stigla da se upita o pravoj prirodi zadatka koji joj je
postavljen. Nije li njeno nastojanje da pobedi u video-igri tako
to e uspeno stii do poslednjeg nivoa bilo sasvim pogreno?
Moda je video-igra samo veto postavljena klopka; moda je
ona samo simulacija koja ima za cilj da skrene Oliverinu panju
u pogrenom pravcu, to dalje od pravog zadatka? Moda je
umesto na komplikovanu strukturu video-igre trebalo da se
usredsredi na puko fiziko samoouvanje, na jednostavno bekst-
vo iz kabine? Ali Olivera nije imala predstavu u kakvom se okru-
enju nalazi kapsula u koju je zatvorena. Nije znala odakle dola-
ze laserski napadi (iz kabine ili van nje), niti ta je eka napolju.
Moda je, ipak, itav niz nenajavljenih napada samo jo jedan
nivo video-igre, deo sistema? Nalazila se u nedoumici koji je od
dva neprijateljska sistema prvostepeni uzrok opasnosti. Pre raz-
reenja nedoumice probudila se.
Pile smo jaku tursku kafu i utale. Filmovi poput Matrix-a i
Existens-a jo nisu bili snimljeni. Obe smo, meutim, znale da je
svaki san nepodnoljivo straan san. Da predstavlja dijagnozu i
istinsko buenje. Da razuman subjekat, ako ga uopte ima, mo-
ra da se otiskuje, u sve nove i nove zemlje, pustinje, gradove, ni-
poto ne uvek lepe, ali uvek nove, da mora da proda svoj stan,
otvori raun u stranoj banci, zatrai prvo turistiku pa iseljeniku
vizu, i pristane da sanja zagonetku nove, mutirane stvarnosti.
Nismo znale, meutim, da jedna ena, negde na drugoj stra-
ni istog grada, najverovatnije tokom meseci u kojima je Olivera
pokuavala i uspela da proda svoj stan, pie renik upravo takve,
polivalentne i hibridne stvarnosti. Upisala je u njega i odredni-
cu SAN. Njen moto glasi:
Jedina integrisana stvar koju volim je crna kafa. Malcom X
PISMO
Tako je u trenutku objavljivanja Renik Branke Arsi i Mra-
na Bajia stigao do nas, ako se posluimo nostalginim zapaa-
njem Dragana Stojanovia, kao dugo oekivano pismo. Ima
vie razloga zbog kojih je to pismo bilo dugo oekivano: neki su
145
sasvim lini, neki, otuda, i sasvim politiki (Kejt Milet), a neki

pak nepristrasno poetiki.
Nadam se da je i lini i politiki kontekst tog oekivanja, ka-
da je autorka ovog teksta u pitanju, jasno predstavljen priom o
snu iz prethodnog odlomka. Ali da bi se na taj kontekst mogli
jo jednom vratiti posvetimo panju onim razlozima koji su se
tokom osamdesetih godina dvadesetog veka, pod parolom pot-
punog poverenja u poetiku samosvest postmoderne, sa puno
entuzijazma i prosvetiteljsko-emancipatorskog poleta ustalili kao
nova paradigma knjievnoteorijskih tumaenja, da bi se tokom
devedesetih suoili sa antiutopijskim marketinkim prevredno-
vanjem sopstvenih predpostavki na intelektualnom tritu
aktuelnih poetikih trendova, ideja i duhovnih opredeljenja.
Opaska Dragana Stojanovia i nehotice aktivira dvostruku
konotaciju rei pismo a time ukazuje i na sloeni poetiko-
polemiki kontekst Renika. Prva konotacija, ona koju je autor
opaske prevashodno imao u vidu, asocira na tekst-poiljku koji
je (na)pisan sa odreenom komunikacijskom svrhom i upuen
drugoj osobi poput poruke, dara ili odgovora (da nabrojimo sa-
mo neke mogunosti). Ali pored ovih naizgled jednostavnih tu-
maenja pisma re je i o znaenjima saetim u staroj latinskoj
rei epistola, znaenjima koja struktuiraju itav jedan anr. Tako
da je re, moe biti, i o posebnoj knjievnoj vrsti poslanice,
onako kako je pamtimo iz kolske lektire povodom Horacijeve
Poslanice Pizonima, vrsti koja postulira kasnija naela klasi-
cistike i svake druge normativne poetike. Ali, moda, i o sasvim
intimnom ljubavnom pismu, onako kako ga opisuje Lakan u
jednom od svojih seminara; pismu koje, uprkos prividnom lu-
tanju, uvek stie na svoju pravu adresu.
Pismo kao tekst, ak i u svom najbezazlenijem vidu, koji ne
podrazumeva sloena pitanja anra kakva podrazumeva poslani-
ca ili epistola - u sluaju poslovnog pisma na primer, postavlja
dakle pitanje zato je napisano, ko ga je napisao i kome je upu-
eno. Pitanja autorstva, adresanta i adresata, te ispravnog/po-
grenog ili mogueg/nemogueg procesa ispisivanja adrese,
upravo ona oko kojih se vodi viedecenijski postmodernistiki
poetiki spor, oduvek su upisana u nae pitanje o pismu, od
onog trenutka kada je prva pisana poiljka sluajno, neijom
nepanjom, bila uruena pogrenoj osobi koja se ispostavila
krivim adresatom ali pravim itaocem. Takva priroda problema
lako nas vodi ka drugoj konotaciji rei pismo koja se tie poe-
tikih osobenosti neijeg teksta i upotrebljava se kao oznaka za
prepoznatljiv autorski rukopis tj. autorsko pismo ali i kao
146
distinkcija za prepoznatljivu tekstualnu strategiju poput post-

modernog pisma koja je zajednika odreenom broju auto-
ra/tekstova. Sve ea od kraja sedamdesetih, a neizostavna kada
je u pitanju deskripcija postmodernistikih tekstualnih strategi-
ja, ovakva upotreba rei pismo dovodi do stvaranja itavog
niza vrlo popularnih sintagmi koje sadre re pismo u sebi,
meu kojima je, u sluaju Renika vrlo bitna, sintagma ensko
pismo jedna od najkontradiktornijih. Zato nas opaska o dugo
oekivanom pismu uvodi u ozbiljnu diskusiju preispitivanja
onih iskustava postmoderne koja se saimaju krajem osamde-
setih i redefiniu tokom devedesetih a koja su sebe postulirala
upravo kroz specifinu upotrebu srodnih ali katkada sasvim
razliitih sintagmi kao to su autorsko, postmoderno i en-
sko pismo. Jer su upravo te sintagme, njihovo meusobno pri-
bliavanje, preplitanje ili udaljavanje, postavljale pitanja o tome
zato odreena tekstualna strategija, kome je autorski pripisati i
kome se ona, zapravo, obraa.
Bitno je istai jednu manuelnu, tanije nostalginu, kom-
ponentu ovakve upotrebe rei pismo. Iako se pomodno i skoro
neizbeno upotrebljava upravo kao karakteristika za umetnika
dela nastala u doba tehnike reprodukcije, dakle u trenutku
kada se svaki rukopis moe tehnoloki podraavati ili supstitu-
isati, kada je samo manufakturno proizvoenje knjige prevazi-
eno, a manuelno ispisivanje odavno zaboravljeno, re pismo
vraa nas bliskom telesnom dodiru izmeu ruke i sredstva za
pisanje, izmeu ruke i papira samog; vraa nas dakle izvorno
fizikoj situaciji pisanja sa potovanjem i sa nostalgijom. Ta
nostalgija obnavlja u umetniom delu u doba tehnike repro-
dukcije potisnutu toplinu prvobitnog fizikog kontakta ruke i
pera koje ispisuje pismo, bilo koje, bilo kome, ili samo Pismo,
samu Bibliju, ili pak njenu osnovu, grki ili latinski alfabet. Ta
nostalgija uspostavlja seanje na dodir i to je seanje istorijski
punovano: ona govori o jednoj brizi za tekst koja i dalje traje i
koja i dalje ima svojstva majinski nenog, fiziki prisnog,
staranja. Ona pokazuje elju da se, uprkos istorijskom otuenju
od teksta/dela, za njega i dalje brinemo, i to tako to emo mu
napraviti, pomou jednog termina kakav je pismo, jedno top-
lo stanite na koje ukazujemo kao na njegov prvobitni, i zapra-
vo veni, dom. Sa takvim stanitem tekst se ne moe tek tako
otuiti, sa takvim stanitem on uvek ima uporite, on nije nika-
da otuen, on nikada nije bez sopstvene istorije. On je tako zau-
vek u sferi toplog i prisnog, u sferi dodira, to znai na dohvatu
paljive ruke.
147
ensko pismo nije sluajno izazivalo najvie zabune: ono

je najvie asociralo na toplinu prvobitnog stanita, kao i na ari
zavoenja kojima se ta toplina simulira. Ipak nije se moglo
nikom jasno pripisati, uprkos svom rodno generisanom nazivu
nije bilo poetiki vezano iskljuivo za tumaenje dela ena-
pisaca, dok je njegova relacija sa srodnim postmodernim pis-
mom bila vrlo bliska, skoro ljubavnika, mada su snani meu-
sobni antagonizmi bili oigledni. Jedno od kljunih pitanja koje
je ensko pismo pokretalo bilo je strateko: uprkos insistiranju
francuskih feministkinja drugog talasa koje su govorei o en-
skom pismu govorile o jednom anti-falocentrinom, alogi-
nom, neprevodivom i nerazumnom narcisoidnom pismu, tj. o
nainu zavoenja, i samo-zavoenja, tekstom, ispostavilo se da
je za razumevanje enskog pisma od presudne vanosti bilo
kome se i kako ono obraalo pre nego kako se struktuiralo. Nje-
gova je budunost zavisila od toga koga je pozvalo da mu odgo-
vori i da mu sopstvenim pisanjem krene u susret. Videemo
neto kasnije, pod odrednicom Glas, kako je zbog novih stra-
tegija obraanja i pozivanja upravo ova odrednica postala jedna
od presudnih za definisanje enskog pisma kao i novih autor-
skih rukopisa.
Otuda je pulsirajua i plauzibilna granica izmeu post-
modernog i enskog pisma pitanje, ne klasifikacije razliitih
poetikih i tekstualnih strategija, ve stepena radikalnosti i spre-
mnosti na ideoloku provokaciju u okviru korpusa manje-vie
srodnih strategija tekstualnog zavoenja koje su delila ova dva
pisma. U tom smislu ensko pismo pokazalo se hrabrijim;
ono nije ustuknulo pred banalnom pretnjom kritiara koji su
tvrdili kako estetske vrednosti nemaju nikakve veze sa ideo-
lokim i politikim stavovima. Manje uzdrano od takoe dis-
perzivnog, podrugljivog i samospoznaji okrenutog postmoder-
nog pisma, ensko pismo je upravo u njegovom okrilju do-
bilo pravo na budunost da bi neto kasnije prevazilo to okrilje
svojom smelou i spremnou da bude izazov po sebi. S vre-
menom je celokupni knjievnokritiki i knjievnoteorijski dis-
kurs postao politiki opredeljeniji, pa je strast sa kojom je en-
sko pismo provociralo ovo razbijanje leda pomalo izgubila na
znaaju. Ali nije li upravo ta neustraiva strast, dostojanstveno
preformulisana, dala povoda da se u poznim Deridinim radovima
pomire tradicionalno zaziranje politike od nepouzdanosti lepog
i paranoidni strah estetike od koristoljubivog upliva politikog:
Valja saznati pravilo prevoenja, ali i najpre osigurati da neko
prevoenje bude mogue i da sve bude prevodivo u politiku. Da
148
li je politika univerzalna maina za prevoenje? Ta strast, koja

nije imala potrebe da brani lepo i telesno od politikog jer je ve-
rovala u njegovu univerzalnost, u njegovu sposobnost da se obra-
ti, uvek i svuda, jo reitije uz pomo dobrog posrednika kakav je
politiki diskurs, i sam utemeljen u vetinama lepim i telesnim.
Renik, otuda, referira na jednu kompleksnu situaciju meu-
sobnog obraanja/itanja koja traje i kojoj je, izmeu ostalog,
Renik upuen i kao polemiki izazov. Ostaje pitanje zato je ba
ovakav izazov bio dugo oekivan, ako ne ak i prieljkivan u
srpskoj kulturi? Renik Branke Arsi biva isporuen srpskoj kul-
turnoj sceni devedestih kao ono dugo oekivano pismo koje je
bilo prieljkivano upravo stoga to je, na izvestan nain, bilo
neophodno. A bilo je neophodno kao ono autorsko pismo
koje bi u srpskoj knjievnosti otvorilo novi krug rasprava o
postmodernom pismu i njegovim strategijama zavoenja, uvo-
dei konano u tu raspravu i pitanja odnosa vizuelnog i tekstual-
nog te filozofskog i literarnog diskursa, kao i odnosa postmo-
dernog i enskog pisma; a zatim i pitanje njihovih ko-egzi-
stencija, kao i dileme o budunosti tih koegzistencija Upravo
se otuda ispostavilo da je to neophodno pismo bilo nepodobno,
da ono suvie oigledno ukazuje na privelegovanu poziciju koju
je za sebe prigrabio postmodernistiki diskurs srpske kulture
postajui sve vie onim to je Linda Han nazvala privilegijom
belih obrazovanih mukaraca. Taj diskurs vie nije bio ljubavni;
on vie nije govorio nita o eksperimentu i emocijama, niti o
erotici putovanja u nepoznato, i bio je skoro sasvim lien seanja
na telesnu prisnost prvobitnog, neinstitucializovanog, dodirom
inspirisanog ina pisanja. Taj diskurs bio je odavno u polemici
ne samo sa pojmovima i strategijama nikada do kraja prihva-
enog enskog pisma nego i sa sopstvenim polaznim pret-
postavkama, sa samim postmodernim u sebi.
Dolo se dakle, na srpskoj postmodernoj sceni devedesetih,
do jednog neoekivanog ishodita koje je bilo nuno preispitati.
Do take novih diferencijacija, preimenovanja. To se moglo za-
poeti samo adresiranjem tj. imenovanjem ve postojee post-
modernistike polemike o fenomenima i aspektima pisma na
koju se Renik nadovezivao, ukljuujui time u tu polemiku i srp-
sku kulturnu javnost. Zahtevajui od te javnosti da zauzme odre-
eni stav o svojoj sopstvenoj sudbini u jednom irem kontekstu.
To se moglo samo ukazivanjem na prepisku u kojoj nismo ni
znali da treba da uestvujemo i u kojoj uvek ve uestvujemo.
Zbog toga je pismo koje nam je Renikom Branke Arsi bilo uru-
0eno dragoceno.
149
PROJEKAT
To pismo biva isporueno srpskoj kulturi devedesetih u vidu
specifinog projekta. Recimo odmah da se time Renik pretvara
u neku vrstu paketa koji krije razliite sadraje i koji srenom pri-
maocu daje ansu da uiva ili u samo ponekom od tih sadraja,
ili u svakom ponaosob, ili u svima njima tj. u njihovim interak-
cijama, skupa. Luksuzno opremljen, i uspeno ilustrovan crte-
ima-vizuelnim odrednicama Mrana Bajia, Renik je bio neka
vrsta arobne kutije u kojoj su se krile igrake kako za puke lju-
bitelje tako i za prave znalce postmodernih strategija zavoenja.
Za neke pojedince, meutim, bilo je to upravo ono ljubavno
pismo koje je posle nedoumica i lutanja konano stiglo na pravu
adresu, na svoje istinsko odredite.
Renik je, dakle, nesumnjivo neka vrsta pokuaja da se isko-
risti to vei broj mogunosti ponuenih u okviru termina toliko
korienog u postmodernom poetikom pismu. Renik je ko-au-
torski projekat u kome se iskuavaju zen uenja o harmoninosti
yin-yang odnosa kojima je postmoderna, i sama veliki projekt,
bila tako sklona tokom osamdesetih i mogunosti njegovog ita-
nja u zapadnoevropskom kulturnom kontekstu; projekat u kome
se jedan muki i jedan enski autor na tren udruuju kako bi
napravili knjigu takvog naslova kakav je Renik, koja, bez obzi-
ra na svoju formu koja izmie bilo kakvom svoenju rauna, ne
uspeva da izmakne iskuenju da se na jedan odreeni nain
proita svet onako kako ga je mogue sagledati u trenutku u
kome knjiga nastaje, svet potpune aktuelnosti, budno prisutan u
svom snu o novoj stvarnosti koja se reucelovljuje.
injenica da se radi o reniku koji je zamiljen kroz interak-
ciju svojih tekstualnih (Branka Arsi) i svojih vizuelnih (Mran
Baji) odrednica ini ceo projekat ko-autorskim na jo jedan
nain: ovde sarauju slika/crte i tekst tako to bivaju izazvani
da se meusobno tumae tako to e neprekidno zamenjivati
svoja mesta, to jest svoje utvrene kulturoloke uloge. Tekst,
shvata se kroz tu igru, moe funkcionisati kao slika tj. objekat
vizuelne konzumacije isto kao to crte/slika funkcionie kao
tekst, kao poruka tj. pismo koje se ita/tumai. Tekstualni i vi-
zuelni diskurs opiru se i preputaju jedan drugom naizmenice,
sporei se u dopunjavanju, u skladu sa jasnom i glasnom devi-
zom postmodernih strategija devedesetih: sve-se-moe-proitati
i sve-se-ita kao apsolutni, totalni tekst, kao apsolutna, totalna
deridijanska prevlast pisma, pa se ita i stvarnost sama, od koje
je virtuelni svet Renika na prvi pogled tako daleko.
150
Mediji devedesetih alju takoe i novu poruku koja je inko-

rporirana u Renik i koja koriguje predhodnu, onu o svetu-koji-
se-ita a koja je, zapravo, dominirala poetikim stavovima pro-
hujalih osamdesetih. U skladu sa totalnom, apsolutnom, meklu-
anovskom prevlau poverenja u medijsku sliku svet postaje me-
sto u kome se nita ne deava niti tumai ve konstruie i re-pre-
zentuje to jest konzumira pogledom. Sve/t se gleda. Virtuelni
svet takvog pogleda asimiluje u sebe i deridijansko pismo koje se
vie odista ne ita ve se samo pogledom prepoznaje kao mogui
ali nikad jasno fiksirani niti pouzdano potrebni smisao.
Renik Branke Arsi i Mrana Bajia demonstrira, upozo-
ravajui i na ovu novu mogunost konzumacije svih sadraja po-
gledom, i virtualnost sopstvenog projekta. On nagovetava se-
ljenje i odlazak, ne samo u daleke i tue zemlje ve i u nove i
nepoznate medije iju emo mo tek iskusiti: u jednom od njih
- kompjuterskom - upravo traje i ostvaruje se novi projekat
Mrana Bajia posveen stvaranju renika o nekadanjem ivo-
tu na sada ve uveliko virtualnom prostoru bive Jugoslavije.
ANR
Projekat Renika svoju virtuelnu prirodu najvie, meutim,
obelodanjuje u izboru svog imena, u izboru svog anrovskog
identiteta. Na taj nain on ne samo da dovodi u pitanje anr re-
nika zamiljenog da bude jedan to je mogue sveobuhvatniji,
to znai to je mogue totalniji, projekat znanja, ve i ideju apso-
lutnog znanja koja je prokrijumarena u postmoderno pismo
posredstvom ideje dijaloga sa tradicijom kao dominantno hu-
manistiko-prosvetiteljske ideje vaspitavanja znanjem i u znanju.
I to je momenat u kome tekst Branke Arsi otkriva nesumnjivi
polemiki kontekst Renika koji obnavlja sva naizgled reena ili
samo zatakana pitanja postmodernog spora o postmoderni.
Kakva je, dakle, knjiga Renik? To jest, renik. To je knjiga
koja se pojavljuje u jednom Dekartovom snu: Trenutak kasni-
je, sanjao je trei san, u kome nije bilo nieg stranog kao u prva
dva. U ovom treem snu naao je knjigu na svom stolu, premda
nije znao ko ju je stavio tu. Otvori je i, videvi da je to Renik,
bee obuzet nadom da bi mu mogla biti korisna. (Razum i ludi-
lo, str. 251.) Ali, avaj, u istom tom snu Dekart odmah potom pri-
meuje i drugu knjigu za koju takoe ne zna kako je tu, u njegov
san, dospela. To je zbirka pesama razliitih autora, Corpus poeta-
rium. Posegnuvi za njom Dekart, oigledno potajni ali strasni
151
oboavalac poezije, na as zaboravlja Renik koji mu je mogao

biti koristan. U meuvremenu Renik nestaje, a kada ga zabri-
nuti Dekart ponovo ugleda on vie nije bio ceo. Visoka cena
bie plaena za trenutak strasti prema poeziji koju e Dekart, u
svom naknadnom tumaenju sna, nazvati spojem filozofije i
mudrosti, moda da bi iskupio tu strast ka lepom koju neguju
ak i filozofi. Renik, pak, protumaie Dekart kao knjigu u kojoj
su sve nauke skupljene zajedno, kao knjigu, tako, koja bi u se-
bi oigledno trebalo da sadri apsolutno svo raspoloivo znanje
humanistike civilizacije. Ali ak i u Dekartovom snu ta nam je
knjiga nedostupna - u trenutku kada je se Dekart istinski laa,
poto se manuo svoje ishitrene ali jedine prave strasti, ta knjiga
vie nije cela.
Ako je iz ovog primera jasno poreklo imena Renik u projek-
tu Branke Arsi i Mrana Bajia, jo uvek nije jasno zbog ega
nije mogue da takva knjiga, renik, bude cela ni dva veka posle
Dekartovog sna. Da li je ostvarivanje projekta apsolutnog znanja
poduhvat nemogu po sebi ili ga uvek iznova u ostvarivanju
ometa jedna ista sila, sila ljudske slabosti, sva skoncentrisana u
ishitrenoj zanetosti samim ivotom kao iskuenjem? Ako je i ta-
ko, ako je ta sila ljudske slabosti ono to ometa silu apsolutnog
ljudskog znanja, onda moda ta sila zasluuje svoje sopstveno
pravo ime, svoj jezik, svoj renik? Moda ne treba oplakivati ne-
razumnu osamnaestovekovnu strast prosvetitelja i racionalista
prema razumu i nemogui san o apsolutnoj knjizi znanja, bilo
da se ona zove renik ili enciklopedija. Moda treba pustiti silu
ljudske slabosti da dela u ime jedne nove stvarnosti i njenog
aktuelnog renika.
Tako se bar ini po auto-poetikoj odrednici Zaboravljanje
i ne priseanje Renik u kojoj Branka Arsi pokuava da odre-
di aktuelnu, uskomeanu prirodu svog projekta: Osloboditi re
znai ispuniti joj san, san koji razuman renik nikada ne bi
mogao ispuniti. Za re nema veeg uasa od razumnog renika.
To je renik koji povreuje rei time to ih razdvaja. () Podele
koje postoje u ovim renicima, kao i podele uopte, nisu dobro
napravljene. Neko loe iskustvo i nekakvo nemono znanje
opredelilo je ova razdvajanja. (str. 171)
Moe li ovakav renik biti ceo? I, ako ne moe, moe li ,
ipak, biti koristan?
Ovo nas vraa polemikom kontekstu auto-poetikog odre-
enja renika u interpretaciji Branke Arsi. Ne radi se samo o
obraunu sa svetovima koji su iezli i sa kojima su iezli i nji-
hovi renici, kao to se desilo sa osamnestovekovnom utopijom
152
francuskih realista o vaspitavanju znanjem i u znanju. Radi se o

otiskivanju u nove svetove, radi se o tome da dijalog sa tradi-
cijom onako kako ga je negovala mainstream struja srpske post-
moderne scene jo uvek podrazumeva, ne nered iskustva, ve red
znanja, da se ta struja ili to pismo utemeljuje u ideji znanja kao
moi i da to pismo, sasvim racionalistiko-prosvetiteljski slavi,
ne ishitrenu strast ka lepom, ve razumnu privrenost modernom
koje se moe osvojiti i ustanoviti samo posredstvom znanja kao
institucije svemoi. Tako se usred postmodernog teoretskog
diskursa decentralizacije i fragmentarizacije na srpskoj knjiev-
noj i filozofskoj sceni odvija jedna sasvim logocentrina, racio-
nalistika praksa pisanja koja svoje najvie domete vidi (i ost-
varuje) zahvaljujui znanju o iezlim svetovima i dijalogu sa
njima; zahvaljujui ideji reinterpretacije tradicije i svih njenih
ponuda koje bi da vaskrsnu ugaslu nadu u mogunost toga da
renik nove poetike dogme bude, iako fragmentaran, ipak sve-
obuhvatan i - ceo.
Za razliku od te prakse Branka Arsi nudi renik/tekst koji se
neprekidno udvaja/umnoava, koji halucinira, koji se svetu
obraa iskljuivo u pluralu: U nerazumnom reniku onog koji
se otisnuo, svaka re ima najmanje dva roda, ali ih, zapravo, ima
beskrajno mnogo. Svaka re ima rod, vrstu i pol o kome je sanja-
la, i moe ih imati sve istovremeno. () Nomadsko ljubavno po-
vezivanje u kome voditi ljubav ne znai biti samo jedan, pa ak
ni dvoje, ve biti sto hiljada, moe se izraziti samo reima koje
nemaju jedan rod, pa ak ni dva, nego sto hiljada rodova, milio-
ne smislova, milijarde znaenja. (Renik,str. 171) anr renika
gubi tako mogunost da bude koristan sem ukoliko nas upra-
vo taj i takav novi anr ne priprema za aktuelnost stvarnosti u
kojoj se postmoderni projekat konano sree lice u lice sa svo-
jom najupornijom zabludom: da je mogue sauvati vrednosti
humanizma u svetu koji se otisnuo u susret novim medijima,
komunikacijama i strategijama , u svet pripremljen upravo neka-
danjim dobrim namerama samog postmodernog projekta.
CITAT
Citat je ono to predstavlja zatitni znak te i takve vere tj.
zablude. Citat je trade mark, lable, odreene vrste znanja i komu-
nikacije. I kao kada na vratima Pradine radnje modni znalac zna
ta moe oekivati za tu sezonu, tako i u tekstu, prolazei kroz
citat kao kroz vrata ka, znalac pretpostavlja da moe znati ta da
153
oekuje posle tog citata koji daje signal pripadnosti odreenoj

koli pisanja tog i tog pisca u tom i tom anru u takvom i
takvom trenutku njegovog opusa.
Ali u sluaju teksta Branke Arsi vrata kroz koja znalac/ita-
lac prolazi su vrata u duplom, troduplom, viestrukom krunom
kretanju, koje upuuje na dupli, trodupli, viestruki rad citata,
navoda, izvora, fusnota, samog teksta, bez izvesnosti da li se radi
o trade mark znanju ili njegovom pastiu, o originalu ili o zavo-
enju koje se, kao i uvek, odigrava u obeanju. Ovoga puta, za
poklonike znanja, u obeanju uvida u znanje, u obeanju samog
novog znanja kao supstancije nove aktuelnosti.
Otuda u nainu na koji se Branka Arsi poigrava citatima
skoro da nema pravila. Citiranje je zavoenje koje se poigrava
upravo naim odnosom prema znanju i naim poverenjem u
njega kao u instituciju, citiranje koketira sa samim naim zna-
njem o znanju i o onome to jeste njegova nova tekstualna strate-
gija. Otuda u odrednicama Branke Arsi nema precizne upotrebe
znaka navoda; nema fusnota koje nas upuuju na izvor iz koga
je, ako je navodima oznaen, tekst preuzet; nema razlike izmeu
parafraze i citata, niti izmeu parafraze i autorskog dela teksta u
kome se smenjuju pasti i oma, parodija i kritika pohvala. Au-
torsko pismo Branke Arsi odlikuje se skoro savrenom vetinom
mimikrije u kojoj autorski tekst besprekorno podraava sve
druge tekstove na koje se poziva i iz kojih se razvija pri emu se
ne radi o tradicionalnom avangardno-postmodernom maniru
kolairanja. Za onog koji ne poznaje kontekst kome pripada filo-
zofsko-esejistiko pismo Branke Arsi bie nemogue da razliku-
je delove kolaa, odnosno pavorka; bie nemogue da dekon-
struie proces intelektualnog i literarnog recikliranja u kome figu-
riraju neka od najznaajnijih imena dvadesetvekovne filozofije
poput Deridinog, Delezovog, Levinasovog
Ne radi se, tako, o tome da je ideja znanja kao takvog u
odrednicama Branke Arsi izvrgnuta ruglu. Naprotiv ona je
dovedena skoro do svojih poslednjih konsekvenci. Radi se o
duplom kretanju krunih vrata u koje je italac uhvaen. ita-
lac, meutim, ne sme biti zaveden ovim poigravanjem sa sa-
mom idejom tj. institucijom znanja. Jer od nje/njega trai se vie
od pukog iskustva itanja postmodernih tekstova iz zadovoljst-
va, koje naravno nikada nije na odmet. On/ona mora da zna.
A potom da proveri koliko i kako zna.
Trebalo bi da se italac ovakvog teksta, da bi opstao u
takvom tekstu, priseti situacije u kojoj se Olivera nala u svom
snu. Pokuavajui uspeno da odigra video-igru na svim njenim
154
nivoima ne bi li se izbavila, jer ulog te igre je ivot sam, Olivera

predstavlja idealnog itaoca zavodnikog rukopisa Renika. Onog
itaoca koji, ne samo da neprekidno prepoznaje i deifruje poe-
tike strategije i reference, nego pokuava da uvidi i njihove kraj-
nje ciljeve.
Savrena mimikrija podraavanja izvora koja nam isporu-
uje ovaj zahtev za novim oblicima po-znanja udruena je sa
opomenom da samo strast ka lepom, a Branka Arsi je demon-
strira kao jedan od nesumnjivo najboljih stilista srpske esejistke
devedesetih, opravdava Dekarta za njegove neuspehe. Samo sila
ljudske slabosti, pa i slabosti ka sasvim drugaijim knjigama od
onih koje se obino smatraju filozofskim, ima neke veze sa zna-
njem. Znanjem o virtuelnoj, hibridnoj stvarnosti dakako, u ije
smo kretanje uhvaeni kao u duplo, troduplo, beskrajno kreta-
nje krunih vrata; kao u klopku.
GLAS
Iz te klopke citatnosti i tekstualnosti uzdie se, tako, jedan
glas, glas koji bi da priznajui kako se nalazi u klopci ipak bude
oslobodilaki. Taj glas je nesumnjivo enski i to nas najzad dovo-
di u samu blizinu ideje o enskom pismu onako kako su ga
zastupale, na primer, francuske feministkinje Liz Irigaraj, Elen
Siksu ili Monika Vitig. Taj glas je, takoe, zavodniki, to je glas
sirena onako kako ga je uo Odisej, privezan vrsto, do bola, za
katarku svog broda, tamo daleko, na puini.
Taj glas poziva da se, iako vezani, sputani, uhvaeni strmo-
glavimo tj. otisnemo. Da li se zbog tog nemogueg poziva pre-
poznaje kao enski? Ili se takvim prepoznaje zato to slavi telo
i put, znanje tela i puti, trenutka, slabosti, nerazuma ljubavi,
zaborava sopstvenosti? Da li je enski zato to ak ne pripada
ni iskljuivo enskom telu, nego se uzdie odnekud, iz nepoz-
natog, iz one tame koja ponitava sopstvenost tela, identitet,
ime, ideju subjekta i njegovog prava na posedovaje imena, tela,
sopstvenosti? Tako da telo kome taj enski glas u tekstu Branke
Arsi zapravo pripada, ostaje nevidljivo, pulsirajue, udno sveta
od koga je skriveno u ponornoj tami, zadravajui pravo na
venu metamorfozu elje koja nas prevodi iz jednog u drugi od
postojeih, najboljih moguih svetova; iz jednog u drugi od po-
stojeih, bezbrojnih rodova.
Vetina mimikrije koja se demonstrira u tekstu Branke Arsi
ostvaruje se zapravo posredstvom ovog i ovakvog enskog
155
glasa, koji, osloboen zahteva da objanjava svoju pripadnost

vibrira u tekstu, menjajui svoje module i oscilacije, zahtevajui
da prilagodimo uho razliitim frekvencijama diskursa, od onog
literarnog ili poetskog do onog nesumnjivo kritikog i filozof-
skog, politiki ak angavanog. Taj glas neno prebacuje i drsko
izaziva, on apue upravo onda kada protestuje, on ispunjava
celo bie itanja jednom slatkom omamom uivanja, ne presta-
jui da isporuuje sve nove i nove zahteve za sve drugaijim i
drugaijim oblicima znaja. I, konano, iako osloboen zahteva
da objasni svoju pripadnost tj. poreklo, taj glas uvek iznova na
nju upuuje, ne dozvoljavajui da prestanemo da se pitamo o
obliku i slasti tela iji je taj glas trag, tela iz kog izvire, koje ga
artikulie i od kog upravo do nas dopire.
Moglo bi se tako rei da je poetika glasa, naroito enskog,
poetika koja nas vraa ideji enskog pisma kao pisma razlike,
tela, mleka (Elen Siksu) ili krvi, pisma puti koje i samo jeste telo,
jeste mesto beskonanih slasti i uivanja. Ali, kao i sve to uvek
iznova izmie delezovskoj elji koja se ve obnavlja i obnavlja, i
to pismo izmie, tako je zamiljeno u svojoj zavodnikoj strate-
giji, konanim tumaenjima sopstvene svrhe. Ono je samo re-
zultat jednog otiskivanja tj. strmoglavljivana sputanog tela u
svoju sopstvenost i nazad; u imperativ jednog piite; ono je
samo vibracija tog strmoglavljivanja koje se deava tamo daleko,
na puini, strmoglavljivanja koje, upravo sada i upravo pred
naim oima, prati udni eho.
ZAMAK SA POGLEDOM
Taj udni eho kojim se ovaj enski glas tako zavodniki
udvaja i umnoava jeste eho glasa koji se odbija o nevidljive zi-
dove klopke. Makar ispevan i na puini glas sirene uvek saoptava
informaciju o zamci, o klopci, o klaustrofobiji. Dok Odisej, veiti
putnik, edno upija tu pesmu o sputanosti, strmoglavljivanju i
klopci, nastojei muki lukavo ali ipak pouno da preivi.
Taj eho u postmodernom autorskom pismu Branke Arsi ne
dozvoljava da zaboravimo kako na izvestan nain postmoderni
obraun sa znanjem sputava zov enskog pisma za otiskiva-
njem. Po udnoj falocentrinoj logici ensko pismo, budui ini-
cirano u falocentrini simboliki poredak Lakanovski shvaenog
jezika, jo uvek ne uspeva da izmakne zamci te inicijacije uprkos
Delezovim sugestijama. Tradicija enskog pisma koja nam
obeava da budunost pripada telu i njegovom glasu, bez obzira
156
na rod, jo uvek je samo upisana u dominantnu matricu post-

modernog pisma koje se, kao i svako dominantno pismo, nalazi
u intezivnoj prepisci sa sopstvenom prolou. to na izvestan
nain potvruje tezu Linde Han o insajderskoj poziciji post-
modernog autora koji pokuava da ostvari nemoguu ravnoteu
izmeu kritike institucija kojima pripada i injenice da iz njih ne
eli, ili za sada ne moe, da istupi. Podrazumevajui pri tom i
najvaniju od svih instituciju znanja.
Otuda uvek iznova eho koji prati autorski glas Branke Arsi
pita: Otkuda glas dolazi? Gde je skriveno to telo?
Moda potresna poslednja odrednica Renika Srce- govo-
ri neto o tome kao i poziciji enskosti, drugosti i razlike u klop-
ci sveta. Moto te odrednice je uven: Moja tuga je moj zamak,
koji se kao orlovsko gnezdo nalazi meu oblacima na vrhu pla-
nine; niko ga ne moe osvojiti. Sa njega sleem u stvarnost i gra-
bim svoj plen. Ali se ne zadravam dole, odnosim svoj plen kui.
A taj plen je slika koju prenosim na zidove svog zamka. Tu ivim
kao pokojnik. Seren Kjerkegor. Metafora zamka, onako kako
je hoe Kjerkegor, u samom tekstu Branke Arsi preobraa se,
jednim poetikim i ideolokim strmoglavom, u metonimiju, a ta
metonimija potom upozorava, ne samo na klaustrofobino-got-
sku, dakle metonimijsku, strukturu odrednice Srce, ve i na
metonimijsku, dakle klaustrfobinu, strukturu celog Renika.
Taj Renik je dakle i ipak ceo. On se nalazi u klopci svoje
polemike, u zamci svoje insajderske pozicije, koja bi da preo-
krene mogunosti zapadnoevropskog miljenja i pisanja ali ne
moe iz njih da istupi sve dok se uopte oglaava u jeziku, u
pismu. Ono na ta on ukazuje, ne istupajui konano iz zamka
pisma u kome je zatoen, jeste da je samo klaustrofobian pros-
tor ceo prostor to znai potpuno nepotpun, lien pogleda i pers-
pektiva. Eho jedne enje, ili straha?, prati dakle autorski glas
Branke Arsi koji je neuporedivo dragocen ba zato to svedoi o
klopci u koju je uhvaen. I taj glas nabraja: biblioteka, grad, lju-
bav, no, ogledalo, pogled, san, seobe, skulptura, srce.
Taj glas dolazi dakle iz jednog zamka, zamka muke smrti i
enske tuge, ili obratno, ali zamka sa pogledom. U tom zamku
pisma odrednica ena nije napisana ba zato to je sadrana,
poput tajne, u svim ostalim odrednicama. Ba zato to jo uvek
nije mogue napisati otvorenu, autsajdersku, drugaiju istoriju
te odrednice do one upisane u zamak boli zapadnoevropske misli
i pisma, do one koja nam kae da je ena tamo gde je san, no,
ogledalo, bilo koji pogled napolje. Ali, i sa tim pogledom van, jo
uvek je re o zatoenici koja vetinom arobnice umnoava
157
sopstvene odrednice u jednom klaustrofobinom pismu, pismu

uplaenom od zatvaranja u sebe i pismu uhvenom u klopci tog
straha, koji nam se kao dar objavljuje. I moda ba zato to nika-
da nije mogla biti van niti na povrini enska istorija ima
prava na iskupljenje u asu konanog obrauna sa posthuma-
nistikim dobom koje smo sami sebi pripremili.
Ovo duplo, troduplo, viestruko kruno kretanje vrata zaus-
tavlja se na tren jednim okretom zavrtnja koji je sadran u
pozivu Branke Arsi na lini angaman, na zauzimanje odreene
ideoloke pozicije koja bi tu klopku, tu uhvaenost obelodani-
la/raskrinkala jednom za svagda. Ali taj okretaj, taj poziv deava
se u jednom udnom i surovom vremenu koje se veto koristi
svim dobrobitima postmodernih strategija miljenja i zavoenja
u svoje sopstvene, nesumnjivo totalitarne svrhe. U tom vreme-
nu, tako jasno posthumanistikom, neizvesno je nije li budu-
nost enskog pisma, isto kao i pisma uopte, samo jo po-
slednji pokuaj dok se konano ne opipaju reetke nevidljivog
kaveza. Dok se ne pomirimo da je skoro tri veka star humani-
stiki projekat vaspitavanja znanjem i u znanju dostigao svoju
savrenu, nehumanu kuliminaciju isporuujui nam sasvim no-
ve vrste zamki i zadataka pred kojima je pisanje nemono. I dalje
nije mogue odgovoriti: Odkuda dopire glas? Gde je skriveno to
telo? Gde se nalazi, u zamku tuge, ena koja pie, na kojoj je
polici smetena njena knjiga, njen tekst, njeno telo?
A ako smo pak izali iz zamka, iz klaustrofobinog prostora
tradicionalnog subjekta i njegove neutoljive, usmrujue enje
za samim sobom i sopstvenim odrazima, to ne znai da emo
biti u mogunosti da kaemo ita novo o sopstvenoj, enskoj
istoriji i istoriji zamka iz koga smo, kao iz klopke, istupili. Kao i
sve drugo i on e biti zbrisan sa lica zemlje, i iz naeg seanja.
Renik Branke Arsi i Mrana Bajia moda je poslednja knjiga
koja nam se, na jugoslovenskim prostorima, iz njega obraa,
stiui do nas kao poruka u boci, kao upozorenje, kao apel za po-
mo. Kao svedoanstvo o neizvesnosti enje za strmoglavom,
za osloboenjem, u kome odzvanja eho jednog bliskog ali ve u
prolosti zauvek zatoenog ivota.
Bibliografija:
Branka Arsi, Renik, Dental, Beograd, 1995

Branka Arsi, Razum i ludilo, Stubovi kulture, Beograd, 1998
ak Derida, Politike prijateljstva, prevod Ivan Milenkovi,
Beogradski krug, Beograd, 2001.
158
13-Jasna Koteska 12/11/04 7:25 PM Page 159
Jasna Koteska
S makedonskog preveo:
MAKEDONSKA Duko Novakovi
ENSKA KNJIEVNOST
OD ASIMBOLIKE KA FEMINIZMU
Paradoks biblioteke
1
U obimnoj Istoriji makedonske knjievnosti 20 veka1 Miodraga Drugovac, Miodrag,
Istorija makedonske
Drugovca iz 1990. godine, monografiji od 707 stranica, formata
knjievnosti XX veka,
20 cm, opremljenoj sa bogatim registrom od skoro 1100 imena, Skoplje, 1990.
samo je 30 enskih imena. Meu njima neke su majke ili supru-
ge makedonskih pisaca: Marija Soleva (majka Koe Racina), Marija
ernodrinska (supruga Vojdana ernodrinskog), Sultana Deleva
(majka Goce Deleva), dok ostala pripadaju istorijskim likovima
u delima mukih autora ili su inspiracija njihovih pesama (Ana
Penington, Katarina Velika). Ako se zna da u Makedoniji tokom
poslednje tri, etiri decenije, knjige piu isto toliko ene koliko i
mukarci, te da deo izdavaa ine ene i ne-mao mukarci, i da
ene imaju i talenat i upornost da tampaju svoje knjige, a neke
od njih i sreu da budu masovno itane (podsetimo na zbirku
pria Zoki Poki Olivere Nikolove, objavljenu 1963. godine,
koja je jedna od najitanijih makedonskih knjiga svih vremena),
tada prvi oigledni zakljuak jeste da neto nije u redu sa kano-
nizovanom makedonskom knjievnom istorijom.
Iako su trideset do pedeset procenata knjiga na makedon-
skom napisale ene (to moe da se proveri u katalozima izda-
vakih kua), sudei prema Istoriji makedonske literature 20. veka
M. Drugovca, ono to ostaje kanonizovano kao knjievnost u
poslednje etiri decenije u Makedoniji, dekada za dekadom, jeste
muka knjievnost,.
Retke kanonizirane autorke u Drugovevoj Istoriji jo su ive
i jo stvaraju: Gordana Mihailova-Bonakoska, Ljiljana alovska,
Kata Misirkova-Rumenova, Olga Arbuljevska, Ljiljana Dirjan,
Svetlana Hristova-Joci, Katica ulavkova i Vera ejkovska. Je-
dine dve autorke koje su mrtve, a kanonizirane kao knjievne
vrednosti su Danica Ruigaj i Radmila Trifunovska. Bilo bi lepo
poverovati kako injenica da je Danica Ruigaj tragino poginu-
la u skopskom zemljotresu 1963, a Radmila Trifunovska se ubila,
nema nikakve veze sa neobino solidnom kritikom recepcijom
159
koje njihove zbirke pesama imaju u makedonskoj kritici. Ali,

mnoga enska dela sa jakom artistikom provenijencijom, pro-
laze skoro nezapaeno od strane te iste kritike. Zato nam ne osta-
je nita drugo sem da se rezignirano podsetimo knjige Pleui
na rubu sveta Ursule Le Gvin, gde se kae da: Bez razlike koli-
ko je uspean, voljen i uticajan njen posao, kad autorka umre, u
devet od deset sluajeva biva izbaena sa liste, iz kurseva i anto-
logija, dok mukarci ostaju. Ako ima hrabrosti da raa decu, nje-
ne anse da bude izbaena tada su jo vee... Postoji beskonano
mnogo studija o Natanailu Hotornu, dok je Harieta Bier Stou
samo fusnota u istoriji. Veinu knjievnih dela ena kao i vei-
nu dela ena iz bilo koje druge oblasti maskulino orijentisani
kritiari oba pola smatraju nevanim, sekundarnim, a knjievni
stilovi i anrovi se redefiniu sa ciljem da ene obino ostanu u
drugom planu. Zato, ako hoete da vae pisanje bude shvaeno
ozbiljno, nemojte se udavati i nemojte imatti decu, a pre svega
nemojte da umirete. A ako ve morate da umrete, izvrite sa-
2
Le Guin, K. Ursula, moubistvo. Oni e to potovati!2. U tom smislu, makedonski
Dancing at the Edge of the knjievni kanon tako rei se ne razlikuje od svetskog kanona o
World (Trougths on Words,
kome govori Ursula Le Gvin, osim u statistici dok je u svetskim
Women, Places), New York,
1989, 176-177. razmerama, po proraunu Tili Olsen u Tiinama, kanonizirano
10-12% enske knjievnosti, u makedonskoj knjievnosti ovaj
kanon, zajedno sa majkama i suprugama autora do 1990. godine
participira sa bednih 0,02%.
3
Nikolina, Miglena, Ovaj paradoks biblioteke3, kako ga imenuje Miglena Nikoli-
Smisao i majkoubistvo, na u knjizi Smisao i materoubistvo, prva je, znai, oigledna apo-
Skoplje, 2000, 104-105.
rija sa kojom se suoava svako prouavanje makedonskog en-
skog stvaralatva. Paradoks biblioteke znai da makedonska ena
u biblioteci umesto mogunosti da ukloni posledice vekovnog
loeg obrazovanja i da ostvari neposredne i bliske dodire sa zna-
njem, na policama biblioteke ita sopstveno iskljuenje. Koliko
god da je ogromna, popunjena, mudra i osvetljena, biblioteka
enama ostaje topos praznine, tamna komora, mesto gde ena
moe da sagleda sve, ali ne i da sagleda samu sebe.
Da se vratimo komentaru Le Gvineove da se knjievni sti-
lovi i anrovi konstantno redefiniraju s ciljem da ene ostanu u
drugom planu. Vezu koju Le Gvin uspostavlja izmeu polne pri-
padnosti autora i redefinisanja knjievnih stilova i anrova mo-
emo videti na raznim primerima iz makedonske savremene ume-
tnosti. U Makedoniji, tapiserija je tradicionalna enska vetina,
kojom se ene aktivno zanimaju vekovima iz dekorativnih (ukra-
avanje domova) i utilitarnih razloga. Ali, u katalogu Drutva li-
kovnih umetnika Makedonije iz 1990. godine, u sekciji tapiserija,
160
navedeno je samo pet mukih imena: Lazar Lienoski, Dime

Protudjer, Dime Koco, Done Miljovski i Slobodan Trajkovski. I
pored obimnog enskog fonda tapiserijskih radova, u kojima
postoji utemeljena tradicija i estetski kvalitet, kada se vri kano-
nizovanje tapiserije kao umetnikog dela, kanon proputa samo
imena mukih stvaralaca. S toga moemo izvui zakljuak da se
tapiserija smatra formom umetnosti kada se njom bave mu-
karci, a kada se tapiserijom bave ene, ta aktivnost ostaje priz-
nata na nivou vetina ili domae radinosti. Znai, jedna vetina
raste do ranga umetnosti tada kada se njom bavi mukarac. I
obratno, jedna umetnika disciplina ostaje samo vetina tada
kada se njome bavi ena.
Ovo je eklatantan primer za to kako politika roda igra vanu 4
Higonnet, Margaret, R.
ulogu u hijerarhiji zanimanja, u praksi oznaavanja i u diskur- and Higonnet, Patrice,
L-R., Double Helix in:
zivnim, jezikim i zakonskim tvorevinama. Banalna deskripcija
Behnid the Lines. Gender
ovog vrednovanja ako u jednom drutvu ene love ribu, a mu- and the Two World Wars.
evi skupljaju plodove, skupljanje plodova ima vii socijalni sta- Editors: Margaret R.
tus; a ako muevi love ribu, a ene skupljaju plodove, lovljenje Higonnet, Jane Jenson,
ribe ima vaniji socijalni status u feministikoj knjievnosti se Sonya Michael, Margaret
Collins Wetiz. 1987,
naziva dvojna spirala 4. Zbog paradoksa biblioteke i zbog dvojne chapters 1.2., pp. 31.
spirale, enska makedonska tradicija treba da se trai sa one
strane biblioteke i kanona, na marginama gde se nalaze enska
dela koja ute.
Iako su zbirke narodnih pesama u velikom procentu, a ne-
kad i u celosti, ispunjene lirskim pesmama makedonskih peva-
ica, u najveoj meri one ostaju anonimne na raun velikih filo-
lokih istrazivanja vezanih za ivot skupljaa, gde se nekad ide i
do besramnih detalja o privatnom ivotu, meusobnim vezama
skupljaa, problemima sa izdavanjem... Imena makedonskih
autorki, lirskih pevaica, rapsodkinja najee su sauvana, ili
zbog toga to je re o babama, majkama ili suprugama skupljaa,
ili, mada ree, zato to je re o autorkama koje nisu mogle osta-
ti anonimne: Dafina, Depa Kavaeva, Viktorija Popstefanija, Arsa
Strezova, Dimitra-Mitra Miladinova, Petrevica inoska, Velika
Turundija, M.K. inoska...
Za razliku od enskog glasa, koji ima vekovnu tradiciju, en-
ski pisani tekst kasno startuje u posleratnoj Makedoniji. O prob-
lemima da se objavi zbirka u nenaklonjenoj sredini, inspirativno
pie Gordana Mihailova-Bonakovska u povodu prve zbirke Da-
nice Ruigaj, 1960. godine, u vreme koje je znano kao vreme
prodora moderne u mukoj lirici: Da se nazre makar malo to
vreme Danice Ruigaj, a time i postojanje sredine, neu da
kaem knjievnosti ene koja pie, bilo je kao da se pilji u retku
161
5
Mihailova-Bonakovska, zver... Njeno postojanje u tim ne ba davnim godinama kao da
Gordana, Kapnuta je bilo predskazanje jednog novog stanja u odnosu prema stva-
kapija u: Danica
Ruigaj, Poezija, Skoplje,
raocu nemukog pola. ene pisci, danas, nisu retke zverke kao
1993, 104-106. to su bile u njeno vreme... ali delom zahvaljujui i njoj i nje-
nom postojanju, iako se za nju lino ono odvijalo u nevreme. I
kad kaem nevreme pomiljam da moda nisu savladane nevid-
ljive barijere koje na stvaralatvo ena pisaca gledaju kao na
izgubljeno vreme5.
U ovom tekstu pokuau da skiciram upravo istoriju pisanog
enskog teksta u Makedoniji, preko izdvajanja tri uslovne faze:
prva faza asimbolinosti, 1960; druga - faza iskustva sa telom, 1980;
i trea faza postmodernistikih poigravanja sa Poretkom, 2000.
Prva generacija: bolna asimbolinost

ezdesete godine u makedonskoj knjievnosti svedoe o
enskoj otuenosti prema jeziku i logici rtve koju ena polae
na pijedestal kulturnih oekivanja. Koristei teoriju iskljuenja
6
Ruigaj, Danica, Ibid. Julije Kristeve, nasuprot ranijim itanjima Srebrene, none igre 6
Danice Ruigaj, moe se pokazati da prva makedonska enska
zbirka u sutini progovara o asimbolinosti, o bolnom enskom
progonstvu s one strane jezika. Na vie mesta lirski subjekt Rui-
gajeve trai Neka se uje vrisak (40), dok implicitni muki slua-
lac, najee imenovan sa ovee, ne odgovara (Ti me ne slua).
Nema ena je centralni motiv u poetnom stvaranju enske
knjievnosti u Makedoniji. Taj motiv svedoi o simbolinom
poretku, oinskom, mukom i falocentrinom, koji uvek kon-
frontira enski subjekt sa stalnom sveu o iskljuenosti. Za en-
skost koja je asimbolina, jer se nalazi izvan Jezika, Poretka i
Zakona. U tekstu Oscilacije izmeu Sile i Odricanja, Kristeva pie:
U stvaralatvu ena, jezik kao da se posmatra nekako iz tuine...
Otuene od jezika ene su jasnovide, plesaice, kojima je govo-
renje bol. Teorija iskljuenja Julije Kristeve upuuje na to da
asimbolinost oznaava sebegubljenje, a u psihoanalitikom smi-
slu: to je vraanje prema nikad u celosti izgubljenoj Majci. Prema
majinskoj zavisnosti iz pred-subjektne faze koja zavrava sa
majkoubistvom, kao uslovom za subjektivizaciju. Subjekt mo-
ra da izgubi (i ubije) majku, da bi mogao da se ukljui u eko-
nomiju oznaavanja i u legitimiranje svog, skoro uvek unapred,
fiktivnog identiteta.
Budui da se iskustvo asimbolinosti vezuje direktno sa en-
skom moi raanja, Ruigaj na prvoj strani zbirke daje ifru kako
162
da se ita njena poezija. Njen moto glasi: Ako ulazi u ovaj hram, 7
Matevski, Mateja,
u kome je ljubav vera, pomoli se.(6) Zbog ljubavi, kao vere hrama, Izmeu ljubavi i strasti,
u: Danica Ruigaj, Ibid.
vie dosadanjih kritikih itanja ove knjige odnose se prema
njoj kao prema zbirci ljubavne poezije. Mateja Matevski pie: ...
Moda i nemamo takav sluaj da jedna knjiga pesama bude u
celosti inspirisana ljubavlju i sva bude posveena oseanjima,
raspoloenjima, mislima i idejama s kojom ona obuzima oveka
i mladog pesnika7. Aleksandar Eov ak operie terminima kao
to su banalnost i sladunjavost8: Tematska dominanta pesni- 8
Eov, Aleksandar, Uz ovu
kog prvenca Ruigajeve bila je ljubav. Kada znamo kakva je zbirku stihova, u: Danica
Ruigaj, Zarobljenici vetra,
delikatnost nuna pri rukovanju sa ovakvim rodom emocija u Skoplje, 1963, 51.
poeziji, pri emu u svakom momentu vreba opasnost da autor
sklizne u afere sladunjavosti i sentimentalnosti, a posebno kad je
taj autor ena, tada moemo da budemo ne malo iznenaeni
injenicom da Danica Ruigaj jo u prvim koracima u poeziji
uspeva da izbegne banalnost. Ovaj pristup, koji se oslanja na
svagda zagarantovanu muku utehu da je genijalnost spermalna
sila, a enskost je, u jeziku, sentimentalna i sladunjava, ne uspe-
va da shvati istinski smisao naslovljenog hrama u koji se inve-
stira molitva. Zbirka Ruigajeve ima jednu jasno odreenu temu,
ali ona nije ljubavna. Tema je izvetavanje da je govorenje ena
bol, jer je enskost pozicionirana kao fobina drugost.
Diskurs svetosti i logika hrama kod Ruigajeve zapravo upu-
uje na investiciju u kulturnoj razrenici enskosti. Ona u svim
stihovima peva o rasparanosti sopstvenog govora i trai kraj
asimbolinosti. Da bi prestao njen fobini strah od simbolikog
poretka, ena u Simboliki poredak investira svoje slepilo, kako
ne bi videla prvobitnu vezu sa Majkom. Razvoj samoosleplji-
vanja u ovoj zbirci razvija se temeljno iz ideje o zatvaranju oiju
Oi u zatvoriti, elim jednom da razaberem tajnu (10), pa sve do
stanja negiranja vida: Videlina se pretvori u crnu pticu,... Oi mi
kamen postale. (12) Skamenjene oi uvek idu zajedno sa moti-
vom povratnog jezika i govora: Postajem plamen jezik, Oi e mi
istei. (28). Ta elja za pozicioniranjem enskog subjekta koji govori
(Krsteva) u, da je nazovemo uslovno, prvoj generaciji makedon-
skih autorki u koje osim Danice Ruigaj (1934) spadaju i Ljiljana
alovska (1920), Evgenija uplinova (1930), Kata Misirkova-Ru-
menova (1930), Olivera Nikolova (1936), Radmila Trifunovska
(1939)... ostaje samo elja.
U kategoriju nemih ena moemo da upiemo i prvu make- 9
Misirkova-Rumenova,
donsku ensku prozu, Pesma o vatrama 9 (1967) Kate Misirkove-Ru- Kata, Pesma o vatrama,
Skoplje, 1967.
menove. U poduoj, uvodnoj prii Prvi dani, gde se tematizira je-
dna godina (1941) sage jedne egejske porodice, jedina neizvesnost
163
(5) sa kojom se suoava porodica je da li e dobiti naslednika. U

paterlinearnoj organizaciji ivota, pol naslednika je presudan i
sasvim je nevano ta o tome ima da kae enski subjekt, koji u
panoptikom patrijarhatu najee nemo sauestvuje u uutki-
vanju ena.
Da pogledamo u tom smislu scene u kojima se tipizira karak-
teristino ensko iskustvo raanje. Poto je scena poraanja
jedne od snaha, Magde, preskoena u prii, Misirkova opisuje
majku kako lei u krevetu potpuno onemoala. Dok su joj crne
vitice kose raskono razbacane po belom uzglavlju, dok joj na
nabubrenim usnama sija majinska srea, a babice zavravaju
posao oko porodilje, Magda je klimala glavom nemo, i sama ne
znajui zato ne pria glasno, pazila je da ne narui neku tiinu. (21)
I dok majka koja se tek porodila ne zna zato ne moe da govori,
a samo zna da se trudi da ne narui tiinu doma, u trenutku kad
je svekar kao bez due (22) pita za pol deteta, ona uzvikuje da je
sin. Sin, sin, oe silno uzvikuje Magda, kao da je time htela da
mu izbrie sivilo ispod oiju. (22)
Jedini razlog ene da pobedi svoju onemelost u pripoveda-
nju je pojava kolosalne figure Oca, otelotvorene kroz lik svekra,
koji se postavlja kao grandiozna figura legitimnog govora. Nasta-
vak prie moe se pretpostaviti. Naracija se koncentrie oko star-
evih emocija, njegovog priseanja na raanje njegove dece (on,
uzgred reeno, ima dva sina), njegove ekstatine i orgijastike
radosti (grudi e mu prsnuti od radosti), ali pre svih njegova
gordost: Moju krv detence nosi, zaigrale su mu usne i nikako da ih
smiri, moja krv, nije se ugasila, majko boja, nije se ugasila. (22)
enska nemost nije samo izbor za likove iz fiktivnog sveta,
ona je upisana u strukturnu organizaciju pria Misirkove. Kad se
u zbirci pojavljuje enski narator, on je redovno utljiviji od
mukog. enski narator pripoveda okvirnu priu, ukoliko se
poenta nalazi u samoj prii. I obratno. Na primer, u prii Vatre
tematizuje se traumatino, anksiozno susretanje sestre Marije sa
bratom Tometom na eleznikoj stanici, posle 20 godina, odon-
da otkad je porodica bila odvojena u progonima Egejaca. Ume-
sto da se naracija koncentrie oko oseanja sestre, koja eka na
eleznikoj stanici, njoj se prireuje susret sa starcem kao kom-
petentnim i legitimnim govornikom, koji takoe eka na stani-
ci. Starac poinje da pria o svom iskustvu okupljanja ratrkane
porodice, a itateljke treba da shvate da je re o implicitnoj poru-
ci stradanja ovog starca verovatno su identina sa Marijinim
oseanjima. U trenutku kad, zbog uznemirenosti ili umora,
starac prestaje da pria, i kad implicitni italac oekuje konano
164
da neto sazna o duevnom stanju sestre, naracija poinje da se

samozatiuje u odnosu na enski glas, tako to se Marija svodi
samo na faktiku podrku pripovedanju. Nestrpljivom itaocu,
Marija saoptava da se plaila da ne prekine pripovedanje (52), i
Neka tiina mi nije dala da otvorim usta. A i ta da kaem. Kako da
mu kaem da od iste bolesti bolujem i ja?(59)
Kad starac zavrava sa svojom naracijom, on odlazi, a to je ve
uslov da se pojavi njegov supstitut brat. Prilikom prepoznavanja
sestre i brata, ponovo je ukljuena muka figura imaginarnog oca.
Brat prepoznaje sestru, grli je i kae: Sestro, koliko lii na naeg
oca! Naratorka uti: jer suze su me guile. (63). Na kraju ima
samo toliko snage da konstatuje: Liim na svog oca, on lii na
mog oca, znai, mi postojimo i svet ne moe da nas izbrie (63).
Druga generacija: iskustvo s telom

Oslobaanje od bolne asimbolike ili njene dopune, opse-
sivnog govora u tuem glasu, u makedonskom enskom pismu
dogaa se bar dve decnije nakon Zapadne seksualne revolucije,
iji se daleki odjeci prosleuju preko pojave, uslovno emo je naz-
vati, druge generacije autorki: Gordana Mihailova-Bonakovska
(1940), Svetlana Hristova Joci (1941), Olga Arbuljevska (1949),
Lene Miloevska (1948), Katica ulafkova (1951), Ljiljana Dirjan
(1953), Vera ejkovska (1954), Vesna Acevska (1952), Jadranka
Vladova (1956)...
U 1980. godini prie se imenuju terminima kao to su sno- 10
ulafkova, Katica,
vienja, beleke, fantazije, ili u sluaju prie Drugo vreme10 (1989) Drugo vreme,
Katice ulafkove kratka pesnika proza. U formi kratkih zapisa Skoplje, 1989.
i slika od svega nekoliko reenica, ova zbirka transliterarizuje
san, kao manifest nesvesnog. Najee u kondenzovanoj slici,
zapisi iz prezasienih metafora prelaze u simbol enskog iskust-
va sa sopstvenim telom. U knjizi Mo uasa, Kristeva pie da
Strah od arhaine majke u sutini se iskazuje kao strah od njene
moi za raanjem. Patrilinearno srodstvo tovari se bremenom
kako bi savladalo ba tu zastraujuu mo. Zato: Falika ideali-
zacija je izgraena nad pijadestalom egzekutiranog enskog te-
la11. ena ugroenog tela, najee kroz dekapitaciju, est je mo- 11
Kristeva, Julija,
tiv u knjigama ulafkove. U jednom od zapisa, enski subjekt Powers of Horror,
svedoi o strahu od bezrazlonog i neracionalnog raspadanja tela: New York, 1982,8.
Oseam se, sanjam se. Podiem ruku u pravcu glave. Nje,
meutim, nema... Ako pak nemam nita kao to mi kau
prsti tada elim da znam kako izgleda moje obezglavljeno
165
telo. Ima li ranu, ima li rupu? Oi, gde su mi oi? Pogled

(otkud sada on) okreem u stranu i suoavam se sa mojom
odseenom, mojom usamljenom, od mene udaljenom gla-
vom. Od mog je bia ostao samo torzo. Nisam previe za-
uena. A htela bih da budem! (28)
U drugom zapisu, deskripcija enskog tela kree se zajedno
sa sugerisanom mreom kanibalistikih institucija kulture, iji je
apetit usmeren prema enskom telu. Naratorka tamo svedoi o
stranstvovanju sopstvenog tela, kad s distance vidi glavu odvo-
jenu od tela, ali u trenutku kad odlazi u bolnicu institucija ima-
nentno vezana za ouvanje tela bolnica odjednom (Fukoovski)
metamorforzira u stadion mesto za takmienje, u kojem se igrai
iskljuuju iz igre zbog autoriteta sudije. Metamorfoza je esta
telesna operacija. U zbirci postoje redovi hibridnih likova, me-
avina mukih i animalnih tela. Umesto mukog principa sup-
stituiranja oceubistva sa totemskim ivotvorstvom, kad je ar-
haini otac i gospodar ubijen u konspirativnom inu sinova
(prema Frojdovom itanju), u enskoj prozi ulafkove, kerka
zauzima simbolinu poziciju sina i totemizirajui muki subjekt
do poeljnosti, do misteriozne drugosti, zapravo pokuava da re-
instalira enskost. U etvrtoj pesmi iz ciklusa Ja-san, totemizirani
mu je polu pas, polu ovek ili polu konj (23), ujedno stranac
(bie koje dolazi iz Engleske), izgnanik iz poretka, koji je upravo
zbog toga magnetski privlaan, ali ta privlanost ujedno povlai
potrebu za reinstalacijom poretka (prikrie ta je, ta je bio. Moi
e da nae posao.) U drugim zapisima muki lik je bik, orao, roda
(26) ili metamorfozira u psa i dete (44), a negde u morsko udo-
vite i ribu koja ima ljudsku glavu. (34) Biva re o dvostranoj for-
muli, jednoj koja je fundirana povrh mita o ubistvu kao totemi-
ziranju, druga povrh arhaine dijade o nedvojivosti subjekta
od objekta, za koju jezik nema objanjenje, a koja se doivljava,
u zbrci defanzivnosti, strahom i odbojnou. Uostalom, jedan
veliki deo poezije ulafkove tematizuje prestup i dvojnost. U
zbirci ei (prestupne pesme), objavljenoj iste godine, ona pie o
meupostojanju kao sutinskom domu enskosti. U pesmi Sekret,
koja sasvim jasno asocira na tabuizirane fenomene neistog, to
jest na objekt Kristeve, kulturalno vezan za enskost, ulafkova
pie da je srkanje sekreta uslov da se vratimo, nazad. Ali, krajnji
iskorak s one strane Logosa je nemogu, jer:
Ostrvljenost i porive e nam pripitomiti

i prevaspitati: tuim imenima
odazivaemo se kao svojim. (9)
166
Semiotiko, iz kog potie fenomen prezrenog (abject), koji je

jedan vid unutranje granice ili granina linija simbolikog
poretka, tim putem u stvari pomae da se re-instalira enskost
kao neto to postoji na samoj toj granici. No bez obzira to je
enskost ugraena u simboliki poredak, iako proterana na nje-
gove margine, iako istovremeno i unutra i izvan mukog
drutva, ipak nije u stanju da redefinie poredak, u kome su po-
rivi pripitomljeni i prevaspitani i u kome se tuim imenima odaziva-
mo kao svojim.
Svest koja se konstruie ukazuje da niko ne moe obnoviti ist
(bio on i fiktivan) sopstveni identitet, a Prezreno (Abject) je svest o
lanom konstruisanom normativnom subjektu, koji ima deklara-
tivno ime koje ne osvetljava njegovu istinsku prirodu. U pesmi
Slaganje vremena, iz knjige Nova znoj (1984), ulafkova kae:
ja nisam uvek u ja-formi
ja je; ti sam; on si... (78)
U momentu osveavanja enskosti u graninoj zoni mog
enskog ja (81) aktivira se i svest o granici a time dolazi i do
brisanja granica izmeu subjekta i objekta. Ja subjekt posta-
je je objekt, a ti objekt postaje sam - subjekt.
12
Opsesija telom i njegove metamorfoze tema su i jedne od Vladova, Jadranka,
najboljih pripovedaica u makedonskoj knjievnosti uopte, Vodeni znak,
Skoplje, 1990.
Jadranke Vladove. U prii Isto12 (1990) preko jedne metaforike
relacije, otac naratorke se totemizuje u kornjau. Njegova karak-
teristika da pria izmiljotine jednog dana poprima tragine
dimenzije, kad izvetava da postoji ljubiasta kornjaa, koja je, u
Kafkinom stilu, baena u kantu za otpatke s nogama u vis. Iste
noi, sa njenom smru umire i otac, a ujutro njegovo mrtvo telo
svaljeno na lea, sa procepima na rukavima, podsea na kor-
njau. Nou, naratorka sanja san iz koga se budi sa uzvikom:
Fraaaaaanc! Otac mi se pretvorio u kornjau! (12)
Kao i Kafkin lik Gregor Samsa, tako i otac iz prie Jadranke
Vladove postavlja isto pitanje: da li je mogue postojanje s one
strane Poretka, gde ovek moe da se pozdravi sa animalnim u
sebi? I kod Kafke i kod Vladove, in odlaska s one strane Poretka,
in pozdravljanja sa animalnim u sebi, kazna je sa smrtnim
ishodom, zbog mukog animalizma koji bi u sutini oznaavao
kraj prokreacije, to jest aktivnu negaciju Majke, a u okvirima
Poretka koji upuuje poruku za oba pola o istoj ultimativnoj
potinjenosti. Ubistvo kod Kafke i kod Vladove zavrava tako
rei identino i u tom smislu treba shvatiti naslov Isto.
Kao i ulafkova i Vladova tematizuje prezereno (abject) kao
enskost. Ali, kod nje je uvedena kategorija zazora od same sebe,
167
koja je povezana sa prostorom. Situirane u orijentalnom skop-

skom Bit-Pazaru, prie njene, skoro sve, bez iznimke, tematizuju
relaciju majka-kerka na fonu razuenosti skopskog Bit-Pazara,
koji nije samo prostor sa izobiljem predmeta, objekata, zemalj-
skih darova, ve je pre svega prostor dislocirane enske seksual-
nosti, pa stoga i enske imanentnosti.
Odvodei racionalni projekat do druge strane granice sa-
optivog, u prii Stari Hamam (1990) Vladova obrauje hamam,
koji je tradicionalno, orijentalno i imanentno enski prostor.
Kristeva kae: Umesto da se pozicionira u odnosu na sutastvo-
vanje, odbaeni ovek je preokupiran prostorom. On pita Gde
13
Kristeva, J., Ibid., 8. sam?, a ne Ko sam?13. To je zato to prostor koji okupira ona
koja je iskljuena, odnosno ena, nikad nije jedan, niti je homogen,
niti totalistiki, ve esencijalno razdvojen, preklopljen i katastro-
fian (Kristeva).
Situirana u jednu gluvu no (21), pria poinje svedoenjem
naratorke o doivljajima telesnog podvajanja: dok jedno uho
udobno poiva na jastuku, drugo slua kikotljivi um (21) drevnih
hamama, izmeu rumenih peta i vlanog mermera (21). Pozicija
izmeu sna i jave, spoljneg i unutranjeg, arhainog i savreme-
nog, izmeu sadanjosti orijentalne prolosti starog hamama,
pokree subjektivirajue procese, zbog fundamentalne nestabil-
ne pozicije subjekta. Naratorka se osea kao lo mornar u nepoz-
natom moru (32): iako prema zvezdama odreujem da je moj
krevet porinut u Dvorite, ispod Velikog Drveta (32). Metafora
Velikog Drveta kod Vladove, iskljuivo asocira na Logos i, u kra-
jnjoj liniji, na Poredak kao oinsku strukturu. Ona poinje da
sanja klizavi mermer prekriven sluzima, objektno i fundamental-
no zgraavajui prizor, i gustu magmu sa malim meseinama od
iseenih enskih noktiju. (21) Klizavi mermer, protona sapunica i
gusta magma od iseenih enskih noktiju, sasvim jasno upuuju
na kvalitete koji su kod Kristeve povezani sa pojmom abject oni
imaju potencijal da dovedu u pitanje kredibilitet stabilnog en-
skog subjekta.
Slino Orlandu Virdinije Vulf, gde je raanje enske sub-
jektivnosti orijentalizirano, a Orlando koji posle jednog dugog
sna, dok je obavljao ambasadorske poslove na Orijentu, postaje
ena u prii Vladove, ponovno raanje enskosti dogaa se dok
naratorka sanja hamam. I san i orijentalni hamam su jasna kri-
tika upuena ne samo vrstom, fiksnom identitetu, koji ne doz-
voljava igru sa fluktuirajuim identitetima, ve i kritika upuena
logocentrinom, svaki put falocentrinom stavu zbog uvek una-
pred dislocirane enske seksualnosti. enskost se autentizuje u snu,
168
jer on stoji s one strane rei, u nemenljivom i nefiksnom, izvan

Jezika, Poretka, a u Orijentu.
Pria Bit-Pazar14 (1986) iako u poetku metonimijski organi- 14
Vladova Jadranka,
zovana kao katalog susednih taki, zapoinje munjevito da raste Skarbo u mom dvoritu,
Skoplje, 1986.
do metaforikog brisanja konteksta. Bit-Pazar je opisan ovako:
Polutajno moe da se kupi i zlato, stare srebrne pare, oruje,
svakojake marke asovnika, teka svila za sveane haljine,
amajlije od tirkiza, srme, monistre... Produavam dublje do
tezgi sa teglama prepunim raznobojne monistre... Kupujem
ljubiaste, zelene i ute... Tutkam ih u tamu depa, pokre-
tom kao krunim sitna zrna sa suvog stabaoca. (19-20)
Iz poetnih kratko opisanih detalja, kompleksna komparaci-
ja poinje da se iri do metafore, kad monistre ulaze u meta-
foriki odnos sa lokacijom. Sitna monistra nema samo atribu-
tivnu funkciju da bude jedan od detalja Bit-Pazara. Ona se kruni
kao sitno zrno sa suvog stabaoca, predstavljajui jednu vrstu
metaforike metonimije ili simbol.
Simbolistiko znaenje monistre dovedeno je u relaciju sa
sitnim stvarima na Bit-Pazaru, koje iza svoje brojnosti i bujnosti
govore o usitnjenosti pijace. Iako deluje prebogato, pijaca je u
dubokom raspadanju i rasitnjavanju, te zbog toga i nalikuje rasit-
njenoj monistri. To je topos usitnjene, klaustrofobine i nesta-
bilne lokacije enskosti. enskost je stalno u putovanju, neloci-
rana, na mestima ispunjenim pseudo-objektima, i to vie zas-
tranjuje u odnosu na sigurni prostor, utoliko vie, paradoksalno,
ona ostaje spaena.
Trea generacija: postmoderna i feminizam

Zato za ovu, uslovno nazvanu, treu generaciju, zadrava- 15
Lyotard, Franois,
mo knjievnu odrednicu postmodernizam? Zato to upravo sa One of the things at
postmodernom u Makedoniji prodire ideja o zrelom i zdravom, Stake in Womens
Struggles: The story of
neokomunistikom feminizmu. Homoseksualci po prvi put pos- Ruth, in:
taju heroji u literaturi postmodernista (mislimo, pre svega, na The Lyotard Reader,
prie Aleksandra Prokopieva). U tekstu Jedan od bitnih poslova u editor A. Benjamin,
enskoj borbi 15, Fransoa Liotar tvrdi da za razliku od humanista London, 1991, 111-121.
20. veka, koji posle pitanja ta je mukost, a ta enskost, nisu
hteli da zauzmu drugo stanovite sem neutralnog (setimo se
samo strukturalizma), postmoderna pravi ovu dilemu realnom.
Kad neko za sebe kae da je neutralan to je isto kao da kae da je
apolitian16, dok svi oko njega znaju, na primer, da pripada des- 16
Ibid., 111.
nici. Postmoderno drutvo neutralie razlike izmeu polova, a
169
17
Ibid., 117. homologizacija je regulisanje jednom permanentnom liberali-
zacijom, emancipacijom i mobilnou17.
Najrei anr u makedonskom enskom pismu, roman, tek u
2000. godini sazreva iz snovienja i beleki do jedne od veih
proznih tvorbi koje mogu da otvore dijatribu o prirodi ene, o
18
Nikolova, Olivera, njenoj seksualnosti i samosvesti, o feminizmu. Adamovo rebro 18
Adamovo rebro,
(2000), roman Olivere Nikolove, iako izveden na matrici herc-
Skoplje, Melburn, 2000.
romana, plasira sokratovsku poruku da se ideja ne raa u glavi
jedne ene, ve u razgovoru izmeu ena dakle, da istina ima
dijaloki karakter, s kojim se oponira oficijelnom monolitizmu.
U maniru sokratovskog dijaloga, neimenovana heroina od za-
ljubljene ene postaje ideoloka ena, koja anakritiki provocira
svoje sabesednice dijalogom o feminizmu i potom sinkretiki
uspostavlja razliite take posmatranja. Dozom reduciranog hu-
mora, subjekt Nikolove zapoinje razne memoarsko-istorijske
razgovore i skriveno polemie sa razliitim filozofskim, religio-
znim, ideolokim i naunim uenjima o eni. U svom tekstu o
komercijalnim ljubavnim romanima, En Bar Snitov pokazuje da
poruka herc romana glasi: svet je naseljen sa dva razliita pola,
totalno nesposobna za meusobnu komunikaciju: sa mukar-
cima i enama. Serija ljubavnih romana ima svoju istinu, a to
je da narativni svet u kom ive likovi producira patoloko iskust-
19
Snitow, Ann Barr, vo seksualnih razlika u rodu, kae Snitova19. Za razliku od sub-
Mass Market Romance: jekta herc-romana, heroina Nikolove nije devianska, usamljena
Pornography for Women
iteljka samoapsorbujue atmosfere, sa minimalnim socijalnim
in Different, in: Feminist
Literary Theory, A.Reader, kontaktima i ivotom u emotivnoj izolaciji. Ona je samohrana
Editor Mary Eagleton, majka dvoje vanbrane dece, s brojnim ljubavnim i seksualnim
Second edition, iskustvima, koja vreme ne provodi u besciljnom konzumiranju
Massachusetts, 1996, 99. hrane i odee, ve u sokratovskim dijalozima sa neimenovanim
sabesednicima: daktilografkinja (N.), raniji ljubavnik (S.), novi-
narka (Z.), profesor (I.), klijentkinje (C., A. i J.), advokat (P.).
No, kada ostaje sama, heroina radi isto to i herc-subjekt:
vreme ispunjava dekodiranjem postupaka misterioznog mukar-
ca u koga je zaljubljena. Mukarac u ovom enskom romanu je
mesto poeljne, misteriozne Drugosti, njegovi postupci su neja-
sni (i subjektu i itaocima), a njegovo celokupno ponaanje
odaje grubost i hladnou. Ono ostavlja heroinu u nedoumici, i
ona se ispoveda:
Poe da me obuzima neka nervoza zbog sporosti D, iako je
ona oigledno sledila izvesnu postupnost. Je li on imao na-
meru da mi skrene panju na neto drugo, dok smo ovako
sedeli u praznoj advokatskoj kancelariji? (12)
Ili:
170
Ni ne popriasmo sa D. kad me on dovede ovde. Zapravo,

ja sam priala a on mi nije odgovarao... Je li se plaio mojih
poznatih podrugivanja? Mnogi me poznaju takvu, da li me
je poznavao i on?... Zar ne ree a ti gledaj da bude svoja,
ili tako nekako? ta mu je to znailo? Ili uopte ne ree nita
od svega toga, a ja sa nekim istananim ulom poeh da
pretpostavljam kako D. vidi u meni bie iji je najvei prob-
lem da ne bude svoje? Je li me tako posmatrao i u kancela-
riji? (18-20)
Posle dvesta stranica ovakvih neshvatljivih pogleda i postu-
paka, i vremena potroenog u mistifikaciji muke Drugosti, hero-
ina na kraju romana, slino heroinama herc romana, nemono
se preputa ljubavi i moguem braku sa D, ije postupke nikad
do kraja nije uspela da shvati. Logika odsutne verovatnosti zato
se ovaj enski lik odluuje da zasnuje zajednicu sa ovim mukim
likom? plasira istu ideju kao i komercijalni ljubavni roman.
Ta pripovedaka neverodostojnost opravdana je glavnom
idejom herc-romana da je svet ljubavnog romana svet glori-
fikacije razlika izmeu polova (Snitov). Dok ljubavna pria
izmeu rodova zavrava narativnom neverodostojnou, jedina
istinska bliskost dogaa se izmeu naratorke i njene majke u
dijatribama. Poslednje dve polemike o prirodi enskosti narator-
ka vodi sa svojom majkom, s kojom postie izmirenje i vraa se
na jednom izgubljenu majinsku teritoriju. Dok komunikacija
izmeu polova doivljava totalni kolaps, istinska komunikacija
je reinstalirana samo na relaciji majka i kerka.
Parodijski odnos prema knjievnim podtekstovima je karak-
20
teristika ove generacije. Zbirka pesama Nobel protiv Nobela 20 (2001) Dimkovska, Lidija,
Nobel protiv Nobela,
Lidije Dimkovske, najee preko aluzija, pastia, travestije, rem- Skoplje, 2001.
iniscencije, vodi dijalog upravo sa enskim pismom. U pesmi
Potena devojka, kae:
...Ako ne nosi naoare,

pravi se da si Kineskinja (jedno oko prema istoku
plus jedno prema zapadu jednako je enskom pismu
u mukom drutvu)... (7)
Ne bojim se Virdinije Vulf,

Ja se bojim Lidije Dimkovske. uo si za nju? (7)
Porodini koncepti negde su vezani za deo tradicije enskog

pisma gde se koristi recept kao knjievni podtekst (Laura Eskivel,
Erika Jong). U pesmi Kocka za supu pravi se analogija izmeu
171
samoe i i kocke za supu i preko postmodernistike tehnike pre-

komernosti, ta se metafora razgre do porodinih manifestacija.
Samoa je kocka za supu za jedan tanjir
Lako se topi ali ne iezava...
Sada ste sami. Ti samo ovek, iva beda.
Ona raskona punoa, sa fizikim svojstvima:
4% masnog ekstrata, 27% masnoe,
12% naglutaminata, 45% kuhinjske soli,
ribonukleotida, karamela i zaina,
i sa metafizikim, reklo bi se duhovnim
vezama sa tvojim egom,
a u graninom sklopu postojanja
sama je tvoj Alter Ego,
ovee, ovee, iscedie te za jedan ruak... (9)
21
orverziroska, Olivera, Isti odnos ima u zbirci Jadi mladog lektora21(2000) Olivera
Stradanje mladog lektora, orverziroska. U naslovnoj prii data nam je epizoda iz ivota
Skoplje, 2000.
lektora Vezirova koji, iako je oenjen koleginicom, lektorkom, u
svojoj branoj relaciji nalazi malo razumevanja za svoju naj-
celovitiju ljubavnu opsesiju, a to su rei. Iznerviran njenim ne-
razumevanjem njegovog strasnog odnosa prema reima, narator
Vezirov, u jednom frustrirajuem trenutku, komentarie:
Moja slatka enica, koja jezik koristi samo kao servis sopstve-
ne emocionalnosti! Njena profesija je stenica, a ne lektor. (113)
U ovoj enskoj prii uvodi se muki narator, ali zbog odstup-
nice drugog roda, on je sasvim drugaije prirode u odnosu na
muke naratore kod Misirkove, autorke prve generacije. Uloga
mukog lika u ovoj prozi porodino se svodi na funkciju preno-
sioca istine da se ena prema jeziku odnosi sentimentalistiki,
kao prema nekom servisu za ensku emocionalnost. (Fakat da
autorka orverzirovska isto tako radi kao lektorka, a njeno prez-
ime korespondira sa naratorovim, Vezirov, za nas je sada ne-
vaan.) Ono to je vano jeste intertekstualna aluzija na Geteov
roman Jadi mladog Vertera, gde je obrnuto portretisana muka
sentimentalnost Verterovog lika, koji strada upravo zbog sop-
stvene sentimentalnosti, u sentimentaliziranom diskursu napi-
sanom od mukog autora.
Trea generacija autorki u Makedoniji, znai, obuhvata one
stvaraoce koji se javljaju s raspadom jugoslovenske federacije
Oliveru orverzirovsku (1965), Sonju Manduk (1966), aninu
Mirevsku (1967), Teutu Arifi (1969), Katerinu Kolozovu (1969),
Lidiju Dimkovsku (1971), Anu Dimikovsku-Trajanosku (1971),
Linditu Ahmeti (1971) ali i autorke iz prve i druge generacije ko-
je nastavljaju da stvaraju. Ove spisateljice e moda (potencijalno)
172
postati prve koje nee jesti svoje majke, koje nee smatrati kao
Meri Vulfstonkraft da su prve od nove sorte, ve e pamtiti
prethodne enske tradicije. U uslovima kad u Makedoniji jo
uvek caruje muki knjievni kanon, koji je, tako rei 100% mu-
ki, i kad doprva rastu, snani i moni feministiki pokret, nasu-
prot isto toliko snanoj reakciji protiv njih, to su znaci jednog
budueg knjievnog stanja koje e zahtevati neki budui tekst.
Za sada, feminizam u knjievnosti ena samo se izdaleka nazire
u Makedoniji. Kao simptom moe da poslui podatak da je jedna
od retkih feministikih pripovedaka Dva sna Elektre Katarine
Kolozove, objavljena u srpskom asopisu za ensku knjievnost
Pro femina 1997. Ovaj izbor sam po sebi govori o tome kakve su
mogunosti feministike knjievnosti na kraju 20. veka u Make-
doniji. Pojava, pak, novih rodnih asopisa (Identiteti i dr.) treba
da se posmatra kao potreban i, nadajmo se, dovoljan uslov za oiv-
ljavanje jedne drugaije feministike enske scene u Makedoniji.
173
14-Radovan Pavlovski M 12/11/04 7:26 PM Page 175
Radovan Pavlovski
Barbara Korun
Branko egec
Nedad Ibriimovi
Dragan Veliki
Ale ar
Miljenko Jergovi
Faruk ehi
Enes Kari
Marko Veovi
Radovan Pavlovski
INENERING NA KUKLAROT
Odrazglobi go teloto kod po kod
i nanii go na konec sekoj zglob
zategni go `rbetnikot do tilot
kako koga vdenuva konec vo igla
isputi ja vodata od uite
koga si plival
vo vodeniot meur na ribata
iva kukla si bil
Skokni od krajot na konecot

vo plotta na svoeto novorodeno telo
Na olt konec visat bujni gradini
a nie preiveanite begalci od minatoto
so kuklarot se krieme vo seganosta
vo tabu kuklite zad tabu vratite
tropame
So kuklarot - naiot tatko
odime na vikend vo idninata
onakvi kakvi to sme
ivi kukli umur crni.
MUNK. KRIK.
Po krlivite skali na svojot skelet
Munk se iskauva
Vo katedralata na boite
Ja nia kambanata
Edna ena od mostot zaveana od zvucite
So krik mu se odziva
Na krikot vo prostorite
Edniot krik
Rekata pod mostot go nosi
Drugiot krik so vinoito
nad glavata na enata se razveal
Toa to edna sme go ule
Oite go pametat
177
A ne slikata
Na izbezumeniot krik
Na onata belka
Vo snenata pustina na spokojot
KOKOKINO SLEPILO
Vozi pravo napamet niz purpurniot
Tunel na kveerinata
Ni levo ni desno ne skrnuvaj
Znacite na patot se fosforni
Oite na lisicata se olti
Kako i sonceto pred kokoarnikot
na petelot
Se to raa i smrt nosi
Senkata pokauva so prst
Ne zboruvaj so mesearkata
Prekrsti se
Vozi sosem pravo prikveer
Zracite na sonceto rastrkani vo nota to doaa
Meu rogovite na elen veterka leta
tom go pomine vinoitoto
Ne odi po svetlinata
to te oddaleuva od sonceto
Tuku vozi vertikalno
Kolku to ima vozduh vo kokokinite
gradi
kukurikni
Noevaj vo jajceto na kokokata
Petelot e te razbudi.
ARISTOTEL VO EGZIL
Mene ne mi e dojdeno vremeto,
a na drugi im e dojdeno nevremeto
Po smrtta na Aleksandar
ogrde svetot se razubavi smrtta
Ogledalata ne gi prepoznavaat
Se mea svetlinata so mrakot
178
Na ona to misli na toa i lii

Me progonuvaat misli.
Na peda zemja sum. Sose imotot

i qubovta na majka mi
ute od utrobata nejzina zvezdena
jas imam oi i vo temno da gledam
so oite vo oite na svetot
Zoto da treperam pred vistinata iva!
Me zamolea vo Atina kako bezbonik
vo progonstvo si odam
na svojot imot vo Stagira
Vo siromatija se i predmetite bez naata dua
Na pragot na starosta
meu trevite i branovite lutam
So Homera Poetikata vo progonstvo ja itam
Vo qubov so moreto
i vo kamenot e niknam
Na cedilka sum golema
so sebe i so rodninite
okolu kovegot nevestinski
o posmrtno daruvana qubov,
Mene mi treba pristan pod sonceto
da go zavrzam korabot
da ne me odvee burata na godinite
Vo semejniot krug
im frlam zrna na pticite
Kradlivcite raaat kradlivci
Otsekoga
e ima povee deca odoto roditeli
Grmi
Se zboguvam so bogovite i insektite
Vo tiina
stakleni glasovi od zvezdite sluam
i vo sekoj ekor na ekorot vo progonstvo
se povee se oddaleuvam
se dodeka ne stignam
vo nekoe drugo
podlaboko zasolnite vo sebe.
179
KEPLER
Kepler bestelesen
siot svetlina so koja moe
od najblisku do najdaleku da se otpatuva
se da se vidi i razgleda
a od kade to nikoj iv ne bee se vratil
a toj se vrati
doma gi otvori patitata na zvezdite
Kepler
iveeji taguvae
so golo oko
da gi gleda zvezdite
so decata i narodot
od bavite na Mediteranot
a ne od Vajl.
Na krajot na kraitata
vo siromatija zemna
Kepler
za Venosta prebogat
samo vo koula
otide na pat,
meu zvezdite
NA VEERA SO MAJKA MI
I ima eden kow to me eka sam na ridot
I ima eden golem kamen vo planinata
to saka kua da bide
I mrtvite vo grobot imaat vreme
da prozborat sreni
kade bile vo ie srce rastele
I ima edna niva
i edno drvo vo meata na nivata
to nahranuva edno semejstvo
Mnogu granki na drvoto se isuile
drugi vo luwa se ispokrile
Suvoto drvo nitu zemja go ali
180
nitu nebo go oplakuva

I ima eden zbor so ogledala vo kuata
Od zborot se se gleda
Zemjata i sofrata na povisoko da gi kreneme
elezna Reka, 17 avgust 2000
SFINGA OD ELEZNA REKA

Ja zatvoriv kuata odnadvor
a ja otkluiv vnatre
Toa to vidoa oite vo ogledalata
vo tebe i vo mene Sfingo
nema nikoj ni da go vidi ni da go ue
Grmat oblaci nad rekata
I pred da me vidat deteto i kowot
sekavicata od nebo sum ja pretrala
na zdiv vo mrakot
ogan vo svojata kamena kua da zapalam
Od raskrsnicata na vremiwata
po svojata vrvica kaj svojata Sfinga odam
Rekata - nejziniot lik
vo zvezdeni krugovi go vrti
Na vodeniki kamewa lebot se kri
Od vojna voinite da se vratat eka
a tie ne se vraaat
So ekor naugoren naesen ti doaam
i vo rana prolet navidum
raka da ti podadam
Vo ovoj svet ovde to e rodeno
so beleg vo cel svet e pojdeno
a svetot ovde ostana
veen i osamen.
181
JAJCE
Mono e kako gromot jajceto
vo isprepletenite ili na vulkanot
izbuvlivo vo luwa i sua zemjotresno
ja nia kambanata na prapostanokot
iskrata samata sebe se osvetluva
i se vraa
vo fosfornata kibritka na nota
Plae
vo liceto zad liceto
vo rekata zad rekata
se iskauva
po skalata na isparuvawata
vo kamenoto sedelo na karpite
na dofat da ti bide
jajceto na orelot
da se samootvori
vo gr koga sme sami
vo strav koga sme hrabri
MEMBRANA
Sinata inija na neboto to se vrti
a ne moe nitu da se vidi nitu da se ue
porabena e so zvuk
Nitu e nebesna nitu e zemjena taa inija
Mislata ja preletala
sinata granica na sonot
da go razbudi nevidliviot bog na gladot
Vetrot ja bara svojata izgubena tatkovina
Vo viorot na proletta mrazot na konci
go dri zvunoto platno na vetrot
Ni Betoven ne se vslunal
tolku dlaboko vo unata kolka na moreto
za da go ue uraganot
okolu koj tancuvaat muikite -
nadzvuni sveteniki na sluhot
182
OD SPROTIVNATA STRANA NA VETROT

Od drugata strana na vetrot
e vedska
ifteto zemi go, ne izmauvaj se, izmolkni go
ifteto od presesiwata na sonot i zaboravot
pa mesto da mirisame cvee bez miris
i da pieme voda bez boja na vedska masa
da go napolnime, da go nastiskame ifteto so barut
nainski da gi protrieme racete i uite za srea
i da odime na lov ovde vo vedska kade to
i zajakot e zatiten od zakonite na ovekot
a ne od prirodata naa
Sega mu e majkata majina mu na diveot
za lov na divi zajaci
otade vetrot vo vedsko pole majina mu
se e zakrvaveno i nevreme e golemo
to e pravime koga e se razubavi denot
`bati iskrata to zamirisa na trat
`bati ifteto to zaglavi vo cevkata
`bati ognot, `bati zimata, `bati babata i vrakite
`bati krivinata po koja pobegna zajakot
od drugata strana na vetrot
vo poleto na divite zajaci
vo poleto na vedskata kruna
od nas bosanci-kosovci
od nas balkanci-evropejci.
183
15-Radovan Pavlovski B 12/11/04 7:27 PM Page 185
Radovan Pavlovski
LUTKAREV INENJERING Preveo:

Duko Novakovi
Razglobi telo kod po kod

i nanii na konac svaki zglob
zategni hrbat do potiljka
kao kad udeva konac pod iglu
ispusti vodu iz uiju
jo od onda kada si plivao
u vodenom mehuru ribe
iva si lutka bio
Skokni s kraja konca

u plod svog novoroenog tela
Na utom koncu vise bujni vrtovi
a mi preiveli begunci iz prolosti
s lutkarem se krijemo u sadanjosti
a tabu lutke iza tabu vrata
lupamo
S lutkarem - naim ocem
idemo na vikend u budunost
onakvi kao to smo
ive lutke umur crni
MUNK. KRIK.
Lomljivim skalama svoga skeleta
Munk se penje
Katedralom boja
Klati zvona
Jedna ena na mostu zavejana zvucima
Krikom mu se odaziva
Krikom u prostorima
Jedan krik
Reka ispod mosta odnosi
Drugi krik se s dugom
iznad enine glave razvejao
To jednom to smo uli
Oi pamte
185
A ne slika
Izbezumljenog krika
Onih beonjaa
U snenoj pustinji spokoja
KOKOJE SLEPILO
Vozi pravo napamet kroz purpurni
Tunel predveerja
Ni levo ni desno ne skrei
Znaci na putu su fosforni
Oi lisice su ute
Kao i sunce pred kokoinjcem
petlovim
Sve to raa i smrt nosi
Senke pokazuju prstom
Ne priaj sa mesearkom
Prekrsti se
Vozi sasvim pravo predveerjem
Zraci sunevi ratrkani su u no dolazeu
Na rogovima jelena vetica leti
im spomene dugu
Ne idi ispod svetlosti
Koja te udaljava od sunca
Nego vozi vertikalno
Onoliko koliko ima
vazduha u kokojim grudima
iskukurii ga celog
Zanoi u kokokinom jajetu
Petao e te razbuditi.
ARISTOTEL U EGZILU
Moje vreme jo nije dolo
a drugima je dolo nevreme
Posle Aleksandrove smrti
porune svet prolepa se smrt
Ogledala niko ne prepozna
Mea se svetlost s mrakom
186
O onome to misli na to lii

Proganjaju me misli.
Na pedlju zemlje sam. Sa celim imanjem

i ljubavlju majinom
jo iz utrobe njene zvezdane
ja imam oi i u tamno gledam
oima svojim u oi sveta
Zato da treperim pred istinom ivom!
Uutkae me u Atini kao bezbonika
u progonstvo idem
na posed svoj u Stagiri
U sirotovanju su i predmeti bez nae due
Na pragu starosti
izmeu trava i valova lutam
S Homerom Poetiku u progonstvu itam
U ljubavi s morem
i u kamenu u nii
U nevolji sam golemoj
sa nebom i sa rodbinom
oko kovega nevestinskog
o posmrtno darivana ljubavi,
Meni samom treba pristup ispod sunca
da zaveem lau
da me ne odvue bura godina
U porodinom krugu
bacam zrna pticama
Kradljivci raaju kradljivce
Oduvek
Dece ce biti vie nego roditelja
Grmi
Pozdravljam se s bogovima i insektima
U tiini
staklene glasove sa zvezda sluam
i sa svakim korakom koraka u progonstvo
sve vie se udaljavam
sve dok ne stignem
u neko drugo
dublje sklonite u sebi.
187
KEPLER
Kepler bestelesan
ceo od svetlosti s kojom moe
od najblieg do najdaljeg da otputuje
sve da se vidi i razgleda
a odande odakle se niko iv ne bee vratio
a on se vratio
doma otvorio puteve zvezda
Kepler
ivei tugovae
s golim okom
da gleda zvezde
s decom i narodom
iz bati Mediterana
a ne iz Vajla.
Na kraju krajeva
u siromatvu zemaljskom
Kepler
za Venost prebogat
samo u koulji
otide na put
meu zvezde
VEERA S MAJKOM
Postoji jedan konj koji me eka sam na bregu
I postoji jedan veliki kamen u planini
koji hoe da bude kua
I mrtvi u grobu imaju svoje vreme
da prozbore sreni
gde su bili u ije srce su rasli
I postoji jedna njiva
koja hrani jednu familiju
Mnoge su se grane na drvetu osuile
druge su se od munja polomile
Suvo drvo ni zemlja ne eli
niti ga nebo oplakuje
188
I postoji jedna re sa ogledalom u kui

Iz rei se sve vidi
Zemlju i sofru jo vie da podignemo
elezna reka, 17. avgust 2000.
SFINGA IZ ELEZNE REKE

Zatvorih kuu spolja
otkljuah kuu iznutra
To to videe oi u ogledalima
u tebi i u meni Sfingo
nee to niko ni videti ni uti
Grme oblaci iznad reke
I pre nego to me vide dete i konj
munju sam iz neba pretrala
uzdahom u mraku
vatru u svoju kamenu kuu da zapalim
Sa raskra vremena
svojom stazom ka svojoj Sfingi idem
Reka - njen lik
u zvezdane krugove se vrti
Na vodeninom se kamenju hleb lomi
Iz rata ratnici da se vrate eka
a oni se ne vraaju
Korakom pregorelim u jesen ti dolazim
i u rano prolee otprilike
ruku da ti pruim
U ovom svetu ovde to je roeno
sa oiljkom je diljem sveta polo
a svet je ovde ostao
vean i usamljen.
189
JAJE
Mono je kao grom jaje
u isprepletenim ilama vulkana
izbuljeno u luni i sui zemljotresno
klati zvonjavu prapostanka
iskra samu sebe osvetljava
i vraa se
u fosforno palidrvce noi
Plae
u lice iza lica
u reci iza reke
penje se
skalinom isparenja
u kameno sedlo stena
na dohvat da ti bude
jaje orla
da se samo otvori
u gru kad smo sami
u strahu kad smo hrabri
MEMBRANA
Plavi tanjir na nebu koje se vrti
a ne moe se niti videti niti uti
porubljen je zvukom
Niti je nebeski niti je zemaljski taj tanjir
Misao je preletela
plavu granicu sna
da bi probudila nevidljivog boga gladi
Vetar trai svoju izgubljenu domovinu
U vihoru prolea led koncima
dri zvuno platno vetra
Ni Betoven nije oslukivao
toliko duboko u unoj koljki mora
da uje uragan
okolo koga pleu muice -
nadzvune svetenice sluha
190
SA SUPROTNE STRANE VETRA

S druge strane vetra
je vedska
Dvocevku uzmi, ne mui se, potegni
dvocevku iz nepostojeeg sna i zaborava
pa umesto da miriemo cvee bez mirisa
i da na vedskom stolu pijemo bezbojnu vodu
napunimo, natisnemo dvocevku s barutom
naki protrljamo ruke i ui za sreu
i odemo u lov ovde u vedskoj gde je
i zec zatien od ljudskih zakona
a nije od nae prirode
Pa sad neka je majka majina divljai
u lovu na divlje zeeve
otud gde je vetar na vedskom polju neka je majina
sve je zakrvavljeno i nevreme je veliko
ta emo raditi kad se prolepa dan
bem ti iskru koja zamirisa na gljivu
bem ti dvocevku na zaglavljenoj cevi
bem ti vatru, bem ti zimu, bem ti babu i vraare
bem ti krivinu iza koje pobee zec
sa suprotne strane vetra
u polje divljih zeeva
u polje vedske krune
od nas bosanaca-kosovaca
od nas balkanaca-evropejaca.
191
16-Barbara Korun S 12/11/04 7:31 PM Page 193
Barbara Korun
KAMENJAK
Kot otrok strmim
v temno oblije noi.
Oi so do roba
polne alosti.
Kot otrok strmim

v svetlo oblije neba.
Oi so do roba
polne zaudenja.
VEER MI RAZEE LASE

veer mi razee lase
ko stopim na temne ulice
predpomladna sapa
iz volhkih zimskih tolmunov
razpre pahljao
s silo udarjajo pete
ob razpokan asfalt
misel odletava
v ozkih krogih oranne svetlobe
- glasove dui megla -
samo roki, obe
sta obmirovali
v najnenejem gibu
spola
proti jutru se mi
v srcu
na vroi nemir
nabere rosa
193
JELEN
zbudim se s toplim jelenovim jezikom med nogami.
skoz odprta vrata prodira vodoravna veerna svetloba.
jelen me narahlo zbada v dojke in lie. pustim,
da mi s hrapavim jezikom oblie mednoje,
prsi in obraz. omamlja me njegov vonj,
vonj po zemlji, mahu, prhnini in strahu.
vonj po nagonu.
potem lee obme, ob moj trebuh, da boam njegovo
imnato dlako. glavo ima ujee dvignjeno in pogled
zazrt v stran, v gozd.
v mraku se rdei njegovo golo spolovilo.
ko se as zgosti in seem z roko v temo, zatipam moko telo.

elja po ljubljenju je moja in vroa.
ljubi me preprosto in blizu.
v rokah ima severne in june vetrove.
skoz njegovo telo teejo reke in se premikajo oceani.
usta so topla in polna kot poletni de.
soba je polna zemskih in nezemskih glasov.
vasih mu izgubljen meseev arek razkrije obraz.
ne gleda me v oi. kot bi me varoval pred sabo.
vasih me ljubi, da ne utim ve tal.

vasih tee sla iz njegovega popka kot majhen bister izvir.
vasih iz njega bruha lava.
ampak nikoli me ne rani.
zmeraj me neskonno pazljivo polaga s trebuhom na zemljo in
ko me me grize v vrat in voham njegovo vroo sapo, vem,
da mi bo prizaneeno.
ob prvem svitu zatipam roike med njegovimi lasmi.

ima se mu z glave iri na hrbet, do trtice.
po trebuhu mu poganja mehka ivalska trava.
ob zori zre vame jelenja glava s komaj e lovekimi omi.
z omi onkraj meje.
zmeraj bolj roevinaste roke me odsotno boajo.
krona mu rase.
v koo zadii po jutru in jelen se dvigne.

ko stopim pred vrata, me pogleda,
da me v trenutku preseka do tal in zage.
194
in ko posluam elestenje odmeva hitrih ivalskih korakov,

utim, kako iz mojih zaganih polovic divje rasejo
roe.
ROE
Roe.
Dolina ro.
Sneene roe.
Zvezdnate roe.
Roe ledene
na oknih.
Roe
na tvojih licih,
roe
v postelji,
mono diee
roe koe.
Vrtnice v ustih,
s trni.
Zbodljaji,
trzljaji.
Iem slane
sledove krvi.
Svoje,
tvoje.
S slino
izliem
krvavee
srne rane.
Zazidane
v grad.
Slina, kri
in mleko.
Pred iroko
odprtimi omi
se rojeva
svit.
195
BELA SENCA
sotoje
sotoje sladkih
svetlih rek
tvoj dih
v mojem
tvoja korenina
v moji prsti
tvoji prsti
v mojem testu
vzhaja
nabreka
se razliva
nektar
kaplja v ustih
vroina iz ust
od rok
iz trebuha
da se potapljam vate
da se izgubim v tebi
da si kraka votlina
da si kruna mati
da si zibelka moja
zatoie ivja
koa vode
obiv srca
bela senca
plivka
plivka v srcu
himna
kroenje sonca
rast lune
ples zvezd
mrmranje galaksij
vse tee tee
po mojih ilah
moja kri si
moja vroa kri
moja sapa
moja sapa diea
po zemlji prebujajoi
po pomladi zgodnji
196
diee dimlje
mehko in izmuzljivo
temnotajno
zmeraj znova
zmeraj kot prvi
BELI BIKI
Odprem okno
in v sobo planejo
beli biki noi.
Ona
kot temna senca
lei
in spi.
V spanju jei.
Njena koa je hladno

holandsko platno,
bleee.
V vsakem vozliku
se luna taji.
Svilena je njena koa,

ko se stopi.
ametna njena podrast.
Udira se pod menoj
gozdni mah njenega spola.
Njeni dojki diita

po mleku in cimetu.
Po vaniliji pas.
Me sprejmejo usta,
tolmun vode rone.
Z jezikom riem
hlapljive ipke
med njene brstie.
Slepee bela pokrajina.

Izgubljena popotnica.
Kako elesti in poklja
rnina las.
197
Kako je medena in topla!

Kako obla in vrsta!
Kako se razmika in udira!
Ni svile tako mehke,
ne biserovine tako drastljive,
kot je njena koljka.
Konica jezika
se dotakne opne nesluha,
zabrni struna nebesed.
***
Poljubila sem ga. Christini
O, kako sem ga poljubila!
V klasju so zrasla zrna

in mak je s stokom
odprl svoje
olesenelo srce.
Poljubila sem ga
na lepki rdei zemlji
v senci stare oljke.
Poljubila sem ga.
riki so onemeli
in zrak je drhtel
od nemira,
zautela so stebla koruzna.
Poljubila sem ga
globoko, na dno
pozabljenega vodnjaka,
kjer e odmeva
tvoj glas.
Poljubila sem ga.

Sonce je rodilo
rubinastega dvojka
in v luni so zatlela
temna netopirska telesca.
Nebo je utonilo
v krlatno veerno zvonjenje.
198
Poljubila sem ga.

Z luno, mojo sestro,
sva se igrali
z njegovim pasom
in petelini so izgubili
svoj izdajalski glas.
Sedem zgodnjih zvezd

je mialo.
V senci figovca
senci figovca
je rasel kolovrat.
Z usti sva stkala
pajevinasto nit
in se
srena obeenca
zagugala
v nov dan.
Samo poljubila sem ga.
EVRIDIKA
Ko bom prila,
bom pela.
In moja pesem
bo lu,
ki ene roe rast
in ljudi ljubit.
Vse je mogoe, vse.
Iz trebuha
lije svetloba.
Vse je odpueno,
vse poravnano.
Vsak list se giblje
v ljubezni.
199
17-Barbara Korun B 12/11/04 7:31 PM Page 201
Barbara Korun
KAMENJAK
Poput djeteta zurim Preveo: Josip Osti
u tamno lice noi.
Oi su do ruba
pune alosti.
Poput djeteta zurim

u svijetlo lice neba.
Oi su do ruba
pune uenja.
VEER MI RAELJA KOSU

veer mi raelja kosu
kada kroim u mrane ulice
pretproljetni dah
iz vlanih zimskih virova
rastvori lepezu
snano udaraju pete
o raspukli asfalt
misao odlijee
u uskim krugovima naranaste svjetlosti
glasove gui magla
samo ruke, obje
zaustavile su se
u najnjenijem pokretu
spola
pred jutro mi se
u srcu
na vrelom uzbuenju
nakupi rosa
201
JELEN
probudim se s toplim jezikom jelena meu nogama.
kroz otvorena vrata dopire vodoravna veernja svjetlost.
jelen me lagano bode u dojke i lie. pustim
da mi hrapavim jezikom oblie meunoje,
grudi i lice. omamljuje me njegov miris,
miris zemlje, mahovine, trulei i straha.
miris nagona.
potom legne pored mene, uz moj trbuh, tako da milujem
njegovu
otru dlaku. glava mu je dignuta kao da oslukuje i pogled
zagledan u stranu, u umu.
u mraku se crveni njegovo golo spolovilo.
kad se vrijeme zgusne i posegnem rukom u tamu, napipam

muko tijelo.
elja za ljubljenjem je moja i vrela.
ljubi me jednostavno i blizu.
u rukama ima sjeverne i june vjetrove.
kroz njegovo tijelo teku rijeke i pomjeraju se oceani.
usta su topla i puna poput proljetne kie.
soba je puna zemaljskih i nezemaljskih glasova.
pokatkad mu izgubljena mjeseeva zraka raskrije lice.
ne gleda me u oi. kao da me titi od sebe.
pokatkad me ljubi tako da vie ne osjeam tlo.

pokatkad tee strast iz njegovog pupka poput malog bistrog
izvora.
pokatkad iz njega izbija lava.
ali nikad me ne rani.
uvijek me beskrajno paljivo poloi potrbuke na zemlju i
dok me grize u vrat i osjeam njegov vreli dah, znam
da u biti poteena.
u prvo svitanje napipam roie u njegovoj kosi.

struna mu se s glave iri na lea, do trtice.
po stomaku mu nie meka ivotinjska trava.
u zoru gleda u mene jelenja glava s jo jedva ovjeijim oima.
s oima s one strane granice.
sve ruiastije ruke odsutno me miluju.
raste mu kruna.
202
u kolibi zamirie na jutro i jelen se digne.

kad stupim pred vrata, pogleda me.
tako da me u trenu presijee do tla i spali.
a kad sluam um odjeka brzih ivotinjskih koraka,
osjeam kako iz mojih spaljenih polovica divlje raste
cvijee.
CVIJEE
Cvijee.
Dolina cvijea.
Snjeno cvijee.
Zvjezdano cvijee.
Cvijee ledeno
na prozorima.
Cvijee
na tvojim obrazima,
cvijee
u krevetu,
cvijee koe
koje snano mirie.
Rue u ustima,
s trnjem.
Ubodi,
trzaji.
Traim slane
tragove krvi.
Svoje,
tvoje.
Pljuvakom
poliem
rane srca
koje krvare.
Zazidane
u zamak.
Pljuvaka, krv
i mlijeko.
Ispred irom
otvorenih oiju
raa se
svitanje.
203
BIJELA SJENA
sastavci
sastavci slatkih
svijetlih rijeka
tvoj dah
u mojem
tvoje korijenje
u mojoj zemlji
u mojem tijestu
die se
buja
izlijeva se
nektar
kaplja u ustima
vruina iz usta
iz ruku
iz trbuha
tako da tonem u tebe
da se gubim u tebi
da si kraka pilja
da si pomajka
da si moja kolijevka
utoite inja
koa vode
porub srca
bijela sjena
talasanje
talasanje u srcu
himna
kruenje sunca
rast mjeseca
ples zvijezda
mrmljanje galaksija
sve tee tee
po mojim ilama
moja si krv
moj dah
moj dah koji mirie
na zemlju koja se budi
na proljee rano
mirisne prepone
meko i izmigoljivo
204
tamnotajno
uvijek iznova
uvijek kao prvi put
BIJELI BIKOVI
Otvorim prozor
i u sobu banu
bijeli bikovi noi.
Ona
poput tamne sjene
lei
i spava.
U snu jei.
Njena koa je hladno

holandsko platno,
blistavo.
U svakom voriu
mjesec se skriva.
Svilena je njena koa,

kada se stopi.
Barunast njen iprag.
Ugiba se poda mnom
umska mahovina njenog spola.
Njene dojke miriu

na mlijeko i cimet.
Na vaniliju pas.
Prime me usta,
vir cvjetne vode.
Jezikom crtam
isparljive ipke
meu njene pupoljie.
Zasljepljujue bijel krajolik.

Izgubljena putnica.
Kako uti i pucketa
crnina kose.
205
Kako je medena i topla!

Kako obla i vrsta!
Kako se razmie i ulijee!
Nema tako meke svile,
ni sedefa koji tako uzbuuje
kao njena koljka.
Vrh jezika
dotakne opnu nesluha,
zabruji struna nerijei.
***
Poljubila sam ga. Cristini
O, kako sam ga poljubila!
U klasju su izrasla zrna

i mak je s uzdahom
otvorio svoje
odrvenjelo srce.
Poljubila sam ga
na ljepljivoj crvenoj zemlji
u sjeni stare masline.
Poljubila sam ga.
Cvrci su zanijemjeli
i zrak je drhtao
od uzbuenja,
zautale su stabljike kukuruza.
Poljubila sam ga
duboko, na dno
zaboravljenog bunara,
gdje jo odjekuje
tvoj glas.
Poljubila sam ga.

Sunce je rodilo
blizanca boje rubina
a u mjesecu su zatinjala
tamna tjelaca imia.
Nebo je utonulo
u purpurnu veernju zvonjavu.
206
Poljubila sam ga.

S lunom, mojom sestrom,
igrala sam se s njegovim pasom
i pijetlovi su izgubili
svoj izdajniki glas.
Sedam ranih zvijezda

mirilo je.
U sjeni smokve
rastao je kolovrat.
Ustima smo stkali
pauinastu nit
i
dva srena objeena
zanjihali smo se
u novi dan.
Samo poljubila sam ga.
EURIDIKA
Kada doem,
pjevat u.
A moja pjesma
bit e svjetlo
koje podstie cvijee da raste
i ljude da se ljube.
Sve je mogue, sve.
Iz trbuha
lije svjetlost.
Sve je doputeno,
sve poravnano.
Svaki list se giblje
u ljubavi.
207
18-Branko Cegec 12/11/04 7:32 PM Page 209
Branko egec
ENSKA PISMA
auto
Ivana mi govori u slualicu: - Napii da imam auto:
mali srebrni citren ax. Veer je, vozim brzo
s aerodroma u grad. Mak je otputovao u Vrsar,
vlaga je oko osamdeset posto, oblaci su sve tamniji, lie treperi
na povjetarcu koji je neoekivano zapuhao kao da
eli omoguiti barem elementarno disanje.
Ivana jo uvijek polazi autokolu Paklenica i ima otkaenog
instruktora koji razvozi opatice po Brezovici i Samoboru,
jednom je neke odvezao ak do Sarajeva. Inae pobono psuje
u automobilu s krunicom objeenom na retrovizoru i
pije samo coca-colu na sobnoj temperaturi.
Citren je star deset godina, kupljen od prijateljice Nae,
s relativno trulim desnim pragom i sjebanim kuplungom:
toliko se vidi na prvi pogled. Kia jo uvijek ne pada,
ne pada ni vlaga u zraku, ni pritisak od 1054 hektopascala.
itam mailove i nikome ne odgovaram, jer mi glavobolja
ne doputa nijednu suvislu reenicu. Ivanina jueranja
poruka, koju sam proitao tek danas, vapi za razumijevanjem:
- Hej, jesi li rekao Mii i Maku da sam kupila auto.
Citren ax, srebrni, diesel. Ba mi je krasan mali.
2001-08-22
209
shopping terapija
ula sam u prodavaonicu rublja i ieprkala
krasan bordo kompleti: gaice i grudnjak s push up
konstrukcijom. prodavaica mi je pokazala slobodnu
kabinu i ja sam samouvjereno ula. kada su se vrata s krilcima
kloparajui zatvorila, i kada sam se okrenula elei
povui zasun, spopala me klaustrofobina jeza jer, ili
je kabina bila prokleto mala, ili se moje lijepo oblo dupe,
uvijek na meti pogleda, kriomice proirilo toliko da
je trebalo poeti voditi rauna ak i o dimenzijama
kabine za probanje odjee: - nije mogue! - rekla sam
zapanjena samoj sebi kao najboljoj sugovornici i prisjetila
se svakojutarnjeg vrpoljenja pred ogledalom: - je li ljetna haljina
suvie prozirna? jesu li tange pretamne za bijele lanene
hlae? hoe li se na listovima previe epuriti dlaice koje
nisam uspjela izdepilirati, jer sam prespavala budilicu?
je li grudnjak dovoljno podloen za moje, inilo mi se,
oito premale, inae vrste sise? a sada i ta kabina!
pokuala sam se skinuti, ali me miris nogu, iupanih iz cipela
zauzdao pouzdanije od abeesa, kao da se cijeli duan
nosom zabio u jebenu pretijesnu kabinu i kao da se
opor zdepastih baba s uenjem zablenuo u moju guzicu,
koja stri, lijepa i neponovljiva, i zabada se u njihov golemi
integralni nos, koji usisava miris oznojenih nogu,
netom iskliznulih iz pastelnoplavih kickersica.
2001-08-23
210
on the road
- to sada?- pitala sam se zagledana u praznu cestu
to je nestajala iza okuke, sama, na autobusnom stajalitu
u vinjanima donjim. bilo je dosadno predveerje, a
shopping ture odavno su budile samo nostalgina sjeanja,
barem kada je rije o biznismenima s hercegovake
strane crte. dva gavrana nad mojom glavom izvodila su
mrtvaki ples uz zaglunu dreku, umorne zmije i guteri
pretravali su cestu kao ironino podsjeanje na
prometni intenzitet koji je svojedobno znaio ulazak u
vercerski eldorado, iz kojega se vraalo punih prtljanika
i natankanih rezervoara, pod kojima su stenjali slabani motori
socijalnog auto-parka i krne domaice na zadnjim sjeditima.
- to sada?- ponavljala sam suznih oiju na cesti s koje se
jo uvijek puila dnevna ega, u preveerje,
dok mi je u susret gmizao veliki leper i u njemu elava
pjevaica rutavih prsa, u atletskoj majici, na kojoj su se
jasno ocrtavali masni prsti od netom smlavljene janjetine.
ula sam u miris luka i oznojenih tenisica, slatko se
nasmijeila i koketno zacvrkutala: - do zmijavaca, ako moe,
tamo me eka teta!
no je ve debelo omotavala vrhove okolnoga gorja,
par gavrana spustio se u osamljenu kronju pored straare,
ovjek rutavih prsa nagazio je papuicu i moni stroj
zaorao je praznu, bljedunjavu cestu prema imotskom.
2001-08-24
211
dramski vrhunci petkom poslije ribe u slubenoj kantini

sedamnaest dana kasnije evili smo se na
naslonjau fotelje, s njezine zadnje strane:
klizila je nezadrivo prema sredini, otimljui
nam i najmanji oslonac i brutalno guvajui
ljubiasti tepih; uskoro smo se grili potpuno mokri, samo
na njegovim nogama, na sredini usijane hotelske sobe:
urlik je trznuo hladno dupe allena ginsberga u grobu
na drugoj strani globusa, drugi, devet minuta kasnije,
prolomio se ve na prostranu neraspremljenu krevetu.
govorila sam mu o piscu i prijateljici, o njihovu redovitu
fukanju petkom poslije ribe u kantini
na institutu za samorestauriranje tijela i due,
nekakvom istonjakom dilanju magle i primitivnih narkotika,
nakon ega se on, pisac populistike dramatike,
skrueno vraao u svoje briljivo projektirano
gnijezdo, u kojem je svaka stvar nepogreivo
sugerirala svoju povijesnu pripadnost,
ak i sliice pisaca izrezane iz poutjelih asopisa.
uzela sam ga za ruku, znojnog, zapuhanog,
osloboenog divlje energije priguene
polovice stoljea na leima: neravnim glasom
procijedio je: - ni sam nisam znao da to jo
uvijek mogu. obrisala sam znoj s njegova oroena
ela i zabacila kosu u stranu: u dnu trbuha treperila je
proljetna breza na iznenadnom vjetru, potom
se zakotrljao mlaz vrele vulkanske smjese, koji je
pokosio sva druga osjetila, pa tutanj nakon kojega
se irom okolinom rasprostrlo smirujue vibriranje.
on je jo uvijek bio pored, nijem i usporen tonuo je
u san na ljekovitim obalama bliskog a omamljenog tijela,
makinalno stiui lijevu bradavicu koja je i dalje bridila
punim intenzitetom nedavnih dogaanja.
2001-08-24
212
biciklistice
moja prelijepa prijateljica estoko je nagazila
na pedale terenskog bicikla. ja sam zaostajala
nekoliko metara. bile smo na vrhu breuljka,
dva kilometra od komie: sunce se lijeno pribliavalo
crti puine na horizontu, vidik je bio zamagljen,
ba kao i moj, inae bistar pogled, kada sam je
zaskoila vjerojatno najmanje oekivanim pitanjem:
- to misli o lezbijskoj ljubavi?
- kakvo je to pitanje, ne razumijem?!
- ma nita posebno, razmiljala sam o tome kada je
franco doveo svoju trudnu prijateljicu, deklariranu
lezbu, kojoj je, onako usput, uspio napraviti dijete.
nehotice sam se zagledala u njezinu napetu guzu i
soan profil grudi i nisam osjeala nelagodu.
- ne reagiram na enski pogled, jo manje
na dodir. - odgovorila je sigurno, ak nadmono,
tako da sam se na trenutak zastidjela svoga
neumjesnog pitanja. svjetla u podnoju treperila su
ujednaenim ritmom, brod na vidljivoj puini
ispustio je glasan uzdah, vjerojatno samo pozdrav
romantinim etaima na obali, dok sam
ponovno uzjahivala vlanu sjedalicu vrajeg
bicikla, koja me uglavnom uljala, ali me
gdjekad i nadraivala svojom perverznom oblinom,
tvrdom, neudobnom, a jo se trebalo vraati
neravnom nizbrdicom do grada.
- mene malo intrigira, premda nisam sigurna
da bih eljela probati. - rekla sam vie kao
opravdanje i divljaki nagazila pedale,
ostavljajui je daleko za sobom u nervoznom
titraju dnevne ege, koja se gasila zajedno
sa sve krhkijim zrakama malaksalog sunca na obzoru.
2001-08-26
213
pjena dana
nakon dva sata nervozne vonje po makadamskoj
cesti uli smo, jo vreli od puta, u automatsku
autopraonicu. iz mnogobrojnih je mlaznica
sunula gusta pjena i vidik se u vozilu sasma zamraio.
uzela sam njegovu desnu ruku i privukla je na svoje koljeno.
slika svijeta u hipu se promijenila: kao da ga je
oinula adrenalinska metla, mugnuo je rukom
prema gore: vlaga je probila gaice bre od slapova
koji su se rabijatno slijevali niz svijetle padine vozila.
naglim je pokretom istu ruku zavukao ispod moje guze,
ne pomiui se sa sjedala, i tankim nervoznim srednjakom
poeo dirigirati ratnu izvedbu beethovenove devete,
meni uglavnom znane iz paklene narane: filharmonija,
jedan poznati idovski solist teko pamtljiva imena,
jedna treptava svjetiljka daleko od pozornice
i ruka koja dirigira energinim pokretima.
sagnula sam se brzinom jaguara i tako mu
otvorila put. jednim trzajem rascvala sam zatvara
na njegovim tamnoplavim bermudama s depovima
sa strane i veseli, lijepo oblikovani kurac ve mi se
koprcao u ustima. snano sam svrdlala jezikom,
sve dok me sladunjavi preljev nije
podsjetio na okolnosti. po satu na armaturi
prole su etiri minute, ako sam dobro zapamtila
vijeme ulaska. veliki viecjevni fen suio je
automobil to se ljeskao pod nepodnoljivim
svjetlom jo vreloga ljetnog popodneva.
upalilo se zeleno na semaforu i on je
rutinskim pokretom ubacio u brzinu.
blagajnica na izlazu lijeno je
mahnula pozdrav.
2001-08-26
214
19-Nedzad Ibrisimovic 12/11/04 7:32 PM Page 216
Nedad Ibriimovi
VJENIK
1,18. A kada svi odoe na poinak, ogrnem se i izaem na

krov da pogledam zvjezdano nebo i grad Nehet. Pogledam zvjez-
dano nebo i pogledam Nehet, te se stanem okretati da vidim na
koju u stranu, jer to da odem vie se nije odvajalo od mene. Ali
to vee nisam znao kuda da odem.
Siem i legnem i u mraku, ispod pokrivaa, stanem pipati
rukama po sebi da napipam svoju starost, ali je ne napipam.
Po Penanukitovom stropu se pojavie one ene koje sam
danas gledao. Bio sam radostan a posred te radosti gnijezdio se
kikot. Obuzdam ga, ne zato to bih moda nekoga probudio,
nego zato to se posred toga kikota gnijezdila smrt. Odmah je
prepoznam i odmah je odagnam i smijeei se, na miru, pogle-
dam one ene da utvrdim koja mi se dopada i kako, a nisam
prestajao da se smijeim jo otkako sam siao sa krova.
Kod jedne mi se dopadalo ovo, kod druge ono, a kod jedne
mi se dopadalo sve osim neto malo.
A kad sam zaspao, s lahkoom naem u svojoj postelji mla-
du Nitagrit, te se ujutro, razbuen, tome veoma obradujem.
Samo to sam ustao, Penanukit navali da mu otkrijem tajnu
svoje krepkosti. A i prije me je esto o tome propitivao.
- Kad god vidi smrt, a ti bjei od nje.
- Ako me ovdje neto probada, tako da svu no ne mogu ni
oka sklopiti, je li me to smrt probada?
- Ne znam. Ali znam da se smrt skriva u kikotu.
- U kikotu?
- Da, u kikotu!
- Je li istinu govori, ili mi se podsmijeva?
- Istinu ti govorim i evo vidi da ti se ne podsmijevam.
- Ja volim da se kikoem i pri tome se sasvim dobro osjeam.
Nee, valjda, rei da u umrijeti od kikotanja?
- Ne znam. Moda smrt nije uvijek u kikotu.
Penanukit je mislio da se ja bavim magijom; a da li je to
magija ako jedem samo onda kada ogladnim i da li je magija to
ako oklijevam da popijem pola vra piva, onog jaeg? Penanukit
gleda to to ja radim i udi se. A ja o ivotu mislim isto to i on,
Penanukit, isto to i drugi; da svi jednom mru; i da je dobro osta-
ti iv, a dva puta ostati iv dva puta je dobro.
217
A nije da ponekad nisam elio vidjeti Ozirisa na prijestolju i

proitati ono to e Tot svojom rukom o meni zapisati. Da upo-
redim njegove hijeroglife koje bih gledao sa svojim hijeroglifima
kojih bih se sjeao. Ako je sve to tamo tako. A da u se jednoga
dana nai u Amantiju, tada u to jo nisam sumnjao. Ali nigdje
nisam mogao otii a da me ne nau.
- Ti pripada hramu i nigdje ne idi - govorio je plemi-sveenik.
- Ja se bojim da me neko ne ubije - govorio sam - jer, eno,
Iteti je poludio gledajui me i dre ga svezana, a Huj je nasrnuo
da me zadavi kada smo zorom kupali veliku Ptahovu statuu.
A rekoh da se bojim i sna bez snova.
- Kad god sanjam da umirem, ja se probudim i tako spasim.
Ali kada nita ne sanjam, a spavam, mogu umrijeti a da to i ne
znam - rekoh. - Ali smrt tako jarosno jo nije nasrnula na me.
Dovoljno je da od nje zakrenem glavu...
Smrt je iilila i sve e uiniti da se vrati. Uzela sam Pe-
nanukita iz tvoje otvorene ake!, ree. Ali kada je umrla Nuti,
ja je nisam uo. Hvaljen budi Penanukite!, aptao sam za-
prepaten.
Kao da sam svima onima koji su samo makar uli da imam
sto trideset i sedam godina znao as njihove smrti. A nisam
znao. Dolazili su i pitali.
1,19. Najprije sam otiao u On, pa u Bubastidu istom

laom, pa u Pelusium, a odatle drugom laom, morem, u Tir; pa
kroz zemlju kedrova, pa niz rijeku koja tee obratno u zemlju
Cmoglavaca, jer sam htio da budem tamo gdje me niko ne zna.
Vie od ezdeset godina boravio sam u gradu Uru sve dok nisam
postao drugi ovjek.
Onaj dan u kome sam i u kherhebovim oima, tamo u
Nehetu, vidio svoju smrt, otiao sam laom u On. Svoj pogled
prekrio sam pogledom Imhotepovim i opet sam mogao da gle-
dam. A da sam ostao Neferti, reci bi me nali, vratili i meni bi
bilo jo tee nego ranije podnositi njihove smrtne poglede. Po-
stavi drugi ovjek, dao sam sebi drugo ime, skrio se u njemu i
tako me vie niko nije mogao pronai. Rado sam opet doao u
svoju zemlju, u zemlju Kema, u Ta-Meri.
Da sam potovao Imhotepa - nisam, mi nismo bili tako raz-
dvojeni; iako nisam bio kumir, bio sam kao kumir, a Imhotep je
bio kao kumirova statua u koju kumir ulazi i iz koje izlazi kad
hoe i kako hoe. Jedino sam pazio na to da ne povrijedim
Imhotepa, a nisam pazio da Imhotepa neko drugi ne povrijedi;
samo sam tako bio bezbijedan i skriven; i to sam uvidio, ali ne
218
odmah, nego malo-pomalo, tamo, u Uru. Imhotep je bio Imhotep!

Ko je taj u kome bi Neferti mogao da bude osim u Imhotepu? Da
ujem kojim je to rijeima kumir u statui? Ja sam bio u Imho-
tepu onako kako se ne zna. To je tajna!
Nisam mogao biti neko ko mi nije potpuno slian, odmah
bi me vidjeli, vidjeli bi da izvirujem; ovako, mene nije ni bilo,
bio je samo Imhotep; a ka niko ne vidi, ni ba niko ne vidi, ni
ib niko ne vidi, ni hat niko ne vidi...Imhotep se sluio mojim
tijelom kao da smo imali roba; ne, nije htio da se odvoji; ta,
Imhotep je znao da e nestati...
Imhotep je padao niice pred faraonove noge, Imhotep je
govorio graditeljima, nadglednicima i crtaima, Imhotep je
pamtio, Imhotep je radio, Imhotep je mislio: Nikakva prostran-
stva osim groba. Vidilac zvijezde u po bijela dana dri skrivene
pod rukom. Gdje da ovjek ode iz Egipta? Ta u Egiptu ivot neteri
dre...
Imhotep je Neter-Ketovu piramidu nadograivao da se vidi,
i to tri puta, mene nije bilo; ako bih poturio lice da me umije, to
je sve. Imhotep je iao u On i Imhotep se vraao iz Ona.
Apopa je njega, Imhotepa, svoga mua, primala u postelju,
a sa mnom, Nefertijem, se samo nosem dodirivala.
Imhotep je svetom skarabeju otkinuo glavu, iupao krila,
skuhao ga u ulju, rasjekao ga i jednu polovicu stavio na Apopino
lijevo, a drugu polovicu na Apopino desno oko da je izlijei od
sljepila. Ali ona nije progledala.
Ja znam ta je Imhotep mislio i osjeao prije toga.
Ja znam ta je Imhotep mislio i osjeao poslije toga.
Ja sam vidio kada je na paleti od zelenog kriljevca Imhotep
izmijeao mast od bilja i meda kojom je Apopu izlijeio od sljepila.
Ja se tada tome nisam mogao radovati. Ja sam se tome rado-
vao kada sam prestao biti Imhotep i kada sam opet postao Neferti.
Imhotep je bio mudrac faraona Neter-Keta; zar sam ja mu-
drac? Imhotep je bio lijenik i graditelj koji se prouo ne samo u
Obje Zemlje. Zar sam to ja? I, poslije, kada su dvorski slubenici
faraona Sanakta doli k meni i rekli: Mi znamo da si ti Imhotep.
Hodi. Piramida faraona Sekemketa nee biti dovrena. Ti e
sluiti Sanakta, i kada sam im rekao da sam bio Imhotep, ali da
sam sada opet samo Neferti - istinu sam im rekao. Oni koji su
znali Imhotepa i koji su me gledali, rekoe: Ako je Imhotep,
kako bismo se usudili Imhotepa staviti na muke, a ako nije
Imhotep nego Neferti, zato Nefertija da muimo. Ta, Neferti
zaista nije Imhotep. A paraitima - od kojih je Imhotep, ve go-
tovo iezao, za beznaajan dar, kupio mrtvo tijelo nekog seljaka
219
da ga sahrane u Imhotepovu grobnicu uz sve poasti koje

dolikuju Imhotepu i, koji su mi takoe prili - isto sam rekao.
Borio sam se da budu samo Imhotep i Neferti; da ne bude
Nefertija, da ne bude Imhotepa, da ne bude ni Nefertija ni Imho-
tepa, a ko je Imhotep, ne znam, ba kao to ne znam ni ko je Neferti.
Tijelo koje je balzamovano i sahranjeno u Imhotepovom
sarkofagu nije Imhotepovo tijelo, to je tijelo kakvo ne pune ni
slamom akamoli tamjanom i kedrovim uljem. Ali to nisam ja. A
nije ni Imhotep.
Kako to da je Imhotep, sjena koja je samo isezla - smrtan, a
ja jo uvijek iv? Samo je Imhotepu moglo pasti na pamet da tr-
sku, drvene tapove, blato i opeku od mulja zamijeni kamenom i
njime sagradi stepenastu piramidu visoku stotinu dvadeset laka-
ta, samo je strepnja sjena koja nema na emu da se odrazi.
1,20. Vie nikome nisam pominjao koliko mi je godina;

uostalom vrijeme je proticalo pa bio iv ili mrtav, to se mene nije
ticalo; ja samo nisam htio da umrem.
Ponekad mi je smrt dolazila i s mrtvima kojih bih se sjeao.
S namjesnikom Hartepom. I jo s nekima. Ponekad sa svakim od
onih koji su umrli. A nisam htio da idem tamo meu njih da se
branim, jer nisam htio da umrem.
Namjesnik je govorio isto ono to je govorio dok je bio iv.
Zaista, moda je tako kako Hartep kae, ali ja sa njim nisam htio
o tome da razgovaram.
Nisam htio da budem emsu kao Je, ni nadglednik kao
Eunana, ni lijenik kao Mentuzefus, ni oficir-sveenik kao
Vouver, ni vrhovni pisar kao Anui, ni kherheb kao Ahmoze,
ni nomarh kao Hartep, ni graditelj kao Imhotep, ali nisam
htio da budem ni prosjak ni hemu. Htio sam da budem obian
pisar, a to je meni bilo lahko.
Imhotep je od tada svuda po Egiptu bio kumir, a ja - statua!
Jer sve su Imhotepove statue liile na mene!
Nisam se pitao: Zar neu umrijeti? Mogao sam umrijeti
svaki as, ta vie nego pet puta je proao moj ljudski vijek.
I kada bih uo da negdje ivi starac, donio bih darova koliko
hoe samo da ga vidim izbliza; nadao sam se da negdje ivi jo
neko kao ja; ali svi su starci bili samo ostarjela djeca, a na meni
nije bilo tragova starosti, pa sam ih i ja gledao samo onako kako
ih gledaju i svi ostali ljudi.
A kako sam sve to vrijeme bio neprekidno iv, to sam mno-
tvo stvari morao propustiti i odgoditi; nipoto nisam mogao da
inim sve ono to sam htio, elio ili ono to bi mi palo na pamet:
220
da iznebuha odem u Men-Nefer, da sebi kaem: E, sad u ovo,

sad u ono... Ili da kaem prije poinka: Sada u se sjeati
svoga ivota.
Bio sam pisar, samo to i, tako sam ivio - kao pisar.
1,21. Nasmijao sam se kada sam ugledao Jea.

- Zato se smije? - upitao je Ptah veli da e ivjeti. Jer to je bio
Ptah veli da e ivjeti , a ne Je i ja sam prestao da se smijem.
- Zato ide za mnom? Zato me gleda? - upitao je Ptah veli
da e ivjeti, jer, iao sam za njim i gledao ga.
Ako je on ponovo Je, kako to da me nije prepoznao? I da
nikad nije vidio sebe, ta evo vidi mene!
- Ti si isti Je ! - rekoh.
- Ja nisam Je ! - odgovori Ptah veli da e ivjeti.
Jea nije bilo; bio je, ali je iezao, nikako nije mogao ostati
Nakt se nasmijao na moja usta; nisam nestao ja, ali je nestao Je,
ostao je Ded-Ptah-Iuf-Ankh.
Kleao sam u pijesku i plakao.
- Zato plae, ovjee? ta ti je? - upitao je Ded-Ptah-Iuf-
Ankh. Jo su neki ljudi bili tu. Nekoliko ljudi; dvojica, jedan
malo iza drugog s Dedove lijeve strane i jedan malo dalje nego
ti iza njega s njegove desne strane i jedan desno od mene, tik uz
mene i, nekoliko ljudi iza mene; i jo ljudi s moje lijeve strane
ali podalje i, jo mnotvo ljudi svuda oko nedovrene piramide
faraona Knum-Kufa.
- Ti si Je! - rekoh.
- Ja nisam Je - ree Ded.
- Ti si isti Je, a Je je bio emsu moga oca. Kada sam te ugledao,
rekoh: Je se opet rodio!
- Znaj, ja nisam emsu tvoga oca! - ree Ded.
On je bio nadglednik; i vidjelo se da je nadglednik nad pet
stotina ljudi. Bilo je jutro, po prilici trei sat, osamnaeste godine
Knum-Kufa, etvrtoga mjeseca poplave, moda sedmi dan, tu i
tamo uo se povik - haya! - i, ponekad prasak bia.
- Bio si Je - rekoh - sav si bio Je. Ali Je je iezao i sada samo
ti ima njegovo lice... Ja sam kriv. Moda nije trebalo da se toliko
obradujem, moda je trebalo da te gledam kriom...Dugo nisam
vidio nikog svog, nikoga iz svoje kue u Nehetu...
A kada odoe, nisam se bojao, naprotiv, u sebi sam se
radovao to sam ipak vidio Jea.
A onda sam vidio i sve ostale; majku Umet i Nuti, svoju ki
i, Nitagrit vie puta i Tefnut i Huja i Mentuzefusa i Ahmozea i
sve druge.
221
Umet sam vidio poslije Jea, a Huja prije Umet. Mentuzefusa

sam vidio poslije Umet. A vidio sam ga pred hramom Onurisa u
gradu Tisu za vrijeme sveanog povratka Tefnut iz zemlje Ku.
Mentuzefus je stajao nepomian u gomili koja je klicala, a bio je
isti kao onaj u Nehetu, onaj koji je rekao da sam onomad pao u
dubok san. Sve do tada ja nisam znao je li to istina, a kada sam
ga ugledao kao da nikad u to nisam ni sumnjao.
Pazio sam da Umet ne iezne kao Je; ali niko se nije zvao
svojim imenom i niko nije vjerovao da je opet roen. Uvjerio
sam se u to. I poslije, kada sam ih susretao svuda po Egiptu,
nisam im prilazio, vie sam volio da ih gledam. Napokon sam se
uvjerio da ono, onomad, nisam umro i mrtvi Hartep je bio zado-
voljan. A to je i meni bilo drago, jer da me vidi, Hartep sad ne bi
vjerovao da sam iv, kao to onda nije vjerovao da sam umro;
prije bi povjerovao da sam nanovo roen, a za sebe bi vjerovao
da ivi samo sad. I njega sam vidio! Bio je uvar odjee netera
Satit na ostrvu Setet, tamo na jugu. Jer i tamo sam bio. I rekao
sam mu ko je on i odakle je i da ima jedan Hartep koji je umro.
Hartep se sada zvao Ni-Ankh.
- Sve si ti to izmislio - rekao je Ni-Ankh. A ja sam odgovorio:
- Znao sam da e to da kae!
Pa ipak vidio sam da je Ni-Ankhu drago to je nekada bio
namjesnik Hartep u Nehetu.
Ne, ono nije bila smrt, ono u mojoj kui u Ptah-Het-Kauu. A
nije ni dubok san. Ta samo u posljednje tri godine ja sam zaspao
vie od hiljadu puta i svaki put se budio kao da nita nije ni bilo.
To su moda egipatski neteri pogrijeili, jer moj ka je uza me; ja
se uzdam u svoj ka, hranim ga, snagu mu dajem, sto godina bih
mogao gledati nebo, sto godina Nil; ak su i jagodice na mojim
prstima nabrekle od radosti.
A Penanukit je umirao sve do smrti; i svi drugi; ja nisam.
Kako sam mogao sprijeiti da Nuti ne umire u Ka-Kem-Uru, a Ka-
Kem-Ur u Nuti? A kada sam progledao i oivio, majka Umet
umalo me nije ubila i da je imala jo snage ko zna ta bi bilo sa
mnom; ali prije zamiranja niko me nije povrijedio i to je udo
od koga mi sada srce zazebe toliko da toga ne elim ni da se
sjeam; ja volim taj svoj ivot i sve njih; a volim ih tek sada kada
mi vie nita ne mogu nauditi.
1,22. Htio sam da odem u Men-Nefru-Mire da im sluim, ali

tada nisam mogao da odem u Men-Nefru-Mire - ve sam sluio. Bio
sam pisar na gradnji Keopsove piramide, tako kao ja, jedan od
mnogih; Egipat je faraonu gradio grob; do tada je dvadeset i sedam
222
faraona prelo u Duat, ja nisam: Horus-Aha, Der, Vadi, Den,

Adib, Semerket, Kaa, pa Hetep-Sehenui, Neb-Ra, Ninneter, Uneg,
Sened i svi do Knum-Kufa koji je iv. Da sam faraon da li bih htio
da umrem?, pitao sam se. I uvidim da sam i sami faraon da ne bih
htio da umrem. Ako je na Poljima Ijalu sve isto kao i ovdje, samo
to je sve tamo i samo to je ito mnogo vie, ostau do posljednjeg
asa, tako svi rade, ak i oni koji se ubiju. Bio sam miran, pa i
nepomian, samo sam disao; pokrenuo bih se kada bi me neko
pogledao.Kada u tamo?, pitao sam se; vjerovao sam u Vjenost,
kao da je tu, da se okrenem i ispruim ruku, bila bi ispred mene.
Gledao sam ljude oko sebe; gledao sam Tii, pa Kavit, pa
Aait, pa Senui -ene; i jo ena.
Jednom se Pika podboila; njeno tijelo bilo je iscrpljeno,
sise mlohave, a lice udubljeno i, tamo, onotrag; nije se moglo sa-
gledati, iako se, kobajagi, smijala. Tada nita nije stajalo izmeu
nas, pa ak ni smrt nedovrena imena, samo - kakav bi joj to
ivot mogao vratiti zdravlje i ljepotu?
- Mili. Dobri. Lijepi... govorila je Pika.
Nije znala da je mrtvaica.
Dao sam joj glavicu luka i jemenu pogaicu i ona je otila.
Isti dan posljednji put sam vidio Jea. Lelujao je kao odraz u vodi;
htio je neto da kae, ali ga ja nisam uo, ili nisam razumio, ili
Je nije ni mogao nita da kae jer je bio sjena ili, nije nita ni
rekao, tek - poslije toga vie ga nikad nisam vidio; a sjeao sam
ga se, od tada sam ga se samo sjeao; a sjeao sam se i te njegove
sjenke koja je taj dan koso treperila nad vrelim pustinjskim pi-
jeskom ispred mene.
1,23. Tokom dvije stotine pedeset i pet godina, zapravo,

tokom dvije stotine dvadeset i pet godina, ako se rauna da sam,
kao pisar u Nehetu, doivio prividnu smrt kao ovjek srednje
dobi ivota, dakle negdje oko svoje tridesete, zapravo tokom sto-
tinu ezdeset i pet godina, ako se rauna da sam oko ezdeset
godina proveo u ziguratima Ura medu Crnoglavcima, zapravo
tokom neto vie od stotinu i trideset godina, ako se rauna da
sam bio i Imhotep - boravio sam u Men-Neferu, u gradu Tisu na
ostrvu Setet, u Gradu Graditelja Keopsove Piramide i drugdje na
obalama Nila - svetog Hapija: u Neni-Nisutu, u It-Tauiu, u Ne-
betu i u Edbou koji su zvali Behdet; a i drugdje.
Od Imhotepove smrti ponekad sam govorio dvosmisleno.
Tako, ako bi me neko upitao:
- Koliko je puta u tvome ivotu bio povodanj, koliko je puta
zvijezda Sotius izala na nebu tvoga ivota?, ja bih odgovorio:
223
- Dvije stotine pedeset i pet puta je Nil plavio Obje Zemlje i

dvije stotine pedeset i pet puta, na nebu moga ivota, ugledao
sam Sotius, duu Izide, na to se onaj koji me je to upitao smi-
jao, jer to nije mogao da vjeruje, a ja sam i htio da taj u to ne
povjeruje a da mu, ipak, kaem istinu. Tako sam govorio, ali
nikome nita naao nisam inio.
Ja nisam lagao.
Ja nisam bio nepravedan.
Ja nisam nikoga plaio.
Ja nisam obmanjivao.
Ja nisam nikome nita otimao.
Ja nisam nikoga zlostavljao.
Ja nisam krao.
Ja nisam ubijao.
Ja nisam na mjeri zakidao.
Ja nisam krao stvari koje neterima pripadaju.
Ja nisam silom tua dobra prisvajao.
Ja nisam hrave rijei govorio.
Ja nisam nikome hranu uzimao.
Ja nisam svoje srce jeo.
Ja nisam niiju meu pomjerao.
Ja nisam krao ivotinje koje neterima pripadaju.
Ja nisam doputao da oranice opuste.
Ja nisam ni u emu tetu pravio.
Ja nisam svoja usta ni protiv koga otvarao.
Ja nisam doputao da iz mene gnjev provali bez razloga.
Ja nisam inio blud i nisam inio skotolotvo.
Ja nisam sebe opoganio.
Ja nisam ukaljao enu drugog ovjeka.
Ja nisam doputao da mi usta srdbom zbore.
Ja nisam bio gluh na rijei pravde i istine.
Ja nisam nikoga u pla natjerivao.
Ja nisam netere psovao.
Ja nisam faraona psovao.
Ja nisam bio plahovit.
Ja nisam svoje srce pourivao.
Ja nisam svoju kou probadao i tako se neterima svetio.
Ja nisam govorio vie nego to je bilo potrebno.
Ja nisam prevare inio i na zlo pogledao.
Ja nisam psovao ono to je kod mene, a to neterima pripada.
Ja nisam tekuu vodu mutio.
Ja nisam svoj glas podizao.
Ja se nisam drsko ponaao.
224
Ja nisam bio pristrasan.

Ja se nisam bogatio na tu raun.
Ja nisam ometao netere pri izlascima njihovim.
1,24. Onda ree nevidljivi Imhotep:

- Ti si bio ja, ja u biti ti i tvojim oima, jer, eto iv si, gleda-
ti piramidu faraona Knum-Kufa, da joj dogledam vrh, a i da vi-
dim njeno bljetavilo; ona je, donekle, i moje djelo, jer, zar ja
nisam graditelj oserove piramide i Sanaktove i zar donji pa-
pirusi s crteima i proraunima u rukama graditelja Keopsove pi-
ramide nisu i moji papirusi?...Ali, ti se meni nisi obradovao!
- Mojim oima piramidu nee sagledati - odgovorio sam
Imhotepu - moj pogled nju ne moe obuhvatiti, kada bih to
mogao ja bih se, ini mi se, rastoio... Idem odavde, naputam
kuu pisara u Gradu Graditelja Keopsove Piramide; nije samo
Knum-Kuf faraon u Egiptu, ima jo jedan faraon koji ne ubija
svoj narod gradei ta-sert samo za sebe.
- E, moj Neferti - na to e Imhotep - ne idi, dogledaj pira-
midu i ona e se smanjiti i nestati, a ne ti. Kada bi faraon doveo
milion ljudi, a sve ito u Obje Zemlje samo nicalo, on piramidu
ne bi mogao sagraditi; ona se gradi i silama za koje znaju samo
odabrani. Zar za to nisi uo?
- Nisam rec posveen u tajne, nisam faraon - ivot, snaga,
zdravlje - nisam ti, kumir Imhotep, ja sam Neferti i devetnaest
godina pisar za luk: enjak, crveni i askalunski; to biljeim; tako
se skrivam; a piramida nikako ne moe stati ni u moju glavu, ni
u moje srce, ni u moju duu; ona je ogromna. Mene ostavi, a
proi kroz nju, vidim da je voli, zai u njene odaje; ta u ti ja?
Ja je gledam samo spolja, meni ne daju ni da joj priem.
Ra je svojom dnevnom laom zaao za obzorje, raznobojno
nebo se sklopilo za njim; hoe li se Sunce opet pojaviti? Jo
nisam bio udio uljanu svjetiljku u svojoj tijesnoj pisarskoj izbi;
nevidijivi Imhotep ree:
- udnovat si mi ti! Bio si ja - Imhotep, a otkako sam umro,
vie nisi. Dvije stotine sedamdeset i pet godina izbjegava smrt.
Zar te nije stid? Sve si mrtve ostavio, iv si obudovio u Egiptu. I
faraon e u Duat a ti nee! Bio si Imhotep - umri s Keopsom! To
ree Imhotep.
Onda legnem na poinak.
1,25. I Utnapitim je spavao. Nas dvojica, Neferti i Utna-

pitim, sretosmo se u snu, ugledasmo jedan drugoga u snu i,
Egipanin ugleda Crnoglavca, a Crnoglavac ugleda Egipanina.
225
- Eto vidi - ree Utnapitim - drago ti je da me vidi.

Ja potvrdih to to uh.
- A koliko ti je godina? - upita Utnapitim.
Ja mu rekoh.
- Mlad si ti. Abu-l-Baar poivje sve u svemu devet stotina i
trideset godina. Potom umrije. et poivje u svemu devet stotina i
dvanaest godina. Potom umrije. Eno poivje u svemu devet stoti-
na i pet godina. Potom umrije. Oni su dugo ivjeli, a da je kome od
njih dato da ivi zauvijek, svejedno bi umro, jer ne bi mogao pod-
nijeti to da sve stvari oko njega, neprekidno, iz dana u dan, iz godi-
ne u godinu, iz stoljea u stoljee, vee i vee bivaju. I ja sam besmr-
tan, samo sreom stvari oko mene ne rastu. A ti, jesi li i ti besmrtan?
- Ne znam - odgovorih. - Nisam...
Utnapitim uuti, pa potom ree tiho i vie za sebe tako da
sam ga jedva uo:
- Ja sam samo to, nita drugo...
- Kako to...? - rekoh.
-Pa kao to ti ivi taj svoj ivot, tako isto i ja ivuckam ovo
to je mene zapalo...
- A ta je to, ta besmrtnost...?
- Besmrtnost, to ti je, sinko, kao jedan dan s jednom noi, ili
kao jedna no s jednim danom, samo sumnjam da se to nekom
ivom stvoru moe dogoditi i da to neko moe ovdje odivjeti,
ili tamo, ili negdje drugdje...
Onda opet uuti, pogleda me i ree:
- Ali ti, ti moe da bira... Uzmi...- dodade i ustrim pokre-
tom ruke pokaza na koaricu izvrhom napunjenu hurmama boje
jantara - kuaj neto od moje hrane...
Uzmem hurmu i prinesem je ustima ali, ili stoga to sam bio
uzbuen, ili stoga to je to bila Utnapitimova hurma, ili stoga
to je to bio san, nisam mogao da je pojedem.
- Napij se - ree Utnapitim i prui mi vr - kuaj moju vodu;
ovo je voda s bistrih brzaka koje je i Gilgame preplovio.
Ali, iako sam bio edan, nisam mogao ni da pijem. Onda se
Utnapitim stade smijati:
- Pa ta ako smo u snu, eto tebe, evo mene! - ree.
- Neu da se vratim u Egipat - rekoh muklo. - Ostau s tobom.
- Idi svojim putem! - uzvrati Utnapitim. - I, ne trai me - ree.
- A kako ti izbjegava smrt? - upitam.
- Ja ne izbjegavam smrt! - odgovori Utnapitim.
- Reci mi, ako zna, zato ja ivim mnogo due nego drugi ljudi?
- Zato to si dobar! A moda su i neteri pogrijeili...? A i zato
to si to ti! - zabrza Utnapitim. - ... Zapravo, ne znam! - priznade.
226
- Ako to ne zna ti, koga da pitam, ko zna?

- Ne znam - odgovori Utnapitim. - Niko!... A to te to toliko
zanima..?
- Tako!... A koga ne bi?... - rekoh - ... da je na mom mjestu -
dodadoh. - Daj mi neto za uspomenu - zamolim i prvi put po-
gledam oko sebe. I tada primijetim da su sve stvari u Utnapi-
timovoj kolibi bile u parovima: dvije iste koarice hurmi, dva
ista vra napunjena vodom, dvije iste hasure, dva ista vunena
pokrivaa i sve drugo po dvoje.
- Uzmi to god hoe - osmijehnu se Utnapitim. - Ali zabo-
ravlja da to to uzme nee moi i odnijeti.
- Svejedno, pokuau - osmjelim se.
- Svakako! - potvrdi Utnapitim zvonko.
Uzmem jedan od dva mala tuana valjka i sriui proitam
klinaste znake:
MITIPANTU
- Uzeu ovo! - rekoh i probudim se stisnute, ali prazne ake.
1,26. Bio sam u snu, sad sam budan; iako sam znao da mi
je aka prazna, jo nisam smio da je otvorim; iako budan, san mi
je jo jasno lebdio pred oima. A jo dok sam snivao, nastojao
sam proniknuti u tajnu Utnapitimove besmrtnosti; sada sam to
pokuavao ponovo, pamtei san i ujedno pazei da ga, razbuen,
nehotino ne razorim. Iako Utnapitim nije bio drugaije graen
nego ja, iako je bio ovjek kao i ja, ipak je Ea Utnapitimu
podario besmrtnost, a meni nije. Utnapitim veli da on ne iz-
bjegava smrt; to on veli.
Kada mi ne bi trebalo mnogo rijei da nekome kaem kako
se izbjegava smrt ja bih mu to rekao i moda bi i on mogao da ivi
isto tako dugo kao i ja, ali tek to bih poeo govoriti, zasigurno bih
poeo i umirati. Ali, pokuau da vie ne izbjegavam smrt.
I ustanem, odem odatle i mimoiem se s ljudima koji su
vukli talatati s obale, a na pisare, predradnike i straare nisam se
ni osvrnuo. Popnem se u jednu lau i plovei uzvodno odem taj
dan u Men-Nefru-Mire. Stanem pred svoju kuu i viknem:
- Ovo je moja kua!
Otjeraju me pogrdama, prijetnjama, podsmijehom i uka-
jui me. Eto, gotovo je, pomislim. Boljele su me te uvrede koje
su mi nanijeli pred mojom kuom i ja sam sad ekao da od toga
tu umrem.
- Ne stoj! Idi! - zavikae na mene.
- Zar ne vidite da umirem? - otpovrnem.
- On umire! - zagrajae ti, smijui se.
227
1,27. I ja se nasmijah. Vidi, pa mi smo bliski!, pomislih.

- Vi me vrijeate, vi mi prijetite, vi me ismijavate! - rekoh.
A oni tekar zagrajae; ciktali su, kliberili se i tapali dlanovi-
ma. Uto izbi krupan ovjek s toljagom u ruci.
- Odstupi! Primi k srcu! Pazi! vikao je.
Taj je hitao ispred nosiljke koju su urno nosila etverica isto
tako snanih ljudi kao to je i on. Svi se uklonie osim mene.
ovjek s toljagom me gurnu i ja padoh.
A vie je tu bilo enske eljadi i djeurlije, nego mukinja, jer
je tada u Egiptu za svakoga ovjeka - roba, slugu, majstora, tea-
ka ili pisara, njegov gospodar morao dati pouzdanu prisegu da
je ve jedanput, dvaput, triput, etiri put, pet put, est put, se-
dam put, osam put, devet put, deset put, jedanaest put, dvanaest
put, trinaest put, etrnaest put, petnaest put, esnaest put, se-
damnaest put, osamnaest put ili devetnaest puta bio na gradnji
piramide.
Vie od dvije stotine i sedamdeset godina moj ka nije se
odvajao od mene a sada je nezatien, ta ja sam ponien i - moj
ka se ukazao; mome ba, mojoj dui, potamnjee krila, tako je
kad dui potamne krila - uvrijeen sam i ismijan; a u moje srce,
u moj hat, kao da je smrt ve zabola studenu strijelu.
Trebalo je da potraim svoju lijepu grobnicu, a ne da do-
em pred svoju kuu, pomislio sam.
- Je li ovo tebi ispalo? - upita u, slukinja kue i podie iz
praine mali tuani peat valjkasta oblika na kome je klinastim
znacima, naopako, bilo ispisano Utnapitimovo ime Mitipan-
tu. Pogledam peat i smrt, koja je ve nadirala, najednom se ras-
plinu; zaustim da kaem: Jeste! i htjedoh da uzmem peat i
odem ali osjetim da, ako tako postupim, smrt e ponovo nahru-
piti jo nesmiljenije nego maloas, te rekoh istinu:
- Ja sam taj peat sino u snu vidio, u aci stezao, ali kada
sam se probudio vie ga nije bilo...
Svi su htjeli da vide i dotaknu peat, ak i djeca, te u stade
uzmicati. Ja se podignem. A otkako sam pao, neprekidno sam
drhtao. I ja poem za u. Hromi Hedit-Ku, rob kue, koji se prvi
izderao na mene, ree slukinji:
- Daj mi peat! - ali mu ga u ne dade. Onda se Hedit-Ku
obrecnu na djecu koja su se dernjala i skakala oko u.
- Odnesi peat gospodinu Psusenesu da ga on vidi! - ree
rob, ali u i to odbi.
- Je li ovo tvoje, ili nije tvoje? - ponovo upita u, a ja odgo-
vorim:
- Moje je! - i priem eni da uzmem peat.
228
- On lae! - ree Hedit-Ku i preprijei mi put. - Ti si rekao da

je i ova kua tvoja. A ovo je kua naeg gospodara Psusenesa -
dovri rob podiui glas. I, zadovoljan, sloivi ake na svojoj
nadignutoj zadnjici, polahko obie oko mene pomno me pogle-
dom mjerei od glave do pete.
- Hodi da te neto pitam! - na to u ja.
- ta hoe da me pita? - otpovrnu rob osorno, pa ipak
polaskan.
- Hodi ovamo! - rekoh.
Poslije je u priala da je bilo ovako:
Stajali smo uz Psusenesovu kuu blie ulazu za sluinad, a
pisar i rob se udaljie i zastadoe uz kamenu klupu koja je bila
uzidana desno od kapije za gospodara kue, tako da mi nismo
uli ta Neferti govori Hedit-Kuu, a ta Hedit-Ku Nefertiju, ali
obojicu smo mogli dobro vidjeti i razaznati svaku njihovu kre-
tnju. Pogotovo to smo im se poslije primicali i najzad skoro sa-
svim primakli. U poetku se rob vrpoljio, okretao na sve strane,
mlatarao rukama, a na kraju je pao niice i poljubio Nefertiju
noge. A kad smo ga poslije upitali ta mu je Neferti rekao, rob je
odgovorio da ga je, koliko se sjea, pitao neto obino: kako je?
odakle je? ta radi?, ili neto u tom smislu. Kunem se neterima
zemlje Ku i neterima egipatskim, ja sam htio da ga ubijem! A
pao sam jer me je nekako natjerao da u jednu jedinu rije
samem sav svoj ivot; ta rije je plamtjela u mojim grudima, a
ja nisam smio da je izustim! Koja je to rije? , pitali smo. Ne
znam. Vie ne znam, nerado je odgovarao Hedit-Ku.
Skinuo sam sve narukvice sa svojih ruku i pruio ih slukinji
u, ali ona se nekala i snebivala sve dotle dok ene oko nje nisu
zagrajale:
- Ta, uzmi, uzmi...!
Uzela je najtanju, ostale odbila i utke mi predala Utna-
pitimov peat.
A ja odem, odem do laa uz obalu nesigurna koraka; i tu se
opijem jakim pivom i stanem grliti laare i primicati se jednoj
eni koja je stajala s njima i pila. Skinem prstenje s ruku i one
narukvice, a uskoro i peat dadnem za pie viui:
- Ja sam ovaj peat sanjao... Ja imam kuu u Nehetu...
Psusenesova kua je moja kua... Ja dvjesta pedeset godina sa-
njam svoju enu. Ja hou svoju enu da sanjam u svojoj kui.
(Odlomak)
229
20-Dragan Velikic 12/11/04 7:33 PM Page 231
Dragan Veliki
ZAPISI IZ IVOTA MEDIOKRITETA

Bolestan sam. Sumnje nema. Ja, koji sam bio virtuoz pokre-
ta, ja koji sam sa pola metra udaljenosti nepogreivo kljuem
pogaao bravu, koji sam na kasi u samousluzi jednom rukom
vadio novanik, a drugom ve trpao stvari u torbu, sada, taj bed-
nik, ta olupina, pet puta pokuava da stavi papir u fasciklu. Ni
kai ne mogu da proturim kroz alku a da se sav ne upetljam.
Stvari mi ispadaju iz ruku. Krenem zbog neega to ve u sle-
deem trenu zaboravim. Konac vie i ne pokuavam da udenem
u iglu. Po ceo dan ne izuvam papue, sem kad izlazim. A i tada
obuvam mokasine, jer pertle me ne sluaju. Ludim. Sve ide ua-
sno sporo. Ne mogu da se usredsredim na jednu stvar due od
nekoliko minuta, a obaveze samo izviru. Ve je pola dvanaest.
Neto sam itao jutros, deset strana. Prelistao jo toliko. Satire
me brojanje. Zato uvek moram sve da evidentiram, arhiviram?
Danas nemam drugih obaveza, mogu i popodne da itam. Prvo
da se nekako smirim. Odsluati Rahmanjinova? Kako kad vreme
leti? Najradije bih se iseckao na komade. Kako da svemu kaem
dosta? Znam, Rudi, da je smeno. Ali, ta vredi kad me klavi-
jatura ne slua, kao da sviram kopitama, a ne prstima. Ruke mi
se tresu i kad dirigujem. Sve me nervira. Kad bih jednom, barem
jednom, samo dva sata bio oputen. Ja sam istroeni rudnik. Sve
je u raspadu. Sve. Ne mogu da se pomerim u vremenu ni za
sekund a da odnekud ne izviru obaveze: pokvareni zubi, nena-
pisana pisma, neopran ve, neispeglane koulje, neplaeni rau-
ni, neiitane partiture. Igra mi desno oko. Ljutiu se. Naravno
da u se ljutiti kad ve unapred znam da u se ljutiti. Nekad je
bilo jo i gore. Svakoga jutra u prodavnicu. Korpa prepuna svega
to mi ne treba. Ali, kako unapred predvideti ono to e zatre-
bati? Uopte, ta stvar sa predvianjem je velika muka. Moja
majka je najvie energije utroila na predvianja. I, opet, malo
toga je uspela da predvidi. Meutim, sam pokuaj je ve nekakva
kontrola. Zato sam sada zapalio cigaretu? Moj otac se nije zama-
rao predvianjima. Mama je to ionako radila za oboje. Ovo je
ve peta cigareta, a tek je podne. Nabavka, bacanje ubreta,
pranje kola, nametanje televizijske antene, odlasci kod majsto-
ra. Sve me to potroilo, dobro sam i ovakav. Kakva srea da ovek
nije besmrtan. Ja bih se ubio u tom sluaju. Ne verujete mi,
Rudi? Sve me izluuje: mir i spokojstvo zapadne civilizacije,
231
javaluk Orijenta. Moda bi trebalo da odem na pecanje? Kako

vezati udicu? Ruke mi drhte. Ja sam trijumf svih ludila? Ja sam
jedno To. Satreti To do kraja. Pre toga porazbijati sve neposlune
stvari, polomiti kiobrane njih posebno, te lane zatitnike.
Pobacati sve oko sebe, i jednim jedinim pokretom, pucnjem u
glavu, presuditi. Ili sa mosta, da se nita ne isprlja. Bu u vodu.
Kraj! Bez tragova.
Kad podignem palicu, zavreno je sa timanjem. To je onaj
trenutak u kojem svi pogledi bivaju upereni u mene. Pod pa-
zuhom klizne kap znoja, a podignuta ruka laganim zamahom
povue niz tonova. I tada, umesto orkestra, ujem pisak loko-
motive. Moja ruka nastavlja pokret ruke moga dede, otpravnika
vozova u stanici Sievo. Dok stoji nepomian na peronu, ispra-
ajui i poslednji vagon u smeru Nia, ili Pirota, njegov lik u sto-
tinama verzija, putuje u glavama umornih putnika. I nije vano
da li je to proao radniki u tri, Simplon-ekspres na liniji
Pariz Istanbul, ili putniki za Dimitrovgrad.
I simplon je jedne noi deda zaustavio u stanici Sievo, da
bi se majka, sestra i ja popeli u vagon na kojem je bila tabla:
Sofija-Beograd. Minut kasnije, zeleni signal propustio je voz u
smeru Nia. Neko je moda pogledao kroz prozor, probuen zau-
stavljanjem voza u noi. Video je malu, prizemnu zgradu stani-
ce, jedva uspeo da proita naziv mesta na tabli ispisan irilicom
i latinicom, i to samo ukoliko je bio u nekom od vagona na sre-
dini kompozicije. Video je otpravnika vozova i tri putnika: jednu
enu i dvoje dece. Oni su tonovi koji ne postoje u zapisu parti-
ture, ali pojavili su se za trenutak u prostoru slobodnog takta,
proizvedeni u vidnom polju sanjivih putnika jednom nepred-
vienom koronom crvenog signala, da bi odmah zatim ieznuli
sa notnog sistema meunarodne pruge.
Godinama kasnije, kada sam redovno putovao nonim vo-
zovima, i bivao probuen zaustavljanjem voza, uivao sam u po-
kretu ruke kojim bih pomerio zavesu sa prozora. U spavaim ko-
lima moj leaj je uvek bio u sredini, jer ima najbolju poziciju u
odnosu na prozor. Sa njega se prua direktan pogled na putnike
koji ure peronom. Ukoliko voz stoji na signalu, reavam rebus
periferijskog trga: dva osvetljena prozora na fasadi zgrade, ulina
lampa zanjihana na vetru i reklama mentol cigareta, koju sabla-
sno osvetljavaju impulsi narandastog svetla iskljuenog sema-
fora. Tri izvora svetlosti koji se meaju najavljuju uznemirenje. A
ono se pojavilo sa golom enskom nogom koja je sa donjeg lea-
ja izvirila ispod pokrivaa. Tokom noi u moju kabinu turistike
klase stjuard je pustio neku enu. Disala je duboko, pomerala se
232
u snu. A ja sam oslukujui njeno disanje ponovo zaspao. Kada

sam pred jutro otvorio oi, leaj je bio prazan, besprekorno na-
meten, kao da niko nije seo ak ni na ivicu, ili rukom dodirnuo
jastuk. Jedino reenje te jutarnje zagonetke bilo je da ena koja je
provela no sa mnom u kabini pripada kadru istrgnutom iz sna.
Nije dobro kad se meaju svetlosti, govorila je majka. Po-
znavala sam enu koja je ivela u jednom mranom stanu iznad
Lotos-bara. Bilo je to odmah posle rata. Kod nje je i danju gore-
lo svetlo. Na kraju je skoro oslepela. Ali, i tako poluslepa odra-
vala je stan besprekorno. Ako ve pali lampu tokom dana, onda
navuci zavesu da se dnevna svetlost ne bi meala sa elektrinom.
I danas navuem zavesu kada prizivam majku.
Samo u potpunom mraku vlada savren red. Ispod sputenih
kapaka meaju se mnoge svetlosti. Pukotine ne doputaju da se
itav prostor prekrije monolitnom bojom, koja bi barem za tre-
nutak pruila iluziju iste tame, gde je svaka stvar na svom me-
stu, gde je svaka reenica sigurna staza koja vodi do nekog cilja.
Ipak, murim. Pokuavam da se oslobodim pukotina. Ako se
dobro organizujem, sve e biti usput.
U mraku sam zdrav.
Problemi nastaju sa svetlou. Ne samo to nije dobro kada
se meaju svetlosti, ve i odsjaj utuljenih sijalica unosi nered.
Boje raspoznajem tek u mraku. Modra iri sveinu, u nozdrvama
oseam miris joda. Moda je to zato to sam odrastao na moru?
uta gui kao tamjan. Crvena greje, i ta toplina je toliko nepri-
jatna da izaziva aritmiju. Zelena smiruje. Siva me ispunjava po-
udom. Ko bi to oekivao od njene neutralnosti? Duboki dekol-
tei u mraku su jo dublji. Nita, zapravo, nije porubljeno. Ruka
je bra od misli, otar parfem za trenutak biva nadvladan diso-
nancom zadaha iz neijih usta. Ne bih svakome pozajmio kai-
ku. Da li je uopte mogue bilo ta oprati? Zar nikada niste pomi-
slili ujutro, nakon umivanja, briui lice hotelskim pekirom, da
je neki prethodni gost ba tim istim pekirom brisao ko zna koji
deo tela? Kada naputaju hotel, gosti su posebno neuviavni.
Ve mi je prelo u naviku da kafu pijem tako to usnama dodiru-
jem deo ruba iznad drke. Problem nastaje sa aom, meutim, i
to se reava obinom slamkom. I mrakom, naravno.
Dok dirigujem, uvek murim, tek povremeno otvorim oi
kako bih se uverio da su stvari na svojim mestima. Nema tog tre-
zora sna u koji ne mogu da uem kada se zaobljeni ton oboe
razlije spiralom moga sluha. Memorija je ureena zastraujuim
knjigovodstvom. Istu partituru svaki put itam drugaije?
Da li je to zbog svetlosti, Rudi?
233
I kakvo vam je to ime? Rudi? Bez koordinata. Kao da kaete

kuhinja, bicikl, tabakera. Postoje imena bez koordinata. Recimo,
Filip, Ana, Fabijan, Oliver, Martin, Eva, Konstantin. Uvek je to
ista svetlost kojoj se ne moe otkriti izvor.
Uznemiruju me mogunosti. U svakom asu moram doneti
neku odluku. Da li da stavim pola, ili itavu kaiicu eera u
kafu? Da li da samo prelistam ili da do kraja proitam novine?
Da li da se odazovem na telefonski poziv? Da li da otvorim pro-
zor? ivot prolazi, a ja nikako da se odluim. I nita ne uspevam
da konano uradim. Samo u mislima dodirujem mogunosti.
Svet je pretrpan mogunostima. Biti nepokretan, oduvek je moj
ideal. Sa prestola invalidskih kolica u svakom asu biti drugde.
iveti istovremeno sve mogunosti okruen bedekerima, katalo-
zima, prospektima, redovima vonji, menijima. Koliko sam puta
doputovavi u neki grad satima traio pogodan hotel. A kada bih
konano uzeo sobu, i rasporedio stvari, valjalo se suoiti sa dile-
mom u kojem restoranu da veeram. Zapravo, kada sam na putu,
ja niti veeravam, niti ruavam. U restorane odlazim tokom po-
podnevnog intervala, izmeu ruka i veere, kada su skoro svi
stolovi slobodni. Jer, nita me toliko ne uznemiri kao injenica
da neko ve sedi za mojim stolom, makar u restoran uao prvi
put. I ne sedi samo za mojim stolom, ve mi je oduzeo i misao
koju bih imao za tim stolom. A misao za tim stolom uputila bi
me u nekom drugom pravcu. Nema sumnje, taj koji sedi za mo-
jim stolom oduzeo mi je i sto, i misao, i pravac. Oduzeo mi je i-
vot. Jedan sasvim drugi ivot, svakako bolji od ovoga koji ivim.
Ipak, ja paralelno ivim proputene ivote. To nije lako, to stal-
no uznemirava ovaj sluajni ivot, ali nekako uspevam da se ne
pogubim, da odrim kontakt sa tim proputenim ivotima. Ose-
am kako struje pored mene. Kao paralelni koloseci, udaljavaju
se, da bi se iznenada opet pribliili. Za mojim stolom, u praznoj
kafani. Zato je vano biti za svojim stolom. A to mogu samo u
praznoj kafani. Na miru odaberem mesto koje nije isuvie blizu
ulaznih vrata, ali ni pored prozora, odakle zimi zna da bije stu-
den, a leti vrelina. Meutim, tada nastaju muke sa menijem. Jela
koja volim rasuta su u jelima koja ne volim. Smiljam taktiku
odobrovoljavanja konobara, kako da u jednoj porudbini uje-
dinim sve to volim, a da izbegnem ono to ne volim. Moda je
pravi identitet razliven u bezmerju proputenog?
Moja prva ena, Julija, uvek se pitala ta su mi to u detinj-
stvu radili da sam takav. A ja sam imao jedno sreno detinjstvo,
i uopte ne mislim da je moj problem u odrastanju. Toga, zapra-
vo, nije ni bilo. Ja sam roen kao odrastao. I ne moe ona nita
234
da mi kae, ona, koja tokom osam godina braka nijednom nije

pendetirala cipele, nijednom nije priila otpalo dugme, nijed-
nom nije uila rupu na arapi. Kao da stvari takoe ne trae bri-
gu i negu. Da li ide kod zubara kad te zaboli zub, pitao sam
je. Da li pije vodu kada oedni? I zato bi moja navika da ni-
kada ne dozvolim da na stolu prenoe neoprani sudovi bila ano-
malija steena u detinjstvu? A nije da nisam vebao. Koliko puta
sam legao u krevet ne obazirui se na neraspremljen sto posle
veere. Deavalo se i da zaspim, ali redovno sam se budio u toku
noi i onda tiho pospremao sto i prao sudove. Juliju je to do-
vodilo do ludila. Kao to je mene izbezumljivala njena navika da
dorukuje u krevetu. I onda, samo spusti tanjir i olju na pod, i
zagrli me. A posteljina puna mrva i fleka od kafe.
Moja druga ena bila je urednija ak i od moje majke. Zvala
se Jelisaveta. Privrivala je dugmad im bi se malo razlabavila,
kontrolisala je pendeta na cipelama. Nikada ne bi dozvolila da
se potplata do kraja istroi. U kuhinjskom ormanu sve teglice sa
zainima bile su pune. Svako jelo bilo je mogue napraviti. Ko-
feri i putne torbe, prekriveni platnom, sa kljuevima i katani-
ima uredno sloenim u unutranjim pregradama, ekali su na
putovanje. Sve je uspevala da predvidi, od svake neprijatnosti da
se osigura. Bila je toliko savrena da je i ubre mogla unapred da
baci. Flaa vina jo nije bila ni otvorena, a ja sam slutio da njen
pogled, mio i nekako hladan, ve prati tu flau put kontejnera za
staklo. U naoj vezi nije bilo tragova. Hvatala je moj dah, uti
krug na jastunici posle spavanja, i menjala posteljinu. Pekiri su
uvek bili savreno isti. Bila je toliko uredna i sva posveena ne-
prikosnovenom redu da sam ja vrlo brzo preuzeo ulogu moje pr-
ve ene. Jednom sam pojeo sendvi u krevetu. Njeni prsti na
nogama su bili savreno proporcionalni, nokti pravilni. ak je i
na malom prstu oblik nokta bio klasino lep. Znate Rudi, taj ma-
li prst esto umesto nokta ima taku, nekakvo zadebljanje, a to
smeta. A tek onaj neposluni drugi prst, koji ma kakvo stopalo
bilo, mora da je barem za milimetar krai od palca. Veoma me iri-
tira kada leti vidim ensko stopalo u sandali, gde onaj drugi prst
preklapa palac, neposluno velik, jakog zgloba, izrastao na raun
ve zakrljalog malog prsta. Nije sluajno da je ta nepravilnost
tela prikrivena u stopalima. To je uvek znak prikrivene agresije.
Jelisaveta je govorila kako smrt nije strana, jer u tom asu
prestaje briga o knjigovodstvu, neko drugi e morati da obavi niz
formalnosti, bez kojih nema konanog upokojenja. Iako smo
oboje bili tek pri kraju etvrte decenije, odluila je da kupimo
grobnicu, da se na svaki nain osiguramo od ivota. Za nju je ivot
235
bio nepodnoljiv zbog iznenaenja koja vrebaju na svakom uglu.

Stalno posveena strasti inventarisanja, moda je u mislima izbro-
jala i vence na svojoj sahrani. Knjiila je sve, od sluajnih pogleda
na ulici do naih zagrljaja. Jednom mi se u ali poverila da bi
savrena kontrola bila naplatiti i tantijeme od masturbacije. Svako
ko je upotrebio, makar i u mislima njeno telo, trebalo bi da plati.
Dugo sam se opirao odlasku na groblje. Ponudili su nam
parcelu blizu mrtvanice. Nije joj se dopala pozicija. Htela je to
dalje od glavne staze, u nekom zabitom delu groblja. Slutio sam
da njoj smeta sama injenica da je to jedna prekopana grobnica.
Neko je ve decenijama leao na mestu koje bi sad trebalo da
bude njeno. U hotelima nikad nije koristila pekire. Nosili smo
svoje. Nije podnosila tragove drugih. Ujutro je prvo ona itala
novine. Jednom je naila na vest da su ribari u blizini Madaga-
skara uhvatili prepotopsku ribu za koju se verovalo da je izumrla
pre dva miliona godina. Uasnula ju je mogunost takve kata-
strofalne greke, itav dan je bila neraspoloena.
Kakva disonanca, rekao sam. Dva miliona godina posle
izumiranja vrste potomak se praaka u ribarskoj mrei. Kakav
vagnerijanski obrat.
Valjda kopernikanski?
Vagnerijanski, ponovio sam. Vagner je voleo ivotinje. Sa
njima je jo kao dete uvebavao komplikovane igre motiva. Ko-
pernik je voleo voe. itava njegova teorija poiva na jabuci
koja je pala sa stabla ispod kojeg je leao.
Jabuka je pala Njutnu na glavu.
Svejedno. I Koperniku je neto palo na glavu.
I ta je bilo sa tim Vagnerovim ivotinjama?
Vagner je kao dete krio zeeve, jeeve, kornjae i razne bu-
be po fiokama svog pisaeg stola. Izbuio je rupe na stranjoj
strani stola kako bi njegovi ljubimci mogli da diu....
Ne razumem, zato nije drao ptice? Njih ne bi morao da
krije.
Ptice bi u svakom sluaju bile isuvie bune. I neposlune
su ba zato to imaju glasove. Njemu nisu bili potrebni glasovi
spolja. Imao ih je u sebi.
Danijele, pa zato onda nije koristio ribe? One su neme.
Mogu da otpevaju sve to bi on zamislio.
Slutio sam da uopte nisu vane ni ptice, ni ribe. Nju je uzne-
mirila injenica da je Vagner izbuio sto. Ni u priama nije pod-
nosila nered, nepanju prema stvarima, oteivanje predmeta.
Idueg dana kupili smo parcelu u novom delu groblja, gde
su bila posaena jednogodinja stabla.
236
Dok mi stignemo, i drvee e porasti.

Poginula je dva meseca kasnije na peakom prelazu, sigur-
na u imunitet koji joj je prualo zeleno svetlo na semaforu i figu-
ra peaka u pokretu.
im se probudim, sa prvim taktom dana, odmah imam i
intonaciju. Zapravo taj ton, tanije um, ne prestaje ni nou.
Desno uho mi zuji ve trideset godina. Zujalo je i umanu. Zavr-
io je u ludnici. Ja neu zavriti u ludnici. Nekako sam svestan
svih opasnosti koje bi mogle tamo da me odvedu. ivot se odvi-
ja po nevidljivim partiturama. Svako ima svoju interpretaciju,
svako ita na svoj nain. I ba zato nekako znam da je moja
snaga u jasnom predvianju. Kao zver oslukujem kretanje dana.
Nepozvani gosti se javljaju tonom oboe, stidljivo, pre nego to
ih timpani najave kao neminovnost koja stoji pred vratima. Dar
za dirigovanjem nasledio sam od majke. Drala je itave simfo-
nije u glavi. Igrala je i ah. Stalno je pobeivala oca. Nema jae
emocije od elje za redom, ni dublje tuge od nemogunosti da se
svet uredi. Kretati se poput ahovskih figura.
Za mene mnogi misle da sam luda samo zato to svakome
elim da ugodim, govorila je majka. Ali, zapamti i ja sam
pamtio ovaj svet ide napred samo zato to postoje oni koji po
cenu da ih proglase ludim ne odstupaju od svojih naela. Pa, ako
je dobrota ludilo, onda neka budem luda.
Nisam sumnjao da svet ide napred, i da je moja majka dobra
osoba, iako mi tada nije bila ba sasvim jasna veza izmeu do-
brote i urednosti. Mislim da bi svet iao jo bre napred da je vie
ljudi poput moje majke. I zato, ne elei da se brzina kojom svet
ide napred smanjuje, prihvatio sam naela moje majke, i ak ih
usavrio, to je, verujem, barem malo povealo brzinu kojom svet
ide napred. Urednost olakava kretanje, tedi ono to je najskuplje:
vreme. Prihvatiti vrste standarde ponaanja, znai izbei nespo-
razume, sauvati nerve i sebi i drugima, a samim tim i zdravlje.
Urednost je, dakle, i briga za druge. I to je osoba urednija, manje
nesporazuma unosi u ionako dovoljno haotian svet oko sebe.
Da me probudi usred noi, ja ne palei svetlo u svakom
asu mogu da naem ono to mi zatreba, govorila je majka.
Da li postoji bolji dokaz o iskonskoj vezi mraka i zdravlja?
Kad itam knjigu iz biblioteke, pa na nekoj strani naiem na
slepljenu mrvu, oprezno je skinem vrhom prsta, kao bubuljicu.
Jednom sam na unutranjoj margini, zadenut kao kakav ukras,
naao tanki polumesec nokta. Napetost koja je tog nepoznatog
itaoca navela da grize nokte nije bila motivisana sadrajem
knjige, posebno ne na toj strani, gde se odvijao jedan dosadni
237
dijalog. Nervoza itaoca imala je uzrok izvan korica te knjige.

Mrlje od voa su propast za papir. Fleka vremenom postaje sve
uoljivija, a onda, posle deset, petnaest godina, dovoljan je samo
dodir prstom da se papir raspri. Kao to se raspadne moja kon-
centracija. I vie ne mogu da itam. Zastanem kod podvuenog
reda, ili pokuavam da deifrujem komentar na margini. Do
kraja uspevam da proitam samo nove knjige, one bez tragova.
Jer, tragovi me usplahire. Otkako znam za sebe, ja sam usplahi-
ren. To je taj viak u meni, koji je samo moja majka prepozna-
vala kao neto posebno. Moj problem je to taj viak imam u sve-
mu. Eto, moja prva ena, Julija, i ona je imala viak, ali je znala
da ekonomie tim vikom, da ga uveava samo u jednom smeru,
a ja sam rasut. Moj otac je godinama plovio na liniji Irska
Biskajski zaliv. Na brodovima koji nose rasuti teret. Nikad se ne
zna unapred redosled luka, jer rasuti teret samo izvire, i esto su
na otvorenom moru dobijali obavest za sledeu destinaciju.
Rasuti teret je nepredvidljiv. Moe da saeka, nikad ga nema za
itav brod, ve samo kao prilog, tek da popuni jednu tivu. Julija
je tano znala redosled luka, i usmeravala je moje plovidbe, a
onda se valjda umorila. Rudi, moda vam je udno da nekom ko
je tako predan redu treba pomonik. Ali, ja sam nadzornik itave
planete. Eto, u ovom asu barem hiljadu ljudi ide da kupi sto-
licu, nalaze se na priblino istim udaljenostima od trgovina u
kojima e svako od njih kupiti svoju stolicu, i sama injenica da
se to deava bez mog uvida, mene potpuno izbezumljuje, ja nita
drugo u ivotu nisam eleo nego da nadzirem planetu. Da oslu-
kujem disanje sveta. I samo jednom sam radio posao koji me u
potpunosti zadovoljavao. Bilo je to odmah nakon raskida sa Juli-
jom. Nisam mogao ni da sviram, ni da komponujem, i onda sam
se zaposlio kao noni uvar na jednom gradilitu. Blok zgrada je
ve bio podignut, i obavljali su se fini radovi. Veoma brzo, mi-
slio sam, ova simetrija e nestati, i svaki od stotinu stanova pola-
ko e se udaljiti jedan od drugog, kao tek roeni blizanci. Svaki
e se izboriti za svoj red, jer nametaj tek to nije stigao, brazde
koraka e stvoriti u svakom stanu poseban reljef. Ja sam itavog
ivota jedan nenaseljen stan, nisam uspeo da se izborim za svoj
red. Samo bono, u bone profesije, u bone ene, jer su mi sve
namere bone. Primopredaju sebe samog sebi samom nikad ni-
sam mogao da obavim.
Zato sam se raziao sa Julijom? Ne, nije mi neprijatno
da o tome govorim. A nisam sve ovo vreme o tome priao zbog
vaeg imena. Rudi se zvao i ovek sa kojim je Julija otila. Odakle
vama to ime? Moe da se uputi na svaku destinaciju, svejedno
238
da li u Prag ili Trst. Moe da odraste u Segedinu. Jasno vidim

kuhinju u kojoj Rudi ujutro pije belu kafu, keramike crno-bele
ploice, jer to su sline kuhinje u kojima Rudi odraste. Beograd,
Maribor, ili Brno. Pogodio sam? To sa Slovenijom? Dobro. Taj
moj Rudi, zapravo Rudi moje ene, koga sam ja zvao epeto, bio
je pozorini reditelj. I imao je drvenu nogu. I gostovao je pre pet-
naest godina u Beogradu. E taj Rudi, zapravo epeto, bio je odu-
evljen scenom koju je Julija postavila, tako da je ona posle ne-
kog vremena angaovana na jednoj predstavi u Minhenu. Uspela
je da se izbori da ja piem muziku za tu predstavu. Napisao sam
svoj najbolji komad. I epetu se dopala moja muzika. Ali, sle-
dea predstava koju je Julija radila za epetovo pozorite bila je
bez muzike, pa sam se ja vratio u Beograd. A ona je reila scenu,
i epetu, i meni. Ona je jednostavno oistila scenu, osmislila
prazan prostor epetu u toj postavci nekog savremenog ne-
makog komada. A znate kako? Svetlom. E, tu je ve moj udeo,
dragi moj Rudi. To sa svetlom. Sve vreme predstave svetlo nije
frontalno, ve iz kontre, neverovatna praznina, osmiljena pra-
znina, pet svetlosnih zavesa kojima je potpuno pomerila, uki-
nula prostor, tanije, umnoila ga, pet razliitih prostora na istom
mestu. Kosi uplivi svetlosti, prelamanja. Na generalnoj probi mi
je sve bilo jasno. Pet izvora svetlosti ne moe doneti nita dobro.
I onda, tunel, i kao neka pista. Bio sam izgubljen jer se Julija u
potpunosti nala, njen viak je bio ogranien, i ba zato ekono-
misala je tim vikom. Oduvek sam verovao da nema ta da kae,
ali da prepoznaje uvek onoga koji ima ta da kae. A epeto, nje-
gov korak akcentiran protezom, stavio je taku, ne tri take, ve
jednu taku. Konanu. Otila je u svet sa tom drvenom nogom.
Danima sam sedeo u stanu, zamraenih prozora, i matao sam
da budem slep, da ivim u tom savrenom redu gde pukotine
svetlosti ne unose nered. I kada bih vozio automobil, nou, vra-
ajui se auto-putem sa Novog Beograda, gde je Jelisaveta stano-
vala, zamurio bih, i brojao, u poetku do pet, kasnije do deset.
Vozio sam sigurno, neravnine na putu ne bi izmenile pravac.
Uvek sam ostajao u svojoj traci. Jelisavetu je to plailo. Ali, u pot-
punom mraku sve je zdravo i isto. I onda sam prestao sa tom
navikom da na auto-putu, nou, kada je poluprazan, vozim i
murim. A bio sam stigao ve do petnaest. Petnaest sekundi
vonje u mraku. Nakon Jelisavetine smrti opet sam poeo da vo-
zim u mraku. Odmah sa rekordnim brojem: petnaest... I ve na
trinaest izgubio sam svest. I dobio sam ne jednu, ve dve pro-
teze. Kada sam izaao iz bolnice, javila se Julija. Posle osam go-
dina. Vie nije bila sa epetom. Preselila se u Berlin, postala je
239
veoma traen scenograf. Redovno se javlja telefonom, alje mi

novac. Uredila mi je scenu, recimo, njena ideja je bila da svako-
ga dana idem u etnju. Kolica mi je ona kupila. Ona i vas plaa.
Izgleda da nam je konano dolo prolee. To sudim po pu-
poljcima na drvetu kestena. A kesten je jedno pametno drveto.
Za razliku od glupih voki, kao to su kajsija, breskva, jabuka,
koje su procvetale jo poetkom februara, kada je bilo sunca ne-
nadano. Videle sunce, pa kao hajde da cvetamo. Naravno, pre tri
dana bio je mraz. Ma o kestenu, tom pametnom drvetu vam
priam, Rudi. Da li me sluate? Pre nekoliko meseci sam proitao
u novinama priu o najpametnijem drvetu ovdanjem, u pogle-
du cvetanja i slinih stvari. To je breza. Ona apsolutno zna kada
prestaje zima i kada poinje prolee. Breza je dola iz hladnih
krajeva, iz Severne i Srednje Azije, iz Sibira. Ona tano zna kada
treba da cveta. Iskusna je sa zimom. A mi glupi stvorovi, takoz-
vani ljudski rod, znamo da jedna breza zna vie nego mi, naime,
kada prestaje zima i poinje prolee? Kada brezinu resu prelomi-
mo, i ako je ona zelena unutra, onda vie nema zime. Mi smo
glupi stvorovi zato to je nae znanje sekundarno. Breza da nam
kae sve to. Ako bismo prelomili nas same, to bi bilo izvorno
znanje, mislim, ta lomljava, teko da bismo ita zakljuili u po-
gledu prolea i zime gledajui u taj prelom.
Oduvek su me privlaile karte, jo iz vremena kada sam ih
kopirao na paus-papiru i crvenom olovkom iscrtavao oevu lini-
ju plovidbe, a plavom upisivao luke u kojima se zadravao. Otac
me snabdevao navigacionim kartama, mapama luka, rolnama
papira sa ucrtanim kardiogramom morskog dna. Na komandnom
mostu postojao je eho-sonder, aparat za snimanje morskog dna
- Aladinova lampa putovanja. Imao sam svoje simbole, svoju
legendu, svoju maketu sveta. A ta maketa, globus prenika
jednog metra, pojavila se u mojoj sobi nakon jednog oevog
putovanja Sredozemljem. Tada je jo plovio kod Jugolinije i
putovanja su se okonavala u matinoj luci Rijeci.
Svako kad umre ostavi za sobom jedan nemi globus. Granice
drava se stalno menjaju, gradovi se uveavaju, reke meandrira-
ju, vetaka jezera potapaju doline. Zgrade se rue, uglovi nesta-
ju, gase se bioskopi. Samo su neme karte pouzdane. I nemi glo-
busi. ivot je takoe nem. Kako ui u nemost? Svako nosi nega-
tive u sebi, rolne proivljenih dana i godina. A tako malo izae
iz komore svesti na svetlost dana. Samo u trenutku nestajanja
mogue je sagledati sve nerazvijene negative? Jednim jedinim
pogledom obuhvatiti itav arhiv. Popodne u Dakarti. Moj otac
predaje agentu brodsku potu i, zaklonjen nasipom reenica koje
240
je ispisao, biva odjednom neko drugi. Za kratko, u depu vreme-

na koji je nemogue locirati, preputa se tajnom knjigovodstvu.
Popodnevni pljusak. Paprat koja se pui. Glasovi iz kua od bam-
busa. Pismo jo nije krenulo, ali kroz deset dana bedemi e biti
podignuti. Ovo sad je trenutak kosmike rupe. O tome ne pos-
toji evidencija. Ostae samo suveniri putovanja, zaveljaji pisa-
ma u ormanu. Pretpostavke, ta dinovska paprat iz roda sumnje,
probijae se godinama posle oeve smrti u monolozima moje
majke. Nita nije moglo da promakne njenoj intuiciji. Nikada se
nije preputala senci neznanja. Uvek je na partituri bilo neto to
je budilo njenu sumnju, usmeravalo je u lavirinte pauza, lanih
pijanisima u ijim dubinama su odjekivali timpani i zvona. Ko-
rone su samo gubitak vremena, neubedljivi alibi, trag crnog fon-
da ivota. Idila je u neznanju. Moja majka se nikada nije mogla
opustiti, ona je jednostavno sve, ba sve znala. To je ono znanje
koje se javlja dok gledamo fotografiju srenog para koji je pro-
slavio zlatni pir. Talozi decenija, potomci okupljeni na porodi-
noj fotografiji. Ali, zadrimo pogled jo malo na licu slavlje-
nice, te tihe starice aneoskih crta, i pojavie se Neko, vidljiv,
koliko i vir na sredini reke, blagim naborom povrine. To je naj-
stranije, nepobitna injenica da uvek postoji Neko. I onda kada
ga nema, postoji Neko. Ja sam uvek eleo da budem taj Neko. Jer
samo tako, inilo mi se, ivot ne moe da me prevari, samo u
tom crnom fondu krije se dobitak koji, neproknjien, jeste jedi-
no zadovoljstvo koje ne prolazi. Naprotiv, vremenom samo jaa.
To su oni nerazvijeni negativi, nepoznate geografije due. Da-
karta, pljusak, paprat. Zaista ne znam, odlomak nevienog ivo-
ta, obian trenutak, a nekako najblii. Ne znam ta me je to za-
paralo. I tugom, i lepotom. ta bih dao za vlasnitvo nad polu-
minutnim letnjim pljuskom u oevom ivotu. Sakriven, ili, sa-
mo zatien iza ograde napisanih rei u tom tajnom ivotu?
I ja sam bio Neko. Uvek sam varao. I prvu, i drugu enu. Ne
zato to sam bio nezadovoljan svojim ivotom, to svoje ene
nisam voleo, nego, eto, nisam mogao da propustim jo jednu
priu. I to je bila vea nemogunost da se flert dogodi, to je u
meni jaala strast da pokuam, jer ba nemogunost da se neto
dogodi uvala me, mogao sam da igram igru a da ne varam u
onom konanom bilansu. Oseao sam kako neto nadoknau-
jem. Uvek na putovanjima. Samo sam tada bio neko drugi sa-
mome sebi. Bio sam Neko. Nevidljiva disonanca jedne idile to
trijumfuje na slavljenikoj fotografiji. I kada bi se dogodio flert,
nisam beao kao pseto, ve sam instalirao itav jedan paralelni
ivot, iznalazei tehnike mogunosti da sve to odravam. I vie
241
nisam znao koga volim. To se ponavljalo. U jednom asu imao

sam nekoliko ljubavnica, i svaku sam priu voleo, i hteo sam da
u svima budem uesnik. Tako je prolazio moj ivot. Doputovao
bih u grad gde je ivela neka moja ljubavnica. Idueg dana odla-
zio sam na pijacu, hodao izmeu tezgi, i inilo mi se da prepo-
znajem sve te ljude tamo. Kakav divan oseaj da si gost u vlasti-
tom ivotu.
Padala je jaka kia, i kada sam doao kui, kod jedne od
mojih ljubavnica, jo u hodniku, ona mi je prila i otkopala mi
lic. Ja sam stajao drei u jednoj ruci kiobran sa kojeg se cedi-
la voda po parketu i pravila sve iru baricu, a u drugoj kese.
Nisam mogao da ih spustim u tu baricu. Stajao sam tako, dok je
ona ve uzimala moj ud u usta, i on je rastao. A ja sam stajao
razapet kiobranom i kesama. I onda sam se setio da sam zabo-
ravio da kupim krompir, a prijalo mi je kako raste u njenim usti-
ma, i voleo sam je, i onda sam shvatio da nisam zaboravio da
kupim krompir, da sam prethodne veeri na terasi video krom-
pir, a da kod kue, u matinoj luci nema krompira, da sam pred
put konstatovao da moram kupiti krompir, i onda, ta voda na
parketu, njene usne na mom udu. Spustio sam kese na pod,
odgurnuvi ih malo kako bi mimoile tu vodu. Jer, na dnu jedne
kese je bio hleb, i sigurno bi se raskvasio. A ud je ve pulsirao. I
meni je bilo lepo, zato to je svet u redu, to na svim terasama
koje su bile moje postoji sve to je potrebno. I taj krompir. Uga-
sio sam svetlo. I bio je mrak u predsoblju. Bio sam zdrav. Bacio
sam kiobran. Bio sam oputen, u mraku, iako sam osetio vodu
kada sam konano slobodnih ruku zagrlio nju, na podu u pred-
soblju. Napolju, na spratu nie, komije su razgovarale. Hvatao
sam rei, vodoinstalater danas dolazi, i da li ste uli, poskupe-
lo je grejanje, i kako ste sino mogli da zaspite od one buke, to
je nedopustivo. Sve sam to uo, a kao i da nisam uo.
Jednom, na nekoj plai u Istri, koju su zvali Indonezija, zbog
bungalova od bambusa sa krovovima od indre, moj otac je
ugledavi nekoliko goliavih devojaka na terasi restorana rekao:
Kao da sam u Dakarti. I uhvatio sam njegov osmeh.
I znao sam da je bio Neko. Da je ostavio trag na fotografiji
koja moda jo nije napravljena, na licu koje jo nije dostiglo
onaj konaan izraz. Bio je Neko, tek misao koja priziva trenutak
slobode u sreenim fiokama neije glave, tajno proknjien u
crnom fondu prolosti.
(Odlomak iz romana Ruski prozor)
242
21-Ales Car 12/11/04 7:33 PM Page 243
Ale ar
KARDELJ U ZENITU
Petnaest minuta do dva zasjeo je u hlad parka ispred palae Sa slovenskoga prevela:
Vlade. Kardeljev kip, skoro trometra, s rukama oslonjenim na Jagna Poganik
bok, uspravan, zagledan u budunost, usamljeno je prkosio sun-
cu usred travnate krpe, odmaknut od najbliih hladova drvea,
grmlja, gredica s tulipanima i klupa. S Viktorove desne strane
stajali su u grupicama dva po dva ili tri stariji graani, uglavnom
starci, meu kojima je Viktor brzo locirao dugu, mravu pojavu
Lojzeta Stremeka, s potenom ogrebotinom preko obraza i mo-
bitelom u ruci.
Na Viktorovoj desnoj strani, ispred pjeakog je prijelaza sta-
jao drugi stric, Vladimir Stremek. Odjeven u lagane platnene
hlae, koni remen, lagane kone cipele, laganu koulju s krat-
kim rukavima, tamnu kravatu, sa sunanim naoalama i hanza-
plastom na arkadi. Kraj njega na podu platnena putna torba.
Viktor je protrljao guzu o bankinu i prebacio se u ono jutro
kad se probudio, a gdje drugdje nego kraj Anite, u Dolenjskoj, i
pred kuom natate zaradio slian prizor: Vladimir Stremek s
hanzaplastom na glavi na jednom kraju stola, s aom punom
kockica leda i malo fante, jeo nije nita, pred njim nije bilo ta-
njura. Lojze Stremek s modricom na licu na drugom kraju stola
tamanio je peena jaja na oko, na sredini je stola profesor Hie-
ronim malom rukom podizao alicu s kavom i Viktoru lagano
kimnuo Viktor odmah i vrlo ljubazno njemu. Anitina mama,
koja se jedina trudila maskirati oitu katastrofu, Viktora je lju-
bazno posjela za stol, Anita ga je odluno pokupila iza stola,
Anitina mama se zajapurila, Anita je gurnula Viktora tako da je
kao katapultiran poletio nekoliko koraka prema autu. S njive
krumpira, sav zaprljan dojurio je neki mjeanac i Viktoru polizao
lice. U trenu je postalo napeto. Anita! Bila je zgroena mama. Ali
ne... bez doruka! Nita. Vru dan, zar ne, Viktore? javio se profesor
i neujno odloio alicu. Hoete kavu... ili moda kakvo hladno pie
za put, okrenuo se Anitinoj mami. Viktor bi moda... hladno pivo?
I poznata nedunost u dioptriji. Viktor se istrgao i Aniti i Ani-
tinoj mami i sjeo kraj profesora, koji je, kako se god okrene, bio
jedina mogunost da u miru popije kavu. I popio ju je. Onda je
od profesora saznao to se trebalo dogoditi taj dan u dva. Saznao
je, jer nije bilo to za skrivanje, jer je sve bilo na rubu pucanja i
jer e sutra ionako ve znati cijela-cjelcata Slovenija. Profesor je
243
21-Ales Car 12/11/04 7:33 PM Page 244
dao Viktoru nekoliko vrlo cininih opaski na raun oba brata,

Viktor ga je ovako ili onako podrao i vraao mu lopticu, tako da
su se gospoda na krajevima stola gunajui brzo pokupila u
auto. Pria se Viktoru inila jedva moguom. Sad je tu. Prome-
koljio je guzu i prebacio se u real time.
Viktor je iza sebe imao viekatnicu Ljubljanske banke, desno
palau Vlade, iza nje ogromno parkiralite, cestu, Parlament,
ulice s ministarstvima i sjeditima stranaka, mozak nove drave,
ispred sebe mrcinu starog sustava, Kardeljev kip. I naravno, obe-
avajuu najavu za bezizlazno kolovoko poslijepodne.
Apaurini su krenuli putevima malog piva i ve je obeanje
bilo dovoljno da Viktor od ugode promekolji guzom. Osjeao se
bolje. Bubnjevi su trenutno bili zaboravljeni, isto tako i Anita i
jo poneto. Samo da se Viktor nepotrebno ne izloi.
Lijevo su se borci podijelili u nekoliko manjih skupina i ivo
diskutirali. Jedan stari, sasuen i s velikom glavom, istrgao je
Lojzetu mobitel i bijesno tipkao, a Vladimir je sve ee pogle-
davao na sat. Bio je ogromno ispisan na viekatnici banke, gdje
se na displeju mijenjao sa stupnjevima. Deset do dva i trideset
osam u hladu.
U ulici se s Viktorove lijeve strane zaustavio policijski golf.
Lojze Stremek je odmah ponio u susret svoju glavu s ogreboti-
nom i sunanim naoalama. Odmah za njim navalili su i drugi
borci. Viktor je vidio da u svai Lojze ne dolazi do rijei. Neko-
liko je puta pokuao smiriti starce, a onda je pobjesnio: trojicu
najsitnijih, koji su ujedno i bili fiziki najslabaniji, svi sa tapovi-
ma i eirima, Lojze je posjeo na oblinju klupu, otvorio koveg i
svakome u ruku stisnuo mobitel i papir. Uhvatili su se nazivanja.
Pet do dva. Vladimir je krenuo s druge strane parka sa svo-
jom torbom i bez rijei policajcu u ruke gurnuo papir. Viktor je
pogaao da se radi o slavnom ugovoru o najmu parcele sa spo-
menikom.
Skupini oko policajaca pridruili su se pankeri koji su pro-
jurili na skuteru iza Viktorovih lea. Dva crvena irokeza, obojica
s tetoviranom petokrakom na leima, obojica goli do pasa, s
hrpom eljeza u uima i nosu, ravno do staraca s mobitelima na
klupi. Pokazali su prema grupici s dva strica i policiji. Prvi panker
u crnim tenisicama zaputio se ravno Lojzetu, Vladimiru i oboji-
ci uniformiranih, a drugi u izmama zapalio pokraj mase koja se
skupljala do grupe heavymetalaca i rolera nedaleko od Viktora.
Zatulio je u grmlje kose i brade:
Halo akcija! Tulum na vidiku! Ovim se tipovima valjda neemo
pustiti jebat! Hej, metale, gurnuo je najblieg bradonju duge kose
244
21-Ales Car 12/11/04 7:33 PM Page 245
sa sunanim naoalama koji se nije ni pomakao. Hoe sjebat

Kardelja... hej... sve nas hoe jebat! Tiina. Hej!
Nita.
Hej aloha!
Nita.
Irokezi se zbunjen zagledao po ostaloj masi najrazliitijih
graana, koji su bili isto takvi ili jo apatiniji od metalaca i rolera.
Pljunuo je najbliem ispred noge, nita. Oajan se okrenuo
i rekao:
Kaem ti, Zeki, da su ovi Jamesi Hetfieldi obini pederi...
Kad je bilo izgovoreno James Hetfield, najblii se heavy-
metalac, trokrilni ormar, izdvojio iz reda, zavrtio irokezia i tri
puta ga tako udario po licu da ga je u trenu pretvorio u truplo.
Ostao je leati krvav. Metalac se vratio u red, popravio si sunane
naoale i opet se apatino zagledao u park. Policajci na drugoj
strani parka okretali su se na drugu stranu, nekoliko heavyme-
talaca je zadovoljno polagano kimalo.
Viktor se oduevljen preselio s razbijenog i krvavog pankera
desno, gdje je u meuvremenu meu pregovaraima nastala jaka
nervoza. Naguravanje. Irokezi u tenisicama poletio je nekoliko
koraka ulijevo, sljedei je trenutak svemu bio kraj: leao je na
podu s lisicama na rukama i onda je strpan u maricu.
Pankeri su izbaeni iz igre, konstatirao je i zapalio cigaretu.
Nevjerojatno. S prepunog krianja u ulicu se kraj zida palae
Vlade i drvoreda kestena dovezao strahovito veliki, sivi audi.
Lojze, Vladimir i uniformirani odmah k njemu.
Izaao je mukarac srednjih godina s kravatom i ena u bije-
lom kostimu s plavom pa frizurom, mobitelom i notebookom
koja je preuzela rije. Oboje sa sunanim naoalama. Viktor je raz-
gledavao skupljenu masu. Zapravo su svi sa sunanim naoalama.
Dvije minute poslije dva Viktoru su oi prenijele sljedeu
poruku: u park je zakoraila ena na dugim, potamnjelim noga-
ma, u bijelim kratkim hlaama, bijeloj majici, s dva fotoaparata
meu malim, pljosnatim prsima i najveim sunanim naoalama
na svijetu. Viktor nije elio vjerovati, ali bilo je istina: susjeda.
ena iz lealjke, iz susjednog vrta. Mama one male djevojice.
Gazdarica one ogromne kue, ena onoga mua koji naveer
parkira svoj audi u garau, ispred kue s nervoznim ovarom.
Viktorova susjeda pred kojom je paradirao gol. Velika Sfinga do-
bila je pukotinu. Viktor nije znao i nije htio komentirati. Samo
jo jaa koncentracija.
Na drugom se kraju kroz masu probio kamerman u vojni-
kim hlaama i s ogromnom reggae frizurom na golemom tijelu.
245
21-Ales Car 12/11/04 7:33 PM Page 246
Totalno na spidu, ocjenjivao ga je Viktor iz svojeg apaurinskog

hlada. Reggaeman kamerman i susjeda su nakratko prokomuni-
cirali, Vladimir im je mahnuo ispod kestenja, gdje je sad pregova-
rao s civilima, uniforma je ekala nekoliko metara dalje sa svojim
pendrecima na naredbu za aktiviranje. Vladimir je u pregovo-
rima oito imao pravo na svojoj strani, jer na ensku s pa fri-
zurom, vrstom kao puding, sve su vie ludovali jo samo starci,
borci. Vladimir je sa strane gledao na sat.
Ispred Viktora je pao konopac. Konopac. Pogledao je gore i
vidio da je dolazio preko grane neka etiri metra iznad njega i u
kutu od etrdeset i pet stupnjeva se sputao u ruke mladia u
crnim hlaama do ispod koljena, crnoj majici, s jajolikim suna-
nim naoalama, plavom, prema natrag zalizanom kosom. Povu-
kao je i iza Viktora se u zrak podiglo platno. Dizalo se i kod sus-
jednog kestena. Viktor je stupio nekoliko koraka naprijed do
irokezia koji se polako dizao iz krvi i gledao to se zbiva. Bio je
plastificiran natpis: Moderna galerija, kuc i Galerija Kapelica pred-
stavljaju: Kardelj u zenitu.
Viktor stvari u glavi nije znao komentirati. Popravio je sjeni-
la na naoalama, skinuo preznojenu majicu, zavezao je oko pasa
i samo stajao, naslonjen na kesten. Povukao je lagani dah kroz
raskuhan zrak koji odjednom vie nije bio tako gust i nesnosan,
ve su se zrani kolobari kikotali i bockali Viktora po prezno-
jenoj koi.
Masa se brzo skupljala, trube s krianja gdje je promet preu-
zeo jedan od brojnih policajaca koji su nicali posvuda.
Susjeda je stavila film, kamerman je lovio svoje prve umjet-
nike kadrove.
ena u civilu izdala je naredbu uniformiranima na ih je
junak u glavi poniavao u smetlare pomakli su se, masa se pre-
bacila s lijeve na desnu nogu, zviduci heavymetalaca, napelo se
nekoliko vratova. Borci su zgroeni izmicali ruci pravde po par-
ku, policajci koji su ih jo malo prije titili sad su ih maltretirali,
poniavali i tukli. Morali su napustiti park. Kad je zadnji napu-
stio mjesto dogaaja, sa svojom je platnenom torbom, pred sada
ve sigurno strmoglavu masu, izaao Vladimir Stremek. Elegan-
tan s hanzaplastom. Tamo su ga ekali samo Viktorova susjeda s
novim filmom i kamerman s rezervnim baterijama, koji su ve
veselo lovili, svatko sa svojim objektivom.
Vladimir je teatralno otvorio torbu i na pijesak ispred Karde-
ljevih nogu poloio tri metalne kutije. Polako je i dobro promukao
i protresao svaku, iz torbe izvukao veliki izvija, otvorio kutije i
s tri jednostavna zamaha pod budnim okom kamere i kljocanjem
246
21-Ales Car 12/11/04 7:33 PM Page 247
fotoaparata napravio umjetnost. Na Kardeljevu desnu ruku,

oslonjenu na bok, tresnuo je plavu boju, na prsa bijelu, na lije-
vu ruku crvenu.
Zviduci i usklici prase, svinja, orangutan i kurva s lije-
ve strane, krici odobravanja heavymetalaca. Viktor je zbunjen
razmiljao da metalci, koliko je njemu poznato, uope nemaju
miljenje o politici. Tamo prijeko pljeskanje na razdjeljak poe-
ljanih prilika u zakopanim kouljama i veinom s ogromnim
naoalama, koji mogu biti samo aktivisti jednog od mnogih ita-
nja jedne od svetih knjiga. Posve na rubu parka Lojzetova je gla-
va totalno poludjela. Iz ruku su mu vukli ogromni kamen, oito
je umirovljeni povjesniar i filatelist posve izgubio vlast nad
sobom, a s time i dostojanstvo, sve je po zakonu i ako se ne smiri
moe zavriti na policiji.
Vladimir je izvukao nekakvu plou i sveano je poloio
ispred spomenika, potom u ruke uzeo builicu.
ena iz velikog, sivog audija poela je divlje tipkati po
mobitelu.
Vladimir je etiri puta zabuio, praen susjedinim kljoca-
njem i reggaemanovim snimanjem, mijenjao nastavke na bui-
lici i primio se privrivanja ploe. S lijeve strane, kroz ep na
krianju i kroz masu je dojurila ena na motoru, na koferu iznad
zadnjeg kotaa natpis POP TV, odnekud se pojavio jo i kamer-
man s istom oznakom i pridruio se umjetnikom snimatelju,
snimatelju performansa, da bi u objektiv uhvatio jo skanda-
lozniju i spektakularniju stranu dogaaja.
ena u civilu u pratnji etvorice uniformiranih zakoraila je
u park i zaplela se u razgovor s Vladimirom.
Novinarku i kamermana POP TV pod budnim su okom
kamermana performera i kljocanja Viktorove susjede izbacili iz
parka. Vjerojatno je i to dio umjetnikog dogaaja, razmiljao je
Viktor.
ena u civilu je neto odluno objanjavala Vladimiru,
Viktorova je susjeda stavljala novi film. Viktor se u svojoj inten-
zivnoj apaurinskoj magli uspijevao ne uditi stvarnosti.
Vladimir je mahao svojim papirom ispred enina lica i
vikao:
Papir! Radi se o papiru i ni o emu drugome, a ovo je upra-
vo taj papir! Ugovor! Imovinsko-pravna problematika
zakon o privrivanju spomen-ploa na spomenike je veoma
jasan, gospodine Stremek
tono to: zakon! Samo i iskljuivo zakon! Ovaj ugovor mi u
estom lanku izriito dozvoljava slobodno raspolaganje svime
247
21-Ales Car 12/11/04 7:33 PM Page 248
drava e odluiti o zakonu, zakon o papiru, a ja sam u

ovom trenutku drava!
Najmlai uniformirani, sa strogim ray-ban sunanim naoa-
lama, Vladimiru je odluno istrgnuo izvija iz ruke, Vladimir na-
trag od njega, odluno, da to je, nekoliko usklika, policajci su
odmah poeli posezati za lisicama, ali ih je ena zaustavila. Poli-
cajac je lupnuo izvijaem kao pendrekom i napuhnutih prsa stu-
pio do spomenika.
Zvidanje heavymetalaca, aplauz boraca.
Kad je odvio prvi vijak, ena u civilu se trgla i zaustavila ga.
Na svoje potpuno iznenaenje, morao ga je priarafiti natrag.
Izvija je pao pred Kardeljeva ogromna stopala. Aplauz, uzvici,
zbrka. Potpuni zastoj na krianju. Sveopa zbrka.
to se zbiva?
Svakako je vrijeme da Viktor razgleda tu famoznu plou.
Izabrao je put izmeu ogorenih boraca, iza lea strica Loj-
zeta. Viktor je stao tono ispred Kardeljeva lica i pogledao trome-
tarski masiv bronce s rukama na bokovima, zagledan u budu-
nost koja je nestajala u tri ispljuvka boje po rukama, prsima i
glavi. Izgledao je doista jadno. Jo je prkosio suncu, ali vie nije
prkosio Vladimiru i vremenu.
Proao je kraj nervozne novinarke POP TV i proitao natpis
na ploi:
U ime IO OF i CK KPS dne. 1. listopada 1942. izdana tajna na-
redba Edvarda Kardelja Kritofa komandantu slovenskih par-
tizana Ivanu Maku Matiji glasi: sveenike sve strijeljajte. Isto
tako i oficire, intelektualce itd. te osobito kulake i kulake sinove
Iz skupine boraca kraj ceste diglo se nekoliko dravnih zas-
tava, nekoliko Kardeljevih slika. Na drugoj strani isto tako neko-
liko dravnih zastava i nekoliko slika uskoro blaenog Slomeka.
Viktor se osvrtao i samo hvatao. to se zbiva?
Kroz apaurinsku maglu Viktora je uhvatio prvi udarac tramal-
ske pozitive i u vidno polje se u udnom sinkronitetu dovezao
mikrofon, pred njega je doplivao objektiv kamere. I ona maka
s POP TV koja je sjela Viktoru tono na zlatno jaje u gaama.
Gospodine, jeste li za to da se kip Edvarda Kardelja ostavi ispred
palae Vlade, s desne mu je netko kljocao u glavu susjeda, opet
objektiv kamere u Viktorovu glavu, ili da se kip pretopi u blae-
noga, nakon papine skoranje beatifikacije Slomeka?
Tiina, objektiv, mikrofon kao sladoled. Pomislio je da bi joj
obliznuo tu crnu pjenu koju mu gura pod nos. Dakle Tiina.
Problem je u tome to imaju pauza pametnih kipovi svoj ivot
kao jo jedna pauza kao i njihovi originali. Prije ili kasnije
248
21-Ales Car 12/11/04 7:33 PM Page 249
veina od njih dobiva pauza ako sam jasan, status prognanika.

Tiina. Prognani su iz parkova, s ulica. Tiina.
Ispred nosa je dobio jo jedan mikrofon, a ispred lica drugu
kameru, nacionalna TV.
Novinarka nacionalne: Moete li ponoviti to ste maloprije
rekli?
Viktor je ponovio.
Novinarka nacionalne: Moete detaljnije objasniti tu zamisao?
Maka s POP TV: Predlaete da kip Edvarda Kardelja dobije sta-
tus prognanika?
Udahnuo je. U misli je Viktoru doplivala slika u objektivu
kamere, iscrtao se Zvijezda park posut plastikama i kipovima. U
sredini snaan Kardeljev kip. Viktor je namignuo i zagledao se u
obje novinarke, jedna mlada, lijepa i pohotna maka, druga sta-
rija, prepredena maorica. Recimo Park sjeanja u koji bi postavili
te stvari kao kao sjeanje i opomenu na nae, na njihovo mije-
njanje. To se Viktoru svialo. Pokazao je zamazanog Kardelja.
Nae mijenjanje, jo je jednom zakucao u zamrljan i iznakaen
kip, literarno uzvienim i patetinim glasom. Zanio se.
Nakaljao se i uao u masu, dalje od kamera, ve malo uda-
ren. Odgovarajuu slubu, zaduenu za privrivanje i skidanje
ploa sa spomenika, opet je doekao na onoj strani parka gdje je
bilo sigurnije. Mali komunalac, iptari, moda Makedonac, do-
ao je u park. Neto mravo, obrateno, u plavim radnikim hla-
ama na gola, izgorjela ramena.
Priao je i vidljivo se zanjihao ispred uspravne gospoe s
vrstom pa frizurom, mobitelom i notebookom. Izdala je na-
redbu za skidanje ploe. Mukarac je zgrabio Vladimirov izvija,
ali je Vladimir jurnuo meu policajce i grubo mu ga istrgnuo:
Nee mojim!
Mukarac se sklonio. Viktorova susjeda, koja je kljocala razbi-
jenog irokezia kraj Viktora, namijenila mu je mogao bi se za-
kleti ba lijepo i sugestivno namigivanje. I Viktor odmah vratio.
ena u civilu izdala je naredbu da se ovjeuljak vrati. I poli-
cajcu naredila da donese izvija. Bio je ve spreman u rukama
patrole na rubu parka. Ploa je ispred Vladimirove uspravne
glave odletjela na pod i potom u prtljanik policijskog golfa.
Vladimir se ispred umjetnikog kamermana i susjede naklonio,
potom u park pozvao novinare koji su prije toga skupljali mi-
ljenja samo od ljudi oko scene umjetnosti. Sad e Vladimir da-
vati izjave za javnost.
Policajci su poeli tjerati ljude i putati promet na krianju.
Viktor ravno u bar koji se brzo punio. Sedam tisua se pretvorilo
249
21-Ales Car 12/11/04 7:33 PM Page 250
u pet i pol. Pivo, sendvi, kutija cigareta i smijeh u sebi. Viktor

se odjednom odlino osjeao. Grizao je sendvi i gledao kroz
izlog u plastificirani natpis meu kestenjem koji je upozoravao
na umjetniku stranu dogaaja, potom u rasutog irokezia koji
je zaradio jo nekoliko udaraca od heavymetalaca u odlasku. Kar-
delj je zamrljan opirao ruke na bokove i gledao prema baru u ko-
jem je Viktor odvezao preznojenu majicu s pasa, okrenuo se i
ugledao najvee sunane naoale na svijetu.
Sve u skladu s pozitivom kojoj je bio na tragu.
(Ulomak iz romana Psei tango)
250
22-Miljenko Jergovic 12/11/04 7:59 PM Page 252
Miljenko Jergovi
MIRNA
Mirna je navrila desetu kad joj je u dva mjeseca iznenada
narasla lijeva dojka. Desna je i dalje bila potpuno ravna, kao u dje-
aka njezinih godina, a lijeva je bila krupna, jedra i vrsta, skoro
kao polovica dinje, s pravom enskom bradavicom, koja bi se pri
dodiru s hladnom stijenkom kade ispupila, kao mali kuri, rekao
je Darijan, pa ga vie nije putala u kupaonicu dok bi se tuirala.
Bradavica na desnoj strani skoro da nije ni postojala, malena, svi-
jetla i nevidljiva nije reagirala ni na toplo ni na hladno. Svako-
dnevno bi to provjeravala, neodluna koja joj se strana manje svi-
a i koja na odvratniji nain potvruje da neto sa njom nije u
redu. O svojoj enskosti jo nita nije znala, jer po Dianinom uvje-
renju nije ni bilo vrijeme da joj se kae. Uostalom, u vrijeme kada
je Mirni poela rasti dojka, Diana je otputovala u Kairo, gdje e,
putujui s kraja na kraj Afrike, provesti etiri luda mjeseca s Mar-
kom Radicom, kapetanom duge plovidbe u kojega je godinama
ludo zaljubljena i koji je, vjerovala je tako, njezinu djecu prihvatio
253
kao svoju roenu. Njih je ostavila na brigu svojoj osamdesetpeto-

godinjoj majci, nad ime se skandaliziralo ire susjedstvo, pa se po
gradu neko vrijeme ak prialo da je Diana pokojnoga Vida Kralje-
va napustila roenu djecu i pobjegla s nekim crncem u kojega je
ona stvar, svjedoile su zabraene udovice, tolika da bi njome
moga murve otresat, a da se ne popne na drvo. Takva ogovaranja
nisu uznemiravala Reginu Delavale. Previe je toga ve preko glave
preturila, a i sama je u ustima ve isprala pola grada, pa je na neki
nain i bilo u redu da joj se to vraa. Osim toga, pomalo je i ui-
vala u namijenjenoj joj ulozi. Malo kojoj se dogodi, barem u prii,
da u tim godinama postane muenicom, koja se sa svojih deset
prstiju brine oko dvoje male djece. Znala je da e novosteeni
ugled kratko trajati, jer e se Diana vratiti, a ona e ponovo posta-
ti baba do kakvih grad dri tek malo vie nego do pasa koji se
sunaju na trgu, ali sad je svi pozdravljaju s potovanjem, pitaju je
za zdravlje i treba li joj to, sve se nadajui da e im se poaliti i tako
novim detaljima obogatiti priu o kurvi koja je otila za crncem
velika kurca. No, govorila bi im da je dobro, udi je zato svi kuka-
ju na juinu, kad ona nita ne osjea. Ne ali se stara baba to ju bole
kosti ve zato to joj treba bokun mukog, rekla je jednom na uas
onih koji e to dalje prenositi, napominjui da u tome ima neto,
jer krv ipak nije voda i jasno je u koga se crnaka kurva uvrgla.
Regina nikome nije htjela dati guta i u tome je bila jednako
odreena kao i u namjeri da iskoristi priliku kakva joj ne bi bila
pruena da Diana nije pobudalila za tim Markom Radicom.
Uostalom, oko djece i nije bilo velika posla. Trebalo im je oprati i
ispeglati, brinuti se da slabo obueni ne idu na zimu i da imaju ta
za pojesti. Ionako im nije trebalo kuhati, jer nikad nisu ni okusili
njezinu koko, nego bi obijesno epili noseve i inili gadljive gri-
mase dok bi se kuhala u onom najveem zelenom loncu. Umjesto
toga jeli su svoje eurokreme i patete, to Reginu nije previe iv-
ciralo, iako nije shvaala kako netko moe ne jesti kuhanu koko,
kad bi je ona u dva dana cijelu pojela i jo bi lizala prste, kao to
su ih lizali i svi njeni. S novim generacijama dolaze i novi obiaji,
pa je ne bi iznenadilo da doe vrijeme kad vie nitko nee u loncu
kuhati koko i kada e se svima rigati na sam pogled na troprste
goludrave noice to vire iz kipue vode, kao to se riga njezinoj
unuci. Moglo bi se rei da je u tome to ju je Diana ostavila samu
s djecom bilo puno vie uitaka nego muke. Pa i u tome to je
koko mogla skuhati kad god joj je bila volja, a ne da joj ker
zanovijeta da se ne sjea to su juer jeli, pa je danas skuhala isto.
Mirna je od bake pokuavala sakriti udo koje je na njoj iz-
niknulo, zvala bi Darijana koji joj je irokim vojnikim zavojem
254
vrsto obmotavao gornji dio dijela, oblaila je iroke koulje i

bjeala od Regininih oiju. U koli joj je bilo lake, ak i nakon
to su djeca ve poela primjeivati da joj je lijeva strana deblja
od desne, a djeaci su se zatravali da svojeruno provjere to je
to, pa bi ih mlatila ime je stigla, ali nekako joj se inilo kako
njezina deformacija u takvome okruju i nije u toj mjeri nenor-
malna. U prvo vrijeme se tjeila da je ta dojka ipak manji uas
od fibroznih bubuljiavih lica, grbe na leima sirote Ane i vo-
dene glave Nazifa iz prve klupe, ali kada se nakon tri mjeseca
rasta dinjasta izraslina poela bliiti svome vrhuncu, Mirna je
shvatila da je to stranije od svih bubuljica i svake grbe, jer je
nezaustavljivo, smrtonosno i sramno. Na kraju e je ta dojka
sasvim prerasti i ubiti je kao to ubija rak. Moda to i jest rak,
nije znala, kao to nije znala niti zbog ega ju hvata uasni stid
kada u ogledalu kupaonice ugleda pola od onoga to je viala na
tijelima odraslih ena po plaama na Mljetu i Koruli, zbog ega
bi joj majka pokrivala oi, i to je nasluivala i pod crnom
vestom svoje none. U jedanaestoj godini vjerovala je da dojke
narastu nakon to se rode djeca i samo se po njima vidi da je
neka ena raala. Zamiljala ih je kao tetrapake s mlijekom, koji
nakon poroda ostanu na tijelu za cijeli ivot i dok bi virila gole
mljetske kupaice bila bi sigurna da nikada nee roditi, jer joj se
odvratnom uinila pomisao na ukvareno mlijeko pod koom
ostarjelih enskih tijela, a sada joj je, eto, narasla dojka, i to sa-
mo jedna, iz ega se lako dalo zakljuiti da nije normalna, naka-
zna je i pitanje je vremena kada e svi, a ne samo Darijan, posta-
ti svjesni njezine nakaznosti.
Promjenu na sestri on nije doivljavao tako dramatino, jer
nikada nije ni razmiljao o smislu dojki na enskome tijelu.
Mirna se po jednoj pojedinosti meu nogama od njega razliko-
vala cijeloga ivota, pa je njezinu ogromnu dojku, kao ukradenu
s naslovnice magazina u izlogu novinskoga kioska, doivljavao
kao samo jo jedan detalj u razlikovanju i uope ga nije udila
asimetrinost na njezinu tijelu. ak mu se inilo da je normalni-
je da joj izraste samo jedna, a ne dvije. Na drugu bi, vjerojatno,
ve postao ljubomoran, jer ne bi znaila tek razliku u spolu, nego
i razliku u uzrastu i sigurno se, nakon majinog povratka iz Afri-
ke, vie ne bi htio kupati zajedno sa sestrom. Naime, ona bi ih
oboje strpala u kadu i izribala ih o istome troku, ne obazirui se
na Reginine primjedbe kako se tolika djeca ve sama moraju
kupati. Nije joj se dalo misliti jesu li dobro oprali ui, noge i lea
i sramotiti se pred svijetom koji bi rekao da ne vodi dovoljno
rauna o djeci, nego bi ih u dvadeset minuta okupala i potom
255
pustila da se brakaju u kadi, onako maleni i goludravi, bez svijesti

o razlici i njezinom smislu i bez ijedne dlake na tijelu. Diana se,
naime, drala toga da su njezina blizanad u biti istoga spola, dok
god im ne ponu rasti dlake. Tek tada e ih razdvojiti i nauiti
sramu koji razdvaja spolove. Nije mogla pretpostaviti, niti je ika-
da ula da je to mogue, da e njezinoj keri najprije narasti jedna
dojka, uveliko prerastavi njezinu, a tek potom doi e sve drugo.
Nakon to joj je preko vikenda dojka na oigled rasla, u
ponedjeljak ujutro Mirna je rekla Darijanu da ne mora donositi
zavoj, jer ona ne ide u kolu, ostat e u krevetu i neka uiteljici
kae da je bolesna. Darijanu je bilo svejedno, spremio je kolsku
torbu, obukao cipele i poao van. Di ti je sestra, pitala ga je nona
na izlasku, eno je u sobi, govori da je bolesna, doviknuo je i odma-
glio svojim putem. Regina se uspaniila da je djetetu zbilja loe,
jer je mala odlikaica i ne bjei iz kole, a ne bi joj bilo drago da
sad mora traiti doktore, pa je odjurila u sobu i tamo je imala to
vidjeti. Pod poluprozirnom spavaicom njezine male unuke ocr-
tavalo se neto to je Regina na tren pripisala vlastitome gubitku
razuma. Nije mogla vjerovati oima. Jedna velika sisa s bradavi-
com na vrhu trala je prema njoj kao da se ruga njezinim godi-
nama. Ajme erce, a ta ti je to! Mirna se rasplakala, shvativi da
je otpala i ona mala, sasvim zanemariva, ali ipak svijetla nada da
na sebi nosi neto normalno, zbog koje je i odluila noni poka-
zati svoju dojku, hvatajui se poput nekoga tko je nepravedno
osuen na smrt za posljednje neto to bi ga moglo spasiti. Nije
vie bilo naina da se sakrije to to je sakrivala tri mjeseca, a sada
je, eto, shvatila kako je fantomska dojka moda i groznija nego
to je mislila da jest, jer je nona pokrila usta dlanovima, to je
pred njom uinila jo samo jednom: kada je admiral Boko Ala
skoio iz svoga stana na devetom katu i pao pred njihove noge.
Dojka na koju se pomalo i navikavala bila je jednako straan pri-
zor kao razmrskana admiralova glava iz koje se po asfaltu rasula
neka sivo-uta smjesa nalik govnima koja ribari raspu po alu
kad ih izvade iz velike tune.
ta mi je, none?, ila je za njom po kuhinji i lomila prste. A nosi
te vrag, kako bi ja to znala, ali sigurno ima ko e znati, odgovarala je
starica. Idi pa pitaj, molim te, pitaj nekog, molila je Mirna oajno. Kako
u pitat. Misli da odem i kaem da je desetogodinjem ditetu narasla sisa
ko pipun, ali samo jedna i ta bi to moglo biti? Pa, odma bi me u ludnicu
strpali, nego bi to neko mora do vidit. Mirna se zamisli: dovest e ljude
da je gledaju; a ne, to ne dolazi u obzir, prije bi umrla, kao to
moda i hoe, ali kad? Koliko joj ostaje vremena prije nego to je
gigantska dojka privue zemlji? Jo sedam dana ili sedam godina?
256
Hoe li zauvijek ostati zatvorena u kui i skrivati svoju sramnu na-

kaznost, sve dok je grobari ne iznesu van ili dok njezina izraslina ne
dobije svoje mjesto u tegli s formalinom, u znanstvenopopularnoj
emisiji, meu neroenom djecom i posljednjim primjercima izu-
mrlih ivotinjskih vrsta? Nije mislila da joj nona eli zlo, ali moda
je ipak malo zluradosti u njezinoj namjeri. Nije samo ona stara,
nego je starako neto izraslo i na njezinoj unuci, pa to sad hoe
pokazivati, ne bi li se tako pomladila ili opravdala to to je jo uvi-
jek iva, iako svakoga jutra, ve godinama, zaziva crnu zemlju, a u
zadnje vrijeme i Boga, da je uzmu sebi i da se ne mui vie.
Tko zna to je zapravo mislila Regina Delavale, ali istog je
popodneva u kuhinju sazvala sve starije ene iz susjedstva, njih
devet, posjedala ih oko stola i pokraj pahera na drva. Vidiete
sad neto, rekla im je i otila po Mirnu. One nisu progovorile rije-
i, mlae su se meusobno zgledale, grimasama neto pokazivale
i strepile pred udom o kojemu im Regina nije nita rekla, ali su
znale da je veliko udo, dok su dvije najstarije, zabraene u vjenu
udoviku crninu, s naoalama koje samo to ne padnu s nosa,
vrijedno heklale svoje bijele konane ornamente, kao da znaju
da im nije ostalo jo puno vremena u ivotu.
Idemo u kuinu, rekla je none, nemoj, molim te, Mirna je
navlaila plahtu preko svoga srama, sad je gotovo, sad mora, ene
su dole, one znaju, vukla ju je iz postelje. Bolje da ti poe doli,
nego da ih dovodim vamo. Nije se dalje opirala, mislei da je i tako
sve gotovo i da njezino tijelo ustvari prestaje biti iskljuivo njezi-
na svojina, jer e ju i mrtvu gledati i prevrtati kako tko bude htio
i bit e joj svejedno, pa neka se navikava.
Regina je unuku gurnula ispred sebe u kuhinju; kad je vid-
jela sve te ene Mirna je refleksno ustuknula, ali nije bilo povra-
tka. Zadigni maju!, naredila je nona, no dijete se nije bilo u sta-
nju pomaknuti. Starica je hitrim pokretom, onako s lea, zadigla
Mirni majicu, ruke su same od sebe poletjele u zrak, bijela tka-
nina prekrila joj je oi, vidjela je crne siluete, mijeali su se glaso-
vi susjeda: Isukrste boe, bidna mala, pola ena- pola muko, ko da
ju je danas do pola, a sutra otpola pravilo, a lipe li sise- ovako kad
pokrije drugu stranu, i lice i lice, ne smi joj gledat lice, ovako je
dobro kad se tilo do pola vidi i kad joj je glava pokrivena, a je l joj ta
nareslo meu nogama?, ima li runo?, kako je poelo?, veli preko noi,
jo juer je bila ista i na jednu i na drugu stranu, ama nije ta je tebi...
Mirna je nepomina sluala ene, inilo joj se da je sve to jedan
glas koji je as dubok, as kretav, hrapav i djeji i mogla bi tako
ostati satima, samo da joj ne spuste majicu s lica. Mogu li opi-
pati?, ula je i odmah osjetila ledene prste na dojki, koji je gnjee
257
kao da nije iva, na isti nain na koji grabe glavicu kupusa u vrtu
ili lome mahunu boba. Nikad joj nitko tako grubo nije dodirnuo
ruku, lice, tijelo, to je dokaz da strana i mrska izraslina nije ne-
to ivo i drago, nego je muka i jad, kao kamenje koje treba
povaditi iz zemlje u koju e se zasaditi vinograd, kao velike kie
koje saperu svu zemlju, odnesu je u more i na mjestu vinograda
ostane samo gola stijena. Dojka je prokletstvo i kad je u paru i
kad je samo jedna, shvatila je Mirna, i vie se nikada do kraja tog
osjeaja nee osloboditi.
Pokrij se, ta stoji ko drvena Marija, podviknula je Regina, malo
u strahu da joj unuka uiva u tome da ju golu gledaju. Mirna kao
da se tek tad probudila iz obamrlosti, kad su joj ene mogle raditi
to su htjele, rezati je kuhinjskim noevima i po grudima joj posi-
pati uareno ugljevlje - ne bi ni jauknula, obuze ju uas i uz lu-
ake krikove otra u sobu, baci se na postelju i poe se tresti kao
da joj je na svaki ivac u tijelu prikljuena ica sa strujom. Nije
nita mislila, nije osjeala, nije mislila o ivotu i smrti, osloboena
boli eljela je samo da ovo to prije prestane, to god da jest i
kakav god bio kraj. Tek bi joj se povremeno, u tupoj treskavici,
uinilo da ponovo osjeti ledene grube prste na dojki, pa bi se
bacila na drugi kraj kreveta, pokuavajui pobjei od onoga od
ega se vie nije imalo kamo, jer se dogodilo i jer e tako ostati.
Vijeanje u kuhinji trajalo je satima. Neke od susjeda vjero-
vale su da je u malu uao vrag, a ako ga istjeraju van i sramotna
dojka splasnut e sama od sebe. Predlagale su za istjerivaa nekog
mljetskog pustinjaka i svrzimantiju, pa jednog sinjskog fratra i jo
jednog koji je dvadeset godina robijao u Zenici jer je na daljinu
istjerivao vraga iz Borisa Kidria, to je rezultiralo naprasnom Ki-
drievom smru, pa su komunisti, tvrdila je najstarija meu baba-
ma ne prestajui hitro heklati, zbog te vudu arolije osudile istje-
rivaa, inae dominikanca, bijelog fratra. A moda bi valjalo poz-
vati onog trebinjskog hodu, bez obzira na razliku u vjeri i sve
opasnosti koje iz toga proizlaze, jer je on po istonoj Hercegovini
i Podrinju s opsjednute djece skinuo vie uroka nego svi katoliki
popovi zajedno. Ideja o istjerivanju vraga iz njezine unuke nije se
Regini svidjela, iako je u zadnje vrijeme po prvi puta u ivotu
poela otkrivati Boga i crkvu, ali jo uvijek nije shvaala smisao
egzorcizma, niti je mogla povjerovati da se avo u ljude uvlai
kao u onim stranim amerikim filmovima. Sklonija je bila povje-
rovati kako se radi o nekom nasljednom poremeaju, jer se o ta-
kvim stvarima puno govorilo na televiziji, a savreno se uklapalo
u ono to je mislila o Vidu Kraljevu, pokojnome Dianinom muu,
ali nije joj bilo mrsko pomisliti i da se radi o nasljeu Iva Delavalea,
258
njezinog pokojnog mua i Mirninog djeda. ak joj se inilo

loginim da se enska prokletstva prenose mukom lozom.
Nikada u eni ne moe biti toliko zla, koliko ga zna biti u onome
to joj ostave mu ili otac. Jedna susjeda drala je kako se radi o
medicinskom problemu, pa dijete pod hitno treba odvesti dok-
toru, postoje hormonalne tablete, injekcije i uda medicine, jer bi
ta sisa malu mogla ubiti ili doivotno unakaziti. Doktori moraju
zaustaviti njezin rast da bi do iste veliine stigla narasti druga kad
za to doe pravo vrijeme. No, ova susjeda bila je brzo uutkana i
od ostalih prija i od Regine, jer je malo vjerojatno da se radi o
nekoj poznatoj bolesti, naime ve netko bi tada uo za ovakve
sluajeve, a jo je nevjerojatnije da za golemu sisu ima u ambu-
lanti lijeka. A ako, pak, odvedu dijete doktoru, tada e u tri dana
cijeli grad znati za nakaznost male Kraljeve i sramota e progristi
kamene zidove kue Delavale. Naravno, svih devet ena zareklo
se da e utjeti o onome to su vidjele, pred Bogom zgrijeile
prema djetetu ako bi ikome ita rekle, ali ne prooe tri ve samo
dva dana i ve je cijeli grad brujao o udu u Ulici Pod starom
murvom. Dojka na tijelu desetogodinje djevojice prerasla je u
as svoju stvarnu veliinu i postala najvea u dugoj i slavnoj
povijesti grada, iz nje je poelo trcati mlijeko, a oko bradavice
izrasle su tri duge i debele crne dlake. Pria je jednako zabavljala
primitivne i polupismene prodavaice na trnici i na pekariji,
kao i intelektualnu elitu, profesore i novinare te redatelja i glum-
ce iz mjesnoga teatra, koji bi se subotom okupljali u Gradskoj
kavani i inili ale na raun male Amazonke i razloga zbog kojih
se upravo sada, u vrijeme kompliciranja politike situacije u
zemlji i ratnih prijetnji, pojavila ba tu, na ovome mjestu. Da nas
nee mobilizirati i povesti u obranu ovih zidina?, glasno se zapitao
lokalni lirik i besposliar, koji je u nedostatku dara i inspiracije
sav svoj umjetniki smisao nalazio na oku stola Gradske kava-
ne. Njegovu dosjetku ispratili su gadljivi izrazi svih lica za stolom.
Niti se radilo o dobroj ali, niti o osobito mudrom komentaru. A
to tree bi se moglo rei?
Mirna se do veeri nije uspjela sabrati. Darijan ju je zatekao
kako se trese na postelji i nerazumljivo odgovara na pitanja,
otrao je noni, pitao ju to se dogodilo, nije to za muke ui, sine,
odgovorila mu je. Vidie ta e biti za tvoje ui kad nam se mater
vrati, odvratio je i vratio se sestri. Cijelu no sjedio je uz nju i
pokuavao saznati to se dogodilo, ali ona mu prvo nije mogla,
a zatim nije htjela rei. to se tada vrtilo po njegovoj glavi sam
Bog zna, no Darijan nikada nije saznao zbog ega je Mirna bila
tako izvan sebe. Dok god o enama i mukarcima nita ne bude
259
znao, on e svako malo pitati, ali nakon to pone saznavati i

spoznavati njihove razlike, vie instinktivno nego svjesno pre-
stat e spominjati ovaj dan. Kada tek s navrenih dvanaest jedne
kasne ljetne noi na televiziji vidi Djevianski izvor Ingmara
Bergmana i shvati to znai rije silovanje, Darijan e biti dubo-
ko uvjeren da je tog dana, dok je on bio u koli, a poslije u lovu
na grliija gnijezda, njegova sestra silovana. Vjerovat e da je
tako i dok ludu Mandu budu sputali u grob i nikada ga nee na-
pustiti onaj osjeaj krivnje koji se u njemu rodio dok je u Berg-
manovom filmu gledao oca silovane keri kako se iba brezovim
pruem. Nije pomiljao da bi Mirnin slom mogao imati veze s
dojkom, niti je ita zakljuio iz injenice da sav grad pria o
tome. Trajno ga je unesreilo i olovnom teinom naselilo to to
je bio jedini koji u dinovskoj dojki nije vidio nakazno udo, pa
nije mogao naslutiti da je u tome sav problem.
Jutro nakon neprospavane noi brat i sestra proveli su u snu.
Regina ih nije htjela buditi jer je san vaniji od kole. ak se
trudila da u kui bude to tia, nije vadila lonce iz kredenca, niti
se s prozora na prozor dozivala sa susjedama, znajui da cijele
noi nisu spavali. Voljela je tu djecu vie od vlastite keri, jer dje-
ca nisu nizato kriva, ali njezina ljubav prema njima bila je osku-
dna, trpka i nestalna. Uvijek je voljela puno spavati, a nikada za
san nije imala dosta vremena, pa se smilila nad njih dvoje i nji-
hovim snima, putajui da sva dragost srca preplavi misao na
unuad. Tako se dogaalo kad god bi u Mirni i Darijanu prepo-
znala neto svoje, isti osjeaj, elju, a pogotovu strah. arko bi ih
tad prigrlila i branila, emu se Diana uvijek udila i pripisivala
iznenadne Reginine napade ljubavi za unuke njezinim godi-
nama, seniliji ili ludosti koju je, u malenim dozama, cijeloga i-
vota primjeivala kod svoje majke. Nije povezala da u unucima
nona voli samo ono to osjea u sebi, a nije ni mogla povezati,
jer bi se njezini izljevi dragosti i miline dogaali iznimno rijetko,
dok bi inae bivala vie ili manje ravnoduna i nezainteresirana,
katkad i neuveno hladna, u situacijama koje bi u vezi s unucima
dirnule svaku baku na ovome svijetu. ivei u svome razorenom
svijetu Regina Delavale je s drugima dijelila samo ono to su oni
iz svojih itavih nedirnutih dua upuivali kao sluajne znake
prepoznavanja. Bila je opsjednuta onim to se u njoj zbivalo i
da je netko mogao ui u njezino srce zatekao bi tamo enu koja
nije preboljela uvrede, razoarenja i na prevaru ukradene go-
dine, dakle enu koja bez mua navrava pedesetu, a ne staricu od
punih osamdeset pet. Taj nesporazum izmeu due i tijela, gdje
je prvo mlado u nesrei, a drugo dotrajalo u skladu s vremenom
260
koje odlazi, vjerojatni je uzrok dugoga ivota Regine Delavale.

Dva su prirodna naina za odlazak s ovoga svijeta: ili ode, poput
veine ljudi, pomiren s izgubljenim ivotom ili zavri u ludilu
jer dua ne izdri nemirenje. Intenzitet ludila na koncu odredi
duinu ivota.
Istoga popodneva Mirna je noni rekla da vie nee ii u
kolu. Ubit e te mater kad se vrati, pokuavala je stara, ali bilo je
uzalud. Djevojica je odluila da vie nikad ne izae iz kue i ne
pokazuje svijetu svoju sramotu. Uostalom, nije vjerovala da e
doekati dan majinog povratka s afrikih putovanja. Do toga je
preostalo dvadesetak dana, to joj se, kao umiruem, inilo jako
dugim vremenom. Leala je na postelji i gledala u zid na kojem
su visile slike glumaca i pop pjevaa, relikvije davnoga bezbri-
nog vremena dovrenog nekoliko dana nakon to je majka
otputovala, kada je prvi put primijetila da joj lijeva strana grudi
biva vea od desne. Da nije otila, moda bi sve bilo drukije, na
vrijeme bi je odvela doktoru, uinila neto to je trebalo uiniti,
sad je ve beznadno kasno. Nema naina da ju itko izravna, niti
da zaustavi bujanje divljeg mesa. Saalila se nad sobom, bez oca,
ostavljena od majke, sama na svijetu; potekle su suze i Mirna je
napokon nala neto to je poznavala, osjeaj koji nije bio nov i
u kojem se barem za kratko mogla smiriti.
(Odlomak iz romana)
261
23-Faruk Sehic 12/11/04 7:36 PM Page 263
Faruk ehi
do vjenosti
1.
Dogovor je bio vrlo jednostavan. Razvui emo se u liniju.

Nas devet. Razdaljina od jednog do drugog je 5-1o metara. Fron-
talni napad prema pravilu slube. elo e ispucati zolju. To je
naa artiljerijska priprema. Dii emo se sa trave. Poeti pucati i
tekbirati, trei prema njihovim rovovima. Pa ko iv, ko mrtav.
Sad leimo i puimo u sigurnosti nae linije. ljemovi su na
glavama, grudni rapovi ispunjeni okvirima od po trideset meta-
ka. elo na leima nosi zolju. Naa mona artiljerija. Jedini od
nas, Fao ima automat sa drvenim kundakom. Kae da mu ta
puka donosi sreu. Linijai nas nude cigarama i kafom, mirka-
jui, zadovoljni to oni ne idu u akciju. Sve za diverzante. Ra-
zgovor je uobiajen, niko ne spominje ono to e se desiti. Kao
da idemo na piknik, a ne u juri. Oktobarski vjetar demobilie
oker lie sa graba i bukve. U padu, ono se dodiruje i uti poput
indijske svile. Borovi su neunitivi. Tamnozelene iglice eljaju
vjetar. ekamo da se komandant bataljona javi motorolom i da
nareenje da napadnemo. No je ve odavno na snazi. Mi smo
u umi. Tu je formirana udna potkoviasta linija. Ispod ume je
asfaltna cesta. Jo nie je ogromna uvala, mrana kao drijelo
King Konga. Tristo metara preko uvale nastavlja se naa linija.
Tako da smo uklinjeni u njihovu liniju. I nenadjebivo istureni
prema orujima svih kalibara. elo rukom daje znak za pokret.
Hafura i ja odlazimo u izvianje, za svaki sluaj, iako je no
komandna boja. Izlazimo iz ume. Hodamo kao maskirni duho-
vi. Privlaimo se do krljavog grmlja. Ako neko sluajno zapuca,
mi smo donji jer se nalazimo izmeu linija. Jedino na to se
oslanjamo je sluh. ujemo nerazgovijetan ljudski govor. Suspre-
emo disanje. Iz njihovih rovova dopire neko lupkanje po ze-
mlji. Zvuk je tup. Kao da se ukopavaju. Koji kurac sad to rade?
Prilazi nam elo sa ostatkom odjeljenja. Rasporeujemo se po
dogovoru i poinjemo puzati. Golo brdo. Postoji li gluplji naziv
za uku? Polako napredujemo do odreene take. Ne vidimo nji-
hove rovove. Bie da su im rovovi malo ispod samoga vrha uke,
sa njihove strane. elo ustaje, rasklapa zolju. Niani odoka. Rake-
ta odlijee iza brda u Zanzibar. Sigurno je pogodio talu ili ne-
ki drugi strateki objekat. Nije ni bitno, to je obian psiholoki
263
trik. Eksplozija pojaava strah, a u strahu su velike i bijele oi,

ko u vola pred klanje. Trimo, pucamo i urlamo. Metri se ine
dugi kao kilometri u maratonu. Vrijeme se rastee poput prake.
Svijetlei meci frcaju na sve strane. Njihova pucnjava nas uspo-
rava. Leimo na zemlji bez ikakvog zaklona. To je to. Golo brdo.
Mrtvaki poligon. Lezi i pasi travu!
- elo, zakovala mi puka, haj vamo! - dere se Fao.
elo nogom otkiva Fainu puku. Fao drveni kundak stav-
lja ispred glave da ga metak ne pogodi u elo.
- Tvrdo je mamu mu jebem! - ujem Hafuru.
- Puiona, nego ta!
- Povlaite se! - vie elo.
Nemamo vremena za duu priu. Kotrljamo se niza stranu
prema naoj liniji. Zatieni smo od metaka jer smo ispod pre-
giba uke. Rune bombe eksplodiraju na mjestu gdje smo malo-
prije bili. Odzvanja kao u bunaru. Doli smo do ume. Niko nije
ranjen ni mrtav. Regrut je savio glavu i gleda u zemlju. Njegova
blijeda put daje mu izgled zombija. Orlovski nos, objeen na licu
kao mesarska kuka, ini ga ivom karikaturom. Hoda savijajui
se u kukovima. Kao da eli koracima izmjeriti vlastitu nesigur-
nost. Imati regruta u jedinici, znai biti obiljeen pehom. Goto-
vo je nevjerovatno kako se smrt lijepi za njih. Ponekad sam bio
uvjeren da im na elu mogu vidjeti smrtni znak. Jo uvijek nije
svjestan da je preivio.
- Ovu posranu uku ni Ba-elik ne bi mogo zauzeti - kae
Hafura.
- Jes zajebano u piku maternu.
- Noni napad je iva lutrija - javlja se Merva.
- Sve je lutrija: kad napada, kad si na liniji, kad si na odmo-
ru u civilki, dje god okrene moe te zakaiti.
- Kureva srea - govori elo.
- Jo na to sve i puka mi zakuje - ali se Fao.
elo se smije i namiguje. Silazimo na asfalt.
- Haj ljudi vidimo se - pozdravlja nas straar na krajnjoj lije-
voj zemunici. Hodamo u grupi. Vuemo noge ko limeni roboti.
Vraamo se nazad dvjesta metara prema naoj pozadini, gdje iz
tame izranja kua u kojoj spavamo. Merva i ja smo prvi na strai.
Ostali odlaze na spavanje. Stojimo ispred vrata i gledamo u livadu
ispred kue. Desno od nas zjapi velika upljina. Tek nekih pola
kilometra visoko u planinskom masivu su nae linije. Mi smo
faktiki predstraa. Mrak postaje gust kao kad voz uleti u tunel.
- Sutra, ustvari, ujutro, opet emo u akciju.
- Jebaemo mi izgleda riblju mater!
264
- Ukopani su do sredita zemlje, ne mo im pera odbiti -

jada se Merva vie za sebe. U daljini neko pijan puca obiljeava-
juim mecima u nebo. Zapiavam oak kue. Novi dan nova
nafaka. Jes al u kurcu!
2.
Opet ista pria. Jedino to napadamo danju. Kakvo je bilo

nebo? Je li bilo sunca? Ne sjeam se. Uniforma ima jednolian
unisex miris. Trava je bila vlana i sivo-zelena kao zidovi javnog
zahoda. Tih nekoliko minuta prije napada traje savrena tiina.
Zamiru i zvuci prirode. Ili ih ula ne registruju, zaokupljena sa-
mo jednim, ostati iv. Tijelo mi je kao znojna i zgrena aka.
Ispaljivanje zolje. Red pucanja i tekbiranja. Nenadano lako smo
probili liniju. Upali u njihove prazne rovove. Damari mi guva-
ju facu. Rasprskavajui meci pucketaju kao kokice. Redo Begi
klei desno od mene. Ispod vojnike deke viri slama. Preturamo
vojnike torbe. Vlasnik moje zove se Duko Banjac. Njegovo
ime je napisano drvenom olovkom na komadu papira iz raun-
ske teke. Kartonske municijske kutije trpamo u depove. Iz Re-
dinih usta ispada mlaz guste krvi. Krklja, i lice mu dobija farbu
krea. Isprva sam pomislio da mu je metak proletio kroz usta.
Izvlaimo ga iz rova i odvlaimo desetak metara ispod u zaklon.
Umro je za nekoliko sekundi. Nismo stigli ni da ga previjemo.
Zrno mu je prolo uzdu kroz prsa. Rasturilo srce. Pokrili smo ga
atorskim krilom. Kad vidi mrtvaca, uvjeri se u vlastitu smrt-
nost. Regrut povraa gute sluzave neprovarene hrane. Ostavili
smo regruta kraj poginulog, dok ne dou nosai. Na desnom
krilu, borci susjedne brigade su probili liniju i upali meu kue.
Probijamo se kroz niske stabljike neobranih kukuruza. Granata
pada izmeu Husinog i Hafure. Obadvojica lete kroz zrak zaje-
dno sa pokoenim stabljikama kukuruza. Husin je ranjen u lije-
vu potkoljenicu. Geler koji ga je pogodio vrijedi barem tri-etiri
mjeseca bolovanja. Hafuru je spucala detonacija. elo moto-
rolom javlja da imamo dvojicu ranjenih i jednog mrtvog. Nema
runijeg osjeaja nego nastaviti akciju nakon ovakve situacije.
Gaenje i strah poprimaju nadljudske dimenzije. Nailazimo na
le prebaen preko grudobrana kao vrea brana. Obuen je u
smb-uniformu. Ima oko 3o-35 godina, duge plave brkove i nove
uprtae, to za njegov izgled sada nita ne znai. Iz nozdrva mu
curi krv ko sporednim likovima to ginu u prvim minutama
jeftinog karatakog filma. Njegove irom otvorene oi gledaju u
265
razrovanu zemlju. Tridesetak metara nie otkrivamo jo jedan

le. Ovaj jedva da ima 19 godina. Lei na leima. Gae su mu
sputene do koljena. Slavno il neslavno, ovjek je mrtav. Zemlja
privlai tijelo i olovo. Nita ne odlazi u nebo.
***
Sat vremena kasnije, Paen i ja leimo iza prirodnog grudo-
brana. Kontroliemo stotinjak metara livade. Granate se zaku-
cavaju u zemlju iza i ispred nas. Imam osjeaj da e mi svakog
trenutka jedna pasti na lea. Njihova artiljerija pokriva svaki pe-
dalj zemlje. Sad bih najvie volio da sam krtica. Hvata me koko-
ija panika. Rado bih se oslobodio tijela, postao eterian. Rijeio
se mesa i krvi i razuma. Postao prozirna nula. U strahu stanuje
bog. Ne molim se njemu, jer je rat obesmislio njegovo postoja-
nje. On je sada stoposto u drugoj galaksiji. Siguran i sjeban od
usamljenosti. Ne fali mu dlaka s glave. Napravio je sebi grudo-
bran od metalnih planeta. Ponovo izvodi eksperiment stvaranja.
Samoa je neugodna i on eli da se socijalizuje. Ljudi su mu se
zgadili. Nije uspio. Digo je uasnut ruke od zemljana. Slab je to
umjetnik. Ipak, barem je zlo izmislio. Ako je ikad i postojao.
Geleri, kao urikeni, pie na sve strane. Da se pogledam u ogle-
dalo, umro bih od iznenaenja. Svako malo mijenjam mjesto
zaklona. Uletim u dolinu, izgrebem se u divljim kupinama. I tu
padaju granate. Paen je smiren. Lei potrbuke i osmatra. Na
njegovim leima, iz ranca viri ma motorne age. Ispod mo-
torke, za pantljike ranca, pagom je zavezao kasetofon.
- Ima l taj kr baterije?
- Jata, ne bi ga daba nosio u akciju.
- Nai neku muziku, da ne ujemo kad rokne po nama.
Paen pali radio. Okree plastini kolut. Prolazi usputne sta-
nice na kojima svira klasina muzika: Bah, Betoven ili neto
slino. Klavir, orgulje, violine, fagoti, klarineti prave mi izo-
freniju u glavi. Uas ima agenta u svakoj eliji moga tijela.
- Goni to aganje u kurac! - viem Paenu.
Plastini kolut nastavlja potragu. Bowijeva pjesma Rockn
roll suicide, tjera mi suze na oi. Pred oima mi je ank od
masivnog drveta. I krigla pjenuavog piva. Fluorescentna lampa
iznad anka pravi lebdeu atmosferu. Sve je usporeno. Njene
zelenkaste oi se cakle i usne ljubiasto bubre pred poljupcem.
Gledam njeno lice dok se ljubimo. Ono se deformie od lje-
pote. Give me your hand..., pjeva Bowie. Mirnodopski flash-
back se prekida, kao kad pukne filmska traka usred projekcije.
266
Kolut ide dalje. Potraga za spasenjem je mjehur od sapuna.

Sa Radija Korenice uju se stihovi:
Dvor na Uni, Dvor na Uni, crkvica na bregu,

to je mjesto, to je mjesto e se Srbi legu.
Pjesma je idealna za smijeh i suzu. Meutim, granate i dalje

padaju i razvlae pamet. Na momente postajemo maloumni.
Spada nam remen. kripa tenkova, kilometar ispred nas, naj-
nespokojniji je zvuk na zemlji. Sutra, opet ista pria. Stisnuti
upak, smanjiti mozak na obim klikera. Mi ljupki i nevini samo-
glasnici ispljunuti iz avoljih usta. Izvravati nareenja, preci-
zno kao navoena raketa. Djelovati po inerciji kao zalutali me-
tak. Biti dio vitraa na kojem dominira boja mljevenog ljudskog
mesa. Pozdrav domovini! Poast nadesno! Gromkim strojevim
korakom. Dok lepraju ispeglane zastave. Sijaju uglancani ino-
vi. Tik-takaju srca kao mehaniki satovi.
- Neto ovde nije u redu.
- Trebali su nam davno poslati smjenu.
- Da se oni nisu povukli, a nas ostavili - razmilja naglas Paen.
- Hajmo mi lagano odavde.
- Ionako nema svrhe...
- Nita nema svrhe.
- Jebe svrhu.
- I onog ko je izmisli.
- Gdje emo sad?
- Nemam pojma.
- U piku maternu!
- Tamo je najbolje.
- ta ako su nam udarili kontru?
- Onda smo najebali.
***
elo u notes upisuje brojno stanje. Ratna formacija: devet
ljudi plus ato. Opravdano odsutni: jedan u kasarni (ato). Ra-
njeni: dva borca. Mrtvi: jedan. Bolovanje: jedan na neuropsihi-
jatriji (Regrut). Na licu mjesta: pet boraca. Pijemo rakiju i puimo
utei. Napolju, magla osvaja teritoriju. Statistika caruje. Samo-
uvjereno barata manjkom i vikom. Mjeri moral, vae ljude ko
stoku. Standardna devijacija, plus, minus,
267
pod pritiskom
1.
Doveli su nas na liniju. Blato i magla su posvuda. Jedva

vidim ovjeka ispred sebe. Gotovo da drimo jedan drugoga za
opasae, da se ne izgubimo. Prolazimo izmeu zapaljenih kua.
Kolona se vue uz klimave tarabe. Blato se lijepi za izme i raz-
vlai kao tijesto. Najljepe su ove linije na koje prvi put dolazi.
Sve je novo, neobino i upavo do jaja. Pogotovo kada preuzi-
ma liniju nou, a sutra kada se razdani, shvati da se nalazi na
vrhu eksera. Ugljenisane grede padaju sa krova i cvre u blatu.
Klipemo uz ogromnu padinu. Trava je ljigava od magle. Ko
padne, zaustavi kolonu i obavezno opsuje predsjednika i dravu.
Kad samo pomislim da emo ovu no spavati na ledini, zabole
me hemoroidi. Vodi iz vojne policije izvodi nas na vrh uke. Ja
i Emir preuzimamo plitki rov, u kojem se nalaze, isprljani bla-
tom, jogi-duek, jorgan i par ikova popuenih do dize i ner-
vozno zabijenih u zemlju.
- Hej, momci, ima l zime? - dopire glas sa nae desne strane.
- Haj vamo pa u ti rei - odgovara Emir leei na jogiju.
Prilazi nam kontura iza lea.
Uskae u rov.
- Ja sam iz treeg bataljona - govori nam dok se rukujemo.
- Imate l cigara?
1
marka kolumbijskih Otvaram tabakeru punu galesa1.
cigareta, god. - Nee l nas vidjeti dok puimo? - pita Emir.
proizvodnje 1974.
- Ma nee, daleko su odavde, a i magla je gusta.
I ja i Emir kao po komandi palimo cigare.
- Nego, de ti meni reci, kakva je situacija ovde?
- Je l jebeno?
- Danas su orali ovo brdo granatama. Jednom borcu iz druge
ete geler je otkinuo obraz. Na Metli, a to ti je uka duplo vea
2
brdski top od ove nae, imaju par zisova2. Vide nas ko u fildanu - pola-
kalibra 76 mm. gano pria treebataljonac.
- Znai, ko preivi, jee zlatnom kakom - dobacuje Emir.
- Nije tolko ni guravo kako izgleda - tjei ga treebataljonac
- valja mriti svakako.
Strah se uvlai u mene kao vlaga. Sutra nas sleduje bespla-
tno brijanje.
268
***
Linija ivota ti se prekida na dva mjesta. Bie ranjen dva puta,

od toga jednom teko, govori mi ciganka. Devada baca grah, gleda u
zrna, zakljuuje, oekuje te put u inostranstvo i dobar glas iz daljine.
Poredao sam hijerarhiju stvari: 1. rat
2. alkohol
3. poezija
4. ljubav
5. opet rat
Najdrai napjev: oj krevete udna spravo, pozdravljam te zdravo! zdravo!
Najgluplji citat: rat je drag onom ko ga ne poznaje, od Erazma.
Najdraa boja: plava, sve nijanse plavog.
Najdraa knjiga: Plexus od Milera.
Najdrae pie: domaa ljiva.
Najdrae oruje: maarski kalanjikov, broj puke sv-3o59.
Najdrae jelo: litra rakije i kutija cigara.
Najdrai citat: postati besmrtan, a zatim umrijeti, od an-Pjer Melvila.
Neostvarena elja: da mi geler napravi oiljak na licu, da budem zaje-
ban, kad uem u kafanu. Onda sam zaspao pokriven blatnjavim
jorganom.
2.
- Hajmo po pet maraka da e elini pretrati njivu.

- Pika li se ako pretri ranjen, il mora biti nedirnut?
- Bilo kako, samo da pretri do bjele kue.
elini, nazvan tako zbog kone narukvice sa niklovanim 3
pukomitraljez M-84
bodljama, lei iza upljikave betonske ograde. Glavu je pokrio kalibra 7,62 mm sa
duplim barutnim
rukama. Fina betonska praina sipi mu po kosi. Nalazi se tano punjenjem.
na pola puta do zaklona. Meci osamdesetetvorke3 udaraju u be-
tonske stubove, prolaze kroz upljine, zabijaju se u zemlju. e-
lini ustaje, hvata zalet, rafal ga obara na zemlju. Ljubitelji kocke
sjede ispod dunje u dubokom zaklonu.
- elo, jes iv?
- Kurac je iv, vidi da ne mrda, nit jei.
- Ko mu je kriv, je l ga neko tjero da pretrava njivu preko
dana, mogo je saekati no - ubacuje se trei posmatra.
elini opet ustaje, pokree zdepaste noge svom snagom.
Kao da tri u mjestu. Njegova frizura dugi vrat vijori od ubrza-
nja. Osamdesetetvorka radi svoj posao. elini finiira poput
Bena Donsona.
- Daj pet maraka.
269
- Dau ti kurac u vugla.

- Pa, je l pretro?
- Jes.
- Je l bilo fer i poteno?
- Priznajem, jes.
- A moe l u cigarama?
- Apsolutno romantino.
- Apsolutno romantino.
elini leima oslonjen o hladni zid kue vadi slomljene
cigare iz depa. Drhtavim prstima pripaljuje pola cigare. Po-
pravlja frizuru. Skida prainu i zemlju sa uniforme. Krv mu se
vraa u lice. No pada kao kec na desetku u kartama.
3.
Zgemba noktom skida ljudski mozak sa maslenice. Kida

komade desnom rukom, umae u so i stavlja u usta. Prstima
druge ruke, iz bijele najlonske kese (poprskane smjesom mozga i
krvi) mezi mladi kravlji sir. Faca mu je garava od barutnih gaso-
va. U krilu dri pukomitraljez kal. 7,62 mm. Prije pet minuta u
4
naoruani sljedbenici ovom rovu sjedili su autonomai4. Preko grudobrana, presavijen
Fikreta Abdia. je jo uvijek vru le. Rafal mu je prepolio lobanju. Okreem
ga na lea. Iz unutranjeg depa njegove smb-vjetrovke vadim
novanik. Gledam u njegovu fotografiju. Imao je visoko elo i
izraene zaliske. Krupne i melanholine oi. Otrom ivicom nje-
gove fotografije vadim komade jabuke izmeu zuba.
***
Usred akcije Deba je naloio vatru iza oka kue, da osui
arape. Na drugom kraju kue automat je prislonio na zid. Auto-
nomai su udarili kontru. Debu su uhvatili ivog i nenaoru-
anog. Svezali su mu icom ruke na lea i strijeljali ga iza tale.
Navee, istog dana, nakon to smo smijenjeni sa linije, otili

smo u kafanu. Pili smo na raun 5. korpusa, to znai dabe.
Zgemba je u bokal rakije ubacivao plave valijume. Lokali smo
rakiju iz aa od dva decilitra. Gazda je donio mezu, suho meso
i tvrdi sir, na raun kue. Imao je dobroudnu facu. Izgledao mi
je kao iskusan ugostitelj. Konobarica, Rumunka, alila se gazdi
to pijemo dabe. On ju je umirivao. Ispod usana virili su njeni
zubi, razmaknuti kao oni na grabljama. Kae da je hodala sa
270
nekim tipom iz nae brigade kojeg su zvali Pekar. Nakon neko-

liko litara rakije poeli smo cijepati kafanu. Pucali smo iznad
anka, po ogledalu i rafama za pie. Priguen pucnjavom, naro-
dnjak je cijukao iz zvunika kasetofona. Pokuavao sam pogoditi
plastini muhomlat, zakaen o ekser na lamperiji. Na terasi smo
razbacali plastine stolove i stolice. Iskundaili smo par mjetana
koji su se pobunili protiv naih postupaka. Razoruali smo tri
civilna policajca i postrojili ih ispred frizerskog salona. Gazda
nas je ladom odbacio u kolu, gdje smo bili smjeteni, deset
kilometara dalje od kafane. Vani je poeo pljusak. Brisai su
klizili po oferajbi kao kazaljke na tlakomjeru. Te veeri nije bilo
vie niega za priu.
271
24-Enes Karic 12/11/04 7:37 PM Page 273
Enes Kari
SLOVO O VODI
U Kuranu se veli da kia ne pada. Kiu Bog s neba sputa!
Jo od praskozorja islama teozofima nije promakla injenica
da se sputanje kie iz oblaka u Kuranu opisuje istim rijeima
kojim se opisuje i objavljivanje same kuranske Objave. Sputa-
nje kie jednako je objavljivanju, sputanju kuranskih rijei,
poglavlja i kaa.
Kad dragi Bog dariva pramenove kie, zapravo nas suoava s
neposrednim prizorom zbivanja Objave same! sugerira se u
Kuranu.
Od vode smo stvorili sve ivo! kae se u Knjizi. I sam je
ovjek stvoren od kaplje vode koja se izbaci i na sigurno mjesto
pohrani veli se u Knjizi. Brojna su mjesta u mistikoj knji-
evnosti islama o ovjekovom zametku kao malehnom crvuljku
koji je klicu zametnuo ba u vodi!
Stoga su teozofi islama zapazili da je voda u Kuranu najinte-
nzivnije spominjana kao udo stvaranja, ili pak kao stvaranje samo!
Voda se u Kuranu spominje u gotovo svim svojim stanjima:
voda je kia, voda je rijeka, voda je more, voda je rosa, voda je
soica i led, voda je svjeina, voda je para
Prizor izvorske vode nekoliko se puta spominje u Knjizi; na-
pose je snano istaknuta izvorska voda koja kulja iz kamenja
Mora sa svojim prostranstvima, te motiv sedam mora, po-
vezuju se s mastilom i nevjerovatnim prijedlogom za razmilja-
nje: kad bi sva mora bila mastilo, i sve drvee pisaljke pa da se
ispiu sve Rijei Boije - usahla bi mora prije negoli bi ponestalo
Rijei Boijih!
Stoga Ibn Arebi, mistik iz sedmog islamskog stoljea, veli da
je Kuran more bez obala.
Morske vode u islamskim su komentarima opisane kao do-
nje vode, prostrane, ispunjene tmunim dubinama i katovima
neprozirja!
Ali, mora sa svojim plavetnilom i valovima jesu i enjiv zov
za beskrajem, za daljinom, za Putovanjem i Putom.
Nigdje nije rjeitija tiina od one u prizoru naslanjanja pla-
vetnila neba na plavetnilo okeana. Jedan arapski pjesnik mirno
more naziva zamkom tiine!
Na morsku se puinu u Kuranu svraa pozornost kao na
krug sudbine u kojemu se nahode stvorenja, ovjek napose.
273
Ma koliko naa laa bila prostrana, i jaka, i mona, puinski

vali od nje su jai i na olujnoj puini Bog se usrdno zaziva da
podari dolazak do kopna, do luke!
U Kuranu se, pak, za rijeke veli da teku, bez prestanka. I u
samom raju rijeke teku. Odmah ispod vrtova!
Islamski mistici u neprekidnoj seobi rijeka (Hadem Haj-
darevi kazao bi seoba obala) gledaju veliki znak: kako se sve
Bogu vraa, to ni voda ne odlazi, ne otjee! Rijeke ne teku svoje-
mu uu/uvoru, ve svojemu Izvoru. K tome, rijeke su pokretni
dijelovi kopna, valovi su pokretni dijelovi mora!
U beskraju Sveobuhvatnog, u kojemu smo, ivot ovozemni
traje tek koliko je trajanje mijene dvaju valova kad udaraju o hri-
dinu. Stoga o ljeskanju morskih valova o hridine pjesnici alovi-
to pjevaju.
Delaludin Rumi u kretanju vode i valova itao je opomenu:
O, ti, koji si usnuo u unu tjelesnosti svoje,

Vodu si ve vidio, sad gledaj Vodu vode.
U vodi ima Voda to je dalje tjera,
U duhu Duh to ga vazda doziva!
Sufijska je knjievnost mono naglasila motiv vode i istoe.

Voda je, naime, a ne vino, u islamskom kredu uvedena u fonta-
nu obredne ravni!
Priroda posredstvom vode zakorauje u kulturu, dok, opet,
kultura, ovjekovim ivljenjem i kohabitiranjem s vodom, zako-
rauje u prirodu!
Na ovoj taki dolazimo do vane spone u Knjizi izmeu
vode i Boije milosti. Kad se umivamo, kao da lica svoja ne mije-
mo vodom, ve bezbrojnim valovima Boanske milosti, koji
nam danonono pritjeu!
Oblaci su u Kuranu, u najmanju ruku, dvostruki znak: nji-
hovo prolaenje nebeskim svodom znak je prolaznosti i nestal-
nosti ovozemnog ivota, i, k tome, oblaci ne samo da su znak
preobraene plinovite vode, oni su sami po sebi one vidljive,
gornje vode.
Voda u obliju oblaka pokazuje svoju enju za duhovnim
stanjima i usponima.
Gledanje silnih oblaka i neba disciplinira prekomjerne elje,
veli Gazali. Gledanje u zelenilo lijei i oplemenjuje vid, veli on.
Kuranska besjeda umnogome se potrudila podsjetiti ovje-
ka, gotovo ga zaklinjui, da zaumi kako puhanje nevidljivih vje-
trova nosi vidljive oblake do krajolika zemlje, zamrlih i pustih.
274
I onda voda, bezbojna, bezokusna i bezmirisna, pomogne da

pusti krajolici obrastu i ocvatu svakovrsnim i mnogostruko mio-
mirisnim cvijeem i biljem!
U klasinim raspravama o bojama openito, i o bojama cvi-
jea posebno, veli se da se voda voli skrivati, povlaiti. Sama ne-
ma boju, ali boju omoguava! Nema okusa, ali okus omoguava!
Nema mirisa, ali miris omoguava!
Islamsko ezoteriko miljenje, nalino miljenju starih Lati-
na iz patristike, openito je u materijalnim tvarima i njihovoj
raznovrsnosti oitavalo mnogolike tragove Boije.
Izvorske vode jesu s onu stranu prijesnog i peenog! Ne
ovise o godinjim dobima, ne eka se da dozriju
Napose se na vodu gledalo kao na najzaudniji trag Boiji,
bezbojan, bezokusan, bezoblian, bezmirisan Transcendentan.
Stoga je voda u islamskoj arhitekturi prigodno koritena kao
simbol Boije jedinosti, tevhida.
Vrijedno je dovesti do rijei, kau mistiki komentari i glose,
to se voda zahvalila Bogu da od nje ljudi ne mogu spravljati
kipove, kumire i idole. Voda se ne da u to ime oblikovati.
Voda se onda obavezala Bogu na stalno i predano klanjanje
uborom, vodopadom, valovima, izvorskim kuljanjem, ispara-
vanjem
I zbog toga se u Kuranu veli da mogu gorjeti i ljudi, i drva,
i kamenje! Ali, voda ne! Voda vatru trne!
Kuran podsjea da je Boije Prijestolje bilo na vodi!
275
25-Marko Vesovic 12/11/04 7:38 PM Page 276
Marko Veovi
KASNA MLADOST
Godine 1947. beogradska Kultura je objavila dvije knjige
Radovana Zogovia: Na popritu zbirku knjievnih i politikih
lanaka pisanih prije, za vrijeme i iza drugog svjetskog rata, i
zbornik Prkosne strofe u koji je unio vei dio svojih objavljenih
i neobjavljenih pjesama, napisanih od 1934. do 1937. godine.
Prkosne strofe su nagraene prvom nagradom Vlade FNRJ za
poeziju: Zogovi je, u tom asu, bio na vrhuncu slave i politike
moi, stoga su bile tane, ak suvie tane rijei kojim je Marin
Franievi zavrio 41 stranicu dugi prikaz ove knjige, koja i po
svome rasponu i raznolikosti motiva i svojoj dosljednosti i kon-
stantnoj usmjerenosti, kao i po svom dometu i visokom umjet-
nikom kvalitetu, ini Zogovia prvim pjesnikom naih dana.
Kad danas prokrstarimo tom obimnom knjigom, tragajui
za onim to je u njoj jo ivo, javlja se dvostruk doivljaj: te
pjesme pruaju mnogo vie i mnogo manje do oekivanog. Vie,
jer je rije o knjizi iz starog dobrog vakta socrealistikog, stoga
ste iznenaeni to u njoj ima poezije u dozama veim od onih
na koje ste navikli u susretima kako sa socijalnom, napred-
nom, revolucionarnom poezijom, tako i sa stihovanim proiz-
vodima iz vremena iza Osloboenja kad je pjesnik imao obavezu
koju je Zogovi prihvatao svesrdnije nego mnogi da piu u
svjetlu vjenih istina Dijamanta. Iznenaeni ste to se vaa ita-
laka pustolovina nije, kako ste oekivali, svela na pretraivanje
po pepelu. Ali Prkosne strofe pruaju i mnogo manje od oeki-
vanog, ak izazivaju razoarenje, jer u njima je mnogo primije-
njenog a malo pravog Zogovia: iako u fragmentima sadre istin-
sku poeziju, ne mogu da ponude ni jedan prvorazredan pjesniki
tekst. Ima nesumnjive istote, to jest nema greaka u izvedbi pje-
sama Pusta stada, apek se oprata s Pragom, Mladi sam u
sobi za samrtnike i Metohijska ljetnja kia; mogu se smatrati
uspjelim docnije dotjerane pjesme Pismo po kuriru i Vladiin
han, Strijeljanoj maloj Ani studentkinji, ima zbilja dobrih
odjeljaka u poemi Doljaci, ali je teko rei da su to pjesme
prvog reda.
Nakon 17 godina Zogovieve prisilne utnje i potpune
iskljuenosti iz knjievnog ivota i kulturne javnosti uopte,
beogradska Prosveta mu tampa Artikulisanu rije (1965.) koja
ide u najbolje knjige poezije objavljene u drugoj polovini 20.
277
stoljea na naem jeziku. Kad danas itate Artikulisanu rije, jo

ste uvjereniji da Prkosne strofe ne sadre ni jednu pjesmu prvo-
razrednu na nain na koji su prvorazredne desetine pjesama iz
Artikulisane rijei i knjiga izalih iza nje. U Prkosnim strofama
malo je stihova i odlomaka koji najavljuju pjesnika ija je ruka
sroila Instrukciju maslini, Pohvalu grabu, maslini divljih u-
ma, Jablan pod prozorom, Apokrif, Zvono bez jezika, Kulu
utanja, Gang i suvi monsun u Kalkuti. Vee, Jesenje puto-
vanje, Polemiku, Besmrtnost tkalje, Dvije balade, Na-
knadno o ljubavi, Autobus i kiu, Bezglasni suvi apat o u-
mama, Ti snovi, ti snovi, Dominika, Ugljarski dim, Zve-
zdara ona terasa s podnojem u Dunavcu, Talase, Svjeti-
onik malen i zabaen da samo pomenemo ponajbolje pjesme
iz knjige Artikulisana rije.
U trenutku kad su Prkosne strofe izale, Zogovi je imao 40
godina. Artikulisanu rije je objavio u 58. godini ivota. Rijetkost
je da pjesnik od nesumnjivog dara ne uspije do 40. godine kona-
no nai sebe, progovoriti svojim punim glasom, uobliiti vlasti-
tu pjesniku formulu, ostvariti djela od trajne, ili trajnije vrijed-
nosti, ali je vea rijetkost da pjesnik u 58. godini objavi knjigu
koja zasvjedouje ne samo da je peen knjievni majstor, nego i
da je veoma kasno, tek iza etrdesete, postao mlad: Ko breza
zajeseni razbukti i raziskri u sebi baklju breze!. Pjesnik koji se,
nakon 16 godina utnje, objavio Artikulisanom rijeju bio je kao
ova breza: jesen je razbuktala i raziskrila baklju njegovog ta-
lenta, jesen je znaila mladalaki raskril njegove imaginacije.
Artikulisana rije je najbolja, najcjelovitija i najvanija Zogovi-
eva knjiga, zapravo, njegova umjetnika legitimacija, koja sadri
sumu njegovih najviih kreativnih mogunosti premda i docnije
Zogovieve knjige posjeduju nesumnjive vrline i mogu da ponude
vrlo visoke pjesnike domete i u njegovu opusu predstavlja
stoerno djelo oko koga se okuplja njegov pjesniki svijet.
Zbirka Lino, sasvim lino (1971) nastavlja i dovrava Artiku-
lisanu rije, a petnaestak najboljih pjesama u njoj dalje razvijaju
njegovu pjesniku formulu, snano potvrujui lirskog Zogo-
via, to ponajprije znai ljubavnog pjesnika, koji je bio prisutan
i u Prkosnim strofama, a oglasio se snano i u Artikulisanoj rijei,
ali su se njegove dublje mogunosti ostvarile u ciklusu Ne te-
dite struju iz knjige Lino, sasvim lino.
Knjaeska kancelarija (1976.) bila je, po tanoj Krleinoj ri-
jei, ulazak sedamdesetogodinjaka u pustolovinu. Poseui za
jezikom i faktima iz dokumenata knez-Miloeve kancelarije, pje-
snik je uobliio poetsko mnogoglasje koje se sliva u jedinstvo: iz
278
pretenog dijela tih pjesama ne obraa nam se Zogovi, nego

Milo Obrenovi, njegovi pisari i inovnici, Miloev brat Go-
spodar-Jefrem, Sima Patrmac, Toma Vui, Marali Ali-paa, Vuk
Karadi i mnogi drugi, i u svim tim glasovima ujemo govor
jednog vremena, koji je u isti mah i govor nae istorije, jer ove
se pjesme ne mogu itati bez preslikavanja njihovog znaenja na
docnija zbivanja u nas, pa i na savremena, razumije se, stoga u
najboljim od tih pjesama otkrivamo tragiku i grotesku ne samo
miloevskog doba, nego i ovjekovog postojanja u istoriji uopte.
S druge strane, koliko god ova knjiga bila svojevrstan pje-
sniki opit, u njoj i dalje ujemo ranijeg Zogovia, njegov pre-
poznatljivi glas, znani nam ritam njegovog kazivanja, oporost i
reskost njegovog jezika, osebujnu metaforu, njegovski rimarij,
pa ak ni humor, ije su doze, kako kae Stevan Tonti, u ovoj
knjizi vee no u ostalim, nije nam neto posve novo, jer ga pam-
timo iz njegovih najboljih polemikih i satirikih pjesama otprije.
Godine 1985. izale su dvije Zogovieve zbirke pjesama:
Povremeno zauvijek i Supret za sjutra. U prvoj, nale su se na okupu
doraene i u okviru nove cjeline prevrednovane ljubavne pje-
sme iz raznih vremena i objelodanile prvorazrednog ljubavnog
pjesnika, koji, rasut po raznim knjigama, dotle nije bio dovoljno
uoen, a koji baca novo svjetlo na cjelokupno Zogovievo pje-
snitvo. Druga od njih, veoma obimna (160 stranica) koja je
obila nekoliko izdavaa prije nego je objavljena u Prosveti
testamentarno je djelo, kako se esto istie u kritici, i dijelom
sadri Zogovia ve poznatog nam iz ranijih knjiga, ali dijelom
znai jo jedno, posljednje razmicanje meaa njegovog pje-
snikog svijeta: ciklus Na marginama Danteove komedije i
petnaestak pjesama iz dva ciklusa: Starac i more i Nema blaga
osim blaga svjedoe da je pjesnik i u starosti ostao duhovno
mlad. Zogovi je esto upranjavao tvrdo, muko, nepopustljivo
zavjetovanje kao oblik dijaloga sa svojim dubljim biem i nad-
zora nad jedinstvom ovjeka i pjesnika u sebi. Knjiga Supret za
sjutra najviim dometima potvruje da je Zogovi imao snage da
ne prekri najtei i najbeznadniji od svih svojih zavjeta: O ne
umiri prije no umre, ne umiri!
Stoga se ini da bi se sutina Zogovieva ljudskog i pje-
snikog sluaja mogla saeti u etiri takoe samozavjetna stiha
kasnoga Pasternaka: I dolen ni edinoj dolkoj / Ne otstupatsja
ot lica, / No byt ivym, ivym i tolko, / ivym i tolko do kon-
ca. Ni Zogovi se nikad, ni jednim djeliem, nije odrekao
lica, svog prepoznatljivog, ljudskog i pjesnikog lica, a njegove
starake pjesme svjedoe da mu je do konca uspjelo biti iv,
279
duhovno i moralno iv. Dodue, ovo pasternakovsko, pomalo i

ekspirovsko geslo: biti iv, i to je sve, u Zogovievoj ivotnoj
i tvorakoj drami javlja se, uglavnom, kao odupiranje moralnoj
smrti: ne postati mrtvac mrtviji od mrtvih na dnu Dita, ne pu-
stiti da u tebi ubiju tebe, da bude u tijelu ivom i jenom, dav-
no mrtav, mada se nekad iskazuje i kao posezanje, posredstvom
svog djeteta na primjer, za nepovratnom mladou: Vraa se
mladost, ona studentska da me ne pusti ri zbilje, / da umrem
mlad, da ruke ne skrstim ak ni mrtav, ili kao maloprijanje, be-
znadno i tim potresnije, opiranje starosti kao smrti prije smrti,
kao neizbjenom zgasnuu emocija, mate, duha.
Mada Zogovieve knjige iza Artikulisane rijei, svaka na svoj
nain, proiruju i produbljuju, obogauju i upotpunjuju njegov
pjesniki svijet, otvaraju nove oblasti jezikih i izraajnih osvo-
jenja, iznova potvrujui vrhunsko pjesniko majstorstvo, a po-
jedine pjesme u njima dobaajem su blizu, gdjekad ak su i ravne
najveim pjesmama iz Artikulisane rijei, ipak, kad jednim pogle-
dom obuhvatimo Zogoviev pjesniki svijet, ne moemo se oteti
dojmu kako ni jedna od tih knjiga, da je kojim sluajem ostala
nenapisana, ne bi svojim odsustvom presudnije uticala na sud o
krajnjoj vrijednosti ove poezije.
Da je napisao samo Artikulisanu rije, Zogovi bi ostao pje-
snik prvoga reda, a nismo sigurni da bi njegovo pjesnitvo, lie-
no Artikulisane rijei, zasluivalo takav rang, ne samo zato to
prvenstveno u ovoj knjizi treba traiti pjesme koje znae njegove
najvie tvorake uzlete, ve i zbog toga to ne bi bilo gravitacio-
ne jezgre oko koje se njegov svijet dri na okupu: Artikulisana ri-
je djeluje kao sabirno soivo gdje se sustiu, kao u ii, duhovna
isijanja brojnih njegovih stihova i pjesama pisanih prije i posli-
je: ono to je ivo i uspjelo u Prkosnim strofama, dobija na teini,
jer se dublje i potpunije razumije, u svjetlu stihova ili pjesama iz
Artikulisane rijei, a na doivljaj Zogovieve poezije nastale iza
1965. bio bi u neemu okrnjen, ostali bismo, u italakom susre-
tu s njom, uskraeni u neem vanom ako ne bismo imali na umu
Zogovieva najvia umjetnika osvojenja u Artikulisanoj rijei.
Ali sve Zogovieve knjige od Artikulisane rijei naovamo obi-
ljeava jednako bogatstvo jezika, jezikotvorna strast, upornost u
traganju za to ivljom, preciznijom i sugestivnijom rijeju:
Zapustoeni sjenokosi, nepokoeni sjenokosi

kome se oni mile? Sjenokosi crno-rii!
Kroz njih se ni edna zmija k potoku ne pronosi
za njom, ve krti, na uzbunu zvone zvonii.
280
Ovo je strofa iz Zogovieve kasne pjesme Livada i kosai.

Odmah pada u oi glagol pronositi se, ije dejstvo moe, bar
donekle osjetiti i italac koji ne zna pun opseg njegovih znae-
nja: u njemu prepoznamo jednu od Zogovievih sretno naenih
rijei koje s velikom tanou, i ne bez duhovitosti, prikazuju
vlastiti predmet: zmija, zaista, kad se kree, samu sebe pronosi!
Ali ovaj glagol ima i veliku evokativnu snagu: priziva itav jedan
svijet, budei brojne matarije, to jest djeluje odjednom u vie
pravaca. Jer pronijeti se znai brzo proi i za munju se kae
da se nebom pronijela uz to, brzina ima i dodatnu motivaci-
ju: vezujemo je za e zmije, zato i hita potoku. Ali pronositi
se znai i ponosno ii, sobom se gorditi, i pred oi nam, sama
od sebe, izlazi zmija sa oholo dignutom glavom. Dakako, te zmi-
je vie nema, to je prizor od nekad: u ovoj pjesmi se pjeva o liva-
di koja zaludu eka kosaa to kunja i donja / na poslu straara
nonog, ili za baki hajka u lovu. Nema ovjeka, zato je i
zmiji livada postala tua, prestala biti dio njenog svijeta, dio
prirode: poremeaj u ljudskom svijetu izazvao je i poremeaj u
prirodi. Zmija se vie ne pronosi kroz sjenokose zato to za
njom, ve krti, na uzbunu zvone zvonii rije je o travi zva-
noj zvonac, iji je plod mahuna, i po njegovom zvuku, kad
prolazi livadom, seljak zna je li hora za kosidbu. Ta trava je ve
krta, davno je, znai, prolo vrijeme za koenje, stoga zmija
vie ne prolazi livadom, jer njeni krti zvonii na uzbunu
zvone. Zogovi je pjesnik koji se, svagda, lako i plodno poisto-
vjeuje sa prirodom: na trenutak je uao u zmiju, da iz njenog
ugla oslune zvuk tih prezrelih mahuna, koje uostalom i lie
na praporce, na zvonie. Ali otkud pjesnik zna ta zmije
osjeaju dok zapustoenim sjenokosima prolaze? Na osnovu
ega tvrdi da se zmija ne pronosi sjenokosom ba zbog tih
zvonia? Zogovieve matarije, pogotovo kad su potaknute
prirodom, koliko god uzlijetale iznad zbilje, svagda su u njoj vie
ili manje vrsto utemeljene. Dok je postojao kosa (sad kurir,
po nadletvima), livada je uvijek koena na vrijeme, to znai da
zmija, u prijanja vremena, nije mogla proi livadom kad je zvo-
nac postao ve krt i kad njegov zvuk djeluje kao zvonjava na
uzbunu! Zato se sad zmija i boji tuda proi. Ova analiza, moda
izlino podrobna, imala je za cilj da naznai okvir u kojem su
aktivirana brojna znaenja u ovom glagolu, i da odmah, na po-
etku, nagovijesti s kojom snagom i neposrednou djeluje za-
viajna rije u Zogovievoj poeziji. Jer pronositi se znai i uti
se, odjekivati, razlijegati se: prolazak zmije kroz taj suhi, krti,
prezreli zvonac biva ozvuen. Ali ni to nije sve. I za vijesti, za
281
habere, pogotovo crne, ili za glasine kae se da se pronose:

zmija je jedna takva vijest, zvonii i zato zvone na uzbunu.
Potraga za pravom, za rijetkom rijeju bila je poetski plodna
i u pjesnikovoj starosti. Od Artikulisane rijei pa do smrti Zogovi
je ostao strasni istraiva jezika, neumorni kopa po jeziku,
rudar u jezikom oknu, iz kojeg je u svakoj pjesmi iznosio poko-
ji dragocjen kristal. U njegovoj najboljoj poeziji sve je vano,
svaka estica jezika, svaka sitnica. ak i grafika. Navodimo po-
sljednju strofu iz pjesme Svjetionik malen i zabaen:
Ne gori ne postoji. U nebiu se otima sa nebiem

da vrati svjetlost i bie sebi samome, kolju, delti.
I vraa vjeruj i ekaj! Vraa uprkos svemu u ta sie.
Svijetli... svijetli ... svijetli. Postoji dok svijetli!
Ovi stihovi, i cijela pjesma, prizivaju Njegoevu viziju bia

koje vri u sjajne lue. Ali to ostavljamo po strani. Jer nas ovdje
zanima ta znai posve jednostavan polustih stih: Svijetli... svi-
jetli... svijetli? Zar to nije mala pjesma? Zogovi je prezirao poe-
ziju iz koje su pjesnici, povodei se za uvezenom modom, izba-
cili interpunkciju koja je njemu bila ne samo orue pomnog
ralanjivanja jezika, ve i prvorazredno izraajno sredstvo. Tri
take ovdje znae: ugasio se, nema ga, ne postoji. Tri take signa-
liziraju mrenja, izmeu dva uskrsenja, malenog i zabaenog
svjetionika, smjenjivanje perioda nitavila s periodima bia. Tri
take uestvuju u oblikovanju jednog modela svijeta: glagol svi-
jetli nosilac je bia, tri take su nerije za nebie. Bie je, dakle,
u zavrnici pjesme, izjednaeno sa svjetlou zahvaljujui i trima
takama, koje su minus-rijei, u njima ivi neimenljivost i nei-
zrecivost mraka i nepostojanja. Ovu slutnju podupire trei stih
tree strofe: To se on, pod tim, otima, pribire snagu. Pod im?
Pjesnik je u tu bezbojnu rije saeo prethodna dva stiha: Mrak,
prazno, isto do kraja svijeta. Stalo je, gubi mjeru / vrijeme. Traje
stajanjem. Zaglavljeno. Da zaglavi. Potroio je petnaest rijei da
odredi nebie kojem se svjetionik otima, a potom, kao da prizna-
je poraz, sve to sabija u zamjenicu tim, u jeziki gest iz kojeg zra-
i isti negativitet: uprkos svim naporima, nitavilo je neodredi-
vo. Moe ga, jedino, tek pokazati rukom, sugerisati sa tri take.
Razmotrimo, ponajprije, dva odlomka iz Prkosnih strofa koji
navjeuju tog kasnijeg, zabranjenog, u prisilnoj sutnji sazrelog
Zogovia, koji postupcima gradnje pjesme vlada mnogo suvere-
nije, iz rijei izvlai mnogo vie, a koji je u samoi i izoptenosti po-
stao mnogo prisniji sa sobom, do kraja osjetio vlastito bie, takao
282
sopstveno dno, doao u puni posjed sebe, onog sebe koji, prije
pada, kao da se nikad u pjesmi nije naao sasvim na okupu, jer je
kuao ivjeti lojalnost revoluciji kao lojalnost najdubljem sebi.
Izvia-proljee pred nama hita u letu:

na brdu mi, a ono na drugo, pred nama;
i ko da ispali stomlazu bijelu raketu
na brdu rascvjeta granata arlama.
Ovo je prva strofa pjesme Pismo po kuriru, koja je uspjelo

doraena u knjizi ilama za kamen (1969), ali je prva strofa,
osim izmjena u interpunkciji, ostala kakva je bila, to je znak da
je, nakon dvadeset i vie godina, pjesnik njom bio zadovoljan. I
zbilja ovi stihovi idu u najljepa mjesta iz Prkosnih strofa i na-
javljuju kasnijeg majstora poreenja i metafore. Poimo od tur-
cizma arlama, ija je snaga uveana povlatenim mjestom na
kraju stiha i na kraju strofe, ali i ukljuenou u sintagmu (gra-
nata arlama), koja je, zapravo, vokalni rafal: aaaaaa. Uz to,
etvrti stih sadri asonancu i aliteraciju: devet puta ponovljeno
a(reklo bi se i da je povratna zamjenica rascvjeta se izbae-
na ne samo iz metrikih razloga, ve i da bi se pjev tog osnovnog
vokala uo to istije), i etiri puta ponovljeno r koje ulazi u tri
od etiri suglasnike skupine (brd, cvj, gr, rl) sve to skupa zasvje-
douje da su u ovom jezikom lancu aktivirane sve zvune mo-
gunosti jezika, i eufonijske i kakofonijske.
Arlama, kojom vrhuni zvuni vatromet u etvrtom stihu,
mono ivi i na slikovnom planu: raketa je signal koji ispaljuje
izvia proljee iz prvog stiha, prizor posjeduje vrsto jedinstvo
koje se dri na proirenoj metafori: ako si kazao izvia, obavezan
si rei i raketa pjesnik ima punu kontrolu nad izraajnim oru-
ima kojima rukuje s lakoom. Preslikavanje proljea na jezik rata,
promicanje arlame u materijalno-tehniko sredstvo koje slui u
borbi za osloboenje, iako ima lirski kvalitet, djeluje i humorno, i ta
lirska duhovitost, ili bi bolje bilo rei dosjetljivost, boji cijelu strofu.
Ni kovanica stomlaza nije bez duhovitosti: po sebi je snana slika
behara kao eksplozije ivotnog elana, kao proljenog uzleta svjetske
ljepote, ali se pjesnik, pravei pridjev stomlaz, oslanja na narodni
jezik u kojem mlaz znai mlad i bujan izdanak u pjesmi Tro-
janov berberin i njegova knjiga kae se: izbie mlaz zove, izbie
sve jai i sve dui, a u pjesmi Opet to, ali drukije zemlja je sva
u mlazevima kukuruza, / u mlazevima iz mlazova zato stomlaza
raketa sadri udesnu sliku rakete od sto bijelih izdanaka! Ukratko,
ovdje je jezik krajnje efikasan i kao slika i kao muzika.
283
Ova strofa podsjea na kasnijeg Zogovia i sveproimnom

akcionou koja se temelji se na personifikaciji: proljee je
uesnik bitke, izvia koji hita u letu pjesniku je malo rei
hita, pa je izraz pojaao, od proljea napravio neto krilato, od
brigade uvijek bre za jedno brdo, to ubrzava sve ega se takne:
rascvjetavanje arlame je trenutno kao eksplozija! Nije teko izlju-
titi emociju skrivenu u ovoj slici: rascvjetana arlama iskrsla mu
je pred oima toliko iznenadno, toliko je zateen ljepotom da se
njeno dejstvo poredi sa eksplozijom. Ovakvi stihovi su take naj-
vieg poetskog napona u Zogovievoj poeziji prije Artikulisane
rijei, a dinamika od koje ive navjeuje docnijeg Zogovia koji
svoje emocije esto izraava u terminima ljudske akcije.
U Prkosnim strofama jo uvijek imaju ta da nam kau i pje-
sme koje su oito slabe, zato to ih je komunist u njima, teak
kao olovo, odvlaio na dno, ili zato to ih je nedjelotvornost
izraza osudila da ostanu u predsoblju umjetnosti, ili iz oba razlo-
ga. I takve pjesme nude trenutke istinske poezije, to ponajprije
znai da se jezik oslobodio injenica zbilje ne zaboravljajui ih!
Na primjer, u pjesmi Radio i java Nedieve Srbije, od 106 nje-
nih stihova, pretean broj moemo zanemariti kao nepoeziju iz
oba razloga: pisao ih odve partizan, a premalo uvar jezika, ali
i u njoj ima odlomaka koji iznenauju neoekivanim potezima
mate: Srbija ivi. Na svako raskre stala / i tit ko sluavnik
dri nudi goste hljeba i soli. Slika koja ratniki tit pretvara u
sluganski pladanj, a pokornost Nijemcima prikazuje kao srpsko
gostoljublje, izraeno hljebom i solju, po sebi je uspjela, ali nje-
na snaga nije iskljuivo u njoj samoj, u jetko ironinom presli-
kavanju sadanjosti na prolost, stvarnosti na mitologiju. Pred
kraj pjesme iskrsnue odlomak u kojem je jezik doveden do ve-
likog crnohumornog zamaha:
Vjeala skau. Vjeala dvostupa kod skele

igraju trupake starinsko kolo u vrbaku.
I momci, u omama, pljeu rukom o ruku,
i viju nogama, urevku igraju u zraku
(jer jesen ide, dunjo moja, jesen rana!).
I majka-Srbija, ocu Srbije i mati i inoa,
pred Baderom sjetnim, na carskom starostavnom piru,
igra mesnata, gola, od noi i zvukova pijana,
igra s glavom partizanskom na ravnom Mava-tanjiru!
284
Igraka groznica, od koje se trese okupirana Srbija, nenadno

spopada i vjeala dvostupa, a realistiko cjepidlaenje u
pridjevu dvostup poluuje fin uinak izotrava sliku i vre
je motivie: da bi vjeala mogla zaigrati, moraju imati dvije noge
zato su dvostupa! a slinoj svrsi slui i prilog trupake:
vjeala se ne kreu, ali mogu u mjestu igrati, pa jo starinsko
kolo pridjev koji, ponovo, sadanje preslikava na prolo (jer u
starinsko spadaju i maloprijanji tit i hljeb i so), i sugeri-
e da se radi o zbivanju koje nije od jue, nego se od davnina
ponavlja. Ali elja za grozniavom igrom uz nedievske orkestre
spopada i objeene: njihovi stavovi, zaleeni u smrti, opisuju
se jezikom plesa: momci su, oito, svezani, i zato pljeskaju ru-
kom o ruku, a noge su im izvijene u samrtnom gru, otuda do-
jam da urevku igraju u zraku. ak i rije urevka, pri-
zivanjem proljea u sablasni krajolik smrti, uestvuje u ukup-
nom poetskom uinku slike. Potom doe izrazito lirian stih iz
narodne pjesme: jesen ide, dunjo moja, jesen rana, koji u
ovom okviru dobija uasnu snagu, jer priziva seosku idilu s jese-
njim enidbama i svadbenim kolima. Ovi stihovi raeni su bri-
ljivo, s punom imaginativnom usredsreenou, otud je i mo-
guno da prizor vrsto vezan za aktuelno preraste u mitski: razi-
granost Nedieve Srbije pod okupacijom pretvara se u ples za
koji je Saloma kao nagradu dobila tanjir s glavom Jovana Krsti-
telja, a u isti mah Mava-tanjir vraa nam u sjeanje sluav-
nik s poetka pjesme, i ovaj lanac preobrazbi: tita u sluav-
nik sa hljebom i solju, Mave u biblijski tanjir s glavom par-
tizanskom, povjeanih u igrae na jesenjoj svadbi, potvruje
punu dejstvenost mate koja duhovito mijenja stvarnost da bi je
definisala: to je crnohumorna duhovitost, dodue, ali neporena
i poetski ubojita.
Poto se, u ovom radu, moramo ograniiti na glavno, naj-
vie panje emo posvetiti, razumije se, jeziku Artikulisane rijei.
Koja se, na koncu, ili moda prije svega, moe itati kao itava
navigaciona mapa jedne svijesti i njenog lutanja, kao dnevnik
jedne osamljene, pomalo pustolovne, a pomalo i prkosno ma-
nijakalne plovidbe koja traje godinama, kako Miroslav Krlea
ree u pismu Zogoviu. A razgovor o tome ta je pjesnik vidio,
osjetio, doivio, otkrio na toj esnaestogodinjoj pustolovnoj
plovidbi kroz sebe i kroz svoje doba, jer to dvoje u njegovoj
poeziji javlja se kao jedno, najzgodnije je poeti od onih osam
pjesama koje su u Artikulisanoj rijei stavljene na poetak prvog
ciklusa Ljudi neutoljivo. Te su pjesme napisane prije rata,
ali tada, zbog cenzure, nijesu ni davane u tampu, a u Prkosne
285
strofe nisu ule zbog toga to su u to vrijeme bile zaturene i

pisac ih sada objavljuje ve i zbog toga to je njihova istorija
rjeito svjedoanstvo o prilikama pod kojima se u buroaskoj
Jugoslaviji razvijala napredna poezija. Pronaene u rukopisu koji
nije bio pripreman za tampu, one su sada, koliko je to bilo
mogue, dotjerane, kae Zogovi u Napomenama. Ali te pje-
sme, koje bi trebalo da budu most izmeu Artikulisane rijei i
Prkosnih strofa, sutinski ne spadaju u Zogovievo predratno pje-
snitvo. Ne znamo ta je u njima dotjerivano, ali oblik u kojem
su dospjele do nas ponajprije je rjeito svjedoanstvo o preo-
brazbi Zogovievog jezika, metaforike, rimarija, knjievnog pos-
tupka uopte. Nejednake su vrijednosti i ne idu u najbolje to
Artikulisana rije nudi: Balada o rudaru, Mizam Kaltenbru-
neru, i mrtav i Igalske mjeseine, tom najboljem su blie nego
ostale u kojima pojedini odjeljci, u duim, i vei ili manji odlo-
mci, u kraim pjesmama, nude istinska iznenaenja (U materi,
prigrijano, mladune, odiznutra, / udara papcima u kou bu-
enje? nestrpljenje?), ali su, sve skupa, vane kao legura starog
i novog koja omoguava da pjesnika osjetimo u trenu stvara-
lakog preobraaja. Jer ak i njihove mane, kad ih poredimo sa
pjesmama iz Prkosnih strofa, nerijetko djeluju kao mane viega
reda, jer su nalije veih vrlina. Slabiji stihovi u njima moda
nisu toliko slabi sami po sebi, koliko u poredbi sa susjednim sti-
hovima koji sadre istinske poetske uzlete, stoga ove pjesme ne
bude dojam kojem se ne moemo oteti u susretu s velikim bro-
jem pjesama u Prkosnim strofama: pustinja jalove deskripcije,
proarana oazama poezije. Razmotriemo tri strofe iz pjesme
Parolu na zidu:
Oni se uzroje, posnuju, razjure u cik jutra:

gule zidove, premazuju bojom, blatom blate.
A sunce polako, polako iskvarca oiljke, isperuta,
i ona izbije izbouri isti malter.
I opet oni. I doe jesen ulice zasvodi i isprlja.

I malter pokisne premazan, liajiv, mrko-pljesniv.
Al parola ivi, plamsa u cigli zidova, ispod mrlja,
pa opet izie crveno natampan majski vjesnik!
Kao sok buja, u stablu, nie ko vlatak iz asfalta,

ko izvor ponorac iz ljunka, do jue jedva mokra.
Izbije krvotok, izmlaza, ispie zidove i ipalta
u dijagram krvi na zidu, u svigmogram.
286
Zogovieva pjesnika preobrazba sluti se ve iz promjena u

vokabularu. Tu su rijei iz strunog jezika: iskvarcati, dija-
gram, svigmogram (sprava za mjerenje pulsa, i krivulja koju
iscrta na hartiji), ipaltati, rastvara koje svojim hrapa-
vim zvukom i tehnikim znaenjem umanjuju poetinost
izraza, ine ga neistim, to ponajprije znai da je uprljan
ivim ljudskim iskustvom. U njegovoj zreloj poeziji, vezivanjem
lirske i prozaine jezike tvari vrlo esto se ostvaruju vorovi
visokog poetskog napona: pretvaranje nepoetskog u poetsko,
cijeenje poezije iz materijala u kojima prije nije traena lekci-
ja koju je moderno pjesnitvo nauilo od Bodlera i Zogovi
smatrao osnovnim pjesnikovim zadatkom.
Tu su neologizmi izbouriti, uspulsati, juditi koji pod-
sjeaju na jezikotvorstvo ruskih futurista i njihovu filozofiju
samovrijedne rijei. U njima se ogleda pjesniki napor, esto
krunisan krupnim rezultatima, da popunom praznih mjesta u
jeziku razmakne meae njegovih izraajnih moi: to je u jeziku
bilo dato kao mogunost, pjesnik oblikovnim inom, po mjeri
vlastite emocije i doivljaja svijeta, pretvara u realnost, stoga
Zogovievi jeziki pronalasci pute i ka zamahu emocije kojom je
potaknut rad njegove verbalne mate i ka stavu pjesnika-u-slubi-
revolucije koji preobrazbom jezika daje prilog mijenjanju svije-
ta, tanije, mijenjanju ljudske svijesti i osjeanja.
Tu su i rijei iz Zogovieva zaviaja: posnovati se, izmla-
zati, ponorac koje su vaan jeziki sloj u njegovoj poeziji od
Artikulisane rijei naovamo: tragajui za leksemima neishabanim
u knjievnoj upotrebi, punim slikovne svjeine i evokativne
snage, pjesnik se sve dublje ukorjenjivao u tlo rodnog jezika koje
je bilo jamac da se progovara iz sredita svog bia i pomaga u
naporu da se odbrani vlastiti identitet, to je esto znailo da se
uhvate i izraze prelivi emocije koji se drugim sredstvima ne
mogu iskazati.
Prva strofa sadri deset glagola, druga sedam (ili moda treba
rei da je u njoj prisutno trinaest glagola, jer eliptini iskaz: I
opet oni podrazumijeva ponavljanje svega to policija radi u
prvoj strofi?), a trea est. Ova zasienost jezika glagolskom tvari
puti ka tvornom jezgru njegove zrele poezije, koje se sluti i u
neologizmu juditi (iz zavrne strofe koju smo ovdje izostavili)
napravljenom prema imenu Juda, a njegova duhovitost je u
slinosti, zvune, donekle i znaenjske, sa glagolom uditi.
Snaan je uinak ove jezike dosjetke: krv koju skrnave, kojoj
jude, krv je kojoj rade isto to i Juda Hristu juditi je jezika
skraenica, na jednu rije svedena, u jednu rije sabijena biblijska
287
pria, i otkriva kakve je izraajne mogunosti ovaj pjesnik u sta-

nju da oslobodi jednim novostvorenim glagolom.
Njegovi neologizmi, esto pravljeni poglagoljenjem ime-
nice, sugeriu da je ovo, sutinski, poezija akcije koja hoe da je,
i esto biva, u dubljem srodstvu sa snom, suprotno Bodlerovoj
dijagnozi: Ja u zadovoljan izai, zaista, / Iz ovog svijeta gdje
in brat snu nije. Zogovievo pjesnitvo je nabijeno akcionim
jezikom koji je izvrilac negacije, ali ne manje i branitelj ljudskih
vrijednosti koje su u njegovu svijetu stoerne, stoga njegova rije
ivi prvenstveno od napada i odbrane dva pokreta koje Andri,
u eseju o Goji, smatra osnovnim pokretima ivota. U njegovim
jezikotvornim zahvatima esto se materija pretvara u energiju
da se izrazimo jezikom fizike supstanca se preobraava u akci-
ju, jer su pokret, gr, sukob, raspra, udarac, pobuna, ponajbitni-
ji iskazi ljudskog bia, najotrije zrcalo njegove sutine.
Na poetku pjesme, oni (zamjenica puti ka predratnim
vremenima kad nije bilo zdravo u pjesmi pominjati policiju, a
u isti mah sugerie da to i jesu anonimni stvorovi, obezliene
sluge vlasti) naslikani su jezikom akcije: Oni se uzroje, pos-
nuju, razjure u cik jutra: / gule zidove, premazuju bojom, blatom
blate. Ti glagoli, s gotovo sitniavom postupnou, prikazuju
njihovo ponaanje od trena kad su otkrili parolu na zidu. Prvo
se uzroje glagol koji, u sadejstvu sa zamjenicom oni, od
policajaca pravi bezimene insekte. Potom se posnuju crno-
gorska rije kojom kao da se pjesnik ironino familijarizira sa
uzvrzmanim policajcima kao sa starim znancima! I najzad se
razjure u cik jutra vieni su, dakle, kao vrijedni ranoranioci
koji e prionuti na svoj molerski posao prikazan drugim nizom
od tri glagola, takoe uzlazno poredana, jer figura etymologica
blatom blate sadri opis njihove akcije i nagovjetava njen
moralni sadraj. Ali svih tih est glagola manje opisuju policiju
a vie snagu parole, njen uinak, uzruj koji je izazvalo njeno iskr-
savanje na zidu.
Trei i etvrti stih sadre etiri glagola: A sunce polako,
polako iskvarca oiljke, isperuta, / i ona izbije izbouri isti
malter. Posezanje za suncem kao suradnikom buntovnika, uvla-
enje neba u subverzivnu djelatnost, samo po sebi je izvrstan po-
tez, ali pun opseg njegovog smisla otkrie se kasnije, u slikama pri-
rode iz druge i tree strofe. Nije bez finog uinka ni ponavljanje
priloga polako nakon slike policijskog rojenja, vrzmanja, jurnja-
ve: sunce ima vremena, njemu se ne uri, ono sve radi natenane!
Ovom oprekom izmeu policijske urbe i sunevog djelovanja
polako, polako, ovim ironinim sueljavanjem zemaljskog
288
vremena i nebeskog, naznaen je okvir u kojem e pjesnik i u

sljedee dvije strofe istraivati znaenja parole na zidu.
Smjenjivanje policijske akcije i nebeske re-akcije, pretvorba
sunca u zavjerenika, tanije, u ljekara to kvarcanjem lijei
oiljke ostale na zidu iza policije, predstavlja pripremu za uzlet
u etvrtom stihu: i ona izbije izbouri isti malter. Maloas
vidar, sunce se sada vraa poslu za koji je i plaeno: nije obavi-
jeteno da je zid jalov, da iz njega ne nie cvijee, i na tom nez-
nanju se i temelji malo udo u etvrtom stihu: bouri su se
rascvjetali gdje u stvarnosti nisu mogui, nikli su iz istog mal-
tera! Sunce oivljava prefarbanu parolu kao to vaskrsava bo-
ure iz zemlje, izbijanje parole ispod maltera pretvara se u nica-
nje cvijea iz zemlje, drutveni prizor postaje prizor u prirodi.
Ovaj stih nudi dva znaenja: novosazdana rije umnoila je
smisaone odnose u reenici. Stoga se glagol izbouriti moe
vezati za zamjenicu ona, kao predikat, i za imenicu malter,
kao subjekat. U prvom sluaju, parola je svojim crvenim bouri-
ma ispisala isti malter. U drugom sluaju, malter je izbou-
rio kao kad bi livada iscvjetala. Razlika izmeu ova dva smi-
saona preliva vea je i vanija nego to izgleda: jer ako je malter
izbourio, time se sugerie malo udestvo (da se posluimo
Njegoevom i Zogovievom rijeju): preobrazba jalovog maltera
u plodno tlo.
U drugoj strofi se ispostavlja da se i kia odala antidravnoj
djelatnosti. Sunce i kia, dvije temeljne ivodajne sile svijeta,
zavedeni komunistikom propagandom, upleli su se u protuza-
konitu rabotu, pomalo postali antidravni elementi! Ritam zbi-
vanja u prve dvije strofe odreen je smjenjivanjem napada i
odbrane. Prvo policijska akcija koja uklanja parolu. Pa protiv-
akcija sunca koje je vaskrsava kao bour. Pa opet oni, sa no-
vim napadom. Pa protivnapad kie, i parola opet izie
crveno natampan majski vjesnik. Ova metafora, dakako, kazu-
je da je parola, ispod premaza, uz pomo kie, izila na povrinu
zida, ali pridjev natampan daje glagolu izie i jo jedno
znaenje: izie iz tampe. Sintagma majski vjesnik puti i ka bil-
tenima i brourama ilegalno tampanim za taj proleterski pra-
znik i ka poetinom jeziku kojim se, o proljeu, pie sastav u
kojem su neizbjeni vjesnici proljea, tako da kia, koja se ile-
galno bavi tipografijom, istodobno budi vjesnike proljea to joj
je oduvijek i bila dunost: zaposlena je i u tampariji i u priro-
di! Smisao rijei izie i sintagme majski vjesnik prelama se
na razliitim i meusobno razdalekim razinama iskustva, otud
dojam razigranosti jezika. Ta igra ogleda se i u opreci jeseni i
289
proljea: ovaj majski vjesnik iznikao je u jesen! to pojaava

njegovu udesnost: em je ovaj komunistiki, ovaj anti-rakievski
bour nikao iz istog maltera, em je uskrsnuo u jesen kad mu
vreme nije, to rekao Vinji.
Jesen je ovdje doslovna i drutvena: jesen svijeta liajivog,
mrko-pljesnivog, punog mrlja, od Istorije osuenog na smrt,
u ta je i Zogovi tvrdo vjerovao. to ovoj strofi nije naudilo, jer
u njoj jesen nije puka alegorija, ve realistian prizor, bogat
detaljima: to je jesen koja ulice zasvodi i isprlja glagol za-
svodi priziva sliku neba koje je postalo dio ulinog prostora,
dakle: gore nisko jesenje nebo, a dolje blato; to je i jesen u kojoj
premazani malter postaje liajiv, mrko-pljesniv, to kazuje
tota o ubualom svijetu koji zasluuje propast, ali to je i kon-
kretna slika koja priprema i omoguuje iznenaenje, to jest udo
u etvrtom stihu, i slui kao podloga na kojoj biva reljefnije
dvostruko znaenje majskog vjesnika, jer liaji i plijesan su ta-
koe biljke. Pjesnikova mata radi nepogreivo.
U treoj strofi, parola as kao sok buja, u stablu, as nie
ko vlatak iz asfalta ili ko izvor ponorac iz ljunka, a ovom
baterijom poredbi iscrpno je objanjeno zato su sunce i kia,
u prve dvije strofe, postali komunistiki jataci i suradnici: iza
neunitivosti parole stoji priroda. U paroli se ogledaju vjene sile
na kojima se dri svijet, iz nje govori snaga koja tjera i vlatak
da nikne iz asfalta, na nemjestu, dakle, ali zar maloas bouri
nisu nikli iz maltera? Deminutiv vlatak tvori suzvuk sa rijeju
asfalt i usput kazuje da je jedan oblik ivota izbio gdje nije
mogu, pobijedivi, mada slabaak, mnogo jaeg neprijatelja. A
izvor ponorac koji izbija iz ljunka do jue jedva mokra nije
samo tana poredba (parola, kao i sve u prirodi, mre i vaskrsava),
nego i ifra za KPJ, koja je ivjela po zakonu ponornice i parola-
ma se iz ilegale obznanjivala. U svakom sluaju, parola izbija
napolje po istom zakonu po kojem s proljea bujaju sokovi u sta-
blu, travka pobjeuje asfalt i vaskrsavaju usahli izvori, stoga nije
udo to joj sunce i kia pruaju svoju punu podrku.
U treoj strofi, nakon tri poreenja (sa sokom, travkom i
izvorom), javlja se jedna metafora (krvotok) koja se grana i
razvija. I ovo tota kazuje o umnoavanju orua kojima rukuje
zreli Zogovi: u prva dva stiha parola je viena iz tri ugla, taka
gledita je rasijana, a u treem i etvrtom je jedinstvena: me-
tafora krvotok okvir je koji odreuje prirodu pojedinanih
slika. Tanije, rije krvotok, strunim prizvukom, prirodno
priziva pojmove iz medicinskog jezika: dijagram krvi i svig-
mogram. U ovaj niz ne uklapa se, dodue, glagol ipaltati
290
(prelomiti u stupce), posuen iz tipografskog jezika, ali se pal-

tanje doziva sa crveno natampanim majskim vjesnikom iz
prethodne strofe: uz tampanje prirodno ide i paltanje.
Ove strofe se razvijaju umjetniki nuno: majski vjesnik s
kraja druge strofe, u kojem se produuje smisao glagola izbou-
riti, odjekuje u soku koji na poetku tree strofe poinje da
buja, u stablu. Ako je u drugoj strofi majski vjesnik navije-
stio proljee, prirodno je u treoj oekivati bujanje sokova, ak i
glagol izmlazati sugerie rezultat toga bujanja: tano je da su
njime prizvani mlazevi krvi to ibaju iz krvotoka, ali mlaz i
mlazati u ovoj poeziji ima ponajprije narodsko, crnogorsko
znaenje: naglo izrasti, izbujati stoga treba na zidu zamisliti
crvenu biljku! I u Rjeniku srpskohrvatskog knjievnog i narodnog
jezika uz glagol izmlazati, navedena je reenica iz govora u selu
Trenjevu, dakle, u Zogovievu zaviaju: Koliko j izmlaza ur-
metin na ovu burou (kina godina, M.V.). Tako parola, iako
metafora prosute krvi, u isti mah znai i suti ivot!
A sad razmotrimo odlomak iz pjesme Naknadno o ljubavi
(saoptene iz jezgra Zogovievog doivljaja svijeta) koja se sasto-
ji od tri reenice: prve dvije poinju pitanjem: jesmo li voljeli
mi, a duge su po jednu strofu, dok trea reenica traje deset
strofa i u svakoj od njih, osim u posljednjoj, vraa se na poetak,
minimalno variran: je li to kad, je li to bilo to kad, je li
kad, je li to to si, je li to to je, da bi se okonala obra-
anjem buduima da oni kau je li to bila, je li bila / Ljubav.
Nabrajanje golih fakata ne govori nita o vrijednosti pjesme, ali
tota nagovjetava o promiljenosti s kojom je graena kao
monumentalan jeziki blok klesan majstorskim dlijetom, dok
pojedinani stihovi i strofe svjedoe o preciznosti rezanja deta-
lja u tom bloku.
Struktura ove pjesme dri se na spoju napredovanja (iz
strofe u strofu sve preciznije, produbljenije, potpunije uobliuje
se iskustvo ljubavi), i vraanja na poetnu poziciju, odakle se
uvijek iznova uzima zalet, te bi se moglo rei da imamo posla sa
pjesmom napravljenom od jedanaest poetaka i zakljune strofe!
Kao da je svaka ljubav uvijek nov polazak sa startne take, i
kao da se tim kretanjem od nule poneto kazuje i o ljubavi kao
vjeitom poetnitvu: u ljubavnoj pjesmi Mrzost opuenja (iz
knjige Lino, sasvim lino) pjesnik sebi kae: vjeni poe-
tnie, a u pjesmi To nee zaboraviti (iz iste knjige) sebe nazi-
va vjenim akom u ljubavi. Ovaj postupak mogao bi se, blej-
kovski, nazvati dijalogom nevinosti i iskustva, jer svi ti, upitno
formulisani, polasci ispoetka smislom se razlikuju: svaki od njih
291
podrazumijeva sve prethodne snimke ljubavi, sva ranija kre-

tanja isponova, svekoliko preanje iskustvo, radi se o uvijek
drukijoj vrsti nevinosti, ili moda treba rei neznanja otvo-
renog ka budunosti koje je uvijek ponovno vrednovanje istog
iskustva. Zato ova pjesma stalno iznova uzima zalet, ali sa sve
vee razine rije je o spiralnom razvoju knjievne strukture, o
spiralnom kruenju oko jednog pitanja, otud je ovdje vraanje
uvijek i napredovanje, uvis, ili u dubinu, ako hoete.
Je li to kad tamniar, u podne, prozvavi tvoje ime,

ubaci porcije, i prenese, tebi samo shvatljivo: alje Misjus,
i ti si ve blaen, i sit si, i suncem ti odzrakuje zaklop limen,
i udotvorniji si, dareljiviji no onaj kanski svadbar Isus;
Je li to kad ona, veernji asfalt, potpeticama tepa njenski,

i ti, prikriven, vidi da ona to tobom ide, tako prava,
i malo ti je, malo da je Mljeni Put redenik mitraljeski
i da ga, sav, ispali, u jedan pozdravni luk i rafal.
U izvrsnom eseju Zogovi izmeu komunizma i Dantea,

Stevan Tonti kae: Osujeena i ugroena u stvarnom ivotu,
ivotu pretvorenom u pakao borbe neprestane i rtvovanja za
ono najsvetije i najvie, ljubav se Zogoviu najee javlja u
sjeanju i, osobito, u snu, dramatinim provaljivanjem tamo gdje
je ve sve dockan, sve obuzeto morom ove muenike, nesrene
svijesti. Stoga se moe rei da je naslov ove pjesme amblemski:
sve to je Zogovi napisao o ljubavi vie je ili manje naknadni
govor. Moda su i zato njegovi stihovi o ljubavi tako dobri?
U obje citirane strofe uoava se isti sklop: u prvoj se pone
tamniarem, a zavri Isusom; u drugoj se pone tepanjem
veernjeg asfalta, a zavri Mljenim Putem na djelu je
usponska mata koja iz prozainog oslobaa lirsko, iz zemnog
nebesko, iz stvarnog mitsko. Ovaj postupak je prije pravilo nego
izuzetak u Zogovievoj zreloj poeziji: ovaj pjesnik je penja, i
raznovrsni oblici gradacije jedno su od temeljnih naela struk-
turiranja i njegovog stiha i njegove strofe, pogotovo katrena, a
njegov dugi, nekad i predugi stih, i njegova dugaka, bogato
razvedena reenica treba da prue dovoljno irok manevarski
prostor za stepenovano slikanje iskustva.
No smisaona napregnutost ovog odlomka ne zasniva se
iskljuivo na oprekama (iz zatvorskog okruenja svjetlo bo-
anske slobode, iz ulinog prizora ushit koji uznosi u nebo),
nego i te protivnosti, na ijem se dijalogu i ulanavanju dre ove
292
strofe, same u sebi nisu sasvim iste: ujemo u njima pritajeno

trvenje. U prva dva stiha prve strofe, Misjus, ime junakinje iz
ehovljeve prie Kua sa mezaninom, unosi lirski trepet u pro-
zaino tvrdi i suhi zatvorski okvir: ehovljeva heroina je uvu-
ena u pjesnikovu ljubavnu i antidravnu djelatnost, ovo ime
zvui i kao ljubavna ifra i kao konspirativna lozinka kakve su
bile uobiajene meu ondanjim ilegalcima. Zatvorski straar
koji, u blaenom neznanju, izgovara ime junakinje iz jedne od
najboljih ehovljevih pria taj prizor sadri potez majstora,
tim prije to sve djeluje realistiki, kao golo biljeenje ivota
kakav se uistinu zbio.
Na isti nain, u treem i etvrtom stihu prve strofe, koji ive
od lirske tvari, od vaznesenja u ljubavna nebesa, rijei sit,
zaklop limen, a pogotovo svadbar, kako je nazvan Isus ne
dozvoljavaju pjesnikovom blaenstvu da ostane hemijski
isto. Stoga je Zogovi pogrijeio kad je, u knjizi ilama za
kamen, izbacio svadbara, a ostavio samo kanskog Isusa: po-
to ovdje o Hristu govori iz svog linog ugla, gleda ga svojim, a
ne oima deviznih mezimaca iz pjesme alozbiljne varijacije
o Isusu, valjda se pobojao da svadbar moe biti shvaen kao
ateistika diverzija protiv Isusovog imena i djela, ime je poi-
nio greku iz ukusa: skromnije je, i ovjeku primjerenije, poi-
stovjetiti se sa Isusom koji je svadbar, ime je, ne dirajui u
Hristovu boansku bit, naglaeno njegovo zemaljsko, ljudsko
svojstvo u kome svi mi moemo da se naemo; rije svadbar
umjerila je ljubavni i duhovni ushit: pjesnik se, ozaren tamni-
kim suncem, koje je izgrijalo iz imena Misjus, osjea ne samo
kao udotvorac to vodu pretvara u vino, nego moda ponajprije
kao onaj svadbar koji je u Kani jo uvijek bio samo ovjek ili,
kako sam ree: Jo nije doao moj as (Jevanelje po Jovanu,
II, 4). Na sreu, kad je ova pjesma objavljena u knjizi Povremeno
zauvijek, pjesnik je, shvativi gdje je pogrijeio, precrtao kan-
skog, a vratio svadbara Isusa!
Ni u prva dva stiha iz druge strofe ulina stvarnost u kojoj
enske potpetice asfalt tepaju tako njenski nije bez lirskih
primjesa koje je nadilaze, uzdiu je, jer ta znai stih: i ti,
prikriven, vidi da ona to tobom ide, tako prava? Malo iskoen
spreg tobom ide krivac je to se ovaj iskaz koleba izmeu dva
znaenja: na prvoj razini, kazuje slivenost dva bia, dragana
koraa tako prava zato to misli na njega, to je on prisutan u
njenoj dui, to je puna njega (Zogoviu je bilo po ukusu sve to
je pravo, i u svemu uspravnom vidio je pomalo i sebe!), ali zar
sintagma tobom ide ne nagovjetava i da se pjesnik pomalo
293
pretvorio u tu ulicu kojom draga koraa, da se ispred nje, pred

njom, prostro kao ulini asfalt? I zar lirika svih vremena, i
usmena i pismena, nije puna ovakvih sanjarija (o samopo-
nitenju) u kojima zaljubljeni eznu da se nau u blizini voljene
pretvoreni u biljku, u ivotinju, u predmet, ime joj svoje bie
prinose na rtvu? Ima u toj slici neeg drevnog, to joj ne smeta
da djeluje posve moderno: enski koraci su mu toliko znani, bli-
ski, toliko ih neposredno osjea da mu se ini: draga ne ide po
asfaltu, nego po njemu.
Najzad, u posljednja dva stiha druge strofe, ljubavna ekstaza
je Mljeni Put pretvorila u redenik mitraljeski, ispaljen u
jedan pozdravni luk i rafal velianstvena slika koja hiperbo-
linou opominje na Majakovskog, u ijoj poeziji kosmos biva
pozornica na kojoj su pjesnikova uvstva titanski glumci u
tragediji, koliko i komediji, individualnog i kolektivnog postoja-
nja. Dodue, ne treba smetnuti s uma da je Zogovi Crnogorac,
to znai da su mu jezika uveanja a to potvruje svekoliko
njegovo pjesnitvo takorei u krvi, stoga proziremo da je Maja-
kovskog volio ne na posljednjem mjestu zato to su njegove ko-
smike hiperbole morale pogaati u njegovu crnogorsku icu, i
otud esto niste u stanju rei gdje u njegovoj slici prestaje pjes-
nik koji bi da se upodobi Majakovskom, a poinje Crnogorac
sklon da u govoru upotrebljava interkontinentalne rakete. Onaj
Crnogorac koji pie pjesmu o Kubi na kub, a ija pretjerivanja
se uju i u strofama koje smo analizirali: njegovoj ekstazi je
malo (i tu rije e da ponovi) mitraljeski redenik dugaak kao
Mljeni Put (to, na koncu, i ne treba da udi: zar ima redenika
koji bi jednom Crnogorcu bio dovoljno dug?), a prije toga, kad je
iz straarevih usta uo vradbinsku rije Misjus, ovaj robija se
najednom osjetio udotvorniji i dareljiviji ak od naeg Spa-
sitelja Isusa Hristosa iz Nazareta lino!
Ali ni slinost sa Majakovskim, ni odbljesci crnogorskog
ukusa, sklonog da ne samo Kubu, nego i svaku stvar pod nebom
digne na kub, ne smiju nas omesti da, u maloprijanjem pri-
zoru, uoimo zogovievsku knjievnu strategiju u kojoj je pretje-
rivanje, kako sam pjesnik ree, dopunska snaga umjetnike slike,
sredstvo za najefikasniju reinkarnaciju stvarnog: velika ljuba-
vna emocija doivjela je imaginativno pranjenje u slici akcije
koja zahvata u kosmiko u Zogovia, vrlo esto, iz emocije se
izlazi ravno u akciju ali ta slika nije pala s neba, i porijeklo
joj je posve zemaljsko, jer je pripremljena ranijim stihovima:
traka ulinog asfalta koju, kao tkaninu na ivaoj maini, te-
paju enske potpetice, i traka Mljenog Puta preobraenog u
294
mitraljeski redenik prirodno se nadovezuju jedna na drugu: en-

sko tepanje i muki rafal, ratovanje i ivanje, domaa idila
i iskuenja rata, prostor gradske ulice i beskrajna nebesa, sve je
sliveno u zogovievsku cjelinu i puninu unutar koje ljubavna
emocija ivi kao usponska sila koja je maloas robijaa digla do
Isusa, a sada zaljubljenog, dok eka sastanak, prosto titanizuje!
Ali ne treba previdjeti da ova ekstaza koja posee za Mlje-
nim putem nije ostala sasvim ista: ispaljivanjem Mljenog
Puta u jedan pozdravni luk i rafal ljubavni zanos pretvara se
u neku vrstu vaseljenskoga enluenja! ak ako ovu sliku iitava-
mo na fonu rata: pjesnik u stroju oduevljenim rafalom pozdra-
vlja prolazak voljenog komandanta kosmiko i dalje ostaje po-
malo komiko. Time je ljubavni zanos smislom obogaen a da
ipak, natrunjen mrvom humora, nije postao ni manje zanos, ni
manje velianstven. Ukratko: ove izvrsne strofe iz pjesme sazda-
ne rukom peenog majstora sadre prvorazrednu poeziju koja se
sazdaje u naizmjenienju i u proimanju prozainog i lirskog
Ezra Paund bi kazao tvrdog i mekog a tren kad se limeni
poklopac robijake porcije pretvori u zatvorsko sunce govori, s
jedne strane, o udotvornom uinku ljubavi koji zasluuje po-
redbu sa Hristovim udotvorstvima poredbu koju podupire i
osnauje i rima Misjus-Isus a s druge, kazuje tota i o pjesni-
kom udotvorstvu, i biva znamen majstorstva sa kojim Zo-
govi, u Artikulisanoj rijei, cijedi poeziju iz svakodnevnih, pa i
trivijalnih stvari.
Ovakvih mjesta, razumije se, nema mnogo u Prkosnim stro-
fama pisanim rukom pjesnika koji je imao snova, ali ne i radio-
nicu, kako rekla bi Isidora Sekuli. Radionicu gdje bi knjievna
obrada i prerada njegovim slutnjama i primislima, njegovoj
sposobnosti da zamilja ivot, da ga tim zamiljanjem osvjetlja-
va i proiruje, dala vri, precizniji, razvedeniji knjievni oblik
koji bi dovoljno oslabio njihovu suvie vrstu vezu sa aktualnom
zbiljom i pretvorio ih u svijet po sebi u kojem ljudska mata i
ljudski duh prestaju robovati bilo kojoj stvarnosti, bilo kojem,
pogotovo ideolokom, tumaenju te stvarnosti, i poinju sluiti
slobodnom istraivanju mogunosti ivota i ljudskog smisla u
njemu, ali i ispitivanju izraajnih mogunosti maternjeg jezika.
Ova sloboda, u pjesmi Naknadno o ljubavi, umjetniki
ivi u nizanju upitnih slika, u upitnom sklopu svih strofa osim
posljednje: Zogovi je bio pjesnik strasne, vatrene, zadrte, ak
fanatine vjere, a ne sumnje, stoga i pitanja od kojih se gradi ova
pjesma zvue kao dubinske tvrdnje, ali se u njenom upitnom
jeziku, u njenim upitnim tvrdnjama, neporeno uje sloboda s
295
kojom ispituje znaenja i svojih ljubavi i minulog ivota odsli-

kanog u tim ljubavima, sloboda s kojom uobliuje i istrauje
smisao svega to se doivjelo: duboka vjera da to jest bila ljubav
i daje mu snagu da se vine nad njom, da je pogleda odozgo, da
je otvori ka budunosti, da je izloi pogledu onih koji e doi.
(Odlomak iz doktorske teze

Jezik poezije Radovana Zogovia)
296
26-Milica Nikolic 12/11/04 7:38 PM Page 299
Milica Nikoli
Bora osi
Stevan Tonti
Dragoslav Dedovi
Milica Nikoli
EVROPSKI KARNEVAL I
TRAGIKA SPASENJA
Ceo vek proveo sam bez poezije
evo kako teem novu struku
otkako mrtvi po mojoj sobi hodaju.
Bora osi, Mrtvi
Bora osi je pre deset godina utekao od opte destrukcije i

nasilnih smrti koje su harale oko njega i odupirao se time to
nije hteo da dozvoli da mu priu suvie blizu. U prvom
trenutku, branio se Dobrom vladavinom ili prustovskom
artikulacijom u drugom delu Dnevnika apatrida. Ali danas se
dogodilo neto drugo. Smrt bliskih ga je oprljila i naterala da joj
pogleda u oi. Banulo je ledeno lice nestajanja, mlaeg prijate-
lja, verovali smo neugroenog boleu, koji je otiao u tamu
nepostojanja zajedno sa svojim radnim stolom, kompjuterom i
jedinim svetlom u toj prostoriji, stonom lampom, uz obnaro-
dovanje nitavila na celom spratu utonulom u mrak.
Ne odriem da bi neko drugo oko, nedotaknuto odanim pri-
jateljstvom koje smo gajili prema lepom liku Stojanovia, moglo
odmah u ovome videti zrno iz kojeg e nii novo postojanje
recimo Mrtvi. O tome osi, u predgovoru prvom izdanju ove
knjige, objavljenom na nemakom krajem 2000., kae:
U januaru 2000. umro je moj prijatelj, pisac, u Srbiji, gde se

sada tako esto prosto umire.
Sruio se povukavi za sobom pisai sto.
Sutradan ujutru napisao sam svoju tubalicu o tome sluaju.
Posle toga je nastala cela jedna knjiica posveena mrtvim prijatelji-
ma i ostalim iezlima.
Ne mogu da obeam da u se tako brzo okanuti svoga novog
zanata.
Posle Mrtvih, uobliena je i druga knjiga pesama Ireni-
na soba.
Je li, osim anrovskog izazova, progovorio i novi egzistenci-

jalni nalog? Je li to donela vita nuova? Snalaenje u novom pro-
storu i vremenu? Nova deonica njegovog Sein und Zeita?
301
I jeste i nije.
U jednom pismu upuenom u Beograd upravo poto su se
Mrtvi pojavili u Nemakoj (Die Tote, Berlin 2001), osi je
poslao svoj Opis jedne decenije:
Na poetku rovinjskog exila, u leto 1992, najpre sam se

bacio na ono to bilo je kao tema logino, Pogled maloumnog. Jer
ta je knjiga u prvoj verziji upravo stradavala na sarajevskoj lomai
latininih izdanja, a osim svega imao sam ideju da joj dodam ono
najvanije, Thomasa Manna, Freuda i Sloterdijka. Tako je moje
stranstvovanje zapoelo opisom maloumlja, evropskog, a moda
i mog sopstvenog. Ostatak jeseni protie u pisanju Dobre vla-
davine, knjige eseja o glupim vostvima pod kojima proli su nam
ivoti. U zimu 92/93. dodajem mnogo stvari za novu verziju
Povesti o Mikinu (posebno tokom rimskih meseci). Prolee 93.
nastavlja ove poslove, potom dodatak za Ciriki intervju, Dnevnik
generala. Tih meseci radim mnogo za Erasmus: eseji koji kasnije
ine Barokno oko. Dnevniku apatrida dodajem drugi deo, verdurin-
ski. Druga rimska zima 93/94. nainje Privatnu praksu, dodaje jo
poneto za Mikina, za Barokno oko. Poetak 95, u Berlinu: najpre
Novi stanar, potom Starost u Berlinu, Privatna praksa, dovretak
Baroknog oka. Jesen 96: Projekt/Kaspar. Silni intervjui. U leto 97,
Rovinj: Hamlet pobednik, ekspirska tragedija. Zima 97/98, deli-
mino u Villa Waldberta, Feldafing, Feldafinki rukopis, mesti-
mino kao dopuna Novom stanaru, i kao osnov za Carinsku
deklaraciju. Jesen 98: u Berlinu radim na Putovoi, iitavajui sve
objavljene knjige u ivotu. Dodaci za Starost u Berlinu. Trei deo
Dnevnika apatrida, nakon boravka u Beogradu. Prvi meseci 99:
Carinska deklaracija. U leto velika okupiranost ratnim stvarima,
vaan govor na nemakom PENu u Bremenu, govor na berlin-
skom kongresu o Jugoslaviji; ratni eseji. Nastavak mnogih inter-
vjua, do sada, u berlinskom periodu, preko pedeset. U jesen 99,
Civitella-Ranieri kraj Peruge: mali tekstovi koji danas ine knjigu
Tkanje; prvi nacrti za Nultu zemlju. Poetak 2000., posle smrti
Stojanovia: Mrtvi, 63 pesme. Odmah po zavretku ove, od marta
iste godine, Irenina soba, nova sveska pesama. Nulta zemlja,
roman. U jesen poinje serija u Feralu, danas se nazire ta knjiga:
Mala povest Evrope. Krajem 2000. poinje serija u cirikim novi-
nama, danas je to knjiga Busterov period, beletrizovani eseji.
Tu jo dolazi i zavrni akord za Pogled maloumnog, njegov
post-scriptum. Nastao poto sam obiao stvarna mesta doga-
anja u Ksnachtu, Sils-Maria i Davosu. Mnogo vanih dodata-
ka za Privatnu praksu, danas definitivno gotovu. Zavretak Nulte
302
zemlje. Tridesetak novih pesama, za treu zbirku. Jesen 2001:

piem novi (kratki?) roman, na osnovu starog teksta od pre pe-
deset godina, Jedan drugi svet. Sreujem arhiv. Preko 60 naslova.
Vidimo da osi i dalje ispisuje svoj dnevnik miljenja, za

koji sam kae kako se iri kao testo, da belei svoju meovitu robu
koja se pretvara u metafizike teme, zapisuje periodni sistem ele-
menata i, nadasve, razvija odavno zapoetu priu o karnevalu
svoga stolea.
Tako mi se ukazuju Mrtvi i pesme iz Irenine sobe. Vidim
ih kao novi govor o istoriji, o dananjem evropskom karnevalu
koji se smeta, na pravi bahtinski nain, uz tragiku sveta koji
nestaje i nastaje, ali i iskaz o vlastitosti, o begu od nekada bliskog
mu junog karnevalskog poprita. Ne samo to: pred nama je
istorija viena oima Severa u kojima su ive slike istorije Juga.
Kuda se uputio i gde je dospeo sa svojim koferom Bora
osi, ko su protagonisti njegove nove prie, koje su koordinate
prostora na kome se obreo u svom bolnikom parku, da bi redigo-
vao svoj ivot i pomno pratio povorku, bez umora i zasienja
radei za stranu silu svoje esejistike? I poezije dodajmo danas.
Sredite je svakako arlotenburg, uporite pievog berlin-
skog ivota, nekada samostalan univerzitetski grad, raskre
mnogih pruga, a danas zapadni deo Berlina, iji nam je crte
osi vlastoruno ponudio preko dve spojene stranice Mrtvih,
odnosno Berlina mojih pesama. Sa svojim trgovima Savinji,
Rojter, Vitemberg (gde je Fasbinderov Aleksanderplac? koliko je
daleko?) i ulicama sa alejama kestenova, meu kojima je prva,
svakako, Zibel (ispod naih nogu, ujemo u jednoj pesmi), gde u
broju 23, sa potanskim sanduetom-vrom, obitava autor u
svom konventu. Uz ulice Kantovu, Bizmarkovu, Lajbnicovu,
Klauzevicovu, pa Gervinus, ili Leonard, i kafee Rajnhard,
Ajntajn, pa Zoo, Tirgarten sa svojim nezavisnim zverima, i muzej
Pergamon u kome zbiva se udna planetarna drama, uz knjiare,
i cvearu na uglu ulice Kaluzevic, geto jednog entiteta, da bi ih sve
obavila reka preja.
U Mrtvima i u pesmama nastalim posle njih, ukrta se ovo
areno berlinsko poprite sa jo zvunijom urbanom povorkom
gradovima Hamburgom, Drezdenom, Cirihom, Naumbergom,
Padovom, Rimom, rekom Elbom i jezerom Van, trgom Konkord,
Davosom, Pomeranijom, lublinskim getom, Auvicom, hotel-
skim sobama. irei se, evropski karnevalski prostor prima sve
one koji njime cirkuliu, etaju se, lutaju, bee, stiu kud hoe ili
ne stiu nikud prolazi velika arena povorka na elu sa
303
devojurom to vodi u svoj kupleraj u nitavilo sa Man-

deljtamom i Rogoinom, Brodskim i Kanetijem, Huserlom,
Gebelsom, Georgom Lukaem, erilom, Sen istom, Henrijem
Dejmsom, Roselinijem, Virdinijom Vulf, Dojsom, Beketom,
Benjaminom i Asjom Lacis, Le Kareom, Geteom, Trifoom, arl-
som Simiem, Encesbergerom, Rilkeom, Lajzom Mineli, Gertru-
dom Stein, Dilenom Tomasom, Ibzenom, Nabokovim, Belim,
Brehtom, Grasom, anom Moro, fon Paulusom, Felinijem,
Hansom Kastorpom, Floberom, Lakanom i Svevom, Maljeviem,
Bunjuelom, Pekovom Aleksejem, Heni Porten, orom Ba-
sanijem, Ronaldom Reganom, Jokom Fierom, Solom Belouom,
Saramagom, Nausikajom i - ehovom, uvek.
Ovo evropsko knjigovodstvo obelodanjuje koliko je prostor
ivota promenjen, ali i koliko je kreativni nalog podjednako isti
i razliit: podsticaji u novom duhovnom i fizikom svetu ne-
sumnjivo su provokativno drugaiji i otvorili su novo poglavlje
viedecenijske duhovne radionice. Iako verujem da ovaj pisac
pripada kenigsberkoj vrsti i da bi obim i znaenje njegovog dela
bili isti i da je ostao celog ivota na jednoj samo taki zemaljskog
prostora, jurnjava istorije nije tako htela i sve je ispalo drugaije,
ali ne u biti. Prirodni sistem elemenata samo je na drugi nain ra-
sporeen. Karnevalska sutina nije promenjena, parodini inter-
pretativni nagon nije ublaen, samo su personae dramatis druge.
Jedino to nas je u zbirkama koje danas itamo iznenadilo to
je snano prisustvo oseanja nestajanja, te se povremeno upita-
mo ne ugroava li ono vitalizam ovoga pisca jednu od naj-
prisutnijih sastavnica njegove kreativne supstance.
Neu rei, uza sve to, da je u Bori osiu prisutan, ni u naz-
naci, bilo koji oblik entropije. Bie zanimljivo, za one koji budu
mogli da prate jo, verujem, mnoge njegove zamisli i realizacije
(jer zasad izgleda da su mu bioloke prednosti jedva unitive), ta
e se dogoditi sa zrnom posejanim u Mrtvima. U prozi krea-
tivni impuls je i danas podjednako snaan kao i pre trideset ili
etrdeset godina. Ali ta e se zbiti sa poezijom? Teko je po-
verovati da e Mrtvi biti jedini pesniki pokuaj. Znamo da je
osi uvek ono to je jednom pokuao nastavljao u novim
ukrtajima. Uostalom, on ve danas najavljuje ne samo Ireninu
sobu nego i treu knjigu pesama. I ne samo to: objavljuje da se
tema mrtvih proiruje sve samim zadacima/ dobijenim od Huserla,
na novom polju ije bi sredite bila pesma Sein und Zeit. ta
su Mrtvi danas, za njega i za nas?
Dogodila se poezija, ostvarilo se odlino sapostojanje
izmeu onog to je nedotaknuto ijednim spoljanjim razlogom
304
i svom silom takvih povoda koje je osi nazvao saobraajem

istorije, i to je preraslo u globalnu temu ove poezije. To je, ini
se, najbolji eufemistiki naziv poslednje faze osievog ivota i
literature, ali i zajednike nam poslednje decenije. I ne samo to:
ovaj sklop pokriva ono to sam nazvala tragikom spasenja, dve
gravitacione sile osievog sadanjeg ivota u kome se neguje
svest o nepodnoljivom ubilakom i svakom drugom haosu nje-
govog Juga i sakuplja snaga da se postane ukorenjeni deo
mirnoga i kontemplativnoga Severa. Ovu dvojnost, povremeno
svakako veoma munu, u prozi osi stiava, u njoj kao da samo
objavljuje odlino pokroviteljstvo novosteenog utoita i uspo-
stavljanje zajednikog krvotoka sa novim okruenjem. U pri-
menjenoj esejistici i poeziji nije tako. Zato? Moda bi valjalo
ponuditi jedan od moguih odgovora, ukoliko se danas on
uopte moe dati. Naravno, ove dve prakse se ni na koji nain
ne mogu izjednaiti. Pogotovu ne u krugu mojih interesovanja.
Pesnike knjige osieve vidim kao jednu odlinu pripovest
XX veka, evropsku, ne samo u njenoj karnevalskoj nego i tra-
gikoj sutini, odnosno, da bismo bili blie Bahtinu, tragikoj su-
tini kojom je proeto svako vedro lice karnevala. Ukazuje se
individua sva u svetu i sama na svetu koja pokuava da prokri
put od surovog i krvavog Juga ka danas mirnom i dobrim name-
rama poploanom Severu, a u nedavnoj prolosti i tokom tolikih
vekova, isto tako krvavom i surovom. Individua koja kao i da
pred sobom hini da je poverovala kako se ovek na jednoj taki
Zemljinog ara moe promeniti, taki koja nikada vie nee biti
jedno od krvavih ostrva. Znajui dobro da tako ne moe biti, i
on je, sasvim sigurno, svestan onoga to je nedavno zapisao nje-
gov sadrug u bratstvu po nesanici Bora Radovi da je poezija,
otkad je sveta i veka, nastajala u prikrajku klanica. Ali osi osta-
vlja nekome drugome da to kae. Individua koja je provela pola
veka u samostanu komunizma i stigla na tlo koje je svoj deo veka
odivelo u sjajno opremljenoj, monolitnoj tvravi nacizma i
onoj koja mu je, isto tako retko efikasna u ubijanju, prethodila.
Sever je scena ove pripovesti, rekao je osi. Jug je udaljena
pozornica, veoma spektakularna za svakog izvetaa, sagledana
oima onoga ko se privikao na jarko severno svetlo, ko je na se-
vernoj pozornici naao spasenje u nastojanju da utoite shvati
kao postojanost lienu lutanja. Ono to me se u ovoj pripovesti
najvie dotie, to je ukrteno kadriranje glavnog junaka, koga su
putovanja i otkrivanje novih topografija oduvek privlaili, iako
na drugaijoj podlozi. Ali ponoviu: mogao je osi ceo ivot
provesti u jednome gradu, bilo gde ono to bi nam ostavio bilo
305
bi jednako rezultatu ovog bivstva punog spasavajuih putovanja

od hotela do hotela/ od sobe do sobe, nonog udaranja o stenje
nametaja iji se raspored, na putu ka Severu, vie ne moe
zapamtiti, ne znam gde sam ta stavio, ne znam ta se dogodilo s
mojim kaputom koji sada pati od izgubljenog identiteta, ta je moja
komnata, stanza, das Zimmer, a sve pokriveno smeom okreplju-
jueg novog ivota i ugroavajue pouke iz alpinizma pri osva-
janju imigrantske tvrave sa pripremnim logorom na meuspratu,
gde penjae putaju dvaput nedeljno da bi na vrhu dospeli do raj-
skog predela udaranja peata na naim dokumentima. Uz stalnu
zebnju na italakim veerima pred publikom to kalje i glasno
govori sluajui mali jezik slabo razumljiv u Evropi.
Pri tom begu iz sirotita dvadesetog veka - sav u svetu i sam na
svetu/ zveram naokolo, skupljam podatke o svome bivstvu kao da oni
lee po fasadama/ sabiram zaplet zaveru/ sadraj svoje drame, pri tom:
U mojoj ulici rasvetljavaju sluaj ... gde sam proveo inkri-
minisani vek/ i s kim/ niim ne ometam istragu/ samo koristim
svoja prava/ drugi sleu ramenima/ nema svedoka.
Rekla sam ve kako verujem da je saobraaj istorije najbolje
pronaen naslov, podnaslov i nadnaslov svih sadanjih, i bu-
duih osievih pesnikih knjiga. Najbolji jer svevaei bilo
kojom zamenom da je odreen od predaka diluvijalnog pod-
zemlja iz movara Panonskog mora i slova ispisanih u kamenu i
po brezovoj kori do olovnog sloga, od ivota koji se ne dogaa
tamo gde je predvieno po redu istorije ve na mom spahijskom
imanju/ u dve sobe Sybel Charlottenburg, u kojima nas dvoje ...
raspravljamo tekue poslove/ problem obrazovanja/ treba nauiti
nemaki/ kako predati moj rukopis/ resor saobraaja/ treba otputovati
u Naumberg/ ... zdravstvo nije problem/ samo smo stari ... i gde ja,
gospodo, mnogo itam ehova ... ak umereno melanholino, s obzi-
rom na sudbinu.
Ovim glasom, i ovim okom (soivom kao oko muve) nepreki-
dno se snimaju fotosi XX veka i enciklopedija mrtvih sastavljena
na Jugu, govorom koji se nikad ne zamori od slika i puteva to
povezuju Sever i Jug. Retko, veoma retko ujemo neto poput za-
pisa: Ne znam kako da sam sebe globaliziram/ kako da skupim u
jedno/ svu svoju dragocenu ratrkanost. Ovaj sinonimni iskaz za
veliki raspon interesovanja i sluajnih ili ne povoda koje osi
pretvara u knjievnu temu isprovocirao je i disperziju tumaa.
Ukazala mi se, pored tolikih moguih provokativnih obeleja
osievog okruenja, na prvi pogled teko odriva veza izmeu
pesme Uvoz soli i jednog od mojih poslednjih izuzetno uzne-
mirujuih saznanja. Uhvatila sam sebe kako se uzastopno pitam,
306
i sama iznenaena asocijacijom, da li je u nekoj od berlinskih

knjiara, onih u kojima se moe nai citat iz Benjamina, naiao
na knjigu S one strane krivice i kajanja auvickog logoraa,
filozofa-samoubice ana Amerija (Hansa Majera) ili pak, za
plodnog boravka u Rimu, da li mu je doao do ruku esej Prima
Levija Intelektualac u Auvicu, iji je naslov, kao i izabrani kraj
ivota, Levi ponovio za Amerijem. (Moj esej je u isto vreme i
rezime i parafraza i rasprava i kritika jednog njegovog gorkog i
plodnog eseja koji nosi dva naslova Intelektualac u Auvicu
i Na granici duha. U eseju Na granici duha Ameri konstatu-
je da, pored Dekartove, postoji i logika koju u jednom delu eks-
plicira ovako: Da, esesovci su mirne due mogli da rade ono to
su radili: prirodno pravo ne postoji, a moralne kategorije niu i
umiru kao moda. Bila jednom jedna Nemaka koja je Jevreje i
politike protivnike slala u smrt jer je smatrala da samo tako
moe da se ostvari. Pa ta? I grka civilizacija je bila zasnovana
na ropstvu, i atinska vojska se smestila u kasarne na Melosu kao
SS jedinice u Ukrajini. Ljudskih rtava je bilo u neuvenom bro-
ju dokle god svetlost istorije moe da dosegne unazad u prolost,
a trajnost ljudskog napretka bila je, u svakom sluaju, samo
naivna pomisao roena u XIX veku. Links, zwei, drei, vier,
komanda kapoa za dranje koraka, bila je samo ritual kao mnogi
drugi. Nema mnogo toga to bi moglo da se stavi nasuprot
uasu: s obe strane Via Appia dizao se zid od robova raspetih na
krstovima, a u Birkenauu se irio smrad spaljenih ljudskih tela.
Intelektualac u Lageru vie nije bio na strani Krasa ve na strani
Spartaka: i to je sve.)
Jer Primo Levi i an Ameri behu Jevreji, jedan iz Rima, drugi *
Mogli bismo se setiti i
iz Bea, obojica zarobljenici severnog Auvica. Ovom drugom, izvetaja Crnjanskog iz
Berlina 1929-1931: Ono
Hansu Majeru, nije pomoglo bekstvo u Brisel i promena imena, to je za Nemaku
potrudio se za to grad gde su se tada kovali planovi totalnog uni- najznaajnije: nemaki
tenja mnogih pre svega nacionalne skupine koja je, rasturena Jevreji ... ne samo da su u
po svetu, zaista vekovima bila so mnogih zemalja, pogotovu eposi potpune odanosti
svom zaviaju i stapanju
Nemake.* Izvrilac ove radnje bila je jedna od Levijevih bez-
s njim (sich emfhlen)
brojnih podvrsta ivotinje-oveka i osi je, naavi se na me- nego je, posle rata, i doba
stu zloina, istina na lagodnoj vremenskoj udaljenosti, morao da njinog najistijeg,
progovori o tome na svoj, jedino mogui mu, nain. Uinio je to grandioznog elana ka
u pesmi-paraboli Uvoz soli. Video je Jevreje na elu kolone mrtvih modernom, velikom,
utopistikom.
na severnim prostorima, tako da Uvoz soli nije samo pesma o
njima, niti samo o Nemakoj i njenoj istoriji, ve i pesma o
prokletstvu ljudske vrste i neutaivoj njenoj potrebi da povre-
meno unitava druge, neiste, ma oni bili i so bez koje se
jedva moe, ili jedan od zaina bez kojih se proizvodi odurna
307
zdrava bljutavost. Sva od eufemizama, od mekih slika, ova pa-

rabola nudi svoju poruku ne samo celinom prie nalik na lege-
ndu o povratku zatrtih: prvo zrnca soli u pismima, zatim u pake-
tima, najzad eto i ljudi/ stubovi od soli iz Biblije/ sa urednim paso-
ima/ sve je naoko kao i pre. Smisao se do kraja otvara reju naoko.
Ona se ne ukazuje kao odreenje dananjeg ivota u Nemakoj,
ve kao re ogranienja, pojam koji relativizuje, kao racionalna
ili iracionalna pretpostavka o neizmenjivosti ljudske prirode,
zauvek date, o veitoj smeni zdrave bljutavosti i bacanja na
ukus, kao perpetuum mobile istorije, onaj Amerijev, najgori od
svih. Drim ovo jednim od najsvedenijih i najistijih pesnikih
eufemizama o demonizmu ljudske vrste i demonizmu istorije.
(Vidim Uvoz soli i kao dobar post scriptum dananjem
karuselu istorije. Mesto zloina se premestilo. Jevreji su, ne tako
davno, beali sa Severa na Jug. Danas ljudi sa Juga bee na Sever,
u nadi da e izbei june zloine. Jevreji bi moda opet ka
Severu, ali seanje ih jo uvek zaustavlja.)
No osi ne bi bio pisac bahtinske vrste kada iza stranog
lica istorije ne bi video i ono drugo zavodljivu scenu savre-
menog Berlina, imaginarni Berlinerplatz na kome se odvijaju
dananji istorijski i kulturni projekti i individualne zamisli koje
osvetljavaju nebo nad Berlinom i ine osievo delo spek-
takularnim evropskim uzorkom. Pored mnogih knjiga proze,
novonastala poezija to ubedljivo afirmie.
Berlin je velika tema osieva. Nije uzalud podnaslov
Mrtvih Berlin mojih pesama. Berlin kino-dvorana gde se
prikazuju slike unitenja Evrope XX veka, ali i filmske storije iz
pesnikove mladosti sa obelejima od kojih je osi napravio
itavu kosmogoniju. Berlin kafea zavodljivih imena i knjiara
gde se moe ukrasti citat iz Benjamina ali i cveare koja, neoeki-
vano, zna najbolje da ispria istoriju Evrope. Berlin predus-
retljivih prijatelja i sagovornika, grad koji vie no drugi otkriva
razliita lica veka i neusaglaena poglavlja nemake istorije, i to
tamo gde najmanje oekujemo od prodavnice novina na uglu
do sabirnog logora filharmonijskog/ sa utom zvezdom muzike/ na
rukavu... i golim narodom Berlina/ u svome istilitu, do sverasnog
muzeja Pergamon. Ovom stecitu razliitih, posebni ton daju
piscu uvek dragi berlinski Rusi, nekadanji i sadanji. Ne samo
oni to su veselo kaili zastavu na vrh Rajhstaga, niti samo Nabo-
kov koji lovi leptire, ili Beli sa srebrnim tapom, ve i oni dana-
nji to misle da su jedini Rusi u Berlinu. I kada se ova scena pito-
reskno oboji lanim venanjima podvojenih graana istonog i
zapadnog dela grada i drugim pikarskim zgodama Berlin ostaje
308
jedinstven u svojoj inventivnosti i prosperitetnoj skladnosti, sa

malim izuzecima. Recimo, kad uoimo grotesknu podlogu ove
idile u stihovima o rediteljima iz gradske uprave od ijeg zadovoljstva
ili nezadovoljstva zavisi afera mog postojanja ... moj nain ... rat i mir
i ostale zanimljivosti. Moda je ta istorijsko-privatna pria poela jo
kad je mladi, pre pedeset godina, izvukao listi tombole gde je sve
bilo predvieno, izuzev vesti o mome nestanku, kao posle potapanja
broda, na Jugu, naravno. Jer Berlin je i stecite dojava sa Juga, o
sadanjosti iz koje se u povlaeni as uteklo, o zloinu i patnjama
ali i pobunama koje severnom merau istorijske pravde nikad nisu
dovoljne a moda ni po ukusu. Jer Berlin je danas pitom,
treba da ivim u Berlinu

gde te nita ne pitaju
a ni ja ne propitujem Berlin
o njegovoj povesti.
Znam da je to jedini nain za uspostavljanje ravnotee

neophodne velikoj invenciji osievoj, ali i za nuno ouvanje
otpora prema junom ratnom razdoblju, jer, kae nam, scena
severne pripovesti pozajmljena je od Getea, a Jug od koga e on
da pozajmi svoju? Od epske prolosti ili glava pomuenih
zloinom? Ni jedno ni drugo nisu, niti bi ikada mogli biti, pod-
loga bilo koje dogradnje osieve. Danas, kada se u Rajhstagu
odravaju samo plodne diskusije, pesniku jedino preostaje da ne
poveruje kako se tu odigravalo svakodnevno urlanje diktatora i da
zakljui: mora biti da istorija/ ima svoj posebni prostor/ odvojene
odaje. Pravda, planetarna i individualna, ne silazi sa scene ovoga
podneblja, a osi ne bei od uea u ovoj predstavi:
Aneo pravde hoda naim kvartom

provaljujem u ovu pripovest
i mene interesuje istina
trim za njim
da ga na poetku
ulice Klauzevic
pored cveare
sustignem s lea
neka me dobro osmotri
nek prelista spisak
u svojoj glavi
nemoj posle da bude
309
Pribliavam se kraju ovoga teksta sa oseanjem da je tema

Juga ostala neralanjena, pa ak i potisnuta. Razlozi su mnogi.
Verovatno ih je najvie u meni samoj. Nepouzdan je nain na
koji o tome raspravljam. Ipak neto pouzdano znam: u pitanju
su dva postupka, a tada nema presuditelja. Zato, namesto
parcijalnih navoda i tumaenja jednog sloenog odnosa i stanja,
isprovociranog poslednjom decenijom naih ivota, ali i
mranim razdobljem sredine iz koje smo otili ili u kojoj smo
ostali zakljuiu time da mi je jasno kako je, obostrano, odnos
prema temi Juga graen u svrhu odranja i unutranje sabrano-
sti neophodne ivotu. Za rasplitanje ovoga vora mogli bi se
navesti mnogi stihovi, da ne govorim o esejistici i primenjenim
odazivima. Ali umesto svega toga, naveu samo jednu pesmu.
U celini. Izabrala sam je meu mnogim eksplicitnijim. Jer pod-
razumeva onaj dubinski ukrtaj koji je jedino i predmet moga
zanimanja.
POBUNA
Na trgu Georga Grosza
narod moje prolosti
skoro itav razred
golman uvenog tima pod kaketom
jedna mamina prijateljica
ali mlada
onaj deak s mainom na nozi
ne znam ta smeraju
sve mi se ini
dolazi kriza
politika
moga ivota
kao da raunaju na drugog
koji trebalo je da budem
valjda razmiljaju o opozivu
sad je jo dobro
preko puta kafane Reinhard
mogu ih drati na oku
ta ako pou niz ulicu Schlter
pa levo
moram ostati pribran
to sam video na filmu
tako se ponaa svak pametan
310
u nevolji
mislim da u se lepo oeljati
zakopati svu dugmad na kaputu
oistiti cipele
potom
videu ta u.
O proznoj svesti i jeziku osieve poezije

U odabiru motiva i povoda za pesmu, osi je u zametku i
u konanoj realizaciji veoma blizu zahtevima i zakonima prozne
artikulacije. Kaem to, iako svi znamo da su zakoni, pogotovu
u modernoj prozi, toliko dovedeni u pitanje da teko mogu i
poneti ovo ime. Ipak govorim o neem to bi se pre moglo
nazvati proznim nainom koji se osea u precizno zamiljenoj
i isto tako primenjenoj ideji, iako moram zatraiti aboliciju zbog
ove tvrde odredbe. Jer takoe veoma dobro znamo da prozni
postupak moe biti sasvim suprotan ovakvom projektovanju.
Ideja teksta moe proistei iz sasvim razliitih zona iz domena
zvuka ili jezike igre, recimo, moe je izazvati okuavanje mo-
gue amorfnosti ili pak spajanja raznorodnog, oprobavanje
unutranjeg delovanja teko vezivog sleda, ili apsolutno slobod-
nih asocijacija, na emu je svoj koncept gradio nadrealizam, i to
je do danas, iako poneto reformisano, jo uvek ivo. osiev na-
in podrazumeva drugu mogunost proznih inicijativa u poeziji
upotrebu slike, poigravanje situacijama, uslovno reeno: poeti-
zaciju racionalnog koncepta, ak i iste izjave, emocionalne ili
intelektualne, ponekad samo efekat kontrapunkta. Naravno, kao
i uvek, u pitanju je nain realizacije. I tu sad stupa u dejstvo ono
to se moe odrediti kao dug osievoj viedecenijskoj proz-
noj praksi.
Ideja osievih pesama je uvek britko saoptena, pesma je
podjednako i situaciona, i asocijativna, i izmetena iz doslovno-
sti, ona odlino povezuje mezalijanse i novouspostavljane ali-
janse, i dovoljno je ironijska u vlastitoj tradiciji da bi obezbedi-
la raznolike tonalitete ne uproavajui nijedan. Mogli bismo
zakljuiti da ovaj govor najjae deluje poznatom osievom
loom i dobrom meavinom, spajanjem sredstava dva razli-
ita anra, promovisana ovde u neto to bi moglo poneti naziv:
osiev pesniki uzorak.
Dodala bih jo neto: svaka od ovih pesama je jedna mala
(ili velika) pria, neto ega u njegovoj prozi gotovo i da nema.
311
Je li to uslovila ogranienost pesnike forme, ili transfer na-

injen prelaenjem iz jednog anra u drugi teko je rei. U
osnovi pesme uvek se skriva racionalni koncept iza situacija,
slika, ponekad samo izvrsno postavljenog mizanscena ili itave
male predstave ija je poruka prozno jasna pesma je objekat
osievih predispozicija i trenutne pobude.
Sve ovo moe biti uitano u jo jedan, i te kako bitan, plan
svake pesnike formule zbivanje u jeziku, onu ravan na kojoj
jezik provocira sve ostalo, znai i samo poetsko miljenje i ostale
sastavnice procesa stvaranja pesme. Kako se tu izjednauje ono
to dela, funkcionie, i ono to je predmet funkcionisanja? Kod
osia je, od prvih knjievnih dana, jezik bio izvrilac i pokreta
raznostranog ostvarivanja funkcija proznog govora. Sad je posre-
di reverzibilan proces, samo na drugom planu, na kome se me-
njaju, odnosno pretapaju jedna u drugu, uloge subjekta i objekta
poetskog toka. Pesmom-subjektom zovem stihovanu celinu kroz
koju govori nosilac radnje, to znai pesnikog miljenja, koje
raspolae asocijacijama, slikama, i koje esto, u filminom nizu
i rasporedu, oznauju razvijanje ideje pesme, zajedno sa artiku-
lacijom, unutranjim suoavanjima, ponekad naglaeno kon-
trastnim, poentiranjem, organizovanim i neorganizovanim de-
lovima seanja koje funkcionie na raznim ravnima. Jezik tu
deluje i kao sredstvo iskazivanja poetskog miljenja i, istovre-
meno, kao njegov izaziva. Ovaj spoj nemogue je zanemariti.
Asocijacije, slike, sueljavanja suprotnosti, poente slue se
jezikom ali su i podstaknuti njime. O artikulaciji, toliko suge-
stivnoj u delovanju poetskog, i da ne govorimo. Neto stroe
reeno: jezik je istovremeno sredstvo, objekat pesnikog milje-
nja, ali i njegov subjekt. No, kao i uvek, sve moemo pogledati i
sa druge strane. Poetsko miljenje funkcionie u jednom nimbu-
su, u uterusu samoroenja i fetusnog razvoja koji se ini i do-
voljno odvojenim od svega, pa i jezikog izraza. Tako gledano,
jezik postaje predmet sazrevanja. Jer, iz tog ugla, uz pogled koji
vidi uterus kao poetak svih poetaka sve ime se pesma
iskazuje, to jest sve ono to pesma kao proizvod predstavlja, pa i
sam jezik, jeste plod tog jasnog i mutnog interuterinskog zbi-
vanja. Dakle, njegov uinak, njegov objekt.
Ukoliko se ovo moe prihvatiti, postaje jasno ono to elim
da kaem: ta subjektno-objektna simbioza, i na jezikom i na
optem planu dela, ova pupana vrpca dve funkcije jezika i
miljenja izjednauje dvostranost izraza u punoj reverzibilnosti
kod pisaca kojima je jezik ne samo izvrno sredstvo nego i
poetni podsticaj. Dakle, u jednosti.
312
Lako bi se moglo pomisliti da je sve ovo to govorim uvod u

ralanjavanje one vrste poezije koja se, ponekad s punim re-
spektom, ponekad ironino, naziva jezikom. Posle Tutora,
ovaj vid pesnikog govora mogao bi se oekivati kao prirodno
usmerenje novog osievog anrovskog izraavanja. Ali nije
tako, zauujue nije tako. Dogodilo se neto to je zbilja bilo
teko predvideti. Poezija nije navela autora na dalje iskuavanje
jezika, ve na redukciju, na njemu nesvojstvenu ekonominost,
na precizno pokrivanje svakoga pojma i atributa jednom samo
jezikom odrednicom: osi nije izabrao ono to bismo mogli
oekivati poznajui njegovu prozu, naroito ono to je radio
sedamdesetih-osamdesetih.
Do kakvog je procesa tu moglo doi, kakva je iracionalna
logika u tome delovala? Zato je osi u prozi bio pobuen na
jeziku hiperrazuenost, a u poeziji na minimalizam?
Odgovori, naravno, mogu biti razliiti, odnosno putevi kojima
se moe doi do neke pretpostavke gotovo sasvim suprotni.
Pokuau da saoptim svoje razmiljanje bez ikakve apodiktinosti.
Verujem da nije posredi racionalna odluka, unapred
izabrani put sve ono za ta bi se moralo pretpostaviti da je u
prozi bitan regulator. Nije li to onda suprotno tvrdnji da je
Mrtve artikulisala prozna svest? Verujem da nije.
U nastajanju pesme, poetni impuls vidim ovde u istom
imenovanju predmeta govora, ponekad samo mesta radnje ili
scenskog dejstva razuenih u slike, asocijacije najee u opo-
nentnom krivudanju do poente. U jednom momentu sam to
nazvala tenjom za mezalijansom. U drugom karnevalizaci-
jom. I, upravo, verovatno, zbog ove pobude, tenje ka sceni-
nosti (ak i samog pesnikog miljenja) u osiu se probudi-
la volja koja je artikulisala pojaano delovanje osnovnih jedini-
ca govora. Ta je volja, ta tenja ka maksimalnom efektu, dovela
gotovo do ogoljavanja, jer je, mislim s pravom, osi oseao da
su to glavna orua anra kome se priklonio.
Da li to znai da je jezik zapostavljen? Da li je otud proi-
steklo njegovo redukovanje? Bio bi to zakljuak zasnovan na
konvencionalnim pretpostavkama. Jezik nije bio na prvom me-
stu kao svesna ili nesvesna intencija autora, ali je i jezik, iz celine
uterinskog stanja svesti o pesmi, diktirao tok poetske radnje.
Nagovorio je sebe-autora, ipak uvek neprikosnovenog, na uzdr-
anost, ustupajui mesto nekome koga bi morao videti na nioj
lestvici sceni, okruenju, ambijentalnom sinopsisu, ponekad i
anr-slikama, sve u ekonominom i preciznom jezikom izboru.
Je li znao da je preputanje samo prividno i da svoje prestono
313
mesto nije ugrozio kadrou da samog sebe redukuje? A da su, u

hijerarhiji vrednosti razliitih ravni pesme, efekat i suoenje to
su proistekli otud to mesto samo znatno ojaali?
Upravo ova raznostrana snaga osievog podsticaja stavila
je sve na pravo mesto. Poznajui prirodu ovoga podstreka-impe-
rativa, rekla bih uz potrebu da se odmah ogradim od doslov-
nog razumevanja da je svojom procenom, svrstavanjem,
oseanjem hijerarhijske lestvice, ona u ovom zbivanju odi-
grala prvorazrednu ulogu. Dodeljujui sebi malu rolu, jezik je
za adaptabilno oko izveo kljunu partiju. Koju ne mora svako ni
da vidi ni da prizna. I to je jedna od sloboda-nesloboda osieve
aktuelne knjievne prakse.
314
27-Bora Cosic 12/11/04 7:39 PM Page 315
Bora osi
MALI TRG
Treba da odem na ono raskre
gde sivi kanal preseca ulicu potsdamsku,
moram da proverim stoji li jo
Scharounovo uto zdanje filharmonije
crkva proroka Matije
i galerija koju podigao je Mies
holandski metar.
Jer prijatelj koji umro je jue
takoe jo u svoju smrt ne veruje
kao to u svoje ime sumnjao je
izgovarajui ga sa ustezanjem.
Dogaaj zbio se sino,
ovo b prva no bez njegove nesanice.
Tako se umire u zemlji moje prolosti,
dovoljno je sesti za sto
a potom propasti u crnu rupu ispod,
povukavi rukom skromni sadraj trpeze
kao da jedan mali trg
brie sa lica zemlje.
5. januar 2000.
315
VALCER
Sav dan pipam rukom po podu
traei ispod stola otvor
kamo upao je ivot prijatelja
hiljadu i po kilometara
junije.
Iako stidljivog poneto
odvede ga smrt, mala devojura,
u svoj kupleraj.
Uzaman tee, mlako, jedan Johann Strauss
iz moje elektronske esme,
onamo ne igraju valcere.
Ceo vek proveo sam bez poezije
evo kako teem novu struku
otkako mrtvi po mojoj sobi hodaju.
316
MERE
Sad razumem Osipa Mandeljtama
kad bez olovke bira ruske rei
gledajui u tavanicu
sa svoje zatvorske dueme.
Jer pesma ne mora da bude zapisana,
dok stoji iza moga ramena
na uglu ulice Gervinus,
kao bir, kao Rogoin, kao kuga.
Tu, u oblinjem travnjaku
probam da iskopam maleni grob
za prijatelja
umrlog u vlastitoj tuini.
To je jedna uska raka
u koju staje samo sitan deo
ovog mrtvog stvora
koji meni dopade.
Kao to umesto golemog stabla sa Amazone
stiu u Hamburg
za potrebe gradnje
samo njegove mere.
317
KLADIONICA
U jednom filmu
mrtvi ustaju da ivciraju ive
lupaju im u prozor krevelje se
to je vrlo slikovito
sve to znam o svetu
nauio sam u bioskopu
oni pokreti nervoza
posmatranje predela
za koje inae nikad vremena
lektira strave i uasa dodatna
dolazi kroz telefon
jedna devojka iz daleka
aneo smrti
izvetaj uvek isti
ovaj je pao na ulici onaj u kui
nisam ni znao da radim
u pogrebnom preduzeu
samo udaram krstie
kao da popunjavam tiket prognoze
nema dobitnika
318
MRTVI
Pre trideset godina
umire moj prijatelj
nita ga ne boli ipak se plai
moraju da dozovu psihijatra
ovaj ga savetuje da stvar primi
jednostavnije
bez uspeha
najlepe umire se u Irskoj

kao Michael Furey
razbolevi se na lapavici
pod prozorom Grette Conroy
moja prijateljica ubija se

skaui sa mosta
hou da posredujem
da nju smestim u onaj krevet
samrtniki
a prijatelja izvedem na most
odakle moe
otii kud mu je volja
ne vredi
sneg pada na Irsku
i drugde
319
GROBLJE U ZRICHU
Tamo gde je pala bomba moje nesanice
raste jedan drvored u Zrichu
neko pismo zguvano na tramvajskim inama
Joyca sahranjuju na malenom groblju
sve to ponovljeno u izlogu sa strane
s mnogo pogreaka
Miljkovi mrtvi pesnik
list po list prebrojava umu
njegov zbir neuporedivo vei
ne podudara se s ukupnou sveta
novine pretvorene u posmrtnu listu
umrli su mama i tata Brodski
plae disidentski narod svih zemalja
nad pesnikovim roditeljima
moja mater skona u onom psetarniku
preko puta eleznike stanice
bez ikakvih politikih implikacija
ne znam ta s tim da ponem
ovu pesmu smiljam celu deceniju
dotle i Brodski prognanik
graanin drave New Jersey
najpre prestade da pie ruski
onda pade u svojoj sobi
Joyca takoe ve su pokopali
Canetti doe baci grumen zemlje
na njegov grob
pa lee pored
320
SEIN UND ZEIT

Nema mnogo stvarnosti
po naim stanovima
dogaaj
ve se odigrao
pre
kao kad stigne
prekookeansko pismo
iz njega uspravlja se
jedno vreme
preanje svreno
na drugom kraju sobe

moj neminovni futur
treba platiti raune
otii do osiguranja
videti ve jednom one ljude
sve neki zadaci
dobiveni od Husserla
samo po sredini
tamo gde je tepih
neto malo sadanjeg vremena
koje se ne moe dokazati
sluajan trak sunca
pao odnekud
nestao
kao obeanja koja su dali Kafki
pa ih posle povukli
321
HALUCINACIJE
Nas dvoje
u istoj sobi
uivamo jednu nesanicu na drugu
najpre njen deo
onda moj
tako dobijamo
beskrajnu traku naeg bivstva
budnu no nepoznati film
kome kinetoskop
bilo ijeg komara
ne moe da konkurie
tenk prolazi
kroz nau kuu na jugu
nai prijatelji
postrojeni su uza zid
ubijaju ih jednog po jednog
i mi smo mrtvi
samo to neko treba
pred vlastima u Charlottenburgu
da potpie njihove umrlice.
322
MOJI U BERLINU
Mali voz ulazi u krivinu
tako ulica Kant
obre se jednim svojim delom
pretvarajui se u kazaljku
to mi daje mnogo poleta
izlazim na stanici Hackescher Markt
kao da sam
u godini 1938
u kinu Central daje se film
o mom detinjstvu
s mnogim pojedinostima
mama pere prozor
na vrhu jedne kue
ujak pod eirom
vrlo nakrivljenim
zadeva jednu manikirku
prolazi uto vozilo buno
tata zasmejava ceo tramvaj
danas u moda
ui u dedin vrt
sa one fotografije
323
PRIZEMLJENJE
Uz malo zakanjenje
po redu letenja
sputam svoje telo
jedan stari model klipni
u zonu kreveta
kao na livadu.
No nemuto ateriranje
kao nekakva pauza u ivotu
nema pretovara utanje
verovatna je nervoza
u komandnom tornju
ne znam da li sam zabataljen
ili sam otet
ako je tako nema otkupa
srea da je pista otpisana
neupotrebljiva
klija postelja svojom predistorijom
odande nie travanj
iz jedne tue pesme
uskoro sve e biti zaraslo.
324
AFERA
Svake noi
izdajem svoje novine
list u jednom primerku
dnevni trag zbivanja u dubini
moja Allgemeine Zeitung
Times moje due
Tiskara vrlo buna

ve u veernjim asovima
razgrabim jutarnje izdanje
Posebno osetljiv sam na naslove

koji otkrivaju ono najtee
u mojim postupcima
sada pratim jedan skandal
koji se tie
moga postojanja
za ovo nedostaju mnogi rauni
nedokazivi
ko je sponzor moga bitka
za koji nemam nikakvog pokria
ontologiju preuzimaju
ljudi iz finansija
ima da se istrai mnogo papira
i sitnih ceduljica
ve due vremena moje novine
ive od ove afere
napetost ne prestaje
325
KRIVI
Jedan moj roak
denuncirao je drugog mog roaka
tajnoj slubi
Goebbels je potrovao svoju decu
tvoj tata izdao je moju mamu
sa jednom gospoom
Georg Lukacs naredio je da streljaju sedmoricu dezertera
Winston je pristao da ne vidi
ono to vidi
na nagovor partijskog druga
Churchil je razorio
velelepni grad Dresden
Heidegger je snevao
da filosofi kopaju krompir
Hamlet nije sluao Saint-Justa
dugo kolebajui se
junaci u romanu Henry Jamesa
prave se da ne primeuju prijatelja
veliki pesnik
napisao je odu policiji
moja porodica
pokuala je da se utrpa
u svetsku revoluciju
ja ogovaram mrtve
niko
nadam se
nee ostati neiiban
326
DVE PESME O PREVOENJU

1.
Onaj ameriki taxi

kojim vozio se pesnik
Charles Simic
sa svojom nevidljivom keri
nije isti
u prevodu Enzensbergera.
Razlika je
u reimu saobraaja
u irini ulice
i gramatici.
Jer svako vozilo
koje pree Okean jezika
ima novog putnika
sa idejama do tad nevienim.
Tako primam vesti iz svoje zemlje

o svome nestanku
kao posle potapanja broda.
Drim se zato slobodnog prevoda

po kome jo uvek
po Berlinu hodam.
327
ISPRAVE
Pre pedeset godina
jedan hrak ozbiljnog lika
izvlai listi moje tombole
u starosti iveu u Berlinu
imau enu Olgu
kao u ehova
poznavau mnoge slavne ljude
umalo ispau iz voza
zbog otvorenih vrata
srce bie mi nervozno
ali ne preterano
dobro je da sam sauvao

ovaj papiri
za policijsku stanicu
broj 27
u ulici Bismarck
da bih dobio isprave
zadravam sva imena podatke
samo glagole sveze prideve
prevodim
328
ZATITNA POVELJA
Morao sam da izmislim zakon
kojim sam prognan
to je onaj ukaz, nepostojei
ime sam udaljen sa mesta poasti
oduzeta mi je propusnica
za stratite
gde streljana su moja braa
koja nastavie da ive kao stranci
izgubio sam trajno dozvolu boravka

u onoj tali
pretvorenoj u kupleraj
koji zapoljava nae blinje
izgnan iz raja
iz logora opte zaraze
moga nevakcinisanog naroda
taj iskonstruisani dokument

slui mi danas kao uti karton
kod pograninih vlasti
carinskih organa veterinara
to je moja zatitna povelja
ohranaja gramota
trudim se da zapamtim broj, inae fiktivan

pod kojim zavedena je ova isprava
kod nekih evropskih sudova
to je istovremeno
broj hotelske sobe moga bivstva
magnetna ploica
kojom onamo ulazim.
329
UVOZ SOLI
Nemaka godine 1933
izvozi u svet nepoudne knjievnike
mnoge graanske navike
lepo ponaanje
kao to egzotini krajevi
izvoze cimet
njima nepotreban
Potom posebnim transportom

otpremaju Jevreje so zemlje
(ova poiljka nikada nije pronaena)
Tako nekih deceniju ili vie

ivi ova zemlja bez soli
u svojoj zdravoj bljutavosti
Kasnije trgovina se obnavlja

najprije po koje stidljivo zrnce u pismu
gde-gde u nekoj knjizi
izmeu listova
potom u sve veim paketima
ivog razgovora
najzad eto i ljudi
stubova od soli iz Biblije
sa urednim pasoima
sve je naoko kao pre
Mnogo mislim o tome

dok ulazim na prelazu u Vilachu
presliavajui se
imam li makar u najtajnijim
avovima po depovima
potpuno arijevskim
neku mrvu
koju ovoj zemlji mogu da dodam
sada kada se opet
baca na ukus
330
EHOV
A ja gospodo moja mnogo itam ehova
na svom spahijskom imanju
u dve sobe ulice Sybel Charlottenburg
udim se nisam jo uvek
u kandama poverilaca
ak umereno melanholian
s obzirom na sudbinu
prilino rusku nemam padavicu
nisam ni sa kim duelirao
putujem kroz Berlin
kao kroz sibirsku stepu
posmatram ljude
kao da sam u vozu prema Tuli
potom napiem neto
o ovim stvarima
za berlinske vedomosti
vele tampae ali se vrlo ude
takvom pisanju
ta sam ja bio pre
da li je bilo nekih lirskih stvari
bilo je
samo je ta osoba metaforijska
umrla
prodali smo vinjik
kupci su ga posekli.
331
VITA NUOVA
Ponovo ove stvari
sakupljene na silu
koulje knjige
makazice za nokte
istrgnute
iz svoje pravne sigurnosti
iz slobode svoje ratrkanosti
nekada iroko rasprostranjene
po kontinentu cele kue
sad sabijene u ovaj kofer getho
na neizvesnom putu
kroz saobraaj istorije
ne ulazim u to
ta e sve pretrpeti
do onog dana pobede
sa Amerima sa etom Crvene armije
na carinarnici
odatle poee vita nuova
za moje sunje predmete
samo sa mnogo tekih uspomena
332
BEG
Ja Oliver Twist
Pekov Aleksej
oteran iz roditeljske kue
jer nije bilo milk of human kindnes
za sve
baen u svet
ostavljen na trgu
u duhovski ponedeljak
proveo sam ivot
u sirotitu dvadesetog veka
uen glupom govorenju
sistematskom traenju vremena
gnjavai istorije
pomiljam najzad na beg
iz te ustanove zatvorenog tipa
da se spustim po tankom konopu
ovo malo pameti
na isti plonik rasudne snage
u onaj mrtvi ugao
Rilkeov Benjaminov
mnim da ima sveta i pored sveta
da ima ljudskog i mimo ljudi
28 jan. 02, Davos
333
RAZMERE
Ona soba naeg bivstva
dobila je druge razmere
mojim progonstvom
silno se proirila
ne znam vie gde sam ta ostavio
kaput na jednoj stolici
moda u Davosu
jednu olovku na stolu
berlinskom
nepopijenu au u Mnsteru
izumrlo je drevno bilje
i goleme ivotinje
nae prolosti
tamo gde bivale su stvari
naeg svakodnevlja
orman zalihe za budue
ogledalo za introspekcije
sada je stela il maleni krst
traim poznata lica po uglovima
i tamo gde bio je prozor
svoju pametnu baku druga iz mladosti
nahodao sam se prema severu
nikoga na horizontu
kao da sam se naao
na trgu Concorde
u pet sati ujutro
raskren prostor bomba vremena
pala u moju komnatu stanzu
das Zimmer
jedna uvena porodica
odbaena pritiskom vazduha
sabijena u zidove
u dve dimenzije grupnih snimaka
fotografskih
334
28-Stevan Tontic 12/11/04 7:39 PM Page 335
Stevan Tonti
PJESMA SA ZRNOM SOLI POD

JEZIKOM ILI NEPOTKUPLJIVI
STIHOVI DRAGOSLAVA
DEDOVIA*/
Pjesnika Dragoslava Dedovia upoznao sam 1988. u Sara- */
Pogovor zbirci pjesama
jevu kao momka koji obeava. Velika izdavaka kua u kojoj Kawasaki za Wukmana
Dedowitscha na
sam radio kao urednik ee se muei s osrednjim i loim njemakom jeziku:
rukopisima nego uivajui u otkriu novog talenta objavila je Dragoslav Dedovi, Eine
te godine Dedovievu prvu zbirku. Bio je to ve na startu Kawasaki fr Wukman
samosvojan pjesniki glas koji niste mogli svrstati ni u jednu Dedowitsch, Drava Verlag,
Klagenfurt 2001.
grupu ili poetiki pravac, pogotovo ne u neki pomodni literarni
Prevodilac Brbel Schulte.
pokret. A ve drugom zbirkom pod simptomatinim naslovom Rukopis originala treba
Cirkus Evropa autor je, u protivstavu spram pjesnika nacional- da izae kod splitskog
no-folklorne inspiracije i patetine (makar i kosmopolitske) Feral Tribuna.
geste, ironino naznaio konture svijeta u kojem se i danas
kree, sada ve s devetogodinjim staom emigranta. Emigranta
za koga se s pravom moe rei da je egzilant: Bosnu je napustio
1992. u trenutku izbijanja rata. No, pjesnik Dedovi nije mogao
da uestvuje u tom jezivom bratoubilakom klanju; nikakvi i
niiji nacionalni interesi nisu mu bili toliko sveti da bi za
njih bilo doputeno proliti i kap ljudske krvi. Srpske, hrvatske,
bonjake svejedno: Dedovi nije umio praviti tu vrstu sve
naglaenije, tavie unosne razlike. To svakako ne znai da je u
svemu tome bilo mogue ostati po strani ni egzil (ako i dobro-
voljni) ne ini ravnodunim prema nacionalnoj katastrofi.
Sklanja nas od metka i granate, ali ne od opte nesree, od bola
i sapatnje ne samo sa blinjima, ve sa svim rtvama rata. Samim
odlaskom ili bjekstvom iz zemlje ne podie se nepropusna brana
izmeu zaviaja i stranog svijeta, izmeu sjeanja i ive sa-
danjosti. Raniji ivot ne da se tek tako amputirati, smjestiti u
neko eljeno carstvo zaborava. Egzilant se a pjesnik neizb-
jeno rve sa oba svoja ivota, bivim i novim, pokuavajui
da iz njih skrpi kakvu-takvu cjelinu. U Dedovievim dvjema
zbirkama pisanim u novoj sredini tako su podjednako zastu-
pljene i Bosna/biva Jugoslavija i Njemaka/Evropa. Zbirka O
335
plemenitim ubicama i najmljenim humanistima kao i

Kawasaki za Wukmana Dedovitscha svjedoe o toj dvojnosti
pjesnikova svijeta ali i o svojevrsnoj interferenciji zaviajnih i
novoosvojenih tematskih polja. I mada toliko razliita i u mno-
go emu neuporediva, pjesnikova iskustva uobliena su u jedin-
stvenom jeziko-stilskom kljuu, ije je glavno svojstvo hladna,
distancirana ironija. Pjesnikov deziluzionistiki, demaskirajui
pogled okrenut je jednako nesmiljeno prema zaviajnom undu
svoje tune, ve amputirane zemlje kao i prema dosadnom
blagostanju i cininom humanizmu izvjesne (bie zapadno-
evropske) analne zemlje. Jer pjesnik zna da je kanjen otpad-
nitvom / od horskog mantranja navijaa, bez obzira kome je
to mantranje namijenjeno: nekom nacionalnom balkanskom
voi ili, recimo, humanitarnim bombama NATO-a. On je ta-
koe ve bio otkrio povremeno mogue, iznenaujue dodirne
take u manifestacijama zla i duha, u ponaanju zloinca i rtve.
O tome govori nezaboravna pjesma Ratni zloinci iz zbirke
O plemenitim ubicama
poznavao sam neke od njih

itali su rilkea
odmjerenim pokretom sputali su
nedopijenu au vina na rub stola
ak su uivali u molitvi
saosjeali sa unesreenima
hrabrili posrnule tu i tamo
pisali stihove tumaili istoriju
mislim da su sebe smatrali
pravdoljubivim
poznavao sam i neke od rtava

raspravljali su sa svojim delatima
o rilkeovoj leukemiji podiui
odmjerenim pokretima au vina
do ruba usana
Slinu vrstu rubnih, okantnih iskustava i saznanja, iska-

zanih mirnim, nepatetinim tonom objektivnih konstatacija,
italac e nai i u zbirci koju dri u rukama. Knjiga se otvara pjes-
mom Karta neba (znam da su prvo prestale svjetlucati rijei /
a potom u njima i nebeska tijela), a zavrava stihom u kojem
Bog uti a on kae: amen. S ravnodunim pogledom prema
zvijezdama (gradska svjetla kroz prozore aviona govore mi
336
vie), pjesnik je osuen na zemlju, na svoje realno-istorijsko,

svim ulima ovjereno, u dodirima i sudarima sa drugima ste-
eno iskustvo. Ni traga od klasino-lirskog zagledanja u nebeske
sfere, od posveivanja u metafiziki, vii smisao ivota ili pje-
snikog poslanja. U jednoj od samoironinih refleksija Dedovi
je posao pjesnika uporedio sa zanimanjem pauka:
njegove noice grabei vazduh ispisuju poruku

lako ju je razumjeti: strah je
prosta formula utetovirana u sve ivo
zato se za svaki sluaj nasmijeim nebu

moda treba pisati debele reenice moda
samo visimo objeeni o sluzavu nit rijei
Paradoks samog govorenja o neizrecivo traginome nalazi-

mo u uzorno logikim a istovremeno apsurdistikim stihovima
pjesnika Kosovska:
od nesrenika oekujemo da nam nesreu saopte

u prostim reenicama podesnim za montau
ali takve se rijei u trenutku istinskog bola
odlijepe od gluhe od bolesne supstance svijeta
ko i dalje govori kao da ga nema
a ko zauti poinje da lae
od nesrenika oekujemo da se usredsrijede

na taj trenutak gust od neizrecivosti
pa ko dalje govori poinje da lae
a ko zauti kao da ga nema
Nesrea koju ne moe da nam prenese ni govor ni utnja ne

stanuje, dabome, samo na Kosovu, u slikama kosovskih stradal-
nika pred mikrofonima i blicevima deurnih svjetskih medija. A
iz neto dublje potrebe za montaom i za finijim aranira-
njem rijei raa se i sama pjesma. Uz to ve svagda pritisnuta
nekim trenutkom gustim od neizrecivosti. Taj trenutak se
udaljava u udnu, u fantomsku
majunu tapaciranu taku

a u njoj pulsirajue sinegdohe
blistave i bespomone
poput ekia u gumenoj sobi
337
to je vanredno uspjela slika sizifovskog bavljenja pjesnikom

umjetnou. Nietzscheovo filozofiranje ekiem jo uvijek je
bilo mono i vrlo ujno; neko pjevanje ekiem nema kao to
vidimo, nikakvih ansi. Pa ipak, Dedovi ne odrie svaki smisao
problematinom pozivu kojim se i sam, uprkos svemu, predano
bavi. Za porok pisanja postoji najprostije, s brutalnom jasno-
om iskazano opravdanje (pjesma Minimalizam):
svako ko ponekad zine da neto kae

(makar bilo zalud makar samom sebi)
jo nije u tu runu duplju
zabio revolversku cijev
Ova egzistencijalno obrazloena poetika minimalizma

ostvaruje se kroz cijelu zbirku, inei da nam mnogi stihovi
zazvue poput lapidarnih a estokih dijagnoza patolokih men-
talnih i socijalnih stanja koja provociraju pjesnikovu reakciju. Ta
reakcija ponekad podsjea na pravi amar javnom ukusu, na koji
su se osmjeljivali avangardni ruski pjesnici ranog 20. stoljea.
Dedovi, dodue, nije od onih to skandalizuju, na svaki nain
skreu panju na sebe. Ne zato to je odve skroman, ve stoga
to nimalo ne vjeruje u djelatnu, subverzivnu mo poezije.
Poezija ne moe da zamijeni ni kritiku drutva niti akciju na
promjeni date situacije. Njeno dejstvo kao da se ograniava na
sferu privatnosti, ona je posljednja privatna magija na kraju
milenija. Tako stoji u naslovnoj pjesmi koja se, nimalo sinov-
ljevski njeno, obraa pjesnikovom ocu Vukmanu Dedoviu. U
naslovu same knjige ime je ponijemeno: Wukman Dedo-
witsch bi valjda trebalo da i oca i sina podsjeti na ironiju sud-
bine otac je preivio nacistiki logor, dok se sin, pola stoljea
kasnije, skrasio upravo u Njemakoj, bjeei (po nimalo nostal-
ginom osvrtu) iz zemlje u kojoj / sumpor zaudara iz usta, i
koja postoji jo samo u obliku fantomskog svraba od zaraene,
virusom nacionalne mrnje zatrovane junoslovenske brae. I u
drugoj, jednako vanoj, izvrsnoj pjesmi (iz ovdje zaetog poro-
dinog ciklusa) upuenoj majci, autor je svojim stihovima
odredio tek mjesto privatne, dodue svijetle, uspomene:
nasloni ovaj pjesmuljak kao razglednicu na vazu

kada ugasi televizor i u sobu nahrupi
gusti bosanski mrak neka sa lane pozlate
blago zasjakti moja odsutnost
338
Pjesma se zove vajcarski voz i predstavlja svojevrsni auto-

portret Dragoslava Dedovia, u obliku radikalno iskrene, dakle,
samoironine ispovijesti. Za razliku od ostalih, ova pjesma nije
mogla da se lii izvjesnog diskretno doziranog sentimenta. Evo
kako poinje taj izvjetaj sina emigranta da ne kaemo
bludnog sina majci u Bosni:
da me vidi majice u vajcarskom vozu

osam godina daleko
za svaku godinu po kilogram sala
krupan sam majice i utljiv jer
velika se tuga s vremenom stvrdne
u siuno zrno soli pod jezikom i
isui usta kao joint
Rad ovog zrna soli kao da osjeamo u svakom Dedovievom

stihu. A joint? Rije smo ve sreli u nekoj od ranijih Dedovievih
pjesama. Moda Dedovieva majka i ne razumije njeno znaenje
ta rije je jedna od onih iz postmoderno natimanog jezika,
jezika koji markira i pjesnikovu generacijsku pripadnost. Postoji,
naravno, itav niz rijei, slika i pojmova koji su frekventniji kod
pripadnika Dedovieve nego, recimo, moje, a pogotovo neke
starije generacije. Tu je i fenomen rock-muzike i itavog socio-
kulturnog ambijenta oko nje, svijet kompjutera i elektronskih
medija, ukratko ostvareni san globalnog sela u kojem je svaka
provincijalnost smijena i kanjiva. Ni sama ljubav nije mistini
doivljaj u skrovitim, romantinim mjestima i kod Dedovia je
to neto to se zbiva usput i sluajno, u prozainoj atmosferi
ulice, kafane, hotelske sobe. Kao i bilo ta drugo. Jer gotovo sve u
Dedovievom svijetu nosi peat svakodnevne, demitizirane, gole
stvarnosti pjesnik se trudi oko nenamjetenog, katkad drastino
razgoliujueg snimka ili komentara ivotnih fenomena. Lijepo
ili runo, lice svake stvari mora da se pokae onakvim kakvim ga
doista vidi slobodno oko ovog nepotkupljivog posmatraa. Samo
to Dedovi ne gradi pjesmu postupkom anahronog realiste, ve
mnogo vie nainom fenomenolokog redukcioniste: zanimaju ga
sami ekstrakti fenomena, jeziki domaene i izraene sutine.
Povezivanjem takvih, saetih nalaza ula i uma nastaje tekst, ivo
tkivo pjesme, pri emu ne odluuje jedino senzibilitet ve i kolo-
vani dar, ukus i zanatska umjenost autora. Drugim rijeima
njegova umjetnika inteligencija. Uvjeren sam da to nee porei
ni italac koji voli neku drugu vrstu lirike i koga Dedovieva ne
ba raspjevana pjesma nee moda uspjeti da ponese.
339
Kada me prije sedam godina jedan uvaeni njemaki pisac,

kojem su u ruke dospjele prve Dedovieve pjesme u njemakom
prevodu, pitao to mislim o njemu, rekao sam da vjerujem u nje-
govu inteligenciju. Iz te pregrti pjesama, naime, nije se jo
moglo zakljuiti o kakvom je autoru rije. A danas bih sa po-
jaanim uvjerenjem potvrdio svoju izjavu.
Razumije se da, osim dara i inteligencije, svakom ozbiljnom
pjesniku treba i ono zrno soli pod jezikom. Makar i siuno.
Ono mu moe pomoi da odoli iskuenju politike korektnosti
i lai, te da gorki talog (D. Ki) sopstvenog ivotnog iskustva
spasi od uvijek mogueg svojerunog falsifikata.
340
29-Dragoslav Dedovic 12/11/04 7:40 PM Page 341
Dragoslav Dedovi
INTEGRISAN
klupa mirie na kvasac a iza zvunika
mrtvi Presley cima kukovima spominjui mamu
au mogu obujmiti akom kao
golu ipku guvernala
sve je ba kao da sam stigao jue
samo dlaice u uima rastu bre
i iznad oznojenog kafanskog poda
vie ne svjetluca uas ve dosada
najbolje je sjesti za sto sa ljudima koji ute
pjevuei na Celanovom jeziku
mlaki lager bez imena i smisla
341
MRTVI IZ BROCKHAUSA
djeaka frizura je ini vitkijom
ali razdjeljak je na pogrenom mjestu
enski nemilosrdno zuri u ogledalo i
ucrtava sjenilom za oi debele brie
kao Adolf kae i iskrivi lice u
neodoljivu grimasu mrnje
smijemo se dugo i okrutno
trenutak savrene lakoe

na kojem nam zavide
svi mrtvi iz Brockhausa
342
BATA POZORINE
zubi trnu od pricera
izgovaramo pregrti rijei sa
zastraujuom lakoom
pijemo i ekamo curu koja nas obojicu voli
svjetlost se septembarski gusne kao ele
oko njenog monog tijela dok dolazi
preko eljeznog mosta na udesan nain zibajui kukovima
u ritmu mjealice kamiona za ubre
zastalog na semaforu
ne spominjemo joj ime u pismima

koja sve rjee putuju nebom
izmeu Sidneja i Tamperea
o mrtvima piemo krto
izbjegavajui nepotrebni patos
343
VAJCARSKI VOZ
da me vidi majice u vajcarskom vozu
osam godina daleko
za svaku godinu po kilogram sala
krupan sam majice i utljiv jer
velika se tuga s vremenom stvrdne
u siuno zrno soli pod jezikom i
isui usta kao joint
da vidi konduktera u vajcarskom vozu

pokazujem mu kartu i oi nam se okrznu
on kae merci! a ja samo kimnem
ovdje ve sporedne reenice
prikuju glagol uz svoj kraj i
ljepe je utati
gle majice nakon kie

od bezljudnih postaja ka zaseocima na planini
odmotavaju se ceste poput rolni mrkog toalet-papira
a u oblake bih mogao zagristi kao u guve eerne vate
nasloni ovaj pjesmuljak kao razglednicu na vazu

kada ugasi televizor i u sobu nahrupi
gusti bosanski mrak neka sa lane pozlate
blago zasjakti moja odsutnost
344
NA VIJEST DA JE MLADI IZ KOPENHAGENA

UKRAO OEV LE IZ MRTVANICE I ODJAHAO SA
NJIM NA MOTORCIKLU ILI:
KAWASAKI ZA VUKMANA DEDOVIA
bio si prazna stolica
krupna majina suza to bune u vruu supu
i tako dvadeset godina dok te ne pronaoh
na nekoj crnogorskoj uki: otac!
tronono bie sa ukastim okrnjcima u osmijehu i
sestrinim oima
pjesnitvo je dabome
posljednja privatna magija sa kraja milenija
tehnika za pretvaranje bajatih novina
u porodine stihove to bljete
poput japanskih maina
uzjai iza tunog djeaka matori kauboju

da ti pokaem kako zemlju iza ice
magistralom sa sjevera zastire no
345
PO UMAMA I GORAMA NAE ZEMLJE PONOSNE

im sve utihne zazvide bronhije
kao da me vrijeme punih pepeljara
iz nekog drugog svijeta doziva
iskrsnu lica: dounik recituje Pounda
do njega plavooki hadija sa priom
o nadnaravnosti bosanskog rocka
i njegov prijatelj bljedoliki
- docnije profesionalni etnik
sa traktatom o rui o smislu rue
na kosmikom smetljitu
mrtve pijane face kao crtei iz tarot-pila
jedino elo mladia (moje elo?)
iza rastera godina

razjedeno
na njemu se bore estitost i gnjev
umorna estitost izlapjeli gnjev
i plua kao kripave gajde otpuhuju
hladan pepeo sa iskrzanih karata
tako siemo podmlaeni u teke snove

po taktu lakih nota o smaku svijeta
346
EVROLIRIKA
jee
ri
jei
anarhist pjeva o paljevini
(sve se rimuje ovo je njegov vijek) a
jedna se dama punim usnama oblizuje:
shakespeare! shakespeare- shakespeare!
(tako jezikom rade jo samo kurve iz
aix-la-chapellea dok se nude a iza njih
na zidu grafit: Jesus lives)
homoerotiar krunisan vijencem od znojnih perli
otpuhuje prah stoljea sa sonetne forme te
onda ritmino kie
emigrant elegian poput emigranta pie emigrantski
jednu su ciganku u vajcarskoj tukli dok nije
na lijepom njemakom propjevala o mrnji
jedan meni slian sjedi izvan kruga svjetla
i eka da na njega doe red
on je samo gado on bi da uzme pare
za stihove koje ne zna otpjevati
347
NAI
du veernjih ulica zaite bosanski konsonanti
prepoznamo ih najee u psovci i pogledi nam se
zalijepe za ta lica kao da nismo ljudi ve
dvonone sevdalinke
i sve to bismo jedni drugima rekli
bolesno je od enje za jezikom kojeg nema jer
amputirana zemlja postoji jo samo
u obliku fantomskog svraba
i sve to bismo jedni drugima obdan sa blagou rekli
no pretvori u otrov
kada rije zemljak pukne kao amar

moe da obori oi i proe ili da
zastane svejedno ti vie nisi ti
348
ZAVIAJNI UND
prekoputa praznog kafea
na vjetru se talasa brljenom obrastao zid
isti ritam & blues reklo bi se
to e pred no u grad donijeti kiu
a u unutranjem uhu zatreperi

kao lampica sa praistorijskog radija
jeftini kafanski zaviajni pjev
duboko iz prozorskog stakla tvoj odraz
mutan poput lica teroriste pod arapom
nasmijei se vuje i u looj je muzici
dovoljno svjetlosti da lijene ljigave sjene
u svakom u svakom ko jo pamti
otponu trbuni ples
treba im dati dovoljno vremena da ieznu

da prije no ieznu za tren izmire
odvratno sa uzvienim
349
TA NISAM REKAO TOG JUTRA

nakostrijeio sam se od gaenja
kao ulini maor zalutao u tvoje krilo
zaelio sam da te pesnicom zviznem meu sise
tano u mlade koji sam poljubio pred spavanje
samo sam srknuo espreso iz trbuaste olje
prevrnuo pladanj sa dorukom da izgleda muki i
iezao iz tvoga ivota dovoljno dugo
dovoljno daleko dok se ne uda za nekog tipa
sa luksemburkim pasoem
nisam vjerovao da u te se sjeati bez mrnje

uglavnom ljeti kada je jazz ljepljiv poput znoja a
piva ledena
350
31. 12. 1999.

na leptir-staklu taksija u etiri ujutru
neoni pulsiraju kao uti punoglavci sa
oscilografa djeteta u komi
uz bokove zgrade satelitske antene
poput slonovskih uiju prikovanih uz
brodsku olupinu iza slijepih prozora
gastarbajteri kripe zubima u snu
preko svega ve klize sitne suze
ne
zbilja nemam ta da ti javim
osim da je kinu aru iznutra
bilo nemogue obrisati dlanom
potom su brisai divlje zaplesali
u tehno-ritmu taksimetra
351
ANEO MIGRENA
njeno uplje koplje zabijeno kroz sljepoonicu do muda
sklupan kao fetus klupko si vrelih ivaca
proburaeno nevidljivom osom svijeta
jei metronomski tano

zamraenom sobom to odzvanja kao mantra
tako te majka kroz groznicu zvala

nikada ne ostavi bez daha
(a disanje je bol a za pjesmu treba zraka)
sjeanje aneo od zelenog ara

takne te aokom sa krila
i ti ve spava & to je ve san
352
BONHOEFFER U LANGENBROICHU
1.
u sumrak se pale uti lampioni

grana voke kljastog kaiprsta
premreila vidik u nebesa
zibaju se nebeski pontoni
sa njih vee kao vai stresa
nae due na putu do Hrista
2.
tu se krto ivi svodi se na tijelo

u sumranoj sobi sivo tue lice
u ake zagnjurim gledam netremice
ni u ta u nita nita biva cijelo
cjelina praznine duplja materice

obujmi me mlako tako se jednae
dolazee vee ugaene oi
i misao zine sa dna oskudice:
3.
i misao zine sa dna oskudice:

u umi je ploa a na ploi pie
ta je jedan pjevao iza otre ice
miui usnama sve tie i tie:
Nad nama bdiju sve dobre moi
ekamo spokojno ta god nosi sutra
Bog je sa nama obdan i u noi
i sasvim sigurno svakog novog jutra.
4.
on je dakle slavio i as prije smaknua

te mu se sva vjera stvrdnula u kamen
koji ari tamo u crkvi od prua
a njegov Bog uti a on kae: amen
353
30-Predrag Matvejevic 12/11/04 7:40 PM Page 355
Predrag Matvejevi
Vesna Goldsworthy
Predrag Matvejevi
NACIONALNA KULTURA I
GLOBALIZACIJA
Nacionalna kultura i globalizacija nisu pojmovi istoga reda.
ee se suprotstavljaju nego to se usuglauju. Pridaju im se
razliita znaenja. Od prilike do prilike, mijenja im se smisao.
Globalizacija se obino poistovjeuje s mondijalizacijom.
Ovaj drugi termin vie se rabi na frankofonom prostoru, prvi
na anglofonom. Ni za jedan ni za drugi ne nalazimo zadovolja-
vajuu definiciju. Globalizacija se dovodi u vezu s novim svjet-
skim poretkom, kakav je najavljen, nakon zavretka hladnoga
rata, u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Globalizacija se
povezuje s predodbom planetarnog ili globalnog sela
(McLuhanov global village). I jedna i druga nastoje se opravdati
nunou integracija u suvremenom svijetu. O objema je na-
pisano vie negativnih nego pozitivnih ocjena, na raznim stra-
nama, u razvijenim i zaostalim zemljama, na ljevici i na desnici.
uli smo i vidjeli proteste i u Seattleu u Americi, i u Porto
Alegreu u Brazilu, u Pragu, Nici, Napulju.
Saet u i navesti nekoliko sudova, kakvi se susreu i banali-
ziraju u raznim studijama i lancima: Ne mora se vie osvajati
teritorije uz pomo vojne sile, dovoljno je zaposjesti trita.
Osvajanja vre diljem planete industrijske grupe i privatni
financijeri. Tko gospodari tritem, vlada zemljom. Osvajai
nikad nisu bili uspjeniji. Posjeduju nove tehnologije i odre-
uju njihovu primjenu; rabe i zlorabe informatiku; zagauju
okoli i peru novac. Izazivaju napetosti kad im to ustreba,
poputanja kad im vie nije potrebno. Uspostavljaju i rue vlade
i reime. Ne obaziru se na naela demokracije kakva proklamira-
ju. Ne potuju kulturne i civilizacijske vrijednosti kojima se die.
Prestanimo prihvaati mondijalizaciju kao usud. Ne dopustimo
da trite odluuje umjesto izabranih predstavnika drutva. Ne
dajmo da se svijet pretvori u trnicu (). Umjesto pustoenja
kakva izaziva mondijalizacija, graani oekuju raanje novih
prava: pravo na mir, pravo na ouvanje prirode, pravo na grad,
pravo na informaciju, pravo na djetinjstvo, pravo na razvoj na-
roda. To je dio uvodnika, objavljenog u mjeseniku Le Monde
diplomatique, koji izlazi na petnaestak jezika. Onaj tko voli
citate mogao bi nabrojati jo mnogo, mnogo slinih. (Edward
357
Goldsmith i Jerry Mander sabrali su u pozamanu knjigu svako-

jake osude globalizacije, pod naslovom The Case Against the
Globalisation - ona je, zamislite, upravo u Americi proglaena
politikom knjigom godine!)
Njemaki filozof Jrgen Habermas, nesklon ideologijama
o kojima je rije, priznaje da unato svemu mondijalizacija
prisiljava nacionalnu dravu da se otvori razliitosti oblika kul-
turnoga ivota, koji su joj strani ili nepoznati (u studiji Die
postnationale Konstellation und die Zukunft der Demokratie).
Nuno je, unato svemu, ograditi se od one vrste napada na globa-
lizaciju ili osude mondijalista u kojoj se oituju provincijal-
nost i nacionalizam. Njihove posljedice bile su na naim pros-
torima katastrofalne. Jo nisu uklonjene. Nae prijatelje koji
djeluju u meunarodnim tijelima i pokuavaju obznaniti zloin
i krau do juer su optuivali u Hrvatskoj kao izdajice; u Beo-
gradu se i danas, nakon pada tiranina, napadaju mondijalisti -
naime, tako se nazivaju zagovornici istine.
Stanoviti oblici suradnje na meunarodnoj razini postali su
neminovni: moderne tehnologije primjenjuju se u svim dijelovi-
ma svijeta; informatika je postala opom disciplinom; prihva-
ene su razne zajednike terminologije; zatita okolia ne moe
se provoditi samo u nacionalnim ili regionalnim okvirima; Inter-
netom se saobraa s kraja na kraj planete. Takvi oblici mondijal-
izacije ili globalizacije bilo bi moda bolje zvati ih naprosto
integracijama ne mogu se poistovjetiti s onima koji su maloas
navedeni. Onaj tko ih se odrie po svaku cijenu, ne pitajui se o
njihovoj naravi i svrsi, tapkat e u mjestu i kasniti. U nedavnoj
raspravi koju smo vodili u Rimu, Umberto Eco je predloio da
razlikujemo globalizaciju kao injenicu i globalizaciju kao vri-
jednost Svatko govori o globalizaciji a da se pritom ne pita to
ona zapravo znai. Napomenuo sam da je moda posrijedi neo-
dreenost kakvoj je sklon post-modernizam. Nove terminologi-
je grubo potiskuju neke starije gube se npr. rijei kozmopoliti-
zam ili internacionalizam, propada im smisao.
Vrijednosna mjerila mogla bi pomoi da se izbjegnu
stanovite opasnosti ili barem umanje rizici. Svi dijelovi svijeta -
oni u kojima su ljudska prava i pravna drava dosegli vie razine
i oni to se s mukom pokuavaju izvui iz okova zaostalosti ili
neimatine - ne mogu se, oito, globalizirati na slian nain:
nisu, kako se to obiava rei, globalizabilni u jednakoj mjeri,
po istoj metodi...
Procesi integracije u Evropskoj uniji nisu u svemu komple-
mentarni ili kompatibilni sa shvaanjima globalizacije ili
358
mondijalizacije kakva dolaze od monih multinacionalnih kom-

panija s one strane oceana. Povezivanje Evrope i druge Evrope,
odnosi evropskog kontinenta i Mediterana, tranzicije zemalja
koje su se izmaknule iz sovjetskog imperija ili izdvojile iz bive
Jugoslavije, ne mogu lako slijediti logike ili strategije koje same
nisu usklaene ni konvergentne. Nije uputno uvjetovati ulazak
u Evropsku uniju prethodnim ulanjenjem u NATO. To je, uza
sve ostalo, teret za osiromaena gospodarstva zemalja evropsko-
ga Istoka. Vojnu organizaciju Atlantskoga pakta, koja je, izgu-
bivi svoga povijesnog protivnika, ostala bez pravog razloga po-
stojanja, teko je pretvoriti u neku vrstu istilita. Evropske tradi-
cije poznaju bolje i vie oblike meunarodnih veza.
Iskustva pokazuju kako se posebnosti na ovom polju teko
usklauju s vrijednostima. U jednom pismu, na samu poetku
stoljea koje e poroditi Evropu nacija (1801), Hlderlin je zabi-
ljeio proroansko upozorenje: Nita ne uimo tee od slo-
bodne upotrebe posebnog (der Besondere). Partikularnosti se,
ponekad posve neprimjetno, pretvaraju u partikularizme. Autar-
kije i relativnosti prikazuju se kao vrijednosne kategorije. Utili-
tarnou i efikasnou prikrivaju se egoizam i volja za mo.
Suprotstavljajui se koruptivnim instrumentima mondijalizaci-
je/globalizacije, kritika kultura ne izlazi nakraj s pritiscima koji
se na nju vre. Pravila svjetske igre jaa su od nje same. Podrka
koju dobiva nije joj dovoljna.
Nacionalna kultura nema jednako znaenje u svakom raz-
doblju povijesti. Ne mogu se poricati zasluge koje je stekla. U
dananjem svijetu, njezini se projekti razlikuju po tome koliko
zadravaju u sebi tradicionalne pojmove i kulture i nacije. Prije
francuske revolucije, u kojoj se zaelo moderno shvaanje na-
cionalnosti, postojale su, dakako, zajednice s manje ili vie izra-
enim osobitostima: pukim, etnikim, tradicijskim, povijes-
nim. Od renesanse do prosvjetiteljstva evropska je kultura preuz-
imala i prenosila univerzalne i kozmopolitske obrasce i tenje.
Nacije s vlastitom dravom imale su vie prilike da podupru
svoju kulturu i priskrbe joj veu samostalnost nego one koje su
bile ukljuene u tue drave ili podlone njihovu ustrojstvu. O
takvu poloaju ovisile su slobode koju su se nudile i ostvarivale.
Byron se udaljio od nacije i postao evropskim pjesnikom. Hugo
je zagovarao evropsku nacionalnost. Stendhal je nacionalni
osjeaj proglasio protunaravnim (contre nature). Pukin ga je
vidio kao porok. Za poklonika iste umjetnosti, kakav bijae
jedan Gustave Flaubert, umjetniko djelo nema domovine. I
Marx je sanjao o radnikoj klasi bez domovine. Iskustva nisu
359
dala za pravo ni jednom ni drugom. Umjetnika i politika avan-

garda mogle su se pribliiti jedna drugoj na sretniji nain od
onog koji im je namijenila povijest.
U kulturama nacija (naroda) bez vlastite drave pitanje pri-
padnosti i dunosti postavljalo se na drukijoj osnovi. Tamo gdje
je politiki prostor ogranien, podijeljen ili zaposjednut,
nacionalna kultura je izloena veoj stezi i ovisnosti: morala je
biti, uz ostalo, sredstvom u borbi za osloboenje, osloncem naci-
je, izrazom njezinih tenji. Kultura za slobodu (Kultur zur
Freiheit), Fichteovo geslo s kraja XVIII stoljea u Njemakoj, koja
se jo nije ujedinila u vlastitu dravu, preuzeto je u raznim
dijelovima Evrope to bijahu u slinu poloaju. I Josip Juraj
Strossmayer, na najznaajniji kulturni reformator u devet-
naestom stoljeu, sluio se analognom lozinkom: Prosvjetom
slobodi.
U toku XIX i XX stoljea zatjeemo u nacionalnim kultura-
ma stavove i ponaanja, obrasce pisanja i govora koji se obraaju
naciji: pozivaju se na nju i povezuju s njom, istiu porijeklo i pri-
padnost, izraavaju osjeaj i odanost. Sama kultura, postajui
nacionalnom, preuzima sadraje koje zatjee na svom prostoru i
u vlastitoj prolosti, folklorne, narodne (puke), humanistike.
Nastoji ih svesti na oblike kakvi joj najvie odgovaraju. Mijenja
im ponekad smisao, trga ih od podloge, usvaja - ili svojata - i
dijelove onog to nije samo njezino. Smatra se dunom stvoriti
predodbu o sebi i svojoj prolosti kakvu prieljkuje, koja joj
dolikuje. U takvim pothvatima ne pree od zamjene povijesti
mitom. Zahtjevi za stvaranjem homogenih nacionalnih kultura,
zatoenica dravne ideje, unitavali su diljem Evrope regionalne,
lokalne i marginalne kulture, dijalekte i dijalektalne knjievno-
sti. U obje Amerike gotovo su iskorijenjene drevne uroenike
tradicije, kakve nisu odgovarale ciljevima kolonizatora, gradnji
novih drava.
Podsjeam na manje ili vie poznate osobine nacionalnih
kultura ne zato da bih jo jednom utvrdio njihovu ukorije-
njenost. Zanimaju nas, s jedne strane, otpor ulasku u druge i
drukije opticaje i, s druge, strah da procesi mondijalizacije ili
globalizacije ne ugroze identitet ili okrnje tradiciju. Cijena je
ponekad jednako visoka i za odbijanje i za prihvaanje izazova.
Gotovih rjeenja, valjanih ili prihvatljivih za sve i u svakoj prili-
ci, nema i ne moe biti.
Nacionalni pokreti i stranke koje ih predstavljaju skloni su,
kao to je poznato, utilitarnim shvaanjima kulture. U zamjenu
za potporu i pomo najee trae privrenost ili poslunost. Dio
360
umjetnosti ne uvijek samo onaj osrednji potpada pod utjecaj

takvih zahtjeva ili pak sam utjee na njih. Batina i tradicija su
prenijele stanovita shvaanja i ponaanja iz devetnaestoga sto-
ljea u dvadeseto. Malo je tko takve postupke provjeravao. Na-
cionalni se pisac proglaavao tribunom kad je trebalo i kad nije,
u gotovo svim dijelovima Evrope. Pjesniku Tinu Ujeviu, jed-
nom od najveih koje je imala hrvatska knjievnost, dugujemo
duhovitu doskoicu, jo aktualnu: Dobivamo tip ovjeka koji
misli da je literat jer je rodoljub.
Nacionalna kultura vrijedi u naelu onoliko koliko je doista
kultura. Za samu naciju kojoj pripada i kojoj je namijenjena ima
i posebna znaenja, koja je ponekad teko odrediti izvan same
nacionalnosti. I tu je posrijedi spomenuta razlika izmeu poseb-
nosti i vrijednosti: tenja da se sva kultura nacije (ona koju je naci-
ja sama proizvela i ona koju je usvojila) svede na nacionalnu kul-
turu; determinizam koji identitet kulture izvodi iskljuivo iz
nacionalnog identiteta. Ograniene kulture stvaraju jednako
ograniena mjerila koja ih potvruju pred samim sobom.
Nacionalizmi zaboravljaju upozorenja koja su im uputili najvei
duhovi nacije. Antun Gustav Mato napisao je prije stotinjak
godina: Nacionalne kulture su po svom postanku i izvoru plod
tuinskog utjecaja(). Snaga narodne kulture nije u sposobno-
sti odbacivanja, eliminacije, ve u moi primanja, apsorbiranja
to vie tuih kulturnih elemenata(...). Naa umjetnost e samo
onda biti nacionalna, kada bude evropska.
Alternative izmeu ukorijenjenosti u bie nacije, nacio-
nalnost, (Barrsov enracinement) i osjeaja bez-zaviajnosti
(Heimatlosigkeit, to je po Heideggeru dio svjetske sudbine)
izazivaju sporove, ne samo u Evropi. udnja za zaviajem i
okrepa koju prua rodna gruda ne jame uvijek intelektualni
ili stvaralaki probitak. Suoavanje s drugim i drukijim unosi,
pak, rizike kakve sama kultura ponekad ne eli, izazove koji
remete njezin red i mir. U trenutku kad otkrijemo da postoje
kulture a ne samo kultura - napominje Paul Ricoeur kad
prema tome priznamo kraj jedne vrste kulturnog monopola, ilu-
zornog ili stvarnog, vlastito otkrie nam prijeti da nas uniti
(Histoire et Vrit). Nespremni na izazove i rizike te vrste,
mnogi se radije odluuju napose oni koji se ne mogu odrei
potpore i sigurnosti kakve pruaju okruje ili vlast da budu
samo svoji na svome, makar tako ostali na rubu ili u sjeni.
Planetarna kultura, o kojoj se esto raspravljalo prije nego to
su ule u modu mondijalizacija ili globalizacija, prijeti uniformi-
ranjem kulturnih posebnosti (vrijednosti). Suoavajui se s raznim
361
vrstama asimilacije, dominacije jaih nad slabijima, razvijenijih

nad manje razvijenim, isticali smo pravo na razliku i priznanje
pluralizma. U raspravi o suradnji kultura i sintezama na svjet-
skim razinama, antropolog Claude Lvi-Straus formulirao je
prognozu koja i danas izgleda prihvatljivom: Svjetska civilizaci-
ja ne bi mogla biti drugo do koalicija, na razini svijeta, kultura
koje zadravaju svoju originalnost.
Nacionalna kultura ostaje osnovom svake posebne kulture u
onoj mjeri u kojoj potvruje i izraava identitete naroda kojem
pripada i povezuje ih s kulturama svijeta. Njezine zadae vie nisu
iste kao u vrijeme kad su se poinjale oblikovati nacionalne zajed-
nice. Ona je duna, ulazei u meunarodne koalicije, osloboditi
sebe samu od mita nacije i sablasti nacionalizma. Onoliko koliko
to postie potvruje vlastitu kakvou i opravdava svoj poziv.
Nacionalne kulture u dananjem svijetu suoene su s raznim
alternativama, ponekad protuslovnim: izmeu angamana za
nacionalnost i svijesti da takav angaman moe potiniti kulturu
samoj naciji ili nacionalnoj dravi, dravnoj ideologiji ili ideo-
logiji uope.
***
U raspravi o kulturi i sukobu ne moe se izostaviti djelo koje

nas je svojim izazovima navelo da se zamislimo nad sudarom
do kojeg dovode kulturne i vjerske razlike meu civilizacijama:
rad amerikog profesora Samuela Huntingtona, naslovljen The
Clash of Civilization and the Remaking of World Order. Teko
je ipak sloiti se s nekim od njegovih zakljuaka. Je li doista
imperijalizam neizbjeni posljedak (corollary) univerzalizma?
Mogue je obrnuti taj sud: neostvarenje univerzalnih projeka-
ta prosvjetiteljstva uvjetovalo je izoblienja kojima smo svjedo-
ci. Dovelo je do situacija na koje Huntington upozorava. Liilo
je stanovite kulture svjetovnosti ili lainosti. Uoljiv je takav
nedostatak u vjerskoj kulturi, to pogoduje klerikalizmu ili fun-
damentalizmu (podrazumijevam, naravno, da se moe biti isto-
dobno i vjernik i laian). Deficit lainosti u religioznom shva-
anju nacije ili, pak, u prihvaanju i prakticiranju ideologije kao
religije pokazao se pogubnim. (I u staljinizmu smo vidjeli reper-
toar pojmova koji kao da su preuzeti iz nekog starog eklezi-
jastikog indexa: sektai, renegati , heretici itd.)
Opasnost da se manji ili vei dijelovi nacionalne kulture
pretvore u ideologiju nacije odavno je poznata. Pokazala se u
362
stvaranju faistikih reima, ne samo u Evropi. O njoj valja vodi-

ti rauna kad je rije o sudaru civilizacija - to moe pomoi da
se isprave stanovite pretpostavke: ne sukobljavaju se kulture kao
takve nego ideologije koje su se iz njih izrodile i koje ih
izobliuju. To nije isto.
U vienacionalnoj i plurikulturnoj zemlji, u kojoj smo iv-
jeli i formirali se, koja se raspala na tragian nain i koja se vie
ne moe spojiti u zajedniku dravu, stekli smo iskustva koja u
ovakvoj prilici ne moemo preutjeti. Vidjeli smo, uz sve ostalo,
kako se stanoviti pothvati nacionalne kulture doista gue u ide-
ologiji nacije. Zatekli smo na djelu ne malen broj poslenika kul-
ture: umjesto da trae istinska civilizacijska rjeenja, podrali su,
najee utnjom, hajke nacionalizma ili pak kumovali
pljakama. Nisu izostali ni ditirambi voama koji snose manje ili
vee krivice za ratna stradanja i poratnu bijedu. O tome sam
pisao posljednjih desetak godina. Tako sam shvaao svoj dug
prema hrvatskoj kulturi i kulturi uope. Udaljio sam se privre-
meno kako bih bio neovisniji.
Biljeim na kraju stanovita iskustva ili spoznaje to moda
mogu pomoi i drugima kao i nama samim:
- teko je osvajati sadanjost ako se prethodno ne ovlada
prolou;
- morali smo esto braniti vlastito nasljee, uvidjeli smo da
nam ponekad valja braniti se od nasljea;
- spaavali smo pamenje, ima prilika kad treba spaavati sebe
sama od mnogo ega to pamenje sadri;
- nacionalna svijest nije jedini oblik svijesti, tetno je po samu
naciju ako ona to postane;
- opasno je kad nacionalna energija ujedinjuje i ujednaava
sve ostale energije, individualne i kolektivne;
- javljaju se slobode, a ne znamo uvijek to bismo s njima ili
pak dolazimo u kunju da ih zlorabimo;
- nameu se podjele, a nema vie to dijeliti.
Zajednika drava nije jedini preduvjet za suradnju s drugim
narodima, napose s onima s kojima je bila povezana naa sudbi-
na, jezik, povijest. Propusnost granica i razmjena dobara, mate-
rijalnih i duhovnih, susreti ljudi i dodiri kultura, protok ideja i
prenoenje iskustava, suoavanje stvaralaca i upoznavanje nji-
hovih djela postali su kriterijima suvremene civilizacije. Oni
niim ne umanjuju identitete i ne ugroavaju samostalnost naci-
je. Tko ih ne umije prepoznati i ne eli priznati osuen je da
ponovo ivi prolost, njezin loiji dio. Sudar civilizacija nije,
naalost, utopija.
363
Vidjeli smo kako predrasude ovladavaju rasuivanjem. Kako

samosaaljenje zatomljuje suosjeanje meu ljudima. Kako
nacionalnost postaje vanijom od humanosti. Golem posao
oekuje nacionalne kulture na ovim prostorima. To vie to nam
je inteligencija podijeljena i prorijeena. Mnogo mladih i
sposobnih otilo je na sve strane svijeta. Premalo prilika ostaje za
one koji nisu mogli ili htjeli otii. Mi stariji teko se rjeavamo
zabluda i nerado priznajemo neuspjehe.
ekaju nas, svakoga ponaosob, obrauni s naslijeem i
pamenjem. Obrauni s prolou, koja nam se ponekad ini
neprolaznom. Obrauni sa nama samim, takvim kakvim jesmo.
Ne smijemo jo jednom dopustiti da se mit i pobjeda nad mitom
poistovjete jedno s drugim. Na to je upozoravao stari Krlea.
elio sam da se njegov glas uje na kraju.
364
31-Vesna Goldsworthy 12/11/04 7:41 PM Page 365
Vesna Goldsworthy
S engleskog prevela:
INVENCIJA I IN(TER)VENCIJA: Aleksandra Babi
RETORIKA BALKANIZACIJE
1
Na Balkanu nita nije jednostavno. David Owen, Balkan
Odyssey (London: Victor
David Owen1 Gollancz, 1995).
ije linije prekida?: ratovi i objanjenja

Pogledajte ovu mapu, pozvao je predsjednik Clinton 2
Televizijsko obraanje
ameriku javnost uoi 24. marta 1999. godine dok su se piloti naciji predsjednika
Clintona iz Ovalnog
NATO-a pripremali za prve avionske napade na Jugoslaviju. ureda, 24. mart 1999.
Kosovo je malo mjesto ali se nalazi na glavnoj liniji rascjepa godine, 20:01 po
izmeu Evrope, Azije i Srednjeg istoka, na mjestu gdje se islam istonom vremenu.
sastaje sa zapadnim i pravoslavnim ograncima kranstva. - na-
stavio je. Prema jugu su nai saveznici, Grka i Turska; sjeverno
su nai novi demokratski saveznici u centralnoj Evropi. A svuda
oko Kosova su druge male zemlje...2
Pozvavi svoje sunarodnike da proue mapu Jugoistone
Evrope, podruja s kojim kako je on vrlo oigledno pret-
postavio nisu bili pretjerano upoznati, ameriki predsjednik
izabrao je neke dobro poznate vidove figurativnog predstavlja-
nja Balkana. U seizmolokoj metafori opisao je ovaj poluotok
kao zonu preloma, mjesto sukoba religija i civilizacija. Kosovo i
njemu susjedne male zemlje su, prema ovom predsjednikom
mini-predavanju o balkanskoj politikoj geografiji, nezgodno
stijenjeni izmeu Evrope, Azije i Srednjeg istoka, dok istovre-
meno razdvajaju stare NATO saveznike Amerike od njenih novih
centralno-evropskih prijatelja.
Kao to je to esto sluaj, Balkan je tako definiran ne prema
odlikama sopstvenog identiteta, ve prema svojoj poziciji na li-
niji prekida i sudbini predodreenoj njegovom eksplozivnom
uklijetenou. Podrana esencijalistikom vizijom svijeta kao
skupa suprotstavljenih kulturnih i religijskih tektonskih ploa,
manihejska slikovitost upotrijebljena u ovom govoru implicira
da je Balkanski poluotok jedinstveno predodreen da bude epi-
3
centar velikih previranja i izvor nestabilnosti. Sukob civilizaci- Samuel P. Huntington,
The Clash of
ja, ideja koju su devedesetih godina prolog vijeka populari- Civilizations? Foreign
zirali desniarski mislioci poput Samuela Huntingtona,3 mogla je Affairs 72, br.3 (ljeto
izgledati neprikladno u emisiji u kojoj je demokratski predsjednik 1993.): 23-49.
365
4
Edith Durham, Sjedinjenih drava (multikulturalne i multireligijske drave par
The Burden of the Balkans excellence) traio opravdanje za vojnu intervenciju na Balkanu,
(London: Thomas Nelson,
1905.), 20.
da takve metafore o ovom poluotoku nisu i inae toliko ustalje-
ne. Mehanicistika i bezvremena ideja stalnih linija prekida ide
ruku pod ruku sa pribjegavanjem jednako bezvremenim
vjekovnim mrnjama kao omiljenom objanjenju za svaki bal-
kanski konflikt. Zbog svojih vjekovnih mrnji, narodi Balka-
na, nepomirljivo podijeljeni razliitim vjerskim i kulturnim
opredjeljenjima, osueni su da se zauvijek hvataju za vratove
kao psi i make.4
5
Jason Fields, U ovakvom kontekstu, precizno definirani odnosi izmeu
Historical Perspective: balkanskih naroda nisu dovoljno znaajni da bi zasluivali pa-
Yugoslavia, a Legacy of
Ethnic Hatred, web nju. Komentatori koji nisu sigurni ko koga u stvari mrzi, uvijek
strana Associated Press-a mogu improvizirati. Mjesec dana prije intervencije NATO pakta
www.wire.ap.org/Apnews/ u Srbiji, novinar Associated Press-a ovako je na web strani ove
center_package.html?Pac agencije objasnio situaciju na Balkanu: Ono to je unitavalo
kageid=flashpointyugo
(19.februar 1999.).
Balkan tokom generacija je mrnja Srba prema Hrvatima. Hrvata
prema Slovencima. Slovenaca prema Crnogorcima. Crnogoraca
prema Muslimanima. Muslimana prema Makedoncima. Make-
donaca prema Albancima. Sve ove etnike grupe (koje izvana
djeluju identino) dijele jednu zajedniku stvar: balkanski polu-
otok. Izazov je pronai bilo ta drugo zajedniko.5 Opisujui u
svojoj knjizi Natashas story kako je prokrijumario i kasnije
usvojio djevojicu iz Sarajeva, britanski TV novinar Michael
Nicholson definirao je balkanska neprijateljstva na jo ekstrem-
niji nain:
6
Michael Nicholson, estina balkanskih naroda je povremeno bivala toliko
Natashas Story (London: primitivna da su ih antropolozi uporeivali sa amazonskim
Pan, 1994.), 16. (Prvi put
objavljeno 1993. godine. Yanamamom, jednim od najdivljijih i najprimitivnijih plemena
Nicholsonova knjiga je na svijetu. Sve do poetka ovog stoljea, kada se ostatak Evrope
inspirisala popularnu zanimao koliko drutvenom etiketom toliko i socijalnim refor-
filmsku verziju pod mama, sa Balkana su jo uvijek stizali izvjetaji o odrubljenim
naslovom Welcome to
Sarajevo reisera
neprijateljskim glavama serviranim u vidu trofeja na srebrnim
Michaela Winterbottoma, pladnjima tokom pobjednikih pirova. Nije bilo nepoznato ni
iz 1997. godine.) da pobjednici pojedu srce i jetru poraenih... Istorijske itanke
Zahvaljujem Simonu prikazuju Balkan kao zemlju u kojoj su, prije dolaska Turaka i
Goldsworthyju to mi je
skrenuo panju na to.
dugo nakon to su oni otili, harala ubistva i osvete.6
Piui o linijama prekida i vjekovnim mrnjama, britanski
novinar Simon Winchester u svojoj nedavnoj i znakovito naz-
vanoj knjizi The Fracture Zone: A Return to the Balkans se pita:
Ali jo jednom se postavilo to vjeito i vjeno prikladno
pitanje: zato? Otkud ova kobna neizbjenost Balkana kao svad-
ljivog i uznemirenog ugla svijeta, neizbjenost koja kao da je
366
17
Za pozadinu ovakve prije Prvog svjetskog rata17, ista je dobila novo znaenje u ratovi-
vrste ikonografije vidjeti: ma voenim nakon raspada Jugoslavije devedesetih godina.
Marija Todorova,
Imagining the Balkans Metaforika vizija poluotoka kao bureta baruta, naroito u kom-
(Oxford: Oxford binaciji s vjekovnim mrnjama, pokazala se korisnom pri oslo-
University Press, 1997.), baanju autsajdera od svake krivice za krizu na Balkanu. Polu-
pp. 119-20. otok je tako predstavljen kao izvor nestabilnosti, prije prijetnja
18
Posljednja knjiga Mishe
vanjskom svijetu nego rtva. Rijetko se ispituje paradoks kako
Glennyja izazvala je balkanski narodi mogu biti tako oigledni u svojim ivotinjskim
ovakav stav privlaei strastima, a istovremeno potpaljivati i neke trezvenije dijelove
panju na ulogu velikih svijeta (tj. djelovati kao bure baruta).
sila na ovom podruju.
Kakvu god vrijednost takve metafore moda imaju u smislu
Vidjeti Misha Glenny, The
Balkans 1804-1999. stenografskog zapisa o pojedinim aspektima balkanske povijesti,
Nationalism, War and the njihovo nekritiko ponavljanje dovelo je do toga da bi se kon-
Great Powers (London: flikti vrlo razliitog porijekla i ishoda mogli pretopiti u jedan
Granta Books, 1999.). opi Balkanski rat, neprekidno putanje krvi koje oslobaa od
19
Holbrooke, To End a pritiska vjekovnih mrnji. Neke novije studije Balkana,
War, 22. ukljuujui The Balkans 1804-1999: Nationalism, War and Great
Powers18 Mishe Glenny-ja, pokuavaju popraviti balans naruen
20
Barbara Jelavich, takvim estim simplifikacijama fokusirajui se na esto razdornu
History of the Balkans.
Eighteenth and Nineteenth
ulogu velikih sila ili meunarodne zajednice na ovom poluo-
Centuries (Cambridge: toku. Ipak, relativno jednostavne slike kao to su linije prekida,
Cambridge University vjekovne mrnje ili burad puna baruta, i dalje nude prednost
Press, 1983.), ix. varljive jednostavnosti svima koji se suoe sa balkanskom povi-
21
jesti, koja je, kao to je to istakao Richard Holbrooke, prekom-
Primjeri ukljuuju: Tim
Judah, The Serbs. History, plicirana (ili trivijalna) da bi je savladali autsajderi.19
Myths and the Destruction
of Yugoslavia (New Haven:
Yale University Press, Romantiziranje Balkanskih ratova
1997.); Tim Judah,
Kosovo. War and Revenge
(New Haven: Yale Vanjskom posmatrau Balkan se ini kao zbunjujue kom-
University Press, 2000.); pleksna zagonetka. Ova geografska regija koju naseljava sedam
Noel Malcolm, Bosnia: A glavnih nacionalnosti (sic!) koje govore razliitim jezicima,
Short History (London:
Macmillan, 1994.); Noel
obino je uticala na zapadnu savjest samo kada bi postajala sce-
Malcolm, Kosovo: A Short nom rata ili nasilja, napisala je amerika istoriarka Barbara Jela-
History (London: vich 1983. godine.20 Kao potvrda njenim rijeima, balkanski rato-
Macmillan, 1997.); vi devedesetih godina proizveli su brdo knjiga: novih istorijskih
Marcus Tanner, Croatia: A
Nation Forged in War (New
itanki Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova;21 nebro-
Haven: Yale University jenih memoara raznih politiara, diplomata i vojnika koji su
Press, 1997.). sluili u regiji; izvjetaja stranih dopisnika i humanitarnih radni-
22
ka, svjedoanstava rtava, preivjelih i logoraa; dnevnika voe-
Meu ovima su neki
nih tokom opsade Sarajeva; antologija poezije i proze; reizdanja
od sljedeih: memoari
politiara kao to su naslova davno povuenih iz tampe;22 i mnotva akademskih
David Owen, Balkan istraivanja o balkanskom poluotoku, ukljuujui i ovo sadanje.23
368
Interes za Balkan, koji traje samo dok traje i rat ili barem gla- Odyssey (London: Victor
sine o ratu, mogao bi stvoriti utisak da balkanski narodi, kao ne- Gollanz, 1995.); Holbrooke,
To End A War; Carl Bildt,
ki metaforiki evropski Rip Van Winkle,24 samo mjeseare kroz Peace Journey. The Struggle
kratke periode mira da bi oivjeli u nizu svojih krvavih etnikih for Peace in Bosnia (London:
sukoba. Fokus neprekidno usmjeren na ovaj poluotok znai da Weidenfeld and Nicholson,
su percepcije, koje potiu iz nemirnih decenija postepenog 1998.); vojnika: general Sir
Michael Rose, Fighting for
povlaenja Otomanskog carstva sa veine poluotoka u 19. i Peace. Bosnia 1994 (London:
poetkom 20. stoljea, opstale i u vremenu mira na Balkanu kao Harvill, 1998.); pukovnik
i u vremenima kada je on bio zahvaen konfliktima (zapadno) Bob Stewart, Broken Lives
evropske provenijencije kakav je Drugi svjetski rat. Neadekvatni (London: Harper Collins,
1994.); humanitarnih rad-
prikazi balkanskih sukoba u zapadnim medijima, uz opise
nika: Larry Hollingworth,
etnikih ratova kao nezamislivih bilo gdje drugo u Evropi i uz Merry Christhmas, Mr Larry
prikazivanje krvavih detalja o jedinstveno balkanskoj klanici (London: Heinemann
uvijek znatieljnoj publici, dodatno doprinosi percepciji poluo- 1996.); novinara: Anthony
toka kao nejasno, ne jo uvijek ili nikad u potpunosti evrop- Loyd, My War Has Gone By, I
Miss It So (London:
skog. Meutim, oni takoer otkrivaju i dvosmislen stav prema Doubleday, 1999.); Eve Ann
samom ratu. Uredniki uvodnici iskazuju zgraanje nad krvo- Prentice, One Womans War:
proliem, a istovremeno ogromna i esto voajeristika koliina Life and Death on Deadline
medijskog materijala (tokom devedesetih su novine, televizija, (London: Duckworth,
2000.); Michael Nicholson,
izdavatvo i filmska industrija razvili sopstvene balkanske pro- Natashas Story (London:
dukcije) nudi svakodnevna svjedoanstva o fascinaciji ratom i Pan, 1993.); Fergal Keane,
ubijanjem o kojima imamo onoliko tabua koliko su ih Vikto- Letters Home (London:
rijanci imali u pogledu pornografije. Tvrdimo da se grozimo rata, Penguin, 1999.); Janine di
Giovanni, The Quick and the
a ipak romantiziramo profesionalce strane dopisnike, kamer- Dead: Under Siege in Sarajevo
mane koji nam omoguavaju da uzmemo uee u tom (London: Phoenix House,
iskustvu. Slike zbog kojih foto-novinari rizikuju svoje ivote i 1994.); John Simpson,
video zapisi pametnih bombi koje pogaaju cilj imaju veliku, Strange Places, Questionable
People (London: Pan,
entuzijastinu publiku na zapadu. Neki od najdosadnijih zape-
1999.); Ed Vuillamy, Seasons
aka u bivoj Jugoslaviji dobili su sumnjiv romantini odjek in Hell: Understanding
tokom proteklih deset godina u kojima su izvjetai traili balka- Bosnias War (London:
nsko srce tame kako bi se vratili kui sa priama o neizrecivom Simon & Schuster, 1994.);
uasu. U poreenju sa sveobuhvatnom izloenou bive Jugo- preivjelih: Zlata Filipovi,
Zlatas Diary:
slavije, relativna anonimnost tih dijelova Balkana izvan (trenut- A Childs Life in Sarajevo
no) ratom zahvaenih podruja predstavlja jo jedan pokazatelj (London: Penguin, 1995.);
ove fascinacije. Rezak Kuhanovi, The Tenth
Novije knjige, kao to je An Intimate History of Killing Joanne Circle of Hell (London:
Abacus, 1993.); Elma Softi,
Bourke i The Pity of War Nialla Fergusona,25 koje su pokuale da Sarajevo Days, Sarajevo
razbiju neke od tabua vezanih za Prvi svjetski rat sugerirajui da Nights (Toronto: Key Porter
su mnogi njegovi uesnici zapravo uivali u iskustvu borbe, Books, 1992.).
predmet su prilino velike kontroverze. Jo je tee suoiti se sa
temom dvolinog zapadnjakog stava prema balkanskim ratovi-
ma, obzirom da on odraava vrijednosti i preokupacije nae gene-
racije. Zapadno zgraanje nad onim to se deava na Balkanu,
369
23
Ukljuuje: Marija slino gotskom uasu, sadri i zrnce zadovoljstva koje je teko
Todorova, Imagining the objasniti ono predstavlja mogunost da se oive imperijali-
Balkans (Oxford: Oxford
University Press, 1997.),
stike fantazije o crtanju granica i dovoenju nezgodnih uro-
Steven K. Pavlowitch, A enika u red bez opasnosti da se bude optuen za rasizam (jer
History of the Balkans su svi uesnici bijele puti). To je i zaliha sirovina za razvoj indu-
1804-1945 (London: strija savjesti (izraenih u obilju multinacionalnih nevladinih
Longman, 1999.); i moju
Inventing Ruritania: The
organizacija i grupa za vrenje pritiska na zakonodavce), ansa
Imperialism of the da se poloe ispiti iz istorije o onome to je britanski premijer
Imagination (New Haven: Tony Blair nazvao pragom Evrope, ili za neke to je jedno-
Yale University Press, stavno mogunost da iskuse rat izbliza. U situaciji kada za bal-
1998.).
kanske ratne heroje imamo mirotvorce u plavim ljemovima,
24
Ovu sliku sam posudila opasne pregovarae ili ravnodune dopisnike, bilo bi nezgodno
od Edith Durham, The tvrditi da pojedine zapadnjake balkanskim ratovima privlai ita
Burden of the Balkans osim njihovog poziva ili humanitarnog instinkta. Ipak, kao to
(London: Thomas Nelson, je britanski novinar Paul Harris priznao u svojoj knjizi Somebody
1905.), 14.
Elses War: Frontline Reports from the Balkan Wars, postoji to
25
Joanna Bourke, An fantastino (sic) shvatanje da se zapravo moe fiziki i mentalno
Intimate History of Killing uivati u aru borbe, okusu straha i realnosti preivljavanja. A
(London: Granta Books, kao pisac shvatite da takve krajnosti emocija, kojima ste bru-
1999.). Niall Ferguson,
The Pity of War (London:
talno i iznenada izloeni, oslobaaju sposobnost da uveete
Allen Lane, 1998.). rijei na nain o kojem do tada niste ni sanjali da je mogu.26
Prije nekih sto godina britanski pisci su bili spremni da se
26
Paul Harris, Somebody direktnije odnose prema pitanju ove posebne privlanosti
Elses War. Frontline Reports
Balkana. U The Cupboard of Yesterday, kratkoj prii napisanoj
from the Balkan Wars
(Stevenage: Spa Books, tokom Balkanskih ratova 1912-1913, H.H. Munro (Saki), dopi-
1992.), 44. snik Morning Post-a iz Makedonije u prvim godinama 20. stoljea,
primijetio je:
27
H.H. Munro, The Balkan ve dugo predstavlja posljednji preivjeli komad
Cupboard of the
Yesterdays, u The Penguin sretnog lovita za avanturiste, igralite za strasti koje brzo atrofira-
Complete Saki (London: ju usljed nedostatka vjebe. U davno prolim danima imali smo,
Penguin Books, 1982.), ini se, ratove u niskim zemljama (Nizozemska, Belgija i Luk-
528-529. semburg prim.prev.) uvijek pred vratima. Nije bilo potrebno ii
28
Ibid., 529.
daleko u malarijom pogoenu divljinu ako ste htjeli kaubojski
ivot i dozvolu da ubijate i budete ubijeni. Oni koji su eljeli vidje-
29
Citirano u A.J. ti ivot imali su pristojnu mogunost da istovremeno vide i smrt.27
Langguth, Saki: A Life of Sakijevi izmiljeni likovi esto se ale na prodor civilizirane
Hector Hugh Munro. With
monotonije na Balkan: nakon svakog veeg rata u Jugo-
Six Short Stories Never
Before Collected (London: istonoj Evropi u posljednje vrijeme, dolazilo je do smanjenja
Hamish Hamilton, podruja hronino uznemirene teritorije, uvrivanja graninih
1981.), 251. linija.28 Byronovska zlovolja zbog nezanimljivosti nebalkan-
ske Evrope stalno se pojavljuje u njegovom pisanju. Prijavivi
se u vojsku 1914. godine, Saki je priznao prijatelju da se uvijek
nadao romantinom iskustvu evropskog rata.29 Romanopisac
370
Joyce Cary bio je jednako otvoren u svojoj elji da iskusi rat 30

Joyce Cary, Memoir of the
kada se dobrovoljno prikljuio Crnogorcima u ratu protiv Turske Bobotes (Austin: University
of Texas Press, 1960.), ix.
u oktobru 1912. godine: Mislio sam da nee vie biti ratova. A
osjeao sam i neki romantini entuzijazam prema ideji koja je
vodila Crnogorce; ukratko, bio sam mlad i eljan bilo kakve
avanture.30
Poimanje da rat donosi ne samo osjeaj avanture nego i vei
osjeaj realnosti ivota na Balkanu moe se susresti i u pisanim
djelima sa samog poluotoka. U tom kontekstu, iskustvo rata
opisuje se kao privilegovano stajalite, pozicija koja omoguava
dublji uvid. U svojoj prii o putovanju na Evropskom knji-
evnom ekspresu 2000 kada je sa jo 99 evropskih pisaca puto-
vao od Lisabona do St. Petersburga, sarajevski pisac Nenad Ve-
likovi opisuje ispraznost velikog dijela zapadnoevropskog na-
pretka. U dvorcu nadomak Bordeauxa, gdje je stotinu pisaca
degustiralo vina, Velikovi komentarie: Trebate preivjeti rat 31
Nenad Velikovi, Vie
ili doi ovdje iz neke male evropske kolonije da biste pomislili kako duha ima za jednim
ima vie duha za jednim stolom na ploniku ispred sarajevske stolom ispred sarajevske
birtije Rafaelo...,
birtije Rafaelo nego u svom ovom vinu koje e se pretvoriti u
Dnevnik sa putovanja (3),
poeziju na usnama pjesnika.31 Neto kasnije, on posmatra Slobodna Bosna, 22. juni
engleske fudbalske navijae u Briselu, na putu za evropsko 2000. 54. (moj prijevod i
prvenstvo. Komentarie kako oni pokuavaju kompenzirati ne- kurziv).
dostatak ratnog iskustva kroz huliganstvo i ulino nasilje:
Vikend, subota popodne, nebo bez oblaka, vrijeme i teren
idealni za rat. Hiljade Engleza roenih sto godina prekasno, bez
prave anse da izgube oko, ruku ili ivot za domovinu, kao pono-
sni lavovi othranjeni na niclama od soje, ire nozdrve na miris
krvi. Noas e neko platiti cijenu svih njihovih ponienja i
nepravde dosadnog ivota kroz koji prolaze bez ordena na grudi-
ma ili drvene noge ispod koljena. Sutra, pitomi kao nakon
epileptinog napada sjedit e na podu eljeznike stanice...32 32
Ibid., 55.
Ideja da iskustvo rata nudi dublji, znaajniji pogled na ivot
moe biti razumljiva reakcija pisca koji je iskusio opsadu
Sarajeva. Meutim, naznaka da bi rat mogao biti poeljno iskust-
vo (da je, Sakijevim rijeima, skoro svakom djeaku zakrvav-
ljenih oiju rat, u nekom obliku, prva ljubav33 ili da, prema 33
Langguth, Saki, 258.
34
Nori Ephron, za dopisnike rat nije pakao. To je zabava.)34 otkri- Harris, Somebody Elses
War, 45.
va neku vrstu romantiziranja bojita koje, izgleda, ini Balkan
zanimljivim onoliko dugo koliko traje sukob.
Ba kao i engleski advokat Jonathan Harker, junak Bram Sto-
kerovog romana Dracula (1897) koji odlazi na Balkan da zakljui
posao s nekretninama ali zavrava zarobljen u borbi ivota i post-
smrtnog sa grofom vampirom, mnogi zapadnjaci nae generacije,
371
ta god bili njihovi idejni razlozi da se uope umijeaju u prob-

leme ovog poluotoka, krenuli su da rijee probleme Balkana, a
zavrili tako to su usvojili odreene ideje sa istom strasti i entu-
zijazmom koji se inae pripisuju balkanskim narodima. Uistinu,
problemi vezani za konflikte devedesetih godina rezultirali su
odreenim stepenom zlobe, vrijeanja i uzajamnog blaenja
meu pristalicama razliitih strana na zapadu, to samo pokazu-
je da nema nieg naroito balkanskog u balkanskim ratovima.
tavie, dok je opisivanje ratova voenih nakon raspada bive
Jugoslavije kao balkanskih naglasilo kontinuitet etnikih
borbi na poluotoku, jugoslovenski kontekst ovih ratova ostao je
u magli. Mnogi zapadni povjesniari i politiki komentatori koji
su optuivali balkanske narode za robovanje praistoriji, pokaza-
li su da i sami vie vole uzbudljive prie o vjekovnim mrnja-
ma od uputanja u analize manje uzbudljivog ali jednako
poraznog neuspjeha jugoslovenskih ekonomskih i ustavnih
eksperimenata nakon 1945. godine.
Globalizacija balkanizacije
injenica da se o ratovima jugoslovenske sukcesije, uprkos
protestima jugoslovenskih susjeda na poluotoku, esto govori
kao o balkanskim, a ne jugoslovenskim, je u znaajnoj mjeri
odraz rezonantnosti samog imena Balkan. Sad kad je panja
svjetskih medija skrenuta na niz novih balkanskih drava i teri-
torija svih onih malih mjesta i malih drava iz govora
predsjednika Clintona skinuta je praina sa ideje balkanizacije
kao beskrajne podjele na sukobljene i meusobno neprijateljski
nastrojene fragmente, i ona se opet uestalo koristi. Kada sam
tragala za primjerima upotrebe termina Balkan, jedan Internet
pretraiva ponudio mi je gotovo osam hiljada rezultata: od
balkanizacije world wide web-a, do kineskog pravnog sistema,
teritorija Nigerije i Kolumbije, elektrine mree Sjedinjenih Dr-
ava, tranzitnog sistema u San Franciscu i, naroito u oima
35
Brent A. Nelson, desniarskih politiara samih Sjedinjenih Amerikih Drava (Pat
America Balkanized: Buchanan krivi visoku stopu imigracije za balkanizaciju
Immigrations Challenge to Amerike, a knjiga o Americi bez Amerikanaca Brenta A. Nel-
Government (American
Immigration Control
sona prijetei je nazvana America Balkanized).35 Sve je i svugdje u
Foundation: Monterey, opasnosti da postane balkanizirano, a samo mali dio ovih
Va., 1994.). sluajeva deava se na samom Balkanu.
Ako balkanizacija znai odreenu vrstu fragmentacije, pri
emu se nastali dijelovi sukobljavaju i neprijateljski odnose jedan
372
prema drugom, onda ni u kom sluaju nije jasno da li su frag- 36

Fredric Jameson,
mentacija i globalizacija zaista suprotni pojmovi kao to podna- Postmodernism, or,
The Cultural Logic of Late
slov ovog teksta implicira. U stvari, globalizacija moe omoguiti Capitalism (London: Verso,
i promovirati balkanizaciju. Iako Fredric Jameson tvrdi da se mo- 1991.).
derna drutva suoavaju sa izborom izmeu nacionalizma i glo-
balne amerike postmoderne kulture,36 nacionalizam je takoer
mogue posmatrati kao odgovor na rastuu globalizaciju. Iako pri-
hvata i neke aspekte globalne kulture, nacionalizam nudi osjeaj
sigurnosti promoviranjem odreenog identiteta u odnosu na
novu tjeskobu koju donosi homogenizacija. Na najjednostavni-
jem nivou, iako su se posebni balkanski identiteti nekad mogli
definirati njihovim meusobnim suprotstavljanjem, oni sada pod-
razumijevaju i osjeaj razliitosti od Amerikanaca, zapadnih Evrop-
ljana i Azijata. (Nacionalista iz neke balkanske zemlje tako moe i
dalje govoriti da smo mi civiliziraniji od Srba ili hrabriji od
Hrvata, ali da smo u isto vrijeme mi mraviji i zdraviji od Ame-
rikanaca, vei individualisti od Japanaca, ili da imamo jae obitelj-
ske strukture od Britanaca.) Globalizacija je takoer, po prvi put,
oslobodila nacionaliste pripadnosti odreenoj teritoriji, stvorivi
preduslove za virtualni nacionalizam. Mrea globalnih komu-
nikacija omoguila je pripadnicima dijaspore irom razvijenog svi-
jeta da odravaju bliske veze sa zemljama iz kojih potiu i da vre
uticaj na politiku scenu kod kue na mnotvo novih naina.
Tako neke od najradikalnijih balkanskih nacionalista moemo
nai meu amerikim poreskim obveznicima i glasaima. Iako
World Wide Web predstavlja najvii izraz globalizacije, on takoer
omoguava nevienu distribuciju nacionalistikih sadraja i pod-
stie mnotvo procesa balkanizacije. U federativnim, saveznim ili
etniki mjeovitim drutvima kao to su biva Jugoslavija, Kanada,
urbana Britanija i, paradoksalno, Sjedinjene Drave (svijet se
moda sve vie amerikanizira ali se desniarski politiari kao Pat
Buchanan oito brinu da su Sjedinjene drave sve manje i manje
amerike), globalizacija je moda potkopala odreene vrste nacio-
nalnog identiteta, ali je vjerovatno, barem kratkorono, takoer
podstakla etniki nacionalizam i balkanizaciju.
Rije na B: bijeg od Balkana

U zapadnoj popularnoj fikciji i na filmu, Balkan esto pred- 37
U Inventing Ruritania
stavlja prijetei prostor, misteriozno i negostoljubivo (unheim- istraujem literarne
lich) mjesto na istoku gdje se odvijaju zapadnjake avanture.37 prizore Balkana tokom
Taj prostor sam po sebi esto ostaje prazan: nema potrebe da se proteklih dvjesto godina.
373
nudi mnogo lokalnog kolorita ako i sam odjek balkanskih to-

ponima moe da bude dovoljan. Ubistvo u Orijent ekspresu (1934)
Agathe Christie je tipian primjer. Umjesto bilo kakvog pre-
ciznog opisa vremena i mjesta radnje, bijeli prozori snijegom
zatrpanog luksuznog vlaka, na koji italac treba da projicira sop-
stvene slike uasa, mogu evocirati divlji Balkan napolju. Vlak
je zadran zbog snijega nadomak malog hrvatskog grada Vin-
kovaca, eljeznikog vorita usred slavonske ravnice, to teko
da predstavlja gotsku materiju od koje je sazdan divlji Istok.
Dok se radnja romana oslanja na ideju zaglavljenosti u prije-
teem balkanskom prostoru, ubica u romanu je, ironino,
grupa zapadnjaka (koji zgodno dijele krivicu). U Draculi Brama
Stokera, trojka zapadnjaka (Englez, Amerikanac i Holananin)
unitava transilvanijskog grofa ne bi li spasila Englesku (Evropu)
od balkanskih nemrtvih, dijelei tako svoj balkanski in na
slian nain. U rijetkoj obrnutoj upotrebi ovakve scenografije,
ideja Evrope kao vampira, starog svijeta iz kojeg je iscijeena sva
energija i koji sie (mladu) krv Balkana, pojavljuje se, kao odraz
u ogledalu, u balkanskom pisanju. Velikovi pie: Francuska
38
predstavlja osmijeh Evrope osmijeh izvjetaen i opasan, lju-
Velikovi, Vie duha
ima za jednim stolom
bazan koliko i strogo koristan, irok koliko i strogo neophodan.
sarajevske birtije Kad se nasmije, zakripe joj vilica i vampirski zubi. Izborano lice
Rafaelo..., 54. uplaene bijedne starice krije se iza skupe minke.38
ini se da je jedna vrsta simboline geografije koja suprot-
stavlja Evropu i Balkan postala jo prodornija devedesetih godi-
na. Nakon 1989, koja je prema nekima oznaila kraj istorije,
dogodila se neka vrsta preporoda geografije, zapazili su Wendy
39
Wendy Bracewell i Alex Bracewell i Alex Drace-Francis u njihovoj knjizi Southeastern
Drace-Francis, South-
Europe: History, Concepts, Boundaries dok su pokuavali da
Eastern Europe: History,
Concepts, Boundaries u pronau put izvan spiralnog vakuuma metafora koji je tokom
Balkanologie 3, br. 2 protekle decenije uticao na mnoga miljenja o jugoistonoj
(decembar 1999.): 48. Evropi.39 Da je ova ponovo roena geografija prije svega sim-
bolina vie je nego oigledno u govoru predsjednika Clintona
40
Otprilike u vrijeme no uoi poetka vojne kampanje na Kosovu. Dok je stajao
kada je Predsjednik ispred geografske karte, Clinton je opisivao Balkan vie sli-
Clinton odrao ovaj kovitim i metaforikim jezikom linije prekida i sudari civi-
govor, u vicu koji je
kruio Beogradom Srbi su lizacija nego jezikom prave fizike geografije.40 Ako se balka-
se alili kako e ih nski narodi esto optuuju da su zarobljeni u sopstvenoj istoriji,
bombardovati zemlja mnogi autsajderi koji se bave ovom regijom takoer pokazuju
koja uope nema istoriju. nespremnost da razmiljaju izvan domena simbolikog i jedno-
Na to je ameriki
predsjednik odgovorio:
obraznog predstavljanja Balkana, i to do take gdje da
Vi uskoro neete imati parafraziram naslov ove knjige Balkan postaje nita drugo nego
geografiju. metafora za sukob, neciviliziranost i nasilje.
374
Ne iznenauje, stoga, to rijetki ele ostati na poluotoku ije 41

Bracewell i Drace-Francis,
se samo ime rije na B41 ne spominje zbog straha da donosi South-Eastern
Europe, 58.
lou sreu, teak rad i nevolju, kao kotska drama.42 Dok se
Jugoslavija raspadala, poluotok oko nje se polako praznio; (neka- 42
Shakespearov Macbeth
danje) balkanske zemlje trudile su se da pokau kako njihova
43
istinska lojalnost pripada drugdje (centralnoj ili ak zapadnoj Elena Zamfirescu, The
Flight from the Balkan
Evropi), u onome to je rumunjska politiarka Elena Zamfirescu u Sdosteuropa 44, br. 1
opisala kao Bijeg od Balkana.43 Zamfirescu tvrdi da Rumunija (1995.): 51-62.
pripada centralnoj Evropi. Hrvatski predsjednik Franjo Tuman je
44
za slogan svoje kampanje 1997. godine izabrao krilaticu Tuman, Maple Razsa, Balkan Is
Beautiful u Arkzinu br.
ne Balkan.44 Slino tome, u svom govoru na jednoj balkanskoj
87. Dostupno na:
konferenciji, bugarski predsjednik Petar Stojanov podsjetio je http://www.arkzin.com/ac
prisutne da jugoslovenski predsjednik Slobodan Miloevi ne tual/balkan.html
razdvaja Evropu od Balkana ve Evropu od Evrope.45 20. juli 2000.
U akademskim raspravama politiki korektan termin ju- 45
Petar Stoyanov, glavni
goistona Evropa je manje-vie zamijenio termin Balkan, jer ve govor, Kriza ili stabilnost,
je bilo postalo nemogue definirati neku zemlju kao balkansku konferencija o Balkanu,
bez dodatnih pojanjenja. Zapravo, ini se da je Srbija pod Slo- Washington, Ameriki
bodanom Miloeviem posljednja zemlja na ovom poluotoku institut za mir, 23. april
1999.http://www.usip.org/
koja se, zbog oitih simbolikih konotacija, redovno opisuje kao oc/BIB99/stoyanov_keynot
balkanska. Znakovito je to to je Miloevi, na otvaranju jednog e.html
od mostova sruenih u bombardovanju NATO snaga, proglasio
46
Srbiju najevropskijom od svih evropskih zemalja. Predrag Mat- Predrag Matvejevi,
S puta po Srbiji (I):
vejevi, koji je prisustvovao ceremoniji otvaranja zajedno sa sto-
S druge strane evropske
tinama Srba pristiglim u autobusima, zakljuio je kako je para- civilizacije, Dani br. 160,
doksalno to to je Evropa istovremeno i neprijatelj Srbije i mjera 23. juni 2000. 23-27.
njenog uspjeha.46
Miloeviev govor pokazuje da se bilo koji set vrijednosti
moe pripisati metaforikoj taksonomiji, ali da superiornost
Evrope u odnosu na Balkan uglavnom ostaje konstanta. Ovo jed-
nako vai bilo da je srce Evrope u Briselu ili u Beogradu, bilo da
se Balkan skupi u jednu zemlju (kao to je trenutno vienje
Srbije) ili da se proiri sjeverno do vrha Engleskog kanala (kao
to je sluaj sa nekim britanskim euroskepticima koji cijelu
Evropu vide kao balkanizirano drugo ja). Ovakva simbolika
hijerarhija i njene praktine politike konsekvence od 1989.
godine sve vie postaju predmetom analize.
Izvan Balkana: novi pravci

Dosta novih strategija inspirisanih kretanjima u postkoloni-
jalnim i subalternim studijama, naroito Edward Saidovim
375
47
John B. Allcock i Orijentalizmom, razvilo se tokom protekle decenije i koriste se za
Antonia Young, Black istraivanje razliitih percepcija Balkana. Nakon John Allcocko-
Lambs and Grey Falcons.
Women Travellers in the
vog istraivanja balkanske viestruke marginalnosti u Con-
Balkans (Bradford: structing the Balkans47 iz 1991. godine, tokom devedesetih su
Bradford University Press, uslijedile brojne studije o nainima na koje zapad gleda isto-
1991.), 170-191. no.48 Naroito su bili uticajni ugnijeeni orijentalizmi
48
Za koristan pregled
Milice Baki-Hayden i ideja Balkanizma Marije Todorove. Ja sam
ovih studija vidjeti pokuala saeti vjeito promjenljive suprotnosti izmeu Balkana
Bracewell i Drace-Francis, i (ostatka) Evrope koristei metaforu Ruritanije, izmiljene zem-
South-Eastern Europe. lje koja je uvijek ili ne jo evropska ili ono to je Evropa ve
49
bila.49 Iako me je prvenstveno zanimao imperijalizam kroz koji
Vesna Goldsworthy,
Inventing Ruritania: mata zauzima svoje mjesto na mapi, bila sam svjesna da bi i
The Imperialism of the samoj mapi trebalo drugaije ispitivanje ako elimo da studije
Imagination (New Haven: Balkana izbjegnu nedostatke orijentalistikih istraivanja.
Yale University Press, U svojoj uticajnoj knjizi In Theory: Classes, Nations,
1998.), 202-212.
Literatures50, indijski marksist Aijaz Ahmad, jedan od najglasni-
50
Aijaz Ahmad, jih kritiara Edwarda Saida, optuio je Orijentalizam za opsjed-
In Theory: Classes, Nations, nutost zapadnim znanjem. Ahmad je istakao da su Orijentalizam
Literatures (London: prvenstveno stvorili zapadno orjentirani uenjaci Treeg svijeta
Verso, 1992.).
koji rade na zapadnim univerzitetima i zapadni akademici koji
su se na njih ugledali. Da li bi tako i prouavanje Balkana moglo
postati previe obavijeno nainom na koji zapad gleda istono
ako njegove najuticajnije pravce definiraju akademici balkan-
skog porijekla na zapadnim univerzitetima, kakvi su i mnogi od
nas koji doprinose nastanku ove knjige? Ovdje se globalizacija
pokazala vie kao junak nego kao negativac. Zahvaljujui Inter-
netu i drugim kanalima akademske razmjene koji su se razvili od
1989. godine naovamo, akademici sa sjeditem na Balkanu,
uprkos esto tekim okolnostima, uestvuju u debati na mnogo
Napomena: znaajniji nain nego to je to bio sluaj kasnih sedamdesetih i
Tekst je prvobitno ranih osamdesetih godina, kada su se definirale orijentalistike
objavljen u zborniku studije. Sa novom generacijom zapadnih povjesniara Balkana
Balkan as Metaphor: koji razotkrivaju mitove koje balkanski narodi imaju o sebi, i
Between Globalization uz balkanske akademike koji izmiu tlo ispod nekih samozado-
and Fragmentation, voljnih zapadnih ubjeenja o Balkanu, po prvi put od Drugog
kojeg su uredili svjetskog rata imamo stalan dijalog i neuporedivu razmjenu ideja.
Duan I. Bjeli i Ako bi iz ove debate proistekao skup novih definicija Balkana, to
Obrad Savi, MIT bi, moda po prvi put do sada, mogla biti zajednika kreacija
Press - Cambridge, Istoka i Zapada pod uslovom, naravno, da, jednom kada ratovi
Massachusetts; u bivoj Jugoslaviji zavre svoj krvavi put, ovaj poluotok ne bude
London, 2002 zaboravljen, kao to je to esto bio sluaj u prolosti.
376
32-PASOS-Ramona Koval 12/11/04 7:42 PM Page 377
Ramona Koval - Amos Oz

Ramona Koval Amos Oz
RAZLIITE FREKVENCIJE TIINE

Amos Oz je najpoznatiji izraelski pisac van granica svoje zem-
lje. Autor je romana, kratkih pria, pripovijetki, eseja i novinskih
lanaka, ali i vodei mirovni aktivista.
Poznat je po svojim pisanim prikazima svih vrsta borbe: one
ljudske, izmeu tjelesnog i duhovnog, izmeu mate i stvarnosti, te
politike i drutvene borbe koju vode njegovi izraelski protagonisti.
Isto more (The Same Sea) naziv je nove knjige Amosa Oza. To
je kombinacija prozne poeme i romana u stihovima, potpuno no-
va forma za Oza. Isto more je knjiga o ivom sjeanju na jednu
porodicu, na udovca i njegovog sina, sinovljevu djevojku, udovevu
prijateljicu, djevojine druge veze, sinovljeve prolazne ljubavnice.
A u vrelini Izraela i hladnoi planine gdje se sin nastoji pro-
nai, u mijenjajuim vremenskim zonama, kree se duh umrle su-
pruge i majke i duh Starog zavjeta, posebno Pjesme nad pjesmama.
Prevela: Sabina Marii
Nadia Danon je umrla od raka. Njen suprug Albert i njihov

odrasli sin Enrico David nastoje se priviknuti na ovaj gubitak. Rico
je odluio da krene u potragu za planinama i duevnim mirom na
Tibet, ostavljajui oca da se sam bori sa samoom. Na poetku ro-
mana, Albert, poreski raunovoa, iz noi u no sjedi za kompju-
terom i trai rupe u poreskim zakonima, ubijeen da su svi osu-
eni da ekaju sopstvenu smrt, zatoeni u odvojenim kavezima.
Ovo je ujedno i zabavan roman, u koji autor, pripovjeda,

sam Amos Oz, ulazi i izlazi kao sporedni lik, da bi odrao bukvi-
cu nekim od likova, ili da bi ponekad i sam od njih dobio prijekor.
Ramona Koval: Ova je knjiga, kako ste spomenuli, u formi

romana u stihovima, a ima i nekih proznih dijelova. Zato ste za
ovu knjigu odabrali takvu formu?
Amos Oz: Bilo bi pretenciozno da kaem da sam je odabrao.

Zapravo, prije nekih desetak godina, otputovao sam u malo pla-
ninsko selo na Kipru da bih radio na neemu za to sam pretpo-
stavljao da e se razviti u jedan prilino tradicionalan roman
duge reenice, galerija likova, zaplet i tako to. Radio sam nekoliko
sedmica u potpunoj osami na balkonu sa pogledom na planine i
379
Sredozemno more Isto more. I na kraju svakog radnog dana,

pripremao sam za slijedei radni dan neke zabiljeke i crtice koje
sam rimovao. U stihu, tek da razbijem svoju samou ili da se za-
bavim ili ostanem budan. Nakon nekog vremena otkrio sam da
je to nain na koji ova knjiga eli da bude napisana. Ona eli da
pjeva i da igra; ne samo da ispria priu. Ona eli da bude
muziko djelo u istoj mjeri u kojoj je i literarno djelo. Ona eli
izbrisati liniju izmeu prianja prie i muzike; izmeu mate i
ispovijesti; izmeu likova i autora i ako hoete, ak i liniju
izmeu ivih i mrtvih, jer se u ovom romanu mrtvi drue sa ivi-
ma svakodnevno.
Ramona Koval: Ovo je knjiga erotskih slika, poude, tuge i

komunikacije meu ljudima koja je mogua na velikim udalje-
nostima, bez koritenja modernih oblika komunikacijskih tehno-
logija. Ovi likovi srcem razgovaraju, zar ne?
Amos Oz: Oni sve vrijeme dre jedni druge na radaru. Ima
jedan poseban primjer, kada njegov rasipni sin odlazi u krevet sa
prostitutkom negdje u Nepalu, ini mi se. Njegov otac to osjeti
u isto vrijeme, iako je u Bat Yamu, udaljenom pet hiljada ili est
hiljada milja; i estoko ga prekori na gnjevnom biblijskom he-
brejskom, dok njegova majka odmah stane u njegovu zatitu.
Ona je mrtva ve nekoliko mjeseci, ali zar je za jevrejsku majku
njena smrt ikada predstavljala prepreku da brani svog sina?
Dakle, nema tajni. Svaki od ovih likova ukljuujui pripo-
vjedaa svaki, u isto vrijeme, zna ta onaj drugi radi. Nisam
napisao roman, napisao sam orgiju. Oni ne samo da su idealno
u istoj sobi, nego su ak i u istom krevetu sve vrijeme. Roditelji
i djeca i ljubavnici i neznanci i pripovjeda. Jedna prava orgija.
Ramona Koval: Osim na poetku romana, kada Albert, taj

poreski raunovoa, sjedi iz noi u no za svojim kompjuterom
traei rupe u zakonu, ubijeen da su svi osueni da ekaju sop-
stvenu smrt, zatoeni u odvojenim kavezima.
Amos Oz: Upravo zato roman nastoji da uniti kavez i doivi

to osnovno iskustvo. To su oni razgovori koje obino vodimo u
totalnoj osami sa nekim ko vie nije tu, u toj sobi. Znate o emu
govorim. Ona i on su se estoko posvaali prole noi, ali sada je
slijedee jutro. Ona vozi do posla. On sklanja sue od doruka sa
stola i razgovara s njom. I sada, nekim udom, on uspijeva da
objasni sve ono to joj nije uspio rei sino. I sada to to govori
380
zapravo ima smisla. Sino je bio ljut. Sada ima smisla. I tako je
uvjerljiv. Tako je dirljiv, tako emotivan, da ona ne samo da mu
mora oprostiti, ona ga mora voljeti. Ali nje nema u sobi; ona raz-
govara s njim vozei se na posao. I ona je upravo sada takva, za
razliku od sino. Tako je fer i tako iskrena da on ne moe a da je
ne voli ali on nije tu. On sklanja sue.
To je ono to radimo vei dio vremena. Razgovaramo sa lju-
dima koji vie nisu tu. To je ono to radimo u snovima. Zapravo,
to je nain na koji komuniciramo sa mrtvima. I to je jako dobar
nain, jer vas niko ne prekida usred reenice. Uvijek kaete ono
to elite rei.
Dakle, pokuao sam napraviti roman u kojem, u najdubljoj
osami, svi zapravo imaju sve druge. Ima jedna epizoda u kojoj
rasipni sin zna da se njegov otac upravo sprema da legne u kre-
vet sa njegovom djevojkom. On nije ljut. On to zna u istom
onom trenutku u kojem se to dogaa i kae svom tati, udalje-
nom hiljadama milja: To je jedino poteno, tata. Sasvim je u re-
du. Uostalom, kad sam ja bio dijete, tvoja me je ena zabavljala
na svojim grudima i dojila me, a sada, kada ti samo to nisi po-
stao dijete, jedino je poteno da ti moja ena da to isto.
Ramona Koval: Albert mora da je najvei sanjar i poeta

meu raunovoama u knjievnosti. Zato je on raunovoa?
Amos Oz: Zato to je ova knjiga, na neki nain, knjiga o ra-

unovodstvu. Sve i jedan lik knjii, ukljuujui mene. To je knji-
ga o mom ivotu. To je knjiga o mojoj mrtvoj majci, koja se ubila
kad mi je bilo dvanaest godina. To je knjiga o tome kako sam po-
stao pripovjeda. To je knjiga o tome kakav je moj odnos sa tako-
zvanim likovima i njihov odnos sa mnom. To je raunovodstvo.
To je knjigovodstvo. Morao sam ga uiniti knjigovoom.
Dakle, ova je knjiga veoma popularna meu poreskim savjetni-
cima to je dobro.
Ramona Koval: Umrla supruga, Nadia; vjerujem da je ko-

ritenje poezije u ovoj knjizi zaista dobar nain brisanja linije
izmeu ivih i mrtvih. Ne mislite li da se u poeziji moete izvui
sa mnogo vie toga?
Amos Oz: Nikada nisam uspio povui pravu crtu izmeu

proze i poezije, iako sam ve dugi niz godina profesor knji-
evnosti i iako sam drao predavanja o tome kako razluiti poezi-
ju od proze, ja ne znam gdje je ta crta. Mislim da je ovoj knjizi
381
sueno da bude negdje u zoni sumraka, kako sam rekao, izmeu

proze i poezije, ali takoer izmeu muzike i pripovijedanja. Ovo
je knjiga o brisanju crta. Neki od mojih recenzenata i kritiara u
Izraelu opisuju je kao postmodernistiku knjigu. Ona, zapravo,
nije knjiga postmoderne, ona je predarhaina knjiga. Nazivam je
predarhainom jer vraa roman na mjesto gdje je on zapravo i
poeo, sa trubadurima, onim lutajuim pripovjedaima i pjeva-
ima koji e izliti svoje prie ili ispjevati svoje prie na slu-
ajne, none posjetioce razliitih kafana, priati priu, mijeati
injenice, matu i ispovijesti, ponekad pjevati, ponekad uz prat-
nju muzike, priati priu, pjevati opet. Dakle, ovo je vraanje ro-
mana na mjesto gdje je on jo uvijek bio stvorenje lutalica, prije
nego je postao stvorenje vrle srednje klase sa frojdovskim podru-
mom i marksistikom kuhinjom i sociolokom dnevnom sobom
i postmodernistikim tavanom i nagonskom spavaom sobom.
Dakle, ovo je vraanje otvorenom. Usput reeno, veina stvari se
ne odvija u sobama nego meu elementima: okean, pustinja,
planine su aktivni likovi u ovom romanu, oni govore.
Ramona Koval: Jedan od potpornih elemenata je, naravno,

Pjesma nad pjesmama iz Starog zavjeta, koja je u hrianskoj
teologiji, ini mi se, opisana kao pjesma izmeu Crkve i Isusa ili
svetenika. Mislim da je na hebrejskom to veoma erotina poema.
Amos Oz: To je seksepilna poema, pa su je i drevni Hebreji

tumaili kao teoloki mit, jer je bila isuvie seksepilna da bi je
Rabini prihvatili zdravo za gotovo.
Ramona Koval: Otkud onda seksepilna poema u Starom zav-

jetu, usred svega.
Amos Oz: To je jedna estoka ljubavna pjesma. Veoma fizi-

ka, veoma direktna. Uz svo duno potovanje i prema hrian-
skom i prema jevrejskom teolokom tumaenju a siguran sam
da Isus nikada nije proitao hriansku teoloku interpretaciju,
njemu je bila poznata samo ona jevrejska za Pjesmu nad pjes-
mama ona je jedan prozor kroz koji je osvijetljen nain na koji
su nai preci zaista ivjeli u Izraelovoj zemlji prije tri hiljade go-
dina, u vrijeme kralja Solomona.
to je meni jo vanije, to je zbor glasova. To je razmjena
izmeu mukarca i ene a ponekad, to je ak razmjena izmeu
grupe mukaraca i grupe ena hor, crkveni hor. I ona pjeva o
otvorenom bojim se poprilino nehrianskom otvorenom
382
odnosu izmeu emocionalne i fizike ljubavi. U Pjesmi nad pjes-

mama fiziko i emocionalno su jedno. Nije udo da sam, dok
sam radio na svojoj orgiji, gdje svi vode ljubav ili su u nekom
odnosu sa svima drugim, pribjegao snano sam se oslonio na
Pjesmu nad pjesmama. Ali, u izvjesnoj mjeri, i na psalme i na
Knjigu propovjednikovu.
Ramona Koval: Pripovjeda, kako kaete, veoma podsjea na

vas. On ivi u Aradu i on je, zasigurno, autor knjige koju ste vi
napisali, Poznavati enu. ta vas je navelo da ga tamo smjestite?
Amos Oz: Znate, kad radim kao profesor knjievnosti, uim

svoje studente da trebaju paljivo iscrtati linije izmeu autora,
pripovjedaa, izmiljenog pripovjedaa, indirektnog autora, auto-
biografskog pisca i mene. U ovom romanu ja sam sve te crte u
potpunosti izbrisao. Ima jedna epizoda ovdje gdje rano jednog
jutra svi dou kod mene da rade u mojoj bati. Likovi, indirekt-
ni autor, izmiljeni pripovjeda, autobiografski pisac i ja. Svi mi
zajedno radimo u toj bati sa nekim izmiljenim likovima i ne-
kim lanovima moje porodice. Na kraju krajeva, zar nisam ja za
njih radio pet godina; zato oni ne bi mogli raditi za mene jedno
jutro u mojoj bati?
Dakle, to je u ovom romanu, to sam ja. Direktno ja, i zane-
marujem uene knjievne distinkcije izmeu razliitih stupnje-
va fiktivnog autora. To sam ja.
Ramona Koval: Kao to rekoste, muzika se provlai kroz

knjigu: nazivi klasinih djela, malo govora tiine, doputanje
pejzaima da vam govore dok sluate. ta poruujete ovim aluzi-
jama na postojanje i nepostojanje zvuka?
Amos Oz: Pa, ja sam ovu knjigu napisao o tiinama izmeu

rijei ili o tiinama izmeu zvukova koliko i o samim
rijeima. Ve sam vam ranije rekao da su okean i pustinja u kojoj
ivim, i planine, u mojoj galeriji likova. Oni imaju razliite
kako vi to zovete u engleskom talasne duine tiine. Razliite
frekvencije tiine. A ja sam ovdje pokuao uhvatiti razliite
tiine. Dijelovi ove knjige nose muzika imena Nokturno, Adaggio
i slino. Ovo je roman o krajnjim granicama jezika. A, naravno,
tamo gdje jezik prestaje mi ili vrisnemo ili zautimo. A kad
zautimo, ponekad ujemo jednu ili dvije stvari pod uslovom
da zaista zautimo i u glavama. A ako ne, onda neemo nikada
uti nita. Moramo se ugasiti.
383
Ramona Koval: Jednom ste rekli da je itanje knjige u pre-

vodu nalik voenju ljubavi kroz prozor. A Nicholas de Lange je,
sasvim sigurno, to staklo uinio veoma, veoma prozirnim ovdje.
Iako on prevodi vaa djela ve dugo vremena, ipak mislim da je
za ovu knjigu, obzirom na njenu poetsku formu, bilo jo zna-
ajnije nastojanje da prevod bude taan, ukoliko uopte postoji
nain prevoenja poetskih djela.
Amos Oz: Mislim da je ono to sam rekao bilo da je itanje

literarnog djela, posebno poezije, u prevodu vie nalik voenju
ljubavi preko deke. Iz oaja u to uraditi, ali to nije isto. E sad,
da budem ljubazniji prema umjetnosti prevoenja, rei u da je
to vjerovatno poput izvedbe konerta za violinu, ali na klaviru.
Moe se to uraditi. To se moe uraditi uspjeno pod jednim stro-
gim uvjetom. Nikada, nikada nemojte pokuati natjerati klavir
da proizvede zvuke violine. To bi bilo groteskno.
Dakle, pri prevoenju Istog mora, rekao sam Nicholasu de
Langeu, kao to mu uvijek kaem za ime Boije, izdaj da bi bio
odan. I mislim da je on uradio sjajan posao. Jer, poeziju je tako
teko pohoditi. Jer poezija toliko zavisi od najintimnijih ifri je-
zika i kulture. Ponekad mislim da je poezija pomalo kao porodi-
na ala. Vi u krugu porodice kaete neto kao patlidani tetke
Jenny. Cijela porodica istog asa prasne u smijeh. Ako ne pripa-
date toj porodici, neete imati pojma zato se oni smiju. Poezija
je pomalo nalik na to, jer je puna intimnih kodova. Nicholas de
Lange je uspio transformisati neke od ovih kodova u kodove engle-
ske poezije i engleske poetske tradicije to ja smatram udom.
Prevesti hebrejski na engleski znai putovati veoma daleko.
Ramona Koval: Koji su to elementi u hebrejskom za koje sma-

trate da ih je nemogue prevesti? Odreene stvari koje moete rei
u tome jeziku, a osjeate da ih ne moete rei u drugim jezicima?
Amos Oz: Nemojte ni pomiljati da otvorite ovu temu jer,

kako sam vam rekao, ja uopte ne moram biti ovinista u odno-
su na svoju zemlju ili narod ak naprotiv, veoma sam kritian
prema tome. Kad govorimo o hebrejskom jeziku, ja sam najgori
ovinista na svijetu, prema tome
Ramona Koval: Samo izvolite.
Amos Oz: obuzdajte me; sputajte me. Rei u ovo: hebrej-

ski je izvanredni algebarski muziki instrument, veoma koncizan,
384
skoro simbolian. Svaki tekst na hebrejskom, bilo da se radi o

Starom zavjetu ili o Novom zavjetu, ili o Istom moru, postane
oko trideset posto dui ako se prevede na engleski, a pedeset
posto dui ako se prevede na njemaki. Prije mnogo godina, na-
pisao sam kratki roman o Krstaima, koji poinje uvodnom re-
enicom od tri rijei na hebrejskom: T/Rila Rag/shu Akfarim.
Ista reenica iskazana tano na engleskom, ide ovako: Sve je
poelo izljevima nezadovoljstva u selima. Prebrojte samo te slo-
gove. Ima neto to se odnosi na saetost hebrejskog, jedan za-
tegnuti kapacitet ovog jezika, koji ne nalazim u engleskom,
druge jezike ne znam; slabo.
U hebrejskom takoe postoji i razliito poimanje vremena,
razliita ideja vremena, razliit sistem gramatikih vremena. Kao
rezultat toga, moda, i jedno generalno razliito poimanje stvar-
nosti. Da vam dam samo jedan primjer prije nego odem preda-
leko, u hebrejskom nema glagola za imati. Ako u hebrejskom
elite rei ja imam, kaete Yesh-Li dva sloga a znaenje je
sa mnom je, to je potpuno razliito od ja imam. Kad razmi-
ljam o konotacijama engleskog, imam enu, ili imam dijete,
ili imam prijatelja, to meni, kao nekom ko razmilja na izvor-
nom hebrejskom, zvui iznimno uvredljivo i posesivno.
Kako to misli ti ima? Ne moe imati neku osobu. ta god
da je to, to moe biti s tobom danas; a sutra sa nekim drugim. Je-
dan prilino nomadski pristup. Razliito poimanje stvarnosti. Dru-
gaije shvatanje i predodba o stvarnosti. A to je samo kap u moru.
Ramona Koval: Ali ja zaista elim da vas pitam o vremenu,

jer je ono veoma vano u romanu, pojam vremena. Recite mi
neto o hebrejskom jeziku i vremenu.
Amos Oz: U savremenom hebrejskom postoji sadanje gra-

matiko vrijeme, iako je ono poprilino klimavo. Biblijski hebrej-
ski nema uopte sadanjeg vremena. Sve je u biblijskom hebrej-
skom ili prolost ili budunost, to je u filozofskom smislu pra-
vilno. Po Bergsonu. U duhu Henrija Bergsona. Onog asa kad izgo-
vorimo rije sadanjost, ona postaje prolost. Sve dok traje
naa namjera da kaemo sadanjost, ona je budunost. Sada-
nje vrijeme je samo smetnja. E sad, savremeni hebrejski ga ima,
pod uticajem drugih jezika, ali to je jo uvijek vrlo fluidno gra-
matiko vrijeme i moete se usred reenice prebaciti iz sadanjeg
na razliite stupnjeve formi prolosti ili budunosti bez kripe
kvaila pri toj promjeni kao to je to sluaj kad hoete promi-
jeniti vremena u engleskom. Da biste ovo uradili na engleskom
385
treba vam pola tuceta gramatikih rijei, ja to ne mogu ak ni

oponaati. U hebrejskom se moete vrlo elegantno prebaciti iz
jednog vremena u drugo, a to je veoma blisko mom srcu i mojoj
dui i osjeajima, jer ja vjerujem da mi istovremeno ivimo u
razliitim slojevima vremena. ak i vi, nadam se, dok sjedite
ovdje i sluate me, vi se vjerovatno pokuavate sjetiti stvari iz va-
e prolosti ili iz vaih memoara ili iskustva. I mogue je da
planirate, ili jedan dio vas planira, ta ete raditi kad se ovo
konano zavri, ta ete raditi nakon toga. Dakle, svi mi postoji-
mo i ivimo istovremeno razliite slojeve vremena.
U Istom moru dajem veliki znaaj ovoj fluidnosti glagolskih
vremena. Nadia, supruga, majka. Ona je iva u jednom dijelu knji-
ge; u drugom dijelu je mrtva. Ona je esnaestogodinja djevojka
tamo u Bugarskoj gdje je roena i gdje je odrasla prije iseljenja u
Izrael u sljedeem dijelu, i, konano, u nekom ranijem dijelu, mo-
gla je biti starica. Dakle, razliiti slojevi postojanja su isprepleteni,
a samo vrijeme postaje ono to ja mislim da ono stvarno jeste
rijeka. Rijeka koja s njim nosi staro drvo i nove stvari razne stvari.
Ramona Koval: Mislim da je drugi veoma teak zahtjev za

prevodioca bio veliki broj analogija iz biblijskih izvora. Da li ste
u hebrejskoj verziji morali izdvojiti veliki broj fusnota, znaju li
ljudi biblijske izvore ili su ih zaboravili?
Amos Oz: U hebrejskom izdanju uopte nema fusnota, niti

glosara, djelimino zbog toga to sam ja veliki optimista; djeli-
mino to je vei dio toga apsorbiran u krvotok savremenog he-
brejskog. Ljudi koriste biblijske i postbiblijske izraze ne pomi-
ljajui uopte da su ti izrazi prvobitno pripadali psalmima ili
Prorocima ili kralju Davidu ili Tori Pet knjiga Mojsijevih. U
engleskoj verziji je Nicholas, koji je moda oprezniji od mene,
dodao skromni glosar sa nekoliko sugestija. Ali, dobra vijest je da
moete, ja mislim, itati knjigu, pratiti zaplet, pratiti likove, ui-
vati u aljivosti, ini mi se, ove knjige, a da nikada ne pomislite
odakle ova ili ona konkretna konotacija potie.
Ramona Koval: Kako je to pisati na jeziku na kojem ste

mogli razgovarati sa svojim precima prije tri hiljade godina?
Amos Oz: Mogao sam. Nisam siguran da bi oni razumjeli

svaku moju rije, ali ja bih razumio sve to oni kau. Za razliku
od starogrkog ili latinskog. U hebrejskom upravo zato jer je spa-
vao a nije bio mrtav, spavao je sedamnaest stoljea u staklenoj
386
kutiji i probuen je prinevskim poljupcem razlike nisu tako

ekstremne kao izmeu starogrkog i savremenog grkog jezika;
ili izmeu latinskog i talijanskog. To je istovjetan jezik kojem su
dodata dva sprata, dva sprata nazidana na drevne temelje.
Hebrejski je, zapravo, preporoen kao govorni jezik prije neto
manje od sto godina, kao rezultat dodira domaih sefardskih
Jevreja u Jerusalemu, koji su oduvijek ivjeli tu, sa novom uselje-
nikom populacijom, novim jevrejskim imigrantima iz istone i
centralne Evrope. Domai Jevreji znali su arapski, ponekad turs-
ki, persijski ili ladino, srednjevjekovni panski dijalekt. Pri-
dolice, Jevreji iz Rusije i Poljske, govorili su jidi, ruski, poljski;
neki maarski ili njemaki. Jedini nain da dobijete upute kako
da doete do Zida plaa ili da iznajmite stan ili da zaponete
biznis bio je da se posluite hebrejskim molitvenikom. Da na pu-
stom otoku ostavite hiljadu uenih, pobonih Iraca, rimokatoli-
ka, zajedno sa hiljadom uenih, pobonih Poljaka, rimokatolika,
moda bi oni oivjeli latinski iz istih razloga iz vrlo praktinih
razloga to je upravo ono to se dogodilo u Jerusalemu prije
stotinu godina.
Ako hoete, ja mogu rei taan trenutak u kojem se dogodi-

lo da je hebrejski ponovo postao iv jezik. Ja znam kada se to
dogodilo. Dogodilo se negdje u posljednjoj deceniji devetnae-
stog stoljea kad je po prvi put u sedamnaest stoljea jedan dje-
ak rekao djevojici ili djevojica djeaku Ani ochev atah
volim te, na hebrejskom. Po prvi put u sedamnaest stoljea, zato
to se kroz tih sedamnaest stoljea hebrejski koristio u sinagogi,
akademski radovi su se pisali na tom jeziku, ponekad lijepa
knjievnost ali nije ga bilo u spavaoj sobi ili u kuhinji. Djeak
mora da je bio imigrant iz istone Evrope a djevojica pripadala
domaim Sefardima, ili obratno. Jedini nain na koji joj je on
mogao izraziti ovo osjeanje, ili ona njemu, je upotrebom zajed-
nikog imenitelja, hebrejske Pjesme nad pjesmama, Ani ochev
atah volim te. Nadam se da je ta veza uspjela. Da su veoma
dugo poivjeli i da su doivjeli sto dvadesetu, moda bi jo uvi-
jek bili ivi, ovaj par. Oni su oivjeli hebrejski jezik. Njima pri-
pada zasluga.
Ramona Koval: Vaa divna mala knjiga, Pria poinje, eseji o

knjievnosti, prouava uvodne dijelove romana i pria takvih au-
tora kakvi su ehov, Kafka, Gogolj, Karver; ona je dokaz o vama
kao o veoma, veoma paljivom itaocu, i zapravo dokazuje zado-
voljstva sporog iitavanja. Zanima me da li sa istim sluhom
387
kreirate svoje uvodne dijelove ili to radite koristei neko drugo

ulo. Da li ste intuitivniji kada se radi o vaem djelu?
Amos Oz: Oigledno sam poetak Istog mora radio koristei

neko drugo ulo, i nadao sam se da sam od sebe poneto i nau-
io. Ili, prije od majstora ije sam poetne uvodne reenice, ili
uvodne dijelove, ili uvodne stranice opisao u ovoj knjiici, Pria
poinje. To je, opet, jedna zabavna mala zbirka, u kojoj se radi o
predigri. Zaista se radi o predigri. O nainu na koji veliki roma-
nopisci i umjetnici koji piu na raznim jezicima i ive u razli-
itim kulturama knjigom zavode itaoca. Na kraju, nije to jed-
nostavna stvar. Uvodna reenica, uvodni dio, uvodni pasus
ponekad stvaraju ton u odnosu izmeu itaoca i pisca. I svako od
vas ko je ikada pokuao bilo ta napisati ak i privatno pismo,
da ne govorim o prozi ili poeziji poznaje to estoko, hladno
neprijateljstvo praznog lista papira, koji je poput golog zida. I
zaista morate od neega poeti, poeti s neim da sami poetak
ne bude previe klie, ali takoer ne isuvie bizaran, i ne smijete
poeti od sredine, ali ne smijete poeti ni sa onim to je oigled-
no, i ne smijete ponavljati ono to ste rekli u prethodnom
pismu. Svi smo mi kroz ovo proli.
Vjerovatno vam je poznato prekrasno ehovljevo malo
remek-djelo, Dama sa psiem. Za mene su uvodni dijelovi sva-
kog literarnog djela pomalo nalik na poetak Dame sa psiem.
Mamite, zavodite psia koskom, tako da vam psi da ispriku da
zaponete razgovor sa damom. Da se ponete nabacivati. Bez
koske, nema psia; bez psia, nema dame. Bez dame, nema prie.
To je nepisano pravilo. Dakle, morate poeti sa nekom vrstom
zavoenja. I vjerujem da se mnogo toga moe otkriti poree-
njem odnosa izmeu itaoca i pisca i odnosa meu ljubavnici-
ma. To je, na kraju krajeva, nabacivanje meu potpunim stra-
ncima, posebno kada itate roman autora sa kojim se prvi put
susreete. Morate se lepati. Morate napraviti neku opasku.
Nekad je ona neiskrena. Ponekad je uvodni dio prava zamka;
ponekad obmana. Ali on je uvijek poetak jednog odnosa, ne-
ega to e se pamtiti.
Ramona Koval: Ova vjetina, ta analitika vjetina da li vi

spadate u one koji piu, pa prepisuju, pa opet prepisuju dok dje-
lo nije fino ispolirano kao skulptura, ili vi to radite intuitivnije?
Amos Oz: Vrlo intuitivno, mada onda prepisujem, pa pre-

pisujem, pa prepisujem. Da, svakako je to intuitivno. Ispiem
388
stranice i stranice teksta prije nego to ih objedinim, pa ak i

tada ih, vrlo esto, potpuno unitim. Prema tome, ne piem ba
sa lakoom, pogotovo to nije bio sluaj sa ovom knjigom, koja
je morala pokriti toliko toga i biti vrlo saeta, zbog ega sam
proveo pet punih godina piui je. Puno je lake napisati obim-
nu knjigu, sa desetinama strana koje su krcate raznim opisima,
nego napisati jednu tako konciznu knjigu.
Ramona Koval: Kada piete svoje novinske osvrte, da li pri-

mjenjujete ista pravila, na primjer, za pisanje poetka?
Amos Oz: Ne. Ne, ne. Novinske lanke, ili esejistiku, piem
jedino iz bijesa. Ja lanak ili esej napiem jedino onda kada elim
rei vlastima ta da urade ili uopte kuda da krenu. A to uradim
jednom u dvije sedmice, obino poruim vladi neka ide doa-
vola, ali iz nekog razloga nikada me ne posluaju. itaju moje
lanke, ali ne idu doavola to znai da su loi itaoci i da ne
razumiju ono to itaju. Ali, novinske lanke i eseje piem samo
onda kad sam u potpunom suglasju sa samim sobom. Sto posto.
Ponekad prihvatim i savjet Alberta Danona i pokuam govoriti
mekim glasom. Ponekad zaboravim ovaj savjet i ponem ba
vritati posebno kad me situacija tjera da vritim iz bijesa.
Ali, prianje prie je neto sasvim drugo. Priam priu samo
onda kad u sebi ujem nekoliko glasova, ne samo jedan. Kad
mogu vidjeti razliite aspekte, sve strane jedne situacije, tek
onda znam da se pria zaela u meni, a ne esej ili politiki la-
nak. To je neto sasvim drugo. Ustvari, ja moram imati razliite
hemijske olovke, veoma jednostavne, koje mijenjam zamije-
nim svake dvije sedmice. Imam dvije takve: jednu plavu i jednu
crnu. Jednu za pisanje lanaka, jednu za prie. One su obje uvi-
jek na mom stolu da bi me podsjetile da radim neto drugo kada
vlastima piem estok lanak poruujui im da idu gdje god; i
kad piem priu, to je potpuno razliito; Priu piem zato to
hou da je ispriam.
Ramona Koval: Ipak postoji ta tendencija kod kritiara da

nastoje reinterpretirati vae romane i prie na neki fundamen-
talno politiki nain, jer ste to to jeste.
Amos Oz: ta da radim? Ako ikada napiem priu o ocu,

majci, kerki i deparcu, kritiari e svuda, u mojoj zemlji i ovdje
odmah rei: aha, sigurno otac predstavlja vlast, majka je religija,
kerka je nova generacija, a deparac je stopa inflacije. ta ja tu
389
mogu? To bi trebalo biti protivzakonito, ali nije. Dakle, mislim

da je ovo teret na leima svakog pisca koji dolazi iz nemirnog
dijela svijeta.
Moje su prie o velikim i jednostavnim stvarima. Najee o
enji i ljubavi i samoi i smrti, o opustoenosti i ambiciji i ud-
nji. Naravno da su moje prie i romani smjeteni ispred politike
pozadine, ali samo pozadine. Kako sam ve rekao, i na padina-
ma niz koje se izlijeva buktei vulkan, ivot tee dalje. E, na tom
mjestu nastaju moje prie. One nastanu na zamislite selo na
padini probuenog vulkana, u kojem sredovjena udovica ne
moe nou spavati, ne zbog vulkana, nego zato to osjea da
njen sin, na drugom kraju sobe, isto ne spava. Ona je zabrinuta
zbog njega. Ni njen esnaestogodinji sin ne moe zaspati, ne
zbog vulkana, nego zbog toga to udi za enom koja ivi u kui
do njihove sredovjenom susjedom. Koja, to se nje tie, ne spa-
va, jer se njena kerka zabavlja sa duplo starijim mukarcem, a ni
taj mukarac noas ne spava jer eli biti ponovo izabran za starje-
inu sela, ili vijenika u selu, a blizu je porazu. To je sutina ivota.
Ramona Koval: Rekli ste da ne piete alegorike romane jer

ne ivite u totalitarnom reimu.
Amos Oz: Ne. Da ivim u totalitarnom reimu, vjerovatno

bih emigrirao ili ivio u izgnanstvu. Ali, kad bih ivio u totali-
tarnom reimu i kad ne bih mogao pisati po svojoj potrebi, onda
bih pisao pametne alegorije tako da cenzori ne bi mogli shvatiti
ta ja to zaista govorim, ali bih itaocima namignuo i oni bi zna-
li. U Izraelu ja mogu da vritim ta god hou, ne pomae. Mogu
da vritim i da se derem na vlasti dan i no, tako da ne moram
preruavati kritiku u svojim romanima.
Svaki put kad piem ili ne svaki put, ali esto kad piem
ove ljutite lanke o tome da vlada treba ii doavola, stigne mi
pozivnica da sa premijerom popijem olju aja, au aja, ili
kafu. Ili pie. Ne samo ja; svi mi, izraelski knjievnici. Svi smo mi
proli kroz ovu proceduru. Mi napiemo da vlada mora biti iva
spaljena, da su oni banditi, i dobijemo pozivnicu ne u kabinet
u premijerovu privatnu rezidenciju. Pa vas se poslui oljicom
kafe ili nekim piem, pa premijer kae piscu ili pjesniku da on,
premijer, cijeni va rad. I on se divi vaim idejama i divi se vaem
jeziku i oaran je vaim stilom, ali se ne slae sa vama u politici.
Volio bih da mi nekad neki od tih premijera kae, tvoj stil je lo,
tvoj jezik je uasan, tvoje prie su bezvrijedne ali zna ta? U
pravu si. Jednom. Samo jednom u mom ivotu. Obino oni
390
oboavaju moje ideje i ignoriraju ih potpuno. Ali, uistinu, ni

proroci iz Starog zavjeta, u svoje vrijeme, nisu imali velikog us-
pjeha u mijenjanju svijesti vladara ili svijesti rulje. Ne moete
oekivati od nae generacije izraelskih pisaca i pjesnika da budu
uspjeniji od proroka. Tako mi vritimo, a oni idu svojim putem.
Ramona Koval: itala sam o vaoj diskusiji o anarhistikom

genu kod Jevreja, i o otporu i sumnji prema vlasti da je svako
u Izraelu tamo da bi pokorio ili bio pokoren.
Amos Oz: Volim to. Volim to, ak i kada mi se ne svia.

Volim to, ak i kad ne pije vode. Cijela zemlja je poput velikog
sjemenita na otvorenom. Ako obeate da ete ovo to u rei
uzeti sa velikim oprezom, onda u vam rei da Izrael nije ni dra-
va ni nacija; Izrael je gorua zbirka argumenata. Za pedeset god-
ina od sada ne volim prognozirati, ali ovo u rei za pedeset
godina ljudi e i dalje putovati u Englesku radi pozorita, u Edin-
burg radi festivala knjige, u Pariz radi umjetnikog blaga, u Egi-
pat radi piramida, a u Izrael radi zdrave polemike. Puni avioni
onih koji vole polemisati, iz cijelog svijeta, zasipae Izrael. Voze-
i se od aerodroma zapoet ete svoju prvu polemiku sa taksi-
stom. I samo to odloite svoje torbe u hotelu, podii ete slua-
licu, okrenuti bilo koji broj, odabrati temu i poeti sa pole-
mikom. Nije to lak ivot, ali meni se svia. To je jedno vrlo pole-
mino drutvo. Ljudi se deru i galame obino ne sluaju jedni
druge ali svi se deru i galame. Jedini sam izuzetak ja. Ja po-
nekad sluam. Tako zaraujem za ivot.
Ramona Koval: Da li ste optimistini prema blioj budunosti?
Amos Oz: Blioj budunosti. Pa, rekoh da je, dolazei iz

zemlje proroka, teko biti prorok. Prevelika je konkurencija. Ali,
dozvolite da vam saoptim jednu dobru vijest, jer loe vijesti slu-
ate sve vrijeme. Dobra vijest je da skoro svako u Izraelu i Pa-
lestini sada zna ta e se dogoditi na kraju. Ako provedete javnu
anketu ili referendum u prostoru izmeu Sredozemnog mora i
rijeke Jordan, pitajui svakog izraelskog Jevreja, palestinskog
Arapa, Palestinca, Izraelca, Arapa bilo koga ne ta bi volio
da se desi, ne ta bi on lino smatrao pravednim rjeenjem; nego
samo ta oni misle kako e se to na kraju rijeiti? Mislim da ete
od oko osamdeset posto njih dobiti odgovor da e na kraju biti
dvije susjedne drave, dvije nezavisne drave, ugrubo prema demo-
grafskom realitetu. U Jerusalemu e biti smjetena dva glavna
391
grada koja nee nuno biti podijeljena bodljikavom icom ali

e biti dva glavna grada. Jevrejska naselja u okupiranim teritori-
jama e morati nestati barem veina njih e morati nestati.
Nee biti masovnog ponovnog naseljavanja Palestinaca u dravi
Izrael, a zemlja e postati neto slino dupleksu, mislim da to
tako zovete u engleskom, kui za dvije porodice. Vrlo je to jed-
nostavno, dame i gospodo, jednostavno do bola. Sukob izmeu
izraelskih Jevreja i palestinskih Arapa je strana tragedija. Nije
kaubojski film sa dobrim i loim momcima. To je sukob izmeu
dobrog i dobrog, a odnedavno, rekao bih, i sukob izmeu loeg
i loeg. Palestinski Arapi su u Palestini jer nema nijedne druge
zemlje na svijetu koju bi oni kao narod mogli zvati domom.
Izraelski Jevreji su u Izraelu iz potpuno istog razloga. Nigdje na
svijetu nema druge zemlje koju bi izraelski Jevreji kao narod
mogli zvati domom. Zemlja je veoma mala. Ona je povrine kao
Wales. A ipak, ona je jedan i jedini dom za dva naroda. Ne mogu
u njoj ivjeti zajedno, jer ne mogu postati jedna sretna porodica
nakon stoljea ne odvojenosti nego mrnje i krvoprolia.
Moraju postati susjedi. Ne mogu ivjeti kao jedna sretna poro-
dica jer Izraelci i Palestinci nisu jedno, i uz to zasigurno nisu sret-
ni a nisu ni jedna porodica, oni su dvije porodice.
Dakle, treba nam rjeenje za dvije porodice i svako zna da e
se to desiti. Krvoprolie, suze, represija, terorizam, okrutnost,
fanatizam ne mogu promijeniti injenicu da niti jedna od strana
nee nestati. Nijedna nee nestati. Morae podijeliti zemlju i
priznati jedni druge. Razlog zbog kojeg se ovo rjeenje ne moe
odmah realizirati jeste nedostatak liderstva na obje strane. Lider-
stvo gospodina Sharona i gospodina Arafata a ja ih esto nazi-
vam gospodin Sharafat je kukaviko liderstvo. To je pacijent
a kad kaem pacijent mislim i na palestinske Arape i izraelske
Jevreje pacijent koji je skoro pa spreman za teku operaciju.
Doktori su kukavice. To je ono to odgaa neizbjeno, kljuno
rjeenje. Koliko e to jo potrajati, koliko e se jo krvi proliti, ne
mogu vam rei. Ali, na kraju krajeva, rjeenje o dvije drave e
biti provedeno. Postojae Izraelska ambasada u Palestini, u isto-
nom Jerusalemu, Palestinska ambasada u Izraelu, u zapadnom
Jerusalemu, a ove dvije ambasade e vjerovatno biti udaljene pet
milja jedna od druge.
392
Dva pitanja iz publike

Gospodine Oz, vi veoma zavodljivo zagovarate hebrejski jezik, i,
kao muziar, kada ujem kako ga itate, shvatam i zato. Ali vae
ideje, i ono to pokuavate prenijeti su, prema vaim tvrdnjama, uni-
verzalne ideje. To su stvari koje se tiu porodice, seksa, prirode smrti,
itd. Zato neka od svojih djela ne napiete izvorno na engleskom, tako
da nema potrebe za prevodiocem. Ljubav se ne vodi preko deke, ve
tijelom uz tijelo.
Amos Oz: Lini odgovor je da ja ak ne znam ni spelovati kako

treba. A, osim toga, ne sanjam na engleskom, ne smijem se, ne
plaem, niti vodim ljubav na engleskom. Tako da je prirodno da piem
na svom maternjem jeziku. Sem toga, ne bi mi se ak svidjela ni ideja
da cijeli svijet govori jednim jezikom. Za mene je ljudska civilizacija
prekrasan orkestar stotina razliitih muzikih instrumenata. Zato ne
svirati na svakom od njih? Moramo ih uskladiti. Nema razloga da
pijanista ubije violinistu, a upravo to se stalno dogaa. Ali, u osnovi,
elio bih ivjeti u svijetu to sam rekao mnogo puta u kojem postoje
desetine civilizacija, stotine jezika, a nijedna nacionalna drava.
Dozvolite mi da vas upitam neto to mi je trenutno na umu, o

politici i vaem stavu u pogledu izraelskog drutva. Ima jedna knjiga
Yurama Hasonia, siguran sam da je znate, koji tvrdi da intelektualni
liberali poput vas podrivaju jevrejstvo izraelske drave. Moete li
komentirati?
Amos Oz: Da. To je tvrdnja izraelskih desniara, posebno intele-

ktualca Yurama Hasonia, da ja podrivam jevrejstvo jevrejske drave.
Dame i gospodo, moje zapaanje je da drava ne moe biti jevrejska ili
hrianska, ili muslimanska, ili panska ili bilo ija drava je sredstvo.
Moe biti dobro sredstvo, ili loe sredstvo, ili uasno sredstvo. Moe biti
sredstvo koje e vas odvesti tamo gdje elite ii ili e vas odvesti na neko
mjesto na kojem ne elite biti. Ali drava, zemlja, to je instrument. Sred-
stvo. Kultura moe biti jevrejska. Jezik moe biti jevrejski. Nain ivota
moe biti jevrejski. Odreene vrijednosti ja prepoznajem kao jevrejske vri-
jednosti. A dravu smatram instrumentom. Ne elim ne samo da ne
teim ja ne elim da drava Izrael bude jevrejska u bilo kojem smislu.
elim da ona bude demokratska, otvorena, tolerantna, miroljubiva dra-
va u kojoj e Jevreji, nadam se, za promjenu i bar jednom, biti veinska
kultura koja nikada nee potkopavati manjinske kulture. Ovo je moja
najbolja ponuda izraelskim Jevrejima i izraelskim Arapima koji e ivjeti
u Izraelu, ne u buduoj Palestini.
393
33-Velimir Viskovic 12/11/04 7:43 PM Page 395
Velimir Viskovi
Marta Frajnd
Azra Rizvanbegovi
Namir Ibrahimovi
Velimir Viskovi
POVIJEST I ETIKA
Veina je Breanovih drama i proza nastala na fonu nekih (Ivo Brean: Astaroth,
klasinih djela svjetske knjievnosti ili se bar koristi tzv. rekurent- Nakladni zavod Matice
hrvatske, Zagreb, 2000.)
nim motivima koji se perpetuiraju kroz razliita djela umjetnike
tradicije. Istodobno, radnja je Breanovih tekstova uvijek situi-
rana u domae ambijente; njegovi likovi su najee podrijetlom
iz ibenskog zalea, govore dijalektalno obiljeenom tokavskom
ikavicom i imaju prepoznatljive osobine koje obino povezuje-
mo s morlakim etnostereotipom. Meutim, to ne znai da je
Brean ruralni pisac; on ne mitopoetizira svoje likove, ne smatra
ih poput, recimo, Aralice utjelovljenjem etikih vrlina i uvari-
ma nacionalnog identiteta. Dijalektom se Brean koristi ponaj-
prije jer je svjestan da standardni hrvatski na pozornici zvui
odvie knjiki, suho i drveno, osobito je teko njime postii hu-
moristiki efekt; s druge strane, morlakom mentalitetu je priro-
ena teatralizacijska crta koja se oituje u verbalnom pripeta-
vanju, u nadmudrivanju, smiljanju lukavosti, pa je piscu teta
sve te prednosti ne iskoristiti kad ve iz osobnog iskustva poz-
naje te ljude i njihov govor. Ali i onda kad nam se ini da se sav
unio u prikazivanje seoskih burgijanja, Brean je, zapravo, filo-
zofski pisac kojega primarno zaokupljaju etiki problemi; nje-
govi lokalno ambijentirani likovi ni ne znajui za to sudjeluju
u bolje bi bilo rei postavljanju nego rjeavanju neke univerzal-
ne zagonetke sugerirane literarnotradicijskim fonom, zagonetke
kojom su se ve mnogo puta bavili najvei pisci i umjetnici.
Faustovski motiv
Isti postupak Brean ponavlja i u romanu Astaroth. Polazi od
faustovskoga knjievnog motiva koji je dosad realiziran u bez-
brojnim varijantnim oblicima, od kojih je zasigurno najpoznatiji
onaj Goetheov. Taj je motiv i dosad privlaio Breana, njime se
bavio u svojim dramama. Naravno, Breanov se Martin Boras
znatno razlikuje od Goetheova Fausta: on nije znanstvenik i
mislilac, nego siromani djeak iz ibenskog predgraa koji sklo-
pivi ugovor s Astarothom/Neastivim postaje uspjean zagre-
baki trgovac, sretan otac i suprug; uza sve to, on je diskretan i
vrlo uspjean zavodnik, ostvaruje upravo ono to veina obinih
397
ljudi smatra sretnim ivotom. Dok je Goetheov Faust izniman

svojom individualnou, psihikom kompleksnou, svojim obra-
zovanjem, mislilac koji je sposoban proniknuti u problem cje-
lokupne povijesti evropske kulture, Breanov bi Boras pripadao
niem mimetskom modusu: on ne posjeduje nikakve izvanstan-
dardne spoznajne vrline, niti ga zanima pomo Neastivoga u
razvijanju nekakvog filozofskog uvida u bit ivota; njegov je
recept za sreu vrlo jednostavan; kad se taj plan Neastivoga
poinje realizirati, sam Boras ni u jednom trenu nee posumnjati
da to to on ivi doista jest sretan ivot. U ivotu toga naega
hrvatskog Fausta nema nikakve dramatike, nema narativne atra-
ktivnosti, pa Brean i svodi prikaz prvoga, reklo bi se pravoga,
Borasova ivota (svih njegovih osamdeset godina) na jedva tri-
desetak stranica; pisca zapravo zanima nastavak goetheovske
prie o Faustu: to e se dogoditi kad Neastivi doe sa zaht-
jevom za naplatu dugovanja?
Neastivi daje Borasu mogunost reinkarnacije, prelaska u
tijela drugih likova, ali ta besmrtnost ima visoku cijenu. U svo-
jem prvom ivotu Boras je bio socijalno konstruktivna osoba:
Neastivi ga nije optereivao nikakvim zahtjevima, ivio je kao
harmonino bie koje vjeruje u principe dobra, ljubavi, solidar-
nosti s blinjima; meutim, okonanjem tog svojeg prvog ivota
on postaje orue u ostvarivanju plana Neastivog. Dramatinost
u konstituiranju Borasova lika u tim kasnijim ivotima reali-
zirana je tako to on nije potpuno lien vlastite volje i sjeanja
na prethodni ivot, jo u njemu postoji elja da bude dobar, da
voli blinje; meutim, Neastivi mu ne doputa da realizira vla-
stitu volju: kad se Boras pone otimati planu Neastivoga elei
neto uiniti po svojoj volji, Neastivi e mu oduzeti fiziku
snagu i onemoguiti ga.
Demonizam povijesti
Ovaj roman ima stanovitih slinosti s Ispovijedima nekarak-
ternog ovjeka (1996); u prethodnom romanu Brean je proveo
svojega suvremenog pikara Fabricija Viskova kroz najvanija zbi-
vanja iz hrvatske povijesti XX stoljea, propitujui smisao te po-
vijesti s etike pozicije, problematizirajui one ideje i politike
koncepte koji su u ime ideala drave ili klase bili spremni zane-
mariti osobnu slobodu, pa i ivote pojedinaca. I u ovom romanu
Brean se ponovo bavi velikim zbivanjima iz hrvatske povijesti (ne
obuhvaa dodue cijelo stoljee, u fokusu su uglavnom zbivanja
398
od poetka II svjetskog rata). Martin se Boras nakon svoje smrti

pojavljuje reinkarniran u oblijima ustakog dunosnika Antuna
Maglice, udbakog funkcionera Predraga Santinija, zatim kao ka-
toliki sveenik otac Florijan, pa kao drveni kip, hrvatski poli-
tiki emigrant Borna Cvetni, pukovnik JNA Ocokolji, bojnik
HVO-a Palada, kriarski vitez, palestinski terorist; ti likovi pro-
vode itatelja kroz ustaku strahovladu, komunistiki teror, raz-
doblje liberalizacije potkraj ezdesetih, buenje nacionalistikog
pokreta, zatim kroz milje politike emigracije, u Vukovar 1991.,
u bosanski rat, a pri kraju romana ambijentalni se okvir interna-
cionalizira pa Boras seli i na Bliski Istok, a vremenski kontinuitet
zamijenjen je transhistorijskim ekskurzima glavnog lika, koji
poinje etati kroz razliite povijesne epohe (Kristovo razdoblje,
kriarski ratovi, suvremeni sukobi Izraelaca i Palestinaca)...
U kompoziciji romana opsegom dominiraju sekvencijalni
blokovi posveeni Maglici i Santiniju, odnosno razdobljima NDH
i ranom razdoblju socijalistike Jugoslavije; kroz dramatine sud-
bine tih dvaju likova Brean pokazuje kako fanatino fetiizira-
nje neke politike ideje (ak kad je ona zasnovana na u osnovi
pozitivnim idejama) uvijek zavrava u zloinu, u nasilju nad
pojedincem koji se ne uklapa u reduktivne politike sheme, u
ograniavanju ljudske slobode, u svoenju bogatstva oblika ivota
na reduktivnu shematiku ideologijskog sustava. Iako je Boras ogra-
nien tjelesnim oblijem Maglice i Santinija i ulogom koju im je
Astaroth namijenio, jo uvijek se ljudski princip - preostao u
njemu iz prvog ivota - opire zlu; u nekim sekvencijama sa Santi-
nijem ljubav ak uspijeva pobijediti zlo, snagom ljubavi i do-
brote Boras/Santini pobjeuje Astarotha, izmie njegovoj volji,
iako samo privremeno i nakratko.
Boras stalno raspravlja s Neastivim o svrsi zla, a Neastivi
ga uvjerava da je zlo temeljni princip koji strukturira povijest
ljudskog roda:
Pogledajte malo prolost: nema u njoj nieg osim nasilja,
krvoprolia, tamnica, muilita, ratova... Sve to rade plemenite
due u ime plemenitih ciljeva. Kako bi inae ovjeanstvo ilo
naprijed? Trebam li vam govoriti to je sve stvoreno kroz povi-
jest, koliko su se vidici proirili, standard poboljao...
- to to vrijedi kad ste vi pomijeali princip dobra i princip
zla, pa se izgubio svaki kriterij moralnog vrednovanja.
- Kako ne shvaate da to proizlazi iz ljudske naravi, a ne iz
mene? Ona daje peat svim zbivanjima, bez obzira kamo ih onaj
vii plan usmjeravao. A ona se od svog nastanka nije izmijenila.
I to ne mojom krivicom. (str. 137)
399
Doista, itav ovaj roman bavi se promiljanjem filozofije

povijesti, Brean je fasciniran injenicom koliko nasilja ima u
svim prevratnim povijesnim zbivanjima, ak i onima koja su
proizila iz pozivanja na plemenite ideje ljubavi, zajednitva,
jednakosti. Otud Astarothu i pravo da cinino konstatira kako
zapravo u ljudskom svijetu ni ne postoji nita drugo do prirod-
no podvrgavanje principu zla koji je imanentan ljudskoj prirodi.
Premda svoj roman vodi tako da bi se moglo zakljuiti kako
trai argumentaciju u povijesti ljudskog roda za tu Astarothovu
tezu, samim zavretkom Brean e pokazati da ne pristaje uz po-
stavku o demonskoj prirodi civilizacije, u kojoj nuno dominira
princip zla. Ono to je u epizodama sa Santinijem bilo samo
nagovijeteno kad se pokazivalo da ljubav, makar i nakratko,
moe pobijediti zlo, na samom kraju romana se pretvara u apo-
teozu principa dobra, u nunost osloboenja ovjeka od zlih
misli, elja i strasti, u nadi da Kristov princip ljubavi nije pora-
en u borbi sa silama zla.
Asimetrina konstrukcija
Kad je rije o samoj narativnoj konstrukciji romana, moe se
zamijetiti izrazita asimetrija izmeu poglavlja u kojima su obra-
ena zbivanja vezana za Maglicu i Santinija i potonjih epizoda
kad naracija dobiva akceleraciju i epizode se radikalno skrauju.
Zloesta bi bila primjedba da je autor nakon napisanih prvih tri-
sta stranica ustanovio da bude li jednako minuciozno razraivao
sve predviene epizode, nee biti dostatno ni tisuu stranica da
zavri roman, pa je skratio epizode i ubrzao pripovijedanje, a
istodobno nije komprimirao poetne dijelove romana.
Meutim, slijedit emo autorovu poruku o nunosti pobje-
de dobrote, pa emo narativnu asimetriju tumaiti u afirma-
tivnom smislu: u poglavljima o Maglici i Santiniju Boras se jo
uvijek buni i opire Astarothu, to dovodi do dramske tenzije koja
zahtijeva ekstenzivno siejiziranje; poslije je Boras samo slijepo
orue u rukama Astarotha, on vie nema vlastite volje, pokorno
izvrava sve naloge, pa se gubi i povod za ekstenzivnu siejnu
razradu. Narativna akceleracija je, prema tome, nuna, nije izraz
nemogunosti kontrole vlastite rasprianosti, ve je determini-
rana svjesnom konceptualizacijom pripovjedakog postupka.
U svakom sluaju, zakljuimo, Ivo Brean se svojim najnovi-
jim romanom definitivno potvruje kao pisac koji u prostoru
suvremene hrvatske proze zauzima izdvojeno mjesto. On se bavi
400
tzv. velikim temama, obrauje kljuna povijesna zbivanja, zani-

maju ga filozofski aspekti smisla ljudske povijesti, odnosa poje-
dinca i velikih ideolokih projekata, zaokuplja ga posebno prob-
lem etike. Pritom stvara zanimljiv narativni amalgam klasinog
proznog izraza i suvremenih narativnih postupaka; u ovom ro-
manu e se tako, s jedne strane, posluiti pripovjedakim pro-
sedeom svojstvenim filozofskoj prozi francuskih prosvjetitelja
(primjerice Diderotu), nasljedovat e goetheovsku motiviku i za-
okupljenost pitanjem smisla evropske civilizacije, ali e se oslo-
niti i na suvremenu popularnu literaturu, poput one koju pie
Stephen King (kombinacija tradicionalne gotske proze, horora,
negativne utopije).
Unato toj uronjenosti u svijet povijesnih i suvremenih knji-
evnih konvencija i motiva, filozofskih ideja, Brean je i pisac
koji je intenzivno vezan za ivotnu zbilju, aktualan i suvremen,
vjet u uoavanju karakternih crta, ironian, satirian, lucidan u
opserviranju; stoga se ne treba plaiti duljine njegovih romana, a
ni intelektualne pretencioznosti: Brean nije dosadan.
OPORO I ZAJEBANO
Sve je oitije da trend neorealistike, stvarnosne knjievno- (Drago Glamuzina, Mesari,
sti ne ostaje vezan samo za anrovska podruja novele i romana Naklada MD, Zagreb 2001.)
(Jergovi, Perii, Pavii, Tomi, Feri), ve se proiruje i prema
poeziji, nalazei ponajbolje reprezentante u Tatjani Gromai i
Dragi Glamuzini, ije se pjesme, nakon asopisnih izdanja, po-
javljuju najzad i u obliku knjige.
U emu se oituje stvarnosnost Glamuzinine poezije?
Prije svega, u tematskom sloju njegovih pjesama: pjesniki
subjekt ispovijeda svoje obino, svakodnevno iskustvo, opisuje
prizore iz branog ivota, pria o svojoj ljubavnici, sinu, prija-
teljima (neki od njih su i prepoznatljivi poput Marune i Va-
lenta). Stvarnosnost tih pjesama posebno naglaavaju i formalni
elementi: Glamuzinin stih karakterizira izrazita kolokvijalnost;
stjee se dojam da su obine prozne reenice razloene u sti-
hovnu formu; meutim, taj obini, neritmizirani prozni iskaz
aktom stihovne segmentacije (s brojnim opkoraenjima) dobiva
ouivaku dimenziju, banalnost svakodnevnih zbivanja postaje
literarno opaljivom.
Treba, takoer, istaknuti i narativnost Glamuzinine poezije:
veina pjesama ima prepoznatljiv narativni sie, uvijek se pojavljuje
401
neka pria o ljubavnikoj zgodi u parku, o voajerskom zurenju u

prozor preko puta, o ljubavnikim svaama, o izvoenju sina u
grad, o utapanju psa, ili se, pak, prepriavaju siei filmova; vrlo
su rijetke pjesme u kojima se ostaje na razini apstraktnog iskaza
ili istog opisa slike bez poentiranja (odnosno bez opisa prom-
jene koja nastupa nakon postavljanja inicijalnog prizora).
Naravno, iz aspekta poetikih preferencija, koje su proteklih
desetljea dominirale u hrvatskoj poeziji, ispovjednost i nara-
tivnost bili su smrtni grijesi pjesama pisanih s ambicijom da
budu tretirane kao visoka umjetnost; na to je eventualno mogao
imati pravo Arsen Dedi, ali on je i sam za sebe govorio da je
primijenjeni pjesnik, koji nema namjeru omjeravati se o prave
pjesnike veliine. Tako je poezija prestala biti svjedoenje o
intimnom, osobnom iskustvu pjesnika (to je preputeno pjes-
nitvu diletanata i uglazbljenim pop i rok stihovima); itatelj je
sve vie gubio mogunost prepoznavanja sebe u poeziji, identi-
fikacije s osobnim iskustvom pjesnika; itanje poezije pomalo se
pretvaralo u svojevrsnu literarnu enigmatiku zasnovanu na pre-
poznavanju pjesnikovih intertekstualnih referenci, ili pak po-
kuaje razabiranja elementarne semantike u pjesmama koje ra-
zaraju konvencionalizirane veze oznaitelja i oznaenog. Ovo
to rade novi pjesnici stvarnosnog usmjerenja zasigurno nije je-
dina mogunost poezije, i ne bi bilo dobro da sva poezija po-
stane takvom, ali oni vrlo dobro iskoritavaju zaputen prostor
jednoga vanog segmenta poetskog diskursa.
Valja odmah rei, Glamuzinino pjesnitvo, unato ispovjed-
nosti i narativnosti, nije lirika simplificiranih znaenja. Svaka je
pjesma briljivo graena, znalaki poentirana; iako govori o vla-
stitom svakodnevnom iskustvu, pjesniki subjekt se vrlo esto
koristi literarnim, filmskim, stripovskim reminiscencijama; urba-
na je svakodnevica fokalizirana preko vizure senzibilnoga mla-
eg intelektualca koji svijet ne motri naivnim, kulturno neopte-
reenim pogledom. Ne, senzibilitet je pjesnikog subjekta sna-
no impregniran i umjetnikim iskustvom, iskustvom konzumi-
ranja tekstova i visoke umjetnosti i popularne kulture.
Iskustvo itanja, svijest o vlastitom prosedeu i relacioniranju
prema mrei artefakata i pisaca s kojima se stupa u dijalog izuze-
tno je vana za Glamuzinu; to je takoer dio stvarnosti, ak ni meta-
poetiki ekskurzi Glamuzinini ne gube svoju usidrenost u stvar-
nost, oporu i zajebanu, primjerice u pjesmi Neto galopirajue:
ondaatje, durrell, carver, kavafis,/ callaghan. valent, mrkonji,
petrak./ maruna. nin, miller, artaud. mahler,/ gropius, werfel. pratt,
campbell./ rondo, aj u sahari i banovi/ strahinja. mislim da su to
402
svi/ koje sam spomenuo ili citirao.// noas itam charlesa bukowskog/
i elim napisati neto poput njega,/ neto oporo i zajebano./ neto to
nee biti o njoj./ neto to e dati misliti/ svima koji to budu itali.
U tom mnotvu pisaca koje Glamuzina spominje posebnu
vanost imaju dvojica: Carver i Bukowski. Od Carvera Glamu-
zina preuzimlje koncept narativnosti, stihovane proze, bavljenje
naoko banalnim situacijama iz svakodnevice, slijedi njegov smi-
sao za otkrivanje beznaajnih detalja u odnosu dvoje ljubavnika
(to postaju indikatori dubljih emotivnih poremeaja); takoer
su i eksplicitni citati i posvete piscima koje voli (osobito eho-
vu) dio carverovskog pjesnikog prosedea. Od Bukowskoga, pak,
Glamuzina preuzimlje estinu, skarednost, interes za morbidnu
dimenziju seksualnosti. Zanimljivo je da, unato brojnim pozi-
vanjima na literarne uzore, Glamuzinina poezija ne ostavlja do-
jam literarne derivativnosti, ona se ne doimlje kao reciklaa lek-
tire, ve ima snagu izravnog iskustva: ona u najsnanijim pje-
smama doista djeluje dokumentaristiki oporo i zajebano.
Ne sjeam se da je netko dosad u hrvatskoj poeziji tako snano
i otvoreno, samoogoljavajui se do kraja, progovorio o temi ljubo-
more meu ljubavnim partnerima, o razornim svaama koje se
naglo smjenjuju s prizorima njenosti, o opscenim primislima koje
iskrsavaju u inadekvatnom, korotnom trenutku (Josipova mama).
Oporost se ne gubi ni u onim pjesmama u kojima se po-
javljuje lik sina. U pjesmi Ja ljubim nju, ona ljubi njega, on ljubi
mene poetak je u znaku prizora njene krevetske igre majke, oca,
i sina koji se dodiruju nosevima, da bi se u poenti ispostavilo
kako je sin smislio tu igru da bi zaustavio svau izmeu rodite-
lja. U pjesmi Popodne sa sinom, opisan je izlazak sa sinom u grad,
njegovo upoznavanje oeva efa i efice, ruak s oevom ljuba-
vnicom, potom oeva svaa s ljubavnicom, da bi pjesma zavrila
poentom: doao kui pun svijeta/ koji ne razumije/ ali koji je u
njemu/ to sigurno/ naao svoje mjesto.
Od domaih pisaca starijeg narataja neto od te vrste ispo-
vijednosti Glamuzina je mogao pokupiti od Marune (ne pojavljuje
se sluajno on i kao lik u pjesmi Singularitet); Maruna doista ima
neto od te robusne izravnosti osobnog iskaza, za koji vjerujem da
je u izravnoj vezi sa senzibilitetom amerike beat-generacije.
Ali, unato svim uzorima koje tako rado istie, Glamuzina je
ouvao samosvojnost, autentinost pjesnika koji govori izravno
i hrabro, oporim, neuljepanim pjesnikim izrazom o svako-
dnevici urbanog intelektualca, o njezinim morbidnim i tamnim
stranama, ali i o nastojanjima da se, bar na trenutak, osvoji pro-
stor njenosti i ljubavi.
403
34-Marta Frajnd 12/11/04 7:43 PM Page 405
Marta Frajnd
U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM
MEDITERANOM
Pre vie od tri decenije, decembra 1971., izvedena je u Na- (Jovan Hristi,
rodnom pozoritu u Beogradu Terasa, poslednja od pet drama Terasa na dva mora i druge
istinite prie, Beograd,
Jovana Hristia. Tim delom on se oprostio od drame i posvetio Filip Vinji, 2002.)
se drugim knjievnim anrovima. Ove godine Hristi je ured-
niku predao zbirku istinitih pria Terasa na dva mora i sa njom
se oprostio od knjievnosti i ivota. Kao ni sve drugo u Hristie-
vom stvaralatvu, pojam terase nije sluajno odabran i nosi u
sebi odreenu simboliku. Terasa je mesto irokih vidika, otvoren
prostor sa koga onaj ko hoe i ume da posmatra ivot oko sebe
moe dalje i bolje da vidi i sedei na njoj da razmilja i pripove-
da o onome to je sagledao. Upravo to Hristi ini u ovoj zbirci.
Prividno lako i vedro kazivane, glasom utianim i isprekidanim
utanjima koja se u tekstu skoro fiziki osete, to su prave pripo-
vesti kakve se priaju na terasama pored ili iznad mora, u smiraj
dana, meu prijateljima i srodnim duama. Jedinstvo oseanja
koje se gradi izmeu autora-naratora i sagovornika unutar prie,
ili itaoca koji se popeo na Hristievu terasu, liava te istinite
skaske nepotrebnih rei, suvinih objanjenja i bilo kakvog obli-
ka retorike. Jednostavnost i smirenost Hristievog tihog pripo-
vedanja imaju neto od magijske privlanosti mirne, plavetne i
prozrane povrine mediteranskog mora koje se prua od terase
u nedogled.
Ali kao to Mediteran krije ispod glatke povrine svojih voda
neobino bogatstvo ivota, mnoge mrane tajne, opasnosti i tra-
gedije do kojih treba roniti duboko da bismo ih pronali, tako je
i Hristieva proza puna znaenja, slika, seanja, literarnih i filo-
zofskih reminiscencija koje paljivi italac ronilac polako otkri-
va uranjajui u prozu istinitih pria. U tom bogatstvu Hristi-
evog mora oseanja se prelivaju kao boje: od straha i zebnje do
uivanja u lepoti i svetlosti, od ponosa do stida, od oduevljenja
do tuge, a blaga ironija koju pisac zadrava prema svima njima
nikad ne doputa da boje koje se menjaju i stapaju postanu pre-
jake i uvredljive po oseanje antike mere i ravnotee koje proi-
ma Hristievo pripovedanje. Isto se dogaa i sa apstraktnim,
knjievnim, umetnikim ili filozofskim razmiljanjima koja se pri-
rodno prepliu sa doivljenim oseanjima i koja su, sa izuzetkom
405
potresne pripovesti o Bodlerovom plau, sva vezana za svet Me-

diterana i njegovog okolia. Dve su konstante u tom stalnom
prelivanju misli i oseanja koje podsea na igru svetlosti i senki
na povrini mora. Prva je Mediteran u najirem smislu rei ne
more, ne geografski pojam, nego svet okrenut na dva i vie mo-
ra, zasnovan na vrednostima ustanovljenim jo u doba antike
Grke, obasjan nekom udnovatom svetlou i onda kada ga
prekrivaju oblaci, magla ili no. Druga je svest o trajanju i po-
vezanosti unutar tog sveta, kroz vreme i istoriju, kroz odnose
pojedinanih ivota i ivota ljudskog roda uopte, kroz smenji-
vanje stvarnog i udesnog. A to sve ini sloenu, neraskidivu i
nedokuivu celinu koja se moe opisivati, analizirati, doivlja-
vati mentalno ili ulno, ali se nikad ne moe sasvim spoznati.
Na putovanju kroz ovo trajanje stalno nas prate, prisutni u
slikama ili citatima, veliki i mali bogovi antikog sveta koji su u
pievoj svesti kameni meai u ivotu i civilizaciji Mediterana.
Oni nam pomau da otkrijemo sutinu kljunih pojmova zbirke
a nain na koji to ine najlepe nam prikazuje kratka i jezgrovi-
ta pria Vee u Olimpiji. Ona moe da poslui kao model po
kome je uobliavan najvei broj pria u zbirci. Prvi utisak koji u
njoj dobijamo, kao mirna povrina mora, je seanje na obilazak
grkih starina, putovanje, letovanje. A onda pojava malenog sta-
da ovaca praena zvukom klepetua budi asocijacije na grku
mitologiju i uspostavlja most izmeu prolosti i sadanjosti, real-
nosti i onostranog, ulnog (toplota, zvuk, okus viskija) i duhov-
nog (mitolokog, filozofskog) te italac izranja iz ovog kratkog
teksta svestan da je ispod njegove povrine otkrio neto to mu
je obogatilo duu. Tako se i u drugim istinitim priama italac
jednostavnim reima uvodi u pripovedanje, odnosno, da osta-
nemo unutar slike Mediterana, navozi se na puinu. Potom ga
Hristi brzo i lako uranja u more naracije da bi iz njega isplivao
na drugu obalu, uvek razliitu, obogaen raznolikim oseanjima
i saznanjima koje je u toku ronjenja prikupio na dnu mora, kao
prelepe koljke. ar itanja istinitih pria lei delimino u
tome to, kao ni ronioci, italac nikad ne zna gde e izroniti i ta
e na dnu mora pronai.
U prvoj grupi pria, posveenih uspomenama na Lastovo i
udesan, beskrajan svet riba, ribara, mrea i brodova, blago koje
ronilac izvlai sa dna Hristievog mora je oseanje sklada koji
postoji izmeu prirode i oveka spremnog, tanije reeno do-
voljno hrabrog, da ivi u svakodnevnom dodiru, prijateljstvu ili
sukobu sa silama koje je sainjavaju i odreuju nae ivote i
onda kada smo toga svesni i onda kada, ivei daleko od nje u
406
svetu koji smo sami stvorili, vie ne ujemo njene glasove.

Lepota tiine na moru, lepota svakog pokreta koji se ini da bi se
na moru plovilo, ribarilo, ili naprosto uivalo, su one divne
koljke koje iznosimo sa sobom iz dubina Hristievih pria. Ali
kada ih na obali, na svetlu dana i racionalnog razmiljanja opet
pogledamo, poinjemo da razaznajemo na njima tamnije i slo-
enije boje doivljaja koji nam je ispripovedan. U priama Naj-
lepi trenuci u ivotu, Glavat, Tajanstveno ostrvo i Dve
prie o ribarima pojavljuju se, naroito u Glavatu, oseanja
duboke anksioznosti u suoavanju oveka sa prirodom, oblikuje
se svest o pravom ovekovom mestu u prirodnom poretku stvari,
samouvereni moderni stanovnik planete svodi se na pravu me-
ru, na esticu u svemiru divnom ali opasnom, sakrivenom iza
zida tiine koji priroda tvori oko njega. To je tiina kojoj je
Hristi ovde posvetio i etiri dragocena bisera iz dubine mora
etiri prie o tiini. ovekova samospoznaja i shvatanje prave
mere stvari dobijaju istinite, dokazane ilustracije u priama
u kojima narator (Zakasneli poziv) i Kapetan (Kapetan i nje-
gove gozbe) u jednom trenutku svojih ivota, a sa njima i ita-
lac, postaju bolno svesni razlike izmeu snova i stvarnosti, ilu-
zije o sebi i drugima i ogoljene realnosti.
Priznanje ovekove ogranienosti i nesposobnosti da ivi i
dela u skladu sa visokim standardima etike i predstavama koje
ima o sebi vaan su deo opte ideje o svoenju stvari na pravu
meru koju Hristieva proza diskretno ali snano prenosi itaocu.
Ono je istovremeno drugi deo dragocenog tovara to ga ronilac
iznosi na povrinu posle skoka u nekoliko istinitih pria obje-
dinjenih oseanjem stida: Dva ogleda o stidu, Za aku smoka-
va, Jedan udan susret Istoka i Zapada, Homer skandalon i
Bodlerov jecaj. Saznanja prikupljena tokom ovog ronjenja
nemaju svetle prelive boja na koljkama naenim u prethodnim
priama. Ona ovde imaju tamnu boju morskih jeeva i duge
bodlje koje itaoca ranjavaju svojom istinitou, gorinom, ose-
anjem moralnog ili duhovnog poraza zajednice ili pojedinca,
spoznajom o tragici ljudskog bitisanja, zabluda i neznanja. Dva
ogleda o stidu (Ulini svirai i U bolnikoj ekaonici) i
Jedan udan susret Istoka i Zapada odnose nas u socioloke
vode i poraavaju realnou onoga to nas stalno okruuje a to
neemo da vidimo. Tri ogleda iz ove grupe posveena su pes-
nicima i proeta stidom zbog linog ili opteg ponaanja prema
njima. Prvi, Za aku smokava, lina uspomena na nehotini
gaf u ponaanju prema Todoru Manojloviu (koji je po mnogo
emu Hristiev knjievni predak), ispunjen je nostalgijom. Drugi,
407
sav u tamnim tonovima, Bodlerov jecaj, ukazuje na stid koji bi

trebalo da su oseali pesnikovi savremenici kritiari i sudije.
Trei, o tome ko je bio Homer i da li ga je uopte bilo, Homer
skandalon, unosi vedriju notu u Hristieva razmiljanja o ove-
kovoj nemoi da dosegne istinu. Implicitna poruka o stidu koji
bi knjievni istoriari trebalo da oseaju zbog nesposobnosti da
razree pitanje Homerovog identiteta osveena je blagom ironi-
jom i podsmehom ljudskoj ogranienosti.
Ironija i autoironija su vaan sastojak u dve zavrne prie u
Terasi na dva mora. Poslednja, koja je dala naslov celoj zbirci, sja-
jno je razvijen model koji smo ve uoili u Veeri u Olimpiji.
Hristi polazi od seanja na realnu terasu i doivljaj podnevnog
sunca na njoj, da bi nas putem asocijacija zaronio u jednu od
najsloenijih pesama dvadesetog veka Groblje kraj mora
Pola Valerija, i na kraju izronio sa sjajnim tumaenjem ove pe-
sme kao dela o onome to se zbiva u jednom trenutku, u tre-
nutku Podneva. Uz ironini komentar o sebi kao priuenom
Mediterancu koji prisvaja pravo da izmilja svoja tumaenja
zato to je neznalica. Kao jedan od najobrazovanijih pisaca
koje smo imali, on ima puno pravo i na dato tumaenje i na
vedru autoironiju sa kojom ga izlae.
Ironija je takoe sr pripovesti Kritiarev san. (Po Servan-
tesu) koju spominjem na kraju zato to je ona igrom sluaja
postala slika mog trenutnog poloaja. Kao to je kritiar nara-
tor Hristi u snu poeleo da, poput popa i berberina u estoj
glavi Don Kihota, sve knjiurine baci u vatru, a nije mogao zato
to bi ve sledeeg dana morao govoriti ili pisati o njima, i ja sam
poelela da sa nostalgijom i pijetetom ostavim na stranu Terasu
na dva mora, bez pisanja prikaza, bez analitikog rasturanja pria,
samo sa eljom da knjigu dam na itanje drugima.
Ali tada me je, kao kritiara u istinitoj prii, trgla zvonja-
va telefona i glas Mihajla Pantia sa druge strane ice ree stro-
go: Gde je taj prikaz Hristieve knjige koji ste mi obeali?!.
Tako sam ipak morala da napiem ovaj tekst, stidei se sopstvene
nemoi da odam pravo priznanje Terasi na dva mora, izbegava-
jui kritike analize, a sve u strahu od skrnavljenja knjige koju
imam pred sobom. Zato je ovo samo opis mog doivljaja Hri-
stieve zbirke za koji bih autora elela da zamolim za oprotaj
zbog nevetog itanja. Ali njega je Haron ve prevezao na drugu
stranu Stiksa i moj pokajniki glas ne moe da dopre do njega,
ni njegov oprotaj do mene.
408
35-Azra Rizvanbegovic 12/11/04 7:44 PM Page 409
Azra Rizvanbegovi
MELANHOLINE SKICE
Izdavaka kua Zadubina Petar Koi nedavno je izdala zbir- (Ale Debeljak:
ku pjesama slovenakog pjesnika, esejiste, prevodioca i sociologa Skica za povratak,
Zadubina Petar Koi,
kulture Alea Debeljaka. Izbor i prevod pjesama iz svih dosada- Banja Luka-Beograd,
njih Debeljakovih knjiga poezije uradila je Bojana Stojanovi 2002.)
Pantovi. Treba napomenuti da taj izbor uspjeno korespondira
sa linijom razvoja Debeljakove poetike, od prvih pjesama iz zbir-
ke Zamene, zamene (1983) napisanih u postmodernom maniru
preispitivanja dotadanje strukturalno-semantike prakse, pa sve
do Nezavrenih oda (2000) koje slijede timung, ali i formu, nado-
lazee nove osjeajnosti.
U izboru tekstova iz prve zbirke, numerisanih pjesama koje
se formalno uklapaju u aktuelni neoavangardistiki stih, ali ga, s
druge strane, i prevazilaze refreninim razlomljenim stihom kao
segmentom opkoraenja, nasluuje se odreena ontoloka dimen-
zija napisanog, popraena postmodernom sumnjom u smisao skri-
ven u tekstu. Ono to se u ovoj zbirci najavljuje, a to e u doc-
nijim biti detaljnije razraeno (pa i snano obiljeiti Debeljako-
vu poetiku), jeste potenciranje slobodne igre oznaitelja u ozna-
iteljskom lancu. Znaenja nisu fiksirana, semantiko polje se
rasprava u vie smjerova, te tako otvara (bez)brojna tumaenja.
Svaka Debeljakova pjesma (i ne samo u ovoj zbirci) funkcionira
kao kodirani tekst, to podrazumijeva itaoca/tumaa koji e izna-
i klju (ifru) za itanje i, u skladu s njim, dekodirati taj tekst.
Metafiziki/filozofski diskurs Debeljaku je posluio kao pod-
loga na kojoj e se ispoljiti sumnja u fizikost, opipljivost, to
ini jednu od idejnih okosnica sljedee zbirke Imena smrti
(1985). U pjesmi Prisutnost fizike u pitanje je dovedena ravnotea
kao baza filozofske centrinosti, koja je ve sedamdesetih posta-
la predmet kritikih osvrta filozofa poput Paul de Mana, Harolda
Blooma, Jean-Franois Lyotarda i, prije svega, Jacquesa Derride. U
skladu sa postkopernikanskom revolucijom naeg doba, tekst upu-
uje na igru kao prostor prevladavanja takvog stanja svijeta.
U formalnom smislu, autor se poigrava sa sonetom (zatit-
nim znakom cjelokupne slovenake poezije), preispitujui mo-
gunosti koje on prua. Eliptine reenice sa interpunkcijskim
znakovima vjeto su izlomljene u (pseudo)sonetnom obliku koji
time gubi svoja tradicionalna (preernovska) svojstva (sam De-
beljak e svoj sonet nazvati sonetoidom). Na mjestima gdje se u
409
takav dezintegrirani sonet ugrauje slobodni stih (i naruava ak

i taj prividni, grafiko-vizuelni sklad pjesme) dobivamo neku vr-
stu hibridnog soneta, koji ponajvie upuuje na igru kao osnov-
ni postupak, kako u strukturalnom, tako i u semantikom smislu.
Ostale pjesme iz ove zbirke kreu se u kontekstu kojeg suge-
rira posveta na poetku svake od njih. Pjesma posveena Andreju
Tarkowskom podrazumijeva njegovu vlastitu poetiku totalnih
kadrova, pri emu se autor pita o mogunostima jedne takve per-
spektive kamere: Kako je precizan total kamere, koja sve trenjeve
cvetove sabira u jedan beli utisak? U nekoliko narednih stihova se,
u obliku palimpsesta, u pjesmi javljaju scene iz Tarkowskijevog
filma Ivanovo djetinjstvo, sa cijelim simbolikim instrumentari-
jem (recimo zvono, fazani) kao kljuem za razumijevanje film-
ske radnje. Kao i u pjesmi posveenoj Wim Wendersu, autor pod-
razumijeva itaoevo poznavanje konteksta u kojima se javljaju
poetike reisera, te pjesma time nuno referira na sam in itanja.
Kada je rije o odnosu prema itaocu, kao i o odnosu prema
oznaiteljima u pjesmi koji proizvode (zavisno od pozicije ita-
nja) uvijek nove semantike relacije, zanimljivo je pratiti i samu
poziciju subjekta pjesme. U prvim Debeljakovim pjesmama, sub-
jekt, vjeto skriven iza rijei upuenih nekome itaocu ili nekoj
unutarnjoj funkciji teksta, teite poruke sa sebe prebacuje na sa-
mog primaoca. Meutim, u pjesmama iz ove zbirke on se ostva-
ruje kao tradicionalni lirski subjekt, u onom smislu u kojem tekst
upuuje na njega. Ako paljivo razmotrimo prirodu te subjekat-
ske funkcije, primijetit emo da ni ona, kao i znaenja u tekstu,
nije fiksirana, vrsta i stalna. Kao odraz postmodernog decentra-
liziranog subjekta koji u sebi vie ne sadri niti jednu uporinu
taku po kojoj bi mogao vrednovati vlastiti (ili tui) iskaz, sub-
jekat u Debeljakovim pjesmama neprestano mijenja svoj iden-
titet, kreui se od enskog do mukog pola. Pritom je vano
naglasiti da se iskazi te dvije pozicije ne razlikuju u pogledu lir-
skog, emotivnog iskaza, koji bi morao biti simuliran kada je u
pitanju enski subjekt.
Ali, Debeljak u poziciranju subjekta u tekstu prevazilazi (ili
barem nastoji prevazii) granice ljudskog, pa na taj nain ost-
varuje neku vrstu disperzivnog subjekta koji eli biti snijeg,
slovo u sanskrtu, heljdin med, cvijet maka, rije koju niko nee
moi da ponovi, polje, bluz, ptiije cvrkutanje.
Pjesma Esej o melanholiji, u kojoj dominira nastojanje da se
iezne u tekstu, moe se posmatrati i kao smjernica za razumi-
jevanje i samog naslova knjige Skice za povratak (kako glasi i
naslov zavrnog ciklusa zbirke Minuti straha). Znaenje rijei
410
povratak u ovom kontekstu nuno je vezano za povratak svom

domu, mjestu odakle se otilo, pa se to mjesto, s jedne strane,
moe vezati za Balkan, Sloveniju. Ako, pak, imamo u vidu iru,
filozofsku dimenziju te rijei, onda svakako pomiljamo na
Heideggerovu tezu o jeziku kao kui ovjekovog Bitka; budui
da se subjekt u Debeljakovoj poeziji stalno pokuava ostvariti u
tekstu, kao logian zakljuak namee se znaenje rijei povratak
kao povratak jeziku/tekstu, u kojem pjesniki stanuje ovjek
(Heidegger).
Dok je u zbirci Renik tiine subjekat, iako potpuno prisutan,
najee funkcionirao kao narator, govorei o nekome njemu
(istovremeno naputajui metafiziki prostor igre oznaitelja i
naseljavajui potpuno konkretna i opipljiva mjesta), u Minutama
straha (1990) on potpuno zauzima tu poziciju. U konativnom
odnosu prema recipijentu (stvarnom ili imaginarnom), subjekt
se formira kao lik vlastitog prianja. Objedinjeni pod naslovom
Kratke studije povratka, prozni tekstovi ga pozicioniraju u ulogu
osobe koja se vraa kui, u Grad, ali koja je, putem sjeanja, ne-
prestano prisutna i na mnogim drugim geografskim takama.
Mediteranski ambijent, Malta, pa ak i rije sevdalinka signifikanti
su koji sugeriraju odreeni lokalitet. U istoj funkciji stoje i sje-
anja na djetinjstvo mjesto povratka se moe locirati i bez
poznavanja biografije samog autora. Prostor se kao konkretna
kategorija (za razliku od ranijih zbirki gdje je on imao meta-
fiziku dimenziju) na neki nain ipak izjednaava, pa odjednom
postaje svejedno da li je ba na Malti (ili na Balkanu?) jedan
ovjek izgubio drage osobe.
Zbirka Grad i dete(1996) u formalnom smislu se opet vraa
pseudosonetu, iako u neto dosljednijem i stroijem obliku. Sa
semantikog aspekta gledano, ona je, povezujui biblijske pri-
zore sa slikama suvremenog svijeta, sva smjetena u religijski
kontekst. Meutim, to nije postmoderna sumnja u religiju kao
veliku metanaraciju koju treba dekonstruirati, ve neka vrsta
obnavljanja postulata ranokranske misli kao zamjene za aktuel-
nu vjersku praksu. Naime, neke od pjesama (Plodovi milosti, Pastir-
ska pria, pa i Vojnici-najamnici) preispituju smisao institucionali-
ziranih oblika vjere i nanovo interpretiraju pojedine dogaaje.
Za ovu zbirku je karakteristino vraanje light-motiva iz nekih
ranijih pjesama u neosimbolistikom maniru, kao to su to no-
madska plemena, simbol naroda koji stalno mijenja svoje mje-
sto boravka, te simbol jelena/srndaa na nianu lovca ifra za
progonjenog ovjeka, dok su jeleni u pjesmi Lepota neuspeha ko-
nano doekali da se lovac pretvori u pastira i opet pojavi Mleni put.
411
Pjesma Testament poraza izravno se vezuje za Balkan i odnos

ovjeka prema tradiciji. U ime pastirskog plemena (neke vrste mit-
skog naroda) subjekt se pita o ulozi koju tradicija igra u ivotima
ljudi koji vode rat. Dekonstruirajui epsku tradiciju, mitove zas-
novane na guslarskim pjesmama, on konstatira:
A mi? Verovali smo fascinaciji lepote i obeanja da je

geslo pevaa, to se dozivaju s brda na brdo, u sutini naa
zajednika svojina. Ali to je bila fraza. Jer metafore bolno are
iznad grada koji ulice ne eli da isprazni u ast majstora zla.
Upotrijebivi vlastitu tradiciju protiv sebe samih, nomadski

narodi Balkana torzo sveta doekuju spjev poraza. Tradicija i
kultovi voa koji se smjenjuju kroz nju i njome manipuliraju
narodima glavni su krivac za majstorstvo zla koje je odnijelo
toliko ljudskih ivota. Meutim, etika soli i hleba jo uvijek se
ini kao ast. Epska tradicija i dalje ivi kao osnova kulture.
Odnos prema tradiciji Debeljak je u svojoj poeziji definirao
jo u Biografijama sna iz zbirke Renik tiine. U tom pogledu, stih
Umesto zasaenog drveta i listova testamenta ostaje samo ime koje
neko napie u reniku. I nita vie. ne negira toliko tradiciju, niti
osuuje ovjekov odnos prema njoj, koliko svjedoi o njenom
neznatnom udjelu u ljudskom ivotu, posebno u suvremenom
drutvu.
Nezavrene ode su posljednja zbirka u nizu, izala 2000.
godine, i svojom poetikom se dosta odvaja od svih prethodnih.
Iako jo uvijek sadri neke motive prisutne u prethodnoj zbirci
(teoloki ili filozofski motivi, njihova korespondencija sa aktuel-
nim slikama), u mnogim pjesmama ona podlijee poetici nove
osjeajnosti. To se, prije svega, odraava u skladnom i dosljed-
nom razvijanju lirskih slika sa preteno ljubavno-erotskim mo-
tivima, ali i u intimistikom preivljavanju trenutaka, bez obzi-
ra da li se radi o enskom ili mukom subjektu. Inae, to spretno
mijenjanje pozicije lirskog subjekta i poreenje dvaju osjeaja
(ljubavnih, erotskih, pobonih) predstavlja ponajbolji postupak
u ovoj zbirci.
U kontekstu ukupne suvremene junoslavenske poezije,
Debeljakova refleksivno-filozofska lirika (kako je mnogi kritiari
nazivaju) po svojoj primjeni aktuelnih knjievnih obrazaca, koji
upravo i omoguavaju razliita itanja, ali i po autentinosti
poetike, svakako zauzima vano mjesto. Ovaj izbor poezije, po-
red toga to predstavlja skice za povratak, ujedno je i skica za cijeli
pjesniki opus Alea Debeljaka.
412
36-Namir Ibrahimovic 12/11/04 7:44 PM Page 413
Namir Ibrahimovi
PRIVIDI KOJI SE BRZO RASPLINU

Da. Ovo je stvarnost. Pria Sunovrat poinje spomenutim (Vladan Matijevi:
rijeima, mada bi se isti ovaj poetak mogao odnositi i na svaku Prilino mrtvi,
Narodna knjiga/Alfa,
od esnaest pria koje se nalaze u zbirci Prilino mrtvi (Narodna
Beograd, 2000.)
knjiga/Alfa, Beograd, 2000.). Vladan Matijevi pria o stvarnosti
ili, bolje reeno: pria o stvarnostima.
Likovi ove zbirke su najzanimljivije to nam Matijevi nudi.
Njegovi likovi su geografski razasuti, ali su smisaono povezani; u
beznau su. U priama, bilo da je prikazan samo dio ivota ne-
kog lika (Prolee Filipa Kukavice, Doljak), bilo da je brzinski ispri-
an njegov cijeli ivot (Kamenii puta Brne Zrn), vrvi od besmi-
slenosti. Likovi su odbacili metafiziku, nemaju ni jednu uporinu
taku na koju bi se oslonili, moda samo privide koji se brzo ras-
plinu. U prii Oficir runog lica pripovjeda i glavni lik prie kae:
Kao mali shvatio sam da nebeska pravda ne postoji i to saz-
nanje e mi u ivotu mnogo pomoi.
Postae SS oficir, jednostavnije: faista. Oduzimajui im bilo
kakav oslonac, Matijevi ih dovodi u bizarne situacije: lik koji
hoe otii od svoje ene na izlaznim vratima nalazi zemlju koja
mu ne dozvoljava da otvori vrata; gospoa Matjusov ima u glavi
zabodeno guije pero...
Bitan je i kontekst prie, kontekst radnje u kojoj se lik po-
javljuje, kao i historijski kontekst u kojem je smjeteno vrijeme
prie. Sve prie smjetene su u XIX i XX stoljee, nema pria ije
je unutranje vrijeme istovjetno sa vremenom iz kojeg autor
pie. Fiktivno vrijeme u odnosu na vrijeme pisanja prie je kod
Matijevia prolo. I time Matijevi ne moe biti ubrojan u novo-
realiste. Meutim, radnje (inae, radnje ovih pria deavaju se u
raznim evropskim gradovima, a u nekima mjesto radnje nije ni
naznaeno) gotovo svih pria jednostavno mogu funkcionirati i
u ovom vremenu i te radnje drastino se i ne razlikuju od novo-
realistikih. Po tome bi Matijevi bio novorealista. Ali nije.
Nije zbog dijaloga sa historijom kojeg njegove prie pod-
razumijevaju, nije zbog filozofski postavljenih pria, nije zbog
pripovjedakog postupka...
Matijevi u prii Puuf razmatra problem autor-tekst-italac
kroz samo jednu rije, a ona (rije) je i naslov prie. Pripovje-
daica se obraa sluateljki (itateljki/itau), svojoj prijateljici
koja se na nju ljuti zbog toga to izgovara tu rije. I kroz inatno
413
izgovaranje pripovjedaica objanjava (raspravlja) navedeni

problem:
Svako moje puuf je isto, nema tu mate, improvizacije. To je gola
nenost, ali i patetika, pa i ki. Nerado to priznajem, ali je tako.
Meutim kada tom puuf-u dodam puuf, pa uz njih jo jedno puuf i
tako redom ti bezbrojni potpuno isti puuf-ovi postaju umetnost.
Ovdje se moe naii na stav da su elementi bilo kojeg teks-
ta isti samo je nain, postupak po kojem redamo elemente
(metaforiki puuf-ove) razlikovni faktor koji utvruje ta je ki,
a ta umjetnost. Budui da je ovo jedan od strukturalistikih sta-
vova, pripovjedaicu moemo promatrati i kao pobornicu struk-
turalizma, iako poslije uvodi itaoca kao onoga koji konzumira
napisano puuf:
Pisano puuf mnogo gubi od svoje lepote i ono tada ne zavisi od
mene ve od itaoca, a pitanje je kako e se sa njim italac, tj. ti,
ophoditi. I pitanje je kako da tebe nateram da bude italac.
No, najveu vrijednost dat e tekstu kada kae da je puuf
(tekst) jedini kontakt izmeu autora i itaoca. Strukturalista
nego ta.
Na temelju ovoga mogu se posmatrati i ostale prie: to su
cjeline same za sebe, vjerno smjetene u kontekst vremena u ko-
jem se radnja dogaa, neovisne o vremenu u kojem se itaju.
Prie su majstorski napisane. Pripovjedai i pripovjedaice
(a njih je gotovo jednak broj) uglavnom priaju u prvom licu,
mada ih ima koji priaju u treem licu. Ich-forma navodi na
krivu pomisao da bi to mogle biti lirske prie, prie to e izaz-
vati suosjeanje zbog nevolja koje pripovjeda proivljava ili be-
znadenih stanja u kojima se nalazi tu je samo jedna proizvod-
nja ravnodunosti koja se servira itaocu. U prii Oficir runog
lica suosjeanje sa djeakom kojeg otac spartanski odgaja i koji
nema igraaka za igranje, osim insekata koje lovi i mui zatvara-
njem u teglu, unitava fusnota na kraju gdje nam pripovjeda
(tj. taj djeak) saopava da je faistiki oficir i da trenutno pos-
matra zgarite pravoslavne crkve u kojoj su netom prije izgorjeli
ljudi. Dakle djeak koji je patio, koji nije imao lijepo i ugodno
djetinjstvo, nareuje da se svirepo ubijaju ljudi i spaljuje pravo-
slavna crkva, a onda e (u stvarnosti, ne u prii) bolesne li
ironije Srpska pravoslavna crkva podravati i blagosiljati ubi-
janje drugih ljudi. Neto slino radi i politiki vrh Izraela, drave
naseljene ljudima koji su nekako uspjeli preivjeti holokaust.
U vjerovatno najboljoj prii ove zbirke, prii Sunovrat, naj-
bolje se moe posmatrati to beznae koje karakterizira likove iz
svih pria. Sunovrat nam nudi i stav pripovjedaa (da li i autora?)
414
koji pokuava neto uiniti protiv nezaustavljivog i sveprisutnog

propadanja. On je otvorio kiobran kako bi barem usporio
sunovrat:
Osim mene, niko nije otvorio kiobran, niti je ta drugo preduzeo
da uspori sunovrat. Moda jedino djevojka u crvenoj konoj jakni to
vae vakau gumu i pravi balonie.
U opem sunovratu ima onih koji vide svoju ansu, vide
mogunost okoritavanja, pa makar ono odmah zatim bilo su-
novraeno u bezdan to su govornici, politiari, religijski sve-
enici koji govore o uznesenju. I pripovjeda naglaava da je to
muki glas, glas patrijarhalnog manipulatora, centra koji se u
opem sunovraenju ima snage boriti za vostvo.
Pitam se kako da opstanem u budunosti kad nemam prolosti.
Ovo je pitanje sebi postavio ovjek bez identiteta u prii
Zamagljeni krug. Taj ovjek je metonimijski predstavnik balkan-
skog mukarca koji sebi, na nagovor mudrih govornika, ukida
prolost, da bi je mogao ponovo povratiti pomou istih onih
koji su mu je ukinuli. Naravno, uz znatne izmjene. Tada dobiva
prolost kojom se sunovrauje na najblieg koji ne dijeli istu
izmiljenu prolost.
Zaista knjiga Vladana Matijevia ostavlja dovoljno prostora
za asocijativno itanje. I tu se javlja ona spomenuta osobina: dija-
log sa historijom, ali i sa kulturom. To se moe utvrditi kada se
samo razmotri ta sve ukljuuju ove prie i od kojih pisaca uzi-
maju, a na koje asociraju. Na primjer, pria Proljee Filipa Kuka-
vice asocira na naslov romana Vladana Desnice Proljee Ivana
Galeba; a u prii Kratki rezovi (naslov Altmannovog filma), ree-
nica iljasta slova obeauju belinu fine hartije gotovo je doslov-
ce preuzeta od avangardiste J. P. Kamova.
Pored ove povezanosti sa junoslavenskim knjievnostima,
tu je i referencijalnost na pop-kulturu u prii Tamna strana mese-
ca a to je, znamo, naslov albuma Pink Floyda. O tom albumu
govori i pripovjedaica u ovoj prii.
Zbirku zatvara pria Nita, tiina. To je filozofski postavljena
pria o nemogunosti jezika u koju je ukljuena i kritika cijelog
svjetskog drutva, posebno zapadnog:
Zapad je najpostojanija strana sveta i on me nee izneveriti. (...)
Okretao sam se i video: nita, tiina.
Ali, pored toga, on se ironijski odnosi i prema bilo kojem
tekstu koji pripovjedau nije omoguio da spozna to nita, i tu
tiinu:
O neemu ovakvom nisam nikada nita ni itao, mada itam
svakakve pisce. Moda je trebalo da itam fantastiku. Ili je trebalo da
415
nikada nita ne itam, pa do ovoga ne bi ni dolo. Pre e biti to.

Naitane uvek snau neke nesree.
Vladan Matijevi nam je ponudio jako zanimljivu zbirku.
Zbirku koja doe kao jedno dobro osvjeenje nakon suhoparne
FAK-ovske literature. U svakom sluaju, Matijevi je autor kojim
se vrijedi i opirnije baviti, pa se teko na ovom mjestu moe
objasniti cjelokupna sloenost njegove zbirke.
416
37-IN MEMORIAM 12/11/04 7:44 PM Page 417
Tvrtko Kulenovi
Tvrtko Kulenovi
VAVA
(Jovan Hristi 1932-2002)
ekao sam Vavu u njegovoj kui u, ako se ne varam, Sker-

lievoj ulici, dok je on bio sa radnicima u kui na Dedinju koja
mu je poslije drugog svjetskog rata bila nacionalizovana i, sada,
sa dolaskom novog sistema vraena. Nije li sasvim prirodno i
logino to da je bio antikomunista? Meutim, nikada se nije
bavio antikomunizmom: bavio se poezijom, kritikom, pisao je
drame i eseje, i sve je to bilo na najviem nivou. Bio je jedan od
najomiljenijih profesora kod studenata na Fakultetu dramskih
umetnosti i studenti su govorili da niko kao on nije znao tako
jasno, precizno i sa tako mnogo potpore i optimizma da im
objasni ta treba da rade, kako da postupe u pripremi diplomskih
i magistarskih radova, i drugih projekata.
Bio je, naime, rojalista, ali je u ali govorio: Ja nemam
nikakve veze sa ovim Karaoreviima, prepunim velikih ideja i
ambicija, moji su Obrenovii, koji su na prvom mestu nastojali da
sebi i svome narodu omogue normalan i ugodan ivot. Ne znam
da li je bio religiozan, to takovog ovjeka ne moe pitati, ali sam
jednom drao predavanje njegovim postdiplomcima o indijskom
Kathakali pozoritu, i htijui da ublaim onaj naboj religioznosti
koji se u svijesti zapadnjaka uvijek vee za Indiju, rekao sam da je
nasred scene ogromna uljna lampa koja svojim proizvoljnim
odbljescima presudno utie na scensku radnju. Vava me je na svoj
vavinski nain pitao: Znai li to da je lampa Bog?
Bio mu je, ve i s obzirom na njegovo porijeklo, stran svaki
nacionalizam. alio se, jedne godine na Sterijinom pozorju, da
ga je zapala loa hotelska soba. Sagovornik, budui plameno-
nosac srpskog nacionalizma, zauzeo se za ideju da hotelska soba
nije uopte normalno mjesto za ovjeka. Treba mu kua, ognji-
te, po mogunosti na selu, kontakt sa obinim svijetom koji
tamo ivi. Vava je rekao: Znate, kolega, ja bih itav svoj ivot
mogao provesti u hotelu, pod uslovom da je to vrlo dobar
hotel. Postao je predsjednik Udruenja knjievnika, famozna
Francuska 7, koje je bilo postalo bastion srpskog nacionalizma.
elim da vjerujem da se toga prihvatio zato da bi duhove koliko
je mogue smirio, stvari relativizirao. O tome u na kraju ovog
teksta morati jo neto da kaem.
419
ekao sam ga, potonuvi bez ostatka u veliki primorski

pejsa meni najdraeg jugoslovenskog slikara Petra Dobrovia,
koji je visio na zidu ili je ak stajao, izloen svjetlu, na nekoj vrsti
slikarskog tafelaja, ne sjeam se tano. Ne znam da li je i on
oboavao Dobrovia, ali znam da je oboavao more, amce,
plovidbu (za koju je bio veliki metar), utjehu i naknadu za sve
ono to je inae morao u ivotu da podnosi.
Uao je sa flaom votke koja je to vee bila namijenjena nama
dvojici. Uskliknuo sam Vavo!, pokazujui na Dobrovia, i on se
nasmijao. A zna li ko je ono tamo na zidu? Bio je na malome
platnu, sve u smeem, lik nekog ovjeka, mladia, svim srcem i
duom zagledanog u nebo, nudei se, ali boga mi i neto traei
odozgo. Trudei se da reagujem u Vavinom stilu, odvalio sam
El Greko i bio sam odmah tuiran. Rekao je: Nije, to je Uro
Predi, ali imamo i El Greka. Otiao je u spavau sobu i vratio se
sa jednom malom, neuramljenom slikom, na ijoj pozadini je
pisalo da je nastala u slikarskoj radionici Domenika Teotokopula.
Moja baba, bogata Grkinja, po svaku cenu je htela to da ima.
Jovan Hristi bio je mnogo vei pisac nego to je priznava-
no, mada je dosta priznavano. Na ovim naim prostorima pojam
knjievne veliine najradije se vee za porijeklo iz kala ili kame-
na, u svakom sluaju za selo i, u modernijoj varijanti, za gradsku
sirotinju. Eventualno se moe ii do neke nie srednje klase, do
inovnika, profesora gimnazije, geometra, ali sluaj sa babom
koja je kupovala El Greka apsolutno je nedopustiv. Uz to, Vava
kao izrazito moderan pjesnik nikad nije bio luonoa niijeg
moderniteta. Veoma je dobro Saa Radoji, u pogovoru za
posmrtno izdanje Hristievih pjesama, na samom poetku napi-
sao: Jer vie od svega, on je elio da bude Grk. Moda bi
ovaj stih koji se odnosi na Aleksandra Makedonskog, podjed-
nako dobro mogao da se upotrebi i za samog Jovana Hristia
Dozvoljavam sebi da u ovaj tekst uitam i gore pomenuto
Vavino porijeklo, i grko more, more nad morima, ali tu se, prije
svega, radi o vrijednostima direktno iskazanim u njegovoj
moda najuvenijoj pjesmi, Fedru
A ona pravo: ozbiljnost, mera, mudra uzvienost,
Uzviena mudrost, uvek nam je izmicala.
Mislim da niko nije tako dobro definisao situaciju avangar-
de, kao on u Oblicima moderne knjievnosti, jednom reeni-
com: problem nije u tome hoe li umetnost nestati ili nee;
on je u tome ta emo mi biti spremni da nazovemo umetnou.
Povodom djela avangarde besmisleno je govoriti jezikom
tradicionalne estetike, jedino to tu postoji je komunikacija,
420
odnos izmeu umjetnika i njegove (eventualne) publike: na ta

emo biti spremni. I niko kao on nije tako dobro shvatio nalije
tog svijeta komunikacije koja se naziva temeljnom supstancom
20. vijeka (u onom smislu u kojem je temeljna supstanca 19.
vijeka bila energija, a 18. vijeka materija) a iz kojeg je mudra
uzvienost i uzviena mudrost potpuno izostavljena: Jer nee
se rei, kao to misli uvek briljantni George Steiner, povui
kako bi ustupile mesto formulama matematike, znacima
apstraktnog slikarstva i iframa nove muzike. Naprotiv. Povui
e se stvari. Neemo ui u epohu utanja kamo sree da uemo
ui emo (ve smo u njoj) u epohu brbljanja. Govoriti, govo-
riti, govoriti da se ne bi nestalo; to je motto modernog vremena,
melanholini motto izgubljenih stvari koje su jo samo aveti na
rubovima naeg horizonta. Govorimo da bismo iveli, da bismo
postojali. Ne govorimo zato to znamo istinu o stvarima, ve
zato to mislimo da se istina moe zameniti gomilama rei, mi-
slimo da se ona moe odglumiti skladno i pomalo tajanstveno
poreanim reima. (Profesor matematike)
Skladno i tajanstveno. Bez uzviene mudrosti i mudre uzvi-
enosti. U svojim grkim dramama, i u svojim dramama uopte,
Jovan Hristi nam je neprestano pokazivao kako je to nemogue
i koliko je nedovoljno. Njegove iste ruke, Sedmorica protiv
tebe, radio drama Orest bile su apsolutno nosee u tom valu
antike drame ne samo kod nas (val je bio internacionalan),
izdaleka su ga pratile drame I smrt dolazi na Lemno, Velimira
Lukia, Jelovnik Bore Drakovia i moda jo neke. Nakon
nekog vremena prostota je popljuvala tu umjetnost zasnovanu
na kulturi i suprotstavila joj vitalnost (uostalom valu je bilo i vri-
jeme da proe i razbije se o obalu), ali Vava je sa svojom
uzvienom mudrou i mudrom uzvienou ve bio koraknuo
naprijed u Savonarili i njegovim prijateljima i u Terasi.
Terasa je bila tuna drama u kojoj je glavna junakinja (i glav-
na glumica) umirala od raka, ali je terasa bila na moru i njegova
tiina ublaavala je ljudsku bol.
Jovan Hristi je bio najznaajniji, najuporniji asopisni po-
zorini kritiar u jugoslovenskoj knjievnosti. O tome ne moe
biti sumnje, ali je bilo osporavanja: ovaj put ne od strane primi-
tivaca nego od strane modernista, koji su grijali svoj duh na
Artoovoj reenici da je scena konkretno mjesto koje govori
konkretnim jezikom, to ih je oslobaalo od obaveze itanja
drama. Vava je znao sve to su oni znali, ali je znao jo i drame,
a nije vjerovao u bogove, i umio je jasno da se izrazi: Boja oiju
ilijana Sorela, koju nam Stendal ostavlja da zamislimo, ne
421
menja nita u strukturi odnosa u Crvenom i Crnom. Ali ako je

Lopahin, kao u nekim predstavama Vinjika koje sam video,
gotovo uvek omanji, ugojeni i pomalo vulgarni nouveau riche, ili
ako je, (kao u predstavi ora Strelera) vitak, energian i nema-
lo istanan ovek na pragu pune zrelosti (moemo zamisliti kako
svakoga dana igra tenis), to menja sistem odnosa u ehovljevoj
drami, iako nije re ni o kakvom ekstremnom anti-literarnom
eksperimentu.
Poslije ovog citata, naravno, dolazi knjiga ehov dramski
pisac, neosporno remek-djelo. Ako tragediju smatramo sinoni-
mom za veliku dramu, postaje nam jasno da je drama emi-
nentno religiozni rod, dok je roman laiki: od oveka, ona se
uvek okree neem drugom, obuhvatnijem, univerzalnijem; ro-
man je zadovoljan ovekom i onim to se meu ljudima zbi-
va Dok je Vava u Parizu studentima Sorbone predavao svog
ehova, kod kue na Balkanu, pripremala se tragedija.
P.S. Zima 1992/1993. bila je svuda strana, u Sarajevu je
bila paklena u smislu Danteovog Pakla, u kojem najvei grjenici
kao slamke u staklu lee nepokretni u ledu koji nastaje maha-
njem krila Lucifera u padu s neba dopola zakopanog u zemlji. Mi
smo imali svog Lucifera, ali smo imali i svoje anele. Ekipa CNN-a
dolazila je da snimi moj dom: u totalnom mraku oko etiri po-
podne, bez vode, bez grijanja, sa cupajzom od koprive i hlje-
bom od mekinja pripremljenim za ruak Vava je to vidio u
Beogradu. Nedugo zatim stigao mi je paket na kojem je krupnim
slovima pisala Francuska 7 kao prilina garancija da ga tamo
nee niko dirati. U paketu je bilo pismo potpisano od Jovana
Hristia, S. Vukajlovia i osam ena, uglavnom prevodilaca,
Drinka Gojkovi meu njima.
422
38-portret umjetnika 12/11/04 7:45 PM Page 423
Bojan Ivanov
Bojan Ivanov
LJEPOTICA I ZVIJER
Prilikom svakog pokuaja pripovijedanja o savremenoj ma- Preveo:
kedonskoj umjetnosti, djelo vajarke Anete Svetijeve (1944, Bitolj) Nenad Vujadinovi
najee se, u nekom gramatikom smislu, sree kao svojevrstan
veznik koji spaja pojedine, prethodno ve saoptene, istorijske
sadraje i njihovu tekuu kritiku u izrazu najmlaeg likovnog
pokoljenja. S druge strane, dugi vremenski raspon, u kojem ovaj
veznik obezbjeuje smisao kad je u pitanju vrjednovanje niza
dogaaja na makedonskoj likovnoj sceni, nagovjetava da stva-
ralatvo Svetijeve opstaje u isto vrijeme i kao inilac, i kao pred-
met istorijske kritike u sadanjosti.
U sagledavanjima jednog ovako postavljenog funkcional-
nog i hronolokog okvira, oito nema mjesta za poetne etape
vajarske karijere ove autorke. Osnovna pretpostavka je da je rana
plastika Svetijeve zaokruena kao didaktika vjeba, kao pri-
prema i najava koja ostaje zarobljena u svojem dobu, odnosno u
jednom osobitom kontekstu tumaenja kretanja u makedonskoj
savremenoj kulturi. Obrazloenja ove pretpostavke ukorijenjena
su u nejasnom (ali i snano prisutnom) osjeanju da se likovna
praksa s kraja ezdesetih i u toku sedamdesetih godina pret-
hodnog stoljea (tad kad su zabiljeena i prva grupna, i sa-
mostalna predstavljanja Svetijeve) odvijala u metodoloki ne-
gostoljubivom ambijentu mnogobrojnih i raznorodnih drutve-
nih, politikih i stvaralakih tematizacija tadanje jugoslovenske
stvarnosti.
Rije je o stvarnosti koja se u savremenoj makedonskoj isto-
riografskoj rutini opisuje i objanjava nepokretnim binarnim
ustrojstvom zaustavljenih razvojnih linija.
Jednu liniju predstavljaju umjetnici koji konceptualno jedro
likovnog jezika nastoje oivotvoriti u materijalnim tragovima
gesta i akcije. Njihovo djelovanje je po svojoj prirodi nuno po-
vezano s graenjem vrstih programskih mostobrana kad je u pi-
tanju jedan ui krug istomiljenika, a ponekad se vee i za
pokuaje graenja razvijenog fronta stvaralakih zalaganja, ija
su opredjeljenja uglavnom obuhvaena odrednicom nova
umjetnika praksa.
Ona druga razvojna linija izvlai se neodlunim potezom i
bez nekog jasnog pravca. Nju ine umjetnici koji su u podjed-
nakoj mjeri svjesni utemeljiteljske vanosti jezikih inilaca u
425
postavljanju vizuelnih konfiguracija i u postizanju odreenih

likovno-smisaonih stanja. Oni, meutim, pokuavaju da do
kraja otjelotvore konceptualno jedro u odgovarajuem (discipli-
narno neprotivurjenom) slikarskom, vajarskom ili grafikom
iskazu. Nasuprot savremenim pokuajima da takva opredjelje-
nja jednoznano budu privrena za termine kao to su kon-
cept u slici ili vertikalna umjetnost, ova razvojna linija jugo-
slovenskog likovnog konteksta iz sedamdesetih godina prolog
vijeka do danas nije dobila svoju odrednicu, odnosno nije stekla
vlastitu kritiko-teorijsku legitimaciju. To su, u stvari, prostori
bezimenog identiteta izgraenog na osnovu idiosinkratinih
tehniko-tehnolokih, tematskih i leksikih istraivanja likov-
nosti. Ukratko, to su prostori na kojima se zainje i hvata zamah
umjetnika karijera Anete Svetijeve.
Ipak, kad je u pitanju ovakvo neuobiajeno odsustvo du-
bljeg, istorijski usmjerenog, interesa za profesionalne poetke
vajarke Svetijeve, objanjenje se moe potraiti i u ravni konkret-
nih biografskih fakata. Naime, polovinom osamdesetih godina
prolog vijeka, ba u vrijeme prvih rekapitulacija i antologijskih
presjeka koji su ukljuivali i vrjednovali tekue stvaralatvo ove
makedonske umjetnice, u stvaralakim prioritetima Svetijeve
nastupa izvjestan, jedva prepoznatljiv, tematski preokret. U ovom
smislu, prirodi preokreta, odnosno namjerama Svetijeve, moe
se prii iz dva razliita pravca u okviru jednog istog praktinog
silogizma.
Najprije, o onome to se vidi.
Svetijeva, na pragu svoje stvaralake zrelosti, poinje poste-
peno i naizgled nepovratno u drugi plan potiskivati obaveze
prema svojoj umjetnikoj karijeri u korist svog naunog kuriku-
luma. Paljivo oblikovanje stvaralakog portfolija i frenetina
izlagaka agenda, paljivo odravanje veza u svijetu umjetnosti,
kao i oslukivanje i predvianje oekivanja kulturne javnosti - sve
to odstupa pred zahtjevima za potpunom profesionalnom po-
sveenou istraivanju pojava i pitanja sa raspua folkloristike,
etnografije, etnologije i socijalne antropologije. Nauka je, ini
se, jedino zanimanje Svetijeve, a njeni poetni koraci sa staza
umjetnikog ivota samo su prefiguracija nove naune karijere.
Zatim, o onome to je nagovijeteno.
Od prve polovine osamdesetih godina prethodnog stoljea,
a naporedo s vidljivim promjenama u profesionalnom statusu, u
ivotu Svetijeve odvija se jedno tiho, gotovo pritajeno, pomje-
ranje autorske perspektive: ona prestaje da izlae svoje skulpture
i poinje da predstavlja svoje djelo. Djelo Svetijeve se, bez izuzetka,
426
ostvaruje u nizu problemski orjentisanih istraivanja odreenih

tehnika i motiva, narativnih i simbolikih sastava i prostorno-
plastinih vizuelnih konfiguracija. Njeni ciklusi: Suaje (1983-
1984), Rijeka (1984), Visoki Grad (1986), Kupaice (1983-
1987), Golubice (1983-1987), Ljepotica i Zvijer (1993), Eros
i Tanatos (1996) predstavljaju kompleksne studije: postupka i
znaenja, kultnog i okultnog, drutvene i prirodne stvarnosti;
ukratko: jezika kao odraza ljudskog postojanja. Od ovog gradi-
vnog materijala Svetijeva oblikuje svoj opus, ija se ubjedljivost
obnavlja u neposrednoj sprezi stvaralakog integriteta i kohe-
rentnosti u izvoenju. Otuda umjetnost kao da ponovo postaje
jedini poziv ili, preciznije reeno, misija Anete Svetijeve.
Pokuaj kritike transpozicije djela Svetijeve u nove, vie i, u
osnovi, hipotetiki zasnovane registre istorijskog vrjednovanja -
nema ni podsticaj, ni potporu u naunoj argumentaciji. Naime,
u novijoj makedonskoj istoriografskoj, kuratorskoj i kritikoj
praksi djelo Svetijeve nerijetko je predmet svojevrsnog meto-
dolokog i konceptualnog nasilja. Postoji uvjerenje da njena
djela posjeduju takvu stilsku, izraajnu i tehnoloku samosvoj-
nost, te, uopte, vanvremensku samodovoljnost - koja im do-
puta da uspjeno i s lakoom migriraju u razliite vrjednosne
kontekste i izlagake situacije.
To uvjerenje se, u prvom redu, bazira na elastinosti i fleksi-
bilnosti narativnog sloja u njenim ostvarenjima, pri emu se
potpuno zanemaruje sagledavanje procesa koji karakteriu
odnose to vladaju izmeu funkcionalne adaptacije i invarijant-
nosti vajarskog oblika, te izmeu materije i prostora. Otuda, u
jednoj monografskoj ili problemskoj raspravi, Svetijeva moe da
bude predstavljena kao savremena makedonska umjetnica koja
se razvija napredujui od tradicionalnog vajarstva, preko likov-
no neutralnog objekta i ambijentalnih postavki, do instalacija i
multimedijalnog izraza karakteristinog za savremeni trenutak.
Pritom, u nekom drugom kontekstu (na primjer, u vidokrugu
pragmatinih interesa i dnevnih potreba likovnih kritiara i ku-
ratora) njena ostvarenja mogu se pojavljivati kao prigodna ilu-
stracija folklorne, erotske i polne, te mitske i religiozne tematike.
Nesumnjivo je da je Aneta Svetijeva majstor plastine na-
racije. Ona je, meutim, prije svega ukrotitelj Stihije koja opsje-
da materiju; ona je jaha Daimona koji daje oblik poretku oslo-
boenom zahtjeva konkretnog miljenja. Svetijeva je, naime,
mislilac sutina.
U ravni simbolikog repertoara njeno djelo se najveim
dijelom sastoji od artefakata u kojima namjena vlada izrazom.
427
Ovi proizvodi naizgled nespecijalizovanog rada predmeti su ri-

tualnih, votivnih, apotropejskih funkcija koje Svetijeva ostvaru-
je tipologijom idola, kumira, rtvenika ili svetih mjesta. Naracija
se odvija u preplitanju egzistencijalnog i ekspresivnog, u nera-
zlikovanju racionalnog od afektivnog, u nerazluivanju nauke
od umjetnosti.
Na planu koritenih tehnika, Svetijeva projavljuje onaj isti
interes oko kojega se objedinjuje i simboliki repertoar njene
plastike. Naelno, rije je o hibridnim postupcima koji se teko
mogu podvesti pod samo jednu disciplinu ili medij, kakvi su:
slikarstvo, skulptura, arhitektura, instalacija ili video; iako se ne
moe odrei da je poetna taka, kad je rije o opredjeljenju
Svetijeve za skulpturu, smjetena u tehnikama etiriju osnovnih
elemenata: vatre, vode, zemlje i vazduha.
Konano, i na planu izraza djelo Svetijeve oslanja se na igru
dvosmislenih iskaza i apela, na neomeenom prostoru ne-
doumica. Izgleda da to stvaralatvo lako upija brojne, vremens-
ki i prostorno udaljene, izvore inspiracije. U artefaktima Sveti-
jeve objedinjene su zbunjujue i protivurjene poruke neke
neuzemljene, globalne neolitske pop-kulture. Izraz ove autorke
nije usmjeren ka ostvarivanju jezike sinteze, ve se realizuje
ukrtanjem i kontaminacijom idioma.
Uz navoenje nekoliko turih biografskih i anagrafskih po-
dataka o Aneti Svetijevoj i o njenom stvaralatvu, bilo bi mogue
predloiti sliku umjetnice ija je istorinost (razumijevanje o-
vjeka i svijeta, jedinke i stvarnosti, cjelishodnog i nepromjenlji-
vog) steena u vremenu radikalnog socijalnog angamana u godi-
nama posljednje velike revizije modernog projekta. Kao linost,
Svetijevu je, nesumnjivo, dodirnuo pokret generacijske i polne
samosvijesti i ona je, najvjerovatnije, kod svojih likovnih uitelja
i mentora prepoznala elju za vjenim ivotom u istoriji. Vrlo je
vjerovatno da je ona sa svojim savremenicima dijelila elju za
vjenom mladou u elanu linog aktivizma i u kolektivnoj eman-
cipaciji. Kontekst ove istorinosti pretpostavlja i postojanje bar
dviju stvarnosti koje bi mogle biti cilj likovnog angamana. Jedna
stvarnost je aktuelna i predstavlja predmet kritike zbog masovne
proizvodnje masovnih predstava, a druga je potencijalna i tema
je anticipacije u manufakturnoj proizvodnji kolektivnih predsta-
va - kao projekta o svijetu dostojnom ovjeka. Djelo Svetijeve
uglavnom je utemeljeno na jeziku implikacija, zbog ega je kra-
jnje nezahvalno sugerisati odreeni kontekst stvarnosti. Sa svoje
strane, oigledno je da se jezik ovog stvaralatva nadovezuje na
tradiciju organskih formi i rudimentarnih tehnika oblikovanja.
428
Prii o savremenoj makedonskoj likovnoj umjetnosti pred-

stoje nova pripovijedanja i prepriavanja. Tokom ovih buduih
revizija, stvaralaki doprinos vajarke Anete Svetijeve postepeno
e dobijati svoje pravo mjesto u redoslijedu istorijske naracije.
Sigurno je da e sagledavanja, ocjene i objanjenja, pa ak i rijei
imati razliito znaenje ili upotrebu: umjesto o socijalnom
angamanu, vjerovatno e se govoriti o nekonformizmu ili e,
pak, od sadraja aktivizma moda preostati jedino provokacija,
dok e u arhainom moda ugasnuti regionalni, istonomedite-
ranski odzivi na raun atavistikih ili primordijalnih konotacija.
Ono to je izvjesno je da e stvaralatvo Svetijeve i dalje ostati
isto - ostae oblik u kojemu se ogleda unutranje ustrojstvo ive
materije, ovjeka i njegovih vrijednosti.
429
39-reprodukcije 12/11/04 7:46 PM Page 430
From the cycle:

SECRET OBJECTS, 1981 (detail)
From the cycle:

THE HIGH TOWN, 1986 (detail)
FEATURE, 1981
THE FATES, 1984

THE FIRST OF THE FATES AND A SNAKE, 1983

WOMAN BATHING, 1983

WOMAN WITH A PAINTED HAND, 1983

BIG WOMAN BATHING, 1987

From the cycle:

BEAUTY AND THE BEAST, 1993 (detail)
EROS AND THANATOS I, 1996

WOMAN BATHING, 1983

40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 441
Biljeke o autorima
Dubravka Ugrei roena je u Hrvatskoj. Zavrila je Filo-
zofski fakultet u Zagrebu, a u Institutu za teoriju knjievnosti pri
zagrebakom Filozofskom fakultetu bila je zaposlena dvadesetak
godina. Napisala je tri knjige za djecu, znanstvenu studiju o
suvremenoj ruskoj prozi, brojne lanke o ruskoj knjievnosti,
prevela je sa ruskoga Borisa Pilnjaka i Danila Harmsa, te uredila,
izmeu ostaloga, antologiju ruske alternativne knjievnosti.
Objavila je knjige kratkih pria Poza za Prozu i ivot je bajka, ro-
mane tefica Cvek u raljama ivota, Forsiranje romana reke i Muzej
bezuvjetne predaje, te knjige eseja Ameriki fikcionar, Zabranjeno
itanje i Kultura lai. Nagraena je brojnim nagradama.
Danas ivi u Amsterdamu.
David Albahari (1948), pripoveda, romansijer, prevodilac,

esejista, jedan od najdoslednijih zagovornika poetike saetosti u
savremenoj srpskoj knjievnosti. Briljivo negovanim jezikom on
pripoveda o onome to postoji ispod vidljive povrine svakodnevog
sveta. Objavio je knjige pria: Porodino vreme (1973), Obine prie
(1978), Opis smrti (1982), Fras u upi (1984), Jednostavnost (1988),
Pelerina (1993), Pelerina i nove prie (1997), Neobine prie (1999) i
romane: Sudija Dimitrijevi (1978), Cink (1988), Kratka knjiga (1993),
Sneni ovek (1995), Mamac (1996), Mrak (1997), Gec i Majer (1998),
Svetski putnik (2001). Izabrana dela Davida Albaharija u deset knjiga
objavljena su tokom 1996. i 1997. godine. Knjige su mu prevedene
na engleski, hebrejski, italijanski, maarski, albanski, slovaki,
nemaki, esperanto, poljski, francuski, panski, grki i danski jezik.
Preveo je sa engleskog jezika nekoliko desetina zbirki pria i romana
najznaajnijih savremenih engleskih i amerikih pisaca, priredio je
niz zbornika i knjiga, i, izmeu ostalog, ureivao listove i asopise
Vidici, Knjievna re, Kulture Istoka, Pismo, Mezuza. Nagraivan je
nizom najznaajnijih nagrada u srpskoj knjievnosti (Ninova
nagrada, Andrieva nagrada i druge). ivi u Kalgariju (Kanada).
Mihajlo Panti (1957), savremeni srpski prozni pisac i

knjievni kritiar. Predaje Istoriju srpske knjievnosti i Kreativno
pisanje na beogradskom Filolokom fakultetu. Do sada je objavio
25 knjiga, od toga sedam zbirki pria, u vie izdanja (najpoznatije
su Vonder u Berlinu, Novobeogradske prie, Sedmi dan koave). Bavi
se urednikim i scenaristikim radom. Nagraivan je, prie su
mu prevedene na 15 jezika.
441
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 442
Nenad Velikovi roen je 1962. u Sarajevu, gdje i danas

ivi i radi. Do sada objavio tri romana: Konaari, Otac moje keri
i Sahib- impresije iz depresije, te tri zbirke kratkih pria: avo u
Sarajevu, Sexikon-Sexpresionizam i Sarajevski gastronauti. Roman
Konaari preveden je na njemaki, slovenaki i italijanski jezik.
Vie informacija i detalja na: www.nenadvelickovic.com
Jasmina Luki bavi se knjievnom kritikom i esejistikom

i predaje kurseve iz oblasti knjievne teorije i feministike kritike
na Odseku za rodne studije Centralnoevropskog univerziteta u
Budimpeti, i u Centrima za enske studije u Beogradu i u
Zagrebu. Objavila je knjige Drugo lice. Prilozi itanju savremenog
srpskog pesnitva (1984) Metaproza: itanje anra (2001, nagrada
ore Jovanovi).
Andrea Zlatar bavi se knjievnou od poetka osamde-

setih u razliitim oblicima: od knjievne kritike i knjievne teori-
je, do esejistike i poezije. Objavila je etiri knjige iz podruja
teorije i povijesti knjievnosti: Istinito, lano, izmiljeno. Ogledi o
fikcionalnosti (1989), Marulieva Davidijada (1991), Autobiografija
u Hrvatskoj (1998), Ispovijest i ivotopis (2000), dvije knjige eseja
o svakodnevici Veliko spremanje. Zapisi uene domaice (1995),
Svakodnevne razglednice (2002), te knjigu poezije Neparne ljubavi
(2002). Usporedno sa knjievnom djelatnou bavi se i ured-
nikim i novinskim poslovima u kulturi (Omladinski radio,
Studentski list, Gordogan, Vijenac, Zarez). Od 1986. radi na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za komparativnu
knjievnost, sada u svojstvu izvanrednog profesora.
Lada ale Feldman je via znanstvena suradnica u Insti-

tutu za etnologiju i folkloristiku. Interesi joj presijecaju
knjievnu i kazalinu teoriju, folkloristiku i antropologiju, te
feministiku kritiku. Uz znanstvene radove, prikaze i kazaline
kritike, te dvije knjige u koautorstvu, objavila je i Breanov teatar
(1989), Teatar u teatru u hrvatskom teatru (1997), te knjigu
posveenu rodnim izvedbama u teoriji, knjievnosti, kazalitu i
folkloru, naslovljenu Euridikini osvrti, 2001, za koju je 2002.
dobila nagradu Petar Brei.
Nirman Moranjak Bambura je izvanredna profesorica

na Odsjeku za komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo Filo-
zofskog fakulteta u Sarajevu, kao i na Akademiji scenskih umjet-
nosti u Sarajevu. Objavila je knjigu Metatekst (Sarajevo, 1992), te
442
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 443
uredila zbornik Bosnien-Herzegovina: Interkultureller synkretismus.

(Wiener Slawisticher Almanach. Sonderband 52. Wien Munchen,
2001). Autor je niza studija iz oblasti teatrologije, naratologije i
knjievne teorije i kritike, kao i nekoliko znaajnih prijevoda.
Vladislava Gordi Petkovi, docent za englesku i

ameriku knjievnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu,
bavi se knjievnom teorijom, kritikom i prevoenjem sa
engleskog. Objavila je tri knjige - Sintaksa tiine: poetika Rejmonda
Karvera (1995), Hemingvej (2000) i Korespondencija: tokovi i likovi
postmoderne proze (2000), pedesetak naunih radova i oko dve
stotine knjievnih prikaza. Predaje u Centru za enske studije,
na SAS-u i na AAOM-u.
Biljana Dojinovi-Nei predaje knjievnost u Centru

za enske studije, Beograd i na Alternativnoj akademskoj mrei.
Jedna je od koordinatorki Centra za enske studije. Autorka
knjige Ginokritika: Rod i knjievnost koju su pisale ene (1993).
Objavljuje eseje, knjievnu kritiku i prevode sa engleskog jezika,
mahom u asopisima Koava, enske studije, ProFemina. Uredila
temate o amerikoj feministikoj kritici i arlot Perkins Gilmen.
Tatjana Rosi je istraiva-saradnik u Institutu za knji-

evnost i umetnost u Beogradu. Predaje u Centru za enske stu-
dije i na Alternativnoj akademskoj edukativnoj mrei, u okviru
programa studija kulture i roda. Bavi se knjievnom kritikom,
teorijom i istorijom knjievnosti, i rodnim studijama. Objavila
je knjigu Proizvoljnost pisanja: Romantiarski dnevnik u srpskoj knji-
evnosti (Beograd 1994) i priredila izbor iz savremene srpske
proze na makedonskom jeziku Bizarni raskazi (Skoplje 2002).
Jasna Koteska (1970, Skoplje). Radi kao docent na pred-

metu Nova slovenaka knjievnost na Filolokom fakultetu u
Skoplju i kao istraiva u Institutu Evro-Balkan, Skoplje. Dokto-
rirala je literaturu i rod na Univerzitetu u Skopju (2002) sa temom
Modeli enskog pisma u savremenoj makedonskoj knjievnosti. Magi-
star je filolokih nauka (2000) na Katedri za makedonsku i juno-
slovensku knjievnost u Skoplju i magistar rodnih studija (1999)
na Programu za rod i kulturu (danas Odsek za rodne studije) pri
Centralno-Evropskom Univerzitetu u Budimpeti. Predaje kurs
Psihoanaliza i rod pri koli za rod i politiku (Istraivaki cen-
tar rodnih studija, Skoplje). Objavila je knjigu Postmodernistike
knjievne studije (Makedonska knjiga, Skoplje, 2002).
443
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 444
Barbara Korun je roena 1963. godine u Ljubljani, gdje je

na Filozofskom fakultetu diplomirala studij slavistike i kompa-
rativne knjievnosti. ivi u Ljubljani i predaje u koli. Pjesme, a
povremeno i knjievnokritike tekstove, objavljuje u knjievnim
asopisima. Za knjigu pjesama Ostrina miline (Otrina ljupkosti),
koja je objavljena 1999. godine, dobila je nagradu koju sloven-
ski izdavai dodjeljuju za najbolji knjievni prvenac.
Branko egec roen je 1957. u Kraljevom Vrhu. Pjesnik, ese-

jist i pripovjeda. Bio je urednik asopisa Quorum, Pitanja, Polet i
Republika, te glavni urednik asopisa Oko. Osniva je izdavake
kue Meandar. Jedan je od prireivaa antologije hrvatske suv-
remene poezije pod nazivom Strast razlike tamni zvuk praznine.
Objavio je knjige poezije: Eros-Europa-Arafat (1980), Zapad-
no-istoni spol (1983), Melankolini ljetopis (1988) i Ekrani praznine
(1993, 2002).
Nedad Ibriimovi roen je 1940. u Sarajevu. Pjesnik,

pripovjeda i dramski pisac. Objavio je zbirku poezije Zambaci moje
due (1994); knjige proze: Kua zatvorenih vrata (1964), Ugursuz
(1968), Karabeg (1971), Prie (1972), Car si ove hefte (1980), Zmaj od
Bosne (1980), Nakaza i vila (1986), Kua bez vrata i druge prie (1989),
Braa i veziri (1980), Dva dana u Al-akaru (1991), Knjiga Adema
Kahrimana napisana Nedadom Ibriimoviem Bosancem (1992), Bio
jednom jedan (2000); drame: Drame (1988) i Woland u Sarajevu
(2000); knjiga eseja Ruhani i ejtani inspiracija (1996).
Prevoen je na eki, turski i albanski, te djelimino na
engleski, francuski, panski, njemaki i talijanski jezik.
Dragan Veliki (1953), romansijer i pripoveda. Bavi se i

esejistikim i publicistikim radom. Jedan je od najprevoenijih
savremenih srpskih pisaca. Velikieva proza mahom je usred-
sreena na tumaenje ovekove istorijske uslovljenosti, na opis
onoga sticaja okolnosti koji dovodi do neumitnog tragikog
ishoda, uz naporednu slutnju virtuelne (idealne, utopijske) real-
nosti koja postoji samo u jeziku. Dragan Veliki je do sada
objavio tri knjige eseja, romane Via Pula (1988), Astragan (1991),
Hamsin 51 (1993), Severni zid (1995), Danteov trg (2001) i knjige
pria Pogrean pokret (1983) i Staklena bata (1985). ivi i radi u
Beogradu. Ureivao je ediciju Apatridi Radija B92.
Ale ar roen je 1971. u Idriji. Studirao je komparativnu knji-

evnost na ljubljanskom Filozofskom fakultetu. Pisac, prevoditelj,
444
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 445
scenarist i publicist. Objavio je dva romana: Igra angelov in netopirjev

(Igra anela i netopira) 1997. i Pasji tango (Psei tango) 1999. Uskoro
treba da se pojavi i njegova zbirka kratkih pria. Za prvi roman je
dobio nagradu za najbolji slovenski prvijenac u godini 1996/97.
Sudjelovao je i u Vlaku knjievnosti. Pokreta i glavni urednik
asopisa Balcanis.
Miljenko Jergovi roen je 1966. u Sarajevu. Objavio je

knjige: Opservatorija Varava, Ui li noas neko u ovom gradu japan-
ski, Himmel Commando, Sarajevski Marlboro, Karivani, Preko
zaleenog mosta, Ovdje ivi Conan (mlada bosanska lirika 1992
1996, uredio M. J.), Naci bonton, Mama Leone, Historijska itanka,
Kae aneo, Hauzmajstor ulc, Buick Rivera. Veina ovih djela
prevedena je na brojne svjetske jezike.
Faruk ehi roen je 1970. u Bihau. Objavio zbirku

Pjesme u nastajanju, Omnibus, Sarajevo, 2000. Poeziju i prozu
objavljuje u asopisima. ivi u Sarajevu.
Enes Kari je roen 16. maja 1958. Nakon osnovne osmo-

godinje kole, zavrio petogodinju Gazi Husrevbegovu med-
resu u Sarajevu 1978. Zavrio Fakultet islamskih nauka (1981.) i
Fakultet politikih nauka (1982.). Magistrirao na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za filozofiju i sociologiju
(1986.). Doktorirao iz oblasti klasine filologije na Filolokom
fakultetu Univerziteta u Beogradu (1989.).
Redovan je profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sara-
jevu, gdje predaje Uvod u tumaenje Kurana i Povijest tuma-
enja Kurana. Povremeno biva angairan na postdiplomskom
studiju na Pravnom i Filozofskom fakultetu Univerziteta u
Sarajevu. Od akademske 2002. 2003. predaje predmet Kultura
islama na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Boravio na duim
specijalizacijama u Kairu, Oxfordu, New Havenu (Yale Univer-
sity), Santa Barbari (University of California Santa Barbara).
Drao predavanja na brojnim univerzitetima i institucijama u
SAD-u, Zapadnoj Evropi, te arapskom i islamskom svijetu. Obja-
vio blizu etrdeset knjiga, ukljuujui i prijevode sa arapskog i
engleskog jezika. Meu najznaajnije njegove knjige ubraja se
Hermeneutika Kurana koja je izila u Zagrebu 1990. godine u
izdanju Filozofskih istraivanja. Njegov Prijevod Kurana na
bosanski jezik u izdanju Bosanske knjige, Sarajevo 1995. godi-
ne, ocijenjen je od kritike kao do sada najbolji prijevod temeljne
islamske svete knjige, Kurana.
445
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 446
Objavio je dvije knjige eseja, Bosna sjete i zaborava, u

izdanju Durieuxa iz Zagreba (1997) i Eseji od Bosne, u izdanju
Sejtarije iz Sarajeva (1999.). Mnogi eseji objavljeni su mu na
engleskom i njemakom jeziku.
Marko Veovi roen je 1945. u selu Pape, Crna Gora.

Pjesnik, romanopisac, esejist, knjievni kritiar i prevodilac.
Predava na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od ured-
nika Antologije najnovijeg bosanskohercegovakog pjesnitva. Naj-
znaajnije knjige: Nedjelja (poezija); Osmatranica (poezija);
Rodonaelnik (roman); etvrti genije (polemiki tekstovi). Prevo-
dio je poeziju Emili Dikinson i arla Bodlera.
Stevan Tonti roen je 1946. u Sanskom Mostu. Studirao

je filozofiju u Sarajevu i potom radio kao urednik u izdavakoj
kui. Poslije vie godina provedenih u egzilu u Njemakoj (1993
2001), koje su ga razdvojile od porodice, vraa se u Sarajevo.
Njegova pjesnika zbirka Sarajevski rukopis naila je na veliku
panju. Dobio je nagradu Horst Binek Bavarske akademije lijepih
umjetnosti (2000) i nagradu grada Hajdelberga Knjievnost u
egzilu. Najznaajnije zbirke pjesama su Sarajevski rukopis (1998)
i Blagoslov izgnanstva (2001).
Dragoslav Dedovi je roen 1963. u Zemunu. Nakon

okonanog studija urnalistike u Sarajevu (1986) radio je kao
urednik u tuzlanskom Grafiaru. Od 1992. boravi u Nje-
makoj. Magistrirao je na interdisciplinarnom odsjeku Europa-
studien Univerziteta u Aachenu. Novinar je Bosanskog progra-
ma Radija Deutsche Welle u Klnu. Do sada objavljene knjige:
Izaimo u polje, pjesme, Sarajevo, 1988; Cirkus Evropa, pjesme,
Tuzla 1990.
Von edlen Mrdern und gedungenen Humanisten (O plemenitim
ubicama i najmljenim humanistima). 44 Gedichte/pjesme & 1
Essay/esej, Klagenfurt/Celovec 1997.
Das Kind. Die Frau. Der Soldat. Die Stadt., zeitgenssische Erzhlungen
aus Bosnien-Herzegowina (Hg.), Klagenfurt/Celovec 1999.
Eine Kawasaki fr Wukman Dedovitsch, Gedichte, Klagen-
furt/Celovec, 2001.
Predrag Matvejevi roen je 1932. godine u Mostaru. Studij

romanistike zapoeo je u Sarajevu, zavrio u Zagrebu. Doktorirao je
1967. na Sorbonnei (iz komparativne knjievnosti i estetike), gdje je
takoer obranio habilitaciju za redovnu profesuru (1994).
446
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 447
Predavao je francusku knjievnost na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu (1959-1991). Godine 1991. odluio je emigrirati i izabrao
poloaj izmeu azila i egzila. Nastanio se najprije u Francuskoj,
zatim u Italiji. Na Novoj Sorbonnei ( Paris III) predavao je na
Odsjeku za opu i komparativnu knjievnost. Od 1994. godine
redovni je profesor na slavistici rimskog sveuilita La Sapienza.
Bio je visiting profesor na raznim Sveuilitima: New York Univer-
sity (1982), Ecole des langues orientales ( 1991), Universit caaholique
de Louvain (2000). Sveuilite u Perpignanu, u povodu estote
obljetnice svoga postojanja, dalo mu je doktorat honoris causa.
Objavio je knjige:
Sartre (esej, 1965), Razgovori s Krleom (1969, 1971, 1974,
1979, 1982, 1987),
Prema novom kulturnom stvaralatvu (1975, 1977), Knjievnost
i njezina drutvena funkcija (1977), Te vjetrenjae (1977, 1978),
Jugoslavenstvo danas (1982, 1986)
Otvorena pisma (1985, 1986), Mediteranski brevijar ( 1987,
1990, 1991)
Istoni epistolar, (1995), Gospodari rata i mira (s V. Steva-
noviem i Z. Dizdareviem, 2000, 200l).
Vesna (Bjelogrli) Goldsworthy (1961), univerzitetski

profesor i knjievni kritiar. Od 1986. godine ivi u Londonu gde
predaje na tamonjim univerzitetima. Objavila je knjigu Izmi-
ljanje Ruritanije (prvo, englesko izdanje 1998, izdanje na srpskom
2000) koja je posveena tumaenju sloene kulturoloke slike
balkanskog prostora u anglosaksonskoj umetnosti. Autor je
velikog broja kritikih studija objavljenih u Britaniji i Americi.
Ramona Koval je roena u Melburnu 1954. godine. Poznata

je knjievnica i urednica kulturnih programa na radiju i televiziji.
Po obrazovanju je mikrobiolog i bila je profesor na univerzitetu
prije nego to se u potpunosti posvetila pisanju i novinarstvu.
U romanu Samovar, koji prati sudbinu porodice poljskih jevre-
ja, glavna junakinja vodi dijalog sa mrtvom majkom i drugim la-
novima porodice nestalim u holokaustu. Tako u knjizi duhovi pre-
daka postaju ivlji od preivjelih. Na jednom mjestu kerka kae:
Sada mi je teko da budem ljuta na tebe. Kao da je sve bolje
otkako si mrtva. ini mi se da si sretnija otkako si postala duh. Bilo
ta da kaem vie te ne moe povrijediti.
Na australijskom radiju Ramona Koval je urednik emisije iji
su gosti najpoznatiji pisci svijeta. Redakcija Sarajevskih svezaka e
uz autorovu saglasnost objaviti neke od tih razgovora.
447
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 448
Amos Oz je poznati izraelski pisac. Njegov intelektualni

angaman uinio ga je jednim od najveih kritikih glasova i
najkontraverznijih ljudi od pera u dananjem Izraelu. Do sada je
objavio sljedee knjige: Elsewhere, Perhaps, Where the Jackals Howl,
Unto Death, Dont Call it Night i The Same Sea, kao i zbirke eseja i
novinskih lanaka In the Land of Israel, The Slopes of Lebanon and
Israel, te Palestine & Peace.
Velimir Viskovi roen je 1951. godine u Dranicama u

Dalmaciji. Knjievni kritiar i urednik brojnih asopisa. Glavni
urednik knjievnog asopisa Republika, kao i Enciklopedije hrvatske
knjievnosti; lan redakcije Hrvatske enciklopedije i predsjednik
Hrvatskog drutva pisaca. Autor je vie od 500 knjievnoisto-
rijskih i kritikih tekstova, koji su objavljivani u asopisima u
bivoj Jugoslaviji. Predava na Fakultetu politikih znanosti u
Zagrebu, gost predava na brojnim univerzitetima u Poljskoj,
Austriji, Njemakoj, Rusiji, i SAD.
Marta Frajnd je teatrolog i istoriar knjievnosti iz

Beograda. Autor knjiga Dramska iluzija u engleskoj renesansnoj
komediji (1973) i Istorija u drami drama u istoriji (1996) te veeg
broja studija o srpskoj i evropskoj drami. Prireiva dramskih
tekstova Laze Kostia, Dragutina Ilia i Todora Manojlovia.
Tvrtko Kulenovi roen je 1935. u apcu. Pripovjeda,

esejist, putopisac i scenarist. Profesor na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu i lan Akademije nauka i umjetnosti BiH. Prvi pred-
sjednik bosanskog P.E.N. centra (1992-1996). Najvanije knjige:
Odanost jugu (putopis); Pejsai zrelog doba (putopis); Karavan
(prie); Kasino (roman); ovjekova porodica (roman); Indija i umet-
nost (eseji); akra-istok zapadu danas (eseji); Teorijske osnove mo-
dernog evropskog i klasinog azijskog pozorita; Umetnost i komu-
nikacija (teorija).
448
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 449
EXECUTIVE SUMMARY
The quarterly Sarajevske sveske (Sarajevo Notebook) opens
with the regular column IN THE FIRST PERSON a piece by the
prominent Croatian writer Dubravka Ugrei entitled American
Nails. The guest contributor to the column will always be an
intellectual from the region, or from the world at large, and the
piece must represent a personal view of the world of today. In
American Nails, Dubravka Ugrei comments on the post 11
September world in her unique ironic style.
In the column entitled DIALOGUE, two writers from Serbia,
Mihajlo Panti and David Albahari, discuss life and literature. As
contemporaries and friends, they have no trouble establishing a
dialogue that implicitly deals with Albaharis early writings, his
first books, the Belgrade atmosphere in which he lived and
worked, the friends who had a major influence on him. Not sur-
prisingly, the dialogue is permeated with the destiny of writers
in exile, a destiny shared by Albahari, who has been living in
Canada for the past ten years. Indeed, almost every member of
an entire generation of writers is living and working abroad: not
only David Albahari himself, but also Sneana Bukal, Vladimir
Albahari, Aleksandar Hemon, Predrag Matvejevi, Semezdin
Mehmedinovi, Bora osi, and Vidosav Stevanovi, to mention
just a few. What this dialogue reveals, in fact, is the tragic fate of
the writers whom the war in this part of the world has so widely
dispersed.
This issues DIARY, another of the periodicals regular
columns, is by the young Sarajevo writer Nenad Velikovi,
whose novel Konaari has already been translated into a number
of European languages. In his characteristic style, mocking both
himself and the world, he talks about the nonsensical way lite-
rature is taught in the Faculty of the Humanities in Sarajevo,
where he himself lectures. He also refers to his own endeavours
to circumvent the curriculum and lecture to his students in a
way that will make literature attractive to them, not rebarbative.
Like everything from the pen of this unusual Sarajevo writer,
this diary is a somewhat astringent picture of our post-war cir-
cumstances.
THIS QUARTERS TOPIC is womens writing. This section
opens with an introductory essay by Jasmina Luki, who lectures
at the Department of Gender Studies of the Central European
University in Budapest. She is followed by a number of women
449
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 450
literary historians and critics from the region as a whole who

address the same topic; of these we single out:
Medeas Mediations, by the Croatian author Lada ale
Feldman,
Call numbers of death and the ethics of womens writing, an
essay by a literary historian and critic from Bosnia and Herzegovina,
Nirman Moranjak-Bambura,
Motifs and models of femininity: Serbian womens prose of the
1990s, by Vladislava Gordi Petkovi, a writer from Serbia,
Macedonian womens literature from asymbolics to feminism, by
Jasna Koteska, a writer from Macedonia.
The column MANUFACTURE features poems and stories by
writers from Croatia, Serbia and Montenegro, Slovenia,
Macedonia and Bosnia and Herzegovina.
In the column MY CHOICE, critic and essayist Milica
Nikoli writes about the poetry of one of Serbias most signifi-
cant prose writers, Bora osi, revealing him to be a fine poet as
well. Stevan Tonti, one of Bosnia and Herzegovinas major
poets, writes about Dragoslav Dedovi, who belongs to the ge-
neration of writers in exile already referred to. The selection of
verse of these two poets exiles, in fact reflects the fate of an
entire generation of writers from the countries that arose out of
the dissolution of Yugoslavia, who are now roaming the world
as though under some kind of spell.
In THE BALKANS, a column reserved for discussion of
events and matters related to the region and the notion of the
Balkans, we publish pieces by another two writers in exile: Vesna
Goldsworthy (Invencija i in(ter)vencija: retorika balkanizacije
Invention and In(ter)vention: the Rhetoric of Balkanization) and
Predrag Matvejevi (Nacionalna kultura i globalizacija National
Culture and Globalization).
The column PASSPORT will always be dedicated to transla-
tions, particularly of poetry. The previous issue featured modern
Portuguese poetry, and the third will feature Swedish poetry;
this issue contains an interview with Amos Oz by Ramona
Koval.
Each issue of Sarajevske sveske will present one artist. In the
first issue, engravings by Emir Dragulj, an artist from Bosnia and
Herzegovina, were illustrated, and in this issue we introduce the
Macedonian sculptress Aneta Svetijeva.
450
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 451
3. EVROPSKI KNJIEVNI SUSRETI

3e RENCONTRES EUROPENNES DU LIVRE
CENTRE ANDR MALRAUX/TONNANTS VOYAGEURS
COLLGE INTERNATIONAL DES TRADUCTEURS DARLES
lanovi redakcije
SARAJEVSKIH SVEZAKA
U Sarajevu je 26. septembra 2002. godine odrana

promocija prvog broja asopisa SARAJEVSKE SVESKE .
451
40-biljeske 12/11/04 7:47 PM Page 452
SARAJEVSKE SVESKE
Izdava: MEDIACENTAR SARAJEVO

Direktor: Boro Konti
Kolodvorska 9
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Telefon: (+387-33) 715-861
Telefaks: (+387-33) 715-860
e-mail: edin@media.ba
Lektor
Milka Arslanagi
Korektor
Edin Hodi
Dizajn naslovne strane

Ognjenka Finci
Amra Zulfikarpai
DTP
Adnan Mahmutovi
tampa: JE, Sarajevo
Tira: 1000 primjeraka
asopis izlazi etiri puta godinje.
ISSN 1512-8539
Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva

obrazovanja, nauke, kulture i sporta,
broj 02-15-5451/02 od 28.08.2002. godine,
asopis Sarajevske sveske osloboen je
plaanja poreza na promet proizvoda.

SS 02.pdf Zensko Pismo Temat PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

SS 02.pdf Zensko Pismo Temat PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

01-sadrzaj 12/11/04 7:19 PM Page 2

asopis Sarajevske sveske izraava zahvalnost

Dragan Veliki Zapisi iz ivota mediokriteta_ _ _ _ _ _ 231

PASO / PUTOVNICA / POTNI LIST

Biljeke o autorima _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 441

A.S. Pukin, Evgenij Onegin

koji zapoinje opaskom da je u provincijskom gradu N. bilo tako

bi kupili praak za ve. Njujorani danas, ba kao da otplauju

onog dugog nokta na malom runom prstu, tog eksponiranog

sistemima. Pedikerska radnja uinila mi se u tom trenutku

Enkbra, enkbra... Znala sam tono to mi govori. Nee wenkbrauwen,

Cut them on Monday, you cut them for health,

David Albahari i Mihajlo Panti

mesta i gradova, Zemun i dalje uva svoju istorijsku patinu.

ve ozbiljno pisao, ali ne toliko prie koliko pesme. Nosio sam

godina polako postajala sve ozbiljnija za mene, pogotovo od

iskustvo toga dolaska, slikajui uglavnom periferiju i autsajdere.

kada postepeno slabi (mada se ne ukida) pritisak ideolokog kon-

poziv za jedan sastanak i posluno sam se odazvao, ali kada sam

vodili na razne priredbe, leti sam odlazio u jevrejska letovalita

se, s obzirom da se to desilo na samom poetku 90-ih, pretvorilo

Svet je dovoljno veliko mesto za sve nas...

Gledano izvan politikog konteksta, onoliko koliko je to

subverzija institucija snano je polarizovala humanistiki svet,

kultura. Moda to i nije tano, ali tako sam ja sve to shvatao i tu

priu (najpoznatiji je bio Ozonov konkurs Darka Kocjana sa

Luku. Njegovu strast prema jeziku i opsednutost idejom jezikog

tom periodu uticale na mene, kako svojom stilsko-formalnom

Jedan od ablona i dananje knjievne kritike je da za neko-

zamiljen kao knjiga-ogledalo, kao odraz Cinka, i da sam je pisao

Nijedan ostvareni san ne ispunjava se u potpunosti...

Onda se usledile godine ludila, raspala se zemlja u kojoj smo

zapravo iz toka istorije, i celo to podruje od tog trena kaska za

i moja supruga dobila posao, povratak je odloen, avionske karte

Prevoenje je verovatno najbolja mogua kola pisanja. S

univerzitetu, i to me je inilo spokojnim. Posle, kada je prola ta

narkotik. Tresao sam se u iekivanju telefonskog poziva (a tele-

Nikada nisam verovao da pisac ima neku ulogu...

Odlaskom u Kanadu desilo se neto zanimljivo u prijemu

da proba i kupi hvaljeno delo. Tako se otkrivaju pisci koji su

knjievnu formu. Reci mi neto i o toj formi, o dugom, nezau-

zamilja. Kakvi su tvoji itaoci u Kanadi, a kakvi u sredini koja

Bio si jedan od najaktivnijih protagonista srpske knjievne scene

Za kraj, ako kraja ima, reci mi kako u ovom trenutku gleda

U ekaonici je sedelo etvoro ljudi: majka sa malom de-

rekla je, tu odspava nekoliko sati i onda ode, ne treba da brinem

glavom. Onda se primakla, pruila ruke, dohvatila me za rune

Pjesma zgodna za analizu, itaocu se nudi bogat asortiman

Tako sam zamislio definisati poentu i zavriti analizu. A

Danas mi je ao to nisam sve okrenuo na alu, i pokuao

jer: ko pjeva zlo ne misli, a tim i sam uitelj postaje muzikalniji,

Kilometri trake potroeni su na pepeo spaljenih knjiga, ali ni

Tako smo, sreom, izbjegli obavezu da odgovorimo na pita-

da autor ne najavljuje praznik nego da je zapravo svjesno izabrao

I posle hiljadu godina stajae na tom mestu krst, ta polarna

muenicima koje je on Rim pomorio. Na nehrianske

I opet kao da se nita nije promijenilo od vremena kada je

Ako pokaemo da moe, najzad e i posljednje nevjerne

ensko pismo Belo pismo

ENSKO PISANJE I ENSKO PISMO

Ovaj blok posveen enskom pisanju ima dvostruki cilj. Na- 1

poznaju i koja je odgojena na mukim vrednostima. Ulazei u 6

Tako Nancy Chodorov razvija tezu da ureenje nuklearne poro-