Dragoljub (Draa) Mihailovi

(Preusmjereno s Draa Mihailovi)

Dragoljub Mihailovi

Opi ivotopisni podatci

Datum 26. travnja 1893.

roenja

Mjesto Ivanjica, Srbija

roenja

Datum smrti 17. srpnja 1946.

Mjesto smrti okolica Beograda, SFRJ

Nacionalnost Srbin

Nadimak Draa, ia

Opis vojnoga slubovanja

Godine u 1910. - 1946.

slubi

in armijski general

Ratovi Prvi balkanski rat

Drugi balkanski rat
Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat

Vanije bitke Bitka za Uice 1941., Bitka za Fou

1942., Bitka na Neretvi 1943., Bitka na
Zelengori 1945.

Vojska Vojska Kraljevine Srbije

 Kraljevska jugoslavenska vojska
etnici

Zapovijedao Jugoslavenska vojska u otadbini

etnici

Odlikovanja Legija za zasluge

Dragoljub (Draa) Mihailovi isto poznat kao ia (Ivanjica, 26. travnja 1893. Beograd, 17.
srpnja 1946.), bio je zapovjednik kraljevske Jugoslovenske vojske u otadbini tijekom Drugog
svjetskog rata (etnika), osuen i strijeljan 1946. zbog ratnih zloina i suradnje s okupacijskim
vlastima.

Sadraj
[sakrij]

1ivotopis

o 1.1kolovanje i mladost

o 1.2Prvi svjetski rat

o 1.3Izmeu dva rata

o 1.4Drugi svjetski rat

1.4.1Program etnikog ienja i stvaranja Velike Srbije

1.4.21941.

1.4.31942.

1.4.41943.

1.4.51944.

1.4.61945.

o 1.5Nakon rata

2Posthumno ameriko priznanje

3Lik Drae Mihailovia nakon raspada SFR Jugoslavije

4Zanimljivosti

o 4.1Nisu sva djeca slijedila oca

5Biljeke

6Literatura
 7Vanjske poveznice

ivotopis

Dragoljub Mihailovi s karakeristinom bradom u etnikoj odori

Dragoljub (Draa) Mihailovi roen je u Ivanjici kao prvo od troje djece Mihaila i Smiljane
Mihalovi. Poslije Drae rodila se njegova sestra Milica 1894., odmah poslije nje i
sestra Jelica 1895. Nedugo poslije Jeliinog roenja, od turbekuloze, umro je Drain otac Mihailo,
a pet godina kasnije 1900. umire i Draina majka Smiljana. Poslije smrti majke brigu za djecu
preuzima stric Vladimir.
kolovanje i mladost
Nakon zavretka etiri godine osnovne kole, Draa Mihailovi upisuje se u prvi razred Tree
Muzike kole, a poslije zavretka tri razreda upisuje se u Drugu beogradsku gimnaziju gdje
zavrava sljedea tri razreda. Draa Mihailovi bio je uzoran ak, i zavrio je obje gimnazije s
odlinim uspjehom. Tijekom kolovanja 1905. preminula je Draina sestra Milica.
Nakon zavretka gimnazije 1910. g. Draa Mihailovi pristupa 43. klasi Nie vojne akademije
u Beogradu. Nakon est mjeseci dobiva in pitomca-kaplara, a dvije godine kasnije unaprijeen
je u in pitomca-podnarednika. Izbijanjem Balkanskih ratova u rujnu 1912., cijela 43. klasa
prebaena je u bojinicu. Poslije Kumanovske bitke, Draa Mihailovi unaprijeen je u
in narednika, a nakon bitke dodjeljena mu je srebrena medalja za hrabrost. U borbi protiv
Bugara 1913. g. biva ranjen. Nedugo poslije unaprijeen u potpukovnika i dodjeljena mu je zlatna
medalja za hrabrost. Poslije kratkog rata s Bugarima 1913., Draa Mihailovi odlazi Beograd na
dokolovljavanje.
Prvi svjetski rat
Izmeu dva rata
Drugi svjetski rat
Program etnikog ienja i stvaranja Velike Srbije
Ve u rujnu 1941. g. Mihailovi je dostavio izbjeglikoj vladi u Londonu program etnikog
pokreta tijekom i po zavretku Drugog svjetskog rata. U njemu, izmeu ostalog stoji:

"b) omeiti de facto srpske zemlje i uiniti da u njima ostane samo srpski ivalj."
 "d) u srpskoj jedinici kao naroito teak problem uzeti pitanje muslimana i po mogunosti
reiti ga u ovoj fazi..."

"g) izraditi plan za ienje ili pomeranje seoskog stanovnitva sa ciljem homogenosti
srpske dravne zajednice."

"v) posebno imati u vidu brzo i radikalno ienje gradova i njihovo popunjenje sveim
srpskim elementom."[1]

Nakon toga, 20. prosinca 1941. g. Draa Mihailovi je podreenim zapovjednicima dao tzv.
"Instrukcije" u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije zasnovane na ubijanju i
protjerivanju nesrpskog stanovnitva, naroito Hrvata i Muslimana. U Instrukcijama nalae:

... Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etniki istu i u granicama predratne
Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bake...

... ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata...

... Stvoriti neposredno zajednike granice izmeu Srbije i Crne Gore, kao i izmeu Srbije
i Slovenake, ienjem Sandaka od muslimanskog ivlja, a Bosne i Hercegovine od
muslimanskog i katolikog ivlja...
Dalje se kao cilj navodi kanjavanje svih ustaa i muslimana koji su krivci za "srpsku aprilsku
katastrofu" (misli se na osnivanje NDH) te naseljavanje Crnogoraca na oiene teritorije.[2]
Toan broj Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih rtava koje su tijekom rata pogubili etnici nikad
nije slubeno utvren. Bosanskohercegovaki povjesniar emso Tucakovi je u svojoj
knjizi Crimes Against Bosnian Muslims 1941-1945 procjenio da je od ukupnih oko 150 000
Muslimana pogubljenih tijekom rata, oko 100 000 ubijeno od strane etnika, pri emu navodi
imena oko 50 000 Muslimana za koje se pouzdano zna da su rtve etnika.
Ugledni Vladimir erjavi je 1998. g. iznio priblinu brojku od oko 29 000 muslumanskih i oko 15
000 hrvatskih rtava,[3] odnosno 32 000 Hrvata i 33 000 Muslimana.[4] Zdravko Dizdar na temelju
novih podataka, ali i uraunavajui jo neistraene rtve, navodi ak 200 000 Hrvata te 100 000
Muslimana koje su ubili etnici.[5]
Neki od najteih etnikih zloina u provoenju genocida nad Hrvatima i Muslimanima tijekom
Drugog svjetskog rata su:[6][7][8][9][10]

srpanj 1941., Bilea i Stolac - oko 1150 Hrvata i Muslimana

pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941. - 568 poimenice imenovanih rtava i neodreen broj
neidentificiranih Hrvata

pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941. - 62 hrvatske rtve

Pokolj u Krnjeui 9. i 10. kolovoza 1941. g. - oko 240 pobijenih Hrvata

kolovoz 1941. g., Brkovci (istona Hercegovina) - oko 300 Muslimana

kolovoz i rujan 1941. g., Borievac (Lika) i Kulen Vakuf (Zapadna Bosna) - oko 2500
Hrvata i Muslimana

studeni 1941. g., kraj Donjeg Lapca - 44 Hrvata

 prosinac 1941. i sijeanj 1942. g., istona Bosna: Foa i Gorade - oko 2050 odnosno
5000 uglavnom Muslimana, Srebrenica oko 1000, Vlasenica 2000 -
3000, Rogatica i Viegrad po oko 1000 Muslimana

kolovoz 1942. g., istona Bosna i dio Sandaka (uglavnom oko Foe) - oko 1000
Muslimana

kolovoz 1942. g., istona Bosna (Ustikolina, Jahorina) - oko 2500 uglavnom Muslimana

rujan 1942. g., Foa - oko 2200 Muslimana

rujan 1942. g., Zabiokovlje - oko 160 Hrvata

listopad 1942. g., Mostar - oko 200 Hrvata i Muslimana

listopad 1942. g., Hercegovina (Prozor-Rama) - oko 1250 Hrvata i Muslimana

listopad 1942. g., Zagora - oko 240 Hrvata

veljaa 1943. g., istona Bosna i dio Sandaka (Foa, ajnie, Pljevlja) - oko 9200
Muslimana

sijeanj i veljaa 1943. g., Zagora (Kijevo, Vrlika, Otavice, Imotski) - 140 Hrvata

lipanj 1943. g., sredinja Bosna - 42 Muslimana

veljaa 1944. g., Zagora - 67 Hrvata

svibanj 1944. g., Gorade - oko 50 Muslimana

do lipnja 1944. g., u okolici Rogatice - 4635 uglavnom Muslimana

listopad 1944. g., sjeveroistona Bosna - 25 Hrvata

prosinac 1944. g., Vinodol (Bribir, Griane, Tribalj) - 32 Hrvata

sijeanj 1945. g., Bosna (Kladari, Carevac) - 27 Hrvatica

Brojni zloini koje su etnici poinili tijekom Drugog svjetskog rata poinjeni su izravno ili
neizravno prema uputama dobivenim od voe pokreta, Mihailovia. Podreeni zapovjednici
redovito su Mihailoviu slali izvjea o broju ubijenih mukaraca i
ena, katolikih sveenika, muslimanskih imama, sruenih i spaljenih crkava, damija i sela. Ti
zloini nisu bili stihijski i povremeni nego isplanirani s namjerom postizanja onih ciljeva koje je
Draa Mihailovi iznio u svojim "Instrukcijama". Veina tih zloina bila je dio
provedbe genocida nad Muslimanima u Bosni i na Sandaku te nad Hrvatima u dijelovima koji su
trebali postati dijelom Velike Srbije. Naroito su obiljeja genocida imali brojni i sustavni zloini
nad Hrvatima Dalmatinske zagore te istone Like i zapadne Bosne, te nad Muslimanima istone
Bosne i Sandaka. Ovo potonje se objanjava s nastojanjem postizanja etniki istih granica
dotadanje Srbije s Bosnom i Crnom Gorom.
1941.
Njemaka potjernica za Draom Mihailoviem s nagradom od 100.000 maraka u zlatu; iz svibnja
1943.

Nakon njemakog napada na Jugoslaviju Draa Mihailovi izbjegava zarobljavanje u travanjskom

ratu i sa grupom asnika i vojnika jugoslavenske kraljevske vojske probija sa na Ravnu Goru u
Srbiji. Ondje 8. svibnja osniva "Komandno mesto" i ljudima pod svojim zapovjednitvom daje
ime etniki odredi jugoslovenske vojske. Poinje prikupljati pristae na podruju Srbije i Crne
Gore. U kolovozu 1941. od odreenog broja uglednih ljudi, koji ga podravaju, osniva Centralni
nacionalni komitet. Tako nastaje Ravnogorski pokret, koji ima svoju vojnu i politiku organizaciju.
Nastojao je oko sebe stvoriti pokret otpora Nijemcima koji bi u trenutku protuudara zapadnih
saveznika protjerao okupatora. Isprva nije odobravao oruani otpor okupatoru nego radije
naoruavanje i pripremanje za pogodni trenutak. 29. kolovoza sklapa tajni sporazum s Milanom
Nediem, predsjednikom kvislinke vlade (vidi lanak Nedieva Srbija).
Uspijeva doi do radio stanice, kojom uspostavlja vezu s Britancima i izbjeglikom vladom
u Londonu. Predsjednik vlade Duan Simovi unapreuje ga 15. studenoga u in generala.
Istovremeno na tlu Srbije i ostatka Jugoslavije nastaje Narodnooslobodilaki pokret koji je
potakla KPJ. S obzirom na isti cilj, otpor okupatoru i obnovu Jugoslavije, Draa Mihailovi i Josip
Broz Tito su se sastali 19. rujna u selu Struganik kraj Valjeva i 27. listopada u selu Brajii. Na
prvom sastanku bila je dogovorena labava suradnja partizanskih i etnikih jedinica, ali na oba je
Draa odbio aktivnu borbu protiv okupatora. Na drugom sastanku je zatraio i dobio od Tita 500
puaka i municiju za svoje etnike iz tvornice oruja u Uicu koju su partizani osposobili (vidi
lanak Uika republika).
Prema drugim tumaenjima razlog sastanka Tita i Mihailovia nije bilo izbjegavanje
bratoubilakog rata (kako se opravdavalo sastajanje Tita s Mihailoviem nakon rata) niti
zajedniki otpor okupatoru i obnova Jugoslavije nego pritisak vodeih svjetskih sila, Velike
Britanije i SSSR-a. Naime, njima nije odgovaralo postojanje dva pokreta otpora na prostoru
Jugoslavije pa su postigle sporazum da e SSSR, koristei se svojim utjecajem na vodstvo KPJ,
a Velika Britanija na etniki pokret, izvriti pritisak na obje strane kako bi se postigao sporazum o
suradnji.[11]
Bez obzira na razlog sastanka Tita i Mihailovia, ve 1. studenog Draine etnike jedinice
napadaju partizane u Uicama, ali doivljavaju katastrofalan poraz. Draa s Titom sklapa primirje,
a 13. studenog na sastanku s Nijemcima sklapa tajni sporazum o suradnji etnikih i njemakih
jedinica u borbi protiv partizana. Nareuje veini svojih jedinica da se legaliziraju i formalno stave
pod Nedievo zapovjednitvo kako ih Nijemci ne bi drali neprijateljima, ali one ostaju pod
njegovim nadzorom.
1942.
U sijenju Mihailovi naputa Srbiju i prelazi u Crnu Goru. 11. sijenja kralj Petar II (koji boravi u
izbjeglitvu u Londonu, zajedno s lanovima kraljevske vlade) imenuje Mihailovia ministrom
vojske, mornarice i zrakoplovstva. etnici pod Mihailovievim zapovjednitvom bivaju
proglaeni Jugoslavenskom vojskom u otadbini. Zapadni Saveznici smatraju ih, pogrjeno,
snagama koje se bore protiv okupatora. U medijima u SAD-u i Velikoj Britaniji snano se
promovira junatvo etnika i osobito lik njihovog voe, Drae Mihailovia.
19. kolovoza Mihailovi nareuje napad svojih jedinica na Fou koju je tada drala vojska NDH.
Nakon zauzimanja grada etnici su poinili nevien pokolj nad muslimanskim stanovnitvom.
Pobijeno je izmeu dvije i tri tisue Muslimana. Nakon toga u grad su ule talijanske postrojbe
koje su sprijeile protuudar vojske NDH.
1943.
U oujku Mihailovi osobno zapovjeda etnikim snagama (20.000 ljudi) koje su pomagale
Nijemcima, Talijanima i ustaama u borbi s partizanima na Neretvi. Nakon to su partizani
zavarali Nijemce i preli na lijevu obalu Neretve Nijemci su oekivali od Mihailovia i njegovih
etnika da ih unite. No u borbama kod Kalinovika i Nevesinja etnike snage bivaju potpuno
razbijene i trpe veliki poraz. Zapovjednik njemakih snaga na Balkanu, general Alexander Lhr je
izvjestio njemako Vrhovno zapovjednitvo da Draa Mihailovi snosi glavnu krivicu za neuspjeh i
da je kao vojni zapovjednik potpuno zatajio.
U travnju Mihailovi naputa Lipovo i vraa se u Srbiju. Na podruju NDH etnici su razbijeni u
manje grupe, koje partizani likvidiraju ili izoliraju, pa ovise o direktnoj pomoi Talijana, Nijemaca,
ak i ustaa. Mihailovi nastoji osigurati vlast nad Srbijom i Crnom Gorom.
Meu Saveznicima raste spoznaja da se etnici ne bore protiv okupatorskih snaga, nego naprotiv
s njima surauju protiv NOP-a. Saveznike vlade vre pritisak na izbjegliku jugoslavensku vladu
da utjee na Mihailovia. Vlada 11. svibnja alje instrukciju Drai Mihailoviu o obustavljanju
suradnje s okupatorom i kvislinkom Nedievom vladom i o uspostavljanju mirnih odnosa s
partizanima.
15. svibnja u tab Drae Mihailovia dolazi prva amerika vojna misija (uz britansku, koja je
prisutna od 1941.).
etnici vie i ne skrivaju suradnju sa Nijemcima u borbi protiv partizana. 28. studenoga zapadni
Saveznici odluuju uskratiti pomo Mihailoviu i njegovim etnicima, te pruiti punu
pomo Narodnooslobodilakom pokretu na elu s Josipom Brozom Titom.
U srpnju 1943. po izvjeu I. bugarskog okupacijskog korpusa zabiljeena su 62 etnika i 178
partizanskih napada na Nijemce ili Bugare. etnici su ubili 1 Nijemca ili Bugarina, a partizani 9.
etnici su ubili 6 Srba u slubi okupatora, a partizani 60. Zabiljeeno je 60 dezertiranja iz Srpske
dravne strae, u kolovozu 54, a u rujnu 68. U kolovozu se zbiva 78 etnikih i 205 partizanskih
napada na okupatora, od etnika je stradalo 7 te od partizana 13 Nijemaca ili Bugara, etnici su
ubili 25 Srba u slubi okupatora dok su ih partizani ubili 70. U rujnu je poinjeno 138 etnikih i
235 partizanskih napada na okupatora. etnici su ubili 14 Nijemaca ili Bugara i 30 Srba u slubi
okupatora, a partizani 19 Nijemaca ili Bugara i 88 Srba u slubi okupatora. Zakljuak je da su
partizani bili najei izvritelji napada na okupatore u Srbiji, a etnici su se usredotoili na borbu
protiv partizana kao primarnih neprijatelja.
Ukupna koliina oruja i strjeljiva koju su od 1941. do 1943. Mihailoviu isporuili Britanci je
idua. 43 minobacaa, 860 mina za bacae, 307 revolvera, 1 203 automatska revolvera, 1 866
puaka, 136 lakih mitraljeza, 217 pukomitraljeza, 104 p.t. puke, 8 728 runih granata, 1 029
450 metaka za razno oruje i 2 368 kg eksploziva. Pored odjee i obue, radio-opreme,
sanitetskih potreptina i sl. britanske slube predale su Drai 45 410 britanskih funti u zlatu, 5
000 amerikih dolara u zlatu, 99 420 dolara u novanicama, 75 980 000 talijanskih lira, 2 015
napoleondora, 13 064 000 Nedievih dinara, 11 540 000 bugarskih leva i 1 014 000 rumunjskih
leja.[12] Izbjeglika vlada poslala je 50 000 funti sterlinga, 52 000 amerikih dolara, 2 500
napoleondora, 10 do 15 milijuna rumunjskih leja i nekoliko milijuna Nedievih dinara. [13]
1944.
Polovicom sijenja Draa Mihailovi u selu Ba organizira tzv. Svetosavski kongres, kao
pandan Drugom zasjedanju AVNOJ-a. Na kongresu su sudjelovali pripadnici nekih prijeratnih
stranaka i etniki visoki asnici. Namjera im je bila predstaviti kongres kao "svejugoslavenski"
skup a etnike kao vojsku svih naroda Jugoslavije koja ima podrku zapadnih saveznika.
Meutim okuplja samo marginalne politiare iz Srbije (najugledniji je ivko Topalovi, socijalist), te
nekoliko pojedinaca iz nesrpskih naroda (od nekoliko Hrvata, relativno "najjae" ime bio
je Vladimir Predavec, sin nekadanjeg potpredsjednika HSS-a Josipa Predavca), ubijenog 1931.
On meutim nije imao nikakve veze sa HSS-om.
Kongres formalno naputa etniki program stvaranja "Velike Srbije" i obeava federaciju poslije
rata, ali samo za Srbe, Hrvate i Slovence. Obeaje predaju vlasti civilima poslije rata. Ovaj
pokuaj stvaranja ire politike baze bio je beznadean u odnosu na narastajuu vojnu i politiku
snagu Narodnooslobodilakog pokreta pod vodstvom komunista.
Izmeu oujka i svibnja 1944. dvije divizije NOVJ s podruja Sandaka prodiru u Srbiju, ali ne
uspijevaju prei rijeku Ibar i nakon tekih borbi se povlae. Mihailovievi etnici sudjeluju u
borbama zajedno sa Nijemcima, Bugarima i jedinicama Nedieve vlade. (Strugar, str. 240
241) Usprkos tom privremenom uspjehu, jasno je da Saveznici dobivaju rat u svijetu, a NOP,
odnosno komunisti, u Jugoslaviji. Partizanski pokret naglo raste u Srbiji, osobito junoj i
jugoistonoj, gdje je u svibnju i lipnju formirano ak novih divizija NOVJ (21. do 25.). Tijekom
srpnja, Mihailovievi etnici s Nijemcima i Bugarima sudjeluju u ofenzivi protiv snaga NOVJ u
junoj Srbiji, ali bez uspjeha. (Strugar, str. 397)'
U svibnju Mihailovi nareuje ubojstvo Koste Peanca, voe suparnikog etnikog pokreta, koji
se ve u kolovozu 1941. otvoreno stavio na stranu Nijemaca. Istog mjeseca ameriki i britanski
asnici za vezu su povueni iz etnike vrhovne komande.
U izvjeu Hitleru o gubicima srpskih nacionalista u borbi protiv komunista izmeu 15.
oujka i 15. kolovoza 1944. ubijeno je 140 lanova Srpskog dobrovoljakog korpusa, 157 lanova
Srpske dravne strae, 3 lana Srpske granine strae i 1 749 lojalnih etnika. Ranjeno je 312
lanova SDK, 107 lanova SDS, 13 lanova SGS i 2 089 lojalnih etnika. Nestalo je 69 lanova
SDK, 26 lanova SDS, 2 lana SGS i 120 lojalnih etnika.[14]
Uviajui da se etnici uope ne bore protiv Nijemaca, nego s njima surauju, Saveznici vre
snaan pritisak na kralja Petra i izbjegliku vladu u Londonu da se odreknu Mihailovia i sklope
sporazum sa Titom. Kralj poputa i 1. lipnja 1944. imenuje za predsjednika vlade Hrvata Ivana
ubaia, sa zadatkom da sklopi sporazum s NKOJ. Miloevi gubi poloaj ministra. Sredinom
lipnja ubai na Visu sklapa prvi sporazum s Titom.
etniki Centralni nacionalni komitet odrava konferenciju 20.-23. srpnja 1944. i objavljuje da
ne priznaje taj sporazum. Mihailovi se potajno sastaje s predstavnicima Njemakog
zapovjednitva u Srbiji te 20. kolovoza s Milanom Nediem u Raani kod Kosjeria i s njime
sklapa novi sporazum o zajednikoj borbi protiv NOVJ. (Strugar, str. 304) Nijemci meutim u
njega i dalje nemaju povjerenja, iako koriste pojedine etnike jedinice. Mihailovi se bavi milju
da u Beogradu osnuje vladu koja bi doekala Crvenu armiju kao savezniku vojsku. Takav
pothvat postaje neizvediv zbog gubitka podrke iz Londona i ve sklopljenog britansko-
sovjetskog dogovora o podjeli utjecaja u Jugoslaviji, a onda i zbog potpunog vojnog
poraza. (Petranovi, str. 335336)
Vladko Maek navodi u svojim memoarima da je poetkom ljeta 1944. primio prijepis pisma koje
mu je poslao Draa Mihailovi. On je nudio da sastavimo tri samostalne i posve ravnopravne
vojske, jednu srpsku, jednu hrvatsku i jednu slovensku, i da se zajedniki rame uz rame borimo
protiv komunista. Naalost, bilo je to u ono vrijeme ve prekasno, jer su zapadne demokracije ve
bile potpuno prihvatile Tita. (Maek, str. 252)
Pod daljim pritiscima, kralj 29. kolovoza ukida etniku Vrhovnu komandu u zemlji; Mihailovi je
nekoliko dana kasnije umirovljen. Kralj je 12. rujna preko BBC-a uputio poziv svim