HERBERT SHELTON

ISPRAVNA
PREHRANA
prirodnom hranom

akovo, 2007.
 POSVETA

Posveujem ovu knjigu svojim pacijentima, ija su

esta pitanja ukazala na potrebu za knjigom kao to je ova,
s nadom da e i oni i svi moji itatelji imati koristi od bitnih
saznanja u njoj sadranih.
PISAC
 Sadraj

Uvod 9

Prvo poglavlje: Prehrambeni temelji ivota - - - - - - 2 1

D r u g o poglavlje: ivot je vie od hrane - - 28

Tree poglavlje: Prehrambeni proizvodi 33

etvrto poglavlje: Organsko nasuprot anorganskome - 39

Peto poglavlje: Aminokiseline 45

esto poglavlje: Biljne b j e l a n e v i n e ' - - - 57

S e d m o poglavlje: Kotunjavo v o e - - - - - - - - - - 66

O s m o poglavlje: Koliko bjelanevina? 77

Deveto poglavlje: Voe, kotunjae i povre - - - - - 86

Deseto poglavlje: Mesoderstvo -92

Jedanaesto poglavlje: S u m p o r e n o voe - - - - - - - 100

Dvanaesto poglavlje: Oksidiranje hrane 104

Trinaesto poglavlje: Sol je otrovna 112

etrnaesto poglavlje: Usitnjenje hrane - - 117

Petnaesto poglavlje: Nedostatnost 129

esnaesto poglavlje: Lijeenje vitaminima - - - - - 134

S e d a m n a e s t o poglavlje: Superhrana 142

7
O s a m n a e s t o poglavlje: Hrana i (lobar ivot
Devetnaesto poglavlje: Nova dijeta
D v a d e s e t o poglavlje: R a z u m i hrana
Dvadeset i prvo poglavlje: Lijeenje" h r a n o m
Dvadeset i drugo poglavlje: Post i pomlaivanje
Dvadeset i tree poglavlje: B e b a m a se ne smije
davati krob
Dvadest i etvrto poglavlje: Neista voda za zdravlje -
Dvadeset i peto poglavlje: Je li tvoj dobitak
moj g u b i t a k ? - - - - - - - -
Dvadeset i esto poglavlje: Vrste i znaajke
prodrljivosti. - - - - - - - - - - - --
Dvadeset i sedmo poglavlje: Jesti s uitkom
Dvadest i o s m o poglavlje: Kako jesti
Dvadest i deveto poglavlje: Pripremanje jela
Trideseto poglavlje: Pripremanje zimnice
Trideset i prvo poglavlje
8
148
Uvod
153
158
169
Sredinom devetnaestog stoljea govorilo se, da e sva
177 ko etvrto novoroene umrijeti prije navrene s e d m e go
dine, a svako drugo prije nego d o s e g n e sedamnaestu. Od
stotinu osoba samo ih je est ivjelo do ezdeset i pete, dok
188
je do stote stizala m o d a j e d n a od deset tisua. Te alosne
194 i- njenice su bile stvarnost u razvijenim zemljama, u koji
ma postoje podaci, ali su stvari bile (i jesu) daleko gore u
zabaenim dijelovima svijeta.
- - 201
Mi koji s m o odrasli u Americi i nismo bili izvan granica
vlastite zemlje mislimo d a j e svijet napredan. Ne s h v a a m o
- 207
da u nekim dijelovima zemlje j o uvijek traje k a m e n o
212 doba, da u svijetu i m a divljatva, barbarstva, srednjevje-
kovlja, ropstva itd. Kad pomislite da e tek svako etvrto
221
dijete obojene rase (crne, tamne, ute) imati mogunosti da
227 naui itati, da zasigurno nee imati radija pa e ostati od
sjeenim od o n o g a to se zbiva u svijetu, onda ete imati
241
pojma kako i zato u svijetu vlada alosno neznanje i traju
246 prastara praznovjerja. A k o promisli da su takorei j u e r
tvoji vlastiti djedovi ivjeli u istom neznanju i da su ti osta
vili u naslijee svu silu praznovjernih pria, od kojih te je
znanstveni napredak s a m o djelomino oslobodio, nee se
onda hvaliti svojom n a d m o n o u " nad ostatkom svijeta.
u o sam ovjeka koji vjerojatno nije nikad bio na
J u n o m Tihom oceanu k a k o govori, da e vas povesti na ta
j u n a mora i pokazati v a m ljude devedestgodinjake ivah-
nije od dvadcsetgodi.njaka u ovoj zemlji. Stalno sluamo o
zauujuem zdravlju i razvitku, kao i o dubokoj starosti
stanovnika u z a b a e n i m krajevima. A k o eli nai ljude od
sto, dvjesta, trista, etrista ili vie godina, idi tamo gdje svi
jet n e m a kalendara ni rodnih listova. A k o eli vidjeti zai
sta stare ljude, idi na Tibet, gdje je zemlja tako neista i
puanstvo tako siromano, da njihov prosjeni vijek vjero
j a t n o ne prelazi osamnaest godina. Gradovi i sela u Tibetu
su tako neuredni da se ovjek pita, kako itko m o e u njima
ivjeti, uz sav onaj zadah kravljih balega s t o j e nepodno
ljiv s v a k o m e tko nije u smradu roen i navikao na njega.
Pria se da tu ljudi ive i preko tisuu godina. Da ovdje, u
najcrnjem neznanju, neki ljudi posjeduju vee znanje nego
najkolovanije osobe u civiliziranom svijetu, tako da ti naj-
kolovaniji izgledaju posve neukima. Da su ovdanji sta
novnici naroito d u h o v n o " n a d m o n i - svi zaostali narodi
prikrivaju manjak razvitka n e k o m svojom d u h o v n o m
n a d m o i " . Jedan mladi Hindus student, koji me je uvjera
vao da s lakoom moe vidjeti svoga biveg uitelja u Indi
ji i s njim razgovarati usproks tisuama kilometara
rastojanja, a koji je ipak doao u Ameriku na inenjerski
studij, govorio mi je d a j e Indija tisue godina naprednija
od A m e r i k e - d u h o v n o ! "
Sveti ljudi u Indiji oituju svoj veliki d u h o v n i " napre
dak maui kose kravljom balegom, visei d u g o vremena
naglavce, puui potrbuke na tisue kilometara, tabana-
jui polako i m u n o s kraja na kraj zemlje, od oceana do
oceana, sapeti tekim lancima i drugim j e d n a k o bezvrijed
nim, besmislenim i po tijelo tetnim nainima - glupostima
to proizlazi iz vjerovanja u ispraznost ovozemaljskog
10
ivota. A k o je to duhovnost", onda ne daj, Boe, da A m e
rika uini ikakav d u h o v n i " napredak! Ostanimo bolje nor
malni.
i t a m o blistave prie o prekrasnim uzorcima mukosti i
enstvenosti to se mogu nai u nekim zakucima zemlje, a
onda idemo u kino i vidimo putopise i snimke tih istih o s o
ba i na vlastito zaprepatenje otkrivamo da nisu bolji, a vje
rojatno ni gori, od bijednih tipova koje mi stvaramo u
mravinjacima to ih z o v e m o gradovima.
Ne t r e b a m o uvaavati kiene i oduevljene prie o
zdravlju primitivnih ljudi kao o neemu iznad naeg zdrav
lja. D o b r o zdravlje meu divljacima i manje razvijenim na
rodima je izuzetak. Nerazvijeno puanstvo je boleljivo i
kratkovjeko. Malarija, crijevni nametnici, suica, guba, ne
ishranjenost i sva sila drugih boljki su uobiajeni meu nji
ma. Neishranjenost i glad su manje-vie svakodnevica.
Veliki dijelovi ljudske obitelji i danas ive u zemljanim
kolibama s pranim podovima, slamnatim krovovima i bez
dimnjaka. Nije lako odravati istou ivei u takvoj na
stambi i spavajui na podu. N e m a mrea protiv kukaca, pa
je ta eljad pokrivena ujedima kukaca. Dovoljno je prijei
Rio Grande i kod naih junih dobrih susjeda" M e k s i k a
naca nai m n o g o indijanskih plemena koja ive u ba tak
vim uvjetima. Kau d a j e meu ovim Indijancima smrtnost
novoroenadi veoma visoka.
S a m o manji dio ovjeanstva danas ima dovoljno hra
ne. Svake godine mnogi od kineskih i indijskih obilnih mi
lijuna umiru od gladi. U mnogim drugim dijelovima svijeta
prijetnja gladi je takorei stalna. Borba za goli ivot"
l I
medu tim svijetom je veoma ozbiljna. Nasuprot popularnoj
propagandi, u dijelovima Afrike gdje nije stupila bijela
noga i gdje n e m a bjelakog utjecaja, ima siromatva koje
nije ni m r v u manje prihvatljivo od o n o g a to proizlazi iz
junoafrikog bezemljatva. Krajnje siromatvo i d u g o
trajna neishranjenost ostavili su na stanovnitvu daleko
sene tetne tjelesne i duevne posljedice.
Smrtnost djece je visoka u veem dijelu svijeta. Dovol
j n o je baciti pogled na Indiju. U toj prenapuenoj i gladnoj
zemlji s a m o j e d n o od etvero novoroenadi ima ansu
preivjeti prvu godinu ivota. U nekim drugim zemljama
anse za preivjeti su j o manje nego u Indiji. A k o dijete u
Indiji preivi prvu godinu, j o uvijek ima s a m o pedest po
sto anse da odraste. U Kini su uvjeti j o gori.
U tim dvjema prenapuenim zemljama ne vlada samo
nestaica hrane, nego i manjak sanitarnih ureaja i nemar
oko osobne higijene kod veeg dijela stanovnitva. U lom
smislu veoma su malo odmakli od srednjevjekovne Euro
pe, a d o n e k l e zbog istog razloga - zbog zaglupljujueg vje
rovanja u beskorisnost ovozemaljskog ivota.
Kolikogod izgledalo poniavajue, mora se priznati da
s m o mi k a o narod j a k o nisko u s v a k o m pogledu, i da naa
mjerila nemaju nikakve vrijednosti osim za mjerenje
raliitih stupnjeva loeg zdravlja. U posljednjih dvadeset i
pet godina nita se nije pokazalo tako jasnim kao injanica
da s m o narod invalida i poluinvalida.
Pregledi kolske i predkolske djece pokazuju da svima
neto nedostaje, i to prema mjerilima koja, k a k o r e k o s m o ,
mjere samo stupnjeve loeg zdravlja. Pregledi mladia za
12
vojsku 1917-1918. i pregledi mladia danas, kako po voj
nim tako i po sveuilinim strunjacima, pokazuju da su
defektna kolska djeca od prije dvanaest i petnaest godina i
danas defektna nakon to su dosegla zrelost. Nisu nadra
sli" svoje nedostatke.
A s t o j e s djevojkama? Je li njihovo stanje povoljnije?
Jesu li one nadrasle" svoje nedostatke iz predkolskog i
kolskog d o b a ? Pregledi mladih ena na njujorkoj A k a d e
miji pokazuju da su i o n e nalik na hrpu starog eljeza. U
veini su nesposobne za ivotne izazove, bilo u miru ili
ratu.
Nesposobnost za vojsku ne otkriva potpuno opu dege
neraciju u koju s m o upali, jer i kod onih koji su proglaeni
sposobnima defekti su isti, s a m o manje oevidni. Vojna
mjerila su mjerila bolesti a ne zdravlja. Kokoja prsa, bu-
buljiavo lice, pogurena ramena, naoale, krivi zubi, mra
va, nerazvijena tijela i drugi znakove propadanja, vidljivi
na regrutima i na profesionalnim vojnicima, ukazuju nepo
greivo na injenicu da se vojska sastoji od mladia koji su
se ve poeli raspadati.
Sto znai demobiliziranje u prolom ratu vojnika stari
jih od dvadeset i osam godina? Znai da su ak i oni koji su
proglaeni sposobnima degenerirani do te mjere da nisu u
stanju izdrali vjebe namijenjene djeacima. Kao narod
mi s m o psiholoki krpe i lo postajemo sve vie.
ovjeanstvo svih rasa i podvrsta je sposobno za sve, a
mi s m o ipak pali duboku ispod tih sposobnosti, j e r n i s m o u
stanju proizvesti vrhunske m u e v e i ene, budui da s m o
zanemarili sredstva koja nam stoje na raspolaganju. N e -
13
mojnio se u ovoj zemlji hvaliti svojim velikim napretkom,
jer s m o posvetili sva sredstva j a v n o g priopivanja svetoj
zadai dranja u zabludi cjelokupnog puanstva, kako bi
na profiterski sustav m o g a o p o d m a z a n o " djelovati. Nez
nanje i zablude su posvuda, odatle i slaba ishranjenost veli
kog mnotva Amerikanaca, usprkos preobilju hrane
tijekom cijele godine.
A k o je ivot divljaka u nekim pojedinostima u predno
sti pred ivotom civiliziranog ovjeka, svakako mu je u
m n o g i m drugim pojedinostima inferioran. N e m a sumnje
da mnogi divlji i nerazvijeni narodi jedu zdraviju hranu
nego civilizirani, ali oskudnost hrane i estina borbe za
preivljavanje ponitava tu jednostavnu prednost. C i v i l i
zacija je ludnica koja rtvuje ljude, ene i djecu na oltaru
komercijalizma - budui da je nezajaljiva elja za to
veom z a r a d o m najjaa poluga nae kapitalistike privrede
- ali mi ne z a s t u p a m o povratak k divljatvu. Mi b i s m o ra
dije revolucionirali svoju civilizaciju. ovjek je sredite
svemira i mi bismo morali sve svoje ustanove graditi za
njega, za njegove potrebe i njegova najvia stremljenja, a
ne kao sada graditi sve na posebnim interesima nekolicine
koji su vlasnici zemlje i koji izrabljuju veinu.
Najvea zapreka danas ivotnoj reformi na zemlji, naj
vei neprijatelj reforme naina ishrane nije neznanje, koje
ga ima dosta, ve elja onih koji profitiraju na sadanjim
z l o p o r a b a m a i njihovim sredstvima da nastave ubirati bo
gatu novanu etvu podravajui tolike tetne ivotne na m o e " zavedoe i zavode mnotva. ini se da je veoma
vike dananjice. Veoma nam je potrebna e k o n o m s k a i
poljoprivredna revolucija. Potrebne su osnovne promjene
prije n e g o to b i s m o imali nade moi s v a k o m e dali u ruke
II
grau za bolji i zdraviji ivot i prije nego im p r o t u m a i m o
kako koristiti tu grau. Dotle dok su sredstva j a v n o g
priopivanja i na odgojni sustav u rukama e k o n o m s k i h
zbira, dotle dok oni smatraju svojom dunou sluiti spe
cijalnim interesima spomenutih vlasnika zemlje, a ne
sluiti interesima svega ovjeanstva, istina o zdravlju, bo
lestima i lijeenju probijat e se u javnost m u n o i polako.
U m e u v r e m e n u m o r a m o initi najbolje to m o e m o i
ne zauzimati defetistiki stav. Ne smijemo dii ruke i uz-
viknuti: Koja korist?" Stara izreka da Rim nije sagraen
za j e d a n d a n " treba nam uvijek biti na pameti i m o r a m o
ustrajati do k o n a n o g cilja - zdravlje za svakoga! Sve o n o
to prijei ljudski napredak treba ustupiti mjesto onomu to
vodi naprijed. ovjek j e svetinja, a ne institucije.
U zamrenosti m o d e r n o g ivota sve vei broj uznemire
nih ljudi trai normalniji nain ivljenja. Zbunjeni, esto i
maltretirani, izgubljeni u opem meteu i zbrci, oni trae
naslijepo i neodreeno neto to bi ih dovelo do ivota,
zdravlja, snage i sree. Poneki i nau ono to trae, ali,
naalost, mnogi zavre u slijepim uliicama iz kojih nikad
vie ne iziu, a neki popadaju du puta.
Svijet je do s a m o g ruba pun lijekova protiv svake ljud
ske bijede, ima na gomile panaceja, ali sve padaju na ispitu.
D o g m a ovjek je ono to j e d e " i krilatica dijetom se'sve
lako uvjeriti veliki broj ljudi, da ako slijede odreeni dije-
tetni plan, ili ako jedu neke takorei udotvorne obroke, bit
e zdravi i jaki i ostati takvima do u kasnu ivotnu d o b .
L5

Takozvani nulricionisti nisu ipak bez suparnika. Tjele
sni kulturisti su pri ruci sa svojim raznovrsnim nainima
tjelovjebe, od kojih vam svaki garantira zdravlje, snagu,
ivotnost i duinu vijeka po elji. Psiholozi i psihijatri ima
ju svoje programe za spaavanje oboljelog svijeta. U stvari,
mogli b i s m o nabrajati ove panaceje do besvijesti, a da ne
bismo doli do kraja liste.
Oprezan prouavatelj ivota i trijezan promatra rezul
tata primjene svih ovih mjera ostaje osupnut nad zak
ljukom da je sve promaaj. Ne valja rei da nemaju
nikakve vrijednosti, niti da nitko po njima ne postie nita
dobra. Jednostavno se eli rei, da sve te specijalizacije i
podspecijalizacije nisu u stanju rijeiti p r o b l e m e s kojima
se suouju suvremeni ljudi i ene. Trai se neto vie n e g o
dijeta, vjeba ili emotivno ravnovjesje. ivot je v e o m a
sloen, zato j e d n o s t a v n a i jednostrana formula za ivot ni
kako ne m o e zadovoljiti tolike mnogostrane zahtjeve.
Potreban je sveobuhvatniji tretman cjelokupnog pro
blema ivljenja, i to u pojmovima nekog valjanog standar
da. Trai se spoj isprepletenih i povezanih ivotnih
imbenika, kako bi se udovoljilo p o t r e b a m a ovjeka, ene i
djeteta koji trae svoj put u zamrenosti nae kaotine civi
lizacije. N e o p h o d n o je potreban uzorak normalnog ivota
ljudskog bia, koji bi pokrio zbir svih ovjekovih potreba,
a ne s a m o j e d a n ili d v a od njegovih zahtjeva. S a m o uzima
jui u obzir sve glavne imbenike ivljenja i tumaei ov ouvanjem i o b n o v o m zdravlja due i tijela.
jeku k a k o ti imbenici utjeu na njegov svakodnevni ivot
m o e m o se nadati, da e m o ga osposobiti za rjeavanje
problema s kojima se svakodnevno suoava.
16
Ne m o e m o oekivati superiorniju ishranu i zdravlje
to iz nje slijedi sve dok ne shvatimo da su svi ivotni im
benici meuovisni i ravnopravni sudionici ivotnih o d n o
sa. K a k o e se vidjeti kasnije, hrana nije prehrana. N a k a n a
o v e knjige nije s a m o pouiti itatelje o n e o p h o d n o potreb
nim istinama o hrani i jedenju, ve o bitnim injenicama o
ostalim faktorima povezanima s prehranom. Jer sama hra
na, koliko god bila dobra, nikada ne moe bili potpuni od
govor naim p r e h r a m b e n i m potrebama.
Od svih raspoloivih naina j e d i n o sustav prirodne hi
gijene m o e iteljima zemlje donijeti rjeenje njihovih pro
blema sa zdravljem, bolestima i lijeenjem, j e r taj sustav
predstavlja spoj svih imbenika i sastojaka normalnog
ivota, pa prema lome m o e pouzdano ponuditi ovjean
stvu izbavljenje iz sadanjeg alosnog stanja degeneracije i
oboljelosti. To nije jednostrani pristup ivotnim problemi
ma, ve o b u h v a a sve osnovne potreba ivota.
Naela i postupci prirodne higijene temelje se na psiho
lokim i biolokim istinama, a potvruju, usavruju i ine
ih m o d e r n i m a tolika vrijedna otkria. Bit prirodne higijene
je u potivanju ivotnih zakona i uzimanju u obzir nutarnje
moi ivog organizma. Bilo koji nain ivota, u zdravlju ili
bolesti, ako nije utemeljen na ivotnim zakonima, donijet
e razoaranje svima koji ga kuaju. N e m a kraja dananjoj
bijedi sve dok se svijest cjelokupnog ovjeanstva ne pro
budi i potpuno shvali vitalnu vanost zakona koji vladaju
Budui da prirodni zakoni ne doputaju izuzetaka, a
utjeu na na svakidanji ivot i zdravlje i bolest, njihovo
poznavanje bi trebalo s v a k o m e leati na srcu. Ne m o e m o
17
si priutiti njihovo nepoznavanje, jer o poslunosti zakoni
ma ivota ili njihovu nepoznavanju o d n o s n o svojevoljnom
nepotivanju zavisi srea i nesrea ovjeanstva. Bogat
stvo m o e obasipati ovjeka svojim darovima, posjedo
vanje i umjetnost mogu zajedno ukrasiti njegov dom,
znanost i dobra literatura mogu proiriti njegovo znanje i
prol'initi njegov ukus, dobri i mudri mogu predsjedati nje
govoj zajednici, on m o e postii najvii poloaj do kojega
ga mogu uzvisiti njegovi sugraani, ali koja korist od svega
toga, ako je njegovo tijelo slabo i skrhano od boli, a njegov
d o m slika ubitane tjeskobe i poniavajueg trpljenja zbog
blijede, boleljive ili sakate djece? Zdravlje j e , nakon ivo
ta, ovjekovo najdragocjenije imanje, bez kojega sam ivot
ne vrijedi m n o g o .
Lano nazvana suvremena znanstvena m e d i c i n a " za
dovoljava se eksperimentalnim igranjem s beskrajnim ni
z o m s i m p t o m a i droga, zaboravljajui potpuno zakone
ivota. A k o medicinar uope i misli o higijeni, ona je samo
slabani p o m o n i k " njegovim otrovima. On zatrpava svo
je rtve bezbrojnim receptima za lijekove, preuujui sim
p t o m e i zanemarujui uzroke sve dotle dok stanje bijednog
muenika postane nepodnoljivo do te mjere, da mu ni naj
jai otrovi ne mogu ni privremeno donijeti eljeno olakan
j e . U posljednjih dvadeset godina medicinska struka i
farmaceutska industrija zabavljaju nas brzim slijedom
udotvornih lijekova", od kojih je svaki imao svojih pet
slavnih minuta, da bi zavrio u sve pretrpanijem limbu, re
zerviranom za olakanja" to se uju nou. Iako su budili i
podravali ovjekovu veliku nadu za k o n a n o iskorjenji
vanje trpljenja, udotvorni lijekovi su se pokazali iluzorni-
IX
ma kao i svi prijanji. Nije ovjekova nada u otrovima -
krenje zakona ivota se ne moe izlijeiti otrovima.
Cilj ove knjige je okrenuti svijet od otrova prema nor
malnim ivotnim stvarima. Pravi higijeniar zna, da tijelo
treba i moe koristiti higijenska sredstva i naine, nita
drugo ne treba i ne smije. To vrijedi za zdravlje kao i za bo
lest. A k o ja uspijem uvjeriti itatelje da u zdravlju ili bole
sti p o m a u s a m o stvari i postupci koji imaju normalan
odnos prema ivotu, a k o uinim da shvate kako je poslu
nost zakonima ivota njihovo j e d i n o spasenje, da se j e d n a
povreda ivotnih zakona ne m o e ispraviti d r u g o m povre
d o m tih istih zakona, ako ih uputim da vide kako se supe
riorna ishrana, kojom se postie i odrava j e d r o zdravlje,
temelji na uvjetima to ih postavlja sama priroda a ne po
nekoj nenaravnoj emi izmiljenoj u nekoj farmaceutskoj
ustanovi ili po nekim trgovcima eljnima zarade, a k o ja
p o k a e m put k boljem zdravlju djece u ovoj zemlji - ova e
moja knjiga ostvariti cilj s kojim je pisana.
Ja sam proveo vie od trideset i dvije godine u obavlja
nju svoje profesije. Dvadeset i dvije od ovih godina vodio
sam vlastiti zavod Zdravstvena kola dra. Sheltona" ovdje
u San Antoniju u Texasu. Imam bogato i raznovrsno isku
stvo u brizi k a k o za bolesne tako i za zdrave, za mlade i sta
re, j a k e i slabe, p a m e t n e i neznalice, bogate i siromane.
Budui da su u zdravstvenu kolu dolazili ljudi s raznih
strana svijeta, postigao sam iskustvo koje m n o g i m a nedo
staje. Studij sam poeo jedanaest godina prije n e g o to sam
poeo s praksom. Utroio sam preko etrdeset godina na
intenzivno prouavanje ljudske ishrane. A k o duljina vre
mena utroena na studij i na primjenu tako steenog znanja
L9
na pacijente daje pravo ovjeku da s autoritetom govori o
t e m a m a obraivanima u ovoj knjizi, onda ono to kanim
rei vrijedno je vae pozornosti i d u b o k o g razmiljanja.
Moji veliki uspjesi u vraanju zdravlja mojim pacijentima,
ukljuivo i velikom mnotvu takozvanih neizljeivih", Prvo poglavlje
ivi je d o k a z valjanosti principa i uputa ovdje izloenih.
Ali ja ne traim od nijednog itatelja da prihvati k a o Prehrambeni temelji ivota
istinito ita iz ove knjige samo zato to sam to u nju uvrstio.
Umjesto toga oekujem da moji itatelji misle, istrauju i
provjeravaju i samo otkriju, je li ono s t o j e reeno istinito Tijekom nekoliko narataja prouavanje razvoja i na
sljeivanja stanica skoro potpuno je zanemarivalo daleko
ili nije. Ne daj da te itko vodi. N e k a te vodi samo istina.
vaniji studij prehrambenih navika koje uvjetuju i predo-
A k o ja ne govorim istinu, ako se varam, ako grijeim, pusti
dreuju razvoj stanica i utjeu na njihovo razmnoavanje i
kraju ono to ja govorim i trai istinu drugdje. Ne uzimaj
opstanak. Uloga ishrane u integraciji, reintegraciji i desin-
autoritet za istinu, ve neka ti istina bude autoritet. Misli
tegraciji zanemarivana je bez ikakva stida. U g l a v n o m se
svojom g l a v o m i primijeni vlastite sposobnosti u provjeri
pretpostavljalo da nije bitno kakvu hranu organizam kon
svih stvari i dri se onoga to je d o b r o . zumira sve dotle dok konzumira dovoljno" i vie n e g o
dovoljno". Smatralo se vanim obilje ili manjak hrane, to
dovodi do vrednovanja koliine a ne kakvoe i raznovrsno
sti.

Tek u posljednje vrijeme poeli s m o ozbiljno istraivati

psiholoke temelje ivota i utjecaj ishrane na rast i raz
mnoavanje kako u b i o k o m tako i u patolokom pogledu.
Istina j e , da su tijekom nekoliko proteklih tisuljea umniji
lanovi nae rase nasluivali ulogu ishrane u zdravlju i b o
lesti, ali su znanstvenici smatrali d a j e to ispod njihova d o
stojanstva.
Opskrbljenost h r a n o m i njezina dostupnost daju orga
nizmima izvjesne, dobro oznaene karakteristike. Razliiti
naini ishrane uzrokuju razliite naine irenja. Krajnji cilj
ishrane nije samo omoguiti rast, ve zadovoljiti iskonske
potrebe stabilnosti i normalnog djelovanja.

20
21
 ivot zavisi o organizaciji, a organizacija je plod rasta
ili ishrane. Od ishrane dolazi na postanak, po ishrani ima
mo svu onu snagu koju posjedujemo, a nae zdravlje je u
tonom omjeru s kvalitetom nae ishrane. To vrijedi za sav
biljni i ivotinjski svijet. iva bia, gdje god se nalazila, sa
svim svojim udesnim sposobnostima i draima, obian su
proizvod ishrane.
Savrena ishrana znai savrene organe, savrene tjele sa zrakom, v o d o m , suncem, o d m o r o m i snom, vjebom ili
sne funkcije i normalno zdravlje, j e r je sve to m e u s o b n o
ovisno i raste j e d n o iz drugoga. To dovodi do pravila:
pravi put za obnovu snage i vitalnosti je isti onaj
po kojem smo ih i dobili, a to je rast. Obnavljamo
snagu i vitalnost na isti nain na koji ih
uzdravamo, na isti nain na koji dijete raste pre
ma snazi i zrelosti. Ako nas ita moe i mora ob
noviti, onda je to ona ista sila koja nas je donijela
na svijet, koja nas odrava u postojanju, koja je
uinila da rastemo do muke ili enske zrelosti.
U emu se sastoji ishrana? Ope uvjerenje da su hrana i
ishrana j e d n a te ista stvar nije tono i treba ga odbaciti. Je
sti dobru hranu i hraniti se dobro nije isto. Svuda oko nas su
dokazi da je j e d n a stvar biti u stanju najesti se dobre hrane,
a sasvim druga je dobiti snagu iz hrane. H r a n a je j e d a n sa
stojak tvari po kojoj se odvija proces ishrane. Voda i zrak
su ostali sastojci. Ali nijedan od njih posebno niti svi skupa
sainjavaju ishranu.
Ishrana je ivotni proces to se odvija iskljuivo u
ivom organizmu. To je proces rasta, razvitka i osnaiva
nja. Jesti dovoljno dobre hrane, piti zdravu vodu i udisati
ist zrak je s a m o po sebi j a k o poeljno, ali treba j o neto
da bi se postiglo zdravlje, snaga i vitalnost.
22
Ishrana je funkcija i m o e m o imati bolju prehrambenu
funkciju j e d i n o ako i m a m o sposobnost za bolju ishranu. A
tu se sposobnost ne moe kupiti. N e m a tableta u ljekarni
koje bi m o g l e uveati tu sposobnost, ili da bi mogle umje
sto nas obavljati ivotne funkcije. Sposobnost za ivjeti,
disati, jesti i djelovati nalazi se u nama, ne izvan nas.
I h a n a je korisna s a m o u svojoj psiholokoj povezanosti
aktivnou, istoom i p o t p u n o m d u h o v n o m i moralnom
snagom - ukratko, u svim prirodnim i normalnim okolno
stima za koje z n a m o da su potrebne za ouvanje zdravlja.
Od svih tih imbenika ozbiljno povezanih s potrebama tije
la, koji su usput reeno bitno potrebni, nije mogue nijedan
od njih proglasiti vanijim od ostalih iz j e d n o s t a v n o g raz
loga s t o j e svaki od njih neophodan, pa se samo njihovim
potpunim skladom s potrebama tijela zdravlje odrava, ili
p o n o v n o vraa ukoliko je bilo izgubljeno. Oni ne samo da
sainjavaju sredstva to stoje na raspolaganju ivotnim si
lama u ouvanju zdravlja, ve slue i za povratak izgublje
nog zdravlja.
Hrana je nepokretna tvar, pa prema tome ne m o e stva
rati ivih organizama. Nije subjekt ve objekt djelovanja.
ivi organizam uzima iz pojedene hrane ono to m o e , a
odbacuje ostatak. N e k a hrana moe biti dobra, ali da bi ko
ristila vie no stvarno moe, ili da bi hranila vie no s t o j e
potrebno - prema teoriji da bi mogla graditi ovo ili ono, da
bi sudjelovala u livoj ili onoj funkciji - u tom pogledu je
vie nego beskorisna. Pomodni programi kljukanja upro
patavaju ivot. Neki od njih se sastoje od prederavanja
svim vrstama hrane, drugi od nalijevanja sokovima, ili se
radi o hrani bogatoj eljezom, kalcijem, vitaminima i td.
23
 Svaki dan m o e m o vidjeti mravke kako obilno jedu
debljajui] hranu, a da ne dobivaju ni grama. Vidimo sla-
bunjavce kako do mile volje jedu hranu bogatu vitamini
ma, a da im nita ne koristi. Vidimo m a l o k r v n e bolesnike
kako j e d u eljezo, a da im to ne p o m a e . Ili d r u g e k a k o
jedu hranu bogatu kalcijem, a da im od toga kalcija nita ne
ostaje. Jesti samo po sebi nije dovoljno.
Kad se ustanovi da bolesnik nema oekivane koristi od
obilja vitaminima bogate hrane, pribjegava se oralnom uzi
manju vitaminskih ekstrakata ili intravenoznom i hipoder-
mikom davanju sintetikih vitamina. Kad ni to ne
p o m o g n e , iznalaze se drugi trikovi. Ali trikovi ne mogu
osposobiti bolesnika za uporabu vitamina. Uporaba i asi
milacija vitamina je ivotna funkcija i nema nita izvan
ljudskog bia da to umjesto njega uini. Higijenski postu
pak najprije vraa ovjeka u stanje u kojem e moi koristi
ti vitamine u potpunosti.
Lijenici i prijatelji se slau s bolesnikom, da trpi zbog
hrane, da mu treba jaka hrana za osnaenje. O s o b e koje
tvrde da znaju kako stvari stoje i da se u sve dobro razumiju
kljukaju takve bolesnike govedskim odrescima, krepkom
g o v e d s k o m j u h o m , masnom hranom, ribljim uljem itd. s
n a k a n o m da ga ojaaju." O p e je uvjerenje da je hrana
isto to i ishrana, pa se trai to vie hrane.
Ako bolesnik uza sve o v o opanje ne dobije na snazi i
teini, reimu se dodaju tonici i stimulansi, koji. razumije
se, ne pomau probavi i asimilaciji nego ih neizbjeno sla
be, mravi i slabi invalid ostaje mrav i slab, ili mraviji i
slabiji. to ga se vie stimulira to slabiji postaje. Nita izva
na ne m o e uveati ovjekovu prehrambenu sposobnost.
K a o to velika hrpa drvene grae ne uveava stolarovu
24
sposobnost, isto tako veliki obroci hrane ne poveavaju
probavne i asimilativne sposobnosti bolesnika. Da bi se
postigli eljeni rezultati, najprije se moraju uveati bole
snikove sposobnosti.
Reena sposobnost se moe uveati j e d i n o m u d r o m
uporabom i tedljivim troenjem tjelesnih sila. Treba steci -
jeti snagu ako je se eli uveati. Nedopustivo je rasipanje,
sukobljavanje i n e r a z u m n o troenje. Mogunost sposobno
sti je bez sumnje stvar naslijea, ali osoba ija sposobnost
je osakaena ili smanjena, moe se oporaviti j e d i n o regu
larnim i normalnim postupkom. Nasilne mjere i rasipni po
kuaji ne vraaju sposobnosti.
Zdravlje se vraa upravo onim istim iskonskim postup
cima po kojima se poetno odravalo, a ti postupci su u
potpunoj nadlenosti nutarnjih sila ivog organizma.
Zdravlje izravno ovisi o izvornom inu oblikovanja, to jest
o gradnji i dogradnji djelujuih organa od elementarnih sa
stojaka u krvi. A k o s m o pametni, slijedit e m o prirodu u
njezinu djelovanju i uzeti ozbiljno u obzir njezinu grau i
sredstva kojima ona postie svoj cilj. Preuzetnost je postu
pali suprotno. A k o elimo pomoi, m o r a m o graditi o n a k o
k a k o priroda gradi, a ako elimo ukloniti neto, m o r a m o to
uiniti onako kako to priroda ini. D a k l e , nezaobilazno
pravilo pravog higijenista jest osigurati pojedincima sve
koristi higijenskih sredstava u njihovoj potpunosti, j e r se
samo tako istinsko zdravlje moe povratiti i ouvati.
Naa nacija je puna bolesnika koji su kuali svakojake
dijete i jelovnike, od ega nisu izvukli nikakve koristi. Ku
ali su vitaminske preparate, mineralne koncentrate, p o
sebne dijetalne obroke, razna sredstva za p r o b a v u " it.d,
ali sve bez uspjeha. Pretrpavali su se svim vrstama jela,
25
prederavali se k a k v o m posebnom h r a n o m , slijedili su p o samo zato to njihovi lijenici ne znaju to neuiniti. Sve
sebne naine pripremanja jela, savjesno su obavili ispit, na dok sljedbenici svih medicinskih smjerova budu vjerovali
kojem je pala tvrdnja d a j e ovjek ono to j e d e . Nije li ve d a j e u redu initi zlo da bi se postiglo d o b r o " , osueni su
vrijeme da posvetimo vie panje p r o c e s i m a kojima ovjek da ini p o g r e n e stvari. A njihovi pacijenti moraju u skladu
koristi hranu, umjesto to svu svoju pozornost o b r a a m o s time trpjeti.
na hranu k a o takvu? Prije n e g o ovjeka n a h r a n i m o , osigu Ima vrijeme kad se ne treba jesti, ima stanja kad se ne
rajmo se da on m o e iskoristili ono i m e ga hranimo. Sto se smije uzimali nikakva hrana. Vano je znati kad se uzdrati
dobiva time da hrana proe kroz ovjeka, a d a j e on ne pro od hrane, a isto tako znati kada i koliko jesti. U naelu jesti
bavi ni asimilira? ima cilj opskrbiti tijelo potrebnim hranjivim elementima,
Nahraniti d n e v n o ovjeka potrebnim brojem kalorija pa se ne postie nita jedui kad hrana nije potrebna ili kad
nije nikakva garancija da e on te kalorije dobiti iz pojede ne m o e biti probavljena i asimilirana. Uzdravanje o d j e l a
ne hrane. A k o mu hrana u p r o b a v n o m traktu fermentira, (post) je j e d n a od najeih pojava u prirodi i odgovara ve
nee iz nje dobiti kalorija. Ne znai da e dobiti potrebne likom broju uvjeta i okolnosti.
aminokiseline jedui bjelanevine a k o mu se pokvare u
p r o b a v n i m organima. A k o hranimo ovjeka po teoretskim
potrebama a ne prema njegovim stvarnim sposobnostima
(kakav je, tako treba i jesti!), nanijet e m o mu veliku tetu.
Z a r ne vidimo svakog dima k a k o se slabii pretrpavaju
obiljem dobre i j a k e hrane" s nakanom da se osnae, a
ipak postaju sve slabiji i slabiji? Zar nije iroko potvreno
iskustvo u higijeninim ustanovama i higijeniarskoj prak
si da slabii postaju snaniji na smanjenim obrocima?

Umjesto da p r o u a v a m o prirodu i sr njezinih zakona,

uvjeta i gradiva da b i s m o po njima postupali, mi kao d a j e
p r o u a v a m o ne b i s m o li otkrili k a k o je prevariti. Kao kad
kakav poslovni ovjek veli svome odvjetniku: Ja ne elim
znati k a k o potivati zakon ve kako ga izigrati!" Upravo
tako i m i : ne brinemo se kako slijediti prirodne zakone
nego k a k o ih neposluali. Znati to neuiniti je nerijetko
isto tako vano kao i znati to uiniti. Tisue bolesnika sva
ke godine umire, a j o vie ih ostaje neizljeivo oteenima

26 27

Drugo poglavlje
ivot je vie od hrane
Postiji sustav izgraen na naelima djelovanja, kao i na
naelima koritenja materijala. Naela su izvorita djelo
vanja, a lana naela raaju zlo. Jedno lano naelo moe
obruiti cijeli sustav. U stvari, j e d n o lano naelo uvueno
u sustav moe proizvesti vie smutnje n e g o tisuu takozva
nih lanih injenica." Lani princip m o e zbuniti, dovesti
u sumnju i iskriviti istinu do te mjere da bilo koja nakarad-
nost postane prihvatljiva, da se u nju vjeruje i po njoj djelu
j e . Sustav bez ispravnih naela djelovanja, koji polazi od
pogrenih naela, bezuvjetno e uvijek djelovati pogreno,
j e r djelovanje mora biti u skladu s naelima.
Razlike izmeu Higijenike i drugih kola u shvaanju
dijete, vjebe, sunanja, vode, o d m o r a , spavanja, tempera
ture, duevnih imbenika Ltd. temelje se na primjeni naela
koja pojedina kola zastupa. Svatko j e d e , ali svatko nije hi-
gijenist. injenica da svatko die ne znai d a j e svatko higi-
jenist. Na primjer, higijenisti rade na naelu da kakav je
ovjek, tako treba i jesti", doim dijetisti i razne druge ta
kozvane kole zdravlja to se oslanjaju na dijetu tvrde:
ovjek je o n o to j e d e . "
K a e se d a j e pok. dr. Henry Lindlahr prvi izjavio d a j e
ovjek o n o to j e d e , ali je to vjerovanje daleko starije od
dra. Lindlahara, to je lako dokazati. U u v o d n o m lanku
28
ilustriranog ivota" od 2 5 . travnja, 1875. dr. Trail navodi
citat iz nepoznatog izvora: Kako ovjek j e d e takav i j e s t . "
Tako je d o g m a ovjek je ono to j e d e " izraavana u devet
naestom stoljeu. Poetkom dvadesetog stoljea u S a m o -
p o m o i " (York, Pensilvania) dr. E. M. Woolsey je pisao
pod naslovom ovjek je ono to j e d e . " On to navodi kao
citat, p a j e razborito pretpostaviti d a j e reenu d o g m u posu
dio od nekog drugoga. Doslovno kae: ovjek je ono to
j e d e . Moral, bilo narodni bilo osobni, pitanje je naina
prehrane."
Jeka ove d o g m e n a m redovito stie z r a k o m u programu
o itnim pahuljicama, gdje voditelj serije California" Car
son mumlja djeci: A k o eli biti kao Hoppy, treba jesti
kao Hoppy." To je ovjek je o n o to j e d e " , s a m o malo dru
gaije reeno.
Higijenisti odbacuju u potpunosti o v o shvaanje i p o
stavljaju kao pravilo da kakav je ovjek o n a k o treba i j e
sti", k a k o j e . t o formulirao dr. Robert Walter. G r a h a m
izjavljuje isto u svojem pravilu da najslabiji organ u tijelu
treba bili odrednica po kojoj treba hraniti bolesnika ili ta
kozvanu zdravu osobu. Tako i Trail, postavljajui odredni
ce, ne s a m o za prehranu bolesnika ve za njihovu
sveokupnu njegu, u kojima trai da se sve mora ravnati pre
ma sposobnostima i potrebama tijela u d a n o m trenutku.
Sve o n o to se daje bolesniku treba biti prilagoeno njego
vim uvjetima.
Nitko, a ponajmanje bolesnik, nikada ne bi trebao biti
hranjen po nekim proizvoljnim standardima, kao to su na
primjer pretpostavljeni dnevni broj potrebnih kalorija, ili
odreena koliina bjelanevina na dan, ili za svaki dan pro
pisana koliina vitamina. Mora se uvijek uzeti u obzir spo-
29
sobnost bolesnika da iskoristi pojedenu hranu. Nitko j o
nije objasnio koja je korist od hranjenja bolesnika, recimo,
teoretski potrebnim brojem kalorija, a k o ih on ne moe
probaviti ni asimilirati.
Hranu treba koristili za zadovoljavanje prehrambenih
potreba tijela, a io tijelu treba zakljuuje se iz njegove
konstitucije, njegova trenutnog stanja i iz djelatnosti koju
obavlja. Pretpostaviti, kako se dugo vremena i inilo, da
jelo ini ovjeka", prema tome i ovjekov karakter", pa
jesti u skladu s tom nakaradnom pretpostavkom nee dove
sti do eljenog rezultata.
Razlika izmeu la dva naela je ista kao razlika izmeu
krojenja kaputa prema ovjeku i krojenja ovjeka prema
kaputu, izmeu srezivanja n o g e prema obliku i z m e i izra
de izme da pristaje nozi. U liigienistikoj praksi mi zahti
j e v a m o da se materija podredi ivom organizmu, a ne da se
ivi organizam podvrgava materiji.
ovjek je iznad materije koja ga okruuje. ivot je vie
od jela i tijelo od odijela. Iz toga slijedi da je poznavanje
ovjeka vanije od poznavanja bilo ega to ga okruuje.
ovjek je djelatna snaga prirode i njegova budunost ovisi
o njegovu djelovanju. Poluge uspjeha ili neuspjeha su u sa
m o m ovjeku. Nije u tlu ve u iru snaga po kojoj raste i
postaje hrastom. Nikakva m o g u a manipulacija tlom, ili
suncem i v o d o m ne moe uiniti da iz zrna prosa nikne
hrast.
Hrana ne ini ovjeka. Riba ne izgrauje mozak, kako
se to nekad tvrdilo. Grah ne gradi miie. Kad bi to bilo
tono, o n d a bi se mogli napraviti neogranieni mozgovi i
miii, j e r riba i graha ima u obilju. Jedenje tikvica ne znai
omekanje lubanje, niti jedenje jetara proizvodi divovsku
jetru. Hrana je ovjeku samo graa za vlastitu izgradnju,
upravo kao to je opeka graa za zidanje kue.
A k o je netko roen glup, ni ribe svih oceana nee ga
promijeniti. Zastupati uporabu te, o v e ili one hrane tvrdei
da e dati snagu, hraniti odreeni organ, ili proizvesti p o
sebne karakteristike znai u stvari zastupati i prakticirati
lai. Rabiti hranu s te toke gledita je nehigijensko i nez
nanstveno, to mora zavriti promaajem.
Tijelo razvija miie kao reakciju na vjebanje, a ne
trpanjem hrane za gradnju miia. Ne nastaje Herkul jedui
herkulsku hranu, ve herkulskim vjebanjem. Nije svaki
ovjek potencijalni Herkul. Miini potencijali bez sumnje
su nasljedni, ali ih nitko nije razvio bez vjebanja. A da
vjebanje bez hrane nee pojaali miie razumije se samo
po sebi, ali postupak je ipak bitan, a nijedan od tih imbeni
ka sam po sebi ne m o e stvoriti miie.
Strunjak u laboratoriju lako m o e dokazati da melasa,
maslac i masnoa prizvode toplinu, ali netko hladan i ma-
lokrvan j e d e ih u obilju a ipak je svaki dan sve hladniji. Ti i
drugi apsurdi proistjeu iz lai da jelo ini ovjeka, pa e
ovjek promijenivi j e l o promijeniti i ud." Ta neistina se
nalazi u dijetalnim shvaanjima veine zdravstvenih kola,
a p o g o t o v o u dijetalnim ustanovama.
Ne osnauje ovjeka ono to on pojede, ve o n o to pro
bavi i usvoji, stoga je vanije znali kako poboljali probavu
i asimilaciju nego znati koju hranu jesti. Zrak, hrana i voda
su tvari od kojih su ivi organizmi graeni, pa iako je kvali-
tet tih tvari veoma vaan, nije vaniji od postupka kojim se
uporabljuju. Dobra probava je potrebna isto toliko koliko i
dobra hrana, a i asimilacija je j e d n a k o vana.
31
 Usput reeno, ovdje nije bilo nakane ustvrditi da hrana
nije vana, niti d a j e odluujui imbenik u zdravlju i bole
sti, u razvitku i rastu organizma. N a k a n a je j e d n o s t a v n o
bila d a j e hrana, uza svu svoju vanost, s a m o j e d n a od vie Tree poglavlje
ivotnih potreba, te d a j e podreena ivotu. ovjek uzima
hranu, hrana ne uzima ovjeka. Prema t o m e je bitno ne gu
biti iz vida vanost ovjeka koji jede hranu, a ne usredo Prehrambeni proizvodi
toiti svu pozornost na hranu koja se j e d e .

Prehrambeni proizvodi, u stanju u kojem ih j e d e m o , sa

stoje se od nekoliko sloenih tvari, razvrstanih u bje
lanevine, ugljikohidrate, masnoe, organske soli,
vitamine, vodu i neprobavljive dijelove o d n o s n o otpad,
koji se deponiraju kao izmet. Da bi bila prava hrana, poje
dena tvar ne smije sadravati otrovnih sastojaka. List duha
na sadri sve n a v e d e n e elemente hrane, ali uz njih sadri i
nikotin, j e d a n od najeih otrova za koje se zna, a osim ni
kotina i nekoliko drugih otrova. D u h a n , dakle, nije hrana.
A k o b i s m o pojeli obilniju salatu od duhanskog lia k a o
to to inimo sa zelenom salatom, teko b i s m o se razbolje-
li. A k o ne bismo umrli odmah, ivot bi n a m ipak bio u o z
biljnoj opasnosti.
Struno ime za bjelanevinu je protein. Rije je izvede
na iz imena Proteus (Ja predvodim!"), j e r se smatralo da
svako ivotinjsko tkivo poinje od bjelanevine. Iz tog sta
rog shvaanja vanosti bjelanevina, bilo ono tono ili ne,
proizlazile su m n o g e zablude, koje su malo p o m a l o isprav
ljene, ali s v r e m e n o m opet oivljuju i ometaju traitelje
istine o prehrani. Nasuprot sadanjem p o p u l a r n o m uenju,
govedina i svinjetina nisu jedini izvori bjelanevina. Za
pravo, ivotinjsko m e s o nije ni najbolji izvor bjelanevina,
k a k o e m o n a k n a d n o vidjeti. Ima m n o g o netonosti o bje- i

32 33
lanevinuma, pa e o njoj u slijedeim poglavljima bili po
trebno podrobnije govoriti.
Ugljikohidrati su krobovi i eeri, od kojih tijelo m o e
koristiti s a m o eer. Pojedeni krob se m o r a najprije tije
k o m p r o b a v e pretvoriti u eer, a da bi ga tijelo m o g l o kori
stiti. Pod eerom se ne podazumijevaju tvorniki
proizvodi od repe, trske, mlijeka, j a v o r a itd. Isto vrijedi za
med, a i za sirup, koji je zapravo prokuhani i zgusnuti sok
drveta. l a k o su to sve oblici eera, ipak nisu idealni za
nau uporabu. Datulje, smokve, suhe ljive, slatko groe,
slatke j a b u k e , kaki, zrele banane, groice itd. idealni su
izvori za opskrbu tjelesne potrebe za eerom. Z o b e n e pa
huljice, mahunarke, gomoljke i si. izvor su kroba. Kotun-
j a e sadravaju ugljikohidrate, bilo u obliku eera, bilo
kroba. Teoretski, ugljikohidrati sagorijevaju u tijelu da bi
proizveli potrebnu toplinu i energiju.
O p a navika da se jedu takorei iskljuivo denaturalizi-
rani ugljikohidrati - bijelo brano i proizvodi od bijelog
brana, oguljena ria, bijeli eer, demineralizirano kuku
ruzno brano - ini da svaki A m e r i k a n a c preivljava na
ishrani lienoj normalnog mineralnog sadraja i veine vi
tamina. Z a p r a v o , u nekima od ovih j e l a uope nije ostalo
minerala ni vitamina. Za optimalnu prehranu ugljikohidrati
bi trebah biti prirodni, to jest ne bi smjeli biti denaturalizi-
rani.
lako tijelo m o e iz ugljkohidrata i bjelanevina proiz
vesti veinu masnoa, ipak se ini da neke masne kiseline
tijelo ne m o e samo proizvesti, a potrebne su za optimalnu
prehranu. Z b o g toga su masnoe vane u prehrani. M a s l a c ,
vrhnje, mast i slina ivotinjska sala redovito se koriste u
ovoj zemlji. U amerikoj prehrani margarin ubrzano z a m -
34
jenjuje maslac, prvenstveno zato to su tijekom Drugog
svjetskog rata mlijena industrija i amerika vlada j e d n o
stavno bili poludjeli i dotjerali cijenu maslca do n e d o
kuive razine, na kojoj je i ostala. Mnogi vegetarijanci su s
uporabe maslaca (masnoe ivotinjskog porijekla) preli
na uporabu margarina (masnou biljnog porijekla). Marga
rin je preraena masnoa, nalik masti i drugim sastojcima
za kuhanje, pojaana" umjetnim vitaminima. Daleko je
od zadovoljavajueg prehrambenog artikla i bilo bi dobro
da ga se vegetarijanci kane. Margarin se ne moe sauvati
bez dodanih kozervansa, to ga na kraju ini neprikladnim
za jelo.
Ulja od kotunjaa i avokada se dobivaju samim konzu
miranjem toga voa i vrstan su izvor lako probavljivih
emulzivnih ulja. A k o se kolunjae jedu u veim koliina
ma, opskrbit e tijelo svom potrebnom m a s n o o m , pa jelu
nee trebati dodati nikakvih drugih ulja. A k o tko eli druge
vrste ulja, slijedea biljna ulja su ukusna i hranjiva, a mogu
ih koristiti i vegetarijanci koji ne ne ele jesti maslac ili
vrhnje: maslinovo ulje, ulje od kikirikija, sojino ulje. sun-
cokretovo ulje, s e z a m o v o ulje, kukuruzno ulje i ulje od pa-
m u k o v i h sjemenki. Treba rabiti samo na hladno preano,
odnosno djeviansko maslinovo ulje ili ulje od sjemenki.
Treba izbjegavati preraena ulja, liena minerala i vitami
na i oslabljena p o s t u p k o m prerade.
Minerali - kalcij (vapnenac!), fosfor, sumpor, magne
zij, mangan, jod, bakar, eljezo, natrij, silicij, klor, fluor,
nikal i dr. - igraju vane uloge u tijelu. Osim to su sastavni
dio raznih tjelesnih tkiva, k a o to su kalcij i fosfor u kosti
ma i z u b i m a i eljezo u krvi, te to su vani sastojci u raz
nim tjelesnim izluinama, k a o to je klor u eluanim
35
sokovima i jod u izluini titnjae, oni sudjeluju u odranju
o s m o z n o g tlaka u tijelu, sudjeluju u raznoenju kisika (ba
kar i eljezo) i p o m a u u izluivanju otpada iz tijela.
Takoer sudjeluju u odravanju normalne luinasti krvi.
Od nekih od ovih minerala, kao od bakra i nikla, u tijelu
i njegovim proizvodima nalaze se s a m o tragovi. Njihova
vanost je daleko vea od omjera njihove nazonosti u hra
ni ili tijelu. Neki ljezdani sokovi bi bili beskorisni bez te
m i n i m a l n e nazonosti reenih minerala.
Najbogatiji izvor minerala je zeleno povre, voe i ko-
tunjae. N e k e vrste hrane ivotinjskog porijekla, k a o jaja i
mlijeko, takoer obiluju mineralima, ali u dananje vrije
me mlijeko je redovito pasterizirano, zbog ega veina nje
govih minerala nije vie prikladna za uporabu. Suvremeni
nain prozvodnje jaja (peradarske farme vide k o k o kao
tvornicu jaja"), nudi potroaima vrlo loa jaja, bez m i n e
rala i bez vitamina. itarice redovito sadravaju dosta po
jedinih minerala. N e k e obine vrste povra sadre
dvostruko vie kalcija nego mlijeko i ako se povre j e d e si
rovo a ne kuhano (pasterizirano") nudi kalcij u dostup
n o m obliku.
Vitamini, a ima ih m n o g o , nisu hrana ve popratne tvari
koje tijelo koristi u probavi i asimiliranju hrane. A k o nedo
staju, tijelo ili uope ne koristi e l e m e n t e u hrani, ili ili kori
sti p o g r e n o . To uzrokuje zaostajanje u rastu, kriv ili
nepravilan rast, neugledan stas, slabljenje ve oblikovanih
dijelova, slabljenje tjelesnih funkcija i takozvanu bolest
nedostatka."
Najbolji izvor vitamina je zeleno i uto povre, te
povre bijelo-crveno-ljubiasto, zatim voe i kotunjae.
Da bi se osigurala opskrba neoteenim vitaminima,
36
povre treba jesti sirovo i nepreraeno. Vitamini su veoma
nestabilni spojevi i lako ih je unititi.
Iako nazoni u minimalnim koliinama, katalizatori
(enzimi, h o r m o n i i vitamini) utjeu u d e s n o i veoma uin
kovito na organsku tvar. U stvari, ti spojevi ini se da
sadre najneophodnija poela to upravljaju organskim
oblicima. Solna kiselina eluanog pepsina ima veliku
sposobnost pretvarati bjelanevine u koloidne otopine,
i m e se omoguuje njihova daljnja prerada. Enzimi se na
zivaju alatkama stanica. I m a ih sva sila, ali se ne mogu pro
izvesti umjetno. Pojavljuju se samo k a o proizvod
protoplazme ivih stanica i najvie su poznati po njihovu
m e u s o b n o m odnosu. Uvijek ih se nalazi udruene s bje
lanevinama, ali se ini da su mineralne soli bitne za njiho
vo koritenje. Enzimi, budui nuzproizvodi fotosinteze i
povezani s m e t a b o l i z m o m biljaka, izvorno se predstavljaju
k a o veoma sloeni i k r h k o uravnoteeni spojevi. Endokri
ne lijezde proizvode h o r m o n e iz odreenih sastojaka u
krvi, ali li sastojci mogu doi u krv j e d i n o putem hrane. To
znai da ivotna snaga tih nutarnjih luenja potjee od bil
jaka, koje j e d i n e posjeduju potrebnu sposobnost fotosinte
ze.
Kiorofili se konzumiraju naveliko u biljnoj hrani, j e r ih
ivotinjsko tijelo vjerojatno ni ne m o e stvoriti. (Klorofil
zelenokrvnih ivotinja potjee od biljaka, isto k a o i kod
crvenokrvnih.) Od tih se spojeva grade raznovrsni ivo
tinjski pigmenti, ukljuujui i veoma rasprostranjeni he
moglobin (uzronik crvenila krvi). Budui da je klorofil
izvor naeg dinog pigmenta, posebno n e o p h o d n o g h e m o
globina, sva nastojanja o nadomjetanju klorofila ivo
tinjskim bjelanevinama (najee u sluaju anemije)
uvijek zapadnu u potekoe. Prirodni izvor klorofila su ze
lene biljke, konzumirane k a o hrana. Industrijski proizvodi
- ekstraktni i umjetni klorofil - koji se mogu nai na
tritu, nepotrebni su, nekvalitetni i preskupi. Nije za pret
postaviti da se klorofil moe izluiti iz biljaka, a da ga etvrto poglavlje
sloeni kemijski i ini postupci ne otete. ak i u sluaju
anemije zelena biljka nadmauje tvornike proizvode, p o Organsko nasuprot
g o t o v o a k o se j e d e sirova.
anorganskome

Situm cuique tributio!," Daj s v a k o m e s t o j e njego

vo!". Tijelo zahtijeva za prehranu svojih tkiva tvari koje su
im jednakobitne. Ali ni to nije dovoljno kad je u pitanju
ivotinjske- tijelo. Za ivotinju neto je ili nije hrana vie po
slinosti oblika n e g o po samoj biti. Elementi od kojih se sa
stoji ljudsko tijelo nalaze se u tlu, vodi i zraku, ali elementi
tla ne sainjavaju hranu za ovjeka. Potrebno je da najprije
biljke prerade te elemente u organske spojeve, pa ih tek
onda ivotinjski organi mogu uzimati kao hranu. Spojevi
to ih stvara kemiar svojom nutarnjom strukturom i raspo
redom sastavnih molekula razlikuju se od onih to ih stva
raju biljke i zato nisu za hranu ni ovjeka ni ivotinje.

Izravno pretvaranje anorganske materije u ivo ivo-

tinjsko tkivo je n e m o g u e . Uvijek m o r a posredovati u d o
biljnog ivota. Jedino biljke m o g u pretvoriti anorganske
estice iz zraka i tla u ivu tvar, tako d a j e ivotinja prisilje
na jesti biljke ili druge ivotinje koje se hrane biljkama. Je
dini izuzeci su voda i kisik. Bilinstvo je posrednik izmeu
minerala i ivotinjskog carstva. Pogledajmo to m a l o p o
drobnije!

38 39
 T l o je puno minerala, istih onih minerala to ih tijelo
zahtijeva za vlastitu izgradnju i za svoje djelovanje. No, ti
se ne m o e opskrbiti potrebnim mineralima jedui d n e v n o
pregrt zemlje. Z r a k je pun duika i ugljika, ali ih ti ne
m o e uzeti izravno iz zraka i pretvoriti ih u bjelanevine,
ugljikohidrate i masnoe. Niti m o e pokupiti te elemente
iz tla, zraka i vode pa od njih napraviti vitamine. Stvarati
aininokiseiine iz duika mogu iskljuivo biljke. Stvarati
krob i eer iz ugljika to se nalazi u zraku takoer je
zadaa biljaka. Jedino biljke mogu crpsti minerale iz tla i
pretvoriti ih u organske soli. Jedino biljke mogu proizvodi
ti vitamine.
Hrana se ne m o e proizvesti u laboratoriju. Velika je
razlika izmeu biologije i kemije. M o r a m o priznati da
izmeu biolokog rasta i kemijskog spajanja zjapi nepre
mostivi j a z . Umjetni prehrambeni p r o i z v o d i " iz laborato
rija su apsolutno nejestivi. Priroda u s v o m e biolokom
laboratoriju proizvodi hranu postupcima koje kemiar ne
poznaje. Bioloka sinteza i kemijska sinteza nisu dva istov
jetna procesa te ne daju istovjetne proizvode.
Red prirode j e : naprije tlo, zatim biljke, pa ivotinje i
ovjek. Kad strunjaci u laboratoriju nastoje obrnuti taj red
i hraniti nas tlom, koje nije bilo prolo kroz biljke i shodno
tomu nije bilo preraeno u odgovarajue i prihvatljive spo
j e v e , stvari ispadnu loe. Izgleda da e Majka Priroda ostali
j o d u g o u radnom odnosu!
Prvo dolaze stijene, koje se raspadaju i stvaraju tlo. za
tim se pojavljuju biljke, ispoetka s a m o primitivne, koje
ugibajui prelaze u tlo, tako da slue za hranu nadolazeem
biljnom narataju. Konano se pojavljuju biljke koje mogu
prehranjivati vee ivotinje. Evo, dakle, reda: stijene, mul-
10
jeviti nanos, primitivno raslinje, razvijenije raslinje, ivo
tinje. Koliko god bili vrijedni elementi u stijenama, slabo
e se usreiti ako pokua uzgajati povre na s a m o m ka
menu. Stijenu treba najprije smrviti sve dok se ne pretvori
u prah i mulj. A onda je odluujui uinak primitivnog ra
slinja. Kad shvatimo injenicu, isticanu u organikom uz
goju, da vii oblici biljaka ne mogu rasti prije nego to
primitivno raslinje usitni i prihrani kamenito tlo, onda nam
je j a s n o d a j e nemogue hraniti ljudsko tijelo kemiarevim
preraevinama k a m e n a . N e e uspjeti podii djecu i ivo
tinje hranei ih k a m e n o m kolikogod on bio sitno satrven.
Minerali, takvi kakvi se prodaju u ljekarnama, ne posto
je u ljudskom tijelu. Kalcij, eljezo, natrij, bakar, magnezij,
j o d itd. redovni su sastojci ljudskog tijela, ali svi oni se
mogu pretvoriti u ljudsko tkivo samo kad su u obliku or
ganskih soli. Anorganske soli i slobodni" minerali su za
pravo otrovi. Zapravo u s l o b o d n o m " stanju ili u obliku
anorganske soli neki od tih minerala su estoki otrovi.
Otrovne osobine fosfora i joda su dobro poznate.
injenica da prevelike doze umjetnih vitamina, ili nji
hovo uzimanje na dulji rok, d o v o d e do znakova trovanja
nepobitno dokazuje da se radi o neuporabivim tvarima. Ti
j e k o m cijelog ljeta krave, jeleni, konji ili koji drugi
preivai jedu o g r o m n e koliine trave, s kojom progutaju
velike doze svih vrsta vitamina, a ipak ne pokazuju znako
va trovanja. Do znakova trovanja se dolazi uporabom apo-
tekarovih sintetikih imitacija vitamina, a isto tako i
uporabom njegovih imitacija biljnih soli.
Meu onima to se j o nisu oslobodili nadrilijenikih
opsjena mnogi vjeruju, da se mogu nametnuti prirodi i nat
jerati je da radi za njih. Biokemiari su jedni od njih. Bio-
-II
 kemija j e , k a k o sama rije kae, kemija ivota, kemija
ivih organizama. Ovaj kult to ga je prije dosta godina
o s n o v a o Sehiissler u Njemakoj, kua ouvati ili obnoviti
zdravlje dajui tijelu materijale koji mu nedostaju u bo
leu pogoenim mjestima. Kako sam Sehiissler izjavljuje.
..biokemija pokuava ispraviti poremeenu psiholoku ke
miju.'* On takoer kae da tkogod eli bez predrasuda po
stii cilj i sredstva i put do njega, uvidjet e, da su ispravno
odabrani biokemijski lijekovi dovoljni za lijeenje svih bo
lesti koje se mogu izlijeiti internim lijekovima.''
Za uiniti ono to biokemiar" oekuje, kad bi ovjeku
i bilo m o g u e , zahtijevalo bi poznavanje psiholoke ke
mije" daleko vee od onoga to ga posjeduje Sehiissler ili
bilo koja druga iva osoba. Sehiissler je iznio svoje teorije
u vrijeme kad se o kemiji ivih organizama znalo daleko
manje n e g o d a n a s . Njegovi lijekovi" su bili jednostavni i
malobrojni u usporedbi s lijekovima" dananjih bioke
miara". A l i j e i on kao i njegovi nasljednici ignorirao in
jenicu da je biljno carstvo normalni i jedini izvor
prirodnih materijala" za ivotinje. Poput Schusslera i da
nanji biokemiar" ide u kemijski laboratorij po svoje li
jekove".
Takozvani biokemiar" j a k o je sklon zanemariti ili za
boraviti biokemiju i osloniti se na obinu (anorgansku) ke
miju. Sehiissler, inae homeopat, bio je prvi biokemiar"
koji je svijet zaveo na krivi put svojom tvrdnjom da ..bi
okemijski postupak nadomjeta prirodne ozdravljujue na
pore prirodnim materijalima koji nedostaju u boleu
p o g o e n i m mjestima."
B i o k e m i a r " sve bolesti" smatra posljedicom nedo
statka neega i previa oiglednu injenicu, da takorei svi
42
simptomi upuuju na otrovanje. ak i nedostaci, kada do
njih d o e , ee su posljedica otrovanja nego manjka od
govarajuih tvari u hrani. U tim sluajevima n e m o g u e je
ukloniti nedostatke, ako se prije ne ukloni otrovanje.
Dok se Schliisser ograniavao na uporabu staninih
soli", to jest davanjem minerala potrebnih za izgradnju i
oporavak tjelesne g r a e , njegovi nasljednici su se udaljili
od njegove postavke, da biokemijska sredstva, ako su
ispravno odabrana i pravilno primijenjena, dovoljna su za
lijeenje svih bolesti koje se lijee nutarnjim lijekovima",
pa su poeli upotrebljavati minerale koje on nije poznavao
i vitamine o kojima nije ni sanjao. Slue se i aminokiselina-
ma i klorofilom, od kojih barem prvo SchlUsser vjerojatno
nije p o z n a v a o . Nakon Majstorove smrti biokemija je po
stala veoma sloena, pa su i naini lijeenja bivali sve z a m
reniji, iako ne i uinkovitiji. Neuspjesi biokemijskih"
zahvata dokazuju da su nesposobni udovoljiti potrebama
bolesnih. A sluajni uspjesi, k a o i oni kranskih scientista
odnosno uobiajenog lijeenja drogama, uinak je s a m e
prirode - ne m o e m o uzurpirati pravo lijeenja koje pripa
da prirodi.
Materijali od kojih se tijelo gradi, uzdrava i obnavlja
moraju se priskrbiti p u t e m hrane koju j e d e m o . Sehiissler i
njegovi sljedbenici su rabili i rabe slobodne minerale i
anorganske soli to ih nudi laboratorij, umjesto organskih
soli to ih prua hrana. Reeno j e d n o s t a v n i m rjenikom,
biokemija" takva k a k v o m ju je nauavao Sehiissler obini
je sustav drogiranja. Ne nastoji nadoknaditi manjak dajui
prirodnu hranu, ve propisujui neuporabive minerale. Pa i
danas je biokemija" kraljenica industrije umjetnih vita-
43
mina. Umjelni vitamini" nisu vitamini ve droge. Neupo-
rabivi su i prema t o m e otrovni.
M o d a je tono, kako pie dr. Tilden, da Sehusslerove
soli ne ine velike tete, ali je istina, k a k o pie isti autor, da
Peto poglavlje '
biokemija je tetna zato to su pameti lijenika i bolesnika
zaokupljeni njome, umjesto da se ue jeziku ispravnog iv
ljenja. " Aminokiseline
Premnogi lijenici jo uvijek mijese kolae od blata u
djejem vrtiu svojih varki i matanja", - kae dr. Tilden.
Bolesnici ne trebaju znanstvenih guraa kolica i zidara. U ljudskom probavnom traktu od dobro probavljenih
Izmeu kalcijevih soli u hrani stoje stvara priroda i kalcije- bjelanevina nastaju jednostavniji spojevi, prihvatljiviji za
vih soli proizvedenih u laboratoriju zjapi provalija, koju ne krv i tkiva, a poznati su pod i m e n o m aminokiselina. To su
moe premostiti nikakav apotekar. Ionako mnogi apotekari organske kiseline koje sadre kisik. Naziva ih se
pale od samounitavajue egomanije. Jedno je pruili tijelu graevinskim materijalom" tijela, budui da se radi o tva
eljezo u hrani, a sasvim drugo je davati mu eljezne pre rima iz kojih se stvaraju sve bjelanevine biljnog i ivo
parate napravljene u Ijekarnikovu laboratoriju. Ne treba
tinjskog svijeta. Poznate su m n o g e vrste bjelanevina, ali
nam nita drugo do vratili se k biljnom carstvu i iz njega
sve se one sastoje od razliitih kombinacija i proporcija
crpsti minerale za izgradnju i odravanje tijela. Treba pre
stati s naporima da se preokrene red to ga je ustanovila aminokiselina. Ba k a o to se u jeziku oblikuju tisue rijei
priroda. od tridesetak slova, tako se i bjelanevine oblikuju raz
novrsnim kombinacijama aminokiselina.

Tijelo ne m o e koristiti bjelanevine izravno. Tek kad

se bjelanevine razgrade u aminokiseline od kojih se sasto
je, onda tijelo moe koristiti te aminokiseline kao
graevinski materijal" za izgradnju svojih vlastitih poseb
nih vrsta bjelanevina. S hranom se uzimaju m n o g e bje
lanevine, ali nijedna od njih nije ljudska bjelanevina.
A k o bi ule u krv izravno kao bjelanevine, ne bi mogle
pruiti tijelu potrebne sastojke. Naprotiv, predstavljale bi
strano tijelo i prouzrokovale patoloke reakcije kakve se
vide kod alergije.

44 45
 Znanstvenici su identificirali dvadeset sedam ili dvade
set o s a m aminokiseklina u bjelanevinama i dali im znan
stvena imena: glicin odnosno glikokol, alamin,
amino-butir, amino-valerin, valin, norleucin, leucin, isolu-
cin, serin, treonin, aspartin, glutamin, hidro-glutamin, ci-
stin, metionin, fenilalalin, tirosin, di-jodo-tirosin, tiroksin,
lisin, arginin, omitin, citrulin, triptofan, hisladin, prolin i
hidroksiprolin. Ne nalaze se sve zajedno ni u j e d n o j bje
lanevini - svaka od njih je graena od razliitih kombina
cija i o d n o s a nekoliko vrsta aminokiselina.
Biljne i ivotinjske bjelanevine se sastoje od aminoki
selina sloenih u nizove jedinstvene za svaku vrstu, uz
malu razliku za spolove unutar vrsta. Ne s a m o da svaka bil
jna i ivotinjska vrsta posjeduje svoje vlastite specifine
vrste bjelanevina, ve unutar svake ivotinje i biljke svaki
organ i svaki dio tijela ima svoju posebnu bjelanevinu od
nosno bjelanevine. Sastavi aminokiselina u pojedinim tje
lesnim tkivima se razlikuju m e u s o b n o kao i sama tkiva.
Rauna se da u ljudskom tijelu ima oko tisuu i est stotina
razliitih bjelanevina. Slina bjelanevinska raznovrsnost
postoji kod ivotinja i biljaka. Svaka biljka ima vie raz
liitih dijelova: sjemenje, plodovi, lie, itd. Svaki od njih
ima svoje posebne bjelanevine. Razni dijelovi biljaka ili
ivotinja posjeduju dvije ili vie bjelanevina. Sve to govo
ri da bjelanevina u j e d n o m organu ili dijelu ivotinje ili
biljke nije ista kao bjelanevina u d r u g o m organu ili dijelu
te iste ivotinje o d n o s n o biljke. Z b o g tih razlika bje
lanevine iz razliitih dijelova biljke ili ivotinje nemaju
istu prehrambenu vrijednost.
Probavni proces razgrauje bjelanevine na njihove sa
stavne aminokiseline, koje potom krvotok raznosi po svem
46
tijelu, odakle ih tjelesne stanice uzimaju u svrhu stvaranja
bjelanevina, ljudskih bjelanevina kad se radi o ovjeku.
Svako tkivo uzima potrebne kiseline u koliinama i omjeri
ma koje su n u n e za izgradnju vlastite, specifine bje
lanevine. Dakle, itatelju mora biti j a s n o da se
bjelanevine ne stvaraju iz bjelanevina ve iz aminokise
lina. Tijelo ne moe koristiti bjelanevine kao takve, ve
najprije mora razgraditi zamreno sloene bjelanevine iz
hrane i onda izgraivati vlastite bjelanevine. Bjelanevine
u orasima, jajima, itaricama, mlijeku itd. nisu ljudske bje
lanevine. Da bi se ljudske bjelanevine mogle izgraditi od
stranih, treba te posljednje najprije svesti na njihov
graevinski materijal" i onda taj materijal" upotrijebiti
za gradnju novih struktura.
Aminokiseline se ne mogu zamjenjivati j e d n a d r u g o m .
Svaka od njih ima posebnu funkciju, tako da j e d n a ne moe
zamijeniti drugu. Na primjer, ni najvea koliina bje-
lanevinskih aminokiselina ne m o e nadomjestiti manjak
lirosina i triptofana, pa tako manjkave bjelanevine ne
mogu odravati iva tkiva.
Neke bjelanevine pomau normalni rast, uzdravanje i
razmnoavanje. Z o v e ih se adekvatnima ili potpunima.
Bjelanevina koja podrava s a m o rast zove se djelomino
adekvatnom ili djelomino potpunom. Bjelanevina koja
ne p o m o e rast niti odravanje zove se neadekvatnom ili
nepotpunom. Prema tome bjelanevina moe biti adekvat
na, djelomino adekvatna i neadekvatna, ovisno o njezinoj
sposobnosti za podravanje rasta, ouvanja i raz
mnoavanja. To je bjelanevinska bioloka vrijednost".
Nain mjerenja bioloke vrijednosti raznih bjelanevi
na sastoji se u tome da ih se izlui iz hrane u kojoj se prirod-
47
 no nalaze, a onda ih davati za hranu k a o jedini izvor
bjelanevina. Na primjer, neka ivotinja m o e biti hranje
na smjesom koja ne sadri drugih bjelanevina o s i m mli
j e n o g laktalbumina, ili smjesom koja sadri s a m o itni
glutein. Takvim p o k u s o m se odreuje bioloka vrijed
n o s t " bjelanevina.
Kae se d a j e bioloka vrijednost bjelanevine u obrnu
tom razmjeru s koliinom koju ivotinja treba: to manja
koliina je potrebna, to joj je vea bioloka vrijednost. Uzi
majui to pravilo k a o polazite, vrijednost jaja je 94, mlije
ka 85, jetara i bubrega 77, srca 74, miia 6 9 , neoguljenog
ita 64, krumpira 6 7 , zobenih pahuljica 6 5 , kukuruza 60,
bijelog brana 52, graha 3 8 . Po tom nainu mjerenja
openito se smatra da je vrijednost biljnih bjelanevina re
dovito nia od onih ivotinjskog porijekla. Izuzetak ine
kikiriki i soya, ije su bjelanevine potpune. N e m a znatnih
razlika izmeu govedskog, svinjskog i ovjeg mesa. Za
nimljivo j e , da u ovoj klasifikaciji nema kotunjavog voa,
koje je bez sumnje vaan sastojak ljudske prehrane, dok
itarice i m a h u n a r k e , koje inae i nisu esto na jelovniku, u
otroj su suprotnosti sa ivotinjskom h r a n o m . Berg kae da
tijelo bolje koristi krumpirovi! bjelanevinu nego onu iz
mesa. H i n h e d e tvrdi da je krumpirova bjelanevina visoke
bioloke vrijednosti. I drugi se slau s tim tvrdnjama. Ko-
tunjavo v o e i zeleno bilje posjeduju najvrednije bje
lanevine.
Dok se bioloka vrijednost bjelanevine odreuje poku
som prehrane, njezina nutarnja vrijednost ovisi o aminoki-
selinama koje sadri. Od poznatih aminokiselina njih deset
do dvanaest se smatra bitnima za ljudski i ivotinjski ivot.
To su bitne aminokiseline, jer ih tijelo ne m o e proizvesti.
48
Ostale aminokiseline, takozvane nebitne tijelo moe samo
proizvesti razgraujui neke od sloenijih aminokiselina,
pod pretpostavkom da se pojede bitnih aminokiselina vie
nego to ih treba. Elvehjem je dokazao da su neke od ta
kozvanih nebitnih aminokiselina potrebne za optimalan
rast. injenica j e , da je klasifikacija u bitne i nebitne p o
grena, j e r su sve potrebne tijelu, a tijelo ne m o e proizve
sti nijednu od njih iz sirovih materijala.
Gelatin je bjelanevina koja se dobiva iz odreenih di
j e l o v a ivotinje. Vrlo je nedostatna. ivotinje hranjene
samo tom bjelanevinom ne samo da ne rastu, ve slabe i
ugibaju. Zein. kukuruzna bjelanevina, takoer je nedosta
tan. Svakoj od tih bjelanevina nedostaju neke bitne ami
nokiseline. Obje su korisne tijelu ivotinje, ali zahtijevaju
dodatne izvore ivota da bi tijelo moglo rasti i uzdravati
se.
T i m s m o stigli do ivotno vane injenice u ovoj raspra
vi: nedostatnost jedne bjelanevine moe biti ispravljena
drugom bjelanevinom koja posjeduje one aminokiseline
koje nedostaju prvoj. Dvije bjelanevine kojima manjkaju
iste aminokiseline ne mogu se nadopunjavati, ali dvije ne
potpune bjelanevine, od kojih svaka ima aminokiseline
kojih ona druga n e m a sainjavaju potpunu bjelanevinu.
Ukoliko ovjekova ili ivotinjska prehrana nije svedena na
samo jednu bjelanevinu, manjak bilo koje bitne aminoki
seline nije vjerojatan.
Zein nije jedina bjelanevina u kukuruzu. Laktalbumin
nije j e d i n a bjelanevina u mlijeku. Skoro svaki izvor bje
lanevina sadri ih dvije ili vie. U itu ih je nekoliko. Sva
ka kotunjava voka sadri vie od j e d n e bjelanevine. T i m
stiemo do druge ivotno vane injenice u toj raspravi:
49
naime, j e d n a bjelanevina m o e nadopuniti drugu u istoj
hrani, tako da dvije bjelanevine tvore j e d n u potpunu bje
lanevinu. To ne vrijedi za bjelanevine itarica, k a o ni za
bjelanevine zelenog bilja, ali vrijedi za mjeavinu od ita
rica i velike koliine zelenog bilja. U rano proljee bi-
Ijoderi dobivaju skoro sve svoje bjelanevine pasui travu
i drugo bilje, ali zato moraju pojesti velike koliine, neto
to ovjek nije u stanju. ovjek dakle mora traiti bje
lanevine u izvorima gdje su vie koncentrirane. A k o eli
biti dobra zdravlja mora konzumirati svoj dnevni obrok ze
lenog povra, ali ne moe iz njega dobiti druge bjelanevi
ne. Na primjer, a k o netko eli ivjeti s a m o na itaricama,
moi e to samo ako uz njih j e d e obilne koliine zeleni. Po
kusi pokazuju da se najbolji rezultati postiu kad zelen
sainjava polovicu sve pojedene hrane.
Da bi se odredila vrijednost razliitih bjelanevina, da
vana j e , u pokusne svrhe, samo j e d n a vrsta bjelanevine. U
stvarnosti ni ovjek niti ikoja ivotinja ne ivi na s a m o jed
noj bjelanevini. Oni ne samo da jedu vrste hrane od kojih
svaka sadri drugu bjelanevinu, ve i hranu koja sadri
nekoliko razliitih bjelanevina. Mi normalno ne j e d e m o
kasein kao jedini izvor bjelanevna, niti ivimo na dijeti od
samih itarica. O v o dovodi do tree injenice od ivotne
vanosti u ovoj raspravi: ne ivimo na samo jednoj bje-
lanevinskoj hrani ve na zbiru svih bjelanevina u naoj
prehrani. Ne trebamo se pitati: Je li ta pojedinana bje
lanevina dostatna?", niti: D a li bjelanevine sadrane u
ovoj hrani uzete zajedno predstavljaju dostatnu bjelanevi
n u ? " J e d i n o se t r e b a m o upitati: ,J)a li zbir bjelanevina u
mojem jelovniku dostaje za potrebe mojega tijela ? "
je zbir konzumiranih bjelanevina dostatan, sve je u redu.
SO
Izvoai pokusa sa ivotinjama su skloni pretjerano na
glasiti vanost tvari koje rabe k a o nadomjestak za nedovol
j n u ishranu, p o t p u n o ignorirajui prirodni red prehrane.
Mlijeko je v e o m a raspoloiva stavka na jelovniku, pa ga se
j a k o esto koristi k a o nadomjestak u ekperimentalnim dije
tama. U veini sluajeva mlijeko je u stanju pretvoriti ivo
tinjsku prehranu iz nedostatne u dostatnu, to izvoae
pokusa navodi na pretjerano naglaavanje vrijednosti mli
j e k a , zaboravljajui oiglednu injenicu, da ivotinje, na
k o n odbijanja od sise, nalaze dostatnu prehranu i bez
mlijeka. Njihovi pokusi nemaju veze s ljudskom prehra
nom, niti s prehranom ivotinja u prirodi. Te vrste pokusa
zavode u zabludu. I m a mnogo drugih vrsta hrane, koje
mogu nedostatnu prehranu uiniti dostatnom.
U n e k i m p o k u s i m a psi, hranjeni m a n j k a v o m m a n o m ,
nisu normalno rasli. N e k i m a od njih je d o d a n o mlijeko i ti
su se razvili i rasli n o r m a l n o . Psi kojima nije d a v a n o mlije
ko ostali su krljavi i nerazvijeni. Bilo bi smijeno zak
ljuiti iz toga da psima treba mlijeko za normalan razvitak,
j e r z n a m o da se psi mogu razvijati, i u stvari se razvijaju
bez ikakva mlijeka nakon to su prestali sisati. Pokus te
vrste dokazuje j e d i n o to, da mlijeko, d o d a n o nedostatnoj
ishrani m o e je uiniti dostatnom. Ali ima stotine drugih
naina k a k o prehranu uiniti prikladnom, kao to to znaju
sve divlje ivotinje. Zapravo je m o g u e i vjerojatno, da su
mnogi drugi naini pretvaranja hrane iz nedostatne u d o
statnu bolji od mlijeka. Mlijeko, nakon normalnog perioda
sisanja, nipoto nije neupitni blagoslov.
Pokusi sa s a m o j e d n o m , izdvojenom bjelanevinom
Ako mogu neupuene navesti na uvjerenje da slon, krava, konj,
bivol, bizon, jelen, zec i drugi potpuni biljoderi ne mogu
51
 ne postoje drugi razlozi, o kojima ovdje ne treba rasprav
ivjeti ni rasti na biljnoj hrani, a znamo da mogu. i to veo
ljati. Ja u ovdje uzeti u razmatranje j e d i n o tvrdnje o jednoj
m a dobro, i to zato to oni ni ne pokuavaju ivjeti na jed
od ovih hrana ivotinjskog porijekla k a o izvoru aminokise
noj, izdvojenoj bjelanevini, ve j e d u raznoliku hranu, u
lina.
kojoj j e d n a bjelanevina ispravlja drugu.
Pogledajmo m e s o k a o hranu. Tvrdi se, da bjelanevine
N e m a sumnje da je potreba za aminokiselinama raz
mesa sadre sve bitne aminokiseline, te da su stoga iznad
liita za svaku ivotinju, isto kao to je je potreba odrasle
biljnih bjelanevina, u kojima nekih potrebnih aminokise
ivotinje za aminokiselinama razliita od one s t o j e ta ista
lina ima premalo, a u drugima previe. Takoer se tvrdi da
ivotinja ima dok ubrzano raste. Dokazati d a j e neka bje-
se m e s n e bjelanevine lake n e g o biljne probavljaju i asi
lanivina prikladna za izvjesnu vrstu ivotinja znai upra
miliraju. U skladu s time meso je po m n o g i m a precijenjeno
vo to i nita vie. Ne moe se ustvrditi d a j e prikladna ili
k a o ljudska hrana. I ovdje je opet zanemaren prirodni za
neprikladna za druge vrste sve dok se ne iskua na drugoj
ivotinji. A k o je pokus s hranom obavljen na takorima, re kon prehrane. Je li meso potpuna bjelanevina? Berg kae
zultati toga pokusa se ne mogu izravno primijeniti na ljude. tla ..to ne m o e biti prihvaeno k a o pozitivna injenica s
obzirom na bjelanevine pojedinanih miia, nego samo s
Za bjelanevine banane se kae da su veoma nepotpu
obzirom na zbir bjelanevina ivotinjskog tijela koritenog
ne, a ipak u Junoj Americi j e d n a vrsta papige ivi, i to do
kao hrana." Abderhalden takoer istie tu injenicu. Berg
velike starosti, na jednolinoj ishrani koja se sastoji
veli da je to naroito istinito a k o m e s o nije p o p r a e n o
iskljuivo od banana. Bjelanevine banane su im, oigled
veom koliinom hrane koja stvara luine. On naglaava
no, dostatne. U tropima bolesnici, koji se oporavljaju od
da mesoderi, ivei u prirodi, osiguravaju potrebne
tekih posljedica tifusa ili groznice, hrane se b a n a n a m a i
luine pijui krv svojih rtava i jedui kosti i hrskavice za
brzo dobivaju na teini i snazi. Bjelanevine banane mora
ju biti za ljude pogodnije n e g o to to pokazuju pokusi na j e d n o s m e s o m . " Takoer je tono da mesoderi j e d u ,
takorima. Razumije se. ni papige ni bolesnici ne jedu iz naroito ujesen, velike koliine plodova, bobica i pupolja
dvojenu bjelanevinu. Jedu bananu. ka. M o e se vidjeti m a k e kako j e d u biljnu hranu, i to, pro
tivno p u k o m vjerovanju, ne kad su bolesne ve kad su
D a n a s se k a o izvori bjelanevina redovito nabrajaju
zdrave.
meso, jaja i mlijeko, a zanemaruju se ili zapostavljaju drugi
O d a v n o se znalo, da ako pas j e d e samo meso iz kojega
izvori aminokiselina. Ulau se napori da se uvjeri ljude,
koje, usput reeno, nije teko uvjeriti, da su po prirodi su iscijeeni sokovi, s v r e m e n o m e mraviti, pokazati
mesoderi, pa da je sukladno lomu ivotinjsko meso za simptome trovanja, nakon ega e ubrzo slijediti smrt. Pre
njih najbolja hrana. trage poslije uginua pokazuju promjene na kostima,
tipine za osteoporozu i osteo malaciju. Uklanjanje soli iz
Ne m o e se zanijekati visoka vrijednost bjelanevina
m e s a dovodi do uginua. Lavovi u zatoenitvu, hranjeni
mesa, jaja i mlijeka. Meutim, za odbacivanje mesne ishra-

53
52
 neodgovarajuim mesom, postaju nesposobni za raz
mnoavanje.
D o b r o je imati na umu, da razliiti tjelesni organi sadre
razliite aminokiseline. Ne samo svaka ivotinjska vrsta
nego i svaka pojedinana ivotinja, svaki organ ima svoju
posebnu vrstu bjelanevina. Z b o g toga razliiti dijelovi
ivotinjskog tijela nisu j e d n a k o kompletni ili vrijedni"
kao izvori aminokiselina. Ja posebno ukazujem na nisku
vrijednost miia, koji se inae najvie konzumiraju.
Jedan zagovornik jedenja mesa se ali na injenicu d a j e
nekim bolesnicima, naalost, odbojno jesti ponutrice. Po-
nutrice, k a o jetra, bubrezi, srce, slezena itd." - tvrdi on -
vanredno su bogate nekim vitaminima i drugim vrijednim
sastojcima, pa bi njihovo r e d o v n o ukljuivanje u jelovnik
bilo vrlo preporuljivo." Da bi se iskoristile sve vrijednosti
mesa treba jesti cijelu ivotinju, pa se oni kojima se j e d e
meso, ne bi smjeli mrtiti na j e l o od crijeva. Izbirljivi
mesoderi koji bi pojeli kravu a odbijaju jesti ohare nisu
ozbiljni. D a j e ohar velik kao krava, oni bi od njega odre
zali d o b a r komad mesa i pojeli ga s uitkom. Ti dosadni
mesoderi to ine svoje trbuhe grobljem gdje sahranjuju
ivotinjske strvine (leinari!), morali bi uvijek drati na pa
meti, da njihovi istomiljenici na drugim stranama svijeta
jedu skakavce, p u e v e , pele, zmije, crknute ptice, takore,
mieve, m a k e , pse, tvorove itd. Bijedni, degradirani lei
nari, j e r drugi i niste, emu ste tako gadljivi? Ipak ne mora
te, dok j e d e t e ivotinju, pojesti zaostali izmet u debelom
crijevu, kao to to inite jedui cijele koljke.
Dajte da j o j e d n o m naglasim, da u praktinoj dijetetici
posveujemo panju, ne relativnoj vrijednosti odreene
bjelanevine, niti relativnoj vrijednosti odreene bje-
lanevinaste hrane, ve ukupnom zbiru vrijednosti bje-
laevina u naoj uobiajenoj prehrani. I ne samo
bjelanevina ve cjelokupne prehrane. Ne m o e m o ivjeti
samo od bjelanevina. Osim bjelanevina potrebni su nam
ugljikohidrati, masnoe, minerali, vitamini. Nisu nam po
trebne aminokiseline kao takve, ve aminokiseline u ideal
nim kombinacijama s ostalim n e o p h o d n i m tvarima -
mineralima, vitaminima, ugljikohidratima - koje mogu
pruiti j e d i n o biljke. Te tvari su bitne za potpunu uporabu
bjelanevina. ivotinjske bjelanevine ne spajaju se ideal
no s tim tvarima. Najidealnije tvari k a k o za ivotinjsku
tako i za ljudsku ishranu (ukljuujui i mesojede) i najide-
alniji spojevi tih tvari nalaze se u biljkama.
U bjelanevinama mesa nema n i j e d n e aminokiseline a
d a j e ivotinja nije proizvela iz biljaka. N e m a n i j e d n e m e
sne bjelanevine koju ljudsko bie ne bi m o g l o proizvesti
iz biljaka. Sredinje pitanje iz predloenog razlaganja
m o e se oblikovati o v a k o : Je li meso u usporedbi s bilin-
stvom nadmonije kao hrana? O d g o v o r mora ukljuiti vie
imbenika nego to su bjelanevine. Uz ostale bitne sastoj
ke hrane potrebno je uzeti u obzir i vrijeme. Nisu dovoljni
kratkotrajni pokusi. Treba promatrati uinke jedenja mesa
u rasponu od vie narataja.
Moe se prigovoriti da nitko ne zastupa iskljuivo m e
snu dijetu. Svjestan sam, da takva dijeta za ljude ima malo
zagovornika. M e u t i m , ostaje injenica da se n a v o d n a su
periornost mesna moe iskuati samo putem primjene m e
sne dijete.
K a o konanu injenicu naega razmatranja sjetimo se,
da ivotinjski organizam nije u stanju izgraditi aminokise
line iz sirovih materijala. To znai da ivotinja ne m o e
55
 uzeti elemente iz tla, zraka i vode i spojiti ih u aminokiseli
ne. Jedino biljka m o e izvlaiti iz zemlje sirovine i iz njih
oblikovati aminokiseline. Prema tome ivotinja izravno ili
neizravno ovisi o biljkama s obzirom na aminokiseline.
Sve aminokiseline u ivotinjskim bjelanevinama, bilo da
se radi o mesu, jajima ili mlijeku, biljnog su porijekla. Kra
va proizvodi aminokiseline uglavnom iz trave i sjemenja
koje j e d e , bik proizvodi svoje aminokiseline iz istih izvora
i iz hrane kojom ga love. Koko j e d e trave, zrnje, kukce i
crve iz kojih gradi aminokiseline za jaja. Kukci i crvi koje
ona j e d e izvode svoje aminokiseline iz biljaka. Bilo da j e
de odrezak, teletinu, ovetinu, janjetinu, srnetinu, pileti
nu, ribu ili koju god drugu vrstu hrane ivotinjskog
porijekla, ne dobiva iz njih nijednu aminokiselinu koju
ivotinja ne bi dobila iz biljaka. A k o pije mlijeko, j e d e
sir, ili jaja, ili drugu hranu ivotinjskog porijekla, aminoki
seline u toj hrani k o k o , krava ih koza dobile su iz biljaka
koje su pojele. ovjek takoer m o e uzimati aminokiseli
ne iz biljne hrane. Govedina i svinjetina nisu jedini izvori
aminokiselina. Z a p r a v o , kako e m o uskoro vidjeti, nisu ni
najbolji izvori tih neophodnih sastojaka hrane.
56
esto poglavlje
Biljne bjelanevine
U knjizi Znanje s k a u a " (drugo izdanje, str. 173.) Sir
E. Raz Lancaster, F.R.S. kae: ,,U n e k i m zemljama mnogi
snani i tjelesno dobro razvijeni narodi ive na iskljuivo
biljnoj hrani." To je injenica, a ne pretpostavka. I to ne
samo injenica za dananje vrijeme, ve sve dokle dosee
pisana povijest, a arheoloki i antropoloki nalazi ukazuju
d a j e tako bilo daleko prije n e g o to su nastali pisani spo
menici.
Ti narodi nisu etiki vegetarijanci, nisu ni znanstveni
vegetarijanci, nisu postali vegetarijancima iz zdravstvenih
ili vjerskih razloga. Jednostavno, bili su oduvijek vegetari
janci i vegetarijanizam im se ini normalnim i prirodnim
nainom ishrane. Teorija da biljne bjelanevine nisu pot
pune, da nisu u stanju omoguiti ovjekov rast i razvitak,
tim bi narodima izgledala smijena, k a o to u stvari i j e s t .
Mnogosloljetno iskustvo tih naroda kako ivjeli na dijeti
koja ne sadri ivotinjsku hranu, ili na dijeti koja sadri ve
o m a malo hrane ivotinjskog porijekla, bez sumnje doka
zuje da je zadovoljavajui rast i odranje tijela potpuno
mogu bez jedenja mesa ili druge hrane ivotinjskog pori
jekla. Treba takoer znati, da mnogi od tih naroda ne dre
i
57
 mlijenih ivotinja niti uzgajaju kokoi radi proizvodnje
jaja.
Bioloka vrijednost bjelanevina zavisi o tome u kojoj
mjeri sadre dovoljne koliine bitnih aminokiselina, koje
ivotinje ne mogu proizvesti. Nain odreivanja njihove
vrijednosti izvodi se na temelju pokusa sa takorima.
Budui da su potrebe za aminokiselinama razliite u ovje
ka i u takora, ti pokusi ne daju sigurne rezultate kad se pri
mijene na ljude. Kao to prof. Hindhede kae: A k o netko
eli otkriti najbolju hranu za takore, pokusi s tim ivotin
j a m a su odgovarajui. No, ako tko eli otkriti najbolju hra
nu za ovjeka, teko e se izbjei pokusi na ljudima. Pokusi
na takorima mogu dati neke natuknice, ali iz njih se ne
mogu izvlaiti ispravni zakljuci."
takori rastu p u n o bre nego ovjek, pa su i njihove po
trebe za aminokiselinama srazmjerno razliite. Bjelanevi
na dovoljna za s p o r o rastuu ivotinju lako m o e biti
nedovoljna za drugu ivotinju breg rasta. Najrazboritiji
autori o prehrani su svjesni, d a j e d o g m a t i z a m temeljen na
zakljucima izvedenim iz pokusa na takorima veoma ne
razuman.
Ne smije se previdjeti ni to, da se bioloka vrijednost
bjelanevina obino odreuje hranei proienim bje
lanevinama takore, koji su inae hranjeni h r a n o m bez
bjelanevina. Mora se imati na pameti, da se vrijednost bje
lanevina ne odreuje po njihovim aminokiselinama. ve
djelomino i po njihovoj povezanosti s vitaminima i mine
ralima. Istina je da priroda nikada ne prua izolirane bje
lanevine. Svaka prirodna ljudska hrana posjeduje
manje-vie k o m p l e k s n e bjelanevinske mjeavine. Dobar
broj bjelanevina, ako ih se izolira i konzumira u istom
58
obliku, ne mogu podravati rast ni ivot, neke uope ne
prihranjuju tijelo. N o , to se vrlo rijetko dogaa s bje-
lanevinskim mjeavinama u prirodnoj hrani. Na primjer,
mlijeko posjeduje dvije bjelanevine, soja dvije, kukuruz
dvije, ito dvije itd. T a k o se dogodi da, a k o se j e d n a bje
lanevina izdvoji i daje ivotinji u istom obliku, moe se
pokazati nedovoljnom, doim dvije bjelanevine u hrani,
a k o se daju skupa, mogu se pokazali sasvim dovoljnima.
Takoer je istina da ovjek ivi na veoma raznolikim jeli
ma to sadre bjelanevine, pa manjak bjelanevine iz j e d
ne hrane nadopunjuje odgovarajuom koliinom
aminokiselina iz koje druge.
Prof. T h o m a s O s b o r n e , Ph.D., kemiar istraiva na
Pokusnoj Agrikulturnoj Postaji u Connecticatu i pridrueni
istraiva na vainglonskom Carnegie Institutu g o d i n a m a
je pravio nebrojene pokuse u svrhu odreivanja prave nara
vi i vrijednosti raznih bjelanevina. U Biljnim bjelanevi
n a m a " kae: Ne zna se za sjeme koje ne bi sadravalo
nekoliko razliitih bjelanevina. U s v a k o m istraivanju je
ustanovljeno da, ako sjeme posjeduje bjelanevinu bez do
voljno j e d n e ili dviju aminokiselina. onda posjeduje drugu
bjelanevinu koja ima ba te aminokiseline. Prema tome je
oigledno, da ne m o e m o zakljuiti stoga to znaajan dio
bjelanevina izdvojen iz sjemena ne zadovoljava potrebe
rastue ivotinje, d a j e cjelokupna mjeavina bjelanevina
u sjemenu manje vrijednosti." Nakon pokusa s j e m o m ,
zobi, rai, i penicom on zakljuuje: Zbroj bjelanevina
svake od ovih itarica je uinkovitiji nego to se openito
smatralo."
Raspravljajui ba o o v o m e prof. E. V. M c C o l l u m kae:
,,U praksi ni ovjek ni ivotinja nisu ogranieni na samo
59
 jednu bjelanevinu kao i/.vor potrebnih aminokiselina. Iz
toga slijedi da podaci o prehrambenoj vrijednosti pojedine
bjelanevine u stvari su manje vrijedni od podataka o
m e u s o b n o m nadopunjavanju tih dvaju bitnih p r e h r a m b e
nih tvari."
U prirodi nema ni jedne jedine vrste hrane koja bi, ba
rem to se ovjeka lie. sadravala dovoljno svih bitnih
prehrambenih imbenika. Z a t o je ekperimenliranje s poje
dinom hranom u svrhu odreivanja njezine dostatnosti
uglavnom beskorisno troenje vremena. M n o g e voke ne
maju kalcija, m n o g a zelen ima obilje kalcija. Nitko ne ivi
na s a m o m vou, pa se manjak kalcija u vou nadomjeta
vikom kalcija u zeleni.
S obzirom na nadopunjavanje bjelanevina iz razliitih
izvora, (a l o j e opi zakon u ivotinjskom i ljudskom svije
tu), dr. J. C. D r u m m o n d , profesor biokemije na london
skom sveuilitu, ustvrdio je u svojim predavanjima na
Harbenu, 1942. godine: ,,lz uinjenoga u zadnjih deset ili
petnaest godina j a s n o se vidi, d a j e uinak m e u s o b n o g na-
dopunjavanja bjelanevina iz itarica, korijenja i lisnatog
povra takav da omoguuje izvrsnu mjeavinu za izgrad
nju i odravanje tkiva. Razumije se, trebali s m o ovo shvati
ti iz primjera vegetarijanskih naroda, koji su u tom smislu
sasvim uvjerljivi."
U vezi s ovim prof. Sherman kae, da neki pokusi poka
zuju k a k o prehrambene vrijednosti bjelanevina mahunar
ki mogu biti ograniene zbog niskog sadraja istina, ali to
se lako nadomjeta iz drugih izvora. To j e d n o s t a v n o znai,
da jedui neku drugu hranu koja sadri vie istina namiru
je se potrebni obrok bjelanevina. A k o b i s m o ostali samo
na m a h u n a r k a m a (osim soje i kikirikija) k a o izvorima bje-
(0
lanevina, ne b i s m o ih primali dovoljno, ali k a k o nikada
nismo do te mjere ogranieni na s a m o j e d n u vrstu hrane,
opasnost od pomanjkanja bjelanevina je vie fiktivna
n e g o stvarna. Grlati zagovornici su od ove muhe stvorili
slona.
Treba takoer primijetiti, d a j e bioloka vrijednost neke
bjelanevine odreena drugim osobinama hrane, bilo da su
prisutne ili odsutne. Na primjer, dobro je poznato da kori
tenje bjelanevina zavisi o prisutnosti odgovarajuih vita
mina u hrani. Vea prisutnost luina u jelu asimiliranje
bjelanevina poveava, a previe kiselinskih tvari smanju
j e . Za potpuno koritenje bjelanevina iz bilo koje hrane,
zbir prehrane mora sadravati sve bitne elemente u zado
voljavajuim koliinama. To pravilo se esto ne potiva u
pokusnom hranjenju, kod kojega su mnoge tvari
proiene, j e r moraju barem biti oiene od svih bje
lanevina, osim one koja se iskuava, a sam taj postupak
luenja bjelanevina uklanja i ostale bitne sastojke iz hra
ne.
Nitko ne sumnja da hrana ivotinjskog porijekla ne
moe pruiti odgovarajue aminokiseline, p o g o t o v o kad se
radi o jajima, koja, k a k o prof. M c C o l l u m kae, imaju veu
prehrambenu vrijednost n e g o bilo koji drugi poznati izvor
bjelanevina. A tako je i s m e s o m , pod uvjetom da se j e d e
cijela ivotinja a ne s a m o miii. Budui da ne ivimo
samo od aminokiselina, njihova dostatnost u nekoj hrani
nije dovoljna da je proglasimo superiornom. Mesu n e d o
staju neki vitamini i minerali, za koje su biljke najbolji iz
vor. Malo ivotinja ivi iskljuivo na mesu, a i o n e jedu
cijelu ulovljenu ivotinju i piju njezinu krv.
61
 S obzirom na istou, stalnost i pouzdanost bjelanevi
ne i ugljikohidrati iz biljnih tvari nadmauju o n e iz mesne
hrane. Dr. S. Henning Balfrage u A B C - u " tvrdi da meso
sadri tvari koje tijelo ne moe koristiti, nego ih jetra i bu
brezi moraju preraditi u otpad. injenica je da mesna hrana
sadri otpadne tvari (krajnje proizvode ivotinjskog meta
bolizma naene u tkivima u asu smrti, u/ proizvode neza
mijeenog raspadanja), pa to dodatno optereuje ljudski
ustroj nutarnjeg ienja. U vezi s lime treba rei, da su
zdravi bubrezi u sredovjene osobe vie izuzetak nego pra
vilo.
Od sveg poznatog voa u SAD-u a v o k a d o je najbogatiji
bjelanevinama. Dobre kalifornijske vrste sadravaju
3,39% bjelanevina, to je j e d n a k o mlijeku s obzirom na
aminokiseline, bitnih za rast i oporavak tkiva. Sadraj ug-
Ijikohidrata mu je nizak, samo 2 , 9 7 % , a sastoji se od eera
i celuloze. A v o k a d o je bogat veoma ukusnim, emulziranim
uljem, koje je 93,8%; probavljivo. Minerali sainjavaju oko
1,18% jestivog dijela, a ukljuuju d o b r i m dijelom luine
kalcija, kalija, magnezija i natrija. Bakra i mangana ima u
manjim koliinama. Sto se vitamina tie, u avokadu ih ima
obilno. Dobar je izvor tiamina (B) i riboflavina (B2 ili (i), a
ima neto i vitamina A i C.
Treba napomenuti d a j e bjelanevinski sadraj avokada
neio vii od onoga u kravljem mlijeku, prirodnoj hrani te
ladi u razdoblju njihova najbreg rasla. Bjelanevina je
savreno kombinirana s vitaminima i mineralima koji nam
omoguuju uporabu bjelanevine.
Orasi i ostali kotunjavci takoer su vaan izvor visokih
bjelanevina, pa u im zato posvetiti p o s e b n o poglavlje. Za
sada treba rei s a m o toliko, da su mnogi od njih bogatiji
62
bjelanevinama nego meso i da su po sadraju aminokiseli
na ravni mesu. Kotunjavo voe je bez sumnje d i o normal
ne ljudske prehrane, dok meso zasigurno to nije.
Bjelanevine povra i itarica su uglavnom nedovoljne,
ali uzete s dovoljno zelenog povra koje sadri manje
koliine visokih bjelanevina, njihova nedovoljnost se
kompenzira. Svinje, takori i druge ivotinje se hrane ita
ricama i u stanju su othranjivati svoju mladunad, uz uvjet
da itarice nadopunjuju zelenjem. U prirodnim uvjetima
ivotinje to jedu zrnje, ukljuujui i ptice, ne ive j e d i n o
od zrnja, ve pokazuju posebnu pohlepu za m e k a n o m , mla
d o m zeleni. Openito uzevi, itarice i povre nisu najbolja
ovjekova hrana, ali njihova relativno niska cijena i d o
stupnost lijekom cijele godine ini ih korisnima siromani
j e m sloju, pod uvjetom da ih se jede u suhom stanju i u
odgovarajuoj kombinaciji sa z e l e n i m p o v r e m .
Sojino zrnje je bogato bjelanevinama visoke bioloke
vrijednosti i treba ga jesti dok je mlado i zeleno, a prepo
ruuju se i sojine klice. Mladi sojini izbojci su veoma uku
sni, mogu se jesti sami ili kao izvrstan dodatak salati.
Od povra kikiriki posjeduje bogatu zalihu bjelanevi
na visoke bioloke vrijednosti, lo jest potpunih, dostatnih
bjelanevina. Kikiriki raste pod zemljom. Njegov mineral
ni sadraj sastoji se u najveoj mjeri od fosforne kiseline, a
kombinacija kroba, bjelanevine i fosfora stvara j a k u ki
selinu. Meutim, ako se jede s veom koliinom zelenog
povra i ne mijea s drugim bjelanevinama ili ugljikohi-
dratima, ini izvrsnu hranu. Razumije se, treba ga jesti si
rova i neosoljena i mora ga se dobro savakati. Preni i
soljeni kikiriki, k a o i maslac od kikirikija, v e o m a su loa
hrana.
63
 Kao izvor vitamina D suncokretovo sjeme nadmauje
Z a v i s n o o tlu, klimi, mjestu, vrsti i drugim, moda i ne
bakalarovo ulje, koje ima vie diskutabilnih svojstava i
j a s n i m imbenicima, sastav kikirikija j a k o varira. Odnos
uinaka. Uz vitamin D to sjeme je bogatije kompleksom
bjelanevina ide od 25 do 35 posto, masnoe 50 do 55 p o
vitamina B nego odgovarajua koliina itnih klica, a
sto. Prosjek napravljen od dvije tisue pokusa pokazuju sli
takoer sadri vitamine E i K. Ima u njemu dosta kalcija,
jedei sastav: voda 7,9. bjelanevina 30, m a s n o a 50,
fosfora, silicija, magnezija i fluora, te mikroskopskih"
krob i celuloza zajedno oko 12, minerali 2,9. Uzevi u o b
zir injenicu da u jestivom mesu prosjek bjelanevina se minerala i lecitina.
kree o k o dvadeset postotaka, lako se vidi da se nije teko Sve to ukazuje da suncokretovo sjeme ne sadri samo
prejesti kikirikija. znatne koliine visokih bjelanevina, ve da ih posjeduje u
idealnoj kombinaciji s drugim p r e h r a m b e n i m imbenicima
A k o ga se pri, guta napola savakanog ili pomijeanog
koji su bitni za koritenje bjelanevina. K a k o s m o prije
sa krobom ili d r u g o m bjelance vinskom hranom, kikiriki
vidjeli, bjelanevine su uporabive j e d i n o u spoju s drugim
je v e o m a teak za probavu. Kao i ostale sline vrste hrane,
imbenicima u hrani.
pun je minerala i vitamina. Uz to sadri veoma ukusno ulje,
Sada se suncokretovo ulje poinje rabili za izradu mar
koje je za ljudsku upotrebu bolje od ivotinjske masti.
garina, zaina za salatu, kuhinjskog ulja i sapuna. Smjesa,
Suncokretovo sjeme je o d a v n o sluilo za hranu u Rusi
kako piu, slui za prehranu stoke. P o n o v n o i m a m o prim
ji, na Balkanu i u drugim krajevima. Ameriki Indijanci su
jer k a k o nerazumni ljudi, pod utjecajem mesoderstva i ka
ga koristili m n o g o prije Kolumbova otkria. R e e n o je da
pitalizma, zloporabe dobre stvari. Na nesreu ireg
su ga ruski vojnici jeli u velikim koliinama. Bogato je bje
opinstva, ova izvrsna hrana vanrednog ukusa je tako sku
lanevinama visoke bioloke vrijednosti, bogatije bje
pa da s i j e samo neki mogu priutiti kao redovno jelo. Ali
lanevinama od veine vrsta mesa, jaja i sira, a posjeduje i
ako je u Rusiji i na Balkanu mogu proizvodili lako jeftino
druge p r e h r a m b e n e vrijednosti. Njegov bogat, orasima na
d a j e pristupna i seljacima, onda se sigurno u ovoj zemlji
lik okus je vrlo privlaan, a lako je probavljivo. u t o , laga
mogu proizvoditi jeftinije nego sada. Suncokretovo sjeme
no suncekretovo ulje, iscijeeno iz sjemenja, smatra se
bi m o g l o biti dostupno svima.
ravnim maslinovu ili bademovu stolnom ulju. Suncokreto
vo sjemenje sadri vie ulja od sojina.
Uz razlike po vrstama suncokretovo sjeme sadri 27 do
32 posto ulja od ukupne teine, dok soja, za usporedbu,
sadri 19 posto. Oguljeno suncokretovo sjeme je na sa
m o m vrhu povra s 52,7 posto bjelanevina. Postotak bje
lanevina je nii u itavom sjemenu.

65
64

Sedmo poglavlje
Kotunjavo voe
Orasi i ostalo kotunjavo voe su izvor visokokvalitet
nih bjelanevina, ali su usprkos t o m u z a n e m a r e n i od strane
izvoaa p o k u s a i neprijatelja vegetarijanske prehrane.
Prof. Sherman kae: Bjelanevine kotunjavog voa, u
skladu s dosadanjim istraivanjima, posjeduju istu grau
kao i m e s n e i riblje bjelanevine." Dr. Kellogg veli: Za
nimljivo je otkrie, da od raznih vrsta biljne hrane orasi
imaju najbolje bjelanevine... usporedno prouavanje bje-
lanevinskog sadraja kotunjavaca, mlijeka i m e s a poka
zuje, kilogram za kilogram, da bademi, bukvice (bukov
ir) i orasi u prosjeku sadre bjelanevina koliko i meso, a
pet puta vie n e g o mlijeko... Kesten, ljenjak, hikori orah,
pekan o r a h i jestivo sjeme j e d n e vrste bora u prosjeku
sadre bjelanevina koliko i ribe, d o i m ameriki bijeli
orah, kikiriki i orai dvostruko vie od ribe i 5 0 % vie
nego to se nae u najboljem m e s n o m o d r e s k u . "
M n o g e ivotinje u prirodi, koje imaju bri ritam rasta
od ovjeka, ovise o kotunjavcima kao g l a v n o m izvoru
bjelanevina. Zadivljujue snani i zdravi zubi kojima te
ivotinje drobe najtvre i najdeblje kore oraha dovoljan su
dokaz da je takva hrana izvrsna kad m o e izgraditi i
odravati tako d o b r e zube. Kora hikori oraha, na primjer, je
66
vrlo debela i tvrda skoro kao kremen, pa ipak vjeverica bez
m u k e vadi plod iz njega.
Bogati bjelanevinama visoke bioloke vrijednosti, na
bijeni m m e r a l i m a i vitaminima i od prirode zainjeni tako
da g o d e ljudskom osjetu okusa, kotunjavci kao pekan,
orah, badem, indijski orai itd. nisu s a m o vrijedan doda
tak naem jelovniku nego su redovni dio prehrane mnogih
ivotinja. Oni nisu nadomjestak mesu - meso je njihov na
domjestak.
Vrijednost bjelanevinske hrane ne odreuje se s a m o
po postotku bjelanevinskog sadraja, niti po aminokise-
linskom bogatstvu bjelanevina. Odreuje se vrijednou
cjelovitog sadraja hrane. Kotunjavci su prilino bogati
krobom i eerom, tri do etiri puta bogatiji mineralnim
solima od mesa pa ak i mlijeka, sadre vie vitamina n e g o
meso, a njihov albumin se lako asimilira i ne stvara mok
ranu kiselinu. Kotunjavci su bogati m a s n o o m , koja j e ,
kao i u mlijeku, u e m u l z i v n o m stanju, to jest gotova, pri
premljena, skoro napola probavljena, spremna za cirkuli
ranje kroz limfni sustav. A k o se jedu u odgovarajuim
kombinacijama, lako se probavljaju.
Kotunjavci su hermetiki zatvoreni u svojoj zatitnoj
ljusci sve dok ne dou na red za pojesti, pa zato nisu pod
loni oneienju. Kao dodatnu zatitu imaju opnu oko j e z
gre. Kod nekih je ta koica prezasiena tvarima koje su to
liko smrtonosne za sve oblike bakterija i mikroba, da joj se
ne mogu pribliiti, a j o manje doi u dodir a da ne budu
uniteni. Opna na jezgri nekih od naih najboljih oraha
otrovna je za ljude i treba je ukloniti da bi se orah m o g a o
pojesti. Koliko je poznato, te koice nisu smrtonosne za
ljude, ali ih je bolje ukloniti.
 U zelenom o d n o s n o nezrelom stanju kotunjavci imaju
okus koji ili titi da ne bi bili pojedeni. Vanjska kora koja
omotava orah ujedno ga titi od napada vjeverica i drugih
ivotinja. Taninska kiselina se redovito nalazi u vanjskoj
kori. a ima je i u mnogim nezrelim kotunjavcima. Na
primjer, ir je pun sirove taninske kiseline.
Ti plodovi nude sve to inae m o e m o dobiti od mesa, i
to u boljem obliku, boljim uvjetima, istije, lake uporabi-
vo i bez rizika od jedenja pokvarena mesa. Nae tovne
ivotinje se hrane i uzgajaju tako da su esto puta bolesne u
trenutku kad im mesar rasijee lubanju sjekirom i prereze
im grkljan, da bi pribavio mesoderima sone" odreske i
kotlete. Kolunjavci ne samo da su najbolji izvor bje
lanevina i masnoa, ve nam ih pruaju u idealnoj kombi
naciji s ostalim prehrambenim i m b e n i c i m a koji su bitni za
njihovu uporabu.
N e m a m nakane u ovom poglavlju govoriti o svim ko
tunjavcima. U stvari, kanim ukratko spomenuti s a m o o n e
koji su nam u Americi najpoznatiji. Ima kotunjavaca u
drugim dijelovima svijeta o kojima z n a m o malo ili nita.
Neizmjerne praume A m a z o n e i j u n o a m c r i k i h rijeka,
podruje veliko kao cijeli sliv Mississippija, gusto je obra
slo m n o g i m vrstama kotunjavog voa. Budui e narataji
u tim u m a m a bez sumnje nai neiscrpne zalihe najfinije i
najkoncentriranije hrane, ija je prehrambena i higijenska
vrijednost superiornija mesu i drugoj hrani ivotinjskog
porijekla. Dananji narataj zanemaruje kotunjae, a nai
pravovjerni autoriteti za prehranu vladaju se k a o da ko
tunjae ne postoje. Pogledajmo najobinije kotunjavo
voe!
68
Badem: - Dopustite mi ovdje da popravim ozbiljnu po
greku na naim k i s e l i n s k o - luinskim p r e h r a m b e n i m ta
blicama i lancima o dijeti. Tvrdilo se d a j e badem lunat
plod. Kasnija istraivanja su pokazala d a j e ta tvrdnja p o
grena. Iako sadri visok postotak lunatih minerala, ima
malo najvanijega od njih - kalija, a fosforom je najbogati
ji u cijelom biljnom carstvu, to ga smjeta na kiselinsku
Stranu tablice. To ne znai da treba izbjegavati to fino voe,
ali znai, ako ga se kani uvrstiti u hranu, da ga treba jesti sa
zelenjem koje mu odgovara i koje e ublaiti njegovu kise
lost.
Opnu s badema treba uvijek oguliti. To je jedan od gore
spomenutih plodova koji se sami brane, a kemijski spojevi
koji ga tite tako su trpki, da ne odgovaraju ljudskoj upora
bi. Guljenje te konate opne je j e d n o s t a v n o : jezgre
izvaene iz ljuske ubacite u vrelu vodu. Nakon minu-
tu-dvije izvadite ih i otarite opnu.
Prosjena analiza badema pokazuje ove vrijednosti:
voda 6,00, bjelanevine 24,00, m a s n o a 5 4 , 3 3 , ugljikohi
drati (bez kroba) 10,00, celuloza 3,00, mineralne soli
3,00.
Mnogi bademi kupljeni na trnici bili su obraivani
s u m p o r o m , to bi trebalo izbjegavati. Sumporenjem se
hoe ubijeliti ljuske i ujednaiti boje, ali sumpor esto pro
dre do j e z g r e i ini je neprikladnom za j e l o . Kupujte bade
me tamo gdje ste sigurni da nema napasti od trgovake
varke.
Brazilski oraac (paraorah) ili crnev prst" naega
djetinjstva kotira visoko na ljestvici prehrambenih vrijed
nosti. Bogat je m a s n o o m , kalcijem i magnezijem. Uspros
tom posljednjem ipak spada u kiselinske kotunjae zbog
69
 visokog postotka bjelanevina. Brazilski oraac mora biti
oguljen i j a k o d o b r o savakan.
E v o prosjeka d o b r e analize: v o d a 4 , 8 , bjelanevine
17,2, masnoa 66,00, ugljikohidrati (uglavnom eer) 5,7,
eeluloza ili vlakna 3,0, mineralne soli 3,3.
Indijanski kau orah (pipak, Anacardium occidcnlale)
- Taj plod postaje sve popularniji zbog vrlo privlanog
okusa i kiselosti. Nije orah u d o s l o v n o m smislu, ve je sje
me voke poznate kao kau jabuka, a koje za razliku od
sveg d r u g o g vonog sjemenja raste izvana, na donjem dije
lu jabuke".
Zbog dviju m a l o poznatih kiselina, kardola i anakardi-
na, koje pale grlo i usta i dosta su otrovne, kau se ne m o e
jesti sirovu. O v e kiseline nestaju pri grijanju. Kau se mora
popriti, a koica ukloniti.
Da bi se uivalo u posebnom okusu toga oraha treba ga
jesti sa zelenim povrem. Nipoto ga ne valja jesti s kru
h o m ili bilo kojom d r u g o m krobnom h r a n o m . Vrlo je ugo
dan i prua obilje prvoklasne bjelanevine, iako neto
ogranienije od veine kotunjaa. Koliko mi je poznato,
do sada nije uinjena zadovoljavajua analiza kau oraha.
Kesten - lako je svrstan meu kotunjae, nalikuje ora
hu, ima ljusku slinu orahu, istina, dosta tanju, ipak analize
pokazuju da je kesten srodniji krobnim itaricama nego
ikojoj kotunjai. M o e se rei da diljem svijeta toliko ljudi
ivi od kruha napravljena od kestenova brana koliko i od
itnoga kruha. To se posebno odnosi na j u g Francuske,
Korziku, Malu Aziju, Kavkaz i Sjevernu Afriku, a i u Italiji
i panjolskoj k e s t e n j e vaan u prehrani, l a k o kesten raste
s a m o n i k a o u m n o g i m brdskim dijelovima Sjedinjenih
Drava, d o m a a proizvodnja je malena, pa se veina keste-
70
na uvozi. U Italiji kestenje je uobiajena hrana radnika i
teaka. Takoer se puno koriste u vicarskoj i Njemakoj.
U spomenutim zemljama kesten nadomjeta itarice, to
m n o g i smatraju prednou, budui da kesten sadri vie
ugljikohidrata nego itarice, i to uglavnom u obliku eera.
Analiza pokazuje slijedei sastav kestena: voda 6,0,
masnoe 8.0, bjelanevina 10,0, ugljikohidrati (najvie
krob) 70,0 (dvostruko vie od brana ozime penice), ce
luloza 3,0, minerali 2,4. Kestenov krob se lake otapa od
itnoga. Naravno, u tijelu dovodi do smanjenja zaliha
luina. Nae je miljenje, d a j e dobro zdravlje ljudi to toli
ko ovise o kestenju zapravo posljedica aktivnog ivota na
polju i potronje velikih koliina sirova povra i voa.
Kokosov orah - Ovaj orah visoko kotira kao ljudska
hrana. To je j e d a n od najpoznatijih i najponosnijih oraha u
nas. Poput dinje bolje ga je jesti samoga nego u uasnoj ne
spojivoj mjeavini kako se to obino ini. Za probavu g a j e
najbolje jesti sa zelenom salatom i kuhanim p o v r e m ,
doim sa krobom ili eerom (ukljuujui med) teko se
probavlja. Kad ga se uzima ispravno, samoga ili s povrem
kako je malo prije reeno, i mlijeko i j e z g r a su dobra hrana,
kako /a djecu tako i za odrasle. U zemljama odakle potjee
kokosov orah je tako rei jedini na jelovniku milijima
uroenika.
Analiza kokosova oraha daje slijedei prosjek: voda
3,5, bjelanevina 6 , 3 , masnoa 57,4, ugljikohidrati, eer i
vlakna 31,5, organske soli 1,3. Glavni minerali su fosfor i
kalij, uz male koliine natrija, kalcija, m a n g a n a i eljeza.
Koliko je poznato, najbolje g a j e smatrati kiselinastim i k a o
protuteu uzimati zeleno povre. Oito je da nije jak u bje
lanevinama, ali obiluje ugljikohidratima. Bjelanevina
m u j e potpuna.
/I
 Hikori orah - Hikori je strogo ameriki orah. A m e
rikim Indijancima je bio glavna hrana. S u m e su bile pune
svih vrsta hikorija - njih sedamnaest - sve dok doseljenici,
puke neznalice o hrani kako prije tako i sada, nisu posjekli
skoro sve za ogrjev, za ograde i za drvene dijelove raznih
strojeva.
J e d n a od zapreka za obnovu popularnosti hikori oraha
je i njegova debela, tvrda ljuska, teka za razbili, ali ba ta
tvrda ljuska savreno titi jezgru od bilo kakva
oneienja.
Jedan od najpoznatijih hikorija je Halijeva papirnata
ljuska". Stablo dosie visinu do preko 2 5 m , a debljinu do
6()cm promjera. Orasi su vrlo veliki, ljuska meka od
veine oraha, jezgra puna, o m e k a i vrlo sona, koja ima
osobinu inae v e o m a rijetku meu kotunjaama: moe
stajati g o d i n a m a a da se ne upljesnivi.
A n a l i z a prosjeka svih sedamnaest vrsta pokazuje slije
dee: v o d a 3,7, bjelanevina 15,15, masnoa 68,00, uglji
kohidrati (skoro sve eeri) 12,0, mineralne tvari 2,0.
Bjelanevina je, kao i inae u kotunjaa, visokokvalitetna,
a kao i ostali ovaj orah zahtijeva da ga se dobro savae i
j e d e s a m o sa zelenjem.
Pekari - U ovoj zemlji pekan je najpopularniji i ponaj
bolji orah. Harter kae: ovjek moe dobro ivjeti na sa
m i m p e k a n i m a i vou. To nije s a m o teorija ve injenica,
koju su dokazali lanovi Lige, ukljuujui pisca. M a s n e sa
stojke loga oraha ljudsko tijelo lake asimilira nego bilo
koje d r u g e . "
Nekad je bio glavni sastojak prehrane Indijanaca, koji
su ga za zimu prikupljali u o g r o m n i m koliinama. Pekanov
bjelanevinski sadraj, iako dovoljan za potrebe tijela, nii
72
je od veine kotunjaa. ali ima najvei postotak za upora
bu gotovih masnoa. E v o rezultata analize: voda 3,5, bje
lanevina 13,0, m a s n o a 70,8, ugljikohidrati (uglavnom
eer) 8,5, celuloza (vlakna) 3,7, mekinja" dovoljno za
poticaj crijevnih gibanja, organski minerali 1,5.
Velianstveno zatien svojom ljuskom od svih vrsta
zagaenosti pekan je savren. Potrebna je j e d n a preo-
stio/nost: kupujte pekane u ljusci i pod svaku cijenu izbje
gavajte svijetlo-crveno obojene j e z g r e koje se esto
prodaju.
Pinjol - Ima vie vrsta tog nazovioraha, koji i nije pravi
lan obitelji kotunjaa, iako je vrlo cijenjen kao takav. U
stvari se radi o plodu j e d n e vrste bora, koji je sluio za hra
nu od pamtivijeka, vjerojatno ve u pretpovijesno vrijeme.
Taj plod je doao u Ameriku iz Italije i j u n e Francuske i
postao popularan zaslugom Monovvim specijalistima za
orahe. Vrlo je m e k a n , i bezubi starci mogu s njim izii na
kraj. Lagani terpenlinski okus se moe ukloniti grijanjem
(ne prenjem!) na laganoj vatri.
Ta kotunjaa ima postotak bjelanevina vei od ikoje
prirodne hrane. Nadomjeta najfinije meso. I vrlo mali
obrok zadovoljava sve tjelesne potrebe za bjelanevinama
i m a s n o a m a . Savakan do kaastog stanja, kako treba biti
svaka kotunjaa, pinjol se vrlo lagano probavi.
Prosjek viekratnih analiza pokazuje ovakav sadraj:
voda 6,4, bjelanevina 33,9, masnoa 4 9 , 4 , ugljikohidrati
(obini eer) 6,0, organske soli 3,4. Mineralne soli uglav
n o m se sastoje od kalcija, magnezija i eljeza. Ipak zbog
visokog sadraja bjelanevina pinjol spada u uzronike ki
selina.
73
 Trilja (pistaeija) - To je j e d n a od najfinijih kotunjaa
Ostale kotunjae: Od kotunjaa to rastu u drugim di
to nadmauje sve ostale u nekim svojstvima koja su slabo
poznata izvan zemlje odakle potjee. Trilja dolazi iz Siri j e l o v i m a svijeta, a slabo su poznate u Americi, spominje
je- mo samo neke. Castanopis, ili kalifornijski kesten, esto
smatran kriancem hrasta i kestena. Slui za hranu pticama
Triljina jezgra ima oblik nalik b a d e m u , zelenkaste je
i vjevericama. Chura, poznata kao zemni badem ili zemni
boje (to zelenija to bolja), a ima blag specifian o k u s . lako
je bogata bjelanevinom, ipak nije kiselinasla. Malo je kesten, raste ispod zemlje kao i kikiriki, zapravo nije ko
luinasta za probavu, a njezina masnoa se vrlo lako pro tunjaa nego povre. Kvinslandski orah, raste u Australiji,
bavlja i asimilira. Posebnost ove kotunjae je u t o m e t o nalik brazilskom oracu, ali je o k u s o m bolji. Pilinut ili ja-
uope ne sadri neprobavljive celuloze ili vlakana - sve je vanski badem, raste na Filipinima, u Aziji i Indoneziji. Sa-
ista hrana! Triljin sadraj je priblino ovakav: v o d a 4,2, pueaia ili rajski orah je slabo poznat u Americi osim N e w
bjelanevina 22,5, masnoa 5 4 , 5 , ugljikohidrati (uglav Yorka i priobalnih gradova na istonoj obali. Sauri ili trop
nom obini eer) 16,0, organske mineralne soli 3,0. ski bijeli orah, raste u Gvajani, ovdje ga se rijetko vidi, po
Orah - O v a m o spadaju dvije amerike d o m a e vrste, sve je bijel, pun ulja i ugodna okusa. O v o je samo
crni orah (juglans nigra) i bijeli orah (juglans cinerea), te djelomina lista kotunjaa, koje vrijedi poznavati, iako ih
uvezeni europski orah, obino zvan engleskim, iako ne n e m a m o prilike kuati.
potjee s britanskog otoja v e iz Francuske i Italije. Sve kotunjae, a p o g o t o v o b a d e m e , treba vakati dok
Crni orah je svojim bogatim okusom kvalitetniji i od bi se ne pretvore u mlijenu kau, da bi se m o g l e dobro proba
jelog i od europskog. U usporedbi s njime europski orah je viti. est obiaj nedovoljnog vakanja dijelom je kriv za
bez okusa, pljesniv i neunosan", pa ipak za veinu svijeta miljenje, da su kotunjae teke za probavu. O s i m bezu-
rije orah" podrazumijeva s a m o europsku vrstu. bih osoba koje nisu u stanju savakati svoju hranu, nitko ne
U s p o r e d n a analiza tih triju vrsta pokazuje: bi trebao jesti preraene kotunjae, j e r zbog oksidacije
gube vei dio svoje vrijednosti. Jedite ih prirodne, svjee iz
crni europski ljuske. Uvijek je bolje kupovati ih s ljuskom.
bijeli
voda 2,5 2,5 Kotunjae, a k o se jedu s k r u h o m , uzrokuju manje
4,5
bjelanevine 27,5 18,5 smetnji nego mesnata hrana, ali ipak treba naglasiti, da
27,9
masnoe 56,3 kotunjae ne valja jesti sa krobnom hranom. Pekane, ora
64,5 61,2
ugljikohidrati 11,7 he, b a d e m e , brazilske orace, kau orahe itd. ne valja jesti
12,5 3,4
celoloza sa krobom, eerom ni drugim bjelanevinama. Za ideal
1,7 1,4 0 nu probavu treba ih jesti sa zelenim p o v r e m . U k o m b i n a
minerali 1,9 1,7 3 ciji s ostalim v o e m zbog svoje m a s n o e nee praviti

71
75
 tekoa u probavi bjelanevina, ali kiseline iz toga voa ne
izostavno e ometati probavu kroba. Nespojive k o m b i n a
cije su dodatni razlog da se kotunjae openito smatraju
teko probavljivima.
Osmo poglavlje

Koliko bjelanevina?

Sve otkad je zakljueno d a j e bjelanevina najvaniji i

najhitniji dio ljudske prehrane, bjesni rasprava o tome, k o
liko je bjelanevine potrebno na dan ovjeku. Poetni na
por u odreivanju potrebne koliine bjelanevina sastojao
se j e d n o s t a v n o u raunanju prosjeka bjelanevina koje bi
pojele odreene grupe ljudi, inae poznatih k a o izjelice.
Poslije toga za odreivanje potrebne koliine bjelanevina
vreni su pokusi na psima. Zamislite, htjeti otkriti ovjeko
ve potrebe za bjelanevinama iz pokusa sa psima!

Ne ulazei u narav tih pokusa i mjerenja dovoljno je

rei, da su po njima uspostavljeni visoki bjelanevinski
standardi, j o uvijek vaei u laikoj i strunoj teoriji i
praksi, usprkos tomu s t o j e opetovano dokazano da su pre
visoki. tovie, zadnjih godina je oit porast sklonosti pre
ma p o n o v n o m prihvaanju starih bjelance vinskih
standarda to su ih uspostavili prijanji istraivai.
Prije vie od sedamdeset godina Liebig je doao na ide
j u , da su potrebe za albuminom i bjelanevinom u izrav
n o m odnosu s m u k a r e v o m o d n o s n o eninom aktivnosti.
Mislio je da ljudsko tijelo pogone tvari od kojih se sastoje
miii i utroba. O o v o m shvaanju Drinkwater kae: K a d
bi se miii troili obavljanjem svojih normalnih funkcija,
onda bi prema starom shvaanju bilo isto k a o obnavljati na

76 77
 lokomotivi tokovc i strojeve nakon putovanja, umjesto
dodavanja potrebne vode i goriva." (Hrana u zdravlju i bo
lesti, London, 1906.)
Slijedei Liebiga Voight je 1881. izjavio, da dvadeset
posto ljudske d n e v n e hrane trebaju biti bjelanevine. M a l o
kasnije Atwater je to podigao na dvadeset i pet posto, a
Moleschott i Veirordt vratili na dvadeset posto. Da bi usta
novio koliko ovjeku treba bjelanevina, Voight je pravio
pokuse na psima.
Ovi standardi su zahtijevali za odraslu osobu, koja je
prestala rasti, 7% do 12% bjelanevina (materijala za grad
nju tkiva) vie nego to sama priroda prua djetetu koje za
est mjeseci udvostruuje, a za godinu dana utrostruuje
svoju tjelesnu teinu. Tek je L a h m a n 1892. uvidio taj ra
skorak i latio se zadae da odredi omjere bjelanevina, ug-
ljikohidrata, masnoe i soli u majinu mlijeku, na temelju
tih p o d a t a k a je odredio dijetu za odrasle i time zadao
odluni udarac staroj prehrambenoj koli. L a h m a n je inae
i sam pripadao toj staroj koli i kao lijenik je radio s Loui-
som Kuhne. Tu je primijetio da Kuhneovi pacijenti nisu
uzimali n u n u " koliinu bjelanevina, jer su hranjeni
s a m o v o e m i povrem, a ipak su se d o b r o oporavljali na
hrani s malo bjelanevina.
Analizirajui sastav mlijeka u prahu, to jest mlijeka bez
vode, otkrio je da masnoa, eer i minerali sainjavaju do
8 5 , 5 % od cijele koliine, a bjelanevina je dosezala do
s a m o 1 3 , 5 % . To znai da djetetu koje raste i d n e v n o proiz
vodi vie tkiva nego odrasli priroda osigurava hranu koja,
neraunajui vodu, za izgradnju tkiva sadri s a m o 13,5
materijala z v a n o g bjelanevina. Ali u odnosu prema cjelo
k u p n o m mlijeku to ga dijete sie bjelanevina je s a m o 1,6
78
posto, j e r je 88 p o s t o vode. S a m o u odnosu prema sastojci
ma koji nisu voda postotak je 13,5. O v o se ipak ne smatra
sigurnim polazitem, j e r sve dok ne m o e m o usporediti ak
tivnost odrasle osobe s djetetovom, ne m o e m o tono
odrediti potrebe odrasle osobe.
Drinkvvater kae da ni najtei miini napor ni najman
je ne uveava metabolizam bjelanevina u tijelu. Miina
aktivnost uveava potronju neduinih tvari, to jest ma
snoa i ugljikohidrata." To znai da b i s m o odredili bje-
lanevinske potrebe odrasle osobe usporeivanjem s
potrebama djeteta, morali bismo poznavati razlike u iz
gradnji tkiva koja se odvija u oba organizma.
Hirschfeldje 1887 napravio seriju pokusa i postavio 3g
k a o bjelanevinski standard, ali su ga znanstvenici" odba
cili. Mlad ovjek od dvadeset i etiri godine Hirschfeld je
radio teke poslove, podizao utege, bavio se planinarenjem
itd., istovremeno uzimajui bjelanevina manje od polovi
ne koliine koja se smatrala n u n o m . Nije gubio ni snage ni
tjelesne teine, a duina r a v n o t e a " je pokazivala da nije
gubio tjelesnih bjelanevina. O njegovu djelu Hindhede
kae: Zaista j e u d n o d a j e znanost prepustila zaboravu
Hirschfeldova istraivanja. B i o je mlad (svega dvadeset i
etiri godine), pa nije i m a o dovoljno teine da u z d r m a Vo-
ightov autoritet." Niski standard bjelanevina slabo je pri
vlaio panju, sve dok nije Fletcher trgnuo z n a n s t v e n i k e "
iz njihove letargije.
1904. godine Chittenden je prosvjedovao protiv pretje
ranog konzumiranja bjelanevina i odredio 8g k a o pro
sjenu dnevnu potrebu. A kada je neto kasnije d o k a z a n o
da izluena mokraevina uope nije u srazmjeru s aktiv
nou, Liebig i njegova kola, skupa sa svim dijetetiar-
79
 skim sustavom koji ga je podravao, pokazali su se
p o t p u n o lanima.
Ne smijemo misliti o aktivnosti odrasle osobe
iskljuivo kao o troenju bjelance vinskih elemenata i tki
va, n e g o k a o o uporabi goriva. Usporeeno s bjelanevin-
skim potrebama djeteta koje raste i d n e v n o gradi tjelesna
tkiva, potrebe odrasle osobe su zaista vrlo malene, pa go
vorili o 13,5 postotaka bjelanevine u dnevnim obrocima
bilo bi smijeno.
L a h m a n je zagovarao usklaivanje s razmjerima u mli
jeku, s t o j e bilo previsoko, pogotovo s t o j e za svoj standard
uzeo kravlje mlijeko. Chittenden je tvrdio da se tjelesna
teina, zdravlje, mentalna i fizika snaga i izdrljivost
mogu odravati s a m o s polovicom bjelance vinske hrane
koja se obino j e d e . " On je procjenjivao omjer bjelanevi
na za odrasle za 3,5 posto nie od djejega, a mislio je da se
zdravlje m o e daleko bolje odravati s 10 posto bjelanevi
na u hrani n e g o s 20 posto.
Kasnije se otkrilo da su i L e h m a n o v e i Chillendenove
procjene o potrebi tijela odrasla ovjeka pretjerane. Boyd
je uzeo m e s o kao izvor bjelanevina i procijenio da je
dnevni m i n i m u m bjelanevina, potreban za odravanje tje
lesne teine, oko 30g, to jest samo 4 , 6 5 posto od 650g
ukupne koliine hrane. (Vitamins, London, 1923.) Ragnar
Berg, n a k o n ozbiljnijeg istraivanja, ustvrdio je d a j e do
voljno s a m o 26g, o d n o s n o 4 p o s t o od cijele koliine. (Vita
mins, London, 1923.), a Rose j e , ispitujui na p u n o iroj
bazi, d o a o do s a m o 24g, o d n o s n o 3,7 posto. (Vitamins,
London, 1923.)
Nakon p o m n o g pregleda svih prethodnih procjena i na
kon vlastitih savjesno voenih pokusa, Berg je doao do
80
zakljuka da se potrebe odrasle osobe za bjelanevinama
trebaju raunati prema tjelesnoj teini, u omjeru 0.58g po
kilogramu.
Berg je zakljuio da opskrba od 1 g r a m a bjelanevina
za svaki kilogram tjelesne teine, kad se uzima raznovrsna
hrana, nudi sigurnosnu granicu od 50 do 100 p o s t o . "
Prema tome odrasla osoba od, recimo, 70 kg., ne bi
smjela uzeti vie od 65 grama bjelanevina dnevno, t. j. a k o
se radi o bjelanevinama iz mesa ili sira, reena o s o b a ne bi
smjela jesti vie od etvrt kg mesa ili sira, a a k o se radi o
ribi, ne bi smjelo biti vie od pola kg.
Oito je da prosjena odrasla osoba, ak i ona umjereni
jih navika, doputa sebi daleko vei omjer bjelanevina.
A k o dorukuje jaja i slaninu, s a m o to, ne raunajui kruh
koji uz to ide, unijet e u organizam 3/5 od 65 grama dnev
nog obroka bjelanevina ostavljajui samo dvije petine iz
nosa za ruak i veeru. Dakle, za vrijeme ruka koji e se
sastojati od k o m a d a mesa, ta osoba e uzeti vie nego to
joj odgovara, pa e sve ostalo u odnosu na bjelanevine biti
viak, ak i da se ne uzimu u obzir kruh. krumpir ili tijesto
koje e vjerojatno uz to pojesti.
Ragnar Berg doputa malo vie bjelanevina za repro
dukciju i u tom sluaju bitne su bjelanevine visoke biolo
ke vrijednosti. Ali izuzevi reproduktivnost, iz prethodnih
podataka je oito, da prosjeni ovjek, koji vie ne raste,
uiva pretjerano u hrani koja potie rast, a koja mu nije po
trebna, pa prema tome ne samo da uskrauje svojem tijelu
potrebne elemente kao to su mineralne soli i vitamini,
nego usporava sagorijevanje svoga nutarnjega goriva. Hin-
dhede je odgojio etvero atletine i vrlo bistre djece na hra-
81
 ni tako oskudnoj u bjelanevinama, da se govorilo kako bi
to smrtno prestrailo bilo kojeg kolskog uitelja."
Nixon, koji nije vegetarijanac i nije pristran u korist ve-
getarijanizma, piui u sijenju 1934., r e k a o je d a j e 100
grama bjelanevina d n e v n o prosjena potreba za psihike
i mentalne aktivnosti i plodnost, od kojih bi 50 grama tre
bale biti prvoklasne bjelanevine", pod kojima on podra
zumijeva m e s o , jaja, sir i ribu. To je koliina bjelanevina
koju on smatra dovoljnom za mlada ovjeka, ije su repro
duktivne sposobnosti na vrhuncu. To znai da bi polovica
bjelanevina to ih m l a a osoba d n e v n o uzima trebale biti
visokorazredne bjelanevine. Vegetarijanci bi mogli uzi
mati bjelanevine visoke bioloke vrijednosti iz oraha, ki
kirikija, avokadosa, soje, banana i zelenog povra.
U mojem vlastitom poslu promatrao s a m stotine m u
karaca, e n a i djece, k a k o nakon dugog posta neprekidno
(katkada brzo) dobivaju na teini i snazi, j e d u i d n e v n o
samo polovicu pretpostavljene koliine bjelanevina.
Odgojio sam svoju djecu i takoer nadgledao odgoj m n o g e
druge djece, hranei ih daleko manjom koliinom bje
lanevina od one s t o j e tekui standardi preporuuju, i ni
s a m od njih vidio zdravije ni razvijenije djece. Moj
prehrambeni program se blisko podudara sa standardom
to ga je preporuio j e d a n vicarski program, o kojem se
govori u nastavku.
Neki noviji pokusi u vicarskoj mogli bi ponuditi dugo
traeno rjeenje pitanja kolika je d n e v n a potreba bje
lanevina po osobi. Za razliku od ostalih pokusa koji su
injeni u svrhu rjeenja ovog problema, ovi pokusi su
izvreni na ljudima, i to mnogo njih. A k o zakljuci nisu u
82
skladu s rezultatima to su ih dijetetiari obavljali nad ta
korima, to se nee svidjeti m o m c i m a u ulozi takora.
Prije koje dvije godine vicarski profesor A. Fleisch g o
vorio je na r e d o v n o m sastanku Britanskog drutva za una
preenje znanosti. Rekao je okupljenim znanstvenicima,
da su pokusi, obavljeni na 400.000 osoba po strogo znan
stvenim mjerilima, pokazali da su koliine kalorija, bje
lanevina i masnoa koje su u civiliziranom svijetu
smatrane n e o p h o d n i m a u stvari p o t p u n o nepotrebne. Na
temelju tih pokusa on je ustvrdio d a j e standard Ujedinje
nih naroda od 2.400 kalorija na dan previsok, te d a j e 2.160
kalorija dovoljno za svakoga osim tekih fizikih radnika.
Zakljuak do kojega se po pokusima dolo jest da je jedan
gram bjelanevina po kilogramu tjelesne teine dovoljan.
Prije rata se pretpostavljalo da su potrebe bjelanevina oko
100 grama. Fleisch je ustvrdio da su ove koliine ne samo
nepotrebne n e g o i tetne. R e k a o je da se veliki dio mesa i
jaja to se j e l o prije rala, kao vei dio preraenih masti,
eera, bijeli kruh i tijesto trebaju zamijeniti povrem,
voem i crnim kruhom.
Na koncu, rekao j e , dok danas m n o g i narodi u svijetu
trpe od gladi, pravo je rasipanje pretvarati velike koliine
ita u jaja, i m e se gubi 90 posto prehrambene vrijednosti
ita, kao i pretvarati u stonu hranu o g r o m n e koliine ku
kuruza i j e m a koji time gube 75 posto kalorija i bje
lanevina. To je izravna pljuska naem tradicionalnom ali
ipak besmislenom poljodjelstvu, koje najprije uzgaja veli
ke koliine hrane za ivotinje, njome hrani stoku, a onda
hrani ovjeka malim postotkom vrijednosti hrane koja je
pretvorena u stonu.
83
 Izgledat e nevjerojatno mnogima od mojih itatelja, da va vie od bilo koje d r u g e hrane. Z a p r a v o , cijeli sustav
od koliine bjelanevina koja je prije rata smatrana neop b u d e prepun otrovnim nuzproizvodima bjelanevinskog
h o d n o m s a m o polovica je u stvari potrebna za o s o b n o metabolizma, koje organi ienja ne uspijevaju uvijek eli
zdravlje i snagu. Stari visoki bjelanevinski standardi tin minirati. K o b n o umiranje tijela otrovana neodgovarajuim
jaju kroz prole stvari. Bez sumnje prijevoznicima i uzgaji i suvinim bjelanevinama nalik je trovanju hranom.
vaima peradi ovo se nee sviati, a ut e se vika iz U sredovjenih osoba sasvim normalni bubrezi su izu
takorskih laboratorija. Ortaci s radija to se brinu o intere zetak, a ne pravilo. Brinim izborom prehrane s niskim
sima m e s n e industrije vikat e do promuklosti, nijeui sadrajem duika m o g u e je svesti rad bubrega na razinu
vrijednosti pokusa uinjenih na ljudima umjesto na tako na kojoj e moi drati neistoe u krvi u dopustivim grani
rima. Usprkos svemu to je jedini nain odreivanja ovje cama.
kovih prehrambenih potreba. Kad se radi s podmlatkom, Bez straha od proturjeja m o e m o rei, da nesrazmjer
potrebe brzo rastue i sporo rastue ivotinje p o t p u n o su no poveanje bjelanevina u prehrani zbog proizvoljnog
razliite. dodavanja jela bogatih bjelanevinama, mesa, jaja, sira i
si., poluuje tetan uinak, j e r stalni viak bjelanevina do
Dok su napori veine istraivaa oigledno usmjereni
vodi do poremeaja zdravlja. A upravo l o j e hrana, koju za
prema odreivanju minimalnih bjelanevinskih potreba,
govornici visokogradnih" bjelanevina najvie pre
moglo bi se u meuvremenu postaviti pitanje, m o e li se
poruuju. Viak takvih bjelanevina (usto loe pripremlje
uope na taj nain odrediti valjan standard bjelanevinskih
nih i pogreno kombiniranih) uzrok je mnogih tegoba.
potreba. Sasvim je j a s n o , d a j e vea trijeznost u uzimanju
duika (bjelanevina) bitna ne samo za povratak izgublje
nog zdravlja ve i za odravanje vrhunskog zdravlje uvijek
i svagdje. Reiheimer ima pravo kad kae. d a j e duik (glav
ni sastojak bjelanevina) openito uzevi dobar sluga a
lo gospodar." Psiholozi dobro znaju, da metabolizam ma
snoa i bjelanevina ovisi o metabolizmu ugljikohidrata.
Izmeu ugljikohidrata i bjelanevina postoji krhka ravno
tea koju treba uvali, jer bolesti i degeneracija proizlaze iz
naruavanja te ravnotee.
D o k a z a n o j e , da previe duika umanjuje radnu sposob
nost, a openito gomilanje duikova proizvoda kinotoksina
u miiima uzrokuje zamor. Ljudi se truju prevelikim uzi
manjem bjelanevina. Bjelanevina u tijelu proizvodi otro-

85
84

Deveto poglavlje
Voe, kotunjae i povre
U mojoj knjiici Jednostavno kombiniranje hrane"
naglasio sam injenicu da bi ovjek, prototip rukohvat-
nih" bia, trebao razviti navike jedenja plodova koje su u
skladu s njegovom anatomijom, a od kojih se tijekom vre
mena udaljio, zahvaljujui bez sumnje lutanjima koja su ga
odvela od njegova zemaljskog rajskog d o m a u toplijim
predjelima. Mnogi prirodnjaci i usporedbeni analomiari,
meu koje spada ak i jedan T h o m a s Henry Huxley, doka
zali su da ovjek, k a o primat, definitivno vie pripada vrsti
plodojeda nego vrstama travojeda, svatojeda, mesojeda i
leinara, ali je istom Sylvester G r a h a m strogo naglasio
oiglednu injenicu, da je ovjek, usprkos razlikama, pro
totip plodojeda.
Ljudski tjelesni ustroj je konani sudac pred kojim treba
rasuivati sva pitanja koja se na bilo koji nain tiu ovje
ka. ovjek je bioloka a ne kemijska j e d i n k a , pa se k pitan
ju njegove normalne prehrane treba pristupiti s bioloke
toke gledita. injenica da svi pokazatelji to nam ih u iz
boru hrane prua kemija imaju negativan karakter ukazuje
na vanost bilokog pristupa.
Usporedba ovjekova tjelesnog ustroja s nekim od nje
mu bliskih niih stvorenja bez sumnje osuuje njegove
mesoderske navike i oznaava ih kao jednu od nastranosti
,S(,
u koju je upao, m o d a iz nude, negda u davnoj prolosti.
Cuvier, j e d a n od najveih prirodnjaka prolog stoljea
kae: ini se d a j e ovjek oblikovan tako da se hrani kori
jenjem, voem i sonim dijelovima biljaka. Ruke mu o m o
guuju da ih lako sabire, a kratke i umjereno snane vilice,
j e d n a k a duina onjaka i sjekutia i valjkasti oblik kutnja
ka ne doputaju mu da pase ni da j e d e meso, osim ako takva
hrana nije najprije kuhana.." (ivotinjsko carstvo, sv. 1.,
str. 73.)
U ivotinjskom carstvu poznajemo karakteristike zrno-
jeda, mesojeda, plodojeda itd ali i neke porodine oznake
meu, na primjer, sisavcima i rukohvataima (keiroteri-
ma), ukljuujui Cuvierove dvoruke i etveroruke, meu
koje u skladu sa svojim anatomskim ustrojem spada i ov
jek. Ta bia u prirodi ive na vou i povru, iako bi, isto k a o
i ovjek, n e k i m nenaravnim uzgojem bili u stanju stei
mesoderske navike. ovjek ima stranje zube za vakan
j e , prikladne za usitnjenje zrnja i korijenja, a ne mesoder
ske razdirae. Sprijeda ima sjekutie plodojeda, pa su mu
takvi i onjaci. N e m a zubi prikladnih za razdiranje sirova
mesa, a vaui pokreti eljusti rezultat su razvijanja pteri-
goidnog miia, svojstvenoga biljoderima. Ti pokreti se
bitno razlikuju od okomitih, koji odgovaraju iljastim zu
bima mesodera. I duina ovjekova p r o b a v n o g trakta je u
skladu s gornjim usporedbama.
Kae se d a j e Cuvier bespogovorno rijeio pitanje ov
j e k o v e prirodne prehrane. Iako vjerujem da je ta tvrdnja
tona, ipak ne bih elio preutjeti zasluge ostalih, koji su
dali svoj doprinos rjeavanju toga pitanja, mada z n a m da
svijet u Europi i Americi nije voljan prihvatiti ponueni
odgovor. vicarac dr. M. Bircher-Benner citira europskog
87
 znanstvenika ra. Richarda Lehne, koji nakon podrobnog
prouavanja usporedne anatomije svoj zakljuak saima u
ove rijei: Nasuprot psiholokim nalazima prehrambene
znanosti koji se neprestano mijenjaju i uvijek ostaju nedo
reeni, komparativna anatomija dokazuje - a podupiru je
milijune godina stari paleozooloki dokazi - da ljudski
zubi u svom idealnom obliku imaju iskljuivo plodojedne
osobine."
ovjekov osjet okusa ni sada. nakon tisua godina j e
denja mesa, ne trai meso i daleko bolje raspoznaje veliki
broj raznih vrsta voa, povra i kotunjaa u svim
m o g u i m kombinacijama, koje su privlane oku i nosu kao
i jeziku. Ljepota voa i njihovi privlani mirisi otro odu
daraju od runoe peenja i i odbojnog zadaha riblje
trnice ili mesnice.
Stara medicinska zabluda da voe zapravo ne posjeduje
prehrambenih vrijednosti j o uvijek lebdi u m o z g u miliju
na ljudi. Za njih je voe poslastica", ili kao usputni zalo
g a j " ili k a o desert". Mnogi se ak boje voa, to je
preivjeli ostatak medicinske tvrdnje od prije nekoliko de
setaka godina da voe uzrokuje m n o g e bolesti. U potpunoj
suprotnosti s tim tvrdnjama bila je praksa mnogih onda
njih higijenistci koji su za doruak iskljuivo jeli voe, od
bacujui istovremeno proizvode od bijelog brana i
veinom izbjegavajui maslo i sva masna kuhanja. Isto
tako su se uzdravali od aja, kave itd., te nisu jeli kolaa ni
torti. Nisu trebali lijekova niti su ih davali lanovima svo
jih obitelji.
Plodovi ljubavi", kako ih je nazvao rani higijenist La
zarus, breskve, ljive, jabuke, kruke, g r o e , narane itd.
obiluju p r e h r a m b e n i m vrijednostima i sonim okusom. La
ss
zarus je mislio d a j e naziv plodovi ljubavi" p o s e b n o prik
ladan za voe koje dozrijeva u proljee, to jest ,,u vrijeme
ljubavi". Poznato je da rane uroenika koji jedu voe i da
tulje zacjeljuju bre n e g o u Europljana koji jedu m e s o .
Vlastitim promatranjem domaih biljodera i mesodera
ustanovio sam da rane mesodera zacjeljuju sporije. Opi
uinak biljne hrane na ivotinje je potpun i postupan, dok
je mesna hrana ubrzavaj ue razorna.
Sama injenica da opstojimo kao civiliziran svijet ovisi
o biljnoj i vonoj prehrani. Kad god u ljudskom ivotu pol
jodjelstvo nadomjesti lov, slijedi plemenitiji oblik suivo
ta, bratstvo, ogranienje svih oblika paraziti/ma.
smanjenje bolesti i psiholoki napredak. Takoer se stvara
mogunost uzdravanja vie puanstva na manjim povri
nama. U svojoj Meusobnojpomoi" Kropotkin pripovi
j e d a o divljacima: D o k a z a n o j e , da su prestali s
e d o m o r s t v o m tek poto su uspjeli poveati redovna sred
stva uzdravanja."' Vie puta je naglaeno, d a j e sve izvor
no ljudsko bogatstvo stvoreno na temelju ratarstva, u
suprotnosti sa skitnjom. grabeom i parazitskim mentalite
tom. S a m o predrasude i lana znanost se protive plo-
doderslvu.
Meu travojednim i plodojednim ivotinjama ivot u
zajednici je pravilo, a osamljenost izuzetak, doim meu
mesoderima osamljenost je pravilo a zajednica izuzetak.
Grabeljivaeki ivot ne samo to zahtijeva vei lovni pro
stor, ve takav ivot po samoj svojoj naravi d o s l o v n o ulije
va duh sukoba i netrpeljivosti u karakter grabeljivca, bio
to ovjek ili ivotinja. Prijevara i nasilje su naravne odlike
ivota koji se odrava nasiljem i snagom. M e s o d e r s k e na
vike ovjeka zahtijevaju velika nenaseljena podruja da bi
89
se odralo nekoliko pojedinaca. Lov i ribolov, usporeeni s
poljodjelstvom, daju malu koliinu hrane na podruju iste
veliine.
O p r a v d a n o je pretpostaviti d a j e bratstvo ljudske zajed
nice raskinuto u trenutku kad je ovjek postao grabelji
vom ivotinjom, pa je svaki, poput vuka ili tigra, napravio
vlastiti brlog. S druge strane, im p o m e traiti izgubljenu
bezazlenost i odrekne se lovakih navika, ovjek osjea
potrebu za viim oblicima drutvenog ivota koji su u skla
du s dijeljenjem dobara, a u suprotnosti s povrnim i gru
bim o d n o s i m a prema blinjemu, kako se to d o g a a meu
ljudima koji ive od lova.
Pojavljuje se i prefinjena, krasna osjeajnost raznih tje
lesnih organa kad ih se uzgaja hranom od voa i povra, to
ne s a m o neizmjerno uveava ivotnu radost ve poveava i
pojaava nau vezu s prirodom. Prastara predaja d a j e B o g
postavio prve ljude u zemaljski raj i uinio ih uvarima
vrta" upuuje nas na ono doba kad je ovjek, u skladu sa
svojom prirodom, ivio od obilja prirodnih plodova, bez
potrebe ubijanja ivotinja za hranu. Krasota vrta je potpu
no oprena bijedi klaonice.
M o r a li hrana proi kroz ivotinje da b i s m o je dobili
ve rabljenu, umjesto da je poput njih sami u z m e m o
svjeu, lijepu i punu ivota, iz obilnih vrtova i vonjaka
prirode? M o r a m o li uvijek vrijeati vlastitu narav naim
p r e h r a m b e n i m navikama i ivjeti na hrani koja j a d n o odgo
vara naim prehrambenim p o t r e b a m a ? Ja ne zagovaram
samo ivotinje, kao to to ini svaki etiki vegetarijanac,
ve i ovjeka ranjena rastavom od njegova prirodnog
naina ivota. Odstupanjem od pravog biolokog puta on
nanosi vie zla s a m o m e sebi nego ivotinjama kojima se
90
hrani. Jedino se moe nadati superiornijoj prehrani a k o se
vrati biljnom svijetu k a o izvoru svoje hrane.
Istraivanje n a m kae da u biljnom carstvu i m a m o
m n o g o protivnika, ah i m n o g o prijatelja, i da ivotna snaga
najveina ovisi o koritenju biljaka slijedei zakone i nago
ne organskog ivota, a ne sluajui izmiljene zakone lane
znanosti ili terapista. Higijenist se ne m o e dovoljno
nauditi injenici da su se otrovne biljke od pamtivijeka
koristile kao lijekovi, d o i m vraari, stari i suvremeni, nisu
skoro nikada pripisivali ljekovitost j e s t i v i m biljkama. A k o
je neka biljka toliko otrovna da je dovoljno umoiti vrh
strelice u njezin sok pa da usmrti svakoga koga ubode,
onda su ta biljka i taj otrov medicina. Sva travarska umje
nost, stara i moderna, sastoji se u uporabi otrovnih biljaka
kao lijekova. Neotrovna biljka nema ljekovitih osobina. Ta
praksa je apsurdna, nalik postupku ovjeka koje ne j e d e
rajice, narane itd. da ne bi d o b i o reumu, ali u isto vrijeme
pui duhan, za koji misli d a j e nekodljiv i m o d a a k kori
stan.
91

Deseto poglavlje
Mesoderstvo
Jedan se australski uroenik o p r a v d a v a o to je ubio i
ispekao svoju enu izjavljujui: Bila je u k u s n a . " Lju
doder ide u lov, goni i ubija drugog ovjeka te ga kuha i
j e d e kao i svaku drugu lovinu. N e m a niti j e d n o g j e d i n o g
dokazu, ni samo jedne injenice u korist jedenja mesa. koja
se ne bi mogla upotrijebiti u korist ljudoderstva. U stvari,
ljudoerstvo je tako uobiajeno meu mesodernim ivo
tinjama i ljudima, da ne bi bilo teko dokazati kako jedenje
m e s a vodi izravno u kanibalizam. Paleontolozi g o v o r e da
su neki narodi iz k a m e n o g d o b a bili upali u ljudoerstvo.
Ljudoerstvo je bilo i medu visoko civiliziranim narodi
ma, a nije nepoznato ni modernom civiliziranom svijetu.
Mesoderi ne mogu uspostaviti kriterij o zadovoljava
juoj prehrani. Izvjesno je da iz svoga nenaravnog obroka
ne mogu izvui prehrambeni podraaj" potreban za stabil
nost. Poznato je da meu mesoderima vlada velika
smrtnost mladunadi, to ukazuje na ozbiljno smanjenje
ivotne sposobnosti meu tim ivotinjama.
Mesoderi su zbog svojih nezdravih navika iskljueni
iz izravne opskrbe vitaminima i neophodnim vonim i
povrnim sokovima kao i povrem i njegovim sastojcima,
pa sloga pokazuju abnormalnosti u metabolizmu. Umjesto
plemenite hrane lovake vrste su prisiljene zadovoljiti se
92
loijim proizvodima, koji iako nisu opasni po broj i
veliinu, opasni su po cjelovitost, stabilnost i zdrav razvi
tak. N a d m o niih psiholokih vrijednosti esto znai d o
datni podraaj" za prirodni nazadak, koji vodi u postupnu
degeneraciju. Njihova lovina su najee ivotni otpad - u
divljini to su openito bolesne i slabe ili mrtve i raspada
jue ivotinje, a u civilizaciji su opet ivotinje boleive
zbog pripitomljavanja i pogrene ishrane. Mesoderi i lei-
nari to se tove na ivotnom otpadu, pripitomljene svinje
to j e d u vlastiti izmet, pripitomljene kokoi to jedu ivo
tinjski i ljudski izmet, svi oni j e d u mrtvo i raspadajue
meso i zadovoljavaju se loom hranom. Apetit leinara ra
ste u skladu s onim ime se hrane, zato sve vie i vie jedu
smee. Budui da su meso i riba siromani vitaminima,
esto se uje preporuka da se u prehranu ukljui i koje
ljezdano tkivo, p o s e b n o jetra, ali se zna da jetra, j o vie
nego miiavo m e s o , poveavaju koliinu kreatina u mok
rai.
Nije u d o da imaju visoku smrtnost mladunadi, pa ih
j e , usprkos brojnom nakotu, u prirodi relativno mali broj.
Grabeljivake navike ine ih nesposobnima za ivot. Dar
win je natuknuo da bi mesoderi poveali svoje anse za
ivot ako bi bili malo manje mesoderi, te rekao d a j e raz
log za nestanak neke vrste manjak napretka u skladu s
naelom o vanosti odnosa organizma s o r g a n i z m o m u
borbi za opstanak." To je neizravno priznavanje naela
simbioze, to g a j e do potpunosti razradio Englez H e r m a n
Reinheimer. Proirujui Darwinovu misao, Reinheimer
veli, da zbog posljedica zanemarivanja zakonite hrane
mesoderi, suprotstavljeni najhitnijem i svetom svemir
skom zakonu asimilacije i podjele rada, trpe nedostatak
93
 svih normalnih ivotnih odnosa i tonu sve dublje u bolelji-
vost i parazitizam." Za njega su, ini mi se s pravom, svi
kukcojedi, mesoderi, paraziti, ljudoderi, leinari i sve
ostale vrste grabeljivih biljaka i ivotinja patoloki tipovi.
Oni ne predstavaljaju normalnu prirodu i svaki od njih i svi
zajedno degeneriraju i idu prema ieznuu.
To miljenje izravno odudara od gledita prosjenog
profesora zoologije, koji - oportunist po profesiji
oigledno uiva opisujui mesodere k a o mjerilo i ideal
ivota, opravdavajui tako nae vlastite mesoderske navi
ke. Hajde, neka mi netko objasni, zato je ovjek od svih
ivotinja izabrao za uzor najnekreposnije: mesodere?
Nai mesoderni biolozi bez prestanka prinose rtveni kad
bogu propasti. S u h e kosti i mesni odresci su j e d i n o to oni
pripisuju bilo kojem stvorenju, a to je i j e d i n o to mogu do
biti. Ima m n o g o znanstvenika" koji vie vole stati na stra
nu veine (ili na stranu Velikog Profita) i braniti uobiajena
stajalita (ili braniti posebne interese), n e g o se postaviti na
stranu istine. Tako im je sigurna popularnost i zarada.
Budui d a j e veina mesne hrane siromana mineralima
i vitaminima i praktiki bez ugljikohidrata, te kako je
veina ivotinjskih masnoa niskokvalitetna, ak i pobor
nici m e s n e prehrane brane jedenje mesa skoro iskljuivo
injenicom da je m e s o izvor gotovih superiornih bje
lanevina. Tvrdi se, da su mesne bjelanevine bolje od bje
lanevina biljnog porijekla, pa da p r e m a tome imaju
prednost. ak se tvrdi, na temelju novijih pokusa na ivo
tinjama, da su mesne bjelanevine apsolutno nezaobilazne.
Higijenist zastupa suprotno miljenje.
Mi d r i m o da je ivotinjsko m e s o i njegovi sokovi u
najbolju ruku drugorazredna hrana. Serumi i gotove bje-
94
lanevine predstavljaju opasnost. Naa bioloka dunost je
proizvesti iz jednostavnih spojeva vlastite specifine bje
lanevine i ne optereivati se bjelanevinama drugih ivo
tinja. Naa protoplazma e prije osiromaiti nego postati
bogatija naim grabeljivim nainom prehrane, za koji je
lako dokazati da sa sobom donosi patoloke uinke. Doka
zano j e , da pod izvjesnim bjelanevinskim poticajima
mesoderi reagiraju drugaije n e g o biljoderi, koji poka
zuju veu mo opreznosti i obrane. Istina je da meso i dru
ge ivotinjske tvari sadre ostatke energije, dobivene iz
biljaka, ali je ta energija pomijeana s nekim nepouzdanim
i esto opasnim tvarima, koje remete i kvare izvornu vri
j e d n o s t dobivenu iz biljaka.
Neprikladnost nekih tvari za asimilatorne svrhe oituje
se u anafilaktinim simptomima koji ih slijede. Priroda,
odbacujui neke bjelanevine, uglavnom ivotinjske, na
stoji odrati stabilnost vrste i zatititi zdravlje j e d i n k e .
Alergija i anafilaksa nisu nikakav misterij, ve su posljedi
ca dugotrajnog trovanja tijela neprikladnom bjelanevin-
skom hranom.
lako je esto ponovljena tvrdnja da se ivotinjske bje
lanevine lake probavljaju i potpunije asimiliraju n e g o
biljne, pojava anafilakse, koja tako esto slijedi uzimanje
ivotinjskih bjelanevina, upuuje na to da ljudski organi
zam nije adekvatno opskrbljen za probavu sloenijih bje
lanevina, i da su jednostavne biljne bjelanevine
najprikladnije za ljudsku probavu. Iako ne podupire moje
miljenje da su biljne bjelanevine lake probavljive od
ivotinjskih, ipak je slijedea izjava prof. E. F. Terroinea sa
trasburkog sveuilita u raskoraku s popularnim vjero
vanjem. On kae: N e m a dokaza na kojima bi se temeljilo
95
 razlikovanje probavljivosti bjelanevina s obzirom na nji
hovo porijeklo."
Moje stanovite je da je anafilaksa, o d n o s n o bje
lanevinska alergija otrovanje uzrokovano apsorpcijom
djelomino probavljenih bjelanevina. To e rei da nisu
razgraene u aminokiseline n e g o upijene u kompleksni-
j e m , dakle otrovnom obliku. Aminokiseline nisu otrovne,
te prema tome ne bi mogle dovesti do pojave anali lake.
Zanimljiva je injenica da mesojedi uporno tvrde kako
mesnata hrana daje veu snagu od biljne, a u isto vrijeme se
ograniuju na miiavo meso, koje je apsolutno manjkavo.
Ne samo s t o j e izvorno manjkavo, ve nakon kuhanja, po-
hanja, peenja i drugih naina prigotovljavanja" postaje
j o manjkavijim. Gubi kuhanjem a gubi i nutarnjim prom
j e n a m a za vrijeme uskladitenja. P u n o je otrova raspadanja
i n o r m a l n o g metabolinog otpada to se zatekao u tkivima
ivotinje u trenutku smrti.
Pravi m e s o d e r ne samo to pojede itavu lovinu i popi
je joj krv ve je j e d e sirovu, inae bi uginuo zbog neishran
jenosti. Najbolje hranjive tvari nalaze se u krvi, kostima,
kotanoj sri i lijezdama mrtve ivotinje. Uza sve to zvijer
mora s v r e m e n a na vrijeme popuniti svoju dijetu hranom
biljnog porijekla. A k o mora jesti m e s o , zato ne ui od
m e s o d e r a ? Zato ga ne jede n e k u h a n o i nemijeano? Zvi
jeri nikada s mesom ne jedu kruh ili p e e n e krumpire. Tako
izbjegavaju probavni zastoj koji proizlazi iz takve nespoji
ve kombinacije.
Z n a m o da ivotinjsko meso nije n u n o nikomu, da me
sna hrana nije najbolji izvor bjelanevina i masnoa, da sve
to d o b i v a m o iz mesa, - uz iznimku ivotinjskog otpada,
bolesnih dijelova i otrova raspadanja koje sadre - sve
96
m o e m o nai u boljim i uporabljivijim uvjetima u mnogim
drugim vrstama hrane, posebno u kotunjaama. Izvanred
no dranje osamdesetgodinjih i devedestgodinjih vegeta
rijanaca dovoljno je da nas pobuni protiv znanosti" koja
tako drsko proglaava nadmonost i neophodnost mesne
hrane.
S a m o kratak pogled uokolo otkrit e nam da najinteli
gentnije, najsnanije, najkorisnije, najljepe i najdugov
jenije ivotinje nisu mesoderi - majmuni, vjeverice,
zeevi, slonovi, ovce, krave, konji, i m n o g e druge, d o i m
ivotinje koje izgleda postoje s a m o da kolju i ulijevaju
strah jesu mesoderi - make, od d o m a e pa do leoparda,
tigra i lava. takori, mievi, hijene, i svi ostali koljai, meu
koje nas ele ubrojiti nai brzopleti biolozi.
injenica je da to ovjek vie postaje mesoder, to nie
se sputa na ljestvici civilizacije i kulture. U primitivnim
p l e m e n i m a i ljudskim zajednicama to ive od lova i ribo
lova, ili su sabirai takve hrane i drugih potreptina a ne
proizvode nita, broj lovaca je nuno ogranien brojem
ivotinja koje se mogu uloviti. Takva plemena obiavaju
jesti kukce, zmije i druge nierazredne ivotinje, uk
ljuujui i napola trule leine. Organizmi se mogu odupri
jeti raspadanju usprkos smrtonosnim utjecajima, pa ljudi
tih degradiranih plemena preivljavaju, ali ostaju na istoj
razini, ne napreduju.
U kolovozu 1951. Charles Lawrence, tajnik instituta
prehrambene tehnologije, slubeno je izjavio da su crvi,
puevi golai i vrtni puevi izvanredni izvori bjelanevina.
Rekao je da je njegovo najdrae j e l o popapreni meksiki
crvi s riom. On i j o neki ameriki vojnici, zarobljeni na
Bataanu, u j a p a n s k o m logoru su jeli crve, poljske pueve.
97
umske guterice i zmije i tako preivjeli. Pripovijeda o
ljudima kako jedu ucrvanu riu zajedno s crvima. U tako
krajnjim okolnostima u kojima su bili ti ljudi, ovjek e j e
sti svata radije nego umrijeti, ali to ba nije dovoljan raz
log da bi se tako neto uvrstilo u jelovnik kad takve
okolnosti ne postoje. Nagon za odranjem i krajnja nuda
uvijek e prevladati obzire u vezi s h r a n o m , a i sa svaim
drugim, ali kad nuda prestane, nema razloga da se iznim
ka ustali. S druge strane, osim m o g u e gadljivosti, nema
razloga da onaj to j e d e kravu ne j e d e i crve, pueve ili gu
tere.
Jedenje mesa se kojiput brani lanim opravdanjem, da
ako ne b i s m o jeli ivotinje, o n e bi se uskoro toliko raz-
mnoile da bi zauzele cijelu zemlju. Bez obzira koliko isti
ne ima u tome, a pitanje je bi li se takvo to ikada dogodilo,
lano je pretpostaviti da ovjek mora jesti ivotinje u svrhu
dranja njihova broja pod kontrolom. Ima dovoljno
mesodera, koje mogu bez ovjekove pomoi, drati broj
ivotinja pod kontrolom, ako se za to ukae potreba. ov
j e k o v e mesojedne navike za to su potrebne samo ako se
eli po tim navikama izjednaiti s leinarima.
u inzistiranju da ovjek mora jesti m e s n u hranu, poklanja
unke putem radija s ciljem da privue to vie sluatelja za
svoje reklamiranje mesa. Kad takvi ljudi pomu svoje g o
vore o jedenju mesa, treba ih zaustaviti na trenutak da ih se
zapita, to prodaju i tko ih plaa. A k o zna to prodaje i tko
ga plaa, znat e to misli" i zato kae ono to kae.
Novac govori". Takoer i pie, kao to je Sinclair poka
zao.
M n o g o od toga to se zove istraivanje" takoer je
motivirano novcem m e s n e industrije. Pokuse obavljaju
znanstvenici, a pokusi su financirani i znanstvenici plaeni
n o v c e m m e s n e industrije. Njihovi pokusi su paljivo kon
trolirani" tako da otkriju ono to onaj koji plaa eli da se
otkrije. Ne smije se zaboraviti, da ti ljudi od znanosti mogu
biti kupljeni po cijeni od deset centi po tucetu, i to u o v o
vrijeme inflacije!

Treba znati da dobar dio dananje propagande u prilog

jedenja mesa potie novac to ga u tu svrhu troe mesna,
mlijena, peradarska i riblja industrija. Nakon svretka
Drugog svjetskog rata mesna industrija je posebno bila
uporna u stvaranju mita da se ovjek ne moe ispravno hra
niti bez ivotinjskih bjelanevina. M n o g o svijeta je tije
k o m rala nauilo, da se moe ivjeti s manje mesa ili uope
bez mesa. Trebalo ih je p o n o v n o obratili na mesojede. N i
jedan trgovac ne voli gubiti muterije. Jedan govornik na
radiju, inae veoma buan u optuivanju vegetarijanizma i

98 99

Jedanaesto poglavlje
Sumporeno voe
Komercijalni sirupi i n e k o suho voe, kao breskve, j a
buke, k r u k e i kajsije, ubjeljuju se d i m o m g o r u e g sumpo
ra, z a t o u njima i m a s u m p o r n o g dioksida. Dva su glavna
razloga zato se voe prerauje s u m p o r o m . To su: 1. - bi
jeljenje daje vou privlaniju boju i izgled, lako da ljudi
koji kupuju hranu s a m o po izgledu kupe to vie; 2. - s u m -
porenje s u h o g voa omoguuje proizvoaima plasiranje
na trite voa s veim sadrajem vode - sve do trideset p o
sto. N e s u m p o r e n o v o e sadri s a m o petnaest do dvadeset
p o s t o vode. Sumporenje omoguuje proizvoaima proda
ju vode po visokoj kilogramskoj cijeni.
O b i a v a l o se tvrditi da sumporenje ubija k u k c e i o n e
moguuje im da uu u voe. Istina je da nijedan iak ili
drugi kukac kojemu je stalo do sebe nee jesti s u m p o r e n o
voe, ali to je isto tako izvanredan razlog da ni ti s a m ne j e
de takvo voe. Sumporni dioksid u t a k v o m e vou je otrov
koji ubija kukce, a tebi kodi.
U novije vrijeme se tvrdi da se postupkom sumporenja
mogu sauvati izvjesne vitamine u hrani. To je vjerojatno
s a m o trgovaki trik. Takoer se otvoreno priznaje da po
stupak unitava n e k e vitamine.
S u m p o r a s t a kiselina to se nalazi u s u m p o r e n u vou
proizvodi naglaena psiholoka oteenja na osobi koja ih
100
j e d e . Jo 1907. se znalo za oteenja jetara, na ije djelo
vanje utjee. Takoer razara bijela i crvena krvna zrnca.
Radi se o otrovu i nikakav otrov ne ulazi u tijelo a da ne
proizvede neeljene uinke.
U svojoj okrunici br. 37 od 22. studenog 1907. vlada
kae: S u m p o r n a kiselina u hrani proizvodi ozbiljne pore
meaje u metabolizmu. Optereuje bubrege do te mjere da
dolazi do oteenja. Osiromauje krv u odnosu na broj
crvenih i bijelih zrnaca. tetna je po zdravlje u svakom p o
gledu."
1911. Savjet znanstvenih strunjaka je izradio studiju
za Minislastvo poljoprivrede. Studija je bila sve prije nego
potpuna, jer joj je nedostajalo previe loga. Pronali su da
sumporni dioksid u koliinama od tri desetine grama dnev
no (toliko se m o e nai u 180 do 220 grama suhog voa)
dovodi, nakon razdoblja od nekoliko mjeseci, do pojave
s i m p t o m a koji ukazuju na oboljenje. Nabrojili su slijedee
simptome: poveanje mokrane kiseline, unitavanje bi
jelih krvnih zrnaca, podrigivanje na sumporni dioksid,
trnci u zubima, upala sluzne opne u ustima, slabost, glavo
bolja, bolovi u leima, bolestan izgled, munina, bljedilo,
zimogroznost, anemija, mutne oi, nemirni pokreti..."
Istjecanje s u m p o r n o g dioksida iz tvornikih postrojenja
koja ga rabe unitava okolinu vegetaciju i truje ljude i
ivotinje. Upravo zbog toga kukci ne jedu o s u m p o r e n o
voe. Otrovne karakteristike ovoga plina potvrene su u iz
vjetaju za Minerski odsjek, to g a j e istrana komisija sa
stavila na temelju istraivanja od lipnja 1913. do rujna
1914., u kojem stoji da spoj od 35 dijelova s u m p o r n o g
dioksida na milijun dijelova zraka kodi ljudima, a da samo
2 dijela otrova na milijun dijelova zraka u roku od etiri
101
sata ili po deset minuta dnevno djeluje telno na biljke, te veliko oko te stvari, ali vlada nije nikad stupila u akciju.
da je smanjen urod jema koji je studiran za vrijeme J e d n o m je Laboratorij za hranu i lijekove Kalifornijskog
istraivanja. sveuilita otvoreno kritizirao vladu zbog nedjelovanja.
Prije n e g o to tijelo m o g n e putem bubrega izluiti s u m Ali su interesi s u m p o r n e i v o n e industrije bili dovoljno
pornu kiselinu mora je pomijeati s luinom. Tako tijelo moni da sprijee vladu da neto uini u vezi s o v i m pro
ostaje bez dijela luina. O v o je vaan prigovor uporabi blemom.
sumporenih jela bilo koje vrste. Nisu sve vlade bile tako neodlune u svojim stavovima
prema tom pitanju. Engleska, Francuska, Njemaka, vi
Skretanje pozornosti na vitamine dovelo je do vee go
carska i Japan su zabranili uvoz amerikog suenog voa
mile izmiljotina n e g o prije dok se govorilo o kalorijama.
zbog previsokog sadraja s u m p o r a . " Ministrastvo agri
Ali u skladu s trenutnom m o d o m brani se sumporenje voa
kulture se ali da je ameriko sueno voe na svjetskom
tvrdnjom da se tako mogu sauvati neki vitamini u vou.
tritu u veoma podreenom poloaju zato to je uporaba
Tijekom suenja (svakog suenja!) najvei dio vitamina se
sumpora otila predaleko." Ispravno je rei, da to isto sue
gubi. Na primjer, vitamini A i C se gube p o s t u p k o m suen
no voe nije u boljem poloaju ni kod upuenih A m e r i k a
ja. Nijaein i riboflavin (B2) ne gube se sasvim pri suenju,
naca. S a m o neupueni jedu sumporeno voe.
kao ni B 1 , osim u sumporenu vou. Tvrdi se da sumporenje
uva vitamine A i C, ali se u isto vrijeme priznaje, da se ti
vitamini gube pri skladitenju. Tvrdi se, d a j e sauvati vita
mine A i C sumporenjem vanije od gubljenja B1 u istom
postupku. Time kao d a j e trovanje naeg suhog voa oprav
d a n o . D o d u e priznaje se da su uinci suenja, ukljuujui i
sumporenje, promjenljivi.
Budui da za opskrbu vitaminima nitko ne ovisi o su
h o m vou, j e r je svjee voe i povre neusporedivo bogatiji
izvor i od najboljeg suenoga, te budui da jedenje s u m p o -
renoga voa uzrokuje ozbiljne psiholoke poremeaje,
nema uope nikakva opravdanja za sumporenje osim elje
za z a r a d o m . N a neuki puk vie voli kupovati bijelo i zlato-
liko voe nego nebijeljeno - bolje se prodaje s u m p o r e n o
voe i sadri osim toga vie vode.
Ured za kemiju i Ministrarstvo agrikulture s j e d n e , in
dustrija suhog voa s druge strane, ve g o d i n a m a ratuju na-

102 103

Dvanaesto poglavlje
Oksidiranje hrane
Oksidiranje je spajanje kisika s nekim drugim elemen
tom. Kisik je bezbojni plin bez mirisa i okusa, j a k o sklon
spajanju s drugim elementima i stvaranju oksida. Najza-
stupljeniji je element u prirodi, sainjavajui skoro polovi
cu sastava zemljine kore. Dvadest i tri posto zraka je kisik.
Toliko je prisutan u zemlji, da gdje god ovjek zakopa nai
e kisik ili njegove spojeve. Njegova najznaajnija osobina
je tenja za spajanjem sa svim ostalim elementima osim
flora, b r o m a i j o pet-est drugih, v e o m a rijetkih elemena
ta. L a k o se kombinira s metalima. Ranje eljeza proizlazi
iz oksidacije - ra je eljezni oksid.
Kisik se posebno lako spaja s ugljikom i vodikom, pre
ma kojima ima velik kemijski afinitet, t.j. privlaivost. U
spoju s vodikom stvara vodu, s ugljikom ugljini dioksid i
monoksid. Oksidiranje moe biti brzo ili polagano. Brzo
oksidiranje je poznato kao gorenje. Goriva se sastoje najvi
e od ugljika, koji se brzo spaja s kisikom i isputa vruinu.
ak e i eljezo gorjeli u istom kisiku a k o ga se najprije
uari pa onda uroni u kisik. Ranje eljeza na otvorenom
zraku primjer je sporog oksidiranja.
K a k o su svi upoznati s gorenjem, to jest brzim oksidi
ranjem, uzet e m o tu pojavu kao uzor za objanjenje onoga
to se zbiva u hrani dok je se oksidira. Kisik se spaja s raz-
104
nim tvarima pri odreenim temperaturama. List papira,
primaknut upaljenoj igici, smjesta se upali i brzo izgori.
A k o istu upaljenu igicu p r i m a k n e m o komadu drveta ili
ugljena, nee ih upaliti. Kisik se nalazi u sitnim vlaknima
papira, a papir je potpuno opkoljen kisikom iz zraka, stoga
se lako pali, doim su drvo i ugljen kompaktniji od papira
te ih se mora zagrijati do vie temperature prije n e g o se za
pale.
Temperatura pri kojoj se neka tvaf pali z o v e se toka
paljenja. Polagano oksidiranje djeluje i na relativno niskim
temperaturama i zbiva se neprestano svuda oko nas, zah
vaajui tako rei svaku tvar, katkad sporije, katkad bre,
zavisno o dizanju ili sputanju temperature. Bre kad su
tvari vrue, sporije kad su hladne. Vana injenica koju
elim naglasiti je ta, da s porast um temperature bilo koje
tvari raste i sklonost spajanju s kisikom.
Primijenivi reeno na hranu, oksidiranje hrane je bre
pri visokoj temperaturi, na primjer pri kuhanju, a sporije
pri niim temperaturama. Hrana oksidira i pri sobnoj tem
peraturi, ali to je polagani proces, kao i kod ranja eljeza.
J e d n o m oksidirana, hrana nije vie dobra za j e l o . To znai,
to vie oksidiranja se odvija u hrani, to manje je vrijedna
za prehranu.
Potrebno je spomenuti da koliko neka tvar dolazi u ne-
posredniji dodir s kisikom, toliko e se lake s njim spojiti.
Priroda titi od oksidiranja vitalne dijelove biljaka i ivo
tinja oblaui ih strukturama - k o o m , k o r o m itd. - koje
lako ne oksidiraju i tako spreavaju kisiku iz zraka ulazak u
nutarnje organe. Dotle dok je koa ili kora cijela, nutrina
biljke ili ivotinje je zatiena od izravnog dodira s kisi
kom iz zraka pa ne oksidira. Kad se j e d n o m taj zatitni ovoj
105
razdere i kisik doe u dodir s nutarnjom graom, velika je
mogunost da doe do okisidiranja. N a k o n oteenja koe
na ivotinji slijedi krvarenje i stvaranje tvrde kraste koja
peati otvor i spreava ulazak kisika. N e t o slino se
dogaa i kod biljaka. T a m o curi smola ili sok, stvrdne se i
titi razrez.
Voe i povre su omotani vrstom vanjskom ljuskom ili
koom, koja slui kao uinkovita brana protiv oksidiranja.
Ali kad se ta brana oteti, ili kad se v o e i povre ree ili
guli, nutarnje strukture ostaju bez zatite, kisik ima otvoren
pristup, pa oksidiranje smjesta poinje i njime se gubi
prehrambena vrijednost voa i povra. A k o o g u l i m o i raz
r e e m o j a b u k u tako da unutranjost bude izloena kisiku iz
zraka, ubrzo e poprimiti smeu boju. Isto e biti ogulimo
li i izreemo breskvu ili bananu. Ta s m e a boja nastaje ok
sidiranjem. Takva hrana oksidira na obinoj sobnoj tempe
raturi, ali e oksidirati bre pri vioj temperaturi, onoj
potrebnoj za kuhanje.
Kad se hrana ree, sjecka, gnjei, riba ili inae pretvara
u sitne k o m a d i e i nutrina se izloi kisiku iz zraka, nastupa
oksidiranje. Sto sitnije ribanje ili sjeckanje, to tanje kri
ke, to vie nutarnje grae dolazi u dodir s kisikom pa je i
oksidiranje vee. Sto dulje izrezana, isjeckana ili naribana
hrana stoji prije nego je pojedena, to vie oksidira.
Kikiriki koji se melje za proizvodnju maslaca, mlijeko
koje se rasprskava tijekom procesa suenja, sokovi koji se
cijede iz voa i povra, sve to se izlae dodiru s kisikom i
manje vie podlijee oksidaciji. Vrijedi spomenuti, da u
prirodi mlijeko tee izravno iz proizvoaa u potroaa bez
dodira sa z r a k o m . U tom stanju mlijeko i m a sasvim drugi
okus n e g o kad je za n e k o vrijeme izloeno zraku. Isto vrije-
106
di i za ostale tvari koje dolaze u dodir sa zrakom. J a b u k e i
breskve ne s a m o to potamne u dodiru sa zrakom, n e g o i
dobiju drugaiji okus nakon toga dodira. Maslac od kikiri
kija n e m a isti okus k a o kikiriki. Oksidiranjem hrana gubi
vrijednost i okus.
Kad se svjee voe i povre ree usitno, ili kad se
rajice reu natanko, dolazi do brzog oksidiranja vitamina
C. Na primjer, rezana salata izgubi za jednu minutu o s a m
deset posto svoga vitamina C. Skoro isto tako gubi i natan
ko rezana rajica. Isto vrijedi i za vitamin C u naranama,
kupusu i d r u g o m vou i povru. Zrele rajice, izgleda, re
zanjem gube viatmin C sporije n e g o zelene. U s v e m lisna
tom povru, rezanom ili sjeckanom, gubitak vitamina C
zbog oksidacije je znaajan. S a m o ribanje svjee j a b u k e ili
sirova krumpira uzrokuje potpuni gubitak vitamina C.
Slini gubici ostalih vitamina dokazano se dogaaju pri re
zanju, sjeckanju ili ribanju hrane. Iz toga je oigledno da se
m o e nabaviti hrana bogata vitaminima, a d a j e se pripremi
tako da se skoro svi vitamini izgube.
itatelj bi trebao uoili vanost tih injenica i shvatiti
da se rezanjem salata unitava njihova prehrambena vrijed
nost. D a n a s vrlo proirena uporaba aparata za sitno rezanje
ili pretvaranje u tekue stanje voe i povra veliko je zlo.
Opi obiaj pravljenje i konzumiranje vonih i povrnih
sokova takoer dovodi do velikog gubitka vrijednosti hra
ne. Bolesnika se nalijeva obilnom koliinom sokova s na
kanom da dobije to vie vitamina, a sve zavrava u
gubitku tih vitamina zbog oksidiranja.
Uvijek je bolje uzimati cijelu hranu, ili ako je rezanje
potrebno, neka se ree u krupne k o m a d e . Rajice uvijek
treba sluiti cijele a ne izrezane. Glavica salate se m o e
107
 prerezati popola, ali nipoto nasitno izrezati ili ribati. Ku
pus treba rezati nakrupno. I tim nainom e doi do
o d r e e n o g gubitka, ali je taj gubitak zanemariv u uspored
bi s o n i m kad se kupus riba. U naoj koli zdravlja otkad je
o s n o v a n a sluimo salate od cijelog povra. Nikada nije
bilo ribanja, rezanja ni sjeckanja.
Najvie oteenja hrane pri kuhanju dolazi zbog oksidi
ranja, pri emu vruina djeluje kao katalizator. O d a v n o je
otkriveno da hrana pri visokoj temperaturi gubi vitamine.
ak i nie temperature, kao na primjer o n e to se koriste pri
pasteriziranju mlijeka, dovoljne su za unitenje mnogih vi
tamina u hrani. Koliko se vitaminskog sadraja hrane gubi
kuhanjem ovisi o:
1. - nainu kuhanja,
2. - temeperaturi kojoj je hrana podvrgnuta,
3. - koliko d u g o se hrana kuha,
4. - kako je hrana izrezana prije n e g o je stavljena
na ili u pe za kuhanje.
Kuhanje djelomino, ako ne i potpuno, unitava oksidi-
rajue faktore u hrani. To j e d n o s t a v n o znai, da kuhanjem
sagorijevaju" oni dijelovi hrane koje tijelo inae oksidira.
Nakon to su j e d n o m o k s i d i r a n e te stvari ne mogu biti p o
novno oksidirane u tijelu, prema tome su kao hrana besko
risne. Visoka temperatura, ubrzanjem oksidiranja, pretvara
hranu u pepeo prije nego s t o j e pojedena. Na primjer, tije
kom obinog kuhanja unitavaju se n e k e aminokiseline.
Dvije vrlo vane aminokiseline, lizin i glutamin, bivaju
unitene kuhanjem. Gubici uzrokovani kuhanjem ne mora
ju prouzrokovati veu tetu sve do kasnijih godina ivota, a
svi uinci ne oituju se potpuno u prva dva-tri narataja. Na
108
primjer, dr. Pottenger je dokazao da make, hranjene paste
riziranim mlijekom i kuhanom ribom, postaju sterilne na
kon druge ili tree generacije. O b i n o ugibaju od upale
zglobova, srane bolesti ili eluano-crijevnih komplikaci
ja-
"Znaajno j e , dok je dr. Pottenger hranio k u h a n o m hra
n o m make kroz nekoliko narataja, da one ne samo to su
poele pokazivati razne vrlo ozbiljne nedostatke uk
ljuujui k o n a n o i nesposobnost razmnoavanja, ve su
takoer postajale homoseksualne i gubile svoje normalno
naslijee rasnih i spolnih oznaka. M o d a e m o j e d n o g
dana znati, koliko jestvene navike utjeu na sve vee izjed
naavanje spolova u ovoj zemlji. Ispitivanja pokazuju d a j e
veliki broj djeaka i djevojica n e m o g u e razlikovati po
anatomskim oblicima, visini, irini ramena i kukova itd.
Goli odostraga izgledaju potpuno jednaki. Brisanje razlika
meu spolovima prati stalan porast sterilnosti m e u oba
spola. U V. svesku Higijenistikog sustava yd sam dokazao
da hrana upravlja nasljednou. Ova nova otkria
potvruju o n o to s a m t a m o izloio.
Gubitak minerala prilikom kuhanja je trostruk:
1. - minerali iz hrane se cijede u vodu u kojoj se hrana
kuha, ili istjeu u tiganj sa sokovima hrane. Kad se
hrana vari, gubitak minerala je znaajan, p o g o t o v o
a k o je hrana izrezana prije kuhanja;
2. - neki minerali se isparavaju, k a o na primjer j o d .
Tijekom pasteriziranja mlijeka, a taj postupak se
obavlja na niim temperaturama, 20 posto j o d a se
109
 gubi isparavanjem. Kupus i luk gube sumpor mjeavina to optereuju i najjau probavu, prekuhavaju
kuhanjem; nau hranu sve dok ne izgubi velik dio p r e h r a m b e n e vrijed
nosti, sole, papre, zainjaju, zaslauju, dodaju ocat i sline
3. - neke soli u hrani se mijenjaju, tako da postaju
tvari k a k o bi prikrili netenost svojih jela i nude nam ih kao
neuporabive za tijelo. Izvanredan primjer za to je
najbolji izbor iz njihovih knjiga recepata. Strani okus, d o
promjena kalcija i fosfora u mlijeku za vrijeme
dan hrani mijeanjem i zainjanjem, ini prilagoivanje
pasteriziranja.
probavnih sokova probavi takve hrane posve n e m o g u i m ,
Zagovornici kuhanja su obiavali tvrditi, da zbog a gar, ugljen i pepeo, koji ine d o b a r d i o tih ogavnih ku
vruine popucaju o p n e ili ljuske kroba i drugih prehram hinjskih mjeavina, ne bi smjeli nikad dospjeti u ljudski
benih sastojaka u povru, pa da tako postaju pogodnije za
eludac.
probavu. To se miljenje posebno odnosilo na krob itari
ca, mahunarki i krumpira. Smatralo se da je sirov krob
skoro neprobavljiv. Istraivanja Strassburgera i Heupke-a
u Europi i Hastingsa u Americi pokazala su d a j e ta pretpo
stavka netona. U stvari probavni sokovi prerauju neku-
hane ili nevarene biljne stanice s istom, ili j o veom
lakoom nego k u h a n e .

G l e d a n o sa svakog stanovita prerada hrane visokom

temperaturom predstavlja veliko upropatavanje prehram
benih tvari. Vruina takoer u hrani razara enzime, ija
uloga u ljudskoj prehrani j o nije dovoljno razjanjena. Po
gledajmo mlijeko j o j e d n o m . Pasterizacija mlijeka razara
slijedee enzime: proteazu, laktozu, diastazu, lipazu, salo-
lalazu, katalazu, peroksidazu, aldehidrazu, amilazu i fosfa-
tazu. J a k o smanjuje vrijednost klorofila i kvari eljezne
soli u hrani. Pokusi s hranjenjem ivotinja pokazuju da
obini proces kuhanja smanjuje za treinu vrijednost hra
ne, to potvruje istinitost izreke da nas nekuhana i poluku-
hana jela hrane, a potpuno kuhana da nas ine bolesnima.

Sada bi trebalo biti svima j a s n o , da se majstorima ku

hinje ne m o e povjeriti briga o naem p s i h o l o k o m zdrav
lju. O n i stalno izmiljaju b e s k o n a n e liste raznovrsnih

111
110

Trinaesto poglavlje
Sol je otrovna
Civilizirani ovjek je toliko pokvaren i himben da. ako
ne nastoji prevariti blinjega svoga, onda uporno nastoji
prevariti sama sebe. Na primjer, on je toliko navikao kri
votvoriti svoj kruh mineralnim luinama - kalijem, nalrije-
vim kloridom, sodinim bikarbonatom, natrijevim
bikarbonatom itd. - a to su sve opasne patvorine koje uni
tavaju prirodni o k u s svega ega se dotaknu i prouzrokuju
oteenja eluca i probavnog trakta k a o i oteenja drugdje lazi iz injenice da se radi o otrovu. Bastedo, ugledni autor
u tijelu. - tako da taj i takav cvilizirani ovjek" ne voli a k o
se sve to ne nalazi u njegovu kruhu. Ta se navika tako uko
rijenila da su ljudi i ene spremni pretpostaviti d a j e tako
neto prirodno, ak i potrebno. Nakon to su zbunili svoje
izvorno osjetilo okusa ustaljenim p o v r e d a m a njegove na
ravi i izgubili svijest o pravom zdravlju, vie ne mogu za
pravo rei ine li dobro ili zlo.
Natrijev klorid (obina kuhinjska sol) je s a m o j e d n a od
soli poznatih kemiaru, ali je skoro j e d i n a za koju mislimo
da treba biti d o d a n a naoj hrani da b i s m o bili d o b r o hranje
ni. G o r k a sol se esto uzima kao purgaliv (kuhinjska sol
m o e posluiti u istu svrhu), ali o njoj nikada ne mislimo
kao o jelu. Smatra se medicinom", nipoto hranom. U iz
vjesnim bolestima lijenici znaju dati neke soli kao lijek,
112
kao eljeznu, kalcijevi! itd., ali kako je ve reeno, to ne
mijenja nita.
Natrijev klorid nije izuzetak od injenice, naglaene u
prethodnom poglavlju, da tijelo mora dobiti prehrambene
elemente, osim kisika i vode, u organskoj formi. Natrij i
klor su prirodni sastojci tijela, ali da bi mogli biti koriteni
oba moraju biti uzeti u obliku organskih soli. Kuhinjska sol
ulazi i izlazi iz tijela bez ikakve promjene. Nije metabolizi-
rana poput organskih soli. Ne postaje nikada dio nijednog
tjelesnog tkiva i ne sudjeluje u proizvodnji nijedne tjelesne
luevine. Nasuprot popularnom miljenju, klor iz soli se
ne koristi za stvaranje hidroklorne kiseline u elucu.
Osim s t o j e beskorisna sol je i otrovna, dakle njezina
uporaba je traenje ivotne energije. To to moe biti kori
tena kao sredstvo za povraanje ili olakanje stolice proiz
u farmakologiji, opoj medicini i terapeutici, kae d a j e u
nekim okolnostima" sodium chloride (kuhinjska sol)
otrovna. Kae da u nekim dijelovima Kine osobe koje
odlue uiniti samoubojstvo obino to ine pijui pola litre
ili vie zasiene otopine kuhinjske soli. Takoer spominje
sluajeve otrovanja intravenoznim injekcijama zasiene
otopine k a o i otrovanja slanim tvarima utisnutima u mar.
Pripovijeda d a j e vidio kako je dijete umrlo od klistiranja
slanom otopinom omjera 1:16 koja je bila pogreno
oznaena kao normalna sol na otopina", te o gangreni od
drugog oblika solne otopine koritene u potkonoj injekci
j i . Nabraja smrtne sluajeve zbog slanog klistiranja koje su
prijavili Campbell, Brooks i drugi. Na koncu spominje
slanu g r o z n i c u " kao posljedicu dehidratacije.
113
 Ipak nije lono rei d a j e sol otrovna ,,u nekim okolno
stima." Neka tvar je ili otrovna ili nije, bez obzira na okol
nosti. Svaka tvar uzeta u tijelo ili je hrana ili otrov. Ili je
j e d n o ili drugo, zavisi o t o m e da lije tijelo m o e koristiti, to
jest, m o e l i j e ili ne moe tijelo pretvoriti u tkivo ili upora-
biti za proizvodnju izluina.
O b i n a kuhinjska sol, sodium chloride, nikad i ni u k o
j i m okolnostima nije upotrebljiva, j e r je uvijek i u svim
okolnostima otrovna. To to nije fatalna razlog je s t o j e ri
j e t k o konzumirana u velikim d o z a m a . Jaka solna otopina
esto se primjenjuje kao emetik, to j e s t k a o sredstvo za p o
vraanje. Tisue osoba su navikle svako jutro prije doruka
popiti au slane vode da pokrenu crijeva. I povraanje i
pokret crijeva znae pokuaj izbacivanja soli iz probavnog
trakta. Pritom dolazi do ubrzanja rada srca, to se tumai
kao srani podraaj.
Kad sol j e d n o m ue u krvotok teko ju je izluiti. Vei
dio se izbaci kroz kou. Najvei dio krute stvari u znoju ui
stinu sainjava sol. Pretjerani uivai soli koji se j a k o z n o
j e , imaju soli u znoju toliko da lii na rasol, a kad im se
odjea osui, obino na njoj ostaju bijele mrlje i linije. I nji
h o v e su suze slane, to nije sluaj k o d onih koji ne koriste
sol.
Sylvester G r a h a m pripovijeda da mu je dr. James, pri
janji lijenik u amerikoj vojsci, rekao da su ,,u ljeto 1836.
vojnici na krajnjem Zapadu, dok je bio s njima, jeli neslanu
hranu i da im je znoj bio bez okusa soli poput iste v o d e . " U
jednoj prilici u ljeto 1948. h o d a o sam brzo prilino daleko
pa sam se dobro oznojio. P o k u p i o sam znoj s lica i kuao ga
j e z i k o m . Okus je bio kao u destilirane vode, bez imalo sla
nosti. Ponovio sam pokus za provjeru i ispalo je isto.
114
Izvjesni dijelovi ovjeanstva koriste sol tako dugo da
s m o navikli mislili d a j e takva praksa normalna, da ovjek,
kao i neke ivotinje, j e d e sol nagonski. Nita nije dalje od
istine. N a v o d n o nagonska potreba za solju koja toboe po
stoji u ovjeku i m n o g i m niim ivotinjama, obina je baj
ka, isto kao i prie o lizalitima soli" koja ivotinje
n a v o d n o posjeuju. Ne zna se kako je ovjek poeo rabiti
sol, ali izgleda d a j e d o d a o sol tek kad je nauio kuhali j e l o ,
liavajui ga organskih soli. Sol je dodana da nadomjesti
izgubljeni okus. Divlje ivotinje ne znaju za sol, a m o r a da
je bila p o t p u n o nedostupna primitivnom ovjeku. K a k o je
ve reeno, uope nema prehrambene vrijednosti, otrovna
je i uope nepotrebna u prehrani.
D o k a z a n o je da ovjek nije oduvijek rabio sol. Tiresija
u Odiseji govori o ljudima koji ne znaju za more niti sole
m e s o . " Uporabu soli u Ameriku su donijeli Europljani.
Tako je bilo i s nekim dijelovima Indije - na primjer, Tode
su nauili o soli od svojih europskih osvajaa. J o uvijek
ima krajeva u Srednjoj Americi gdje je sol luksus, dostu
pan s a m o bogataima. U Salustovo vrijeme numianski
nomadi nisu jeli soli, a Beduini iz Hadramuta i neka sudan
ska plemena ni danas je ne uzimaju. U p i s m o to g a j e prije
nekoliko godina E. Steinbach uputio Britanskom geograf
skom drutvu kae se da stanovnici Maralovih otoka u Ti
h o m oceanu nikada ne sole j e l o , ak ni m o r s k o m solju, a
pridoli trgovci im do danas nisu uspjeli prodati ni zrno ku
hinjske soli. Pokazalo se da nije bilo lako zavesti i zaludili
sva primitivna" p l e m e n a i stvoriti meu njima naviku uzi
manja soli.
Thoreau-ovi studenti e se sjetiti d a j e on prestao rabiti
sol nakon s t o j e neoekivano otkrio d a j e Indijanci ne j e d u ,
115
a da su zavidna zdravlju i fizike snage. I studenti knjiev
nosti e se sjetiti, da Crusoe-ov Petak nije j e o soli. Ozbiljno
prouavanje povijesti naeg europskog i amerikog svijeta
pokazat e d a j e uporaba soli novija navika.
Sok od pinata, repino lie, cikla i d r u g a zelen, kuhani
bez dodavanja vode, tako su slani da je teko povjerovati
da nisu soljeni. Svaka cjelovita prirodna hrana posjeduje
obilje organskih soli koje su uporabljive i tijelu potrebne.
Ali n e m a koristi uzimati te soli u anorganskom obliku.
Kalcijeve tablete, fosforne mjeavine, j o d n e kapsule i el
j e z n e tinkture to ih lijenici propisuju a ljekarne prodaju,
potpuno su beskorisne. Gore nego beskorisne, j e r su doka
zano otrovne.
Uzimaj soli i minerale iz nepreradene. nerafinirane, pri
rodne hrane - prvenstveno iz svjeeg sirova povra i
svjeeg zrela (ali nekuhana) voa. Bijelo brano gubi se
damdeset i pet posto svojih minerala tijekom mljevenja.
Oguljena ria skoro isto toliko. Bijeli eer uope nema
minerala. Kuhana hrana je liena veine svojih minerala.
Kuhanje i preraivanje liava hranu ne s a m o minerala ve i
okusa. N a osjet okusa ne reagira na peene j a b u k e . Prisil
jeni s m o im dodavati eer i zaine k a k o bismo ih uinili
ukusnima. Nije tako s nekuhanim j a b u k a m a . Priroda boga
to zainjava svoju hranu i ako je mi ne pokvarimo, neemo
je trebati zainjavati tetnim dodacima.
I 16
etrnaesto poglavlje
Usitnjenje hrane
Kako kemijsko istraivanje prehrambenih proizvoda
napreduje tako se stvar pokazuje sve sloenijom. Otkriva
se sve vie imbenika, a onda nakon otkria svakoga od
njih slijedi napor da ga se izdvoji i spremi u boce ili kutije,
da bi ga se prodalo u ljekarni. Ujedno slijedi napor da ga se
proizvede umjetno, tako da proizvoai ne budu ovisni o
prirodnim izvorima. A opinstvo, koje dobiva obavijesti o
prehrani putem novina i oglasa, zalueno plaa visoke cije
ne neto stoje jednako dobar" (moda i bolji) nadomje
stak cjelovitoj hrani.
Navikli s m o se na praksu ralanjivanja hrane u njezine
raznovrsne hranjive imbenike - bjelanevine, ugljikohi-
drate, m a s n o e , minerale, vitamine itd. - tako da ne
s h v a a m o vrijednost cjelovite hrane. O d a v n o ve ne g o v o
rimo o hrani, nauili smo govoriti o bjelanevinama, ili o
kalciju, ili o vitaminima. Kad usporeujemo j e d n u vrstu
hrane s drugom, g o v o r i m o o relativnom omjeru bje
lanevina, ili o bitnim aminokiselinama, ili o vitaminu B u
jednoj i drugoj hrani. Neku hranu s m a t r a m o boljom samo
zato to posjeduje vie bjelanevina ili vii postotak bilo
kojeg vitamina koji je trenutno udarna vijest. Na taj nain
odreujemo vrijednosti hrane prema ispitanom komadiu,
a g u b i m o iz vida cjelokupno jelo.
117
 Priroda ne prua bjelanevine n e g o cjelovitu hranu.
Njezini vitamini su sastavni dijelovi sloene cjeline, njezi
ni minerali nisu izolirani prehrambeni imbenici ve dije
lovi cjeline. J e d n o s t a v n o reeno, mi ne j e d e m o kalcij ve
zelenu salatu, ne j e d e m o bjelanevinu ve orahe, ne j e d e
mo eer ve datulje. To znai normalno jesti i j o se nije
naao nadomjestak ravan prirodnom nainu jedenja.
M e u razliitim elementima u prehrani postoji m e u o
visnost, koja o v a k v o usitnjenje hrane zamagljuje. Reci
proni o d n o s meu djelujuim e l e m e n t i m a odreuje
njihovu vrijednost i korisnost. Pogledajmo bjelanevinu.
Izgubivi potpuno pojam cjelovite h r a n e k a k o je priroda
proizvodi, poeli s m o pripisivati veu ili manju vrijednost
odreenim dijelovima hrane. Tako s m o doli do uvjerenja
d a j e miiavo meso najbolji izvor bjelanevina. Ali pritom
z a n e m a r u j e m o injenicu d a j e miiavo m e s o v e o m a neza
dovoljavajua hrana. M n o g o ovisi o ispravnom omjeru i
sastavu bjelanevina i ostalih sloenih i neophodnih tvari,
iju tajnu proizvodnje posjeduje j e d i n o biljka. Ni bje
lanevina per se, ni ugljikohidrat per se, niti kompleks vi-
Uupina B per se, ne garantiraju dobru ishranu, nego je udio
svih potrebnih prehrambenih elemenata u stanju na najbol
ji nain zadovoljiti svim potrebama djeteta za razvoj i odra
sloga za n o r m a l n o djelovanje.
S u v r e m e n a amerika prehrana je velikom veinom de-
naturalizirana. Sastoji se od bijelog kruha, oguljene rie,
demineraliziranog kukuruznog brana i drugih denaturali-
ziranih itarica, pasteriziranog mlijeka, bijelog eera,
s u m p o r e n o g suhog voa, sumporenog sirupa, konzervira
nog voa i povra, torta i kolaa i sasvim skuhane hrane.
Iako se takva prehrana ne m o e uiniti zadovoljavajuom
118
dodavanjem vitaminskih ekstrakta i umjetnih vitamina ni
dodavanjem minerala iz ljekarne, javni je cilj pobornika
takve hrane uiniti da ljudi i dalje jedu njihova denaturali-
zirana jela i da ih dopunjuju umjetnim dodacima, a da ipak
budu dobro hranjeni. Trgovina je ta koja trai zamjenu za
pravu hranu, umjesto da svijetu kae istinu o njegovoj
prehrani.
Dananji pokuaj stvaranja uravnoteene prehrane iz
dvajanjem pojedinih sastojaka hrane iz njihovih prirodnih
spojeva i slaui ih po proizvoljnim mjerilima, od kojih ni
j e d n o nije tono, nije nita drugo doli komercijalna pro
midbena kampanja, koja je navela puk da prihvati takvu
hranu i da je ak smatra superiornijim od prirodne. Ide se
j o i dalje, o d l u i m o da postoji manjak odreenog preh
r a m b e n o g imbenika i onda s njime pretjerujemo, neobazi-
rui se na dvije poznate injenice da: 1. - nema
pojedinanog manjka (nedostaci su uvijek mnogostruki,
jer po samoj naravi ne mogu biti drugaiji), i 2. - izolirani
elementi hrane su beskorisni, j e r se mogu asimilirati s a m o
zajedno s ostalim elementima u hrani, pa zato jesti previe
jednoga a ne uzeti istovremeno odgovarajui omjer drugih
povezanih elemenata potpuno je beskorisno.
K o n c e m devetnaestog stoljea s naglaskom na s u m p o
ru, koji su mlinari dodali branu nakon to su p o s t u p k o m
meljave unitili organske spojeve u itu, trpali s m o u sebe u
obliku zrnaca ili praha sastojke hrane (neke od njih u obli
ku lijekova, neke u fragmentima to su nekad bili hrana)
kao to su: kalcij, j o d , flor, vitamin C, vitamin D, vitamin
B I , k o m p l e k s vitamina B, itne klice, riinu ljusku, mor
sku mlavu, osuenu, mrvljenu i preanu lucernu, posno
mlijeko u prahu, bakalarovo ulje, ulje iz jetara m o r s k o g
119
psa, aminokiseline, klorofile, crnu melasu, gnjecavi kruh,
mekinje, jogurt, itd., itd. Jedno po j e d n o je bilo neko vrije
me u centru panje, jedno po j e d n o je bilo iskoriteno od
strane dijetetiara, lanih dijetista i lijenika. A k o je u
o v o m trenutku najvei naglasak na bjelanevinama, to je
stoga to se krug zatvorio, nije ostalo nita novo za eksplo
ataciju, pa se mora ponavljati. Nakon to su odredili preh
rambene vrijednosti spaljujui j e l o i mjerei koliinu
vruine, proizveli su kalorinu vrijednost. Trenutno ra
spravljaju o biolokoj vrijednosti bjelanevina u hrani.
Nita od toga ne slui u mjerenju cjelokupne vrijednosti
ikoje hrane.
Danas ima malo prehrambenih sastojaka koji nisu od
vojeni od svojih sudionika u prirodnoj hrani i upakirani za
prodaju po paprenim cijenama. Jetreni ekstrakt, koji se
ubrizgava potkono umjesto da ide kroz probavne organe,
bakalarovo ulje, elatina, vitaminski ekstrakti, umjetni vi
tamini, mineralni koncentrati, aminokiseline (prirodne i
umjetne), klorofili (izlueni i umjetni), posno mlijeko u
prahu, mlijeni eer i ostali fragmenti hrane, predstavljaju
suvremeni pristup takozvanog znanstvenog svijeta proble
mu prehrane. Milijuni ivih primjera promaaja toga pro
grama, skupa s milijunima to su umrli zbog toga to je
p r o g r a m laan, m o r a h bi biti dostatni da se i najskeptiniji
uvjere, d a j e takav pristup p r e h r a m b e n o m pitanju ovjeka
potpuno pogrean.
eer je bio meu prvim p r e h r a m b e n i m faktorima
izlueni ma iz njihovih prirodnih izvora i koritenima od
strane onih kojima ne godi prirodna hrana. Usput reeno,
to vie eera se izdvoji, to manje prirodne hrane ostaje, te
to vie se eer rafinira, to vie gubi na vrijednosti i posta- kada kole takozvanog prirodnog lijeenja, koje su negda
120
je kodljiviji. Pravi nain uzimanja eera je jedenje cijele
hrane koja sadri eer. Jesti datulje, smokve, groe,
groice, banane itd. to vrijedi za eer, vrijedi i za sve
ostale p r e h r a m b e n e imbenike. P o s n o mlijeko u prahu je
bogato bjelanevinama, ali je izgubilo veinu svoje vrijed
nosti tijekom postupka odvajanja vrhnja, suenja i pretva
ranja u prah. Kad se aminokiseline izdvoje iz hrane u kojoj
se prirodno nalaze, odvajaju se od svojih prehrambenih su
dionika i, poput eera, to ih se vie proiava, to manja
im je vrijednost.
injenica da su neke tvari to se sada prodaju dobivene
iz biljaka ne znai da su j e d n a k e onima u samim biljkama.
Postupak izdvajanja iz biljke smanjuje im vrijednost. Uvi
jek je bolje jesti cijelu biljku nego neki njezin izdvojeni
djeli. N e m o j m o podlei tvrdnjama sebinih kemiara da
oni znaju napraviti bolju hranu nego sama priroda. Previe
kemiara trpi od samounitavajue egomanije.
To nastojanje, hraniti ovjeka u l o m c i m a hrane viestru
ko nalikuje starom pristupu lijekovima, kojega se svim si
lama nastojimo rijeiti. Ne s a m o da ih treba uzimati u
tabletama, prascima ili tekuem stanju, i to u odreenim
d o z a m a i uestalosti, ve se ti fragmenti esto daju pot-
konim injekcijama. Do danas se uloilo m n o g o napora
k a k o bi se izbjegao ljudski probavni trakt. Sada se j e d e
kroz kou. P u n o igala je probilo o m o t a ljudskog tijela i
puno je kojekakvih tvari tim p u t e m ubrizgano u krv. Cijeli
prirodni sustav ljudske prehrane zanemaren je u korist pro
fita.
Moda ne bismo trebali biti iznenaeni kad lijeniko
osoblje pribjegava takvim lanim nainima hranjenja", ali
bile protivnici farmaceutskih lijekova; u sve veem broju
prihvaaju tu praksu, trebali b i s m o zastali i zapitati se: Ni
smo li se zaletjeli u opasnu slijepu u l i c u ? " Suraivao s a m
sa zagovornicima prirodnog puta sve d o k nisam shvatio, da
njih najee zanima ono to m e u s o b n o nazivaju ubriz
gavanje". ak radije daju umjetne vitamine potkono nego
vitaminske ekstrakte oralno. Iz naturopatije" izbacili su
naturu". To donekle vrijedi i za osteopate i kiropraktiare.
itajui reklamni materijal proizvoaa nadomjestaka
za hranu ovjek bi m o g a o pomisliti da se nalazi meu sta
rim h o m e o p a t i m a , j e r toliko govore o potencijama" i d o
zama, da zvue kao homeopatski vidari. Iz njihova govora
nitko ne bi m o g a o zakljuiti da govore o prehrambenim
imbenicima. Ali ne treba m n o g o da bi se razumjelo, da
ono to oni misle je da moe slobodno jesti bijeli kruh, uz
uvjet da d n e v n o proguta odreeni broj potencija" njiho
vih vitamina. D a j e oguljena ria dobra za tebe, a k o na dan
proguta dvije kapsule mineralnog koncentrata esna-
est-u-jednome", itd.
Proizvoai i preprodavai takvih proizvoda se oprav
davaju tvrdnjom k a k o je nae tlo iscrpljeno da bi na njemu
mogla rasti odgovarajua hrana, te d a j e ta hrana tako siro
mana, da joj treba dodavati minerale i vitamine iz drugih
izvora. Ne elei umanjiti vanost tla, ne kanei ustvrditi
da d o b a r dio naeg tla nije teko denaturaliziran, ja bih re
kao da su nedae naega tla grubo preuveliane od sirane
onih to nude nadomjestke hrane. To im dobro doe k a o
reklama, tovie to im je glavni argumenat. Slatkorjeivi
trgovci i sastavljai reklama toliko ponavljaju priu o siro
matvu naega tla, o kodljivosti umjetnih gnojiva i opa
snosti od prskanja voa i povra, da se velik broj ljudi boji
122
jesti voe i povre. Uvjerili su ih da ne samo da su ti plodo
vi otrovni, ve da su takoer tako siromani da sadre malo
ili nita prehrambenih tvari. Iako u njihovoj tvrdnji ima
zrno istine, njihovo pretjerivanje ima k a o cilj prodaju kon
centrata, ekstrakta, umjetnih proizvoda itd.
Proizvoai prehrambenih nadomjestaka" naglaava
ju injenicu, da velika veina Amerikanaca pati od loe
ishrane u svim njezinim oblicima, te tvrde da je to zbog
toga to se j e d e neadekvatna hrana. Oni nas uvjeravaju da
se te nedostatnosti m o g u ispraviti jedui njihove n a d o m
jestke."
Loa ishrana j e , a to treba naglasiti, sloena posljedica
mnogih uzroka. Ali proizvoai nadomjestaka" preuuju
tu injenicu pa kau, budui d a j e n e m o g u e da svatko uz
gaja svoju vlastitu hranu, da je najbolje pribaviti nedosta
j u e p r e h r a m b e n e imbenike uzimajui nadomjestke."
Proizvoa, esto paradirajui k a o znanstveni strunjak u
prehrani, spreman je ponuditi kao p r e h r a m b e n i imbenik
bilo koju esticu hrane za koju misli da bi se mogla prodati,
uz o g r o m n u zaradu, razumije se.
Ali svatko bi trebao znati, da izdvojeni sastojci hrane ne
posjeduju istu vrijednost kao kad su u normalnoj vezi s
ostalim i m b e n i c i m a u hrani. Priroda slae svoja jela sa
svim pojedinostima i nai napori da odijelimo razliite ele
mente hrane i strpamo ih u boce ili kutije nisu se pokazali
uspjenima. Znanost je bolja u gradnji mostova n e g o u
gradnji ljudi. Za to posljednje t r e b a m o slijediti stare, pra
davne uzorke.
T k o prouava tu stvar, ako paljivo proui sve proizve
dene n a d o m j e s t k e " i proita sve o n o to im se pripisuje,
j a s n o e vidjeti da bijedna rtva nezadovoljavajue hrane
123
 mora kupovati svu silu raznovrsnih nadomjestaka" i uzi
mati ih s v a k o d n e v n o . Treba mu eljezo, kalcij, j o d i drugi
minerali, mora imati B I , B I 2 , D , X , Z , m o r a imati a m i n o
kiseline, mora imati klorofil, itd., itd., i mora nai razliit
nadomjestak" za svaku od tih potreba. P r o g r a m postaje
skup, a i bolan, ukoliko se ta h r a n a " ubrizgava iglom kroz
kou.
O n o to Jean Bullit Darlington z o v e umjetnom i na-
doknaujuom kolom p r e h r a n e " sastoji se od ljudi i ena
to se obino smatraju autoritetima na polju prehrane, a
koji, po rijeima ge. Darlington, podcjenjuju vanost
prirodnih vitamina i drugih sastojaka, dobivenih prirodnim
putem i u prirodnim omjerima" u hrani to je nudi sama
priroda, te umjesto toga promoviraju te umjetne nadomje-
s t k e " iz komercijalnih pobuda. Svi bitni prehrambeni sa
stojci se mogu dobiti iz prirodne hrane. Komercijalni
program nadomjetanja prirodnoga umjetnim i izluenim
vitaminima, mineralima i d r u g i m sastojcima sadri u sebi
m n o g e opasnosti. Tvorniki koncentrati, bilo vitaminski,
mineralni, aminokiselinski ili eerni, to ih prodaju k o
mercijalni interesi koji odluno i pod svaku cijenu brane
nezdravo stajalite da su nadomjesci i kompenzatorni sa
stojci isto tako dobri (ako ne i bolji) k a o i prirodni proizvo
di, ne m o g u ni u kojem sluaju pruiti superiornu prehranu
onima koji ih uzimaju.
Postoji j e d n a grupa preraivaa hrane - mlinari, gulite-
lji rie, proizvoai pahuljica za doruak, mljekari itd. -
koji su vrlo zauzeti kraom bitnih hranjivih sastojaka iz
prirodne hrane i prodajom opinstvu polu-hrane i prividne
hrane. A ima i druga grupa preraivaa hrane - proizvoai
z d r a v e " hrane i vitaminskih i mineralnih koncentrata -
124
koji iz drugih izvora izluuju elemente i vitamine kakve
prva grupa krade iz prirodne hrane, pa ih pakiraju za proda
ju tom istom opinstvu. Nijedna od tih grupa ne eli da svi
jet dobije prirodnu hranu bez preraivanja, jer u prodaji
preraene hrane lei ogromna zarada. Mlijena industrija i
lijenici i strunjaci" za prehranu to se hrane na koritu
mlijene industrije, govore javnosti d a j e gubitak vitamina
C pri pasterizaciji mlijeka nekodljiv, jer ga se m o e na
doknaditi s nekoliko lica soka od narane ili rajica. A pri
tom zaobilaze oiglednu injenicu, da to povisuje trokove
hranjenja djece i d a j e stoga nedostupno m n o g i m obitelji
ma, da m n o g e majke ne znaju nita o vrijednosti takvih na
domjestaka, da pasterizacija oteuje razne osobine
mlijeka to se ne moe nadoknaditi nikakvom koliinom
sokova, da je k o n a n o prirodni izvorni proizvod uvijek
bolji od preraene hrane s nadomjescima.
Ista nerazborita stvar se dogaa sa itom. Ve pri izradi
bijelog brana gube se svi vitamini i sedamdeset i pet posto
itnih minerala. Nakon toga proizvoai nadomjestaka
prodaju opinstvu itne klice, v i t a m i n e " i mineralne kon
centrate kao dopunu njihovu bijelom branu. Posebno se
inzistira na kalcije vim preparatima. Isti postupak uklanja
nja minerala i vitamina odvija se i pri izradi bijele rie, a
onda se svijetu prodaju riine ljuske i umjetni vitaminski i
mineralni koncentrati za dopunu njihovoj oguljenoj rii.
Budui da se glavnina hrane u dananjoj Americi pre
rauje na taj nain, bilo u tvornicama, bilo u kuhinjama,
dodaci za hranu se nude u svakoj prigodi. Onih dana dok se
fosfor smatrao najvanijim elementom u m o z g u i ivevlju
i j a v n o se govorilo N e m a fosfora - n e m a miljenja!", mli-
125
nari su, nakon to su meljavom uklonili sav fosfor iz ita,
bijelom branu dodavali anorganske fosforne spojeve.
A k o si u stanju nauiti jesti prirodnu hranu, bez pre-
raivanja i bez osveivanja u kuhinji, ti n a d o m j e s t i nee
biti potrebni. D o d a c i " i osnaenja" zavrit e u limbu
predvienom za komercijalne proizvode koji su imali svoj
dan i otili u zaborav, dajui mjesto za nove istovrsne pro
izvode.
Elementi brane moraju se uzimati zajedno. N e p o b i t n o
je da, na primjer, najmanje pola tuceta i moda vie preh
rambenih i m b e n i k a sudjeluju u s l o e n o m procesu stva
ranja tvrdog tkiva kao stoje zubna caklina. Fosfor je vaan
isto toliko koliko i kalcij, i j e d a n bez drugoga ili bez vita
mina C i D ne slui niemu. Ni vitamini ne vrijede bez kal
cija i fosfora.
Proces stvaranja cakline nije izoliran. Ne zbiva se u
zubu. Z b i v a se u tijelu i skoro svaka tjelesna funkcija se uk
ljuuje u taj proces. Izgradnja zuba je dio prehrane isto kao
i izgradnja miia. Djelovanje srca za optok krvi, ili plua
za opskrbu kisikom, takoer je dio izgradnje zuba. Prema
tome gradnja zuba je povezana s cijelim organizmom.
Kakvi e biti zubi ne odluuje prehrana samoga zuba ve
cijeloga tijela.
Z a t o su spektakularni rezultati uzimanja vitamina B, o
kojima esto itamo, obine napuhane prie. Zato vitamin-
ski ekstrakti i koncentrati, mineralni koncentrati i ekstrakti
druge vrste imaju nisku vrijednost. Z a t o neishranjenost
nije nikad jednostrana, jer je uzrokovana bilo kojom
vrstom neadekvatnosti hrane.
A k o sklop prehrane ne odgovara sklopu tjelesnih potre
ba, tijelo e trpjeti. Jesti previe ovog ili o n o g elementa ne
126
ispravlja manjak prehrane, uobiajene u naoj zemlji. Lie-
big je dobro izrazio to naelo u svojem djelu ,akon mini-
muma":
Razvitak ivih bia je uvjetovan elementom koji najvi
e nedostaje."
U hrani m o e m o koristiti j e d a n element samo u omjeru
prema drugim povezanim elementima. S j e d n i m elemen
tom m o e m o graditi samo utoliko ako s m o opskrbljeni
drugim e l e m e n t i m a potrebnima za gradnju istog organa.
M o e m o j e d n i m e l e m e n t o m proizvesti luevine s a m o u
omjeru prisutne koliine drugih elemenata potrebnih za
luenje. E v o nekoliko vanih pojedinosti, koje naglaavam
itateljima:
Ne znamo koliko tijelu treba bilo kojeg elementa u hra
ni.
Ne znamo jo uvijek koji sve elementi sudjeluju u grai
i funkcijama ljudskog tijela.
Ne znamo jesu li otkriveni svi vitamini.
Ne znamo ima li i drugih neoekivanih prehrambenih
imbenika u hrani, koji su isto tako bitni kao i oni poznati.
Kako stvari stoje, ima samo j e d a n siguran izvor prehra
ne, s a m o j e d a n izvor koji nas je u stanju opskrbiti svim zna
nim i neznanim p r e h r a m b e n i m elementima, a taj izvor je
prirodna hrana.
U svjeem vou i povru i kotunjaama, ili njihovim
sokovima, nalaze se svi minerali, vitamini i visokogradne
bjelanevine, sve tvari potrebne tijelu za rast i razvoj do
idealnog fizikog, duevnog i moralnog stanja i za neogra
nieno odravanje loga stanja.
Svjea hrana, zelena hrana, cjelovita prirodna hrana,
nepreraena i nerafinirana hrana, hrana koja nije izgubila
127
svoje Sastojka niti joj je ivotna vrijednost upropatena gri
janjem, suenjem, kuhanjem, konzerviranjem i
proiavanjem, takva hrana je puna elemenata superiorne
prehrane. Doi e dan, n a d a m o se, kad e na svijet Petnaesto poglavlje
konano prepoznati tu jednostavnu injenicu.
O n o to ova zemlja treba je j e d a n veliki uitelj, netko s
nadnaravnim o i m a tko moe sagledati korijen naih ne
Nedostatnost
volja, uzroke ovjekove tromosti i stalnog traenja stimu
lansa, uzroke ovjekova propadanja, slabosti, oronulosti,
Nedostatak (insui'icijencija) je manjak. Znai da neega
impotencije i trpljenja.
nema. Oboljenje zbog nedostatnosti je uzrokovano m a n j
N e t k o tko dobro poznaje tajne prirode, tko poznaje
kom bitnih sastojaka u hrani, naroito vitamina," ili manj
udesna svojstva voa, svjeeg povra i kotunjaa. I tko
kavim m e t a b o l i z m o m . " Glavni meu takvim oboljenjima
moe razbuditi na svijet kako ga nitko nikad prije nije raz
su skorbut, pelagra, beri-beri (mnogostruki neuritis), oste-
budio.
oporoza, o s t e o m a l a c i a , keratomalacija (mekanje ronja-
Na tragu takvog spasitelja nae nacije ostale bi hrpe ke e), anemija i suica. I mnogo drugih bolesti se pripisuje
ramikih krhotina, nepotrebnih lonaca, porazbijanih pei i nedostatnosti.
zgarita tvornica hrane". N a narod m o r a biti opijen odu
Veina naih saznanja o oboljenjima zbog nedostatnosti
evljenjem i eljom za novim ivotom, utemeljenim na su
temelji se na pokusima sa ivotinjama. U tim pokusima
periornoj ishrani. ovjek koji mogne potresti ovu naciju do
namjerno je stvorena nedostatnost hrane, a postoji sklonost
temelja i vratili je u stanje iskonskog zdravlja i savrenstva
prihvaanja ishoda ovih pokusa kao neto zakljuno. Dru
bit e vei od svih vojskovoa, vei od znanstvenika ili
gim rijeima, budui da oboljenje zbog nedostatnosti"
pronalazaa to posveuje sve svoje sposobnosti i snage na
m o e biti uzrokovano nedostatnou hrane, onda se pret
usavravanje nekog novog stroja za unitavanje.
postavlja da svako takvo oboljenje proizlazi iz nedostatno
sti hrane. Ja u ovdje zauzeti suprotan stav, a to je da takva
oboljenja rijetko nastaju zbog nedostatne prehrane, ve u
veini sluajeva zbog posljedice manjkavog metabolizma.
Zastupajui takav stav ne bih htio biti krivo shvaen. Ja
ne kaem da n e m a gladi, ili da na nekom brodu ili u zatvoru
netko nema nedostatne ishranjenosti, niti nijeem sva zla
najee denaturalizirane hrane to se redovito j e d e u ovoj
zemlji. Ne tvrdim da nedostatnost ne moe potei od nei-

128 129
 shranjenosti za vrijeme ope gladi ili u iznimnim okolno
stima u onih to jedu premalo prirodne hrane, ali tvrdim da
je to s a m o mali postotak od sluajeva oboljenja. U isto vri
j e m e smatram, d a j e granina nedostatnost u n a e m narodu
to j e d e denaturaliziranu hranu razlog m n o g i m n e d a a m a
koje se redovito ne smatraju nedostatnostima."
Sigurno da u anemiji ima manjka eljeza, ali to ne
znai, b a r e m u veini sluajeva, da u bolesnikovoj hrani
nema dovoljno eljeza za potrebe tijela. Ba obratno, u
veini sluajeva postoji viak eljeza u hrani. Pri smrtnoj
anemiji eljezo je naeno u svim nutarnjim organima.
Hunter je u sluaju smrtne anemije naao ak i u slezeni ve
liku koliinu eljeza, kamo g a j e izbacio krvotok. To poka
zuje da je u bolesnikovu tijelu bilo vie nego dovoljno
eljeza, ali je bilo neiskoriteno.
injenica da se a n e m i a n oporavljaju postom, koji si
gurno ne daje eljeza tijelu, j o je j e d a n d o k a z da manjak
eljeza ne prouzrokuje anemiju. Relativno kratak post po
kazuje znaajan porast crvenih krvnih zrnaca. To pokazuje
da u tijelu postoji zaliha eljeza, koje se iz nekog razloga ne
koristi. Oito je da eljezo u hrani i u tijelu nije upotrijeb
ljeno, da nije dolo do asimilacije. To je znak manjkavog
metabolizma. O n o e m u smo u ovim sluajevima svjedoci
nije nedostatak eljeza u hrani, ve nesposobnost uporabe
eljeza.
U takvim sluajevima se redovito propisuje eljezo.
Neuspjeh se vidi na sve strane. Z a p r a v o neuspjeh je tako
oigledan i takav je bio desteljeima, da nam je u d n o da
takav postupak nije d a v n o naputen. Propisano eljezo je
obino kakav eljezni preparat iz ljekarne, koji j e , k a k o je
prije d o k a z a n o , beskoristan i kodljiv. Davanje eljeza ne
130
pomae u sluaju anemije. Kakva je korist hraniti bolesni
ke hranom bogatom eljezom, kad oni ve imaju u svojim
tkivima veliku zalihu eljeza koju ne mogu upotrijebiti?
Uporaba eljeza je uvjetovana m n o g i m okolnostima,
kao s t o j e p r e h r a m b e n o stanje pojedinca, oblik u kojem se
eljezo uzima, prisutnost ili odsutnost povezanih imbeni
ka u prehrani (na primjer, uporaba eljeza je djelomino
ovisna o prisutnosti kalcija, kao i o prisutnosti bakra), pa
stoga uzimanje hrane bogate eljezom nije dovoljno da bi
se to eljezo i iskoristilo.
Anemija se esto zapaa na gojaznim, debelim, krup
nim i astmatinim o s o b a m a . Pretpostavlja se d a j e uzroko
vana nedostatkom eljeza, ali davanje eljeza ne uspijeva
olakati potekoe. Davanje minerala u obliku lijekova ne
uklanja nedostatnost. Nastojanje da se takve osobe (koje su
ve gojazne ili predebele) ojaaju obiljem dobre i izdane
h r a n e " ne donosi zdravlja. Ne koristi ni transfuzija krvi. Ne
koriste ni jetra ni jetreni ekstrakti.
Zamjetno poboljanje u krvi kod anemije i u kostima
kod rahilisa tijekom posta, te uinkovitost sunanja u
spreavanju rahilisa usprkos slaboj ishrani, pokazuju nepo
greivo da u veini sluajeva nedostatnosti nije po srijedi
nedostatnost u ishrani n e g o drugi faktori. Ti faktori su j e d i
ni uzronici u mnogim sluajevima gdje je prehrana dostat
na. Ista prehrana moe u nekim okolnostima biti sasvim
dostatna, a sasvim nedostatna u nekim drugim okolnostima
koje od tijela previe iziskuju. Na primjer, hrana koja moe
biti dostatna besposliaru u tropima bit e nedostatna te
k o m radniku na sjeveru, hrana koja je dostatna ljeti m o e
biti nedostatna zimi, ishrana dostatna eni u redovnim
131
okolnostima m o e biti potpuno nedostatna toj istoj eni za
vrijeme trudnoe ili grudnog dojenja.
Za anemiju nije dovoljno davanje dovoljno eljeza tije
lu, bitno je d a l i e ga bolesnik bili u stanju primiti i upotri
jebiti. Z b o g poremeenosti svojih probavnih i asimi-
laioinih funkcija tijelo nee moi iskoristiti uzeto eljezo
sve dok se te poremeenosli ne isprave. Tekoe u probavi i
asimilaciji, bez obzira to ih je prouzrokovalo, najei su
razlog nedostatnosti. To vrijedi i za mineralnu i za vitamin-
sku nedostatnost. A k o za trenutak z a b o r a v i m o kemiju i sje
timo se da tijelo aktivno sudjeluje u uporabi elemenata,
razumjet e m o da je od ivotne vanosti da tijelo zaista
bude s p o s o b n o za to aktivno djelovanje kad ga se opskrbi
hranom.
to sam rekao o eljezu vrijedi za sve minerale u hrani i
za sve ostale imbenike. O nesposobnosti asimiliranja vita
mina m n o g o su raspravljali takozvani biokemiari. Oni su
sastavili itav katalog mjera za poticanje asimilacije kad
otkriju d a j e zakazala, ali kako su p o t p u n o ignorirali uzroke
nesposobnosti asimiliranja, razumije se da su promaili. U
anemiji neto ne tima s probavnim i asimilalornim funkci
j a m a , pa a k o ih se ne ispravi toliko da bolesnik moe rabiti
eljezo ili koristiti eljezo iz hrane, bolest e se pogoravati
usprkos d o z a m a eljeza, bakra i klorofila. Ista injenica
vrijedi za sve druge minerale i vitamine u hrani.
mine, minerale i aminokiseline to ih sadri njihova hrana,
moraju postojati neki drugi uzroci nemogunosti asimila
cije koji nemaju nita s prehranom. B i o k e m i a r i " ignori
raju te faktore to prijee asimilaciju, ali bi moralo biti
jasno, ako spomenute osobe ne mogu asimilirati minerale i
vitamine uzete u hrani, uzroci ne lee u hrani ve u nekim
drugim njihovim ivotnim navikama.
Potrebno je pregledati te osobe da bi se utvrdile njihove
osobne navike, okruje u kojem ive, nain kuhanja, njiho
vo raspoloenje, priguene ili prenaglaene emocije, njiho
va pretjeranost u jelu, pogrena hrana, nesanica, njihove
radne navike itd. To se mora obaviti da b i s m o mogli otkriti
uzroke njihove nesposobnosti asimilacije. Brige mogu uz
rokovati nedostatnost j e d n a k o kao neispravna ishrana.
Razdraenost, razoaranje, nutarnji sukob, promaaji,
alost, tjeskoba itd. ubrajaju se meu najee uzroke preh
rambenih poremeaja. Sve dok ne otkrijemo prave uzroke
tih poremeaja, nee biti m o g u e uspostaviti normalnu
prehranu spomenutih bolesnika.
Osim poboljanja ivotnih navika o v e se osobe trebaju
odmorili fiziki i mentalno. Moda trebaju i psiholoki od
mor (post). O n o to zbilja ne trebaju je posjet tipova iz la
boratorija. Ne treba im gutanje tableta.

A k o nekoliko osoba u dobro hranjenoj zajednici naroda

zdrava izgleda, ivei na manje-vie istoj hrani iz istih iz
vora, p o k a e znakove nedostatnosti, dok istovremeno osta
la zajednica uiva dobro zdravlje, o n d a nije hrana ve u
ivotu te nekolicine mora biti neto drugo to dovodi do
nedostatnosti. A k o ta nekolicina ne m o e asimilirati vita-

132 133

esnaesto poglavlje
Lijeenje vitaminima
Izvjesna osoba povremeno nastupa na radiju i izgleda
da p o u a v a sluateljstvo po cijeloj zemlji, tumaei im sva
zla to proizlaze iz naeg naina ishrane. Taj govornik na
dugo raspreda o gubicima u hrani zbog preraivakih pro
cesa i o teti po zdravlje s t o j e takva hrana uzrokuje. Zatim
kae svojim sluateljima da postoje tri naina k a k o se rije
iti zala nae civilizirane ishrane. Prvi, nepraktini n a i n j e
otii na neki otok u J u n o m moru i ivjeti kao uroenici.
Drugi je provesti nekoliko mjeseci svake godine u nekom
od z a v o d a za ispravnu ishranu. A trei n a i n j e onaj to ga
reeni govornik preporua: nadopunjavati hranu uziman
j e m mineralnih i vitaminskih nadomjestaka.
On pria svojim sluateljima da na svojim obilascima
odsjeda u hotelima, da jede istu neukusnu hranu kao i oni,
budui da j e d e po hotelima i restoranima, da svaki dan uzi
ma dvije liice praka koji im preporua. Taj praak je na
pravljen od vie vrsta osuenih biljaka i tvrdi se da
posjeduje sve minerale i vitamine koji su nam d n e v n o po
trebni. Preporuka je: jedile i dalje denaturaliziranu. demi-
neraliziranu, devitaminiziranu, zainjenu, mumificiranu,
gnje- enu, prenu, peenu i kuhanu hranu, te nakon toga
progutajte dvije lice smrvljenih trava bogatih mineralima
i vitaminima i bit ete dobro hranjeni, postii dobro zdrav-
134
lje i sauvati ga. On naglaava navodnu injenicu da zdrav
lje ovisi iskljuivo o hrani kojom hranimo svoje tijelo.
Ni u j e d n o m trenutku svoga izlaganja ne daje ni nasluti
ti, da postoji drugi, zdraviji nain opskrbe tijela bitnim
hranjivim tvarima - jesti prirodnu o d n o s n o nepreraenu
hranu. On si ne m o e dopustiti da vam kae k a k o sve p o
trebne vitamine i minerale moete, uz utedu, dobiti iz
svjeeg voa i svjeeg nekuhanog povra, jer kad bi vam to
s p o m e n u o , umanjio bi anse da vam proda svoj manje vri
jedni proizvod. Trgovaki svijet g o d i n a m a trai nekakav
prihvatljiv nadomjestak za normalnu prehranu, koji bi se
m o g a o prodavati p r e k o tezge uz veliku zaradu. itav da
nanji program vitaminsko-mineralnog lijeenja je s a m o
dio te trgovake spletke.
Umjesto da ljudima kau golu istinu o njihovoj hrani i
j e s t v e n i m obiajima, k a o i o m n o g i m drugim duevnim i
tjelesnim navikama koje dovode do oboljenja, oni im go
vore poluistine i p o t o m im prodaju razne tvornike prepa
rate koji su napravljeni tako da to vie nalikuju lijekovima
iz njihova djetinjstva. Poput komercijaliziranih lijenika
koji zagovaraju da se bolesnicima i invalidima daju ektrak-
ti ivotinjskih lijezda i laboratorijski nainjene imitacije
luevina ivotinjskih lijezda, umjesto da p o u e svijet
k a k o ivjeti da bi se sauvala ivotna snaga i sposobnost,
omoguujui lijezdama vlastitog tijela luenje njihovih
hormona, ti meetari ekstrakata i umjetnih imitacija hrane
preporuuju ljudima neka nastavljaju sa svojim grijesima,
j e r e biti osloboeni kazne gutanjem raznih sredstava to
im ih oni prodaju. Sve to je istinito, j e r s m o mi kao narod, a
p o s e b n o profesionalci, utonuli u komercijalizam, pa i
lijenik i trgovac h r a n o m smatraju svakog bolesnika izvo-
135
 roni zarade - dobar lijenik, kao i dobar prodava vitami
na, ujedno je dobar poslovni ovjek.
Svoju uporabu ljezdanih ektrakata lijenik otvoreno
naziva zamjenskim lijeenjem." M e u t i m , propisivai vi
tamina ne govore o svojim nadomjescima za normalne iz
vore vitamina. Ipak je oigledno d a j e vitaminska terapija
pokuaj da se vitaminima nadomjesti ne samo adekvatna
normalna prehrana nego i normalni, razumski nain iv
ljenja. A k o se bolesniku koji pati od artritisa daju vitamini,
a nita se ne ini za promjenu njegovih jestvenih i ivotnih
navika, onda se j a s n o vidi da kao s t o j e svrha cjepiva i seru
ma uiniti sigurnijim ivot u neistoi, tako je i svrha vita
mina uiniti sigurnijim protupsiholoki i protubioloki
nain ivota.
Postoji vrlo velika sklonost nadomjelanja zdravog
naina ivota pravim ili prividnim vitaminima. Umjesto da
se ispravi ili otkloni uzrok ili uzroci bolesnikove patnje,
daju mu se u odreenim razmacima vitamini, a uzroci se
ignoriraju. U tom sluaju m a k i j e razlika izmeu davanja
vitaminskc ili bilo koje druge tablete.
ovjek p u n o pui, pije bez mjere, s v a k o d n e v n o pije
kavu i d r u g e kafeinske napitke, j e d e prekomjerno, j e d e de-
naturaliziranu hranu, jede neuredno i nepromiljeno, taru
ga brige, ne spava dovoljno, uzima mineralna ulja protiv
zaepljenja, ne kree se dovoljno, ne suna se, radi u slabo
prozraenu uredu ili radionici, pretjeruje sa seksom, ivci
ra se na bezbroj naina i tako sve vie poveava sadraj
toksina u krvi. Vitaminski terapeut ne obraa panju na sve
te uzroke bolesti ve prodaje bolesniku kutiju ili bocu naj
novijeg vitaminskog preparata. Budui da i sam vjerojatno
pui, ne odvraa bolesnika od puenja. Budui da i sam
136
pije, ne upozorava bolesnika na njegove alkoholne navike.
Kako i sam pije aj i kavu i jede denaturaliziranu hranu, ne
vidi potrebe da bolesniku preporui prirodnu hranu. K a k o
je i sam rob istih duevnih i tjelesnih poroka kao i njegov
bolesnik, on ih sve ignorira i jadnoj rtvi neznanja i neu
puenosti prodaje bocu preskupih pilula. Vitaminsko
lijeenje je samo jedan od milijun medicinskih pokuaja
lijeenja bolesti bez uklanjanja uzroka.
Poznajem trgovakog putnika vitaminima, predstavni
ka proizvodne tvrtke, koji dolazi na neuropatske sastanke i
skupove ovdje u Teksasu. Ne dvojim da posjeuje sastanke
i skupove drugih kola takozvanog lijeenja. Teki je
pua. a na sastanak donese sa sobom obilnu zalihu viskija
najbolje marke i irokogrudno ga nudi neuropatima. od ko
jih svi ne piju. G l e d a m njegove muterije kako piju, pue,
jedu denaturaliziranu hranu i piju kavu. J e d n o m sam s nji
ma sjedio (ne j e o ) na banketu. Banket je bio u j e d n o m hote
lu i hrana je bila uobiajeno hotelska - peeni ili dinstani
odrezak sa svim zainima", bijeli kruh, prekuhano povre
(nije ga bilo previe!), kava i torta. Vidio sam da su neki od
njih pojeli dvije ili tri krike torte, dok su drugi popili dvije
ili tri alice kave, meui tri do etiri kocke eera u svaku
alicu. Veina je puila. Trgovci vitaminima, ukljuujue
gore spomenutoga, bili su na banketu. Bila je i j e d n a ena
neuropat, iji je svakodnevni obrok ravan o n o m e na banke
tu. Pui jednu za d r u g o m i pije bez mjere jaku kavu, j e d e
samo bijeli kruh i denaturaliziranu hranu. D n e v n o prima
svoju injekciju vitamina". Mrava, slaba, upalih oiju,
crnih podonjaka, bolesna - ismijava svaku razumnu opo
menu o ivotu, jer smatra da e joj vitamini prije ili kasnije
137
p o m o i , usprkos nainu ivota koji joj svakodnevno
poveeva tegobe.
Vitamini nee izlijeili posljedice prederavanja ako se
nastavi jesti neumjereno. Vitamini nee izlijeiti posljedice
pijanstva a k o se i dalje pije. Vitamini nee izlijeiti poslje
dice nezdrave hrane ako se takva hrana i dalje j e d e . Vitami
ni nee vratiti potenciju razvratniku ako nastavi s
razvratom. Vitamini ne mogu nadomjestiti vjebanje,
poinak, san, sunane zrake ili ist zrak. Vitaminsko
lijeenje je zabluda i prijevara.
Veina d o k a z a " u korist vitaminske terapije temelji se
na laboratorijskim pokusima, u kojima su se ivotinje hra
nile h r a n o m bez odreenog vitamina. Jedino se u laborato
riju ivotinjama davala hrana bez samo j e d n o g
p r e h r a m b e n o g imbenika, ali konani ishod ak ni ovdje
nije bila j e d n o s t a v n a ve mnogostruka nedostatnost. N e p o -
bitnost d o k a z a potvruje, da u bilo kojem sluaju nedostat
nost je ne s a m o mnogostruka, ve oituje varijabilne
nedostatke svih potrebnih minerala i vitamina, uz nedostat
nost nekih drugih prehrambenih imbenika.
Ne smije se nikada izgubiti iz vida da ljudsko bie ne
ivi ivotom pokusne ivotinje i da se u stvarnom ivotu
skorbut nije nijednom izlijeio askorbinom kiselinom (vi
taminom C), da se pelagra nije izlijeila nikotinskom kiseli
nom (vitaminom B), da eljezo nije izlijeilo anemiju, da
se beri-beri ne lijei tiaminom (kompleksom A i B vitami
na). Svaki ogranieni pristup nedostatnosti je po sebi nedo
statan. Optimalna ishrana zahtijeva ne samo opu
adekvatnost hrane nego i opi sklad svih izvanprehrambe-
nih i m b e n i k a koji utjeu na samu ishranu. ovjekove bo
ljke ne mogu se lijeiti fragmentarno, ve ukljuivanjem u
138
organsko jedinstvo svih povezanih elementa njegovih
osnovnih potreba.
e s t o se tvrdi da u izraenim nedostatnostima h e b a uzi
mati vitamine u veim koliinama od onih to se dobivaju
iz hrane. ak kad bi to bilo istina, a radi se samo o nedoka
zanoj pretpostavci, ne bi bilo opravdano davanje pretjera
nih koliina vitamina onima koji ne trpe od tako
prenaglaene nedostatnosti. U svim nedostatnostima bitno
je uzimati cjelovitu hranu, a ne izolirane imbenike, zbog
toga to ne postoji izolirana nedostatnost, a i zbog toga to
su vitamini beskorisni u vakuumu. Oni su korisni j e d i n o u
povezanosti s ostalim prehrambenim faktorima - minerali
ma, aminokiselinama. eerom, masnim kiselinama. Uzi
mati velike koliine vitamina bez odgovarajueg iznosa
ostalih faktora u hrani samo je bacanje vitamina.
Tvrdnja da bi se optimalna ishrana m o g l a postii jedui
prirodnu nepreraenu hranu, ali da n i s m o dovoljno velike
izjelice da bismo iz s a m e hrane dobili dovoljno vitamina i
minerala, ima komercijalnu pozadinu. S a m a ideja d a j e pri
rodni plan ljudske prehrane neuspio nije vrijedna panje.
Proizvoai i prodavai vitamina - prirodnih i umjetnih -
ne p r o m i u tu ideju zbog vaega zdravlja ve zbog svoje
zarade. Prirodna prehrana ne treba dodataka.
Vie puta je d o k a z a n o , da sposobnost tijela j a k o varira
kad se radi o koritenju vitamina iz razliitih izvora. Na
primjer, dojenad mogu koristiti vitamin B iz mrkvina ili
pinalova karotina deseterostruko vie nego sline doze
raznih ribljih ulja, to ga kupuju lakovjerne majke. Ima
vie razloga vjerovati da sve vitamine, sve minerale, ma
snoe i bjelanevine lake dobivaju iz biljnih nego ivo
tinjskih izvora.
139
 Svjee, n e k u h a n o voe, kotunjae i povre obilno e
opskrbili tijelo svim vrstama znanih i neznanih vitamina,
svim mineralima, prouenim i neprouenim, finim
eerom, lako probavljivim m a s n o a m a i najkvalitetnijim
bjelanevinama, a i svakim drugim nepoznatim hranjivim
i m b e n i k o m koji bi mogao biti otkriven u budunosti.
S u k o b koji bjesni izmeu zagovornika prirodnih i um
jetnih vitamina ne bi nas trebao uzbuivali. Obje strane go
vore 0 komercijalnim proizvodima a ne o vitaminima u
m a n i . ak i oni to nastoje premostiti razlike i misle da su
prirodni vitamini bolji u nekim vidovima, a umjetni u dru
gima o d n o s e se na tablete i ekstrakte a ne na vitamine u
hrani. Oni koji bi vas htjeli hraniti prirodnim vitaminima,
davali bi vam pilule nainjene od biljaka, koje su najprije
sasuene, zatim satrvene u silan prah i onda preane u ta
blete, ili bi vas hranili uljem, izvaenim iz jetara morskog
psa, bakalara i drugih vodenih ivotinja. Svi ti proizvodi,
usporeeni s prirodnom nepreraenom h r a n o m , inferiorni
su kao izvori vitamina.
Smatra se da u prirodnom B kompleksu ima j o nepoz
natih elemenata koji dosad nisu izolirani. Za neke od njih
se smatra da se nalaze u vrlo malim, mikroskopskim ali
vrlo vanim koliinama. Njihov prehrambeni znaaj m o
gao bi biti vrlo velik, ali ih je n e m o g u e ugraditi u bilo koji
umjetni proizvod to bi ga nae sadanje neznanje m o g l o
proizvesti.
Za upuene nema dvojbe o k o toga s t o j e bolje, prirodno
ili umjetno. Umjetni proizvodi nisu vitamini, nisu ak ni
dobre imitacije. Povrh toga u njima nema rijetkih elemena
ta i drugih minerala koji u prirodi uvijek prate vitamine. Uz
to ne zaboravite da j o nikad dosad nije napravljena potpu-
140
na analiza ni hrane ni ljudskog tijela. Jo uvijek nije
mogue rei kemijskim rjenikom s t o j e u hrani potrebno a
to nije. Priroda mee potrebne elemente u svoje prehram
bene proizvode i mi s m o dobro prilagoeni za koritenje
potrebnih hranjivih sastojaka iz njezinih izvora. Kad j e d e
mo njezine proizvode, ne ostajemo bez rijetkih elemenata i
drugih povezanih elemenata kojih u umjetnim proizvodi
ma uope nema.
Na predavanju u Kanadi, prije nekoliko godina, Englez
E d w a r d Mellanby je izjavio da poboljane prehrambene
navike u Kanadi, posebno u n a d o l a z e e m narataju, dovest
e do boljeg mentalnog i fizikog zdravlja, do nestanka
mnogih bolesti i tjelesne invalidnosti i do velikog smanjen
-
ja potranje za lijenicima i bolnicama." Moda strah od
toga spreava lijenike i vidare raznih kola od zanimanja
za dijetetiku i za poboljanje prehrane puanstva. To bi
takoer moglo objasniti njihovo stalno propisivanje k o
mercijalnih preparata za ishranu djece i bolesnika. P o s e b n o
im je d r a g o govoriti o vitaminima, umjesto da poue svijet
da jedu dostatnu hranu.
141

Sedamnaesto poglavlje
Superhrana"
Gdje god se gradi Boja kua i vrag gradi svoju zborni
cu, pa na kraju ispadne, kako kae Defoe, da vrag ima vie
klanjalaca. To vrijedi i za podruje prehrane, koliko god
u d n o zvualo. Ne samo s t o j e istina da velika veina vie
voli jesti obine denaturalizirane prehrambene proizvode,
ve je takoer istina da kad neki odstupe od uobiajene
prehrane i pokuaju nai ispravniji nain hranjenja, veina
njih bude zavedena tvrdnjama o superiornosti raznih na
domjestaka za prirodnu hranu to ih opinstvu n u d e proiz
voai i trgovci.
U prepisci mi je j e d a n od mojih itatelja j e d n o m vrlo
ozbiljno preporuivao da u Higijenistikoj reviji posvetim
vie pozornosti hrani od ivotne vanosti" k a o s t o j e riblje
ulje, pivarski kvasac, itne klice, tamna molasa i jogurt.
Danas se neke od tih stvari, meu njima i o b r a n o mlijeko,
esto spominju k a o udesna hrana," u koju neki ukljuuju
i med i ocat od j a b u k a . M n o g e pretjerane tvrdnje o ljekovi
tim svojstvima te hrane plod su isto komercijalnih intere
sa.
Poput umjetnih vitamina i mineralnih koncentrata nudi
ih se opinstvu kao dodatak njihovim o b r o c i m a od bijelog
eera, bijelog kruha, oguljene rie. denaturaliziranih pa
huljica, konzerviranog povra, s u m p o r e n o g voa, prepari-
142
ranog mesa, pasteriziranog mlijeka, slatkia, kolaa, torti i
t.d. Umjesto da im se kae istina o njihovoj ishrani i pokua
ih se uputiti u razumnije jestvene navike, nude im se na
d o m j e s t i " kako bi njihova nehranjiva hrana postala dostat
nom. Ima takoe dijetalnih mjeavina, za koje se kae da
posjeduju u organskoj formi sve tijelu potrebne minera
le"", a koje se svijetu nude kao nadomjestak za toliko po
trebnu promjenu u ishrani.
Postoji takoer potraga za hranom koja ini ivot dul
j i m i mnogi su uvjereni da m o g u dulje ivjeti jedui slo
b o d n o visokogradne bjelanevine, pivarski kvasac, obrano
mlijeko u prahu, jogurt, tamnu melasu, med, ocat itd. Su
vremeni Ponce de Leon ne traga za arobnim vrelom da mu
njegova voda povrati i odri mladost, ve za hranom koja
ima istu udesnu m o . To bi o m o g u i l o ovjeku da ivi sto
tine godine, ako ne i vjeno. Ponavlja se potraga za vrelom
vjene mladosti. im ljudi odustanu od nastojanja o k o ot
kria nekog posebnog kemijskog spoja ili p o s e b n e kupke
koja bi im garantirala dug ivot, usprkos svim razumnim
razlozima da e umrijeti mladi, oni se u svom vjekovnom
traenju Svetoga Grala okreu k neem drugom. Iscjedak
lijezda, presaivanje lijezda, zraenja i hrana svake
vrste, sve je to bilo prouavano kao mogui izvori d u g o g
ivota. Moda je Metchnikoff, pretvarajui kiselo mlijeko
u m o d n i krik, zapoeo to traenje dugovjenosti putem
hrane.
Ne m o e m o oekivati razuman pristup hrani i hranjenju
sve dok ne prestane sadanja mahnita potraga za udotvor
n o m hranom. H r a n a je postala n o v o m magijom - k a o neki
tajanstveni spoj, kadar uiniti ono to s m o prije oekivah
od pilula. Hrana danas lijei bez potrebe da se uklone uzro-
143
ci, hrana titi bez potrebe da se izbjegavaju uzroci. O n a na
domjeta pilule i serume u arobnjakovoj krinjici. Ta
apsurdna pohvala pojedinih vrsta hrane, koje su u veini
sluajeva umjetni proizvodi, nije samo trgovaki trik ve i
izraz djetinjaste lakovjernosti.
Jedan od tih meetara udotvorne h r a n e " namee bje
lanevinu za bjelanevinom, naglaavajui, uz iznimku
kvasca, s a m o ivotinjske bjelanevine: meso, jaja, mlije
ko, sir. Naglaava da je mlijeko u prahu bogat izvor bje-.
lanevina i skree pozornost na k v a s a c , koji osim to je
bogat izvor bjelanevina, posjeduje i sedamnaest vitamina.
Takoer naglaava obilje minerala i vitamina u tamnoj me
lasi. Ali uza sve vitamine u toj hrani on za pojaanje preh
rane preporua d n e v n o uzimanje vitaminskih ekstrakata.
Za njega postoje s a m o vitamini. Njegovo shvaanje ishra
ne je u zasienju tijela aminokiselinama, vitaim'nima i bilo
k a k v i m mineralima. Uzimaj bjelanevine i vitamine u veli
kim koliinama, iako ih ne treba! A k a k o priroda nije
predvidjela pravu opskrbu vitaminom D, on preporua
kapsule ribljeg ulja.
Sve popularnija je ideja da ako je neto dobro za jesti,
onda ga se treba prejesti. M o r a m o imati obilje ovoga ili
o n o g a vitamina, ove ili one aminokiseline, ili ovoga i o n o
ga minerala, ako e l i m o biti u redu. N o v a kola ishrane
potpuno zanemaruje tetnost pretjerivanja. Oni danas p r o
pisuju svojim bolesnicima posebnu hranu ili p o s e b n e preh
rambene faktore kao lijenici pilule svojima, i to s istom
svrhom. Oni daju jelo ljudima ne da ih nahrane ve da ih iz
lijee. Hrana nije vie j e l o ve lijek, ivotni eliksir o v e ili
one vrste.
U I
Naa blebetala to piu i govore o prehrani zakljuila su
da su sve ljudske bolesti posljedica nedostatne ishrane. Da
bi se to predusrelo, da bi se popravilo, treba se s a m o nak
ljukati nedostajuim vitaminima, mineralima i aminokise
linama - i evo ga! ivjet e m o dulje i izgledati mlae. Ti
brbljavci su stvorili raj za budale po kojem se zakratko e
pure, a onda odlaze tamo odakle nema povratka.
D a j e ivot vie od hrane i tijelo od odijela, da ovjek ne
ivi samo okruhu, naela su o kojima ti ljudi nisu nikada
uli. D a j e ivjeti vie od jesti, da se ne m o e m o najesti za
tisuljee, da u ivotu trebamo neto vie od kompleksa B i
aminokiselina - to su stvari o kojima oni nisu u stanju mi
sliti. U svojim djelima oni govore s a m o o vrstama hrane i
piu o svojim j e l i m a kao to bi De Kruif m o g a o pisati o an
tibioticima.
Ti pogreno zvani dijetetiari nude svijetu s a m o pre
raene i denaturalizirane prehrambene proizvode. I ne
samo to, ve jedan od njih otvoreno izjavljuje d a j e prirod
na hrana opasna i neuporabljiva. Drugi tvrdi da su salate
kodljive m n o g i m osobama, kiselo voe j o vie, da pinat
krade vapno iz tijela, kava nadrauje adrenalinske lijezde
i potrebna je m n o g i m a , da sunanje kodi veini. Otkrio je
d a j e sedamdeset i pet p o s t o puanstva bolesno zbog salate.
Stoga je j a s n o da, ako su prirodni proizvodi tetni, m o r a m o
ovisiti o proizvoaima superiornih" proizvoda.
Med koji je inae siromana hrana i kao izvor eera in
feriorniji slatkom vou, preporuuje se l a k o u m n o m m n o
tvu k a o udotvorna hrana. Jogurt koji je inae inferiorna
vrsta kiselog mlijeka (zbog pasterizacije i kuhanja), j o je
j e d n a od superiornih vrsta hrane to se prodaje uz veliku
zaradu. Ocat od j a b u k a , otrovni proizvod iz fermentiranog
145
j a b u n o g soka, u nekim se krugovima preporuuje kao
vrhunski izvor prehrambenih vrijednosti.
Veliki dio prehrambenih problema na Sjeveru i na Jugu
proizlazi iz naeg odbijanja da j e d e m o prirodnu hranu.
Naa sklonost prema preraenim proizvodima - koji su li
eni minerala i vitamina, denaturalizirani, standardizirani,
pasterizirani, homogenizirani, kuhani, konzervirani,
z a m r z m u t i , i na svaki drugi nain upropateni kao hrana -
stvara p r e h r a m b e n e potekoe koje se ne rjeavaju sada ,,u svratilu nije bilo mjesta" za trudnu majku spasiteljskog
njim oslanjanjem na dodatke i nadomjestke. i n i m o sve da
upropastimo hranu, a onda se alimo na klimu. i v i m o na
bijelom kruhu, neklijavom i demineraliziranom kukuruzu,
denaturaliziranim zobnim pahuljicama (doruak to se li
jepi za rebra!"), bijelom eeru, pasteriziranom mlijeku,
bal/.amiranom mesu, konzerviranom vou i povru, slatki
ima, kolaima, tortama itd. i m i s l i m o da e m o to sve
uiniti adekvatnim ako mu d o d a m o riblje ulje, pivski kva
sac, itne klice, tamnu melasu, med, jogurt, obrano mlijeko
u prahu, j a b u k o v ocat itd.
Bilo da kupujemo svjee voe i povre u trgovinama i
v o a m a m a , bilo da ga beremo u vlastitom vrtu ili vonjaka,
ne j e d e m o ga sve dok kuhanjem ne izgubi svaku slinost sa
h r a n o m . pinat se kuha sve dok ne pocrni i skai, pa nitko
iz njegova okusa ne m o e pogoditi s t o j e bio prije kuhanja.
Kupus se kuha dok ne postane neprepoznatljiv, krumpir se
guli, kuha i gnjei, j a b u k e se peku pa se umau u eer (bi
jeli eer!), breskve se prokuhavaju i zasipaju bijelim
eerom, kotunjae se pre i kojiput sole. J e d e m o tako
malo nepromijenjene, nepatvorene hrane da n a m je n e m o
g u e postii optimalnu prehranu, a zatim pripisujemo svo
ju slabu ishranu loem podneblju. Da nije oigledne
146
injenice kako isto takva prehrana dovodi do loe ishranje
nosti i u toplim predjelima, takvo bi se miljenje moda i
odralo.
Velika je istina da onaj tko puni eludac nadomjestkom
esto izgubi glad za pravom hranom. Industrijalci i
lijenici hrane svijet patvorenom h r a n o m , da se ni ne zna
vrijednost pravog jela. To je kao i recept za istinu - svijet
odbacuje istinu jer je pun lai pa ne m o e prihvatiti istinu -
djeteta. Istina je esto roena u tali (i preesto ostavljena
da tamo i umre), jer se u svratitu ne m o e roditi, budui da
je puno bunih pijanica.
Nude nam se sve vrste dodatnih prehrambenih imbeni
ka, poevi od mekinja do nadomjestaka vitamina, minera
la, aminokiselina, klorofila itd. Kad bi te stvari i
posjedovale sve vrijednosti to proizvoai kau da posje
duju, njihova uporaba ne bi mogla uiniti adekvatnom
uobiajenu dijetu od denaturalizirane hrane. S druge stra
ne, prirodna hrana je dostatna bez dodavanja nadomjesta
ka. Vano je da pouimo svijet kako se vratiti k n o r m a l n o m
nainu prehrane, a ne nuditi nadomjestke za prirodnu
ishranu. Nadopunjavajui" program je komercijalni pro
gram, a ne programa zdrave prehrane.
M o r a se istaknuti da znanost j o uvijek ne zna sve bitne
imbenike ljudske prehrane, niti razumije sve odnose raz
nih faktora u hrani, tako da ne m o e , b a r e m zasad, svoje
voljno sastaviti uravnoteen sustav prehrane.
147

Osamnaesto poglavlje
Hrana i dobar ivot
Pokusi na ivotinjama esto d o v o d e do krivih zak
ljuaka svojim namjerama i ishodima. Pokusi su esto
prekratki da bi mogli dati konane rezultate, njihovi rezul
tati u najboljem sluaju mogu vrijedili s a m o za ivotinje
na kojima se pokusi vre, a ne m o g u se primijeniti na ov
j e k a ni u strogom ni u irokom smislu. Pa ipak preesto je
hrana, d a v a n a p o k u s n i m ivotinjama, namjerno namijenje
na da d o k a e ono to se eli dokazati - s toga su razloga
takva istraivanja" i financirana.
Iako postoji jedinstvena podloga za sve ivotinjske
vrste od najmanje ivotinje do ovjeka, ipak ak i meu
srodonim vrstama postoje specifine razlike koje pokuse
na ivotinjama d o v o d e do pogrenih zakljuaka. Jedini
valjani p o k u s za odreivanje s t o j e najbolje za ovjekovu
ishranu je onaj koji bi se obavio na s a m o m ovjeku. H r a n a
koja se p o k a e d o b r o m za takore i zamorce ne mora biti
najbolja za ovjeka.
G o l u b m o e progutati koliinu morlija koja bi ubila ne
koliko ljudi i odletjeti kao da se nita nije dogodilo. Vepar
moe bez ikakvih posljedica uzeti cijanovodinu kiselinu
koja bi ubila m n o g o ljudi. Kunii se tove beladonom, od
n o s n o velebiljem, ali a k o bismo svojoj djeci u salatu umije
ali velebilje, b r z o b i s m o ostali bez djece. Stari savjet
148
Podaj najprije psu!" dobio je dostojanstveno ime biolo
ki test". Ja se esto pitam, i m e bi nas biolozi" hranili, a k o
bi ikad pravili pokuse na takorima iz gradske kanalizacije.
A k o bi napravih svoj bioloki p o k u s " na leinarima, ot
krili bi, d a j e truplo svinje koja je uginula od kuge d o b r o za
jelo. Psi jedu i probavljaju kosti s lakoom, ali sumnjam da
bi se ovjek tako lako priviknuo na jelovnik od kostiju. Du
hanski crv j e d e duhanski list, hajde pokuaj i ti, crve!
Sve to elimo dokazati moe i biti dokazano na niim
ivotinjama, pod uvjetom da koristimo dovoljan broj ivo
tinja i p r o v o d i m o pokus na odreeni nain. takorski dije-
tetiari nam nisu ponudili rjeenja za ljudsku ishranu. Bilo
bi lano rei da pokusi na ivotinjama nisu doveli do novih
saznanja, ili da nisu dali korisnih pouaka, ali je opa sklo
nost da se ishrana ljudi, ena i djece previe oslanja na re
zultate pokusa na ivotinjama.
Plaeni istraivai su poplavili zemlju rezultatima"
svojih dijetetinih pokusa na ivotinjama. Ti pokusi neizo
stavno pokazuju kako j e m e s o bitno za zdrav razvitak, rast i
ivot. Vjekovno ljudsko i ivotinjsko iskustvo koje doka
zuje lanost tih p o k u s a " odbaeno je od sirane najamnika
mesne industrije i od svijeta kojemu je reeno ako oni i nji
h o v a djeca ne jedu meso da e ih zadesiti sve m o g u e ne
volje.
Ima bolji nain za prouavanje uinaka odreene hrane
na ovjeka, a. to je prouavanje ljudi koji jedu hranu ije
uinke elimo upoznali. Upadan sludij te vrste, to ga je
uinio P. E. Steiner pri autopsijama Okinavvljana, nalazi su
u Arhivu za patologiju za listopad 1946.
Izvjetaj o b u h v a a 150 autopsija obavljenih u dravnoj
vojnoj bolnici od 13. lipnja do 20. srpnja 1945. Pretraiva-
149
 no je devedest i devet enskih i pedest i j e d n o m u k o tijelo.
U stotinu sluajeva uzrok smrti su bile rane zadobivene u
borbi, trideset i pet nije bilo u z r o k o v a n o b o r b o m , a u et
rnaest sluajeva bili su pomijeani borbeni i neborbeni uz
roci.
Najvee iznenaenje je bilo otkrie neznatnih nalaza
nazadujuih i degenerinih promjena.*' l a k o je cvijet mla
dosti bio kratak, senilnost se razvila kasno i m n o g e osobe
ezdesetih godina bile su i z n i m n o d o b r o ouvane.
Znaajno je odsustvo degenerativnih bolesti srca i krvnih
ila." Skleroza aorte je naena u s a m o s e d a m tijela, a sred
nje arterije obino su pokazivale samo zavojitost. Nisu
naene komplikacije ni posljedice arterioskleroze. Srca
ovih o s o b a su bila dobro uuvana, pa su srana oboljenja
bilo koje vrste bila rijetka. Zaepljenja ila nije bilo, a ot
kriven je s a m o j e d a n sluaj proirenja srca uz visoki tlak.
Otkrivena su samo tri sluaja kliniki znaajnijih sranih
oboljenja."
Bolesti bubrega su bile rijetke. Nije bilo suenja bubre
ga, a bubreni kamenci su otkriveni u s a m o dva sluaja,
lako j e ciroza j e t r e bila esta, m a l o j e n a e n o bolesnih
unih kesica i kanala. Glavni uzroci smrti u neborbenim
sluajevima bila je upala plua, dizenterija i suica.
O s m o r i c a okinavvskih lijenika potvdrili su da su rezul
tati tih autopsija u g l a v n o m u skladu s iskustvima iz njihove
prakse.
Ti nalazi su znaajni kad ih se usporedi sa slinim au
topsijama obavljenim nad Europljanima i A m e r i k a n c i m a .
K o d tih su degenerativne bolesti srca, arterija, bubrega itd.
sasvim uobiajene. Isto tako i suenje bubrega i bubreni
k a m e n c i . uni kamenci i oboljenja u n o g mjehura i ka-
150
nala takoer su uobiajeni, kao i zaepljenja krvnih ila i
proirenje srca.
K a k o protumaiti te razlike? Zato su degenerativne
bolesti tako rijetke u Okinawljana, a tako este u Europlja
na i A m e r i k a n a c a ? N e m a sumnje da su uzroci tih razlika
mnogostruki. Evo vam Steinerovih tumaenja, sadranih u
dvije stavke:
1. - iako fiziki naporan, ivot smiren i bez na
petosti."
2. - jednostavna, uglavnom vegetarijanska prehra
na."
Ti ljudi nisu strogi vegetarijanci, nego im je hrana
veinom biljnog porijekla. Ne jedu velike koliine mesne
h r a n e , velike koliine mlijeka i drugih mlijenih proizvoda
i ogromnu koliinu jaja k a o to to redovito ine Europljani
i Amerikanci. Vjerojatno ne uivaju u tolikim o t r o v n i m na
vikama k a o stoje duhan, alkohol, kava itd., kojima se bijeli
ovjek podaje.
Ne posjedujem Steinerov originalni izvjetaj ve kratki
saetak, objavljen 1947. u Godinjaku ope medicine. U
tom zgusnutom izvjetaju ne spominje se nikakav tumor ili
rak pri autopsijama Okinawljana. Za m e n e to znai da nisu
ni pronaeni. A k o je to tako, njegova se vanost ne m o e
dovoljno naglasiti. To bi ukazalo da meu tim ljudima
nema raka ili d a j e vrlo rijedak.
Ta otkria post mortem slau se s McCarrisonovim ot
kriima meu H u n z a m a i Siksima u Indiji. A slau se i s ot
kriima na ivotinjama u prirodi. iroka pojava raka meu
mesoderima i njegova skoro potpuna odsutnost meu bil-
151
 j o d e r i m a , esta arterioskleroza m e u m e s o d e r i m a i nje
zina rijetkost meu biljoderima, krajnje esta pojava
tumora u naoj peradi pretrpanoj bjelanevinama - te i dru
ge sline injenice ukazuju na veliku superiornost biljne
prehrane nad m e s n o m , pa i nad mijeanom. Osim to ivo
tinjske bjelanevine nisu prikladne za ishranu (ak ni ne
odgovaraju prehrambenim potrebama mesodera),
mesoderi izvan svake sumnje konzumiraju previe bje
lanevina.
Usprkos hvaljenom produljenju ivota, to je obina
statistika o b m a n a , sve ide u prilog vjerovanju d a j e ovje
kovo zdravlje, u usporedbi s prolou, j a k o nazadovalo.
Iako ima m n o g o uzroka tog mentalnog i fizikog nazado
vanja, koje se oituje u sve veoj kvarnosti zubi, sve eoj
pojavi raka i eerne bolesti, bubrenih bolesti, bolesti srca
i arterija, bolesti mozga i ivanog sustava, sve eem
raku i oboljenju srca meu mladima itd., nema sumnje d a j e
sasvim neprirodna i vrlo manjkava ishrana j e d a n od glav
nih razloga naeg tjelesnog i mentalnog propadanja.
152
Devetnaesto poglavlje
Nova dijeta
O v o je vrijeme ektrakala i umjetnih dodataka. Bijelo
brano, mekinje, eer (bijeli ili smei od eerne trske ili
repe, j a v o r o v sirup), elatin, glukoza, i m n o g e druge tvari
ope uporabe su ekstrakti. Tu su zatim vitaminski ekstrak
ti, klorofilni ektrakti, aminokiselinski ekstrakti, i drugi e k
strakti to zamjenjuju hranu. Veoma brzo su nas uvjerili, da
n i s m o vie sposobni jesti prirodnu hranu i iz nje dobiti po
trebne hranjive sastojke, pa m o r a m o hranu nadopuniti raz
nim ektraktima.
Ne zadovoljivi se nepotpunou nae hrane kemiari
su potresli nebo i zemlju u nastojanju da nam naprave um
jetnu zamjenu za hranu. Proizveli su umjetni eer (saha-
rin), umjetne vitamine, umjetni klorofil, umjetne
aminokiseline, itd. Veina tih proizvoda dobiveni su iz ug
ljene smole. Svi su otrovni, nijedan nije koristan, ali
k e m i a r o v a egomanija, koja ga uvjerava da on m o e na
domjestiti biljku u stvaranju hranjivih tvari, j o nije spla
snula. Suena nam je ponuda j o mnogih umjetnih jela" iz
laboratorija.
Pade mi u ruke primjerak j e d n o g zdravstvenog" aso
pisa. N a a o sam u njemu oglas preko cijele stranice neke
trgovine zdrave hrane", u kojem su ovisnicima o ^zdravoj
hrani" bile preporuene slijedee tvari: zrnca lecitina, kap-
153
 sule sojina lecitina, kotane tablete (dvije vrste), kapsule
enjaka, enzimi, ulje iz itnih klica, kombinacije A i D vi
tamina, f o r m u a 4 - B , kapsule A vitamina, j o d n e tablete (iz
morske mlave), tablete vitamina B-12, ruini ipci u table
tama, pivski kvasac u tabletama, pivarski praak, kotani
praak, aminokiseline u tabletama, kapsule itnog ulja, pri
rodni amin u kapsulama, tablete od suenih jetara, klorofil
u tabletama, tablete enjaka i peruna, vitamin A u tableta
ma, aj mate (sadri kafein), zaini bez soli, aj od lucerne.
To je svarni ishod modernog napora ralanjivanja hra
ne. Vie ne j e d e m o cijelu hranu ve izvatke. Vie je ne j e
d e m o k a o takvu ve u pilulama i tabletama. Jedino
cjelovito j e l o u tom oglasu bilo je s u n c o k r e t o v o sjeme. Mi
uzalud nastojimo razdijeliti prirodnu hranu na njezine
mnogobrojne sastojke pa ih p o t o m spojiti mijeanjem tih
ulomaka u raznim omjerima i kombinacijama, umjesto da
j e d e m o cijelu hranu k a k o n a m je nudi Majka Priroda.
U istom broju toga asopisa neki njujorki laboratorij
oglaava svoju ponudu. Svim traiteljima zdravlja nudi
najbolje ruine ipke na svijetu, najbogatiji prirodni izvor
vitamina C . " Tumai kako su sada dostupni u praktinim
tabletama. Kau da su po svem svijetu traili najbolje vrste
divlje rue i da su ipci koje nude ,,u vitaminu C provjereno
3 0 0 % jai od amerikih ruinih ipaka." Takoer vele da
su ipkove tablete udotvorno iznenaenje za one koji
imaju potekoa s limunovim s o k o m . " Treba se podsjetiti
d a j e n e d a v n o orkestrirana velika kampanja protiv limuno
va soka koji, toboe, kvari zube, sterilizira mukarce i p u
stoi tijelo. Plod te kampanje su tablete od ruinih ipaka i
nije n e m o g u e da su neki preraivai ipkovine financirali
reenu kampanju protiv limuna. Iako ima i drugih izvora
154
vitamina koji se u Americi koriste, a potjeu iz naih vrtova
(jedan od njih je paprika, ali ne mislim na ljutu!), tako da
nema potrebe traiti po svijetu ipak divlje rue, no proda
vai zdrave h r a n e " ne spominju te izvore vitamina. Na
protiv, posao sa z d r a v o m h r a n o m " tako k a k o danas ide,
ima cilj udaljiti ljude s t o j e mogue dalje od prirodne hrane
i nakljukati ih ektraklima i umjetnim nadomjescima svih
vrsta.
Trgovaki sustav opskrbe zdravom hranom izvorno je
bio zamiljen tako da pametnoj i obavijetenoj osobi to se
skrbi za zdravlje ponudi nepatvorenu hranu koja se nije
mogla nabaviti redovnim putem. Na suncu sueno voe
umjesto sumporenoga, potpuno penino brano umjesto
famoznog bijelog ektrakta, nesumporena melasa umjesto
molase obraivane sumpornim dioksidom, prirodni med
umjesto patvorenog i umjetnog m e d a koji se nairoko p r o
daje, nepreraene kotunjae, sirovi kikirikijev maslac itd.
sainjavali su glavninu robe u trgovinama zdrave hrane. U
svijetu prva takva trgovina, koju su osnovali bostonski hi
gijenist i (1836.), prodavala je svjee voe i povre uzgaja
no na djevianskom tlu ili gnojeno organski, bez dodavanja
ivotinjskog gnoja.
To je bilo vrijeme kad je naglasak bio na cjelovitoj hra
ni, istoj hrani, nepatvorenoj hrani, nepreraenoj hrani, ne-
prezerviranoj hrani, svjeoj hrani, kompletnoj hrani, a ne
na ektraktima hrane oblikovanima u pilule i prake i proda
vanima u kitnjaslim bocama s kilnjastim naljepnicama u
celofanskom omotu. Onih dana nije bilo mesnih nadom
j e s t a k a " iz razloga to vegetarijanac o n o g a vremena nije
mislio da mu trebaju nadomjesci za m e s o . " On je m e s o
smatrao nadomjestkom, j e r j e meso tijekom minulih raz-
155
 doblja malo pomalo nadomjestilo normalne elemente ljud
ske ishrane. U one dane s m o se vraali izvornomu i okretali
lea nadomjeseima.
Danas je trgovina zdravom h r a n o m " postala rtvom
komercijale i industrije i lanih propovjednika zdravlja"
koji su uvjerili m a s e da njihov ivot ovisi o gutanju vita-
minskih pilula, mineralnih koncentrata, ulja iz itnih klica,
tamne (zagorjele) melase, obranog mlijeka u prahu, pivar
s k o g a kvasca i ostale manje vrijedne hrane i takozvane hra
ne.
Dopustite da v a m dadnem recept za j e l o . U pola ajne
alice tople v o d e dodajte sadraj j e d n e kapsule vitamina A,
dvije j o d n e tablete, jednu tabletu vitamina B-12. tri tablete
ipkovine, tri tablete pivarskoga kvasca, 30g kotanog pra
ha, sadraj triju kapsula sojina lecitina, tri tablete a m i n o k i
seline, sadraj j e d n e kapsule itnih klica, etiri tablete
suenih jetara, dvije tablete klorofila, j e d n u tabletu enja
ka, jednu tabletu enzima volovske ui, papaje, guterae i
soka dvanaesterca. Mijeajte dok se sve ne otopi i o n d a j e
dite. A k o nije ukusno, dodajte tri lice bijelog eera, zgu
snite s malo bijelog brana i dodajte sluzi morske mlave za
vrstinu. Jasno da taj recept treba mijenjati, j e r za svako
j e l o treba n o v a formula, inae ishrana nee biti dostatna.
Cijela suena jetra, osim to posjeduju vitamine i ami
nokiseline, preporuuju se kao izvrstan izvor bakra i elje
za. Zatim je tu sirutka za zdravlje crijeva i k o t a n o brano
za kalcij i fosfor, plus eljezo, bakar, mangan, cink, jod i
neki rijetki elementi. Sueno lie lucerne, smrvljeno u
prah i o b l i k o v a n o u tablete, skupo je i ni blizu tako hranjivo
kao svjee zeleno lie pinata, celera, salate itd., ali mi
slim na uitak gutanja tvojih najdraih pilula! e m u se
156
uope gnjaviti vakanjem, uvijek m o e doi do pilula i
kapsula? e m u se muiti luenjem vlastitih probavnih en
zima, kad e n z i m e m o e kupiti u ljekarni ili trgovini zdra
ve h r a n e ? Lijenik te m o e opskrbiti inzulinom,
tiroksinom, adrenalinom, iscjetkom titnjae, spolnim hor
m o n i m a itd., tako da ti stvarno nije vie potrebno luiti vla
stite h o r m o n e . U stvari, m o g a o bi ukloniti te besposlene
lijezde. Trgovake kue i njihove sluge znanstvenici" iz-
vratili su prirodu i posadili je naglavce, te s a m o stari z a n e
senjaci j o vau hranu i izluuju e n z i m e i h o r m o n e .
D a n a s moete nai pivarski kvasac, kotano brano i si
rova jetra (koja nikad ne bi smjela dospjeti u vae tijelo),
sve kombinirano u j e d n o j tableti. Takoer u s a m o j e d n o j
tableti nai e vitamine A i D iz ribljeg ulja, k o m p l e k s vi
tamina B iz kvasca, (prirodni) vitamin B-12 iz suenih jeta
ra, j o d iz mlave s obale T i h o g oceana, kalcij, fosfor i rijetke
elemente iz kotanog brana, vitamin E iz biljnog ulja,
crvenu kotanu sr, eljezo uvozne ruine ipke. Z a m i s l i ,
sve o v o u s a m o j e d n o j tableti! Tri tablete sainjavaju
obrok. e m u jesti te staromodne stvari to se zovu k u p u s ,
okra, j a b u k e , narane, orasi itd.? Momci iz laboratorija su
ti prigotovili cjelovit i slastan objed, kakav ti nijedan kuhar
ni u najluem snu ne bi smislio, a objed ti je tako z g o d n o
nainjen da ga m o e nositi u m a l o m depu. Vie nisu po
trebne blagovaonice, stolovi ni tanjuri. Rijeili s m o se i
pranja sua, pa m o e m o uivati u krckanju pilula od kota
n o g brana to je proizvedeno iz stranje n o g e n e k e o v c e
hranjene klorofilom. T k o uope ima potrebe za rajem? Z a r
n e m a m o neto neusporedivo bolje?
157

Dvadeseto poglavlje
Zdrav razum i hrana
P o t r e b n o je naglasiti da hranjiva nedostatnost u tijelu ne
znai uvijek (ve zapravo vrlo rijetko) i nedostatnost u
ishrani. L a k o dokaziva injenica je da uzimanje hrane, bilo
da se radi o koliini bilo o kakvoi, m o e biti vie n e g o d o
statno s o b z i r o m na zahtjeve tijela, a da istovremeno ti zah
tjevi ne budu zadovoljeni. Hranjiva neadekvatnost koja
proizlazi iz neadekvatne hrane poznata je kao prvotni man
jak, doim hranjiva neadekvatnost to proizlazi iz loe p r o
b a v e , upijanja i uporabe z o v e se drugotni ili uzrokovani
manjak. N a l a z i m o d a l e k o vie primjera hranjive neadek-
vatnosti u z r o k o v a n e drugotnim manjkom.
U sluajevima izrazito smanjene luinosti - u takozva
noj acidozi - kalcij, iako ga je m n o g o u hrani, nee biti
u r e d n o iskoriten. Poveana luinost krvi poveava upora
bu kalcija. U redovitoj prehrani anemiara, pa ak i u nji
vom tijelu, ima dosta eljeza, ali nije iskoriteno za
proizvodnju krvi. K a k o s a m strogo naglaavao u prethod
nim poglavljima, j e l o po sebi nije ishrana ve materijal za
ishranu, pa kad procesi ishrane zbog bilo kojeg razloga
nisu u redu. uporaba hranjivih tvari nije k a k o treba.
U sluaju nedostatnosti vitamina D i raznih crijevnih
bolesti, ne dolazi lako do upijanja kalcija, kolikogod ga
m n o g o bilo u hrani. eluani katar takoer m o e ometati
158
upijanje eljeza. Istina je da u mnogim mentalnim i tjele
snim bolestima dostatnost minerala i vitamina u j e l u p o
praena je manjkom u tijelu. Pokazalo se da davanje vie
minerala ili vie vitamina bolesnicima ne koristi. Davati
vie, dok bolesnik nije u stanju apsorbirati i koristiti vita
mine i minerale koje ve uzima, slui s a m o kao dodatno
optereenje ve optereenog probavnog sustava. Vratimo
najprije prehrambenu uinkovitost - poboljajmo probavu
i asimilaciju - i bolesnik e tek tada, nipoto prije, imati
koristi od pojedene hrane. Probava zakae zbog previsoke
kiseline u elucu. Iako se to vie odnosi na probavu kroba
n e g o bjelanevina, ipak vrijedi i za tu drugu.
To ne treba shvatiti kao obranu pretjerano denaturalizi
rane hrane koja se danas redovito j e d e . Takva brana, p o g o
tovo konzumirana u koliinama kakve su danas
uobiajene, u velikoj mjeri je o d g o v o r n a za poremeaje
koji oteavaju probavu, upijanje i koritenje. Oito je da ti
j e l o , ni u najboljim uvjetima, nee moi iz hrane izvui
hranjive elemente kojih tamo nema. Ali kad vidimo bole
snika hranjena, i moda prezasiena, potpunom, prirod
n o m hranom a da ipak nije dovoljno ishranjen, n e e m o mu
p o m o i dajui mu j o vie te iste ili sline hrane. A nee mu
pomoi ni mineralni koncentrati ni vitaminski ekstrakti.
Jedino mu se m o e pomoi uklanjanjem uzroka koji su d o
veli i d o v o d e do prehrambenih poremeaja i pruanjem od
govarajueg o d m o r a koji e omoguiti tijelu da obnovi
normalno izluivanje i proiavanje. Sititi ozbiljno zatro
vanu osobu i oekivati da dobro probavi hranu granii sa
smijenim. Sititi ozbiljno p o r e m e e n o g bolesnika i oeki
vati da probavi hranu isto je kao brati s m o k v e s gloga.
159
 ak se i u pravovjernim" krugovima poinje shvaati,
d a j e previe panje poklanjano prouavanju ishrane s gle
dita pojedinanih kemijskih imbenika. G o v o r i l o se pre
vie o kalciju, ili eljezu, ili vitaminu C, ili o
aminokiselinama, o tome kad e m o jesti cjelovitu hranu, ili
t r e b a m o li jesti cjelovitu hranu. Priroda slae svoju hranu u
uravnoteene pakete i m i j e trebamo nauiti jesti na nain i
pod uvjetima, vanjskim i nutarnjim, koji e nam omoguiti
d a j e bolje iskoristimo. Mi j e d e m o kupus, kukuruz, pinat,
narane, j a b u k e , g r o e , orahe i ostalu hranu, ne j e d e m o
eljezo, ni fosfor, niti vitamin B.
A k o b i o k e m i a r " kae da m o e opskrbiti tijelo
potrbnim mineralima u obliku praka i tableta, ja mu uz
vraam da ne moe. On moe uiniti da kemijske tvari uu
i prou kroz tijelo, ali ne moe uiniti da budu iskoritene.
Istina je to kae Berg: Kad se potrebne luine d a d n u u
obliku anorganskih soli, dolazi do vrlo brzog izluenja,
tako da organizam trpi zbog osiromaenja u luinama, i to
k a d su mu najpotrebnije." Zatim, ukazujui k a k o se organ
ske soli zadravaju i stoje pri ruci kad su potrebne, kae:
Dok je uinak luina u umjetnoj mjeavini od anorgan
skih soli ogranien na j e d a n do d v a sata nakon njihova uzi
manja, djelovanje luina iz prirodnih hranjivih soli traje
m n o g o d u e . " (Ima samo jedan razlog zato tijelo izluuje
a n o r g a n s k e soli s t o j e m o g u e bre, - z a t o to su neuporabi-
ve.)
Takozvani biokemiar ak ni ne zna sve potrebe tijela,
kako bi ih onda m o g a o zadovoljiti, ak kad bi njegove um
j e t n e mjeavine i vrijedile? S a m o u cjelovitoj, nepre-
raenoj hrani mogu se nai sve tijelu p o t r e b n e hranjive
tvari. Brojni elementi su naeni u tijelu u tako malim
160
koliinama da g o v o r i m o o tragovima elemenata". Meu
njima su bakar, nikal, kositar, cink, mangan, arsenik, sre
bro, kobalt, bor, krom, litij, paladij, molibden, rubidij, sele-
nij, stroncij, telurij i vanadij. Za neke od njih, kao za bakar i
nikal, zna se e m u slue u tijelu, d o k neki, iako naeni u ti
jelu, moda su korisni ili su samo strane primjese u tijelu.
N e m o g u e je rei, jesu li svi ti elementi potrebni ili nisu.
Niti je m o g u e rei ima li i drugih elemenata u tako malim
koliinama da ih se sadanjim m e t o d a m a ne moe otkriti.
J e d i n o u to m o e m o biti sigurni je o v o : moemo opskrbiti
tijelo tim rijetkim elementima i povezati ih idealno s osta
lim elementima jedino ako ih uzmemo kao hranu. Prirodni
prehrambeni proizvodi daju nam sve traene elemente u
obliku u kojem ih m o e m o koristiti. Nitko nam ih drugi ne
moe dati.
Povijest z n a n s t v e n e " prehrane u najveoj mjeri je po
vijest biokemijskih" zabluda. Najprije je naglasak stav
ljen na bjelanevine, zatim na kalorije, zatim na minerale,
poslije na vitamine, a sad smo se p o n o v n o vratili na bje
lanevine. Trenutno se vie b a v i m o aminokiselinama nego
bjelanevinama kao takvima. Takozvani znanstvenici su
uvijek bili skloni raditi na pojedinanim kemijskim i m b e
nicima i neobraati pozornost na meusobni o d n o s koji p o
stoji meu odvojenim imbenicima, a kojemu se mora
udovoljiti ako se eli postii d o b r a ishrana. Oni nisu bili
voljni prihvatiti skladno sloene o b r o k e to nam ih priroda
nudi, ve su ih izdrobili i obraivali odvojene k o m a d e .
Ishod je prehrambeni kaos umjesto znanstvene prehrane.
Njihovi umjetni spojevi i svojevoljni standardi p r e h r a n e u
praksi su se pokazali ruilakima.
161
 Taj apsurdni program ak je d o v e o do potpunog ignori
ranja ljudskog probavnog sustava i do nastojanja da se
reeni sustav zaobie. Danas se sve vie ulae napor kako
bi se ljudsko bie hranilo kroz kou. S o l n e otopine, vita-
minski preparati, aminokiseline, glukoza, klorotil itd. alju
se izravno u krv kroz ubod na koi. Negdanje rektalno
hranjenje nutritivnim klisiranjem" prepustilo je mjesto
n o v o m , hipodermikom hranjenju". Rektalno hranje
nje" nije nikad bilo uspjeno, a i hranjenje" kroz kou jed
nak je promaaj. Znanost", k a k o z o v e m o ovaj vraarski
sustav, stalno trai nadomjestak za prirodne proizvode i
prirodne naine reprodukcije, pa tako nastoji pretprobaviti
nau hranu i dati nam je kroz kou. Z n a n s t v e n i k e " njihova
egomanija tjera u sve vee zablude.
Ovdje u Jugozapadnoj zakladi za istraivanje u San
Antoniju ulau se napori k a k o bi se krave r a z m n o a v a l e
jajanim presaivanjem. itava ekipa z n a n s t v e n i k a " i nji
hovih asistenata trate vrijeme i velike svote novca na tom
pokuaju. Uspjeli su presaditi oploena jaja, ali su sve kra
ve pobacile. Konano je pokuaj naputen. Stara majka pri
roda je odbacila njihovo mijeanje u reproduktivne
funkcije. J e d n o g dana e m o shvatiti da priroda odbacuje
sva naa mijeanja u njezine p o s t u p k e i djelovanja i da isto
tako odbacuje sve nase nadomjestke za n o r m a l n a djelovan
ja i postupke. Kad to shvatimo, barem polovica nae zna
nosti" zavrit e u smeaku. U prehrani, k a o i u
razmnoavanju, m o e m o oekivali eljene rezultate s a m o
a k o slijedimo uzorke i naine s a m e prirode.
Laboratorijska otkria, o kojima toliko sluamo, a k o
nisu prevedena na prehrambeni rjenik, lako zavedu u za
bludu. A k o su sroena izrazima b i o k e m i j s k e " priprave i
162
postupka umjetnog hranjenja, s a m o mogu dovesti do p r o
pasti. Na prijemr, elimo li hranu obogatiti kalcijem, to se
mora uiniti dodavanjem kalcijem bogate hrane, a ne uzi
manjem kalcijevih preparata iz laboratorija, niti j e d u i
smrvljene ljuske od jaja. ak ni kotano brano, iako boga
to kalcijem, nije najbolji izvor kalcija. Iznad svega mora
mo shvatiti da je n e m o g u e osigurati pravilnu ishranu
pojaavajui" j e l o umjetnim proizvodima koji nalikuju na
o n e za koje se zna da se nalaze u hrani. U to nas je ve dav
no trebao uvjeriti dokazani neuspjeh i otrovni karakter um
jetnih vitamina. Kemiarevi nadomjesti za prirodnu hranu
s a m o tete.
Dvije stvari o jedenju kostiju zahtijevaju sada nau p o
zornost. Preraivanje kostiju u kotano brano obavlja se
uporabom kemikalija. Sami biokemiari izjavljuju, ako se
fosfor daje u velikim d o z a m a zajedno s kalcijem, kao u
k o t a n o m branu, da fosfor potie stvaranje neotopivih
kalcijevih sapuna u crijevima, usporavajui time upijanje
kalcija. Mnogi autoriteti o ljudskoj prehrani tvrde da je
manjak kalcija najei od svih manjaka otkrivenih u preh
rani civiliziranog ovjeka, ali svi se istovremeno slau da u
skoro svakoj hrani ima dovoljno fosfora. Sve o v o
potvruje da kotano brano nije najbolji izvor kalcija za
ljude.
Tu m o d a ne bilo zgorega rei koju i o ljuskama od jaja.
Tvrdi se da se kalcijev karbonat i neki rijetki elementi
sadrani u ljusci postupno isputaju u zametak, koji ih kori
sti za oblikovanje ptijeg kostura. Tvrdi se da se tako neto
ne dogaa drugdje u prirodi. Pretpostavlja se da o v e inje
nice dokazuju kako je ljuska od jaja izvrstan izvor kalcija i
rijetkih elemenata za ljude. Moje vlastito promatranje re-
163
 zultata j e d e n j a jajne ljuske uvjerilo me j e , da se ne radi ni o
emu d r u g o m ve o j o j e d n o m komercijalnom triku
lijeenja" bolesti bez uklanjanja uzroka. Nije ljuska od
jaja n e g o je hrana odgovarajui izvor kalcija za ljude. Lju
ske u prahu to se prodaju na tritu sadre i druge d o d a n e
tvari, k a o s t o j e l i m u n o v a kiselina, vitamin D itd., e da bi se
poveala ionizacija i asimilacija" - s t o j e d o b a r reklamni
slogan, ali je bijedna prehrambena znanost.
Takozvani znanstveni svijet u prilenitvu je s
mesoderstvom, pa se sve njegove p r e h r a m b e n e p r e p o r u k e
svode na nagovaranje ovjeanstva da j e d e vie m e s a , jaja i
mlijeka. Na pitanje M o e li se m e s o zamijeniti g r a h o m ili
s o j o m ? " novinar u asopisu Prevention" od srpnja 1954.
odgovara: P o k a t k a d moe, ali ne zaboravite da nijedna
biljna hrana nije tako bogata svim bitnim aminokiselinama
k a o hrana ivotinjskog porijekla, pa nemojte s o b z i r o m na
bjelanevine dan za d a n o m ovisiti o grahu."
Ovaj o d g o v o r j e glup, bez obzira s t o j e priblino toan.
Nitko zbog bjelanevina ne ovisi svednevice o grahu. Niti
itko ovisi o bilo kojoj hrani k a o o j e d i n o m izvoru bje
lanevina. ovjek mesoder je tako zaslijepljen svojom
g r o z n o m n a v i k o m da nije u stanju razumjeti j e d n o s t a v n i h
prehrambenih navika, to ih svi biljojedi vrlo dobro razu
miju. Ne s a m o to su ga njegove p o g u b n e navike o d v u k l e
na krivi put ve bi on htio zavesti i druge. On ueno raspre
da o aminokiselinama (tvarima to ih osim biljaka nitko
drugi ne proizvodi) i otkriva svoje neznanje pretpostavlja
jui da svatko mora dobivati aminokiseline iz istog i j e d i
n o g izvora. A k o te grah ne m o e opskrbiti potrebnim
aminokiselinama, n e m a ti lijeka. Na tvome j e l o v n i k u nema
drugog izvora aminokiselina.
164
Bjelanevinsko ludilo je otilo tako daleko da se sada
tvrdi k a k o bjelanevina ne m o e biti previe." B a obrat
no, tvrdi se d a j e velika vjerojatnost da ih uzimate p r e m a
lo." N a k o n stotina godina istraivanja, koje je uvijek
iznova pokazivalo d a j e najbolja ishrana s malo bjelanevi
na, bjelanevinska poast je vratila m e s o d e r e na stare Vo-
igtove bjelanevinske standarde. Mesna industrija,
peradarska industrija i mlijena industrija dre za guu Na
cionalni savjet za istraivanje.
Naglaava se d a j e mesna hrana, ak i meso za hambur
gere, izvor aminokiselina. Ne bi nas smjelo iznenaditi to
ljudi koji nastoje pretvoriti nae jestive biljke u biljke lei-
narke na emu rade organiki vrtlari, takoer nastoje sve
nas pretvoriti u leinare, mesodere, parazite i ak lju
d o d e r e . Ti ne m o e , po tim lanim p r e h r a m b e n i m stru-
kovnjacima, dobiti potrebne aminokiseline iz graha,
tijesta, pahuljica i elatina, pa p r e m a t o m e m o r a jesti
m e s o , jaja i mlijeko u prahu. N e m a ba nijednog d r u g o g
mjesta odakle dobiti taj dragocjeni graevinski materijal.
Da li ti ljudi namjerno nastoje prevariti svoje itatelje zbog
nekih prikrivenih interesa, ili su svojevoljne neznalice, sli
jepci to vode druge slijepce?
U ljeto 1954. britanski nutricionist Michael G r a h a m je
protumaio europskim znanstvenicima" k a k o prigotoviti
j e l o od glodavaca. R e k a o im je da takora treba kuhati 20
minuta, a mia, ovisno o veliini, 5 do 10 minuta." Jedan
engleski sladokusac je priznao svojem sluateljstvu:
Otkrio s a m da londonski mievi nisu tako ukusni k a o
vinesterski." Uz p o m o i poticaj prehrambene z n a n o s t i "
suvremeni europski ovjek brzo degenerira u k l a s n o g
mesodera.
165
 Dolazi vijest iz Engleske da t a m o meu suhu ribu u
kravlju hranu da bi je obogatili bjelanevinama. Nai su
znanstvenici" ustanovili, d a j e priroda nainila m n o g o po
greaka, od koje je najvea to nije sve ivotinje uinila
grabljivicama, znajui d a j e bjelanevina bjelanevina, i da
nije vano odakle dolazi. Krava, inae biljojedna ivotinja,
hrani se sada mesoderskom hranom. Nije u d o to dr. Til-
den predvia da e znanost" dotui suvremeni mozak,
lako je hranjenje krava ribom p o e l o tek n e d a v n o , ve ima
izvjetaja o teti na b e b a m a koje su hranjene mlijekom tih
krava. Pokusi s mlijekom krava koje nisu hranjene ivo
tinjskom h r a n o m pokazali su da mlijeko od strogo biljojed-
nih krava ne kodi toj istoj djeci.
To nisu injenice od kojih bi nai prehrambeni znan
stvenici" neto nauili. Oni su toliko osvjedoeni da nor
malne p r e h r a m b e n e navike ljudi i ivotinja moraju biti
unitene, te da se cijeli svijet mora izopaiti zbog interesa
onih koji ih plaaju - vlasnika p r e h r a m b e n e industrije - pa
stoga zatvaraju oi pred svakom tetom s t o j e njihovi naka-
radni prehrambeni planovi proizvedu. Z n a n s t v e n i c i " vie
ne prouavaju prirodu i njezine z a k o n e k a k o b i j e razumje
li, nego d a j e iskrive i izoblie. Oni j o uvijek j e d u voe sa
zabranjenog drveta, s a m o to su prestali jesti j a b u k e spoz-
nanja dobra. Jedu s a m o j a b u k e spoznanja zla. M o r a m p o
novili da, ako ovjeanstvo ne uniti svoje znanstvenike",
njegovi e ga znanstvenici" unititi, a ja ne ograniavam
ovu izjavu na atomske znanstvenike".
Do sada su kemiari nauili k a k o se prave etiri a m i n o
kiseline. Prave ih iz ugljene smole kao i umjetne vitamine.
Neuporabljive su isto k a o i umjetni vitamini. K e m i a r e se
j e d n o g dana izlijeiti od svoje egomanije i shvatiti da ne
166
moe napraviti nijedne valjane hranjive tvari. N e m a ni naj
manjeg smisla ni razloga da n e k o m e p a d n e na p a m e t da su
umjetne aminokiseline uope potrebne. Svaka bje
lanevinska tvar na svijetu napravljena je od aminokiseli
na, pa je dovoljno jesti prirodne bjelanevine da b i s m o se
opskrbili uporabljivim aminokiselinama.
Ima aminokiselinskih preparata izluenih iz hranjivih
tvari k a o to su meso i kvasac. N u d e se opinstvu kao na
dopuna hrani. Ti komercijalni proizvodi nisu nikad tako
dobri k a o proizvodi probave. R e e n o je da ti aminokiselin-
ski ekstrakti nisu nita vie umjetniji od mlijeka ili jaja u
prahu. R e c i m o d a j e tako. Je li mlijeko u prahu normalna
prehrambena tvar? Jesu li jaja u prahu prava hrana? Sve se
to prodaje i troi j e r proizvodnja i prodaja tih proizvoda d o
nosi novac. Istie se injenica da su aminokiseline u tim
proizvodima koncentrirane. U isto vrijeme se kae da se
nalaze u odreenom omjeru k a o i u prirodi." Te dvije po
stavke se m e u s o b n o iskljuuju.
Pokusne i klinike injenice daju za pravo pretpostavci
da neumjereno zamjenjivanje hrane aminokiselinskim
koncentratima lako dovodi do remeenja prehrambene
ravnotee koja m o e biti pogubna. To vrijedi za p r i r o d n e "
k a o i za umjetne aminokiseline, ali vrijedi dvostruko za
umjetne tvari. U pokusima sa takorima kojima su s hra
n o m d a v a n e umjetne aminokiseline, bjelanevinska ravno
tea je bila p o t p u n o poremeena, tako da su takori u vrlo
kratko vrijeme dobili teka ivana oteenja.
N e m o j m o zaboraviti da nisu potrebne aminokiseline,
ve aminokiseline u idealnim kombinacijama s bjelanevi
n a m a , mineralima i ugljikohidratima, pa a k o takve k o m b i
nacije nema, aminokiseline su neuporabive. J e d i m o
167
 bjelanevine i p u s t i m o da n a m normalni probavili procesi
iz njih izvedu aminokiseline. e m u uope zanemarivati
normalne ivotne procese? Mi j o n i s m o nauili k a k o ih
napraviti boljima.
Dvadeset i prvo poglavlje

Lijeenje" ishranom

Moji itatelji su oito uvjereni da postoji posebna hrana

za posebna oboljenja", da ima posebna dijeta za posebne
tjelesne situacije, da pojedina hrana hrani pojedine dijelo
ve tijela, da ima dijetalnih lijeenja", pa stoga bez prestan
ka p r i m a m pisma s m o l b a m a da ih uputima na reene dijete
i da im p r o t u m a i m specifine vrijednosti" pojedinih
vrsta hrane. Drugi itatelji mi opet prigovaraju na dugo i i
r o k o to im ne propisujem posebnu hranu za njihove bolj
k e . N e t k o mi j e d n o s t a v n o napie: Molim vas, poaljite mi
dijetu za upalu z g l o b o v a . " Ili neka ena mi pie i kae:
Imat u svoje prvo dijete, biste li bili dobri pa mi poslali
dijetu za t r u d n o u ? " Neki mladi pita: to treba jesti za
astmu?"
ele li moji itatelji biti gastronomski pomodari ili higi-
jenistil ele li slijediti neznalake savjete raznih Hausera,
Braggsa, Pretoriousa, Kordela i ostalih, ili ele nauiti
kako zdravo ivjeti? Apsurdna doktrina da dijeta sve
m o e " nije bila niti e ikada biti dio Higijene. Ljudi to me
etare vitaminskim pilulama, kapsulama i mjeavinama
mineralnih soli, koji prodaju obrano mlijeko u prahu, tam
nu melasu itd., s o b z i r o m na savjete o prehrani ne za
vreuju vie povjerenja od onih to propisuju riblje ulje,
ulje iz jetara morskog psa, elatinu i obilje jake hrane da te

168 169
dri u snazi." Ljudi to prehranu smatraju lijekom isti su
kao i oni to propisuju droge kao lijek.
Ne g u b i m nadu da e svijet prije ili kasnije uvidjeti da
dijeta ne lijei bolesti. Post ne lijei. U stvari ovjek ne
poznaje nita to bi moglo lijeiti. ivi organizam se lijei
sam po sebi i uspijeva povratiti zdravlje svojim ustaljenim
procesima, ako ga u tomu ne sprijee loe mentalne i
fizike navike. Medicinska praksa lijeenja bolesnika ko
j e k a k v i m nainima, dijetama itd. proizlazi iz pogrenih
ljudskih ivotnih navika i zato je po sebi abnormalna. Po
grene navike uzrokuju bolesti j e r d o v o d e do iscrpljenosti.
Nerazumni zahtjevi za olakanjem uinili su plodnim tlo
na kojem rastu nebrojeni sustavi lijeenja". Kad ljudi
shvate d a j e bolest isto toliko nepotrebna i besmislena koli
ko je i lijeenje obmanjujue ili glupo, tada e nauiti
ispravno ivjeti i biti zdravi.
Ne trebaju zdravi lijenika ve bolesni!" stavlja nagla
sak na zdravlje, jedrinu, cjelovitost. Prodavai tretmana i
meetari kura uvijek svraaju pozornost na bolest, jer im
bolest donosi debelu zaradu. Bolesni j a u u bez prestanka:
daj nam lijeka, pa lijeka!" a trgovci tretmanima i sve kole
lijeenja uzvraaju beskrajnim slijedom kratkovjekih
udesnih kura.
Lijeenja ne traju dugo. Svaka ljeilaka" kola nudi
1
svoje kure. Postoji neprekidna rijeka lijeenja' koja jed
no za drugim uviru u zaborav. A k o se u obinoj medicin
skoj praksi otkrije nova kura (a ..otkrivaju" se vrlo
uspjeno!), to se onda svom estinom najavljuje u tisku,
objavljuje se svijetu na cjelokupnim prvim stranicama,
prava oluja senzacionalistike p r o m i d b e stane potresati
cijelu zemlju, pa se ini da e oni to pate zbog svoje vlasti-
170
te nerazboritosti biti spaeni od svojih grijeha. Konano e
moi imati ,,i ovce i n o v c e " , j e r su medicinski" velikani
otkrili nain kako otrijezniti pijanca a da he prestane piti.
Kure su kratka vijeka. Koji tjedan ili koja godina i sve zav
rava na terapeutskoj Lonarevoj njivi, neoplakano,
neoaljeno i n e o k u k a n o . "
Bile su m n o g e dijetalne kure." Mnogi od mojih itatel
ja su dovoljno stari da bi se sjetili mlijenog uda." Sjetit
e se k a k o je prije samo nekoliko godina naa zemlja bila
naikana ustanovama koje su nudile mlijenu dijetu" ili
mlijenu kuru." Kuru g r o e m " koja je bila poplavila
Ameriku za vrijeme graanskog rata oivio je prije nekoli
ko godina neki vra arobnjak" iz Afrike kao lijek protiv
raka. Jo uvijek je donekle u modi, ali oito blijedi. Pa je
bila kura b o m b o n i m a " protiv prehlade, kura m r k v o m "
protiv suice, pa opet mrkva protiv nonog sljepila, kura
k u p i n o m " protiv proljeva, a tu je i dosta dugotrajna mjea
vina povra protiv enskih bolesti, po receptu Lydije E.
Pinkham. Naini nastaju i nestaju, ali kure ostaju.
Sve dijete to su ih do sada iskombinirali arlatani dije-
tetiarskih kola svih boja, bez obzira jesu li njihovi autori
toga svjesni, samo su razliita nastojanja da neki manje
kodljivi plan prodrljivosti nadomjesti onaj s t o j e najvie
odgovoran za bolest. N e k e od dijetalnih kura namjerno
potiu na prodrljivost. J e d n o m je E d w a r d Earl Puriton
opisao mlijenu dijetu kao nekodljivo pretjerano konzu
miranje mlijeka." Da su osobe kojima je davano mlijeko
previe j e l e , n e m a nikakve sumnje, da l i j e to bilo nekod
ljivo, dalo bi se razgovarati. Davati pacijentu d n e v n o est
do o s a m litara mlijeka (vidio sam bolesnike koji su uzimali
do dvanaest litara mlijeka na dan), isto je kao kad bi rtvi
171
 groane dijete davali osam kilograma groa d n e v n o .
Neki od suvremenih brbljavaea estoko zagovaraju pretje
rano uzimanje bjelanevina. Stara Salisburijeva mesna di
jeta je bila u p r a v o to. Drugi su navodili svoje rtve na
gutanje prekomjernih koliina vonih i povrnih sokova.
Kad lijenik kae bolesniku koji pati od pretjeranog j e
denja da mora jesti obilje dobre i j a k e hrane kako bi se
odrao u snazi," on je nalik lijeniku koji bi rekao pijancu
da mora pili obilje dobrog viskija k a k o bi m o g a o bolje ho
dati." Zastupati pretjerano uzimanje bjelanevina, pogoto
vo kad su u pitanju osobe koje cijelog ivota pate od
prodrljivosti, pogubno je kao to bi bilo savjetovati
iscrpljenom trkau da malo vie vjeba." O s o b e koje su
oboljele zbog pretjerivanja ne mogu ozdravili dodatnim
pretjerivanjem. Treba ih pouiti k a k o da j e d u manje.
Navike koje iscrpljuju djecu i odrasle slabe probavne
sposobnosti. A k o icrpljena o s o b a ne smanji svoj obrok, na
staju probavne smetnje. Zna se da hladne noge utjeu na
probavu. Toplina uva energiju i p o m a e oslabljenom da
probavi hranu i normalizira pokrete crijeva. Oni koji jedu u
granicama svojih probavnih mogunosti nee imali smet
nji. Oni koji redovito prelaze vlastite granice uvijek e biti
u potekoama.
Postoje dva razloga za svraanje pozornosti na to j e d e
mo i oba su potrebna zbog injenice da s m o odsjeeni od
prirode i njezinih izvornih proizvoda. Prvi od ova d v a raz
loga jest: moramo briljivo opskrbiti tijelo odgovarajuim
koliinama svih hranjivih elemenata. Drugi je isto tako
jednostavana: moramo jesti pod takvim psihikim, mental
nim i psiholokim uvjetima da pospjeimo a ne zakoimo
probavu pojedene hrane.
172
Prvo pravilo zahtijeva da izbjegavamo denaturaliziranu
hranu i j e d e m o prirodne nepatvorene proizvode. D r u g o
pravilo zahtijeva da naa hrana bude odgovarajue iskom-
binirana, da je j e d e m o kad smo gladni i pri teku, kad s m o u
dobru zdravlju i snazi. Jesti umorni zabrinuti, alosni, u
bolu ili uznemireni, znai jesti s p o r e m e e n o m probavom.
Izjelice prije ili kasnije dosegnu granicu podnosivosti
svoje pretjeranosti, to pokazuje probavili zastoj i osjeaj
neugodnosti nakon jela. a tim p o t e k o a m a nema lijeka
osim ogranienja koliine obroka do razine osobne p r o
bavne sposobnosti. Promjena hrane, ako se i dalje bude
uzimala pretjetrano, s a m o e produiti tegobe. A k o je pro
bava zaslala a osoba j e d e preko kapaciteta probave, tetno
je i ne omoguuje uzimanje teoretski potrebnih koliina
kalorija, aminokiselina itd. Oslabljeno tijelo ne priznaje la
boratorijske standarde.
Kad ivana energija ne odgovara potranji potrebnoj
za odranje ravnotee izmeu eliminacije i razgradnje tki
va, otrovni otpad se zadrava i dovodi do zatrovanja. Kad
se tijelo neprestano optereuje nastojanjem da uniti ili
izlui otrove i nuzproizvode fermentacije svih vrsta to se
gomilaju u p r o b a v n o m traktu, troi se previe energije i d o
lazi do iscrpljenosti, zbog koje prestaje izluivanje otrov
nih tvari. Neizbjeno se pojavljuje sva sila simptoma.
Previe kruha i zobenih pahuljica (cereala) u bilo kojoj
kombinaciji - kruh i meso, kruh i jaja, kruh i sir, pahuljice u
eerenom mlijeku, pahuljice same, pahuljice s a m o sa
eerom, kiseline i krob, kiseline i bjelanevine, masnoe
i bjelanevine, dinje s redovnim o b r o k o m , elatin i kruh,
torte, kolai, slastice itd. dovode do fermentacije i truljenja
hrane u probavnom traktu. Kruh i mlijeko, redovita djeja
173
 hrana, p o g u b n a su kombinacija. Kad su popraeni voem
ili e e r o m , j o su opasniji.
O s o b e potpune probane sposobnosti (znai osobe ije je
izluivanje normalno) tite s a m e sebe od bakterija, gljivi
ca, prederavanja, a u krajnjem sluaju i od pogrenih
kombinacija, ali oslabljene i zatrovane osobe, o n e to troe
nervnu energiju do te mjere da vie nemaju ime obdrava-
ti ivotne funkcije, takve osobe e trpjeti svaki put kad
pretjeraju s hranom. Ljudska ishrana ne bi trebala biti pret
vorena u neto tajanstveno za ije razumijevanje treba
sveuilina sprema. Jako je j e d n o s t a v n a i takvom treba
ostati. a s je da do istrebljenja ismijemo sva blebetala. P o -
aljimo sve njihove kure u isto mjesto k a m o su u nepovrat
otile i one prije njih.
Bolest ima s a m o jedan lijek, a to j e : uklonili uzroke
oteenja zdravlja. Dijetalna kura koja ne uklanja lou na
viku, ne ispravlja lakomost i pretjeranost, ne odgaja paci
jenta da nadvlada svoje negativne emocije, ne uzima u
obzir o d m o r i san, svjei zrak i sunce, tjelovjebu i istu
vodu - takva kura je jednaka lijeenju penicilinom i slrep-
lomicinom.
D o m a , u restoranima i hotelima, ili gdjegod tko j e o ,
kruh, ta tradicionalna ivotna h r a n a " k o n z u m i r a se u tako
neumjerenim koliinama, da ga se svi prejedu. Slui se tri
put d n e v n o uz svaki obrok, j e d e ga se izmeu obroka, u
o v o m ili o n o m obliku. Nauili s m o jesti kruha sa svim i
svaim. Veoma esto se slui lako malo jela s jelovnika, da
muterija n e m a druge ve ili jesti s a m o kruh, ili se ustati od
stola gladan. A k o ne ba gladan, onda nezadovoljena apeti
ta. Ne s a m o to j e d e m o previe kruha, n e g o ga bezobzirno
k o m b i n i r a m o sa svim vrstama hrane.
174
Djecu ve od roenja uimo da jedu previe i preesto.
Ta navika se nastavlja kroz vrijeme kolovanja. I fiziki i
intelektualni radnik jedu previe. Lijenici, naroito speci
jalisti, vole rei rtvama ove oblapornosti da hrana n e m a
nikakva uinka na njihovu bolest, da moraju uvijek jesti
dobro i obilno. Promatrajui tovni postupak u bolnicama,
naroito u tuberkuloznim sanatorijima, dobit e m o prilino
jasnu sliku onoga to se misli pod jesti dobro i o b i l n o . "
Kad bi na svijet nauio jesti u skladu sa svojim probavili m
i asimilativnim sposobnostima, ti specijalisti bi bih p r i m o
rani zatvoriti svoje urede i latiti se k a k v a asnog posla.
Suiar ide u sanatorij i tamo ulijee u tovni proces koji
se p u n o m parom provodi u tim ustanovama. Tu se moe j e
sti i puiti, puiti i jesti, bez truna zabrane ili prigovora. Tu
se m o e piti umjetnih sokova do mile volje. Tu se potie
bolesnika da j e d e k a o etelae, iako je u postelji i pod zabra
n o m bilo kakve aktivnosti, jer njegova bolest je suica" i u
toj bolesti nije vano nita osim obilje dobre h r a n e . " Po
trebne su pljuvanice za bronkoreju (proljev plua i dinih
putova), uzrokovanu vjenim kljukanjem hrane iznad pro-
bavne i asimilativne sposobnosti. Crijeva i bubrezi moraju
raditi p r e k o v r e m e n o da bi izluili viak hrane, kojom se
nasilu kljukaju te nesretne rtve medicinske znanosti."
Na svijet pije i j e d e previe, a dijetetiari ih ohrabruju
da jedu j o vie. N u d e im dijetalne trikove o v e ili o n e vrste,
sa svrhom da stvore prividnu raznolikost u njihovoj
prodrljivosti, ali nikada ne preporuuju svijetu, da se kani
prodrljivosti. Skloni s m o pretjerati u svemu, a brbljavci
nas lijee od posljedica nae pretjeranosti, ne ispravljajui
na nain ivota nego tovei nas svojim specijalnim dijeta
ma. Kiropraktiar e te udariti u kraljenicu, osteopat e te
175
 potegnuti za nogu, maser e te mijesiti i gnjeiti, psihotera
peut e te zamrznuti i ispriti ili eleklrokutirati, psiholog e
ti ponuditi listu ozdravljujuih" savjeta, seijentist e te
uvjeravati da bol i bolest ne postoje, lijenik e te otrovati,
kirurg e ti odrezati koji organ - i svi ti vidari i meetari
zdravlja govorit e ti da j e d e to vie d o b r e h r a n e - da bi te
izlijeili od uinaka tvoje prodrljivosti! 1 uza sav neuspjeh
ovog p r o g r a m a (neuspjeh je svuda oko tebe) ti e j o uvi
j e k vapiti za dijetom" koja e te izlijeiti.
Prirodna higijena nije dijetni sustav, niti sklop posebnih
dijeta, n e g o nain ivljenja. Nije nain lijeenja bolesti ve
plan ivota. Ne nadomjeta lijekove h r a n o m , postom,
sunanjem itd., ve rabi te stvari zato to su to izvorni rek
viziti ivota. Ne nastojimo prodati neku kuru i ne priznaje
m o nijednu.
176
Dvadeset i drugo poglavlje
Post i pomlaivanje
U izvjetaju o j a v n o m zdravlju (sv. 67., br. 2, od veljae,
1952.) Anton J. Carlson, umirovljeni profesor ikakog
sveuilita, i njegov asistent F. Hoelzel piu ukratko o
prehrani, starenju i pomlaivanju", te napominju da je
m o g u e da iznenaujue posljedice p r o d u e n o g posta
moda proizlaze iz toga to nebitna tkiva, utroena lijekom
gladovanja (posta), vjerojatno sadre abnormalne nakupi
ne nekih nuzproizvoda metabolizma." To je vie n e g o na
tuknica da m a s n o tkivo i druga manje vana tkiva u tijelu,
drugim rijeima, tkiva koja se prva troe p r i g o d o m
uskraivanja hrane zapravo slue k a o spremita za neiz-
lueni otpad. Takoer upuuje na to da kad se ta tkiva za
vrijeme posta razgrade, nataloeni otpad se vraa u optok i
biva izluen. Upravo je to bilo higijenistiko stanovite ti
j e k o m vie od stotinu godina.
Nezgrapni izraz popratni proizvod m e t a b o l i z m a " ja
bih zamijenio j e d n o s t a v n i m p o j m o m zatrovanost", jer se
i radi o trovanju neizluenim tjelesnim otpadom.
Izluivanje je sprijeeno bilo kojim uzrokom smanjenja
ivane energije (odnosno bilo i m e to dovodi do oslabje-
losti), zbog ega se normalni tjelesni otpad gomila u krvi i
limfnoj tekuini, gdje ne m o e trajno ostati jer bi se cijeli
organizam v e o m a brzo zatrovao i u m r o . Stoga se otrovne
177
 tvari odlau u manje vana tkiva gdje e najmanje koditi.
M a s n o tkivo j e , k a k o misli Graham, prvo i najredovitije
odlagalite tih otrova.
Teki metali kao bizmut, iva itd. nakupljaju se u kosti
ma. Za n e k e se tvari zna da se nakupljaju u j e t r a m a . Sudei
prema o n o m e to iz jetara mnogih pacijenata izlazi tijekom
posta, ini se da se u jetrama gomila m n o g o otpada. Tijelo
za vrijeme posta izluuje nevjerojatan broj tvari, to se ne
m o e vjerovati ako se ne vidi. Nije teko razumjeti injeni
cu da se i tumori razgrauju isto k a o i salo, nee biti teko
shvatiti da elucu i crijevima o d m o r omoguuje lijeenje
eluanog i dvanaesterakog ira, kao i ira na debelom
crijevu, no neke od blagotvornih uinaka posta treba vidje
ti da bi se u njih vjerovalo.
Post, stvarajui manjak hrane, nagoni tijelo da se rijei
nepotrebnoga i izlui suvini teret, to inae ne m o e uini
ti u vrijeme prezasienosti. Uklanjanje suvinog materijala
je srazmjerno s poveanjem energije i p r o c e s o m psiholo
kog, pa i biolokog usklaivanja. Na primjer, m n o g e biljke
i ivotinje pokazuju duboku psiholoku potrebu za sman
j e n j e m hranjenja i lova u svrhu pripreme za spolno raz
mnoavanje. Losos, adelin pingvin i aljaski mor s a m o su
neki od primjera ivotinja koje ne j e d u ni love za vrijeme
parenja (prof. J. A r t h u r Thomson kae da meu ivotinja
ma ima m n o g o takvih sluajeva). Sve te ivotinje su gra
beljive i prodrljive i ulaze u vrijeme parenja s velikim
naslagama sala, koje je po sebi nespojivo s plodnou.
Post, odstranjujui suvino i obnavljajui n o r m a l n e psiho
loke uvjete, vjerojatno je bitan za genetski opravak tih
ivotinja.
178
Uinci naglog gladovanja prethodno dobro ishranjenih
organizama (onih to su preobilno jeli b o g a t u " hranu) u
obnovi spolnih sposobnosti za razmnoavanje dobro su
poznati biolozima, iako tu o b n o v a zdravlja i sposobnosti
putem posta ili uskraivanja hrane nisu nikada pokuali
primijeniti na ovjeka. Zna se da se biljna u nastoji pomla
diti naputanjem lovakih navika i povratkom biljnoj hra
ni. Taj postupak proizvodi mujake i obnavlja spolno
razmnoavanje nakon nekoliko generacija djevianskog
razmnoavanja. Biljni i ivotinjski svijet je pun primjera
zakrljavanja organa i gubitka njihovih funkcija zbog pret
j e r a n e i pogrene ishrane, a to se opet ispravlja u obliku i
funkciji povratkom umjerenoj i zdravoj hrani ili nakon po
sta. Ne moram previe naglaavati injenicu, da obrat si
tuacije koja je dovela do aseksualnosti moe dovesti do
koenja spolnog razvoja ako se ide u skrajnost. Jednostav
no reeno, s postom se moe pretjerati.
U onim sluajevima kad su se mukarcima i enama p o
stom obnovile spolne sposobnosti i plodnost, ak i nakon
nekoliko godina sterilnosti, nije se uvijek radilo o debeli
ma. Z a p r a v o neki su od njih zbog posta bili daleko ispod
normalne teine. N e m a sumnje da su svi ti sluajevi, pa i
kod onih koji nisu bili debeli, uzrokovani zatrovanou iz
koje je slijedio katar rasplodnog sustava ili poremeaj ova-
rija i testisa, to je dovelo do neplodnosti i impotencije.
Impotencija bi u nekim sluajevima zaista mogla nastati
zbog neke ivane bolesti uzrokovane dugim stanjem za-
trovanosti.
Psiholoki oporavak sline naravi, s time to ukljuuje
cijeli organizam, prikazali su dr. Carlson i Hoelzel u s v o
j e m izvjetaju. Oni kau: Prije vie od 35 godina stariji pi-
179
 sac je otkrio da je petodnevni post, obavljen u svrhu
istraivanja, proizveo veoma korisne fizike i mentalne po
sljedice. Znaajno ope poboljanje u trajanju od est mje
seci iskusio je Hoelzel nakon posta od 26 dana 1913.
Slino poboljanje je iskusio 1917. nakon dvotjednog po
sla, usprkos pojave probavnog e d e m a . " Iako sam naglasio
d a j e cijeli organizam bio obuhvaen tim pokusima, ne tre
ba misliti da cijeli organizam nije ukljuen u svaki post i u
svaku promjenu ishrane. Davni idovi su traili pom-
ladenost napustivi egipatske lonce pune mesa i uzdravali
se etrdeset godina m a n o m - biljnom hranom.
Prof. Carlson je jedan od najistaknutijih psihologa u
Americi. Na ikakom sveuilitu j e posvetio m n o g o vre
mena prouavanju posta. Veina njegovih pokusnih
istraivanja obavljena je na ivotinjama, ali d o b o r d i o i na
ljudima, ukljuujui igrae (amerikog) nogometa. Prije
nekoliko godina C a r s o n i njegov asistent K u n d e objavili su
u asopisu za metabolizam rezultate svojih istraivanja o
pomlaivanju putem posta. Prof. Carlson se nije prestao
zanimati za taj subjekt i govori se da u dobi od sedamdeset i
sedam godina esto posti po dva-tri dana. ini se d a j e nje
gov najdulji post trajao tjedan dana. Njegov sadanji asi
stent F. Hoelzel postio je vie puta na dulje vrijeme,
j e d n o m ak punih etrdeset dana.
Na D r u g o m m e u n a r o d n o m gerontolokom kongresu,
odranom u hotelu Jefferson u St. Louisu, u rujnu 1951. dr.
Carlson je podnio referat o postu, u kojem je rekao da na
kon p o s t a j e oevidno poboljanje duevnih i tjelesnih ak
tivnosti." Protumaio je da pod postom podrazumijeva
neuzimanje nikakve hrane ni pia osim vode. I on i Hoel
zel, dok poste, piju samo vodu.
180
Radei sa takorima Carlson je rekao kako je bio u sta
nju dokazali, da bi se ivotni vijek m o g a o produljiti povre
menim p o s t o m . Nije b i o siguran kako do toga produljenja
dolazi, pa je sugerirao da post moda ne produljuje ivot
nego ga skrauje preobilna hrana. Ja smatram d a j e ta pret
postavka tona. Ne vjerujem da post produljuje ivot, ali
sam posve uvjeren da ga pretjerano j e l o skrauje, jer kako
kae stara poslovica, mnogi kopaju sebi grob vlastitim zu
bima."
S druge strane, u izvjesnim oblicima primitivnog ivota
injenice pokazuju da post zaista produljuje ivot i to
znaajno. Huxlezev glasoviti pokus s crvima moe sluiti
kao primjer. A k o je itko od mojih itatelja neupuen u o v e
ili sline pokuse pomlaivanja postom, neka potrai moju
knjigu o postu, gdje m o e itati o njima u treem svesku
Higijcnistikog sustava.
Dr. Carlson misli da nedostaje zakljuni d o k a z da p o
vremeni post produljuje ljudski ivot, o d n o s n o - reeno
moda na ispravniji nain - da post ne doputa da pretjera
no jedenje ubije ovjeka prerano. Moje je miljenje, d a j e
stari psiholoki lisac" previe suzio polje svojih dokaza.
Istina je da nedostaju statistika prouavanja duljeg ivota
ljudi koji poste i da n e m a usporednih podataka izmeu raz
nih grupa, ali usprkos lomu postoji sva sila dokaza da p o
vremeni post, ne prederavanje, omoguuje ovjeku da
ivi dulje.
M o e m o sasvim slobodno promatrati to pitanje iz dru
gog kuta, naime, da su pomlaivanje i pozitivni uinci p o
sta sveobuhvatni a ne ogranieni s a m o na j e d n u ivotnu
vrstu. Za sve oblike ivota, ukljuujui ak i biljke, na koje
se primjenjivao, post se p o k a z a o blagotvornim. Kod i v o -
181
tinja svih vrsta na kojima su sc obavljali pokusi ishod je bio
dulji ivotni vijek. Teko je vjerovati da tako uinkovita
stvar ne bi bila korisna i ovjeku, i to na isti nain i do istog
stupnja. K a o to s a m vie puta p o n o v i o , ne vjerujem da e
post ikada osposobiti ovjeka da nadivi devetnaest nara
taja kao s t o j e to uinio Hurlezev crv, ali sam siguran, kao i
u sluaju Carlsonovih takora, da e povremeni post
pomoi isposniku da nadivi neutaive prodrljivce.
Ipak kad se radi o ovjeku, m o r a m o uzeti u ubzir da
meu pojedincima postoje velike razlike kakvih nema
m e u takorima. U oporu zdravih takora bit e v e o m a
mala razlika u tjelesnoj grai, ili u o d n o s i m a organa i sime
triji. Isto tolik broj ljudi, koji su proizvod krianja i mije
anja, pokazat e tako velike organske razlike da e biti
teko vjerovati kako svi pripadaju istoj vrsti. ivotni po
tencijal takora bit e podjednak, d o k e ljudski biti v e o m a
raznolik.
Carlson je inae ukazao na to da su zle posljedice pret
jerane debljine o d a v n o poznate. Iao je tako daleko d a j e
ustvrdio kako umjereno debeli izgledaju m n o g o bolje nego
predebeli. Na koji nain pretjerana debljina skrauje ivot?
On nije bio siguran. Mislio je da bi m o g l o dolaziti od toga
to prevelika teina optereuje stanije i organe. Teorizirao
je da debljina m o d a stvara otrov u ivim stanicama."
K a k v o god bilo objanjenje, ostaje injenica da predebele
osobe ne ive lako d u g o kao normalne ili umjereno debele.
Tu s m o opet suoeni s prosjekom - to je tono samo za
masu. Ima mravih osoba koje umiru mlade, dok neke pre
debele dosiu visoku dob. Ah iz iskustva m o e m o rei, da
bi predebela osoba koja dosegne ..kasnu d o b " ivjela dulje
da nije bila debela. A s druge strane nema dokaza da bi mla-
182
da osoba, koja je umrla mlada, ivjela dulje d a j e bila debe
la.
Carlson tvrdi d a j e 25 milijuna Amerikanaca predebelo.
Mislim da ima vie pretekih nego prelaganih osoba. Tu se
javlja j e d n o zanimljivo pitanje: koliko b i s m o mogli pro
duljiti prosjek trajanja ivota ako b i s m o tih 25 milijuna
osoba sveli na normalnu teinu? Takvo smanjenje tjelesne
teine bi po mojem miljenju povisilo ivotni prosjek za tri
do pet godina. Predebele osobe imaju tumora, raka,
eerne bolesti, sranih smetnji, Brightove bolesti, apo-
pleksije i slinih bolesti vie n e g o ispodprosjeno teke
osobe.
Na istom kongresu vedski dr. Folke Henschen iz Sloc-
kholma prikazao je rezultate prouavanja vedskog puan
stva za vrijeme posljednjeg rata. D o l o se do otkria da
oskudna dijeta smanjuje sluajeve skruivanja arterija i
upale sranog miia. Naglasio je da su u Finskoj i ved
skoj za vrijeme rata bila nuna stroga ogranienja obzi
r o m na hranu. Oskudijevalo se na mesu, jajima, masti,
branu i eeru. Povra je bilo vie. On kae: Svijet je
mravio i prigovarao zbog ogranienja. Ali ope zdrav
stveno stanje u vedskoj nije nikad bilo bolje nego tada.
Smrtnost je opala do m i n i m u m a , zahvaljujui prvenstveno
znaajnom smanjenju smrtnih sluajeva zbog arterioskle-
roze (otvrdnua krvnih ila) i kroninog miokarditisa (kro
nine upale sranog miia). Autopsije su takoer rjee
otkrivale une k a m e n c e .
Nakon rata, naglasio j e , kad je svijet opet m o g a o doi
do svega to su htjeli jesti, naglo je porasla smrtnost od
otvrdnua arterija i kronine upale srca, te je ubrzo p r e m a
ila predratnu razinu. Vjerujem da to pokazuje kako ljudi, s
183
 p r i v r e m e n i m ogranienjima i nera/.umijevajui o emu se
radi, obino pretjeraju s hranom nakon s t o j e ogranienja
nestalo. N o , ja sumnjam da je ba sve zdravstveno p o b o l
janje za vrijeme rata u vedskoj (a slino poboljanje je
primijeeno i u Engleskoj u isto vrijeme) p o v e z a n o s man
j k o m hrane. Mislim da se radi i o tomu s t o j e bilo ma- nje
d u h a n a i alkohola, m o d a manje aja i k a v e i t.d. u kojem bi
veani i Englezi uivali. Jela se zaista razliita hrana.
U p r v e tri-etiri godine nakon rata vladala je velika
smrtnost meu Japancima u zarobljenikim logorima.
Uvjeren sam da su ti zatvorenici tovljeni do uguenja ili da
su jeli d o k im nije presjelo. Najvea smrtnost je bila meu
o n i m a koji su najvie jeli, dok je preivjelih bilo vie meu
umjerenima. Prejedanje i obroci bogati bjelanevinama
pogubni su nakon d u g o g razdoblja ogranienja u hrani to
su ga proivljavali ratni zarobljenici.
Pitanje je valjano: ako razdoblje oskudnije prehrane do
vodi do poboljanja zdravlja i do smanjenja smrtnosti u ci
jelom narodu, a slijedee razdoblje uobiajenog
pretjerivanja u hrani dovodi do poveanja sluajeva bolesti
i smrti, zar ne bi trajno ogranienje u hrani, ako nije pretje
r a n o , m o g l o zadrati razinu poboljanog zdravlja i smanje
ne smrtnosti? Z a r ne bi povremeni post o n e to ne m o g u
drugaije kontrolirati svoje navike u j e l u natjerao na p o
tronju zaliha i izluivanje otpada i d o v e o do istog uinka
k a o i kod niih ivih bia? Preko trideset i pet godina isku
stva s p o s t o m i preko etrdeset godina prouavanja te grae
uvjerili su me da na o b a ova pitanja treba dati potvrdan od
govor. Zaista z n a m da sam vidio k a k o su se brojni bolesnici
oporavili postei i nakon toga ivjeli d u g o godina, a koji bi,
184
da nije bilo posta, bili umrli za nekoliko tjedana. U tim
sluajevima ne m o e se sumnjati u produljenje ivota.
Zanimljivo je napomenuti d a j e dan prija napada Japa
naca na Pearl Harbor Hoelzel poslao asopisu Science kra
tak lanak o nekim imbenicima o utjecaju ishrane na
povijest." lanak je u Science-u objavljen 6. oujka, 1942.
U tom lanku Hoelzel izjavljuje: Ja bih se sloio s C l e n d e -
ningom da je vanost vitamina u ishrani prenaglaena.
Pretjerano isticanje vrijednosti vitamina ini se d a j e pro
budilo lane nade u j e d n o s t a v n o rjeenje prehrambenih
problema. Vidjet e se h o e li troenje o b o g a e n e " hrane
na dugi rok proizvesti ita drugo osim p o v e a n e gojazno-
sti, eerne bolesti i drugih smetnji uzrokovanih pretjera
nim j e d e n j e m . "
P o t p u n o se slaem s Hoelzelovim slutnjama. Moji ita
telji to su bili g o d i n a m a uza me smjesta e shvatiti da on
govori istu stvar koju sam ja vie puta iznio u svojim spisi
ma i nagovorima. G l a v n a razlika je u t o m u to s a m ja oti
ao puno dalje u pobijanju bukaa koji su razglaavali
vitamine i esto sam upozoravao na tetnost prederavanja
koje su vitaminski meetari podsticali.
Hoelzel misli d a j e opa sklonost za samozadovoljavan
j e m usred obilja uzrok nacionalnog propadanja, d o i m se
zonske promjene u hrani, povremene gladi, nedostatak
hrane za vrijeme rata i vjerski post oito zaustavljaju
zapoeto propadanje naroda ili kulture s t o j e poelo pretje
ranim uivanjem." On daje razumjeti d a j e u Americi da
leko vanije uvati se neugodnih uinaka jestvenih
pretjerivanja meu dobro hranjenim milijunima n e g o se
usredotoiti na podizanje prehrambenog standarda m e u
s i r o m a n i m a . " Dodaje da takozvane bolesti z b o g n e d o -
185
statnosti m o d a su bolesti zbog pretjeranosti, zbog pretje ivui ovjek - i to u trajanju od dva-tri pa do devedeset
ranog uzimanja ugljikohidrata, masnoa i bjelanevina." dana, s o s o b a m a svih ivotnih doba, od djece po do o s a m -
Ja se s ovim m o g u sloiti, k a o to su to uinili Tilden i Wa desetgodinjaka, u svim uvjetima, od dosta dobrog zdrav
gner u m n o g i m svojim j a v n i m nastupima. Veliki broj siro lja do suice, raka i skoro svih vrsta bolesti. Iskustvo te
manih je prenahranjen, ali nahranjen p o g r e n o . Ostatak vrste m o d a ne znai nita ljudima od znanosti". Neki e
naega puanstva, takoer pogreno hranjen, j e d e dva do od njih b a r e m sluati dra. Carlsona.
etiri puta vie hrane nego to im treba ili to mogu proba
viti. Prodrljivost je na prvi nacionalni grijeh.
Artritis (upala arterija) i miokarditis (upala sranog
miia) nastaju zbog stanja zatrovanosti uzrokovanoga
pretjeranim j e l o m . Iskustvo m n o g i h ljudi koji su primjenji
vali post u lijeenju pokazalo je da u razdoblju posta te
upale nestaju. Vidio sam brojne sluajeve lakzvanih neiz
ljeivih" oboljenja srca, koja su se izlijeila postei. Post je
takoer izlijeio ili ublaio upalu arterija, otvrdnue krvnih
ila i krvni tlak. Treba rei da uskraivanje hrane nije
uspjeno s a m o u prevenciji tih bolesti, ve i u njihovu
lijeenju. U toj tvrdnji, koja je nastala na temelju mojega
iskustva, i m a m podrku Tildena, Wegera, D e w e y a , Raba-
gliattija, Leiia i mnogih drugih koji imaju iskustva s po
stom. Dr. Colson, koliko je meni poznato, n e m a iskustva s
p o s t o m u bolesti. On je d o k a z a o njegov pomlaujui
uinak i p r o m a t r a o k a k o p r o d u a v a ivot, ali nije nikad
p r o m a t r a o razgraivanje t u m o r a potaknuto postom, niti
otapanje unih ili bubrenih k a m e n a c a za vrijeme posta.
U postu ima toliko toga to laboratorijski radnici nemaju
prigode promatrati.
Znanstveni svijet e ignorirati ovo to k a e m . Ja ne
m a m znanstvene pozadine." Uenjaki snobovi m e sma
traju arlatanom i odbijaju moje primjedbe kao
bezvrijedne. Ja sam organizirao vie postova n e g o ijedan

187
186

Dvadeset i tree poglavlje
Bebama se ne smije davati krob
Od sve hrane s t o j e ovjek j e d e krobna zahtijeva najvi
e vakanja. Treba je potpuno izmrviti u ustima i izmijeali
s pljuvakom, iji enzim ptialin poinje probavu kroba.
Sadanji veoma raireni obiaj hranjenja male djece zob-
nim pahuljicama, peenim krumpirom, k r u h o m i d r u g o m
k r o b n o m hranom odgovoran je za m n o g a djeja oboljen
ja. Zastoj probave, zaepljenje, proljev, kolika, svrbe. na
koi, katarne smetnje, smetnje u grlu itd. glavne su poslje
dice takve ishrane. Zato? Zato to dojenad nema zubi da
savae takvu hranu ni ptialina da z a p o m e probavu.
Rjeenje nije u lome da im se daju raskvaena krobna
jela. kaa, gnjeeni krumpir, tarana itd. I dalje e im nedo
stajali ptijalin za probavu, a istovremeno i kad bi imali
reeni ptijalmin, jedenje skvaene krobne hrane ne bi uz
r o k o v a l o istjecanje pljuvake. S v e krobove, bilo da ih
jedu djeca ili odrasli, treba jesti suhe da bi se osiguralo pot
puno proimanje pljuvakom.
Ali bebe ne mogu vakati itne pahuljice ni suhu krob
nu hranu. Nemaju zubi za vakanje takve hrane. Tek kad su
dvadeset i etiri mjeseca stara djeca, dobiju sve zube koja
tek o n d a mogu dobro savakati bilo koju hranu. Nemaju
alatki kojima vakati tvrdu hranu, to oito ukazuje na to
I KS
da priroda nije ni predvidjela da mala djeca jedu takvu hra
nu.
Priroda je djecu opskrbila mlijekom. Ta vrsta hrane bi
normalno trebala biti jedina hrana djeteta sve dok ne dose
gne d o b koja e mu dopustiti uporabu druge hrane. Tako je
i uivotinjskom svijetu, ek i medu ivotinjama ija mla
dunad se raaju sa svim zubima. Maie se ba ne moe
prevarili io se lie hrane. Dok ne dosegnu odreeni stu
panj razvoja oni odbacuju sir, m e s o i svu drugu hranu o s i m
majina mlijeka. A k o nema majina mlijeka, m o e ih se
priliiti na mlijeko drugih ivotinja.
U sisavaca normalno vrijeme dojenja je u izravnom od
nosu s v r e m e n o m koje ivotinja treba da bi postigla zrelost.
ivotinje koje trebaju vie vremena za zrelost, imaju i dulje
vrijeme dojenja. ovjeku do zrelosti treba vie vremena
nego ikojoj ivotinji u prirodi, zato je i njegovo vrijeme d o
jenja najdulje. Koliko bi trebalo trajati to vrijeme dojenja?
M e u takozvanim primitivnim i zaostalim" narodima,
koji nemaju dovoljno ivotinjskog mlijeka da bi zamijenili
majino, dojenje djece traje od tri do pet godina, pa i dulje.
Zabiljeeno je i dojenje djece od devet godina.
K o d ovjeka, k a o i kod niih ivotinja, dolazi do prek
lapanja razdoblja dojenja s razdobljem poslije odbijanja od
sise, kad se mlijeko uope ne uzima. To jest, izmeu vre
mena kad ivotinja uzima samo mlijeko i kad je potpuno
odbijena, postoji vremenski razmak u kojem mladune
uzima i mlijeko i drugu hranu. To je vrijeme prijelaza s
iskljuivo mlijene hrane na hranu u kojoj uope nema mli
jeka. To bismo mogli nazvati: mlijeno razdoblje, prijelaz
no razdoblje i razdoblje odraslog hranjenja. Prvo pripada
189
 dojenetu, drugo m a l o m djetetu, a tree djeaku, mladiu i
odrasloj osobi.
Sva nastojanja na izradi prehrambenih p l a n o v a i dijeta
temeljenih na rezultatima m o d e r n i h prehrambenih
istraivanja", k a k o to kau njihovi autori, koliko sam ja
m o g a o vidjeti, p o t p u n o su zanemarila prirodni red ishrane
dojenadi i djece. Kad kemiar ili laboratorijski strunjak
analizira neku hranu i iskuava je na takorima te dokazuje
njezinu vrijednost ili manjak vrijednosti, nije ni postigao
vie od toga. A k o rekne, nakon odreivanja p r e h r a m b e n e
vrijednosti mesa ili oraha, da bi t i m e trebalo hraniti m a l o
dijete od dana njegova roenja, bio bi ,,u p r a v u " to se tie
njegova istraivanja". Ali bi bio u krivu s obzirom na pri
rodni red ishrane. ak ni nakot lavova, tigrova, vukova itd.
ne dobiva mesa od prvog dana. U stvari, ta mladunad ivi
iskljuivo na mlijeku, sve d o k n a k o n o d r e e n o g razdoblja
ne prijeu na ishranu m e s o m .
A n a t o m s k i i psiholoki razvoj djeteta oznaava poetak
drugog razdoblja i tako odreuje njegovu normalnu preh
ranu. Sve dok ne dobije zube treba ga hraniti mlijekom ili
mlijekom i vonim sokovima. Kad mu narastu svi zubi, tre
ba poeti s tvrdom hranom. Kad d o e do trenutka odbijanja
od sise, mlijeko mu vie ne treba.
S v e to je protivno sadanjim popularnim naelima i
praksi. Danas oni za koje se pretpostavlja da znaju, govore
da s v a k o m djetetu treba d n e v n o litra mlijeka. A u isto vrije
me odrasli moraju popiti pozamanu koliinu mlijeka sva
k o d n e v n o . Nas ne treba nikad odbiti od sise. T r e b a m o
ostati dojenad cijelog ivota. S v e prie o mlijeku k a o sav
renoj i za cijeli ivot potrebnoj hrani nastaju iz trgovakih
interesa koji profitiraju na prodaji mlijeka, jer nitko ne sav-
190
jetuje majke da doje djecu do devedesete godine. Mljekar
ski interesi su doli do znaajnog otkria" d a j e kravlje i
kozje mlijeko savrena hrana.
Ima i drugi v e o m a znaajni pokazatelj koji ukazuje na
najozbiljniji mogui nain, da dojenad ne bi smjela jesti
neke vrste krute hrane sve do navrene druge godine ivo
ta. injenica je da dijete, sve dok ne dosegne tu dob, ne
izluuje enzim pljuvake ptijalin ni guteraine i crijevne
enzime, koji su bitni za probavu kroba. Najvea je n e s m o
trenost hraniti dijete krobom u dobi kad ga o n o ne m o e
probaviti, pa ni kad mu ga se daje suhoga i u odgovara
j u i m kombinacijama.
Djetetu se ne bi smjela davati krobna hrana do navre
ne druge godine. Pravilo treba obuhvatiti svu krobnu hra
nu. Znaajno je da priroda ne mee krob u mlijeko.
Ugljikohidrat mlijeka je eer. A k o se pri kraju razdoblja
dojenja djetetu eli dodati ugljikohidrat, o n d a mu treba
dati slador od datulja, slatkoga groa, dobro zrelih banana
i drugog slatkog voa, za koje inae lijenika profesija
kae da su tabu za djecu. Za probavu ovih ve napola pro-
bavljenih eera ne treba ptijalin.
Od sve krobne h r a n e s t o j e ovjek j e d e itarice i mahu
narke su najneprikladnije njegovim probavnim organima,
a i najmanje u stanju zadovoljiti prehrambene potrebe tije
la. Bebe hranjene takvom hranom obolijevaju od kolika,
proljeva, zaepljenosti, hunjavice, osipa, smetnji u nosu i s
krajnicima, pa i ozbiljnijih potekoa. Dobivaju slabe zube
i vrlo rano poinju posjeivati zubara radi popravaka zubi.
M n o g e majke su svjesne da njihove bezube bebe nisu
opremljene za vakanje krute hrane, ali misle da se to m o e
prevladati gnjeenjem, mrvljenjem i mekanjem hrane. Ri-
191
bane j a b u k e , gnjeeni krumpiri, kaa od pahuljica, sva
kovrsni pire i kuhano voe daju se djeci s nadom da e ih
lako probaviti i asimilirati. To je p o s e b n o pogreno kad je u
pitanju krob, budui da dijete ispod dvije godine j o ne
proizvodi enzime potrebne za probavu. Svaka p a m e t n a
osoba bi trebala obratiti panju na injenicu da priroda daje
potrebne e n z i m e u isto vrijeme kad daje i odgovarajue
zube. Obiaj majki od prije etrdeset-pedeset godina da
vau hranu za dijete ima vie smisla od dananje m o d e . Ja
ne o p r a v d a v a m stari obiaj, koji je izumro jer su lijenici
majke preplaili na smrt svojim bajkama o klicama, ali je
taj obiaj barem imao prednost u tome to je krob bio
proiman pljuvakom prije nego je d a n djetetu.
Pogrean nain hranjenja proizvodi najtetnije uinke
za vrijeme rasta, pa je tu i najhitnije provesti potpunu revo
luciju u naim prehrambenim programima. Tu gdje se po
stavlja temelj za budunost vano je da se daje
odgovarajua hrana i d a j e se daje na nain kako bi mogla
biti potpuno iskoritena, a isto tako da se stvore ispravne
navike hranjenja. Za budunost naroda nita ne m o e biti
vanije n e g o da se njihova djeca hrane prirodnom h r a n o m i
da se hrane po prirodnim zakonima.

Hraniti dijete gnjeenim i ribanim j a b u k a m a ,

gnjeenim bananama ili gnjeenim k r u m p i r o m i d r u g o m
hranom koja ne zahtijeva vakanje prije gutanja (ak i nak-
vaene z o b n e pahuljice se mogu lako gutati bez vakanja),
navikava dijete da guta hranu bez vakanja. A k o se kruta
hrana daje djetetu u pravo vrijeme, o n o e nagonski uiti da
je vae. Naa zemlja je puna tjeskobnih majki koje se gor
ko ale da ne mogu natjerati svoju djecu da vau hranu, a
te iste majke nisu svjesne da su one s a m e uile svoju djecu
da gutaju hranu bez vakanja.
Primjena malo zdravog razuma ouvala bi i majke i dje
cu od mnogih potekoa. e m u bi majke trebale slijediti
upute lijenika u hranjenju svoje djece? Lijenici nisu za to
trenirani. Medicinske kole u kojima su diplomirali nisu ih
uile dijetetici. Materia medica u medicinskim kolama
sastoji se od nekoliko tisua otrova, ali u njima se ne nalazi
hrana. Posljednjih godina umjetni vitamini su nali put do
medicinskog gradiva, ali oni pripadaju u vrstu droga.

193
192

Dvadeset i etvrto poglavlje
Neista voda za zdravlje
Stoljeima su ljudi i ene hodoastili k r a z n i m v o d a m a
u m n o g i m dijelovima svijeta, pili te v o d e ili se u njima ku
pali, ili i j e d n o i drugo, bilo da odre zdravlje, bilo da se iz
lijee od svojih bolesti. Mjesta s v o d o m su bila popularna,
pa i popularnija od raznih hramova bogova i svetita sveta
ca, kao mjesta gdje se bolesnici na udesan nain mogu
osloboditi posljedica svojih prekraja prirodnih zakona.
Ima bezbroj pria o udesnim ozdravljenjima u tim voda
ma.
Ima na tisue izvora mineralnih voda, mineralnih zde
naca i kupki po cijelom svijetu, koje po napucima svojih
lijenika posjeuju mnotva n e m o n i k a iz svih krajeva
zemlje. O b i n o su lijenici povezani s tim vodenim
ljeilitima, pa nadgledaju kupanje i pie u raznoraznim
stanjima bolesnika. to je u tim izvorima i k u p k a m a ?
O b i n a neista v o d a ! Ove v o d e posjeduju sve ozdravlju-
j u e o d l i k e " bilo koje prljave bare. M o d a nijedna od njih
ne sadri toliko otopljenih minerala koliko ih ima morska
voda, p r e m a tome nijedna od njih nije bolja za zdravlje od
morske vode.
Analize pokazuju da mineralne vode sadre magnezijev
klorid, natrijev klorid, kalcijev klorid, kalijev klorid, kalci-
j e v sulfat, vodikov klorid, eljezni oksid, kalcijev karbo-
194
nat, amonijak, aluminij, sumpor, sadru i t.d. To su elementi
prljavog tla, rastvoreni u vodi. Jednostavno reeno, te vode
su neiste vode, te to vie sadre tih zemnih sastojaka, to
su prljavije. Upravo te raznovrsne soli daju izvorima i k u p
kama njihov karakteristini miris i okus. Te raznovrsne
anorganske, dakle neuporabive soli uzrokuju proljev i pret
j e r a n o mokrenje, a ija se uporaba smatra blagotvornom po
zdravlje. D r u g i m rijeima, radi se o drogama, - mineralnim
drogama - u svakoj od tih voda.
Vlasnici nekih od tih vrela i kupki p u n e boce iz njih i
alju ih po cijeloj zemlji na prodaju lakovjernicima koji ne
mogu o s o b n o ii u kupke. Godinje se troe tisue dolara
na tu vodu u b o c a m a . Drugi vlasnici su nauili kako ispariti
vodu, tako da ostane talog soli, pa taj talog pakiraju i alju
posvuda da bi ih svijet kupovao i d o d a v a o vlastitoj vodi. Tu
su zatim brojni mineralni preparati, koje ovjek m o e ku
piti u apotekama i trgovinama zdrave hrane i od njih praviti
svoju mineralnu" ili s u m p o r n u " vodu. Sve to ima istu
vrijednost kao i aka blata iz tvoga dvorita baena u tvoju
kupau kadu, ili otopljena u tvojoj ai za vodu.
Kad je prije skoro sto godina analizirana voda iz
M r t v o g M o r a i ustanovljeno da je bogata otopljenom
prljavtinom, londonski Medical Times and Gazette je pi
sao: Nijedna druga voda nije toliko zasiena slanim tvari
ma, niti sadri toliko broma, pa bi bilo v e o m a vrijedno
iskuati njezine uinke na skrofulozi, kroninom sifilisu,
rahitisu, bolestima kostiju, kroninim smetnjama dinih
organa itd." Bila je neistija od svih dotad poznatih m i n e
ralnih voda, pa se smatralo da vjerojatno posjeduje ljeko
vite sposobnosti" kojih nijedna druga voda nema. Bilo bi
195
 zanimljivo okuali je na nekim bolestima kojih d r u g e mi
neralne vode nisu uspjele izlijeiti.
Lijenika profesija ui svijet da vjeruje u vapnenaku
vodu, sumpornu vodu, eljeznu vodu, j o d n u vodu, m a g n e
zijevi! vodu i u sve vrste zemaljskih luinastih i slanih mi
neralnih voda (koje nisu za pranje ni za kuhanje), koje da
su izvrsne za pie. posebno kad je tko bolestan. A k o pro
nau izvor koji tako smrdi da ni krave s njega ne bi htjele
piti, oni ga nazovu ljekovitim". K o l i k o god je apsurdna,
ova ideja zvui dobro kako uenoj profesiji" tako i neukoj
svjetini.
N e k o vrijeme je i arsenina voda bila na popisu prepo-
ruivih ljekovitih voda. U j u n i m dijelovima engleskog
C u m b e r l a n d a m n o g e vodene struje izviru iz leita arseni-
kova kobalta. stoga sadre arsenik. Te vode su prije, a
moda i sada, lokalni stanovnici koristili, j e r se mislilo da
piti arsenikovu vodu ima ljekovit uinak. Dok su te v o d e
bile zdrave za ljude, nijedna riba nije mogla ivjeti u njima,
a ni patke nisu mogle preivjeti na s a m o j arsenikovoj vodi.
Pri prvoj uporabi ta voda kod ljudi i kod konja uzrokuje na-
draenost usta i grla. Medicinskim g l a v a m a l o j e d o k a z da
je arsenikova voda dobra za ovjeka. A k o stvara bolest,
onda e i lijeiti bolest.
Svaka smrdljiva i otrovna stvar koja je postala hrana",
lijek" ili napitak", prije ili kasnije dobije preporuku
lijenike struke. Alkohol i duhan, aj i kava, okolada i
kokoa, arsenikovo pie itd. samo su najoitiji primjeri.
Francuski kemiari su j o sredinom prolog stoljea drali
da m n o g e slavne vode duguju svoje ljekovite o s o b i n e " ar-
seniku koji je u njima.
196
Ipak, prije podosta godina, j e d a n ameriki lijenik koji
je putovao Europom i prouavao osobine raznih mineral
nih izvorita, ustvrdio je da francuski lijenici koji najbolje
poznaju vodu iz Vichyja, imaju o njoj sasvim nisko mi
ljenje. N e m a sumnje d a j e tako i s ostalim famoznim izvo
rima i toplicama. Oni koji ih najbolje poznaju, najmanje ih
cijene. Iz ovoga trebamo iskljuiti lijenike koji posjeduju
kakav mineralni izvor, ili koji imaju kakav hotel ili ljeili
te koje koristi vode takvih izvorita. Takvi e izraavati
povjerenje u vode, m a k a r ga i ne imali. Njihove izjave su
diktirane njihovim e k o n o m s k i m interesima.
Z b o g priroene apsurdnosti sustava droga, lijenici ne
mogu nigdje na kugli zemaljskoj nai vodu neiskazano
zasienu otrovima, a da ne misle d a j e ta voda nekim tajan
stvenim nainom ljekovita za sve boljke krvi, kostiju i di
sanja. N e k e od ti voda tako su o g a v n a okusa, da ih je teko
gutati, ali se pretpostavlja da je njihova ljekovitost raz
mjerna njihovoj ogavnosti. N e k e od njih isputaju toliki
smrad, d a j e teko prii izvoru ili zdencu - neke smrde k a o
trula jaja - ali to se uzima k a o d o k a z njihove ljekovite
osobine".
Tako d a n a s , k a o i u stara vremena, svijet pohaa ta izvo
rita da bi se izlijeili od r e u m e , artritisa, gote, bubrenih
smetnji, nervoze, uzetosti, sifilisa, kapavca, itd., itd. Vjera
u ljekovite" moi tih neistih voda je veoma stara i vrlo
d u b o k o ukorijenjena u svijesti veine svijeta. Z a p r a v o , ta
vjera see u pretpovijesno vrijeme, a tako d u b o k o ukori
jenjeno vjerovanje nije lako iskorijeniti.
Prije ezdeset o d n o s n o stotinu godina, kad je A m e r i k a
bila proarana brojnim vodenim ljeilitima" ili hidro-
197
p a t s k i m " ustanovama, bilo je normalno da njihovi vlasnici
smjeste svoja kupalita blizu nekog izvora ili toplica, pa da
u svojim r e k l a m a m a naglaavaju p o s e b n e ljekovite osobi
ne svojih voda. Njihovi oblozi, m o k r e plahte, n a m o e n e
plahte, hladni tuevi, sjedee kade, prskanja i t.d. imali su
veu ljekovitu" snagu zbog prisutnosti otopljene prljav-
tine u vodi. To je bila stara predodba temeljena na droga
ma, po kojoj je voda postajala ljekovita zbog otrova koji se
u njoj nalaze. N e s r e o m , k a k o je uoio dr. Trail, hidropali
su izveli svoju filozofiju iz sistema droga, pa su jednostav
no d r o g e zamijenili vodom, te su sukladno tomu favorizi
rali drogirane vode.
Dr. J. G. Webster, piui 1863. u srpanjskom broju aso
pisa Herald of Health kae da se u veini lijeenja v o d o m ,
bilo u Americi bilo u inozemstvu, koristi ili mineralna
voda", ili umjetno lijeena v o d a " ili farmaceutski lijeko
vi, ili svetroje. Priessnitz nije rabio nijedno od ovoga, ali su
se njegovi sljedbenici brzo udaljili od njegove prakse i
priklonili se dananjem nainu lijeenja. (To se dogodilo
vjerojatno stoga to su njegovi sljedbenici bili veinom
lijenici raznih struka.) Sefovi tih izvorinih mjesta, kae
Webster, smatrali su mineralne vode, umjetne ljekovite
vode i farmaceutske lijekove j e d n a k o p o t r e b n i m a za
lijeenje" brojnih ozbiljnih sluajeva. I ovdje i u Europi,
kae on, velik dio ljeilita smjeten je blizu izvora mine
ralne vode, koja se naveliko hvali k a o ljekovita. Neki od
njih idu tako daleko pa tvrde da su njihove vode ljekovitije
od voda to ih koriste drugi hidropati.
Ljudsko tijelo koristi vodu na vanjski i nutarnji nain,
za pie i za pranje, za umivanje i kupanje. Za oba ova
198
naina najbolja je to ia voda. Pranje ruku i kupanje u
tvrdim vodama - v o d a m a to su zasiene mineralima -
stvrdnjava i oteuje kou. Takve vode ne iste dobro. Ne
peru kou nita bolje n e g o to peru kosu. Nisu dobre za
pranje rublja. G l u p o je i pomisliti da je kupanje u takvim
vodama poeljnije od kupanja u istoj vodi! Sanirane vode
po naim gradovima - nai klorni kokteli i si. - takoer su
nezdrave.
Ima li ikakav d o k a z d a j e miljenje po kojem je neista
voda ljekovita bolje od miljenja da su neist zrak i neista
hrana ljekoviti? A k o koristimo mineralne vode za lijeenje
bolesnika, zato ne b i s m o koristili i pokvarenu hranu i
zagaeni zrak? Poznato mi j e , da ih ima koji posjeduju
plinske k o m o r e u kojima njihovi pacijenti udiu razne pli
n o v e - to znai da izlau svoje bolesnike z a g a e n o m zra
ku - ali dokaz za uinkovitost takvog tretmana nije nita
bolji od d o k a z a uinkovitosti neprirodnih dodataka u hra
ni. Za zdravlje trebamo i m o r a m o imati istu vodu, ist
zrak i islu hranu.
Treba piti kad si edan, a kad taj trenutak doe, nita se
ne m o e usporediti s aom iste, bistre, svjetlucave, hlad
ne vode. Nitko nije nikada uspio oponaati okus vode niti
nai zamjenu za nju. ini se da bi napredniji dijelovi ljud
ske rase trebali prevladati prastaro praznovjere da neista,
smrdljiva voda posjeduje ljekovite" osobine k a o pie ili
kao kupka.
I nauk i praksa Higijenistikog sistema temelje se na
polaznoj stavki da stvari koje su po sebi prikladne za
ouvanje zdravlja, takoer su u stanju povratiti izgubljeno
zdravlje. On izbacuje iz svoga medicinskog g r a d i v a " sve
199
 otrove, k a k o biljne tako i ivotinjske i mineralne, to jest
sve tvari koje, kad se nau u tijelu, nisu sukladne s normal
n i m odvijanjem ivotnih funkcija i koje razaraju ivo tki
vo.
Dvadeset i peto poglavlje

Je li tvoj dobitak moj gubitak?

Stara la da je neto j e d n o m e hrana a d r u g o m e o t r o v "

ponavljana je o d a v n o i zavela m n o g e , pa se i danas uje,
ak i od ljudi koji bi trebali znati m a l o bolje, tako da mi se
ini mudrim rei koju rije da tu la pobijem.
J e d n o m sam vidio ovjeka kojemu je voda bila otrov.
Da bi ugasio e pio je preko dana au coca-cole pro
sjeno svakih trideset minuta. Kafein iz o v o g bukuria
nije mu kodio. T u m a i o mi j e , da on spali kofein svojim
atletskim aktivnostima. No bojao se obine vode. J o nikad
nisam sreo nekoga komu bi zrak bio otrovan, ali sam sreo
nekoliko njih koji su bili otrovani" svjeim zrakom. Od
svjeeg zraka su dobivali hunjavicu, ili glavobolju, ili koju
drugu smetnju, a pokvaren zrak im je savreno odgovarao.
Iako izgleda da se veina slae da je neto j e d n o m u
hrana, a drugomu otrov", ipak svi i dalje j e d u k a o da r e e n o
nije istina. U cijeloj Americi jelovnik je prilino ujed
naen. ovjek o d e u hotel ili restoran i nae ista jela na j e
lovniku, te a k o gleda mnotvo koje j e d e na tim j a v n i m
mjestima, ubrzo e otkriti, da svi oni jedu podjednako. A k o
ide u trgovinu p o v r e m , u mesnicu, ribarnicu ili na trnicu,
iznenadit e se k a d vidi da sve d o m a i c e kupuju g o t o v o
istovjetne p r e h r a m b e n e artikle, neobazirui se na injeni
cu, d a j e neija hrana nekomu otrov. A k o poe po k u a m a i

200
201
promotri jela posluena na njihovim stolovima, brzo e
shvatiti da postoji znaajna istovjetnost prehrane u svakoj
zajednici. Katkad e otkriti osobu alerginu" na j a g o d e ,
ali nikad nee nai nekoga tko bi bio alergian na m e s o .
Jednomu hrana, drugomu o t r o v " je la kojom se brane
ustaljeni obiaji ishrane, a p o s e b n o slui za obranu
mesoderskih navika, dajui n a m opravdanje" da ne pre
o k r e n e m o svoju prehranu.
U p r e h r a m b e n i m planovima za m a s e uoava se j o vea
uniformiranost. U p r a v o kao to seljak hrani stotinu svinja
istim kukuruzom, k a o to uzgajiva krava istim zrnom i si
j e n o m hrani itavo svoje stado, ili kao to konjuar hrani
svoje konje istim sijenom i zobi, tako i u sirotitu ili
a k o m d o m u stotini djece e za doruak biti servirane iste
zobene pahuljice s pasteriziranim mlijekom i bijelim
eerom, u zatvorima e ljudi sa svojim zdjelicama stajati u
redu pred kuhinjom da bi svi dobili istu hranu, u kopnenoj
vojsci i mornarici veliki broj ljudi i ena e jesti istu juhu,
ili e svatko primiti isti vojniki obrok". Sve ovo e biti
uinjeno bez primisli na to d a j e jednomu hrana, drugomu
otrov." Ista m o n o t o n a slinost vlada i bolnikim jelovni
kom, nemislei na to d a j e neto n e k o m u hrana, a n e k o m u
otrov.
Za m n o g e je nain prehrane stvar navike i obiaja a ne
p a m e t n o g planiranja. Na na svijet, to se jela tie, vie
utjeu reklame nego poznavanje hrane. Oni jedu ono s t o j e
napravljeno da bude ukusno", a ne o n o stoje stvarno uku
sno. Jedu hranu za koju znaju da sadri otrove - kemijske
konservanse, asfaltnu boju, umjetne zaine itd. - a da i ne
misle o tome, d o i m odbijaju zdravu hranu s a m o zato stoje
202
nisu nauni jesti. Njihovu ogranienom okus ugodi zain a
ne pravi okus hrane.
U stvari, tek kad netko spomene da bi trebalo upotrije
biti nau o g r o m n u zalihu steenih saznanja u ishrani nae
djece i nas samih, istom tada svi se sjete, k a k o je neija hra
na nekomu otrov. Posebno su lijenici i lani prehramben-
jaci spremni oitovati svoje uvjerenja da je hrana
vegetarijanaca, iako ih ima malo, otrov za m n o g e . Oni sto
je na stanovitu d a j e m e s o i bijeli kruh hrana za svakoga,
dok j a b u k e i celer m o g u biti otrov za m n o g e . I to e v a m
govoriti vodei vas edne preko vode.
Tvrdnja da je neija hrana nekomu otrov uglavnom se
primjenjuje na prehrambene proizvode to se dobivaju iz
ravno ili neizravno iz zemlje. Pa ni tu se ne tvrdi d a j e kalcij
j e d n o m u hrana a d r u g o m u otrov, ili da je ugljikohidrat
neija hrana a neiji otrov. Nikad nisam u o izjavu da vita
min C nekoga hrani a nekoga truje.
Ne prigovara se protiv prehrambenih imbenika i ele
menata u hrani, ve protiv hrane koja ih sadri. A zapravo
ta hrana ne dospijeva nikad ni u ije tijelo. Kupus ne krui
k r v o t o k o m . Krumpiri se ne kotrljaju arterijama i v e n a m a
poput klikera. Zamisli nekoga tko j e d e ribe kako mu ribice
plivaju k r v o t o k o m ! Tijekom probave hrana se razgrauje
u nekoliko jednostavnih i prihvatljivih tvari koje onda ula
ze u krv.
Ali nismo svi graeni j e d n a k o ! " - protestira na mu
drac. M o d a je tono d a j e ivot kaotian tako kako pretpo
stavlja gornja izjava, ali ako je tako, psiholozi nisu za to
pronali nikakva dokaza. Svatko od nas zapoinje kao
oploeno jajace i slijedi isti put razvoja. D o s i e m o zrelost
203
s istim brojem miica u tijelu. Posjedujemo iste lijezde i
i m a m o iste probavne i izlune organe.
S v a t k o od nas izluuje pljuvaku to sadri ptijalin. Je
tra s v a k o g a od nas proizvode u, a guteraa svakoga od
nas lui svoje sokove s istim enzimima. Nutarnje lijezde u
s v a k o m e od nas lue isti sok s istim e n z i m i m a .
O b l i k o m i djelovanjem nai probavili sustavi su toliko
slini, da psiholog ne moe nai razlike o kojima se toliko
govori. Uz to svi mi trebamo iste imbenike za prehranu ti
jela. Sve ukazuje na to da s m o svi graeni po istim naeli
ma, graeni j e d n a k o , i m a m o iste p r e h r a m b e n e potrebe i
opskrbljeni s m o za probavu i uporabu istih vrsta prehram
benih tvari.
Nisam dosad vidio ovjeka ija bi graa bila k a o u psa
ili krave. Svi imaju ljudsku grau i, koliko ljudsko proma
tranje m o e dosei, svi su podloni istim zakonima. Je li,
na primjer, itko ikada ustvrdio da su krave graene tako
razliito da neke od njih trebaju i moraju jesti travu, a da
druge to ne mogu ve moraju jesti m e s o ? Je li itko rekao da
dok veina lavova ivi od mesa, da su neki lavovi toliko
razliito graeni d a j e meso za njih otrovno pa moraju pasti
kao g o v e d a ?
S v e te besmislice o razliitoj grai ponavljaju oni to
nemaju ni pojma o tome to znai graa. Pod graom se
podrazumijeva sastav tijela. Drugim rijeima, to tout en
semble organa i funkcija koje ine organizam. ovjekova
graa se razlikuje od grade konja ili vuka, ali ne od grae
drugog ovjeka.
ovjek je podloan prirodnim zakonima. Svaki organ i
svaka funkcija u njegovu tijelu iskazuje bezuvjetnu poslu
nost prirodnom zakonu. Njegov cijeli organizam je graen
204
na i po nepromjenljivom zakonu. Zar e se tvrditi da se za
koni to ravnaju g r a o m i funkcijama j e d n o g ovjeka razli
kuju od onih to ravnaju graom i funkcijama drugog
ovjeka? Jesu-li svi ljudi podloni zakonu sile tee? Onda
su svi ljudi podloni, i to u istom stupnju, i svim drugim
prirodnim zakonima.
Zakoni prirode su takvi da sve to i n i m o ili ne uinimo
udovoljava zakonima ili im se suprotstavlja. N e m a neutral
nog terena. Smijeno je rei da prirodni zakoni zahtijevaju
odreenu vrstu djelovanja od j e d n o g ovjeka, a suprotnu
vrstu djelovanja od drugoga. Navike i okolnosti prila
goene ivotnim zakonima u j e d n o m ovjeku istovjetne su
s navikama i okolnostima to su prilagoene tim istim za
konima u ivotu drugog ovjeka.
Zbog tog pogrenog vjerovanja da su ljudi graeni na
raznovrsne naine, od kojih svaki zahtijeva p o s e b n e navike
i uvjete u zadovoljavanju ivotnih zakona, zavedeni s m o u
m n o g e zablude. Duhan ne kodi mojoj tjelesnoj grai" -
kae jedan, dok drugi samouvjereno tvrdi da kava o d g o
vara mojoj tjelesnoj g r a i . " Netko ima grau koja zahtijeva
velike koliine hrane, a netko je opet tako graen da mu ne
treba m n o g o sna. Teko da postoji ijedna tetna radnja ili
slabost u d e b e l o m katalogu ovjekove zloupotrebe samoga
sebe, a da je oni koji je ine ili joj podlijeu ne brane
tvrdnjom da tako odgovara njihovoj posebnoj i jedinstve
noj tjelesnoj grai. Ali nitko od njih, barem koliko je meni
poznato, nije nikad izjavio da skoiti s Empire Stale Buil-
dinga odgovara njegovoj tjelesnoj grai, jer ako je ivot
tako kaotian kako oni misle, nema razloga da se ne bi na
le neke tjelesne grae koje bi trebale i zahtijevale skokove
takve vrste.
205
 Prevladavajue teorije o alergijama kao da potvruju da
je neiji dobitak nekomu gubitak, ali ne smijemo nikad za
boraviti d a j e alergija patoloko stanje, a ne razlika u tjele
snoj grai. Alergina osoba, neposredno n a k o n to
Dvadeset i esto poglavlje
p o t p u n o ozdravi, uvia da moe jesti hranu na koju je bila
alergina". U drugu ruku, ja mislim d a j e sasvim vjerojat
no, k a k o injenica da je m n o g o svijeta alergino" na Vrste i znaajke prodrljivosti
odreenu hranu, kao jaja ili kampi, barem djelomino do
kazuje da bi takvu hranu trebalo izbaciti iz svaijeg jelov
nika a ne samo iz j e l o v n i k a alergine" osobe. Opepoznata je injenica da j e d e m o p u n o vie hrane
Rasprostranjena alergija" na neku hranu vjerojatno poka ako j e d e m o dva ili vie obroka nego kad j e d e m o samo j e
zuje da ta hrana nije prikladna za ljudsku ishranu. dan obrok. A k o j e d e m o s a m o j e d n u vrstu povra, j e d e m o
ivot je ivot, a prirodni zakoni su prirodni zakoni, to samo toliko koliko nam treba da se zasitimo, ali ako j e d e
je stvarno i trajno najbolje z a j e d n o , najbolje je i za sve, i mo dvije vrste povra, skloni s m o pojesti od svake vrste
to teti j e d n o m u , teti svima. koliko b i s m o inae pojeli od samo j e d n e kad bi bila jedina
Gore r e e n o ne treba shvatiti kao da se ljudske potrebe u obroku. Na primjer, ako j e d e m o mrkve i pojedemo koli
ne mijenjaju u razliitim okolnostima i ivotnim uvjetima. ko god h o e m o , m o e m o prijei na paroge ili pinat i jesti
Nitko nije toliko lud da bi tvrdio k a k o n o v o r o e n e od tri kao da s m o tek poeli. Ta opepoznata injenica ne znai
dana i pedestgodinji ovjek imaju istovjetne potrebe. Ili da su nam istovremeno potrebne razne vrste hrane, n e g o da
da su potrebe ovjeka u tropima j e d n a k e potrebama sta razne vrste hrane obino nas navode da jedemo previe.
novnika polarnih podruja. Nisu iste ni potrebe zdravoga i
To je s a m o jedan od razloga z a s t o j e opa navika j e d e n
bolesnoga. To nije zbog promjene zakona ve zbog prom
ja deserta nakon jela nezdrava. U svako vrijeme m o e m o
j e n e ivotnih uvjeta.
pojesti k o m a d torte ili kola, ih zdjelicu sladoleda, ili neku
Postoje osobne slabosti i razlike u otpornosti, koje zah
drugu slasticu, ak i nakon to smo pojeli toliko druge hra
tijevaju privremene prilagodbe u nainu ivota, ali je bitno
ne da osjeamo neugodnu pretovarenost eluca. S t o j e vie
da se te prilagodbe ine u skladu s prirodnim zakonima.
vrsta jela pri objedu, to e m o po svoj prilici vie jesti. A k o
Svaki program ili dio programa koji kri te zakone u
je est jela u objedu, jest e m o vie n e g o kad bi bila samo
konanici je tetan. Odstupanja u granicama zakona su do
tri. Mi s m o prodrljiva nacija i dobar dio nae prodrljivo
pustiva. Nijedno prekoraenje z a k o n a ne moe biti dopu
stivo. sti proizlazi iz velikog broja raznih vrsta hrane na naem
stolu pri s v a k o m objedu. Taj obiaj do skrajnosti podstie
tek i osjeaj okusa pri svakom jelu.

206 207
 Hrana se obino slui tako da postupno i / a / o v e uitak
okusa. Poinje se s najmanje privlanom hranom, pa se po
stupno ide na jela to daju vei uitak, tako da na koncu po
j e d e m o dva, tri ili etiri puta vie hrane n e g o nam je
potrebno i nego to bismo pojeli da nije nadraaja naega
teka.
Nakon to pojedemo koliko s m o htjeli od j e d n o g a jela.
prelazimo na drugo, pa j o j e d n o , pa j o j e d n o , sve dok ni
s m o pojeli nekoliko obroka u j e d n o m e . Poto s m o pojeli
sve to s m o trebali i nismo trebali, kao zavrnicu u z i m a m o
j e l o koje najvie godi. Pojevi koliinu hrane tri ih etiri
puta veu od potrebne j o uvijek m o e m o povriti" objed
kolaima, k o m a d o m torte ili kojim drugim desertom.
N a svijet se dri tog obiaja i j e d e sve dok se tek ne iz
rodi i izoblii te postane zahtjevni gazda. To je naroito
tono u odnosu na uobiajena jela za otvaranje teka"*, koja
Stvaraju nervoznu udnju za nadraajem da bi se smirio
eludac, a u svemu je nalik pijanevoj potrebi za alkoho
lom ili udnji ovisnika za morfijem.
Tako stvoren bolesni tek, koji je u stvari ovisnika po
treba za naviklim stimulansom, a to je u tom sluaju hrana,
ne utauje se time da tijelo dobije dovoljno hrane ve se
smiruje tek kad ivani sustav primi dovoljno podraaja.
Kad se d o s e g n e taj stupanj, n e m o g u e je izbjei predera-
vanje. Postaje se ovisnikom teka, a tek je okrutni despot.
Ovisnik osjea jaku i bolnu udnju ili potrebu, ne za hra
n o m , ve njegov poremeeni i bolesni ivani sustav trai
svoj stimulans.
N o r m a l n a glad i tek nisu nikad despotske gazde kakvi
ma robuju ovisnici o hrani. Ovisnik osjea nenaravnu, nez
dravu, tiransku, bolnu potrebu, a normalna osoba zdravu,
208
umjerenu, ugodnu elju, koja nikad nije neugodna ni pret
jerana i koja se savreno poklapa sa stvarnim, fiziolokim
potrebama tijela. Razlika je nalik onoj izmeu pijaneve
udnje za alkoholom i elje zdrave osobe za aom iste
vode. N o r m a l n e potrebe nikad ne prouzrokuju bol.
Osim poticanja na prederavanje postoji i drugi razlog
zato ne bi trebalo jesti vie vrsta jela u istom obroku. Sto
se vei broj jela pojede pri istom objedu, to zamreniji i
zato manje uinkovitiji postaje probavni proces. J e d n o
stavno j e l o se lake probavlja i manje optereuje probavne
organe nego komplicirani obroci. Probava je najuinkovi
tija kad se jede samo po j e d n a vrsta hrane. Kad se ne poli-
vaju ogranienja probavnih enzima, kao to se to dogaa
milijunima, i kad se ne uzima u obzir odgovarajua kombi
nacija hrane, to vie hrane se pojede u obroku to komplici
raniji postaje probavni proces.
M o l i m itatelja da ne misli k a k o mi prigovaramo j e d e n
ju raznovrsne hrane. Ba obratno! Mi vjerujemo da treba
jesti to raznovrsnije. Ovdje raspravljamo o zloj opoj na
vadi po kojoj treba ukljuiti razne vrste hrane u isti obrok.
Kad se postupa uredno, vie vrsta hrane osigurava bolju
ishranu.
itave biljke, ih svi jestivi dijelovi pojedinih biljaka, ne
sadre sve prehrambene imbenike potrebne ovjeku za
ispravnu ishranu. Jedino jedui raznoliku biljnu hranu,
probranu tako da zbir voa, kotunjaa i zelenog povra
sadri sve potrebne prehrambene imbenike, postie se d o
bra i odgovarajua ishrana. Monodijeta (samo j e d n a vrsta
hrane) je la, barem to se tie viih vrsta ivotinja i ovje
ka. Treba nam raznovrsnost, ali ne u j e d n o m obroku.
209
 Vraajui se naoj glavnoj temi, pretjeranom jedenju Takvim pretjeranim jedenjem umanjuju svoju radnu
to ga prouzrouju prevelike vrste jela pri objedu, naglasit sposobnost i truju se istovremeno. Kad ne dobiju svoj
e m o da je praktiki n e m o g u e izbjei prederavanje sve uobiajeni stimulans putem hrane, osjeaju slabost, vrto
glavicu ili bolove, pa krivo shvaaju te simptome kao znak
dotle dok je tek neprekidno napastovan i nadraivan od
da im nedostaje uobiajena koliina i kakvoa hrane.
strane velike raznovrsnosti hrane. Sve dotle dok b u d e m o
Oslabljeni su i zatrovani zbog prederavanja, a misle da se
inzistirali na obilju raznih vrsta jela na stolu, vrag prede-
radi o n o r m a l n o m zahtjevu tijela za h r a n o m .
ravanja e ostati s nama.
Ti ljudi j a k o pate, r a n o stare i umiru prerano, a sve zbog
D o b r o je imati u vidu posluiti j e d n u , najvie dvije vrste pretjeranog jedenja. Srane bolesti, arterioskleroza,
k u h a n o g povra, skupa sa salatom i bjelanevinom ili kro eerna bolest, Brightova bolest, rak itd. dotuku ih m n o g o
b o m . J o je bolje sluiti samo salatu i bjelanevinu ili krob godina prije nego to bi umrli da su jeli razborito. Takav je
b e z k u h a n e hrane. Ta vrsta jela ne dovodi do prederava- svretak onih to ive po evanelju svoga trbuha i idu za
nja. svojim p o u d a m a . " Takvi bi trebali upamtiti G r a h a m o v e
Voe treba jesti pri vonom objedu, i to ne vie vrsta rijei: Pijanac m o e doivjeti starost, ali dera ne m o e . "
voa istovremeno. Tri vrste voa u j e d n o m obroku trebalo
bi s v a k o m u biti dovoljno.
M n o g i j e d u velike koliine teke hrane s a m o da se na
tovare". Nisu zadovoljni sve dok se ne osjete punima. To
nije potrebno. To nije zdravo. To ne poboljava djelovanje
tijela. Trebali b i s m o se odrei ideje d a j e glavni cilj naega
ivota neprekidni u t o v a r i istovar.
Ljudi koji teko rade, ili koji rade p u n o sati, tvrde da im
trebaju velike koliine hrane. Kau da trebaju m u k u "
hranu. Da rade teko i ne mogu ivjeti od trave. Teki rad
nici zaista trebaju vie hrane nego besposliari. Fiziki rad
nici trebaju vie hrane od uredskih. Ali razlika u
p r e h r a m b e n i m potrebama izmeu tih dviju vrsta nije tako
velika k a k o pretpostavljaju. injenica je da su ti ljudi to u
sav glas g o v o r e o svojim potrebama za obilnijom hranom
obini ovisnici. Oni obino jedu dva, tri ili etiri puta vie
n e g o to im zaista treba.

211
210

Dvadeset i sedmo poglavlje
Jesti s uitkom
Obiaj je praviti ale na raun ljudi i ena koji j e d u iz
uitka" a ne da bi zadovoljili tjelesne potrebe. Bez sumnje
je tono d a j e prvotni cilj jedenja opskrba tijela potrebnim
tvarima, ali bi jedenje takoer trebah) biti uitak. Ipak vrlo
rijetko uspijevamo nai uitak uzimajui hranu jer smo za
boravili k a k o treba jesti. Mi vie ne k u a m o , samo gutamo.
Z d r a v a ishrana zahtijeva da potpuno o k u a m o svaki zalo
gaj hrane. Gutati divljakom u r b o m nesavakanu hranu
vodi do propasti probavnih organa i smrti od dispepsije u
cvijetu ivota. A ujedno znai propustiti velianstveni
uitak jedenja.
Poslovni ovjek uri na objed, pa onda uri kroz objed i
leti natrag k svojim papirima. J e d e za potrebu a ne za
uitak. Dok guta svoju brzu hranu, glava mu je puna robe,
mjenica, trgovakih pekulacija i poslovnih makinacija
koje mu vrte m o z g o m . Zvuk ubiranog novca u blagajni
slatka je glazba njegovim uima, dok istovremeno ne zam
jeuje soni okus i ugodne mirise prirodne hrane.
kolsko dijete ili fiziki radnik koji ima samo pola sata
vremena za ruak, mora ga pojesti na brzinu i nastaviti s
igrom ili poslom, bez vremena da savae svoje j e l o i po
g o t o v o bez prigode da uiva u svojem ruku. Dobro se
sjeam mladia koji nikad nije imao vremena da uiva u
212
jelu. Hitio je kroz objed, esto pucketajui prstima od ner
voze to gubi vrijeme za posao. J e d n o m z g o d o m mi je re
kao: elio bih da netko izumi kakvo koncentrirano j e l o
koje bi se uzimalo k a o tablete, pa ne b i s m o morali j e d u i
gubiti dragocjeno vrijeme." Kad se jedenje smatra gublje
njem vremena, pa se jede navrat-nnnos kao to je inio taj
mladi, onda se u jelu ne moe uivati.
Posveujemo vrijeme i panju odgoju svog osjeaja za
glazbu, umjetnost, ljepotu itd.. ali zanemarujemo osjeaj
za hranu. Pod ovim ne mislim da ne volimo jesti. U veini
sluajeva j e d e m o previe j e r v o l i m o jesti. Hou rei da ne
odgajamo ono fino, razlikovno osjetilo okusa kao to to
inimo s osjetilima za glazbu ili umjetnost. Malo osoba zna
razlikovati i uivali u finom okusu hrane, zato i vlada uni
verzalni obiaj dodavanja narnujuih sredstava kao to
su sol, papar. umak. zaini, goruica itd. Izgleda da uiva
mo u koliini a ne u kakvoi, i u nadraaju a ne u finom,
slasnom okusu. Mnogi jedu kao koko koja bez ikakva
uitka opa zrno za zrnom kukuruza ili ita. jer joj je j e d i n o
vana koliina.
Morali b i s m o odgajati na osjet okusa tako da b i s m o
mogli uivati u okusa hrane kao i u njezinoj dostatnosti.
Progutati hranu o d m a h nakon to s m o je metnuli u usta
znai liiti sama sebe uivanja njezine tenosti. Uzeti do
voljno vremena da bi se hrana dobro savakala i potpuno
nakvasila pljuvakom ne samo da poboljava njezin okus i
postie deset do dvadeset puta vie uitka u jedenju, ve to
osigurava i bolju probavu. M o e m o odgajati osjet okusa i
nauiti uivati u finim slastima jela isto kao to odgajamo
osjet vida ili sluha - vjebanjem! Kako n a u i m o cijeniti
dobru glazbu? Vjebajui osjet za tonove. M o e m o nauiti
213
cijeniti i poznavati finije okuse svoje hrane vjebajui osjet
okusa.
Na primjer, ako voe drimo u ustima dovoljno d u g o da
n a m da sav svoj okus, miris i slatkou, te dokraja osjetimo
njegovu kakvou, ubrzo emo stei sposobnost razlikovan
ja okusa hrane. U onih to ubacuju hranu, usrkuju je vruu
ili vrlo hladnu, maskiraju je zainima i mirodijama tako da
se prirodni mirisi ne primjeuju, u takvih je osjet okusa
uspavan do te mjere da nisu u stanju rei razliku okusa jed
ne vrste j a b u k e od druge.
U k r a s n o m prirodnom skladu osjet okusa je usmjeren
prvenstveno na onu hranu koja je u skladu s prirodnom
g r a o m ovjeka. Normalan, neiskrivljen osjet okusa e
prema tome nai najvei uitak i najviu slast u onoj hrani
kojoj je ovjek svojom graom prilagoen, a ne u velikom
mnotvu danas popularnih jela koja su izvan njegova opse
ga. Izvjesno je da e prirodan osjet uivati daleko vie u
prirodnim o k u s i m a hrane nego u nadraajima zaina i m i
rodija.
N o r m a l a n osjet okusa je najsigurnija garancija da e
netko stvarno uivati u o n o m e to j e d e , a to u biti zahtijeva
normalne psiholoke uvjete osjetila. Sve to otupljuje ih
iskrivljuje osjet okusa neizbjeno odvodi od n o r m a l n o g i
potpunog uivanja u hrani.
ivani zavreci u jeziku umrtvljeni vruim p i e m i
h r a n o m , ili paralizirani kroninim trovanjem nikotinom i
arom cigarete, cigare ili lule, ili p r i v r e m e n o iskljueni
zbog hladnoe, gube svoju finu osjetljivost i ne mogu razli
kovati izmeu ugodnih i grubih okusa. U stvari mogu biti
toliko oslabljeni da ne mogu otkriti finije okuse hrane. Hra
pavost, kojom se jezik brani od bolova i nadraaja, o n e m o -
214
guuje njenu osjetljivost ivaca, stoga osjet okusa onih
to piju vrelu kavu ili aj, koji pue, jedu vrelo j e l o ili pre
vie zainjavaju hranu, koji redovito piju hladna pia i jedu
sladoled, toliko je oslabljen da takve osobe znaju vrlo malo
o okusu hrane. P o s e b n o su spremni odbaciti voe j e r ne
mogu u njemu uivali.
Papar, goruica, ocat, ljuti zaini itd. i razne droge na-
drauju bradavice okusa toliko da ih na kraju posve
umrtve, pa izgube m o razlikovanja kako slasnih okusa
tako i nadraujuih. Takvu osjetu okusa svaka nezainjena
hrana se ini bljutavom i n e u k u s n o m . Vlasnik tako
oteena osjeta okusa ne uiva u prirodnoj hrani u njezinu
nezainjenom stanju. Fini slasni okusi kojima priroda
zainjava hranu njemu su nedostupni. Kako i dalje koristi
zaine, duhan, droge itd. prisiljen je rabili sve jae zaine i
sve vie zaina ne bi li hrani d a o bilo kakvu tenost.
Prije m n o g o godina primijetio sam da puai ne vole
voe. Korisna uporaba vone dijete u lijeenju od raznih
ovisnosti o drogama pokazuje da su uporaba droga i upora
ba voa nespojive. Krajnje je teko uzimati oboje na dulji
rok. Ja sam na to svraao pozornost u svojim nastupima i
lancima. Zanimljivo je zabiljeiti da sam nedavno naao
s p o m e n te injenice u Higijeniaru" iz 1849. godine.
Duhan onemoguuje puaima da osjete slast voa. Oni
nalaze zadovoljstvo u velikoj koliini pojedene hrane a ne
u njezinu okusu. Redovito zahtijevaju da se njihovo j e l o
zaini neim ljutim ili neim to pali, kao s t o j e paprika ili
goruica itd., a kako te stvari i nemaju pravog okusa, u
zainjenoj hrani se nae vrlo malo uitka.
Higijeniar" je pisao 1849. da vjerojatno najvie od
svega duhan je poguban za osjet okusa. Taj jaki nadraiva
215
 vakan satima i danima - svjea gruda se uzima im se
ispljune stara - dri usta u stalnoj grozniavoj nadraeno-
sti, prezasiuje sve ivce duhanskim s o k o m , tako da mora
ju otvrdnuli ne bi li se obranili od tog vanjskog neprijatelja,
postaju otupljeni za sve drugo, p o g o t o v o za bogatu lepezu
okusa. M o g u rei razliku izmeu slatkoga i gorkoga, ali ne
mogu uivati ni u j e d n o m e od njih jer su takorei mrtvi."
Uivai d u h a n a , ak i oni to pue (prethodni citat se o d n o
si na obiaj vakanja duhana)., liavaju se skoro svakog
uivanja u jelu, posebno od uitka to ga pruaju tolike
vrste prirodne hrane. Pua ne zna kolika je slast u jelu i
nee ni saznati sve dok se ne rijei te m a n e i d o e k a da se
nakon o d r e e n o g vremena jezik oslobodi hrapavosti i nje
govi oslabljeni ivci ponovno oive.
Dr. A d a R. Hall i A. F. Blakeslee davali su puaima da
prije i poslije puenja udahnu kemikaliju poznatu k a o P T C .
Nakon puenja 7 5 % ih je trebalo p u n o snaniju otopinu da
bi je mogli uope osjetiti, a 20% je trebalo blau otopinu.
Glavni zakljuak je bio da ih je 5 8 % trebalo sat vremena da
im se povrati osjet okusa, pa da mogu osjetiti istu snagu
P T C - a kao prije puenja. Smatra se da to po svoj prilici vri
jedi i za hranu.
Izgleda da nije bilo pokusa s hranom, tako da ne m o g u
tvrditi k a k o su moja promatranja znanstveno potvrena -
t.j. potvrena veoma upitnim znanstvenim putem".
Reeni pokusi nisu pravljeni s nakanom da potvrde tonost
mojih promatranja. Oni samo pokazuju da uporaba duhana
kod veine puaa otupljuje otrinu osjeta okusa, dok ga
kod manjine izotruje. Uinak je oito privremen, u traja
nju od j e d n o g sata za veinu iskuanih. Moji vlastiti zak-
216
ljuci se odnose na trajne uinke puenja, a ne na trenutne
posljedice j e d n o k r a t n o g puenja.
Kad kaem da puai ne vole voe, namjera mi je uka
zati na neto to nije samo privremeno otupljenje osjeta
okusa i mirisa. N a i m e , dobar dio o n o g a to s m a t r a m o oku
som u stvari je miris hrane. Ne k a e m da puai jednostav
no ne osjeaju okus hrane, ve da u njoj ne mogu uivati.
Ukoliko mi sada koji pua napie da sam u krivu, jer on
voli slatko od brusnice, ili mi drugi napie da sam u krivu
jer on voli borovnice ili neto slino, dopustite mi rei da
gubitak sposobnosti uivanja u vou varira s obzirom na
pojedinog puaa i pojedinu vrstu voa.
Hallovi i Blakesleeovi pokusi ne govore toliko o prom
j e n a m a u osjetu okusa ve o njegovu slabljenju. Moje pro
matranje ukazuje na stvarnu promjenu okusa. Puaima
g o d e druge vrste hrane. A moda njihovo uivanje nije ni
tamo p o t p u n o zbog slabljenja osjeta okusa.
Duhan nije jedina droga koju Amerikanci redovito tro
e, a koja slabi i mijenja njihov osjet okusa. Sol, razni ljuti
zaini i alkohol imaju isti uinak. Uporaba tih stvari nakon
odreenog vremena dovodi do potpunog gubitka osjeta za
Fine, ugodne okuse prirodne hrane, tako da j e l o postaje,
bljutavo, neteno i bezukusno. ovjek u takvom stanju ne
moe shvatiti kako itko moe jesti nezainjeno" jelo. Ne
shvaa da nije problem u hrani ve u njemu s a m o m u . On je
do te mjere umrtvio, otupio i paralizirao bradavice okusa,
da one vie ne mogu otkrili fine, delikatne mirise j e r su iz
gubile mo razlikovanja. Poznavao s a m neke koji su bili
izgubili sposobnost razlikovanja gorkih tvari, tako da nisu
osjeali ni gorinu kinina, a te tvari su zapreka na putu
uivanja u jelu.
217
 Jedna od lai u zakljucima iz tih p o k u a j e ta da se osjet
okusa iskuanika normalizira nakon sat ili manje vremena.
To bi znailo d a j e puaev okus n o r m a l a n osim kad pui i
kratko vrijeme nakon toga. Ta pretpostavka je daleko od
istine. Puaevi osjeti okusa i mirisa su j a k o oteeni. Nisu
normalni. O k u s puaa nije otar kao u nepuaa, nije tako
sposoban ral i kovati j e d a n okus od drugoga. Nije u stanju
cijenili finije i njenije okuse u hrani. Sto se voa tie, iz
vjesno je da se puau ne sviaju okusi u kojima nepua
uiva.
Dok su ti pokusi izvoeni na puaima, ja sam ustano
vio da uivanje d u h a n a u obliku vakanja ili mrkanja ima
isti uinak na osjet okusa, i moda ne tako j a k uinak na
osjet mirisa kao puenje. Mislim da nije teko dokazati da
vakanje d u h a n a oteuje osjet okusa vie nego puenje.
Pretpostaviti da puai imaju zdrav osjet okusa koji se
vraa na n o r m a l u malo nakon to odbace opuke znailo bi
pretpostaviti neto to j e d n o s t a v n o nije istina. M o d a je
ispravno rei da se kronino oteenje osjeta okusa prolaz
no p o g o r a v a pri s v a k o m puenju a da se to prolazno po
goranje popravlja kratko nakon prestanka puenja. Da bi
se oporavilo od kroninog oteenja uzrokovana dugotraj
nim puenjem, potrebno je prestati puiti tjednima, ili ak
mjesecima.
N i s a m n a a o rije provjera" u tim p o k u s i m a . to se
zbilo s provjerama"? Jesu li pokusi obavljeni i na nepu-
aima? K a k o su se mogli potpuno provjeriti uinci puen
ja na osjet okusa, ako nisu iskuavani i nepuai? Za
potpuno razumijevanje cijelog sluaja neophodna je palji
va usporedba osjeta okusa obiju grupa. Kad se ovo uini,
ispitivai e pronai da puenje mijenja a ne samo slabi
218
osjet okusa. Otkrit e takoer da se puau nee povratiti
normalni osjet okusa j e d a n sat nakon puenja. K o n a n o bih
preporuio, da se u pokusima koristi hrana a ne kemikalije.
Ta preporuka m o d a nee zvuati znanstveno". Bilo bi
vrlo neznanstveno koristiti hranu u pokusima o osjetu oku
sa!
Noviji pokusi psiholokinje Katheryn Langwill poka
zali su da ene mogu bolje od mukaraca osjetiti fine razli
ke u etiri temeljna okusa a to je slatko, slano, kiselo i
gorko. Njezini pokusi su pokazali da polovica, k a k o m u
karaca tako i ena, vie vole umjereno slatku i s l a n u " hra
nu. Vie ena n e g o mukaraca voli krajnje slanu i kiselu
hranu. M a l o vie od polovice mukaraca voli umjereno ki
selu hranu. Ti pokusi i njihovi rezultati nemaju smisla ako
se ne u z m u u obzir oteenja i iskrivljenja osjeta okusa to
ga uzrokuju alkohol, duhan, zaini, vrelina, hladnoa itd.
Da bi bili vjerodostojni, ti pokusi bi trebali biti izvedeni na
ljudima i enama s normalnim osjetom okusa, a ne onima
iji je osjet oteen dugogodinjom zloporabom. Moralo bi
biti j a s n o da e osobe ili spol iji su organi osjeta okusa naj
vie zlorabljeni imati najmanju sposobnost razlikovanja, to
jest, najmanje e biti sposobni osjetiti finije razlike. Vjero
j a t n o n e m a razlike u osjetu kod normalnih osoba obaju
spolova. Razliite navike meu spolovima razlog su
veine razlika koje se meu njima uoavaju.
Osjet okusa moe biti skoro potpuno paraliziran, tako
da moe osjetiti s a m o najjae i najreskije tvari. Blage i
njene okuse ne osjea nikako. O s o b e s tako oteenim
osjetom ne mogu uivati u nezainjenoj hrani. Birat e vrlo
paprena, ili vrlo kisela, ili vrlo slatka jela. Kako je smijeno
praviti pokuse s ljudima i e n a m a iji je osjet razliito
219
 oteen da bi se ustanovilo koji spol ima istananiji osjet
okusa! To se. meutim, i moe oekivati od psihologa, j e r
psiholozi imaju lou naviku da prihvaaju kao n o r m a l n e
stvari koje to po nesrei nisu. Oni nikada ne misle da bi m o
glo biti ita loe u naem s u v r e m e n o m nainu ivota ili u
uvjetima u kojima taj ivot tee.
Puno tete je uinila ideja da povoenje za bolesnim
prohtjevima i njihovo zadovoljavanje znai uzgajanje osje
ta okusa. Isto tako je tetna ideja da se uzgajanje osjeta
okusa bitno sastoji u umnoavanju ovjekovih prohtjeva,
bez promiljanja k a m o vodi udovoljavanje lim prohtjevi
ma. Iz takvog lanog odgoja neizostavno izrasta slabost i
nastranost. To nalikuje uzgajanju nasada tetnog korova
umjesto cvjetnog vrta.
Sposobnost za profinjenost i za izopaenje u razmjeru
su s intenzitetom svake strasti. Najjai elik ima najbritkiju
otricu. Najgue k o v i n e su najlake za obradu. Osjet oku
sa m o e biti uzgajan i profinjen, ili m o e biti zlorabljen, za
nemaren i izopaen. K a k o sami izaberemo!
220
Dvadeset i osmo poglavlje
Kako jesti
Gastronomija je umjetnost dobrog objedovanja uz
ugodno postavljen stol. Gastrozojijaje daleko vie od toga.
To je skladno preplitanje izrade, priprave i potronje hrane.
Gastrozofija je iroko polje gdje se susreu i prepliu napo
ri i umijea vrta i kuhinje, vonjaka, vinograda i staklenika,
i gdje je rasko uivanja nagrada za uloeni trud.
Razluivanje specifinih prilagodbi nekih organizama i
tjelesnih graa razliitim vrstama hrane takoer pripada
podruju znanosti koju z o v e m o gastrozofija. Prvi korak za
uspostavu valjane gaslrozotije sastoji se u odreivanju nor
malnih dijetetskih obiljeja ovjeka.
Glad je organska ili asimilatorska strast, u kojoj se po
trebe tijela oituju u posebnom zahtijevanju usta i grla,
esto za n e k o m odreenom hranom. Prava glad je rijetko
kad nekritina. To nije slijepi poriv za j e l o m , ve odreena
elja za n e k o m m a n o m . Pravu glad izaziva prethodni na
por, a ne sat. Tek, koji je prividna glad, obino je izbirljiv,
nekritian, nezaraen i povremen. Vie je stvar navike
nego potrebe.
Prvo pravilo jedenje mora biti: ekaj dok ne ogladni!
ovjek treba jesti kad je gladan i s a m o kad je gladan. Na
dalje, treba jesti dovoljno da utai glad. Nita se ne postie
221
 jedui preko onoga to tijelu normalno treba. Jedenje treba
biti poseban uitak, ali uitak nije krajnji cilj jela.
A k o slijedi to pravilo i j e d e kad si gladan i s a m o kad si
gladan, nee biti redovnih obroka ni zalogaja izmeu obro
ka. A k o ti je posao takav da mora jesti u odreeno vrijeme
d a n a b e z obzira na glad, m o r a se svakako uzdrati od j e
denja izmeu obroka. Isto tako ne treba jesti nakon veere
prije spavanja. To ne znai da nije d o b r o ii u postelju
pretrpana eluca". Jednostavno znai da ako si ve pojeo
svoj redovni obrok, nema p o t r e b e za d o d a t n i m j e l o m na
kon kazalita, partije karata ili domjenka. Treba izbjegavati
j e l o k a o drutveni dogaaj. Sve te z g o d e ne s a m o to v o d e
k pretjeranom jedenju ve ometaju probavu redovnih obro
ka.
D r u g o pravilo ispravnog jedenja moralo bi biti: Jedi ko
likogod ti treba da ulazi glad. a onda prestani! Predera-
vanje nosi svoju vlastitu kaznu. U civiliziranom ivotu mi
se s m a t r a m o d u n i m a slistiti sve to se pred nas metne, pa
se ak i djeca smatraju zloestom ako su u hrani izbirljiva.
Pretpostavlja se da majke i oevi, lijenici i bolniarke zna
ju bolje to djeci odgovara. to imaju oni s n a g o n o m ? Za
to bi im neto bilo posebno d r a g o ? K a k o se s a m o usuuju
birati? Zar odrasli ne znaju bolje kada i to treba jesti? Da li
dijete uope zna koliko treba j e s t i ? Istina je da odrasli po
svoj prilici ne znaju kako hraniti s a m e sebe, ali oni znaju
sve o hranjenju djece!
Iako je tisuama godina pretjerano jedenje i njegove po
sljedice d o v o d i l o znanstvenike u nedoumicu, definitivno
se zna da je j a k a hrana rasipanje i da slabi i truje o n o g a tko
je k o n z u m i r a u velikim koliinama. U stanju prezasieno
sti dijelovi organizma nemaju poticaja za rad, bilo psiho-
222
loki bilo bioloki. Prezasienost i bogat obrok potiu" u
patolokom smjeru. Na primjer, izgleda da je nasljedno
prenoenje dijateze (artritine smetnje) koja se javlja u
stalnoj prezasienosti.
Tijelo je d o b r o nahranjeno s a m o a k o je pojedena hrana i
ispravno probavljcna. A k o je proces probave ometen do te
mjere da pojedena hrana nije dokraja probavljena, onda
nema te hrane koja e uzdravati zdrav organizam, bez o b
zira koliko je hranjiva i u skladu s potrebama tijela. Kad se
zbog previe jela probava pokvari dotle da hrana nije vie
hranjiva, to osoba vie j e d e , to se vie h r a n o m truje, umje
sto da se hrani. Koliko god je neishranjenost posljedica
manjka hrane, toliko je posljedica i manjka sposobnosti /a
probavu.
Ispravno reeno, j e l o se sastoji od dva dijela, od materi
j a l n e i duhovne hrane. Kako n a m dobro raspoloenje i ve
selo drutvo pomau ne samo da u i v a m o u hrani ve i da
je bolje probavimo, prijateljstvo, veselje, ala, zgodne
prie, ljubav i odsustvo rastiesenosti, razdraenosti.
gorine itd. ine duhovni dio d o b r o g objeda. A k o se j e d e u
napetosti, ako se obitelj prepire za stolom, ako glava obitel
ji nadzire k a k o ostali lanovi j e d u , a k o s u m o m o s t i depre
sija poput ukopnog pokrova prekrivaju stol, u jelu se nee
uivati niti e probava biti uinkovita.
Najbolje vrijeme i mjesto za priati aljive prie je stol
za vrijeme objeda. Bolje da svatko o k o stola pria ale i vi
ceve i nasmijava ostale, nego da sjeda k stolu smrknut i ini
druge napetima i nervoznima. Smijeh oputa i o d o b r o v o -
ljuje. Neka mir i radost vladaju kod stola. To bi trebalo biti
ivotno pravilo.
223
 Umor, bol, strah, alost, tjeskoba, potitenost, napetost,
srditost, samosaaljenje, upala i groznica i slina emotivna
i fizika stanja ine da izvori probavnih sokova presue i da
se normalni pokreti probavnog trakta uspore ili potpuno
zaustave. Kad netko j e d e u t a k v o m stanju, otvara vrata lo
oj probavi to dovodi do bolova i otrovanja. Naa pravila
bi trebala biti:
A k o se ne osjea dobro nakon j e d n o g obroka, propusti
slijedei.
A k o i m a bolove, groznicu, upalu - propusti obrok, a i
ostale o b r o k e sve dok spomenute stvari ne prou.
A k o si e m o t i v n o potresen, ako si srdit, alostan, depri
miran, zabrinut, tjeskoban itd. - propusti j e d a n ili vie
obroka sve dok se ne vrati u normalu.
A k o si u m o r a n , poini malo prije jela. N e m a nita bolje
od kratkog o d m o r a i oputanja za obnovu ivotne snage
u m o r n a ovjeka.
ovjek je opskrbljen priborom za vakanje. vakanje
razgradi hranu u sitne estice, tako da je probavni sokovi
mogu proeti. Takoer omoguuje kuanje hrane, a to je
vano za prilagodbu probavnih s o k o v a osobinama hrane.
vakanje i kuanje omoguuje n a m da u hrani u i v a m o .
Gutati hranu a da n i s m o okuali njezina okusa znai da ni
s m o izvukli iz nje uitak. A k o se hrana dobro savae a ne
proguta na brzinu, bolje u njoj u i v a m o i bolje ju probavi
m o , pa se tako bolje hranimo. Dulje vakanje hrane kae
nam kad s m o jeli dosta. Pravilo treba biti: zvui hranu, jer
eludac nema zubi!
Popularni ameriki obiaj vakanja g u m e bez sumnje
usporava probavu hrane, p o s e b n o u elucu, j e r v a k a "
nije sredstvo za probavu, kakvom ju se oglaava. vakanje
224
g u m e zaustavlja luenje probavnih sokova za vie od jed
nog sata. vakanje g u m e nakon jela, posebno nakon bje-
lancvinskog obroka, definitivno je tetno za sve koji mu
podlijeu.
U skladu s naelima Prirodne higijene voda je j e d i n o
stvarno pie. Sve druge tekuine koritene za pie su ili
hrana (mlijeko, voni sokovi itd.) ili otrovi (kava, aj, ko-
koa, alkoholna pia itd.). pa ih treba ili uzimati kao hranu,
ili ih izbjegavati kao otrove. Takozvani umjetni sokovi"
niti su za pie, niti su sokovi. Prave se od umjetno obojene
vode (bojama izraenim iz katrana), kojoj se dodaju umjet
ni okusi i fosforna kiselina, sladi se bijelim e e r o m i na
koncu joj se dodaje koji od popularnih otrova, na primjer
kafein. To su izvan svake sumnje otrovne tvari i svaka ih
pametna osoba treba izbjegavati u svako vrijeme i u svim
okolnostima.
e je pokazatelj k a d a je potrebna voda. To se odnosi
na stvarnu, a ne na prividnu e uzrokovanu solju, zaini
ma itd. Pravilo treba biti: pij kad si edan, i samo kad si
edan! Ali ne s m i j e m o piti uz j e l o ili o d m a h nakon jela.
Voda razijeuje p r o b a v n e sokove, prolazi kroz eludac za
nekoliko minuta i odnosi sokove sa s o b o m , tako da hrana
ostaje bez dovoljno s o k o v a za probavu. P r o b a v a u elucu
uzima razliite koliine vremena ovisno o jelu, pa zato hra
na ne smije biti ni u j e d n o j fazi probave natopljena v o d o m .
Svu potrebnu vodu treba popiti deset do dvadeset minu
ta prije jela.
Svu potrebnu vodu treba piti trideset minuta nakon
vonog obroka.
Svu potrebnu vodu se m o e piti d v a sata nakon krob
nog obroka.
225
 Svu potrebnu vodu se moe piti etiri sata nakon bje-
lanevinastog obroka.
Pravilo po kojem ne treba piti s j e l o m odnosi se na sve
vrste napitaka kao to su kava, aj, sokovi od povra itd.,
koji se o b i n o uzimaju uz jelo. A k o se jelovniku ele doda
ti sokovi od voa ili povra, treba ih piti petnaest do dvade
set minuta prije jela, ili u dovoljno d u g o m v r e m e n s k o m
odstojanju kad vie nee utjecati na probavu hrane.
N o , treba u ovoj knjizi ostaviti m a l o prostora i za k o m
biniranje hrane. itatelji koji bi eljeli prouiti injenice i
naela na kojima su postavljena pravila za kombiniranje
hrane neka potrae moju studiju Kombiniranje hrane s
lakoom. Pravila su:
1. - Jedi kiseline i krobove u odvojenim obrocima.
2. - Jedi bjelanevinastu i ugljikohidratsku hranu u
o d v o j e n i m obrocima.
3. - Jedi s a m o j e d n o jelo koncentrirane bjelance vinaste
hrane za obrok.
4. - Jedi bjelanevine i kiseline u odvojenim obrocima.
5. - Jedi m a s n o e i bjelanevine u odvojenim obroci/
ma.
6. - Jedi eer i bjelanevine u odvojenim obrocima.
7. - Dinje jedi same.
8. - Mlijeko uzmi samo, ili ga ne uzimaj. (Vegetarijanci
to ne j e d u mlijeko neka se pridravaju tog pravila
pri hranjenju beba i male djece.)
Deserti su poslastice ili kolai to se j e d u nakon objeda,
kad su se svi najeli i preko mjere. Ne kombiniraju se s
niim i najbolje ih je izbrisati iz jelovnika.
226
Dvadeset i deveto poglavlje
Pripremanje jela
Biraj najbolje, navika e to brzo uiniti ugodnim i la
g a n i m " - savjetovao je Pitagora. Mi m o e m o lako nauiti
uivati u bilo kojoj zdravoj hrani, iako nam se na poetku
moda nee initi ukusnom. Velika je nesrea to veina
svijeta nee da uloi ono malo napora to se trai da bi se
zavoljela hrana, koja pri prvom pokuaju nije privlana
osjetima mirisa i okusa. Neki ovjek e utroiti vie v r e m e
na, ponavljati pokuaje i puno trpjeti samo da bi z a v o l i o "
duhan ili pivo, a odbijat e jesti celer s a m o zato to mu se
nije svidio kad g a j e prvi put kuao. N e k a ena e okuati
svoj prvi a v o k a d o i uzviknuti: B a kao da su mi usta puna
m a s t i ! " I vie nikad nee jesti avokado. N e k a druga osoba
kua prvi put m a n g o i ne voli okus. 1 zauvijek odbija man
g o . Ali pije kavu na litre. Kad bi takvi slijedili Pitagorin
savjet, ubrzo bi otkrili da se m o g u priviknuti na zdravu hra
nu i u njoj uivati.
Nesrea je u tome to navika pretvara u u g o d n o i l a k o "
i o n o to nije najbolje. Mi zajedno s hranom u z i m a m o u
usta i eludac crvenu papriku, koja j a k o , skoro n e p o d n o
ljivo pali" na prolazu kroz usta, grlo, eludac, crijeva i
mar. Z b o g toga nadraaja peristaltino gibanje se ubrzava
i goni hranu probavnim traktom prije nego je dobro pro-
bavljena i izluuje ju prije vremena. Da b i s m o ublaili ,,go-
227
 renje", lijevamo obilje vode u usla i eludac. Sav taj osjeaj
je veoma neugodan i sve ukazuje na to da se tijelo buni pro
tiv te neuporabive i kodljive tvari. Ali mi i dalje inimo
isto, sve dotle dok ne u z m o g n e m o papriti obilno uz ugod
n i " podraaj (zapravo nadraaj) i ne b u d e vie urbe u pro
lazu hrane kroz probavni trak. Sada ustanovimo da nam
hrana bez paprike nema okusa, iako je paprika i dalje be
skorisna, tetna i neprihvaena od strane tijela. Zadebljenje
i o t v r d n u e o p n e probavnog sustava ini neosjelljivijima
zavretke ivaca.
P r o b a v a je takoer oslabljena i sav je organizam omlita-
vio z b o g uporabe paprike (to vrijedi i za sve ostale
zaine), a k a o uinak tog ljutog zaina nae su osjetilne
bradavice u ustima i na jeziku otupjele, pa ne m o e m o vie
otkriti fine. sone okuse u jelu. koje nam vie ne godi ako
nije dobro zapapreno. Nastavljamo jesti papriku i postupno
p o v e a v a m o potrebnu koliinu, j e r na osjet okusa slabi.
ivot b e z paprike postaje nezamisliv. U kakav s m o se
samo sos uvalili!
A k o si stvorio tu nezdravu naviku, m o r a je napustiti
smjesta i zauvijek. Nemoj pokuati p o m a l o smanjivati"
j e r nee uspjeti. Kani se zaina odjednom i posve i budi si
guran da iako n e e spoetka uivati u jelu, priroda e brzo
izgladiti h r a p a v o i povratiti tvoj normalni osjet, tako da e
opet znati cijeniti njezine slasne o k u s e kojima zainjava
svoja jela. Brzo e otkriti krasne okuse hrane, za koje si
zaboravio da postoje.
A ako se u stisci i pobuni svojih starih nastranosti, a to
se uvijek lako dogaa, vrati svojim starim navikama, me
snim loncima i otrovnim m a n a m a , s v e m u o n o m e to si bio
stekao u d a n e neznanja i lutanja, m o r a znati da teti samu
228
sebi i potkapa temelje vlastitog ivota. A k o si odluio na
pustiti stare navike, ne dopuMi da te ita odvrati od odluke.
N a p o r ladanja sa starim navikama i uspostave novih bit e
kratak, a uspjeh e biti dobro nagraen. Ne pravi kompro
misnih odluka, ve budi istinski radikalan u toj stvari i pot
puno iskorijeni stare tetne obiaje. N e e uspjeti a k o
uvjerava sama sebe kako nema jake volje (tvoja volja je
j a k a kao i svaija), jer borba nee biti laka. Uspjet e ako
tvoja volja uloi istinski napor.
Recepti prikazani u ovoj knjizi ne doputaju k o m p r o m i
sa. Namijenjeni su onima to ele jesti samo bioloki zako
nitu hranu i jesti je u odgovarajuim kombinacijama. Nisu
postavljena koliinska ogranienja iz razloga to neki tre
baju za dobru ishranu vie jela od drugih osoba. Svaki ita
telj ove knjige odredit e koliko hrane e jesti. A k o otkrije
da gubi na teini jedui po ovim receptima, neka ne dodaje
drugih jela ve j e d n o s t a v n o neka uzme vie iste hrane.
U asopisu Prirodni put za studeni, 1950. W. R. Ray
m o n d raspravlja o relativnim vrijednostima ivotinjskih i
sjemenskih bjelanevina. U lanku vie puta spominje
mesne nadomjestke". Tvrdi da se ..soja j a k o preporuuje
kao zamjena za meso. Ipak, nakon dugog istraivanja autor
je otkrio d a j e bjelanevina sezamova sjemena kao zamje
na za meso daleko bolja od sojine, j e r s e z a m o v o sjeme ne
s a m o s t o j e lako probavljivo nego, ako je pravilno prigo
tovljeno, nudi vegetarijansko m e s o koje izgleda, mirii i
ima okus sliniji p r a v o m mesu n e g o sojin vegetarijanski
mesni nadomjestak." J e d n o m rijei, pisac iznosi miljenje
velike veine vegetarijanaca.
Istinski vegetarijanac ne trai i ne eli mesni nadomje
stak" j e r zna da mu ne treba. On zna da kad se odrie m e s a ,
229
 odrie se i nadomjestka. Zato vegetarijanci prave mjeavi
ne s v a k e vrste koje izgledaju, mirie i imaju o k u s m e s a ? Ja
bih rekao d a j e to stoga to, b a r e m emotivno, oni nisu nikad
prekinuli s m e s o m . A k o meso nije sastojak ovjekove nor
malne ishrane, onda nadomjesci za m e s o nisu ni potrebni.
A a k o ini dio normalne ovjekove dijete, onda vegetari
j a n c i rade protiv vlastite prirode i svoga vlastitog probitka
uzdravajui se od m e s n e hrane.
R a y m o n d daje naputke za pravljenje mlijeka",
vrhnja" i u m a k a od kotunjaa i sjemenja, koji jako nali
kuju odgovarajuim mlijenim p r o i z v o d i m a . " To je j o j e
dan od v e o m a estih pokuaja da se vegetarijanska dijeta
napravi tako da nalikuje mesoderskoj. Potenje i dosljed
nost e nas primorati da napustimo mlijene proizvode i da
ih ne p o k u a v a m o oponaati, ili da ih upotrebljavamo.
Istinski vegetarijanac ne nastoji oponaati hranu ivo
tinjskog porijekla.
M n o g i mesni nadomjesci to se prodaju po trgovinama
u stvari su neprobavljiva kombinacija itarica i povra.
Kuhani, konzervirani, uskladiteni i zbog svega toga j a k o
iskvareni. M n o g e od tih mjeavina izraenih kod kue -
tobonja puretina, tobonja piletina itd. - takoer su nepro
bavljive kombinacije. Zato ti ne bi pojednostavnio svoju
dijetu? To e ti osigurati bolju ishranu i osloboditi
domaicu velikog tereta pripremanja jela. Izvedi je iz ku
hinje i pusti je da se posveti drugim aktivnostima.
Jedna od najvanijih stvari svakog jelovnika je salata.
Svako bjelanevinsko ili krobno j e l o treba popratiti obil
n o m salatom od nekuhana povra. S a l a t e " po hotelima i
restoranima, k a o i o n e po k u a m a s a m o nose ime salate.
Salata od jaja, salata od krumpira, salata od kampa i slino
230
ne zasluuju ime salate. Dodani krastavci i zaini samo
slue da te odurne smjese uine j o odbojnijima. Ve su
same po sebi loe kombinacije, a p o g o t o v o ne idu s ostalim
j e l o m . Zaini od ulja i octa, ili ulja i l i m u n o v a soka, samo
ulja ili samo limuna, zaini od vrhnja i t.d. ne s a m o to
unitavaju okus salate, ve se slabo kombiniraju s ostalim
j e l o m . Salate treba jesti bez iega, to jest bez ikakva zaina.
Jedi p u n o salate. To je vano zato to u svjeim, neku-
hanim sastojcima salate ima obilje minerala, vitamina i en
zima koji su bitni za ishranu i mladih i starih. Ne ribaj, ne
sjeckaj i ne rei sastojke salate. Slijedee salate su s a m o
naputak k a k o e pripremiti vlastitu salatu:
Pola glavice zelene salate, celer i krastavac. (Ne guli
krastavac!).
Pola glavice zelene salate, celer i k u p u s .
Pola glavice zelene salate, kupus i paprika babura (zele
na ili zrela).
Pola glavice zelene salate, endivija i (cijela) rajica.
Pola glavice zelene salate, pinat i svjea okra.
Kupus, krastavac i rotkva.
M o e se po elji dodati rukovet-dva peruna u sve o v e
salate. M o g u se aranirati umjetniki i s m a l o boje, poput
sitne slatke paprike, m o g u biti privlane za oi i za osjet
okusa. Ne treba im dodavati soli, jer obiluju biljnim soli
ma. Nastoj da bude sve j e d n o s t a v n o i ne trpaj naslijepo d e
setak ili vie vrsta povra u jednu salatu.
Slijedei jelovnici su takoer predvieni k a o naputak
k a k o e sloiti svoj vlastiti obrok. Napravljeni su k a o
231
kombinacije, pa ako ih paljivo proui i povee s pravili
ma za kombiniranje hrane iz prethodnog poglavlja, moi
e prigotoviti vlastita ispravno kombinirana jela, ili oda
brati ispravno kombiniranu hranu gdje god se nae. Jela, JELOVNIK ZA PROLJEE I LJETO
k a o salate, trebaju biti jednostavna. Sedam obroka i dvade
set i dvije veere u kojima se slui od j u h e do deserta"
s a m o su neprobavljive kombinacije koje uzrokuju pote
koe.
PONEDJELJAK
U lim jelovnicima nema deserta. Desert je luksuz, p o
slastica - to se vie u njemu uiva, to je tetniji po zdrav DORUAK RUAK VEERA
lje. Jesti slatko i kolae redovito znai pretjerivati, a uz to Salata od povra Salata od povra
Trenje
su uvijek u pogrenoj kombinaciji s ostalim j e l i m a u obro Kuhani pinat Cikla
ljive
ku. esto i sami teki za probavu, deserti oteavaju proba Mladi kukuruz Okra
Kajsije
vu ostale hrane. Upozorenje dr. Tildena o jedenju torte
Mrkve Orasi
moe se primijeniti na sve vrste deserta. On kae da ako
bal mora jesti tortu, jedi s a m o nju i propusti slijedei ob
UTORAK
j e d . Gladstonova tajna dugog ivota Jedi j e d n o s t a v n o , mi
sli u z v i e n o ! " zasluuje p o a s n o mjesto na zidu svake
DORUAK RUAK VEERA
blagovaonice. Jedi pravilno, pij s a m o vodu, budi veseo, pa
Salata od povra Salata od povra
e m o i sutra ivjeti. Dinja
Mahune pinat
Ja sam za prva dva tjedna sastavio jelovnik imajui na
Repino lie Okra
umu proljetna i ljetna jela, a druga dva tjedna s j e l i m a za j e
Peeni krumpiri Avokado
sen i zimu.

SRIJEDA

DORUAK RUAK VEERA

Turuna (grejp) Salata od povra Salata od povra
Lie e. repe Mlade tikvice
Kuhana e. repa Mladi kukuruz
Peeni grah Suncokretovo sjeme

233
232
 ETVRTAK PONEDJELJAK

DORUAK RUAK VEERA DORUAK RUAK VEERA

Lubenica Salata od povra Salata od povra Narane Salata od povra Salata od povra
Prokulice Kelj Keleraba Okra
paroge Tikvice Repino lie uti graak
Slatki krumpir Pinjol Mrkve Kikiriki

PETAK UTORAK
DORUAK RUAK VEERA
DORUAK RUAK VEERA
Nektarinke Salata od povra Salata od povra
Breskvc Salata od povra Salata od povra
Banane pinat Repino lie
ljive Okra paroge
Trenje Karfiol Mijeani orasi
Svjee smokve Peeni krumpiri Peeni patlidani
Mrkve Okra
Kelj

SUBOTA
SRIJEDA
DORUAK RUAK VEERA
DORUAK RUAK VEERA
Dinja Breskvc Salata od povra
Lubenica Kajsije Salata od povra
ljive Cikla
Trenje Cikla
Kajsije Mahune
Banane Orasi
Avokado

NEDJELJA ETVRTAK

DORUAK RUAK VEERA DORUAK RUAK VEERA

Lubenica Salata od povra Trenje Mango Salata od povra Salata od povra
ute tikvice Nektarinke Breskve Lie e. repe Repino lie
pinat Banane ljive Mrkve Kuhana eerna repa
Suncokretovo sjeme Kokosov orah Avokado

234 235
 PETAK
DORUAK RUAK VEERA
Dinja Banane Salata od povra
Trenje Kelj JELOVNICI ZA JESEN I ZIMU
Nektarinke paroge
Trilje (pistacije)
PONEDJELJAK
SUBOTA
DORUAK RUAK VEERA
DORUAK RUAK VEERA Kruke Salata od povra Salata od povra
Breskve Salata od povra Salata od povra Jabuke Kupus pinat
S I i v e
J Okra Mahune Groe Mahune Kuhana repa
Banane pinat ute tikvice Peene tikvice Suncokretovo sjeme
Peeni grah Mijeani orasi

UTORAK
NEDJELJA
DORUAK RUAK VEERA
DORUAK RUAK VEERA
Groe Salata od povra Salata od povra
Lubenica Salata od povra Mango
Jabuke Kelj Zeleni graak
paroge Trenje
Suhe smokve Zelene tikvice pinat
Kelj Kajsije
Kaladijevo korijenje Avokado
Indijski oraii

SRIJEDA

DORUAK RUAK VEERA

Dragim (kaki) Salata od povra Salata od povra
Groe Prokulice Repino lie
Datulje Repino lie Peeni patlidan
Peene tikvice Orasi

236 237
 ETVRTAK PONEDJELJAK

DORUAK RUAK VEERA DORUAK RUAK VEERA

Narane Salata od povra Salata od povra Groe Salata od povra Salata od povra
Turuna (grejp) Kelj Cikla Kruke pinat Zelene tikvice
Mahune paroge Datulje Peeni karfiol Repino lie
Slatki krumpir Kikiriki Suncokretovo sjeme

PETAK UTORAK

DORUAK RUAK VEERA DORUAK RUAK VEERA

Dragun (kaki) Salata od povra Salata od povra Dragun (kaki) Salata od povra Salata od povra
Groe Prokulice Peeni patlidan Groe Kelj pinat
Jabuke pinat Zeleni graak Jabuke Slatki krumpir Peeni grah
Peeni krumpiri Mijeani orasi
SRIJEDA
SUBOTA DORUAK RUAK VEERA
DORUAK RUAK VEERA Turuna (grejp) Salata od povra Salata od povra
Turuna (grejp) Dragun (kaki) Salata od povra Mrkve Peeni patlidan
Kruke Kelj Zeleni graak uti grah
Datulje ute tikvice Peeni krumpiri Orasi
Avokado
ETVRTAK
NEDJELJA DORUAK RUAK VEERA
DORUAK RUAK VEERA Dinja medna rosa" Salata od povra Salata od povra
Narane Salata od povra Dragun (kaki) Repino lie Cikla
Turuna (grejp) paroge Jabuke paroge ute tikvice
Cikla Groe Artioke Indijski oraii

238
 PETAK

DORUAK RUAK VEERA

Dragun (kaki) Salata od povra Salata od povra
Groe Zeleni graak Kelj
Trideseto poglavlje
Datulje Lie e. repe Zelene tikvice
Crni kruh Mijeani orasi
Pripremanje zimnice
SUBOTA

DORUAK RUAK VEERA ,,U vrijeme mira pripremaj se za rat!" - veli prastara po
Groe Salata od povra Salata od povra slovica. U proljee, ljeto i jesen, dok su dani topli i nebo ve
Jabuke Zeleni graak pinat dro, pripremaj se za zimu hladnih dana i oblana neba.
Kruke Prokulice paroge Takav je zakon ivota i svi koji ga potuju doekat e slije
Kaladijev korijen Avokado deu zimu bez straha i strepnje.
Uenik prirode shvatit e smjesta da se nie ivotinje,
NEDJELJA koje se ne sele ve se suoavaju sa zimskim mjesecima,
pripremaju za nadolazee surovo razdoblje prikupljajui
DORUAK RUAK VEERA
zalihe potrebne hrane, bilo u sebi bilo oko sebe. Nasuprot
Turune (grejp) Salata od povra Dragun (kaki)
ovjeku, one ne rasipaju namjerno te zalihe kad j e d n o m na
Narane Repino lie Groe stupi zima.
Zeleni graak Jabuke
Oni od mojih itatelja koji nisu upoznati sa Zakonima
Pinjol Datulje
ivota, kako je p r o t u m a e n o u 6. poglavlja 1. sveska Higi-
jenistikog sustava, vjerojatno nisu uli za Zakon specijal
ne ekonomije koji je t a m o o v a k o izraen: Svaki ivi
organizam, u povoljnim uvjetima, prikuplja viak ivotnih
potreba to ostaje nakon redovne potronje i uva ga kao
rezervu za as posebnih potreba.
Organizmi izvlae korist iz skupnog rada svojih raznih
organa i psiholokih sustava u obliku dodatne sposobnosti i
uskladitenih vrijednih tvari. Taj kapital, utkan u njihova
tkiva i ugraen u njihovo meso, kosti i krv, m o e biti isko
riten na dobrobit cijelog organizma, ili za kakav koristan

240
241
 napor, ili m o e bili utroen beskorisno na ovaj ili onaj
nain, ili e biti upotrijebljen u uvjetima kad se tijelo nae
pod p o s e b n i m ili neobinim stresom.
Pohranjene sposobnosti i tvari ine rezervnu snagu or
g a n i z m a , snagu koja u redovnim uvjetima miruje da bi se
mogla koristiti u izvanrednim okolnostima - krizni trenuci,
otrovanja, duga i j a k a hladnoa, duga i jaka vruina, krajnji
ili v e o m a dugi napor, duboki emotivni doivljaji, ok ili
drugi hitni sluajevi i stresovi.
Na Sjeveru zime su duge, studene i manje-vie bez sun
ca. Prije isteka z i m e m n o g e patnje mogu se pripisati po
manjkanju sunane svjetlosti. Duge zime iscrpljuju
skromne rezerve veine civiliziranih bia. Kad bi rezerve
bile vee, ne bi se iscrpile pa ne bi ni dolo do smetnji.
Tijelo ne moe usklaitili sunevu svjetlost, ve poh
ranjuje tvari proizvedene p o m o u s u n e v e svjetlosti. Ne
samo vitamin D ve se i druge tvari stvaraju u tijelu uz
pomo sunevih zraka i pohranjuju u tkivima kao rezerva
za vrijeme nude. A k o su rezerve tih sunevih poljubaca"
velike, dostajat e, uz razumnu potronju, za cijelu dugu
sumornu zimu.
Da bi m o g l e svu zimu odrali ovjeka, enu ili dijele, te
rezerve najprije moraju postojati. Moraju biti nakupljene u
razdoblju sunca i topline. ovjek mora dobro i razborito
iskoristiti sunce dok ga ima. ovjek koji provede sunane
mjesece zatvoren, ili se oblai tako da sunce ne moe do
prijeti do njegova tijela, nee nakupili rezervu kojom bi
mogao prevladali izazove ivola tijekom z i m e .
O s o b a koja je bila dugo na suncu, ali koja je rastroila
svoje rezerve, takoer nee imati potrebnih tvari za hrvanje
sa z i m o m . Rezerve se rasipaju alkoholom, ajem, kavom.
242
d u h a n o m i svim drugim otrovima. Zatrovanost unitava re
zerve. O r g a n i z a m koji mora neprestano koristiti svoje tvari
na neutraliziranje, detoksikaciju i otpor prema otrovima
nije u stanju prikupiti vee rezerve. R e z e r v e se rasipaju
svim oblicima ekscesa i nerazboritosti i pretjeranim e m o c i
j a m a . Rasipaju se i denaturaliziranom hranom, koja zato
to ne opskrbljuje tijelo dovoljnom koliinom nekih ele
menata ishrane nagoni tijelo da upotrebljava dio svojih za
liha i tako nadomjesti manjak u hrani. Kasni sali, dugo
radno vrijeme, manjak sna, seksualna raskalaenost - sve
to troi rezerve i upropatava psiholoki kapital tijela.
Najbolja priprava za dugu, studenu, oblanu zimu je u
prirodnom nainu ivota za vrijeme toplih, sunanih mje
seci i razboritom nainu ivota tijekom zime. Rezerve u or
ganizmu, nakupljene razboritim ivotom za vrijeme ljeta
mogu biti brzo profukane ekscesima, uicima i pogre
nom hranom za vrijeme zime.
U sjevernim krajevima ne bi dolazilo do poveanja
sluajeva upale plua i drugih oboljenja dinih organa" u
veljai, kad bismo ivjeli pametno i ljeti i zimi. Kad bismo
ljeti ivjeli tako da tijelo moe nakupiti dovoljne rezerve
tvari, a zimi tako da te rezerve u v a m o s t o j e mogue due,
zimske boljke bi bile lake i rjee. Z a p r a v o ne bi bilo bole
sti povezanih sa z i m o m .
Zimi, posebno u selima i malim gradovima, vjerojatno
e vladati nestaica svjeeg voa i povra. Puanstvo
obino prijee na ishranu u kojoj nedostaju mnogi bitni sa
stojci, pa se i inae siromane zalihe troe bre nego kad bi
se jela bolja hrana.
I u malim mjestima zimi bi trebalo biti jabuka, narani,
kupusa i koje drugo svjee povre i voe, ija e upotreba
243
 ouvanja ivotne snage lei u jaini zaliha. Prestani rasipa
naveliko pomoi odranju rezervnih zaliha. U veim gra
dovima voa i povra obino ima u dovoljnim koliinama i ti svoju energiju.
zimi, pa iako je skuplje nego u drugim mjesecima, daleko U o v e d a n e ljetnog raunanja vremena milijuni ljudi po
je jeftinije od doktora, lijekova, bolniarki, kirurga i gubit podne izlaze s posla dovoljno r a n o za s v a k o d n e v n o
ka radnog vremena zbog bolesti, a p o g o t o v o jeftinije od sunanje prije zalaska sunca. Na plai, na balkonu tvoga
ukopnih trokova. stana, u vrtu, ak i na travnjaku pred kuom (u kupaoj
odjei), u tvojoj sobi pred otvorenim prozorom, ili bilo
Kad bi se novac umjesto za duhan, aj, kavu, okoladu,
gdje gdje ima sunca, bez sablanjavanja koje stidne g o
alkohol, umjetne sokove i ostale popularne otrove utroio
spode, moe se dobro osunati. Poalji djecu na plau, na
na voe i povre, bila bi to dvostruka uteda. Ne samo to
travnjak ili balkon. Pripremi se za nadolazeu zimu.
ne bi bilo manjka u ishrani koju bi trebale pokriti rezerve,
nego bi se utedjele zalihe koje se inae koriste u suzbija
nju i neutraliziranju tih otrova.
U uvanje tjelesne energije i nakupljenih zaliha lei taj
na rezervne snage kojom se h v a t a m o u kotac s iznenadnim
ivotnim tekoama, borimo se i izdravamo dokraja, bez
obzira o k a k v i m tekoama se radi. Rasipanje tjelesne
energije i nakupljenih zaliha sigurno vodi u slabost, gubi
tak otpornosti, bolest i smrt. Ljudi i ene to troe svoju
snagu ivei razuzdano i na drutveno prihvaen samou-
nitavajui nain trebaju imati na umu da ..onaj tko plee,
taj mora i platiti svirae."

N o r m a l n o tijelo raspolae svojim zalihama tako j e d n o

stavno i skladno da se ne ini da nam nai nedostaci i pret
jerivanja nanose tetu. Tijelo pokriva naa prekoraenja
ivotnog rauna iz svojih rezervnih fondova, tako da izgle
da da s m o u redu. Zavarava nas naa prividna nekanjivost.
Ne m i s l i m o o vodi sve dok zdenac ne presui."

Pametne i pouene ljude i ene ta prividna nekanjivost

nee prevariti. Oni znaju da e stalni zahvati iscrpsti njiho
ve zalihe, koliko god povrno izgledale neiscrpive. Tajna

245
244

Trideset i prvo poglavlje
Higijenistika skrb za bolesnike
Prirodna higijena j e , za razliku od sumnjive higijene
to je zastupaju razne kole takozvanog lijeenja, sustav
skrbi o tijelu i duhu, u zdravlju i u bolesti, zasnovana na
praktinom prepoznavanju i sustavnom slijeenju u cijelo
sti organskih zakona ivota, u skladu s tumaenjem to ga
prua i razvija psiholoka i bioloka znanost. To je primje
na materijala, uvjeta i utjecaja koji su normalno u ivotu
povezani za ouvanje i obnovu zdravlja, a sve u skladu s
dobro utvrenim zakonima i d o k a z a n i m naelima s a m e
prirode.
Prirodni higijenisti dre da p o m o koja se daje bolesni
ku, da bi bila trajna a ne prividna i prolazna, mora biti te
meljena na iskonskim zakonima ivota p r e m a tumaenju
psihologije i biologije, a mora se osloniti na sustavnu prim
jenu istovjetnih sredstava. Ta se sredstva prilagouju okol
nostima i potrebama za odranje tijela u zdravlju i snazi.
Prirodni higijenist nastoji ozdraviti bolesnika
onim sredstvima koja odravaju zdravlje onih koji nisu bo
lesni, a ne sredstvima koja inae zdrave ine bolesnima. Da
se u bolesti mogu rabiti samo o n e tvari i sredstva koja su
graom prikladna za upotrebu u ljudskom organizmu su
stavno je naelo Prirodne higijene, na kojem se temelji
246
bolnika skrb. Higijena lijeenja je prema tome s a m o prei
naka Preventivne ili Ope higijene.
Z a t o stvari koje su najbolje za uzdravanje zdravlja ne
bi bile najbolje i za povrat zdravlja? Za nas je najvea za
gonetka svih vremena to razumna bia oekuju ozdrav
ljenje pomou iega to nije normalan i prirodan imbenik
zdravlja. Zdravlje izravno ovisi o nainu k a k o se iz o s n o v
nih materijala krvi organiziraju i sastavljaju ili grade orga
ni djelovanja. Materijali neupotrebljivi u tom procesu
nemaju to Uaiti u tijelu.
Postoje izvjesni temeljni uvjeti ovjekova d u e v n o g i
tjelesnog blagostanja i m o r a m o razumjeti, kao stvar stroge
znanosti a i o s o b n o g iskustva, da se zdravlje uva ili gubi u
tonom omjeru kako se ti bitni uvjeti ostvaruju ili gube. To
je j e d n a od prvih vanih istina o naem tjelesnom ustroju
koju m o r a m o nauiti a k o elimo temeljiti zdravlje na
neemu to nije naslijepo prihvaena podloga. Jer ako se
uvjeti normalnog ivota ne ostvare u cijelosti, neizostavno
slijedi bolest, a ako se ispune na zadovoljavajui nain, i
zdravlje je neizostavno tu.
Kako e m o znati koje materijale i uvjete odabrali za bri
gu o k o tijela u zdravlju i bolesti? M o r a m o dopustiti i v o m
organizmu da umjesto nas odgovori na to pitanje. Ljudsko
tijelo je vrhovni sud pred kojim se trebaju prosuivati sva
istim pitanja te vrste. M o e li tijelo upotrijebiti odreeni materi
jal u proizvodnji tkiva ili za odravanje ivotnih funkcija?
A k o tijelo ne m o e neto pretvorili u ivo gradivo, onda je
to beskorisni materijal. I j o gore nego beskoristan, j e r a k o
je neupotrebljiv onda je otrovan, kodljiv, uzrokuje bolest i
smrt ako ga se pusti u tijelo.
247
 i v o bie ima definirane odnose sa svime to ga
okruuje, p r e m a neemu ima afinitet, prema d r u g o m e od
bojnost. U svrhu ouvanja vlastitog integriteta tijelo se bra
ni svim silama protiv tvari, utjecaja i uvjeta ako su u
suprotnosti s njegovim blagostanjem. Ta obrana, taj otpor
troi ivotne snage, pa svako uivanje u otrovima, bilo da
se radi o gustu" kao s t o j e gutanje kave, aja ili alkohola,
ili puenju i vakanju duhana, bilo o takozvanim medicin
skim razlozima, oslabljuje ivotne snage j e r se tijelo mora
naprezati u suzbijanju i izluivanju otrova. Otpor m o e biti
estok, k a o u akutnom trovanju, ili m o e biti tih ali stalan,
kao kod kroninog trovanja, ali je u oba sluaja iscrpljujui
i tetan. U vezi s tim treba naglasiti da to god je tetno po
tijelo, tetno je i po duh.
Zdravlje i najbolji nain njegova ouvanja ne mogu se
prouavati u bolesnikoj sobi. Uvjeti i materijali zdravlja
najbolje se upoznaju na najzdravijim primjercima. to god
tijelo zahtijeva i prihvaa u zdravom stanju, to je higijenski
imbenik, a to god zdravo tijelo odbija i odbacuje, to nije
higijenski imbenik. A k o tijelo u zdravom stanju ne m o e
upotrijebiti neku stvar, ta e stvar biti beskorisna i u bole
snom stanju, j e r odnos tijela prema neuporabivim tvarima
ne mijenja se u bolesti.
Z a r treba trovati osobu zato to je bolesna? I m a li ika
kav razlog vie za trovanje bolesnog ovjeka nego za tro
vanje zdravoga? ideja popularnog pripisivanja ljekovitih
svojstava drogama potpuno je pogrena, pa ak je i profe
sionalno miljenje o njihovim protuolrovnim osobinama s
obzirom na bolesti lano i bez zadovoljavajuih znanstve
nih dokaza. Psihologija ne prua saznanja o ikakvoj moi
ivog organizma da pretvara farmaceutske proizvode u tki-
248
va ili energiju, ili da p o m o u tih tvari ukloni uzroke bolesti.
Upravo obratno, psiholog predobro zna da su farmaceutski
proizvodi sredstva za iscrpljenje organizma na potpuno ne
potreban i rasipan nain. Osim opskrbe odgovarajuim ele
m e n t i m a i stvaranja pogodnih uvjeta za njihovu uporabu,
svako uplitanje u ivotne procese, bilo u zdravlju bilo u bo
lesti, uvijek i u svim okolnostima je ozbiljna pogreka.
Glavni materijali i uvjeti za ivotne procese su zrak,
voda, hrana, sunce, toplina, vjebe ili aktivnosti, o d m o r i
san, istoa i zdravi mentalni i moralni utjecaji. A k o su
ispravno primijenjene, zbir tih stvari je zdravlje. Kada je
bilo koja od njih zlorabljena, ili nije upotrijebljena, ili k o
ritena neprirodno ili nesavjesno, dolazi do bolesti. Higije
na odravanja, to j e s t higijenska skrb o onima koji su
dobro u svrhu odranja zdravlja, sastoji se od ispravne
primjene ovih faktora-elemenata normalnog ivota i stal
nog izbjegavanja abnormalnih elemenata ili navika koje
s m o nerazborito, m o d a i neznajui. upleli u svoj nain
ivota.
Kad svojim ivljenjem prekrimo, svjesno ili nesvje
sno, neke organske zakone po kojima se j e d i n o moe
uzdrati zdravlje, m o r a m o neizbjeno trpjeti posljedice
svojih prekraja. Djelovanje Higijene se sastoji u potivan
ju ivotnih zakona a ne u traenju naina k a k o ih izigrati,
niti u nastojanju iznaaa sredstava za brisanje uinaka
prekraja dok krenje i dalje traje. Mi ne priznajemo nije
dan medicinski postupak kao valjan ili uinkovit. Temelj
ouvanja zdravlja je stroga poslunost zakonima ivota u
svim njihovim pojedinostima. S a m o poslunou ivotnim
zakonima moi e m o pretvoriti u pjesmu radosnicu sav taj
krik bola i j a u k oajanja to se uzdie sa zemlje.
249
 U najstroem smislu rijei, nitko ne moe nita protiv
prirodnih zakona. Profesor koji kae da ovjek to iskoraci
s visoke zgrade ne kri zakona sile tee i to obrazloi, d o
bro potvruje gornju istinu. Isti zakoni proizvode razliite
uinke u razliitim uvjetima. Isti zakon sile tee koji u
o d r e e n i m okolnostima die balon u zrak, donosi ga natrag
k zemlji pod drugim spletom okolnosti. Isti zakon tee koji
dri brod na vodi pod jednim uvjetima, potapa ga pod dru
gim uvjetima. Isti zakon kemijske srodnosti koji uva ip
ku dinamita u j e d n i m uvjetima, ini da eksplodira u drugim
uvjetima. Tako i isti zakoni ivota koji nam daju zdravlje u
j e d n i m uvjetima, daju nam bolest u drugim uvjetima. U
svim tim sluajevima zakon se ne mijenja, mijenjaju se
s a m o uvjeti pod kojima zakon djeluje. A k o , dakle, z n a m o
uvjete to donose zdravlje i uvjete to stvaraju bolest,
m o e m o stvoriti j e d n e ili druge isto kao to kemiar pravi
ipku dinamita ili je rasprskava. A k o poznajemo zakon i
uvjete pod kojima djeluje, o n d a ovisi o nama kakvi e biti
uinci. P r e m a tomu kad g o v o r i m o o krenju ivotnih zako
na, to je s a m o zgodan izraz kojim se kae da je tijelo dove
d e n o u pogrene ivotne uvjete.
Mi n e m a m o druge kontrole nad ivotnim zakonima
o s i m svoje sposobnosti da o d r e d i m o uinke njihova djelo
vanja stvarajui razliite okolnosti za proizvodnju raz
liitih uinaka njihova djelovanja. M o e m o kontrolirati i
kontroliramo uvjete pod kojima zakoni djeluju. U naoj je
moi stvoriti uvjete zdravlja i izbjei uvjete bolesti.
Takoer je u naoj moi stvoriti uvjete bolesti i nijekati uv
j e t e zdravlja. To ne znai d a j e naa m o apsolutna, niti da
z n a m o sve uvjete zdravlja i bolesti. Niti tvrdimo da pojedi
nac nije podvrgnut drutvenim i okolinim uvjetima koje
250
ne moe lako kontrolirati. Sreom, uvjeti drutva i
okruenja se mogu izbjei, a neki od njih e se moi dru
tveno kontrolirati, tako da e u budunosti, kad se
ovjeanstvo bolje prosvijetli, ta zla biti postupno iskori
jenjena.
Kad b u d e m o upoznali i razumjeli zakon, kad ga bude
mo znali sluati i provoditi u svim pojedinostima, kad bu
d e m o znali sve uvjete pod kojima djeluje i proizvodi svoje
raznovrsne uinke, onda e n a m taj zakon postati izvor ra
dosti i blagoslova a ne strogi, neumoljivi i nikad zadovoljni
gospodar. Poslunost zakonu postat e dragi i radosni pri
vilegij i obdariti nas puninom ivota i savrenim zdrav
ljem. Proli uici bit e nadmaeni u dan kad poznavanje
zakona ivota i uvjeta njegova djelovanja bude sveope. To
e donijeti radosti do tada nepoznate i nekuane, radosti
pred kojima e lani uici neposlunosti i rasputenosli iz-
blijedjeti do nitavila.
elim naglasiti da nema nadomjestka higijenskim im
benicima o kojima ovise ivot i zdravlje. Ljekarniko praz
novjerje je tako staro i tako d u b o k o ukorijenjeno d a j e vrlo
teko uvjeriti velik broj inae inteligentnog svijeta u po-
grenost vjerovanja da droge mogu biti nadomjestak za
razborito jedenje, odgovarajuu hranu, istu vodu, svjei
zrak, sunce, poinak, san, tjelovjebu itd., j e d n o m rijeju
za sve prirodne i normalne okolnosti za koje z n a m o da su
potrebne za ouvanje zdravlja. Oni su uporni u svom pot
puno n e r a z u m n o m uvjerenju da, ako nema zdrave hrane,
iste vode, ista zraka ili sunca, da to mogu nadomjestili
farmaceutskim proizvodima. Ve sam prije naglasio da ti
j e l o te tvari ne m o e koristiti ni u zdravlju, ni u bolesti.
251

Uporaba droga se temelji na prastaroj o b m a n i koju bismo
trebali to prije odbaciti.
Povratak k zdravlju je u kombiniranoj i sistematskoj
primjeni svih higijenskih imbenika u skladu s psiholo
kim p o t r e b a m a i mogunostima. U p o r a b a tih imbenika u
bolesti treba biti preoblikovana k a k o bi se uskladila s pro
mijenjenim potrebama i mogunostima bolesnog tijela.
Upravo tu je crta razgranienja izmeu ope higijene ko
j o m se odrava zdravlje i ljekovite higijene kojom se pri
rodnim sredstvima obnavlja zdravlje. R a b i m o naglaeno
pojmove modificirana i sistematska j e r se higijeniarski
plan skrbi za bolesne sastoji u nastojanju o k o zdravlja, oko
svih stvari koje se odnose na obinu i redovnu izgradnju
zdravlja, prilagoujui ih paljivo promijenjenim okolno
stima i potrebama bolesnog organizma, j e r je higijenistiko
stanovite da se u zdravlju i bolesti tijela m o g u rabiti samo
materijali i uvjeti s kojima tijelo ima odgovarajui odnos.
Cijelo ovjeanstvo e morati prije ili kasnije priznati
veliku istinu da i akutni i kronini patnici ozdravljaju, na
kon to se uzrok patnje ukloni s u s t a v n o m i vjernom primje
n o m onih istih sredstava koja su potrebna za ouvanje
zdravlja i ivota. To naelo bi moralo izgledati barem nor
malno i vjerojatno ak i ovjeku s ulice kad ga prvi put
uje. Z n a n s t v e n o obrazovani ljudi bi smjesta trebali uvid
jeti njegovu istinitost. To je naelo to e ovjeanstvu
sluiti k a o vodi, k o m p a s koji e ga voditi velikim morem
zbunjenosti koje ga danas okruuje.
Higijenistiko skrb je jedina radikalna i racionalna skrb
koja je ikada primijenjena na bolesnike kroz cijelu povijest
svih krajeva svijeta. Mora doi vrijeme kad e svi oblici
bolesti biti tretirani na irokoj i nepogreivoj osnovi higije-
252
nistikih naela, j e r kad se otkriju istinska naela, ne prim
jenjuje ih se s a m o na jednu bolest ili samo jednu vrstu
bolesti ve na sve m o g u e bolesti. Isto temeljno naelo e
se primjenjivati na cijeli katalog bolesti. R a z u m n o
shvaena, prirodna higijena se temelji na psiholokim za
konima, pa po sebi mora biti odgovarajua skrb za prak
tino sve bolesne pojedince i mora biti podloga kirurkih
zahvata u sluajevima gdje zatreba kirurgija.
Prvi uvjet za povrat zdravlja je uklanjanje uzroka
oteenja zdravlja. A p s u r d n o je oekivati da se zdravlje
popravi a da se ne ukloni uzrok koji g a j e poremetio. To je
k a o nastojati otrijezniti pijanca dok pije. Higijena se
usmjeruje na uzroke bolesti, iskorjenjuje bolesnikove
m a n e i ispravlja okolnosti koje proizvode s i m p t o m e , dok
se ostala lijeenja" igraju sa simptomima i nastoje ih pri
guili. U tomu je temeljna razlika izmeu ta d v a pristupa
bolestima.
Zrak u naim gradovima je pun svega i svaega to naa
tijela ne ele, ne mogu upotrijebiti i protiv ega e se
nasmrt boriti nastojei ga se rijeiti. Naa vodoopskrba je
sustavno drogirana raznim kemikalijama, od kojih nijedna
ne bi smjela doi u tijelo, naa hrana se prerauje, rafinira,
kvari, umjetno zainja i boja, zaprauje, proizvodi na nez
dravu tlu i obrauje na nain koji civiliziranog ovjeka li
ava odgovarajuih i potrebnih prehrambenih tvari i unosi
svakovrsne otrove u njegovo tijelo. Nai gradovi su puni
buke i galame, nai ivoti puni trke i uzbuenja, nema
mira, n e m a tiine, jer su i nae noi pretvorene u d a n e zaba
ve i jurnjave.
Redovito j e d e m o previe, uputamo se u seksualna
pretjerivanja, malo spavamo, p r i m a m o malo ili nimalo
253
suneva svjetla i preputamo se uivanju u blagodatima
ivota. Pritisnuti s m o brigama, strahom, tjeskobom, nutar
njim sukobima, dosadom, razdraenou, zaviu,
mrnjom, obiteljskim nesuglasicama, n e d a a m a i m n o g i m
drugim e m o t i v n i m prenabijenostima koje utjeu na slab
ljenje ivotne snage.
Mi s m o nacija drogaa, ovisnika o kavi, aju, okoladi,
alkoholu, duhanu... Prava Niagara umjetnih s o k o v a " sli
j e v a se s v a k o d n e v n o niz amerika grla. Lijekovi" za gla
vobolju, recepti za zaepljenja, anacidi za kisele eluce i
mnogi drugi farmaceutski proizvodi troe se d n e v n o u veli
kim koliinama, j e r njihovi korisnici ne ele nauiti kako
se ivi i j e d e bez trpljenja. Oni vie vole pretjerati pa uklan
jali posljedice pretjerivanja nego ivjeti razborito i uivati
u dobru zdravlju.
Kad b i s m o mogli tono procijenili telne posljedice lo
eg zraka, loeg pia, premalo ili previe uporabe razliitih
tjelesnih moi, otrova svih vrsta, pretjeranih uitaka itd.
znali b i s m o da naa tijela cijelo vrijeme rade pod velikim
teretom zloporaba, to neizbjeno oslabljuje i oteuje
ivotne funkcije. U ivotu ima i drugih stvari osim brige
o k o lonca. Zivol je vie od m a n e . Ljudi su bolesni zbog
zlih duhovnih i tjelesnih navika, pa ako kane ozdraviti ih
uuvati zdravlje, onda moraju ispraviti sve te navike.
Sva ta zla prizvode isti uinak. Preoptereenje dovodi
do smanjenja nervne energije - isrpljenosti. Strah, briga,
nutarnji sukob i drugi emotivni potresi dovode do iscrplje
nosti. Nadraaji dovode do iscrpljenosti. Prederavanjc
dovodi do iscrpljenosti. Seksualna razuzdanost dovodi do
iscrpljenosti. Manjak sna dovodi do iscrpljenosti. Iscrplje
nost je rezultat naina ivota - tjelesnog i mentalnog - koji
254
troi ivanu energiju vie nego to se moe obnoviti ili re
generirati u vremenu poinka i odmora.
Iscrpljenost usporava sve tjelesne funkcije. Luenje i
pranjenje je zakoeno. Hranjenje je smanjeno i eliminaci
ja oteana zbog iscrpljenosti. Zaustavljena eliminacija do
vodi to tvrde stolice i postupnog gomilanja tjelesnog
otpada. Nagomilani otpad uzrokuje zatrovanje - loksemi-
j u , koja je opi uzrok svih bolesti. Toksemija je autorege-
nerativna i konstantna. Pogrean ivot proizvodi
isrpljenost, iscrpljenost dovodi do toksemije, toksemija uz
rokuje bolest. Bolest e uzeti oblik p r e m a individualnim
okolnostima.
Da bi moglo doi do ozdravljenja toksemija mora biti
uklonjena, ivana energija vraena na normalnu razinu, a
nain ivota mora se ispraviti. Sve to je zapravo uklanjanje
uzroka. A k o se tako ne postupi, uzrok e ostati, a ako uzrok
ostaje, pacijent e i dalje biti bolestan. S i m p t o m e se m o e
prikriti ili priguiti, organe se m o e ukloniti, krize m o g u
dolaziti i odlaziti, ali e toksemija - zatrovanost sustava
ostati i raali novim i starim s i m p t o m i m a . Zdravlja nee
bili.
Prethodno s m o rekli da ako elimo neto ukloniti, m o
r a m o to uiniti o n a k o kako to ini priroda. Ne m o e m o uk
loniti toksemiju proiivaima krvi". Ne m o e m o
proistiti krv klistiranjem, ispiranjem debelog crijeva,
vruim kupkama, pijenjem vode ili sokova i uporabom sve
sile drugih postupaka to ih inae primjenjuju profesije
lijeenja. Ti postupci icrpljuju, pa nadomjestiti jedan izvor
iscrpljenosti drugim nije razumno. Higijenisti odbacuju
sve tretmane, nadomjestke i k o m p r o m i s e kao beskorisne,
neuinkovite i tetne.
255
 Post (fizioloki odmor) je najbolji prirodni plan elimi
M o r a m o otvoriti najbogatija vrela ivotnosti to ih pri
nacije. Openito je oporavak potrebno vie poinka i sna
roda posjeduje i dobro ih iskoristiti. M o r a m o osigurati sebi
a manje hrane i aktivnosti. To pravilo sama priroda prim
i svojoj djeci superiorne hranjive tvari, a te mogu doi
jenjuje u akutnim bolestima, a u manjoj mjeri i u kroninim
samo iz prirode. Po superiornu ishranu ne smijemo ii k
bolestima. Mentalni i tjelesni poinak su potrebni ne samo
apotekaru ni k tvorniaru ve k originalnom izvoru hranji
za obnovu i ouvanje dragocjene ivotne energije, ve i za
vog materijala. Prirodni proizvodi su potebni za superiornu
pojaano djelovanje organa eliminacije. Po naelu kom
ishranu.
penzacije (da bi se poveala j e d n a aktivnost na j e d n o j stra
ni, mora se smanjiti aktivnost na drugoj strani) sva energija M o r a m o omoguiti sebi i svojoj djeci sunane zrake, a
uteena smanjenjem ili zaustavljanjem j e d n e aktivnosti ne zrake umjetnog svjetla, takozvanih sunanih lampi.
stoji na raspolaganju za drugu poveanu aktivnost. Utjecaj sunanih zraka na ovjekove misli i djelovanje nije
nita manje od njihova utjecaja na rast loze, ali kako, osim
Ima vrijeme za jesti i vrijeme za nejesti. Vrijeme kad ti
izravog zraenja, sunce djeluje na ovjeka na puno
j e l o treba i moe iskoristili hranu i vrijeme kad ne moe
sloeniji nain, o n o je ak i vanije za ovjeka nego za
probaviti i asimilirati ni najjednostavniju hranu. Potrebno
lozu. U sloenom ovjekovu organizmu gori isti sunani
je znati kad bolesni treba jesti a kad postiti. Mogue je da
oganj koji odsijeva iz loze i njezina poeljnog ploda.
post traje predugo, mogue ga je prekinuti prerano. U
p r v o m sluaju bolesnik je prikraen, u d r u g o m e ne uspije M o r a m o osigurati sebi i svojoj djeci odgovarajuu tje
va poslii o p r a v d a n o oekivane rezultate. Post, kao i hra lesnu vjebu, obilje svjeeg zraka, istu vodu, dovoljno sna
njenje, treba biti primjeren bolesnikovim potrebama i spo i odmora. M o r a m o izbjegavati rasipanje ivotne energije
sobnostima. prevruim ili prehladnim kupkama. M o r a m o na sve
mogue naine nastojali sauvati, a ne rasipati, ivotnu
Drugi opi uvjet za ozdravljenje je stvaranje normalnih snagu. istoa je bitna za starosna doba.
okolnosti za zdravlje. Nakon to su sve iscrpljujue navike
Utjecaj dobrih obiaja na zdravlje je neto to dobro zna
ispravljene i prekinute, a poinak i post pomogli tijelu da se
svaki lijenik i svaki vidar, bez obzira kojoj koli lijeenja
proisti i povrati potroenu energiju, dobro zdravlje se
pripadao. Svi s m o mi imali prilike vidjeti koliko veu an
m o e oblikovati s a m o ispravnom uporabom elemenata hi
su za ivot ili ozdravljenje i od akutne i od kronine bolesti
gijenskog plana same prirode. Kao to je prije reeno, ako
ima onaj ije je srce vrsto usidreno u dobru i istini. To bi se
elimo graditi, m o r a m o graditi kao to to ini priroda, ne
moglo zvati sunanim svjetlom, kojim su svaki dobri ov
tonicima, nadraujuim sredstvima, umjetnom hranom i
jek i dobra ena bogato nagraeni za svoju pravednost. Svi
umjetnim sredstvima, nego r a z u m n o m uporabom k o m b i
koji iskreno odobravaju i podravaju duh dobrog ivota,
niranih materijala i utjecaja to sainjavaju normalne ele
et e bogatu i obilnu nagradu u zdravlju i snazi, onoj snazi
mente ivota, o d n o s n o ivljenja.
to daje izdrljivost i vodi do pobjede.

256
257
 Uklanjanje straha, brige, tjeskobe, zavisti, samosaa-
ljenja, nutarnjih sukoba itd. je negativni faktor. M o r a m o
gajiti pozitivne kreposti i odlike ljubavi, vedrine, nade,
hrabrosti, prijateljstva, trijeznosti, ravnomjerja i d o b r e vo
lje. Jelo je ukusnije kad g a j e priredio netko koga volimo.
Posjet ljubljene o s o b e esto obnavlja ivot umiruemu.
Gubitak ljubljene osobe tako pokosi ivotnu snagu da
m o e doi do smrti. Poniavajui i grubi postupci s bole
snicima, tako esti meu lijenicima i bolniarima, esto
doslovno ubijaju. Ljubav i njenost su bitni za oporavak.
Pa ipak k a k o je velik broj akutnih i kroninih bolesnika
koji su, usred najnjenije utjehe ljubavi, prijateljstva i rod
binstva, otili u g r o b ! To dokazuje da uvstvo nije u stanju
sauvati objekt svoje panje koji je odvojen od niza potreb
nih higijenskih materijala i utjecaja to ine sami temelj
ivota.
To nas dovodi do vanog oblika higijenistikog susta
va: to nije jednostrani pristup p r o b l e m i m a zdravlja, bolesti
i ozdravljenja, ve inzistira na p o t p u n o m , sveobuhvatnom
pristupu brojnim i sloenim p r o b l e m i m a ivota i ivljenja.
Sastoji se od mnogih meuovisnih sredstava skrbi, koja
sva zajedno sainjavaju brigu za ouvanje u zdravlju i skrb
za lijeenje u bolesti. To nije sistem dijete, niti je lijeenje
gladovanjem", niti je lijeenje p o i n k o m " , niti sunana
terapija", p o g o t o v o ne mentalna terapija". Ni j e d a n ele-
menat s a m za sebe ne predstavlja cijeli sustav higijene.
Znanstvena je injenica da cjelokupni higijenski materijali
i utjecaji u svojoj potpunoj kombinaciji i skladnom prila
goivanju potrebama tijela sainjavaju ozdravljujua sred
stva prirodne higijene. Pacijentove bolesti se ne lijee
258
fragmentarno ve ispravnim o d n o s o m svih ivotnih eleme
nata jedinstvenog organizma.
Koliko god bila iznimno vana, hrana koristi samo u
svojoj psiholokoj povezanosti sa zrakom, v o d o m , sun
c e m , temperaturom, vjebom ili aktivnou, o d m o r o m i
snom i drugim elementima prirodnog higijenskog plana.
Kad se j e d n o m tijelo higijenikim sredstvima oslobodi od
tereta otrova, njegova ivana energija se normalizira, eli
minacija se pokrene i asimilativna m o obnovi, slijedi p o
stupni povratak k zdravlju. Dok se to ne uini, ni najbolja
dijeta nee i ne m o e poluiti rezultat. Isto vrijedi i za sve
druge imbenike-elemente higijenistikog sistema. Jedino
razboritom uporabom kombiniranih materijala i uvjeta to
sainjavaju higijenistiki sustav m o e se oslabljenom or
ganizmu vratiti snaga i ivotnost. S a m o kad se prvo odstra
ne uzroci oslabljenosti pa primijeni odmor, san,
odgovarajua hrana, tjelovjeba, zrak, voda, sunce i zdrav
mentalni i moralni utjecaj, tada se m o e m o nadati obnovi
cjelovitosti grae i uinkovitosti funkcija u bolesniku.
Sve te higijenske elemente treba primijeniti na bolesni
organizam u skladu s njegovim potrebama i m o g u n o s t i m a
pod vladajuim uvjetima, a ne prema n e k o m proizvoljnom
ili laboratorijskom standardu. Koliinu hrane uvijek treba
mjeriti prema snazi bolesnika. S t o j e tijelo slabije, to manje
su njegove p r o b a v n e moi, pa kljukati bolesnika j a k o m "
hranom pretpostavljajui da mu treba puno hrane ili da e
ga obilje j a k e h r a n e " pridignuti, esta je ali pogrena
praksa. O b i n o je najbolje uskratiti hranu sve dok se pro-
bavna m o ne obnovi.
Tretman poznat pod i m e n o m analeptiki koji se
najee primjenjuje u bolesti i tijekom oporavka, nastao je
259
 izvodi opasne s i m p t o m e . Higijena je potpuno razliita od
prije stotinjak godina pri lijeenju suiavih bolesnika i
svakog drugog plana skrbi koji je ikad postojao, a ne mije
odonda je pobio na lisue tuberana. Analeptiki" tretman
a se s nijednim terapeutskim planom koji je bio ili je j o
obnavlja" i jaa". Analeptiki tretman je imao nakanu da
uvijek u modi.
obnavlja snagu. Sastoji se od hranjive" ishrane i tonika".
Svaka osoba koja je dugo pobolijevala u dubini svoga
Tretman suiavaca i konvalescenata je j o uvijek u modi u
bia osjea potrebu plana lijeenja kakav je ovdje pre
lijenikim krugovima. Pod lanim mnijenjem da hrana
dloen, i svaki od njih e ga smatrati istraivaem nezapo-
daje snagu pacijentima se ne samo preporua da jedu puno
sjenutog terena, jer zadovoljava najhitnije i nezaobilazne
vie nego to mogu probaviti, ve ih se u m n o g i m sluaje
potrebe i prua ono najvanije, naalost z a n e m a r e n o , u
vima hrani nasilu. Pritisak i prisilno hranjenje, osim to se
skrbi za bolesnike. Higijena se j a s n o temelji na naelima
obavlja dok ne postoje psiholoki uvjeti za dobru probavu,
koja iziskuju potovanje i podrku i uenih i neukih, jer je
unitavaju svaku psiholoku potrebu za dobru probavu.
joj temelj psiholoki zakon.
Naelo postupnosti u primjeni higijenskih faktora u
skladu s potrebama i sposobnostima bolesnika vrijedi i za
tjelovjebu, sunanje, odmor i sve druge higijenske i m b e
nike. Nijedna pretjerana stvar nee pomoi bolesniku, niti
e postii eljeni cilj a k o stane na pola puta. Zdrava hrana
postaje kodljiva a k o se j e d e preko mjere. Previe vjebe
icrpljuje. Previe s u n a n j a j a k o oslabljuje.
Sada se moe vidjeti da higijena prihvaa i nastoji prih
vatiti prirodne istine i nastoji nauiti kako ih pravilno pri
mijeniti u ouvanju i obnovi zdravlja. Tako ukljuuje
istinsku znanost i umijee skrbi za zdrave i bolesne. Ne po-
uzdaje se u nikakav sretni sluaj koji bi proizaao iz treti
ranja tijela materijalima i uvjetima to nemaju veze sa
ivotom. Koristi psihologiju za brigu o tijelu i zadovoljna
je d o m e t o m sredstava iz tog izvora kojima se mogu postii
najbolji rezultati.
Uinci takvoga naina skrbi potpuno su u skladu s pri
rodnim rastom i psiholokim razvojem, pa su zato trajnog
karaktera. Njegov utjecaj se oituje na svim psiholokim
vidovima, posebno u svakoj funkciji ija manjkavost pro-

261
260