Biblioteka

~J book
~ marker

IzdajI!
Naklada LJEVAK d.o.o.

Dirl!kf(}r
PETRA LJEVAK

U1'I!dnik
KRISTIJAN YUJII
 Slavoj iek

o NASILJU

EST POGLEDA SA STRANE

Prijl!Vod s engleskoga i pogovor

TONI VALENTI

~Ll

.lJnAI
Zagreb, svibani 2008.
 Naslov izvornika:

SLAVOJ IEK

VIOLENCE

SIX SIDEWAYS REFLECTIONS

Copyright Slavoj iek, 2008

First published in Great Britain in 2008 by

PROFILE BOOKS LTD.

Dizajn: Dan Magford

Fotografija na naslovnici Jean Gaum1Magnum Photos

za hrvatsko izdanje

Naklada Ljevak d.o.o. 2008.

Recenzenti

prof. dr. sc. NADEDA AINOVI

dr. sc. MARIJAN KRIVAK

Knjiga je objavljena uz novanu potpor

G~ADS~,A ! SVEUiLINA KNJiNICA
OSIJEK

1111111111111111111111111111
871241386
ISBN 878-953-178-940-0
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u
Zagrebu pod brojem 662256
 SADRfA)

Uvod
nRAN.NOVO KRVAVO RUHO........................................................7

Adagio ma non troppo e molto espressivo:

SOS NASILJE
Nasilje: Subjektivno i objektivno ............................................... 14

Dobri ljudi iz Porto Davosa ...................................................... 19

Liberalno-komunistiko selo ..................................................... 26

Seksualnost u atonalnom svijetu................................................ 30

:I
Allegro moderato Adagio:
STRAHUJ OD SVOGA BLINJEG KAO OD SAMOGA SEBEI
Politika straha ............................................................................... 39

Blinji kao stvar .............................................................................. 43

Nasilje jezika .................................................................................. 52

,
Andante ma non troppo e molto cantabile:
))DIE SE PUMA ZAMUtENA KRVLJUcc
Neobian sluaj fatike komunikacije ........................................ 65

Teroristiki resantiman .............................................................. 73

Subjekt za kojeg se pretpostavlja da pljaka i siluje .................... 80

lt
Presto:
ANnNOMIJE TOLERANTNOG UMA
Liberalizam ili fundamentalizam?
Dabogda ih oba kuga poharala! ................................................ 90

Jeruzalemski krug kredom .............................................................. 99

Anonimna religija ateizma ............................................................ 108

Molto adagio - Andante:

TOLERANCIJA KAO IDEOLOKA KATEGORIJA

Kulturalizacija politike ............................................................ 118

Djelotvorna univerzalnost ....................................................... 121

Acheronta movebo: Podruja pakla ........................................... 132

6
Allegro:
BOANSKO NASILJE
Benjamin s Hitchcockom ............................................................. 148

Boansko nasilje: to ono nije ..................................................... 153

... I napokon, to ono jest!.. .......................................................... 162

Epilog: ADAGIO ..................................................................... 169

Biljeke.................................................................................... 179

Bibliografija ............................................................................ 195

Pogovor (Toni Villentic) ..........................................................201

Kazalo .....................................................................................210

 UVOD

nUNINOVO KRVAVO RUHO

Postoji stara pria o radniku kojeg su sumnjiili za kradu: svake

veeri kad bi naputao tvornicu ispred sebe je gurao kolica koja su
straari pomno pretraivali ali nisu nalazili nita sumnjivo jer su ona
bila prazna, dok naposljetku nisu shvatili o emu se radi: radnik je krao
upravo sama kolica ...
Ako se moe nai zajedniki nazivnik odnosno teza koja objedinjuje
refleksije koje slijede u ovoj knjizi, onda je to injenica da se isti para
doks odnosi i na nasilje. Potrebno je uiniti korak unatrag, odvojiti se
od fascinantnog iskuenja izravnog subjektivnog nasilja koje vri jasno
prepoznatljiv poinitelj i umjesto toga uoiti obrise pozadine koja
generira takve ispade; takav korak unatrag omoguava nam identifi
cirati nasilje koje podupire upravo naa nastojanja da se protiv njega
borimo i zagovaramo toleranciju.
Ovo je polazina toka, moda ak aksiom ove knjige: _subjektivno
nasilje predstavlja samo najvidljiviji vrh trokuta kojeg ine jo dvije
vrste objektivnog nasilja. Prvo, tu je simboliko(~, nasilje utjelovljeno
u jeziku i formama, ono to Heidegger naziva naom kuom bitka.
Kao to emo vidjeti kasnije, ta vrsta nasilja ne djeluje samo u oitim
i detaljno prouavanim sluajevima poticanja i odnoenja spram dru
tvene dominacije koj~ se reproducira u naim svakidanjim govornim
oblicima: postoji fundamentalnija forma nasilja koja pripada jeziku
kao takvom i njegovu nametanju odred7nog univerzuma znaenja.
Drugo, postoji ono to nazivam sistemskim nasiljem koje se odnosi
na esto katastrofalne posljedice glatkog funkcioniranja naih eko
nomskih i politikih sistema.
8 SLAVOJ iEK

Kvaka je u tome da se subjektivno i objektivno nasilje ne mogu proma

trati s iste pozicije: subj~kti~~ se nasilje doivljava naspram nulte toke
ne-nasilja kao naruavanje normalnog mirnog stanja stvari. Objektivno'
je nasilje, medutim, upravo ono nasilje ~nherentno normalnom poret
ku stvari. Objektivno je nasilje nevidljivo stoga to podrava takvo stanje
nulte toke naspram kojega - kad se ono narui - nasilje doivljavamo
~a.o subjektivno: da bismo ga uoili, potreban nam je ukoeni pogled,
paralaksa. Sistemsko nasilje je stoga neto poput ozloglaene crne tvari
u fizici, protutea suvie vidljivom subjektivnom nasilju. Ono je moda
nevidljivo, ali ga treba uzeti u obzir da bi se shvatio smisao onoga t!=' se
doima iracionalnim izljevom subjektivnog nasilja.
Stoga, kada nas u medijima obasipaju raznim humanitarnim kriza
ma koje se neprestance javljaju diljem svijeta, treba uvijek imati na umu
da je takva kriza postala medijski vidljiva kao rezultat sloene borbe za
prevlast u kojoj, prema ustaljenom pravilu, humanitarna pitanja imaj~'
manje vanu ulogu od kulturnih, ideoloko-politikih i ekonomskih
pitanja. Naslovnica asopisa nme od 5. lipnja 2006. godine nosila je
naslov Najsmrtonosniji rat na svijetu a tekst je detaljno opisivao kako
je otprilike etiri milijuna ljudi umrlo u Demokratskoj Republici Kongo
uslijed politikoga nasilja u proteklih desetak godina. Nakon tog teksta
nije uslijedila uobiajena humanitarna larma ve samo nekoliko pisama
itatelja - kao da je neka vrsta fl1trirajueg mehanizma takve vijesti zau
stavila u tome da posve prodru u na simboliki prostor. Kazano na cini
an nain, nme je odabrao pogrenu rtvu koja hegemonski eli zauzeti
mjesto patnika - trebao se drati popisa uobiajenih sumnjivaca (poput
poloaja Muslimanki, prie o tome kako se rtve jedanaestog rujna hva
taju u kotac s gubitkom voljene osobe itd.). DR Kongo se danas ponovo
efikasno pojavljuje kao Conradovo >lsrce tame s kojim se nitko ne eli
suoiti licem u lice. ak je i smrt palestinskog djeteta sa Zapadne obale
(da i ne spominjemo izraelske ili amerike rtve) medijski tisuu puta
dragocjenija od smrti bezimena djeteta u Kongu.
 o NASILJU 9

Treba li nam jo neki drugi dokaz za tezu da je humanitarni osjeaj

za hitno djelovanje posredovan i uvjetovan jasnim p~iitikiITI. r~;;:~tra
njim~TdfJ~~ima?Kojrsu to cilJevI? Da bismo '()dgovoriiT~;: ovopit~';'j~
potrebno je malo se odmaknuti i pogledati stvari iz druge perspektive.
Kad su ameriki mediji prigovarali javnosti u drugim zemljama da ne
pokazuju dovoljno suuti spram rtava jedanaestog rujna, bili smo u
iskuenju odgovoriti im onako kao to se Robespierre obratio onima
koji su se alili zbog nedunih rtava revolucionarnog terora: "Prestanite
mahati tiraninovim krvavim ruhom ispred moga lica jer u povjerovati
da elite zasunjiti Rim.l
Umjesto izravnog suprotstavljanja nasilju, ova knjiga sadri est
razliitih pogleda sa strane, promatrajui nasilje iz iskoene i pomaknu
te perspektive. Temeljna premisa nalazi se u stavu da izravna konfron
tacija sadri neto to zamagljuje pogled na cijelu situaciju: S!9?T.isutn()
nasilje iterorJgQ...Lsiml2..~tija I:?r~m.!1..trt;v~a neumoljivo djelujU kao
ma~~c 'k~li- nas sp~e~i!ya. cl~. razmilJ!ln.:~. Nep;i.;t;a~ok~nceptua1n()
razvijanje taloce. tipologije: pasilja moralo bi prema definiciji ignorir~ti
njegov traumatski uinak. S druge strane, hladnokrvna i nepristrana
analiza nasilja na odredeni nain reproducira njegov uas i sudjeluje u
njemu. Ovdje bi takoder trebalo r~!!C?,~~~i.~le~~.?_r:t~US!~~~ i is!i_ni-.
~()s~: ono to izvjetaj o silovanoj eni (ili o bilo kojem drugom narativu
traume) ini istinitim upravo je njegova injenina nepouzdanost,
zbrka inekonzistentnost - kad bi rtva bila u stanju svjedoiti i izvi
jestiti o svome munom i poniavajuem iskustvu na jasan i precizan
nain s podacima koji su pregledno izloeni, postali bismo sumnjiavi
spram njezina odvie konzistentnog iskaza. Stoga je na neki nain pro
blem sastavni dio rjeenja: upravo injenine manjkavosti u izvjetaju

-
subjekta koji je pretrpio neku traumu svjedoe o istinitosti njegovog!
njezinog izvjetaja, jer ukazuju na to kako je sadraj o kojem se izvjeta
.. ........ _., ..
~.

,:a zarazio samu formu _~~yj~~~~~~2. o njemu. Dakako, isto se odnosi

i na nepouzdanost iskaza preivjelih iz hoiokausta: svje42k.k0li.b.i!:>io
10 SLAVOJ iEK

.'ls!~iu precizno i jasno pri'povijedati o yWtitom iskustvu h~K~!~~

~!,' n~JU!l:ffio&e s~l>_e gislr@i~: 2 Stoga je jedini prikladni pristup
ovom predmetu onaj koji doputa da se varijacije na temu nasilja dre
na distanci iz potovanja prema njegovim rtvama.
Ovdje bi trebalo ispraviti Adorna: nije poezija nego proza ta koja
je postala nemoguom nakon Auschwitza. 3 Poetsko prisjeanje na
nepodnoljivu atmosferu logora m~ogo je vjerodostojnije negoli reali
stika proza koja u tome ne uspijeva. Odnosno, kad Adorno proglaava
poeziju nemoguom (ili radije barbarskom) nakon iskustva Auschwitza, '
rije je o nemogunosti koja omoguuje: poezija uvijek po definiciji
govori 0 neemu emu se ne moemo izravno obratiti ve samo na to
aludirati. Ovdje se ne treba libiti ve otii korak dalje i prisjetiti se stare
izreke koja kae da glazba nastupa kad rijei zanijeme: to ako ima istine
u tome da je - kao u nekoj povijesnoj slutnji - Schoenbergova glazba
uobliila tjeskobu i uas Auschwitza prije negoli to je do njega dolo?
U svojim memoarima Ana Ahmatova opisuje to joj se zbilo kad je u
jeku staljinistikih istki ekala u dugakom redu ispred lenjingradskog
zatvora ekajui vijesti o svome zatoenom sinu Levu:
Jednog dana me nerko iz mase prepoznao. Iza mene nalazila se mlada ena, usana
plavih od hladnoe, koja me dakako nikad prije nije upoznala po imenu, i prekinu
la utnju od iscrpljenosti kojoj smo svi bili podloni upitavi me apatom (ondje su
svi aptali): Moie li ovo opisati?. Rekla sam da mogu, nakon ega je neto poput
osmijeha prelo preko onoga to je nekad bilo njezino lice. 4

Naravno, kljuno pitanje glasi: na kakav se to opis ovdje smjera?

Nedvojbeno nije rije o realistikom ,opisu situacije, nego o onome
to Wallace Stevens naziva opisom bez mjesta( koji je odlika umjet
nosti: ne opis koji sadraj smjeta u povijesno vrijeme i prostor, nego
onaj koji - bivajui pozadinom fenomena kojeg opisuje - stvara vla
stiti nepostojei (virtualni) prostor na taj nain da ono to se u njemu
pojavljuje nije pojava koju podrava dubina realnosti koja stoji iza
njega, nego pojava bez konteksta koja se u cijelosti podudara sa stvar
nim bivanjem, odnosno, da ponovo citiram Stevensa, ono to se ini
 o NAIILJU 11

da jest i po emu sve postoji. Takav umjetniki opis nije oznaka za

neto to se nalazi izvan njegove forme5 - on svoju vlastitu unutarnju
formu izvodi iz konfuzne stvarnosti na isti nain na koji je Schoenberg
ekstrahirao unutarnju formu totalitarnog terora, odnosno naina na
koji takav teror utjee na subjektivnost.
Znai li takvo pribjegavanje umjetnosti ujedno i opasnost povratka
kontemplativnom stavu koji na neki nain iznevjerava potrebu za neod
godivim djelovanjem da se uini neto u vezi s opisanim uasom?
Prisjetimo se !~n()!_.osjetaja hitnos,~i koji proima ljeviarsko
liberalni humanitarni diskurs o nasilju: u njemu prilikom uprizorenja
scena nasilja (prema enama, crnci ma, beskunicima, homoseksualcima
itd.) zajedno postoje apstraktnost i slikovita {pseudo)konkretnost - u
toj zemlji svakih est sekundi silovana je jedna ena, dok itate ovaj
, ,. ",., -- . "'~~"."

odlomak, desetoro ~jece ~!I!tU~t ~e od_gI~~i, itd. U podlozi svega toga

nalazi se d,y~y~ni osjetaj moralnoga bijesa. Ovakvu pseudo-hitnost
prije nekoliko g~di~~ak'~~Ti;k~ri'it~~~i u lancu kafia Starbucks,
gdje su na ulazu posjetitelje ekali plakati na kojima je stajalo da se
otprilike polovica profita kompanije izdvaja za medicinsku pomo
djeci u Gvatemali (dravi iz koje potjee kava koju prodaju), tako da
sa svakom kavom koju kod njih popijete na neki nain spaavate ivot
jednog djeteta.
U tome postoji jedan fundamentalno anti-teorijski procjep: nema
vremena za r,~i~!i~je, treba djelovati odmah. Putem ovog lanog osje
_ ._ _"" _ _" . - .. _ _ _ ,. __ " o ' ' ' '

taja hitnosti ~2~t~i .postindustrijskog doba koji ive u svom izoliranom

virtualnom svijetu Il~.samo dane poriu ili ignoriraju brutaJ!lu..,#.y()J.Qu
stvarnost koja se nalazi izvan njihova svijeta, nego na nju.cijelo..w.ije.tl1r;
~uju. Kao to je nedavno kazao Bill Gates: Sto nam znae kompjute~
ri kad milijuni ljudi jo uvijek nepotrebno umiru od dizenterije?
Suprotno takvom lanom zahtjevu za hitnou, prisjetimo se divnog
Marxova pisma Engelsu iz 1870. godine u kojoj se, barem za trenutak,
inilo kao da revolucija u Europi ponovo kuca na vrata. Marxovo pismo
12 SLAVO, iEK

odaje njegov panini strah: ne bi li revolucionari mogli priekati nekoli

ko godina, s obzirom na to da on jo nije dovrio svoj Kapital?
Kad se u kritikoj analizi suvremene globalne konstelacije ne pojav
ljuje neko jasno rjeenje ili praktian savjet to treba uiniti, kad se
ne vidi svjedo na kraju tunela (a svjesni smo toga da bi to svjetlo moglo
pripadati vlaku koji nam dolazi u susret i s kojim bismo se mogli suda
riti), uobiajeno se postavlja pitanje: Sto ~!s1!l9__QQg!!.,~r:~b~i initi,
,........._ , ", ' "'. ,', o. _ ''''"

,'!"i!~~ .~.!!f!lJuj9iitU"~~Mlj? Trebalo bi smoi s_l!!l&c:.L~~gov?~!!!:,~R~~

uJ?~!? t?' Postoje situacije u kojima jedina istinski praktina stvar
koju moemo uiniti jest odoljeti iskuenju da se istog trena angaira
mo te f~.ki!Lt~idj.eJi, to znai strpljivu kritiku analizu. ini se da
nas nunost angairanja silno pritie iz svih smjerova. U poznatom
odlomku iz djela Egzistencijalizam je humanizam, Sartre se bavi dvojba
ma mladia iz Francuske 1942. godine koji je razapet izmedu obaveze
pomaganja svojoj usamljenoj i bolesnoj majci i dunosti prikljuivanja
Pokretu otpora u borbi protiv Nijemaca; Sartreova je poanta dakako u
tome da ne postoji apriorni odgovor na tu dvojbu - mladi bi trebao
donijeti odluku koja se temelji samo na vlastitoj bezdano; slobodi, to
pretpostavlja da u cijelosti snosi posljedice takve odluke. 6 Opsceni trei
izlaz iz te dileme sastojao bi se u savjetu mladiu da svojoj majci kae
kako e se prikljuiti Pokretu otpora, a svojim prijateljima iz Pokreta
otpora da se mora brinuti za svoju majku, dok e se u stvarnosti on
povui na neko mirno mjesto i uiti ...
U ovom savjetu nalazi se mnogo vie od jeftinog cinizma: on pri
ziva u sjeanje poznati sovjetski vic o Lenjinu. za vrijeme socijalizma,
Lenjinove rijei upuene mladima koje predstavljaju odgovor na pitanje
to initi? a glase uiti, uiti i samo uiti, neprestance su isticane i
nalazile su se na zidovima svih kola. Evo kako glasi vic: Marxa, Engelsa
i Lenjina upitali su to bi radije imali: enu ili ljubavnicu? Posve oeki
vano, Marx, koji je bio konzervativan kad je rije o privatnom ivotu,
odgovara: enu!, a Engels koji je u veoj mjeri bio bon vivant prielj-
 I JQ'5IF'A,Il;R II :':. ~"$M"'{ERA
I C~~IUp~~J\;:;~It3L1SNA
I KNJI2NICA O;,IJl::K
i . I
kuje ljubavnicu. Medutim, na sveope iznenade~trI:!gl5Wfl:
~J~E.i1!J1!l,~!L<?,pj~~.ZbQg.~~~.L~JgiYll: U~. "!.. ~J<:~tsk()!!L!~!?!'!cio
na~!J,..!lekLdekadentniJll"i.sseuz:LNe h~.\ . 9~i~l!i~Yl! :L,eflJ!!l:._~!io bih
obje zato jer bih eni mogao rei da idem kod ljubavnice, a ljubavnici
da moram biti sa enom ... A't~'bi ondanapravlo? Paonda bih
mogao otii na neko mirno mj~!().tl.fttb...l!~l~LL ~.am() .uiti!
Nije li to upravo ono to je Lenjin napravio nakon katastrofe 1914.
godine? Povukao se na mirno mjesto u vicarskoj na kojem je uio,
uio i samo uio, itajui Hegelovu logiku. l.IR.r.!Y.2..~l~rn5l.!.q . !~e.~~i?
u~l!l.~lL!..mLQ~~}J:~:~<:i!las z~ip'~j u."m.~ijsIqlllsJIk:ar!,lLll~m~'!;l,i~i, (
~.?!~!..i.~~,?~u.~!~i(~,~.tQl.!1s!!9jhY~.r.2k~je.")
 l

Adagio ma non troppo e molto espressivo

SOS NASILJE

Nasilje: Subjektivno i objektivno

Godine 1922. sovjetska je vlada organizirala nasilni progon vodeih
antikomunistikih intelektualaca, od filozofa i teologa do ekonomista i
povjesniara koji su napustili Rusiju i otputovali u Njemaku brodom
poznatim pod imenom Parobrodfilozofo. Prije nego to je protjeran,
Nikolaj Loski, jedan od izgnanika, u krugu svoje obitelji uivao je u
ivotu visoke buroazije okruen poslugom i dadiljama.
[Onl jednostavno nije mogao shvatiti tko bi elio unititi njegov nain ivota. Sto
su to krivo uinili Loskijevi ili njima slini? Njegovi sinovi i njihovi prijatelji koji su
nasljednici onog najboljeg to je Rusija mogla dati, ispunjavali su svijet raspravama o
knjievnosti, muzici i umjetnosti i ivjeli mirnim ivotom. Zbog ega bi to bilo lo~e?1

Iako je Loski nedvojbeno bio iskrena i dobrohotna osoba, koja je

skrbila za siromaJne i pokuavala ivot u Rusiji uiniti dviliziranijim,
takav stav odaje iznenaujuu neosjetljivost spram sistemskog nasilja
koje je moralo postojati da bi takav lagodan ivot uope bio mogu.
Ovdje je rije o nasilju koje je sastavni dio sistema: ne samo izravno
fiziko nasilje nego i mnogo suptilniji oblici prisile koji podravaju
odnose dominacije i eksploatacije, ukljuujui i prijetnju nasiljem.
Loski i njemu slini zapravo nisu uinili nita loe. U njihovim ivo
tima nije postojalo neko subjektivno zlo, tek nevidljiva pozadina tog
sistemskog nasilja. Odjednom je u taj gotovo proustovski svijet uao
lenjinizam. Na dan kada se rodio Andrej Loski, u svibnju 1917. godi
ne, cijela je obitelj ula topot divljih konja koji su galop irali oblinjom
 o NAlILJU 15')
ulicom Ivanovskaja.2 Takvih je prijeteih znakova bilo sve vie. Jednog
dana Loskijeva je sina u koli brutalno zadirkivao njegov kolski drug
iz radnike klase koji mu je dovikivao da su njemu i njegovoj obitelji
odbrojeni dani. ivei dobroduan, neduan i miran ivot, obitelj
Loski nije shvaala odakle se pomaljaju takvi znakovi nadolazee
katastrofe, doivljavajui ih kao neko neshvatljivo i teko protumaivo
doaJe zlih duhova. Nisu bili u stanju shvatiti da im se pod krinkom
tog iracionalnog subjektivnog nasilja vraa poruka koju su jednom
sami odaslali u njenoj istinskoj formi. Upravoj~!!!h(),!!a,$llje_za. koje
se ini da dol:l;zi-~niotk1:l~o.n.o..knje moda.na}bolj.e.odgov..a,f4Qnome
~~o. Walter Benjarn.:in. .llsv()jQL~~Kr~tici nasilja. naziva~.tim~~2!~~ililii!~
nasiljem. 3
ini se da je suprotstavljanje svim oblicima nasilja - od izrav
nog, fizikog nasilja (masovno ubojstvo, teror) do ideolokog nasilja
(rasizam, poticanje na nasilje, seksualna diskriminacija) - glavna pre
okupacija tolerantnog liberalnog svjetonazora koji danas prevladava.
SOS poziv u pomo podrava takav stav, odbacujui time svaki drugi
mogui pristup: sve ostalo moe i treba priekati. .. Ne krije li se u tom
. ~"--~----.'~ .
fokusirani~n~subjet<.tivno nasilje (ono koje proizvode dru~eni_akt$!-
ri, zli pojedinci, represivni aparat i fanatina gomila) neto sumnji~q?'
uistinu siI?ptomatinolznakovito? Ne radi li se moda o tome da ono
eli ~q~~~Ll!.~ll: p~njl1 od samog sredita problema, uklanjajui iz
y~okruga ostale oblike nasilja da bi stoga i samo aktivno sudjel~valo
u njima? Poznata anegdota govori o posjetu jednog njemakog oficira
Picassovu parikom atelijeru za vrijeme rata. .9ficir je uoio Gu:~icu
i ~okiravi ~_nioderQ.is_tiki_w kaos.omi( na slici upitao Picassa~ leste:
li vi ovo nap'~avili?, na to je Picasso. hladnQ odgoVQrio; N~...t_Qst~ vi
napravili! Danas mnogi liberali suoeni s nasiljem i nemirima pOpUt
onih nedavnih u predgraima Pariza postavljaju isto pitanje malobroj
nim preostalim ljeviarima koji jo uvijek polau nade u radikalnu
drutvenu transformaciju: Niste li upravo vi ovo uinili? Je li to ono to
 /"'--~~"I SLAVOJ iEK

/L ste eljeli? MU>.i~lllo im trebalo odgovoriti na isti nain PQP!1-t Pi.cassa;

)INe, ~ste vi u!g!li1.QyQ.j.e...wiruki.[ekuJ.mtP~.k.p.Qli!ik~t~( ....
l.

.R?~~9Ji j~~~nstari vic o mu~u l5.oji se vraa kui s posla neto ranile
~eg<?IUtQ,tQ .inae inU :l.atjee enu u krevetu.i,nepoznatim mukar
.,~m...h!.t~~~g~I!~. ~n.~. vilglc;: )~!9_ si se.Y~i1J!Q.t~q. r.a.Dol(<....a .mu..bij.e
~x~!i:-'!).S.~Q"!Q.!a,di.\!Jg~v~.!!U..ru:paznatim .mukatcem?!Lena
mirno odK~v.~ri: .~)Ja,.~~mpIT;LP..o.staYllapjtanje, nemoj se izvlaiti tako
jJQmijenja temu!4 Isto se odnosi i na nasilje: namjera se sastoji upravo
u tome da se promijeni tema, da se odmaknemo od oajnikih humani
tarnih SOS poziva u pomo da se zaustavi nasilje i primaknemo analizi
ostalih SOS poziva, sl~en<?j !:!~~~cm.!r\iv..Ynta nasilja:.,suhj.ektivnQg,
~bjektivnog i simbolikog. l?ouka_.~!JQjiJJ..mme ..da setr~b;L,odupri
k!iJa,s<::i.n~dji .subjek.tivninLnasiljemkoje ut jelollljuju-.drutveni akteri,
~Lp.Qje(;Un.<;:i, represivni aparat i fanatina gomila-! suojek.tivno nasilje je
.,!.zJ?eu tri vrste nasilja tek ono koje je najlake vidljivo.

*
Pojam objektivnog nasilja treba pomno sagledati iz povijesne per
spektive: ono je svoj novi oblik zadobilo u kapitalizmu. Marx je opisao
nezaustavljivo kruenje kapitala koji se neprekidno poveava, kapitala
ija je solipsistika sposobnost partenogeneze svoj vrhunac dosegla u
dananjoj meta-refleksivnoj spekuladji o budunosti. Bilo bi prejed
nostavno tvrditi kako je sablasni duh tog samoprobuenog udovita
koje slijedi svoj put ne obazirui se na humanost ili probleme zatite
okolia tek ideoloka apstrakdja i da iza nje stoje stvarni ljudi i predmeti
na kojima se temelje proizvodni kapadteti i resursi kruenja kapitala
na kojima se on hrani poput golema parazita. Problem je u tome to
se takva apstrakdja ne nalazi samo u pogrenoj percepdji drutvene
stvarnosti financijske spekuladje, nego u tome da je ona stvarna u
smislu uvjetovanja strukture materijalnih drutvenih procesa: o sudbini
itave populadje a ponekad i itavih zemalja katkad odluuje solip
sistika spekulativna igra kapitala koji slijedi logiku profita i posve je
 o IIIA.ILJU (17)
.'
indiferentan spram toga kako e njegovo kretanje utjecati na drutvenu
stvarnost. Stoga Marxova poanta nije u tome da se ova druga dimenzija
svede na prvu, odnosno da se pokae kako teoloko kruenje dobara
proizlazi iz antagonizama stvarnoga ivota. Njegova je poanta ponaj
prije u tome da se do onogprvog (drntvena realnost materijalne proizvod
nje i drntvene interakcije) ne moe istinski doi bez onog drngog: rije je o
metafizikom plesu kapitala koji samog sebe pokree omoguujui pro
mjene u stvarnom ivotu i katastrofe. Upravo u tome poiva fundamen
talno sistemsko nasilje kapitalizma, neugodnije od bilo kojeg izravnog
drutveno-ideolokog nasilja u razdoblju prije nastanka kapitalizma: ovo
nasilje vie nije mogue pripisati konkretnim pojedincima i njihovim
zlim namjerama, jer je ono u cijelosti objektivno, sistemsko, anoni
mno. Ovdje nailazimo na Lacanovu razliku izmeu realnosti i Realnog:
realnost je drutvena stvarnost stvarnih ljudi ukljuenih u interakciju
i proizvodne procese, dok je Realno nemilosrdna apstraktna, sablasna
logika kapitala koji odluuje o tome to se zbiva u drutvenoj stvarnosti.
T~ Q!9.'j.ep $e. moe ..jas.no.:Ili.djeti.p~j~ti,1!l9. g~~l!1lJ~ koja se nalazi~
tekim neprilikama. Zamjeujemo ~kglo.k.~,p[obkme i,lJudsku.bijedu.
~~-;~~t~'t~~~, ek~no~~idiz~i~~taj kQjj .ilama nakon posjeta~~vQfi
o to l11 e., daje~kQnomskQ stanje u toj zemlji financijski zdravo - I!ij~
vana stvarnostn~gQ zdravstveno stanje . kapitala...
Nije li ovo stanje danas na djelu vie nego ikad ranije? Ne ukazuju
li fenomeni koje se povezuje s virtualnim kapitalizmom (planirana
razmjena u budunosti i sline apstraktne financijske spekulacije) na
carstvo realne apstrakcije u svom najiem obliku, mnogo radikalnije
negoli u Marxovo doba? Ukratko, najvii oblik ideologije ne nalazi se u
zaplitanju u ideoloku sablasnost, ime se zaboravlja da je utemeljen na
stvarnim ljudima i njihovoj interakciji, ve upravo u previanju Realnog
sablasnosti i pretvaranju da se izravno obraa stvarnim ljudima i nji
hovim stvarnim problemima. Posjetiteljima londonske burze dijeli se
besplatna broura u kojoj se tumai da trgovanje dionicama ne oznaava
18 SLAVOJ iEK

neku misterioznu fluktuaciju nego odnos izmeu ljudi i njihovih proi

zvoda, to uistinu predstavlja ideologiju u njenom najiem obliku.
Hegelovo temeljno pravilo sastoji se u tome da objektivni viak
- carstvo apstraktne univerzalnosti koje mehaniki propisuje svoje
zakone posve zanemarujui subjekt uvuen u tu mreu - uvijek prati i
subjektivni viak, odnosno nepravilno i proizvoljno djelovanje hirova.
Tipian primjer te meuovisnosti donosi Etienne Balibar, koji razlikuje
dva suprotna ali komplementarna oblika suvika nasilja: u1tra-ob
jektivno ili sistemsko nasilje koje je sastavni dio drutvenih uvjeta
globalnog kapitalizma i ukljuuje automatsko stvaranje izdvojenih i
zamjenjivih pojedinaca poput beskunika i nezaposlenih, te ultra-sub
jektivno nasilje novonastalih etnikih i/ili religijskih (ukratko: rasisti
kih) fundamentalizama.5
Naa nemogunost da primijetimo posljedice sistemskog nasilja
najjasnije se oituje u raspravama o komunistikim zloinima. Lako
je pronai odgovorne za komunistike zloine: ovdje imamo posla sa
subjektivnim zlom za koje su krivi akteri koji su inili zlodjela. Mogli
bismo ak i jasno navesti ideoloke izvore tih zloina - totalitarna
ideologija, Kbmunistiki manifest, Rousseau, pa ak i Platon. No kad
se skrene panja na milijune koji su umrli kao posljedica kapitalistike
globalizacije, od traginih zbivanja u Meksiku u esnaestom stoljeu pa
sve do holokausta u Belgijskom Kongu prije stotinu godina, odgovor
nost za ove zloine se tada porie. ini se kao da se sve to dogodilo kao
rezultat objektivnog procesa koji nitko nije planirao niti izvravao
i u podlozi kojeg nije stajao nikakav Kapitalistiki manifest (Ayn
Rand bila je najblie tome da ga napie).6 injenica da je belgijski kralj
Leopold II koji je kumovao holokaustu u Kongu bio veliki dobrotvor
te ga je papa proglasio svetim, ne moe se odbaciti kao puki primjer
ideolokog licemjerja i cinizma. On je moda privatno i mogao biti
iskreni dQbrotvor, skromno preduhitrivi katastrofalne posljedice gole
mog ekonomskog projekta bezobzirnog iskoritavanja prirodnih bogat
 o NASILJU ~
stava Konga kojim je upravljao. Zemlja je bila njegovo osobno carstvo!
Najsnanija ironija sastoji se u tome to je vei dio bogatstva steenog u
Kongu raspodijeljen na dobrobit belgijskog naroda, primjerice za javne'
radove, muzeje, itd. Kralj Leopold je nedvojbeno bio pretea dananjih
liberalnih komunista, ukljuujui dobre /jude iz Porto Davosa.

....Dobri
"'"
ljudi iz Porto Davosa .
Posljednjih deset godina Davos i Porto Alegre predstavljali su dva
grada blizanca globalizacije. Davos, ekskluzivno vicarsko odmaralite,
mjesto je na kojem se uz velike mjere sigurnosti i uz pravu opsadu grada
sastaje globalna elita menadera, dravnika i utjecajnih ljudi iz medija
koji i nas i sebe ele uvjeriti kako globalizacija najbolje moe pomoi
sama sebi. Porto Alegre je suptropski brazilski grad u kojem se sastaje
protu-elita antiglobalizacijskog pokreta koja i nas i sebe eli uvjeriti kako
kapitalistika globalizacija nije naa sudbina; ili, kako to kae slubeni
slogan, drugi svijet je mogu{(, Meutim, u zadnjih nekoliko godina
okupljanja u Porto Alegreu odravaju se sa sve manje ara i o njima se
sve manje izvjetava. Gdje su nestale zvijezde iz Pono Alegrea?
Neki od njih otili su u Davos. Intonaciju skupova u Davosu u sve
veoj mjeri odreuje skupina poduzetnika od kojih, ironino, neki sami
sebe nazivaju liberalnim komunistima koji vie ne prihvaaju opreku
izmeu Davosa (globalni kapitalizam) i Pono Alegrea (novi drutveni
pokreti kao alternativa globalnom kapitalizmu). Oni tvrde da je mogue
u isto vrijeme imati i globalni kapitalizam (prosperirati kao profitabilan
poduzetnik) i ono to ga izjeda (odobravati anti-kapitalistike uzroke
drutvene odgovornosti i ekolokih pitanja), Nema vie potrebe za Porto
Alegreom, s obzirom na to da i sam Davos moe postati Pono Davos.
Novi liberalni komunisti su dakako nai uobiajeni sumnjivci: Bill
Gates i George Soros, efovi Googlea, IBM-a, Intela, eBaya, kao i nji
novi dvorski filozofi poput novinara Thomasa Friedmana. Ono to ovu
grupu ini zanimljivom jest injenica da je njenu ideologiju nemogue
20 SLAVOJ iEK

razlikovati od nove sorte anti-globalistikih ljeviarskih radikala: guru

postmoderne ljevice Toni Negri i sam hvali i velia digitalni kapitalizam
kao onaj koji sadri in nuce sve elemente komunizma - trebalo bi samo
odbaciti revolucionarnu formu i tako bi se postigao cilj revolucije. I
stara desnica sa svojom smijenom vjerom u autoritet, poredak i usko
grudni patriotizam, kao i stara ljevica sa svojom unovenom Borbom
protiv Kapitalizma danas predstavljaju istinske konzervativce koje se
bore u kazalitu sjena bez ikakva doticaja s dananjom pravom stvarno
u. Oznaitelj ove nove stvarnosti u novogovoru liberalnih komunista
predstavlja rije mudar: ona oznaava dinamiko i nomadsko kao
protuteu centraliziranoj birokraciji, dijalog i suradnju nasuprot hije
rarhijskom autoritetu, fleksibilnost nasuprot rutini, kulturu i znanje
nasuprot staroj industrijskoj proizvodnji, spontanu interakciju i auto
poiesis nasuprot uvrenoj hijerarhiji.
Bill Gates je ikona glatkog kapitalizma kako ga je sam nazvao,
postindustrijskog drutva u kojem smo svjedoci svretka rada, drutva
u kojem softver odnosi pobjedu nad hardverom, a mladi treberi pobje
uju starije menadere u crnim odijelima. U novim sjeditima kompa
nija ima vrlo malo izvanjske discipline. Bivi hakeri koji su dominirali
javnom scenom rade do kasno u no i imaju na raspolaganju besplatna
pia iz automata i pogled na zelenilo ispred' zgrade kompanije. Kljuna
osobina Gatesa kao ikone jest slika o njemu kao bivem hakeru koji je
uspio u ivotu. Pojam haker trebao bi imati subverzivne i marginalne
konotacije protivne establimentu. Hakeri ele poremetiti glatko funk
cioniranje velikih birokratskih korporacija. Na fantazmatskoj razini,
u podlozi se nalazi shvaanje Gatesa kao subverzivnog i marginalnog
huligana koji se oblai i ponaa kao ugledni predsjednik korporacije.
Liberalni komunisti su veliki efovi koji osnauju duh natjecanja, .
ili, kazano na posve suprotan nain, protu-kulturni dosadnjakovii koji
preuzimaju velike kompanije. Dogma u koju vjeruju nova je postmo
derna verzija stare nevidljive ruke trita koju spominje Adam Smith.
 o NASILJU 21\

Trite i drutvena odgovornost ovdje nisu suprotstavljeni: oni se mogu

ujediniti na obostranu dobrobit. Kao to je kazao Thomas Friedman,
jedan od njihovih gurua, nitko ne mora biti lo ili podao da bi se bavio
biznisom: danas klju uspjeha predstavljaju suradnja sa zaposlenicima i
njihovo aktivno sudjelovanje, dijalog s kupcima, zatita okolia i tran
sparentnost poslovanja. Olivier Malnuit na jasan nain navodi deset
zapovjedi liberalnih komunista:
1. Sve ponudi besplatno (besplatni pristup, autorska prava itd.) i
samo naplati dodatne usluge, to e te uiniti jo bogatijim.
2. Nemoj samo prodavati proizvode nego promijeni svijet: globalna
revolucija i drutvena promjena svijet e uiniti boljim.
3. Budi obziran i dijeli, budi svjestan drutvene odgovornosti.
4. Budi kreativan: usredotoi se na dizajn, nove tehnologije i zna
nosti.
5. Reci sve: nema mjesta tajnovitosti. Potvrdi i vjebaj kult transpa
rentnosti, slobodan protok informacija, cjelokupno ovjeanstvo
treba zajedno suraivati i biti u interakciji.
6. Ne pristani na klasian posao od devet do pet, nego se ukljui u
mudre, dinamine i fleksibilne komunikacije.
7. Vrati se u kolu i ukljui u trajno obrazovanje.
8. Djeluj kao katalizator: ne radi samo za trite nego potakni nove
oblike drutvene suradnje.
9. Umri siromaan: dodijeli svoje bogatstvo onima kojima je potreb
no, s obzirom na to da ima vie nego to moe ikad potroiti.
IO.Preuzmi dunosti u dravi: vjebaj suradnju kompanije s dra
vom.?
Liberalni komunisti su pragmatici: oni mrze doktrinarni pristup.
Za njih uope ne postoji izrabljivanje radnike klase. Postoje tek kon
kretni problemi koje treba rijeiti: glad u Mrici, poloaj muslimanki,
nasilje religijskog fundamentalizma. Kad god se dogodi humanitarna
kriza u Mrici - a liberalni komunisti oboavaju humanitarne krize jer
22 SLAVOJ iEK

one izvlae ono najbolje iz njih! - nema smisla koristiti staromodnu

anti-imperijalistiku retoriku. Umjesto toga, svi bismo se trebali usre
dotoiti na ono to doista moe rijeiti problem: ujediniti ljude, vlade i
biznismene u zajedniki pothvat, poeti pokretati stvari s mrtve toke,
umjesto da se oslonimo na pomo centralizirane drave, pristupiti krizi
na kreativan i nekonvencionalan nain, ne obazirui se na etiketiranje.
Liberalni komunisti vole primjere kao to su borba protiv aparthejda
u Junoj Africi. Oni ukazuju na to da je odluka nekih velikih meuna
rodnih korporacija o ignoriranju pravila aparthejda u njihovim juno
afrikim podrunicama koja se sastoje od ukidanja segregacije, davanja
jednake plae bijelim i crnim radnicima, bila u jednakoj mjeri vana kao
i izravna politika borba. Nije li to idealan primjer preklapanja borbe
za politiku slobodu i poslovnih interesa? Iste te kompanije sada mogu
pospjeiti svoje poslovanje u Junoj Africi nakon ukidanja aparthejda.
Liberalni komunisti vole i studentske nemire koji su potresali
Francusku u svibnju 1968. godine: kakva eksplozija mladenake energi
je i kreativnosti! Kako li su samo uzdrmali granice krutog birokratskog
poretka! Kakav su tek novi poticaj dali ekonomskom i drutvenom
ivotu kad su nestale politike iluzije! Na kraju krajeva, mnogi od njih
su tada bili mladi, protestirali i borili se s policijom na ulicama. Ako
su se danas promijenili, to nije stoga to su se prepustili stvarnosti, ve
stoga to su se morali promijeniti da bi zaista promijenili svijet, zaista
proveli revoluciju u naim ivotima. Nije li ve i Marx ustanovio: to
znae politiki prevrati u usporedbi s izumom parnog stroja? Nije li
on u veoj mjeri promijenio nae ivote negoli sve mogue revolucije?
Na tom tragu, Marx bi danas mogao rei: to znae svi protesti protiv
globalnog kapitalizma u usporedbi s izumom interneta?
Povrh svega, liberalni su komunisti istinski graani svijeta: oni su
dobri ljudi koji se brinu. Zabrinjavaju ih populistiki fundamentalisti
i neodgovorne, pohlepne kapitalistike korporacije. Oni vide dublje
uzroke dananjih problema: to su masovno siromatvo i beznae koji
 o NASILJU 23

raaju fundamentalistiki teror. Njihov cilj nije zaraditi novac, nego

promijeniti svijet, a tko bi se alio to tim usputnim ciljem zapravo
zarauju jo vie novca! Bill Gates je ve sada najvei svjetski dobrotvor
u povijesti ovjeanstva, koji iskazuje svoju ljubav za susjede donacija- I/
ma od nekoliko stotina milijuna za obrazovanje kao i za borbu protiv \" .
gladi i malarije. Kvaka je, naravno, u tome da eli li dati, prvo mora
od nekoga oteti - ili, kako bi neki rekli, stvoriti. Liberalni komunisti \
se pravdaju time to prvo treba imati sredstva da bi se moglo pomoi /
ljudima te da su, kao to nas ui iskustvo s neuspjehom centraliziranih /
dravnih i kolektivistikih pristupa, privatne inicijative najuinkovitiji
put. Dakle, ako drava eli regulirati njihovo poslovanje i opteretiti ih
porezima, postavlja se pitanje je li ona doista svjesna da time zapravo
na efikasan nain potkopava proklamirani cilj vlastita djelovanja koji se
sastoji u tome da se ivot uini boljim za veliku veinu ljudi, te da se
zaista pomogne onima kojima je potrebna pomo.
Liberalni komunisti ne ele biti samo strojevi za stvaranje profita:
oni ele da njihov ivot zadobije dublje znaenje. Oni su protivnici
staromodne religije, ali zagovaraju duhovnost, meditaciju koja nije kon
fesionalna. Znamo da je budizam prorekao razvoj znanosti o mozgu,
kao i to da se, mo meditacije moe znanstveno izmjeriti! Njihov moto
je drutvena odgovornost i zahvalnost: oni su prvi koji su priznali da
je drutvo ,bilo izrazito dobrohotno prema njima doputajui im da
iskoriste svoje talente i nagomilaju bogatstvo, tako da smatraju svojom
dunou pomoi ljudima i vratiti uslugu drutvu. 'Naposljetku, koja je
svrha njihova uspjeha ako ne pomagati ljudima? Jedino je takva skrb
ono to poslovni uspjeh ini vrijednim ...
Trebali bismo se zapitati ima li u svemu tome neto nova? Je li doista
rije samo o tome da je takav stav, koji je za vrijeme divljeg amerikog
kapitalizma i industrijskih tajkuna (iako ne u tolikoj mjeri kao to ispr
va izgleda) predstavljao tek iznimku, danas postao univerzalno vaei?
Stari dobri Andrew Carnegie na brutalan je nain uposlio privatnu
24 SLAVOJ iEK

vojsku u svojim elianama ne bi li ugnjetavao organizirane radnike i

potom dobar dio svojeg bogatstva razdijelio u obrazovne, umjetnike
i humanitarne zaklade. Pokazalo se da ovjek eljezne ake ima srce od
zlata. Na isti nain danas liberalni komunisti jednom rukom dijele ono
to su drugom rukom oteli. To podsjea na okoladni laksativ kOji se
moe nai u prodavaonicama u SAD-u i koji se oglaava paradoksalnim
sloganom: })Imate li problema sa zatvorom? Probajte nau okoladu!
Drugim rijeima, konzumirajte proizvod koji sam po sebi uzrokuje
konstipaciju da bi je izlijeio.
Ista se struktura - model prema kojem neka stvar predstavlja
lijek za bolest koju sama izaziva - moe vidjeti svugdje u dananjem
ideolokom krajoliku. Uzmimo za primjer Georgea Sorosa, bankara
i filantropa. Soros predstavlja najbeskrupuloznijeg financijskog pe
kulanta i manipulatora kOji postoji zajedno s njegovim dvojnikom
koji je humanitarno zabrinut za katastrofalne drutvene posljedice
neobuzdane trine ekonomije. ak je i njegova svakodnevna rutina
obiljeena ovom dvojnou: polovicu svoga radnog vremena posveuje
financijskim spekulacijama, a drugu polovicu humanitarnim aktivno
stima poput doniranja novca za kulturne i demokratske aktivnosti u
postkomunistikim zemljama te pisanju tekstova i knjiga, to u krajnjoj
ponitava uinke njegovih vlastitih financijskih spekulacija.
Poput Georgea Sorosa, i Bill Gates je osoba s dva lica. Okrutni
biznismen unitava ili preuzima suparnike tvrtke, tei virtualnom
monopolu, koristi se svim trikovima i lukavstvima ne bi li postigao
zacrtane ciljeve. Istovremeno, on je i najvei filantrop u povijesti ovje
anstva koji se pita: to e nam kompjuteri ako ljudi nemaju dovoljno
novca ni za hranu i umiru od dizenterije? U etici liberalnih komunista
okrutna potraga za profitom preduhitrena je dobrotvornim aktivno
stima. Milosre je humanitarna maska iza koje se skriva ekonomska
eksploatacija. Superego-ucjenom ogromnih razmjera razvijene zemlje
pomau nerazvijenima donacijama, kreditima i slinom pomoi,
 o NASILJU 25

ime se zaobilazi kljuan problem, a to je njihovo sudionitvo i suodgo

vornost za bijednu situaciju u kojoj se nalaze nerazvijene zemlje. 8
Oslanjajui se na BataU1eovo razlikovanje }}generalne ekonomije
suverenog troenja i obuzdane ekonomije beskonanog profita kapi
talizma, njemaki posthumanistiki filozof Peter Sloterdijk osnovnu
crtu rascjepa kapitalizma pronalazi u njemu samom, u njegovu ima
nentnom samo-nadvladavanju: kapitalizam se nalazi na vrhuncu kada
iz samoga sebe stvara svoju najradikalniju - i jedinu plodotvornu
- suprotnost, posve razliitu od onog o emu je klasina ljevica, zahva
ena vlastitim jadom, uope mogla i zamiljati.9 Njegovo spominjanje
Andrewa Carnegieja u pozitivnom svjetlu ukazuje na princip: suverena
gesta vlastitog negiranja beskrajne akumulacije bogatstva sastoji se u
troenj u takvog bogatstva za stvari ponad njihove cijene i izvan cirkula
cije trita: javna dobra, umjetnost, znanost, zdravstvo itd. Ova zavrna
})suverena gesta omoguuje kapitalistima da izau iz zaaranog kruga
beskonanog irenja reprodukcije, stjecanja novca zato da bi ga se jo
vie moglo zaraditi. Kada kapitalist svoje akumulirano bogatstvo dijeli u
svrhu javnoga dobra, tim inom on negira samoga sebe kao puku perso
nifikaciju kapitala i njegova reproduktivnog kruenja: njegov ivot tada
postaje smislen, prestaje za cilj imati tek irenje reprodukcije. tovie,
kapitalist u tom sluaju prelazi od erosa do thymosa, od perverzne
erotske logike akumulacije do javnog priznanja i ugleda. To u osnovi
znai uzdizanje likova poput Sorosa ili Gatesa na razinu personifika
cije navlastite samo-negacije samoga kapitalistikog procesa: njihova
humanitarna djelatnost, odnosno goleme donacije za javno dobro, ne
predstavlja tek osobnu idiosinkraziju. Bila iskrena ili pak licemjerna,
ona je u svakom sluaju logini zavretak kruenja kapitala, a iz ue
ekonomske perspektive predstavlja nunost jer kapitalistikom sustavu
omoguava da odgodi vlastitu krizu. Ona ponovo uspostavlja ravnoteu
(redistribucija bogatstva onima koji su potrebiti) bez upadanja u kobnu
zamku: destruktivnu logiku gnjeva i prinudne dravne redistribucije
26 SLAVOJ iEK

bogatstva koja moe zavriti iskljuivo posvemanjom bijedom. Mogli

bismo dodati kako ona takoer izbjegava i drugi oblik ponovnog uspo
stavljanja ravnotee i potvrivanja thymosa putem trokova suverenosti,
a drugo ime za to je rat ...
Ovaj paradoks oznaava nau vlastitu alosnu potekou: dananji
se kapitalizam ne moe reproducirati sam od sebe. Da bi ouvao krug
drutvene reprodukcije, potrebno mu je milosre smjeteno izvan eko
nomskog sustava.

Liberalno-komunistiko selo
Film The Village (Zaselak) M. Nighta Shyamalana pokazuje libe
ralno-komunistiki nain ivota koji se bazira na strahu u njegovu
najiem vidu. Oni koji olako odbacuju njegove filmove kao primjer
new age kia ovdje bi mogli ostati iznenaeni. Spomenuti zaselak u
Pennsylvaniji odsjeen je od svijeta i okruen umom prepunom opa
snih udovita koje mjetani nazivaju Oni O Kojima Ne Govorimo.
Veina mjetana zadovoljna je pogodbom koju su sklopili s udoviti
ma: oni ne ulaze u umu, a udovita ne ulaze u grad. Do sukoba dolazi
kada mladi Lucius Hunt poeli napustiti selo u potrazi za novim lijeko
vima i time prekri sporazum. Lucius i Ivy Walker, slijepa ki seoskog
voe, odlue sklopiti brak. Zbog bolesne ljubomore seoska luda ubode
Luciusa i zamalo ga ubije, nakon ega se Luciusu proiri infekcija koju
bi mogli sprijeiti samo lijekovi iz vanjskoga svijeta. Ivy tada od oca
doznaje tajnu o selu: udovita zapravo ne postoje i ne ivimo u 1897.
godini. Starjeine sela bili su skupina graana, rtava zloina, koja se
u dvadesetom stoljeu odluila posve povui iz svoga vremena; Ivyn
otac bio je bogati biznismen ijim su novcem kupili zemlju, nazvali je
prirodni rezervat, okruili je dugakom ogradom i gomilom straara,
podmitili vladine slubenike da skrenu avionske linije koje prolaze na
toj ruti i preselili se u rezervat izmislivi priu o Onima O Kojima Ne
Govorimo da bi sprijeili odlazak iz sela. Uz blagoslov oca, Ivy uspije
 o NASILJU 27

prodrijeti van, pronalazi susretljivog straara koji joj daje potreban

lijek i vraa se s njim zaruniku da bi mu spasila ivot. Na kraju fUma.
starjeine odlue nastaviti ivjeti u izolaciji sela, predstavljajui smrt
seoskog idiota kao dokaz da udovita zaista postoje, ime se potvrUje
utemeljujui mit o zajednici. Logika rtvovanja jo jednom se potvrUje
kao uvjet postojanja zajednice, kao tajna spona koja je povezuje.
Stoga nije udno da je veina kritiara film otpisala kao najgori oblik
ideoloke zaahurenosti: Lako je shvatiti zato ga je privukla ideja da
radnju filma smjesti u vrijeme kad su ljudi svoje emocije iskazivali na
izravan i iskren nain, ili zato mu se svia ideja o selu odvojenom
od ostatka svijeta. On ne pravi filmove, nego ahure.10 Stoga se u
podlozi filma nalazi elja za ponovnim stvaranjem zatvorenog uni
verzuma autentinosti u kojem je nedunost zatiena od razarajue
snage moderne: Sve se vrti oko toga kako zatititi vlastitu nevinost
od prodora 'udovita' iz vlastita ivota; to je elja za zatitom vlastite
djece od odlaska u nepoznato. Ako su vas jednom u ivotu ta 'udovita'
ozlijedila, ne elite da se isto dogodi i vaoj djeci, a mlaa bi generacija
moda eljela ui u takav rizik.l1
Pomnija analiza pokazuje kako je film mnogo kompleksniji. Kritike
koje su isticale kako je film blizak H. P. Lovecrafru po krutim i
hladnim prikazima Nove Engleske, idejama priroenosti i preutnim
spominjanjem 'Onih Starih' i 'Onih O Kojima Ne Govorimo'12, u
pravilu zaboravljaju istaknuti politiki kontekst. Samodostatna zajedni
ca s kraja devetnaestog stoljea priziva u sjeanje mnoge utopijsko-soci
jalistike zajednice koje su cvjetale u Americi toga doba. To ne znai da
je slinost s Lovecraftom u kontekstu nadnaravnog horora samo maska
lani mamac. Ovdje nalazimo dva univerzuma: moderno i otvoreno
drutvo rizika nasuprot sigurnosti staroga zatvorenog univerzuma
Smisla - meutim, cijena koju treba za njega platiti sastoji se u ograni
enom i zatvorenom prostoru koji uvaju neopisiva udovita. Zlo nije
tek izbaeno iz toga zatvorenog utopijskog p~ostora: ono je transformi
28 SLAVOJ iEK

rano u mitsku prijetnju uz pomo koje zajednica uspostavlja privremeni

mir i protiv koga je prinuena odravati trajno stanje opasnosti.
Izbaene scene koje se obino nalaze kao dodatak na DVD-u naj
ee nas uspijevaju uvjeriti kako je redatelj bio u pravu kad ih je izbacio.
Meutim, scene iz DVD izdanja ovog filma predstavljaju iznimku. Jedna
od njih je vjeba u kojoj Walker zvoni na uzbunu za bijeg u podzemna
sklonita gdje bi se mjetani trebali skloniti u sluaju napada udovita.
ini se da je autentinost zajedni~ mogua samo u uvjetima trajne
prijetnje, neprekidnog stanja opasnosti. B Kao to emo kasnije vidjeti
u filmu, tu prijetnju u najboljoj totaiitarnoj maniri odrava uski krug
seoskih starjeina zajednice da bi mlade koji nisu inicirani sprijeili da
napuste selo i krenu riskantnim putem kroz umu do dekadentnih grado
va. I samo zlo mora se udvostruiti: stvarno zlo drutvene dezintegra
cije kasnoga kapitalizma mora se prebaciti na arhaino, magijsko-mito
loko zlo koje predstavljaju udovita. Zlo je sastavni dio unutranjega
kruga jer ga zamiljaju lanovi koji mu pripadaju. ini se da se ovdje
pribliavamo djelu G. K. Chestertona ovjek koji je bio etvrtak u kojem
je najvie rangirana osoba u policiji ujedno i najvei kriminalac i stoga se
bori protiv samoga sebe. Hegelijanski kazano, izvanjska prijetnja protiv
koje se bori zajednica ujedno je njena navlastita bit ... 14
to ako je ovo istina na jo radikalniji nain nego to to na prvi
pogled izgleda? to ako se istinsko zlo u naim drutvima ne nalazi u
njihovoj kapitalistikoj dinamici, nego u naim pokuajima da se od
njih izdvojimo (u isto vrijeme izvlaei iz njih profit) borei se za pre
mjetanje zatvorenih prostora zajednice iz ograenih zajednica u rasne
ili religijske grupe? Odnosno, nije li poanta filma upravo u tome da
pokazuje kako je danas povratak autentinoj zajednici u kojoj govor jo
uVijek izravno prenosi stvarne emocije (to je u osnovi ideal socijalisti
ke utopije) la koja se jedino moe uprizoriti kao spektakl za iznimno
bogate? Pravi primjeri dananjega zla nisu obini kupci koji zagauju
okoli i ive u nasilnom svijetu rascjepkanih drutvenih veza, nego oni
 o IIA.ILJU 29

koji - bivajui u cijelosti odgovorni za stvaranje tako devastiranog i )

oneienog svijeta - bjee od onoga to su napravili ivei u ograenim (
zajednicama, konzumirajui organsku hranu ili provodei praznike u \
./
rezervatima prirode.
U filmu Djeca ovjeanstva Alfonza Cuar6na, koji se zasniva na djelu
p. D. Jamesa, libetaino-komunistiko selo je Velika Britanija. Godine
2027. ljudska je rasa postala neplodna. Najmlai stanovnik planeta,
osamnaestogodinjak, upravo je ubije-!l u Buenos Airesu. U Velikoj
Britaniji na snazi je neprekidno izvanredno stanje: antiteroristiki odre
di progone ilegalne imigrante, a institucije vlasti bave se sve manjom
populacijom koja vegetira ivei u sterilnom hedonizmu. Nisu li hedo
nistika permisivnost i novi oblici drutvenog aparthejda i kontrole
zasnovane na strahu ono na emu danas poivaju naa drutva? No, evo
u emu se sastoji Cuar6nova genijalnost: Mnogi scenariji za bud,unost
sastoje se od neeg slinog Big Brotheru, ali ja smatram da je to shva
anje tiranije vezano za dvadeseto stoljee. Tiranija koja se sada zbiva
preuzima drugaije oblike - u dvadeset i prvom stoljeu njeno je ime
'demokracija'. Zbog toga vladari Cuar6nova svijeta nisu sivi i unifor
mirani orwellovski totalitarni birokrati nego prosvijeeni i kultivirani
demokratski inovnici, od kojih se svaki odlikuje nekim svojim ivot
nim stilom. Kad glavni junak posjeuje biveg prijatelja koji je sada
jedan od najviih dravnih dunosnika da bi dobio posebnu propusnicu
za izbjeglice, scena prikazuje stan na Manhattanu kao homoseksualno
ljubavno gnijezdo za viu klasu, s neformalno odjevenim dunosnikom
i njegovim obogaljenim partnerom za stolom.
Posve je jasno da Djeca ovjeanstva nije film koji govori o neplod
nosti kao biolokom problemu. Neplodnost o kojoj govori Cuar6nov
film jo je davno dijagnosticirao Friedrich Nietzsche zapaajui kako
se zapadnjaka civilizacija kree u smjeru Posljednjega Ovjeka, ravno
dune kreature bez ikakve strasti ili predanosti. Budui da nije u stanju
matati i da je umoran od ivota, on ne preuzima nikakav rizik, traei
30 SLAVOJ iEK

samo udobnost i sigurnost, iskaz tolerancije jednoga spram drugoga:

Od vremena do vremena malo otrova: to stvara ugodne sne. A naj
poslije mnogo otrova, kako bi umiranje bilo lako. (...) Postoje jo mala
zadovoljstva za dan i mala zadovoljstVa za no: no potuje se zdravlje.
'Pronali smo sreu' - kau posljednji ljudi i trepu oima.16
Nama koji ivimo u zemljama Prvoga svijeta sve je tee ak i zamisli
ti neki javni ili univerzalni razlog zbog kojeg bismo bili spremni rtvo
vati vlastiti ivot. Doista, rascjep izmedu Prvog i Treeg svijeta u sve
veoj mjeri prolazi linijom koja razdvaja dug i zadovoljan ivot prepun
materijalnog i kulturnog bogatstva i ivot koji je posveen nekom tran
scendentnom Nije li upravo to antagonizam izmedu onoga to je
Nietzsche nazvao pasivnim i aktivnim nihilizmom? Mi sa Zapada
predstavljamo Posljednje Ljude, zapletene u glupa svakodnevna zado
voljstva, doim su muslimanski radikali spremni staviti sve na kocku i
ukljuiti se u nihilistiku borbu sve do krajnosti i autodestrukcije. Ono
to postupno nestaje ovom oprekom izmedu onih koji su unutra
(Posljednji Ljudi koji obitavaju u sterilnim ogradenim zajednicama)
i onih koji su vani, jest stara dobra srednja klasa. Srednja klasa je
luksuz koji si kapitalizam vie ne moe priutiti.17 Jedino mjesto u
filmu Djeca ovjanstva na kojem prevladava neobian osjeaj slobode
je Blackpool, neka vrsta oslobodenog teritorija koji se nalazi daleko
od dosega sveproimajue opresije. Tim gradom omedenim zidom i
pretvorenim u izbjegliki kamp upravljaju njegovi stanovnici, ilegalni
imigranti. Ovdje ivot obiluje militantnim izgredima islamskih funda
mentalista, ali i djelima autentine solidarnosti. Nije stoga udno da se
upravo u njemu dogada udo u obliku novorodenog djeteta. Na kraju
filma vojne snage okrutno bombardiraju Blackpool.

Seksualnost u atonalnom svijetu

Kakav se oblik seksualnosti uklapa u ovaj svijet? estog kolovoza
2006. godine London je bio domain prvog masturbate-a-thona,
 "

o NASILJU
~
javnog dogadanja u kojem je stotine mukaraca i ena zajedno mastur
biralo u dobrotvorne svrhe, prikupljajui novac za zdravstvene organi
zacije koje se bave spolnou i reprodukcijom. Cilj je takoder bio podii
razinu svjesnosti i odbacivanja srama i tabua kojima je okruen ovaj
posve uobiajen, prirodan i siguran oblik seksualne aktivnosti. Formulu
je pronala zdravstvena tvrtka iz San Francisca koja se pod imenom
Good Vibrations bavi spolnim zdravljem, u sklopu Mjeseca Nacionalne
Masturbacije koji su osnovali 1995. godine i kojem su otad bili doma
ini otkako je odran izvorni masturbate-a-thon u San Franciscu. Evo
kako dr. Carol Queen opravdava sve to:
ivimo u drutvu u kojem su spolne aktivnosti oduvijek bile ograniene zakonom,
a potraga za istinskim uitkom redovno osuivana kao sebina i djetinjasta. Velik
broj ljudi koji se smatraju slobodnima od seksualnih ograda jednostavno su preis
pisali jednadbu seks je dobar jedino ako ukljuuje prokreaciju u seks je dobar
jedino ako ukljuuje dvoje ljudi koji se vole ... Masturbacija je naa prva seksualna
~tivnost, prirodni izvor uitka koji nam je dostupan tijekom cijelog ivota, ona
je jedinstveni oblik vlastitog kreativnog izraavanja. Svaki put kad masturbirate
ujedno slavite svoju seksualnost i vau uroenu sposobnost za uivanjem, stoga
uzmite stvar u svoje ruke!... Masturbacija moe biti j radikalan in, a kultura koja
potiskuje masturbaciju moe potiskivati i mnoge ostale osobne slobode. Slavei
Mjesec nacionalne masturbacije time to mu i sami doprinosite iznosei na vidjelo
ljubav prema sebi samome, imajte na umu kako je erotska sloboda svugdie sastavni
dio blagostanja. IS

Ideoloka potka u podlozi masturbathona obiljeena je sukobom

izmedu oblika i sadraja: ona tvori kolektiv od pojedinaca koji su spre
mni podijeliti_!..4~ugi~1igL~gQit@l sadran u njihovu glupom
uitku. Ta je kontradikcija, medutim, u veoj mjeri prividna negoli
stvarna. Ve je i Freud poznavao vezu izmedu narcizma i uvuenosti u
masu, to najbolje opisuje kalifornijska fraza podijeliti iskustvo. Takvo
preklapanje suprotstavljenih pojmova temelji se na izdvojenosti koju
dijele: ne samo da netko moe biti usamljen u gomili, on jest sam u
gomili. I pojedineva izoliranost i njegova uvuenost u masu u cijelosti
iskljuuju pravu intersubjektivnost, susret s Drugim. Upravo zbog toga,
kao to to nedvosmisleno istie i francuski filozof Alain Badiou, danas
,3 2', SLAVOJ iEK
'."

bismo vie nego ikad trebali inzistirati na ljubavi a ne na pukom uit

ku: upravo je ljubav kao susret Dvoje onaj koji transsupstancijacijom
pretvara idiotski uitak masturbacije u prikladan dogaaj.19 I minimalni
osjeaj profinjenosti i osjetljivosti govori nam da je tee masturbirati pred
nekim negoli s tom osobom imati spolni odnos: sama injenica da je
onaj drugi sveden na promatraa koji ne sudjeluje u mojoj aktivnosti ini
moju aktivnost jo vie sramnom. Dogaaji poput masturbate-a-thona
pokazuju da vie nema prihvatljivoga srama. Upravo je to ono to ga ini
jednim od najjasnijih indikatora toga u kakvom svijetu danas ivimo,
ideologije koja podrava nae najintimnije iskustvo samoga sebe.
Zato
....... --..,............
>.-..-~
masturbirati?
-",,~.-- .......,. - -..
Evo razloga koje navodi Queen:

Zato to je seksualni uitak prirodno pravo svake osobe.

Zato to je masturbacija jedini sigurni seks.
Zato to je masturbacija radosno iskazivanje ljubavi prema samo
me sebi.
Zato to masturbacija prua brojne zdravstvene prednosti kao to
su uklanjanje menstrualnog gra, smanjenje stresa, oslobaanje endor
fina, jaanje miia zdjelice, smanjenu mogunost infekcije prostate za
mukarce i gljivinih infekcija za ene.
Zato to je masturbacija izvrsna vjeba za kardiovaskularni sustav.
Zato to je svaka osoba sebi najbolji partner.
Zato to masturbacija poveava razinu osvijetenosti o seksu.

Ovdje se nalazi sve: poveana svijest o samome sebi, zdravstvena

dobrobit, borba protiv drutvene represije, najradikalniji oblik politiki
korektnog stava (pri masturbaciji nitko nije napastovan) te afirmacija
seksualnog uitka u elementarnom smislu te rijei - svaka osoba je sebi
najbolji partner. Koritenje termina koji je obino rezerviran za homo
seksualce (masturbacija iznosi na vidjelo ljubav prema sebi) upuuje
na neku vrstu implicitne teleologije postupnog izbacivanja svega dru
 o NASILJU ,33"

gog: ponajprije, u homoseksualnosti je izbaen drugi spol (spolni se

in upranjava s osobom istoga spola). Potom, na nain izokretanja
Hegelove negacije negacije, ukinuta je i sama dimenzija drugosti: osoba
uiva sama sa sobom.
U prosincu 2006. godine gradska uprava New Yorka proglasila je
odabiranje jednog spola (to ukljuuje, ako je nuno, operaciju pro
mjene spola) neotuivim ljudskim pravom. Temeljna razlika odnosno
transcendentalna razlika koja utemeljuje navlastitost ljudskog iden
titeta tim je inom otvorena mogunosti manipulacije: umjesto toga
uspostavljena je krajnja rastezijivost pojma ljudskosti. Masturbathon je
idealan oblik seksualne aktivnosti transseksualnog subjekta, ili kazano
drugim rijeima,(~eb) onoga koji je asopis @,!!,~ u izdanju od 18.
prosinca 2006. od~brao za osobu godine. Ova godinja nagrada nije
pripala Ahmedinedadu, Chavezu, Kim Jong-liu ili bilo kojem drugom
uobiajenom sumnjivcu nego tebi, svakome od nas koji koristimo
ili stvaramo sadraje na webu. Naslovnica asopisa sastoji se od bijele
tipkovnice s ogledalom na mjestu monitora u kojem svaki itatelj moe
vidjeti vlastiti odraz. Da bi nekako opravdali takav izbor, urednici su
naveli prijelaz od institucija prema pojedincima koji se sada ponovo
, pojavljuju kao graani nove digitalne demokracije.
U svemu tome postoji neto izrazito upadljivo to privlai pozornost
u veoj mjeri negoli to nam to ovaj izraz kazuje. Ako je ikad postojao
ideoloki odabir, onda je to ovaj: poruka koja se odnosi na novu cyber
-demokraciju u kojoj milijuni ljudi mogu izravno komunicirati i sami
se organizirati zaobilazei centraliziranu dravnu kontrolu zapravo
prikriva itav niz uznemirujuih procjepa i napetosti. Oita ironija se
ponajprije sastoji u tome da onaj tko pogleda u ogledalo s naslovnice
Timea ne vidi ostale s kojima bi navodno trebao biti u vezi, nego svoj
vlastiti odraz. Nije stoga udno da je Leibniz jedan od glavnih filozof
skih referenci teoretiara virtualnog prostora: ne ide li naa uronjenost
u virtualni prostor usporedo sa svoenjem nas samih na Leibnizove
 SLAVOJ iEK

monade koje zrcale itav univerzum, iako bez prozora koji bi izrav
no otvorili pogled prema izvanjskoj stvarnosti? Moglo bi se rei da je
dananji tipini korisnik interneta koji sam sjedi ispred svog monitora u
sve veoj mjeri monada bez izravnog prozora u stvarnost koja se susree
samo s virtualnim simulakrumom, a ipak je vie nego ikad prije uronjen
u globalnu komunikacijsku mreu. Masturbathan od pojedinaca koji su
spremni podijeliti s drugima solipsizam vlastitoga glupog uitka proi
zvodi kolektiv i predstavlja oblik seksualnosti koji se savreno uklapa u
takve koordinate virtualnog prostora.
~ razvio je pojam atonalnih svjetova (monde aton.e) na
koje ne utjee intervencija Gospodara-Oznaitelja koji bi u konfuznu
mnogostruku stvarnost uveo smislen poredak. 20 to je to Gospodar
-Oznaitelj?21 Na samom kraju svog monumentalnog djela Drugi svjetski
rat, Winston Churchill pomno razmatra enigmu politikog odluivanja
- nakon to strunjaci (ekonomski i vojni analitiari, psiholozi, mete
orolozi) iznesu svoje raznolike, elaborirane i proiene analize, netko
mora donijeti jednostavnu ali upravo zato i najteu odluku o djelovanju
i objedinjavanju svih tih raznolikih stavova na temelju kojih - u situa
ciji gdje svako za uvijek ima dva razloga protiV ili obratno - treba
donijeti jednoglasnu odluku: Da ili Ne. Napast emo ili emo nastaviti
ekati. Taj problem saeto je opisao nitko drugi doli John F. Kennedy:
Sama bit konane odluke ostaje nedokuiva promatrau, a esto i onoj
osobi koja donosi odluku. Takva gesta odluivanja koja se nikad u cije
losti ne moe racionalno utemeljiti zapravo je gesta Gospodara.
Temeljna karakteristika naeg postmodernog svijeta jest tenja da
se raskine s djelovanjem Gospodara-Oznaitelja: sloenost svijeta mora
biti bezuvjetno potvrena. Svaki Gospodar-Oznaitelj koji eli uspo
staviti neki poredak mora biti dekonstruiran, raspren, diseminiran:
Moderna apologija 'sloenosti' svijeta nije nita doli generalizirana elja
za atonalnou.22 Badiou nudi izvrstan primjer takvog atonalnog
svijeta: to je politiki korektna vizija seksualnosti koju zastupaju rodni
 o NAIILJU !35

studiji svojim opsesivnim odbacivanjem binarne logike: na svijet je

granini svijet nijansi raznolikih seksualnih praksi koji ne tolerira odlu
ivanje, Dvojnost, evaluaciju u Nietzscheovom smislu tih pojmova.
ovom kontekstu posebno su zanimljivi romani Michela
Houellebecqa23 u kojima on beskonano razrauje motiv neuspjeha
u ljubavi u suvremenim zapadnjakim drutvima koje karakterizira,
kako je to kazao jedan knjievni kritiar, rasp~d religije i tradici
je, neobuzdano oboavanje uitka i mladosti te budunost kojom
dominira znanstvena racionalnost i manjak uitka.24 To je mrana
strana seksualnog oslobaanja iz 60-ih godina: posvemanja komo
diflkacija seksualnosti. Houellebecq prikazuje stanje nakon seksualne
revolucije, sterilnost univerzuma kojim dominira poriv superega za
uivanjem. Cjelokupni njegov opus usredotoen je na .~uprQ.t.ll.Qll
l.i!!Q_avi .i_ seks~~ seks je apsolutna nunost, odrei se seksa
znai nestati, ieznuti, tako da ljubav ne moe procvjetati bez seksa;
meutim, istovremeno, ljubav je nemogua upravo zbog seksa: on je
postao znak dominacije kasnog kapitalizma i trajno pokvario meu
'ljudske odnose kao neizbjena reprodukcija dehumanizirajue naravi
liberalnog drutva; u osnovi, seks je unitio ljubav. 25 ~~ .~tQ.ga.
posluimo li se Derridinim terminima, igqyremeno i uvjet.mQg.l,lno
~t.!j_!!~E.lOgu~!'!Q.~~ liub~yi.

*
ivimo u drutvu u kojem postoji svojevrstan hegelovski spekula
tivni identitet suprotnosti. Neke odlike, stavovi i ivotne norme vie se
ne percipiraju kao ideoloki obiljeene. One se doimaju neutralnim,
ne-ideolokim, prirodnim, zdravorazumskim. Ideologijom smatramo
ono to se nalazi izvan tog podruja: gorljivi religijski fanatizam ili
posveenost odreenoj politikoj orijentaciji. Hegelovska poanta bi se
ovdje odnosila na injenicu da upravo neutraliziranje nekih odlika i
njihovo smjetanje u spontano usvojenu pozadinu obiljeava ideologiju
u njenom najiem znaenju i na najuinkovitiji nain. Rije je o dija
36 SLAVOJ iEK

lektikom podudaranju suprotnosti: ostvarenje pojma ili ideologije

u njenom najiem obliku podudara se s njenom suprotnou kao
ne-ideologijom (ili, preciznije kazano: doima se ne-ideologijom). Isto
vrijedi i za nasilje. Drutveno-simboliko nasilje u svom se najiem
obliku pojavljuje kao vlastita suprotnost, kao prirodno stanje okruenja
u kojem ivimo, zraka koji udiemo.
Stoga su osjetljivi liberalni komunisti (uplaeni, briljivi, protivnici
nasilja) i bijesni, zaslijepljeni fundamentalisti dvije strane iste medalje.
Dok se bore protiv subjektivnog nasilja, liberalni su komunisti upravo
oni imbenici strukturalnog nasilja koje stvara uvjete na eksploziju
subjektivnog nasilja. Isti oni dobrotvori koji daju milijune za borbu
protiv AIDS-a ili pouavanje o toleranciji unitili su ivote tisua ljudi
svojim fInancijskim spekulacijama i stoga stvorili uvjete za nastanak
netolerancije protiv koje se bore. Tijekom 60-ih i 70-ih mogle su se
nabaviti meke pornografske razglednice djevojke obuene u bikini ili
slinu odjeu; meutim, ako ste razglednicu malo pomaknuli ili je
gledali pod drugim kutom, odjea bi odjednom nestala i kao nekom
arolijom bi se razotkrila gola djevojka. Kad nas obasipaju srcedra
pateljnim vijestima o otpisivanju dugova siromanima ili velikoj
humanitarnoj kampanji za iskorjenjivanje neke opasne epidemije,
potrebno je samo okrenuti razglednicU i pogledati je iz drugog kuta
da bi se ispod njezina lika otkrila prava narav opscene figure liberalnog
komunista na djelu.
Ne treba imati iluzija: libe~ni komunisti su neprijatelji svake
progresivne borbe u dananjem svijetu. Svi ostali neprijatelji reli
gijski fundamentalisti i teroristi, korumpirani i neuinkoviti dravni
birokrati - pojedinane su figure iji uspon i pad ovisi o sluajnom
spletu lokalnih okolnosti. Upravo zato to ele rijeiti sve sekundar
ne manjkavosti globalnog sistema, liberalni komunisti predstavljaju
istir:sko utjelovljenje svega onog to ne valja u sustavu kao takvom.
Tu injenicu treba stalno imati na umu u sreditu razliitih taktikih
 o NAIlLIU ~
saveznitava i kompromisa na koje je potrebno pristati s liberalnim
komunistima kad se radi o borbi protiv rasizma, seksizma i religijskog
mranjatva.

~r.0.~L~~e.tre~al()_!lfi[1iti ~ lib.~~al[1~tp._ko!llwili!Q..!J.lJ~()j!j~._~4YoJ
beA9.. dob~Q.b!!,.islg~[1();z,!!b.dnuta. _~.b.Qg...illQ..ma~l.[13.$ilj.a.u. Syjj~~!I:_
i koj.a.ie ..g'<?YQlJno bogata.dasitp.okdQPlJst~titakv:t!brige? Doista, to
bi trebalo uiniti s ovjekom kojeg ne mogu potkupiti interesi neke
korporacije zato jer je on njen suvlasnik, koji ustraje u svojim stavovima
o borbi protiv siromatva zato jer zarauje na njen raun, koji iskreno
izraava svoje stavove zato jer je toliko bogat da si to moe dopustiti,
koji iskazuje hrabrost i mudrost bezobzirno slijedei svoje poslovne
pothvate i ne uzima u obzir svoje osobne potrebe jer su one ve zado
voljene, ovjekom koji je, povrh toga, i dobar prijatelj, napose svojim
kolegama iz Davosa? Benoit Br~c;hH~?'[11!4iQ je odgoyQr na ovo pitanje
u ~YQj()iEi~?.E!!!Y~i~A()~!!~~(.
Istupi naprijed: uli smo

Da si dobar ovjek.

Ne moe te se potkupiti, no ni munja

Koja pogaa kuu takoer

Se ne moe potkupiti.

Dri se onoga to si rekao.

Ali to si zapravo rekao?

Poten si, kae svoje miljenje.

Koje miljenje?

Hrabar si.

Protiv koga?

Mudar si.

Za koga?

Ne brine se za svoju osobnu dobit.

Za iju se dobit onda brine?

Dobar si prijatelj.

Jesi li takoer dobar prijatelj i dobrih ljudi?

Posluaj nas: mi znamo

Da si ti na neprijatelj. Zato emo

Te sada staviti pred zid. Ali uzimajui u obzir tvoje

Zasluge i vrline

38 SLAVOJ iEK

Stavit emo te pred dobar zid i ustrijeliti te

Dobrim metkom iz dobre puke i zakopati te
Dobrom lopatom u dobroj zemlji. 26
 :2

Allegro moderato - Adagio

STRAHUJ OD SVOGA BLINJEG KAO OD SAMOGA SEBEI

Politika straha
Dananji dominantni oblik politike je post-politika biopolitika
zapanjujui primjer teorijskog argona koji se, meutim, vrlo lako dade
deifrirati: )}post-politika je politika koja tvrdi da iza sebe ostavlja st~re
ideoloke borbe i umjesto toga se usredotouje na struno upravljanje i
administriranje, doim )}bio-politika oznaava reguliranje sigurnosti i
blagostanja ljudi kao svoj primarni cilj. l Jasno je da se ove dvije dimen
zije preklapaju: prije su postojali veliki ideoloki uzroci, a ono to ostaje
tek je uinkovito upravljanje ivotom ... gotovo jedino to. Odnosno, s
depolitiziranim, drutveno objektivnim, strunim upravljanjem i koor
dinacijom interesa kao nultom tokom politike, jedini nain uvoenja
strastvenosti u ovo polje i aktivne mobilizacije ljudi jest stvaranje straha,
temeljne sastavnice dananje subjektivnosti. Zbog toga je bio-politika u
krajnjoj liniji politika straha, ona se usredotouje na obranu od poten
cijalne viktimizacije ili napastovanja.
Upravo je to ono to razdvaja radikalnu emancipacijsku politiku
od naeg politikog statusa quo. Ovdje nije rije o razlici izmeu dvije
vizije ili skupa aksioma, nego o razlici izmeu politike zasnovane na
nizu univerzalnih aksioma i politike koja porie samu konstitutivnu
dimenziju onog politikog, s obzirom na to da pribjegava strahu kao
krajnjem mobilizacijskom principu: strahu od imigranata, zloina, bez
bone seksualne izopaenosti, strahu od presnane drave kao takve i
tereta previsokih poreza, strahu od ekoloke katastrofe ili napastovanja.
40 SLAVOJ iEK

Politika korektnost je pravi primjer liberalnog oblika politike straha.

Takva (post-)politika uvijek se oslanja na manipulaciju paranoidnim
ochlos ili mnotvom: to je zastraujue okupljanje zastraenih ljudi.
Stoga je jedan od velikih dogaaja 2006. godine bilo postajanje anti
imigracijske politike dominantnim stavom, ime se napokon prekinula
pupana vrpca koja ju je povezivala iskljuivo sa strankama krajnje
desnice. Od Francuske do Njemake, od Austrije do Nizozemske, u
novom duhu ponosnog kulturnog i historijskog identiteta, glavne su
stranke smatrale kako je sada prihvatljivo naglasiti da su imigranti
gosti koji se moraju prilagoditi kulturnim vrijednostima koje oblikuju
drutvo u koje su se doselili i udomaili - to je naa zemlja, zavoli je
ili je napusti.
Dananja liberalna tolerancija spram drugih, potovanje .drugosti i
otvorenost prema njemu suprotstavljeni su opsesivnom strahu od napa
stovanja. Ukratko, Drugi je sasvim u redu, sve dok njegova prisutnost
nije nametljiva, sve dok taj Drugi nije uistinu drugi. .. Na posve isti
nain kao i s paradoksalnom strukturom okoladnog laksativa o kojoj
je bilo rijei u prethodnom poglavlju, tolerancija se podudara sa svo
jom suprotnou. Moja dunost da budem tolerantan prema Drugom
zapravo znai da mu se ne smijem suvie pribliiti i prodrijeti u njegov
prostor. Drugim rijeima, moram potovati njegovu netoleranciju spram
moje pretjerane bliskosti. Sredinje ljudsko pravo u drutvu kasn9ga
kapitalizma u sve veoj mjeri postaje pravo da se ne bude uznemiravan,
dakle pravo da se ostane na sigurnoj distanci od drugih.
Post-politika bio-politika takoer sadri dva aspekta koja se ne
mogu shvatiti drugaije nego kao da pripadaju dvama suprotstavlje
nim ideolokim podrujima: svoenje ljudskog bia na goli ivot, na
Homo sacera, takozvano sveto bie koje je objekt strunoga skrbnikog
znanja, ali je lieno svih prava kao to je to sluaj sa zatVorenicima u
Guantanamu ili rtvama holokausta, te respektiranja ranjivog Drugog
koje je dovedeno do krajnosti stavom o narcistikoj subjektivnosti koja
 o NASILJU 41

samu sebe doivljava kao ranjivu, neprekidno izloenu mnogostrukim

potencijalnim napastovanjima. Postoji li neki snaniji kontrast nego
onaj izmeu potovanja spram ranjivosti Drugog i svoenja Drugog
na puki goli ivot kojim upravlja administrativno znanje? to ako
ta dva stajalita proistjeu iz istog izvora? to ako su ta dva aspekta
dio jednog jedinstvenog naela koje im se nalazi u podlozi? to ako se
podudaraju u onome to bismo u iskuenju mogli nazvati suvremenim
oblikom hegelovskog beskrajnog suenja koje uspostavlja identitet
suprotnosti? Ono to ta dva pola imaju zajedniko upravo je odbijanje
bilo kakvog vieg uzroka, shvaanja da je krajnji smisao naeg ivota
upravo ivot sam. Zato ne postoji proturjeje izmeu potovanja spram
ranjivog Drugog i spremnosti da se opravda muenje, ekstremni iskaz
tretiranja pojedinaca kao homini sacer. 2
U djelu The End ofFaith (Kraj vjere) Sam Harris opravdava muenje
u iznimnim situacijama (ali, dakako, svatko tko opravdava muenje
ini to smatrajui ga iznimnom mjerom - nitko zaozbiljno ne zagovara
muenje malenog i gladnog djeteta koje je ukralo okoladu). Njegovo
se opravdanje zasniva na razlici izmeu naeg instinktivnog gaenja
prema tome da budemo svjedoci torture ili muenja neke osobe i naeg
apstraktnog znanja o masovnoj patnji: mnogo nam je tee muiti poje
dinca negoli iz velike daljine baciti bombu koja bi mogla prouzroiti
mnogo bolniju smrt tisua ljudi.
Stoga smo uvueni u neku vrstu etike iluzije, usporedive s optikim
varkama. Krajnji cilj takvih iluzija sastoji se u tome da, iako je naa mo
apstraktnog rasuivanja iznimno razvijena, nai su emocionalno-etiki
odgovori i dalje uvjetovani prastarim instinktivnim reakcijama suuti
spram patnji i boli kojoj neposredno svjedoimo. Zbog toga je izravno
ciljanje na nekoga za veinu nas mnogo odbojnije negoli pritisak na
dugme koje m~e ubiti tisue ljudi koje ne moemo vidjeti:
S obzirom na to to mnogi od nas misle o nunosti naeg rata protiv terorizma,
prakse muenja se u odreenim okolnostima ne ine samo dopustivima nego i
nunima. No, to se u etikom pogledu ne ini nita prihvatljivijim negoli ranije.
42 SLAVOJ IEK

Razlozi za to su, uvjeren sam, u jednakoj mjeri neuroloke naravi kao i oni koji se
odnose na mjeseevu iluziju [... J Moda je dolo vrijeme da izvadimo nae okulare
i podignemo ih u nebo.'

Ne udi da Harris upuuje na Alana Derschowitza i njegovo legitimi

ziranje torture. 4 Da bi suspregnuo tu evolucijski uvjetov~ivost
na fiziki prikaz patnji drugih, Harris je zamislio idealnu~l~~ isti~~(,
efikasan oblik muenja jednak kavi bez kofeina ili dijetnoj Coti:"
lijek koji bi podjednako iznio na vidjelo orua torture i instrumente njenoga kraj
njeg zarajivanja. Pilula bi djelovala na taj nain da proizvede kratkotrajnu paralizu i
kratkotrajnu tjeskobu, tako snanu da se nijedno ljudsko bie ne bi eljelo drugi put
tome prepustiti. Zamislite kako bismo se osjeali mi muitelji ako bi, nakon to smo
dali pilulu zarobljenim teroristima, svaki od njih prilegao i zaspao na sat vremena te
se nakon toga probudio i odmah priznao sve to zna o djelovanju njegove organiza
cije. Ne bismo li doli u iskuenje da je naposljetku nazovemo pilula istine?5

Ove rijei - lijek koji bi podjednako iznio na vidjelo orua torture i

instrumente njenoga krajnjeg zatajivanja - sadre tipinu postmodernu
logiku okoladnog laksativa: ovako zamiljena tortura je poput kave bez
kofeina - dobivamo eljeni rezultat a da ne moramo trpjeti neugodne
popratne uinke. U ozloglaenom Institutu Serbski u Moskvi, koji je bio
psihijatarski odjel KGB-a, izumili su upravo takvu drogu kojom su muili
disidente: u srce zatvorenika ubrizgali su injekciju koja bi mu usporila puls
i prouzroila uasavajuu tjeskobu. Gledano izvana, inilo se da je zatvore
nik samo predoziran, ali zapravo je proivljavao pravu nonu moru.
Harris je prekrio vlastito pravilo kad se usredotoio na jedanaesti
rujna i kritizirao Chomskog. Chomskyjeva je poanta upravo u tome
da je licemjerno tolerirati apstraktno .i anonimno ubijanje tisua
a u isto vrijeme osuivati pojedinane sluajeve krenja ljudskih
prava. Zbog ega bi Kissinger, koji je naredio totalno bombardiranje
Kambode koje je prouzroilo smrt desetaka tisua ljudi bio manji
zloinac od onih koji su odgovorni za ruenje Twin Towersa? Nije li to
stoga to smo rtve "etike iluzije? Uas napada jedanaestoga rujna bio
je vrlo detaljno prikazan u medijima, ali je zato TV postaja al-Jazeera
 o NASILJU ('4,')
osuena zbog toga to je prikazala rezultate amerikog bombardiranja
u Faludi i osuena za suradnju s teroristima.
Meutim, ovdje je na djelu neto mnogo vie uznemirujue: bliskost
(sa subjektom kojeg se mui) koja pobuuje simpatiju i ini torturu
neprihvatljivom nije tek puka fizika bliskost rtve nego, u najdu
bljem smislu, bliskost Blinjeg, sa svim idovsko-kransko-frojdovskim
konotacijama tog pojma, bliskost onoga to je prema definiciji uvijek
preblizu, ma koliko bilo fiziki udaljeno. Ono na to Harris cilja sa
zamiljenom pilulom istine nije nita drugo doli ukidanje dimenzije
Blinjega. Subjekt kojeg se mui nije vie Blinji, ve objekr ija se bol
neutralizira, svodi na vlasnitvo s kojim treba postupati na racionalno
-utilitarni nain raunice (velika bol je doputena ako spreava jo veu
bol). Ono to se ovdje gubi iz vida jest ponor beskonanosti koja pripada
subjektu. Stoga je znakovito da knjiga koja zagovara muenje nosi naziv
Kraj vjere - ne u onom oiglednom smislu vidite, samo nas naa vjera
u Boga i boanski poriv da volimo svog blinjeg naposljetku spreava
da muimo ljude, nego u mnogo radikalnijem smislu. Drugi subjekt
(u krajnjoj liniji, subjekt kao takav) za Lacana nije neto neposredno
dano nego pretpostavka, neto to se pretpostavlja, objekt vjerovanja
kako ikad mogu biti siguran da je ono to vidim ispred sebe neki drugi
subjekt, a ne prazan i uplji jednodimenzionalni bioloki stroj?

Blinji kao stvar

Takav pretpostavljeni subjekt stoga nije jo jedno ljudsko bie koje
ima bogat unutarnji ivot ispunjen osobnim ivotnim priama koje
sam sebi prepriava da bi stekao neko smisleno ivotno iskustvO, s
obzirom na to da takva osoba u krajnjoj liniji ne moe biti neprijatelj.
~iiateli je onaj iju priu jo niste u1i,6 Najbolji knjievni pri
mjer koji potkrepljuje ovu tezu je Frankemtein Mary Shelley. Ona je
uinila neto to konzervativac ne bi nikad mogao uiniti. U sredinjem
dijelu romana, ona doputa udovitu da samo govori, da pripovijeda
 44 SLAVOJ iEK

dogaaje iz vlastite perspektive. Takva odluka predstavlja najradikalniji

izraz liberalnog shvaanja slobode govora: svatko ima pravo da se uje
i njegov glas. U Frankensteinu udovite nije ))stvar, strani objekt s
kojim se nitko ne eli sukobiti; on je u cijelosti subjektiviran. Mary
Shelley ulazi u njegov um i postavlja pitanje kakav je to osjeaj biti eti
ketiran, odreen, ugnjetavan, izopen, ak i fIZiki iwblien od drutva.
. Najveem zloincu stoga je doputeno da se predstavi kao najvea rtva.
Monstruozni ubojica otkriva se kao duboko povrijeeno i oajno bie
koje udi za drutvom i ljubavlju.
Ta teza, meutim, ima i svoja jasna ogranienja: bi li se na isti nain
moglo rei da je Hitler bio neprijatelj samo zato to nismo mogli uti i
njegovu stranu prie? U djelu Lenin's Tomb (Lenjinova grobnica) David
Remnick izvjetava o svojim pokuajima da tijekom posjeta Moskvi
1988. godine upozna Lazara Kaganovia, posljednjega preivjelog
lana Staljinova ueg kruga suradnika koji je donio odluku o programu
kolektivizacije i koji je bio odgovoran za neuvena razaranja i patnje.
U dobi od preko devedeset godina, ivio je povueno u svome stanu.
Remnicka je fascinirala mogunost da susretne jednu zaista zlu osobu:

:l.elio sam znati vjeruje li Kaganovi jo uvijek? Osjeta li krivnju ili sram? I tO misli
o Gorbaovu, sadanjem generalnom sekretaru? Ali to zapravo nije ono ito me
zanimalo. Uglavnom sam samo elio biti u istoj sobi s Kaganoviem, vidjeti kairo
izgleda zao ovjek, saznati to je sve inio i kakve sve knjige dri u stanu'?

Ono s ime bi se Remnick najvjerojatnije susreo da je imao prilike

upoznati Kaganovia bio bi slab i dobroudan starac izgubljen u svojim
snovima. Kad je tijekom 6O-ih godina Svetlana Staljin emigrirala u
SAD preko Indije i objavila svoje memoare, opisala je Staljina )iznu
tra kao osjeajnog oca i brinog vou kojem su njegovi zli suradnici,
a napose Lavrentij Berija, natovarili veinu masovnih ubojstava koja
su poinjena. Nakon toga je Berijin sin Sergo objavio svoje memoare
u kojima je portretirao oca kao osjeajnog obiteljskog ovjeka koji je
naprosto slijedio Staljinova nareenja i potajno elio broj rtava uiniti
 o NAlILI U (' 45

to manjim. I Andrej Malenkov, sin Georgija Malenkova, takoer je

ispriao svoju priu o svom ocu, Staljinovu nasljedniku, opisujui ga
kao potenog i predanog radnika koji je uVijek strepio za svoj ivot.
t!;t!ll!!!h ..t}t~ndt.b!hl~_~~~~~ nisu bil~_..Q!g~~~~_.
~aj.:.c::n..?':~~~mlonskQ,g..z1a: J.~ J.z.Illi;gu_l1j)hpx~. i!!~imn()s..!~~.':.~~_ i
uasa njih_9y:ih.~.agrQman, ~sk:lJ~tv~ koje stjeemo o naem ivotu
~ .... ,,-- ~ .........-- " "'"I'~'~

iznutra, prie .koje pripovijedamo. sami sebi o nama samima da bismo

~ " . ~''''''f''''

s.Lobjas.Aili.uLinim~tavljajuJs.tLnsk:!!.!~ - istina se nalazi izvana,

~-.--.---~--.-~.-~-.-."
v v_ a
u onom~.sto...CUllillO._..
Jedna od stvari koje uvijek iznenauju naivnu etiku svijest jest kako
to da isti oni ljudi koji su poinili strana zlodjela prema svojim nepri
jateljima mogu istovremeno iskazivati toplinu, humanost i brinost za
lanove grupe kojoj pripadaju? Nije li neobino da je isti onaj vojnik
koji je poklao nedune civile spreman rtvovati vlastiti ivot za svoje
suborce? Ili zapovjednik koji je naredio strijeljanje talaca i koji nakon
toga naveer pie pismo svojoj obitelji puno iskrene ljubavi? Izgleda da
se takvo ograniavanje nae etike zabrinutosti na neki uski krug zbiva
suprotno naem spontanom uvidu da smo svi mi ljudska bia s istim
zajednikim nadama, strahovima i patnjama, te stoga i s istim opravda
nim zahtjevom za potovanjem i dostojanstvom. Shodno tome, oni koji
ograniavajuvidokrug svoje etike zabrinutosti u najdubljem su smislu
nekonzistentni, ak i licemjetni. Kazano Habermasovim rjenikom,
oni su uvueni u pragmatinu kontradikciju, jer kre etike norme
koje odravaju njihovu vlastitu gOVOtnU zajednicu. Nepriznavanje istih
temeljnih etikih prava onima koji se nalaze izvan nae zajednice za
razliku od onih koji su unutra, nije neto ta je priroeno ljudskom
biu: to je krenje nae spontane etike naklonosti koje ukljuuje bru
talnu represiju isamoporicanje.
Kad su nakon pada komunizma istononjemakog ))mekog disiden
ta, pisca Stephana Hermlina optuili da je SO-ih godina pisao tekstove i
pjesme koje su veliale Staljina, on je na te prigovore odgovorio bijesno
46 SLAVOJ iEK

i podcjenjivaki kazavi da je u to vrijeme Staljinovo ime u Europi

predstavljalo svijetli primjer slobode i pravednosti i nije ni u kojem slu
aju bilo povezano sa stranim zbivanjima koja su se l>tajno odvijala u
Sovjetskom Savezu. Taj izgovor je, dakako, prejednostavan i lagan: nije
trebalo znati istinu o staljinistikom teroru da bi se posumnjalo kako u
staljinizmu postoji neto strano pogreno. itanje tekstova objavljenih
u javnosti - slubenih izvjetaja sa suenja, napada na neprijatelja, slu
benih panegirika Staljinu i ostalim voama - trebalo je biti i vie nego
dovoljno. Na neki nain, sve to je trebalo znati bilo je dovoljno jasno
iz tih tekstova. Upravo je stoga istinski zauujue licemjerje spremnost
komunista sa Zapada koji su to promatrali da staljinistike optube
doivljavaju kao psiholoke injenice o optuenima. U pismu Walteru
Benjaminu iz 1938. godine Theodor Adorno spominje razgovor s ljevi
arski nastrojenim skladateljem Hansom Eislerom iz New Yorka:

Nisam uope obraao panju na njegovu nemutu obranu moskovskih procesa,

a alu koju je provalio o Buharinovu ubojstvu popratio sam s velikim gaenjem.
Tvrdio je da ga je poznavao iz Moskve i da je njegova savjest ve tada bila tako loa
da njega, Eislera, nije ak mogao iskreno pogledati u oi. 9

Ovdje zapanjuje Eislerova psiholoka zaslijepljenost: pogreno je

protumaio Buharinov strah (od kontakta sa strancima kad je znao da
ga nadziru i da e ga uskoro uhapsiti) kao osjeaj unutarnje krivnje za
staljinistike zloine. Na koji nain bi se to moglo protumaiti u svjetlu
injenice da su mnogi na Zapadu kulturne proizvode visokog staljiniz
ma doivljavali kao naj autentiniji izraz autentine moralnosti, iskrenog
humanizma i vjere u ovjeka (prisjetimo se zapadnjake recepcije trilo
gije o Gorkom Marka Donskoja)? Moda bi se ovdje trebalo odmaknuti
od pristupa koji istie naivnost zapadnjakih putnika-svjedoka kad je
rije o strahotama staljinistikog Sovjetskog saveza prema deleuzeov
skom shvaanju kontingentnog niza ispresijecanja i proizvoenja posve
razliitih znaenja, poput znanstveno-fantastine prie u kojoj znan
stvenik otkriva kako je eksplozija koja se opisuje u Bibliji i koja oznaa-
 ONUILJU ( 47)
va boansku poruku zapravo bila vidljivi trag strane katastrofe koja je
unitila izvanzemaljsku civilizaciju na njenom vrhuncu. Odnosno, ono
to je teko prihvatiti odnosi se na injenicu da uas na temelju kojeg je
nastala trilogija o Gorkom ni na koji nain ne potkopava autentinost
njenog uinka na zapadnjaku ili ak rusku publiku.
Znakovito je da je za vrijeme otmice (etiriju) aviona jedanaestog
rujna najea poruka koju su putnici, znajui da e uskoro vjerojat
no umrijeti, slali svojim najbliima, glasila volim te.. Martin Amis _
naglasio je ovu pavlovsku poantu prema kojoj je naposljetku najvanija
lj ubav: .LJl,lbay'~1!e~t,Lakm.::J,.im~I!~~!.I!~~.t2..I!~<?s~~le,~!r~ ip~. ~e..i1!L ,/
',~ 4a
je Ij1!bavj~dini di?..~?-s samihkoH je ppstojan kad se svijet p~olqene. '\
~.a. ekI~nzatall'l.Dl.J~lO Medutim, ovdje i dalje postoji sjena sumnje: nije CI
li takvo oajniko izraavanje ljubavi takoer na neki niin lano, ista
ona prijevara poput iznenadnog obraanja Bogu i molitve osobe koja se
iznenada suoi s opasnou ili blizinom smrti -licemjerni oportunisti
ki potez uzrokovan strahom, a ne istinskim uvjerenjem? Zato bi nae
ponaanje u takvim oajnikim situacijama bilo u veoj mjeri istinito?
Nije li ponajprije rije o tome da nas u takvim trenucima instinkt za
preivljavanjem nagoni da izdamo svoju elju? U tom smislu, obraanje
Bogu ili iskazivanje ljubavi predstavljaju rtvovanje elje. Sudei prema
mnogobrojnim sjeanjima, mnogi osuenici u staljinistikim monti
ranim procesima nali su se ispred streljakog voda iskazujui svoju
nevinost i ljubav prema Staljinu, u patetinoj gesti koja je imala za cilj
iskupljenje u oima velikog Drugog. Na isti nain zapanjujue je kako
su u svojoj privatnoj korespondenciji Ethel i Julius Rosenberg poricali
da su sovjetski pijuni, prikazujui se kao nedune rtve urote FBI-a,
iako su (na sramotu onih koji su ih branili) nedavno pronaeni doku
menti dokazali da je barem Julius bio pijun (iako nie rangiran nego
to je stajalo u optunici). U toj je prii veoma udno to to se itajui
danas njihovu intimnu korespondenciju, bez obzira na to to znamo
da je bio pijun, nikako ne moemo oteti dojmu neusiljene iskrenosti,
 48 SLAVOJ iEK

. kao da je Rosenberg sam sebe uvjerio da je posve nevin. Ova je inje

nica jo udnija pitamo li se, ako je zaista vjerovao u Sovjetski Savez,
zato onda ne bi pijunirao u njegovu korist i ponosio se time? (Ovo
nas zapravo dovodi do onog to bi se moglo nazvati istinskim etikim
inom: zamislimo enu koja zove svog supruga i u zadnjim trenucima
ivota telefonom mu poruuje: Samo sam ti htjela rei da je na brak
bio katastrofa i da te ne mogu smisliti..
Prisjetimo se jo jedne tragine figure iz razdoblja Hladnog rata,
ljeviara sa Zapada koji su se junaki suprotstavljali antikomunistikoj
histeriji u svojim zemljama inei to na krajnje iskren nain. Bili su
spremni otii i u zatvor zbog svojih komunistikih uvjerenja branei
Sovjetski Savez. Nije li upravo iluzorna narav njihovih uvjerenja ono
to njihovo subjektivno stajalite ini tako tragiki sublimnim? Turobna
stvarnost staljinistikog Sovjetskog Saveza ini njihova unutranja uvje
renja tako krhkim i lijepim. To nas dovodi do radikalnog i neoekiva
nog zakljuka: nije dovoljno tek rei da se ovdje radi samo o tragiki
neumjesnom etikom uvjerenju, o slijepom povjerenju koje izbjegava
suoiti se s bijednom i uasavajuom stvarnosti njene etike reference.
to ako, suprotno tome, takva sljepoa i nasilna gesta iskljuivanja i
odbijanja da se istini pogleda u oi, takvo poricanje stvarnosti i fetii
stiki stav koji glasi vrlo dobro znam da se u Sovjetskom savezu doga
aju uasne stvari, ali bez obzira na to vjerujem u sovjetski socijalizam
zapravo u najdubljem smislu istinski tvori svako etiko stajalite?
~~je bio svjestan ovog paradoksa kad j~ u S/lQ.ru ~!!!!:!a (1795.)
iskaZao svoje oduevljenje Francuskom revolucijom. Njeno se istinsko
znaenje ne nalazi u onome to se zbivalo u Parizu (a uglavnom je bilo
strano i sastojalo se od ubilakih strasti i poriva) nego II oduevljenoj
reakciji koju su ti dogaaji proizveli u oima promatraa diljem Europe
koji su na njih gledali sa simpatijama:
Nedavna narodna revolucija ispunjena je duhom i moe podjednako propasti
ili uspjeti, prouzroiti bijedu i okrutnosti, ali se bez obzira na to zbiva u srcima
svih promatraa koji u nju nisu ukljueni, zauzimajui stranu prema elji [eine
 o NASILJU 49'

Teilnehmung dem Wunsche nach] koja granii s oduevljenjem i koju je. s obzirom
da njeno pojavljivanje nije proteklo bez opasnosti, nedvojbeno uzrokovala moralna
sklonost ovjeanstva. l l

---------
Prevedeno na lacanovski iezik, .stvarni dogaaj odnosno is~....
dimenzij.a.~.~a:!~~LnJi:~n.eP!lS!ednQjstyaro.Qst~
zbivanja u Parizl!> oeg.Q. II tQme k.ako. s@ tQ~AOS!. pre4s~avila pro-o
matraima i kakve je sve nade u njima pobu~}l0.t:Y.arl!c:>s.~~!?iv:l,Oja..Y-.
&~i.B~~-~~~;k~raImenziJie;pi~ij~kpQl(ije~ti) ruLsubli.m.o.a.
..:ilika koja j@ preizlfsla odIlevlj.eI)jc;: EriE$!d~Yl~~~.!~.::.
Mutatis mutandis, isto se odnosi i na zapadnjake potovatelje
Sovjetskog Saveza. Sovjetsko iskustvo izgradnje socijalizma u jednoj
zemlji nedvojbeno je nagomilalo bijedu i okrutnost, ali je isto tako
pobudilo oduevljenje u srcima promatraa (koji u to nisu bili izravno
ukljueni) ... ~il~gla,t1l!.QraJ.!Je svak~ika o~lania.tLna~.g.(:~J:.~,
.&:J;iiui!rog ,efiiRja? l'Jjje li i naiuniverz.;Unija-.e!L~~~P?"Y2i.
!i~~j.::l._z,~~ariti neki g~lik pQfift;"~.sto je sa ivQtini~a..~~j~bijamo.
,zbQg,_hrane~ .:rko~..ocLDall btio i dalje jesti sl,injet.iQ" ~
tvorni,ci. lIckQi9j ~u. ~i.njc,JJapola IlIij.ep:.J gotovo uope ce mogu bodaJ:L
zaJ.2je.r.ilue".,n;M~.~,b~~,~.~~,~ ~gffiQ,
~_~.YeoJima-i. patajama &U;.ma,.!iI!~!.~",kQ~~....~L~u.,i,nje.n.:i
<:u naerosto igoorir.a.me? Zamislimo koji bi uinak imao smd[film_!!.
~~~lIl~S.ce.RIi~m.~_ ono ~~;;e"~~~i~~~i!~;~ij~t!l:'~ n~~oliko ,
tisua puta: brutalna Olll,c:n.ja. kO,l?aJ).j.e.,aiju... gnj.ec:oje..tcstisa=.. tdku..
-.-~-.

je sve i nabrojati. Bi li'proIE~!!,atakvogJllrnaJ;)iQ~!l g~IlIl1 i dalje ivjeti

'~ i d~';~d;?15i~-pod I.lYJ.aom.-da-jeswpenz.ijom~~'
!.linko:ri1;9~ti..u..s.t~Jliy..~tisve~emu je svjedoio. t..akva vrsta -+--2.
za!>.~!~Y..~..~riLiesty. f~tii~tikog..p~: Znam.l..~!! .n~}:.t:!!m..zruui.._ J
_~~~.!l.c:.;I1~!.<t~.alLod.bij,.qm..l1 cij~losti pr.eu~ri,po~ll<:~i~:_~c:>:
ga.:z.o.anja. tako..d.a.mo~,idaljcA~E,Yi.tL~QA:l .1'!~. z~~.~..
Postaje jasno da se svaka etika mora uvelike oslanjati upravo na tu
gestu fetiistikog poricanja. To se odnosi ak i na naizgled posve oitu
 50 SLAVOJ iEK

iznimku kao to je budistika gesta solidarnosti sa svim ivim biima.

Naposljetku, rjsj~bu.di:zaIl111~4i jest univerzalizirana indiferen
~t. zDanje o tg.ffit!-kake-iW-j~i prwelik.o S\ls&jeGanje.Upram..zato-&..
.~~~"~.z.~~J~o .l:t1QkWegkr.<;.vmLu ,suprotnost-uDiverzalUQJll sJJQ.sje<!-~
.
2.:i.~: s udbina zen budizmaruun-jamo.,~,~;e.bezdu.nog.
!atobornog stava..
uenje zbog te injenice uope nije pravi fllorofski stav. Odnosno,
to ako ono to se doima nekonzistentnim, neuspjehom izvlaenja
posljedica iz neijeg etikog stava, zapravo posve suprotno predstavlja
njegov pozitivni uvjet mogunosti? to ako ic:J?-.dy<!j..a.nj.e.nek.og Qblik:.!..
?!lJgosti ~
domene nae etike... ~bliIl!J19. g!J~t_~_.naravi kao..i.sam..'!..
utemeljujua gesta etik2$.!IJli~i!lmft~& da-sve,~-:,."
Ul~~~tnai~ ~ksplicitne etike u~~"VtlQ-bnt~luivania
"""'"-""'''' ...
ko~~nalazi ti Qodlozi?.!!~9l!l$.ki.sr.a.v~atnosti lpri~ietJm~L~ l
p.9z;m;:jzr.eke..j.Y.....r~1!! 4a l"l:~1!l!l"ni-1llulrnntea'1li-~ ni idm:a ni ".
,Grka.) uklj.u..uJc.ttmd~dY.a.iiID.ic:.DniAkoji.ne.p'~jtt tildjttkjva
nje u zajeqnicu kr~at:l~: U ostalim partikuiarnim religijama (pa ak i
u islamu, unato~ njeg.Qvojglobalru:>}.ekspanziji). postoji mjesto za-d.ruge:
t;i!h.~lQl!:f!E~I_M.Lek.9...!l?:.!~..sLt:4~t~yj.so"k;l.Ms:dudm,.. k.r~.Jl.l9to
.~i" IIl:ldi}y.Q,t:~k~5Ltil~R\k!" wa.i i .da.svi oni koji ne p.rihva?,aiJ.l bratstvu. ""
!1iEJ}JJuii. U prvim godinama iranske revolucije Homeini je uveo isti
paradoks kad je u intervjuu zapadnjakim novinama rekao da je iranska
revolucija najhumanija u ljudskoj povijesti jer revolucionari nisu ubili
nijednu osobu. Kad ga je iznenaeni novinar upitao a to je onda sa
smrtnim kaznama o kojima se pisalo u medijima. Homeini je hladno
krvno odgovorio: Oni koje smo ubili nisu ljudi nego pasji sinovi!
Krani se obino ponose i hvale.time to su prevladali idovsko
eliti~tiko shvaanje odabranog naroda i obuhvatili cjelokupno
ovjeanstvo. Kvaka je u tome to idovi svojim ustrajavanjem na ideji.
5'.. odabranomti.arodu koji je privilegiran time to ima izraYnu~-s
Bogom, prihvaaju ovjenost drugih ljudi koji tuju svoje lane bogo
 o NASILJU 51

ve, <i.~~,_~:!~~JsL~1!~~lR~~!lq~11:~~?'~!!9.. ~~l.41':l:~1.!i: nevjer~~~~_.

!ll1h:~rzalnosti-oyjea SQQ.
to je onda sa suprotnom gestom, primjerice onom koju zagovara
francuski fllorof Emmanuel Levinas i koja se sastoji od naputanja tvrd
nje o istosti koja je ~tavni dio univerzalnosti i koju zamjenjuje potova
nje spram drugosti? Kao to je uoio Sloterdijk, postoji jo jedna suprot
na i jo vie uznemirujua dimenzija te ~!~JlSovs~e flgu..r:~ Bli~l$..kao~
~~p~g,jenjivog_.DrYgQg,_koH".z..~!giijje '" n.ae .,.bezuvjc:t~()p?tovanj~.~,l.~"
Ta dimenzija je neprocjenjiv Drugi kao neprijatelj, neprijatelj koji je u
apsolutnom smislu Drugi i vie nije asni neprijatelj nego onaj iji su
nam stavovi posve strani, tako da u bitci nije mogu nikakav autentian
susret s njim. Iako Levinas nije imao u vidu tu dimenziju, zbog radi
kalne proturjenosti, odnosno traumatinog karaktera Blinjeg lako je
shvatiti kako je Levinasovo shvaanje Drugog pripremilo temelje i mje
sto za njega, inei to na isti nain kao to je ~tova etika pripr~roila
t:~.c:~~~oJaJ.ll dijaboUnos.w..Ja,kQ.zyui srraoo, j I evinasol.!..lliu.gi
~?p'o~()r.d.r~g~~tJ!~.Ic()l~j~.raa etika. ~()viJed, . i nacistika flgu.m
ido~o neljuds~og DrugogJ~~,()_n~erijat~li.a..E~!ie~9 i~j~tog izvora.
Ustrajui na problematinoj naravi temeljne idovsko-kranske
zapovijedi ljubi blinjega svoga, Freud i Lacan time ne potvruju
samo uobiajeni kritiko-ideoloki zakljuak o tome kako je svako shva
anje univerzalnosti obojeno naim pojedinanim vrijednostima i stoga
potie prikriveno iskljuivanje: oni time donose mnogo jai zakljuak o
neuskladivosti Blinjeg sa samom dimenzijom univerzalnosti. Ono ko
~(!_Q1?lr~.Jllli'ierzaIAGsti .uptal!O..je.J1eljJJ.dsk4_djme.nz;ija_Blinj~g, p"prayo.
z~l:.?g.r.~aJ:p<?ziciJ:l_ y~ljen()s. tol~~~_?~~II1a., d~J)ae traumati~a: t~:ne
~,tQ~_:@ y()lien izr~vnCl. d,oivlJ.~vam"p'~~dj~p izmeu onoga to}~arn
kao
""'
determinirano bi~e. i_~_e!?t:: kao nedokgivogX koji je.w;rokiju,bavj, _, __
,. ~ ~

Lacanovu deflniciju ljubavi (ljubav je davanje onoga ega se nema ... )

trebalo bi nadopuniti s . onome tko to ne eli primiti. Poznati
Yeatsovi stihovi opisuju istinski klaustrofobino stanje:
5;'\ SLAVOJ iEK

Da imam nebeski, izvezeni plat,

ovjenan zlarnim i srebrnim sjajem,

modri i mrani, poramnjeli plat

od noi, svjetla ~to sja blijedim sjajem,

raj plat bih prostro ispred nogu tvojih.

No, bij~imam samo S'IOje.&QQVt!.,

Et:.? ~ snove ispred nogu tvOji~

~ .En!d.no, gazi moje snove:

Ukratko, kao to je kazao francuski filozof Gm~s Del~,z;e;~i.1![lus _

etes pris dans le reve de ['aum, vous ;te~ [01fffl. (4~!t.~ ~tvoJ'enj U snu
.4~~h!_~i~2~!lJ ..s~~D Ili, kako je to u nezabora~om odlomku napisao
...NeilJ:;aim.a.g, autor stripa rhe~n411J!(,tI: .
,-,,~"""

Jeste li ikad bili zaljubljeni? Nije li to strano? To vas ini rako ranjivim. Razotkriva
vam grudi i srce tako da netko moe prodrijeti u njih i rasturiti vas. Izgradili ste sve
te prepreke, neprobojni oklop rako da vas ni~ra ne mok povrijediti, a onda neka
glupa osoba koja se ni po emu ne razlikuje od neke druge glupe osobe uera u va
glupi ivot ... Dajete im komadi sebe. Oni to nisu traili. Jednog dana uine neku
glupost, poljube vas ili vam se nasmijde, i od tog trena va ivot vlk nije u vaim
rukama. Ljubav uzima taoce. Zauzima vas. Izjeda vas i osravlja da plaete u tami
rako da se jednostavna fraza poput one moda bismo trebali biti samo prijatdji~
pretvara u krhotinu stakla koja vam se zabija u srce. To boli. Ne samo u mislima. Ne
samo u umu. To je bol due, bol koja vas razdire i cijepa. M~!p.lj~~~: 13

Zadnje godine ivota redatelj Andrej Tarkovski proveo je u

Stockholmu radei na filmu rtva. Dobio je ured u istoj zgradi gdje
je radio i Ingmar Bergman koji je tada takoer radio u Stockholmu.
Iako su dvojica redatelja jedan drugog veoma potovali j cijenili, nisu
se nikad sreli, ve su paljivo izbjegavali mogui izravni susret; kao da
su smatrali da bi on bio previe bolan i osuen na propast zbog velike
bliskosti njihovih svjetova. Razvili su i potovali vlastiti kod diskrecije.

Nasilje jezika
Zato je danas taj strah od pretjerane bliskosti s Drugim postao
subjekt udnje? Zbol ~_~.~?l!"'p.Q,treba.!@JiPDom~Qfe..l~kQ!!t
Rije je o X~tsovo;pi~!!lL!!.Qn_~I.Ll1ebeski plat~ koju je preveo Zvonimir Golob u:
Antologija svjask~ Ijubatme poezije 20.1 stoljea, Zagreb, 1997. (nap. prev.).
'.oJ \\<:"':'. ~ 'i t
 o NASILJU 53:'

yerZii9!!l.D~Q&..EQtt~ ga. se lii njegove ~irove supstance fi1i.iiiJb

Slutim da je to reakcija na nestanak zatitnikog simbolikog zida koji
je druge drao na dovoljnoj distanci. Naoj kulturi u kojoj se osobne
brutalne ispovijesti sueljavaju s politiki korektnim strahom od napa
stovanja koji Drugog dri na distanci nedostaje duh to ga je najbolje
opisao Gore Vidal. On je vulgarnom i nasrtljivom novinaru koji ga je
izravno pitao je li njegov prvi spolni partner bio mukog ili enskog
roda, ogovorio na idealan nain: Bio sam dovoljno pristojan pa nisam
pitao.
Takvo uruavanje zatitnih zidova nigdje nije toliko opipljivo kao
u sukobu razliitih kultura. U jesen 2005. godine, Zapad je zaokupila
provala nasilja koja je prijetila da se prelije u doslovni sukob civiliza
cija: demonstracije u arapskim zemljama protiv karikatura proroka
Muhameda objavljenih u Jyllands-Postenu, malim niskotirainim dan
skim novinama, veoma brzo su se proirile. Prva stvar koju treba spo
menuti, toliko oita da je se prema poznatom pravilu uope nije uoilo,
jest injenica da veina onih koji su bili uvrijeeni karikaturama i
sudjelovali u izgredima, spomenute karikature uope nisu vidjeli. To nas
sueljava s jo jednim, ne osobito atraktivnim aspektom globalizacije:
globalno informacijsko selo uvjetuje injenicu da neto to se pojavi u
opskurnim dnevnim novinama u Danskoj moe uzrokovati komeanje i
nasilje u udaljenim muslimanskim zemljama. Kao da su Danska i Sirija,
Pakistan, Egipat, Irak, Libanon i Indonezija zaista susjedne i blinje
zemlje. QJlLkQj.i.gl<?I?a.1.i~ciju shva,~j!J .~Q.mQ&!J~!l9~t .dadjd.ap1.aneta
postaI!e jedinstvea. komunikacijski prostor koji povezuje ~jc:lokupnQ
_()vj~anStvO,~ esto ne. primjeuju mranu stranu te. elje'~.1:!m..rnJ!<!.
to da je..Blinji"kao .to.';eto . Jo., davno.. slutio .tr<;J,ld., prije svega st;Var.
.!!~!-H!}!!:!~~L!.dj.ez,.,..net.ka-,iji,.na.s. . ra.U.iit.nain hr.ota .(.iIL radij,e. nain
u.i.1ktL=.~'It- IDl\terUw;w,...JJ..,nj!:gttyjm. drut.Yenimp.s.:aks.ama i..
ritu;di.ma) uznemiruje.i..~e.iz..takt.a.u,naem svakidanjem ivotu
~k~lik~!l~ ~~_sI,lYikpriblii. to.moe. takader,.davcstidQ agresivne
 54 SLAVOJ iEK

~eakcije kojoj je cilj :ge~!.!_~~..,:!lE<lJ~Rl1_<l.SJ.~zIl.!!mir:lY.i. Kao to kae

Peter Sloterdijk, !!.k.~Q9l.~.Q9a.j.p.r.ij.e. :iRaQ i-Yi.e...s.IJ~.14
Stoga ima pravo kad tvrdi da stav o meusobnom razumijevanju
mora biti nadograen stavom meusobnog uklanjanja s puta, ouva
nja prikladne distance uvoenjem novog koda diskrecije.
Europskoj je civilizaciji mnogo jednostavnije tolerirati drugaije
naine ivota upravo zbog onog to su njeni kritiari esto proglaavali
njenom slabou i neuspjehom, odnosno zbog otuenog drutvenog
ivota. Jedna od stvari koje oznaavaju otuenje jest distanca koja je
sastavni dio svake drutvene teksture svakodnevnog ivota. Iako ivim
u neposrednoj blizini drugih, u normalnim situacijama ih ignoriram.
Nije mi doputeno previe se pribliiti drugima. KreeI1,1 se u dru.,.
t:venom prostoru u kojem dolazim u interakcjjus d,l.'~gill).a potujui.
2-clre~na izvanj~~~. ~e.~_3!li~~!1:p'!a:y~I_aa da ne dijeliQ,l njihov unutar
nji svijet. Moda je lekcija koju bismo iz tog trebali izvui u tome.da.
je ponekad za miroljubivu koegzistenciju neophodna. odredena.. doza
1,)!!!4C:I1j:l"'-l~~~~~. 2tu.~m.~ IllieJ)r~blem, l1ego rjeenje.
Muslimani nisu reagirali na karikature Muhameda nego na sloenu
figuru ili sliku Zapada koju su shvaali kao stav koji je u podlozi tih
karikatura. Oni koji zagovaraju pojam okcidentalizam kao protuteu
Saidovu pojmu orijentalizam donekle su u pravu: u muslimanskim
zemljama na djelu je odreena ideoloka vizija Zapada koja iskrivljuje
pravu sliku o Zapadu u nita manjoj mjeri (iako na drukiji nain)
nego to orijentalizam iskrivljuje sliku o Orijentu. U nasilju do kojeg
je dolo izale su na vidjelo mree simbola, slika i stavova, ukljuujui
zapadnjaki imperijalizam, bezboni materijalizam, hedonizam i patnje
Palestinaca koje su se sve zajedno prikaile danskim karikaturama. Stoga
se mrnja zbog karikatura proirila s Danske na Skandinaviju, Europu
a potom i na itav Zapad. Bujica ponienja i frustracija bila je saeta u
karikaturama. Treba imati na umu da je takva kondenzacija temeljna
jezina injenica, stvaranje i nametanje odreenog simbolikog polja.
 o NASILJU 55'

Jednostavna i pretjerano oita refleksija o nainu na koji jezik djeluje

dovodi u pitanje dominantnu ideju o jeziku i simbolikom poretku
kao sredstvu pomirenja i posredovanja, miroljubive koegzistencije
koja je suprotstavljena nasilnim sredstvima neposrednog i brutalnog
sukobljavanja. 15 Y..:nic:st'?,"pl?~!9!,I}i;lJ.l.i.r.ekrnog na.s.ilJa-sp.ram.d.rugih..\t
j~i,~~?olazi dO_X:Cl~pr3,;ylj.auja,.~!!~!iJ~?j,.~"q~, i,lgt9j~ ;J..&.t:e.iYt1~h
takva riWDjena pretpostavlja .minimalno .pa.tov.an.j.e . J'pran'LQ.tlJgO.g:",
U!~. u jgjk.i ,odbija nje nas.ilja.,esta,s.e..~bll3aj.Lt,kao.,.dvalica.j.edne.
tsjJ~~ste: Govorenje je temelj i struktura socijalizacije i odlikuje ga
.'- -- ..
"

odricanje o~..E~il ja,stoji..JJ .tekstuJeall~Marieja.Mulli:ra Sa.s.tay!j.ellO.lJl

; ; UNES'eO. 16 Sab:z.itom. na"~.je.oovtekiyatiuj.a. koja govori~(,
t.<?_ znai da l?g~J9l:l).jC;:Q.d !1ililJ~~ ~!I.!Ls.:,l.IDu. sr ljlldskosa..b.i.a.:.,.nz.apr~Yo
princi.Ei.J..
. ,.-."_.,,. tuerad.e.. .nenasiJ~a. koostjtJljrajJJ~hlJ"l;lJ.IDQs. t. lJJ.ldskaga .. b.ia.
lclad i zna,aj . m oralnih standarda ~noy~!h ,P9gJ~4,Q,i1ka. .na.1Lvj.ere,,:,
!!jim~ i na osjeaju odgovornosti, ~ako da je nasilje uistinu radikalno
izopaenje h,Y1!!a!1()~ti(~.17 Ukoliko se jezik zarazi nasiljem, to se dogaa
pod utjecajem kontingentnih patolokih uvjeta koji izokreu unutar
nju logiku simbolike komunikacije.
~el!tin:t.!-to.'!k2.liu~l~.t!,:.i.Ill~u~. i~~~i,~je !::1..~f'0sobnosti za nasilj~
uf.'ravo zatI? tojm!lill, ~et g,ov~'iii18 Kao to je ve i Hegel znao, postoji
neto nasilno u samoj sri simbolizacije stvari to se izjednauje s njenim
usmrivanjem. Takvo nasilje se zbiva na nekoliko razina. Jezik pojedno
stavljuje oznaenu stvar, svodi je na jednostranu pojavu; on ralanjuje
stvar razarajui njeno organsko jedinstvo i drei njegove sastavnice i
svojstva autonomnima. 0!l..IJ.Y9di stv;u: u.p()lje znaenja koje mu je u
krajnjoj liniji izvanjsko. 'Kad zlato imenujemo zlatom, time nasilno
i:z4~aj~o1:ljt:gQYfl.1~tal;i~bJikiz prirodne teksture i upis1l,jerno u njega
nae snove o bo~tsw.mo~i, duhovnoj istoi itd., to nema nikakve
veze s neposrednom stvarno(:-u zlata kao takvog~
Lacan je saeo taj aspekt jezika u svom pojmu Gospodara--Ozna
itelja koji proiva i time dri na okupu simboliko polje. Odnosno,
 56 SLAVOJ iEK

za Lacana (barem kad je rije o njegovoj teoriji o etiri diskursa koju

je razvio kasnih 60-ih,19 ljudska komunikacija u svojoj temeljnoj,
konstitutivnoj dimenziji ne ukljuuje prostor ravnopravne intersubjek
tivnosti. Ona nije uravnoteena, ne postavlja sudionike u simetrian
i obostrano odgovoran odnos u kojem bi svi trebali slijediti ista pravila
i racionalno opravdati svoje tvrdnje. Posve suprotno, ~:)fiO na to Lacaq
':lkazuje svojim pojmom diskursa Gospodara kao prvom (inaugural
nom, konstitutivno m) o.bliku diskursa, jest to da je svaki konkretni,
'''''--'''-'",.. .,

realno ..eQ!Qk9~"'prostQLd.is.kursa...1L.krajnjoJ..linijL"temeljen ..oa . nasil

nom,.~vC)4enju Gospod~ara-Oznaitelja koje je u strogom smislu te rijei
ir.~fJ.on~m.:>. j5!L~.~ . qe l!!'?_~.~lC:,~!5!J:nsUitL!l~tm;I!Q!1!: roJe _tO~"l:!
kojoj se jedino moe rei preuzimam odgovornost; toka u kojoj
aa bi se sprijeilo beskrajn() nazadovanje - netko treba reSi To je tako
zato jer ja kaem. da je tako! Pri tome je Levinas bio u pravu kad je
~aglaa~o fundamentalno asimetrian karakter intersubjektivnosti: pri
mojem susretu s drugim subjektom nikad ne postoji uravnoteena reci
pronost. Pojavljivanje egalite uvijek diskurzivno podrava asimetrian
odnos gospodara naspram sluge, nositelja univerzalnog znanja nasuprot
njegovom objektu, pervertita nasuprot histeriku itd. Ovo se dakako
suprotstavlja dominantnom ideolokom pristupu problemu nasilja pri
kojem se ono razumijeva kao neto spontano; takav pristup dobro
oslikava Mullerov tekst napisan za UNESCO koji je stekao gotovo slu
beni programatski status. 20 Mullerova polazina toka je odbacivanje
svih pokuaja razlikovanja dobrog i Ioeg nasilja:
Od presudnog je znaaja definirati nasilje tako da se ono ne moe proglasiti
dobrim. Ako ponemo tvrditi da smo u stanju razlikovati "dobro od loeg
nasilja izgubili smo prikladnu upotrebu te rijei i nai emo se u zbrci. Prije svega.
im ponemo tvrditi da smo razvili kriterije definiranja navodno dobrog nasilja.
svatko od nas e veoma lako to moi upotrijebiti da bi opravdao vlastito nasilje.

JS!l~o jc;on4~.}!!Q"g!l~~.~.p()EPunosti se odrei nasilja kad.su borba.

i agresivnost sastavni dio ivota? Jednostavan nain rjeavanj:,t tog pro
blema j~~er_minolo~~()..~~~l,coY~J~ iZ.lI1eu agresije, koja se uinkovito.
 ONAlILJU 57

E~di..oa.mY.1ltnu. scagud2!..l!..a.Hl!~.. ~~t!1~~~!..mrti.!: !!!:...~ilJj:!C. .Qydje.

~ij~ ~hv?:.ep,() lqQ..agrg~Jl~_~~~t.!jen eksg:~kgjj om"", UQbi.;ajcoi
P2!.~ak stvaf!J:~Q.1~ J~,() ..I1g>r~kl4!1Qdicli$Y~.Yie i Yi~,. ?-_:t~!.~~J1
~..~()~~..4!l.J.!:Iij~m.Q.tQg..Xika.
elja za posjedovanjem i moi je legitimna dokle god pojedincu
omoguuje postizanje neovisnosti o drugima. Meutim, protivnici
u sukobu po naravi su skloni uvijek traiti jo vie. Njima nita nije
dovoljno i nikad nisu zadovoljni. Ne znaju kako se zaustaviti i ne
poznaju granicu. elja zahtijeva sve vie nego to je potrebno. U elji
uvijek postoji osjeaj bezgtaninosti,21 napisala je francuska religijska
mislitelj ica Simone Weil. Pojedinci u samom poetku ele mo kako ih
drugi ne bi podjarmili. No ako nisu dovoljno oprezni, vrlo brzo mogu
prekoraiti granicu u veoj mjeri nego to je potrebno da bi dominirali
drugima. Suparnitvo izmeu ljudskih bia mogue je nadvladati jedi
no ako svaki pojedinac postavi granicu vlastitim eljama. Ograniene
elje, biljei Weil, u harmoninom su odnosu spram svijeta, a elje
koje tee bezgraninom to nisu.22
Takav pristup ostaje tvrdo ukorijenjen upredmodernim aristote
lovskim koordinatama: problem se ne sastoji u tome kako prekoraiti
granicu, nego kako zadrati i sauvati prikladnu mjeru elje. Modernu,
meutim, karakterizira Kantova filozofska revolucija u kojoj se apsolut
no prekoralenje odnosi na sam zakon. Zakon se uplie u homogenu
stabilnost naeg ivota orijentiranog prema uicima kao razorna snaga
apsolutno destabilizirajue heterogenosti. Ovakav zakljuak iznosi i G.
K. Chesterton u svome poznatom djelu Defence of Detective Stories
(U obranu detektivskih pria) u kojem navodi kako detektivska pria
u nekom smislu podrazumijeva injenicu da je sama civilizacija naj uzbudljiviji
oblik udaljavanja i najromantiniji oblik pobune ... Osoba koja provodi drutvenu
pravdu originalna je i poetska figura, dok su provalnici i razbojnici tek mirni i
drevni kozmiki konzervativci, zadovoljni vjeno potovani predstavnici majmuna
i vukova. [Detektivski roman] zasniva se na injenici da je moralnost najmranija i
najodvanija od svih urota,23
S8 SLAVO, IEK

Ovdje je na djelu temeljni obrazac hegelovskog dijalektikog pro

cesa: izvanjska suprotstavljenost (izmeu zakona i njegova kriminalnog
prekoraenja) pretvorena je u suprotnost svojstvenu samom prekora
enju, izmeu pojedinanih prekoraenja i apsolutne transgresije koja
se pojavljuje kao suprotni pol, kao univerzalni zakon. Isto vrijedi i za
nasilje: doivljavajui neto kao in nasilja, odmjeravamo ga prema
pretpostavljenom standardu koji se odnosi na normalnu nenasilnu
situaciju, pa se najvii oblik nasilja sastoji u nametanju takvog standarda
s upuivanjem na dogaaje koji se tada percipiraju kao nasilni. Stoga
sam jezik kao pravi medij nenasilja i obostranog priznavanja ukljuuje
bezuvjetno nasilje. Drugim rijeima, upravo je jezik taj koji tjera nau
elju preko prihvatljive granice, pretvarajui je u elju koja sadri ono
beskonano, podiui je na razinu apsolutnog nastojanja koje nikad
ne moe biti zadovoljeno. Lac:anov objet petit a upravo je takav eterini
nemrtvi objekt-viak koji uzrokuje elju u svom ekscesivnom i uzdr
mavajuem vidu. Takvog vika nemogue se rijeiti: on je sastavni dio
ljudske elje kao takve.
moderni, da parafraziram Weil, ograniene elje u harmonino m
odnosu sa svijetom predstavljaju konani izvor naeg oportunistikog
anti-etikog stajalita, one podravaju inertni egoizam i potragu za
uitkom, dok na susret s drugim podravaju }}elje koje sadre besko
nanost, koje tee apsolutnom. To pojaava nesvodivu proturjenost:
izvor dobra je mo kojaje u stanju poremetiti koordinate nae konane
egzistencije, destruktivna mo koja se iz nae pozicije ogranienog i
stabilnog oblika ivljenja ne moe percipirati drukije nego kao zlo. Isto
je i s odnosom izmeu smrtnosti i besmrtnosti. Tradicionalno i uobi
ajeno ideoloko stajalite besmrtnost povezuje s dobrim, a smrtnost sa
zlim: ono to nas ini dobrima upravo je svijest o besmrtnosti (Boga,
due, uzviene etike tenje itd.), dok se korijen zla nalazi u preputa
nju naoj smrtnosti (svi emo umrijeti, tako da nije vano, zgrabi sve
to moe, provedi u djelo sve svoje mrane porive itd.). Meutim, to
 o NAIllIU 59

ako preokrenemo to uobiajeno gledite i razmotrimo hipotezu da je

iskonska besmrtnost zapravo besmrtnost zla: zlo je neto to prijeti da
se zauvijek vraa, sablasna dimenzija koja kao nekom arolijom uspi
jeva preivjeti fiziko unitenje i koja nas nastavlja progoniti. ~ je
j.,-o~.Q~1!1l~_~!!fllJng.i.u..t~?!~,~~~t~~ ..pg!10Vpo.&.!iti~9!:uia~jmQ\1e
~!i?_.pronalaska mira u oslobaanju od opscene beskqnll:~lJ9~~!
.~I!1~ Prisjetimo se klasine scene iz starih filmova strave: kad se ovjek
kojeg je zaposjela neka mrana sila (koja se manifestira nekim odbojnim
oblikom izoblienja tijela) oslobodi od nemrtvog duha koji ga je zapo
sjeo, ponovo zadobiva normalan i ugodan oblik tijela koji je prije imao
i umire u miru. ~~?.s.~~~l~)~:r.ist_1!1~Q.. !::!J:ndieIi - l',9g;IDskiDQgQ.vl'
koji ,ne.,f!1()S';ll!!llrijetj ,pledstavlja~t;elevljeft;'9psGeDag,zla.,Q()~,r.() j
protiv zla ne znai duhprotiyprirqd~,j.skonskgJloje~duh, kaji na/
i!,,,'
,.~~~!!~~i~.,izo~.!i~l1j~Jll"i.[Qu.ZeMI~~~91~.s~J.z..~()~_m()i!::j~VU&t '-(
je oval=. ,istinska ljl:lg~!gl4.Qb!Q~.~d~g~~?,!!!"uzdignuta !~!!.ipdrQdDQg", \
dobra, beskonana duhovna dobrota u krajnj()j jeJ!niji zap,~avo mlJJkq.)
~.' '''.' " " .. " ,. ." , '

Moda bi nam injenica da razum i rasa imaju isti korijen u latin

skom jeziku (ratio) trebala neto govoriti: upravo je jezik a ne primitivni
egoistini interes prvi i najvei temelj podjele; zbog jezika mi i nai
susjedi (moemo) })ivjeti u razliitim svjetovima ak i ako ivimo u
istoj ulici. To znai da yer9~!!~.!l~iljc: nij~ ~~,~~ng~!l0 iskri~ll.~rtl~
nego krajnje utoite s~2K.o~.uka,!!l'KnoljIl4~kogtl~!lja .. Uzmimo na
primjer antisemitske pogrome, koji bi mogli biti prototip svakog rasi
stikog nasilja. Ono to inicijatori pogroma nikako ne mogu tolerirati i
to izaziva njihov bijes, ono na to reagiraju nije neposredno postojanje
idova, nego slika/figura idova koja krui i koja je stvorena tradici
jom. Kvaka je dakako u tome da pojedinac nije u stanju na jednostavan
nain razlikovati stvarne idove i antisemitsku sliku o njima: takva
slika predodreuje nain na koji doivljavam stvarne idove i, tovie,
ona utjee na nain na koji idovi doivljavaju sami sebe. Ono to ini
 SLAVOJ iEK

antisemitski susret na ulici sa stvarnim idovom neim to se ne moe

tolerirati, onim to antisemit eli unititi napadom na idova, istinska
meta njegova bijesa upravo je ta fantazmatska dimenzija.
Isti princip vrijedi i za svaki politiki protest: kad radnici prosvje
duju zbog toga to ih se izrabljuje, oni se ne bune protiv jednostavne
stvarnosti, ve su njihovi problemi unaprijed poprimili znaenje posre
dovanjem jezika. Stvarnost sama po sebi u svojem glupom postojanju
nikad nije netolerantna: ono to je ini takvom upravo je jezik i njegova
simbolizacija. Kad svjedoimo scenama masovnoga bijesa, razularene
rulje koja napada, unitava zgrade i automobile, linuje ljude itd., nikad
ne bismo trebali smetnuti s urna transparente koje nose i na njima zapi
sane rijei koje podravaju i opravdavaju njihova djela. Na formalno
-ontolokoj razini tu je temu razviqlIeids.:i~"kad je svojim ri,l.ZrnatJ:a=,
~~~ ~~i.~!""~!..~s~~ ,~~g!~QI~.{~~~!stv:ov3;ti!(} pOI!~4j9. P.Qj~ bi~i Pe].
~~e.!!f}~' 6it traqicionalno 01.O.aava V:,m.u.jezgru.kojaj.ami identitc:t
ne~e stv~i.. Za .H~i4egge.ra. ~bi~ j.ene~tQ J9 Qv,:isi op.ovljesnom ~oP:
tekstu, o .eE0l:!'!lpo.ro.Qitova,nju bitka koje se javlja u j~iku i kroz njeSiJ:.,
On to naziva kua~~~!.~zraz ~sen der Sprache ne znai
.~b1t jezika nego bitkovanje, stvaranje 'biti djeloVa:hjem:jezlka: ~.

jez~~.~o~.Lstvad nj.ihovotna,lutitl:)j -bifl.,.jc:&ik.~ po.\aeeM..ta.ko.da UaQJ. .stvat:i

ILeto znae na odreeni, n~in ti~e t~ ~e rva.raj.u ~ ~se mo7.eOW ,kfetil~i
~;entltete I taIro da ~e o'ni mogu oslwjati jedru na druge kao na entitete kakvi
Jesu... Dijelimo prvobitni jezik onda kad je svijet oblikovan na isti nalin :za tW.
same. kad oskl.kujemo jqik~, kael doputamo da nam on govori ono ito ima u .
'r\=i,24

Pojasnimo malo ovaj stav. za srednjovjekovnog kranina,.~lt

ya~a se nalazi se u. nj.egoy.oj neiskvarenosti i boanskom sjaju koji ga.
9ni . bo7.anskim metalom. za n~, to je ili polaed.jiva tvar koja se
moe koristiti u industrijIike svrhe ili materijalni predmet koji ima..
~tetsku funkciju. Jo jedan primjer: glas...kam.ira.rulg.dL~..Qekad.je

. pr~taylja9 istinski gbs. O\AQelQ GtPa:ije Pada; dOilDas .kastriranje doHv:

ljavarno kao netQ mo~truoz.no. fu!,oID1~n.a u senzibilitcIlLpodrlana

 o NASILJU 61

~ikw:n;...01lll.je. te;lW!~t prQmk!l~. ':1a!s:s.<~i~~QH~l!:Q1U!!}~~

U takvoj bitkovnoj moi jezika nalazi se fundamentalno nasilje: na
je svijet donekle iskrivljen, izgubiO je svoju uravnoteenu nevinost, te
sada jedna boja dominira cijelom slikom. Hegemonija o kojoj govori
filozof politike Ernesto Laclau sastavni je dio jezika. Stoga, kad u Uvodu
u m.etafiziku Heidegger analizira poznato obraanje kora iz Antigone
o ovjekovom strahovitom/demonskom karakteru, koristei pojam
ontolokog nasilja koje pripada svakoj utemeljujuoj gesti novog
zajednikog svijeta ljudi to ga ine pjesnici, mislioci i dravnici, onda
svagda treba imati na urnu da je takva strahovitaldemonska dimenzija
upravo ona jezina:

za nasilje se obino smatra da pripada podruju u kojem se podudaraju kompro

mis i obostrana podrka koji posravljaju mjerila tubitku, prema emu je nasilje u
cijelosti nuno shvaeno i osueno kao smetnja i uvreda ... Onaj tko je nasilan i
stvaralaki. onaj koji stremi onom neiskazivom, prodire u ono nemislivo, koji se
namee onom to se nikad nije dogodilo i ini vidljivim ono nevieno - taj nasilnik
svagda je odvaan.... Stoga nasilnik ne poznaje blagost i pomirenje (u uobiajenom
smislu te rijei), ne poznaje smirenje i omekavanje uspjehom ili presticm i njiho
vim porvrivwjem.,. za
njega nesrea znai kazivanje Da onom prevladavajuem ...
~n2!~~i~..~j~~.~..2.4~_~~~js.~q~2!~~2!~.J!!i!Smi zawe$. \1"
onom svagdanjem i ~i:!:2.Il1!.n!I:,!!?..':!l:?!:J:!I};ig!!.!1~j!jio..:r~,?in nasi~j~,~o
_~l~!!.I'~~~~.,~~~~..l>i~.!z!.~ljucis.k~~: !~. b!~k.~~onog.~~? ~!t
_~j~eotIl"li.e~i. ~~~!~~.~~~k.o.~!:1.~bl.!?~n2:.:5

~.!3!elj je ka~ t~:!..!:.'!..up!!p'olisf!eEl!~ (Antigona, redak 370): J).tl.

~QjU~~X iz.n~4 PElisa i njegovog etosa; o!1.,nHe vezan nikakvim Pr.!.vl
1~n:l:pmQmln9~Ul\ Owi& ll.r~,,!~ljk ,~; je~ino na taj nain
_.9.!L m~_~,':!!c;:!!!Wi.t.LnQYi ..Qblik...etaw,. zajednikog. bivaoJau _po.lLr.u..
Ovdje moemo uti odjek ilegalnog nasilja koje utemeljuje pravila
samog zakona. 26 Dakako, Heidegger je pourio dodati kako je prva
rtva takvog nasilja s:l.m Stvoritelj koji treba nestati doaem novog
poretka koji je utemeljiO. Takav nestanak moe preuzeti razliite oblike.
Prvi je fiziko unitenje - od Mojsija i Julija Cezara naovamo, poznato
nam je da utemeljiteljska figura mora biti ubijena. Ali tu je takoer i
62 SLAVOJ iEK

pad u ludilo kao to je to sluaj s velikim pjesnicima, od Holderlina do

Ezre Pounda, koje je zaslijepila'upravo snaga njihove pjesnike vizije.
Zanimljivo je da trenutak u Antigoni u kojem kor oplakuje ovjeka kao
najvie demonsko od svih ivih bia, kao bie ekscesa koje kri svaku
dolinu mjeru, dolazi neposredno nakon to je obznanjeno kako je
netko porazio Kreontov poredak i njega obredno pokopao. 27 Upravo se
ovaj in doivljava kao demonski in suvika, a ne Kreontova zabrana.
Antigona je daleko od utjelovljenja umjerenosti, od potovanja doline
granice, protivno Kreontovom hybrisu; posve suprorno, upravo je ona
ta koja je nasilna.
Ono to spomenuti odlomak ini tako obeshrabrujuim jest injeni
ca da Heidegger ne nudi samo novu varijantu svoje uobiajene retorike
figure izvrtanja (bit nasilja nema nikakve veze s ontikim nasiljem, pat
njama, ratom, razaranjima, itd.: bit nasilja je u nasilnikom karakteru
samog nametanja/utemeljenja novog modusa biti - zatvaranja zajedni
kog Bitka - samoga sebe); na implicitan ali jasan nain Heidegger to
esencijalno nasilje razumijeva kao neto to utemeljuje erupciju onti
kog ili fizikog nasilja kao takvog (ili barem otvara mjesto za njega).
Sukladno tome, ne bismo smjeli biti imuni na uinke nasilja o kojem
govori Heidegger smatrajui ga )'puko ontolokim: iako je ono nasilno
kao takvo, nametanje odredenog oblika oitovanja svijeta, takva naho
denost svijeta takoder ukljuuje drutvene odnose zasnovane na auto
ritetu. Heidegger svojom interpretacijom Heraklitova fragmenta br. 53
(Rat [po/emos] je otac svemu, svemu kralj: jedne je iznio kao bogove,
druge kao ljude, jedne je uinio robovima, a druge slobodnima)
suprotno onima koji ga optuuju zato to ne uzima u obzir okrutne
aspekte ivota u antikoj Grkoj poput ropstva itd. - otvoreno skree
panju na injenicu da su poredak i dominacija izravno utemeljeni u
nekom oitovanju bitka i stoga pruaju izravno ontoloko utemeljenje
drutvenim odnosima dominacije:
Ukoliko se ljudi danu s vremena na vrijeme u prilinoj mjeri zaokupljaju grkim
polisom, ne bi taj interes trebali potisnuti; jer koncept polisa u suprotnom bi postao
 o NA.ILJU 63

nekodljiv i senzitivan. Ono to je snanije, to je i vie rangirano. Stoga bitak kao

sabrana harmonija nije svakome dostupan po istoj cijeni, vet je prikriven, za
od te harmonije koja uvijek znai puko ujednaavanje, eliminaciju napeto
sti, poravnavanje. 28

Stoga izmedu ontolokog nasilja i strukture drutvenoga nasilja

(podravanja odnosa nasilne dominacije) postoji izravna veza koja pripa
da jeziku. U djelu L'Amtrique au jour le jour (Amerika iz dana u dan) iz
1948. godine Simone de Beauvoir je napisala: Mnogi rasisti, zanemaru
jui stroga znanstvena pravila, inzistiraju na tome da ak i ako ne postoje
psiholoka objanjenja, i dalje stoji injenica da su crnci inferiorni.
Dovoljno je proputovati Amerikom da biste se u to uvjerili.29 Njezin
zakljuak o rasizmu jednostavno je bio pogreno shvaen. Primjerice, u
jednom nedavnom osvrtu Stella Sandford tvrdi da nema opravdanja ...
za Beauvoirino prihvaanje 'injenice' takve inferiornostk
S obzirom na njezinu pripadnost egzistencijalistikoj filowflji moglo se prije oeki
vati da e Beauvoir govoriti o interpretaciji postojeih fiziolokih razlika u termini
ma inferiornosti i superiornosti ... ili da e istaknuti pogreku vezanu uz koritenje
vrijednosnih sudova inferioran i superioran da bi se imenovale pretpostavljene
osobine ljudskih bita na nain porvrdivanja postojee injenice.30

Jasno je to ovdje smeta Sanfordovu: ona je svjesna toga da tvrdnja

Beauvoir o injeninoj inferiornosti crnaca smjera na neto vie od
jednostavne drutvene injenice da je na amerikom Jugu u to vrijeme
(ali ne samo tada) bjelaka veina crnce smatrala inferiornim biima te
da su ovi, u smislu uinka takve segregacije, doista bili inferiorni. No
njezino rjeenje potaknuto briljivim izbjegavanjem rasistikih tvrdnji
o injeninoj inferiornosti crnaca nalazi se u relativiziranju njihove
inferiornosti time to se ona svodi na problem interpretacije i prosudbe
bjelakih rasista, ime se razlikuje od pitanja o tome kakvi su oni po
sebi. Medutim, takvo ublaeno razlikovanje ne uvida istinski jasnu i
nedvosmislenu dimenziju rasizma: biti crn (isto kao i biti bijel ili
neke druge boje koe) predstavlja drutveno-simboliko bivanje. Time
to ih bijelci smatraju inferiornima oni to uistinu i postaju na razini
64 SLAVOJ iEK

svoga drutveno-simbolikog identiteta. Drugim rijeima, bjelaka

rasistika ideologija vri utjecaj na razini performativne uinkovitosti.
To nije tek stvar interpretacije o naravi crnaca, nego interpretacije koja
odreuje samu bit i drutvenu egzistenciju interpretiranih subjekata.
Sad je posve jasno zbog ega se Sanford i ostali kritiari Beauvoir
odupiru njezinoj formulaciji da su crnci zapravo bili inferiorni: taj
otpor je i sim po sebi ideoloki. U podlozi te ideologije nalazi se strah:
ako bismo pristali na takvu definiciju, izgubili bismo unutarnju slobo
du, autonomiju i dostojanstvo ljudskoga bia. Zbog toga takvi kritiari
ustraju na tome da crnci nisu inferiorni nego uinjeni manje vrijed
nim zbog nasilja koje nad njima provodi bjelaki rasistiki diskurs.
Odnosno, na njih utjee prinuda koja ne dotie samu sr njihova bia i
stoga joj se, shodno tome, mogu (a to i ine) suprotstaviti kao slobodni
autonomni akteri inei to svojim djelovanjem, snovima i projektima.
Sada smo ponovo doli do toke s kojom smo poeli ovo poglavlje,
do bezdana Blinjeg. Iako na prvi pogled izgleda da postoji proturjeje
izmeu naina na koji diskurs konstituira samu sr subjektova identite
ta i shvaanja tog sredita kao neshvatljivo g bezdana koji se nalazi s onu
stranu jezinog zida, ovaj oigledni paradoks moe se rijeiti na jed
nostavan nain. Jezini zid koji me zauvijek dijeli od bezdap.a drugog
subjekta u isto vrijeme otvara i podrava taj bezdan - drugim rijeima,
upravo je prepreka koja me odvaja od onog to se nalazi s druge strane
ono to stvara njegov privid.
 3

Andante ma non troppo e molto cantabile

))DIE SE PLIMA ZAMUtENA KRVLJUcc *

Neobian sluaj fotikekomunikacije

U nemirima u francuskim predgraima tijekom jeseni 2005. godi
ne spaljeno je tisue automobila i dolo je do velikog javnog nasilja.
esto su se pojavljivale usporedbe pljaki u New Orleansu koje su
uslijedile nakon to se uragan Katrina obruio na grad 29. kolovoza
2005. godine s dogaajima u Parizu tijekom svibnja 1968. Unato
znakovitim razlikama, iz oba se sluaja mogu izvui pouke. Nemiri u
Parizu imali su efekt otrenjenja na one europske intelektualce koji su
uzimali New Orleans kao primjer kako bi naglasili prednosti europskog
sustava socijalne skrbi nasuprot divljem amerikom kapitalizmu; sada
je postalo jasno da se takvo to moe dogoditi i u socijalnoj dravi kao
to je Francuska. Oni koji su smatrali da se nasilje u New Orleansu
moe pripisati manjku solidarnosti europskoga tipa bili su podjednako
u krivu kao i ameriki liberali koji zagovaraju slobodno trite, a koji su
sada likuj ui uzvratili udarac istiui kako je upravo rigidnost dravnog
intervencionizma koja ograniava trino natjecanje i njegovu dinami
ku sprijeila ekonomski rast marginaliziranih imigranata u Francuskoj,
posve suprotno SAD-u gdje mnoge skupine imigranata pripadaju meu
najuspjenije pojedince u drutvu.
Usporedba s parikim proljeem 1968. ukazuje na potpuni manjak
bilo kakve pozitivne utopije meu dananjim izgrednicima: ako je
Naslov poglavlja je stih iz pjesme Drugi dolazak W. B. Yeatsa, ovdje preuzet u pre
pjevu Antuna oljana (nap. prev.).
66 SLAVOJ iEK

svibanjska pobuna u Parizu '68. bila prosvjed s utopijskom vizijom,

nemiri iz 2005. bili su tek provale nasilja bez ikakve elje da predstave
neku viziju. Ako mnogo puta ponavljana uobiajena izreka da ivimo
u post~ideolokoj eri ima nekog smisla, onda se on ostvaruje upravo
u tom sluaju. U parikim predgraima meu izgrednicima nije bilo
nikakvih posebnih zahtjeva, tek ustrajavanje na priznanju zasnovano
na mutnom i ne osobito artikuliranom ressentimentu. Veina inter~
vjuiranih izgrednika rekla je kako im smeta da ih Nicolas Sarkozy,
ministar unutarnjih poslova, naziva ljamom{(. Kao nekom autorefe~
rencijalnom kratkom spoju, oni su protestirali protiv same reakcije na
njihove prosvjede. Populistiki razum ovdje nailazi na granicu svoje
iracionalnosti: ovdje je rije o prosvjedu nultog stupnja, nasilnom inu
protesta u kojem se ne trai nita. Ironino je bilo promatrati sociolo~
ge, intelektualce i komentatore koji su se trudili shvatiti to se zbiva i
pomoi. Oni su oajniki pokuavali proniknuti u smisao tog nasilja na
ulicama: trebamo neto uiniti s integracijom imigranata u drutvo, s
njihovim standardom, mogunostima zaposlenja, tako su govorili, i pri
tome glavnu zagonetku ovih nereda uinili jo zagonetnijom.
Iako u istinskom smislu deprivilegirani i de facto iskljueni, izgred
nici nipoto nisu bili na rubu gladi niti su bili u situaciji pukog preiv
ljavanja. Ljudi u mnogo loijem materijalnoin poloaju, ostavimo li po
strani fiziko nasilje ili ideoloku represiju, bili su u stanju politiki se
organizirati s jasnim ili pak maglovitim ciljevima. injenica da u poza
nereda u predgraima Pariza nije postojao nikakav program sama
po sebi izaziva pozornost. Ona nam govori mnogo o naem ideoloko
politikom usudu. Kakav je to svijet u kojem ivimo i u kojem se slavi
mogunost izbora, kad je jedini izbor koji moemo uiniti u nametnu
tom demokratskom konsenzusu puko igranje uloga? alosna injenica
da se suprotstavljanje sustavu ne moe artikulirati pod krinkom reali
stine alternative ili barem nekog smislenog utopijskog projekta, nego
jedino moe preuzeti oblik besmislenog nasilja, najbolji je primjer koji
 o NAlILJU 67

ukazuje na na problem. to e nam toliko hvaljena sloboda izbora kad

je jedini izbor onaj izmeu igranja prema pravilima sustava i (auto)
destruktivnog nasilja koje je gotovo iskljuivo usmjereno prema pri
padnicima iste skupine - devastirane kole i zapaljeni auti ne pripadaju
bogatima, nego su ih napornim radom stekli pripadnici iste te klase iz
predgraa iz koje potjeu izgrednici.
Pri sueljavanju sa okantnim izvjetajima i prizorima iz predgraa
Pariza u plamenu trebali bismo se oduprijeti onome to nazivam her
meneutikim iskuenjem, a to je potraga za nekim dubljim smislom ili
porukom koja se toboe krije u podtekstu nereda. Upravo je potpuna
besmislenost tih nereda ono to nam je najtee prihvatiti: oni su vie
od oblika protesta, ono to je Lacan nazvao passage a l'acte, impulzivni
zaetak djelovanja koji se ne moe prevesti u jezik ili misao i koji u sebi
nosi nepodnoljivu teinu frustracije. To ne svjedoi samo o nemoi
delinkvenata nego, tovie, o manjku onoga to je analitiar kulture
Fredric Jameson nazvao kognitivno mapiranje, nemogunosti locira
nja vlastitog iskustva unutar smislene cjeline.
Pariki nemiri stoga nisu utemeljeni ni u jednom obliku konkretnog
drutveno-ekonomskog protesta, a jo manje imaju korijen u islamskom
fundamentalizmu. Dapae, jedan od prvih objekata koji je izgorio bila
je damija, zbog ega su muslimanske vjerske vlasti odmah osudile nere
de. N~_r_~q.u':1jC!.Q.nostav!l5>..P~oizali iz elje d~.se ~~~rL~a.y~!,qs.t.)Jedna
drutvena grupa, iako sastavni dio francuskog drutva i ;:istavljena od
francuskih dravljana, smatrala je da je iskljuena iz politikog i drutve
nog prostora i eljela je svoju prisutnost uiniti vidljivom iroj publici. O
njima su govorila njihova djela: htjeli vi to !li ne, mi smo ovdje, .kolik9
~od se e~etv<!-crali da nas .ne .vidite. Komentatori nisu uoili kljunu inje
nicu da izgrednici nisu za sebe zahtijevali neki poseban status lanova
religijske ili etnike zajednice koja se bori za svoj zatvoreni nain ivota.
Posve suprotno, o~~~.. E~~~!~I1a toka it! da su .ht:lc;:li, QiP. Ci .kili su)
francuski dravljani, ali ih se nije u potpunosti priznavalo kao takve._
 68 SLAVOJ iEK

Francuski filozof Alain Finkielkraut izazvao je skandal u Francuskoj

kad je u razgovoru za izraelske novine Ha'aretz opisao nerede kao
antirepublikanski pogrom i kao etniko-religijski revolt, ime je
posve promaio poantu: poruka tih nereda nije se sastojala u tome
da su izgrednici smatrali kako francuski republikanski univerzalizam
ugroava njihov etniko-religijski identitet, nego posve suprotno - da
nisu u bili u njega ukljueni, da su se nali na drugoj strani zida koji
dijeli vidljivi od nevidljivog dijela republikanskog drutvenog prostora.
QnLnisou..nudilirjeenje nit} stv()rilipokret koji bi omoguio rjeavanje:.
!!.llhoY-Je-~iliobio ~tvoriti pI:Q~le!lllu!co~?-ati_ na to das~~!l~~a.mi1'-~~~!~~<
Lo~.Cl. Ih e .kao takve vie ne smije ig.norirati.Zbog tog:ile !l:lSiljeobilo_
potrebno. Da su..kojim sluajem organizirali nenasilni mimohod, dobili
~! tek nekoliko redahona dnu. novinskih.. stranica...
Dakako, injenica da su nasilni izgrednici eljeli i zahtijevali da ih se
u cijelosti prizna kao francuske dravljane ne upuuje samo na neuspjeh
njihove integracije, nego istodobno i na krizu francuskog integracijskog
modela ukljuivanja u dravljanstvo kojeg odlikuje implicitno rasisti
ka iskljuujua normativnost. Za francusku dravnu ideologiju pojam
)graanin suprotstavljen je pojmu uroenik i sugerira zaostali dio
populacije koji jo nije dovoljno zreo da bi zasluio puno dravljan
stvo. Zbog toga zahtjev demonstranata za priznanjem takoer sadri i
odbacivanje samog okvira putem kojeg se ono zbiva. Ono je poziv za
stvaranje novog univerzalnog okvira. l
Ova tema nas ponovo vodi do nae polazine toke, prie o radniku
koji je krao take. Istraitelji koji su pretraivali take i njihov sadraj,
odnosno nerede traei njihovu skrivenu poruku, nisu vidjeli upravo
ono to je bilo posve oito. Kao to bi to rekao Marshall McLuhan,
g.Yc!iej~!ffi.!!!~r.~~ta~ljao pontitu:
U zlatno doba strukturalizma, !\Qm~J~9.~~Oll korjJ~Q j~ PQjWl
'"?~f<lrJ;.ike~(.tl.Ulk'lje::kojije izveo i~Malinow!>kij~a koncepta farikezajec;i~
.0 nice. naina upotr~be jezika da bi se odrali drutveni odnosi putem ritu-
 O NUILJU 69

a}iziranih i~~kas;dto su poz.dr.avi.avrljanje. Q Yr~!ll~n.u.ULuodni oblici

tili,y..Qne. d.r~,hyeIw.kam"Qi.~cil~: Kao dobar strukturalist, Jakobson je u
to ukljuio i sredstva isprekidane komunikacije: prema njegovim rijei
ma, smisao odgoenog komunikativnog kontakta indikator je praznine
takvog kontakta, pri emu navodi primjer dijaloga Dorothy Parker:

Evo, tu smo, ree on.

Tu smo, ree ona, zar ne?

Rekao bih da jesmo, ree on.

Praznina takve komunikacije stoga ima korisnu tehniku funkciju

svojevrsnog testiranja sustava: Halo, ujete li me? Fatika je funkcija
stoga bliska meta-lingvistikoj: ona propituje radi li komunikacijski
kanal: adresat i adresant provjeravaju koriste lristi k6d. 2 )'::m~lL~~_l!pJ:a7
,Y2-19. wilo u qeredi.l1?:a u predgraim3, Par~z~?Nije li o()sfi(~:,~a P9r~_
glasila 4ial(), oujete
n~~~;l EEe.clg3,yljaJyLtestiranje. kOm41!iJgf!j~k9.g
.
kanaraaTir~i~~gi6d~?--
----"".,~"'--.,. . .~

Alain Badiou je primijetio da ivimo u drutvenom polju koje se

u sve veoj mjeri doivljava kao besvjetovno;3 u takvom je prostoru
jedini mogui oblik protesta besmisleno nasilje. ak je i nacistiki
antisemitizam rastvorio svijet, opisujui njegovu trenutnu kritinu situ
aciju pokazivanjem na neprijatelja pod imenom idovska urota; ime
novao je cilj i sredstva njegova postizanja. Nacizam je razotkrio stvar
nost na taj nain da je omoguio njegovim subjektima mo globalnog
kognitivnog mapiranja koje je sadravalo prostor za njihov smisleni
angaman. Moda Je upravo u tome jedna od najveih opasn2g.i.~J?!~Cl:.
~~zmaL~~oie global~!1i9b.llhV:3:,a_.it.a:v:.s'yiie~l.on Qslri!tvaill..S}riM!J..J!.t!.!'!_
besvjetovnu ideoloku konstelaciju, uskrauj ui veUl&ojxean.LJ.j.udi
mO~~!l9SJ bilo @.kyog kQgo.itivnogo.mapirao.ja... K~.plt~lJ.~;I,m l~pJ:V~
<I~I}.~tveno-ekonomslci poredak koH na.rW41J4 t(Jtali.iet;.'iiilila;I:QJ)--!)j.j~.s.I9.:
l!alan na razini ~naenja (ne postoji globa!nikapioWi~tiki..syjeJQnazQJ;
~i~.LE:~~!.~~~pl!~is~ika civiliz~cU;l,~( - <2 snQvna h:kcija.glQQa.ljHcite je: l}
 7~) SLAVOJ iEK
/'

tome
.....
'~,."," ~ ..----'.... m'?.~ .PJiJ~fUti ~~Qj~lvlliz.a~.iji.od..krWlske
da se kapitalizam , .~-""

2..?~~~41J.sli.illhudistike>. od Zap~da dO..Ig9..kaJi. njegova.se global na

dimenzija jedino mQkQ.hl!kqy~:t:i !l.uazini.istine.:-.hez-1:nae. nja, kao ollQ,
>!E:alno globaln.9.K~r:~i2!~L1I).t;h~Jl~?;l!la..:.
Prvi zakljuak koji se moe izvesti iz pobune u Francuskoj jest da
su i konzervativne i liberalne reakcije na nerede podjednako neuspjele.
Konzervativci naglaavaju sukob civilizacija i (to je predvidljivo) zakon
i poredak. Imigranti ne bi smjeli iskoritavati nau gostoljubivost: oni
su nai gosti i trebali bi potovati nae obiaje. Nae drutvo ima pravo
ouvati svoju jedinstvenu kulturu i nain ivota. Nema izlike za zloin
i kriminalno ponaanje. Mladim imigrantima nije potrebna vea soci
jalna skrb, nego disciplina i naporan rad ... Istovremeno se i ljeviarski
liberali predvidljivo dre svoje mantre o zanemarivanju socijalnih pro
grama i truda uloenog u integraciju koji su mlau generaciju imigra
nata liili jasne ekonomske i drutvene perspektive: izljevi nasilja pred
stavljaju jedini nain na koji oni mogu artikulirati svoje nezadovoljstvo.
Kao to bi moda rekao Staljin, besmisleno je raspravljati koja je vrsta
reakcije gora: obje su gore, to sadri i upozorenje s obje strane o tome
da se istinska opasnost tih nereda nalazi u lako predvidljivoj rasistikoj
reakCiji francuske populacije.
E!!l~k;:. ~~.f!.~il smic:!t!tL~JltWt. ro sa oo j .txoxe. s. drugim
t~Q.m1Biija k9lI';iJi~W.ruly:~.&.ina..danas d.ohdjawJs:ao.pr.ijetnju.nakm
nainu ivota, a to su izravni teroristiki napadi i .na.pad.i..samouboji(;a..
- . , - - " '....... ~ " . . . ,., . . . . . . . ,~ ~~. ~ ... " , - _ ,,.,,~-.,' y ~,~,,' ~ > ,..

oba sluaja nasilje i protu-nasilje uhvaeni su u smrtonosni zaarani

krug u kojem svako od njih proizvodi upravo one snage protiv kojih se
pokuava boriti. l.l..2l;!.ull! <!Ja ima.m,Q l?Q,~la sa slijepim passages a l'acte.u
kojem
'"' ....
~
nasilje predstavila
. ..... . imp.licitoo.pdznavanje nemoi. ~o za razliku
" ~,.,

!?dp::tri.kibnereda koji pr~q~tavljaju nulti stupanj protesta.. ..Qqn()~AQ.

...... .. ....", ,-,' , "'-,-'.~," "

n:~ili~J~<!il!!L~ ne_eli..PQ!~iEb.!e!.ori~!i?~i na'paQi.~b!yell.l~e_yj~.

~fsolu.tno~lf4aelnj~ \ltemdjenog ':l<l:.re!!gijj. ~)ihova konana meta j.e
.itav bezboni :zapadnjaki nain Hvata zasnovan na modernoj znanos.tj
 o NAlILJU ,,71 ~l

koja se dm.~,lJjnkQvlt.Q !J.il4l!u~~rellgijo.m J.l. .o119jJDj,a;i II kolol zada...

.Ya.J;lyije u osnoy.U.deo]oke potrebe, a to au. nada j cenZI11:a. :za koje:
je tijek()~.p<?v:!!e~;i bila ~.4u~n,.a rdigiJa. Kao to kae John Gray:

~~_~~E2.t,.!.~~!!I~~~!I!~ti bs:~~.~jkc;, On~j~ da~leqilla i~.ti.tll,gj.!lJ~9..ii~m.9!!L

p2mtj~r~;~:QJla a.yxQJi.te!,j'PP/,l1: ~rkYe nekada., ooa.d..a.nai..J.ma..m.oLYAi$,jti ill
~!f.s!e:!~~.i~!!.!:!~yi.!-Q~.~c:e-1Q.ie.nc;p.2Y2Ijmj..Qk.Ql\l.QliU.j.g~"ga tko r;ijeai
sJg.!;wd!l miiijen;? aIL4:..w;s!~.i1.xQ,t.l,ldrlil'nggj znanos.u..,.Qpa !law
pnliaJll;lll.teod.~e$nQSci. .obeaYajui.. {a..u.izvjesooj. mjed j ptua~!lj) uk:
JI1\.ulQQodu,.0'4miljl:P;ia..oo~jrp 1i1J crkv!= .po~~e. ut9~~t<l.;Zit o,,~ koJLs.llmojaju.4

Ovdje nije rije o znanosti kao takvoj, stoga predodba o znanosti

koja podrava slobodu od miljenja nije tek varijacija Heideggerova
stava da znanost ne misli. Tu se radi o nainu na koji znanost funkci
onira kao drutvena snaga, kao ideoloka institucija: na toj razini njena
je .funkcija o.!"Qoguiti izvjesnost, posluiti kao referentna toka na koju
se moemo osloniti i koja moe pruiti nadu. Novi tehnoloki izumi
pomoi e nam u borbi protiv zaraznih bolesti, produljiti ivotni vijek
itd. Gledano s te strane, 1:lllIJlQAfj.e..oJlQ_lto..j.eJ..a.ca.c...n.az.vao, )i8.Gdem;
~.dj~~!l'iQW!,~!!L<;goVl!,ll~~~!!u?~l~ku.';'LQjuu@j~ija.je.istinat<
.Q2S,I!odar-Qz,naitelj, odnosnQ.mo~.5 Z!!..,3,!:l(?st i religija su. zamijenile
~~.sta:.danas znanost pr,ua onu vrstu sigu.rl1osti kojy.je.nekad pruia1a.
QE~!I::"y.ovom n,eobinom.obratu.reli.gijaje poet.ala jednood_mjesIa S .
~jeg .se mogu iskazivati kritiki stavovi 9 dananjem drutvu. Ona je .
postala jedno od mjesta otp.ora.
Besvjetovni karakter kapitalizma povezan je s tom hegemonskom
ulogom znanstvenog diskursa u moderni. Ve je i Hegel jasno prepo
znao tu znaajku kazavi da za nas koji ivimo u moderno doba umjet
nost i religija vie ne pobuuju apsolutno potovanje: moemo im se
diviti, ali vie ne k1eimo pred njima, nai osjeaji vie nisu na njihovoj
strani. Jedino znanost (i to pojmovna znanost) zasluuje takvu vrstu
potovanja. Takoer, jedino je psihoanaliza u stanju razotkriti cjelovito
stanje stvari uslijed takvog potresnog utjecaja moderne (tj. kapitalizma
u suradnji s hegemonijom znanstvenog diskursa) na nain na koji se na
72 SLAVOJ iEK

identitet utemeljuje u simbolikim identifikacijama. Stoga nije udno

da je moderna dovela do tzv. krize smisla, do dezintegracije veze ili
ak identiteta izmeu istine i znaenja.
Budui da su se u Europi procesi modernizacije odvijali tijekom nekoli
ko stoljea, bilo je dovoljno vremena za prilagodbu tom rascjepu, za omek
avanje njegova razorna uinka putem Kulturarbeita, djelovanja kulture.
Postupno su se pojavljivali novi drutveni narativi i mitovi. Neka druga
drutva, napose muslimanska, bila su izravno izloena tom udaru, bez
zatitne ograde ili vremenske odgode, tako da je njihov simboliki univer
zum naruen na mnogo brutalniji nain. Ona su izgubila vlastiti (simbo
liki) temelj nemajui mnogo vremena za uspostavljanje nove (simbolike)
ravnotee. Stoga nije udno da je za neka od tih drutava jedini nain da se
izbjegne potpuni kolaps bilo panino podizanje tita fundamentalizma,
ponovnog psihotino-delirijsko-incestuomog uspostavljanja religije kao
izravnog uvida u boansko Realno, sa svim onim stranim posljedicama
koje takvo ponovno uspostavljanje sadri, uk1juujui i osvetniki povra
tak opscenog superega onog boanskog koje zahtijeva rtvovanje.
Kad je rije o teroristikim napadima fundamentalista, prvo to
zamjeujemo jest neprimjerenost ideje (koju je najsustavnije razradio
Donald Davidson) da je ljudsko djelovanje racionalno usmjereno te da
ga se moe izmjeriti uzimajui u obzir parametre poput uvjerenja i elja
initelja. 6 Takav pristup slui kao primjer za rasistiku sk1onost teori
jama racionalnosti: iako je njihov cilj razumjeti Drugog iznutra, one
obino zavre pripisujui Drugom naj besmislenija vjerovanja - uk1ju
ujui i poznatu priu o etiri stotine djevica koje vjernika ekaju u raju
i koje bi trebale biti racionalno objanjenje zbog ega je on spreman
poiniti samoubilaki napad. elei Drugog uiniti slinim nama,
takve teorije zavre time to ga ine smijeno udnovatim.?
Evo odlomka iz jednog od propagandnih tekstova koje je irila
Sjeverna Koreja tijekom Korejskog rata:
Heroj Kang Ho-yung bio je teko ranjen u obje ruke i noge za vrijeme bitke za
brdo Kamak i dopuzao je do samog neprijateljskog sredita drei u zubima runu
granatu koju je aktivirao uz povik: Moje ruke i noge su slomljene. Ali je zato
 o NASILJU 73

osvetniki duh prema vama huJjama i nitarijama postao tisuu puta jai. Pokazat
uvam nepopustljivost volje za borbom koju imamo mi lanovi Radnike partije
Koreje i vrstu odlunost da ustrajno slijedimo Partiju i naeg Vou!8

Ovakav apsurdan i nestvaran opis lako e nam izmamiti smijeh:

kako je nesretni Kang uope mogao govoriti ako je u ustima drao
runu granatu? I kako to da je usred teke borbe bilo dovoljno vremena
za takav govor? Meutim, to ako grijeimo itajui ovaj odlomak kao
realistini opis, podmeui Korejcima apsurdna uvjerenja? Kad bismo
ih izravno upitali, posve je jasno da bi stanovnici Sjeverne Koreje
odgovorili da ova pripovijest, naravno, nije doslovce istinita - njena je
svrha osnaiti bezuvjetnu predanost rtvovanju i spremnost Korejaca na
nemogue pothvate da bi se pobijedio imperijalistiki agresor koji eli
zauzeti njihovu zemlju ... to ako se tu radi o istoj pogreci poput one u
kojoj antropolog primitivnim uroenicima koji tuju orla kao svoga
pretka pripisuje uvjerenje da su oni zaista potomci orla? Ne bismo li taj
odlomak (koji u svom patosu naizgled djeluje uvjerljivo i uinkovito)
trebali itati na isti onaj nain na koji sluamo trei in Wagnerova
Tristana u kojem heroj na samrti gotovo sat vremena pjeva svoju vrlo
zahtjevnu samrtnu pjesmu? Tko bi bio spreman Wagneru pripisati
uvjerenje da je takvo neto zaista mogue? A i otpjevati Tristanovu smrt
mnogo je tee negoli govor koji je odrao nesretni Kang ... Moda bismo
trebali zamisliti Kanga kako pjeva ariju prije nego to se baci pod tenk,
upravo u onom opernom trenutku suspenzije protoka realnog vremena
u kojem u pjesmi heroj govori o onome to e upravo uiniti.

Teroristiki resantiman
Citat iz pjesme Drugi dolazak Williama Budera Yeatsa izvrsno
pokazuje na dananji problem: ))Najboljima manjka svako uvjerenje, a
najgori su puni intenzivne strasti. Ovo je sjajan opis trenutnog rascjepa
izmeu aneminih libetala i strastvenih fundamentalista: najbolji vie
nisu u stanju u potpunosti se angairati, dok se najgori angairaju kad
je rije o rasistikom, religijskom ili seksistikom fanatizmu.
 SLAVOJ iEK

Meutim, jesu li te!o~ist!~ki fungll1J!~.Qtatisti {bili oni kr~Uli

-""''''." ..."

~.usli!llan!).~J~, fu.tl;<:~'!tI1~J!ta\~~ti U autentinom ~naenju tQ~P,9jm~

Jesu li oni zaista vjernicif Nji!Jl;l ned.Qs~al~ ono to je lako prepoz!).~~tL

meu .~Y~!!l. al;Uentinim fundamentalistima ..od tib.eta.nskih. budist~ ,dQ
i\mia ,u SAD-u: odsustvo gnjeva i zavisti, kao i istinska ravnodunOSt
sJZ~~,nai.!!!l~~,y.<!!~~~ih koe..~~.dii~!s-njiboya, religijska J.l~~nja. Ako
su dananji tzv. fundamentalisti doista uvjereni da su pronali svoj put
do istine, zbog ega bi im nevjernici predstavljali prijetnju i zbog ega
bi im trebali zavidjeti? !<ad budist naie na zapadnjakog hedonista,
W9.rije!ka ga. Q~u.4I:!:~' gmjesto toga, dobronamjerno primjeuje da
~e ga potraga za sreom odvesti do vlastita,poraza.. Su.p..r.otwl istinskim.
fundamentalistima, teroristike pseudo-fundamentaliste itekako smeta,
~nhna i fas5:il}ir.a greni ivot nevjer.ni4.ini se kaoda-seborei protiv
grenog Drugpg zapravo bore protiv vlastitih iskuenja ..:rakvi takozva!li,
~~ijl! .!!!!!sJip.-!YWd,fu.ru.l.!!!I!.~t;t!~!~ti nanose tet~ i sr~otl1 istin-
~ fund~~malizmJ.L...
Upravo ovdje ~~2.v) dijagnoza stanja pogaa bit sadanjeg
problema: s;~~~~IJ~~~.ru!Je s,vjedoi ~ manjku istinskog uvjerenja:
Teroristikim
- -... ---------. ... . .,-.. .".. takoer
fundamentalistima ---~--
nedostaje
. . . _h_...____ uvjere istinskog
___._..._"_<.
,,-~,., -'~''."'" ,_~_~ ~'''~" "'.~_w,~_

nja duboko u!!i.!.~_.~!E!.i!!l~LiUg~.Yk9g~91L4!Jv~ _!la~J!.!!(!,' p"c,():

~~g.oj.cY.~KoHkQ li.samo. rnQf~.J~!!LJ~r.hka yj~r.a }!llJslimana ako k
f!1.<?gl.,t ugrQziti gl.up.e .ka!lk-i!!t,!f~._U~ .t.:t!s.~Qt~~niI1l .4axt~kim novinama?
Fu.~.~:n.:Il.r.~!~.!i?ki..i!I~!!!.~!U~.!!ll. ~~~_~.~U!.~..l!liLyJerep.jim.~ terori~ta.
o njihovoj superiornosti i elji da se njihov kulturno-religijski identiteJ;
;auva od nasrtljive globalne potr~~~ke civilizacije. Problem s funda
mentalistima ne sastoji se u, tome to ih mi smatr~~ inferiornim;,
nego u tome to oni sami sebe p~t;ljno smatraju inferiornima (kao to
se Hitler oito osjeao spram.. idQv;a). Zbog toga ih naa ponizna i
popustljiva politiki korektna uvjeravanja da se spram njih ne osjeamo
nadmoni jo vie razbjdnjuju i pojaavaju njihov gnjev, Problem nije
u kulturalnoj razliitosti (njihovoj elji za ouvanjem vlastitog identite
 o NASILJU 75

~neg?, ~_1.!,l?Eavo supn:'>!llojin jenici ,dull fu odam.ea taJjsti.:v~.pDstali

'p~pu.t nas? da su potajnp ye usvoHli nae standarge i daJh.p.r.im~
Ju na sebe (to se posebice odnosi na Dalaj-Lamu koji gl2tiYd.a.nje..a
tibetanski budizam nalazi u zap~dnjakom stavu o potrazi ~~.S$g,m
~j..e.i~!;~l1!. 'p~!nj~). Q.p-o to fuL1d:.tmt: Dtalistima ~aprayo.. nedQIilc:",
jest, parad~~~E:.o.!.- up.!ayo ona do~. ~sti~.I.cQgl>Jf!j~ti~Qg!(_~
vlagkgi.31..l!!:!jQ[I1Q.iti
A

Ono to zbunjuje i zaprepauje kad je rije o teroristikim napa

dima jest injenica da se oni ne uklapaju u nau uobiajenu suprotnost
egoistinoga zla ili zanemarivanja opeg dobra, te dobra kao spremnosti
na rtvovanje u ime nekog vieg cilja. ~~.<:'E!s!i ,se pojavljuju kag 1leka.
v,~ta Miltonova, Sotone,(~!ol bu4LillQj!;,I.?9bro)~: iako sredstvima
koja se nama ine zlima tee ciljevima koji su za nas zli, sam oblik
njihova djelovanja zadovoljava najvie standarde dobra. Rjeenje ovog
paradoksa nije sloeno i ve ga je Rousseau otkrio. Egoizam kao briga
za.vl<iStitu dpbroQit nije sup.row;a~o.p~m dobtJl, s ob.z!rom na
to da se altruis.ti~ke. norme. mQg.u.Jako. iz.llesrj jz egoistinih 4,10
Individualizam nasuprot komunitarizrnu, kao i utilitarizam nasuprot
priznavanju univerzalnih normi zapravo su lane suprotnosti, jer dvije
suprotstavljene opcije na kraju dovode do istog rezultata. Kritiari
dananjeg hedonistiko-egoistikog drutva koji ga optuuju zbog
nedostatka istinskih vrijednosti u potpunosti promauju poantu.
WimJ2,~.Jlprptnost egoistinom s~oljublju nije altruizam odnos.t.:t~
b:~g~3~_ QRS<:<,92b.~?_!l:eg,9.. ~xist~, ~~~n,!~~.t'?Z_t..J~9j1 m,e nag~nig.~..Eie
fujemprotiv vlastitih interesa: freud j~ to dobro znao: poriv za ~mru,
.~uprotstavljen je naelu uitka kao i naelu realnosti. Istinsko zlo k9jej~..
poriv za smru ukljuuje okretanje protiv samoga sepe. Qn90!.l~)1~.gQnj
$t dl~!:'i~~~!.!.!aih_Y!!lstitih i~!~~a.ll
Kao to kae Lacan, problem sa eljom sastoji St! u tome to je ona
uvijek U;ij; Drugog<! ~. svim znaenjima te rijei; ;ii~:za Drugim:
h,;lj~'za time da me eli Drugi, a napose elja za onimJtoDwgi eli 12
76 SLAVOJ iEK

Upravo ovo potonje stvara zavist koja ukljuuje gnjev, temeljne sastav~
nice ljudske elje, neto to je Augustin dobro poznavao. Prisjetimo
se odlomka iz njegovih Ispovijesti kojeg je esto citirao Lacan, prizora
djeteta zavidnog zato to njegov brat sie majino mlijeko: Vidio
sam svojim oima kako je dijete zavidno iako jo nije moglo govoriti.
Problijedjelo je i prijekorno promatralo svoga posvojenog brata.
Na temelju tog uvida Jean-Pierre Dupuy ponudio je uvjerljivu kri
tiku Rawlsove teorije pravednosti. 13 U Rawlsovu modelu pravednoga
drutva, drutvene nejednakosti se mogu tolerirati samo u onoj mjeri u
kojoj pomau onima koji se nalaze na dnu drutvene ljestvice i ukoliko
nisu zasnovane na naslijeenom hijerarhijskom sustavu nego na prirod~
nim nejednakostima koje se smatraju kontingentnima a ne proizalim
iz zasluga. 14 Izgleda da su ak i britanski konzervativci danas spremni
prihvatiti Rawlsovo poimanje pravednosti: u prosincu 2005. David
Cameron, novoizabrani voa torijevaca, ukazao je na namjeru pretvara
nja Konzervativne stranke u stranku koja brani deprivilegirane kazavi
kako bi pravo iskuenje nae politike trebalo biti pitanje to ona doista
ini za ljude koji imaju najmanje, za ljude s dna drutvene ljestvice?
Meutim, ono to Rawls ne uvia jest injenica da bi takvo drutvo
moglo stvoriti uvjete za nekontroliranu erupciju ressentimenta: u njemu
bih kao pripadnik nieg stalea znao da je on u potpunosti opravdan
i stoga vlastiti neuspjeh ne bih mogao opravdati kao rezultat drutvene
nepravde.
Stoga Rawls zagovara straan model drutva u kojem je hijerarhija
izravno legitimizirana prirodnom svojinom, to znai da nije nauio
jednostavnu lekciju koju moemo nai u anegdoti o slovenskom seljaku
koja ovaj problem ini neobino jasnim i opipljivim. Dobra vjetica
seljaku je ponudila izbor: ili u ti dati jednu kravu a tvom susjedu dvije,
ili u ti uzeti jednu kravu a tvom susjedu uzeti dvije. Seljak se istog
trena odluio za ovu drugu opciju. IS Gore Vidal saeto je iskazao ovu
poantu: )}Nije dovoljno da ja pobijedim - bitno je da drugi izgube.
 o NASILJU 77

Poanta sa zaviu i srdbom ne sastoji se samo u tome da oni potvruju

igru u kojoj nema pobjednika i u kojoj mojoj pobjeda znai tui poraz,
nego takoer ukazuje i na rascjep izmeu njih koji nije pozitivan (svi
bismo mogli biti pobjednici i nitko ne mora biti gubitnik) ve nega
tivan. Ako moram birati izmeu svoje pobjede i neijeg poraza, radije
biram ovo drugo, ak i pod uvjetom da to znai i moj gubitak. ini se
kao da moj mogui dobitak zbog neijeg gubitka funkcionira kao neka
vrsta patolokog elementa koji potvruje istou moje pobjede.
Friedrich Hayek bio je svjestan toga da je mnogo jednostavnije
prihvatiti nejednakosti ako moemo tvrditi da su one rezultat neke
depersonalizirane slijepe snage: dobra stvar s iracionalnou trita i
uspjeha ili neuspjeha u kapitalizmu sastoji se u tome da nam on omo
guuje da vlastiti neuspjeh ili uspjeh shvatimo kao neto nezaslueno
i kontingentno. 16 Prisjetimo se starog motiva trita kao moderne ver
zije neprocjenjivosti sudbine. inje,nica da kapitalizam nije )}pravedan
stoga je kljuna osobina koja ga veini ini prihvatljivim. Mnogo mi je
lake ivjeti s vlastitim neuspjehom ako znam da on nije rezultat nedo
statka mojih kvaliteta ve rezultat sluajnosti.
I Nietzsche i Freud podjednako smatraju kako je ideja pravde kao
jednakosti utemeljena na zavisti, i to zavisti Drugog koji ima neto to
mi nemamo i u tome uiva. Zahtjev za pravdom stoga je u krajnjoj
liniji zahtjev za time da se smanji prekomjerni uitak Drugog tako da
pristup jouissance svima bude mogu i jednak. Neizbjena posljedica
takvog zahtjeva je dakako asketizam. S obzirom na to da nije mogue
uspostaviti jednaki jouissance za sve, ono to se umjesto toga ravnoprav
no uspostavlja jest zabrana. Meutim, danas takav asketizam u naem
toboe permisivnom drutvu preuzima oblik vlastite suprotnosti, a to
je poopeni poriv superega za uitkom pod ijim se zaaranim imperati
vom svi nalazimo. Kao posljedica toga na uitak pokuava se sprijeiti
kao nikad dosad. Uzmimo za primjer yuppieja koji predstavlja spoj
narcistikog samoispunjenja i krajnje asketskih aktivnosti kao to su
78 SLAVOJ iEK

tranje,
konzumiranje zdrave hrane itd. Moda je upravo to Nietzsche
imao na umu kad je govorio o posljednjem ovjeku, iako smo tek
danas u stanju istinski prepoznati njegove obrise preruene u liku
hedonistikog asketizma yuppieja. Nietzsche nije naprosto zagovarao
potVrivanje ivotnih vrijednosti nasuprot asketizmu: on je vrlo dobro
znao kako je odreeni asketizam suprotnost dekadentnoj ekscesivnoj
senzualnosti. U tome je izvorite njegove kritike Wagnerova Parsifola i
openito kasnoromantike dekadencije koja se nalazi izmeu zapretane
ulnosti i mranog spiritualizma. 17
to je zapravo zavist? Vratimo se na trenutak sceni iz Augustina
koja prikazuje zavist spram brata kojeg majka doji na grudima. Subjekt
ovdje ne zavidi Drugome zbog toga to posjeduje ueni objekt kao
takav, nego zavidi zbog naina na koji je Drugi u stanju uivati u tom
objektu, zbog ega nije dovoljno da ga on jednostavno ukrade i stoga
postane njegov vlasnik. Njegov je istinski cilj sprijeiti Drugog, dovesti
ga u stanje u kojem on vie nee moi uivati u objektu. Iz ovoga je
vidljivo da zavist pripada trojstvu koje jo ine i tedljivost i melanko
lija, tri oblika nemogunosti uivanja u objektu i, dakako, odraiavanja
uitka u toj nemogunosti. Suprotno subjektu zavisti koji zavidi na
onome to drugi posjeduje i/ili jouissanceu objekta, krtac posjeduje
objekt, ali ne moe u njemu uivati ili ga konzumirati. Skrev uitak
proizlazi iz pukog posjedovanja objekta, njegova uzdizanja na razinu
svetog, nedodirljivog/zabranjenog entiteta koji se ne smije konzumirati
ni pod koju cijenu. Poslovini lik usamljenog krca isti je onaj kojeg
pratimo kada dolazi kui, briljivo zatvara vrata, otkopava kaput i baca
ueni pogled na svoje blago, promatrajui taj objekt sa strahopoto
vanjem. Isto ono to ga spreava u konzumaciji objekta jami njegov
status objekta udnje. Kad je rije o melankolinom subjektu, i on
poput krca posjeduje objekt, ali gubi razlog zbog kojeg ga je poelio
imati. Najtraginije je to to melankolik ima slobodan pristup svemu
to poeli, ali u svemu tome ne nalazi zadovoljstvo. 18
 o tlAlILIU 79

Ovakav ekscesivni uitak temelj je Rousseauove poznate (aU nedo

voljno iskoritene) razlike izmeu egoizma, amour-dNoi (priroene
ljubavi spram sebe samog) i amour-propre, perverznog pretpostavljanja
sebe naspram drugih pri kojem se osoba ne usredotouje na postizanje
cilja nego na unitavanje prepreka koje stoje pred njom:
Primitivne strasti, koje su sve izravno usmjerene na osrvarenje nae sree i zbog kojih
imamo posla samo s objektima koji su povezani s njima i iji je princip amour-de
-soi, u svojoj su biti drage i njene; meutim, kad se na putu pmna Qbjektu PQjave
prepreke, PQstanu viJe zaQkupijme preprekama kQjih se ek QswbQditi negQli QbjektQm
do kQjeg ek doi, promijene vlastitu narav i postanu ra7.draljive i pune mrnje. Na
taj nain amour-de-soi, koji je u osnovi plemenit i apsolutni osjeaj, postaje amour
propre, odnosno relativni osjeaj na nain usporedbe s drugima, osjeaj koji trai
prednost, Qsjeaj iji je uJ,itak istinski negativan i kQji ne tei pronai zatioVQijstvQ u
nalQ} dobrQbiti negQ jedinQ u nesrei drugih. 19

Zla osoba stoga nije egoist koji misli samo na svoJe 1nterese.
Istinski egoist je suvie zaokupljen brigom za svoje vlastito dobro da bi
imao vremena nanijeti nesreu drugima. Pravi porok loe osobe upravo
je taj da se ona vie bavi drugima negoli sama sobom. Rousseau u ovom
odlomku precizno opisuje libidinalni mehanizam, inverziju koja uzro
kuje premjetanje libidinainog ulaganja s objekta na samu prepreku.
Ovo se moe primijeniti na fundamentalistiko nasilje, bilo da je rije
o bombakom napadu u Oklahomi ili napadu na wre. U oba sluaja.
rije je o istoj i nepatvorenoj mrnji: pri tome je bilo bitno unititi cilj
(zgradu u Oklahoma Cityju ili World Trade Center), a ne postii ple
meniti cilj koji nalae istinski kransko ili muslimansko drutvo. 2o
Upravo stoga egalitarizam nikad nee biti prihvaen u svojoj doslov
noj vrijednosti: dokle god ga pokree zavist, pojam egalitarne pravde i
njegova praksa oslanja se na inverziju klasinog odricanja zato da bi se
pomoglo drugima: Spreman sam na odricanje, tako da ni drugi (tako
der) to ne mogu imati! Daleko od toga da predstavlja suprotnost duhu
rtvovanja, zlo se ovdje pojavljuje kao istinski duh rtve, spreman zane
mariti vlastitu dobrobit - kad bih bar svojom rtvom Drugog mogao
liiti njegova uitka...
80 SLAVOJ iEK

Subjekt za kojeg se pretpostavlja da pljaka i siluje

Jedna od pop-zvijezda rata u Iraku koje su doivjele kratkotraj
nu slavu bio je Muhammed Said al-Sahaf, nesretni iraki ministar
informiranja. Na svojim je tiskovnim konferencijama junaki poricao
ak i najoiglednije injenice drei se slubene irake propagande.
Kad su se ameriki tenkovi primakli na samo stotinjak metara od
njegova ureda, nastavio je izjavljivati da su slike tenkova s bagdadskih
ulica na amerikoj televiziji proizvod holivudskih specijalnih efekata.
Meutim, ponekad bi izrekao neku posve neobinu istinu: suoen s
izjavama da Amerikanci nadziru neke dijelove Bagdada, brzo je uzvra
tio: )}Nita oni ne kontroliraju - oni ak nisu u stanju kontrolirati ni
sami sebe!
ini se da se u sluaju kaosa u New Orleansu izokree Marxova stara
izreka da se tragedija drugi put ponavlja kao farsa: Saidove duhovite
izjave prerasle su u tragediju. Sjedinjene Drave, svjetski policajac koji
bi elio drati pod kontrolom svaku moguu prijetnju miru, slobodi i
demokraciji diljem svijeta, u svom je dvoritu izgubio kontrolu. Tijekom
nekoliko dana, New Orleans pretvorio se u divlji rezervat pljake, uboj
stva i silovanja. Postao je grad mrtvih i umiruih, post-apokaliptina
zona kojom su lutali ljudi iskljueni iz drutvenoga poretka - Romini
Sacer, kao to bi rekao filozof Giorgio Agamben. Ispunjava nas strah da
bi se takav oblik dezintegracije cjelokupnog drutvenog tkiva mogao
pojaviti u bilo kom trenutku, strah da bi neka prirodna ili tehnoloka
katastrofa (bio to potres ili elektronski Milenijski virus) na svijet pre
tvorila u primitivnu divljinu. Svijest o krhkosti naih drutvenih veza i
sama predstavlja drutveni simptom. Upravo ondje i onda kada bismo
suoeni s nekom nepogodom oekivali iskazivanje solidarnosti, postoji
strah da e doi do bujanja bezdunog egoizma poput onog kakav se
dogodio u New Orleansu.
Ovo nije vrijeme ni za kakvo Schadenfreude tipa )}SAD su dobile to
su i zasluile. Tragedija u New Orleansu bila je golema: analiza onog
 o NA.ILJU 8s

to se dogodilo zaostaje za njom. Scene koje smo vidjeli na 1V-vijestima

prizivaju u sjeanje itav niz emisija o stvarnom ivotu i kulturnim
fenomenima. Dakako, prvo to nam pada na pamet su 1v izvjetaji
iz gradova Treeg svijeta koji tonu u kaos tijekom graanskog rata
(Kabul, Bagdad, Somalija, Liberija... ) i upravo je to istinsko iznenae
nje 'katastrofe u New Orleansu: ono to smo obiavali vidjeti ONDJE
sada se zbivalo OVDJE. Ironija se sastoji u tome da se Louisianu obi
no shvaa kao ameriku banana republiku, kao zemlju Treeg svijeta
unutar Sjedinjenih drava. Vjerojatno je zbog toga reakcija vlasti toliko
zakasnila. Iako smo racionalno znali do ega bi moglo doi, nismo istin
ski vjerovali da bi se to moglo dogoditi, kao to je sluaj i s ekolokom
katastrofom. Znamo sve o tome, ali kao da zapravo ne vjerujemo da bi
se ona mogla dogoditi ... 21
Dakle, kakva je to katastrofa pogodila New Orleans? Pogledamo li
malo pomnije, prvo emo zapaziti njenu neobinu temporalnost, neku
vrstu odgoene reakcije. Neposredno nakon udara uragana, dolo je do
trenutanog olakanja: njegovo je sredite prolo etrdesetak kilometara
dalje od New Orleansa. Izvjetavalo se o samo deset poginulih, tako
da je najgore (katastrofa koje su se svi bojali) bilo izbjegnuto. Nakon
toga su stvari krenule nizbrdo. Raspali su se zatitni zidovi podignuti
oko grada koji je ubrzo bio poplavljen a drutveni poredak se raspao...
Uragan se kao elementarna nepogoda pokazao drutveno posredova
nim na razliite naine. Prvo, postoje dobri razlozi za sumnju kako
su Sjedinjene Drave mnogo vie na udaru uragana negoli prije zahva
ljujui globalnom zatopljenju za koje su odgovorni ljudi. Drugo, za
katastrofalni neposredni uinak uragana (poplavljivanje grada) velikim
je dijelom odgovorna ljudska pogreka: zatitne brane nisu postavljene
dovoljno kvalitetno, a vlast je takoer bila nedovoljno pripremljena za
pruanje humanitarne pomoi iju je potrebu bilo lako predvidjeti.
No istinski i najvei ok uslijedio je nakon uragana pod krinkom dru
tvenog uinka prirodne katastrofe. Dezintegracija drutvenog poretka
82 SLAVOJ iEK

dogodila se kao oblik odgoene akcije: kao da se prirodna katastrofa jo

jednom dogodila u obliku drutvene katastrofe.
Kako protumaiti ovakav drutveni kolaps? Prva reakcija je ona
uobiajena konzervativna. Dogaaji u New Orleansu jo jednom su
potvrdili kako je drutveni poredak krhak i kako nam je potrebno
dosljedno provodenje zakona i etiki pritisak da bi se izbjegla erupcija
nasilnih strasti. Ljudi su po naravi zli, a propadanje u drutveni kaos
predstavlja trajnu prijetnju ... Takva se argumentacija moe i rasistiki
zainiti: oni koji su se prepustili nasilju bili su gotovo iskljuivo crnci,
tako da je to jo jedan dokaz za tezu da oni nisu istinski civilizirani.
Elementarne nepogode na svjedo dana iznose ljam koji se u normalno
doba skriva i koji se moe podvrgnuti kontroli.
Naravno, predvidljiv odgovor na takvu argumentaciju sastoji se u
tome da je potonue New Orleansa u kaos ukazalo na vidljive i ustrajne
rasne podjele u SAD-u: 68% stanovnika u gradu ine crnci koji su siro
mani i deprivilegirani. Oni nisu bili u mogunosti pobjei iz grada na
vrijeme. Ostavljeni su da gladuju bez potrebne pomoi i nije udno da
su pribjegli nasilju. Njihova se nasilna reakcija stoga treba shvatiti kao
odjek nereda vezanih uz Rodneyja Kinga u Los Angelesu ili ak nemira
u Detroitu i Newarku u drugoj polovici 60-ih.
!emeljnije gledano: to ako napetost koja je dovela do provale .nasi
lj~ u New Orlea~s~;ij;'Ii!1~_~~u;Il,!g~J(.~-Er!ro<kdJm~e."S!yi:
I!~~~'?l.~drLpod.na<f2:oro!1l.l-!1~,!l~j~m.e.~~~tva .r<UJlita,
~l~~~g. ~iri!l~~!je!. ~~().ako su se, elei s~aviti l?<?,d. !l:uf.~rPJQvale bijes!)'
~.Wlih..\,l,~Qxl~~su!.SI!~.l~d,:;t. i pore~ .~.u~ile s istinskQm
t:.::travt,~pjtalizma u.~~g!~~.m,g,p!i~1l....ili&ikgm.!D"d.iy~4~
Jlidmetan~ hmtlJ..n2g,,~~_1!!0..p~!.YrAh:a~1!!k2i~.P'fQi~Y9.di.ka.pital..bitib
. 4. .LI!W~.s n3.f!l~.~9.j~j~!:U~~j ~)~!LE!iJe.!.c:~ i ~.negal.Lsyt,
~~r.~.s:aE!"t ~rr.mJj,w.~.iL
p svojoj .,teOJ:iji..suh~4e!,:habene) Kant je nau fascinaciju
oitovanj.imall'J06i.'pfir~~iQ kl!i;) negativni do.kaz superior:;
 o NAlILJU 83

nosti duha_I!!? prirodom.~I<oli\{Q,~<l. b!uJ:,i;I1li,..L~bjla priwda.

~~;-~~-;-oe.l!!l~91.tlJJ,a. mor.alRi _9R Ito RQAilQ Ne prua li n!..l!!< i
~e~trofa ':I:.~~.Qrl~l!$l.uli~!?- primjer sublimnog? Bez.<:>~zira na ~o_ " ... '\
kako brutalan bio vihor uragana, on ne moe raskinuti vihor kapitali-'"
s'tIke dinamfke. "' , ,', ,.. " ..
Meutim, u svemu tome postoji i jo jedan aspekt nereda u New
Orleansu koji nije nita manje presudan kad je rije o ideolokim
mehanizmima koji oblikuju nae ivote. Prema poznatoj antropo
lokoj anegdoti, divljaci(( kojima se pripisuje odreeno praznovjerje
(npr. da potjeu od ribe ili ptice) na izravni upit o tome odgovaraju:
Na,r:MlQ..da ne potjeemo od iivotinja, nismo mi ba tako glupi! .
Ali rekli sU nii da, je jedaq od n~ih..predaka., ;&atsta., *rovaQ~cl~~.,.(~
lLk,:r~ltkol oni svoja uvjerenja projiciraju na nekog drugog. I mi ini
mo isto s naom djecom, zajednoprolazei Fi~~:aJ~ pjc::;4aMraza,.j.erse. .
.~a njih pr.eq.>QUav,(jada.:ll~<ieltrao.J;aUlarad..
Oni se pretvaraju da vjeruju tako da ne bi razoarala nas i nau vjeru
u njihovu naivnost (ali naravno i zato da bi dobili poklone). Nije li
to takoer i uobiajena izlika poslovino pokvarenog politiara koji
se preobraa u potenjainu: Ne smijem razoarati obine ljude koji
vjeruju u to (ili u mene)? Uinimo li jo korak naprijed, nije li ta
potreba za pronalaenjem nekog tko zaista vjeruje upravo ono to
pokree nau potrebu za stigmatiziranjem Drugog kao (religijskog ili
etnikog) fundamentalista? CilJise kao, ,da nelca }lvje.r<:nj;i na . nd'!:.
godan nain uvijek funkcioniraju s distance: da bi uvjerenje I11Qg!9"
*funkcidnirati, mora postojati neki njegov konani jamac, ali je ~n
uvijek odgpden.-. izwjdleB,<-Jlikad nUe p!isutan in perso1lfl,,,,, Dakako,
poanta je u tome da taj drugi subjekt koji bezostatno vjeruje ne mor~
postojati da bi vjerovanje moglo biti \linko~itof Dovoljno, je da Se
""'.\ ~\~'

samo pretpostavlja njegovo postojanje, odnosno da se u njega vjeru

"

je, bilo pomou krinke primitivnog Drugog ili impersonalnog se

(vjeruje se ... ).
84 SLAVOJ iEK

Ne djeluje li ta odgoenost i izmjetenost i kad je rije o naim

najdubljim osjeajima i stavovima, ukljuujui smijeh i pla? Od tako
zvanih narikaa, ena koje su u primitivnim drutvima zaduene
za plakanje na sprovodima do smijeha iz konzerve u televizijskim
serijama gdje je smijeh u kominim situacijama naknadno snimljen.
pa sve do preuzimanja avatara u virtualnom prostoru - svugdje je na
djelu isti fenomen. Kad stvorim lanu sliku samoga sebe koja me
predstavlja u virtualnoj zajednici u kojoj sudjelujem (primjerice, u
seksualnim igrama stidljiv mukarac preuzima u virtualnom prostoru
identitet atraktivne promiskuitetne ene), emocije koje osjeam i koje
glumim;( kao sastavni dio mog virtualnog identiteta zapravo nisu
lane. Iako ih ono to smatram svojim istinskim ja ne osjea, one su
bez obzira na to u odreenom smislu istinite, poput televizijske serije
u kojoj je naknadno snimljen smijeh: iako se ne smijem nego zurim u
ekran nakon napornog radnog dana, ipak se nakon pogledane emisije
osjeam nekako lake...22
ZNY::mja .ll. JSrew.- Or1ean,$U I}akon udara uragana Katrina donose,
I}am jo jedno u nizu serijskih izdanja subjekata za k.~le sepn~tp.~~~~

.
lja da...: ovdje je to subjekt za. k~J'ii~pretpostalllja .da pljaka i siluje.
Sjeamo se izvjetaja koji su govorili o raspadu javnog reda. eksploziji

crnakog nasilja, silovanja i pljaki. Meutim, kasnija su istraivanja
pokazala da se u velikoj veini sluajeva takve navodne provale nasilja
jednostavno nisu dogodile: mediji su nepotvrene glasine proglasili
injenicama. Primjerice, etvrtog rujna nadzornik Compass iz policij
skog odjela New Orleansa u New York Timesu je u vezi sa situacijom
u sabirnom centru izjavio: Ovdje se eu turisti, a im ih takve osobe
uoe, odmah ih opljakaju. Oni ih tuku i siluju na ulicama. U inter
vjuu objavljenom dva tjedna kasnije, priznao je da su se neke od tih
okantnih izjava pokazale lanima: Nemamo slubenih izvjetaja koji
bi potvrdili ubojstvo niti postoji ijedan slubeni izvjetaj o silovanju ili
seksualnom napastovanju.23
 o NASILJU 85

Stvarno stanje nesretnih crnaca koje su svi napustili bez osnovnih

potreptina za preivljavanje tako je prikazano kao sablasna eksplozija
crnakog nasilja, slika opljakanih i ubijenih turista na ulicama koje
su skrenule u anarhiju, velika dvorana Superdome prepuna bandi koje
siluju ene i djecu ... T.<!-kvi izvjetaji ~isu bili tek obine rijeidlegq ri!ej
koJ~,~y ~e,le posve jasne matel:ljalne uinke: one su gen,erirak .u.mh
koji je vlastil1ilg!l~ao <la prom!jc:ne_yojlle ~_tl_nQ.ti,_p4.&.Q(k_me<ii.;;insku
evakuaciju, policijske zadatke. prizemlje helikoptere. Primjerice,. voz.i.ht
medicinske kompanijeAcadian. .su. zaustavljena nako!} to se prQWla
glasina ~~suya.trQga.snustan~uq _CovingJ;QnJ19pljakali naoruani
mzbojnici i uze!isvu, VQdu,..to se kasnije pokazalo posve neutentelj~n!w
i .lanim podatkom ..
Dakako, taj osjeaj prijetnje bio je potaknut sveopim neredom i
nasiljem: !?~akaQje j~$.tl?()..c:lo ~nog trenutka ka~ ~..uragan poh;lJ;'aQ
New Orleans._ Ono.~je. bilQPQtaknu.to.-c.unim pljakanjem .da hl se
dobile ivotne potreptine.. Meutim, ovi (izolirani) dogaaji i zlodjela
ni u kojem sluaju ne mogu opravdati izvjetaje o posvemanjem
slomu pravnog sustava i poretka, ne zato jer su takvi izvjetaji pretje
rivali, nego zbog jednog mnogo radika1nijeg razloga. Jacques Lacan je
smatrao da, iako pacijentova ena doista spava s drugim mukarcima,
ljubomoru njezinog mua bez obzira na to treba smatrati patolokim
stanjem. Na slian nain, ak i ako su bogati njemaki idovi poetkom
30-ih godina doista izrabljivali njemake radnike, zavodili njihove
keri, vladali popularnim tiskovinama itd., nacistiki je antisemitizam
bez obzira na to bio posvema laan, bio je patoloko ideoloko stanje.
Zbog ega? Ono to ga je inilo patolokim bilo je poricanje libidinal
nog uitavanja u figuru idova. Uzroci svih drutvenih antagonizama
bili su projicirani u lik idova, ;p~rvertirani objekt ljubavi-mrnje,
sablasnu figuru koja je podjednako oznaavala fascinaciju i prezir. Posve
isto dogodilo se s pljakama u New Orleansu: ak i da su se SVI izvjeftaj~
(J. nasilju i silovanjima potvrdili kao istiniti, prie koje su o njima kru#e.J.
86 SLAVOJ iEK

~ --'
dalje bi....bile IpatoloJke i rasistike.Jc:r,!~J?de
-.---~"--- ...
-, ' '
nisu motivirale injenice
.
nego rasistike predrasude, zadovoljstvo onih koji bi mogli rei:.)~YldIj:S;'-~'
rn~Csu upravo takvi, nasilni barbari koji se skrivaju iza mas.ke.,clv:U!;
:~!,nosd! Drugim rijeima, imali bismo posla s o.nim to bi se moglI:!
n~vati laganjem pod krinkom istine: .akJa.Iw.je . .0l10 to Kovorim inje
nina istina, motivi koji me nagone da to kaem .su pogreni.""
, to da se radi s oiglednim protuargumentom desniarskih populi
sta: ako kazivanje injenine istine ukljuuje subjektivnu la (rasistiki
stav), znai li to da zbog politike korekrnosti ne smijemo rei jedno
stavne injenice kad neki crnac poini zloin? Odgovor je oit: obaveza
se ne sastoji u tome da laemo, falsificiramo ili ignoriramo injenice
u ime neke vie politike istine, nego (a upravo je to mnogo tee) da
promijenimo neiju subjektivnu poziciju tako da kazivanje injenine
istine ne ukljuuje la subjektivne pozicije kazivanja. U tome je ograni
enje standardne politike korektnosti: umjesto mijenjanja subjektivne
pozicije s koje progovaramo, ona nam namee itav niz pravila koji se
odnosi na sadraj. Ne smije rei da su crnci poinili zloin. Ne smije
spomenuti kako se lezbijski parovi loe odnose prema usvojenoj djeci.
Ne smije rei kako se deprivilegirane manjine ilivljavaju na enama i
djeci ... Medutim, sva ta pravila koja se odnose na sadraj, nau subjek
tivnu poziciju zapravo ostavljaju netaknutom.
Dakako, mi neemo otvoreno priznati takve motive. S vremena na
vrijeme oni se pojave u naem javnom prostoru u cenzuriranom obliku,
pod krinkom de-negacije, prizvane kao mogunost koju se odmah potom
odbaci. Sjetimo se to je William Bennett, pekulantski neokonzervati
vac i autor knjige The Book ofVirtues (Knjiga vrlina) 28. rujna 2005.
rekao o svom predstavljenom programu Jutro U Americi: Svjestan
sam da biste, ako biste eljeli smanjiti zloin - ako bi Vi:JlIl to bila jedina
svrha - mogli prinuditi svaku crnu majku na abortus, i stopa zloina
odmah bila manja. To bi bio nemogu i groteskan, moralno neodobriv
pothvat, ali stopa zloina bi se smanjila.!! Bijela Kua odmah je reagirala:
 o lIASILJU (81'

Predsjednik smatra da su ti komentari nedolini. Dva dana kasnije,

Bennett je reagirao: Govorio sam hipotetski ... i rekao to o tome mislim;
s moralne je strane za osudu preporuiti abortus za itavu jednu skupinu
ljudi. Ali to je upravo ono to se zbiva kad zastupate stav da cilj opravdava
sredstvo. Upravo je to Freud imao na umu kad je napisao da podsvijest
ne poznaje negaciju: slubeni (kranski, demokratski itd.) diskurs prati
i podrava itav niz opscenih, brutalnih, rasistikih i seksistikih fantazija
kojima je omoguen pristup jedino u cenzuriranom obliku.
Medutim, ovdje se ne radi samo o dobrom starom rasizmu. Rije je
o neem veem, temeljnoj osobini naeg globalnog drutva u nasta
janju. Jedanaestog rujna 2001. pogoden je WTC. Dvanaest godina
ranije, 9. studenog 1989. sruen je Berlinski zid. Taj datum je obiljeio
sretne devedesete, san Francisa Fukuyame o kraju povijesti koji se
sastoji u uvjerenju da je liberalna demokracija, barem naelno, pobije
dilaj da je potraga zavrena, da je dolazak globalne, liberalne svjetske
zajednice vrlo blizu, te da su prepreke takvom ultimativno holivudskom
hepiendu tek empirijske i kontingentne (izolirana mjesta otpora u koji
ma vode jo nisu shvatile kako je njihovo vrijeme zavreno). Suprorno
tome, jedanaesti rujna predstavlja glavni simbol kraja klinto~ovskih
sretnih 90-ih. Ovo je doba u kojem novi zidovi niu posvuda, izmedu
Izraela i Zapadne obale, uokrug Europske Unije i na meksiko-ameri
koj granici. Uspon populistike nove desnice tek je najvidljiviji primjer
te potrebe podizanja novih zidova.
I>riJ~_nekoliko godina, jedna zlokobna odluka Europske Unije prQl~
je gotovo nezapaeno: rije je o pla~u uspostavljanja zajednike..pan.e.u
!?J?J~~~@.ine.P9lic.ij~ s.ciljem osiguranja i izolacij~ t~rJ,!9~ll~JbJli.e.j
spreavanja priljeva imigranata.. To je sr globalizacije:. ~zggd.nja,nQ~Jp
~id~y~j~~~' bi~~~b~i~;;;;i .Pt:~;p~ti~~t~~ Europu.od ~~ii~~lJE!gf}l!lata.
Dolazimo u iskuenje vratiti se.swoj..marksistikoj,hl!:l!lanistikoj
~~preci odnosa iunedu stvari i adnosa izmedu IJlldi: u hvaljenom,
slobodnom protoku koji je stvorio kapitalizam, upravo su stvari"
\88') SLAVOJ iEK

(predmeti) oni koji slobodno kolaju., dok se protok ljudi(( u sve veoj
mjeri nad~ir,,__Qxdj.e~Iije,, CI ,)~g1obalizaciji kao nezavrenom pro.:'
Jektu, nego, o is!inskoj dijalektid globalizadje: segregacija ljudi jes~
~~~nQS! rl<9JJQ~.~.Qb,i1J~dlc:~:.L~~iE'1-~izam r:aw:iienih zemalja.
je na stanovit nain brutalniji od njeggya prethodnika: njegova impli
citna 'legi~imizadja nije ni pr~'?~~l1a _(~p.:~i~~r.!:!~.LY~!i~~~~~t ;~vi~
Jenog ?:~ada) niti je vie kulturalna (i .mi na ~pa41J, elimo ouvati
'~';~j
kulturni identite!!! v~ neustraivi ek()Il?~kL~.s91ZJl~~ Temeljn'1-'
podjela je ,ona izmeuo.n.ib".ko;'L~.u.sfe,ru (relativ!log) eko
llomskog prosperiteta i onih koji su iz nje: isk1jue~i,;.
Ovo nas dovodi natrag do glasina i neprovjerenih izvjetaja o
subjektima za koje se pretpostavlja da pljakaju i silujw<. New Orleans
je jedan od onih gradova koji su u najveoj mjeri obiljeeni unutranjim
zidom u sklopu SAD-a koji odvaja bogate od getoiziranih crnaca. Nae
se fantazije odnose upravo na one s druge strane zida: oni sve vie ive u
jednom drugom svijetu, u praznoj zoni koja postaje ekran za projekciju
naih strahova, tjeskoba i skrivenih elja. ~tlbjekt,za kajeg;f pretpostav
lja da J!,/jalka i silujei< n,alazi. se s druge,Jtra~{ #tfq. To je isti onaj subjekt
za kojeg Bennett smije napraviti lapsus linguae i priznati u obliku cen
zure svoje ubojite fantazije. Ql~iqe i l~ i4vjeuji.s.vjed,Q~ Q dubQkoj
klasnoj podjeli II ~m~rikoIl! Qt:\ltYlJ.. yiie.&Q ~ilo eg?,grugQg.
Kad se pgetkom listopada 2005. panjolska policija uhvatila ,u
kotac s proble.P,1om zaustavfjanja1:!rlfj:ey!' oajnih afrikih imigranata
koJ.i su po~uav:ui prodrij~ti na Me~Ul1l,m~i ~l'anjols~ teritorij na obali
Mrike, Obl-llanilis.u.plaruwc.o,jzgradRfi zida i1<mc:.\.l panjolske .enk1a
ye i Maroka. C:t~i koji su bi.!Lwe.d/?eni javnosti (sloena struktura.
opskrbljena nunom elektronikom
"'............''''.'I'".,'...
~.''''"''"''''
oj?r~f!19.rn) p.~QbinQ,je .po~je9lla
"""If.'''''

.,.,r,"._ _ _

!}a B~.r1il1~ki"?:ig,,_~.U~~u. dw.&W'!J-,,fiI!}kcii!?m._,~d je trebao biti i~a,n

~a bi sprijeio p.J;gdw; !!Pntta.,.~tne,~j>,i.QD~JIlQgy.ip hiic:~l're:tn,:LY~l!'"
<?krutna ironi.jiuog.ptoJckta sanpjL~~ l.uome,4a. je upr<l:vo vlada Jo~~
~apate,[a (u QVQUl,t{!;;U\ltk!!. o.so!:>eJs.slja :\CodLu..potpullostJ :l,ntiras,t~!i~ku
 o NASILJU (a, )
t_I'l?-Jt9Ie~...!!1lil!.Y!flsW,J!.].':!LOj?11...p.r~llk1liLRrilik~ilWim misrama
~~~~ij'~,.I~,~oAt.z,~~ granice multikult~ralis,~!~~~g.!)}2.~aptDQI'
pristl!1?i!!mlLE&<?yaB..<?'w9~~~e-&t@:i~Ipii1YaQpJ.e. pry-gih..~~ ~ le ..
~~:=.,~ik..~Q.iLbj~~blkJlllQ,ke!n!;.f~~llg!s~_~
~.t~ j!:.,pasve jasno"dauU~_.rie~~1.1j~ .,:,:.,~o.me4? s~yiql~ .~dov~j sv~...
. p':l~ti~o ul1':!tE~~t J~~Q...gl~J..lspr~!li;~,:r~lib.~~n,ih,.ra4i,~(
mekog srca. Jedino istinsk,u.jcen~c: .je~Jlauriz.iA;.l;).ru: QJJPJJ,lI:~
za imigraciju neg~dt;;~ii'.eD.Q:.eko~priild'~ treba promije.niri.drutvQ...
t~ .d a Uudi,Xi~, .~c:m~j~.P9trebu,.~,o4.iIlgkil!l..biic:g'P?:~:z;,.,~o.ga svi:
jeta.
 lt

Presto

ANnNOMIJE TOLERANTNOG UMA

;~iJij.~~liAt~Zi~"!? jj1~;;g~7&~b;~k~-;~l!pJ;;;;;J;1J
Immanuel Kant stvorio je pojam antinomije istoga uma. Ogranie
ni ljudski razum neizbjeno zapada u vlastito proturjeje u nastojanju da
prekorai konkretno osjetilno iskustvo kad pokuava odgovoriti na pitanja
pOput: ima li svemir poetak u vremenu, prostorno ogranienje i prvot
ni uzrok, ili je pak beskonaan? Antinomija nastaje stoga to je mogue
sastaviti valjane argumente za obje tvrdnje: mogue je donijeti zakljuak da
je svemir konaan i da je beskonaan. Kant smatra da e, ako se ne rijei
ovo proturjeje razuma, ovjeanstvo zapasti u beznadni skepticizam to
ga on naziva euranazijom istog uma.1 ini se da nas reakcija na bijes
muslimana zbog danskih karikatura Muhameda (druga provala nasilja koja
je uskomeala javno mnijenje na Zapadu u jesen 2005.) dovodi do sline
antinomije tolerantnog uma: o karikaturama je mogue imati dva suprot
stavljena stava, pri emu je svaki od njih uvjerljiv i potkrijepljen argumen
tima, bez ikakve mogunosti posredovanja ili pomirenja meu njima.
Za zapadnjakog liberala kojem je sloboda tiska jedna od najveih
vrednota, ovaj sluaj nije dvojben. ak i ako odbacimo karikature s pre
zirom, njihovo objavljivanje ni u kojem sluaju ne opravdava okrutno
nasilje rulje i stigmatiziranje itave jedne zemlje zbog karikatura. Oni
koje su karikature uvrijedile trebali su pravdu potraiti na sudu gonei
krivca, a ne zahtijevajui isprike od zemlje koja zastupa pravilo slobode
tiska. ~~ja.m!:lI~IIt:m~~;'~~aedas~~.w.llroLi~
~Z<!r.a~!:lj.ak~g na~~la !l~~~isI!9g cjyilnog drutva.
 o IAIILJU 91

Muslimanski stav t~melji se na muslimanskom shvaanj.(;:;t~)ti

pi.sanja}~b9gega ~ni pri~j~~i~;:-~;~~9:Ij~!ii~:~;~id-;;'
nekog posve sekulariziranog pisanja posve je nezamisliva u islamsko;
kulturi, a kamoli neto poput Muhamedova ivota obraenog na
nain Montyja Pythona. Ovdje postoji neto mnogo znaajnije negoli
to se ini na prvi pogled. Izrugivanje onom boanskom sastavni je
dio europske religijske tradicije, poevi od starih Grka koji su ritual
no ismijavali bogove s Olimpa. U tome nema nieg subverzivnog ili
ateistinog: takvo je zadirkivanje sastavni dio religijskog ivota. Kad je
rije o kranstvu, ne smijemo zaboraviti elemente karnevalske ironije
u Kristovim parabolama i zagonetkama. ak i razapinjanje na kri ima
neke elemente izrugivanja, blasfeminog spektakla s kraljem Kristom
na magarcu koji nosi krunu od trnja. Kranstvo raskida s poganskim
shvaanjem karnevalskim izokretanjem poretka autoriteta u kojem na
neko kratko vrijeme luda postaje kraljem. U kranstvu pravi kralj se
pokazuje kao svoja vlastita blasfemija, kao Vladar Nereda, luda. Zbog
toga skupina poljskih konzervativnih i nacionalistikih zastupnika u
parlamentu koja je u prosincu 2006. posve ozbiljno predloila da se
Isusa Krista imenuje kraljem Poljske nije samo pomijeala religiju i
politiki poredak, ve je njihov prijedlog bio u dubljem smislu poganski,
antikranski, te je promaio alu samoga kranstva.
Liberalu sa Zapada problem takoer predstavljaju brutalne i vulgarne
antisemitske i antikranske karikature kojih ima mnogo na stranicama
novina i u kolskim udbenicima u muslimanskim zemljama. U njima
se ne potuju drugi ljudi i njihova religijska uvjerenja - nedostaje upra
vo onog potovanja koje oni zahtijevaju od Zapada. Meutim, u njima
nema mnogo potovanja ni prema vlastitim ljudima, kao to nam rjeito
pokazuje sluaj jednog klerika. Dakle, u jesen 2006. eik Taj Din al
-Hilali, vrhovni australski muslimanski vjerski voa, izazvao je bijes kad
je, nakon to je skupina muslimana bila osuena za skupno silovanje,
izjavio: Uzmete li komad mesa i stavite ga na ulicu gdje e ga pojesti
92 SLAVOJ iEK

make, iji je to onda problem - maji ili samog sirovog mesa? Problem
je upravo u mesu. Iznenaujue provokativna usporedba izmeu ene
koja ne nosi veo i sirovog, nepokrivenog mesa odvukla je panju s druge,
u veoj mjeri iznenaujue premise koja se nalazi u temelju al-Hilalijeva
argumenta: ako ene smatramo odgovornima za seksualno zavoenje
mukaraca, ne znai li to da su mukarci posve bespomoni kad ih se
suoi sa seksualnim iskuenjem i da nisu u stanju oduprijeti mu se, da su
naprosto u vlasti spolne elje, na isti nain kao i maka kad ugleda sirovo
meso?2 Suprotno takvoj ideji o posvemanjem manjku muke odgovorno
sti za vlastito seksualno ponaanje, naglaavanje javnog vidljivog,enskog
erotizma na Zapadu oslanja se na premisu kako su mukarci sposobni za
spolno suzdravanje, da nisu tek robovi vlastitih spolnih nagona. 3
Neki od zagovornika multikulturalne tolerancije na Zapadu koji s'u
se potrudili pokazati )razumijevanje za muslimansku reakciju, ukazali
su na injenicu da je oito pretjerana reakcija na karikature imala svoje
uzroke. Ubojito nasilje prvotno je bilo usmjereno na Dansku, ali se
nakon toga usmjerilo na itavu Europu i Zapad, to znai da prosvjedi
nisu bili usmjereni na karikature kao takve, nego protiv ponienja i fru
stracija koje su smatrali sastavnim dijelom itavog zapadnjakog impe
rijalistikog svjetonazora. U tjednima nakon objave ilustracija, novinari
su se meusobno natjecali tko e nabrojati vie stvarnih uzroka koji
su bili u podlozi nereda: izraelska okupacija, nezadovoljstvo proameri
kim Muatafovim reimom u Pakistanu, antiameriko raspoloenje u
Iranu itd. Ovakvo traenje uzroka problematino je ako ga proirimo
na antisemitizam kao takav: muslimanski antisemitizam nije zapra
vo usmjeren protiv idova, nego je to prosvjed protiv kapitalistike
eksploatacije. No takva izlika jo je gora po muslimane i postavlja jedno
logino pitanje: zato se oni ne okrenu ISTINSKIM uzrocima?
S druge strane, protiv Zapada se moe iznijeti ne manje uvjerljiva
optuba. Uskoro je dospjelo u javnost da se isti onaj danski list koji
je objavio Muhamedove karikature pokazao punim predrasuda jer je
 o NASI LIU 93

prethodno odbio objaviti karikature Krista smatrajui ih suvie uvred

ljivima. K tome, prije nego to su pribjegli javnom iskazivanju nezado
voljstva, danski muslimani su mjesecima pokuali slijediti europski.
model dijaloga, traei od danskih vlasti da ih prime, to im je bilo
uskraeno. Stvarnost koja se nalazi u podlozi tih zbivanja je tuna inje
nica porasta ksenofobije u Danskoj koja ukazuje na kraj mita o skandi
navskoj toleranciji. Naposljetku, trebali bismo ispitati razliite zabrane
i ogranienja koja utemeljuju takozvanu slobodu tiska na Zapadu. Nije
li holokaust jedna takva sveta i nedodirljiva tema? P~k su se odvijali " ,.,,!r

bijesni protesti mu.lim~.br.ita.tlSkLpo:"jem.iQy.,DlWidJ,r:y'ing boravio

je u aU~p'ijl<:0!1l~;m:9lU, gdje, je~~1f~en na tr?g'?4i,~!li~~.n_~. zR9i.to.ga..
'~to je prii~,J?~tQ~g~&lgi.n;LlJj~4mm;~~E~.mJ~~~,!~?jl!, u postoja
.~;'c:.~.?!.o.~!;l~-~.:
Kako protumaiti takvu legalnu zabranu (javnog) iznoenja sumnje
u postojanje injenice holokausta? Zdravi razum koji nam govori da
ovdje ima neto lano u osnovi je u pravu: legalizacija nedodirljivog
statusa holokausta je, na neki nain, naj istananija i najiwpatenija
verzija poricanja holokausta. 5 Takvi zakoni priznavanjem injenice
postojanja holokausta neutraliziraju njegovu simboliku uinkovitost.
Njihovim postojanjem sjeanje na holokaust postaje izvanjsko, tako
da je pojedinac odvojen od njegova uinka. Na takve kritike moe se
mirno uzvratiti: Tako stoji u naem zakonu i s time se tako postupa,
tako da smo se za taj problem'pobrinuli. to biste jo eljeli? Pustite me
da sada mirno nastavim ivjeti svoj iivot! Ideja dakako nije u tome da
nam s vremena na vrijeme treba netko poput Davida Irvinga da bi uskr
snuo nae povijesno sjeanje na holokaust i probudio nas iz dogmatskog
drijemeia oslanjajui se na slubeno izvanjsko sjeanje. ~i~~l~,<:>.~T!
da ponekad i7,:ravno priznavanj~ doina moie biti.najuinkoY.itiji na~h}
Aa se ~Qjego~ QQgovorn()su'4 njC;~;h.
Muslimanski parnjak takvom legalistikom licemjerju je neobina
nekonzistentnost koju muslimani iskazuju u svojem tretiranju holoka
94 SLAVOJ iEK

usta. Jordanske novine.Ad-Dustur su 19. listopada 2003. objavile crtee

vlaka koja vodi do logora smrti u Auschwitz-Birkenau s izraelskim
zastavama umjesto njemakim. Tekst na arapskom glasi: Pojas Gaze
ili izraelski koncentracijski logor (Zanimljivo je zapaziti kako je ova
identifikacija izraelske vojske s nacistikom na neobian nain ponov
ljena kod naseljenika u Gazi koji su, nakon nasilne evakuacije od strane
izraelskih obrambenih snaga, autobuse i kamione koje su imali takoer
pOistovjetili s tranicama vlaka koji je idove dovozio u Auschwitz, tvr
dei kako e doi do jo jednog holokausta i unitenja idovskog naroda
ako se ovaj novi transport ne zaustavi. Ovdje se sastaju dva suprotna
i zrcalna primjera brutalne instrumentalizacije holokausta). Zamisao
da se izraelska politika prema Palestincima moe usporediti s onom
nacistikom prema idovima na neobian nain proturjei tenjama za
poricanjem holokausta. ala koju navodi Freud da bi pojasnio neobinu
logiku snova prua nam objanjenje neobine logike koja je ovdje na
djelu: 1) Nikad mi nisi posudio ajnik. 2) Vratio sam ti ga neoteenog.
3) ajnik je ve bio oteen kad si mi ga posudio. Takvo nabrajanje
nekonzistentnih argumenata dakako potvruje na negativan nain ono
to eli porei - injenicu da sam ti vratio tvoj ajnik u oteenom
stanju ... Ne odlikuje li ovakva nekonzistentnost nain na koji radikalni
islamisti odgovaraju na problem holokausta? 1) Holokaust se nikad
nije dogodio 2) Dogodio se, ali su ga idovi zasluili; 3) idovi ga nisu
zasluili, ali su izgubili pravo da se ale time to Palestincima ine isto
ono to su Nijemci inili njima.
U svom govoru u Meki u prosincu 2005. iranski predsjednik
~5l.,~~0 je na to da je krivnja za holokaust europ~ke,
zemlje PQt;Umuia na podrku uspostavi izraelske drave:
Neke europske zemlje ustraju u stavu da je Hitler ubio milijune nedunih idova u
plinskim komorama, ustraju u tolikoj mjeri da svatko tko pokuava dokazati suprot
no biva osuen i strpan u zatvor". Iako ne prihvaamo takav stav, pretpostavimo
li da je on istinit, nae pitanje Europljanima glasi: je li nacistiko ubijanje nevinih
idova razlog zbog kojeg podravaju izraelsku okupaciju Jeruzalema? .. Kad bi
 o lIAlILJU 95

Europljani bili iskreni u svom stavu, onda bi neke dijelove u Europi (primJerice, u
Njemakoj, Austriji ili drugim zemljama) trebali dati cionistima da ondje u Europi
svoju dravu. Ponudite dio Europe u te svrhe i mi emo to podrati.

Iako gnusna, ova izjava sadri jedan uvid. Gnusna je dakako zbog
poricanja holokausta, i onog to je vjerojatno u jo veoj mjeri proble
matino, tvrdnje da su idovi zasluili holokaust (Ne prihvaamo takav
stav: na to se to odnosi? Na tvrdnju da je Hitler ubio milijun idova
ili da su :idovi bili nevini i nisu zasluili smrt?) Ono to je istinito u
toj izjavi podsjea na europsko licemjerje: europski strateki potez se
doista sastojao u tome da se iskupi za svoju krivnju inei to na tuem
teritoriju. Stoga, kad je glasnogovornik izraelske vlade Raanan Gissin
odgovorio: Samo da podsjetim gospodina Ahmedinedada, mi smo bili
ovdje mnogo prije njegovih predaka. Zato polaemo prirodno pravo da
budemo ovdje na zemlji naih predaka te da i dalje ovdje ivimo, prizvao
je u sjeanje povijesno pravo koje bi, u sluaju da se primijeni univerzal
no, dovelo do sveopeg pokolja. Odnosno, moe li se zamisliti svijet u
kojem bi etnike grupe neprestano podsjeale svoje susjede da smo mi
bili ovdje davno prije vas ak i ako to znai razdoblje od nekoliko tisua
godina - i koristile tu injenicu kao opravdanje razloga da se posegne za
zemljom blinjeg? U tom kontekstu francuski pisac idovskog porijekla
Cecile Winter predloio je zanimljiv misaoni eksperiment: zamislimo
Izrael takav kakav jest i njegovu sudbinu u zadnjih pedesetak godina,
zanemarujui injenicu da su idovi doli ovdje obiljeeni igom apso
lutne rtve, a time i iznad moralne osude. Ono to bismo tada imali pred
oima u tom je sluaju klasina pripovijest o kolonizaciji. 6
Ali zato bismo se trebali distancirati od holokausta govorei o izra~
elskoj politici prema Palestincima? Ne zbog toga to ih moemo oboje
usporediti, !l~go .up.ravQ stQ&~J!.o je holokaust bio nellsporedivQ.. vet~
?-loin . .potreba za prizivanjem u sjeanj/;: holokall$l3..kako.billc gbr.aail!l
izraelsk:ll; politika, PQtaino impli<;ira da l?orael in.i.(akv.e~.zloincr
koje jedino apsolutni adut holokausta koji dre u rukaV1J.. mo:l.e iskupiti.
~,-,-~
96 SLAVOJ iEK

Znai li to da bismo trebali zanemariti injenicu postojanja holokausta

kad je rije o aktualnoj politici, s obzirom na to da svako njegovo kori
tenje u svrhu legitimiziranja politikog djelovanja doprinosi njegovoj
opscenoj instrumentalizaciji? Ovo je vrlo blisko (pseudo)ljeviarskoj
opscenosti prema kojoj je lano svako spominjanje holokausta u dana
njem politikom diskursu i predstavlja manipulaciju da bi se prikrili
izraelski zloini protiv Palestinaca (ili, govorei na openitijoj razini,
da bi se umanjile podjednako strane patnje ljudi u Treem Svijetu u
odnosu na koje upuivanje na holokaust omoguava kolonizatorima
da se predstave kao istinske i prave rtve). Stoga smo ovdje uhvaeni
u mreu kantovske antinomije (iako bi je bilo suvie opsceno nazvati
antinomijom holokaustovskog uma): dok svako pozitivno upuiva
nje na holokaust doprinosi njegovoj instrumentalizaciji, svoenje svih
referenci na holokaust na takav oblik instrumentalizacije (tj. nametanja
potpune utnje o holokaustu u politikom diskursu) nije nita manje
neprihvatljivo.
Ovo oslanjanje na Kanta moda bi nam takoer moglo pomoi u
nalaenju rjeenja: u skladu s Kantovim shvaanjem negativne upotre
be uma kao jedinog legitimnog sredstva kad je rije o noumenalnim
objektima, trebalo bi ograniiti njegovu upotrebu na negativni modus.
Jedina referenca koju bi trebalo dopustiti vezano uz holokaust jest ona
negativna. Holokaust ne bi trebalo prizivati u sjeanje da bi se opravda
lo ili legitimiziralo politike mjere, nego jedino da bi se delegitimizirale
(neke) takve mjere, da bi se nametnula odreena ogranienja naem
politikom djelovanju: opravdano je osuditi djelovanje koje iskazuje
hybris iji je ekstremni izraz predstavljao holokaust. .
Sto ako su tada prave karikature islama same nasilne anti-danske
demonstracije koje pruaju grotesknu sliku islama koja se savreno
uklapa u zapadnjaki kliej o islamu? Dakako, istinska ironija je u tome
da se gnjev muslimanske rulje okrenuo protiv iste one Europe koja
zaustavlja anti-islamiste (poput poznate novinarke Oriane Fallaci koja
 ONAliLJU 97

je umrla u rujnu 2006.), koja se doivljava kao suvie tolerantna spram

islama i koja je ve popustila njegovim pritiscima; a u Europi protiv
Danske koja je primjer skandinavske tolerancije i svega onog to ona
predstavlja. Takva konstelacija savreno reproducira paradoks superega:
to se vie pokorava onome to Drugi zahtijeva od tebe, to postaje u
veoj mjeri kriv. Kao da e, to vie tolerira islam, pritisak na tebe biti
tim vei.
~~;;~~~ila je netolerantna ena koja je predstavljala simp
tom tolerantnih mukaraca. U knjigama koje je objavila zadnjih neko
liko godina ivota prekrila je dva kardinalna pravila: njezino je pisanje
bilo strastveno i u cijelosti angairano, te je u potpunosti odbacila
politiki korektnu mantru potovanja prema Drugom? Fallaci je tvrdila
da sadanji rat protiv terora nije sukob civilizacija, nego sukob izmeu
civilizacije i barbarstva. Neprijatelj nije politika zlouporaba islama,
nego islam sam po sebi. Opasnost koja iz njega proizlazi predstavlja
kompromitirajui stav koji dominira u Europi. Ona je smatrala kako
je Europa ve kapitulirala u duhovnom smislu: poela je samu sebe
shvaati kao islamsku pokrajinu, u strahu od potvrivanja vlastitog
kulturnog i politikog identiteta. Fallaci opetovano skree panju na
asimetriju tolerancije: ~.uropa se neprestano ispriava, podrava gradnju
~~vih damija, zahtijeva potovanje itd. Istovremeno, u nekim islam
s-!:i m~~.ma, obr~l.U1je s isl'ilIDa ..na k.rans.t:wse-. ka.nja~. SIIU:u..
Njezino vrsto i postojano stajalite je vjerojatno razlog zbog kojega su
njezine knjige marginalizirane i doivljene kao neprihvatljive: nakon
svakog velikog poziva za ujedinjenjem i zajednikim suprotstavljanjem
prijetnjama fUndamentalista, Bush, Blair pa ak i Sharon nikad ne
proputaju pohvaliti islam kao veliku religiju ljubavi i tolerancije koja
nema nita zajedniko s odvratnim teroristikim zlodjelima koja se
dogaaju u njegovo ime.
~al!~~ij~JW.Lprru-\liierljelli liberalni au:w, a ne kranski fUnda
mentalist, pa bi bilo prejednostavno njezine zadnje knjige odbaciti kao
98 SLAVOJ iEK

dokaz histerine rasistike reakcije. Njezin izvanredan uspjeh u mlaim

danima pretvorio ju je u neku vrstu >medodirljivog objekta gaenja:
C!~l~~j srama /.sPji je izazv~a meu J?ultikulturalistikim liberalim!
~okazao je kako je pogodila samu bolnu toku liberalizma, ono njegovo
potisnuto.
-'-M~';;~i~, njezina se greka sastojala u tome to je uzela za ozbiljno
multikulturalno ponizno potovanje za muslimanske Druge. Nije
shvatila kako je to potovanje lano i kako predstavlja znak skrivenog
i pokrovitelj skog rasizma. Drugim rijeima, Fallaci se nije tek puko
suprotstavljala multikulturalnoj toleranciji, nego je iznijela na vidjelo
njezinu dezavuirajuu sr. Francuski filorof Alain Finkielkraut u inter
vjuu objavljenom 18. studenog 2005. u Ha'aretzu komentirao je nerede
u francuskim predgraima: Ako Arapin zapali kolu, to predstavlja
revolt. Ako to uini bijelac, to je faizam ... Korak po korak, velikoduna
ideja o ratu protiv rasizma udovino se pretvara u lanu ideologiju.
U dvadeset i prvom stoljeu anti-rasizam e predstavljati ono to je
komunizam znaio u dvadesetom: izvor nasilja. Finkielkraut je ovdje
u pravu, ali zbog krivog rasuivanja: ono to je pogreno u politiki
korektnoj multikulturalnoj borbi protiv rasizma nije njegov prekomjer
ni anti-rasizam, nego skriveni rasizam.
Da bismo to pojasnili, usporedimo dvije izjave Georgea W. Busha.
U svome inauguracijskom govoru u veljai 2005. Bush je rekao:
Amerika se nee pretvarati da zatvoreni disidenti vie vole svoje okove
ili da ene blagonaklono gledaju na ponienje i poslunost. Usporedo
s ovim trebali bismo postaviti Busheve esto ponavljane tvrdnje kako
je islam velika religija mira te da je fundamentalisti pogreno koriste.
Liberalni multikulturalist odbacio bi prvu tvrdnju kao izraz kulturnog
imperijalizma, a drugu okarakterizirao kao prihvatljivu, iako se u njoj
skriva licemjerje. Moda bi takav stav trebalo irokrenuti i bez straha iz
njega izvesti zakljuak. Ono to je problematino s Bushevim poto
vanjem islama nije njegovo licemjerje, injenica da ta tvrdnja prikriva
 o IASILJU fP

rasizam i eurocentrini kulturalni imperijalizam. Pogrean je sim sadr

aj njegove tvrdnje. itava ta igra ispunjavanja unutarnje istine neke
religije ili ideologije i njezina izdvajanja iz kasnijeg ili sekundarnog
politikog iskoritavanja u cijelosti je pogrena i nije filozofska. Ovdje
bi trebalo biti nemilosrdan prema islamu, kranstvu pa i marksizmu.
Licemjerna je zapravo Busheva prva izjava: trebalo bi u cijelosti potvrdi
ti njen sadraj, s primjedbom kako ga u isto vrijeme Bushevo politiko
djelovanje ne slijedi.

Jeruzalemski krug kredom

Bilo bi suvie jednostavno odnijeti prevlast u ovoj raspravi koristei
dovitljive obrate rijeima koje se mogu protegnuti u beskraj; stoga
emo ovdje prekinuti ovaj zamiljeni polemiki dijalog i odvano
krenuti prema srcu tame sukoba na Bliskom istoku. M!lQgLi}SU1,?-.ce.!,::
V!~~~.!.E2~E!.S~UE!s.I.!.~~~.J~..i,!l;:,~~~f!1<?Js.Qnzel'YatiYlli), .od Blaisea,.Pa&GaWr
i Immanuela Kantll.,do Jos~e.~;!"~~,M~i,sgeJ1,~l~ygL s.u poj:iIl1 neleg!t~
m~ih.i~Y~~:lglQi,pd!19nQ.,2~~i.i&8:iJQlrii'l<..na kojem poQv~
'~;~X~~.zl>.Qgj;.kgi.je l.iudima~m;,bllo pODuditi IiIpl8fB8Aity w.,.U--eH.
ku ~e~qj~kihJ>!:illqYU~ti J.:tpotijc.kl.u. U skladu s takvim idejama, ono
to se obino govori o Izraelu je u osnovi posve tono: nesretna okolnost
Izraela sastoji se u tome to je uspostavljen kao nacija-drava stoljee
ak dva prekasno, u uvjetima kada takav utemeljujui zloin vie nije
bio prihvatljiv. Ironija u svemu tome je injenica da je upravo utjecaj
idovskih intelektualaca pridonio porastu tog neprihvaanja!
Tijekom moga posljednjeg posjeta Izraelu, priao mi je jedan izrael
ski intelektualac koji me, svjestan mojih simpatija prema Palestincima,
poeo zadirkivati: ~ije li vas sram to ste ovdje u Izraelu, u ovoj.o,C;IS
"H '''' ,~, ... ,~,

galnoj, kriminalnoj dravi? Ne bojite li se da e boravak QVdje..la.ie.u4c

cati na vaa ljeviarska uvjerenja. i uiniti vas sudiooikot\l, II ~glaW
Posve iskreno moram priznati da svaki put kada doem u Izrael
imam neobian osjeaj uzbudljivog ulaska na zabranjeni teritorij nelegi
(;(;Ci) SLAVOJ iEK

timnog nasilja. Znai li to da sam (potajno ili javno) antisemit? No to

ako je ono to me smeta upravo injenica da se nalazim u dravi koja
jo uvijek nije ponitila utemeljujue nasilje vlastitog nelegitimnog
porijekla i potisnula ga u bezvremenu prolost. U tom smislu, drava
Izrael nam ukazuje na ponitavanje prolosti svake dr:avne moi.
Zbog ega smo danas osjetljiviji na takvo nasilje? Upravo zato to u
globalnom univerzumu koji se legitimira globalnom moralnosti, suverene
drave vie nisu izuzete od moralnog prosuivanja, ve se smatraju moral
nim akterima koje treba kazniti za njihova zlodjela, koliko god bilo upit
no tko bi izvrio tu pravdu i tko bi sudio sucima. Dravna je suverenost
stoga uvelike ograniena. To vrijedi i za znakovitost sukoba na Bliskom
istoku: on nas suoava s krhkou i poroznou granica koje razdvajaju
nelegitimnw< ne-dravnu mo od legitimne dravne moi. U sluaju
izraelske drave, takvi nelegitimni zloini jo uvijek nisu poniteni i
njihovi uinci su u cijelosti vidljivi i danas. Ovdje nam pada na pamet
Brechtov motto iz Prosjake opere: ..e.ra:vi zloinci nisu oni koji ptia~l':!.
banke neg() olli koji ih osnivajq. Drugim rijeima, l?,lj~ka kojom se kri
z<J.kon
.. bolja je od one koja se zbiva unutar granica zakona. Mogli bismo
~

ovdje predloiti novu varijaciju te maksime: pravi zloin nije teroristikQ,

djelovanje nego mo drave koja pokree rat protiv terora.
~" Kad ~e promatrai sa Zapada oajniki pitaju ~bog eia su Palestinci
toliko ustrajni i tvrdoglavi u privrenosti svojem teritoriju i odbijaju
ukinuti vlastiti identitet u irem podruju Arapskog mora, oni zapra
vo zahtijevaju da Palestinci zanemare upravo izraelsko nelegitimno
nasilje utemeljenja drave. U obliku poetske pravde koja potvruje
povijesnu ironiju, Palestinci vraaju Izraelcima njihovu vlastitu poruku
u njenoj preokrenutoj i istinitoj formi. Patoloka privrenost teritoriju
implicira pravo da se na nju vrati nekoliko tisua godina kasnije, to je
u osnovi poricanje deteritorijalizacije koja karakterizira dananji glo
balni kapitalizam. Meutim, preokrenuta poruka ide i dalje od toga.
Zamislimo da naredni odlomak proitamo u dananjim medijima:
 OIlAlILJU 101

Nai su nas neprijatelji nazivali teroristima... Ljudi kOji nam nisu ni prijatelji niti
neprijatelji takoer su koristili ovo latinsko ime. A ipak. mi nismo bili teroristi...
Povijesni i jezini izvor politikog termina .teror dokazuje da se on ne mok pri
mijeniti na revolucionarni rat za osloboenje ... Borci za slobodu moraju se naoru
ati; bez oruja, ubrzo bi bili pregaeni. to borba za dostojanstvo ovjeka i protiv
represije i podinjavanja irna s terorizmom?

Ovaj tekst bismo bez razmiljanja pripisali islamskoj teroristikoj

skupini i osudili ga. Meutim, autor ovih redaka nije nitko drugi doli
Menachem Begin, iz vremena kad se Haganah borila protiv britanskih
snaga u Palestini. 8 Zanimljivo je spomenuti kako je u to vrijeme kad
su se idovske snage borile protiv britanske vojske u Palestini, termin
terorist imao pozitivno znaenje. Evo jo jednog misaonog eksperi
menta: zamislimo da u dananjim novinama proitamo otvoreno pismo
naslovljeno Pismo palestinskim teroristima koje sadri ove retke:
Moji hrabri prijatelji! Neete vjerovati o emu vam piem jer je atmosfera trenutno
usijana. Aji imate moju rije kao starog izvjestitelja da je ono o emu govorim
istina. Palestinci iz Amerike su na vaoj strani. Vi ste njihovi heroji, oni koji im
donose osmijeh na lice. vi ste njihova perjanica. Vi ste prvi odgovor koji ima smi
sla u Novom svijetu. Svaki put kad dignete u zrak izraelski arsenal, izraelski zatvor
ili izraelsku prugu. ili opljakate izraelsku banku ili pak naoruanjem i bombama
krenete na izraelske izdajnike i okupatore vae domovine. amerikim Palestincima
odmah je lake pri srcu.

Pismo veoma slino ovom doista je objavljeno krajem 40-ih godina

prolog stoljea u amerikim novinama. Napisao ga je nitko drugi doli
Ben Hecht, proslavljeni holivudski scenarist. Ja sam samo zamijenio
rije idov rijeju Palestinac i britanski s izraelski.9 Zanimljivo
je vidjeti kako prva generacija izraelskih voa otvoreno ukazuje na
injenicu da se njihovo pravo na palestinsku zemlju ne moe temeljiti
na univerzalnoj pravdi, da je rije o jednostavnom osvajakom ratu
izmeu dvije skupine izmeu kojih nije mogue nikakvo posredovanje.
Evo to je zapisao David ben Gurion, prvi izraelski premijer:
Svakome je jasno koliko je teak problem odnosa izmeu Arapa i idova. Aji nitko
ne zna da ne postoji rjeenje za ovaj problem. Nema rjeenja! Ovdje stOji ponor
102 SLAVOJ iEK

izmeu dvije strane koji nitko ne moe premostiti ... Na narod eli ovu zemlju za
sebe, arapski narod takoer eli ovu zemlju za sebe. 10

Jasno je u emu je danas ova izjava problematina: takav iskljuivi

etniki sukob koji se vodi u ime teritorija s moralnog stanovita danas
jednostavno vie nije prihvatljiv. Zbog toga se nain na koji je tom pro
blemu pristupio poznati lovac na naciste Simon Wiesenthal u svojem
djelu Pravda, a ne osveta pokazuje toliko dvojbenim:
Jednog dana postat e jasno da je nemogue utemeljiti dravu bez nekih ljudi koji
su ivjeli u istoj regiji i ija su prava bila manja (stoga to se pretpostavlja da pro
stor na kojem nitko prije nije ivio ostaje i dalje nemogu za ivot). Trebali bismo
biti zadovoljni ako se takvo krenje prava dri pod konuolom i ako se to odnosi
na relativno malen broj ljudi. To je bio sluaj s Izraelom u vrijeme njegova uteme
ljenja... Naposljetku, ondje je due vrijeme ivjelo idovsko stanovnitvo, doim
je palestinskog sranovnitva, u usporedbi s njima, bilo malo i imalo je relativno
mnogo mogunosti ustupanja prostora. I I

Wiesenthal ovdje zagovara nita drugo doli nasilno utemeljenje drave

s ljudskim licem, odnosno nasilje s ogranienim prekoraenjem (kad je
pak rije o usporednoj analizi broja relativno malog broja ljudi, valja rei
da se stanovnitvo na palestinskom teritoriju 1880. godine sastojalo od
25.000 idova i 620.000 Palestinaca). Meutim, iz dananje perspektive,
najzanimljivija reenica iz Wiesenthalova eseja nalazi se na prethodnoj
stranici gdje on kae: 1 dalje pobjednika izraelska drava ne moe se
vjeno oslanjati na simpatije spram rtava.12 ini se da Wiesenthal ovdje
smatra da, s obzirom na to da je sada izraelska drava lli dalje pobjedni
ka, vie se ne treba ponaati kao rtva, ve treba otvoreno iskazati svoju
snagu. To je istina, s time da treba dodati kako takva pozicija moi takoer
ukljuuje i novu vrstu odgovornosti. Trenutni se problem sastoji u tome
to se Izrael, iako 1 dalje pobjednika zemlja, jo uvijek oslanja na sliku
idova kao rtava da bi legitimizirala svoju politiku moi, kao i da bi svoje
kritiare prokazala kao prikrivene simpatizere holokausta. Arthur Koestler,
veliki antikomunistiki obraenik, ponudio je dubokoumnu analizu
stanja: l)~~}!l.Q(kQr.\.I.Dlp.ir:a!onqaj~t9no i obratno, naime da prQgon
korumpi~a ~ty~, i~Q.!.?yjeroJatno ini na"suptllnijiinaginiji nain.
 ONAIILJU 103

Ovo je kobni nedostatak jedinog snanog argumenta koji zastupa

ideju stvaranja idovske nacije-drave nakon holokausta: stvarajUi vIa
stitu dravu, idovi bi prevladali situaciju u kojoj bi bili preputeni na
milost i nemilost dijaspore kao i (ne)tolerancije veine pripadnika svoje
nacije. Iako se takva argumentacija razlikuje od religijske, mora se osla
njati na religijsku tradiciju da bi opravdala geografski poloaj svoje nove
drave. Kad ne bi bilo tako, nali bi se u situaciji o kojoj nam govori
jedan stari vic o luaku koji na ulici trai novanik koji je izgubio,
inei to pod rasvjetom a ne u mranom kutu gdje ga je izgubio, zato
to se na svjetl4 bolje vidi. Na isti nain, za idove je bilo jednostavnije
uzeti zemlju Palestincima a ne onima koji su im uzrokovali tolike. patnje
i koji bi im je bili duni ustupiti kao neku vrst odtete.
Robert Pisk, britanski novinar koji ivi u Libanonu, napravio je
dokumentarac o krizi na Srednjem istoku u kojem navodi kako su mu
arapski susjedi, palestinski izbjeglice, pokazali klju kue koju su nekad posjedo
vali u Haifi, prije nego to su im je preoteli Izraelci. Stoga je posjetio idovsku
obitelj koja je ivjela u toj kui i pitao ih odakle su oni doli. Odgovorili su da su
iz Chrzanowa, gradia blizu Krakowa u Poljskoj, i pokazali mu fotografiju biveg
doma u Poljskoj koji su izgubili u vihoru rata. Stoga je Otputovao u Poljsku i potra
io enu koja je sada ivjela u toj kui u Chrzanowu. Ona je bila povratnica iz
Lemberga koji je sad sastavni dio zapadne Ukrajine. Nije bilo teko pogoditi koja je
idua karika u lancu, enu su izbacili iz njezina rodnog grada kad su ga prikljuili
SSSR-u. Nema dvojbe da su kuu zauzeli Rusi koji su se ondje naselili za poslije
ratnog reima u sklopu akcije sovjetizacije grada. 13

Dakako, pria se nastavlja: ta ruska obitelj vjerojatno je onamo dola

iz svojeg doma s istoka Ukrajine koji su razorili Nijemci tijekom tekih
borbi na istonoj fronti... Ovdje u priu dolazi holokaust: upuivanje
na njega Izraelcima omoguava da se izuzmu iz tog lanca zamjena. Oni
koji prizivaju u sjeanje holokaust na taj nain njime efikasno manipu
liraju, instrumentalizirajui ga za trenutne politike svrhe.
Veliki misterij izr~~Isko-pa!estin~sukQba I?QJy~ !lJope ~tOOl}
!!?likO dt;lgo traje kad svi znaju da je jedino mogue rjeenje povlaenje
Izraelaca sa Zapadne obale i pojasa Gaze, uspostava palestinske drave,
104 SLAVOJ iEK

~ao i neka vrsta ~ompromisa kad je rije o Jeruzalemu. Kad god se

ini da je dolo do sporazuma, on se bez ikakvog razloga ponovo uini
dalekim. Koliko se puta inilo da je situacija takva da je za mir dovolj
no tek nai prikladnu formulaciju za neku manju izjavu, nakon ega
se sve odjednom raspalo i sruilo, ukazujui na krhkost postignutih
dogovora? Sukob na Srednjem istoku poprimio je razmjere neuro
tinog simptoma - svakome je jasno na koji se nain situacija moe
rijeiti, a nitko to zapravo ne eli uiniti, kao da postoji neto poput
patolokog libidinalnog dobitka koji proizlazi iz ustrajavanja na statusu
quo i mrtvoj toki.
Zbog toga je kriza na Bliskom istoku toliko osjetljiva toka za pra
gmatinu politiku koja tei rijeiti probleme na realistian nain, korak
po korak. U tom sluaju, ono utopijsko se nalazi u samom shvaanju
da takav realistian pristup moe biti efikasan, dok se jedino real
no rjeenje sastoji u rjeavanju velikog problema, odnosno rjeavanja
problema u samim njegovim korijenima. Ovdje vrijedi stara krilatica
iz 1968: Soyom realistes, demandons !'impossible! Jedino radikalna gesta
koja se doima nemoguom unutar postojeih parametara na realan bi
nain rijeila problem. Moda rjeenje svi znaju kao jedino mogue
i uvjerljivo (povlaenje Izraelaca sa Zapadne obale i pojasa Gaze kao i
uspostava palestinske drave) ne moe biti efikasno, zbog ega bi trebalo
promijeniti itavi okvir, zamisliti sliku rjeenja za jednu dravu koje bi
se moglo ukazati na horizontu.
Dolazimo u iskuenje da ovdje govorimo o simptomatskom voru:
nisu li u izraelsko-palestinskom sukobu tradicionalne uloge na neki
nain izokrenute kao u voru? Izrael se kao slubeni predstavnik zapad
njakog liberalnog modernizma u regiji legitimizira na nain etniko
-religijskog identiteta, dok Palestinci koje se smatra pred-modernim
fundamentalistima svoje zahtjeve legitimiziraju na nain sekularizi
ranog graanstva. (Ovdje bismo moda trebali propitati pretpostavku
kako je upravo zbog izraelske okupacije palestinskih teritorija dolo do
 o NASILJU 105

toga da se Palestinci ponu smatrati zasebnom nacijom koja je II potra

zi za vlastitom dravom, a ne tek jednim od naroda arapskog svijeta),
Ovdje nailazimo na paradoks izraelske drave, tobonjeg otoka liberal
no-demokratskog moderniteta u moru Bliskoga istoka koji na arapske
zahtjeve odgovara na jo vie fundarnentalistiki nain etniko-reli
gijskim zahtjevima za prisvajanjem njihove svete zemlje. Dodatna je
ironij~c_ l l..!?Il?-e. ~~.StlLp.!~~~_~.eldm istr~~~~n;!Ta,.Izr~~lci,~~~9A,t.
ll=b'~!m. postotko.w.a.teis~ Aa-..illijetu:" atp.tilike QQr~):zrael:ic;a J!e yj~-:
:.uje n~1J kakvo boanstvo. Njihova se privrenost~mlji stoga.temelji ,
naJetiistikom poricanju: Veoma dobro znam da Bog,n~ postoji,ali.
unato tome vje l1ljem da nam je podario zemlju yelikog Izraela... A
"" .
~? to nam to govori i pria o Gordijskom voru, jedini nain da se
onraz~ijei nije u tome da ga se otpedja ve da Ila se prekine. Ali kakQ?
Badiou se nedavno osvrnuo na taj bezizlazni poloaj:' ,
Utemeljenje cionistike drave predstavljalo je u cijelosti sloenu realnost. S
jedne strane, to je dogaaj koji je bio dio jednog veeg dogaaja: uspona velikih
revolucionarnih, komunistikih i socijalistikih projekata, ideje o utemeljenju
posve novog drutva. S druge strane, bio je to protu-dogaaj kao dio jednog
veeg protu-dogaaja: kolonijalizma, brutalnog osvajanja Europljana koji su doli
u novu zemlju gdje su ve ivjeli ljudi. Izrael je neobina mjeavina revolucije i
reakcije, emancipacije i represije. YR~~l~A~va trebala bi postati ono to je
I!.~t~i o,d. poetka bilol'rave4no ic ~OV<?~ T~ebala bi ix?stati ~alm!.flJ~ rasis.ti~~
najmanje religijska i najmanje nacionalistika od svih drava. Najuniverzalnija
~i-Vij:tU,ff-------~-- -.----.. -----
.~--- .. ,----.-.. .
~ . .....
'"-~ ~ -.~"

Ovaj uvid je u sri istinit, ali problem i dalje ostaje: moe li se zaista
razmrsiti vor na tako izravan nain i jednostavno razdvojiti dvije strane
Izraela ostvarujui revolucionarni projekt cionistike drave bez njena
kolonizatorskog dvojnika? Ovo je poput poznatog Ako odgovora
jednog amerikog politiara iz 1920-ih godina u vezi s prohibicijom:
Podravate li prohibiciju vina ili ne?: Ako pod vinom podrazumije
vate odvratno pie koje je upropastilo tisue obitelji uinivi mukarce
propalicama koji mlate svoje ene i zanemaruju djecu, onda se u cijelo
sti zalaem za prohibiciju. Ali ako pod vinom podrazumijevate pleme
 ';;~ SLAVOJ iEK

nito pie koje ima predivan okus i koje svaki obrok ini zadovoljstvom,
onda sam protiv zabrane!
Ono to nam je potrebno moda je vie od toga: ne samo povlae
nje linije koja bi razgraniila dobar od loeg Izraela nego autentini in
promjene samih koordinata trenutne situacije. Bivi izraelski premijer
Jitzak Rabin poduzeo je prvi veliki korak u tom smjeru priznavanjem
PLO-a kao legitimnog predstavnika palestinskog naroda, ime je postao
jedini pravi partner u pregovorima. Situacija na Srednjem istoku se
stubokom promijenila kad je Rabin proglasio okret izraelske politike
odbijanja pregovaranja s PLO-om, teroristikom organizacijom i jed
nostavno rekao: Prekinimo tu paradu pregovaranja s Palestincima bez
komunikacije s PLO-om i ponimo dijalog sa stvarnim partnerima. U
tome se sastoji uinkovitost istinski politikog ina: on ini ono neza
mislivo zamislivim. Iako laburistiki politiar, .lubin je ostvario gesIll _
koja odlikuje one najbolje konzervativne politiare: samo je de Gaulle
...... ~," " , ".t ,...

mogao Aliru dati neovisnost, kao to je samo Nixon mogao uspostavit~

aravnike odnose s I9nom.1,5
1!..~C:!!lJl:.h!J!~.~e za Arape sastojao taka,! e"'1l tmne da naprave
ono to je nap~yi9, .g~)~rprtoii"bfil~'(Kiub. boracl1.: prvo udariti na"
.~~e" 1.1 tQJI&C dab~!~~~f!.1!e sva kri~~1~..s!~1!ati na idove kao daj~'
cionistiko irenje.u l'alestiDiizvQr .i simboliki uzrok svega onog to ne
;.;1j; u arapskom svijetu, pri emu se p~bj~da'nad i~raelom shvaa ka,~
et~!l~!. potvrivanja
'. ,
arapskog)qentitc:ta,. Palestinci koji tvrde da e
~ .~

oslobadanje njihova teritorija od izraelske okupacije potaknuti demo

kratizaciju u arapskom svijetu, nisu u pravu. Stvar je posve obrnuta.

Trebalo bi poeti otvorenim suprotstavljanjem korumpiranim vjerskim

i vojnim reimima od Sirije do Saudijske Arabije koji koriste izraelsku

okupaciju da bi opravdali svoje postupke. Paradoks se sastoji u tome to

je fokusiranje na Izrael razlog zbog kojeg Arapi gube bitku. .osnovno

znaenje rijei dihat1u"*islamu nije rat protiv izvanjskog neprijatelja,

. nego napor unutarnjeg ienja. Borba je usmjerena protiv vlastitih

 . '""'.
o UIILJU 107

moralnih pogreaka L~~:~~s~~:.,J.,~~~a bi ~.~ musli.f!1.~t;!_~i~.rojatno vie

trebalL~~E~~.9.toit.iE:~ izvorno zna.~~l?-je. te rijei a ne na ono ito ona
'''.. ~ ,.., ' " ' " ,(t" ' "

?ajee predstavlja u jaynosti.;.. Sva tri glavIla sudi~p'j~~.!ll~a protiv I

t~r:.~E~J~AQ _nakon jedanaestog rujna, Izrael, AraflO sami sebe do~v
Ija~:J~."kao ~5~:}_~~:i~~e.~~?!!~Y_~,~a ~iJ~$~~i!fliz!!:..al! svo~.e~~!l
~J?-~~u 'p'o!~.!!c..:t"~~,?d.rc;en n~~c4jjj~diJf\~t;st.oJU~
s.!t..~~ u R!.;tvi ,{as da pp~lu~J~a,9".QPtay<ianje 211 ameri~ .~~:sivn\ vQmi..
ekspan:~~:mi~: sada kad smo i mi rtve, smijemo se obraniti i uzvra
titi l!c4~~~ Savez .s~-a- i ..Izraela, neobina veza izmeu najreligioznjje.
~~

(razvijene) nacije na svijetu ~9ja ustt.:aje na razdvajanju religije i draY~1

i najmanje religioznog naroda na svijetu kOji ivi na temeljima religijske:
. ' , ~ '"
~~vi vlastite~~~ve~!ll:0e_~ s~o~.p'~e~_taviti ~o rtvena osovina.
Glavno pitanje glasi: u emu bi se danas sastojalo istinski radikalno
etiko-politiko djelovanje na Bliskom istoku? Za Izraelce i za Arape
podjednako, ono bi se sastojalo u gesti odricanja od (politike) kon
trole nad Jeruzalemom, odnosno od transformacije starog Jeruzalema u
mjesto s posebnim statusom unutar drave u kojem bi vjersku slubu
(povremeno) nadzirale neke neutralne meunarodne snage. Obje bi
strane trebale prihvatiti da se odricanjem od politike kontrole nad
Jeruzalemom oni zapravo niega ne odriu. Oni uistinu dobivaju uzdi
zanjem Jeruzalema u status izvorno ne-politikog, svetog mjesta. Ono
to bi time izgubili je jedino ono to u samome sebi vrijedi biti izgublje
no, a to je svoenje religije na ulog u politikim odnosima moi. To bi
uistinu bio velik dogaaj na Bliskom istoku, procvat istinske politike
univerzalnosti u pavlovskom smislu te rijei: Za nas nema ni idova
ni Palestinaca. Obje strane morale bi shvatiti da takvo odbacivanje
etniki iste nacije-drave znai i vlastito oslobaanje, a ne tek rtvu
koju bi trebalo podnijeti u ime drugog.
Vratimo se natrag na priu o kavkaskom krugu kredom na temelju
koje je Brecht napisao jednu od svojih kasnih drama. U drevno doba
negdje na Kavkazu prava majka i maeha obratile su se sucu da odlui
108 SLAVOJ iEK

kome pripada dijete. Sudac je na tlu nacrtao krug kredom, stavio dijete
u sredinu i rekao enama da ga svaka uhvati za jednu ruku: dijete e
pripasti onoj koja ga bude prva izvukla iz kruga. Kad je prava majka
uvidjela da djetetu takvo povlaenje izaziva bol, iz samilosti je povukla
ruku. Dakako, sudac je dodijelio dijete njoj zato jer je iskazala pravu
majinsku ljubav. U skladu s tom priom, mogli bismo zamisliti jeruza
lemski krug kredom. Onaj tko zaista voli Jeruzalem radije e ga pustiti
nego da gleda kako ga nasilno kidaju na komade. Naravno, prava iro
nija je u tome da je Brechtova anegdota iz drame varijacija suda kralja
Solomona iz Starog zavjeta koji je, shvativi da ne postoji pravedni
nain rjeavanja dileme o majinstvu, predloio dvojno rjeenje: dijete
treba isjei na dvije polovice, a svakoj majci e pripasti jedan dio. Prava
majka e, naravno, odustati od polaganja prava na dijete.
idovi i Palestinci dijele injenicu da je postojanje dijaspore dio nji
hova ivota, sastavni dio njihova identiteta. to ako bi se zajedno nali
upravo na tom temelju; kad bi umjesto na temelju okupiranja, osvajanja
podjele jednog teritorija, skrbili za zajedniki teritorij i odravali ga
kao utoite za one koji su osueni na lutanja? to ako bi Jeruzalem
umjesto njihovog mjesta postao mjesto za sve one koji nemaju svoje
mjesto? Takva zajednika solidarnost jedini je temelj istinskog pomire
nja: to je shvaanje da se borbom protiv drugog zapravo borimo protiv
onog to je najranjivije u naem vlastitom ivotu. Zbog toga bismo,
potpuno svjesni ozbiljnosti sukoba i njegovih moguih posljedica, tre
bali vie nego ikad ustrajati na tome da je ovdje rije o lanom sukobu,
o sukobu koji zamagljuje i mistificira istinsko podruje borbe.

Anonimna religija ateizma

Suoeni s bijesnom muslimanskom rajom, dovodimo u pitanje
granice multikulturalne liberalne tolerancije, njene sklonosti da krivnju
prebacuje na sebe i da se trudi razumjeti drugog. Drugi je ovdje postao
stvarni drugi, stvaran u svojoj mrnji. Ovdje nailazimo na paradoks
 o NAIILJU 109

tolerancije u njegovu najiem obliku: do koje mjere bi tolerancija

trebala trpjeti netoleranciju? Sve one divne politiki korektne liberalne
formule o tome kako su karikature Muhameda uvredljive i neosjetljive,
ali i nasilne reakcije na nju takoer neprihvatljive, o tome kako sloboda
sa sobom donosi i odgovornost i kako je ne treba iskoritavati, pokazuju
kakva su sve ogranienja toga pristupa. to je drugo poznata sloboda
ali s odgovornou doli novi oblik dobrog starog paradoksa prinudnog
izbora. Imate mogunost izbora pod uvjetom da odaberete pravu stvar;
dana vam je sloboda pod uvjetom da je zapravo neete iskoristiti.
Na koji se nain moe prekinuti taj zaarani krug beskonanih osci
lacija izmeu stavova za i protiv koji slabi tolerantni um i dovodi ga
u stanje mirovanja? Postoji samo jedan nain, a to je odbacivanje istih
onih termina kojima je problem i postavljen. Kao to je to viekratno
naglaavao Gilles Deleuze, ne postoje samo ispravna i pogrena rjee
nja problema, postoje takoer ispravni i pogreni problemi. Shvaanje
problema kao uspostavljanje prave mjere izmeu potovanja spram
drugog nasuprot naoj vlastitoj slobodi izraavanja i shno je neka vrsta
mistifikacije. Nije stoga udno da se, u malo detaljnijoj analizi. ta dva
suprotstavljena pola pokazuju potajno slinima. Jezik potovanja je
jezik liberalne tolerancije: potovanje ima smisla samo kao porovanje
spram onih s kojima se ne slaem. TIme to su uvrijeeni muslimani
zahtijevali potovanje spram njihove drugosti, prihvatili su okvir libe
ralno-tolerantnog diskursa. S druge strane, bogohulnost nije samo stav
ispunjen mrnjom, time da se drugog pogodi tamo gdje je najslabiji,
to se nalazi u samoj sri takvog uvjerenja. Bogohulnost je u strogom
smislu te rijei religijski problem: on djeluje samo u kontekstu religijske
domene.
Ako zaobiemo ovakav obrazac, na horizontu se pojavljuje uasa
vajua slika drutva kojim upravlja perverzni pakt izmedu religijskih
fundamentalista i politiki korektnih propovjednika tolerancije i poto
vanja spram uvjerenja drugih: to je drutvo koje koi briga oko toga da
110 SLAVOJ iEK

se ne uvrijedi drugog (bez obzira na to koliko okrutan i praznovjeran

bio taj drugi), drutvo u kqjem su pojedinci ukljueni u redovite ritu
ale svjedoenja o vlastitoj viktimizaciji. Prigodom posjeta sveuilitu
Champaign u Illinoisu, odveli su me u restoran koji je na jelovniku
nudio Tuscany fdes (toskanske prene krumpirie). Kad sam prijate
lje upitao da mi razjasne taj naziv, objasnili su mi da se vlasnik elio
pokazati kao patriot kad je rije o francuskom protivljenju amerikom
napadu na Irak, tako da je usvojio ime predloeno u Kongresu i prei
menovao French fries (francuski preni krumpirii) u freedom fries
(slobodarski krumpirii). Meutim, progresivno fakultetsko osoblje
koje je tvorilo veinu gostiju u njegovom restoranu prijetilo je da e
prestati dolaziti kod njega ako slobodarski krumpirii i dalje budu
na jelovniku. Vlasnik nije elio izgubiti goste, ali je ipak elio ostaviti
dojam da je domoljub, tako da je izmislio novo ime, Toskanski krum
pirii. Novo ime je zvualo dovoljno europski, a takoer i podsjealo
na idiline mmove o ljepotama Toskane.
Na slian nain kao to je ameriki Kongres pokuao promijeniti
ime prenom krumpiru, tako su i iranske vlasti pekarama naredile da
dansko pecivo ubudue zovu Muhamedova rua. Bilo bi lijepo ivjeti
u svijetu u kojem bi ameriki Kongres promijenio iine French fries u
Muhammad fries (Muhamedovi krumpirii) , a iranske vlasti pretvorile
dansko pecivo u ruu slobode. No ini se da e, s obzirom na stanje
tolerancije, jelovnici naih duana i restorana biti ispunjeni raznim ver
zijama toskanskih krumpiria.
Tijekom zadnjih nekoliko godina u Sloveniji se odvijala estoka
rasprava o tome smije li se dopustiti da muslimani (uglavnom imi
grantski radnici iz bivih jugoslavenskih republika) izgrade damiju u
Ljubljani. Dok su se konzervativci suprotstavili gradnji damije zbog
kulturnih, politikih, pa ak i arhitektonskih razloga, tjednik Mladina
bio je najustrajniji i najglasniji zagovarajui gradnju damije, kao to
je i inae branio civilna i drutvena prava 1judi iz bivih jugoslaven-
 ONAJILJU 111

skih republika. Nije zaudilo ni to to je Mladina, u skladu sa svojim

libertinskim stavovima, takoer bila jedini magazin koji je objavio
karikature Muhameda. Vrijedi i obratno: oni koji su iskazali najvee
razumijevanje za nasilne muslimanske proteste bili su isti oni koji
redovito iskazuju svoju brigu za kransku Europu.
Usporedba koju su evocirali ti konzervativci dogodila se u Sloveniji
prije nekoliko godina u obliku skandala. Rock grupa Strelnikoff tiskala
je plakat u povodu svoga koncerta koji je prikazivao klasinu sliku
Marije s malim Isusom u naruju, ali na poseban nain. U svom krilu
Marija dri takora umjesto Isusa. Dakako, poanta te paralele bila je
javna osuda karikatura koje se sprdaju s kranstvom na tragu onih s
Muhamedom. Istog trena konzervativci su iskoristili priliku da istaknu
razliku u reakcijama zabrinutih vjerskih zajednica kao argument za
postojanje civilizacijskih razlika. Europa se nedvojbeno iskazala kao
nadmona s obzirom na to da smo se mi krani ograniili samo na
verbalni protest, dok su muslimani pribjegli ubijanju i paleu.
Takvi neobini savezi dovode europske muslimane pred teak izbor
koji naglaava njihovu paradoksalnu poziciju: jedina politika skupina
koja ih ne svodi na graane drugog reda i koje im nudi dovoljno pro
stora za koritenja njihova religijskog identiteta su bezboni ateistiki
liberali, dok su im kranski konzervativci, koji su im najblii u smislu
vjerske drutvene prakse, zapravo najvei politiki neprijatelji. Paradoks
se sastoji u tome da njihovi jedini pravi saveznici nisu oni koji su prvi
objavili karikature Muhameda, nego oni koji su ih zbog solidarnosti sa
slobodom izraavanja ponovo tiskali.
Ovdje nam pada na pamet Marxova analiza politike zamrenosti
Francuske revolucije 1848. godine. Vladajua Stranka Poretka bila je
koalicijska stranka dviju rojalistikih frakcija, burbonaca i orleanaca.
Dvije stranke nisu bile u stanju pronai zajednikog oznaitelja na
razini rojalizrna, jer se ne moe biti rojalist openito, ve samo podr
avati odreenu kraljevsku lozu. Stranke su se mogle ujediniti jedino
112 SLAVO, iEK

pod zastavom anonimnog kraljevstva Republike. Drugim rijeima,

jedini nain na koji se openito moe biti rojalist je taj da se bude
republikanac. 16 Isto vrijedi i za religiju: ne moe se biti religiozan ope
nito, mogue je vjerovati samo u neke bogove/Boga na tetu drugih.
Propast svih pokuaja za objedinjavanjem religija svijeta pokazuje kako
je jedini nain da se bude religiozan u openitom smislu taj da se bude
pod zastavom anonimne religije ateizma. Kao to pokazuje sudbina
muslimanskih zajednica na Zapadu, one mogu procvjetati tek pod tim
zajednikim nazivnikom. Stoga ima neke poetske pravde u injenici da
je nakon opega muslimanskog protesta protiv bezbone Danske uslije
dilo sve snanije nasilje izmeu sunita i ijita, dvije muslimanske struje
u Iraku. Lekcija svakog mogueg totalitarizma ovdje je jasno vidljiva:
borba protiv vanjskog neprijatelja prije ili kasnije uvijek se preokrene u
unutarnju podjelu i borbu s unutranjim neprijateljem.
Nakon svih nedavnih teza o post-sekularnom povratku religijskog,
granica razoaranja i nude za ponovnim otkrivanjem onog svetog,
moda je ono tO nam istinski treba zapravo doza starog dobrog ate
izma. Bijes koji su karikature Muhameda izazvale u muslimanskim
zemljama predstavljaju jo jedan dokaz za tezu kako ne treba podcijeniti
snagu religijskih uvjerenja. Bez obzira na to koliko nasilje muslimanske
raje izgleda jadno i alosno, ono podcrtava injenicu kako nepromi
ljeni i cinini zapadnjaki libertinci takoer moraju iz njega nauiti
lekciju: ovdje se nalau granice sekularnog oslobaanja od zaaranosti
- ili nam je bar tako reeno.
No je li to zaista lekcija koju bismo trebali nauiti iz ubojitog nasilja
rulje, pljakanja i palea u ime religije? Dugo su nam govorili da bismo
bez religije bili tek egoistine ivotinje koje se bore za svoju sudbinu
s moralnou koja je na razini vujeg opora, te da nas samo religija
moe uzdii na viu duhovnu razinu. Danas kad se religija diljem svijeta
javlja kao glavni izvor ubojitog nasUja, ve su nam dosadila neprestana
uvjeravanja kako kranski, muslimanski i hinduski fundamentalisti
 o IA.IL,U U3

u osnovi samo zlorabe j izokreu plemenitu duhovnu poruku njihova

temeljnog uvjerenja. Nije li vrijeme da se ateizmu vrati dostojanstvo,
ateizmu koji je vjerojatno naa jedina nada za uspostavljanje mira?
Gotovo uvijek kad je rije o nasilju koje ima za uzrok religiju, uvijek
svaljujerno krivicu na samo nasilje u smislu da imamo posla s nasilnim
ili teroristikim politikim akterima koji ziorabe plemenitu religiju
tako da cilj postaje odvajanje autentine biti religije od njene politike
instrumentalizacije. Meutim, to ako zamislimo taj odnos na obraran
nain? to ako se snaga posredovanja koja nas prisiljava da obuzdamo
nae nasilje pokae kao njegov tajni pokreta? to ako se u tom sluaju
umjesto odricanja od nasilja odreknemo religije, ukljuujui i njene
sekularne permutacije poput staljinistikog komunizma s oslanjanjem
na povijesnog velikog Drugog, te se prepustimo samom nasilju, preu
zimajui punu odgovornost za njega, bez potrebe da ga zamaskiramo u
neku vrstu velikog Drugog?
esto se tvrdi da je svaka suvremena etika rasprava zapravo rasprava
izmeu Charlesa Darwina i pape. S jedne se strane nalazi sekularna (ne)
moralnost koja smatra da je prihvadjivo i poeljno bezduno iskoritavati
i rtvovati pojedince. S druge je strane kranska moralnost koja smatra
da svaka osoba ima besmrtnu duu i da je zbog toga sveta. U sklopu tog
zanimljivo je spomenuti kako su nakon poetka Prvoga svjetskog rata
neki socijalni darvinisti bili pad~sti na temelju svoga anti-egalitarnog
darvinizma; Ernst Haeckel, vodei zagovornik socijalnog darvinizma,
suprotstavljao se ratu stoga to su u njemu ginuli pogreni ljudi: to
je ovjek snaniji, zdraviji i normalniji, vea je ansa da e poginuti od
metka, topa ili srodnih orua kulture.17 Problem je u tome to slabima
i boleiljivima nije bilo doputeno sluiti vojsku. Ostavljeni su da zasnu
ju obitelj i time dovedu naciju u stanje biolokog propadanja. Jedno
od predloenih rjeenja bilo je prisiliti cjelokupno stanovnitvo da slui
vojsku, a nakon toga tijekom borbi okrutno upotrijebiti slabe i bolesne
kao topovsko meso u samoubilakim napadima.
114 SLAVOJ iEK

Ono to danas takvu ideju ini problematinom jest injenica da

masovno ubijanje postaje u sve veoj mjeri legitimirano religijskim
pojmovima, dok je pacifizam prije svega ateistiki. Upravo je vjera u
odreeni boanski cilj ono to nam omoguava instrumentalizaciju
pojedinaca, dok ateizam ne zahtijeva takav cilj i stoga odbacuje sve obli
ke svetog rtvovanja. Nije stoga udno da je Elton John (kako izvjetava
Associated Press 12. studenoga 2006.) izjavio kako se divi Kristovom
nauku i ostalim duhovnim voama, ali da se suprotstavlja svakom obli
ku organizirane religije. Elton je u glazbenom prilogu Observera rekao:
Mislim da je religija uvijek zagovarala mrnju prema homoseksualci
ma. Religija zastupa mrnju i prezir prema homoseksualcima. Kad bi se
mene pitalo, u potpunosti bih zabranio religiju. ini se da organizirani
oblici religije ne djeluju: oni ljude pretvaraju u leminge pune mrnje
koji uope nisu suosjeajnL Religijski voe takoer nisu uspjeli smiriti
napetosti i sukobe u svijetu. Zato ne organiziraju konklavu, zato ne
sjednu zajedno za stol? pita se Elton.
Dominacija religijski (ili etniki) opravdanog nasilja moe se shvatiti
uzmemo li u obzir injenicu da ivimo u razdoblju koje samo sebe shva
a kao post-ideoloko. Budui da se neka velika pitanja u javnoj sferi vie
ne mogu iskoristiti kao poticaj za masovno nasilje ili rat, budui da nas
naa hegemonska ideologija poziva da uivamo u ivotu i da ostvarimo
svoje potencijale, veini ljudi je teko svladati vlastitu odbojnost prema
muenju i ubijanju drugih ljudi. Velika veina ljudi je spontano moral
na: ubijanje drugih ljudi za njih predstavlja duboku traumu. Stoga, da
bi ih se natjeralo na to uine, potreban je neki vei sveti cilj koji bi
triave osobne dileme oko ubijanja ljudi uinio trivijalnim. Religija ili
etnika pripadnost savreno obavljaju taj posao. Dakako, postoje i pato
loki ateisti koji su u stanju poiniti masovno ubojstvo samo iz pukoga
uitka, bez ikakva posebnog cilja, no oni su rijetka iznimka. Veinu
treba Ilanestezirati, smanjiti njihovu elementarnu osjetljivost spram
patnji drugih. Da bi se to postiglo, potreban je sveti cilj.
 o IAIILJU U5

Prije vie od stotinu godina Dostojevski je u Brai Karamazov/mA

upozorio na opasnost koju predstavlja bezboni moralni nihilizam: _Ako
Bog ne postoji, onda je sve doputeno. Jedan od francuskih novih filozo
fu Andre Glucksmann primijenio je Dostoj evski; evu kritiku bezbonog
nihilizma na dogaaje jedanaestog rujna, kao to kazuje i sam naslov nje
gove knjige: Dostofevski tt Manhattan (Dostojevski na Manhattanu). Bio je
posve u krivu: lekcija koju nas je nauio dananji terorizam glasi: ako ima
Boga, onda je sve (ak i ubojstvo stotina nedunih prolaznika) doputeno
onima koji tvrde da izravno djeluju u ime Boga kao orue njegove volje,
jer je oito kako izravna veza s Bogom opravdava nae krenje svakog
lIpuko ljudskog ogranienja i prosuivanja. Pravi dokaz za tu tezu su
Ilbezboni komunisti iz Staljinova vremena: njima je sve bilo doputeno
jer su se smatrali instrumentima provoenja boanske volje, odnosno
povijesne nunosti napretka prema ostvarenju komunistikog drutva.
Augustin je ponudio formulu fundamentalistike religijske suspen
zije onog etikog: Ljubi Boga i ini kako ti drago. Moglo bi se rei i
Ljubi i ini to god eli, s obzirom na to da se iz kranske perspekti
ve ovo dvoje smatra istim. Naposljetku, Bog je ljubav. Naravno, kvaka
je u tome da e, ako zaista voli Boga, poeljeti ono to on eli - ono
to je njemu drago, bit e drago i tebi, a ono to mu nije drago uinit e
te nesretnim. Stoga se ne radi o tome da moe initi to god eli:, ako
je tvoja ljubav prema Bogu istinska, onda ona jami da e u onome to
eli napraviti slijediti najvie etike standarde. To je poput one poslo
vine ale: I)Moja zarunica nikad ne kasni na sastanak, jer kad bi zaka
snila vie ne bi bila moja zarunica. Ako ljubi Boga, uinit e sve to
god eli, zato jer kad uini neto loe to je dokaz da zapravo ne ljubi
Boga... Meutim, to se proturjeje nastavlja jer nema izvanjskog jam
stva osim tvoje vjere to zapravo Bog od tebe oekuje da uini. Budui
da ne postoje nikakvi etiki standardi koji bi bili izvanjski tvojoj vjeri u
Boga i ljubavi prema njemu, uvijek postoji opasnost da e upotrijebiti
svoju ljubav prema Bogu kao opravdanje za najstranija djela.
.,:;:.-:::"\
t,uB
j
' SLAVOJ iEK

Tijekom kriarskog pohoda kralja Luja IX Svetog. Yves le Breton

izvijestio je kako je jednom prilikom susreo staricu koja je tumarala
ulicama s pladnjem u desnoj ruci u kojem je bila vatra i vrem punim
vode u lijevoj ruci. Kad ju je upitao to to radi, odvratila je da e vatrom
zapaliti Raj sve dok u potpunosti ne izgori, a vodom e ugasiti oganj u
Paklu sve dok se ne ugasi, jer ,)elim da nitko ne ini dobro samo zato
da bi doao u Raj ili se boji Pakla, ve zato da bi inio dobro iskljui
vo iz ljubavi prema Bogu.19 Ovome se moe dodati: zato ne bismo
izbacili i samoga Boga i inili dobro iskljuivo zbog samog dobra? Ne
udi stoga da je danas ovakvo pravo kransko etiko stajalite preivjelo
uglavnom u ateizmu.
Fundamentalisti ine dobra djela (odnosno ona koja smatraju
takvim) da bi ispunili Boju volju i da bi zasluili spasenje: ateisti ih
ine jednostavno stoga to je ispravno initi dobra djela. Nije li to
takoer nae najosnovnije iskustvo moralnosti? Kad uinim neko dobro
~~~...ta.d.iJn..t(Lzat9 da bih P!iskrbio Bo111. naklonost nego ~:o
~er ne:: rnQg\I;.9tuga,,ije - kad ne bih tako postupio, ne bih se mogao
pogledati ,u, zr~a1o. Moralno je djelo po definiciji n~ s;unome
ebi. David Hume, filozof ekonomije iz osamnaestog stoljea i vjernik,
veoma je precizno ukazao na tu injenicu napisavi kako je jedini pravi
nain iskazivanja istinskog potovanja spram Boga moralno djelovanje
koje ignorira. ao.ijc..~tojanje.
"\ '~''''
Povije~.europskog ateizma ~ njegovih grkih i rimskih korijena u
Lukrecijevu djelu De rerum natura do modernih klasika poput Spinoze
pruaju nam lekciju o dostojanstvu i hrabrosti. Mnogo vie od povre
menih izljeva hedonizma. ateizam je obiljeen svijeu o gorini svakog
ljudskog ivota, s obzirom na to da ne postoji neki vii autoritet koji
bi bacao pogled s visina na nae sudbine i jamio sretan zavretak.
Istovremeno, svi oni pokuavaju oblikovati poruku radosti koja se ne
sastoji u bijegu od stvarnosti, nego u njenom prihvaanju i stvaranju
mjesta za vlastitu osobu u takvom svijetu. Materijalistika je tradicija
 o NASIL,U 'G')
jedinstvena po nainu na koji spaja skruenu svijest o tome da nismo
gospodari svemira nego tek mali dijelovi velike cjeline izloeni sluaj
nim obratima sudbine, sa spremnou da se prihvati teko breme odgo
vornosti za ono to temo uiniti od svoga ivota. U vremenu u kojem
nam sa svih strana prijeti nepredvidiva katastrofa, nije li nam takav staY-..,..)
potreban vie negoli ikad prije?
Prije nekoliko godina u Europi se odVijala rasprava o tome treba li
kranstvo kao kljuni dio europskog naslijea uvrstiti u preambulu
nacrta Europskog ustava. Postignut je sporazum pri kojem je kran
stvo spomenuto zajedno s judaizmom, islamom i naslijeem antike.
Meutim, nigdje nije spomenuto najvrednije naslijee Europe, ono
ateistiko. Modernu Europu ini jedinstvenom injenica da je to prva
i jedina civilizacija u kojoj je ateizam u potpUn~~fi. legithnno opredje
ijenje i ne predstavlja nikakvu prep~~ .~Ho~om 1:ty'nomP9.I~taju.
Upravo je to europsko nasJij~za:'k:ojese'svim:&nag;u;na...ytij~i boriti.
Pravi ateist nema nikakvu potrebu svoje stajalite podrati okirajui
vjernika svojim bogohulnim stavovima, no isto tako on ne eli svesti
problem karikatura Muhameda iskljuivo na pitanje potovanja prema
tuim uvjerenjima. Potovanje prema tuim uvjerenjima kao najvioj
vrijednosti moe znaiti samo jedno od ovoga dvoga: ili se spram drugog
odnosimo na pokroviteljski nain izbjegavajui ga povrijediti time to
bismo mu sruili iluzije, ili prihvaamo relativistiko stajalite razliitih
)lreima istine proglaavajui nasilnim nametanjem svako ustrajavanje
na tome da postoji samo jedna istina. Ali, to je onda s podvrgavanjem
islama (kao i svih drugih religija) smjernoj, ali stoga nita manje okrut~
noj kritikoj analizi? To je jedini pravi put pokazivanja istinskog poto
vanja prema muslimanima: ophoditi se spram njih kao spram ozbiljnih
odraslih osoba koje su odgovorne za svoja uvjerenja.
 5

Molto adagio - Andante

TOLERANCIJA KAO IDEOLOiKA KATEGORIJA

Kulturalizacija politike
Zato se veinu problema danas doivljava kao probleme netoleran
cije umjesto da ih se shvaa kao probleme nejednakosti, izrabljivanja ili
nepravde? Zbog ega je rjeenje koje se spominje uvijek tolerancija a ne
emancipacija, politika, pa ak i oruana borba? Neposredni odgovor
nalazi se u temeljnoj ideolokoj kategoriji liberalnog multikulturalizma:
to je kulturalizacija politike.
Politike razliitosti uvjetovane politikim nejednakostima ili eko
nomskom eksploatacijom postale su prirodne i neutralizirane kao
kulturalne razlike. odnosno proglaene razliitim ivotnim stilovi
ma koji su neto dano, neto to se ne moe nadii: njih se jedino
moe tolerirati. Takav stav zahtijeva odgovor koji je ponudio Walter
Benjamin: od kulturalizacije politike do politizacije kulture. Uzrok te
kulturalizacije je povlaenje, neuspjeh izravnih politikih rjeenja poput
drave blagostanja ili raznorodnih socijalistikih projekata. Tolerancija
predstavlja njihov post-politiki ersatz. 1
Politolog Samuel Huntington ponudio je najuspjeniju formu
takve kulruralizacije politike proglaavajui glavnim izvorom
dananjih sukoba sukob civilizacija, koji bismo mogli nazvati i
Huntingtonovom poasti naeg doba. Kao to sam kae, nakon svret
ka Hladnog rata eljeznu zavjesu ideologije zamijenila je bacunasta
zavjesa kulture.2 Huntingtonova mrana slika sukoba civilizacija ini
se posve suprotnom od svijetle budunosti kraja povijesti pod okriljem
 ONUILJU 119

globalne liberalne demokracije kako je vidi Francis Fukuyama. Sto bi

mogla biti vea suprotnost Fukuyaminoj pseudo-hegelijanskoj ideji o
kraju povijesti - ultimativnoj formuli kapitalistike liberalne demo
kracije kao najboljeg mogueg drutvenog poretka, pri emu nema
mjesta za neki drugi konceptualni napredak i pri emu su prepreke
koje treba prijei tek empirijske naravi 3 - nego Huntingtonova ideja
o sukobu civilizacija kao glavnoj politikoj borbi u dvadeset i prvom
stoljeu? 5ukob civilizacija jest politika na kraju povijesti.
Temeljna suprotnost na koju se oslanja cjelokupna liberalna vizija
jest ona izmeu onih kojima vlada kultura, koje u cijelosti odreuje
svijet u kojem su se rodili, i onih koji samo uivaju vlastitu kulturu,
koji su uzdignuti iznad nje i mogu je slobodno birati. To nas dovodi
do narednog paradoksa: kultura je istinsko izvorite barbarstva; izravna
identifikacija osobe s pojedinom kulturom omoguuje netoleranciju
prema drugim kulturama. Temeljna suprotnost je ona izmeu kolektiv
nog i individualnog: kultura je po definiciji kolektivna i pojedinana,
uskogrudna, iskljuuje druge kulture. doim.,je (u tome je idui para
doks) pojedinac univerzalan, on je sjedite univerzalnosti u onoj mjeri
u kojoj se izdvoji iz partikularne kulture i postavi ponad nje. Meuti~.
s obzirom na to da svaki pojedinac mora biti na neki nain partikula
riziran i obitavati u partikularnom svijetu, jedini nain da se razrijei
taj paradoks jest da se pojedinac rascijepi na ono univerzalno i parti
kularno, javno i privatno (pri emu privatno podjednako oznaava
sigurno utoite obitelji ali i nevladin u javnu sferu civilnoga drutva,
ekonomiju).
U liberalizmu kultura je preivjela ali je privatizirana: ona je postala
nain ivota, niz uvjerenja i praksi, a ne javna mrea normi i pravila.
Kultura je stoga doslovno transsupstancijalizirana: isti niz uvjerenja i
praksi prometnuo se iz vezivne moi kolektivnog tijela u izraavanje
osobnih i privatnih idiosinkrazija. Dokle god je kultura izvor barbariz
ma i netolerancije, dolazimo do neizbjenog zakljuka kako je jedini
120 SLAVOJ iEK

nain prevladavanja netolerancije i nasilja izvlaenje iz kulture same sri

subjektova bia, njegove univerzalne biti: u svojoj sri subjekt mora biti
bez-kulturan (kulturlos).4 Filozofski stav koji podrava ovakvu ideolo
giju univerzalnog liberalnog subjekta je kartezijanski subjekt, napose u
njegovoj kantovskoj varijanti. Taj subjekt se smatra sposobnim za pre
koraivanje granice svojih partikularnih kulturnih/drutvenih korijena
i potvrivanja svoje cjelovite autonomije i univerzalnosti - temeljno
iskustvo Descartesove univerzalne sumnje je upravo multikulturalno
iskustvo o tome kako moja vlastita tradicija nije nimalo bolja od onoga
to nam se ini ekscentrinom tradicijom drugih:
[..J Nauio sam tijekom svoga kolovanja da nema niega to bi se moglo zamisliti
kao neobino ili slabo uvjerljivo a da to prethodno nije ve zastupao neki f1lozof, a
na putovanjima sam nadalje shvatio da svi oni iji su osjeaji vrlo drukiji od naih
ne moraju nuno biti barbari ili divljaci, ve mogu posjedovati razum ba poput
nas ili jo i vei. 5

Zbog toga za kartezijanskog 6lozafa etniki korijeni ili nacionalni

identitet naprosto nisu kategorija istinitosti. Kantovim rjenikom kaza
no, kad razmatramo svoje etnike korijene, uputarno se u privatnu
uporabu uma koju ograniavaju proizvoljne dogmatske pretpostavke,
odnosno djelujemo kao nezreli pojedinci a ne kao slobodna ljudska
bia koja obitavaju u dimenziji univerzalnog uma. Kad je rije o razlici
javnog i privatnog, razliitost stavova izmeu Kanta i Richarda Rortyja
rijetko se spominje, ali je zaptavO od kljunog znaenja: obojica jasno
razlikuju ta dva podruja, ali ine to na oprean nain. Rortyja, za
velikog suvremenog liberala ako je takvog ikada bilo, privatnost je sfera
naih idiosinkrazija kojom vladaju kreativnost i neobuzdana imaginaci
ja, a moralna su razmatranja (gotovo) potisnuta; s druge strane, javnost
je sfera drutvene interakcije u kojoj moramo potovati pravila tako
da ne bismo povrijedUi druge. Drugim rijeima, privatnost je prostor
ironije, a javnost prostor solidarnosti.
Meutim, za Kanta javna sfera svijet-civilno-drutvo oznaava
paradoksalnu univerzalnu singularnost singularnog subjekta koji poput
 o NUILIU :121

kratkog spoja premouje posredovanje partikularnog, izravno uzima

jui udjela u univerzalnom. To je ono tO Kant u poznatom odlomku
djela Sto je prosvjetiteljstvo? razumijeva kao javno nasuprot pri
vatnom. Privatno nije pojedinac nasuprot svezi zajednice, ve strn
zajedniki institucionalni poredak neije partikularne identiflkacije,
dok javno oznaava transnacionalnu univerzalnost uporabe neijeg
uma. Paradoks formule koja se ovome nalazi u podlozi - misli slo
bodno, ali budi posluan! (koja dakako postavlja itav niz vlastitih
problema, s obzirom na to da se i ona oslanja na razliku izmedu perfor
mativne razine drutvenog autoriteta i razine slobodnoga miljenja u
kojoj je performativnost zaprijeena) jest u tome to pojedinac sudjeluje
u univerzalnoj dimenziji javne sfere upravo kao singularni pojedinac
izdvojen iz neije supstancijalne zajednike identiflkacije (ili je njoj ak
i suprotstavljen) - osoba moe istinski biti univerzalna jedino kao radi
kalno singularna u pukotinama kolektivnog identiteta. Ovdje bi Kanta
trebalo shvaati kao Rortyjeva kritiara: unutar njegova shvaanja javne
sfere neobuzdanog i slobodnog koritenja razuma on naglaava dimen
ziju emancipacijske univerzalnosti izvan granica pojedineva drutve
nog identiteta i njegove pozicije unutar poretka (drutvenog) bivanja, a
to je dimenzija koja nedostaje kod Rortyja.

Djelotvorna univerzalnost
Lako je takvo liberalno shvaanje tolerancije uiniti problemati
nim, a nasilje koje ga podrava uiniti opipljivim. Prije svega, ono nije
zaista univerzalno, bez kulture (kulturIos): u naim drutvima i dalje
dominira spolno obiljeena podjela rada koja mukarcima potvruje
ulogu sudjelovanja u temeljnim liberalnim kategorijama (autonomi
ja, ja~na aktivnost, natjecanje), a enama dodjeljuje ulogu privatne
sfere obiteljske solidarnosti; liberalizam u svojoj suprotnosti izmeu
privatnog i javnog podrava muku dominaciju. Stovie, jedino za
modernu zapadnjaku kapitalistiku kulturu autonomija i individualna
122 SLAVOJ iEK

sloboda imaju viu poziciju od zajednike solidarnosti, povezanosti,

odgovornosti za one koji ovise o drugima, dunosti potovanja obiaja
neke zajednice. Liberalizam preferira odreeni tip kulture: modernu
kulturu Zapada. Liberalizam je takoer snano obiljeen i slobodom
izbora. Postaje netolerantan ako pojedinci iz drugih kultura nemaju
mogunost slobodnog izbora - kao to je to sluaj s odstranjivanjem
klitorisa, brakom maloljetnika, edomorstvom, poligamijom i ince
stom. Meutim, liberalizam, primjerice, ignorira veliki pritisak koji
tjera ene u dananjem liberalnom drutvu da se podvrgnu pl.astinim
operacijama, kozmetikim implantatima i injekcijama Botoxa da bi
ostale konkurentne na tritu seksualnosti.
Stoga liberalna ideja slobodnog izbora uvijek naposljetku zavri
u orsokaku. Ako subjekt to eli, moe se zalagati za uskogrudnu tra
diciju unutar koje je roen, ali mu se prvo moraju pruiti alternative
izmeu kojih onda moe izvriti slobodan izbor. S druge strane, mladim
Amiima je formalno omoguena sloboda izbora, ali uvjeti u kojima
se nalaze dok donose odluku ine taj izbor neslobodnim. Da bi imali
istinski slobodan izbor, morali bi biti temeljito informirani i educirani
o svim opcijama. No jedini nain da se to postigne bilo bi njihovo
izdvajanje iz zajednice Amia i njihova amerikanizacija.
Ovdje su vidljiva i ogranienja klasinog liberalnog stava spram
muslimanki koje nose veo. enama je doputeno nositi veo ukoliko je
to njihov slobodan izbor, a ne opcija koju su im nametnuli muevi iH
obitelj. Meutim, kada ene nose veo da bi potvrdile vlastiti slobodni
izbor, primjerice da bi bile u skladu s duhovnou religije, znaenje
noenja vela se u potpunosti mijenja. On tada vie nije znak njihove
pripadnosti muslimanskoj zajednici, ve izraz njihove idiosinkrazijske
individualnosti. Ista je stvar i s razlikom izmeu kineskog seljaka koji
jede kinesku hranu jer se u njegovu selu to ini odvajkada, i graanina
nekog megalopolisa na Zapadu kojem je stvar slobodnog izbora otii u
lokalni kineski restoran. Zbog toga su u naim sekularnim drutvima
 o U.ILJU 1:2]

koja su obiljeena izborom ljudi koji i dalje odravaju supstancijalnu

religijsku pripadnost nalaze u podreenom poloaju. ak i ako im je
omogueno odrati vlastito vjerovanje, ono se tolerira kao njihov idi
osinkrazijski osobni izbor iH miljenje. Onog trenutka kad javno objave
to to za njih zapravo znai, primjerice, stvar supstancijalne pripadnosti,
bivaju optueni za fi.tndamentalizam. To znai da se subjekt slobod
nog izbora u zapadnjakom tolerantnom multikulturalnom smislu
moe pojaviti samo kao rezultat ekstremno nasilnog procesa raskidanja s
odreenim nainom ivota, presijecanja veza s vlastitim korijenima.
Uvijek bismo trebali imati na umu koliko je velik oslobaajui
aspekt takvog nasilja koji nas nagoni da vlastito kulturno zalee shvati
mo kao kontingentno. Ne smijemo zaboraviti da se liberalizam pojavio
u Europi nakon katastrofulnog Tridesetogodinjeg rata izmeu katolika
i protestanata. On je bio odgovor na kljuno pitanje kako bi ljudi koji
se razlikuju u svojim fundamentalnim religijskim uvjerenjima mogli
ivjeti zajedno. Liberalizam je od graana zahtijevao mnogo vie od
popustljive i ponizne tolerancije razliitih religija, vie od tolerancije
kao povremenog kompromisa. Zahtijevao je da potujemo druge religi
je ne unato svojim najdubljim religijskim uvjerenjima nego zbog njih
- potovanje spram drugih je dokaz istinskog vjerovanja. Takav stav je
najbolje izrazio Abu Hanifa, veliki muslimanski intelektualac iz osmog
stoljea: Razlika u stavovima u zajednici dokaz je boanske milosti.6
Jedino u sklopu takvog ideolokog horizonta moemo neiji identitet
iskusiti kao neto kontingentno i diskurzivno projzvedeno. Ukratko,
fl.Iozofski gledano, da nema kartezijanskog subjekta ne bi postojala
Judith Butler ni njezina teorija o rodnom identitetu koji se performa
tivno odigrava. Liberalni multikulturalizam bi se mogao osuditi za bilo
to drugo, ali bi mu barem trebalo priznati injenicu da je u dubokom
smislu anti-esencijalistiki: njegovo barbarsko Drugo dOivljava se
kao esencijalistiko i stoga lano. Fundamentalizam naturalizira
esencijalizira povijesno uvjetovana kontingentna obiljeja. Modernim
124 SLAVOJ iEK

Europljanima se druge civilizacije ine uhvaenima u njihovoj speci

Snoj kulturi, dok oni sami sebe shvaaju fleksibilnima, onima koji
neprestance mijenjaju vlastite pretpostavke.
Postkolonijalni kritiari vole naglaavati neosjetljivost liberalizma
spram vlastitih ogranienja: branei ljudska prava on eli drugima
nametnuti vlastito shvaanje ljudskih prava. Medutim, autorefleksivna
osjetljivost na vlastita ogranienja moe se pojaviti jedino na pozadini
pojmova autonomije i racionalnosti koje zagovara liberalizam. Dakako,
moe se tvrditi da je situacija na Zapadu jo gora zato jer je ovdje i sama
represija zatakana i zamaskirana u obliku slobodnog izbora (Zbog
ega se ali? To je TVOJ izbor!). Naa sloboda izbora esto uinko
vito funkcionira kao puka formalna gesta pristajanja na nau vlastitu
represiju i izrabljivanje. Meutim, ovdje je bitna Hegelova pouka o
vanosti forme: forma ima vlastitu autonomiju i uinkovitost. Stoga
kad usporedimo enu iz neke zemlje Treeg svijeta prisiljen u na podvr
gavanje odsttanjivanju klitorisa ili na brak koji je unaprijed dogovoren
dok je jo bila djevojica, sa enom iz neke zemlje Prvog svijeta koja
ima mogunost slobodno izabrati bolnu plastinu operaciju, forma
slobode jest vana ona otvara prostor za kritiku refleksiju.
tovie, suprotnost odbacivanja drugih kultura kao netolerantnih ili
barbarskih olako je priznanje njihove superiornosti. Sjetimo se kako su
se mnogi britanski kolonizatori u Indiji divili dubini indijske duhovno
sti koja nam nije dostupna na Zapadu jer smo opsjednuti racionalnou
i materijalnim blagostanjem. Nije li jedno od klasinih mjesta zapad
njakog liberalizma uzdizanje Drugog jer ivi ivot koji je u veoj mjeri
harmonian, prirodan, manje kompetitivan i usmjeren prema suradnji
a ne dominaciji? S tim je povezano jo neto: neosjetljivost na represiju
u ime potovanja za kulturu Drugog. ak se i sloboda izbora ovdje
esto navodi na pervertiran nain: ti ljudi su izabrali svoj nain ivota
koji ukljuuje i spaljivanje udovica i mi bismo, ma koliko nam se to ini
vrijednim osude i odbojnim morali potovati njihov izbor.
 o NASILJU 125

R.adikalna postkolonijalna kritika liberalizma stoga ostaje na uobi

ajenoj marksistikoj razini prokazivanja lane univerzalnosti. poka
zivanja kako pozicija koja se predstavlja kao neutralna i univerzalna
uinkovito privilegira odreenu (heteroseksualnu, muku, kransku)
kulturu. Preciznije kazano, takvo stajalite je saddano unutar uobia
jene postmoderne anti-esencijalistike pozicije, oblika politike verzije
Foucaultova shvaanja seksualnosti koju proizvode razliite seksualne
prakse: ovdje je ovjek kao nosilac ljudskih prava generiran kao skup
politikih praksi koje materijaliziraju pojam graanstva. Ljudska se
prava pojavljuju kao lana ideoloka univerzalnost koja zamagljuje i
legitimizira stvarnu politiku zapadnjakog imperijalizma i dominacije,
vojne intervencije i neokolonijalizma. Pitanje glasi: je li to dovoljno da
bi se moglo nazvati kritikom?
Simptomatska marksistika analiza uvjerljivo pokazuje partikularni
sadraj koji daje specifino bucoasku ideoloku notu pojmu ljudskih
prava: univerzalna ljudska prava su zapravo prava bijelih mukih velepo
sjednika na slobodnu razmjenu na tritu i eksploatacijU radnika i ena,
kao i provoenje politike dominacije. Meutim, prepoznavanje parti
kularnog sadraja koji hegemonizira univerzalnu formu tek je jedan dio
prie. Njen drugi, kljuni dio sastoji se od postavljanja mnogo sloeni
jeg dodatnog pitanja koje se odnosi na pojavljivanje same forme univer
zalnosti. Kako i pod kojim speciSnim povijesnim uvjetima apstraktna
univerzalnost postaje injenicom (drutvenog) ivota? Pod kojim
se uvjetima pojedinci doivljavaju kao subjekti univerzalnih ljudskih
prava? Ovo je smisao Marxove analize fetiizma robe: u drutvu kojim
dominira robna razmjena, pojedinci se u svakidanjem .ivotu odnose
prema samima sebi kao i prema objektima koje susreu kao prema
kontingentnom utjelovljenju apstraktno-univerzalnih pojmova. Ono
to sam ja kao takav, moje konkretno drutveno i kulturno zalede,
dOivljava se kao kontingentno, jer je ono to me u krajnjoj liniji deSni
ra apstraktna univerzalna sposobnost da mislim ilili radim. Svaki objekt
126 SLAVOJ iEK

koji je u stanju zadovoljiti moju elju doivljava se kao kontingentan,

s obzirom na to da je moja elja shvaena kao apstraktna formalna
sposobnost, ravnoduna spram mnotva partikularnih objekata koji je
mogu zadovoljiti (ali to nikad u cijelosti ne ine). Moderno shvaanje
profesije implicira stav da samog sebe doivljavam kao pojedinca kojem
nije izravno uroena njegova drutvena uloga. Ono to u napraviti
od sebe ovisi o meuigri izmeu kontingentnih drutvenih okolnosti
i mojeg slobodnog izbora. U tom smislu, suvremeni pojedinac ima
profesiju. On moe biti elektriar, profesor ili konobar. No besmisleno
je tvrditi kako je srednjovjekovni kmet bio po profesiji seljak. I ovdje je
kljuna stvar da u odreenim specifinim drutvenim uvjetima robne
razmjene i globalne trine ekonomije apstrakcija postaje izravna
odlika stvarnog drutvenog ivota. Ona utjee na nain na koji se poje
dinci ponaaju i odnosi se spram njihove sudbine i njihova drutvenog
okruenja. Marx slijedi Hegelov uvid kako univerzalnost postaje za
sebe jedino ako pojedinci vie nisu u stanju u cijelosti dovesti u vezu
bit stvari odnosno svoga bivanja s partikularnom drutvenom situaci
jom. Dodatna okolnost je to to se ti pojedinci doivljavaju kao trajno
iaeni u kontekstu takve situacije: konkretno i istinsko postojanje
univerzalnosti proizvodi pojedinca koji se ne uklapa u globalnu, sliku,
koji u njoj ne nalazi svoje mjesto. Nain na koji se pojavljuje apstraktna
univerzalnost i njen ulazak u stvarno postojanje stoga proizvodi nasilje:
ona nasilno prekida s prethodnom organskom ravnoteom.
Nije vie dovoljno ukazati na marksistiku tezu o jazu izmeu ideo
loke pojavnosti univerzalne pravne forme i partikularnih interesa koji
je zapravo podravaju, kao to je to est sluaj s politiki korektnim
kritiarima s ljevice. Protuargument kako forma nikad nije puka
forma nego ima i vlastitu dinamiku koja ostavlja traga u materijalnosti
drutvenoga ivota, koji su iznijeli teoretiari poput Claudea Leforta i
Jacquesa Rancierea u potpunosti je ispravan? Naposljetku, formalna
s1oboda buroazije pokree proces cjelokupnih materijalnih poli
 o NASILIU 127

tikih zahtjeva i praksi, od sindikata do feminizma. Ranciere ispravno

naglaava radikalnu proturjenost marksistikog shvaanja procijepa
izmeu formalne demokracije s njenim diskursom o pravima ovjeka
i politikoj slobodi te ekonomske realnosti izrabljivanja i dominacije.
Takav procijep izmeu pojavnosti jednakosti i slobode te drutvene
stvarnosti ekonomskih i kulturalnih razlika moe se interpretirati na
dva naina: na klasian znakovit nain gdje je forma univerzalnih prava,
jednakosti, slobode i demokracije nuan, ali iluzoran iskaz njenoga
konkretnog drutvenog sadraja, a to je univerzalnost eksploatacije i
klasne dominacije, ili se moe interpretirati na mnogo subverzivniji
nain kao napetost u kojoj pojavnost egaliberte upravo znai da to nije
puka pojavnost nego da posjeduje vlastitu snagu. Ta mo omoguuje
joj da pokrene proces ponovne artikulacije aktualnih drutveno-poli
tikih odnosa na nain njihove progresivne politizacije: zato bi ene
trebale biti liene prava glasa? Zato uvjeti na radnom mjestu takoer ne
bi bili stvar od javnog znaaja? itd. Ovdje dolazimo u iskuenje upotri
jebiti stari termin Levi-Straussa simbolika djelotvornost: pojavnost
egaliberte je simbolika fikcija koja kao takva posjeduje stvarnu vlastitu
djelotvornost. Trebalo bi se oduprijeti cinikom iskuenju njena svo
enja na puku iluziju koja prikriva drugaiju stvarnost. To bi znailo
upasti u zamku stare staljinistike hipokrizije koja se sprdala s puko
formalnom buroaskom slobodom: ako je bila doista samo formalna i
nije remetila istinske odnose moi, zbog ega je onda staljinistiki reim
nije doputao? Zbog ega je se bojao?
Kljuni trenutak svake teorijske (kao uostalom i etike, politike te,
kao to je to Badiou pokazao, ak i estetike) borbe je nastanak/uspon
univerzalnosti iz pojedinog ivota-svijeta. Potrebno je izokrenuti ope
mjesto prema kojemu je naa egzistencija nesvodiva na utemeljenje u
partikularnom i kontingentno m ivotu-svijetu tako da je svaka univer
zalnost nesvodivo odlikovana ucijepljenou u takav svijet. Autentini
trenutak otkria ili prodora javlja se kada istinski univerzalna dimenzija
128 SLAVOJ IEK

probija iz partikuJ4rnog konteksta i postaje za-sebe, ime se direktno

shvaa kao univerzalna. Univerzalnost-za-sebe nije naprosto izvanjska
svome partikularnom kontekstu niti se nalazi ponad njega: ona je upi
sana u njemu. Ona ga mijenja i izvana utjee na njega, tako da je iden
titet onog partikularnog rascijepljen na svoje partikularne i univerzalne
elemente. Ve je Marx ukazao na to kako se pravi homerski problem
ne nalazi u objanjavanju korijena njegove epike iz duha ranog grkog
drutva, nego u priznavanju injenice da je. iako jasno utemeljen u
povijesnom kontekstu, uspio transcendirati svoje historijsko porijeklo i
progovoriti univerzalnim jezikom u svim epohama. Jedno od temeljnih
hermeneutikih iskuenja koja se postavljaju pred svako veliko umjet
niko djelo sastoji se u njegovoj moi da preivi vlastito izdvajanje iz
povijesnog konteksta u kojem je nastalo. Kad je rije o istinski velikoj
umjetnosti, svaka je epoha iznova ponovo pronalazi i otkriva. Postoje
romantini i realistini Shakespeare.
Wagnerove opere predstavljaju jo jedan primjer. Nedavne histori
ografske studije pokuavaju iznijeti na vidjelo kontekst pravog znae
nja raznih Wagnerovih likova i tema: plavi Hagen zapravo predstavlja
idova koji masturbira; Amfortasova rana zapravo predstavlja sifilis itd.
Takvim se argumentima eli rei da je Wagner upotrijebio opepoznate
povijesne kOdove svoga vremena: kad se neka osoba spotie, pjeva vrlo
visokim tonovima ili ini nervozne geste, svatko je odmah znao da ta
osoba predstavlja idova. Stoga je Mime iz Siegfrieda karikatura idova.
Bol u preponama nastao kao rezultat snoaja s neistom enom zbog
sifilisa kao posljedice predstavljao je opsesiju u drugoj polovici devet
naestog stoljea. tako da je svatko znao da je Amfortas sifilis dobio
od Kundry. Osnovni problem s takvom interpretacijom je u tome da,
ak i da je ona istinita, uvid koji nudi zapravo ne pridonosi istinskom
razumijevanju tog umjetnikog djela. Zapravo. opa mjesta koja anali
ziraju povjesniari mogu zamagliti na pogled u bit umjetnikog djela.
Da bismo zaista shvatili Parsifollil, trebali bismo ostaviti po strani takve
 o NAlILJU 129

historiografske trivijalnosti, dekontekstualizirati djelo, istrgnuti ga iz

konteksta u kojem se izvorno nalazilo. U formalnoj strukturi Parsifollil
nalazi se vie istine koja nam omoguava razliite povijesne kontek
stualizacije negoli to je ima u njegovu izvornom sadraju. Nietzsche
kao Wagnerov veliki kritiar bio je prvi koji je poduzeo takvu dekon
tekstualizaciju, predlaui nov pogled na Wagnera: umjesto Wagnera
kao pjesnika teutonske mitologije i pompozne herojske grandioznosti,
govorio je o Wagneru minijaturistu, autoru histerine enstvenosti,
tankoutnih prijelaza i buroaske obiteljske dekadencije.
Na isti nain u dvadesetom stoljeu mijenjala se i slika o NietzScheu:
konzervativno-herojski i proto-faistiki Nietzsche postao je francuski
Nietzsche, a nakon toga i NietzSche kulturalnih studija. Uvjerljiva
historijska analiza lako moe pokazati kako je Nietzscheova teorija bila
nerazdvojni dio njegova vlastitog politikog iskustva. Njegov esto
ki napad na pobunu robova potaknula je Parika komuna. No to
nimalo ne proturjei injenici kako ima mnogo vie istine u dekon
tekstua1iziranom francuskom Deleuzeovu i Foucaultovu Nietzscheu
nego u povijesnom, pravom Nietzscheu. Argument za tu tvrdnju nije
samo pragmatine naravi. Ne radi se o tome da je Deleuzeovo itanje
Nietzschea. iako u povijesnom smislu netono, zapravo produktivnije:
rije je o tome da je napetost izmeu temeljnog univerzalnog okvira
Nietzscheove misli i partikularne povijesne kontekstualizacije upisana u
samu sr Nietzscheove misli te da predstavlja dio njegova osobnog iden
titeta na isti onaj nain na koji je napetost izmedu univerzalnog oblika
ljudskih prava i njihova istinskog znaenja u odreenom povijesnom
trenutku njihova poetka, sastavni dio njihova navlastita identiteta.
Uobiajenu marksistiku hermeneutiku razotkrivanja predrasuda
apstraktne univerzalnosti stoga bi trebalo nadopuniti njenom suprot
nou: istinskom hegelijanskom procedurom koja razotkriva univer
zalnost onoga to se predstavlja kao partikularni stav. Isplati se ponovo
vratiti Marxovoj analizi toga kako je, za vrijeme Francuske revolucije
'130 SLAVOJ iEK

1848. godine, konzervativno-republikanska Stranka poretka djelovala

kao koalicija dvaju rojalistikih ogranaka, orleanaca i zastupnika prav
nog poretka u sklopu anonimnog kraljevstva Republike. 8 Poslanici
Stranke poretka u parlamentu ismijavali su vlastiti republikanizam: u
parlamentarnim raspravama neprestano su inili rojalis tike govorne
omake i ismijavali republikance, dajui time do znanja kako je njihov
pravi cilj zapravo povratak kraljevine. Meutim, nisu bili svjesni da ih je
nasamario istinski drutveni utjecaj njihove vlastite vladavine. Njihovo
se djelovanje zapravo sastojalo u uspostavljanju istih onih preduvjeta
buroaskog republikanskog poretka koji su toliko prezirali - primje
rice, time to su titili instituciju privatnog vlasnitva. Stoga oni nisu
bili rojalisti koji naprosto nose republikansku masku, iako su se sami
doivljavali na posve drukiji nain. Upravo je njihovo istinsko i dubo
ko roj alis tiko uvjerenje predstavljalo masku koja je prikrivala njihovu
stvarnu drutvenu ulogu. Ukratko, iskreni rojalizam nije bio skrivena
istina javno deklariranog republikanizma, nego fantazmatska podrka
njihovu stvarnom republikanizmu, i upravo to je davalo strast njihovu
djelovanju.
Nije li upravo to poanta Hegelova lukavstva uma? Partikularnost
doista moe skrivati univerzalnost. Francuski rojalisti iz 1848. godine
bili su rtve lukavstva uma, slijepi za univerzalne (kapitalistiko-repu
blikanske) interese kojima je sluila njihova potraga :za partikularnim
roj alis tikim ciljevima. Oni su bili poput Hegelova vakt de chambre
koji nije u stanju vidjeti univerzalnu dimenziju pa stoga za njega ne
postoje heroji. Na openitijoj razini, pojedinac kapitalist smatra kako
djeluje za svoju dobit, ne uzimajui u obzir injenicu da time slui ire
nju i reproduciranju univerzalnog kapitala. Ne radi se samo o tome da
svaku univerzalnu poziciju proganja partikularni sadraj koji je kroti,
nego i da svaku partikularnu poziciju proganja njena implicitna univer
zalnost koja je potkopava. Kapitalizam nije samo univerzalan po sebi
nego i za sebe, kao strahovita korozivna mo koja potkopava cjelokupni
 OIlAIILJU 1]'1

partikularni ivotni svijet, kulture i tradicije, dijelei ih i obuhvaajui

u svoj kovitlac. Besmisleno je postaviti pitanje je li takva univerzalnost
istinska ili ona zapravo skriva partikularne interese? Ta univerzalnost je
zbiljska kao univerzalnost, kao negativna snaga posredovanja i razaranja
svakog partikularnog sadraja.
Stoga liberalistika tenja za kulturlos univerzalnou sadri istinu:
kapitalizam koji se temelji na liberalistikoj ideologiji u punom je
smislu univerzalan i vie nije utemeljen u partikularnoj kulturi ili svi
jetu. Zbog toga je Badiou nedavno tvrdio kako je nae vrijeme lieno
svijeta: univerzalnost kapitalizma nalazi se u injenici da kapitalizam
ne oznaava civilizaciju, specifini kulturno-simboliki svijet, nego
oznaava istinski neutralan ekonomsko-simboliki mehanizam koji
djeluje u sklopu azijskog sustava vrednota kao i bilo kojeg drugog. U
tom smislu, trijumf Europe na svjetskom planu zapravo je njen poraz,
njeno samo-unitenje. Presjeena je pupana vrpca izmeu kapitalizma
i Europe. Kritiari eurocentrizma koji nastoje razotkriti tajnu europsku
naklonost kapitalizmu ovdje nisu u pravu: problem s kapitalizmom ne
sastoji se u tome to je on eurocentrian, nego u injenici da je on zaista
univerzalan, jer predstavlja neutralan obrazac drutvenih odnosa.
Isto vrijedi i za emancipacijsku borbu: partikularna kultura koja
oajniki tei obraniti svoj identitet mora potisnuti univerzalnu dimen
ziju koja djeluje u samoj njezinoj sri, odnosno procijep izmeu par
tikularnog (njen identitet) i univerzalnog koji je destabilizira iznutra.
Zbog toga argument koji se zalae za tezu ostavite nam nau ku!turu
nije valjan. Unutar svake partikularne kulture pojedinci uistinu pate, a
ene se bune kad ih se podvrgava odstranjivanju klitorisa: takvi prigo
vori protiv uskogrudnog ogranienja neke kulture oblikuju se sa stajalita
univerzalnosti. Zbiljska univerzalnost nije duboko osjeanje kako,
unato svim razlikama, razliite civilizacije dijele iste temeljne vrednote
i sl.: zbiijska se univerzalnost pojavijuje (odnosno ozbiijuje) kao iskustvo
negativnog, neusklaenosti sa samom sobom, kao iskustvo partikularnog
@ SLAVOJ iEK

identiteta. Formula revolucionarne solidarnosti ne glasi tolerirajmo

nae razliitosti, to nije civilizacijski pakt, nego pakt borbe koja presi~
jeca civilizacije; to je pakt izmedu onih snaga koje u svakoj civilizaciji
iznutra potkopavaju vlastiti identitet borei se protiv njene represivne
jezgre. Ujedinjuje nas upravo ista ta borba. Bolja fo~mula stoga bi glasi
la: unato naim razlikama, moemo prepoznati temeljni antagonizam
ili antagonistiku borbu u kojoj oboje sudjelujemo; ~..::oga trebamo dije
liti nau~ udruiti snage u istoj borbi. Drugim rijeima, u
emancipacijskoj borbi snage ne ujedinjuju kulture i njihovi identiteti,
nego oni nad kojima se provodi represija, oni koje se izrabljuje i koji
pate, dijelovi bez~dijela svake kulture koja se nade u zajednikoj
borbi.
Primu Levija esto su pitali smatra li se prije svega idovom ili ljud~
skim biem. Levi se esto kolebao. Oito rjeenje koje se sastoji u tome
da on tek kao idov moe biti ljudsko bie, odnosno da netko moe
biti ljudsko bie sudjelujui u univerzalnoj ljudskosti kroz navlastitu
etniku identiHkaciju, ovdje promauje bit stvari. Jedino smisleno rjee
nje ne sastoji se u tome da kaemo kako je Levi ovjek koji je stjecajem
okolnosti roen kao idov, nego da je on ovjek (sudjelujui za sebe
u univerzalnoj funkciji ljudskosti) upravo stoga i jedino u onoj mjeri u
kojoj osjea nelagodu zbog toga to je njegov identitet poistovjeen sa
idovstvom ili pak to se s njime nije u stanju u cijelosti identiHcirati:
biti idov za njega je predstavljalo problem, a ne injenicu ili sigurno
utoite u koje bi se mogao povui.

Acheronta movebo: Podruja pakla

Partikularna bit onog etnikog, na ivot-svijet koji se opire
univerzalnosti, sastoji se od navika. Ali, to su to navike? Svaki pravni
poredak ili svaki poredak koji iskazuje eksplicitnu normativnost nuno
se oslanja na sloenu mreu neformalnih pravila koja nam govore kako
se treba odnositi spram eksplicitnih normi: kako ih treba primjenjivati,
 o NAlILJU 133

do koje mjere ih moemo shvatiti doslovno, te kako i kada ih smijemo

ili pak moramo zahtijevati. Takva neformalna pravila tvore podruje
navika. Poznavanje navika nekog drutva znai poznavanje meta-pravila
koja govore o tome kako primijeniti njihove eksplicitne norme: kada ih
koristiti ili ne koristiti; kada ih prekriti; kada ne prihvatiti izbor koji
se nudi; kada smo zapravo duni neto uiniti, ali se moramo pretvarati
kao da imamo mogunost slobodnog izbora, poput podaa. Prisjetimo
se samo svih onih ljubaznih ponuda koje su smiljene tako da ih se
mora odbiti: njihovo odbijanje je stvar navike, a svatko tko ih prihva
ti poinio je vulgaran prijestup. Ista je stvar i s mnogim situacijama u
politici u kojima je p~onu~n i7.pori)od f!.1ljetflm..ti4 yp-ravno odab~ma:
podsjetit e nas na lijep nain da smijemo rei ne, ali od nas se oekuje
da odbacimo takvu ponudu i oduevljeno kaemo da. Posve je suprotna
stvar s mnogim seksualnim zabranama: eksplicitno ne zapravo djeluje
kao implicitni poriv da krenemo, ali na diskretan nain!
Jedna od strategija kojima se slue totalitarni reimi sastoji se u
uspostavljanju tako strogih pravnih regulativa (zakona o kriminalnim
djelima) koje bi, ukoliko bi se uzele doslovno, svakoga proglasile krivim
za neto. Meutim, one se ne provode u cijelosti. Na taj nain reim
se moe prikazati kao milosrdan: Vidite, da smo htjeli, mogli smo
vas sve uhapsiti i osuditi, ali ne bojte se, mi smo blagi i popustljivi.
Istovremeno, reim upuuje neprestanu prijetnju discipliniranjem svo
podanika: Ne poigravaj se s nama, zapamti da u svakom trenutku
moe nastradati. U bivoj Jugoslaviji postojao jeJ?2.~an~J33.
kaznenog zakona na koji se uvijek moglo pozvati kad je trebalo suditi
piscima i novinarima. Taj lanak proglaava kriminalnim djelom svaki
tekst koji na laan nain predstavlja postignua socijalistike revolucije
ili bi mogao potaknuti napetosti i nezadovoljstva u javnosti zbog naina na
koji obrauje politike, drutvene i ostale teme. Potonja kategorija oito
nije samo beskrajno fleksibilna nego se i na uvjerljiv nain odnosi spram
same sebe: injenica da su vas osudili oni koji imaju mo dokazuje kako
134 SLAVOJ IEK

potiete napetosti i nezadovoljstvo u javnosti. Tijekom tog razdoblja

upitao sam jednog slovenskog politiara kako opravdava taj zakon. On
se samo nasmijao i namignuo mi kazavi: Pa, treba nam neko sredstvo
kojim emo disciplinirati one koji nam stvaraju probleme. Ovdje t(

dolazi do preklapanja izmeu potencijalno sveobuhvatne krivnje (sve

to god ini moe biti zloin) i milosra (injenica da ti je doputeno
mirno ivjeti svoj ivot nije dokaz tvoje nevinosti ili njena posljedica,
ve dokaz milosra i dobrohotnosti, shvaanja ivotnih realnosti onih
na vlasti). To je i dokaz da su totalitarni reimi po definiciji reimi
milosra: oni toleriraju krenje zakona jer je okvir drutvenog ivota
takav da je krenje zakona (davanje mita, varanje) neophodno da bi se
preivjelo.
Problem s kaotinim post-sovjetskim godinama Jeljcinove vladavine
u Rusiji nalazi se upravo na toj razini: iako je pravna regulativa bila
svima poznata J u velikoj mjeri ista kao i za vrijeme Sovjetskog Saveza,
ono to se raspalo bila je upravo sloena mreia implicitnih, nepisanih
pravila koja su podravala itavu sr drutva. Ako ste u Sovjetskom
Savezu eljeli dobiti bolji tretman u bolnici ili novi stan, ako ste se alili
na vlast, bili pozvani na sud, ako ste eljeli da vam dijete pohaa vrhun
sku kolu, ako je direktor tvornice od drave trebao na vrijeme dobiti
potrebne materijale za rad pogona itd., svatko je znao to zapravo treba
uiniti. Svatko je znao kome se treba obratiti, koga treba podmititi, to
smije a to ne smije uiniti.
Nakon raspada monog Sovjetskog Saveza, jedan od aspekata sva
kidanjeg ivota koji je obinim ljudima prouzroio najvie frustracija
sastojao se u tome da su takva nepisana pravila esto postajala nejasna.
Ljudi naprosto nisu znali to initi, kako reagirati, kako se odnosi
ti spram eksplicitne pravne regulative, to zanemarivati te u kojim
sluajevima treba nekog podmititi. Jedna od funkcija organiziranog
kriminala bila je pruanje neke vrste ersatz legalnosti: ako ste bili mali
poduzetnik, a kupac vam je dugovao novac, obratili biste se zatitniku iz
 o NASILJU SlS

mafijakih krugova koji bi rijeio taj problem, jer dravni pravni sustav
nije bio efikasan. Stabilizacijski program koji se provodi uPutinovu
reimu uglavnom se odnosi na novouspostavljenu transparentnost tih
nepisanih pravila: sada ljudi ponovo znaju kako broditi kroz sloene
drutvene odnose.
To ukazuje na injenicu da je najosnovnija razina simbolike raz
mjene sastavljena od tzv. praznih gesta, ponuda koje su stvorene zato
da bi bile odbijene. Brecht je u svojim pounim komadima na gorak
nain pokazao tu karakteristiku: primjerice u komaduJasager, u kojem
se mladia pita da slobodno izabere ono to e, bez obzira na njegov
izbor, ionako biti njegova sudbina, tj. da e ga baciti u dolinu. Kao to
mu objanjava njegov uitelj, obiaj je pitati rtvu slae H se sa svojom
sudbinom, ali je takoer obiaj da rtva to potvrdi. Pripadnost drutvu
ukljuuje paradoksalnu toku u kojoj je svakome od nas nareeno da
slobodno izabere ono to nam je ionako ve nametnuto. Svi mi moramo
voljeti nau domovinu ili nae roditelje. Taj paradoks htijenja iH slo
bodnog izbora onog to je u svakom sluaju ve unaprijed obvezujue,
odravanja privida da postoji sloboda izbora kad nje zapravo nema,
u strogom je smislu meuovisna s pojmom prazne simbolike geste,
ponude koja je smiljena zato da bi bila odbijena.
Nije li neto slino tome sastavni dio naih svakidanjih obiaja?
U Japanu radnici imaju pravo na etrdeset dana godinjeg odmora.
Medutim, od njih se oekuje da ne koriste to pravo do maksimuma:
nepisano pravilo kae da se ne smije iskoristiti vie od dvadesetak dana
godinjeg. U djelu Johna Irvinga A Prayer for Owen Meany -(Molitva
za Owena Meanyja), djeak Owen, pukim sluajem usmrtivi majku
svoga najboljeg prijatelja Johna, pripovjedaa, postane dakako strano
uznemiren. Da bi pokazao koliko mu je ao, obzirno poklanja Johnu
dar koji se sastoji od njegove kompletne zbirke bejzbol kartica, najdra
gocjenijeg to posjeduje. Dan, Johnov taktian ouh, kae mu da bi
najprikladnije bilo da vrati poklon darivatelju.
136 SLAVOJ iEK

Zamislimo sada jednu prizemniju situaciju. Nakon to u nemilo

srdnoj borbi za promaknue na poslu pobijedim svoga bliskog pri
jatelja koji je takoer elio doi na to radno mjesto, bilo bi ispravno
povui se s njega tako da on dobije promaknue. Njegova ispravna
gesta sastojala bi se u tome da odbije moju ponudu. Na taj se nain
nae prijateljstvo najvjerojatnije moe nastaviti. Ovdje je rije o sim
bolikoj razmjeni u njenom najiem obliku: gesta koja je uinjena
zato da bude odbijena. Magija simbolike razmjene je u tome da, iako
se na kraju nalazimo na istoj toki gdje smo bili na samom poetku,
obje strane su u tom paktu solidarnosti na odreen nain dobitnici.
Slina logika je na djelu i u postupku ispriavanja: ako na grub nain
nekoga uvrijedim, ispravno bi bilo toj osobi ponuditi iskrenu ispriku,
a na nju bi ispravno bilo rei neto poput: Hvala na isprici i prihva
am je, ali zapravo se nisam uvrijedio jer znam da nisi tako mislio, pa
mi se stoga nema potrebe ispriavati! Poanta je dakako u tome da,
iako je konani rezultat taj da nema potrebe za isprikom, treba proi
itav taj proces njena pruanja: Ne treba mi se ispriavati mogue
je rei samo nakon to ponudim ispriku tako da, iako se formalno nita
ne zbiva i pruanje isprike je proglaeno nepotrebnim, na kraju tog
procesa dolazi do ispunjenja svrhe ime je prijateljstvo najvjerojatnije
v
sacuvano.
Ali to ako osoba kojoj se ponudi isprika smiljena ba zato da
bude odbijena, prihvati ispriku? to ako, nakon to sam izgubio bitku
za promaknue na poslu, prihvatim prijateljevu ponudu i preuzmem
novo radno mjesto umjesto njega? Takva je situacija zaista katastrofalna:
ona uzrokuje dezintegraciju privida slobode koja pripada drutvenom
poretku. Ona je jednaka dezintegraciji samog drutvenog tkiva, raspa
du drutvenih veza. Upravo su u tom smislu revolucionarno-egalitarne
figure od Robespierrea do Johna Browna (barem potencijalno) osobe bez
obiaja: one odbijaju uzeti u obzir obiaje koji omoguuju funkcioni
ranje univerzalnih pravila. Ako su svi ljudi jednaki, onda su zaista takvi
-~,
 o IUILJU 137

i trebalo bi s njima postupati kao s jednakima: ako su i crnci takoder

ljudi, onda bi ih istog trena trebalo smatrati jednakima.
Na manje radikalnoj razini, poetkom 1980-ih jedne polu-dis i
dentske studentske tjedne novine u Jugoslaviji htjele su dii glas pro
tiv regularnih, ali u osnovi namjetenih slobodnih izbora u zemlji.
Svjesni ogranienosti slogana reci istinu vlasti (problem s ovim
sloganom sastoji se u tome da zanemaruje injenicu kako vlast nee
sluati te da ljudi ionako znaju istinu, to se jasno vidi iz viceva koji se
ire zemljom9), umjesto izravnog proglaavanja izbora nepravednima,
urednitvo novina ih je odluilo tretirati kao da su zaista bili slobodni,
kao da njihov rezultat zaista nije ve predodreen i poznat. Uoi izbo
ra tiskali su specijalno izdanje novina s velikim naslovom: Rezultati
posljednjih izbora: komunisti ostaju na vlasti! Ta jednostavna interven
cija prekrila je nepisano pravilo da, iako svi dobro znamo da izbori
nisu slobodni, o tome ne govorimo u javnosti... Odnosei se spram
izbora kao da su slobodni, urednitvo je javno podsjetilo ljude da nisu
slobodni.
U drugoj sezoni emitiranja lV serije NiplTuck, Sean doznaje kako
je pravi otac njegova sina, mladia Matta, Seanov kolega Christian.
Njegova prva reakcija je provala bijesa. Nakon neuspjele operacije raz
dvajanja sijamskih blizanaca, ponovo prihvaa Chrisa kao svoga kolegu,
uz dugaak govor u operacijskoj sali: Nikad ti neu oprostiti ono to
si uinio. Ali Matt je previe dragocjen, on je najbolji mogui rezultat
naeg prijateljstva, tako da ga ne smijemo izgubiti... Ta je poruka oita,
i suvie oita. Mnogo elegantnija varijanta za Seana bila bi da kae:
Nikad ti neu oprostiti ono to si uinio. Subjektivna pozicija te izjave
ve se sastoji u prihvaanju - tako se obraamo nekome koga smo ve
un~prijed odluili ponovo prihvatiti - pa je problem u tome to Sean
kae previJe. Zbog ega nastavlja? Ovo je veoma zanimljivo pitanje. Je
li javnost u SAD toliko glupa? Nije. Zato onda Sean nastavlja govor?
to ako bi znak istinskog ponovnog prihvaanja bio suvie intenzivan,
138 SLAVOJ iEK

tako da ova eksplicitna otrcanost fraze postoji zato da bi ga ohladila?

Moda se u NiplTucku kao amerikoj seriji taj viak moe razumjeti
pod vidom razliitosti izmeu Europe i SAD-a. U Europi se prizemljem
zgrade smatra etaa koja nosi oznaku O, tako da se kat iznad rauna kao
prvi kat, dok se u Americi prvim katom smatra ve prizemlje. Ukratko,
Amerikanci poinju brojati od jedinice, dok Europljani znaju kako
jedan oznaava nadomjestak za nulu. Ili, kazano povijesnim terminima,
Europljani su svjesni toga da prije negoli ponu brojati, mora postajati
neko ))prizemlje tradicije, neki temelj koji je uvijek ve unaprijed dan
i koji se ne ukljuuje u brojanje, dok Americi, zemlji koja nema pravu
predmodernu povijesnu tradiciju, nedostaje takvog temelja. Ondje
stvari odmah poinju s pravnim samoproglaenjem slobode. Prolost
je izbrisana ili prebaena u Europu. IO Taj nedostatak temelja potrebno
je nadomjestiti suvinim govorom: Sean se ne moe osloniti na simbo
liki temelj koji bi jamio da e Christian shvatiti poruku a da mu je
eksplicitno ne priopi.
Obiaji su stoga materijal od kojeg su sazdani nai identiteti.
njima djelujemo i stoga njima definiramo ono po emu smo drutvena
bia, to je esto u suprotnosti s onim to smatramo da zaista jesmo.
Zbog svoje transparenrnosti obiaji su medij drutvenoga nasilja.
Godine 1937. George Orwell ukazao je na proturjenost dominantnog
ljeviarskog stava prema klasnim razlikama:

Svi se mi bunimo zbog klasnih razlika, ali vrlo malo ljudi ih zaista eli ukinuti.
Ovdje dolazimo do bitne injenice da svaki revolucionarni stav dio svoje snage
crpi iz potajnog uvjerenja kako se nita ne moc promijeniti [...] Sve dok je to tek
puko pitanje poboljbvanja radnike sudbine, svaka pristojna osoba e se sloiti
Ali, naalost, ni~ta se nee promijeniti ako sve ostaje na eljama da se klasne
razlike uklone. Preciznije reeno, nuno je eljeti da one nestanu, ali vae elje nisu
efikasne ako ne shvatite sve ono to ukljuuju. Cinjenica s kojom se treba suoiti
jest da ukidanje klasnih razlika znai i ukidanje jednog dijela vlastite linosti. Evo
mene, tipinog primjera srednje klase. Lako je rei da se clim rijeiti te klasne
podjele, ali gotovo sve to mislim i inim predstavlja rezultat takve klasne podjele
Morao bih se u tolikoj mjeri promijeniti da bih na kraju teko mogao samog
sebe prepoznati kao istu osobu. II
 ONAIIL,U i~
Orwellova je poanta u tome da radikali trae revolucionarnu pro
mjenu kao neku vrstu praznovjernog znamena koji bi postigao upravo
suprotan cilj: spreavanje toga da do promjene zaista i doe. Dananji
akademski ljeviari koji kritiziraju kapitalistiki kulturalni imperijali
zam istinski su uasnuti idejom da bi se predmet njihove analize mogao
raspasti. Orwell zna kako je u naoj ideolokoj svakodnevici na domi
nantni stav ismijavanja upadljivo daleko od naih istinskih uvjerenja:
ljeviarski stavovi prosjenog intelektualca" uglavnom su lani. On iz iste imitaci
je ismijava stvari u koje zapravo vjeruje. Uzmimo samo jedan od brojnih primjera,
pravila asti u javnim kolama poput duha zajednitva. ili nenapadanja mukarca
koji je oboren na zemlju, kao i sve ostale dobro poznate besmislice. Tko se nije
smijao tome! Tko bi se, ako se naziva intelektualcem., usudio ne smijati takvim
pravilima? Medutim, postoji bitna razlika kad upoznate nekog tko se tome smije
spozicije vanjskog promatraa; na isti onaj nain na koji vrijedamo Englesku ali se
jako razljutimo kad ujemo stranca da to ini ... [... ] Tek kada upoznate nekoga tko
pripada drugoj kulturi postajete svjesni kakva su zaista vaa vlastita uvjerenja.

Ne postoji nita unutarnje U tom istinski ideolokom identitetu

o kojem govori Orwell. Istinski unutarnja uvjerenja su vani, utje
lovljena u praksama koje seu sve do neposredne materijalnosti mojeg
vlastitog tijela. Moja shvaanja (dobrog i zlog, ugodnog i neugodnog,
smijenog i ozbiljnog, runog i lijepog) u osnovi su shvaanja srednje
klase; moj literarni, gastronomski i odjevni ukus, moje shvaanje asti,
ponaanje za stolom, uporaba fraza,.akcenta, ak i karakteristini pokre
ti moga tijela - sve su to u stvari obiaji. Ovome bi se mogao dodati i
miris. Kljuna razlika izmeu nie i srednje klase vjerojatno se nalazi u
nainu na koji se odnose spram mirisa. Za srednju klasu, nia klasa je
ona koja smrdi jer se njeni pripadnici ne kupaju dovoljno esto, a to nas
dovodi do jedne od moguih definicija to danas oznaavamo pojmom
B}llili;~? definiciji smrdi. Zbog toga danas dezodoransi
i sapuni imaju kljunu ui';;gu -"~~iblinje ine barem donekle prihvat
ljivim i podnoljivim: pristajem zavoljeti blinjeg svog... ali pod uvje
tom da suvie ne smrdi. Prema nedavnom istraivanju, znanstvenici u
laboratoriju u Venezueli dodali su jo Jedan element toj prii: koristei
 G SLAVOJ iEK

genetsku manipulaciju uspjeli su uzgojiti grah koji nakon konzumacije }

ne proizvodi neugodne mirise i drutveno neprihvatljive vjetrove. I tako ~/
[ smo, nakon kave bez kofeina, kolaa bez masnoa, dijetne Cole i beza!- \
koholnog piva, sada dobili i grah koji ne uzrokuje vjetrove... 12 J
Ovdje dolazimo do samog srca tame obiaja. Sjeate li se bez
brojnih sluajeva pedofilije koji su potresali Katoliku crkvu? Kad
su crkveni predstavnici ustrajali na stavu da su ti aljenja vrijedni
sluajevi unutarnji problem Crkve, te uvelike oklijevali suraivati s
policijom koja je istraivala te sluajeve, u izvjesnom smislu su bili u
pravu. Pedofilija katolikih sveenika je neto to nije problem samo
osoba koje su zbog privatnih razloga koji nisu vezani za Crkvu kao
instituciju odabrali poziv sveenika kao svoju ivotnu profesiju. To je
fenomen koji se tie Katolike crkve kao takve, koji je upisan u samo
njeno funkcioniranje kao drutveno-simbolike institucije. On se ne
tie privatnosti nesvjesnog pojedinaca, nego onog nesvjesnog same
institucije: to nije neto to se dogaa zato to se institucija treba pri
lagoditi patolokoj stvarnosti libidinalnog ivota da bi preivjela, nego
neto to institucija sama treba da bi se reproducirala. Lako moemo
zamisliti heteroseksualnog sveenika (ne pedofila) koji se nakon niza
godina vjerske slube prepusti pedofiliji zato jer ga sama logika insti
tucije zavede u tu mreu.
Takvo institucionalno nesvjesno oznaava opsceno poricanje pod
zemlja koje (upravo zbog toga jer je zatajeno) tvori javne institucije. U
vojsci se to podzemlje sastoji od opscenih seksualiziranih rituala koji
stvaraju solidarnost grupe. Drugim rijeima, ne radi se jednostavno
o tome da zbog konformistikih razloga Crkva eli uutkati sramotne
pedofilske skandale; branei samu sebe, Crkva brani svoju najdublju
opscenu tajnu. To znai da je vlastita identifikacija s tom tajnom stra
nom kljuna sastavnica samog identiteta kranskog sveenika: ako sve
enik istinski (a ne samo retoriki) osuuje takve skandale, on se time
iskljuuje iz sveenike zajednice. On vie nije jedan od nas na isti
 ONAIILJU tlJ1

onaj nain na koji se bilo koji bijelac s juga Amerike tijekom I920-ih
koji je javno govorio o Ku Klux Klanu iskljuio iz te zajednice, iznevje
rivi njenu fundamentalnu bratsku solidarnost. Shodno tome, odgovor
na pitanje o nevoljkosti Crkve da govori o pedofiliji meu sveenicima
ne sastoji se samo u tome da je rije o kriminalnim radnjama te da
svojim nesudjelovanjem u istrazi Crkva postaje i sama sudionikom u
zloinu. Trebalo bi ispitati i samu Crkvu kao instituciju s obzirom na
nain na koji sistematski stvara preduvjete za takve zloine.
Upravo je to opsceno podzemlje, nesvjesna domena obiaja ono to
je doista teko promijeniti. Zbog toga je moto svake radikalne revo
lucije isti kao i onaj citat iz Vergilija to ga je Freud odabrao za svoje
Tumaenje snova: Acheronta movebo - pokrenut u podruja pakla.
Usudi se dirnuti u podzemlje onog o emu se ne govori, a pokree nae
svakidanje ivote!
Humoreska, klavirsko remek-djelo Roberta Schumanna, trebalo bi
shvatiti suprotno shvaanju o postupnom nestajanju glasa u njegovim
popijevkama: nije rije o jednostavnom klavirskom komadu, nego o
pjesmi bez vokalne linije, s vokalnom linijom svedenom na utnju tako
da je jedino to ujemo glasovirska pratnja. Evo kako bi trebalo shvatiti
poznati unutranji glas (innere Stimme) koji je Schumann dodao u
zapisanoj verziji kao treu liniju izmeu dvije klavirske, vie i nie: to
je zapravo vokalna melodijska linija koja ostaje ne-glasovni unutranji
glas, niz varijacija bez teme, pratnja bez glavne melodijske linije koja
postoji samo kao Augenmusik, glazba samo za oi pod krinkom zapisa
nih nota. Tu odsutnu melodiju treba rekonstruirati na osnovi injenice
da se prva i trea razina (desna i lijeva ruka na glasoviru) ne odnose
izravno jedna spram druge, odnosno da se njihov odnos ne zasniva
na neposrednom zrcaljenju. Da bi se shvatila njihova unutranja veza,
nuno je (re)konstruirati treu, virtualnu sredinju razinu, melodijsku
liniju koja se zbog strukturalnih razloga ne moe odsvirati. Ona ima
status nemogueg realnog koje moe postojati samo pod krinkom onog
142 SLAVOJ iEK

napisanog. Fizika prisutnost unitila bi dvije melodijske linije koje

jedine ujemo u stvarnoj izvedbi.
U kratkom eseju Ein Kind wird gesch1agen (Dijete tuku) Freud
analizira djeju fantaziju o tome da bude prisutno kad netko pred njim
tue neko drugo dijete; ovu fantaziju on smjeta na posljednje mjesto u
nizu od tri fantazije koje ukljuuju i Vidim kako moj otac tue dijete
i Moj otac me tue. Dijete nikad ne biva svjesno ove posljednje scene,
stoga ona treba biti rekonstruirana da bi bila neka vrsta izgubljene kari
ke izmeu prve i posljednje scene - poput Schumannove tree melo
dijske linije koju se nikad ne svira, ali je sluatelj mora rekonstruirati
kao izgubljenu kariku izmedu prve dvije linije koje uje. Schumann tu
proceduru odsutne melodije dovodi do oiglednog apsurda autorefe
rencijalnosti kad na jednom kasnijem mjestu u Humoreski ponavlja
iste dvije prethodno odsvirane melodijske linije, no ovaj put bez tree
odsutne melodijske linije, bez unutranjega glasa: ovdje je odsutna sama
odsutna linija, ili odsutnost kao takva. Kako onda odsvirati takve note
ako na razini onog to se treba odsvirati one doslovce ponavljaju pret
hodne note? Te odsvirane note su liene jedino onog ega ondje nema,
njihova konstitutivnog manjka, ili, da parafraziramo Bibliju, one gube
ono to nikad nisu ni imale. l3 Pravi pijanist bi stoga trebao imati savoir
/aire da bi mogao odsvirati postojee, prave note na takav nain da bi
netko bio u stanju razluiti eho pratee neodsvirane utnje virtualnih
nota i njihovo odsustvo.
Nije li to nain na koji djeluje ideologija? Eksplicitni ideoloki tekst
ili ideoloku praksu podrava neodigrani niz opscenih nadomjestaka za
superego. U realnom socijalizmu, eksplicitnu ideologiju socijalistike
demokracije podravao je itav niz implicitnih i neizgovorenih opscenih
poriva i zabrana koje su subjekta poduavale kako da ne uzima neke
eksplicitne norme suvie ozbiljno i kako da primijeni u praksi javno
nepriznate zabrane. Jedna od strategija disidenata u zadnjim godinama
socijalizma bilo je stoga upravo shvaanje ideologije mnogo ozbiljnije
 OIlAlILJU 11f3")

i doslovnije nego to je ona samu sebe shvaala time to se ignorirala

njena virtualna i nepriznata sjena: elite da prakticiramo socijalnu
demokraciju? U redu, evo vam je! A kad bi od nekog partijskog aparat
ika dobila oajnike nagovjetaje o tome kako to nije bio nain na koji
stvari funkcioniraju, osoba bi jednostavno trebala ignorirati takve alu
zije. Up':~vo to ozna.ava4c~rQlJ.ta_J1lf!JI~.ho.ho praksa kritike ideolQiijc;
ne iZ!:l!-VE_uJ:!!flmj~!l\le~plicimo.g.slov.a zakQWL.1!eS2 railiL~mt~rYM.ciju
~]?!~~lYir.walni 4Q4~tak.
Na koji nain u vojsci funkcionira odnos spram homoseksualnosti?
Postoje dvije jasno prepoznatljive razine: eksplicitnu se homoseksu
alnost brutalno napada, a oni koje se prokae kao homoseksualce
doivljavaju osudu, svake noi ih se pretue itd. Medutim, tu ekspli
citnu homofobiju prati implicitna mrea homoseksualnih aluzija, ala
i opscenih praksi. Istinski radikalna intervencija u samo tkivo vojne
homofobije stoga se ne bi trebala primarno usredotoiti na eksplicitno
potiskivanje homoseksualnosti i njenu represiju, nego bi radije trebala
uzdrmati samo podzemlje, uplesti se u implicitne homoseksualne
prakse koje proizvode eksplicitnu homofobiju.
Takvo opsceno podzemlje omoguuje nam da fenomenu Abu
Ghraiba pristupimo na nov nain. George Bush je u svojoj reakciji na
fotografije koje su se pojavile u javnosti u travnju 2004. godine i koje
pokazuju kako ameriki vojnici mue i poniavaju irake zarobljeni
ke, oekivano naglasio da spomenuta djela predstavljaju iwlirane zlo
ine koji ne odraavaju ono za to se Amerika zaista bori i to zastupa,
a to su vrednote demokracije, slobode i osobnog dostojanstva. U
stvari sama injenica da se taj sluaj pretvorio u javni skandal koji je
prisilio ameriku administraciju da se brani od optubi, predstavlja
pozitivan znak. U istinski totalitarnom reimu, takav bi sluaj jed
nostavno bio zatakan (na isti nain, ne smijemo zaboraviti kako je
injenica da amerike snage nisu nale oruje za masovno unitenje
pozitivan znak, jer bi istinski ))totalitarni reim napravio isto ono
144 SLAVOJ iEK

to i neki korumpirani policajac - podmetnuo dokaz i nakon toga

ga otkrio).
Meutim, tu idilinu sliku remeti nekoliko uznemirujuih fakto
ra. Najupadljiviji je kontrast izmeu uobiajenog naina muenja
zatvorenika za Saddamova reima i muenja koje su provodile amerike
snage. za vrijeme Saddama, naglasak je bio na izravnom i brutalnom
uzrokovanju boli, dok su se ameriki vojnici usredotoili na psiholoko
poniavanje zatvorenika. Poniavanje koje je zabiljeeno kamerom zlo
inaca i iskeeni osmijeh na njihovim licima koji je sastavni dio zapisa,
usporedo s izoblienim golim tijelima zarobljenika na podu, predstav
ljaju sastavni dio tog procesa, to je u snanom kontrastu s tajnou
Saddamovih muenja. Kad sam vidio poznatu fotografiju nagog zatvo
renika sa crnom kapuljaom preko glave, strujnih kablova prikaenim
za udove ovjeka koji stoji na stolcu u apsurdnoj teatralnoj pozi, prva
stvar koja mi je pala na pamet jest da je to prizor iz nove predstave ili
umjetnikog performansa na Lower Manhattanu. Takva poza i odjea
zarobljenika sugerira teatarsko uprizorenje, neku vrst tableau vivanta
koja priziva u sjeanje itav spektar amerike performativne umjetnosti
i teatra okrutnosti - recimo, fotografije Mapplethorpea ili uvrnute
scene iz Lynchovih fllmova, da spomenem samo dva primjera.
To nas dovodi do same sri stvari: svakoga tko je upoznat sa stvarnim
ivotom u Americi takve fotografije podsjeaju na opscenu podzemnu
stranu amerike popularne kulture - primjerice, na inicijacijske rituale
muenja i poniavanja koje pristupnik mora proi da bi bio prihvaen u
okrilje neke zatvorene zajednice. Sline fotografije u redovitim se inter
valima pojavljuju u amerikom tisku kad doe do nekog skandala u
vojsci ili na srednjokolskom kampus u u kojem su se inicijacijski rituali
oteli kontroli, pri emu su vojnici ili studenti prisiljeni na poniavajue
poze ili na neke poniavajue stvari poput guranja boce piva u anus ili
probadanje iglama dok ih za to vrijeme njihovi kolege mirno promatra
ju. Nanesena bol u tim sluajevima prekorauje razinu koja se smatra
 o NASILJU (145)

prihvatljivom i cijela stvar zavri u novinama (s obzirom na to da je

Bush pripadnik bratstva Lubanje i kosti, najelitnijeg tajnog drutva na
Yaleu, bilo bi zanimljivo doznati kojima je on ritualima bio podvrgnut
da bi bio prihvaen kao njihov lan).
Dakako, oita razlika se sastoji u tome da se u sluaju inicijacijskih
rituala (kao to nam to kazuje i d.mo ime) osoba njima dobrovoljno
podvrgava bivajui posve svjesna to sve moe oekivati kao i jasnog
cilja u vidu nagrade koja slijedi nakon toga: osoba je primljena u uski
krug posveenih i (ne manje vano) time stjee pravo da i ona izvodi
iste rituale na novim lanovima. U sluaju Abu Ghraiba, rituali nisu
predstavljali cijenu koju su zatvorenici trebali platiti da bi bili prihva
eni kao jedni od nas ve, posve suprotno, oni su oznaavali njihovo
iskljuivanje. No, nije li slobodan izbor onih koji se dobrovoljno pod
vrgavaju poniavajuim inicijacijskim ritualima tipian primjer lanog
slobodnog izbora, popur slobode radnika da na tritu rada prodaje
svoju snagu? Jo gore od toga: prisjetimo se jednog od najodvratnijih
rituala nasilja usmjerenog protiv crnaca s amerikog Juga: skupina bije
lih razbojnika crnca stjera u kut i prisili ga na agresivne geste (Pljuni
mi u lice, deko!((; Reci mi da sam govno!) koje bi trebale sluiti kao
opravdanje za nemilosrdno batinanje ili linovanje. Naposljetku'l?o~tO
jU~~nski cinina poruka u ~.~~~i.k()!!1.pt:irolenjiyanju ..iniI;ij,*,ijskeg-.
rit~~~Jlad arapskim zatvorenicima: ?:.~!iJ.~!~i jed.an od. nasr_U..rool.L
-"."..emo ti pok~.ati sart:l1J ~!i !!a,,~~!!.~~IDailYQta....,
sad ~""''"''''.~--,' "'"' "

Ovdje nam pada na pamet fllm Roba Reinera Malo dobrih ljudi,
sudska drama o dvojici marinaca amerike vojske koji su optueni za
ubojstvo jednog od njihovih kolega. Vojni tuitelj tvrdi da je njihov in
bio planirano ubojstvo, dok obrana (koju sainjavaju mornariki odvjet
nici Tom Cruise i Demi Moore - kako bi oni mogli izgubiti parnicu?)
uspijeva dokazati da su okrivljenici samo slijedili Crveni kodeks, nepi
sano pravilo vojne zajednice koje odobrava tajno nono batinanje druga
iz vojarne koji je prekrio etike standarde marinaca. Taj kodeks oprata
146 SLAVOJ iEK

in transgresije i za njega je on nelegalan, ali istodobno potvruje

koheziju grupe. On se mora zbiti pod okriljem noi, mora biti nepo
znat, neiskazan. U javnosti se svi pretvaraju da ne znaju nita o tome ili
ak javno poriu njegovo postojanje. Do kulminacije filma oekivano
dolazi kad Jack Nicholson, koji glumi asnika koji je naredio nono
batinanje, pobjesni: njegovo javno pokazivanje bijesa je dakako trenu
tak njegove propasti. Takav kodeks, krei eksplicitna pravila zajednice,
predstavlja duh zajednitva u njegovu najiem obliku, jer vri straan
pritisak na pojedince da se identificiraju s grupom. Suprotno zapisa
nom i eksplicitnom zakonu, takav opsceni kodeks superega u osnovi
je nepisano pravilo. Dok eksplicitni zakon poiva na mrtvom ocu kao
simbolikom autoritetu (Lacanovo Ime Oca), nepisani kodeks poiva
na sablasnom nadomjestku Imena Oca, opscenoj sablasti freudeovskog
primordijalnog oca.14 U tome je i poanta Coppo1ine Apokalipse sada:
lik Kurtza, freudovskog primordijalnog oca - opscenog oca iji uitak
nije podreen nikakvom simbolikom zakonu, totalnom Gospodaru
koji se usuuje licem u lice suoiti s onim Realnim zastraujueg uitka
- nije predstavljen kao zaostatak neke barbarske prolosti, ve kao nuna
posljedica same sri moderne zapadnjake moi. Kurtz je bio savren
vojnik. Identificirajui se s vojnim sustavom moi preko svake mjere,
postao je ekscesivna figura koju je sustav trebao ukloniti. Krajnji domet
Apokalipse sada je upravo uvid u to kako mo generira svoj vlastiti suvi
ak koji treba unititi operacijom koja treba oponaati ono protiv ega
se bori. Willardova misija da nae Kurtza i ubije ga nigdje nije slubeno
zabiljeena: kao to kae general koji priprema Willarda, ona se nikad
nije dogodila. To je polje tajnih operacija, svega onog to mo ini a
nikad ne eli priznati. To je ono to Christopher Hitchens nije shvatio
kad je pisao o zatvorenicima Abu Ghraiba:
Jedna od ove dvije pretpostavke mora neizbjeno biti istinita: ili su ti zlikovci postu
pali prema neijim napucima, to znai da postoji odredeni broj ljudi na srednje
vanim ili visokim poloajima koji smatraju da nisu ogranieni zakonima, kodeksi
ma i postojeim poretkom, ili su pak djelovali iz svoje vlastite volje, to znai da ih
 '"
o NASILJU (147) "

se moe smatrati pobunjenicima, dezerterima ili izdajnicima. Zbog toga se postavlja

pitanje zbog ega ne postoje stavke u zakonima vojnih sudova na temelju kojih bi
ih se moglo izdvojiti i ustrijeliti. 15

Problem s muenjima u Abu Ghraibu je u tome da ona nisu pripadala

nijednoj od te dvije kategorije: ona se ne mogu jednostavno svesti na zlo
djela koja su poinili pojedini vojnici niti su, dakako, bila izravno nare
ena - ona su bila legitimizirana posebnim oblikom opscenog Crvenog
kodeksa. Tvrditi da je rije o pobunjenicima, dezerterima ili izdajicama
isto je tako besmislica kao i tvrdnja kako su linovanja koja su poduzima
li pripadnici Ku Klux Klana bila djela izdaje zapadnjake kranske civi
lizacije a ne izljevi bijesa proiza!i iz vlastitog opscenog podzemlja; isto je
i s katolikim sveenicima i njihovim zlostavljanjem djece, zbog kojega
bi se njih moglo nazvati izdajicama katolicizma... Abu Ghraib nije bio
samo primjer amerike arogancije spram ljudi iz Treeg svijeta: tim~j!Q_
~~__~iltl!Q4yrgnuti I:0niavajue~_,_~'!.~~nJ~!.J~~_?lci ~~o~lj~nici bili su
zapravo inicirani u ameriku kulturu. Okusili su njenu opscenu stranu
koja tvori ~-;:;:-;in dodatak javno proklamiranim vrijednostima osobnog
dostojanstva, demokracije i slobode. Bush stoga nije bio u pravu: ono s
ime se suoavamo kad na naim ekranima i stranicama novina proma
tramo prizore poniavanja irakih zatvorenika upravo je direktni uvid u
amerike vrednote, u samu sr opscenog uitka koji tvori ameriki nain
ivota. Te fotografije pokazuju u pravom svjetlu Huntingtonovu poznatu
tezu o dananjem sukobu civilizacija. Sukob izmeu arapske i amerike
civilizacije nije sukob izmeu barbarstva i potovanja ljudskog dostojan
stva, nego sukob izmeu anonimnog i brutalnog muenja i muenja kao
medijskog spektakla u kojem tijela rtava slue kao anonimna pozadina
za neduna amerika lica samih muitelja koji se cerekaju. Da parafra
ziram Benjamina, ini~_c:; kak.Qj~_~,kL_I!kQQ~jviJ!:@<,::!a}!k~_~,~~rba.~sta
v~_~~ja se nalaze u n.jihovom temelju.
 6

Allegro

BOANSKO NASILJE

Benjamin s Hitchcockom
U Hitchcockovu filmu Psiho ubojstvo detektiva Arbogasta na stepe
nicama pokazuje nam klasini hikokovski kadar iz Boje perspektive.
Cijelu scenu pratimo s povienog poloaja s kojeg se vidi hodnik na
prvom katu i stepenice. Kad u kadar ue neraspoznacljiva osoba ispu
tajui krik i poevi ubadati detektiva, prelazimo na njen subjektivni
kadar, krupni plan Arbogastova lica i njegov pad niz stepenice nakon
ega ga osoba dokraji ubodima noem - kao da je u prijelazu iz objek
tivnog u subjektivni kadar Bog odjednom izgubio neutralnost i upao
u na svijet brutalno intervenirajui i donosei pravdu.! BJ?~~kp!1asi
Ij~_~..takYSLbr!Ualn.o izyrayanje pravde Qnkmi.~ona.
U deveto; Tezi o filozofiji historije, Walter Benjamin govori o
Kleeovoj slici Angelus Novus:
Na njoj je prikazan aneo koji izgleda kao da se namjerava udaljiti od neega u to
se zagledao. Oi su mu raskolaene, usta otvorena. a krila sprema da poleti. Aneo
povijesti mora izgledati tako. Lice je okrenuo prmlosti. Tamo gdje mi vidimo lanac
zbivanja, on vidi jednu jedinu katastrofu, koja neprekidno gomila razvaline na
razvaline j baca mu ih pred noge. Htio bi jm ostati, probuditi mrtve i popraviti
razvaljeno. No iz raja dopire vjetar koji se uhvatio u njegova krila, a tako je jak da
ih aneo we ne moe sklopiti. Taj ga vjetar nezadrivo tjera u budunost kojoj je
okrenuo lea, dok hrpa razvalina pred njim raste do nebesa. Ono to nazivamo
napretkom, taj je vjetar. 2

to ako boansko nasilje predstavlja nasilnu intervenciju tog ane

la? Promatrajui gomilu ruevina koje se naziru u daljini. simbole
 OlIAlilJU @
nepravde. aneo povremeno uzvraa udarac da bi ponovo uspostavio
ravnoteu, osvetio se za destruktivni utjecaj napretka. Mo~~_
cjelok!:llID,~ . . PQyii~g ... ..9vjeanstya. ~11Y~!l!L..k~Q,_!~tu~._nO_t:!!!~UElcija
nepravde koja sep.Ql).,osi na patnje miliiug~J>.~i_!llenih Ull:~i.~a.leko
od naih.oij.u.r_Mogue je da negdje daleko, u sferi boanskog ta
nepravda nije zaboravljena. Ona je akumulirana, krivci su prepozna
ti, napetost je sve vea i vea dok ne postane nepodnoljiva, sve dok
boansko nasilje ne eksplodira u svojem osvetnikom i destruktivnom
bijesnom pohodu. 3
Takvom nasilnom uspostavljanju pravde suprotstavljena je figura
boanskog nasilja kao nepravde, eksplozije boanske hirovitosti iji je
tipini primjer dakako Job. Nakon to Joba dohvati zlehuda sudba.
njegovi prijatelji teolozi ga posjeuju interpretirajui njegovu nesreu
na razne naine koji joj pridaju smisao. Veliina Joba nije toliko u pro
klamiranju vlastite nedunosti. nego na ustrajnom prikazivanju vlastitih
nesrea kao neeg besmislenog. Bog se napokon objavljuje i potvruje
Jobov stav protiv onih koji teoloki brane vjeru.
Ta struktura ista je kao i u Freudovu snu o Irminoj injekciji koji
poinjerazgovorom Freuda i njegove pacijentice Irme o neuspjenom
tretmanu zbog inficirane injekcije. U sredini razgovora Freud joj prilazi
blie, zagleda se u njezino lice i duboko pogleda u njena usta suoivi se
sa stranim pogledom na njezino ivo meso. U trenutku nepodnoljiva
uasa mijenja se atmosfera sna i horor odjednom naprasno prelazi u
komediju: pojavljuju se tri doktora, Freudova prijatelja koji u komi
nom pseudo-profesionalnom argonu nabrajaju razliite (i meusobno
iskljuive) razloge zbog kojih Irmino trovanje zaraenom injekcijom
nije prouzroeno neijom krivnjom: nije bilo injekcije, injekcija je bila
ista ... Dakle, prvo imamo traumatian susret, pogled na sirovo meso
Irmina drijela nakon kojeg slijedi iznenadni obrat itave situacije u
komediju, razmjenu dijagnoza trojice kominih doktora koji onom
koji sanja omoguuju da izbjegne susret s pravom traumom. Funkcija
150 SLAVOJ iEK

trojice doktora je ista kao tri prijatelja teologa u prii o Jobu: njihova je
svrha na simboliki nain zamaskirati uinak traume.
Takvo opiranje znaenju od kljune je vanosti kad smo suoeni
s moguim ili stvarnim katastrofama, od AlDS-a i ekoloke poasti
do holokausta: ono odbija dublje znaenje. Naslijee prie o Jobu
spreava nas da naemo utoite u klasinoj transcendentnoj slici Boga
kao tajnog Gospodara koji zna smisao onoga to se nama samima ini
kao besmislena katastrofa, Boga koji vidi cjelovitu sliku u kojoj ono to
zapaamo kao mrlju doprinosi globalnoj harmoniji. Kad se suoimo s
dogaajem poput holokausta ili smrti milijuna ljudi u Kongu u posljed
njih nekoliko godina, nije li tada opsceno tvrditi da takve mrlje imaju
neko dublje znaenje kojim pridonose harmoniji svijeta kao cjeline?
Postoji li cjelina koja bi mogla teleoloki opravdati i stoga iskupiti doga
aj poput holokausta? Kristova smrt na kriu svakako znai da bismo
bez ikakvih ograda trebali napustiti shvaanje Boga kao transcenden
tnog skrbnika koji jami sretan ishod naih ina i jamac je historijske
teleologije. Kristova smrt na kriu predstavlja sama po sebi smrt takvog
brinog Boga. Ona oznaava ponavljanje Jobova stava odbijajui bilo
kakvo dublje znaenje koje bi moglo zamaskirati brutalnu stvarnost
povijesnih katastrofa. 4
Postoji neka vrsta Hitchcockova odjeka u ikonografiji katastro
fe koja se dogodila jedanaestog rujna: nije li beskrajno ponavljanje
snimke aviona koji se pribliava drugom tornju WTC-a i napokon ga
pogaa zapravo stvarna verzija poznate scene iz Hitchcockovih Ptica
u kojoj se Melanie u malenom amcu pribliava pristaniru Bodega
Baya? Pribliavajui se pristanitu ona mae svom (buduem) ljubav
niku. Odjednom u kadar s visine ulijee ptica koja je pogaa u glavu
i koju u prvi tren zapaamo tek kao neraspoznadjivu crnu toku. 5
Avion koji se obruio na WTC doslovce se moe shvatiti kao hiko
kovska toka, bezoblina crna mrlja koja idilini krajolik New Yorka
ini neprirodnim. Ptice koje napadaju posljednji su element u trijadi
 o NAIILJU 15i

filmova Sjever-sjeverozapad, Psiho i Ptice: prvo avion (metafora ptice)

napada junaka u poznatoj sekvenci u preriji izvan Chicaga, potom je tu
soba Normana Batesa ispunjena prepariranim pticama (metonimija), a
na kraju napadaju i same ptice.
Dva holivudska filma nastala su u povodu pete godinjice napada
na WTC: United 93 Paula Greengrassa i World Trade Center Olivera
Stonea. Ono to nam na prvi pogled upada u oi kad je rije o tim
filmovima jest injenica da se oba trude biti u to veoj mjeri anti-holi
vudski. Oni u prvi plan stavljaju hrabre obine ljude umjesto glamuro
znih zvijezda, specijalnih efekata, razmetanja herojskim gestama, foku
sirajui se iskljuivo na saet i slikovit realistini opis obinih ljudi u
neobinoj situaciji. Meutim, oba f1Ima takoer donose i neke uoljive
formalne iznimke, trenutke kOji remete njihov dominantni stil. United
93 poinje s otmiarima u sobi u motelu koji se pripremaju i mole.
Oni izgledaju asketski, kao neka vrsta anela smrti. Prvi kadar nakon
uvodne pice potvruje taj dojam: pokazuje se panoramski pogled s
visine na Manhattan nou koji prati zvuk molitve otmiara, kao da na
neki nain otmiari lebde iznad grada pripremajui se za sputanje na
zemlju i ubir~je svoga danka. Slino tome, ne postoje snimke koje
jasno pokazuju avione koji se zalijeu u World Trade Center. Sve to
vidimo nekoliko sekundi prije katastrofe je policajac na krcatoj ulici
medu gomilom ljudi i zlokobna sjena koja prolazi iznad njega, sjena
prvog aviona (znakovito je da se, nakon to nam pokae policajce-hero
je koji su ostali zarobljeni u gomili kamenja, kamera na hikokovski
nain povlai natrag prema nebu nudei nam Boji pogled New
Yorka). Ovaj prijelaz iz prizemnog i svakidanjeg ivota na pogled iz
visina pridaje obojim f1Imovima neobian teoloki odjek - na nain da
se teroristike napade moe shvatiti kao neku vrstu boanske inter
vencije. to bi to moglo znaiti?
Prva reakcija desniarskih krana Jerryja Falwella i Pat Robertson
na napade jedanaestog rujna bilo je njihovo tumaenje kako je rije o
 '1"5'~ SLAVOJ iEK

'.-.:ft

tome da je Bog prestao tititi Amerikance zbog njihova grenog ivo

ta. Oni su za napade okrivili hedonistiki materijalizam, liberalizam i
mahnitu seksualnost, tvrdei da je Amerika dobila ono to je zasluila.
Trebali bismo se zamisliti nad injenicom da je takva osuda koja dolazi
iz samog sredita l'Amerique profonde po svom sadraju ista ona koju su
protiv liberalne Amerike podigli Muslimanski Drugi.
Na prikriven nain filmovi United 93 i World Trade Center izno
se suprotnu interpretaciju: oni katastrofu jedanaestog rujna tumae
kao prikriveni blagoslov, kao boansku intervenciju koja je pomogla
Americi da se probudi iz moralnog drijemea i iznese na vidjelo ono
najbolje u ljudima. WTC zavrava glasom u pozadini koji izrie tu
poruku: ~r.a,.ni dogaaji poput n~pada nat.<>cIlleve.)lizance iznose na
'idjelo ono najgors. ~~_i~ajQoljC!J! lJudima =_hrab~()!.. ~~()lidarnost,
rtv~~~nje za 2::ije4Ilicu, Ljudi ,su se pokazali sposobnima za djela o
k~a nikad .olsuyi _m~~ali. Takv<i_ utPpij.s~per~,daiva- predstavlja
onu vrstu slutnje od koje se sastoji nak fascinacija filmovima katastrofe:
ini se kao da je naem drutvu potrebna jedna velika katastrofa da bi
uskrsnula duh zajednike solidarnosti.
Nasuprot svim takvim pokuajima traenja nekog dubljeg znae
nja, G. K. Chesterton je u pravu kad svoje djelo ),Tajna oca Browna
zakljuuje govorom oca Browna u kojem brani osjeaj za roravorazum
sku stvarnost u kojoj su stvari upravo to to jesu ne skrivajui u sebi
neko mistino znaenje, te kransko udo utjelovljenja kao iznimku
koja jami i odrava obinu stvarnost:
e spremno prihvatiti neosnovane tvrdnje u vezi s ovim ili onim. To je poput
potapanja svega onog to je u tebi bilo racionalno ili skeptino, ono dolazi u naletu
poput mora, a naziva se praznovjerje. Ustao je naglo, namrten i natmuren, te
nastavio govoriti kao da govori sam sebi. .Prva posljedica nevjerovanja u Boga je
gubitak zdravog razuma i nemogunost da sagleda stvari onakve kakve Sve
ono o emu netko pria kazavi da u tome ima neega, proiruje se u beskraj pOput
perspektive u nonoj mori. Pas predsravlja znak, maka oznaava misteriju,
je amajlija, buba je skarabej, priziva se sva ona po!iteistika menaerija od Egipta
do drevne Indije; pas Anubis i sjajni zelenooki Pasht i sveti bikovi Bashana, pa sve
 o NAlILJU (1;~)
do krvolonih bogova iz drevnih vremena, uz bijeg u slonove i zmije i krokodile:; a
sve to zato jer se boji rei ove etiri rijei: 'StvOren je kao Ovjek.' 6

Upravo je takvo kranstvo Chestertona navelo da prozaina obja.

njenja pretpostavi ishitrenom pribjegavanju nadnaravnoj magiji. Tu
poinje njegovo bavljenje detektivskim priama: ako je dragulj ukraden
iz zatvorene kutije, rjeenje nije u telekinezi nego u snanom magnetu
ili nekom triku rukom; ako netko iznenada nestane, mora postojati
neki tajni tunel kojim je ta osoba pobjegla. Prirodna objanjenja u veoj
su mjeri magijska negoli to je to pribjegavanje nadnaravnoj interven~
ciji. Detektivsko objanjenje prevare trikom, naina na koji ubojica
poini ubojstvo u zakljuanoj sobi mnogo je vie magijsko nego to je
to tvrdnja da je posjedovao natprirodne moi da prolazi kroz zidove!
U iskuenju smo uiniti korak dalje i zadnje rijei iz ovog
Chestertonova odlomka proitati na drugi nain - nedvojbeno onako
kako ih nije zamislio Chesterton, ali bez obzira na to blie stvarnoj
i pomalo neobinoj istini. Kad ljudi trae sve mogue oblike nekog
dubljeg znaenja zato jer se boje ove etiri rijei: 'Stvoren je bo
ovjek.' , WlQJ,tg..ih-~.~ da te i~ti svoga tra!!-.~c.e.l1~
~n~~. To je Bog koji jami da univerzum ima smisla, Bog koji
je skriveni gospodar koji povlai konce. Umjesto toga, Chesterton nam
donosi Boga koji naputa svoju transcendentnu poziciju i baca se u
ono to je sam stvorio. Takav se ovjek-Bog istinski ukljuuje u svijet,
pa ak i umire. Nama ljudima nije ostala nikakva vea mo koja bi nas
promatrala, tek zastraujue breme slobode i odgovornosti za sudbinu
boanske kreacije, a otuda i za samog Boga.

Boansko nasilje: to ono nije...

Posljednji i najoitiji kandidat za titulu boanskog nasilja je nasilni
izljev gnjeva i srdbe koji preuzima razne oblike, od linovanja koje
poduzima rulja do organiziranog revolucionarnog terora. Jedan od
glavnih zadataka dananje post-ljevice jest upuivanje na takvo nasilje
154 SLAVOJ iEK

da bi se prokaza1a sama ideja revolucije. Posljednji zastupnik takve ten

dencije je njemaki filozof Peter Sloterdijk. Jedan od njegovih uobia
jenih postupaka sastoji se u zamjeni neke poznate filozofske kategorije
njenom zanemarenom suprotnou. Primjerice, u svojem kritikom
itanju Heideggera on njegovom ~~bitku-ka-smrti dodaje suprotstavlje
nu traumu roenja, raanja u ivotu, baenosti u ivot i njegova otva
ranja.? Na slian nain, u djelu Srdba i vrijeme (Zorn und Zeit, aluzija
na Heideggerov Sein und Zeit) zamjenjuje dominantnu erotsku logiku
njenom zanemarenom suprotnou, thymosom. Eros (posjedovanje
objekta, njegova proizvodnja i uitak) postavljen je nasuprot thymosu
(zavist, nadmetanje, prepoznavanje). 8
Sloterdijk polazi od toga da je istinsko znaenje dogaaja iz 1990.
godine, kad su se uruili komunistiki reimi, mogue shvatiti jedino na
pozadini thymosa. Ta godina oznaila je podjednako kraj dravne revo
lucionarne emancipacijske logike kao i kraj cjelokupne mesijanske logi
ke koncentracije bijesa i posvemanje osvete koja je nastupila s judeo
-kranstvom i ija je sekularizacija bila komunistiki projekt. Sloterdijk
stoga predlae alternativnu povijest Zapada kao povijest srdbe. Ilijada,
utemeljujui tekst zapadnjake civilizacije, poinje rijeju srdba:
Homer se obraa boginji da mu pomogne opjevati srdbu Ahilejevu i
njene strane posljedice. Iako se spor izmeu Ahileja i Agarnemnona
tie onog erotskog (Agarnemnon je Ahileju. oteo robinju Briseidu),
Briseida nije objekt prema kojem su usmjerena snana erotska uvstva,
nego je posve nevana u toj prii. Ovdje nije bitna frustracija seksual
nim nezadovoljstvom nego povrijeeni ponos. Meutim, u toj situaciji
kljuna je kasnija, judeo-kranska mutacija srdbe. Dok je u staroj
Grkoj srdbi doputeno da izravno prokljua. u narednom razdoblju
dolazi do njene sublimacije, vremenske odgode. odlaganja. prijenosa:
mi ne bismo smjeli kanjavati zle i brojati krivce na Sudnji dan, jer to
je Boja zadaa. Kranska zabrana osvete (okreni i drugi obraz) u
vrstoj je vezi s apokaliptini m prizorom Sudnjeg dana.
 o liASILJU ~~
Zamisao o Sudnjem danu, kad e svi nagomilani dugovi biti u
cijelosti naplaeni a iaeni svijet e napokon postati pravi, u sekula
riziranom je obliku preuzeo moderni ljeviarski projekt. Ovdje ulogu
suca vie ne igra Bog nego narod. Ljeviarski politiki pokreti su poput
banaka srdbe koje od ljudi prikupljaju uloge. srdbe obeavajui
im osvetu irokog spektra i ponovno uspostavljanje globalne pravde.
Budui da nakon revolucionarne provale srdbe nikad ne dolazi do
potpunog zadovoljstva i ponovo se javljaju nejednakost i hijerarhija.
pri tome se uvijek javlja poriv za drugom (istinskom, obuhvatnom)
revolucijom koja e zadovoljiti razoarane i napokon dovriti posao
emancipacije: 1792. nakon 1789. oktobarska nakon februarske ...
Problem je jednostavno u tome to nikad nema dovoljno kapitala
srdbe. Zbog toga ga je potrebno posuditi od ostalih vrsta srdbe ili ga
s njima dovesti u vezu: to su nacionalna i kulturalna srdba. U faiz
mu je dominantna nacionalna srdba; Maov komunizam mobilizira
srdbu eksploatiranih i siromanih seljaka, a ne proletera. Nije udno
da Sloterdijk sustavno koristi izraz ljeviarski faizam i redovno se
poziva na Ernsta Noltea, njemakog revizionistikog povjesniara
koji je razvio ideju o nacizmu kao osude vrijednoj ali shvatljivoj reakciji
na komunistiki teror. za Sloterdijka faizam u krajnjoj liniji oznaava
sekundarnu varijaciju i reakciju na izvorno ljeviarski projekt emancipa
cijske srdbe. U dananjem svijetu u kojem je takva globalna srdba iscr
pila svoje potencijale, ostala su dva glavna oblika srdbe: islam (srdba
~rtava kaBll;ilistike gl~balizacije) te >i'iiacl0n_i.lni }Z1j~!,jii}c;ya..lJ11~dili.
Tom popisu vjerojatno bismo trebali dodati i latinoameriki populizam,
ekologe, protivnike potroakog drutva i ostale oblike iskazivanja anti
globalistikog gnjeva. Pokret iz Porto Alegrea nije uspio postati globalna
banka takve srdbe. jer nije imao neku drugaiju, pozitivnu viziju.
Sloterdijk ak spominje i ponovno pojavljivanje Ijeviarsko-faistikog
aputanja na rubovima akademije.9 gdje se vjerojatno ja nalazim ...
Iako su takvi lokalni izljevi bijesa ono to Fukuyamini kritiari slave
iS6 SLAVOJ iEK

kao povratak povijesti, oni su tek slabani nadomjestak koji ne moe

sakriti injenicu da na globalnoj razini srdba vie nema potencijala.
U emu se sastoji Sloterdijkov program? Potrebno je uzdii se s
onu stranu gnjeva, kao to glasi naslov posljednjeg poglavlja u njegovoj
knjizi. Trebalo bi de-legitimirati fatalnu vezu izmeu intelektualaca i
gnjeva u svim njegovim oblicima, ukljuujui i feministiki, postko
lonijalni i ekoloki. Trebalo bi ponovo potvrditi liberalni pristup ija
je prvobitna formulacija bila Lockeova trijada ivot-sloboda-vlasnitvo
koju je izlijeila gorka Nietzscheova pilula protiv gnjeva. Trebali bismo
nauiti ivjeti u post-mono teisti koj svjetskoj kulturi, u anti-autori
tarnoj meritokraciji koja potuje civilizirane oblike i prava pojedinca,
u ravnotei izmeu elitizma i egalitarizma. Trebali bismo artikulirati
liberalna pravila ponaanja koja uspijevaju stvoriti ravnoteu u meu
igri raznolikih timejskih djelatnika i stoga sprijeiti fatalno skretanje u
ekoloku i etiku destrukciju. Nije stoga udno da je Sloterdijk blizak
francuskom filozofu Alainu Finkielkrautu, s kojim je objavio knjigu
razgovora: iako polazi iz drugaijeg ideolokog konteksta, Finkielkraut
se bori na istoj liniji protiv istog totalitarnog neprijatelja. Vratimo se
sada ponovo Benjaminu: smjera li njegovo shvaanje boanskog nasilja
takoer na izljeve gnjeva? Ovdje je potrebno imati dvostruku strategiju;
za poetak bi trebalo rehabilitirati sam pojam bijesa. Evo to je W. G.
Sebald napisao o sueljavanju Jeana Ameryja s traumama nacistikih
koncentracijskih logora:
Energija s kojom Amery ulazi u polemike obraune potjee iz nepopustljivog bije
sa. Brojni njegovi eseji bave se opravdavanjem ove emocije (koju se obino smatra
iskrivljenom potrebom za osvetom) koja je od kljunog znaaja za istinski kritiki
pogled u pronoSt. Kao to kae Amery, potpuno svjestan neloginosti pokuaja
davanja definicije, bijes svakoga od nas pribija na kri vlastite unitene prolosti.
Na apsurdan nain on zahtijeva da se preokrene ono to se ne moie preokrenuti, da
se dogaaji nikad nisu dogodili [...J Pitanje Stoga nije u rjeavanju, nego u otkriva
nju sukoba. Pobuivanje bijesa koji Amery iskazuje u svojim polemikama zahtijeva
priznanje prava na bijes i sadrii programatski pokuaj senzibiliziranja svijesti ljudi
koje je ve rehabilitiralo vrijeme,lO
 I~
o NASILJU ~~~7/

Kad je subjekt povrijeen na toliko teak nain da je i sama ideja

osvete prema naelu ius talianis nita manje apsurdna od obeanja
pomirenja s krvnikom nakon njegova pokajanja, jedino to je preostalo
jest ustrajanje na neprekidnom prokazivanju nepravde. Takvom stavu
potrebno je dodati njegovu punu anti-nieovsku teinu: ovdje bijes
nema nita zajedniko s moralnou robova. On prije oznaava odbija
nje da se zloin normalizira, da ga se uini dijelom uobiajenog!obja
njivog!uraunljivogprotoka stvari, da ga se integrira u konzistentnu i
smislenu ivotnu pripovijest; nakon svih moguih objanjenja, on se
vraa natrag s pitanjem: P:a.,~h\,atio sam, ali i;>t;:Zobzirana, to!.kf!:~o .ste
to uope mogli uiniti? Vaa pripovijest o tome nema. nikakvog smisla!
Drugim rijeima, bijg; koji S~.bakLZ:agoyara jenieaaski-her.g.j$k.Lbiie..~,
9gbijanje kompromjsa, 1!Strajnost fredv ""lh obiajali,
Na koji se nain onda takav autentini bijes odnosi spram trijade
kazne (osvete), opratanja i zaborava koji predstavljaju tri uobiajena
naina suoavanja sa zloinom? Ovdje najprije treba potvrditi primar
nost idovskog naela pravedne osvete/kazne - oko za oko, zub za
zub, ius talianis - nad uobiajenom formulom oprostit emo va zlo
in, ali ga nikad neemo zaboraviti. Jedini nain da se istinski oprosti i
zaboravi je izvravanje osvete (ili pravedne kazne): nakon to je zloinac
prikladno kanjen, mogu krenuti naprijed i zaboraviti na cijelu stvar. U
prikladnom kanjavanju neijeg zloina stoga ima neeg istinski osloba
ajueg: platio sam svoj dug drutvu i sada sam ponovo slobodan, bez
bremena prolosti za vratom. S druge strane, milosrdna logika prema
naelu oprosti, ali ne zaboravi u osnovi je mnogo represivnija: ja kao
zloinac kojem je oproteno zauvijek ostajem uklet zbog zloina koji
sam poinio, jer zloin nije bio poniten (unge.schehengemacht), povrat
no ukinut, izbrisan u onome to Hegel shvaa smislom kazne.
Ovdje su suprotstavljene rigorozna idovska pravda i kranska
milost, neobjanjiva gesta nezasluenog oprosta. Iz kranske vizure
ljudi se raaju kao grenici. Nikad ne moemo iskupiti nae grijehe
158 SLAVOJ iEK

i osloboditi se svojim djelovanjem. Nae jedino spasenje nalazi se u

Bojoj milosti, u njegovoj uzvienoj rtvi. Meutim, u toj gesti raskida
nja lanca pravednosti kroz neobjanjiv in milosti, iskupljenje grijeha,
kranstvo nam namee jo snaniji dug: zauvijek ostajemo duni Kristu
i nikad mu ne moemo vratiti sve ono to je uinio za nas. Freudovo
ime za takav suvie velik pritisak koji nam nikad nee biti nadoknaen
jest, dakako, superego. Obino se idovstvo smatra religijom superega
i ljudske podreenosti ljubomornom, monom i okrutnom Bogu, u
suprornosti s kranskim Bogom milosti i ljubavi. Meutim, upravo
time to on od nas ne zahtijeva da platimo cijenu za svoje grijehe, time
to se sam iskupljuje u nae ime, kranski se milosrdni Bog uspostavlja
kao uzvieni superego: Platio sam najviu cijenu za vae grijehe i stoga
ste mi duni zauvijek... ll
Franz .Kafka je u pismu ocu zapisao isti taj paradoks oprosta: iz
mnogo prilika u kojima sam, prema tvojem jasno iskazanom stavu,
zasluio batine ali si me u zadnji trenutak milosrdno pustio na miru,
ja sam u sebi skupio jedino jo vei osjeaj krivnje. Svaki put kad sam
bio kriv, osjeao sam se tvojim dunikom.12 Obrise takvog Boga kao
utjelovljenog superega ija milost u vjernicima proizvodi neizbrisivu
krivnju nalazimo sve do Staljina. Ne treba zaboraviti da su, kao to nam
to pokazuju sada dostupni zapisi sa sastanaka Politbiroa i Centralnog
Komiteta iz 1930-ih godina, Staljinove izravne upadice u pravilu
iskazivale milosre. Kad su mladi lanovi Centralnog Komiteta, eljni
pokazati svoj revolucionarni zanos zahtijevali trenutanu smrtnu kaznu
za Buharina, Staljin bi uvijek upao u rije rekavi Budite strpljivi!
Njegova krivnja jo nije dokazana ili neto slino tome. Naravno da je
to bila licemjerna izjava (Staljin je itekako bio svjestan da on sam pro
izvodi destruktivni zanos i da se mlai lanovi trse da mu udovolje) ali
je, neovisno o tome, iskazivanje milosti ovdje bilo neophodno.
Stoga u zastupanju pseudo-dijalektike sinteze dvaju termina kao
naina rjeavanja vjene dileme kazniti ili oprostiti postoji neto vie
 o NASILJU 159

od obine neukusne ironije: prvo kazni krivca a potom mu oprosti ...

Nije li to krajnji rezultat enske trilogije Larsa von Triera (Lomei
valove, Ples u tami i Dogville)? U sva tri fUma junakinje (Emily Watson,
Bjecle, Nicole Kidman) izloene su stranim, ako ne i neuveno melo
dramatskim parnjama i ponienjima; meutim, dok u prva dva fUma
teka iskuenja junakinje kulminiraju u bolnoj i oajnoj smrti, u
Dogvilleu ona nemilosrdno uzvraa udarac i u potpunosti se osveuje
za gnusan nain na koji su se prema njoj ponaali mjetani gradia u
kojem je pronala utoite, osobno ubijajui biveg ljubavnika (Postoje
neke stvari koje trebate sami uiniti). Takav rasplet dogaaja ne moe
u gledatelju ne izazvati duboku ali i etiki problematinu zadovoljtinu
- svi zlikovci su zaslueno dobili ono to su zasluili, i to s kamatama.
Tome bismo mogli dodati i feministiku notu: nakon prikazivanja
enske mazohistike patnje koji se protee do u beskraj, rtva napokon
skupi snage da uzvrati osvetom, potvrujui se kao subjekt koji stjee
punu kontrolu nad svojom nezavidnom situacijom. ini se da dobiva
mo ono najbolje od oba svijeta: naa elja za osvetom nije samo zadovo
ljena nego ak i opravdana u feministikom smislu. Takvo jednostavno
rjeenje ne naruava predvidljiv (ali laan) feministiki protuargument
kako je njezina pobjeda dobivena pod cijenu usvajanja mukog
nasilnikog ponaanja. Postoji jo jedna znaajka kojoj treba dati punu
teinu: junakinja Dogvillea u stanju je bezduno se osvetiti jedino u
trenutku kad u grad dolazi njezin otac (mafijaki ef) koji je u potrazi
za njom. Ukratko, njezina aktivna uloga oznaava njenu obnovljenu
podinjenost oinskom autoritetu.
Drugi pristup toj fUmskoj trilogiji sastojao bi se u tome da Dogville
shvatimo posve doslovno kao fUm istinske milosti. Grace nedostaje
milosra utoliko to pokroviteljski shvaa mjetane, nudei im svoje
usluge, utke trpei iskuenja, odbijajui pomisao na osvetu. Njezin otac
gangster je u pravu: upravo u tome se sastoji njezina arogancija. Ona gubi
svoj arogantni stav i superiornu poziciju u trenutku kad se odlui na
@ SLAVOJ iEK

osvetu i tim inom postaje jedna od njih. Ona ih na hegelijanski nain

priznaje time to ih odbija. Videi ih u novom svjetiu ona ih vidi
takvima kakvi jesu, a ne kao idealizirane siromahe, ograniene ljude iz
malog mjesta. Njezin in ubijanja stoga je in istinskog milosra.
Kljuni argument onih koji se protive smrtnoj kazni sastoji se u
oholosti kanjavanja drugih ljudskih bia ili ak njihovom ubijanju. to
nam daje pravo da tako postupamo? Jesmo li doista u poziciji da sudi
mo? Najbolji se odgovor sastoji u tome da preokrenemo taj argument.
Ono tO je doista arogantno i greno jest polaganje iskljuivog prava na
milost. IkQ.~Q.Q!f~ili smrtnika,. n~1?Q~.c:,.ak,9 ll isIT10 .izravne rtve
zlo?inca, imeptav.g.izbtisatiz.loin kpji J~.netko..poinio Lprema.-njemu
se odnositi blago i popustljivo? JediOQ..sam..Bag (ili. kazano u terminima
o. "' _'"
_~~v~J.:v:t.:h..piramidemoi, daldekralj ili predsjednik) zbag.~,imi
~ne pozicije polae.~aa brisanje neije kri:mfe. t'{.aa,-J.(. dunost
pc:>stupati .u skladu s logikom .eravde i kaz:!l!ti zloin~akQ to ne uinimo,
po~iniIL~mo istinsko bogo huljenje uz:diui se na razinu Boga, djelujui
u ime~jegova autoriteta.
Na koji se nain onda u ovo uklapa autentini bijes? Kao dodami
etvrti lan unutar trijade kazne (osvete), opratanja i zaboravljanja,
on ulazi na pozornicu kao jedini autentian stav kad imamo posla s
tako monstruoznim zloinom (poput nacistikog ubijanja europskih
idova) da sva tri prethodno spomenuta stava u tom sluaju gube utje
caj. Takav monstruozni in ne moe se oprostiti, a jo manje zaboraviti
u nita veoj mjeri nego to ga se moe primjereno kazniti.
To nas vraa Sloterdijku: odakle potjee njegovo optuivanje sva
kog globalnog emancipacijskog projekta kao primjera zavisti i bijesa?
Odakle njegova opsesivno-kompulzivna potreba da u podlozi solidar
nosti pronae zavist slabih i njihovu elju za osvetom? Ukratko, odakle
njegova slobodna hermeneutika sumnje u obliku karikaturalno shva
enog NietzSchea? to ako takvu potrebu stvara poricanje, zavist i bijes
sami po sebi, zavist univerzalno emancipacijske pozicije, to je razlog zbog
 o NASILJU 161

ega bi onda trebalo pronati neku tamnu mrlju u njenim temeljima

koja bi je liila navlastite istoe~Obiekt~visti j~ o~~j~.~UP_O~.
ke univerzaln':l~!!!cpj~.~,!le moe svesti na iskrivljavanj~.u~i.l]g ~ni.ih
'!lbldinalnih procesa.
Kljuno postignue Lacanova itanja Antigone moda je upravo
inzistiranje na toj poanti: u njoj ne nalazimo oekivane freudovske
teme, nikakvu incestuoznu vezu izmeu brata i sestre. 14 U tome je i
poanta Lacanova spisa Kant sa Sadeom.15 Danas u post-idealisti
kom razdoblju hermeneutike sumnje svatko zna poantu ovoga .sa:
istina Kantove etike strogosti je sadizam zakona, odnosno Kantov
je zakon superego koji sadistiki uiva u tome to se subjekt nalazi
u slijepoj ulici, time to nije u stanju zadovoljiti njegove nezasitne
zahtjeve, poput uitelja iz poznate anegdote koji uenike mui zadajui
im nemogue zadatke i potajno se naslauje njihovim neuspjehom.
Meutim, Lacanova je poanta posve suprotna: nije Kant bio prikriveni
sadist, nego je Sade bio prikriveni kantovac. Odnosno, treba znati
kako Lacan uvijek u sredite stavlja Kanta a ne Sadea: njega zanimaju
konane posljedice i odbacivanje pretpostavki Kantove etike revoluci
je. Drugim rijeima, Lacan ne pokuava uobiajeno cedukcionistiki
naglasiti kako je svaki etiki in (koji se pojavljuje kao ist i bezintere
san) uvijek utemeljen u nekoj patolokoj motivaciji (akterov vlastiti
dugoroni interes, divljenje njegovih kolega, pa sve do negativnog
zadovoljstva koje proizlazi iz patnje i iscrpljenosti to ih esto zahtijeva
etiko djelovanje). Sredite Lacanova interesa ponajprije je u paradok
salnom obrtanju naina na koje sama elja (tj. djelovanje prema neijoj
elji tako da je se ne kompromitira) vie ne moe biti utemeljena ni
u kojem patolokom interesu ili motivaciji te stoga ispunjava krite
rije Kantova etikog ina tako da se slijeenje neije elje preklapa
s obavljanjem neije dunosti. Zbog toga Lacan u svom shvaanju
djelovanja preokree uobiajenu hermeneutiku sumnje: kada Kant
pod utjecajem sumnje priznaje da nikad ne moemo u potpunosti biti
(16~~' SLAVOJ iEK

sigurni da je ono to smo uinili bio istinski etiki in a ne in kojeg

zapravo potajno podrava neki }}patoloki motiv (ak i ako je taj motiv
narcistiko zadovoljstvo zbog toga to smo ispunili svoju dunost),
Kant ini greku. za subjekta istinska trauma nije u injenici da je
isti etiki in (vjerojatno) nemogu, da je sloboda (vjerojatno) samo
puka pojavnost zasnovana na naem nepoznavanju istinskih motiva za
nae djelovanje; is.!in~_~ traul!l~ j~ u..prav.o..u.samaj.. s1obod.i,~.Qajenid

~
d:iJc:_~.!..o--
boda zaista_I!!o.g!!~.!l1.j!;.()g~l?Q.duzimamQ"o.ajnikupotragu

,--~-, ..

.E- nekifi!...J~pa!<?lok!ITI~"()gagicnjima ..cLLse....ne~-is~&"..(Gm

..inj~n.i.c.om.: D.Jugim__fii~.im~ izy:ornaFreudova teorija nema v~
syo~~!!!..!i~ke iUltQD.ornije na Jluziju zasaQvanu....na .potiskivan.i!L
Vaih }}JJ.iskih!!.l!b1din.aJIl.ili.!llQ!iya.

... i napokon, to ono jest!

Benjaminovi interpretatori pokuavaju dokuiti pravo znaenje
pojma boansko nasilje. Je li tO'jo jedan ljeviarski san o nepatvore
nom dogaaju koji se nikad zapravo ne dogodi? Ovdje bismo se trebali
prisjetiti Engelsove reference iz 1891. na Pariku komunu kao primjer
diktature proletarijata:

SOcijaldemokratska malograantina jo jednom je obuzeta strahom zbog pojma

diktatura proletarijata. Dakle, gospodo, elite li znati kako izgleda ta diktatura?
Pogledajte Pariku komunu. To je bila diktatura proletarijata. 16

Ista stvar bi se mutatis mutandis mogla rei i za boansko nasilje:

nDakle, gospodo kritiarski nastrojeni teoretiari, elite li znati kako
izgleda boansko nasilje? Pogledajte revolucionarni teror 1792.-94. To
je bilo boansko nasilje (a isto bi se moglo rei i za crveni teror iz 1919.
godine). Odnosno, moda bismo trebali bez straha takvo boansko
nasilje poistovjetiti s postojeim povijesnim fenomenom, ime bi se
izbjegla nepotrebna mistiflbcija koja zamagljuje itavu stvar.
Evo nekoliko odlomaka iz posljednjih stranica Benjaminove Kritike
nasilja:
 o IASILJU 163

Kao to se u svim podrujima mitu suprotstavlja bog, tako se i mitskoj sUi suprot
stavlja boanska, Zapravo, ona je njezina opreka. Ako mitska sila postavlja pravo,
boanska ponihava pravo, ako mitska sila postavlja granice, boanska bezgranino
ponitava, ako mitska sila i optuuje i namee ispatanje, boanska oslobaa od
ispatanja, ako mitska prijeti, boanska udara, ako je ova krvava, ona ubija bez krvi.
l Jer krv je simbol samog ivota. Ukidanje se pravne sile svodi [... l na okrivlji
vanje pukog prirodnog ivota, ono nevinog i nesretnog ovjeka izruuje ispatanju,
koje ispata. njegovu krivnju - i oslobaa krivca, ali ne krivnje ve prava. Jer
nestankom ivota prestaje vlast prava nad ivim ovjekom. Mitska sila je krvava sila
nad pukim ivotom zbog same sebe, boanska je ista sila nad svekolikim ivotom
zbog ivog ovjeka. Prva zahtijeva rtve, druga ih uzima. [...J na pitanje Srnijem
li ubiti? slijedi nepokolebljiv odgovor kao zapovijed : Ne ubij!. Ta je zapovijed
prije ina, kao ~to je bog .ispred njegova ozbiljenja. No ona se, dakako, ako Strah
od kazne ne nagna na posluh, ne moe primijeniti, izmjeriti izvrenim inom. Iz
nje ne proizlazi sud o inu. I tako se unaprijed ne moe dogledati niti boanski
sud o inu, niti njegov razlog. Stoga nisu u pravu oni koji osudu svakog nasilnog
usmrenja ovjeka od njegova blinjeg utemeljuju na zapovijedi. Ona nije mjerilo
suda, ve pravilo djelovanja za linost ili zajednicu na djelu, koji se s njom suko
bljavaju u svojoj usamljenosti i u mnohvu sluajeva uzimaju na sebe odgovornost,
ne obazirui se na nju. l?

Upravo je ovo podruje istog boanskog nasilja podruje suvereno

sti u sklopu kojeg ubijanje nije izraz osobne patologije (idiosinkrazijski,
destruktivni poriv) niti zloin (ili njegova kazna) ili pak sveto rtvo
vanje. Ono nije ni estetsko ni etiko niti religijsko (prinoenje rtve
nekim mranim bogovima). Paradoksalno, boansko se nasilje dijelom
preklapa s biopolitikim smjetanjem Romini sacer: u oba sluaja, uboj
stvo ne predstavlja ni zloin ni rtvovanje. Oni protiv kojih se okree
boansko nasilje u potpunosti su krivi: oni nisu rtvovani jer nisu
dostojni da ih se prinese kao rtvu, s obzirom na to da Bog takvu rtvu
nee primiti - njih se ubija bez rtvovanja. Zbog ega su krivi? Zbog
toga to su ivjeli puki (prirodni) ivot. Boansko nasilje ne oslobaa
krivce njihove krivnje nego zakona, jer se zakon' odnosi na iva bia:
on ne moe prekoraiti ivot da bi dohvatio njegov suviak, ono to
predstavlja neto vie od pukog ivota. Boansko nasilje je izraz isto
ga poriva, onog ne-mrtvog, ivotnog suvika koji pogaa goli ivot
kojeg regulira zakon. Prema Benjaminu, teoloka dimenzija bez koje
164,1 SLAVOJ iEK

revolucija ne moe uspjeti upravo je sama dimenzija tog suvika poriva,

njegove suvinosti.18
Dok mitsko nasilje zahtijeva rtvu i ima mo nad golim ivotom,
boansko nasilje ne rtvuje, ono predstavlja pokoru. Ne bismo trebali
oklijevati uspostaviti paralelu izmedu dravnog ubijanja Homini sacer
(primjerice nacistike likvidacije idova) i revolucionarnog terora u
kojem je takoder doputeno ubiti a da ne poinite zloin ili rtvu
razlika izmedu njih nalazi se u injenici da su nacistiki zloini ostali
tek sredstvo dravne moi. Kad u posljednjem odlomku Benjamin
naglaava kako je revolucionarno nasilje kao najvia manifestacija
istog i neiskvarenog nasilja koje moe poiniti ovjek mogue, on
tome dodaje i kljuno objanjenje:
No za ovjeka nije niti mogue niti neodlono da odlui kada je ista sila u odre
enom sluaju bila istinska. Jer samo mitska, a ne boanska sila, otkrit e se kao
takva sa sigurnou, mada i u neusporedivi m djelovanjima, jer ovjeku nije dano
da vidi snagu sile koja oslobaa od ispa.tanja. Iznova se istoj boanskoj sili otva
raju svi vjeni oblici koje je mit unizio do svojih basrarda s pravom. U zbiljskom
ratu ona moe izgledati isto kao i u bojem sudu mnotva nad prestupnikom [...J
Vladajuom bismo mogli nazvati boansku silu koja je znamen i peat, a nikada
sredstvo svetog izvrenja. J9

Od kljunog je znaaja pravilno interpretirati zadnju reenicu:

suprotnost izmedu mitskog i boanskog nasilja je u sredstvima i znako
vima, odnosno mitsko nasilje slui kao sredstvo uspostavljanja vladavine
Zakona (pravnog drutvenog poretka), dok se boansko nasilje ne slui
nikakvim sredstvima, ak ni onim da se kazne krivci i stoga ponovo
uspostavi ravnotea pravednosti. Ono je tek znak neeravde u svijetu ija
je etika ravnotea Po!~e...eDa.Th~(t1.lti~ neImplicira da boa~~ko
nasilje ima neko znaenje: ono je ponajprije znak bez znaenja, a iskue
nje kojem se treba oduprijeti isto je ono kojem se Job uspjeno odupro:
iskuenje da mu se prida neko ))dublje znaenje. Kazano Badiouovim
rijeima, to znai da mitsko nasilje pripada poretku Bitka, a boansko
nasilje poretku Dogaaja: ne postoje objektivni kriteriji koji bi nam
 o NASILJU 165

omoguili da prepoznamo neki in nasilja kao boanski; isti onaj in

koji se izvanjskom promatrau doima tek kao obian nasilni in moe
zapravo biti boanski za one koji u njemu sudjeluju - ne postoji veliki
Drugi koji bi jamio za njegovu boansku narav; rizik njegova tumae
nja i shvaanja kao boanskog u potpunosti je na leima subjekta. To
je poput onog to jansenizam propovijeda o udima: ona se ne mogu
objektivno veriflcirati; za neutralnog promatraa ona se uvijek mogu
protumaiti kao posve obian slijed prirodnih uzroka i uinaka. Neki
in predstavlja udo samo za onoga koji u njega vjeruje.
Ne eli li Benjamin svojim stavom o tome da je zabrana ubijanja
))misao vodilja za djelovanje osoba ili skupina ljudi koji se s njom mora
boriti u samoi, a u iznimnim sluajevima i preuzeti odgovornost za
njeno ignoriranje predloiti da ga shvatimo kao Kantovu regulativnu
ideju, a ne izravni konstitutivni princip etike stvarnosti? Treba istaknu
ti upravo to kako se Benjamin ovdje suprotstavlja totalitarnom oprav
davanju ubijanja koje poduzimaju oni koji djeluju kao instrumenti veli
kog Drugog (historijska nuda i sL): s tim se problemom ljudi moraju
boriti u samoi, preuzimajui za njega punu odgovornost. Drugim
rijeima, boansko nasilje nema nikakve veze s izljevima svetog
ludila, s bakanalijama u kojima se subjekti odriu vlastite autonomije
i odgovornosti, jer kroz njih djeluje neka snanija boanska mo.
Boansko nasilje nije direktno uplitanje svemogueg Boga da bi se
ovjeanstvo kaznilo za njegov prijestup, neka vrsta pruanja predodbe
o tome kakav e biti Posljednji sud: istinska razlika izmedu boanskog
nasilja i naih bespomonih i nasilnih passages a l'act nalazi se u tome
to ono prvo ne predstavlja izraz boanske svemoi, nego znak Boje
nemoi, nemoi velikog Drugog. Ono to se mijenja izmedu boanskog
nasilja i slijepog passage a l'acte zapravo je mjesto nemoi.
Boansko nasilje nije protupravni potisnuti izvor pravnog poret
ka jakobinski revolucionarni teror nije })mrani izvor buroaskog
poretka u smislu herojsko-zloinakog nasilja utemeljenja drave koje
 ,.....-
'~16V SLAVOJ iEK

je veliao Heidegger. Boansko nasilje stoga treba razlikovati od dravne

suverenosti kao iznimke koja utemeljuje zakon, kao i od istog nasilja
kao provale anarhizma. Kad je rije o Francuskoj revoluciji, znakovito
je da je upravo Danton, a ne Robespierre, ponudio najsaetiji izraz ovog
neprimjetnog pomaka od diktature proletarijata prema dravnom
nasilju, odnosno, kazano Benjaminovim terminima, od boanskog
prema mitskom nasilju: Budimo grozni zato da ljudi to ne budu tre
bali biti.2o za Dantona je jakobinski revolucionarni dravni teror bio
oblik preventivnog djelovanja iji istinski cilj nije bio osvetiti se nepri
jateljima nego sprijeiti direktno boansko nasilje sankilota, samih
ljudi. Drugim rijeima, uinimo ono to ljudi od nas zahtijevaju zato
da oni to ne uine sami..
Boansko nasilje stoga bi trebalo shvatiti kao boansko u punom
smislu stare latinske krilatice .tl1JxjlgJ!:l!!i!....!!ox dei; ne u njegovu perver
tiranom smislu mi provodimo nasilje tek kao puki instrumenti Volje
Naroda nego u smislu herojskog potvrivanja usamljene suverene
odluke. Odluka o ubijanju, ugroavanju ili ak gubitku vlastitog ivota
donosi se u apsolutnoj samoi, bez velikog Drugog koji bi nas titio.
Ako takvo nasilje i jest izvan-moralno, ono ipak nije nemoralno, ono
akteru ne daje dozvolu za ubijanje s aneoskom nedunou. Kad oni
koji se nalaze izvan strukturiranog drutvenog polja naslijepo uzvrate
udarac zahtijevajui trenutano izvrenje pravde ili osvete, onda je rije
o boanskom nasilju. Prisjetimo se panike koja je zavladala u. RioJk
~u prije desetak godina kad su siromani stanovnici favela provalili
u bogataki dio grada i poeli pljakati i unitavati duane. To je doista
bilo boansko nasilje ... Bilo je to poput biblijskih skakavaca, boanske
kazne za grijehe ovjeanstva. To boansko nasilje pojavilo se niotkud,
bilo je sredstvo bez cilja - ili, kao to je to Robespierre kazao u svom
govoru traei smaknue Luja XVI:
. . Narodi ne sude na isti nain kao sudovi: oni ne izgovaraju presude, oni stvaraju l

munje i gromove; oni ne osuuju kraljeve nego ih bacaju u bezdan; takva je pravd:i
jednako tako vana kao i pravda donesena na SUdU. 21
 ":'' .....,
O NASILJU 167

Zbog toga je, a to je znao i Robespierre, bez vjere u posve oitu

pretpostavku o vjenoj ideji slobode koja postoji unato svim porazima,
revolucija tek buan zloin koji ponitava neki drugi zloin. Ta vjera
najvidljivije je iskazana u njegovu posljednjem govoru osmog termidora

1794, dan prije nego to e ga uhapsiti i pogubiti:

, Ali, uvjeravam vas da postoje du~e koje imaju osjeaje i koje su iste; postoji taj
'\ blaga, ustrajna i neodoljiva strast, muka i slast velikodunosti srca; taj duboki uas ."
tiranije. oduevljeno suosjeanje s onima koji su potlaeni, sveta ljubav za domo
vinu te jo uzvi~eniia ljubav prema ovjeanstvu, bez koje je velika revolucija tek
buan zloin koji ponitava neki drugi zloin; ovdje na zemlji postoji ta velikoduna
elja za uspostavljanjem prve svjetske Republike. 22

Ovaj nam odlomak pokazuje kako boansko nasilje pripada poretku

Dogaaja. Ne postoje objektivni kriteriji koji bi nam omoguili da
neki in nasilja prepoznamo kao boansko nasilje; isti onaj in koji se
neutralnom promatrau doima tek kao provala nasilja, moe biti boan
ski za one koji u njemu sudjeluju - ne postoji veliki Drugi koji bi jamio
njegovu boansku narav. 2Sa rizik da ga se shvati i protumai kao boan
sko u cijelosti je odgovoran subjekt: bo~a,q$~P je nasilje subjekt()YQ.di!k

ljubavi. Dva poznata odlomka iz Che Guevare ukazuju na tu poantu:

Iako moe zvuati kao da govorim apsurdne besmislice, dopustite mi da kaem

kako istinskog revolucionara vodi snaan osjeaj ljubavi. Nemogue je biti istinski
revolucionar bez ove karakteristike. 23

Mrnja je sastavni dio borbe; nemilosrdna neprijateljeva mrnja koja nas potie da
iznova prijeemo ljudska ogranienja i pretvorimo se u uinkovite, nasilne, izbir
Ijive i hladne Strojeve za ubijanje. Nai borci moraju biti takvi; ljudi koji u sebi ne
nose mrnju ne mogu pobijediti i nadjaati opasnog neprijatelja. 24

U Che Guevarinoj krilatici sadrana su dva naizgled suprotstavljena

stava: Hay que endurecerse sin perder jamds la ternura(( (Treba izdrati

- otvrdnuti, ojaati - ali ne izgubiti blagost).15 Ili, da ponovo parafrazi

ram Kanta i Robespierrea: ljubav b~ ()Jcrutnostij~nemona; okrutnost

. bez lj':l:~.~vi)~.~l~jepa, kratkotrajna strast koja ~ubi svoju otpornost i
ustrajnost. P~adoks ovog stava je u tome da je upravo njena okrutnost i
'" :0')

'168 SLAVOJ iEK

njena povezanost s nasilj(!m ono to ini ljubay tako aneQskom i uzdi

e jeJz.n;tql2uke, nestalnos.ti i patetine sen.timentalnos.ti-:tilkva veza
je u:roie,~)iznadis onu stranu prirodno zadanih ovjekovih granica i
s~9ga,I?[eohlikujeu neuvjetovanL poriv. Che Guevara je sasvim sigurno
vjerovao u mo ljubavi koja preobraava, ali nikad' ne bi pristao na stav
ljubav je sve to nam treba - potrebno je nauiti ljubiti s mrnjom. Ili,
kao to je to kazao Kierkegaard: neizbjena posljedica (istina) kran
skog zahtjeva da ljubimo svog neprijatelja je
zahtjev da mrzimo voljenog iz ljubavi i u ljubavi ... Kranstvo moe toliko visoko
uzdii ljubav (prema ljudskom shvaanju, ak do neke vrste ludila) ukoliko je ona
shvaena kao ispunjenje zakona. Stoga nas ona poduava kako e kranin (ako se
to od njega zahtijeva) biti sposoban mrziti svog oca i majku i sestru i sve one koje
voli. 26

Kierkegaard ovdje primjenjuje logiku hainamoration koju je kasnije

artikulirao Lacan i koja se zasniva na rascjepu u ljubljenom izmeu lju
bljene osobe i istinskog objekta-uzroka moje ljubavi spram nje, onoga
to je u njoj vie od njega samog (za Kierkegaarda to znai Bog).
Ponekad je mrnja jedini dokaz neije iSlinske.ljukvl. Pojmu ljubavi
~v~je tr(!ba pripisati svu onu teinll,.<? !<-ojoj govori sv. Pavao: podruje
ljubavi jepo~ru.je istog nasili~,podruje izvan zakona (legalna mo),
podruje nasilja k~je niti utemeljuje pravo niti ga podrava:
 EPILOG

ADAGIO

Kiug naeg razmatranja ovdje se zatvara: zavrili smo putovanje od

odbacivanja lanog ne-nasilja do potvrivanja emancipacijskog nasilja.
Poeli smo s licemjerjem onih koji, borei se protiv subjektivnog nasi
lja, ine sistemsko nasilje koje proizvodi upravo onaj fenomen kojega
se gnuaju. Istinski uzrok nasilja pronali smo u strahu od Blinjeg i
pokazali kako je on utemeljen u nasilju koje je sastavni dio samogjezika,
pravom mediju prevladavanja i.zravnog nasilja. Zatim smo analizirali
tri vrste nasilja koje opsjedaju medije: iracionalne provale gnjeva
mladih u parikim predgraima 2005. godine, nedavne teroristike
napade, kaos u New Orleansu nakon uragana Katrina. Nakon toga smo
na primjeru nasilnih demonstracija nastalih u povodu objavljivanja
karikatura Muhameda u danskim novinama pokazali antinomije tole
rantnog uma, pri emu smo ukazali na ogranienu upotrebu pojma
tolerancija kao dominantnog pojma u podlozi dananje ideologije.
Naposljetku, izravno smo dotaknuli emancipacijsku dimenziju boan
skog nasilja kako ju je artikulirao Walter Benjamin. U emu se sastoji
pouka ove knjige?
U tri poante. Prvo, u cijelosti odbaciti nasilje, osuditi ga kao neto
loe predstavlja prvorazredni ideoloki in, mistifikaciju koja sudjelu
je u prikrivanju fundamentalnih oblika drutvenog nasilja. Znakovito je
da su naa zapadnjaka drutva, koja su toliko osjedjiva spram razliitih
oblika napastovanja, istovremeno u stanju pokrenuti itav niz meha
. nizama kojima je svrha uiniti nas neosjedjivima spram najbrutalnijih
oblika nasilja, to se esto dogaa, paradoksalno, upravo u vidu huma
nitarne simpatije prema rtvama.
170 SLAVOJ iEK

Druga pouka: teko je biti doista nasilan, djelovati tako da se nasil

no poremete osnovni parametri drutvenog ivota. BenoIt Brecht je,
nakon to je vidio japansku masku demona zla, zapisao kako su njegove
nateene vene i strana grimasa napravilel sve to je u njegovoj moil
Da se bude zao. Isto se odnosi i na nasilje: o tome nas uvijek poduava
ju klasini holivudski filmovi. Na samom kraju filma Andrewa Davisa
Bjegunac, neduni lijenik (Harrison Ford)kojeg nepravedno progone
susree svoga kolegu Qeroen Krabbe) na medicinskoj konferenciji i
optuuje ga za falsificiranje medicinskih podataka u ime velike farmace
utske kompanije. U tom trenutku, kad gledatelj oekuje da e se panja
usmjeriti na Veliku Firmu (korporativni kapital) kao pravog krivca,
Krabbe prekida govor i poziva Forda da zajedno izau iz konferencijske
dvorane, nakon ega poinje estoka, nasilna borba izmeu njih dvoji
ce: bore se sve dok im lica ne pocrvene od krvi. Ta je scena potkazivaka
u svom neskriveno apsurdnom karakteru: kao da se radi o tome da
elimo li izai iz te ideoloke zbrke poigravanja s anti-kapitalizmom
- moramo napraviti neto to na opipljiv nain pokazuje pukotine u
pripovijedanju. Lo momak pretvara se u podlog, podrugljivog, pato
lokog tipa, kao da na neki nain psiholoka iwpaenost (koju prati
spektakularna tunjava) zamjenjuje i razmjeta anonimni i u punom
smislu te rijei ne-psiholoki poriv kapitala. Mnogo prikladnija gesta
sastojala bi se u tome da se korumpiranog kolegu prikae kao psiholo
ki iskrenog i privatno asnog lijenika koji je zbog financijskih nevolja
bolnice u kojoj radi progutao mamac farmaceutske kompanije...
Bjegunac stoga pokazuje jasnu verziju nasilnog passage a lacte koja
slui kao iskuenje, istinski pokreta ideolokog izmjetanja. Korak
dalje od takvog nasilja nulte toke predstavlja Taksist Paula Schradera
i Martina Scorsesea s osvetnikim pohodom Travisa Bicklea (Robert
de Niro) i ubojstvom svodnika koji dri pod kontrolom djevojku koju
Travis eli spasiti Godie Foster}. Ovdje je kljuna implicitna suicidalna
dimenzija takvog passage a lactea: pripremajui se za napad, Travis
 o NASILJU (:!!J
vjeba povlaenje revolvera ispred ogledala: u najpoznatijoj sceni filma
obraa se svom vlastitom odrazu u zrcalu na agresivno.snishodljiv
nain: Meni se obraa? U kolskom primjeru Lacanova pojma )}zrcal
nog stadija, agresija je jasno usmjerena prema samoj osobi, njezinom
zrcalnom odrazu. Ova suicidalna dimenzija ponovo se javlja na kraju
scene pokolja kada Trevis, teko ranjen i oslonjen na zid, pokazuje kai
prstom desne ruke na puku usmjerenu prema njegovoj okrvavljenoj
glavi i izrugujui se povlai obara, kao da kae istinska meta moga
gnjeva nije nitko drugi doli ja sam. Travisov paradoks sastoji se u tome
da on samog sebe doivljava kao dio izopaene prljavtine gradskog
ivota koju eli iskorijeniti tako da, kako kae Brecht u djelu Odluka
povodom revolucionarnog nasilja, on eli biti posljednja mrlja praine
nakon ijeg e uklanjanja soba biti ista.
Mutatis mutandis, isto se odnosi i na vee, organizirano kolektivno
nasilje. Pripovijest o kineskoj kulturno; revoluciji donosi nam lekciju:
pokazalo se da unitavanje starih spomenika iz prolosti nije istinska
negacija prolosti. To je prije svega bio bespomoni passage alacte,
puko odigravanje koje je svjedoilo o neuspjehu oslobadanja od prolo.
sti.lJ>stolLn.~ka.......PQ~~ka Rr_~y'd<l:!liIlje.!lAcid.a.je kQu.~I~Jrezultat M~oy~
~turne revoludj.c: . sa.danja..neogranJg:lliLRmI>1JI?-lY!l~.~pit~lsti5..~
~amika u Kin!._lzmeu Maova trajnog auto-revolucioniranja odno
sno trajne borbe protiv okotalih dravnih struktura i inherentne dina
mike kapitalizma postoji duboka strukturalna podudarnost. Ovdje bi
opet trebalo parafrazirati Brechta: to zna.iJlljaka, bank~!!'~9.!~4bi
s njenim osnivanjer.Il? Dakle, to su'~n-;ili nasilni i destruktivni neredi
crv~nirgardista u kulturnoj revoluciji u usporedbi s pravom kulturnom
revolucijom, trajnim dokidanjem svih ivotnih oblika koje provodi i
uvjetuje kapitalistika reprodukcija?
Dakako, isto vrijedi i za nacistiku Njemaku u kojoj nas ne bi
trebao zavarati prizor brutalnog ubijanja milijuna ljudi: iako na prvi
pogled zvui suludo i neukusno, p:oblem s Hitlerom je u tome to nije
(1?2 SLAVOJ iEK

lzifl.cI.(!1!p(jn.Q114IW.11. Karakterizacija Hidera kao loeg momka odgovor

nog za smrt milijuna ljudi, ali unato tome osobe koja je imala muda
i eljeznom voljom slijedila ciljeve koje si je zadala, nije samo etiki
odbojna nego je i naprosto pogrena: ne, Hitler nije zaista imao muda
promijeniti stvari. Sve ~~~~ve akcije su u osnovi reakcije: on je djelo
vao tako da se nita zapravo ne promijeni, djelovao je da bi otklonio
komunistiku prijetnju istinske promjene. Njegov odabir idova kao
mete u krajnjoj je liniji bio in premjetanja kojim je izbjegao pravog
neprijatelja - samu sr kapitalistikih drutvenih odnosa. Hitler je upri
zorio revolucionarni spektakl zato da bi kapitalistiki poredak mogao
preivjeti. Ironija je u tome da su njegove pompozne geste pokazivanja
prezira spram buroaske samouvjerenosti omoguile da se ona nastavi:
daleko od toga da je predstavljao prijetnju omraenom dekadentnom
buroaskom poretku, daleko od buenja njemake nacije, nacizam je
.bio san koji im je omoguio da odgode trenutak buenja. Njemaka se '
istinski probudila s porazom 1945. godine.
Trebamo li im:novati .~i~ .. ~~JUe bio istinski ogy~n, za koji je
doista trebalo imati muda i pokuati nemogue, ali in koji je istovre
f!.1eno bio i in stranoga nasilja .te je prouzrQi.Q ~~iz~c:~.i:,:,e pa,tnje, onda.
je to bila ~.s.t~Wn(),,!.k()Jcelg~~~~cija s kraja I920-ih godina. No
ak je i takvo bezduno nasilje kulminiralo u velikim istkama 1936-7.
koje su takoer bile bespomoni passage a l'acte:
To nije bilo udaranje na neprijatelja nego slijepa mrnja i panika. Ona nije odraa
vala kontrolu zbivanja nego priznanje kako reimu nedostaju regulatorni kontrolni
mehanizmi. To nije bila politika. nego neuspjeh polidke. To je bio znak propa.~ti
vladavine koja se zasniva iskliuivo na sili. I

Nasilje koje su komunisti provodili nad svojim lanovima svjedoi o

radikalnoj proturjenosti reima. Ako je na samom njegovom poetku
postojao autentini revolucionarni projekt, neprekidne istke nisu
bile nune samo zato da se izbriu tragovi pravih korijena reima, nego
su bile nune i stoga to su predstavljale neku vrstu povratka poti
 o NASILJU 173

snutog, podsjetnika na radikalnu negativnost u samom srcu reima.

Staljinistike istke
visokih partijskih dunosnika oslanjale su se na
takvu fundamentalnu izdaju: optuenici su bili krivi jer su kao lanovi
nove nomenklature izdali Revoluciju. Staljinistiki teror stoga nije tek
izdaja Revolucije odnosno pokuaj brisanja tragova autentine revolu
cionarne prolosti. On svjedoi i o nekoj vrsti vraika perverznog
koji dovodi u pitanje nasilni post-revolucionarni novi poredak (pre)
ispisivanjem njegove vlastite izdaje Revolucije, njenog odraavanja
ili ponovnog biljeenja pod krinkom proizvoljnih hapenja i ubijanja
koja su prijetila svim pripadnicima nomenklature. Kao to znamo iz
psihoanalize, staljinistiko priznanje krivnje skriva istinsku krivnju.
Poznato je kako je Staljin u NKVD mudro ukljuio ljude iz niih dru
tvenih slojeva: oni su se stoga mogli iivljavati na nomenklaturi koju
su mrzili, hapsei i muei visokopozicionirane aparatike. Unutarnja
napetost izmeu stabilnosti vladavine nove nomenklature i pervertira
nog povratka potisnutog(( pod krinkom ponovljenih istki vrhuke
nomenklature nalazi se u samom sreditu fenomena staljinizma: istke
su upravo onaj oblik u kojem izdano revolucionarno nasljee preivlja
va i opsjeda reim. 2
U ranoj pripovijetci Agathe Christie, Murder in the Mews (Uboj
stvo u staji), Poirot istrauje smrt gospoe Allen koja je ubijena u svom
stanu petog studenoga. Iako njezina smrt isprva izgleda kao samouboj
stvo, brojni detalji ukazuju na tO da se vjerojatno radi o ubojstvu te da
je netko pokuao namjestiti tragove tako da nalikuje samoubojstvu.
Gospoa Allen ivjela je u stanu s gospoicom Plenderleith koja nije
bila tamo u vrijeme zloina. Nedugo zatim je na mjestu zloina prona
ena maneta, pa njezin vlasnik bojnik Eustace biva upleten u ubojstvo.
Rjeenje do kojeg dolazi Poirot jedno je od najuspjelijih u romanima
Agathe Christie: Poirot izokree uobiajenu pretpostavku kako se radi
o ubojstvu koje je netko elio prikazati kao samoubojstvo. Gospoa
Allen je prije dosta godina prouzroila skandal u Indiji gdje je upo
174 SLAVOJ iEK

znala Eustacea i bila je zaruena za jednog konzetvativnog zastupnika

u parlamentu. Znajui da e javno obznanjivanje skandala vjerojatno
sprijeiti njezin brak, Eustace ju je ucjenjivao. U trenutku oaja ona
poini samoubojstvo. Gospodica Plenderleith, koja je znala za to ucje
njivanje i mrzila je Eustacea, nakon povratka kui pronalazi mrtvo tijelo
gospode Allen, brie tragove i namjeta scenu rako da izgleda kao da je
netko eHo ubojstvo nevjeto prikazati kao samoubojstvo, jer je htjela
da Eustace kao glavni osumnjienik bude prikladno kanjen zato to
je svojim postupcima natjerao gospodu Allen da si oduzme ivot. Ova
pria izokree pitanje na koji bi se nain trebale protumaiti nekonzi
stentnosti uoene na popritu zloina. Je H to ubojstvo pod krinkom
samoubojstva ili samoubojstvo pod krinkom ubojstva? Pria je djelo
tvorna jer umjesto zatakavanja ubojstva (kao to je to najee sluaj),
ovdje se radi o njegovom uprizorenju: umjesto da ga se prikrije, zloin
se izvodi kao neka vrsta mamca.
To je upravo ono to ine oni koji potiu takve nasilne passages a
l'acte: pogreno tumae samoubojstvo kao zloin. Drugim rjjeima, oni
falsificiraju dokaze tako da se tragedija samoubojstva (kao rezultat
imanentnih antagonizama) prikazuje kao djelovanje nekog zloinakog
aktera, poput idova, izdajica ili reakcionara. Posluimo li se prikladnim
Nietzscheovim terminima, razlika izmedu radikalno-emancipacijske
politike i takvog nasilja je u tome to je autentina radikalna politika
dj datna. Politika namee i osnauje odredenu viziju. Provale bespomo
nog nasilja su u osnovi otpor. oni su reakcija na uljeza koji smeta.
Naposljetku, pouka o zamrenom odnosu izmedu subjektivnog i
sistemskog nasilja je u tome to nasilje nije svojina nekog oblika dje
lovanja, nego je distribuirano izmedu djelovanja i njegova konteksta,
izmedu aktivnosti i neaktivnosti. Jedan te isti in moe se promatrati
istovremeno kao nasilan i nenasilan, ovisno o kontekstu; ponekad ljuba
zan osmijeh moe biti nasilniji nego brutalno nasilje. Kratka usporedba
s kvantnom fizikom ovdje nam moe biti od koristi: jedan od pojmova
 , \\
o NASILJU \175/
"--..-.,<,,

koji najvie intrigiraju u kvantnoj fizici je Higgsovo polje. Svi fizikalni

sustavi e doi do najnieg stupnja energije kad ih se prepusti okolini
u koju mogu prenijeti vlastitu energiju. Drugim rijeima, to vie mase
uzmemo iz nekog sustava, tim vie smanjujemo njegovu energiju sve
dok ne postignemo vakuum u kojem je energija na nuli. Medutim,
postoje fenomeni koji nas prisiljavaju da postavimo hipotezu kako mora
postojati neto (neka tvar) koju ne moemo izdvojiti iz nekog sustava bez
POVEANJA energije u tom sustavu - to neto naziva se Higgsovo
polje: kad se polje pojavi u posudi koja je posve ispranjena i ija je
temperatura dovedena na najniu moguu granicu, njegova energija e
jo vie biti smanjena. Neto koje se pojavljuje sadri manje energije
nego nita. Ukratko, ponekad nula nije najjefiinije stanje, tako da,
paradoksalno, nita stoji vie nego neto. U gruboj analogiji, dru
tveno nita (mirovanje sustava, njegova puka reprodukcija bez ikakvih
promjena) stoji vie nego neto (promjena), odnosno zahtijeva mnogo
energije, tako da p,!Vo to treba u?~niti~~~i._~~ i~~y~.uro~
s~~est odrei_~e bilo kakv~nosti, odnosno n~.
Roman Josea Saramaga Seeing (Gledanje, doslovni prijevod izvor
nika glasio bi Ogled o lucidnostz)3 mogao bi se shvatiti kao misaoni
eksperiment barclebyjevske politike.4 Roman donosi priu o neobinim
dogadajima u neimenovanoj prijestolnici neimenovane demokratske
zemlje. Ujutro na dan izbora spusti se teka kia pa je odaziv biraa
iznimno nizak; medutim, nakon to se vrijeme proljepa do popodneva,
glasai pohrle na biralita. No zadovoljstvo vladajue stranke nije dugog
vijeka: nalcqg. p~~~r,()jll:YaJ1ja g!::lSova uspostavi se da je u glavnom.gradu
vi~ .. od sedamdeset posto bira{~listi~.;L.p~~4ano. prazn<;>..Z-bYJljena
tim Oi!!m ..S!!!.g!l!!.~klm.pl"QPustQm. yl~.dll.ju6t sganka pru~ jo jednu
priliku gradanim~Ji.a.~raye..p.Qgreku, raspisivanjem i:2:~()ra tjedan dana
poslije. Rezu.lt,~ti .s.u. j(),. gori:.2vaj put je ak 83 PQstQ..PJ~nih listia.
Dvije glavne politike stranke - 'vladajua stranka desnice i njihov glav
Izvornik na portugalskom glasi: Ensaio s(lbre a Lucitkz (nap.
,<;~)
\ ", ... .,'
SLAVOJ iEK

ni protivnik. stranka centra pokazuju znakove panike, dok nesretna

marginalizirana stranka ljevice izlazi u javnost tvrdei kako su prazni
listii u osnovi glasovi za njihov program napretka.
Je li rije o organiziranoj uroti kojoj nije svrha samo ruenje vlade
nego i cjelokupnog demokratskog sustava? Ako je tome tako. tko stoji
iza tog ina i kako je uspio neopazice navesti stotine tisua ljudi na
takvu subverziju? Na upit kako su glasali. graani su odgovorili da je
takva informacija privatna stvar. a osim toga, ~ije li ubacivanje praznog
listia njihovo pravo? Ne znajui kako da odgovori na taj miran pro
svjed. ali ipak sigutna u postojanje antidemokratske urote. vladajua
stranka ubrzo pokret proglaava istim i neprikrivenim terorizmom
i prQglaaYa izy<tnJ.edJ;tQ.Jit~~ta..Ylad.i..Qmo~l,I,p'va da s~~pe..ndifa$ve
ustavne odredbe:
Nasumce je uhvaeno pet stotina graana koji su nestali i zavrili na
tajnIm mjestima gdje su ih ispitivali, a njihov je status proglaen najviom
tajnom. Njihovim obiteljima poslane su poruke u orvelovskom stilu da
se ne brinu zbog nedostatka informacija o njihovim blinjima, jer im
upravo ta utnja osigurava osobnu sigurnost. Nakon to takvi postupci
ne urode plodom, desniarska vlada poduzima niz sve drastinijih koraka,
od proglaavanja opsadnog stanja i stvaranja urota da bi se stvorio nered,
ime bi se opravdalo premjetanje policije i sjedita vlade iz glavnog
grada. do zatvaranja ulaza i izlaza u grad te naposljetku stvaranja vlastitog
teroristikog kolovoe. Grad i dalje nastavlja ivjeti gotovo normalnim
ritmom, a ljudi na svaki od vladinih postupaka odgovaraju neobjanjivo
jedinstveno, pravom gandijevskom politikom nenasilnoga otpora.
U svom preglednom prikazu romana Michael Wood iznio je uspo
redbu s Brechtom:
U poznatoj pjesmi koju je napisao u Istonoj Njemakoj 1953. godine, Brecht
dtira jednog suvremenika koji kae da su ljudi izgubili povjerenje u vladu. Ne bi
li bilo jednostavnije, kae Brecht prepredeno, raspustiti narod kako bi vlada mogla
izabrati novu vladu? Saramagov roman je parabola koja govori do ega dolazi kad
se ne mogu raspustiti ni narod niti vlada.
 o IASILJU {" 1;~
Usporedba funkcionira, ali zavrna karakterizacija ne pogaa poan
tu: uznemirujua poruka ovog romana nije toliko u nemogunosti
rasputanja naroda i vlade koliko u prisilnoj naravi demokratskih ritu
ala slobode. Dogada se to da gradani samim inom suzdravanja od
glasanja rasputaju vladu - ne samo u uem smislu smjenjivanja posto
" jee vlade. nego na jedan mnogo radikalniji nain. Zbog ega glasaka ,
/1 suzdranost dovodi vladu do ruba panike? Tim inom ona se suoava-
I
sa injenicom da postoji i da provodi mo samo ukoliko je kao takvu
prihvaaju njeni subjekti - ak i ako je prihvaaju na nain odbijanja.
Glasa!ct .stJ2:C,l~~~t <?4I~i. ~j~ c;xjunutar,.po!itike negatije. to je glas
nepovjerenja, ~()ji Q.<l~~q~j~. i.lia.lllQkvit,.Qgh~~h:anja......
Iskazano psihoanalitikim terminima. glasaka apstinencija je neto
poput psihotinog Verw".fonga (odluivanja unaprijed. odbijanjal
poricanja) koji predstavlja mnogo radikalniji zaokret nego potiskivanje
(VerJningung). Prema Freudu, subjekt na umni nain prihvaa ono
potisnuto. s obzirom na to da je ono imenovano i istovremeno zanije
kano jer ga subjekt odbija prepoznati. odbija prepoznati samoga sebe
u njemu. Suprotno tome, odluivanje unaprijed izbacuje taj pojam
iz simbolikog tout court. Qa bi SC opisale.lmnolretakvog.radikalnog
oJlhl!~iy;m~.... .!reba. &..sjmti. Badionov.e.. provokativne ..teze: Bolje .je
~~d.Q.nositi IUQnalaienjn formalnih.naina da se
y,ini vidlj..iyj,mono to JmperijyeJonalm.prepoznaje kao posrojee.6
Bolje je ne initi nita nego lokaln<:l. dj~19vati ~to da.. bi s~~yJake
funkcionirao (djelovati na.oain. stvaranja mjesta za mnotvo novih
subjektivnosti). Dananja prijetnja ne sastoji se u pasivnosti nego u
.1'1" .

pseudo-aktivnosti. potrebi da se bude aktivan. da se sudjeluje. da

bi se prikrilo nitavilo onog to se zbiva. Ljudi se neprekidno negdje
upliu. neto rade; znanstvenici sudjeluju u besmislenim raspravama
itd. Ono to predstavlja doista teak pothvat jest uiniti korak unatrag.
povui se. Oni.na vlasti esto vie vole ak i. kritikOlLsudjel.o:v!i!,nje. raz
govor umjc:sto utnje. samo zato.ci.lI,.pi.JW..uYlIkH II ..dijaJQg~J.~.hLbili
178 SLAVOJ iEK

sJID1rni kako je naa zlokobna pasivnost slomljena. Glasaka apstinen

cija stoga je istinski politikii!~ ona nas snano sueljava s prazninom
da~ii.~jih d~~~k;;~ij~:"'- . . . . . ~ .".
Dakle, ak9 pod: . Qasiljem ."p-odrazllmijevam.o...-~-PR9kr~t
t~me.ijnilulJ:utvenih od!!.osaL~nda se_L~ . .obzira.tQ to. :z.w.Lsuludo i
Qeukusno!.-pro~!~!p:..~. !,ld9V~~.tim:J,_l!poYli~tiJ~.Q1Lsu.pobili milijune
ljl!.gi ~t9iiJl tome to ni~.':l..hlJjg,ovoljno nasilni. N'~initi nJta pone
kad je najnasilnije to moemo uiniti.

":".'.::'
.JOS!~'':\ ~Il :-..:
tj
G;'I',('C,,,;,,, I !UNA
1.lf"K
 BILJUl!

Uvod
1. Maximilien Robespierre, Virtue and Terror, London: Verso, 2007. str. 47.
2. Nedavnu knjigu Prima Levija o kemijskim elementima (The Periodic
TaIN, New Yorlc Schodren, 1984) trebalo bi shwtiti suprotno staja
IUru o ,eko6una (temeljnoj nemogunosti) cjdovitog pripovijedanja
o neijim ivotnim uvjetima. prianja prie o neijem ivotu u obliku
konzistenmog narativa: u tome je spreava trauma holokausta. Stoga
je za Levija jedini nain da izbjegne uruavanje svog simbolikog uni
verzuma bilo traenje uporita u nekom izvan-simbolikom Realnom,
Realnom 14asifikacije kemijskih elemenata (dakako, u njegovu shvaa
nju elemenata klasifikacija slui samo kao prazan okvir: svaki element
objanjava se pod vidom njegovih simbolikih asocijacija).
3. lIBarbarski je pisati poeziju nakon Auschwitza (Theodor W. Adorno,
IICultural Criticism and Society,1< u Neil Levi i Michael Romberg
(ur.), The Holocaust:. Theoretical Readings, New Brunswick: Rutgers
University Press 2003, str. 281).
4. Cit. iz Elaine Feinstein. Anna of All the Russiam, New York: Knopf
2005, str. 170.
5. Alain Badiou. Drawing, lacanian ink 28 (jesen 2006). str. 45.
6. V. Jean-Paul Sartre, Existentialism and HUmIlnism, London: Memuen
1974.

Prvo poglavlje
1. Lesley Chamberlain, The Philosophy Steamer, London: Atlantic Books
2006, str. 23-24. Da bih izbjegao mogue nesporazume, jasno izjav
t80 SLAVOJ iEK

ljujem kako odluku o protjerivanju anti-boljevikih intelektualaca

s~atram u potpunosti opravdanom.
2. Ibid., str. 22.
3. Walter Benjamin, Critique ofViolence, u: Selea~d Writings, Vol. 1,
1913-1926, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1996.
4. Kad su Palestinci na izraelski zahtjev da obustave teroristike napade
odgovorili pitanjem jIa to je s vaom okupacijom Zapadne obale?,
nije li Izrael takoer odgovorio u stilu Ne mijenjajte temu!?
5. V. Etienne Balibar, La violence: idealite et cruaute, u: La crainte
des masses: politique a philosophie avant et apres Marx, Paris: Edi'tions
GaliMe, 1997.
6. U tome se takoer sastoji ogranienost etikih odbora koji se
svako malo pojave odnekud da bi sprijeili opasnosti neobuzdanog
znanstveno-tehnolokog napretka: svojim dobrim namjerama, eti
kom brigom itd. oni zapravo ignoriraju mnogo osnovnije sistem
sko nasilje.
7. V. Olivier Malnuit, Pourquoi les geants du business se prennent-ils
pour Jesus?, uchnikart, veljaa 2006, str. 32-37.
8. Isti argument se odnosi i na supromost izmedu pamemog i ne
pamemog pristupa. Outsourcing (koritenje usluga drugih orga
nizacija za ostvarivanje projekata, nap. prev.) je ovdje kljuni termin:
njime se U ne-pametne zemlje Treeg svijeta (ili na nevidljiva mjesta
Prvog svijeta)'izvozi (nuna) mrana strana (disciplinirani i hijerarhij
ski ustrojen rad, ekoloko zagaenje itd.). san liberalnih komunista
sastoji se u izvozu same radnike klase u nevidljive tvornice u kojima
u tekim uvjetima rade potplateni radnici Treega svijeta.
9. Peter Sloterdijk, Zorn und Zeit; Frankfurt: Suhrkamp, 2006, str. 55.
10. Michael Agger, Village Idiot. The case against M. Night Shyamalan,
http://www.slate.com/idl2l04567.
11. Shane Handler, M. Knight Shyamalan' s The VilllZge, http://www.
glidemagazine.com/articles120.html.
 o IASILJU t8t

12. David Edelstein, Village ofthe Darned: More Pious Hokum from M.
Knight Shyamalan, http://www.slate.com/idl2104512.
13. Jedna od glupljih zamjerki fdmu (ne odvie razliita od prigovora
Hitchcockovoj Vrtoglavict~ odnosi se na ukidanje napetosti razotkri
vanjem tajne u prve dvije treine 6lma - medutim, spoznaja o njoj
ini zadnju treinu filma jo zanimljivijom. Odnosno, posljednja
treina (Ivyino teko i polagano kretanje kroz umu) postavlja pred
nas zagonetku (ili, kako bi to neki rekli, narativnu nekonzistentnost):
zbog ega se Ivy i dalje boji udovita, zbog ega ona i dalje predstav
ljaju mitsku prijetnju kad Ivy sada zna da udovita ne postoje. da su
uprizorena? U jednoj izbaenoj sceni, nakon to uje zlokobni (kao to
znamo, umjetno proizveden) krik koji oznaava blizinu udovita, Ivy
padne u depresivni pla: Ovdje sam zbog ljubavi. Zato te molim da
me pusti da proem! - zbog ega, ako zna da udovita ne postoje?
Ona to dobro zna, ali ipak... u nestvarnim sablastima koja je progone
ima vie stvarnosti nego u stvarnosti samoj.
14. Ovdje je Nicholas Meyer takoer u pravu u svojoj parodiji Sherlocka
Holmesa pod nazivom S~dam postotna otopina: unuw dijegetskog
prostora pripovijesti o Sherlocku Holmesu, Moriarty kao glavni zli
kovac (Napoleon zloini) i Holmesov najvei neprijatelj, zapravo je
plod Holmesove mate, njegova dvojnika i njegove mrane strane: na
samom poetku Meyersova romana Moriarty, skromni profesor mate
matike, posjeuje WatJOna koji mu objanjava da je Holmes njime
opsjednut i da ima fiks..ideju kako je on kriminalni um; da bi izlijeio
Holmesa, Watson ga odvlai u Be, kod Freuda...
15. Dostupno na webu: http://www.impactservices.net.aulmovies/chil
drenofinen.htm.
16. Friedrich Nietzsche, Tako j~ govorio Zaratustra, prev. Danko Grli,
Mladost, Zagreb, 1983., str. 14-15.
17. John Gray, Straw Dogs, London: Granta, 2003, str. 161.
18. Dostupno na webu: http://www.masturbate-a-thon.com.
182 SLAVOJ iEK

19. Alain Badiou, Logiques des mondes, Paris: Editions du Seuil, 2006.
20. Ibid.
21. za pojam Gospodara-Oznaitdja v. Jacques Lacan, The Other Side of
Psychoanalysis, New York: Nonon 2006.
22. Badiou, LogilJues des mondes, str. 443.
23. Npr. Michd Houellebecq, The Possibility of an Island, New Yc:'rk:
Knopf2006.
24. Nicholas Sabloff. Of Filth and Frozen Dinners, Common &view,
zima 2007, str. 50.
25. Ibid., str. 51.
26. Benoit Brecht, Verhoer des Guten u: Werke: BanJ 18, Prosa 3, Frankfun
am Main: Suhrkamp Verlag, 1995, str. 502-503 (autorov prijevod).

Drugo poglavije
1. O pojmu biopolitike v. Giorgio Agamben, Homo sacer, Stanford:
Stanford University Press 1998; o pojmu postpolitike, v. Jacques
Ranciere, Disagreement, Minneapolis: University of Minnesota Press
1998.
2. V. takoder Agamben, Homo sacer.
3. Sam Harris, The End ofFaith, New York: Norton, 2005, str. 199.
4. Ibid., str. 192-93.
5. Ibid., str. 197.
6. Epigrafiz Living Room Dialogues on the Middle East, dt. u: Wendy
Brown, Regulating Aversion: Tolerance in the Age ofIdentity and Empire,
Princeton: Princeton University Press, 2006, str. 1.
7. David Remnick, Imin's Tomb, New York: Random House, 1993, str.
11.
8. Zbog toga bi svatko koga zanima tema zla trebao proitati djdo
Claudi;e Koonz The Nazi Conscience (Cambridge, MA: Bdknap Press,
2003), detaljni izvjetaj o nacistikom etnikom diskursu koji je pru
ao opravdanje za njihove zloine.
 o lIASILJU 183

9. Theodor W. Adorno i Walter Benjamin, The Complete Correspondence

1928-1940, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1999, str.
252.
10. Manin Amis, )jAli that Survives is Love, The Times, 1. lipanj 2006,
str. 4-5.
11. Immanuel Kant, The Conflict of Faculties, u Political Writing.r,
Cambridge: Cambridge University Press, 1991, str. 182.
12. Sloterdijk, Zorn und Zeit, str. 134.
13. Dostupno na webu: http://thinkexist.com/quotes/neil gaiman
14. Peter Sloterdijk, )jWarten auf den Islam, Focus, listopad 2006, str.
84.
15. Ovo je ideja koju je zastupao Habermas (v. Jiirgen Habermas, The
Theory ofCommunicative Action, dva sveska, New York: Beacon Press
1985), ali koja nije strana ni Lacanu (v. Jacques Lacan, The Function
and Fidd of Speech and Language in Psychoanalysis, u Ecrits, New
York: Norton 2006).
16. Jean-Marie Muller, Non-Violence in Education, dostupno na webu:
http://portal.unesco.org/education/ eni file_download. phpl fa9gea
234f4accbOad43040e1d60809cmuller_en.pdf.
17. Ibid.
18. V. Clement Rosset, Le reel: traitl de IUliotie, Paris: Editions de Minuit,
2004, str.112-ll4.
19. O pojmu etiri diskursa v. Jacques Lacan, The Other Side of
Psychoanalysis.
20. Muller, Non-Violence in Education.
21. Simone Weil, CEuvres complJtes VL Cahiers, sv. 2, rujan 1941 - veljaa
1942, Paris: Gallimard, 1997, str. 74.
22. Simone Weil, CEuvres compMtes VI: Cahiers, sv. 1, 1933 - rujan 1941,
Paris: Gallimard, 1994, str. 325.
23. G. K. Chesterton, . .A Defense of Detective Stories, u H. Haycraft (ur.),
The Art ofthe Mystery Story, New York: Universal Library, 1946, str. 6.
184 SLAVOJ iEK

24. Mark Wrathall, How to &aJ HeiJegger, London: Granta, 2005, str.
94-95.
25. Martin Heidegger, IntroJumon to Metaphysia,' New Haven: Yale
University Press, 2000, str. 115-128.
26. Temu takvog nasilja razvili su Walter Benjamin i Carl Shmitt:
Benjamin, Critique of Violence; carl Schmitt, The Concept ofthe
Politica4 Chicago: University of Chicago Press, 1996.
27. V. Rosset, Le "el str. 22-23.
28. Heidegger, IntroJumon to Metaphysia, str. 102.
29. Simone de Beauvoir, Ammca Day by Day, cit. prema Stella Sandford,
How to &aJ Beauvoir, London: Granta, 2006, str. 42.
30. Ibid., str. 49.

Tree pogl4vlje
l. I ovdje kao i u sluaju odnosa izmeu nemira u Los Angelesu (nakon
to su u javnosti pokazane snimke na kojima policija batina Rodneyja
Kinga) i holivudskih SImova, ono to se dogodilo ve je na neki nain
bilo predosjeano i vieno deset godina ranije - prisjetimo se Mrinje
(La Haine, 1995) redatelja Mathieua Kassovit7.a, crno-bijelog SIma o
nasilju u francuskim predgraima koji prikazuje bezosjeajno malo
ljetniko nasilje, policijsku brutalnost i drutvenu izoliranost parikih
predgraa. U tim neredima nema nikakvog potencijala za razvijanje
prawc poJidkog djelovanja - jedino temu IC moiemo nadati Jest dt
tt: ODa prdivjcti u nekom obliku kulturne pojamosti. poput uspona
nove suburbane punk kulture.
2. V. Roman Jakobson, Qosing Statement: Unguistics and Poetics,
u T. A. Sebeok (ur.), Style in Language, New York: Wtley, 1960, str.
350-77.
3. Alain Badiou, The Caesura of Nihilism, predavanje odrano na
University of Essex 1O. rujna 2003.
4. Gray, Straw Dogl, str. 19.
 o lIASILJU 185

5. O pojmu univerzalnog diskursa v. Lacan, The Other SiJe of

Psychoanalysis.
6. V. Donald Davidson, Essays on Actions and Events, Oxford: Oxford
University Press, 1980.
7. Jean-Pierre Dupuy, Atlions-nous oublil le mal? Pmsn' 14 politique apm
le II septembrt, Paris: Bayard, 2002.
8. Citirano u Bradley K. Martin, U1'II1n- the Loving Gart ofthe Fatherly
Leader, New York: Thomas Dunne, 2004, str. 85.
9. Nije li i prije poznate Sotonine reenice Neka Zlo bude moje Dobro
iz Miltonova kgubljmog mja, fotrnulu dijabolikog zla vet izloio
Shakespeare u ntu Androniku gdje Aronove posljednje rijei glase:
Ako sam uinio ijedno dobro djelo u cijelome I svom ivotu, za njega
se kajem iz dna due? (citat prema hrv. izdanju: W. Shakespeare,
Tragedije, prev. Mate Maras, MH, Zagreb. 2006. str. 113).
10. Najpoznatiji primjer je Robert Axelrod, The Evolution ofCooperation.
New York: Basic Books. 1984.
11. Dupuy je u krivu kad lakanovsku psihoanalizu karakterizira kao dio
procesa mehanizacije uma.. koji traje - posve suprotno, psihoanaliza u
na etiki vokabular ponovo uvodi pojmove zla i odgovornosti; nagon
za smru oznaava ono ito ometa promjenjivi mehanizam racionalne
potrage za uitkom, neobian preokret pri kojem ja sabotiram vlastite
interese. Ako je to istinsko zlo, onda dananje sekularne pragmatine
CtiIt.e teOrije. pa ak l mc:hlniuciju uma u kopidmim znanostima
ne treba smauad navlastito .z1im.. vet obranom od :da.
12. Lacan. Ecrits, str. 689-698.
13. V. Dupuy. Avions-nous oublil le mal?
14. John Rawls, A Theory ofJustice, Cambridge, MA: Harvard University
Press, 1971 (preraeno izdanje 1999).
15. U jednoj morbidnijoj verziji, vjetica mu kae: Uinit u sve ho poe
li, ali upozoravam te, isto u tvojem susjedu uaniti dvaput! Seljak
lukavo odgovara: .Uzmi mi jedno oko!
186 SLAVOJ iEK

16. V. Friedrich Hayek, The Road to Serfdom, Chicago: University of

Chicago Press, 1994.
17. V. Alenka Zupani, The Shortest Shadow, Cambridge: MIT Press,
2006.
18. Je li mogue zavidjeti samom sebi umjesto nekom drugom subjektu?
Kad je rije o subjektima koji nisu u stanju izdrati vlastitu sreu i
zadovoljstvo i tvrdoglavo sabotiraju sami sebe, moglo bi se u okrutnim
Freudovim terminima kazati da njihov superego zavidi uspjehu njiho
vog ega. Rascjep izmedu onoga to Lacan naziva subjekt iskazivanja
(nain na koji Ja kao subjekt koji govori predstavlja samog sebe svojim
govorom) i subjekt iskaza Ua koje govori) ovdje je doveden do kraj
nosti: subjekt postaje svoje vlastito Drugo, zauzimajui poziciju s koje
sam sebi zavidi.
19. Jean-Jacques Rousseau, Rousseau, Judge of Jean-Jacques: Dialogues,
Hanover, NH: Danmouth College Press, 1990, str. 63 (kurziv auto
rov).
20. V. Jean-Pierre Dupuy, Petite metaphysique r.ks tsunamis, Paris: Editions
du Seuil, 200S, str. 68.
21. Medutim, to se ve dogodilo u SAD-u, naravno na filmu: to je seri
ja filmova o bjegovima (Bijeg iz New Yorka, Bijeg iz Los Angelesa) u
kojima se ameriki megalopolis nalazi izvan domene javnog poretka
i njime vladaju bande kriminalaca. U ovom je kontekstu zanimljiviji
film Potpuni kolaps (The Trigger Effect) Davida Koeppa iz 1996. godi
ne u kojem se, nakon to nestane poretka moi u velegradu, drutvo
poinje raspadati. Film se na dovitljiv nain poigrava rasnim odnosima
i predrasudama koje imamo prema strancima. Kao to kae najava
filma: Kad nita ne funkcionira, sve prolazi. Korak dalje je pojav
ljivanje aure New Orleansa kao grada vampira, ivih mrtvaca i vudu
magije u kojem neka mrana magijska mo uvijek prijeti unitenjem
drutvenog tkiva. Jo jednom, kao i u sluaju jedanaestog rujna, izne
nadenje nije bilo samo iznenadenje: ono to se dogodilo nije bilo samo
 o .AS.LJU 187

razaranje zatvorene bjelokosne kule amerikog naina ivota od strane

uljeza iz Treeg svijeta koji je u nju unio stvarnost drutvenog kaosa,
nasilja i gladi, nego, posve suprotno, neto to se (od tog trenutka
nadalje) nije doivljavalo kao dio nae stvarnosti, neto ega smo bili
svjesni samo u njenom fikcionalnom obliku na televiziji ili kazalitu i
koje je na brutalan nain ulo u nau stvarnost.
22. O pojmu subjekta za kojeg se pretpostavlja da vjeruje, v. tree
poglavlje u: Slavoj iek: The Plague of Fantasies, London: Verso,
1997.
23. V. Jim Dwyer and Christopher Drew, ))Fear Exceeded Crime's Reality
in New Orleans, New York Times, 29. rujna 200S.

etvrto poglavlje
1. V. Immanuel Kant, ))The Antinomy of Pure Reason, u Critique of
Pure Reason: The Transcendental Dialectic, London: Palgrave, 2003.
Druga knjiga, drugo poglavlje.
2. Ovaj stav da je ena u potpunosti odgovorna za spolni in legaliziran
je u Iranu, gdje je 3. sijenja 2006. godine devetnaestogodinjakinja
osudena na smrt vjeanjem nakon to je priznala da je izbola do
smrti jednog od tri mukarca koji su je pokuali silovati. Paradoks je
u ovome: da je odluila da se ne brani i dopustila mukarcima da je
siluju, bila bi osudena na sto udaraca biem prema iranskom zakonu
o ednosti; da je bila udana u trenutku kad je bila silovana, vjerojatno
bi bila osudena za preljub i osudena na smrt kamenovanjem. Dakle,
to god napravila, u potpunosti je odgovorna.
3. Medutim, postoji i jo jedno, zlokobnije tumaenje takvog manjka
odgovornosti mukaraca: nije li zapravo sposobnost da se spolni in
izvri bilo kad i bilo gdje u osnovi enska fantazija? Prisjetimo se
apsurdne talibanske zabrane (dok su jo bili na vlasti u Afganistanu)
metalnih enskih potpetica - kao da bi zveckanje potpeticama i dalje
poticalo mukarce ak i ako je cijelo ensko tijelo pokriveno od glave
188 SLAVOJ iEK

do pete. Ne pretpostavlja li to u potpunosti erotiziranu sliku mukar

ca kojeg moe uzbuditi ak i tako neduan zvuk koji tek naznauje
ensku prisutnost? Druga strana zapadnjake tolerancije seksualno
provokativnog ponaanja ena stoga bi bila injenica da su u naem
pennisivnom drutvu mukarci sve manje zainteresirani za spolni in
te da ga vie smatraju dunou nego izvorom uitka.
4. Ovo dakako ni u kojem smislu ne opravdava Irvinga. kojeg je u
Austriju pozvala desniarska stranka i koji je znao da e ga ondje
uhapsiti.
5. Sve dok se svako pedjanje u broj mrtvih takoder istog trena odbacuje,
mogli bismo zamisliti istinsku opscenost raspravljajui do koje bi razi
ne trebalo podii granicu podnoljivoglC broja mrtvih, koja bi na neo
bian nain predstavljala odjek rasprave o najvioj koliini alkohola
koja bi smjela biti doputena u krvi vozaa: je li to broj od 5,5 milijuna
ljudi? Jeste li vi i dalje poteni povjesniar a ne holokausHevizionist
ako tvrdite da je samo 5.3 milijuna idova bilo ubijeno?
6. V. Alain Badiou i cecne Winter, Circonstances, sv. 3: Portles Ju mot
.Juifi, Paris: Leo Scheer, 2005.
7. V. Oriana Fallaci, The RAge anJ the PriJt, New York: Rizzoli, 2002;
The Force ofRemon, New York: Rizzoli, 2006.
8. Menachem Begin, The Revolt, New York: Dell, 1977, str. 100~1O1.
9. Ovo potonje je objavljeno kao oglas na cijeloj stranici (42~j) u izda~
nJu NftII Y.,.,(o html od 14. svibnja 1947. 8- 0jeIi tekst je dostupan na
hup:J/sc.odand.indymedia.cqIl1CW1'triR1d1sp1ayJ3510lindex.php.
10. Cit. prema asopisu Time od 24. srpnja 2006.
ll. Simon Wiesenthal, Justice, not Vmgtance, London: Mandarin, 1989,
str. 266.
12. Ibid., str. 265.
13. Norman Davies. Europe At war.
London: MacMillan. 2006, str. 346.
14. Alain Badiou, The Question ofDemocracy. lacanian ink 28 Oesen
2006). str. 59.
 o IASILJU 189

15. Na slian nain mogli bismo pohvaliti odgovor Ehuda Baraka Gideonu
1..evyju za Ha'arm: kad je Barak trebao odgovoriti to bi uinio da se
rodio kao Palestinac. odgovorio je: Pristupio bih teroristikoj orga
nizaciji (Dostupno na webu: http://www.monabaker.com/quotes.
html.
16. V. Karl Marx. Class Sttuggles in France.. CollecteJ WOrkr, sv. 10.
London: Lawrence and Wishatt. 1978, str. 95.
17. Cit. prema Edward T. Oakes. Darwin's Graveyards. BooltstK;u1turt,
studeni/prosinac 2006. str. 36.
18. Andre Glucksmann. DostoittJSlri tl ManhattAn. Paris: Robert Laffont.
2002.
19. Postoji slina verzija u sufijskom islamu: Boe. ako te budem poto
vao zbog toga to se bojim Pakla. spali me u njemu. Ako te budem
potovao jer se nadam Raju. nemoj me u njega pustiti. A ako te
budem potovao zbog tebe samog. nemoj me liiti tvoje vjene Ijepote
(Rabi'a al-'Adawiyya iz Basre. 713-801)

Ptto pogI4vye
l. Ovdje se uvelike oslanjam na Browna, Regulating Avmion.
2. V. Samuel Huntington, The Cl4sh ofCivilirAtions, New York: Simon
and Schuster, 1998.
3. V. Francis Fukuyama. The EnJ ofHistory anJ the Last Man. New York:
Free Press. 2006 (ponovljeno izdanje).
4. Ovo baca novo svjedo na poznatu Goebbelsovu krilaticu Kad ujem
rije kultura. posegnem za revolverom - ali dakako. ne i kad ujem
rije civilizacija.
5. Rene Descartes, Discourse on Mnhod. South Bend, IN: University of
Notre Dame Press. 1994. str. 33.
6. Cit. iz Ziauddin Sardar i Merry! wyn Davies. The No-Nonsmse Guilk
to Islam. London: New InternationalistNerso. 2004. str. 77.
7. V. Claude Lefort. The Political Forms ofMoJem Sociny: Burtaucracy,
190 SLAVOJ IEK

DnnocraCJ- Totalitarianism, Cambridge, MA: MIT Pr~, 1986;

Jacques Ranciere, Hatred ofDnnocracy, London: Verso, 2007.
8. V. Marx, ltCla.ss Struggles in France, str. 95.
9. Moustapha Safouan, ltWhy Are the Arabs not Free? The Politics of
Writing (neobjavljeni rukopis).
1O. Ova karakteristika se vjerojatno odnosi na jo jedan neobian fenomen:
u gotovo svim amerikim hotelima koji imaju vie od dvanaest katova,
ne postoji trinaesti kat (da bi se izbjegla nesrea), dakle s dvanaestog
prelazimo direktno na ettnaesti kat. Za prosjenog je Europljanina
to besmisleno: koga to pokuavamo zavarati? Kao da Bog ne zna da je
ono Ito smo nazvali l:etrnaeetim katom zapravo tri.naesti? Amerikanci
mogu igrati tu igru upravo zato jer je njihov Bog tek produetak naeg
vlastitog ega i ne shvaa se kao istinski temelj bitka.
11. George Orwell, The Road to Wigan Pitr. London: GolIana. 1937.
12. Iako se ak i ovdje dobrohotna drava blagostanja trudi neugodni
zadah Blinjeg prilagoditi zabrinutou za zdravlje: prije nekoliko
godina nizozemski je ministar zdravstva savjetovao gradanima da
putaju vjetrove barem petnaest puta na dan kako bi izbjegli neugodne
nuspojave i nadutost tijela.
13. Jer svakomu tko ima dat e se jo Pil e obilovati, a onomu tko nema
oduzet e se i ono to ima (Matej. 25.29).
14. za detaljniju razradu ove teme v. tree poglavlje u Slavoj iek, The
Mdd.Stasts ofEnjoyment, London: Verso, 1995.
15. Christopher Hitchens, Prison Mutiny, http://www.slate.com/
idl2099888/.

Ststo poglavlje
1. Ova boanska dimenzija odraava se u ubojstvu Marion pod tu~m,
sceni u kojoj se nasilje pojavljuje niotkuda.
2. Walter Benjamin, Theses on the Philosophy of History, Thesis IX,
u IOuminations, New York: Schocken Books, 1968. (citat prema hrv.
 o tlaSILJU 191

prijevodu: Walter Benjamin: Uz kritiku sile, prevela Snjeka Kneevi,

Studentski centar. Zagreb, 1971, Str. 29)
3. O raznorodnim oblicima boanskog nasilja v. Terry Eagleton. Sweet
VIOlence: The Idea ofthe Tragic, Oxford: Blackwell, 2002.
4. Trebalo bi imad na umu da pria o Jobu takoder igra kljunu ulogu i
u islamu, u kojem se Job doivljava kao olienje istinskog vjernika.
5. V. tree poglavlje u Raymond Bellour, The Analysis of Film,
Bloomington: Indiana University Press, 2000.
6. Dostupno na webu: www.cse.dmu.ac.ukl ~mward/gkclbooks/orade.
html.
7. Cjelokupni Sloterdijkov konpt sfera r.a.snovan je na toj promjeni
naglaska: sfere predstavljaju majinu utrobu rekonstruiranu na pro
irenoj razini, od kue do samog je:iika u kui bitka.
8. Sloterdijk u djelu Zorn unJ Zeit zagovara zanimljivo kritiko itanje
Lacana: Freudova osnovna mana je njegovo fokusiranje iskljuivo na
trOs, pa zbog toga ne uzima u obzir timejsku borbu (nagon za smrti
koji je odgovoran za nju, u tome ne uspijeva); da bi uspostavio protu
teu tom Freudovom manjku, Lacan dmejizira sam eros (interpreti
rajui Freuda linijom Hegel-Kojeve: elja je uvijek elja za priznanjem,
njeno ispunjenje je priznanje elje itd.), ali zato ne uspijeva shvatiti
specifino znaenje onog erotskog.
9. Sloterdijk, Zorn und Zeit, str. 107. Ironija je u tome to se Sloterdijk u
tom djelu redovito oslanja na termin Linksfaschismus kojeg je proslavio
njegov glavni njemaki protivnik Jiirgen Habermas; on je taj termin
koristio 1968. da bi prokazao nasilne studentske demonstrante koji
su htjeli raspravu zamijeniti izravnijom akcijom. Ovaj nam detalj
govori vie nego to se to na prvi pogled ini, jer Sloterdijkov zaklju
ak (njegov pozitivni program) nije toliko razliit od Habermasova,
unato antagonizmu koji su pokazivali u javnosti.
1O. W. G. Sebald, on the Natural History ofDestruction, London: Penguin,
2003, str. 160-162.
 192 SLAVOJ iEK

11. Suprotno tom tumaenju, trebalo bi takoder odbaciti i klasinu for

mulu opravdavanja neijeg nasilnog osvetnikog djelovanja isprikom
koju su esto koristili Izraelci u odnosu na Palestince i koja je trebala
opravdati zato ih moraju napadati: Oprostit u vam vae zloine,
ali vam nikad neu oprostiti injenicu da ste me prisilili da se posluim
nasiljem jer nisam imao drugog izbora.4C Mogli bismo zamisliti kako
Hitler ili Himmler izjavljuju istu reenicu idovima!
12. Dostupno na webu: http://www.kafka-franz.com/KAFKA-letter.htm.
~ Nije li upravo zbog toga Nietzsche poludio? Nisu li posljednji mjeseci I'
/ koji su prethodili njegovu konanom slomu u znaku proturjene~'
I zavisti spram Kristova misterija? Sjetimo se da se on u tom tekom \
L" razdoblju esto potpisivao kao Krist. _...J

14. Jacques Lacan, Th~ Ethics ofPsychoanalysis, London: Routledge, 1992,

poglavlja 19-21.
15. V. Jacques Lacan, Kant with Sade4C, u Ecrits, str. 645-68.
16. Friedrich Engels, Introduction4C to Karl Marx, The Civil ~r in
France, u Marx/Engels/Lenin on Historical Materialism, New York:
International Publishers, 1974, str. 242.
17. Benjamin, Critique of Violence str. 249-251 (citat prema hrv. pri
jevodu: Walter Benjamin: Uz kritiku sik, prevela Snjeka Kneevi,
Studentski centar, Zagreb, 1971, str. 21-22). Njemaka rije Gewalt
oznaava nasilje ali i autoritet, uspostavljenu mo4C. Slina se veza
moe nai u engleskoj frazi o nametanju zakona koja sugerira kako je
nemogue misliti zakon bez oslanjanja ne neku vrstu nasilja, kako u
iskonu kad se prvi put rada pravo, tako i nakon to je pravo primije
njeno.
18. V. Eric Santner, on th~ Psychoth~ology of Everyday Life, Chicago:
University of Chicago Press, 2001.
19. Benjamin, Critique of Violence, str. 252. (citat prema hrv. prije
vodu: Walter Benjamin: Uz kritiku sik, prevela Snjeka Kneevi,
Studentski centar, Zagreb, 1971, str. 24).
 O NASILJU 193

20. Cit. iz Simon Schama, Citizens, New York: Viking, 1989, str.
706-707.
21. Robespierre, Virtue and Te"or, str. 59.
22. Ibid., str. 129.
23. Cit. iz Jon Lee Anderson, Che Guevara: A Revolutionary Life, New
York: Grove Press, 1997, str. 636.
24. Dostupno na webu: http://www.marxists.org/archive/gueva
ral 19671041 16.htm.
25. Cit. iz Peter McLaren, Che Guevara, Paulo Freire, and the Pedagogy of
Revolution, Oxford: Rowman and Littlefield, 2000, str. 27.
26. S0ren Kierkegaard, Works ofLove, New York: Harper&Row, 1962, str.
114.

Epilog
1. J. Arch Getty i Oleg V. Naumov, The Rnad to Te"or. Stalin and th;
Se/fDestruction of the Bolsheviks, 1932-39, New Heaven i London:
Yale University Press, 1999, str. 14.
2. Uobiajena osuda Staljinovih zloina temelji se na dvije pretpostav
ke. Prvo, Staljin je bio cinik koji je vrlo dobro znao kako stoje stvari
(da su optueni na montiranim procesima zapravo bili nevini itd.).
Drugo, znao je to ini, tj. imao je potpuni nadzor nad dogadajima.
Medutim, dokumenti koji se mogu nai u nedavno otvorenim arhi
vima ukazuju na neto posve suprotno: Staljin je u osnovi doista vje
rovao (u slubenu ideologiju, u svoju ulogu potenog vode, u krivnju
optuenih itd.) ali zapravo nije imao kontrolu nad zbivanjima (esto
ga je iznenadio rezultat njegovih mjera i intervencija). V. Lars T. Lih,
Oleg V. Naumov i Oleg V. Khlevniuk (ur.), Stalin 's Letters to Molotov,
New Heaven: Yale University Press, 1995, str; 60-64; Lih dolazi do
uznemirujueg zakljuka: Ljudima u Sovjetskom Savezu vjerojatno
bi bilo mnogo lake da je Staljin bio cininiji negoli je zaista bio (str.
48).
194 SLAVOJ iEK

3. Jose Saramago, Seeing, New York: Harcourt, 2006.

4. Pojam barclebyjevski odnosi se dakako na lik Barclebyja iz djela
Hermana Melvillea, neobino pasivnog njujorkog inovnika koji na
svaki zahtjev svoga efa da obavi neki zadatak odgovara reenicom
Radije ne bih.
5. Michael Wood, The Election With No Results, http://www.slate.
comlid/2139519/. U romanu postoji jo jedna brechtovska dimen
zija koju je uoio Wood, koji o Saramagovim knjigama kae: To su
romani, a ne eseji. Meutim, oni koketiraju s formom eseja. Ljudi
u njegovim djelima nemaju ime, nego samo ulogu: ministar pravo
sua, lijenikova ena, policajac, slubenik na glasakom mjestu, itd.
Njihovi su dijalozi oznaeni samo zarezima i velikim slovima: nema
navodnika, nema razmaka. I likovi i dijalozi su oblikovani u drutvene
forme, kao da cjelokupna kultura govori i djeluje kroz njene najlake
prepoznatljive predstavnike. Nije li to istovjetno Brechtovim jedno
stavnim pounim komadima u kojima likovi takoer nemaju imena,
nego samo uloge (kapitalist, radnik, revolucionar, policajac), tako da
izgleda kao da itava kultura (ili radije ideologija) progovara i djeluje
kroz njene najlake prepoznatljive predstavnike?
6. Alain Badiou, Fifteen Theses On Contemporary Art, lacanian ink
23 (proljee 2004), str. 119.
 BIBLIOGRAFIJA

Adorno, Theodor w., Cultural Criticism and Society, u: Neil Levi i

Michael Rothberg (ur.), The Holocaust: Theoretical Readings, New
Brunswick: Rutgers University Press, 2003.
Adorno, Theodor W. i Walter Benjamin, The Complete Correspondence
1928 -1940, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1999.
Agamben, Giorgio, Homo Sacer, Stanford: Stanford University Press,
1998. (usp. hrvatski prijevod Giorgio Agamben: Homo Sacer -
Suverena mo i goli ivot, Multimedijalni institut i Arkzin, Zagreb,
2006).
Anderson, Jon Lee, Che Guevara; A Revolutionary Life, New York:
Grove Press, 1997.
Axelrod, Robert, The Evolution ofCooperation, New York: Basic Books,
1984.
Badiou, Alain, Drawing, lacanian ink 28 (Autumn 2006), str. 43-47
- Fifteen Theses on Contemporary Art, lacanian ink 23 (Spring
2004), str. 100-119
- Logiques des mondes, Paris: Editions du Seuil, 2006
- The Question of Democracy, lacanian ink 28 (Autumn 2006), str.
51-67
Badiou, Alain i Cecile Winter, Circonstances, Vol. 3, Porttes du mot
Juif, Paris: Leo Scheer, 2005.
Balibar, Etienne, La crainte des masses: politique et philosophie avant et
apres Marx, Paris: Editions Galiiee, 1997.
Begin, Menachem, The Revolt, New York: Dell, 1977.

Bellour, Raymond, The Analysis of Film, Bloomington: Indiana

196 SLAVOJ iEK

University Press, 2000.

Benjamin, Walter, Critique of Violence u Selected Writings, Vol. 1,
1913 - 1926, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1996,
str. 249-51 (usp. hrvatski prijevod Walter Benjamin: Uz kritiku sile,
Studentski centar, Zagreb, 1971).
- Illuminations, New York: Schocken Books, 1968.
Brecht, Bertolt, Verhoer des Guten u Werke, Vol. 18, Prosa 3,
Frankfurt am Main: Suhrkamp Verlag, 1995, str. 502-503.
Brown, Wendy, Regulating Aversion: Tolerance in the Age ofIdentity and
Empire, Princeton: Princeton University Press, 2006.
Chamberlain, Lesley, The Philosophy Steamer, London: Atlantic Books,
2006.
Chesterton, G. K., A Defence of Detective Stories, u H. Haycraft
(ur.), The Art of the Mystery Story, New York: Universal Library,
1946, str. 3-6.
Davidson, Donald, Essays on Actions and Events, Oxford: Oxford
University Press, 1980.
Davies, Norman, Europe at war, London: Macmillan, 2006.
Descartes, Rene, Discourse on Method, South Bend, IN: University of
Notre Dame Press, 1994 (usp. hrvatski prijevod Rene Descartes:
Rasprava o metodi, Matica hrvatska, Zagreb, 1951).
Dupuy, Jean-Pierre, Avons-nous oublie le mal? Penser la politique apres le
11 septembre, Paris: Bayard, 2002.
- Petite metaphysique des tsunamis, Paris: Editions du Seuil, 2005.
Eagleton, Terry, Sweet Violence: The Idea of the Tragic, Oxford:
Blackwell, 2002.
Engels, Friedrich, Introduction to Karl Marx, The Civil war in
France, u Marx/Engels/Lenin on Historical Materialism, New York:
International Publishers, 1974.
Fallaci, Oriana, The Force ofReason, New York: Rizzoli, 2006.
- The Rage and the Pride, New York: Rizzoli, 2002.
 o NASILJU 197

Feinstein, Elaine, Anna ofall the Russians, New York: Knopf, 2005.
Fukuyama, Francis, The End ofHistory and the Last Man, New York:
Free Press, 2006 (ponovljeno izdanje) (usp. hrvatski prijevod Francis
Fukuyama: Kraj povijesti i posljednji ovjek, Izvori, Zagreb, 1994).
Getty, J. Arch i Oleg V. Naumov, The Road to Terror. Stalin and the Self
Destruction ofthe Bolsheviks, 1932-39, New Haven i London: Yale
University Press, 1999.
Glucksmann, Andre, Dostoievski tt Manhattan, Paris: Robert Laffont,
2002.
Gray, John, Straw Dogs, London: Granta, 2003.
Habermas, Jiirgen, The Theory ofCommunicative Action, 2 vols., New
York: Beacon Press, 1985.
Harris, Sam, The End ofFaith, New York: Norton, 2005
Hayek, Friedrich, The Road to Serfdom, Chicago: University ofChicago
Press, 1994 (usp. hrvatski prijevod Friedrich Hayek: Put u ropstvo,
Kruzak, Zagreb, 2001)
Heidegger, Martin, Introduction to Metaphysics, New Heaven: Yale
University Press, 2000.
Houellebecq, Michael, The Possibility ofan Island, New York: Knopf,
2006 (usp. hrvatski prijevod Michael Houellebecq: Mogunost otoka,
Litteris, Zagreb, 2005)
Huntington, Samuel, The Clash ofCivilizations, New York: Simon and
Schuster, 1998 (usp. hrvatski prijevod Samuel Huntington: Sukob
civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori, Zagreb, 1998)
Jakobson, Roman, Closing Statement: Linguistics and Poetics, u
T. A. Sebeok (ur.), Style in Language, New York: Wiley, 1960, str.
350-77
Kant, Immanuel, Critique ofPure Reason: The Transcendental Dialectic,
London: Palgrave, 2003 (usp. hrvatski prijevod Immanuel Kant:
Krtitika istoga uma, Matica hrvatska, Zagreb, 1984)
- PoliticalWritings, Cambridge: Cambridge University Press, 1991 (usp.
198 SLAVOJ iEK

hrvatski prijevod Immanuel Kant: Pravno-politiki spisi, Politika

kultura, Zagreb, 2000)
Kierkegaard, S0ren, WOrks ofLove, New York: Harper & Row, 1962.
Koonz, Claudia, The Nazi Conscience, Cambridge, MA: Belknap Press,
2003.
Lacan, Jacques, Ecrits, New York: Norton, 2006 (usp. srpski prijevod
ak Lakan: Spisi, Beograd, 1983)
- The Ethics ofPsychoanalysis, London: Routledge, 1992.
- The Other Side ofPsychoanalysis, New York: Nonon, 2006.
Lefort, Claude, The Political Forms of Modern Society: Bureaueracy,
Democracy, Totalitarianism, Cambridge, MA: MIT Press, 1986.
Levi, Primo, The Periodic Table, New York: Schocken, 1995.
Lih, Lars T., Oleg V. Naumov i Oleg V. Khlevniuk (ur.), Stalin's Letters
tf) Molotov, New Heaven: Yale University Press, 1995.
Malnuit, Olivier, Pourquoi les geants du business se prennent-ils pour
Jesus?, Techikart, veljaa 2006, str. 32-37
Martin, Bradley K., Under the Loving Care ofthe Fatherly Leader, New
York: Thomas Dunne, 2004.
Marx, Karl, Collected WOrks, Vol. 10, London: Lawrence and Wishart,
1978.
McLaren, Peter, Che Guevara, Paulo Freire, and the Pedagogy of
Revolution, Oxford: Rowman & Littlefleld, 2000.
Nietzsche, Friedrich, Thus Spoke Zarathustra, New York: Prometheus,
1993 (usp. hrvatski prijevod Friedrich Nietzsche: Tako je govorio
Zaratustra, Moderna vremena, Zagreb, 2001)
Oakes, Edward T., Darwin' s Graveyards, Books dr Culture, November!
December 2006, str. 35-38
Orwell, George, The Road to Wigan Pier, London: GolIanz, 1937.
Ranciere, Jacques, Disagreement, Minneapolis: University of Minnesota
Press, 1998.
- Hatred of Democracy, London: Verso, 2007. (usp. hrvatski prijevod
 o NASILJU 199

Jacques Ranciere: Mrnja demokracije, Naklada Ljevak, Zagreb,

2008.)
Rawls, John, A Theory ofjustice, Cambridge, MA: Harvard University
Press, 1971 (proireno izdanje 1999) (usp. srpski prijevod John
Rawls: Teorija pravde, Beograd, 1998)
Remnick, David, Lenin's Tomb, New York: Random House, 1993.
Robespierre, Maximilien, Virtue and Terror, London: Verso, 2007.
Rosset, Clement, Le reel: traiM de l'idiotie, Paris: Editions de Minuit,
2004.
Rousseau, Jean-Jacques, Rousseau, judge of jean-]acques: Dialogues,
Hanover, NH: Dartmouth College Press, 1990.
Sabloff, Nicholas, Of Filth and Frozen Dinners, Common Review,
Winter 2007, str. 50-52
Sandford, Stella, How to Read Beauvoir, London: Granta, 2006.
Santner, Eric, On the Psychotheology ofEveryday Lift, Chicago: University
of Chicago Press, 2001.
Sardar, Ziauddin i MerryI Wyn Davies, The No-Nonsense Guide to
Islam, London: New Internationalist I Verso, 2004.
Saramago, Jose, Seeing, New York: Harcourt, 2006.
Sartre, Jean-Paul, Existentialism and Humanism, London: Methuen,
1974 (usp. hrvatski prijevod Jean-Paul Sartre: EgzistenCijalizam je
humanizam, Veselin Maslea, Sarajevo, 1964)
Schama, Simon, Citizens, New York: Viking, 1989.
Schmitt, Carl, The Concept of the Political, Chicago: University of
Chicago Press, 1996 (usp. hrvatski prijevod Carl Schmitt: Pojam
politike, Zagreb, 1943)
Sebald, W G., On the Natural History ofDestruction, London: Penguin,
2003
Sloterdijk, Peter, Zorn und Zeit, Frankfun: Suhrkamp, 2006. (usp.

hrvatski prijevod Srdba i vrijeme, Antibarbarus, Zagreb, 2007.)

Weil, Simone, (Euvres completes \17: Cahiers, Vol. 1, 1933 - September

200 SLAVOJ iEK

1941, Paris: Gallimard, 1994; Vol. 2, September 1941 - February

1942, Paris: Gallimard, 1997.
Wiesenthal, Simon,justice, not Vengeanee, London: Mandarin, 1989.
Wrathall, Mark, How to Read Heidegger, London: Granta, 2005.
iek, Slavoj, The Metastases ofEnjoyment, London: Verso, 1995 (usp.
srpski prijevod Slavoj iek: Metastaze uivanja, Beograd, 1996)
- The Plague ofFantasies, London: Verso, 1997.
Zupani, Alenka, The Shortest Shadow, Cambridge, MA: MIT Press,
2006.
 POGOVOR

SIMBOLIKO NASILJE GLOBALNOG KAPITALIZMA

Problem nasilja vjerojatno nikada nije bio toliko prisutan u javnoj

sferi koliko danas, kad smo na poetku dvadeset i prvog stoljea suoeni
sa sve eim stvarnim i lanim prijetnjama teroristikim napadima,
nasiljem na ulicama rastuih megalopolisa, ali i represivnim etatisti
kim mehanizmima koji ostvaruju najcrnje none more sveprisutnim
nadzorom svakog slobodnog pedlja javnoga prostora. Ukratko, nasilje
je postalo sastavni dio naeg svakidanjeg ivota, pri emu nas poseb
no pogaa injenica da se njegovi motivi i uzroci vrlo esto doimaju
neshvatljivima. Unato tome, o nasilju se nikad nije pisalo manje kom
petentno nego to se pie danas, izuzmemo li medijsku halabuku koja se
stvara ak i oko njegovih manje vanih i sporednih manifestacija. ini
se kao da je problem nasilja postao iskljuivo medijski fenomen, a nje
gova teorijska artikulacija danas se (uz asne iznimke) gotovo iskljuivo
svodi na empirijske socioloke studije i politoloke analize koje ipak
nisu u stanju u cijelosti obuhvatiti ovaj fenomen i pruiti neki dublji,
supstancijaIni uvid.
Knjiga Slavoja ieka ispunjava tu prazninu na najbolji mogui
nain: kao i veina njegovih knjiga, i ova je prepuna digresija, nekon
zistentnih zakljuaka, politiki nekorektnih stavova i kontingentnih
analiza, to u ovom sluaju treba smatrati pozitivnom, a ne negativnom
karakteristikom. Naime, upravo takva otvorena struktura (u ovoj knjizi
u obliku muzike kompozicije podijeljene na est stavaka) dovodi do
njegovih karakteristinih briljantnih intuitivnih uvida i do jasno arti
kulirane teorijske i politiki angairane pozicije, izdvajajui ga time
od gomile teoretiara koji po inerciji proizvode znanstvene radove u
202 SLAVOJ iEK

kojima se, osim propisno prouene literature i suhoparnih zakljuaka,

ne nalazi nita to bi uzdrmalo blaenu samodostatnost globalizirane
akademske zajednice. iek stoga i u ovom djelu apstraktne teorijske
ideje tumai koristei reference iz podruja popularne kulture, pa su
za analizu nasilja podjednako relevantni Hegel i karikature proroka
Muhameda, post-politika biopolitika i nasilje u parikim predgraima,
strah od Drugog i recentna filmska produkcija, kao i liberalni komuni
zam i opustoeni New Orleans nakon uragana Katrina.
iekova knjiga predstavlja pokuaj razvijanja teorije politikog
nasilja, koju autor zbog iznimne sloenosti teme ne uspijeva u potpu
nosti artikulirati, ali zato nudi iznimno relevantne i aktualne primjere
odnosa izmeu nasilja i politike u dananjem svijetu. Jedna od najva
nijih teza na kojoj poiva cjelokupno djelo nalazi se na samom poetku
knjige i nedvojbeno e izazvati najvie komentara i kritika meu libe
ralnim teoretiarima: to je teza o trojnom nasilju bez koje je, smatra
iek, danas nemogue uistinu shvatiti dalekoseni utjecaj nasilja u
suvremenom svijetu. Za ieka subjektivno nasilje, koje ine jasno
prepoznatljivi i vidljivi akteri (poput terorista, ubojica, ratova itd.)
predstavlja samo vrh ledene sante koju ine jo i simboliko i sistem
sko nasilje: ovo prvo manje je vidljivo i utjelovljeno je u jeziku i nje
govim oblicima, doim ovo drugo predstavlja najopasniju i najpodliju
varijantu nasilja jer se odnosi na katastrofalne posljedice funkcioniranja
naih ekonomskih i politikih sistema. Protiv nasilja sustava (kao to
je to primjerice liberalni kapitalizam koji predstavlja suvremeni oblik
ideolokog fundamentalizma) mnogo je tee boriti se nego protiv tero
rizma, pa je i iekova analiza uvelike fokusirana upravo na taj segment
kojem pristupa s filozofske i psihoanalitike pozicije.
Problem s takvim objektivnim (simbolikim i sistemskim) nasi
ljem nalazi se u njegovoj nevidljivosti, u tome to ga se ne moe medij
ski prikazati i manipulirati, niti ga se moe analizirati uobiajenom
metodologijom empirijskih znanosti. Pristup ovdje doista mora biti
 o NASILJU 203

psihoanalitiki i fenomenoloki, usmjeren na razotkrivanje njegovih

najdubljih korijena koji se nalaze u sferi onog simbolikog. Dodatni
problem s nasiljem koji takoer esto izmie veini teoretiara nalazi se
u injenici da ono ne mora u sebi uvijek sadravati neki profani uzrok
utemeljen na racionalnoj elji: najbolji je primjer za to Benjaminova
studija o mitskom i boanskom nasilju s kojom iek zavrava knjigu
i koja ni nakon toliko desetljea otkad je napisana, ne gubi nimalo na
svojoj snazi i lucidnosti uvida. Naime, nasilje je veoma sloen fenomen
pri ijoj analizi nikako ne bi trebalo smetnuti s uma tri stvari: prvo,
nasilje je ponajprije strukturalni problem, objektivna karakteristika
suvremenih kapitalistikih drutava. Drugo, strukturalno (u irem smi
slu objektivno) nasilje ne nalazi se u javnoj sferi, ve u samom sreditu
kapitalizma kao njegova temeljna karakteristika (ovaj stav na tragu
marksistikih analiza drave zastupa Etienne Balibar, od kojeg iek
preuzima teorijsku artikulaciju tog fenomena). I tree, moda i naj
vanije, nasilje ne mora uvijek oznaavati aktivnost ili neku djelatnost:
ono se isto tako moe temeljiti na pasivnosti, o emu e iek posvetiti
posljednje stranice ove knjige.
iek subjektivno nasilje smatra opasnom krinkom zato to nas taj
medijski vidljiv tip nasilja (samoubilaki bombaki napadi, demonstra
cije, teroristiki napadi, gerilsko ratovanje, itd.) spreava da uoimo
istinsko, objektivno nasilje svijeta pri kojem naa uloga vie nije pasivno
i neduno promatranje strahota, nego aktivno i nametnuto sudjelovanje
u njima (najee na nesvjestan nain). Takvo konstantno previa
nje objektivnog odnosno sistemskog nasilja ukazuje na injenicu da
dananja tolerantna i multikulturalna zapadnjaka liberalna drutva
(tolerancija se ovdje shvaa kao ideoloka kategorija) uoavaju jedino
fiziki vidljivo nasilje, pri emu se svaki kritiki argument protiv teze
o, primjerice, monopolu demokratske drave na legitimiziranje nasilja
automatski odbacuje i iskljuuje iz sfere javne diskusije i podruja
komunikacije (o tome je iek ve pisao bezbroj puta, ukazujui na
204 SLAVOJ IEK

Denkverbot, odnosno zabranu zastupanja, pa ak i pomiljanja bilo

kakvog drugog drutveno-politikog sustava osim onog liberalno
-kapitalistikog). Stoga e i teza o nasilju koje se nalazi u samom srcu
tame suvremene demokracije, za veinu akademskog osoblja i dalje
ostati predmetom estoke kritike, kao to je to dosad bio sluaj sa
srodnim iekovim tezama, poput one o nunosti uskrsavanja figure
Lenjina kao suvremenog heroja u borbi protiv novog globalnog
imperijalizma. iek ne mora posebno obrazlagati stav da je svaka
drava utemeljena na nasilju (iako to ini referencama na Benjamina,
Schmitta ili Arendt): dovoljno je posegnuti za Starim zavjetom ili bilo
kojim fundamentalnim povijesnim tekstom da bi se ta teza u cijelosti
potvrdila i rasvijetlila, tO on jednim dijelom i ini govorei o suvreme
nim implikacijama palestinsko-idovskog sukoba (i predlaui pritom
veoma zanimljivo rjeenje za Jeruzalem).
Autorova je pozicija ovdje posve jasna: teror kojim se provodi
subjektivno nasilje kao i nae suosjeanje sa rtvama, u krajnjoj liniji
slue kao mamac, odnosno veo kojim se prikriva stvarno nasilje i kojim
nas se eli sprijeiti da na njega obratimo panju. etiri teoretska
zadatka koja se mogu iitati iz ove knjige i koja iek eli poduzeti da
bi ukazao na opasnost udobne i pasivne pozicije koja nas spreava da
kritiki mislimo sastoje se od sljedeih zahtjeva: pokazati kako je struk
turalno nasilje smjeteno u samom sreditu globalnog kapitalizma,
dekonstruirati medijsku sliku o zloinima, terorizmu i humanitarnim
krizama (koje, ba kao i dobrotvorne organizacije i udruge za ljudska
prava, nisu nita drugo doli krinke iza kojih se skriva beskrupulozno
ekonomsko izrabljivanje, odnosno ideologija vojne intervencije koja
slui ekonomsko-politikim interesima spreavajui svaku radikalnu
drutveno-politiku transformaciju), zatim otkriti istinske uzroke tero
ristikih napada diljem svijeta, te naposljetku ukazati na injenicu da se
i rasizam i strah od Drugog nalaze u samom srcu liberalnih i tolerantnih
drutava Zapada koja su opsjednuta politikom korektnou. Nasilje
 o NASILJU 205

koje vri agresor stoga je na paradoksalan nain bolje od dobrotvornih

organizacija jer se ono u odnosu na njih ne skriva i odmah pokazuje
svoje pravo lice. iekov napad na liberale, dekonstruktiviste i multi
kulturaliste dolazi sa svih podruja: on je jednako utemeljen u filmskoj
domeni (primjeri Dogvillea i Zaselka), teorijsko; literaturi (Hegel,
Benjamin i Balibar), kao i u medijskim fenomenima (Rat protiv
terora u Iraku i opsceno ameriko podzemlje kao simboliki temelj
muenja koje provode ameriki vojnici). Kad je rije o uzrocima nasilja
i terora, trebali bismo se vie fokusirati na naizgled besmislene i ira
cionalne provale gnjeva (poput onih u Parizu prije nekoliko godina) u
kojima se iskazuje mrnja spram Drugog koja je, nimalo paradoksalno,
posve u skladu s post-politikim multikulturalnim univerzumom tole
riranja razliitosti.
Logika kapitalizma u tolikoj je mjeri totalna da spreava svaku
mogunost zamiljanja bilo kakve alternative, a shodno tome i svaku
mogunost istinski radikalne promjene. Kad je rije o argumentima
protiv velike politike intervencije koja cilja na globalnu transfor
maciju, u diskusiji se gotovo u pravilu neizbjeno navode katastrofina
iskustva dvadesetog stoljea koja su iza sebe, poput anela povijesti,
ostavila stravine ruevine, i time svaki razgovor o nasilju skrenule u
tri smjera. Iako ih iek u ovoj knjizi eksplicitno ne spominje, ti smje
rovi su vidljivi u argumentaciji koju koristi. Rije je Habermasovom,
Adorno-Horkheimerovom i Balibarovom shvaanju nasilja: za prvoga
je nasilje u dvadesetom stoljeu (ponajprije totalitarno nasilje) rezul
tat nedovrenosti prosvjetiteljskog projekta kojeg on u osnovi smatra
pozitivnim emancipacijskim procesom; za dvojac Horkheimer-Adorno
(kojemu bismo danas mogli pribrojiti i Agambena) nasilje je upravo
proizvod samog Prosvjetiteljstva, a za .Balibara (ije teze iek obilato
usvaja) nasilje predstavlja sr moderniteta koji je podjednako otvorio
prostor za slobodu kao i opasnost. Preciznije reeno, za Balibara je
))ultra-objektivno ili sistemsko nasilje sastavni dio drutvenih uvjeta
206 SLAVOJ iEK

globalnog kapitalizma i ukljuuje 'automatsko' stvaranje izdvojenih

i zamjenjivih pojedinaca poput beskunika i nezaposlenih, dok se
ultra-subjektivno nasilje odnosi na novonastale etnike i/ili religijske
(ukratko: rasistike) fundamentalizme.
Balibar se kritiki osvre na hegelovsko-marksistiko shvaanje
preobrazbe nasilja u instrument historijskog uma, snagu koja stva
ra nove drutvene formacije, smatrajui kako se katastrofalna greka
marksizma (vidljiva i u dananjoj raspravi) sastoji upravo u tome to
nije bio u stanju misliti onu vrstu nasilja koju se ne moe integrirati u
pripovijest o historijskom napretku. Svojevrsno ienje takvog argu
mentadjskog sklopa zbilo se tek u djelima Hannah Arendt (posebice
u eponimnom eseju 0 nasilju) u kojima se jasno razlikuje politika
mo i puko iskazivanje moi drutvenim nasiljem. Ovdje je od klju
nog znaaja upravo veza izmeu nasilja i revolucije, tema koju iek
u knjizi nekoliko puta otvara (govorei-o jakobindrna, Robespierreu i
Francuskoj revoluciji), ali joj ne posveuje dovoljno prostora. Naime,
ukoliko se nasilje sve do nedavno nije smatralo kljunim za ostvarenje
dijeva revolucije (teza koju zastupa Arendt i s kojom se vrlo lako slo
iti), onda se postavlja pitanje u kojoj se mjeri njegovi dananji oblici
(primjerice, terorizam) moraju pokuati shvatiti analizirajui prije
svega ideoloke oblike koji su upotrijebljeni da bi se ono opravdalo.
Ako je u marksistikim terminima nasilje prije sv~ga miljeno kao
sredstvo za postizanje pravednog (odnosno komunistikog) drutva,
onda je ono istovremeno i znak koji ukazuje na autentinost bilo
kojeg revolucionarnog projekta, kao to sa zrncem ironije na jednom
mjestu kae Fredric Jameson. Suspenzija nasilja stoga znai odustajanje
od politike transformacije projekta, a njegovo prihvaanje suspenziju
onog etikog. Ovaj parcijalni povratak marksizmu nipoto nije puka
retorika gesta: korijeni teorijske analize nasilja nalaze se upravo u
ideolokoj dimenziji marksizma, koji je postao temeljem svake budue
teorije politikoga nasilja. iek se u knjizi ne bavi tim pitanjima,
 o NASILJU 207

preskaui ovaj ideoloki transfer da bi se izravno vratio Benjaminu

i njegovom shvaanju sile, onako kako je ono izloeno u Tezama o
fl1ozoflji historije i Kritici nasilja.
Nije sluajno da se iek na samom kraju knjige ekstenzivno oslanja
na Benjamina. Upuivanje na boansko nasilje govori o herojskom
priznavanju suverenog odluivanja; ono bi trebalo biti shvaeno, sma
tra iek, prije svega kao kataklizmiko, katarzino nasilje suverena
koji djeluje na etiki nain i u potpunosti je suprotstavljeno stavu koji
nalae povlaenje iz svijeta (etikog) djelovanja u svijet pasivnosti. Stoga
se i zavrna reenica ove knjige (Ne initi nita ponekad je najnasilnije
to moemo uiniti) mora shvatiti upravo na tom tragu. iek ovdje
s jedne strane zagovara bartlebyjevsku pasivnost (Radije ne bih), a
s druge strane polae nadu u neku vrstu boanskog nasilja koje bi
predstavljalo jedinu autentinu gestu, jedini istinski Dogaaj na tragu
one poznate Heideggerove reenice kako nas jo samo jedan Bog
moe spasiti. Ili, kazano Badiouovim rijeima, tp znai da mitsko
nasilje pripada poretku Bitka, a boansko nasilje poretku Dogaaja:
ne postoje, kae iek, objektivni kriteriji koji bi nam omoguili da
prepoznamo neki in nasilja kao boanski; isti onaj in koji se izvanj
skom promatrau doima tek kao obian nasilni in moe zapravo biti
boanski za one koji u njemu sudjeluju - ne postoji veliki Drugi koji bi
jamio za njegovu boansku narav; rizik njegova tumaenja i shvaanja
kao boanskog u potpunosti je na leima subjekta.
Ovdje je iek posve jasan: Subjektivno se nasilje doivljava
naspram nulte toke ne-nasilja kao naruavanje 'normalnog' mirnog
stanja stvari. Objektivno je nasilje, meutim, upravo ono nasilje koje
podrava ovaj 'normalan' poredak stvari. Znai li to da poziv da
budemo pasivni i ne inimo nita zapravo moemo shvatiti u smislu
da otpor znai predajw<? Kao to je ve reeno, problem s nasiljem
je upravo u tome to se ne radi tek o pukoj sili ili nekom vidljivom
inu brutalnosti: iekova je knjiga analitino, provokativnp i fl1ozof
208 SLAVOJ iEK

ski poticajno tivo zato to dubinski promatra nasilje u irem spektru

njegovih pojavnosti, u onom registru koji obinom akademskom empi
rijskom promatrau ili medijskom analitiaru svagda ostaje skriven.
Nasilje ukazuje na jedan mnogo dublji, ontoloki sudbonosan problem:
moe li se iznai takav oblik subjektivnosti koji e se zasnivati na istinski
revolucionarnom nasilju, nasuprot neautentinom, ekscesnom i nelegi
timnom nasilju koje provodi drava? Naravno, kao to je poznato, san
o revoluciji bez nasilja je poput sna o revoluciji bez revolucije, to je
meu prvima na najbrutalniji nain shvatio Robespierre.
Ne sastoji li se onda istinski revolucionarna (i autentina) gesta
upravo u besmislenom, iracionalnom i nefunkcionaInom nasilju bli
skom onome o emu govori Benjamin, nasilju koje nije utemeljeno ni
na kakvim utilitarni m ili ideolokim okvirima i razlozima, nasilju iji
pokreta ostaje zauvijek nevidljiv? Vra~imo li se na svjetovnu razinu,
pit~je koje se ovdje implicitno postavlja vrlo je esto u Ziekovom
opusu i najee ima jednoznaan odgovor: treba li samo reformirati
svijet (drutveno-politiki-ekonomski sustav) ili ga treba radikalno pre
obraziti? Moe li ga se potkopavati iznutra ili ga je potrebno u cijelosti
napustiti i inzistirati na radikalnoj i dramatinoj preobrazbi? Ziekove
refleksije o Lenjinu i sv. Pavlu na suptilan i manje izravan nain nastav
ljaju se i u ovoj knjizi u kojoj se opetovano tvrdi da radikal~~.4:!!!O
~;:l,i!iJWj.e nije dovoljno radjkalna<cstoga to nastavlja igratLig.ru
IjberaJnog kaJ!italizma. Suvremena ljevica na razliite naine reagira na
hegemoniju globalnog kapitalizma i liberalne demokracije kao njego
ve politike proteze: ona se moe i dalje nastaviti boriti za promjene
unutar postojeeg sustava (npr. socijaldemokratski Trei put) ili pak
moe ne initi nita i ekati boansko nasilje koje e pravednikim
gnjevom (ali bez etikog stava u pozadini) razoriti temelje nepravednog
svijeta. Ve spomenuti paradoks predstavlja kamen smutnje brojnim
Ziekovim kritiarima koji mu, osim nekonzistentnosti, zamjeraju i
to da navodno ne nudi nikakve istinski progresivne ili transformativne
 o flAS.LIU 209

alternative, ve samo propagira praznu negativnost aktivnog nihiliz

ma. Posve je jasno da takva kritiki nastrojena argumentacija proma
uje poantu: radi se upravo o tome da agresivnu pasivnost pri kojoj
akteri u drutvenom prostoru i javnoj sferi djeluju ba zato da se nita
ne bi promijenilo (prema poznatoj Viscontijevoj maksimi kako se sve
mora promijeniti da bi sve ostalo isto) treba zamijeniti pasivno-agre
sivnim ponaanjem(! i povlaenjem iz javnog prostora.
Ziekova prilagodba mozonje retorici masovnih medija te radikalna
kritika ideologije neoliberaInog globalnog kapitalizma koju provodi i u
ovoj knjizi (zbog koje je uspio doprijeti do iroke publike, ali i izazvati
bijes liberalnih ljeviara) zasniva se na propitivanju naina na koje takva
ideologija (kao strategija metapolitike kulturne borbe) strukturira
drutvenu zbilju i postupno se preobraava u novi postmoderni kulturni
sustav u kojem postoji vrlo malo mogunosti za neku novu socijalisti
ko-emancipacijsku perspektivu. Trijadi spomenute demokratske ideolo
gije, politike hegemonije i neoliberaIne ekonomije (kojoj odgovaraju
pripadajui stadiji Imaginarno, Simboliko i Realno), moda bi odsad
trebalo pripojiti i trijadu simbolikog, subjektivnog i sistemskog nasilja
koja na jednak nain odraava stupnjeve odnoenja spram drutvene
zbilje, stupnjeve u kojima se reflektira neto mnogo vie od uobiajene
predodbe nasilja kao puke nzike sile ili prinude. Rije je o nasilju koje
na simboliki nain odraava ono Realno, sublimni objekt utjelovljen u
jeziku koji omoguava da se sustav (poput drave) reproducira kao isto
nasilje spram kojeg je nemogue zauzeti neki drugi stav osim aktivnog
nihilizma. Moda je takav nihilizam doista najradikalnije i najnasilni
je!! to u dananjoj globalnoj konstelaciji moemo napraviti.

mr. sc. Toni Valenti

 KAZALO

A
nacistiki 69, 85

Abu Ghraib, zatvor u Iraku, 143,

pogromi 59

145-147
aparthejd 22, 29

Abu Hanifa, imam 123

Apokalipsa sada (fllm) 146

Acadian Ambulance Company 85

apstraktna univerz.alnost 18, 125-126,

acheronta movebo 132, 141, 143

129

Ad-Dustour, novine 94
Arendt, Hannah 45,206

Adorno, Theodor W. 10,46

aristotelizam 57

Afrika, glad 21
asketizam 77-78

Agamben, Giorgio 80
ateizam 108, 112-114, 116-117

agresija kao "ivotna sila" 57

"aton;Uni" svjetovi (monrk arone) 30, 34

Ahmatova, Ana (Ana Andrejevna

sv. Augustin

Gumiljova rod. Gorenko) 10

Ispovijesti 76

Ahmedinedad, Mahmud (iransIri pred Auschwitz-Birkenau, koncentracijski

sjednik) 33, 94
logor u Poljskoj 10, 94

AIDS 36,150
autonomija 64, 120-121, 124, 162, 165

al-Jazeera IV 43
autopoiesis 20

al-Hilali, eik 91-92

autoritet (hijerarhijski) 20

altruizam 75

Alir 106
8

ameriko-meksika granica 87
Badiou, Alain 31, 34, 69, 105, 127, 131,

Amery, Jean 156

164, 177

Amis, Manin 47
Bagdad, Irak 80-81

Amii 74, 122

Balibar, Etienne 18, 203, 205-206

amour-rk-soi (prirodna ljubav spram

Barak, Ehud 188

sebe) 79
barbarizam 119

amour-propre (pervertirano preferiranje

Bataille, Georges 25

sebe u odnosu na druge) 79

Beauvoir, Simone de: Amerika iz dana u

anti-crnako nasilje 145

dan 63-64, 184

Antigona (Sofoklova tragedija) 61-62, 161

Begin, Menachem 101, 188

anti-imigracijska politika 40
Belgijski Kongo, holokaust 18

anti-kranstvo 91
Ben-Gurion, David 101

anti-rasizam 98
Benjamin, Walter 15,46, 118, 147-148,

antisemitizam
156, 162-166,169,204-205,

muslimansIri 91-92
207-208

 o NASILJU 211

Bennett, Williafl\ 86-88

Christie, Agatha: "Ubojstvo u staji" 173

Bergman, Ingmar 52
Chrzanow, Poljska 103

Berija, Lavrentij 44
Churchill, Sir Winston 34

Berlinski zid 87-88

cionisti 95

beskunitvo ll, 18, 206

Compass, nadzornik 84

"besmisleno" nasilje 69
Coppola, Francis F. 146

Bijeg iz... (niz Almova) 186

Covington, Louisiana 85

bijes 156, 160

Cruise, Tom 145

bio-politika 39-40
Crveni kOd 145

Bjegunac (Aim) 170

Crveni teror (1919) 162

Blair, Tony 97
Cuar6n, Alfonso 29

blasfemija 91

38,43,51,43,64,139,169,

190
edomorstvo 122

bombardiranje: individualne nasuprot

lanak 133 kaznenog zakona (u bivoj

masovnim rtvama 42
Jugoslaviji) 133

Botox injekcije 122

okoladni laksativ 24, 40, 42

boansko nasilje 15, 148-149, 153,

udo 161

156, 162-167, 169, 190,203,

207-208
D
Burbonci 111
Dalaj-lama 75

buroazija 14, 126

Danton, Georges 166

brak djece 122, 124

Darwin, Charles 113

Brecht, Bertolt 37, 100, 107-108, 135,

Davidson, Donald 72,185

171,176, 182, 194

Davis, Andrew 170

Brown, John 136

Davos, vicarska 19,37

budizam 23, 50, 75

De Niro, Robert 170

Buharin, Nikolaj 46, 158

de-negacija 86

birokracija 20
Deleuze, Gilles 52, 109, 129

borba protiv kapitalizma 20

rklezijanizam 46

burza 17
demokracija 29,33,80,87, 119, 127,

Bush, George W. 97-98, 143, 145,

142-143,147,178,204,208

147
Danska 53-54, 92-93, 97, 112

Buder, 'udith 123

Dershowitz, Alan 42

Descartes, Rene 120, 189

e desniarske stranke 86, 176, 188

Cameron, David 76
dizajn 21

Carnegie, Andrew 23, 5

Detroit, neredi iz 1967. 82

cenzura 71, 88
dijalog 20-21, 69, 93, 99,106,177

Cezar, Julije 61
Djeca ovjeanstva (AIm) 29

Chesterton, G. K. 28, 57, 152-153, 183

dostojanstvo osobe 45.64,101,143.

Chomsky, Noam 42
147

212 SLAVOJ iEK

disidentstvo 42, 98, 137, 142 emancipacijska borba 131132

Dobre vibracije, tvrtka u San Franciscu emancipacijsko nasilje 169
31 emocionalno-etiki odgovor 41
"dobro"rioe" nasilje 56 Engels, Friedrich 11-12, 162, 192
dobrotvorstvo 18.23-24,31,36, eros 25, 154, 191
204-205 "etiki odbori" 180
Dogvilk (film) 159.205 etiki standardi 55, 115, 145
dominacija 7.14,35,6263, 114, 121, eurocentrizam 131
124125, 127 Europa ll, 46, 48, 54, 72, 87, 89, 92,
Donskoi, Mark 46 95-97, Ill, 117, 123, 131,138
Dostojevski, Fjodor M.: Braa Europska unija 87
KaramtlZOvi 115
Drugi 31. 40-41, 47,5153, 72, 74, F
77-79,83,97, 113, 124, 165167 Faliaci, Oriana 96-98, 188
drutveni ivot, orudenje od njega 22, Faluda, Irak 43
54, 125, 134, 170 Falwell, Jerry 151
drutvene veze, dezintegracija 28, 136 fanatizam, rasistiki, religijski, seksualni
drutvena stvarnost 16-17, 127 35, 73
drutvena odgovornost 19, 21, 23 faizam 98, 155
drutveno nasilje 36, 63, 138,206 fatika zajednicaJfunkcija 68-69
drave FBI 47
zasnovane na "utemeijujuem zloi Februarska revolucija (1917) 155
nu" 99 feminizam 127
suverenost 100 fetiistiko poricanje 48-49
drava blagostanja 118, 190 fetiizam robe 125
duhovnost 23, 124 filantropija 24
Dupuy, Jean-Pierre 76, 185-186 Finkielkraut, Alain 68, 98, 156
Fisk, Robert 103
Df fiziko nasilje 14-15,62,66,203
diihad 106 fleksibilnost 20
Ford, Harrison 170
E Foster, Jodie 170
eBay 19 Foucault, Michel 125, 129
Efekt okidala (film) 186 Francuska revolucija (1789) 155
egaliberte 127 Francuska revolucija (1792) 155,162
egalitarizam 79. 156 Francuska revolucija (1848) 111, 130
egoizam 31, 58. 75. 79-80, 88 Francuska
Eisler. Hans 46 nemiri u predgraima 2005. 15,
ekoloka katastrofa 39,81 65-67, 69, 98, 169
ekolozi 155 studentski nemiri 1968. 22, 65
ekonomski sustav 7, 26, 202, 208 Freud, Sigmund
eksploatacija 14,24,92, 118, 125, 127. problem blinjeg 51
 o NASILJU 213

san o Irminoj injekciji 149 Haifa,Izraeil03

Tumaenje mova 141 hainamoration 168
Friedman, Thomas 19,21 hakeri 20
Fukuyama, Francis 87, 119, 155 Harris, Sam: The end ofFaith 4143
fundamentalizam Hayek, Friedrich 77
libetalni komunisti i bijesni funda Hecht, Ben: "Pismo palestinskim terori
mentalisti 36 stima" 101
religijsko fundamentalistiko nasilje 18, hedonizam 29, 54, 116
21 Hegel, Georg Friedrich W. 13" 18,33,
55,71, 124. 126-130, 157, 191,
G 202,205
Gaiman, Neil 52 hegelijanstvo 28, 119, 129, 160
Gates, Bill ll, 19-20,23-25 Heidegger, Martin 7" 60-62, 71, 154,
Gaulle, Charles de (general) 106 166,207
Gaza, pojas 94, 103-104 Heraklit 62
Gissin, Raanan 95 hermeneutiko iskuenje 67. 128
glazba, i Auschwitz 10 hermeneutika sumnje 160-161
globalno informacijsko selo 53 Hermlin, Stephan 45
globalna revolucija 21 Higgsovo polje 174-175
globalno zatopljenje 81 hijerarhija 20,76, 155
globalizacija Himmler, Heinrich 192
ekonomska 74, 88, 126 hipokrizija ll, 127
kapitalistika 18-19, 22, 100, 155, historijski identitet 40
204-208 Hitchcock, Alfred 148, 150, 181
Glucksmann, Andre: Dostofevski a Hitchens, Christopher 146
Manhattan 115 Hitler, Adolf 44,74,94-95, 171172,
Google 19 192
Gorbaov, Mihail 44 Hladni rat 48, 118
Gorky triwgija (filmska serija) 46-47 Holderlin, Friedrich 62
Gospodar-Oznaitelj 34, 55-56, 71 holokaust 9, 18,40, 93-96, 102-103,
Gray, John 71 150, 179, 188
Greengrass, Paul 151 Homeini, Ajatolah 50
Guantanamo, zaljev, zatvorenici lieni Homer 154
svih prava 40 Homini sacer (ljudi iskljueni iz pravnog
Guevara, Che167-168 poretka) 41. 80, 163-164
Gvatemala II Homo sacer (sveto bie) 40
homofobija 143
H homoseksualnost n. 29, 32, 114, 143
Ha'aretz, novine 68, 98, 188 Houellebecq, Michel 35
Habermas, Jiirgen 45, 183, 191,205 humanitarne kampanje 36
Haeckel, Ernst 113 humanitarne krize 8, 21, 204
Haganah 101 Hume, David 116
 214 SLAVOJ iEK

Huntington, Samuel 118-119, 147

Izraelske obrambene snage (lOS) 94

Hussein, Saddam 144

Izraelsko-ameriki savez 107

izraelsko-palestinski sukob 103-104

IBM 19

ideoloko nasilje 15, 17

Jakobson, Roman 68-69

Ilijada (Homerova) 154

James, P. D.: Djeca ovjeanstva 29

iluzija 22,36,41-42,117,127,162
jansenizam 165

imaginacija 120
Japan 135

imigranti 29-30, 40, 70, 110

javna aktivnost 121

imperijalizam 54, 98-99, 125, 139, 204

javno 120-121

incest 122, 161

jednakost 127

indijska duhovnost 124

Jeljcin, Boris 134

individualizam 75
Jeruzalem 94, 104, 107-108,204

industrijska proizvodnja 20
jesen 1989. 87

informacija, slobodan protok 21

jezik

institucija, nesvjesno 140

fatika komunikacija 65

Institut Serbski, Moskva 42

jezino nasilje 61

Intel 19
nametanje Gospodara-Oznaitelja

interakcija, spontana 20
55-56

internet 22, 34
Job 149-150

intersubjektivnost 31, 56
John, Elton 114

Iraki rat 8

Irak 53, 80, 110, 112,205

judaizam 117

judeo-kranska permutacija bijesa 154

Iran 92
Jugoslavija 133, 137

Irving, David 93
Jutro u Americi (radijski program) 86

Irving, John: A Prayer.for Owen Meany

Juna Afrika, aparthejd 22

135
Jyllands-Posten 53

islam

i europski ustav 97
K
globalno irenje 50
Kabul 81

slavljen kao velika religija ljubavi i

Kafka, Franz 158

tolerancije 97
Kaganovi, Lazar 44

istina 9, 70-72, 120

Kamboda, bombardiranje 42

Istona fronta 103

Kang Ho-yung 72-73

Istona Ukrajina 103

Kant, Immanuel 48, 51, 57, 82, 90, 96,

Izrael ,
99, 120-121, 161-162, 165, 167
fetiistiko poricanje 105
kapitalisti 25

politika prema Palestincima 94-95

kapitalistika dinamika 28, 82-83, 171

savez Amerike i Izraela 107

kapitalizam

vlastita legitimacija 107

"besvjetovni karakter" 71

izraelska vojska 94
dominacija kasnog kapitalizma 35

 o NASILJU 21 5

fundamentalno sistemsko nasilje 17

Kulturna revolucija 171

globalni 18-19,22, 100,201, 204, 206,

kulturni identitet 40, 74, 88, 97

208-209
kulturni imperijalizam 98-99, 139

kartezijanstvo 120, 123

kupci 21, 28

Kassovirz, Mathieu 184

kvantna fizika 174

kastrati 60

Katolika crkva i pedofilija 140-141

L
Kennedy, John F. 34
Lacan, Jacques

KGB42
"Ime oca" 146

Kierkegaard, S0ren 168

"Kant avec Sade" 161

Kina 106, 171

problematina narav "ljubavi spram

King, Rodney 82, 184

blinjeg" 51

Kissinger, Henry 42
zrcalni stadij 171

klasne razlike 138

Laclau, Ernesto 61

Klee, Paul: Angelus Novus 148

latinoameriki populizam 155

Klub boraca (film) 106

le Breton, Yves 116

kOd diskrecije 52, 54

Lefort, Claude 126

Koepp, David 186

Leibniz, Gottfried W. 33

Koestler, Arthur 102

Lemberg, Zapadna Ukrajina 103

kognitivno mapiranje 67, 69

Lenjin, Vladimir 12-13,204,208

kolonijalizam, kolonizacija 95-96, 105,

lenjingradski zatvor 10

124
Leopold II, belgijski kralj 18

kompjutori 11, 24
Levi Strauss, Claude 127

komunikacija 21,54-56,65,69,203
Levi, Primo 132, 179

komunitarizam 75
Levinas, Emmanuel 51, 56

komunizam 20, 45, 98, 113, 155, 202

Levy, Gideon 188

Kongo, kriza 8, 18-19, 150

liberali 15,65,70,73,90-91,97-98,

Kongres SAD-a 110

111, 120

konzervativci, britanski i Rawlsova teori liberalizam 90, 98, 119, 121-125, 152

ja pravednosti 76
liberalna tolerancija 15, 40, 108-109

Korejski rat 72
liberalni komunisti 19-24,36-37, 180,

kozmetiki implantati 122

202

Krabbe, Jeroen 170

Liberija 81

"kraj povijesti" 87, 119

Linksfaschismus 191

kreativnost 22, 120

Locke, John 156

Krist 59, 91, 93, 114, 150, 158, 192

Lomei valove (film) 159

kranstvo 91,97,99,117,153,158,
Londonska burza 17

168
Los Angeles, neredi 1992. 82, 184

Ku Klux Klan 141, 147

Loski, Andrej (i obitelj) 14-15

"kua bitka" 7, 60, 191

Louisiana 81

kultura 20, 118-127

Lovecraft, H. P. 27

Kulturarbeit 72
Lubanja i kosti, tajno drutvo na Yaleu

216 SLAVOJ iEK

145
mirisi 139-140

Lu; IX i Luj XVI (franc. kraljevi) 116,

mitsko nasilje 164, 166, 203, 207

166
Mladina (tjednik) 110-111

Lukrecije: De rerum natura 116

moderna 27, 57-58, 71-72

Lynch, David 144

Mojsije 61

monopol 24, 203

LJ Moore, Demi 145

ljeviarski fuizam 155

moralna djela 116

ljubav 31-32,35,47,51-52,79,
Moskva, suenja 42, 46

167-168
Mrnja (mm) 184

Ljubljana, Slovenija 110

muenje, patnja 41-43, 49, 114, 144,

ljubomora 26, 85, 158

147,205

ljudska prava 33,40, 124-125, 129,204

Muhamed, prorok, danske karikarure

ljeviari 15,48, 139,209

53-54,90-92, 109-112, 117, 169,

202

M Muller, Jean-Marie 55-56

Maisrre, Joseph de 99
multikulturalizam 89, 98, 118, 123,205

Malinowski, Bronislaw 68
muslimani 8, 21, 30,54,90-93, 107,

Malnuit, Olivier 21
109-111, 117, 122-123

Malo dohrih ljudi (film) 145

Muaraf, Pervez, general 92

Mao Zedong 155, 171

Mapplethorpe, Robert 144

N
marksizam 99, 206
nacisti 51, 69, 85, 94, 102, 156, 160,

Marx, Karlll-12, 16-17, 22, 80, Ill,

164, 182

125-126, 128-129
nacistika Njemaka 171

masturbacija 31-32
nagon za smrti 185, 191

McLuhan, Marshall 68
napad ll. rujna

meunarodne kompanije, Juna Afrika

ameriki vojni ekspanzionizam 107

22
ikonografija jedanaestog rujna 180

mehanizacija uma" 185

stav desniarskih krana 151

Meksiko, kapitalistika globalizacija 18

napastovanje 39-41,53,84, 169

melankolija 78
narcizam 31

Melenkov, Andrej i Georgij 45

"narikae" 84

Mellila, panjolski Maroko 88

nasilje

Melville, Herman 193

kao "smrtonosna sila" 57

meritokracija 156
rri tipa nasilja 16

meta-lingvistika funkcija 69
natjecanje 20, 65, 121

Meyer, Nicholas: Sedampostorna otopina

navike 132-133

181
Negri, Toni 20

Milenijski virus 80
neokolonijalizam 125

milost 157-160
neplodnost 29

Milton, John 75
neprijatelj

 o lIASILJU 217

Drugi kao neprijatelj 51

otvorene granice 89

nasilje prema neprijatelju 45-46

outsourcing 180

netolerancija 36, 40, 109, 118-120, 132

New Orieans, elementarna nepogoda

p
(2005) 65, 80-85, 169, 202
pacifizam 114

New York City, uprava 33

Pakistan: proameriki Muarafov reim

New York Times 84

92

Newark, neredi (1967) 82

Palestina 10 l, l 06

nezaposlenost 18, 206

Palestinci 94-95, 99-101, 103-106, 108,

Nicholson, Jack 146

180, 191

nieansrvo 157
Parika komuna 129, 162

NietzSche, Friedrich 29-30, 35, 77-78,

Parker, Dorothy 69

129, 156, 160, 174, 192

parni srcoj, izum 22

nihilizam 30, 115, 209

Parobrod filozofa 14

NiplTuck (TV serija) 137-138

partikularnost 130

Nixon, Richard 106

Pascal, Blaise 99

nie klase 139

patriotizam, malograanski 20

NKVD 173
sv. Pavao, 50, 168, 208

Noite, Ernst 155

pedofilija 140-141

nomenklatura 173
Picasso, Pablo 15

Norton, Edward 106

plastina operacija 122, 124

Nova desnica 87
Platon 18

Ples u tami (mm) 159

o PLO 106

"objektivni" viak 18
pljaka 65, 80, 84-85, 88

objektivno nasilje
podjela rada 121

i kapiraliz.am 18
podudaranje supromosti 36

interakcija sa subjektivnim i simbo

poezija, i Auschwitz 10

liki nasiljem 16
poligamija 22

kao sistemsko i simboliko nasilje 7

politika dominacija 125

obrezivanje klitorisa 122, 124, 131

politika korektnost 40, 86

odabrani ljudi 50
politika sloboda 22, 127

okcidentalizam 54
politiki protesti 60

OkIahoma, napad (1995) 79

politiki sustav 204, 208

okrutnost, u odnosu spram ljubavi 167

politike, kulturalizacije 118

Olimp, bogovi 91
Poljska, zahtjev za proglaenjem Krista

ontoloko nasilje 61, 63

poljskim kraljem 91

organska hrana 29
Porto Alegre sasranci/pokret, Brazil 19,

orijentalizam 54
155

Orleanci Ill, 130

Posljednji sud 165

Orwell, George 138-139, 190

post-politika bio-politika 39-40, 202

osveta 102, 154-160

potovanje 41,45,51,98,109

218 SLAVOJ iEK

Pound, Ezra 62
114

pragmatika kontradikcija 45
"partikularne" religije 50

pravda 77, 101, 166

univerzalizam 50-51

prazna gesta 135

zatvorene religijske grupe 67

pretpostavka 43
Remnick, David: Lenin's Tomb 44

princip realnosti 165

represija (Verdriingung) 177

privatna inicijativa 23
republikanizam 130

privatnost 120, 140

revolucionarni teror (1792-4) 155, 162

Prvi svijet 30, 124,180

revolucionarno nasilje 164,208

Prvi svjetski rat 113

rezervati prirode 26-27

pseudo-hitnost, u vezi s nasiljem II

Rio de Janeiro, pljakanje 166

psihoanaliza 71, 173, 185

Robertson, Pat 151

Psycho (film) 148, 151

Robespierre, Maximilien 9, 136,

Ptice (film) 151

166-167,179,206,208

Putin, Vladimir 135

rodni identitet 123

rojalizam 111, 130

Q ropstvo 62

Queen, Dr Carol 31-32

Rorty, Richard 120-121

Rosenberg. EtheUJulius 47

R
Rousseau, Jean-Jacques 18,75,79

Rabin, Jitzak 106

Rusija 14, 134

racionalnost 72. 124

radikalno-emancipatotska politika 39,

S

174
sabotiranje, sebe samog 186

radnici v. zaposlenici
Sade, markiz de 161

Ranciere, Jacques 126-127

Said al-Sahaf, Muhammad 80

Rand. Ayn 18
Said, Edward 54

rasizam 15, 37,63,87-88,98-99,204

samoubojstvo 173-174

rasne skupine 28
Sandford, Stella 63

Rat protiv terora 97, 100, 107,205

Saramago, Jose 176, 194

Rawls, John 76
Sarkozy, Nicolas 66

razmjena robe 125-126

Sartre, Jean-Paul: Egzistencijalizam je

razum 56, 59,66,90,93, 120-121,

humanizam 12

152
Saudijska Arabija 106

realni socijalizam 142

Schoenberg, Arnold 10-11

Realno 17, 49, 70, 72, 179, 209

Schrader, Paul 170

realnost 10, 17,75,134

Schumann, Robert: "Humoreska"

Reiner, Rob 145

141-142

religija
Scorsese, Martin 170

"anonimna religija ateizma" 108, 112

Sebald, W. G. 156-157

nasilje koje se temelji na religiji 21,

segregacija 22, 66, 88-89

 O NUILJU 219

seksizam 37
socijalna dominacija, veza sa simbolikim

seksualna diskriminacija 15
nasiljem 7

seksualna lienost 39
socijalni darvinizam 113

seksualnost 30-31
Solomon, kralj 108

seksualnost u atonaInom svijetu 30-35

Somalija 81

koncept "atonaInog svijeta" 34

Soros, George 19,24-25

senzualnost 78
'SOVjetski Savez 46,48-49,134, 193

Shakespeare, William 128, 185

spasenje 116, 158

Sharon, Ariel 97
Spinoza, Baruch 116

Shelley, Mary: Frankenstein 43-44

spiritualizam 78

Shyamaian, M. Night 26, 280

spolni in, enska odgovornost za njega

silovanje 80, 84-85, 91

187

simbolika uinkovitost 93
"spontano" nasilje 56

simboliko nasilje
srednja klasa 30, 138-139

u vezi s objektivnim i subjektivnim

Srednji Istok, sukob 103-104, 106

nasiljem 16, 202

"sretne devedesete" 87

utjelovljeno u jeziku i oblicima 7,

Staljin, J. V. 44-48, 80

53,55
velike istke (1936-7) 173

sindikati 127
staljinizam 46, 173

Sirija 53, 106

stara ljevica! desnica 20

sistemsko nasilje
Starbucks 11

kapitalistiko 7,17-18
Stevens, Wallace 10

objektivni tip nasilja 202-203, 209

Stone, Oliver 151

veza sa subjektivnim nasiljem 169,

strah 39-40, 47

174
Stranka poretka Ill, 130

Sjedinjene Drave 24, 44, 74, 80, 82,

Strelnikoff (rock grupa) III

88, 107, 138

strukturalizam 68

Sjeverna Koreja 72-73

strukturalno nasilje 36

Sjever-sjeverozapad (film) 151

Stvoritelj 61

sloboda 127, 135-137, 147, 153, 162

subjektivno nasilje

slobodan pristup 78
"iracionalna" provala nasilja 7

Sloterdijk, Peter 25,51,155-156, 161

nulto stanje bez nasilja 7

Srdha j vrijeme 154

i sistemsko nasilje 169, 174

Slovenija II O-Ill
subjektivnost, narcistika 40

"smijeh iz konzerve" 82
sublimno 82

Smith, Adam 20
Sudnji dan 154-155

smre, pobjeda dobra nad zlim 59

"sukob civilizacija" 97, 118-119, 147

smrtnost/besmrtnost 58-59
suniti 112

snufffilmovi 49
suradnja 20, 124

socijalizam, sovjetski 48-49

suverenost, drava 100

socijalna demokracija 143

Sveuilite Champaign, Illinois 110

220 SLAVOJ iEK

j nje) 177

ijiri 112
Vidal, Gore 53, 76

vlasnirvo, privatno 130

T Vrtoglavica (film) 181

Taksist (fUm) 170

Tarkovski, Andrej 52
W
"teatar okrutnosti" 144
Wagner, Richard 128-129

tehnologija, nova 21,71,80

ParsiJa/78, 128

teror 9,11,46,74,97,107,153,165
Siegfri~d 128

teroristiki napadi 70, 72, 75, 169

Tristan i !zolJa 73

thymos 25-26, 154

Weil, Simone 57-58

Tim~, asopis 8, 33
Wiesenthal, Simon: Pravda, a n~ osv~ta

tolerancija 7, 30, 36, 92, 103, 108-109,

102

118, 120, 123

Winter, Cecile 95

totalitarna ideologijalreimi 18, 143

Wood, Michael 176, 194

transparentnost 21, 135

World Trade Cent" (fllm) 151-152

Trei svijet 81, 96

World Trade Center, New York 79

Tridesetogodinji rat 123

World Wide Web 33

Trier, Lars von 159

rvornice na imanjima 49
y

Twin Towers, New York 42, 79, 87,

Yale, sveuilite 145

150-152
Years, William Butler 51,65,73-74

U
Z
ukidanje dugova 36
zaborav (takoer iooprost) 157

ultra-objektivno/subjektivno nasilje 18
zabrana 62, 77

umjetniki opis II
zagaenje 28, 180

umjetnost, gubitak potovanja spram

zakon 57-58,61, 135

nje 71
Zapadna obala 8, 87, 103-104, 180

UNESCO 55-56
Zapadna Ukrajina 103

United 93 (fllm) 151-152

Zaparero, Jose 88

univeralne norme i prava 75, 101, 127

zaposlenici 21

univena1izam 50-51,68
Zas~iak (film) 26-28

univena1na singularnost 120

zavist 74, 78, 154, 160-161

univena1nost 107, 119, 121, 125, 128

zavist (msentiment) 75

uragan .Katrina 65, 84, 169, 202

spram Drugog 77

utilitarizam 75
trojsrvo zavisti, krtosti i melankolije

uitak 32,77-79, 146

75

zdravlje30-31, 190

V
zen budizam 50

verbalno nasilje 59
zlato 24, 55, 60

Vergilije 141
zlo

VerwtT'fong (zarvaranje, odbijanje/porica smrt i pobjeda dobra nad zlim 59

 o NASILJU 221

primjeri dananjega zla u svijetu 28

ena 10, 16, 123, 126

rrvovanje i zlo 79
idovi

zloin 7,70
antisemirski pogromi 59

znanje 20, 71
Primo Levi 132

znanost 70-71
u Wagnerovim operama 128

ivot-svijet 132

f trtva (film) 52

relja 47, 53, 57,74, 161

rrva 79, 160

 Slavoj iek
O NASILJU
est pogleda sa strane

Izdava
Naklada LJEVAK d.o.o.

za izdavaa
PETRA LJEVAK

Lektor i korektor
DINKO TELEAN

Kazalo
NINA VUJII

Priprema
Studio LJEVAK

ISBN 878-953-178-940-0 (tvrdi uvez)

Tisak
Feroproms, Zagreb