Perica Vuji: Dijalektna obiljeja Proze u trapericama

UDK 81'28
Struni rad
Primljen 11. svibnja 2010., prihvaen za tisak 24. svibnja 2010.

Perica Vuji
DIJALEKTNA OBILJEJA PROZE U TRAPERICAMA

U ovome radu bavim se dijalektnim obiljejima proze u traperi-

cama na primjeru dvaju romana Zvonimira Majdaka Kui, stari moj i Stari
deki. Da bih u tome to bolje uspio, najprije kratko objanjavam to je proza
u trapericama i to je o Majdakovim romanima zabiljeeno u nekim povije-
stima hrvatske knjievnosti, da bih nakon toga rekao neto o razgovornom
stilu koji obiljeava romane, poloaju kajkavskog narjeja danas, te zato sam
se ba opredijelio za Majdakove romane. Nakon toga slijedi pregled morfo-
nolokih i morfolokih, te sintaktikih obiljeja to sam ih pronaao u roma-
nima kojima ukazujem na prisutnost regionalnih, tj. dijalektnih obiljeja u
jeziku likova.

Proza u trapericama Majdakovi romani

Najsaetije je vezu izmeu proze u trapericama i Majdakovih romana

opisao Dubravko Jeli (2004: 540): Nakon to je Aleksandar Flaker smislio
sintagmu proza u trapericama kao stilsku oznaku, meu one koji pripadaju
tom pripovjednom modelu (nastalom u ozraju Salingerova Lovca u itu)
ubrojen je odmah Zvonimir Majdak.
Svoj je prikaz poetike proza u trapericama upravo dobila u istoimenoj
Flakerovoj knjizi (1983) gdje on na nizu primjera djela, to hrvatske (u ta
djela ubrojan je i Majdakov roman Kui, stari moj), to svjetske knjievno-
sti, objanjava osnovna obiljeja te proze u poglavlju Konstrukcija modela u
etrnaest podnaslova, npr. opozicija nedorasli odrasli, inteligentni pripovje-
da u trapericama, pripovjedaev infantilizam itd., a za ovaj je rad najvanije
obiljeje jezik proze koji je opisan u nekoliko podnaslova: jezik mladih i dru-
gi jezici, stilizacija usmenog spontanog govora, jezik i otpori, protiv birokra-
tiziranog jezika. O jeziku Majdakovog romana Flaker (1983: 18) kae da je
Kui, stari moj pisan zagrebakim polukajkavskim govorom, te da je
novinska kritika uglavnom hvalila Majdaka za jezino osloboenje. Prema
njemu (1983: 79), tek je Majdak uveo zagrebaki argon potpuno u knjiev-
nost, stilizirajui onu mjeavinu standardne tokavtine i elemenata kajkav-

215
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

skog dijalekta kojim uglavnom govore zagrebaki obrtnici, ali s izrazima koji
su posebno karakteristini za slang mlade generacije (...) pa je cijeli roman
pisan slangom mladog zagrebakog lumenproletarijata.
Slina stajalita nalazimo u povijestima hrvatske knjievnosti o jeziku
romana: tako Jeli (2004) kae da se u Majdakovim romanima radi o lju-
dima iz klape, ivotnim marginalcima, koji govore zagrebakim slangom.
Tipine su karakteristike njegovih romana stvarnost ivota, jezik ulice, las-
civnost, mjestimice feljtonistika lakoa i povrnost. O Majdakovu opusu
Slobodan Prosperov Novak (2003) kae da ga obiljeava proza koju ini tri-
desetak objavljenih romana koji su veinom uspjeli primjeri vrlo heterogene
trivijalne proze. Kui, stari moj najslavniji je Majdakov roman, te je upravo
taj roman zbog uporabe sonog zagrebakog slanga postao jedan od najboljih
primjeraka urbanog folklora. Upravo uspjeh tog romana potaknuo je Majdaka
da napie svojevrsni nastavak pod imenom Stari deki, jo jedan izdanak
frajerske proze s autsajderskog mjesta te je prvi hrvatski pisac koji se znatno
koristio gradskim argonom. O jeziku je romana Kreimir Nemec (2003:
158-159) zabiljeio: Budui da svako novo iskustvo progovara i novim jezi-
kom, slang kao jezik ulice i govor spontanosti postaje autentian medij mla-
dih. (...) Novosti u romanu kriju se najprije na lingvostilistikoj razini, u os-
miljenom napadu na standardnu, utogljenu tokavtinu kanonizirane viso-
ke knjievnosti. Potencijali argona koji je ovdje (i) u funkciji artikuliranja
jednoga stanja svijesti i postizavanja ivotne autentinosti u romanu su vje-
to iskoriteni, mada stoji opaska Igora Mandia da je 'jezik prevladao likove
i podinio pisca'.

Regiolekti i razgovorni stil

U svojim istraivanjima sociolingvistika ne zanemaruje aspekt djelova-

nja ime eli pokazati da se jedna zajednica ne slui jednim jedinstvenim je-
zikom, nego se nehomogenost, tj. heterogenost jezika te zajednice svodi na
vie sociokulturno uvjetovanih jezinih uporabnih oblika ili varijeteta koji se
razlikuju na pojedinim jezinim razinama. Upravo ta heterogenost jezika, tj.
postojanje tih varijeteta, dovodi taj jezini polisistem u usku vezu s prostor-
nom raslojenou govornika tog jezinog ili kulturnog prostora. Prostorna ra-
slojenost stanovnika, odnosno zemljopisno odreeni dijalekti, ine regiolekte:
to su regionalni razgovorni jezici, nadregionalni govoreni standard i kodifi-
cirani standard koji vrijedi najee na cijelom jezinom ili kulturnom pro-
storu (Glovacki-Bernardi i dr., 2001: 201). Regiolekti u Majdakovim roma-
nima Kui, stari moj i Stari deki upravo su uvjetovani zemljopisno, odno-
sno likovi romana smjeteni su u Zagreb pa je i njihov govor obiljeen pri-
padnou tome kraju, stoga se u njihovu govoru javljaju dijalektna obiljeja
kajkavskog narjeja.

216
 Perica Vuji: Dijalektna obiljeja Proze u trapericama

U romanima je uporaba razgovornoga stila kao karakteristika glavnih

likova ujedno i obiljeje proze u trapericama koja bjei od intelektualizma
to je jedno od njezinih glavnih obiljeja (Nemec, 2003). Razgovorni stil, kao
obiljeje svakodnevne komunikacije, ima svoja osnovna svojstva: jednostav-
nost, nepripremljenost, spontanost, neslubenost i oputenost (Sili, 2006).
Upravo spomenuta svojstva utjeu na to da se u razgovornom stilu javljaju i
dijalektoloka obiljeja jer spontanost i oputenost ne trae od govornika da u
svakodnevnom razgovoru razmilja hoe li upotrijebiti standardnu rije ili
dijalektizam, bitno da ga njegov sugovornik razumije. Neka svojstva (nepri-
premljenost, spontanost, neslubenost) mogla bi navesti na pomisao da raz-
govorni stil nema svojih zakonitosti, ali ima ih, i one se najvie oituju u fo-
netici, gramatici i leksiku (Sili / Pranjkovi, 2005).
Prije nego krenem s opisom tih obiljeja, rei u neto kratko o kajkav-
skom narjeju i njegovu poloaju danas, te zato sam se opredijelio za Maj-
dakove romane.
Kajkavsko narjeje i kajkavska knjievnost predmetom su prouavanja
brojnih kroatista, dijalektologa itd. Stoga, kako bih opisao poloaj kajkavskog
narjeja danas, navest u samo neke manifestacije, susrete, na kojima se bavi
kajkavskim narjejem i njeguje kajkavska rije: zbornici radova Susret rijei
u Bedekovini, u novije vrijeme Recital Josip Ozimec u Mariji Bistrici, Pod-
ravski zbornik, Galovieva jesen u Koprivnici, dravna nagrada Fran Galovi
za zaviajnu tematiku itd. (Poljanec, 2006). Svi ti susreti svjedoe da je
kajkavska rije iva i da je i dalje predmetom interesa jezikoslovaca.
Za Majdakove sam se romane odluio upravo zbog vremena njihova
nastanka: roman Kui, stari moj napisan je 1970. godine, a Stari deki 1975.
Ve te godine upuuju na povijesni kontekst koji imaju ti romani, osim toga
na to da su odmah ubrojani u model proze u trapericama. Naime, u to vrije-
me Hrvatska se nalazi u sastavu bive jugoslavenske drave u kojoj hrvatski
jezik nije imao zakonsku zatitu, a dodatno je progonjen nametnutim ustav-
nim i zakonskim odredbama, npr. Novosadski pravopis (1960.), uvarovi
edikti o zabrani itd. Takoer, zabiljeeno je kako pisci u hrvatsku kajkavsku
knjievnost unose lokalne, a jo vie i mikrolokalne idiome, ime ire vrijed-
nosne granice kajkavske knjievnost, ali i to je dvojbeno, jer ta pojava pred-
metom je prouavanja i sociolingvistike i knjievnosti (Bartoli, 2006). Upra-
vo u tome razdoblju, kada je hrvatski jezik potiskivan, ni narjeja nisu mogla
doi do izraaja jer su smatrana napadom na unitarni jezik. Upravo Majda-
kovim romanima moemo dati ulogu boraca protiv tog jezinog unitarizma
jer, iako se oni ne ubrajaju u kajkavsku knjievnost, svojim dijalektolokim
elementima naruavaju tkivo unitarnog jezika. Zapravo, ti se romani vie uk-
lapaju u spomenutu tvrdnju da unose lokalne i mikrolokalne idiome jer tako u
prvom planu ne istiu dijalektoloka obiljeja.

217
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

Jezik Majdakovih romana

U nastavku rada nastojat u objasniti neka morfonoloka obiljeja, obli-

ke i sintaktika obiljeja koja se javljaju u romanima, a uvjetovana su geo-
grafskim poloajem, tj. u njima su vidljivi utjecaji kajkavskog narjeja, iako
su neka od tih obiljeja tipina i za standardni jezik. Prilikom utvrivanja di-
jalektolokih obiljeja, oslonio sam se na dvije knjige Mije Lonaria: Kaj-
kavsko narjeje (1996.) i Kajkaviana alia (2005.), u kojima detaljno opi-
suje razvoj kajkavskog narjeja te njegove osobine.

Morfonoloka obiljeja i oblici

to se tie kajkavske morfologije, karakteriziraju je dvije osobine: ino-
vacije i ouvanje starijih crta. Inovacije su u kajkavskoj morfologiji: gubitak
dvojine, smanjenje broja tipova deklinacija, gubitak vokativa, komparativni
sufiks -(e)-, gubitak nesloenih preteritalnih vremena, jedan futur s biti, dok
se ouvanje starijih crta oituje u prisutnosti supina, te posebnih oblika za da-
tiv, lokativ i instrumental u mnoini (Lonari, 1996).
Neka su morfonoloka i morfoloka obiljeja Majdakovih romana:1
- nema alternacije k, g, h u imenicama mukog roda u mnoini: crveki (SD,
181), petki (SD, 201). Lonari (2005: 118) biljei da te alternacije u
kajkavskom narjeju nema ni u imenica enskog roda u jednini.
- na mjestu jata javljaju se razliiti oblici, najei je e: cene (SD, 219), svet
(SD, 183), delaju (SD, 189), susedi (SD, 186); zabiljeen je i sluaj s je:
sjedjeli (KSM, 82); a u nekim oblicima nalazimo i ikavski odraz: gdi (SD,
186).
- skupine glasova *stj i *skj razvile se u * (akavizam): propuao (SD,
225), iskoriavaju (SD, 229), dopuenja (SD, 214); i u *t (takavizam):
ta mislite... (KSM, 42), kavalirtinu (KSM, 43) itd. Paralelno s tim dvama
skupovima, *dj prelo je u j, a skup *zdj u d (Lonari, 1996: 89).
- vokalizacija l > o u glagolskih pridjeva radnih mukoga roda jednine ne
provodi se dosljedno, tj. javljaju se oba oblika, oblici na l: druil (KSM, 5),
vlekel i muval (KSM, 37), trulil (SD, 181); ali i na o: zbrisao (SD, 186),
stajao (KSM, 163), promijenio (KSM, 127) itd. Za kajkavtinu je tipino
da je kod glagolskog pridjeva radnog sufiksalni morfem l, na koji dolazi
morfem za rod i broj (-, -a, -o; -i, -e, -a). U veini se govora nastavak -l
uva nepromijenjen (Lonari, 1996: 112).

1
Primjere donosim iz dvaju predloaka tako da u zagradi navodim kraticu romana, a pored nje
broj stranice na kojoj se nalazi primjer, npr. (KSM, 99). Kratice su romana: KSM (Kui, stari
moj) i SD (Stari deki). Citate donosim prema sljedeem izdanju: Majdak, Zvonimir 1978.
Kui stari moj, Stari deki, Zagreb: Grafiki zavod.

218
 Perica Vuji: Dijalektna obiljeja Proze u trapericama

- vokalizacija l > o ne provodi se u nekih imenica mukog roda u nominativu

jednine: Svatko dela svoj posal! (SD, 184), ...svoj posel (SD, 184).
- ispadanje je glasova zabiljeeno kod glagola: zmiljati (SD, 185); pridjeva:
zmrcvarenom (SD, 181); te glagolskog pridjeva radnog: zutirali (KSM, 9).
- genitiv mnoine imenica na -ov zabiljeen je kod imenica mukog roda:
...izme fakinov (KSM, 5), ...teleih niclov (KSM, 189); dok je kod
imenica enskog roda zabiljeen primjer s - nastavkom: ...nekoliko frajlic
(SD, 219). U genitivu mnoine dobiven je nastavak -ov/-ev (...). Taj je
nastavak (iz u-osnova) doao na mjesto - radi razlikovanja od nominativa
jednine, iako je razlika izmeu tih oblika veinom postojala i ostvarivala se
prozodijskim sredstvima (Lonari, 1996: 100). to se tie imenica
enskog roda u mnoini, u genitivu uz redovni nastavak (...), u nekim
govorima nalazimo i -i pod utjecajem i-deklinacije, i to zbog suglasnikog
skupa na koji zavrava osnova (Lonari, 1996: 103).
- izjednaeni su nominativ i vokativ: Ruda, tko je taj balavac? (KSM, 42),
Ruda, kako to doputa. (KSM, 42). Upravo ta osobina novina je u kajkav-
skoj morfologiji gdje u deklinaciji je u veini govora nestao vokativ kao
poseban pade, u ijoj se slubi pojavljuje nominativ. U nekim govorima
postoji vokativ kao posebna kategorija, iako poseban oblik ima samo jedna
kategorija imenica enski hipokoristici na -a: N Bara, V Baro) (Lona-
ri, 1996: 98).
- u pridjevskoj deklinaciji prevladavaju nastavci odreenog oblika: novi pri-
jatelj (KSM, 37), od najljepeg sna (SD, 316), u pravom smjeru (SD, 199),
samo to se u nominativu jednine mukog roda obino uva stara razlika,
tj. u predikatnoj slubi dolazi neodreeni oblik: Ba sam znatieljan.
(KSM, 43), Kau da je osloboen narod poslije rata... (KSM, 56).
- kod priloga dolazi do redukcije krajnjeg samoglasnika -o: kam, tak, dost,
kak... itd.
- dva su najea glagolska vremena prezent (pritvori, upozna, kaem itd.) i
perfekt (smo se nali, su znali, je kopao itd.).

Sintaksa
Sintaksa kajkavskog narjeja jo nije istraena; istraivanje sintakse su-
vremenih narodnih govora bazira se na usporedbi s knjievnim jezikom
(Lonari, 1996) i to najee u okviru monografija u kojima se prikazuje
govor nekog mjesta. Stoga e i ovdje kao mjerilo prouavanja sintakse Maj-
dakovih romana posluiti spomenuta Lonarieva djela.
Sintaktika su obiljeja u Majdakovim romanima:
- uz pomone glagole dolazi predikatno ime u nominativu: Ja sam potena
enska! (KSM, 42), Ba sam znatieljan. (KSM, 43), Ja sam krivac! (SD,
139).

219
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

- prijedlog s(a) uz instrumental uporabljuje se za izricanje sredstva: A sa

slobodom se moe svata postii! (KSM, 15), ...jelo se s escajgom (SD,
225), ...biznis s automatima (SD, 228), ...sa svojom pameu (SD, 217), a
uporabljuje se i za izricanje drutva: Kad je otila s djeicom u moru
plavom... (KSM, 35), ...onda je s tobom zauvijek gotovo! (KSM, 87).
- zabiljeena je i uporaba konstrukcije za + infinitiv: za u nesvest pasti (SD,
183); za popljuvati (SD, 224).
- pripadnost se izrie genitivom, bez prijedloga od: pravi sin svoga oca
(KSM, 86), djeca zetovaca (SD, 201), rame najobiniijeg drvenog sveca
(SD, 330).
- broj jedan upotrebljava se kao neodreeni lan: jedan dokaz (KSM, 103),
jedan od onih svojih (KSM, 107), ...i ni jedan mu se nije inio (KSM, 109).
- u reenicama nailazimo na primjere pridjeva koji su u imenikoj slubi:
Stari se nije dal zbuniti... (SD, 192), Prvi i lova to su jedine... (SD, 192),
Stari mi jo i dan-danas dela na ciglani. (KSM, 7).
- s prilozima koliko, toliko, malo imenica je u genitivu mnoine, a glagol u
jednini: ...ima malo vijesti (SD, 189), ...potumplal je nekoliko frajlic (SD,
219), Nekoliko je sekundi sumnjao... (KSM, 105).
- uz brojeve vee od pet, imenice su svih triju rodova u genitivu mnoine:
deset deka (SD, 345), sto let (KSM, 82) itd.
- pade cilja razlikuje se od padea mjesta: ...a jednom je nogom ve u
grobu... (SD, 200), Zapalio sam u grad... (SD, 200), ...i vozi se u grad...
(SD, 201), Vidim da vi ne ivite u Zagrebu... (SD, 185).
- osoba kao cilj kretanja u dativu je s prijedlogom k: A ja sam doel k tebi
(SD, 185), ...doe k meni mama (KSM, 66), ...nisam mogao doi k sebi
(KSM, 83), Ona je sve ee plazila k gosponu Rudi (KSM, 29).
- kad je u pitanju geografski objekt (npr. kua, grad itd.) kao cilj kretanja,
rabi se prijedlog v/vu: Tuno je ovak solo giljati v grad. (SD, 201), Kad bi
zavrnul v birtiju... (SD, 190).
- kondicionalom prvim oznauje se radnja koja se ponavljala u prolosti:
Osim toga, pojeo bi bresaka, groa, ak i sirovog paradajza vie nego to
bi joj zaradio. (KSM, 39), Nekada bi tu zatekao samo mene, ili jo kojeg
fakina bez love za kino, pa bismo tu zajednikim snagama raspalili...
(KSM, 5). Takva se radnja, koja se u prolosti ponavljala, naziva habituali-
ziranom radnjom (Sili / Pranjkovi, 2005: 195).

Ova dva pregleda jezinih obiljeja pokazuju nam da na sintaktikoj ra-

zini nema toliko razlika u odnosu na suvremeni jezik, dok na morfonolokoj
razini i u oblicima ima razlika koje su i obinom govorniku uoljive: genitiv
mnoine na -ov, -, dosljedno neprovoenje vokalizacije na kraju glagolskog
pridjeva radnog mukog roda itd. Razgovorni je stil vrlo otvoren, fleksibilan,

220
 Perica Vuji: Dijalektna obiljeja Proze u trapericama

stoga i sklon prihvaanju i drugih dijalektnih obiljeja tipinih za podruje

govornika.

Zakljuak

Majdakovi romani Kui, stari moj i Stari deki ubrajaju se u model pro-
ze u trapericama. Jedan od razloga pripadnosti tome modelu jest i jezino
obiljeje romana koje su ve uoili i prouavatelji povijesti hrvatske knjiev-
nosti, a i jezikoslovci. Kako razgovorni stil obiljeava jezik romana, tako je
nemogue ne primijetiti itajui romane da je taj stil likova obiljeen, mo-
emo rei i zasien dijalektnim obiljejima, a zbog prostorne smjetenosti
kajkavskog narjeja. Stoga sam u ovom radu napravio samo kratak pregled
morfonolokih i sintaktikih obiljeja romana te oblika koji upuuju na obi-
ljeja kajkavskog narjeja. Koja je funkcija tih obiljeja u romanu, moe biti
predmetom prouavanja za neki drugi rad.

Izvori

Majdak, Zvonimir 1978. Kui stari moj. Kui stari moj, Stari deki, Zagreb:
Grafiki zavod.
Majdak, Zvonimir 1978. Stari deki. Kui stari moj, Stari deki, Zagreb: Grafi-
ki zavod.

Literatura

Bartoli, Zvonimir 2006. Starija i novija hrvatska kajkavska knjievnost kon-

tinuitet ili prekid. Kajkavski u povijesnom i sadanjem obzorju (ur. Niko-
la Capar, Alojz Jembrih, Vladimir Poljanec), Zabok: Hrvatska udruga
Mui zagorskog srca.
Flaker, Aleksandar 1983. Proza u trapericama, Zagreb: Liber.
Glovacki-Bernardi, Zrinjka i dr. 2001. Uvod u lingvistiku, Zagreb: kolska knji-
ga.
Jeli, Dubravko 2004. Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb: Naklada Pavii.
Lonari, Mijo 1996. Kajkavsko narjeje, Zagreb: kolska knjiga.
Lonari, Mijo 2005. Kajkaviana alia, akovec: Zrinski d.d.
Nemec, Kreimir 2003. Povijest hrvatskoga romana III (od 1945. do 2000.),
Zagreb: kolska knjiga.
Poljanec, Vladimir 2006. O nekim znaajkama recentne hrvatskokajkavske knji-
evnosti. Kajkavski u povijesnom i sadanjem obzorju (ur. Nikola Capar,
Alojz Jembrih, Vladimir Poljanec), Zabok: Hrvatska udruga Mui zagor-
skog srca.

221
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

Prosperov Novak, Slobodan 2003. Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb: Golden

marketing.
Sili, Josip / Pranjkovi, Ivo 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, Zagreb: kolska knjiga.
Sili, Josip 2006. Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Zagreb: Disput.

222