daa&bocca

Clare Mackintosh

PUSTILA
SAM TE
S engleskoga prevela
MIRNA UBRANI

1
KNJIGOTEKA
daa&bocca

Za Alex.

2
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

PROLOG

Vjetar joj biuje lice mokrom kosom i ona vrsto zatvori oi na kii. Ovakvo vrijeme sve
tjera na urbu; ljudi brzaju pokraj nje skliskim plonicima, brada zaguranih u ovratnike
kaputa. Automobili u prolazu prskaju im cipele; kroz buku vozila uje samo pokoju rije
bujice najnovijih informacija kojima ju je zapljusnuo im su se kolska vrata otvorila.
Rijei provaljuju iz njega bez stanke, smuene i zbrda-zdola od uzbuenosti novim
svijetom na koji se navikava. Uspijeva razabrati neto o nekom najboljem prijatelju; o
projektu o svemiru; o novoj uiteljici, i sputa pogled i smjeka se njegovu uzbuenju, ne
obazirui se na hladnou koja prodire kroz njezin al. Djeak joj uzvraa osmijeh i
zabacuje glavu da okusi kiu; mokre trepavice tamni su uperci oko njegovih oiju.
- I znam napisati svoje ime, mama!
- Kako si ti pametan momak - kae ona pa se zaustavi i silovito ga poljubi u vlano
elo. - Hoe li mi pokazati kad doemo kui?
Hodaju onoliko brzo koliko im to doputaju noge petogodinjeg djeteta, a ona
slobodnom rukom pridrava njegovu torbu koja joj udara o koljena.
Jo malo i doma su.
Farovi svjetlucaju na mokrom asfaltu, zasljepljuju ih svakih nekoliko sekundi.
ekajui da im se ukae prilika, pognuti prelaze prometnu cestu, i ona vre stisne
ruicu u mekoj vunenoj rukavici, tako da on mora potrati kako ne bi zaostao za njom.
Raskvaeno lie prianja uz ogradu, njegove jarke boje tamne do zagasito smee.
Stiu do mirne uliice u kojoj je tik iza ugla njihov dom. Lijepo je pomisliti na
njegovu zavodljivu toplinu. Sigurna u okruenju vlastitog susjedstva, puta njegovu
ruku kako bi odmaknula pramenove mokre kose s oiju i smije se kaskadi kapljica koju
taj pokret izaziva.
- Evo nas - kae dok skreu za posljednji ugao. - Ostavila sam nam svjetlo upaljeno.
Na drugoj strani ulice, kua od crvene opeke. S dvije spavae sobe, minijaturnom
kuhinjom i vrtom natrpanim posudama koje ona stalno namjerava ispuniti cvijeem.
Samo njih dvoje.
- Tko e prije, mama...
On nikad ne miruje; pun je energije od trenutka kad se probudi do trenutka kad spusti
glavu na jastuk. Uvijek skae, uvijek tri.
- Hajde!
Sve se dogaa u trenu; osjeaj praznog prostora uz njezin bok kad on potri prema kui,
prema toplini hodnika i odsjaju svjetla iznad ulaznih vrata. Mlijeku; keksima; dvadeset
minuta televizijskog programa; ribljim tapiima za uinu. Koloteini u koju su ve uli, a
jo nije prolo ni pola prvog kolskog polugodita.

Najednom, automobil. kripa mokrih konica, mukli udarac petogodinjeg djeaka o

prednje staklo i okret njegova tijela u zraku prije no to tresne na cestu. Tranje za njim,
pred automobil koji se jo uvijek kree. Posklizavanje i nezgrapan pad na ispruene ruke,
sraz s asfaltom koji joj izbija dah izplua.
Sve je gotovo u trenu.

3
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Klei pokraj njega, mahnito trai puls. Gleda samotni bijeli oblai svog daha u zraku.
Vidi tamnu sjenu koja se iri ispod njegove glave i uje vlastiti jauk kao da pripada nekom
drugom. Pogleda zamagljeno prednje staklo, brisae koji odailju lukove kapljica u sve
mraniju no, i vrisne vozau u tami da joj pomogne.
Naginjui se prema djeaku kako bi ga ugrijala svojim tijelom, oboje ih titi
raskopanim kaputom, vukui ga po mokroj cesti. I dok ljubi djeaka i preklinje ga da se
probudi, lokva utog svjetla koja ih obavija suava se do uske zrake; automobil se
unatrake udaljava kolnikom. Motor upozoravajui cvili dok se automobil dvaput, triput,
etiri puta pokuava okrenuti na uskom prostoru i u svojoj urbi strue o jednu od golemih
platana to straare uz rub.
Nakon toga, svuda je samo tama.

4
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

PRVI DIO

5
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Detektiv inspektor Ray Stevens stajao je uz prozor i mozgao o svom uredskom stolcu,
kojem je lijevi naslon za ruku bio slomljen ve najmanje godinu dana. Dosad je tome
pristupao pragmatino i jednostavno se nije naslanjao na njega, ali dok je on bio na
ruku, netko je na poleini naslona crnim flomasterom napisao defektan. Ray se pitao
hoe li se novopronaeni entuzijazam nadreenih kojim su pristupili reviziji inventara
protegnuti do zamjene manjkavog stolca, ili mu je sueno da bristolski odjel
kriminalistike policije vodi sa stolca koji baca ozbiljnu sumnju na njegovu
vjerodostojnost.
Nagnuo se prema stolu kako bi u kaotinoj gornjoj ladici pronaao flomaster pa
unuo i preinaio natpis u efektan. Vrata njegova ureda otvorila su se i on je brzo
ustao vraajui ep na flomaster.
- Ah, Kate, ba sam... - Zanijemio je shvativi to znai izraz na njezinu licu gotovo i
prije no to je opazio ispis u njezinoj ruci. - to ima?
- Bijeg s mjesta prometne nesree u Fishpondsu, efe. Poginuo je petogodinji
djeak.
Ray je uzeo ispis iz Kateine ruke i preletio pogledom preko njega, dok je Kate u
nelagodi stajala na vratima. Nedavno poloivi detektivski ispit, u kriminalistikom
odjelu radila je tek nekoliko mjeseci i jo je uvijek hvatala konce. Meutim, bila je dobra:
bolja no to je znala.
- Nemamo broj tablica?
- Koliko mi znamo, ne. Plavci su kontaminirali mjesto zloina, a njihov ef u ovom
asu uzima izjavu od djeakove majke. Naravno, ena je u stranom oku.
- Nee te smetati ako ostane prekovremeno? - upitao je Ray, ali Kate je kimala i
prije no to je dovrio reenicu. Razmijenili su poluosmijehe meusobno priznajui
nalet adrenalina u kojem se uvijek inilo neumjesno uivati, a dogodilo se neto tako
strano.
- Onda krenimo.

Kimnuli su u pozdrav mnotvu puaa uurenih ispod nadstrenice iznad stranjih

vrata.
- Sve u redu, Stumpy? - upitao je Ray. - Kate i ja idemo u Fishponds zbog onog bijega
s mjesta prometne nesree. Moe li provjeriti je li podruna ita saznala?
- Naravno. - Stariji mukarac povukao je zadnji dim svoje zarolane cigarete.
Narednika Jakea Owena svi su zvali Stumpy1 ve toliko godina da bi se uvijek iznenadio
kad bi uo kako ga na sudu prozivaju punim imenom. ovjek od malo rijei, Stumpy je za
leima imao vie ratnih pria no to je elio podijeliti i bez imalo dvojbe bio najbolji
Rayov narednik. Nekoliko godina zajedno su patrolirali ulicama. Usto je Stumpy bio
iznenaujue snaan za nekoga tako niska rasta, to ga je inilo lanom posade kojeg je
zgodno imati na svojoj strani.

1 Stumpy - malen i zdepast

6
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Osim Kate, Stumpyjeva ekipa ukljuivala je pouzdanog Malcolma Johnsona i mladog

Davea Hillsdona, entuzijastinog ali svojeglavog mlaeg inspektora, ija su odluna
nastojanja da osigura osude po Rayovu miljenju i preesto bila na rubu zakona.
Zajedno su bili dobar tim i Kate je od njih brzo uila. Njezina strast prema poslu u Rayu
je budila enju za danima koje je proveo kao gorljiv mladi inspektor, prije no to ga je
samljelo sedamnaest godina birokracije.

Kate je vozila neoznaenu Corsu kroz sve veu prometnu guvu do Fishpondsa. Bila je
nestrpljiva vozaica; coktala kad bi ih zaustavilo crveno svjetlo na semaforu i izvijala
vrat da otkrije uzrok zastoja. Nije imala ni sekunde mira: lupkala je prstima po volanu,
nabirala nos, vrpoljila se na sjedalu. Kad je promet ponovno krenuo, nagnula se prema
volanu kao da e zbog toga biti bri.
- Fali ti ukljuena sirena? - upitao je Ray.
Kate se nacerila. - Moda mrvicu. - Olovka joj se razmrljala oko oiju, ali osim nje na
licu nije imala druge minke. Tamnosmee kovre neuredno su joj se rasule oko lica,
prkosei kopi od kornjaevine koja ih je vjerojatno trebala ukrotiti.
Ray je ieprkao mobitel kako bi nazvao koga treba i provjerio jesu li istraitelji
prometne policije na putu, je li deurni vii policijski inspektor obavijeten i je li netko
pozvao kombi za oevid - glomazno vozilo, do krova nakrcano atorima, generatorima i
toplim napicima. Sve potrebno bilo je obavljeno. Istini za volju, pomislio je, uvijek obave
sve to je potrebno, ali kao detektiv inspektor na dunosti, on snosi konanu
odgovornost. Plavci bi se obino malo nakostrijeili kad bi se pojavila krim-policija i
krenula od nule kao da oni dotad nita nisu uinili, ali jednostavno je moralo biti tako.
Svi su oni to proli; ak i Ray, koji je u odori proveo minimum vremena prije
promaknua.
Nazvao je dispeera da javi kako stiu za pet minuta, ali kui nije nazvao. Mags je
obiavao zvati u onim rijetkim prilikama kad je kui dolazio na vrijeme, to se inilo
mnogo praktinijim pristupom dugom radnom vremenu koje je njegov posao zahtijevao.
Kad su skrenuli za ugao, Kate je usporila. Vozilo je praktiki gmizalo. Nekoliko
policijskih automobila nasumce je bilo razbacano ulicom; njihove rotirke plaviasto su
obasjavale mjesto nesree svake dvije sekunde. Reflektori na metalnim tronocima
snanim su snopovima svjetla naglaavali maglicu i kiu koja je u posljednjih sat
vremena sreom oslabila.
Kate je prije izlaska iz postaje skoknula po kaput i gumene izme kojima je
zamijenila cipele s potpeticama. - Praktinost prije otmjenosti - nasmijala se ubacujui
cipele u ormari i navlaei izme. Ray je rijetko razmiljao i o jednoj i o drugoj, ali sad je
poalio to nije ponio barem kaput.
Parkirali su Corsu stotinjak metara od velikog bijelog atora, podignutog u
nastojanju da se mogui preostali dokazi zatite od kie. Jedna strana atora bila je
otvorena i u unutranjosti se vidjela forenziarka koja je kleei uzimala uzorak neega
to Ray i Kate nisu uspjeli razabrati. Malo dalje uz ulicu, drugi lik u papirnatom odijelu
prouavao je jedno od golemih stabala uz cestu.
Kad su se Ray i Kate pribliili mjestu nesree, zaustavio ih je mladi pozornik u
fluorescentnoj jakni zakopanoj do grla, tako da mu je Ray jedva uspio razabrati lice
izmeu oboda kape i okovratnika.
- Veer, gospodine. elite li pogledati mjesto nesree? Morat u vas upisati.
- Ne, hvala - odvratio je Ray. - Znate li gdje je va narednik?

7
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- U kui majke - odgovorio je pozornik. Pokazao je nekoliko kuica u nizu, prije no

to se povukao natrag u okovratnik. - Na broju etiri - prigueno je dodao.
- Gospode, koji bijedan posao - rekao je Ray dok su se Kate i on udaljavali. - Sjeam
se kad sam kao novajlija dvanaest sati straario na pljusku na mjestu zloina, a onda od
inspektora dobio jezikovu juhu jer se nisam nasmijeio kad se drugi dan u osam ujutro
napokon pojavio.
Kate se nasmijala. - Jeste li zato postali detektiv?
- Ne samo zbog toga - odvratio je Ray - ali i to je odigralo ulogu. Detektivski ispit
polagao sam ponajvie zato to mi je dozlogrdilo preputati sve vane sluajeve
strunjacima i nikad nita ne odraditi od poetka do kraja. A ti?
- Otprilike iz slinih razloga.
Stigli su do niza kua koje im je pozornik pokazao. Kate je nastavila govoriti dok su
traili kuu na broju etiri.
- Volim se baviti ozbiljnijim sluajevima. Ali glavni razlog je taj to mi sve brzo
dosadi. Volim komplicirane istrage od kojih me zaboli glava dok ih rjeavam. Teke
krialjke umjesto onih jednostavnih. Razumijete na to mislim?
- Apsolutno - odgovorio je Ray. - Iako sam ja u tekim krialjkama oduvijek bio
beskoristan.
- Postoji trik za njihovo rjeavanje - rekla je Kate. - Jednom u vas nauiti. Evo nas,
broj etiri.
Ulazna vrata bila su ivahno obojena i lagano odkrinuta. Ray ili je gurnuo i
doviknuo: - Kriminalistika policija. Smijemo li ui?
- U dnevnom boravku smo - zauo se odgovor.
Otrli su cipele i zaputili se uskim hodnikom uz prekrcanu vjealicu za kapute ispod
koje se nalazio par djejih, crvenih gumenih izmica, uredno sloen uz izme za odrasle.
Djeakova majka sjedila je na kauu, pogleda prikovanog za modru kolsku torbu
koju je grevito stiskala u krilu.
- Ja sam detektiv inspektor Ray Stevens. Primite moju iskrenu suut zbog vaeg sina.
Pogledala ga je omatajui vezicu torbe oko dlana tako vrsto da joj je ue urezalo
crvene utore u kou. - Jacob - rekla je suhih oiju. - Ime mu je Jacob.
Na kuhinjskom stolcu pokraj kaua sjedio je narednik u odori s papirima na krilu.
Ray ga je vidio u postaji, ali nije mu znao ime. Pogledao je njegovu znaku.
- Briane, biste li odveli Kate u kuhinju i izvijestili je o svemu to ste dosad saznali?
Volio bih postaviti nekoliko pitanja svjedokinji, ako nemate nita protiv. Nee dugo
potrajati. Moda biste joj usput mogli skuhati alicu aja.
Po reakciji na Brianovu licu bilo je jasno da je to zadnje to eli uiniti, ali ustao je i
napustio prostoriju s Kate, nedvojbeno kako bi joj se potuio na efovanje krim-policije.
Ray se nije zadravao na tome.
- ao mi je to vam moram postaviti jo pitanja, ali presudno je da dobijemo to vie
informacija to je ranije mogue.
Jacobova majka je kimnula, ali nije podigla pogled s torbe.
- Koliko sam shvatio, niste vidjeli broj registarske tablice automobila?
- Dogodilo se tako brzo - rekla je, a te su rijei oslobodile osjeaje. - Govorio je o
koli, a onda... Pustila sam ga samo na sekundu. - Omotala je vezicu vre oko ruke, a
Ray je gledao kako krv nestaje iz njezinih prstiju. - Dogodilo se u trenu. Auto se stvorio
niotkuda.

8
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Tiho je odgovarala na njegova pitanja, niime ne pokazujui oaj koji je zacijelo

osjeala. Ray je mrzio to mora biti toliko nametljiv, ali nije imao izbora.
- Kako je izgledao voza?
- Nisam vidjela unutra.
- Je li bilo putnika u automobilu?
- Nisam vidjela unutranjost automobila - ponovila je bezizraajnim, tupim glasom.
- U redu - rekao je Ray. Od ega e, zaboga, krenuti?
Pogledala ga je. - Hoete li ga pronai? ovjeka koji je ubio Jacoba. Hoete li ga
pronai? - Glas ju je izdao i rijei su se raspale, preobrazile u tihi jauk. Pognula se
pritiui kolsku torbu zu trbuh, a Ray je osjetio stezanje u prsima. Duboko je udahnuo,
silom rastjerujui taj osjeaj.
- Uinit emo sve to moemo - rekao je prezirui se zbog tog klieja.
Kate se vratila iz kuhinje s Brianom za petama, nosei alicu aja. - Je li u redu da
uzmem izjavu do kraja, efe? - upitao je Brian.
Hoe rei, prestani uzrujavati moju svjedokinju, pomislio je Ray. - Da, hvala. I
oprostite to sam vas prekinuo. Kate, imamo li sve to trebamo?
Kate je kimnula. Bila je blijeda i Ray se zapitao je li Brian rekao neto ime ju je
uzrujao. Za otprilike godinu dana poznavat e je jednako dobro kao to poznaje ostatak
svog tima, ali jo je nije posve prokljuvio. Znao je samo da nema dlake na jeziku, da se na
sastancima tima ne boji rei svoje miljenje i da brzo ui.
Izali su iz kue i bez rijei se vratili do automobila.
- Jesi li dobro? - upitao je, iako je bilo oito da nije. vrsto je stisnula eljust; boja joj
je posve nestala iz obraza.
- Dobro sam - odgovorila je, ali glas joj je bio promukao i Ray je shvatio da pokuava
suspregnuti suze.
- Hej - rekao je ispruivi ruku i nezgrapno je zagrlivi oko ramena - je li to zbog
ovog sluaja? - Ray je s godinama izgradio obrambeni mehanizam protiv nusprodukata
sluajeva kao to je ovaj. Veina policajaca ima neki svoj obrambeni mehanizam - zbog
toga se i mora praviti da ne uje neke od ala kojima se nabacuju u kantini - ali Kate je
moda drugaija.
Kimnula je i duboko, drhtavo udahnula. - Oprostite, inae nisam ovakva, asna rije.
Ve sam barem deset puta posjetila obitelji koje su ostale bez svojih voljenih, ali...
Gospode, mali je imao pet godina! Jacobov otac navodno nikad nije elio imati nikakve
veze s njim, pa su oduvijek bili samo njih dvoje. Ne mogu ni zamisliti kako je sad njoj. -
Glas ju je izdao, a Ray je ponovno osjetio stezanje u prsima. Njegov obrambeni
mehanizam temeljio se na fokusiranju na istragu - na vrste dokaze pred njim - a ne na
mozganju o osjeajima umijeanih ljudi. Bude li razbijao glavu time kakav je osjeaj
gledati kako ti vlastito dijete umire u naruju, nikome nee biti ni od kakve koristi, a
ponajmanje Jacobu i njegovoj majci. Ray je i protiv volje pomislio na vlastitu djecu i
osjetio nerazumnu elju da nazove kui i provjeri jesu li oboje dobro.
- Oprostite. - Kate je teko progutala slinu i nelagodno se osmjehnula. - Obeajem da
neu uvijek biti ovakva.
- Hej, sve je u redu - odvratio je Ray. - Svi smo to proli.
Izvila je obrvu. - ak i vi? Nisam mislila da ste osjetljiv tip.

9
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- I ja imam svoje trenutke. - Ray joj je stisnuo rame pa odmaknuo ruku. Nije
oekivao da e se ikad rasplakati na poslu, ali nekoliko puta bio je veoma blizu. - Hoe li
biti dobro?
- Hou. Hvala.
Dok su odlazili, Kate se osvrnula prema mjestu nesree na kojem su forenziari jo
uvijek marljivo radili. - Kakav gad moe ubiti petogodinje dijete i zbrisati?
Ray nije oklijevao. - To je upravo ono to emo otkriti.

10
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ne elim aj, ali svejedno prihvaam alicu. Hvatam je s obje ruke pa zaranjam lice u
paru dok me ne opri. Koa mi se jei od bola, obrazi umrtvljuju, oi peckaju. Borim se
protiv nagona da se odmaknem; potreban mi je osjeaj mrtvila da zamagli slike koje
odbijaju napustiti moje misli.
- Da ti donesem neto za jelo?
On se nadvija nad mene i znam da bih trebala podii pogled, ali ne mogu. Kako mi
moe nuditi hranu i pie kao da se nita nije dogodilo? Val munine navire mi u grlo i
gutanjem potiskujem opori okus. On mene krivi. Nije to rekao, ali i ne mora; vidi mu se u
oima. I u pravu je - kriva sam. Trebali smo ii kui drugim putem; nisam smjela
govoriti; trebala sam ga zaustaviti...
- Ne, hvala - tiho kaem. - Nisam gladna.
Nesrea mi se bez prestanka vrti pred oima. elim pritisnuti pauzu, ali film je
neumoljiv: njegovo tijelo uvijek iznova udara o haubu. Ponovno prinosim alicu licu; aj
se ohladio i toplina koju osjeam na koi nije dovoljna da zaboli. Nisam svjesna suza
koje naviru, ali krupne se kapi rasprkavaju o moja koljena. Gledam kako ih moje
traperice upijaju i struem noktom po mrlji od gline na bedru.
Osvrem se po prostoriji u domu koji sam godinama stvarala. Zavjese, kupljene da
budu u skladu s jastucima; umjetnine, neke koje sam sama nainila, neke koje sam
pronala u galerijama i voljela previe da bih ih ostavila. Mislila sam da stvaram dom, ali
samo sam gradila kuu.
Ruka me boli. Osjeam kako mi srce brzo i nepravilno lupa u zapeu. Sretna sam
zbog tog bola. Voljela bih da je jai. Voljela bih da sam ja ta koju je pogodio automobil.
On ponovno govori. Policajci posvuda trae vozilo... novine e pozvati svjedoke da se
jave... bit e na vijestima...
Soba se vrti, a ja samo zurim u stoli za kavu i kimam kad mi se to ini umjesnim. On
napravi dva koraka prema prozoru pa se vrati. Voljela bih da sjedne - ini me
nervoznom. Ruke mi se tresu i odlaem nedirnuti aj prije no to ispustim alicu, ali
porculan zazvecka o stakleni stoli. On me prostrijeli razdraenim pogledom.
- Oprosti - kaem. Osjeam metalni okus u ustima i shvaam da sam zubima
pregrizla unutarnju stranu usne. Gutam krv, ne elim privui pozornost na sebe traei
maramicu.
Sve se promijenilo. Onog asa kad je automobil kliznuo mokrim asfaltom, cijeli moj ivot
se promijenio. Sve jasno vidim, kao da stojim sa strane. Ovako ne mogu dalje.

Budim se, i naas nisam sigurna to je to to osjeam. Sve je isto, a opet, sve je drugaije.
A onda, i prije no to otvorim oi, glavu mi preplavi buka, kao tutnjava podzemnog
vlaka. I vidim: pred mojim oima vrte se prizori u boji koje ne mogu zaustaviti niti im
iskljuiti ton. Pritiem dlanove o sjjepooice kao da grubom silom mogu natjerati te
slike da se povuku, ali one svejedno nadiru, brzo i jedna za drugom, kao da bih bez njih
mogla zaboraviti.

11
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Na nonom ormariu stoji mjedena budilica koju mi je Eve darovala kad sam
krenula na fakultet - Jer inae nikad nee stii na predavanja na vrijeme - i okirana
sam kad vidim da je ve deset i trideset. Bol u ruci nadjaala je glavobolja koja me
osljepljuje pomaknem li glavu prebrzo, i dok se s mukom odvajam od kreveta, svaki me
mii boli.
Navlaim jueranju odjeu i odlazim u vrt ne zastajui da skuham kavu, iako su mi
usta toliko suha da jedva gutam. Ne mogu pronai cipele i inje mi bocka stopala dok
hodam po travi. Vrt nije velik, ali dolazi zima, i stigavi na drugu stranu, vie ne osjeam
none prste.
Vrtni atelje moje je utoite posljednjih pet godina. Sluajnom promatrau on je tek
obina drvarnica, ali meni je mjesto na koje dolazim misliti, raditi i pobjei. Drvena vrata
zamrljana su grudama gline s mog lonarskog kola postavljenog nasred prostorije, tako
da se mogu slobodno kretati oko njega i odmaknuti kako bih kritinim okom promotrila
svoj rad. Tri zida ateljea obloena su policama na koje odlaem svoje skulpture, u
kaotinom redu u kojem se samo ja snalazim. Radovi u nastanku, ovdje; ispeeni ali
neobojeni, ovdje; oni koji ekaju da ih dostavim kupcima, ovdje. Na stotine zasebnih
radova, ali kad zatvorim oi, jo uvijek pod prstima osjeam vlanu glinu na dlanovima i
oblik svakog od njih.
Vadim klju iz skrovita ispod prozorske daske i otkljuavam vrata. Gore je nego to
sam mislila. Pod se ne vidi od saga razbijene gline, zaobljenih polovica vreva koje naglo
zavravaju bijesnim, nazubljenim vrhovima. Drvene police sve su prazne, moj radni stol
posve ist, a figurice na prozorskoj dasci neprepoznatljive su; zdrobljene u krhotine,
svjetlucaju na sunevu svjetlu.
Uz vrata lei kipi ene. Nainila sam ga prole godine, kao dio niza figurica koje
sam izradila za jednu trgovinu u Cliftonu. eljela sam proizvesti neto stvarno, neto
najdalje od savrenog to je mogue, ali svejedno lijepo. Nainila sam deset ena, svaku
sa svojim specifinim oblinama, svojim kvrgama i brazgotinama i nesavrenostima.
Temeljila sam ih na svojoj majci; svojoj sestri; djevojkama koje sam pouavala
lonarstvu; enama koje sam vidjela u parku. Ovo sam ja. Ne doslovce, i ne tako da bi me
itko prepoznao, ali svejedno sam ja. Prsa malo previe ravna; bokovi malo preuski;
stopala malo prevelika. Klupko kose zavrnuto u vor na dnu vrata. Saginjem se i
podiem je s poda. Mislila sam da je nedirnuta, ali dok je dodirujem, glina se razdvaja
pod mojim rukama i ostajem s dva razbijena komada. Gledam ih pa ih zavitlam iz sve
snage u zid gdje se razmrskaju u sitne komade i padnu na moj radni stol.
Duboko udahnem i sporo izdahnem.

Nisam sigurna koliko je dana prolo od nesree ni kako sam progurala tjedan, kad imam
osjeaj da vuem noge kroz melasu. Ne znam zbog ega sam odluila da je danas taj dan.
Ali jest. Uzimam samo ono to e stati u moju putnu torbu, znajui da, ne odem li istog
asa, moda nikad neu moi otii. Hodam nasumce po kui i pokuavam zamisliti da
vie nikad neu biti ovdje. Ta pomisao istodobno me uasava i oslobaa. Mogu li ja ovo?
Je li mogue jednostavno napustiti jedan ivot i zapoeti drugi? Moram pokuati: to mi
je jedina ansa da ovo preivim u jednom komadu.
Moj laptop je u kuhinji. U njemu su fotografije; adrese; vane informacije koje bi mi
jednog dana mogle zatrebati i koje se nisam sjetila pohraniti nigdje drugdje. Sad za to
nemam vremena pa ga ubacujem u torbu, iako je teak i nespretan. Nije mi ostalo
mnogo mjesta, ali ne mogu otii bez jo jednog posljednjeg komadia svoje prolosti.
Odustajem od pulovera i pregrta majica i na njihovo mjesto u torbi stavljam drvenu

12
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

kutiju u kojoj su ispod poklopca od cedrovine skrivene moje uspomene. Ne gledam u nju
- ne moram. Zbirka neredovitih tinejderskih dnevnika, iz ijih korica su istrgnute
zaaljene stranice; ulaznice za koncerte povezane gumicom; moja diploma; novinski
izresci s moje prve izlobe. I fotografije sina kojeg sam voljela toliko da se to inilo
nemoguim. Dragocjene fotografije. Toliko malo njih za nekoga toliko voljenog. Nekoga
tko je tako malo utjecao na svijet, ali je svejedno bio sredite mog svemira.
Ne mogu odoljeti. Otvaram kutiju i uzimam u ruku fotografiju na vrhu: polaroid koji je
snimila ljubazna primalja onoga dana kad se rodio. Majuni je komadi ruiast, jedva
vidljiv ispod bijele bolnike plahte. Moje su ruke na fotografiji ukoene u nezgrapnom
poloaju neiskusne majke koja se utapa u ljubavi i umoru. Sve je bilo tako naglo, tako
zastraujue, tako razliito od knjiga koje sam progutala u trudnoi, ali ljubav koju sam
mu imala ponuditi ni naas se nije pokolebala. Najednom nesposobna disati, odlaem
fotografiju natrag u kutiju i guram kutiju u torbu.

Jacobova smrt vijest je na naslovnicama. Vriti na mene iz dvorita ispred garae pokraj
koje prolazim, iz trgovine na uglu i iz reda na autobusnoj stanici, u kojem stojim kao da
se ni po emu ne razlikujem ni od kog drugog. Kao da ne bjeim.
Svi govore o nesrei. Kako se to moglo dogoditi? Tko je to mogao uiniti? Svaka
autobusna stanica donosi nove vijesti i nagaanja lebde preko glava putnika, ne mogu ih
ne uti.
Automobil je bio crn.
Automobil je bio crven.
Policija tek to nije uhapsila krivca.
Policija nema tragova.
Jedna ena sjeda pokraj mene. Otvori novine i ja najednom imam osjeaj kao da mi
netko pritie prsa. Jacobovo lice zuri u mene; natuene oi kore me jer ga nisam
zatitila, jer sam dopustila da umre. Prisiljavam se da ga pogledam i osjeam bolno
stezanje u grlu. Vid mi se magli i ne mogu proitati rijei, ali i ne moram - inaicu ovog
lanka vidjela sam u svim novinama pokraj kojih sam danas prola. Citati shrvanih
uiteljica; poruke na cvijeu uz cestu; slubena istraga - otvorena pa odgoena. Na
drugoj je fotografiji vijenac utih krizantema na nevjerojatno malenom lijesu. ena
pokraj mene coke i progovori: napola sebi u bradu, kako mi se ini, ali moda misli da
u ja imati neko miljenje.
- Strano, zar ne? I usto netom pred Boi.
Ne odgovaram.
- Tako otii i ne zaustaviti se. - Ponovno cokne. - Zamislite, petogodinje dijete -
nastavi. - Kakva to majka puta dijete te dobi da samo prelazi cestu?
Ne mogu si pomoi - otima mi se jecaj. Nisam toga ni svjesna, ali vrele suze slijevaju
mi se niz obraze u papirnatu maramicu koju mi je netko njeno tutnuo u ruku.
- Siroto janjece - kae ena, kao da tjei malo dijete. Nije jasno misli li na mene, ili
na Jacoba. - Ne moe to ni zamisliti, zar ne?
Ali mogu zamisliti i elim joj rei da je tisuu puta gore od svega to ona zamilja.
ena mi dodaje novu maramicu, zguvanu ali istu, i okree stranicu novina na lanak o
paljenju boine rasvjete u Cliftonu.
Nikad nisam mislila da u pobjei. Nikad nisam mislila da u morati.

13
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ray se popeo na trei kat na kojem je mahniti ritam policijskog posla od nula do
dvadeset i etiri ustupio mjesto uredima u kojima su se smjestili slubenici s radnim
vremenom od devet do pet i krim-policija. Ovdje mu se najvie svialo naveer, kad se
bez ometanja mogao posvetiti vjeitoj hrpi fascikala na svom radnom stolu. Krenuo je
otvorenim radnim prostorom prema ograenom kutu prostorije u kojem se nalazio
njegov ured.
- Kako je proao brifing?
Trgnuo se. Kad se okrenuo, ugledao je Kate za njezinim stolom. - Znate, neko sam
radila s tim pozornicima. Nadam se da barem glume kako su zainteresirani. - Zijevnula
je.
Dobro je proao - odvratio je Ray. - Dobra su oni ekipa, i ako nita drugo, barem
nee zaboraviti na sluaj. - Ray je uspio zadrati pojedinosti Jacobova sluaja na ploi za
sastanke tjedan dana, ali novi sluajevi neizbjeno su ih izgurali. Davao je sve od sebe
kako bi okupio sve pozornike i podsjetio ih da jo uvijek treba njihovu pomo. Kucnuo je
prstom po satu na svom zapeu. - to ti radi ovdje u ovo doba?
- Proeljavam reakcije na apele u medijima - rekla je lupkajui palcem po rubu
hrpe raunalnih ispisa. - Iako od toga nikakve koristi.
- Nita to bi vrijedili provjeriti?
- Nita. Nekoliko nepropisnih vonji, pokoja licemjerna osuda roditeljskog nemara i
uobiajena hrpa psihopata i ludonja, ukljuujui i nekog tipa koji predskazuje Drugi
dolazak. - Uzdahnula je. - Hitno nam je potreban neki trag - neto za to emo se
uhvatiti.
- Shvaam da te to frustrira - rekao je Ray - ali izdri, dobit emo ga. Uvijek ga
dobijemo.
Kate je prostenjala i odgurnula se od hrpe papira. - Mislim da nisam blagoslovljena
strpljenjem.
- Poznat mi je taj osjeaj. - Ray je sjeo na rub njezina stola. - Ovo je dosadan dio
istraiteljskog posla - onaj koji na telki ne pokazuju. - Nacerio se njezinu turobnom
izrazu lica. - Ali nagrada je vrijedna truda. Samo pomisli da bi se meu svim ovim
papirima mogao nalaziti klju za rjeenje sluaja.
Kate je sumnjiavo odmjerila svoj stol, a Ray se nasmijao.
- Doi, skuhat u nam aj pa u ti pomoi.

Paljivo su pregledali svaki ispis, ali nisu pronali onu mrvicu informacije kojoj se Ray
nadao.
- Ah, neto smo barem skinuli s popisa - rekao je. - Hvala ti to si ostala tako kasno
da ih sve pregleda.
- Mislite li da emo pronai tog vozaa?
Ray je odluno kimnuo. - Moramo vjerovati da hoemo, jer kako bi inae itko imao
povjerenja u nas? Radio sam na stotinama sluajeva: nisam ih sve rijeio - to ne - ali
uvijek sam bio uvjeren da je odgovor tik iza ugla.
14
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Stumpy je rekao da ste zatraili da se u Crimewatchu uputi apel javnosti.

- Da. To je uobiajena praksa kod bijega s mjesta nesree - naroito kad je u pitanju
dijete. Ali bojim se da e to znaiti jo mnogo vie ovoga. - Kimnuo je prema hrpi papira,
sad prikladnog samo za sjeckalicu.
- Nema veze - odvratila je Kate. - Dobro e mi doi prekovremeni. Prole sam godine
kupila svoj prvi stan i da budem iskrena, teko krpam kraj s krajem.
- ivi li sama? - Pitao se je li u dananje vrijeme doputeno postavljati takva pitanja.
Kad je on bio pozornik, politika korektnost dola je do toke u kojoj se morala
izbjegavati svaka i izdaleka osobna tema. Za nekoliko godina, ljudi nee moi uope
razgovarati.
- Uglavnom. Sama sam kupila stan, ali je moj deko esto kod mene. I vuk sit, i koza
cijela, ako mene pitate.
Ray je uzeo prazne alice u ruke. - Ako je tako, bolje da krene kui - rekao je. - Tvoj
e se momak pitati gdje si.
- Nema frke, on je kuhar - odvratila je Kate, ali i ona je ustala. - Njegovo je radno
vrijeme i gore od moga. A vi? Zar vaa supruga ne oajava to ostajete tako kasno na
poslu?
- Navikla je - odgovorio je Ray podiui glas kako bi nastavio razgovor na putu do
svog ureda po sako. - I ona je bila policajka, zajedno smo uli u slubu.
Centar za obuku policajaca u Ryton-on-Dunsmoreu imao je malo pozitivnih osobina,
ali jeftini bar definitivno je bio jedna od njih. Tijekom posebno bolne veeri karaoka, Ray
je zamijetio Mags s kolegicama. Zabaene glave smijala se neemu to je govorila jedna
njezina prijateljica. Kad je vidio da ustaje po rundu, brzo je iskapio svoju gotovo punu
kriglu i pridruio joj se za ankom, samo kako bi zanijemio kao riba. Sreom, Mags je
bila manje utljiva i ostatak njihove esnaestotjedne obuke bili su nerazdvojni. Ray je
suspregnuo osmijeh prisjetivi se kako se u est ujutro iskradao iz enske spavaonice i
uljao u svoju sobu.
- Koliko ste dugo u braku? - upitala je Kate.
- Petnaest godina. Vjenali smo se kad smo odradili probni rok.
- Ali ona vie nije u policiji?
- Mags je uzela porodiljni dopust kad se rodio Tom, a nakon roenja naeg mlaeg
djeteta vie se nije vratila na posao. Lucy sad ima devet godina, a Tom se privikava na
srednju kolu pa Mags razmilja da bi mogla ponovno raditi. eli se prekvalificirati za
uiteljicu.
- Zato nije radila tako dugo? - U Kateinu pogledu bilo je iskrene znatielje i Ray se
je sjetio kako je i Mags bila u slinoj nevjerici kad su oboje bili policajci novaci. Magsina
narednica napustila je posao kako bi imala djecu i Mags je rekla Rayu da ne vidi
nikakvog smisla u karijeri ako ionako namjerava odustati od nje.
- eljela je biti kod kue zbog djece - rekao je. Osjetio je alac krivnje. Je li Mags to
eljela? Ili je jednostavno mislila da je to ispravno? Dadilje i djeji vrtii bili su toliko
skupi da se Magsino odustajanje od posla inilo razumnom odlukom, a on je znao da ona
eli voziti djecu u kolu, navijati na sportskim natjecanjima i pljeskati na kolskim
priredbama. Ali Mags je bila jednako pametna i sposobna kao on - dapae, pametnija i
sposobnija od njega, eli li biti iskren.
- Kad se uda za kolegu, valjda mora prihvatiti i usrane uvjete posla. - Kate je
ugasila stolnu svjetiljku i njih dvoje naas su utonuli u mrak, prije no to je Ray izaao u
hodnik u kojem se svjetlo automatski upalilo.

15
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Profesionalna opasnost - suglasio se je Ray. - Koliko si ti dugo sa svojim dekom? -

Hodali su prema dvoritu u kojem su bili parkirani njihovi automobili.
- Tek est mjeseci. to je za mene prilino dobro jer ih obino napucam ve nakon
nekoliko tjedana. Mama kae da sam previe izbirljiva.
- Kakve im mane nalazi?
- Oh, svakakve - vedro je odvratila. - Previe su zainteresirani, nedovoljno
zainteresirani; nemaju smisla za humor, totalni su lakrdijai...
- Stroga si kritiarka.
- Moda. - Kate je nabrala nos. - Ali vano je pronai onog pravog, zar ne? Proli sam
mjesec napunila tridesetu, vrijeme mi curi. - Nije izgledala kao tridesetogodinjakinja,
ali Ray nikad nije znao procijeniti godine. Jo uvijek bi pogledao u zrcalo i vidio
mukarca kakav je bio u svojim dvadesetima, iako su bore na njegovu licu priale drugu
priu.
Posegnuo je u dep po kljueve. - Nemoj previe uriti s udajom. Zna, nije ba sve
bajka.
- Hvala na savjetu, tata...
- Hej, nisam tako star!
Kate se nasmijala. - Hvala na pomoi veeras. Vidimo se ujutro.
Ray se smijuljio sebi u bradu dok se polako izvozio iza slubene policijske Omege. Tata,
ma nemoj? Koja drznica.

Kad je doao kui, zatekao je Mags ispred televizora u dnevnom boravku. Odjenula je
hlae pidame i njegovu staru majicu, a noge podvila pod tijelo kao dijete. Televizijski
voditelj rekapitulirao je informacije o bijegu s mjesta nesree za one kojima su nekim
udom promaknuli prolotjedni opseni izvjetaji. Mags je pogledala Raya i odmahnula
glavom. - Ne mogu prestati gledati. Siroto dijete.
Sjeo je pokraj nje i posegnuo za daljinskim upravljaem kako bi iskljuio ton. Na
ekranu se pojavila stara snimka mjesta nesree i Ray je ugledao vlastiti zatiljak dok su
se on i Kate udaljavali od svog automobila. - Znam - rekao je zagrlivi suprugu. - Ali
uhvatit emo krivca.
Slika na ekranu ponovno se promijenila i s ekrana je sad zurilo Rayovo lice dok je
govorio u kameru nevidljivom novinaru.
- Misli da hoete? Imate li kakvih tragova?
- Ne ba. - Ray je uzdahnuo. - Nitko nije vidio nesreu - ili ako je vidio, nita ne
govori - pa se uzdamo u forenziku i dojave.
- Je li mogue da voza nije shvatio to je uinio? - Mags se uspravila i okrenula
prema njemu. Nestrpljivo je gurnula kosu iza uha. Otkad su se upoznali, Mags je nosila
istu frizuru: dugu, ravnu kosu bez iki. Kosa joj je bila tamna kao Rayova, ali za razliku
od njegove, u njezinoj se nije nazirala nijedna sijeda vlas. Nedugo nakon Lucyna roenja,
Ray je pokuao pustiti bradu, ali odustao je nakon tri dana kad je postalo jasno da
sjedine prevladavaju. Sad je uvijek bio glatko obrijan i nastojao se ne obazirati na
nekoliko sijedih vlasi na sljepooicama, za koje mu je Mags rekla da izgledaju otmjeno.
- Nema anse - odvratio je Ray. - Mali je poletio na haubu.
Mags se nije lecnula. Ganue koje je zamijetio na njezinu licu kad je doao kui
zamijenio je izraz usredotoenosti kojeg se dobro sjeao iz dana koje su zajedno proveli
kao pozornici.

16
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Osim toga - nastavio je Ray - vozilo se zaustavilo, pa odvezlo u rikverc i okrenulo.

Voza moda nije znao da je Jacob poginuo, ali nije mu mogla promaknuti injenica da
ga je udario.
- Provjerava li netko bolnice? - upitala je Mags. - Mogue je da je i voza ozlijeen i
da...
Ray se nasmijeio. - Provjeravamo, vjeruj mi. - Ustao je. - uj, nemoj me pogreno
shvatiti, ali imao sam dug dan i samo bih popio pivo, gledao malo telku i u krpe.
- Naravno - ukoeno je odvratila Mags. - Zna, stare navike teko umiru.
- Znam, i obeajem ti da emo uhvatiti vozaa. - Poljubio ju je u elo. - Uvijek ih
uhvatimo. - Ray je shvatio da je Mags upravo dao obeanje koje je uskratio Jacobovoj
majci jer ga niime nije mogao jamiti. Uinit emo sve to moemo, rekao joj je. Nadao se
da je njihovo sve dovoljno.
Otiao je u kuhinju po pie. Mags se zacijelo uzrujala jer je u pitanju dijete. Moda
nije bila dobra zamisao otkriti joj pojedinosti sudara - na kraju krajeva, i samom mu je
bilo teko susprezati vlastite osjeaje pa je mogao oekivati da ni Mags nee biti lako.
Dodatno e se potruditi da zadri stvari za sebe.
Ray je odnio svoje pivo natrag u dnevni boravak i smjestio se pokraj Mags kako bi
gledali televiziju, prebacivi program s vijesti na neki reality show za koji je znao da se
njoj svia.

Stigavi u ured s hrpom fascikala koje je pokupio iz pisarnice, Ray je odloio fascikle na
vrh ve pretrpanog radnog stola i cijela je hrpa kliznula na pod.
- Sranje - promrmljao je, ravnoduno promatrajui stol. istaica je obavila svoj
posao, ispraznila ko za smee i ovla pokuala obrisati prainu oko nereda, ostavivi
trag pahuljica oko njegovog spremnika za dolaznu potu. Dvije alice hladne kave stajale
su svaka na svojoj strani tipkovnice, a na nekoliko samoljepljivih papiria zalijepljenih
na zaslon njegova raunala bile su telefonske poruke razliite vanosti. Ray ih je strgnuo
sa zaslona i zalijepio na korice rokovnika, na kojima je ve bio neonsko ruiasti
podsjetnik da napie procjene svoje ekipe. Kao da svi oni nemaju dovoljno posla. Ray je
vojevao vjeitu bitku sa samim sobom zbog birokracije svog svakodnevnog posla. Nije si
mogao dopustiti psovanje protiv nje - ne kad je sljedei in na ljestvici bio tako drakavo
nadohvat ruke - ali nikad je nee ni prihvatiti. Ako se njega pita, sat vremena proveden u
razgovoru o njegovom osobnom razvoju sat je potraenog vremena, naroito kad treba
istraiti smrt jednog djeteta.
Dok je ekao da se njegovo raunalo pokrene, zavalio se u stolac i promatrao
Jacobovu fotografiju privrenu na suprotni zid. Fotografiju sredinje osobe u istrazi
oduvijek je drao na vidnome mjestu, jo otkad je poeo raditi u krim-policiji, kad ga je
njegov nadreeni otresito podsjetio da je dobro uhapsiti krivca, ali da nikad ne smije
zaboraviti zato se bavimo ovim sranjem. Fotografije su neko bile na njegovu stolu,
dok Mags jednom davno nije svratila u ured. Neto mu je donijela - vie se nije mogao
sjetiti to; moda zaboravljeni dosje ili spakirani ruak. Sjeao se kako se naljutio jer ga
je prekinula nazvavi s recepcije da ga iznenadi, i kako se njegova ljutnja preobrazila u
krivnju kad je shvatio koliko se potrudila samo kako bi ga vidjela. Putem do Rayovog
ureda zaustavili su se kako bi Mags pozdravila svog starog efa, sad vieg policijskog
inspektora.
- Kladim se da ti je udan osjeaj biti ovdje - rekao je kad su doli u njegov ured.

17
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Mags se nasmijala. - Kao da nikad nisam ni otila. Curu moe izvui iz policije, ali ne
i policiju iz cure. - Lice joj je bilo ivahno dok je hodala uredom i klizila prstima po
njegovu stolu.
- Tko je ovaj drugi komad? - zadirkivala ga je uzevi u ruku fotografiju naslonjenu na
uokvirenu fotografiju nje i djece.
- rtva - odvratio je Ray njeno uzimajui fotografiju od Mags i vraajui je na stol. -
Deko ju je uboo sedamnaest puta jer je prekasno pristavila aj.
Ako se zaprepastila, Mags to nije pokazala. - Zato je ne dri u dosjeu?
- Volim da je negdje gdje je mogu vidjeti. Gdje ne mogu zaboraviti to radim, zato
radim od jutra do sutra, zbog koga. - Na to je kimnula. Ponekad ga je shvaala bolje no
to je mislio.
- Ali ne pokraj nae fotografije. Molim te, Ray. - Ispruila je ruku, ponovno uzela
fotografiju one ene pa se osvrnula po uredu traei prikladnije mjesto za nju. Pogled joj
se zaustavio na plutenoj ploi vika u dnu prostorije pa je uzela pribadau iz zdjelice na
stolu i odluno privrstila fotografiju nasmijeene mrtve ene nasred ploe.
Fotografija je ondje i ostala.
Deko te nasmijeene ene odavno je optuen za ubojstvo, a njezino mjesto na ploi
zauzeo je postojani slijed novih rtava. Starac kojeg su ulini kriminalci tinejderi
premlatili na mrtvo ime; etiri ene koje je silovao jedan taksist; i sad Jacob, nasmijeen
od uha do uha u svojoj kolskoj odori. Svi oni uzdaju se u Raya. Promotrio je biljeke
koje je veer ranije zapisao u svoj rokovnik, pripremajui se za jutarnji brifing. Nisu
imali mnogo od ega bi krenuli. Kad je raunalo zazujalo obavjetavajui ga da se
napokon pokrenulo, Ray se prenuo iz razmiljanja. Popis tragova moda nije dug, ali
svejedno imaju posla.

Netom prije deset, Stumpy i njegova ekipa sjatili su se kroz vrata u Rayov ured. Stumpy i
Dave Hillsdon zauzeli su dva niska stolca oko stolia za kavu, a ostali stajali u dnu
prostorije ili se naslonili na zid. Trei stolac ostao je prazan u preutnoj kavalirtini i
Raya je zabavilo kad je vidio kako Kate ignorira tu dentlmensku gestu i staje uz
Malcolma Johnsona u dnu prostorije. Njihova ekipa privremeno je dobila pojaanje -
dvojicu pozornika koji su izgledali kao da im je nelagodno u nabrzinu posuenim
odijelima, i Phila Crockera iz Odjela za istraivanje prometnih nesrea.
- Dobro jutro svima - rekao je Ray. - Neu vas dugo zadravati. elio bih vam
predstaviti Briana Waltona i Pata Brycea. Dobro je to vas imamo, momci, a posla je
puno pa slobodno navalite. - Brian i Pat su kimnuli. - U redu - nastavio je Ray. - Svrha
ovog brifinga je da se podsjetimo to znamo o bijegu s mjesta nesree u Fishpondsu i
dogovorimo koji su nam sljedei koraci. Kao to moete pretpostaviti, naelnica prati
ovaj sluaj kao kobac. - Pogledao je svoje biljeke iako je sve znao napamet. - Dakle, u
ponedjeljak dvadeset i estog studenog, operateri hitne slube su u esnaest sati i
dvadeset i osam minuta primili poziv ene s adresom u aveniji Enfield. ula je glasni
tresak i zatim vrisak. Kad je izila, sve je ve bilo gotovo, a Jacobova majka kleala je nad
djeakom na cesti. Hitna je stigla za est minuta i Jacob je proglaen mrtvim na mjestu
dogaaja.
Ray je naas zastao kako bi svi shvatili vanost i ozbiljnost istrage. Pogledao je Kate,
ali izraz njezina lica bio je neutralan i on nije znao je li mu laknulo ili ga rastuilo to je
tako uspjeno hinila ravnodunost. Nije bila jedina naizgled liena osjeaja. Da ih je u
tom trenutku promatrao neki neznanac, moda bi zakljuio da policiju nije ni najmanje
briga za smrt tog djeaia, ali Ray je znao da ih je sve dirnula. Nastavio je s brifingom.
18
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Jacob je proli mjesec napunio pet godina, nedugo nakon to je krenuo u kolu St
Marys u ulici Beckett. Na dan zloina, Jacob je bio u produenom boravku dok je
njegova mama radila. Majka u izjavi navodi da su se vraali pjeice kui i razgovarali o
tome kako su proveli dan, kad je ona pustila Jacobovu ruku, a on potrao preko ceste
prema njihovoj kui. Prema onome to je rekla, to je i ranije znao uiniti - nije se dobro
snalazio u prometu pa je njegova mama uvijek pazila da ga dri za ruku kad su bili blizu
neke prometnice. - Osim ovaj put, nijemo je dodao. Jedan kratki pad koncentracije, i
nikad si nee moi oprostiti. Ray je i protiv volje zadrhtao.
- Koliko je vidjela od automobila? - upitao je Brian Walton.
- Ne mnogo. Tvrdi da vozilo nije koilo, dapae, da je ubrzavalo kad je pogodilo
Jacoba i da je i sama za dlaku izbjegla da ne naleti i na nju; zapravo, pala je i ozlijedila se.
Policajci na terenu primijetili su da je ozlijeena, ali odbila je lijeniku pomo. Phile, bi
li nam opisao mjesto zloina?
Phil Crocker, jedini policajac u odori u prostoriji, radio je kao istraitelj prometnih
nesrea i s godinama iskustva u prometnoj policiji bio Rayov ovjek za sva prometna
pitanja.
- Malo se moe rei. - Phil je slegnuo ramenima. - Budui da je padala kia, nema
tragova guma tako da ne mogu procijeniti brzinu, niti vam rei je li vozilo koilo prije
sudara. Pronali smo komad plastine oplate dvadesetak metara od mjesta sudara i
strunjak je potvrdio da pripada maglenki nekog Volva.
- To zvui ohrabrujue - rekao je Ray.
- Stumpy ima sve pojedinosti - odvratio je Phil. - Ali bojim se da je to sve to imamo.
- Hvala, Phile. Ray je ponovno uzeo u ruku svoje biljeke. - Izvjetaj s Jacobove
obdukcije pokazuje da je djeak umro od udarca tupim predmetom. Imao je viestruke
prijelome i puknutu slezenu. - Ray je osobno bio na obdukciji, manje zbog potrebe za
kontinuitetom prikupljanja dokaza, a vie zato to nije mogao podnijeti pomisao da
Jacob bude sam u hladnoj mrtvanici. Gledao je ali nije vidio, pazio je da ne pogleda
Jacobovo lice i da ostane fokusiran na injenice koje je patolog iznosio odsjenim, turim
reenicama. Obojica su bili sretni kad je obdukcija zavrila.
- Sudei po mjestu udara, traimo malo vozilo pa moemo iskljuiti putnike
kombije i terence. Patolog je u Jacobovu tijelu pronaao krhotine stakla, ali koliko sam
shvatio, niime ih ne moemo povezati s nekim odreenim vozilom - nije li tako, Phile? -
Ray je pogledao prometnog istraitelja, koji je kimnuo.
- Samo staklo nita ne govori o vozilu - objasnio je Phil. - Da imamo poinitelja,
moda bi u odjei imao odgovarajue estice - gotovo je nemogue rijeiti ih se. Ali na
mjestu zloina nismo pronali nikakvo staklo, to navodi na zakljuak da je prednje
staklo napuklo od sudara, ali se nije razmrskalo. Pronaite mi automobil i mi emo ga
usporediti s komadiima stakla na rtvi, ali bez toga...
- Ali to nam barem pomae da utvrdimo moguu tetu na automobilu - rekao je Ray,
nastojei prikazati ono malo podataka to su imali u pozitivnom svjetlu. - Stumpy,
podsjeti nas toje dosad uinjeno.
Narednik je pogledao zid Rayova ureda na kojem je tijek istrage bio prikazan nizom
karata i tabela s popisima aktivnosti. - Pozornici su obili kue u susjedstvu uveer na
dan nesree i ponovno sutradan. Nekoliko ljudi ulo je neto to su opisali kao glasan
tresak i nakon toga vrisak, ali nitko nije vidio automobil. Komunalni redari razgovarali
su s roditeljima koji dovoze djecu u kolu i ubacili pisma u sve sanduie u ulicama s
obje strane Avenije Enfield, pozivajui svjedoke da se jave s moguim informacijama.

19
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Posteri su jo uvijek postavljeni uz cestu, a Kate prati ono malo poziva koje smo
zahvaljujui njima primili.
- Ita korisno?
Stumpy je odmahnuo glavom. - Ne sluti na dobro, efe.
Ray se nije obazirao na njegov pesimizam. - Kad e biti prikazan apel u
Crimewatchu?
- Sutra naveer. Imamo rekonstrukciju nesree, a oni su pripremili nabrijanu
simulaciju mogueg izgleda automobila, nakon ega e pustiti snimku razgovora s viim
inspektorom.
- Trebat u nekog da ostane prekovremeno i preuzme vane dojave im emitiraju
emisiju - obratio se Ray svom timu. - Ostalima se moemo posvetiti u trenucima zatija. -
Kad se nitko nije oglasio, Ray se s oekivanjem osvrnuo oko sebe. - Netko mora...
- Ja u. - Kate je podigla ruku i Ray ju je zahvalno pogledao.
- to je s onom maglenkom koju je Phil spomenuo? - upitao je Ray.
- Volvo nam je dao ifru proizvoda i imamo popis svih garaa kojima je isporuena u
zadnjih deset dana. Zaduio sam Malcolma a da ih sve kontaktira - poevi od lokalnih - i
nabavi brojeve tablica automobila u koje su ugraene od sudara.
- Dobro - rekao je Ray. - Imajmo to na umu dok se budemo raspitivali, ali ne
zaboravimo da je ta maglenka samo jedan dokaz - ne moemo biti apsolutno sigurni da
traimo ba Volvo. Tko pregledava snimke nadzornih kamera?
- Mi, efe. - Brian Walton podigao je ruku. - Doepali smo se svega ega smo se mogli
doepati: snimki svih opinskih kamera i svega iz trgovina i s benzinskih pumpi u
susjedstvu. Ograniili smo se samo na pola sata prije i poslije nesree, ali ak i tako
moramo pregledati nekoliko stotina sati snimljenog materijala.
Ray se lecnuo sjetivi se svog budeta za prekovremene. - Donesite mi popis
kamera. Neemo moi pregledati sve snimke pa me zanima kojima biste dali prednost.
Brian je kimnuo.
- Dakle, mnogo je toga to treba obaviti - rekao je Ray. Samouvjereno se nasmijeio
usprkos svojim bojaznima. Prolo je etrnaest dana od presudnog prvog sata netom
nakon zloina, kad su anse da se neto otkrije najvee, i mada je njegova ekipa radila do
iznemoglosti, jo uvijek su bili na poetku. Zastao je prije no to je prenio lou vijest. -
Neete se iznenaditi kad ujete da do daljnje obavijesti nema slobodnih dana. ao mi je i
uinit u sve to mogu kako biste svi proveli malo vremena sa svojim obiteljima za
Boi.
Rayova ekipa ogoreno je zaamorila izlazei iz ureda, ali nitko nije prigovorio i Ray
je znao da i nee. Iako to nitko nije rekao, svi su razmiljali o tome kakav e Boi ove
godine imati Jacobova majka.

20
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Moja odlunost pokolebala se im smo izali iz Bristola. Nisam promislila kamo bih
mogla otii. Nepromiljeno putujem na zapad, mislei kako bih moda mogla otii u
Devon, ili Cornwall. eznutljivo razmiljam o praznicima u djetinjstvu; Eve i ja gradimo
dvorce od pijeska na plai, ljepljive od sladoleda i kreme za sunanje. To sjeanje vue
me prema moru; mami daleko od stablima obrubljenih bristolskih avenija, daleko od
prometa. Osjeam gotovo tjelesni strah od automobila koji jedva ekaju da nas preteknu
dok autobus skree na postaju. Neko vrijeme besciljno lutam pa pruam novanicu od
deset funti mukarcu u kiosku uz Greyhoundove autobuse, kojemu je kao i meni
svejedno kamo idem.
Prelazimo most preko rijeke Severn i ja promatram kovitlavu masu kaljuasto sive
vode u Bristolskom kanalu. Autobus je diskretno anoniman i nitko u njemu ne ita
Bristol Post. Nitko ne govori o Jacobu. Naslanjam se na naslon svog sjedala. Iscrpljena
sam, ali ne usuujem se zatvoriti oi. Kad spavam, napadaju me slike i zvuci nesree;
spoznaja da se to nikad ne bi dogodilo da sam dola samo nekoliko minuta ranije.
Greyhoundov autobus ide u Swanseu i ja se kradomice osvrem da vidim u kakvom
sam drutvu. Moji suputnici uglavnom su uenici, sluaju glazbu kroz slualice ili su
zadubljeni u asopise. Jedna ena mojih godina ita neke papire i zapisuje uredne
biljeke na marginama. ini se smijenim da nikad dosad nisam bila u Walesu, ali sad mi
je drago to ovdje nemam nikog poznatog. Savreno mjesto za novi poetak.
Zadnja sam koja se iskrcava i ekam na autobusnoj postaji dok autobus ne ode.
Adrenalin odlaska sad je ve daleka uspomena. Sad kad sam stigla ovako daleko kao to
je Swansea, nemam pojma kamo otii. Jedan mukarac lei izvaljen na ploniku; pogleda
me i promrmlja neto nesuvislo, a ja uzmiem. Ne mogu ostati ovdje, a ne znam kamo
idem pa poinjem hodati bez cilja. Igram igru sa sobom; skrenut u u sljedeu ulicu
lijevo, bez obzira kamo vodi; zatim desno; pa ravno na prvom krianju. Ne itam
znakove uz cestu i umjesto toga na svakom krianju odabirem najmanju ulicu,
najneprometniju cestu. Osjeam se smueno - gotovo histerino. to to radim? Kamo
idem? Pitam se je li tako kad izgubi razum i tad shvaam da me nije briga. Vie nije
vano.
Hodam kilometrima i ostavljam Swanseu daleko iza sebe. Priljubljujem se uz ivicu
kad prolaze automobili, a prolaze sve rjee sad kad se sputa mrak. Torba mi je na
leima, kao naprtnjaa, i naramenice mi se urezuju u ramena, ali ne usporavam i ne
zaustavljam se. ujem samo vlastito disanje i poinjem se smirivati. Ne doputam si
razmiljanje o onome to se dogodilo, ili kamo idem, samo hodam. Izvlaim mobitel iz
depa i ne provjerivi koliko imam proputenih poziva bacam ga u jarak u kojem pljusne
u nakupljenu vodu. On je zadnje to me vee uz prolost i gotovo odmah osjeam se
slobodnije.
Stopala me bole i znam da nikad ne bih ustala da sad stanem i legnem uz rub ceste.
Usporavam i usporavajui ujem zvuk automobila koji mi nailazi s lea. Zakoraim na
travnati rub i okreem se od ceste dok automobil prolazi, ali umjesto da nestane iza
ugla, vozilo uspori i zaustavi se pet metara ispred mene. ujem tihu kripu konica i
osjeam vonj iz ispune cijevi. Krv mi zabubnja u uima i bez razmiljanja se okreem i

21
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

potrim, a torba mi udara o kraljenicu. Trim nespretno, moja nauljana stopala taru se
o izme, a znoj mi curi niz lea i izmeu dojki. Ne ujem automobil, a kad pogledam
preko ramena i umalo izgubim ravnoteu, vie ga nema.
Budalasto stojim nasred prazne ceste. Toliko sam umorna i toliko gladna da ne
mogu jasno razmiljati. Pitam se je li uope proao ikakav automobil, ili se meni u ovoj
tiini priinio zvuk guma na asfaltu jer je on jedino to ujem u glavi.
Sputa se mrak. Znam da sam blizu obale: na usnama osjeam okus soli i ujem zvuk
valova koji zapljuskuju obalu. Na znaku pie Penfach i dok hodam selom i pogledavam
zavjese navuene za zatitu od veernje hladnoe, toliko je mirno da imam osjeaj kako
sam uljez na tuem posjedu. Mjeseina je bijela i bez sjaja pa sve izgleda
dvodimenzionalno, a moja se sjena protee ispred mene mnogo ponosnije no to se
osjeam. Hodam kroz gradi dok ne ugledam pjeani zaljev okruen liticama kao
uvarima. Oprezno se sputam vijugavom stazom, ali sjene su varljive i panika od
praznog prostora hvata me i prije no to vrisnem poskliznuvi se na kriljevcu. Izgubivi
ravnoteu zbog improvizirane naprtnjae, padam, kotrljam se i kliem ostatak puta.
Vlaan pijesak zakripi pod mojim tijelom i ja zadahem i ekam da me neto zaboli. Ali
dobro sam. Naas se zapitam jesam li postala imuna na tjelesni bol: da moda ljudsko
tijelo nije smiljeno za tjelesnu i emotivnu bol istodobno. Ruka mi jo uvijek drhti, ali
izdaleka, kao da pripada nekom drugom.
Najednom osjeam poriv da neto osjetim. Bilo to. Izuvam cipele iako je hladno i
osjeam kako mi se zrnca pijeska zabijaju u stopala. Nebo je boje tinte i bez ijednog
oblaka, a mjesec pun i teak iznad mora, s blizancem koji se u ljeskavim krikama
odraava u vodi. Nisam doma. To je ono najvanije. Ne osjeam se kao doma. Omatam se
kaputom i sjedam na torbu, leima priljubljena uz tvrdu stijenu. ekam.

Ujutro shvaam da sam zacijelo zaspala; moj umor na mahove prekida udaranje valova
koji nadiru obalom. Proteem bolne, smrznute udove i ustajem gledajui kako se
naranasta rumen iri nebom. Usprkos svjetlu, u suncu nema topline i ja drhtim. Nisam
ovo dobro promislila.
Uskom stazom lake se kretati danju i sad vidim da litice nisu naputene, kako sam
mislila. Kilometar i pol dalje nalazi se niska graevina, zdepasta i praktina, smjetena
pokraj urednih nizova statinih kamp-kuica. Za poetak je dobro mjesto kao i svako
drugo.

- Dobro jutro - kaem i vlastiti glas zvui mi kretav i slab u razmjernoj toplini trgovine
u naselju kamp-kuica. - Traim smjetaj.
- Dola si na odmor? - eninino bujno poprsje poiva na primjerku asopisa Take a
Break. - Neobino doba godine za odmor. - Osmijeh ublaava alac njezinih rijei i ja joj
pokuavam uzvratiti istom mjerom, ali lice me ne slua.
- Nadam se da u doseliti ovamo - uspijevam promucati. Shvaam da zacijelo
izgledam kao luakinja: prljava i neuredna. Zubi mi cvokou i poinjem drhtati kao prut,
hladnoa kao da mi prodire duboko u kosti.
- Ah, onda dobro - vedro odvrati ena, naizgled nimalo smetena mojim izgledom. -
Znai, trai neto to e unajmiti? Samo, mi smo zatvoreni do kraja sezone. Do oujka
radi jedino trgovina. Dakle, treba ti Iestyn Jones - on i njegova koliba. Da ga nazovem?
Ali prije toga, to kae na alicu finog aja? Vani je ledara, a ti izgleda promrznuto.

22
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Vodi me do stolca bez naslona iza pulta i nestaje u susjednoj prostoriji, neprekidno
brbljajui preko zvuka kljuanja vode u kuhalu.
- Ja sam Bethan Morgan - kae. - Vodim ovo mjesto - odnosno kamp Penfach - a moj
suprug Glynn odrava farmu. - Proviri glavom kroz vrata i nasmijei mi se. - Barem bi
tako trebalo biti, iako se u dananje vrijeme nije lako baviti poljoprivredom, vjeruj mi.
Oh! Rekla sam da u nazvati Iestyna, nisam li?
Bethan ne eka odgovor; nestaje na nekoliko minuta dok ja grickam donju usnu.
Pokuavam smisliti odgovore na pitanja koja e postaviti kad budemo sjedile ovdje i pile
aj, i balon u mojim grudima sve vie raste i napinje se.
Ali kad se vrati, Bethan nita ne pita. Ni kad sam stigla, ni zato sam izabrala
Penfach, ak ni odakle sam dola. Samo mi prui okrhnutu alicu slatkog aja pa se
ugura u svoj stolac. Na sebi ima toliko mnogo raznih odjevnih predmeta da je nemogue
zakljuiti kakve je grae, ali nasloni za ruke urezuju se u njezine meke podlaktice na
nain koji nikako ne moe biti udoban. etrdesetih je godina, pretpostavljam, glatka,
okrugla lica zahvaljujui kojemu izgleda mlae, i duge tamne kose zavezane u konjski
rep. Na nogama ima izme s vezicama, a iznad njih dugu crnu suknju i nekoliko majica
preko kojih je navukla pulover do glenjeva, koji se vue po pranjavom podu dok ona
sjedi. Na prozorskoj dasci iza nje izgorjeli mirisni tapi ostavio je liniju pepela, a u
zraku se osjea miris slatkih zaina. Srebro za bor krasi staromodnu kasu na pultu.
- Iestyn je krenuo - kae. Na pult pokraj sebe odloila je i treu alicu aja, pa
pretpostavljam da Iestynu - tko god on bio - nee trebati vie od nekoliko minuta da
stigne.
- Tko je Iestyn? - pitam. Ne znam jesam li pogrijeila doavi ovamo gdje svi sve
poznaju. Trebala sam otii u neki grad, na neko anonimnije mjesto.
- Ima farmu dalje niz cestu - odgovara Bethan. - Na drugoj strani Penfacha, ali ovdje
na brdu i uz obalnu stazu dri koze. - Mahne rukom prema moru. - Bit emo susjede, ti i
ja, ako unajmi njegovu kolibu - ali da se razumijemo, nije to palaa. - Bethan se nasmije,
a i ja se moram nasmijeiti. Njezina me izravnost podsjea na Eve, iako mislim da bi
moja zgodna, vitka sestra bila uasnuta tom usporedbom.
- Nisam zahtjevna - kaem.
- Iestyn nije razgovorljiv ovjek - kae mi Bethan, kao da bi me to moglo razoarati -
ali ljubazan je mukarac. Svoje ovce dri tamo gore pokraj naih - neodreeno mahne
negdje prema unutranjosti - i kao i nama ostalima treba mu jo pokoji dodatni izvor
prihoda. Kako se to zove? Proirenje proizvodnog programa? - podsmjehne se Bethan. -
U svakom sluaju, Iestyn u selu ima vikendicu, a na brdu Blaen Cedi, kolibu.
- I mislite da u ja eljeti uzeti tu kolibu?
- Ako je uzme, bit e prva nakon dugo vremena. - Trgnem se na zvuk mukog glasa
pa se naglo okrenem i ugledam vitki lik na vratima.
- Nije tako grozna! - prekori ga Bethan. - A sad popij svoj aj i odvedi damu da je
vidi.
Iestynovo lice toliko je smee i toliko naborano da su mu oi gotovo posve utonule u
njega. Odjea mu je skrivena tamnoplavim, pranjavim kombinezonom s otiscima
masnih prstiju na oba bedra. Sre aj kroz sijede brkove poutjele od nikotina i
odmjerava me pogledom. - Blaen Cedi je veini ljudi predaleko od ceste - kae s
izraenim naglaskom koji s mukom uspijevam deifrirati. - Ne ele nositi svoje torbe
tako daleko, shvaa?
- Mogu li je vidjeti? - Ustajem, elei da ta neeljena, naputena koliba bude rjeenje.

23
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Iestyn nastavlja piti svoj aj, oplahujui zube svakim gutljajem prije no to ga
proguta. Na kraju zadovoljno uzdahne i izae iz prostorije. Pogledam Bethan.
- to sam vam rekla? ovjek od malo rijei. - Nasmije se. - Idite, nee vas ekati.
- Hvala vam na aju.
- Bilo mi je zadovoljstvo. Svratite kad se smjestite.
Automatski obeajem, iako znam da neu odrati obeanje, i hitam van gdje zatiem
Iestyna na etverociklu prljavom od skorenog blata.
Uzmiem jedan korak. Ne oekuje valjda da sjednem iza njega? Mukarca kojeg ne
poznajem ni pet minuta?
- Ovo nam je jedino prijevozno sredstvo - drekne on kroz buku motora.
U glavi mi se vrti. Kolebam se izmeu praktine potrebe da vidim tu kuu i
primitivnog straha koji me je prikovao na mjestu.
- to eka? Sjedaj, ako ide.
Prisiljavam stopala da se pokrenu i oprezno zajaem etverocikl. Ispred mene nema
niega za to bih se primila, a ne mogu se natjerati da rukama obgrlim Iestyna pa se
drim za sjedalo dok on dodaje gas i etverocikl juri kvrgavom obalnom stazom. Zaljev
se protee uz stazu, plima je na vrhuncu i valovi se razbijaju o litice, ali stigavi do staze
iznad plae, Iestyn skree etverocikl od mora. Neto mi dovikne preko ramena i mahne
da pogledam prema kopnu. Drmusamo se po neravnom tlu i ja pogledom traim svoj,
nadam se, novi dom.
Bethan ju je opisala kao kolibu, ali Blaen Cedi tek je malo vie od obine pastirske
potleuice. Neko je bila bijela, ali buka je davno odustala od borbe protiv kie i sunca, i
kuica je sad prljavo siva. Drvena vrata izgledaju nesrazmjerno velika uz dva prozoria
koja vire ispod streha, a prozor na krovu govori mi da postoji i gornji kat, iako se ini da
za njega nema mjesta. Shvaam zato je Iestyn teko moe iznajmiti kao kuu za odmor.
I najkreativniji posrednik za najam nekretnina itekako bi se namuio da umanji
neprivlanost vlage koja se penje izvanjskim zidovima ili crjepova koji su pali s krova.
Dok Iestyn otkljuava vrata, stojim leima okrenuta kolibi i gledam prema obali.
Mislila sam da e se odavde vidjeti kamp, ali staza se spustila od obale i ostavila nas u
plitkoj udubini koja skriva horizont. Ne vidim ni zaljev, iako ujem kako more udara o
stijene, s tri sekunde razmaka izmeu svakog vala. Galebovi krue iznad glave, mijauu
kao maii, cendraju na svjetlu koje slabi, i ja nehotice zadrhtim, najednom elei da sam
unutra.
Prizemlje je dugo jedva tri i pol metra; neravan drveni stol odvaja dnevni boravak
od brodske kuhinje koja ui ispod velike orahove grede.
Prostor na katu podijeljen je na spavau sobu i minijaturnu kupaonicu s malom
kadom. Zrcalo je mutno od starosti; mrea napuklina izobliava mi lice. Imam blijedu
put svojstvenu crvenokosima, ali na slaboj rasvjeti moja koa izgleda jo prozirnija,
napadno bijela uz tamnu crvenu kosu koja mi pada preko ramena. Vraam se u
prizemlje i zatiem Iestyna kako slae drva uz kamin. Sloi ih na hrpu pa prijee na
drugu stranu prostorije i zaustavi se uz tednjak.
- Znade biti nepouzdan, takav je - kae. Izvue grijau ladicu sa zveketom koji me
natjera da poskoim.
- Hoete li mi iznajmiti kolibu? Molim vas? - U glasu mi se uje oaj i pitam se to on
misli o meni.
Iestyn me sumnjiavo promatra. - Moe platiti, zar ne?

24
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Da - odluno odgovorim, iako nemam pojma koliko e dugo potrajati moja

uteevina ili to u uiniti kad je potroim.
Nije uvjeren. - Ima li posao?
Pomislim na svoj atelje sa sagom od gline. Dlanovi me vie ne bole kao prije, ali osjet
u prstima toliko mi je smanjen da se bojim da neu moi raditi. Ako vie nisam kiparica,
to sam?
- Umjetnica sam - kaem nakon nekog vremena.
Iestyn proguna kao da to sve objanjava.
Pogaamo se za najamninu koja e, iako je apsurdno niska, brzo iscrpiti novac koji
sam uspjela staviti sa strane. Ali kamena kolibica moja je sljedeih nekoliko mjeseci i ja
odahnem od olakanja jer sam pronala smjetaj.
Iestyn narcka broj mobitela na poleinu rauna koji je izvukao iz depa. - Stanarinu
za ovaj mjesec ostavi kod Bethan, ako ti odgovara. - Kimne mi pa dugim koracima prie
etverociklu i s praskom pokrene motor.
Gledam kako odlazi pa zakljuam vrata i navuem tvrdoglavi zasun. Usprkos
zimskom suncu, trim na kat da navuem zavjese u spavaoj sobi i zatvorim kupaonski
prozor koji je ostao odkrinut. Zavjese u prizemlju prianjaju uz metalnu karniu kao da
nisu naviknute biti navuene i ja ih snano poteem podiui oblak praine iz njihovih
nabora. Prozori tropou na vjetru, a zavjese slabo zaustavljaju hladnou koja gmie oko
labavih okvira.
Sjedim na kauu i oslukujem zvuk vlastita disanja. More ne ujem, ali tugaljiv krik
samotnog galeba zvui kao pla djeteta i prekrivam ui dlanovima.
Umor me svladava pa se sklupam, obgrlim koljena rukama, a lice priljubim o grubo
traper-platno svojih hlaa. Iako znam da dolazi, val osjeaja zapljuskuje me, eksplodira
iz mene takvom silinom da jedva diem. Moja je tuga toliko tjelesna da se ini
nemoguim da sam jo uvijek iva; da moje srce i nadalje lupa, a rastrgano je. elim
zadrati njegovu sliku u glavi, ali kad zatvorim oi, vidim samo njegovo tijelo,
nepomino i beivotno u mojim rukama. Pustila sam ga i to si nikad neu oprostiti.

25
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- efe, ima li vremena za razgovor o onom bijegu s mjesta nesree? - Stumpy je provirio
u Rayov ured, s Kate iza lea. Ray je podigao pogled. U posljednja tri mjeseca istraga je
postupno pala u drugi plan, ustupajui mjesto drugim, hitnijim sluajevima. Ray je jo
uvijek nekoliko puta tjedno pretresao razvoj dogaaja sa Stumpyjem i ekipom, ali pozivi
su presahnuli i tjednima nije bilo novih informacija.
- Naravno.
Stumpy i Kate su uli i sjeli. - Ne moemo nai Jacobovu majku - rekao je Stumpy
odmah prelazei na stvar.
- Kako to misli?
- Tako kako sam rekao. Mobitel joj je iskljuen, a kua prazna. Nestala je.
Ray je pogledao Stumpyja pa Kate, koja je djelovala kao da joj je neugodno. - Molim
vas, recite mi da je to ala.
- Ako jest, bojim se da je ne shvaamo - odvratila je Kate.
- Ona nam je jedini svjedok! - prasnuo je Ray. - Da ne spominjem da je i rtvina
majka! Kako vam je, zaboga, mogla pobjei?
Kate se zarumenjela i on se prisilio da se smiri.
- Recite mi tono to je bilo.
Kate je pogledala Stumpyja, a Stumpy joj kimnuo da ona objasni. - Nakon presice
nismo bili u vezi s njom. Uzeli smo njezine podatke i izjavu i ostavili je u rukama asnika
za vezu s obitelji.
- Tko je bio zaduen za nju? - upitao je Ray.
- Diana Heath - odgovorila je Kate nakon kratke stanke - iz prometne policije.
Ray je to zapisao u svoj plavi rokovnik i ekao da Kate nastavi.
- Diana je neki dan otila provjeriti kako je Jacobova mama, ali je zatekla kuu
praznu. ena je otila.
- to kau susjedi?
- Ne mnogo. Nikoga od njih nije poznavala dovoljno dobro da ostavi novu adresu i
nitko je nije vidio da odlazi. Kao da je isparila.
Pogledala je Stumpyja, a Ray je zakiljio. - to mi preuujete? Uslijedila je stanka, a
tad je Stumpy progovorio.
- Navodno je na nekom lokalnom internetskom forumu bilo negativnih reakcija na
nesreu - netko je izazivao frku sugerirajui da ona nije dobra majka i slino.
- Ita klevetniki?
- Mogue. Sad je sve izbrisano, ali zamolio sam informatiare da nam pokuaju
izvui pohranjene fajlove. Meutim, to nije sve. Po svemu sudei, plavci su je moda
malo previe pritisnuli kad su je ispitivali netom nakon nesree. Izgleda da nisu imali
mnogo obzira. ini se da je Jacobova mama pomislila da nju dre odgovornom i shodno
tome zakljuila da se neemo naroito truditi pronai krivca.

26
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Gospode - prostenjao je Ray. Pitao se je li pretjerano nadati se da naelnica moda

nee saznati nita od ovoga. - Je li tad iime dala do znanja da nije zadovoljna
postupcima policije?
- asnica za vezu s obitelji tek nam je sad to spomenula - odgovorio je Stumpy.
- Razgovarajte sa kolom - rekao je Ray. - Netko je morao ostati u kontaktu s njom. I
raspitajte se u ambulantama ope prakse. U njezinom kvartu ih ne moe biti vie od
dvije-tri, a s djetetom je morala biti prijavljena u jednoj od njih. Uspijemo li saznati u
kojoj, moda su poslali njezin karton novom lijeniku.
- Hoemo, efe.
- I zaboga, ne dopustite Postu da sazna kako smo je izgubili. - Kiselo se nasmijeio. -
Suzy French e uivati vadei nam mast.
Nitko se nije nasmijao.
- Osim gubitka glavne svjedokinje, trebam li znati jo to? - upitao je Ray.
- Meunarodna provjera nije donijela rezultata - rekla je Kate. - Nekoliko ukradenih
automobila dolo je na na teren, ali svi su isti. Provjerila sam vozila koja su tu veer
aktivirala kamere za mjerenje brzine i bila sam u svim garaama i trgovinama
autodijelovima u Bristolu. Nitko se ne sjea nieg sumnjivog - ili bar meni nije rekao.
- Kako napreduju Brian i Pat sa snimkama nadzornih kamera?
- Bulje u njih od jutra do sutra - odvrati Stumpy. - Obojica su pregledali policijske i
opinske snimke, a sad rade na snimkama s benzinskih. Na tri razliite kamere uoili su
po njihovu miljenju isti automobil, iz smjera Avenije Enfield samo nekoliko minuta
nakon nesree. Nekoliko puta opasno pokuava pretei pa nestaje iz kadra i vie ga
nismo uspjeli uhvatiti. Pokuavaju dokuiti koje je marke, iako ni po emu ne moemo
rei da ima ikakve veze s nesreom.
- Super, hvala na informacijama. - Ray je pogledao na sat kako bi sakrio razoaranje
nenapredovanjem u istrazi. - Zato vas dvoje ne odete u pub? Moram nazvati vieg
inspektora, ali pridruit u vam se za nekih pola sata.
- Dogovoreno - odvratio je Stumpy, kojeg nikad nije trebalo nagovarati na kriglu
piva. - Kate?
- Zato ne? Ako ti asti.

Prolo je gotovo sat vremena prije no to je Ray stigao u Nags Head, a Kate i Stumpy ve
su pili drugu rundu. Ray im je zavidio na sposobnosti da se iskljue: nakon razgovora s
viim inspektorom, u elucu mu je ostala neugodna kugla. Njegov je nadreeni bio
ljubazan, ali poruka je bila jasna: istraga se blii kraju. U pubu je bilo toplo i mirno, i Ray
je poelio zaboraviti posao na sat vremena i razgovarati o nogometu ili vremenu, ili bilo
emu drugom to ne ukljuuje jedno petogodinje dijete i automobil koji ne uspijevaju
pronai.
- Trebao sam znati da e se pojaviti nakon to sam ja ve bio na anku - progunao
je Stumpy.
- Nee valjda rei da si se isprsio? - upitao je Ray. Namignuo je Kate. - udima nikad
kraja. - Naruio je kriglu tamnog piva i vratio se bacajui tri vreice ipsa na stol.
- Kako je prolo s viim inspektorom? - upitala je Kate.
Nije ju mogao ignorirati, a nije mogao ni lagati. Otpio je gutljaj piva da dobije jo
malo vremena. Kate ga je promatrala, eljna da uje jesu li im odobreni dodatni resursi
ili vei budet. Mrzio je to e je razoarati, ali prije ili kasnije morala je saznati. - Da
budem iskren, prilino usrano. Brian i Pat vraeni su u svoje jedinice.
27
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Molim? Zato? - Kate je odloila svoje pie tako silovito da se vino zaljuljalo u ai.
- Imali smo sree to su bili s nama koliko su bili, i obavili su sjajan posao sa
snimkama nadzornih kamera rekao je Ray. - Ali plavci im vie ne mogu plaati zamjenu,
a gruba je istina da mi ne moemo opravdati daljnje troenje sredstava na ovu istragu.
ao mi je. - Ispriku je dodao kao da je osobno odgovoran za tu odluku, ali to nije imalo
nikakvog utjecaja na Kateinu reakciju.
- Ne moemo samo odustati! - Uzela je u ruku podmeta za pivo i poela upkati
rubove.
Ray je uzdahnuo. Strano je teko nai ravnoteu izmeu troka istrage i troka
ivota - troka ivota jednog djeteta. Kako se tome moe odrediti vrijednost?
- Ne odustajemo - rekao je. - Jo uvijek istrauje one maglenke, zar ne?
Kate je kimnula. - U tjednu nakon nesree, ugraene su sedamdeseti tri zamjenske
maglenke. Sve koje je platilo osiguranje dosad su se pokazale opravdanima, a sad traim
registrirane vlasnike onih koje su plaene privatno.
- Vidi? Tko zna ime e to uroditi. Samo malo smanjujemo intenzitet. - Pogledao je
Stumpyja traei od njega moralnu podrku, ali nije je dobio.
- efove zanimaju samo brzi rezultati, Kate - rekao je Stumpy. - Ako ne rijeimo
sluaj za nekoliko tjedana - idealno za nekoliko dana - leti s popisa prioriteta i njegovo
mjesto zauzme neto drugo.
- Znam kako to ide rekla je Kate - ali zbog toga nije ispravno, zar ne? - Nagurala je
komadie podmetaa za pivo na hrpicu nasred stola. Ray je zamijetio da joj nokti nisu
nalakirani i da su bijesno izgrieni do mesa. - Znate, imam osjeaj da je zadnji djeli
slagalice tik iza ugla.
- Znam - rekao je Ray - i moda si u pravu. Ali u meuvremenu, spremi se na to da
e na tom sluaju raditi u pauzi izmeu drugih. Medeni mjesecje gotov.
- Mislila sam da bih se mogla malo raspitati u Kraljevskoj bolnici. Mogue je da je
voza bio ozlijeen u sudaru: da ima trzajnu ozljedu vrata ili neto slino. Uveer na dan
nesree poslali smo patrolno vozilo na hitni prijam, ali trebali bismo provesti
konkretniju, temeljitiju istragu, u sluaju da nije odmah potraio lijeniku pomo.
- Dobro razmilja - pohvalio ju je Ray. Taj prijedlog probudio je neto u njegovu
primozgu, ali nije tono znao to. - Ne zaboravi provjeriti i bolnice Southmead i
Frenchay. - Njegov mobitel, okrenut zaslonom nadolje na stolu ispred njega, zavibrirao
je primljenim SMS-om i Ray ga je uzeo u ruku da proita poruku. - Sranje.
Kate ga je pogledala s uenjem, a Stumpy s osmijehom.
- to si zaboravio uiniti? - upitao je Stumpy.
Ray se nakreveljio, ali nije objasnio. Iskapio je svoju kriglu i izvukao desetau iz depa
pa je pruio Stumpyju. - Poastite se piem, ja moram doma.

Kad je uao, Mags je ubacivala tanjure u perilicu s takvom estinom da se Ray lecnuo.
Kosa joj je bila spletena u labavu pletenicu i bila je odjevena u hlae trenirke i njegovu
staru majicu. Zapitao se je kad je prestala mariti za odjeu i odmah se sam sebi zgadio
zbog te pomisli. On sigurno nije taj koji je imao pravo ita prigovoriti.
- Strano mi je ao. Posve sam zaboravio.
Mags je otvorila bocu crnog vina. Izvadila je samo jednu au, primijetio je Ray, ali je
zakljuio da ne bi bilo mudro to sad spominjati.

28
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Veoma rijetko traim od tebe da negdje bude u odreeno vrijeme - rekla je. -
Znam da posao ponekad mora biti prvi. To shvaam. Stvarno. Ali ovo smo imali
zakazano ve dva tjedna. Dva tjedna! I obeao si, Ray.
Glas joj je zadrhtao i Ray ju je nesigurno zagrlio. - Oprosti, Mags. Je li bilo grozno?
- Bilo je u redu. - Otresla je Rayovu ruku i sjela za kuhinjski stol pa otpila dug gutljaj
vina. - Hou rei, nisu rekli nita strano, samo kako se ini da se Tom nije prilagodio
jednako dobro kao drugi uenici i da su malo zabrinuti za njega.
- to uitelji poduzimaju po tom pitanju? - Ray je izvadio au iz ormaria, napunio
je i pridruio se Mags za stolom. - Vjerojatno su razgovarali s njim.
- Navodno Tom tvrdi da je sve u redu. - Mags je slegnula ramenima. - Gospoa
Hickson pokuala je sve mogue da ga motivira i privoli na veu aktivnost na satu, ali on
ne eli ni zucnuti. Rekla je da se zapitala nije li jednostavno povuen.
Ray je prezirno puhnuo kroz nos. - Povuen? Tom?
- Da, tono. - Mags je pogledala Raya. - Stvarno si mi trebao ondje, zna.
- Totalno sam smetnuo s uma. Strano mi je ao, Mags. Ponovno sam imao jedan od
onih dana kad ne znam ega bih se prije primio, a onda sam svratio na brzinsko pivo.
- Sa Stumpyjem?
Ray je kimnuo. Mags je bila slaba na Stumpyja, koji je bio Tomov krsni kum, i trpjela
je Stumpyjeve i Rayove pivice nakon posla snoljivou supruge koja shvaa muevljevu
potrebu za mukim drutvom. Nije spomenuo Kate, ali nije bio posve siguran zato.
Mags je uzdahnula. - to emo uiniti?
- Sve e biti u redu. Krenuo je u novu kolu, a prelazak iz osnovne u srednju velika je
stvar za klince. Dugo je bio velika riba u malom ribnjaku, a sad pliva s morskim psima.
Razgovarat u s njim.
- Ali mu nemoj drati jedno od onih tvojih predavanja...
- Neu mu drati predavanje!
- ... time e samo sve pogorati.
Ray se ugrizao za jezik. Mags i on bili su dobar tandem, ali pristup roditeljstvu
uvelike im se razlikovao. Mags je prema klincima bila puno blaa; sklonija razmaziti ih
umjesto da im dopusti da stanu na svoje dvije noge.
- Neu mu drati predavanje - obeao je.
- U koli su predloili da vidimo kako e biti sljedeih par mjeseci pa ponovno
porazgovaramo nekoliko tjedana nakon proljetnih praznika. - Mags je znaajno
pogledala Raya.
- Reci kad - rekao je. - Bit u ondje.

29
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Farovi svjetlucaju na mokrom asfaltu, zasljepljuju ih svakih nekoliko sekundi. Ljudi

brzaju skliskim plonicima; automobili u prolazu prskaju im cipele. Hrpe lia lee u
raskvaenim hrpama uz ogradu, njegove jarke boje tamne do dosadno smee.
Prazna cesta.
Jacob tri.
kripa mokrih konica, mukli udarac kad on udari o automobil i okret njegova tijela
u zraku prije no to tresne na cestu. Zamagljeno prednje staklo. Krv koja se skuplja u
lokvi ispod Jacobove glave. Jedan jedini bijeli oblaidaha.

Vrisak se probija kroz moj san, naglo me budi. Sunce jo nije izalo, ali svjetlo u spavaoj
sobi upaljeno je: ne mogu podnijeti mrak oko sebe. Srce mi divljaki lupa dok snagom
volje nastojim usporiti disanje.
Udah, izdah.
Udah, izdah.
Tiina je vie deprimantna nego umirujua i ja noktima urezujem polumjesece u
dlanove ekajui da panika proe. Moji snovi postaju intenzivniji, ivopisniji. Vidim ga.
ujem muni prasak njegove glave o asfalt...
None more nisu poele odmah, ali sad kad su dole, ne prestaju. Leim u krevetu
svaku no, opirem se snu i vrtim scenarije po glavi, kao u onim slikovnicama u kojima
itatelj sam bira kraj. vrsto zatvaram oi i hodam kroz svoj alternativni svretak: onaj u
kojem kreemo pet minuta prije ili pet minuta kasnije. Onaj u kojem je Jacob iv, i sad
spava u krevetu, a tamne trepavice poivaju mu na okruglim obrazima. Ali nita se ne
mijenja. Svake se noi snagom volje prisiljavam probuditi ranije, kao da remeenjem
none more mogu nekako promijeniti stvarnost. Ali ini se da se obrazac ustalio, i ve
tjednima se nekoliko puta tijekom noi budmi na udarac malog tijela o branik i na
vlastite jalove vriskove dok se on kotrlja s haube i udara o vlanu cestu.
Postala sam pustinjakinja zatvorena unutar kamenih zidova ove kolibe, koja se ne
usuuje dalje od seoske trgovine po mlijeko i koja ivi praktiki na tostu i kavi. Tri puta
sam odluila posjetiti Bethan i kamp; tri puta sam se predomislila. eljela bih da se
mogu natjerati da odem. Ve dugo nisam imala prijateljicu i jednako dugo mi je
potrebna.
Stiem lijevi dlan u aku pa irim prste, ukoene od spavanja. Bol me sad rijetko
mui, ali ne osjeam dlan, a dva prsta ostala su umrtvljena. Stiem ruku kako bih
otjerala trnce. Trebala sam otii u bolnicu, naravno, ali to se inilo tako nevanim u
usporedbi s onime to se dogodilo Jacobu; bol se inio posve zasluenim. Zato sam,
umjesto da odem u bolnicu, povila ruku najbolje to sam mogla i krgutala zubima svaki
dan dok sam skidala povoj s oteene koe. S vremenom je zacijelila: linija ivota na
mom dlanu zauvijek je prekrivena brazgotinama.
Zamahujem nogama ispod hrpetine pokrivaa na krevetu. Na katu nema grijanja i
zidovi svjetlucaju od vlage koja se na njima nakupila. Brzo navlaim hlae trenirke i
tamnozelenu majicu, kosu ostavljam u okovratniku i tapkam u prizemlje. Zadaem

30
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

osjetivi hladne podne ploice pod nogama pa guram stopala u teniske prije no to
povuem zasun i otkljuam ulazna vrata. Oduvijek sam bila ranoranilica; ustajala sam sa
suncem kako bih radila u ateljeu. Bez posla se osjeam izgubljeno, kao da lamatam
rukama naokolo traei novi identitet.
Ljeti e ovdje biti turista, pretpostavljam. Ne u ovo doba i moda ne ovako daleko u
unutranjosti kao to je moja koliba, ali na plai sigurno. Slabo zimsko sunce probija se
preko vrha litice, a led u lokvama svjetluca naglaavajui stazu oko zaljeva. Trim, za
sobom ostavljajui oblaie vrelog daha. U Bristolu nikad nisam trala, ali ovdje se
prisiljavam trati kilometrima.
Hvatam ritam u skladu s lupanjem mog srca i trim prema moru. Moje tenisice
buno udaraju o kameno tlo, ali svakodnevno tranje uinilo me je sigurnom na nogama.
Staza koja vodi na plau sad mi je toliko poznata da bih mogla proi njome s povezom na
oima i preskaem zadnjih pola metra do vlanog pijeska. Drei se litice, polako trim
zaljevom dok me rub stijena ne gurne prema moru.
Plima se posve povukla, trag naplavina i raskupusanog smea na pijesku izgleda kao
prsten prljavtine na kadi. Skreem od litice, ubrzavam korak i jurim kroz pliine, kroz
vlani pijesak koji mi usisava stopala. Nisko pognute glave na hladnom vjetru, jurim
obalom dok me plua ne zapeku i krv zafijue u uima. Kako se pribliavam kraju
pjeane plae, nada mnom se nadvija suprotna litica, ali umjesto da usporim,
ubrzavam. Vjetar mi iba lice pramenovima kose i ja odmahujem glavom da ih otresem.
Trim bre i u djeliu sekunde prije no to udarim o liticu koja me eka, pruam ruke
ispred sebe i silovito se zabijam dlanovima o hladan kamen. iva. Budna. Sigurna od
nonih mora.
Kad adrenalin popusti, poinjem se tresti i vraam se istim putem kojim sam dola.
Mokri pijesak progutao je otiske mojih stopala, ne ostavljajui nikakav trag moje
jurnjave izmeu litica. Primjeujem naplavinu uz noge pa je hvatam u ruku i lijeno
poteem oko sebe, ali pijesak se zatvara oko drveta i prije no to ga podignem s tla.
Frustrirana, odlazim nekoliko koraka prema kopnu, gdje je pijesak malo manje vlaan, i
crtam novi krug tapom. Bolje je. Najednom osjetim elju napisati svoje ime u pijesku,
kao dijete na praznicima, i smjekam se vlastitoj djetinjariji. Naplavina je glomazna i
skliska, ali dovravam slova i odmiem se kako bih se divila svom djelu. udan je osjeaj
vidjeti moje ime tako odvano i neposramljeno. Toliko sam ve dugo nevidljiva, a to
sam sad? Kiparica koja ne kipari. Majka bez djeteta. Ova slova nisu nevidljiva. Ona viu:
dovoljno su velika da se vide s vrha litica. Osjeam drhtaj straha i uzbuenja. Riskiram,
ali osjeaj je dobar.

Neuinkovita ograda na vrhu litice podsjea etae da ne odlutaju preblizu drobljivom

rubu stijene. Ne obazirem se na upozorenje i zakoraim preko ice kako bih stajala na
samo nekoliko centimetara od provalije. Kako se sunce sve vie die, pjeano
prostranstvo polako mijenja boju iz sive u zlatnu, a moje ime plee sredinom plae i
izaziva me da ga uhvatim prije no to nestane.
Fotografirat u ga prije no to doe plima i proguta ga, da zabiljeim trenutak kad
sam se osjeala hrabrom. Trim do kolibe po kameru. Korak mi je sad laki i shvaam da
je to zato to trim prema neemu, a ne od neega.
Ta prva fotografija nije nita posebno. Nije dobro kadrirana, slova su predaleko od
obale. Trim natrag na plau, prekrivam glatku povrinu imenima iz svoje prolosti,
prije no to im dopustim da potonu natrag u mokri pijesak. Ostala piem dalje na plai;
imena likova iz knjiga koje sam itala kao djevojica, ili imena koja volim jednostavno

31
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

zbog oblika slova koja sadravaju. Tad vadim kameru pa unem tik uz pijesak
poigravajui se kutovima, obrubljujui svoje rijei najprije valovima, pa stijenama, pa
raskonim komadom modrog neba. Na kraju se uspinjem strinom stazom do vrha litice
kako bih snimila zadnje fotografije, nesigurno balansiram na rubu okreui lea
pandama straha koji pritom osjeam. Plaa je prekrivena natpisima svih veliina, kao
nesuvislim krabotinama nekog luaka, ali ve vidim plimu koja nailazi i lie napisana
slova, kovitla pijesak dok se malo-pomalo pribliava plaom. Naveer, kad se more
ponovno povue, plaa e biti ista i moi u poeti iznova.
Nemam predodbu koliko je sad sati, ali sunce je visoko i snimila sam zacijelo sto
fotografija. Vlani pijesak prianja mi uz odjeu, a kosa mi je na dodir kruta od soli.
Nemam rukavice i prsti me bole od hladnoe. Otii u kui i okupati se u vruoj vodi pa
prebaciti fotke na laptop i vidjeti jesam li snimila ita iole dobro. Osjeam nalet energije;
prvi put od nesree moj dan imao je svrhu.
Kreem prema kolibi, ali stigavi do ravanja na stazi, oklijevam. Zamiljam Bethan
u trgovini kampa i sjeam se kako me je podsjetila na sestru. Osjeam bolnu enju za
domom i prije no to se predomislim, kreem stazom prema kampu. to mogu navesti
kao razlog dolaska? Nisam ponijela novce pa se ne mogu praviti da sam dola po kruh i
mlijeko. Mogla bih neto pitati, ali nikako da se sjetim neeg uvjerljivog. to god da
smislim, Bethan e znati da je izlika. Mislit e da sam patetina.
Moja odlunost slabi ve nakon nepunih sto metara pa zastajem stigavi do kampa.
Pogledam prema trgovini i opazim nekog kroz izlog - ne vidim je li to Bethan i ne ekam
da saznam. Okreem se i trim natrag do kolibe.
Stiem do Blaen Cedija i vadim klju iz depa, ali kad stavim ruku na vrata, vrata se
otvore i shvaam da nisu zakljuana. Vrata su stara i mehanizam je nepouzdan: Iestyn
mi je pokazao kako da ih privuem i okrenem klju da brava kljocne na svoje mjesto, ali
ponekad znam provesti i vie od deset minuta pokuavajui. Ostavio mi je svoj broj, ali
ne zna da sam bacila mobitel. Koliba ima telefonsku liniju, ali ne i aparat pa u morati
odetati do Panfacha i pronai telefonsku govornicu da vidim hoe li Iestyn doi
popraviti vrata.
U kui sam samo nekoliko minuta, kad netko pokuca na vrata.
- Jenna? Bethan je.
Razmiljam da ostanem gdje jesam, ali radoznalost pobjeuje i uzbueno otvaram
vrata. Ma koliko sam traila bijeg, usamljena sam ovdje u Penfachu.
- Donijela sam ti pitu. - Bethan podie posudu prekrivenu kuhinjskom krpom i ulazi
ne ekajui poziv. Odlae posudu pokraj tednjaka u kuhinji.
- Hvala ti. - Pokuavam se sjetiti neeg neobaveznog to bih rekla, ali Bethan se
samo smjeka. Skida debeli vuneni kaput i to me najednom trgne. - Jesi li za aj?
- Ako e i ti - kae. - Mislila sam da bih mogla svratiti i provjeriti kako si. Pitala sam
se jesi li moda svraala, ali znam kako je kad se ovjek navikava na novi dom. - Osvrne
se po kolibi i zauti, promatrajui krto namjeten dnevni boravak, nimalo drugaiji no
to je bio kad me je Iestyn tek doveo ovamo.
- Nemam mnogo - kaem u nelagodi.
- Nitko od nas ovdje nema - vedro odvrati Bethan. - Vano je samo da ti je toplo i
udobno.
Dok ona govori, ja se kreem po kuhinji, kuham aj, zahvalna na neemu ime u
zabaviti ruke. Sjedamo sa alicama za stol od borovine.
- Kako ti se svia Blaen Cedi?

32
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Savrena je - kaem. - Ba ono to mi je trebalo.

- Misli, skuena i hladna? - kae Bethan pa se nasmije, prolijevajui aj preko ruba
alice. Traljavo protrlja hlae, a tekuina se upije u tkaninu u tamnoj mrlji na bedru.
- Ne treba mi mnogo prostora, a uz vatru mi je dovoljno toplo. - Nasmijeim se. -
Stvarno, svia mi se.
- Onda, koja je tvoja pria, Jenna? Kako si se nala u Penfachu?
- Lijepo je ovdje - jednostavno kaem ovijajui dlanove oko alice i gledajui u nju
kako bih izbjegla Bethanin pronicav pogled. Ona ne navaljuje.
- To je istina. Ima i gorih mjesta za ivot, iako je u ovo doba godine pusto.
- Kad poinjete iznajmljivati kamp-kuice?
- Otvaramo za Uskrs, a onda radimo punom parom u ljetnim mjesecima - nee
prepoznati ovo mjesto i na kraju zatvorimo nakon kolskih praznika u listopadu. Javi mi
ako ti obitelj dolazi u posjet i zatreba ti kuica - ovdje nikad nee ugurati goste.
- Ljubazno od tebe, ali nikoga ne oekujem.
- Zar nema nikoga od obitelji? - Bethan gleda ravno u mene i shvaam da ne mogu
spustiti pogled.
- Imam sestru - priznajem - ali vie ne razgovaramo.
- to je bilo?
- Oh, uobiajene trzavice izmeu brae i sestara - vedro kaem. ak i sad, vidim
Evino srdito lice dok me je preklinjala da je posluam. Bila sam previe ponosna, sad to
shvaam; previe zaslijepljena ljubavlju. Da sam posluala Eve, moda bi bilo drugaije.
- Hvala na piti - kaem. - Ba je lijepo od tebe to si je donijela.
- Glupost - odgovori Bethan, nimalo smetena promjenom teme. Navue kaput i
omota al nekoliko puta oko vrata. - emu slue susjedi? Sad e ti brzo svratiti u kamp
na aj.
To nije pitanje, ali ja svejedno kimnem. Ona me fiksira svojim toplim smeim oima
i najednom se ponovno osjeam kao dijete.
- Hou - kaem. - Obeajem. - I iskreno to mislim.
Sad kad je Bethan otila, vadim memorijski tapi iz kamere i prebacujem fotke na
laptop. Veina je neupotrebljiva, ali nekoliko ih savreno hvata natpis na pijesku i divlje
zimsko more u pozadini. Pristavljam kotli na tednjak da skuham jo aja, ali gubim
pojam o vremenu i tek nakon pola sata shvaam da voda jo uvijek nije prokljuala.
Pruam ruku, ali tednjak je hladan kao kamen. Ponovno se ugasio. Toliko sam bila
zadubljena u ureivanje fotografija da nisam primijetila kako temperatura pada, ali sad
mi zubi cvokou i ne mogu ih zaustaviti. Gledam Bethaninu pitu od piletine i osjeam
kako mi u elucu kruli od gladi. Zadnji put kad se tednjak ugasio, trebala su mi dva
dana da ga ponovno upalim i od pomisli na reprizu hvata me potitenost.
Trgnem se. Kad sam postala tako jadna? Kad sam izgubila sposobnost donoenja
odluka; rjeavanja problema? Nisam tako bespomona.
- U redu - glasno kaem i glas mi zvui udno u praznoj kuhinji. - Krenimo na posao.

Sunce ve izlazi iznad Penfacha, a ja se jo nisam ugrijala. Koljena su mi ukoena nakon

sati kleanja na kuhinjskom podu, a kosa zamrljana masnoom. Meutim, dok stavljam
Bethaninu pitu li penicu da se podgrije, imam osjeaj postignua kakav ve dugo nisam
imala. Nije me briga to je blie vrijeme doruka nego veere, ni to su grevi od gladi
doli i proli. Postavljam stol za veeru i uivam u svakom zalogaju.

33
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Idemo! - zagrmio je Ray uz stube Tomu i Lucy, pogledavajui na sat peti put u pet
minuta. - Zakasnit emo! - Kao da ponedjeljak ujutro ionako nije dovoljno stresan, Mags
je provela no kod sestre i nee se vratiti do ruka, tako da se Ray dvadeset i etiri sata
snalazio sam. Dopustio je djeci - prilino nesmotreno, sad je to shvatio - da ostanu
dokasna budna gledajui film na televiziji i u sedam i pol morao silom izvlaiti iz kreveta
ak i vjeito ivahnu Lucy. Sad je bilo osam i trideset pet i morat e pouriti. U devet i
trideset morao se pojaviti u naelniinu uredu, a ovom brzinom u to e doba jo uvijek
stajati u podnoju stuba i urlati na klince.
- Pokrenite se! - Ray je odmarirao do automobila i upalio motor, ostavivi vrata
irom otvorena. Lucy je utrala u automobil nepoeljane kose koja joj je vijorila oko
lica, i kliznula na prednje sjedalo pokraj tate. Njezina mornarski modra kolska suknja
bila je zguvana, a jedna dokoljenka ve joj je kliznula oko glenja. Punu minutu kasnije
Tom je ietao iz kue u koulji koja je leprala na vjetru nezagurana u hlae. Kravatu je
nosio u ruci i nije pokazivao namjere da je stavi. Naglo je narastao i nezgrapno nosio
novu visinu, stalno pognute glave i pogrbljenih ramena.
Ray je otvorio prozor. - Tome, vrata!
- Ha? - Tom je pogledao Raya.
- Ulazna vrata? - Ray je stisnuo aku. Kako Mags ovo radi svaki dan i ne izgubi ivce,
to mu nikad nee biti jasno. Popis stvari koje je morao obaviti zlokobno se nizao u
njegovim mislima, i danas je od svih dana ba mogao bez vonje djece u kolu.
- Oh. - Tom je zavijugao natrag prema kui i glasno zalupio vratima. Smjestio se na
stranje sjedalo. - Kako to da je Lucy naprijed?
- Moj je red.
- Nije.
- Je.
- Dosta! - zagrmio je Ray.
Nitko nije govorio i nakon pet minuta vonje do Lucyne osnovne kole, Rayov se
tlak spustio na normalu. Parkirao je svoj Mondeo na utu cik-cak liniju i odveo Lucy do
uionice, poljubio je u elo i dotrao natrag do automobila na vrijeme da uz njega
zatekne neku enu kako zapisuje broj registarske tablice.
- Oh, to ste vi! - rekla je kad se kliui zaustavio. Priprijetila mu je prstom. - Mislila
sam da ste pametniji, inspektore.
- Oprostite - odvratio je Ray. - Hitan posao. Znate kako je.
Ostavio ju je da lupka kemijskom po bloku. Prokleta mafija iz udruenja roditelja,
pomislio je. Imaju previe slobodnog vremena, to je problem.
- Onda - zapoeo je Ray osvrnuvi se prema suvozakom sjedalu. Tom se prebacio
na njega im je Lucy izila, ali odluno je zurio kroz prozor. - Kako je u koli?
- Dobro.
Tomova uiteljica rekla je da se situacija nije pogorala, ali ni poboljala. Mags i on
otili su u kolu i uli izvjetaj o djeaku koji nema nijednog prijatelja, na satovima se
minimalno trudi i nikad se ne istie.
34
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Gospoa Hickson je rekla da e srijedom nakon nastave biti nogometni treninzi. Bi

li iao?
- Ne ba.
- Ja sam u svoje doba bio prilino dobar nogometa - moda si i ti naslijedio neto od
toga, ha? - I ne gledajui Toma, Ray je znao da momak koluta oima i lecnuo se shvativi
koliko zvui kao svoj otac.
Tom je gurnuo slualice u ui.
Ray je uzdahnuo. Pubertet je njegovog sina pretvorio u mrzovoljnog,
nekomunikativnog tinejdera i on se uasavao dana kad e se to isto dogoditi i njegovoj
kerki. Roditelj ne bi smio imati miljenike, ali Ray je bio slab na Lucy koja ga je s devet
godina jo uvijek traila da je pomazi i zahtijevala priu prije spavanja. S Tomom je
ukrstio rogove i prije no to je malog pogodila tinejderska depresija. Previe su slini,
rekla je Mags, iako Ray to nije vidio.
- Moe me iskrcati ovdje - rekao je Tom otkopavajui pojas u vonji.
- Ali do kole su jo dvije ulice.
- Tata, u redu je. Hodat u. - Posegnuo je prema kvaki i Ray je naas pomislio da e
otvoriti vrata i jednostavno se baciti iz vozila.
- U redu, shvaam! - Ray je zaustavio automobil uz rub ceste, ignorirajui prometne
znakove drugi put tog jutra. - Zna da e zakasniti na prozivku, zar ne?
- Vidimo se.
To rekavi, Tom je iziao, zalupio vratima i mugnuo meu automobile prelazei
cestu. to se pobogu dogodilo njegovu ljubaznom, zabavnom sinu? Je li ova osorna
jezgrovitost obred inicijacije jednog tinejdera - ih neto ozbiljnije? Ray je odmahnuo
glavom. ovjek bi pomislio da e djeca biti maji kaalj u usporedbi sa zamrenom
istragom zloina, ali on bi uvijek radije ispitivao sumnjivca nego razgovarao s Tomom. I
vie dobio iz tog razgovora, kiselo je pomislio. Hvala Bogu da e Mags pokupiti djecu
nakon nastave.
Kad je stigao do centrale, Ray je ve prestao razmiljati o Tomu. Nije morao biti
genij da dokui zato ga naelnica policije eli vidjeti. Prolo je gotovo est mjeseci od
bijega s mjesta nesree, a istraga je praktiki stajala na mjestu. Ray je sjeo na stolac
ispred hrastom obloenog ureda, a naelniina tajnica suosjeajno mu se nasmijeila.
- Upravo zavrava razgovor - rekla je. - Brzo e.
Naelnica policije Olivia Rippon bila je briljantna, ali zastraujua ena. Brzo
napredujui u karijeri, sedam je godina bila naelnica policijske uprave Avona i
Somerseta. Obavijetena da bi mogla biti sljedea naelnica londonske policije, Olivia je
iz osobnih razloga odluila ostati u rodnom gradu, gdje je na mjesenim sastancima o
postignutim rezultatima uivala svoditi starije kolege na patetina lupetala. Bila je jedna
od onih ena koje su roene za odoru, s tamnom smeom kosom zalizanom u strogu
punu i jakim nogama skrivenim iza debelih crnih arapa.
Ray je protrljao dlanove o nogavice hlaa kako bi bio siguran da su savreno suhi.
uo je govorkanja o tome kako je efica jednom sprijeila promaknue perspektivnog
policajca u glavnog inspektora jer znojni dlanovi tog sirotog ovjeka nisu ulijevali
povjerenje. Ray nije imao pojma je li to istina, ali nije namjeravao riskirati. Mogli bi se
snai s njegovom inspektorskom plaom, ali novca ba nije bilo napretek. Mags je jo
uvijek govorila kako eli postati uiteljica, ali Ray je izraunao, i uspije li napredovati jo
nekoliko stepenica vie u karijeri, zaraivat e dovoljno i Mags nee morati raditi. Sjetio

35
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

se kaosa tog jutra i zakljuio da Mags ve ionako radi i vie no dovoljno - ne bi smjela
biti primorana nai posao kako bi si mogli priutiti nekoliko uitaka.
- Moete sad ui - rekla je tajnica.
Ray je duboko udahnuo i gurnuo vrata. - Dobro jutro, gospoo.
Njegov pozdrav ostao je neuzvraen dok je naelnica svojim prepoznatljivim
neitkim rukopisom zapisivala opirne zabiljeke u notes. Ray je zastajkivao na vratima
i pravio se da se divi brojnim fotografijama i diplomama koje su prekrivale zidove.
Mornarski modar sag u uredu bio je deblji i otmjeniji nego u ostatku zgrade, a
polovicom prostorije dominirao je golemi stol za sastanke. U dnu prostorije je za
velikim, zaobljenim radnim stolom sjedila Olivia Rippon. Najzad je prestala pisati i
pogledala ga.
- elim da zatvorite istragu bijega s mjesta nesree u Fishpondsu.
Bilo je jasno da mu nee ponuditi da sjedne pa je Ray sam izabrao stolac najblii
Oliviji i sjeo. Izvila je obrvu, ali nita nije rekla.
- Da imamo jo samo malo vremena, mislim da bismo...
- Imali ste vremena - prekinula ga je Olivia. - Da budem precizna, pet i pol mjeseci.
To je sramota, Ray. Svaki put kad Post objavi neki od vaih takozvanih novih podataka,
javnost se samo podsjeti sluaja koji policija nije uspjela rijeiti. Sino me je nazvao
vijenik Lewis: eli da se to zakopa, a i ja to elim.
Ray je osjetio kako ga obuzima bijes. - Nije li se upravo Lewis usprotivio zahtjevu
stanovnika da se brzina u naseljima ogranii na trideset kilometara na sat?
Olivia ga je kratko hladno promatrala bez rijei.
- Zatvori je, Ray.
Bez rijei su se odmjeravali preko glatkog stola od orahovine. Na Rayovo
iznenaenje, Olivia je prva popustila, zavalila se u stolac i sklopila ruke ispred sebe.
- Izuzetno si dobar detektiv, Ray, i upornost ti slui na ast. Ali ako eli
napredovati, morat e prihvatiti da je politika dio policijskog posla koliko i istraga
zloina.
- To shvaam, gospoo. - Ray se trudio prikriti frustriranost u glasu.
- Odlino - rekla je Olivia skidajui ep svog nalivpera i poseui za sljedeim
memorandumom u spremniku svoje ulazne pote. - Dakle, dogovorili smo se. Sluaj se
danas zatvara.

Rayu je za promjenu bilo drago zbog guve na cesti koja ga je zadrala na povratku u
ured. Nije se radovao to tu vijest mora prenijeti Kate i pitao se zato mu je to prva
misao. Valjda zato to je jo uvijek praktiki utokljunka u krim-policiji: jo uvijek nije
iskusila frustraciju prisilnog zatvaranja istrage u koju je uloeno toliko mnogo truda.
Stumpy e se lake pomiriti sa sudbinom.
im se vratio u postaju, pozvao ih je u svoj ured. Kate je dola prva, sa alicom kave
koju je odloila uz Rayovo raunalo uz ostale, sve polupune hladne crne kave.
- Jesu li ove alice od prolog tjedna?
- Da, istaica ih vie ne eli prati.
- Ne udi me. Znate, moete ih i vi oprati. - Kate je sjela i u tom asu uao je Stumpy i
kimnuo u pozdrav Rayu.

36
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Sjeate se onog automobila koji su Brian i Pat vidjeli na snimkama nadzornih

kamera netom nakon bijega s mjesta nesree? - upitala je Kate im je i Stumpy sjeo. -
Onog kojemu se naizgled urilo pobjei?
Ray je kimnuo.
- Iz snimke koju imamo ne moemo razabrati koje je marke i voljela bih to odnijeti
Wesleyu. Ako nita drugo, moda emo ga moi eliminirati iz istrage.
Wesley Barton bio je anemian, mravi mukarac koji je nekako stekao ugled
policijskog strunjaka za snimke nadzornih kamera. Radio je u podrumu bez prozora u
zaguljivoj kui u ulici Redland, koristei zapanjujue mnotvo opreme kako bi poveao
slike s nadzornih kamera do veliine prikladne da budu prihvaene kao dokaz. Budui
da je suraivao s policijom, Ray je pretpostavljao da Wesley mora biti ist, ali neto mu
je smrdilo u cijelom tom aranmanu.
- ao mi je, Kate, ali ne mogu odobriti budet za to - rekao je Ray. Mrzio je to joj
mora rei da je sav njezin trud i marljivi rad uzaludan. Wesley je skup, ali i dobar, i Raya
je zadivila Kateina domiljatost. Nerado je to priznao, ak i samome sebi, ali proteklih je
tjedana bio rastresen. Sve ovo s Tomom odvlailo mu je pozornost i naas je osjetio
kivnju prema vlastitom sinu. Neoprostivo je dopustiti obiteljskom ivotu da utjee na
posao, a naroito na jedan ovako istaknuti sluaj. Iako to sad nije vano, ogoreno je
pomislio, kad je naelnica izdala zapovijed.
- Troak nee biti velik - odgovorila je Kate. - Razgovarala sam s njim i...
Ray ju je prekinuo. - Ne mogu odobriti sredstva ni za to - znaajno je rekao. Stumpy
ga je pogledao. Imao je dovoljno iskustva da bi znao to slijedi.
- Naelnica mi je naredila da zatvorim istragu - rekao je Ray ne skidajui pogled s
Kate.
Jedan kratki trenutak nitko nije govorio.
- Nadam se da ste joj rekli gdje da si to zabije. - Kate se nasmijala, ali nitko joj se nije
pridruio. Pogledala je Raya pa Stumpyja i lice joj se snudilo. - Vi to ozbiljno? Zar emo
jednostavno odustati?
- Nemamo od ega odustati - odgovorio je Ray. - Nita drugo ne moemo uiniti.
Oplata maglenke nikamo nas nije dovela...
- Jo imam deset ili vie neprovjerenih tablica - rekla je Kate. - Ne biste vjerovali
koliko mehaniara ne uva papire za svoje poslove. to ne znai da ih neu uspjeti
pronai, nego samo da mi treba vie vremena.
- Uzaludan trud - njeno je rekao Ray. - Ponekad mora znati kad treba stati.
- Uinili smo sve to moemo - suglasio se Stumpy - ali kao da traimo iglu u plastu
sijena. Nemamo broj tablice, nemamo boju, ni marku: treba nam vie, Kate.
Ray je bio zahvalan na Stumpyjevoj potpori. - A vie nemamo - rekao je. - Zato se
bojim da emo zasad morati podvui crtu pod ovu istragu. Naravno, iskrsne li kakav
konkretan novi trag, provjerit emo ga, ali inae... - Utihnuo je, svjestan da zvui kao
jedna od naelniinih objava za medije.
- Sve se svodi na politiku, zar ne? - upitala je Kate. - efica kae skoi, a mi pitamo
koliko visoko. - Rayu je bilo jasno koliko osobno Kate shvaa naelniinu odluku.
- Kate, dovoljno si dugo u ovom poslu da bi znala da ponekad moramo donijeti teke
odluke. - Naglo je utihnuo, ne elei zvuati kao da joj se obraa svisoka. - Vidi, prolo je
gotovo est mjeseci, a mi nemamo nita konkretno za to bismo se uhvatili. Nijednog
svjedoka, nijednog forenzikog dokaza, nita. Mogli bismo uloiti sve resurse ovog

37
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

svijeta, ali svejedno ne bismo imali nijedan konkretan trag. ao mi je, ali imamo i druge
istrage, druge rtve za koje emo se boriti.
- Jeste li bar pokuali? - upitala je Kate obraza zajapurenih od bijesa. - Ili ste samo
kimnuli?
- Kate, mora se smiriti - upozorio ju je Stumpy.
Kate se nije obazirala na njega i samo je prkosno zurila u Raya. - Pretpostavljam da
morate misliti na svoje promaknue. Ne bi bilo dobro zamjeriti se naelnici, zar ne?
- To nema nikakve veze! - Ray je nastojao ostati smiren, ali odgovorio je glasnije no
to je elio. Netremice su se promatrali. Krajikom oka, opazio je da ga Stumpy gleda s
oekivanjem. Trebao bi ispraiti Kate iz svog ureda. Rei joj da ne zaboravi kako je ona
istraiteljica odjela kriminalistike policije koji grca od posla i da, ako njezin ef kae da
se sluaj zatvara, tad se sluaj zatvara. Kraj prie. Otvorio je usta, ali rijei nisu izlazile.
Problem je bio u tome to je Kate rekla istinu. Ray nije elio zatvoriti tu istragu
nimalo vie od nje same, i neko bi se usprotivio naelnici i zagovarao svoj stav ovako
kao to Kate sad zagovara svoj. Moda je ispao iz tosa, ili je moda Kate u pravu: moda
mu je previe stalo do sljedeeg ina.
- Znam da je gadno kad ovjek uloi puno truda - njeno je rekao.
- Nije rije o trudu - Kate je pokazala na Jacobovu fotografiju na zidu. - Rije je o
onom djeaiu. Jednostavno se ini nepravednim.
Ray se sjetio Jacobove majke na kauu, tuge urezane u njezino lice. Nije mogao
pobiti Katein argument, nije ni pokuao. - Stvarno mi je ao. - Nakaljao se i pokuao
usredotoiti na neto drugo. - ime se drugim ekipa trenutano bavi? - upitao je
Stumpyja.
- Malcolm je cijeli tjedan na sudu zbog sluaja Grayson i radit e na tekom fizikom
napadu u ulici Queens - Dravno odvjetnitvo odluilo je podii optunicu. Ja radim na
pljaki u Co-opu, a Dave je premjeten u inicijativu za borbu protiv noenja noeva.
Danas je na faksu, radi u zajednici.
Stumpy je to izgovorio kao psovku i Ray se nasmijao.
- Moramo biti ukorak s vremenom, Stumpy.
- Tim klincima moe govoriti dok ne poplavi u licu - rekao je Stumpy. - To ih nee
odvratiti od noenja noa.
- Moda, ali barem emo pokuati. - Ray si je narkao podsjetnik u rokovniku. - Javi
mi novosti prije sastanka sutra ujutro. I volio bih vaa miljenja o podudaranju kolskih
praznika i slubenog poziva graanstvu da baci noeve na za to predviena javna
mjesta. Pokuajmo ih maknuti s ulica najvie to moemo.
- Dogovoreno.
Kate je zurila u pod i upkala koicu oko noktiju. Stumpy ju je njeno lupnuo po ruci
i ona se okrenula prema njemu.
- Sendvi sa unkom? - tiho je upitao.
- Od njega se neu osjeati bolje - promrmljala je Kate.
- Ne - nastavio je Stumpy - ali ja u se osjeati bolje ako ne bude cijelo jutro
namrgoena kao buldog koji vae osu.
Kate se maloduno nasmijala. - Vidimo se gore.
Uslijedila je tiina i Ray je vidio kako Kate eka da Stumpy ode. Zatvorio je vrata i
vratio se za svoj stol, sjeo i prekriio ruke ispred sebe. - Jesi li dobro?
Kate je kimnula. - eljela sam se ispriati. Nisam vam smjela ono rei.

38
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Doivio sam i gore - s osmijehom je rekao Ray. Kate se nije nasmijeila i shvatio je
da nije raspoloena za alu. - Znam da ti je ovaj sluaj veoma vaan - rekao je.
Kate je ponovno pogledala Jacobovu fotografiju. - Imam osjeaj da sam ga
razoarala.
Ray je osjetio kako se njegove obrane rue. Istina, razoarali su Jacoba, ali Kate nee
pomoi ako to uje. - Dala si sve od sebe - rekao je. - To je jedino to moemo.
- Ali nije bilo dovoljno, zar ne? - Okrenula se i pogledala Raya, a Ray je odmahnuo
glavom.
- Ne. Nije bilo dovoljno.
Kate je izala iz njegova ureda i zatvorila vrata, a Ray je estoko bubnuo akom o
stol. Kemijska mu se otkotrljala i pala na pod. Zavalio se u stolac i isprepleo prste iza
glave. Kosa mu je djelovala tanka pod prstima. Zatvorio je oi, najednom se osjeajui
veoma staro i umorno. Pomislio je na nadreene na koje je svakodnevno nailazio:
veinom su bili stariji od njega, ali bilo je i mlaih, koji su nezaustavljivo napredovali u
karijeri. Ima li on snage za nadmetanje s njima? eli li to uope?
Prije mnogo godina, kad je uao u policijsku slubu, sve je izgledalo veoma
jednostavno. Stavlja negativce iza reetaka i uva dobre ljude. Nakon ranjavanja i
napada, silovanja i provala vraa se normalnom ivotu i ini svoje kako bi svijet bio
bolje mjesto. Ali ini li to doista? Veinu dana zarobljen je u uredu od osam ujutro do
osam naveer i izlazi samo kad se pravi slijep na birokraciju; primoran je drati se
korporativnih pravila ak i kad to ide protiv svega u to vjeruje.
Ray je pogledao Jacobov dosje; mnotvo uzaludnih potraga i jalovih upita. Sjetio se
ogorenosti na Kateinu licu i njezina razoaranja jer se nije ee usprotivio naelniinoj
odluci, i nije mu bilo drago to joj je sad zbog toga pao u oima. Ali naelniine rijei jo
uvijek su mu odzvanjale u uima i znao je da se ne smije ogluiti na njezinu izravnu
zapovijed, ma koliko joj se Kate protivila. Uzeo je u ruku Jacobov dosje i odluno ga
odloio u donju ladicu svog stola.

39
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Nebo prijeti kiom jo od zore kad sam se spustila na plau pa navlaim kapuljau kako
bih se zatitila od prvih kapi. Ve sam snimila to sam eljela i plaa je sva ispisana.
Izvjetila sam se i pijesak oko mojih slova gladak je i nedirnut, a i kamerom bolje
baratam. Na likovnoj akademiji uila sam i fotografiju, ali moja najvea strast oduvijek je
bilo kiparstvo. Sad uivam u ponovnom upoznavanju kamere, igram se s postavkama pri
raznom osvjetljenju i posvuda je nosim sa sobom, tako da postaje jednak dio mene kao
neko grude gline s kojom sam radila. I mada me ruka jo uvijek boli nakon
cjelodnevnog dranja kamere, dovoljno je pokretljiva da snimim fotografije. Poela sam
dolaziti ovamo svakog jutra, dok je pijesak dovoljno vlaan da bude podatan, ali esto se
vraam i poslijepodne kad je sunce na najvioj toki. Uim kad su plime i oseke, i prvi
put od nesree poinjem razmiljati o budunosti; radujem se ljetu, radujem se suncu na
plai. Kamp je sad otvoren za turiste i Penfach je pun ljudi. Smijeno mi je koliko sam se
ve udomaila: gunam zbog navale turista; posesivna sam prema svojoj mirnoj plai.
Pijesak postaje tokast od kie, a valovi otplavljuju moje natpise u vlanom pijesku
na kraju plae, ponitavaju i uspjehe i pogreke. Poeti dan ispisivanjem vlastita imena
uz obale pretvorilo mi se u naviku. Drhtim gledajui kako ga more usisava. Iako su
fotografije mojih jutarnjih uradaka sigurne u kameri, njihova privremenost neto je na
to nisam naviknuta. Nema grude gline kojoj se mogu uvijek iznova vraati
usavravajui je i otkrivajui njezin pravi oblik. Nuda me tjera da radim brzo i to me
raduje i iscrpljuje istodobno.
Kia uporno pada, probija se kroz moju jaknu i vrhove izama. Okreem se kako bih
otila s plae i primjeujem mukarca koji koraa prema meni s velikim psom koji tri
uz njegove noge. Suspreem dah. Jo uvijek je razmjerno daleko i ne znam pribliava li
mi se namjerno, ili se je jednostavno zaputio prema moru. U ustima osjeam metalni
okus pa obliem usne ne bih li ovlaila jezik, ali nalazim samo sol. Ve sam vidjela tog
mukarca i njegova psa: juer sam ih promatrala s vrha litice dok nisu otili i plaa
ponovno bila prazna. Usprkos hektarima otvorenog prostora, osjeam se zarobljeno pa
kreem uz rub vode, kao da sam oduvijek namjeravala tim putem.
- Jutro! - On malo promijeni svoju putanju kako bi koraao uporedo sa mnom.
Ne mogu progovoriti.
- Krasan dan za etnju - kae podiui glavu prema nebu. Pedesetih je godina, ini
mi se: sijeda kosa ispod eira od navotena platna, kratka brada preko gotovo polovice
lica.
Polako odahnem. - Moram natrag - neodreeno kaem. - Moram...
- Ugodan vam dan elim. - Mukarac lagano kimne i pozove svog psa, a ja se
okrenem prema kopnu i potrim prema litici. Negdje na pola plae okrenem se i
provjerim iza sebe, ali onaj mukarac jo uvijek je uz rub vode, baca tap psu u more.
Puls mi se polako vraa u normalu i sad se jednostavno osjeam smijeno.
Popevi se na vrh litice, ve sam mokra do koe. Odluujem posjetiti Bethan i brzo
koraam prema kampu prije no to se predomislim.
Bethan me doekuje irokim osmijehom.
- Pristavit u vodu za aj.
40
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Pristavlja aj u stranjem dijelu trgovine i nastavlja vedri monolog o vremenskoj

prognozi, prijetnji ukidanjem autobusnih linija i Iestynovoj slomljenoj ogradi, zbog koje
mu je tijekom noi pobjeglo sedamdeset koza.
- Alwen Rees nije bio najsretniji, vjeruj mi!
Smijem se - manje samoj toj prii, a vie nainu na koji je Bethan pripovijeda,
upotpunjujui je slikovitim gestama roene glumice. Lutam trgovinom dok ona
dovrava aj. Pod je betonski, a zidovi obijeljeni vapnom, s policama na dvije strane
prostorije. Prvi put kad sam ula u ovu trgovinu, te police bile su prazne: sad su krcate
itaricama, limenkama, svjeim voem i povrem koje eka turiste na godinjem
odmoru. U velikom hladnjaku je nekoliko tetrapaka mlijeka i drugi svjei proizvodi.
Uzimam u ruku komad sira.
- To je Iestynov kozji sir - kae Bethan. - Bilo bi ti pametno da ga uzme dok ga ima -
kad je kamp pun, ide kao halva. A sad doi i sjedni uz grijalicu pa mi ispriaj kako se
snalazi tamo gore. - Crno-bijelo mae zamijaue uz njezine glenjeve i ona ga podigne i
prebaci preko ramena. - Jesi li sigurna da ne eli maia za drutvo? Imam tri ovakva
malca koja moram udomiti - naa se maka okotila prije par tjedana. Bog te pita tko je
tata.
- Ne, hvala. - Mae je apsolutno preslatko: krzneno klupko s trzavim repom nalik na
metronom. Od pogleda na njega izranja jedno zaboravljeno sjeanje i ja uzmiem dublje
u stolac.
- Ne voli make?
- Ne bih mogla brinuti o njoj. Kod mene ne preivi ni dracena. Sve o emu brinem,
umre.
Bethan se nasmije, iako se nisam alila. Privue stolac i odloi alicu aja na pult
pokraj mene.
- Malo si fotkala? - Bethan pokae na kameru oko mog vrata.
- Samo nekoliko fotki zaljeva.
- Hoe li mi ih pokazati?
Malo oklijevam, a onda skinem kameru s vrata i ukljuim je, pa pokaem Bethan
kako da vrti fotke na zaslonu.
- Predivne su!
- Hvala. - Osjeam kako se crvenim. Nikad nisam znala primiti pohvalu. Kad sam bila
dijete, uiteljice bi pohvalile moje radove i izloile ih u hodniku da ih svi vide, ali tek sam
s dvanaest godina poela shvaati da sam nadarena, iako je moj talent bio sirov i
neoblikovan. U koli se odravala izloba - lokalna, za roditelje i stanovnike - i moji su
roditelji doli na nju zajedno, to je bila rijetkost, ak i tad. Otac je nijemo stajao ispred
mojih slika i skulpture ptice koju sam nainila od iskrivljenog metala. Dugo sam
susprezala dah i uhvatila se kako drim fige u naborima suknje.
- Nevjerojatno - rekao je. Pogledao me je kao da me prvi put vidi. - Nevjerojatna si,
Jenna.
Imala sam osjeaj da u se rasprsnuti od ponosa i gurnula sam ruku u njegovu i
odvela ga do gospoe Beeching, koja je govorila o umjetnikim kolama i stipendijama i
mentorstvu. A ja sam samo sjedila i promatrala svog oca koji je mislio da sam
nevjerojatna.
Drago mi je da ga vie nema. Mrzila bih vidjeti razoaranje u njegovim oima.
Bethan jo uvijek gleda pejzae zaljeva. - Stvarno to mislim, Jenna, fotke su divne.
Hoe li ih prodati?
41
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Gotovo prasnem u smijeh, ali ona se ne smjeka i shvaam da mi to ozbiljno

predlae.
Pitam se bi li to moglo biti mogue. Moda ne ove jo uvijek vjebam, jo lovim
pravo svjetlo - ali budem li poradila na njima... - Moda - odgovorim i samu sebe
iznenadim.
Bethan pregleda i ostale fotke pa se nasmije stigavi do svog imena u pijesku.
- Ovo sam ja!
Zacrvenim se. - Neto sam isprobavala.
- Fenomenalna je... hoe li mi je prodati? - Bethan podie kameru i ponovno se divi
fotografiji.
- Ne budi smijena - kaem. - Dat u ti je isprintati. To je najmanje to mogu uiniti
da ti se nekako oduim za ljubaznost.
- U poti u selu imaju onaj stroj na kojem ih moe sama isprintati - kae Bethan. -
Voljela bih ovu, s mojim imenom, i ovu - kad je oseka. - Izabrala je jednu od meni
najdraih fotografija: snimila sam je naveer, dok je sunce poniralo ispod horizonta.
More je gotovo ravno, ljeskavo zcalo ruiaste i naranaste, a okolne litice samo su glatki
obrisi na obje strane.
- Poslijepodne u ih isprintati.
- Hvala ti - kae Bethan. Odluno odlae kameru i okree se prema meni, s onim
svojim, meni ve poznatim trezvenim izrazom. - A sad da ja uinim neto za tebe.
- Nema potrebe - zaustim - ve si uini...
Bethan mahne rukom prekidajui moje prosvjede. - Malo sreujem kuu i rjeavam
se nekih stvari. - Pokae na dvije crne vree uredno odloene uz vrata. - Nita posebno:
jastuii i prekrivai kad smo preureivali kamp-kuice i odjea koja mi vie nikad nee
pristajati ak i ako se do kraja ivota odreknem okolade. Nita otmjeno - u Penfachu
eni veernje haljine ne trebaju - samo nekoliko pulovera, traperice i dvije-tri haljine
koje nisam trebala kupiti.
- Bethan, ne moe mi dati svoju odjeu!
- Zato ne bih mogla?
- Zato to... - Gleda me ravno u oci i ja zautim ne dovrivsi reenicu. Njezina ponuda
liena je svake primisli i meni ne moe biti neugodno, a ne mogu iz dana u dan zauvijek
nositi istu odjeu.
- Sluaj, ionako bih sve te stvari na kraju dala u dobrotvorne svrhe. Pregledaj ih i
uzmi to ti moe posluiti. Zdrav razum to nalae, zar ne?
Odlazim iz kampa nakrcana toplom odjeom i vreom onoga to Bethan naziva
kunim udobnostima. U kolibi ih sve rasprostirem na pod kao boine darove.
Traperice su mi mrvicu prevelike, ali s pojasom e biti dobre, a debela felpa koju je
izdvojila za mene toliko je mekana da mi na oi naviru suze. Koliba je ledara i stalno mi
je hladno. Ono malo odjee koju sam donijela sa sobom iz Bristola shvaam da sam ga
prestala zvati domom - pohabano je i kruto od soli i runog pranja u kadi.
Najvie sam oduevljena Bethaninim kunim udobnostima. Prekrivam otrcani
kau golemim prekrivaem od komadia tkanina jarkocrvenih i zelenih boja, i prostorija
odmah djeluje toplije i srdanije. Na polici kamina izloena je zbirka morem uglaanog
kamenja koje sam donijela s plae: pridodajem joj vazu iz Bethanine vree i odluujem
da u danas poslijepodne sakupiti nekoliko vrbovih granica za nju. Obeani jastuii
zavravaju na podu, uz vatru, gdje obino sjedim i itam ih ureujem fotke. Na dnu vree
pronalazim dva runika, kupaonski ogrta i jo jedan prekriva.
42
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ni na sekundu ne vjerujem da se Bethan rjeavala svih ovih stvari, ali poznajem je

dovoljno da ne preispitujem njezinu gestu.
Kucanje na vratima prekida me u poslu. Bethan mi je rekla da e Iestyn danas
svratiti, ali ne otvaram odmah, za svaki sluaj.
- Jesi li unutra?
Poteem zasun i otvaram vrata. Iestyn me pozdravlja uobiajenom otresitou, a ja
ga srdano doekujem. Shvatila sam da je ono to sam isprva drala neuvaavanjem,
tovie nepristojnou, samo odraz karaktera mukarca koji se dri za sebe i vie brine
o dobrobiti svojih koza nego o osjetljivosti drugih ljudi.
- Donio sam ti nekoliko cjepanica - kae pokazujui na drva za ogrjev nasumce
nabacana u prikolicu privrenu za njegov etverocikl. - Ne bi bilo dobro da ti ih
ponestane. Ja u ti ih unijeti.
- Jeste li za aj?
- Dvije kockice eera - dovikne Iestyn preko ramena dok se dugim koracima vraa
do prikolice. Slae cjepanice u kantu, a ja pristavljam vodu za aj.
Koliko sam vam duna za cjepanice? - pitam dok sjedimo za kuhinjskim stolom i
pijemo aj.
Iestyn odmahne glavom. - To su mi ostaci. Nisu dovoljno dobri za prodaju.
Cjepanice koje je uredno sloio uz kamin potrajat e mi najmanje mjesec dana.
Pomislim kako su u tome zacijelo ponovno Bethanini prsti, ali nisam u poloaju da
odbijem tako velikoduan dar. Moram smisliti nain da se oduim i njemu i Bethan.
Iestyn se ne obazire na moju zahvalu. - Ne bih prepoznao kolibu - kae
pogledavajui areni prekriva i zbirku koljaka i blaga spaenog iz mora. - Kako te slui
tednjak? Ne ivcira te previe? - Pokae na prastaru Agu. - Znaju biti zajebani.
- Dobro me slui, hvala. - Suspreem osmijeh. Postala sam majstorica; za nekoliko
minuta uspijevam ponovno oivjeti tednjak. Mali je to uspjeh, ali pohranjujem ga s
ostalima, slaem ih na hrpu kao da bi jednog dana mogli izbrisati neuspjehe.
- Moram dalje - kae Iestyn. - Za vikend mi dolazi obitelj i ovjek bi pomislio da su
kraljevskog roda, koliko se Glynis ustrala. Rekao sam joj, briga njih je li kua ista i ima
li cvijea u blagovaonici, ali ona eli da sve bude savreno. - Zakoluta oima glumei
razdraenost, ali glas mu je njean dok govori o supruzi.
- Dolaze vam djeca? - pitam.
- Obje keri - kae - s muevima i klincima. Bit e tijesno, ali nikome ne smeta kad se
guva sa svojima, zar ne? - Pozdravi me na odlasku, a ja gledam kako njegov etverocikl
poskakuje po neravnom tlu.

***

Zatvaram vrata i samo stojim i promatram kolibu. Dnevni boravak, koji se samo
trenutak ranije inio udobnim i srdanim, sad djeluje prazno. Zamiljam dijete - svoje
dijete - kako se igra na sagu ispred vatre. Sjetim se Eve, i neaka i neakinje koji rastu
bez tete u blizini. Sina moda jesam izgubila, ali jo uvijek imam obitelj, bez obzira na
sve to se izmeu nas dogodilo.
Lijepo sam se slagala s Eve kad smo bile djeca, iako je starija od mene etiri godine.
Ugledala sam se u nju, a ona je pazila na mene i naizgled nikad nije zamjerala mlaoj
sestri koja ju je pratila kao priljepak. Bile smo posve razliite; ja sa svojom neposlunom
crvenom grivom, a Eve s posve ravnom mije sivom kosom. Obje smo bile dobre

43
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

uenice, ali Eve je bila marljivija od mene i ostajala zadubljena u udbenik jo dugo
nakon to bih ja svoj zavitlala na drugi kraj sobe. Ja sam umjesto u uenju sate provodila
u kolskom ateljeu ili na podu garae - jedinom prostoru u naem domu u kojem mi je
majka doputala da izvadim svoju glinu i boje. Moja pedantna sestra prezirno bi frknula
nosom na takvu zabavu i ciala bjeei od mojih ispruenih ruku zamrljanih vlanom
glinom. - Lady Eve - nazvala sam ju jedan dan i taj nadimak zadrao se dugo nakon to
smo odrasle i stvorile vlastite obitelji. Uvijek sam mislila da Eve potajno uiva u njemu,
dok sam je godinama gledala kako prima pohvale na divnoj veeri ili krasno zamotanim
darovima.
Nakon tatina odlaska vie nismo bile tako bliske. Nisam mogla oprostiti majci jer ga
je otjerala, i nisam shvaala kako Eve to moe. Ali sestra mi svejedno oajniki
nedostaje, sad vie no ikad. Previe je izgubiti pet godina neijeg ivota zbog jedne
usputne primjedbe.
Pregledavam laptop i pronalazim fotke koje je Bethan zatraila. Dodajem jo tri koje
elim staviti na zid kolibe u okvirima koje u nainiti od naplavina. Na svima je zaljev:
sve su snimljene s istog mjesta, ali svaka je posve drugaija. Tirkizno more na prvoj fotki
i zaljev koji se ljeska na suncu ustupaju mjesto dosadnom sivilu druge fotke i suncu koje
se jedva vidi na nebu. Trea fotka meni je najdraa: snimljena je kad je vjetar puhao tako
jako da me je umalo otpuhao s litice, i kad su ak i galebovi odustali od stalnog kruenja
nebom. Crni oblaci slijevaju se prema valovima koje im more vitla u lice. Zaljev je tog
dana bio tako iv da sam radei osjeala kako mi krv kola tijelom.
Pridodajem jo jednu fotografiju na memorijski tapi: fotografiju snimljenu onog
prvog dana kad sam pisala u pijesku, kad sam plau ispisala imenima iz prolosti.
Lady Eve.
Ne mogu riskirati da moja sestra sazna gdje sam, ali mogu joj javiti da sam na
sigurnom. I da mi je ao.

44
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Idem do Harrysa na ruak, da vam neto donesem?

Kate je stajala na vratima Rayova ureda. Bila je odjevena u sive hlae ivane po
mjeri i uski pulover preko kojega je navukla laganu jaknu pripremivi se za izlazak.
Ray je ustao i skinuo sako s naslona stolca. - Idem s tobom, dobro e mi doi malo
svjeeg zraka. - Obino je ruao u kantini ili za svojim radnim stolom, ali ruak s Kate
inio mu se privlanijom zamisli. Osim toga, napokon je zasjalo sunce, a on od osam
ujutro kad je doao nije podigao pogled sa stola. Zasluuje kratki odmor.
U Harrysu je kao i uvijek bila guva, i muterije su ekale u redu koji je zavijao uz
pult sve do plonika. Policajci su voljeli taj lokal ne samo zbog njegove blizine postaje,
nego zato to su sendvii bili razumnih cijena i brzo gotovi. Gladnog pozornika nita ne
frustrira vie od javljanja na hitan poziv dispeera prije no to dobije naruenu hranu.
Pomaknuli su se korak naprijed u redu. - Ako se urite, mogu vam ja donijeti
sendvi u ured - rekla je, ali Ray je odmahnuo glavom.
- Nisam u urbi - odvratio je. - Pregledavam planove za operaciju Prodor i dobro bi
mi dolo malo odmora. Ruajmo ovdje.
- Dobra zamisao. Prodor je onaj sluaj pranja novca, zar ne? - Kate je govorila tiho,
svjesna ljudi oko njih, i Ray je kimnuo.
- Tako je. Mogu ti ga objasniti, ako eli, da dobije osjeaj kako se posloio.
- Super, hvala.
Naruili su sendvie i pronali dva visoka barska stolca uz izlog, s jednim okom na
Harrvju, koji je ve za nekoliko minuta mahao njihovim smeim papirnatim vreicama.
Ispred izloga su prola dva policajca u odorama i Ray je podigao ruku u pozdrav.
- Jo ulja na vatru tvrdnji da krim-policija nita ne radi - sa smijehom je rekao
Kate.
- Nemaju oni pojma - odvratila je Kate vadei rajicu iz sendvia i jedui je zasebno.
- Nikad nisam radila tako naporno kao na sluaju Jacoba Jordana. A sve uzalud.
Rayu nije promaknula ogorenost u njezinu glasu. - Nije bilo uzalud, zna da nije.
Jednog dana netko e progovoriti, glas e se proiriti i mi emo ga uhvatiti.
- Svejedno, to nije dobar policijski posao.
- Kako to misli? - Ray nije bio siguran zabavlja li ga njezina izravnost, ili ga vrijea.
Kate je odloila sendvi. - Takav stav je reaktivan, a ne proaktivan. Ne bismo smjeli
sjediti skrtenih ruku i ekati da nam netko neto dojavi: trebali bismo se pokrenuti i
traiti informacije.
Kao da je sluao samoga sebe u ranim detektivskim danima. Ili moda Mags, iako se
nije sjeao da je Mags ikad bila ovako izravna i drska kao Kate. Kate je sad ponovno jela
svoj sendvi, ali ak je i to inila s dozom odlunosti. Ray je prikrio osmijeh. Rekla je ono
to misli, bez ikakve cenzure ili bojazni je li na njoj da to kae. Ta e cura nakostruiti
neke perjanice u postaji, ali Ray nije zamjerao zbog iskrenosti. Dapae, inila mu se
pravim osvjeenjem.
- Stvarno te je pogodilo, zar ne? - upitao je.

45
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Kimnula je. - Mrzim injenicu da je voza onog automobila jo uvijek slobodan i

misli da se izvukao. I mrzim to je Jacobova mama otila iz Bristola mislei da nam nije
dovoljno stalo da pronaemo ubojicu njezina sina. - Otvorila je usta da nastavi pa
skrenula pogled kao da se predomislila.
- to je?
Obrazi su joj se lagano zarumenjeli, ali prkosno je podigla bradu. - Nisam prestala
raditi na tome.
Ray je kroz godine nekoliko puta pronaao obrasce i slubene izvjetaje koji su
trunuli zanemareni jer su policajci bili previe zaposleni ili previe lijeni kako bi se
pozabavili njima. Ali da netko radi vie no to se od njega zahtijeva? To mu je bila
novost.
- Radim u slobodno vrijeme... i asna rije, ne radim nita to e vas usositi kod
naelnice. Pregledavam snimke nadzornih kamera i provjeravam pozive primljene
nakon apela na Crimewatchu da budem sigurna kako nam nita nije promaknulo.
Ray je zamislio Kate kod kue, s papirima rairenim na podu i satima zrnatih snimki
na ekranu ispred nje. - I to radi jer misli da moemo pronai krivca?
- To radim jer ne elim odustati.
Ray se nasmijeio.
- Hoete li mi rei da prestanem? - Kate se ugrizla za usnicu.
Upravo joj je to kanio rei. Ali bila je tako odluna, tako fanatina. Osim toga, ak i
ako ne bude nikakvih pomaka u istrazi, to je loe u njezinoj ustrajnosti? Moda bi i on
neko tako postupio.
- Ne - odvratio je. - Neu ti rei da prestane. Uglavnom zato to nisam posve
uvjeren da bi me posluala.
Oboje su se nasmijali.
- Ali elim da me obavjetava i bude razumna s radnim vremenom. I ta istraga
nema prvenstvo nad istragama u tijeku. Dogovoreno?
Kate ga je odmjerila pogledom. - Dogovoreno. Hvala, Ray.
Zguvao je njihove papirnate vreice u loptu. - Idemo, vrijeme je da se vratimo.
Pokazat u ti dosje Prodor, a nakon toga moram kui ili u biti u gabuli. Opet. - Zakolutao
je oima i aljivo iskrivio lice.
- Mislila sam da Mags ne smeta to radite dokasna - rekla je Kate dok su se vraali u
postaju.
- ini mi se da se u posljednje vrijeme ne slaemo ba najbolje - odgovorio je i
odmah se pokajao, osjetivi se nelojalnim prema Mags. Ljudima na poslu rijetko je
govorio o svom privatnom ivotu. Iznimka je bio samo Stumpy, koji je Mags poznavao
gotovo otkad i Ray. Zakljuio je da nema razloga za kajanje: ne laje pred cijelim uredom,
razgovara samo s Kate.
- ini vam se? - nasmijala se. - Zar ne znate?
Ray se kiselo osmjehnuo. - Trenutano imam osjeaj da nita ne znam. Ne mogu
tono odrediti zato, ali... zna to elim rei. Imamo problema s naim starijim
djetetom, Tomom. Ne snalazi se dobro u koli i strano je mrzovoljan i povuen.
- Koliko ima godina?
- Dvanaest.
- Zvui kao normalno ponaanje za tu dob. Moja mama kae da sam ja u tim
godinama bila apsolutno uasna.

46
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Ha... to mogu vjerovati - naalio se Ray. Kate mu je priprijetila akom, a Ray se

nasmijao. - Znam to eli rei, ali iskreno, za Toma je takvo ponaanje uistinu neobino
i do promjene je dolo praktiki preko noi.
- Mislite li da ga netko zlostavlja?
- Palo mi je na pamet. Ne volim previe zapitkivati kako ne bi pomislio da ga
gnjavim. Mags je bolja u tim stvarima, ali ak ni ona iz njega ne uspijeva nita izvui. -
Uzdahnuo je. Klinci - tko bi ih imao?
- Ja ne - odvratila je Kate upravo u asu kad su stigli do postaje. Zamahnula je
propusnicom kako bi se bona vrata otvorila. - Barem jo neko vrijeme. Jo se nisam
dovoljno iivjela. - Nasmijala se, a Ray joj je naas pozavidio na ivotu bez komplikacija.
Uspeli su se stubama. Stigavi do ureda kriminalistike policije na drugom katu, Ray
je zastao s rukom na kvaki. - to se tie Jordanovog sluaja...
- Ostaje izmeu nas. Znam.
Nacerila se, a Ray je u sebi odahnuo od olakanja. Da naelnica sazna da netko od
njegovih ljudi radi - makar i neplaeno - na sluaju koji mu je izriito naredila da zatvori,
ne bi tratila vrijeme da mu pokae to misli o tome. Bio bi ponovno u odori i prije no to
bi spustila slualicu.
Vrativi se u ured, posvetio se planovima za operaciju Prodor. Naelnica je zatraila
od njega da vodi istragu navodnog pranja novca. Dva nona kluba u sreditu grada
sluila su kao paravan za itav niz nezakonitih poslova i valjalo je proeljati obilje
informacija. Kako su vlasnici oba kluba bili istaknuti lanovi poslovne zajednice, Ray je
znao da ga naelnica testira i namjeravao se pokazati dorastao izazovu.
Ostatak poslijepodneva proveo je pregledavajui sluajeve Ekipe 3. Narednica Kelly
Proctor bila je na porodiljskom i Ray je zamolio najiskusnijeg detektiva u ekipi da je
zamijeni. Sean je dobro obavljao posao, ali Ray je elio biti siguran da im nita nije
promaknulo dok je Kelly odsutna.
I Kate e brzo moi predloiti za odgovornije dunosti, pomislio je. Izuzetno je
pametna, od nje bi i neki njegovi iskusniji detektivi imali to nauiti, i uivala bi u tom
izazovu. Sjetio se iskre prkosa u njezinim oima dok mu je govorila to provjerava u
Jacobovom sluaju: poslu je definitivno posveena, to se nije moglo porei.
Pitao se to je tjera na to. ini li to jednostavno zato to ne eli da je ijedan sluaj
porazi, ili doista vidi da e njezina nastojanja uroditi plodom? Je li se on prebrzo
suglasio s naelnicom da bi taj sluaj trebalo zatvoriti? Kratko je razmiljao, lupkajui
prstima po stolu. Tehniki govorei, sad nije bio u slubi i obeao je Mags da nee doi
kasno, ali mogao bi odvojiti pola sata i jo uvijek stii kui u pristojno vrijeme. Prije no
to se predomisli, otvorio je zadnju ladicu svog stola i izvukao Jacobov sluaj.
Prolo je vie od sat vremena prije no to je ponovno pogledao na sat.

47
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

10

- Ah, i mislila sam da si to ti! - Bethan me sustie na stazi do Penfacha, zadihana i u

kaputu koji vijori za njom. - Moram do pote. Ba je dobro to sam naletjela na tebe -
imam neke novosti.
- Kakve novosti? - ekam da Bethan doe do daha.
- Juer nas je posjetio trgovaki putnik neke tvrtke koja prodaje estitke. Pokazala
sam mu tvoje fotke i misli da bi bile super razglednice.
- Stvarno?
Bethan se nasmije. - Da, stvarno. Volio bi da isprinta nekoliko uzoraka pa e ih
pokupiti kad sljedei put bude u blizini.
Ne mogu suspregnuti osmijeh koji mi rastee lice. - To su fenomenalne vijesti, hvala
ti.
- A ja u ti ih definitivno prodavati u trgovini. Zapravo, ako sklepa web-stranicu i
stavi nekoliko fotki online, poslat u link svima u naem adresaru. Sigurno ima ljudi
koji ele lijepu fotku mjesta na kojem su ljetovali.
- Hou - kaem joj. Nemam ni najblau ideju kako se otvara web-stranica.
- Mogla bi pisati ne samo imena, nego i poruke, zar ne? Sretno, estitam, takve
stvari.
- Da, mogla bih. - Zamiljam cijeli niz svojih razglednica poredanih na polici,
prepoznatljivih prema nakoenom ,,J koji bih koristila kao logotip. Ne ime, samo
poetno slovo. Tako da se ni po emu ne zna tko ih je snimio. Ionako moram poeti
neto zaraivati. Moji su trokovi mali - praktiki ne jedem - ali uteevina e brzo
presahnuti, a drugi izvor prihoda nemam. Osim toga, nedostaje mi rad. Glas u mojoj
glavi izruguje mi se i ja ga silom uutkavam. Zato ne bih mogla pokrenuti novi posao?
Zato ljudi ne bi kupovali moje fotografije kao to su kupovali moje skulpture? -
Isprintat u uzorke.
- To je, dakle, rijeeno - zadovoljno zamijeti Bethan. - A sad, kamo si krenula?
Stigle smo do Penfacha, a da ja to nisam ni zamijetila. - Mislila sam da bih mogla jo
malo istraiti obalu - kaem. - Fotkati druge plae.
- Nee nai ljepu od Penfachove. - Bethan pogleda na sat. Ali za deset minuta kree
bus za Port Ellis - mogla bi poeti od njega.
Autobus stie i ja se zahvalno ukrcavam. Prazan je i sjedam na jedno od stranjih
sjedala, dovoljno daleko od vozaa kako ne bih morala razgovarati s njim. Autobus
gmie uskim ulicama dublje u unutranjost, a ja gledam kako se more udaljava pa ekam
kad e se ponovno pojaviti dok se pribliavamo odreditu.

Mirna ulica u kojoj se autobus zaustavlja nalazi se u sendviu izmeu kamenih zidova
koji se naizgled proteu cijelim Port Ellisom, a kako nema plonika, hodam kolnikom
prema neemu za to se nadam da je sredite sela. Istrait u unutranjost pa otii na
plau.

48
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

ivica napola skriva crnu plastinu vreicu vezanu u vor i baenu u plitki jarak uz
cestu. Gotovo mi promie, umalo se ne obazirem na nju, otpisujui je kao smee koje su
bacili turisti.
Ali tad se jedva zamjetno pomakne.
Pomislim kako mi se sigurno priinilo, kako vjetar samo mreka plastiku. Naginjem
se u ivicu, poseem za vreicom i u njoj nepogreivo napipam neto ivo.
Sputam se na koljena i trgam vreicu za smee. Vonj straha i izmeta zapahne mi
nosnice i pomislim da u povratiti. Potiskujem muninu koja me hvata kad u
unutranjosti vree ugledam dvije ivotinje. Jedno tene nepomino lei, koa na leima
do krvi mu je izderana kandama drugog psia koji se mahnito koprca i jedva ujno cvili.
Preneraeno podignem ivo tene u naruje i smjestim ga u kaput. Nespretno se
uspravim i osvrnem oko sebe, dovikujui mukarcu koji prelazi cestu stotinjak metara
dalje.
- Upomo! Molim vas, pomozite!
Mukarac se okrene i polako zaputi prema meni, naizgled ravnoduan prema mojoj
panici. Star je i pogrbljen, brada mu je gotovo na prsima.
- Postoji li ovdje veterinar? - pitam im se dovoljno priblii. Mukarac pogleda tene
koje je sad mirno i nepomino u mom kaputu, pa proviri u crnu vreu na tlu. Cokne pa
polako odmahne glavom.
- Sin Aluna Mathewsa - kae. Trzne glavom, vjerojatno pokazujui gdje u nai tog
sina, pa podigne onu crnu vreu i grozotu u njoj. Slijedim ga i osjeam kako se toplina
teneta u mom naruju iri mojim grudima.
Ambulanta je mala bijela graevina na kraju jedne uliice, s natpisom Veterinarska
ambulanta Port Ellis iznad vrata. Na plastinom stolcu u majunoj ekaonici sjedi jedna
ena s makom u koari na krilu. U prostoriji se osjea miris psa i sredstva za
dezinfekciju.
Recepcionarka podie pogled s raunala. - Dobar dan, gospodine Thomas, kako vam
moemo pomoi?
Moj pratilac kimne u pozdrav i podigne onu crnu vreu na pult. - Ova je ena
pronala dva teneta baena u ivicu - kae. - Grozota. - Nagne se prema meni i oprezno
me potapa po ruci. - Oni e se pobrinuti za vas - kae i ode iz ambulante, a zvonce iznad
vrata oduevljeno zabrenca.
- Hvala to ste ih doveli.
Recepcionarka na svjetloplavoj kuti nosi bed na kojem crnim, ispupenim slovima
pie Megan.
- Mnogi ne bi, znate.
Kljuevi joj se njiu s vezice naikane arenim bedevima salikama ivotinja i
iglama za kravate dobrotvornih organizacija, nalik na one kakve nose bolniarke na
djejem odjelu. Otvori vreu i naas problijedi prije no to diskretno nestane s njom.
Nekoliko sekundi kasnije vrata ekaonice se otvaraju i Megan mi se nasmijei. -
Izvolite, uite u ambulantu. Patrick e vas odmah primiti.
- Hvala. - Slijedim Megan u prostoriju udnog oblika, s ormarima uguranim u
kutove. Suelice vratima nalaze se kuhinjski pult i mali umivaonik od nehrajueg
elika, za kojim jedan mukarac pere ruke groznim zelenim sapunom koji mu se pjeni uz
podlaktice.
- Bog, ja sam Patrick. Veterinar - doda pa se nasmije. - Ali to ste vjerojatno pogodili. -
Visok je - vii od mene, to je neobino - zagasito plave raskutrane kose i ravnih bijelih
49
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

zubiju. Odjeven je u traperice i kariranu koulju podvinutih rukava, na koju je navukao

modru kutu. Rekla bih da je u srednjim tridesetim godinama, ili moda malo stariji.
- Ja sam Jenna. - Rairim kaput da izvadim crno-bijelo tene koje je zaspalo i sad tiho
njofka, naizgled ni najmanje pogoeno traumatinom smru svog brata.
- A to nam je ovaj malian? - kae veterinar, njeno uzimajui tene od mene. Taj
pokret probudi psa koji se trne i ustukne od njega. Patrick mi ga vraa. - Biste li mi ga
pridrali na stolu? - pita. - Ne elim ga jo vie uznemiriti. Ako je te pse u vreu stavio
mukarac, moglo bi mu trebati neko vrijeme da ponovno stekne povjerenje u mukarce.
- Prelazi rukama preko teneta, a ja uim i utjeno apuem psiu, ne marei to Patrick
misli o mojoj gluposti.
- Koja je ovo pasmina? - pitam.
- Malovonog.
- Malovonog? - Uspravljam se, s brinom rukom na tenetu koje je sad oputeno dok
ga Patrick njeno pregledava.
Patrick se naceri. - Znate: malo ovog, malo onog. Sudei po uima, rekao bih da je
uglavnom panijel, ali Bog te pita to je jo. Moda kotski ovar, ili terijer. Da su bili
istokrvni, ne bi bili baeni, to sigurno. - Podie psia sa stola i prua mi ga da ga uzmem
u naruje.
- Strano - kaem udiui toplinu psia. On gura njukicu u moj vrat. - Tko bi uinio
neto tako grozno?
- Obavijestit emo policiju, ali slaba je vjerojatnost da e ita otkriti. Ovdanji su
stanovnici utljiva ekipa.
- to e se dogoditi ovom psiu? - pitam.
Patrick gurne ruke duboko u depove kute i nasloni se na umivaonik.
- Moete li ga vi zadrati?
Kutovi oiju proarani su mu blijedim boricama, kao da je kiljio u sunce. Mora da
mnogo vremena provodi vani.
- S obzirom kako ste ga nali, ne bih rekao da e se vlasnik javiti, a u tenarama
nemamo dovoljno mjesta. Itekako biste pomogli kad biste ga udomili. Dobar je on pas,
po svemu to vidim.
- Gospode, ne mogu brinuti o psu! - Ne mogu se otresti osjeaja da se ovo dogodilo
samo zato to sam danas dola u Port Ellis.
- Zato ne?
Oklijevam. Kako mogu objasniti da se u mojoj blizini dogaaju rune stvari? Voljela
bih ponovno imati neto o emu u brinuti, ali ta pomisao istodobno me uasava. to
ako ne budem mogla brinuti o njemu? to ako se razboli?
- Ne znam ni bi li mi stanodavac dopustio psa u kui - najzad kaem.
- Gdje ivite? U Port Ellisu?
Odmahnem glavom. - U Penfachu. U kolibi blizu kampa.
Patrickove oi zabljesnu prepoznavanjem. - Vi ste unajmili Iestynovu kolibu?
Kimnem. Vie me ne udi to svi poznaju Iestyna.
- Njega prepustite meni - kae Patrick. - Iestyn Jones i moj tata ili su zajedno u
kolu i o njemu znam dovoljno toga to ne eli da se prouje, da bi vam dopustio i krdo
slonova, da elite.
Smjekam se. Teko je ne osmjehnuti se.

50
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Mislim da tako daleko ipak ne bih ila - kaem i smjesta osjetim kako mi obraze
oblijeva crvenilo.
- panijeli su sjajni s djecom. Imate li djece?
utnja kao da traje zauvijek.
- Ne - napokon odgovorim. - Nemam djece.
Pas se iskoprca iz moje ruke i pone mi revnosno lizati bradu. Osjeam kako
njegovo srce tue o moje.
- Dobro - kaem. - Uzet u ga.

51
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

11

Ray se polako izvukao iz kreveta trudei se da ne probudi Mags. Obeao joj je da preko
vikenda nee raditi, ali ako sad ustane, imat e sat vremena za elektronike poruke prije
no to se ona probudi i biti u prednosti u sluaju Prodor. Izdat e dva istodobna naloga
za pretres klubova i ako je vjerovati njihovim izvorima, u oba e pronai velike koliine
kokaina i dokumentaciju koja e pokazati tijek novca u i iz navodno zakonitih lokala.
Navukao je hlae i otiao skuhati kavu. Dok je voda kljuala, u kuhinju su dotapkali
koraci. Okrenuo se.
- Tata! - Lucy ga je zagrlila oko struka. - Nisam znala da si ustao!
- Koliko si dugo ve budna? - upitao je odmiui njezine ruke sa svog struka i
saginjui se da je poljubi. - Oprosti to se nismo vidjeli sino prije tvog odlaska na
spavanje. Kako je bilo u koli?
- U redu, valjda. Kako je bilo na poslu?
- Dobro, valjda.
Nacerili su se jedno drugome.
- Smijem li gledati telku? - Lucy je suspregnula dah i moleivo ga promatrala. Mags
je imala stroga pravila o gledanju televizije ujutro, ali bio je vikend, a bude li Lucy
gledala telku, Ray e moi neko vrijeme raditi u miru.
- Oh, neka ti bude.
Lucy je odbrzala u dnevni boravak prije no to se Ray predomisli i Ray je ubrzo uo
kretave tonove nekog crtia. Sjeo je za kuhinjski stol i ukljuio svoj BlackBerry.
Do osam sati rijeio je veinu poruka i kuhao drugu alicu kave, kad se Lucy dola
poaliti da je gladna i provjeriti to je s dorukom.
- Tom jo spava? - upitao je Ray.
- Da, lijenina.
- Nisam lijen! - zauo se ogoreni glas s kata.
- Jesi! - viknula je Lucy,
Hodnikom na katu zatutnjali su koraci i ve u sljedeem asu Tom se sjurio niz
stube namrtena, srdita lica ispod neuredne kose. elo mu se crvenjelo od akni. -
NISAM! - dreknuo je i odgurnuo sestru ispruenom rukom.
- Jao! - vrisnula je Lucy. Suze su joj istog asa nagrnule na oi, a donja usnica
podrhtavala.
- Nisam bio grub!
- Jesi!
Ray je prostenjao i zapitao se svaaju li se sva braa i sestre toliko kao njegovo
dvoje djece. Tek to nije krenuo silom ih razdvojiti, kad se u prizemlje spustila Mags.
- Osam sati ujutro teko bi se moglo nazvati lijenou, Lucy - Nago je rekla. - Tome,
ne tuci sestru. - Uzela je u ruku Rayovu kavu. - Je li ovo za mene?
- Da. - Ray je ponovno pristavio vodu. Pogledao je klince koji su sad sjedili za stolom
i planirali to e preko ljetnih praznika, posve zaboravivi na nedavnu svau - barem

52
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

zasad. Mags je uvijek polazilo za rukom smiriti svae na nain koji on nikad nije svladao.
- Kako ti to uspijeva?
- To se zove odgoj - odvratila je Mags. - Trebao bi jednom probati.
Ray nije zagrizao udicu. U posljednje se vrijeme inilo da se samo obrecaju jedno na
drugo, a on nije bio raspoloen za jo jednu raspravu o poslu s punim radnim vremenom
naprama odgajanju djece s punim radnim vremenom.
Mags se kretala po kuhinji, donosila posude za doruak na stol; spretno pekla tost i
nalijevala sok izmeu gutljaja kave. - Kad si sino doao? Nisam te ula kad si se vratio. -
Navukla je pregau preko pidame i poela lupati jaja. Tu joj je pregau Ray darovao za
Boi prije mnogo godina. elio se naaliti - kao oni grozni muevi koji svojim enama
kupuju lonce ili daske za glaanje - ali Mags je otad nije skidala. Na pregai je bila slika
kuanice iz 1950-ih i natpis Volim kuhati s vinom - a ponekad ga malo ubacim i u
hranu. Ray se sjeao kako bi se vratio kui s posla i kliznuo rukama oko supruge dok je
stajala za tednjakom pa osjetio kako se pregaa nabire pod njegovim prstima. To ve
dugo nije uinio.
- Mislim da je bilo oko jedan - rekao je Ray. Na benzinskoj postaji u predgrau
Bristola dogodila se oruana pljaka. Plavci su u roku od nekoliko sati uspjeli privesti
svu etvoricu poinitelja i Ray je ostao u uredu vie iz solidarnosti sa svojom ekipom
nego iz neke stvarne potrebe.
Kava je bila previe vrua, ali svejedno je otpio gutljaj i oprio jezik. BlackBerry je
zazujao i Ray je pogledao zaslon. Stumpy je poslao poruku da je protiv etvorice
poinitelja podignuta optunica i da su izvedeni pred nedjeljni sud, na kojem su ih suci
zadrali u istranom zatvoru. Ray je napisao kratku poruku viem inspektoru.
- Ray! - uzviknula je Mags. - Obeao si da nee raditi!
- Oprosti, samo dovravam sinonji posao.
- Ray, u pitanju su samo dva dana - morat e se snai bez tebe. - Odloila je tavu s
jajima na stol i sjela.
- Pazi, vrua su - upozorila je Lucy pa pogledala Raya. - Hoe li dorukovati?
- Ne, hvala, pojest u neto kasnije. Idem se istuirati. - Naas se naslonio na
dovratak gledajui kako njih troje jedu.
- U ponedjeljak dvorina vrata moramo ostaviti otvorena za peraa prozora pa pazi
da ih ne zakljua kad sutra naveer bude iznosio smee - rekla je Mags. - Oh, svratila
sam do susjeda zbog onih stabala i obeali su da e ih u narednih tjedan-dva dati
potkresati, iako u vjerovati tek kad to vidim vlastitim oima.
Ray se pitao hoe li Post objaviti lanak o sinonjem sluaju. One koje policija nije
rijeila uvijek bi brzo zamijetili.
- Super - rekao je.
Mags je odloila vilicu i pogledala ga.
- to sam sad rekao? - upitao je Ray. Otiao je na kat kako bi se istuirao pa izvukao svoj
BlackBerry da napie par redaka deurnom asniku za odnose s medijima. Bila bi teta
ne iskoristiti brzo rijeen sluaj.

- Hvala ti za danas - rekla je Mags. Sjedili su na sofi, ali ni ona ni on dosad se nisu
potrudili ukljuiti televizor.
- Zato?

53
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Zato to si za promjenu stavio posao na drugo mjesto. - Mags je zabacila glavu i

zatvorila oi. Borice u kutu njezinih oiju opustile su se i odmah je izgledala mlae: Ray
je shvatio koliko se esto ovih dana mrti i pitao se mrti li se i on.
Mags je imala osmijeh koji je Rayova majka nazivala velikodunim. To samo znai
da imam velika usta, nasmijala se Mags prvi put kad je to ula.
Rayova usta trznula su se na to sjeanje. Moda se Mags ovih dana uistinu manje
smjeka, ali jo uvijek je ona ista Mags otprije mnogo godina. esto se tuila na
kilograme koje je nakupila otkad je rodila, ali Rayu se sviala ovakva kakva je bila:
okruglog i mekog trbuha, niskih, oblih dojki. Njegovi komplimenti nailazili su na gluhe
ui i odavno je odustao od njih.
- Bilo je super - rekao je Ray. - Trebali bismo ee tako. - Proveli su dan kod kue,
besposliarili i igrali kriket u vrtu, uivali na suncu. Ray je iz drvarnice izvukao stare
rekete i lopticu i djeca su igrala badminton ostatak poslijepodneva, iako je Tom glasno
komentirao da je to pljuga.
- Bilo je lijepo vidjeti Toma kako se smije - zamijetila je Mags.
- To u posljednje vrijeme ne ini esto, zar ne?
- Zabrinuta sam za njega.
- eli li da ponovno razgovaramo sa kolom?
- Mislim da to nema smisla. Skoro je kraj kolske godine. Nadam se da e se situacija
poboljati kad dobije novu uiteljicu, a uz to vie nee biti najmlai - moda e mu to
dati malo samopouzdanja.
Ray je nastojao suosjeati sa sinom koji je kroz zadnje kolsko tromjeseje
prolebdio s onim istim manjkom entuzijazma zbog kojeg se njegova uiteljica zabrinula
ve na poetku kolske godine.
- Samo bih voljela da razgovara s nama - rekla je Mags.
- Kune se svime na svijetu da je sve u redu - rekao je Ray. - Tipini je adolescent,
samo to, ali morat e se trgnuti, jer bude li i u zavrnom razredu prema koli jo uvijek
imao ovakav stav, nadrapao je.
- Vas dvojica ste danas malo manje ratovali.
To je bila istina; preivjeli su cijeli dan bez svae. Ray se suspregnuo od komentara
na Tomovo povremeno drsko odgovaranje, a Tom je kolutao oima manje no inae. Dan
je bio dobar.
- I nije bilo tako loe iskljuiti BlackBerry, zar ne? - upitala je Mags. - Nisi imao
palpitacije? Napadaje hladnog znoja? Delirium tremens?
- Ha ha. Ne, nije bilo tako loe. - Naravno, nije iskljuio BlackBerry i cijeli mu je dan
vibrirao u depu. U odreenom asu povukao se u zahod kako bi pregledao poruke i bio
siguran da ne proputa nita hitno. Odgovorio je na naelniinu poruku o operaciji
Prodor i bacio pogled na Kateinu poruku o Jacobovom sluaju, koju je jedva ekao
proitati u miru. Mags nije shvaala kako e zbog ignoriranja BlackBerryja tijekom
vikenda u ponedjeljak imati toliko posla da e ostatak tjedna pokuavati nadoknaditi
proputeno i nee se moi baviti niim drugim to iskrsne u meuvremenu.
Ustao je. - Ali sad idem u radnu sobu i radit u oko sat vremena.
- Molim? Ray, rekao si da nee raditi!
Ray je bio zbunjen. - Pa klinci su u krevetu.
- Da, ali ja sam... - Mags je uutjela i jedva primjetno odmahnula glavom, kao da joj je
neto u uhu.

54
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- to?
- Nita. U redu je. Uini to mora.
- Vraam se za sat vremena, obeajem.

Gotovo dva sata kasnije, Mags je provirila u radnu sobu. - Mislila sam da bi ti godila
alica aja.
- Hvala ti. - Ray se protegnuo i prostenjao osjetivi kako mu je neto kljocnulo u
leima.
Mags je odloila alicu na radni stol i provirila preko Rayova ramena u hrpetinu
papira koje je itao. - Je li to onaj sluaj s nonim klubovima? - Promotrila je gornju
stranicu. - Jacob Jordan? Nije li to onaj djeak koji je prole godine poginuo kad ga je
udario automobil, a voza pobjegao?
- Upravo taj.
Mags je izgledala zbunjeno. - Mislila sam da ste obustavili tu istragu.
- Jesmo.
Mags je sjela na naslon za ruku naslonjaa koji su drali u radnoj sobi jer nije
pristajao uz sag u dnevnom boravku. Istini za volju, nije pristajao ni u radnu sobu, ali bio
je najudobniji naslonja u kojem je Ray ikad sjedio pa se nije elio odvojiti od njega. -
Zato onda krim-pobcija jo uvijek radi na tom sluaju?
Ray je uzdahnuo. - Ne radi - rekao je. - Istraga je obustavljena, ali nisam arhivirao
dosje. Sad ga samo pregledavamo svjeim oima da vidimo je li nam to promaknulo.
- Mi?
Ray je zastao. - Ekipa. - Nije znao zato nije spomenuo Kate, ali sad bi bilo udno da
to naglasi. Bolje da je izostavi, u sluaju da naelnica ikad dozna. Nema potrebe da
Kateina reputacija bude zamrljana tako rano u karijeri.
- Oh, Ray. - Magsin glas bio je njean. - Nema li dovoljno posla s istragama u tijeku?
Zar mora pregledavati i stare nerijeene sluajeve?
- Ovaj se jo nije ohladio - rekao je Ray. - I ne mogu se otresti osjeaja da su nas
prerano maknuli s njega. Da moemo pokuati ponovno, moda bismo neto pronali.
Mags je kratko utjela prije no to je rekla: - Zna, s tim djeakom nije kao s
Annabelle.
Ray je vre stegnuo prste oko drke alice.
- Nemoj.
- Ne moe se ovako muiti zbog svakog sluaja kojeg ne uspije rijeiti. - Mags se
nagnula prema njemu i stisnula mu koljeno. - Izludjet e se.
Ray je otpio gutljaj aja. Sluaj Annabelle Snowden bio je prvi na kojem je radio kad
je postao detektiv inspektor. Djevojica je nestala nakon nastave i njezini su roditelji bili
izvan sebe. Barem su djelovah izbezumljeni od brige. Dva tjedna kasnije, Ray je optuio
oca za ubojstvo, nakon to je Annabellino tijelo pronaeno sakriveno u okviru kaua u
oevu stanu; drao ju je ondje ivu due od tjedan dana.
- Znao sam da s Terryjem Snowdenom neto ne tima - rekao je napokon pogledavi
Mags. - Trebao sam se jae boriti da ga uhapsimo im je mala nestala.
- Nije bilo dokaza - rekla je Mags. - Policijski instinkt krasna je stvar, ali istragu ne
moe voditi prema purijusu. - Njeno je zatvorila Jacobov dosje. - Drugi sluaj - rekla
je. - Drugi ljudi.
- Ali ponovno dijete.
55
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Mags ga je uhvatila za ruke. - Ali on je ve mrtav, Ray. Moe raditi od jutra do sutra,
ali to nee promijeniti. Pusti.
Ray nije odgovorio. Okrenuo se natrag prema stolu i ponovno otvorio dosje, jedva
primijetivi da je Mags izila iz sobe i otila spavati. Kad je otvorio svoju elektroniku
potu, zatekao je novu poruku od Kate, poslanu samo nekoliko minuta ranije. Brzo je
natipkao:
Jesi li jo budna?
Nekoliko sekundi kasnije, stigao je njezin odgovor.
Provjeravam je li Jacobova mama na Facebooku. I gledam neku drabu na eBayu. Ti?
Proeljavam izvjetaje okolnih policijskih uprava o zapaljenim vozilima. Bit u
ovdje neko vrijeme.
Super, pomoi e mi da ne zaspem!
Ray je zamislio Kate sklupanu na sofi, s laptopom sjedne strane i hrpom grickalica
s druge.
Sa licom u Ben & Jerrys sladoledu? natipkao je.
Kako si znao?!
Ray se nacerio. Povukao je prozori s porukama u kut ekrana gdje je mogao drati
na oku nove koje stignu pa poeo itati taksirane bolnike izvjetaje.
Zar nisi obeao Mags da za vikend nee raditi?
Odrao sam obeanje! Tek sam sad, kad su klinci zaspali, sjeo da obavim malo posla.
Netko ti mora praviti drutvo...
Poaena sam. Postoji li bolji nain da ovjek provede subotnju veer?
Ray se nasmijao. Ima li sree na Facebooku?
Nekoliko moguih profila, ali bez fotki. Samo as, netko me zove. Brzo se vraam.
Ray se nevoljko vratio hrpetini bolnikih izvjetaja. Od Jacobove smrti proli su
mjeseci, a dosadnjakovi u njegovoj glavi kvocao mu je da se trudi uzalud. Za onaj
komadi maglenke ispostavilo se da pripada kuanici kojoj je Volvo proklizao na ledu pa
je udarila o stablo uz cestu. Silni sati rada koje su uloili u istragu nisu niime urodili, a
oni jo uvijek ne odustaju. Ray se igrao s vatrom, postupao protiv naelniinih elja, da
ne spominje da je i Kate dopustio da tako postupi. Ali sad je ve preduboko zaglibio - ne
bi mogao prestati ak ni da eli.

56
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

12

Kasnije tijekom dana e zatopliti, ali zasad je jo uvijek hladno pa podiem ramena do
uiju. - Danas je hladno - glasno kaem.
Poela sam razgovarati sama sa sobom, kao ona starica koja je obiavala etati
mostom Clifton, natovarena vreicama starih novina. Pitam se je li jo uvijek ondje;
prelazi li jo uvijek svakog jutra most i vraa li se svake veeri. Kad napusti neko
mjesto, lako je zamiljati kako ivot u njemu tee kao i prije, iako zapravo nita ne ostaje
isto zadugo. Moj ivot u Bristolu kao da je pripadao nekom drugom.
Otresam tu pomisao i nazuvam izme, omatam al oko vrata. Vodim svoju
svakodnevnu bitku s bravom koja vrsto stee klju i ne doputa mu da se okrene.
Nakon nekog vremena uspijevam zakljuati vrata i ubacujem klju u dep. Beau kaska
uz moje noge. Prati me kao sjena, ni naas me ne isputajui iz vida. Kad sam ga tek
dovela kui, cvilio je cijelu no elei spavati na mom krevetu, blizu mene. Mrzila sam se
zbog toga, ali prekrila sam ui jastukom i ignorirala njegovo cviljenje, znajui da u se
pokajati dopustim li samoj sebi da mi priraste srcu. Prolo je nekoliko dana prije no to
je najzad prestao cviliti, ali ak i sad spava u podnoju stuba i budi se im uje kripu
podnih dasaka u spavaoj sobi.
Provjeravam imam li popis dananjih narudbi - sve sam ih zapamtila, ali ne bi bilo
dobro pogrijeiti. Bethan i nadalje svesrdno nudi moje fotke svojim gostima u kampu i
mada mi je to teko vjerovati, imam posla. Ne kao prije, s izlobama i narudbama, ali
svejedno imam posla. Ve sam dvaput obnovila zalihe razglednica u trgovini u kampu, a
i preko weba su kapnule neke narudbe. Moja web-stranica ne da se ni usporediti s
onom uminkanom kakvu sam neko imala, ali svaki put kad je vidim, osjetim nalet
ponosa jer sam je sama izradila, bez iije pomoi. Sitnica, ali polako poinjem misliti da
moda nisam tako beskorisna kako sam vjerovala.
Na stranicu nisam stavila svoje ime: samo galeriju fotki, prilino nespretan i
jednostavan postupak naruivanja i ime svog novog projekta: Zapisi u pijesku. Bethan
mi ga je predloila uz bocu vina u kolibi jedne veeri, kad je o mojim fotkama govorila s
takvim oduevljenjem da nisam mogla ne pristati. - to kae? - stalno je zapitkivala. Ve
me dugo nitko nije pitao za miljenje.
Kolovoz je najprometniji mjesec u kampu i mada jo uvijek viam Bethan barem
jednom tjedno, nedostaje mi mir zime, kad smo po sat i due znale razgovarati
priljubivi stopala uz uljni radijator u kutu trgovine. I na plaama je guva i moram
ustati im sunce izae kako bih imala glatki pijesak za svoje fotografije.
Galeb nam klike i Beau tri po pijesku, lajui na pticu koja ga izaziva iz sigurnosti
neba. utiram naplavine na plai i uzimam u ruku dugi tap. Plima se povlai, ali pijesak
je topao i ve se sui. Dananje u poruke napisati blizu mora. Izvlaim papir iz depa i
podsjeam se prve narudbe. - Julia - kaem. - Prilino jednostavno. - Beau me
znatieljno promatra. Misli da se obraam njemu. Moda mu se i obraam, iako si ne
smijem dopustiti ovisnost o njemu. Doivljavam ga onako kako mislim da Iestyn
doivljava svoje pse ovare: kao neto korisno, to ima svoju ulogu. Beau je moj pas
uvar. Zatita mi jo nije zatrebala, ali mogla bi.

57
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Nagnem se prema pijesku, napiem veliko J pa se odmaknem i provjerim veliinu

slova prije no to napiem ostatak imena. Zadovoljna krajnjim rezultatom, bacam tap i
uzimam kameru.
Sunce je sad posve izalo i nisko svjetlo baca ruiasti odsjaj na pijesak. Snimam
desetak fotografija, uim gledajui kroz trailo, dok bijela morska pjena ne prekrije
natpis kao eerna glazura.
Za sljedeu narudbu traim isti komad plae. Radim brzo, sakupljam mnotvo
tapova iz hrpa koje je naplavilo more. Kad je i zadnja naplavina na svom mjestu,
kritinim okom promotrim svoju kreaciju. Vlati jo svjetlucave morske trave ublaavaju
rubove tapova i oblutaka kojima sam uokvirila poruku. Srce od naplavina iroko je
metar i osamdeset u promjeru: dovoljno veliko za vitiasta slova kojima sam napisala
Aklice, oprosti mi. Dok poseem prema komadu drveta kako bih ga pomaknula, Beau
dojuri iz mora uzbueno lajui.
- Miran! - doviknem mu. Zaklonim rukom kameru koju sam potarski objesila preko
ramena, u sluaju da on skoi na mene. Ali pas se ne obazire na mene i samo projuri u
praini mokrog pijeska, na drugu stranu plae gdje skakue oko nekog etaa. Isprva mi
se uini da je to onaj mukarac sa psom koji mi se ve jednom obratio, ali tad on gurne
ruke u depove jakne od navotenog platna i ja prestraeno zadahem prepoznavi taj
pokret. Kako je to mogue? Ovdje ne poznajem nikoga osim Bethan i Iestyna, ali ovaj
mukarac, sad udaljen jedva sto metara, namjerno koraa prema meni. Vidim mu lice.
Znam ga, ali ga ne znam, i osjeam se ranjivo jer se ne uspijevam sjetiti odakle ga znam.
Grlo mi se stee od straha i dozivam Beaua.
- Jenna, zar ne?
elim potrati, ali stopala su mi prikovana na mjestu. U mislima prelistavam sve
ljude koje sam znala u Bristolu. Znam da sam ga ve negdje srela.
- Oprostite, nisam vas elio uplaiti - kae mukarac i ja shvaam da se tresem.
Izgleda kao da mu je iskreno ao i smijei se od uha do uha kao da se eli iskupiti. -
Patrick Mathews. Veterinar u Port Ellisu - doda. Tad se sjetim kako je gurnuo ruke u
depove svoje plave kute.
- Ispriavam se - kaem, napokon pronaavi glas koji mi djeluje slab i nesiguran. -
Nisam vas prepoznala. - Pogledam prema praznoj obalnoj stazi. Uskoro e poeti
pristizati turisti da provedu dan na plai: oboruani protiv svih vremenskih prilika
vjetrovkama, kremom za sunanje i kiobranima. Za promjenu mi je drago to je
vrhunac sezone i Penfach je pun ljudi: Patrickov osmijeh je srdaan, ali srdaan osmijeh
ve me je jednom prevario.
On se sagne i pomazi Beaua po uima.
- Izgleda da ste se dobro snali s ovim momkom. Kako ste ga nazvali?
- Beau. - Ne mogu si pomoi: jedva primjetno uzmaknem dva koraka unatrag i
stezanje u grlu smjesta popusti. Natjeram se da spustim ruke uz tijelo, ali istog asa
shvaam da su se same podigle i pronale jedna drugu na trbuhu.
Patrick klei i igra se s Beauom, koji se, oduevljen tim neuobiajenim maenjem,
prevre na lea kako bi ga Patrick ekao po trbuhu.
- Ne ini se ni najmanje nervozan.
Smiruje me Beauovo oputeno ponaanje. Zar ne kau da psi dobro procjenjuju
karakter?
- Ne, dobro je - kaem.
- To svakako. - Patrick se uspravi i otrese pijesak s koljena, a ja ne uzmiem.

58
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- S Iestynom, koliko vidim, nije bilo problema? - Patrick se naceri.

- Ni najmanje. Dapae, ini se da misli kako je pas bitan dio svakog kuanstva.
- Sklon sam suglasiti se s njim. I ja bih ga imao, ali radim od jutra do mraka pa to ne
bi bilo poteno. S druge strane, tijekom dana sretnem dovoljno ivotinja i ne bih se smio
aliti.
Djeluje posve oputen ovdje uz more, u izmama u koje se uvukao pijesak i kaputu
koji se bjelasa od soli. Kimne prema srcu u pijesku.
- Tko je Alice i zato elite da vam oprosti?
- Oh, to nije moje. - Mora da misli da sam neka udakinja, kad piem po pijesku. -
Odnosno, molba nije moja. To fotkam za nekog drugog.
Patrick izgleda zbunjeno.
- Time se bavim - kaem. - Fotografkinja sam. - Podiem kameru kao da mi inae
nee vjerovati. - Ljudi mi poalju poruke koje ele da im napiem u pijesku i ja doem
ovamo, napiem ih pa poaljem fotke naruiteljima. - Utihnem, ali on izgleda iskreno
zainteresiran.
- Kakve poruke?
- Uglavnom ljubavna pisma, ili brane ponude, ali ima ih svakojakih. Ova je oito
isprika, a ponekad ljudi ele da im napiem uvene citate ili stihove njihovih omiljenih
pjesama. Svaki je put drugaije. - Zautim i estoko se zacrvenim.
- I od toga ivite? Kakav udesan posao! - Traim sarkazam u njegovu glasu, ali ne
nalazim ga pa si doputam osjeaj ponosa. Ovaj moj posao jest udesan i stvorila sam ga
ni iz ega.
- Prodajem i druge fotke - nastavljam. - Uglavnom zaljeva. Toliko je divan da ga
mnogi ele za uspomenu.
- Jelda? Oboavam biti ovdje.
Nekoliko sekundi stojimo u tiini i gledamo kako valovi rastu i razbijaju se nadirui
pijeskom. Poinjem se vrpoljiti i pokuavam smisliti to bih jo rekla.
- to vas dovodi na plau? - pitam. - Rijetki se odvae ovamo u ovo doba dana ako
nemaju psa kojeg treba proetati.
- Morao sam pustiti pticu - objasni Patrick. - Jedna ena donijela mi je blunu sa
slomljenim krilom. Zadrao sam pticu u ambulanti dok se nije oporavila. Nekoliko
tjedana provela je s nama, a danas sam je donio na liticu da je pustim. Trudimo se pustiti
ptice na mjestu na kojem su bile pronaene, kako bi imale to vie anse za
preivljavanje. Kad sam vidio vau poruku na plai, nisam odolio da se ne spustim i
saznam kome piete. Tek kad sam se spustio, shvatio sam da se poznajemo.
- Je li ona bluna uspjeno odletjela?
Patrick kima. - Bit e ona dobro. Vi niste odavde, zar ne? Sjeam se da ste, kad ste
doveli Beaua, rekli da ste nedavno doli u Penfach. Gdje ste prije ivjeli?
Prije no to uspijem smisliti odgovor, odnekud s plae zauje se zvonjava telefona.
Odahnem od olakanja, iako ve imam spremnu priu iskuanu na Iestynu i Bethan, i
povremenom etau koji se zaputi prema meni u potrazi za razgovorom. Po zanimanju
sam kiparica, ali sam ozlijedila ruku u nesrei i ne mogu raditi pa sam se latila
fotografiranja. To na kraju krajeva i nije daleko od istine. Nitko me nije pitao za djecu i
pitam se vidi li se odgovor na to pitanje tako jasno na meni.
- Ispriavam se - kae Patrick. Prekapa po depovima i izvlai pejder zakopan u
aici hrane za konje i trunicama slame koje padaju na pijesak. - Moram ga drati na

59
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

maksimalnoj glasnoi, inae ne ujem. - Pogleda na zaslon. - Bojim se da vas moram

napustiti. Dragovoljac sam obalne slube za spaavanje u Port Ellisu. Deuran sam
nekoliko puta mjeseno, a izgleda da smo nekome sad potrebni. - Gura pejder natrag u
dep. - Bilo mi je drago ponovno vas vidjeti, Jenna. Uistinu drago.
Podiui ruku u pozdrav, tri plaom i pjeanom stazom, i nestaje prije no to mu
uspijem odvratiti da je i meni bilo drago.

***

U kolibi se Beau mrtav umoran skljoka u svoju koaru. Prebacujem jutarnje fotografije
na raunalo ekajui da voda prokljua. Bolje su no to sam oekivala, s obzirom da sam
bila prekinuta: slova se istiu na pijesku koji se sui, a srce od naplavina savren je
okvir. Ostavljam najbolju fotku na ekranu kako bih joj se vratila kasnije, i odnosim kavu
na kat. Poalit u zbog toga, znam, ali ne mogu si pomoi.
Sjedei na podu, odloim alicu na gole podne daske i posegnem ispod kreveta po
kutiju koju nisam dodirnula otkad sam dola u Penfach. Privuem je k sebi i prekriim
noge kako bih podigla poklopac, udiui sjeanja zajedno s prainom. Zaboli me gotovo
istog asa i znam da bih trebala zatvoriti kutiju i ne prekapati dalje. Ali kao ovisnik koji
trai ut, odluna sam.
Vadim mali fotografski album s vrha hrpe dokumenata. Jedan po jedan, prelazim
prstima po snimkama jednog vremena koje je toliko daleko da imam osjeaj kao da
prelistavam fotografije neznanca. Na ovoj stojim u vrtu; ovdje sam u kuhinji, kuham. A
ovdje sam trudna, ponosno pokazujem svoj trbuh i cerim se u kameru. Osjeam bolno
stezanje u grlu i poznato peckanje u dubini oiju. Tog ljeta bila sam presretna, sigurna
da e ovaj novi ivot sve promijeniti i da emo moi poeti iznova. Mislila sam da e za
nas to biti novi poetak. Milujem fotografije, prstima pratim obris svog trudnikog
trbuha i zamiljam gdje je bila njegova glava; njegovi zgreni udovi; njegovi jedva
formirani noni prsti.
Njeno, kao da bih mogla uznemiriti svoje neroeno dijete, zatvaram fotografski
album i odlaem ga natrag u kutiju. Trebala bih se vratiti u prizemlje, dok se jo mogu
obuzdati. Ali to je kao akanje po zubu koji boli ili skidanje kraste koja svrbi. Pipam oko
sebe dok prstima ne napipam meku tkaninu zeke s kojim sam spavala svaku no
trudnoe, kako bi imao moj miris kad ga dadem sinu. Sad ga prinosim licu i udiem,
oajniki traei neto njegovo. Prigueno zajecam i Beau tiho dotapka na kat i u moju
sobu.
- Idi dolje, Beau - kaem mu.
Pas se ne obazire na moje rijei.
- Gubi se! - dreknem na njega, luakinja koja stee djeju igraku. Urlam i ne mogu
prestati, iako ne vidim Beaua, nego mukarca koji mi je uzeo moju bebu; mukarca koji
je okonao moj ivot kad je okonao ivot mog sina. - Gubi se! Gubi se! Gubi se!
Beau se sputa na pod, tijelo mu je napeto, ui spljotene uz glavu. Ali ne odustaje.
Polako mi prilazi, centimetar po centimetar, ni naas ne skreui pogled s mog lica.
Borbenost me naputa jednako brzo kao to me je obuzela.
Beau se zaustavi pokraj mene, jo uvijek tik uz pod, i poloi glavu na moje krilo.
Zatvori oi, a ja kroz traperice osjeam njegovu teinu i toplinu. Moja ruka sama
posegne da ga pomiluje, a suze se razliju niz obraze.

60
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

13

Ray je sastavio ekipu za operaciju Prodor. Kate je zaduio za pohranu i predoavanje

dokaza, to je bio odgovoran zadatak za nekoga tko je u odjelu radio samo osamnaest
mjeseci, ali bio je siguran da ga ona moe dobro obaviti.
- Naravno da mogu! - rekla je kad joj je spomenuo svoje bojazni. - I uvijek ti se mogu
obratiti, budem li imala nekih problema, zar ne?
- Kad god eli - rekao je Ray. - Pie nakon posla?
- Probaj me sprijeiti.
Redovito su se nalazili nakon posla dva ili tri puta tjedno kako bi proeljali Jacobov
sluaj. Kad su tekue istrage presuile, manje su vremena razgovarali o sluaju, a vie o
svojim ivotima izvan posla. Ray se iznenadio otkrivi da je Kate jednako strastvena
navijaica Bristol Cityja kao i on, i proveli su mnoge ugodne veeri alujui zbog njihova
nedavnog ispadanja iz lige. Prvi put nakon mnogo godina osjeao se kao da nije samo
suprug, ili otac, ili policajac. Bio je Ray.
Ray je pazio da na Jacobovom sluaju ne radi tijekom radnog vremena. Izravno je
krio naelniinu naredbu, ali zakljuio je da to ne bi smio biti problem dok god to ne
ini za radnog vremena. A pronau li solidan trag koji e rezultirati hapenjem - tad e
naelnica pjevati drugu pjesmu.
Iz potrebe da od ostatka ekipe sakriju ime se bave, Ray i Kate poeli su se sastajati
u jednom pubu malo dalje od uobiajenih lokala u koje su zalazili policajci. Horse and
Jockey bio je mirno mjesto sa separeima visokih naslona u kojima su mogli rairiti svoje
papire bez straha da e ih itko vidjeti, a vlasnik nikad nije podizao pogled s krialjke. Bio
je to ugodan nain da zavre dan i rijee se stresa prije odlaska kui, i Ray se uhvatio
kako pogledava na sat ekajui as kad e otii iz ureda.
Tipino, zadrao ga je telefonski poziv u pet, i kad je stigao u pub, Kate je ve popila
pola svog pia. Preutni dogovor bio je da onaj tko doe prvi narui pie za oboje i
njegova krigla Pridea ekala je na stolu.
- to te je zadralo? - upitala je Kate gurajui kriglu prema njemu. - Neto
zanimljivo?
Ray je otpio gutljaj piva. - Dojava koja bi mogla zavriti kod nas. U naselju Creston
neki diler koristi est ili sedam manjih preprodavaa za svoj prljavi posao - izgleda da e
se to pretvoriti u zgodan policijski sluaj. - Jedan naroito glasan laburist u parlamentu
poeo je koristiti problem droge za najjavnije mogue popovanje o prijetnji koju drutvu
predstavljaju naselja bezakonja i Ray je znao da je naelnici stalo da se vidi kako
policija zauzima proaktivan stav. Nadao se da bi, proe li operacija Prodor dobro,
naelnici mogao omiliti dovoljno da ga postavi za glavnog istraitelja i u ovom sluaju.
- Ekipa iz Nasilja u obitelji u kontaktu je s Dominikom Letts, curom jednog od dilera,
i pokuavaju je nagovoriti da ga tui - rekao je. - Naravno, sad kad prikupljamo dokaze
za istragu ne elimo ga preplaiti dolaskom policije zato to mlati curu, ali istodobno
nam je dunost zatititi djevojku.
- Je li ona u opasnosti?

61
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ray je oklijevao prije no to je odgovorio. - Ne znam. Tuitelj je procijenio da je u

velikoj opasnosti, ali ona odluno odbija svjedoiti protiv svog partnera i trenutano
uope ne surauje s naima.
- Koliko moramo ekati prije no to krenemo u akciju?
- Moda tjednima. Predugo. Morat emo se pobrinuti da je smjestimo u sklonite -
pod pretpostavkom da pristane na to - i odgoditi optube za zlostavljanje dok ga ne
privedemo zbog droge.
- Hobsonov izbor - zamiljeno je rekla Kate. - to je vanije: raspaavanje droge ili
nasilje u obitelji?
- Nije ba tako jednostavno, zar ne? to je s nasiljem izazvanim drogiranjem?
Pljakama koje poine ovisnici u potrazi za sljedeim utom? Posljedice raspaavanja
droga moda nisu neposredne kao udarac akom u lice, ali dalekosene su i jednako
bolne. - Ray je shvatio da govori glasnije no inae i naglo je zautio.
Kate je poloila dlan na njegov, umirujui ga. - Hej, glumim avoljeg odvjetnika. Nije
to laka odluka.
Ray se budalasto nacerio. - Oprosti, zaboravio sam koliko me ovakve stvari znaju
uzrujati. - Zapravo, ve dugo vremena na to nije ni pomislio. Toliko se dugo bavio ovim
poslom da su se razlozi iz kojih ga je odabrao nali zatrpani papirologijom i kadrovskim
pitanjima. Bilo je dobro podsjetiti se to je uistinu vano.
Pogledi su im se naas sreli i Ray je osjetio vrelinu njezine koe na svojoj. Sekundu
kasnije, povukla je ruku i nelagodno se nasmijala.
- Jednu putnu? - upitao je Ray. Kad se vratio do stola, taj trenutak je proao i on se
zapitao nije li ga samo umislio. Odloio je pia i otvorio vreicu ipsa pa je stavio izmeu
njih.
- Nemam nita novog u Jacobovom sluaju - rekao je.
- Ni ja - uzdahnula je Kate. - Morat emo odustati, zar ne?
Kimnuo je. - Izgleda da hoemo. ao mi je.
- Hvala ti to si mi dopustio da se bavim njime ovoliko dugo.
- Bila si u pravu kad nisi eljela odustati i drago mi je to smo nastavili raditi.
- Iako nismo ni korak dalje no to smo bili?
- Da, jer sad se ini ispravnim prestati, zar ne? Uinili smo uistinu sve to smo mogli.
Kate je polako kimnula. - Da, sad imam drugaiji osjeaj. - Odmjerila je Raya.
- to je?
- Izgleda da ipak nisi naelniin poslunik. - Nacerila se, a Ray se nasmijao. Bilo mu
je drago to joj je narastao u oima.
Jeli su ips u prijateljskoj tiini i Ray je provjerio je li mu Mags sluajno poslala SMS.
- Kako je kod kue?
- Uvijek isto - odgovorio je spremajui mobitel natrag u dep. - Tom jo uvijek guna
za stolom, a Mags i ja se jo uvijek prepiremo to bismo oko toga trebali poduzeti. -
Kratko se nasmijao, ali Kate mu se nije pridruila.
- Kad ete se opet vidjeti s njegovom uiteljicom?
- Juer smo ponovno bili u koli - turobno je odvratio Ray. - Prolo je tek est
tjedana nove kolske godine, a Tom ve markira s nastave. - Zabubnjao je prstima po
stolu. - Ne razumijem tog malog. Preko ljeta je bio dobro, ali im se vratio u kolu, stara
pjesma: nekomunikativan, nabruen, odbija suradnju.
- Misli li jo uvijek da ga netko u koli maltretira?
62
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- U koli kau da nije tako, ali to bi drugo rekli? - Ray nije imao naroito dobro
miljenje o Tomovoj razrednici koja je krivnju brzo prebacila na Mags i Raya jer na
roditeljskim sastancima nisu ujedinjena fronta. Mags je zaprijetila da e doi u Rayov
ured i silom ga odvui na sljedei roditeljski, a Ray se toliko zabrinuo da e zaboraviti na
sastanak, da je cijeli dan radio od kue kako bi se mogao odvesti s Mags u kolu. Iako to
nije ni najmanje promijenilo stvari. - Tomova uiteljica kae da loe utjee na ostale u
razredu. Navodno je subverzivan. - Prezirno je zabrektao. - U njegovoj dobi! Smijeno.
Ako ne znaju s djecom koja odbijaju suradnju, nisu trebali odabrati uiteljski posao. Tom
nije subverzivan, samo je teak.
- Pitam se od koga je to naslijedio - rekla je Kate suspreui osmijeh.
- Pazite, detektivko Evans! Ili se elite vratiti u odoru? - Nacerio se.
Katein smijeh pretvorio se u zijevanje. - Oprosti, krepana sam. Mislim da sam za
danas dovoljno lumpala. Auto mi je kod mehaniara pa moram provjeriti kad voze
busevi.
- Ja u te odvesti.
- Jesi li siguran? Nije ti ba usput.
- Nije mi problem. Idemo - pokazat e mi kakav je minkerski dio grada.
Katein stan nalazio se u otmjenim stambenim zgradama u sreditu Cliftona, u kojem
su cijene po Rayovu miljenju bile strahovito napuhane.
- Starci su mi pomogli da uplatim polog - objasnila je Kate. - Inae si ga nikad ne bih
mogla priutiti. Osim toga, stan je minijaturan; po tlocrtu ima dvije spavae sobe, ali
samo ako u drugu ne eli doista staviti krevet.
- U nekom drugom kvartu sigurno bi dobila veu kvadraturu za istu lovu.
- Vjerojatno, ali Clifton ima sve! - Kate je razgaljeno zamahnula rukom. - Hou rei,
gdje drugdje moe pojesti falafel u tri ujutro?
Budui da se Ray u tri ujutro elio samo popiati, nije uspio shvatiti Cliftonovu dra.
Kate je otkopala svoj pojas i zastala s rukom na kvaki. - eli li vidjeti stan? - Ton
njezina glasa bio je nehajan, ali u zraku se najednom osjetilo iekivanje i Ray je u tom
asu znao da prelazi granicu koju je mjesecima odbijao priznati.
- Rado - rekao je.
Katein stan nalazio se na zadnjem katu do kojeg ih je otmjeno dizalo dovezlo za
nekoliko sekundi. Kad su se vrata otvorila, zatekli su se u malom, sagom prekrivenom
hodniku i be vratima tik ispred njih. Izili su iz dizala i stajali bez rijei dok su se vrata
zatvarala. Gledala je ravno u njega, lagano isturene brade, s pramenom kose na elu. Ray
je najednom shvatio da mu se ne uri otii.
- Stigli smo - rekla je Kate, ne skidajui pogled s njega.
Kimnuo je, ispruio ruku kako bi gurnuo onaj njezin zalutali pramen kose iza uha.
Ve u sljedeem asu, prije no to se stigao upitati to ini, ljubio ju je.

63
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

14

Beau gura njuku u pregib moje noge i ja se sagnem da ga podragam po uima. Nisam se
uspjela sprijeiti da ga ne zavolim pa spava na mom krevetu kako je od poetka elio.
Kad dou none more i ja se probudim vristei, ondje je da mi polie ruku i umiri me.
Malo-pomalo, bez mog znanja, moja tuga promijenila je oblik; sirova, nazubljena bol
koja se ne da utiati pretvorila se u tupu, zaobljenu, koju mogu zakljuati u drugi plan.
Ostane li ondje, neuznemirena, shvaam da se mogu praviti da je sve sasvim u redu. Da
nikad nisam imala drugi ivot.
- Hajde, idemo. - Pruam ruku da ugasim svjetiljku na nonom ormariu koja se ne
moe nadmetati sa sunevim svjetlom to sipi kroz prozor. Poznajem smjenu sezona u
zaljevu i zadovoljna sam jer sam ovdje provela gotovo cijelu godinu. Zaljev nijedan dan
nije isti. Hirovite plime i oseke, nepredvidivo vrijeme, ak i smee izbaeno na plau
mijenjaju ga iz sata u sat. Danas je more nabujalo od none kie, a pijesak je siv i
raskvaen ispod tekih oblaka. U kampu nema atora, ostale su samo Bethanine kamp-
kuice i aica prikolica u vlasnitvu turista koji koriste kasnosezonske popuste. Kamp
e se uskoro zatvoriti i zaljev e ponovno biti moj.
Beau juri ispred mene i tri na plau. Plima je i on zaranja u more lajui na hladne
valove. Glasno se smijem. Sad je vie panijel nego kotski ovar, s pomalo predugim
nogama tinejdera i toliko energije da se pitam moe li je ikad istrati.
Promatram vrh litice, ali prazan je, i doputam si alac razoaranja prije no to
otresem taj osjeaj. Smijeno je nadati se da u vidjeti Patricka, kad smo se ovdje na
plai sreli samo onaj jedan put, ali ne mogu sprijeiti tu pomisao.
Pronalazim komad pijeska na kojem u pisati. Pretpostavljam da e posao u
zimskim mjesecima usporiti, ali zasad ide dobro. Svaki put kad primim narudbu,
preplavi me zadovoljstvo i uivam u pogaanju pria iza poruka. Veina mojih klijenata
na neki je nain povezana s morem, i kad prime naruenu fotku, mnogi mi poalju e-mail
i kau koliko su oduevljeni; kako su proveli djetinjstvo na plai ili tedjeli za obiteljska
ljetovanja na moru. Ponekad me pitaju koja je to plaa, ali na to pitanje nikad ne
odgovorim.
Spremam se poeti raditi, kad Beau najednom zataje. Podigavi glavu, vidim da nam
se pribliava neki mukarac. Ne diem, ali mukarac mi mahne u pozdrav i shvaam da
je to on. Patrick. Ne mogu sakriti osmijeh i mada mi srce tue kao ludo, ne ini to iz
straha.
- Nadao sam se da bih vas mogao zatei ovdje - kae i prije no to mi prie. - to
kaete na egrta? - Danas nije u izmama i nogavice njegovih samterica obrubljene su
mokrim pijeskom. Okovratnik jakne stri na jednoj strani i ja odolijevam napasti da
ispruim ruku i namjestim ga.
- Dobro jutro - kaem. - egrta?
On iroko zamahne lijevom rukom, obuhvaajui veinu plae. - Mislio sam da bih
vam mogao pomoi dok radite.
Nisam sigurna izruguje li mi se. utim.
Patrick uzme tap iz moje ruke i stoji pun nade, nagnut nad prazan komad pijeska.
Najednom sam smetena. - Znate, tee je nego to izgleda - kaem ozbiljnim tonom kako
64
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

bih prikrila nelagodu. - Na fotki ne smije biti nijednog otiska stopala i moramo raditi
brzo, jer e se inae valovi previe pribliiti.
Ne sjeam se da je itko ikad elio sudjelovati u ovom dijelu mog ivota: umjetnost je
uvijek bila neto to mora biti zatvoreno u drugoj prostoriji, neto ime se bavim sama,
kao da ne pripada stvarnom svijetu.
- Shvatio sam. - Izraz usredotoenosti na njegovu licu ganutljiv je. Na kraju krajeva,
samo emo napisati poruku u pijesku.
Glasno itam narudbu. Zgodno i jednostavno: Hvala ti, Davide.
- Ba me zanima na emu mu tono zahvaljuje - kae Patrick naginjui se nad
pijesak kako bi napisao prvu rije. - Hvala ti to si pronaao maku? Hvala ti to si mi
spasio ivot? Hvala ti to si pristao oeniti me ak i nakon one moje afere s potarom?
Kutovi mojih usana trzaju se. - Hvala ti to si me nauio plesati flamenko -
predlaem, glumei ozbiljnost.
- Hvala ti na izboru finih kubanskih cigara.
- Hvala ti to si produio moje prekoraenje bankovnog rauna.
- Hvala ti na... - Patrick isprui ruku kako bi dovrio zadnju rije, ali izgubi ravnoteu
i zatetura pa vrsto zabije stopalo nasred natpisa ne bi li ostao na nogama. - Oh, sranje. -
Odmakne se kako bi promotrio unitenu poruku i pogleda me s isprikom u oima.
Prasnem u smijeh. - Rekla sam da je tee nego to izgleda.
Vraa mi tap. - Divim se vaim superiornim umjetnikim vjetinama. ak i bez ovog
otiska stopala, moj pokuaj nije ba naroito dojmljiv. Slova su sva razliite veliine.
- Hrabro ste pokuali - odvratim. Osvrnem se pogledom traei Beaua, dozivam ga
kako bih ga udaljila od raka s kojim se eli igrati.
- to kaete na ovo? - pita Patrick. Pogledam poruku koju je napisao u pijesku,
oekujui da u ugledati novo hvala ti.
Pie?
- Bolje je - kaem - iako to nije jedna od... - Naglo zautim, osjeajui se glupo. - Oh.
- U Cross Oaku? Veeras? - Patrick malo zamuckuje i shvaam da je i on nervozan.
To mi da je samopouzdanja.
Oklijevam, ali samo na sekundu, ne obazirui se na muklo lupanje u grudima. - Rado.

Ostatak dana kajem se zbog svoje nepromiljenosti i do veeri sam ve toliko nervozna
da se tresem. Nabrajam naine na koje bi izlazak s Patrickom mogao poi po zlu, i
prevrem po glavi sve to mi je Patrick ikad rekao, traei znakove upozorenja. Je li tako
iskren kao to se ini? Je li itko? Razmiljam da odem do Penfacha, nazovem
veterinarsku ambulantu i otkaem, ali znam da neu imati hrabrosti. Kupam se u kadi da
ubijem malo vremena, u vodi toliko vruoj da sam crvena kao rak, pa sjedim na krevetu i
pitam se to da odjenem. Prolo je deset godina otkad sam zadnji put izala s
mukarcem i bojim se prekriti pravila. Bethan je nastavila istiti ormare i rjeavati se
odjee u koju vie ne stane. Veina te odjee meni je prevelika, ali probavam
tamnoljubiastu suknju i mada je moram zavezati maramom u struku, mislim da ne
izgleda loe. Hodam po sobi i uivam u nepoznatom osjeaju koji u meni izaziva ljuljanje
tkanine oko bedara i moje noge koje se dodiruju u hodu. Osjeam naznaku djevojke
kakva sam neko bila, ali kad se pogledam u zrcalo, shvaam da mi suknja ne dosee do
koljena i da su mi noge odvano izloene pogledu. Skidam suknju i bacam je u dubinu
ormara, pa umjesto nje poseem za trapericama koje sam netom skinula. Pronalazim
istu majicu i poeljam kosu. Izgledam isto kao prije sat vremena. Isto kao i uvijek.
65
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Razmiljam o onoj djevojci koja se satima spremala za izlazak: uz glasnu glazbu, minku
razbacanu po kupaonici, zrak zaguljiv od parfema. Tad nisam imala pojma kakav je
stvarni ivot.
Odlazim u kamp, gdje sam se dogovorila nai s Patrickom. U zadnji as odluujem
povesti Beaua sa sobom i njegova mi prisutnost vraa malo one razmetljive hrabrosti
koju sam osjeala jutros na plai. Stiem do kampa, a Patrick ve stoji uz otvorena vrata
trgovine i razgovara s Bethan naslonjenom na dovratak. Neemu se smiju, a ja se ne
mogu ne zapitati smiju li se meni.
Bethan me opazi, a Patrick se okrene smjekajui se dok prilazim. Isprva mislim da
e me poljubiti u obraz, ali on mi samo njeno dodirne ruku i pozdravi me. Pitam se
izgledam li prestravljeno kao to se osjeam.
- Budite pristojni! - s osmijehom kae Bethan.
Patrick se nasmije i nas dvoje krenemo prema selu. Oputeno razgovara i mada sam
sigurna da preuveliava tosove nekih svojih pacijenata, zahvalna sam mu na tim
priicama i shvaam kako moja napetost malo poputa dok se pribliavamo selu.
Vlasnik Cross Oaka je Dave Bishop, Jorkirac koije doao u Penfach samo nekoliko
godina prije mene. Dave i njegova supruga Emma sad su vrsto ukorijenjeni u zajednicu,
i kao i ostali u Penfachu, svima znaju ime i o svima znaju sve. Nikad nisam bila u pubu,
ali pozdravljala sam Davea kad bih s Beauom prolazila onuda na putu do pote.
Svaka nada o mirnom piu koju sam moda gajila nestaje istog asa kad kroimo u
pub.
- Patrick! Ti si na redu za rundu, zar ne?
- Moram te pozvati da ponovno pogleda Rosie, jo uvijek nije dobro.
- Kako ti je stari? Kladim se da mu velko vrijeme ne nedostaje previe.
Navala pitanja, udruena sa zatvorenim prostorom lokala, u meni izaziva tjeskobu.
Steem prste oko Beauova povodca i osjeam kako koa klizi o moj vlani dlan. Patrick
ima nekoliko rijei za svakoga, ali ne zaustavlja se u razgovoru. Stavlja ruku na moja
lea i njeno me vodi kroz mnotvo ljudi prema anku. Osjeam toplinu njegova dlana
na svojim kriima i olakanje i razoaranje istodobno kad on podigne dlan s mojih lea i
prekrii ruke na anku. - to e popiti?
Voljela bih da je on prvi naruio. eznem za hladnim lagerom iz boce i promatram
pub da vidim pije li ijedna ena pivo.
Dave se pristojno nakalje. - Din-tonik - smeteno kaem. Nikad nisam pila din. Ova
nesposobnost donoenja odluka nije nita novo, ali ne sjeam se kad se pojavila.
Patrick naruuje bocu Becksa, a ja gledam kako se njegova aa oroava.
- Znai, ti si ona fotografkinja koja je unajmila Blaen Cedi? Pitali smo se to te nema.
Mukarac koji mi se obraa otprilike je Iestynovih godina, s tvidenom kapom na
glavi i neurednim zaliscima.
- Ovo je Jenna - kae Patrick. - Razvija novi posao pa nema mnogo vremena za
rundanje s vama starim ajserima.
Mukarac se nasmije, a ja se zacrvenim, zahvalna Patricku na uvjerljivom
objanjenju moje povuenosti od svijeta. Biramo stol u kutu i mada sam svjesna tuih
pogleda i govorkanja koje smo nedvojbeno izazvali, skupina mukaraca se nakon nekog
vremena vraa svojim kriglama.
Pazim da ne govorim previe, ali Patrick je sreom pun anegdota i zanimljivosti iz
lokalne povijesti.

66
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Ovo je krasno mjesto za ivot - kaem.

On isprui svoje duge noge ispred tijela. - Istina. Iako nisam tako mislio dok sam
odrastao ovdje. Klinci ne cijene ljepotu prirode ni osjeaj pripadnosti zajednici, zar ne?
Starcima sam stalno zvocao da se preselimo u Swansea - bio sam uvjeren da bi to
promijenilo moj ivot i da bi najednom postao glavna faca i imao fenomenalan drutveni
ivot i gomiletinu cura. - Naceri se. - Ali oni nisu htjeli ni uti za preseljenje pa sam iao u
lokalnu srednju kolu.
- Jesi li oduvijek elio biti veterinar?
- Otkad sam bio klinac. Navodno sam obiavao poredati sve svoje pliane igrake u
hodniku i tjerati majku da mi ih jednu po jednu donosi u kuhinju da ih operiram. - Dok
govori, cijelo je njegovo lice ivo; kutovi njegovih oiju naas se nabiru prije no to se
nasmijei. - Provukao sam se s peticama koje su mi trebale i otiao studirati veterinu u
Leeds, gdje sam najzad dobio onaj drutveni ivot za kojim sam toliko eznuo.
- I gomiletinu cura? - pitam. Patrick se naceri.
- Moda jednu ili dvije. Ali nakon dugogodinjeg oajnikog nastojanja da
pobjegnem iz Walesa, shvatio sam da mi Wales strano nedostaje. Kad sam diplomirao,
pronaao sam posao blizu Leedsa, ali kad je ambulanta u Port Ellisu traila partnera,
epao sam priliku. Mama i tata dotad su ve zagazili u godine, a ja sam jedva ekao
vratiti se na more.
- Znai, roditelji su ti ivjeli u Port Ellisu? - Uvijek me zanimaju ljudi koji su u bliskim
odnosima sa svojim roditeljima. Nisam zavidna; bliskost s roditeljima jednostavno mi je
nezamisliva. Da je moj otac ostao, moda bi bilo drugaije.
- Mama je roena ovdje. Tata se doselio s obitelji kad je bio tinejder i oenio se
mamom kad su oboje imali devetnaest godina.
- Je li i tvoj tata bio veterinar? - Postavljam previe pitanja, ali bojim se da u,
prestanem li, ja biti ta od koje e se oekivati odgovori. Patricku to naizgled ne smeta i
upoznaje me s obiteljskom povijeu koja mu izmami nostalgian osmijeh.
- Ne, bio je inenjer. Sad je u mirovini, ali cijeli je ivot radio za jednu plinsku tvrtku
u Swansei. Zbog njega sam dragovoljac obalne slube za spaavanje. I tata je godinama
bio dragovoljac. Znao je odjuriti u pola nedjeljnog ruka, a mama bi nas sve natjerala da
se pomolimo kako bi se svi sretno vratili na obalu. Mislio sam da je pravi superjunak. -
Otpije gutljaj piva. - To je bilo u vrijeme dok je jo postojala stara postaja u Penfachu -
prije nego to su izgradili novu u Port Ellisu.
- Zovu li te esto?
- Ovisi. Ljeti ee, kad su kampovi puni. Bez obzira koliko je znakova koji
upozoravaju ljude da su litice opasne ili da ne plivaju kad je visoka plima, svejedno se ne
obaziru. - Najednom izgleda ozbiljno. - Mora dobro paziti kad pliva u zaljevu, struja
pod povrinom strano je jaka.
- Nisam ba neka plivaica - kaem. - Jo nisam ula dublje od koljena.
- I nemoj - kae Patrick. Prodornost njegova pogleda u meni izaziva strah pa se
nelagodno promekoljim na stolcu. Patrick spusti pogled i otpije dug gutljaj piva. - Plima
te moe prevariti - tiho kae.
Kimnem i obeam da neu plivati.
- Zvui udno, ali najsigurnije je plivati na puini. - Patrickove oi zablistaju. - Ljeti je
super izvesti se amcem izvan zaljeva i zaroniti ravno u duboku vodu. Ako eli, odvest
u te koji put.

67
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

To je ponudio nehajno, ali ja svejedno zadrhtim. Pomisao da sam sama s Patrickom -

s bilo kime - nasred oceana prestravljuje me do kostiju.
- Voda nije hladna kao to misli - kae Patrick, pogreno shvativi moju nelagodu,
pa zauti. Izmeu nas nastaje neugodna tiina.
Naginjem se i gladim Beaua, koji spava pod stolom. Pokuavam smisliti to bih
rekla. - ive li tvoji roditelji jo uvijek ovdje? - najzad uspijevam. Jesam li oduvijek ovako
dosadna? Pokuavam se sjetiti fakulteta, kad sam bila dua svake zabave; kad su se moji
prijatelji grohotom smijali neemu to bih rekla. Sad mi je i obian razgovor straan
napor.
- Prije nekoliko godina odselili su u panjolsku, sretnici. Mama ima artritis i toplo
vrijeme godi joj zglobovima - tako barem kae. A ti? Jesu li tvoji roditelji jo uvijek ivi?
- Ne ba.
Patrick izgleda znatieljno i shvaam da sam trebala jednostavno rei ne. Duboko
udahnem. - S mamom se nikad nisam dobro slagala - kaem. - Izbacila je tatu iz kue kad
sam imala petnaest godina i otad ga nisam vidjela - nikad joj nisam oprostila zbog toga.
- Sigurno je imala svoje razloge. - To izgovori kao pitanje, ali ja sam svejedno
defanzivna.
- Tata je bio divan ovjek - kaem. - Nije ga zasluila.
- Znai, ne via ni majku?
- Viale smo se, godinama, ali smo se porjekale kad sam... - Ne dovravam reenicu.
- Posvadile smo se. Prije nekoliko godina sestra mi je pisala da je mama umrla. - Vidim
suosjeanje u Patrickovim oima, ali ne obazirem se na njega. Uvijek sve zabrljam. Ne
uklapam se u uredan kalup na koji je Patrick zacijelo navikao: sigurno se sad kaje to me
je uope pozvao na pie. Veer e nam odsad nadalje samo biti jo nelagodnija.
Ponestalo nam je tema za neobavezan razgovor i ne mogu smisliti to bih jo rekla.
Bojim se pitanja kojima previre Patrickov um: zato sam dola u Penfach; zbog ega sam
otila iz Bristola; zato sam ovdje sama. Pitat e iz pristojnosti, ne shvaajui da ne eli
znati istinu. Ne shvaajui da mu ne mogu rei istinu.
- Trebala bih krenuti kui - kaem.
- Ve? - Sigurno mu je laknulo, iako to ne pokazuje. - Jo je rano... mogli bismo popiti
jo jedno pie, ili neto pojesti.
- Ne, stvarno, bit e bolje da krenem. Hvala na piu. - Ustajem prije no to on osjeti
potrebu da predloi da se ponovno vidimo, ali on ve odguruje svoj stolac.
- Otpratit u te kui.
Zvona upozorenja odjekuju mi u glavi. Zato bi elio poi sa mnom? U pubu je toplo i
prijatelji su mu ovdje; aa mu je dopola puna. U glavi mi bubnja. Pomislim koliko je
koliba izolirana; kako nitko nee uti odbije li on otii. Patrick se moda sad ini
ljubaznim i iskrenim, ali ja znam koliko se brzo to moe promijeniti.
- Ne. Hvala ti.
Probijam se kroz skupinu lokalaca, ne marei to misle o meni. Uspijevam ne
potrati dok ne izaem iz puba i ne skrenem iza ugla, a onda pojurim cestom do kampa i
obalnom stazom prema kui. Beau juri uz moje noge, iznenaen naglom promjenom
tempa. Plua me bole od hladnog zraka, ali ne zaustavljam se sve do kolibe, gdje se
ponovno muim ne bih li okrenula klju u bravi. Nakon nekog vremena ulazim, silovito
navlaim zasun i naslanjam se na vrata.
Srce mi divljaki lupa i s mukom hvatam zrak. Vie nisam sigurna da je Patrick taj
kojeg se bojim; pomijeao mi se u glavi s panikom koja me svakodnevno hvata. Vie ne
68
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

vjerujem vlastitim nagonima - previe su puta pogrijeili - pa je najsigurnije drati se

podalje od sviju.

69
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

15

Ray se okrenuo na bok i zakopao lice u jastuk pred jutarnjim svjetlom koje je
prokapavalo kroz daice roleta. Naas nije mogao odrediti osjeaj koji ga je pritiskao, a
onda ga je prepoznao. Krivnja. to ga je spopalo? Nikad nije bio u iskuenju da prevari
Mags - nijednom u petnaest godina braka. Prevrtio je u mislima dogaaje prethodne
noi. Je li se nametnuo Kate? Pomisao da bi ona mogla podnijeti tubu pala mu je na
pamet prije no to ju je uspio presresti, i smjesta je prezreo sebe zbog nje. Kate nije
takva. Ali zabrinutost je svejedno gotovo nadjaala krivnju.
Po ravnomjernom disanju pokraj sebe znao je da je jedini budan pa se polako
izvukao iz kreveta i osvrnuo prema usnulom humku ispod prekrivaa navuenog oko
Magsine glave. Ako Mags sazna... na to nije smio ni pomisliti.
Kad je ustao, prekriva se promekoljio i Ray se zaledio. Iako je to bilo kukaviki,
nadao se da e se iskrasti bez razgovora. U nekom asu morat e se suoiti s njom, ali
trebalo mu je nekoliko sati da pojmi to se dogodilo.
- Koliko je sati? - promrmljala je Mags.
- Tek je prolo est - apnuo je Ray. - Danas u ranije na posao. Da nadoknadim
papirologiju.
Progunala je i ponovno zaspala, a Ray je nijemo odahnuo od olakanja. Istuirao se
najbre to je mogao i malo vie od pola sata kasnije ve je bio u uredu, zatvarao vrata i
proeljavao izvjetaje kao da time moe izbrisati to se dogodilo. Kate je, sreom, bila
poslom izvan ureda i u pauzi za ruak Ray se odvaio na izlet do kantine sa Stumpyjem.
Pronali su slobodan stol i Ray je donio dva tanjura neega to su im naplatili kao
lazanje, ali lazanjama nije bilo ni slino. Moira, kuharica u kantini, s ljubavlju je kredom
nacrtala talijansku zastavu pokraj glavnog jela tog dana i nasmijeila im se od uha do
uha kad su ga naruili pa se Ray muki hrvao s ogromnom porcijom i nastojao ne
obazirati na uporan osjeaj munine koji ga nije naputao otkad je ustao. Moira je bila
krupna ena neodredive dobi, vjeito dobro raspoloena iako je imala konu bolest zbog
koje bi srebrne ljuskice zaleprale s njezinih ruku kad je skinula vestu.
- Ray, jesi li dobro? Neto te mui? - Stumpy je vilicom postrugao ostatak hrane s
tanjura. Blagoslovljen elinim elucem, Stumpy ne samo da je podnosio Moirinu
kuhinju, nego je i nedvojbeno uivao u njoj.
- Dobro sam - odgovorio je Ray i laknulo mu je kad Stumpy nije navaljivao. Podigao
je pogled i opazio kako Kate ulazi u kantinu pa poalio to nije jeo bre. Stumpy je ustao,
metalne noge njegova stolca zastrugale su po podu. - Vidimo se u uredu.
Ne mogavi smisliti nijedan uvjerljiv razlog da zazove Stumpyja natrag ili ostavi
ruak prije no to Kate sjedne, Ray se usiljeno nasmijeio. - Bog, Kate. - Osjetio je kako
mu obraze oblijeva vrela rumen. Usta su mu bila suha kao barut i s mukom je progutao
slinu.
- Hej. - Sjela je i odmotala svoj sendvi, naizgled nesvjesna njegove nelagode.
Izraz njezina lica bio je neodgonetljiv i njega je obuzela jo gora munina. Odgurnuo
je hranu u stranu, zakljuivi da je Moirin gnjev manje od dva zla, pa se osvrnuo kako bi
se uvjerio da ih nitko ne slua.
- Ono sino... - zapoeo je, osjeajui se kao nespretni tinejder.
70
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Kate ga je prekinula. - Oprosti. Ne znam to me je spopalo - jesi li dobro?

Ray je izdahnuo. - Vie-manje. Ti?
Kimnula je. - Da budem iskrena, malo mi je neugodno.
- Nema ti zato biti neugodno - rekao je Ray. - Nisam smio...
- To se nije smjelo dogoditi - ponovno ga je prekinula Kate - ali samo smo se
poljubili. - Nacerila se Rayu pa odgrizla zalogaj sendvia i nastavila govoriti ustima
punim sira i kiselih krastavaca. - Lijepo smo se poljubili, ali samo poljubili.
Ray je polako izdahnuo. Sve e biti u redu. Grozno je to se to uope dogodilo, i ako
Mags ikad sazna, bit e katastrofa, ali sve je u redu. I Kate i on odrasli su ljudi i mogu na
to gledati kao na jo jedno ivotno iskustvo i nastaviti dalje kao da se nita nije dogodilo.
Prvi put u dvanaest sati, Ray si je dopustio sjetiti se kako je dobar osjeaj ljubiti nekog
tko prti energijom, tko je tako iv. Osjetio je kako rumen ponovno nagre u njegovo lice
i nakaljao se odgurujui tu misao.
- Vano je da si ti u redu - rekao je.
- Ray, sve je u redu. Stvarno. Neu podnijeti tubu protiv tebe, ako te to brine.
Ray se zacrvenio. - Gospode, ne! To mi nije ni palo na pamet. Samo, zna, ja sam
oenjen i...
- A ja imam deka - bez okolianja je rekla Kate. - I oboje znamo na emu smo. Dakle,
nita se nije dogodilo, u redu?
- U redu.
- A sad - nastavila je Kate, najednom sva poslovna - dola sam da te pitam to misli
o apelu javnosti na godinjicu smrti Jacoba Jordana.
- Zar je ve prolo godinu dana?
- Sljedei mjesec e biti godina dana. Ne vjerujem da emo imati velik odaziv, ali ako
je netko progovorio, moda napokon dobijemo neku informaciju, a uvijek postoji
mogunost da je netko napokon spreman olakati savjest. Netko mora znati tko je vozio
onaj automobil.
Oi su joj blistale, a lice imalo onaj njemu dobro poznat odluan izraz.
- Uputit emo apel - rekao je. Zamislio je reakciju naelnice na taj prijedlog i znao da
nee slutiti na dobro za njegovu karijeru. Ali apel javnosti na godinjicu pogibije dobra
je zamisao. To su inili s vremena na vrijeme kod nerijeenih sluajeva, ako ni zbog ega
drugog, a ono barem da uvjere obitelji rtava da policija nije posve odustala - iako se
sluaj vie aktivno ne istrauje. Vrijedilo je pokuati.
- Super. Moram dovriti izvjetaj s jutarnjeg posla, ali to kae da se naemo danas
poslijepodne i isplaniramo apel? - Veselo je mahnula Moiri na izlasku iz kantine.
Ray je poelio da i on moe zaboraviti dogaaje prole veeri tako lako kao Kate.
Njemu je bilo teko pogledati je i ne sjetiti se njezinih ruku oko svog vrata. Prekrio je
nepojedene lazanje paprinatim ubrusom i odloio svoj tanjur na policu uz vrata. - Moira,
prava si majstorica - rekao je prolazei pokraj prozoria za posluivanje.
- Sutra je grki dan! - doviknula je za njim.
Ray se u mislima podsjetio da sutra donese sendvie.

Telefonirao je kad je Kate ne pokucavi otvorila vrata njegova ureda. Shvativi da je Ray
zauzet, nijemo se ispriala i poela uzmicati, ali on joj je mahnuo da sjedne. Oprezno je
zatvorila vrata i smjestila se na niski stolac ekajui da on zavri razgovor. Vidio je kako

71
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

pogledava fotografiju Mags i djece na njegovu stolu i osjetio novi nalet kajanja,
istodobno se trudei da ostane usredotoen na razgovor s naelnicom policije.
- Ray je li to uistinu potrebno? - govorila je Olivia. - Slabe su anse da e itko istupiti
i bojim se da e to samo privui pozornost na injenicu da nismo pronali krivca za smrt
tog djeteta.
Ime mu je Jacob, nijemo joj je odvratio Ray, ponavljajui rijei koje je prije gotovo
godinu dana izgovorila djeakova majka. Pitao se je li njegova efica uistinu tako
bezosjeajna kao to se ini.
- A kako nitko ne bui zahtijevajui pravdu, ini se nepotrebnim iznova podjariti
cijelu tu stvar. Mislila sam da ima dovoljno toga na tanjuru, naroito sad kad se
pribliavaju izbori za glavnog inspektora.
Implikacija je bila oita.
- Razmiljala sam da te zamolim da preuzme sluaj droge u naselju Creston, ali ako
bi se ti radije fokusirao na stari sluaj... - Operacija Prodor bila je uspjena i ovo nije bio
prvi put u posljednjih nekoliko tjedana da je naelnica zamahala pred njim mrkvom jo
vanijeg sluaja. Kratko je oklijevao pa opazio Katein pogled. Pomno ga je promatrala.
Radei s Kate podsjetio se zato je prije mnogo godina odabrao policijsku slubu.
Pronaao je svoju staru strast prema poslu i odsad nadalje init e ono to je ispravno, a
ne ono to odgovara efovima.
- Mogu i jedno i drugo - odluno je rekao. - Objavit u apel. Mislim da je to dobra
odluka.
Olivia je kratko utjela pa odvratila: - Jedan lanak u Postu, Ray, i nekoliko plakata
uz cestu. Nita vie - i sve treba maknuti nakon tjedan dana. - To rekavi, spustila je
slualicu.
Kate je ekala da on progovori, nervozno lupkajui olovkom o naslon za ruku.
- Dobili smo zeleno svjetlo - rekao je Ray.
Kateino lice razvuklo se u osmijeh od uha do uha. - Svaka ast. Je li bijesna?
- Preboljet e - rekao je Ray. - Samo eli dati do znanja da ne odobrava, tako da moe
biti pravednica kad nam se to obije o glavu i povjerenje javnosti ponovno se sunovrati.
- Nije li to cinino!
- To su ti glavni efovi.
- I ti jo uvijek eli promaknue? - Kateine oi zatreptale su i Ray se nasmijao.
- Ne mogu zauvijek ostati ovdje.
- Zato ne?
Ray je pomislio koliko bi dobro bilo ne morati misliti na napredovanje u karijeri i
samo se fokusirati na posao - posao koji voli. - Zato to imam dvoje djece koje treba
kolovati dok ne zavre fakultete - najzad je rekao. - Uostalom, ja neu biti kao oni, neu
zaboraviti kako je na terenu.
- Podsjetit u te na to kad bude naelnik policije i kae mi da ne smijem objaviti
apel javnosti povodom godinjice pogibije.
Ray se nacerio. - Ve sam razgovarao s Postom: Suzy French nema nita protiv da se
prikrpamo njihovom lanku s pozivom oevicima da se jave s informacijama koje e
dovesti... i tako dalje. Oni e odraditi prilog o Jacobu, ali volio bih da ti nazove Suzy,
javi joj pojedinosti i telefonski broj, i da slubenu policijsku izjavu o tome kako e sve
obavijesti ostati strogo povjerljive.
- Nema problema. to emo s njegovom majkom?

72
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ray je slegnuo ramenima. - Objavit emo apel bez nje, to drugo? Razgovaraj s
ravnateljicom Jacobove kole, pitaj je bi li eljela rei neto za novine. Bilo bi dobro da
dobiju neto to dosad nisu imali, ako je mogue. Moda neki crte koji je Jacob nacrtao
u koli? Priekat emo i vidjeti hoe li apel iime uroditi, prije no to ponemo traiti
majku - ta kao da je isparila s lica zemlje.
Ray je bio bijesan na asnicu za vezu s obitelji jer nije bolje nadzirala Jacobovu
majku. Iako, nije se udio to je ena otila. Iz iskustva je znao da veina ljudi na gubitak
voljene osobe reagira na jedan od dva naina: ili se zakunu da se nikad nee odseliti i
sve prostorije ostave zauvijek onakve kakve su bile, kao svojevrsno svetite; ili ponu
ispoetka, nesposobni podnijeti pomisao da iz dana u dan ive kao da se nita nije
promijenilo, a zapravo im se cijeli svijet zaljuljao.
Kad je Kate otila iz njegova ureda, promatrao je Jacobovu fotografiju, jo uvijek
privrenu na plutenu plou na zidu. Rubovi su se malo savili i Ray je paljivo skinuo
fotografiju s ploe i izravnao je pa je naslonio na uokvirenu fotografiju Mags i djece, gdje
ju je bolje vidio.
Apel povodom godinjice pogibije bio je zadnji korak i usto takav koji najvjerojatnije
nee uroditi plodom, ali barem je neto. A ako ne upali, poslat e dosje u arhivu i krenuti
dalje.

73
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

16

Sjedim za kuhinjskim stolom ispred laptopa, koljena privuenih na prsa ispod debelog
vunenog pulovera koji sam obiavala nositi u ateljeu u zimskim mjesecima. Nalazim se
tik do tednjaka, ali tresem se i navlaim rukave preko dlanova. Jo nije ni vrijeme
ruka, ali natoila sam si veliku au crnog vina. Upisujem u trailicu pa oklijevam.
Prolo je mnogo mjeseci otkad sam se zadnji put kinjila provjeravanjem. Nee pomoi -
nikad ne pomae ali kako da ne razmiljam o njemu, ba danas od svih dana?
Otpijem gutljaj vina i kliknem na povrat na prethodnu stranicu. Za nekoliko sekundi
ekran je preplavljen novinskim lancima o nesrei; objavama na forumima i sjeanjima
na Jacoba. Boja teksta na linkovima pokazuje da sam svaku od tih stranica posjetila ve
ranije.
Ali danas, tono godinu dana nakon to se moj svijet sruio, u online izdanju Bristol
Posta objavljenje novi lanak.
Prigueno jecam, stisnuvi ake toliko da mi se zglobovi bjelasaju ispod koe. Gutam
kratki lanak pa se vraam na poetak kako bih ga proitala iznova. Nema novih razvoja
dogaaja: policija nema nikakvih tragova, nikakvu informaciju o automobilu, samo
podsjea da trai vozaa koji je usmrtio Jacoba nesmotrenom vonjom. Taj izraz u meni
izaziva muninu i zatvaram internet, ali ak ni pozadinska fotografija zaljeva ne uspijeva
me smiriti. Od izlaska s Patrickom nisam bila na obali. Imam narudbe koje moram
odraditi, ali toliko se stidim svog ponaanja da ne mogu podnijeti pomisao da bih na
plai mogla naletjeti na njega. Kad sam se probudila ujutro nakon naeg izlaska, moj
strah inio mi se apsurdnim i bila sam gotovo dovoljno hrabra da ga nazovem i ispriam
se. Ali kako je vrijeme prolazilo, izgubila sam hrabrost i sad je ve prolo skoro etrnaest
dana, a on mi se nije javio. Najednom osjeam muninu. Izlijevam vino u sudoper i
odluujem odvesti Beaua u etnju stazom uz obalu.
Imam osjeaj da hodamo kilometrima dok zaobilazimo rt i pribliavamo se Port
Ellisu. Ispod nas je neka siva graevina, zacijelo postaja obalne slube za spaavanje, i ja
neko vrijeme stojim i zamiljam ivote koje su njezini dragovoljci spasili. Dok
nastavljam stazom prema Port Ellisu, ne mogu ne razmiljati o Patricku. Nemam plan,
samo hodam do sela i veterinarske ambulante. Tek kad povuem vrata i zaujem zvonce
iznad svoje glave, shvaam da ne znam to u mu rei.
- Kako vam moemo pomoi? - Recepcionarka je ista, iako je se ne bih sjetila osim
po onim arenim bedevima na kuti.
- Bih li nakratko mogla vidjeti Patricka? - Pada mi na pamet da bih trebala smisliti
neki razlog, ali ona me za njega ne pita.
- Odmah se vraam.
Nezgrapno stojim u ekaonici, u kojoj sjedi neka ena s djetetom i nekom ivotinjom
u pletenoj koari. Beau napinje svoj povodac i ja ga poteem k sebi.
Nekoliko minuta kasnije ujem korake i Patrick dolazi. Odjeven je u smee
samterice i kariranu koulju, a kosa mu je razbaruena, kao da je provlaio prste kroz
nju.
- Neto nije u redu s Beauom? - Pristojan je, ali ne smijei se i moja odlunost slabi.
- Ne. Voljela bih porazgovarati s tobom. Nakratko.
74
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Oklijeva, i sigurna sam da e odbiti. Obrazi mi gore i bolno sam svjesna

recepcionarke koja nas promatra.
- Ui.
Slijedim ga u prostoriju u kojoj je pregledao Beaua, a on se naslanja na umivaonik.
Nita ne govori - nee mi olakati.
- eljela sam... eljela sam se ispriati. - Osjeam peckanje u dubini oiju i snagom
volje potiskujem suze.
Patrick se kiselo osmjehne. - I prije sam dobivao koarice, ali obino ne tako brzo. -
Pogled mu je sad blai i ja se odvaujem na nesiguran osmijeh.
- Strano mi je ao.
- Jesam li uinio neto pogreno? Neto rekao?
- Ne. Dapae. Bio si... - Trudim se pronai pravu rije i odustajem. - Ja sam kriva,
nisam ba vina izlascima.
Stanka, a tad mi se Patrick naceri. - Moda ti treba praksa.
Ne mogu se ne nasmijati. - Moda.
- Sluaj, imam jo dva pacijenta pa sam za danas gotov. to kae da ti skuham
veeru? Sloenac se ve lagano krka, a ima ga i vie no dovoljno za dvoje. Ubacit u i
porciju za Beaua.
Ako odbijem, vie ga nikad neu vidjeti.
- Rado bih veerala s tobom.
Patrick pogleda na sat. - Naimo se ovdje za sat vremena - hoe li se snai dotad?
- Ne brini. Ionako sam eljela malo fotkati selo.
- Super, onda se brzo vidimo. - Osmijeh mu je sad iri i dosee mu do oiju koje se
nabiru u kutovima. Ispraa me iz ordinacije i ja hvatam pogled recepcionarke.
- Jeste li sve rijeili?
Pitam se to ona misli zato sam eljela vidjeti Patricka, a onda odluim da me nije
briga. Bila sam hrabra: moda jesam pobjegla, ali vratila sam se i veerat u s
mukarcem kojem se sviam dovoljno da ga moja nervoza nije odbila.

***

Uestalost kojom provjeravam sat nimalo ne pomae da vrijeme bre proe, i Beau i ja
nekoliko puta obilazimo cijelo selo prije no to je vrijeme da se vratim do ambulante. Ne
elim ui i lakne mi kad Patrick izae navlaei jaknu od navotena platna i osmjehujui
se od uha do uha. Pogladi Beaua po uima pa zajedno pjeaimo do kuice u nizu u
susjednoj ulici. Patrick nas vodi u dnevni boravak, u kojem se Beau smjesta skljoka
ispred kamina.
- Moe aa vina?
- Hvala. - Sjedam, ali nervozna sam pa gotovo odmah ponovno ustajem. Prostorija je
mala ali ugodna, sa sagom koji prekriva veinu poda. S obje strane kamina nalazi se
fotelja i ja se pitam koja je njegova - nita ne odaje da je jedna koritenija od druge. Mali
televizor djeluje usputno u prostoriji, ali nie uz naslonjae ispunjene su golemim
policama za knjige. Zabacujem glavu da proitam naslove na hrptovima.
- Imam previe knjiga - kae Patrick vraajui se s dvije ae crnog vina. Uzimam
jednu, zahvalna na neemu ime u zaposliti ruke. - Stvarno bi se nekih trebao rijeiti, ali
na kraju se ne mogu odvojiti od njih.

75
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Oboavam itati - kaem - iako sam jedva uzela knjigu u ruku otkad sam doselila
ovamo.
Patrick sjedne u jedan od naslonjaa. Slijedim njegov primjer i smjetam se u drugi,
prtljajui prstima po drki ae.
- Koliko si dugo fotografkinja?
- Zapravo nisam fotografkinja - kaem, samu sebe iznenadivi iskrenou. - Kiparica
sam. - Pomislim na svoj vrtni atelje: razbijenu glinu, krhotine gotovih skulptura
spremnih za isporuku. - Barem sam bila.
- Vie ne kipari?
- Ne mogu. - Oklijevam pa irim prste lijeve ruke, na kojoj se vide crvene brazgotine
na dlanu i zapeu. - Imala sam nesreu. Sad ponovno mogu koristiti ruku, ali izgubila
sam osjet u jagodicama prstiju.
Patrick zazvidi. - Sirotice. Kako se to dogodilo?
Najednom mi pred oima zabljesne ta no prije godinu dana, ali guram je natrag u
sebe. - Izgleda gore no to jest - kaem. - Trebala sam biti opreznija. - Ne mogu pogledati
Patricka, ali on spretno mijenja temu.
- Jesi li gladna?
- Kao vuk. - eludac mi kruli na miomirise iz kuhinje. Slijedim ga do iznenaujue
velike prostorije s borovom komodom preko cijelog jednog zida. - Bila je bakina - kae
iskljuujui tednjak. - Kad je umrla, dobili su je moji roditelji, ali oni su prije nekoliko
godina odselili u inozemstvo pa sam je ja naslijedio. Ogromna je, zar ne? U njoj je sve i
svata. to god inila, ne otvaraj ta vrata.
Promatram Patricka dok paljivo grabi sloenac na dva tanjura, brie kapljice
umaka rubom kuhinjske krpe i za sobom ostavlja jo veu mrlju.
Donosi vrele tanjure do stola i jedan odlae ispred mene. - Ovo je vie-manje jedino
jelo koje znam pripremiti - kae kao da se ispriava. - Nadam se da e biti u redu. -
Zagrabi malo hrane u metalnu zdjelicu i kao na lagvort, Beau dokaska u kuhinju i
strpljivo eka da mu Patrick odloi zdjelicu na pod.
- Ne jo, drukane - kae Patrick. Uzima vilicu u ruku i prevre meso u zdjelici da ga
ohladi.
Sputam pogled kako bih prikrila osmijeh. Po nainu na koji se odnosi prema
ivotinjama o ovjeku se moe mnogo rei i ja ne mogu ne osjetiti naklonost prema
Patricku. - Izgleda slasno - kaem. - Hvala ti. - Ne mogu se sjetiti kad se zadnji put netko
ovako brinuo o meni. Uvijek sam ja kuhala, pospremala, vodila kuanstvo. Provela sam
toliko godina nastojei stvoriti sretnu obitelj, samo da bi se razmrskala oko mene.
- Recept je mamin - kae Patrick. - Svaki put kad doe, pokuava obogatiti moj
kulinarski repertoar - vjerojatno misli da ivim od ipsa i pizze kad nje nema, kao tata.
Nasmijem se.
- Ove e im jeseni biti etrdeset godina da su zajedno - kae. - Ja to ne mogu
zamisliti, a ti?
Ne mogu. - Jesi li ikad bio oenjen? - pitam.
Patrickove oi se smrae. - Nisam. Jednom sam mislio da bih se mogao oeniti, ali
nije tako ispalo.
Nakon toga zauti, a meni se uini da na njegovu licu vidim olakanje kad shvati da
ga neu pitati zato.
- A ti?

76
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Duboko udahnem. - Neko sam vrijeme bila u braku. Na kraju smo shvatili da nam se
elje razlikuju. - Nasmijeim se na to ublaavanje istine.
- Veoma si osamljena u Blaen Cediju - kae Patrick. - Zar ti to ne smeta?
- Svia mi se. Divno je ivjeti ondje, a za drutvo imam Beaua.
- Zar se ne osjea usamljeno bez drugih kua u blizini?
Razmiljam o svojim isprekidanim noima, kad se budim vritei, a nema nikoga da
me utjei. - Bethan viam gotovo svakodnevno.
- Bethan je dobra prijateljica. Poznajem je godinama.
Pitam se koliko su bliski Patrick i Bethan bili. On mi poinje priati kako su jednom
bez pitanja uzeli amac Patrickovog oca i odveslali u zaljev.
- Uoili su nas za nekoliko minuta i vidio sam kako tata stoji na obali prekrienih
ruku, pokraj Bethanina tate. Znali smo da nam se ne pie dobro kad se vratimo pa smo
ostali u amcu, a starci su ostali na plai. Imao sam osjeaj da su ondje satima.
- to se dogodilo?
Patrick se nasmijao. - Popustili smo, naravno. Doveslali smo natrag i dobili to smo
zasluili. Bethan je nekoliko godina stanja od mene pa je veina krivnje pala na nju, ali i
ja sam bio dva tjedna u kazni.
Smjekam se dok on odmahuje glavom glumei tugu zbog te kazne. Mogu ga
zamisliti kao djeaka, kose jednako razbaruene kao i sad, i glave pune vragolija.
Moj prazan tanjur zamjenjuje zdjelica pite od jabuka s kremom od jaja. Miris vrueg
cimeta izaziva mi sline. Odmiem kremu sa sone pite i jedem voe, gurkam ga po
zdjelici kako ne bih ispala nepristojna.
- Ne svia ti se?
- Pita je sjajna. Samo to zapravo ne jedem slatko. - Prehrambenu naviku teko je
prekinuti.
- Ne zna to proputa. - Patrick smae svoj desert u nekoliko zalogaja. - Nisam je ja
ispekao. Donijela mi ju je jedna od cura na poslu.
- Oprosti.
- Nema veze, stvarno. Ostavit u je da se malo ohladi pa je Beau moe slistiti.
Pas nauli ui na zvuk svog imena.
- Divan je on pas - kae Patrick - i pravi sretnik.
Kimnem suglaavajui se, iako znam da je meni Beau potreban koliko i ja njemu. Ja
sam sretnica. Patrick se nalaktio na stol i brada mu poiva na dlanu dok miluje Beaua.
Oputen i zadovoljan: mukarac bez tajni i boli.
Podigne pogled i uhvati me kako ga promatram. U nelagodi okreem glavu i
zamjeujem novi niz polica u kutu kuhinje. - Jo knjiga?
- Ne mogu si pomoi - naceri se Patrick. - Ovdje su uglavnom kuharice koje mi je
mama darovala kroz godine, iako ima i krimia. itam sve to ima pristojnu radnju.
Poinje raiavati stol, a ja se zavalim u stolac i promatram ga.
Da ti ja ispriam jednu priu, Patrick?
Priu o Jacobu i nesrei. O tome kako sam pobjegla jer nisam vidjela kako bih mogla
preivjeti ne ponem li iznova; i o vritanju iz noi u no jer se nikad neu osloboditi
onoga to se dogodilo.
Da ti ispriam tu priu?

77
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Vidim kako slua, raskolauje oi dok mu govorim o kripi konica; prasku Jacobove
glave o prednje staklo. elim da posegne za mnom preko stola, ali ne mogu ga natjerati
da me uhvati za ruku, ak ni u mati. elim da mi kae da razumije; da nisam ja kriva; da
se to moglo dogoditi svakome. Ali on odmahuje glavom; ustaje od stola; odguruje me.
Gadim mu se. Gnua me se.
Nikad mu ne bih mogla rei.
- Jesi li dobro? - Patrick me udno gleda i naas imam osjeaj kao da mi ita misli.
- Veera je bila divna - kaem. Imam dvije opcije: ili u otii od Patricka, ili u mu
zatajiti istinu. Mrzim mu lagati, ali ne mogu ga pustiti da ode. Pogledam sat na zidu. -
Morat u krenuti - kaem.
- Nee valjda ponovno pobjei kao Pepeljuga?
- Ovaj put ne. - Crvenim se, ali Patrick se smjeka. - Ali u devet ide zadnji autobus za
Penfach.
- Nema auto?
- Ne volim voziti.
- Ja u te odvesti. Popio sam samo aicu vina - nema frke.
- Ne treba, radije bih se sama vratila kui.
ini mi se da u Patrickovim oima uoavam trunku ogorenosti.
- Moda se vidimo sutra ujutro na plai? - kaem.
On se opusti i nasmijei. - To bi bilo super. Stvarno mi je drago to sam te ponovno
vidio - drago mi je da si se vratila.
- I meni.
Donosi mi moje stvari i stojimo u majunom hodniku dok ja zakopavam kaput.
Jedva imam prostora za laktove, a njegova me blizina ini nespretnom. Prtljam oko
zatvaraa.
- Ja u - kae.
Gledam kako njegovi prsti paljivo namjetaju zupce i povlae smiak. Ukoena sam
od tjeskobe, ali njegove ruke zaustavljaju se tik ispod moje brade i omataju mi al oko
vrata. - Eto. Hoe li me nazvati kad stigne kui? Dat u ti broj.
Iznenaena sam njegovom brigom. - Bih, ali nemam telefon.
- Nema mobitel?
Gotovo se nasmijem njegovoj nevjerici. - Ne. U kolibi postoji telefonska linija, za
internet, ali telefon nije spojen. Bit u dobro, obeajem.
Patrick stavi ruke na moja ramena i prije no to imam prilike reagirati, nagne se
prema meni i njeno me poljubi u obraz. Osjeam njegov dah na licu i najednom vie
nisam sigurna na vlastitim nogama.
- Hvala ti - kaem, i mada to nije samo nedostatno nego i neoriginalno, on mi se
nasmijei kao da sam rekla neto dubokoumno, a ja pomislim kako je lako biti s nekim
tako nezahtjevnim.
Stavljam Beauu povodac i mi se opratamo. Znam da e nas Patrick gledati dok
odlazimo i kad se okrenem stigavi do kraja ulice, vidim ga kako jo uvijek stoji na
vratima.

78
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

17

Rayov mobitel zazvonio je ba dok je sjedao za doruak. Lucy se trudila osvojiti

izviaku znaku iz kuhanja i shvaala je to mnogo ozbiljnije no to je prigoda
zahtijevala. Vrh jezika virio joj je iz usta dok je paljivo prebacivala zagorjelu slaninu i
gumenasta jaja na tanjure svojih roditelja. Tom je prespavao kod prijatelja i nije se
trebao vratiti do ruka: Ray se suglasio s Mags kad je zamijetila koliko je lijepo da Tom
ima prijatelje, ali osobno je jednostavno uivao u miru kue bez lupanja vratima i srditih
povika.
- Izgleda slasno, duice. - Ray je iskopao mobitel iz depa i pogledao na zaslon.
Zatim je pogledao Mags. - Posao. - Pitao se hoe li uti novosti o operaciji Sokol -
kako je nazvan sluaj raspaavanja narkotika u naselju Creston. Naelnica je mahala
svojom mrkvom jo tjedan dana prije no to ju je najzad spustila u Rayovo krilo, s
odlunom uputom da se na Sokola mora fokusirati vie nego na ijedan drugi sluaj. Nije
spomenula apel povodom godinjice Jacobove pogibije. Nije ni morala.
Mags je pogledala Lucy, koja je bila zaokupljena rasporeivanjem hrane na tanjure. -
Najprije dorukuj. Molim te.
Ray je nevoljko odbio poziv i prebacio ga na glasovnu potu. im je nakrcao vilicu
slaninom i jajima, telefon je ponovno zazvonio. Na poziv je odgovorila Mags.
- Oh, bog, Kate. Je li hitno? Usred doruka smo.
Raya je najednom obuzela nelagoda. Pregledao je poruke na BlackBerryju kako bi se
neim zabavio, brzo pogledavajui Mags koja mu je ve ukoenim ramenima dovoljno
jasno davala do znanja da nije sretna zbog tog nametanja. Zato ga Kate zove kui? I to u
nedjelju? Naulio je ui ne bi li uo Katein glas na drugoj strani linije, ali nije uspio nita
razabrati. Poznati osjeaj munine koji ga je opsjedao zadnjih nekoliko dana vratio se i
maloduno je pogledao slaninu i jaja na svom tanjuru.
Mags je bez rijei proslijedila mobitel Rayu.
- Bog, Ray. - Kate je bila vesela, nesvjesna njegove unutarnje borbe. - to ima?
- Obiteljske stvari. to je bilo? - Osjetio je Magsin pogled na sebi i znao je da je
nekarakteristino otresit.
- Strano mi je ao to te ometam - suho je rekla Kate - ali mislila sam da nee
eljeti ekati do sutra.
- to je bilo?
- Netko se javio na apel u Jacobovom sluaju. Imamo svjedoka.

U roku od pola sata, Ray je bio u uredu.

- to imamo?
Kate je preletjela pogledom preko isprintane elektronike poruke poslane iz centra
za hitne pozive.
- Tipa koji tvrdi da ga je negdje u vrijeme nesree opasno pretekao i presjekao mu
put jedan crveni automobil koji je krivudao cestom. Kae da je to namjeravao prijaviti,
ali nije.

79
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ray je osjetio nalet adrenalina. - Zato se nije javio kad smo objavili prvi apel
moguim svjedocima?
- Nije iz grada - odvratila je Kate. - Bio je u posjetu sestri za roendan - zbog toga je
siguran u datum - ali istog se dana vratio u Bournemouth i nije znao da je Jacob
pregaen, a voza pobjegao. U svakom sluaju, zbrojio je dva i dva tek kad mu je sestra
sino telefonom spomenula apel.
- Je li pouzdan? - upitao je Ray. Svjedoci su nepredvidivi. Neki sjajno pamte
pojedinosti - drugi ti ne znaju rei koje boje im je koulja, a da najprije ne provjere; a ak
i tad pogrijee.
- Ne znam, nismo jo razgovarali s njim.
- Zato ne?
- Pola deset je - obrecnula se Kate, branei se. - Informaciju smo primili samo pet
minuta prije nego to sam te nazvala i mislila sam da e eljeti razgovarati s njim
osobno.
- Oprosti.
Kate je samo slegnula ramenima na njegovu ispriku.
- I ispriavam se ako sam zvuao grubo kad si nazvala. Bilo mi je nekako udno,
zna.
- Je li sve u redu?
To pitanje bilo je dvosmisleno. Ray je kimnuo.
- U redu je. Samo mi je bilo nelagodno.
Kratko su se promatrali prije no to je Ray skrenuo pogled.
- Dobro, dovedimo ga. elim sve pojedinosti koje nam moe dati o tom automobilu.
Marku, boju, broj tablica - bilo to o vozau. Izgleda da smo dobili novu priliku; ovaj put
uinimo to kako treba.

- Nijedan jebeni trag! - Ray se ushodao ispred prozora u svom uredu, ni ne pokuavajui
sakriti ojaenost. - Ne moe nam rei koliko je star bio voza, je li bio bijelac ili crnac -
Isuse! Ne zna ni je li za volanom bio mukarac ili ena! - Snano je protrljao glavu, kao
da bi taj podraaj mogao potaknuti neku ideju.
- Vidljivost je bila slaba - podsjetila ga je Kate - a on se koncentrirao da sauva
nadzor nad vlastitim vozilom.
Ray nije bio raspoloen za velikodunost. - Taj tip ne bi smio voziti ako se izbezumi
zbog malo kie. - Sruio se na stolac i srknuo gutljaj kave pa se lecnuo shvativi da je
hladna kao led. - Jedan od ovih dana stvarno u stii popiti cijelu alicu kave -
promrmljao je.
- Ford s registarskom tablicom koja poinje na J - rekla je Kate itajui iz svojih
zabiljeki - s napuklim prednjim staklom. Moda Fiesta ili Focus. I to je neto.
- Bolje nego nita - suglasio se Ray. - Krenimo. Volio bih da ti prioritet bude pronai
Jacobovu majku. Ako - kad - nekoga ukebamo zbog smrti njezina sina, elim da zna da
nismo odustali.
- Razumijem. Lijepo sam kliknula s ravnateljicom kole kad sam nazvala zbog apela.
Nazvat u ponovno i jo malo proakati. Netko je sigurno ostao u kontaktu s njom.
- Rei u Malcolmu da se primi automobila. Prometna e nam provjeriti sve Fieste i
Fokuse registrirane u Bristolu, a ja u te poastiti rukom dok pregledavamo ispis.

80
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Odgurujui u stranu ostatke onoga to je Moira optimistino ponudila kao paellu, Ray je
poloio dlan na hrpu papira ispred sebe. - Devetsto etrdeset i dva. - Zazvidao je.
I to samo u ovom podruju - dodala je Kate. - to ako je bio samo u prolazu?
- Da vidimo moemo li malo suziti potragu. Presavinuo je ispis i pruio ga Kate. -
Usporedi ovaj popis s automatskim prepoznavanjem registarskih tablica: recimo od
pola sata prije nesree do pola sata nakon nesree. Vidjet emo koliko ih je bilo na cesti
u tom vremenu i poeti ih eliminirati.
- Pribliavamo se - rekla je Kate blistavih oiju. - Osjeam da je tako.
Ray se nacerio. - Ne trimo pred rudo. Na emu jo trenutano radi?
Nabrajala je sluajeve na prste. - Pljaka u Londisu, napadi na taksiste Azijce i
mogue silovanje koje nam prosljeuju plavci. Oh, a sljedei tjedan imam i dvodnevni
teaj o radu u multietnikim zajednicama.
Ray je prezirno puhnuo kroz nos. - Smatraj se osloboenom s udice multietnikih
zajednica. I proslijedi mi svoje ostale poslove da ih preraspodijelim. elim da radi puno
radno vrijeme na Jacobovu sluaju.
- Ovaj put slubeno? - upitala je Kate izvijajui obrvu.
- Svima pred oima - s cerekom je odvratio Ray. - Ali budi njena s prekovremenima.

81
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

18

Autobus stie u Port Ellis, a Patrick me ve eka. Posljednja dva tjedna svaki smo se dan
nalazili na plai i kad je predloio da dananje poslijepodne provedemo zajedno, samo
sam naas oklijevala. Ne mogu provesti cijeli ivot u strahu.
- Kamo idemo? - pitam osvrui se u potrazi za migovima. Njegova je kua u
suprotnom smjeru, a pokraj seoskog puba prolazimo ne zaustavljajui se.
- Vidjet e.
Odlazimo iz sela cestom prema moru. Dok hodamo, ruke nam se dodirnu i njegovi
prsti isprepletu s mojima. Osjeam marce kroz cijelo tijelo i oputam ruku u njegovoj.
Vijest da provodim vrijeme s Patrickom proirila se Penfachom zapanjujuom
brzinom. Juer sam u seoskoj trgovini naletjela na Iestyna.
- ujem da se via s malim Aluna Mathewsa - rekao je s naherenim osmijehom. -
Patrick je dobar momak, mogla si proi i mnogo gore. - Osjetila sam kako se crvenim.
- Kad ete mi doi pogledati ulazna vrata? - upitala sam mijenjajui temu. - Nije nita
bolje: brava strano zapinje i klju se ponekad uope ne da okrenuti.
- Ne mora brinuti zbog toga odgovorio je Iestyn. - Ovdje ti nitko nee nita ukrasti.
Morala sam udahnuti prije no to sam odgovorila, znajui da me on dri udnom jer
uope zakljuavam vrata. - Svejedno, bolje bih se osjeala da ih popravite.
Iestyn je ponovno obeao da e svratiti do kolibe i srediti bravu, ali kad sam otila
negdje u vrijeme ruka, jo se nije bio pojavio i trebalo mi je punih deset minuta da
silom zakljuam vrata.
Cesta se i nadalje suava, a na kraju staze nazirem valove oceana. Voda je siva i
nepomirljiva, bijele kapljice uzburkanih valova prskaju u zrak. Galebovi krue u
oamuujuim krugovima, udarani vjetrovima koji se omataju oko zaljeva. Najzad
shvaam kamo me Patrick vodi.
- Postaja obalne slube za spaavanje! Moemo li unutra?
- To sam i planirao - kae. - Veterinarsku ambulantu si vidjela; mislio sam da bi
voljela vidjeti i ovo mjesto - i ovdje provodim gotovo jednako mnogo vremena.
Postaja obalne slube za spaavanje u Port Ellisu neobina je, zdepasta graevina za
koju bi ovjek lako mogao pomisliti da je industrijska zgrada, da na vrhu nema
promatraki toranj; njegova etiri prozora podsjeaju me na kontrolni toranj na
aerodromu.
Prolazimo pokraj dvaju golemih, modrih kliznih vrata u prednjem dijelu zgrade i
Patrick upisuje ifru u sivu kutiju pokraj manjih vrata sa strane.
- Doi, pokazat u ti postaju.
Unutranjost postaje mirii na znoj i more; na gorku sol koja se zadrava na odjei.
Spremitem za amce dominira ono to Patrick naziva Craft; jarkonaranasti kruti
amac na napuhavanje.
- Privreni smo - kae - ali kad je vrijeme loe, ponekad na jedvite jade uspijevamo
ostati u amcu.

82
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Obilazim spremite i zamjeujem poruke privrene na vrata, popise opreme koji

se svakodnevno brino provjeravaju. Na zidu je plaketa u spomen trojice dragovoljaca
koji su izgubili ivote 1916.
- Kormilar P. Grant i lanovi posade Harry Ellis i Glyn Barry - itam naglas. - Strano.
- Ili su u pomo nekom parobrodu uz poluotok Gower - kae Patrick pridruivi mi
se i zagrlivi me oko ramena. Mora da mi vidi lice jer dodaje: - Tad je bilo drugaije -
nisu imali pola ove opreme koju mi danas imamo.
Hvata me za ruku i vodi iz spremita u prostorijicu u kojoj neki mukarac u modroj
felpi kuha kavu. Lice muje ilavo i grubo, odaje da je cijeli ivot proveo na otvorenom.
- Kako ide, Davide? - kae Patrick. - Ovo je Jenna.
- Ui te vezati vorove, je li? - David mi namigne, a ja se nasmijeim oito otrcanoj
ali.
- Nikad prije nisam mnogo razmiljala o postajama slube za spaavanje - kaem. -
Njihovo sam postojanje jednostavno podrazumijevala.
- Nee jo dugo postojati ako se ne nastavimo boriti za njih - kae David mijeajui
sirupastu kavu u koju je ubacio licu eera. - Nae tekue trokove plaa Nacionalna
sredinjica za traganje i spaavanje ne moru, ne vlada, pa vjeito nastojimo prikupiti
sredstva, da ne spominjem traenje dragovoljaca.
- David je na poslovoa - kae Patrick. - On vodi postaju, dri nas sve na uzdi.
David se nasmije. - Nije daleko od istine.
Telefon zazvoni, njegov zvuk prodoran je u praznoj prostoriji za posadu, i David se
ispria. Nekoliko sekundi kasnije, vraa se otkopavajui svoju felpu i trei u spremite
za amce.
- Kanu se prevrnuo kod zaljeva Rhossili - dovikne Patricku. - Otac i sin su nestali.
Helen je nazvala Garyja i Aleda.
Patrick otvori ormari i izvadi klupko ute gume, crveni prsluk za spaavanje i
tamnoplavu mornarsku kinu kabanicu. - ao mi je, Jenna, ali moram ii. - Navue
vodonepropusni kombinezon preko svojih traperica i majice. - Uzmi kljueve i priekaj
me kod kue. Brzo u se vratiti. - Kree se brzo i prije no to uspijem ita odgovoriti,
otri u spremite za amce, a dvojica mukaraca nahrupe kroz klizna vrata, irom
otvorena u pripravnosti. Za nekoliko minuta, njih etvorica ve vuku amac do vode i
spretno u skau u njega. Jedan od posade ne znam tko - potee ue kako bi pokrenuo
izvanbrodski motor i amac pojuri s plae poskakujui na uzburkanom moru.
Stojim i gledam kako se mrlja naranaste boje sve vie smanjuje, dok je siva posve
ne proguta.
- Brzi su, jelda?
Okreem se i na vratima prostorije za posadu ugledam enu naslonjenu na
dovratak. Dobrano je u pedesetim godinama ivota, tamne kose proarane sjedinama,
odjevena u bluzu s uzorkom, na koju je privren bed Nacionalne sredinjice za
traganje i spaavanje na moru.
- Ja sam Helen - kae. - Javljam se na telefon, vodim posjetitelje u obilazak i slino. Ti
si sigurno Patrickova djevojka.
Crvenim se na tu prisnost. - Ja sam Jenna. I ne mogu doi k sebi: ono nije moglo
trajati vie od petnaest minuta od poetka do kraja.
- Dvanaest minuta i trideset pet sekundi - kae Helen. Nasmijei se mojoj oitoj
iznenaenosti. - Moramo biljeiti sve pozive u pomo i vrijeme reakcije. Svi nai

83
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

dragovoljci ive na samo nekoliko minuta udaljenosti. Gary u ovoj ulici, a Aled je mesar
u glavnoj ulici.
- to se dogaa s mesnicom kad ga pozovete?
- Objesi znak na vrata. Lokalno stanovnitvo naviknuto je na to - dragovoljac je ve
dvadeset godina.
Okreem se ponovno prema vodi, na kojoj sad nema nijednog amca osim golemog
broda daleko na puini. Teki oblaci potonuli su toliko nisko da je horizont nestao, nebo
i more spojili se u jedinstvenu masu uskovitlanog sivila.
- Nita im se nee dogoditi - tiho kae Helen. - ovjek nikad ne prestane posve
brinuti, ali s vremenom se navikne.
Znatieljno je pogledam.
- David je moj suprug - objasni Helen. - Kad je otiao u mirovinu, u postaji je
provodio vie vremena nego kod kue pa sam nakon nekog vremena zakljuila da e biti
pametnije da mu se i ja pridruim, kad ve ne mogu pobijediti. Mrzila sam kad sam ga
prvi put vidjela kako se odaziva na poziv. Jedno je bilo ispratiti ga iz kue, ali vidjeti ih
kako se ukrcavaju u amac... pogotovo kad je vrijeme ovakvo kao danas... - Zadrhti. - Ali
vrate se. Uvijek se vrate.
Spusti ruku na moju i ja sam joj zahvalna na razumijevanju.
- ovjek shvati, zar ne? - kaem. - Koliko... - Uutim, nesposobna to priznati, ak i
samoj sebi.
- Koliko ti je potrebno da se vrate kui? - tiho kae Helen.
Kimnem. - Da.
- Da ti pokaem ostatak postaje?
- Ne, hvala. Mislim da u otii do Patrickove kue i priekati ga ondje.
- Dobar je on ovjek.
Pitam se je li ona u pravu. Pitam se kako zna. Uspinjem se brdom i svako malo osvrem
se u nadi da u ponovno ugledati naranasti amac. Ali nita ne vidim i tjeskoba mi stee
eludac. Dogodit e se neto loe, jednostavno znam.

udno je biti u Patrickovoj kui bez njega, ali odolijevam iskuenju da se popnem na kat
i razgledam. Ne znajui to bih drugo, ukljuim radio na lokalnoj postaji i perem posue
naslagano u sudoperu.
Mukarac i njegov sin tinejder nestali su nakon to se njihov kanu prevrnuo jednu
morsku milju od zaljeva Rhossili.
Radio pucketa od statikog elektriciteta i ja prtljam po kotaiu za ugaanje kako
bih pronala bolji signal.
Saznavi za to, amac za spaavanje Port Ellisa isplovio je u potragu, ali dosad nisu
uspjeli pronai dvojicu nestalih mukaraca. O daljnjem razvoju situacije bit ete
obavijeteni im primimo nove obavijesti.
Vjetar udara po stablima savijajui ih gotovo napola. Iz kue ne vidim more i nisam
sigurna je li mi drago zbog toga, ili bih trebala popustiti porivu i spustiti se do postaje
obalne slube za spaavanje pa odande traiti pogledom onu naranastu tokicu.
Oprala sam posude i sad briem ruke kuhinjskom krpom i hodam po kuhinji.
Komoda je natrpana papirima, a nered u njoj djeluje mi neobino utjeno. Stavljam ruku
na rukicu na vratima i u glavi ujem Patrickove rijei.
to god inila, ne otvaraj ta vrata.

84
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

to je to unutra to ne eli da vidim? Osvrnem se preko ramena, kao da bi on mogao

u svakom trenu ui, i odluno otvaram vrata. Istog asa neto se pone ruiti na mene i
ja zadaem, ispruim ruku i uhvatim vazu prije no to tresne na ploice na podu i
razmrska se. Vraam je na njezino mjesto meu ostalu stakleninu; iz naslaganog rublja u
komodi iri se miris stare lavande. Ovdje nema nieg zloslutnog: samo zbirka uspomena.
Tek to nisam zatvorila vrata, kad opazim srebrni rub okvira za fotografije koji viri
iz hrpe stolnjaka. Paljivo ga izvlaim. Na fotografiji je Patrick, s rukom oko ene kratke
plave kose i pravilnih bijelih zubiju. Oboje se smjekaju, ne u kameru, nego jedno
drugome. Pitam se tko je ona i zato je Patrick sakrio tu fotografiju od mene. Je li to ena
kojom je mislio da e se oeniti? Promatram fotografiju i pokuavam pronai neto po
emu u dokuiti kad je snimljena. Patrick izgleda isto kao sad i pitam se pripada li ova
ena njegovoj prolosti, ili je jo uvijek dio njegova ivota. Moda ja nisam jedina koja
uva tajne. Vraam fotografiju meu stolnjake i zatvaram vrata ormara, ostavljajui sve
kako sam nala.
Hodam po kuhinji, ali dozlogrdio mi je vlastiti nespokoj pa kuham alicu aja i sjedam za
stol da ga popijem.

Kia mi bocka lice, zamagljuje vid i ispunjava vidno polje nejasnim oblicima. Od vjetra
jedva ujem buku motora, ali jo uvijek ujem mukli udarac njegova tijela o haubu, tresak
kad se stropota na asfalt.
A onda najednom voda u mojim oima nije kia, nego morska voda. A motor nije
automobilski, nego brektanje amca za spaavanje. I mada je vrisak moj, lice koje me
promatra - tamna jezera oiju s upercima mokrih trepavica - to lice nije Jacobovo, nego
Patrickovo.

- ao mi je - kaem, nesigurna govorim li naglas - nisam eljela...

Osjeam kako mi neija ruka trese rame, grubo me trga iz sna. Zbunjena, podiem
glavu sa sklopljenih ruku; etverokut drvenog stola jo uvijek je topao od mog daha, a
hladnoa u kuhinji zapahnjuje mi lice. vrsto zatvaram oi pred grubim svjetlom arulje
i podiem ruku da sakrijem lice. - Ne!
- Jenna, probudi se. Jenna, sanja.
Polako sputam ruku, a kad otvorim oi, vidim Patricka koji klei ispred mog stolca.
Otvaram usta, ali ne mogu izustiti ni rije, mamurna od none more i preplavljena
olakanjem jer je on uz mene.
- to si sanjala?
Pokuavam sastaviti rijei. - Ja... nisam sigurna. Bojala sam se.
- Vie se ne mora bojati - kae Patrick, odmakne vlanu kosu s mojih sljepooica i
obujmi dlanovima moje lice. - Ovdje sam.
Lice mu je blijedo, kosa i trepavice mokri od kie. Njegove oi, koje obino izgledaju
tako svijetle i blistave, prazne su i tamne. Izgleda slomljeno i ja se bez razmiljanja
naginjem prema njemu i ljubim ga u usta. eljno mi uzvraa, drei moje lice, a onda me
najednom pusti i spusti elo na moje.
- Obustavili su potragu.
- Obustavili? Hoe rei da ih niste nali?
Patrick kimne i ja u njegovim oima vidim teinu osjeaja koji ga pritiu. Spusti se
natrag na pete. - U zoru emo ponovno isploviti - kae, bezizraajno - ali vie se nitko ne

85
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

nada. - Zatim zatvori oi i spusti glavu na moje krilo pa otvoreno zajeca za ocem i sinom
koji su tako samouvjereno isplovili kanuom usprkos svim znakovima upozorenja.
Milujem ga po kosi i putam vlastite suze da se razliju. Plaem zbog tinejdera
samog u moru; plaem zbog njegove majke; plaem zbog snova koji me proganjaju iz
noi u no; zbog Jacoba; zbog mog djeaia.

86
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

19

More izbacuje tijela na Badnjak, danima nakon to su ih Patrick i ostali iz posade

prestali traiti. Naivno sam pretpostavila da e isplivati zajedno, ali dosad sam ve
trebala shvatiti koliko je plima nepredvidiva. Prvi se pojavio sin; u zaljev Rhossili njeno
ga je doplavilo namrekano more koje se inilo previe blagim da bi nanijelo grozne
ozljede kojima je bilo iznakaeno oevo tijelo, izbaeno kilometar i pol niz obalu.
Na plai smo kad Patrick prima poziv i po njegovoj turobno stisnutoj eljusti znam
da vijest nije dobra. Malo se udalji od mene, kao da me eli zatititi, pa se okrene prema
moru i nijemo slua Davida. Zavrivi razgovor, ostaje ukopan na mjestu i promatra
horizont kao da na njemu trai odgovore. Prilazim mu i stavljam dlan na njegovu ruku, a
on se trne kao da je zaboravio da sam ondje.
- Strano mi je ao - kaem, bespomono pokuavajui pronai prave rijei.
- Hodao sam s jednom djevojkom. - Jo uvijek gleda more. - Upoznao sam je na
fakultetu i ivjeli smo zajedno u Leedsu.
Sluam, nesigurna kamo smjera.
- Kad sam se vratio ovamo, doveo sam je sa sobom. Nije htjela doi, ali nismo eljeli
biti razdvojeni pa je dala otkaz na poslu i dola sa mnom u Port Ellis. Mrzila ga je. Bio je
previe malen, previe miran, previe spor za nju.
Osjeam se nelagodno, kao da se nameem. elim mu rei da prestane, da mi ne
mora rei, ali on kao da ne moe prestati.
- Jedan dan smo se posvadili, usred ljeta. Razlog je uvijek bio isti: ona se eljela
vratiti u Leeds, ja sam elio ostati ovdje i uhodati ambulantu. Odjurila je i otila na plau
surfati, ali uhvatila ju je jaka morska struja i nikad se nije vratila.
- Gospode, Patrick. - Grlo mi se stegnulo. - Kako grozno.
Napokon se okrene i pogleda me. - Sutradan je more izbacilo njezinu dasku za
surfanje, ali tijelo nikad nismo pronali.
- Pronali? - kaem. - Zar si je ti traio? - Ne mogu zamisliti koliko je to moralo biti
bolno.
Slegnuo je ramenima. - Svi smo je traili. To nam je posao, nije li?
- Da, ali... - Zasutim ne dovrivi reenicu. Naravno da ju je traio - kako bi mogao ne
traiti?
Zagrlim Patricka, a on se nasloni na mene, priljubi lice uz moj vrat. Njegov sam ivot
zamiljala savrenim; mislila sam da je on samo ona zabavna, oputena osoba koju
pokazuje svijetu. Ali sablasti protiv kojih se bori jednako su stvarne kao i moje. Prvi put
sam s nekim kome sam potrebna koliko i on meni.
Polako hodamo do kolibe, pred kojom mi Patrick kae da ga priekam dok ne
donese neto iz automobila.
- Po to ide? - znatieljno pitam.
- Vidjet e. - Sjaj mu se vratio u oi i ja se divim njegovoj sposobnosti noenja s
takvom tugom u ivotu. Pitam se jesu li mu godine koje su prole podarile snagu,
nadajui se da u je jednog dana i ja pronai.

87
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Patrick se vraa s boinim drvcem nehajno prebaenim preko ramena. Osjetim

alac tuge sjetivi se koliko sam neko bila uzbuena zbog Boia. Kad smo bile djeca,
Eve i ja smo se drale strogog obreda kienja: najprije svjeice, pa srebro za bor, pa
sveano postavljanje kuglica i na kraju pohabani, klimavi aneo na vrhu bora. Zamiljam
kako se Eve tih obiaja sad dri sa svojom djecom.
Ne elim drvce u kui. Ukrasi su za djecu; za obitelji. Ali Patrick inzistira. - Ne
vraam ga natrag - kae vukui drvce kroz vrata i za sobom ostavljajui nekoliko iglica
na podu. Postavlja drvce na grubo drveno postolje i provjerava je li uspravno. - Osim
toga, Boi je. Mora imati drvce.
- Ali nemam nita to bih stavila na njega! - prosvjedujem.
- Pogledaj u moju torbu.
Otvorim Patrickovu naprtnjau i ugledam otrcanu kutiju za cipele s poklopcem
privrenim debelom gumicom. Ispod poklopca nalazim desetak crvenih, staklenih
kuglica, napuklih od starosti.
- Prekrasne su - apnem. Podignem jednu, a ona se zavrti u oamuujuim
krugovima, odraavajui moje lice stotinu puta.
- Bile su bakine. Rekao sam ti da u onoj njezinoj komodi ima svega i svaega.
Skrivam rumen koja me preplavljuje od sjeanja na kopanje po Patrickovim
ormarima i otkrie one Patrickove fotografije sa enom za koju sad shvaam da je
zacijelo bila njegova djevojka koja se nesretno utopila.
- Divne su. Hvala ti.
Zajedno kitimo drvce. Patrick je donio majune svjeice, a ja sam pronala vrpcu
koju emo ispreplesti meu grane. Kuglica je samo dvanaest, ali svjetlo se od svake
odbija kao zvijezde padalice. Udiem miris bora i elim zauvijek pohraniti ovaj snimak
sree.
Kad je drvce okieno, sjedim s glavom na Patrickovu ramenu, gledam kako se svjetlo
odbija o staklo i rie oblike po zidu. On prelazi prstima po koi na mom zapeu i ja sam
oputenija no godinama. Okreem se prema njemu da ga poljubim, jezikom traim
njegov, a kad otvorim oi, vidim da su i njegove otvorene.
- Idemo gore - apnem. Ne znam zbog ega to elim ba u ovom trenutku, ali
osjeam tjelesnu potrebu da budem s njim.
- Jesi li sigurna? - Patrick se malo odmakne i pogleda me ravno u oi.
Kimnem. Nisam sigurna, ne doista, ali elim saznati. Moram znati moe li biti
drugaije.
Provlai ruke kroz moju kosu, ljubi me po vratu, obrazu, usnama. Ustane pa me
povede do stuba, palcem i nadalje masirajui moj dlan kao da me ni naas ne moe
prestati milovati. Dok se uspinjem uskim stubama, on me slijedi i rukama lagano
dodiruje moj struk. Osjeam kako mi srce lupa.
Daleko od vatre i topline tednjaka, u spavaoj sobi je hladno, ali ja ne drhtim od
hladnoe nego od iekivanja. Patrick sjedne na krevet i njeno me privue da legnem uz
njega. Podigne ruku i odmakne kosu s mog lica, klizei prstom iza mog uha i niz vrat.
Nervozna sam: razmiljam koliko sam neuzbudljiva, dosadna i nepustolovna, i pitam se
hoe li jo uvijek eljeti biti sa mnom kad to shvati. Ali silno ga elim i leptirii elje u
mom trbuhu toliko su mi nepoznati da me to jo vie uzbuuje. Pomaknem se i sad sam
tik uz njega: toliko smo blizu jedno drugome da ne mogu razluiti svoj dah od njegova.
Leimo tako punu minutu; usne nam se ovla dodiruju, ali ne ljubimo se; dodiruju se, ali
se ne kuaju. Polako mi otkopava koulju, oima ni naas ne naputajui moje.

88
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ne mogu vie ekati. Otkopavam hlae i svlaim ih, stresam ih sa stopala

vratolomnom brzinom pa nespretno otkopavam Patrickovu koulju. Strastveno se
ljubimo i svlaimo dok on ne ostane posve nag, a ja samo u gaicama i majici. Hvata rub
moje majice, a ja jedva primjetno odmahnem glavom.
Zastane. Oekujem da e inzistirati, ali on me kratko pogleda u oi pa se sagne i poljubi
mi dojke kroz meki pamuk. Sputa se usnama niz moje tijelo, a ja se izvijam od njega i
predajem njegovu dodiru.

Tonem u san u klupku plahta i udova, kad vie osjetim nego vidim kako Patrick posee
preko mene da ugasi svjetiljku na nonom ormariu.
- Ostavi je upaljenu, molim te. - Ne pita zato. Umjesto toga, obujmi me rukama i poljubi
u elo.

Budim se i odmah shvaam da je neto drugaije, ali oamuena sam od spavanja i ne

uspijevam odmah odrediti to. Ne prisutnost druge osobe u krevetu sa mnom, iako mi je
teina tijela uz moje neobina, nego spoznaja da sam doista spavala. Spor osmijeh razlije
mi se licem. Probudila sam se normalno. Iz sna me nije prenuo vrisak; ni kripa konica
ili prasak lubanje o staklo. Prvi put u vie od dvanaest mjeseci nisam sanjala nesreu.
Razmiljam da ustanem i skuham kavu, ali toplina kreveta privlai me natrag pod
pokriva i ovijam se oko Patrickova nagog tijela. Klizim rukom niz njegov bok, milujem
njegov napeti trbuh, njegovo snano bedro. Osjeam treperenje u dnu karlice i ponovno
sam zapanjena reakcijom vlastita tijela koje ezne za dodirom. Patrick se promekolji,
malice podigne glavu i nasmijei mi se, jo uvijek zatvorenih oiju.
- Sretan Boi.
- Jesi li za kavu? - Ljubim njegovo golo rame.
- Kasnije - kae i povue me pod pokriva.

U krevetu ostajemo do podneva, uivamo jedno u drugome i jedemo meka peciva sa

slatkim, ljepljivim pekmezom od crnog ribiza. Patrick odlazi u prizemlje po jo kave, a
kad se vrati, u rukama nosi darove koje smo sino brino odloili ispod drvca.
- Kaput! - uzviknem trgajui papir s mekanog, loe zamotanog paketa koji mi Patrick
prua.
- Nije bas romantian dar - budalasto kae - ali ne moe ii na plau po svakojakom
vremenu u onoj ofucanoj, staroj kinoj kabanici - smrznut e se.
Smjesta navlaim kaput. Debeo je i topao i vodonepropustan, s dubokim depovima
i kapuljaom. Milijun je puta bolji od kabanice koju sam dosad nosila, a koju sam nala
objeenu na trijemu kolibe kad sam uselila.
- Mislim da je tvoja elja da mi bude toplo i da sam suha neto jako romantino -
kaem ljubei Patricka. - Kaput je divan, hvala ti.
- Neto sam ti stavio u dep - kae. - Nije pravi dar, samo neto to mislim da treba
imati.
Guram ruku u dep i izvlaim mobitel.
- To je moj stari mobitel koji je skupljao prainu. Nije zadnji krik tehnologije, ali radi
- i vie nee morati ii sve do kampa kad bude morala nekog nazvati.
Zaustim da mu kaem kako je on jedina osoba koju ikad zovem, ali tad shvatim da je
moda upravo na to i mislio. Da mu se ne svia to me ne moe nazvati. Nisam sigurna

89
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

kako se zbog toga osjeam, ali zahvaljujem mu i podsjeam se da mobitel ne moram

stalno drati ukljuen.
Prua mi jo jedan dar, vjeto zamotan u tamnoljubiasti papir s vrpcom. - Ovaj
nisam sam zamotao - nepotrebno priznaje.
Paljivo razmatam papir i otvaram tanku kutiju s potovanjem koje ona vidno
zasluuje. U kutiji je bro od sedefa u obliku morske koljke. Svjetlo se odbija od njega i
bro se prelijeva u desetak boja.
- Oh, Patrick. - Ganuta sam. - Predivan je. - Izvadim bro iz kutije pa ga stavim na
novi kaput. Osjeam se nelagodno dok dajem Patricku crte olovkom koji sam nainila
posebno za njega na plai u Port Elhsu; amac za spaavanje - ne isplovljava, nego se
sigurno vraa na obalu.
- Neobino si nadarena, Jenna - kae divei se uokvirenom crteu. - Ovdje u zaljevu
trati svoj talent. Trebala bi imati izlobu - da se uje za tebe.
- Ne mogu - kaem, ali ne objanjavam zato. Umjesto toga, predlaem etnju, da
isprobam novi kaput. Vodimo Beaua do obale.
Zaljev je prazan. Oseka je za sobom ostavila golemo prostranstvo blijede plae.
Snjeni oblaci nadvili su se nad litice, naizgled jo bjelji uz tamno plavetnilo mora.
Galebovi krue iznad glave, njihovi tugaljivi krikovi odjekuju u praznini, a valovi ritmiki
zapljuskuju pijesak.
- Gotovo je teta ostaviti otiske stopala. - Kliznem rukom u Patrickovu dok eemo.
Za promjenu nisam ponijela kameru. Ulazimo u more, putamo da nam ledena pjena
preplavi vrhove izama.
- Moja je majka za Boi obiavala plivati u moru - kae Patrick. - Tata i ona stalno
su se svaali zbog toga. Znao je koliko plima zna biti opasna i rekao bi joj da je
neodgovorna. Ali ona bi dograbila runik i otrala okupati se im bismo svi otvorili svoje
arape s darovima. Naravno, svima nam je to bilo smijeno i bodrili smo je s obale.
- Ludo. - Nisam zaboravila na djevojku koja se utopila i pitam se kako on nakon
takve tragedije uope moe biti blizu mora. Beau juri na valove i svaki pokuava zagristi.
- A kod tebe? - pita Patrick. - Ima li kod tebe kakvih ludih obiteljskih obiaja?
Razmiljam o tom pitanju pa se nasmijeim sjetivi se uzbuenja koje sam kao dijete
osjeala za boine blagdane. - Nita takvoga - na kraju kaem - ali neko sam oboavala
obiteljske Boie. Moji su se roditelji poinjali pripremati za Boi ve u listopadu i kua
je uvijek bila puna uzbudljivih paketa skrivenih u ormarima i ispod kreveta. Kad je tata
otiao, zadrale smo taj obiaj, ali vie nikad nije bilo posve isto.
- Jesi li ga ikad pokuala pronai? - upita stisnuvi mi ruku.
- Da. Kad sam bila na faksu. Pronala sam ga i otkrila da ima novu obitelj. Pisala sam
mu, a on mi je otpisao da je prolost najbolje ostaviti iza sebe. Srce mi se slomilo.
- Jenna, to je strano.
Slegnem ramenima, glumei da ne marim.
- Jesi li bliska sa sestrom?
- Bila sam. - Uzimam u ruku jedan kamen i pokuavam baciti abice, ali valovi su
previe brzi. - Kad je tata otiao, Eve je stala na maminu stranu, a ja sam bila bijesna na
mamu jer ga je izbacila. Usprkos tome, brinule smo jedna o drugoj, ali ve se godinama
nismo vidjele. Poslala sam joj razglednicu prije nekoliko tjedana. Ne znam je li ju dobila -
ne znam ni ivi li jo uvijek na staroj adresi.
- Jeste li se posvadile?

90
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Kimnem. - Nije joj se sviao moj suprug. - ini mi se odvanim glasno to izgovoriti i
ramena mi lagano zadrhte od straha.
- Je li se tebi sviao?
Neobino je to pitanje i oklijevam razmiljajui o njemu. Toliko sam dugo mrzila
Iana; bojala ga se. - Neko jest - na kraju kaem. Sjeam se koliko je bio armantan;
koliko drugaiji od momaka na faksu i njihovih eprtljavih dodira i vulgarnih viceva.
- Koliko si dugo razvedena?
Ne ispravljam ga. - Neko vrijeme. - Grabim aku kamenia i bacam ih u more. Jedan
kameni za svaku godinu otkako se ne osjeam voljenom. Paenom. - Ponekad se pitam
bi li se mogao vratiti. - Kratko se nasmijem, ali i meni samoj taj smijeh zvui uplje, a
Patrick me zamiljeno promatra.
- Niste imali djece?
Nagnem se i glumim da traim oblutke. - Nije ih elio - kaem. To i nije daleko od
istine. Ian nikad nije elio imati nikakve veze sa svojim sinom.
Patrick me zagrli oko ramena. - Oprosti, postavljam previe pitanja.
- U redu je - kaem i shvaam da to uistinu mislim. S Patrickom se osjeam
sigurnom. Polako hodamo plaom. Staza je skliska od leda i drago mi je to je Patrickova
ruka oko mojih ramena. Rekla sam mu vie no to sam ikad namjeravala, ali ne mogu mu
rei sve. Kaem li, otii e i ja neu imati nikoga tko e me drati da ne padnem.

91
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

20

Ray se probudio optimistian. Za boine je blagdane bio slobodan i mada je nekoliko

puta svratio u ured i donio posao kui, morao je priznati da mu je odmor godio. Pitao se
kako Kate ide s istragom Jacobove smrti.
Od njihova popisa od otprilike devetsto crvenih Fordova Fokusa i Fiesta
registriranih u Bristolu, sustav za automatsko prepoznavanje registarskih tablica
prepoznao je samo neto vie od etrdeset njih. Fotografije su se brisale nakon
devedeset dana, ali oboruana popisom tablica, Kate je traila sve registrirane vlasnike
kako bi ih ispitala o njihovim kretanjima na dan nesree. U zadnjih etiri ili pet tjedana
brzo je napredovala kroz popis, ali istraga je poela usporavati. Automobili prodani bez
urednih papira; registrirani vlasnici koji su odselili ne ostavivi novu adresu pravo je
udo da ih je eliminirala koliko jest, naroito kad se uzme u obzir doba godine. Sad kad
su blagdani zavrili, sigurno e doi do presudnog pomaka.

Ray je provirio u Tomovu sobu. Ispod pokrivaa virilo je samo Tomovo tjeme i Ray je
ponovno tiho zatvorio vrata. Njegov novogodinji optimizam nije ukljuivao i njegovog
sina, ije se ponaanje u koli pogoralo do te mjere da mu je ravnateljica izrekla dva
slubena ukora. Sljedei e rezultirati privremenim iskljuenjem iz kole, to se Rayu
inilo apsurdnom sankcijom za jedno dijete koje ve vie markira nego pohaa nastavu i
oito mrzi i samu pomisao na boravak u koli.
- Lucy jo uvijek spava? - upitala je Mags kad joj se pridruio u kuhinji.
- Oboje spavaju.
- Veeras emo ih morati rano poslati u krpe. Za tri dana vraaju se u kolu.
- Imam li ijednu istu koulju? - upitao je Ray.
- eli rei da nijednu nisi oprao? - Mags je nestala u veeraju i vratila se s hrpom
izglaanih koulja prebaenih preko ruke. - Sva srea da netko jest. Ne zaboravi da smo
se veeras dogovorili sa susjedima za pie.
Ray je prostenjao. - Moramo li?
- Da. - Mags mu je pruila koulje.
- Tko poziva susjede na pie dan nakon Nove godine? - upitao je Ray. - Kakvo
smijeno vrijeme za tulum.
- Emma kae da je to zato to za Boi i Novu godinu svi imaju strano puno posla.
Misli da je druenje nakon blagdana lijepo osvjeenje.
- Nije - rekao je Ray. - Prava je gnjavaa. Uvijek je tako. Jedina tema o kojoj ele
razgovarati sa mnom je njihova zgroenost travestijom pravde jer su uhvaeni da voze
brzinom od ezdeset kilometara u zoni u kojoj je maksimalna doputena brzina pedeset,
a kole nema nigdje u bilizini. Takva se druenja uvijek pretvore u strano kritiziranje
policije.
- Samo pokuavaju razgovarati, Ray - strpljivo je rekla Mags. - Ne provode mnogo
vremena s tobom...
- Za to postoji jako dobar razlog.

92
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- ... pa je tvoj posao jedino o emu s tobom razgovaraju. Ne budi strog prema njima.
Ako to toliko mrzi, promijeni temu. avrljaj.
- Mrzim avrljanje.
- U redu. - Mags je tresnula tavom o pult s nepotrebnom silinom. - Tad nemoj doi,
Ray. Iskreno, bilo bi bolje da ne doe, nego da se pojavi ovako raspoloen.
Ray je poelio da mu se ne obraa kao da je dijete. - Nisam rekao da neu doi, samo
sam rekao da e biti dosadno.
Mags se okrenula prema njemu s izrazom koji je sad bio manje nestrpljiv, a vie
razoaran. - Ne moe sve u ivotu biti uzbudljivo, Ray.

- Sretna Nova godina. Ray je uao u ured kriminalistike policije i odloio limenku
Quality Street slatkia na Stumpyjev stol.
- Mislio sam da bih se ovime mogao iskupiti jer si morao raditi za Boi i Novu
godinu. - U ureduje za javne blagdane deurao samo jedan slubenik, a Stumpy je
izvukao krau slamku.
- Trebat e vie od jedne bombonijere da se iskupi za rad od sedam ujutro na Novu
godinu.
Ray se nacerio. - Ionako si previe star za tulumarenje do zore, Stumpy. Mags i ja
smo za Novu godinu zahrkali jo prije ponoi.
- Mislim da se ja jo uvijek oporavljam - zamijetila je Kate zijevajui.
- Dobar tulum? - upitao je Ray.
- Ono malo ega se sjeam. - Nasmijala se, a Ray je osjetio alac zavisti. Kateini
tulumi sigurno nisu podrazumijevali naporne razgovore o kaznama zbog prebrze vonje
i bacanju otpada, to je bilo ono to je on te veeri mogao oekivati.
- to nam je danas na rasporedu? - upitao je.
- Dobra vijest za tebe - odvratila je Kate. - Dobili smo broj tablica.
Ray se nacerio. - Ve je i bilo vrijeme. Koliko si uvjerena da je to vozilo koje traimo?
- Prilino. Od nesree ga sustav nijednom nije prepoznao i mada je registracija
istekla, vozilo nije proglaeno tehniki neispravnim pa pretpostavljam da je negdje
ostavljeno ili spaljeno. Prijavljeno je na adresi u Beaufort Crescentu, oko osam
kilometara od mjesta gdje je Jacob pregaen. Stumpy i ja smo juer otili onamo, ali kua
je prazna. Iznajmljuje se pa Stumpy pokuava dobiti gruntovnicu da provjerimo ima li
kuegazda novu adresu.
- Ali imamo ime? - upitao je Ray, nesposoban prikriti nalet uzbuenja koje ga je
preplavilo.
- Imamo ime - nacerila se Kate. - Nema ga u prekrajnoj ni kaznenoj evidenciji ni na
popisu biraa, i ne mogu pronai nita na netu, ali danas emo to rijeiti. Komunalna
poduzea dobila su naloge za izuzee od zatite podataka pa bismo sad, kad su blagdani
zavrili, trebali poeti primati uzvratne pozive.
- Neto smo saznali i o Jacobovoj majci - dodao je Stumpy,
- Sjajno. Trebao bih ee ii na godinji. Jeste li razgovarali s njom?
- Nemamo telefonski broj - odvratio je Stumpy. - Kate je napokon uspjela uhvatiti
uiteljicu na zamjeni u Jacobovoj koli koja ju je poznavala. Navodno je nakon nesree
Jacobova majka mislila da svi krive nju. Toliko su je izjedali krivnja i bijes jer smo
vozau dopustili da se izvue...

93
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Dopustili da se izvue? - iznenadio se Ray. - Zar smo samo sjedili i vrtjeli

palevima?
- Ponavljam samo ono to sam uo - rekao je Stumpy. - U svakom sluaju, presjekla
je sve veze i otila iz Bristola kako bi poela iznova. - Kucnuo je prstom po dosjeu koji je
naizgled narastao jo nekoliko centimetara otkad ga je Ray zadnji put vidio. - ekam e-
mail lokalne policije, ali do kraja dana bismo trebali imati adresu.
- Sjajno. Uistinu je vano da mama bude na naoj strani budemo li imali dovoljno za
podizanje optunice. Zadnje to elimo je da bude nabruena na nas i da na sve strane
trubi novinarima kako nam je trebalo vie od godinu dana da nekoga optuimo.
Katein telefon je zazvonio.
- Kriminalistika policija, narednica Evans.
Ray se okretao prema svom uredu, kad je Kate poela divljaki mahati rukama
prema njemu i Stumpyju.
- Sjajno! - rekla je u slualicu. - Najljepa vam hvala. - Mahnito je neto nakrabala u
notes na svom stolu i jo se uvijek cerila kad je sekundu kasnije spustila slualicu.
- Imamo vozaa - rekla je pobjedonosno maui listom papira. Stumpyjevo lice
ozarilo se rijetkim osmijehom.
- Zvali su iz BT-ja - rekla je Kate skakuui na svom stolcu. - Obradili su na zahtjev
za izuzee od zatite podataka o korisnicima usluga koji nisu u imeniku i nali nam
adresu!
- Gdje je?
Kate je otrgnula prvi list iz svog notesa i dala ga Stumpyju.
- Sjajno ste obavili posao - rekao je Ray. - Krenimo. - Dograbio je dva svenja
automobilskih kljueva s metalnog ormaria na zidu i jedan dobacio Stumpyju koji ga je
vjeto uhvatio. - Stumpy, uzmi dosje s onime to imamo o Jacobovoj majci. Kreni prema
lokalnoj postaji i reci im da nismo mogli ekati njihov poziv - smjesta nam je potrebna
adresa. Ne vraaj se dok ne nae majku, a kad je nade, pobrini se da shvati kako se
nitko nee ni zbog ega izvui nekanjeno, kao i to da inimo sve to moemo kako
bismo krivca za Jacobovu smrt priveli pravdi. Kate i ja idemo uhapsiti vozaa. - Zastao je
i dobacio drugi sveanj kljueva Kate. - Kad malo bolje raznnslim, bit e bolje da ti vozi.
Ja moram otkazati veeranje planove.
- Trebao si ii na neko lijepo mjesto? - upitala je Kate. Ray se nacerio. - Vjeruj mi,
radije bih bio ovdje.

94
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

21

Lecnem se zauvi kucanje na vratima. Zar je ve vrijeme? Fotografije mogu ureivati

satima. Beau nauli ui, ali ne laje i ja ga pogladim po glavi na putu do vrata. Povuem
zasun.
- Ti si sigurno jedina osoba u zaljevu koja zakljuava ulazna vrata - dobroduno
proguna Patrick. Ulazi u kolibu i poljubi me.
- Gradske navike, valjda - nehajno odgovorim. Navuem zasun i borim se s kljuem
ne bih li ga okrenula u bravi i zakljuala vrata.
- Iestyn ti jo nije popravio bravu?
- Zna kakav je. Stalno obeava da e je srediti, ali nikad ne ispuni obeanje. Rekao je
da e doi veeras, ali ja se ne nadam previe. Mislim da mu je apsurdno to uope elim
zakljuati vrata.
- Istini za volju, u pravu je. - Patrick se nasloni na vrata, uhvati veliki klju i silom ga
okrene u bravi. - Mislim da od 1954. u Penfachu nije bdo nijedne provale. - Naceri se, ali
ja se ne obazirem na njegovo izrugivanje. Patrick ne zna da naveer kad nije sa mnom
pretraujem kuu, ni da se s trzajem budim na svaki uanj izvana.
- Stani uz pe i malo se ugrij - kaem. Vani je cia zima i Patrick izgleda smrznuto.
- Vrijeme e jo neko vrijeme ostati ovakvo. - Prihvaa moj savjet i naslanja se na
prastari tednjak. - Ima li dovoljno drva? Mogao bih ti ih sutra dovesti.
- Iestyn mi je dao dovoljno za nekoliko tjedana - kaem. - Prvog u mjesecu dolazi po
novac za stanarinu i uglavnom se pojavi s hrpom cjepanica u prikolici - ne eli uzeti
novac za njih.
- Dobar je on tip. Moj tata i on odavno se poznaju - neko su znali provesti cijelu
veer zajedno u pubu pa se douljati kui i glumiti pred mamom da nisu pijani. Ne
vjerujem da se jako promijenio.
Nasmijem se na tu pomisao. - Simpa mi je. - Vadim dva piva iz hladnjaka i jedno
pruam Patricku. - Onda, koji je to tajanstveni sastojak nae dananje veere?
Jutros je nazvao da mi kae da e donijeti hranu i znatieljna sam to je u hladnjak-
torbi koju je ostavio uz ulazna vrata.
- Danas mi ga je donio jedan zahvalan klijent - kae Patrick. Otkopa torbu i posegne
u nju. Kao maioniar koji vadi zeca iz eira, izvlai sjajnog modro-crnog jastoga koji
lijeno mae klijetima prema meni.
- Gospode Boe! - Oduevljena sam i obeshrabrena predloenim jelovnikom budui
da nikad nisam pokuala pripremiti nita tako komplicirano. - Plaaju li ti mnogi klijenti
jastozima?
- Iznenadila bi se koliko njih. Neki plaaju fazanima ili zeevima. Nekad mi ih
ponude unaprijed, ali esto doem na posao i zateknem neto na pragu. - Naceri se. -
Nauio sam ne pitati odakle tono dolaze ti darovi. Porezniku nije lako platiti fazanima,
ali sreom jo uvijek imamo dovoljno klijenata s ekovnim knjiicama pa ambulanta
posluje. Ne bih mogao odbiti bolesnu ivotinju samo zato to njezin vlasnik nema novca
da joj plati lijeenje.
- Ba si mekog srca - kaem pa ga zagrlim i sporo poljubim u usta.

95
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Psst - kae dok se odmiemo jedno od drugoga - unitit e moj mao imid. Osim
toga, nisam previe meka srca da ne bih mogao oderati pahuljastog zeca ili skuhati
jastoga. - Nasmije se pretjeranim smijehom negativca iz crtica.
- Idiote - nasmijem se. - Nadam se da ga zna skuhati, jer ja sigurno ne znam. -
Oprezno promatram jastoga.
- Gledaj i ui, gospoo - kae Patrick prebacujui kuhinjsku krpu preko ruke i
ekstravagantno se naklanjajui. - Veera e biti uskoro posluena.
Izvadim najvei lonac, a Patrick vrati jastoga u torbu dok ekamo da voda prokljua
na tednjaku. Napunim sudoper vodom kako bih oprala salatu i Patrick i ja radimo u
ugodnoj tiini, s Beauom koji nam se povremeno provue izmeu nogu, njeno nas
podsjeajui na svoju prisutnost. Oputeno je i nimalo prijetee, i ja se smjekam u sebi
kradomice pogledavajui Patricka zaokupljenog umakom koji kuha.
- Je li sve u redu? - pita uhvativi moj pogled i odloivi kuhau o lonac. - O emu
razmilja?
- Ni o emu - kaem i vratim se salati.
- Daj, reci mi.
- Razmiljala sam o nama.
- Sad mi mora rei! - sa smijehom kae Patrick. Posegne u sudoper, navlai ruku pa
me poprska kapljicama vode.
Vrisnem. Ne mogu si pomoi. Prije no to me moja glava ima prilike urazumiti i rei
mi da je ovo Patrick - Patrick koji se samo zafrkava - naglo se okreem od njega i titim
glavu rukama. Nagonska, eluana reacija od koje mi srce mahnito zalupa, a dlanovi se
orose znojem. Zrak se kovitla oko mene i naas sam u drugom vremenu. Na drugom
mjestu.
Tiina je opipljiva i ja se polako uspravljam, a srce mi udara o rebra. Patrick je
spustio ruke uz tijelo, izgleda uasnuto. Pokuavam progovoriti, ali usta su mi suha, a
grlo jo uvijek stisnuto od panike. Gledam Patricka, zbunjenost i krivnju na njegovu licu,
znajui da u morati objasniti. - Oprosti - poinjem. - Ja... - Od oaja skrivam lice
dlanovima.
Patrick zakorai prema meni. Pokua me privui u zagrljaj, ali ja ga odgurujem,
stidei se svoje reakcije i borei se protiv nenadanog poriva da mu sve kaem.
- Jenna, to ti se dogodilo? - njeno upita.
U tom asu netko pokuca na vrata i nas dvoje se pogledamo.
- Ja u - kae Patrick, ali ja odmahnem glavom.
- Sigurno je Iestyn. - Drago mi je zbog ove odgode i trljam lice prstima. - Odmah se
vraam.

Otvaram vrata i odmah znam to se dogaa.

Jedino to sam ikad eljela bilo je pobjei: utvarati si kako je ivot kojim sam ivjela
prije nesree bio neiji tui ivot, i zavaravati se da mogu biti ponovno sretna. esto
sam se pitala kako u reagirati kad me pronau. Pitala sam se kako u se osjeati kad me
odvedu natrag i hou li se opirati.
Ali kad je policajac izgovorio moje ime, samo sam kimnula.
- Da, ja sam.
Stariji je od mene, tamne, kratko oiane kose, u ozbiljnom odijelu. Izgleda ljubazno
i pitam se kakav mu je ivot; je li oenjen, ima li djece.

96
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

ena pokraj njega iskorai prema meni. Izgleda mlae, tamna joj se kosa kovra oko
lica. - Narednica Kate Evans - kae otvarajui koni novanik i pokazujui metalnu
znaku. - Bristolska kriminalistika policija. Uhapeni ste zbog uzrokovanja smrti
opasnom vonjom i bijega s mjesta nesree. Niste duni nita rei, ali vaoj bi obrani
moglo natetiti ne spomenete li prilikom ispitivanja neto na to ete se kasnije pozvati
na sudu...
Zatvaram oi i polako izdahnem. Vrijeme je da se prestanem pretvarati.

97
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

DRUGI DIO

98
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

22

Prvi put kad sam te vidio, sjedila si u kutu studentske kantine. Nisi me primijetila, ne
tad, iako sam sigurno strao: jedini u odijelu meu mnotvom studentarije. Okruena
prijateljicama, smijala si se do suza. Odnio sam kavu za susjedni stol, za kojim sam
prelistavao novine i sluao vae razgovore koji su nerazumljivo skakali s jedne teme na
drugu kao to to enski razgovori ine. Nakon nekog vremena, odloio sam novine i
samo te promatrao. Saznao sam da sve studirate umjetnost i da si na zadnjoj godini
studija. To sam mogao i pretpostaviti po leernoj samouvjerenosti kojom si gospodarila
kantinom, dozivajui prijatelje na drugoj strani prostorije i glasno se smijui ne marei
to bi drugi mogli misliti. Tad sam saznao tvoje ime: Jenna. Malo sam se razoarao kad
sam ga uo. Zbog raskone kose i blijede koe izgledala si nekako prerafaelitski i
zamiljao sam da e imati neko klasinije ime. Moda Aurelia, ili Eleanor. Meutim,
nedvojbeno si bila najprivlanija od svih svojih kolegica. Ostale su sve bile previe
vulgarne; previe oite. Morala si biti iste dobi kao one - barem petnaest godina mlaa
od mene - ali imala si neku zrelost koja ti se ve i tad vidjela na licu. Osvrnula si se po
lokalu, kao da nekoga trai, i ja sam ti se nasmijeio, ali nisi me opazila, a nekoliko
minuta kasnije morao sam krenuti na predavanje.
Pristao sam odrati est takvih predavanja koja su bila dio inicijative za integraciju
fakulteta u poslovnu zajednicu. Lak posao: studenti su ili kunjali, ili gorljivo pratili,
naginjui se prema meni, upijajui svaku moju rije o poduzetnitvu. Nije bilo loe za
nekoga tko nikad nije studirao. Iznenaujue za kolegij iz Poslovnih studija, u publici je
bilo mnogo djevojaka i nije mi promaknulo njihovo znaajno pogledavanje kad sam uao
u dvoranu tog prvog dana. Bio sam valjda novost: stariji od momaka u predavaonicama,
ali mlai od njihovih profesora i redovnih predavaa. Moja odijela bila su ivana po
mjeri; koulje dobro krojene, s odbijescima srebra na manetama. U kosi nisam imao
sijedih vlasi - ne tad - a ispod sakoa nisam morao skrivati sredovjeni trbuh.
Dok sam govorio, namjerno bih zastao usred reenice i pogledao u oi neku
studenticu - svaki tjedan drugu. Zacrvenjele bi se i uzvratile mi osmijeh prije no to bi
spustile pogled kad bih nastavio s predavanjem. Uivao sam u izmiljenim razlozima
koje su nalazile kako bi se zadrale nakon predavanja, strano se trudei da dou do
mene prije no to spakiram svoje knjige i odem. Sjedio bih na rubu stola pa se oslonio na
ruku naginjui se da ujem njihova pitanja i gledajui kako bljesak nade u njihovim
oima blijedi kad bi shvatile da ih neu pozvati na pie. Nisu me zanimale. Ne onako kao
ti.
Sljedei tjedan ponovno si bila ondje sa svojim prijateljicama, a kad sam proao
pokraj tvog stola, pogledala si me i nasmijeila se; ne iz pristojnosti, nego irokim
osmijehom koji ti je dosezao do oiju. Bila si odjevena u svjetloplavu majicu bez rukava
ispod koje se nazirao ipkani rub crnog grudnjaka i vreaste vojnike hlae sputene
nisko na bokove. Izmeu majice i hlaa virio je komadiak glatke, preplanule koe i
pitao sam se jesi li toga svjesna, i ako jesi, zato ti to ne smeta.
Razgovor je skrenuo s predavanja na veze. Deke, valjda, iako ste ih vi zvale
mukarcima. Tvoje su prijateljice govorile priguenim glasovima i morao sam nauliti
ui ne bih li ih uo; pripremio sam se uti i tvoj obol toj litaniji nepromiljenog

99
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

oijukanja i seksa za jednu no. Ali dobro sam te procijenio i jedino to sam od tebe uo
bili su grohotan smijeh i dobroduno peckanje tvojih prijateljica. Nisi bila kao one.
Cijeli taj tjedan razmiljao sam o tebi. U stanci za ruak etao sam fakultetom u nadi
da u naletjeti na tebe. Vidio sam jednu tvoju prijateljicu onu visoku, obojane kose - i
neko sam vrijeme hodao iza nje, ali skrenula je u knjinicu, a u nju je nisam mogao
slijediti da vidim hoe li se nai s tobom.
Na svoje etvrto predavanje doao sam ranije i moj trud bio je nagraen kad sam te
opazio samu, za onim istim stolom za kojim sam te vidio i u prethodne dvije prigode.
itala si neko pismo i shvatio sam da plae. Maskara ti se razmrljala i mada ti to ne bi
vjerovala, s tom crnom mrljom ispod oiju samo si bila jo mnogo ljepa. Odnio sam
kavu do tvog stola.
- Ima li to protiv da ti se pridruim?
Gurnula si pismo u torbicu. - Ne, dapae.
- Mislim da smo se ve vidjeli - rekao sam sjedajui suelice tebi.
- Stvarno? Oprosti, ne sjeam se.
Rasrdilo me to si tako lako zaboravila, ali bila si uzrujana i moda nisi razmiljala
bistre glave.
- Trenutano predajem ovdje. - Rano sam otkrio da studentice privlai injenica da
si jedan od predavaa. Da li zbog elje da imaju nekoga tko e rei koju dobru za njih ili
jednostavno zbog kontrasta s kolegama studentima koji su tek prevalili tinejdersku
dob, nisam siguran, ali dosad nijednom nije omanulo.
- Stvarno? - Oi su ti zasjale. - to predaje?
- Poslovne studije.
- Oh. - Iskra je nestala, a ja sam osjetio nalet ogorenosti jer tako brzo otpisuje
neto tako vano. Tvoja e umjetnost teko nahraniti i odjenuti obitelj, ili preporoditi
grad.
- to radi kad ne predaje? - upitala si.
Tvoje miljenje nije mi trebalo biti vano, ali najednom mi je bilo itekako vano da
te zadivim. - Imam softversku tvrtku - odgovorio sam. - Prodajemo programe po cijelom
svijetu. - Nisam spomenuo Douga, iji je udio bio ezdeset naprama mojih etrdeset
posto, i nisam pojasnio da po cijelom svijetu trenutano podrazumijeva Irsku. Posao je
rastao - nisam ti govorio nita to nisam rekao i upravitelju banke kad smo posljednji
put zatraili kredit.
- Ti si na zadnjoj godini, zar ne? - promijenio sam temu.
Kimnula si. - Studiram...
Podigao sam ruku. - Nemoj mi rei, dopusti da pogodim.
Nasmijala si se uivajui u toj igrici, a ja nisam urio dok sam glumio da razmiljam,
pogledom klizei niz tvoju prugastu haljinu od likre i maramu koju si zavezala oko kose.
Tad si bila deblja i tkanina se napela preko tvojih oblih dojki. Vidio sam obris tvojih
bradavica i pitao se jesu li blijede ili tamne.
- Studira umjetnost - najzad sam rekao.
- Istina! - Izgledala si zaueno. - Kako si znao?
- Izgleda kao umjetnica - rekao sam, kao da je to oito. Nita nisi odgovorila, ali
visoko na tvojim obrazima pojavile su se dvije crvene mrlje i nisi mogla suspregnuti
osmijeh.

100
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Ian Petersen. - Ispruio sam ruku da se rukujemo, osjetio hladnou tvoje koe na
prstima i zadrao tvoju ruku u svojoj djeli sekunde due no to je bilo potrebno.
- Jenna Gray.
- Jenna - ponovio sam. - Neobino ime. Je li to skraenica za neto?
- Jennifer. Ali nitko me nikad nije zvao drugaije osim Jenna. - Nehajno si se
nasmijala. Zadnji trag tvojih suza nestao je, a s njime i ona ranjivost koja se meni uinila
tako privlanom.
- Nisam mogao ne primijetiti da si malo uzrujana. - Pokazao sam na pismo zagurano
u tvoju otvorenu torbu. - Jesi li primila loe vijesti?
Lice ti se odmah smrailo. - Dobila sam pismo od oca.
Nita nisam rekao, samo sam malo nagnuo glavu u stranu i ekao. enama rijetko
treba poziv da govore o svojim problemima, a ni ti nisi bila iznimka.
- Otiao je kad sam imala petnaest godina i otad ga nisam vidjela. Proli mjesec sam
ga pronala i pisala mu, ali ne eli uti za mene. Kae da ima novu obitelj i da bismo
prolost trebali ostaviti iza sebe. - Napravila si navodnike u zraku i glumila
sarkastinost koja nije uspjela sakriti tvoje ogorenje.
- To je strano - rekao sam. - Ne mogu zamisliti da bi itko elio ne vidjeti te.
Odmah si se smekala i zacrvenjela. - On je na gubitku - rekla si, iako su ti se oi
ponovno zacaklile od suza i spustila si pogled prema stolu.
Nagnuo sam se prema tebi. - Smijem li te poastiti kavom?
- To bi bilo krasno.
Kad sam se vratio za stol, ve ti se pridruilo nekoliko prijateljica. Dvije sam
djevojke prepoznao, ali s njima je bila i trea, i neki momak s probuenim uima i dugom
kosom. Zauzeli su sve stolce i morao sam donijeti jedan od susjednog stola kako bih i
sam sjeo. Pruio sam ti tvoju alicu i ekao da objasni ostalima da smo usred razgovora,
ali ti si mi samo zahvalila na kavi i upoznala me sa svojim prijateljima, ija sam imena
smjesta zaboravio.
Jedna od tvojih prijateljica postavila mi je neko pitanje, ali ja nisam mogao odvojiti
pogled od tebe. Ozbiljno si razgovarala s onim dugokosim momkom o nekom zadatku za
kraj semestra. Kosa ti se rasula preko lica i nestrpljivo si je gurnula iza uha. Mora da si
osjetila da te promatram jer si okrenula glavu. Nasmijeila si se kao da se ispriava i ja
sam ti odmah oprostio neuljudnost tvojih prijatelja.
Moja se kava ohladila. Nisam elio prvi otii pa da svi govore o meni, ali do mog
predavanja ostalo je samo nekoliko minuta. Ustao sam i ekao da me primijeti.
- Hvala na kavi.
elio sam te upitati bismo li se mogli ponovno vidjeti, ali kako sam mogao sa svim
tvojim prijateljima u blizini?
- Moda se vidimo sljedei tjedan - rekao sam kao da mi to nije ni najmanje vano.
Ali ti si se ve okrenula svojim prijateljima i iz kantine me je ispratio samo tvoj smijeh
koji mi je odzvanjao u uima.
Taj smijeh sprijeio me je da se vratim sljedei tjedan, a kad smo se dva tjedna
kasnije ponovno sreli, olakanje na tvom licu potvrdilo mi je da sam dobro postupio
ostavi podalje. Tad te nisam zamolio za doputenje da ti se pridruim, samo sam donio
dvije kave za tvoj stol; tvoju bez mlijeka, s dvije kockice eera.
- Sjetio si se kakvu kavu pijem!

101
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Slegnuo sam ramenima kao da je to nevano, iako sam to zabiljeio u rokovniku uz

dan kad smo se sreli, kao to uvijek inim.
Taj put posebno sam se potrudio vie pitati o tebi, gledajui kako se razmata kao
list eljan vlage. Pokazala si mi svoje crtee, a ja sam prelistao tvoja dopadljiva ali
neoriginalna umjetnika djela i rekao da su izvanredna. Kad su tvoje prijateljice dole,
tek to nisam ustao i donio im stolce, ali rekla si im da ima posla; da ete se vidjeti
kasnije. U tom asu, svaka moja bojazan o tebi nestala je i gledao sam te u oi dok nisi
skrenula pogled, zajapurena i nasmijeena.
- Sljedei se tjedan neemo vidjeti. Danas je moje zadnje predavanje.
Ganulo me je razoaranje koje je preletjelo tvojim licem.
Otvorila si usta da neto kae, ali predomislila si se, a ja sam ekao, uivajui u
iekivanju. Mogo sam te sam pitati, ali radije sam to uo iz tvojih usta.
- Moda bismo se mogli nai na piu? - predloila si.
Nisam urio s odgovorom, kao da mi ta pomisao nikad nije pala na pamet. - to
kae na veeru? U gradu se otvorio novi francuski restoran. Odgovara li ti da ga
iskuamo ovaj vikend?
Tvoje neskriveno oduevljenje bilo je uistinu draesno. Sjetio sam se Marie, i njezine
hladne apatije prema svemu; njezine ravnodunosti na iznenaenja i umora od ivota.
Prije to nikad nisam pripisivao godinama, ali kad sam vidio tvoje djetinje zadovoljstvo
na pomisao o veeri u otmjenom restoranu, znao sam da sam dobro postupio potraivi
mlau enu. Neiskusniju. Naravno, nisam mislio da si bebica, ali barem jo nisi postala
cinina i nepovjerljiva.
Doao sam po tebe u tvoju spavaonicu, ignorirajui znatieljne poglede studenata
koji su prolazili pokraj tvojih vrata, i bilo mi je drago kad sam te vidio kako izlazi u
otmjenoj crnoj haljini, dugih nogu u debelim crnim tajicama. Kad sam ti otvorio vrata
automobila, iznenaeno si se trznula.
- Na ovo bih se mogla naviknuti.
- Izgleda draesno, Jennifer - rekao sam, a ti si se nasmijala.
- Nitko me nikad ne zove Jennifer.
- Smeta li ti?
- Ne, valjda ne. Samo mi zvui udno.

Restoran nije zasluio rane oduevljene recenzije koje sam proitao, ali ti naizgled nisi
marila. Naruila si pirjani krumpir uz piletinu i ja sam komentirao tvoj izbor. - Prava je
rijetkost upoznati enu koja ne brine zbog debljanja. - Nasmijeio sam se da ti pokaem
kako se alim.
- Ne pridravam se dijeta - rekla si. - ivot je previe kratak. - No iako si pojela umak
od vrhnja kojim je bila prelivena tvoja piletina, krumpir si ostavila. Kad nam je konobar
ponudio deserte, otpravio sam ga.
- Samo kavu, molim. - Vidio sam da si razoarana, ali nisu ti trebali masni, kalorini
deserti. - to e kad diplomira? - upitao sam.
Uzdahnula si. - Ne znam. Ima dana kad bih eljela otvoriti galeriju, ali zasad samo
moram pronai posao.
- Kao slikarica?

102
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Da je barem tako lako! Primarno sam kiparica i pokuat u prodati to napravim,

ali to e znaiti da u morati nai bilo kakav posao - moda konobarenje, ili slaganje
polica - da platim raune. Vjerojatno u se na kraju vratiti mami.
- Slae li se s njom?
Nabrala si nos kao dijete. - Ne ba. Jako je bliska s mojom sestrom, ali nas dvije
nikad nismo dijelile miljenje. Ona je kriva to je moj tata otiao bez pozdrava.
Natoio sam nam oboma novu au vina. - to je uinila?
- Izbacila ga je. Rekla mi je da joj je ao, ali da i ona mora ivjeti, a ovako vie ne
moe. Zatim je odbila razgovarati o tome. Mislim da je to neto najsebinije na to sam u
ivotu naila.
Vidio sam povrijeenost u tvojim oima i posegnuo prema tebi kako bih poloio
dlan na tvoju nadlanicu.
- Hoe li otpisati tati?
estoko si odmahnula glavom. - U svom mi je pismu posve jasno dao do znanja da
eli da ga ostavim na miru. Ne znam to je mama uinila, ali njemu je bilo dovoljno da
nas vie ne eli vidjeti.
Provukao sam prste kroz tvoje i kliznuo jagodicom niz glatku kou izmeu tvog
palca i kaiprsta. - Roditelje ne moemo birati - rekao sam. - Naalost.
- Jesi li ti blizak sa svojima?
- Mrtvi su. - Tu sam la ponovio toliko mnogo puta da sam ve i sam umalo
povjerovao u nju. Moda je i bila istina - kako sam mogao znati? Kad sam se odselio na
jug, nisam im poslao svoju adresu, a ne bih rekao da su naroito brinuli i izjedali se zbog
mog odlaska.
- ao mi je.
Stisnula si mi ruku i oi su ti zasjale od suosjeanja. Osjetio sam komeanje u
preponama i spustio pogled na stol. - Davno je to bilo.
- Tad imamo neto zajedniko - rekla si. Hrabro si se nasmijeila, to mi je pokazalo
kako misli da me razumije. - I tebi i meni nedostaje otac.
Nije bilo jasno jesi li namjerno dvosmislena - grijeila si u obje te stvari - ali pustio
sam te da misli kako si me provalila. - Zaboravi ga, Jennifer - rekao sam. Ne zasluuje
da se itko prema tebi tako ponaa. Bolje ti je bez njega.
Kimnula si, ali vidio sam da mi ne vjeruje. Barem ne tad.
Oekivala si da u poi s tobom kui, ali nisam elio provesti sat vremena u
studentskom jednosobnom stanu, pijuckajui jeftinu kavu iz okrhnutih alica. Bio bih te
odveo u svoj stan, ali Marieine stvari jo su bile ondje i znao sam da ti ne bi pristala.
Osim toga, ovo je bilo drugaije. Nisam elio seks za jednu no: elio sam tebe.
Otpratio sam te do vrata.
- Kavalirtina nije mrtva, zar ne? - naalila si se.
Napola sam se naklonio, a kad si se nasmijala, osjetio sam apsurdno zadovoljstvo jer
sam te usreio.
- Mislim da nikad dosad nisam izila s pravim gospodinom.
- U tom sluaju, morat emo to pretvoriti u naviku - rekao sam, uhvatio tvoju ruku i
naas je pribliio usnama.
Zacrvenjela si se i zagrizla usnicu. Malo si podigla bradu, spremna za moj poljubac.
- Lijepo spavaj - rekao sam. Okrenuo sam se i odetao do automobila, i nisam se
osvrnuo. eljela si me - to je bilo oito - ali jo me nisi eljela dovoljno.
103
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

23

Raya je zapanjio manjak emocija Jenne Gray. Nije ogoreno uskliknula, ni silovito
porekla ili se slomila od kajanja. Pozorno je promatrao njezino lice dok joj je Kate
govorila da je uhapena, ali vidio je samo jedva primjetan treptaj neega to je izgledalo
kao olakanje. Osjeao se neobino nelagodno, kao da mu je netko odsjekao noge. Nakon
vie od godinu dana potrage za osobom koja je ubila Jacoba, Jenna Gray uope nije bila
ono to je oekivao.
Bila je vie upadljiva nego zgodna. Nos joj je bio tanak ali dug, a blijeda koa
prekrivena pjegicama koje su se na nekim mjestima spajale. Zelene oi malice su bile
nakoene, to joj je davalo makasti izgled, a tamna crvenkasto-kestenjasta kosa vijorila
joj je oko ramena. Nije bila naminkana, i mada joj je iroka odjea skrivala tijelo, uska
zapea i tanki vrat ukazivali su da je vitke grae.
Jenna je upitala mogu li joj dati malo vremena da uzme svoje stvari. - Trenutano mi
je prijatelj u posjetu - morat u mu objasniti to se dogaa. Biste li nas mogli ostaviti
nasamo na minutu-dvije? - Govorila je tako tiho da se Ray morao nagnuti prema njoj
kako bi je uo.
- Bojim se da to nee biti mogue - rekao je. - Ui emo s vama.
Ugrizla se za usnu i naas zastala pa se odmaknula kako bi Ray i Kate uli u kolibu. U
kuhinji je stajao neki mukarac s aom vina u ruci. Svi osjeaji koji su na Jenninu licu
nedostajali bili su jasno ispisani na licu te osobe za koju je Ray pretpostavio da je Jennin
deko.
Koliba je tako mala da nije nikakvo udo da nas je uo, pomislio je Ray osvrui se
po natrpanoj prostoriji. Brino rasporeeno kamenje skupljalo je prainu na polici iznad
kamina, ispred kojeg je stajao tamnocrveni pohabani sag. Deka je prekrivala kau
kaleidoskopom boja, vjerojatno u pokuaju da malo razvedri prostoriju, ali rasvjeta je
bila slaba, a niski stropovi u kolibi natjerali su ak i Raya da pogne glavu kako bi
izbjegao gredu izmeu kuhinje i sjedaeg prostora. Kakvo neudobno mjesto za ivot.
Kilometrima udaljeno od svega i sviju i hladno kao led, usprkos vatri u kaminu. Pitao se
je zato ga je odabrala; je li mislila da e ovdje biti sakrivena bolje nego igdje drugdje.
- Ovo je Patrick Mathews - rekla je Jenna kao da su na nekom drutvenom
okupljanju. Ali tad je okrenula lea Rayu i Kate, i Ray se smjesta osjetio kao uljez.
- Moram ii s ovim policajcima. - Govorila je turo i bezizraajno. - Prole se godine
dogodilo neto strano i moram to ispraviti.
- to se dogaa? Kamo te vode?
Ili nije imao pojma to je uinila, ili je vjet laljivac, pomislio je Ray. - Vodimo je u
Bristol - rekao je istupivi i pruajui Patricku svoju posjetnicu - gdje emo je ispitati.
- Zar se to ne moe obaviti sutra? Mogao bih je ujutro dovesti u Swanseu.
- Gospodine Mathews - obratio mu se Ray osjeajui kako gubi strpljenje. Trebala su
im tri sata do Penfacha i jo sat vremena da pronau kolibu Blaen Cedi. - Prole godine u
studenom jednog je petogodinjeg djeaka pregazio i usmrtio automobil koji je pobjegao
s mjesta nesree. Bojim se da je to neto to ne moe ekati do jutra.
- Ali kakve to ima veze s Jennom?

104
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Uslijedila je stanka. Patrick je pogledao najprije Raya pa Jennu. Polako je odmahnuo

glavom. - Ne. To mora biti neka pogreka. Pa ti uope ne vozi.
Nije spustila pogled. - Nije pogreka.
Ray se najeio od hladnoe u njezinu glasu. Godinu dana pokuavao je zamisliti tko
bi mogao biti dovoljno beutan da se odveze od djeteta na samrti. Sad kad je bio licem u
lice s tom osobom, borio se da sauva profesionalnost. Znao je da nije jedini: i njegovim
e kolegama biti jednako teko, kao to im je teko sauvati pristojnost prema
seksualnim napasnicima i zlostavljaima djece. Pogledao je Kate i vidio da se i ona
osjea jednako. to prije stignu u Bristol, to bolje.
- Moramo krenuti - rekao je Jenni. - Kad stignemo do istranog zatvora, ispitat emo
vas i imat ete priliku da nam kaete to se dogodilo. Dotad o sluaju ne moemo
govoriti. Shvaate li?
- Da. - Jenna je podigla malu naprtnjau prebaenu preko naslona stolca. Pogledala
je Patricka. - Moe li ostati i brinuti o Beauu? Pokuat u te nazvati kad budem znala to
se zbiva.
Kimnuo je, ali nije odgovorio. Ray se pitao o emu razmilja. Kakav je osjeaj otkriti
da ti je lagao netko za koga si mislio da ga poznaje?
Ray je stavio lisice na Jennina zapea, provjerio steu li je i primijetio da se nije ni
trznula dok je to inio. Nakratko je opazio brazgotinu na njezinu dlanu, ali stisnula je
aku i brazgotina je nestala.
- Bojim se da nam je automobil prilino daleko - rekao je. - Nismo se mogli dovesti
blie od kampa.
- Znam - rekla je Jenna. - Cesta zavrava oko kilometar od kolibe.
- Samo toliko? - iznenadio se Ray. inilo mu se due dok su on i Kate polako pjeaili
puteljkom do Blaen Cedija. Ray je pronaao baterijsku svjetiljku koja je tropotala u
prtljaniku, ali baterije su bile pri kraju i morao ju je prodrmati svakih nekoliko metara
da bi radila.
- Nazovi me im bude mogla - rekao je Patrick dok su odvodili Jennu. - I uzmi
odvjetnika! - doviknuo je za njima, ali tamna no progutala je njegove rijei i ona mu nije
odgovorila.
Bili su neobina trojka dok su teturali puteljkom prema kampu, i Rayu je bilo drago
to Jenna surauje. Moda jest bila mrava, ali bila je visoka kao Ray i put je oito bolje
poznavala od njih. Ray je bio posve dezorijentiran i nije bio siguran koliko su blizu ruba
litice. Svako toliko zauo bi toliko glasno zapljuskivanje valova da je napola oekivao
kako e osjetiti kapljice na obrazu. Laknulo mu je kad su bez ijedne nezgode stigli do
kampa i otvorio je Jenni stranja vrata neoznaene Corse, a ona se smjestila na sjedalo ni
ne pisnuvi.
Kate i on odmaknuli su se nekoliko metara kako bi porazgovarali.
- Misli li da joj fali koja daska u glavi ? - upitala je Kate. - Jedva je zucnula.
- Tko zna? Moda je u oku.
- Valjda je mislila da se izvukla, nakon sveg ovog vremena. Kako itko moe biti tako
beutan? - Kate je odmahnula glavom.
- Najprije ujmo to ima rei, moe? Prije nego to je objesimo. - Nakon euforije koju
su osjetili najzad utvrdivi tko je vozio automobil koji je usmrtio Jacoba, hapenje im je
djelovalo strano razoaravajue.

105
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Svjestan si da i zgodne cure mogu biti ubojice, zar ne? - upitala je Kate. Izrugivala mu
se. Ali prije no to je uspio odgovoriti, zgrabila mu je kljueve automobila iz ruke i
zaputila se dugim koracima prema automobilu.

Vonja do Bristola bila je zamorna, s prometom koji se vukao po M4. Ray i Kate tiho su
razgovarali o bezopasnim temama: uredskoj politici; novim automobilima; oglasu za
istraitelje najteih zloina. Ray je pretpostavio da Jenna spava, ali dok su se pribliavali
Newportu progovorila je.
- Kako ste me pronali?
- Nije bilo jako teko - odvratila je Kate kad Ray nije odgovorio. - Broadband raun
glasi na vae ime. Dvostruko smo provjerili s vaim stanodavcem kako bismo bili sigurni
da imamo pravu adresu - bio je veoma susretljiv.
Ray se osvrnuo da provjeri kako Jenna reagira na tu vijest, ali ona je zurila kroz
prozor u gust promet. Jedini pokazatelj da osjea ista drugo osim savrene oputenosti
bila je vrsto stisnuta aka u njezinu krilu.
- Mora da vam je bilo teko ivjeti s time to ste uinili - nastavila je Kate.
- Kate - upozorio ju je Ray.
- Ali naravno, Jacobovoj majci bilo je tee...
- Sad je dosta, Kate - rekao je Ray. - Sauvaj to za ispitivanje. - Prijekorno ju je
pogledao, a ona ga je prkosno prostrijelila oima. No e biti duga.

106
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

24

U mraku policijskog automobila najzad se prestajem boriti protiv suza. Vrele kapi
padaju na moje stisnute ake dok mi se narednica obraa ni ne trudei sakriti prezir u
glasu. Nita bolje i ne zasluujem, ali svejedno je teko prihvatiti. Ni naas nisam
zaboravila Jacobovu majku. Ni naas nisam prestala razmiljati o njezinu gubitku -
mnogo veem od mojeg. Mrzim se zbog toga to sam uinila.
Prisiljavam se da diem duboko i ravnomjerno, skrivajui jecaje; ne elim privui
pozornost policajaca. Zamiljam kako kucaju na Iestynova vrata i obrazi mi se are od
stida. Vijest da izlazim s Patrickom proirila se selom vratolomnom brzinom: moda su
traeri ve saznali i za ovaj najnoviji skandal.
Nita ne bi moglo biti gore od pogleda u Patrickovim oima kad sam se vratila u
kuhinju s policijom. Na njegovu sam licu jasno vidjela osjeaj izdanosti, kao da je bio
napisan trometarskim slovima. Sve to je vjerovao o meni bila je la, la smiljena kako
bi prikrila neoprostiv zloin. Ne mogu ga kriviti zbog toga. Trebala sam biti pametnija i
ne dopustiti sebi da se i sa kime zbliim - ne dopustiti nikome da mi se priblii.
Ve smo u predgrau Bristola. Moram razbistriti misli. Pretpostavljam da e me
odvesti u sobu za razgovore i predloiti da pozovem odvjetnika. Policajci e postavljati
pitanja, a ja u na njih odgovarati najsmirenije to mogu. Neu plakati, ni nuditi
opravdanja. Protiv mene e podii optunicu, sudit e mi i bit e gotovo. Pravda e
najzad biti zadovoljena. Funkcionira li tako? Nisam sigurna. O policiji znam samo ono
to sam proitala u detektivskim romanima i novinskim lancima nikad nisam oekivala
da u zavriti ovako. U mislima vidim hrpu novina, svoju fotografiju uveanu toliko da se
vidi svaka borica na mom licu. Licu ubojice.
Jedna je ena uhapena pod sumnjom da je skrivila smrt Jacoba Jordana.
Ne znam hoe li novine objaviti moje ime, ali ak i ako ga ne objave, priu e sigurno
objaviti. Stavljam ruku na prsa i osjeam kako mi srce bubnja o dlan. Vrua sam i vlana,
kao da me hvata groznica. Sve se raspada.
Automobil usporava i skree na parkiralite neprivlanog niza sivih graevina, koje
se od okolnih uredskih zgrada istiu samo grbom policije Avona i Somerseta iznad
glavnog ulaza. Automobil vjeto manevrira u skueni prostor izmeu dva oznaena
policijska vozila i narednica otvara moja vrata.
- Jeste li dobro? - pita. Glas joj je sad blai, kao da se kaje zbog grubih rijei koje mi je
ranije dobacila.
Kimam, patetino zahvalna.
Nema dovoljno prostora da se vrata posve otvore, a s lisicama na zapeima teko je
izvui se sa sjedala. Nespretna sam i to me ini jo uplaenijom i dezorijentiranijom, i
pitam se je li to prava svrha lisica. Na kraju krajeva, da sad pobjegnem, kamo bih otila?
Dvorite je okrueno visokim zidovima, a elektrina vrata prijee izlaz. Kad se napokon
uspravim, narednica Evans hvata me za nadlakticu i vodi prema zgradi. Ne stee me
jako, ali njezin dodir u meni izaziva klaustrofobiju i moram se othrvati porivu da
otresem njezinu ruku sa svoje. Vodi me do nekih metalnih vrata, gdje njezin kolega
pritie jedno dugme i govori u portafon.
- Detektiv inspektor Stevens - kae. - Privodimo osumnjienu.
107
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Teka vrata se otvaraju i mi ulazimo u veliku prostoriju prljavih bijelih zidova. Vrata
se zalupe iza naih lea i taj zvuk dugo mi odzvanja u uima. Zrak je zaguljiv usprkos
bunom klima-ureaju na stropu, a iz labirinta hodnika koji vode od sredinjeg prostora
dopire ritmina lupa. Na kraju prostorije za pod je privrena siva metalna klupa, na
kojoj sjedi jedan mladi dvadesetih godina, grize nokte i pijucka ih oko sebe. Odjeven je
u modre hlae trenirke ofucanih rubova, tenisice i prljavu sivu majicu s nekim
nerazaberivim logom. Vonj njegova tijela zapinje mi u grlu i okreem glavu na drugu
stranu prije no to zamijeti mjeavinu straha i saaljenja u mojim oima. Nisam dovoljno
brza.
- Dobrano si me odmjerila, je li, duice? - Mukarev glas visok je i nazalan, kao u
djeaka. Osvrem se prema njemu, ali ne govorim.
- Doi i provjeri robu, ako eli! - Uhvati se za medunoje i nasmije; grohot njegova
smijeha zvui nezgrapno u ovoj sivoj, neveseloj kutiji.
- Lee, prestani - kae detektiv inspektor Stevens, a mukarac se zadovoljno
nasmijulji i klone natrag o zid, hihoui se vlastitoj duhovitosti.
Narednica Evans ponovno me hvata za lakat, zabija nokte u moju kou dok me vodi
prostorijom pred visoki radni stol. Za raunalom sjedi policajac u odori, u bijeloj koulji
napetoj na golemoj trbuini. Narednici Evans kimne, ali mene samo letimino pogleda.
- Sluam.
Narednica Evans skida moje lisice i odmah kao da mogu lake disati. Trljam crvene
brazde na zapeima i perverzno uivam u bolu koji to trljanje izaziva.
- Narednice, ovo je Jenna Gray. Dvadeset i estog studenog 2012. na Jacoba Jordana
je u naselju Fishponds naletio automobil i pregazio ga. Voza se nije zaustavio. Utvreno
je da je automobil bio crveni Ford Fiesta, registarske tablice J634 OUP, ija je slubena
vlasnica Jenna Gray. Ranije tijekom dana posjetili smo Blaen Cedi, kolibu blizu Penfacha
u Walesu, gdje sam u 19:33 uhapsila gospou Gray pod sumnjom da je skrivila smrt
opasnom vonjom i nezaustavljanjem na mjestu prometne nesree.
S klupe u stranjem dijelu istranog zatvora zauje se tihi zviduk. Detektiv
inspektor Stevens se okrene i prijekorno pogleda Leeja. - to on uope radi ovdje? - pita
nikog odreenog.
- eka odvjetnika. Rijeit u ga se, da nam ne smeta. - Ne okreui se, narednik
vikne: - Sally, odvedi Robertsa natrag u dvojku, molim te! - Zdepasta tamniarka izlazi iz
ureda iza prijanmog pulta, s golemim prstenom kljueva objeenim o pojas. Tamniarka
odvodi Leeja u dubinu istranog zatvora, a on me zgaeno pogleda skreui za ugao.
Tako e biti i u zatvoru, pomislim, kad saznaju da sam ubila dijete. Gnuanje na licima
drugih zatvorenica; zgaeno okretanje glava od mene dok prolazim. Tad se ugrizem za
donju usnicu shvativi da e biti mnogo, mnogo gore od toga. eludac me boli od straha i
prvi se put pitam mogu li ja ovo. Podsjeam se da sam preivjela i gore.
- Pojas - kae narednik pruajui mi prozirnu plastinu vreicu.
- Oprostite? - Obraa mi se kao da znam pravila, ali ve sam izgubljena.
- Va pojas. Skinite ga. Imate li na sebi kakvog nakita? - Gubi strpljenje, a ja prtljam
po remenu, izvlaim ga iz omi na trapericama i ubacujem u vreicu.
- Ne, nemam nakita.
- Vjenani prsten?
Odmahnem glavom, nagonski dodirujui prstom blijedi trag na prstenjaku.
Narednica Evans pregledava moju torbu. U njoj nema nieg naroito osobnog, ali

108
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

svejedno imam osjeaj kao da promatram provalnika koji ruje po mom domu. Tampon
se otkotrlja na pult.
- Hoe li vam trebati? - pita. Ton njezina glasa praktian je i ravnoduan, i ni
detektiv inspektor Stevens ni narednik u istranom zatvoru ne kau ni rije, ali mene
oblijeva estoka rumen.
- Ne.
Ubacuje tampon u plastinu vreicu pa otvara moj novanik i iz njega vadi nekoliko
kartica, a kovanice istresa sa strane. Tad meu raunima i bankovnim karticama
ugledam svjetloplavu posjetnicu. Svi u prostoriji kao da su posve utihnuli i gotovo ujem
kako mi srce lupa o rebra. Pogledam narednicu Evans i vidim da je prestala zapisivati i
da zuri u mene. Ne elim je gledati, ali ne mogu spustiti pogled. Pusti, pomislim, samo
pusti. Polako i hotimice uzima posjetnicu u ruku i prouava je. Mislim da e me pitati za
nju, ali ona je samo upie u obrazac i ubaci u vreicu s ostalim mojim stvarima. Polako
izdahnem.
Pokuavam se usredotoiti na ono to narednik govori, ali izgubljena sam u litaniji
pravila i prava. Ne, ne elim da ikome jave da sam ovdje. Ne, ne elim odvjetnika...
- Jeste li sigurni? - prekine me detektiv inspektor Stevens. - Dok ste ovdje, imate
pravo na besplatnu pravnu pomo.
- Ne treba mi odvjetnik - tiho kaem. - Ja sam to uinila.
utnja. Troje policajaca razmijene poglede.
- Potpiite ovdje - kae narednik - i ovdje, i ovdje, i ovdje. - Uzimam olovku i nakrabam
svoje ime uz debele crne kriie. On pogleda Stevensa. - Ravno u sobu za razgovore?

Soba za razgovore zaguljiva je i vonja na ustajali duhan, iako se sa zida ljuti naljepnica
zabranjeno puenje. Detektiv inspektor Stevens pokazuje mi gdje da sjednem.
Pokuavam privui stolac blie stolu, ali prikovan je za pod. Na povrini stola netko je
kemijskom olovkom izdubio niz psovki. Detektiv inspektor Stevens pritisne prekida na
crnoj kutiji na zidu pokraj sebe i zauje se kretavi zvuk. Detektiv se nakalje.
- Danas je etvrtak, drugi sijenja 2014., dvadeset i dva sata i etrdeset i pet minuta,
i nalazimo se u sobi za razgovore broj tri u bristolskoj policijskoj postaji. Ja sam detektiv
inspektor 431 Ray Stevens, a sa mnom je narednica 3908 Kate Evans. - Pogleda me. -
Biste li u vrpcu rekli svoje ime i datum roenja, molim?
Progutam slinu i pokuam primorati usta da se pomaknu. - Jenna Alice Gray,
dvadeset i osmi kolovoza 1976.
Putam da me preplave njegove rijei; ozbiljnost navoda protiv mene, posljedice
koje je moj bijeg s mjesta nesree imao na obitelj, na zajednicu u cjelini. Ne govori mi
nita to ne znam i ne moe poveati teret krivnje koju ve osjeam.
Na kraju je red na mene.
Govorim tiho, pogleda uperenog u stol izmeu nas, i nadam se da me nee prekinuti.
elim to rei samo jednom.
- Dan je bio dug. Imala sam izlobu na drugom kraju Bristola i bila sam umorna.
Padala je kia i nisam dobro vidjela. - Trudim se da mi glas ostane smiren i odmjeren.
elim objasniti kako se to dogodilo, ali ne elim zvuati obrambeno - ime bih mogla
opravdati tu grozotu? esto sam razmiljala to u rei doe li ikad do ovoga, ali sad kad
sam ovdje, vlastite mi se rijei ine nezgrapnima i neiskrenima.

109
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Pojavio se niotkuda kaem. - U jednom asu na cesti nije bilo nikoga, a ve u

sljedeem on je trao preko nje. Taj djeai, u modroj vunenoj kapi i crvenim
rukavicama. Bilo je prekasno, prekasno da ita uinim.
Hvatam rub stola objema rukama, usidravam se u sadanjost ne bih li se obranila od
prolosti koja prijeti nadvladati. ujem kripu konica, osjeam jetki voni spaljene gume
na vlanom asfaltu. Kad je udario o prednje staklo, Jacob je naas bio na samo nekoliko
centimetara od mene. Mogla sam ispruiti ruku i dodirnuti njegovo lice kroz staklo. Ali
okrenuo se od mene u zraku i tresnuo na cestu. Tek tad sam opazila njegovu majku koja
je kleala nad beivotnim djeaiem i traila puls. Kad ga nije uspjela pronai, vrisnula
je; primordijalni zvuk koji joj je istrgnuo sav zrak iz plua, a ja sam kroz zamagljeno
prednje staklo uasnuto promatrala lokvu krvi koja se polako irila ispod djeakove
glave i kaljala vlanu cestu dok se asfalt nije poeo rumenjeti na svjetlu farova.
- Zato se niste zaustavili? Izali iz vozila? Pozvali pomo?
Vuem se natrag u sobu za razgovore i zurim u Dl Stevensa. Umalo sam zaboravila
da je ovdje.
- Nisam mogla.

110
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

25

- Naravno da se mogla zaustaviti! - rekla je Kate ushodavi se kratkim prostorom

izmeu svog stola i prozora. - Tako je beutna, jeim se od nje!
- Hoe li, molim te, sjesti? Ray je iskapio kavu i potisnuo zijevanje. - Jo sam
umorniji kad te gledam. - Ve je prola pono kad su Ray i Kate nevoljko prekinuli
ispitivanje kako bi se Jenna mogla malo naspavati.
Kate je sjela. - to misli, zato se sad predala tako lako, nakon vie od godinu dana?
- Ne znam - odvratio je Ray, naslanjajui se na naslon svog stolca i podiui stopala
na Stumpyjev stol. - Neto u tome nije kako treba.
- to, na primjer?
Ray je odmahnuo glavom. - Jednostavno imam taj osjeaj. Vjerojatno sam umoran. -
Vrata ureda su se otvorila i uao je Stumpy. - Kasno se vraa. Kako je bilo u Londonu?
- Ludnica - odvratio je Stumpy. - Samo Bog zna zato bi itko elio ivjeti ondje.
- Jesi li pridobio Jacobovu majku?
Stumpy je kimnuo. - Nee osnovati klub oboavatelja u dogledno vrijeme, ali uz nas
je. Nakon Jacobove smrti imala je osjeaj da je zajednica strano kritizira. Rekla je da su
je kao strankinju ve ionako teko prihvaali, a nesrea je samo dolila ulje na vatru.
- Kad je otila? - upitala je Kate.
- Odmah nakon pogreba. U Londonu ivi mnogo Poljaka i Anya je kod nekih roaka.
itajui izmeu redaka, mislim da je njezina radna dozvola pomalo upitna, to nam nije
nimalo pomoglo da je naemo.
- Je li rado pristala na razgovor? - Ray je ispruio ruke ispred tijela i pucnuo
zglobovima. Kate se lecnula.
- Je - odgovorio je Stumpy. - Zapravo, imao sam dojam da joj je laknulo to moe s
nekim razgovarati o Jacobu. Znate, svojima kod kue nije rekla. Kae da se previe stidi.
- Stidi? Zato bi se pobogu stidjela? - prenerazio se Ray.
- Duga je to pria - rekao je Stumpy. - Anya je dola u Ujedinjeno kraljevstvo kad je
imala osamnaest godina. Lukavo je izbjegla objasniti kako je dola ovamo, ali na kraju je
istila urede u industrijskoj zoni Gleethorne i za to bila plaena u gotovini. Spetljala se s
nekim tipom koji radi ondje i ve u sljedeem asu bila je trudna.
- A s ocem djeteta vie nije? - pogaala je Kate.
- Tono. Po svemu sudei, Anyini su se roditelji uasnuli jer je rodila vanbrano
dijete i zahtijevali da se vrati kui u Poljsku gdje je mogu drati na oku, ali Anya je to
odbila. Kae da je eljela dokazati da moe sama odgajati dijete.
- A sad krivi sebe. - Ray je odmahnuo glavom. - Sirotica. Koliko ima godina?
- Dvadeset i est. Kad je Jacob poginuo, pomislila je da joj je to kazna jer nije
posluala roditelje.
- To je tako tuno. - Kate je sjedila bez rijei, s koljenima privuenim na prsa. - Ali
nije ona kriva, nije ona vozila onaj jebeni auto!
- Rekao sam joj da nije, naravno, ali nju svejedno izjeda strana krivnja. U svakom
sluaju, obavijestio sam je da smo priveli sumnjivca i da oekujemo da e biti podignuta

111
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

optunica - pod pretpostavkom da ste vas dvoje obavili posao kako treba. - Pogledao je
Kate.
- Ni ne pokuavaj me zadirkivati - rekla je Kate. - Prekasno je i moj smisao za alu
dezertirao je. Za tvoju informaciju, Grayova je priznala, ali bilo je kasno i odveli su je na
spavanje do jutra.
- I ja u sebe odvesti na spavanje - rekao je Stumpy. - Ako ti, efe, nema nita protiv.
- Odvezao je kravatu.
- Obojica emo se odvesti na spavanje - suglasio se Ray. - Idemo, Kate, dosta je za
danas. Sutra emo ponovno probati i vidjeti hoe li nam Grayova rei gdje je automobil.
Spustili su se u dvorite. Stumpy je podigao ruku u pozdrav vozei se kroz velika
metalna vrata i ostavljajui Raya i Kate u polumraku.
- Dug dan - rekao je Ray. Iako je bio umoran, najednom mu se nije ilo kui.
- Da.
Stajali su toliko blizu jedno drugome da je osjetio diskretan miris Kateina parfema.
Srce mu je zalupalo o rebra. Da je sad poljubi, ne bi bilo povratka.
- Laku no - rekla je Kate. Nije se pomaknula.
Ray se odmaknuo jedan korak i izvukao kljueve iz depa. - No, Kate. Lijepo spavaj.
Izdahnuo je odvozei se s parkiralita. Bio je tako blizu da prekorai granicu.
Previe blizu.

Ve su bila dva sata kad se Ray najzad sruio u krevet i inilo mu se da je prolo samo
nekoliko sekundi prije no to ga je budilica poslala natrag na posao. Stalno se budio, ne
mogavi prestati razmiljati o Kate, a i na jutarnjem sastanku jedva ju je uspijevao
izbaciti iz glave.
U deset ujutro nali su se u kantini. Ray se pitao je li Kate provela no razmiljajui o
njemu i smjesta se prekorio zbog te misli. Smijean je, i to prije to ostavi iza sebe, to
bolje.
- Prestar sam za noarenje - rekao je dok su stajali u redu za jedan od Moirinih
specijakteta za doruak, poznat kao ep zbog sastojaka koji nepogreivo suavaju
krvne ile. Napola se nadao da e mu Kate proturjeiti, a onda se sam sebi uinio
budalastim zbog te pomisli.
- Ja sam samo zahvalna to vie nisam u ophodnji - rekla je. - Sjea se krize u tri
ujutro?
- Gospode, kako bih je mogao zaboraviti? Bori se da ostane budan i prieljkuje
automobilsku potjeru samo da ti nagrne adrenalin. Ne bih to mogao ponovno.
Odnijeli su tanjure sa slaninom, kobasicama, jajima, krvavicama i prenim krukom
do slobodnog stola, za kojim je Kate jedui prelistavala primjerak Bristol Posta. -
Zanimljivo i duhovito tivo kao i inae - rekla je. - Opinski izbori, kolske proslave,
pritube zbog pseih govana. - Sklopila je novine i odoila ih u stranu, s Jacobovom
fotografijom koja ih je gledala s naslovnice.
- Jesi li jutros saznala jo to od Grayove? - upitao je Ray.
- Rekla je to i sino pa je barem dosljedna. Ali nije eljela odgovoriti ni na jedno
pitanje o tome gdje je sad automobil ili zato se nije zaustavila.
- Na svu sreu, na je posao otkriti to se dogodilo, a ne zato - podsjetio ju je Ray. -
Imamo dovoljno za podizanje optunice. Provjeri s tuiteljstvom i vidi hoe li danas
odluiti.

112
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Kate je izgledala zamiljeno.

- to je?
- Kad si juer rekao da neto nije kako treba... - Utihnula je.
- Da? - potaknuo ju je Ray.
- I ja imam isti osjeaj. - Kate je otpila gutljaj aja i paljivo odloila alicu na stol,
zurei u nju kao da bi ondje mogla pronai rjeenje.
- Misli da moda izmilja?
To se povremeno dogaalo - naroito u istaknutim sluajevima kao to je bio ovaj.
Netko bi svojevoljno priznao zloin, a onda bi na pola ispitivanja postalo jasno da ta
osoba to nikako nije mogla uiniti. Ispustila bi neku presudnu injenicu - neto to je
novinarima namjerno preueno - i cijela njezina pria bi se uruila.
- Ne, ne izmilja. Auto je, na kraju krajeva, njezin i njezina pria gotovo se u cijelosti
poklapa s priom Anyje Jordan. Samo to... - Naslonila se na naslon svog stolca i
pogledala Raya. - Sjea se kako nam je opisala sudar dok smo je ispitivali?
Ray joj je kimnuo da nastavi.
- U tanine je opisala kako je Jacob izgledao. to je imao na sebi, kakvu je torbu
nosio...
- Znai da ima dobro pamenje. Tako neto sigurno bi ti se urezalo u mozak. -
Glumio je avoljeg odvjetnika; predviao to e rei vii policijski inspektor - to e rei
naelnica policije. Ali i samog ga je jo uvijek izjedao onaj isti osjeaj koji ga je muio i
veer ranije. Jenna Gray neto taji.
- Po tragovima guma znamo da automobil nije usporio - nastavila je Kate - a i
Grayova je rekla da se Jacob pojavio niotkuda. - Prstima je napravila navodnike u
zraku. - Ako se sve dogodilo tako brzo, kako je uspjela zamijetiti sve te pojedinosti? A
ako se nije dogodilo brzo i ako je imala dovoljno vremena da ga vidi i primijeti kako je
odjeven, zato ga je onda pregazila?
Ray naas nije odgovorio. Kateine oi bile su sjajne i bistre iako se nije naspavala, i
on je prepoznao odluni izraz na njezinu licu. - to mi eli rei?
- Ne elim jo podii optunicu.
Polako je kimnuo. Pustiti osumnjienika nakon potpunog priznanja: naelnica e
poludjeti.
- elim pronai automobil.
- To nee nita znaiti - rekao je Ray. - Najvie to emo dobiti Jacobov je DNK na
haubi i otisci prstiju Grayove na volanu. Neemo saznati nita to ve ne znamo. Mene
vie zanima da pronaemo njezin mobitel. Tvrdi da ga je bacila kad je otila iz Bristola,
jer nije eljela da je itko kontaktira - ali to ako ga je bacila zato to je bio dokaz? elim
znati koga je nazvala neposredno prije i nakon nesree.
- Onda je pustimo uz jamstvo - rekla je Kate fiksirajui Raya upitnim pogledom.
Oklijevao je. Podii optunicu protiv Jenne bio bi laki put. Pljesak na jutarnjem
sastanku; naelniino tapanje po leima. Ali moe li podii optunicu kad zna da bi u
cijeloj toj stvari moglo biti vie no to se na prvi pogled vidi? Dokazi su mu govorili
jedno; nagon mu je govorio neto sasvim drugo.
Sjetio se Annabelle Snowden, koja je bila iva u oevu stanu dok je otac preklinjao
policiju da pronae otmiara. I tad mu je nagon dobro govorio, ali ignorirao ga je.
Ako Jennu puste uz jamstvo nekoliko tjedana do suenja, mogli bi pokuati stvoriti
bolju sliku: uvjeriti se da su prevrnuli svaki kamen.

113
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Kimnuo je Kate. - Pusti je.

114
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

26

Nazvao sam tek nakon gotovo tjedan dana od naeg prvog izlaska i uo sam nesigurnost
u tvom glasu. Sigurno si se pitala jesi li pogreno protumaila znakove, zar ne? Jesi li
rekla neto pogreno, ili odjenula pogrenu haljinu...
- Jesi li slobodna veeras? Volio bih te negdje izvesti. - Dok sam to govorio, shvatio
sam koliko se radujem to u te vidjeti. Iznenadio sam se do koje mi je mjere bilo teko
ekati tjedan dana kako bih razgovarao s tobom.
- To bi bilo krasno, ali ve imam planove. - U tvom je glasu bilo aljenja, ali dobro
sam poznavao tu pradavnu taktiku. ene na poetku veze igraju raznorazne, ali uvelike
prozirne igrice. Nedvojbeno si s prijateljicama secirala na izlasak, a one su te zasule
savjetima kao pralje naslonjene na vrtnu ogradu.
Ne smije ispasti previe zainteresirana.
Glumi neosvojivu.
Kad nazove, glumi da ima posla.
To je bilo zamorno i djetinjasto. teta - nehajno sam rekao. - Uspio sam nabaviti
dvije ulaznice za veeranji Pulp i mislio sam da bi voljela poi sa mnom.
Oklijevala si i mislio sam da te imam, ali nisi se dala.
- Strano mi je ao, ali stvarno ne mogu. Obeala sam Sarah enski izlazak u Ice Bar.
Upravo je prekinula s dekom i ne mogu je i ja razoarati.
Zvualo je uvjerljivo i pitao sam se jesi li unaprijed pripremila tu la. Pustio sam da
tiina izmeu nas potraje.
- Sutra naveer sam slobodna? - Modulacijom glasa pretvorila si tu izjavu u pitanje.
- Bojim se da sutra ve imam dogovor. Moda neki drugi put. Lijepo se zabavi
veeras. - Spustio sam slualicu i neko vrijeme sjedio uz telefon. Jedan mii treperio je u
kutu mog oka. Razdraeno sam ga protrljao. Nisam oekivao da e igrati igrice i
razoaralo me je to to smatra potrebnim.
Ostatak dana nisam se mogao smiriti. Oistio sam kuu, pokupio sve Marieine stvari
iz svih prostorija i naslagao ih na hrpu u spavaoj sobi. Bilo ih je vie no to sam mislio,
ali sad ih joj nisam mogao vratiti. Sve sam ih ugurao u koveg kako bih ih odnio na
smetlite.
U sedam sam popio jedno pivo, pa jo jedno. Sjedio sam na sofi sa stopalima na
stoliu za kavu i nekim bezumnim kvizom na televiziji, razmiljajui o tebi. Razmiljao
sam da te nazovem kako bih ostavio poruku i iznenadio se kad te na kraju zateknem u
stanu. Ali kad sam popio i tree pivo, predomislio sam se.
Odvezao sam se do Ice Bara i parkirao nedaleko od ulaza. Neko sam vrijeme sjedio u
automobilu i gledao kako ljudi ulaze u lokal. Djevojke su bile u najkraim minicama, ali
moje zanimanje bilo je tek lijena radoznalost. Razmiljao sam o tebi. Uznemirilo me je
koliko si mi zaposjela misli, ve tad, i koliko mi se najednom inilo vanim znati jesi li mi
rekla istinu. Otiao sam onamo kako bih te uhvatio u lai: da proem kroz krcati bar i ne
vidim te u njemu jer si u svojoj sobi, sjedi na krevetu s bocom jeftinog vina i filmom
Meg Ryan. Ali shvatio sam da to nije ono to elim: elio sam vidjeti kako prolazi pokraj
mene, spremna za enski izlazak s nesretnom, napucanom prijateljicom. elio sam da mi

115
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

dokae da grijeim. Taj osjeaj bio mi je toliko nov i nepoznat da sam se umalo
nasmijao.
Izaao sam iz automobila i uao u bar. Kupio sam Becks i poeo se probijati kroz
krcatu prostoriju. Netko se sudario sa mnom i zalio mi cipele pivom, ali bio sam previe
zaokupljen potragom da bih zahtijevao ispriku.
A onda sam te ugledao. Stajala si na kraju anka i uzalud mahala novanicom od
deset funti barmenima koji su mahnito posluivali mnotvo koje se naguralo oko njih.
Opazila si me i naas si djelovala smeteno, kao da me ne moe smjestiti, a onda si se
nasmijeila, iako opreznije no proli put kad sam te vidio.
- to ti radi ovdje? - upitala si kad sam se probio do tebe. - Mislila sam da si na
Pulpu. - Djelovala si pomalo prepredeno. ene kau da vole iznenaenja, ali zapravo bi
radije znale unaprijed, da se mogu pripremiti.
- Dao sam ulaznice kolegi s posla - rekao sam. - Nije mi se ilo samom.
Izgledala si zbunjeno jer sam zbog tebe promijenio planove. - Ali kako to da si
zavrio ovdje? - upitala si. - Dolazi li i inae?
- Naletio sam na kompia - odgovorio sam podiui dvije boce Becksa koje sam se
mudro sjetio kupiti. - Otiao sam do anka i sad ga nigdje ne vidim. Valjda mu se
posreilo!
Nasmijala si se. Pruio sam ti bocu piva. - Ne smijemo dopustiti da propadne, zar
ne?
- Stvarno bih se trebala vratiti prijateljici. I donijeti rundu - pod uvjetom da me ikad
poslue. Sarah nam uva stol. - Pogledala si prema kutu prostorije u kojem je visoka
djevojka obojane kose sjedila za malim stolom i razgovarala s nekim tipom u srednjim
dvadesetim godinama. Dok smo ih promatrali, tip se nagnuo prema Sarah i poljubio je.
- Tko je to s njom? - upitao sam.
Zastala si i polako odmahnula glavom. - Nemam pojma.
- Izgleda uistinu shrvano zbog prekida s bivim - rekao sam. Nasmijala si se.
- Onda... - Ponovno sam ti pruio pivo. Nacerila si se i prihvatila ga, pa ga kucnula o
moje prije no to si otpda dug gutljaj i oblizala donju usnu sputajui bocu. Namjerno si
bila provokativna i osjetio sam kako se uzbuujem. Gledala si me u oi gotovo izazovno
dok si otpijala novi gutljaj piva.
- Idemo k meni - najednom sam rekao. Sarah je nestala, vjerojatno s novim frajerom.
Pitao sam se smeta li mu to je tako laka.
Kratko si oklijevala, jo uvijek me promatrajui, a onda si lagano slegnula ramenima
i gurnula ruku u moju. Bar je bio krcat i ja sam se probijao kroz guvu, vrsto te drei
za ruku kako te ne bih izgubio. Tvoja spremnost da poe sa mnom uzbudila me je i
potitila istodobno: nisam se mogao ne zapitati koliko to esto ini, i s kim.
Izletjeli smo iz vrueg i zaguljivog Ice Bara na ulicu i ti si zadrhtala pogoena
hladnim zrakom.
- Zar nisi ponijela kaput?
Odmahnula si glavom, a ja sam skinuo sako i prebacio ga preko tvojih ramena dok
smo hodali prema automobilu. Zahvalno si mi se nasmijeila pa je i mene preplavila
toplina.
- Misli li da bi trebao voziti?
- Ne brini - kratko sam odgovorio. Neko smo se vrijeme vozili u tiini. Kad si sjela,
suknja ti se podigla na bedrima i ja sam ispruio lijevu ruku i poloio je tik iznad tvog

116
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

koljena, prstima dodirujui unutranju stranu tvoje potkoljenice. Pomaknula si nogu:

samo mrvicu, ali dovoljno da se moja ruka prebaci s potkoljenice na tvoje koljeno.
- Veeras izgleda senzacionalno.
- Stvarno? Hvala.
Maknuo sam ruku da promijenim brzinu. Kad sam je vratio na tvoju nogu, kliznuo sam
prstima nekoliko centimetara uvis, njeno ti milujui kou. Ovaj put nisi se pomaknula.

U kui si etala dnevnim boravkom i uzimala u ruke stvari da ih razgleda. To me je

smelo i skuhao sam kavu najbre to sam mogao. Besmisleni ritual: ni ti ni ja nismo
eljeli pie, iako si ti rekla da bi popila kavu. Odloio sam alice na stakleni stoli i sjela
si pokraj mene na sofu, tijelom napola okrenuta prema meni. Gurnuo sam ti kosu iza
uiju i naas zadrao dlanove na tvojim obrazima, prije no to sam se nagnuo prema tebi
i poljubio te. Smjesta si uzvratila, jezikom istraivala moja usta i klizila rukama preko
mojih ramena i lea. Ne prestajui ljubiti te, polako sam te spustio na sofu dok se nisi
nala ispod mene. Osjetio sam kako ovija noge oko mojih: bilo je dobro biti s nekim
tako eljnim, nekim tko tako brzo reagira. Marie je bila toliko hladna da mi se ponekad
inilo da je posve odsutna, da njezino tijelo reda radi ini to treba, ali da su joj misli
negdje drugdje.
Kliznuo sam rukom uz tvoju nogu i opipao njenu, glatku kou unutarnje strane
tvog bedra. Jagodicama prstiju okrznuo sam ipku, a ti si odvojila usne od mojih i
promekoljila se na sofi, uzmiui od moje ruke.
- Uspori - rekla si, ali tvoj mi je osmijeh jasno govorio da to ne misli ozbiljno.
- Ne mogu - odvratio sam. - Boanstvena si, ne mogu si pomoi.
Licem ti se razlila ruiasta rumen. Nalaktio sam se na jednu ruku, a drugom ti
podigao suknju oko struka. Kliznuo sam prstom ispod elastinog ruba tvojih gaica.
- Ne el...
- Psst - uutkao sam te poljupcem. - Nemoj nam ovo pokvariti. Jennifer, ti si neto
najdivnije na svijetu. Strano me napaljuje.
Uzvratila si mi poljubac i prestala glumiti. eljela si to jednako kao i ja.

117
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

27

Vonja vlakom od Bristola do Swansea traje gotovo dva sata i mada s nestrpljenjem
ekam kad u ugledati more, sretna sam to sam sama i imam vremena za razmiljanje.
U pritvoru uope nisam spavala, misli su mi se maknito vrtjele glavom dok sam ekala
jutro. Bojala sam se da e se none more vratiti, zatvorim li oi. Zato sam ostala budna,
sjedila na tankom plastinom madracu i oslukivala povike i lupu u hodniku. Jutros mi je
tamniarka ponudila da se istuiram i pokazala mi betonski pregradak u kutu enskog
krila. Ploice su bile mokre, zamrene vlasi prekrivale odvod kao pauk koji ui. Odbila
sam ponudu i ustajao vonj istranog zatvora jo uvijek prianja uz moju odjeu.
Ponovno su me ispitali, ona narednica i njezin stariji kolega. Frustrirala ih je moja
utnja, ali nisam se dala navui da otkrijem dodatne pojedinosti.
- Ubila sam ga - ponavljala sam. - Nije li to dovoljno?
Na kraju su odustali i posjeli me na metalnu klupu uz prijamni pult dok su se neto
doaptavali s narednikom.
- Putamo vas uz jamstvo - rekao je nakon nekog vremena detektiv inspektor
Stevens, a ja sam tupo zurila u njega dok mi nije objasnio to to znai. Nisam oekivala
da e me pustiti i osjeala sam krivnju zbog olakanja koje me je preplavilo kad sam ula
da imam jo nekoliko tjedana slobode.
Dvije ene suelice meni izlaze u Cardiffu u meteu vreica i umalo zaboravljenih
kaputa. Za sobom ostavljaju primjerak dananjeg Bristol Posta i ja poseem za njim, iako
ga tek napola elim proitati.
Na naslovnici je: Uhapena vozaica koja je pobjegla s mjesta nesree.
Diem sve bre, pogledom traei svoje ime u lanku pa tiho odahnem od olakanja
kad vidim da ga nisu objavili.
ena tridesetih godina uhapena je pod sumnjom da je prouzroila pogibiju
petogodinjeg Jacoba Jordana u studenom 2012. pregazivi ga svojim automobilom u
Fishpondsu i pobjegavi s mjesta nesree. ena je putena uz jamstvo i sljedei se mjesec
mora pojaviti u sredinjoj bristolskoj policijskoj postaji.
Zamiljam ove novine u domovima po cijelom Bristolu: zamiljam obitelji koje
odmahuju glavama i privijaju djecu uz sebe. Ponovno itam lanak, uvjeravajui se da mi
nije promaknulo nita to bi moglo odati gdje ivim, a tad brino presavijam novine da
se lanak ne vidi.
Na autobusnoj postaji u Swansei pronalazim kantu za smee i guram novine ispod
limenki Coca-Cole i omota brze hrane. Dlanovi su mi prljavi od tiskarske boje i
pokuavam ih oistiti, ali prsti su mi crni.
Autobus za Penfach kasni, a kad najzad stignem u selo, ve se sputa mrak. Trgovina
u poti jo je otvorena i ja uzimam koaricu kako bih kupila neto namirnica. Trgovina
ima dva pulta, svaki sa svoje strane, a za oba radi Nerys Maddock kojoj nakon nastave
pomae esnaestogodinja ki. Na pultu na kojem se prodaju namirnice nemogue je
kupiti omotnice, kao to je za potanskim pultom nemogue kupiti limenku tunjevine i
vreicu jabuka pa mora ekati da Nerys zakljua blagajnu i odvue se s jedne strane
trgovine na drugu. Danas je za pultom s hranom kerka. Punim koaricu jajima,
mlijekom i voem, uzimam vreu psee hrane i sve to odlaem na pult. Nasmijeim se
118
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

djevojci, koja je uvijek bila srdana, a ona podigne pogled s asopisa. Bez rijei preleti
oima preko mene pa ponovno spusti pogled na pult.
- Dobar dan? - kaem. Moja sve vea nelagoda pretvara taj pozdrav u pitanje.
Uto zazvoni zvonce iznad vrata i u trgovinu ue jedna starija ena koju poznajem.
Djevojka ustane i dovikne u susjednu prostoriju. Kae neto na velkom i nekoliko
sekundi kasnije, Nerys joj se pridrui za blagajnom.
- Bog, Nerys, evo ovo u, molim te - kaem. Nerysino lice kameno je kao i lice njezine
kerke i pitam se jesu li se posvaale. Gleda mimo mene i obraa se eni iza mene.
- Alia i eich helpu chi?
Njih dvije poinju razgovarati. Velke rijei nepoznate su mi kao i uvijek, ali
povremeni pogledi u mom smjeru i gaenje na Nerysinu licu objanjavaju mi njihovo
znaenje. Razgovaraju o meni.
ena posee oko mene kako bi dodala Nerys sitni za novine, a Nerys joj daje raun.
Tad podigne s pulta moju koaricu s namirnicama, baci je uz svoje noge i okrene mi lea.
Lice mi se ari od nelagode. Spremam novanik u torbu i okreem se prema vratima,
ali u urbi da to prije pobjegnem iz trgovine zabijam se u vitrinu i ruim vreice
mjeavina za umake. ujem coktanje negodovanja prije no to najzad uspijem otvoriti
vrata. Brzo hodam kroz selo, i ne gledam ni lijevo ni desno iz straha od novog
sueljavanja, a kod kampa ve nekontrolirano ridam. Roleta u izlogu trgovine podignuta
je, to znai da je Bethan ondje, ali ne mogu se natjerati da uem i vidim je. Nastavljam
stazom do svoje kolibe i tek tad shvaam da Patrickov automobil nije bio na parkiralitu
kampa. Ne znam zato sam oekivala da e biti ondje - nisam ga nazvala iz policijske
postaje pa ne moe znati da sam se vratila - ali njegova odsutnost ispunjava me
tjeskobom. Pitam se je li uope ostao, ili je otiao im me je policija odvela; eli li
prekinuti svaku vezu sa mnom. Tjeim se injenicom da Beaua nee napustiti, ak i ako
mu je od mene bilo lako otii.
Klju mi je ve u ruci, kad shvatim da crveni natpis na vratima nije optika varka,
izazvana suncem koje zalazi, nego boja, grubo nanesena busenom trave koji sad lei
baen uz moje noge. Rijei su napisane u urbi; mrlje boje prekrivaju kameni prag.
GUBI SE.
Osvrem se oko sebe, napola oekujui da u zatei nekog kako me promatra, ali
sputa se mrak i ne vidim dalje od nekoliko stopa. Zadrhtim i borim se s kljuem,
izgubim strpljenje s hirovitom bravom i od frustracije snano udarim nogom o vrata.
Komadi sasuene boje odleti i ja ponovno raspalim po vratima, moji potisnuti osjeaji
daju si oduka u nenadanom, iracionalnom bijesu. To mi, naravno, ne pomae s bravom i
nakon nekog vremena odustajem i samo stojim naslonivi elo na drvena vrata, dok se
ne smirim dovoljno za novi pokuaj.
Koliba djeluje hladno i negostoljubivo, kao da se pridruila selu u elji da me izbaci.
I ne zazvavi ga, znam da Beau nije ovdje. Ulazim u kukinju da provjerim je li pe
ukljuena i na stolu zatiem poruku.
Beau je u tenari u ambulanti. Poalji mi SMS kad se vrati. P.
To mi je dovoljno da bih znala da je gotovo. Ne mogu suspregnuti suze koje mi
nagru na oi pa mirim kako mi se ne bi razlile niz obraze. Podsjeam samu sebe da
sam sama izabrala ovaj put i sad moram kroiti njime.
aljem Patricku SMS, kratak i sluben kao to je i njegova poruka, i on mi odgovara
da e dovesti Beaua nakon posla. Napola sam oekivala da e poslati nekog drugog i na
pomisao da u ga vidjeti obuzima me nestrpljenje i strah istodobno.

119
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Imam dva sata do njegova dolaska. Vani je mrano, ali ne elim ostati u kolibi.
Ponovno odijevam kaput i izlazim.
udno je biti na ovoj plai nou. Na vrhu litice nema nikoga i ja se sputam do ruba
vode i stojim u pliaku, gledajui kako mi izme nestaju na nekoliko sekundi svaki put
kad me dosegne rep vala. Korak dalje, i voda ve oplahuje rub mojih hlaa. Osjeam kako
se vlaga iri mojim nogama.
Nastavljam dalje.
Obala u Penfachu blago je nakoena stotinjak metara u more prije kraja grebena.
Gledam horizont i stavljam nogu pred nogu, osjeam kako mi pijesak guta stopala. Voda
mi je iznad koljena i zapljuskuje mi ruke, a ja razmiljam o igrama s Eve u moru,
kanticama punim morske trave i skakanju preko zapjenjenih valova. Dok se voda kovitla
oko mojih bedara, ostajem bez daha od hladnoe, ali ne zaustavljam se. Vie ne
razmiljam; samo hodam, hodam u more. ujem huanje, ali ako dolazi iz mora, ne znam
upozorava li me ili me doziva. Sad je tee hodati: do prsa sam u valovima i vuem noge
kroz vodu. A tad padam; zakoraim u prazninu i kliznem ispod povrine. Samoj sebi
kaem da ne plivam, ali kao da govorim zidu; moje ruke poinju mlatarati same od sebe.
Najednom pomislim na Patricka, primoranog da trai moje tijelo dok ga plima ne izbaci,
razbijeno udaranjem o stijene i izjedeno ribama.
Kao da me je netko oamario, estoko zatresem glavom i udahnem. Ne mogu ja ovo.
Ne mogu cijeli ivot bjeati od pogreaka koje sam uinila. U panici ne vidim obalu i
mlatim rukama u krug, prije no to se oblaci pomaknu i mjesec obasja litice visoko iznad
plae. Tad zaplivam. Otkad sam sila s grebena, more me je odnijelo dalje na puinu i
mada pruam noge traei uporite, ne osjeam nita osim ledeno hladne vode. Val me
zapljuskuje kao malj i zagrcavam se od slane vode, eludac mi se die dok kaljem i
pokuavam disati. Vlana odjea vue me ka dnu i ne mogu izuti zavezane izme koje me
neumoljivo poteu.
Ruke me bole i u prsima me stee, ali glava mi je jos uvijek bistra pa zadrim dah i
zaronim, usredotoena na glatke zamahe rukama kroz valove. Izronivi i udahnuvi, ini
mi se da sam malo blie obali pa ponavljam postupak jo dva puta. Tad ispruim nogu i
osjetim neto pod vrhom izme. Jo nekoliko puta zamahnem kroz vodu pa ponovno
ispruim nogu i ovaj put zakoraim na vrsto tlo. Plivam i trim i puzim iz mora, sa
slanom vodom u pluima, oima i uima, pa stigavi do suhog pijeska klonem na dlanove
i koljena i usidrim se prije no to ustanem. Nekontrolirano se tresem: od hladnoe, i od
spoznaje da sam sposobna za neto tako neoprostivo.
U kolibi se razodijevam i ostavljam odjeu na kukinjskom podu. Navlaim tople,
suhe slojeve pa se vraam u prizemlje i palim vatru. Ne ujem Patricka dok se pribliava,
ali ujem Beauovo lajanje i irom otvaram vrata i prije no to Patrick pokuca na njih.
unem kako bih pozdravila Beaua i prikrila nesigurnost zbog ponovnog susreta s
Patrickom.
- Hoe li ui? - pitam najzad se uspravivi.
- Trebao bih se vratiti.
- Samo na minutu. Molim te.
On zastane pa ue i zatvori vrata iza sebe. Ne pokazuje namjeru da sjedne i nas
dvoje samo stojimo sekundu ili dvije, s Beauom na podu izmeu nas. Patrick gleda mimo
mene u kukinju, u lokvu vode ispod moje mokre odjee. Natruka zbunjenosti natmuri
mu lice, ali nita ne kae i tad shvaam da su osjeaji koje je gajio prema meni nestali.
Nije ga briga zato je moja odjea mokra; zato se voda cijedi ak i iz onog kaputa koji mi
je on darovao. Zanima ga samo strana tajna koju sam mu skrivala.
120
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- ao mi je. - Nedostatno, ali iskreno.

- Zbog ega? - Nee mi dopustiti da se tako lako izvuem.
- Zato to sam ti lagala. Trebala sam ti rei da sam... - Ne mogu dovriti reenicu, ali
Patrick preuzima.
- Nekoga ubila?
Zatvaram oi. Kad ih otvorim, vidim da Patrick odlazi.
- Nisam znala kako bih ti rekla. - Rijei se spotiu u mojoj urbi da ih izgovorim. -
Bojala sam se to e misliti.
Odmahuje glavom kao da ne zna to bi mislio o meni. - Reci mi jednu stvar: jesi li
stvarno pobjegla pregazivi tog djeaka? Nesreu mogu shvatiti, ali jesi li se odvezla ne
zaustavivi se da pomogne? - Oima pretrauje moje, traei odgovor koji mu ja ne
mogu dati.
- Jesam - kaem. - Odvezla sam se.
Patrick otvori vrata silinom koja me nagoni da uzmaknem jedan korak i ve u
sljedeem asu, vie ga nema.

121
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

28

Prespavala si kod mene, nakon tog prvog puta. Navukao sam pokriva oko nas oboje,
leao pokraj tebe i gledao te dok spava. Lice ti je bilo glatko i spokojno; sitni miii
kapaka gotovo su neprimjetno titrali ispod prozirne koe. Kad si spavala, nisam se
morao praviti, glumiti suzdranost da ne bi shvatila koliko se estoko zaljubljujem u
tebe. Mogao sam ti mirisati kosu; ljubiti usne; osjetiti tvoj njeni dah na svom. Kad si
spavala, bila si savrena.
Nasmijeila si se i prije no to si otvorila oi. Posegnula si za mnom bez poticaja, a ja
sam leao i dopustio ti da vodi ljubav sa mnom. Za promjenu mi je bilo drago ujutro
zatei nekog u svom krevetu i skvatio sam da ne elim da ode. Da to nije bilo apsurdno,
ve bih ti tad rekao da te volim. Umjesto toga, pripremio sam ti doruak pa te odveo
natrag u krevet, da skvati koliko te elim.
Bio sam zadovoljan kad si izrazila elju da se ponovno vidimo. To je znailo da neu
morati provesti jo tjedan dana sam, ekajui pravo vrijeme da te nazovem. Zato sam ti
dopustio da misli kako ti odreuje pravila igre i ponovno smo izili jo istu tu veer i
dva dana kasnije. Uskoro si dolazila k meni svaku veer.
- Trebala bi ostaviti neke stvari ovdje - rekao sam jedan dan.
Izgledala si iznenaeno i skvatio sam da krim pravila: mukarci nisu ti koju
ubrzavaju vezu. Ali kad bih se vratio s posla, jedino mi je tvoja alica prevrnuta na
cjedilo govorila da si uope bila sa mnom, a ta privremenost u meni je budila nemir. Nije
bilo razloga da se vrati; niega to bi te zadralo ovdje.
Te noi sa sobom si donijela malu torbu: ubacila si novu etkicu za zube u au u
kupaonici; isto rublje u ladicu koju sam ispraznio za tebe. Ujutro sam ti donio aj i
poljubio te prije odlaska na posao, a dok sam se vozio do ureda na usnama sam osjeao
tvoj okus. Nazvao sam te kad sam sjeo za radni stol i po promuklosti tvog glasa kad si mi
se javila, znao sam da si ponovno zaspala.
- to je bilo? - upitala si.
Kako sam ti mogao rei da sam samo elio uti tvoj glas?
- Bi li danas mogla pospremiti krevet? - upitao sam. - Nikad ga ne pospremi.
Nasmijala si se, a ja sam poalio to sam nazvao. Kad sam doao kui, otiao sam
ravno na kat ne izuvi cipele. Ali sve je bilo u redu: tvoja etkica jo uvijek je bila u
kupaonici.
Napravio sam mjesta u ormaru za tvoje stvari i malo-pomalo, preselila si k meni jo
svoje odjee.
- Noas neu ostati - rekla si jedan dan kad sam sjeo na krevet da stavim kravatu.
Sjedila si naslonjena na jastuk i pila aj, zamrene kose i sa sinonjom minkom
razmrljanom oko oiju. - Idem van s frendovima s faksa.
Nita nisam rekao; usredotoio sam se da zaveem savren vor na svojoj
tamnomodroj kravati.
- Nema nita protiv, zar ne?
Okrenuo sam se. - Zna li da je danas tono tri mjeseca otkad smo se upoznali u
studentskoj kantini?

122
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Stvarno?
- Rezervirao sam nam stol u Le Petit Rougeu. Onom restoranu u koji sam te izveo
kad smo prvi put izali zajedno, sjea se? - Ustao sam i odjenuo sako. - Trebao sam
provjeriti s tobom, jer stvarno nema razloga zato bi pamtila neto tako budalasto kao
to je taj dan.
- Pamtim! - Odloila si aj, odgurnula pokriva pa dopuzala preko kreveta i kleknula
pokraj mene. Bila si naga i kad si ovila ruke oko mene, kroz koulju sam osjetio toplinu
tvojih dojki. - Sjeam se svega tog dana: kakav si dentlmen bio, i koliko sam te eljela
ponovno vidjeti.
- Imam neto za tebe - najednom sam rekao. Nadao sam se da je jo uvijek u ladici
mog nonog ormaria. Posegnuo sam u nju i naao ga u dnu ladice, ispod paketia
kondoma. - Izvoli.
- Je li to ono to mislum da jest? - Nacerila si se i zamahala kljuem. Shvatio sam da
se nisam sjetio skinuti Mariein privjesak za kljueve i srebrno se srce zavrtjelo na
svjetlu.
- Svaki dan si ovdje. Zato ne bi imala svoj klju?
- Hvala ti. To mi mnogo znai.
- Moram na posao. Lijepo se provedi veeras. - Poljubio sam te.
- Ne, otkazat u. Toliko si se potrudio - voljela bih izai na veeru. A sad kad imam
ovo - podigla si klju - bit u ovdje kad se vrati s posla.
U vonji do ureda moja glavobolja poela je poputati, ali posve je prestala tek kad sam
nazvao Le Petit Rouge i rezervirao stol za tu veer.

Vjerna zadanoj rijei, ekala si me kad sam se vratio kui, u haljini koja ti je izazovno
prianjala uz obline i otkrivala duge, preplanule noge.
- Kako izgledam? - Okrenula si se oko svoje osi i nasmijeeno stajala ispred mene s
rukom na boku.
- Draesno.
Nisi mogla ne primijetiti bezizraajnost mog glasa pa si odustala od usiljene poze.
Ramena su ti se malo ovjesila, a jedna ruka zaleprala preko prednjice kaljine.
- Je li previe uska?
- Izgleda dobro - rekao sam. - to jo od odjee ima ovdje?
- Previe je uska, zar ne? Imam samo traperice koje sam nosila juer i istu majicu.
- Savreno - rekao sam i zakoraio prema tebi kako bih te poljubio. - Noge kao tvoje
bolje izgledaju u hlaama, a u onim trapericama izgleda fantastino. Presvuci se pa
emo na pie prije veere.

Bojao sam se da sam moda pogrijeio kad sam ti dao klju, ali tebi je novost kuanskih
poslova naizgled bila privlana. Veinu dana po povratku s posla doekao bi me miris
netom peenih kolaa, ili peene piletine, i mada si pripremala samo jednostavna jela,
uila si. Kad je ono to si skuhala bilo nejestivo, ne bih pojeo, a ti bi se ubrzo vie
potrudila. Jednog dana zatekao sam te kako ita kuharicu s olovkom u ruci i papirom sa
strane.
- to je beamel? - upitala si.
- Otkud bih ja znao? - Imao sam teak dan i bio sam umoran.

123
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ti to naizgled nisi primijetila. - Radim lazanje. Prave lazanje, ne one gotove.

Nabavila sam sve sastojke, ali recept kao da je napisan na stranom jeziku.
Pogledao sam namirnice rasporeene na radnoj povrini: sjajne crvene paprike,
rajice, mrkvu i sirovu mljevenu junetinu. Povre je bilo u smeim papirnatim
vreicama iz voarne, ak je i meso izgledalo kao da si ga kupila u mesnici, a ne u
samoposluivanju. Mora da si potroila cijelo poslijepodne sve to nabavljajui.
Ne znam to me je nagnalo da ti to upropastim. Imalo je neke veze s ponosom na
tvom licu, ili moda tvojom oputenou, sigurnou. Prevelikom sigurnou.
- Nisam ba gladan.
Lice ti se snudilo i ja sam se smjesta oraspoloio, kao da sam strgnuo flaster ili
skinuo krastu koja me je svrbjela.
- Oprosti - rekao sam. - Jesi li se jako namuila?
- Ne, nema veze - odgovorila si, ali bilo je jasno da si uvrijeena. Zatvorila si
kuharicu. - Skukat u ih neki drugi put. - Pribojavao sam se da e se duriti cijelu veer,
ali brzo si prela preko toga i otvorila bocu jeftinog vina koje si voljela. Natoio sam si
prst whiskyja i sjeo suelice tebi.
- Ne mogu vjerovati da u sljedei tjedan diplomirati - rekla si. - Tako je brzo
proletjelo.
- Jesi li razmiljala to e kad diplomira?
Nabrala si nos. - Ne ba. Uzet u slobodno ljeto, moda malo putovati.
To je bio prvi put da ujem za ikakvu elju za putovanjem i pitao sam se tko ti je
utuvio tu ideju u glavu; s kim si namjeravala putovati.
- Mogli bismo otii u Italiju - rekao sam. - Volio bih te odvesti u Veneciju.
Arhitektura e te odueviti, a ima i nevjerojatnik umjetnikih galerija.
- To bi bilo super. Sarah i Izzy idu na mjesec dana u Indiju pa bih im se mogla
pridruiti na dva tjedna ili malo putovati vlakom po Europi. - Nasmijala si se. - Oh, ne
znam. Sve elim, to je problem!
- Moda bi trebala malo priekati. - Zavrtio sam ostatak wkiskyja u ai. - Na kraju
krajeva, svi e preko ljeta putovati pa e se onda svi vratiti i traiti posao u isto vrijeme.
Moda bi trebala preduhitriti ostale dok putuju i zabavljaju se po svijetu.
- Moda.
Vidio sam da te nisam uvjerio.
- Razmiljao sam kako e biti kad zavri faks i mislim da bi se trebala posve doseliti
ovamo.
Izvila si obrvu, kao da bi u tome mogla biti neka kvaka.
- Ima smisla: ionako praktiki ivi ovdje, a s poslom koji prieljkuje nikad si nee
moi priutiti vlastiti stan pa e na kraju zavriti s nekim groznim cimericama.
- Mislila sam se na neko vrijeme vratiti kui - rekla si.
- udi me da eli vie ikakvog posla s majkom, kad se zbog nje ne via s ocem.
- U redu je ona - rekla si, ali sad si bila malo manje sigurna.
- Dobro nam je zajedno - rekao sam. - Zato to mijenjati? Tvoja mama ivi na vie od
sat vremena udaljenosti - jedva emo se viati. Zar ne eli biti sa mnom?
- Naravno da elim!
- Mogla bi se doseliti ovamo i uope ne bi morala brinuti zbog novca. Ja u se brinuti
za raune, a ti se posveti svom portfoliju i prodaji skulptura.
- Ali to ne bi bilo poteno prema tebi - morala bih nekako pridonositi kuanstvu.
124
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Mogla bi ponekad neto skuhati i pomoi pospremiti kuu, ali zapravo ne bi

morala. Meni bi bilo dovoljno samo buditi se uz tebe svako jutro i nai te ovdje kad
doem kui s posla.
Licem ti se razlio osmijeh. - Jesi li siguran?
- Nikad ni u to u ivotu nisam bio sigurniji.

Uselila si se zadnji dan semestra, skinuvi postere sa zidova i natrpavi svoje stvari u
automobil koji si posudila od Sarah.
- Sljedei u vikend donijeti stvari koje su mi kod mame - rekla si. - ekaj, imam jo
neto u automobilu. Svojevrsno iznenaenje za tebe. Za nas.
Otrala si van i otvorila suvozaka vrata. Na podu ispred sjedala nalazila se
kartonska kutija. Donijela si je u kuu toliko oprezno da sam pretpostavio da u njoj mora
biti neto lomljivo, ali kad si mi je predala u ruke, bila je previe lagana da bi sadravala
porculan ili staklo.
- Otvori je. - Gotovo si prtala od uzbuenja.
Podigao sam kartonski poklopac i u mene je gledalo malo klupko mekog krzna. -
Maka - ravnoduno sam rekao. Nikad nisam shvaao privlanost ivotinja, a pogotovo
kunik pasa i maaka koji posvuda ostavljaju dlake i zahtijevaju etnje, ljubav i drutvo.
- Mai! - rekla si. - Nije li neto najslae to si ikad vidio? - Izvukla si ga iz kutije i
priljubila na grudi. - Eveina maka nenadano se omacila i Eve je ve razdijelila sve
maie, ali ovog je sauvala za mene. Ime mu je Gizmo.
- Zar ti nije palo na pamet da bi me trebala pitati prije no to donese maku u moju
kuu? - Nisam se ni trudio biti blag i ti si se smjesta rasplakala. Ta je taktika bila toliko
patetina i oita da sam se samo jos vie razljutio. - Zar nisi vidjela nijednu od onih
reklama kako treba dobro razmisliti prije no to uzme kunog ljubimca? Nikakvo udo
da je toliko naputenik ivotinja, kad takvi kao ti donose impulzivne odluke!
- Mislila sam da bi ti se mogao svidjeti - rekla si, jo uvijek plaui. - Mislila sam da
e mi biti drutvo dok si ti na poslu - moe me gledati dok slikam.
Zastao sam. Pomislio sam kako bi ti ta maka uistinu mogla biti zabava dok sam ja
odsutan. Moda bih maku mogao podnijeti, ako e tebe to usreiti.
- Samo pazi da se ne pribliava mojim odijelima - rekao sam. Otiao sam na kat, a
kad sam se ponovno spustio, ve si rasprostrla krevet za maku i dvije zdjelice u kuhinji,
a kutiju za pijesak uz vrata.
- To je samo dok ne bude mogao van - rekla si. U tvojim oima jasno se vidio oprez i
poalio sam jer sam izgubio kontrolu. Natjerao sam se da pogladim mae i uo tvoj
uzdah olakanja. Prila si mi i ovila ruke oko mog struka. - Hvala ti. - Poljubila si me na
onaj nain koji je uvijek prethodio seksu, a kad sam ti lagano pritisnuo rame, spustila si
se na koljena bez prigovaranja.
Postala si opsjednuta tim maetom. Njegova hrana, njegove igrake, ak i njegova
usrana kutija s pijeskom nekako su bili zanimljiviji od pospremanja kue ili kuhanja
veere. I mnogo zanimljiviji od razgovora sa mnom. Cijele veeri provodila si igrajui se
s njim i vukla po podu pliane mieve na vezici. Rekla si mi da tijekom dana radi na
portfoliju, ali kad bih se vratio kui s posla, tvoje bih stvari naao razbacane po
dnevnom boravku jednako kao to si ih dan ranije ostavila.
Otprilike etrnaest dana nakon to si uselila, doao sam kui i na kuhinjskom stolu
pronaao poruku.
Vani sam sa Sarah. Ne ekaj me budan!
125
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

I tog smo se dana, kao uvijek, uli dva-tri puta, ali nisi se sjetila spomenuti da se
namjerava nai sa Sarah. Nisi ostavila nita za jelo pa sam pretpostavio da e jesti sa
Sarah, ne marei to bih ja mogao pojesti. Izvadio sam pivo iz hladnjaka. Mae je
mijaukalo i pokualo mi se uspeti hlaama, zabijajui pande u moju nogu. Otresao sam
ga i palo je na pod. Zatvorio sam ga u kuhinju i ukljuio televizor, ali nisam se mogao
koncentrirati. Samo sam razmiljao o zadnjem putu kad ste Sarah i ti izale zajedno: o
brzini kojom je ona nestala s tipom kojeg je netom upoznala i lakoi kojom si ti pristala
doi k meni.
Ne ekaj me budan.
Nisam te pozvao da ivi sa mnom kako bih veeri provodio sam. Ve sam jednom u
ivotu doivio da me ena dri budalom - nisam namjeravao dopustiti da se to ponovi.
Mijaukanje se nastavilo i otiao sam po novo pivo. uo sam mae u kuhinji i naglo sam
gurnuo vrata tako da se otklizalo po podu. To je bilo komino i naas me razvedrilo, dok
se nisam vratio u dnevni boravak i vidio nered koji si ostavila. Traljavo si ga pokuala
sloiti u kut prostorije, ali gruda gline leala je na listu novina - i nedvojbeno prenosila
tiskarsku boju na drveni pod - a kutija za alat bila je nakrcana staklenkama mutnih
tekuina.
Mae je mijaukalo. Otpio sam gutljaj piva. Na televiziji se prikazivao neki dokumentarac
o divljim ivotinjama i gledao sam kako lisica trga zeca. Malo sam pojaao ton, ali
mijaukanje se jo uvijek ulo. Uvuklo mi se u glavu dok svaki novi mijauk u meni nije
poeo buditi sve vei bijes; usijani bijes koji sam prepoznao, ali nisam mogao
kontrolirati. Ustao sam i otiao u kuhinju.

Ve je prola pono kad si se vratila kui. Sjedio sam u mraku u kuhinji, s praznom
pivskom bocom u ruci. uo sam kako paljivo zatvara vrata, skida izme i na vrhovima
prstiju prolazi kroz hodnik i ulazi u kukinju.
- Jesi li se zabavila?
Vrisnula si i to bi mi bilo smijeno da nisam bio strano ljut na tebe.
- Isuse, Iane, nasmrt si me prepao! to radi ovdje u mraku? - Pritisnula si prekida i
fluorescentna arulja zatreperila je svjetlom.
- ekam te.
- Rekla sam ti da u doi kasno.
Govorila si pomalo usporeno i pitao sam se koliko si popila.
- Svi smo nakon puba otili do Sarah i... - Opazila si izraz mog lica i uutjela. - to se
dogodilo?
- ekao sam te da ne bi morala sama otkriti - rekao sam.
- to otkriti? - Naglo si se otrijeznila. - to se dogodilo?
Pokazao sam na pod uz kutiju s pijeskom, na mae koje je nepomino lealo na
trbuhu. Ukoilo se u zadnjih sat ili dva i jedna mu je noga strala u zrak.
- Gizmo! - Ruke su ti poletjele na usta i mislio sam da e povratiti. - Gospode Boe!
to se je dogodilo?
Ustao sam da te utjeim. - Ne znam. Doao sam kui s posla, a on je povraao u
dnevnom boravku. Potraio sam savjet na internetu, ali za pola sata bio je mrtav.
Strano mi je ao, Jennifer, znam koliko si ga voljela.
Sad si plakala, jecala u moju koulju dok sam te vrsto drao.

126
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Bio je dobro kad sam odlazila. - Pogledala si me, traei odgovore na mom licu. -
Ne razumijem zato je uginuo.
Mora da si opazila oklijevanje na mom licu jer si se odmaknula. - to je? to mi taji?
- Vjerojatno nita. Ne elim ti oteavati.
- Reci mi!
Uzdahnuo sam. - Kad sam doao kui, naao sam ga u dnevnom boravku.
- Zatvorila sam ga u kuhinju, kao uvijek - odvratila si, ali ve si sumnjala u sebe.
Slegnuo sam ramenima. - Vrata su bila otvorena kad sam doao kui. A Gizmo je
razderao novine naslagane uz tvoje radove. Oito je bio oaran svime time. Ne znam to
je u onoj staklenki s crvenom naljepnicom, ali bila je otvorena i Gizmova je njuka bila u
njoj.
Problijedila si. - To je glazura za moje uzorke.
- Je li otrovna?
Kimnula si. - Ima barijevog karbonata. Stvarno je opasna i uvijek, uvijek provjerim
jesam li je sigurno odloila. Gospode, za sve sam ja kriva. Siroti, siroti Gizmo.
- Draga, ne smije se okrivljavati. - Privukao sam te u zagrljaj i drao vrsto uz sebe,
ljubei ti kosu. Smrdila si na dim cigareta. - To je bio nesretan sluaj. Pokuava previe
toga. Trebala si ostati kod kue i dovriti uzorak dok ti je sve bilo vani - Sarah bi to
sigurno shvatila, zar ne? - Naslonila si se na mene i tvoji jecaji poeli su jenjavati. Skinuo
sam ti kaput i odloio torbu na stol. - Doi, idemo gore. Ujutro u se probuditi prije tebe
i pobrinuti za Gizma.
U spavaoj sobi bila si tiha i pustio sam te da se umije i opere zube. Ugasio sam
svjetlo i uvukao se u krevet, a ti si se priljubila uz mene kao dijete. Svialo mi se to sam
ti toliko potreban. Poeo sam te milovati po leima i ljubiti po vratu.
- Hoe li ti smetati ako veeras to ne uinimo? - upitala si.
- Pomoi e ti - rekao sam. - elim da se osjea bolje.
Nepomino si leala ispod mene, ali kad sam te poljubio, nisi reagirala. Uao sam u
tebe i estoko se zabio, elei izazvati reakciju - bilo kakvu reakciju - ali ti si zatvorila oi
i nisi ni pisnula. Oduzela si mi svako zadovoljstvo i tvoja me je sebinost nagnala da te
samo jo ee jebem.

127
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

29

- to je to? - Ray je stao iza Kate i zagledao se u posjetnicu koju je okretala u rukama.
- Neto to je Grayova imala u novaniku. Kad sam je izvadila, problijedila je kao
krpa, kao da je okirana to je vidi. Pokuavam dokuiti ija je.
Posjetnica je bila veliine standardne poslovne posjetnice. Bila je svjetlomodra i na
njoj je u dva reda bila napisana samo neka adresa u centru Bristola. Ray ju je uzeo iz
Kateine ruke i protrljao palcem i kaiprstom.
- Papir je neobino tanak - rekao je. - Ima li kakvu ideju to predstavlja ovaj logo? -
Na vrhu posjetnice crnom je tintom bilo otisnuto neto to je izgledalo kao dvije
nepotpune osmice, jedna u drugoj.
- Nemam pojma. Nije mi poznat.
- Pretpostavljam da adresa nije zabiljeena u naoj prekrajnoj i kaznenoj
evidenciji?
- Ni ondje ni na birakom popisu.
- Moda je neka njezina stara posjetnica? - Ponovno je promotrio logo.
Kate je odmahnula glavom. - Ne bih rekla po njezinoj reakciji kad sam je uzela u
ruku. Iz nekog se razloga uznemirila, ali nije eljela da ja to vidim.
- U redu, idemo. - Ray je priao metalnom ormariu na zidu i uzeo kljueve
automobila. - Samo je jedan nain da to razjasnimo.
- Kamo idemo?
Ray je u odgovor podigao modru posjetnicu, a Kate dograbila svoj kaput i potrala
za njim.

***

Trebalo im je neko vrijeme da pronau kuu na broju 127 u ulici Grantbam, odbojnu
kuu od crvene opeke u naizgled beskonanom nizu istih kua, u kojem su neparni
brojevi bili neobjanjivo daleko od svojih parnih kolega. Kratko su stajali ispred kue i
promatrali zaputeno prednje dvorite i sive mree na svim prozorima. U susjednom
vrtu dva su madraca sluila kao odmorite opreznoj maki koja je zamijaukala kad su se
njih dvoje zaputili stazom prema ulaznim vratima. Za razliku od susjednih kua koje su
imale jeftina PVC vrata, kua na broju 127 imala je otmjeno obojana drvena vrata sa
pijunkom. Sanduia za potu nije bilo, ali na zid uz vrata bio je privren metalni
potanski ormari osiguran lokotom.
Ray je pritisnuo zvonce. Kate je posegnula u dep sakoa po nalog, ali Ray je poloio
ruku na njezinu. - Bolje ne - rekao je. - Dok ne saznamo tko ivi ovdje.
uli su zvuk koraka po podnim ploicama. Koraci su se zaustavili i Ray je pogledao
ravno u pijunku. to god da je bio kriterij za procjenu posjetitelja, oito su ga zadovoljili
jer nakon nekoliko sekundi Ray je uo kako se brava otkljuava. Sekundu kasnije
otkljuana je i druga brava i vrata su se otvorila desetak centimetara, nakon ega ih je
zaustavio lanac. Pretjerane mjere sigurnosti navele su Raya da oekuje nekog
vremenog, ali ena koja ih je promatrala kroz procijep vrata bila je otprilike njegove

128
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

dobi, odjevena u arenu haljinu na vezanje i mornarski modru vestu, sa svjetloutom

maramom oko vrata, zavezanom u vor.
- Izvolite?
- Traim prijateljicu - rekao je Ray. - Ime joj je Jenna Gray. Neko je stanovala u ovoj
ulici, ali nikako se ne mogu sjetiti na kojem broju. Moda je vi poznajete?
- Bojim se da ne.
Ray je pogledao preko enina ramena u kuu, a ena je mrvicu zatvorila vrata
netremice ga gledajui u oi i ne skreui pogled sa njega.
- Dugo ivite ovdje? - upitala je Kate ne obazirui se na eninu utljivost.
- Dovoljno dugo - odrjeito je odvratila ena. - A sad, ako biste me ispriali...
- Oprostite na smetnji - rekao je Ray hvatajui Kate za ruku. - Idemo, duo. Nazvat u
neke ljude, moda uspijem pronai njezinu adresu. - Zamaknuo je mobitelom pred
njima.
- Ali...
- I hvala vam - rekao je Ray. Trknuo je laktom Kate.
- U redu. - Kate je napokon skvatila njegov mig. - Nazvat emo neke ljude. I jo
jednom, oprostite na smetnji.
ena je odluno zatvorila vrata i Ray je uo okretanje dva kljua, jedan za drugim.
Dok se nisu nali izvan vidokruga drao je Kate ispod ruke, bolno svjestan njezine
blizine.
- to misli? - upitala je Kate kad su sjeli u automobil. - Moda je Grayova neko
ivjela ovdje? Ili ona ena zna vie nego to eli rei?
- Ok, neto zna, to svakako - odvratio je Ray. - Jesi li primijetila kako je bila
odjevena?
Kate je kratko razmislila. - U haljinu i tamnu vestu.
- Jo neto?
Kate je zbunjeno odmahnula glavom.
Ray je pritisnuo tipku na mobitelu i ekran je najednom oivio. Pruio je mobitel
Kate.
- Fotkao si je?
Ray se nacerio. Posegnuo je prema mobitelu i poveao fotografiju pokazujui vor
enine ute marame na kojem se nalazilo neto okruglo.
- Znaka - rekao je. Jo je jednom poveao fotografiju i napokon su se vidjele debele
crne linije nalik na dvije osmice jedna u drugoj.
- Logo na posjetnici! - oduevila se Kate. - Sjajno.
- Nema sumnje da je Jenna nekako povezana s ovom kuom - zakljuio je Ray. - Ali
kako?

129
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

30

Nikad nisam shvatio zato si toliko eljela da upoznam tvoju obitelj. Majku si mrzila, a
mada si s Eve razgovarala otprilike jednom tjedno, nikad se nije potrudila doi u Bristol,
pa zato bi ti onda teglila u Oxford svaki put kad ona poeli da doe? Ali ila si, kao
dobra curica, i ostavljala me na jednu no - ponekad i due - dok si gugutala nad
njezinim sve veim trbuhom i nedvojbeno oijukala s njezinim bogatim muem. Svaki
put si me molila da poem s tobom, i svaki put sam odbio.
- Mislit e da sam te izmislila - rekla si. Nasmijeila si se da mi pokae kako se ali,
ali u glasu ti se uo oaj. - elim provesti Boi s tobom - prole godine nije bilo isto bez
tebe.
- Tad ostani sa mnom. - Odluka je bila jednostavna. Zato ti nisam bio dovoljan?
- Ali elim biti i sa svojom obitelji. Ne moramo prespavati ondje, moemo otii samo
na ruak.
- I ne popiti pie? Kakav bi to bio boini ruak!
- Ja u voziti. Molim te, Iane, elim da svi vide kakvog deka imam.
Praktiki si preklinjala. S vremenom si smanjila koliinu minke koju si stavljala, ali
tog dana stavila si ru i ja sam gledao crvenu liniju tvojih usta dok si me preklinjala.
- U redu. - Slegnuo sam ramenima. - Ali sljedei Boi provest emo ti i ja sami.
- Hvala ti! - Nasmijeila si se od uka do uha i vrsto me zagrlila.
- Pretpostavljam da emo im morati donijeti darove. Smijeno, kad se uzme u obzir
koliko su bogati.
- To je ve rijeeno - odgovorila si, previe sretna da bi zamijetila moj zajedljiv ton. -
Eve oduvijek eli samo neto mirisno, a Jeff je sretan s bocom Scotcha. asna rije, sve e
biti u redu. Svidjet e ti se.
Sumnjao sam u to. uo sam i vie no dovoljno o ,,lady Eve da o njoj donesem vlastiti
sud, iako me je zanimalo zbog ega si ti toliko opsjednuta njome. Nikad nisam mislio da
je ne imati brata ili sestru gubitak i srdilo me je to toliko esto razgovara s Eve.
Ponekad bih uao u kuhinju kad si bila na telefonu s njom i ako bi najednom zautjela,
znao sam da razgovarate o meni.
- to si danas radila? - upitao sam mijenjajui temu.
- Imala sam super dan. Otila sam na ruak u Three Pillars - jednu od onih poslovnih
drutvenih mrea za ljude iz kreativnih industrija. udesno je koliko nas je, i svatko radi
sam od kue, u malim uredima... na kuhinjskim stolovima... - Pogledala si me kao da se
ispriava.
U kuhinji je postalo nemogue jesti zbog stalnog sloja boje, glinene praine i crtea
razbacanih po stolu. Tvoje su stvari bile posvuda i vie nije bilo nijednog kutka u kojem
sam se osjeao oputeno. Kad sam je kupio, kua mi se nije inila malom, a ak i kad je
Marie bila ovdje, bilo je dovoljno prostora za nas oboje. Marie je bila tia od tebe.
Mirnija. S njom je na odreeni nain bilo lake ivjeti, ne raunam li njezino laganje. Ali
nauio sam kako se nositi s time i znao sam da neu ponovno nasjesti.
Jo uvijek si govorila o tom ruku na kojem si bila i pokuao sam se koncentrirati na
to to govori.

130
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Zato mislimo da bismo si nas estero zajedno vjerojatno mogli priutiti najamninu.
- Kakvu najamninu?
- Najamninu za zajedniki atelje. Ja je sama ne mogu plaati, ali teajevima
zaraujem dovoljno da se udruim s ostalima, a tako u moi imati pravu pe i maknuti
sve ove stvari da ti vie ne smetaju.
Dotad nisam znao da dranjem teajeva ita zarauje. Predloio sam ti da daje
satove lonarstva jer mi se to inilo razumnijim nainom provoenja vremena nego to
je izrada figurica koje prodaje za sitni. Bio bih oekivao da e ponuditi da sudjeluje u
trokovima moje hipoteke prije no to pristane na poslovno partnerstvo. Na kraju
krajeva, cijelo ovo vrijeme ivjela si ovdje ne plaajui najamninu.
- U naelu zvui sjajno, draga, ali to e se dogoditi kad netko ode? Tko e podmiriti
njegov dio najamnine? - Vidio sam da nisi dobro promislila.
- Iane, negdje moram raditi. Pouavanje je u redu, ali ne elim zauvijek pouavati.
Moje se skulpture poinju prodavati i budem li ih mogla izraivati bre i isporuivati
vie narudbi mjeseno, mislim da bih mogla razviti pristojan posao.
- Koliko je kipara i slikara kojima to poe za rukom? - upitao sam. - Hou rei, mora
biti razumna - kiparenje ti moda nikad nee biti vie od hobija za deparac.
Nije ti se svidjelo uti istinu.
- Ali budemo li radili u kooperativi, svi moemo pomoi jedni drugima. Avrilini
mozaici dobro e se uklopiti sa stvarima koje ja radim, a Grant slika nevjerojatna ulja na
platnu. Bilo bi sjajno ukljuiti i neke moje frendove s faksa, ali ni sa kime se nisam ula
ve cijelu vjenost.
- Taj va plan prepun je rupa.
- Moda. Jo u malo razmisliti o njemu.
Vidio sam da si ve odluila. Izgubit u te zbog tog novog sna. - Sluaj - rekao sam,
glas mi je proturjeio tjeskobi koju sam osjeao - ve neko vrijeme razmiljam da se
preselimo u drugu kuu.
- Stvarno? - Izgledala si sumnjiavo.
Kimnuo sam. - Pronai emo neku s dovoljno dvorinog prostora i izgradit u ti
atelje u vrtu.
- Moj vlastiti atelje?
- S pei. Moi e ga unerediti koliko eli.
- Stvarno bi to uinio za mene? - Licem ti se razlio iroki osmijeh.
- Jennifer, zna da bih za tebe sve uinio.
To je bila istina. Sve bih uinio da te zadrim.

Dok si se tuirala, zazvonio je telefon.

- Je li Jenna ondje? Sarah je.
- Bog, Sarah - rekao sam. - Bojim se da je trenutano vani s prijateljima. Zar te nije
nazvala nakon tvog prolog poziva? Prenio sam joj poruku.
Sarah je kratko utjela. - Nije.
- Ah. Rei u joj da si zvala.
Dok si jo uvijek bila na katu, prekopao sam ti torbicu. U njoj nije bilo nieg
neobinog; rauni su svi bili s mjesta koja si mi spomenula. Osjetio sam kako se
mjekuri napetosti u meni raspruje. Iz navike sam provjerio i pretinac za novanice, i
mada u njemu nije bilo novca, osjetio sam neto pod prstima. Pomnije sam pogledao i
131
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

zamijetio da je podstava rasporena i da je u nju zagurano nekoliko presavijenih

novanica. Spremio sam ih u dep. Ako je to novac za kuanstvo, spremljen na stranu,
pitat e me jesam li ga vidio. Ako nije, tad u znati da mi neto taji. Krade moj novac.
Nikad ga nisi spomenula.

Kad si me ostavila, nisam ni primijetio da te nema. ekao sam da doe kui i tek kad
sam iao spavati, shvatio sam da nema tvoje etkice za zube. Provjerio sam kovege, ali
nije nedostajalo nita osim jedne male torbe. Je li ti ponudio da e ti kupiti sve to
treba? Je li ti rekao da e ti dati sve to eli? A to si ti ponudila zauzvrat? Gadi mi se.
Ali pustio sam te da ode. Samom sam sebi rekao da mi je bolje bez tebe i da u te, dok
god ne otri na policiju s optubama za ono to e oni nedvojbeno nazvati
zlostavljanjem, pustiti da pobjegne kamo god sad bjei. Mogao sam poi za tobom, ali
nisam elio. Shvaa li to? Nisam te elio. I pustio bih te na miru, da nije ovog lania u
dananjem Bristol Postu. Nisu objavili tvoje ime, ali zar si misila da neu znati da je rije
o tebi?
Zamislio sam kako te policija ispituje o tvom ivotu; tvojim vezama. Vidio sam kako
te iskuavaju; stavljaju ti rijei u usta. Vidio sam kako plae i sve im priznaje. Znao
sam da e se slomiti i da e uskoro pokucati na moja vrata i postavljati pitanja o
neemu to se njih ni najmanje ne tie. Nazvat e me nasilnikom; zlostavljaem;
mukarcem koji tue enu. Nisam bio nita od toga: od mene nikad nisi dobila nita to
nisi traila.
Pogodi gdje sam danas bio. Hajde, pogaaj. Nee? Otiao sam u Oxford u posjet
tvojoj sestri. Zakljuio sam da ako itko zna gdje si, tad je to ona. Kua se nije mnogo
promijenila u posljednjih pet godina. S obje strane ulaznih vrata jo uvijek su savreno
potkresana lovorova stabla; na vratima je jo uvijek ono isto iritantno zvono.
Evein osmijeh brzo je ispario kad me je ugledala.
- Iane - bezizraajno je rekla. - Kakvo iznenaenje.
- Dugo se nismo vidjeli - odgovorio sam. Nikad nije imala muda rei mi u lice to
misli o meni. - Sva e ti toplina izai iz kue - rekao sam i zakoraio na crno-bijele
ploice u hodniku. Eve nije imala drugog izbora osim stati u stranu, a ja sam joj rukom
namjerno okrznuo dojke dok sam prolazio pokraj nje na putu prema dnevnom boravku.
Pohitala je za mnom, nastojei mi pokazati da je jo uvijek gazdarica u vlastitoj kui. Bila
je patetina.
Sjeo sam u Jeffov naslonja, znajui da e ona to mrziti, a Eve se smjestila suelice.
Vidio sam da se bori sama sa sobom, da me eli pitati zato sam doao.
- Jeff nije doma? - upitao sam. U Eveinim oima opazio sam bljesak neega. Boji me
se, shvatio sam, i ta pomisao strano me je napalila. Ne prvi put zapitao sam se kakva bi
lady Eve bila u krevetu; bi li bila suzdrana kao ti.
- Odveo je djecu u grad.
Promekoljila se na stolcu, a ja sam pustio da tiina izmeu nas potraje dok je ona
vie nije mogla izdrati.
- Zato si doao?
- Bio sam u prolazu - odvratio sam osvrui se po velikoj prostoriji. Preuredila ju je
otkad smo zadnji put bili ondje - svidjela bi ti se. Odluili su se za one bljutave, kredaste
boje koje si ti eljela u naoj kuhinji. - Dugo se nismo vidjeli, Eve.
Eve je lagano kimnula, ali nije odgovorila.
- Traim Jennifer - rekao sam.
132
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Kako to misli? Nemoj mi rei da te je napokon ostavila? - Te rijei ispljunula je s

vie strasti no to sam u njoj ikad vidio.
Nisam reagirao na njezin spust. - Prekinuli smo.
- Je li ona dobro? Gdje ivi?
Ima dovoljno drskosti da bude zabrinuta za tebe. Nakon svega to je rekla.
Licemjerna kuja.
- Hoe rei da nije dotrala k tebi?
- Ne znam gdje je.
- Ma nemoj? - Ni naas ne nasjedam. - Ali vas dvije ste bile tako bliske - mora imati
neku predodbu o tome gdje bi mogla biti. - Mii u kutu mog oka zatitrao je i protrljao
sam ga da se umiri.
- Pet godina se nismo ule, Iane. - Ustala je. - Mislim da bi sad trebao otii.
- eli mi rei da ti se cijelo to vrijeme nijednom nije javila?
Protegnuo sam noge i zavalio se u naslonja. Ja u odluiti kad u otii.
- Nije - odgovorila je Eve. Vidio sam kako joj oi naas lete prema polici iznad
kamina. - A sad bih eljela da ode.
Kamin je bio posve neupeatljiv, s ulatenim plinskim plamenikom i lanim
ugljenom. Na bijelo obojanoj polici s obje strane putnog sata stajalo je nekoliko
razglednica i pozivnica.
Odmah sam znao to nije eljela da vidim. Trebala si malo bolje razmisliti, Jennifer,
prije nego to si poslala neto tako oito. Meu pozivnicama s pozlaenim rubovima
napadno se isticala fotografija plae snimljena s vrha neke litice. U pijesku je bilo
napisano Lady Eve.
Ustao sam i dopustio Eve da me isprati do ulaznih vrata. Sagnuo sam se i poljubio je
u obraz, osjetio kako uzmie od mene i potisnuo poriv da je zabijem o zid jer mi je
lagala.
Otvorila je vrata, a ja sam glumio da traim kljueve. - Mora da sam ih ostavio
negdje u boravku - rekao sam. - Odmah se vraam.
Ostavio sam je u hodniku i vratio se u dnevni boravak. Uzeo sam onu razglednicu i
okrenuo je, ali nisam pronaao adresu kojoj sam se nadao, samo sladunjavu poruku
napisanu tvojim poznatim, neurednim rukopisom. Neko si i meni pisala poruke i
ostavljala ih ispod mog jastuka i u mojoj aktovki. Zato si prestala? Jedan mii u mom
vratu napeo se. Prouio sam fotografiju. Gdje si? Napetost koju sam osjeao prijetila je
eksplodirati iz mene pa sam rasparao razglednicu najprije napola, pa na etvrtine, na
sve manje i manje komadie, i odmah mi je bilo bolje. Gurnuo sam komadie papira iza
sata netom prije no to je Eve ula u sobu.
- Pronaao sam ih - rekao sam tapajui se po depu.
Osvrnula se po prostoriji, nedvojbeno oekujui da e vidjeti neto to nije kako
treba. Neka gleda, pomislio sam. Neka otkrije.
- Bilo mi je zadovoljstvo ponovno te vidjeti, Eve - rekao sam. - Svakako u svratiti
sljedei put kad budem u Oxfordu. - Vratio sam se do ulaznih vrata.
Eve je otvorila usta, ali iz njih nije izila nijedna rije pa sam ja rekao umjesto nje:
- Unaprijed se tome veselim.

***

133
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

im sam stigao kui, poeo sam pretraivati po internetu. U onim visokim liticama koje
su sa tri strane okruivale plau i sivom nebu sa zlokobnim oblacima bilo je neeg oito
britanskog. Upisao sam u trailicu UK plae pa pregledavao fotografije. Otvarao sam
jednu stranicu za drugom, ali pronaao sam samo turistike fotografije pjeanik plaa
punih nasmijane djece. Suzio sam pretragu na UK plae s liticama i nastavio surfati.
Pronai u te, Jennifer. Gdje god da si otila, pronai u te. A onda u doi po tebe.

134
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

31

Bethan koraa prema meni u pletenoj kapi navuenoj nisko na glavu. Poinje govoriti i
prije no to mi se priblii. Pametan je to trik: ne ujem to govori, ali ne mogu otii kad
mi se obraa. Stojim i ekam da stigne do mene.
etali smo poljima, Beau i ja, daleko od litica i zapjenjenog mora. Previe se bojim
ponovno pribliiti moru, iako se ne bojim vode nego svog vlastitog uma. Osjeam kako
ludim i ma koliko hodala, od toga ne mogu pobjei.
- Mislila sam da si ti, kad sam vidjela da je netko ovdje gore.
Kamp se odavde jedva vidi: mogla sam biti samo tokica na brdu. Bethanin osmijeh
jo uvijek je iskren i srdaan, kao da se nita nije promijenilo od zadnjeg puta kad smo
razgovarale, ali sigurno zna da me je policija pustila uz jamstvo. Cijelo selo zna.
- Krenula sam u etnju - kae. - Hoe li sa mnom?
- Ti nikad ne ide u etnje.
Bethanina usta lagano se trnu. - Onda ti je jasno koliko sam te eljela vidjeti, zar
ne?
Hodamo ukorak, a Beau tri ispred nas u beskonanoj potrazi za zeevima. Dan je
svje i vedar, i dok hodamo, pred nama lepraju oblaii pare. Skoro e podne, ali tlo je
jo uvijek tvrdo od jutarnjeg mraza i proljee se ini daleko. Poela sam kriati dane na
kalendaru; dan kad se moram javiti u policijsku postaju oznaen je velikim crnim
kriem. Ostalo mi je jo deset dana. Iz broure koju sam dobila u pritvoru znam da u na
suenje moda morati ekati neko vrijeme, ali slaba je vjerojatnost da u u Penfachu
doekati jo jedno ljeto. Pitam se koliko u ih propustiti.
- Pretpostavljam da si ula - kaem jer vie ne mogu podnijeti tiinu.
- U Penfachu je teko ne uti. - Bethan je zadihana i ja malo usporavam. - Iako se ja
ne obazirem na traeve - nastavi. - Radije bih to ula iz prve ruke, ali posve mi je jasno
da me izbjegava.
Ne poriem.
- eli li razgovarati o tome?
Nagonski odgovaram da ne elim, ali tad shvaam da elim. Udahnem zrak duboko u
plua.
- Ubila sam jednog djeaka. Zvao se Jacob.
ujem neki slabaan zvuk - moda je Bethan udahnula ili odmahnula glavom, ali
uti. Dok se pribliavamo litici, naas ugledam more.
- Bilo je mrano i padala je kia. Nisam ga vidjela dok nije bilo prekasno.
Bethan dugo uzdahne. - To je bio nesretan sluaj.
Nije to izgovorila kao pitanje i ja sam dirnuta njezinom odanou.
- Da.
- Ali to nije sve, zar ne?
Tvornica traeva u Penfachu uistinu je impresivna.
- Ne, to nije sve.

135
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Stiemo do vrha litice, skreemo ulijevo i kreemo prema zaljevu. Tekom se

mukom uspijevam natjerati da nastavim.
- Nisam se zaustavila. Odvezla sam se i ostavila ga ondje na cesti, s majkom. - Ne
mogu pogledati Bethan, a ona uti nekoliko minuta. Kad najzad progovori, nimalo ne
okolia.
- Zato?
Na to pitanje najtee je odgovoriti, ali napokon mogu rei istinu. - Zato to sam se
bojala.
Najzad kradom pogledam Bethan, ali ne mogu proitati izraz njezina lica. Gleda u
more i ja se zaustavim i stanem pokraj nje.
- Mrzi li me zbog toga to sam uinila?
Ona se tuno nasmijei. - Jenna, uinila si neto grozno i za to e plaati svaki dan
do kraja ivota. Mislim da je to dovoljna kazna, ti ne?
- Ne ele me posluiti u trgovini. - Osjeam se triavo jer se jadam zbog namirnica,
ali to ponienje povrijedilo me je vie no to elim priznati.
Bethan slegne ramenima. - Ovdanji su ljudi udni. Ne vole pridokce i uspiju li
pronai neku izliku da se okome na njih...
- Ne znam to da uinim.
- Ne obaziri se na njih. Kupuj izvan grada i budi ponosna. To to se dogodilo tie se
samo tebe i suda, i nikog drugog.
Zahvalno joj se osmjeknem. Bethanina praktinost veoma je prizemljujua.
- Juer sam morala odvesti jednu svoju maku veterinaru - nehajno kae, kao da
mijenja temu.
- Jesi li razgovarala s Patrickom?
Bethan se zaustavi i okrene prema meni. - Ne zna to bi ti rekao.
- Zadnji put kad sam ga vidjela inilo se da mu to ne predstavlja ni najmanji
problem. - Sjeam se hladnoe u njegovu glasu i manjka osjeaja u njegovim oima dok
je odlazio.
- Mukarac je, Jenna, a mukarci su priglupa stvorenja. Razgovaraj s njim.
Razgovaraj s njim ovako kako razgovara sa mnom. Reci mu koliko si se bojala. Shvatit
e koliko se kaje.
Razmiljam o Patrickovoj i Bethaninoj bliskosti dok su odrastali i naas se pitam bi
li Bethan mogla imati pravo: bi li za mene i Patricka jo uvijek mogla postojati ansa? Ali
ona nije vidjela pogled u njegovim oima.
- Ne - kaem. - Gotovo je.
Stigle smo do zaljeva. Jedan par ee psa uz more, ali osim njih u zaljevu nikoga
nema. Dolazi plima, lie pijesak uljajui se plaom, a galeb stoji nasred plae i kljuca
ljusku raka. Tek to se nisam oprostila od Bethan, kad ugledam neto u pijesku, blizu
valova koji nadolaze. vrsto zatvorim oi i pogledam ponovno, ali val zamuti povrinu
pijeska i ne uspijevam proitati to pie. Jo jedan val i natpis posve nestaje, ali sigurna
sam da sam neto vidjela, jednostavno sam sigurna u to. Najednom mi je hladno i
navlaim kaput vre oko tijela. ujem buku na stazi iza nas i naglo se okreem, ali ni
ondje nema niega. Oima pretraujem puteljak uz obalu, vrhove litica pa ponovno
plau. Je li Ian negdje ondje? Promatra li me?
Bethan me zabrinuto pogleda. - to je bilo? to ne valja?

136
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Gledam je, ali je ne vidim. Vidim natpis; natpis za koji nisam sigurna jesam li ga
vidjela na plai, ili u svojoj glavi. Bijeli oblaci kao da se kovitlaju oko mene, krv mi hui u
uima dok gotovo ne nadjaa um mora.
- Jennifer - tiho kaem.
- Jennifer? - upita Bethan. Spusti pogled na plau, gdje more zapljuskuje glatki
pijesak. - Tko je Jennifer?
Pokuavam progutati, ali vlaga mi se zalijepila za grlo.
- Ja. Ja sam Jennifer.

137
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

32

- ao mi je - rekao je Ray. Sjeo je na rub Kateina stola i pruio joj list papira.
Kate ga je odloila na stol, ali nije ga pogledala. - Tuilatvo je odluilo podii
optunicu?
Ray je kimnuo. - Nema dokaza u prilog teoriji da Jenna neto skriva i vie ne
moemo odgaati. Danas poslijepodne mora se javiti u postaju i tad emo je optuiti. -
Opazio je izraz Kateina lica. - Sjajno si obavila posao. Gledala si onkraj dokaza, a to je
upravo ono to dobar detektiv ini. Ali dobar detektiv takoer zna kad treba prestati.
Ustao je i njeno joj stisnuo rame, prije no to ju je ostavio da proita odluku
dravnog odvjetnitva. Znao je da se osjea frustrirano, ali to je rizik na koji ovjek
pristaje kad slua instinkte - nisu uvijek pouzdani.
U dva sata nazvali su s prijamnog pulta kako bi ih obavijestili da je Jenna dola. Ray
ju je odveo u istrani zatvor i uputio na metalnu klupu uz vrata, dok on upisuje
pojedinosti optunice. Kosa joj je bila zaeljana u konjski rep i otkrivala visoke jagodice
i blijedu, istu kou.
Ray je uzeo isprintanu optunicu i priao klupi. - Prema paragrafu 1 Zakona o
sigurnosti prometa na cestama iz 1988. protiv vas je podignuta optunica zbog smrti
Jacoba Jordana koju ste izazvali opasnom vonjom dvadeset i estog studenog 2012.
Prema paragrafu 170 (2) optueni ste i zato to se niste zaustavili na mjestu nesree i
prijavili je. elite li ita rei? - Ray ju je pozorno promatrao, traei na njoj bilo kakav
znak straha, ali ona je samo zatvorila oi i odmahnula glavom.
- Ne.
- Vraam vas u istrani zatvor do sutra ujutro kad ete izai pred Visoki prekrajni
sud u Bristolu.
Tamniarka je spremno iskoraila, ali Ray se umijeao.
- Ja u je odvesti. - Njeno je uhvatio Jennu za nadlakticu i odveo je u ensko krilo.
Zvuk njihovih gumenih potplata potaknuo je kakofoniju raznoraznih zahtjeva dok su
koraali zatvorskim blokom.
- Mogu li van na pljugu?
- Je li doao moj odvjetnik?
- Hoete li mi donijeti jo jednu deku?
Ray se nije obazirao na njih, znajui da se ne smije mijeati u poslove istranog
zatvora, a glasovi su utihnuli do ogorenog gunanja. Zaustavio se ispred elije broj 7.
- Izujte cipele, molim vas.
Jenna je razvezala vezice i izula izme potpomaui se prstima suprotne noge.
Odloila je izme ispred vrata, gdje se malo pijeska streslo sa njih na sjajni, sivi pod.
Pogledala je Raya koji je kimnuo prema praznoj eliji, a zatim ula u nju i sjela na plavi
plastini madrac.
Ray se naslonio na dovratak.
- to nam to tajite, Jenna?
Naglo je okrenula glavu prema njemu. - Kako to mislite?

138
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Zato ste se odvezli s mjesta nesree?

Jenna nije odgovorila. Odgurnula je kosu s lica i on je na dlanu njezine ruke ponovno
vidio onu groznu brazgotinu. Moda opekotinu. Ili posljedicu neke industrijske nesree.
- Kako se to dogodilo? - upitao je pokazujui na njezinu ozljedu.
Skrenula je pogled, izbjegavajui pitanje. - to e mi se dogoditi na sudu?
Ray je uzdahnuo. Iz Jenne Gray vie nita nee izvui, to mu je bilo jasno. - Sutra je
samo uvodna rasprava - rekao je. - Od vas e se traiti da se izjasnite o krivnji i sluaj e
biti poslan na Kraljevski sud.
- A onda?
- Sudac e vam izrei presudu.
- Hou li ii u zatvor? - upitala je Jenna i pogledala Raya.
- Moda.
- Na koliko dugo?
- Maksimalno etrnaest godina. - Ray je promatrao Jennino lice i napokon opazio
kako njime prelijee strah.
- etrnaest godina - ponovila je. S mukom je progutala slinu.
Ray je suspregnuo dah. Naas je pomisko da e uti to ju je to nagnalo da se one
veeri ne zaustavi i da pobjegne s mjesta nesree. Ali ona se okrenula od njega i legla na
plastini modri madrac, vrsto zatvorenih oiju.
- Voljela bih malo odspavati, molim vas.
Ray ju je jo kratko promatrao pa otiao. Tresak vrata elije odzvanjao je iza njega.

- estitam. - Mags je poljubila Raya u obraz kad je uao u kuu. - Vidjela sam na
vijestima. Dobro si postupio kad nisi odustao od tog sluaja.
Neodreeno je odgovorio, jo uvijek uznemiren Jenninim ponaanjem.
- Je li naelnica zadovoljna rezultatom?
Ray je slijedio Mags u kuhinju, gdje je otvorila limenku gorkog piva i natoila mu ga
u au.
- Oduevljena je. Naravno, apel javnosti povodom godinjice smrti bio je njezina
zamisao... - Kiselo se osmjehnuo.
- Zar ti to ne smeta?
- Ne ba - odgovorio je Ray pa otpio gutljaj piva i odloio au zadovoljno
uzdahnuvi. - Nije me briga tko e pobrati lovorike, sve dok se sluaj vodi kako treba i
dobijemo osudu. Osim toga - dodao je - Kate je ta koja je na ovom sluaju najvie crnila.
Moda mu se to samo uinilo, ali Mags kao da se malo nakostrijeila na spomen
Kateina imena. - to misli, koliko e Grayova dobiti na sudu? - upitala je.
- est, sedam godina. Ovisi tko je sudac i hoe li je odluiti iskoristiti za primjer
drugima. Kad je u pitanju dijete, uvijek su upletene emocije.
- est godina nije nita. - Ray je znao da Mags razmilja o Tomu i Lucy.
- Osim kad je est godina predugo - rekao je, napola sebi u bradu.
- Kako to misli?
- Neto je u svemu tome pomalo udno.
- Na koji nain?
- inilo nam se da bi u njezinoj prii moglo biti vie no to eli otkriti. Ali sad smo je
optuili i to je to. Da se mene pitalo, dao bih Kate najvie vremena to mogu.
139
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Mags ga je otro pogledala. - Mislila sam da si ti glavni istraitelj u tom sluaju. Je li

Kate ta kojoj se uinilo da vam Grayova nije rekla cijelu istinu? Jesi li je zato pustio uz
jamstvo?
Ray je podigao pogled, iznenaen otrinom Magsina tona. - Ne - polako je rekao. -
Pustio sam je jer sam vidio valjani razlog da ne brzamo, da utvrdimo sve injenice i
budemo sigurni da podiemo optunicu protiv pravog krivca.
- Hvala vam, DI Stevensu, znam kako to funkcionira. Moda provodim dane
razvozei djecu naokolo i spremajui uine, ali neko sam bila detektivka pa mi se zato
ne obraaj kao glupai.
- Oprosti. Kriv sam po svim tokama optunice. - Ray je aljivo podigao ruke u
samoobranu, ali Mags se nije nasmijala. Namoila je krpu vruom vodom i poela ustro
ribati kukinjske povrine.
- Samo sam iznenaena, to je sve. Ta ena pobjegla je s mjesta nesree, ostavila auto
i sakrila se Bogu iza nogu, a kad ste je godinu dana kasnije pronali, sve je priznala. Ne
vidim to je tu sporno.
Ray se trudio prikriti razdraenost. Dan je bio dug i elio je samo sjesti, popiti pivo i
opustiti se. - Malo je vie od toga - rekao je. - I vjerujem Kate, ima dobre instinkte. -
Osjetio je kako crveni i zapitao se ne brani li Kate malo previe.
- Je li? - ukoeno je upitala Mags. - Dobro za Kate.
Ray je dugo uzdahnuo. - Je li se neto dogodilo?
Mags je nastavila istiti.
- Je li rije o Tomu?
Mags se rasplakala.
- Gospode, Mags, zato mi to nisi odmah rekla? to je bilo? - Ustao je i zagrlio je,
okreui je od sudopera i njeno joj uzimajui krpu iz ruke.
- Mislim da krade.
Raya je preplavio takav bijes da je naas zanijemio.
- Zato to kae? - Ovo je bila zadnja kap. Jedno je markirati s nastave i tutnjati po
kui u provali bijesa izazvanog hormonima, ali krasti?
- Nisam sigurna - odvratila je Mags. - Njemu nisam jo nita rekla... - Kratko je
pogledala Raya i podigla ruku upozoravajui ga. - I ne elim. Ne dok ne saznam injenice.
Ray je duboko udahnuo. - Reci mi sve to zna.
- istila sam njegovu sobu... - Mags je naas zatvorila oi, kao da joj je i samo
sjeanje na to nepodnoljivo - i pod njegovim krevetom pronala sam kutiju s iPod-om,
nekoliko DVD-ova, hrpetinom slatkia i posve novim tenisicama.
Ray je odmahnuo glavom, ali nije komentirao.
- Znam da nema novca - nastavila je Mags - jer nam jo uvijek vraa za onaj prozor
koji je razbio, a ne znam kako bi drugaije doao do svih tih stvari, ako ih nije ukrao.
- Super - rekao je Ray. - Na kraju e ga i uhapsiti. To nee dobro izgledati, zar ne? Sin
detektiva inspektora u pritvoru zbog krae u trgovini.
Mags ga je preneraeno pogledala. - Zar je to jedino o emu misli? Tvoj sin je
duboko nesretan zadnjih osamnaest mjeseci. Tvoj prethodno sretan, miran, pametan sin
sad markira s nastave i krade, a tvoja prva misao je kako e se to odraziti na tvoje
napredovanje u karijeri? - Naglo je uutjela i podigla ruke kao da ga odbija od sebe. - Ne
mogu sad razgovarati s tobom o tome.

140
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Okrenula se i zaputila prema vratima, a onda se naglo ponovno okrenula prema

Rayu. - Toma prepusti meni. Ti e samo sve pogorati. Osim toga, oito ima vanijih
briga.
Potrala je stubama i s treskom zalupila vratima spavae sobe. Ray je znao da nema
smisla da poe za njom - oito nije bila raspoloena za razgovor. Njegova karijera nije
bila njegova prva briga, nego samo jedna od briga. A budui da je on jedini koji donosi
novac u obitelj, od Mags je pomalo smijeno tako je glatko odbaciti. A to se tie Toma,
pustit e Mags da se pozabavi njime, ako je to ono to ona eli. Osim toga, da bude
iskren, on sam ne zna odakle bi poeo.

141
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

33

Kua u Beaufort Crescentu bila je mnogo vea od one prethodne. Nisu mi odobrili
hipoteku na cijeli iznos, pa sam uzeo kredit i nadao se da u ga moi otplaivati. Rate e
se osjetiti na kunom budetu, ali vrijedilo je. Kua je imala dugo dvorite za tvoj atelje i
vidio sam kako ti oi blistaju dok smo mjerili gdje bismo ga mogli izgraditi.
- Savreno - rekla si. - Imat u sve to mi treba, na jednom mjestu.
Uzeo sam nekoliko slobodnih dana i istog tjedna kad smo se uselili, poeo sam
graditi atelje, a ti si se zauzvrat potrgala da mi ugodi na sve mogue naine. Donosila si
mi alice kipueg aja, zvala me na zdjelice juhe s domaim kruhom. Nisam elio da to
prestane i gotovo nesvjesno poeo sam usporavati s radovima. Umjesto da ve u devet
ujutro budem u dvoritu, poeo sam raditi od deset. Due sam se zadravao na ruku, a
poslijepodne sam sjedio u drvenom kosturu ateljea i besposleno ekao da me pozove u
kuu.
- Ne moe raditi na ovom svjetlu, dragi - rekla bi. - I pogledaj, ruke ti se smrzavaju!
Ui u kuu da te ugrijem. - Ljubila bi me govorei koliko si uzbuena jer e imati vlastiti
prostor za rad; kako se nitko nikad nije tako dobro brinuo o tebi; kako me voli.
Vratio sam se na posao i obeao da u preko vikenda urediti unutranjost ateljea. Ali
kad sam doao kui tog prvog dana, ti si u atelje ve dovukla jedan stari stol i rairila
svoje glazure i alate. Tvoja nova pe stajala je u kutu, a lonarsko kolo ualo nasred
prostorije. Sjedila si na niskom stolcu bez naslona, zaokupljena glinom koja ti se vrtjela
izmeu ruku. Gledao sam kroz prozor kako vr dobiva oblik uz tvoj tek povremeni
dodir. Nadao sam se da e osjetiti moju prisutnost, ali nisi podigla pogled i ja sam
otvorio vrata.
- Nije li ovo fantastino? Jo uvijek me nisi pogledala.
- Oboavam biti ovdje. - Podigla si stopalo s pedale, a kolo je usporilo i najzad se
zaustavilo. - Idem presvui koulju pa u pristaviti veeru. - Lagano si me poljubila u
obraz, pomno pazei da rukama ne dodirne moju odjeu.
Stajao sam u ateljeu neko vrijeme i promatrao zidove koje sam zamislio prekrivene
policama; kut u kojem sam ti planirao napraviti poseban stol. Zakoraio sam korak
naprijed i kratko nagazio na pedalu tvog lonarskog kola. Kota se naglo okrenuo, jedva
puni krug, a vr se bez tvojih ruku da ga vode zanjihao u stranu i izgubio oblik.
Nakon toga imao sam osjeaj da te danima ne vidim. U atelje si postavila grijalicu
kako bi mogla due boraviti u njemu, a ak i vikendom ve bi u zoru navukla odjeu
zamrljanu glinom i odlazila raditi. Police ti jesam napravio, ali ne i stol koji sam planirao,
a onaj tvoj stol iz staretinarnice oduvijek me je iritirao.
U kui smo bili nekih godinu dana kad sam morao poslom u Pariz. Doug je
obraivao potencijalnog novog klijenta i elio ga je zadiviti dovoljno da s nama sklopi
velik posao. Tvrtki je slabo ilo, a dividende su bile manje i rjee no to mi je bilo
obeano. Izvadio sam kreditnu karticu kako bih te i nadalje mogao izvoditi na veere i
kupovati ti cvijee, ali rate kredita mi je iz mjeseca u mjesec bilo sve tee plaati. Pariki
klijent vratio bi nas na noge.
- Mogu li ja s tobom? - pitala si. Mislim da si tad prvi put pokazala zanimanje za moj
posao. - Oboavam Pariz.
142
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Vidio sam kako je Doug poudno pogledavao Marie kad sam je jednom odveo na
uredsku zabavu, i kako se ona zauzvrat ponaala. Nisam kanio ponoviti tu pogreku.
- Bit u na sastancima od jutra do sutra; nee ti biti nimalo zabavno. Bolje da odemo
zajedno kad ne budem tako zaposlen. Osim toga, mora zavriti svoje vaze.
Tjednima si klipsala po gradskim suvenirnicama i galerijama s uzorcima svojih
radova, a jedino ime si se mogla pohvaliti bile su dvije trgovine koje su eljele po
desetak vreva i vaza svaka, da ih prodaju za proviziju. Bila si sretna kao da si dobila na
lutriji i oko svake te vaze trudila si se vie nego oko iega to si prije radila.
- to due ih radi, to manje zaradi za uloeno vrijeme - podsjetio sam te, ali tebi
moje poslovno iskustvo nije nita znailo i nastavila si satima oslikavati i glazirati.
Nazvao sam te kad sam sletio u Pariz, i kad sam uo tvoj glas, iznenada me je
obuzela enja za domom. Doug je izveo klijenta na veeru, a ja sam se ispriao
migrenom i ostao u svojoj sobi, u kojoj sam bezvoljno vakao odrezak alei to te nisam
poveo sa sobom. Besprijekorno pospremljen krevet djelovao je golem i neprivlaan, i u
jedanaest naveer siao sam u hotelski bar. Naruio sam whisky i ostao za ankom,
naruivi jo jedan i prije no to sam popio onaj prvi. Poslao sam ti SMS, ali nisi
odgovorila: pretpostavio sam da si u svom ateljeu, nesvjesna mojih poziva.
Za stolom blizu mene sjedila je ena, odjevena u sivi poslovni kostim s uskim
prugama i crne cipele visokik potpetica, a na stolcu pokraj nje leala je otvorena
aktovka. Pregledavala je neke papire, a kad je podigla glavu i uhvatila moj pogled,
skrueno mi se nasmijeila. Uzvratio sam joj osmijeh.
- Vi ste Englez - rekla je.
- Zar je to toliko oito?
Nasmijala se. - Kad ovjek putuje ovako esto kao ja, naui uoiti znakove. - Pokupila
je sa stola papire na kojima je radila, ubacila ih u aktovku pa je odluno zatvorila. - Bit e
posve dovoljno za jedan dan.
Niim nije pokazala namjeru da ode.
- Smijem li vam se pridruiti? - upitao sam.
- Dapae.

Nisam to planirao, ali to je bilo upravo ono to mi je trebalo. Tek ujutro, kad je izila iz
kupaonice omotana runikom, upitao sam je kako se zove.
- Emma - rekla je. Moje je ime nije zanimalo i pitao sam se koliko esto ovo ini, u
anonimnim hotelskim sobama anonimnih gradova.
Kad je otila, nazvao sam te i pustio da mi ispria kako si provela dan; koliko je
vlasnica trgovine bila oduevljena vazama i kako jedva eka da me vidi. Rekla si da ti
nedostajem i da ne voli kad smo daleko jedno od drugoga, a ja sam osjetio kako se moje
sumnje raspruju i osjeaj sigurnosti vraa.
- Volim te - rekao sam. Znao sam da to treba uti: da ti nije dovoljno sve to inim
za tebe; kako brinem o tebi. Tiho si uzdahnula.
- I ja tebe.

Doug se oito za veerom svojski potrudio oko klijenta, a prema alama na jutarnjem
sastanku bilo je jasno da su zavrili u nekom striptiz baru. Do podneva smo ugovorili
posao i Doug je nazvao banku kako bi ih uvjerio da smo ponovno solventni.

143
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ja sam zamolio recepcionara da mi pozove taksi. - Gdje u pronai najbolje trgovine

nakitom? - upitao sam.
Znalaki se nasmijeio, a mene je to rasrdilo. - Traite darak za neku damu,
gospodine?
Ignorirao sam ga. - Koja je najbolja?
Osmijek mu je postao malo ukoeniji. - Faubourg Saint-Honor, monsieur. - I nadalje
se trudio dok sam ekao da stigne taksi, ali drskost ga je kotala napojnice, a ja sam bio
zlovoljan cijelim putem do odredita.
Proao sam ulicu Faubourg Saint-Honor od poetka do kraja, prije no to sam se
odluio za malu draguljarnicu nematovito nazvanu Michel, u kojoj su crne plitice bile
naikane blistavim dijamantima. Nisam elio brzati pri odabiru, ali osoblje u
diskretnim odijelima vrzmalo se oko mene, nudilo pomo i prijedloge, i nikako se nisam
mogao koncentrirati. Na kraju sam izabrao najvei: prsten koji nisi mogla odbiti.
etvrtasti bijeli dijamant na jednostavnom platinastom prstenu. Pruio sam svoju
kreditnu karticu i samom sebi rekao da si toga vrijedna.
Sutradan ujutro vratio sam se kui s konom kutijicom kao uarenim ugljenom u
depu sakoa. Mislio sam te izvesti na veeru, ali kad sam otvorio vrata, dotrala si do
mene i zagrlila me tako vrsto da nisam mogao ekati ni trenutka.
- Udaj se za mene.
Nasmijala si se, ali mora da si opazila iskrenost u mojim oima jer si naglo utihnula i
prekrila usta dlanom.
- Volim te - rekao sam. - Ne mogu biti bez tebe.
Nisi odgovorila i ja sam se pokolebao. Ovo nisam planirao. Oekivao sam da e me
oduevljeno zagrliti, poljubiti, moda se rasplakati, ali prije svega da e pristati.
Napipao sam kutijicu s prstenom i gurnuo je u tvoju ruku. - Ozbiljno to mislim, Jennifer.
elim da bude moja, uvijek. Reci da pristaje, molim te reci da pristaje.
Lagano si odmahnula glavom, ali otvorila si kutijicu i naas zinula. - Ne znam to da
kaem.
- Reci da.
utjela si dovoljno dugo da se pobojim kako e odbiti. A onda si pristala.

144
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

34

Iz sna me prene neki metalni, mukli zvuk. Kad je detektiv inspektor Stevens sino otiao
iz moje elije, zurila sam u ljuskice boje na stropu i osjeala kako hladnoa betonskog
podnoja prodire kroz madrac, dok mi se san nije neopaeno priuljao. Sad dok se
uspravljam na leaju, udovi me bole, a u glavi mi bubnja.
Neto tropoe pred vratima i shvaam da je ono to sam ula bilo podizanje
vrataaca nasred vrata, kroz koja neka ruka sad gura plastini pladanj.
- Pokreni se, nemam cijeli dan.
Uzimam pladanj. - Mogu li dobiti tabletu protiv bolova?
Tamniarka stoji uz vrataca i ne vidim joj lice, samo crnu odoru i raupanu plavu
kosu.
- Doktor nije ovdje. Morat e priekati dok ne doe na sud. - Jedva je dovrila
reenicu, a vrataca se ve zatvaraju sa zveketom koji odjekuje zatvorskim blokom, i
njezini se teki koraci udaljavaju.
Sjedim na krevetu i pijem aj koji se neuredno razlio po pladnju. Mlak je i sladak, ali
edno ga ispijam, shvaajui da juer od ruka nita nisam okusila. Za doruak sam
dobila kobasicu i grah u posudi za mikrovalnu penicu. Rubovi plastine posude
rastopili su se, a grah je prekriven koricom jarkonaranastog umaka. Ostavljam
ponuenu hranu na pladnju zajedno s praznom alicom i sjedam na WC. Nema daske,
samo metalna koljka i listii hrapavog papira. urim kako bih bila gotova prije no to se
tamniarka vrati.
Nepojedeni doruak ve je dugo hladan prije no to se u hodniku ponovno zauju
koraci. Zastaju ispred moje elije i ujem zveckanje kljueva; teka se vrata otvaraju i
preda mnom stoji mrzovoljna djevojka koja je tek zagazila u dvadesete. Crna odora i
masna plava kosa istiu je kao onu koja mi je donijela doruak pa pokazujem na pladanj
na madracu.
- Bojim se da ga nisam mogla pojesti.
- Ne udi me - kae tamniarka i prezirno se nasmije. - Ja ga ne bih okusila ni da
krepavam od gladi.

Sjedim na metalnoj klupi suelice prijamnom pultu i nazuvam izme. Sa mnom su jo tri
osobe: svi su mukarci, i svi su odjeveni u hlae trenirke i majice s kapuljaama toliko
sline da izgledaju kao neka odora. Sjede nemarno naslonjeni na zid; njihova oputenost
u napadnoj je opreci s mojim osjeajem nelagode. Okreem se prema mnotvu obavijesti
na zidu iznad naih glava, ali nijedna od njih nema smisla. Informacije o pravnim
savjetnicima, prevoditeljima, prekrajima koji se razmatraju. Bih li trebala znati to se
dogaa? Svaki put kad me preplavi val straha, podsjetim se to sam uinila i da nemam
prava bojati se.
ekamo sigurno pola sata ili due, dok se zujalo ne oglasi i narednik pogleda zaslon
nadzorne kamere na zidu, sad ispunjen velikim bijelim kombijem.
- Deki, limuzina je stigla - kae.

145
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Momak pokraj mene prezirno usre zrak kroz zube i promrmlja neto to ne mogu i
ne elim razabrati.
Narednik u pritvoru otvara vrata dvama naoruanim uvarima. - Danas ih imate
etvero, Ash - kae mukarcu. - Hey, City je sino dobrano dobio po nosu, zar ne? -
Polako odmahne glavom, kao iz suosjeanja, ali ceri se od uha do uha i mukarac po
imenu Ash dobroduno ga lupne po ramenu.
- Doi e i naih pet minuta - kae. Pogleda nas prvi put. - Znai, papiri su za ove
spremni?
Mukarci nastave razgovarati o nogometu, a meni prilazi naoruana uvarica.
- Je li sve u redu, draga? - Bucmasta je i djeluje majinski, u opreci s odorom, i ja
obuzdajem smijean poriv da se rasplaem. Kae mi da ustanem pa klizne dlanom niz
moje ruke, lea i noge. Provjeri prstom unutarnji dio pasice mojih hlaa i gumicu mog
grudnjaka kroz koulju. Svjesna sam da se deki na klupi trkaju i osjeam se izloeno
kao da sam naga. Policajka spoji moje desno i svoje lijevo zapee lisicama pa me izvede.

Do suda nas voze u kombiju s pregradom, koji me podsjea na kola za transport trkaih
konja na sajmovima na koje je Eve i mene obiavala voditi majka. Dok kombi skree za
ugao, trudim se ne skliznuti s uske klupe, sa zapeima privezanim uz lanac po cijeloj
irini pregratka. Manjak prostora ini me klaustrofobinom pa kroz zatamnjeni prozor
zurim u bristolske zgrade koje jure pokraj mene u kaleidoskopu oblika i boja.
Pokuavam shvatiti skretanja i vijuganja, ali muno mi je od vonje i zatvaram oi, a elo
naslanjam na hladno staklo.
Moju pokretnu eliju zamjenjuje nepomina u dubinama Visokog prekrajnog suda.
Donose mi aj - vreo, ovaj put - i tost koji mi grebe grlo kao drvca ibica. Kau mi da e
moj odvjetnik doi u deset. Zar jo nije deset sati? Danas sam ve proivjela cijeli jedan
ivot.

- Gospoo Gray?
Odvjetnik je mlad i nezainteresiran, njegovo odijelo skupo i samouvjereno prugasto.
- Nisam traila odvjetnika.
- Morate imati zakonskog zastupnika, gospoo Gray, ili se zastupati sami. elite li se
sami zastupati? - Njegova izvijena obrva sugerira da bi samo netko krajnje nerazborit
razmiljao o toj opciji.
Odmahnem glavom.
- U redu. Dakle, koliko sam shvatio, priznali ste da ste opasnom vonjom prouzroili
smrt jedne osobe i da se nakon nesree niste zaustavili i priekali policiju. Je li to tono?
- Da.
Prelistava fascikl koji je donio sa sobom, a s kojega je razvezao crvenu vrpcu i
nehajno je bacio na stol. Jo me nije pogledao.
- Kako ete se izjasniti: krivom ili nedunom?
- Krivom - kaem, i ta rije kao da lebdi u zraku; ovo je prvi put da sam je glasno
izgovorila. Kriva sam.
On zapisuje neto mnogo due od jedne rijei i ja se elim naviriti preko njegova
ramena i proitati. - Zatrait u putanje uz jamstvo u vae ime, i velika je vjerojatnost
da e vam ga odobriti. Niste prethodno osuivani, pridravate se trenutanih uvjeta

146
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

obrane sa slobode, na vrijeme ste doli u postaju... Naravno, prvotni bijeg nee nam ii
na ruku... Imate li kakvih psihikih problema?
- Ne.
- teta. Nema veze. Dat u sve od sebe. A sad, imate li kakvih pitanja?
Na desetke, pomislim.
- Nijedno - kaem.

- Svi u sudnici neka ustanu.

Oekivala sam vie ljudi, ali osim jednog mukarca s biljenicom, koji izgleda kao da
se dosauje, u dijelu sudnice za koji mi sudski poslunik objanjava da je namijenjen
novinarima, veoma je malo ljudi. Moj odvjetnik sjedi nasred prostorije okrenut mi
leima. Pokraj njega je jedna mlada ena u mornarski modroj suknji, koja markerom
prelazi preko ispisane stranice. Za istim dugim stolom, ali otprilike metar dalje, sjedi
gotovo identian par - tuitelji.
Poslunik me potee za rukav i skvaam da sam jedina koja jo uvijek stoji. Sudac,
mukarac upala lica i rijetke kose, doao je i sud zasjeda. Srce mi lupa, a lice mi se ari
od stida. Malobrojni posjetitelji u galeriji za javnost znatieljno me promatraju, kao da
sam izloak u muzeju. Sjeam se neega to sam jednom proitala o javnim
pogubljenjima u Francuskoj: o giljotini postavljenoj na gradski trg da je svi vide; enama
koje zveckaju pletaim iglama dok ekaju predstavu. Najednom shvatim da sam
dananja zabava ja i od toga me podie jeza.
- Optuena neka ustane.
Ponovno ustajem i kad sudac od mene to zatrai, dajem svoje ime.
- Kako se izjanjavate?
- Kriva sam. - Glas mi zvui kretavo pa se nakaljem da proistim grlo, ali od mene
se vie ne trai da ita kaem.
Odvjetnici se prepiru oko jamevine u opsenom nadmetanju rijeima od kojeg se
meni zavrti u glavi. Previe je toga na kocki; optuena e pobjei. Optuena se dosad
drala uvjeta jamevine; nastavit e pridravati ih se. Treba uzeti u obzir doivotnu kaznu.
Treba uzeti u obzir neiji ivot.
Obraaju se jedni drugima preko suca, kao zaraena djeca koja komuniciraju preko
roditelja. Njihove rijei neumjereno su emotivne, ilustrirane napadnim gestikuliranjem,
nepotrebnim u praznoj sudnici. Prepiru se oko toga bi li me trebalo poslati u zatvor do
suenja na Kraljevskom sudu, ili pustiti uz jamstvo da suenje ekam sa slobode.
Skvaam da moj odvjetnik zagovara da me puste i elim ga povui za rukav i rei mu da
mi je svejedno. Osim Beaua, kod kue me nitko ne eka. Nikome neu nedostajati. U
zatvoru u biti sigurna. Ali nijemo sjedim, s rukama u krilu, nesigurna kako bih trebala
izgledati. Iako, nitko me ne gleda. Nevidljiva sam. Nastojim pratiti prepiranje odvjetnika,
dokuiti tko dobiva ovaj rat rijeima, ali brzo se gubim u toj predstavi.
U sudnici svi utihnu i sudac me fiksira nenasmijeenim pogledom. Osjeam
apsurdan poriv da mu kaem da nisam kao optuenici na koje obino nailazi u ovoj
sudnici. Da sam odrasla u kui slinoj ovoj i da sam zavrila fakultet; organizirala veere
s prijateljima; imala prijatelje. Da sam neko bila samouvjerena i otvorena. Da prije
prole godine nikad nisam prekrila zakon, i da je to to se dogodilo bilo strana
pogreka. Ali njegove su oi nezainteresirane i shvaam da ga nije briga tko sam, ni
koliko sam veera organizirala. Ja sam samo jo jedna zloinka koja je prola kroz

147
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

njegova vrata; nimalo drugaija od drugih. Osjeam kako mi ponovno oduzimaju

identitet.
- Va odvjetnik strastveno brani vae pravo na putanje uz jamstvo, gospoo Gray -
kae sudac - i uvjerava me da ete prije odletjeti na mjesec, nego ponovno pobjei. - Iz
galerije za javnost uje se tiho smijuckanje, iz drugog reda u kojem sjede dvije starice s
termosicom. Moje suvremene pletilje. Kutovi suevih usta trzaju se s odobravanjem. -
Kae mi da je va bijeg s mjesta ovog uistinu groznog zloina bio trenutak ludila, posve
vam nesvojstven, i da se nee ponoviti. Zbog svih nas, gospoo Gray, nadam se da je u
pravu. - Zastane, a ja suspregnem dah.
- Jamevina se odobrava.
Uzdahnem, to bi se moglo shvatiti uzdahom olakanja. Iz loe za novinare uje se
komeanje i vidim kako se onaj mladi s biljenicom postrance provlai uz sjedala, s
biljenicom neuredno zaguranom u dep sakoa. Prije izlaska, kimne prema sudakoj
klupi i ostavi vrata da se ljuljaju iza njegovih lea.
- Svi u sudnici neka ustanu.
Dok sudac izlazi iz sudnice, amor razgovora postaje glasniji i vidim kako se moj
odvjetnik naginje prema tuitelju. Neemu se smiju, a zatim odvjetnik prilazi
optuenikoj klupi i obraa mi se.
- Dobro je - kae, sad sav nasmijeen. - Sluaj je proslijeen na Kraljevski sud gdje e
biti razmatran sedamnaestog oujka - dobit ete informacije o pravnoj pomoi i
opcijama pravnog zastupanja. Sretan vam put kui, gospoo Gray.
udan je osjeaj slobodno ietati iz sudnice, nakon dvadeset i etiri sata u
zatvorskoj eliji. Odlazim u kantinu i kupujem kavu za van, pa oprim jezik, nestrpljiva
da okusim neto jae od aja u policijskoj postaji.
Ulazna vrata Prekrajnog suda natkriljena su staklenom nadstrenicom koja titi od
kie puae u razgovoru izmeu dva dima. Dok silazim niz stube, sudaram se sa enom
koja se uspinje prema meni i kava mi kroz labavi plastini poklopac zalije ruku.
- Oprostite - automatski kaem. Ali kad zastanem i pogledam, vidim da se i ona ena
zaustavila i da u ruci dri mikrofon. Lecnem se od nenadanog bljeska svjetla pa
podigavi pogled, na nekoliko koraka od sebe ugledam fotografa.
- Jenna, kako se osjeate zbog zatvorske kazne koja vas po svemu sudei eka?
- Molim? Ja...
Gurne mi mikrofon u lice, gotovo mi okrzne usne.
- Hoete li ustrajati u dananjem priznanju krivice? to mislite, kako se osjea
Jacobova obitelj?
- Ja, da, ja...
Ljudi me naguruju sa svih strana, novinarka izvikuje pitanja kroz skandiranje koje
ne uspijevam deifrirati. Buno je kao na nogometnom stadionu ili u koncertnoj dvorani.
Ne mogu disati, a kad se pokuam okrenuti, netko me gurne u suprotnom smjeru. Netko
me potee za kaput i gubim ravnoteu, nespretno se ruim na nekog tko me grubo
odgurne. Vidim nevjeto izraen plakat visoko iznad skupinice prosvjednika. Tko god ga
je napisao, poeo je s prevelikim slovima i zadnjih nekoliko morao natiskati jedno uz
drugo da bi sva stala. Pravda za Jacoba! To je to. To je ono skandiranje koje ujem.
- Pravda za Jacoba! Pravda za Jacoba! - Uporno i iznova, dok mi se ne uini da ti
povici dopiru iza mojih lea i svuda oko mene. Svrnem pogled u stranu gledajui gdje
bih mogla pobjei, ali i tamo su ljudi, i kava mi ispada iz ruke i gubi poklopac udarivi o

148
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

tlo, a tekuina mi prska cipele i curi niz stube. Ponovno zateturam i naas mislim da u
pasti i da e me ovo bijesno mnotvo pregaziti.
- Smee!
Preda mnom su bijesna, iskrivljena usta i dva golema prstena naunica koji se
ljuljaju sjedne na drugu stranu. ena ispusti neki neartikulirani zvuk iz dubine grla pa
ispljune ljepljivi hraak prema mom licu. U zadnjem trenu okrenem glavu i osjetim kako
topla slina slijee na moj vrat i klizi pod okovratnik mog kaputa. To me zaprepasti kao
da me je udarila akom u lice pa vrisnem i sakrijem lice iza podignutih ruku, ekajui
sljedei napad.
- Pravda za Jacoba! Pravda za Jacoba!
Neija me ruka vrsto uhvati za rame i ja se ukoim pa naglo trgnem traei izlaz.
- Idemo duim putem, moe?
To je DI Stevens, mrka i odluna lica dok me vrsto vue stubama natrag u sud.
Puta me tek kad proemo pokraj zatitara, ali nita ne kae, a ja ga nijemo slijedim kroz
dvokrilna vrata u dvorite iza zgrade. Pokae prema jednim vratima.
- Onaj izlaz vodi do autobusne stanice. Jeste li dobro? elite li da vam nekoga
nazovem?
- Dobro sam. Hvala vam... Ne znam to bih uinila da niste bili ondje. - Naas
zatvaram oi.
- Prokleti leinari - kae DI Stevens. - Novinari tvrde da rade svoj posao, ali nee
stati dok ne dobiju priu. A to se tie prosvjednika... Recimo samo da u tom mnotvu
ima nekoliko zmazanaca koji dre plakate bez obzira to na njima pie; nije vano o
emu je rije, oni e prosvjedovati zbog toga na stubama suda. Nemojte to shvatiti
osobno.
- Pokuat u. - Nespretno se nasmijeim i okrenem kako bih otila, ali on me
zaustavi.
- Gospoo Gray?
- Da?
- Jeste li ikad ivjeli na broju 127 u ulici Grantkam?
Osjeam kako mi krv naputa obraze i silom navlaim osmijeh na lice.
- Ne, inspektore - oprezno odgovorim. - Ne, nikad nisam ivjela ondje.
On zamiljeno kimne i digne ruku u pozdrav. Prolazei kroz vrata, osvrnem se preko
ramena i vidim kako jo uvijek stoji ondje i promatra me.

Na moje veliko olakanje, vlak do Swansee gotovo je prazan i ja se skljokam na sjedalo i

zatvorim oi. Jo uvijek se tresem od susreta s prosvjednicima. Gledam kroz prozor i
uzdahnem od olakanja jer se vraam u Wales.
etiri tjedna. Imam etiri tjedna do odlaska u zatvor. Ta pomisao nezamisliva je, a
ipak ne bi mogla biti stvarnija. Nazovem Bethan i kaem joj da se veeras ipak vraam
kui.
- Pustili su te uz jamstvo?
- Do sedamnaestog oujka.
- To je dobro. Nije li? - Zbunjena je mojim manjkom oduevljenja.
- Jesi li danas bila na plai? - pitam je.
- Odvela sam pse u etnju liticom u vrijeme ruka. Zato?
- Je li bilo ega na pijesku?
149
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Niega to i inae nije ondje - sa smijehom odgovori. - to si oekivala?

Uzdahnem od olakanja. Poinjem sumnjati da sam ikad uope vidjela ona slova. -
Nita - kaem. - Brzo se vidimo.

** *

Bethan mi kae da ostanem i neto pojedem, ali ne bih bila dobro drutvo pa se ispriam
umorom. Zahtijeva da ponesem hranu kui I ja ekam dok ona grabi juhu u plastinu
zdjelicu. Nakon gotovo sat vremena, napokon je ljubim na rastanku i vodim Beaua
stazom do kolibe.
Vrata su se na loem vremenu toliko iskrivila da niti mogu okrenuti klju, niti ih
otvoriti. Zabijam se ramenom u drvo i ono malo poputa, dovoljno da odglavim bravu i
okrenem klju koji se sad uzalud vrti u mehanizmu. Beau bijesno zalaje, a ja mu kaem
da zauti. Mislim da sam slomila bravu, ali vie me nije briga. Da je Iestyn doao
popraviti vrata kad sam mu rekla da brava zapinje, popravak bi moda bio jednostavan.
Sad e zbog mog stalnog guranja kljua na silu imati vie posla.
Izlijevam Bethaninu juhu u loni i stavljam je na tednjak, a kruh ostavljam sa
strane. U kolibi je hladno i traim pulover koji u odjenuti, ali u prizemlju nema niega.
Beau je uznemiren, tri sjedne strane dnevnog boravka na drugu, kao da ga u kolibi nije
bilo mnogo due od dvadeset i etiri sata.
Danas mi stube djeluju nekako drugaije, ali ne mogu odrediti zato. Kad sam ula,
vani se jo nije bilo posve smrailo, ali kroz prozoric na vrhu stubita ne dopire nimalo
svjetla. Neto ga prijei.
Ve sam na vrhu stuba kad shvatim to.
- Prekrila si obeanje, Jennifer.
Ian savije koljeno i odalami me nogom u prsa. Drvena ograda stubita isklizne mi iz
ruke i ja padam na lea i udaram o stube dok ne udarim o kameni pod u podnoju.

150
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

35

Prsten si skinula nakon tri dana, a ja sam imao osjeaj da si me bubnula. Rekla si da se
boji da e ga otetiti i da ga zbog posla mora skidati toliko esto da te je strah da bi ga
mogla izgubiti. Poela si ga nositi na tankom, zlatnom laniu oko vrata pa sam te odveo
u kupnju vjenanog prstena; neeg ravnog i obinog to e moi stalno nositi.
- Mogla bi ga odmah staviti - rekao sam kad smo izali iz zlatarne.
- Ali vjenanje je tek za est mjeseci.
Tvoja je ruka bila u mojoj i vrsto sam je stisnuo dok smo prelazili cestu. - Mislio
sam umjesto zarunikog prstena. Tako da ima neto na prstu.
Pogreno si me skvatila.
- Iane, u redu je. Mogu priekati dok se ne vjenamo.
- Ali kako e ljudi znati da si zaruena? - Nisam to mogao pustiti. Zaustavio sam te i
ukvatio za ramena. Osvrnula si se prema prolaznicima oko nas i pokuala otresti moje
ruke, ali vrsto sam te drao. - Kako e znati da si sa mnom, ako ne nosi moj prsten?
Prepoznao sam pogled u tvojim oima. Znao sam ga vidjeti i u Marieinim - onu
mjeavinu prkosa i opreza - i kad sam ga vidio na tebi, razljutio sam se kao i kad bih ga
vidio na njoj. Kako se usuuje bojati me se? Osjetio sam kako mi se miii steu, a kad
se tvoje lice naas bolno iskrivilo, shvatio sam da sam ti zabio prste u ramena. Spustio
sam ruke uz tijelo.
- Voli li me? - upitao sam.
- Zna da te volim.
- Zato onda ne eli da ljudi znaju da emo se vjenati? Posegnuo sam u plastinu
vreicu po kutijicu i otvorio je.
elio sam izbrisati onaj pogled u tvojim oima i nagonski sam kleknuo na jedno
koljeno i ispruio otvorenu kutijicu prema tebi. Prolaznici su ujno zaamorili, a tvojim
se licem razlila grimizna rumen. Promet oko nas usporio je jer su ljudi zastajali i
promatrali, a mene je preplavio ponos jer si sa mnom. Moja lijepa Jennifer.
- Hoe li se udati za mene?
Izgledala si preplavljena osjeajima. - Da.
Odgovorila si mnogo bre nego prvi put kad sam te zaprosio i napetost u mojim
prsima smjesta je isparila. Stavio sam prsten na tvoj prstenjak pa ustao i poljubio te.
Ljudi oko nas klicali su s odobravanjem i netko me je pljesnuo po leima. Shvatio sam da
se ne mogu prestati smjekati. Ovo sam trebao odmah uiniti, pomislio sam: trebao sam
te zaprositi sveanije, romantinije. Zasluila si vie.
Hodali smo prometnim bristolskim ulicama drei se za ruke i ja sam trljao palcem
tvoj zlatni vjenani prsten.
- Hajdemo se odmah vjenati - rekao sam. - Hajdemo u matini ured, dovucimo
svjedoke s ulice i uinimo to ovog asa.
- Ali sve je dogovoreno za rujan! Doi e cijela moja obitelj. Ne moemo samo tako
pomaknuti datum i vjenati se ranije.
Trebalo te je malo uvjeravati da bi veliko crkveno vjenanje bilo pogreka: nisi
imala oca koji e te dovesti do oltara i zato tratiti novac na proslavu s prijateljima s
151
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

kojima se vie ne via? Dogovorili smo graanski obred u hotelu Courtyard i nakon
njega ruak za dvadeset osoba. Zamolio sam Douga da mi bude kum, ali ostali gosti bit
e tvoji. Pokuao sam zamisliti kako moji roditelji stoje pokraj nas, ali jedino to sam
uspio zamisliti bio je izraz na tatinu licu zadnji put kad sam ga vidio. Razoaranje.
Gaenje. Izbacio sam tu sliku iz glave.
Bila si odluna. - Iane, ne moemo sad promijeniti planove. Moramo se strpiti samo
est mjeseci, to nije tako dugo.
Nije bilo, ali ja sam svejedno odbrojavao dane kad e postati gospoa Petersen.
Rekao sam si da e tad biti bolje: sigurnije. Znat u da me voli i da e ostati sa mnom.
No prije vjenanja inzistirala si da prespava s Eve u hotelu, a ja sam morao
otrpjeti veer u pubu s Dougom i Jeffom. Doug je na izlazak maloduno pokuao
pretvoriti u pravu momaku veer, ali nitko se nije usprotivio kad sam rekao da bih
prije tog vanog dana trebao rano na spavanje.
U hotelu sam smirio ivce duplim wkiskyjem. Jeff me je potapao po ruci nazvavi
me sjajnim momkom, iako nikad nismo imali nita zajednikog. Nije mi se elio
pridruiti u piu, a pola sata prije obreda kimnuo je prema vratima na kojima je stajala
neka ena s mornarski modrim eirom na glavi.
- Jesi li spreman da upozna punicu? - upitao je Jeff. - Nije tako strana, vjeruj mi. - U
onik nekoliko prigoda kad sam bio u drutvu s Jeffom, strano me je iritirala njegova
usiljena razgaljenost, ali tog sam dana bio zahvalan to je ondje i neime mi odvraa
pozornost. elio sam te nazvati, uvjeriti se da e doi, i nisam mogao suspregnuti
osjeaj panike u elucu na pomisao da bi se mogla predomisliti; da bi me mogla poniziti
pred svim tim ljudima.
Otiao sam s Jeffom na drugu stranu bara. Tvoja je majka ispruila ruku i ja sam je
prihvatio pa se nagnuo prema njoj i poljubio je u usahli obraz.
- Grace, pravo je zadovoljstvo upoznati vas. Mnogo sam uo o vama.
Rekla si mi da nimalo ne nalikuje na majku, ali u njezinim visokim jagodicama vidio
sam tvoje. Moda si od oca naslijedila put i umjetnike gene, ali od Gracie si naslijedila
vitkost i onaj tvoj oprezan izraz.
- Voljela bih da i ja to mogu rei - odvratila je Grace, a kut usana zabavljeno joj je
zatitrao. - Ali ako elim znati to se dogaa u Jenninu ivotu, moram razgovarati s Eve.
Pogledao sam je sa suosjeanjem, kao da sam i ja na milosti i nemilosti vaeg manjka
komunikacije. Ponudio sam je piem i prihvatila je au ampanjca. - Da proslavimo -
rekla je, iako nije nazdravila.
Pustila si me da ekam petnaest minuta, na to si, valjda, imala pravo. Doug je
glumio da je izgubio prsten i zacijelo smo izgledali kao svi drugi mladenci i uzvanici u
svim drugim hotelima u dravi. Ali dok si mi se pribliavala, nijedna mladenka nije
mogla biti lijepa kao ti. Izabrala si jednostavnu vjenanicu: sa srcolikim izrezom oko
vrata i skutima koji su u ljeskavom satenu klizili niz tvoje bokove sve do poda. U ruci si
nosila buket bijelih rua, a kosa ti je bila podignuta u blistavim kovrama navrh glave.
Stajali smo jedno pokraj drugoga i ja sam te pogledavao dok si sluala matiara. Kad
smo izrekli zavjete, pogledala si me u oi i nisam mario ni za Jeffa, ni za Douga, ni za
tvoju majku. U prostoriji je sa nama moglo biti tisuu ljudi: jedino to sam vidio bila si ti.
- Proglaavam vas muem i enom.
Zauo se nesiguran, tihi pljesak i poljubio sam te u usta prije no to smo se okrenuli
i zajedno izali iz dvorane. U prostoriji blizu bara, u kojoj su bili poslueni kanapei i pia,

152
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

gledao sam kako krui meu okupljenima, prima komplimente i pokazuje prsten da
mu se dive.
- Izgleda prelijepo, zar ne?
Nisam primijetio kad je Eve stala pokraj mene. - Ona jest prelijepa - rekao sam, a
Eve je kimnula suglaavajui se.
Kad sam se okrenuo, shvatio sam da vie ne gleda tebe, nego bulji u mene. - Nee je
povrijediti, zar ne?
Nasmijao sam se. - Kakvo je to pitanje na dan vjenanja?
- Najvanije, zar ne? - odvratila je Eve. Otpila je gutljaj ampanjca i prouavala me. -
Jako me podsjea na naeg oca.
- Eto vidi, vjerojatno je to ono to Jennifer vidi u meni - kratko sam odgovorio.
- Vjerojatno. Samo se nadam da je nee i ti razoarati.
- Nemam namjeru napustiti tvoju sestru, iako se tebe to ne tie. Odrasla je ena, a ne
klinka uzrujana zbog oca enskara.
- Moj otac nije bio enskar. - Nije ga branila, jednostavno je iznosila injenicu, ali ja
sam se zainteresirao. Oduvijek sam pretpostavljao da je tvoju majku ostavio zbog druge
ene.
- Zato je onda otiao?
Nije se obazirala na moje pitanje. - Budi dobar prema Jenni, ona to zasluuje.
Vie nisam mogao podnijeti njezino samodopadno lice ni sluati njezine besmislene
molbe svisoka. Ostavio sam Eve za ankom i otiao zagrliti tebe. Moju mladenku.
Obeao sam ti Veneciju i jedva sam ekao da ti je pokaem. U zranoj luci ponosno si
pruila svoju novu putovnicu i nasmijeila se kad su proitali tvoje ime.
- Zvui tako udno!
- Brzo e se naviknuti na njega, gospoo Petersen.
Kad si shvatila da sam nam organizirao viu putniku klasu, bila si ushiena i
inzistirala da maksimalno iskoristi sve to se nudi. Let je trajao samo dva sata, ali ti si
za to vrijeme isprobala masku za oi, prebacivala s jednog filma na drugi i pila
ampanjac. Gledao sam te i uivao u injenici da si toliko sretna, i da je to zbog mene.
Na prijevoz je kasnio i do hotela smo stigli prikno kasno. Glava me je boljela od
ampanjca i bio sam umoran i razoaran loom uslugom. Pomislio sam kako ne smijem
zaboraviti traiti povrat sredstava za transfer kad se vratimo kui.
- to kae da ostavimo kovege na recepciji i odmah odemo u grad? - upitala si kad
smo stigli u mramorom poploano predvorje.
- Bit emo ovdje dva tjedna. Veeras emo naruiti hranu u sobu i raspakirati se -
sve e biti gdje je i sad i ujutro kad se probudimo. Osim toga - kliznuo sam rukom oko
tebe i stisnuo ti stranjicu - prva nam je brana no.
Poljubila si me, jurnula jezikom u moja usta, ali tad si se odmaknula i uhvatila me za
ruku. - Nije ni deset sati! Molim te, malo emo proetati, popiti negdje pie i obeavam,
nakon toga idemo ravno u krevet.
Recepcionar se nasmijeio, nimalo se ne trudei sakriti uivanje u naoj
improviziranoj predstavi. - Ljubavna svaa? - Nasmijao se usprkos pogledu koji sam mu
uputio, a ja sam se zgrozio vidjevi da se i ti smije s njim.
- Pokuavam uvjeriti supruga - nasmijeila se izgovarajui tu rije i namignula mi
kao da e to neto znaiti - da moramo proetati Venecijom prije no to se smjestimo u

153
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

sobu. Izgleda predivno. - Kad si trepnula, oi su ti ostale zatvorene djeli sekunde

predugo i shvatio sam da si pripita.
- Lijepa jest, signora, ali ne tako lijepa kao vi. - Recepcionar se apsurdno naklonio.
Pogledao sam te, oekujui da e zakolutati oima, ali crvenjela si se i vidio sam da
si polaskana. Polaskana rijeima tog igola; tog masnog mukarca s manikiranim
noktima i cvijetom u zapuku.
- Na klju, molim - rekao sam. Stao sam ispred tebe i naslonio se na recepciju.
Recepcionar je kratko zastao prije no to mi je pruio kartonske korice s dvije
magnetske kartice veliine kreditnih kartica.
- Buona sera, signore.
Vie se nije smjekao.
Odbio sam pomo s prtljagom i pustio te da odvue svoj koveg do dizala, u kojem
sam pritisnuo dugme za trei kat. Gledao sam te u zrcalu. - Ba je bio ljubazan, zar ne? -
upitala si, a ja sam osjetio u u dubini grla. U zranoj je luci bilo tako dobro; tako
zabavno u zrakoplovu; a sad si to upropastila. Govorila si, ali ja te nisam sluao:
razmiljao sam kako si se smijuljila; kako si se zacrvenjela i dopustila mu da oijuka s
tobom; kako si uivala u tome.
Naa se soba nalazila na kraju sagom prekrivenog hodnika. Gurnuo sam karticu u
ita i izvukao je, nestrpljivo ekajui kljocaj po kojem u znati da su vrata otkljuana.
Gurnuo sam vrata i ugurao svoj koveg na kotaiima, ne marei hoe li se tebi zalupiti u
lice. U sobi je bilo vrue - previe vrue - ali prozori se nisu dali otvoriti pa sam
potegnuo okovratnik da doem do malo zraka. Krv mi je pulsirala u uima, ali ti si jo
uvijek govorila; jo uvijek si blebetala kao da je sve u redu; kao da me nisi ponizila.
aka mi se stisnula sama od sebe, koa napela preko vrsto stisnutih zglobova.
Osjetio sam kako se pritisak u mojim prsima iri kao balon i ispunjava sav raspoloiv
prostor, gura mi plua u stranu. Pogledao sam te, jo uvijek nasmijanu, jo uvijek
brbljavu, pa podigao aku i zabio je u tvoje lice.
Onaj balon rasprsnuo se gotovo istog asa. Preplavio me je spokoj, osjeaj olakanja
kao nakon seksa, ili vjebanja u teretani. Glavobolja je popustila, a mii u kutu mog oka
prestao se trzati. Ispustila si neki prigueni, grgljav zvuk, ali nisam te pogledao. Otiao
sam iz sobe, vratio se dizalom do recepcije pa iziao ravno na ulicu ne osvrnuvi se
prema recepcionaru. Pronaao sam neki bar i popio dva piva, ignorirajui pokuaje
ankera da me uvue u razgovor.
Sat vremena kasnije vratio sam se u hotel.
- Biste li mi donijeli malo leda, molim vas?
- Si, signore. - Recepcionar je nestao i vratio se s kanticom leda. - Vinske ae,
signore?
- Ne, hvala.
Bio sam smiren, disao sporo i ravnomjerno. Vratio sam se stubama, namjerno
odgaajui povratak.
Kad sam otvorio vrata, bila si sklupana na krevetu. Uspravila si se i odgurnula do
ruba kreveta, priljubivi se leima uz uzglavlje. Krvave maramice leale su na stoliu uz
krevet, no usprkos tvom nastojanju da oisti lice, na tvojoj gornjoj usni bilo je osuene
krvi, a na krptu nosa i jednom oku ve ti je izbijala modrica. Kad si me ugledala,
rasplakala si se. Suze su ti kliznule niz lice i stigavi do brade ve su poprimile boju krvi i
prenosile je na koulju na koju su kapale.

154
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Odloio sam kanticu s ledom na stol i rairio ubrus pa u njega zamotao nekoliko
kockica leda. Sjeo sam pokraj tebe. Tresla si se, ali ja sam ti njeno prislonio ledeni oblog
na kou.
- Pronaao sam zgodan bar - rekao sam. - Mislim da e ti se svidjeti. Malo sam
proetao i vidio nekoliko zgodnih restorana, bude li sutra raspoloena za ruak.
Odmaknuo sam oblog, a ti si zurila u mene, krupnik, opreznih oiju. Jo uvijek si se
tresla.
- Hladno ti je? Evo, zamotaj se. - Strgnuo sam deku s ruba kreveta i stavio ti je oko
ramena. - Umorna si, dan je bio dug. - Poljubio sam te u elo, ali jo uvijek si plakala, a ja
sam pomislio kakva je teta to si nam upropastila prvu no. Mislio sam da si drugaija i
da moda vie nikad neu osjetiti potrebu za onim olakanjem: onim blaenim
osjeajem spokoja koji dolazi nakon borbe. Bilo mi je ao to nakon svega vidim da si
posve ista kao sve druge.

155
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

36

Pokuavam doi do daha. Beau zacvili, liui mi lice i gurajui njukicu o mene.
Pokuavam misliti, pokuavam se pomaknuti, ali silina udarca izbila mi je dah iz plua i
ne mogu ustati. ak i da uspijem natjerati tijelo da se pokrene, u meni se dogaa neto
od ega se moj svijet najednom sve vie smanjuje. Najednom sam ponovno u Bristolu i
ne znam u kakvom e se raspoloenju Ian vratiti kui. Kuham mu veeru i pripremam se
da e mi je baciti u lice. Sklupana sam na podu ateljea i pokuavam zatititi glavu od
udaraca kojima me zasipa.
Ian se paljivo sputa niz stube, odmahujui glavom kao da opominje neposluno
dijete. Uvijek ga razoaram; nikad ne znam to treba rei ili uiniti, ma koliko se trudila.
Govori tiho, i da ne uje rijei, mislio bi da je zabrinut. Ali zvuk njegova glasa dovoljan
je da silovito zadrhtim, kao da leim na ledu.
Stoji iznad mene - opkoraio me je - i lijeno prelazi pogledom preko mog tijela.
Izglaani pregibi na nogavicama njegovih hlaa otri su kao noevi; kopa njegova
pojasa toliko je ulatena da u njoj vidim vlastito prestravljeno lice. Opazi neto na svom
sakou pa skine sa njega jedan koni koji odlepra na pod. Beau jo uvijek cvili i Ian ga
snano utne nogom u glavu pa Beau odleti metar dalje od mene.
- Molim te, nemoj ga ozlijediti!
Beau zacvili, ali ustane. Odulja se u kuhinju, izvan mog vidokruga.
- Bila si na policiji, Jennifer - kae Ian.
- Oprosti. - Tu rije izgovaram aptom i nisam sigurna je li me uo, ali ako je
ponovim i Ian pomisli da ga preklinjem, razljutit e se. udno je kako mi se brzo sve
vraa: potreba da budno pazim kako bih uinila to mi je rekao i pritom ne budem
patetina jer to njega dovodi do ludila. Kroz godine sam ee podbacila nego pogodila
to se od mene trai.
Gutam slinu. - Ja... ao mi je.
Ruke su mu u depovima. Izgleda oputeno, leerno. Ali poznajem ga. Znam kako
brzo moe...
- Tebi je jebeno ao?
U hipu ve klei nada mnom, koljenima mi pribija ruke uz pod. - Misli da je zbog
toga sve u redu? - Naginje se prema meni i zabija aice koljena u moje bicepse. Ugrizem
se za jezik, ali prekasno da bih zaustavila bolni krik na koji on izvije usta zgaen mojim
manjkom samokontrole. Osjeam u u dubini grla i potiskujem je gutanjem.
- Rekla si im za mene, zar ne? - Kutovi njegovik usta zapjenjeni su, a kapljice sline
prskaju mi lice. Najednom se sjetim onih prosvjednika ispred suda, iako mi se ini da je
od toga prolo mnogo vie od samo nekoliko sati.
- Nisam. Nisam im rekla.
Ponovno igramo staru igru; onu u kojoj mi on plasira loptu, a ja je pokuavam
pogoditi iz voleja. Neko sam je dobro igrala. Isprva sam mislila da vidim traak
potovanja u njegovim oima: naglo bi prestao usred napada i ukljuio televizor ili
iziao. Ali ispala sam iz tosa, ili je on moda promijenio pravila, i promaivala svaki put.
Zasad, meutim, djeluje zadovoljan mojim odgovorom i naglo mijenja temu.

156
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Via se s nekim, zar ne?

- Ne, ne viam se - brzo kaem. Sretna sam to mogu rei istinu, iako znam da mi on
nee vjerovati.
- Laljivice. - Udari me nadlanicom po obrazu. uje se otar, pucketav zvuk, kao
prasak bia, a kad Ian ponovno progovori, taj zvuk i nadalje odjekuje u mojim uima. -
Netko ti je pomogao postaviti web-stranicu, netko ti je pronaao ovu kuu. Tko?
- Nitko - kaem osjeajui okus krvi u ustima. - Sama sam to uinila.
- Jennifer, ti ne moe nita sama. - Naginje se prema meni dok licem umalo ne
dodiruje moje. Znam da moram biti posve nepomina; znam koliko on mrzi kad se
lecam.
- Ni pobjei nisi mogla kako treba, zar ne? Ima li pojma koliko te je lako bilo
pronai kad sam otkrio gdje snima svoje fotografije? Ljudi u Penfachu neobino su
susretljivi prema neznancu koji trai staru prijateljicu.
Nisam se ni zapitala kako me je Ian pronaao. Oduvijek sam znala da hoe.
- Usput, ba je zgodna ona razglednica koju si poslala sestri.
Taj usputni komentar je kao nova uka i meni se ponovno zavrti u glavi. - to si
uinio Eve? - Ako se zbog moje nesmotrenosti ita dogodi Eve i djeci, nikad si neu
oprostiti. Oajniki sam joj eljela dati do znanja da je jo uvijek volim, ali nisam
promislila dovodim li je time u opasnost.
On se nasmije. - Zato bih joj ita uinio? Ona me ne zanima nimalo vie od tebe. Ti
si jedna patetina, bezvrijedna drolja, Jennifer. Bez mene si nita. Nita. to si ti?
Ne odgovaram.
- Reci. to si?
Krv curi niz moje grlo i pokuavam se ne zagrcnuti. - Ja sam nita.
On se nasmije i prebaci teinu tijela na koljena odmiui se od mog lica. Vie mi ne
pritie ruke i bol poinje poputati. Prelazi prstom preko mog lica; niz obraz i preko
usana.
Znam to slijedi, ali zbog toga nije nimalo lake. Polako mi otkopava koulju, odmie je
centimetar po centimetar i podie moju potkoulju dok mi ne ogoli dojke. Ravnoduno
klizi pogledom preko mene, bez imalo elje, a zatim posee za pojasom svojih hlaa.
Zatvaram oi i nestajem u sebi, nesposobna pokrenuti se, nesposobna progovoriti.
Naas se zapitam to bi se dogodilo da vrisnem, da odbijem. Da mu se usprotivim, ili ga
jednostavno odgurnem. Ali to ne inim, i nikad nisam, i zbog toga mogu kriviti samo
sebe.

Nemam pojma koliko dugo leim, ali u kolibi je mrano i hladno. Navlaim traperice i
okreem se na bok, privijam koljena uz tijelo. Meu nogama osjeam tupu bol i vlagu,
vjerojatno krv. Nisam sigurna jesam li se onesvijestila, ali ne sjeam se kad je Ian otiao.
Dozivam Beaua. Nakon bolne sekunde tiine, on se oprezno iulja iz kuhinje,
podvijena repa i uiju priljubljenih uz glavu.
- Strano mi je ao, Beau. - Mamim ga da mi prie, ali dok pruam ruku prema
njemu, on zalaje. Samo jednom - lave upozorenja, s glavom okrenutom prema vratima.
S mukom ustanem pa se lecnem od otrog bola koji mi propara cijelo tijelo, a tad netko
pokuca na vrata.
Stojim napola uei nasred prostorije, s rukom na Beauovoj ogrlici. On tiho zarei,
ali ne zalaje.

157
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Jenna?Jesi li unutra?
Patrick.
Preplavi me olakanje. Vrata nisu zakljuana i kad ih otvorim, moram suspregnuti
jecaj koji mi navire iz grla od pogleda na Patricka. Ne palim svjetlo u dnevnoj sobi i
nadam se da je tama dovoljna da sakrije moje lice na kojem se najvjerojatnije ve vide
modrice.
- Jesi li dobro? - pita Patrick. - Je li se neto dogodilo?
- Ja... zaspala sam na kauu.
- Bethan mi je rekla da si se vratila. - Oklijeva i kratko spusti pogled prije no to
oima ponovno potrai moje. - Doao sam se ispriati. Nisam ti smio rei ono to sam
rekao, ali bio sam strano okiran.
- U redu je - kaem. Pogledam mimo njega prema tamnom vrhu litice i pitam se je li
Ian negdje ondje, promatra li nas. Ne smijem mu dopustiti da me vidi s Patrickom - ne
smijem dopustiti da naudi i Patricku, kao to je naudio Eve i svima drugima koji mi
neto znae. - Je li to sve?
- Smijem li ui? - Zakorakne prema meni, ali ja odmahnem glavom.
- Jenna, to ne valja?
- Ne elim te vidjeti, Patrick. - ujem samu sebe kako izgovaram te rijei i ne
doputam si da ih povuem.
- Ne krivim te - kae on. Lice mu je zguvano i izgleda kao da danima nije spavao
kako treba. - Ponio sam se oajno, Jenna, i ne znam kako da ti se iskupim. Kad sam uo
to si... to se dogodilo, toliko sam se okirao da nisam mogao jasno razmiljati. Nisam
mogao biti u tvojoj blizini.
Plaem. Ne mogu si pomoi. Patrick me uhvati za ruku, a ja ne elim da je pusti.
- elim shvatiti, Jenna. Ne mogu se pretvarati da nisam zgroen - da mi ovo nije
teko - ali elim znati to se dogodilo. elim biti uz tebe i pomoi ti.
Ne govorim, iako znam da mogu rei samo jedno. Da postoji samo jedan nain da
sauvam Patricka da ne nastrada.
- Nedostaje mi, Jenna - tiho kae.
- Ne elim te vie vidjeti. - Izvlaim ruku iz njegove i prisiljavam se zvuati
uvjerljivo. - Ne elim imati nikakve veze s tobom.
Patrick uzmakne kao da sam ga udarila i boja nestane iz njegova lica. - Zato to
radi?
- Zato to to elim. - Ta la pravo je muenje.
- Zato to sam otiao?
- To nema nikakve veze s tobom. Nita od ovoga nema nikakve veze s tobom. Samo
me pusti na miru.
Patrick me gleda, a ja se prisiljavam uzvratiti mu pogled i molim da u mojim oima
ne proita borbu koja se u njima sigurno vidi. Na kraju podigne ruke priznajui poraz i
okrene se od mene.
Zatetura na stazu i potri.
Zatvaram vrata i tonem na pod, privlaei Beaua k sebi i buno jecajui u njegovo krzno.
Jacoba nisam mogla spasiti, ali Patricka mogu.

158
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

im osjetim da sam u stanju to uiniti, zovem Iestyna kako bih ga zamolila da popravi
bravu. - Sad uope ne mogu okrenuti klju - kaem. - Posve je potrgana pa se vrata
izvana ne daju zakljuati.
- Ne brini - kae Iestyn. - Nitko ti nee nita ukrasti.
- Morate mi popraviti bravu! - estina mog zahtjeva oboje nas okira i naas oboje
utimo.
- Dolazim.

Dolazi za sat vremena i odmah se daje na posao, ali odbija ponueni aj. Tiho zvidi sebi
u bradu dok vadi bravu i podmazuje mehanizam, prije no to je vrati na njezino mjesto i
pokae mi koliko se lako klju sad okree.
- Hvala vam - kaem, umalo zajecavi od olakanja. Iestyn me znatieljno pogleda, a
ja navuem vestu vre oko tijela. Nadlaktice su mi prekrivene modricama koje se
razlijevaju kao mrlje tinte na bugaici. Tijelo me boli kao da sam istrala maraton, lijevi
mi je obraz nateen i osjeam kako mi se jedan zub klima. Kosa mi je rasputena i pada
preko lica da sakrije ono najgore. Vidim kako Iestyn promatra crvenu boju na vratima.
- Oistit u je - kaem, ali on ne odgovori. Kimne u pozdrav, a onda se predomisli i
ponovno okrene prema meni. - Penfach je malo mjesto - kae. - Svi o svima sve znaju.
- To sam shvatila. - Ako oekuje da u se braniti, razoarat e se. Svoju u kaznu
prihvatiti od suda, ne od seljana.
- Da sam na tvom mjestu, drao bih se za sebe - nastavi Iestyn. - Pustio da se slegne.
- Hvala na savjetu - ukoeno odvratim.
Zatvorim vrata pa odem na kat i napunim kadu. Sjedim u kipuoj vodi zatvorenih
oiju da ne vidim modrice koje nastaju na mojoj koi. Prsa i bedra prekrivena su mi
podljevima od Ianovih prstiju, varljivo blijedima na mojoj svijetloj koi. Bila sam glupa
kad sam mislila da mogu pobjei prolosti. Ma koliko brzo trala, ma koliko daleko,
uvijek e me sustii.

159
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

37

- Da ti pomognem? - ponudio je Ray, iako je znao da Mags sigurno ima sve pod
kontrolom. Uvijek je imala.
- Ve je sve gotovo - odgovorila je skidajui pregau. - ili i ria su u penici, pivo u
hladnjaku, a za desert imamo okoladne kolae.
- Zvui super - rekao je Ray. Nezgrapno je zastajkivao u kuhinji.
- Moe isprazniti perilicu posua, ako ne zna to bi sa sobom.
Ray je poeo vaditi iste tanjure iz perikce i pokuavao se sjetiti neke neutralne
teme koja nee dovesti do prepirke.
Dananje okupljanje bilo je Magsina zamisao. Da proslave dobro obavljen posao,
rekla je. Ray se pitao je li to njezin nain da mu pokae da joj je ao zbog njihovih svaa.
- Hvala ti jo jednom to si predloila da se okupimo - rekao je kad je tiina postala
nelagodna. Izvadio je koaricu za jedai pribor iz perilice i pokapao pod. Mags mu je
dodala krpu.
- To je jedan od najistaknutijih sluajeva koje ste rijeili - odvratila je. - Trebali biste
proslaviti. - Uzela je krpu iz njegove ruke i bacila je u sudoper. - Osim toga, mogla sam
birati hoete li vas troje provesti no u Nags Headu ili doi ovamo na veeru i nekoliko
piva, pa...
Ray je bez rijei otrpio kritiku. Znai, to je pravi razlog ove veere.
Kretali su se jedno oko drugoga u kuhinji oprezno kao da hodaju po ledu; kao da
Ray nije proveo no na kauu; kao da njihov sin nema zalihu ukradenih stvari u svojoj
sobi. Odvaio se i pogledao Mags, ali nije mogao dokuiti izraz njezina lica i zakljuio je
kako e biti najbolje da uti. U posljednje se vrijeme sve to bi rekao ionako inilo
pogrenim.
Znao je da nije poteno usporeivati Mags i Kate, ali na poslu je sve bilo mnogo
lake. Kate se naizgled ni zbog ega nije ljutila niti ita zamjerala pa se on nije hvatao
kako u mislima vjeba to e rei prije no to joj se obrati, kao to je poeo initi prije no
to bi naeo neku teku temu s Mags.
Bio je siguran da Kate nee eljeti doi na ovu veeru.
- Razumjet u ako bi je radije preskoila - rekao je, ali Kate je izgledala zbunjeno.
- Zato bih je... - Ugrizla se za usnu. - Oh, shvaam. - Pokuala je uzvratiti na Rayovu
ozbiljnost jednakom mjerom, ali to joj nije ba polo za rukom i oi su joj nestano
zablistale. - Rekla sam ti, to je zaboravljeno. Mogu se nositi s time, ako moe i ti.
- Mogu - odvratio je Ray.

Nadao se da e moi. Najednom mu je bilo veoma nelagodno od pomisli na Mags i Kate u

istoj prostoriji. Dok je sino leao budan na kauu, nije se mogao otresti slutnje da Mags
zna kako je poljubio Kate i da ju je pozvala s izriitom namjerom da mu to kae. Iako je
znao da javni obrauni nisu u Magsinu stilu, na pomisao da bi veeras moglo doi do
sueljavanja svejedno ga je oblijevao hladan znoj.
- Iz kole su danas po Tomu poslali pismo - rekla je Mags. Ta vijest eksplodirala je iz
nje prilino nenadano i Ray je imao dojam da ju je izjedala otkad je doao kui s posla.
160
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- to kau?
Mags je izvadila pismo iz depa pregae i pruila mu ga.
Potovani gospodine i gospoo Stevens,
Ljubazno vas molim da dogovorite termin s mojom tajnicom i doete kako bismo
porazgovarali o jednom problemu koji je iskrsnuo u koli.
S potovanjem,
Ann Cumberland
ravnateljica Srednje kole Morland Downs
- Napokon! - rekao je Ray. Pljesnuo je nadlanicom po pismu.
- Znai, priznaju da imaju problem? Ve je i bilo vrijeme.
Mags je otvorila vino.
- Govorimo ve - koliko, vie od godinu dana? - da Toma maltretiraju u koli, a oni
nisu htjeli ni uti za to!
Mags ga je pogledala i lice joj se naas snudilo, obrambenost nestala.
- Kako nam je to promaknulo? - Uzalud je traila rupi u rukavu svoje veste. -
Potpuno sam podbacila kao majka! - Potraila je i u drugom rukavu, ali nita nije
pronala.
- Mags, prestani. - Ray je izvukao svoj rupi i njeno obrisao suze koje su joj se
prelijevale preko trepavica. - Nije ti promaknulo. Ni tebi ni meni. Znali smo da neto nije
u redu jo otkad je krenuo u tu kolu, i od prvog im dana tupimo da to moraju rijeiti.
- Ali nije njikov posao da to rjeavaju. - Mags je ispuhala nos. - Mi smo roditelji.
- Moda, ali problem nije ovdje, zar ne? Problem je u koli i moda e sad, kad su to
napokon priznali, neto i poduzeti.
- Nadam se da to Tomu nee pogorati situaciju.
- Mogao bih razgovarati sa slubom koja pokriva Morland Downs - predloio je Ray.
- Vidjeti mogu li oni svratiti i odrati predavanje o bullyingu.
- Ne!
Magsina estina zaustavila ga je kao hladan tu.
- Suraujmo sa kolom da se to rijei. Ne mora sve biti policijsko pitanje. Za
promjenu, zadrimo ovo unutar obitelji, moe? Stvarno ne bih voljela da na poslu
govori o Tomovim problemima.
Kao na plagvort, zazvonilo je zvono na ulaznim vratima.
- Hoe li moi preivjeti goste? - upitao je Ray.
Mags je kimnula, ustro obrisala lice rupiem i vratila ga Rayu. - Dobro sam.
Ray se pogledao u zrcalu u hodniku. Izgledao je sivo i umorno i najednom je poelio
poslati Stumpyja i Kate kui i provesti veer s Mags. Ali Mags je kuhala cijelo
poslijepodne - nee mu zahvaliti ispadne li da se trudila uzalud. Uzdahnuo je i otvorio
vrata.
Kate je bila u trapericama, izmama do koljena i crnom puloveru na V-izrez. U
njezinoj odjei nije bilo nieg naroito glamuroznog, ali izgledala je mlae i oputenije
nego na poslu, i Raya je to poprilino uznemirilo. Odmaknuo se kako bi ula u hodnik.
- Ovo ti je super ideja - rekla je Kate. - Ba ti hvala to si me pozvao.
- Bilo mi je zadovoljstvo - odvratio je Ray. Odveo ju je u kuhinju. - Stumpy i ti uistinu
ste se naradili u zadnjih nekoliko mjeseci i elio sam vam oboma pokazati da cijenim va

161
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

trud. - Nacerio se. - I da budem iskren, Mags se toga sjetila - ne bi bilo poteno da
prigrabim zasluge.
Mags se na njegov komentar samo osmjehnula. - Bog, Kate, drago mi je da se
napokon upoznajemo. Jesi li nas lako pronala? - Dvije su ene stajale suelice jedna
drugoj i Ray se zapanjio njihovom razliitou. Mags se nije stigla preodjenuti i
prednjica majice bila joj je poprskana umakom. Izgledala je kao i uvijek - srdano,
poznato, ljubazno - ali uz Kate djelovala je nekako... muio se ne bi li naao pravu rije.
Neuglednije. Smjesta je osjetio alac krivnje i pribliio se Mags, kao da je blizina lijek za
nelojalnost.
- Kakva boanstvena kuhinja. - Kate je uoila okoladne kolae ukraene bijelom
okoladom, netom izvaene iz penice.
Podigla je tortu od sira u kartonskom omotu. - Donijela sam desert, ali bojim se da
se ne da usporediti s tvojim.
- Ba lijepo od tebe - rekla je Mags prilazei kako bi uzela kola od Kate. - Meni su
kolai uvijek ukusniji kad ih ispee netko drugi, tebi ne?
Kate joj se zahvalno nasmijeila i Ray je odaknuo. Moda veer nee biti tako
nelagodna kako se je bojao, iako to prije doe Stumpy, to bolje.
- to bi popila? - upitala je Mags. - Ray je na pivu, ali imam i vina, ako ti je drae.
- Moe malo vina.
Ray je viknuo na kat. - Tome, Lucy, nedrueljubiva ekipo, doite se pozdraviti!
Zauo se topot i djeca su se sjurila niz stube. Ula su u kuhinju pa se zaustavila na
vratima pomalo u nelagodi.
- Ovo je Kate - rekla je Mags. - Staira u tatinoj ekipi.
Ray je razrogaio oi na taj spust, ali Kate je djelovala kao da je to nije nimalo
pogodilo.
- Jo nekoliko mjeseci - nacerila se - i bit u prava detektivka. Kako ste vas dvoje?
- Dobro - uglas su odgovorili Tom i Lucy.
- Ti si sigurno Lucy - rekla je Kate.
Lucy je imala majinu svijetlu kosu, ali u svemu ostalome bila je pljunuta otac. Svi su
uvijek komentirali koliko oboje djece nalikuju na njega. Dok su djeca bila budna, nikad
nije vidio tu slinost - imala su previe vlastite osobnosti - ali kad su spavala, i crte
njihovih lica bile spokojne, Ray je na licima svoje djece vidio odraz vlastita lica. Pitao se
je li ikad izgledao tako ratoborno kao njegov sin sad: Tom se mrtio zagledan u pod kao
da neto zamjera ploicama. Kosu je zagladio gelom pa je strala u iljcima, nabruena
kao i izraz na njegovu licu.
- A ovo je Tom - ponudila je Lucy.
- Reci dobra veer, Tome - rekla je Mags.
- Dobra veer, Tome - ponovio je, jo uvijek zurei u pod. Mags ga je iz oaja udarila
kuhinjskom krpom. - Oprosti, Kate.
Kate se nacerila Tomu, a Tom je kratko pogledao Mags da vidi hoe li ga natjerati da
se zadri.
- Klinci! - ogoreno je rekla Mags. Skinula je plastinu foliju s tanjura sa sendviima i
pruila tanjur Tomu. - Moete veerati u svojim sobama, ako ne elite biti s nama
starcima. - Razrogaila je oi glumei uasnutost tom rijeju, na to se Lucy zakikotala.
Tom je zakolutao oima i njih dvoje u hipu su nestali svatko u svojoj sobi.

162
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Dobri su - rekla je Mags - veinu vremena. - Reenicu je dovrila tako tiho da nije
bilo jasno govori li sebi ili drugima.
- Je li bilo jo problema s nasilnicima u koli? - upitala je Kate. Ray je prostenjao u
sebi. Pogledao je Mags, ali ona je stisnula eljust i odluno izbjegavala njegov pogled.
- Nita to ne moemo rijeiti - odrjeito je odgovorila.
Ray se lecnuo i pogledao Kate, nastojei joj se ispriati bez Magsina znanja. Trebao
je upozoriti Kate koliko je Mags osjetljiva na Toma. U neugodnoj tiini koja je uslijedila,
oglasio se Rayov mobitel s primljenim SMS-om. Zahvalno je ieprkao mobitel iz depa,
ali kad je pogledao zaslon, snudio se.
- Stumpy ne moe doi - rekao je. - Mama mu je ponovno pala.
- Je li dobro? - upitala je Mags.
- Mislim da je... Stumpy je na putu u bolnicu. - Ray je poslao poruku Stumpyju i
vratio mobitel u dep. - Dakle, samo smo nas troje.
Kate je pogledala najprije Raya pa Mags, koja se okrenula od njih i poela mijeati
ili.
- to kaete da odgodimo druenje za drugi put, kad i Stumpy bude mogao? -
predloila je Kate.
- Ne budi smijena - odvratio je Ray s vedrinom koja je i njemu samom zvuala
lano. - Osim toga, pogledaj koliko ilija imamo: sami ga nikad neemo pojesti. -
Pogledao je Mags, napola elei da se ona suglasi s Kate i otkae druenje, ali Mags je
nastavila mijeati ili.
- Apsolutno - kratko je rekla. Pruila je Rayu rukavice za penicu. - Hoe li donijeti
vatrostalnu zdjelu? Kate, zgrabi ove tanjure pa idemo u blagovaonicu.
Stol nije bio postavljen, ali Ray je automatski sjeo na elo, a Kate s njegove lijeve
strane. Mags je odloila riu na stol pa se vratila u kuhinju po zdjelicu naribanog sira i
kiselo vrhnje. Sjela je suelice Kate i njih troje neko su vrijeme bili zaposleni
dodavanjem jela i stavljanjem hrane na tanjure.
Kad su poeli jesti, zveckanje jedaeg pribora po porculanu jo je vie istaknulo
manjak razgovora i Ray je pokuao smisliti o emu bi mogli razgovarati. Mags ne bi
eljela da blebeu o poslu, ali on je moda najsigurnija tema. Prije no to je uspio
odluiti, Mags je odloila vilicu na rub tanjura.
- Kako ti se svia kriminalistiki odjel, Kate?
- Oboavam ga. Radno vrijemeje ubojito, ali posao je sjajan i upravo ono to sam
oduvijek eljela raditi.
- ujem da je detektiv inspektor nona mora od efa.
Ray je naglo pogledao Mags, ali ona se ljubazno smjekala Kate. To nije ni najmanje
smanjilo osjeaj nelagode koji je obuzeo Raya.
- Nije tako straan - odvratila je Kate i krajikom oka pogledala Raya. - Iako ne znam
kako ti trpi nered: ured mu je pravi svinjac. Posvuda ostavlja napola ispijene alice
kave.
- To je zato to previe radim pa ne stignem popiti punu alicu - uzvratio je Ray.
Zadirkivanje na njegov raun mala je cijena u datim okolnostima.
- On je uvijek u pravu, naravno - rekla je Mags.
Kate je glumila da razmilja o tome. - Osim kad je u krivu.
Obje su se nasmijale i Ray se malo opustio.
- Pjevui li i kod kue Chariots of Fire kao stalno na poslu? - upitala je Kate.

163
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Ne bih znala - glatko je odgovorila Mags. - Nikad ga ne vidim.

Veselo raspoloenje je isparilo i neko su vrijeme jeli u tiini. Ray se nakaljao i Kate
je podigla pogled. Osmjehnuo joj se u znak isprike, a ona je slegnula ramenima, ali kad je
okrenuo glavu, shvatio je da ih Mags promatra lagano namrtena ela. Odloila je vilicu i
odgurnula tanjur od ruba stola.
- Nedostaje li ti policijski posao, Mags? - upitala je Kate.
Svi su joj postavljali to pitanje, kao da oekuju da jo uvijek ezne za birokracijom;
usranim radnim vremenom; prljavim kuama u kojima obrie noge na izlazu.
- Da - bez oklijevanja je odgovorila.
Ray je podigao pogled. - Stvarno?
Mags se nastavila obraati Kate kao da Ray nije nita rekao. - Zapravo, ne nedostaje
mi posao kao takav, nego osoba kakva sam tad bila. Nedostaje mi imati neto rei, neto
nauiti ljude. - Ray je prestao jesti. Mags je bila ista osoba kao i uvijek. Ista kakva e
uvijek biti. Policijska znaka to nije promijenila, zar ne?
Kate je kimnula kao da shvaa i Ray joj je bio zakvalan to se trudi. - Bi li se ikad
vratila?
- Kako bih mogla? Tko bi brinuo o ono dvoje? - Mags je zakolutala oima prema
spavaim sobama. - Njega da i ne spominjem. - Pogledala je Raya, ali nije se smijeila, a
on je pokuao deifrirati izraz u njezinim oima. - Zna to kau: iza svakog uspjenog
mukarca...
- Istina je - najednom je rekao Ray, energinije no to je miran razgovor zahtijevao.
Pogledao je Mags. - Ti dri sva etiri ugla ove kue.
- Desert! - naglo je rekla Mags ustajui. - Ukoliko ne eli jo malo ilija, Kate.
- Ne, hvala. Da ti pomognem?
- Samo ti sjedi, odmah se vraam. Raistit u stol pa skoknuti gore da vidim
spremaju li klinci neku psinu. - Odnijela je sve u kuhinju, nakon ega su se uli lagani
koraci stubama i tihi amor glasova iz Lucy ne sobe.
- Oprosti - rekao je Ray. - Ne znam to ju je spopalo.
- Je li takva zbog mene? - upitala je Kate.
- Ne, nema to veze s tobom. U posljednje je vrijeme udno raspoloena. Mislim da je
zabrinuta za Toma. - Osmjehnuo se kako bi je umirio. - Ja u biti kriv, obino jesam.
uli su kako se Mags vraa, a kad se pojavila u blagovaonici, u rukama je nosila
tanjur kolaa i vri vrhnja.
- Zapravo, Mags - rekla je Kate ustajui - mislim da u preskoiti desert.
- Jesi li radije za neko voe? Imam dinje, ako ti je draa.
- Ne, nije to. Jednostavno sam mrtva umorna. Tjedan je bio dug. Ali je zato veera
bila sjajna, hvala ti.
- Pa, ako tako eli... - Mags je odloila kolae na stol. - Nisam ti estitala na hvatanju
Grayove. Ray kae da si za to ti zasluna. Dobro je imati takav uspjeh u CV-u ovako rano
u karijeri.
- Oh, bio je to zajedniki trud, zapravo - odvratila je Kate. - Dobar smo tim.
Ray je znao da Kate misli na cijeli tim, ali dok je to govorila, pogledala je njega i on
se nije usudio pogledati Mags.
Stajali su u hodniku i Mags je poljubila Kate u obraz. - Doi e nam ponovno, zar
ne? Ba mi je drago da smo se upoznale. - Ray se nadao da je on jedini koji uje
neiskrenost u supruginu glasu. Poelio je Kate laku no, naas neodluan bi li je poljubio.
164
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Zakljuio je da bi bilo udno da to ne uini i tek ovla dodirnuo usnama Katein obraz, ali
osjetio je Magsin pogled na sebi i laknulo mu je kad je Kate krenula stazom i vrata se
zatvorila i zakljuala iza nje.
- Mislim da ja ne mogu odoljeti onim kolaima - rekao je s vedrinom koju nije
osjeao. - Hoe li mi se pridruiti?
- Na dijeti sam - odgovorila je Mags. Otila je u kukinju i rasklopila dasku za
peglanje, napunila glaalo vodom i ekala da se zagrije. - Stavila sam u hladnjak malo
rie i ilija za Stumpyja, da mu ih sutra odnese u ured. Provede li cijelu no u bolnici
sigurno nee normalno jesti, a sutra mu se nee dati kuhati.
Ray je donio svoj tanjuri u kuhinju i jeo na nogama. - To je ba lijepo od tebe.
- Stumpy je simpa tip.
- Istina. Radim sa super ljudima.
Mags je neko vrijeme utjela. Uzela je jedne hlae i poela ih glaati. Kad je
progovorila, zvuala je nehajno, ali glaalo je vrsto pritisnula o tkaninu.
- Zgodna je.
- Kate?
- Ne, Stumpy. - Mags ga je ogoreno pogledala. - Naravno da govorim o Kate.
- Valjda. Nikad nisam razmiljao o tome. - To je bila smijena la - Mags ga je
poznavala bolje no itko drugi.
Izvila je obrvu, ali Rayu je laknulo kad je vidio da se smjeka. Odvaio se na blago
zadirkivanje. - Jesi li ljubomorna?
- Ni najmanje - odvratila je Mags. - Zapravo, ako e glaati, moe i useliti k nama.
- ao mi je to sam joj rekao za Toma.
Mags je pritisnula dugme na glaalu i oblak pare zapitao je na hlae. Dok je
govorila, nije dizala pogled s glaala. - Voli svoj posao, Ray, i meni je drago da ga voli.
On je dio tebe. Ali djeca i ja kao da smo daleko u pozadini. Osjeam se nevidljivom.
Ray je otvorio usta kako bi prosvjedovao, ali Mags je odmahnula glavom.
- S Kate razgovara vie nego sa mnom. Vidjela sam to veeras, tu povezanost
izmeu vas. Nisam glupa, znam kako je kad s nekim radi od jutra do sutra: razgovarate,
naravno da razgovarate. Ali to ne znai da ne moe razgovarati i sa mnom. - Ispustila je
jo jedan oblak pare iz glaala i jo snanije potezala glaalo preko daske. - Nitko na
samrti nije poelio da je proveo vie vremena na poslu - rekla je. - Ali nai klinci rastu, a
ti to proputa. I nee proi dugo, a oni e otii, ti e biti u mirovini, i ostat emo samo ti
i ja, a jedno drugome neemo imati to rei.
To nije istina, pomislio je Ray, pokuavajui nai rijei kojima bi to izrazio, ali zapele
su mu u grlu. Uhvatio se kako samo odmahuje glavom, kao da time moe rastjerati
njezine rijei. Uinilo mu se da uje kako Mags uzdie, ali moda je to bio samo novi
oblak pare.

165
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

38

Nikad mi nisi oprostila onu veer u Veneciji. Nikad nisi izgubila onaj svoj oprez i nikad
mi se vie nisi posve predala. ak ni kad je modrica izblijedjela s hrpta tvog nosa i kad
smo mogli sve zaboraviti, znao sam da jo uvijek razmilja o tome. Znao sam po tome
kako si me pratila pogledom kad bih otiao po pivo, i po oklijevanju u tvom glasu prije
no to bi mi odgovorila, iako si mi stalno govorila da si dobro.
Za godinjicu braka izali smo na veeru. U antikvarijatu u Chapel Roadu pronaao
sam za tebe knjigu o Rodinu u konom uvezu, i omotao je u novine od dana naeg
vjenanja.
- Prva je godinjica papirnata - podsjetio sam te, a tvoje su oi zablistale.
- Savrena je! - Paljivo si presavinula novine i gurnula ih u knjigu, u kojoj sam ti
napisao posvetu: Za Jennifer, koju iz dana u dan volim sve vie. Strasno si me poljubila u
usta i rekla: - Zna da te volim, zar ne?
Ponekad nisam bio siguran, ali u svoje osjeaje prema tebi nikad nisam sumnjao.
Volio sam te toliko da me je to plailo; nisam znao da je mogue nekoga eljeti toliko da
bi sve uinio da ga zadri. Da sam te mogao odvesti na pusti otok, daleko od sviju, to
bih i uinio.
- Zamolili su me da preuzmem novi teaj za odrasle - rekla si kad su nas odveli do
naeg stola.
- Koliko bi ti platili?
Nabrala si nos. - Strano malo, ali taj teaj nude uz popust kao terapiju oboljelima od
depresije. Mislim da bi ga bilo vrijedno prihvatiti.
Prezirno sam se nasmijao. - Zvui smijeno.
- Postoji snana povezanost izmeu umjetnikih zanimanja i raspoloenja - rekla si.
- Bilo bi odlino znati da im pomaem u oporavku, a trajalo bi samo osam tjedana. Ne bi
smjelo biti frke s ostalim teajevima koje vodim.
- Samo da ima vremena za vlastite radove. - Tvoje su se skulpture sad prodavale u
pet trgovina u gradu.
Kimnula si. - Bit e dobro. Redovne u narudbe uspjeti isporuiti, a ostale u
poslove ograniiti na neko vrijeme. Da se razumijemo, nisam mislila da u na kraju
toliko pouavati - sljedee godine morat u smanjiti broj teajeva.
- Zna kako kau - sa smijehom sam rekao. - Oni koji znaju, rade, a oni koji ne znaju,
pouavaju!
Nisi odgovorila.
Stigla je naa hrana i konobar se sav ustrao oko tebe kako bi ti rairio ubrus i
natoio vino.
- Mislila sam da bi bilo dobro da otvorim zaseban bankovni raun za posao - rekla si.
- to e ti? - Pitao sam se tko ti je to predloio i zato si o naim financijama
razgovarala s drugim ljudima.
- Moglo bi mi olakati ispunjavanje porezne prijave. Zna, ako je sve najednom
raunu.

166
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- To e ti samo znaiti dodatnu papirologiju - rekao sam. Prerezao sam odrezak

napola da vidim je li ispeen kako volim i brino skinuo masnou i gurnuo je na rub
tanjura.
- Nema veze.
- Ne, jednostavnije je ako sve nastavi pristizati na moj raun - rekao sam. - Na kraju
krajeva, ja plaam hipoteku i raune.
- Ako ti tako kae. - Bez volje si gurkala svoj rioto po tanjuru.
- Treba li ti vie gotovine? - upitao sam. - Ovaj ti mjesec mogu dati vie novca za
kuanstvo, ako eli.
- Moda malo vie.
- Za to ti treba?
- Mislila sam da bih mogla u kupovinu. Dobro bi mi dolo neto nove odjee.
- Ii u s tobom. Zna kakva si kad kupuje odjeu - odabrat e neto to e izgledati
grozno kad doe kui i na kraju e pola toga vratiti. - Nasmijao sam se i posegnuo
preko stola da ti stisnem ruku. - Uzet u slobodan dan na poslu i provest emo ga u
kupovini. Ruat emo na nekom lijepom mjestu pa se baciti na oping i moi e peglati
moju karticu koliko eli. Zvui li to dobro?
Kimnula si, a ja sam se usredotoio na svoj odrezak. Naruio sam novu bocu vina, a
kad samje popio, bili smo jedini par koji je jo ostao u restoranu. Ostavio sam preveliku
napojnicu i zateturao o konobara kad mi je donio kaput.
- Ispriavam se - rekla si. - Popio je malo previe.
Konobar se pristojno nasmijeio, a ja sam ekao dok nismo izali, i tek tad sam te
ubvatio za ruku i utipnuo je palcem i kaiprstom. - Nikad se ne ispriavaj u moje ime.
Bila si zaprepatena. Ne znam zato - nisi li to oekivala jo od onog dana u Veneciji?
- Oprosti - rekla si, a ja sam ti pustio ruku i uhvatio te za dlan.
Bilo je kasno kad smo stigli kui i ti si otila ravno na kat. Ugasio sam svjetla u
prizemlju i pridruio ti se, ali ve si bila u krevetu. Kad sam legao pokraj tebe, okrenula
si se prema meni i poljubila me, klizei dlanovima niz moja prsa.
- Oprosti, volim te - rekla si.
Zatvorio sam oi i ekao da klizne ispod pokrivaa. Znao sam da je besmisleno:
popio sam dvije boce vina i nisam osjetio gotovo nita kad si ga uzela u usta. Pustio sam
te da pokuava nekoliko trenutaka, a onda sam odgurnuo tvoju glavu.
- Vie me ne napaljuje - rekao sam. Okrenuo sam se prema zidu i zatvorio oi. Ustala si i
otila u kupaonicu, a ja sam tonui u san uo kako plae.

Nisam te mislio varati jednom kad smo se vjenali, ali posve si se prestala truditi u
krevetu. Moe li me kriviti jer sam gledao druge ene, kad je alternativa misionarski
poloaj sa suprugom koja cijelo vrijeme miri? Poeo sam izlaziti petkom nakon posla i
vraati se kui u rane sate, kad bih se zasitio one s kojom sam zavrio u krevetu. Tebe
naizgled nije bilo briga i nakon nekog vremena, vie se nisam ni trudio vratiti kui.
Pojavio bih se u subotu u vrijeme ruka i zatekao te u ateljeu, a ti me nikad nisi pitala
gdje sam bio ni s kim. To se pretvorilo u svojevrsnu igru, da vidim koliko te daleko mogu
gurnuti prije no to me optui za nevjeru.
Onog dana kad si to uinila, gledao sam nogomet. Man U igrao je protiv Chelseja i ja
sam sjedio s hladnim pivom i podignutim stopalima. Stala si ispred televizora.
- Makni mi se ispred ekrana, igraju produetke!

167
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Tko je Charlotte? - upitala si.

- Kako to misli? - Izvio sam vrat ne bih li vidio mimo tebe.
- Pie na raunu u depu tvog sakoa, zajedno s telefonskim brojem. Tko je ona?
Iz televizora se ulo klicanje kad je Man U zabio gol netom prije zviduka za kraj
utakmice. Uzdaknuo sam i posegnuo za daljinskim da iskljuim televizor.
- Jesi li sad sretna? - Zapalio sam cigaretu, znajui da e tebe to razbjesniti.
- Zar ne moe puiti vani?
- Ne, ne mogu - rekao sam otpuhujui dim prema tebi. - Jer ovo je moja kua, ne
tvoja.
- Tko je Charlotte? - Tresla si se, ali ostala si stajati ispred mene.
Nasmijao sam se. - Nemam pojma. - To je bila istina: uope je se nisam sjeao. Mogla
je biti bilo koja djevojka. - Vjerojatno je neka konobarica kojoj sam se svidio - mora da
sam gurnuo raun u dep ni ne pogledavi ga. - Govorio sam nehajno, bez imalo
obrambenosti i vidio sam kako si se pokolebala. - Nadam se da me ni za to ne
optuuje. - Izazivaki sam te gledao u oi, ali ti si skrenula pogled i nisi odgovorila.
Gotovo sam se nasmijao. Bilo te je tako lako pobijediti.
Ustao sam. Nosila si majicu bez rukava i nisi odjenula grudnjak pa ti se vidio dekolte
i obris bradavica ispod tkanine. - Zar si ovakva bila vani? - upitao sam.
- Samo do trgovine.
- S cicama da ih svi vide? - upitao sam. - eli li da ljudi pomisle da si drolja?
Podigla si ruke na prsa, a ja sam ih odgurnuo. - Znai, potpuni neznanci smiju vidjeti
tvoje cice, ali ja ne smijem? Ne moe sjediti na dva stolca, Jennifer: ili si drolja, ili nisi.
- Nisam - tiho si rekla.
- Ne bih rekao. - Podigao sam ruku i prislonio vrh cigarete na tvoja prsa pa ugasio
cigaretu meu tvojim dojkama. Vrisnula si, ali ja sam ve izaao iz prostorije.

168
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

39

Kad se Ray nakon jutarnjeg sastanka vraao u ured, zaskoila ga je deurna policajka.
Rachel je bila vitka ena u ranim pedesetima, ljepukastih, ptijih crta lica i kratko
oiane srebrne kose.
- Ray, jesi li ti danas deurni inspektor?
- Jesam - sumnjiavo je odvratio Ray, svjestan da nakon tog pitanja ne moe slijediti
nita dobro.
- Imam enu po imenu Eve Mannings, koja eli prijaviti zabrinutost za sestru.
- Zar plavci to ne mogu rijeiti?
- Svi su vani, a ena je strano zabrinuta. Ve sat vremena eka da je netko primi. -
Rachel nije rekla nita drugo; nije ni morala, jednostavno je gledala Raya preko ianih
okvira svojih naoala i ekala da uini to je ispravno. Kao da ga je izgrdila ljubazna, ali
zastraujua teta.
Provirio je prema prijamnom pultu, gdje je neka ena prkala po mobitelu. - Je li to
ona?
Eve Mannings bila je od onih ena kojima je prije mjesto u kafiu nego u policijskoj
postaji. Bila je odjevena u jarkouti kaput s prevelikim gumbima i podstavom s cvjetnim
uzorkom, a kad je pognula glavu pogledavi mobitel, glatka, smea kosa rasula joj se oko
ramena. Obrazi su joj bili zajapureni, iako to nije nuno moralo odraavati njezino
psihiko stanje. Grijanje u postaji moglo se namjestiti samo na arktiko ili tropsko, a
danas je oito bio tropski dan. Ray je nijemo prokleo protokol koji je nalagao da se
prijavama zbog zabrinutosti za neiji ivot pozabavi deurni policajac. Rachel bi bila
vie no sposobna uzeti izjavu.
Uzdaknuo je. - U redu. Poslat u nekoga da je primi.
Zadovoljna, Rackel se vratila za svoj pult.
Ray se popeo stubama i zatekao Kate za njezinim stolom. - Bi li mogla skoknuti do
prijamnog pulta i uzeti izjavu od ene koja je dola prijaviti zabrinutost za sestru?
- Zar to ne mogu plavci?
Ray se nasmijao njezinoj grimasi. - Ve sam probao, ali nije upalilo. Hajde, nee
trajati due od dvadeset minuta.
Kate je uzdahnula. - To me pita samo zato to zna da neu odbiti.
- Morat e paziti kome to govori. - Ray se nacerio. Kate je zakolutala oima, ali
privlano crvenilo razlilo joj se obrazima.
- U redu, sluam, to imamo?
Ray joj pruio list papira koji je dobio od Rachel. - Eve Mannings. eka te dolje.
- U redu, ali duan si mi pie.
- Nemam nita protiv - doviknuo je za njom Ray dok je izlazila iz ureda. Ispriao se
zbog nelagodne atmosfere na veeri, ali Kate je samo slegnula ramenima na njegovu
ispriku kao nepotrebnu i vie nisu razgovarali o tome.
Otiao je u svoj ured. Kad je otvorio aktovku, na rokovniku je pronaao zalijepljenu
poruku od Mags s datumom i vremenom njikova sastanka s ravnateljicom kole sljedei

169
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

tjedan. Mags je zaokruila poruku crvenim flomasterom, da mu sluajno ne bi

promaknula. Ray ju je zalijepio na zaslon raunala s ostalim porukama na
samoljepljivim papiriima, od kojih je svaki sadravao navodno vane informacije.
Jo uvijek nije pregledao svoju dolaznu potu, kad je Kate pokucala na vrata.
- Nemoj me prekidati - rekao je Ray. - Ba mi je krenulo.
- Smijem li te obavijestiti o ovoj prijavi zabrinutosti za tui ivot?
Ray je zastao i pokazao Kate da sjedne.
- ime se bavi? - upitala je promatrajui hrpu papira na njegovu stolu.
- Administracijom. Uglavnom arhiviram i popisujem trokove u zadnjih est mjeseci.
Raunovodstvo kae da ih nee odobriti ako ih danas ne predam.
- Treba ti tajnica.
- Treba me pustiti da budem policajac, umjesto da tratim vrijeme na ovo sranje.
Oprosti. Sluam, kako je bilo?
Kate je pogledala svoje biljeke. - Eve Mannings ivi u Oxfordu, ali njezina sestra
Jennifer ivi ovdje u Bristolu sa suprugom Ianom Petersenom. Eve i sestra posvadile su
se prije pet godina i otad nije vidjela ni sestru ni ogora. Prije nekoliko tjedana Petersen
je iz vedra neba posjetio Eve i raspitivao se o tome gdje je njezina sestra.
- Zar ga je napustila?
- Navodno jest. Gospoa Mannings je prije nekoliko mjeseci primila razglednicu od
sestre, ali nije uspjela razabrati odakle je poslana i bacila je omotnicu. Upravo je otkrila
da je razglednica razderana na sitne komadie, a komadii skriveni iza sata na polici
kamina, uvjerena da je to uinio njezin ogor kad ju je posjetio.
- Zato bi to uinio?
Kate je slegnula ramenima. - Nemam pojma. Ne zna ni gospoa Mannings, ali iz
nekog se razloga strano zabrinula. eli prijaviti sestrin nestanak.
- Ali sestra joj nije nestala - ogoreno je rekao Ray. - Ne ako je poslala razglednicu.
Samo ne eli da je itko pronae. Te dvije stvari posve su razliite.
- To sam joj i ja rekla. U svakom sluaju, napisala sam ti izvjetaj. - Pruila je Rayu
plastinu omotnicu s nekoliko rukom ispisanih stranica.
- Hvala. Pogledat u. - Ray je uzeo izvjetaj i odloio ga na stol meu hrpetinu drugih
papira. - Pod uvjetom da uspijem rijeiti ovo more papirusina, jesi li jo uvijek da kasnije
odemo na pie? Mislim da e mi trebati.
- Unaprijed se veselim.
- Super. Tom ide nekamo nakon nastave i rekao sam da u ga pokupiti u sedam, pa
emo strusiti jednu s nogu.
- Nema frke. Znai li to da Tom ima prijatelje?
- Mislim - rekao je Ray. - Iako meni ne eli rei tko su ti prijatelji. Nadam se da emo
saznati neto vie sljedei tjedan nakon sastanka u koli, ali nisam bas previe
optimistian.
- uj, ako ti treba uho za sluanje u pubu, slobodno olakaj duu - rekla je Kate. - Ali
ne zaboravi da ja nisam prava osoba za savjete o tinejderima.
Ray se nasmijao. - Iskreno, lijepo je razgovarati o neem drugom osim o
tinejderima.
- U tom sluaju, drago mi je to ti skreem misli s tinejdera - nacerila se Kate, a Ray
se u mislima najednom vratio u onu veer ispred njezina stana. Razmilja li Kate ikad o
njoj? Pomislio je da je upita, ali Kate se ve vraala prema svom stolu.
170
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ray je izvukao mobitel da poalje SMS Mags. Zurio je u ekran i pokuavao smisliti
rijei koje nee izazvati Mags ni biti posvemanja la. Zato uope mora izbjegavati
istinu, pomislio je; odlazak na pie s Kate ne bi trebao biti nimalo drugaiji od odlaska
na pivo sa Stumpyjem. Ray je ignorirao glas u glavi koji mu je jasno govorio zato to nije
isto.
Uzdahnuo je i vratio mobitel u dep ne napisavi poruku. Lake je nita ne rei.
Pogledavajui kroz otvorena vrata svog ureda, vidio je Kateino tjeme dok je sjedila za
radnim stolom. Definitivno mu je skretala misli, pomislio je. Samo nije bio siguran je li to
dobro.

171
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

40

Tek nakon dva tjedna skupljam hrabrost pokazati se u javnosti, kad su napadne
ljubiaste modrice na mojim rukama ve izblijedjele u blijedozelene. Zapanjena sam
koliko okantno ti podljevi izgledaju na mojoj koi, a prije samo dvije godine bili su
jednak dio mene kao boja moje kose.
Moram izai kupiti pseu hranu i Beaua ostavljam kod kue kako bih se odvezla
autobusom do Swansee, gdje nitko u samoposluivanju nee primijetiti enu koja zuri u
pod omotana alom oko vrata iako je vani toplo. Hodam puteljkom prema kampu, ali ne
mogu se otresti osjeaja da me netko promatra. Osvrnem se pa uspaniarim da nisam
pogledala u dobrom smjeru. Okrenem se jo jednom, ali ni ondje nema niega. Vrtim se
u krug, ne vidim od crnih tokica koje su mi se pojavile pred oima i kao da se bijesno
pomiu sa svakim pomakom moje glave. Teturam na rubu panike, prestraena toliko da
me boli, i napola hodam, napola trim dok ne ugledam kamp-kuice i nisku graevinu
Bethanine trgovine. Srce mi napokon poinje usporavati i trudim se vratiti nadzor nad
samom sobom. U ovakvim prigodama zatvor postaje dobrodola alternativa ivotu
kojim ivim.
Bethanino parkiralite namijenjeno je turistima u kampu, ali zbog blizine plae
privlana je opcija etaima uz more. Bethan to ne smeta, osim usred sezone kad postavi
velike znakove s natpisom privatno parkiralite i juria iz trgovine kad vidi kako
obitelji vade koare za piknik iz svojih automobila. U ovo doba godine, kad je kamp
zatvoren, povremeni automobili ostavljeni na parkiralitu pripadaju vlasnicima pasa ili
etaima koji se ne boje loeg vremena.
- Moe ga koristiti, naravno - rekla mi je Bethan kad smo se upoznale.
- Nemam automobil - objasnila sam.
Rekla mi je da moji posjetitelji smiju parkirati ondje i nikad nije komentirala
injenicu da me ne posjeuje nitko osim Patricka, koji je svoj Land Rover ostavljao u
kampu prije no to bi doetao do moje kolibe. Istjerujem to sjeanje iz glave dok jo
mogu.
Sad je na parkiralitu nekoliko automobila. Bethanin otrcani Volvo; jedan kombi
koji ne prepoznajem; i - vrsto zatvaram oi i odmahujem glavom. To nije mogue. To ne
moe biti moj automobil. Oblijeva me znoj i hvatam zrak nastojei shvatiti to vidim.
Prednji branik je napukao, a ajbom se iri napuklina nalik na paukovu mreu, veliine
ake.
To jest moj automobil.
Nita nema smisla. Kad sam otila iz Bristola, automobil sam ostavila. Ne zato to
sam mislila da e ga policija pronai - mada mi je i to palo na pamet - nego zato to
nisam mogla podnijeti pogled na njega. Jedan bezumni trenutak pitam sam se je li ga
policija pronala i dovezla ovamo da vidi kako u reagirati, pa se osvrem po
parkiralitu kao da bi me mogli zaskoiti policajci u odorama.
U svom zbunjenom stanju, ne mogu dokuiti koliko je vano to je automobil ovdje;
je li uope vano. Ali mora biti, jer inae policija ne bi inzistirala da kaem to sam
uinila s automobilom. Moram ga se rijeiti. Razmiljam o filmovima koje sam gledala.

172
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Da ga gurnem s litice? Ili zapalim? Trebale bi mi ibice i benzin - ali kako bih ga zapalila
da Bethan ne vidi?
Pogledam prema trgovini, ali ne vidim je kroz izlog pa duboko udahnem i priem
svom automobilu na parkiralitu. Kljuevi su u bravi i ja nimalo ne oklijevam. Otvaram
vrata i sjedam za volan. Istog asa napadaju me sjeanja na nesreu: ujem vrisak
Jacobove majke i vlastiti uasnuti povik. Tresem se i pokuavam pribrati. Motor se pali
iz prve i ja se brzo odvozim s parkiralita. Ako Bethan sad pogleda kroz izlog, nee me
vidjeti; vidjet e samo automobil i oblak praine koji ostaje za njim dok se vozim prema
Penfachu.
- Je li lijepo biti ponovno za volanom?
Ianov glas odmjeren je i suh. Snano nagazim na konicu i ruka mi sklizne s volana,
a automobil naglo skrene ulijevo. Dlan mi je ve na kvaki kad shvatim da taj zvuk dopire
iz CD-plejera.
- Pretpostavljam da ti je nedostajao tvoj mali tuta, nije li? Ne mora mi zahvaliti to
sam ti ga vratio.
Njegov glas smjesta djeluje na mene. Smanjujem se i tonem u sjedalo kao da mogu
utonuti u njega, a ruke su mi vrue i vlane.
- Jesi li zaboravila nae brane zavjete, Jennifer?
Priljubim ruku na prsa u pokuaju da usporim mahnito lupanje svog srca.
- Stajala si pokraj mene i obeala da e me voljeti, potovati me i udovoljavati mi
dok smrt nas ne rastavi.
Ruga mi se, pjevni ritam zavjeta koji sam dala prije mnogo godina u opreci je s
njegovim hladnim glasom. Lud je. Sad to shvaam i uasava me pomisao na godine koje
sam provela leei pokraj njega, ne znajui za to je uistinu sposoban.
- Otrati na policiju s tvojim priama nije ba izraz potovanja prema meni, zar ne,
Jennifer? Rei im to se dogaa iza zatvorenih vrata nije udovoljavanje suprugu. Ne
zaboravi, od mene si dobila samo ono to si traila...
Vie ne mogu sluati. Lupam po CD-plejeru dok bolno sporo ne izbaci CD. Grabim CD
iz kuita i pokuavam ga slomiti napola, ali ne da se saviti i ja urlam na njega zurei u
svoje izoblieno lice koje se odraava na njegovoj sjajnoj povrini. Izlazim iz automobila
i zavitlam CD u ivicu.
- Ostavi me na miru! - urliknem. - Samo me ostavi na miru!
Vozim maknito, opasno, izmeu visokik ivica na izlazu iz Penfacka. Silovito se
tresem i ne uspijevam promijeniti brzinu pa ostajem u drugoj, a atomobil cvili
prosvjedujui. Ianove rijei uporno mi odzvanjaju glavom.
Dok smrt nas ne rastavi.
Malo dalje od ceste urueni je tagalj s nijednom drugom kuom u blizini. Skreem
kvrgavom poljskom stazom prema njemu. Pribliivi se, vidim da tagalj nema krova;
gole krovne grede poseu ka nebu. Sjedne je strane krpa guma i zbirka hravih strojeva.
Posluit e. Ulazim duboko u tagalj i zaustavljam vozilo u kutu. Na podu je zguvana
cerada i ja je rairim, prskam se ustajalom vodom koja se skupila u naborima. Navlaim
ceradu preko automobila. Riskiram, ali automobil se ispod tamnozelene cerade stapa s
ostatkom taglja i sve izgleda kao da u njemu ve due vrijeme nita nije dirano.
Dok pjeaim kui, prisjeam se dana kad sam dola u Penfach, kad je ono ispred
mene bilo mnogo neizvjesnije od onoga to sam ostavila iza sebe. Sad znam to
budunost nosi: imam jo dva tjedna u Penfachu pa u se vratiti u Bristol na suenje i bit
u sigurna.
173
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ispred mene je autobusna stanica, ali ja hodam dalje nalazei utjeku u koraanju.
Malo-pomalo, smirujem se. Ian igra svoje igrice, to je sve. Da me je elio ubiti, ubio bi me
kad je doao u kolibu.
Ve je kasno poslijepodne kad stiem do kolibe i tamni se oblaci skupljaju na nebu.
Ulazim samo da navuem vodonepropusnu jaknu i pozovem Beaua, pa ga vodim da se
istri plaom. Uz more ponovno mogu disati i znam da e mi ovo najvie nedostajati.
Osjeaj da me netko promatra nepodnoljiv je i ja se okreem leima prema moru.
eludac mi se stisne od straha kad na litici ugledam neki lik koji me promatra, i srce mi
ubrza. Dozivam Beaua i hvatam ga za ogrlicu, ali on zalaje i otrgne se od mene, pa potri
preko pijeska prema stazi koja vodi do mjesta na kojem stoji onaj mukarac, obris na
nebu.
- Beau, vrati se!
On tri dalje, ne obazirui se na moje dozivanje, ali ja stojim kao ukopana. Lik u
daljini pomakne se tek kad Beau stigne do kraja plae i skoi na stazu. Mukarac se
sagne i pomiluje Beaua i ja smjesta prepoznam poznate pokrete. Patrickove.
Moda bih nakon naeg posljednjeg susreta bila nesklonija njegovu drutvu, ali
olakanje koje osjeam toliko je golemo da ve u sljedeem asu i sama kreem
tragovima apa koje je Beau ostavio u pijesku i prilazim im.
- Kako si? - pita Patrick.
- Dobro. - Stranci smo, oprezno se obilazimo u konverzacijskim krugovima.
- Ostavio sam ti poruke.
- Znam. - Ni na jednu nisam odgovorila. Prve sam presluala, ali nisam mogla sluati
to sam mu uinila pa sam ostale izbrisala ni ne presluavi ih. Nakon nekog vremena,
jednostavno sam iskljuila mobitel.
- Nedostaje mi, Jenna.
Njegova mi je ljutnja bila razumljiva i lake sam se nosila s njom, ali sad je miran i
moleiv i osjeam kako moja odlunost slabi. Kreem natrag prema kolibi. - Ne bi smio
biti ovdje. - Odolijevam iskuenju da se osvrnem i provjerim gleda li nas itko, ali uasava
me pomisao da bi nas Ian mogao vidjeti zajedno.
Osjetim kap kie na licu i navuem kapuljau. Patrick hoda uz mene.
- Jenna, razgovaraj sa mnom. Prestani bjeati!
To je upravo ono to cijeli ivot inim i ne mogu se braniti.
Na nebu zabljesne munja i kia pljusne tako jako da ostajem bez daha. Nebo se
smrai i nae sjene nestanu, a Beau se priljubi uz tlo, s uima uz glavu. Trimo do kolibe
i ja silom otkljuavam vrata u asu kad u blizini prasne grom. Beau projuri pokraj naih
nogu i poput strijele nestane stubama. Dozivam ga, ali ne vraa se.
- Idem vidjeti je li dobro. - Patrick se penje stubama, a ja navuem zasun na ulazna
vrata pa i sama krenem za njim. Zatiem ga na podu svoje spavae sobe, s drhtavim
Beauom u naruju. - Svi su isti - kae s poluosmijehom. - Nervozni pudli ili mao mastifi,
svi mrze gromove i vatromet.
Kleknem pokraj njih i milujem Beaua po glavi. On tiho cvili.
- to je ovo? - pita Patrick. Moja drvena kutija viri ispod kreveta.
- To je moje - naprasito odgovorim i estoko utnem kutiju natrag pod krevet.
Patrick razrogai oi, ali nita ne kae dok nespretno ustaje i nosi Beaua u prizemlje.
- Moda bi bilo dobro da mu ukljui radio - predloi. Govori kao veterinar koji se
obraa klijentici, i pitam se ini li to iz navike, ili mu je prekipjelo. Ali kad odloi Beaua

174
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

na sofu, umota ga u deku i ukljui klasinu glazbu dovoljno glasnu da nadjaa

grmljavinu, ponovno mi se obrati i glas mu je njeniji.
- Ja u ga uvati dok se ne vrati.
Grizem usnu.
- Ostavi ga kad bude ila. Ne mora me vidjeti ni razgovarati sa mnom. Samo ga
ostavi ovdje i ja u doi po njega i bit e sa mnom dok ti... - Zastane. - Dok te nema.
- Moda me nee biti godinama - kaem i glas me izdaje na zadnjoj rijei.
- ivimo dan po dan, moe? - Nagne se prema meni i utisne mi najnjeniji poljubac u
elo.
Dajem mu rezervni klju iz kuhinjske ladice i on odlazi vie nita ne rekavi.
Potiskujem suze svjesna da na njih nemam pravo. Sama sam kriva i ma koliko boli, nema
uzmaka. Ali srce mi svejedno poskoi kad jedva pet minuta kasnije zaujem kucanje na
vratima i pomislim da se Patrick po neto vratio.
Naglo otvaram vrata.
- elim da napusti kolibu - kae Iestyn bez ikakvog uvoda.
- Molim? - oslanjam se dlanom o zid kako bih se usidrila. - Zato?
Ne gleda me u oi, nego se sagne, povue Beaua za ui i pogladi ga po njuci. - Do
jutra mora otii.
- Ali, Iestyne, ne mogu! Znate to se dogaa. Uvjeti moje jamevine zahtijevaju da do
suenja ostanem na ovoj adresi.
- To nije moj problem. - Iestyn me najzad pogleda i vidim da ne uiva u ovom
zadatku. Lice mu je odluno, ali oi su mu ojaene i polako odmahuje glavom. - Sluaj,
Jenna, cijeli Penfach zna da si uhapena jer si pregazila onog malog, i svi znaju da si u
zaljevu samo zato to sam ti iznajmio kolibu. to se njih tie, taj auto kao da sam vozio ja
osobno. Samo je pitanje vremena kad e ponovno uiniti neto ovakvo - pokae prema
grafitu na vratima, koji je tvrdoglavo opstao usprkos mom ribanju - ili gore. Psee govno
kroz otvor za potu, petarde, benzin - novine stalno piu o takvim stvarima.
- Iestyne, nemam kamo otii - pokuavam apelirati na njega, ali on ostaje
nepokolebljiv.
- U seoskoj trgovini vie ne ele prodavati moje proizvode - kae. - Gnuaju me se jer
dajem krov nad glavom ubojici.
Naglo udahnem.
- A jutros su odbili posluiti Glynis. Jedno je kad napadnu mene, ali kad krenu na
moju enu...
- Jo samo nekoliko dana, Iestyne - preklinjem ga. - Za dva tjedna moram se javiti na
sud, a nakon toga zauvijek u otii. Molim vas, Iestyne, dopustite mi da dotad ostanem.
Iestyn gurne ruke u depove i kratko promatra more. ekam, znajui da ne mogu
rei nita drugo to bi ga nagnalo da se predomisli.
- Dva tjedna - kae - ali ni dana due. I ako ima imalo pameti, klonit e se sela dok
ne ode.

175
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

41

Cijeli dan si ostajala u ateljeu i naveer ponovno nestajala u njemu, ukoliko ti to ne bih
zabranio. Kao da nisi marila to naporno radim cijeli tjedan i to bi mi naveer dobro
dolo malo utjehe, netko tko e me upitati kako sam proveo dan. Bila si kao miica i
brzala u svoju rupu kad god si imala priliku. Nekim udom, postala si poznata kao
lokalna kiparica; ne zbog glinenih vreva, nego zbog onih dvadeset centimetarskih,
rukom izraenik figurica. Meni se nisu nimalo sviale, onako iskrivljenih lica i
neproporcionalnih udova, ali inilo se da postoji trite za takve stvari i prodavale su se
i prije no to bi ih izradila.
- Kupio sam DVD da ga gledamo veeras - rekao sam kad si jedne subote ula u
kuhinju da skuha kavu.
- Dobro. - Nisi pitala koji sam film kupio, a ja nisam znao. Kasnije u izai i neto
izabrati.
Naslonila si se na radnu povrinu ekajui da voda prokljua, a paleve si gurnula u
depove traperica. Kosa ti je bila rasputena, ali iza uiju, i opazio sam ogrebotinu na
tvom obrazu. Vidjela si da gledam i zatresla glavom dok ti kosa nije pala preko obraza.
- Jesi li za kavu? - upitala si.
- Hvala. - Natoila si vodu u dvije alice, ali samo si u jednu stavila kavu. - Zar ti
nee?
- Ne osjeam se najbolje. - Narezala si limun i ubacila kriku u svoju alicu. - Ve se
nekoliko dana ne osjeam dobro.
- Draga, trebala si mi rei. Doi, sjedni. - Izvukao sam ti stolac, ali ti si odmahnula
glavom.
- Nije nita ozbiljno, mala munina. Sutra u biti dobro, sigurna sam.
Obujmio sam te rukama i priljubio obraz uz tvoj. - Sirota duice. Ja u brinuti o tebi.
Uzvratila si mi zagrljaj i ja sam te njeno ljuljukao, dok se nisi odmaknula. Nije mi
se svidjelo to se odmie. Imao sam osjeaj da me odbija, a samo sam te elio utjeiti.
Osjetio sam kako mi se eljust stee i smjesta vidio oprez u tvojim oima. Bilo mi je
drago to ga vidim - pokazivao mi je da jo uvijek mari to mislim; to inim - ali
istodobno me je ljutio.
Podigao sam ruku prema tvojoj glavi i uo tvoj nagli udah kad si se lecnula i vrsto
zamirila. Obuzdao sam ruku, ovla ti dodirnuo elo i njeno izvukao neto iz kose.
- Pauk - rekao sam otvarajui aku da ti pokaem. - Trebao bi donijeti sreu, zar ne?

Ni sutradan ti nije bilo bolje pa sam inzistirao da ostane u krevetu. Donio sam suhe
krekere da ti ublae muninu u elucu i itao ti dok mi nisi rekla da te boli glava. elio
sam pozvati lijenika, ali obeala si mi da e ga posjetiti u ponedjeljak ujutro, im se
ambulanta otvori. Gladio sam te po kosi, gledao kako ti se vjee trzaju u snu i pitao se
to sanja.
U ponedjeljak ujutro sam ti uz jastuk ostavio podsjetnik da posjeti lijenika. Nazvao
sam s posla, ali nisi se javila, i mada sam otad zvao svakih pola sata, na kuni telefon nisi

176
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

odgovarala, a mobitel ti je bio iskljuen. Izbezumio sam se od brige i u pauzi za ruak

odluio otii kui da provjerim jesi li dobro.
Tvoj automobil bio je ispred kue, a kad sam gurnuo klju u bravu, shvatio sam da
vrata nisu zakljuana. Sjedila si na sofi s glavom meu dlanovima.
- Jesi li dobro? Poludio sam od brige!
Pogledala si me, ali nita nisi rekla.
- Jennifer! Zovem te cijelo jutro - zato se nisi javila?
- Bila sam vani - rekla si. - A onda... - Utihnula si bez objanjenja.
Osjetio sam kako u meni bubri bijes. - Zar ti nije palo na pamet koliko u se
zabrinuti? - Zgrabio sam te za prednjicu pulovera i povukao na noge. Vrisnula si i od te
buke vie nisam mogao jasno razmiljati. Gurnuo sam te o zid i pritisnuo, zarivi prste u
tvoj vrat. Osjetio sam kako ti srce brzo i snano lupa o moje.
- Molim te, nemoj! - vrisnula si.
Polako, njeno, zabijao sam prste sve dublje u tvoj vrat i gledao kako se moja ruka
sve vie stee, kao da pripada nekom drugom. Ispustila si zvuk kao da se gui.
- Trudna sam.
Pustio sam te. - To je nemogue.
- Jesam.
- Ali na piluli si!
Rasplakala si se i klonula na pod, obujmila koljena rukama. Stajao sam iznad tebe i
pokuavao shvatiti to sam uo. Trudna si.
- Mora da se to dogodilo onda kad sam bila bolesna - rekla si.
unuo sam i zagrlio te. Sjetio sam se svog oca; koliko je hladan i nepristupaan bio
cijeli moj ivot, i zakleo sam se da ja prema svom djetetu nikad neu biti takav. Nadao
sam se da e biti deko. Bit u mu uzor - eljet e biti kao ja. Nisam uspio suspregnuti
osmijek.
Spustila si ruke s koljena i pogledala me. Tresla si se i ja sam te pomilovao po
obrazu. - Imat emo dijete!
Oi su ti jo uvijek bile oroene, ali napetost ti je polako nestala s lica. - Ne ljuti se?
- Zato bih se ljutio?
Osjeao sam se euforino. Ovo e sve promijeniti. Zamislio sam te oblu i jedru od
trudnoe, ovisnu o meni, zahvalnu kad ti izmasiram stopala ili donesem aj. Kad se
dijete rodi, prestat e raditi i ja u se brinuti o vama oboma. U mislima sam vidio nau
budunost.
- To dijete je udo - rekao sam ti. Uhvatio sam te za ramena, a ti si se ukoila. - Znam
da stvari izmeu nas u posljednje vrijeme nisu savrene, ali sad e sve biti drugaije.
Brinut u o tebi. - Pogledala si me ravno u oi i osjetio sam kako me preplavljuje val
krivnje.
- Sad e sve biti dobro - rekao sam. - Toliko te volim, Jennifer.
Nove suze prelile su se preko tvojih donjih kapaka. - I ja tebe volim.
elio sam rei da mi je ao - ao zbog svega to sam ti uinio, zbog svakog puta kad
sam te ozlijedio - ali neoblikovane rijei zapele su mi u grlu. - Nemoj nikad nikom rei -
rekao sam umjesto toga.
- to?
- Za nae svae. Obeaj mi da nikad nee nikome rei. - Osjeao sam kako se tvoje
tijelo napinje meu mojim prstima dok sam te drao za ramena, a oi uplaeno ire.
177
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Nikad - rekla si, tek jedva ujnije od apta. - Nikad nikome neu rei.
Nasmijeio sam se. - A sad prestani plakati, ne smije uzrujati bebu. - Ustao sam i
pruio ti ruku da ti pomognem uspraviti se. - Je li ti muno?
Kimnula si.
- Prilegni na sofu. Donijet u ti deku. - Prosvjedovala si, ali ja sam te odveo do sofe i
pomogao ti da legne. Nosila si mog sina i namjeravao sam brinuti o vama oboma.

Bila si zabrinuta zbog prvog ultrazvuka. - to ako neto nije u redu?

- Zato neto ne bi bilo u redu? - rekao sam. Uzeo sam slobodan dan i odvezao te u
bolnicu.
- Ve moe stisnuti aku. Nije li to udesno? - rekla si itajui iz jedne od tvojih
mnogobrojnih knjiga o djeci. Postala si opsjednuta trudnoom, kupovala hrpetinu
asopisa i traila po internetu savjete o porodu i dojenju. Bez obzira to bih rekao,
razgovor bi neizbjeno skrenuo na djeja imena ili popis opreme koju trebamo kupiti.
- udesno - rekao sam. Sve sam to ve ranije uo. Trudnoa nije ispala kako sam
oekivao. Nepokolebljivo si nastavila raditi kao i dotad, i mada si prihvaala ajeve koje
sam ti kuhao i masae stopala, inilo se da nisi zahvalna na njima. Vie si panje
posveivala naem neroenom djetetu - djetetu koje jo nije imalo pojma da se o njemu
uope govori - nego svom vlastitom suprugu koji ti je stajao ispred nosa. Zamiljao sam
kako se naginje nad nae novoroene, nesvjesna moje vlastite uloge u njegovu
nastanku, i najednom sam se sjetio kako si se satima igrala s onim maetom.

Uhvatila si me za ruku kad je lijenica razmazala gel po tvom trbuhu, i vrsto si je stezala
dok nismo zauli prigueni zvuk otkucaja srca i vidjeli majuni trzaj na ekranu.
- Evo glavice - rekla je lijenica - a ovo su mu ruke. Gledajte, mae vam!
Nasmijala si se.
- On? - upitao sam pun nade.
Lijenica me je pogledala. - To se samo tako kae. Spol jo dugo neemo moi znati.
Ali sve izgleda dobro i u skladu s tjednima trudnoe. - Isprintala je sliku i pruila ti je. -
estitam.
Sastanak s primaljom bio je pola sata nakon toga i sjedili smo u ekaonici s jo pet-
est drugih parova. Na drugoj strani prostorije sjedila je ena groteskno velikog trbuha
zbog kojeg je morala irom rairiti noge. Skrenuo sam pogled i laknulo mi je kad su nas
pozvali.
Primalja je uzela od tebe tvoj karton i pregledala zabiljeke, provjerila podatke i
dala ti upute o prehrani i zdravlju u trudnoi.
- Ve je strunjakinja - rekao sam. - Proitala je toliko knjiga da nema toga to ne
zna.
Primalja me je odmjerila pogledom. - A vi, gospodine Petersen? Jeste li i vi
strunjak?
- Ja ne moram biti - odgovorio sam gledajui je u oi i ne skreui pogled. - Ja nisam
taj koji e roditi.
Nije odgovorila. - Samo u vam provjeriti tlak, Jenna. Podignite rukav i poloite ruku
na stol.

178
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Oklijevala si i meni je trebala jedna sekunda da shvatim zato. eljust mi se stisnula,

ali zavalio sam se u stolac i s usiljenom ravnodunou promatrao kako ti primalja mjeri
tlak.
Modrica na tvojoj nadlaktici bila je zelenkasta. Poprilino je izblijedjela u zadnjih
nekoliko dana, ali bila je tvrdoglava, kao to su sve uvijek bile. Iako sam znao da je to
nemogue, ponekad sam imao osjeaj da ih namjerno uva, kako bi me podsjetila to se
dogodilo; kako bi u meni izazvala osjeaj krivnje.
Primalja nije nita rekla i ja sam se malo opustio. Izmjerila ti je tlak, koji je bio malo
povien, i zapisala vrijednosti. Tad se okrenula prema meni.
- Budite ljubazni i priekajte u ekaonici, kratko u porazgovarati nasamo s Jennom.
- To nee biti potrebno - rekao sam. - Jedno drugome nita ne tajimo.
- Uobiajena praksa - odrjeito je odvratila.
Zurio sam u nju, ali nije uzmaknula pa sam ustao. - U redu. - Nisam urio odlazei iz
prostorije, a kad sam izaao, otiao sam do aparata za kavu, odakle su se vidjela vrata
primaljine ambulante.
Pogledao sam ostale parove: nijedan mukarac nije bio sam, nitko drugi nije morao
otii. Odmarirao sam do ambulante i otvorio vrata bez kucanja. Neto si imala u ruci i
brzo gurnula izmeu stranica svojih trudnikih biljeaka. Malu etvrtastu posjetnicu:
svjetloplavu, s nekim logotipom na sredini na vrhu.
- Moramo maknuti auto, Jennifer - rekao sam. - Parkiranje je doputeno samo sat
vremena.
- Ok, u redu. Oprostite. - To si rekla primalji, koja ti se nasmijeila, a mene posve
ignorirala. Nagnula se prema tebi i stavila ruku na tvoju.
- Na broj je na prvoj stranici u kartonu, pa ako vas ita brine - bilo to - pitajte.
Kui smo se vozili u tiini. Drala si u ruci fotografiju s ultrazvuka i svako toliko
vidio sam kako sputa dlan na trbuh, kao da pokuava uskladiti ono to osjea u
njemu s onime to dri u ruci.
- O emu je eljela razgovarati primalja? - upitao sam kad smo stigli kui.
- O mojoj osobnoj anamnezi - odgovorila si, ali previe brzo, previe uvjebano.
Znao sam da lae. Kasnije tog dana, kad si zaspala, pregledao sam tvoje biljeke traei
onu svjetloplavu posjetnicu s okruglim logom, ali nisam je naao.

Gledao sam kako se mijenja dok ti je trbuh rastao. Mislio sam da u ti trebati sve vie,
ali samo si postala jo neovisnija, jo ilavija. Gubio sam te zbog tog djeteta i nisam znao
kako da te vratim.
Ljeto je bilo vrue, a ti kao da si uivala hodajui po kui u suknji sputenoj ispod
trbuka i majunoj, kratkoj majici. Pupak ti je iskoio i ja ga nisam mogao gledati; nisam
mogao shvatiti kako moe tako hodati naokolo, ak i otvarati vrata.
Prestala si raditi, iako jo tjednima nisi trebala roditi, pa sam otkazao istaicu. Nije
imalo smisla plaati nekome da oisti kuu, kad si ti cijeli dan bila kod kue i ljenarila.
Jednog dana ostavio sam te s rubljem koje je trebalo izglaati, a kad sam se vratio,
rublje je bilo izglaano i kua besprijekorna. Izgledala si umorno i bio sam dirnut tvojom
predanou. Odluio sam da u ti napuniti kadu da se okupa; malo te tetoiti. Pomislio
sam da bi ti moda godilo da naruimo dostavu ili da ti ja neto skuham. Odnio sam
koulje na kat i pustio vodu u kadu prije no to sam te pozvao.
Vjeao sam koulje u ormar kad sam neto primijetio.

179
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- to je ovo?
Smjesta si se zbunila. - Trag od pegle. Strano mi je ao. Zazvonio je telefon i
odvukao mi pozornost. Ali na dnu je, mislim da se nee vidjeti ako zagura koulju u
hlae.
Izgledala si strano uzrujano, ali stvarno nije bilo vano, obina koulja. Odloio sam
je i zakoraio prema tebi da te zagrlim, ali ti si se trznula i zatitniki ovila ruku oko
trbuha, okrenuvi lice od mene i nabravi ga u iekivanju neega to nikad nisam ni
htio da se dogodi.
Ali dogodilo se. I za to si mogla kriviti samo sebe.

180
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

42

Dok je manevrirao automobil na zadnje raspoloivo parkirno mjesto u dvoritu, mobitel

je zazvonio. Ray je pritisnuo prihvati na svom handsfree-ju i okrenuo se kako bi vidio
koliko jo moe u rikverc.
Naelnica Rippon nije okoliala. - elim da presicu o operaciji Sokol prebaci za
danas poslijepodne.
Rayov Mondeo ljubnuo je plavi Volvo parkiran iza njega.
- Sranje.
- To ba nije reakcija kojoj sam se nadala. - U naelniinu glasu ula se zabavljenost
koju Ray nikad dotad nije uo. Pitao se to se to dogodilo da je tako dobro raspoloena.
- Oprostite, gospoo.
Ray je izaao iz automobila, a kljueve ostavio u bravi, u sluaju da vlasnik Volva
mora izvesti svoje vozilo. Pogledao je branik, ali nije na njemu vidio nijedan oit trag. -
to ste ono rekli?
- Presica o operaciji Sokol predviena je za ponedjeljak - rekla je Olivia s
nesvojstvenim strpljenjem - ali ja elim da bude ranije. Moda si jutros vidio na
vijestima da je nekoliko drugih policijskih uprava na udaru javnosti zbog navodno
tolerantnog stava prema posjedovanju narkotika.
Ah, pomislio je Ray. To objanjava dobro raspoloenje.
- Zato je sad idealno vrijeme da lansiramo svoj stav nepopustljivih prema drogama.
Nacionalne novine ve su obavijetene - sad samo ti mora pripremiti objavu nekoliko
dana ranije.
Ray se prestravio. - Ne mogu danas - rekao je.
Naelnica nije odgovorila.
Ray je ekao da odgovori, ali nepodnoljiva tiina trajala je dok nije osjetio da je
mora prekinuti. - U podne imam sastanak u sinovljevoj koli.
ukalo se da Olivia sudjeluje na roditeljskim sastancima svoje djece telefonskom
konferencijom pa je Ray znao da je svojom isprikom nee pokolebati.
- Ray - obratila mu se, svaka natruka raspoloenja nestala je iz njezina glasa -
poznato ti je da imam veliko razumijevanje prema djelatnicima koji uzdravaju svoje
obitelji, dapae zagovarala sam uvoenje fleksibilnog radnog vremena za roditelje. Ali
ukoliko strano ne grijeim, ti ima suprugu, zar ne?
- Imam.
- Ide li ona na taj sastanak?
- Ide.
- U emu je onda problem, ako smijem pitati?
Ray se naslonio o zid uz stranja vrata i pogledao u nebo ne bi li u njemu naao
nadahnue, ali vidio je samo teke crne oblake.
- Mog sina zlostavljaju u koli, gospoo. I to gadno. Ovo nam je prva prilika da
porazgovaramo sa kolom otkad su priznali da postoji problem i moja supruga eli da

181
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

budem s njom. - Ray se prokleo jer prebacuje krivnju na Mags. - elim biti ondje. Moram
biti ondje.
Olivijin ton postao je malo blai. - ao mi je to to ujem, Ray. Klinci znaju zadavati
brige. Ako mora ii na taj sastanak, tad svakako odi. Ali presicu emo odrati danas, s
nacionalnom pokrivenou koja je naoj policiji potrebna da se uvrsti kao progresivna
policija koja ne tolerira droge. A ako ju ti ne moe voditi, tad u morati pronai nekoga
tko moe. ujemo se za sat vremena.
- Eto ti Hobsonova izbora - progunao je Ray vraajui mobitel u dep. Znai, izbor
je jednostavan: karijera ili obitelj. Stigavi u ured, zatvorio je vrata i sjeo za stol, spojivi
jagodice prstiju. Dananja presica vana je stvar i dobro je znao da ga naelnica testira.
Ima li on ono to je potrebno za daljnje napredovanje u policiji? Ni sam u to vie nije bio
siguran - nije znao ni je li to ono to eli. Pomislio je na novi automobil koji e im trebati
za godinu-dvije; praznike u inozemstvu koje e klinci brzo poeti zahtijevati; veu kuu
koju Mags zasluuje. Ima dvoje pametne djece koja e, nadao se, ii na fakultet, a ime e
to platiti ako Ray ne nastavi napredovati u poslu? Nita nije mogue bez rtava.
Duboko udahnuvi, Ray je podigao slualicu da nazove kui.

Lansiranje operacije Sokol bilo je trijumf. Novinari su pozvani u konferencijsku dvoranu

u sjeditu policije na polusatnu konferenciju na kojoj je naelnica predstavila Raya kao
jednog od najboljih istraitelja. Ray je osjeao nalet adrenalina dok je odgovarao na
pitanja o razmjeru problema droge u Bristolu, pristupu policije prema provoenju
zakona i vlastitoj predanosti iskorjenjivanju raspaavanja droga na ulici i vraanju
sigurnosti u zajednicu. Kad ga je novinar ITN-a upitao da kaejo neto za kraj, Ray je
pogledao ravno u kameru i nije oklijevao. - Na ulicama su ljudi koji raspaavaju droge
nekanjeno i vjeruju da ih policija ne moe zaustaviti. Ali mi imamo ovlasti, i odluni
smo, i neemo stati dok ih sve ne uklonimo s ulica. - Zauo se pljesak, a Ray je pogledao
naelnicu koja je gotovo neprimjetno kimnula. Ve ranije su izdani nalozi i etrnaest
osoba bilo je uhapeno na est adresa. Pretres kua trajat e satima i pitao se kako se
Kate snalazi kao glavna za prikupljanje i pohranu dokaza.
im mu se ukazala prilika, nazvao ju je.
- Savreni tajming - rekla je. - Jesi li u postaji?
- U uredu sam. Zato?
- Naimo se u kantini za deset minuta. Moram ti neto pokazati.
Bio je u kantini za pet minuta i nestrpljivo ekao Kate, koja je nakrupila kroz vrata s
osmijekom na licu.
- Jesi li za kavu? - upitao je Ray.
- Nemam vremena, moram se vratiti. Ali vidi ovo. - Pruila mu je prozirnu plastinu
vreicu. U njoj je bila neka svjetloplava posjetnica.
- Ovakvu je istu Jenna Gray imala u torbici - rekao je Ray. - Odakle ti?
- Nali smo je u jednoj od kua u kojima smo jutros proveli raciju. Meutim, nije
posve ista. - Zagladila je vreicu kako bi Ray proitao natpis na posjetnici. - Isti papir, isti
logo, razliita adresa.
- Zanimljivo. U ijoj ste je kui nali?
- Dominike Letts. Ne eli nita rei dok joj ne doe odvjetnik. - Kate je pogledala na
svoj sat. - Sranje, moram trati. - Gurnula je vreicu Rayu. - Moe je zadrati, imam
kopiju. - Ponovno se nacerila i nestala, ostavivi Raya zagledanog u posjetnicu. Adresa ni
po emu nije bila posebna - stambena ulica kao Grantham Street - ali Ray je imao osjeaj
182
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

da bi iz logotipa trebao vie zakljuiti. Dvije osmice bile su prekinute na dnu i sloene
jedna u drugu kao ruske lutke.
Ray je odmaknuo glavom. Prije no to ode kui, morao je provjeriti ekipu u istranom
zatvoru i jo jednom se uvjeriti da je sve spremno za sutranje suenje Grayovoj.
Presavinuo je vreicu i gurnuo je u dep.

Ve je prolo deset sati kad je sjeo u automobil i krenuo kui, prvi put od tog jutra
posumnjavi u svoju odluku da posao stavi ispred obitelji. U vonji do kue
racionalizirao je taj izbor, a kad je stigao, ve se bio uvjerio da je donio pravu odluku.
Zapravo, jedinu odluku. Dok nije gurnuo klju u vrata i uo Mags kako plae.
- Gospode, Mags, to se dogodilo? - Spustio je torbu u hodnik i unuo ispred sofe,
podiui njezinu kosu da joj vidi lice. - Je li Tom dobro?
- Ne, nije dobro! - Odgurnula je njegove ruke.
- to su rekli u koli?
- Misle da to traje ve najmanje godinu dana, iako je ravnateljica rekla da nisu mogli
nita poduzeti dok nisu imali dokaz.
- A sad ga imaju?
Mags se grubo nasmijala. - Oh, itekako ga imaju. Navodno je svuda na internetu.
Krade po trgovinama, napadi na sluajne prolaznike i njihovo snimanje, sve. Sve je
snimljeno i stavljeno na YouTube da cijeli svijet vidi.
Ray je osjetio kako ga stee u prsima. Pomisao na sve to je Tom morao pretrpjeti u
njemu je izazvala tjelesnu muninu.
- Je li zaspao? - Ray je kimnuo prema djejim sobama.
- Rekla bih da jest. Vjerojatno je umoran: proteklih sat i pol urlala sam na njega.
- Urlala? - Ray je ustao. - Isuse, Mags, ne misli li da je dovoljno propatio? - Krenuo je
prema stubama, ali Mags ga je zaustavda.
- Ti nema pojma, zar ne? - upitala je.
Ray ju je blijedo pogledao.
- Toliko si zaokupljen rjeavanjem problema na poslu, da si posve zanemario to se
dogaa u tvojoj vlastitoj obitelji. Toma nitko ne zlostavlja, Ray. On je nasilnik.
Ray je imao osjeaj kao da ga je netko udario.
- Netko ga prisiljava da...
Mags ga je prekinula, njenije. - Nitko ga ni na to ne prisiljava. - Uzdahnula je i
ponovno sjela. - ini se da je Tom kolovoa male ali utjecajne bande. est ih je -
ukljuujui Philipa Martina i Connora Axtella.
- Sad mi je jasno - turobno je rekao Ray, prepoznavi imena.
- Jedina dosljedna informacija je da je Tom gazda. Markiranje je njegova zamisao;
njegova je zamisao ekati u zasjedi klince na izlazu iz Centra za odgoj i obrazovanje
djece s posebnim potrebama...
Ray je osjetio muninu.
- A one stvari ispod njegova kreveta? - upitao je.
- Navodno su ukradene po narudbi. I nijednu od njih nije ukrao Tom - po svemu
sudei, ne voli uprljati ruke. - Ray nikad nije uo takvu ogorenost u Magsinu glasu.
- to emo sad? - Kad bi na poslu neto polo po zlu, mogao se osloniti na pravila.
Pravilnike, zakone, prirunike. Ljude oko sebe. Sad je bio posve izgubljen.

183
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Rijeit emo zbrku - jednostavno je odgovorila Mags. - Ispriat emo se ljudima

koje je Tom povrijedio, vratiti stvari koje je ukrao, i - najvanije od svega saznati zato to
ini.
Ray je kratko utio. Gotovo se nije mogao natjerati da to kae, ali jednom kad mu se
ta pomisao nastanila u glavi, nije je mogao zadrati za sebe. - Jesam li ja kriv? - upitao je.
- Je li to zato to nisam bio prisutan kad je trebalo?
Mags ga je uhvatila za ruku. - Nemoj... izludjet e se. I ja sam jednako kriva - ni ja
nisam vidjela to se dogaa.
- Svejedno, trebao sam provoditi vie vremena kod kue.
Mags mu nije proturjeila.
- Strano mi je ao, Mags. Nee zauvijek biti ovako, obeavam. Samo moram
napredovati do vieg policijskog inspektora i...
- Ali ti voli svoj posao detektiva inspektora.
- Da, ali...
- Zato bi onda ganjao promaknue i odrekao ga se?
Ray je naas bio zbunjen. - Pa, zbog nas. Da moemo imati veu kuu, da ti ne moras
raditi.
- Ali ja elim raditi! - Mags se ogoreno okrenula prema njemu. - Klinci su cijeli dan
u koli, ti na poslu... elim uiniti neto za sebe. Planiranje nove karijere da je mi
usredotoenost koju godinama nisam imala. - Pogledala je Raya i izraz njezina lica se
smekao. - Oh, kakva si ti budalica.
- Oprosti - ponovio je Ray.
Mags se sagnula i poljubila ga u elo. - Pusti veeras Toma. Sutra ga neu poslati u kolu
pa emo ujutro razgovarati s njim. Sad razgovarajmo o nama.

Kad se probudio, vidio je kako Mags njeno odlae alicu aja uz krevet.
- Mislila sam da e danas vjerojatno eljeti rano ustati - rekla je. - Danas je suenje
Grayovoj, zar ne?
- Da, ali na njega moe otii Kate. - Ray se uspravio u krevetu. - Ostat u kod kue i
razgovarati s Tomom.
- I propustiti svoj trenutak slave? U redu je, stvarno. Samo ti idi. Tom i ja emo
ljenariti po kui, kao kad je bio beba. Imam osjeaj da njemu ne treba razgovor: treba
mu sluanje.
Ray je pomislio koliko je mudra. - Bit e sjajna uiteljica, Mags. - Uhvatio ju je za
ruku. - Ne zasluujem te.
Mags se nasmijeila. - Moda ne, ali bojim se da si zaglavio sa mnom. - Stisnula je
njegovu ruku i vratila se u prizemlje, ostavivi Raya da popije aj. Pitao se koliko dugo
pretpostavlja posao obitelji postieno shvativi da se ne sjea vremena kad to nije bilo
tako. Mora to promijeniti. Mora poeti stavljati Mags i djecu na prvo mjesto. Kako je
mogao biti tako slijep na njezine potrebe, na injenicu da se ona zapravo eli vratiti na
posao? Oito on nije jedini kojemu se ivot ponekad ini pomalo dosadnim. Mags je
tome pristupila traenjem novog zanimanja. to je Ray uinio? Pomislio je na Kate i
osjetio kako crveni.
Istuirao se i odjenuo spustivi se u prizemlje po sako.
- Ovdje je - doviknula je Mags izlazei iz dnevnog boravka sa sakoom u ruci. upkala
je plastinu vreicu koja je virila iz depa. - to je ovo?

184
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ray je izvukao vreicu i pruio joj je. - Neto to moda jest, a moda nije povezano s
Grayovom. Pokuavam dokuiti to bi mogao predstavljati logo.
Mags je podigla vreicu i pogledala posjetnicu. - Osobu, zar ne? - bez oklijevanja je
rekla. - Osobu koja nekog grli.
Ray je zinuo. Pogledao je posjetnicu i smjesta vidio to je Mags opisala. Ono to je
njemu izgledalo kao nedovreni i preveliki broj osam doista su bili glava i ramena; ruke
su grlile manji lik prikazan jednako kao onaj prvi.
- Pa naravno! - rekao je. Sjetio se one kue u ulici Grantbam, s viestrukim bravama i
gustim zavjesama kako nitko ne bi vidio unutra. Sjetio se Jenne Gray i vjeno prisutnog
straha na njezinu licu i slika se polako poela stvarati.
Na stubama su se zauli koraci i nekoliko sekundi kasnije pojavio se je Tom,
naizgled zabrinut. Ray ga je netremice promatrao. Mjesecima je svog sina vidio kao
rtvu, ali ispostavilo se da uope nije rtva.
- Sve sam pogreno shvatio - glasno je rekao.
- to si pogreno shvatio? - upitala je Mags. Ali Ray je ve otiao.

185
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

43

Ulaz u Kraljevski sud sakriven je u uskoj uliici primjereno nazvanoj Mala ulica.
- Morat u te iskrcati ovdje, draga - kae mi moj taksist. Ako me prepoznaje iz
dananjih novina, ne pokazuje. - Neto se danas dogaa na sudu - ne elim se provesti
pokraj one rulje.
Zaustavi vozilo na uglu, na kojem nekoliko samozadovoljnih mukaraca u odijelima
izlazi iz lokala nakon tekueg ruka. Jedan mi se ceri. - Jesi li za pie, duice?
Okreem glavu na drugu stranu.
- Frigidna kravetino - promrlja mukarac, a njegovi se prijatelji grohotom nasmiju.
Duboko udahnem, tekom mukom suspreui paniku dok gledam hou li negdje opaziti
Iana. Je li ovdje? Promatra li me u ovom trenutku?
Visoke zgrade na obje strane Male ulice naginju se jedne prema drugima i stvaraju
sjenoviti prolaz u kojem odjekuje. Drktim od jeze. Nakon nekoliko koraka, shvatim o
emu je govorio takstist. Dio ceste zatvoren je barijerama iza kojih se okupilo tridesetak
prosvjednika. Neki su na ramena naslonili plakate, a preko barijere tik ispred njih
prebaena je golema plahta na kojoj debelim crvenim slovima pie UBOJICA! i boja iz
svakog slova curi do ruba plahte. Dva policajca u fluorescentnim jaknama stoje svaki sa
svoje strane, naizgled nimalo zbunjeni skandiranjem koje ujem s drugog kraja Male
ulice.
- Pravda za Jacoba! Pravda za Jacoba!
Polako koraam prema sudu, alei to se nisam sjetila ponijeti maramu, ili tamne
naoale. Krajikom oka primjeujem jednog mukarca na suprotnom ploniku.
Naslonjen je na zid, ali kad me opazi, uspravi se i izvue mobitel iz depa. Ubrzavam
korak, elei to prije ui u sud, ali mukarac hoda ukorak sa mnom na suprotnom
ploniku. Telefonski poziv zavrava za nekoliko sekundi. Depovi mukareva be
prsluka nakrcani su fotografskim objektivima, a preko ramena mu je prebaena crna
torba. Potri otvarajui torbu i izvlaei kameru; namjesti objektiv spretnim pokretom
koji je plod godina prakse; snima me.
Ignorirat u ih, mislim, isprekidano diui. Jednostavno u ui u zgradu suda kao da
nisu ondje. Ne mogu me ozlijediti - policija je ondje da ih zadri iza barijera - pa u se
jednostavno ponaati kao da ih nema.
Ali kad se okrenem prema ulazu u sud, ugledam onu novinarku koja me je zaskoila
i na Prekrajnom sudu prije nekoliko tjedana.
- Jenna, moe jedna brza izjava za Post? Ovo vam je prilika da se uje i vaa pria.
Okreem se od nje i zaledim se shvativi da gledam ravno u prosvjednike.
Skandiranje se pretvara u bijesne povike i podrugljivo dovikivanje, a masa najednom
nadre prema meni. Barijera se prevrne i tresne na kaldrmu, tresak odjekne izmeu
visokih zgrada kao pucanj. Policajci lijeno staju pred prosvjednike, ispruenih ruku,
vraaju ih natrag iza linije. Neki od prosvjednika jo uvijek viu, ali veina ih se smije,
razgovaraju meusobno kao da idu u kupovinu. Kao da su izali zabaviti se.
Mnotvo se povlai unatrag, policija vraa barijere oko prostora predvienog za
prosvjednike, a ispred mene ostaje jedna ena. Mlaa je od mene - jo uvijek u

186
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

dvadesetim godinama - i za razliku od drugih prosvjednika, u ruci ne dri nikakav

transparent ni plakat, samo neto vrsto stisnuto u aci. Haljina joj je smea i mrvicu
prekratka, navuena preko crnih tajica iznad napadno prljavih bijelih tenisica, a kaput
joj lepra otkopan, iako je hladno.
- Bio je tako dobra beba - tiho kae.
Na njezinu licu smjesta prepoznajem Jacobovo. Blago nakoene svjetlomodre oi;
srcoliko lice koje zavrava malom, iljastom bradicom.
Prosvjednici utihnu. Svi nas promatraju.
- Nikad nije plakao; ak i kad je bio bolestan, samo bi leao uz mene, gledao me i
ekao da ozdravi.
Govori savren engleski, ali s nekim naglaskom koji ne mogu odrediti. Moda nekim
istonoeuropskim. Glas joj je odmjeren, kao da recitira neto naueno napamet i mada
ne uzmie, imam dojam da je ovim susretom uplaena koliko i ja. Moda i vie.
- Bila sam veoma mlada kad sam ga rodila. I sama jo dijete. Njegov otac nije elio da
ga zadrim, ali ja se nisam mogla natjerati da odem na pobaaj. Ve sam ga previe
voljela. - Govori mirno, bez osjeaja. - Jacob je bio sve to sam imala.
Suze mi nagru na oi i prezirem se zbog te reakcije, kad su oi Jacobove majke
suhe. Snagom volje nepomino stojim i odolijevam porivu da obriem obraze. Znam da i
ona razmilja o onoj noi kad je kiljei od bljeska farova zurila u vjetrobran niz koji se
slijevala kia. Danas izmeu nas nema niega i vidi me jasno kao i ja nju. Pitam se zato
ne nasrne na mene: zato me ne udari, ugrize ili navali noktima na moje lice. Ne znam
bih li se ja mogla suspregnuti, da sam na njezinu mjestu.
- Anya! - dovikne joj neki mukarac iz mnotva prosvjednika, ali ona se ne obazire
na njega. Isprui ruku u kojoj dri fotografiju i gura je prema meni dok je ne uzmem.
To nije fotografija koju sam vidjela u novinama ili na internetu; onaj bezubi osmijeh
u kolskoj odori, glava namjetena za fotografa. Na ovoj fotografiji Jacob je mlai - ima
moda tri ili etiri godine. Ugnjezdio se u pregibu majine ruke dok oboje lee u visokoj
travi naikanoj maslacima. Kut fotografije navodi na zakljuak da ju je Anya sama
snimila: ruka joj je ispruena kao da posee izvan fotografije. Jacob gleda u kameru,
kilji na suncu i smije se. I Anya se smije, ali ona gleda Jacoba i u njezinim oima
odraava se njegovo lice.
- Strano mi je ao - kaem. Mrzim nedostatnost tih rijei, ali ne mogu smisliti
nijedne druge, a ne mogu ostati nijema na njezinu tugu.
- Jesi li majka?
Pomislim na svog sina; na njegovo besteinsko tijelo omotano bolnikom dekicom;
na bol u utrobi koja me nikad nije napustila. Trebala bi postojati rije za majku bez
djece; za enu koju je smrt liila djeteta koje bi je uinilo cjelovitom.
- Ne. - Traim to bih rekla, ali toga nema. Pruim fotografiju Anyi, ali ona odmahne
glavom.
- Ne treba mi - kae. - Ja njegovo lice nosim ovdje. - Poloi dlan na grudi. - Ali ti -
zastane na djeli sekunde - mislim da ti mora zapamtiti. Mora zapamtiti da je bio
dijete. Da je imao majku. I da se njoj srce slama.
Okrene se i provue ispod barijere pa nestane u mnotvu, a ja hvatam zrak kao da me je
netko dotad drao pod vodom.

Moja braniteljica je ena etrdesetih godina. Gleda me s proraunatim zanimanjem dok

ustro ulazi u malu prostoriju ispred koje stoji uvar.
187
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Rutk Jefferson - kae odluno ispruivi ruku. - Danas e biti jednostavno, gospoo
Gray. Ve ste se izjasnili krivom pa e na dananjoj raspravi trebati samo donijeti
presudu. Prvi smo nakon ruka i bojim se da vas je dopao sudac King. - Sjedne suelice
meni za stol.
- to ne valja sa sucem Kingom?
- Recimo samo da nije poznat po blagosti - odgovori Ruth i kiselo se nasmije
pokazavi savrene bijele zube.
- Koliko u dobiti? - pitam prije no to se uspijevam suzdrati. To nije vano. Sad je
vano samo da uinim ono to je ispravno.
- Teko je to rei. Vae nezaustavljanje na mjestu nesree i nepojavljivanje policiji
povlai zatvorsku kaznu, ali budui da je najmanja kazna za smrt izazvanu opasnom
vonjom dvije godine, to nije vano. Mogli biste dobiti od dvije do etrnaest godina. Za
smrt izazvanu opasnom vonjom maksimalna kazna je etrnaest godina; smjernice
predlau izmeu dvije i est godina. Sudac King eljet e to viu kaznu, a moj je posao
da ga uvjerim da e dvije godine biti primjerenije. - Skida ep s crnog nalivpera. - Jeste li
imali kakvih psihikih oboljenja?
Odmahnem glavom i opazim razoaranje na braniteljiinu licu.
- Tad razgovarajmo o nesrei. Koliko sam shvatila, vidljivost je zbog vremenskih
uvjeta bila veoma slaba - jeste li vidjeli djeaka prije sudara?
- Ne.
- Bolujete li od neke hronine bolesti? - pita Rutg. - Korisne su u ovakvim
sluajevima. Ili ste se moda tog odreenog dana osjeali loe?
Tupo je gledam i hraniteljica zapucketa jezikom.
- Jako mi ovo oteavate, gospoo Gray. Jeste li na neto alergini? Jeste li moda
prije sudara imali napadaj kihanja?
- Ne razumijem.
Ruth uzdahne i govori polako, kao djetetu. - Sudac King sigurno je ve prouio va
sluaj i odluio na koliko e vas godina osuditi. Moj posao je da ga uvjerim kako je to to
se dogodilo bilo samo nesretan sluaj. Nezgoda koja se nije mogla izbjei i zbog koje se
vi strano kajete. Sad, ne elim vam stavljati rijei u usta, ali da vas je, na primjer -
znaajno me pogleda - spopao napadaj kihanja...
- Nije me spopao. - Zar to ovako funkcionira? Lai na lai na lai, sve s ciljem da
dobijem to manju kaznu. Zar je na pravosudni sustav tako manjkav? Gadi mi se.
Ruth Jefferson pregledava svoje biljeke i najednom podigne pogled. - Je li djeak
istrao pred vas bez ikakvog upozorenja? Prema izjavi majke, pustila je njegovu ruku
kad su se pribliili cesti pa...
- Ona nije kriva!
Braniteljica izvije brino oblikovane obrve. - Gospoo Gray - glatko kae - nismo
ovdje da bismo se dogovorile tko je kriv. Ovdje smo kako bismo porazgovarate o
olakotnim okolnostima koje su dovele do te nesretne nezgode. Molim vas, nastojte
sauvati hladnu glavu.
- Oprostite - kaem. - Ali olakotnih okolnosti nema.
- Moj je posao da ih naem - odgovori Ruth. Odloi svoje biljeke i nagne se prema
meni. - Vjerujte mi, gospoo Gray, velika je razlika izmeu dvije i est godina u zatvoru, i
ako postoji bilo to to e opravdati vae ubojstvo petogodinjeg djeaka i bijeg s mjesta
nesree, morate mi sad rei.

188
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Netremice se promatramo.
- Voljela bih da postoji - kaem.

189
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

44

Ray je umarirao u odjel kriminalistike policije ne zastavi da skine sako i zatekao Kate
kako pregledava sluajeve pristigle preko noi. - Moj ured, odmah.
Ustala je i pola za njim. - to je?
Ray nije odgovorio. Ukljuio je raunalo i stavio onu modru posjetnicu na stol. -
Podsjeti me tko je imao ovu posjetnicu.
- Dominica Letts. Njezin je partner jedna od naih meta.
- Je li ita rekla?
- Nije.
Ray je sklopio ruke. - To su sklonita za ene.
Kate ga je zbunjeno gledala.
- Ona kua u ubci Grantham, i ova ovdje. - Kimnuo je prema modroj posjetnici.
Mislim da su to sklonita za rtve obiteljskog nasilja. - Zavalio se u stolac i stavio ruke
iza glave. - Dominica Letts poznata je rtva nasilja u obitelji - to je umalo ugrozilo
operaciju Sokol. Na putu ovamo provezao sam se pokraj adrese na ovoj posjetnici i kua
je posve ista kao i ona u ulici Grantham: senzori ispred vrata; mree na svim prozorima;
bez potanskog sanduia na vratima.
- Misli da je i Jenna Gray rtva?
Ray je polako kimnuo. - Jesi li primijetila kako ne eli pogledati ovjeka u oi?
Djeluje strano trzavo, nervozno i zauti kao zalivena svaki put kad se od nje trai
objanjenje.
Prije no to je mogao nastaviti sa svojom teorijom, zazvonio je telefon i na zaslonu
zabljesnuo kuni broj prijamnog pulta.
- Imate posjetitelja, gospodine - rekla mu je Rachel. - Mukarca po imenu Patrick
Mathews.
To ime nije mu zvualo poznato.
- Nikoga ne oekujem, Rach. Moe li uzeti poruku i rijeiti ga se?
- Pokuala sam, gospodine, ali ne odustaje. Kae da mora razgovarati s vama o
svojoj djevojci - Jenni Gray.
Ray je raskolaio oi gledajui Kate. Dok su ekali, objasnio joj je o emu je rije.
- Misli li da je on zlostavlja? - upitala je.
Ray je odmahnuo glavom. - Ne izgleda mi kao zlostavlja.
- Nikad ne izgledaju. - Uutjela je kao ukopana kad je stigla Rackel s Patrickom
Matkewsom u pohabanoj jakni od navotena platna i naprtnjaom preko ramena. Ray
mu je pokazao na stolac pokraj Kate i Patrick je sjeo, nasadio se na rub kao da bi u
svakom asu mogao ustati.
- uo sam da imate neke informacije o Jenni Gray - rekao je Ray.
- Zapravo, nemam informacije - odvratio je Patrick. - Prije je rije o osjeaju.
Ray je pogledao na sat. Jennin sluaj bio je na rasporedu odmah nakon ruka i Ray je
elio biti u sudnici kad joj budu izricali presudu. - Kakav osjeaj, gospodine Mathews? -

190
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Pogledao je Kate, a ona je jedva primjetno slegnula ramenima. Patrick Mathews nije
mukarac kojeg se Jenna boji. Ali tko jest?
- Zovite me Patrick, molim vas. Znam da ete misliti da sam lud to to govorim, ali
mislim da Jenna nije kriva.
Ray je osjetio iskru znatielje.
- Postoji neto to mi ne eli rei o onoj noi kad se dogodila nesrea - rekao je
Patrick. - Neto to nikome ne eli rei. - Suho se nasmijao. - Iskreno sam mislio da bi za
nas dvoje mogla postojati budunost, ali ako ona ne eli razgovarati sa mnom... -
Bespomono je podigao ruke i Raya je to podsjetilo na Mags. Nikad ne razgovara sa
mnom, rekla mu je.
- to mislite da vam taji? - upitao je Ray, otrije no to je namjeravao. Pitao se ima li
tajni u svim vezama.
- Jenna pod krevetom uva jednu kutiju. - Patrick je izgledao kao da mu je neugodno.
- Nikad mi ne bi palo na pamet da joj prekapam po stvarima, ali o nesrei mi nije eljela
rei ni rije, a kad sam dodirnuo tu kutiju, obrecnula se na mene da je ne diram... Nadao
sam se da u u njoj pronai neke odgovore.
- Pa ste zavirili u nju. - Ray je zamiljeno promatrao Patricka. Patrick mu se nije
inio agresivnim, ali njukanje po tuim stvarima postupak je osobe koja eli imati
kontrolu.
Patrick je kimnuo. - Imam klju kolibe. Dogovorili smo se da u danas ujutro doi po
njezina psa, kad ona ode na sud. - Uzdahnuo je. - Gotovo bih volio da to nisam uinio.
Pogledajte sami. - Pruio je Rayu jednu omotnicu.
Ray je otvorio omotnicu i ugledao prepoznatljive crvene korice britanske putovnice.
Iz nje ga je promatrala mlada Jenna, ozbiljna, kose zavezane u labavi konjski rep. S desne
strane ugledao je ime: Jennifer Petersen.
- Udata je. - Ray je pogledao Kate. Kako im je to promaknulo? U pritvoru se
provjeravaju osobni podaci svih privedenih - ne bi im valjda promaknulo neto tako
osnovno kao to je promjena prezimena? Pogledao je Patricka. - Jeste li znali?
Sudska rasprava poet e za deset minuta. Ray je bubnjao prstima po stolu. Muilo
ga je prezime Petersen. Zvualo mu je poznato.
- Rekla mi je da je bila u braku. Pretpostavio sam da je razvedena.
Ray i Kate su se pogledali. Ray je podigao slualicu i nazvao sud. - Jesu li ve pozvali
sluaj Drava protiv Jenne Gray? - ekao je da slubenik provjeri popis.
Petersen, ne Gray. Koji zajeb.
- U redu, hvala. - Spustio je slualicu. - Sudac King kasni, imamo pola sata.
Kate se uspravila na stolcu. - Onaj izvjetaj koji sam ti dala neki dan - kad si me
poslao da se pozabavim onom enom na prijamnom pultu. Gdje je?
- Negdje meu mojom ulaznom potom - odgovorio je Ray. Kate je poela
prelistavati papire na njegovu stolu. Podigla je tri dosjea s vrha Rayova pretinca za
ulaznu potu i ne naavi slobodnog prostora na stolu, bacila ih na pod. Brzo je
prelistala ostale papire, odbacujui svaku neeljenu stranicu i ve u sljedeoj sekundi
uzimajui u ruku sljedeu.
- Evo ga! - pobjedonosno je rekla. Izvukla je izvjetaj iz plastine kouljice i spustila
ga na Rayov stol. Komadii poderane razglednice zaleprali su na papiru i Patrick je
jedan uzeo u ruku. Znatieljno ga je pogledao pa se obratio Rayu.
- Smijem li?

191
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Samo dajte - odvratio je Ray, ne posve siguran emu daje doputenje.

Patrick je skupio dijelove fotografije i poeo ih sastavljati. Dok je fotografija zaljeva
Penfach malo-pomalo izranjala pred njihovim oima, Ray je tiho zazvidao. - Dakle
Jenna Gray je sestra za koju je Eve Manning tako zabrinuta.
Skoio je na noge. - Gospodine Mathews, hvala vam to ste nam donijeli ovu
putovnicu. Bojim se da u vas morati zamoliti da nas priekate na sudu. Rackel s
prijamnog pulta e vas uputiti. Doi emo im budemo mogli. Kate, vidimo se u odjelu za
obiteljsko nasilje za pet minuta.
Dok je Kate ispraala Patricka u prizemlje, Ray je podigao slualicu. - Natalie, ovdje
Ray Stevens iz krim-policije. Bi li mi provjerila to imamo o Ianu Petersenu? Bijelac,
kasne etrdesete...

***

Ray je protrao kroz vrata na kojima je pisalo Sluba za zatitu djece i rtava obiteljskog
nasilja. Trenutak kasnije pridruila mu se i Kate pa su zajedno pozvonili na vrata odjela
za borbu protiv obiteljskog nasilja. Otvorila ih je vesela ena kratke crne kose s krupnim
nakitom.
- Jesi li to pronala, Nat?
Uvela ih je u ured i okrenula zaslon svog raunala prema njima. - Ian Francis
Petersen - rekla je - roen dvanaestog travnja 1965. Prethodno privoen zbog vonje u
pijanom stanju i tvornog napada, a trenutano ima zabranu pristupa zbog tekog nasilja.
- Da tu zabranu kojim sluajem nije traila ena po imenu Jennifer? - upitala je Kate,
ali Natalie je odmahnula glavom.
- Marie Walker. Podrali smo je da napusti Petersena nakon est godina sustavnog
zlostavljanja. Podnijela je tubu, ali se gad izvukao. Zabrana pristupa odobrena joj je u
graanskoj parnici i jo uvijek je na stazi.
- Ita prije Marie?
- S partnericama ne, ali prije deset godina upozorenje zbog fizikog napada. Na
majku.
Ray je osjetio kako mu u nadire u grlo. - Mislimo da je Petersen suprug ene koja
je umijeana u ubojstvo Jacoba Jordana - rekao je. Natalie je ustala i prila zidu
prekrivenom sivim metalnim ormariima za spise. Izvukla je jednu ladicu i prelistala
fascikle u njoj.
- Evo ga - rekla je. - Ovo je sve to imamo o Jennifer i Ianu Petersenu, i nije ba lijepo
tivo.

192
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

45

Tvoje su izlobe bile zamorne. Svoje si radove izlagala uvijek na drugome mjestu, u
preureenim skladitima, ateljeima, trgovinama, ali uzvanici su uvijek bili isti:
bombastini liberali sa arenim alovima. ene dlakave i tvrdoglave u svojim nazorima;
mukarci suhoparni i ponizni. ak je i vinu nedostajala osobnost.
Onaj tjedan u studenom kad si imala izlobu bila si posebno teka. Tri dana prije
izlobe pomogao sam ti da prenese skulpture u skladite i ostatak tjedna provela si
ondje, pripremajui izlobu.
- Koliko ti dugo treba da postavi nekoliko skulptura? - upitao sam kad si se kasno
vratila kui ve drugu veer zaredom.
- elimo ispriati priu - odgovorila si. - Posjetitelji e ii od jedne skulpture do
druge i svaka im mora prenijeti svoju priu.
Nasmijao sam se. - Trebala bi se uti! Kakva gomiletina gluposti. Samo se pobrini da
je oznaka s cijenom dovoljno velika i itljiva, to je jedino to je vano.
- Ne mora doi, ako ne eli.
- Zar ne eli da doem? - Sumnjiavo sam te pogledao. Oi su ti malo previe sjajile;
brada bila mrvicu prkosna. Pitao sam se to je izazvalo to nenadano uivanje u ivotu.
- Ne elim da se dosauje. Snai emo se i bez tebe.
- Mi? - Izvio sam obrvu.
Zbunila si se. Okrenula si se od mene i glumila da pere sue. - Ja i Philip. Kustos
izlobe.
Prelazila si spuvom po unutranjosti lonca koji sam ostavio da se namae. Stao sam
iza tebe i pritisnuo te o sudoper pribliivi usne tvom uhu. - Kustos, je li? Tako ga zove
kad te jebe?
- Nije to to misli - rekla si. Od trudnoe si mi uvijek odgovarala jednim posebnim
tonom. Glas ti je bio pretjerano smiren, kao da se obraa djetetu koje vriti, ili
klinikom luaku. Mrzio sam ga. Malo sam se odmaknuo i osjetio kako si uzdahnula, a
zatim sam te ponovno gurnuo o sudoper. Po zvuku koji si ispustila pretpostavio sam da
si ostala bez daha i poloila si obje ruke na rub sudopera da ga povrati.
- Ne jebe se s Philipom? - Te sam rijei ispljunuo u tvoj vrat.
- Ne jebem se ni sa kim.
- Pa, sa mnom se sigurno ne jebe, barem ne u posljednje vrijeme. - Osjetio sam kako si
se ukoila i znao sam da oekuje da u ti gurnuti ruku izmeu nogu; tovie, eljela si
da to uinim. Gotovo mi je bilo ao to te moram razoarati, ali tvoja me je mrava
stranjica dotad ve prestala privlaiti.

Na dan izlobe bio sam u naoj sobi kad si se dola preodjenuti. Oklijevala si.
- Nema nita to ve nisam vidio - rekao sam. Pronaao sam istu koulju i objesio
je na vrata ormara; ti si svoju odjeu rasprostrla na krevet. Gledao sam kako skida
hlae trenirke i slae majicu da je sutra ponovno odjene. Imala si bijeli grudnjak i
gaice i pitao sam se jesi li tu boju odabrala namjerno da istakne modricu na tvom
bedru. Oteklina se jo uvijek primjeivala i lecnula si se kad si sjela na krevet, kao da to
193
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

eli naglasiti. Odjenula si iroke lanene hlae i majicu od iste tkanine, koja ti je visila na
koatim ramenima. Izabrao sam ogrlicu od debelih zelenih perlica sa stalka za nakit na
tvom toaletnom stoliu.
- Da ti je zakopam?
Oklijevala si pa sjela na stolac bez naslona. Zamahnuo sam rukama preko tvoje glave
i spustio ogrlicu na tvoja prsa, a ti si podigla kosu da mi ne smeta. Povukao sam ruke
prema tvom vratu i naas ga jae pritisnuo ogrlicom. Osjetio sam kako se koi.
Nasmijao sam se i zakopao ogrlicu. - Krasno - rekao sam. Sagnuo sam se i pogledao te u
zrcalo. - Pokuaj danas ne napraviti budalu od sebe, Jennifer. Uvijek se osramoti na tim
izlobama jer popije previe i plazi oko uzvanika.
Uspravio sam se da odjenem koulju i uz nju odabrao blijedo-ruiastu kravatu.
Navukao sam sako i pogledao se u zrcalo, zadovoljan onime to vidim. - Budui da nee
piti, mogla bi ti voziti - rekao sam.
U nekoliko sam navrata ponudio da ti kupim novi automobil, ali ti si inzistirala da
zadri svoju ofucanu staru Fiestu. Ja sam u nju ulazio samo kad sam morao, ali nisam
imao namjere dopustiti ti da vozi moj Audi nakon to si ga ulubila pri parkiranju pa
sam sjeo na suvozako sjedalo tvog prljavog automobila i pustio da me odveze na
izlobu.
Kad smo stigli, oko anka se ve okupilo mnotvo ljudi i dok smo prolazili kroz
prostoriju, uzvanici su zadivljeno amorili. Netko je zapljeskao, a ostali mu se pridruili,
ali ljudi je bilo premalo pa je taj pljesak zvuao jadno.
Dodala si mi au ampanjca i jednu uzela sebi. Priao nam je mukarac tamne,
valovite kose i ja sam po sjaju u tvojim oima znao da je to Philip.
- Jenna! - Poljubio te je u oba obraza i vidio sam kako rukom dodiruje njegovu,
samo naas. Moda si mislila da neu primijetiti, da u zakljuiti kako je bilo sluajno. Ali
ja sam znao da nije.
Upoznala si me s Philipom i nas dvojica smo se rukovali. - Mora da ste jako ponosni
na nju.
- Moja je supruga neizmjerno nadarena - rekao sam. - Naravno da sam ponosan na
nju.
Nakon nekoliko sekundi Philip je ponovno progovorio. - ao mi je to u vam morati
ukrasti Jennu, ali stvarno je moram upoznati s nekim ljudima. Za njezine radove vlada
veliko zanimanje i... - Uutio je i protrljao palcem prste, namigujui mi.
- Ne pada mi na pamet da stanem na put moguoj prodaji - rekao sam.
Gledao sam kako vas dvoje zajedno obilazite uzvanike, kako Philipov dlan ni naas
ne naputa tvoja kria, i tad sam znao da ste ljubavnici. Ne znam kako sam izdrao do
kraja izlobe, ali ni na trenutak te nisam ispustio iz vida. Kad je nestalo ampanjca, pio
sam vino i stajao uz ank kako se ne bih morao vraati po novu au. I cijelo sam te
vrijeme promatrao. Na licu si imala osmijeh koji ja vie nisam viao i naas sam ugledao
onu djevojku koja se smijala s prijateljicama u studentskoj kantini. Vie se naizgled
nikad nisi smijala.
Moja je boca bila prazna i zatraio sam novu. Osoblje za ankom razmijenilo je
poglede, ali uinili su kako sam traio. Gosti su poeli odlaziti. Gledao sam kako se
oprata od njih: neke ljubi, s drugima se rukuje. Ni prema kome nisi bila srdana kao
prema svom kustosu. Kad je ostalo jo samo nekoliko gostiju, priao sam ti. - Vrijeme je
da krenemo kui.

194
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Izgledala si kao da ti je neugodno. - Iane, ne mogu jo otii, jo ima ljudi. I moram

pomoi pospremiti.
Umijeao se Pkilip. - Jenna, u redu je. Siroti Ian jedva te je vidio cijelu veer,
vjerojatno eli da vas dvoje proslavite kako treba. Ja u zatvoriti, a ti sutra moe doi
po skulpture. Izloba je bila golemi uspjeh - estitam! - Poljubio te je u obraz, ovaj put
samo jedan, ali bijes u meni tek to nije prekipio i nisam mogao govoriti.
Kimnula si. Izgledala si razoarana Philipom: jesi li se nadala da e te zamoliti da
ostane? Da e mene poslati kui, a tebe zadrati? Uhvatio sam te za ruku i vrsto je
stisnuo dok si i nadalje razgovarala s njim. Znao sam da nee ni pisnuti i stiskao sam
sve jae dok nisam osjetio kako hrskavica u tvojoj ruci poputa pod mojim prstima.
Philip je napokon zavrio. Ispruio je ruku kako bi se rukovao sa mnom i ja sam
morao pustiti tvoju. uo sam da si odahnula i vidio kako si jednim dlanom obujmila
drugi.
- Drago mi je da smo se upoznali, Iane - rekao je Philip. Oi su mu poletjele prema
tebi prije no to je ponovno pogledao mene. - Brini o njoj, moe?
Pitao sam se to si mu rekla.
- Uvijek brinem o njoj - glatko sam odgovorio. Okrenuo sam se prema izlazu i
uhvatio te za lakat, zarivi palac u tvoje meso.
- To me boli - rekla si ispod glasa. - Ljudi nas gledaju.
Ne znam odakle ti taj glas, ali nikad ga prije nisam uo.
- Kako se usuuje raditi budalu od mene? - prosiktao sam. Spustili smo se stubama
i proli pokraj jednog para koji nam se ljubazno nasmijeio. - Oijuka s njim pred svima,
cijelo si vrijeme s njim, ljubi ga i dodiruje! - Kad smo stigli do parkiralita, nisam se
trudio govoriti tiho i moj glas odjekivao zrakom. - Jebe se s njim, zar ne?
Nisi odgovorila, i tvoja utnja jo vie me je razbjesnila. Zgrabio sam te za ruku i
savinuo ti je na leima, savijao je dok nisi kriknula. - Dovela si me ovamo da mi se
izruguje, je li?
- Nisam! - Suze su ti se slijevale niz lice i kapale u tamnim mrljama na tvoju majicu.
aka mi se sama stisnula, ali upravo kad sam osjetio kako mi podlaktica podrhtava,
pokraj nas je proao neki mukarac.
- Dobar dan - rekao je.
Umirio sam ruku i stajali smo tako, na pola metra udaljenosti jedno od drugoga, dok
se njegovi koraci nisu izgubili.
- Ulazi u auto.
Otvorila si vozaka vrata i ula. Tek iz treeg pokuaja uspjela si gurnuti klju u
bravu i upaliti motor. Bilo je etiri poslijepodne, ali ve se smrailo. Padala je kia i svaki
put kad bi naiao automobil iz suprotnog smjera i svjetla njegovih farova odbila se o
mokri plonik, ti bi zamirila. Jo uvijek si plakala i brisala nos rukom.
- Pogledaj u kakvom si stanju - rekao sam. - Zna li Philip da si cmizdrava, patetina
bijednica?
- Ne spavam s Philipom - rekla si. Te rijei izgovorila si s pauzom izmeu svake da
naglasi njihovo znaenje, a ja sam udario akom o plou s instrumentima.
Trznula si se. - Nisam Philipov tip - rekla si. - On je...
- Ne obraaj mi se kao da sam idiot, Jennifer! Imam oi. Vidim to se dogaa izmeu
vas dvoje.

195
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Naglo si zakoila na crvenom svjetlu na semaforu pa nagazila na gas kad se upalilo

zeleno. Okrenuo sam se na sjedalu kako bih te mogao promatrati. elio sam proitati
izraz tvog lica; vidjeti o emu razmilja. Razmilja li o njemu. Vidio sam da razmilja,
iako si to pokuavala sakriti.
im doemo kui, stat u tome na kraj. im doemo kui, pobrinut u se da vie ni o
emu ne razmilja.

196
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

46

Bristolski Kraljevski sud stariji je od prekrajnog i njegovi drvetom obloeni hodnici

odiu ozbiljnou. Sudski poslunici brzo ulaze i izlaze iz sudnice, a njihove crne halje
lepraju i podiu papire na stolu sudske zapisniarke. Tiina u sudnici budi nelagodu,
kao u knjinici u kojoj poeli vrisnuti jer ne smije govoriti, a ja pritiem oi
dlanovima. Kad ih odmaknem, sudnica je mutna. Voljela bih da ostane tako: zamueni
rubovi i magloviti obrisi ine se manje prijeteima, manje ozbiljnima.
Sad kad sam ovdje, bojim se. Razmetna hrabrost s kojom sam u mislima pristupala
ovom danu nestala je i mada sam prestravljena onime to bi mi Ian mogao uiniti da me
oslobode, najednom se jednako bojim i onoga to e me ekati u zatvoru kad me osude.
vrsto isprepletem prste i zarivam nokte u kou lijeve ruke. U mislima mi odjekuju
koraci koji se pribliavaju metalnim nogostupom; vidim uske leajeve u sivim elijama u
kojima su zidovi toliko debeli da nitko nee uti moje krikove. Bol mi propara ruku, a
kad spustim pogled, shvatim da sam je raskrvarila. Briem krv, mrljam je po nadlanici.
U ograenom prostoru u koji su me smjestili ima mjesta za jo nekoliko ljudi; dva
niza stolaca privrena su za pod, njihova sjedala podignuta su kao u kinu. Stakleni zid
neskladno ga okruuje s tri strane i ja se smeteno okreem na sjedalu kad u sudnicu
ponu ulaziti ljudi. Mnogo ih je, mnogo vie gledatelja nego na mom preliminarnom
sasluanju. Na njihovim licima nije lagana znatielja onih pletilja na Prekrajnom sudu,
nego divlja mrnja boraca za pravdu. Jedan mukarac, maslinaste puti i u dva broja
prevelikoj konoj jakni, naginje se na svom sjedalu. Ne skidajui pogled s mene, izvije
usne u nijemom bijesu. Rasplaem se, a on odmahne glavom i zgaeno iskrivi usta.
U depu mi je ona Jacobova fotografija i je je uzimam u ruku, prstima traim kutove.
Odvjetnike ekipe brojnije su: i tuitelj i braniteljica iza sebe imaju nekoliko ljudi
koji sjede za stolovima i doaptavaju se. Poslunici i odvjetnici jedini su koji se ovdje
naizgled osjeaju ugodno. ale se drsko glasno i ja se pitam zato je na sudu ovako; zato
bi sustav namjerno nastojao odbiti one kojima je potreban. Vrata se sa kripom otvaraju
i ulazi novi val ljudi, oprezno i u nelagodi. Dah mi zapne kad ugledam Anyu. Klizne u prvi
red pokraj onog mukarca u konoj jakni, koji je uhvati za ruku.
Mora zapamtiti da je bio dijete. Da je imao majku .I da se njoj srce slama.
Jedini prazan prostor u sudnici klupa je za porotu sa suvinih dvanaest sjedala.
Zamiljam na njima mukarce i ene koji sluaju dokaze, gledaju me kako govorim,
odluuju o mojoj krivnji. Toga sam ih potedjela; potedjela sam ih muke dvojbe jesu li
donijeli ispravnu odluku; potedjela sam Anyu patnje razvlaenja smrti njezina sina po
cijeloj sudnici. Ruth Jefferson objasnila mi je da e mi to ii u korist: suci su blai prema
onima koji sud potede nepotrebnih trokova.
- Svi u sudnici neka ustanu.
Sudac je star, na njegovu licu itaju se prie nebrojenih obitelji. Prodornim
pogledom obuhvaa cijelu sudnicu, ali ne zadrava ga na meni. Ja sam samo jo jedno
poglavlje u karijeri tekih odluka. Pitam se je li ve odluio to e sa mnom - zna li ve
koliku u kaznu odsluiti.
- asni sude, Kruna iznosi pred vas optunicu protiv Jenne Gray... - Zapisniarka ita
s papira, glas joj je jasan i injenian. - Gospoo Gray, optueni ste zbog smrti izazvane
197
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

opasnom vonjom i nezaustavljanja na mjestu nesree. - Pogleda me. - Kako se

izjanjavate?
Pritisnem dlan o fotografiju u depu. - Kriva sam.
Iz galerije za javnost zauje se priguen jecaj.
Srce joj se slama.
- Molim vas, sjednite.
Ustaje tuitelj. Podie vr sa stola ispred sebe i polako i hotimice nalijeva vodu iz
njega. Zvuk vode koja puni njegovu au jedini je zvuk u sudnici, a kad su svi pogledi na
njemu, poinje govoriti.
- asni sude, optuena se izjasnila krivom za smrt petogodinjeg Jacoba Jordana.
Priznala je da je te veeri prolog studenog vozila daleko nesmotrenije no to bi se
oekivao od razumne osobe. Dapae, policijska istraga dokazuje da je autmobil gospoe
Gray skrenuo s kolnika na plonik netom prije sudara i da je vozila brzinom izmeu
ezdeset i sedamdeset kilometara na sat - to je daleko bre od doputene brzine.
Stiem ruke jednu o drugu. Nastojim disati polako, ravnomjerno, ali neto mi je
tvrdo zapelo u grudima i ne mogu propisno udahnuti. Zvuk mog vlastitog srca kao da mi
odjekuje u glavi i zatvaram oi. Vidim kiu na vjetrobranu, ujem vrisak - vlastiti vrisak -
dok gledam djeaia na ploniku; tri preko ceste, okree se da neto dovikne majci.
- Nadalje, asni sude, udarivi vozilom o Jacoba Jordana i - kako se pretpostavlja -
usmrtivi ga na mjestu, optuena se nije zaustavila. - Tuitelj se osvrne po sudnici;
njegova retorika uzaludna je jer nema porote koju e zadiviti. - Nije izila iz automobila.
Nije pozvala pomo. Nije niime pokazala da se kaje niti je ponudila praktinu pomo.
Umjesto toga, odvezla se i ostavila petogodinjeg Jacoba u naruju traumatizirane
majke.
Nagnula se nad sina, sjeam se, njezin kaput gotovo ga je prekrio, titio od kie.
Farovi automobila osvijetlili su svaku pojedinost, a ja sam prekrila usta dlanom, previe
preplaena da bih disala.
- Moglo bi se pomisliti, asni sude, da se takva prvotna reakcija moe pripisati oku.
Da se optuena uspaniarila i odvezla, ali e se nekoliko minuta kasnije, moda nekoliko
sati kasnije - moda i dan kasnije - pribrati i postupiti kako treba. Ali umjesto da to uini,
optuena je pobjegla iz grada, sakrila se u selu stotinama kilometara daleko, u kojem je
nitko nije poznavao. Nije se predala. Danas se moda jest izjasnila krivom, ali to
priznanje posljedicaje spoznaje da vie nema kamo pobjei, i Kruna s potovanjem trai
da se to uzme u obzir prilikom donoenja presude.
- Hvala vam, gospodine Lassiter. - Sudac neto zapisuje u svoj blok, a tuitelj se
nakloni prije no to sjedne, trzajui haljom iza svojih lea. Dlanovi su mi vlani. Iz
galerije za javnost osjeam val mrnje.
Braniteljica skuplja svoje papire. Iako sam se izjasnila krivom, iako znam da moram
platiti za to to se dogodilo, najednom elim da se Ruth Jefferson bori za mene. Munina
mi preplavljuje eludac od spoznaje da je ovo moja posljednja prilika da kaem istinu.
Za nekoliko minuta sudac e me osuditi i bit e prekasno.
Ruth Jefferson ustane, ali prije no to uspije ita izustiti, vrata sudnice s treskom se
otvaraju. Sudac naglo podigne pogled, s oitim neodobravanjem.
Patricku nimalo nije mjesto u sudnici i u prvi ga as ne prepoznajem. Promatra me,
vidno potresen jer me vidi s lisicama na rukama u kutiji od stakla otpornog na metke.
to on radi ovdje? Vidim da je s njim detektiv inspektor Stevens, koji kratko kimne sucu
prije no to se zaputi ka sredini sudnice pa tihim glasom obrati tuitelju.

198
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Tuitelj ga pozorno slua. Narka poruku pa je doda preko klupe Ruth Jefferson.
Grobna je tiina, kao da svi suspreu dah.
Moja braniteljica proita poruku i polako ustane. - asni sude, molim vas za kratki
prekid.
Sudac King uzdahne. - Gospoo Jefferson, moram li vas podsjeati koliko sluajeva
imam danas poslijepodne? Imali ste est tjedana da se posavjetujete s klijenticom.
- Ispriavam se, asni sude, ali upravo su se pojavile nove informacije koje bi mogle
znatno utjecati na presudu.
- U redu. Imate petnaest minuta, gospoo Jefferson, a nakon toga u vaoj klijentici
izrei presudu.
Sudac kimne zapisniarki.
- Svi u sudnici neka ustanu - vikne slubenica.
Dok sudac King izlazi iz sudnice, uvar prilazi optuenikoj klupi da me odvede
natrag u eliju.
- to se dogaa? - pitam ga.
- Bog te pita, duo, ali uvijek je isto. Gore-dolje kao jebeni jo-jo.
Vodi me natrag u zaguljivu prostoriju u kojoj sam prije niti sat vremena
razgovarala s braniteljicom. Gotovo istog asa u prostoriju ulazi Ruth Jefferson, a za
njom i detektiv inspektor Stevens. Ruth poinje govoriti i prije no to se vrata zatvore
iza njih.
- Shvaate li, gospoo Gray, da ometanje istrage nije neto na to sud gleda s
blagonaklonou?
Nita ne odgovaram, a braniteljica sjedne i gurne zalutali pramen tamne kose natrag
ispod vlasulje.
Detektiv inspektor Stevens posegne u dep i baci putovnicu na stol. Ne moram je
otvoriti da bih znala da je moja. Pogledam najprije njega, pa svoju ogorenu braniteljicu,
pa ispruim ruku i dodirnem putovnicu. Sjeam se kako sam prije vjenanja ispunjavala
obrazac za promjenu prezimena. Sto puta sam isprobavala potpis i pitala Iana koji
izgleda najodraslije, najvie ja. Kad je putovnica stigla, bila je prvi opipljivi dokaz
promjene mog statusa i jedva sam ekala da je pokaem u zranoj luci.
Detektiv inspektor Stevens nagne se prema stolu i osloni dlanovima o njega, licem u
razini s mojim. - Jennifer, ne morate ga vie tititi.
Trznem se. - Molim vas, nemojte me tako zvati.
- Recite mi to se dogodilo.
Nita ne govorim.
Detektiv inspektor Stevens govori tiho, njegova mirnoa i mene ini sigurnijom,
uzemljenijom.
- Jenna, neemo mu dopustiti da vas ikad vie ozlijedi.
Znai, znaju. Polako izdahnem i pogledam najprije DI Stevensa pa Ruth Jefferson.
Najednom osjeam straan umor. Detektiv otvori smei fascikl na kojem vidim rije
Petersen, prezime koje sam uzela udajom. Ianovo prezime.
- Mnogi su zvali - kae. - Susjedi, lijenici, prolaznici, ali nikad vi, Jenna. Vi nas nikad
niste nazvali. A kad smo doli, niste eljeli razgovarati s nama. Niste eljeli podnijeti
tubu. Zato nam niste eljeli dopustiti da vam pomognemo?
- Zato to bi me on ubio.
Detektiv kratko uti prije no to kae: - Kad vas je prvi put udario?
199
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Je li to vano? - pita Ruth gledajui na svoj sat.

- Je - obrecne se detektiv, a ona ponovno sjedne na svoj stolac i zakilji.
- Poelo je one veeri kad smo se vjenali. - Zatvaram oi prisjeajui se bolnog
udarca iz vedra neba i stida jer je moj brak propao i prije no to je zapoeo. Sjeam se
koliko je njean Ian bio kad se vratio; koliko je njeno drao oblog na mom natuenom
licu. Rekla sam da mi je ao i nastavila to govoriti sedam godina.
- Kad ste otili u sklonite u ulici Grantham?
Iznenaena sam koliko mnogo zna. - Nikad nisam bila ondje. U bolnici su vidjeli
moje modrice i pitali za moj brak. Nita im nisam rekla, ali dali su mi posjetnicu i rekli
da mogu otii onamo kad god zatreba, da u ondje biti sigurna. Nisam im vjerovala -
kako mogu biti sigurna tako blizu Iana? - ali sauvala sam posjetnicu. S njom sam se
osjeala malo manje samom.
- I nikad niste pokuali otii? - pita detektiv inspektor Stevens. U oima mu je slabo
prikriven bijes, ali taj bijes nije uperen protiv mene.
- Mnogo puta - kaem. - Ian bi otiao na posao, a ja bih se poela pakirati. Hodala bih
po kui i skupljala uspomene, razmiljala to realno mogu ponijeti sa sobom. Sve bih to
ukrcala u auto - auto je, znate, jo uvijek bio moj.
DI Stevens odmahuje glavom, ne shvaajui.
- Bio je registriran na moje djevojako ime. Ne namjerno, isprva - jednostavno sam
to zaboravila promijeniti kad smo se vjenali - ali kasnije je postalo doista vano. Sve
drugo bilo je Ianovo; kua, posao... Poela sam osjeati da vie ne postojim, da sam
postala jo neto to posjeduje. Zato nikad nisam promijenila prezime na registraciji
svog automobila. Sitnica, znam, ali... Slijeem ramenima. - Sve bih spakirala pa sve
paljivo izvadila i vratila na mjesto. Svaki put.
- Zato?
- Zato to bi me on pronaao.
DI Stevens prelistava dosje. Zapanjujue je debeo, a ipak u njemu mogu biti
navedeni samo incidenti koji su rezultirali neijim pozivom policiji. Slomljena rebra i
potres mozga koji su zahtijevali posjet bolnici. Na svaku modricu u tom dosjeu bilo ih je
jo deset nevienih.
Ruth Jefferson spusti dlan na fascikl. - Smijem li?
DI Stevens me pogleda, a ja kimnem. On joj doda fascikl i ona ga pone prelistavati.
- Ali nakon nesree ste otili - kae DI Stevens. - to se promijenilo?
Duboko udahnem. elim rei da sam pronala hrabrost, ali to uope nije bio razlog. -
Ian mi je zaprijetio - tiho kaem. - Rekao mi je da e me ubiti ako ikad odem na policiju,
ikad ikome kaem to se dogodilo. I znala sam da to misli ozbiljno. Te veeri, nakon
nesree, premlatio me je tako da nisam mogla stajati, a onda me povukao na noge i
priklijetio mi ruku iznad sudopera. Zalio mi je dlan kipuom vodom, a ja sam se
onesvijestila od bola. Zatim me je odvukao u moj atelje. Natjerao me je da gledam kako
sve razbija - sve to sam ikad stvorila.
Ne mogu pogledati DI Stevensa. Jedva uspijevam i istisnuti ove rijei. - Nakon toga je
otiao. Ne znam kamo. Prvu sam no provela na kuhinjskom podu pa otpuzala na kat i
leala u krevetu, molila se da umrem tako da me vie ne moe povrijediti kad se vrati.
Ali nije se vratio. Danima ga nije bilo i ja sam malo-pomalo jaala. Poela sam matati
kako je otiao zauvijek, ali sa sobom nije ponio gotovo nita pa sam znala da bi se
svakog asa mogao vratiti. Shvatila sam da e me, ostanem li s njim, jednog dana ubiti. I
tad sam otila.
200
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Recite mi to se dogodilo Jacobu.

Gurnula sam ruku u dep i dodirnula fotografiju. - Posvadili smo se. Imala sam
izlobu - najveu dotad - i danima sam je postavljala s kustosom, Philipom. Otvorenje je
bilo usred dana, ali Ian se svejedno napio. Optuio me je da mi je Philip ljubavnik.
- Je li bio?
Crvenim se na to osobno pitanje. - Philip je homoseksualac - kaem - ali Ian to nije
elio prihvatiti. Plakala sam i nisam dobro vidjela cestu. Padala je kia i farovi su mi
stalno blijetali u oi. Ian je urlao na mene, nazivao me droljom i kurvom. Vozila sam
kroz Fishponds da izbjegnem promet, ali Ian me je natjerao da se zaustavim uz rub
ceste. Udario me je i uzeo kljueve, iako je bio toliko pijan da je jedva stajao na nogama.
Vozio je kao manijak i cijelo vrijeme urlao kako u dobiti svoje kad doemo kui.
Prolazili smo kroz stambenu etvrt i Ian je vozio sve bre i bre. Bila sam prestravljena. -
Krim ruke u krilu. - Tad sam ugledala djeaka. Vrisnula sam, ali Ian nije nimalo usporio.
Udarili smo ga i vidjela sam kako se njegova majka savija kao da smo i nju udarili.
Pokuala sam izai iz automobila, ali Ian je zakljuao vrata i krenuo u rikverc. Nije mi
dopustio da se vratim. - Hvatam zrak i izdahnem ga u tikom jauku.
Svi u prostoriji ute.
- Ian je ubio Jacoba - kaem. - Ali meni se inilo da sam ga ja ubila.

201
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

47

Patrick paljivo vozi. Pripremam se na tisuu pitanja, ali on ne progovara dok bristolski
neboderi nisu daleko iza nas. Kad gradovi ustupe mjesto zelenim poljima i pojave se
iskrzane linije obale, okrene se prema meni.
- Mogla si zavriti u zatvoru.
- Namjeravala sam.
- Zato? - Ne zvui kao da me osuuje, samo je zbunjen.
- Zato to je netko morao platiti za Jacobovu smrt. Nekome je moralo biti sueno
kako bi Jacobova majka mogla nou spavati znajui da je netko platio za ivot njezina
sina.
- Ali ne ti, Jenna.
Prije no to smo otili, upitala sam DI Stevensa to e rei Jacobovoj majci kad uje
da je propalo suenje osobi koju je drala odgovornom za smrt njezina djeteta.
- Priekat emo dok ga ne privedemo, pa emo joj rei - odgovorio je.
Shvaam da e zbog mojih postupaka sve to morati iznova proivjeti.
- U onoj kutiji s tvojom putovnicom vidio sam... vidio sam i jednu djeju igraku -
najednom kae Patrick. Uuti, ne pitajui rijeima.
- Pripadala je mom sinu. Benu. Kad sam ostala trudna, prestravila sam se. Mislila
sam da e Ian biti bijesan, ali bio je ushien. Rekao je da e dijete sve promijeniti, i mada
to nikad nije izgovorio, bila sam sigurna da mu je ao zbog svog ponaanja prema meni.
Mislila sam da bi nam ta beba mogla biti prekretnica: da e zahvaljujui njoj Ian shvatiti
da bismo mogli biti sretni zajedno. Kao obitelj.
- Ali nije.
- Ne, nije. Isprva nije bilo toga to ne bi uinio za mene. Dvorio me je i stalno mi
govorio to smijem i ne smijem jesti. Ali kako je moj trbuh rastao, sve se vie udaljavao.
Kao da je mrzio moju trudnou; dapae, zamjerao je. Kad sam bila u sedmom mjesecu
trudnoe, sluajno sam spalila njegovu koulju dok sam je glaala. To je bilo glupo od
mene - otila sam odgovoriti na telefonski poziv i zaboravila, nisam primijetila dok nije
bilo prekasno. Ian je poludio. Snano me je udario u trbuh i prokrvarila sam.
Patrick zaustavi automobil uz rub ceste i ugasi motor. Gledam kroz vjetrobran
smee uz cestu. Kanta za smee se prelijeva, a odbaeni omoti pleu na vjetru.
- Ian je nazvao hitnu. Rekao im je da sam pala. Mislim da mu nisu povjerovali, ali to
su mogli? Kad smo doli do bolnice, krvarenje je prestalo, ali ja sam i prije ultrazvuka
znala da je Ben umro. Osjeala sam. Ponudili su mi carski rez, ali nisam eljela da mi ga
tako oduzmu. eljela sam ga roditi.
Patrick prui ruku prema meni, ali ne mogu ga dodirnuti pa spusti ruku natrag na
sjedalo.
- Dali su mi lijekove za izazivanje trudova i ekala sam na odjelu sa svim drugim
enama. Zajedno smo prole kroz prve trudove, udisanje analgetika za ublaavanje
bolova, provjere babica i lijenika. Samo to je moje dijete bilo mrtvo. Kad su me
napokon odgurali u raaonu, ena pokraj mene mahnula mi je i poeljela sreu. Ian je
ostao uz mene tijekom poroda, i mada sam ga mrzila zbog toga to je uinio, drala sam
202
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

ga za ruku dok sam tiskala i pustila sam da mi ljubi elo, jer koga sam drugog imala? A
jedino o emu sam razmiljala bilo je kako bi Ben bio iv da nisam spalila onu koulju.
Tresem se i pritiem dlanove o koljena kako bih se usidrila. Tjednima nakon
Benove smrti tijelo me je pokuavalo nasamariti kako bih pomislila da sam majka.
Bradavice su me peckale od mlijeka pa bih stala pod tu i pritiskala ih da olakam
napetost, a slatki miris mlijeka irio bi se kroz kupuu vodu. Jednom sam podigla pogled
i vidjela kako me Ian promatra s vrata kupaonice. Trbuh mi je jo uvijek bio zaobljen od
trudnoe, koa izbrazdana strijama i oputena. Moje nabrekle dojke bile su proarane
modrim ilama, a niz tijelo mi je curilo mkjeko. Opazila sam zgaeni izraz na njegovu
licu prije no to je okrenuo glavu.
Pokuala sam razgovarati s njim o Benu. Samo jednom - jednom kad je bol zbog
njegove smrti bila tolika da sam jedva stajala na nogama. Morala sam podijeliti svoju
tugu s nekime - bilo kime - a dotad ve vie nisam imala nikog drugog s kim bih
razgovarala. Ali on me je prekinuo u pola reenice. To se nikad nije dogodilo, rekao je.
To dijete nikad nije postojalo.
Ben moda nikad nije udahnuo, ali ivio je. ivio je u meni, disao moj kisik i jeo moju
hranu, i bio je dio mene. Ali nikad ga vie nisam spomenula.
Ne mogu pogledati Patricka. Sad kad sam poela, ne mogu se zaustaviti i rijei se
same kotrljaju iz mene. - Kad se rodio, nastala je grozna tiina. Netko je proglasio
vrijeme smrti i njeno su mi ga stavili u naruje, kao da ga ne ele ozlijediti, i ostavili nas
same s njim. Dugo sam samo leala i gledala njegovo lice, njegove trepavice, usne.
Milovala sam mu dlan i zamiljala kako osjeam da mi stee prste, ali nakon nekog
vremena doli su po njega. Tad sam vrisnula, nisam ga pustila dok mi nisu dali neto za
smirenje. Ali ja nisam eljela spavati jer sam znala da u kad se probudim ponovno biti
posve sama.
Pogledam Patricka i vidim suze u njegovim oima, a kad mu pokuam rei da je u
redu, da sam dobro, i sama se rasplaem. Drimo se jedno za drugo u automobilu uz rub
ceste dok sunce ne pone zalaziti i tek tad krenemo dalje kui.
Patrick zaustavi automobil na parkiralitu kampa i prati me stazom do kolibe.
Najamnina je plaena do kraja mjeseca, ali ja usporim jer mi glavom odzvanjaju
Iestynove rijei; njegovo gaenje dok mi je govorio da odem.
- Nazvao sam ga - kae Patrick, itajui mi misli. - Sve sam mu objasnio.
Patrick je smiren i njean, kao da sam bolesnica koja se oporavlja od duge bolesti.
Osjeam se sigurno s rukom u njegovoj.
- Hoe li otii po Beaua? - pitam kad stignemo do kolibe.
- Ako eli.
Kimnem. - Samo elim da se sve vrati u normalu. - To rekavi, shvaam da nisam
sigurna to je normala.
Patrick navue zavjese i skuha mi aj, a kad se uvjeri da mi je toplo i da sam se
ugodno smjestila, njeno me poljubi u usta i ode. Promatram svoj ivot ovdje u zaljevu:
fotografije i koljke; Beauovu zdjelicu za vodu na kuhinjskom podu. Ovdje se osjeam
vie kod kue nego ikad u Bristolu.
Nagonski poseem za prekidaem stolne svjetiljke pokraj sebe. U prizemlju je jedino
ona upaljena i kupa prostoriju toplim sjajem boje marelice. Gasim je i uranjam u tamu.
ekam, ali puls mi ne ubrzava; dlanovi mi se ne znoje; dlaice na vratu ne jee se od
straha. Smijeim se: vie se ne bojim.

203
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

48

- I siguran si da je to prava adresa? - Ray je to pitanje postavio Stumpyju, ali pogledom je

obuhvatio cijelu prostoriju. U roku od dva sata nakon odlaska iz Kraljevskog suda,
okupio je ekipu specijalaca, a Stumpy saznao adresu Iana Petersena.
- Apsolutno - odvratio je Stumpy. - Prema popisu biraa stanuje na broju 72
Albercombe Terrace, to se poklapa s evidencijom prometnik prekraja. Petersen je
prije nekoliko mjeseci dobio tri kaznena boda zbog prebrze vonje i vozaka mu je bila
vraena na istu adresu.
- U tom sluaju, nadajmo se da je kod kue - rekao je Ray. Obratio se specijalcima
koji su ve postajali nestrpljivi. - Petersenovo kapenje veomaje vano, ne samo zbog
rjeavanja sluaja Jordan, nego i zbog Jennine sigurnosti. Zlostavljao ju je dugi niz
godina, to je kulminiralo Jenninim odlaskom nakon to je Petersen pregazio Jacoba i
pobjegao s mjesta nesree.
Specijalci su kimnuli, nepokolebljivo odlunih lica. Svi su shvatili kakav je ovjek Ian
Petersen.
- Podaci pokazuju da je ve dobio upozorenje zbog nasilja, to nije nikakvo udo, a
usto je ve bio osuen zbog vonje u pijanom stanju i izazivanja nereda - nastavio je Ray.
- Ne elim riskirati s njim pa zato samo uimo, stavimo mu ksice i izaimo. Jeste li
skvatili?
- Shvatili smo - zauo se zborni odgovor.
- Tad krenimo.

***

Albercombe Terrace prosjena je ulica s uskim plonicima i previe parkiranih

automobila. Kua na broju 72 od svojih se susjeda izdvajala samo po navuenim
zavjesama na svim prozorima.
Ray i Kate parkirali su u susjednoj ulici i ekali potvrdu da su specijalci stigli do
stranjeg dijela Petersenove kue. Kate je ugasila motor i sjedili su u tiini, uz ritmiko
kuckanje motora koji se hladio.
- Jesi li dobro? - upitao je Ray.
- Da - ukoeno je odgovorila Kate. Izraz na njezinu licu bio je nepokolebljivo odluan
i niime nije odavao osjeaje duboko u njezinoj nutrini. Ray je osjetio nalet vrele krvi u
ilama. Za nekoliko trenutaka taj adrenalin pomoi e mu da obavi posao, ali sad mu nije
mogao nigdje dati oduka. Lupnuo je stopalom po pedali kvaila i ponovno pogledao
Kate.
- Jesi li odjenula prsluk?
Kate je u odgovor lupila akom o prsa i Ray je uo tupi odjek pancirke ispod njezine
majice. Noeve je lako sakriti i brzo upotrijebiti, a Ray je u ivotu ve previe puta za
dlaku izbjegao opasnost da bi riskirao. Opipao je pendrek i sprej ispod sakoa i utjeila ga
je njihova prisutnost.
- Ostani blizu mene - rekao je. - I ako potegne oruje, bjei.
Kate je izvila obrve. - Zato to sam ena? - Prezirno je puhnula. - Povui u se kad i ti.
204
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Dovraga i politika korektnost, Kate! - Ray je pljesnuo dlanom o volan. Uutio je i

zagledao se kroz prednje staklo u praznu ulicu. - Ne elim da nastrada.
Prije no to su i on i ona uspjeli rei ita drugo, zapucketali su njihovi voki-tokiji. -
Nula est, efe.
Jedinice su bile na poloaju.
- Primljeno - odgovorio je Ray. - Izae li kroz stranja vrata, uhapsite ga. Mi idemo
na prednja.
- Primljeno - zauo se odgovor i Ray je pogledao Kate.
- Spremna?
- Spremnija neu biti.
Otpjesaili su do ugla i brzo prili ulaznim vratima. Ray je zalupao na vrata i izvio se
na prste pa provirio kroz stakleni otvor iznad zvekira.
- Vidi li ita?
- Ne. - Pokucao je ponovno i kucanje je odjeknulo u praznoj ulici.
Kate je rekla u svoj radio. - Tango Charlie 461 kontroli, moete li me spojiti s Bravo
Foxtrotom 275?
- Spojeno.
Govorila je izravno dvojici policajaca iza kue. - Ima li znakova kretanja?
- Nema.
- Primljeno. Ostanite gdje jeste.
- Hoemo.
- Hvala, kontrolo. - Kate je gurnula radio natrag u dep i obratila se Rayu. - Vrijeme
je za veliki crveni klju.
Gledali su kako ekipa za nasilni ulaz u kuu zamahuje crvenim metalnim ovnom
prema vratima. Zauo se glasan tresak i drvo se raskolilo, a vrata naglo otvorila i udarila
o zid uskog kodnika. Ray i Kate su se odmaknuli, a specijalci utrali u kuu i rasprili se
u parovima kako bi provjerili sve prostorije.
- isto!
- isto!
- isto!
Ray i Kate uli su za njima, ne isputajui jedno drugoga iz vida i ekajui potvrdu da
je Petersen pronaen. Prole su jedva dvije minute, a narednik specijalaca spustio se
stubama odmahujui glavom.
- Nemamo sree, efe - rekao je Rayu. - Kua je prazna. Spavaa soba je ispranjena -
ormar je prazan, a u kupaonici nema niega. Izgleda da je zbrisao.
- Sranje! - Ray je lupio akom po ogradi. - Kate, nazovi Jennu na mobitel. Saznaj gdje
je i reci joj da ne mrda. - Krenuo je dugim koracima prema automobilu, a Kate je morala
potrati da ga sustigne.
- Iskljuen je.
Ray je sjeo za volan i upalio motor.
- Kamo emo sad? - upitala je Kate stavljajui pojas.
- U Wales - turobno je odvratio Ray.
Vozei je izvikivao upute Kate. - Javi se naima i reci im da izvuku sve to imaju o
Petersenu. Kontaktiraj Thames Valley i pobrini se da netko posjeti Eve Manning u
Oxfordu: ve joj je jednom zaprijetio i velika je mogunost da e se vratiti. Nazovi Juni

205
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Wales i prijavi zabrinutost za ivot Jenne Gr... - Ispravio se: - Jenne Petersen. elim da
netko ode do kolibe i provjeri je li ona dobro.
Kate je zapisivala Rayova nareenja i obavjetavala ga o rezultatima svakog poziva.
- U Penfachu veeras nitko nije deuran pa e poslati nekog iz Swansee, ali
Sunderland veeras igra na domaem terenu i cijeli je grad pod opsadnim stanjem.
Ray je ogoreno uzdaknuo. - Znaju li da ju je zlostavljao?
- Da, i rekli su da e im to biti prioritet, samo to ne mogu jamiti kad e se netko
moi toga primiti.
- Isuse - rekao je Ray. - Kakva sprdaina.
Kate je lupkala olovkom o prozor ekajui da Patrick odgovori na poziv. - Zvoni, ali
se nitko ne javlja.
- Moramo dobiti nekog drugog. Nekog mjetanina - rekao je Ray.
- to je sa susjedima? - Kate se uspravila i spojila na internet na mobitelu.
- Nema susjeda... - Ray je pogledao Kate. - Pa da, kamp!
- Shvatila sam. - Kate je pronala broj i nazvala. - Javi se, javi se...
- Stavi ga na zvunik.
- Halo, kamp Penfach, Bethan je.
- Bog, ovdje narednica Kate Evans iz bristolske kriminalistike policije. Traim
Jennu Gray - jeste li je vidjeli danas?
- Danas ne, duice. Zar Jenna nije u Bristolu? - Bethanin glas postao je oprezan. -
Neto ne valja? Neto se dogodilo na sudu?
- Osloboena je. Sluajte, ao mi je to vas pourujem, ali Jenna je otila iz Bristola
oko tri sata poslijepodne i moram se uvjeriti da je sigurno stigla kui. Patrick Mathews
ju je vozio.
- Nisam vidjela ni nju ni njega - rekla je Bethan - ali Jenna je definitivno ovdje. Bila je
na plai.
- Kako znate?
- Nedavno sam se vratila iz etnje sa psima i vidjela sam njezin natpis u pijesku.
Iako, bio je drugaiji nego inae, zapravo veoma udan.
Ray je osjetio kako ga obuzima jeza. - to pie?
- to se dogaa? - otro je upitala Bethan. - to mi ne govorite?
- to pie? - Nije elio vikati i naas je pomislio da je Bethan spustila slualicu. Kad je
najzad odgovorila, oklijevanje u njezinu glasu dalo mu je do znanja da je svjesna kako
neto ozbiljno nije kako treba.
- Pie samo izdan.

206
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

49

Nisam namjeravala zaspati, ali naglo trznem glavom zauvi kucanje na vratima i
masiram ukoeni vrat. Treba mi jedna sekunda da se sjetim da sam kod kue. Kucanje
ne prestaje. Pitam se koliko dugo Patrick ve eka. Uspravim se na noge lecnuvi se od
gra u listu.
Dok okreem klju u bravi, osjeam kako me hvata strah, ali prije no to uspijem
reagirati, vrata se naglo otvore i pribiju me o zid. Ian je crven u licu i zadihan.
Pripremam se za njegovu aku, ali nema je, i ja brojim otkucaje srca dok on polako
ponovno navlai zasun.
Jedan, dva, tri.
Brzo i estoko, lupa o moja prsa. Sedam, osam, devet, deset.
Tad je spreman, tad se okree prema meni s osmijehom koji poznajem kao svoj
vlastiti. Osmijehom koji mu ne dosee do oiju; koji nagovjetava to mi sprema.
Osmijehom koji mi govori da se pribliava kraj, ali nee biti brz.
Hvata me za vrat, snano pritie palac o kost na vrhu moje kraljenice. Neugodno
je, ali ne boli.
- Dala si moje ime policiji, Jennifer.
- Nisam...
Hvata me za kosu i silovito potee prema sebi, a ja mirim ekajui eksploziju bola
kad mi razbije nos elom. Kad ponovno otvorim oi, lice mu je na dva centimetra od
moga. Vonja na whisky i znoj.
- Ne lai mi, Jennifer.
Zatvaram oi i govorim si da mogu ovo preivjeti, iako ga svaki atom mog tijela eli
preklinjali da me odmah ubije.
epa me za eljust slobodnom rukom i kaiprstom prelazi preko mojih usana, gura
prst u moja usta. Osjeam da u povratiti i potiskujem taj poriv dok on pritie moj jezik.
- Prevarantska kuko - kae, slatko kao da mi daje kompliment. - Obeala si mi,
Jennifer. Obeala si da nee ii na policiju, a to sam danas vidio? Vidio sam kako
kupuje vlastitu slobodu prodajui moju. Vidio sam svoje ime - svoje jebeno ime! - po
cijelom Bristol Postu.
- Rei u im. - Te rijei mukle odzvanjaju oko njegova prsta. - Rei u im da to nije
istina. Rei u da sam lagala. - Slina mi curi iz usta na Ianovu ruku i on je pogleda s
gaenjem.
- Ne - kae. - Nee ti nita nikome rei.
Lijevom me rukom i nadalje dri za kosu, a desnu podie s moje eljusti kako bi me
snano oamario. - Idi gore.
Stiem ake uz tijelo, znajui da ne smijem podii ruku kako bih zatitila lice koje
pulsira u ritmu mog srca. Osjeam krv u ustima i nijemo progutam slinu. - Molim te -
kaem, kretavim, neprirodnim glasom - molim te nemoj... - Traim rijei koje bih
upotrijebila, rijei koje e ga najmanje izazvati. Nemoj me silovati, elim rei. To se
dogodilo ve toliko puta da ne bi trebalo biti vano, ali svejedno ne mogu podnijeti

207
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

pomisao na njegovo tijelo ponovno na meni, u meni, na zvukove koje silom izaziva iz
mene, a koji protuslove mrnji koju prema njemu osjeam.
- Ne elim se seksati - kaem i proklinjem zapinjanje u glasu koje mu odaje koliko mi
to znai.
- Da se seksam s tobom? - Pljune, kapljice sline pogode mi lice. - Ne laskaj si,
Jennifer. - Puta me i odmjerava od glave do pete. - Idi gore.
Moje noge prijete popustiti u onih nekoliko koraka do stuba i putem na kat vrsto se
drim za ogradu, osjeajui ga iza sebe. Pokuavam izraunati kad e se Patrick vratiti,
ali izgubila sam svaki pojam o vremenu.
Ian me gura u kupaonicu.
- Skini se.
Stidim se koliko se lako pokoravam.
On prekrii ruke i gleda kako se muim s odjeom. Sad slobodno plaem, iako znam
da e ga to razbjesniti. Ne mogu prestati.
Ian zaepi odvod kade. Odvrne slavinu s hladnom vodom, ali onu s vruom ne dira.
Naga sam, stojim pred njim i drhtim, a on s gaenjem promatra moje tijelo. Sjetim se
vremena kad bi poljubio moje lopatice pa njeno, gotovo s potovanjem kliznuo usnama
niz moje dojke i preko trbuha.
- Samo sebe moe kriviti - uzdahne. - Mogao sam te dovesti natrag kad god sam
htio, ali pustio sam te. Nisam te elio. Morala si samo drati jezik za zubima i mogla si
ovdje ivjeti svoj bijedni ivot. - Odmahne glavom. - Ali nisi, zar ne? Otila si na policiju i
sve izblebetala. - Zavrne slavinu. - Ulazi.
Ne opirem se. Sad nema smisla. Ulazim u kadu i sjedam. Ledena voda izbija mi dah, a
bol epa utrobu. Pokuavam se zavarati da je voda topla.
- A sad se operi kako treba.
Uzima bocu izbjeljivaa s poda uz zahod i otvori je. Zagrizem usnu. Jednom me je
natjerao da popijem izbjeljiva. Jednom kad sam se kasno vratila kui s objeda s ekipom
s faksa. Rekla sam mu da sam izgubila pojam o vremenu, ali on je natoio gustu tekuinu
u vinsku au i gledao kako je prinosim usnama. Zaustavio me je nakon prvog gutljaja,
prasnuvi u smijeh i rekavi mi da bi je samo idiot popio. Povraala sam cijelu no i
danima osjeala okus izbjeljivaa u ustima.
Ian izlijeva izbjeljiva na moju krpicu za kupanje i on se prelijeva preko rubova,
kapa u kadu u kojoj se modri cvjetovi ire povrinom vode kao tinta na bugaici. Prua
mi krpicu.
- Izribaj se.
Trljam ruke krpicom i nastojim se zapljusnuti vodom u pokuaju da razrijedim
izbjeljiva.
- A sad ostatak tijela - kae. - I ne zaboravi lice. Poteno se izribaj, Jennifer, ili u te ja
izribati. Moda e to isprati malo tvoje zloe.
Daje mi upute dok ne operem svaki komadi svog tijela. Koa me pee. Uronim u
ledenu vodu kako bih ublaila peckanje, a zubi mi nekontrolirano cvokou. Ovaj bol, ovo
ponienje: ovo je gore od smrti. Kraj ne moe doi dovoljno brzo.
Vie ne osjeam stopala. Poseem za njima i masiram ih, ali moji prsti kao da
pripadaju nekom drugom. Hladnou vie i ne osjeam. Pokuavam sjesti u kadi, da mi
barem pola tijela bude izvan vode, ali on me prisiljava da legnem, nezgrapno savinutih
nogu kako bih stala u malu kadu. Ponovno puta hladnu vodu do vrha kade. Srce mi vie
ne lupa glasno u uima; sad nesigurno kucka u grudima. Osjeam se tromo i tupo, a
208
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ianove rijei ujem kao iz velike daljine. Zubi mi cvokou i ugrizem se za jezik, ali jedva
primjeujem bol.
Dok sam se prala, Ian je stajao iznad mene, ali sad sjedi na sputenoj zahodskoj
dasci. Ravnoduno me promatra. Pretpostavljam da e me utopiti. Nee mu trebati dugo
- ve sam ionako polumrtva.
- Lako te je bilo pronai, zna. - Govori nehajno, kao da sjedimo u pubu i
razgovaramo o novostima u svojim ivotima, kao stari prijatelji. - Nije teko postaviti
web-stranicu bez papirnatog traga, ali bila si previe glupa da shvati kako svatko moe
nai tvoju adresu.
Nita ne odgovorim, ali njemu odgovor kao da i ne treba.
- Vi ene mislite da moete same - kae. - Mislite da vam mukarci ne trebaju, ali kad
vas pustimo da se same snalazite, beskorisne ste. Sve ste iste. I te lai! Isuse, kako vi
ene laete. Jedna za drugom lai vam se kotrljaju s ravastik jezika.
Strano sam umorna. Oajniki umorna. Osjeam kako klizim pod vodu i naglo se
prenem. Zarivam nokte u bedro, ali jedva ih osjeam.
- Mislite da vas neemo prozreti, ali uvijek vas progledamo. Vae lai, vau izdaju,
vau drsku nevjeru.
Preplavljuju me njegove rijei.
- Od poetka sam savreno jasno dao do znanja da ne elim djecu - kae Ian.
Zatvaram oi.
- Ali nas u tome nitko nita ne pita, zar ne? Vano je samo to ena eli. ena ima
pravo izabrati? A to je s mojim izborom?
Sjetim se Bena. Bio je nadomak ivota. Da sam ga barem uspjela sauvati jo
nekoliko tjedana...
- I najednom dobijem sina - kae Ian - i od mene se oekuje da slavim! Slavim dijete
koje nikad nisam elio. Dijete koje nikad ne bi ni postojalo da me gadura nije nasamarila.
Otvaram oi. Bijele ploice izinad slavina proarane su sivim linijama i ja ih pratim
pogledom dok mi se oi ne ispune vodom i ploice se ponovo ne zamute. Govori
nesuvislo. Ili ja ne shvaam smisao. elim neto rei, ali jezik kao da mi je prevelik za
usta. Nisam nasamarila Iana i na prevaru ostala trudna. Dogodilo se sluajno, ali njemu
je bilo drago. Rekao je da to sve mijenja.
Ian se naginje, s laktovima na koljenima i ustima na sklopljenim dlanovima, kao da
se moli. Ali ake su mu stisnute, a mii uz oko nekontrolirano se trza.
- Rekao sam joj kakva je situacija - kae. - Rekao sam joj, bez obaveza. Ali ona je to
upropastila. - Pogleda me. - To je trebao biti seks za jednu no, brza jebaina s
beznaajnom curom. Nije bilo razloga da ikad sazna za to. Samo to je ona ostala trudna
i umjesto da odjebe natrag kui, odluila je ostati i zagorati mi ivot.
Nastojim dokuiti smisao Ianovih rijei. - Ima sina? - uspijevam upitati.
On me pogleda i neveselo se nasmije. - Ne - ispravi me. - On nikad nije bio moj sin.
Bio je dijete jedne poljske fufe koja je istila zahode na poslu - ja sam bio samo donator
sperme. - Ustane i izravna koulju. - Kad je saznala da je trudna, dola mi je kucati na
vrata, a ja sam joj jasno dao do znanja da ne moe raunati na mene odlui li zadrati
dijete. - Uzdahne. - Nije mi se javljala dok mali nije krenuo u kolu. A nakon toga nije
odustajala. - Usta mu se krive dok traljavo oponaa istonoeuropski naglasak. - Treba
mu otac, Iane. elim da Jacob zna tko mu je otac.
Podiem glavu. S naporom koji u meni izaziva bolni vrisak, odgurujem se dlanom o
dno kade dok se ne uspravim u sjedei poloaj. - Jacob? - pitam. - Zar si ti Jacobov otac?
209
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Ian uti i promatra me. Tad me naglo epa za ruku. - Izlazi.

Padam preko ruba kade i ruim se na pod. Noge su mi beskorisne nakon sat
vremena u ledeno hladnoj vodi.
- Pokrij se. - Dobacuje mi kuni ogrta i ja ga navlaim, mrzei se zbog zahvalnosti
koju osjeam. Vrti mi se u glavi: Jacob je bio Ianov sin? Ali kad je Ian saznao da je Jacob
nastradao u onoj nesrei, mora da je...
Napokon shvaam istinu i kao da mi je netko zario no u trbuh. Jacobova smrt nije
bila nesretan sluaj. Ian je ubio vlastitog sina i sad e ubiti mene.

210
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

50

- Zaustavi automobil! - rekao sam.

Nisi pokazala nikakvu namjeru da se zaustavi i ja sam zgrabio volan.
- Iane, ne! - Pokuala si oteti volan od mene i pogodili smo rub plonika pa se odbili
natrag nasred ceste, za dlaku promaivi automobil koji je dolazio iz suprotnog smjera.
Nisi imala drugog izbora osim podii stopalo s gasa i pritisnuti konicu. Zaustavili smo
se dijagonalno na cesti.
- Izlazi!
Nisi oklijevala, ali kad si izala iz vozila, nepomino si stajala uz vrata, prekrivena
kiicom. Obiao sam automobil i priao ti. - Pogledaj me.
I nadalje si zurila u tlo.
- Rekao sam ti da me pogleda!
Polako si podigla glavu, ali zurila si negdje iza mene, preko mog ramena. Namjestio
sam se tako da budem tik ispred tebe, ali ti si odmah okrenula glavu i zabuljila se preko
mog drugog ramena. Zgrabio sam te za ramena i grubo prodrmao. elio sam te uti kako
jaue: rekao sam si da u prestati kad vrisne, ali nisi ni pisnula. eljust ti se stisnula od
susprezanja. Igrala si se sa mnom, Jennifer, ali ja u pobijediti. Natjerat u te da vrisne.
Pustio sam te, a ti nisi mogla prikriti olakanje koje ti je preletjelo licem. Jo uvijek je
bilo ondje kad sam stisnuo aku i zabio ti je u lice.
Pogodio sam te ispod brade i glava ti se trznula i udarila o krov automobila. Noge su
ti popustile i kliznula si na cestu. Na kraju si zacvilila, kao udareni pas, a ja sam se morao
nasmijeiti toj maloj pobjedi. Meutim, nije bila dovoljna. elio sam te uti kako me
preklinje za oprost; kako priznaje da si oijukala; priznaje da si se jebala s nekim
drugom.
Gledao sam kako mlatara po mokrom asfaltu. Uobiajeni osjeaj olakanja izostao
je - ona kugla uarenog bijesa u meni jo uvijek se nadimala, rasla iz sekunde u sekundu.
Dovrit u to kod kue.
- Ulazi u auto.
Gledao sam kako s naporom ustaje. Krv ti je curila iz usta i neuspjeno si je
zaustavljala alom. Pokuala si sjesti ponovno za volan, ali povukao sam te. - Na drugu
stranu. - Upalio sam motor i odvezao se prije no to si zatvorila vrata. Preplaeno si
vrisnula zalupivi vratima i prtljala oko pojasa. Nasmijao sam se, ali to jo nije umirilo
bijes u meni. Naas sam se zapitao imam li infarkt: u prsima me je nepodnoljivo stezalo,
bolno sam i teko disao. Ti si mi to uinila.
- Uspori - rekla si - vozi prebrzo. - Govorila si kroz mjehurie krvi u ustima i vidio
sam kako prska njome pretinac za rukavice. Ubrzao sam, da ti pokaem da ne moe
upravljati mnome. Bili smo u mirnoj stambenoj ulici, s urednim kuama i parkiranim
automobilima koji su zauzimali moju stranu ceste. Skrenuo sam na suprotnu traku da ih
preteknem, iako su nam se pribliavali farovi vozila iz suprotnog smjera, i nagazio sam
papuicu gasa. Vidio sam kako sakriva lice rukama; truba je zatretala i pred oima mi
je zabljesnulo dok sam naglo vraao automobil u nau traku nekoliko sekundi prije no
to je bilo prekasno.

211
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Napetost u mojim prsima malo je popustila. Nisam dizao stopalo s gasa dok smo
skretali ulijevo, u dugu ravnu ulicu obrubljenu stablima. Uinila mi se poznatom, iako
sam ondje bio samo jednom ranije i ne bih ti mogao rei ime ulice. U njoj je ivjela Anya.
U njoj sam je jebao. Volan mi je iskliznuo iz ruku i automobil udario o rub plonika.
- Iane, molim te, molim te, uspori!
Po ploniku stotinjak metara ispred nas hodala je neka ena s malim djetetom.
Dijete je na glavi imalo kapicu s cofom, a ena... vre sam stisnuo volan. Privialo mi
se. Zamiljao sam da je ta ena ona, samo zato to smo bili u njezinoj ulici. To nije mogla
biti Anya.
ena je podigla glavu. Kosa joj je bila rasputena i nije nosila kapu niti navukla
kapuljau na glavu, usprkos kii. Gledala je u mene i smijala mi se, a djeak je trkarao
uz nju. Osjetio sam straan bol u glavi. To je bila ona.
Napucao sam Anyu nakon to sam je pojebao. Nije me zanimala repriza i nisam elio
viati njezino zgodno ali tupo lice po uredu. Kad se ponovno pojavila proli mjesec, ne
bih je bio prepoznao, ali bila je uporna. Gledao sam kako hoda prema bljesku farova.
eli znati tko mu je otac, eli te upoznati.
Sve bi upropastila. Taj mali sve bi upropastio. Pogledao sam te, ali ti si spustila glavu
u krilo. Zato me vie ne gleda? Neko si drala dlan na mom bedru dok sam vozio,
okretala bi se na sjedalu da me moe gledati. Sad si me jedva ikad gledala u oi. Ve
sam te gubio, a sazna li za maloga, nikad te neu vratiti.
Prelazili su preko ceste. U glavi mi je bubnjalo. Cmizdrila si i taj zvuk bio je kao
muha koja mi zuji u uhu.
Pritisnuo sam gas do daske.

212
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

51

- Ubio si Jacoba? - kaem, gotovo nesposobna oblikovati te rijei. - Ali zato?

- Sve bi mi upropastio - jednostavno odvrati Ian. - Da se Anya drala podalje, nita
im se ne bi dogodilo. Sama si je kriva.
Razmiljam o eni ispred Kraljevskog suda, njezinim stopalima u jeftinim
tenisicama. - Je li trebala novac?
Ian se nasmije. - Novac ne bi bio problem. Ne, eljela je da budem otac. Da viam
malog vikendom, da povremeno prespava kod mene, da mu kupujem jebene
roendanske darove... - Naglo uuti dok ja ustajem, hvatajui se za umivaonik i oprezno
testirajui mogu li moje bolne noge podnijeti teinu mog tijela. Stopala me peku dok se
zagrijavaju. Pogledam u zrcalo i ne prepoznajem to vidim.
- Saznala bi za njega - kae Ian. - Za Anyu. Napustila bi me.
Stane iza mene i njeno poloi ruke na moja ramena. Vidim izraz njegova lica koji
sam vidjela toliko mnogo puta ujutro nakon to bi me premlatio. Neko sam si govorila
da je to skruenost - iako se on nijednom nije ispriao - ali sad shvaam da je to bio
strah. Strah da u ga vidjeti onakvim kakav uistinu jest. Strah da e mi prestati biti
potreban.
Razmiljam kako bih voljela Jacoba kao vlastitog sina; kako bih ga prihvatila i igrala
se s njim i birala darove samo da vidim sreu na njegovu licu. I najednom imam osjeaj
da mi Ian nije oduzeo jedno, nego dvoje djece, i u njihovim izgubljenim ivotima
pronalazim snagu.

***

Glumim slabost i zurim u umivaonik pa zadnjim ostacima snage najednom zabacim

glavu. ujem muni prasak kad zatiljkom pogodim njegovu nosnu kost.
Puta me, prinosi obje ruke licu, krv mu curi niz prste. Trim pokraj njega u sobu i
na hodnik, ali previe je brz, kvata me za zapee prije no to uspijem pobjei stubama.
Njegovi krvavi prsti klize niz moju mokru kou i otimam se ne bih li se oslobodila,
zabijam mu lakat u trbuk i dobivam udarac od kojeg ostajem bez zraka. Odmorite je u
mrklom mraku i ne znam gdje sam - gdje su stube? Pipkam naokolo bosim stopalom i
prstima dodirujem metal ograde na gornjoj stubi.
Pognem se ispod Ianove ruke i objema rukama poseem prema zidu. Savijam
laktove kao da radim sklekove pa se snano odgurnem, zabijam svom teinom u njega.
Kratko zajaukne gubei ravnoteu i pada, stropota se niz stube.
Tiina.
Palim svjetlo.
Ian lei u podnoju stuba i ne mie se. Lei niice na podu i vidim ranu na njegovu
tjemenu iz koje curi tanki mlaz krvi. Stojim i gledam ga, cijelo mi se tijelo trese.
vrsto se hvatam za ogradu i polako silazim stubama, ni naas ne skidajui pogled s
tijela ispruenog u dnu stuba. Korak prije kraja, zastajem. Vidim kako se Ianova prsa
jedva primjetno podiu.

213
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

I sama plitko i isprekidano diem, pa ispruim stopalo i lagano stanem na kameni

pod pokraj Iana, zaledivi se kao dijete koje se igra ledene kraljice.
Prekoraim preko njegove ispruene ruke.
Hvata moj gleanj i ja vrisnem, ali prekasno je. Na podu sam i Ian je na meni, vue se
uz moje tijelo, s krvlju na licu i rukama.
Pokuava govoriti, ali rijei ne izlaze; lice mu je izoblieno od napora.
Posee rukama prema mojim ramenima, i dok se pridie do razine mog lica, estoko
ga udaram koljenom u meunoje. On rikne, pusti me i presavine se od bola, a ja
eprtljavo ustajem. Ne oklijevam, trim prema vratima i napipavam zasun koji mi
dvaput klizne iz ruke prije no to ga najzad uspijem povui i otvoriti vrata. Noni je zrak
hladan i oblaci zamrauju sve osim tanke pruge mjeseine. Naslijepo trim i tek sam
krenula kad zaujem Ianov teki korak iza sebe. Ne osvrem se da provjerim koliko je
daleko, ali ujem ga kako stenje i sve tee die sa svakim novim korakom.
Po kamenoj stazi teko je trati bosonog, ali buka iza mene naizgled jenjava i mislim
da sam se izvukla. Pokuavam suspregnuti dah dok trim; proizvesti to je mogue
manje buke.
Tek kad ujem razbijanje valova o obalu, shvaam da sam promaila skretanje
prema kampu. Proklinjem svoju glupost. Sad imam samo dvije mogunosti: spustiti se
stazom na plau, ili skrenuti nadesno i nastaviti stazom uz obalu sve dalje od Penfacha.
Tom sam stazom mnogo puta etala s Beauom, ali nikad nou - previe je blizu ruba
litice i uvijek sam se bojala da bi se Beau mogao poskliznuti. Naas oklijevam, ali
pomisao na zarobljenost na plai prestravljuje me: nastavim li trati, neu li imati veu
ansu? Skreem nadesno stazom uz obalu. Vjetar je sve jai i kako se oblaci pomiu,
mjeseina je sve sjajnija. Skupljam hrabrost i brzo pogledam iza sebe, ali staza je prazna.
Usporavam do hoda pa zastanem i oslukujem. Osim mora nita se ne uje, i moje se
srce poinje smirivati. Valovi se ritmiki razbijaju o obalu i ujem daleku trubu broda na
puini. Pokuavam doi do daha i pribrati se.
- Nema kamo pobjei, Jennifer.
Okreem se kao munja, ali ne vidim ga. kiljim kroz tamu i razabirem divlju ikaru;
nogostup; u daljini malu graevinu za koju znam da je pastirska koliba.
- Gdje si? - doviknem, ali vjetar nosi moje rijei do mora. Udahnem kako bih
vrisnula, ali on je u hipu iza mene, njegove su podlaktice na mom vratu, diu me uvis i
pritiu dok posve ne ostanem bez daha. Zabijam lakat u njegova rebra i njegov stisak
poputa dovoljno da udahnem. Neu umrijeti, pomislim. Veinu svog odraslog ivota
provela sam skrivajui se i bjeei; u strahu; a sad, ba kad sam se poela osjeati
sigurnom, on se vratio kako bi mi to oduzeo. Neu mu to dopustiti. Osjeam nalet
adrenalina i naginjem se prema naprijed. Taj pokret dovoljan je da se uspijem otrgnuti
od njega.
Ali ne trim. Dovoljno sam bjeala od njega.
Posee za mnom, a ja pruam ruku i pogodim ga dlanom ispod brade. Zanjie se od
udarca i nekoliko sekundi samo se klacka na rubu litice. Posee za mnom, pokuava
noktima epati moj kuni ogrta, okrzava prstima tkaninu. Vrisnem i uzmaknem, ali
gubim ravnoteu i naas pomislim kako u pasti s njim, kako emo se zajedno razlupati
o liticu na putu do mora. Ali tad shvaam da leim licem uz rub litice, a on pada. Gledam
ka podnoju i vidim njegove iskolaene oi, prije no to ga valovi progutaju.

214
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

52

Rayov telefon zazvonio je dok su zaobilazili Cardiff. Pogledao je na zaslon.

- Detektiv inspektor Junog Walesa.
Kate je promatala Raya do kje sluao novosti iz Penfacha.
- Hvala Bogu na tome - rekao je Ray u mobitel. - Nema problema. Hvala to ste mi
javili.
Zavrio je poziv i dugo, sporo uzdahnuo. - Jenna je dobro. Odnosno, nije ba dobro,
ali iva je.
- A Petersen? - upitala je Kate.
- Nije imao toliko sree. Po svemu sudei, Jenna je bjeala stazom uz obalu kad ju je
sustigao. Borili su se i Petersen je preletio preko ruba litice.
Kate se lecnula. - Kakva grozna smrt.
- Nita bolje nije ni zasluio - rekao je Ray. - itajui izmeu redaka, ne mislim ba
da je doslovce pao, ako zna to elim rei, iako krim-policija u Swansei ispravno
postupa kad to arhivira kao nesretan sluaj.
Uutjeli su.
- Hoemo li natrag do postaje? - upitala je Kate.
Ray je odmahnuo glavom. - Nema smisla. Jenna je u bolnici u Swansei, a mi smo
ondje za manje od sat vremena. Ba bismo i mogli dotjerati stvar do kraja i neto
prigristi prije no to krenemo natrag kui.
Promet se malo raistio i do bolnice u Swansei stigli su netom iza sedam. Ulaz u
hitni prijam bio je zakren puaima s brzinski povezanim rukama, zavijenim
glenjevima i raznoraznim nevienim ozljedama. Ray je zaobiao mukarca koji se
previo u struku od bolova u elucu, ali je i nadalje eljno uvlaio cigaretu koju mu je
djevojka drala u ustima.
Miris dima u hladnom zraku zamijenila je toplina odjela hitne slube i Ray je
maknuo policijskom iskaznicom umornoj slubenici na alteru. Uputila ih je kroz klizna
vrata na odjel C, i iz njega u neku bonu prostoriju u kojoj je Jenna leala oslonjena na
hrpu jastuka.
Ray se okirao ugledavi tamnoljubiaste modrice koje su virile iz bolnike
spavaice i irile se po njezinu vratu. Kosa joj je bila rasputena i padala na ramena, a
umor je bio kao urezan u njezino lice. Patrick je sjedio pokraj nje, s odbaenim
novinama otvorenim na krialjci.
- Hej - tiho je rekao Ray. - Kako ste?
Slabano se osmjehnula. - Imala sam i boljih dana.
- Mnogo ste toga propatili. - Ray se zaustavio uz krevet. - ao mi je to ga nismo
uhvatili na vrijeme.
- Sad to vie nije vano.
- ujem da ste bili junak dana, gospodine Matkews - obratio se Ray Patricku koji je
podigao ruku u znak prosvjeda.

215
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Teko. Da sam doao sat vremena ranije, moda bih i bio od neke koristi, ali
zadrali su me u ambulanti i kad sa doao onamo... znate... - Pogledao je Jennu.
- Mislim da se bez tebe ne bih mogla vratiti do kolibe - rekla je. - Mislim da bih jo
uvijek leala ondje i zurila u more. - Zadrhtala je, a Raya je podila jeza iako je u sobici
bilo zaguljivo. Kakav je bio osjeaj leati na rubu litice?
- Jesu li rekli koliko e vas dugo zadrati? - upitao je.
Jenna je odmaknula glavom. - ele me zadrati na promatranju, to god to znailo,
ali nadam se da nee biti due od dvadeset i etiri sata. - Pogledavala je as Raya as
Kate. - Hou li biti u nevolji? Jer sam vam lagala tko je vozio?
- Postoji mali problemi ometanja tijeka istrage o kojem valja razmisliti - odvratio
je Ray - ali prilino sam siguran da emo zakljuiti da nije u javnom interesu jahati po
njemu - rekao je Ray. Nasmijeio se, a Jenna je odahnula od olakanja.
- Ostavit emo vas da se odmarate - nastavio je Ray. Pogledao je Patricka. - Pazite na
nju, moe?
Otili su iz bolnice i odvezli se do policijske postaje u Swansei, u kojoj je lokalni
detektiv inspektor elio razgovarati s njima. DI Frank Rushton bio je nekoliko godina
stariji od Raya i imao tjelesnu grau koja je navodila na pomisao da bi na ragbijakom
terenu bio vie kod kue nego u uredu. Srdano ih je doekao i uveo u svoj ured pa
ponudio kavom, koju su oni odbili.
- Moramo se vratiti - rekao je Ray. - Inae e ovdje prisutna detektivka Evans
nepotrebno opteretiti budet prekovremenim satima.
- teta - rekao je Frank. - Mi idemo na curry - jedan od naih kapetana ide u
mirovinu pa mu pripremamo svojevrsnu oprotajku. Bilo bi nam drago da nam se
pridruite.
- Hvala - rekao je Ray - ali bit e bolje da odbijemo. Hoete li zadrati Petersenovo
tijelo, ili da nazovem mrtvozornika u Bristolu?
- Ako imate broj, bilo bi sjajno da mu se javite. Nazvat u ih kad izvuemo tijelo.
- Jo ga niste izvukli?
- Nismo ga jo pronali - odgovorio je Frank. - Stropotao se s litice otprilike
kilometar od kolibe u kojoj stanuje Grayova, u suprotnom smjeru od kampa Penfach.
Mislim da ste bili ondje, niste li?
Ray je kimnuo.
- Mukarac koji ju je pronaao, Patrick Mathews, odveo nas je onamo i nema dvojbe
da se to dogodilo ondje rekao je Frank. - Na tlu su tragovi u skladu s opisom borbe koji
nam je dala Grayova, a rub litice svjee je oguljen.
- Ali nema tijela?
- Da budem iskren, to nije nita udno. - Frank je primijetio Rayove izvijene obrve i
kratko se nasmijao. - Hou rei, nije neobino to odmah nismo pronali tijelo. Ponekad
netko skoi ili se posklizne s litice na povratku iz puba i potrebno je nekoliko dana - a
esto i due - da more izbaci tijelo. Ponekad se nikad ne vrate; ponekad se vrate samo
dijelovi.
- Kako to mislite? - upitala je Kate.
- Provalija je visoka ezdeset metara - odvratio je Frank. - Na putu dolje, moete
promaiti stijene, ali im sletite, razlupat ete se o njih i ne samo jednom. - Slegnuo je
ramenima. - Tijela se lako razbiju.
- Kriste, ivot uz more vie mi ne zvui naroito privlano - rekla je Kate.

216
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Frank se nacerio. - Jeste li sigurni da vas ne moemo nagovoriti na curry? Jednom

sam razmiljao o premjetaju u Avon i Somerset - bilo bi dobro uti to sam propustio. -
Ustao je.
- Rekli smo da emo neto prigristi - rekla je Kate promatrajui Raya.
- Pridruite nam se - rekao je Frank. - Bit e zabavno. Veina krim-policajaca bit e
ondje, kao i nekoliko plavaca. - Proveo ih je pokraj recepcije i rukovao se s oboma. - Sad
zavravamo i za nekih pola sata trebali bi se nai u Raju na High Streetu. Rjeenje ovog
sluaja va je veliki uspjeh, nije li? Trebali biste ostati preko noi i proslaviti u velikom
stilu!
Oprostili su se i Ray je osjetio kako mu eludac kruli dok su prilazili automobilu.
Pilei curry i pivo bili su upravo ono to mu je trebalo nakon dana kakav su proveli.
Pogledao je Kate i pomislio koliko bi uivao u bezbrinim razgovorima i alama s
ekipom iz Swansee. Bila bi prava teta odvesti se kui i Frank je imao pravo - vjerojatno
je mogao ostati prespavati s obrazloenjem da sutra jo treba povezati neke konce.
- Idemo - rekla je Kate. Zaustavila se okrenuvi se prema Rayu. - Bit e zabavno, i on
ima pravo, trebali bismo proslaviti. - Stajali su toliko blizu jedno drugome da su se
umalo dodirivali i Ray je zamislio kako se nakon curryja oprataju od momaka iz
Swansee; moda negdje piju jo jedno pie prije spavanja pa se vraaju u hotel. Progutao
je slinu, zamiljajui to bi se moglo dogoditi nakon toga.
- Drugi put - rekao je.
Nakon kratke tiine, Kate je polako kimnula. - Naravno. - Prila je automobilu, a Ray
je izvukao mobitel da poalje SMS Mags.
Dolazim kui. Da donesem veeru?

217
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

53

Bolniarke su bile ljubazne. Mojim su se ozljedama pozabavile mirno i uinkovito,

naizgled ne marei kad sam ih po stoti put zamolila da mi potvrde da je Ian mrtav.
- Gotovo je - kau lijenici. - A sad se odmorite.
Ne osjeam nikakvo naroito olakanje ili slobodu. Samo straan umor koji me ne
odbija napustiti. Patrick se ne mie od mene. Naglo se budim nekoliko puta nou i
odmah ga zateknem uz uzglavlje da otjera moje none more. Nakon nekog vremena
prihvaam sedativ koji mi bolniarka nudi. Mislim da ujem kako Patrick s nekim
razgovara telefonom, ali prije no to uspijem upitati s kim, ve ponovno spavam.
Kad se probudim, dnevno svjetlo probija se kroz rolete na prozoru i prugama svjetla
oslikava moj krevet. Na stoliu pokraj mene je pladanj.
- aj se dosad ve sigurno ohladio - kae Patrick. - Vidjet u mogu li pronai nekoga
tko e ti donijeti svjei.
- U redu je - kaem i nastojim sjesti u krevetu. Vrat me boli i oprezno ga dodirujem.
Patrickov mobitel zazuji i on ga podie da proita pristigli SMS.
- to je?
- Nita - kae. Mijenja temu. - Doktor kae da e te nekoliko dana boljeti, ali nita
nije slomljeno. Dali su ti neki gel da poniti djelovanje izbjeljivaa i morat e ga nanositi
svakodnevno kako ti se koa ne bi osuila.
Privlaim noge kako bih napravila mjesta da sjedne pokraj mene na krevet. elo mu
je namrteno i mrzim to sam ga toliko zabrinula. - Dobro sam - kaem. - asna rije.
Samo elim otii kui.
Vidim da trai odgovore na mom licu: eli znati to osjeam prema njemu, ali to ni
sama jo ne znam. Znam samo da ne mogu vjerovati vlastitoj procjeni. Usiljeno se
osmjehnem kako bih mu pokazala da sam dobro pa zatvorim oi, vie kako bih izbjegla
njegov pogled, nego zato to oekujem da u zaspati.
Bude me koraci pred vratima sobe i nadam se da dolazi lijenik, ali ujem Patricka
kako se nekome obraa. - Ovdje je. Idem u kantinu na kavu, da vas dvije imate malo
mira.
Ne mogu zamisliti tko bi to mogao biti, i ak i kad se vrata posve otvore i vidim vitki
lik u jarko utom kaputu s velikim gumbima, jo uvijek mi treba sekunda da shvatim tko
je to koga vidim. Otvaram usta, ali knedla u mom grlu prijei me da ita kaem.
Eve dotri do kreveta i zagrli me najvrim zagrljajem. - Toliko si mi nedostajala!
vrsto se grlimo dok nai jecaji ne utihnu, a onda sjedimo prekrienih nogu jedna
suelice drugoj i drimo se za ruke kao da smo ponovno djeca i sjedimo na donjem
krevetu u sobi koju smo dijelile.
- Oiala si se - kaem. - Lijepo ti stoji.
Eve smeteno dodirne svoj glatki bob. - Mislim da je Jeffu draa duga kosa, ali ja
volim ovu duinu. Usput, pozdravlja te. Oh, a djeca ti alju ovo. - Pretrauje torbicu i
izvlai zguvanu estitku za brz oporavak, savijenu napola. - Rekla sam im da si u
bolnici, pa misle da ima ospice.

218
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

Pogledam crte koji me prikazuje u krevetu prekrivenu tokicama i nasmijem se. -

Nedostajala su mi. Svi ste mi nedostajali.
- I ti si nama nedostajala. - Eve duboko udahne. - Nisam trebala rei ono to sam
rekla. Nisam imala prava to rei.
Sjeam se kako sam leala u bolnici nakon Benova roenja. Nitko se nije sjetio
odnijeti Perspexovu kolijevku iz sobe i rugala mi se s ruba mog vidnog polja. Eve je
dola i prije no to je ula za Benovu smrt, ali po izrazu njezina lica znala sam da su je
bolniarke presrele s vijeu. Neko predivno zamotan dar gurnula je na dno torbe,
zguvala i poderala papir u nastojanju da ga sakrije iz vida. Pitala sam se to e uiniti s
njim - hoe li pronai drugu bebu koja e nositi odjelce koje je osobno izabrala za mog
sina.
Isprva nije govorila, a onda se nije zaustavljala.
- Je li ti Ian neto uinio? Je, zar ne?
Okrenula sam se na drugu stranu, ugledala praznu kolijevku i zatvorila oi. Eve
nikad nije vjerovala Ianu, iako se potrudio da nikome ne pokae svoju pravu ud.
Nijekala sam da ita nije u redu: isprva zato to sam bila previe zaslijepljena ljubavlju
da bih vidjela pukotine u svojoj vezi, a kasnije zato to sam se previe stidjela priznati da
sam toliko dugo ostala s mukarcem koji me je toliko povrijedio.
eljela sam da me Eve zagrli. Samo da me vrsto zagrli i privine uz sebe, protiv boli
od koje sam jedva mogla disati. Ali moja je sestra bila ljuta, njezina vlastita tuga
zahtijevala je odgovore; razlog; nekoga koga e okriviti.
- Taj ovjek je samo nevolja - rekla je, a ja sam zamirila oi pred njezinom tiradom.
- Moda ti to ne vidi, ali ja vidim. Da nisi ostala s njim kad si zatrudnjela, moda bi jo
uvijek imala svoju bebu. Kriva si koliko i on.
Sva oajna, otvorila sam oi, Eveine rijei palile su mi utrobu. - Gubi se - rekla sam
napuklim ali odlunim glasom. - Moj te se ivot ne tie i nema pravo govoriti mi to da
inim. Gubi se! Vie te nikad ne elim vidjeti!
Eve je pobjegla s odjela, ostavila me da izbezumljeno pritiem rukama prazan
trbuh. Nisu me povrijedile Eveine rijei, koliko istina u njima. Moja je sestra jednostavno
rekla istinu. Ja sam bila kriva za Benovu smrt.
U tjednima koji su uslijedili Eve me je pokuala kontaktirati, ali nisam eljela razgovarati
s njom. Nakon nekog vremena prestala je pokuavati.

- Shvatila si kakav je Ian - sad joj kaem. - Trebala sam te posluati.

- Voljela si ga - jednostavno odgovori. - Kao to je mama voljela tatu.
Uspravim se u krevetu. - Kako to misli?
Eve uti i ja vidim da pokuava odluiti to e mi rei. Odmahujem glavom jer
najednom shvaam to sam odbijala priznati kao dijete. - Tukao ju je, zar ne?
Ona kimne bez rijei.
Razmiljam o svom zgodnom, pametnom ocu koji je uvijek nalazio neto smijeno
to e podijeliti sa mnom i vrtio me i kad sam bila prevelika za takve igre. Razmiljam o
majci; uvijek tihoj, nepristupanoj, hladnoj. Razmiljam koliko sam je mrzila jer mu je
dopustila da ode.
- Godinama je to trpjela - kae Eve - a onda sam ja jednog dana nakon nastave ula u
kuhinju i vidjela ga kako je tue. Vrisnula sam mu da prekine, a on se okrenuo i
oamario me.

219
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

- Gospode, Eve! - Muno mi je koliko se naa djetinja sjeanja razlikuju.

- Uasnuo se. Rekao je da mu je strano ao, da me nije vidio, ali ja sam vidjela izraz
u njegovim oima prije nego to me je udario. U tom me je trenutku mrzio i iskreno
vjerujem da me je mogao ubiti. U mami kao da se najednom neto okrenulo. Rekla mu je
da ode i on je bez rijei otiao.
- Kad sam se vratila s baleta, nije ga bilo - kaem, sjetivi se tuge koju sam osjetila
shvativi da ga nema.
- Mama mu je rekla da e otii na policiju ako nam se ikad vie priblii. Srce joj se
slomilo jer ga je udaljda od nas, ali rekla je da nas je morala zatititi.
- Nikad mi to nije rekla - kaem, ali znam da joj nikad nisam dala priliku. Pitam se
kako sam mogla tako pogreno protumaiti stvari. ao mi je to mama vie nije iva da
ih mogu ispraviti.
Emocije me preplave i grcam od suza.
- Znam, draga, znam. - Eve mi miluje kosu kao kad smo bile djeca pa me obgrli
rukama i sama se rasplae.
Ostaje dva sata, a Patrick postajkuje izmeu kantine i mog kreveta, elei nam dati
vremena nasamo, ali zabrinut da u se previe umoriti.
Eve me ostavlja s hrpom asopisa koje neu proitati i obeanjem da e doi
ponovno im se vratim u kolibu, to e, kako mi kae lijenik, biti za dan ili dva.
Patrick mi stisne ruku. - Iestyn alje dva deka s farme da ti oiste kolibu - kae - i
promijenit e bravu tako da e biti jedina koja e imati klju. - Mora da je vidio kako mi
licem prelijee zabrinutost. - Sve e dovesti u red - kae. - Bit e kao da se nita nije
nikad dogodilo.
Ne, pomislim, nikad nee biti tako.
Ali stisnem mu ruku u odgovor i na njegovu licu vidim samo iskrenost i ljubaznost, i
pomislim da bi, usprkos svemu, s ovim mukarcem ivot ipak mogao dalje. ivot bi
mogao biti dobar.

220
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

EPILOG

Veeri su postale due i Penfach je ponovno pronaao svoj prirodni ritam, naruen samo
ljetnim priljevom obitelji na putu prema plai. U zraku se osjea miris kreme za
sunanje i morske soli, a zvonce iznad seoske trgovine kao da nikad ne uti. Kamp se
otvara svjee obojan za novu sezonu; police su do vrha nakrcane potreptinama za
ljetovanje.
Turiste ne zanima mjesni skandal, a na moje olakanje, i seljani brzo gube
zanimanje za besposleno traanje. Do jeseni govorkanja ve prestaju, zatrta
nedostatkom novih informacija i estokim protivljenjem Bethan i Iestyna koji su si dali u
zadatak ispraviti sve one koji su tvrdih da znaju to se dogodilo. Ubrzo su spakirani i
odneseni i zadnji atori, prodane i zadnje kantice i lopatice, pojeden i zadnji sladoled, i
sve je zaboravljeno. Ondje gdje sam neko vidjela samo osudu i zatvorena vrata, sad
nailazim na ljubaznost i rairene ruke.
Iestyn je odrao rije i oistio kolibu. Promijenio je brave, ugradio nove prozore,
prebojao onaj natpis na drvenim vratima i uklonio sve tragove onoga to se dogodilo u
kolibi. I mada tu no nikad neu moi izbrisati iz sjeanja, jo uvijek elim ivjeti ondje,
visoko na litici i okruena samo zvukom vjetra. Sretna sam u svojoj kolibi i odbijam
dopustiti Ianu da mi uniti i taj dio ivota.
Uzimam u ruku Beauov povodac, a on nestrpljivo stoji uz vrata dok ja odijevam
kaput kako bih ga odvela da se jo jednom istri prije spavanja. Jo uvijek se ne mogu
natjerati da vrata ostavim nezakljuana, ali kad sam u kolibi, vie ih ne zakljuavam i ne
navlaim zasun, i ne skaem kad Bethan ue bez kucanja.
Patrick je vie ovdje nego u svojoj kui, iako prepoznaje moju povremenu ali hitnu
potrebu za samoom i prije no to je sama osvijestim, pa se diskretno odveze natrag u
Port Ellis, a mene ostavi mojim mislima.
Gledam plimu koja nadire zaljevom. Plaa je oguljena otiscima stopala etaa i
njihovih pasa, i galebova koji se obruavaju na pjeskulje u pijesku. Kasno je i nitko drugi
ne ee obalnom stazom navrh litice, gdje novopostavljena ograda podsjea etae da se
ne pribliavaju previe rubu. Najednom zadrhtim od osjeaja usamljenosti. elim da
Patrick veeras doe.
Valovi se lome na pijesku u mjehuriima bijele pjene koji nestaju kad se val
ponovno povue. Svaki nadire malo dalje i na nekoliko sekundi otkrije gladak, sjajni
pijesak, prije no to drugi naie kako bi ispunio taj prostor. Tek to se nisam okrenula,
kad opazim neto urezano u pijesak. Nestane u trenu. More preplavi natpis za koji vie
ni sama nisam sigurna da sam ga uistinu vidjela, a kad se zalazee sunce odrazi u vodi,
tamni, mokri pijesak zablista. Odmahujem glavom i okreem se prema kolibi, ali neto
me vue natrag i ponovno stajem na rub litice i promatram plau.
Ondje nema niega.
Navlaim kaput oko tijela kako bih se obranila od nenadane hladnoe koja me
okruuje. Privia mi se. Dolje na pijesku nita nije napisano; nita utisnuto debelim,
ravnim slovima. Ne vidim svoje ime.
Jennifer.

221
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

More ne oklijeva. Sljedei val razbije se preko znakova u pijesku i oni nestaju.
Samotni galeb obleti zaljev jo jedan posljednji put dok plima nadire, a sunce klizi iza
horizonta.
Nakon toga, svuda je samo tama.

222
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

AUTORIINA BILJEKA

Policijsku obuku zapoela sam 1999., a 2000. sam bila rasporeena u Oxford. U prosincu
te godine devetogodinji djeak poginuo je kad ga je pregazio ukradeni automobil u
naselju Blackbird Leys. etiri godine provedena je opsena istraga, prije no to je
zakljueno da se radi o ubojstvu iz nehata. Taj sluaj obiljeio je moje prve godine u
policijskoj slubi i jo uvijek je izazivao pitanja kad sam se tri godine kasnije pridruila
odjelu kriminalistike policije.
Ponuena je velika nagrada, a dravno odvjetnitvo obealo je suvozau imunitet od
kaznenog progona, istupi li i otkrije identitet vozaa. Ali iako je nekoliko ljudi bilo
uhapeno, ni protiv koga nije bila podignuta optunica.
Posljedice tog zloina snano su djelovale na mene. Kako je voza one Vauxhall
Astre mogao ivjeti s onime to je uinio? Kako je suvoza mogao utjeti? Kako se majka
tog djeteta ikad mogla pomiriti s tako stranim gubitkom? Fascinirale su me obavijesti
koje su pristizale nakon apela uz svaku godinjicu pogibije i marljivost policije koja je
pomno provjeravala svaku informaciju u nadi da e pronai tu jednu kariku koja
nedostaje.
Godinama kasnije, kad je umro moj vlastiti sin - u mnogo drugaijim okolnostima -
iz prve sam ruke iskusila kako osjeaju mogu zamagliti prosudbu i poela sam se pitati
kako bi mogli utjecati na dvije ene koje su svaka na svoj nain upletene u isti incident.
Rezultat je Pustila sam te.

223
KNJIGOTEKA
 daa&bocca

ZAHVALE

Uvijek sam itala zakvale u knjigama i udila se kako je mogue da je u nastanak jednog
jedinog djela upleteno toliko mnogo ljudi. Sad shvaam. Beskrajno sam zakvalna svojim
prvim itateljicama - Julie Coken, AJ Pearce, Merilyn Davies i ostalima koji su mi pomogli
da shvatim to funkcionira a to ne, i Peti Nightingale i Araminti Wkitley jer su vjerovale
u mene. Sretna sam to je moja agentica neponovljiva Sheila Crowley, ali nikad je ne bih
upoznala da nije bilo sluajnog razgovora s Vivienne Wordley, kojoj se moj rukopis
svidio dovoljno da ga proslijedi. Hvala Vivienne, Sheili, Rebecci i ostalima u Curtis
Brownu na svemu to inite. Niste mi mogli pronai bolji dom od Little, Browna. Sjajnu
Lucy Malagoni zavoljela sam istog asa kad sam je upoznala i ne bih mogla poeljeti
pronicaviju i entuzijastiniju urednicu. Hvala i Lucy, Thaliji, Anne, Sarah, Kirsteen i
ostalima u Little, Brownu, ukljuujui i sjajnu ekipu koja se bavi inozemnim pravima. Svi
su oni u poslu preko glave, ali uspijevaju mi dati osjeaj kao da je moja knjiga jedina na
kojoj rade.
Hvala i mojim bivim kolegicama Mary Langford i Kelly Hobson: Mary jer je
proitala ranu verziju, a Kelly na pomoi oko procedure u zadnji as. I na kraju, hvala
prijateljima i obitelji koji su uvijek vjerovali u mene; koji su me podrali kad sam
odluila napustiti dobar posao i umjesto toga pisati knjige, i koji nijednom nisu
predloili da bih trebala nai pravi posao. Ne bih mogla i ne bih uspjela bez podrke
svog supruga Roba i nae troje djece, Josha, Evie i Georgie, koji su me bodrili s tribina,
donosili mi alice aja i brinuli o sebi dok ja jo samo dovrim ovo poglavlje. Svima
vam neizmjerna hvala.

224
KNJIGOTEKA