Naredbom naelnika Generaltaba Armije Republike Bosne i Hercegovine
br. 5 od 23. avgusta 1995. godine, formirana je elitna jedinica ARBiH Gardijska brigada, koja je trebala initi preteu budue profesionalne vojske. Za komandanta brigade je postavljen pukovnik Devad Rao. I pored toga to je vizija brigade bila da nakon rata ini okosnicu profesionalne vojske, njezina uloga u zavrnici rata ostat e upisana zlatnim slovima i predstavljat e jedan od nezaobilaznih faktora kada je u pitanju odbrambeno oslobodilaki rat.
Naredbom generala Delia, 5. oktobra 1995. godine, brigada biva upuena
u Bosansku krajinu kao ispomo jedinicama 5. i 7. korpusa ARBiH koji su odolijevali estokoj kontraofanzivi Vojske Republike Srpske, iji je cilj bio povratak ogromnog dijela izgubljene teritorije u toku druge polovine mjeseca septembra. Tokom 15 dana, koliko su boravili u Bosanskoj krajini, gardisti ARBiH su proveli devet dana u defanzivi i etiri u ofanzivi. Njihov blistavi put bie okonan 20. oktobra kada su se istim putem vratili u Sarajevo. U povratku im je put bio dui za 45 kilometara, jer su u ona prva etiri dana napredovali toliko od Sanice prema Prijedoru, da su sami sebi produili put povratka kui. Za svih 15 dana borbi u Bosanskoj krajini sve zadatke su izvrili, a prema komentarima pripadnika Gardijske brigade, ostala im je neostvarena samo jedna elja da se kui vrate preko Brkog.
Za etiri dana estoke ofanzive, gardisti su potpuno slomili otpor VRS.
Naroito je njihova uloga dola do izraaja 9. i 10. oktobra 1995. godine, u irem rejonu Sanice, kada su potpuno razbili etiri brigade VRS 17. kljuku, 6. sansku, 15. bihaku i 7. odred specijalne brigade MUP-a RS. Treba naglasiti da su u toku borbi imali znatnu podrku nekoliko brigada ARBiH. Desno su im podrku pruali pripadnici 117. i 510. brigade, a lijevo pripadnici 502. brigade i vojna policija 5. korpusa ARBiH. Komandant Gardijske brigade, pukovnik Rao, istie da su na glavnom pravcu napada, zajedno sa dijelovima 502. brigade i vojne policije, postigli operativno taktiko iznenaenje, izvrivi klasino rasijecanje srpskih poloaja, a zatim munjevitim prodorom uletjeli su u Sanski Most. Uline borbe u Sanskom Mostu su voene oko zgrade pote i MUP-a, ali je otpor uspjeno eliminisan. Grad je zvanino osloboen u 20 sati 40 minuta, 10. oktobra 1995. godine, kada je pukovnik Rao reportirao generalu Dudakoviu rijeima: Generale Dudakoviu, Sanski Most je osloboen. Nakon ovog uspjeha gardisti su dobili novo nareenje da krenu prema Prijedoru i Omarskoj. Prijedoru su se primakli na deset do petnaest kilometara, a Omarskoj na pet do est kilometara. Prekid vatre koji je nastupio 12. oktobra, sprijeio je daljni prodor gardista nakon ega su oni preli u defanzivu, sve do povratka kui.
I nekoliko anegdota pripadnika Gardijske brigade dovoljno govore koliko je
opasan bio zavrni ratni put brigade. Hasan Zerdo, svjedoi da su gardisti toliko brzo napredovali da Arkanovci, koji su se nalazili na tom dijelu ratita, nisu stigli dignuti u vazduh most u selu Poljak, ispod kojeg su postavili veliku koliinu dinamita. Gardisti su bili bri i razminirali most, pa su tenkovi sa oznakama ARBiH, preko mosta preli nesmetano i nastavili napredovanje prema Prijedoru. Takoer, jedan neobian susret sa srpskim vojnicima se desio u zaseoku Zdene. Naime, eta vojne policije Gardijske brigade zalutala je u noi 10. oktobra meu srpske vojnike. Na punktu su ih zaustavili srpski vojnici i pitali ih ko su. Mi smo gardisti, odgovorio je Rusmir Leti Rus. A mi smo 17. kljuka, odgovorio je srpski vojnik. Iako su gardisti u prvi mah pomislili da se radi o pripadnicima 17. viteke brigade ARBiH, svjetlo je u isti mah obasjalo i srpske kokarde i beretke sa ljiljanima. Gardisti su bili ipak bri, pa su srpski vojnici likvidirani.
Ulogu Gardijske brigade najbolje je objasnio komandant 5. korpusa, Atif
Dudakovi, kada je nekoliko dana nakon osloboenja Sanskog Mosta izjavio: Istiem da je Gardijska brigada prva ula u Sanski Most i inila glavninu snaga koje su oslobodile Sanski Most i pri tome pohvatio komandanta gardista Rau kao uzor starjeina nae Armije.