Utvrde
UTVRDA SOKOLAC IZNAD BRINJA
Brinje je mali gradi i opinsko sre-
dite sjeverozapadnog dijela Like s
priblino 2000 stanovnika. Nalazi se
32 km istono od Senja, na cesti ko-
ja od Karlovca preko prijevoja Vrat-
nika (694 m) vodi prema moru. Smje-
ten je u krakoj zavali Brinjskog
polja, izmeu obronaka Velebita i
Kapele, na nadmorskoj visini od 481
m. Pretpostavlja se da je taj prostor
bio naseljen jo u prapovijesti jer se
na oblinjem Humcu nalaze ostaci
drevnih opkopa, a pretpostavlja se
da je tu u rimska vremena bio i grad
Monetium.
Mjesto se Brinje prvi put u povijesti
spominje 1343. godine kada iz njega
pie Bartul VIII. knez krki mleta-
Tlocrt utvrde M. Stiera (oko 1670.)
GRAEVINAR 54 (2002) 5
SOKOLAC FORTRESS ABOVE BRINJE
The Sokolac fortress lies above Brinje, a small town in Lika region on the
road leading to Senj. The fortress was one of residences of Krk nobles even
before they became Frankopans. The fortress surrounded by thick walls had
a solid entrance tower, a chapel in three levels, and appropriate living
quarters. Because of incessant Turkish threats, the fortress later came
under authority of the borderline Military District and served exclusively as
a defense fortification. For this reason, it was extended and filled with quite
narrow wooden houses. After the military threats passed, the fort was
abandoned and left to decay. Most harm was inflicted by neighboring
population which used some parts of this fort as construction material.
However, a small chapel was at least partly spared from this devastation and
it now stands as a highly valuable element of Gothic sacral architecture.
Extensive repairs have recently been undertaken to renovate the Sokolac
fortress.
kom dudu. Pretpostavlja se da je kopana potaknuto provalom Tatara,
Brinje dolo pod vlast buduih Fran- ukazima hrvatsko-ugarskih kraljeva
poetkom 13. stoljea, istodobno kad i
modruka i vinodolska upanija. U
pismima i ispravama spomenutog
Bartula VIII., koje su potom uslije-
dile moe se uoiti da je sredinom
14. stoljea Brinje ve naselje s crk-
vom i samostanom augustinaca. Isto-
dobno to znai da su u Brinju knee-
vi Krki morali posjedovati svoju
rezidenciju, o emu posebno svjedo-
i polazak trolanog poslanstva 1385.
iz ovog mjesta orleanskom vojvodi
u Francusku za kojega se trebala udati
malodobna kraljica Marija nakon
razvrgnua zaruka s ekim kraljevi-
em igmundom. Pretpostavlja se da
se ne bi sastali u Brinju da tu ve ni-
je postojao plemiki grad s palasom
u kojem su se ugledni gosti mogli
odmoriti prije polaska na daleki put.
To posebno spominjemo stoga jer je
u naoj historiografiji bilo udomae-
no miljenje da su budui Frankopa-
ni praktiki u jednom dahu izgradili
kao svoje sijelo utvrdu Sokolac iznad
Brinja poetkom 15. stoljea. A na-
vedeni podaci i rezultati arheolokih
istraivanja to ipak pobijaju. Vjero-
jatno su je izgradili postupno, onako
kako su im to prilike nalagale.
307
Utvrde
Veduta Brinja od M. Stiera
Inae sve smo te i mnoge druge po-
datke o jednom od najljepih utvre-
nih plemikih gradova crpili iz jo
neobjavljena rada Drage Miletia,
prof., i Marije Valjato Fabris, dipl.
ing. arh., iz Hrvatskoga konzervator-
skog zavoda: Sokolac frankopanski
plemiki grad.
No uz nesigurno vrijeme nastanka
ove utvrde dvojben je i sam naziv
Sokolac, inae opeprihvaen, te ga
i spomenuti autori, iako uz ograde,
takoer rabe. Njime su se koristili
svi oni koji su pisali o tom znaaj-
nom zdanju, od povjesniara Kuku-
ljevia-Sakcinskog, preko Laszows-
kog, Klaia, Kruheka, onih koje je
zaokupljala arhitektura i skulptura
Brinja kao to su primjerice uro
Szabo i Anela Horvat te mnogi dru-
gi. Svi navode ime Sokolac, a rjee
Sokol ili Sokolovac. Prvi je to ime
upotrijebio Franz de Paula Julius Fras
1935. u svojoj topografiji karlova-
ke Vojne krajine. No arhitekt i istra-
iva srednjovjekovnoga graditeljs-
tva Zorislav Horvat, koji je o brinj-
skoj utvrdi pisao u nekoliko navrata,
opravdano upozorava kako to nije
njegov izvorni naziv. ak i istie da
su tijekom 15. i 16. stoljea pisane
razne povelje "v naem gradu Brinah",
308
a da se ime Sokolac nigdje ne spo-
minje te da se "Castrum Zokol" spo-
minje 1493., ali u okolici Bihaa.
Zanimljivo je stoga pitanje kako je
utvrda u Brinju dobila to ime. Emilij
je Laszowski to pokuao objasniti
zabunom u koritenju povijesnim
izvorima, to je teko tumaiti rai-
renou naziva meu uglavnom ne-
Prva fotografija Brinja (Standl, 1860.)
pismenim pukom krajem 18. stolje-
a. Moda je, istiu prof. Mileti i
ing. Valjato Fabris, to posljedica
injenice to je u narodu nakon Fran-
kopana nastala neka pria vezana uz
sokolove. Spominju da je Nikola
IV., koji je zapravo prvi Frankopan,
a koji je ba iz Brinja vladao broj-
nim posjedima te najslavnije hrvats-
ke plemike obitelji, uoi svog vjen-
anja s Dorotejom Gorjanski poslao
u Veneciju na poklon konja i sokola.
Moda se radi o nekoj drugoj neza-
biljeenoj prii, a moda su se jed-
nostavno nakon naputanja ove utvr-
de u potkrovljima kule i kapele poeli
gnijezditi sokolovi. Tek bilo kako
bilo, injenica jes da se naziv proi-
rio u narodu, da su ga prihvatili pov-
jesniari i povjesniari umjetnosti,
da ga se biljei u knjigama i leksiko-
nima, da je otisnuto na razglednica-
ma, da se tako nazivaju kafii i tvrt-
ke... Stoga to ime koje ne spominju
ni Lenkovi, ni Pieroni ni Stier, i
koje se oito proirilo u posljednje
dva stoljea, treba prihvaati i s uva-
avanjem i razumijevanjem.
Brinjska utvrda kao jedna od reziden-
cija Frankopana ima u svom sastavu
kapelu Sv. Trojstva u tri razine koja
je sada pred zavretkom obnove, a
inae je jedna od najljepih i najou-
vanijih burgovnih kapela u Hrvatskoj
(kao neobinost istiemo da se goto-
vo u svim enciklopedijama za ime
kapele navodi Sv. Marija, to je ina-
e naziv brinjske upne crkve izgra-
ene 1700.). Grbovi Gorjanskih i
Krkih na zaglavnim kamenima svoda
crkve, ukazivali su na injenicu da
su kapelica i vei dio utvrde nastali
tek poto se jedini muki izdanak
kneeva Krkih, nakon smrti prve
ene nepoznata podrijetla i imena,
zaruio sa sestrom palatina (najvii
GRAEVINAR 54 (2002) 5

Tlocrt kapele (M. Pilar)
dostojanstvenik u ugarskom dijelu
kraljevstva) i hrvatskog bana Nikole
Gorjanskog. Gorjanski su inae bili
vrlo utjecajna plemika obitelj u
Ugarskoj, a ime su dobili po selu
Gorjan u vukovskoj upaniji.
Valja dodati da je Nikola IV. bio ne-
sumnjivo najsposobniji izdanak Fran-
kopana, zapravo on je u pravom smi-
slu utemeljio njihovo ime i mo. Tako
je 1411. upravo u Brinju primio Iva-
na Nelipia, posljednjega mukog
potomka roda koji je drao cetinsku
upu, Klis, Omi i Ramu. Tom je
prigodom dogovorio zaruke svog
sina Ivana VI. (poznatog i kao An)
s Nelipievom starijom keri Katari-
nom i ujedno ugovorom potvrdio da
e ta ki batiniti sve posjede, a da
se mlaa mora zadovoljiti mirazom
od 10.000 dukata. To je sljedee go-
dine potvrdio i kralj igmund dok je
boravio u Brinju s najutjecajnijim
predstavnicima ugarskoga i hrvatskog
plemstva, to je nesumnjivo bio zna-
ajan ustupak Nikoli. Ujedno mu je
potvrdio niz posjeda i patronat nad
crkvama. Ve smo pisali (u opisu
trsatske utvrde) da je Nikola IV. na
temelju dvojbenih dokumenata o na-
vodnom srodstvu s rimskim Frangi-
panima dobio od pape 1430. novo
porodino ime i grb. Tada je stari
grb sa esterokutnom zvijezdom u
gornjem dijelu tita zamijenjen no-
vim grbom sa dva lava koji lome
kruh.
GRAEVINAR 54 (2002) 5
Nikola IV. umro je 1432., a posljed-
nje je etiri godine bio ban Hrvatske
i Dalmacije. Nadivjelo ga je devet
sinova ija su se poetna razilaenja
postupno pretvarala u prave sukobe.
Frankopani su se ipak podijelili 1449.
u Modruu, a u diobi je sudjelovalo
sedmero preivjele brae i unuk Ju-
raj I., sin Ivana VI. i Katarine Neli-
pi. Brinje je dobio Bartul IX. koji
je imao dva sina. Ivan VIII. naslije-
dio je Brinje, a Nikola VI. Trac.
No interes se Frankopana raslojio, a
nakon pada Bosne i stalnog pritiska
na Modru, Stjepan se obraa za po-
mo Veneciji. To tjera kralja Matiju
Korvina da Frankopanima otme Senj i
dio Vinodola. Kraljeve ete pod vod-
Kapela nakon uruenja (1965.)
stvom bana Ladislava Egervarskog
zauzimaju Brinje. Nakon kraljeve
smrti Frankopani nastoje povratiti
oteta imanja pa Bernardin i Ivan op-
sjedaju Senj. No budui da je senj-
skim braniteljima dola pomo, pov-
lae se u prije osvojeno Brinje. Bri-
nje opsjeda ban Derenin s velikom
vojskom, ali poto se iz Kranjske vra-
tila turska vojska iz Bosne, Srbije i
june Rumelije, koju je vodio bosan-
ski sandak-beg Hadum Jakub-paa,
svi su zajedno, i Derenin i Franko-
pani, brzopleto krenuli na Turke. To
je zavrilo bitkom na Krbavskom po-
lju 1493. i tekim porazom s daleko-
senim posljedicama. Izginuli su
brojni hrvatski plemii, a zarobljeni
su ban Emerik Derenin (iju odlu-
Utvrde
ku da bitku prihvati na otvorenom
polju mnogi okrivljuju za poraz) i
Karlo Gusi (meu rijetkima koji su
izbjegli tu sudbinu bio je neukrotivi
Bernardin). Iako nakon bitke Hrvat-
ska nije imala teritorijalnih gubitaka
jer su se Turci povukli, prostor je
Like, Krbave, podvelebitskog pod-
ruja i primorja bio stalno izloen
turskim napadima.
Brinje su nakon Ivana VIII. naslije-
dili njegovi sinovi Krsto i Vuk. Krs-
to je kao pristaa Ivana Zapolje pogi-
nuo pri opsadi Varadina, a Vuk je
ustupio Brinje na uvanje caru. No
kako se stanje nije poboljalo traio
ga je natrag. Tijekom 1530. Turci
provaljuju duboko u Kranjsku, a na
putu pljakaju i pale naselje i augus-
tinsku crkvu, ali Sokolac ne uspije-
vaju zauzeti. Inae Turci su napadali
Sokolac u vie navrata (1530., 1623.,
1630. i 1661.), ali ga nikada nisu
uspjeli zauzeti, ba kao ni itko drugi.
Vuk Frankopan je nakratko opet u
vlasnitvu Brinja, ali ono potom trajno
ulazi u sastav krajikih utvrda.
Njegovom pogibijom 1546. u jednoj
bitci u Njemakoj ugasila se loza
Frankopana Brinjskih.
Slijedi razdoblje u kojem je Brinje
krajika vojna utvrda. Da bi se poja-
ala vojna mo razgrauju se neki
dijelovi frankopanskog grada i zam-
jenjuju jednostavnijim vojnikim sa-
drajima, a prostori frankopanskog
palasa i ulazne kule prilagouju se
zahtjevima skromne vojnike svako-
Sadanji tlocrt utvrde
309
Utvrde
Pogled na ostatke frankopanske kule
dnevice. Kada je 1871. rasputena
Vojna krajina i itavo podruje vra-
eno pod ingerenciju Hrvatskog sa-
bora, Sokolac je ve tridesetak godi-
na bio potpuno naputen.
Obnovljena kapela (pogled s bone strane)
Prvi je likovni prikaz Sokolca, tada
ve krajike utvrde, dao 1566. onda-
nji vojni inenjer Nicolo Angielini.
Uoljivo je da je ve izgraen vanj-
ski sustav obrane s jakim polukru-
nim bastionom koji je okrenut pre-
ma junoj najblaoj padini. Franko-
panska je jezgra pregraena visokim
zidom podignutim izmeu kule i ka-
pele, to se nee mijenjati za trajanja
Vojne krajine. Sljedei vojni inenjer
Giovanni Pieroni sastavlja 1639. iz-
vjee i crta prvi tlocrt i pogled na
utvrdu sa sjevera. On visoko cijeni
310
njezine obrambene sposobnosti i ne
predlae nikakva poboljanja. U tlo-
crtu veu pozornost obraa na vanj-
ski obrambeni zid koji je na lomovi-
ma pojaan okruglim kulama, ulaz
je kroz etverokutnu kulu, a junu
stranu osigurava jak niski bastion.
No u njegovu je crteu mala panja
posveena kapeli, a nije vjerodostoj-
no prikazana ni dominantna franko-
panska kula.
Trideset godina kasnije, nakon Pie-
ronija u Brinje dolazi Martin Stier
koji svoje izvjee oprema najljep-
om vedutom Brinja. U opisu navodi
da je unutranjost tvrave ispunjena
drvenim nastambama i da su ulice
vrlo uske te da su hodnici na zidi-
nama i podovi u tornjevima sasvim
propali. No ni njegov doraeni crte
nije previe vjerodostojan, posebice
u prikazu frankopanske jezgre, a po-
sebno to nije u prikazu kua koje vi-
e podsjeaju na visoke kue nekoga
njemakoga gradia nego na male
sirotinjske like kue. Iz 17. stoljea
potjee i Valvasorov crte iz djela
Slava vojvodine Kranjske (tiskanog
u Ljubljani 1689.), koji ima vrlo ma-
lo zajednikog s ondanjim moguim
izgledom utvrde jer se vidi da autor
zapravo u Brinju nikada nije bio.
Iz stoljea to slijedi potjee veduta
karlovakoga vojnog inenjera An-
dreasa Waldshutza crtana sa sjevera.
No crte je vrlo nevjet i za istrai-
vanje negdanjeg izgleda gotovo ne-
upotrebljiv. U to vrijeme vie nema
turske opasnosti pa je i zanimanje
vojnih inenjera sve manje. U tride-
setim godinama 19. stoljea grad je
sasvim naputen i tada ubrzano pro-
pada. Daljnjem propadanju stoljetnih
zidova pripomae i sustavna razgrad-
nja, a s dobivenim se materijalom
najprije podiu bataljunske zgrade u
Brinju, a potom raznoenje kamena
postaje potpuno nekontrolirano. To
spominje i Kukuljevi-Sakcinski ko-
ji doslovno kae: "Od onda nakodi-
la mu je vie ovjeja ruka, traei
blaga ili kamena za nove gradnje ili
pieska za kunu uporabu nego li ne-
vrieme."
No kapelu Sv. Trojstva ipak titi pi-
jetet koji stanovnitvo osjea prema
najstarijoj brinjskoj sakralnoj grae-
vini. Kapela je teko stradala u pot-
resima, posebno je bio teak onaj iz
1917. kada je obavljena i sanacija
najteih oteenja. Valja rei da je u
Drugom svjetskom ratu izravnim
pogotkom bombe sruena sakristija
kapelice te izazvana nova oteenja
svoda krovita i pokrova.
No o kuli koja je i dalje povremeno
u funkciji skromno se skrbi upa. Ipak
potkopavaju se i njezini zidovi, a ka-
men se odvozi za gradnju okolnih
kua. To propadanje biljee i foto-
grafije koje su za nae prilike snim-
ljene vrlo rano. Tako Standl 1869.
snima prvu poznatu fotografiju Bri-
nja s pogledom na Sokolac sa sjeve-
rozapada. Kuli koja dominira ogolje-
lim stjenovitim breuljkom nedosta-
je samo krov, ali se na proelju ve
poeo uruavati srednji dio zida. Na
fotografijama koje su potom uslije-
dile moe se pratiti postupno i pra-
vilno osipanje zidova kule. Uruava-
nje je zapoelo na krunitu zidova,
najprije na sjevernom proelju, a po-
tom se iri na ostala proelja. Slijedi
uruavanje prozorskih okvira i ug-
lova, da bi se oslabljeno istono pro-
elje sa stubitem sruilo u zimi
1900./1901. Posljednje se veliko
ruenje zbilo u ezdesetim godinama
Obnovljena kapela (stranje proelje)
GRAEVINAR 54 (2002) 5

Obnovljena polukruna kula u zidu utvrde
20. stoljea kada je stradala polovica
istonog proelja.
Arhitekt Martin Pilar, jedan od kas-
nijih osnivaa Visoke tehnike kole
u Zagrebu, u svom je diplomskom
radu na specijalistikom studiju go-
tike na Akademiji likovnih umjetnosti
u Beu 1884. obradio obnovu So-
kolca, a posebno rekonstrukciju ka-
pele Sv. Trojstva. Iako mu se prijed-
log rekonstrukcije temelji na roman-
tiarskim zamislima 19. stoljea, nje-
govi su crtei i presjeci vrlo vrijedni
za sve suvremene rekonstrukcije ove
vrijedne i dojmljive utvrde.
Na ovome mjestu potrebno je rei
neto o nainima obnove starih ple-
mikih zamkova, to je u nas prili-
no zanemareno jer su istraivanja i
obnove ponajprije okrenuti sakral-
noj arhitekturi. Plemiki su dvorovi
zaputeni i preputeni propadanju, a
neki su svjesno potpuno i temeljito
srueni. U Europi je u 19. stoljeu
bilo uobiajeno da se sve utvrde ob-
navljaju po pretpostavljenom obras-
cu, a rezultati su esto bili dvojbeni i
u neskladu s izvornim izgledom. Naj-
poznatije takve obnove u nas bile su
obnove Trsata (o emu smo ve pisa-
GRAEVINAR 54 (2002) 5
li) i Trakoana koji je gotovo potpu-
no izgubio svoj prijanji izgled i na-
mjenu.
Nezadovoljstvo strune javnosti po-
taknulo je potpuno drugaiji pristup
obnovi plemikih utvrda i gradova,
uvjetno nazvan "bilolokim", tj. ou-
vanje i konzerviranje od daljnjeg
propadanja onoga to je zateeno,
bez ikakve druge intervencije. Prvi i
najpoznatiji promicatelj takve ideje
u nas bio je povjesniar umjetnosti i
konzervator uro Szabo. No danas
se uvia, a to tvrde i istraivai i
voditelji obnove Sokolca, da svaki
od tih pristupa ima svojih mana i da
svaki na svoj nain upropatava vri-
jedna i znaajna mjesta nacionalne,
a dijelom i svjetske povijesti. Stoga
se zalau za obnovu oteenog i uru-
enog, ali i za rekonstrukciju onoga
to se nakon temeljitih arhivskih i
terenskih istraivanja moe vjero-
dostojno i temeljito obnoviti.
Tako je na Sokolcu pri kraju obnova
kapele Sv. Trojstva, a pokuava se
obnoviti etvrtasta frankopanska ku-
la (za to je izraen i idejni projekt)
koja bi uz onu u Valpovu, te dijelom
u Varadinu, bila nedvojbeno naj-
Utvrde
ljepa i najreprezentativnija, uosta-
lom i rijetka sauvana u kontinental-
nom dijelu Hrvatske, posebno stoga
to gradnjom nove autoceste prema
moru Sokolac moe postati izuzetna
turistika atrakcija. Za obnovu pala-
sa Frankopana nema nikakvih uvjeta
jer su sauvani samo temelji, a isto
tako ni za obnovu dijelova iz preg-
radnja i dogradnja iz kasnije kraji-
ke faze. Vjerojatno bi samo trebalo
dijelom sanirati manju kasnije pri-
dodanu etvrtastu kulu, koju su po
prianjima mjetana otetili talijan-
ski vojnici u Drugome svjetskom
ratu kada su u prostor utvrde unosili
topove.
Inae temeljita su konzervatorsko-
restauratorska istraivanja utvrdila
da je u vrijeme Frankopana plemiki
grad bio veliine 52 x 32 m i da je
zauzimao najviu toku stjenovitog
uzvienja. Sastojao se od palasa pra-
vokutnog tlocrta s pukarnicama i
vjerojatno je bio bez prozora, kapele
Sv. Trojstva u tri razine i frankopan-
ske ulazne kule koja je kao i drugdje
bila simbol srednjovjekovlja i od
koje je sauvan samo torzo. Kapela
je graena na strmoj istonoj padini,
pa je prizemlje koje se nekad pogre-
no svrstavalo u kriptu zapravo pot-
konstrukcija kapelice na katu koja je
sluila za razne namjene, a trea je
razina visoko potkrovlje s etvrtas-
tim otvorima koje je moglo posluiti
i u obrambene svrhe. Vanjska su pro-
elja zidana klesanim velikim kame-
nima u slojevima, izmeu kojih su
umetani kameni iveri, a dvorino
proelje ima znatno sitniju struktu-
ru. U prizemlju je u sreditu prostor
konstruiran na bazi osmerokuta, a
unutranjost je presvoena krino-
rebrastim i sredinjim svodovima.
Na katu, u kapelici do koje se uspi-
njalo drvenim stubama ili iz palasa
drvenim trijemom, sredinji je pros-
tor brod na koji se s june strane na-
dovezuje poseban brod sa svetitem
i kapelom Blaene Djevice Marije
od Sedam alosti. Ta je kapelica
bila povezana sa sakristijom srue-
nom u Drugome svjetskom ratu. U
311
Utvrde
oltarima su bili smjeteni, i sada su
obnovljeni, kipovi drvene Madone s
djetetom i Piet u bonoj kapeli.
Ustanovljeno je da je brinjski plemi-
ki grad uglavnom izgraen tijekom
prve polovice 15. stoljea, a prona-
ene su odreene slinosti u gradnji
s ekom arhitekturom 14. stoljea,
koja se u nas susree u Lepoglavi,
katedrali i crkvi Sv. Marka u Zagre-
bu te na Medvedgradu. Vjeruje se,
takoer, a takvih primjera ima u sred-
njoj Europi tog vremena, da su i ku-
la i kapela bile obukane i oslikane i
izvana i iznutra, ali je za proelje
kapele nemogue pronai materijal-
ne dokaze.
Turska opasnost i potreba da se ut-
vrda prilagodi iskljuivo obrambe-
nim potrebama, uvjetovali su pojaa-
vanje obrambenog zida, gradnju ma-
nje etvrtaste kule i polukrunih ku-
la razmjetenih na istaknutim strate-
kim tokama, a unutra toga formira-
lo se zbijeno naselje. Grad je tako
proiren i izduen pa je dobio ovalni
izgled veliine 115 x 75 m.
Zavretkom radova u kapeli Sv. Troj-
stva te rekonstrukcijom frankopan-
ske kule bila bi obnovljena dva od
etiri osnovna graditeljska sklopa
najstarije frankopanske faze jer za
cjelovitu pa ak ni djelominu obno-
vu obrambenog zida te palasa s po-
monim zgradama nema ne postoje
odgovarajui podaci. Takoer bi bi-
lo nuno spustiti dvorite na izvornu
razinu ime bi se dobio pravi ulaz u
prizemlje kapele, a pojavili bi se i
donji dijelovi zidova frankopanskog
palasa. Ujedno bi se otvorila stara
komunikacija, to znai da bi se po-
novno ulazilo kroz staru kulu. U mla-
em dijelu Sokolca mogue je jedi-
no rekonstruirati proelje ulazne ku-
le, a sjeverna je polukula pred zavr-
etkom, dok se obrambeni zid s os-
talim polukulama i bastionom nam-
jerava samo konzervirati.
Dakle namjerava se pozornost valja
usmjeriti na frankopanske graevne
strukture, sukladno koliini novca s
312
kojim se raspolae, a sjeverni zara-
vanak brijega i okolne padine osta-
viti samo zatravnjene bez ikakvih
drugih sadraja. Naime svojedobno
Pogled na utvrdu (sadanje stanje)
su oko Sokolca bila posaena stabla
kao odmorite i pokuaj parka. No
ta su stabla u meuvremenu oboljela
pa ih je valjalo ukloniti ne samo za-
to to su zaklanjala vrijednu povijes-
nu batinu. Takoer se na lokalnoj
razini razmiljalo o smjetaju pop-
ratnih sadraja unutar utvrde. Za to
je svojedobno potpuno nepotrebno
dovedena i voda na utvrdu, ime je
utroen ionako ogranien novac.
Konzervatori to kategoriki odbija-
ju, a odbijaju ak i uvoenje sanitar-
nih prostorija. Potkrepljuju to inje-
nicom da ispod Sokolca ima dovolj-
no ugostiteljskih sadraja s dovoljno
sanitarnih prostorija, jedino preporu-
uju da bi ih bilo potrebno znatno
bolje odravati. Konzervatorima je
najvea elja potpuna rekonstrukcija
frankopanske kule koja bi zajedno s
kapelom Sv. Trojstva najbolje pre-
doavala snagu knezova Krkih, ne
samo vojnu, politiku i gospodarsku,
ve ponajprije kulturnu koja ih je
svrstavala uz bok drugih uglednih i
monih ondanjih europskih plemi-
kih obitelji.
Nedavno smo nakratko posjetili Bri-
nje i Sokolac. Primijetili smo da na
utvrdi jo traju radovi, iako zbog
kie na njoj nikoga nismo zatekli.
Investitor su radova, kako pie na
priloenoj ploi, Republika Hrvats-
ka, Liko-senjska upanija i Opina
Brinje. Radove izvodi Megrad d.o.o.
iz Zagreba, a nadzire ih Hrvatski
restauratorski zavod iz Zagreba (od
kojih smo poslije i dobili gotovo sve
podatke i stare likovne priloge) i
Restauratorski zavod u Karlovcu.
Utvrda se Sokolovca zaista izvrsno
vidi iz svih krajeva ovoga maloga
gradia i mogla bi biti prava turisti-
ka atrakcija, posebno to za razliku
od nekih drugih utvrda ni prilaz do
nje nije osobito teak. Nismo naa-
lost uspjeli fotografirati obnovljene
dijelove unutranjosti crkve jer je
bila zakljuana. Inae za kraj naim
itateljema valja rei da su Brinjaci
svojedobno u Austro-Ugarskoj bili
priznati za najbolje i najpoznatije
radnike za probijanje tunela i da su
radili irom ondanje carevine. U
sreditu mjesta postavljen je stoga i
spomenik tomu poznatomu tunelo-
graditelju.
Branko Nadilo
GRAEVINAR 54 (2002) 5