Utvrde
UTVRDA U SREDINJEM DIJELU IVANICE I DRUGA GRADITELJSKA BATINA
Malo zagorsko selo Belec (469 sta-
novnika) smjeteno je ispod junih
padina sredinje Ivanice i nalazi
se 7 km sjeveroistono od Zlatara.
No u tom se naselju mogu pronai
izuzetno vrijedni ostaci sakralne i
profane graditeljske batine kojih se
ne bi postidjele ni znatno vee sredi-
ne. Uostalom ope je uvjerenje da se
stara crkva Sv. Jurja i sadanja up-
na crkva u Belecu mogu svrstati me-
u najvrijednije, najljepe i najboga-
tije primjerke graditeljske batine i
crkvenog inventara u sjeverozapad-
noj Hrvatskoj.
Zamak Belecgrad graen je kao dio
lanca utvrda na junim obroncima
najvee zagorske planine i smjeten
je priblino 3 km sjevernije od sada-
njeg naselja na izdvojenom stjenovi-
tom vrhu (po kojem je i ime dobio)
visokom 580 m. Posebno su strme
sjeverna i istona padina brda na ko-
joj je utvrda izgraena, a june su
tek neznatno blae. Stoga je pristup
ruevinama utvrde mogu jedino s
neto blae zapadne strane.
U nizu je prikaza prolosti zagorskih
plemikih zamkova Emilij Laszow-
ski prvi obraivao prolost i ove
utvrde. Iako za to nije imao povijes-
nih izvora koji bi upuivali na njegove
prve vlasnike ili graditelje, ipak je
zakljuio da je izgraena krajem 13.
st. Pretpostavio je da je to bilo u
vrijeme bana Henrika Gisingovca,
iako je ostavio mogunost da ju je
gradio i eki kralj Otokar II., nakon
to mu je 1270. Henrik predao Za-
gorje. Namjera mu je bila, pretposta-
vio je Laszowski, utvrivanje novo-
steene granice i obrambeno ojaa-
nje osvojenog prostora. Ipak ta pret-
postavka i nije odve vjerojatna jer
vlast osvajaa nije bila dugotrajna i
Otokar je 1272. zakljuio mir s kra-
ljem Stjepanom. Tada su zagorski
posjedi i utvrde ponovno vraeni
GRAEVINAR 56 (2004) 1
FORTRESS IN THE CENTRAL AREA OF IVANICA AND OTHER
ARCHITECTURAL HERITAGE
The Belec fortress is centrally positioned among southern foothills of Ivanica,
above the village bearing the same name. It was abandoned in the early 19th
century and is currently in a relatively good condition, although the lack of
maintenance has been taking its toll. It is perched on top of a rocky and highly
inaccessible hill, and its plan view coincides harmoniously with the surrounding
landscape. The fort is believed to be built in the 13th century, although the time
of its construction can not accurately be dated without a thorough investigation.
The fortification was owned by many noble families, and its last owners built the
Belec castle in the nearby Selnica. Belec is well known for its churches, especially
for its very old St. George Church and the parish church called Our Lady of the
Snows Church which was built in the 17th century and is generally considered as
the most beautiful and most richly decorated Baroque church in northern
Croatia.
hrvatsko-ugarskom kralju i opet ih postaviti da je ve u to vrijeme Belec
je dobio Henrik Gisingovac. bio u posjedu Fridriha Celjskog, po-
sebno zato to je etiri godine posli-
No jedna kasnija isprava iz 1330.
je tajerski maral Herdegen Optuj-
kojom Henrikov unuk Petar Gisingo-
ski presudio u parnici izmeu Gisin-
vac (zapamen po tome to je imao
govaca i Celjskih da se Belec mora
pridjevak herceg) ima pravo na ubi-
vratiti Petru Gisongovcu. Iste se te
ranje prihoda gradova Krapine, O-
godine u najstarijem popisu upa
trca i Kostela "na granici Njemake",
zagrebake biskupije ispod Belec-
a u kojoj se ne spominju ni Lobor
grada prvi put spominje i upna
(koji nesumnjivo postoji ve 1249.),
crkva Sv. Jurja.
ni Belec, nego samo Otrc koji se
nalazi izmeu njih, upuivala bi na Herceg Petar Gisingovac bio je poz-
to da u to vrijeme taj Gisingovac ni- nat po naprasnoj naravi i nasilnikom
je drao cijelo Zagorje. Moe se pret- ponaanju. Tako je u povijesnim izvo-
Utvrda Belec s istoka, sjevera i sjeverozapada na crteu Branka enoe
33
Utvrde
Prva snimljena fotografija Belecgrada Gjure Szaba 1911.
rima zabiljeen sluaj otimanja posj-
eda Konjskih u Selnici. Samovoljno
je ponaanje uvjetovalo da je bio pri-
siljen napustiti neke posjede ispod
Belca. Stoga do kraja stoljea nema
nikakvih podataka o gospodarima
belekog zamka pa se moe pretpos-
taviti da je bio oduzet Gisingovcima
i u kraljevu posjedu.
Kada je krajem 14. st. Herman Celj-
ski postao zagorski knez i "barore-
gni Hungariae", njegovi su sinovi
Fridrih, Herman i Ludovik od kralja
igmunda dobili cijelu zagorsku u-
paniji sa zamkovima i posjedima
Krapinom, Loborom, Otrcom, Bel-
com, Trakoanom, Lepoglavom,
Kostelom, Cesargradom i Varadi-
nom. Sve te posjede Celjski dre do
svog odumiranja 1456. Nakon toga
krae vrijeme posjedima gospodari
udovica Ulrika Celjskog Katarina
Brankovi, ali zapoinju i neviene
spletke, opsjedanja, palei, razara-
nja, zarobljavanja i otkupi pojedinih
Tlocrt utvrde Belec na crteu M. Pilara
34
zamkova i posjeda. Kada je Ivan
Vitovac 1457. postavljen za slavon-
skog bana, stekao je i posjede Celj-
Beleka utvrda na crteu Drage Miletia
skih u Slavoniji. Posjede su izgubili
njegovi sinovi koji su se u borbi za
ugarsko prijestolje opredijelili za
njemakog cara pa su proglaeni iz-
dajnicima i izopeni.
Vitoveve je posjede i utvrde uime
kralja Matije Korvina zauzeo Jakob
Szkely koji ih potom nakon nateza-
nja vraa banu Ivanu (Ivaniu) Kor-
vinu. Nakon Korvinove smrti 1504.,
Belec neko vrijeme dri Juraj Bran-
denburki (koji se oenio njegovom
udovicom), a potom dolazi u posjed
obitelji Gyulay. Belec 1567. preuzi-
ma Benko Turczy, unuk Ivana Gy-
ulaya i ban Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije. Nakon njegove smrti, i
smrti sina Nikole, posjed dre nje-
gova udovica Suzana Rattkay i ki
Barbara. Kralj Ferdinand II. daruje
Belec igmundu (Sigismundu) Keg-
leviu i Tomi Mikuliu Brokunove-
kom. Keglevi svoj dio preputa Mi-
kuliu i on je novom darovnicom
1635. uveden u posjed. No nakon
prosvjeda Turczijeve udovice pred
azmanskim je kaptolom odlueno
da Mikuliima posjed pripadne tek
nakon Suzanine smrti.
Dogaaji vezani uz Mikulie na za-
nimljiv nain oslikavaju sredinu 17.
st. u slobodnim dijelovima Hrvatske. I
Mikulii su poput Keglevia u Zagor-
je doli bjeei pred Turcima koji su
im zauzimali posjede. Toma Miku-
li bio je ugledan pravnik i kraljev
namjesnik u sudbenim poslovima te
je tako stekao golemo bogatstvo. Zna
se da je nakon smrti ostavio, za ono
vrijeme, basnoslovnu svotu od sto
tisua forinti. Zagrebaki kanonik
Toma Kovaevi sasvim sigurno pre-
tjeruje kad tvrdi da je imao toliko sre-
GRAEVINAR 56 (2004) 1
 Utvrde

brnog posua da ga je jedva mogao

povui esteropreg. Umro je 1649.
zajedno sa sinom Ladislavom. Vlas-
nikom Belca, Martijanca, Brokunov-
ca, Ladomira i Medvedgrada postao
je njegov drugi sin Aleksandar, ina-
e kapetan konjanitva u Ivaniu.
Bio je poznat po razuzdanom ivotu
i brojnim nedjelima, a navodno nije
prezao ni pred ubojstvima. No kad
je ostao bez mone oeve zatite, i
kad su se pritube za mnogobrojne
zloine nastavile gomilati, Sabor je
u Pounu 1855. odluio da ga pozo-
ve pred banski sud.
Svjestan svojih nedjela Aleksandar
je ojaao obrambene zidove belekog
zamka i opremio se hranom, vodom Pogled na Belecgrad s istone strane
i streljivom. Posebno je zanimljivo
bio je odvojen dio prihoda sa zapli- kavina. Pretpostavlja se da je zamak
da je popisao svu svoju pokretnu i
jenjenih Mikulievih posjeda. naputen za vladavine Rattkaya ili
nepokretnu imovinu, kako bi kraljev-
Mataia i da je sjedite posjeda pre-
ski fiskus tono znao to treba potra- Sve ono to je poslije slijedilo nije
seljeno u oblinju Selnicu.
ivati u sluaju zauzimanja. Kada se znaajno utjecalo na razvoj obram-
prisjetimo koliko je pljake i otima- benih struktura beleke utvrde. Juraj Iako je Laszowski prvi upozorio na
ine nedugo potom bilo s dobrima i i Nikola Erddy kupili su 1658. Be- prolost beleke utvrde, ipak je izo-
imanjima Zrinskih i Frankopana, lecgrad od kralja za 12.000 forinti. stao njegov bilo kakav opis njezine
moe se uoiti koliko je taj Mikuli Potom je neko vrijeme njegova vlas- unutranjosti za koju se zna da ju je
zapravo bio u pravu. nica Ana Barbara Auersperg, a od pohodio. Prvi je to uinio neizbjeni
1706. Adam Benedikt Rattkay. Za Gjuro Szabo 1911. kada je iz Lobo-
No sve mu to nije pomoglo jer su
9500 forinti kupuje ga 1720. Franjo ra preko Otrca stigao do Belecgra-
1657. podban Gapar Orehoci i pod-
Matai, potom je u vlasnitvu obi- da. Tad je s jugozapada napravio i
upan uro Maleti s vojskom opko- prvu poznatu fotografiju koja se, bu-
telji Jureni i Naji te na kraju Ru-
lili beleku utvrdu. Shvativi da se
nee moi oduprijeti, prepustio je
komandu drugima i skrovitim putem
pobjegao iz zamka. Pokuao se sklo-
niti u turskom dijelu Hrvatske, ali
kako je bjeao s mnogo zlatnika, to
je bio dovoljan razlog turskim vojni-
cima u njegovoj pratnji da ga ubiju
negdje u blizini Dubice. Ne treba ni
spominjati da je Belec, iako zapea-
en, ipak bio opljakan te da je o
tome voena dugotrajna i neuspje-
na istraga.
Alesandar je svojedobno ubio nekog
plemia Maligoza i potom se oenio
njegovom udovicom s kojom je imao
sina Aleksandra Ignacija Mikulia.
To je budui poznati zagrebaki bis-
kup koji se neuspjeno zalagao za
spajanje zagrebake i splitske bisku-
pije. Za odgoj i njegovo kolovanje Ostaci bastiona na junoj strani utvrde

GRAEVINAR 56 (2004) 1 35
Utvrde

dui da je snimljena s visoka, doim- U posljednje je vrijeme Belca u ne-

lje kao da je snimljena iz ptije pers-
pektive. Odmah nakon Szabova pos-
jeta M. Pilar izrauje i prvi tlocrt
utvrde, ali su prvi crtei nastali znat-
no prije. Prvi je olovkom nacrtala
Fani Daubachy 1872., a 1888. s tri
je strane crta Branko enoa s isto-
ka, sjevera i sjeverozapada.
Obrambeni su zidovi u vrijeme kada
ih crta enoa sauvani gotovo u cijeloj
svojoj visini. Istoni zid, danas
gotovo potpuno uruen, postoji u
cijeloj svojoj duljini i u visini mno-
go veoj nego to je to sada sluaj.
Pri vrhu je rastvoren s nekoliko ma-
njih ili veih otvora. Na sjevernom
se zidu ne vide gotovo nikakva ote-
enja, a valjkasta dogradnja s juga
djeluje sauvana u punoj visini. Na
Szabovoj se fotografiji vidi da je
uruen srednji dio valjkaste dograd-
nje, a ostali su zidovi jae nazubljeni.
Szabo i precizno opisuje cijelu utvr-
du za koju kae da ima dovoljno sa-
uvanih zidova da se po njima moe
detaljno iscrtati tlocrt, a da se cijela
graevina prilagodila obliku brijega
i da je znatno dulja od svoje irine.
Glavni je ulaz bio s june strane, a
glavni stambeni dio (palas) nalazi se
na suprotnoj strmoj strani i imao je
barem jo dva kata. Spomenuo je i
etiri prostorije za stanovanje na is-
tonoj strani za iju je obranu podig-
nut jaki zid na zapadnoj strani, poja-
an s jo jednim paralelnim zidom.
Szabo spominje i gotike kamene uz
vrata i prozore kojima danas nema
ni traga, a uruio se i dugaki dio
istonoga obrambenog zida i vei
dio palasa.
koliko navrata (1984., 1992. i 1993.)
temeljito istraivao Drago Mileti iz
Hrvatskoga restauratorskog zavoda.
Rezultate svojih istraivanja objavio
je u Prilozima Instituta za arheologi-
ju i iz tog smo rada uglavnom crpili
podatke za ovaj napis. Mileti je iz-
radio i svoj tlocrt utvrde, jer za tlocrt
M. Pilara kae da je u osnovnom ob-
liku uglavnom toan, jedino mu smeta
to su svi zidovi jednake debljine, a
upravo to upuuje na kljune zaklju-
ke u analizi svakoga arhitektonskog
sklopa pojedinog zamka. Ali isto ta-
ko istie da je arh. Martin Pilar bio
izuzetno vjet snimatelj, posebno Ostaci zapadnog zida
stoga to je to radio bez ikakvih po-
kruna prigradnja sastoji od dva kon-
magala, a to je neobino teko jer se
centrina zida i vrlo je slabo ouva-
esto radi o velikim visinskim razli-
na, a njihova je debljina varirala od
kama. Osim toga sve je to morao za-
1 m do 3 m. Obrambeni zid koji ok-
vriti u jednom danu, u nekoliko sati
ruuje izduenu jezgru zamka trape-
koliko se mogao zadravati u ruevi-
zoidnog je tlocrtnog oblika i nejed-
nama. Zato mu neki crtei u Szabo-
nolike debljine. Juni proelni zid
voj knjizi (poput Kostela ili Okia)
(unutar kojega su glavna vrata) deb-
nisu ni dovreni.
ljine je 2,6 m, ali nije i najdeblji.
Zamak se prua od sjevera prema Zapadni zid koji se zaobljuje prema
jugu po hrptu brijega u duljini od 60 spoju s junim zidom debljine je
m, a najvea mu je irina 21 m. Ulazni 2,75 m, ali se iza isturenog istaka
polukruni bastion na jugu kasnije debljina smanjuje na 1,75 m. Vanjs-
je pridodan jer je rije o najosjet- ki zidovi palasa koji zauzimaju kraj-
ljivijem mjestu u obrani. Ta se polu- nji sjeverni dio u itavoj irini, ujed-

Od Szabova vremena pa sve do 1961.,

kada su prvi put Belec posjetili kon-
zervatori, utvrda se i dalje uruava-
la. Nino Vrani snimio je tada neko-
liko fotografija pogleda na graevi-
nu i neke njezine detalje. U to se je
vrijeme uz prvi ulaz visoko na isto-
nom zidu nalazio gotovo cijeli ka-
meni prozorski okvir kojega danas
vie nema. Ostaci istonoga obrambenog zida

36 GRAEVINAR 56 (2004) 1

no su i dijelovi obrambenog zida (i-
rine 1,75 m na zapadu i 1,12 sa sjeve-
ra i istoka). Na preostalom dijelu
obrambenog zida s istone i najsigur-
nije strane debljina zidova jest 0,95 m.
Struktura zapadnog zida jedna je od
najpravilnijih koje se mogu sresti
meu utvrdama u Hrvatskom zagor-
ju. Kamen je priklesan i slagan u pra-
vilne redove razliitih visina. Na sre-
dini je zamjetno veliko uruenje zid-
nog platna (jo i na Szabovoj foto-
grafiji), a desno se vide etiri pravilne,
vodoravne i paralelne uljebine. Sza-
bo je pretpostavio da je to moda
bio "drveni hodnik za obranu" (Wehr-
gang), ali to je nemogue potvrditi
bez temeljitijih istraivanja.
Danas se u unutranjost utvrde ulazi
preko visokog nasipa koji gotovo
potpuno prekriva juni obrambeni
zid s izvornim ulazom. Desno, s is-
tone strane, pruaju se ostaci pro-
elja dugake zgrade prislonjene uz
istoni obrambeni zid. S lijeve stra-
ne, gotovo kroz cijelo dvorite, pru-
a se zaobljeni zid dug 26,75 m i
irok 0,95. Tako se oblikuje dugaak
ljevkasti koridor. Oito je taj zid iz
kasnijeg poboljanja obrambenih
sposobnosti zamka.
Pogled na ostatke palasa
GRAEVINAR 56 (2004) 1
S istone se strane, gdje je konfigu-
racija najsigurnija, nije mogla oeki-
vati nikakva opasnost. Stoga je tu
racionalizirana gradnja obrambenog
sustava, a unutar skuenog prostora
bile su pomone stambene zgrade s
gospodarskim prostorima nadomak
palasa. Uoljivi su ostaci starije zgra-
de (duge 17,8 m i iroke 5,2 m). Za-
uuje da su joj vanjski zidovi bili
ui od pregradnih. Zgrada je osim
prizemlja imala jo dva kata. Ta se
zgrada kasnije proirila prema sje-
veru tako da se spojila s palasom.
No od nje je sauvano vrlo malo
zidova i bez ikakvih graevinskih
detalja.
Palas je uz obrambeni zid najbolje
ouvani dio Belecgrada. Oito je da
je nastao istodobno s gradnjom ob-
rambenog zida koji je graen u pro-
duetku. Gotovo je sigurno da je naj-
prije graen obrambeni zid, a kad je
njegova gradnja uznapredovala do
neke zadovoljavajue visine zapoe-
li su se graditi unutranji zidovi pa-
lasa. U nastavku se gradnja obram-
benog zida i palasa odvijala uspore-
dno, to bi moglo upuivati na nemir-
na vremena u vrijeme izgradnje.
Palas ima romboidni tlocrtni oblik, a
najslabije je ouvan unutarnji zid
Utvrde
okrenut dvoritu. Po otvorima i sau-
vanim tragovima buke moe se us-
tanoviti da je visina prizemlja bila
priblino 3 m. Zidovi se na prvom
katu stanjuju za desetak do dvadeset
centimetara. Za razliku od prizemlja
koje je bilo jedinstven prostor, prvi
je kat bio podijeljen u dva jednaka
dijela. Drugi kat je takoer imao
jednu prostoriju, iako je moda bio
pregraen nekom laganom konstruk-
cijom koja nije ostavila traga na zi-
dovima. I zidovi se drugog kata sta-
njuju prosjeno za daljnjih dvadese-
tak centimetara, a raspored prozora
ne odgovara onima na prvom katu.
U niama nema prozorskih klupa, a
nisu sauvani ni nadvoji ni kameni
okviri. Prema razlici u strukturi zida
i nainu gradnje (klesani kameni na
sjeverozapadnom uglu) moe se za-
kljuiti da je drugi kat naknadno pri-
graen, vjerojatno u 17. st. kad ga je
posjedovao Mikuli.
Unutar zamka morala je postojati i
vodosprema, budui da je o postoja-
nju bunara zbog poloaja na hrptu
brda zaista teko govoriti. Moe se
pretpostaviti, ali za to bi bila potreb-
na arheoloka istraivanja, da je vo-
dosprema bila u sjeveroistonom
uglu dvorita. Nije mogue ustanoviti
gdje je bio zaseban sakralni prostor
jer je zamkove bez njih teko mogu-
e zamisliti. Vjerojatnije je da je ne-
ki prostor za molitvu bio u istonoj
zgradi nego u palasu.
Belec po svojoj unutarnjoj organiza-
ciji pripada skupini jednostavnih
manjih visinskih zamkova. vrst je i
za sline visinske graevine ima raz-
mjerno pravilan volumen. Kao ni
ostali zamkovi u Hrvatskom zagorju
nema obrambenu kulu, inae simbo-
la cijelog srednjovjekovlja. Tamo
gdje postoji njezin volumen domi-
nira cijelim arhitektonskim sklopom
zamka koji je sredite politikoga,
drutvenoga, kulturnog i gospodars-
kog ivota tog razdoblja.
Belec nepostojanje kule nadomjeta-
va naglaeno pojaanim obrambenim
zidom i brinim odabirom ulaza. Pa-
37
Utvrde
las je uostalom i smjeten na dijelu
gdje se obino kula nalazi i on u ovoj
utvrdi i ima ulogu posljednjeg utoi-
ta. Inae je cijelo zdanje siromano
jasnim stilski odreenim arhitekton-
skim detaljima koji bi mogli odrediti
vrijeme nastanka grada i njegovu slo-
jevitost. U cijeloj je graevini sau-
van samo jedan klesani krajnje jed-
nostavan okvir okna uskog i ljevkas-
tog otvora i manji dijelovi klesanog
okvira sa sloenim bridom veeg
prozora. No sve to nema jasnih obi-
ljeja koji bi upuivali na vrijeme
nastanka. Ni na povrini nema vid-
ljivih ostataka ili ulomaka plastike
koji bi neto mogli rei o opremlje-
nosti i reprezentativnosti prostora.
Mileti na kraju istie jednu zanim-
ljivu ideju. Belec je sredinja i trea
u nizu utvrda smjetenih na junoj
strani najdue i najvie planine u sje-
vernoj Hrvatskoj. Sustavnim istrai-
vajem i prikazivanjem Lobora, O-
trca, Belca, Milengrada i Grebengra-
da moglo bi se na kraju doi do ne-
ega to bi se moglo nazvati sjeve-
rozapadnom transverzalom hrvats-
kih burgova. Tako bi danas skromni
ostaci nekad snanih zidova izmeu
kojih je tekao buran i bogat politi-
ki, drutveni i kulturni ivot mogli
korisno polsuiti. Oni su oblikovali
Detalj ostataka jednog otvora na utvrdi
38
Obnovljeni dvorac Belec u oblinjoj Selnici
najbogatije i ponekad raskone pros-
tore i jedini su ostaci stambenog gra-
diteljstva srednjeg vijeka. Tako ure-
eni sluili bi za edukaciju buduih
narataja, privlaili izletnike i bili
prava turistika atrakcija, posebno
to su uglavnom vrlo lako uoljivi.
No i sam autor zakljuuje kako je u
postojeim uvjetima rada na zatiti
spomenika kulture, s obzirom na na-
in financiranja i mjerila koja se pri-
mjenjuju, teko oekivati opseniju
obnovu nekog naeg zamka, makar i
relativno ouvanog kao to je to slu-
aj s Belcom. Bilo bi nuno istraiva-
nje i zatitu srednjovjekovnih utvrda
izdvojiti iz sadanjeg sustava financi-
ranja spomenike batine i financira-
ti ih izravno kao kapitalne kulturne
projekte. Bez toga e se oni i dalje
"topiti" i sve vie e se gubiti trago-
vi na povrini zemlje, a time e nes-
tajati i zanimanje za njihovim istra-
ivanjem i zatitom. Vrijeme koje je
proteklo od tiskanja ovog lijepog i
dokumentiranog lanka nije autora u
njegovim sumornim slutnjama nimalo
razuvjerilo.
Obitelj Rukavina bila je posljednji
vlasnik belekog posjeda, a do njega
je dola enidbom. Rukavine potjeu
iz Like, a kralj Franjo II. dodijelio je
1800. Duji Rukavini austrijsko plem-
stvo s predikatom Vidovgradski. Nje-
gov sin pukovnik Juraj dobio je 1824.
ugarsko plemstvo, a poslije kao ge-
neral topnitva i austrijski i ugarski
barunat. Kao general 1848. imao je
znaajnu ulogu uz bana Josipa Jela-
ia, a na Heldenbergu, brdu junaka
ezdesetak kilometara od Bea, nje-
gova se bista nalazi uz bistu Nikole
Zrinskog, Tome Erddyja, Johana
Josepha Radetzkoga i drugih velika-
na hrvatske i austrougarske povijesti.
Upravo je Juraj Rukovina oko 1800.
izgradio dananji dvorac Belec u
Selnici nedaleko naselja Belec.
GRAEVINAR 56 (2004) 1

Naslijedio ga je sin Alfred, inae
podupan varadinske upanije, koji
je enidbom doao u posjed Trnovca
nedaleko Krapinskih Toplica. Posje-
dima je potom upravljao najstariji
sin Juraj, koji je umro 1915. Njegov
sin Amon (1877.-1948.) bio je pos-
ljednji vlasnik dvorca Belec u Selni-
ci. Trebao ga je naslijediti Alfred
(1907.-1967.), ali ga je u tome spri-
jeio Drugi svjetski rat. Njegovi sino-
vi Hubert i Georg te ki Margarita
danas ive u inozemstvu.
Dvorac i vlastelinstvo su nakon rata
nacionalizirani i pripali su opini
Zlatar Bistrica. U dvorcu je do 1970.
bila podruna osnovna kola sa sta-
novima uitelja. Potom je dvorac
propadao jer je bio bez namjene.
Devastirano je zdanje 1989. kupila
tefanija Rukavina iz Zagreba s na-
mjerom da ga obnovi, adaptira i do-
gradi u hotel visoke kategorije. To
je inae jednokatni i dvokrilni dvo-
rac u obliku slova L. Od svog nastan-
ka nije znaajnije mijenjan, ali mu je
u vie navrata znaajnije preobliko-
vano proelje. Uz dvorac se nalazi
lijepo ureen park s jezerom.
Ovaj kraj Hrvatskog zagorja obiluje
ivopisnim vedutama i pejsanim
slikama koje su drugdje gotovo iez-
Pogled na upnu crkvu Sv. Marije Snjene
GRAEVINAR 56 (2004) 1
Glavni oltar u upnoj crkvi
le. Osim ostataka dojmljive utvrde i
dvorca s perivojem i ribnjakom, na-
selje Belec je nadaleko znano po svo-
jim crkvama. Najstarija je crkva Sv.
Jurja u Juranini na malom uzvie-
nju podno stoljetnih lipa. U pisanim
se izvorima prvi put spominje 1334.,
ali je mogue da je to upravo sredi-
te trgovita koje se spominje jo 1258.
Dananji je izgled crkvice spoj raz-
liitih stilskih razdoblja, a to je lon-
Utvrde
gitudinalna graevina s tri razliita
volumena. Najstariji je romaniki
toranj na zapadnom dijelu zidan kle-
sanim kamenom. Nigdje drugdje u
Hrvatskom zagorju ne mogu se sresti
romaniki zidovi na koje su u goti-
kom razdoblju dograeni zidovi lae
i svetita. Tako je stvorena najsloje-
vitija i najslikovitija srednjovjekovna
sakralna graevina na ovom prostoru,
koja ima i drveni oltar i baroknu
sakristiju.
No jo je mnogo poznatija sadanja
upna crkva Sv. Marije Snjene koja
se prvi put spominje 1676. kao kapela
u Kostanjevcu. Podigla ju je Eli-
zabeta Keglevi. Nepravilno svetite
i proporcije lae svjedoe o prvotnoj
graevini s gotikim temeljima. Gra-
evina je 1739. barokizirana kada su
prigraene kapela i sakristija. Uz
zapadno je proelje podignut visoki
zvonik. Uokolo crkve nalazi se cink-
tura s lukovima i arkadama. Vrhunac
je crkve unutranjost gdje zidne sli-
ke i pozlaeni inventar tvore bogati
barokni ambijent. Vrijedne je slike
oko 1740. izradio poznati pavlinski
slikar Ivan Ranger.
upnu je crkvu u Belecu gotovo ci-
jelo stoljee podizalo hrvatsko plem-
39
Utvrde
stvo koje je tako izgradilo sebi spo-
menik prije vlastita nestanka. Rasko-
nu i umjetniki dragocjenu crkvenu
opremu dali su izraditi plemii Bede-
kovi, ikulin, Kunek, Patai, Puc i ti belekog kraja. Uspjeli smo posje-
Vojkovi. Meu zlatarskim predme-
tima istie se pokaznica iz 1755., dar
Nikole Bedekovia i Nikole Teriha-
ja. Valja rei da se posljednjih godi-
na crkva stalno restaurira u ureuje
40
jer pripada najljepim sakralnim spo- su planinari njezini stalni posjetite-
menicima graditeljske batine u sje- lji, a ini se da su oni uz lovce i jedi-
vernoj Hrvatskoj. ni posjetitelji svih zamkova na Ivan-
Nedavno smo obili sve znamenitos- ici. Posjetili smo i dvorac u Selnici
koji je uoljivo obnovljen, iako mu
titi ak i upnu crkvu koja je obino jo valja urediti i interijer i proelje.
zatvorena zbog straha od lopova. Bi- Vjerojatno dinamiku radova odreu-
li smo dakako i u dojmljivoj utvrdi je raspoloive financije.
odakle je najljepi pogled na cijeli
zlatarski kraj i na Medvednicu. Zasad Branko Nadilo
GRAEVINAR 56 (2004) 1