Utvrde

RUEVINE ZAMKOVA NA JUGOISTONIM OBRONCIMA IVANICE

I jugoistoni dijelovi Ivanice puni

su ostataka raznovrsnih utvrda (od
nekih vie nema ni traga), ba kao i
cijelo Hrvatsko zagorje koje je uz
Liku i najbogatije fortifikacijskim
graevinama. No ono je za razliku
od Like i danas meu najgue nase-
ljenim predjelima Hrvatske. Valja
rei da je velik poticaj njegovoj dob-
roj naseljenosti dalo upravo ono to
je Liku demografski opustoilo tur-
ska opasnost.
CASTLE RUINS AT THE SOUTEASTERN FOTHILLS OF
IVANICA
Ruins of many fortifications, both small and great, can still be found at
the southeastern foothills of Ivanica. Thus the Minelgrad fort built on
the steep rock near Zajezde is surprisingly well preserved, considering
that it has been abandoned for almost four centuries now. In the nearby
locality of Gotalovac, no trace of the former fort and castle can presently
be found as the remains were used as building material during
construction of a nearby road. The biggest and the easternmost fortress
in this area is Grebengrad, a proud edifice perched above the Maarevo
village. By the area it occupies it ranks among the biggest fortifications
in Croatia. It was abandoned in the early 18th century when its last
owners, the noble Erdody family, built a new castle in Novi Marof, which
was later converted into a hospital. It is a great pity that no measures are
currently taken to protect remains of Milengrad and Grebengrad, and
that no systematic archeological explorations are made at these localities.

ruke obitelji Herkovi (Herkfy). Ta ka poetkom 19. st. U posjedu je

je obitelj upravo po ovoj utvrdi i Herkovia i Pataia Milengrad bio
nosila pridjevak "de Zajezda" i u sve do sredine 17. st. Tada su Herko-
njezinu je posjedu bila sve do 1536., vii izumrli, a cijelu su imovinu nas-
kada se Katarina Herkovi udala za lijedili Pataii. No stvarni su vlas-
Nikolu Pataia i tako mu donijela u nici Milengrada i posjeda Zajezde
Tlocrt ruevina Milengrada preuzeto iz miraz dio posjeda i utvrdu. Tada su i Pataii postali darovnicom kralja
knjige G. Szaba
Pataii uzeli predikat "de Zajezda" Ferdinanda I. iz 1555. Jo prije nego
Najdojmljivijim utvrdama jugoisto- koji su zadrali sve do svog nestan- to su Pataii poeli graditi novi
nog dijela najvie i najdue planine
sjeverno od rijeke Save svakako pri-
pada ona najzapadnija Milengrad.
Smjetena je 2 km sjeverozapadno
od Zajezde na 430 m nadmorske vi-
sine, na vrhu nepristupane strme
vapnenake stijene, odvojene sa svih
strana od gorskog masiva. Duboka
je provalija dijelom s istone strane
bila i prokopana, a preko nje se u
zamak ulazilo drvenim mostom.
Utvrda se nazivala Zajezda, Milen-
grad, Melengrad (zabiljeen je i na-
ziv: Mellen aliter Zajezda), a podri-
jetlo je dananjeg naziva nepoznato
i moda potjee od imena negda-
njega nepoznatog vlasnika. Bila je
sjedite istoimena posjeda koje se
prvi put spominje 1309. kada je od
Mikca, sina Lorandova, preuzeta u
Milengrad na jednoj staroj fotografiji

GRAEVINAR 56 (2004) 2 105

Utvrde
dvorac pokraj dananjeg naselja Za-
jezde, utvrdu su prepustili zubu vre-
mena i ona se ve od 1683. spominje
kao "arx deruta".
Utvrda je inae u tlocrtu nepravilan
etverokut, dugaak priblino 35 m,
a irok 29 m. Nije imala brani-kule,
to je inae poznata znaajka zagor-
skih utvrda. Ulazilo se preko duboke
provalije kroz i danas dobro ouva-
na vrata u sjeveroistonom obram-
benom zidu. U tom su dijelu ostaci
dvokrilne palae koja je nekada imala
dva kata. Zorislav Horvat spominje
(u asopisu Prostor iz 1995.) da su u
sjevernom vanjskom zidu, kojemu
je zaista teko prii, ouvani ostaci
etiriju srednjovjekovnih zahoda. U
stambenoj su prostoriji na sjeverois-
toku jo donedavno bili vidljivi os-
taci kamina. Prostrano je dvorite
okrueno zidinama, a juni je obram-
beni zid dodatno ojaan polovino
uruenom etverostranom kulom.
Istoni dio utvrde titi jako polukru-
ni bastion promjera od priblino 6
m, sa dva velika topovska otvora,
koja su vjerojatno nadograena pok-
raj 15. ili poetkom 16. st. Sve done-
davno na vrhu se istonoga obram-
benog zida nalazilo dobro ouvano
krunite.
Ostaci palasa u Milengradu
106
Ostaci zidina Milengrada
Milengrad je prava srednjovjekovna
graevina koja je branila jedan od
prilaza preko Ivanice i zaista se
ve iz daljine doimlje monom i ne-
osvojivom. S obzirom na to da je
naputena vie od tri stoljea, rela-
tivno je jo dobro sauvana. teta
to se o ovoj lijepoj utvrdi malo zna
i pie. Njezinih slika nema ni na in-
ternetu kao to je to, primjerice, slu-
aj s utvrdama oko Lobora koje vrlo
lijepo i dokumentirano promie prof.
Vladimir Mateja.
Dvorac Zajezda izgraen je u 18. st.,
na breuljku junih obronaka Ivan-
ice, nedaleko Milengrada. Izgradio
ga je nepoznati tajerski graditelj oko
godine 1740., kako stoji u natpisu na
crteu u poznatom Statusu familiae
Patachich. To je barokni jednokatni
dvorac. Tri krila s arkadama omeu-
ju dvorite koje je zatvoreno zidom i
velikim portalom. Dvorac je bio sje-
dite obitelji Patai koja se prema
obiteljskoj predaji doselila poetkom
16. st. iz Bosne. Najstariji je poznati
lan te obitelji Nikola, upravo onaj
koji se enidbom domogao posjeda
Milen ili Zajezde. Uspon obitelji ko-
ja je imala mnogo politiara, vojsko-
voa, biskupa, povjesniara i pjesni-
ka odnosno pjesnikinja (Katarina Pa-
tai) poeo je sa Stjepanom, namje-
snikom banske asti 1626. Nekako je
ipak najpoznatiji Baltazar II. (1663.-
1719.), osniva slavnog Drutva vin-
skih doktora od pinte, ije je sjedite
bilo u dvorcu Krkancu nedaleko od
Varadina, a obilazilo je dvorce i
kurije po Zagorju uz dobru domau
kuhinju. Drutvo je brojilo 175 la-
nova razliitih stalea i nacija. Dekan
GRAEVINAR 56 (2004) 2

je, primjerice, bio zagrebaki biskup
uro Branjug, a kao prvi lan bio je
upisan knjievnik Pavao Ritter-Vite-
zovi. Posljednji muki lan ove obi-
telji Bartol, umro 1817., potkraj ivota
prodao je Zajezdu i neke druge
dvorce za utemeljenje zaklade za po-
mo kmetovima u nevolji, to je pos-
lije ostvarila njegova udovica Eleo-
nora.
Gotalovec je smjeten nekoliko kilo-
metara istonije, a bio je to katel
koji je poslije pregraen u dvokatni
dvorac, s trokatnom ulaznom kulom
koja se, kako dri Kreimir Regan,
moe po visini, debljini zidova, pu-
karnicama i uklesanoj godini iznad
ulaza (1322.) svrstati u prvotne i prave
srednjovjekovne brani-kule, oko
koje su u 17. st. nadograena stam-
bena krila. To bi ujedno bila jedna
od rijetkih zagorskih utvrda s tim
tipinim simbolom srednjovjekov-
noga obrambenog graditeljstva, ali
od te utvrde nije zaista nita ostalo.
Inae ta je kula bila poslije otvorena
velikim prozorima, ali se pukarnice
mogu uoiti jo 1898. na sauvanoj
fotografiji.
Gotalovec je u istoimenom selu iz-
gradila plemika obitelj Gotal (Gatal),
najvjerojatnije u 13. st. kada se prvi
put spominje u ispravama kao Gatal
de Gatalovc. Njezini su istaknuti la-
novi bili biskup vesprimski Matija
(oko 1440.), podban Nikola (1680.)
i nekoliko zagrebakih kanonika.
Zanimljivo je da je arhiv te obitelji u
strahu od Turaka bio sklonjen u ut-
vrdu Belu na sjevernoj strani Ivan-
ice i da je izgorio u velikom poaru
1481.
Poloajni nacrt Gotalovca iz 1864.
GRAEVINAR 56 (2004) 2
Posljednji potomak ove obitelji bio
je Emerik Gabrijel, do ije je smrti
1740. Gotalovec neprekidno i bio u
njihovu vlasnitvu. Posjede obitelji
Gotal naslijedila je njegova udovica
Jelena Rozalija Somogy, a potom
njezin drugi mu Ljudevit Bedeko-
vi Komorski. Utvrda i dvorac su
1767. u posjedu obitelji Petkovi, a
potom obitelji Erddy koja ga uklju-
uje u grebengradsko-novomarofsko
vlastelinstvo potkraj 18. i poetkom
19. st. Sa zidova Gotalovca Ivan
Kukuljevi-Sakcinski zabiljeio je
nekoliko natpisa (i godinu na zaglav-
nom kamenu polukrunog ulaza).
Kukuljevi je uz tu prvu godinu za-
biljeio jo i godine 1618., 1679. i
1824. za koje G. Szabo smatra da
oznaavaju godine zavretka obnove
utvrde odnosno dvorca. Gotalovec
je potpuno naputen iza 1864. i ve
je na crteu M. enoe 1888. prikazan
kao naputen. U vrijeme kad je Za-
gorje obilazio Dragutin Hirc, glavna
je ulazna kula jo bila pod krovom,
ali i jedno krilo dvorca koje se na
Tlocrt utvrde Grbengrad od M. Pilara
nju naslanjalo. Posljednji su ostaci
utvrde uklonjeni nakon 1912. kada
su iskoriteni za gradnju oblinje ces-
te. Valja dodati da se u blizini mjesta
na kojem je stajala utvrda na omanjem
zaravanku nalazi kapela Sv. Petra s
grobnicom obitelji Gotal.
Zagorskim zamkovima koji se naj-
due spominju i koji su najdue bili
nastanjeni svakako pripada Greben-
grad, koji je ujedno nakon Cesargra-
da po veliini i druga utvrda u Hrvat-
skom zagorju i jedna od najveih u
Hrvatskoj.
Utvrde
Crte utvrde i dvorca Gotalovec
Ostaci su utvrde smjeteni na isto-
nom rubu Ivanice, na visini od
502 m, ispod vrha Velikog Lubenja-
ka. Od najblieg naselja Maareva
udaljena je priblino 2 km. Smjete-
na je na zaravanku brdskog izdanka
koji je od masiva Ivanice odvojen
dubokim prokopanim kanalom. Ut-
vrda je inae izgraena u etiri razi-
ne razliite visine, duga je 161 m, a
iroka priblino 49 m. Na najvioj
toki utvrde, na kamenoj glavici, sa-
graen je najstariji dio s jakom ku-
lom, iji unutranji obrambeni zido-
vi zatvaraju nepravilan trokut dug
24 m i irok 21 m. Unutar tog dijela
utvrde nalaze se ostaci jednokatnoga
stambenog prostora s podrumom.
Jugoistono od tog sredinjeg i vje-
rojatno najstarijeg dijela utvrde na-
lazi se dobro ouvana pravokutna
kula u kojoj se nekad nalazila jedno-
brodna kapela sa svodom koji su no-
sili polustupovi na konzolama.
Unutranja je utvrda bila s jugoza-
padne strane zatiena sa dva prstena
obrambenih zidova. Prvi se prsten
naslanja na unutranju utvrdu, a os-
taci mu zatvaraju jugozapadni dio
zaravanka brda na kojem je Greben-
grad smjeten u obliku nepravilna
pravokutnika. U zapadnom uglu tog
107
Utvrde
Pogled na Grebengrad (N. Vrani 1955.)
dijela utvrde nalaze se ostaci okrug-
le kule, danas polovino uruene i
visoke gotovo 7 m. Drugi prsten ob-
rambenih zidina naslanja se neposre-
dno na okruglu kulu i jugozapadni
obrambeni zid prvog prstena, a os-
taci zatvaraju prostor izduenog tra-
peza zaobljenih uglova.
Pred glavnim je istonim ulazom
bila graba koja je danas potpuno za-
trpana ostacima uruenog materijala.
Uostalom i u prostor kapele ulazi se
s mjesta gdje je nekada bio svod. Naj-
vii i najbolje branjeni dio utvrde bio
je smjeten neposredno uz glavni
ulaz (koji je inae s vremenom mi-
jenjan) na nepristupanoj litici. Pros-
tori prema zapadu su znatno nii, a
najnii je dio na zapadnom trapezas-
tom dijelu. Tu su vjerojatno bile
smjetene mnoge zgrade, to se za-
kljuuje po ostacima krovnog pok-
rova.
Grebengrad sasvim sigurno ime nosi
po nepristupanoj litici na kojoj je
sagraen, a graen je kroz dugo raz-
doblje i prilagoavan razvoju ratne
tehnike te opasnostima koje su tom
prostoru prijetile tijekom povreme-
nih turskih prodora. Kada je i tko po-
108
eo graditi tu utvrdu nije poznato,
ali je vjerojatno izgraena krajem
12. ili poetkom 13 st.
Grebengrad se prvi put kao utvrda
spominje u ispravi kralja Andrije II.
iz 1209. kada njome upravlja Gardun
(koji se jo naziva Grdun, Gardin,
Gordun, Gurdon), rodonaelnik obi-
telji Grebenski. No mnogi povjesni-
Najstariji i najvii dio Grebengrada
ari sumnjaju u tu ispravu pa se
1277. spominje kao najsigurnija za
prvo navoenje, iako se ni tu ne na-
vodi izrijekom ve kao utvrda i pos-
jed na vrelu Lonje. Tada obitelji
Grabenski, odnosno sinovi ve spo-
menutog Garduna, izmjenjuju neke
posjede sa sinovima nekog Brania
(Jurja, Marka, Fyla, Selka, Stjepana
i Pwsa), no mogue je da se ak radi
i o stjecanju grebengradskog posjeda.
Nije poznato od kada potomci kneza
Garduna (to su ime nosili i neki od
potomaka) uzimaju pridjevak "de
Gereben", ali se prvi spomen nalazi
u vladarskoj ispravi Andrije III. Ve-
necijanca 1290. gdje se "... knezu
Gardunu koji se Gereben naziva" za
vjernu slubu daruje posjed Hrai-
na. Zbog nedostatka pisanih izvora,
ali i vrlo slabe istraenosti onih pos-
tojeih, znaaj i uloga grebenskih
vlastelina u povijesti srednjovjekov-
ne Kraljevine Slavonije nije previe
poznata. Zna se da je Grebengrad
sredinom 13. st. sjedite male Hras-
tovike ili Hrainske upanije, a da
je ona potkraj stoljea utopljena u
Krievaku upaniju.
No ini se da je rije o jednoj od naj-
jaih velikakih obitelji koja je vrhu-
GRAEVINAR 56 (2004) 2
 Utvrde

nac dostigla upravo na prijelomu 13. Utvrdom su i posjedom, ba kao i nazivaju Hermanffy de Gereben.
i 14 stoljea. Tada u svom pismu cijelim Zagorjem, od 1445. vladali Tako je na poetku dugogodinjih
papa Nikola IV. preporuuje banu i grofovi Celjski, potom obitelj Vito- turskih provala Ladislav (Vladislav)
velikaima svog legata, a meu veli- vec (o vanosti i veliini posjeda Hermanffy (koji je bio slavonski
kaima spominje i kneza Garduna. svjedoi to da su i oni imenu dodali podban i ugarski podpalatin) povra-
Vjerojatno je nagli uspon te obitelji "de Gereben") i Ivani Korvin. Gre- tio posjed svojih predaka i ujedno
vezan uz promjene na hrvatsko-ugar- benski su posjed uspjeli vratiti i pri- izgradio staru crkvu u Remetincu
skom prijestolju jer u to vrijeme osim je nego to su Vitovevi sinovi izgu- pokraj Grebengrada. On nije imao
Hraine Gardunu i njegovu bratu bili sve posjede. Punykov je sin Lo- potomaka pa je posinio Baltazara
Vukosavu kralj dodjeljuje i Medved- rand imao dva sina Nikolu i Her- Batthynya. Smru Ladislava 1490.
grad i Kalnik. Tada je Gardun dobio mana, a potomci Hermana se potom gasi se ta stara velikaka obitelj.
i porezni imunitet koji ga je osloba-
ao od banske "zalaznine" (obveze
ukonaivanja kralja odnosno bana) i
davao mu pravo ubiranja kunovine i
drugih daa.
Kako se obitelj G(e)reben irila i
granala tako se granao i njezin pos-
jed, ali se vie puta i dijelio. Izasla-
nik Kaptola dijeli s kraljevskim su-
cem 1399. posjed Grebenskih na
dva jednaka dijela, a ono to je tamo
navedeno svrstava Grebengrad me-
u vee ondanje posjede. U sklopu
vlastelinstva navedeno je dvadese-
tak naselja, a zanimljivo je da su
mnoga zadrala oblik imena koji i
danas imaju. To su izmeu ostalih
Maarevo (Magyarlak), Zamlaka
(Zamlacha), Gojanec (Gayawch),
Beletinec (Beletynch), Breznica
(Breznicha), a neka su poput Brez-
nikog Huma (Lonya) promijenila
Ostaci jedne grebengradske kule
ime ili pak nestala.
Grebenski su poznati i po sukobima
sa svojim susjedima, posebno s Iva-
novcima, vlasnicima Bele, s kojima
su sueljavanja bila popraena ubi-
janjima, unitavanjima i spaljivanji-
ma. To je zavrilo mirenjem priora
Gerarda i generalnog priora reda
Phylippa te Hektora Vukoslavova i
njegova brata Punyka Grebenskog, a
potvreno je ispravom kralja Karla
Roberta izdanom 1322. u Temiva-
ru. Grebenski su s nekim svojim su-
sjedima, kao to su velikai Herkfy
imali i ugovor o meusobnom nas-
ljeivanju. No Grebenski (Punyk sa
sinovima Petrom i Lorandom) svoj
su posjed bili kratkotrajno i izgubili
(1357.-1360.) zbog nevjere prema
kralju Ljudevitu I. Velikom. Ostaci Grebengrada na sjeverozapadu

GRAEVINAR 56 (2004) 2 109

Utvrde
Baltazar nije odmah doao u posjed
Grebengrada jer je on bio dodijeljen
Ivanu Korvinu, nezakonitom sinu
kralja Matije. U posjed je Greben-
grada doao 1481., a time je udaren
temelj moi te velike obitelji u Kra-
ljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Batthy-
ny su utvrdu i posjed drali gotovo
150 godina, osim kratke uzurpacije
1621. od strane bana Nikole IX. Fran-
kopana. Udajom Elizabete Batthyny
za Jurja Erddija 1645. cijeli posjed
prelazi u vlasnitvo grofova Erddi.
Oni Grebengrad naputaju 1710.
nakon poara, a sjedite vlas-
Dvorac i sadanja bolnica u Novom Marofu
telinstva prebacuju u svoj novi dvo-
rac pokraj Novog Marofa. Izvori
zagrebakog Kaptola navode 1712.
staru utvrdu kao ruevinu ("diruti
castri Greben").
No dvorac u Novom Marofu izgra-
en je tek 1766., a navodno ga je
gradio Ljudevit Erddi. Gdje su oni
do tada stolovali nije poznato, navod-
no su bili u drvenom dvoru pokraj
Bednje zvanom Lepenija, koji su
potom zbog estih poplava napustili.
No Novi se Marof spominje i znatno
prije i vezan je uz konjanikog as-
nika Nikolu III. Pataia, oca uve-
nog Baltazara, a ovome je i njegovu
veselom drutvu to bilo omiljeno
110
obitavalite. Je li neki dvorac posto-
jao u sadanjem Novom Marofu te-
ko je utvrditi, a isto je tako teko ut-
vrditi i gdje je bio Stari Marof (mo-
da nad Kamenom goricom iznad
Topliice)? Bit e da su sve zabune
izvedene iz tumaenja stare rijei
marof, koju se prevodilo kao majur
ili sala (prema njemakoj rijei
meierhof), a ini se da je ona blia
pojmu ladanje, odnosno onome to
je danas vikendica ili kua za odmor.
Vjerojatno su Pataii tu imali svoju
ladanjsku kuu, koju su nakon nji-
hova nestanka kupili Erddi, a po-
tom preuredili u jednokatni kasno-
barokni i klasicistiki dvorac u ob-
liku etverokuta s unutranjim dvo-
ritem.
Valja rei da je Ljudevita Erddija
naslijedio sin uro, a njegovi su si-
novi dobili imanja u Ugarskoj, dok
je sin Karlo dobio Marof i Jasku.
Karlo je oenio poljsku plemkinju
Juliju Kolowrat-Krakowsky s kojom
je imao dvije keri i dva sina. Sinovi
su naslijedili Jasku i Marof. Stjepan
je umro 1924. bez nasljednika, a
Rudolf, vlasnik grebengradskog i
novomarofskog vlastelinstva oenio
je Lujzu, udovicu grofa Schlippen-
bacha. Taj je par u cijelom kraju za-
pamen po svojim dobroinstvima
jer su osnovali puku kolu s toplom
prehranom te malu bolnicu. Njihov
je sin jedinac Rudolf mlai bio pos-
ljednji vlasnik Novog Marofa, a on
je prije i nakon agrarne reforme
rasprodao sve svoje posjede. Dvorac
je 1927. kupila Zemaljska zaklada
za suzbijanje tuberkuloze iz Zagre-
ba, koja je najprije osnovala ljeili-
te za slabunjavu djecu, a kasnije lje-
ilite za plune bolesnike koje se
pretvorilo u bolnicu za TBC plua i
plune bolesti te u sadanju Speci-
jalnu bolnicu za kronine bolesti.
Posjetili smo nedavno i utvrde na
jugoistonim obroncima Ivanice,
osim dakako Gotalovca za koji smo
znali da mu je teko utvrditi i neg-
danji poloaj. Za dojmljivi i potpu-
no naputeni Milengrad je zaista te-
ta to se ni ne obnavlja ni ne istrau-
je, iako se po poloaju na strmoj liti-
ci moe bez ikakve sumnje svrstati
meu najljepe nae utvrde. to se
Grebengrada tie on je sada potpuno
preputen svojim estim posjetitelji-
ma planinarima i izletnicima, a re-
lativno dobrom makadamskom ces-
tom moe mu se prii i automobi-
lom. No ni stanje te goleme utvrde
nije ba zadovoljavajue. Takoer
se ne istrauje, a nema ni pokuaja
da se zateeni ostaci pokuaju neka-
ko sauvati. Pritom esti posjetitelji
oblinjeg dobro posjeenog planinar-
skog doma ne pridonose njegovu bo-
ljem ouvanju, iako se mora priznati
da su mnogo uinili na promociji i
utvrde i cijelog kraja. ei posjeti-
telji priaju kako sa svakim novim
posjetom primjeuju da se neki zid
ili neki njegov dio u meuvremenu
uruio. Koliko e to trajati, teko je
predvidjeti. Zaista je teta to arheo-
lozi temeljitije ne istrae naslage
uruenog materijala koje su ovdje
vei nego to je to drugdje sluaj.
Branko Nadilo
GRAEVINAR 56 (2004) 2