Utvrde

OBRAMBENA ZDANJA U BLIZINI RIJEKE SUTLE

Neto je zaista posebno u rijeci Sutli,

DEFENSE FACILITIES NEAR THE SUTLA RIVER
a pogotovo u njezinoj ivopisnoj
sutjesci Zelenjaku, smjetenoj otpri- There are many remains of ancient fortifications in the vicinity of the Sutla river.
like na polovici 92,4 km duga toka. This is quite understandable as this area was for many years a frontier dividing
Ta rijeka, koju Slovenci nazivaju the Croato-Hungarian empire from the Habsburg empire, and it constitutes even
today a frontier between Slovenia and Croatia. The biggest of these fortifications
Sotla, izvire na pristrancima Macelj-
is the Cesargrad castle near Klanjec. Although the exact date of its construction is
skog gorja, a ulijeva se u Savu kod not known, it may reasonably be assumed that the edifice was built in the late
Savskog Marofa i zapravo je cijelim 13th or the early 14th century. The family longest in possession of Cesargrad was
tokom prastara granica izmeu Slo- the Erdody family which gradually converted it into one of the biggest fortresses
venije i Hrvatske, odnosno izmeu in Croatia. Later on, this glorious Croatian family built a new castle below the
Hrvatsko-ugarske Kraljevine i Nje- ancient fortress, but the Cesargrad remained in use for may years after that. The
makog te Habsbukog Carstva. article also provides information about Veliki Tabor and Mali Tabor fortresses
which were later on converted into castles, while also mentioning remains of the
Zelenjak je 3 km uski proboj Sutle Vrbovec castle which was abandoned as early as in the 15th century.
izmeu Orlice i Kraljevske gore s
desne i Cesargradske gore s lijeve
strane, a bio je inspiracija pjesniku
Antunu Mihanoviu pl. Petropoljs-
kom da spjeva pjesmu Horvacka
domovina (tiskanu 1835. u broju 10.
Danicze Horvatske, Slavonske y
Dalmatinske), koja e nakon uglaz-
bljenja postati hrvatska himna Li-
jepa naa, to je u sreditu Zelenja-
ka obiljeeno i posebnim obeliskom.
Inae kroz Zelenjak, koji je zatieni
krajolik od 1949., prolazi cesta i e-
ljeznika pruga prema oblinjem
Kumrovcu. Taj je lijepi klanac vje-
rojatno dao ime oblinjem gradiu
Klanjcu, a moda je zasluan i za
ime cijele rijeke, jer "sutina" u kaj-
Pogled s Cesargrada na Zelenjak
kavskom znai sutjeska, iz ega je
Sutla zaista mogua izvedenica.

No Zelenjak je mjesto koje okruuju

dvije velike i dojmljive utvrde Kun-
perk na tajerskoj i Cesargrad na
zagorskoj strani. Za Kunperk (G.
Szabo jo pie Kunperg) se zna da
je graen izmeu 1167. i 1174. i da
ga je izgradio krki (dakako iz Kr-
kog) biskup Henrik. Poslije je bio u
vlasnitvu Hermana Celjskog, potom
u vlasti hrvatskih velikaa Erddyja,
zatim plemikih obitelji Tattenbacha
i Windischgrtza. Izgraen je na naj-
viem mjestu klisure, ima jak toranj i
Pogled s istoka na sredinji dio Cesargrada oko njega su se stisnule ostale zgrade.

GRAEVINAR 55 (2003) 9 545

Utvrde
Upravo je stijenjenost glavna zna-
ajka starijih gradova srednjega vije-
ka, jer je u to doba sigurnost bila
mnogo vanija od udobnosti.
Za nasuprotni Cesargrad, koji je ina-
e mnogo korpulentniji jer se prosti-
re na dva vrha Cesargradske gore,
ne zna se tona godina nastanka. Prvi
se put spominje 1399. pod imenom
Chazar, kada iz kraljevskog vlasni-
tva prelazi u posjed obitelji grofova
Celjskih. Iako su prema zabiljeenoj
narodnoj prii divovski graditelji
obaju dvoraca, "kladivce dodavali s
jednog brda na drugi", a to bi znai-
lo da su graeni istodobno, odgovor
mogu dati samo detaljna arheoloka
istraivanja. Ipak je nesumnjivo da
sauvane strukture Cesargrada ne
upuuju na tako rani nastanak i naj-
vjerojatnije je jezgra, unutarnja utv-
rda, izgraena u drugoj polovici 13.
ili poetkom 14. st., dakle u vrijeme
intenzivne izgradnje obrambenih
graevina nakon tatarske provale.
Mnogo je zanimljivije pitanje odak-
le Cesargradu sadanje ime. U izvo-
rima se jo spominju nazivi Czaszar-
var, Czaszar, Kaysersperg, Cesar, a
to je u narodu potaklo miljenje da
ga je podignuo neki car, to kako
pie Drago Mileti, nikako ne moe
odgovarati povijesnoj istini. Naime
Sigismund (igmund) se 1433. prvi
kruni u Rimu carem, a spomen Ce-
sargrada je stariji.
Gjuro Szabo smatra da je ime nasta-
lo iz prkosa protiv nasuprotnog Kun-
perga, koji se jo naziva Knigsberg i
Kraljevac, odnosno kraljevski grad.
Bit e ipak da je naziv nastao analo-
gijom i pretvorbom izvornog naziva
koji, ini se, potjee iz maarskog
pa bi se tu, moda, mogla potraiti
etimoloka osnova. Pravu istinu o
nastanku i imenu utvrdit e temelji-
tija istraivanja, posebno i stoga to
su i jedna i druga utvrda vjerojatno
bile negdanje gradine. Valja tek do-
dati da je Laszowski spominjao ne-
koga tajerskog povjesniara koji je
navodio da je Cesargrad bio templar-
546
ska utvrda, a sjeanje na to navodno
se sauvalo i u negdanjim priama
seljaka. To bi znailo da je Cesargrad
izgraen prije 1312. kada je ukinut
templarski red, ali povjesniari nisu
ustanovili njihovo prostiranje do li-
jevih obala Sutle.
Pogled sa zapada na ulaz u jezgru utvrde
(G. Szabo, 1911.)
No iako su nepoznati graditelji i vri-
jeme izgradnje Cesargrada, poznata
su kasnija zbivanja, ponajprije slijed
njegovih vlasnika do konanog na-
putanja. U prvom je razdoblju, od
1399. do 1456., Cesargrad bio u vlas-
nitvu grofova Celjskih, plemike
obitelji njemakog podrijetla, i bio
je sredite vlastelinstva koje je bilo
najvee u Zagorju, a pripadalo je i
meu vee u Hrvatskoj. No Celjski
ovoj utvrdi nisu poklanjali neku ve-
u pozornost, posebno ne onakvu
Tlocrt Cesargrada na topografskoj karti
(D. Mileti)
kakvu su pridavali Varadinu ili pak
Krapini, koju e Herman II. Celjski
1409. izabrati za vjenanje kralja
igmunda i svoje keri Barbare.
Nakon to je u beogradskoj tvravi
Ladislav Hunjadi (brat kasnijeg kra-
lja Matije Korvina) 1456. dao ubiti
Urlicha II., to je bio i kraj grofova
Celjskih, zapovjednik njihovih eta
Ivan (Jan) Vitovec ovladao je svim
njihovim posjedima i utvrdama u
zagorskoj grofoviji, osim Kostelom
i Cesargradom. Njih je, uz naklonost
kralja Ladislava, zauzeo i zadrao
Andrija Baumkircher. Pravo mu je
na Cesargrad 1463. potvrdio i kralj
Matija Korvin, a u toj se ispravi prvi
put, uz Rusvicu, Kumrovec, Tuhelj i
Kraljevec, spominje i trgovite Kla-
njec.
Sljedee je godine kralj izdao darov-
nicu Baumkircherima za Cesargrad,
a Vitovcu za cijelu zagorsku grofo-
viju, zajedno s Cesargradom. No An-
drija Baumkircher uspio je zadrati i
posjed i utvrdu, a poto je 1471. u
Grazu ubijen, Cesargrad nasljeuje
sin Juraj.
Ono to se poslije dogaalo s Cesar-
gradom moglo bi se okarakterizirati
pravom imovinsko-pravnom zavrz-
lamom. Najprije je 1490. hrvatsko-
ugarski sabor u Pounu s ostalim po-
sjedima dodijelio Cesargrad hercegu
Ivanu Korvinu, ali on ga nikada nije
dobio. Juraj Baumkircher nije imao
potomaka pa je svoja imanja oporu-
no ostavio sestri, koja je bila udana
za grofa Andriju Stubenberga, i svom
prijatelju Tomi Bakau koji je posli-
je postao ostrogonski nadbiskup. Ce-
sargrad su zaposjeli tajerski velikai
Stubenberg i Vaispocher. Kada se
poslije Beatrice Frankopan, udovica
Ivana Korvina, udala za Jurja Bran-
denburkog, njezin suprug prodaje
niz posjeda, zajedno s Cesargradom,
Lovri Ilokom, no ni on nije nikada
postao vlasnikom. Da bi zbrka bila
jo vea, kralj 1515. daruje Cesar-
grad Vuku Pilcbergeru, koji takoer
nije nikada uveden u posjed.
GRAEVINAR 55 (2003) 9
 Utvrde

Nakon dueg parnienja sa Stuben-

bergom, Toma je Baka 1521. preu-
zeo posjed i utvrdu Cesargrad. Sva
je njegova imanja kasnije naslijedio
neak Petar Erddy.
Iz slijeda vlasnika i s obzirom na
okolnosti, moemo pretpostaviti i o
moguim veim graevinskim inter-
vencijama na Cesargradu radi pobolj-
avanja sustava obrane. To je razdob-
lje uzastopnih upada turskih eta u
tajersku i prema Korukoj, a do
kraja 15. st. bilo ih je ak trinaest.
Najtee su posljedice bile 1474. i
pogotovo 1475. kada se vojska od
450 vojnika tajerskih, kranjskih i
korukih kapetana nedaleko od
Cesargrada sukobila s vojskom od
12.000 Turaka. Pobijeno ih je 400, a
ostali su odvedeni u roblje. Zabilje-
Pogled kroz dijelove zapadnih ruevina sredinje jezgre prema Kunperku
ena je meutim pria, sauvana u
narodnoj predaji u Klanjcu, da se neki
lji toga vremena u Slavoniji. To sa- seljaka, njihov je plan bio da osvoje
turski paa utaborio ispod Cesargrada
mo po sebi znai da su se u njihovo Cesargrad, zaplijene topove i muni-
te raskomadao peena pijetla s
vrijeme morale dogoditi znaajne ciju s kojima bi mogli zauzimati os-
prijetnjom da e se to i zamku dogo-
graevinske promjene u utvrdi. U tale utvrde. Svoj su poetni plan i
diti. No tada je grunuo top s Cesar-
tom 16. st. turska je opasnost doseg- ostvarili, oteli su oruje, pogubili
grada te raznio i pijetla i pau, to je
la vrhunac, a stanje su pogorali i cesargradskog katelana, ali se stru-
Turke preplailo i natjeralo u bijeg.
seljaki nemiri. Posebno valja izd- njaci i danas spore jesu li pritom i
Nakon 1521. u Cesargradu tee inten- vojiti pobunu seljaka 1573. koja je spalili tvravu. No i da jesu, tete su
zivan ivot. U vlasnitvu je obitelji upravo zapoela napadom na Cesar- brzo uklonjene, to se posredno mo-
Erddy, jedne od najmonijih obite- grad. Prema svjedoenju uhapenih e zakljuiti po pismu Barbare Ala-
pi, udovice Petra Erddyja, Magda-
leni, udovici imuna Keglevia, ko-
je je napisano 1588. u Cesargradu.
Ve su sredinom 16. st. Erddyji u
Klanjcu izgradili kuriju, a 1603. je
Toma Erddy, hrvatski ban, slavni
vojskovoa i pobjednik u bitki kod
Siska, izgradio podno Cesargrada
Nove dvore, koje za razliku od No-
vih dvora Jelaievih pokraj Zapre-
ia, nazivamo i Novi dvori klanje-
ki. O tome je sve do prije dva deset-
ljea svjedoio natpis i obiteljski grb
naglavnog kamena portala.
U vrijeme u kojem Toma Erddy
zavrava gradnju nove i za stanova-
nje mnogo udobnije rezidencije, tur-
ska prijetnja nije bitno smanjena, a
Cesargrad jo uvijek ima veliku stra-
teku vanost. Razumljivo je da je
Sjeverozapadne zidine sredinje jezgre stoga Cesargrad jo uvijek sluio

GRAEVINAR 55 (2003) 9 547

Utvrde
Ostaci palasa
kao utoite u sluaju ratnih opasnosti.
Cesargradska je utvrda vjerojatno
teko stradala u snanom potresu
koji je 1775. pogodio Hrvatsko za-
gorje, ali se zna da je obitelj Erddy
gospodarila negdanjim cesargrad-
skim vlastelinstvom sve do polovice
19. stoljea.
Austrijski kartograf Georg Matheus
Vischer objavio je 1681. u Ljubljani
djelo Topographia Styriae. Tu se na-
lazi i jedan bakrorez pogleda na Ze-
lenjak sa zapadne i slovenske strane.
Prikazan je Cesargrad i ispod njega
kapela Majke Boje Snjene Rusvike
(koja i danas postoji), a s druge
desne strane Sutle crkva Sv. Marjete
(sauvani samo ostaci), burg Kun-
perk i selo Kunperk u podnoju.
Iako mnogi sumnjaju u vjerodostoj-
nost te slike, Szabo je barem to se
Cesargrada tie smatra sasvim nep-
rikladnom, ipak ona svjedoi da je u
to vrijeme Cesargrad bio ouvan i
da je i dalje imao znaajnu vojnu
ulogu.
Zna se da su kamen iz utvrde odvo-
zili Klanjani krajem 18. i poetkom
19. za gradnju svojih kua. To se
moe utvrditi na temelju jedne zab-
rane iz 1812. Poslije zanimanja za
548
Cesagrad vie nije bilo, a detaljno
ga poetkom 20. st. opisuju Dragu-
tin Hirc, Emil Laszowski i Gjuro
Szabo, a tlocrte i crtee izraivali su
Pogled sa zapada na Cesargrad i Kunperk (G. M. Vischer)
Martin Pilar i Branko enoa. Nakon
toga nastupio je zaborav, a velike se
zidine Cesargrada (neke s debljinom
veom od 7 m) svakih nekoliko godi-
na, obino krajem zimskog razdob-
lja, uruavaju u velikim dijelovima.
A dosad je izostalo bilo kakvo zani-
manje arheologa i konzervatora.
Dodue ranih je sedamdesetih godi-
na bila pokrenuta jedna neobina
inicijativa. Najprije se namjeravalo
u brdu iznad Zelenjaka postaviti go-
lemu Titovu bistu, ali se od toga odu-
stalo zbog slabe kvalitete prirodne
stijene. Stoga je bilo predloeno da
se na petnaestak metara visokoj kuli
Cesargrada postavi konjanika figu-
ra Tita u bronci, visoka 5-6 metara.
No sreom od toga se ipak odustalo,
ponajprije zaslugom zatitara gradi-
teljske batine. Tako je sprijeeno
da Cesargrad kao vrijedan povijesni
i kulturni spomenik bude degradiran.
Cesargrad se nastavio i dalje urua-
vati, ali je barem sauvana njegova
spomenika cjelina.
I konano je, to je na odreen nain
bilo i jedino obiljeavanje 600. obljet-
nice njegova prvoga pisanog spome-
na, u Peristilu, zborniku radova iz
povijesti umjetnosti 2000., tiskan
dosad najtemeljitiji prikaz Cesargra-
da, koji je napisao Drago Mileti iz
Hrvatskoga restauratorskog zavoda
u Zagrebu, iz kojeg smo i crpili naj-
vie podataka za ovaj napis. Ipak
Cesargrad jo ekaju temeljita arhe-
oloka istraivanja, konzerviranje
zateenih ostataka i najnunija sana-
cija te bilo kakva, makar i samo iz-
letnika namjena. Dodue on je i
sada, posebno zbog prekrasna pogle-
da, omiljeno odredite planinara i
izletnika. Ali ureen i temeljito istra-
en, te opremljen odreenim tiska-
GRAEVINAR 55 (2003) 9
 Utvrde

nim materijalima, natpisima i crta- dijelovi jo u Szabovo vrijeme bili Szabo temeljito obrazlae zato Su-
nim prikazima njegovih dijelova i sasvim dobro ouvani. Imala je dva sedgrad i veina ostalih zagorskih
cjeline, sasvim bi sigurno mnogo kata i oba su vjerojatno bila namije- utvrda nema brani-kule. Razlozi su,
dobio na zasluenoj reprezentativ- njena strai. kae, u injenici da je u utvrdama
nosti i monumentalnosti. zbog razvoja oruja bio potreban
U sredinjem je prostoru jezgre pro-
boravak veeg broja vojnika. Inae
Jer Cesargrad je jedna od najveih strano dvorite koje je izdueno i go-
Cesargrad danas nema nikakvih os-
hrvatskih srednjovjekovnih utvrda tovo pravokutno. S istone su strane
tataka arhitektonske plastike, pa je
uope. Njezine su najvee dimenzije najbolje ouvane graevne strukture,
bez detaljnih istraivanja nemogue
gotovo 225 m u duljinu i priblino s prizemljem koje je, ini se, imalo
utvrditi sve brojne dogradnje, nado-
85 m u irinu. Prua se u smjeru ju- gospodarsku namjenu. Na katu su
gradnje i prigradnje. U uruenu dije-
goistok sjeverozapad. Prema tra- bile dvije prostorije i tu je vjerojatno
lu vanjske strane istonoga obram-
govima vanjskog obrambenog zida, bila smjetena gradska kapela. ini
benog zida uoava se najstarija gra-
ostacima kula, pomonih zgrada, i se da je u tom istonom dijelu bio i
evna struktura, koja je s unutranje
po jo sasvim dobro vidljivim ruevi- najreprezentativniji dio palasa, a uz
strane vie puta pojaavana do deb-
nama gradske jezgre, moe se s veli- nju je bila i konzolno isturena drve-
ljine od 7,5 m.
kom vjerojatnou rekonstruirati na galerija. U junom se dijelu mo-
cijela utvrda, onakva kakva je bila gu uoiti tragovi prozorskih nia, Mileti ipak zakljuuje da su Erd-
prije konanog naputanja. iako je tona namjena upitna zbog dyji bili ti koji su postupno izveli
velike uruenosti. Na zapadnom se temeljitu pregradnju, dogradnju i
U utvrdu se pristupalo kao i danas s
dijelu toga najstarijeg dijela utvrde nadogradnju utvrde. Oni su sasvim
jugoistoka. Tu se preko pokretnog
naslanja manja, pravilna etvrtasta sigurno izgradili kapelu, a vjerojat-
mosta ulazilo kroz pravokutnu kulu
prigradnja i tu je vjerojatno bila jed- no i ostale dijelove, poput palasa i
(na topografskom crteu oznaena s
na od cesargradskih kuhinja. S vanj- zapadne kvadratne kule. Takoer su
A) i u sredinji dio podgrada. S lije-
ske strane juno krilo palasa prati gotovo sigurno uredili podgrae i
ve je strane, na zapadnom vrhu, jez-
vanjski obrambeni zid koji zatvara njegovo proirenje na dva istona
gra utvrde (G), na visini od 471 m, a
gospodarski prostor. S june strane uzvienja. Sve su te cesargradske
s desne se strane nalaze dva uzvie-
je u zidu prigraen manji polukruni prigradnje zidane vrlo nekvalitetno,
nja juno (B), na nadmorskoj visini
bastion koji ima nie s artiljerijskim to je inae znaajka graditeljstva
od 481,5 m (relativna visina 208 m)
otvorima. Taj je dio vrlo nekvali- tijekom 16. st. Kad je sazrelo doba
i sjeverno (C) na visini od 467 m.
tetno graen, s lomljencem i ulomci- za kvalitetnije graenje, Erddyji su
Obino se gradska jezgra nalazi na
ma opeke i crijepa. odluili izgraditi novo boravite u
najviem poloaju, a ovdje je dese-
tak metara nia, to uope nije znaaj-
ka plemikih burgova. Uoljivo je,
meutim, da je na jugoistonom di-
jelu u kasnijem razdoblju izgraena
baterijska polukula.
Mnogo je vie izgraen zapadni dio
gdje se nalaze ostaci nekad snane i
visoke okrugle kule (D). Kada se pro-
e graba, s desne su strane ostaci zi-
dova prostrane pravokutne zgrade
(F), a jo sjevernije nasluuje se pos-
tojanje kule (E) koju meutim nisu
uoili ni Szabo ni Pilar.
Gradska je jezgra nepravilnoga polu-
krunog tlocrta, a da bi se u nju ulo
moralo se proi preko drvenog mos-
ta koji je titila okrugla straarska
kula (D). Dalje se nastavljalo podno
jo uvijek snanoga sjevernoga ob-
rambenog zida do ulaska u gradsku
jezgru utvrde, kroz zgradu (F) iji su Ruevine Novih dvora klanjekih

GRAEVINAR 55 (2003) 9 549

Utvrde
nizini koje su gradili prema tada-
njim najviim standardima.
Cesargrad stoji na samom vrhu hrvat-
skih plemikih zamkova. Nakon to-
ga zapoinje izgradnja katela za ob-
ranu od Turaka, zatim kurija i napo-
kon brojnih dvoraca smjetenih u
nizini ispod utvrenih burgova. Ce-
sargrad u svojoj posljednjoj razvoj-
noj fazi sjedinjuje bitne znaajke
zamkova s ponekim naznakama ka-
tela ili ak baroknih dvoraca.
Nedavno smo posjetili ovu dojmlji-
vu utvrdu, penjui se laganim polu-
satnim usponom. Na jednom od naj-
boljih vidikovaca, onom ispred pla-
ninarskog doma, koji se dakako zo-
ve Cesargrad, odmah smo zaalili
to nas je izmaglica djelomino liila
opjevanog pogleda. Taj smo dojam
imali i u samoj jezgri utvrde koju bi
zaista trebalo barem to prije oistiti
od suvine vegetacije.
U nastavku smo posjetili i Nove dvore
oko kojih se razvilo manje istoi-
meno naselje. Rijetko da igdje naziv
moe djelovati ironinije, jer rije je
o potpunoj ruevini. To je inae bio
tipian renesansni dvorac, graen
kao etverokut, s kulama na uglovi-
ma. Zapravo radilo se o tri krila i
zidu u koji je poslije ugraena kape-
la. Kule su bile okrugle, a na proe-
lju je bio renesansni portal. U Novim
dvorima je 1861. umro autor hrvats-
ke himne Antun Mihanovi, a njego-
vo je posljednje prebivalite na sta-
rom klanjekom groblju. Dvorac je
od poetka 20. st. izloen propadanju.
Ovdje bi trebalo neto rei i o Klanj-
cu, gradiu koji se razvio ispod Ce-
sargrada te ima estotinjak stanovni-
ka i sjedite je istoimenoga gradskog
podruja s dvadesetak naselja i ne-
to vie od 3 tisue stanovnika. Rije-
dak je u Hrvatskoj grad tolike veli-
ine, a s toliko bogatom kulturnom i
duhovnom tradicijom, grad cijenje-
nih obrtnika, marljivih trgovaca i
obrazovanog graanstva. U Klanjcu
se 1706. rodio isusovac Andrija Jam-
brei, koji je 1742. tiskao enciklo-
550
pedijski latinsko-hrvatsko-njema- (Ivani) Korvin ili Ratkajevi. Tako-
ko-maarski poredbeni rjenik er navodimo njegovo prvo spomi-
Lexicon latinum interpretatione njanje 1497. i prvo spominjanje 1513.
illyrica, germanica et hungarica kao Veliki Tabor (Nagytabor). Valja
locuples. Tu je roen i Ivan Broz,
autor Hrvatskog rjenika. Takoer
je roen veliki slikar pejsaa i prizo-
ra iz hrvatske prolosti Oton Iveko-
vi, ali i filolog Franjo Ivekovi te
arhitekt iril Metod Ivekovi. Kla-
njec je rodni grad kipara Antuna
Augustinia (1900.-1979.) kojemu
je poklonio i svoju umjetniku ostav-
tinu, a ona se danas moe razgledati
u galeriji s njegovim imenom. U sre-
ditu Klanjca je lijepo zdanje Franje-
vakog samostana s crkvom Navje-
tenja Blaene Djevice Marije, koji je
za bosanske franjevce iz oblinjeg
Radakova 1686. izgradio hrvatski
ban Nikola i brat mu Sigismund Er- Pogled na Veliki Tabor
ddy. U kriptama crkve uvaju se
skupocjeni sarkofazi izuzetne vrijed- rei i da je svojedobno bilo pokuaja
nosti u kojima su sahranjeni lanovi da se u podnoju okruglog brda, na
obitelji Erddy. kojem je Veliki Tabor izgraen, po-
nu graditi vikendice, to je sreom
Veliki Tabor je jedna od najbolje sprijeeno. Jer upravo je pogled na
ouvanih hrvatskih srednjovjekov- tu prelijepu utvrdu neto najljepe
nih utvrda, a nalazi se iznad sela De- to se moe doivjeti u ionako sklad-
sini, nedaleko od rijeke Sutle i hr- nom zagorskom pejsau. Valja tako-
vatsko-slovenske granice. Neki ak er rei da su, ini se, razrijeeni
tvrde da je to najznaajnije ostvare- sporovi izmeu Drutva Veliki Tabor
nje u kulturnoj batini kontinental- i konzervatora oko njegove budue
nog dijela Hrvatske, te da skladno- namjene te da se danas u Velikom
u i ljepotom ima i europski znaaj. Taboru obavljaju temeljita arheolo-
ka istraivanja.
Kako smo o Velikom Taboru ve pi-
Mali Tabor je katel u selu Prilinu
sali (u prikazu dvoraca Hrvatskog
blizu Huma na Sutli na dananjoj
zagorja) preskoit emo podrobniji
hrvatsko-slovenskoj granici. Graen
opis. Rei emo samo da se stru-
je na zaravanku ispod sela na nad-
njaci jo spore tko ga je gradio Ivan
Rekonstrukcija Velikog Tabora prema staroj slici (K. Regan)
GRAEVINAR 55 (2003) 9

morskoj visini od 338 m. Prvi se put
spominje 1511. kao Kys Tabor. Bio
je u vlasnitvu Ivana Korvina, Bea-
trice Frakopan i Jurja Brandenbur-
kog koji ga je prodao obitelji Ratkaj,
a u vlasnitvu je te obitelji, ba kao i
Veliki Tabor, ostao do 1793. Poslije
je Malim Taborom upravljala Ugar-
ska komora te obitelji Wintershoffer,
Jelai i irski barun Jakov Kavanagh
od kojega je1945. oduzet i naciona-
liziran. Bio je uz Veliki Tabor sjedite
velikotaborskog vlastelinstva.
Mali je Tabor bio pravokutna grae-
vina s obrambenim kulama na uglo-
vima. Graen je kao pribjeite za
okolno stanovnitvo. Prestankom
vojne opasnosti katel je u 18. st. pre-
ureen u barokni dvorac. Od katela
su danas sauvane tri ugaone kule i
etvrta samo djelomino, dva stam-
bena krila, ulaz i zgrada sauvana za
obranu ulaza. To je danas jednokatni
dvorac koji u unutranjem dijelu dvo-
rita ima lukove s arkadama. U 19.
st. nadograeno je istono krilo dvor-
ca pa je sjeveroistona obrambena
kula izgubila svoj poloaj i postala
dekoracija istonog proelja. Danas
je Mali Tabor bez namjene i naputen
te svakim danom sve vie propada.
Srednjovjekovna utvrda Vrbovec
(koju ne treba brkati s istoimenim
gradom jugoistono od Zagreba)
bila je izgraena u zagorskom selu
Klenovcu Humskom, na lokaliteti-
ma Veliko i Malo Gradie, blizu
dananje hrvatsko-slovenske grani-
ce. Ta je utvrda relativno slabo poz-
nata, moda i stoga to je meu prvi-
ma naputena, a to se spominje jo
1463. U posljednje se vrijeme o Vr-
bovcu dosta pie, a obavljaju se i
temeljita arheoloka istraivanja. Ti-
jekom istraivanja 1987., 1994. i
2001. pod vodstvom eljka Tomii-
GRAEVINAR 55 (2003) 9
a, pronaeni su ostaci obrambene i
stambene arhitekture te razliiti pok-
retni nalazi (keramika, ostaci pe-
njaka i oruja). Podacima o toj poma-
lo neobinoj utvrdi koristili smo se
iz napisa Kreimira Regana Sjeve-
rozapadni gradovi i utvrde Hrvat-
skog zagorja, tiskanog 2003. u
asopisu Kaj.
Vrbovec pripada najstarijim zagors-
kim utvrdama, a izgraen je vjero-
jatno odmah nakon tatarske provale
Crtei breuljaka na kojima su ostaci Vrbovca
1242. Bio je sredite feudalnog pos-
jeda koji se od kraja 15. st. naziva
velikotaborskim. Prvi se put spomi-
nje 1267. u nazivu jednog plemia, a
utvrda se spominje 1354. Osim kao
obrambeno sredite, Vrbovec je bio
upravno i crkveno sredite cijelog
kraja, pa se ve 1269. spominje kao
sjedite arhiakonata u zagrebakoj
biskupiji. Na vanosti je dobio ulas-
kom u veliki posjed obitelji Celjskih
1397., kada je vana postaja na putu
koji povezuje Celje i Krapinu, te za
osiguravanje prijelaza preko Sutle.
Nakon naputanja, sredite se pos-
jeda preselilo u Veliki i Mali Tabor.
Uzrok naputanju vjerojatno e ot-
kriti sadanja arheoloka istrai-
vanja.
Utvrde
Ruevine se Vrbovca nalaze na dva
brijega jednakih visina koji su meu-
sobno povezani sedlom. Utvrda se
moe podijeliti u etiri cjeline: sjever-
nu utvrdu koja je inae jezgra (loka-
litet Veliko Gradie), gornju sredi-
nju utvrdu, junu utvrdu (lokalitet
Malo Gradie) te donju srednju
utvrdu koja je povezivala sjeverni i
juni dio u jedinstvenu obrambenu
cjelinu. Jezgra se nalazi na nadmor-
skoj visini od 273 m (relativna visi-
na 40 m). Prema sauvanim poda-
cima moe se utvrditi da je svojim
oblikom, graevinskim elementima i
tlocrtnim rasporedom slina utvrdi
Velika u Slavoniji i Lipovcu u Sa-
moborskom gorju. Ostali su dijelovi
utvrde vrlo slabo sauvani, pa se
raspored pojedinih dijelova utvrde
moe samo naslutiti. Juni je dio
utvrde, ije se postojanje zbog izni-
mnog poloaja na vrhu breuljka
(279,5 m), ostacima i toponimu mo-
e samo pretpostaviti, od ostalih di-
jelova odvojen sedlom preko kojega
danas prelazi cesta Krapina Celje.
Branko Nadilo
551