Izvorni lanak UDK 34:HegeI1(091)

Hermann Klenner, Berlin (DOR)

Da li je Hegelova filozofija prava

aktualna?

Kadgod je Hegel stajao u centru filozofskih argumentacija, uvijek

je upravo njegova fil,ozofija prava bila arite naklonosti i odboj-
nosti prema njemu. Da se ograniim na odbojnost: skandalozna
kronika dijalektike, otrovna gljiva metafizike koja izrasta iz gno-
jita ulizivanja, apologija totalitarnosti, intelektualno nepotenje,
mit hordi, maksimum iraci'onalizma, veleizdaja humanizma, pruso-
manija, medicinska historija filozofske ideje, arlatanija misticizma,
apsolutna formula politikog konzervativizma, kvijetizam i tako da-
lje, upuene su Osnovnim crtama filozofije prava koje je 1820. go-
dine Hegel objavio za internu pedagoku upotrebu na berlinskom
sveuilitu onoga vremena.

Premda takvi pristupi mogu biti utemeljeni na nefilozofskim moti-

vima, premda njihovi autori na taj nain potvruju da nalie duhu
kojeg su epali, ali nisu kao on, te prremda uvjeravanje da je He-
gel napisao svoju Logiku kao teoriju s odreenom svrhom, naime
da podupre svoje pravnopolitike intencije, nije nalo odgovara-
jueg glasnogovornika,1 zato se zapravo apostolsko upozorenje
po njihov,im plodoVima e ih poznati ne bi takoer primijenilo
i na njegovu ideologiju? Svatko tko danas praznuje hegelovske
mise, ne moe se uope obraniti od unakrsnog ispitivanja o tome
tko bi se u skladu s njegovom Velikom misom mogao prilagoditi
tamnijim stranama politike, za to se Hegel ba nije pokazao od-
Ve rafiniranim. Izmeu stolica nije ugodno sjediti, ak ni kad se
filozofira.
U meuvremenu moe se svakako rei da neprekidna poplava he-
gel-literature ne odrava vie ljude u sumnji. Veina nj,ih miri se
s injenicom da ak i povran uvid u to to je irom svijeta ob-
javljeno o mislima doktora svjetske mudrosti .. transcendira bilo
iju sposobnost itanja, pohranjivanja i obrade. Instinkt samo-
odranja titi znanstvenika: ne postoji prostor ni u ijem mozgu
koji bi zadrao sve to je objavljeno o Hegelu, i njegovim mislima
(da ostavimo po strani neije vlastite).
Znai li to da je dananje cvjetanje hegel-literature samo
prividno uzbuenje, ne proizvod spolne ljubavi, nego masturbaci-
je? Znai li to da knjige, koje mimoilaze potrebe ivih osoba -
svatko tko eli razumijeti Hegela jo uvijek je preputen svojim vla-
stitim izvorima - kao to je u potcjenjujuoj maniri naveden0 2, pri-

2
Usporedi S. Hook Hegel Rehabilita- D. Henrich, Hegel im Kontext, Frank-
ted ? u: W. Kaufmanr, Hegel's Poli- furt/M 1971, str. 7.
tical philosophy, New York 1970, str.
62. S. Avireri (Theory of the Modern
State, Cambridge 1972) obradio je
Hookovo optuivanje Hegela.
FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA H. Klenner. Da li Je Hegelova filozofija
19 God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1096 prava aktualna'

tiu poput none more mozak dananjih ljudi? Znai li to da da-

nanja Hegelova topin'ost - kao to je sam napisao, veliki ovjek
osuuje ljude da ga oBjanjavaju 3 - stoji na putu njegovoj bu-
duoj topinosti? Znai li to da Hegelovi nasljednici nisu pote-
eni majmunskog oponaanja, iija su najvia dostignua plagijat?
Samo trenutak! Kao da je aktualnost mislioca odrediva prema
broju knjiga koje je ovaj napisao ili koje su napisane o njemu, a
ne prema injenici da misli njegovog sada mrtvog mozga nastav-
ljaju ivjeti u livuim mozgovima tako da premda pripadaju pro-
losti, ipak su vjene. Prvobitno objavljenih 750 primjeraka njego-
ve Fenomenologije nisu ak niti bili rasprodani kada ju je Karl
Marx opisao kao rodno mjesto dananje filozoHje.
Hegel-recepcija koja uglavnom balzamira njegov vokabular, sma-
trajui da je svjetska povijest povijest pojmova koja se zadovolja-
va itanjem Hegela kroz oi Kanta (ili Heideggera), samo izaziva
crni humor onih koji bi Hegela eljeH u,initi leinom koja lei u
podrumu historiara filozofije5 ; to ni u kojem sluaju ne proizvodi
filozofiju, nego je u najboljem sluaju reproducira, i to nikako ne
onu Hegelovu. Budui da bilo koja koliina meta-filozofijskog slat-
korjeja, tog nepristranog tj. neobavezujueg simo-tamo politike
dr-ne daj-razmiljanja, u najboljem sluaju dostaje da osposobi
epigone, mi bismo se moda trebali okrenuti samome Hegelu ne
bi li, kada ga :propitamo kao proroite suvremenosti, otkrili ne
pokazuje li se njegova topinost izlizanom.
Krenimo s navoenjem nekoliko politiko-juridikih prorokih 'iz-
java iz :povijesti filoz,ofije koje bi se mogle upotrijebiti za daljnji
tok promiljanja kao rezervoar :presedanskih sluajeva. U pravno-
-filozofijskim elaboracijama iz prve treine prolog stoljea naila-
zimo na slijedee tvrdnje:
a) politiko tijelo je trulea leina puna smrdljivih crvia;
b) drava egzistira kao put Boga u svijetu;
e) Bog je stvorio sve, pa ak i najgore stvari;
d) danas je boji zakon najvema vrijedan prijekora;
e) sloboda vlasnitva je temeljni uvjet veliine drave;
f) mijeanje privatnog vlasnitva u politike odnose proizvelo je
najveu konfuziju u stvarnom ivotu;
g) istinska drava nastaje jedino ako blagostanje i bijeda posta-
nu vrlo veliki;
h) slobodno ljudsko bie: pravi vlasnik;
i) kada se govori o slobodi, mora se uvijek dobro paziti da li za-
pravo nije rije o privatnim interesima;
j) samo kao vlasnik individuum je racionalan;
k) ono to' pokree sva ljudska bia je udnja koja nipoto nije
objektivna;
I) individuum, naravno, mora imati pravo da zaradi svoj kruh;
m) pra",o treba svoje izvore imati u umu;
n) pra",o izvodi svoju egzistenciju iz s",oje korisnosti;
o) subjektivno pravo je neto nepovredivo, a njegov je temelj in-
telekt;
p) sigurnost posjeda je osovina oko koje se vrti itavo zakonodav-
stvo;
q) pozitivna pravna znanostima kao sredinji princip autoritet;
r) pravo mora biti u sebi sistem;
s) pravo egzistira uglavnom kao odsjeak cjeline;
t) individuum svoje ropstvo moe zahvaliti svojoj vlastitoj volji, jed-
nako kao to je u ",olji nacije uzrok njezine podjarmljenosti ;
FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA H. Klenner. Da li je Hegelova filozofija
19 God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1097 prava aktualna?

u) mudrac je slobodan ak i kad je rob i kad lei u lancima;

v) rob ima apsolutno pravo da se oslobodi;
w) narod je onaj dio pripadnika drave koji ne zna to hoe;
x) narod nije tako glup da bi s>i mogao dozvoliti da se njime up-
ravlja protiv njegovih interesa;
y) jedina svrha drave je da nacija ne osvoji vlast i utjecaj;
z) budui da narod. kako bilo da bilo. nije u stanju da putem
pravne procedure obrani svoju dobrobit. mora pribjei monim mje-
rilima da bi postigao autoritet.
Mora se priznati da ne postoji potreba zaistinosnom tablicom da
bi se utvrdilo da je konjunkcija gorespomenutih tvrdnji. interpre-
tiranih kao baza za sudove. u svakom sluaju neistinita; niti jedna
nije kompatibilna s bilo kojom drugom (togod na to rekli nadah-
nuti hermeneutiari). Gorespomenute teze. koje dodue nisu iza-
brane bez zlobe. no usprkos tome ponovljene u doslovnom znae
nju. nisu uzete jednostavno i samo iz pravno-filozofijskih spisa u
periodu izmeu 1790. i 1830. godine. Od prve do zadnje. one
dolaze. priznajmo to ve na poetku. iz djela jednog te istog fi-
lozofa.
Time nipoto Hegel nije osumnJlcen za eklekticizam. niti se eli
ii na ruku onih koji dre beskorisnim sisteme sudova koji su lo-
giki kontradiktorni jer se iz njih moe deducirati bilo koja vrsta
suda (jednako kao i njegova negacija). Samo ono to je upotreb-
ljivo moe se takoer krivo upotrijebiti. Jedino oni koji raunaju
mogu krivo raunati.
Za>to. nije rije niti o intenciji da se pokrene razlog za povremenu
potrebu da se sudovi istrgnu iz njihovog konteksta. Brechtov Me-ti
ak je to preporuio: skupovi sistema dre se zajedno. poput la
nova bande; prema tome. lake ih je nadvladati jednog po jed-
nog 6 Nadalje. pozitivno iskazano. iznenaujue esto se poka-
zuje koliko stimulativna moe biti izravna konfrontacija pojedinih.
pa ak i svjesno lizdvojenihideja Hegelove filo~ofije prava sa
sadanjim teorijskim problemima praktine politike. Ako se prim-
jereno promisli dijalektiku teorije i prakse. koju Hegel svakako
nije ignorirao. upravo interpreti njegove politike i drutvene filo-
zofije ne bi smjeli inzistirati na jednom pretjerano ezoterinom
nainu ponaanja. ak i ako se vrsto dri teze 7 da se Hegelova
teorija ne moe dovesti u razumnu vezu s problemima meuljud
skih odnosa. zato jer u svojoj biti nema nita s aktualnim inje
nicama empirijske subjektivnosti. i tada. ako dozvolite. mnogo to-
ga u analizima suprotnosti gospodara i sluge iz jenske Realpoli-
tike i berlinske Filozofije prava moe pomoi humanistikim disci-
plinama da se pretvore u humanistiku znanost i omoguiti uvid
u neizbjenost sociologizacije filozofije.

3 5
Hegel. Werke (Suhrkamp) tom 11. E. Topitseh. Die Sozialphilosophie He-
Frankfurt/M 1976. str. 574 gels. Muncher 1981.
4 6
Marx/Engels. Gesamtausgabe (MEGA) Bertolt Brecht, Prosa. tom 4, Berlin
tom 111/1. Berlin 1975. str. 17: Marx/ 1975, str. 22.
Engels Werke (dodatni prvi tom). Ber-
lin 1968. str. 571; V. H. S. Harris, He- 7
gel's Development. Night Thoughts (Je- W. Becker, Hegels Dialektik von Herr
na 1801-1806). Oxford 1983, str. 467 ur d Knecht.. , u: Gadamer (urednik),
StuHgarter Hegel-Tage 1970, Bonn
1974. str. 430.
FILOZOFSKA ISTRA21VANJA H. Klenner, Da " Je Hegelova filozofija
19 God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1098 prava aktualna~

Budui da. koliko vidim. nitko ne predlae da se politiki duh sa-

danjice utrpa u star'i 'omot. ili da se vrati Hegelovoj filozofiji pra-
va u cjelini. trebali bismo uivati njen-o bogatstvo ideja barem u
porcijama i uz to se takoer dobro zabaviti ukoBko intencije nje-
nih komentatora nisu posvema potene. Svetog'ra su bez iznimke
pokazala vrijednost njima odgovarajueg boga o kojem je rije.
Ne manifestira li se pr-isutnost Hegelove filozofije prava i kroz i
njenicu da se oko njega i s njime otre borbe oko ideja naega
vremena vode na polju filozofije prava? Tu su Hegelove !ideje pos-
tale municija dananjih argumentiranja ne bi H poduprle protu-
rjene tvrdnje. Time je .. doktor svjetske mudrosti. to je Hegel
elio biti, uvuen u stranake borbe naeg doba. Jedni 8 tvrde da
je lan 246 Hegelove Filozofije prava anticipacija Marxove teo-
rije drave. dok bi drugi 9 za koje je Hegel ve odavno potpuno
mrtav. vrlo rado da hermeneutiki procvjetaju naredni paragrafi
247-248 kao intelektualno-historijski zamec-i svijeta danas. pod i
me se misli na kolonijalizam; trei1O. meutim. lanove 243-248
interpretiraju kao .. dijalektiku modernog industrijskog drutva. a
etvrti 11 se trude da iz lana 260 upravo te iste filozofije izlue
svjetsko-povijesni princip moderne drave.
Da li je. s druge strane. Hegel na svaki nain osuen na neefikas-
nost klasika. jednostavno zato to, na kongresima koji se na-
vodno odravaju u njegovu ast. prevladava prepirka oko citira-
nja i nasljednikog udjela u zajednikoj tradicijskoj ostavini. iz-
meu grupa ,interpreta kojima je najvei uitak boriti se jedan
protiv drugoga. ili jo vie ignorirati jedan drugoga? N'ije li. na-
suprot tome. injenica da se -oko ispravne lokalizacije Hegelove
filozofije prava i odgovarajue procjene toposa i kontra-toposa
koji iz nje proizlaze vodi rat zastupni,ka dvaju ideolokih tabora.
jednako izmeu bur-oaskih i socijalistikih stvaralaca ideja. zaista
neporeciv dokaz Hegelove vrijednosti za nae doba?
To se, naposljetku. odnosi ak i na sluaj u kojem se od' onih
koji se spore iz principijelnih razloga. oekuje da. umjesto izrav-
nog suprostavljanja teze i antiteze i inzistiranja na kontradikciji.
razlici ,jzmeu ,.istinitog" i "lanog ... vie vole meusobno razumi-
jevanje u ime intelektualnog djeda12. Znai. satira nje zagrljajem.
Svatko tko uzdu staze nostalgije iskreno trai svoj filozofski iden-
titet. moe se tako preobratiti via Hegel a da ne izgubi nevinost.
Kao da je svijet. danas obiljeen nacionalnim i meunacionalnim
klasnim borbama. polilog izjednaen spram postizanja konsenzusa
mnijenja i potpuno slobodan od dominacije. kao da nisu. da pri-
bjegnemo mefistofelskoj slici. rijei ono to nas ujedinjuje. a zbilja
ono to nas razdvaja.
Koliko god bi fasoinirajua mogla biti drama koja se ,igra na He-
gelovim pleima. sa svojim filozofijskim konfrontacijama na teme-
Iju od njega posuenih argumenata. nije preporuljivo previdje-
ti injenicu da je u piratskoj upotrebi njegovog opusa ,kao rezer-
voara za legitimiranje suvremenih meta. eksploatacija njegovog
autoriteta. kojeg priznaju i prijatelji i neprijatelji. povezana s pot-
cjenJivanjem njegove vlastite vrijednosti. osim one na temeiju his-
torijsko-kritike analize njegovog razvoja i aktivnosti. to znai nje-
govih uvjeta produkcije i reprodukcije. Neki ljudi izgleda misle.
kada citiraju Hegela. da on oslobaa obveze da se ,pot,krijepe ,i
dokau vlastiti sudovi. Autoritas facit legem (moda). no u svakom
sluaju facit philosophiam veritasi Neki ljudi misle. da pozivanjem
na Hegela, poveavaju anse da se njihov vlastiti sjenoviti misa-
oni sadraj nee prepoznati toliko brzo kao ono to zap,ravo jest.
FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA H. Klenner. Da II Je Hegelova filozofija
19 God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1099 prava aktualnai

ak ako netko intrepretirajui prolost brani svoje sadanje inte-

rese, ak iako se elja za znanjem ne moe odvojiti od pohlepe
za zadovoljavanjem elje za vlau. ak i ako je interes filozofije
motiviran filozofijom interesa: svatko tko instrumentalizira Hege-
lovu filozofiju prava prema svrhovitoj ideologiji, koja moe biti
primijenjena u raznim pravcima. time jedino pokazuje svoju nes-
posobnost da svoje vlastite intenoije dovede do racionalne veze
s dokazom. Svi. na mnogim mjestima vidljivi pokuaJi, da se sada-
nje slabe toke prikriju citiranjem autoriteta iz prolosti, pokazuju
slian nihilistiki stav prema tradiciji. kao i tenju da se vlastito
siromatvo ideja opskrbi velikim sjajem prolosti. Pa ipak, tko
nema tradicije, nema ni budunosti. On je nedrutven.
ak i ako se radi o jednom od uobiajenih sredstava verbalnog
samopotvrivanja politikih intencija, kojima je potrebna kamu-
flaa, da bi se legitimirale putem lukavo interpretiranih proglasa
s funkcijom smokvinog lista. nije potrebno pratiti mode i metode
onih koji, budui da im nedostaje svaki interes za dobre namje-
re, maltretiraju Hegelovu filozofiju bilo kao potpuri pojedinanih
sluajeva. <bilo kao smjesu besmislica 13 . Svatko tko Hegelova dje-
la pretvara u smetlite s kojega zoblje mrvice, diskvalificira sebe,
a ne njega.
Vrijeme je meutim da se priupita o tome lkoje su mogunosti da
se istrai topika vrijednost ne ove ili one Hegelove politiko-prav
ne misli. ve njegove filozofije prava u cjelini. Naravno, Hegelovi
tekstovi i dalje ostaju dovoljno aforistini da bi ih se citiralo. do-
voljno tamni da bi seo njima meditiralo i dovoljno slojeviti da
bi ih se analiziralo. No, to je s njihovom kvintesencijom? Ne
postavljamo li mu samim postavljanjem pitanja. neto nasuprot?
Nije li on sam govori,014 o .. herojima misleeg duha .. , da oni, ko-
likogod si to uobraavali, ne mogu preskoiti ogranienja svog
vremena? Da bi bilo glupo vjerovati da ijedna filozoHja moe ii
preko sadanjeg svijeta? Da svaka filozofija moe u najboljem
sluaju dozvoliti ..jedino zadovoljenje onih interesa koje dijeli sa
svojim vremenom? Naposljetku, i Hegel je imao svoje vrijeme i
svoj svijet. te opovrgao i pokopao sebi prethodee mislioce. prije
nego li je opovrgnut i pokopan od mislioca nakon njega.

8 11
I. Fetscher, ..Zur Aktualitat der politi- W. Mainhofer, Hegels Prinzip des mo-
schen Philosophie Hegels.. , u: R. He- dernen Staates. u: Schweizer Monat
ede, J. Ritter (ured.), Hegel-Bilanz, shefte, tom 48, Zurich 1967. str. 275;
FrankfurtlM 1872. str. 210. Marx je. Z. A. Pelzinski. Hegel's Political Philo
meutim, ipa.k imao drugo miljenje. sophy, Cambridge 1971. str. 16.

9 12
Carl Schmitt, .. Die legale Weltrevolu
tion. u: Der Staat, tom 17. Berlin
(zap.) 1978. p. 328; njegovo proglae-
nje Hegelove smrti u: StaatBewe.
gungVolk, Hamburg, str. 32.
10
K. H. !Iting : u: Hegel, Vorlesungen
uber Rechtsphilosophie, Stuttgart 1974.
tom 2. str. 682, tom 4, str. 71. 607.
H. LUbbe, Praxis der Philosophie, Stut
tgart 1978. str. 29 itd.
13
Usp. B. Russel (1947) The Basic Writ
tings, Lordon 1961, str. 461.
14
Usp. Hegel. Vorlesungen uber die Ge
schichte der Philosophie, leipzig 1971.
tom 1, str. 139. tom 3. str. 623; He-
gel, Vorlesungen uber Rechtsphiloso
phie (urednik: IIting). Stuttgart 1974.
tom 2, str. 72.
FILOZOFSKA ISTRA21VANJA H. Klenner. Da li je Hegelova filozofija
19 God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1100 prava aktualna"

Kad bi se povijest znanosti iscrpljivala u povijesti njihovih grea-

ka. ne bi postojalo niti znanosti. niti. oigledno. nikakvog napret-
ka. Tkogod stoga pokuavao ustvrditi sadanju topinost Hegelo-
ve filozofije prava. ne smije zaobii njezinu topinost za vlastito
vrijeme, jer. kada je sve ve reeno i uinjeno. prola i sadanja
vrijednost Hegelove filozofije prava ne proizlazi iz njena abgezo-
genem FGrsichsein (da se izrazimo hegeiijanskim terminima) niti
iz zbira sudova. koji su u njoj sadrani i zgotovljeni za citiranje.
ve iz njihove uloge u procesu razvoja i drutvenog miljenja i
djelovanja. Ako je neto suvremeno. ne mora se takoer slagati s
relevantnim vremenom. Ili. neto odreenije: svatko tko zapne da
prosudi topinost Hegelove filozofije prava (kao i bilo ije druge)
mora se najprije uvjeriti u njenu povijesnost. To dakle pretpostav-
lja odgovor na dvostruko pitanje - to je Hegel postigao u uspo-
redbi sa svojim predasnicima. i koliko je time udovoljio objektiv-
nim zahtjevima vremena. dopustite. svojeg vremena.
Premda. naravno. nemamo mogunosti da ovdje priloirno detalj-
nije dokaze 15 moemo. saeto. ustvrditi slijedee:
S Hegelovim djelima zamana nastojanja buroazije dostiu svoj
vrhunac. te ne proputaju. putem totalne analize svijeta. konstru-
irati druiveno i pravno stanje stvari u kojem bi ovjek putem svog
uma doveo pod svoj utjecaj uvjete svoje egzistencije. Hegelova
filozofija prava je. s namjerno neodreenim prijelazima. integri-
rana u cjelinu njegove filozofije u kojoj su miljenje. priroda i
drutvo razumljeni u procesu neprekidnog razvoja. Ta je zamisao
imanentna realizaciji kontradiktomog no koherentnog drutvenog
meuodnosa u kojem se stapaju sloboda i nunost kao i subjek-
tivno-aktivna iobjektivno-determinantna komponenta ljudske po-
vijesti. Takva se povijest vie ne pokazuje kao zbir ideja nepovi-
jesne moi. ili kao posljedica sluajeva prouzroenih iracionalnim
inima nasilja. Ona se pokazuje kao objektivan razvoj kojim. na
kraju krajeva. upravlja ovjek.
Ovo racionalno oblikovanje prirode i drutva sredstvima mono-
teizma uma (Holderlin) kao pretpostavka za realizaciju slobode
i ljudskog dostojanstva. ne ostavlja prostor za dualizam prirod-
nog i pozitivnog prava. Standardni udbenik. koji se prije u mno-
gim izdanjima nairoko itao .i u zemlji i u inozemstvu 16. istie
upravo tvrdnju da osim prirodnog prava, koje je derivirano iz poj-
mova koji se temelje na umu. postoji pozitivno pravo, koje je
proizalo iz povijesnih injenka. te je stoga u svakom narodu raz-
liito. Hegel. meutim. nije mogao podnijeti nesklad izmeu prav-
ne znanosti koja operira razumom (Verstand) i pravne filozofije
koja je podlona umu (Vernunft).isto kao to se nije mogao slo-
iti ni s otroocrtanom pufendorfovskom 17 distinkcijom. izmeu
umskog razlaganja i povijesnog tijeka pravno relevantnih feno-
mena. budui da time ono umsko biva povrijeeno manom nepo-
vijesnosti. a ono povijesno manom neumskosti. Na taj nain je blo-
kirana eksplozivna revolucionarna mo prosvjetiteljskog racionaliz-
ma. jednako kao i znanstvena efikasnost prosvjetiteljskog historizrna.
Hegel je. meutim. zato ujedinio i potencirao oboje. Njegovo raz-
likovanje izmeu ius positivumi ius naturale ne znai suprostav-
ljanje neurnske sile i nenasilnog uma. U ratu na dVlije fronte on
napada podjednako nehistorijske protagoniste pr'irodnog prava 18.
i iracionalne pristae historijske kole prava.
S obzirom na to da su pokuaji od Vica do Condorceta da se po-
vijest ovjeanstva predstavi kao proces razvoja. takoer odba-

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA H. Klenner. Da li je Hegelovo filozofija
19 God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1101 prava aktualna~

eni od ideje historiziranja prirodnog prava 19 , vodei mozgovi

,,j historijske kole prava legitimirali su svako tradicionalno pravo,
bez obzira na smisao i um 2b . Utemeljujui, pravo, jednako 'kao i
miljenje o pravu u povijesnom tijeku, Hegel. u svojoj Filozofiji
prava, omoguuje da se potrai vjeno u sadanem,objektivna is-
tina u subjektivnoj leg'itimnosti. Upravo na to smjera njegova no-
torna formula 21 o zbiljnosti umskog (WirkHchkeit des Vernunftigen)
i umnosti zbiljskoga (Vernunftigkeit des Wirklichen). Time, meu
tim, jurisprudencija postaje mogua i kao znanost zbiljnosti, kao
analiza objektivnih veza unutar drutva, kao analiza kvalitativne
i kvantitativne funkcionalne promjene prava. Budui da Hegel pra-
vo razumije kao proizvod i sredstvo kontradiktornog razvoja, ono
se ne pojavljuje kao statini moment drutva koji raa antago-
nizme za koje su uglavnom zasluni sluaj i greke. Razlikovanje
izmeu drave i drutva koje je bilo mogue i prije Hegela, ali
koje nije prije njega proveden0 22 , omoguuje da se nane pitanje
o reflektivnim i konstitutivnim svojstvima prava. Time historijsko-funk-
cionalni stav spram prava postaje neumirui element jurispruden-
cije.
Do ovdje se Hegel oslanja na Fichtea koji je znanstvenu materiju
jurisprudencije proglasio za poglavlje historije (a da on nije, me-
utim, tu ideju uinio vodeom milju svoje jenske ili berlinske
filozofije prava) i Schelltinga koji je filozofiju i povijest okarakteri-
zirao kao nune prelazne postaje do jurisprudencije (a da nije
meutim elaborirao taj metodoloki poetak). U pojedinostima, me-
utim, Hegel ide stopama Herdera koji je zapravo prvi prokrio
put prema pOVijesnoj dimenziji u umskom miljenju njemakog
prosvjetiteljstva: ono to ga razlikuje od nehistorijskih zagovornika
prirodnog prava nije ni u kom sluaju to da je ukinuo transpozi-
tivno mjerilo vrednovanja pozitivnog prava, ve to je taj stan-
dard predstavio ne kao nad-historijski zahtjev uma, ve kao re-
zultat razvoja povijesnog procesa, to upravo znai integraciju

15
Usp. dosad od autora ove rasprave:
..Greatness and Mistery of philosophy
of Law, u: R. Luki (ured.), Sur la
philosophie du droit, Belgrade 1978,
str. 65; M. Buhr/J. D'Hondt/H. Klenner,
Aktuelle Vernunft. Drei Studien zur Phi-
losophie Hegels, Berlin 1985.
16
F. Mackeldey, Lehrbuch des heutigen
Romischen Rechts, tom " Giessen 1823,
str. 2.
17
Pufendorf, De jure naturae et gentium,
Londini Scanorum 1672, str. 877.
18
Hegel, Jenaer Schriften, Berlin 1972,
str. 344 itd.
19
Vica, Von dem einem Ursprung und
Ziel allen Rechts, Vienna 1950, str. 24;
Condorcet, Esquisse d'un tableau hi-
storique des progres de I'esprit hu-
main, Paris 1975.
20
G. Hugo, Lehrbuch der juristischen En-
zyklopidie, Berlin 1820, str. 32. O He-
gelovom odnosu prema historijskoj ko-
li prava, usp. Klenner u: J. Kuczynski,
Studien zu einer Geschichte der Ge-
sellschaftswissenschaften, tom 6, Ber-
lin 1977, str. 158 itd. i tom 9, BerIliri
1978, str. 196 itd.
21
Hegel, Grundlinien der Philosophie des
Rechts, Berlin 1981, str. 25, 399; He-
gel, Vorlesungen Ober Naturrecht und
Staatswissenschaft, Hamburg, str. 192;
Hegel, Philosophie deds Rechts (Vor-
lesung 1891120), Frankfurt/M. 1983, str.
51.
22
Usp. R. P. Horstmar,r, .. Ober die Rolle
der biirgerlichen Gesellschaft in He-
gel s politischer Philosophie, u: M.
Riedel (ured.), Materialien zu Hegels
Rechtsphilosophie, tom 2, Fra r,kfu rt/M.
str. 276 i M. Riedel, Between Tradi-
tion and Revolution, Cambridge 1984.
 FILOZOFSKA ISTRA2IVANJA H. Klenner, Da lJ Je Hegelova filozofija
19 God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1102 prava aktualna?

prava samog u hi,storiju prirode i ovjeanstva 23 . Bez da je ovaj

doveo do pojma zbiljsko historijsko miljenje u jurisprudenciji,
njegova tisuu puta prakticirana metoda historiziranja sVlih feno-
mena, naime, njihovog predstavljanja kroz njihovo povijesno op-
ravdanje, kao i opravdanje njihove sudbine, pripravilo je zemlJi-
te s kojeg je Hegel ponjeo svoju etvu. Njegovi se prvi rukopisii
zapravo, kako je to izjavio Luk6cs 24, itaju kao egzegeza Herdera,
a ne kao da su samo proeti istom atmosferom.
Premda se Hegelov iroko profilirani pokuaj da nadie suprot-
stavljanje subjektivnog i objektivnog na kraju nasukao, premda je
a,k u njegovoj dijalektici kritika suvremenog svijeta (ukljuujui
njegovo pravo) pomijeana s njegovim opravdavanjem, i to zato
to se njegovo prisvajanje, jednako kao ,i njegovo dokidanje, zbi-
va unutar istog miljenja i ak premda su u Hegelovoj svijesti
aktualne pretpostavke koje odreuju dravu, zakonodavstvo, sud-
SNO i drutvo izvrnute, jer reducira drutvene procese na kretanje
misli, te ak premda se i drutveno navredni zakljuci iz svijeta
njegovih politikih ideja esto ine nepravilno izveden,ima, ak
premda on konano svoju filozofiju prava utemeljuje kao nita
manje nego koherentan sistem apsolutnog znanja, reflektirajui ta-
ko zahtjev buroa~ije da njena dominacija bude istodobno uni-
verzalno ljudska i zauvijek nuna: - Hegel je obogatio fil.ozofiju
prava fundamentalnom spoznajom koja se moe saeti jedino uz
rizik da izgubi svoj znanstveni karakter: I2ravo i pravno miljenje
su u ne rekidnom tendenci'skii /1ogresivnom i 'u v

.on r Vtveno r~YQj(l koji je napokon spo-

soban da bude priznat, legitimiran umom i nadziran ovjekom, pa
ak i onda ako :ne postoji nikakova svrhovitost intelektualnih i
\ normativnlih rezultata ljudskog miljenja i ponaanja. Kao to He-
gel 25 tvrdi u svoJoj najradikalnijoj verz'iji svojih predavanja o filo-
zofiji prava: Revolucija je permanentna ( .. es Wird immer revolutio-
niert.. ).
Ne elei potoijeniti raznovrsn,ost njegovog miljenja, realistian
sadraj njegove filozofije prava skriven u idealistikoj formi, ta te-
meljna Hegelova misao izgleda ipak sadr'i kvintesenoiju njeg.ove
filozofije prava koja je podjednako vaea u naem dobu kao i u
njegovom. To, meutim, takoer znai da je onaj tko se ne uvjeri
u tu spoznaju, koja tvori vrhunac i zakljuak buroasko-racionalne
prosvjetiteljske filozo~ije prava, izgubio (ili je nikad nije ni posje-
dovao) sposobnost openja s Hegelom na tom temelju, te napus-
tio struju koja vodi naprijed. Zbog toga kada se o Hegelovoj fi-
lozofiji prava govori kao o neem prolom nema ni spomena o
neem zastarjelom. U potcjenjujuoj izreci jednom h.egelijanac,
uvijek hegelijanae.. , lei Vlie istine nego li to sva knjika uenost
Sir Poppera doputa ,i sanjati 26 U svakom sluaju, tradicija nije
zbir zastarjelih vrijednosti.
Ispitujui najbolje proizvode posthegelijanskei, prije svega, da-
nanje buroaske filozofije prava 27, ne moe se oteti osjeaju da
je Hegel utoliko ostao bez konzekvenci. P,ozitivistika varijanta mi-
ljenja koja slijedi legalistike principe anganira se na ovaj ili
onaj nain u tvrdoglavom odvajanju dogmatskog ,i povijesnog, ju-
ridikog od p,olitikog. Umjesto naputenog prirodn.og prava pos-
veuje se tako prirodi prava. Jurisprudencija podignuta na takovim
premisama ne smjera Viie na dominaoiju uma (koju treba uvrstiti),
ve na um dominacije (koji samo treba dokazati). Pravo je oka-
rakterizirano apsolutnim postuliranjem svoje vlastite zakonitosti,
te se njegove norme mogu izvoditi jedino iz drugih normi, a pot-


FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA H. Klenner. Da li je Hegelova filozofija

19 God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1103 prava aktualnai

raga za socijalnim korijenima lili uincima proglaena je za meta-

juridiku, ili ak za meta-znanstvenu stvar. Legalitet biva tako qua
definitione legitimiran, a potinjavanje dovreno. Bilo kod Kelsena
(Reine Rechtslehre, 1960), Harta (The Concept of Law, 1961), Rawlsa
(A Theory of Justice, 1972), ili Dworkina (Taking Rights Serious-
ly, 1977), da spomenemo samo etiri neprijeporne veliine: ni
traga Hegelu. Pokuati samo i progovoriti o filozofiji prava ne
shvaajui Hegela, bilo je jednom 28 usporeeno s nekim tko se
usuuje suditi po rimskom pravu, a da uope nije proitao i jed-
nu stranicu Corpus iuris civilis-a ...
Prirodnopravna varijanta kasnoburoaskog miljenja u svome je
temelju jedva razliita. Pozitivno pravo koje se moe empirijski is-
traiti suprotstavljeno je uglavnom apriornom, pred-pozitivno pos-
tavljenom ius naturale, ime se ponovo pada u dualistiku struk-
turu vrijednosti i norme prevladanu jo kod Hegela. Postojei dru-
tveni i pravni poredak zadobiva legitimaciju putem svijeta draes-
ne iluzije. Kroz pozivanje na navodno izvoenje pravnog sadraja
iz njegove boanske ili antropoloke biti, trebalo bi se opravdati
imanentno samorazumijevanje pravnog sistema koji preovlauje u
bilo koje vrijeme, to znai da se ansa ozbiljenja pozitivnog prava
treba nedvosmislenije odrediti i takoer oplemeniti mogunost.
Budui da, meutim, !"le postoji dokaziv ~~_:E9zit~ni katalc::>~
jednosti i~!)a!)st'lenO obOYeZmL yez9 (prije negoli veza temeljena
na klasnim interesima) izmeu sadraja tog katal,oga vrijednosti
i pravnih sadraja koji bi drava onda provela, c~la se~blar
svodi na eklektiklJ.
Ambicija da je rije o svjetonazoru (Weltanschauungu), naravno,
u potpunosti se naputa jedino kada je uinjen pokuaj da se
kroz ius naturale :i pravni pozitivitet stigne do sinteze prirodnog i
pozitivnog prava, qnaliti~k~i_.9!~i9J()keJilQ~fli~LJJLQY-<! proizve-
dene 91}!iOPolokim, topikirn, her!ll_~n~l,Iti~kinLLpsihqan(]litikim
sredstvima. Budui da spoznaje takove filozofije prava nisu ded-U~!
cirane iz znanstvenih analiza zbiljskog svijeta, ve iz ~etp~st~_~
ljenih sistema vriiedn~~ti, one esto imaju ambivalentan k.araKter.
fue je pravna filozofija uvedena u sumrak nekodljivosti i nepouz-
danosti. I to je ak i najoptimistikija verzija.
Zbog dosadanjih razloga, koji ne trebaju biti dalje objanjava-
ni, bilo bi, ako mi dozvolite zaista naivnu opasku, za kasnobur-
oaske filozofe prava razumno da primaju poduku iz Hegela. Za
poznavaoce njegove filozof.ije Hegelovo zvono jo uvijek zvoni na
elu, ak i ako vjeruju da visi u pozadini.

23
Usp. Fichte, Simtliche Werke. tom 8,
Berlin 1845, str. 133; Schelling, Schrif-
ten zur Gesellschaftsphilosophie. Jena
1926, str. 386: Herder, Simtliche Wer-
ke (ured. Suphan), tom 14, Berlin 1909.
str. 564. Usp. Klenner, .. Herder und
das historische Denken in der Rechts-
wissenschaft. u: Sitzungsberichte der
Akademie der Wissenschaften der DOR,
Nr. 8 G, BerMr, 1978, str. 35 itd.
24
G. lukcs, Der junge Hegel. Berlin
1954, str. 36.
25
Hegel, Grundlinien der Philosophie des
Rechts. Berlir 1981, str. 526.
26
K. Popper, Die offene Gesellschaft. tom
2, Miincher, 1977, str. 274.
27
Usp. s autorom ove rasprave: Rechts-
philosophie in der Krise. Berlin 1976.
i Vom Recht der Natur zur Natur des
Rechts. Berlin 1984.
28
J. Kohler, u: Archiv fiir Rechts _ und
Wirtschaftsphilosophie. tom 3, Bernn
1909/10, str. 182.
FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA H. Klenner. Da li Je Hegelova filozofija
l' God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1104 prava aktualna~

Da li je sve u svemu bijedna Hegel-recepcija u suvremenoj bur-

oaskoj filowfij'i prava (time ne mislim na historiare, ve na au-
tere pravne-filezofijskih djela) sasvim sluajna? ak vie od nji-
hove proizvodnje s polja pravne filozofije, njihov edziv, kako pos-
tojei tako i proputeni, indicira zahtjeve i interese drutvenih kIo-
sa. Postavimo., dakle, pitanje jo izravnije: je li Hegel uistinu bio
u bilo koje vrijeme jedan od svjetsko-povijesnih pojedinaca 29,
jedan od onih poduzetnika unutar napretka univerzalnog duha, u
koje spada, na primjer, Sokrat? lli, drugim rijeima: da li je ikada
njegova filozofija bila svjetska filozofija, kao to je to pretposta-
vio Marx u svome slavn,om studentskom pismu svome ocu, moda
podvrsta svjetske literature navijetene od Goethea 30 , te moda
usperediva rimskom pravu kao prvom svjetskom pravu?
Nema sumnje da je Hegel utjelovio meunarodno znanje svoga
vremena kao rijetko tko. On je, bez sumnje, stajao na ramenima
drugih, na elu intelektualnog progresa. Bio je nesumnjivo svjes-
tan epohainog karaktera svog vremena, te je za njega velika fran-
cuska revolucija po svom sadraju bila svjetskopovijesna, a teror,
koji je neko vl'ijeme bio. nuan ,i ,opravdan, nije kompromitirao ni
nju ni njene principe 31 . De te je mjere Hegelova filozofija, uklju-
ujui i onu pravnu, bila svjetskafilezofija.

Ako se, meutim, usporedi njen neposredan odjek s onim koji su

postigli Grotius ili Locke, da spomenemo samo dva velika (prem-
da ne i najvea) imena liz poetne faze prijelaza iz feudalno-kle-
rikog u buroaske-racionalno politiko miljenje, Hegel izgleda
prije kao provincijska figura. Geografskti dekaziv pregled Hegele-
vog uIinka izmeu 1820. Ii 1844. godine, kada su njegovi pogledi
natopili sve sfere znanosti, proeli popularnu literaturu i dnevni
tisak, osvojili pruske katedre, te ga uinili eponimikim herojem
najmanje tri drame - to je bilo vrijeme kada se moglo opravdano
pretpostaviti da svjetski duh neto ,objavi ovjeanstvu kada god
to eli. On bi to proaptao u U'i Nijemaca, tako da bi ovi to mog-
li pretvoriti u filezefiju - 'no to je tek uzak odsjeak teritorija koji
je ranije bio pod utjecajem Pufenderfa ili Rousseaua.
To ima svoje uzroke na kojima je takoer utemeljena Hegelova
tragedija. Za pripremu vodee revelucije evropske bureazije, na-
ime francuske revolucije, Hegelova se Minervina sova zaista pre-
kasno otisnula na svoj let. No, da bi se ne samo primakla ishodu
te revolucije, naime buroaskom drutvu s njegovim ustavnim okvi-
rima, ve da bi doprla do biti stvari, ta je s'ova zapravo poletjela
prerano. Mora se priznati da je Hegel dijagnosticirao privatne
interese kao pokretae buroaske drave. te antagonistiku vezu
izmeu blagostanja i bijede. Svakake, prokazao je i kugu laissez-
-faire liberalizma. Naravno, predvidio je takoer i roenje mono-
pola iz duha slobode trgovine, no sve to sa stajalita hefojskih
iluzija buroaskih presvjetitelja, iz svoje vjere u boju umnost,
jer u krajnjoj analizi ni novac niti baJonete nisu oni kejli vladaju
svijetom: Duh je kompozitor.,,32
Suprotnost izmeu bureazlijei proletarijata, koja se oitovala ubr-
zo nakon Hegelove fizike smrti, takoer je oznaila kraj svakom
opravdanju buroaskog zahtjeva da rijeli sve probleme ovjean
stva. Istovremeno, promijenili su se i uvjeti za recepciju Hegelove
filozofije prava, tako da se potencijali njezinog teksta vie nisu
mogli na odgovarajui nain ozbiljiti. Taj veliki ovjek, koji je sre-
dini svoga stoljea rekao ono to ,ona zapravo eli, nije vie stajao
u temelju ovjeanstva ili uma, da i ne govorimo o duhu i Bogu.
Na taj nain Hegel'ova je filozofija prava ostvarila najviu fazu
 FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA H. Klenner. Da li je Hegelova filozofija
19 God. 6 (1986) Sv. 4 (10?5-1106) 1105 prava aktualnaf

buroaskog pravnog miljenja, a veliki je dijalektiar bio svjestan

da to znai poetak kraja.
To takoer objanjava zato Hegelovoj filozofiji prava nije sueno
da stagnira. Ono to je nasljeuje ne moe naime zauzeti mjesto
uzdu puta produenja njezinih spoznaja (to se vidi na primjeru
sudbine tri najtalentiranija pravnika meu Hegelovim uenicima,
naime na sudbini Gansa, Christiansena i Kierulffa): ono se do-
gaa na stazi njihove negacije. Cvrsto dranje Hegelovih rezul-
tata znailo bi izdaju njegove metode. Ne moramo se nikako bo-
jati da e ekstaza i entuzijazam biti rezultat njegove pojmovne
dijalektike.
To takoer objanjava zato nije komentar ve kritika Hegela pos-
tala medij djelotvornosti Hegelove filozofije prava. Jedini svjetsko-
povijesno znaajni uenik Hegela raskrstio je s Hegelom u svojoj
kritici paragrafa 261-313 Osnovnih crta filozofije prava pokojno-
ga redovnoga profesora filozofije na Berlinskom kraljevskom sve-
uil itu. Filozofija je poela u proletarijatu pronalaziti svoj mate-
rijal, a proletarijat u filozofiji svoje intelektualno oruje. ljudska
emancipacija se pokazala ostvarivom u jedinstvu politikog, ideo-
lokog i ekonomskog osloboenja.
Na taj nain Hegel nije topian niN kao opovrgnuti nacionalni fi-
lozof, niti kao neopovrgnuti svjetski filozof. Njegova pravna filozo-
fija nije postavila niti kriterij za znanstvenu obradu politike
dananjice. Opaska Claudia Cesse koja se odnosi na Italiju, na-
ime da se Hegel ondje istrauje iskljuivo kao element prethisto-
rije marksizma 33, moe se bez oklijevanja generalizirati. Iz toga ne
smijemo izvui zakljuak da je marksistu, koji je proao kf10Z He-
gela (kao i kroz Feuerbacha), nakon toga Hegelova filozofija pra-
va zanimljiva tek kao olupina ranije znanosti, koja je doivjela
brodolom u plimnoj struji. Hegel se ni u kom sluaju ne moe
arhivirati. Tradicija je produktivna samo kao jo uvijek svjesni
preduvjet neije pozicije. Covjekova pojava kao ljudskog bia nije
bila neka negdanja zgoda naih praotaca, ve je zauzela mjes-
to u svakom od nas.
Lenjinov aforizam vai da se bez Hegela ne moe razumjeti Marx. 3t;
Na taj nain, Hegelov sluaj nije res iudicata. U svakom sluaju,
tako su Marx i Engels razumijeli ulogu koju je igrao posljednji
veliki njemaki metafiziar. I to premda u sauvanoj Marxovoj

29 Frankfurt/M. 1976, str. 52, 400 (He-

Hegel, Die Vernunft in der Geschichte,
Berlin 1977, str. 99.
30
Usp. Eckermann, Gesprache mit Goe-
the (31. 1. i 15. 7. 1827), Leipzig 1968.
str. 205. 236: Nationalliteratur und
Weltliteratur, Marx/Engels, Werke, tom
4, Berlin 1959, str. 466: Weltliteratur:
tom 21, 301: Weltrecht: takoer i prvi
tom str. 10: Weltphilosophie.
31
Usp. Hegel, Vorlesungen uber die Phi-
losophie der Weltgeschichte, Leipzig
1944. str. 931; Jenaer Realphilosophie,
Berlin 1969, str. 246, 248; Hegel. Orun-
dlinien der Philosophie des Rechts,
gel's Philosophy of Right, preveo T. M.
Knox, London 1973, str. 157, 227). Usp.
J. Ritter, Hegel und die franzosische
Revolution, Frankfurt/M. 1965.
32
Hegel, Werke, tom 2, Frankfurt/M. 1971,
str. 561 (der Compositeur ist der Ge-
ist).
33
C. Cesso, .. Hegel in Itolien .. , u: Al-
1gemeine Zeitschrift fUr Philosophie,
Stuttgart 2-197, str. 21.
34
Lenin, Werke, tom 38, Berlin 1964, str.
170.
FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA H. Klenner, Da li Je Hegelova filozofija
" God. 6 (1986) Sv. 4 (1095-1106) 1106 prava aktualnaf

opasoi na marginama Hegelovog 35 teksta stoj;i: .. I tko je pocrnIo

veu prijevaru do li sam Otac Hegel?, a to su opisali kao isti
kolarev pokuaj da shvati paralogizme i sumnjive trikove koji
Hegelu slue kao poluge njegove konstrukcije.
Pravo na potpuno razumijevanje franc'uske buroaske revolucije
mogu polagati samo oni koji su shvatili svjetskopovijesnu ulogu
ruske proleterske revolucije. Na taj nain treba biti rekonstruirano
i Hegelovo dokidanje (Aufhebug) u Marxu. To je ujedno i krucijalni
eksperiment za produktivno usvajanje njegove filozofije prava.

Preveo s engleskog: Alan Uzelac

Hermann Klenner

Ist Hegels Rechtsphilosophie aktuelI ?

Nicht vom Erledigten ist die Rede, wenn von Hegels Rechtsphilo-
sophie als von einer vergangenen geschrieben wird: Hegel hat
nomlichin die Rechtsphilosophiedie grundlegende Erkenntnis
eingebracht, die nur bei Strafe des Wissenschaftsverlustes zuruck-
nehmbar ist: Recht und Rechtsdenken befinden sich in einem
unaufhorlichen, tendenziell progressiven und jedenfalls wider-
spruchlichen EntwicklungsprozeB der Gesellschaft, der schlieBlich
erkennbar, von der Vernunft leg.jtjmierbar und vom Menschen
beherrschbarist, auch wenn es keine Endgultigkeit intellektueller
oder normativer Ergebnisse des menschlichen Denkens und Han-
delns gibt. Wer Hegel verstanden hat, denkt in der Gegenwart.

35
Tiskano u: Ex libris Karl Marx und
Friedrich Engels. Berlin 1967, str. 92,
Marx/Engels, Werke. tom 38, Berlin
1968, str .204 ( ..kolorev rod ..... ).