Prikazi
Igor Mikecin
Heraklit
Matica hrvatska, Zagreb, 2013.
Prikaz: Nikola Tomaegovi
Ono to danas imamo
sauvano od Heraklita kao pis-
meni trag prevedeno je na na
jezik nekoliko puta. Osim po-
sljednjeg pokuaja Branka Des-
pota, niti jedan zapravo ne dosee
onu razinu na kojoj bi se susrela
filozofija i filologija ili na kojoj bi
prijevodu odgovaralo jedno du-
binsko filozofijsko promiljanje
onoga to se pokuava prevesti.
Uz takvo stanje prijevoda, dosad
nismo imali niti jednu znaajniju
monografiju o Heraklitu (osim
moda one Milivoja Markovia
objavljene 1983. u Beogradu, ali
koja je po rijeima samoga au-
tora vie popularnoga karaktera).
Prijevodi su se ograniavali na
prevoenje, a tekstovi o Herakli-
emu vol. 12 br. 23
tu na natuknice ili dijelove veih
povijesti filozofija.
U tom smislu knjiga Igora
Mikecina predstavlja doista prvi
veliki i obuhvatni prikaz i pri-
jevod Heraklitova filozofiranja
iznesenog kroz gnome, kako
ih autor naziva, te filozofijsku
228
obradu Heraklitovih izrijeka kao
i njihove cjeline. Pritom se filo-
zofijsko promiljanje ne svodi
na komentare uz gnome i nji-
hove prijevode, ve sainjava
autentini pokuaj interpretacije
koji nije puko reproduciranje
opih kolskih mjesta o Herak-
litu, nego se pokazuje kao prikaz
filozofijskog susreta koji se odvi-
jao i odvija kroz misaoni dijalog.
Igor Mikecin izvanredni je
profesor na Odsjeku za filozofiju
Filozofskog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu, na Katedri za povijest
filozofije iji je i predstojnik.
Roen je 1968. godine u Zagre-
bu gdje je diplomirao filozofiju i
germanistiku, magistrirao radom
Leibniz. Supstancijalitet i vrijeme
te doktorirao obranivi disert-
aciju Religija, zajednica i sloboda
u ranoga Hegela i Hlderlina.
Dosad je objavio niz rasprava
i lanaka u domaim i stranim
asopisima te nekoliko prijevo-
da, ukljuujui Wittgensteinova
Filozofijska istraivanja i Hegel-
ovu Povijest filozofije. Knjiga
Heraklit, koja je izala 2013. go-
dine u Zagrebu u izdanju Matice
hrvatske, prva je njegova samo-
 Prikazi
stalna monografija.
Sama je knjiga, makar ne for-
malno, podijeljena na filozofski i
filoloki dio. Prvi, filozofski dio
sastoji se od sedam poglavlja, u
koja ukljuujemo i proslov zbog
njegove vanosti za interpre-
taciju. Drugi dio ini prijevod
gnoma, filoloki komentar i is-
crpan rjenik, kao i opseno ka-
zalo izvora za gnome. Iako se
na openitoj razini knjiga moe
podijeliti na dva dijela, oni su
zapravo meusobno usko ispre-
pleteni i povezani. Filozofijsko
razmiljanje proeto je i uvelike
oslonjeno na filologijsko znan-
je autora, a sam prijevod osim
filolokih naela uzima u obzir i
filozofsku vanost rijei koje se
biraju kako bi se u najsrodnijoj
moguoj mjeri prenio Heraklitov
izrijek. Upravo u tome se sastoji
sveobuhvatnost i iscrpnost ovoga
djela.
Nakon proslova u kojemu
se detaljno obrazlae smisao po-
jma i temeljne misli Her- aklitov nam zborski govor
aklitova filozofiranja te poglav-
lja Heraklitov spis u kojemu
se raspravlja o naravi gnoma
i Heraklitova izraza, slijede po-
glavlja Heraklitova tama,
Zbor, Bog, Svijet, Dua proturjeja, a potom i kao
te Govor zbora, od kojih svako
obrauje jedan aspekt Herakli-
tove misli, ali uvijek s obzirom na
cjelinu. Na taj nain i sam tekst
odraava temeljnu misao o jedin-
stvu onoga jednoga i onih svih
kao temeljnoj suprotnosti u svo-
jem zajednitvu ( ).
Izraz i forma interpretacije sli-
jede naelo da tzv. tama Herak-
litova izriaja nije nedostatak koji
se moe otkloniti jasnijim gov-
orom, ve je ona inherentno ve-
zana sa sadrajem. Zagonetnost
gnoma sastoji se u spoznaji da se
istinitost moe ouvati jedino u
njenoj neskrivenosti (-) i
to na nain znamenovanja kao
specifinog oblika govora koji
pribliavajui se dri distancu
spram onog govorenog. U tom
smislu Heraklit ne potrebuje do-
kaz, nego samo pokazivanje onog
objavljenog uz upozorenje na
ono treba da kao bitan moment
drevne mudrosti.
Logika i gramatika, slijedom
toga, za autora znae zaborav
bivstva miljenja i govora. Her-
filozofija i jezik
omoguuje odmak od tog zabo-
rava i zorno predoava jednu
drugu mogunost miljenja i
govorenja. Ono se prvo poka-
zuje kao krenje logikog naela
229
nepjesnika pojeza koja istinu
ne otkriva ve ju tvori u njenoj
 Prikazi
neskrivenosti. Na taj se nain
harmonija i ritam zbora samoga
(kako autor prevodi ) se uspostava teksta dobrim dije-
oituju u zborskom govoru kao
njegov vlastiti ritam i harmonija.
Posebno je zanimljiv nain na
koji autor pristupa Heraklitovu
jeziku: Ne znajui grki jezik
kao jezik zbora i rijei grkoga
jezika kao iskaze zbora, on [bar-
barin, op. N. T.] ne razabire ono
grkim jezikom prozboreno, i
ako poznaje gramatiku i rjenik
grkoga jezika. Takvo poznavan-
je jezika, naime, nije dovoljno da
bi se znalo njime istinski zboriti.
I poznati je jezik tu sve dotle
dok se kao vlastiti ne prisvoji, tj.
dok se zbor kao ono s ime lju-
di najvema ope i to svagda
susreu njima pokazuje tuim.
Slijedom toga, autor veliki dio
teksta posveuje upravo analizi
Heraklitova jezika, tj. skladu gla-
sova, slogova i rijei te obrati-
ma glasa, rijei i reenica, kao i
emu vol. 12 br. 23
slogovnom ritmu gnoma.
Druga polovina knjige sastoji
se od grkog teksta gnoma, pri-
jevoda i filolokog komentara,
opsenog rjenika i kazala izvo-
ra za gnome. Prije samog teksta
gnoma iznesena je konkordancija
230
ovog izdanja sa standardnim iz-
danjem Diels/Kranz i izdanjem
Sergea Mouravieva u njegovoj
monumentalnoj Heracliteji. Po
rijeima samog autora, njegova
lom poklapa s onom Mouravie-
va, iako postoje i znatne razlike
u pojedinim gnomama. Osim
toga, autor slijedi Mouravieva u
prihvaanju naela pri uspostavi
teksta koji uzima u obzir njegov
pojetiki ustroj.
Ipak, autor je nanovo izvrio
uspostavu teksta iz izvora i to
po naelu povjerenja u izvore,
pri emu se razlikuje doslovnost
i vjerodostojnost. Ukoliko je
tekst izvora nedoslovan, nije
nuno i nevjerodostojan, a uko-
liko je nevjerodostojan, onda je
i nedoslovan. To znai da ako
jezina preinaka teksta u izvoru
ne mijenja njegov smisao, onda
se on ne smatra samo vanjskim
izvjetajem ve se uzima kao
gnoma.
Sam je prijevod, iako crpi in-
spiraciju od onog Branka Des-
pota, nedvojbeno originalan.
Najbolje ga opisuje autor svojim
rijeima: Istinski je prijevod do-
slovan u tom smislu da je vjeran
slovu zbora, iskajui primjerenu
rije kojom se zbor slui da bi
doao do glasa. On ne prenosi
tek rijeima smisao, nego sluti
skrivenu prisnost misli i rijei,
smisla i glasa. Stoga po potrebi,
 Prikazi

imajui grki jezik za svoj uzor,

stvara neuvene rijei, posee za
starim i zaboravljenim rijeima,
neoekivano preosmiljava
poznate rijei.
Istaknut emo jo opsean
rjenik svih grkih rijei koje se
javljaju u gnomama. Svaka rije
dana je i u obliku u kojem se na-
lazi u Heraklita s brojkom gnome
u kojoj se nalazi. Osim toga,
za svaku je rije autor ponudio
nekoliko moguih prijevoda na
hrvatski jezik, nakon ega slijedi
objanjenje tvorbe grke rijei,
etimologijsko objanjenje i njoj
srodne rijei u grkom, latins-
kom, staroslavenskom i hrvats-
kom jeziku.
Velika je vanost ove knjige
Igora Mikecina u tome to ona
predstavlja jedan sveobuhvat-
ni prikaz cjeline Heraklitova
miljenja. Ona moe posluiti
kako studentima filozofije,
tako i istraivaima grke filo-
zofije, koji e u njoj pronai
mnotvo informacija i uputnica
filozofija i jezik

za daljnje istraivanje. Ipak, ona

takoer predstavlja i originalan
pokuaj filozofiranja s Herak-
litom kroz povijesnofilozofijsko
promiljanje. Neto, dakle, to
231

kronino fali dananjoj hrvats-

koj filozofiji i to joj moe
posluiti kao poticaj i putokaz.