Professional Documents
Culture Documents
Zbornik MS - 51 - 1-2 - 2003 PDF
Zbornik MS - 51 - 1-2 - 2003 PDF
MS
YU ISSN 0543-1220 | UDK 82 (05)
ZBORNIK MATICE SRPSKE ZA KWIEVNOST I JEZIK
Pokrenut 1953.
Glavni urednici
Akademik MLADEN LESKOVAC (19531978)
Dr DRAGIA IVKOVI (19791994)
Dr TOMISLAV BEKI (19951998)
Dr JOVAN DELI (1999 )
YU ISSN 0543-1220 | UDK 82(05)
Ureivaki odbor
Dr TOMISLAV BEKI, dr JOVAN DELI, dr JOVAN DERETI ,
dr MARIJA KLEUT, dr NOVICA PETKOVI, dr QIQANA SUBOTI,
dr IVO TARTAQA
Besede
Studije i lanci
Kratki prilozi
Prilozi i graa
Ocene i prikazi
In memoriam
Jovan Deli
Tomislav Beki
RE O SLAVODOBITNIKU
Miroslav Panti
Nada Miloevi-orevi
Mirka Zogovi
A1 A2 A3
B1 B2 B3
C1 C2 C3
. . . . . . . . .
. . . . . . . . .
A1 A2 A3 B1 B2 B3 C1 C2 C3
7 G. Pozzi, Saggio sullo stile , 7778; La rosa in mano al professore, Frajburg 1974,
284; Poesia per gioco, 117120. U Poesia per gioco i La parola dipinta (Milano 1981), u
kojoj obrauje istu problematiku, ali u granicama jezikog ikonizma, Poci je sakupio i
sistematizovao iskustva svog dugogodiweg rada. Sm istie da se nijedna disciplina
ne bavi posebno ovom problematikom.
8 Oito implicitno polemiui sa sledbenicima ruskog formalizma u Italiji
(eksplicitno je protiv zagovornika formalnih manirizama), Poci tvrdi da se sutin-
ski efekat ovakvih artificijelnih igrarija ne sastoji u oneobiavawu i zatamwewu zna-
ewa, a kad to i postoji, samo je uzgredno, ve u stvarawu novih semantikih relacija,
odnosno novog znaewa. Smatrajui distribuciju rei iskquivo elementom znaewa",
on shemu sumacije definie kao distribuciju kroz itav tekst fiksirane serije oznai-
teqa koja se ponavqa, ali ne u anaforikom poloaju" (nav. d., 117).
9 Ponekad se, kao u Marinovoj pesmi N tanto intorno a s dentro e di fore (La Lira,
Rime marittime), zavrna rekapitulacija ostvaruje pomou versus rapportati: Ma tu sola ca-
gion de' miei cordogli / Lilla, la piaga, il foco, il nodo mio, / Che non sani, non tempri, e non di-
sciogli" (1012).
10 tampawe ovih epigrama u Planudovoj antologiji u Firenci 1494. zasigurno je
uticalo na irewe mode sheme sumacije.
11 Poznato je da su bembisti, odnosno petrarkisti takozvane druge faze, kao svoj
poetiki zahtev istakli vraawe izvornom Petrarki jedinom i savrenom modelu.
Sledstveno tome, prezirali su i odbacivali neisti" (itaj: hibridni) petrarkizam H
veka.
12 Za period od 12 vekova, odnosno od Tiberijanove pesme (Amnis ibat inter gher-
bas) koja po Kurcijusu predstavqa najstariji primer sheme sumacije do pesama Panfila
Sasa (Panfilo Sasso, 14551527) ovaj autor pronalazi samo jedan, Strabonov (W. Strabon)
primer iz karolinkog humanizma, pa se s pravom pita da li je ova ema bila uopte
poznata tokom tog perioda. Fuila, uzimajui u obzir ne samo tampana ve i dela u ru-
kopisu, a polazei od Alonsovih dopuna (Antecedentes griegos y latinos de la poesia correla-
34
tiva moderna u Estudios dedicados a Menendez Pidal, Madrid 1953, 323), znatno proiruje
geografska i vremenska saznawa o shemi sumacije i mnoga Kurcijusova nagaawa potvruje.
Meutim, za period 15251575. Fuila je naao samo dva na italijanskom i tek nekoli-
ko primera na latinskom, od kojih je jedan Ariostov.
13 Pjevau pjesmu u slavu tvoje ljepote u Pjesme ika Menetia i ore (Dria, i ostale
pjesme Ranjinina zbornika, priredio M. Reetar, SPH, II, Zagreb 1937, 356358.
14 U toj slavi stei, vas si svit blaenstvom, / da se bude rei drug s rajskim kraljestvom, /
gdi udno s grlicom sokoli minuju / i meu drobnim pticam po dubju stanuju; / ni se boji smrti u
toj zec travici / gdi su brzi hrti i vizli slidnici. / Oholi jo lavi tere zviri tvrde / neka se ne pravi
nejacih da grde; / kouta jo plaha po polju openu / da pase bez straha travicu zelenu, / i jelin la-
gahti od lovac litnji dan / bez sumnje da dahti gdi k vodi gre edan" (3142).
15 Taj slavna udesna, uvik neskonana / budui s nebesa kroz te, vilo dana, / da svako
stvorenje sve dni vika svoga / za tvoje ivljenje vinu moli Boga" (6164).
35
18 Biv brea mnom mati, otide za mir svoj / u bogov praati, to se e rodit u njoj. / Febo
joj hti riti: od tebe, eno, znaj, / muka se roditi glava e na svit saj; / a Marte: ena e od tebe
iziti, / na svitu koja e svim se mo viditi. / Juno pak molena ree joj za tima: / polumu polena
rodit se teb' ima. / I tako zgodi se. Kad se ja porodih, / u meni vidi se i ena i lovik. / Opet jo
prositi ide ih mimo toj, / kom imam svriti ja smrti ivot moj. / Marte krs, Juno ma, a Febo vo-
den kraj / ree joj, kroz hud pla dat mi e smrtni vaj. / I to se sve takoj na pokon jur sgodi: do-
gnav me stupaj moj, gdi raste dub rodi, / tuj se uspeh ja tade, ki vodu sjenjae, / ma mi van is-
pade iz pasa, gdi stae, / i na nj tuj pri strani ja padoh lazei, / a noga na grani osta mi visei, do-
li pak glava mi k vodi se prikui, / ka s udnim mukami jadno me izmui. / Sgodi se meni ta, da
svrih ja moj vik / kroz vodu, krs i ma, biv ena i lovik."
Moemo izneti pretpostavku da se Rawina posluio Policijanovim prevodom
ovoga epigrama na grki, pa da je iz samog naslova (Latinum epigramma Pulicis, antiqui poe-
tae, graecum feci) nastala zbrka". Prireiva Policijanovih grkih epigrama navodi
da se ovaj epigram nekad pripisivao Panormiti (Antonio Beccadelli Panormita, 1394
1475) ili Enriku Pulieu, ali, na osnovu novijih istraivawa, izgleda da ga treba pri-
pisati Mateju od Vendoma iz H veka ili, verovatnije, Hildebertu iz Lavardena. Up. Po-
liziano, Epigrammi greci, priredio A. Ardizzoni, Firenca 1951, 3334; 3839; 65. Ovaj
slavni" epigram navodi i Fuila kao potvrdu Kurcijusove hipoteze da izmeu karolin-
kog perioda, odnosno Strabonovog primera, i kraja H veka moraju postojati karike ko-
je bi svedoile o neprekinutoj tradiciji sheme sumacije (nav. d., 25).
19 M. Kombol, Dinko Ranjina i talijanski petrarkisti, Graa za povijest knjievnosti hrvat-
ske, XI, 1932, 8384.
20 Ako uporedimo s originalom (Castel da crudel oste assediato / Se l'acqua tolta gli ,
chiami me dentro; / Uom che a solcar il mar sempre sia nato / Chiami me, se a sua vela aver vuol
vento. / Chi nell'inverno torbido e agghiacciato / Non ha fuoco, a me venga e fia contento. / Ric-
co m'ha fatto di tre cose Amore: / Vento in bocca, acqua agli occhi e fuoco in cuore"), videemo
da je u ovoj Rawininoj adaptaciji jo vie izmena i izostavqawa, ali da je ema dosled-
no sprovedena. Kombol (8384) nav. prema A. D'Ancona, Del secentismo nella poesia cortigi-
ana del secolo XV u Studi sulla letteratura italiana ne' primi secoli, 211.
37
21 Rawinini stihovi citirani prema Pjesni razlike Dinka Ranjine, Zagreb 1892.
22 Ideju da je tolika mo qubavi da moe navesti da se sve u prirodi voli imamo
pre Tasa, na primer kod Lukrecija, Vergilija, Ovidija, Klaudijana, potom Petrarke, Po-
licijana. Ovde Dafnine rei kako se u prolee sva iva bia vole treba da poslue da
se nimfa Silvija promeni prema zaqubqenom pastiru Aminti.
23 Vaqa napomenuti da Taso (i Zlataric u prevodu) poiwe ovo Dafnino slavqewe
moi qubavi i prolea nabrajawem i drugih ivotiwa, da bi zakquio da prolee ricon-
sigla ad amare" svet, i ivotiwe, i mukarce i ene. Za razliku od uobiajenog navoewa
ovog primera, moda bi pravilnije bilo poetak eme uzeti od nove serije nabrajawa, od
colombo (golub) i usignolo (slavuj), pa bi se moglo govoriti o nepotpunoj shemi sumacije.
24 Zlatari ovde razreava Tasovu metaforu: lozin mu jeste, u klasinoj tradici-
ji (npr. kod Katula) brest.
38
29 Po kratkoi (10 stihova), senzualnosti (a usta ovlai tvoj celov medeni", 7), odre-
enoj atmosferi koja nalikuje pastoralnoj, a pogotovu po poenti kojom se zavrava, ova
pesma podsea na madrigale, ako je o tome uopte dozvoqeno govoriti kad nedostaje me-
triki oblik.
30 Oh gizde razlike i hvale kojim ni / pod nebom prilike, ni e bit po sve dni" (1112).
Ovim se zavrava apostrofa i nabrajawe i tek razaznaje da se radi o jednoj u nizu dubro-
vakih obrada teme dijeqewa: mene ste dalee, i mojoj tamnosti, / ve sunce ne istjee tolike
vridnosti, / ter dale od vas ja tuno se snebivam / i lica sve moja suzami polivam". Poetni
uzvik remeti vizuelni efekat vertikalnog grupisawa. Ove tri Zlatarieve pesme citira-
ne su prema SPH, HH, 172, 174, 244245 (u Pjesni razlike).
40
31 U zavrnoj sumaciji nedostaju dubrava luzi ali je zato uvedena vila, pa se tako
srediwi deo povezuje sa zavrnim. Uopte, ova pesma je majstorski oblikovana: uvodni
deo obraawe dragoj (kao gospoji"); srediwi deo eksplikacija teme; zavrni
opet obraawe dragoj, sad kao vili". vrsta struktura naglaena je jakim paralelizmi-
ma, izokolonom, sinonimijom u stihovima koji grade shemu sumacije, kao i, kroz celu pe-
smu, izborom rei iz istog semantikog kruga.
32 Maibradieve pesme citirane su prema Pjesme Miha Bunia Babulinova Maroja i
Oracia Maibradia Marina Bureia, SPH, XI, Zagreb 1880, 131133 (Pjesni ljuvene). Drugu
pesmu, uz neke ispravke, tampao je i M. Panti: Pesnitvo renesanse i baroka, Beograd
1976, 165166.
33 Pre no to e rekapitulisati drugu seriju, pesnik uvodi vilu kao neku vrstu su-
marne, inicijalne rekapitulacije. Pesma je dodatno iskomplikovana, jer se prvi i drugi
lan prve serije dva puta ponavqaju.
34 Maibradi je uopte u obradi teme qubavnih jada sklon raznim vrstama nabra-
jawa i to vielanim, za ta su pardigmaticni primeri Recite, o zvizde, jeste li vik vidil'
(61) i Sli'te moj pun jada uzdihaj i tubu (62).
41
36 U plau drugom (Spoznawe) Suza sina razmetnoga imamo, na primer, tako obraen
motiv prolaznosti lepote kao varijante teme bjegueg vremena. Uporedi na primer ,
109120 Uzdasi Mandalijene pokornice. Mnogi evropski pesnici, da bi odgovorili vrlo
pesimistiki na pitawe ta je ovek, slue se istovetnim repertoarom slika, meta-
fora, simbola koje gomilaju i, ponekad, zaotravaju u shemi sumacije: na primer, francu-
ski pesnik . asiwe (J. Chassignet) (ivot je un confle, un mensogne, un sogne, une
fumire", nav. prema J. Rousset, Quelques rflexion en marge d'une antologie mariniste, Lettere
italiane, 1954, VI, 293).
37 Uz ove, u literaturi se pomiwe jo jedna Bunieva pesma, ovog puta s nepotpu-
nom shemom sumacije (Dan vieni, vjerovat ko e mo, 103).
38 Sjajnu analizu ovog Bunievog majstorstva daje D. Falievac (nav. d., 190191),
s tim da ne primeuje da se ono zasniva i na shemi sumacije. Bunieve pesme navedene su
prema Djela Diva Bunia Vuia, priredio M. Ratkovi, SPH, XXXV, Zagreb 1971, 100, 120
121, 130, 162163, 176, 201202.
43
vi su, odnosno nisu, vila, on sm (ja isti) i ljubav nemila. Uz pomo dvo-
struke, odnosno ponovqene sheme sumacije (identini su elementi, ali
je kontekst dijametralno suprotan), Buni dokazuje dve kontradiktorne
teze:
Mirka Zogovi
Riassunto
ce temtica amore. Per quel che ruguarda il lessico dello schema, i ragusei di solito
seguono l'esempio dei modelli italiani, ovvero europei, (ennumerazione degli elementi
della natura, degli atributi della bellezza femminile). Secondo la struttura, prevalgono
gli schemi irregolari", ovvero gli schemi nei quali i poeti non rispettano rigorosamente
il numero e la sequenza degli elementi. I poeti ragusei, pur seguendo l'esempio della
prassi italiana, optano anche per le varianti particolari.
Questo studio, che prossegue la linea iniziata con il versus rapportati, tenderebbe
a rappresentare un contributo ulteriore per delineamento della fortuna dei manierismi
formali nella poesia ragusea, e di indicare, altrettanto, una possibile via per aquisire le
nuove conoscenze sulla letteratura ragusea ed il suo rapporto con le mode e modelli eu-
ropei.
UDC 821.163.42-2.09 Naljekovi N.
Bojan orevi
9 esto su u tome bili nedosledni, kao Bogii koji prvi Komediju VII zove kome-
dijom, a odmah zatim kae da je radwa tipina za farse (R. Bogii, nav. d., 108). S. P. No-
vak Komediju VII zove pseudouenom komedijom" (Slobodan P. Novak, Primjeri iz povijesti hr-
vatske drame, Dubrovnik, XIX, 34, 1976, 191). velec je zove nekom vrstom eruditne ko-
medije" (Franjo velec, Hrvatska renesansna drama, Dani hvarskog kazalita: renesansa, akav-
ski sabor, Split, 1976, 1516). Najzad, M. Muhoberac bez argumentacije zakquuje da je Ko-
medija VII uistinu prava komedija (Mira Muhoberac, Dramaturgija maske Nikole Naljekovia,
Mogunosti, XXXVI, 12, 1988, 72).
10 S. P. Novak, nav. d., 190
11 Isto, 193.
12 Ove prvobitne farse u nauci se nazivaju i farse spirituali" (v. Enciclopedia Italia-
na di scienze, lettere ed arti, Istituto della Enciclopedia Italiana, Roma, 1951, Volume XIV, 838).
13 Ludovico Zorzi, Il teatro e la citt, Giulio Einaudi, Torino 1977, 7980.
14 Irineo Sanesi, La commedia I, Vallardi, Milano, (s. a.), 451.
15 la diffrence entre la farce et les autres genres, surtout la sottie (podvukao B. .) ne
rside pas essentiellement dans les ides et le degr d'agressivite qu' elles prsenttent." Halina
Lewicka, Etudes sur l' ancienne farce francaise, Edition Klincksieck Edition scientifiques de
Pologne, Paris Warszawa 1974, 11.
16 Teatro veneto (a cura di G. A. Cibotto), Guanda, Parma 1960, XXXIXXL.
49
II
17 Benedetto Croce, I teatri di Napoli dal rinascimento alla fine del secolo decimottavo,
Gius. Laterza e figli, Bari 1916, 13.
18 Isto, 16.
19 I. Sanesi, nav. d., 451.
20 Isto, 459. Ova vrsta farsi mnogo je vie uticala na Marina Dria. O tome v.
Leo Kouta, Sijena u ivotu i djelu Marina Dria, Prolog, XIV, 5152, 1982, 2456.
21 I. Sanesi, nav. d., 467.
22 Isto, 469470.
23 R. Bogii, nav. d., 105.
24 I. Sanesi, nav. d., 439.
50
25 Pjesme Nikole Dimitrovia i Nikole Naljekovia (skupili dr. V. Jagi i dr. Gj. Danii),
Stari pisci hrvatski, knjiga V, JAZU, Zagreb 1873, 253254.
26 I. Sanesi, nav. d., 440.
27 Sve citate donosimo prema navedenom izdawu u Stari pisci hrvatski, knj. V. Uz na-
ziv farse dati su brojevi odnosnih stihova.
28 I. Sanesi, nav. d., 440.
29 Isto, 451.
51
30 Ovu farsu v. u izdawu Gio. Giorgio Alione, Commedia e farse carnovalesche, G. Dalli
e comp., Milano 1865, 5594.
31 Gio. Giorgio Alione, 9394.
32 Tako je Alioneova farsa Comedia de l' omo e de soi cinque sentimenti (1354) goto-
vo istovetna sa francuskom Farce nouvelle des cinq sens de l' homme moralise et fort joyeu-
se pour rire et recreative. V. I. Sanesi, nav. d., 451.
33 Farsa de Zoan Zavatino e de Biatrix soa mogliere e del prete ascoso soto el grometto u
svom prvom delu nalik je na popularnu francusku Farce du Poulier. I. Sanesi, nav. d., 451.
O izvoewima i tampawima francuskih farsi v. najkompletnije: Louis Petit de Jullevil-
le, Rpertoire du thtre comique en France, L. Cerf, Paris 1886. Reprint izdawe pojavilo se u
enevi 1967. godine.
34 Nikola Naqekovi je 1533. godine uao u jedno trgovako drutvo radi trgovi-
ne tkaninama (v. Historijski arhiv Dubrovnika /daqe: HAD/, Diversa cancellariae 121, 24 /20.
februar 1533/). Na tom putovawu bio je i u Lionu, odakle je poslao robu u Feraru, na ra-
un Marina Alojzijevog Guetia. Dolo je, meutim, do spora, jer je Gueti odbio da
Naqekoviu nadoknadi trokove (v. HAD, Diversa notariae 101, 28' /12. mart 1533/).
35 Konstantin Jireek, Beitrge zur ragusanischen Literaturgeschichte, Archiv fr slavische
filologie, XXI, 1899, 481; Miroslav Panti, Sedam salam pokorwijeh kraqa Davida" i wi-
hov pesnik Nikola Dimitrovi, Anali filolokog fakulteta u Beogradu, XII, 1976, 90.
52
36 Ovu farsu je objavio Gistav Koen u svom kapitalnom izdawu: Recueil de farces
franaises indites du XVe sicle, The Mediaeval Academy of America, Cambridge (Mass.), 1949.
U ovom izdawu farsa Les Chambrires nosi broj 51.
37 H. Lewicka, nav. d., 111.
38 A. de Montaiglon, Recueil de posie franaises des XVe et XVIe sicles, t. V, Paris 1862,
7184.
39 Mince de caire, u G. Cohen, nav. d., broj 22.
53
40 The Oxford Companion to the Theatre, Oxford University Press, London 1967, 308.
41 Ova definicija potie jo iz 1548. godine, a pruio ju je u svojoj kwizi Art
potigue franais Tomas Sibile. V. Claude-Alain Chevallier, Thtre comique du Moyen-ge,
Union Gnrale d' ditions, Paris 1973, 32.
42 Heinz Kindermann, Theater Geschichte Europes I, Salzburg 1957, 411.
43 Rajmon Lebeg, Komino u duhovnom i svetovnom pozoritu, u knjizi Dragan Klai, Po-
zorite i drame srednjeg veka, Knjievna zajednica Novog Sada, Novi Sad 1988, 357.
44 Tako je uobiajeno ime za mua u francuskim farsama an (uan, anen), a u
italijanskim Zvan. I Naqekoviev mu u prvoj i treoj farsi zove se Xivo.
45 il y en (u farsama, prim. B. .) a peu de franchement antipathiques, mais peu aus-
si qui attirent notre sympathie; pas de ces bons hros, pas de ces dfenseurs du faible, pas de ces
meneurs de jeu brillants et spirituels" (Louis Petit de Julleville, Histoire de la langue et de la
littrature franaise des origines 1900, I, Colin et Cie, Paris 1896, 30).
46 Zvonimir Mrkonji, Preobrazbe farse, Ogledalo mahnitosti, Centar za kulturnu djelat-
nost, Zagreb 1985, 149150.
54
IV
47 Sudei prema broju stihova u sauvanom delu, Komedija VII je verovatno imala
oko 500 stihova.
55
Bojan orevi
Summary
Sava Anelkovi
O dijalogu
1 Retorika, Jovan Sterija Popovi, (ur. V. uri), Zbornik SANU, Beograd 1974
594.
60
2 Anne Ubersfeld, Lire le thtre III Le dialoque de thtre, Belin, Paris, 1996, 8.
3 Retorika, Jovan Sterija Popovi (ur. V. uri), Zbornik SANU, Beograd 1974, 594.
4 Francis Jacques, Dialogiques recherches logiques sur le dialogue, PUF, 1979, 152.
61
Replike kontakta
7 Anne Ubersfeld, Lire le thatre I, nouv. d. rev., Belin, Paris 1996, 211.
8 Roman Jakobson, Essais de linguistique gnrale, Editions de Minuit, Paris 1963, 220.
9 Gabriel Conesa, Le dialogue moliresque, Socit d'dition d'enseignement suprieur,
Paris 1992, 95.
10 Tvrdica, I, 2, 89.
11 enidba i udadba, I, 11, 294.
12 Rodoqupci, I, 4 i 5, 96.
13 Beograd nekad i sad, I, 6, 21.
64
Mita. Aleksa!
Aleksa. Oho, Mita! Kakav tebe vetar ovamo dotera?14
ili prilikom prve pojave lika, razmenom iskaza iji je ciq usposta-
vqawe komunikacije:
Katica (stupi).
Juca. ta je, Katice?15
Sreta (malo nakvaen). Dobro vee elim, milostivi gospodine.
Trifi. Bog ti dobro dao, Sreto, ta mi ti dobro nosi?16
Dimitrije. Gospodine Crnokraviu, vi ste eleli sa mnom govoriti.
rnokravi . Dobar dan, qubezni Dimitrije, oprostite, to smo vas
C
trudili,17
25 Tvrdica, I, 7, 99.
26 Zla ena, I, 5, 239
27 Laa i paralaa, II, 2, 56.
28 Tvrdica, I, 1, 85.
29 Tvrdica, II, 2, 125.
30 Tvrdica, II, 2, 113.
31 Pokondirena tikva, I, 4, 159.
32 Beograd nekad i sad, I, 7, 58.
33 Rodoqupci, I, 5, 85.
66
Referencijalne replike
Pijada. ta?
Quba. Udajem se.
Pijada. E, vraga! Za koga?
Quba. Za Milana.41
Emotivne replike
Evica. [] i i i! (Plae)
Vasilije. U u u! Sad te opet ne mogu uzeti.73
Ovaj mladi par zaqubqenih tokom itavog komada vodi dijaloge pune
emocija, esto promenqivih u jednoj istoj sceni. Replike sa izlivima
nenosti do svae i natrag, do ponovnih izliva toplih oseawa, ine
ove likove qubavnim duetom. Karakteristika qubavnog dueta je da se
Replike pobude
kao i naredbom:
74 Anne Ubersfeld, Lire le thtre III Le dialoque de thtre, Belin, Paris 1996, 27.
75 Pokondirena tikva, II, 1, 179.
76 Laa i paralaa, I, 8, 44.
77 Tvrdica, III, 5, 138.
78 Tvrdica, I, 5, 93.
74
Lepri. Evo, gospoa Nanika bie tako dobra, da nam naini srp-
ske kokarde.
erburi. Da, molimo, mi molimo!
Nanika. Iz drage voqe.87
Replike o jeziku
89 II, 3, 97.
90 III, 113.
91 II, 3, 97.
92 Kao i Koneza, ni mi nismo uzeli u obzir poetiku funkciju.
93 Laa i paralaa, I, 1, 216.
94 Simpatija i antipatija, I, 6, 355.
95 andrqiv mu , II, 427.
X
77
ili grupisane, kada jezik ili govor postaju preovladavajua tema u dija-
logu:
Sava Anelkovi
Rsum
Vesna Simovi
1 U radu je obuhvaen period do 1941. godine kad Srpski kwievni glasnik prestaje
da izlazi.
2 O recepciji Igoa kod nas v. Jelena Dani-Stanoji, Viktor Igo u naim novi-
nama i asopisima (18
1918
8
3 ) , Anali Filolokog fakulteta u Beogradu, 1961, 151189.
3 SKG, 1912, XXIX, 7, 11, Paulina Lebl-Albala, Viktor Igo u srpskoj kwievnosti,
527537, 842857.
84
33 SKG, 1930, XXX, 2, Andre enije, Kraj obala, Eufrozina; Viktor Igo, Ponekad
kad sve spava, Zalasci sunca, Junske noi; Alfred de Mise, Tuga, 9092, preveo T. M.
34 Lamartinova najuvenija pesma Jezero, potom i Raspee bie prevedene u Glasniku
tek 1939.
35 SKG, 1939, LVIII, 1, 1823.
36 Michele Aquien, Dictionnaire de poetique, Librairie Generale Francaise, Paris 1993, 242.
90
ovog prvog dela, laganog ritma i deskriptivnog treeg lica dolaze dva-
naesteraki katreni sa ukrtenom rimom. Prelazi se na drugo lice i
direktno obraawe prirodi, povien ton i uzbuewe pred prizorom
prirode koja ne uva uspomenu na qubavnike iskazani su uzvinim re-
enicama, stihovi postaju sintaksiko-semantike celine da bi po-
sledwi deo pesme doneo smirewe (uspomene postaju ekvivalent veno-
sti) koje pokazuje i izbor rei u rimi klone/tone, vizije/iluzije, se-
nom/koprenom, ini/u tmini, a cela strofa postaje jedna reenica koja
nosi znaewe.
I dok su prevodi Igoovih pesama, uz ovu, skoncentrisani prak-
tino u jednoj svesci u Novoj seriji Glasnika, Igoov ivot i delatnost
uopte zaokupqali su pawu Glasnikovog urednitva niz godina. Bele-
i se da je u Francuskoj objavqeno izdawe izabranih odlomaka iz we-
govih dela, pesnikih zbirki Posmatrawe i razmiqewe, Legenda veko-
va, drama Ruj Blaz i Ernani i romana Bogorodiina crkva u Parizu i Jad-
nici;37 podsea se na anegdote prilikom slawa satirine zbirke Kazne
uperene protiv Napoleona III sa ostrva Xersej, gde je Igo bio u izgnan-
stvu;38 navodi se da je jedna pesma iz wegove zbirke Strana godina
(L'Anne terrible, 1872) objavqena sada u Francuskoj kao ilustracija po-
vodom preteih dogaaja uoi Drugog svetskog rata.39
Srpski kwievni glasnik preneo je 1935. godine, ukratko, i anketu
koju je povodom pedeset godina od smrti Viktora Igoa organizovao list
Le Mois i u kojoj su mnogi poznati svetski kwievnici izneli podeqe-
na miqewa o ovom piscu. Tako je, na primer, Moris Bering Igou
odao priznawe za vizionarstvo i patos, sposobnost da potrese, Hajnrih
Man izmeu ostalih pohvala istie Igoovo saaqewe i pravdu. Unamu-
no, naprotiv, smatra da je Igoova snaga samo verbalna, da on nema ose-
aj za tragino osim za teatralno tragino, da nije sposoban za misti-
ku inspiraciju i da je wegov uticaj bio vie irok nego dubok. Adri-
jan Tilger navodi da nijedan italijanski romantiar nije u Italiji
tako omiqen kao Igo, iako ni wegova misao, ni wegov humanizam i uz-
vienost nemaju vie vrednost i znaaj koji su nekada imali. Najzad
Aleksej Tolstoj dotie Igoov drutveno-moralni znaaj za one koji se
bave socijalnim reformama.40
Istim povodom Svetislav Petrovi objavio je esej Viktor Igo, ko-
ji Duan Z. Milai prikazuje u asopisu.41 Uz izuzetne pohvale autoru
on istie kquna mesta wegovog rada stavove Svetislava Petrovia
o raznolikosti Igoovog genija, zadivqujuoj plodnosti, bliskost sa da-
nawim ovekom po unutrawem, linom doivqaju stvarnosti, ose-
tqivost za aktuelne politike i drutvene dogaaje, wegovo saoseawe
sa potlaenima i nemonima nalazimo i ovde pobrojane sve one
Igoove osobine koje su uobiajeno nailazile na pohvale.
doba vrlo esto prevoen, ali to nisu uvek wegove najpoznatije i najbo-
qe pesme. Tako, na primer, uvena Olimpijeva tuga objavqena je po prvi
put i jedino u Glasniku, i to tek 1939. godine.
Iako su wegovu poeziju prevodili i u asopisima objavqivali na-
i najpoznatiji pesnici (Milan Raki, Vojislav Ili, Sima Pandu-
rovi) do poetka Drugog svetskog rata tampan je prevod samo jedne
Igoove zbirke Protiv tiranije (Les Chatiments), 1925. godine.44
Suprotno je sa proznim delima kojima je Igo uao u nau kwi-
evnost 1838. godine. U istom periodu, do 1941. godine, prevedeni su i
objavqeni (neki i po vie puta) gotovo svi Igoovi romani u Glasni-
ku nema prevoda nijednog wegovog proznog dela.
O poloaju Igoa u Srpskom kwievnom glasniku ne govore samo za-
paawa kritiara iskazana u tekstovima ve i vrsta priloga i wihovo
mesto u asopisu. Naime, od ukupno dvadeset tri priloga o Igou (broja-
ni su samo prilozi koji se neposredno odnose na Igoa, ne tekstovi u
kojima se on spomiwe) ak trinaest su beleke, tampane u istoimenoj
rubrici koja se nalazila uvek na posledwim stranama lista. Gotovo po-
lovina tih beleki (est) prigodnog je karaktera, objavqena povodom
znaajnih datuma: stogodiwice roewa, pedesetogodiwice smrti, kao
i povodom stogodiwice romantizma. Ima est prevoda, jedna je stu-
dija o recepciji wegovih dela kod nas, a tri pozorina prikaza, od ko-
jih dva opet povodom godiwica.
Viktor Igo koji je vie od pola veka pre pojave Srpskog kwievnog
glasnika bio poznat i priznat kod nas zbog svojih humanistikih ideja
i drutvenog angaovawa, iji su govori i pamfleti bili navoeni u
naim asopisima, a romani bili ceweni posebno zbog socijalne di-
menzije, u Srpskom kwievnom glasniku je prisutan prvenstveno kao pe-
snik45 (kao tekovina francuske tradicije koja postaje i naa, to po-
kazuje rad Pauline Lebl-Albala), i to, iako ne u prvom planu, sve vre-
me izlaewa Glasnika (prva beleka o Igou je iz 1901. godine, posled-
wi prevod iz 1939. godine).
LITERATURA
44 Izbor pesama iz ove Igoove zbirke objavio je jo 1891. Dragia Stanojevi pod
istim naslovom, ali je re o vrlo slobodnom prevodu, tj. o preradi i posrbi Igoovih pe-
sama.
45 Veim brojem prevedenih pesama bie zastupqen samo Bodler.
93
Vesna Simovi
Rsum
Radmilo Marojevi
Kuda si mi uletio,
moj sokole [skole],
96
(t. j. brate, rano quta!) Ali kao najboqi dokaz za takvo tumaewe rei
rana, nesumwivo je taj, to se ona u C. Gori, u ovom i slinom sluaju,
samo tako razume i izgovara. Navodimo ovde, da su vrlo esti refreni
u crnogorskim tubalicama: brate rno!, svekre rno!, babo rno! i sl.
i uvek je pokojnik, za enu koja za wim tui, samo rna, a nikad hrana"
[Vuovi 1929: 79 (ispravili smo tamparsku greku)]. U skladu sa
ovim tumaewem, Vuovi je u svojim izdawima Gorskog vijenca u pri-
pjevu 1914. stiha na analiziranom obliku stavio kratkosilazni akce-
nat, bez zapete ispred wega: brate rno [Vuovi 1935: 59; up. Vuovi
1936: 65], to je bez komentara prihvatio i uza Radovi [Radovi
1947: 131].
Za Vuovievo znaewe Jovan Vukovi kae: ako bi se pretposta-
vila naporednost vokativa rno i r no i u Crnoj Gori, onda su Ree-
tarov vokativ r no i Vuoviev rno i jedan i drugi proizvoqna tuma-
ewa od dve mogunosti sasvim jednake verovatnoe. Ali meni se ini
da je Reetarov vokativ neobian u Crnoj Gori, ako bi se tamo i mogao
nai, pa tim Vuovievo tumaewe ima mnogo vie verovatnosti" [Vu-
99
Kuda si mi uletio,
moj sokole!
od divnoga jata tvoga?
brate rno!
[Reetar 1890: 183; Reetar 1940: 98; isto i u: Reetar 1892, 1920,
1923, 1928], u izdawu Celokupnih dela zapeta [Reetar 1926: 69].
Jovan Vukovi za ukievo znaewe najprije kae: I pored sve
loginosti u dokazivawu g. ukia ne ini nam se ubedqivo wegovo tu-
maewe prilokog znaewa rei rano u ovim Wegoevim stihovima."
Inverzija u analiziranim stihovima odgovarala bi stvarno Wegoevu
pesnikom stilu, ali ne i stilu narodnih tubalica. Pripevi u tu-
balicama su redovno uzvinog vokativnog karaktera. Zato ne bi odgo-
varala tome stilu inversija koja bi prilog bacila iz prvog stiha u uz-
vini pripev drugoga stiha. Namee se pitawe, je li Wego jednu svoju
stilsku osobinu uneo u tubalicu koja je po svemu drugom ouvala oso-
bine narodnog stila. [] Inversija u kojoj bi prilog rano ovako doao
u pripevu bila bi neobina u narodnoj poeziji uopte, ne samo u tu-
balicama. To bi morala biti samo Wegoeva odlika stila" [Vukovi
1942: 218]. Vukovi u nastavku navodi jednu zanimqivu stvar" u kojoj
bi uki mogao nai potkrepqewe za svoje shvatawe, i to bi wego-
vom tumaewu dalo nesumwivo prilog verovatnoe" [Vukovi 1942: 218].
Naime, u posthumno objavqenoj kwizi ivot i obiaji naroda srpskoga
(1867), na kraju odjeqka Smrt, Vuk Karaxi kae: Na svretku ovoga
narodnog naricawa dodau jo iz Gorskoga vijenca vladike Crnogorsko-
ga P. P. W. naricawe sestre Batrieve za bratom. Ja ne u rei da je
ovo sestra Batrieva ili druga kakva Crnogorka sve ovako sloila ili
namjestila, ali se za cijelo moe kazati da ovdje nema ni jedne rijei
koju pokajnice u Crnoj Gori nijesu govorile. Kamo srea da svi nai
spisateqi sva djela svoja, barem kad piu o narodnijem stvarima, ovako
piu narodnijem duhom i jezikom! Onda bi se i wihove umotvorine po
svijetu hvalile i slavile kao narodne to se hvale i slave. Evo toga
naricawa: []", pa u cjelini navodi Wegoevu Tubalicu sestre Ba-
trieve. Pripjev drugog stiha u Vukovoj publikaciji glasi: brate, ra-
no!" [Karaxi 1972 H: 275278]. Odvajawe zapetom rano od vokativa
brate pokazuje jasno da je onaj ko je to uinio podrazumevao tu prilog
rano, jer Vuk ne odvaja dva vokativa imenica u ovakvim vokativnim iz-
razima"; ako je to uradio Vuk, onda bi to znailo da se ukievo tu-
maewe potpuno slae s Vukovim razumevawem Wegoeva teksta" za-
kquuje Jovan Vukovi [Vukovi 1942: 218].
Znaewu oblika rano u 1913. stihu Gorskog vijenca posvetio je pa-
wu i Mihailo Stevanovi. On ukazuje da je navedeni oblik M. Ree-
tar shvatao kao imenicu hr na (bez poetnog h). A na takvo se tumaewe
osvrnuo D. Vuovi s napomenom da brat za sestru nije h r a n a, kao
to je sin za majku. Da je to mati za sinom naricala prigovora, ni po
Vuoviu, ne bi moglo biti. Sestra poginulog brata, meutim, oslo-
vqava kao rnu (brate rno, rne moje, bratska rno itd.). I to je ne-
sumwivo tano. U naricawu za poginulim, odnosno umrlim, ne oslo-
vqava se, istina, samo brat tako, nego poginuli (odnosno umrli) uop-
te, pa bio to brat, sin, otac ili drugi neki srodnik, svako, uostalom,
ija pogibija odn. smrt uopte, nanosi bol. Pa i u stereotipnom nari-
cawu, u naricawu po zanatu, onaj za kime se narie obino se oslovqa-
102
LITERATURA
Radmilo Marojevi
Rezyme
Radovan Vukovi
2 Isto, 17.
113
7 Kordi je zbirku Pesme o meni, kao i ostale svoje kwige, tampao o svom troku,
pa je izbacivawe naslova moglo doneti utedu na broju stranica. U kratkom predgovoru
kwizi kae se da su izdavai Pesama o meni pievi prijateqi", ali je sigurno da iza
svega stoji autor i wegova izdavaka reija i finansijska konstrukcija".
117
Daqe slede stihovi u kojima pesnik kazuje kako se wegovo bie spaja sa
boanstvom, gde se javqa lepa ena sa oima opala ko vlana jesen
to slatko umara snovima to su van dobra i zala". Ali u duievskom
maniru pevawa nije teko prepoznati rukopis poetnika ije lirske
filozofeme prelaze u sentimentalnosti i fingiranu traginost (I,
plaem, plaem sve misli ve kasne"), svojstvene srpskoj spomenarskoj
lirici poetkom XX veka.
U nastojawu da opeva subjektivnu tragediju i sukob pojedinane du-
e i sveta, tj. da ukae na nedokuivost duevne mistinosti i boan-
ske tajne qubavi, Kordi je iao tragom Vladislava Petkovia Disa.
Mogu se prepoznati neposredni odzvuci Disovih stihova u nekim Kor-
dievim pesmama, ali jo u veoj meri wegova filozofija: da su lepota
i smrt nedokuive razumu.9 Nije teko uoiti ni maniristika svoj-
stva toga tipa srpske lirike u Kordievim pesmama koja se ogledaju u
uestaloj upotrebi imenica i epiteta sa oznakom mrtvog i kobnog, kao
i u nametawu izvetaenog jezika, ija apstraktnost ne dozvoqava pro-
irivawe leksikog registra izvan kruga standardnih poetinih re-
i.10 Isto tako, primetni su tragovi Ujevieve poezije: nametnula ih je
eqa da se na simbolistiki nain opeva draga iji je spiritualni
lik toliko nezemaqski i suptilan da prelazi u oblije nedosenog bo-
anstva koje struji prostorom i vremenom, izazivajui nadraaje u pe-
snikovoj dui.11 Meutim, Ujevi je uvoewem u registar svog pesni-
kog jezika rei lokalnog kolorita (i to u velikoj meri i retke poetske
sugestivnosti) i remeewem versifikacijskog reda neoekivanim ali
Zato je u posebnom delu zbirke Pesme o meni (pod naslovom Wene misli)
dao re dragoj da se iskae u obliku aforistikih sentenci pesme u
prozi. Draga govori iz poloaja irealnog i apstraktnog bia i misti-
fikuje svog partnera kao Erudika koja bi se iz tame podzemnog sveta
obraala Orfeju.
Pesniki prostor Kordievih pesama zapravo je jedna literarizo-
vana apstrakcija vetakih obrisa (Nebo trepti kao velika raskona
bata sa bisernim cvetovima"), u kojoj se ogleda pusto pesnikove du-
e. Od praznine, gde se prepoznaje retko ta stvarno i od spoqaweg
sveta, pesnik produkuje vizije koje su istovremeno i opsesivne slike
wegove svesti. Tako, na primer, u pesmi iji poetni stihovi glase
Jednog mi dana udno, iznenada" pesnik pria u osam tercina slo-
ene rimarijske konstrukcije kako su mu prili neki qudi tiho neo-
setno" i s wim su ili dugo ulicama ogromnoga grada. Nita mu nisu
rekli, a on je oseao wihove razgovore, pa kae na kraju:
14 Isto, 4041.
15 Isto, 43.
120
16Isto, 35.
17Primedbe se svode najee na tvrdwu da je to nekoherentno i rasuto prozno de-
lo. Tako V. Bogdanovi kae: Neobian svet nije roman zato to je slabo povezan, sav
izlomqen, neveto i neinteligentno sklopqen, bez veza sa glavnim predmetom, dozlabo-
ga pretrpan beznaajnim sitnicama, pisan dosadno, razvueno i mrtvo, sa nekakvim nate-
zawem i digresijama: jednom reju, zbuwen i neuspeo" (Vladimir Bogdanovi, Jedan 'ro-
man' Sinie Kordia, Kritika, kw. II, br. 2, 1930, 5354).
121
18 Razume se, R. Petrovi prikazuje kretawe povorki i bez tekoa izlazi izvan
vidokruga glavnog junaka, a na kraju se koncentrie na grupu izmrcvarenih ratnika koji
se ekstatino gube u morskoj stihiji. Kordi, naprotiv, ostaje u uskoj perspektivi svog
narcisoidnog junaka i kae: urio je prema moru, kuda je iao i itav jedan narod s
wim u eqi da ostavi za sobom svoj put, pun mranih doivqaja" (Sinia Kordi,
Neobian svet, Pievo izdawe, Beograd 1930, 88).
19 Stanko Kora, S. Kordi: Neobian svet, Srpski roman izmeu dva rata, No-
lit", Beograd 1982, 227).
122
Radovan Vukovi
Summary
Sinia Kordi was a less significant writer who was very active in the literature of
the 1920s. After the analysis of his activities in the journal Svetski pregled (World Re-
view), of his poems, essays and his novel Neobian svet (Unusual World), the author of
this paper came to the conclusion that he although belonging to the generation and
ideas of the then avant-garde was outside and against it in his poetics and practice,
which was not rare at that time. He did not accept an essential principle of avant-garde
work: the principle of chaotic spontaneity which implied awareness of the destabilized
individual and the chaos of living. Therefore, certain intentions in some Kordi's works
are mutually exclusive or incompatible. In his essays, he advocated Bergsonian intuitiv-
ist and vitalist philosophy of art, his novel Neobian svet represents a model of an ab-
stract expressionist creation with a disperse composition and symbolic characters; but in
his daily critical reviews he challenged typical avant-garde works, and in his poetry
cherished a Dui-like manner of rhetorical lyric poetry with the linked verse.
UDC 821.112.2-32.09 Mann T.
821.163.41-95
Lidija Bokovi
1.
3 Fridrih Nie, Roewe tragedije, prevod Vera Stoji, BIGZ, Beograd 1983, 29.
Nieov Pokuaj samokritike, iz koga je i citirani deo, objavqen je 1886. godine.
4 Isto, 33.
125
5 Isto, 44.
6 Isto, 9.
7 Termin V. Tarnera (Viktor Tarner, Varijacije na temu liminalnosti, Gradina,
broj 10, god. HH, 1986, 50).
8 Fridrih Nie, nav. d., 11.
126
2.
9 Isto.
10 Isto, 52.
11 Aristotel govori o postanku tragedije i komedije iz improvizacija", i to tra-
gedije od onih koji su zaiwali ditiramb, a komedija od onih koji su zaiwali falike
pesme, koje su se sve do danas u mnogim varoima odrale u obiaju". (Radi se, znai, o
tada jo ivim obiajima.) Uz to, on detaqno opisuje strukturu tragedije wene kvali-
tativne i kvantitativne delove (Aristotel, O pesnikoj umetnosti, s originala preveo i
objawewa u registru imena dodao dr Milo uri, Zavod za uxbenike i nastavna sred-
stva, Beograd 1990, 51, 5463). Aristotel je, dakle, svestan ritualnog supstrata u tragedi-
ji, ali i wene precizne i standardizovane forme.
127
12 Tomas Man, Smrt u Veneciji, prevela Anica Savi-Rebac, Nova, Beograd 1994,
69. Sve u okviru citata ovde i daqe u radu podvukla L. B., ukoliko nije drugaije nazna-
eno.
13 Imaju se u vidu Proqea Ivana Galeba Vladana Desnice, Peva Boka Petrovia,
Putovawe na kraj prolea Vitomila Zupana i Gospoda Glembajevi Miroslava Krlee, koja u
pojedinim svojim aspektima reflektuju naznaeni problem, ali o ovom komparativnom
kontekstu nekom drugom prilikom.
14 Fridrih Nie, nav. d., 9.
15 Sm Man je Smrt u Veneciji smatrao novelom i za tim su se uglavnom povodili
izuavaoci wegovog dela i istoriari nemake kwievnosti (up. Fric Martini, Isto-
rija nemake kwievnosti, prevod i predgovor Vera Stoji, Branimir ivojinovi, No-
lit, Beograd 1971, 531; ili kod nas Milo orevi, Tomas Man, u kwizi grupe autora
Wemaka kwievnost, kwiga , Svjetlost, OOUR Zavod za uxbenike i nastavna sredstva,
Sarajevo, Nolit, Beograd 1987). Ovaj Manov stav je, meutim, deo wegovih predstava o
anrovima koji se moe iitati i iz iskaza povodom nekih drugih wegovih kwiga: Za-
mislio sam Budembrokove u 15 glava kao novelu, izaao je veliki roman u etiri genera-
128
3.
cije" (Pero Slijepevi, Pogledi Tomasa Mana, Letopis Matice srpske, god. 110, kw.
345, Novi Sad 1936, 167). Novela u 15 glava" teko da bi ostala novela" u opisu bilo
kog ozbiqnog teoretiara kwievnosti. Autopoetiki stavovi su, naravno, dragoceni,
ali nas ne obavezuju. Smatramo, naime, da bi Smrt u Veneciji trebalo anrovski defini-
sati kao roman zbog izuzetno sloene motivske, tematske i narativne strukture, zbog
prisustva razliitih znaewskih slojeva, zbog jasne i intenzivne viestruke intertek-
stualne igre i, da se posluimo nekim ranijim poetikim zahtevima, zbog toga to se ju-
nakova biografija daje u celini od porekla do smrti, naravno, s nejednakim zadrava-
wem na pojedinim fazama u ivotu kwievnog lika. O svim ovim aspektima dela bie
rei daqe u radu.
129
4.
krilatog 'Duha', kao Starost, ili Kugu"20 (podvukao R. G.). I ker i sta-
rost i kuga jesu znaci smrti poistoveewe je jasno. Aktivirawem ko-
lere, koja je u mitskom poimawu sveta izosemina s kugom, Man se, da-
kle, doslovno dri mitske matrice, poto se u romanu Smrt u Veneciji
ona javqa upravo u vezi s Erosom.
Na kraju, u vezi s Erosom i Tanatosom da pomenemo jo i jedan
na frazeologizam koji je zbog svoje este upotrebe postao gotovo otr-
can Qubav je slepa. U vezi s wim obino se pomiqa na moderna
psiholoka znaewa na nesposobnost da se kod voqene osobe uoe
mane i nedostaci. Meutim, izgleda da je wegova mitska potka zabora-
vqena i vrlo je verovatno da on ima ishodite u arhajskoj predstavi o
neraskidivosti i preklapawu Erosa i Tanatosa, poto je slepilo prvi
znak smrti.21 (Ne sklapaju se oi pokojniku sluajno.) Qubav je slepa,
jer je isto to i Tanatos!
Eros je, dakle, kompleksno, ambivalentno boanstvo, koje poseduje
i mo da stvara i mo da unitava. Upravo ovog arhajskog znaewa dri
se Tomas Man Aenbaha u smrt odvodi lepi Poqak Tao u koga je za-
qubqen.
Naravno, u celom romanu oigledna je Manova namera da izgledom
deaka Taa asocira na grka boanstva. On Erosa i direktno pomiwe
u vezi s mladim Poqakom: () i sada pogotovo, kako je okrenuo gledao-
cu svoj potpuni profil, zaudio se ovaj, ak se uplaio videi zaista
boansku lepotu toga qudskog bia. () Ali na tom okovratniku, koji
ba i nije bio naroito elegantno podeen prema odelu, poivao je
cvet glave sa nesravwivo umilnom ari, glava Erosa, sa ukastim
prelivawem parskog mramora, sa finim i ozbiqnim veama, a po sle-
poonicama i uima tamno i meko osenena uvojcima kose koji su pa-
dali u pravom uglu."22
Uz to, jasna je Manova namera da predstavu o Erosu prizove nai-
nom na koji se Tao pojavquje pred Aenbahom wegovim stalnim
etwama po moru i kretawem ivicom koja razmeuje zemqu i vodu, ali
i vodu i nebo na horizontu: On se vrati, potra kroz talase zavaqene
glave, a voda koja se opirala penuala se oko wegovih nogu; i ko je vi-
deo kako ta iva prilika, sa predmukom umilnou i oporou, na-
kvaene kose i lepa kao mladi bog dolazi iz dubina neba i mora, kako
roni iz elemenata i izmie mu: ovaj mu je prizor ulivao mitske pred-
stave, bio je kao pria pesnika o prapoetnim vremenima, o poreklu ob-
lika i roewu bogova."23
Kao da su Manova lektira i predloak bili homerski i orfiki
mitovi o stvarawu sveta: Neki kau da svi bogovi i sva iva bia vo-
20 Robert Grevs, Grki mitovi, prevela Gordana Mitrinovi, Nolit, Beograd 1990, 55.
21 Kod starih naroda gledati znai iveti () a 'slepac' = 'mrtvac', na primer u
ruskom dijalektu 'murko', oznaava umrlog oveka" (Olga Mihajlovna Frejdenberg, Mit
i antika kwievnost, prevod Radmila Meanin, Prosveta, Beograd 1987, 377). Pogleda-
ti i Vladimir Jakovljevi Prop, Historijski korijeni bajke, prevod Vida Flaker, Svjetlost, Sarajevo
1990, 114119.
22 Tomas Man, nav. d., 43.
23 Isto, 49.
132
za roman Smrt u Veneciji. To je, kao prvo, Ganimed, na kog je jasno upu-
eno poreewem Aenbahove eqe da Taovu lepotu odnese u duhovne
regije, kao to je nekada orao odneo u eter trojanskog pastira".28 Ovaj
pastir zapravo je sin kraqa Troja i najlepi ovek na svetu, koga je
Zevs poeleo za qubavnika i preruen u orla ukrao s trojanske ravni-
ce.29 Tu su, dakle, motivi savreno lepog mladia i homoseksualne qu-
bavi,30 koji su nosei i u Manovom romanu.
Tehnikom poreewa uveden je u naraciju jo jedan lik grke mito-
logije: () on je sedeo na klupi u parku da gleda Taa koji se zabavqao
na poravwenom qunku igrajui se lopte, u belom odelu sa pojasom u
boji, i mislio je da gleda Hijacinta koji je morao umreti jer su ga dva
boga volela. Oseao je ak bolnu zavist Zefirovu prema suparniku koji je
zaboravqao prorotvo, luk i kitaru, samo da bi se uvek igrao sa lepim
deakom."31
Hijakint je, prema mitu, bio lepi spartanski princ u koga se za-
qubio pesnik Tamirij prvi mukarac za koga se zna da se udvarao
mukarcu".32 U wega su se, meutim, zaqubili i Apolon i Zapadni ve-
tar, a u wihovom meusobnom rivalstvu stradao je Hijakint, poto je
disk, koji je on bacio, Zefir (Zapadni vetar) iz qubomore vratio mla-
diu u glavu i ubio ga. Iz wegove krvi nikao je zumbul.33 Motivi zbog
kojih Man posee za ovim mitom prepoznatqivi su i identini s
prethodnim sluajem.
Posebno je zanimqivo uvoewe Narcisa u tkivo romana Smrt u
Veneciji. Ako imamo u vidu poznatu, zvaninu" varijantu mita o ovom
junaku, teko emo uspostaviti paralelu izmeu wega i deaka Taa.
Meutim, Man je oito dobro poznavao i mawe poznate verzije i tuma-
ewa pria; prema jednom od wih, zbog nastavaka -issus i -inthus, koji su
kretski zavreci, izgleda da su Narcissus i Hyacinthus imena za kret-
skog heroja prolenog cvea".34 Time se Narcis dovodi u vezu s Hija-
kintom i posredno s kqunim motivima romana. Tu je, naravno, i mo-
tiv fatalne qubavi one koja vodi u smrt, samo to je u Narcisovom
sluaju smrt uzrokovana qubavqu prema sebi, a kod Aenbaha qubavqu
prema drugome. Kada je u pitawu Narcis, jo jedan momenat mogao bi
biti zanimqiv. To je wegovo uveno ogledawe nad vodom, koje se moe
smatrati i androginim udvajawem postojawem i s ove" i s one"
strane, po emu bi onda bio blizak Erosu (podsetimo se, Eros je dvopo-
lan i u spregu je s Tanatosom). Ogledawe nad vodom upravo je i apo-
strofirano u romanu: () i toga aska se zbilo da se Tao nasmeio:
nasmeio se na wega, reito, blisko, umilno i otvoreno, sa usnama ko-
ito deak Jau, koga Tao pogleda s arobnim osmehom kao na niega
koji mu je sluio".43
I sm Aenbah osea se kao jedan od vernika" mladog Poqaka:
Gotovo da mu se inilo da on tu sedi da ga uva dok se odmara, zau-
zet svojim poslovima, pa ipak stalno bdijui nad plemenitom qudskom
prilikom koja lei tu desno, nedaleko od wega."44
Nije bez znaaja ni iwenica da se u poqskoj porodici pojavquje
samo majka, poto je odsustvo oca u tradicionalnom poimawu sveta
znak boanskog porekla deteta. I u naoj usmenoj kwievnosti gotovo
svi znameniti junaci, dakle oni koji u sebi imaju supstrat i potenci-
jal boanskog, jesu kopilani.45
Tao je, dakle, zamiqen kao oliewe savrene harmonije i lepo-
te (koju titi i reprezentuje Apolon) i sposoban je da inspirie46 i
za sobom povede umetnika. On je, meutim, i oliewe suprotnog prin-
cipa, onog koji provocira ruewe postojeeg morala i tabua. A u kraj-
wim konsekvencama Tao odvodi Aenbaha u smrt, ime se konstitui-
e i ponaa kao ambivalentno arhajsko boanstvo, a ne kao wegova po-
jednostavqena i jednostrana moderna verzija. Man je dobro poznavao
mitove i drao se wihovih izvornih i kompleksnih znaewa.
5.
43 Isto, 64.
44 Isto, 49.
45 () tradicionalnim predstavama i verovawima, nelegitimnost roewa mogla je
ukazivati na boansku ili demonsku prirodu nepoznatog oca, a time i na natprirodnost,
potencijalnu nadqudsku i (ne)qudsku prirodu samog junaka" (Qiqana Peikan-Quta-
novi, Zmaj despot Vuk mit, istorija, pesma, Matica srpska, Novi Sad 2002, 35).
46 Odjednom je zaeleo da pie. Dodue vele da Eros voli dokolicu i da je samo za
wu stvoren. Ali na ovoj taki krize, u napasti koja ga je snala, wegovo uzbuewe je bilo
upravqeno na stvarawe" (Tomas Man, nav. d., 67).
136
opte mesto svetskih mitologija,47 setimo se samo vode preko koje Gil-
game ide do Utnapitima. Usmena poezija, koja je refleks mitova i
mitskog poimawa, koristi se vodom u istom znaewu kao granicom
preko koje moraju prei mrtvi ili inicijanti prilikom reavawa te-
kih zadataka". Odlazak daleko, preko mora siwa" identian je odla-
sku u drugi svet". U wemu se moe ostati (pokojnici), ali iz wega se
moe i vratiti o emu pevaju, recimo, svadbene lirske pesme:
47 Put u drugo carstvo prolazi kroz zmajevu gubicu i preko vode kao i kroz vo-
du, i kasnije po vodi" (Vladimir Jakovljevi Prop, nav. d., 400).
48 Antologija srpske lirske usmene poezije, priredila Zoja Karanovi, Svetovi, Novi
Sad 1996, 209.
49 SNP, , 378.
50 Tomas Man, nav. d., 28.
51 Neki od tipinih naina prelaska jesu: junak () putuje na lai ili se preba-
cuje na leteem brodu, na brodu prelazi rijeku uz pomo laara ()" (Vladimir Jakovljevi
Prop, nav. d., 309). Pogledati i strane 322323. i 369 372.
137
6.
61 Isto, 7.
62 Isto, 87.
63 Isto, 110.
64 Isto, 6.
65 Isto.
66 Isto.
141
67 Isto, 7.
68 Isto, 88, 89.
69 Isto, 88.
142
70 Isto.
71 Isto, 32, 33.
143
7.
76 Isto.
77 Isto, 11.
147
78Isto, 94.
79Robert Grevs, nav. d., 97.
80 Tomas Man, 45.
81 Izgleda da je ovo bila jedna od opsesivnih tema u Manovom stvaralatvu i su-
tina wegovog pogleda na svet moda srenije i direktnije formulisana u romanu Jo-
148
sif i wegova braa: Je li onda udo da je u svetkovini uvek uzaviralo ono qudsko i da je u
saglasju sa obiajima umelo da se izopai do nedolinosti, budui da su se u woj prepozna-
vali ivot i smrt?" (Tomas Man, Josif i wegova braa, preveo Toma Beki, Matica srp-
ska, Novi Sad 1990, 54). Izopaenost je, dakle, deo qudskog i primerena je ritualu u
kome se ispoqavaju i ivot i smrt.
82 Tomas Man, Smrt u Veneciji, 20.
83 Ovaj glas je osnovna obrada" otegnutog uzvika u u dozivawu mladog Poqaka na
plai: Tau! Tau!"
84 Frula je instrument koji se vezuje za satire, silene, Pana, dakle pratioce Dio-
nisa. Wena funkcija je medijacijska, odnosno ona je sposobna da prevede s ovog" na
onaj" svet (v. Lidija Bokovi, Mitsko u delima Borislava Pekia, Savremena srpska
proza, broj 13, Trstenik 2001, 111135).
85 Tomas Man, nav. d., 98, 99.
149
86 Isto, 100.
87 Isto.
88 Isto, 61.
89 Isto, 70.
90 Isto, 97.
91 Isto, 98.
150
8.
Man se, kao to smo videli, dosledno dri mitskih znaewa, ali
se i veto poigrava s wima uklapajui ih u (pseudo)filozofsku94 teo-
riju o lepom jasno je da se na umu ima Platonov dijalog Fedar ili O
92 Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga prva (AJ), Za-
greb 1971, 313. Porodica rei etimoloki vezanih za st: esnica, esnik, uesnik,
uee, priest Naroito je interesantno da priest ima leksike paralele u grkom
xoinona, odnosno latinskom jeziku communio, communicare, u starom jeziku dioni-
tvo". Skok smatra da je leksema priest prevedenica grkih i latinskih originala. Na-
ma se, meutim, ini moguim da je ona autohtona, s obzirom na to da ima pokrie i u
srpskim tradicionalnim predstavama konkretno, boina esnica je hlebna rtva, ko-
ju lanovi zajednice komadaju i jedu, postajui na taj nain udeonici, odnosno uesnici u
bogu kome rtvuju. Pravoslavna hostija je istog znaewa: pojesti deo hleba, koji je svetom
tajnom pretvoren u telo Hristovo, znai postati udeonik, tj. uesnik u Hristu.
93 Kao ilustracija za iwenicu da je kolektivnost neophodan element u izvoewu
obreda moe se navesti nama blia pravoslavna obredna praksa: liturgija se moe slu-
iti jedino ako je u crkvi dvoje qudi, koji onda simbolizuju zajednicu sm svetenik
to ne moe da ini.
94 Man, zapravo, simulira navoewe Platonovih rei u svom delu. Apostrofira-
wem Fedra on direktno asocira na dijalog Fedar, u kome se raspravqa o lepom, ali na-
vedene rei nisu citat. One samo podseaju na Platonov diskurs i aktiviraju u itaocu
filozofsku problematiku Platonovog dela.
151
svim zaneo! I to mi se dogodilo zbog tebe, Fedre, dok sam u tebe gle-
dao, jer se meni inilo da te ozarivala radost dok si itao. Ta mislio
sam da ti takve stvari boqe razume nego ja, pa sam te pratio, a prate-
i te zanosio sam se kao i ti, boanstvena glavo!" (Fedar, 122).
U Sokratovom sluaju nema aktivne zaqubqenosti i poude za Fe-
drom, ali se u celoj wegovoj besedi insistira jedino na ovakvoj vrsti
privlanosti, iako je Sokratu (Platonu) za teorijsko promiqawe u
vezi s lepim i Erosom kao primer mogla posluiti i qubav mukarca
prema eni. Meutim, i u ovom dijalogu, i u Gozbi, iji je podnaslov O
qubavi, govori se prevashodno o homoseksualnosti. Platon ak i u kon-
ceptu reinkarnacije i seobe dua nakon ciklusa od deset hiqada godi-
na povoqnije predispozicije daje onima koji su poteno filozofira-
li ili filozofski qubili mladie" (Fedar, 143).
Sokratove replike se takoe kreu u ovim okvirima u wima se
opisuje jedino fascinacija mukarca istim polom i to na nain koji
e Man podraavati u svom romanu: () nemogue je da mnogi ne uju i
ne vide kako qubavnici prate svoje qubqenike, i to smatraju kao svoj
posao" (Fedar, 118), ili: Jer stariji, druei se s mlaim, ne voli da
ga ostavqa ni dawu ni nou, nego se predaje navali neodoqivog nagona,
koji mu, dodue, uvek stvara zadovoqstvo kad qubqenika gleda, slua,
dodiruje i svima ulima osea, tako da se s uivawem uz wega priqu-
bquje i wemu slui" (Fedar, 131).
Moda je najilustrativniji primer za takvo podraavawe sledei
citat: () dui je veoma neprijatno u tom neobinom stawu, i ona, ne
znajui ta bi, besni, i od besnila ne moe ni nou spavati ni dawu
ostajati na mestu gde je, nego iz eznua tri mestima gde misli da e
videti onoga ko blista lepotom" (Fedar, 147).
Lako emo u ovom posledwem navodu prepoznati detaqe iz Smrti u
Veneciji Aenbahovo besomuno lutawe za Taom: I tako pometeni
dugo nita nije ni znao ni hteo, no da bez prestanka ide za predmetom
koji ga je rasplamtio, da o wemu sawa kad je daleko, i po obiaju onih
koji vole, da govori nene rei samoj wegovoj senci" (Man, 82), kao i
wegov zastraujui, bahanalijski san. Iako je priroda pomenutog sna,
kao to smo ranije videli, u vezi s mitskim i psiholokim aspektima
Manovog romana, podsticaj je takoe mogao doi i od Platona: Svaki,
dakle, prema svojoj udi odabira sebi qubav izmeu lepih mladia i,
kao da je on isti onaj bog, gradi ga i kiti sebi kao kip, da ga potuje i
orgijama slavi" (Fedar, 148).
Interesantno je i to to Platon posee za dvama mitskim moti-
vima koji e se javiti i u romanu Tomasa Mana on, prvo, pomiwe Ga-
nimeda: () tada se izvor one reke, koju je Div, kad je qubio Ganimeda,
nazvao qubavnom drai ()" (Fedar, 152), a onda na posredan nain
asocira i na priu o Narcisu: On qubi, dakle, ali koga, to ne zna; a
ne razume ni svoje stawe, niti ga moe opisati, nego kao da se od dru-
goga zarazio onom boleu, ne moe rei kako i kada; a ne zna da u
qubavniku kao u ogledalu gleda samo sebe" (Fedar, 152, 153).
153
neki nain (bezvremenski, naravno) proizilazi iz Jednog, i da taj um ili sadri ideje
kao misli, ili postoji 'uz' ideje" (Frederik Koplston, nav. d., 226, 228).
101 () A to saznavawe jeste seawe onoga to je naa dua nekad videla () Kad
se, naime, neko, gledajui ovdawu lepotu, sea prave, pa dobije krila () Jer, kao to je
reeno, svaka qudska dua po prirodi svojoj gledala je ono to jeste, inae ne bi dola
u taj oblik ivota. Ali docnije na zemqi seati se gorwih stvari nije lako svakoj" (Fe-
dar, 144, 145).
102 Sokrat: Idi, dakle, napred, i u isti mah pogledom trai mesto gde emo se-
sti." I ponovo Sokrat: A ti idi napred!" (Fedar, 113, 114).
156
103 Sokratove replike su Platonu posluile u svrhe suprotne Manu, odnosno Aen-
bahu da dokae kako Eros nije u rangu ostalih bogova, jer nije sebi dovoqan i ide za
lepotom i dobrim koje sm nema: Dakle, ako Erotu treba lepote, a ono to je dobro ako
je lepo, onda i wemu trebalo i dobrote" (Gozba, 73).
157
*
* *
Smrt u Veneciji je, kako smo videli, veoma sloena tekstura zasno-
vana na konkretnim mitovima (o Apolonu, Dionisu, Erosu, Ganimedu,
Narcisu, Hijakintu), mitskom tipu miqewa i organizovawa naracije
(predstave o smrti; prenoewe istog simbolikog znaewa formalno
razliitim priama) i Platonovim dijalozima, Fedru prevashodno.
Man je Platona veto izabrao za predloak svog romana, jer mu je
to omoguilo da, s jedne strane asocira na fabulu, odnosno na neke si-
tuacije u Fedru, a s druge strane, da uspostavi paralelu izmeu sopstve-
ne (auto)poetike i Platonove filozofije (estetike, ontologije). Plato-
nova teorija seawa" pokazala se adekvatnim modelom za Manovu kon-
cepciju umetnikog stvarawa koncepciju po kojoj pisac iz mramor-
ne mase jezika oslobaa vitki oblik koji je video u duhu, i prikazuje ga
qudima kao plastinu sliku i ogledalo duhovne lepote". Umetnik, da-
kle, savrenstvo jedno i isto koje ivi u duhu" prevodi u nie sfe-
re egzistencije, pa se analogija s Platonovim svetom transcedentnih
oblika i wihovim nesavrenim odrazom na zemqi prosto namee. Ona
je, svakako, motivisala i Manovu intertekstualnu igru.
S druge strane, mit je Manu omoguio da implicitno predstavi
svoja shvatawa o prirodi umetnika i umetnosti. On ih je, oigledno,
105 V. Jovan Deli, Kroz prozu Danila Kia: ka poetici Kiove proze , BIGZ, Beo-
grad 1997.
160
Lidija Bokovi
Summary
Thomas Mann's novel Death in Venice is based on some specific myths (on
Apollo, Dionysus, Eros, Ganymede, Narcissus, Hyacinthus), on the mythical type of
thinking and organization of narration (ideas about death; transfer of the same symbolic
meaning in formally different stories) and on Plato's dialogues, primarily Phaedrus.
Mann artfully chose Plato as a basis for his novel, because this enabled him, on
the one hand, to create associations with some situations in Phaedrus in the plot, and
on the other to establish a parallel between his own (auto)poetics and Plato's philoso-
phy (esthetics, ontology). Plato's theory of rememering" appeared to be an adequate
model for Mann's concept of artistic creation, which certainly further motivated Mann's
inter-textual game.
On the other hand, myth enabled Mann to present implicitly his concepts about
the nature of artists and art. Obviously, he viewed them within the link between the
discipline and unrestraint" in which he could easily recognize the archaic principles
of the Apollonian and Dionysian qualities, intensively present in myth.
Death in Venice is characterized by complex, partly innovative literary techniques.
First, there is a genre indefiniteness, so it is possible ask the question if Death in Veni-
ce is a short story or a novel. Then, this work implies a dialogue with the texts from
the entire tradition (understood in an Elliot-like sense), that is an intertextuality
which would become the dominant technique only in the post-modern period. It is spe-
cially interesting to mention the fact that Mann uses pseudo-quotations (simulated quo-
tations from Plato's dialogues) as one of the aspects of intertextuality. Furthermore, this
technique is not only a setting and a literary experiment, but is deeply motivated: preci-
sely by distorting" Plato's text, Mann indicates his own imaginativeness in developing
the plot, still creating associations with the basic ideas from the dialogues used as liter-
ary bases. In addition, the mentioned pseudoquotations procedure was realized with the
technique of the inverse glossing", which would be used significantly later, only by
the rare and skillful writers after him (Danilo Ki in Peanik / The Hour-Glass). In
Mann's work, this glossing" is additionally linked to the reallly ingenious transforma-
tion of the non-narrative, discursive (reflexive, apodictic) structure into a narrative one:
Mann developed (pseudo philosophical statements and assumptions into specific narrati-
ve lines of his novel.
One should also take into account manifold variations related to the characters
and motives, that is a complex system of repetitions which establishes relations betwe-
en them even when it is not possible to do within the plot itself. Thus Mann built a net-
work of literary heroes with the analogue functions (psychopompos) a network of
isomorphic characters similar to myth.
Therefore, Thomas Mann intertwined great knowledge and erudition, poetic skill
and invention into this prose masterpiece. Death in Venice precisely captures us by its
extraordinary complexity, richness of symbolic and meaningful levels, complex inter-
textual overtone and, certainly, by magnificent imagination.
UDC 82.09192/193"
821.163.41-4
Jelena Novakovi
Jelena Novakovi
Rsum
eqko uri
slovom Godina dana italijanske proze daje jedan ivahni presek prozne
produkcije u Italiji 1930. godine; zatiemo obiqe imena italijanskih
autora i onih ije ime i danas neto znai (Bontempeli, Alvaro, Go-
voni) i mnogih drugih koje je prekrio zaborav.8
itawe i bavqewe italijanskom modernom poezijom ostavilo je, po
svoj prilici, traga i na pesniko stvaralatvo Gvida Tartaqe. Wegove
kwige poezije objavqene dvadesetih godina, Zaarani krug,9 zatim Liri-
ka,10 za koju je predgovor napisao Jovan Dui, a posebno Pesma i grad,11
svedoe o wegovim pesnikim traewima u kojima se esto zaustavqao
upravo pred stihovima pesnika koji se nalaze u antologiji Papinija i
Pankracija. Zbirka Pesma i grad, na primer, sledi neke italijanske
modele (fragmentarizam italijanske poezije iz prvih decenija XX veka,
teme i postupci u kojima oseamo prisustvo, na primer, Palaceskija i
Sofiija). To je najboqe osetio jedan drugi dobar poznavalac italijan-
ske moderne kwievnosti dadaista Dragan Aleksi, koji o toj Tartaqi-
noj zbirci u jednoj kratkoj beleci pie izmeu ostalog: Moramo
priznati da g. Tartaqa ima jo jednu notu, koja je moderna i dobra, a to
je spontani izraz, intuicija forme i spoqna sinteza dogaawa. Mogue
pesnik nije ni primetio koliko je blagotvorno dejstvovao na wega Aldo
Palaceski, koji je u toj formi izraza dao najboqe delove moderne tali-
janske lirike."12
U zaostavtini koju smo spomenuli nalazi se i nekoliko pisama,
dopisnica i listova koji osvetqavaju jednu intimniju, ivotniju stra-
nu odnosa Gvida Tartaqe prema italijanskoj kwievnosti; govore nam
o nekim kwievnim idejama, zamislima, pokuajima, snovima, na kraju
krajeva, o buduoj kwievnoj karijeri.
Najvaniji deo tog materijala jesu dva pisma ovanija Papinija iz
1922. godine u kojima on odgovara na molbu Tartaqe da se saglasi sa ob-
javqivawem jedne zbirke svojih pria koje bi Tartaqa odabrao, preveo i
priredio za tampu. Papinijeve krae tekstove Tartaqa je prevodio
jo 1921. i 1922. godine u Kritici13 i u Srpskom kwievnom glasniku.14
Pisma upuena Tartaqi konvencionalno su qubazna, saglasnost se daje,
Papini moli da mu se po izlasku iz tampe poaqe primerak kwige.
Ovako glase pisma:
Ma bisogna che Lei si metta d'accordo anche col mio editore (Attilio Val-
lecchi, 8, via Ricasoli, Firenze) al quale puo' scrivere a nome mio.
L'avverto anche che ho concesso al sig. Ivan Gruden di Lubiana il diritto di
tradurre in sloveno il mio ultimo libro (La Storia di Creisto).
Caro Tartaglia, grazie della notizia e dei giornali. Non saprei (e non potrei) ora
scrivere una prefazione speciale per il volume credo che la sua bastera'. La
scriverei, forse, per un libro piu' importante.
La prego di darmi anche una copia della traduzione appena sara' uscita
per tutto ottobre saro' quassu' (Pieve S. Stefano, Arrezzo) poi a Firenze (10, Via
Colletta).
Ha notizie di Cerina? Come sta?? Dov'e'?
Dragi Tartaqa, hvala na vestima i na novinama. Ne bih umeo (i ne bih mogao) da sada na-
piem nekakav poseban predgovor za tu kwigu mislim da e Va biti dovoqan. Napi-
sao bih moda za neku vaniju kwigu.
Molim Vas da mi primerak prevoda date im izae tokom itavog oktobra biu
ovde gore (Pjeve S. Stefano, Areco) potom u Firenci (ul. Coleta 10)
Imate li vesti o erini? Kako je? Gde je?
Srdani pozdravi od vaeg . Papinija
175
Egregio amico,
a quest'ora Ella sara' anche in possesso, credo, del mio ultimo volume di racconti
(il 1. e il 3. mi sembrano assai degni). Speravo di poterle mandare la rivista Ape-
rusen coi suoi versi, ma ancora non si e' pubblicato il n. di agosto-settembre. Ap-
pena uscito, mi faro' un onere d'inviar alcune copie. Sono intanto assai lieto che
le sia piaciuta la mia filippica antidannunziana, la quale ha infatti avuto all'estero
molto successo (e anche in Italia). Se lei la tradurra', sara' letta con piacere, cre-
do, in Jugoslavia che' la montatura D'Annunzio ha dato fastidio e ne da a tutti,
ma al popolo Jugoslavo piu' che mai (io sono con Prezzolini: e credo mazziniana-
mente a una collaborazione fraterna tra italiani e slavi). Mi scriva di Lei e del suo
lavoro; e creda alla mia buona amicizia.
Suo aff. Mario Puccini
Potovani prijatequ,
sada ste ve verovatno dobili moju posledwu kwigu pria (prva i trea mi deluju pri-
lino dostojne pawe). Nadao sam se da u Vam moi poslati asopis Aperusen sa Vaim
stihovima, ali jo nije objavqen broj avgust-septembar. im izae, postarau se da Vam
bude poslato nekoliko primeraka. Veoma se, inae, radujem to vam se svidela moja fi-
176
Letterature straniere
I.
Intima
II.
L'avvenimento
lipika protiv D'Anuncija koja je i u inostranstvu imala uspeha (kao i u Italiji). Ako je
prevedete, mislim da e biti rado itana u Jugoslaviji zato to D'Anuncijeva podvala
smeta svima a jugoslovenskom narodu pogotovo (ja se slaem sa Precolinijem i verujem,
poput Macinija, u bratsku saradwu Italijana i Slovena). Piite mi o sebi i o svom ra-
du i verujte u moje iskreno prijateqstvo.
Srdano va Mario Puini
P. S. ini mi se da sam Vam poslao dva primerka kwiice o D'Anunciju. Ako vam jedan
ne treba i ako mi ga moete poslati, bie mi drago. Hvala
18 Zahvaqujui koleginici Persidi Lazarevi sa Univerziteta u Peskari.
177
III.
Primavera
IV.
Gemelli
Guido Tartaglia e' un poeta di Spalato, jugoslavo. C'e', nella sua poesia, il
candore e talvolta l'imprecisione della poesia popolare: soprattutto di un popolo
giovane ancora in atto di crescenza. Ma c'e' anche, cosi' nella tecnica, come nel
pensiero di Guido Tartaglia, un artista consumato: che s'e' giovato, e sapiente-
mente, di tutte le esperienze modernissime perche' il suo nobile animo e la sua
sensibilita' finissima si definissero in termini il piu' possibile lirici. E' un vero
poeta che Aperusen e' lieta di far conoscere, per prima, in Italia. M. P.19
19 Aperusen, Foligno, br. 10, 536538; beleka u prevodu glasi: Gvido Tartaqa je ju-
goslovenski pesnik iz Splita. U wegovoj poeziji ima istote i, ponekad, nedoreenosti
narodne poezije: jednog, pre svega, mladog naroda koji se jo uvek razvija. Ima, takoe,
kako u tehnici tako i u mislima Gvida Tartaqe neto od zrelog umetnika koji se kori-
stio, i to umeno, svim modernim iskustvima kako bi se wegov plemeniti duh i wegov
veoma fini senzibilitet mogli to lirskije izraziti. Re je o pravom pesniku i aso-
pis Aperusen veoma je srean to ga pre svih moe predstaviti u Italiji. M. P.
179
eljko uri
Summary
Gvido Tartalja was a writer, poet, translator, best known as an author of literary
works for children. In the period between 1920 and 1930, he very actively observed
trends in recent Italian literature, in a way relating his own literary career to them, too.
Certainly, it should be mentioned that such interests also represented a part of his fa-
mily tradition. He was one of those who in the post-war period, if not more comprehen-
sively, then more promptly than others, did quite a lot in informing our literary public
about the events and novelties in Italian literature. In addition to a significant number
of various literary contributions, primarily translations and reviews, as well as to his
original poetic work, we can also evaluate Gvido Tartalja's attitude to Italian literature
on the basis of a certain amount of archive material which we were able to study by the
courtesy of Mr. Ivo Tartalja. This research endeavour is dedicated to shedding light on
these above-mentioned dimensions of Gvido Tartalja's literary work.
UDC 821.163.41-14.09 Drainac R.
821.163.41-95
Slaana Mili
Rade Drainac (selo Trbuwe kod Blaca, 1899 Beograd, 1943) zna-
ajan je srpski meuratni kwievnik. Pisao je poeziju, pripovetke i
romane, manifeste, putopise, kwievnu i likovnu kritiku, drame, po-
lemisao sa savremenicima, bavio se novinarstvom. Jedan je od najplod-
nijih pesnika svog vremena sa jedanaest zbirki poezije izalih u raz-
dobqu od 1920. do 1940. godine. To su: Modri smeh, Afroditin vrt, Ero-
tikon, Voz odlazi, Iskrcavawe na Javu, Lirske minijature, Bandit ili
pesnik, Banket, Ulis, ovek peva, Dah zemqe. Drainac je kao pesnik pro-
ao kroz vie faza. Zapoeo je kao sledbenik Duia i Rakia, u emu
se nije mogao naslutiti veliki preokret koji nastaje 1922. godine, kada
Drainac svoje pravo ime (Radojko Jovanovi) mewa i postaje avangardni
pesnik. Avangardna faza traje do 1930. godine. Nakon toga Drainac ne-
guje uporedo nadrealistike elemente i socijalnu poeziju, a od 1938.
tradicionalizuje svoje pesnitvo, pa su mu posledwe pesme u duhu par-
nasosimbolizma.
Prva faza Drainevog stvaralatva, parnasosimbolistika, iako
je u kritici navoena, nije izuavana. Mnogobrojni su kritiari koji
su o Drainevoj poeziji pisali, ali je wihovo interesovawe najee
privlaila avangardna faza jer je, saobraena sa evropskim pesni-
182
1 Dela R. Drainca, kw. I, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999, 61.
183
Draineva pesma Zimski snovi razvija taj motiv. Nakon opisa zamrzlog
pejzaa i neizbenog jecawa" vetra, lirski subjekt ispoveda svoj strah:
Kod oba pesnika jesewi odnosno zimski pejza, u ovom sluaju, izaziva-
ju patwu, teskobu, strah i misao o smrti. Doivqaj nestajawa naglaa-
2 Sve Draineve pesme u ovom radu citiraju se iz Dela, Zavod za uxbenike i nastav-
na sredstva, Beograd 1999.
3 Ilieve pesme navode se iz Pesme, Matica srpska, Novi Sad 1975.
184
vaju i boje: crna, siva, uta kao i mutni vidik u kome se gubi sve to
okruuje lirskog subjekta. Evo nekoliko karakteristinih stihova kod
Ilia:
Sve obavi jesen maglovitim velom
(Zadocweli putnik)
Ili:
Drainac:
Na isti nain u Duievoj pesmi itije car Duan vidi svoje pobede:
4 Sve Duieve pesme, sem posebno navedenih, citiraju se iz Pesme, Srpska kwi-
evna zadruga, Beograd 1908.
188
Pesma Jesen u mom selu po naslovu i prve dve strofe tipina je de-
skriptivna pesma, ali se na wenom kraju pojavquje motiv rastavqenih
qubavnika. Lirski subjekt se pita:
Motiv mrtve drage javqa se i u pesmi Zvuci wenog glasa. I tamo je smrt
nagovetena zamrlom prirodom:
6 Sve Disove pesme citiraju se iz Pesme, Matica srpska SKZ, Novi Sad Beo-
grad 1970.
190
Pesma Serenada sadri iste elemente: no, qubavni ar, pesmu pod
prozorom:
9 Sve Rakisve pesme citiraju se iz kwige Pesme, Matica srpska SKZ, Novi Sad
Beograd 1970.
194
Bog je sveprisutan i jedino preko wega ovek spoznaje svet, ali ne i su-
tinu samog boanskog. Wegove tajne su neizrene", a ovekova misao
mala sve da shvati sada". Drainev odnos prema Bogu emotivan je a ne
racionalan, ali je i odnos Boga prema oveku takav. Drainev bog je bog
pratawa i qubavi, on prilazi kao dobra mati" i miluje".
Pesme I ja imam taku i Duboka re u prvi plan stavqaju oveka,
ali oveka kao boije bie. On je neodvojivi deo boijeg sveta i samog
Boga jer je neto od neega venog" i iskra neeg neizrenog" (Dubo-
ka re). Ponavqawe neodreenih zamenica pokazuje nepojmqivost i ne-
izrecivost Boga. U pesmi I ja imam taku ovek je deo prirode i ko-
smikog poretka:
to je vidovdanska etika koju, u isto vreme kad izlazi ova pesma, Crwan-
ski rui. Drainac se koristi i tradicionalnim atributima epskih ju-
naka, maevima i sabqama:
I spustismo mae
13 Pesme Hercegovina, Ave Serbia, Himna pobednika citiraju se iz kwige Pesme, Rad,
Oktoih, Duieve veeri poezije, 2000.
198
bie natopqena
rumenilom jutra ko mak morem ita,
kao divqa rada zamorna i snena
u dnu ume skrita.
ja te neu stezat
jer znam da te, izujedan, boli
pupoqak na dojki
modar kao nedozrele kupine.
Igramo se na krevetu,
smejemo se, uzimamo razne poze,
ti mi prua sisu kao majka detetu
ne srami se vie,
govorimo jezikom strasne proze,
izmeu tvojih uti moja noga
Slaana Mili
Summary
The poetry of R. Drainac is parnaso-symbolic from its very beginning, from 1916.
to 1922. and the poet used his real name of Radojko Jovanovi. First two collections of
poetry belong to this period: The Blue Laughter (1920) and The Garden of Aphrodite
(1921). His poetry was obviosly influenced by Dui, Raki and in a way by Vojislav
Ili, Dis and Pandurovi. Motifs of love, death and the god predominate his first collec-
tion and the poems written before it. His second collection presents the glory of love
and woman, and eroticism is more evident than is his early poetry. Drainac was faithful
to his favourite verse, 12-syllable, and he accepted some methods as pointing and rhi-
ming.
UDC 821.163.41-14.09 Maksimovi D.
784.7:786.2
Vladimir Jovanovi
Vokalno-instrumentalne kompozicije
a) Umetnika muzika
Zbog nae ve mnogo puta ispoqene i dokazane nebrige za ouvawe
dela iz srpske kulturne batine, od ukupno pet kantata koje su napisa-
ne na stihove Desanke Maksimovi sauvane su samo dve Poema 1941
kompozitora i dirigenta Jovana Bandura i Samoglasnici kompozitora i
horskog dirigenta Zlatana Vaude, dok su partiture kantata Spomen na
ustanak (1950) dirigenta i kompozitora Vojislava Ilia, Krvava bajka
(1954) kompozitora i horskog dirigenta Radosava Anelkovia i Tra-
im pomilovawe (19651966) kompozitora Vojislava Kostia izgu-
bqene, kao i wihovi tonski zapisi.
Kantata za bas-bariton solo, meoviti hor i simfonijski orke-
star Poema 1941, koju je Jovan Bandur napisao 1947. godine na stihove
pesme Na grobu streqanih aka, ini prvi deo wegove trilogije kantata
Narodnooslobodilaka trilogija.3 U woj Bandur muziki uobliava
tragediju kragujevakih gimnazijalaca iz 1941. godine po uzoru na stare
b) Muzika za decu
Malu operu za decu Deja soba napisao je kompozitor Milenko
ivkovi 1940. godine na tekst istoimenog pozorinog komada za decu
Desanke Maksimovi, ije je qupke scene iz ivota, rada, igre i sno-
viewa dece odenuo u muziko ruho vedrog i pristupanog sadraja.
Muzika pria za decu Medvedova enidba, u kojoj je Zoran Jovano-
vi muziki nadogradio" stihove istoimene pesme Desanke Maksimo-
vi, ima jednostavan i deci razumqiv muziki jezik, raspevanu vokalnu
deonicu i harmonski bogat zvuk. Komponovana je za osam solista i kla-
vir 1974. godine. Wenu transkripciju za kamerni orkestar autor je ura-
dio 1993. godine.
Duhoviti i qupki stihovi o igri i matarijama devojici de-
ak, koje je Desanka Maksimovi sa izuzetnom qubavqu pisala nekoli-
ko decenija, inspirisali su petoricu beogradskih muzikih stvaralaca
da komponuju ukupno devetnaest pesama za decu ija je zajednika odlika
jednostavna melodijska linija i izrazit ritam. Aleksandar Kora i
Petar Popovi napisali su po dve takve pesme za solistu, deji hor i
instrumentalni ansambl Lutke raunaju i Prvak, odnosno Al' je lep
deji svet i umska quqaka (1998), Boidar Stani im se pridru-
io pesmom za deji hor, flautu i klavir Blii se, blii leto, dok je
Zoran Jovanovi, u drugoj polovini 1995. godine, napisao za decu ak
trinaest pesama za glas i klavir Mali uvar, U gostima, Starinari,
arena torbica, Kos i nos, Puniar, Baka, Krtice, Ide jesen, Vodono-
a, Telad i obanica, Vetrova uspavanka i Molba malog ira. Enriko
Josif komponovao je pesmu za deji hor i kamerni orkestar Raduj se,
ali su weni i notni i tonski zapisi izgubqeni.
v) Popularna muzika
Ovoj grupi vokalno-instrumentalnih kompozicija pripadaju pesme
za pevaa solistu, grupu pevaa i narodni orkestar koje su na stihove
Desanke Maksimovi napisali Radoslav Grai Otii u u pastire,
Srea i Seqankina uspavanka (1974) i Petar Popovi Predoseawe
(1983), kao i pesme za pevaa solistu i zabavni orkestar Darka Kraqia
212
Vokalne kompozicije
a) Umetnika muzika
Kompoziciju za meoviti hor Osloboewe Cvete Andri napisao je
kompozitor Josip Slavenski 1947. godine na osnovu poetskog teksta ko-
ji je oblikovao od prve dve strofe prve pesme i posledwe strofe e-
tvrte pesme istoimene poeme Desanke Maksimovi. Ova horska kompo-
zicija ima jednostavnu melodijsku i harmonsku fakturu.
Balada za meoviti hor Krvava bajka, koju je bawaluki kompozitor
i folklorista Vlado Miloevi zavrio 1951. godine, prati ritmi-
ki tok stihova istoimene pesme Desanke Maksimovi i koristi se ele-
mentima naeg muzikog folklora.
Horsku kompoziciju Svatovska pesma napisao je kompozitor Miho-
vil Logar na poetski tekst Desanke Maksimovi u dve verzije: za en-
ski hor i za enski hor i klavir. Obe verzije su komponovane na prin-
cipu ricercare-a, kontrapunktskog oblika u kojem je naao primenu imi-
tacioni postupak.
Horsku kompoziciju Vojniko grobqe u Solunu, horskog dirigenta i
kompozitora Dragoquba arkovia inspirisali su stihovi Desanke
Maksimovi o grobqu Zejtinlik u Solunu, gde su sahraweni srpski i
savezniki vojnici koji su poginuli na Solunskom frontu 1918. godi-
ne. Ona ima tri verzije: za enski hor i klavir (1986), za enski hor i
simfonijski orkestar (1988) i za enski hor i recitatora (1994).
I druga horska kompozicija ovog autora ewa takoe pokazuje
wegovo interesovawe za enski hor. Wena prva verzija nastala je 1980.
godine, dok je wena druga verzija uraena 2001. godine.
Na stihove pesme Prolee, a ja venem novosadski kompozitor Niko-
la Petin napisao je 1998. godine kompoziciju za solo sopran i enski
hor Devojaka ewa, u kojoj je intenzivirao wen igraki karakter da
bi to slikovitije doarao proleni zanos i veselost ivota.
b) Muzika za decu
Tri pesme za decu Desanke Maksimovi Prvi maj, U gostima i Po-
zdrav planinara umi inspirisale su dvojicu naih muzikih stvarala-
ca da napiu jednostavne i vesele istoimene kompozicije za troglasni
deji hor Radosav Anelkovi pesmu Prvi maj, a Stanislav Preprek
pesme U gostima i Pozdrav planinara umi (1974).
v) Popularna muzika
Zoran Jovanovi komponovao je 1996. godine na stihove Desanke
Maksimovi ukupno dvadeset jednu istoimenu pesmu za solo glas bez
instrumentalne pratwe Mladieva tubalica, Sestrina tubalica,
Majina tubalica, Devojke-vojnici, Sen poginulog ratnika, Proletwa
213
Instrumentalne kompozicije
Umetnika muzika
U klavirskim kompozicijama Pjesma o duama umrlih trava to
lebde nad pokoenom livadom i Sunce nad livadom petrovaradinskog kom-
pozitora Stanislava Prepreka oslikane su wegovim osobenim harmon-
skim jezikom situacije i raspoloewa u pesmama Desanke Maksimovi
Pokoena livada (prva, druga i peta strofa) i Zmija.
Igrani film Krvava bajka snimqen je 1969. godine u reiji Bra-
nimira Torija Jankovia. Jedna od bitnih komponenti velikog uspeha
sa kojim je tada prikazivan u zemqi i inostranstvu bila je i muzika
Vojislava Kostia.
* * *
Sve u svemu, sto sedamdeset pet muzikih kompozicijai i razlii-
ti anrovi kojima one pripadaju pokazuju da je poezija Desanke Maksi-
movi, u svim wenim vidovima i pesnikim rodovima, u razdobqu od
1939. do 2001. godine, neprekidno inspirisala nae kompozitore. Ima-
jui u vidu sve pesme ove pesnikiwe koje su oni muziki transponovali,
moglo bi se rei da su pokazali neto vee interesovawe za pesme iz
wene posledwe etiri pesnike zbirke; Traim pomilovawe (1964), Ne-
mam vie vremena (1973), Niija zemqa (1979) i Ozon zaviaja (1990), pre
svega zbog tematske raznovrsnosti i snage oseawa, nemira misli i is-
kustvene mudrosti same pesnikiwe, ali takoe zbog wene sposobnosti
da svoju poruku podjednako dobro ispeva u strofama i rimama, kao i u
slobodnom stihu najrazliitijeg metra, to im je svakako omoguavalo
ostvarivawe nadahnutog, samosvojnog i esto veoma modernog muzikog
iskaza.
Nai muziki stvaraoci najee su nalazili inspiraciju u qu-
bavnim i misaonim pesmama Desanke Maksimovi, a zatim u wenim pe-
smama za decu i rodoqubivim pesmama.
214
4 Na primer, u pesmi za glas i klavir Prolog, prvoj od pet pesama iz ciklusa pesa-
ma za glas i klavir Traim pomilovawe Duana Trbojevia, kompozitor je uinio slede-
e izmene u stihovima pesme Proglas Desanke Maksimovi: od 10 stihova 1. strofe oda-
brao je samo 1, 2, 3. i 8. stih, u kome je umesto dajem zakonik" napisao zakonik dajem";
od 8 stihova 2. strofe odabrao je delove 1. i 3. stiha, kao i 6, 7. i 8. stih u celosti, s tim
215
to je u 1, 7. i 8. stihu umesto rei edoubica, ali i nego napisao oceubica, al' i no; od 8
stihova 3. strofe odabrao je 38. stih, a u 5. i 8. stihu umesto rei ali i nego napisao je
al' i no; od 10 stihova 4. strofe odabrao je 4. i 610. stih, a u 9. i 10. stihu umesto rei
ali i nego napisao je al' i no; na kraju solo pesme dodao je stih Ja zakonik dajem" koji
se, inae, ne nalazi u pesmi Proglas. Dakle, moe se rei da se Trbojevi libreti-
sta" u pesmi za glas i klavir Prolog najee koristio principom skraivawa poetskog
teksta izvornika (od ukupno 36 stihova pesme Proglas upotrebio je samo 21 stih za kom-
ponovawe solo pesme Prolog), zatim principom inverzije rei u stihovima da bi pojaao
arhainost pesnikog jezika Desanke Maksimovi, kao i principom dodavawa stihova ori-
ginalnom poetskom predloku da bi postigao jo vee isticawe vladarske osionosti cara
Duana i autoritarizma wegovog Zakonika i wegove pravde.
216
Prilog
100. Strepwa
101. Tajni sastanak
102. Tamniar
103. Telad i obanica
104. Tiho, zvezde, gazite
105. Tiina
106. Tiina spava
107. uk, uk
108. U gostima
109. U zimski dan
110. U ropstvu
111. Usahle reke
112. Hvalisavi zeevi
113. ewa
114. ekawe
115. ovek
116. arena torbica
117. umska quqaka
118. Haiku stihovi iz pesnike zbirke Ozon zaviaja
219
Prilog
Vladimir Jovanovi
Summary
According to the insights gained by the author of this paper after the research la-
sting several years, out musical composers most often found inspiration in Desanka
Maksimovi's love and reflexive poems, and then in her poems for children and patrio-
tic poems. In the last six decades of the 20th century, our forty three composers wrote
different music forms and genres, i.e. one hundred and seventy five vocal-instrumental,
vocal and instrumental compositions for the verses of this poetess, nine of which were
lost three cantatas, one poem, four songs for the voice and piano, and one choir
composition. Eighty eighth songs for the voice and piano composed by our twenty four
musical artists represent the most numerous group of music compositions written for
Desanka Maksimovi's verses; it is the most numerous group of solo songs so far com-
posed in our country for the verses of any domestic poet, and the most numerous group
of completed works specific in their expression, very strong music creations which re-
ached the highest peak of music transposition of the poetic words of this poetess, beca-
use in them her sensitivity and reflexivity were deepened and intensified by the meticu-
lously done vocal and piano sections, as well as by the frequent metric, agogic and dy-
namic changes. Precisely because of the features of these and such songs for the voice
and piano which in a musical, inspired way interpret Desanka Maksimovi's poetry and
enrich our musical heritage, these solo songs are the most significant group of music
compositions created by our musical artists inspired by the poetic opus of this poetess,
regardless of the fact that in some of them poetic and linguistic melody of the poetic
source is more dominant than their musical transposition.
UDC 821.163.41.32.09 opi B.
821.163.41-95
Anela Ivani
Bata
Biqke
Boje
Sqezova boja." Prvo to nam sam naslov nudi pored kqune rei
naslova jeste neodreenost slike sveta: odredba sqezova boja" kao boja
tog posebnog prostora/sveta ostaje nedefinisana. Boje su izdvojene u
podnaslovima (plava i crvena), a u priama ne predstavqaju izrazitu
pievu preokupaciju, ali se ipak mogu uoiti kao neka vrsta lajtmo-
tiva. One ine sastavni deo naslovnih metafora (Jutra plavog sqeza i
Dani crvenog sqeza) i nose sopstvenu simboliku koja je zbog arhetipskog
porekla simbolike boja uoptena, veim delom zajednika za sve kultu-
re i narode. Od predgovora preko podnaslova i samo ponekad u priama
mogu se izdvojiti sledee osnovne boje: sqezova", crna, plava, zlatna,
i crvena, ali se u tekstu javqaju wihove slikovite supstitucije (golu-
biji, sivi, pepeqasti, boja sutona, boje jeseni, bakarna, rujna). Ako
elimo da odredimo sqezovu boju", setiemo se da je slez svetlih la-
tica, ruiast, qubiast, teko je rei kakav, naroito gradskom ove-
ku. I sam pripoveda ima problema s odreivawem boja, ali sa razlo-
gom: [] ja jo ni danas posigurno ne znam kakve je boje sqez" (15), jer
na sqezovu cvijetu jedva da je negdje i bilo tragova modre boje, ali ako
je djed kazao da je modra, onda ima da bude modra i kvit. Isto se tako
moglo desiti da neke godine djed rekne za tu istu batu da se crveni, i
onda za tu godinu tako i vai" (13). U podnaslovima jasno su obeleene
ba te dve boje: plava (ili modra kako kae djed) i crvena. Zapravo na-
slov ba zbog nejasne definisanosti moe da objedini obe boje iz pod-
naslova. I obrnuto, u podnaslovima su odabrane one dve boje kojima je
djed Rade bojio batu. Radivoje Miki u kwizi Opis prie (Prosveta,
Ni 1998) zakquuje za glavnog junaka prvog dela zbirke: brkawe boja i
svesno prenebregavawe upozorewa da lisica nije 'uta' niti je pak vuk
'zelen', mogu znaiti samo jedno potrebu djeda Rada da ima svoj svet i
da u tom svetu, opet, mogu vladati sasvim posebne zakonitosti" (114).
Bata" je, dakle, metafora za poseban (ograen ili unutarwi) svet, a
svoju neobinost i neodredivost prima jo dok je konkretna bata
(kraj nae kue"), kroz djedovo tumaewe i unukovo shvatawe sveta,
ili jo daqe, kroz pripovedaevo seawe.
247
na, tamna boja neba u situacijama kada glavni junaci, djed Rade i unuk,
gledaju u pun mesec na nebu (udesna sprava) ili kada Petrak samarxija
vodi petogodiweg deaka u nonu pustolovinu (Pohod na mjesec), kao
to e to nono plavilo i itav doivqaj ujutru ostati u nesvesnom
pamewu iza mene kao san, samo san", zatim u pomiwawu nonih kraa
starog lopova Save. U prve dve nabrojane prie takva plava boja e ima-
ti znaewe onostranog, nesvesnog, venosti, zaborava (sat izvaen iz
plave hartije) ili u drugoj prii nedodirqivog, beskonanog, ne-
qudskog i bega u nepoznato. Pria Mlin potoar takoe sadri neto
od simbolike none boje neba sa znaewem nesvesno i smrt: Ima tako
po naim potplaninskim selima tajnovitih mjesta oko kojih se pletu
raznorazne prie, obino pune strave, vezane za no, smrt, neiste sile
i gubqewe due" (31). U prii Dane Drmogaa uvee u mraku i tiini
potee duga pria, nevesela tamna ponornica iji se ubor samo nou
uje" (80). Posledwa pria o djedu Radi Slijepi kow sadri isti motiv
nonoplave boje: U qeto, jedne iste ivawdanske veeri, naeg kowa
nestade []" (88). Taj motiv se moe preko dosad nabrojane simbolike
objasniti i motivima nestanka, odnosno smrti u vezi sa sudbinom ko-
wa i djeda Rade.
Uticaj plave boje, tj. wene simbolike, protee se i kroz Dane crve-
nog sqeza, na primer u prii Plavi lonii ili moda ak odslikano
nebo u jezeru Potopqenog djetiwstva. U Plavim loniima motiv plave
boje ugraen je u sliku rodne planine Grme koju deak borac vidi na
horizontu, a nalazi se i u motivu lonia. Obe slike imaju direktan i
jednak odnos prema glavnom junaku ove prie i povezane su motivom
iste boje: [] Grme, roena planina, tek tu i tamo pokae svoja grba-
va lea, ve uveliko izbrisana daqinom, prozirnoplava, i jest i nije
kao san.
Kume Perajica, jesmo li ono mi?
[]
E, da mi je iko kazao da Grme moe biti ovako plav, ne bi' mu
vjerovao. U nas, kod kue, ima jedan taki loni, donio i Vuk iz Kru-
pe" (128129). S jedne strane, deak borac odreuje rodni kraj nesvesno
se poistoveujui sa Grmeom upotrebivi frazu jesmo li ono mi, a s
druge strane, pravi poreewe Grmea i lonia na temu povratka, bega
rodnom kraju i kui, potitenosti zbog otrgnutosti od doma, kao to
e se otkriti u daqem sledu prie. I ovde se simbolika plave boje de-
lom tie samo boje (daqine, prozirnosti, imaginarno kao san, poti-
tenost, tuga). U prii Potopqeno djetiwstvo nalazimo sliku []
blijedo nebo odslikano u mirnoj vodi prostranog vjetakog jezera", na-
suprot slici graje negdawih jutara" (ovde re jutro ve nosi svoj-
stvo da je plavo, primivi ga iz prvog podnaslova zbirke) ili vedra,
sunana dana", kao mogue vedre slike budunosti pune ivota, sada
potopqenog kraja.
Plava boja (kao i svaka druga boja) ima dve suprotne varijante, sve-
tlu i tamnu. Svetla, bistra, prozirna, boja potoka, sadri znaewa
sree, sawarewa, zanesenosti (Petrak bi [] jednog dana izronio iz
249
jesen je i Mihoqdan, krsna slava djeda Rade, tu je sjaj kasnog babqeg le-
ta, peewe rakije, zreli kukuruzi, a verovatno i sve ute i zlatne boje
zrelosti u tekstu nepomenute, a podrazumevane u itaoevom unutra-
wem oku". Samarxija Petrak kao da je sastavni deo jeseni, on osvie
svakog Mihoqdana da estita slavu. Wegovo pojavqivawe prati zlatna
boja plavog" detiwstva: On bi tako istom jednog dana izronio iz pro-
zirne poplave mlakog mihoqskog qeta []" (Ti si kow, 20); u jesen je i
nestao: Te jeseni niko ga pod Grmeom nije vidio" (udesna sprava,
18), i rasplinuo (se) u sjaj i tiinu babqeg qeta" (24). A ti 'Petra-
kovi dani' u ranu jesen obino su uvijek bili praznini, sjajni i puni
apata" (Pohod na mjesec, 25). U jesen e naii i Dane Drmogaa, jo
jedan starac, djedov prijateq. Zlatna boja nigde nije direktno pomenuta
(sem u predgovoru), ali se mogu nai neke zamene u predmetima i poja-
vama slinim wenim odlikama (sjaj, prazninost, slava, ikona, mesec,
svetlost sunca, vatra). Primeuje se da svaka od dosad nabrojanih boja
ima dvostruko znaewe (analizirajui boje, Qubinko Radenkovi u po-
menutoj kwizi navodi za svaku dvostruka znaewa i korelacije sa dru-
gim bojama), tako e meseeva hladna vatra na nebu biti suprotstavqena
toploj smirenoj djedovoj vatrici" u dolini. Hladni meseev poar su-
protan je i toplom sunevom zraku. Zatim mesec koji vue u nepoznato
protivan je djedovoj vatrici oliewu doma, zatite, kunog ogwi-
ta, idile. U motivu vatre, uta/zlatna mea se sa crvenom. U Danima
crvenog sqeza postoji motiv pandan djedovoj vatrici" (u Treba zapali-
ti vatru), ali je suprotan: zaneseni starac oekuje deake koji su stra-
dali za vreme rata, pre dvadeset godina, ba na tom mestu, oekuje ne-
postojee deake, sada moda odrasle qude, a vatru do kraja prie uop-
te nije zapalio (we i nema). Zapravo te boje u drugom delu zbirke uop-
te nema.
Kalajxija Muli, junak iz drugog ciklusa pria Bate sqezove boje,
posledwi je izdanak takozvanih zlatnih vremena. U prii Posqedwi ka-
lajxija stari zanatlija e se setiti zlatnih bakarnih vremena" (102),
jer pred propast starog Austrougarskog carstva, kad je sve bakreno (tada
najkvalitetnije) posue pokupqeno za livewe ratne municije (negati-
van aspekt crvene boje), naslutila se promena vremena, a usledie kala-
jisano posue, i na kraju gvourija ratnog otpada, slino kao smena
narataja u grkom mitu o generacijama qudskog roda.
Zlatna boja se podrazumeva i u priama gde se pojavquje lik slika-
ra bradowe koji ide po selima i slika qudima ikone. Ona je naroito
obeleje sa svetakih oreola i moe se dovesti u direktnu vezu sa u-
tom bojom svetlosti koja sja oko svetih qudi. Samo zlato kao metal sim-
bolizuje svetlost. U prii Sveti Rade lopovski zlatna boja se iri i
na samog glavnog junaka Jutara. Ako se ima u vidu kako je djedov pobra-
tim Petrak dolazio i na kraju nestao, onda bi zaista trebalo pomisli-
ti da u tom nainu priawa postoji nekakva tendencija ka, recimo,
htonskim znaewima ili simbolizovawu obeleja onog sveta". Jer u-
to kao jesewa boja opalog lia i zrelih plodova, kao i boja mrtvaca
(kuge, groznice i vetice), boja sunca boanstva, odnosno boja zlata
252
vida: vaser-vaga, kao urokqivo oko, od koje je djed zakretao glavu, nave-
deni primeri sa glagolom gledati, izraz paziti kao oi u glavi, kao i
slika sa kraja prie (gledawe u mesec). Svi ti motivi potenciraju ide-
ju o eqi za saznawem ili o pogledu u neto pred nama, u sliku sveta,
o viewu te slike, kao i pokuaju wenog razumevawa (uporedi nemaku
re Wissenschaft, nae izraze uvidiati neto, videti sutinu ili
sanskrtsku veda). U tom smislu kretawe pomou sata (koji kuca kao sr-
ce) kroz prostor i vreme moe se porediti i sa kretawem due (srca)
pomou wenog unutraweg oka. Ona je ponekad veiti putnik, upravo
kao i mesec, a sposobna je da se svuda kree i sve vidi, upravo kao i
mesec kome su se za odgovor na kraju prie obratili" djed Rade i deak
pripoveda. Sat kao pokaziva vremena, delo qudskih ruku, pokazao se
zapravo kao lo, u najmawu ruku netaan savetodavac, iako bi se moglo
rei i obrnuto, jer sat je prestao da radi, a ovek mu je sm pripisao
netaan odgovor. U drugom delu zbirke runi sat je opisan motivima
identinih asocijacija i znaewa: [] Iliji, otkad je dobio sat, zai-
sta se neto razbistrilo pred oima kao da pri sebi ima neku tajan-
stvenu lampu pa je samo digne u visinu oiju i gle! sve stvari po-
kau svoj pravi lik i pofronte se kao za paradu" (Koliko je sati). Ideja
unutraweg oka iz prie udesna sprava poziva se kroz prvi izdvojeni
primer koji potie od izraza bistar pogled/oko (odaje razboritog ove-
ka) ili bistar vid (koji daleko i dobro vidi), zatim u drugoj slici gde
e nas stajai epitet" ove zbirke tajanstven vratiti na sliku meseca
nebeske lampe. Pitawe saznawa istine (takoe iz prve prie) dato je
ovde u slici nastaloj od izraza pokazati svoje pravo lice i nauno-voj-
niki ureene slike sveta. Da je saznawe pogubno, dokazae i posledice
nastale kada usred nonog ekawa na odbranu glavnog grada Ilija upita
naglas nepoznatu jedinicu iz mraka Ehej, vabo, koliko je sati, zdra-
vqa ti?!" da bi navio sat. Tu nastaje haos, pravi pakao od vatre i gr-
mqavine, pa su se sve do jutra makqali i nosili i sa vabom i sa svo-
jima" (147). U istoj prii postoji jo jedno poreewe sata sa unutra-
wim okom" (intuicijom): Dolo nekako Iliji tako pri dui kao da
se u ovoj [] noi izgubio i skrenuo nekud s linije [], a wegova jedi-
na zvijezda-vodiqa, uzdanica wegova, ugasila mu se na roenoj ruci i
ostavila ga samog u pustoj nemjerqivoj bestragiji" (146). U proire-
nom, drugom izdawu Bate sqezove boje, koje nije ulo u sabrana dela,
postoji pria Banatska sprava, jo jedan nastavak udesne sprave. Ideja
unutraweg oka" ovde nije jasno naznaena, ali se moe preinaena
prepoznati u motivu putokaza". U toj prii grupa izgubqenih boraca
pokuava pomou vaser-vage (koja je kod djeda Rade bila kao neko uro-
kqivo oko) da doe do svoga zaviaja. Kada stignu na ciq, ovakav e bi-
ti susret wihovog vodnika Malete i neobinog putokaza rodnog zavia-
ja: Uze Maleta tu vaser-vagu, okreni-obrni, mee je na sto, na pod, na
gredu, pa e ti istom grgutnuti:
Nema ta, vaqana stvarica, ispravna, ali e to, oko sve pri-
like, biti neto za Banat, za ravnu zemqu. Jeste li vidjeli da se ona
samo na ravnom smiri i pokae svoju trepetqiku. Da, da, banatska
256
Povratak ishoditu
Glavni junak
postojea bakica" iji je konani ciq rodna kua i muev grob, pomaj-
ka koja veruje u uda (Magarac s eqadeim nogama). Najidealniji i naj-
neviniji tip bukolikog stvorewa blizak slici ene svetice nalazi se
u liku grmeke obanice kao modelu za slikareve ikone: ene su []
najee poruivale Djevu s Mladencem i svetu Petku, pa bi se na bla-
goestivoj ikoni nale ovjekoveene i pitome golubije oi kakve gr-
meke obanice koja, onako trtasta i dukasta, jedva zna izmucati kako
joj se zove aa i mater, a ve kod strica Todora zapiwe u grdnoj ne-
prilici:
i Todor? E, ne znam kako je wemu ime" (Kowska ikona, 39).
Ne moe se govoriti o pravoj junakiwi nigde u zbirci. U tom sve-
tu pawu privlae samo deda, stric, starci, prijateqi, pobratimi, ka-
marati, braa, deako drugovawe, ratno drugovawe, generacijsko drugo-
vawe. ena moe samo da razdvoji ili ugrozi prijateqstvo dva druga
(dok se junak bavio starim stvarima sa tavana, roak se druio sa de-
vojicama). To je stara mitsko-epska situacija, a dovoqno je setiti se
samo Gilgamea i Enkidua da bi se i u Bati uoili neki osnovni
modeli obrednog ponaawa (drugovawe, put, saznawe istine, enidba).
To su (1) strieve enidbe", koje samo govore o neprihvatawu da se
odraste, oeni, ve da se ostane veiti deak (zato se ciklus o ovom ju-
naku i zove Nesmireni ratnik); zatim (2) djedovo i Danino prvo meu-
sobno brijawe pod krqavom lijeskom", prethrianskim oltarom
(uporedi izraz sastaviti oko lijeske, takoe biti krten ili norma-
lan, odnosno zdravog ili zrelog rasuivawa i ponaawa); (3) svi odla-
sci na daleki put (na mesec, u Ameriku, u vedsku); (4) navijawe sata;
(5) dozvola za sluawe pria kao prastari obred pristupa u svet odra-
slih (ve izustih da kaem [] pa pametno zautah, vaqda prvi put u
ivotu", Sveti Rade lopovski, 60). Kada deak poeli da uje Petrakovu
jadikovku do kraja (a je l' ikada kow oteo enu svom najboqem drugu?
ta je mene nekad okrenulo ovim putem?"), to mu uskrauje djed aqui
ga u kuu po no, koji je inae bio u djedovom xepu (Eh, u xepu! A meni
zbog wega promae dobar komad"). Nije sluajno izabran no kao neop-
hodan predmet u tom trenutku kada pria postaje nerazumqiva (ili pre-
teka) detetu. Bilo je potrebno udaqiti dete od razgovora odraslih i
pronai mu dovoqno vaan razlog zbog kojeg bi i samo otilo. No je
obredni rekvizit kojim se ubija, rtvuje, priprema hrana, deqaju pred-
meti, kojim se ovek ukraava, ali i slui pri poroaju. Za wega se ve-
zuje prvenstveno slika krvi, crvene boje zabrane, tabua i inicijacije.
Dete nema pravo na upotrebu noa do trenutka inicijacije, zato i udi
da ga poseduje, podjednako kao i za nedosluanom priom. eqa za sa-
znawem (Koliko je sati) kao i u biblijskoj prii izaziva ovekovu pro-
past (ulogu rajske zmije preuzima ratni neprijateq: Ehej, vabo, koli-
ko je sati, zdravqa ti?!", 147). Petrakov, odnosno djedov, zatim Ilijin
sat, Joviina vaserica", nebesko telo, kao i oko/ulo vida, mediji su
i voe pri kretawu kroz vreme i prostor, a simboli su metoniminog
porekla za unutrawe oko" ili intuiciju. eqa za saznawem, medij i
viewe jesu trojstvo. Kretawe kroz venost, saznavawe onog to je bilo,
268
Zaveti Bogu
i dva podnaslova: suza je simbol plaa i bola, moe biti deja ili
staraka, radosnica ili krvava, ovek plae od tuge ili se smeje do suza.
Bol pripada obredu inicijacije, crvenoj boji i krvi, a gubitak je ozna-
en plavom bojom prolosti i tuge upravo kao to je nagoveteno u
podnaslovima dva dela zbirke. Neodreena sqezova boja" nadreena im
je, a odgovarala bi iskustvu plaa ili suza, to se moe izvesti i eti-
molokim poreewem sa reju slez sluz i suza. To bi mogla biti ne
samo rajska ve i bata suzave boje", poznata jo i kao Dolina pla-
a". Bol se ponekad ispoqava kao rugawe ivota oveku, kao u sluaju
Marijane, iz tune strieve pesme, koja se pretvara" u kobilu: Ipak
je strikanu najtee padalo da koijai, kad bi se putovalo nekud u oko-
linu [] a na metar ispred wega quqaju se sjajne okrugle Marijanine
sapi. Daj sad zini i zapjevaj, majin sine, u ovoj tjeskobi [] ipak ti je
glupava poruga stalno ispred samog nosa, nikud od we pobjei. To ti je
ovaj tijesni ivot []" (55). Unuk pripoveda jo kao petogodiwak
osea da se svet oko wega zatvara i stee: Ovo moe, ono ne moe,
ovo je dobro, ono nije, ovo smije kazati, ono ne smije" (Pohod na
mjesec, 25). Momak Vasilije se obzire lijevo-desno kao da trai kud
bi iz ove tjeskobe (tijesno u kui, tijesno kraj strica, tijesno u wiho-
voj dolini, stijesnile ih razne vojske!)" (111). Prema tom dvogubom od-
nosu u prirodi djedovo tumaewe sveta e se svoditi na i jest i nije"
boju. Dvostrukost se ogleda i u samom oveku. Sava je, recimo, jedan o-
vek preko dana, a sasvim drugi kada padne mrak. ovek je pomalo kao lu-
da iz Dogaaja u miliciji, koja jednom naputa svoje dete, drugi put ga
uzima nazad. A i djed Rade za sebe kae: Ja svetiteq, je li? Bolan, o-
e, ja sam stotinu puta poelio da manem i kuu i eqad, i svoje selo,
pa da zadijem kroz bijeli svijet, stranputicama mog veselog Nixe"
(63). Binarne mitske opozicije mogu se pratiti kroz prie i motive:
dete starac, prolee jesen, veno zavaena i nerazdvojna braa",
nai" i wihovi" mitraqesci koji podjednako vole orahe, niske ene
ene svetice, prolost sadawost, rodni dom ili zaviaj svet,
andar lopov ili hajduk, kow ovek, tragina zbiqa laki hu-
mor, san java Postoji izvesna jednakost simbolike izmeu dvostru-
kosti jednog bia, i zajednikog u dve suprotstavqene strane, bitan je
samo ugao iz kog se posmatra, iznutra ili spoqa. ovek ivi na uskom
prostoru izmeu dva sveta (u teskobi"), u kratkom intervalu izmeu
roewa i smrti, na mei (koja jeste krajwi deo jedne strane, ali podjed-
nako i druge), i ako iskorai isuvie u bilo koju stranu, sukobie se
sa iskquivou jednog od tih svetova: pomalo je i strano i tuno
Daqe se ili ne moe ili se ne ide, ako ve putnik nije budala i 'van-
tazija', to bi kazao moj djed, predobri duevni starac ija me qubav
grije i ovdje, na ovoj opasnoj granici gdje se kida sa zemqom i tvrdim
svakodnevnim ivotom" (Pohod na mjesec, 28). Tako e djed i unuk sede-
ti i na mlinskom pragu i, gledajui u mesec, nee znati da li su na ze-
mqi ili rone kroz oblake zajedno s mesecom; na ivici vetakog jezera
sve poiwe i sve se zavrava; oko seoskog mlina vodi se dvostruki i-
vot, a to mesto je samo zajednika mea; postoji pravi mlin i onaj idi-
271
* * *
Izborom odreenih motiva i pronalaewem meumotivskih asoci-
jacija unutar dela i wihovog grupisawa uoeno je da prie u ciklusu
Bata sqezove boje streme simbolinim znaewima, koja uveliko podse-
aju na osnovne ideje i okosnice pria nekih poznatih svetskih mitova
ili odaju mitski pogled na svet. Iako opi polazi od uobiajenog,
svakodnevnog i konkretnog, od naslovnih motiva pa sve do posledwe
prie, ne mogu se prevideti takvi elementi. U seoskoj sredini Podgr-
mekog kraja gajeni su kukuruz i goveda, a kow je bio najplemenitije do-
mae ivine. Otuda poreewa oveka i kowa ili oveka i goveeta,
ali i oveka i tipine biqke, itarice. To istovremeno ini i prvi,
mimetiki plan pria. opi se koristi frazama i izrazima podne-
bqa o kom pie, poslovicama, kao i specifinostima kraja, qudi i
obiaja, utkivajui u wih i ove tri navedene odlike. Kowi, goveda i
ito totemi su zajednice, a istovremeno i atributi glavnog junaka s
kojim su u neraskidivoj motivskoj i kompozicionoj sprezi. Ispitivana
su simbolina znaewa motiva prostora i vremena, a preko wih i sama
mitska povezanost sa onim koga u potpunosti predstavqaju sa Bogom,
prirodom, svetom ili ak sa sopstvenim ja.
Tu su tipine slike qudi i pomalo izdvojenog i arhainog sveta u
kom su iveli, a koje su posluile Branku opiu kao osnove za priu
o kraju i narodu iji je potpuni nestanak ili odlazak predosetio jo
sredinom prolog veka. Nije neobino da Bata sqezove boje, koja pri-
a o tom svetu, kakav je bio i kako je polako nestajao, sadri sve odlike
i opta mesta mitskih pria o nestaloj zemqi, zlatnom dobu, potopqe-
nom kraju ili izgubqenom raju. Naslovna metafora i wena kquna re
bata sadre arhetipsku osnovu i samim tim mogunost dvostrukog tu-
272
Anela Ivani
Summary
The three basic mythical models discussed in this paper could be named after the
content of several myths: expulsion from Paradise or the Valley of Tears, Demeter and
Persephone or Christ's Resurrection, and The Golden Age/Atlantis or The Flood.
Although opi starts from the mimetic level of narration, one should not disre-
gard the symbolic meanings and archetype structure of the motives and inter-motive
links. Horses, cattle and wheat, an inseparable part of the main hero's everyday life, are
at the same time the totems of the presented reality, while horses, fairies and wolves
are the saintly attributes of the main protagonist.
The paper also studied the symbolic meanings of the motives of space and time,
and through them the mythical link with what they represent, with God, Nature and
one's self.
UDC 821.163.41.09 Peki B.
821.163.41-95
Neboja Lazi
2 Nortrop Fraj, Vrste kwievnih utopija, Kwievna kritika, br. 2 (tematski broj:
utopija), Beograd 1985, 21.
3 Frederik Koplston, Istorija filozofije. Grka i Rim, Beograd 1999, 567.
4 Nav. d., 132.
5 Nav. d., 23.
276
8 Isto, 588.
9 J. M. Lotman, Predavanja iz strukturalne poetike, Sarajevo 1970, 257.
10 Luis Mamford, Utopija, grad i maina, Kwievna kritika, br. 2, Beograd 1985, 6.
11 Isto, 10.
278
nica gradu, sam grad bio je preobraen u idealnu formu odsjaj vei-
tog reda, vidqivo nebo na zemqi, sredite preobilnog ivota dru-
gim reima, utopija."18
U takvom idealno ureenom gradu uoava se izraena hijerarhija, o
ijem se potovawu i odravawu brine dobro organizaovana drutvena
sila. Upravo zbog tog elementa prisile mnogi mislioci su korene mo-
dernih antiutopijskih realizacija pronali u arhetipskim utopijama.
U antiutopijskoj trilogiji Borislava Pekia, u romanu Besnilo,
najdoslednije je sprovedeno nepisano pravilo da se radwa dela mora
odigravati na jasno omeenoj teritoriji. U svetu poznati londonski ae-
rodrom Hitrou, sa svojim relativno malim prostorom, ali zato s puno
kwievnih likova razliitih nacija, rasa i konfesija, upuuje na au-
torovu intenciju da ga shvatimo kao mikrokosmos realne stvarnosti
ili, kako se to obino kae, svet u malom.
U romanu 1999 kao izolovani deo stvarnosti pojavquje se izrova-
ni pawak s krticama", i on se takoe moe razumeti kao mikroko-
smiki antiutopijski prostor, naroito kada se uporedi s ogromnim
prostornim i vremenskim koordinatama u samom delu. to se tie po-
sledweg romana trilogije Atlantide, u wemu je prostor antiutopij-
skog projekta proiren do najvee mogue mere, naime, on je itava
planeta i moemo, za razliku od prethodna dva romana, prepoznati te-
wu da se antiutopijska stvarnost prikae na planu makrokosmosa.
Ipak, u Besnilu je jedinstvo mesta (toposa) najstroe primeweno,
kao to je to ve uiweno u nekim najpoznatijim utopijama i antiuto-
pijama, poput Grada sunca Tomaza Kampanele ili romana 1984 Xorxa
Orvela, u kojima se deavawa odvijaju ba u gradu.
Pored grada, najee mesto anti(utopijskih) zamisli je ostrvo,
koje jeste jo izolovanije i otuenije od realnog sveta. Platonu duguje-
mo jo jedan uveni mit evropske i svetske civilizacije, mit o mi-
stinom ostrvu Atlantidi. Wemu i pitawu da li je re o spekulativ-
nom" ili istoriografski utemeqenom mitu vratiemo se kada zapone-
mo s interpretacijom romana koji duguje ime ali ne samo to Pla-
tonovom turom opisu nestalog ostrva u sokratskim dijalozima" Timej
i Kritija.
Usled snanog razvitka naunog i tehnikog znawa i mogunosti
da se sagledaju teko pojmqiva meugalaktika rastojawa, utopije nad-
rastaju skuene okvire grada drave ili ostrva i projektuju se na nepo-
znate svetove udaqene svetlosnim godinama od Zemqe. Na toj relativi-
zaciji vremena i prekoraewu granica prostora temeqi se anr nau-
nofantastine kwievnosti.
uveni mit o Atlantidi izazvao je mnogobrojne kontroverze meu
teoretiarima kwievnosti ije je poqe prouavawa mit, pre svih
predstavnika arhetipske i mitske kritike. Na najosnovnije pitawe da
li je ova napredna civilizacija stvarno mogla postojati, a onda u stra-
noj katastrofi odjednom nestati, ni do danas nije pruen kategori-
an odgovor. Zato je on i mogao biti uzor kasnijim piscima utopija da
19 Jovan Deli, Hazarska prizma, Beograd Titograd Gorwi Milanovac 1991, 291.
285
32 Mila Stojni, Teorija Andreja Belog u kontekstu ruskog simbolizma, u Andrej Be-
li, Simbolizam, Beograd 1984, 15.
33 Nikola Miloevi, Borislav Peki i wegova mitomahija" (predgovor), Odabra-
na dela Borislava Pekia, kwiga 1, Beograd 1984, 4.
34 Vistan Hju Odn, Izabrani eseji, Beograd 2000, 226.
* Telos (grki) 'ciq'.
35 Nav. d., 32.
292
Neboja Lazi
Summary
Utopia and anti-utopia have been discussed at length in philosophy, sociology, hi-
story and other related disciplines, but literature has not studied the nature of their rela-
tion so much. As one of the starting postulates, we adopted Northorp Frye's wellknown
opinion according to which Utopia is a speculative myth".
Chronology of the development of the myth about (anti)utopia is obvious: Utopia
precedes anti-utopia and by its appearance influences the creation of the anti-utopian re-
sponse.
The original anti-utopias even according to their etymology direct us to-
ward space as one of the basic categories of physical world. Therefore the greatest
number of (anti)utopias is located in the geometrically restricted space, most often in a
town or an island.
In a diachronic string, the paper follows the development of thoughts about the
Utopian, i. e. anti-utopian elements in the society, literature and art. At the very begin-
ning of the deliberation about this issue, there is Plato with his doctrine about the world
of ideas and the world of reality.
On the basis of these researches, one could come to only one conclusion: utopian
and anti-utopian literature are just two poles of one and the same literary phenomenon.
Goran Radowi
kim drugim djelima. Tako kod Tolstoja, nakon uvene uvodne reenice o
srenim i nesrenim porodicama, slijedi tekst koji objawava" tu
misao.7 Asocijativna poqa koja se stvaraju na poetku svake pripovijet-
ke u Novom Jerusalimu meusobno su veoma slina. italac se uvijek po-
stavqa u istu poziciju, na isti nivo, odakle e sagledati svijet pripo-
vijetke, a istovremeno i svijet itavog vijenca pripovjedaka.
Nakon ovog jasno oznaenog okvira italac opet ne ulazi unutar
srediweg pripovijedanog svijeta. On se pribliava tom svijetu, ali
ponovo zauzima spoqnu poziciju neto drugaije vrste jo jednom se
nalazi na okviru. Dok sa pozicije prvog okvira italac sagledava zna-
ewe pripovijetke, wenu osnovnu ideju, novi okvir otvara mu pogled na
samo pripovijedawe. Taj unutarwi okvir, koji bi se mogao odrediti kao
poetiki, vie je razvijen i u svakoj pripovijeci zauzima otprilike
nekoliko stranica. Tako u prvoj pripovijeci narator nas obavjetava
da e ispriati legendu o kir Angelosu, koju je uo od jednog kaluera
tokom pisawa Zlatnog runa; u drugoj je poetiki okvir ujedno i klasi-
na okvirna pria navodno se objavquje rukopis glavnog lika Xona
Bleksmita; u treoj se dokazuje postojawe an Luja Popjea, junaka le-
gende (opet) iz francuske revolucije itd. Na nekoliko stranica se, da-
kle, daju izvori prie, komentariu se ti izvori (stvara se iluzija
istinitosti), objawava se tehnika izlagawa i slino. Kao da se u sva-
koj pripovijeci odlae poetak pripovijedawa. Ne samo to su okviri
vani s aspekta cjeline vijenca ve oni imaju veliku ulogu i u samim
pripovijetkama. Karakteristina je u tom pogledu posqedwa Lue Novog
Jerusalima, 2999. Srediwi wen dio je, kako ga wen pripovjeda nazi-
va, kompendijum, tj. nauni rad, a to je zapravo pasti naunog rada o
Gulagu. Samim tim srediwi dio teksta te pripovijetke (to je i najve-
i wen dio) uopte nije narativan. Narativnost toj pripovijeci daje
upravo poetiki, unutarwi okvir: on nam govori da taj istraiva na
kraju treeg milenijuma pokuava da na osnovu iskopina objasni nesta-
lu civilizaciju Gulaga.
Na osnovu svega toga jasno se uoava isti kompozicioni model
(spoqni okvir, unutarwi okvir, srediwi dio teksta) u svim pripo-
vijetkama, koji upuuje na postojawe vee cjeline i na znaewa koja se
pod uticajem konteksta javqaju.
Dogaaji i likovi pojedinanih pripovjedaka udaqeni su i pro-
storno i vremenski. No time nije ukinuta mogunost povezivawa na
nivou pripovijedanog svijeta. Najprije, te se granice prelaze onamo
gdje se sve barijere savlauju u snu. Kir Angelos iz prve pripovijet-
ke sawa kako se nalazi na trgu gdje muziar Bleksmit iz druge pripovi-
jetke otkriva vjeticu u Rebeki Vinslou.8 Pripovijetke zatim povezuju
9 Isto, 252.
10 O historu v. Robert Scholes Robert Kellog, Nature of Narrative, Oxford University
Press, London Oxford, New York 1968, 265.
11 Drugim rijeima, koristei se enetovim terminima (v. Grard Genette, Figures
III, ditions du Seuil, Paris 1972, 255256), heterodijegetiki pripovjeda postaje u toj pri-
povijeci homodijegetiki.
297
Goran Radonji
Summary
The paper analyzes Borislav Peki's collection of stories Novi Jerusalim (New Je-
rusalem), which is read not as a mere book of short stories, but as a series of connected
texts, a "wreath of stories". It creates a specific whole that resembles a novel, but is
different from it. Signals of that bigger structure are found on various levels. Because
of network of leitmotifs, Peki's book becomes a European "gothic chronicle", a uni-
versal story of decay. It gives a critique of science and its method based on logical
thinking, and also an implicit critique of literature itself.
UDC 821.163.41-2.09 Kovaevi D.
821.163.41-95
Dragana Besara
1 Duan Kovaevi, Tek mi se razdawuje, Scena, 13, kw. 1, br. 3, 1977, 70.
300
6 John L Styan, The Dark Comedy: the Development of Modern Comic Tragedy, Cambridge
1962, 242.
7 Isto, 246.
8 Isto, 261.
9 Isto, 292.
10 Isto, 275.
302
13 ak i ona vrsta farse koju Xesika Milner Dejvis naziva humiliation farce", u
kojoj je radwa pravolinijska i usmerena prema poniewu rtve, predstavqa samo jedan od
moguih vidova uspostavqawa farsine strukture, koji ni tada ne znai unitewe pro-
tivnika". tavie, dobar deo farsine tradicije upravo tei umekavawu" farse to
podrazumeva pasivizirawe junaka, wegovo svoewe na suner za kawavawe" prema Jessi-
ca Milner Davis, Farce, London 1978.
305
14 Prema reima Vladimira Stamenkovia, u tom komadu, koji ima posebno mesto
u wegovom opusu, gde se i osea, i kada je u pitawu pria, direktniji uticaj Beketa i Jo-
neska, postepeno dolazi do neopisive zbrke u radwi" (nav. d., 280).
306
15 Isto.
16 Isto, 280.
307
2) Tragovi farse
17 Pojam sitne" ili bezopasne mane Anri Bergson i Vladimir Prop odreuju kao
krucijalan za razumevawe komedije i smeha. Tako Prop kae da smeh ne izazivaju svi ne-
dostaci, ve samo oni sitni", te da poroci nikako ne mogu biti tema komedije: oni su
sastavni deo nekih tragedija" (v. Prop, Problemi komike i smeha, prev. Bogdan Kosano-
309
vi, Novi Sad 1984, 41). Na slian nain govori i Bergson: Ona [krtost] se moe na-
staniti u dui, moe postati gospodarica kue, pa ipak e i daqe ostati strankiwa. Sa-
svim drugaija bila bi krtost tragine vrste. Vidjeli bismo je kako privlai k sebi,
upija, prisvaja preoblikujui ih, razne snage bia" (Bergson, Smijeh, prev. Bosiqka Br-
lei, Zagreb 1987, 93).
310
3) Povratak farsi
nutom takom, doktor i majka uvode Rajnu u kuu, koja daqe peva ()"
(Urnebesna tragedija, 70).
Trenutak u kojem je besmisao uzeo zamah jeste ujedno i oznaavawe
prelomnog momenta kada farsa prelazi u traginu dramu. Farsa, koja
moe da prui sliku apsurda, ne dozvoqava da apsurd postane sebe sve-
stan. Kulminaciju zaumnosti Kovaevi smeta u kontekst motiva koji
predstavqa dramsku potku radwe sa traginim implikacijama. Ovom
scenom Kovaevi je ispunio ono to Bentli naziva posebni svet,
osvetqen sopstvenim mranim i neprirodnim suncem () Oseamo da
bi jednim dodirom svi otili u vazduh".18 Sudbina malog Nevena, koji
je do tada bio posmatra, nakon dostizawa farsino-apsurdne krajno-
sti izbija u prvi plan. Kao to je na kraju prvog ina tragino pitawe
Nevenovog identiteta postavqeno, tako na kraju drugog ono postaje pot-
puno ogoqeno: deda isledniki ispituje unuka, koji, pritewen izopa-
enim razmiqawem, gubi i posledwe uporite koje ima u sluenom
svetu svoj identitet.
Farsini ritam ubrzawa s poetka se zbog traginog kontrapunkta
nuno iitava na drugaiji nain, jer se otkriva tek kao stilizacija
ija funkcija nije samo komino olakawe, ve pre svojevrsna dopuna
traginom. Ma koliko da farsini prosede obezbeuje komini impuls
komada, u konstelaciji sa traginim kontrapunktom on gubi svoju beza-
zlenost: svet koji je sulud nije samo smean. Nevenov tragini pad nije
samo posledica iskoenog pogleda na svet wegovog dede, ve i nedo-
statka oslonca u neposrednom okruewu, a upravo izmetenost" Neve-
nove porodice podvuena je farsinom ludou" ili slikom sveta ko-
ji je izgubio smisao i usmerewe. Drugim reima, farsa u Urnebesnoj
tragediji postaje na poseban nain osmiqena", odnosno elementi
anra se uzimaju kao obrasci koji e otkriti inicijalnu ideju. Ponovo
se, dakle, kao u Radovanu Treem, radi o funkcionalizaciji anra, i to
na nain koji omoguava dvostruko iitavawe farse: farsa je, ovoga
puta izrazitije, dobila zadatak da pored zabavqake i smehotvorne ulo-
ge dobije jo jednu koja podrazumeva tumaewe sebi suprotstavqenog sa-
draja. Prilikom takvog angamana nad osnovnom koncepcijom farse,
koja podrazumeva ivotnu radost i veseqe, te formalizaciju principa
vitalnosti, nadvija se senka sasvim drugaijeg, farsi neprimerenog
smisla. Takav postupak, meutim, jo uvek ne znai razarawe farse:
ako je farsa pomogla svom opozitu u tumaewu slike sveta, i sama mora
da dopusti da wena osnovna ideja bude protumaena", to i jeste jedi-
ni relativno besopasan nain za ouvawe wene komine sutine. U ta-
kvom procesu element farse nije izmewen: da bi se ostvarila crnohu-
morna ambivalentnost, neophodno je da svaki segment (komian, farsi-
an ili tragian) bude potpun, a svako eventualno naruavawe" seg-
menata dolazi od spoqa, od wemu suprotstavqenog elementa.
Postupak ukrtawa traginog i farsinog, odnosno wihovog pove-
zivawa u jednom segmentu dramske radwe ili neposrednog nadoveziva-
18 Eric Bentley, The Life of the Drama, New York 1967, 247.
312
Dragana Besara
Summary
In the dramatic work of Duan Kovaevi we can observe the utilization of one
old and popular comic genre of farce for the purpose of a new dramatic quality, here
named black or dark comedy. Although first Kovaevi's plays were considered as far-
ces, the author himself in his interviews denied such determinations. From the first dra-
mas (Maratonci tre poasni krug or Radovan Trei) Kovaevi used the elements of
farce never to create pure comic effects, but rather to evoke disturbing reactions, unable
to be easily determined as comical, farcical or tragic; that kind of effect is realized by
tight connecting the opposite elements.
The functions of farce in the first plays is ambivalent: farce became the regulator
of horror, by activating its unrealistic potential (farce as an artificial dramatic form), on
the other side, with its realistic qualities (word of farce is always familiar) the distance
from the represented world is made impossible. As a result of such proceed, those dra-
mas produce comic effects, but still they avoid detachment in the characters of those
plays can be recognized some patterns of patriarchal mentality. That kind of mentality
is drawn not just in the broad lines (for that the elements of farce are much helpful),
but also as dangerous and destructive.
Creation of ambiguous world of dark comedy is continuing in this opus, even
when the comical elements, as a comic balance to the tragic contrariety, are not only
farcical. In the plays like Balkanski pijun or Profesionalac elements of farce are much
suspended, and its function is to provide the comic relief, or to intensify the comic
element.
The latest plays of Duan Kovaevi show that this orientation toward black com-
edy is a constant of his dramatic work: the connection between tragic and comic ele-
ments are much stronger, and sometimes it is very difficult to separate them. Neverthe-
less, the quality of these elements stayed unchanged: the only change" of one element
is coming from its opposite. Farce can be read" differently, under the pressure of the
other (tragic) motives.
Unpleasant feeling which these dramas are evoking can be determined as some
kind of didacticism", as a characteristics of dark comedy: the aim of such didactic"
mission is to provoke audience to react, and to pose question. These questions are con-
sidered as a primary condition for betterment of human life, and as the final task of
dramatic writer.
KRATKI PRILOZI
UDC 821.163.41.09 Obradovi D.
Duan Ivani
LITERATURA
Kajoko Jamasaki
1. E
femerni asopisi
svaki wegov deo zasebno jedna vrsta kwievne akcije. Poznati asopis
nemakog ekspresionizma upravo se tako i zove Die Aktion. Akciju i
borbenost takoe nalazimo u imenu najslavnijeg ekspresionistikog
asopisa Der Sturm, koji je ureivao Hervart Valden (Herwarth Walden),
i koji je imao izvesnog odjeka i u Japanu.
Druga osobina avangardnih asopisa proizlazi iz prve: svaki od
wih traje onoliko koliko je potrebno da se program iznese i odreena
kwievna akcija" izvede. Zato su po pravilu kratkotrajni. Ranije su
asopisi izlazili godinama i decenijama, a sada nekoliko meseci i
najvie nekoliko godina. Druga wihova osobina je, prema tome, efe-
mernost. Ali efemernost ima i druge uzroke: zatvoren krug istomiqe-
nika, koji se brzo raspadao, i vrlo uzak krug italaca, koji su eqni
kwievnih senzacija kao jedne vrste kwievne mode, a ona se brzo me-
wa. Oigledno je da su tek avangardni asopisi u pravom smislu posta-
li male revije ili, kako se na engleskom nazivaju, little magazines. Pre-
gled i naroito paqiv opis ovih malih revija omoguuje nam da sagle-
damo svu dinamiku kwievnog ivota, koji je u vreme avangarde dosta
udqiv, kapriciozan i nije ga uvek lako objawavati.
Objawewe je oteano i zato to je avangarda, kao to je poznato,
negirala kwievnost kao posebnu instituciju. Tako su dadaizam i po-
sle wega nadrealizam odbacivali sve kwievne konvencije, odnosno
literaturu koju je graanska kultura kanonizovala, da bi se traili
novi izvori poezije u samom ivotu. Zato avangardni asopisi po pra-
vilu donose dokumente i opise ne samo iz obinog ivota nego jo vi-
e iz neoficijelnog, zapostavqenog, prezrenog ivota. Nekadawi sa-
loni zamewivani su kafeima i kabareima u kojima se odvija pravi
kwievni ivot. isto kwievni prevrat pribliava se socijalnom
prevratu: kwievna revolucija ide u susret drutvenoj revoluciji. U
tome se zapravo najvie i ogleda promewena funkcija kwievnih aso-
pisa. Ona vie nije isto estetska kao u vreme simbolizma.
Poto u vreme avangarde ne dolazi samo do meawa anrova" ne-
go i do meawa raznih vrsta umetnosti", asopisi nisu vie usko
kwievni, nego otvaraju svoje stranice svim umetnicima i svim vrsta-
ma umetnosti. Zato se kao opta moe izdvojiti jo jedna wihova oso-
bina: umetniko arenilo" od kwievnosti, preko slikarstva i va-
jarstva, do baleta i ak do cirkuskih predstava, sa sve primamqivijim
klovnovima, lutkama i maskama. Maske su, uostalom, postale popularne
posle Apolinerovog i Sandrarovog otkria crnake plastike.
Otkrie crnake plastike nije, naravno, sluajno. Do wega je do-
lo upravo zato to je evropska umetnika avangarda pokazala izuzetno
veliko interesovawe za vanevropske umetnike tradicije i kulture. Ne-
gativan odnos prema ovekovom iskustvu iz drugih, vanevropskih kultu-
ra zamewen je pozitivnim, a izmeu ostalog i pozitivnim odnosom
prema iskustvu koje je otkrivano u budizmu. Zbog svega toga evropski
avangardni kwievni asopisi dobili su jo jednu osobinu koju eli-
mo da istaknemo: od nekadawih nacionalnih postali su u najirem
smislu internacionalni. Vidi se to, izmeu ostalog, ne samo po tema-
324
3 Nihon gendai bungaku zenshu, Arishima Takeo (Sabrana dela savremene japanske kwi-
evnosti, Takeo Ariima), tom 20, Kodansha, Tokyo 1969, 409.
327
5Isto, 910.
6Up. Renik kwievnih termina, Institut za kwievnost i umetnost, Nolit, Beo-
grad 1985, 379380.
329
2. C
rveno i crno
SAKATA SRC
A 14
11 Isto.
12 Isto.
13 Isto.
14 Katawa no shinzo, Aka to kuro, br. 1, januar 1923, 9.
332
Ta bezbrojna srca.
namrtenog lica, samo to se nisu raspuknula,
tiho i beumno
lee na ulici kojom besni severni vetar.
IGRAJ! 15
Odrei meso!
Iscedi krv!
Ubaci je u pehar lobawa
Hajd', ispij!
Ako si se napio, zaigraj,
Igraj, igraj, igraj!
Prasak plamena.
Migoqewe crne struje.
To je dua vremena!
I ako te uhvati muka, igraj daqe!
Igraj sve dok ne povrati i ne padne.
BE
Z NASLO
VA 16
asopis C
rveno i crno esto je svrstavan u grupu anarhistikih re-
vija, zato to su etiri lana redakcije nagiwala anarhizmu: Kjoiro,
Cuboi, Ono i Okamoto. Ali taj asopis nije samo pokuavao da izmeni
pesniki duh. On je istovremeno bio i izazov za tadawu japansku poe-
ziju lienu ritamskog oseaja, pa je stoga jasno pokazivao elemente re-
volucije pesnike forme. On je bio pokret za poeziju u kojoj su duh i
oblik tesno povezani i deluju jedan na drugi.
Prikazi i kritike objavqeni u svakom broju ovog asopisa govore
da su rastegnut ritam" i sentimentalizam" bile stalno wihove mete
3. Mavo
19 Mavo no sengen (Manifest Mavoa), u katalogu Prve izlobe Mavoa, Tokyo 1923.
Reprint izdawe, 1991, 12.
20 Isto.
21 Zasshi Mavo arawaru, Mavo, br. 3, septembar 1924, 17.
22 Mavo, br. 3, 20.
335
23 Zenit i avangarda 20
-ih godina , Institut za kwievnost i umetnost, Beograd
1983, 16.
336
24 Toshiro Sawa, In'ei o korosu, Mavo, br. 1, jul 1924, 24. i br. 2, avgust 1924, 10.
25 Tatsuo Okada, Morosen tekkai sawagi, Mavo, br. 2, avgust 1924, 2.
26 Michinao Takamizawa, Chosen, Mavo, br. 2, 11.
337
MAELE
PTOAN 30
[]
Progutah crveno proletersko srce.
Nad mojim nosom prio se mozak tek roenog odojeta.
O, novi duh! Negacija akcije i svega postojeeg.
U mrtvakom sanduku cvetna ara pamune tkanine budi mi poudu.
Pesma Fumiko Hajai H tela bih da budem pas sadri motive kao
to su grad, fabrika, radnici i glad, i izaziva kod italaca izvesnu
apatiju i oaj:
TE
H LA BIHDA BUDE
M PAS 31
Kako je on srean
Moj wuh, s elucem nepopuwenim od jutros,
k'o pas trai komad trulog mesa
na Dan prvomajskog praznika.
JE
SEN 32
PRE
PIS DO
ZVO
LEZA SAH
RAW
IVAW
ELE
A 33
Nema nogu.
Ni glave.
Istrulele oi.
Staklo.
Doro doro DORO. DD. Oo.
p Postscriptum
Ova dozvola trebalo bi da se izda blanko, ali se posebno
izdaje popuwena itd., itd.
RINGIPIL34
NEO
STAVITI VRATA T
OVO
RN
EA 35
[]
Namuamidabucu + Amin.
Nema novca, nema teita.
Beda je i kapitalistika ekonomija na globusu.
4. E
femerni asopisi od Crvenog i crnog do Mavoa
39 Mavo, br. 3, 5.
343
5. Putevi
40 Iako u samom asopisu nije oznaen mesec izlaska, mogli bismo lako zakquiti
prema Tokinovom tekstu Putevi, br. 2, objavqenom u Tribunu, 12. marta 1922.
344
43 Isto, 10.
44 Isto, 11.
45 Isto, 11.
46 Isto, 12.
47 Isto, 11.
48 Isto, 10.
49 Isto, 11.
50 Isto, 11.
51 Isto, 1011.
52 Isto, 12.
53 Isto, 45.
54 Putevi, I, br. 1, 1821; Putevi, I, br. 2, 2024.
347
ene sve bitne kwievne ideje koje e prihvatiti Duan Mati, Rast-
ko Petrovi i drugi: poezija je shvaena kao snaga koja proizlazi iz
ivota oveka, a naglaena je relativnost odnosa izmeu rei i smi-
sla. Zato, mogli bismo rei, ovaj kolairani tekst ima znaaj manife-
sta nove serije Puteva.
U Matievom eseju Neka bude voqa tvoja, objavqenom u drugom broju
nove serije (2426), izmeu ostalog se kae: Ipak sam pomiqao da je
ivot drugo neto, ogromnije, nepodnoqivije."63 U tome, svakako, do-
lazi do izraaja tesna idejna povezanost sa Bretonovim kwievnim
programom. Matiev drugi teorijski tekst OF rojdovoj psihoanalizi , ob-
javqen u istom broju u Hronici (3031), znaajan za recepciju nadreali-
zma u srpskoj kwievnosti: u wemu autor saeto daje objawewe osnov-
nih pojmova Frojdove psihoanalize kao to su svest, podsvest, nagon i
cenzura. Pri tome istie vrstu vezu kwievnosti i Frojdove ideje:
Tako posmatrana, psihijatrija pre pripada istoriji literature."64
Zatim sledi lanak Poezija kroz ivot u lepotu,65 koji se sastoji
od tri kratka citata. Ovaj lanak koji ima igrovnost zagonetke,
skriva izvor citata moemo smatrati programskim, jer se ponavqa-
wem istiu bitni stavovi kao u kwievnom manifestu. Tewa koja vo-
di ka nadrealizmu ovim postaje sve jasnija: poezija je shvaena kao iz-
raz stvarnog ivota, a istie se relativnost nae realnosti. Prvi ci-
tat je iz ve pomenutog Bretonovog teksta (Nova serija, br. 1), a drugi je
odlomak iz takoe pomenutog Matievog Neka bude voqa tvoja (Nova se-
rija, br. 2), mada su naznaeni samo brojevi odakle su ih uzeli. Za trei
citat navodi se kao da je uzet iz treeg broja Puteva, ali je uzet iz nad-
realistikog teksta Krv razuma, koji e biti objavqen tek u etvrtom
broju asopisa Svedoanstva, 21. decembra 1924, iako je najavqen ve u
prvom broju Nove serije Puteva, oktobra 1923.66 Ova iwenica potvru-
je da je Krv razuma ve napisan 1923, za vreme izlaska drugog broja Pu-
teva, to je veoma rano za nadrealistiku tendenciju u srpskoj kwi-
evnosti: ak i pre nego to je objavqen Bretonov nadrealistiki ma-
nifest (oktobra 1924).
Nadrealistiki elementi primeuju se i u programskim tekstovi-
ma. Najpre Matiev ve pomenuti tekst Bitka oko zida,67 objavqen u po-
sledwem broju. U wemu se Mati bavi odnosom sna i jave. A u proz-
nom tekstu Rastka Petrovia Rei i sila razvia,68 pored motiva sna
i motiva qubavnog nagona, javqa se i motiv afazije, koji simbolie
relativnost znaewa rei, to je jedan od kqunih stavova wegove poe-
tike.69
80Isto, 2729.
81SKG, N. S, 1920, 265270. Up. Dela Miloa C rwanskog , tom I, Beograd 1993,
288293 i 629633.
82 Putevi, II, br. 345, 110112.
83 Isto, 111.
84 Putevi, II, br. 2, 32.
85 Putevi, I, br. 1, 2428.
86 Putevi, I, br. 2, 1013.
87 Isto, 1518.
88 Michiano Takamizawa, Chosen", Mavo, br. 2, na poleini korica.
89 Tastuo Okada, Teishaba to shinda nezumi", Mavo, br. 6, 1416.
351
Drugi broj nove serije, koji izlazi novembra 1923, na samom poet-
ku donosi najavqeni odlomak iz idovog tada jo neobjavqenog romana
Les Faux Monnayeurs, pod naslovom Stranica iz Lafkadijevog dnevnika.
Odlomak je prenet iz francuskog asopisa Littrature (br. 11). Kada se
setimo da je idov roman Les Faux Monnayeurs, koji ve nagovetava
egzistencijalistiku tendenciju, u celini zavren tek 1925, moe se
rei da se prevod na srpski veoma brzo pojavio.
Trobroj koji je izaao leta 1924. objavquje iz savremene amerike
kwievnosti pesme Amija Lovela (Amy Lowell) i Alfreda Krejmborga
(Alfred Kreymborg) u prevodu Isidore Sekuli, i pesme Persija B. e-
lija (Percy Bysshe Shelley, 17921822) u prevodu Anice Savi. Ima i
pesama francuskih autora: kao preci" nadrealizma izabrani su A.
Rembo i S. Malarme u prevodu Rastka Petrovia, a meu savremenici-
ma Pjer Reverdi i Luj Aragon, ije je pesme preveo Marko Risti iz
najnovijeg broja asopisa L'oeuf dur. Uz kratko objawewe o Reverdiju,
prevedeni su odlomci wegovih programskih tekstova, koji nam deluju
kao neka vrsta manifesta; u kojima, na primer, nalazimo sledee stavo-
ve, karakteristine za nadrealizam: Svaka pesma je jedna strana cele
slike, fotografija jednog od wenih mnogobrojnih izgleda." Stvarnost
pesme je zavisna od tewe pesnikove due ka stvarnome."110
Ovaj broj najavquje engleskog metafiziara Xona Dana, koji je uti-
cao na imaiste, Spenserovog Epitamiona, Brauninga, Xemsa Xojsa,
Isidora Dikasa Kont de Lotreamona, kao i zakquak Bergsonov o Ajn-
tajnu, mada prestankom ove revije ovaj plan nije ostvaren.
Kao to se vidi, prevodi su uglavnom sa francuskog, zatim s en-
gleskog; drugi jezici nisu zastupqeni. Skoro su sva dela sa francuskog
vezana za nadrealizam, a ima samo nekoliko koja se tiu imaizma. Dok
je za zenitiste prevodna kwievnost znaila razmenu sa svetskim cen-
trima avangardne umetnosti, kwievnici Puteva birali su dela prema
svom kwievnom programu. Za izbor i prevoewe imali su vanu ulogu
Mati, Risti i Petrovi, to e naslediti i revija Svedoanstva.
U Putevima nema skoro nigde lanaka koji sadre motive vezane za
Japan ili za Istok, osim ve pomenute Ristieve pesme. Kao opozicija
prema zapadnoj civilizaciji javqa se afrika kultura, kao to smo to
videli u manifestu Rastka Petrovia. Mada u posledwem broju, u tek-
stu Crwanskog Bive kulise, autor primeuje u ruskoj muzici azijski
tople" pevae i igrae,111 to moe svedoiti da je Crwanski osetio
neku bliskost prema Aziji preko Rusije.
Meutim, najvaniji lanak u kome se pomiwe azijska kultura jeste
Razvoj umetnosti u novoj svetlosti112 dr Vlad. R. Petkovia, u kome se
predstavqa rad bekog istoriara umetnosti Jozefa Stigovskog, koji
negira evrocentrizam, ukazujui na iwenicu da je centar umetnikog
pokreta bio nekada Mesopotamija, koja je na Istoku doprinela i obra-
zovawu japanske umetnosti. Izmeu ostalog, autor lanka istie slede-
su samo pesme, bez ijedne proze. U Mavu ima nekoliko proza, ali sve su
veoma fragmentarne i nisu imale znaajnu ulogu u japanskoj kwievnoj
istoriji. I Kjoiro i uja skoro iskquivo su se bavili poezijom: ni-
su nam ostavili znaajna prozna dela. Jedino je inkii napisao ro-
man Dada, ali wegovi prozni tekstovi nisu se pojavqivali u efemer-
nim asopisima. Srpska avangardna poezija, mogli bismo rei, razvi-
jala se imajui vrstu vezu sa razvojnim procesom proze, dok u razvoju
japanske avangardne kwievnosti ne vidimo tu uzajamnost izmeu proze
i poezije.
Kao to smo ranije istakli, u Japanu avangardni pokret prestaje
da deluje kad je nastupila ideologizacija ili politizacija umetnosti:
Mavo se raspao Murajaminim prelaskom na angaovanu umetnost leve
orijentacije, zbog ega nastaje rez izmeu avangardne poezije prve polo-
vine 1920-ih i nadrealistike poezije koja se javqa u drugoj polovini
1920-ih. Meutim, u srpskoj kwievnoj istoriji avangardna poezija
prelazi na poeziju sa nadrealistikom tendencijom u idejnom kontinu-
itetu, zahvaqujui kwievnicima iz Puteva, kao to su Rastko Petro-
vi, Duan Mati i Marko Risti, koji e biti kquni pokretai ka-
snije revije Svedoanstva, sa jo jasnijom nadrealistikom tewom.
Postojawe kwievnika sa surovim iskustvom rata, ali i sa iro-
kim vidikom i visokim obrazovawem tadawe Evrope, kao to su D.
Mati, R. Petrovi, M. Dedinac i dr., koji su doiveli Prvi svetski
rat u svome deatvu, zatim se kolovali u Francuskoj u izbeglitvu,
omoguilo je da se u srpskoj kwievnosti vrlo brzo stvori novi kwi-
evni izraz, u prvoj polovini dvadesetih godina.
6. Svedoanstva
116 Svedoanstva, br. 1, Beograd, 21. novembar 1924, unutrawa strana predwe ko-
rice.
358
Aziji. Luj Aragon je u predavawu koje je 28. aprila 1925. godine odrao
u madridskom studentskom centru negirao tekovine zapadwake civili-
zacije i ak kazao da je izreena smrtna presuda zapadnom svetu. A
isticao je nove mogunosti vanevropskih kultura, kao to su egipatska
i azijska.127
U Svedoanstvima ne primeujemo interesovawe za Istok. Jedino
se u Ujevievom eseju Beleke iz kafane Topole, objavqenom u drugom
broju, nalazi reenica I to bi imalo biti posveeno Mikadu!!".128 Au-
tor se tu koristi pozajmqenicom iz japanskog jezika koja znai 'car'. U
tom tekstu nalazimo okretawe Aziji kao novoj nadi: Mi hoemo da
Azija dobije novi jasni smisao i da progovori mnogozvuno jezi-
kom Pravde i Istine; [] a sloboda nada svime (i to bi!!) [] Da
Azija bude svetlosna kako je ranije bila , da donose plodove, da zora
bude preporod svetlosti sunca, a dan wegovo blistavo oitovawe" (I
to bi!!)."129 A u Ristievom tekstu Nadrealizam iz prvog broja Svedo-
anstava jedva primeujemo jedan jedini, i to slikovito upotrebqen iz-
raz samurajski (dosta sa krokodilskim zubima na oklopima samurajskih
ratnika").130
U Svedoanstvima postoji ewa za nepoznatim krajevima, kao na-
stavak sumatraizma" Miloa Crwanskog, to se vidi u Dedinevim
stihovima u prvom broju (7), ili u pesmi Aleksandra Vua Kolebawe u
petom broju (2). Taj nepoznati svet, koji je u Ristievoj pesmi Boi
qubavi u treem broju (12) prikazan na granici smrti i ivota, podse-
a na ujinu poeziju.
Vreme izlaewa Svedoanstava podudara se sa periodom kada aso-
pis Zenit vie nije donosio nita novo, nego je samo ponavqao ideju
o balkanizaciji Evrope". U 36. broju Zenita, koji je izaao oktobra
1925, Mici je objavio lanak Pesnik u ludnici, u kome otro napada
redakciju Svedoanstava i bolnike lekare koji su joj ustupili grau za
esti broj, a naroito zbog odlomka iz romana Vampir, objavqenog pod
inicijalima F. N. u estom broju (912). Mici otkriva da je re o
wegovom poznaniku, nadarenom piscu, odnosno o Miroslavu Feleru,
sinu uglednog zagrebakog fabrikanta, koga su sa pogrenom dijagnozom
smestili u beogradsku ludnicu. Mici tu saradnike Svedoanstava na-
ziva snobovima, a lekare diletantima.131
Dok je Zenit, kao internacionalna revija koja je dobijala kwiev-
ne i likovne priloge od svetski poznatih avangardnih umetnika, posle
svoje konstruktivistike faze prelazio na jednu iskquivo geopoli-
tiku ideju, dotle su Svedoanstva, sa jasnom teorijskom orijentacijom,
u otkrivawu jo nedovoqno otkrivenih poqa ovekovog postojawa po-
127 Up. Maurice Nadeau, Historie du surralisme, Paris 1945, Izdawe na japanskom: Shu-
rurearisumu no rekishi, Shichosha, preveli na japanski S. Inada i K. Osava, Tokyo 1966,
115.
128 Svedoanstva, br. 2, Beograd, 1. decembar 1924, 10.
129 Isto, br. 2, 10.
130 Svedoanstva, br. 1, 14.
131 Up. Zenit, br. 36, 17.
364
132 Kaichi Nakano, Moderunizumu shi no jidai (Vreme poezije modernizma), Hobunkan,
Tokyo 1986, 100101.
japanskoj nadrealistikoj poe -
133 Joshihisa Tsuruoka, Nihon cho gewitsu shugi shiron (O
ziji), Shichosa, Tokyo 1966, 19.
366
134 Junzaburo Nishiwaki, Shigaku (Poetika), Chikuma shobo, Tokyo 1968, 304.
135 Sen'ichi Chiba, Nishiwaki Junzaburo to shururearizmu" (uzanburo Niivaki i
nadrealizam"), u kwizi Nihon kindai bungaku no hikakubungakuteki kenkyu (Komparativno
prouavawe o japanskoj modernoj kwievnosti), Shimizu Kobundo, Tokyo 1971, 443.
136 Svedoanstva, br. 5, Beograd, 1. januar 1925, 4.
367
Kayoko Yamasaki
Summary
This paper deals with the comparative analysis of Japanese and Serbian avant-
-garde magazines: Mawo (Tokyo), Red and Black (Tokyo), Putevi/Roads (Belgrade)
and Svedoanstva/Testimonies (Belgrade), paying special attention to their programme,
editorial policy and literary works, including the translated literature present in them.
The paper discusses parallel phenomena in very distant literatures (both spatially and
traditionally) like the Japanese and Serbian ones, but also the differences in the recep-
tion of European avant-garde movements in one and the other literature.
PRILOZI I GRAA
UDC 821.163.41-6
Dejan Medakovi
Dragi uro!
Javite mi dakle to pree, kao i to: oeli doi G. Proto Gav. Ru-
covi8 ili drugi koji svetenik Grbaqski?
U takvome smo velikome poslu sada vie nego ikada, da sam jedva
uluio priliku da Vam piem.
Do viewa najqubeznije Vas pozdravqam imajui ast biti
Cetiwe 2/7 Va
1893 iskreni potovateq
Mitropolit
Mitrofan Ban
Goran Maksimovi
lice i Miluna. Pri tome donosi odluku da Miluna ubudue uzme za or-
taka u radwi i da im se firma zove Ortaka radwa Tee Duanxija i
Zeta". Iza toga je uslijedio i komediografski epilog sasvim u skladu
sa logikom vesele igre. U Teinu kuu upravo u trenutku estitawa
ulaze Mata i Savka, izviwavaju se za sve dotadawe svae i nesporazu-
me, mire se sa komijama i najavquju da su i sami odluili da se vjen-
aju.
Lik Mate Otroperia najpotpuniji je komini karakter u kome-
diji Dva veseqa, a nesumwivo je da mu pripada i znaajno mjesto u gale-
riji junaka srpske komediografije u cjelini. Milutin Ili mu je samo
prividno dao osobenosti tipskog komediografskog intriganta, a po
svemu ostalom to je neobino sloen karakter u kojem se ukrtaju odli-
ke pustolovne i nemirne naravi, alazonske rjeitosti i spremnosti na
prevaru i podvalu, neotesanosti i nezgrapnosti, zelenake gramzivo-
sti i bezobzirnosti, inovnike deformisanosti, koja se manifestuje
i kroz karakteristinu upotrebu profesionalnog govora, te kroz po-
tapalicu u obliku pitawa: Kako? Zato? Poradi ega?" i slino.
Pri svemu tome, to je utoliko neobiniji lik to nije doivio taku
zamrzavawa", jer se na kraju komedije razotkriva i wegovo qudsko lice,
kad se izmiruje sa Teinima i eli da ima dobre susjedske odnose s
wima. Mata Otroperi je i lik kroz ije duhovito kazivawe Milutin
Ili raspravqa o starim i novim vremenima, o negdawim i sada-
wim enskim naravima i prohtjevima, a zatim upuuje otre invek-
tive na raun srbijanskog drutva, ustava, policije, materijalnog po-
loaja inovnitva i slino, dajui tako ovoj veseloj qubavnoj igri
pored nesumwive humoristike i zabavne dimenzije i satiriku, oporu
i kritiku perspektivu.
U poetikom smislu znaajno je izdvojiti lik djevojke Jelice, koja
pored toga to je djelatni uesnik qubavnog zapleta nosi i odlike po-
vlaenog junaka", a time i svojevrsnog poetikog rezonera, koji je je-
dini u dosluhu" s autorom, te zato i poznaje logiku" vesele komine
igre i u dva navrata tjei uzmenirenog Miluna da e sve prepreke biti
sreno savladane na putu do ostvarewa wihove qubavi: Oseam una-
pred sretan svretak po nas Milune, jer to je tok svake aqive igre!
Samo se ti ini nevet. Ja ne umem unapredak rei ta u sve raditi.
Ali, ti budi bezbrian! Oseam, znam, da emo biti sretni! Inae bi
bila tragedija!" (1415).
U umjetnikom pogledu Dva veseqa su slabije djelo od komedije Novo
doba. Komini zaplet je znatno jednostavniji, dok je postupak obliko-
vawa kominih tipova junaka cjelovitije ostvaren samo u liku Mate
Otroperia. Rasipni mladi sklon troewu naslijeene imovine i
olakom kafanskom ivotu, koji je kao takav postao i laka rtva za bez-
obzirnog zelenaa, vie je skiciran i nagovijeten u liku bogatog ma-
saroa Slavka Srekovia, nego to je stvarno razvijen i komedio-
grafski funkcionalan. Slavko je flegmatian i dekadentan, intelektu-
alno potpuno zaputen, zbog novca pomalo i pokondiren, ali je sau-
vao poneto od boemske istote i ala za iskrenom qubavqu.
380
DVA VESEQA
komedija u dva ina
od
M. J. Ilija
LICA:1
Tea Duanxij, sitniar
Stanka, wegova ena
Jelica, wihova ki
Milun, kalfa u Teinom duanu
Savka, udovica
Slavko Srekovi, bogati masaro i rasipnik
Mata Otroperi, bivi inovnik, zelena
Prvi momak, kelner u kafani kod Narodnog vojnika"
Drugi momak, koji slui vino pijanom drutvu na
ulici ispred Teine kue.
Muzikanti
Patrolxije
Dete sini udovice Savke
PRVI IN
prizor
Jelica: Ah! Evo ga gde ide! Ne znam ta mi je? Ali, kad ga ugledam,
proe me neka milina! Od neko doba poela sam o wemu misliti, pa i u
snu! Volem ga, ne znam ni sama zato? Vaqda to je dobar?
Milun (zamiqen i ne spazi je): Badava! Moram biti naisto! Ja
ve vidim da sam upao u qubav. Moram je pitati: 'oe li biti moja? Pa
kud puklo! Ne htedne li? Meni onda nema stanka ovde! Uzeu ono malo
zarade to imam kod gazde i moje prwe pa u svet! (Spazi Jelicu pa se
trgne.) A to si ti, Jelice?
Jelica: Ja, braca Milune. Nego: ta je tebi? to si tako zami-
qen? (Prilazi mu.)
Milun: Ko? Zar ja? Ovaj Nita! Onako tek
Drugi glas: Zar i ti ima ta priati? Eno i tvoja ki: vie mu-
ko nego ensko! Suta slika oca Gligorija!
Prvi glas: A tvoj malikan? Pravi Sredoje mumxija! Malo dete, a
onoliki vrat!
Jelica (zastiena): Ah!
Milun: Batali! Nemo' se stideti! One su tako nauile, a ko wih
slua Nego
Jelica (qubopitqivo): ta?
Milun: Pa ovaj Zna Hteo sam te tek onako upitati
Jelica (qubopitqivo): ta?
Prvi glas: Bacila si oko na Slavka! Ko veli: neewen, masu ve-
liku nasledio, lepa prilika! Ama nema! Ima on malo boqi.
Drugi glas: Vaqda tvoju 'erku? Batali, kono! Ona je nala sebi
priliku. Nikad se ne rastaje od Miluna! Privei je ti wemu, zlato mo-
je! Nemo' da bude posle rei!
Jelica (plae): Ovo je strano! Ta ena ne moe da se okane mene.
A i majka! ta ima posla sa wom, te joj daje samo prilike da veito is-
pira usta sa mojim imenom
Milun: Okani se plaa! Ko jo onaku slua ta govori? Nego re-
ci: da li je istina to ona ree, da ti, onaj
Jelica (qutito): Pa ta, ta?
Milun: Jelice! Ne znam da l' je istina to ona maloas ree, da
ti mene ali ja tebe volem. Eto ti kaem! Reci, dakle: ako me vole,
ako hoe moja biti
383
(Zavesa)
prizor
(Zavesa)
prizor
<Milun i Mata>
3 Ovaj dio reenice Milutin Ili je naknadno umetnuo. Napisan je u lijevom do-
wem uglu posqedwe stranice etvrtog rukopisnog tabaka.
4 Kao u prethodnom sluaju i ovaj dio reenice naknadno je umetnut. Dopisan je u
gorwem desnom uglu prve strane petog rukopisnog tabaka.
388
5 Neitko u rukopisu.
389
Milun: Jelica
Mata (die se sa stolice): Teina ki?
Milun: Jeste! Ona!
Mata: Prilika odista vrlo dobra! Jedinica u oca i matere, imuna
a, posle, dobra i lepa devojka! Pa ta tu ima da ti smeta?
Milun: To je taj avo! Ono to moe ponajvie da smeta! Wena
majka
Mata (qutito): Kako? Zato? Poradi ega?
Milun: T.<o> j.<est>, ona i ne zna da mene devojka vole, ni da mi
je re dala.
Mata: A to joj nisi kazao?
Milun: Ko to da uini od stida?
Mata: Propas' tvoja od tebe Izraiqu! Ti si neka svezana vrea! Zar
se tako bori za svoju budunost i pravo s pogledom na pozitivne zako-
ne? Kad sam sebi nee da pomogne, ko da ti s pravnog gledita po-
mogne?
Milun: Ama, sramota, brate!
Mata (qutito): Kako? Zato? Poradi ega?
Milun: Odrastao sam u wihovoj kui. Gazdarica me od'ranila kao
svoje roeno dete. Kud bih ja sada protivu wene voqe? A ona 'oe i e-
li, da je d za drugoga! ak mi to i kazala, pa i molila, da se upoznam s
wime i udesnom prilikom, dovedem ga ovde kui, radi viewa
Mata: Koga, more?
Milun: Onoga bogatog masaroa Slavka
Mata (izvali se u stolicu): Ha, ha, ha, ha! I ti se toga zar plai?
Taj se ne oeni dok ne spiska ono imawe i gotovinu to ima primati
iz mase. Fala Bogu, te je nije jo primio, pa mu udesnom prilikom i ja
novac"7 dam u zajam. Ima i meni duan prilinu sumicu. Razume se,
kad mu zatreba, a nema para pri sebi a tu se ja esto naem dam mu
200, 300 din.<ara>, a uzmem kvitu na 600 i tako daqe!
Milun: Vaqda 'oe da se kurtalie takva ivota?
Mata: Nikada! (Deklamuje) Pre e mesec dawu sjati, usanue more,
bre!
Milun: Kako govori to? Kad moe da se zagleda u udovicu Savku,
zato ne bi u Jelicu? Vaqda se ovek reio na enidbu?
Mata (skoi ko oparen): ta ti to govori, more? Koju udovicu
Savku? Da nisi moda poludio?
Milun: Pa kominicu udovicu
Mata: Zna li da u te za guu, ako sluajno slae?
Milun: A kao: zato bih te lagao? Izmeu we i moje gazdarice i-
tava koija koja e Slavka ugrabiti: Savka za sebe, a gazdarica za svoju
ker
Mata: Vrlo lasno moe biti! Ama, zar ona mene da prevari? Mala
je ona za tako velika posla! Nisam ja wen pokojnik.
Milun: ta ti bi ujedanput?
7 Neitko u rukopisu.
391
DRUGI IN
prizor
Mata: Tako! Sad keleru da dam ovo pismo da ga preda Savki. Ja sam
unapred znao, im sam uo sentimentalne glasove, da u to pametno
iskumstirati. (Kuca) Keler!
Momak: Odmah, odmah! ta zapovedate?
Mata: Prvo satqik vina! Je<o> sam maloas evapia, pa nisam
za pivo. (Momak donosi vino i ostavi na sto)
Mata: Pa sad, rode moj, ovo pismo da poaqe po kome da ga neiz-
ostavno preda u ruke Savki, udovi poiveg Tretaka U ruke Neizo-
stavno Jesi li me razumeo?
Momak: Razumeo sam.
zvao sam te amo i zato, to nas tu nee niko uznemiravati, jer ovde tek
docnije dolaze gosti. Zna kako je? Radenici, zanatlije, pa kad svre
poso. Ovde, dakle, moemo nasamo svriti nae raune.
Slavko: Vrlo dobro. Nego: jesi li novac doneo?
Mata: Pa kud bih te mogao zvati da dolazi ovde i ini toliki
put xabe? Novac je tu, samo zna kako je? Prvo da stilizujemo obliga-
ciju
Slavko: Doavola! To onda vaqa pisati.
Mata: Svojeruno napisati i potpisati.
Slavko: ta da radim sad? Gotovo sam se oduio sasvim od pisa-
wa, pa mi ruka, kad uzmem pero, izgleda teka ko olovo. Zaboravio bi'
sasvim, da ne moram pisati ovakvim lopovima priznanice.
Mata: Zar tu treba Bog zna kakav rukopis? Glavno je svojom rukom
napisati, a posle stil Evo, ako hoe, odma' tu na stolu spremqena
'artija i pero, samo prui ruku
Slavko (zeva): udo mi je neto dugo vreme, a spavao sam celo po-
sle podne. ta veli ti kaiaru, kako bi bilo da se malo provede no-
as?
Mata: O, brate slatki! Zar jo pita? Ko ne bi! Osobito s tobom!
Ja i 'nako zbog svojih poslova retko se mogu provesti sa pouno-obrazo-
vanim drutvom, ve sve sa ovom prostotom. A srce me bole, kad moram
lei da spavam s kokokama.
Slavko (uzima pero): Pa sad vaqa pisati?
Mata: Ozgo turi: Obligacija
Slavko: Jesi li doneo koliko?
Mata: Svega 600 din.<ara>. To mi je sve to imam za sada.
Slavko: Pi! Pa to nije, bolan, ni za jedno vee. isto ne vredi o-
vek da kului oko pisawa za tako neznatnu sumu. (Pie. Mata se nagvi-
ruje)
Mata: Ih! Kako nema stila! A kamo interes u obligaciji metnut
kao glavnica? Kamo uraunata izvesna suma za trud itd.
Slavko: Pa dede, kako ti veli! Nemam kad da se zanosim tu vazdan
sa tobom, jer novac treba da mi je ve u xepu.
Mata (radosno, sebi): Novac mu treba? Vrlo dobro! (Glasno) Pii!
(Turi ruke u xep<ove> i 'odajui diktira. Slavko pie)
Obligacija
Obligacija
Obligacija
Mata (sebi): Makar posle i tamo! Ali, ja mako' iz kese dve banke!
Slavko (die se): Sad da se ide! Nego: ima li ta da se plati?
Mata: Samo moje vino.
Slavko (baca na sto dinar): Ne treba kusura. (Polazi)
Mata (die dinar): Jest avola, kad bih i ja bio tako lud. to
sam popio ono da platim. (Uzima dinar a mesto wega mee na sto 60
p.<ara>)
Slavko (momku prolazei): Laku no. Eno pare na stolu.
Mata (pokazuje na wega i uzvikne): Da nije onaki'. (Pokazuje na sebe)
Ne bi bilo ovaki'!
Zavesa
prizor
prizor
umea u wegove poslove. Sad ovolika bruka! Svaki e se, razume se, za-
pitati: to ba Tei da lupaju prozore? Eto ti onda razne pripovet-
ke. A zato sve to? to sam sluao enu! ta sad da se radi? Druga
izlaza nema. Vaqa kidati odmah. Ne dam sa mojim detetom cela arija
da ispira usta! Ali, sad neka samo pomoli ko sme zuba! Udomiu je ona-
ko, kako ja hou! (Uzima kapu i odlazi. Malo zatim dolazi Jelica)
Jelica: Ne znam da li e doi a poslala sam mu poruku. Imala sam
pree muke s majkom, sad mi je opet ao! Ide kao ubijena. Ne sme ocu na
oi. Ali mi je opet oca najalije. Siromah otac! Niti ta jede, niti
pije a dve su noi, kako oka sklopio nije. Poela sam se i plaiti: iz-
vesno neto reava o meni. Ali, ta? To je ono to me plai! Jedva
ekam da doe Milun, pa da on ako nae udesnu priliku oko oca, a ja u
ve nast<oj>ati oko majke, da se ova naa stvar povoqno svri. (Ulazi
Milun)
Jelica: Vrlo dobro, te si se pourio
Milun: A kako i ne bih? Izgleda da su se nae stvari iznenadno
okrenule
Jelica: I kako izgleda: vrlo dobro.
Milun: Pa sad ja mislim da bi vaqalo i mi odluno da ponemo,
te da prekinemo stvar.
Jelica: Zato sam te i zvala. Ja u ve oko majke, pa u ti javiti ta
budem uinila. Ona se sirota slomila usled onog dogaaja
Milun (zamiqen): Ama, ko nagovori onu bekriju, da uini onu ko-
mendiju? uo sam da je te noi u drutvu sa wime bio i Mata. Da nije
on? Ali, to je ne mogue i kao zato bi to radio?
Jelica: Nemamo ta vazdan razmiqati! im ja svrim s majkom
odmah u ti javiti, a ti onda oko oca. (Ulazi Stanka zamiqena i ne vi-
dei ih)
Stanka: Kuku meni kukavici! ta uini od sebe, deteta i oveka?!
ta sad da radim? Gde da zagrejem mesto? Kako da popravim celu stvar?
Jelica: Majka!
Stanka (trgne se): To si ti, dete moje? Ti se ne quti nita na
tvoju majku? (Qubi je)
Jelica: A kao zato? ta si kriva? Palo na um nekim besposlia-
rima da pijani napadnu na nau kuu. To se moe i drugom desiti.
Stanka: Gle! Pa i ti si tu, Milune! U ovoj brizi izgubila sam i
vid. Ne znam gde mi je glava. Pa ta ti radi?
Milun: Bome, naopako!
Stanka: Kako to, dete moje?
Milun: Eh, gazdarice! Da me posluaste onda
Stanka: Zar sam ja znala? Zar mi je ko kazao? Naposletku, ni s kim
o toj stvari nisam govorila, osim s tobom. Pa kako je smeo bez uzroka
napasti na tuu kuu? Da nije nagovoren od one? Ah, Boe! ta da se
radi? Pa onda svet!
Jelica: Pa to se, majko, moe popraviti
Milun: Samo kad bi gazdarica htela
Stanka: Ama, kako, deco? Govorite! Ja sam sasvim izgubila glavu!
399
(Zavesa)
i
Svretak
RJENIK
mawe poznatih rijei i izraza
Izun dozvola
Intabulacija hipotekarno upisivawe mjeninog duga
Iskumstirati vjeto smisliti, dosjetiti se
Prezidijal predsjednik
Prezidijalni ministar ministar predsjednik
NAPOMENA PRIREIVAA
UDC 821.163.41.09:398
821.163.41-95
drobno i tano, onako kako se one priaju i pevaju, posebno u udaqenim i ne-
pristupanim selima, raznim povodima u toku godine, na sveanostima i u raz-
liitim varijantama. I bez wihovog izuavawa, po Grimovom miqewu, ne mo-
gu se shvatiti ni poeci poezije, ni istorije, ni jezika uopte.
Neke od ovih stavova Vuk je, meutim, kako autorka pokazuje, artikulisao i
pre dodira s Grimovim idejama, u Pjesnarici (1814). I od samog poetka svojim
radom sprovodio ih je u delo. Obeleewu umotvorina on, na primer, u predgo-
voru toj pesmarici kae: Ja sam pjesne pisao onako kao to sam uo da se pje-
vaju." A i svoj sakupqaki rad Vuk Stefanovi Karaxi, kao to to Grim i sa-
vetuje, ali jo pre dodira s wim, fokusira na obredne i obiajne pesme i traga
za wihovim varijantama.
Svi ti raznorodni uticaji nisu, meutim, bili jednosmerni. Tako je, kako
autorka pokazuje, Kopitar u Vuku pronaao oivotvorewe svoje formulacije o
trojstvu istorizma kao simbioze istinskog, starog i domaeg". A Grim je u we-
mu video dokaz svoje teorije o praiskonskoj sprezi jezika i narodne kwiev-
nosti.
Moe se, dakle, rei, to i pokazuje Nada Miloevi orevi, da su
Vukovi stavovi o narodnoj kwievnosti formirani pod uticajima evropskih
romantiara, kao to i da su oni u wemu nalazili oivotvorewe svojih ideja.
Ali je iwenica to je on odrastao u sredini u kojoj je usmena tradicija bila
nain miqewa i to je sam bio deo stawa duha kojem se poezija uklapala u ko-
lektivnu svest i te kako uticala na to kako e Vuk oblikovati svoje stavove o
woj.
Vuk Stefanovi Karaxi tako, potaknut iskustvom, naputa neke roman-
tiarske ideje, kao to je, na primer, viewe narodne poezije kao boanskog
nadahnua. I u svom opisivawu funkcionisawa sistema usmene tradicije, kroz
weno prenoewe od izvoaa do izvoaa, koje iskazuje miqu da postoji jed-
ni pjesama razliito pjevawe", apostrofira gledita koje e docnija folklo-
ristika definisati terminima individualno i kolektivno u folkloru. I time,
kako autorka pokazuje, nagovetava one probleme kojima e se ta folkloristika
posebno baviti u nae dane.
U tom kontekstu, odnosa individualnog i kolektivnog u narodnoj kwiev-
nosti, Nada Miloevi-orevi smatra vanim Vukov odnos prema prenosi-
ocima, odnosno bavi se daqe pitawem onoga to Vuk kazuje o svojim pevaima i
priaocima. Tako ona posebno razmatra wegovo viewe prirode stvarawa, od-
nosno, kako Vuk kae, spjevavawa" na osnovi postojeih obrazaca, iju tehniku
je, uostalom, kako se i iz ove kwige vidi, Vuk dobro poznavao.
U datim okvirima vano je, smatra autorka, Vukovo poreewe izmeu peva-
wa i govorewa, iskazano reima: kakaogo to jedan ovjek qepe i jasnije go-
vori od drugog, tako i pjesme qepe pjeva i kazuje". I u tom stavu, koji je rezul-
tat Vukovog neprestanog povezivawa jezika i kwievnosti, asocira se, kako au-
torka kae, na poreewe izmeu jezika i folklora, koje e mnogo kasnije arit-
kulisati R. Jakobson i P. Bogatirjov.
iwenicu da je narodna poezija spontani verbalni izraz duhovne kulture
jednog naroda, Vuk, kako autorka kwige pokazuje, ipak ne naputa i na razlii-
te naine je ponavqa i varira. Tako, po wenom miqewu, u datom kontekstu
treba razumeti i Vukov stav: da u narodu niko ne dri za kakvu majstoriju ili
slavu novu pjesmu spjevati, nego odbija od sebe i kae kako je uo od drugoga".
Takav odnos, koji govori o uslovnosti autorstva u narodnoj kwievnosti, moe
se, kako Nada Miloevi smatra, dovoditi u vezu s onim to su otkrili i do-
ciniji istrivai, a posebno A. Lord, koji o ovom pitawu govori na slian
nain.
408
Gorana Raievi, Laza Lazarevi junak naih dana, Savez pedagokih drutava
Vojvodine Via kola za obrazovawe vaspitaa, Novi Sad Vrac 2002.
uoila? itam ponovo i paqivo Jovana Skerlia kritiara kroz iju vizu-
ru jo uvek gledamo istoriju srpske kwievnosti o ironiji ni rei. Onda
je nuno sentimentalan i onaj koji parodira suze ako ta parodija ne bude
uoena!
(Uzgred, Kaanin veliki Milan Kaanin itajui vabicu, vidi
ironiju. Kae da su u vabicu veto ubaene ironine napomene, koje joj ubla-
uju sentimentalnu boju. Dodaje pri tom da je ironian ve naslov.) Ali zato
ne itati vabicu uz Vertera, naravno Lazarevievog Vertera? Tek bi se onda
videla neobina snaga pisca. Zato Lazarevia ne itati u izvesnom ironij-
skom kquu? Tada bi se uistinu ukazao kao junak naih dana.
U kwizi koja je pred nama imamo ukupno etiri eseja o Lazi Lazareviu.
Prvi esej pisan kao predgovor izboru iz Lazarevievog dela baca jedan
opti pogled na delo Laze Lazarevia i odlian je uvod u itawe naeg pisca,
dok su drugi i trei esej posveeni, na prvi pogled, ve uraenim poslovima.
Naet je problem autentine i kwike emocije; potom se govori o motivu stra-
nog u prozi Laze Lazarevia. Na kraju imamo esej o epifaniji u pripoveci Pr-
vi put s ocem na jutrewe. (Tako se i u posledwem tekstu, jo jednom, razara
utvrena slika o Lazi Lazareviu, preciznijeg razara se slika o sentimen-
talnim reewima" i o romantiarskim intervencijama pri zavretku pripo-
vedaka. Zapravo Gorana Raievi pokazuje da je pojam epifanije, koji definie
jedan vid recepcije kwievnog dela, nezaslueno potisnut. Pri tom, to je
posebno zanimqivo, epifanijski efekat u literaturi odvaja se od religijskog
doivqaja u uem smislu.)
Da kojim sluajem u ovoj kwizi postoji registar imena, lake bi se videlo
da se od kwievnih kritiara najee pomiwe Jovan Skerli, mada Gorana
Raievi svojim itawem literature o Lazareviu stie sve do Slobodana Vla-
duia, dakle sve do naih dana. (Kao da je Skerli postavio okvire za tumae-
we Laze Lazarevia i kao da su se drugi kritiari kretali samo unutar tih
okvira retko ih naputajui.) A Gorana Raievi trai, to smo ve istakli,
novu taku gledita, trai novo itawe. A to novo itawe najpre trai odvaja-
we od biografije, odnosno trai povratak tekstu. I drugaije itawe tog tek-
sta: itawe koje e neto rei danawem itaocu. (No postoji i neto to je
uticaj" teksta na biografiju. Prosean student e, na primer, povodei se za
veitim mladoewama" u Lazarevievoj prozi, i wemu pripisati da nije imao
ni enu ni decu!) Ne moe se Laza Lazarevi nikako poistovetiti sa junakom
prie vabica. Moda bismo, ako ve moramo da se drimo Lazarevieve bio-
grafije, wegovu literaturu pre mogli nazvati bekstvom od biografije. Tu bismo
lako nali i kquni argument: zar nije sam Laza Lazarevi uestvovao u tri
rata, a da nije prie Sve e to narod pozlatiti (u kojoj se rat uje u daqini),
gotovo da bismo mogli napisati da se rat i ne pomiwe! Da li je to dovoqan do-
kaz? Ili pria o qudima slabe i jake voqe. ta kae Kaanin o kojim qudima
pie Lazarevi. Najpre o qudima bez svoje voqe. A da li je Laza Lazarevi bio
ovek slabe voqe? I da ne nastavqamo sa tim i slinim pitawima. U svakom
sluaju jedna provokativna kwiga u kojoj postoji sluh za neto to su nijanse i
suptilnost.
Zaudie se Gorana Raievi na jednom mestu u ovoj kwizi ta je Lazu
Lazarevia, prevodioca ernievskog i Faradeja, dovelo do toga da napie
pripovetku kakva je kolska ikona. I mi bismo se isto tako mogli zauditi ka-
ko se Gorana Raievi, asistent na predmetu srpska kwievnost XX veka, s
amerike verzije teorije recepcije prebacila na prozu Laze Lazarevia. (Iako
nam ona o tome delimino polae raun ipak ostajemo uskraeni za odgovor.)
411
Milivoj Nenin
UDC 821.163.41-32.09
821.163.41-95
nova znaewa tako i subverzivno prisustvo autora i epohe kojoj pripadaju. We-
gove studije su tragalaki pokuaji da se savlada pria o svetu koji za samu
priu uvek ostaje nesavladiv.
Dragana Vukievi
Ovaj zbornik saiwen je od radova nastalih kao rezultat naunog skupa Ak-
sioloki aspekt tradicije u srpskoj kwievnoj periodici Srpski kwievni
glasnik, odranog 23. i 24. maja 2002. godine. Pri tom je jo vano spomenuti i
to da je ovaj skup realizacija projekta Istorija srpske kwievne periodike u pr-
voj polovini 20. veka. S tim u vezi objavqivawe zbornika znaajno je iz vie
razloga. Poznato je da je naa kwievna periodika nedovoqno istraena, a jo
mawe cewena, te je buewe interesovawa za ovaj segment od ogromne vanosti.
Kwievni asopisi u 20. veku nisu bili samo registratori kwievne situaci-
je u kojoj su egzistirali. Naprotiv, oni su bili nosioci odreene i javne i
kulturne misije, obrazujui svest i vaspitavajui ukus svoje italake publike.
I kao takvi zasluuju da budu proueni mnogo ozbiqnije nego puki arheoloki
materijal. Odreen povodom svog nastajawa, dakle stogodiwicom od osnivawa
Srpskog kwievnog glasnika 19012001 (skup je pomeren za godinu kasnije iz
razloga tehnike prirode), zbornik predstavqa znaajan deo tog problemskog
korpusa. Povratak pitawu odnosa prema tradiciji jo je jedan od veoma vanih
strana ove publikacije.
Formalno zbornik je ostvaren tako to su radovi grupisani u etiri te-
matsko-problemske celine. Prva predstavqa radove optijeg tipa, druga celina
posveena je pojedinanim piscima ili pitawima, trea donosi radove o za-
stupqenosti stranih kwievnosti u SKG, dok je etvrta, obimom najmawa, ona
koja se bavi politikim temama.
Zbornik je, kao to i prireivai u pogovoru napomiwu, zamiqen pro-
blemski u skladu sa novijim tendencijama revalorizacije tradicije. Danas se
nauka o kwievnosti suoava sa kqunim pitawima kwievne tradicije, te je
preispitivawe nekih od premisa na kojima poiva naa istorija kwievnosti
zadatak koji lei pred savremenim prouavaocima. Stoga je znaaj ovog zborni-
ka, iako se bavi samo jednim segmentom srpske kwievne batine, u izuzetnoj
podsticajnosti. Kroz veliki broj eseja, naroito onih koji se eksplicitno bave
ovim problemom, provejava stav iz uvenog Eliotovog eseja Tradicija i indivi-
dualni talenat, da sadawost mewa prolost isto toliko koliko i prolost
upravqa sadawou. Dakle, treba konstatovati da tradicija nije konano for-
miran, neprikosnoveni fenomen. Naprotiv, ona je iva, pokretqiva forma i
samo u sadejstvu sa wom postoji sadawost, kao i to ona postoji zahvaqujui
promatrawu sa distance. Izazovu reinterpretacije i revalorizacije tako shva-
enog modela nemogue je odoleti. Tako su najzanimqivije i najdalekosenije u
okviru ovih analiza upravo one koje su podlegle ovom izazovu. S tim u vezi, i-
ni se, treba istai esej Aleksandra Petrova Srpski kwievni glasnik i procesi
osavremewivawa i onesavremewivawa u kwievnosti. Jedan od problema kojima se
420
bavi Petrov jeste upravo sluaj kada nove epohe otkrivaju u prethodnim umet-
nike vrednosti koje su bile zanemarene".* Ideju da sva nova dela nastaju u di-
jalogu sa tradicijom i da stoga tradicija ne moe i ne sme biti zanemarena,
iako taj dijalog moe biti i kompetentivan, pored ovog dosledno sprovode i
drugi autori u svojim esejima. Spomenimo jo Milana Radulovia i esej Mo-
dernizacija tradicije. U svom tekstu on polazi od hipoteze da je SKG artikuli-
sao ne samo kwievni program svog doba ve itavu kulturnu ideologiju i da
kao takav predstavqa strukturalni deo itave srpske patrijahalne tradicije.
Otvorivi vrata Evropi, SKG je svojom kosmopolitskom koncepcijom moderni-
zovao nacionalnu tradiciju i izneo kulturnu reformu u srpskom drutvu u pr-
voj polovini 20. veka.
Drugi deo zbornika donosi takoe zanimqive teme, koje pitawe tradicije
svode na konkretniji nivo bavei se problematikom odreenih anrova ili
pisaca, iju je kwievnu sudbinu zabeleio i SKG (na primer, esej Bojane Sto-
janovi-Pantovi Raskorak izmeu stvaralake prakse anra pesme u prozi i we-
ne kritiko-teorijske recepcije u Srpskom kwievnom glasniku (19011904), za-
tim esej Milivoja Nenina Ilija Ivakovi i Srpski kwievni glasnik). Kada je
re o SKG, tekst ora J. Jania svakako predstavqa novum (Religiozne teme i
motivi u Srpskom kwievnom glasniku).
Trei deo zbornika sa tekstovima o zastupqenosti stranih kwievnosti u
SKG sledi ono to se zove program stare serije ovog asopisa, a to je uvena
reenica Bogdana Popovia: Strana kwievnost je srpskoj danas najpotrebni-
ja." Zbir sistematizovanih tekstova o francuskoj, ruskoj, nemakoj, engleskoj,
neohelenskoj, panskoj i maarskoj kwievnosti u SKG jeste veoma znaajan do-
prinos nauci.
Nezaobilazna tematika, kada smo upoznati sa prirodom, ideologijom i de-
lawem SKG, svakako je politika. Wen upliv u kwievni ivot, naroito u
vreme izlaewa ovog asopisa, nemogue je izostaviti. Tako esej Predraga Pro-
tia Odnos Srpskog kwievnog glasnika prema totalitarnim ideologijama izme-
u dva svetska rata donosi SKG u svetlu pionira u konstituisawu nauke o po-
litici kod Srba.
Samo raznolikost i bogatstvo tekstova koji saiwavaju ovaj zbornik garan-
cija su kvaliteta ove publikacije, dok je tema koju je naeo pravi nauni izazov.
U tome upravo i jeste wegova najvanija posledica" detaqnog podsticaj
kwievne misli u pravcu daqeg temeqnog i istraivawa i vrednovawa srpske
kwievne tradicije.
Branislava Vasi
UDC 821.163.41.091
821.163.41-4
ORFEJEV DVOJNIK
Lidija Bokovi
IN MEMORIAM
UDC 821.163.41:929 Tima A.
ALEKSANDAR TIMA
(19242003)
nit odraz, a svaki umetniki takav mora da bude po samom svom svojstvu
umetnikoga, moe zlo samo da razoblii. Guiti zlo utawem ili cr-
no-belim deklaracijama to je isto znai zatakavati ga, dozvo-
liti mu da latentno traje, ubija, i eka trenutak mraka kada bi moglo da
se nametne." Boqe je, dakle, sa zlom nai se oi u oi nego okrenuti mu
lea.
Iz tog suoewa nee proizai nikakvo spasonosno dobro. Moda
e se tek eliminisati vrlo izvesno, vee zlo. Desie se, u najboqem
sluaju, da ovek protresen jakim egzistencijalnim iskuewima dopre
do neke vie, ali nimalo utene take sa koje se ukau mone spoznaj-
ne vertikale. Otprilike onako kako se pripovednom subjektu, u zavr-
nim pasaima zbirke Krivice, nakon suoewa sa sopstvenom prazni-
nom u sebi ukazala snana, neutena vizija: Mogao je da vidi, sa vr-
toglave zvezdane visine, sebe, gde lei, u jednoj majunoj kuici kao
smeno tatoj zatiti, ispruen na krevetu kao u grobu, okruen ne-
svesnim nonim disawem ukuana, koje se kroz razmaknute svodove laga-
no die, ostavqajui ga sasvim samog, sasvim samog." Egzistencijalna
studen i jeziva samoa ne mogu se nikako izbei: ne pomae tu ni kua,
ni krevet, ni bliwi, ak ni govor o svemu tome.
Aleksandar Tima je, bez sumwe, klasik naeg modernog pripove-
dawa. Nezaboravnim pripovetkama i romanima on se legitimie kao
naslednik monog realistikog pripovedawa, ako pod tom odrednicom
podrazumevamo obaveznost pisca da izvetava o ivotima, dogaajima i
posebno duevnim nijansama iji je svedok i sauesnik mogao biti.
Timina dekonstruktivna snaga, po kojoj se iskazuje kao pisac izrazi-
to modernistikog opredeqewa, proizilazi iz iwenice da je on op-
sednut svetom zla, nasiqem, ratnim stawem, logorakom duegupkom,
mentalnim nestabilnostima, socijalnim dnom, te da iz takve opsednu-
tosti proishodi ak i provokativna decentriranost wegovog pripoved-
nog sveta. Da nije pripovedaka i romana Aleksandra Time, mnogo ma-
we bismo poznavali ono to elimo da potisnemo, ono to neemo da
znamo i o emu nam je muno da govorimo. Bilo bi, po ovu kulturu,
veoma opasno ukoliko dozvolimo da pisac takve misije, iz nas, stvarno
ode.
Neka je slava Aleksandru Timi i nek mu je laka crna zemqa.
Ivan Negriorac
UDC 821.163.41:929 Tima A.
ALEKSANDAR TIMA
(19242003)
Jovan Deli
UDC 80:929 StojniM.
MILA STOJNI
(19242003)*
Urednitvo
Zbornika Matice srpske
za kwievnost i jezik
Zbornik Matice srpske za kwievnost i jezik izlazi triput godiwe, u tri sveske,
koje ine jednu kwigu.
.maticasrpska.org
w .u
y
e-mail: zmskj@
maticasrpska.org
.y
u
Kompjuterski slog
Mladen Mozeti, GRAFIAR, Novi Sad