Professional Documents
Culture Documents
Karađorđe Petrović (Jugoistočna Evropa U XIX ST)
Karađorđe Petrović (Jugoistočna Evropa U XIX ST)
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek: Historija
ore Petrovi-Karaore
(referat)
Zakljuenjem mira vraa se u Srbiju gdje odlazi u hajduke i biva njihov voa
(harambaa). Opadanjem ugleda hajduka odlazi u Topolu gdje nastavlja mirno ivjeti sa
svojom porodicom. Smederevski sandak je bio najudaljeniji sandak, i bio je idealna prilika
za sticanje srspke autonomije. Razlog ustanku prvobitno su bili janjiari koji su pobili
knezove, tkz. sjea knezova. Jo jedan od razloga ustanka bilo je i vidljivo slabljenje
Osmanske moi u prvim godinama XIX stoljea. Trei razlog je bio tenje Austrije i Rusije da
proire svoja carstva na raun Osmanlija te uticaj Francuske revolucije na radnje na Istoku.
Od polovine XVIII stoljea u Osmanskom carstvu se opazilo opadanje moi u politikom i
vojnom smislu uzrokovano nemirima u samom Carstvu.1
Brojni ratovi su ispraznili dravnu blagajnu, a mirom iz 1774. godine uticaj Rusije je
bio sve vidljiviji. Nemiri u Srbiji su se brzo irili, a veliki broj stanovnitva je napustio ovaj
prostor u kratkom vremenu. Na saboru u Oracu kojem su prisustvovali svi velikodostojnici
za vou Prvog srpskog ustanaka imenovan je ore Petrovi. On nije elio to imenovanje, ali
se ipak obavezao da nee imati milosti za izdajnike i da je jasan u svojoj namjeri. Ustanici su
neprestano imali vojnu pomo od strane Rusije kojoj je na ruku iao ovaj ustanak kako bi
ostvarila svoje ciljeve. Ustanici su u samom poetku brzo napredovali i za kratko vrijeme
uspjeli su zauzeti Poarevac, Jagodinu i abac. Od Porte je stiglo nareenje Beir-pai da
upostavi red i mir te je on krenuo na Beograd gdje nije nailazio na otpor od strane ustanika.
Vod i ustanici imali su najvie uspeha 1806. godine. Jezgro budue srpske drave ve
je bilo oformljeno, a putevi njegovog proirenja, oslobaanjem srpskih oblasti, jasno su se
ocrtavali. Vod je odneo najveu pobedu nad bosanskom vojskom na Miaru (13. avgust), ali
nije stigao da uestvuje u drugoj znaajnoj bici na Deligradu, u kojoj je poraena rumelijska
vojska. On je komandovao vojskom koja je oslobaala Beograd i abac (kraj 1806. i poetak
1807). Padom Uica (1807), turskih uporita, izuzimajui Soko, vie nije bilo u Srbiji. San o
slobodi postao je stvarnost, a za to je bio izuzetno zasluan vod Karaore.
Izborom Karaora za voda na Oraakom zboru, Srbi su izveli prvi ozbiljan korak u
organizaciji dravne uprave. Zvanje voda, nepoznato do tada u srpskoj istoriji, nije se ni
odmah ni lakoustalilo. Karaoreve titule i potpisi esto su se menjali tokom ustanka
-predvoditelj, komandant i vod, uz dodavanje epiteta vrhovni. Nijednim pravnim aktom nije
bila odreena Karaoreva dunost. Koliko se lutalo vidi se po tometo je u jesen 1805. bio
proglaen i za predsednika Saveta, pored Prote Matije.Ustavnim aktom, iz 1808. godine,
"Sovjet narodni, svi komendanti, vojvode, knezovii sav narod priznajemo Gospodara
Karaora Petrovia i njegovo zakono potomstvo za pervog i verhovnog serbskog
predvoditelja".
Tokom cijelog ustanka Karaore je imao kad jau kad slabiju opoziciju. Ona se
trudila da njegovu vlast ogranii i svede na prostor umadije. Njeno jezgro inili su
komandanti, vojvode i znatniji knezovi iz zapadne i istone Srbije i pojedinci iz umadije. U
dva maha vod je lomio opoziciju, i to uspeno. Nenadovii su bili potinjeni do Miarske
bitke, a Milenko Stojkovi i Petar Dobrnjac protjerani su 1811. U meuvremenu, ruski
diplomatski predstavnik Rodofinikin kontrolisao je i usmeravao njegov rad (1807-1809).
Karaore je preao na drugu stranu reke i toga asa prestao je da bude voa Srba.
Milo Obrenovi, pak, doao je do reke i na njenoj obali donio odluku da ostane i time
preuzeo ulogu novog voda.Tragine su poslednje godine Karaorevog ivota, od
"plaevnog pozorija" u Feneku do odsecanja glave u Radovanjskom lugu. U Austrij je bio
interniran u Petrovaradinu i Gracu. Rusi su ga odatle izvukli i sa brojnim ustanicima preselili
u Besarabiju. iveo je u Hotinu s porodicom, od ruske pomoi. Kad je propao njegov pokuaj
Novosadskom magistratu pisao je: "Pomislite samo na koji nain rabri Servijanci
sjede na Vraaru, a ja siromaak meu njima. - Va Petorivroen Servijanac". Prema stranim
osobama, diplomatima i dravnicima, ispoljavao je nepotrebnu snishodljivost svojstvenu
naem svijetu. U odnosima s stranim dravama nije se najbolje snalazio, a nije mu ni bilo lako
jer je cjelokupna srpska radnja bila u Napoleonovoj senci.Vodova linost i starost ostavljali
su razliite dojmove na savremenike. Raspon u procjenjivanju njegovih godina dosezao je do
dva desetljea. To je zavisilo od njegovog raspoloenja, a ono se kretalo iz jedne u drugu
krajnost, od depresijedo spokojstva, od patnje do radosti.
Literatura: