Mavro Vetranovi

https://hr.wikisource.org/wiki/Autor:Mavro_Vetranovi%C4%87

Pjesanca djevici

Na smrt se ja tuu zato 'e zacknjela,

da onoj dam duu i srce iz tijela,
koja mi sve veli, koja mi sve pravi:
tko ures moj eli i moje ljubavi,
komu sam ja mila, tko me e sluiti,
svuci se iz tila, a pak e moj biti,
za s tijelom ki stoje u bludu na svijeti,
radosti ti moje ne mogu vidjeti.
O slavna kraljice, o kruno svijeh ena,
o vjena djevice u vijeke blaena,
anelska ljeposti, svijeh gospoj gospoje,
sunana svjetlosti, ufan'je sve moje,
o zvijezdo jedina, ka zapad ne ima,
vrh svijeh visina nad svijemi koja sja,
ku mrki pomraci ne mogu pokriti
ni tmasti oblaci, ni zimi ni liti,
tebi se pridaju i tebe ja zovu,
u tuzi i vaju vaskolik ki plovu,
ki stojim u muci rad tvoje ljubavi,
trudan mi dah svuci i s tilom me[']rastavi,
za ove tegote koje me sad cvijele,
od tvoje dobrote svaki me as dijele
i svak as padaju na mene na izmit
i dui ne daju, da bude k tebi prit!
A gdi e, joh, u vik emeran ivot moj
bez tebe najti lik, gospoje od gospoj,
da ovaj tuica svasma me ostavi,
da moja duica s tijelom se rastavi,
zatoj sad uprei, molim te rad Boga,
ter moj duh razdrijei od tijela tamnoga,
da tijelo ostavim, a tamo, gdi si ti,
u vijeke da slavim tvoj ures estiti,
tvoj ures priblaen da budem zdruiti,
rad koga poraen vazda u tuiti
doijem se stanim ja u tojzi dravi,
gdi tvoja ljepos sja pri bojoj ljubavi,
da tamo, gospoje; pri tebi kad budu,
alosti sve moje i tubu zabudu.
Vaj, koje na svijeti, gospoje svih gospoj,
jur vee trpjeti ne moe ivot moj
ni javi ni spei, ni hode ni stoje,
 milosti elei ljubavi od tvoje,
pokli si sva spravna vrh svijeh se krilei,
gospoje prislavna, milosti dijelei,
ljubavi daj mi dil, [in], da vee ne tuu,
ner primi u tvoj kril moj ivot i duu,
i srcem jednaga, podobno ako je,
ljuvena i draga svijeh gospoj gospoje,
za da ja mogu toj od tebe prijati,
mogao bi ivot moj blaen se nazvati.